Prekrasan igrač by Zuki8

CHRISTINA LAUREN

Prekrasan IGRAÄ&#x152;

www.crowarez.org www.bosnaunited.net

PROLOG

Bili smo u najružnijem stanu na cijelome Manhattanu, a nije da sam samo ja zazirala od ovakve vrste umjetnosti: objektivno govoreći, sve su ove slike bile grozomorne. Dlakava noga raste iz peteljke. Usta iz kojih se prelijevaju špageti. Pored mene, moj najstariji brat i moj otac dubokoumno su kimali glavama kao da razumiju to u što gledaju. Ja sam nas, pak, stalno tjerala dalje; činilo se kako je nepisano pravilo bilo da uzvanici moraju napraviti krug, diviti se umjetnosti, a tek se potom poslužiti kanapeima što su ih na pladnjevima raznosili naokolo. No, na samome kraju, nad masivnim kaminom i između dva blistava lustera, bila je slika dvostruke spirale - strukture molekule DNK - a preko cijelog platna bio je otisnut citat Tima Burtona: Znamo koliko je uvrnuta ljubav među vrstama. Oduševljena, prasnula sam u smijeh, okrenuvši se Jensenu i ocu: “Okej. E, ova je dobra.” Jensen je uzdahnuo: “To bi voljela, je li?” Bacila sam pogled na sliku pa natrag na brata. “Što je? Pa ovo je jedina stvar na ovom mjestu koja ima nekog smisla.” Pogledao je tatu i među njima je nešto prostrujalo, neka vrsta odobravanja koje je otac dao sinu. “Moramo razgovarati o tvom odnosu prema poslu.” Trebala je proći dobra minuta prije nego što su njegove riječi, njegov ton i njegov odlučan izraz lica zaokupili moju pažnju. “Jensene”, rekoh, “zar ćemo zaista ovdje o tome razgovarati?” “Da, ovdje.” Njegove su se zelene oči suzile. “Ovo je prvi put u dva dana da te vidim izvan laboratorija, osim kad spavaš ili nešto na brzinu pojedeš.” Oduvijek mi je bilo očigledno koliko su najistaknutije osobine mojih roditelja - obazrivost, šarm, oprez, impulzivnost i upornost - bile jasno podijeljene među njihovih petero potomaka. Obazrivost i upornost upravo su se spremale na međusobnu bitku usred salona na Manhattanu. “Na domjenku smo, Jens. Trebali bismo razgovarati o ljepoti umjetnosti”, negodovala sam, neodređeno mahnuvši prema zidovima raskošno uređenog salona. “I koliko je skandalozno... nešto... što god.” Nisam imala pojma koji je bio najsvježiji trač, a ta mala naznaka neupućenosti samo je potvrdila bratove riječi. Gledala sam kako Jensen potiskuje potrebu da zakoluta očima. Otac mi je dodao kanape koji je nalikovao kakvom pužu na krekeru i ja sam ga neprimjetno ubacila u ubrus dok je konobar prolazio. Moja me je nova haljina svrbjela i voljela bih da sam imala vremena raspitati se u laboratoriju o tom stezniku koji sam imala na sebi. Prema ovom prvom iskustvu, zaključila sam da ga je kreirao sam Nečastivi, ili muškarac koji je bio previše mršav i za uske traperice. “Nisi samo pametna”, govorio mi je Jensen. “Zabavna si, društvena. Lijepa djevojka.” “Žena”, ispravila sam ga mrmljajući. Nagnuo se bliže, ne želeći da naš razgovor načuju ostali. Ne daj Bože da netko od pripadnika njujorškoga visokog društva čuje kako mi drži predavanje o tome kako biti društvena droljica. “Zato ne razumijem zašto su, tijekom ova tri dana što smo ovdje, jedine osobe s kojima se družimo moji prijatelji.” Nasmiješila sam se svome najstarijem bratu, pustivši da me preplavi zahvalnost za njegovu zaštitničku hiperobazrivost prije nego se vrelo crvenilo živciranosti počne podizati mojom kožom; imala sam dojam kao da sam dotaknula vrelo glačalo pa je, nakon oštrog bola, uslijedilo dugotrajno, pulsirajuće žarenje. “Još malo pa sam gotova s predavanjima, Jens. Nakon toga ću imati gomilu vremena za život.”

“Ovo je život”, rekao je, očiju raširenih i vatrenih. “Bas sad. Kad sam bio tvojih godina, jedva sam se provlačio na ispitima, nadajući se samo da ću se u ponedjeljak probuditi bez mamurluka.” Otac je šutke stajao pokraj njega ignorirajući potonju primjedbu, no kimajući na poentu da sam luzerica bez prijatelja. Ošinula sam ga pogledom koji je trebao prenijeti poruku: I to mi govori radoholičar koji više vremena provodi u svom laboratoriju negoli u vlastitoj kući? No, to ga nije ni najmanje dirnulo. Njegov je izraz lica bio isti kao kad bi kemijski spoj, za koji je očekivao da će se razgraditi, završio kao viskozna suspenzija u epruveti: zbunjen, možda pomalo razočaran. Od oca sam naslijedila upornost, ali on je uvijek pretpostavljao da sam od majke naslijedila i ponešto šarma. Možda zato što sam bila žensko, ili možda zato što je držao da bi svaki idući naraštaj trebao biti poboljšana verzija onoga prethodnoga, pa sam time trebala kudikamo bolje balansirati između karijere i privatnog života. Onog dana kad je otac navršio pedesetu, odvukao me u svoj ured i jednostavno rekao: “U znanosti su i ljudi podjednako važni. Uči iz mojih pogrešaka.” A onda je poravnao neke papire na svojemu stolu i zapiljio se u svoje ruke sve dok mi nije postalo toliko dosadno da sam ustala i vratila se u laboratorij. Jasno je kao dan, podbacila sam. “Znam da sam naporan”, šapnuo je Jensen. “Malo jesi, da”, složila sam se. “I znam da se miješam u nešto me se ne tiče.” Značajno sam ga pogledala. “Ti si moja osobna Athena Polias.” “Samo što nisam Grk i imam penis.” “To ču pokušati zaboraviti.” Jensen je uzdahnuo, a otac je, čini se, najzad shvatio kako su ovo trebali odraditi zajedničkim snagama. Obojica su mi došla u posjet i, iako se to činilo prilično neobičnom kombinacijom za slučajni posjet u veljači, o tomu sve dosad nisam previše razbijala glavu. Otac me je obgrlio i snažno stisnuo. Ruke su mu bile dugačke i mršave, ali uvijek je imao taj stisak muškarca mnogo snažnijeg nešto što bi se na prvi pogled reklo. “Ziggs, dobra si ti djevojčica.” Nasmiješila sam se na očevu varijantu razrađenog bodrenja. “Hvala.” Jensen je dometnuo: “Znaš da te volimo.” “I ja volim vas. Uglavnom.” “Ali... smatraj ovo intervencijom. Ovisna si o poslu. Ovisna si o brzom napredovanju u karijeri. Možda se ja uvijek miješam i pokušavam upravljati tvojim životom... “ “Možda?” presjekla sam ga. “Ti si taj koji je donosio sve odluke, počevši od toga kad će mi mama i tata skinuti sigurnosni upravljač s mojega bicikla pa do toga kad se moj policijski sat mogao produljiti iza sumraka. A nisi više ni živio s nama, Jens. Bilo mi je šesnaest.” Ušutkao me je pogledom. “Kunem se da ti neću govoriti što da radiš, samo...” Riječi su mu ostale visjeti u zraku, i on se ogledavao oko sebe kao da bi netko u blizini mogao držati natpis s krajem njegove rečenice. Tražiti od Jensena da se prestane miješati u moj život bilo je kao da od nekoga tražite da prestane disati deset minuta. “Samo nazovi nekoga.” “Nekoga? Jensene, tvoja je poenta da nemam prijatelja. Makar to nije sasvim istinito, koga bih to, po tvojemu mišljenju, trebala nazvati kako bih otpočela s tim takozvanim društvenim životom? Nekog drugog studenta koji je zakopan u istraživanjima kao i ja? Studiram biomedicinu, a mi nismo baš uzbudljiva škvadra.” Sklopio je oči i podignuo ih prema stropu prije nego što mu je nešto očito sinulo. Podignuo je obrve kad je vratio pogled na mene, oči su mu bile pune nade i neodoljive bratske nježnosti. “A što je s Willom?” Istrgnula sam netaknutu čašu s pjenušcem iz očevih ruku i iskapila je do dna.

*** 4

Jensen mi nije trebao dvaput reći. Will Sumner je bio njegov najbolji prijatelj s faksa, očev bivši pripravnik te predmet žudnje svih mojih tinejdžerskih maštarija. I dok sam oduvijek bila simpatična štreberica i mlađa sestra, Will je bio zločesti dečko, genij s onim drskim osmijehom, probušenim uhom i plavim očima koje bi smjesta opčinile svaku djevojku koju bi upoznao. Kad mi je bilo dvanaest, Will je imao devetnaest, i došao nam je u posjet nekoliko dana tijekom božićnih blagdana. Bio je opak i - čak i tada - neodoljiv, udarajući u bas-gitaru u garaži s Jensenom i zaigrano flertujući s mojom starijom sestrom Liv. Kad sam imala šesnaest, tek je diplomirao i živio je kod nas tijekom ljeta dok je radio za mojeg oca. Širio je takvu sirovu, seksualnu karizmu da sam svoju nevinost prepustila dozlaboga nespretnom, nebitnom dečku iz razreda, pokušavajući ublažiti čežnju koju sam osjećala u Willovoj blizini. Bila sam prilično sigurna da ga je moja sestra barem poljubila - no Will je ionako bio prestar za mene. Ali, iza zatvorenih vrata i u tajnom kutku mojega srca, mogla sam priznati sebi da je Will Sumner prvi dečko kojeg sam ikad željela poljubiti, i prvi dečko zbog kojeg sam kliznula rukom pod plahtu misleći na njega u tami svoje sobe. Na njegov vragolast, zaigran osmijeh i kosu koja mu je stalno padala preko desnog oka. Na njegove glatke, mišićave nadlaktice i brončanu kožu. Na njegove dugačke prste, čak i na onaj maleni ožiljak na bradi. Dok su dečki mojih godina svi zvučali isto, Willov je glas bio dubok i tih. Oči su mu bile strpljive i pametne. Njegove ruke nisu bile nemirne i nespretne; obično su počivale duboko u njegovim džepovima. Lickao bi si usnicu kad bi gledao djevojke, i dobacivao tihe, samouvjerene komentare o grudima, o nogama i jezicima. Trepnula sam pogledavši u Jensena. Više nisam imala šesnaest. Imala sam dvadeset četiri, a Will trideset jednu. Posljednji put sam ga vidjela prije četiri godine na Jensenovu nesretnom vjenčanju, a njegov smireni, karizmatični osmijeh samo je postao još intenzivniji, zavodljiviji. Gledala sam, opčinjena, kako se Will izgubio u garderobi s dvjema djeverušama moje snahe. “Nazovi ga”, sad je Jensen već navaljivao prenuvši me iz uspomena. “On, recimo, sjajno balansira između posla i društvenog života. Odavde je, i dobar je momak. Samo... iziđite ponekad, okej? On će se pobrinuti za tebe.” Pokušala sam potisnuti vibriranje uzduž kralježnice kad je moj brat izgovorio te riječi. Nisam bila sigurna kako sam točno željela da se Will pobrine za mene. Jesam li željela da bude samo bratov prijatelj koji mi pomaže da se uklopim? Ili sam željela steći uvid u predmet mojih najprljavijih maštarija? “Hanna”, navaljivao je i otac. “Jesi li čula brata?” Konobar je prošao s pladnjem punim čaša s pjenušcem i zamijenila sam svoju praznu čašu s jednom punom. “Čula sam ga. Nazvat ću Willa.”

PRVO POGLAVLJE

Telefon je zvonio i zvonio. Prestala sam koračati tek toliko da povučem zastore i provirim kroz prozor, namrštivši se na nebo. Vani je i dalje bio mrak, ali zaključila sam da je nebo ipak više plavo negoli crno, ružičasta i purpurna počele su se nazirati na obzoru. Tehnički: bilo je jutro. Tri su dana prošla od Jensenove lekcije i, sukladno tomu, ovo je bio moj treći pokušaj da nazovem Willa. Iako nisam imala pojma što bih mu rekla - što je moj brat uopće očekivao da mu kažem - što sam više o tome razmišljala, to sam više shvaćala koliko je Jensen bio u pravu. Zaista sam gotovo cijelo vrijeme bila u laboratoriju, a kad nisam, bila sam kod kuće. Odluka da živim sama u roditeljskom stanu na Manhattanu, umjesto negdje bliže svojim kolegama u Brooklynu ili Queensu, nije bogzna kako pripomogla mojim društvenim mogućnostima. Sadržaj mojega hladnjaka sastojao se od pokojeg komada povrća, dostavljene hrane upitne kvalitete, ili smrznutih jela. Cijeli mi se dosadašnji život vrtio oko toga da završim školovanje i započnem savršenu, briljantnu karijeru znanstvenice. Bilo je prilično šokantno kad sam shvatila da, osim toga, zapravo nemam ništa. Moja je obitelj to očito zamijetila i, zbog nekog razloga, Jensen je mislio da je upravo Will taj koji me može izbaviti od neizbježne sudbine usidjelice. Ja, pak, nisam bila toliko uvjerena. Štoviše, nimalo. Naša zajednička prošlost bila je, valja priznati, oskudna, i bilo je sasvim i vrlo moguće da me se najbolje ni ne sjeća. Bila sam mlađa sestra, kulisa njegovim pustolovinama s Jensenom te povremenim kratkim šlatanjima s mojom sestrom. A sad sam ga zvala - zašto točno? Da me izvede? Da igramo čovječe, ne ljuti se? Da me poduči kako... Tu misao nisam mogla ni dovršiti. Premišljala sam se bih li trebala spustiti slušalicu. Premišljala sam se bih li se trebala zavući natrag u krevet i reći bratu neka me poljubi u dupe i pronađe sebi novi projekt. Ali usred zvonjave, dok sam toliko snažno stiskala slušalicu da ću je vjerojatno osjećati i sutra, Will se javio. “Halo?” Glas mu je bio upravo onakav kakvim sam ga se sjećala, promukao i baršunast, čak i nešto dublji. “Halo?” ponovio je. “Wille?” Duboko je udahnuo i čula sam osmijeh u glasu kad je izgovorio moj nadimak: “Ziggy?” Nasmijala sam se; naravno da me se tako sjeća. Samo me članovi obitelji još zovu nadimkom. Nitko nije ni znao što je to ime značilo - samo su dopustili dvogodišnjem Ericu da tako naziva svoju sestricu - ali ostalo je. “Da, Ziggy je. Kako si...?” “Jučer sam se čuo s Jensenom”, pojasnio je. “Rekao mi je da ti je došao u posjet i servirao ti jezikovu juhu. Spomenuo je da ćeš me možda nazvati.” “Pa, evo me”, rekla sam klonulo. Zastenjao je i začulo se tiho šuškanje plahtama. Nipošto nisam željela zamišljati u kojoj je mjeri bio razgolićen s druge strane žice. Ali leptirići u trbuhu doletjeli su mi do grla kad sam registrirala njegov umorni glas jer je očito spavao. Okej, možda tehnički još uvijek nije bilo jutro. Za svaki sam slučaj još jednom pogledala kroz prozor. “Nisam te valjda probudila?” Nisam bila ni pogledala na sat, a sad od straha nisam željela ni provjeriti. “U redu je. Budilica mi je ionako trebala zazvoniti za... “ zastao je, zijevajući. “Sat vremena.” Zatomila sam uzvik zgražanja. “Oprosti. Bila sam malo... nervozna.” “Ne, ne, u redu je. Ne mogu vjerovati da sam zaboravio da sad živiš u New Yorku. Čujem da si se protekle tri godine zabila među epruvete i staklenke.”

Želudac mi je blago poskočio kad mu je glas postao dublji, podrugljiviji. “Zvuči mi kao da si na Jensenovoj strani.” Ton mu se smekšao. “Samo se brine za tebe. Kao starijem bratu, to mu je omiljena rabota.” “Tako čujem.” Vratila sam se koračanju po sobi trebajući nešto raditi kako bih potisnula ovu nervoznu energiju. “Trebala sam te ranije nazvati... “ “I ja tebe.” Premjestio se i, čini se, sjeo. Čula sam kako ponovno stenje dok se protezao i sklopila sam oči na taj zvuk. Zvučalo je točno i upravo kao seks. Diši kroz nos, Hanna. Ostani mirna. “Bi li nešto volio raditi danas?” bubnula sam. Toliko o smirenosti. Oklijevao je i mogla bih se odalamiti jer nisam ni uzela u obzir da možda već ima planove. Poput posla. A nakon posla, možda, spoj s djevojkom. Ili ženom. Najednom sam počela budno osluškivati svaki zvuk što se probijao kroz pucketavu tišinu. Nakon čitave vječnosti, upitao je: “Što si imala na umu?” Trik pitanje. “Večera?” Šutio je nekoliko bolnih trenutaka. “Imam taj neki dogovor. Kasni sastanak. Što kažeš za sutra?” “Labos. Već sam dogovorila cjelodnevni sastanak s tim stanicama koje stvarno sporo bujaju i s pravom ću se probosti oštrim predmetom ako zabrljam i budem morala krenuti ispočetka.” “To će biti dug dan, Ziggs.” “Znam.” Otpuhnuo je prije nego što će upitati: “Kad izlaziš iz kuće?” “Kasnije”, rekla sam, bacivši pogled na sat pa se lecnuvši. Bilo je tek šest. “Negdje oko devetdeset.” “Bi li mi se pridružila u parku na jednoj rundi trčanja?” “Ti trčiš?” upitala sam. “Namjerno?” “Da”, rekao je i sad se već zapravo smijao. “Ne trčim kako bih bježao, nego kako bih vježbao.” Stisnula sam oči osjetivši poznati nagon da nastavim s ovim. Bilo mi je to poput kakvog izazova, vražjeg zadatka. Glupak Jensen. “Kad?” “Za nekih pola sata?” Ponovno sam pogledala kroz prozor. Jedva da je svanulo. Na tlu se uhvatio snijeg. Promjena, podsjetila sam se. I s tom mišlju, sklopila sam oči i rekla: “Pošalji mi smjernice u poruci. Nađemo se tamo.”

*** Bilo je hladno. Hladno kao u hladnjači, bio bi točniji opis. Ponovno sam pročitala Willovu poruku u kojoj je napisao da ćemo se naći kod Inženjerskih vrata na uglu Pete i Devetnaeste u Central parku, pa sam koračala gore-dolje pokušavajući se ugrijati. Jutarnji zrak grizao me je za lice i šuljao se kroz tkaninu mojih hlača. Da sam barem ponijela kapu. Da sam se barem prisjetila da je veljača u New Yorku i da samo luđaci odlaze u parkove u veljači u New Yorku. Prste nisam osjećala, a bila sam s pravom zabrinuta da bi mi, zbog ledenog zraka u kombinaciji s ledenim vjetrom, mogle otpasti uši. Uokolo se vrzmala tek šačica ljudi: pretjerano nabrijani fitness-frikovi i mladi par stisnut na klupi ispod divovskog stabla, oboje stišćući plastičnu šalicu s nečim što je izgledalo toplo. I slasno. Jato sivih ptica kljucalo je nešto s da, a sunce tek što se promolilo iza nebodera u daljini. Cijelog sam života lebdjela na rubu između društveno prihvatljive djevojke i rastresene štreberice, tako da sam već doživjela taj osjećaj da nekamo ne pripadam: primjerice, kad sam osvojila onu nagradu za mlade znanstvenike i primila je pred tisuću roditelja i studenata MIT-a, zatim gotovo uvijek kad bih odlazila sama u šoping, i - nezaboravan doživljaj - kad je Ethan 7

Kingman poželio da mu ga popušim u jedanaestom razredu, a ja nisam imala blage veze kako se to radi a da ujedno možeš i disati. A sad, promatrajući kako nebo postaje svjetlije svakom minutom, zahvalno bih pobjegla u bilo koju od tih uspomena sve ne bih li se nekako izbavila iz ovoga. Nije da nisam željela ići na trčanje... zapravo, da, u tome je bio veći dio problema. Nisam željela ići na trčanje. Nisam bila čak ni sigurna kako se trči u svrhu rekreacije. Ali nisam se ježila od pomisli da ću vidjeti Willa. Samo sam bila nervozna. Sjetila sam se kakav je bio prije - uvijek je bilo nešto usporeno i hipnotičko u njegovoj pažnji. Nešto što je prizivalo na seks. Nikad nisam s njime bila nasamo, i strahovala sam da se s time jednostavno neću znati nositi. Moj mi je brat dao zadatak da proživim život, znajući kako postoji samo jedan siguran način da to i ostvarim - ako pomislim da neću uspjeti. I premda sam bila prilično sigurna da Jensenu nije bilo na umu to da me Will nauči kako se izlazi s dečkima i, budimo realni, kako se ševi, morala sam ući u Willovu glavu, naučiti od najboljeg i biti poput njega u tim stvarima. Samo sam morala hiniti da sam tajni agent na tajnom zadatku; obaviti to i po mogućnosti izvući živu glavu. Za razliku od moje sestre. Nakon što se sedamnaestogodišnja Liv pohvatala s ispirsanim, devetnaestogodišnjim basistom Willom tijekom božićnih blagdana, naučila sam štošta o tome kako je to kad mlada tinejdžerica izgubi glavu zbog lošeg dečka. Will Sumner bio je definicija takvog tipa. Svi su oni željeli moju sestru... ali Liv nikad nije govorila ni o kome drugome onako kako je govorila o Willu. “Ziggy!” Glava mi se naglo trgnula prema zvuku mojeg imena pa sam jednom zatreptala dok je čovjek glavom i bradom koračao prema meni. Bio je viši nego što sam upamtila, imao je tijelo visoko i vitko, s golemim torzom i udovima zbog kojih bi se trebao doimati nespretno, ali nekako ipak nije. Uvijek je bilo nešto u njemu, nešto magnetski privlačno i neodoljivo što nije imalo veze s klasičnim, skladnim izgledom. Ipak, sva moja sjećanja na Willa, čak i ona otprije četiri godine, izblijedjela su u usporedbi s muškarcem koji je sad bio preda mnom. Osmijeh mu je bio isti, pomalo drzak i uvijek prisutan, kao da je vječito spreman na kakav nestašluk. Dok mi je prilazio, kratko je pogledao prema kipu sirene i uhvatila sam kut njegove bradicom obrasle čeljusti, duljinu glatkog, preplanulog vrata koji je nestajao ispod ovratnika njegove trenirke od flica. Kad je dospio do mene, osmijeh mu se raširio. “Jutro”, rekao je. “I mislio sam da si to ti. Sjećam se da si tako koračala kad bi bila nervozna zbog škole ili nečeg. Majka ti je šizila zbog toga.” I ne razmišljajući, koraknula sam naprijed, obavila ruke oko njegova vrata i čvrsto ga zagrlila. Nisam se mogla sjetiti da sam ikad bila ovako blizu Willu. Bio je topao i čvrst; sklopila sam oči kad sam osjetila kako je pritisnuo lice na moje tjeme. Njegov dubok glas kao da je vibrirao kroza me. “Baš mi je drago što te vidim.” Tajni agent Hanna. Nevoljko sam se odmaknula korak unatrag, udišući svjež zrak što se miješao s njegovim čistim mirisom sapuna. “I meni je drago.” Jarke plave oči gledale su dolje u mene, a ispod one crne kape nemarno je uvukao svoju tamnu kosu. Prišao je korak bliže i nešto mi nataknuo na glavu. “Mislio sam da će ti ovo zatrebati.” Pod prstima sam osjetila debelu vunenu kapu. Opa, ovo je bilo neodoljivo šarmantno. “Hvala. Možda će mi ipak uspjeti sačuvati uši.” Nasmijavši se, odmaknuo se kako bi me odmjerio od glave od do pete. “Izgledaš... drukčije, Ziggs.” Nasmijala sam se. “Nitko me ne zove tako osim obitelji, i to godinama.” Osmijeh mu je iščeznuo dok je proučavao moje lice, kao da će tamo, bude li dovoljno sretan, ugledati tetoviran moj nadimak. Jedino me je on uvijek zvao Ziggy, baš kao i moja braća i sestra -

Jensen, dakako, ali također i Liv, i Niels, i Eric. Sve dok nisam otišla od kuće, uvijek sam bila samo Ziggy. “Pa, kako te onda zovu prijatelji?” “Hanna”, tiho sam rekla. Nastavio je zuriti. Zurio je u moj vrat, usne, a onda mi neko vrijeme proučavao oči. Energija među nama bila je opipljiva... ali, ne. Sasvim je sigurno da kompletno pogrešno tumačim cijelu situaciju. I upravo je to bilo ono najopasnije u Willu Sumneru. “Onda”, počela sam podignuvši obrve. “Trčanje.” Will je trepnuo, naizgled shvativši gdje se nalazimo. “Točno.” Kimnuo je i navukao kapu niže preko ušiju. Izgledao je toliko drukčije od onoga što sam pamtila - uredno podšišan i uspješan - ali da sam samo malo pomnije pogledala, još uvijek bih mogla vidjeti one blijede ožiljke gdje su mu nekoć bile naušnice. “Prvo”, rekao je i time odmah vratio moju pozornost na njegovo lice, “želim da paziš na poledicu. Inače ovdje dobro obavljaju svoj posao i redovito čiste stazu za trčanje, ali ako ne budeš oprezna, možeš se stvarno gadno ozlijediti.” “Okej.” Pokazao je na stazu što je vijugala oko zamrznute vode. “Ovo je kraća staza. Ide oko jezerca i trebala bi biti savršena jer ima samo nekoliko uspona.” “A ti ovdje trčiš svaki dan?” Willove su se oči zacaklile kad je odmahnuo glavom. “Ne ovom stazom. Ova je duga samo dva i pol kilometra. A kako si ti početnica, početak i kraj staze ćemo prohodati, ali ona dva kilometra u sredini ćemo pretrčati.” “Zašto ne trčimo tvojom uobičajenom rutom?” Nije mi se svidjela pomisao da ću ga usporavati ili da zbog mene mora mijenjati svoju rutinu. “Zato što je duga devet i pol kilometara.” “O, ne'š ti problema”, rekla sam. Devet i pol kilometara nije mi izgledalo toliko puno. Bilo je to manje od deset tisuća metara. Budem li pravila duge korake, možda će to biti manje od... osjetila sam kako su mi se usta iskrivila kad sam malo podrobnije o svemu promislila. Potapšao mi je rame s pretjeranim strpljenjem. “Ma jasno. Ali, ajmo prvo vidjeti kako ćeš se držati danas pa ćemo onda porazgovarati.” A onda? Namignuo je.

*** Dakle, pokazalo se da nisam bogzna kakva trkačica. “I ti ovako trčiš baš svaki dan?” dahtala sam. Mogla sam osjetiti potočić znoja što mi je curio sa sljepoočnice niz vrat, a nisam imala niti toliko snage da podignem ruku i obrišem ga. Kimnuo je, doimljući se kao da uživa u žustroj jutarnjoj šetnji. Ja sam, pak, imala dojam da ću krepati. “Koliko još?” Pogledao je prema meni, samozadovoljno se - i seksi - keseći. “Osamsto metara.” Ajme meni. Ispravila sam ramena i podignula bradu. Mogu ja to. Bila sam mlada i... u prilično dobroj formi. Dobar dio radnog dana prostajala bih na nogama, trčala iz kabineta u laboratorij, i uvijek sam se do stana uspinjala stubištem. Mogu ja ovo, bez po muke. “Dobro... “ rekla sam. Pluća kao da su mi se ispunila cementom i mogla sam ispuštati samo plitke, isprekidane dahtaje. “Ovo je sjajno.” “Nije ti više hladno?” “Ma kakvi.” Gotovo da sam mogla čuti kako mi krv pumpa kroz vene, žestinu otkucaja srca u grudima. Naša su stopala udarala po stazi i, ne, definitivno mi više nije bilo hladno.

“Osim što si cijelo vrijeme zauzeta”, upitao je, a glas mu nije bio ni mrvicu zadihan, “sviđa li ti se to što radiš?” “Obožavam”, dahtala sam. “Obožavam raditi s Leimackim.” Još smo neko vrijeme razgovarali o mom projektu i ostalim kolegama iz laboratorija. Znao je za moga mentora zbog njegove reputacije na području cjepiva, a ja sam bila zadivljena što je Will i dalje pratio stručnu literaturu, makar to bilo područje koje, prema njegovim riječima, nije uvijek najbolje prolazilo u svijetu rizičnih ulaganja. No zanimalo ga je i više od mojega posla; želio je znati o mome životu, i nije se libio otvoreno me ispitivati. “Moj je život u laboratoriju”, rekla sam, kriomice ga pogledavši ne bih li procijenila razinu njegove osude. Jedva da je i trepnuo. Kolege su mi bili nekolicina studenata i čitava vojska doktoranata koji petljaju po papirima. “Svi su redom sjajni”, objasnila sam, progutavši slinu prije nego što ču progutati zrak, “ali najbolje se slažem s dvoje koji su u braku i imaju djecu pa nije baš da imamo vremena odlaziti na bilijar nakon posla.” “Ionako ne bih rekao da su dvorane za bilijar otvorene u vrijeme kad vi odlazite s posla”, zadirkivao je. “I nisam li upravo ja zato ovdje? Da te nadzirem i izbavim iz poslovne svakodnevice?” “Baš”, rekla sam uz smijeh. “Iako sam bila prilično ljuta kad mi je Jensen mrtav hladan objavio da moram početi živjeti, nije da je baš bio potpuno u krivu.” Prestala sam govoriti, otrčavši još nekoliko koraka. “Samo, bila sam do te mjere usredotočena na posao, na preskakanje iduće prepone, a onda i iduće, da nisam zapravo stala i malo uživala u svemu.” “Aha”, brže-bolje se složio. “A to ti ne valja.” Pokušala sam ignorirati pritisak njegova pogleda, i držala sam oči prikovanima za stazu pred nama. “Imaš li ikad dojam da oni koji ti najviše znače nisu oni koje najviše viđaš?” Kad nije odvratio, dometnula sam: “U posljednje vrijeme imam osjećaj kao da se najviše bavim upravo onim stvarima koje nisu važne.” Krajičkom oka vidjela sam da je odvratio pogled, kimajući. Trebala mu je čitava vječnost da odgovori, ali kad jest, rekao je: “Aha, kužim.” Trenutak kasnije pogledala sam u smjeru Willova smijeha. Bio je dubok i zvuk je vibrirao kroz moju kožu pa sve do kostiju. “Što to radiš?” Slijedila sam njegov pogled prema svojim rukama prekriženima na grudima. Lecnula sam se u sebi prije nego što ću priznati: “Bole me cice. Kako vi dečki to radite?” “Pa, za početak, mi nemamo... “ Neodređeno je mahnuo prema mojim grudima. “Ali, što je s onim drugim stvarima? Kao, ono, trčiš li u boksericama?” Sveca mu, koji mi je vrag? Problem broj jedan: trebala bih skratiti jezičinu. Gledao je u mene, smeten, i umalo da se nije spotaknuo o granu na tlu. “Molim?” “Bokserice?” ponovila sam rastegnuvši riječ. “Ili imaš ono nešto što čuva tvoje muške dijelove od...?” Prekinuo me je glasnim, grlenim smijehom što je odjekivao o stabla na ledenom zraku. “Aha, e pa, nemam bokserice”, rekao je. “Tada bih imao previše toga tamo dolje.” Namignuo je i potom pogledao naprijed na stazu ne skidajući zavodljiv osmijeh s lica. “Imaš nekakve dodatke?” zadirkivala sam. Dobacio mi je šaljiv pogled. “Ako baš moraš znati, nosim kratke hlačice za trčanje. Pripijene, tako da moji momci dolje budu na sigurnom.” “Cure barem imaju sreću u tom dijelu. Nemamo ništa tamo da nam”, mahnito sam mahala rukama, “mlatara na sve strane. Barem smo dolje kompaktne.” Dospjeli smo do ravnog dijela staze i usporili. Will se tiho smijuljio pokraj mene. “Primijetio sam.” “Zar si stručnjak?” 10

Dobacio mi je sumnjičav pogled. “Što?” Na djelić sekunde moj je mozak pokušao zadržati ono što sam kanila izreći, ali bilo je prekasno. Nikad nisam bila naročito dobra u cenzuriranju vlastitih misli - što je činjenica koju je moja obitelj rado isticala u svakoj prilici - ali sada sam imala dojam da mi je mozak iskoristio ovu rijetku priliku da se opusti pred legendarnim Willom, kao da neću dobiti drugu šansu. “Stručnjak za... pičkice”, prošaptala sam, a riječ sa p samo sam oblikovala ustima. Oči su mu se razrogačile, a koraci zastali. Stala sam, savivši se kako bi došla do daha. “Sam si to rekao.” “Ma kad sam to izjavio da sam stručnjak za pičkice?” “Zar se ne sjećaš? Rekao si da je Jensen dobar s govorancijama, a ti s djelima. A onda si zaigrao obrvama.” “To je jezivo. Kako se pobogu uopće sjećaš tih stvari?” Uspravila sam se. “Imala sam dvanaest. Ti si bio devetnaestogodišnji seksi frend mojega brata koji je otvoreno zbijao šale o seksu u našoj kući. Bio si nam praktično mitski lik.” “Zašto se ja ničeg od navedenog uopće ne sjećam?” Slegnula sam ramenima pogledavši mimo njega na, sad već krcatu, stazu. “Vjerojatno zbog istih razloga.” “Ne sjećam se ni da si bila toliko smiješna, također. Niti da si”, načas me je pomno odmjerio od glave do pete, “ovoliko odrasla.” Nasmiješila sam se. “Pa i nisam.” Posegnuo je iza sebe i povukao majicu preko glave. Na trenutak je povukao i donju majicu, i velik tio torza bio je otkriven. Doživjela sam sveobuhvatno grčenje zbog samog pogleda na taj ravan trbuh i tamne malje koje su se spuštale od pupka dolje u hlačice. Donji dio trenirke bio mu je dovoljno spušten da vidim isklesane linije njegovih kukova, zamamni nagovještaj muških dijelova, i nogu i... Ti bokca, tijelo Willa Sumnera bilo je nestvarno. Kad je povukao rub majice natrag dolje, prenuo me je iz transa i podignula sam pogled kako bih upila ostatak, ruke sad gole ispod kratkih rukava. Počešao se po vratu, nesvjestan da mi se pogled pomiče po njegovim podlakticama. Imala sam gomilu sjećanja na Willa od onoga ljeta kad je živio s nama dok je radio za tatu: kako sjedi na kauču s ocem i Jensenom dok gledaju film, kako prolazi hodnikom noću ne noseći ništa doli ručnik oko kukova, udiše večeru za kuhinjskim stolom nakon napornog dana u laboratoriju. Ali samo zbog nekakvog zlog utjecaja mračnih sila mogla bih zaboraviti te tetovaže. Vidjevši ih sad, odmah sam se sjetila crteža drozda tik ispod ramena, planine i korijenja što se isprepletalo oko bicepsa. Ali neke su tetovaže bile nove. Vitice tinte tvorile su dvostruku spiralu niz njegovu podlakticu, a crtež fonografa virio je ispod rukava na drugoj. Will je utihnuo, a ja sam pogledala gore zatekavši ga kako se smijulji. “Žao mi je”, promrmljala sam stidljivo se smiješeći. “Imaš neke nove.” Jezik mu je izvirio i polizao je usnice. Okrenuli smo se i počeli ponovno hodati. “Neka ti ne bude žao. Ne bih ih ni imao da ne želim da ih drugi gledaju.” “I nije ti nimalo nezgodno? Mislim, zbog posla i svega skupa?” Slegnuvši ramenima, promrsio je: “Dugački rukavi, sakoi. Većina ljudi ni ne zna da su tamo.” Nevolja je bila u tome što me nije bilo briga za većinu koja nije znala za njegove tetovaže. Ne, zapravo sam se zapitala što je s onima koje su poznavale svaku liniju tinte na njegovoj koži. Opasnost zvana Will Sumner, podsjetila sam se. Svaka je njegova riječ bila grešna, a sad još misliš na njegagolog. Opet. Trepnula sam tražeći novu temu. “Onda, što ima kod tebe?” Odmjerio me je, oprezno. “Što bi željela znati?” “Voliš li svoj posao?” “Uglavnom.”

Ovo sam popratila osmijehom. “Stigneš li se viđati s obitelji? Tvoja majka i sestre su u Washingtonu, zar ne?” Sjetila sam se da Will ima dvije starije sestre koje su živjele blizu njihove majke. “Oregon”, ispravio me je. “I da, nekoliko puta godišnje.” “Nalaziš li se s kime?” bubnula sam. Namrštio je obrve kao da nije sasvim razumio moje pitanje. Nakon jednog trenutka, odgovorio je: “Ne.” Njegova ljupka, zbunjena reakcija pomogla mi je da zaboravim koliko je neprilično bilo moje pitanje. “Zar si stvarno morao promisliti o tome?” “Nisam, pametnjakovićko. I ne, nemam nikoga koga bih predstavio riječima: 'Ej, Ziggy, ova ovdje, ta i ta, moja je djevojka.'“ Proučavajući ga, promrmljala sam: “Kakav tipičan izgovor.” Skinuo je kapu s glave i prošao prstima kroz kosu. Bila je vlažna od znoja i stršila je na sve strane. “Zar ti nijedna nije zapela za oko?” “Nekoliko njih.” Svratio je pogled na mene, odbijajući se povući pred ispitivanjem. I to je bilo nešto što sam dobro upamtila; nikad se nije imao potrebu opravdavati, ali nije ni bježao od pitanja. Očito je bio isti onaj Will: nikad samo s jednom ženom. Trepnula sam gledajući mu u prsa, kako se nadimaju i spuštaju s njegovim smirujućim disanjem, njegova mišićava ramena što završavaju na glatkom, preplanulom vratu. Usne su mu se blago razdvojile, a jezik provirio kako bi ih ponovno ovlažio. Willova je čeljust bila isklesana i prekrivena tamnom bradicom od nekoliko dana. Odjednom me je preplavio neodoljiv nagon da je liznem jezikom. Oči su mi se spustile do njegovih preplanulih ruku, krupnih šaka opuštenih na bokovima sveca mu, ti prsti sigurno znaju svoj posao - do ravnog trbuha i prednjeg dijela trenirke koji mi je odao da Will Sumner ima dosta toga ispod pojasa. Blagi, slatki Isuse, željela sam ga potrošiti. Tišina je postajala sve gušća među nama, a nelagoda se stala šuljati. Nisam živjela iza dvostrukih zrcala i nikad nisam znala namjestiti pokeraško lice. Will je po svoj prilici mogao jasno iščitati svaku moju misao. Oči su mu se zatamnjele od spoznaje, i primaknuo se korak bliže odmjerivši me od glave do pete kao da promatra životinjicu uhvaćenu u zamci. Predivan, ubojit osmijeh iskrivio mu je usne. “Onda, kakva je presuda?” Teško sam progutala, znojne dlanove stegnuvši u šake i rekavši samo: “Wille?” Trepnuo je, zatim trepnuo još jednom, odmaknuvši se i naizgled se pribravši. Praktično sam mogla vidjeti kakve mu se misli vrte po glavi: Ova Jensenova sestrica... mlađa je sedam godina od mene... ja sam se pohvatao s Liv... ova je klinka štreberica... prestani misliti pimpekom. Blago se lecnuo rekavši ispod glasa: “Da, dobro, oprosti.” Opustila sam se, zabavljena reakcijom. Za razliku od mene, Will jest imao pokeraško lice... ali ne ovdje, i očito ne sa mnom. Ta je spoznaja poslala navalu samopouzdanja u moje grudi: možda jest gotovo neodoljiv i najsenzualniji muškarac ikad rođen na planetu, ali Hanna Bergstrom je dorasla Willu Sumneru. “Dakle”, rekla sam. “Nisi se još spreman skrasiti, je li?” “Definitivno ne.” Osmijeh mu je izvio jedan kraj usnice i izgledao je kompletno razorno. Moje srce, ali ni svi oni ženski dijelovi tijela ne bi mogli preživjeti noć s ovim tipom. Srećom, to je gotovo pa nemoguće, vagino. Smiri se. Zaokružili smo natrag prema početku staze, a Will se naslonio na stablo. “Dakle, tek sad si odlučila punim plućima zaroniti u život?” Nagnuo je glavu kad je preusmjerio razgovor ponovno na mene. “Znam da Jensen i tvoj otac žele da imaš aktivniji društveni život, ali daj... Ti si lijepa djevojka, Ziggy. Nije moguće da ti se nitko ne nudi.” Načas sam zagrizla usnicu, zabavljena time što je Will, naravno, pretpostavio da meni to znači poševiti se. I ruku na srce... nije bio posve u krivu. I nije bilo osude u njegovu izrazu lica, a ni nelagodne rezerviranosti oko tako osobne teme.

“Nije da nisam izlazila s dečkima. Nego nisam izlazila kako spada”, rekla sam prisjetivši se najsvježijeg, i kompletno bezveznog, spoja. “Znam da bi se to teško dalo zaključiti iza sveg ovog šarma, ali nisam baš vješta u tim situacijama. Jensen mi je sve ispričao o tebi. Uspio si doktorirati s najvišim ocjenama i usput se ludo zabavljati. A ja sam, s druge strane, u laboratoriju s ljudima kojima je socijalna nesnalažljivost predmet izučavanja. Ne želi se baš svatko ukrcati na taj brod, ako me kužiš.” “Mlada si, Ziggs. Zašto se sad brineš o tome?” “Nisam nimalo zabrinuta, ali imam dvadeset četiri godine. Imam te funkcionalne dijelove tijela, a misli su mi sklone odlutati na zanimljiva mjesta. Samo želim... istraživati. Nisi mislio na te stvari kad si bio mojih godina?” Slegnuo je ramenima. “Nisam baš bio pod stresom zbog toga.” “Dakako da nisi. Podignuo bi obrvu i gaćice bi već bile na podu.” Polizao je usnicu i počešao se po zatiljku. “Baš si šašava.” “Ja sam znanstvenica, Wille. Ako ću to napraviti, moram shvatiti kako muškarci razmišljaju, ući im u misli.” Duboko sam udahnula, pažljivo ga gledajući prije no što ću izreći: “Nauči me. Rekao si mome bratu da ćeš mi pomoći. E pa, sad lijepi izvoli i pomogni mi.” “Prilično sam siguran da nije mislio: Ej, pokaži mojoj sestrici grad, pobrini se da je ne oderu previše za stanarinu, e da, usput joj pronađi nekog da se poševi.” Njegove su se tamne obrve spojile i nešto kao da mu je sinulo. “Želiš li da ti namjestim nekog svog prijatelja?” “Ne. Bože.” Nisam bila sigurna bih li se nasmijala ili zavukla u rupu i zauvijek skrila od svijeta. Unatoč njegovoj neupitnoj seksepilnosti, trebao mi je pomoći da potrošim druge muškarce. Možda ću tada konačno prestati biti asocijalna štreberica. “Želim da mi pomogneš da naučim... “ Slegnula sam ramenima i počešala se ispod kape. “Kako izlaziti s dečkima. Poduči me pravilima.” Trepnuo je doimljući se smetenim. “Pravila? Ne znam...” Stresao se, pustivši da mu riječi ostanu visjeti u zraku, pa je podignuo ruku i protrljao bradu. “Nisam siguran da sam prava osoba koja bi ti mogla pomoći da upoznaješ frajere.” “Pohađao si Yale.” “Da, i? To je bilo prije sto godina, Ziggs. Nisam siguran da to nude u odabiru kolegija.” “I svirao si u bendu”, nastavila sam ignorirajući ovo potonje. Najzad mu je bljesak veselja obasjao oči. “Sto želiš time reći?” “Želim reci da sam ja pohađala MIT i igrala Tamnice i zmajeve, i monopoly.” “Alo, ej, ja sam rasturao Tamnice i zmajeve, Ziggs.” “Želim reći”, rekla sam ignorirajući ga, “da bi taj bivši student s Yalea, sportaš i basist možda mogao imati neku ideju kako poboljšati ljubavni život štreberice cvikerašice.” “Ma je l' ti to mene zajebavaš?” Umjesto odgovora, prekrižila sam ruke na grudima i strpljivo čekala. Bio je to isti stav koji sam preuzela onomad kad sam trebala odraditi praksu u nekoliko laboratorija i odlučiti koju vrstu istraživanja želim. No nisam kanila lutati po raznim laboratorijima cijelu prvu godinu faksa; željela sam početi istraživanje s Leimackim, i to odmah. Stajala sam pred njegovim kabinetom nakon što sam mu objasnila kako je njegov rad savršeno pozicioniran da s istraživanja virusnih cjepiva prijeđe na parazitologiju, i što sam mislila da mogu postići sa svojom tezom. Bila sam spremna tako stajati satima, ali nakon samo pet minuta, on je popustio i kao voditelj odjela odlučio se za mene. Willu je pogled odlutao u daljinu. Nisam bila sigurna razmišlja li o mojim riječima ili promišlja treba li samo nastaviti trčati i ostaviti me da mu gledam u leđa. Najzad je udahnuo. “Okej, pa, pravilo broj jedan za uspješan društveni život jest da nikoga, osim eventualno taksi, ne zoveš prije svitanja.” “Aha. Oprosti zbog toga.” Proučavao me je, a zatim pokazao prema mojoj odjeći. “Trčat ćemo. Izlazit ćemo i raditi svašta.” Lecnuo se, neodređeno mahnuvši prema mome tijelu. “Ne mislim baš da moraš sve promijeniti, ali... jebiga, ne znam. Nosiš bratovu vrećastu trenirku. Ispravi me ako griješim, ali imam dojam da ti 13

je to prilično standardna odjeća, čak i kad ne trčiš.” Slegnuo je ramenima. “Iako je na neki način simpatična.” “Ne furam se na droljicu.” “Ne moraš se ni furati na droljicu.” Uspravio se promrsivši kosu prije nego što će je ponovno zavući pod kapu. “Bože. Baš si rospija. Poznaješ li Chloe i Saru?” Odmahnula sam glavom. “Jesu li to neke cure s kojima kao... ne izlaziš?” “O, ma ne”, odvratio je uz smijeh. “To su žene koje su ščepale moje najbolje frendove za jaja. Mislim da bi za tebe bilo dobro da ih upoznaš. Tako mi Boga, siguran sam da ćete već do kraja večeri biti najbolje prijateljice.”

DRUGO POGLAVLJE

“Dakle, čekaj”, rekao je Max izvlačeći svoj stolac kako bi sjeo. “To je ta Jensenova sestra koju si povalio?” “Ne, to je druga sestra, Liv.” Sjeo sam preko puta Britanca i ignorirao njegov šaljiv cerek, kao i vlastiti osjećaj nelagode u želucu. “I nisam je povalio. Samo smo se malo pohvatali. Mlađa sestra je Ziggy. Bila je klinka u vrijeme kad sam odlazio s Jensenom kući za Božić.” “Još uvijek ne mogu povjerovati da te je vodio kući za Božić i da si se šlatao s njegovom sestrom u stražnjem dvorištu. Ja bih ti razbio zube.” Zatim je malo promislio, počešavši se po bradi. “Ma, jebeš to. Boljela bi me neka stvar, ustvari.” Pogledao sam Maxa i osjetio kao mi cerek razvlači usne. “Liv nije bila tamo kad sam se nekoliko godina kasnije vratio tijekom ljeta. Taj drugi put sam se ponašao pristojno.” Posvuda oko nas čaše su zveckale, razgovor je brujao u tihom žamoru. Ručak utorkom kod Le Bernardina posljednjih nam je šest mjeseci postao svojevrsna tradicija. Max i ja obično smo posljednji stizali za stol, ali danas su ostali navodno bili zadržani na sastancima. “Pretpostavljam da za to sad očekuješ nagradu”, rekao je Max proučavajući svoj jelovnik prije nego što će ga naglo zatvoriti. Ruku na srce, nisam bio siguran zašto se uopće gnjavi time da ga otvara. Uvijek je naručivao kavijar za predjelo, a grdobinu za glavno jelo. Tek mi je nedavno prvi put palo na pamet da Max svu svoju spontanost čuva za život sa Sarom; kad je bila riječ o hrani i poslu, bio je pravi rob navika. “Zaboravio si kakav si ti bio prije Sare”, rekoh. “Prestani se ponašati kao da si živio u samostanu.” Odobrio je to namignuvši i široko se i ležerno osmjehnuvši. “Pa pričaj mi malo o toj sekici.” “Ona je najmlađa od petero Bergstromove djece, i ovdje je na poslijediplomskom studiju na Columbiji. Ziggy je uvijek bila suludo bistra. Faks je završila u tri godine, a sad radi u laboratoriju za Leimackoga. Znaš onoga koji radi na cjepivima?” Max je odmahivao glavom kao da želi reći: O čemu ti to, jebote? Nastavio sam: “Riječ je o vrlo važnim istraživanjima tamo na medicinskom faksu. Kako bilo, prošlog vikenda u Vegasu, dok si ti rasturao na jednorukom Jacku, Jensen mi je poslao poruku da joj dolazi ovamo u posjet. Valjda joj je očitao bukvicu o tome kako ne smije živjeti među epruvetama do kraja života.” Konobar nam je prišao i nadopunio čaše vodom, a mi smo objasnili kako čekamo još nekoliko ljudi da nam se pridruže. Max je vratio pogled na mene. “Dakle, planiraš je ponovno vidjeti, a?” “Aha. Sigurno ćemo nekamo izići ovaj vikend. Mislim da ćemo opet otići i na trčanje.” Nije mi promaknulo kako su mu se oči raširile. “Pustio si nekoga u svoj mali privatni trkački svemir? To mi se čini kao nešto intimnije i od samoga seksa, Williame.” Otpravio sam ga rukom. “Ne gnjavi.” “Znači, bilo ti je zabavno? Malo se družiti sa sekicom i sve to?” I bilo je zabavno. Nije bilo ništa ludo divlje, ni nimalo posebno, zapravo - samo smo trčali, na kraju krajeva. Ali i dalje me je mučilo koliko me je iznenadila. Otišao sam tamo misleći kako, osim napornog rada, mora postojati još nekakav razlog za njezinu izolaciju. Očekivao sam da će biti nespretna, čak i neugledna, ili primjer djeteta s poremećajima u ponašanju. No nije bila ništa od svega toga, a definitivno nije izgledala kao nečija “sestrica”. Bila je naivna, pomalo i netaktična, ali u zbilji samo je naporno radila, zaglibivši u navikama koje joj više nisu pričinjavale zadovoljstvo. S time sam se itekako mogao poistovjetiti.

Bergstromove sam upoznao za Božić na prvoj godini faksa. Te godine nisam bio u mogućnosti priuštiti sebi let kući, a Jensenova se majka toliko zgražala nad pomišlju da ću blagdane provesti sam u studentskom domu da se dva dana prije Božića dovezla u Boston kako bi me pokupila i odvela svojoj kući. Obitelj je bila divna i glasna kao što bi se i očekivalo u domu s petero djece. Vjeran sebi u toj fazi svog života, zahvalio sam im na način da sam se potajice spetljao sa starijom kćerkom u šupi iza kuće. Nekoliko godina poslije radio sam kao Johanov pripravnik i živio u njihovoj kući. Većina se druge djece već bila odselila ili ljeto provodila u kampusima, tako da smo ostali samo ja, Jensen i mlađa kći, Ziggy. Zbog njih sam se osjećao kao da sam doma. Svejedno, iako sam tamo živio gotovo tri mjeseca, a vidio sam je i prije nekoliko godina na Jensenovu vjenčanju, kad me je jučer nazvala, bilo mi se teško prisjetiti njezina lica. Ali kad sam je vidio u parku, uspomene su me stale salijetati u puno većoj mjeri nego što sam to mogao shvatiti. Ziggy u dobi od dvanaest, pjegava nosa skrivenog iza knjiga. Tek bi mi tu i tamo uputila stidljiv smiješak preko stola, no inače je izbjegavala kontakte sa mnom. Bilo mi je devetnaest, a ionako većinu vremena nisam znao za sebe. Sjećam se Ziggy u šesnaestoj, sva u nogama i laktovima, zapetljane kose što joj je padala niz leđa. Popodneva je provodila u odrezanim trapericama i majicama na bretele, čitajući na dekici u stražnjem dvorištu dok sam ja radio s njezinim ocem. Dobro sam je bio promotrio, kao uostalom i svaku žensku osobu u to vrijeme, kao da sam joj skenirao i katalogizirao dijelove tijela. Djevojka je bila razvijena, ali povučena i očito silno naivna, lišena one vještine zavođenja kojom bi iole privukla moje zanimanje. Moj je život tada bio ispunjen znatiželjom i perverznim igricama sa ženama, i mlađima i starijima, koje su bile voljne probati svašta. No ovog jutra, kao da mi je u glavi eksplodirala bomba. Vidjevši joj lice, prožeo me je neobičan osjećaj - kao da sam ponovno bio doma, ali kao da sam prvi put upoznao prelijepu djevojku. Nimalo nije nalikovala Liv ni Jensenu, koji su bili izrazito svjetlokosi i vitki. Ziggy je najviše nalikovala ocu, naslijedivši od njega i dobre i loše strane. No, imala je onu paradoksalnu kombinaciju očevih dugačkih udova i majčinih oblina. Naslijedila je Johanove sive oči, svijetlosmeđu kosu i pjegice, ali majčin otvoren i širok osmijeh. Oklijevao sam kad mi se približila, obavila ruke oko mojega vrata i snažno me zagrlila. Bio je to ugodan zagrljaj, na granici s intimnim. Osim Chloe i Sare, nisam baš imao previše prijateljica u životu. Kad. bih tako zagrlio ženu - blisko i snažno - obično bi u to bili upleteni i erotski elementi. Ziggy je oduvijek bila mlađa sestra, ali tamo u mojemu naručju, u potpunosti sam registrirao da više nije klinka. Bila je žena u svojim srednjim dvadesetima, s toplim rukama oko mojega vrata i tijela priljubljenog uz moje. Mirisala je na šampon i kavu. Mirisala je na ženu. A ispod izbočine na majici i smiješno tanane jakne, mogao sam osjetiti kako joj se dojke pritišću o moja prsa. Kad je uzmaknula korak unatrag kako bi me odmjerila, smjesta mi se svidjela; nije se nimalo upicanila, nije se našminkala ni odjenula skupocjenu sportsku odjeću. Nosila je bratovu majicu s logotipom sveučilišta Yale, crne hlače koje su bile prekratke i tenisice koje su zacijelo vidjele i bolje dane. Nije me pokušala zadiviti; samo me je željela vidjeti. Strahovito je povučena, stari, rekao je Jensen kad me je nazvao, nema tome ni deset dana. Imam dojam da sam je razočarao jer nisam predvidio tatine gene i opsjednutost poslom. Idemo joj u posjet. Ne želim da za to dozna. Trepnuo sam i vratio se u stvarnost kad su Sara i Bennett prišli stolu. Max je ustao kako bi ih pozdravio, a ja sam odvratio pogled kad se nagnuo i poljubio Saru tik ispod uha, šapnuvši: “Predivna si, cvjetiću.” “Čekamo li Chloe?” upitao sam kad su se svi smjestili. Bennett je progovorio iza svoga jelovnika. “Ona je u Bostonu do petka.” “E pa, hvala kurcu”, rekao je Max. “Jer umirem od gladi, a toj ženi treba čitava vječnost da odluči što će jesti.” Bennett se tiho nasmijao, vrativši jelovnik natrag na stol. A meni je laknulo. Ne zato što sam bio gladan, nego zato što mi je bilo u redu da tu i tamo ne moram nikome držati svijeću. Mojih četvero sparenih prijatelja bili su korak do oltara, no još uvijek nisu digli ruke od

pretjerane umiješanosti u moj ljubavni život. Bili su uvjereni da će mi vrlo brzo žena mojih snova zaposjesti srce i jedva su čekali tome posvjedočiti. A, što je samo pojačavalo opsesiju rečenim, nakon povratka iz Vegasa prošloga tjedna, strahovito sam pogriješio onako usput spomenuvši da osjećam kako se udaljavam od svojih dviju redovitih ljubavnica, Kitty i Kristy. Obje su se rado sastajale sa mnom na neobaveznim seksualnim seansama, a nijednoj nije smetala spoznaja o onoj drugoj - kao ni i o pokojem novom komadu - no u posljednje vrijeme pratio me je taj uporni osjećaj kao da stalno ponavljam jedno te isto: razodjeni se, dodiruj, pojebi, svrši,povremeno šaputanje na jastuku, poljubac za laku noć, a onda odlazim ja, ili one. Postaje li sve skupa previše jednostavno? Ili sam se samo najzad umorio od neobaveznog seksa? I koji sam vrag sad opet o tome razmišljao? Uspravio sam se u stolcu i protrljao lice rukama. Ništa se u mome životu nije promijenilo za jedan dan. Proveo sam ugodno jutro sa Ziggy, i to je bilo to. Činjenica da je bila neodoljivo iskrena i duhovita, i iznenađujuće lijepa, ne bi me trebala toliko dramatično potresti. “Onda, o čemu ste razgovarali?” upitao je Bennett, zahvalivši konobaru kad je ispred njega spustio koktel. “Razgovarali smo o Willovu jutrošnjem susretu”, rekao je Max, a onda dramatičnim šapatom dometnuo: “Sa starom prijateljicom.” Sara se nasmijala. “Will se jutros našao s nekom ženskom? Pa zar je to novost?” Bennett je podignuo ruku. “Čekaj, nije li večeras red na Kitty? A jutros si imao još jedan spoj?” Pijuckao je koktel promatrajući me. Zapravo, upravo je Kitty bila razlog zašto sam predložio Hanni da se nađemo ujutro umjesto navečer: Kitty je bila moj kasni sastanak. Ali što sam više o tome promišljao, ideja da s njom provedem uobičajeni utorak činila mi se sve manje privlačnom. Zastenjao sam, a Max i Sara su prasnuli u smijeh. “Nije li čudno što svi znamo Willov tjedni raspored za ševu?” upitala je Sara. Max me je vedro pogledao. “Razmišljaš kako bi odgodio planove s Kitty, zar ne? Misliš da ćeš morati platiti zbog toga?” “Vjerojatno”, priznao sam. Kitty i ja smo nešto petljali već prije nekoliko godina, i završilo je prilično bezbolno kad se ispostavilo da ona želi nešto više. No, kad smo se ponovno susreli prije nekoliko mjeseci u jednom baru, rekla je kako joj je vrijeme da se samo zabavlja. Što sam ja, dakako, objeručke prihvatio. Bila je prekrasna i voljna raditi gotovo sve što bih od nje zatražio. Bila je uporna govoreći da je samo seks sasvim u redu, dapače. Nevolja je bila u tome što smo oboje znali da laže: svaki put kad bih joj javio da ne mogu doći, postala bi nesigurna i zahtjevna idući put kad bismo se našli. Kristy je bila gotovo sušta suprotnost. Imala je više samopouzdanja te je uživala u tome da je se davi - fetiš koji nisam s njom dijelio - i bila je protiv veze s obvezama, rijetko kad ostavši dulje od pet minuta nakon zajedničkog orgazma. “Ako si zainteresiran za tu novu djevojku, vjerojatno bi trebao prekinuti s Kitty”, rekla je Sara. “Dajte, ljudi”, prosvjedovao sam nabadajući po svojoj salati. “Nemam ništa sa Ziggy. Samo smo trčali.” “Zašto onda još razgovaramo o njoj?” uz smijeh je upitao Bennett. Kimnuo sam. “Upravo tako.” Ali znao sam da govorimo o tome jer sam bio napet. A kad sam bio napet, bilo je to očito kao da mi na čelu blješti neonski znak. Obrve bi mi se skupile, oči zatamnjele, a riječi bile odsječene. Pretvarao bih se u gada. Što je Max obožavao. “O, razgovaramo o tome”, rekao je taj Britanac, “jer je William sav izvan sebe, a ja to jebeno obožavam. Također je vraški zanimljivo kako je zamišljen postao nakon jutra provedenog s tom sekicom. Will inače nikad ne izgleda kao da s tolikim naporom razmišlja.”

“Ona je Jensenova mlađa sestra”, pojasnio sam Sari i Bennettu. “Sa starijom se ljubakao kad su bili tinejdžeri”, pripomogao je Max, davši svom naglasku još dramatičniji učinak. “Baš si govnar”, rekao sam smijući se. Liv je bila kratkotrajna iskra; jedva sam se mogao prisjetiti što se uopće i dogodilo osim strastvenog ljubljenja, a zatim mojeg izbjegavanja kad sam se vratio u New Haven. U usporedbi s nekim drugim vezama u to vrijeme, ono što se dogodilo s Liv jedva bi se moglo nazvati erotskim susretom. Naša su predjela stigla i neko smo vrijeme jeli šutke. Moje su misli počele lutati. U jednom trenutku tijekom trčanja, otvoreno sam se zabuljio u Ziggy. Zurio sam u njezine obraze, usne, mekanu kosu što je slobodno padala iz nemarno pričvršćenog repa i lepršala nad mekanom kožom vrata. Uvijek sam se otvoreno divio ženama, ali nije me privlačila baš svaka koju bih ugledao. Pa što je to onda bilo u ovoj? Bila je lijepa, ali sasvim sigurno ne i najljepša koju sam ikad vidio. Bila je sedam godina mlađa od mene, zelena kao jabuka. I jedva da je imala vremena disati pored posla. Što bi mi uopće mogla pružiti a da to isto nisam mogao pronaći i u nekoj drugoj? Tada me je pogledala i uhvatila me kako buljim; energija među nama bila je opipljiva, i jebeno zbunjujuća. A kad se nasmiješila, cijelo joj se lice ozarilo. Doimala se toliko iskrenom da mi je, unatoč temperaturi zraka, nešto zagrijalo krv u žilama. Bila je to stara, poznata čežnja. Želja kakvu nisam odavno osjetio, ona zbog koje mi je tijelom šibao adrenalin, i poželio sam biti jedini koji će otkriti tajne ove djevojke. Koža joj je izgledala tako slatka, usne su joj bile pune i mekane, a vrat kao da nikad nije bio označen ljubavnim ugrizom. Zvijer u meni željela je pobliže promotriti njezine ruke, usta i dojke. Podignuo sam pogled kad sam osjetio da me Max promatra, pažljivo žvačući. Viljušku je uperio u moja prsa. “Potrebna je samo jedna noć s pravom curom. I ne govorim ovdje o seksu. Jedna te noć može sasvim promijeniti, mladi gosp... “ “Daj, zaveži”, zastenjao sam. “Baš si jebeni šupak.” Bennett se uspravio, pridruživši se. “Riječ je o tome da pronađeš ženu koja te navodi na razmišljanje. Ona će biti ta koja će ti promijeniti mišljenje o svemu.” Podignuo sam ruke. “Lijepo je to od vas, ljudi. Ali Ziggy stvarno nije moj tip.” “A tko je točno tvoj tip? Hoda? Ima picu?” upitao je Max. Nasmijao sam se. “Valjda je jednostavno premlada za mene.” Momci su zabrundali, kimajući s razumijevanjem, ali mogao sam osjetiti kako me Sara promatra. “Ajde, pucaj”, rekao sam joj. “Pa, samo mislim da nisi pronašao onu koja bi u tebi pobudila želju da se dobro preispitaš. Uvijek biraš određeni tip žena, one za koje si siguran da će se uklopiti u tvoje okvire, tvoja pravila. Nije li ti to već dojadilo? Kažeš da ta sestra... “ “Ziggy”, pripomogao je Max. “Tako je”, rekla je. “Kažeš da Ziggy nije tvoj tip, ali prošli si tjedan izjavio da imaš osjećaj kako si se udaljio od žena koje uživaju u neobaveznom seksu s tobom.” Uzela je viljušku, zagrabila njome jedan zalogaj i slegnula ramenima dok ju je primicala ustima. “Možda bi trebao ponovno promisliti o tome kakav je tvoj tip žene.” “Nema logike. Sasvim je moguće da počinjem gubiti interes za svoje ljubavnice a da pritom ne moram promijeniti svoj obrazac.” Nastavio sam nabadati po hrani. “Ipak, čuj, zamolio bih te za jednu uslugu.” Progutala je, kimajući. “Naravno.” “Nadao sam se da biste je ti i Chloe možda mogle izvesti vani. Nema baš prave prijateljice, a vi cure... “ “Ma naravno”, brzo je rekla. “Jedva je čekam upoznati.” Pogledao sam Maxa krajičkom oka, nimalo iznenađen kad sam opazio kako gricka usnicu, izgledajući poput mačka koji je uhvatio

kanarinca. No, Sara je očito pokupila pokoji dobar savjet od Chloe i čvrsto ga držala za muda, jer je, barem jednom, bio nesvojstveno krotak. Imaš li ikad dojam da oni koji ti najviše znače nisu oni koje najviše viđaš? U posljednje vrijeme imam osjećaj kao da se najviše bavim stvarima koje nisu važne. Njezin glas i raširene, iskrene oči kad je to izrekla istodobno su u meni izazvali osjećaj praznine i ispunjenosti, poput čežnje koja je bila toliko teška da nisam mogao dokučiti budi li u meni bol ili užitak. Ziggy je željela da joj pokažem kako izlaziti i zabavljati se s dečkima, upoznavati ljude... a stvarnost je bila da ni sam to nisam činio. Možda nisam bio tip koji bi baš sam čamio u svome stanu, ali to nije značilo da sam sretan. Ispričavši se odlaskom u zahod, izvukao sam mobitel iz džepa i utipkao poruku te je poslao na broj koji mi je dala. Je li ti još na umu projekt Ziggy? Ako jest, upadam. Sutra trčanje, a ostali planovi ovaj vikend. Nemoj kasniti. Zurio sam u mobitel nekoliko sekundi, ali kako nije odmah odgovorila, vratio sam se svome ručku, svojim prijateljima. No poslije, kad sam odlazio iz restorana, ugledao sam poruku i nasmijao se, prisjetivši se da je Ziggy spomenula nekakav stari mobitel na preklop koji jedva da ikad koristi. Sup3er!Nemogupronaćitipkuzarazmak=alinazovemtesutra.

*** S obzirom na to da je svaka imala krcate rasporede, Ziggy, Chloe i Sara uspjele su se naći tek za vikend. Ali hvala nebesima da su se najzad ipak uspjele dogovoriti, jer, gledajući Ziggy kako svako jutro trči s rukama prekriženima na grudima, i sam sam počeo osjećati bol na istome mjestu. U subotu popodne Max je sjedio za stolom u Plavom dimu kad sam stigao dašćući nakon što sam pretrčao deset kilometara, i gladan kao vuk. Kao što je to uvijek bio slučaj s našim društvancem, plan je osmišljen bez imalo moje pomoći, pa me je probudila Chloina poruka da Ziggy ide s njima na doručak i u šoping, što je značilo da ću to jutro trčati sam. Bilo je u redu. Vrlo dobro, štoviše, lako je moje jutarnje trčanje bilo ponešto mirnije i neobično dosadno, Ziggy je trebala izići i nabaviti sebi neke stvari. Trebale su joj, primjerice, tenisice za trčanje. Trebala joj je oprema i odjeća za trčanje. Ne bi joj škodilo ni da si pribavi štogod normalne odjeće ako je bila ozbiljna s tim izlascima, jer većina su momaka bili plitki papci koji su padali na prvi dojam. Ziggy to nije bila najjača strana, ali dijelom nisam ni želio previše navaljivati. Bilo mi je drago vidjeti dotjeranu ženu, ali, začudo, kod Ziggy mi je najzabavnije bilo upravo to što se nije zamarala takvim tričarijama. Zaključio sam da bismo se vjerojatno trebali držati onoga što joj je bilo najudobnije. Ni ne podignuvši pogled, Max je premjestio novine s mog stolca i domahnuo konobarici da dođe i primi moju narudžbu. “Vodu”, rekao sam, papirnatim ubrusom tarući čelo. “I možda malo kikirikija, zasad. Za neko kratko vrijeme ću naručiti ručak.” Max je upijao pogledom moju odjeću, zatim se vratio novinama predavši mi poslovnu rubriku Timesa. “Zar nisi bio s djevojkama u šopingu?” upitao je. Zahvalio sam konobarici kad je preda me spustila piće i otpio veliki gutljaj. “Jutros sam samo odbacio Ziggy. Nisam bio siguran hoće li se znati snaći izvan kampusa Columbije.” “Kako si ti divna i brižna majka.”

“Oh, u tom slučaju moram te brižno obavijestiti da je Sara slučajno poslala sliku svog dupeta Bennettu.” Ništa na svijetu nisam volio više negoli maltretirati Maxa zbog njegovih i Sarinih perverznih fotoseansi. Pogledao me je preko ruba novina i lice mu se opustilo kad je vidio da se šalim. “Konju”, procijedio je. Prelistavao sam poslovnu rubriku nekoliko minuta prije nego što mi je pažnju privukla Znanost i tehnologija. Iza Maxova paravana od novina zazvonio je mobitel. “Ej, Chloe.” Zastao je spustivši novine na stol. “Ne, samo smo ja i Will došli nešto pregristi. Možda je Ben na trčanju?” Kimnuo je i onda predao mobitel meni. Primio sam poziv, iznenađen. “Ej... sve u redu?” “Hanna je predraga”, objavila je Chloe. “Nije kupila novu odjeću otkako se upisala na faks. Kunem se da je ne tretiramo kao lutku, ali ona je najslađe stvorenje koje sam ikad vidjela. Zašto nas nisi prije upoznao?” Osjetio sam kako mi se želudac grči. Chloe nije bila na ručku kad smo razgovarali o Ziggy. “Znaš da mi ona nije djevojka, zar ne?” “Znam, samo se ševite, kako god, nego Wille... “ Zaustio sam kako bih je prekinuo, ali ona je nastavila, “...samo sam ti željela reći da je sve okej. Ona izgleda kao da bi se izgubila u ovom Macy'su da je ne držimo na oku.” “To sam i mislio.” “Okej, to bi bilo sve. Samo sam htjela pitati Maxa zna li gdje je Bennett. Mi sad nastavljamo sa šopingom.” “Ej, čekaj”, rekao sam prije nego što sam zapravo promislio što bih je upitao. Sklopio sam oči i sjetio se trčanja sa Ziggy proteklih nekoliko dana. Bila je relativno vitka, ali kvragu, tamo naprijed je bila prilično obdarena. “Mm?” “Kad već kupujete, pobrini se da Ziggy nabavi...” na brzinu sam pogledao Maxa uvjerivši se da je zaokupljen novinama prije nego što ću prošaptati: “Pobrini se da si nabavi grudnjake. Kao ono, za trčanje? Ali, možda još i... ma znaš... obične, također. Okej?” Više sam osjetio negoli čuo muk s druge strane linije. Tišina je bila teška i pritiskala mi je prsa dok je napetost rasla. I rasla. Kad sam krišom podignuo pogled, Max je zurio u mene, široko se i govnarski cereći. “Imaš sreću što nisam Bennett”, rekla je Chloe najzad. “Ne bi preživio tu količinu sranja koju bi ti on sad izgovorio.” “Ne brini, Max je ovdje i već vidim kako uživa za dvojicu.” Nasmijala se. “Shvatila sam. Grudnjak koji će pridržavati bujne grudi one koja ti nije djevojka. Bože, kakva si ti svinja.” “Hvala.” Prekinula je vezu i predao sam mobitel natrag Maxu izbjegavajući njegov pogled. “Oh, Victoria”, veselo je rekao. “Imaš li tajnu? Imaš li sklonost pomagati ženama da si pronađu odgovarajuće donje rublje?” “Odjebi”, rekao sam kroz smijeh. Izraz lica mu je bio kao da je Leeds United upravo osvojio jebenu Ligu prvaka. “Trči sa mnom svako jutro i nosi te - što li su već? To nisu sportski grudnjaci. I njezini grudnjaci rade te... “ Pokazao sam prema svojim prsima. “Te čudne četverostruke stvari naprijed, znaš? Samo sam pomislio ako već idu u šoping... “ Max je naslonio bradu na šaku i smiješio mi se. “Isuse, ti si neprocjenjiv, Williame.” “Znaš što mislim o grudima. To nije predmet šale.” A, nisam dodao, Ziggy je bila pošteno obdarena.

“Stvarno nije”, složio se ponovno podignuvši novine, “samo mi se sviđa kako se praviš da ne bi uprljao gaćice zbog djevojke s četiri sise.”

*** Kojih pola sata poslije, vrata iza Maxa su se otvorila i podignuo sam pogled kad je klupko s blistavom kosom i pretrpano vrećicama napredovalo prema našem stolu. Max i ja smo ustali pomogavši Ziggy da istovari svoj teret na jedan od stolaca. Nosila je blijedoplavu vestu, tamne uske traperice i zelene balerinke. Nije izgledala kao da je upravo sišla s modne piste, ali bila je dotjerana sa stilom. Kosa joj je bila... drukčija. Suzio sam oči proučavajući je dok je skidala svoju veliku torbu s ramena. Skratila ju je, ili je možda samo raspustila umjesto da ju je splela u svoju uobičajenu nemarnu punđu. Padala joj je niz ramena, gusta, ravna i glatka. No, unatoč promjenama u kosi i odjeći, ona je, srećom, još uvijek izgledala kao Ziggy: jedva primjetno našminkana, sa širokim osmijehom i pjegicama. Ispružila je ruku Maxu i nasmiješila se. “Ja sam Hanna. Ti si sigurno Max.” Stisnuvši joj dlan, rekao je: “Drago mi je. Nadam se da si provela ugodno jutro s onim dvjema luđakinjama?” “Jesam.” Okrenula se prema meni, obavila mi ruke oko vrata i pokušao sam ne zastenjati kad me je stisnula. Njezine sam zagrljaje ujedno obožavao i mrzio. Bili su snažni, na granici s davljenjem, ali i neodoljivo topli. Kad me je pustila, svalila se na stolac. “Ta Chloe bome obožava donje rublje. Mislim da smo sat vremena izgubile samo na tom odjelu.” “Nisam nimalo iznenađen”, promrsio sam, diskretno joj pogledavši grudi kad sam se ponovno naslonio. Te su curice izgledale fantastično: pune i podignute. Savršeno namještene. Očito je i sama kupila nešto donjeg rublja. “Kad smo već kod toga... “ Max je ustao, uguravši novčanik u stražnji džep. “Mislim da je vrijeme da odem pronaći svoju dragu i vidjeti koliko je i njoj bio uspješan šoping. Drago mi je da smo se upoznali, Hanna.” Potapšao me je po ramenu, a njoj namignuo. “Uživajte u ručku.” Ziggy je mahnula Maxu, a onda se okrenula prema meni, široko raširenih očiju. “Opa. Kakav... komad. Ranije sam upoznala i Bennetta. Vi ste dečki kao članovi kluba 'Seksi frajeri s Manhattana'.” “Ne bih se složio. Uostalom, zar stvarno misliš da bismo Maxa pustili u klub?” rekao sam nacerivši se. “Izgledaš sjajno, usput.” Naglo je okrenula glavu prema meni, s iznenađenjem u očima, i brže-bolje sam dometnuo: “Drago mi je što im nisi dopustila da te zacementiraju šminkom. Nedostajale bi mi te pjegice.” “Nedostajale bi ti moje pjegice?” upitala je šapatom i u sebi sam se lecnuo koliko sam zvučao napadno. “Koji bi muškarac rekao takvo što? Pokušavaš li me natjerati da svršim ovdje na licu mjesta?” Ajme. Više nisam imao osjećaj da sam ja napadan. Svojski sam se trudio da joj se opet ne zabuljim u grudi kad je to rekla. Još uvijek se nisam navikao na to kako je uvijek govorila sve što joj je bilo na umu. Spustivši pogled na vrećice, blago sam primijetio: “Ja... uh, čini se da si kupila gomilu tenisica.” Nagnuvši se, stala je prekapati po stvarima, a ja sam odvratio pogled nastojeći ignorirati njezin bujni dekolte. “Mislim da sam nabavila baš sve”, rekla je. “Nikad nisam ovako kupovala. Liv će vjerojatno otvoriti pjenušac kad čuje.” Kad sam najzad spustio pogled, oči su joj proučavale moje lice, vrat, moja prsa, kao da me je tek sad ugledala. “Jesi li trčao jutros?” “I vozio bicikl.” “Tako si discipliniran.” Nagnula se naprijed s rukama naslonjenim na bradu i zatreptala. “To ti je dobro za mišiće.” Nasmijavši se, rekao sam: “Umiruje me. Čuva me od...” Tražio sam riječi, osjetivši kako mi vrelina juri uz vrat. “Da ne izvodim gluposti.” “To nije ono što si zapravo želio reći”, rekla je i uspravila se. “Čuva te od čega? Od barskih tuča? Ublažava ti napetost i nakupljeni gnjev?” 21

Odlučio sam je malo testirati, nisam imao pojma otkud sad potreba za time, ali bila je neobičan spoj nevinosti i otvorenosti. Zbog nje sam postajao neoprezan, i pomalo opijen. “Čuva me od toga da ne mislim cijelo vrijeme na ševu.” Jedva da je i trepnula. “Zašto bi želio trčati umjesto ševiti se?” Nakrivila je glavu načas me promotrivši. “Uostalom, vježbanje povećava razinu testosterona i poboljšava cirkulaciju. Rekla bih, ako išta, seks bi ti bio i bolji nakon vježbanja.” Ovaj je razgovor ulazio u opasne vode. Došao sam u napast da je gledam malo duže, a Ziggy ne samo da se ne bi povukla pred mojim pogledom, nego bi mi istom mjerom uzvratila. “Nemam pojma zašto sam ti to rekao”, priznao sam. “Wille. Nisam ni djevica ni žena koja ti se pokušava uvući u gaće. Možemo slobodno razgovarati o seksu.” “Hmm, nisam siguran da bi to bila baš tako dobra ideja.” Primaknuo sam čašu usnama i otpio gutljaj promatrajući kako ona otpija svoju vodu, očiju prikovanih za moje. Nije mi se pokušavala uvući u gaće? Baš ni malčice? Zrak među nama kao da je tiho šumio. Poželio sam ispružiti ruku i prijeći prstom preko njezine donje usnice. Umjesto toga, spustio sam čašu i stegnuo šake. “Samo kažem”, rekla je, “da nema potrebe za uvijanjem. Sviđa mi se što si tip koji inače ne okoliša.” “Jesi li uvijek tako otvorena s ljudima?” upitao sam. Odmahnula je glavom. “Mislim da sam otvorena samo s tobom. Kažem ja svašta, stvarno, ali pored tebe se osjećam naročito blesavom, i čini se da ne mogu zavezati jezik.” “Ne želim da zavežeš jezik.” “Uvijek si bio toliko očito seksualan i otvoren. Ti si taj zgodni igrač koji se ne ispričava zato što pruža ženama užitak. Mislim, ako sam to primijetila kad mi je bilo dvanaest, onda je to zbilja bilo očigledno. Seks je nešto prirodno. To je ono što naša tijela rade. Sviđa mi se što ne glumiš.” Nisam odgovorio, no zapravo nisam ni znao što reći. Sviđalo joj se ono što je svaka druga žena željela ukrotiti, ali nisam bio sasvim siguran jesam li baš sretan zbog toga. “Chloe je rekla kako si ih zamolio da me odvedu u kupnju grudnjaka.” Podignuo sam pogled i uhvatio joj oči koje je taman odvratila s mojih usana. Njezino se jedva primjetno smijuljenje raširilo u zaigran osmijeh. “Kako pažljivo od tebe, Wille. Divno je što misliš na moje cice.” Nagnuo sam se i zagrizao sendvič, promrsivši: “Ne moramo govoriti o tom razgovoru. Max me je već propisno izgnjavio zbog toga.” “Ti si baš zagonetan tip, Wille.” Uzela je jelovnik i na brzinu pregledala ponudu prije nego što će ga spustiti natrag na stol. “No, dobro. Promijenit ću temu. O čemu ćemo razgovarati?” Progutao sam, promatrajući je. Nisam mogao zamisliti ovu divlju mladicu s intenzivnom i ukočenom kombinacijom Sare i Chloe. “O čemu ste vi ćurke danas razgovarale”, predložio sam. “Pa, Sara i ja smo se baš dobro zabavile razgovarajući o tome bih li se osjećala kao da sam nanovo deflorirana nakon dugotrajne seksualne suše.” Umalo da se nisam ugušio, glasno se nakašljavši. “Ti bokca. To je... čak ni ne znam što bi to bilo.” Pogledala me je, zabavljajući se. “Ozbiljna je to stvar. Sigurna sam da dečkima nije tako. Ali curama, nakon nekog vremena, to je kao... može li se djevičanstvo uopće vratiti? Poput pećine obrasle mahovinom?” “To je prilično odurna usporedba.” Ne obazirući se na moju primjedbu, uspravila se u stolcu, sad ushićena. “Zapravo, ovo je savršeno. Ti si znanstvenik, tako da ćeš se totalno oduševiti tom teorijom koju sam nedavno razvila.”

Još sam se dublje zavalio u stolac. “Upravo si iznijela analogiju s pećinom i mahovinom. Iskreno govoreći, sad me je već malo strah.” “Ma, ne brini. Dakle, jasno ti je da se djevojčina nevinost smatra nečim gotovo svetim.” Nasmijao sam se. “Da, čuo sam za taj koncept.” Počešala je ruku, a pjegavi joj se nosić malo nabrao. “Moja je teorija sljedeća: pećinski ljudi se vraćaju na velika vrata. Svi sad žele čitati kako tip veže curu, ili postaje sav onako ludo, nasilno ljubomoran ako se ona - bože sačuvaj - pojavi u nekom seksi izdanju bilo gdje osim u spavaćoj sobi. A ženama bi se to kao trebalo sviđati, zar ne? Zato mislim da bi novi modni krik moglo biti vraćanje nevinosti. Sve će one željeti da njihov frajer misli da im je prvi. A pada li ti na pamet kako će ženama to poći za rukom?” Promatrao sam kako joj u očima raste uzbuđenje dok je iščekivala moj odgovor. Nešto u njezinoj iskrenoj, ozbiljnoj uživljenosti u temu kao da je zategnulo nevidljivu žicu pod mojim rebrima. “Ovaj, lažima? Žene uvijek pretpostavljaju da kitama možemo čitati Brailleovo pismo. Što je to, uopće? Vjerojatno ni sam ne bih znao je li cura djevica osim ako... “ “Najprije pomoću zahvata. Nazovimo ga rekonstrukcijom himena.” Spustivši sendvič, zastenjao sam. “Isuse Kriste, Ziggy. Jedem sendvič. Bi li mogla malo prestati s tim pričama o himenu dok... “ “A onda”, zabubnjala je prstima po stolu, podižući napetost, “svi će čekati što matične stanice mogu napraviti za nas. Ozljede kičmene moždine, Parkinsonova bolest... ne bih rekla da će početi s time. Znaš li što će izazvati veliki prasak?” “Moj stolac?” rekao sam bezizražajno. “Kladim se da će to biti rekonstrukcija djevičnjaka.” Ponovno sam se glasno zakašljao. “Blagi Gospode. Djevičnjaka?” “Rekao si da ne spominjem himen, pa... No, zar nisam u pravu?” Prije nego što sam joj dospio reći kako joj teorija zapravo prilično drži vodu, nastavila me je rešetati. “Sulude količine novca ionako se već troše na takve stvari. Viagra za starkelje. Bezbroj različitih oblika lažnih cica. Koji je silikon najprirodniji. Ovo je muški svijet, Wille. Žene će bez imalo zadrške stavljati aktivne stanice u svoje vagine. Iduće godine, jedna će od tvojih djevojaka rekonstruirati svoj himen i darovati svoje novo djevičanstvo tebi, Wille.” Prignula se, obuhvatila slamku usnicama i uvukla, sivih očiju prikovanih uz moje. I dok me je tako uporno, vragolasto gledala, osjetio sam da mi se kita blago napinje. Ispustivši slamku, šapnula je: “Tebi. A ti ćeš znati cijeniti takav dar? Promisli samo kakva bi to bila žrtva.” Oči su joj zaigrale, a zatim je zabacila glavu unatrag i prasnula u smijeh. Sveca mu, sviđa mi se ova cura. Strašno mi se sviđa. Naslonio sam se na laktove, nagnuo i pročistio grlo. “Ziggy, poslušaj me jer ovo je važno. Upravo ću s tobom podijeliti jednu mudrost.” Sjela je uspravno, urotnički suzivši oči. “Pravilo broj jedan smo već apsolvirali: nemoj nikad nikoga zvati prije svitanja.” Usne su joj se iskrivile u osmijeh prožet krivnjom. “Točno. To sam usvojila.” “A pravilo broj dva”, rekao sam polako vrteći glavom. “Nemoj nikad razgovarati o himenu tijekom ručka. Ili... kao ono, nikad.” Rastopila se u neobuzdanom smijehu, a onda se izmaknula kad joj je konobarica donijela hranu. “Nemoj mi se rugati. To je ideja vrijedna milijardu dolara, lovašu. Ako ti takvo što uskoro dođe na stol, meni možeš zahvaliti na informaciji.” Navalila je na svoju salatu uzevši golem zalogaj, a ja sam se trudio da ne buljim. Nije bila nalik nijednoj djevojci koju sam poznavao. Bila je lijepa - štoviše, prelijepa - ali nije bila umišljena ni nepristupačna. Bila je šašava i samouvjerena, toliko svoja da se pored nje ostatak svijeta doimao dosadnim. Nisam imao pojma shvaća li sama sebe ikad ozbiljno, ali sasvim je sigurno da to nije očekivala od mene.

“Koja ti je najdraža knjiga?” upitao sam iznebuha. Usisala je donju usnicu, a ja sam skrenuo pogled na svoj sendvič, cupkajući sićušne komadiće hrskavog mesa na rubovima. “Ovo će zvučati kao klišej.” “Čisto sumnjam, ali pucaj.” Nagnula se naprijed i šapnula: “Kratka povijest vremena.” “Hawking?” “Pa naravno”, rekla je maltene uvrijeđeno. “To uopće nije klišej. Da si rekla Orkanski visovi ili Male žene, to bi već bio klišej.” “Zato što sam žena? A da sam ja isto pitala tebe, i da si ti odgovorio Hawking, bi li to bio klišej?” Promislio sam. Da sam svojim kolegama s faksa rekao kako mi je to najdraža knjiga, vjerojatno bih dobio odgovor u stilu: Stari, razumije se. “Vjerojatno.” “Ma to je sranje. Znači, u tvom slučaju bio bi klišej, a u mom ne bi samo zato što ja imam vaginu? Kako bilo”, rekla je slegnuvši ramenima i ubacivši komadić salate u usta. “Čitala sam ga kad sam imala dvanaest i... “ “Dvanaest?” “Aha, i oduševio me je. Ne toliko ono što je napisao, jer mislim da tada nisam sve mogla razumjeti, nego više to što je na taj način razmišljao. To da postoje ljudi koji pokušavaju spoznati takve stvari. Ta knjiga mi je otvorila jedan sasvim novi svijet.” Odjednom je sklopila oči, duboko udahnula i nasmiješila se pomalo s krivnjom kad ih je ponovno otvorila. “Previše blebećem.” “Da, ali opet, u posljednje vrijeme stalno blebećeš.” Kratko je namignula, nagnula se naprijed i šapnula: “Ali, možda ti se to na neki način sviđa?” Spontano, moj su um preplavile maštarije o njezinu vratu, izvijenom, usnama rastvorenim dok me promuklim glasom preklinje da je ližem od udubljenja ispod grla do lica. Zamislio sam njezine nokte zakopane u mojim ramenima, oštar ubod bola... pa sam zatreptao, ustavši se i odgurnuvši stolac unatrag toliko snažno da je udario u onaj iza mojih leđa. Ispričao sam se čovjeku koji je tamo sjedio, a zatim se ispričao Ziggy i praktično odjurio do zahoda. Zaključavši vrata za sobom, okrenuo sam se i pogledao svoj odraz u zrcalu. “Koji je to bio kurac, Sumneru?” Nagnuo sam se i isplahnuo lice hladnom vodom. Ščepavši umivaonik rukama, ponovno sam se susreo s vlastitim pogledom u zrcalu. “Bila je to samo maštarija. Nije to bilo ništa. Ona je slatka curica. Lijepa je. Ali, kao prvo, ona je Jensenova sestra. Kao drugo, ona je Livina sestra, a ti si se gotovo poševio s Liv u šupi kad je imala sedamnaest. Mislim da si iskoristio svoj kredit sa sestrama Bergstrom. A kao treće... “ Oborio sam glavu i duboko udahnuo. “Treće. Prečesto nosiš hlačice za trčanje u njezinoj blizini da bi ti bilo mudro maštati o njoj. Stani na loptu. Ajde lijepo kući, nazovi Kitty ili Kristy, neka ti popuše i odu doma.” Kad sam se vratio do stola, Ziggy je već do kraja slistila svoju salatu i promatrala prolaznike na pločniku. Podignula je pogled kad sam sjeo, vidno zabrinuta. “Problemi sa želucem?” “Molim? Ne. Ne, ja... Morao sam nekog nazvati.” Jebiga. Ovo je zvučalo glupavo. Lecnuo sam se, a onda uzdahnuo. “Ustvari, trebao bih sad ići, Ziggy. Ovdje sam već nekoliko sati, a planirao sam obaviti neke stvari popodne.” Kvragu. Ovo je zvučalo još glupavije. Izvukla je novčanik iz torbice i spustila na stol nekoliko novčanica od pet dolara. “Jasno. Bože, i ja imam hrpu toga što moram obaviti. Hvala ti što si se našao ovdje sa mnom. I hvala ti što si me spojio sa Sarom i Chloe.” S još jednim osmijehom, ustala je, prebacila torbu preko ramena, pokupila svoje vrećice i uputila se prema vratima. Njezina svijetla kosa boje pijeska sjajila se i padala joj niz gotovo cijela leđa. Leđa su joj bila uspravna, korak odlučan. Stražnjica joj je izgledala jebeno nevjerojatno u tim trapericama. Majku mu, Wille. Baš si sjeban. 24

TREĆE POGLAVLJE

Ova stvar s trčanjem nije postajala nimalo lakša. “Ova stvar s trčanjem će ti biti sve lakša”, bio je uporan Will, spustivši pogled prema mjestu gdje sam sjedila, skvrčena i gotovo ucviljena. “Budi strpljiva.” Iščupala sam nekoliko smeđih vlati trave iz zamrznutog tla, mrmljajući sebi u bradu sve što si Will može učiniti sa svojim strpljenjem. Bilo je rano, nebo je još bilo mutno i sivo, čak se ni ptice nisu usudile pojaviti na ovoj hladnoći. Trčali smo zajedno gotovo svakog jutra u proteklih tjedan i pol, i boljeli su me dijelovi tijela za koje nisam ni znala da ih imam. “I prestani se ponašati kao razmaženo derište”, dometnuo je. Podignuvši pogled prema njemu, suženih očiju, upitala sam: “Što si to rekao?” “Rekao sam da dižeš dupe.” Ustala sam, zaostavši nekoliko koraka za njime prije nego što ću potrčati kako bih ga sustigla. Dobacio mi je pogled. “Još ukočena?” Slegnula sam ramenima. “Malo.” “Onako kao u petak?” Razmislila sam, kružeći ramenima i istežući ruke iznad glave. “Ne baš.” “A imaš li još uvijek taj osjećaj u grudima - kako si se ono izrazila - kao da ti je netko umočio pluća u benzin i zapalio ih?” Sijevala sam pogledom. “Nemam.” “Vidiš? A idućeg tjedna bit će ti još lakše. A tjedan nakon toga žudjet ćeš za trčanjem kao što nekad žudiš za čokoladom, kladim se.” Zaustila sam slagati, ali on me je ušutkao značajnim pogledom. “Ovaj tjedan ćemo nazvati i spojiti te s nekim tko će te držati u formi, nećeš ni trepnuti, a već.. “Kako to misliš 'spojit ćemo te s nekim'?” Nastavili smo lagano trčati, a ja sam produljila korak da ga sustignem. Dobacio mi je kratak pogled. “Netko tko će trčati s tobom. Poput trenera.” Ogoljena stabla činila su se dovoljnima da nas izoliraju, jer, iako sam u daljini mogla nazrijeti vrhove nebodera i zgrada, zvukovi grada kao da su bili kilometrima daleko. Naša su stopala udarala po opalom lišću i komadićima šljunka zalutalog na stazi, a ona se sužavala do te mjere da sam morala prilagoditi korake. Moja su ramena blago doticala njegova i bila sam mu dovoljno blizu da ćutim njegov miris sapuna i mente i nagovještaj kave što mu se širio s kože. “Zbunjena sam, zašto ne mogu samo trčati s tobom?” Will se nasmijao, rukom opisavši luk po zraku kao da bi odgovor trebao lebdjeti tu oko nas. “Meni ovo nije baš trčanje, Ziggy.” “Pa, naravno da nije, jedva da kaskamo.” “Ne, mislim, trebao bih sam trenirati.” Pogledala sam naša stopala, a zatim gore u njegovo lice. “A ovo nije treniranje?” Ponovno se nasmijao. “Ovog proljeća sudjelujem u utrci Ashland Sprint. Trebat će mi više od tri kilometra nekoliko dana u tjednu da budem spreman.” “Što je Ashland Sprint?” upitala sam. “Triatlon koji se održava nadomak Bostona.” “Oh.” Ritam naših koraka odzvanjao mi je u glavi i osjetila sam kako su mi udovi topli, gotovo sam mogla osjetiti krv kako pumpa kroz moje tijelo. Nije bilo do kraja neugodno. “Onda ću to odraditi s tobom.” Pogledao me je suzivši oči, a osmijeh mu je raširio kutove usnica. “Znaš li ti uopće što je triatlon?” “Naravno da znam. To je plivanje, trčanje, i ubijanje medvjeda, i sve to odjednom.” 25

“Ma bravo”, rekao sam zajedljivo. “Okej, onda me prosvijetli, frajeru. Koliko je točno dug taj triatlon?” “Ovisi. Postoje kratke, srednje, duge i superduge dionice. I bez medvjeda, gluperdo. Plivanje, trčanje, biciklizam.” Slegnula sam ramenima, ignorirajući uporno žarenje u nožnim listovima kad smo dospjeli do uspona. “U kojoj onda ti sudjeluješ?” “U srednjoj.” “Okej”, rekla sam. “To mi ne zvuči toliko naporno.” “To znači da plivaš otprilike dva i pol kilometra, voziš bicikl četrdeset, a onda posljednjih devet i pol trčiš.” Latice mojega tek propupalog samopouzdanja naglo su usahnule. “Oh.” “I zato ne mogu ostati više na ovoj zečjoj stazi s tobom.” “Hej!” rekla sam, udarivši ga dovoljno snažno da je malo posrnuo. Nasmijao se, malo se uspravivši prije nego što će mi se široko isceriti. “Je li te uvijek bilo ovako lako nagovoriti na akciju?” Podignula sam obrve, a njegove su se oči raširile. “Nema veze”, zastenjao je.

*** Sunce se napokon promolilo kroz sivilo kad smo usporili korak i nastavili hodajući. Willovi su obrazi bili ružičasti od hladnoće, a krajevi kose zakovrčali su se pod kapom. Tek nagovještaj bradice prekrio mu je čeljust i zatekla sam se kako ga proučavam pokušavajući usporediti osobu ispred sebe s momkom kojeg sam pamtila. Sad je bio tako muževan. Kladim se da bi se mogao brijati dvaput dnevno i još uvijek imati bradicu. Podignula sam pogled na vrijeme da opazim kako gleda u moje grudi. Sagnula sam se i uhvatila mu pogled, ali ignorirao je moje pokušaje da mu preusmjerim pažnju. “Mrzim pitati ono što je očito, ali što to gledaš?” Nakrivio je glavu, sad me pomno promatrajući iz drugog kuta. “Tvoje cice izgledaju drukčije.” “Zar ne izgledaju fantastično?” Svaku sam primila rukom. “Kao što znaš, Chloe i Sara su mi pomogle da odaberem nove grudnjake. Cice su mi oduvijek predstavljale problem.” Willove su se oči raširile. “Cice nikad nikome nisu problem. Nikad.” “Reče frajer koji ih nema. Cice su funkcionalne. To je sve.” Pogledao me je s iskrenim žarom u očima. “Bome jesu. One odrađuju pravi posao.” Nasmijala sam se. “Nisu funkcionalne tebi, blesane.” “Hoćeš se kladiti?” “Vidiš, problem s cicama, ako su prevelike, jest da nikad ne možeš izgledati mršavo. Stalno te žuljaju naramenice, a bole te i leđa. I, osim kad ih ne koristiš za njihovu pravu svrhu, uvijek ti smetaju.” “Smetaju čemu? Mojim rukama? Mome licu? Prestani bogohuliti.” Podignuo je pogled prema nebesima. “Nije ona to mislila, Gospodine. Kunem se.” Ignorirajući ga, nastavila sam: “Zato sam ih dala smanjiti kad sam imala dvadeset i jednu”, a njemu je lice preplavio izraz nepatvorenog zgražanja. Čovjek bi pomislio da sam upravo priznala kako sam spojila matične stanice bebe i jezika šteneta. “Zašto bi, pobogu, to učinila? Bog te je obdario nečim prekrasnim, a ti si to bacila u smeće.” Nasmijala sam se. “Bog? Mislila sam da ste vi agnostik, profesore?”

“Jesam. Ali ako bih mogao zaroniti licem u sise tako savršene kao što su tvoje, možda bih uspio spoznati Isusa.” Osjetila sam kako mi rumenilo oblijeva obraze. “Jer Isus živi baš u mome dekolteu?” “Ne, više ne živi. Tvoje su cice sad premalene da bi njemu tamo bilo udobno.” Vrtio je glavom u nevjerici, a ja se nisam mogla prestati smijati. “Jezivo si sebična, Ziggy”, rekao je cereći se toliko široko da sam zapravo malo posrnula. Oboje smo se naglo okrenuli na zvuk nečijeg glasa. “Wille!” Pogled mi je s Willa prešao na veselu crvenokosu djevojku koja nam je trčala u susret, pa ponovno na Willa. “Hej!” odvratio je s nelagodom, mahnuvši joj u prolazu. Okrenula se i trčala unatraške dovikujući mu: “Nemoj me zaboraviti nazvati. Duguješ mi za utorak.” Zavodnički mu se osmjehnula prije nego što je nastavila dalje. Čekala sam objašnjenje koje, međutim, nije uslijedilo. Willova je čeljust bila čvrsto stegnuta, a oči mu više nisu bile nasmiješene kad se usredotočio na stazu pred nama. “Baš je lijepa”, pokušala sam. Will je kimnuo. “Je li ti to prijateljica?” “Aha. To je Kitty. Mi se... družimo.” Druže se. Mo'š si mislit. Dovoljno sam vremena provela u studentskim kampusima da bih znala kako je izraz družiti se bio muška šifra za pušenje. “Znači, nije netko koga bi predstavio kao djevojku?” Sijevnuo je pogledom. “Ne”, rekao je, izgledajući gotovo kao da sam ga uvrijedila. “Definitivno mi nije djevojka.” Neko smo vrijeme šutke hodali, a ja sam se osvrnula preko ramena, kad mi je nešto sinulo. Bila je to prijateljica s povlasticama. “Njezine su cice bile... ajme. Ona je očito spoznala Isusa.” Will je prasnuo u glasan smijeh i obgrlio mi ramena rukama. “Recimo samo da ju je njezina vjera koštala hrpu love.”

*** Poslije, kad smo završili s trčanjem, a Will se istezao na tlu pokraj mene dosežući svoje nožne prste, zaškiljila sam prema njemu i rekla: “Znaš, večeras imam tu stvar.” A onda sam se lecnula. Ispod njegovih hlačica za trčanje mogla sam vidjeti kako mu se napinju bedreni mišići pa sam umalo prečula kad je ponovio: “Tu stvar?” “Ma da. Nešto kao poslovnu... stvar? Pa, ne sasvim. Kao, druženje s kolegama s našeg odjeljenja. Nikad ne odlazim na takva druženja, ali u duhu nove filozofije, znaš ono - da ne završim sama s gomilom mačaka - mislila sam da bih baš i mogla otići. Četvrtak je pa sam sigurna da se nećemo do kraja razvaliti.” Nasmijao se, vrteći glavom dok je mijenjao položaj. “Nalazimo se u Ding Dong Loungeu.” Zastala sam, žvačući usnicu. “Mislim stvarno, zar postoji mjesto s takvim imenom?” “Da, to je lokal tamo na Columbusu.” Počešao je bradu, razmišljajući. “Nije daleko od mojega ureda, zapravo. Max i ja katkad tamo povirimo.” “Pa, hrpa mojih kolega ide, i ovaj put sam i ja pristala otići, a sad mi je jasno da se moram barem pojaviti i vidjeti što se događa, i, što znaš, možda bude i zabavno.” Zaškiljio je prema meni kroz svoje guste trepavice. “Dišeš li ti ikad dok izgovaraš rečenicu?” “Wille.” Zurila sam u njega. “Jesi li za akciju večeras?” On se zahihotao i oborio pogled, vrteći glavom dok se istezao. Trebalo mi je neko vrijeme dok nisam shvatila zašto se smije. “Uf, perverznjak.” Zastenjala sam udarivši ga u rame. “Znaš na što sam mislila. Jesi li za akciju sa mnom?” Podignuo je pogled 27

začuvši kako sam se lupila po čelu. “O moj Bože, ovo je još i gore. Samo mi pošalji poruku ako budeš htio... “ Lecnula sam se, te se okrenula i uputila niz stazu prema svojoj zgradi, uglavnom želeći da se zemlja rastvori ispod mene i odnese me u Narniju. “Ma zaboravi!” “Sviđa mi se kad mi predlažeš akciju!” doviknuo je za mnom. “Jedva čekam, Ziggy! Hoćemo li oko osam? Ili deset? Mogli bismo i dva puta?” Pokazala sam mu srednji prst i nastavila marširati niz stazu. Hvala nebesima da nije mogao vidjeti moj osmijeh.

ČETVRTO POGLAVLJE

Noge su mi se ukočile jer sam cijeli dan sjedio za računalom, a osim toga, ludo me je svrbjelo da ipak odem u Ding Dong Lounge i - nikad nisam mislio da ću ovo izreći - da se naslonim na šank sa Ziggy i samo se... opustim. Prošlo je dugo vremena otkako sam se zabavio s nekom ženom a da nismo bili nagi. Na moju veliku žalost, što sam više vremena provodio sa Ziggy, to sam više želio da se sve pretvori u nešto što je uključivalo nagost. Što je zapravo bio moj ustaljeni obrazac izbjegavanja odgovornosti, kao da su mi se mozak i tijelo željeli uljuljkati u blisku udobnost seksa nauštrb emotivne dubine. Ziggy me je gurala do ruba, makar toga nije bila svjesna; tjerala me da razmišljam o svemu - od toga zašto sam radio svoj posao pa do toga zašto se seksam sa ženama koje ne volim. Prošla je čitava vječnost otkako sam osjetio želju da potpuno prepravim nečiju seksualnu prošlost, s mojim rukama, kitom i ustima. Nisam znao, međutim, je li to zato što želim samo seks s njom ili da me prodrma i na druge načine. Tako sam se držao podalje do nekih deset sati, želeći je poduprijeti da se druži i provede neko vrijeme s kolegama iz laboratorija. Kad sam stigao, odmah sam je uočio kod šanka i kliznuo na stolac pokraj nje, udarivši ramenom o njezino. “Ej, mala. Dolaziš često ovamo?” Ozareno me je pogledala, očiju zacakljenih od radosti. “Ej, Wille.” Nakon stanke zategnute određenim čudnim, međusobnim proučavanjem, rekla je: “Hvala ti što si se... pojavio.” Potisnuvši smijeh, upitao sam: “Jesi li večerala?” Kimnula je. “Otišli smo u onaj riblji restoran dolje niz ulicu. Pojela sam dagnje nakon tko zna koliko godina.” Kad sam napravio grimasu, zaigrano me je lupnula. “Ne voliš dagnje?” “Mrzim školjke.” Prignula se bliže šapnuvši: “Pa, bile su prefine.” “Ne sumnjam. Sve sluzave i žilave, s okusom prljavog oceana.” “Drago mi je da te vidim”, rekla je naglo promijenivši temu. Ali nije se smela kad sam je upitno pogledao. “Osim na trčanju, mislim.” “Pa, drago je i meni da me vidiš.” Gledala me je u oči, obraze, zatim jedan dug trenutak u usne prije nego što će vratiti pogled na oči. “Tvoj plamteći pogled će me jednog dana dokrajčiti, Wille. A najbolje od svega je to što nisi ni svjestan da tako gledaš ženu.” Trepnuo sam. “Moj što?” “Što vam mogu donijeti?” upitao je barmen, prepavši nas kad je tresnuo dvama kartonskim podmetačima ispred nas i nagnuo se bliže. Činilo se da su Ziggyni prijatelji i kolege otišli, a Ding Dong je bio neobično tih; barmeni ovdje obično uzimaju moje narudžbe dolje na pola šanka, dok toče pivo nekome drugome. “Guinness”, rekao sam, a onda dodao: “I jedan kratki Johnny.” Barmen je pogledao Ziggy. “Nešto za vas? “Još jedan ledeni čaj, molim.” Obrve su mu se podignule i nasmiješio joj se. “To je sve što želiš, srce?” Ziggy se nasmijala, slegnuvši ramenima. “Bilo što drugo bi me uspavalo za petnaest minuta.” “Siguran sam da ovdje ima i jačih stvari koje bi te držale još satima budnom.” Ono što je rekao natjeralo me je da se povučem, pogledam Ziggy kako bih procijenio njezinu reakciju. Da je izgledala zgrožena, možda bih mogao nalupati ovog li ka.

Nasmijala se, nevina i posramljena jer joj se netko upucavao u baru, i vrtjela je podmetačem pred sobom. “Mislite na kavu s Bailey'som ili takvo što?” “Ne”, rekao je naslonivši se na laktove pred njom. “Nešto sam drugo imao na umu.” “Samo ledeni čaj”, umiješao sam se osjetivši kako mi je krvni tlak skočio do neslućenih visina. Ovaj se podsmjehnuo, ispravio i otišao nam donijeti pića. Mogao sam osjetiti da me Ziggy promatra, i dograbio sam ubrus kako bih mogao nešto studiozno cjepkati. “Zašto si tako ukočen, Williame?” Ispuhao sam dah. “Zar me nije vidio da sjedim ovdje s tobom? Plazio je po tebi. Kakav papak.” “Zato što je uzimao narudžbu od mene?” upitala je zaprepašteno me gledajući. “Kakav kreten.” “Upucavao ti se”, pojasnio sam. “Zacijelo si ga skužila.” “Zacijelo se šališ.” “Nešto snažno iza šanka što bi te moglo držati satima budnom?” Usnama je oblikovala slovo O kad je naizgled skopčala, a onda se nacerila. “Zar nije to bit tvog malog projekta? Da mi se netko napokon počne upucavati?” Barmen se vratio i smjestio pića pred nas, namignuvši Ziggy prije nego što će se udaljiti. “Valjda”, zagunđao sam i potegnuo iz krigle. Krajičkom oka opazio sam da se malo uspravila na stolcu i okrenula prema meni. “Ne bih mijenjala temu, ali sinoć sam gledala neki pornić.” Zakašljao sam se, spustio pivo dolje na zaobljeni rub šanka, a zatim ga jedva uspio uhvatiti da se ne prolije posvuda po meni. Svejedno, nešto piva ipak je pljusnulo preko ruba čaše i smočilo mi krilo. “Isuse, Ziggy, stvarno nemaš dlake na jeziku.” Dograbio sam ubruse i obrisao hlače. “Zar ti ne gledaš porniće?” Zurio sam u svoj viski, potom ga iskapio prije nego što ću priznati: “Naravno.” “Pa zašto ti je onda čudno što ja gledam?” “Nije mi čudno to da si ga gledala. Samo mi je čudno da time započinješ razgovor. Ja samo... Još uvijek se privikavam na ovo. Prije ovog našeg projekta znao sam samo da si mala štreberica. Sad si ta... žena koja gleda porniće i koja si je dala smanjiti grudi i razvija teorije o rekonstrukciji himena. Ovo je samo razdoblje prilagodbe.” Kao i to da si mi gotovo neodoljiva, pomislio sam. Otpravila me je rukom. “Štogod. Nego, imam pitanje.” Pogledao sam je krajičkom oka. “Okej?” “Zar žene stvarno ispuštaju onakve zvukove u krevetu?” Ukipio sam se, cereći se. “Kakve zvukove, Ziggy?” Čini se da nije shvatila moju zafrkanciju pa je sklopila oči i prošaptala: “Kao: 'Oh, oh, Wiiilleee, treba mi tvoj kurac.' Ili: 'Jače, jače, o Bože, jebi me, tatice...' I slično.” Glas joj se smekšao i postao zadihan, a ja sam bio prestravljen osjetivši kako mi se kurac ukrutio. Opet. “Ovaj, neke da.” Prasnula je u smijeh. “Pa to je presmiješno!” Borio sam se sa smijehom, uživajući u njezinu urođenom samopouzdanju, makar to bilo i u stvarima u kojima vjerojatno nije imala previše iskustva. “Možda im stvarno treba moj kurac. Zar ne bi voljela nekog toliko željeti da ti treba njegov kurac?” Otpila je velik gutljaj ledenog čaja, razmišljajući. “Zapravo, da. Mislim da nikad nisam nekog toliko željela da bih preklinjala za to. Kolačić? Da. Kurac? Ne.” “To je onda bio jedan vraški kolačić.” “O, bio je.” Nasmijavši se, upitao sam: “Koji je to bio film?”

“Pa, ovaj... “ Podignula je pogled prema stropu. Nimalo se ne zarumenjevši, nimalo posramljena. “Prpošne brucošice. Tako nešto. Gomila studentica se seksa s gomilom studenata. Bilo je zapravo prilično fascinantno.” Utihnuo sam, lutajući mislima od uvrnutih studošica, Ziggy na poslu u laboratoriju, Jensenova nadanja da će se sprijateljiti s nekim, barmena koji joj se upucavao meni pred nosom, pa do moje još uvijek ukrućene kite. “O čemu razmišljaš?” upitala je. “Ni o čemu zapravo.” Spustila je svoj čaj, okrenula se na stolcu pa me pogledala. “Kako je to moguće? Kako muškarci mogu reći da ni o čemu ne razmišljaju?” “Ne razmišljam ni o čemu bitnom. Kako ti to zvuči?” razjasnio sam. “Razgovaramo o pornićima, a ti ni ne razmišljaš o seksu?” “Začudo, ali ne”, rekao sam. “Razmišljam o tome koliko si slatka i naivna. Pitam se na što li sam zapravo pristao kad sam rekao da ću ti pomoći s tim izlascima i spojevima. Brinem se da ću od tebe napraviti najranjiviju seks-bombu u povijesti čovječanstva.” “O svemu si tome upravo sad razmišljao?” Kimnuo sam. “Opa. To jest bitno.” Glas joj se stišao i postao blag. Kao kad je oponašala glas žene iz pornića, ali sa stvarnim riječima i pravim osjećajima. No, kad sam pogledao u nju, zurila je kroz prozor. “Nisam ja ni naivna ni slatka, Wille. Znam što si mislio, ali oduvijek sam bila pomalo opsjednuta seksom. Uglavnom mehanikom seksa. Zašto različite stvari različito djeluju na ljude. Zašto neki vole seks na jedan način, a neki na drugi. Je li stvar u anatomiji? Psihologiji? Jesu li naša tijela stvarno tako različito ustrojena? Takve stvari.” Doslovce nisam imao pojma kako na ovo odgovoriti pa sam samo pio. Nikad nisam razmišljao o tim stvarima, radije sam samo iskušavao sve i svašta što je određena žena željela, ali otkrio sam da mi se stvarno sviđa što je Ziggy mozgala o svemu tome. “No u posljednje vrijeme, ja kao pokušavam otkriti što se meni sviđa”, priznala je. “Zabavno je, ali i teško kad nemaš načina da doznaš iz prve ruke. Zato - pornići.” Otpila je gutljaj, a onda se nacerila. Dva tjedna ranije, da mi je Ziggy nešto ovakvo rekla, bio bih posramljen zbog nje što je toliko otvorena u svom neiskustvu. Sad sam shvatio da je želim zaštititi, makar malčice. “Ne mogu vjerovati da potičem ovakav razgovor, ali... brine me da bi ti pornići mogli pružiti lažan osjećaj onoga kakav bi seks trebao biti.” “Kako to?” “Zato što seks koji gledaš u pornićima nije sasvim realan.” Nasmijavši se, upitala je: “Želiš reći da većina muškaraca nema limenku u gaćama?” Ovaj se put nisam počeo gušiti. “I to je jedna od razlika, da.” “Već sam se seksala, Wille. Samo ne u toliko raznih poza. Pornići su dobar način da shvatiš oko čega se diže tolika prašina, ako me kužiš.” “Iznenađuješ me, Ziggy Bergstrom.” Nije odgovorila nekoliko dugih trenutaka. “To nije moje ime, znaš.” “Znam. Ali ja te tako zovem.” “Hoćeš li me uvijek zvati Ziggy?” “Vjerojatno. Smeta ti?” Slegnula je ramenima, ponovno se okrenuvši prema meni na stolcu. “Možda malo. Mislim, ne pristaje mi baš više. Još me samo članovi obitelji tako zovu. Ne, ono kao, prijatelji.” “Ne mislim da si klinka, ako te to brine.”

“Ne, ne brine me to. Svaka odrasla osoba je jednom bila dijete, i naučila kako biti odrasla. Imam dojam da sam oduvijek znala kako biti odrasla, a tek sad učim kako biti dijete. Možda je Ziggy bilo moje odraslo ime. Možda se sad želim malo opustiti.” Povukao sam je za uho, a ona je skviknula odmičući se. “Znači, počinješ se opuštati gledanjem pornića?” “Točno tako.” Proučavala mi je profil. “Smijem li te pitati nešto osobno?” “A sad ti kao treba moje dopuštenje?” Zahihotala se, lupnuvši me u rame. “Ozbiljna sam.” Odgurnuo sam praznu kriglu niz šank, okrenuo se i pogledao je u oči. “Možeš me pitati što god želiš ako mi naručiš još jedno pivo.” Podignula je ruku, smjesta privukavši barmenovu pažnju. “Još jedan Guinness”, rekla je prije nego što će se okrenuti prema meni. “Jesi li spreman?” Slegnuo sam ramenima. Nagnuvši se naprijed, upitala je: “Frajeri stvarno vole analni seks, zar ne?” Sklopio sam oči načas, zatomivši smijeh. “Dovoljno je reći analno, ne analni seks.” “Zar ne?” ponovila je. Uzdahnuvši, protrljao sam lice. Zar sam stvarno želio s njom voditi ovaj razgovor? “Valjda. Mislim, da.” “Znači i ti si to radio?” “Ozbiljno, Ziggy?” “I nisi mislio da si u... “ Podignuo sam ruku. “Nisam.” “Ne znaš što sam htjela reći!” “Znam. Poznajem te, Ziggy. Znam točno što si željela reći.” Iskrivila je lice u grimasu i okrenula se televizoru iznad šanka gdje su Knicksi rasturali Miami Heat. “Momci samo isključe svoje mozgove. To mi nikako ne ulazi u glavu.” “Onda nisi imala seks vrijedan toga da isključiš mozak.” “Mislim da bi ti isključio mozak i zbog osrednjeg seksa.” Nasmijavši se, priznao sam: “Vjerojatno. Mislim, jela si dagnje za večeru. To je kao... žilavo sranje. Ali svejedno, mogla bi mi popušiti, a ja ne bi ni pomislio na to da si upravo jela dagnje.” Zamijetio sam nagovještaj rumenila na njezinim obrazima. “Mislio bi o mojim nevjerojatnim vještinama pušenja.” Zurio sam u nju. “Ja... što?” Počela se smijati, vrteći glavom. “Vidiš? Već si ostao bez teksta, a još nisam ništa napravila. Muškarci su tako jednostavni.” “Istina. Momci bi poševili svaki otvor da mogu.” “Svaki jebljivi otvor.” Okrenuvši se na stolcu, upitao sam: “Molim?” “Pa, nije svaki otvor jebljiv. Poput nosa, na primjer. Ili uha.” “Očito nisi čula za Momka iz Nantucketa. “Nisam.” Nabrala je nos, a ja sam pogledao njezine pjegice. Večeras su joj se usne činile osobito crvene, ali vidio sam da nije imala ruž. Bile su jednostavno... rumene. “Svatko je čuo za to. To je poznata prosta pjesmica.” “Ja?” Pokazala je na svoje grudi, a ja sam se borio da ne spustim pogled. “Nema šanse.” “On je momak iz Nantucketa. Ima pimpek toliko velik da si ga može posisati. A da su mu uši pička, mogao bi ih pojebati.” Mirno me je promatrala. “To je... ono baš bljak.” Sviđalo mi se što je upravo ovako reagirala. “Koji dio? To što si je posisao pimpek, ili jebanje uha?” Ignorirajući to, upitala je: “Bi li ti popušio sam sebi da možeš?” 32

Zaustio sam reći kako nema vražje šanse, ali onda sam promislio. Da je to uopće bilo moguće, vjerojatno bih, barem jednom, tek iz znatiželje. “Valjda.” “Bi li progutao?” “Isuse, Ziggy, stvarno mi daješ materijala za razmišljanje?” “Zar moraš o tome razmišljati?” “Mislim, zvučao bih papački kad bih rekao da nema šanse da progutam, ali stvarno nema šanse da bih progutao. Razgovaramo o hipotetskoj situaciji gdje sam sebi sišem kurac, a volim kad mi djevojke progutaju.” “Ne želi baš svaka gutati.” Srce mi je poskočilo, ne brže, nego snažnije, kao da me udara iznutra. Imao sam dojam da će razgovor ubrzo izmaknuti kontroli. “A ti?” Ignorirajući i ovo, upitala je: “Ali momci baš ne vole lizati cure, zar ne? Mislim, kad bi bio do kraja iskren.” “Ja volim lizati neke cure. Ne svaku s kojom sam bio, i ne zbog razloga zbog kojeg misliš. To je nešto intimno, i nije svaka žena sasvim opuštena s time, što ponekad otežava zabavu. Ne znam, za mene je pušenje kao drkanje, ali je osjećaj puno bolji. Ali kad ližeš curu, imam osjećaj da je to jedan korak dalje u odnosu. Za to je potrebno povjerenje.” “Ja nisam probala nijedno. I oboje mi se čini prilično intimno.” Zastao sam, u sebi zahvalivši barmenu kad je stavio pivo ispred mene, ali nisam imao pojma kako suspregnuti taj čudan osjećaj pobjede što mi je kolao žilama. Što je to bilo uopće? Nije da ću joj ja biti prvi. Nije da bih uopće mogao dospjeti do te točke s njom. Uostalom, Ziggy je bila toliko otvorena s onim što je željela... S grčem u želucu sinulo mi je da bi ona vjerojatno već naglas izgovorila da me je na taj način željela. Prišla bi mi, stavila ruku na moja prsa i rekla: “Bi li me poševio?” “Vidiš?” upitala je nagnuvši se bliže ne bi li mi privukla pažnju. “O čemu li sad razmišljaš?” Nagnuvši bocu na usnama, rekao sam: “Ni o čemu.” “Da sam neka nasilna ženska, moj bi dlan upravo sad zviznuo tvoj obraz.” Ovo me je nasmijalo. “Dobro. Samo sam mislio da je pomalo... neobično to što si se već seksala, ali nisi nikoga oralno zadovoljila, ili netko tebe.” “Mislim”, počela je, naslonivši se na naslon barskog stolca, “valjda jesam tom tipu pružila nešto slično pušenju, ali doslovce nisam imala pojma što radim, pa je završilo tako da sam se samo vratila gore do lica.” “Dečki su prilično jednostavni: gladiš rukom gore-dolje, i mi ispalimo municiju.” “Ne, mislim... kužim to. Mislila sam na sebe. Kako to učiniti a da pritom možeš disati i ne brinuti se da ćeš ga ugristi? Jesi li ikad u nekoj otmjenoj trgovini prošao pokraj kineskog porculana a da se nisi načas uspaničio da će se sve odjednom urušiti i porazbijati?” Nagnuo sam se naprijed, nasmijavši se. Ova je djevojka bila jebeno nestvarna. “Znači, brine te da ćeš ugristi kitu kad ti se nađe u ustima?” I ona se počela smijati, a onda, nismo se ni snašli, a već smo oboje promišljali o toj mogućnosti. Ali gotovo u isto vrijeme, oboje smo nekako potonuli, a ja sam shvatio da mi zuri u usta. “Neki dečki vole osjetiti zube”, tiho sam rekao. “Neki dečki... kao ti?” Progutavši, priznao sam: “Aha. Volim kad su cure malo grube.” “Kao da te grebu i grizu, i tako to?” “Aha.” Žestoko ushićenje prostrujalo je mnome samo kad sam je čuo kako izgovara te riječi. Teško sam progutao, pitajući se koliko će dugo proći prije nego budem u stanju izbaciti iz glave sliku nje kako mi radi te stvari. “S koliko si tipova bila?” upitao sam. Otpila je gutljaj ledenog čaja prije nego što je odgovorila. “S petoricom.” 33

“Nikad nisi nikome popušila, a seksala si se s petoricom tipova?” Želudac mi je potonuo u ponor, a iako sam znao da je moje negodovanje zbilja licemjerno, nisam ga mogao zatomiti. “Sveca mu, Ziggy, pa kad?” Zakolutala je očima, zapravo mi se rugajući. “Izgubila sam nevinost kad mi je bilo šesnaest. Baš ono ljeto kad si radio kod mog oca.” Prekrila mi je usta rukom upravo kad sam zaustio prigovoriti, te je dometnula: “Nemoj mi niti početi soliti pamet, Wille. Znam da si ti svoju izgubio vjerojatno kad si imao trinaest.” Zatvorio sam usta i uspravio se u stolcu. Bila je pravu. Značajno se osmjehujući, nastavila je: “I, daj, molim te. Sigurna sam da si se seksao sa stotinama žena. Pet nije toliko puno. Spavala sam s nekoliko frajera tijekom proteklih godina i onda zaključila da to radim pogrešno. Nije mi bilo bogzna kako zanimljivo. Bila sam s tim jednim dečkom neko vrijeme tijekom faksa, ali... imala sam dojam da nešto ne valja. Seks mi je još nekako i zabavan dok ne dođem do tog seksualnog dijela. Onda, kao, pomislim: Hmm, pitam se hoću li sutra u labosu imati dovoljno staničnih kultura da postignem krivulju doza-odgovor s ispitivanom tvari.” “To je baš otužno.” “Znam.” “Seks nije dosadan.” Proučavala me je, a onda slegnula ramenima. “Ne mislim da bi trebao biti dosadan. Mislim da je dosadan zato što većina mojih vršnjaka nema pojma što bi sa ženskim tijelom.” Odvratila je pogled i umalo da joj nisam rekao neka ga vrati. Postao sam ovisan o uzbuđenju koje sam ćutio kad bi me gledala. “Ne krivim ih. Tamo dolje je stvarno komplicirano.” Zamahnula je rukom preko svog krila. “Samo, odavno nisam upoznala nekog tko bi u meni pobudio želju da vidim oko čega se stvara sva ta strka.” Pogledala je moje usne, prije nego što će trepnuti, odvratiti pogled i zapiljiti se u zid s raznoraznim pivskim bocama. Trepnuo sam i oborio pogled na pivo pred sobom, okrećući ga na podmetaču. Dakako, bila je u pravu, i previše se žena koje sam poznavao seksalo zbog nekih drugih razloga osim da se samo isprazne. Kitty mi je jednom rekla da mi se osjeća bližom nakon što se poševimo. Rekla je to tako da sam u sebi počeo katalogizirati sadržaj vlastita hladnjaka. Osjećao sam se toliko bliže Hanni u ovom trenutku nego što sam se ikad osjećao s Kitty, prije, tijekom, i nakon seksa. Nešto u njoj budilo je glad u meni, kao da sam želio biti iskren i smiren u vezi sa svime u svom životu, baš kao što je bila i ona. Želio sam upoznati Hannu, čuti njezino mišljenje o svemu. Zastao sam, moje friško pivo bilo je na pola puta do mojih usana, i registrirao sam da sam pomislio na nju kao na Hannu. Bilo je to kao da sam ispustio dugačak izdah koji sam predugo zadržavao u sebi. Ziggy je bila Jensenova sestra. Ziggy je bila klinka koju nikad nisam do kraja upoznao. Hanna je bila ova nesputana, samosvjesna žena ispred mene za koju sam bio prilično siguran da će me itekako prodrmati.

PETO POGLAVLJE

Odlučila sam: prisvojit ću Willovo vrijeme i navaljivati da treniram s njime, a onda ću s vremenom morati... trenirati za nešto drugo. Odlučila sam se uozbiljiti i prestati na sve ovo gledati kao na nekakvu igricu, nego kao na eksperiment. Počela sam odlaziti u krevet u normalno vrijeme kako bih se ujutro mogla ustati i trčati s njime, i još uvijek dovoljno rano stići u laboratorij da mogu odraditi cijeli dan za stolom. Proširila sam svoj asortiman sportske odjeće unijevši nešto kvalitetne opreme za trčanje. Prestala sam misliti na Starbucks kao na lanac restorana i malo smanjila prigovaranja. I uz podosta pogrešaka s moje strane, te isto toliko potpore s njegove, prijavili smo se za maraton u travnju. Bila sam prestravljena. No ispostavilo se da je Will bio u pravu: zbilja je postalo lakše. Nakon samo nekoliko tjedana prestalo me je peći u plućima, nisam više imala dojam da su mi cjevanice od krhkih štapića, i nisam više imala nagon za povraćanjem kad bismo stigli do kraja staze. Štoviše, uspjeli smo povećati udaljenost i prebaciti se na njegovu uobičajenu dulju stazu. Will je rekao da, kad bih mogla podnijeti devet i pol kilometara dnevno, te trinaest kilometara dvaput tjedno, više ne bi morao dodatno trenirati sa mnom. I nije bila samo stvar u tome da sam se počela osjećati dobro. Počela sam uviđati razliku, također. Zahvaljujući genetici, uvijek sam bila relativno vitka, ali nikad ono što biste nazvali u formi. Trbuh mi je bio mekan, koža na rukama visjela, i uvijek sam imala onaj vražji šlaufić iznad pojasa traperica, ako to sranje ne bih držala pod kontrolom time što bih svjesno uvlačila trbuh. Ali sada... stvari su se mijenjale, a ja nisam bila jedina koja je to primijetila. “Onda, što se tu događa?” upitala je Chloe odmjeravajući me u garderobi. Uperila je prst u mene, a potom njime zamahnula. “Izgledaš... drukčije.” “Drukčije?” upitala sam. Smisao “projekta Ziggy” zapravo nije bio u tome da što više vremena provodim s Willom - iako mi je vrlo brzo postao omiljeno društvo - nego da mi pomogne da pronađem ravnotežu, da vodim život i izvan laboratorija. Proteklih nekoliko tjedana Chloe i Sara postale su važan dio cjelokupnog truda, odvlačeći me na večere ili navraćajući do mene tek kako bismo se nekoliko sati družile u mom stanu. Ovog četvrtka navečer donijele su sa sobom hranu i nekako smo se nastanile u mojoj sobi, gdje je Chloe na svoju ruku stala prekapati po mom ormaru odlučujući što može ostati, a što definitivno mora otići. “U dobrom smislu”, objavila je okrenuvši se Sari koja je bila opružena na mome krevetu prelazeći kroz nekakvo financijsko izvješće za posao. “Što ti misliš?” Sara ja podignula pogled, suzivši oči dok me je promatrala. “Definitivno u dobrom smislu. Sretna, možda?” Chloe je već kimala. “To je sve što kažemo. Definitivno postoji nekakav sjaj u tvojim obrazima. A dupe ti izgleda fantastično u tim hlačama.” Pogledala sam svoj odraz, provjerila stanje sprijeda, a onda i otraga. Dupe mi zaista jest izgledalo prilično dobro. Ni prednji dio nije bio loš, također. “Hlače su malo velike”, primijetila sam provjeravajući veličinu. “I gledaj, nemam više šlauf.” “Pa, to je uvijek plus”, rekla je Sara uz smijeh i vrteći glavom, a potom se vratila svojim izvješćima. Chloe je počela vješati odjeću na vješalice, a druge bacati u plastičnu vrećicu. “Zategnula si se. Što si uopće radila?” “Samo trčanje. I mnogo istezanja. Will je lud za istezanjem. Prošlog tjedna je u naš uobičajeni trening dodao i čučnjeve, i dopustite mi da primijetim kako to zaista mrzim.” Nastavila sam

proučavati svoj odraz. “Ne mogu se sjetiti kad sam posljednji put pojela kolač, a to mi se čini kao zločin.” “Još treniraš s Willom, je l'?” upitala je Chloe, a meni nije promaknuo pogled koji je razmijenila sa Sarom. Pogled koji je govorio da će me secirati do iznemoglosti, sve dok ne budem preklinjala za milost. “Aha, svako jutro.” “Will trenira s tobom svako jutro?” upitala je Chloe. Opet su razmijenile poglede. Kimnula sam, pomaknuvši se da podignem nekoliko razbacanih odjevnih predmeta s poda. “Nalazimo se u parku. Jeste li znale da on sudjeluje na triatlonima? U sjajnoj je formi.” Začepila sam usta shvativši da mi nije baš najpametnije biti tako naivno otvorena s Chloe kao što je to bilo s Willom. Već sam je dovoljno dobro poznavala da znam kako njoj malo toga može promaknuti. I stvarno, podignula je obrvu i zataknula gust val tamne kose iza uha. “Onda, dakle, William.” Zastenjala sam, sparivši par čarapa. “Viđaš li ga i pored toga vašeg svakodnevnog trčanja?” Mogla sam osjetiti njihovu pozornost poput vrelih laserskih zraka na jednoj strani lica, pa sam kimnula ne gledajući ni u jednu. “On je vrlo zgodan”, dometnula je Chloe. Opasnost, opasnost, mozak me je upozorio. “Jest.” “Jeste li se vidjeli bez odjeće?” Prostrijelila sam je pogledom. “Molim?” “Chloe”, zagunđala je Sara. “Nismo”, nisam se dala smesti. “Samo smo prijatelji.” Chloe je otpuhnula, otišavši do ormara s hrpom odjeće prebačene preko ruku. “Baš.” “Trčimo ujutro, i ponekad se nađemo na kavi. Možda na doručku”, rekla sam, slegnuvši ramenima i ne obazirući se na način kako je moj jezičac iskrenosti otišao u crveno. U posljednje vrijeme doručkovali bismo zajedno gotovo svako jutro, i razgovarali na telefon barem još jednom tijekom dana. Čak sam ga počela zivkati i tražiti savjete za svoje eksperimente kad bi Leimacki bio na putu ili jednostavno zauzet... ili samo zato što sam cijenila njegovo stručno mišljenje. “Samo smo prijatelji.” Dobacila sam pogled Sari. Njezine su oči bile uperene na papire, ali smiješila se, odmahujući glavom. “Sranje”, Chloe samo što nije zapjevušila. “Will Sumner nema nijednu ženu u životu koja mu je prijateljica, osim obitelji i nas dvije.” “To je istina”, nevoljko se složila Sara. Nisam ništa rekla, samo sam se okrenula i stala prekapati po ladicama tražeći vestu. Ipak, mogla sam osjetiti Chloine oči na sebi, pritisak njezina pogleda na zatiljku. Nikad nisam imala previše prijateljica - a definitivno nikog nalik Chloe Mills - ali čak sam i ja bila dovoljno mudra da je se malo plašim. Imala sam taj neodređeni dojam da je se čak i Bennett pomalo pribojavao. Pronašla sam kardigan koji sam tražila i prebacila ga preko svoje omiljene Firefly majice, svim se silama trudeći da mi izraz lica bude što neutralniji, a glava ispražnjena od bilo čega što je imalo veze s Willom. Nešto mi je govorilo da bi me ove dvije prozrele istog trena. “Koliko se dugo poznajete vas dvoje?” upitala je Sara. “On i Max se dugo znaju, ali ja sam ga upoznala tek kad sam se doselila u New York.” “Kao i ja”, ubacila se Chloe. “Gukni, Bergstromice. On je previše tajanstven, a nama treba malo mesa.” Nasmijala sam se, zahvalna za blagu promjenu teme. “Što vas zanima?” “Pa, poznavala si ga dok je bio na faksu. Je li bio štreber? Molim te, reci da je bio član nekog šahovskog kluba, ili slično?” rekla je Chloe puna nade. “Ha, nije. Prilično sam sigurna da je bio tip kojeg su sve mame željele potrošiti.” Namrštila sam se, razmislivši. “Zapravo, mislim da sam upravo takvu nekakvu priču i načula od Jensena.” “Max je spomenuo da je izlazio s tvojom sestrom”, rekla je Sara.

Grickala sam usnicu i niječno zavrtjela glavom. “Jednom su se malo pohvatali preko praznika, ali mislim da su se samo ljubakali. On se upoznao s mojim najstarijim bratom, Jensenom, prvog dana faksa, a nešto kasnije je živio s nama i radio za mog oca nakon diplome. Ja sam najmlađa pa se nisam baš toliko družila s njima, osim tijekom objeda.” “Prestani vrludati”, rekla je Chloe suzivši oči. “Moraš znati nešto više.” Nasmijala sam se. “Okej, da vidimo. I on je najmlađe dijete. Ima dvije sestre koje su puno starije od njega, ali nisam ih nikad upoznala. Imam dojam da je bio previše pažen i mažen. Sjećam se da je jednom spomenuo da su mu oboje roditelja liječnici, a razveli su se puno prije njegova rođenja. Godinama kasnije, nabasali su jedno na drugo na nekakvoj liječničkoj konferenciji, napili se i ponovno se spetljali na jednu noć... “ “I bum! Eto našeg Willa!” nagađala je Sara. Polako sam kimnula. “Aha. Ali odgojila ga je samo majka. Tako su njegove sestre dvanaest i četrnaest godina starije od njega. Bio je njihova bebica.” “Pa, to bi objasnilo njegovo mišljenje da na ovom svijetu žene postoje samo kako bi njega sluškinjale”, dometnula je Chloe bacivši se na krevet pokraj Sare. Ovo mi se nije činilo poštenim pa sam sjela, vrteći glavom. “Ne mislim da je tako. Mislim da on stvarno, stvarno voli žene. A čini se da i one vole njega”, dodala sam. “Odrastao je okružen ženama pa zna kako razmišljaju, što žele čuti.” “Bome, itekako zna kako igrati igru”, rekla je Sara. “Bože, kad se samo sjetim nekih svari koje mi je Max ispričao. Prisjetila sam se Jensenova vjenčanja, kad sam opazila kako se Will neprimjetno iskrao s dvjema ženama odjednom. Bila sam prilično sigurna da to nije bio ni prvi ni posljednji put da se takvo što dogodilo. “Žene su ga oduvijek obožavale”, rekla sam. “Sjećam se da sam tu i tamo znala načuti kako majčine prijateljice govore o njemu dok je radio za tatu. Isuse, kao ono, što bi sve radile tom dečku.” “Žene pume!” ciknula je Chloe, oduševljena. “Obožavam to!” “Bože, sve su cure bile zaljubljene u njega.” Privukla sam jastuk na grudi, prisjećajući se. “Imala sam nekoliko prijateljica u školi - bilo mi je samo dvanaest kad je prvi put došao kod nas s Jensenom - i one bi se dosjetile kojekakvim šašavim razlozima samo da dođu kod mene. Jedna se pravila da mi mora vratiti vestu na sam Badnjak, a bila je to njezina vesta. Mislim, zamislite Willa kao devetnaestogodišnjaka, zaigranog, očito već znajući sve o ženskom tijelu, i s onim vragolastim, drskim osmijehom. Svirao je u bendu, imao tetovaže... bio je hodajući seks. A kasnije, onog ljeta kad je živio s nama, imao je dvadeset četiri, a ja šesnaest. Bilo mi je to nepodnošljivo. Uživao je hodati po kući bez majice i šepiriti se s onom svojom glatkom, savršenom muškom kožom.” Prenula sam se iz sjećanja i opazila da mi se obje široko cere. “Što je?” “To su bili prilično lascivni opisi, Hanna”, primijetila je Sara. Pogledavši je, upitala sam: “Jesi li to upravo upotrijebila riječ lascivni!” “Nego!” ubacila se Chloe. “I slažem se s njom. Imam dojam kao da sam upravo gledala nešto prljavo.” Zastenjala sam i ustala s kreveta. “Dakle, očito je mlada Hanna bila pomalo zaljubljena u Willa”, rekla je Sara. “Ali, još važnije, što li sad starija Hanna misli o njemu?” Morala sam malo razmisliti o tome jer, iskreno govoreći, zaista jesam puno razmišljala o Willu, i to na svaki mogući način. Mislila sam na njegovo tijelo i na prostote, i na sve ono što bih mu rado radila usnama, ali mislila sam i na njegov um i dušu. “Mislim da je iznenađujuće sladak, i ludo pametan. Igrač je, totalno, ali ispod toga, stvarno dobar dečko.” “I nisi nijednom pomislila da se prasneš s njime?” Zurila sam u Chloe. “Molim?” Zurila je i ona u mene. “Što, što? Oboje ste mladi i zgodni. Kladim se da bi bilo fenomenalno.”

Stotine slika bljesnule su mi umom u samo nekoliko sekundi, a iako sam i sama mislila o tome kako se seksam s njime više nego što sam bila voljna priznati, prisilila sam se pritisnuti: “Nema šanse da ću se prasnuti s Willom.” Sara je slegnula ramenima. “Možda ne još.” Okrenula sam se prema njoj. “Nisi li ti trebala biti ona čedna?” Smijeh je eksplodirao iz Chloinih usta i zavrtjela je glavom, vragolasto pogledavši Saru. “Čedna? Najgore su one koje ostavljaju dojam skromnosti i nevinosti, vjeruj mi.” “Svejedno”, rekla sam, “Will na mene gleda kao na mlađu sestru.” Chloe se uspravila prikovavši me ozbiljnim pogledom. “Mogu ti reći samo ovo: kad muškarac upozna ženu, odmah je svrstava u jednu od dvije kategorije: prijateljica ili moguća kandidatkinja za ševu.” “Zar on nema svoje redovite prijateljice s povlasticama?” upitala sam, nabravši nos. Sviđala mi se ideja o izlascima, ali stekla sam dojam da je Will bio više zapleten u svoje veze nego što je bio voljan priznati. Mislim, imati rasporedom utanačene seksualne odnose? Nisam bila sigurna da bih se mogla nositi s takvim ograničenjima u nečemu tako fluidnom i apstraktnom kao što je seks. Sara je kimnula. “U posljednje vrijeme Kitty je utorkom, a Kristy subotom.” Značajno je otpuhnula i dometnula: “Mislim da se s Larom više ne viđa, ali sigurna sam da se ostale pojave tu i tamo.” Chloe ju je ošinula pogledom, a ova joj je uzvratila istom mjerom. Trepnula sam i odvratila pogled, prepustivši ih njihovu malom međusobnom dvoboju. “Nisam rekla da se mora zaljubiti u njega”, rekla je Chloe. “Samo neka se praši do besvijesti.” “Ja se samo želim pobrinuti da svi znaju na čemu su”, odvratila je Sara s prkosom u očima. “Pa”, počela sam, “ionako nije važno. S obzirom na to da je on najbolji prijatelj mojega brata, mislim da možemo s priličnom sigurnošću ustvrditi da sam u kategoriji prijateljice.” “Je li govorio o tvojim cicama?” upitala je Chloe. Osjetila sam kako mi se vratom šulja vrelina. Will je govorio, zurio, i, čini se, idealizirao moje dojke. “Ovaj, da.” Chloe se samodopadno nasmiješila. “Nemam više što dodati o ovoj temi.”

*** Idućeg jutra bila sam sigurna da je Will pomislio kako sam na nekakvom lijeku za promjenu raspoloženja... ili da bih trebala biti. Bila sam rastresena za vrijeme trčanja i neprestano sam u sebi vrtjela razgovor sa Sarom i Chloe. Ne samo da sam razmišljala koliko je često Will gledao u moje dojke, i razgovarao o mojim dojkama, nego sam, nažalost, mislila i o Willu s ostalim ženama za koje sam znala da su dio njegova života. Mislila sam o tome što je radio s njima, kako se osjećao kad je bio s njima, i jesu li mu bile zabavne kao ja. Plus činjenica da je s tim istim ženama bio nag... često. Ovo je, naravno, vodilo k tome da razmišljam o nagom Willu, što nimalo nije pomoglo mojoj koncentraciji, ni sposobnosti da stazom trčim pravocrtno. Prisilila sam se otjerati misli od muškarca koji je šutke trčao pokraj mene, preusmjeriti ih na posao što me je čekao u laboratoriju, na izvješće koje sam morala dovršiti, ispite koje sam morala ocijeniti zajedno s Leimackim. No nešto kasnije, kad se Will nagnuo nada mnom istežući mi desnu nogu nakon što sam doslovce pala zbog grča u nozi, zurio je u mene toliko napeto, polako prelazeći pogledom preko mojega lica, da se vratila svaka misao koju sam pokušala otjerati. Želudac mi se zgrčio, a slasna vrelina iz grudi proširila se dolje do zanemarene čežnje između mojih nogu. Osjetila sam kako se topim na smrznutom tlu. “Jesi li dobro?” brzo je upitao.

Bila sam kadra tek kimnuti. Skupio je obrve. “Jutros si neobično tiha.” “Samo razmišljam”, promrsila sam. Pojavio se onaj njegov seksi osmijeh i osjetila sam kako mi je srce poskočilo, a onda počelo snažno tući u grudima. “Pa, nadam se da ne razmišljaš o porniću, ili pušenju, ili kako želiš eksperimentirati u seksu, jer ako misliš da ćeš to zadržati za sebe, onda si u nevolji. Uhvatili smo ritam, Ziggy” Nakon svega sam se osobito dugo tuširala.

*** Nikad nisam bila od slanja poruka - štoviše, prije Willa, moje su se poruke sastojale od jednostavnih odgovora, bilo obitelji, bilo kolegama. Dolaziš li? Da. Možeš li ponijeti bocu vina? Naravno. Dovodiš li nekog sa sobom? Ignoriraj. Sve do prije tjedan dana, kad sam napokon odmotala iPhone koji mi je Neils darovao za Božić, koristila sam stari mobitel na preklapanje za koji me Jensen zadirkivao da je prvi mobitel ikad napravljen. Ma tko uopće ima vremena tipkati stotine poruka kad mogu jednostavno nazvati i riješiti sve za manje od minutu? Definitivno mi se nije činilo posebno učinkovitim. Ali s Willom je bilo zabavno, i morala sam priznati, novi mi je mobitel to uvelike olakšavao. Slao bi mi tijekom dana razne misli, slike njegova lica kad bih prosula osobito lošu šalu ili slike s ručka kad su mu bila poslužena pileća prsa u obliku falusa. Dakle, nakon mog... opuštajućeg tuširanja, kad mi je telefon zazujao u susjednoj sobi, nisam bila iznenađena ugledavši na zaslonu Willovo ime. Ono što me je iznenadilo, međutim, bilo je pitanje: Što imaš na sebi? Osjetila sam kako su mi se obrve spojile od zbunjenosti. Bilo je to slučajno, neobavezno, ali daleko najuvrnutije pitanje koje mi je ikad postavio. Trebali smo se naći na doručku za pola sata i možda se brinuo hoću li se pojaviti, kako je to volio reći, odjevena poput kakve klošarke. Pogledala sam na ručnik omotan oko mojih golih dojki i otipkala: Crne traperice, žutu majicu, plavu vestu. Ne, Ziggy. Mislim... *umetni simbol za aluziju* Što imaš na sebi? Sad sam stvarno bila zbunjena. Ne kužim, otipkala sam. Ovo je seksting. Zastala sam, gledala u mobitel još nekoliko sekundi prije nego što ću odgovoriti: Što? Tipkao je puno brže od mene, i njegov se odgovor pojavio gotovo odmah. Nije ni blizu toliko uzbudljivo kad ti moram pojašnjavati. Novo pravilo: Moraš imati makar granično umijeće slanja seksi poruka. Odgonetka je poput žarulje zasvijetlila u mojoj glavi. Oh! I, ha! “Seksting”. Pametno, Wille. Mada cijenim tvoje oduševljenje, kao i to što misliš da sam toliko domišljat da sam sam to smislio, odgovorio je, nisam ja izmislio taj pojam. Prisutan je u popularnoj kulturi već neko vrijeme, znaš. A sada, odgovori na pitanje. Koračala sam sobom razmišljajući. Okej, zadatak. Mogu ja to. Pokušala sam se prisjetiti svih seksualnih aluzija koje sam čula u filmovima i, dakako, u tom trenutku nijedna mi nije padala na pamet. Mozgala sam o svim onim rečenicima kojima se moj brat Eric upucavao djevojkama... a onda se stresla, ponovno promislivši. Sasvim sam otupjela. Pa, zapravo, još nisam odjevena, otipkala sam. Baš se nešto mislim protivi li se pravilima da idem bez donjeg rublja, jer mislim da mi se na suknji sve ocrtava, a ne podnosim tange. Zurila sam u telefon, a male točkice označavale su da tipka odgovor. Sranje, to ti je bilo prilično dobro mala. Ali ne govori donje rublje. Ni bluza. Nije seksi. Ne rugaj se. Ne znam što reći. Osjećam se kao idiot stojeći ovdje gola i šaljem ti poruke. 39

Čekala sam. Nekoliko je trenutaka prošlo prije nego što mi je mobitel ponovno zasvijetlio. Okej. Očito si ušla u štos. Sad napiši nešto prosto. Prosto? Čekam. O, Bože. Imam li vremena nešto guglati? Nemam. Pretraživala sam svoj um i otipkala prvu napola prostu stvar koje sam se mogla dosjetiti: Nekad, kad trčimo i ti kontroliraš disanje i gubiš se u ritmu, pitam se koje zvukove ispuštaš kad se seksaš. Dobro, možda je bila nešto više od napola prostoga, a on nije odgovorio, činilo mi se, čitavu vječnost. Ajme, Bože. Spustila sam telefon, uvjerena da će Will odustati i neće mi ni odgovoriti. Nikad više. Vjerojatno je želio nešto vragolasto i ne toliko... iskreno. Otišla sam u kupaonicu pa provukla četku kroz mokru kosu i skupila je u čvor na tjemenu. U drugoj sobi, čula sam zujanje telefona na stolu. Opa, bila je prva poruka. Druga poruka: Kakav način da samo... uroniš. Okej, treba mi minuta. Ili pet. OMJBOGŽAMJE, otipkala sam, glupavim nespretnim prstima, spremna se zavući u najbližu rupu i umrijeti. MISLIM ŽAO MI JE NEMOGUVJEROVATIDASAMTOREKLA. Šališ se, odgovorio je. Ovo mi je bilo kao božićni dar. Očito se trebam zagrijati. Čekaj, možda se najprije moram istegnuti. Zakolutala sam očima. Čekam. Cice su ti danas vrhunski izgledale. To je sve što imaš? Otipkala sam. Mislim stvarno, pa perverznije mi je stvari govorio u lice. U moje cice. Zar me je stvarno ovako namjeravao obučiti da budem seksi? Stvarno? Nisi nimalo zadivljena? Zzzzzz, napisala sam. Smijem li ti idući put vidjeti cice? Hmm. Osjetila sam blagu toplinu u obrazima, ali nema te sile da bih mu to priznala. Zjev. Cerila sam se kao idiot u svoj mobitel. Oblačić s tekstom pojavio se na zaslonu kako bi mi naznačio da on tipka. Čekala sam. I čekala. Najzad: Smijem li ih dotaknuti? Kušati? Navukla sam ručnik više preko grudi i progutala, zadrhtavši. Lice mi nije bilo jedino što mi je sad bilo toplo. Odgovorila sam: E, to je već malo bolje. Smijem li ih lizati, a onda ševiti? Ispustila sam mobitel iz ruku pa petljala kako bih ga podignula. Prilično dobro, otipkala sam drhtavim rukama. Sklopila sam oči boreći se izbiti iz glave sliku Willa kako mu se kukovi pomiču nad mojim grudima, a kurac klizi preko kože između mojih dojki. Gotovo da sam mogla osjetiti njegovu odlučnost kad je napisao: Reci mi kad ti bude potrebna minuta nasamo. Jesi li spremna? Ne. Apsolutno ne. Da. Nosila si prije neki dan tu košulju, onu ružičastu. Cice su ti izgledale jebeno fenomenalno. Pune i mekane. Mogao sam vidjeti bradavice kad se podigao vjetar. Samo sam mislio na to kakve bi bile u mojim rukama, tvoje bradavice na mom jeziku. Kako bi mi kurac izgledao na tvojoj koži i kako bi bilo da ti svršim po vratu. Sveeeca mu. Wille? Mogu li te sad nazvati? Zašto? Zato što mi je teško tipkati jednom rukom. Nije odgovorio dobra minutu i dopustila sam si da zamislim kako je i sam ispustio telefon. No, onda je odgovorio. Da! Dodiruješ li se? 40

Nasmijala sam se, otipkavši: Jesam te! A onda sam odbacila telefon u stranu i sklopila oči. Zato što, da, itekako sam se dodirivala.

*** Kako sam se poslije trčanja dogovorila naći s Willom na doručku u Sarabethu, nakon što sam neko vrijeme razmišljala o njegovim porukama, pojurila sam se odjenuti i izjurila sam kroz vrata. Unatoč niskoj temperaturi zraka i snijegu koji je tek počeo padati, osjetila sam vrelinu svojih rumenih obraza cijelim putem do Devedeset i treće, i pitala se je li moguće sjediti preko puta njega i ne odati mu da sam upravo masturbirala na njegove poruke. Činilo se da stvari izmiču kontroli i pokušala sam se sjetiti kad se to točno dogodilo. Je li to bilo na trčanju ranije jutros kad se nadvio nad mojim tijelom izgledajući kao da će se baciti na mene? Ili nekoliko tjedana prije, u baru, kad smo počeli razgovarati o pornićima i seksu? Možda se dogodilo i prije toga, onog prvog dana kad smo otišli zajedno trčati i kad mi je navukao kapu na glavu, uputivši mi osmijeh zbog kojeg sam imala dojam kao da me je stisnuo uza zid i poševio? Ovo neće na dobro. Prijatelji, podsjetila sam se. Tajni agent. Nauči kako to radi nindža i izvući živu glavu. Pognute glave grabila sam kroz tanki sloj snijega, proklinjući ožujsko vrijeme dok su se pahulje hvatale o moju raspuštenu kosu. Mladi par upravo je izlazio iz restorana i uspjela sam se provući kroz otvorena vrata mimo njih. “Ziggy”, čula sam, podignula pogled i vidjela Willa kako mi se smiješi iz separea. Domahnula sam mu prije nego što sam se uspela stubama, usput skinuvši kapu i šal. “Baš mi je drago da se opet vidimo”, rekao je ustavši kad sam se približila stolu. Shvatila sam da su me počele iracionalno živcirati njegove pristojne manire, a još i više njegova još uvijek vlažna kosa, te način na koji mu je džemper visio s nepreglednog torza. Imao je bijelu majicu i linije njegovih tetovaža virile su na podlakticama ispod podvrnutih rukava. Prekrasni šupak. “Jutro”, odvratila sam mu. “Malo si grintava? Možda malo napeta?” Namrštivši se, rekla sam: “Ne.” Nasmijao se dok smo sjedali. “Naručio sam ti jelo.” “Što?” “Tvoj doručak? Palačinke s limunom i borovnicama, je l' tako? I onaj cvjetni sok, što li je već?” “Aha”, odgovorila sam odmjeravajući ga preko puta stola. Podignula sam ubrus i raširila ga preko krila. Nagnuo se i pogledao me u oči, doimljući se pomalo napetim. “Jesi li željela nešto drugo? Mogu reći konobarici.” “Ne... “ Duboko sam udahnula, otvorila usta pa ih ponovno zatvorila. Iako se sve to činilo pomalo beznačajnim - hrana koju sam uvijek naručivala, sok koji sam voljela, činjenica da je točno znao kako me jutros istegnuti - svejedno, doimalo se nekako važnim. Bilo mi je pomalo žao jer je bio tako drag, a ja, čini se, nisam mogla držati glavu izvan njegovih gaćica. “Samo ne mogu vjerovati da si to zapamtio.” Slegnuo je ramenima. “Ne'š ti. To je samo doručak, Ziggy. Nije da sam ti darovao bubreg.” Odagnala sam stav nerazumne kuje koji se probudio na ove riječi. “Pa, samo je lijepo. Ponekad me bas znaš iznenaditi.” Izgledao je donekle zatečenim. “Kako to?” Uzdahnula sam. “Samo sam pretpostavila da ćeš me tretirati kao dijete.”

Čim sam to izrekla, bilo je očito da mu se nije svidjelo. Naslonio se i polako izdahnuo, pa sam nastavila blebetati: “Znam da si se odrekao svog mira i tišine i dopustio mi da trčim s tobom. Znam da si otkazao svoje planove i morao se drukčije organizirati da pronađeš vremena za mene, i ja samo... Želim da znaš da to cijenim. Stvarno si sjajan prijatelj, Wille.” Obrve su mu se skupile, i zurio je u svoju ledenu vodu umjesto da gleda u mene. “Hvala. Samo, znaš, pomažem Jensenovoj... sestrici.” “Točno”, rekla sam osjetivši kako u meni ponovno buja iritacija. Željela sam uzeti onu njegovu vodu i izliti mu je po glavi. Tko je ono bio nagao? “Točno”, ponovio je, trepnuvši i nabacivši zaigran osmijeh koji me je smjesta izludio i natjerao moje ženske dijelove da mu uzvrate. “Barem je to priča koju ćemo svima drugima ispričati.”

ŠESTO POGLAVLJE

Nešto se promijenilo, kao daje netko pritisnuo nekakav prekidač pa je među nama već nekoliko dana vladala određena napetost. Sve je počelo prije neki dan, tijekom trčanja, kad je bila tiha i rastresena i kad je pala na bok jer ju je uhvatio grč u nozi. Nakon toga, za doručkom, nešto ju je očito iživciralo, ali to je bilo lako pročitati: s nečim se borila. Bila je iznervirana podjednako kao i ja, kao da smo se trebali othrvati tom magnetu koji je, čini se, imao namjeru da nas odvuče na jedno sasvim drugo mjesto. U neprijateljsku zonu. Moj je telefon zapištao na stoliću i trgnuo sam se kad je Hannina slika zasvijetlila na zaslonu. Pokušao sam se ne obazirati na toplo brujanje lakoumnosti samo zato što je nazvala. “Ej, Ziggy.” “Ajde na tulum sa mnom večeras”, jednostavno je rekla, u potpunosti zaobišavši bilo kakav tradicionalni pozdrav. Klasični znak nervozne Hanne. Zastala je, a onda nešto tiše dodala: “Osim... sranje, subota je. Osim ako ti ne dolazi neka od prijateljica na redovitu partiju seksa?” Ignorirao sam objašnjenje koje je impliciralo drugo pitanje i uzeo u obzir samo ono prvo, zamislivši tulum u konferencijskoj dvorani na katedri za biologiju sveučilišta Columbia, s dvolitrenim bocama sode, čipsom i kupovnim ljutim umakom. “Kakav tulum?” Na drugoj strani linije nakratko je zavladao muk. “Tulum za useljenje.” Nasmiješio sam se u telefon, postavši sumnjičav. “Kakvo useljenje?” Zastenjala je, očito digavši ruke od mene. “Okej, dobro. To je studentski tulum. Tip s moje grupe i njegov prijatelj upravo su se uselili u taj novi stan, za koji sam, usput, sigurna da je prava rupa. Želim ići, ali želim da i ti ideš sa mnom.” Nasmijavši se, upitao sam: “Znači, to će biti studentsko rasturanje? Hoće li biti bačve piva i čipsa?” “Doktore Sumner”, uzdahnula je. “Ne morate biti takav snob.” “Nisam ja snob”, rekao sam. “Samo sam muškarac u ranim tridesetima koji je davno diplomirao i njegov je pojam divlje razuzdane večeri kad namami Maxa da potroši više od tisuću dolara na viski.” “Samo pođi sa mnom. Obećavam ti da ćeš se vrhunski provesti.” Uzdahnuo sam, zureći u polupraznu bocu piva na stoliću. “Hoću li biti najstariji tamo?” “Vjerojatno”, priznala je. “Ali sigurno znam i da ćeš biti najzgodniji.” Na to sam se nasmijao, a onda promislio o drugim mogućnostima. Već sam otkazao Kristy, a još uvijek nisam bio siguran zašto. Ustvari, lažem. Točno sam znao zašto. Bilo mi je čudno, kao da možda ne bih bio fer prema Hanni ako budem s drugom ženom kad se činilo da mi je ona toliko privržena. Kad sam rekao Kristy da moram odgoditi, znao sam da je načula još nešto u mome glasu. Nije propitkivala ni pokušavala dogovoriti za neki drugi dan, kao što bi to napravila Kitty. Pretpostavio sam da s tom plavušom više neću spavati. “Wille.” Uzdahnuvši, ustao sam i otišao do mjesta pokraj ulaznih vrata gdje sam bio ostavio cipele. “Okej, može, idem. Ali obuci majicu koja ti ističe cice kako bih se imao čime zabaviti ako mi bude dosadno.” Slabašno se nasmijala, zvučeći djevojački zaigrano, ali i zavodljivo. “Dogovoreno.”

***

Bilo je točno kao što sam i očekivao: gomila siromašnih studenata i sasvim poznati prizor. Kad smo ušli u skučeni stančić, preplavio me je blagi val nostalgije. Dva kauča bila su ulegnuti futoni, s umrljanim, posivjelim prekrivačima. Televizor je bio naslonjen na dasci koja je balansirala između dvaju kartona za mlijeko. Stolić je izgledao kao da je vidio i bolje dane, prije nego što je doživio neke silno gadne, a tek je onda proslijeđen ovim tipovima da ga sasvim dokrajče. U kuhinji, bradati su se studenti vrzmali oko bačve piva Yuengling, a bilo je tu i raznoraznih, napola punih, boca jeftine cuge i koktela na pultu. No po izgledu Hannina lica rekli biste da smo upravo stupili kroz rajske dveri. Malo je skakutala, a onda posegnula za mojom rukom stisnuvši je. “Tako mi je drago što si došao sa mnom!” “Ne, stvarno, jesi li ikad prije bila na tulumu?” upitao sam. “Jednom”, priznala je povukavši me dublje u metež. “Na koledžu. Popila sam četiri kratka Bacardija i izbljuvala se nekom tipu na cipele. Još uvijek nemam blage veze kako sam došla kući.” Zamislivši taj prizor, zgrčio mi se želudac. Viđao sam takve djevojke - širokih očiju, koje se svim silama trude biti otkačene - na doslovce svakom tulumu koji sam pohodio na faksu. Nisam mogao podnijeti pomisao da bi Hanna ikad mogla biti takva djevojka. U mojim je očima uvijek bila pametnija od toga, samopouzdanija. Još uvijek je brbljala, a ja sam se prignuo kako bih uhvatio ostatak rečenice: “... divlje noći uglavnom smo provodili kartajući i ispijajući ouzo. To jest, svi ostali bi pili ouzo. Ja sam ga jedva mogla i pomirisati a da ne bih poželjela bljuvati.” Osvrnula se preko ramena, objavivši: “Moja je cimerica bila Grkinja.” Predstavila me je grupici ljudi, većinom muškarcima. Bio je tu Dylan, Hau, Aaron i, mislim, Anil. Jedan od njih predao je Hanni koktel od trenutačno modernog sakea od šljiva i mineralne vode. Znao sam da Hanna nije sklona alkoholu pa su se u meni probudili zaštitnički nagoni. “Bi li radije popila nešto bezalkoholno?” upitao sam je dovoljno glasno da me i drugi mogu čuti. Kakvi papci, tek su tako pomislili da ona želi cugu. Svi su čekali njezin odgovor, ali ona je otpila gutljaj pića i tiho zamljackala. “Ovo je super. Sveca mu!” Očito joj se svidjelo. “Samo se pobrini da popijem samo ovo”, došapnula mi je primaknuvši mi se bliže. “Inače neću biti odgovorna za svoje postupke.” E pa, jebiga. S tim su njezinim riječima svi moji planovi da ostatak večeri budem dobar, kao veliki brat, pali u vodu. Popila je svoj koktel brže nego što sam očekivao i obrazi su joj se zarumenjeli, a osmijeh joj nije silazio s usana. Susrela je moj pogled i mogao sam vidjeti koliko je sretna, ozarena. Isuse, kako je lijepa, pomislio sam, poželjevši da smo ona i ja sami kod mene, da gledamo film, pa sam zabilježio u sebi da to moram čim prije ostvariti. Ogledavao sam se po prostoriji i shvatio koliko se još ljudi pridružilo tulumu. Kuhinja je već bila krcata. Još se jedna studentica pridružila našemu malom kružoku, usred razgovora o najšašavijim profesorima na studiju, pa mi se predstavila uvukavši se između mene i Dylana s moje desne strane. S moje lijeve strane, pak, Hanna je promatrala moju reakciju. Bio sam hiperosjetljiv u njezinoj blizini i vidio sam sebe njezinim očima. Bila je u pravu rekavši da primjećujem žene, ali premda je druga djevojka bila lijepa, nije me nimalo zainteresirala, naročito kad je Hanna bila uz mene. Zar je stvarno mislila da mi je navika poševiti neku curu čim iziđem iz kuće? Susreo sam njezin pogled i prijekorno je pogledao. Zahihotala se, oblikovavši usnama: “Znam ja tebe.” “Pa, zapravo me ne znaš”, promrsio sam. I jebiga, dao sam si oduška: “Još uvijek ima toliko toga što bi mogla naučiti.” Zurila je u mene nekoliko dugih, napetih trenutaka. Mogao sam joj na vratu vidjeti kako joj se grudi nadimaju i osjetiti kako joj se disanje ubrzalo. Oborila je pogled, položila ruku na moj biceps i prešla prstom preko tetovaže fonografa koju sam dao tetovirati kad mi je djed preminuo. 44

U isti smo se tren odmaknuli od grupice, razmijenivši nježan, tajni osmijeh. Jebiga, ova me cura dovodi do ludila. “Pričaj mi o ovoj”, šapnula je. “Napravio sam je prije godinu dana kad mi je umro djed. On me je naučio svirati bas. Slušao je glazbu u svakom trenutku kad je bio budan, svakoga dana.” “Pričaj mi o onima koje još nisam vidjela”, rekla je preusmjerivši pažnju na moje usne. Sklopio sam oči, na trenutak razmislivši. “Imam riječ 'ne' preko donjeg rebra na lijevoj strani.” Nasmijavši se, prišla mi je korak bliže, dovoljno blizu da sam joj mogao osjetiti slatkast miris šljive u dahu. “Zašto?” “Tetovirao sam to kad sam se jednom napio na faksu. Bio sam u antireligijskom filmu i nije mi se sviđala ideja da je Bog stvorio Evu iz Adamova rebra.” Zabacila je glavu unatrag smijući se mojim najdražim smijehom, onim koji joj je dolazio iz trbuha i tresao joj cijelo tijelo. “Tako si jebeno lijepa”, promrmljao sam ne razmišljajući. I prelazeći joj palcem preko obraza. Naglo je trznula glavom i, ne skidajući pogled s mojih usana, povukla me iz kuhinje s blagim, vragolastim osmijehom na licu. “Kamo ćemo?” upitao sam pustivši je da me vodi niz uzak hodnik s puno zatvorenih vrata s obiju strana. “Psst. Izgubit ću hrabrost ako ti kažem prije nego što stignemo. Samo dođi sa mnom.” Eh, da je samo znala da bih je slijedio niz ovaj hodnik i da je zahvaćen vatrom. Uostalom, zbog nje sam i došao na ovaj bijedni kvaziboemski tulum. Pred jednim zatvorenim vratima Hanna je stala, zakucala i pričekala. Oslonila je uho na drvenu plohu, nasmiješila mi se i kad nije čula ništa, okrenula je kvaku ispustivši sladak, nervozan cijuk. Soba je bila mračna, srećom prazna, i još uvijek relativno uredna nakon nedavnog useljenja. Krevet je bio namješten usred sobe, ormar je bio stiješnjen u kutu, ali uz suprotni su zid još uvijek bile poredane kutije. “Čija je ovo soba?” upitao sam. “Nisam sigurna.” Posegnuvši iza mene, zaključala je vrata, a onda se zapiljila u moje lice smiješeći se. “Bok.” “Bok, Hanna.” Usne su joj se rastvorile i njezine su se prelijepe oči raširile. “Nisi me nazvao Ziggy.” Smiješeći se, prošaptao sam: “Znam.” “Reci to opet.” Glas joj je bio promukao, kao da me je pitala da je ponovno dotaknem, poljubim. A možda se njoj, kad sam je nazvao Hanna, to činilo intimnim poput poljupca. Meni sasvim sigurno jest. A dio je mene - veliki dio - zaključio da me više nije ni briga. Nije me bilo briga što sam joj poljubio sestru prije dvanaest godina i što joj je brat bio jedan od mojih najbližih prijatelja. Nije me bilo briga ni što je Hanna bila sedam godina mlađa od mene i što je, na mnogo načina, nevina. Nije me bilo briga što ću vjerojatno sjebati stvar, niti da će joj smetati moja prošlost. Bili smo sami, u mračnoj sobi, i svaki je djelić mojega tijela brujao od žudnje da me dotakne. “Hanna”, tiho sam rekao. Ta su dva sloga ispunila moju glavu, ubrzala mi puls. Nasmiješila se tajanstvenim osmijehom, a zatim prikovala pogled na moja usta. Jezik joj je kliznuo vani, ovlaživši donju usnicu. “Što se događa, tajnovita?” šapnuo sam. “Što radimo u ovoj vrlo mračnoj sobi i razmjenjujemo strastvene poglede?” Podignula je ruke, a riječi su joj izlazile u isprekidanim dahtajima. “Ova je soba u Vegasu. Okej? Što se ovdje dogodi, tu i ostaje. Ili, bolje rečeno, što se ovdje izgovori, tu i ostaje.” Kimnuo sam, opčinjen blagom izbočinom njezine donje usnice. “Okej.”

“Ako ti je čudno, ili ako ovim prelazimo prijateljsku granicu koju nekim čudom ili silom još nisam prešla, samo mi reci. Otići ćemo odavde i sve će biti isto onako blesavo kao što je bilo i prije nego što smo ušli.” Ponovno sam šapnuo: “Okej”, i gledao kako duboko i drhtavo uzdiše. Bila je na iglama, nervozna. Iščekivanje je i mene bockalo u zatiljku i niz kralježnicu. “Tako sam ranjiva u tvojoj blizini”, tiho je rekla. “Samo u mojoj?” upitao sam smiješeći se. Slegnula je ramenima. “Želim... da me podučiš stvarima. Ne samo kako se ponašati s dečkima, nego kako... biti s dečkom. Cijelo vrijeme mislim na to. A znam da je tebi ugodno ovo raditi bez da budeš u vezi pa... “ Prestala je, pogledavši me u mračnoj sobi. “Prijatelji smo, je li tako?” Znao sam s apsolutnom sigurnošću kamo sve ovo vodi, te promrsio: “Kako god da je, učinit ću to.” “Ni ne znaš što ću te pitati.” Nasmijavši se, prošaptao sam: “Pa pitaj me onda.” Primaknula se još malo bliže i položila ruku na moja prsa, a ja sam sklopio oči kad je njezin topli dlan kliznuo do moga trbuha. Pitao sam se načas može li osjetiti kako mi srce tuče u prsima i vibrira kroz cijelu kožu. “Gledala sam još jedan film”, rekla je. “Pornić.” “Kužim.” “Ti su filmovi zapravo prilično loši.” Rekla je to tiho, kao da je zabrinuta da bi mogla uvrijediti moje muške, pornofilske osjećaje. Uz tih smijeh, složio sam se: “Stvarno jesu.” “Te žene su toliko pretjerane. Zapravo”, rekla je, predomislivši se, “i većina tipova.” “Većina?” upitao sam. “Ali ne i na kraju”, rekla je, a glas joj je bio jedva čujan. “Kad tip svrši? Izvuče se iz nje i napravi to na njoj.” Prsti su joj se pomicali ispod moje majice draškajući me niz stazu od malja što je vodila dolje do pupka i ispod pojasa hlača. Uvukla je dah, prešavši rukom gore prema prsnim mišićima, istražujući. Jebiga. Bio sam toliko uzbuđen da sam jedva uspijevao da je ne zgrabim za bokove. Ali želio sam da ona vodi igru. Ona je mene ovamo dovukla, počela s ovim. Želio sam da sve izbaci iz sebe prije nego što prebaci lopticu meni, a onda se neću sustezati. “To je prilično uobičajeno u pornićima”, rekao sam. “Tipovi ne svršavaju u ženama.” Pogledala me je. “Sviđa mi se taj dio.” Osjetio sam kako se ukrućujem u hlačama i teško progutao. “A da?” “Sviđa mi se jer mi se čini stvarnim. Imam osjećaj da samo zamišljam kako je to. Nikad prije to nisam probala... ili možda nisam željela istraživati s dečkima s kojima sam bila. Ali, sve otkako sam se počela družiti s tobom, ne mogu prestati misliti na te stvari. Želim otkriti kako je to.” “To je dobro.” Lecnuo sam se u mračnoj sobi poželjevši da nisam tako brzo odgovorio, zvučao tako očajno. Više od ičeg želio sam je odnijeti do kreveta i poševiti je tako žestoko i glasno da svi na tulumu znaju gdje smo nestali i što ona dobiva. “Nije da baš znam što je muškarcima dobro. Znam, rekao si da ste jednostavni, ali nije baš tako. Meni barem.” Uzela je moju ruku i, ne mičući pogled s moga lica, položila je na svoje grudi. Pod mojim dlanom bila je točno onakva kakvom sam je zamišljao. Tako putena i meka, sva u bujnim oblinama, mliječne kože. Upinjao sam se svim silama da je odmah ne podignem i zgnječim joj tijelo pod svojim, da je pritisnem uza zid. “Želim da mi pokažeš kako”, rekla je. “Kako to misliš, kako? Sklopila je oči načas, progutavši. “Želim te dodirivati i dovesti do vrhunca.” Duboko sam udahnuo i pogledao na krevet nasred sobe. “Ovdje?” Slijedila je moj pogled i zavrtjela glavom. “Ne tamo. Još ne u krevetu. Samo... “ Oklijevala je, a onda vrlo tiho upitala: “Zar pristaješ?”

“Ovaj, naravno da pristajem. Nisam siguran da bih te mogao odbiti iako bih možda trebao.” Potisnula je osmijeh, kliznuvši rukom niz bok. “Želiš me obraditi rukom? Je li to ono što tražiš?” Savio sam koljena kako bih je pogledao u oči. Osjećao sam se kao pravi gad jer sam bio tako otvoren, ali cijeli se ovaj razgovor doimao toliko nadrealnim da sam morao biti nacistu što se doista događa prije nego što otpustim kočnice i odem predaleko. “Samo želim biti siguran da sam pravilno shvatio.” Ponovno je progutala, najednom stidljiva, i kimnula. “Aha.” Prišao sam korak bliže i kad me je zapuhnuo blag biljni miris njezina šampona, postao sam svjestan koliko sam bio napet. Nikad nisam bio nervozan, ali sada sam bio prestravljen. Nije me toliko morilo koliko će dobro biti meni - bilo nespretno, prebrzo ili presporo, preblago ili prežestoko - znao sam da ću se raspasti u njezinim rukama. Samo sam želio da ona i dalje bude ovako otvorena. Želio sam da joj seks bude zabavan. “U redu je da me dodiruješ”, rekao sam joj pokušavajući oprezno balansirati između potrebe da budem nježan i sklonosti da budem zahtjevan. Posegnula je za mojim remenom i otkopčala ga, a ja sam odmaknuo prste s njezinih bokova, kliznuvši gore od njezina struka pa do gornjeg gumba njezine košulje. Osmijeh joj je bio zbunjen i pokušala je spustiti glavu da ga prikrije, ali uzalud. Nisam imao pojma kako ja izgledam, ali pretpostavio sam da su mi oči razrogačene, usne razdvojene, a ruke drhtave na njezinim sićušnim gumbima. Spustivši joj košulju s ramena, zamijetio sam da oklijeva na mome rasporku, nesigurnih prstiju, prije nego što se odmaknula i pustila da joj košulja padne na pod. Stajala je preda mnom u jednostavnom pamučnom bijelom grudnjaku. Posegnuo sam iza, susrevši joj pogled, tražeći odobrenje prije nego što sam ga otkopčao i spustio joj ga niz ruke. Nisam bio spreman kad sam ugledao njezine nage dojke. Samo sam stajao i tupo zurio. “Samo da znaš”, prošaptala je, “ne moraš mi ništa raditi.” “Samo da ti znaš”, rekao sam isto tako tiho, “sad bi mi bilo nemoguće da držim ruke k sebi.” “Želim se usredotočiti. Mogao bi me... ometati.” Zastenjao sam; ubijala me je. “Tako si dobra studentica”, rekao sam, prignuvši se i poljubivši joj udubljenje između ramena i vrata. “Ali nema šanse da mogu stajati ovako i ne gledati ih. Možda si već dosad primijetila da sam opsjednut tvojim grudima.” Koža joj je bila mekana i predivno je mirisala. Otvorio sam usta i nježno joj ugrizao usnice. Dahnula je i privila se uz mene, i bila je to najbolja moguća reakcija. Um su mi preplavili prizori njezinih noktiju kako se zarivaju u moj vrat, moja usta otvorena i gladno pritisnuta na njezine dojke dok se njišem nad njom. “Dotakni me, Hanna.” Podignuo sam njezine dojke stišćući ih. Sveca mu, kako je slasna. Vratila je ruke na moj rasporak, ali ostale su tamo, nepomične. “Pokaži mi kako se ovo radi.” Bila je to vjerojatno najerotičnija stvar koju sam ikad čuo od jedne žene. Možda je to bilo zbog tona njezina glasa, pomalo promuklog, prožetog željom. Možda je bilo zbog toga što sam znao koliko je predana i tražila je moju pomoć u ovom zadatku koji joj je bio nepoznat. Ili je to možda bilo samo zato što sam bio lud za njom. Pomisao da ću joj pokazati kako da me zadovolji, budila je u meni osjećaj kao da cijelom svemiru govorim: Ona pripada meni. Pomaknuo sam joj ruke prema pojasu hlača i zajedno smo ih otkopčali i spustili s boksericama niz moje kukove, oslobodivši moje spolovilo između nas. Pustio sam je da me malo gleda dok sam podizao obje ruke kako bih joj odmaknuo kosu iza vrata, nagnuvši se i poljubivši joj vrat. “Tako si divna okusa, jebiga.” Bio sam toliko ukrućen da sam osjetio kao mi puls tuče cijelom mojom dužinom. Trebalo mi je olakšanje od ove napetosti. “Sranje, Hanna, obujmi ga rukama.” “Pokaži mi, Wille”, molila je, prelazeći rukama niz moj trbuh pa dolje, jedva dotičući tamo gdje se glavić propeo u erekciji. Pogledali smo dolje niz naša tijela i zajedno se blago zanjihali.

Uzeo sam njezinu toplu ruku, obavio oko svog spolovila i kliznuo njome dolje pa gore, zastenjavši otegnuto: “Jeebotee.” Tiho je zaječala - bio je to prigušen, uzbuđen zvuk - i umalo da se nisam raspao. Umjesto toga, snažno sam stisnuo oči, prignuo se i poljubio joj vrat, i vodio je. Bilo je tako sporo. Ne pamtim kad me je posljednji put neka žena obradila rukama: uvijek bih radije odabrao pušenje ili seks umjesto ruke, ali ovo, baš sad i ovdje, bilo je savršeno. Usne su joj bile tako blizu mojih. Mogao sam osjetiti njezin dah, okusiti u njemu piće slatko poput bombona od šljive. “Baš je čudno da te dodirujem ovdje a još se nismo ni poljubili”, šapnula je. Zavrtio sam glavom, pogledavši dolje gdje me obuhvatila prstima. Progutao sam, jedva uspijevajući misliti. “Nema ovdje ispravno i pogrešno. Nema pravila.” Podignula je pogled s mojih usana. “Ne moraš me poljubiti.” Zaprepašteno sam zinuo. Već sam je tjednima želio poljubiti. “Sranje, Hanna. Da, moram.” Jezik joj je provirio i ovlažio usnicu. “Okej.” Nagnuo sam se, lebdeći nad njezinim usnama, pomičući joj ruku gore-dolje po mojoj erekciji i samo je upijajući pogledom. Usne su joj bile tek dah udaljene od mojih, tihe zvukove ispuštala je svaki put kad bi mi dotaknula glavić i ja zastenjao. Bilo je predobro da bi ostalo samo na ruci, i sve je ovo najednom postalo previše intimno da bismo ostali samo prijatelji. Pogledao sam je u oči, zatim u usta, prije nego što sam prešao taj posljednji centimetar da je poljubim. Bila je tako jebeno slatka i topla, naš prvi poljubac bio je nestvaran, samo lagano klizanje mojih usana preko njezinih kojima sam tražio: Pusti me da to učinim i budem nježan i pažljiv sa svakim dijelom tebe. Poljubio sam je nekoliko puta, punim, opreznim poljupcima kako bi znala da ću ići polako, koliko god to bude željela i trebala. Kad sam otvorio usta dovoljno da joj usišem donju usnicu, ushićenje je projurilo mnome začuvši njezino jecanje. Isuse, želio sam je podići, poševiti joj usta svojim jezikom i uzeti je uza zid, dok vani bjesni tulum, s očima na njezinu licu, gledajući kao proživljava svaki pojedini osjećaj. Povukla se i proučavala moja usta, oči, čelo. Proučavala je mene; nisam mogao dokučiti je li to bila opća fascinacija onim što je učila, ili samo ovim trenutkom, mnome. Ali nema toga što bi me izvuklo iz mojega transa. Ni vatromet, ni požar u hodniku. Moja potreba da jednom budem u njoj da je potpuno posjedujem - žarila mi je tijelo i usadila se pod rebra pritišćući me. “Reći ćeš mi ako je ovo mlako, je li?” upitala je tihim glasom. Nasmijao sam se, zadahtavši. “O, nimalo nije mlako, ma kakvi. Tako je jebeno dobro, a to je samo tvoja ruka.” Doimljući se nesigurnom, upitala je: “Rade li... i druge ovo?” Teško sam progutao, mrzeći spominjati druge žene u ovom trenutku. Prije, gotovo da sam želio da njihova prisutnost lebdi oko mene, kao podsjetnik na ono što se događa i ne događa u ovakvim trenucima. S Hannom, međutim, želio sam obrisati njihove sjenke sa zidova. “Psst.” “Mislim, obično se samo seksaš?” “Sviđa mi se ovo što mi radimo. Ne želim ništa drugo u ovom trenu; hoćeš li se samo fokusirati na mene u tvojoj ruci?” Nasmijala se, a ja sam pulsirao u njezinu dlanu, obožavajući taj zvuk. “Dobro”, šapnula je. “Samo moram početi od osnova.” “Sviđa mi se što želiš naučiti kako me dodirivati.” “Sviđa mi se da te dodirujem”, promrmljala je u moja usta. “Sviđa mi se što mi pokazuješ.” Sad smo se oboje brže pomicali; pokazao sam joj koliko snažno stisnuti, dajući joj do znanja daje u redu da ga čvrsto drži i da mi treba brže i žešće od onoga što je očekivala. “Stisni ga”, prošaptao sam. “Volim prilično jako.” “Zar te ne boli?”

“Ne, jebeno me ubija.” “Daj da probam.” Drugom je rukom nježno odgurnula moju. Time me je oslobodila da joj obujmim dojke i prignem se kako bih joj usisao bradavicu u usta, lagano joj puhnuvši po vrhu. Zaječala je, ritam joj se načas usporio prije nego je ponovno ubrzala. “Mogu li ovako nastaviti dok ne svršiš?” Tiho sam se nasmijao o njezinu kožu. Zbog nje sam praktično vibrirao, boreći se da ne popustim svaki put kad bi kliznula rukom dolje pa preko glavića. “Nekako sam na to računao.” Usisao sam joj kožu na vratu, sklopivši oči i pitajući se hoće li mi dopustiti da je tamo obilježim, kako bih to mogao vidjeti i sutra. Kako bi svi mogli vidjeti. Posvuda oko mene svijet kao da se vrtoglavo vrtio. Njezine su ruke bile divne, naravno, ali stvarnost nje apsolutno me je uzdrmala. Okus i miris njezine glatke, čvrste kože, njezini zvuci zadovoljstva samo zbog toga što me je dodirivala. Bila je seksualna, i podatna, i znatiželjna, i nisam bio siguran kad sam posljednji put bio ovoliko uzbuđen. Bliska napetost stala mi je bujati duboko u trbuhu, i počeo sam se nabijati naprijed u njezinu stisku. “Hanna. Oh, sranje, samo malo brže, okej?” Riječi su bile toliko intimne, ovako izgovorene u njezinu kožu, zadihane. Zastala je samo na trenutak prije nego što će me poslušati, povlačeći brže i silovitije, i bio sam blizu - sramotno brzo - a živo mi se fućkalo. Njezini dugački, tanki prsti čvrsto su se stegnuti oko mene i pustila me je da joj sišem donju usnicu, bradu, vrat. Znao sam da će posvuda biti slasna. Želio sam joj pokazati kakav je osjećaj kad te netko jebe. S tom mišlju, da se prepuštam njoj, da je svojim tijelom dovodim do vrhunca, naslonio sam se na nju, preklinjući je da me ugrize, da grize moj vrat i rame... bilo što. Nije me bilo briga kako je to zazvučalo; nekako sam znao da mi neće zamjeriti, niti će je odbiti stvarnost tog zahtjeva. Bez oklijevanja, nagnula se rastvorivši usta na mome vratu i oštro zarila zube u mene. Razum mi se pomutio, sve je bljeskalo vrelo i divlje; na trenutak sam imao dojam kao da mi se između svake sinapse u mome tijelu dogodio kratki spoj. Brzo je prelazila rukama po meni, orgazam mi je jurio kralježnicom i svršio sam uz tiho stenjanje, a vrelina je šibala mojim tijelom i izlila se iz mene u njezinu ruku i po njezinu nagom trbuhu. Baš kad sam trebao to od nje, prestala je pomicati rukom, ali nije me pustila. Mogao sam osjetiti njezine oči uprte tamo gdje me je držala u ruci, i trgnuo sam se kad je krenula ponovno uz i niz njega, eksperimentirajući. “Ne više”, protisnuo sam dašćući. “Oprosti.” Klizila je palcem druge ruke preko dlana na koji sam joj svršio, zatim ga protrljala po boku, očiju raširenih i zadivljenih. Toliko je ubrzano disala da su joj se grudi pomicale od pokreta. “Sveca mu”, izdahnuo sam. “Je li bilo...?” Soba kao da je bila puna njezina nedovršenog pitanja i moga teškog disanja. Osjećao sam blagu vrtoglavicu i želio sam je poleći dolje na pod zajedno sa sobom i onesvijestiti se. “Bilo je jebeno nestvarno, Hanna.” Podignula je pogled prema meni, gotovo trijumfalan od spoznaje. “Bila sam u pravu - ispuštaš najdivnije zvukove kad svršavaš.” Riječi su pale u bezdan kad ih je izgovorila, jer evo me, postajem mekan u njezinoj ruci, a sve što sam želio bilo je otkriti je li postala vlažna zbog onog što mi je radila. Nagnuo sam se naprijed i upitao: “Je li sad na mene red?” Drhtavim dahom, prošaptala je: “Da, molim te.” “Želiš li rukama?” upitao sam. “Ili nešto drugo?” Ispustila je nervozan smijeh. “Nisam baš spremna za nešto više, ali... mislim da ruke na meni ne djeluju.” Nagnuo sam se unatrag i pogledao je sumnjičavo, otkopčavajući joj gumb na trapericama i izazivajući je neka me samo zaustavi. Ali, nije. 49

“Mislila sam samo da ne znam mogu li svršiti s prstima, kao, u sebi”, pojasnila je. “Pa naravno da ne možeš svršiti samo s prstima u sebi. Tvoj klitoris nije unutra.” Uvukao sam ruku između pamučnih gaćica i sledio se osjetivši mekanu, golu kožu. “Ovaj, Hanna? Nisam te zamišljao s 'brazilkom'?” Malo se izmigoljila, posramljena. “Chloe je nešto spominjala o tome. Bila sam znatiželjna...” Kliznuo sam prstom među njezine usmine - sveca mu, bila je mokra. “Isuse Kriste”, zastenjao sam. “Sviđa mi se”, priznala je, usana pritisnutih o moj vrat. “Sviđa mi se taj osjećaj.” “Zar se šališ? Tako si jebeno mekana. Želim ti lizati svaki milimetar.” “Wille...?” “Usne bi mi bile na tebi za dvije sekunde samo da nismo u sobi nekog nepoznatog tipa.” Zadrhtala je pod mojim dodirom, tiho zaječavši. “Da samo znaš koliko sam puta ovo zamišljala.” Ti bokca. Osjetio sam kako mi je kurac ponovno nabrekao između nas. “Mislim da bi se topila kao šećer na mome jeziku. Što ti misliš?” Tiho se nasmijala, držeći se za moja ramena. “Mislim da se topim i sad.” “Nego što. Mislim da ćeš se istopiti preko moje jebene ruke, a poslije toga ću te lizati. Jesi li glasna, medena? Jesi li divlja kad svršavaš?” Jedva čujan, prigušen zvuk oteo joj se s usana prije nego što je šapnula: “Kad sam sama, nisam glasna.” Jebiga. Bilo je to upravo ono što sam želio čuti. Mogao sam dovijeka maštati o Hanni, nogu raširenih na kauču, ili kako leži na svome krevetu i dodiruje se. “Kad si sama, što radiš? Samo si draškaš klitoris?” “Aha.” “S nekom igračkom, ili...?” “Ponekad.” “Kladim se da te ovako mogu dovesti do vrhunca”, rekao sam i pažljivo uvukao dva prsta unutra, osjetivši kako se steže oko mene. Protrljao sam nos o njezin. “Reci mi. Sviđa li ti se kad te jebem prstima?” “Wille... prostačino.” Nasmijao sam se, grickajući joj čeljust. “Mislim da ti voliš kad sam prost.” “Mislim da bi mi se svidjela tvoja prosta usta na mome međunožju”, mekano je rekla. Zastenjao sam, sve brže i silovitije pomičući ruku u njoj. “Misliš li ti ikad na to?” upitala je. “Kako me ljubiš dolje?” “Mislio sam”, priznao sam. “Mislim na to i pitam se bih li ikad uzeo vremena da udahnem.” Bila je tako mokra. Migoljila se oko moje ruke, ispuštajući te tihe, očajničke zvukove koje sam želio pojesti. Izvukao sam prste, ne obazirući se na njezino ljutito gunđanje, i s njima opisao vlažnu liniju preko brade i usana, a nakon toga odmah po tome prešao jezikom i prekrio joj usne svojima. Jebote. Imala je okus kao prava žena, mekana i puna, a jezik joj je bio ljepljivo sladak od one ženskaste cuge. Imala je okus šljive, zreo i sočan u mojim ustima, i osjećao sam se kao kralj jebanja kad me je preklinjala da je još dodirujem: opet, molim te, Wille, tako sam blizu. Vrativši joj se, spustio sam joj hlače i gaćice niz noge, čekajući dok nije iskoračila iz njih. Bila je potpuno naga i ruke su mi drhtale od potrebe da uđem u tu savršenu vrelinu. Posegnula je za mojim zapešćem, povlačeći mi ruku među svoje noge. “Pohlepna curice.” Oči su joj se raširile, posramljene. “Samo sam... “

“Psst.” Ušutkao sam je spustivši usne na njezine, sišući joj usnicu i ližući taj slatki jezik. Povukavši se natrag, prošaptao sam: “Sviđa mi se ovo. Želim da eksplodiraš.” “I hoću.” Trgnula se u mojoj ruci kad sam uvukao prste između nogu i preko njezina klitorisa. “Nikad nisam ovo osjetila.” “Kako si samo mokra.” Usne su joj se rastvorile u oštrom dahtaju kad sam vratio prste u nju. Zurila je u moje usne, oči, svaku moju reakciju. Volio sam što je bila toliko znatiželjna da nije mogla ni odvratiti pogled. “Učini mi uslugu”, zamolio sam. Kimnula je. “Kad budeš blizu, reci mi. lako ću znati, želim to čuti.” “Hoću”, dahnula je. “Hoću, hoću, samo... molim te.” “Molim te, što? Medena?” Blago se zanjihala na meni. “Molim te, nemoj prestati.” Još sam dublje zavukao prste, brže pritišćući palcem njezin klitoris i obrađujući ga jačim, manjim krugovima. Da. Sveca mu, bila je blizu. Bio sam ponovno ukrućen, trljajući se po njezinu golom kuku gdje sam svršio prije svega nekoliko minuta, i bio sam opet blizu. “Primi moj kurac, okej? Samo ga drži. Tako si jebeno mokra i tvoji zvukovi... sveca mu, ja... “ I opet je bila tamo, držeći me dovoljno čvrsto da joj ševim šaku, i samo sam mislio na to kako je glatka oko mojih prstiju i na voćnu sočnost njezinih usana i jezika. Počela se raspadati, tijelo joj se sasvim opustilo i tiho je dahtala iznova, i iznova, i iznova - O moj Bože - što sam i sam mislio. “Reci.” “Ja ću...” Štucnula je, stegnuvši stisak oko mene dok sam joj jebao ruku. “Jebiga, reci.” “Wille. Moj Bože.” Bedra su joj počela drhtati i obavio sam drugu ruku oko njezina struka kako bih spriječio da ne padne. “Svršavam.” I s divljim trzajem kukova svršila je, drhtava i mokra. Orgazam joj se mreškao uz moje prste dok je vriskala, zakopavši nokte u moja ramena. Bilo je to točno ono što sam trebao - jebiga, kako li je samo znala? S muklim stenjanjem, osjetio sam kako mi nadolazi i drugi orgazam, vreo i mokar u njezinoj ruci. Jebiga. Noge su mi se tresle i naslonio sam se na nju zakucavši je o zid. Bili smo glasni. Preglasni, možda? Bili smo na samom dnu hodnika, odvojeni od razuzdanog tuluma, ali još uvijek nisam imao osjećaj što je radio vanjski svijet dok se moj rastapao u Hanninim rukama. Dah joj je izlazio topao i sladak na mome vratu i oprezno sam izvukao prste, trljajući njezino spolovilo kako bih uživao u toploj, osjetljivoj koži. “Dobro?” promrmljao sam joj u uho. “Aha”, šapnula je, obavivši ruke oko mojih ramena i pritisnuvši lice o moj vrat. “Bože, tako je dobro.” Ostavio sam ruku tamo gdje je bila, u glavi mi se vrtjelo dok sam nježno prelazio prstima preko klitorisa, pa dolje do otvora i uz mekane nabore njezine pičkice. Bilo je itekako moguće da mi je ovo bio najbolji prvi put s nekom djevojkom. A samo smo upotrijebili ruke. “Vjerojatno bismo se trebali vratiti na tulum”, rekla je, glasa prigušenog mojom kožom. Nevoljko, odmaknuo sam ruke i smjesta se lecnuo kad je upalila svjetlo iza leđa. Dok sam navlačio hlače, zurio sam u nju, potpuno nagu na jarkoj svjetlosti. Pa,jebiga. Bila je glatka i gipka, bujnih grudi i blago zaobljenih bokova. Koža joj je još uvijek bila rumena od orgazma, i uživao sam u pogledu na crvenilo koje se širilo gore prema vratu i preko obraza dok sam proučavao njezin trbuh vlažan od mog orgazma.

“Buljiš”, rekla je nagnuvši se kako bi uzela kutiju s maramicama s noćnog ormarića. Oborila je pogled, brišući se, a potom odbacivši maramicu u koš za smeće. Zakopčao sam remen, a zatim sjeo na rub kreveta i promatrao je dok se odijevala. Bila je neopisivo seksi, a nije imala pojma. Soba je vonjala na seks i znao sam da može osjetiti moju pažnju na njoj, ali nije se žurila. Štoviše, činilo se da joj nimalo ne smeta da je promatram iz svakog kuta, da joj gledam svaku oblinu dok je navlačila gaćice, zakopčavala hlače, navlačila grudnjak i polako zakopčavala košulju. Dobacila mi je pogled, polizavši usne, i srce mi je poskočilo kad sam shvatio da je mogla kušati sebe od traga koji su ostavili moji prsti. Pitao sam se hoću li se sjećati njezina okusa do kraja života. “Što sada?” upitao sam ustavši. “Sada”, posegnula je za mojom rukom, prateći prstom dvostruku spiralu od lakta do zapešća, “vraćamo se tamo i popit ćemo još jedno piće.” Krv mi se malo ohladila čuvši kako joj je glas postao smiren. Nije više bio zadihan i uzbuđen, napet i prožet nadom. Ponovno je postala ista ona Hanna koju su vidjeli svi ostali. Nije više bila moja. “Meni paše.” Nekoliko je dugih trenutaka gledala moje lice, moje oči i obraze, bradu i usne. “Hvala ti što nisi čudan.” “Šališ se?” Prignuo sam se i poljubio je u obraz. “Što se tu ima biti čudan?” “Upravo smo si dodirivali intimne dijelove tijela”, šapnula je. Nasmijao sam se, popravivši joj ovratnik košulje. “To sam primijetio.” “Mislim da bih se baš mogla ufurati u ovu stvar prijatelja s povlasticama. Čini mi se toliko lako, opušteno. Jednostavno ćemo se vratiti tamo”, rekla je široko mi se osmjehujući. Namignuvši, dometnula je: “I mi smo jedini koji znaju da si mi svršio po trbuhu i ja po tvojoj ruci.” Okrenula je kvaku, otvorila vrata i pustila unutra grmljavinu tuluma. Nema šanse da nas je itko mogao čuti. Mogli smo se pretvarati kao da se baš ništa nije dogodilo.

*** Napravio sam ovo i prije, bezbroj puta. Pohvatao se s nekom ženskom, a onda se vratio u vrtlog tuluma stopivši se s ostalima i izgubivši u drugom obliku zabave. Ipak, unatoč iskreno simpatičnim ljudima ovdje, nisam se mogao opustiti i ispustiti Hannu iz vida. Eno je, u dnevnoj sobi razgovara s jednim Azijatom kojeg sam upamtio kao Dylana. Zatim odlazi niz hodnik, maše mi prije nego što će nestati u zahodu. U kuhinji puni plastičnu čašu vodom. Pogledava me s drugog kraja prostorije. Dylan je ponovno pronašao Hannu, smiješeći se dok se naginjao i nešto joj govorio. Imao je širok osmijeh, odjeću koja je odavala da je često izlazio vani, furajući onaj klasični studentski šik, i činilo se da mu je Hanna iskreno draga. Gledao sam kako joj se osmijeh širi, a onda postaje pomalo nesiguran. Zagrlila ga je, a zatim gledala za njime dok je odlazio u kuhinju. Nisam imao pojma što se netom dogodilo; bilo mi je drago da se ona dobro zabavlja. Ali žalac nečeg drugog počeo mi je bockati kožu, i dva sata nakon našeg seksa, shvatio sam da je želim odvesti kući gdje bismo se mogli zapravo osjetiti i upamtiti ovu noć. Izvukao sam mobitel iz džepa i otipkao joj poruku. Idemo odavde. Dođi kod mene i ostani sa mnom. Pomaknuo sam palac prema tipki za slanje prije nego što sam primijetio da i ona sama tipka na našem iMessage prozoru. Odustao sam, čekajući. Dylan me je upravo pozvao na spoj, napisala je. Zurio sam u mobitel prije nego što sam podignuo pogled i susreo njezine nervozne oči na drugom kraju prostorije. Izbrisao sam ono što sam napisao i umjesto toga utipkao: Što si mu odgovorila? Pogledala je dolje kad joj je telefon zazujao u ruci, pa je odgovorila: Rekla sam mu da o tome možemo odlučiti u ponedjeljak. 52

Tražila je savjet, upute, možda čak i dopuštenje. Prije samo mjesec dana, redovito sam se seksao svaki tjedan s dvjema različitim djevojkama. Nisam, međutim, imao pojma gdje mi je bila glava kad je bila riječ o Hanni; misli su mi bile odviše zbrkane i složene da bih joj u ovom trenutku mogao pomoći s tumačenjem njezinih. Mobitel mi je ponovno zazujao i spustio sam pogled. Je li ovo stvarno čudno nakon onoga što smo upravo učinili? Ne znam što ću, Wille. Ovo je ono što joj treba, rekao sam sebi. Prijatelji, izlasci, život izvan učionice. Ne možeš joj ti biti jedini. Ovaj put sam ja tražio komplicirano, a ona jednostavno. Nimalo, otipkao sam. To se zove spoj.

SEDMO POGLAVLJE

Ako sam se ikad pitala kako zvuči mačka koja se tjera, sad sam znala. Zvukovi - mjaukanje, cvilež, jauci - počeli su prije nekih sat vremena i samo su se pogoršavali sve dok seksualno frustrirana životinja nije praktično počela vrištati, dolje pod prozorom moje spavaće sobe. Točno sam znala kako joj je. Hvala ti, živote, što si mi dao jasnu metaforu onoga što sam i sama osjećala. Uz stenjanje, prevalila sam se na trbuh, naslijepo pipajući za jastukom ne bih li prigušila zvukove. Ili kako bih samu sebe ugušila. Nisam još odlučila. Već sam tri sata kod kuće nakon spoja s Dylanom, i nisam odspavala ni minutu. Bila sam koma, bacakajući se i okrećući otkako sam legla u postelju, zureći u strop kao da upravo on čuva tajnu rješenja svih mojih nevolja. Kad je sve postalo toliko komplicirano? Nije li ovo ono što sam željela? Izlasci s dečkima? Društveni život? Doživjeti orgazam u društvu druge osobe? Pa, u čemu je onda bio problem? Način na koji je Dylan pogrešno shvatio moju ljubaznost, bio je problem. Činjenica da smo otišli u jedan od meni omiljenih restorana i da sam bila sasvim izbezumljena, misleći na Willa kad sam se trebala rastapati pred Dylanom, bio je još i veći. Nisam mislila na Dylanov osmijeh kad me je došao pokupiti, kad mi je otvorio vrata i onako me s obožavanjem gledao tijekom večere. Umjesto toga, bila sam opsjednuta Willovim vragolastim osmijehom, izrazom njegova lica dok me je gledao kako mu diram kurac, njegovim rumenim obrazima, kako mi je govorio što točno trebam napraviti, kako je zvučao kad je svršio, i kako je to izgledalo na mojoj koži. Iživcirana, prevalila sam se ponovno na leđa i nogom odbacila pokrivač. Bio je ožujak, lagani snijeg padao je cijeloga dana, a ja sam se znojila. Bilo je dva sata ujutro, i bila sam potpuno budna i frustrirana. Stvarno, stvarno frustrirana. No, najteže od svega bilo je što je Will bio onako drag na tulumu, sav nježan i brižan, iako je nedvojbeno znao kako će se lako sve ono pretvoriti u seks. Bodrio me je, govorio sve ono što sam trebala čuti, ali nije nimalo navaljivao, nikad nije zatražio više od onoga što sam bila voljna pružiti. I sveca mu, kako je samo bio seksi... one ruke. One usne. Kako mi je sisao kožu. Ljubio me kao da je godinama potiskivao želju i onda je najzad otpustio. Željela sam da me poševi, vjerojatno više nego što sam ikad nešto željela, i bio je to najlogičniji idući korak na svijetu: bili smo oboje tamo, bio je mrak, obradila sam ga i Bog zna da sam se bila spremna raspasti. Bio je tamo i krevet... ali, nekako mi se to nije činilo u redu. Nisam bila spremna. A on nije navaljivao. Štoviše, kad sam mislila da če sve postati čudno, nije bilo. Kad je bio jedina osoba s kojom sam se željela posavjetovati u vezi s Dylanom, ohrabrio me je. Tijekom vožnje kući u taksiju rekao mi je da moram izlaziti, zabavljati se. Rekao mi je da on ne ide nikamo, i da je ono što smo učinili bilo savršeno. Rekao mi je neka istražujem i budem sretna. Bože, zbog toga sam ga samo još više željela. Zaključivši da u toj bitki ne mogu pobijediti i da sad više nikad neću uspjeti zaspati, ustala sam i otišla u kuhinju. Piljila sam u hladnjak, sklopivši oči kad je hladan zrak stao obavijati moju vrelu kožu. Bila sam vlažna među nogama i, iako je prošlo šest dana otkako me je Will tamo dodirivao, iudjela sam za njime. Svaki dan sam ga viđala na trčanju, i tri puta otada zajedno smo doručkovali. Bilo je opušteno; s Willom je uvijek bilo opušteno. No svaki put kad mi je bio blizu, poželjela sam ga pitati može li me ponovno dotaknuti, mogu li ja dotaknuti njega. Još uvijek sam mogla osjetiti svaki dodir njegovih prstiju, ali nisam vjerovala vlastitu sjećanju. Nije moguće da je bilo baš toliko dobro. Otišla sam u dnevnu sobu i pogledala kroz prozor. Nebo je bilo tamno, ali srebrnosivo, krovovi su svjetlucali od leda. Brojila sam ulične svjetiljke i računala koliko ih je između njegove zgrade i moje.

ja.

Pitala sam se postoji li uopće šansa da je i sam budan, osjećajući makar djelić želje koju osjećam i

Prstima sam napipala puls na vratu i sklopila oči, pod kožom osjetivši ravnomjeran ritam. Samu sam sebe tjerala u krevet. Možda je ovo bila izvrsna prilika da kušam brendi koji je tata uvijek držao u dnevnoj sobi. Rekla sam sebi da bi bila loša ideja pozvati Willa i da nema ama baš nikakve šanse da se iz svega ovoga može izroditi nešto dobro. Bila sam pametna i razumna i o svemu sam dobro promislila. Bila sam strahovito umorna od razmišljanja. Ignorirajući upozorenja u glavi, dograbila sam svoje stvari, izišla vani i počela hodati. Zaostali snijeg bio je utaban tijekom dana i tvorio je debelu koru uz rub pločnika. Čizme su mi škripale sa svakim korakom i što sam se više približavala Willovu stanu, sve veći kaos u mojim mislima miješao se s upornim vibriranjem u pozadini. Kad sam podignula pogled, stajala sam pred njegovom zgradom. Ruke su mi drhtale dok sam izvlačila mobitel i tražila njegov kontakt, utipkavši prvo i jedino što mi je palo na um: Jesi li budan? Umalo da nisam ispustila telefon od iznenađenja kad sam primila odgovor samo nekoliko sekundi kasnije: Nažalost. Pustiš me unutra? Upitala sam, ali iskreno: jesam li željela da odgovori potvrdno? Ili da me pošalje kući? U ovom trenu nisam znala. Gdje si? Oklijevala sam. Ispred tvoje zgrade. Što? Odmah silazim. Jedva da sam imala vremena promisliti što radim, okrenuvši se u smjeru iz kojeg sam došla, kad su se prednja vrata otvorila i Will je izišao. “Majku mu, ledeno je!” doviknuo je, a onda pogledao iza mene na prazan pločnik. “Zaboga, Hanna, jesi li barem došla taksijem?” Lecnuvši se, priznala sam: “Pješačila sam.” “U tri ujutro? Jesi li sasvim poludjela?” “Znam, znam. Samo... “ Zavrtio je glavom i povukao me unutra. “Ulazi ovamo. Sasvim si luda, znaš? Sad bih te najradije zadavio. Ne možeš se sama tako šetati po Manhattanu u tri sata ujutro, Hanna.” Želudac mi se zgrčio od topline kad je izgovorio moje ime, i znala sam da bih ostala vani na hladnoći cijelu noć kad bi to značilo da će ga opet izgovoriti. Ali prostrijelio me je pogledom upozorenja i kimnula sam dok me je vodio prema dizalu. Vrata su se zatvorila i promatrao me je naslonjen na stijenku preko puta mene. “Onda, jesi li se upravo vratila kući sa svog spoja?” upitao je, izgledajući previše sneno i seksi za moje trenutačno stanje uma. “Posljednji put kad si mi poslala poruku, upravo si ulazila u taksi s Dylanom na putu do restorana?” Odmahnula sam glavom i oborila pogled prema podu, pokušavajući razumjeti što mi je zapravo bilo na umu kad sam odlučila doći ovamo. Nisam razmišljala, to je bio problem. “Vratila sam se kući oko devet.” “Devet?” upitao je, nimalo impresioniran. “Da”, inatila sam se. “I?” Glas mu je bio ravnodušan, izraz na licu nedokučiv, ali brzina njegova pitanja rekla mi je da je o nečemu mozgao. Premještala sam se s noge na nogu, nesigurna što reći. Spoj nije bio baš kompletna katastrofa. Dylan je bio drag i zanimljiv, ali ja sam bila posve rastresena. Bila sam pošteđena odgovora jer smo dospjeli do Willova kata. Izišla sam za njim iz dizala pa ga slijedila dugačkim hodnikom, gledajući kako mu se leđa i ramena pomiču svakim njegovim korakom. Nosio je plavi donji dio pidžame, a obrisi njegovih tamnih tetovaža bili su vidljivi kroz

tanku bijelu majicu. Morala sam zatomiti nagon da posegnem i pratim ih jagodicama prstiju, da mu svučem majicu i sve ih vidim. Bilo ih je očito više nego prije svih onih godina, ali što su značile? Kakve je priče skrivala tinta na njegovoj koži? “Onda, hoćeš li mi konačno reći?” upitao je. Zastao je ispred svojih vrata i pogled mi je poletio prema njegovim očima. “Što?” upitala sam zbunjena. “Spoj, Hanna.” “Oh”, promrsila sam odvrativši pogled i pokušavši unijeti nešto reda u kaos u mojoj glavi. “Bili smo na večeri i bla bla bla, pa sam uzela taksi do kuće. Sigurno te nisam probudila?” Duboko je i dugo uzdahnuo pokazavši mi da uđem unutra. “Nažalost, nisi.” Dobacio mi je dekicu s naslona kauča. “Nisam još mogao zaspati.” Željela sam ga pažljivo slušati, ali odjednom sam bila okružena komadićima Willova života. Njegov je stan bio u jednoj od novijih zgrada u susjedstvu, bila je to moderna, ali skromna građevina. Upalio je mali kamin što je stajao uz jedan zid, a plamenovi su oživjeli blago zahukavši i okupavši zidove boje meda treperavom svjetlošću. “Ugrij se malo dok ti ne donesem neko piće”, rekao je pokazavši na sag pred kaminom. “Pa ćeš mi ispričati nešto više o tom spoju koji je završio u devet.” Kuhinja se vidjela iz dnevne sobe pa sam ga promatrala dok je otvarao i zatvarao ormariće, punio starinski čajnik prije nego što će ga staviti na plamenik štednjaka. Stan mu je bio manji nego što sam zamišljala, s drvenim podovima i policama pretrpanim knjigama sa zavrnutim stranicama, debelim stručnim svescima, a cijeli jedan zid bio je namijenjen nečemu što je izgledalo kao prilično dojmljiva kolekcija stripova. Dva kožna kauča dominirala su sobom, jednostavno uokvirene slike visjele su na zidovima. U košari na podu bili su časopisi, hrpa pošte ugurana pod okvir kamina, a na polici čaša puna čepova od pivskih boca. Pokušala sam se usredotočiti na ono što me je pitao, ali svaki predmet u njegovu stanu bio je zadivljujući komadić slagalice u priči o Willu. “Nema se tu bogzna što za ispričati”, rekla sam rastreseno. “Hanna.” Zastenjala sam, svukla jaknu i prebacila je preko naslona stolca. “Glava mi jednostavno nije bila u igri, kužiš?” rekla sam i zastala ugledavši mu izraz lica. Oči su mu bile raširene, usne rastvorene, a pogled mu je polako putovao niz moje tijelo. “Što?” “Što to...” Nakašljao se. “Cijeli si ovaj put propješačila u tome'i” Spustila sam pogled i, ako je to uopće bilo moguće, još se više prestravila. U krevet sam odlazila u kratkim hlačicama i donjoj majici, pa sam samo nabacila donji dio pidžame, svoje krznom postavljene čizme i Jensenov golemi stari kaput. Moja majica nije ništa ostavljala mašti, a bradavice su mi bile ukrućene i kompletno se vidljive ispod tanke tkanine. “Oh. Jao.” Prekrižila sam ruke preko grudi pokušavši prikriti činjenicu da mi je očito bilo strahovito hladno. “Vjerojatno sam trebala bolje promisliti, ali ja... Željela sam te vidjeti. Je li to čudno? Uvrnuto je, je l' tako? Vjerojatno sam sad prekršila najmanje dvanaest tvojih pravila.” Trepnuo je. “Ja, uh... mislim da postoji klauzula o izuzeću kad nosiš takvu odjeću”, rekao je uspjevši nekako podignuti pogled s mojih grudi kako bi mogao dovršiti posao u kuhinji. Pokušala sam prikriti izraz samozadovoljstva kad je izišao, noseći dvije šalice iz kojih se pušilo. “Onda, zašto je taj spoj bio tako neispunjen događajima?” upitao je. Sjela sam na pod ispred kamina i ispružila noge pred sobom. “Samo su mi se druge stvari motale po glavi.” “Kao na primjer?” “Kaaao... “ otegnula sam dovoljno da mogu odlučiti želim li ići ovim putem. Željela sam. “Kao, na primjer, na ono što je bilo na tulumu.” Trenutak dugačke, teške tišine rastegnuo se među nama. “Kužim.” 56

“Aha.” “Pa, u slučaju da nisi primijetila”, rekao je dobacivši mi pogled, “ni ja nisam baš spokojno spavao.” Kimnula sam i okrenula se kaminu, nesigurna kako dalje. “Uvijek sam mogla kontrolirati svoj um, znaš? Ako je vrijeme za školu, onda na školu i mislim. Ako sam na poslu, mislim na posao. Ali, u posljednje vrijeme”, rekla sam vrteći glavom, “koncentracija mi je koma.” Mekano se nasmijao blizu mene. “Točno znam kako se osjećaš. “Ne mogu se fokusirati.” “Aha.” Počešao se po zatiljku gledajući u mene kroz svoje guste trepavice. “Ne spavam dobro.” “Ni ja.” “Toliko sam jebeno na iglama da jedva mogu mirno sjediti”, priznala sam. Čula sam zvuk njegova disanja, dugačak, odmjeren dah, i tek sam tada shvatila koliko smo blizu. Pogledala sam gore i vidjela kako me gleda. Očima je pretraživao svaki milimetar mojega lica. “Ne znam... je li mi ikad netko toliko zaposjeo misli.” Bila sam tako blizu, dovoljno da mu vidim svaku trepavicu na svjetlosti vatre. Dovoljno blizu da razaznam sićušne rijetke pjegice duž njegova nosa. Bez razmišljanja, nagnula sam se naprijed i usnama okrznula njegove. Oči su mu se raširile i osjetila sam kako se ukočio, sledio na trenutak prije nego što je opustio ramena. “Ne bih smio ovo željeti”, rekao je. “Nemam pojma što radimo.” Nismo se ljubili, ne zapravo, samo smo se draškali, dišući isti zrak. Mogla sam namirisati njegov sapun, dašak paste za zube. Mogla sam vidjeti vlastiti odraz u njegovim zjenicama. Nakrivio je glavu i sklopio oči, pomaknuvši se samo kako bi me jednom poljubio, razdvojenih usana. “Reci mi da prestanem, Hanna.” Nisam mogla. Umjesto toga, posegnula sam, obujmila mu vrat i privukla ga bliže. A onda je on bio taj koji se gurnuo naprijed, snažnije, dublje, i morala sam ga ščepati za majicu da bih održala ravnotežu. Otvorio je usta, usisao mi donju usnicu, jezik. Vrelina je muklo pulsirala u mome trbuhu i osjetila sam kako se raspadam, rastapam, sve dok nisam postala ništa doli brzi otkucaji srca, udova isprepletenih s njegovima, povukavši nas oboje na bok pa dolje na pod. “Ja...” počela sam, teško dišući. “Reci mi što bih sad trebala.” Osjetila sam njegovo spolovilo tvrdo na mom boku, pitajući se koliko je već dugo takav, je li o ovome razmišljao onoliko koliko i ja. Željela sam posegnuti dolje i dotaknuti ga, gledati ga kako se raspada kao na tulumu, onako kako je to radio u mojim mislima svaki put kad bih sklopila oči. Usne su mu se pomicale prema mojoj bradi pa niz vrat. “Samo se opusti, ja ću se pobrinuti da ti bude dobro. Reci mi što želiš raditi.” Uvukla sam ruku pod njegovu majicu i osjetila čvrstu snagu njegovih mišića na leđima, ruke kad nas je preokrenuo kako bi se nadvio nada mnom. Izgovorila sam njegovo ime, mrzeći kako je slabašno i nepoznato zvučao moj glas, ali bilo je nešto novo u njemu, nešto sirovo i očajno, i željela sam još. “Zamišljala sam kakav bi osjećaj bio da si na meni”, priznala sam, nesigurna odakle su došle te riječi. Još se više naslonio na mene, smjestivši kukove između mojih raširenih nogu. “Kad bi lješkario u dnevnoj sobi s mojim bratom. Kad bi svukao majicu u dvorištu dok si prao auto.” Zaječao je, pomaknuvši ruku do moje kose, palcem opisujući liniju niz moje lice. “Nemoj mi to govoriti.” Ali bilo je to sve o čemu sam mogla misliti: kako sam ga se sjećala iz tog vremena, i stvarnost njega sad. Nisam mogla ni izbrojiti sve one trenutke kad sam zamišljala kako bi izgledao bez odjeće, zvukove koje bi ispuštao kad bi bio na vrhuncu. I evo ga sad, težak na meni, tvrd među mojim nogama. Željela sam upamtiti svaku tetovažu, svaki napeti mišić, svaki milimetar njegove isklesane čeljusti.

“Običavala sam te krišom gledati sa svoga prozora”, rekla sam, dahnuvši kad se premjestio tako da je njegova erekcija pritisnula točno moj klitoris. “Bože, kad sam imala šesnaest, bio si zvijezda svih mojih prljavih snova.” Povukao se tek toliko da bi mi mogao vidjeti oči; bio je vidno iznenađen. Teško sam progutala. “Ovo ti nisam trebala reći?” “Ja... “ počeo je i polizao si usnice. “Ne znam.” Doimao se zbunjenim i ošamućenim. Nisam mogla pomaknuti pogled s njegovih usana. “Znam da ne bih trebao misliti da je to seksi, ali, Isuse, Hanna. Ako svršim u hlače, nećeš imati koga kriviti osim sebe.” Mogu li ja ovo? Njegove su riječi potpalile fitilj u mojim grudima i željela sam mu reći baš sve. “Dodirivala bih se ispod pokrivača”, šapatom sam priznala. “Ponekad bih te čula kako govoriš... i pretvarala bih se... pitala bih se kako bi bilo da si tamo. Dovodila bih se do vrhunca zamišljajući da mi ti to radiš.” Opsovao je, ponovno potonuvši dolje i poljubivši me, dublje i vlažnije, zube povlačeći po mojoj donjoj usni. “Što bih ti govorio?” “Koliko je to dobro i koliko me želiš”, rekla sam o njegove usne. “Nije baš bilo previše maštovito, i prilično sam sigurna da u stvarnosti govoriš prostije stvari.” Nasmijao se toliko duboko i hrapavo da mi je stvorio fizički pritisak na vratu tamo gdje je disao. “Onda, ajmo se pretvarati da ti je sad šesnaest i da sam se ušuljao u tvoju sobu”, rekao je, pomičući usne nad mojima, glasom pomalo nesigurnim. “Ne moramo svući odjeću ako nisi spremna. I nisam bila sigurna kako to reći, jer da, željela sam biti potpuno naga ispod njega, zamisliti kakav bi bio osjećaj da je nag nada mnom i u meni. No večeras, stvarni seks s Willom činio mi se prebrzim, prenaglim. Previše opasnim. “Pokaži mi”, zamolila sam. “Ne znam kako to raditi odjevena.” Zastala sam, šapatom dometnuvši: “Ili, čak i bez odjeće, valjda. Mislim, nije li to očito??” Nasmijao se, ljubeći me uz vrat do uha i tiho zastenjavši dok mi je grickao usnu resicu. To kako su mu se ruke pomicale na meni, kako su mu usne klizile mojom kožom... kad me je ovako dodirivao, činilo mi se prirodnim poput disanja. Izdahnuo je u moj vrat, tiho zastenjavši. “Pomiči se ispod mene. Otkrij što ti je dobro, okej?” Premjestila sam se ispod njega i osjetila snažan pritisak njegova kurca na svome međunožju. “Možeš li ovo osjetiti?” upitao je značajno pritišćući moj klitoris. “Je li ti ovo dobro?” “Aha.” Pomaknula sam ruke prema njegovoj koži i snažno je povukla, začuvši kad je zadihano zasiktao dok se njihao nada mnom, brže i brže. “Jebiga, Hanna.” Zadigao je moju donju majicu preko rebara, zataknuvši je iznad dojki. A onda se prignuo, obujmio mi dojke, skupivši ih i usisavši bradavicu duboko u usta. Zrak mi je napustio pluća, kukovi su mi se odignuli od poda, tražeći ga. Grebala sam mu kožu, i bila svaki put nagrađena muklim stenjanjem. “Tako treba”, rekao je. “Nemoj stati.” Usne su slijedile ruke posvuda i sklopila sam oči, osjetivši vrelinu njegova jezika dok se pomicao po meni. Ljubio mi je usne, grlo. Čežnja među mojim nogama je bujala i mogla sam osjetiti koliko sam mokra, koliko prazna, koliko sam željela njegove usne na sebi, njegove prste u meni. Njegov kurac. Pomicali smo se na podu i osjetila sam nešto pod leđima, ali nisam marila. Samo sam željela slijediti ovaj osjećaj. “Tako sam blizu”, dahnula sam, iznenađena kad sam vidjela kako me gleda, usana razdvojenih i kose koja mu je padala preko čela. Oči su mu se raširile obasjane ushićenjem. “Da?” Kimnula sam, a ostatak se svijeta zamutio dok je osjećaj među mojim nogama bujao, postajući vreliji, uporniji. Željela sam zakopati nokte u svoju kožu i moliti da mi svuče odjeću, da me jebe, da me tjera da ga preklinjem. “Jebiga. Nemoj stati s time”, rekao je nabijajući kukovima o mene, savršeno ćuteći vrelinu i pritisak točno tamo gdje sam trebala. “Još samo malo.” 58

“Oh”, rekla sam, prstima gužvajući tanku tkaninu njegove majice kad sam osjetila da se počinjem raspadati, sklopivši oči kad mi je orgazam pojurio kralježnicom i rasprsnuo se među mojim nogama. Vrisnula sam, zazivajući mu ime i osjetivši kako se ubrzao nada mnom. Prste je snažno zario u moje bokove kad je gurnuo jednom, dvaput, mumljajući u moj vrat dok je svršavao. Osjećaj je polako kapao natrag u moje tijelo, u ud po ud. Bila sam teška i troma, najednom toliko izmoždena da sam jedva mogla držati oči otvorenima. Will se svalio preko mene, vrela daha na mome vratu, kože vlažne od znoja i tople od vatre iz kamina. Pridignuo se na laktove i pogledao u mene, omamljenog i slasnog izraza na licu, pomalo bojažljivog. “Hej”, rekao je, a drski mu je osmijeh polako dolazio na svoje mjesto. “Oprosti što sam se ušuljao u tvoju sobu, mlada Hanna.” Otpuhala sam pramen kose s čela i nasmiješila se. “Tamo si uvijek dobrodošao.” “Ja... uh”, počeo je, zatim se nasmijao. “Ne bih htio požurivati, ali morao bih se... oprati.” Apsurdnost cijele situacije kao da se uskovitlala ni iz čega pa sam prasnula u smijeh. Bili smo na njegovu podu i mislim da mi se cipela, ili nešto slično, našla pod leđima. A on je upravo svršio u gaće. “Ej”, rekao je. “Nemoj se smijati. Rekao sam da ćeš ti biti kriva.” Odjednom me je spopala strahovita žeđa pa sam polizala usnice. “Ajde”, rekla sam, potapšavši ga po leđima. Utisnuo mi je dva nježna poljupca na usne prije nego što se podignuo i otišao u kupaonicu. Ostala sam tamo neko kratko vrijeme, znoj mi se sušio na koži, a otkucaji srca polako vraćali u pravilan ritam. Bilo mi je istodobno i bolje i gore. Bolje, jer sam konačno bila dovoljno iscrpljena, ali gore, jer je novo sjećanje na Willa među mojim nogama bilo još stoput intenzivnije od sjećanja na njegove prste. Pozvala sam taksi, potom otišla u kuhinju, isplahnula lice hladnom vodom i napila se. Vratio se u sobu u drugoj pidžami, mirišući na sapun i pastu za zube. “Pozvala sam taksi”, rekla sam, poslavši mu onaj umirujući pogled. Lice mu se objesilo - ili mi se tako učinilo - ali sve se dogodilo toliko brzo da nisam bila sigurna trebam li povjerovati vlastitim očima. “Dobro”, promrsio je, prišavši mi i dodavši majicu. “Mislim da ću sad stvarno moći zaspati.” “Samo nam je trebao orgazam”, rekla sam keseći se. “Doduše”, rekao je dubokim glasom. “Već sam to pokušao nekoliko puta večeras. Nije mi pošlo za rukom pa... “ Ti jarca. Sva omamljenost koju sam osjećala smjesta je isparila. Ostatak ću večeri očito zamišljati kako bi bilo gledati Willa dok se dodiruje. Više nisam bila toliko sigurna da ću uspjeti zaspati. Otpratio me je dolje, na vratima me poljubio u čelo i ostao gledati dok sam odlazila pločnikom i ulazila u taksi. Mobitel mi je zasvijetlio njegovom porukom. Javi kad stigneš kući. Stanovala sam sedam blokova dalje od njega; stigla sam kući za nekoliko minuta. Ušla sam u krevet, sklupčala se i prigrlila jastuk prije nego što ću odgovoriti: Stigla.

OSMO POGLAVLJE

Nesnosna gužva uvijek mi je bila dio svakodnevice s obzirom na to da sam živio blizu kampusa sveučilišta Columbia, ali nekim je čudom Dunkin' Donuts, koji je bio najbliži mojoj zgradi, najviše bio krcat četvrtkom. Svejedno, da sam i do sutra čekao u redu, vjerojatno ne bih prepoznao Dylana koji je bio ispred mene. Zato sam bio sasvim zatečen kad se okrenuo očiju širokih od prepoznavanja, prijateljski uzviknuvši: “Ej! Will, je I' tako?” Trepnuo sam, osjetivši kako me je uhvatio nespremnim. Upravo sam snatrio o tome kako ću s Hannom krenuti u smjeru suprotnom od onoga otprije dvije večeri, kad je došla u moj stan u gluho doba noći i završila ispod mene, pa smo oboje svršili potpuno odjeveni. Sjećanje na tu noć trenutačno mi je bilo omiljeno, ono za kojim sam posezao u gotovo svakom mirnom trenutku, bilo da bih se njime malo poigrao, skrenuo misli s posla ili si zagrijao krv. Prošle su godine otkako sam se na suho poševio s djevojkom i, jebiga, zaboravio sam kako to može pobuditi grešne osjećaje. Ali kad sam ispred sebe ugledao ovog dečka - tipa s kojim je Hanna izlazila - imao sam osjećaj kao da mi je netko nad glavom iskrenuo kantu s ledenom vodom. Dylan je izgledao kao i svaki drugi student s Columbije: turao je onaj brižljivo nemaran stil, noseći odjeću koja je bila na granici s klošarskom. “Aha”, rekao sam ispruživši ruku kako bih se rukovao s njime. “Bok, Dylane. Drago mi je što te vidim.” Pomalo smo se pomicali naprijed kako je red napredovao, a u mene se polako ušuljao osjećaj nelagode. Na tulumu nisam uvidio koliko je zapravo mlad: bio je onako gotovo neprimjetno usplahiren, kao da je neprestano zbog nečeg uzbuđen. Puno je kimao glavom, gledao me kao da sam netko prema kome se valja odnositi s poštovanjem. Gledajući ga, registrirao sam koliko sam ozbiljnije izgledao u odijelu. Ma kad sam ja to uopće postao tip u odijelu? Kad sam to prestao imati strpljenja za blesave, dvadesetogodišnje studente? Vjerojatno istog onog dana kad me je Hanna obradila u zabačenoj sobi na studentskom tulumu, i kad sam shvatio da mi je to bio najbolji seks ikad, podsjetio sam se. “Jesi li se dobro zabavio kod Dennyja?” Jedan sam trenutak piljio u njega pokušavajući se prisjetiti kad sam posljednji put uopće bio kod Dennyja. “Ja... “ “Ma tulum, ne restoran”, pojasnio je uz smijeh. “Ono je stan od lika koji se zove Denny.” “O, da. Tulum.” Misli su mi smjesta odlutale na izraz Hannina lica kad sam joj zavukao prste u gaćice i klizio njima po njezinoj goloj koži. Savršeno sam se jasno sjećao i njezina izraza lica prije nego što je svršila kao da sam izveo kakvu jebenu čaroliju. Izgledala je kao daje prvi put doživjela takav osjećaj. “Aha. Tulum je bio sjajan.” Petljao je nešto sa svojim mobitelom gledajući u mene, i činilo se da mu je nešto na umu. “Znaš”, rekao je nagnuvši se malo naprijed, “ovo je prvi put da sam nabasao na nekoga tko izlazi s istom curom s kojom i ja u neku ruku izlazim. Zar to nije uvrnuto?” Potisnuo sam smijeh. E pa, sasvim je sigurno bio podjednako otvoren kao i Hanna. “Zašto misliš da ja izlazim s njom?” Dylan se smjesta vidno prestravio. “Samo sam pretpostavio... jer tako mi se učinilo na tulumu.” Zagonetno mu se nasmiješivši, ukorio sam ga: “No svejedno si je pozvao vani?” Nasmijao se kao da ni on sam nije mogao vjerovati vlastitoj drskosti. “Bio sam pijan ko čep. Pokušao sam, pa kud puklo da puklo.” Poželio sam ga zviznuti. Ali istodobno sam shvatio da sam najveći licemjer na svijetu. Nisam imao ama baš nikakvo pravo da budem ovoliko ozlojeđen. 60

“Ma sve je u redu”, rekao sam primirivši se. Još se nikad nisam našao u sličnom razgovoru, pa sam se na trenutak upitao jesu li ikad neke od mojih ljubavnica nabasale jedna na drugu na nekakvom sličnom mjestu. Kako čudno. Pokušao sam zamisliti Kitty ili Laru, onako vesele i prpošne, i Nataliju ili Kristy, koje jedva da bi se nasmiješile čak i kad su bile u najboljem raspoloženju, što bi one učinile da su se zatekle u ovakvoj situaciji? Slegnuvši ramenima, rekao sam: “Hanna i ja se odavno poznajemo. To je sve.” Nasmijao se, kimajući kao da sam mu upravo odgovorio na sva njegova nepostavljena pitanja. “Rekla je da je u nekoj vrsti veze. Kužim to. Ona je stvarno zabavna cura. Već je odavno želim pozvati vani, pa sam samo želio pokušati, znaš?” Zurio sam u blagajnicu nijemo se moleći da malo brže poziva mušterije. Nažalost, znao sam točno o čemu je govorio. “Aha, znam.” Ponovno je kimnuo, a ja sam pao u iskušenje da mu ukažem na pravilo šutnje: katkad je neugodna šutnja zapravo kudikamo ugodnija od usiljenog razgovora. Dylan je koraknuo naprijed kako bi naručio kavu, a ja sam se mogao zaokupiti svojim mobitelom. Nisam mu više susretao pogled i kad je platio, udaljio se, a ja sam imao osjećaj kao da mi je želudac od olova. Koji mi je kurac? Svakim korakom do moga ureda, pratio me je sve neugodniji osjećaj. Tijekom ovih posljednjih desetak godina, običavao sam podvući jasnu granicu sa svakom od svojih seksualnih partnerica i prije nego što bi do seksa uopće došlo. Katkad bi se razgovor odvijao kad bismo zajedno odlazili s nekakvog događanja, a katkad bi se to nametnulo samo po sebi kad bi me upitale imam li djevojku pa sam mogao jednostavno reći: “Nemam nikog s kime se trenutačno viđam.” U nekoliko slučajeva, kad bi se seks razvio u nešto više, uvijek bih jasno davao do znanja što mislim i pokušao dokučiti što misle one, te otvoreno raspraviti o tome što oboje očekujemo. Nisam ni registrirao koliko me je kočilo postojanje nekakvog Dylana - u mom svijetu i, važnije, u Hanninu. Prvi put u životu pretpostavio sam da je, kad me je odvukla u onu sobu, željela istraživati blagodati seksa sa mnom... i samo sa mnom. Karma je baš bila kuja.

*** Tog sam jutra prionuo na posao, izgarajući nad trima projektima i gomilom usranih papira koje sam odgađao proteklih tjedan dana. Obavio sam zaostale pozive, dogovorio poslovni put u San Francisco gdje ću provjeriti novotarije iz područja biotehnologije. Jedva da sam uspio i disati. Popodne se dokotrljalo, a ja satima nisam ništa pojeo. Moja je kofeinska doza već odavno isparila, a Hanna se nekako ponovno uspjela ušuljati u moje misli. Uredska vrata su se otvorila i unutra je ušao Max, bacivši golem sendvič na moj stol prije nego što će se svaliti u stolac preko puta mene. “Što se događa, Williame? Izgledaš kao da si upravo otkrio da se DNK spirala uvija udesno.” “I uvija se udesno”, ispravio sam ga. “Samo se okreće nalijevo.” “Kao tvoj kurac?” “Točno.” Privukao sam sendvič odmotavši ga. Tek kad sam ga ugledao pred sobom i osjetio njegov slastan miris, shvatio sam koliko sam zapravo gladan. “Samo previše razmišljam.” “Zašto onda izgledaš kao idiot? Previše razmišljanja je tvoja supermoć, prijatelju.” “Ne i o ovome.” Protrljao sam lice, odlučivši se za iskrenost nauštrb zafrkancije. “Nekako sam zbunjen.” Odgrizao je jedan zalogaj proučavajući me. Nakon nekoliko trenutaka, upitao je: “Riječ je o onoj sisatoj, zar ne?” Pogledao sam u njega, prazna izraza na licu. “Da je više nikad nisi tako nazvao, Max.” 61

“Ma jasno. Pogotovo joj to ne bih rekao u lice. Na kraju krajeva, i za svoju Saru kažem da je jezičava, ali ona to ne zna.” Unatoč svom šugavom raspoloženju, na ovo sam se morao nasmijati. “Ma nije istina.” “Ne.” Osmijeh mu je prepustio mjesto hinjenoj skrušenosti. “Bilo bi to otrcano, zar ne?” “Vrlo otrcano.” “Ipak, ne mogu a da ne primijetim kako Hanna zaista ima fantastičan par cica.” Ponovno se nasmijavši, promrsio sam: “Eh, Maximuse, kad bi samo znao.” Uspravio se u svom stolcu. “Ja, istinabog, ne znam”, rekao je. “Ali zvuči mi kao da ti znaš. Jesi li ih vidio? Nisam znao da su stvari napredovale dalje od toga mentorstva oko izlazaka.” Kad sam podignuo pogled prema njemu, znao sam da mi sve može pročitati na licu: zaglibio sam s Hannom. “Jesam. Stvari su... uh... napredovale prije neku večer. A onda još malo nekoliko večeri nakon toga.” Zagrizao sam sendvič. “Nismo se seksali, ali... ajme meni, večeras ide na drugi spoj s tim nekim novim tipom.” “Znači, ozbiljno se uhvatila izlazaka, a?” Kimnuo sam. “Čini se.” “Zna li ona da ti koračaš pod tim otužnim ljubavnim oblakom?” Odgrizao sam malo sendviča i dobacio mu pogled. “Ne zna”, promrmljao sam. “Papak.” “Čini mi se da je baš sjajna cura”, oprezno je primijetio. Obrisao sam usta ubrusom i naslonio se na naslon stolca. Hanna je bila više nego sjajna. Nisam upoznao djevojku sličnu njoj, možda nikad. “Max, ona je jedna kompletna osoba. Duhovita, slatka, iskrena, prelijepa... jednostavno mislim da sam izgubio glavu za njom.” Čim su te riječi prešle preko mojih usana, bilo mi je jasno koliko su bile čudne. Zaglušna tišina ispunila je prostoriju, i znao sam da sada slijedi razoran val zadirkivanja. Bilo je to očito po Maxovim iskrivljenim usnicama. Jebiga. Zurio je u mene još jedan trenutak prije nego što je podignuo prst i pokazao mi da čekam, pa je izvukao mobitel iz džepa jakne. “Što radiš?” bojažljivo sam upitao. Ušutkao me je pritisnuvši gumb za zvučnik tako da smo obojica mogla čuti zvonjavu. Ubrzo se s druge strane začuo Bennettov glas. “Max.” “Bene”, rekao je Max, naslonivši se u stolcu s golemim cerekom. “Konačno se dogodilo.” Zagunđao sam, naslonivši glavu na ruku. “Dobio si mjesečnicu?” upitao je Bennett. “Čestitam.” “Ma ne, pizdo”, Max se nasmijao. “Govorim ti o Willu. Totalno je odlijepio na onu curku.” Glasan pljesak začuo se u pozadini i zamislio sam kako je Bennettov stol upravo zadobio snažan udarac oduševljenja. “Fantastično! Izgleda li bijedno?” Max je hinio da me načas proučava. “Bijedno da ne može bjednije. I - pazi sad - ona večeras ide na spoj s drugim tipom.” “Oh, to je gadno. Što radi naš momčić?” upitao je Bennett. “Izgleda kao otužna vreća govana, rekao bih”, odgovorio je Max umjesto mene, a onda podignuo obrve kao da mi je tek sad dopušteno progovoriti. “Samo se motam po kući”, rekao sam. “Gledam Knickse. Siguran sam da će mi Hanna sve ispričati o svom spoju. Kad odemo trčati.” Bennett je zagunđao s druge strane linije. “Vjerojatno bih trebao obavijestiti djevojke.” Zastenjao sam. “Ni slučajno nemoj obavijestiti djevojke.” “One će htjeti doći i tješiti te”, rekao je Bennett. “Max i ja ionako imamo taj sastanak večeras. Ne možemo te ostaviti samoga u tom bijednom stanju.” “Nisam u bijednom stanju. Dobro sam! Isuse”, promrsio sam, “zašto sam išta govorio?” 62

Ignorirajući me, Bennett je rekao: “Max, ja ću se pobrinuti za ovo. Hvala ti na informaciji”, a zatim je prekinuo vezu.

*** Chloe se progurala mimo mene i ušla u moj stan. Ruke su joj bile nakrcane vrećicama s hranom. “Pozvala si neku škvadru kod mene večeras?” upitao sam. Dobacila mi je pogled preko ramena i izgubila se u mojoj kuhinji. Iza nje, Sara je zaostala u hodniku, držeći paket s pivima i nešto mineralne vode. “Bila sam gladna”, priznala je. “Rekla sam Chloe neka naruči od svega pomalo.” Šire sam otvorio vrata kako bih je propustio unutra i krenuo sam za njom u kuhinju gdje se Chloe zaposlila serviranjem hrane za sedamnaest ljudi. “Već sam jeo”, priznao sam lecnuvši se. “Nisam znao da donosite večeru.” “Kako si mogao pomisliti da nećemo donijeti večeru? Bennett je rekao da si totalna koma. A to automatski znači tajlandsku hranu, čokoladne kolače i pivo. Uostalom, vidjela sam ja kako ti jedeš”, rekla je pokazujući na ormarić gdje sam držao tanjure. “Stane još u tvoj želudac.” Slegnuvši ramenima, dograbio sam tri tanjura, pribor za jelo i čaše. Povukao sam se u dnevnu sobu pa postavio tanjure na stolić za kavu. Djevojke su mi se pridružile. Chloe se smjestila na pod, a Sara se sklupčala pokraj mene na kauču, pa smo svi navalili. Sjedili smo i jeli pred televizorom gledajući košarku u ugodnom, povremenom razgovoru. Nakon svega, bilo mi je drago da su ovdje. Nisu me gnjavile hrpom pitanja o osjećajima; samo su došle, jele sa mnom, pravile mi društvo. Čuvale me da se ne pogubim u prašumi vlastitih misli. Bio sam gotovo siguran da mi ovo nije bilo prvi put da sam se našao u ovakvoj situaciji, ali sasvim je sigurno bilo prvi put da mi je stalo. Bio sam sretan što je Hanna izišla i što se zabavlja. I upravo je to bilo ono najčudnije - želio sam da dobije ono što želi. Samo, želio sam da želi samo mene. Želio sam da dođe ovamo večeras, prizna mi da bi se najradije ševila sa mnom i daje odustala od tih besmislenih izlazaka, i to bi bilo to. Bila je to ludost, i ja sam bio najveći šupak na svijetu jer sam tako razmišljao, naročito jer sam u prošlosti kod stotina djevojaka probudio iste ovakve osjećaje. I, jebiga, bio sam uznemiren. Čim sam dovršio s jelom, počeo sam opsesivno provjeravati mobitel. Provjeravati sat. Zašto mi nije poslala poruku? Nije li imala barem jedno pitanje na koje je trebala odgovor? Zar me nije barem željela pozdraviti? Bože, mrzio sam samog sebe. “Je li se javila?” upitala je Chloe ispravno shvativši razlog mojemu vrpoljenju. Odmahnuo sam glavom. “Ma, u redu je. Siguran sam da je s njom sve okej.” “Onda, što ti kažu Kitty i Kristy?” upitala je Sara spustivši čašu s vodom na stolić. “Na što?” upitao sam. Među nama se rastegnula tišina, a ja sam zatreptao, smeten. “Na što?” ponovio sam. “Kad si im rekao da je među vama gotovo”, pojasnila je Sara. Jebiga. “Oh”, rekao sam, počešavši se po bradi. “Tehnički, nisam još prekinuo.” “Znači, zakačio si se za Hannu, ali još uvijek nisi dvjema drugim ljubavnicama dao na znanje da si se zaljubio u drugu?” Podignuo sam bocu s pivom i zapiljio se u nju. Nije bila samo riječ o gnjavaži nelagodnog razgovora s Kitty i Kristy. Kad bih bio do kraja iskren sa sobom, bilo je to dijelom i zbog sigurnosti koju su mi njih dvije pružale, u slučaju da cijela ova stvar s Hannom pođe naopako. No, zvučalo je to šupački, čak i meni samom.

“Nisam još”, priznao sam. “Ionako je sve prilično neobavezno. Tko zna je li takav razgovor uopće nužan?” Chloe se nagnula naprijed, smjestivši bocu do sebe i čekajući dok je nisam pogledao u oči. “Wille, ja te volim. Stvarno. Bit ćeš dio našeg vjenčanja; bit ćeš dio naše obiteIji. I želim ti sve najbolje u životu.” Suzila je oči i osjetio sam kako mi se muda stežu. “Ali i dalje ne bih preporučila nekoj svojoj prijateljici da bude s tobom. Rekla bih joj neka se ševi do besvijesti, ali neka nipošto ne uključuje osjećaje jer si obično malo govno koje ne zna što želi.” Lecnuo sam se, malo i nacerio, pa zavrtio glavom. “Ovo je bilo osvježavajuće iskreno.” “Ozbiljna sam. Da, uvijek si otvoren sa svojim seksualnim partnericama. Ne, nemaš im što kriti. Ali što imaš protiv prave veze?” Podignuvši ruke u zrak, rekao sam: “Nemam baš ništa protiv prave veze!” Sara se umiješala: “Od prvog dana pretpostavljaš da ne želiš ništa više od neobaveznog seksa.” Zatim je nastavila nešto blažim tonom: “I dopusti da ti kažem ovo sa ženskog stajališta. Kad si mlada, želiš da tvoj dečko zna kako igrati igru, ali kad si starija, želiš muškarca koji zna da više nije riječ o igri. Čak ni ti sam još to ne znaš, a koliko ti je? Trideset i jedna? Hanna možda jest mlada po godinama, ali ona je stara duša, i brzo će skopčati da joj tvoj obrazac ne odgovara. Ti učiš Hannu kako balansirati između više ljubavnika, ali trebao bi je naučiti kako je to kad si voljen.” Nasmiješio sam joj se, a onda objema rukama protrljao lice pa zastenjao. “Jeste li vas dvije došle stvarno da mi očitate bukvicu?” Sara je rekla: “Ne”, u isto vrijeme kad je Chloe rekla: “Da.” Najzad, Sara se nasmijala i rekla: “Da.” Nagnula se naprijed i položila mi ruku na koljeno. “Baš si blesav, Wille. Ti si kao naš omiljeni, zbunjeni medo.” “To je užasno”, rekao sam kroz smijeh. “Nemoj to više nikad ponoviti.” Svi smo se vratili košarkaškoj utakmici. Nije mi bilo nimalo neugodno. Nisam osjećao potrebu da se branim. Znao sam da su u pravu; samo nisam bio siguran što bih zapravo mogao poduzeti s obzirom na to da je Hanna bila vani s jebenim Dylanom. Bilo je fantastično što sam mogao priznati sebi da sam s Hannom želio nešto više i da nisam želio da izlazi s drugima, ali sve to nije bilo važno ako nas dvoje nismo imali isto mišljenje o svemu tome. A istina je bila da sam želio da se ševi samo sa mnom, ali nisam želio i da se stvari među nama zapravo promijene. Jesam li? Podignuo sam mobitel kako bih provjerio nije li mi kojim slučajem promaknula njezina poruka u protekle dvije minute. “Isuse, Wille. Samo joj pošalji jebenu poruku!” rekla je Chloe bacivši ubrus na mene. Naglo sam ustao, manje kako bih udovoljio Chloe, a više kako bih se samo kretao. Što je Hanna sad radila? Gdje su bili? Bilo je gotovo devet. Nisu li dosad već trebali dovršiti večeru? Zapravo, s obzirom na Dylanovu užurbanost, vjerojatno je već bila doma... osim ako nisu bili kod njega? Osjetio sam kako mi se oči šire. Je li bilo moguće da je bila u njegovu krevetu? Seksala se s njime? Podjednako sam ih brzo sklopio, stežući čeljust kad sam se sjetio kakva je bila ispod mene, njezinih oblina, osjećaja njezinih koljena koja mi stežu bokove. A ja sam mislio da može biti s onim klincem? Gola? Jebeš to. Okrenuvši se, otišao sam hodnikom do spavaće sobe, zastavši kad mi je mobitel zazujao na dlanu. Mislim da ni moje klecanje koljenima nije bilo brzo kao moja reakcija na osvijetljeni zaslon. Ali, bio je to samo Max. Tvoja cura je ovdje u restoranu gdje smo Ben i ja. Izvrsno si odradio taj “projekt Hanna”, Wille. Izgleda jebeno seksi.

Zastenjao sam, naslonivši se na zid u hodniku dok sam tipkao. Ljubaka li se s tim klincem? Ne, odgovorio je Max. Stalno provjerava mobitel, međutim. Prestani je salijetati porukama, govno malo. Ona sad istražuje život, sjećaš se? Ignorirajući njegov pokušaj da me razbjesni, zurio sam u poruku, ponovno je pročitao, pa onda još jednom. Znao sam da sam jedina osoba koja joj redovito šalje poruke, a nisam joj poslao nijednu cijelu večer. Je li moguće da samo provjerava svoj mobitel, jednako opsesivno kao što ja provjeravam svoj? Udaljio sam se hodnikom, ušao u kupaonicu pod krinkom da mi treba za ono za što je namijenjena, i umjesto toga sjeo na rub kade. Nije ovo bila igra s njom, Sara tu nije bila u pravu; znao sam da nije igra. A trenutno mi nije bilo ni zabavno. Trenuci razdvojenosti od Hanne oscilirali su između veselja i opsesivne tjeskobe. Zar je o tome bila riječ? Preuzeti ovakav rizik, otvoriti se i kockati tuđom sposobnošću da pažljivo barata tvojim osjećajima? Palci su mi lebdjeli nad slovima nekoliko snažnih otkucaja srca, a onda sam otipkao jednu jedinu rečenicu, čitajući je iznova i iznova, provjeravajući zvuči li ležerno. Najzad, sklopio sam oči i pritisnuo tipku za slanje.

DEVETO POGLAVLJE

Nema šanse da ću Willu poslati poruku. “... a onda možda živjeti negdje u inozemstvu... “ Nema šanse da ću Willu poslati poruku. “... možda u Njemačkoj. Ili, možda čak u Turskoj... “ Trepnula sam, vrativši se razgovoru, i kimala Dylanu koji je sjedio nasuprot mene, praktično preletjevši cijelu zemaljsku kuglu tijekom našeg razgovora. “To mi zvuči silno uzbudljivo”, rekla sam, a osmijeh se raširio preko moga lica. Oborio je pogled na stolnjak, obraza blago rumenih. Okej, ustvari je bio prilično sladak. Poput šteneta. “Nekoć sam bio uvjeren da želim živjeti u Brazilu”, nastavio je. “Ali koliko god ga volim posjećivati, toliko ne osjećam želju da ga dobro upoznam, kužiš?” Ponovno sam kimnula, trudeći se svim silama da se uživim u razgovor, zauzdam vlastite misli, da se usredotočim na svoj spoj umjesto na činjenicu da mi se mobitel nije oglasio cijelu večer. Restoran koji je Dylan odabrao bio je lijep; ne previše romantičan, nego onako ugodan. Blago osvjetljenje, veliki prozori, ništa preteško ni preozbiljno. Ništa što je vrištalo na spoj. Naručila sam ribu, a Dylan odrezak. Njegov je tanjur bio već gotovo sasvim prazan, a ja jedva da sam okusila svoje jelo. Što je uopće govorio? Ljeto u Brazilu? “Koliko si ono jezika spomenuo da govoriš?” upitala sam nadajući se da sam barem donekle bila blizu temi razgovora. Očito da jesam, jer se nasmiješio, vidno zadovoljan što sam se sjetila tog detalja. Ili barem toga da takav detalj postoji. “Tri.” Naslonila sam se u stolcu, iskreno zadivljena. “Opa, to je baš... lijepo, Dylane.” I to nije bilo ni blizu pravoj istini. Zaista je bio divan. Zgodan i pametan i sve ono što bi svaka inteligentna djevojka trebala tražiti u muškarcu. Ali kad je konobar zastao pokraj našeg stola i nadopunio nam čaše, nijedna od tih stvari nije me spriječila da brzo i krišom pogledam na svoj mobitel, i namrštim se na mračni zaslon. Nema poruka, nema propuštenih poziva - ništa. Kvragu. Prešla sam prstom preko Willova kontakta i ponovno pročitala nekoliko današnjih poruka. Slučajna misao: volio bih te vidjeti napušenu. Trava naglašava karakteristike osobe pa vjerojatno ne bi stala pričati dok ti glava ne eksplodira, iako ne znam je li uopće moguće da izgovoriš nešto luđe od svega što si dosad izgovorila. I još jedna: Upravo sam te vidio na uglu Amsterdamske i Osamdeset prve. Bio sam u taksiju s Maxom i gledao kao prelaziš ulicu ispred nas. Jesi li imala gaćice ispod one suknje? Planiram to uvrstiti u svoj album mentalnih sličica, tako da mi sad moraš odgovoriti niječno. Vrijeme slanja ove posljednje poruke bilo je nešto iza jedan ovog popodneva, prije gotovo šest sati. Pregledala sam još nekoliko, a zatim pritisnula okvir za pisanje, palcem lebdeći nad tipkovnicom. Što je uopće mogao raditi? Ili s kime, ušuljalo mi se u misli i osjetila sam kako se još više mrštim. Počela sam tipkati poruku pa sam je jednako brzo izbrisala. Neću mu poslati poruku, podsjetila sam se. Neću mu poslati poruku. Nindža. Tajni agent. Doznaj tajne i izvuci živu glavu. “Hanna?” Ponovno sam podignula pogled; Dylan me je pomno promatrao. “Hmm?” Obrve su mu se skupile na trenutak prije nego što se nesigurno nasmijao. “Jesi li dobro? Činiš mi se malo rastresena.” 66

“Ma dobro sam”, rekla sam prestravljena jer me je uhvatio. Podignula sam mobitel s krila. “Samo čekam poruku od mame”, slagala sam. I to loše. “Ali, je li sve dobro?” “Apsolutno.” S blagim osmijehom olakšanja, Dylan je odgurnuo svoj tanjur i nagnuo se naprijed naslonivši podlaktice na stol. “Onda, što je s tobom? Imam osjećaj da samo ja govorio. Pričaj mi malo o tom istraživanju na kojem radiš.” Prvi put tijekom večere osjetila sam kako mi popušta stisak oko mobitela. Ovo sam mogla. Razgovarati o poslu, školi i znanosti? Ma, nema frke. Upravo smo dovršili s desertom i mojim prepričavanjem o suradnji s drugim laboratorijem s kojim smo radili na cjepivu protiv nametnika Trypansoma cruzy, kad sam osjetila kako me je netko potapšao po ramenu, pa sam se okrenula i iza sebe ugledala Maxa. “Hej!” rekla sam, iznenađena što ga vidim. Bio je visok gotovo dva metra, pa ipak, kad se nagnuo i poljubio me u obraz, nije nimalo djelovao nezgrapno. “Hanna, izgledaš apsolutno prelijepo večeras.” Kvragu. Taj će me njegov naglasak dokrajčiti. Nasmiješila sam se. “Pa, možeš proslijediti komplimente Sari; upravo mi je ona odabrala ovu haljinu.” Mislila sam kako je nemoguće da ovaj muškarac može biti još privlačniji, ali osmijeh ponosa koji mu se razvukao licem učinio je upravo to. “Učinit ću to. A tko je ovo?” upitao je okrenuvši se Dylanu. “Oh!” rekla sam. “Oprosti, Max, ovo je Dylan Nakamura. Dylane, ovo je Max Stella, poslovni partner moga prijatelja Willa.” Dvojica su se muškaraca rukovala i na trenutak pročavrljala, a ja sam samu sebe morala odgovarati od nakane da ga pitam za Willa. Bila sam na spoju, na kraju krajeva. Ne bih ni smjela misliti na njega. “E pa, sad vas ostavljam nasamo”, rekao je Max. “Pozdravi Saru.” “Apsolutno. Uživajte u ostatku večeri.” Promatrala sam Maxa dok se vraćao svome stolu, gdje ga je čekala skupina muškaraca. Pitala sam se je li izišao na poslovnu večeru, a ako jest, zašto Will nije s njime. Shvatila sam da ne znam gotovo ništa o njegovu poslu, ali nisu li radili ovakve stvari zajedno? Nekoliko minuta poslije, baš kad nam je stigao račun, u krilu mi je zazujao mobitel. Kako se provodiš, medena? Sklopila sam oči, osjetivši kako riječi vibriraju mnome poput električne struje. Sjetila sam se posljednjeg puta kad me je tako nazvao, osjetivši kako mi se nutrina rastapa. Dobro. Max je ovdje, jesi li ga to poslao da me špijunira? Ha! Kao da bi on to učinio za mene. I upravo mi je poslao poruku. Rekao je da si prilično seksi večeras. Prije Willa, nisam se običavala toliko rumenjeti, ali sad sam imala osjećaj kako mi vrelina liže obraze. I on je prilično seksi. Nije smiješno, Hanna. Doma si? Pritisnula sam tipku za slanje i zadržala dah. Što ako napiše da nije? Da. E pa, stvarno ću morati porazgovarati sama sa sobom; saznanje da je Will kod kuće i šalje mi poruke ne bi me trebalo ovoliko usrećiti. Trčanje sutra? Otipkala sam. Naravno. Brže-bolje otjeravši osmijeh s lica prije nego Dylan primijeti, spremila sam mobitel. Will je bio kod kuće pa mogu odahnuti i pokušati uživati u ostatku večeri.

*** “Onda, kako ti je prošao spoj?” upitao je istežući se pored mene. “Dobro”, rekla sam. “Fino.” “Fino?” 67

“Pa da.” Slegnula sam ramenima nesposobna unijeti više oduševljenja u svoj odgovor. “Fino”, ponovila sam. “Dobro.” Osjećala sam se bitno gore zbog vlastite ovisnosti o Willu jutros negoli sinoć. Morat ću se stvarno pribrati i upamtiti: Tajni agent. Kao Nindža. Uči od najboljih. Odmahnuo je glavom. “Kakav blistav osvrt.” Nisam odgovorila, nego sam otišla uzeti bocu s vodom koju sam naslonila o obližnje stablo. Bilo je hladno, pa se ionako hladna voda sledila pri vrhu kad sam je pokušala silom otvoriti. Bili smo u fazi istezanja nakon trčanja, kad bi me Will običavao bodriti ili govoriti nešto neprikladno o moji cicama, a ja bih se žalila na hladnoću i nedostatak javnih zahoda na Manhattanu. I stvarno nisam bila sigurna želim li voditi danas ovaj razgovor, niti priznati da, iako mi se Dylan uistinu sviđao, nisam sanjarila o tome da ga ljubim, ni da ližem njegov vrat, ni da ga gledam kako mi svršava na trbuhu. Nisam mu željela priznati da sam neprestano bila rastresena na svom spoju i da se nisam mogla uživjeti. Također sam odbijala priznati da sam očito podbacila u cijeloj ovoj stvari s izlascima te da možda nikad neću naučiti kako biti ležerna, kao uživati u životu i mladosti, iskusiti stvari kao što je to mogao Will. Nagnuo se kako bi mi uhvatio pogled, a ja sam shvatila da ponavlja pitanje. “Kad si se vratila?” “Nešto iza devet, mislim.” “Devet?” rekao je smijući se. “Opet?” “Ma možda i malo kasnije. Što je toliko smiješno?” “Dva spoja zaredom završavaju u devet navečer? Je li ti on djed? Je li te odveo na matineju?” “Čisto da znaš, morala sam se danas rano ujutro nacrtati u laboratoriju. A što je s tvojom divljom večeri, kad si već takav igrač? Sudjelovao si u nekim orgijama? Možda na kakvom divljem rave partiju?” upitala sam odlučna promijeniti temu. “Proveo sam večer kao da sam bio u Klubu boraca”, rekao je počešavši se po bradi. “Samo bez frajera ili makljaže.” Susrevši moj zbunjen pogled, razjasnio je: “Zapravo, Sara i Chloe su mi donijele neku klopu. Hej, boli li te danas što?” Smjesta sam se prisjetila slasne čežnje koju su mi ostavili njegovi prsti nakon Dennyjeva tuluma, te kako me je boljelo u međunožju nakon što sam se onako trljala o njega na podu njegova stana. “Boli?” ponovila sam, brzo trepnuvši prema njemu. Značajno se nasmiješio. “Boli li te nakon jučerašnjeg trčanja. Isuse, Hanna. Saberi se. Došla si kući u devet - na što bih drugo mogao misliti?” Još sam jednom potegnula iz boce i lecnula se kad mi je hladna voda dotaknula zube. “Dobro sam.” “Još jedno pravilo, medena. Nemoj previše upotrebljavati riječ 'dobro' u razgovoru jer to može početi zvučati idiotski. Smisli kakvu bolju riječ da opišeš svoje stanje uma nakon spojeva.” Nisam bila sasvim sigurna kako se nositi s njime jutros. Činio se pomalo napet. Mislila sam da sam ga prokljuvila, ali čini se da su i moje misli bile u kaosu... što je postajao sve veći problem kad smo bili zajedno. Ili, sudeći po protekloj večeri, i kad smo bili razdvojeni. Je li barem malo mario što sam bila vani s Dylanom? Jesam li to željela? Uh. Ova stvar s izlascima bila je dozlaboga komplicirana, a nisam čak ni bila sigurna jesmo li tehnički Will i ja uopće zajedno. Čini se da je ovo bilo jedno jedino pitanje koje mu nisam mogla postaviti. “Pa”, rekao je pogledavši me s izazovnim osmijehom. “Tek toliko da ti bude jasno pravo značenje riječi 'spoj', možda bi trebala izići i još s nekim. Samo da vidiš kako to funkcionira. Što je s onim drugim tipovima s tuluma? Aaronom? Ili Hauom?” “Hau ima djevojku. A Aaron...” Kimnuo je ohrabrujući. “On mi se čini prilično okej.” “On jest okej”, oprezno sam se složila. 'Ali on je nekako poput SN2 mehanizma.”

Will je zbunjeno zaškiljio. “Mehanizam SN2?” “Ma znaš ono”, rekla sam nespretno mlatarajući rukama. “Kao kad nukleofil napada sa strane nasuprot odlazećoj skupini pa dolazi do nastanka prijelaznog stanja s peterovalentnim ugljikom”, iz mene je provalila zadihana bujica riječi. “O moj Bože. Jesi li to upravo upotrijebila definiciju iz organske kemije kako bi mi opisala da Aaron bolje izgleda otraga nego sprijeda?” Zastenjala sam i odvratila pogled. “Mislim da sam upravo oborila neku vrstu šmokljanskog rekorda.” “Ne, ovo je bilo nevjerojatno”, rekao je iskreno zadivljen. “Da sam se barem i sam toga sjetio prije nekih desetak godina.” Kutovi usnica su mu se iskrivili dok je o tome razmišljao. “Ali ne, stvarno, divno si to rekla. Da sam ja to rekao, zvučao bih kao ogromna pizda.” Progutala sam, definitivno ne buljeći u njegove hlačice. Unatoč padu temperature zraka u ranim jutarnjim satima, više ljudi nego inače odlučilo je prkositi hladnoći. Ljupki par studenata nabacivao se nogometnom loptom, svaki je imao duboko navučenu vunenu kapu, a u plastičnim šalicama što su bile malo dalje u travi brzo se hladila kava, dok je šačica ljudi trčkarala po različitim stazama. Pogledala sam Willa upravo kad se saginjao ispred mene kako bi vezao vezice na tenisicama. “Moram ti priznati, stvarno se divim trudu koji ulažeš”, dobacio mi je preko ramena. “Aha”, promrmljala sam, pomaknuvši se kako bih istegnula mišiće stražnje lože onako kako me je naučio, i definitivno ne gledajući u njegovo dupe. “Jako.” “Što si rekla?” “Jako se trudim”, ponovila sam. “Stvarno jako.” Ispravio se, a ja sam oponašala njegove pokrete prisilivši se da odvratim pogled prije nego što se okrepe. “Neću ti lagati”, rekao je istežući leđa. “Bio sam iznenađen što nisi digla ruke od svega već prvi tjedan.” Trebala sam biti bijesna jer je pretpostavio da bih bila tako brzo odustala, ali samo sam kimnula, pokušavajući gledati uglavnom svuda drugo osim u taj trbuh koji se ukazao kad je protegnuo ruke iznad glave ili u mišiće što su se usijecali s obje strane prema kukovima. “Mogla bi čak završiti među prvih pedeset u utrci ako nastaviš ovako.” Oči su mi preletjele preko toga malog djelića otkrivene kože i reljefa od mišića pod njom. Progutala sam, smjesta se prisjetivši kakvi su bili pod jagodicama mojih prstiju. “Definitivno ću nastaviti”, dodala sam i otvoreno se zapiljila u otkrivenu kožu. Pročistivši grlo, okrenula sam se od njega i stala koračati niz stazu jer, iskreno, to je tijelo bilo naprosto opsceno grešno. “Onda, kad večeras ideš na spoj?” upitao je trčkarajući kako bi me sustigao. “Sutra”, odgovorila sam. Nasmijao se. “Okej, kad sutra izlaziš?” “Ovaj... u šest?” počešala sam se po nosu pokušavši se prisjetiti. “Ne, osam.” “Zar ne bi trebala biti sigurna?” Skrenula sam pogled na njega, s krivnjom se nasmiješivši. “Vjerojatno.” “Jesi li uzbuđena?” Slegnula sam ramenima. “Valjda.” Nasmijavši se, obgrlio mi je rukom rame. “Čime se ono on bavi?” “Ima neke veze s vinskim mušicama”, promrsila sam. Pružio mi je mogućnost da razgovaramo o znanosti, a ja jutros čak ni za to nisam bila raspoložena. Bila sam koma. “Čovjek genetike!” živahno je uskliknuo. “Thomas Hunt Morgan nam je dao kromosome, a sad između laboratorija diljem države prelijeću sićušne vinske mušice.” Nastojao je svojim riječima dati šaljiv prizvuk, ali glas mu je bio toliko dubok i erotičan, čak i kad se šalio, da su mi kosti zaškripale, a udovi se rastopili. “A Dylan je drag? Duhovit? Sjajan u krevetu?” 69

“Ma da.” Will je zastao, pogled mu je plamtio. “Ma da?” Podignula sam pogled prema njemu. “Mislim, sigurno jest.” I tek tada su mi njegove riječi doprle do mozga. “Pa, osim onog dijela s krevetom. Taj dio nisam probala.” Will se okrenuo i nastavio hodati, ne progovarajući, a ja sam ga još jednom krišom pogledala. “Kad smo već kod toga, smijem li ti postaviti jedno pitanje?” Krajičkom oka me je pogledao, oprezan. “Da”, rekao je polako. “Je li točno pravilo za treći spoj? Malo sam guglala...” “Guglala si?” “Da, i čini se da je općeprihvaćeno mišljenje da treći spoj znači seks.” Stao je pa sam se morala licem okrenuti prema njemu. Pocrvenio je. “Navaljuje li on da se seksate?” “Molim?” zurila sam u njega, zaprepaštena. Odakle mu samo ta pomisao? “Naravno da ne navaljuje.” “Pa zašto onda pitaš za seks?” “Smiri se”, rekla sam. “Smijem valjda pitati kakva su očekivanja bez da on navaljuje. Pobogu, Wille, pa samo se želim pripremiti.” Izdahnuo je i zavrtio glavom. “Ponekad me stvarno dovodiš do ludila.” “Kao i ti mene.” Zagledala sam se u daljinu, naglas razmišljajući: “Čini se da postoji nekakva shema. Spoj jedan i dva uglavnom su isti. Ali kako se dolazi do seksa? Definitivno bi mi dobro došao kakav šalabahter.” “Ne treba ti šalabahter. Isuse.” Svukao je kapu s glave, zagladio kosu unatrag i gotovo da sam mogla vidjeti kako mu se u glavi okreću kotačići. “Okej, dakle pazi... prvi spoj je nešto kao intervju za posao. On je na brzinu prošao kroz tvoj životopis”, pogledao me je značajno i podignuo obrve, a zatim premjestio pogled na moje grudi. “A sad je vrijeme da vidi odgovara li mu to. Potom dolazi dio s pozivom na izlazak, zatim dio s pitanjima i odgovorima, pa misaoni proces koji uključuje dvojbe tipa može li ova osoba biti serijski ubojica?, onda eliminacijsko pitanje želim li se seksati s ovom osobom? No, iskreno govoreći, ako te je tip već pozvao vani, onda se želi seksati s tobom.” “Okej”, rekla sam, sumnjičavo ga odmjerivši. Pokušala sam zamisliti Willov scenarij: upoznaje ženu, izvodi je vani, odlučuje želi li se seksati s njom. Bila sam devedeset sedam posto sigurna da mi se to nije sviđalo. “A drugi spoj?” “Pa, drugi spoj je utvrđivanje gradiva. Prošla si preliminarno ispitivanje, i drugoj strani se očito sviđa ono što joj nudiš - i sad je došao trenutak za nastavak procesa. Kao da ideš u odjel za ljudske potencijale kako bi se vidjelo jesu li tvoji šarmantni odgovori i prštava osobnost bili možda slučajnost. Ali, i kako bi se vidjelo želi li se druga strana i dalje seksati s tobom. Što je opet...” Rekao je pa slegnuo ramenima. “A treći spoj?” upitala sam. “E, tu sranje postaje ozbiljno. Već ste dvaput izišli i očito se sviđate jedno drugome; zadovoljili ste međusobne zahtjeve i očekivanja, a sad se sve to stavlja na test. Na određenoj ste razini kompatibilni i obično u toj fazi odlazite u krevet da vidite hoće li sve skupa funkcionirati. Frajeri tada obično podižu uloge: cvijeće, komplimenti, romantični restorani.” “Znači... seks.” “Ponekad. Ali ne i uvijek”, istaknuo je. “Ne moraš raditi ništa što ne želiš, Hanna. Nikad. Odsjeći ću jaja svakom tipu koji te bude gnjavio.” Nutrina mi se zagrijala i zatreperila. Moja su braća rekla gotovo istu stvar, doduše u drukčijim okolnostima, no iz usta Willa Sumnera ovo je zvučalo prilično drukčije. “Znam.” “A želiš li se seksati s njime?” upitao je, pokušavši zvučati ležerno, ali bijedno podbacivši. Nije me mogao ni pogledati, nego je zurio u porub svoje majice gdje je navlačio uzicu. Osjetila sam kako mi drhtaji prolaze kralježnicom na puki nagovještaj da nije sasvim ravnodušan. 70

Duboko sam uzdahnula i malo promislila. Moj prvi nagon bio je da brže-bolje zaniječem, ali umjesto toga, samo sam neodređeno slegnula ramenima. Dylan je bio sladak i pustila sam ga da me poljubi za laku noć na kućnom pragu, ali to se nije ni po čemu moglo mjeriti s onim što sam iskusila s Willom. I upravo je to bio moj najveći problem. Bila sam, naime, prilično sigurna da je razlog tomu bilo i Willovo iskustvo. Ali upravo je zato bio tako nedostupan. “Iskreno”, priznala sam. “Nisam ni sigurna. Valjda samo moram vidjeti kako ću se osjećati kad za to dođe vrijeme.”

*** I posljednja dvojba koju sam mogla imati u vezi s pravilom o trećem spoju zapečaćena je onoga trena kad smo Dylan i ja ušli u restoran koji sam sama odabrala. Dylan me je želio izvesti nekamo gdje još nisam bila - što nije bilo teško s obzirom da sam u ove tri godine života u New Yorku jedva napuštala laboratorij. Nasmiješio se s ponosom kad se taksi zaustavio i ostavio nas ispred Daniela, na križanju avenija Park i Šezdeset pete. Da me je netko pitao da nacrtam sliku romantičnog restorana, izgledao bi upravo ovako: mliječnobijeli zidovi, lukovi i grčki stupovi koji su obrubljivali glavnu dvoranu, okrugli stolovi presvučeni raskošnim stolnjacima, vaze sa zelenilom posvuda, i sve to ispod golemih staklenih lustera. Nešto posve drukčije od mjesta kamo smo otišli na drugi spoj. Ulozi su povećani, a ja još nisam bila spremna. Večera je počela sasvim pristojno. Odabrali smo predjelo, Dylan je naručio bocu vina, i tada su stvari krenule nizbrdo. Obećala sam sebi da neću slati poruke Willu, ali pred sam kraj, kad se Dylan ispričao i otišao na zahod, pokleknula sam. Mislim da je treći spoj potpuni promašaj. Odgovorio je gotovo odmah. Molim? Nemoguće. Jesi li vidjela svog učitelja? Naručio je neko skupocjeno vino, ali se izgleda uvrijedio jer nisam htjela piti. Ti mi nikad ne zamjeraš ako ne pijem, otipkala sam. Na zaslonu se pojavila ikona koja je označavala da unosi tekst - i to prilično puno teksta s obzirom na to koliko je trajalo - pa sam čekala i ogledavala se da na vrijeme uočim ako se pojavi Dylan. To je zato što sam genij i znam osnovne matematičke radnje: natočim ti pola čaše, ti se pretvaraš da piješ cijelu noć pa ostatak boce ostaje meni. I paf, najpametniji tip na svijetu. Prilično sam sigurna da on drukčije gleda na te stvari, otipkala sam. Pa reci mu onda da se bolje zabavljaš kad se ne probudiš s glavom u juhi. Usput, zašto mi šalješ poruke? Gdje je sad princ na bijelom konju? Zahod. Odlazimo. Prošla je cijela minuta prije nego što je odgovorio: Oh? Aha, kod mene. Evo ga, vraća se, javit ću ti kako ide.

*** Vožnja do moga stana bila je neugodna. Glupa pravila i očekivanja, i Google, i glupi Will što mi je uopće zaposjeo glavu. Nisam razumjela što se događa. Nisam zapravo željela Willa. Imao je jasno određeni program s ljubavnicama i sumnjivu prošlost. Nije želio odnos, vezivanje, obaveze, a ja sam željela biti barem otvorena prema toj mogućnosti. Will nije bio dio plana. Voljela sam seks, i željela sam ga ponoviti s nekim drugim. Zar to ne funkcionira baš tako? Dečko upoznaje curu, curi se dečko svidi, cura odluči pustiti dečka u svoje gaćice. A ja sam definitivno bila spremna pustiti nekog u svoje gaćice. Pa gdje je onda bilo ono ushićenje, osjećaj vreline što ti se uspinje nogama i smješta u trbuhu, čežnja koju bih osjetila na samu pomisao kako Willa odvlačim u sobu? Osjećaj koji me nagnao da u tri ujutro, po cičoj zimi i snijegu, odem do njegova stana, i ona pomisao da bih mogla eksplodirati istog trena kad mu ruke pronađu moju kožu? Sasvim je sigurno da to sada s Dylanom nisam osjećala.

Snijeg je upravo počeo padati kad smo dospjeli do moje zgrade. Gore, u mom stanu, upalila sam lampu, a Dylan je ostao kod ulaznih vrata sve dok ga nisam pozvala unutra. Kretala sam se kao da sam na autopilotu. Želudac mi je bio zavezan u čvorove, a šum u ušima bio je toliko glasan da sam poželjela raspaliti najodvratniju glazbu samo kako bih ga utišala. Hoću li? Neću? Želim li? Ponudila sam mu pićence za laku noć - baš sam se tako izrazila, pićence - na što je pristao. Otišla sam u kuhinju, izvukla neke čaše i natočila malo sebi, njemu puno više, nadajući se da ću ga time možda uspavati. Okrenula sam se da mu predam čašu, i iznenadila se kad sam ga zatekla tik iza sebe, sasvim je ušao u moj intimni prostor. Neobičan osjećaj nečeg pogrešnog ušuljao mi se u grudi. Dylan je bez riječi uzeo čašu iz moje ruke i smjestio je na pult. Mekani prsti okrznuli su mi obraze, nos. Primio je moje lice među dlanove. Njegov prvi poljubac bio je bojažljiv, usporen i znatiželjan. Bio je to lagani poljubac prije no što se vratio po još jedan. Sklopila sam čvrsto oči na prvi dodir njegova jezika, osjetila kako mi je srce pojurilo i poželjela da to ima veze sa čežnjom i požudom, a ne s ovim posvemašnjim osjećajem panike što mi je počeo bujati u grlu. Njegove su usne bile previše mekane i bojažljive. Poput kakvih jastučića. Dah mu je imao okus krumpira. Bila sam svjesna sata što je otkucavao iznad štednjaka, dreke u susjednom stanu. Jesam li primjećivala išta dok me je Will ljubio? Zamjećivala sam njegov miris, njegovu kožu pod mojim prstima, osjećaj da ću eksplodirati ako me ne dotakne tamo i dublje. Ali nikad ništa drugo i obično kao što je bilo brujanje kamiona za odvoz otpada dolje ispred zgrade. “Što nije u redu?” upitao je Dylan ustuknuvši korak unatrag. Dotaknula sam usne; činile su se u redu, nisu bile natečene ni bolne. Nisu bile sasvim uništene. “Mislim da ovo neće ići”, rekla sam. Jedan je trenutak šutio, očima pretražujući moje, očito zbunjen. “Ali mislio sam... “ “Znam”, rekla sam. “Žao mi je.” Kimnuo je, ustuknuvši još jedan korak prije nego što će proći rukama kroz kosu. “Valjda... Ako je ovo zbog Willa, e pa, prenesi mu moje čestitke.”

*** Zatvorila sam vrata za Dylanom i okrenula se, naslonivši leđa na hladno drvo. Mobitel je bio težak poput olova u mom džepu, i izvukla sam ga, pronašla u imeniku ime onoga koji je učinkovito okupirao moj mozak pa počela tipkati. Započinjala sam i brisala desetak različitih poruka pa se najzad zaustavila na jednoj. Otipkala sam je i pričekala samo tren prije nego što sam pritisnula pošalji. Gdje si?

DESETO POGLAVLJE

Iskreno govoreći, nisam imao pojma što radim. Hodao sam - kao da nekamo moram stići. No, zapravo, nisam morao nikamo, a pogotovo nisam morao hodati u smjeru Hannine zgrade. Aha, kod mene. Evo ga, vraća se, javit ću ti kako ide. Ruke su mi se skupile u šake sjetivši se njezine poruke - riječi su mi se poput žiga utisnule u mozak - i pomislivši da je sama tamo, s Dylanom. Pluća su me doslovce boljela. I nekako sam želio polomiti sve što mi se nađe na putu. Bilo je hladno, toliko da sam mogao vidjeti vlastiti dah, a vršci prstiju su odrvenjeli makar sam ih duboko zabio u džepove. Čim sam dobio njezinu poruku, izjurio sam iz stana, bez rukavica, s pretankom jaknom, i u tenisicama, bez čarapa. Prolazeći ovih sedam gradskih blokova, bio sam bijesan na nju zato što mi ovo radi. Bio sam dobro sve dok se ona nije pojavila u mom životu, onako smetena, sa svojim brbljavim ustima i vragolastim očima. Bio sam skroz dobro prije nego što se ugurala u moju ležernu svakodnevicu, i napola sam želio da izbacim Dylana iz njezina jebenog stana kako bih mogao otići gore i reći joj kakva je zapravo gnjavatorica, koliko sam bijesan jer je poda mnom izmaknula vrlo stabilno, vrlo predvidljivo tlo. No, kad sam se primaknuo i ugledao svjetla njezinih prozora, ugledao sjenke tijela uspravne i kako se muvaju uokolo, samo mi je laknulo što nije već bila opružena na krevetu, ispod njega. Navukavši kapu dublje preko ušiju, zarežao sam kroza zube, tražeći pogledom nekakav kafić ili nešto drugo kamo bih se mogao skloniti. No u blizini su bile samo druge stambene zgrade, trgovine već odavna zatvorene, i tamo dalje, maleni bar. Posljednje što mi je sad trebalo bio je alkohol. A budem li dva bloka od njezina stana, mogao sam lijepo i ostati doma. Koliko ću dugo čekati ovdje? Dok mi ponovno ne pošalje poruku? Do jutra, kad zajedno izmile iz stana, zgužvani i nasmiješeni zbog zajedničkih uspomena na proteklu noć - uspomena na Hannino savršenstvo i Dylanovo mlako neiskustvo? Zastenjao sam, pogledavši upravo na vrijeme da vidim kako muškarac napušta stan. Glave pognute na vjetru, ovratnika podignutog. Srce mi je poskočilo. Nema sumnje, bio je to Dylan, lako mi je žilama zabrujao topao šum olakšanja, činjenica da sam ga tako lako mogao prepoznati iz daljine nagnala me je da se osjećam kao najveći šupak svih vremena. Želio sam vidjeti hoće li se vratiti, ali nastavio je dalje niz ulicu ne usporavajući korak. To je to, rekao sam sebi. Prešao si crtu i moraš pronaći put natrag do druge strane. Ali što ako me je trebala? Vjerojatno bih trebao ostati i uvjeriti se da je ona u redu prije nego što se uputim kući. Zurio sam u mobitel, skupljenih obrva. Ako odem odavde, otići ću na trčanje. Nisam mario što je bilo gotovo jedanaest sati navečer, niti što je bilo ledeno; kanio sam pretrčati kilometre i kilometre. Bio sam toliko nabrijan od olakšanja, ali i frustracije i nervozne energije, da sam jedva uspio smiriti vlastiti palac kako bih mogao pritisnuti ikonu na zaslonu mobitela i otvoriti poruke. Uzdahnuo sam kad sam vidio da mi ona već nešto tipka. Činilo mi se da su prošle minute, cijele minute, dok sam napeto zurio u zaslon i čekao da se pojavi njezina poruka. Najzad je stigla, i umjesto cijelog jednog paragrafa koji sam očekivao, ugledao sam samo: Gdje si? Nasmijao sam se, prešao rukom kroz kosu i duboko udahnuo. Okej, nemoj me ubiti, tipkao sam. Evo me ispred tvog stana.

*** 73

Hanna je izišla iz zgrade u debeloj dugačkoj jakni nabačenoj preko svilenkastog plavog haljetka, golih nogu u papučama s crtežom žapca Kermita. Gacala je prema meni, a ja se nisam mogao ni pomaknuti, jedva da sam uspijevao disati. “Što radiš ovdje?” upitala je zaustavivši se ispred mene, tamo gdje sam sjedio, stražnjicom oslonjen na vatrogasni hidrant. “Ne znam”, promrmljao sam. Posegnuo sam za njom, privukao je sebi i raširio dlanove na njezinim bokovima. Blago se lecnula kad sam pojačao stisak - koji mi je kurac? - no, umjesto da ustukne, naslonila se na mene. “Wille.” “Da?” upitao sam, najzad joj pogledavši u lice. Bila je jebeno predivna. Imala je tek malo šminke, a kosa joj je padala u mekanim, raspuštenim kovrčama niz leđa. Oči su joj bile teške od onog istog pogleda koji sam vidio kad sam bio nad njom na podu moje dnevne sobe, ili kad sam klizio prstima preko mekanog ispupčenja njezina klitorisa. Kad sam spustio pogled malo niže, jezik joj je provirio ovlaživši joj usnice. “Stvarno moram znati zašto si ovdje.” Slegnuvši ramenima, nagnuo sam se naprijed i naslonio čelo na njezinu ključnu kost. “Nisam bio siguran je li ti on stvarno napet, a mučilo me je i to što sam znao da je on gore s tobom.” Uvukla je prste pod ovratnik moje jakne, milujući mi zatiljak. “Mislim da je Dylan očekivao da ćemo se seksati večeras.” Ne razmišljajući, zakopao sam prste dublje u meso tik iznad njezinih bokova. “Sigurno jest”, dodao sam. “Ali... ne znam kako to odraditi, jer trebalo bi biti lako, zar ne? Trebalo bi biti lako uživati s ljudima koji mi se sviđaju. Mislim, on mi je privlačan. Zabavno mi je s njime! Drag je i pažljiv. Duhovit i zgodan.” Ostao sam šutke, trudeći se da ne jauknem od muke. “Ali, kad me je poljubio, nisam bila onako izgubljena kao kad se ljubim s tobom.” Povukavši se unatrag, pogledao sam u njezino lice. Slegnula je ramenima, gotovo kao da se ispričava. “Bio je zbilja drag prema meni večeras”, šapnula je. “Dobro.” “Čak nije bio ni ljut kad sam ga zamolila da ode.” “Dobro, Hanna. Jer, da te je ražalostio, kunem se Bogom...” “Wille.” Zatvorio sam usta, ušutkan, čekajući da čujem što zapravo želi. Ispunio bih joj svaku želju, čak i da zatraži da pužem. Da je tražila da odem, otišao bih. Da je tražila da joj pomognem zakopčati jaknu, i to bih učinio. “Dođi gore sa mnom.” Srce mi se popelo u grlo. Još sam je nekoliko sekundi promatrao, ali nije povukla molbu prekinuvši kontakt očima niti se nasmijavši. Samo me je proučavala čekajući moj odgovor. Stajao sam, a ona se pomaknula kako bi mi ostavila prostora, ali ne previše, jer sam bio gotovo sasvim priljubljen uz nju kad sam se uspravio. Spustila je ruke niz moje tijelo i ostavila ih na kukovima. “Ako odem gore s tobom... “ počeo sam. Već je kimala. “Znam.” “Ne znam hoću li moći biti strpljiv.” Oči su joj se zatamnjele kad se privila uz mene. “Znam.”

*** 74

Svjetlo je bilo pokvareno na jednoj strani dizala pa je cijeli prostor bio u neobičnoj polusjeni. Hanna se naslonila u mračni kut i gledala me. “Što ti se sad mota po glavi?” upitala je. Uvijek je bila prava mala znanstvenica, pokušavajući me secirati. Mislio sam o svemu: želio sam sve, i paničario, pitajući se presijecam li i posljednju nit kontrole nad vlastitim osjećajima. Mislio sam o tome što ću sve raditi s ovom ženom kad se nađemo u njezinu krevetu. “Svašta.” Čak i u sjeni, mogao sam joj vidjeti osmijeh. “Bi li bio malo konkretniji?” “Ne sviđa mi se što ti je taj tip bio u stanu.” Nakrivila je glavu, proučavajući me. “Mislila sam da je to dio izlazaka. Nekad će dečki ipak doći u moj stan.” “To kužim”, promrsio sam. “Ali pitala si što mislim. Pa ti govorim.” “On je drag dečko.” “Siguran sam da jest. Može on biti i drag dečko koji te ne ljubi.” Malo se uspravila. “Jesi li ljubomoran?” Zurio sam u nju i kimnuo. “Na Dylana?” “Nije mi ugodna pomisao da te netko drugi ima.” “Ali ti se cijelo ovo vrijeme i dalje viđaš s Kitty i Kristy.” Još uvijek mi se nije dalo da je ispravim. “O čemu si razmišljala kad si bila s njim večeras?” Osmijeh joj je malo izblijedio. “Uglavnom o tebi. Pitala sam se jesi li s nekim.” “Nisam bio ni s kim večeras.” To ju je opustilo i šutjela je, činilo se, čitavu vječnost. Dospjeli smo do njezina kata, vrata su se otvorila, malo zastala, a onda zatvorila uz tiho zvonce. Kabina dizala bila je tiha i neće se pokrenuti sve dok ga netko drugi ne pozove. “Zašto?” upitala je. “Subota je. Ovo je noć za Kristy.” “Zašto uopće znaš za to?” upitao sam, potiskujući bjesomučan gnjev na onoga tko joj je iznio tu informaciju, ma tko to bio. “Uostalom, posljednje dvije subote bio sam s tobom.” Spustila je pogled na stopala, načas razmislivši, a onda me je ponovno pogledala u oči. “Večeras sam mislila na ono što želim da mi radiš”, rekla je, dodavši: “I što ja želim raditi tebi. I kako ništa od toga ne želim raditi s Dylanom.” Prišao sam joj korak bliže u tami, prešao rukom uz tijelo i preko pregiba dojki. “Reci mi što želiš sad. Reci mi na što si spremna.” Osjetio sam kako joj se grudi nadimaju i spuštaju dok je ubrzano disala. Prešao sam jagodicom palca preko krutog vrška bradavice. “Želim da me ližeš dolje”, rekla je glasa blago drhtavog. “Da to radiš sve dok ne svršim.” “Naravno”, prošaptao sam, malo se nasmijavši. “Kad ti budem to radio, svršit ćeš više nego jednom.” Usne su joj se razdvojile i obujmila je rukom moje zapešće čvršće mi pritisnuvši dlan o dojku. “Naslonit ćeš me na kauč, drkati i onda mi svršiti po cicama.” Već sam bio toliko tvrd; jebiga, taj sam prizor mogao lako zamisliti. “Što još?” Vrteći glavom, najzad je slegnula ramenima i odvratila pogled. “I sve ostalo. Seks sa svim dijelovima mog tijela. Ti ćeš htjeti da te grizem, a ja ću u tome uživati. Ševit ćemo se i ja ću ti raditi sve što poželiš, i neće biti samo dobro meni, nego i tebi.” Načas sam ostao bez teksta, iznenađen. “Brine li te to? Da ti na neki način udovoljavam?” Susrela je moj pogled. “Naravno, Wille.” Prišao sam joj još i bliže pa sam bio toliko priljubljen uz nju da je morala zabaciti glavu unatrag kako bi održala kontakt očima. Izvivši kukove, gurnuo sam svoju tvrdu erekciju u njezin trbuh.

“Hanna, ne znam jesam li ikad nekog želio ovako kao tebe. Iskreno mislim da nisam”, rekao sam. “Samo mislim na to kako te ljubim, jebenim satima. Znaš li za takvo ljubljenje? Kad ti je samo to dovoljno i ne misliš ni na što drugo?” Odmahnula je glavom, a dah joj je izlazio na mome vratu u kratkim, oštrim dahtajima. “Ni ja sam ne znam za takvo ljubljenje jer nikad prije nisam samo to želio.” Zavukla je ruke ispod moje jakne i majice. Ruke su joj bile tople, a mišići na mome trbuhu poskočili su i napeli se pod njezinim prstima. “Mislim na to kako mi sjediš na licu”, rekao sam. “I kako te uzimam na podu, odmah tamo na pragu, jer ne mogu čekati dovoljno dugo da nas odvedem nekamo gdje je udobnije. U posljednje vrijeme ne želim biti ni s kim drugim, a to znači da užasno puno vremena provodim na trčanju, u svako doba dana, ili s rukama na svojoj kiti želeći da je tamo tvoja ruka.” “Ajmo izići iz ovog dizala”, rekla je nježno me odgurnuvši kroz otvorena vrata pa u hodnik. Malo je petljala s ključem u bravi, a meni su se ruke tresle kad sam je primio za bokove i prelazio dlanom od njezina struka do bokova. Trebao sam upregnuti i posljednji atom samokontrole da joj ne uzmem ključeve iz ruku i sam ih umetnem u bravu. Kad ih je najzad otvorila, ugurao sam je unutra zalupivši vratima iza nas i pritisnuvši je o zid odmah do vrata. Sagnuo sam se, usisavši joj vrat, čeljust, prelazeći rukama, osjetivši glatku kožu njezinih bedara. “Morat ćeš me zaustaviti ako misliš da idem prebrzo.” Ruke su joj drhtale kad me je povukla za kosu i zakopala nokte u moje tjeme. “Neću.” Ljubio sam joj bradu do usta, sisao i lizao, kušao svaki milimetar mekanih usana i slatkog, gladnog jezika. Želio sam da ona liže mene, napravi biljege na mojim prsima, i da osjetim ugriz njezinih zubi na kukovima, bedrima. Osjećao sam se kao odbjegli kriminalac, sišući je i grizući, odmičući se od nje samo da nam svučem jakne, povučem si majicu preko glave, otkopčam joj haljetak i povučem nas na pod. S jednim potezom mojih prstiju, grudnjak joj je bio otkopčan i ona ga je stresla sa sebe, privivši mi se potom u naručje. Dojke su joj pritiskale moju kožu i samo sam se želio trljati o nju, divlje, i već biti u njoj. Odgurnula me je, primila me za ruku i povela niz hodnik prema spavaćoj sobi, dobacivši mi osmijeh preko ramena. Soba je bila uredna, s malo namještaja. Veliki bračni krevet bio je smješten uz jedan zid, koji je, osim Hanne, u osnovi bio jedino što sam vidio. Stajala je samo u gaćicama, kose raspuštene i mekane na ramenima dok je gledala u moja prsa pa podignula pogled uz vrat do moga lica. Soba kao da je otkucavala u tišini. “Toliko sam puta mislila o ovome”, rekla je, rukama prelazeći uz moj trbuh, zatim lagano prstima kroz malje na mojim prsima. Pratila je linije tetovaže na mom lijevom ramenu, spuštajući prste niz ruku. “Bože, imam dojam da oduvijek mislim o ovome. Ali, sad kad si stvarno ovdje... Nervozna sam.” “Nema razloga za nervozu.” “Pomaže mi kad mi daješ upute što da radim”, priznala je jedva čujno. Obujmio sam joj dojku, podignuvši je i prignuvši glavu kako bih usisao kruti vršak. Dahnula je i zavukla ruku u moju kosu. Nasmiješio sam se u kožu ispod njezine bradavice. “Možeš početi time što ćeš mi svući gaćice.” Otkopčala mi je remen, oslobodila gumbe na mojim trapericama. Opsjedalo me je sjećanje na to kako su joj ruke drhtale kad je bila ovako uzbuđena, i također pomalo nervozna. Proučavao sam njezino gotovo nago tijelo na prigušenoj svjetlosti što je dopirala s ulice: dojke i vrat, udubljenje trbuha, oble bokove i duge, glatke noge. Posegnuo sam naprijed, prešao dvama prstima niz pupak i između bedara, klizeći preko tkanine donjeg rublja Uvukavši prst ispod čipke pa kroz vlažni procjep, šapnuo sam: “Volim tvoju kožu, volim kad si vlažna.”

“Iziđi iz hlača”, rekla je napetim glasom. “Možeš me dodirivati cijelu noć.” Trepnuo sam, shvativši da su mi traperice dolje kod gležnjeva pa sam ostao samo u boksericama. Nije ih svukla;. zato što je još bila nervozna, ili zato što je željela priliku da može još nešto svući s mene - bilo mi je svejedno. Oslobodio sam stopala i unatraške krenuo prema krevetu, povukavši je dolje sa sobom. Malo je uzmaknula, odguravši se prema dasci uzglavlja kad sam legao na nju. Hannine sive oči bile su raširene i bistre - moja ushićena, zadihana lovina. Gaćice su joj bile svijetloplave, ističući put njezine kože, mliječnu poput porculana. Tek su mi sićušne pjegice na njezinu pupku nagovijestile da je stvarna. “Jesi li ih navukla zbog njega?” upitao sam prije nego što mi je mozak uspio smisliti nešto pametnije. Spustila je pogled na čipku, a ja sam podignuo pogled na njezinu punu, jedru dojku kad je rekla: “Nisam mu dopustila niti da mi svuče majicu. Tako da ne bih rekla da sam ih zbog njega obukla.” Ljubio sam je niz trbuh do elastičnog ruba gaćica. Hanna nikad nije bila plaha ni nesigurna, ali sve joj je ovo bilo nepoznato. Pridignula se na laktove, promatrajući me. Drhtala je ispod mene, srce joj je toliko snažno tuklo da sam joj mogao vidjeti puls na vratu. Ovo nije bilo nalik našoj uobičajenoj igri gdje je učim kako biti seks-bomba, ne. Bilo je previše stvarno, a Hanna je izgledala savršeno ležeći gotovo sasvim naga poda mnom. Da sad ovo sjebem, nikad to sebi ne bih oprostio. “Pa, pretvarajmo se onda da si ih obukla zbog mene.” “Možda stvarno i jesam.” Povukao sam elastiku zubima, potom je otpustio uz oštro pucketanje o njezine kukove. “A ja ću se praviti da uvijek, bila odjevena ili naga, misliš na mene.” Pogledala me je ispitivački. “U posljednje vrijeme i mislim. Brine li te to?” Pogledavši joj cijelo tijelo, upitao sam: “Zašto bi me to brinulo? “Znam ja o čemu je ovdje riječ, Wille. Ne očekujem da budeš ono što nisi.” Nisam imao blage veze o čemu ona to; iskreno govoreći, nisam imao pojma što se sve iz ovoga moglo izroditi, a prvi put u životu nisam želio to odrediti prije nego što je i počelo. Pomičući se gore kako bi mi lice bilo nad njezinim, nagnuo sam se i poljubio je, šapnuvši: “Ne znam odakle bih počeo.” Osjećao sam se divlje i pomalo sirovo, želeći je pojesti i jebati i osjetiti one usne oko mene. Prostrijelio me bljesak straha da je ovo samo prolazan trenutak, samo jedna noć, i da moram pronaći način kao sve ugurati u samo nekoliko sati. “Neću ti dati da zaspeš.” Raširila je oči i slabašno mi se osmjehnula. “Ne želim spavati.” Nakrivivši glavu, dometnula je: “Počni s prvom stvari koju sam ti rekla u dizalu.” Ljubio sam je niz vrat, grudi, rebra, trbuh. Svaki djelić nje bio je napet i gladak, grčio se pod mojim usnama, želeći me. Nijednom nije sklopila oči. Bio sam sa ženama koje su gledale, ali s nijednom se nisam ovako osjećao, ovako intimno i povezano. Kad sam se približio točki na njezinu međunožju, mogao sam osjetiti kako je napela mišiće, čuo njezin isprekidani dah. Okrenuo sam glavu i usisao joj unutarnju stranu bedra. “Izludjet ću dok te ovako ljubim.” “Wille, reci mi što da radim”, rekla je napetim glasom. “Nikad nisam...” “Znam. Savršena si”, rekao sam joj. “Voliš li gledati?” Kimnula je. “Zašto, medena? Zašto gledaš sve što radim?” Oklijevala je, progutavši djelić istine. “Znaš kako...” Pustila je da joj riječi ostanu visjeti u zraku. “Želiš reći da me voliš gledati jer znam kako te dovesti do vrhunca?” Ponovno je kimnula, još više raširivši oči dok sam joj povlačio gaćice spuštajući ih niz bokove. “Možeš i sama sebe rukom dovesti do vrhunca. Gledaš li svoju ruku kad to radiš?”

“Ne.” Povukao sam joj gaćice dolje niz noge, odbacivši ih iza sebe na pod prije nego što ću se vratiti među njezine raširene noge. “Imaš li vibrator?” Kimnula je, zamagljena pogleda. “I to te može dovesti do vrhunca. Postaneš li ovako vlažna kad gledaš vibrator?” Umočio sam prst u nju, pridignuvši se nad njom, i uvukavši joj prst u usta. Zaječala je, snažno posisavši i privukavši me bliže da je poljubim. Usne su joj imale okus seksa i vreline i, jebiga, želio sam je kušati baš tamo. “To je zato što me voliš gledati dok to radim, zar ne?” “Wille... “ “Nemoj mi sad biti sramežljiva.” Poljubio sam je, usisavši joj donju usnicu. “Jesi li ti mala znanstvenica koja proučava mehaniku lizanja pičkice? Ili te pali prizor moga jezika kako ti to radi?” Spustila je ruke niz moja prsa i obujmila mi kurac kroz bokserice, stegnuvši ga polako i snažno. “Sviđa mi se gledati te.” Zastenjavši, uspio sam protisnuti: “I meni se sviđa kad me gledaš. Ne mogu razmišljati normalno kad su te tvoje lude sive oči na meni.” “Molim te... “ “Sad me pusti da možeš gledati moja usta.” “Wille”, rekla je drhtavim glasom. “Da?” “Nakon ovoga? Molim te nemoj me slomiti.” Zastao sam proučavajući joj lice. Zvučala je prestrašeno, ali na licu joj se samo vidjela glad. “Neću”, rekao sam ljubeći je niz vrat, preko grudi, sišući, grickajući. Pomaknuo sam se niže niz njezino tijelo, bedra su joj zadrhtala kad sam ih razdvojio i blago puhnuo preko njezine vrele kože. Ponovno se pridignula na laktove, a ja sam joj uputio jedan osmijeh prije nego što ću zaroniti glavom i otvoriti usta nad slasnom kožom. Oči su mi se sklopile na njezinu vrelinu i zastenjao sam, nježno usisavši. Uz drhtav vrisak, zabacila je glavu i izvila kukove s kreveta. “O, Bože.” Nasmiješio sam se u nju, ližući jednu stranu pa drugu, potom sam joj prekrio klitoris jezikom, kružeći po njemu iznova i iznova. “Nemoj stati”, šapnula je. Neću. Ne mogu. Jeziku sam pridružio prste, uvukavši ih tamo gdje je bila najvlažnija i najslađa, a žestoko povlačenje mog dodira kad sam uvukao dva prsta u nju natjeralo ju je da padne unatrag i naslijepo pipa za daskom uzglavlja. Gledao sam kako okreće glavu, povlači jastuk među zube i trga ga. Prigušeni zvukovi molećivog očaja i užitka otimali su joj se s usana, i činio sam sve što sam mogao da ne popustim u intenzitetu ni jedne jebene sekunde. Bila je gotovo tamo, lebdeći na rubu. Jebući je s dva prsta, ugurao sam ih dublje, toliko je snažno sišući da su mi obrazi upali dok sam zurio u njezino opruženo tijelo i jebeno savršene dojke i dugi vrat. Izvivši zapešće, odignula se s madraca gurajući se u moja usta. Ispustila je vrisak, opet i opet, dok se stezala oko mojih prstiju. Bio sam toliko tvrd da sam gotovo ševio madrac, i mogao sam osjetiti stezanje tetiva u njezinim bedrima, uživajući u tome kako su njezini zvukovi postajali sve napetiji i viši, a ruke posezale dolje, zaplevši se u moju kosu U jebiga, počela se nabijati u mene, nogu raširenih i bokova užurbanih, nesvjesno jebući moje lice nekoliko dugih, savršenih minuta. Oralni seks još mi se nikad nije činio kao pravo jebanje kao što je to bilo s ovom ženom, i prepustio sam se, bjesomučno i divlje, grubo je proždirući. Uz vrisak je ponovno svršila, slatka i vruća, rukama mi toliko snažno povlačeći kosu da sam mislio da ću svršiti odmah, zajedno s njom. Nisam mogao zatvoriti oči. Nisam mogao ni jednu sekundu odvratiti pogled od nje na krevetu iznad mene. Sisao sam i sisao svilu njezine kože, kompletno se izgubivši u njoj. “Molim te”, dahtala je, drhtavih nogu, očiju tamnijih i težih nego što sam ih ikad dosad vidio. Pridignula se na jedan lakat, a drugom mi je rukom i dalje vukla kosu. “Dođi ovamo.” 78

Gurnuo sam bokserice dolje, povlačeći kurac uz njezinu nogu dok sam klizio po njezinu tijelu, kušajući je, ližući udubljenje njezina pupka, ispupčenje njezinih dojki, krute bradavice. Želio sam jebati svaki dio nje: udubinu među dojkama i slatku punoću njezinih usana, zaobljenu stražnjicu, i mekane, vješte šake. Ali u ovom trenu, samo sam želio uklizati u toplinu njezina spolovila. Još je više raširila noge kad je posegnula prema noćnom ormariću gdje je bila kutija s kondomima. Gledao sam rumenilo kako joj oblijeva grudi, odsutno povlačeći rukom uz svoj kurac sve dok nisam registrirao da mi dodaje kutiju. “Ajmo najprije početi s jednim”, iscerio sam se. Tutnuvši mi kutiju u ruku, kimnula je, očiju širokih i molećivih. “Onda izvadi samo jedan”, zarežao sam. “Ne znam kako ga staviti”, slatko je zacviljela, petljajući prstima dok je otvarala kutiju. Nespretno ju je otvorila, rastrgnuvši kartonski poklopac pa su se paketići kondoma rasuli po njezinu trbuhu. Uzeo sam jedan paketić i predao joj ga, a ostale gurnuo na krevet pored nje. “Nije komplicirano. Izvadi ga i navuci na moj kurac.” Ruke su joj se tresle, i nadao sam se da je to zbog iščekivanja, a ne nervoze, ali brzo sam osjetio olakšanje kad je posegnula za mnom, gladno, i prekrila mi glavić lateksom. Ali smjesta sam znao da ga je stavila naopako; nije se htio navući. Shvatila je to i sama nakon nekoliko bolnih trenutaka, odbacivši ga uz blago gunđanje i tiho “kvragu!” prije nego što je dohvatila drugi paketić. Bio sam krut i nabrekao i tako jebeno spreman da sam osjetio kako škripim zubima dok je izvlačila drugi kondom. Ruke su joj bile tople, a lice toliko blizu moje kite da sam ćutio njezin uzbuđeni dah na mojim bedrima. Morao sam je jebati. Nespretno je odmotala kondom, prstiju previše nesigurnih i laganih, i činilo mi se da sve to traje čitavu vječnost. Navlačila ga je tako sporo, kao da sam od stakla i kao da je ne kanim upravo pojebati toliko snažno da bi krevet mogao propasti u stan ispod nas. Kad je došla do korijena mog spolovila, izdahnula je od olakšanja, svalivši se natrag na krevet i gurajući se kukovima u mene. Ali uz zločesti osmijeh, svukao sam kondom i odbacio ga. Škripeći zubima zbog vlastite agonije, rekao sam joj: “Opet. Nemoj biti tako bojažljiva. Stavi kondom na moj kurac da te mogu jebati.” Zurila je gore u mene, srebrnih očiju punih zbunjenosti. I najzad, razbistrile su se kao da je mogla čuti moje misli: Ne želim da niti na sekundu budeš nesigurna. Nikad nisam bio ovako uzbuđen, i upravo sam ti lizao pičkicu sve dok nisi vrištala. Nisam jebeni mekušac. S očima prikovanim za moje, podignula je paketić do zubi, rastrgala ga i izvukla kondom. Protrljavši ga među prstima da mu osjeti oblik, okrenula ga je u ruci i razvukla niz moju erekciju, glatko i brzo, grubo me stisnuvši u korijenu. Kliznula je rukom niže, nježno mi obujmila testise, a onda stala prelaziti rukom uz unutarnju stranu bedra. “Dobro?” prošaptala je, milujući mi osjetljivu kožu, ne smiješeći se ni ne mršteći. Samo je željela znati. Kimnuo sam, ispruživši ruku i prešavši palcem po njezinu obrazu. “Savršena si.” Uz osmijeh olakšanja, naslonila se natrag, a ja sam je slijedio, klizeći kroz vrelinu njezina spolovila, dražeći je, dražeći sebe, i jebiga, zavrtjelo mi se u glavi od želje za njom. Bokovi su mi bili napeti, spremni se izviti i nabijati, u kralježnici me je već bockalo od potrebe da eksplodiram u ovoj ženi. Nisam bio spreman za osjećaj što me je prožeo kad su se moja naga prsa spojila s njom, a njezina me bedra stegnuta na kukovima. Bilo mi je to previše. Hanna je bila previše. “Stavi me u sebe.” Dahnula je, uvukavši ruku između nas; nisam joj ostavio previše prostora. Ležao sam na njoj svom težinom, topla koža na toploj koži. Ali pronašla me je i vodila sve dok nisam osjetio procjep 79

na njezinu otvoru, a onda me je povela više, ispuštajući i dražeći me, milujući mojim kurcem klizavo ispupčenje njezina klitorisa, nježne tople nabore njezinih usmina. “Možda budem grub.” Izdahnula je i bez daha rekla: “Dobro. Dobro.” Pridignuvši se na ruke, gledao sam kako se trlja o moju kožu. Sklopila je oči i slabašan jauk pobjegao joj je s usana. “Samo... nisam već neko vrijeme”, šapnula je. Podignuo sam pogled na njezino lice, gledajući kako si licka usnice, trepavice kako joj se treperavo podjžu kako bi mogla pogledati dolje u prostor između nas, gledati sebe kako se igra sa mnom. “Koliko dugo?” upitao sam. Trepnula je ponovno, ne povlačeći ruku između nas. “Oko tri godine, možda.” Čelo joj se blago nabralo kad je rekla: “Seksala sam se s petoricom muškaraca, ali sve skupa, možda sam se seksala samo osam puta. Stvarno ne znam što da radim, Wille.” Progutao sam, nagnuvši se da joj poljubim bradu. “Možda onda ipak neću biti toliko grub”, šapnuo sam, ali ona se nasmijala, vrteći glavom. “Ne želim ni da budeš nježan.” Gledao sam joj dojke, trbuh, tamo gdje me je držala među nogama. Želio sam osjetiti njezinu golu kožu na svom kurcu. Nikad nisam ševio bez kondoma, a želio sam je toliko da sam se još više ukrutio. “Bit će ti dobro”, rekao sam joj u kožu vrata. “Samo daj da te osjetim.” Trgnula se ispod mene, pritisnuvši me na svoj procjep, oči treperavo sklopivši kad sam se premjestio naprijed. Vrelo rumenilo šuljalo joj se uz vrat, a usne razdvojile u slatkom uzdahu. Svladalo me je kad sam gledao kako ona poima ono što ćemo upravo raditi, i mogao sam vidjeti trenutak kad je spoznala, kad je do nje doprla stvarnost toga da ćemo se poševiti. Ponovno je otvorila oči, pogled joj je pao na moje usne i smekšao se, u trenu je prestao biti grozničav. Prešla je rukama po mojim prsima i obujmila mi vrat, šapnuvši: “Hej.” Taj pogled, ta nježnost u očima, natjerala me je da shvatim što se to zbiva sa mnom: zaljubio sam se. “Hej”, promuklo sam odvratio nagnuvši se i poljubivši je. Olakšanje je bilo toliko golemo da mi je istisnuto sav zrak iz pluća, i produbio sam poljubac, pitajući se može li osjetiti iz mojih dodira da sam upravo dao ime onome što smo radili - vodili Ijubav - ili je samo kušala svoj sok na mome jeziku, i nije shvaćala da mi se cijeli svijet preokrenuo naglavačke. Lice sam odmaknuo unatrag, ali kukovima gurnuo naprijed, čeznući da osjetim mekoću njezina tijela sasvim priljubljenog o moje; samo sam želio ući u nju i ostati duboko u njoj. Jebiga. Dobro, vruće, majku mu. Pogledala me je kad sam ušao dublje, ali čini se da mi više nije mogla vidjeti lice. Oči su joj bile zacakljene, a slabašni mali unutarnji dahtaji pratili su svaki njezin udisaj. Žestok grč prešao joj je licem. Bio sam samo nekoliko centimetara unutra, i bila je uska, ali bilo je tako jebeno dobro. Čuo sam vlastiti glas kako izlazi, ali činio mi se nekako udaljenim: “Otvori se za mene, medena. Pomiči se sa mnom.” Opustila se podignuvši noge više kako bih mogao kliznuti dublje, i oboje smo napeto zaječali. Počela je izvijati kukovima, uvukavši me do kraja unutra, a osjećaj njezinih toplih bedara pritisnutih na moje bokove izmamio je iz mene glasno stenjanje. “Ne mogu vjerovati da radimo ovo”, šapnula je umirivši se ispod mene. “Znam.” Ljubio sam joj obraze, ugao usana. Kimnula je, izvijajući se, nesvjesno mi govoreći da želi da se pomičem.

Povukao sam se unatrag, počeo laganim ritmom, izgubivši se u osjećaju njezine topline. Pojačat ću ritam, divlje joj sisati vrat, postajati sve bjesomučniji i strastveniji i onda usporiti, pa potom stati, ljubiti je duboko, uživati u načinu kako joj ruke istražuju moja leđa, stražnjicu, moje lice. “Jesi okej?” upitao sam, opet se pomičući 7 ali ovaj put sporije. “Ne boli te previše?” “Dobro sam”, prošaptala je, okrenuvši lice u moj dlan kad sam joj odmaknuo pramen vlažne kose s čela. “Izgledaš tako jebeno savršeno ispod mene.” Želio sam izazvati potrebu u njoj, natjerati je da eksplodira kao bomba kad najzad svrši dok sam ovako u njoj. Počela se tresti kad sam ubrzao, ali zarežala je od frustracije kad sam ponovno usporio. No znao sam da mi vjeruje, i želio sam joj pokazati kako jebeno dobro može biti ako se ne žurimo, nema potrebe da radimo bilo što drugo osim ovoga, satima. Ljubio sam je, sisao joj jezik, ukrao usnama svaki njezin zvuk, gutajući ih poput pohlepnog gada. Volio sam njezino promuklo stenjanje, kako je često izgovarala molim te, kako me je puštala da je vodim. Stvarnost nje, slatke i molećive ispod mene, prožderala je svu moju smirenost pa sam lijene prodore promijenio u brže, pohotnije nabijanje. Odgovorila je usklađenim pokretima svojih kukova, i znao da je ovaj put bila blizu pa nisam mogao stati ni usporiti. “Je li ti dobro?” promrmljao sam pritisnuvši lice o njezin vrat. Kimnula je, nesposobna odgovoriti, rukama mi stežući dupe i nokte zakopavši oštro u moje meso. Podignuo sam joj noge gore, gurajući joj koljeno u rame, pa sam se prepustio, ševeći je brzo i žestoko i onoliko duboko koliko sam mogao. Njezin je vrhunac nadolazio ispod njezine kože poput plime crvenila, divlje, nestvarno, eksplozivno, a onda su joj se mišići počeli stezati sve dok se nije počela tresti, znojna, moleći me nerazumljivim riječima, pripremajući se da svrši. “To je to”, šapnuo sam, boreći se da zadržim vlastito oslobođenje iako me je boljelo duboko u trbuhu. “Jebiga, medena, tu si... “ Gledao sam kako joj se oči čvrsto sklapaju, usta otvaraju, a tijelo odiže od kreveta dok je vrištala na vrhuncu. Pomicao sam se s njom, pružajući joj svaku sekundu užitka koju sam mogao probuditi u njezinu tijelu. Ruke su joj pale sa strana, trome, i oslonio sam se na šake, gledajući dolje gdje sam se pomicao u njoj, osjećajući njezine oči na svome licu. “Wille”, izdahnula je, a u njezinu sam glasu čuo malaksalu radost. “Moj Bože.” “Jebiga, ovo je tako dobro. Tako si mokra.” Posegnula je rukom gore, uvukla prst u moja usta kako bih mogao kušati njezin nektar. Pomaknuo sam ruku između nas, trljajući joj klitoris, znajući da će je uskoro boljeti, ali trebajući osjetiti kako se još jednom raspada oko mene. Nakon samo nekoliko minuta, izvila se, kukovima nabijajući brže, zajedno sa mnom. “Wille... ja... “ “Psst”, šapnuo sam, gledajući kako mi se ruka miče na njoj, a kurac klizi unutra i vani. “Daj mi još jedan.” Sklopio sam oči, umom zaronivši u čist osjećaj nje: njezina zgrčena bedra, ritmičko stezanje njezine pičkice dok je ponovno svršavala s promuklim, iznenađenim vriskom. Presjekao sam i posljednji lanac samokontrole, nabijajući dublje i jače, otežući njezino oslobođenje palcem pritisnutim na klitoris. Zabacila je glavu na jastuk, rukama mi stežući stražnjicu, povlačeći me dolje dok se nabijala u mene. Oči su joj bile čvrsto stisnute, usne razdvojene, a posvuda oko njezine glave kosa joj je bila zamršeni kaos na jastuku. U životu nisam vidio ljepši prizor. Povlačila je nokte po mome vratu, gledala mi lice, zadivljena. Osjećaji su me svladali; njezin grub dodir, mekano tijelo ispod mene, i njezine širom rastvorene oči koje me promatraju s divljenjem.

“Reci mi da ti je dobro”, šapnula je usana razdvojenih i vlažnih, rumenih obraza, kose vlažne od znoja. “Neopisivo”, ubrzano sam prosiktao. “Ne mogu... jebiga, ne mogu razmišljati normalno.” Nokte je povukla dolje grubo me zagrebavši i u času sam znao, dok me je prožimala bol od njezinih noktiju i slatki užitak zbog njezina vlažnog tijela što me stišće, da više neću moći izdržati. Orgazam mi je bujao u žilama, vreo i grozničav. “Jače”, molila je. Nabila se u mene, grizući mi ramena i prsa. “Svrši”, dahnula je, posesivno povlačeći noktima po mojim leđima. “Želim osjetiti kako svršavaš.” Imao sam osjećaj kao da me je netko poslao u orbitu, svaki dio tijela bridio mi je životom i vrelinom. Zurio sam u nju, u dojke što su joj se micale od siline mojih prodora, znojnu kožu, ljubavne ugrize od mojih zubi na njezinu vratu i ramenima. Ali kad sam podignuo pogled i susreo njezin, izgubio sam se. Zurila je u mene i bila je to ona - Hanna, djevojka koju sam viđao svako jutro i u koju bih se zaljubio malo više svaki put kad bi otvorila usta. Bila je tako jebeno stvarna. Uz glasan uzvik, svalio sam se na nju, žestoko nabijajući i preplavljen užitkom toliko snažnim da sam jedva registrirao toplinu njezinih ruku na mojim ramenima, pritisak njezina poljupca na mom vratu kad sam se umirio nad njom, ili kad je prošaptala: “Ostani ovako na meni zauvijek.” “Nemoj nikad prestati biti tako jebeno otvorena”, promrsio sam premjestivši pogled na njezino lice. “Nemoj prestati tražiti sve što želiš.” “Neću”, šapnula je. “Večeras sam te dobila, nisam li?” I tek tako, jednostavno, postao sam njezin.

JEDANAESTO POGLAVLJE

Probudilo me je premještanje na madracu, škripa opruga kad se Will izvukao iz kreveta. Prigušena, plavičasta svjetlost promaljala se kroz prozor i trepnula sam u tami pokušavajući razaznati oblike predmeta - okvir vrata, ormarić, njegovu siluetu kako nestaje kroz vrata kupaonice. Ne paleći svjetlo, čula sam kako je pustio vodu, vrata tuš-kabine kako se otvaraju i ponovno zatvaraju. Mislima mi je prošlo da bih mu se mogla pridružiti, ali nisam bila u stanju pomaknuti se s mjesta; tijelo mi je bilo teško, a mišići kao da su bili od gume. Duboka, nepoznata bol prostrijelila mi je međunožje kad sam se protegnula, pa sam ponovno stisnula bedra kako bih je opet osjetila. Zapamtila. Sada je moja soba vonjala na seks i na Willa, i mogla sam osjetiti kako mi se u glavi zavrtjelo od njegove blizine i pomisli na njegovu golu kožu od koje me je dijelio samo tanki zid. Od onih njegovih ruku, nogu, trbuha poput granita. Kakav je točno bio protokol? Hoćemo li sve ono ponoviti? Funkcioniraju li tako stvari? Misli su mi odlebdjele do Kitty i Kristy i zapitah se je li mu prošla noć bila baš kao i sve koje je provodio s drugim ženama. Je li ih na isti način grlio, ispuštao iste zvukove, obasipao istim obećanjima da će im pružiti užitak. Will nije svaku noć provodio sa mnom, ali dosta ih ipak jesmo proveli zajedno. Kad ih je uopće viđao? Dio mene čeznuo je za tim da ga pitam i da točno znam kako nas je sve uspijevao uklopiti u svoj život. No, većim dijelom ipak nisam to željela doznati, ne zapravo. Prošla sam rukom kroz zamršenu kosu razmišljajući o prošloj noći: o Dylanu i našem kukavnom spoju, o Willu i kako sam se osjećala shvativši da je dolje ispred moje zgrade. Brine se. Čeka. Želi. Razmišljala sam o stvarima koje smo radili, o tome kako sam se osjećala. Nisam imala pojma da bi seks mogao biti takav: ujedno i žestok i nježan, vječita mijena između toga dvoga koja je, činilo mi se, trajala zauvijek. Bilo je divlje; njegove su me ruke i zubi ostavili sladostrasno označenu, i u trenucima sam pomislila da bih se mogla raspasti u milijun komadića da ga nisam uvukla dublje u sebe. Poznati cvilež slavine začuo se ponad bubnjajućeg mlaza pa sam okrenula glavu prema vratima. Voda je usporila prije nego što je sasvim utihnula, i osluškivala sam kako izlazi, povlači ručnik s držača na zidu i briše se. Nisam mogla odvratiti pogled s njegova nagog tijela dok je prolazio kroz tračak mjesečine. Uspravivši se u sjedeći položaj, dopuzala sam do ruba kreveta. Stao je točno ispred mene, a kurac mu se ukrutio dok sam zurila. Posegnuo je naprijed i pažljivo prešao prstima kroz moju zapetljanu kosu prije nego će opisati liniju niz moje lice i, najzad, pronaći mi usne vrškom prsta. Nije se prignuo da me pogleda u oči. Kao da je znao da ga proučavam. Kao da je želio da ga samo gledam. Kunem se da sam mogla čuti vlastito srce kako mi tuče u ušima. Željela sam ga dotaknuti. Željela sam ga, više od toga, okusiti. “Izgledaš kao da želiš spustiti usne na mene”, rekao je napetim i promuklim glasom. Teško progutavši, kimnula sam. “Želim otkriti kakvog si okusa.” Kliznuo je rukom niz svoju erekciju i prišao jedan korak bliže, okrznuvši glavićem moje usne, obojivši me kapljicom tekućine. Kad mi je jezik provirio da ga kušam, muklo je zastenjao, pustivši da mu ruke klize gore pa dolje do korijena, dok sam mu ja usnama obujmila vršak i liznula ga. “Aha”, šapnuo je. “Ovako je tako... tako dobro.” Ne znam što sam očekivala, ali sasvim sigurno ne ovo - da ću biti toliko uzbuđena samim činom, ili da će me prožeti ovaj osjećaj moči jer mogu ovog prekrasnog muškarca toliko izluditi. Ruke je pomaknuo do moje kose i sklopila sam oči. Dah mi je bio isprekidan dok sam pomicala usne sve dalje i dalje na njemu. Najzad, čula sam kako teško guta, potom drhtavo dašće i uzdiše.

“Stani, stani”, rekao je i ustuknuo korak unatrag. Zvučao je kao da je otrčao maraton. “Nemaš pojma koliko bih volio da se i dalje ovako igraš sa mnom, s tim jezikom i, jebiga, tim usnama, Hanna.” Palcem mi je podignuo bradu. “Ali želim biti pažljiv s tobom kad me prvi put primiš u usta, a sad se osjećam previše divlje i jebeno pohlepno.” Točno sam znala kako se osjećao. I moje je tijelo brujalo, divljalo mi je u vratu, i opet sam stegnula bedra osjetivši onu slasnu, nestrpljivu čežnju kako buja svakom sekundom. Nagnuo se dolje, poljubio me pa šapnuo: “Okreni se na trbuh, medena. Želim te jebati s licem prema dolje.” Mogla sam samo kimnuti, pomaknuti se i leći na trbuh, misli previše zamagljenih da bih uopće mogla smisliti bilo kakav odgovor. Krevet se ulegnuo, iza sebe sam osjetila kako se namješta između mojih razdvojenih nogu. Ruka mu se pomicala uz stražnji dio mojih bedara pa preko guze. Sčepao me je za bokove, njegovi prsti pekli su me na koži kad me je povukao na koljena i niže niz krevet, bliže sebi i tamo gdje me je želio. Mogla sam osjetiti koliko sam bila vlažna, osjetila sam to na njegovim prstima dok ih je pomicao na meni, na mojim bedrima. Srce mi je tuklo u grudima i pokušala sam isključiti sve osim vreline njegove kože, dodira njegovih usana u kosi što mi je padala niz leđa. Uvijek mi je bilo jasno zašto su žene željele Willa. Bio je predivan, baš kao i Bennett, nježan kao Max. Bio je mužjak, nesavršen, mračan i vješt. Činilo se da može pogledati ženu i u trenu pročitati svaku njezinu potrebu. No, sad sam znala i zašto bi svaka žena istinski izgubila glavu za njime. Zato što bi, na koncu, zaista znao što svakoj ženi treba, što meni treba. Lišio me je želje za bilo kojim drugim muškarcem, čak i prije nego što me je prvi put dotaknuo. A kad se nagnuo iza mene, povlačeći usne uz moju ušnu školjku - nije to bio čak ni pravi poljubac - i upitao: “Misliš li da ćeš i ovaj put vrištati kad svršiš?”, bila sam izgubljena. Ispružio je ruku preko mene i izvukao jedan kondom iz hrpice. Čula sam kidanje folije, zvuk kad ga je navlačio na sebe. Još sam se sjećala kako je to izgledalo, taj tanki komadić gume rastegnut oko njegova spolovila. Željela sam da požuri. Trebala sam da požuri i da me jebe, da mi odagna ovu bol. “Ovako mogu dublje”, rekao je i nagnuo se kako bi me ponovno poljubio. “Ali reci mi ako te bude boljelo, okej?” Grozničavo kimajući, pomaknula sam se unatrag, gurnula u njegove ruke, očajnički želeći da zadovolji ovu surovu glad u meni. Dlanovi su mu bili iznenađujuće hladni i dahnula sam od iznenađenja kad ih je pritisnuo na moje slabine, umirivši me. Zar sam se tresla? U tami sobe, mogla sam vidjeti svoje ruke na blistavoj bjelini plahte, tkaninu zgužvanu u mojoj šaci, ranjenu baš kao što je bio svaki dio moga tijela. “Prepusti se osjećaju”, rekao je kao da mi čita misli, glasa toliko dubokog da je više zvučao kao neko vibriranje negoli zvuk. “Samo te želim uzeti odmah, okej?” Osjetila sam čvrste mišiće njegovih nogu kako se pomiču između mojih, glavić njegova kurca kad se namjestio. Na svako trenje naše kože, izvijala sam se unatrag, podižući stražnjicu ne bih Ii promijenila kut i nadajući se da će ovaj put, možda, ući u mene. Osjetila sam mu usne na ramenu, niz leđa i oko rebara. Još je bilo rano, u sobi i dalje hladno, pa sam zadrhtala kad je zrak dotaknuo kožu koju je maločas ljubio, kušao, zagrebao zubima. A kad je šapnuo u moje uho kako predivno izgledam otraga, kako me očajnički želi, učinilo mi se da bi mi se srce moglo rasprsnuti kroz rebra. Ovako je bilo tako drukčije, kad je bio iza mene, kad ga nisam mogla vidjeti. Nisam se mogla osloniti na izraz užitka na njegovu licu, pronaći utjehu u njegovu pogledu na mome licu. Morala sam sklopiti oči i skrenuti pažnju na njegove ruke, kako su drhtale, kako je bio krut tamo gdje mi je klizio preko klitorisa. Slušala sam njegovo isprekidano disanje i slabašno, tiho stenjanje, priljubila sam se leđima o njega, osjetivši kako mi se pluća grče od užitka kad je kontakt njegovih bedara i moje stražnjice izmamio iz njega jauk. Bio je tako tvrd, tako krut, a meni je zastao dah kad se premjestio tako da se napokon mogao namjestiti o moju osjetljivu kožu i - napokon - polako ući u mene.

“Oh”, rekla sam, a zvuk mora da se otrgnuo iz moga grla jer bilo je to jedino što sam mogla smisliti. Oh, nisam znala da će biti ovako. Oh, boli, ali na najdivniji mogući način. Oh, molim te, nemoj nikad stati. Još, još. Kao da sam sve to izgovorila naglas, Will je kimnuo, pomičući se sporije, dublje. Tek što smo počeli, a već je bilo predobro, presavršeno. Osjetila sam kako se uvlači dublje unutra, toliko blizu onoj točki koja me je dovela do ruba male eksplozije. “Jesi dobro?” upitao je, a ja sam kimnula, svladana. Počeo se pomicati, maleni prodori njegovih kukova gurali su me dublje u madrac, gurali me bliže onom mjestu gdje je sve u meni prijetilo da će se raspasti. “Jebiga, ma pogledaj se samo.” Osjetila sam njegovu ruku na ramenu, drugu u mojoj kosi, prste kako namotavaju pramen da bi me povukao, držao upravo tamo gdje je želio. “Još raširi noge”, zagunđao je. “Nasloni se na laktove.” Smjesta sam ga poslušala, zaječavši zbog dubine prodora. Vrelina se smjestila u mome trbuhu i između nogu na pomisao kako se služi mojim podatnim tijelom da si da oduška. Bila sam uvjerena da se nikad u životu nisam osjećala seksepilnije. “Znao sam da će biti ovako”, rekao je, a ja nisam mogla ni pojmiti te riječi. Mislila sam da ću kolabirati pa sam samo još više ispružila ruke, lica pritisnutog o jastuk i stražnjice u zraku dok me je jebao. Tkanina jastučnice bila je hladna na mome licu i sklopila sam oči, izbacivši jezik da si ovlažim usne dok sam slušala zvukove naših tijela kako se pomiču zajedno, njegovo neravnomjerno disanje. Bio je tako divan. Ispružila sam ruke iznad glave, vršcima prstiju prelazeći preko daske uzglavlja, i tijelo mi se toliko rastegnuto pod njime da sam imala osjećaj da bih se mogla raspuknuti na pola kad budem svršavala. Njegova me je vlažna kosa škakljala po leđima, i zamislila sam kako mora izgledati: nadvijen nada mnom, rukama se pridržavajući dok se naginjao nad moje drhtavo tijelo, prodirući u mene iznova i iznova dok se pod nama ljuljao krevet. Sjetila sam se kako bih se znala skriti pod pokrivačem i zamišljati upravo ovo, dodirujući se, nesigurno i nevjesto dok ne bih svršila. Bilo je isto ovako - podjednako grešno i zabranjeno, ali sad još i bolje, bolje negoli sve maštarije i svi tajni snovi zajedno. “Reci mi što želiš, medena”, uspio je protisnuti, glasom toliko hrapavim da je bio gotovo nečujan. “Još”, čula sam se kako govorim. “Dublje.” “Dodiruj se”, dahtao je. “Neću svršiti bez tebe.” Zavukla sam ruku između madraca i svog oznojenog tijela i pronašla klitoris, gladak i nabrekao. Bio je toliko blizu mene, dovoljno blizu da sam mogla osjetiti vrelinu svakog dahtaja i skliskost njegove kože. Mogla sam osjetiti trzanje mišića, primijetiti kako mu se dah mijenja, a zvukovi postaju glasniji dok je mijenjao kut, a ja sam nesvjesno oštro izvila kralježnicu. “Jebiga, svrši za mene, Hanna”, rekao je ubrzavši pokrete kukovima. Trebao mi je još samo trenutak, još nekoliko kruženja prstima prije nego što sam svršila, gušeći se u zvukovima što su mi zapeli u grlu i progutana valom koji se prevalio preko mene toliko snažno da se kunem kako mi je svaka kost u tijelu vibrirala. Šum mi je ispunio uši, ali osjetila sam sraz njegove kože s mojom i kako se ukočio iza mene, mišići su mu se napeli prije nego što je zastenjao, muklo i dugo u moj vrat. Bila sam izmoždena, mlohavih udova i zglobova, osjećajući kako bih se mogla raspasti po šavovima. Koža me je pekla od vrućine, bila sam toliko umorna da se nisam mogla prisiliti da otvorim oči. Osjetila sam kako Will poseže za kondomom, sigurno ga uhvativši prije nego što će ga skinuti. Potom malo meškoljenja prije nego što je ustao iz kreveta i otišao u kupaonicu, a onda opet zvuk vode. Kad se madrac ulegnuo i njegova se toplina vratila, jedva da sam bila pri svijesti.

*** Otvorila sam oči na miris kave, zvuk perilice za suđe kako se otvara i zveket posuđa. Trepnula sam prema stropu, posljednji ostaci sna klizili su mi iz mozga kad me pogodila stvarnost prošle noći. Još je ovdje, bila mi je prva misao, a potom: Koji se vrag sad događa ? Prošla je noć bila laka; isključila sam mozak i prepustila se užitku, vlastitoj želji. Ono što sam željela bio je on, a nekim je čudom i on želio mene. Ali sad, kad je sunčeva svjedost dopirala kroz prozor i svijet se budio i disao tamo vani, ispunila me je nesigurnost, pitanja o našim granicama i o tome gdje smo sad. Tijelo mi je bilo ukočeno, bolno na raznim mjestima. Imala sam osjećaj kao da sam napravila stotinu čučnjeva. Boljela su me bedra i ramena. Leđa su mi bila ukočena. A međunožje mi je pulsiralo i bilo osjetljivo kao da se Wili nabijao u mene satima i satima u tami noći. Izvukla sam se iz kreveta, na prstima otapkala do kupaonice i pažljivo zatvorila vrata, lecnuvši se kad sam čula kako je kvaka preglasno škljocnula. Nisam željela da situacija među nama bude čudna, ili da nestane ona lagodna ležernost u našem odnosu. Ne bih znala što bih kad bismo to izgubili. Tako sam, nakon što sam oprala zube i začešljala kosu, kliznula u par kratkih muških hlačica i majicu pa krenula prema kuhinji, naumivši mu dati do znanja da ja ovo mogu i da se ništa ne mora promijeniti. Stajao je ispred štednjaka, odjeven samo u crne bokserice, okrenut leđima, preokrećući nešto što je nalikovalo palačinkama. “Jutro”, rekao je nasmiješivši se. Nagnuo se naprijed i zgrabio tkaninu moje majice pa me privukao sebi na jedan brz poljubac u usta. Ignorirala sam majušno, djetinjasto treperenje u želucu i dohvatila šalicu, pazeći da među nama ostane sigurna zona dugačkog šanka. Moja nam je majka pripravljala doručak svaku nedjelju koju smo tijekom praznika provodili u ovoj kuhinji. Inzistirala je da ova prostorija bude dovoljno velika kako bi se u njoj za objedom mogla smjestiti cijela njezina mnogobrojna obitelj. Prostorija je tako bila dvaput veća od bilo koje kuhinje u ovoj zgradi, s blistavim elementima u boji trešnje i toplim pločicama. Cijeli je jedan zid bio veliki prozor s pogledom na aveniju; golemi stol s dovoljno stolaca za sve nas bio je smješten uz drugi zid. Široki mramorni šank uvijek mi se činio prevelikim za ovaj stan, gubitak prostora sad kad sam samo ja živjela ovdje. Ali sa sjećanjima na proteklu noć što su mi plesala u glavi, i tolikom količinom njegove savršene nage kože pred mojim očima, imala sam dojam kao da sam u kutiji cipela, kao da se zidovi primiču i guraju me bliže i bliže u smjeru ovog neobičnog, seksepilnog muškarca. Definitivno mi je trebalo zraka.. “Kad si se probudio?” upitala sam. Slegnuo je ramenima, a mišići na rukama i leđima pomicali su se svakim njegovim pokretom. Mogla sam vidjeti rub one tetovaže što mu se protezala oko rebara. “Prije nekog vremena.” Pogledala sam na sat. Bilo je rano, prerano da bi bio budan u nedjeljno jutro bez planova, naročito nakon onakve noći. “Nisi mogao spavati?” Preokrenuo je još jednu palačinku, a dvije druge smjestio na tanjur. “Tako nekako.” Natočila sam si kavu, pogleda uprtog u tamnu tekućinu dok je punila šalicu, paru kako se uzdiže kroz zraku sunčeve svjetlosti. Stol je bio postavljen, tanjuri za nas oboje, čaše s narančinim sokom sa strana. Glavom mi je bljesnuo prizor Willa s jednom od svojih “prijateljica” i nisam mogla a da se ne zapitam je li ovo bio dio dobro uvježbane rutine - pripravlja dami doručak prije nego što će je ostaviti u njezinu pustom stanu s drhtavim nogama i blesava osmijeha na licu. Blago stresavši glavom, zamijenila sam filtar na aparatu za kavu i ispravila ramena. “Drago mi je da si još uvijek ovdje”, rekla sam. Nasmiješio se i zagrabio zadnji komadić maslaca iz posudice. “Super.” 86

Stajali smo u ugodnoj tišini dok sam dodavala šećer i vrhnje u kavu, a onda otišla sa svojom šalicom do stolca s druge strane šanka. “Mislim, osjećala bih se glupo da si otišao. Ovako je lakše.” Preokrenuo je posljednju palačinku i dobacio mi preko ramena: “Lakše?” “Manje čudno”, rekla sam slegnuvši ramenima. Znam da sam trebala pustiti da sve bude opušteno, da ne postane ono nešto između nas. Nisam željela da misli kako se ne mogu s time nositi. “Nisam siguran da te kužim, Hanna.” “Jednostavno je lakše odraditi ovaj dio sad, onaj nelagodni dio jer sam te vidjela golog, umjesto kasnije kad se pokušavamo sjetiti kako se ponašamo odjeveni.” Gledala sam kako zastaje, zuri u praznu tavu, vidno zbunjen. Nije kimnuo niti se nasmijao, nije mi zahvalio što sam to izgovorila prije nego što je morao on. I sad sam ja bila ta koja je bila vidno zbunjena. “Nemaš baš previsoko mišljenje o meni, je l'?” rekao je, najzad se okrenuvši. “Molim te. Znaš da mislim da gotovo hodaš po vodi. Ne želim te isprepadati pa da pomisliš kako očekujem da će se sad nešto promijeniti.” “Nisam ni najmanje isprepadan.” “Samo kažem da znam kako je prošla noć oboma značila nešto drugo.” Obrve su mu se skupile. “A što je značila tebi?” “Nešto neopisivo. Podsjetnik da se mogu zabaviti s muškarcem iako sam se osjećala jadno nakon onoga s Dylanom. Mogu se prepustiti i uživati. Znam da vjerojatno nisam promijenila ono što jesi, ali čini mi se da sam barem malo promijenila sebe. I zato - hvala ti.” Willove su se oči suzile. “A što sam to ja točno po tvome mišljenju?” Prišla sam mu i protegnula se kako bih mu poljubila bradu. Mobitel mu je zazujao tamo na šanku, a ime Kitty osvijetlilo je zaslon. Dakle, nije li ovo savršen odgovor na njegovo pitanje? Duboko sam udahnula davši sebi trenutak da sve posložim u glavi. A onda sam prasnula u smijeh, kimajući prema mobitelu koji je uporno vibrirao na drugom kraju šanka. “Muškarac koji je s razlogom dobar u krevetu.” Namrštio se, posegnuo za mobitelom i isključio ga. “Hanna”, rekao je privukavši me natrag sebi. Nježno me je poljubio u sljepoočnicu. “Prošla noć... “ Uzdahnula sam zbog toga kako nam tijela savršeno pristaju jedno uz drugo, kako savršeno njegove usne oblikuju moje ime. “Ne moraš mi objašnjavati, Wille. Oprosti što sam te baš sad dovela u neugodnu situaciju.” “Ne, ja... “ Pritisnula sam dva prsta na njegove usne, lecnuvši se. “Bože, mora da mrziš ovaj proces nakon seksa. Ni ja ga ne trebam, kunem ti se. Mogu se ja nositi sa svime ovim.” Oči su mu pretraživale moje lice i pitala sam se što je tražio. Zar mi nije vjerovao? Posegnula sam za njegovim licem i nježno ga poljubila, osjetivši napetost kako mu se širi iz tijela. Spustio je ruku na moje bokove. “Drago mi je da ti je ovo okej”, najzad je rekao. “Je, obećavam ti. Nema neugodnjaka.” “Nema neugodnjaka”, ponovio je.

DVANAESTO POGLAVLJE

Trčanje bih preskočio jedino ako bih bio na samrti ili eventualno u zrakoplovu. Zato sam u ponedjeljak ujutro mrzio samog sebe jer sam isključio budilicu i prevalio se natrag na jastuk. Jednostavno mi se nije dalo vidjeti s Hannom. Ali čim mi je ta misao prošla glavom, promislio sam o njezinoj točnosti. Nisam želio vidjeti Ziggy, kako skakuće i nezaustavljivo brblja kao da me nije rasturila prije dvije noći svojim tijelom i riječima i potrebama pod krinkom Hanne. A znao sam da bi se ovoga jutra pojavila Ziggy, ponašajući se kao da se subota navečer nije nikad dogodila, a to bi me prilično pogodilo. Odgojila me je samohrana majka, zajedno s dvjema starijim sestrama koje mi nisu ostavile previše izbora doli da itekako razumijem žene, poznajem žene, volim žene. U jednoj od dvije ozbiljne veze u svome životu, razgovarao sam s tom djevojkom o mogućnosti da je moj osjećaj ugode sa ženama možda dobro funkcionirao u pubertetu te završio time da želim seks sa svakom curom koju bih upoznao. Mislim da je ta djevojka pokušavala ne toliko suptilno naglasiti da zapravo manipuliram ženama pretvarajući se da ih slušam. Nisam previše razbijao glavu time, prekinuli smo ubrzo nakon toga. Ali kakva god moja ugoda bila sa suprotnim spolom, čini se da mi nije bila od bogzna kakve pomoči s Hannom. Bila je kao kakav poseban stvor, od posebne vrste. Sve je moje iskustvo odletjelo kroz prozor. Kad sam nekim čudom uspio ponovno zaspati, počeo sam sanjariti kako je ševim na divovskoj hrpi sportske opreme. Štap za lacrosse žuljao me je pod leđima, ali nisam mario. Samo sam je promatrao kako me jaše, očiju bistrih i prikovanih za moje, rukama milujući moja prsa. Telefon je zazujao ispod mene, zabivši mi se u kralježnicu, i naglo sam se prenuo iz sna. Brzo pogledavši na sat, shvatio sam da sam prespavao; bilo je gotovo osam i trideset. Javio sam se ne pogledavši tko zove, pretpostavivši da je to Max koji će me pitati koji kurac nisam došao na naš redoviti sastanak ponedjeljkom. “Ej, stari. Dolazim za sat vremena.” “Wille?” Jebiga. “O, hej.” Srce mi se tako snažno stegnulo ispod rebara da sam zastenjao pa poklopio rukom usta kako bih to prigušio. “Još spavaš?” upitala je Hanna. Zvučala je kao da je ostala bez daha. “Spavao sam, da.” Zastala je, a s druge strane čuo se vjetar kako huči. Bila je vani i bez daha. Otišla je trčati bez mene. “Oprosti što sam te probudila.” Sklopio sam oči, pritisnuvši šaku na čelo. “Ne brini.” Bila je tiha nekoliko dugih, bolnih sekundi i u tom se vremenu odvijalo nekoliko različitih razgovora u mojoj glavi. Onaj u kojem mi je rekla da sam papak. Onaj u kojem se ispričala što je aludirala da bih mogao biti malo veći kavalir s obzirom na noć koju smo proveli zajedno. Onaj u kojem je blebetala ni o čemu posebno, u svom stilu. I onaj u kojem me je pitala može li doći do mene. “Bila sam na trčanju”, rekla je. “Mislila sam da si počeo bez mene i da ću te možda pronaći negdje na stazi.” “Mislila si da sam počeo bez tebe?” upitao sam smijući se. “To bi bilo bezobrazno.” Nije odgovorila i prekasno sam shvatio da je i ono što sam učinio - nisam se pojavio, nisam se potrudio ni nazvati - bilo podjednako loše. “Sranje, Ziggy, žao mi je.” Oštro je udahnula. “Znači, danas sam Ziggy. Zanimljivo.”

“Aha”, promrmljao sam, a onda se smjesta zamrzio. “Ne. Jebiga. Ne znam tko si jutros.” Nogom sam zbacio plahte sa sebe tjerajući svoj omamljeni um da se jebeno probudi. “Malo mi je zbrka u glavi kad te zovem Hanna.” Jer tada mislim da si moja, nisam dometnuo. Oporo se nasmijavši, počela je ponovno koračati, vjetar je još jače šibao kroz slušalicu. “Prerasti taj muški ponos, Wille. Seksali smo se. Barem bi ti bolje od ikoga drugog trebao znati kako je ovo. Ne tražim od tebe ključeve stana.” Zastala je, a srce mi je potonulo u želudac kad sam shvatio kako joj mora zvučati moja rezerviranost. Pretpostavljala je da je pokušavam otpiliti. Zaustio sam da joj odgovorim, ali ona je bila brža: “Ne tražim ni da to ponovimo, ti kretenski egomanijače.” A onda je poklopila.

*** Tražio sam da naš redoviti ručak utorkom prebacimo na ponedjeljak jer sam sasvim izgubio muda i razum, i nitko se nije usprotivio. Čini se da sam toliko potonuo u bezdan ljubavnog jada da ni mojim prijateljima više nije bilo zabavno zbijati šale na moj račun. Našli smo se kod Le Bemardina, naručili isto što i svaki put, i život se naizgled odvijao baš kao i proteklih devet mjeseci. Max je ljubio Saru dok ga nije otjerala rukom, Bennett i Chloe su se pretvarali da mrze jedno drugo nad salatom za koju je navaljivala da podijele za ručak, u nekakvoj zbunjujućoj varijanti erotične predigre. Jedino što se činilo drukčijim, bilo je da sam popio svoje alkoholno piće za ručak u manje od pet minuta i zaradio podizanje obrva od našeg redovitog konobara kad sam naručio drugo. “Mislim da sam postao Kitty”, rekao sam kad se konobar udaljio od stola. Kad se razgovor uz škripu kočnica zaustavio, registrirao sam da su moji prijatelji veselo čavrljali o koječemu dok se moj mozak praktično otapao tu pred njima. “S Hannom”, pojasnio sam, tražeći makar i mali znak razumijevanja na njihovim licima. “Ja sam Kitty. Ja sam onaj koji govori da mi odgovora samo ševa, a zapravo lažem. Ja sam onaj koji kaže da ću se vrlo rado ševiti samo trećeg utorka u mjesecu, i to ne svakog, samo kako bih mogao biti s njom. Ona je ta koja misli: Oh, ne treba mi da se sad opet zakačim na nekog.” Susreo sam Chloin dlan podignut ispred mojega lica. “Stani, stani, Williame. Jebeš se s njom?” Uspravio sam se, očiju širokih, pogleda obrambenog. “Ona ima dvadeset četiri, ne trinaest, Chloe. U čemu je problem?” “Ma nije me briga što je jebeš - briga me što si je jebao, a ona nas nije odmah nazvala. Nijednu od nas. Kad se to dogodilo?” “U subotu. Prije dva dana, smiri se”, dodao sam. Zavalila se natrag u stolcu donekle se smekšavši. Opustivši se, posegnuo sam za svojom novom turom pića gotovo odmah čim ga je konobar spustio preda me. Ali Max je bio brži, izmaknuvši mi ga iz dometa prije nego što sam ga dospio dograbiti. “Imamo popodnevni sastanak s Albertom Samuelsonom i trebam te bistre glave.” Kimnuo sam, pognuvši glavu i protrljavši oči. “Sve vas mrzim.” “Jer smo u pravu?” Bennett je Ispravno pretpostavio. Ignorirao sam ga. “Jesi li prekinuo s Kitty i Kristy?” blago je upitala Sara. Jebiga. Opet ovo. Zavrtio sam glavom. “Zašto bih? Ništa se ne događa s Hannom.” “Osim što si se zaljubio u nju”, navaljivala je Sara, skupljenih obrva. Nisam podnosio njezino neodobravanje. Za razliku od svih ostalih prijatelja, Sara bi me gnjavila samo kad je to bilo u potpunosti zasluženo.

“Samo pokušavam shvatiti zašto stvarati daljnje drame u ovom trenutku”, blijedo sam se opravdao. “Je li Hanna baš rekla da ne želi ništa više s tobom?” upitala je Chloe. “Bilo je to prilično očito iz njezina ponašanja u nedjelju ujutro.” Već kimajući, Max je dodao: “Mrzim govoriti ono što je očito, dragi moj, ali zašto nisi s njom odradio svoj govor? Ono što nam uvijek nabacuješ kad je riječ o tvojim nazovi - vezicama: da je bolje odmah sve raspraviti na samom početku?” “Zato”, pojasnio sam, “jer je lakše obaviti taj razgovorčić kad znaš što želiš, a što ne želiš.” “Pa, što ti znaš?” upitao je Max, pomaknuvši se malo u stranu kako bi konobar mogao smjestiti jelo ispred njega. “Znam da ne želim da se Hanna ševi ni s kim drugim”, zarežao sam. “Pa”, počeo je Bennett blago se trgnuvši. “Što kad bih ti rekao da sam vidio Kitty kako se očito spetljala s nekim drugim prije neku noć?” Preplavilo me je olakšanje. “Stvarno?” Zavrtio je glavom. “Nisam. Ali tvoja je reakcija prilično znakovita. Riješi to s Hannom. I završi to sranje s Kitty.” Podignuvši svoju vilicu, rekao je: “A sad zaveži da možemo u miru pojesti.”

*** Probudio sam se u pet i petnaest idućeg jutra i već čekao ispred Hannine zgrade. Znao sam da je toliko ogrezla u trčanju da ne želi propustiti ni jedan dan. Morao sam ispraviti stvar s njom, samo nisam bio siguran kako. Naglo je zastala kad me je ugledala, očiju raširenih prije nego što je navukla smirenu, bezizražajnu masku. “Oh, bok, Wille.” “Dobro jutro.” Počela je hodati uz mene, očiju uprtih ispred sebe. Ramena su joj dotaknula moja dok me je prolazila, i mogao sam vidjeti kako se lecnula kao da je bilo nenamjerno. “Čekaj”, rekao sam, a ona je zastala, ali nije se okrenula. “Hanna.” Uzdahnula je. “A danas sam opet Hanna.” Otišao sam do mjesta gdje je zastala, okrenuo se prema njoj i položio joj ruke na ramena. Nije mi promaknulo kako je blago zadrhtala. Je li to bio bijes ili isto ono ushićenje koje sam i sam osjetio? “Uvijek je bila Hanna.” Oči su joj se zatamnjele. “Jučer nije.” “Jučer sam sjebao stvar, okej? Žao mi je što se nisam pojavio na trčanju, i žao mi je što sam ispao papak.” Gledala me je opreznim pogledom. “Epskih razmjera.” “Znam, ali ja bih trebao biti onaj koji zna kako se sad ponašati, ali, evo, priznajem daje subotnja noć bila nešto novo za mene.” Oči su joj se smekšale, ramena opustila. Nastavio sam, tišim glasom: “Bilo je intenzivno, okej? I shvaćam da to može zvučati suludo, ali bio sam malo zatečen kad si se onako opušteno ponašala sutradan.” Pustio sam joj ramena, ustuknuvši kako bih joj ostavio malo prostora. Pogledala me je kao da mi je iz čela izrastala glava guštera. “A kakva sam trebala biti? Čudna? Ljutita? Zaljubljena?” Odmahujući glavom, rekla je: “Nisam sigurna gdje sam točno pogriješila. Mislila sam da se prilično dobro držim. Mislila sam da se ponašam baš kao što bi mi i sam savjetovao da sam se seksala s nekim drugim.” Zacrvenjela se, jako, i morao sam gurnuti ruku dublje u džep svoje trenirke da je ne dotaknem. Duboko sam udahnuo. Ovo je bio trenutak kad sam joj mogao reći; Prema tebi osjećam nešto što nikad nisam prije osjećao. Borim se s time od prvog trenutka kad sam te ugledao, prije nekoliko tjedana. Ne znam što ti osjećaji znače, ali želim otkriti. Ali nisam bio spreman. Pogledao sam u nebo, bio sam tup, nisam imao pojma što radim. Koliko znam, ovo je moglo biti ništa više od onoga što bih osjećao za svaku curu s kojom se ševim. No, bio

sam blizak s njezinom obitelji, a tu je i taj nagon da je zaštitim, potreba da oboje budemo oprezni s našim osjećajima. Trebalo mi je više vremena. “Toliko dugo poznajem tvoju obitelj”, rekao sam okrenuvši se ponovno prema njoj. “To nije isto kao kad se spetljaš s nekom slučajnom osobom, ma koliko želio biti neobavezan. Značiš mi više od nekoga s kime želim imati samo seksualni odnos, i... “ Prešao sam rukom po licu. “Samo pokušavam biti oprezan, okej?” Želio sam se zviznuti. Bio sam pičkica. Sve što sam rekao bilo je točno, dakako, ali bila je to bijedna poluistina. Nije bila riječ samo o tome da je poznajem toliko godina. Nego o želji da je upoznam, na ovaj način, i da to traje godinama. Načas je sklopila oči, a kad ih je otvorila, gledala je nekamo u stranu, u nekakvu neodređenu točku u daljini. “Okej”, promrsila je. “Okej?” Najzad je podignula pogled i nasmiješila se. “Ma da.” Zamahnuvši glavom kako bi mi pokazala da nastavimo dalje, okrenula se i ubrzo su naša stopala tapkala po pločniku u laganom, ravnomjernom ritmu, ali nisam imao pojma što smo netom zaključili. Vani je bilo prekrasno, prvi put nakon nekoliko mjeseci, i iako je vjerojatno još uvijek bilo ispod deset stupnjeva, imao sam dojam kao da je stiglo proljeće. Nebo je bilo čisto, bez oblaka i sivih sjena, samo sunce i svjež zrak. Svega tri bloka dalje od njezine zgrade, postalo mi je prevruće pa sam malo usporio, povukavši preko glave termo majicu i zataknuvši je za stražnji dio hlača. Čuo sam zvuk stopala kako zapinje o pločnik, i prije nego što sam se snašao, Hanna je bila opružena na tlu, vjetar ju je bacio u silovitom naletu. “Majku mu, jesi li dobro?” pitao sam kleknuvši uz nju i pomogavši joj da sjedne. Prošlo je nekoliko dugih sekundi prije nego što je mogla doći do daha, a kad jest, zadahtala je glasno i očajnički. Mrzio sam taj osjećaj više nego išta, kad ti se sav zrak izbije iz pluća. Spotaknula se o golemu pukotinu na pločniku i tresnula o tlo svom snagom, a ruke su joj bile prekrižene na grudima. Hlače je rasparala na koljenima i sad se držala za gležanj. “Auuuu”, jaukala je njišući se. “Sranje”, promrmljao sam. Uhvatio sam je ispod koljena i oko struka pa je podignuo. “Idemo doma da ti stavimo led.” “Dobro sam”, uspjela je protisnuti otimajući se. “Hanna.” Zgrabivši me za ruke, preklinjala je: “Nemoj me nositi, Wille, slomit ćeš ruke.” Nasmijao sam se. “Ma daj. Nisi baš toliko teška. Uostalom trebam prijeći samo tri bloka.” Popustila je, obavivši mi ruke oko vrata. “Što se dogodilo?” Hanna je šutjela, a kad sam pognuo glavu da joj uhvatim pogled, nasmijala se. “Svukao si majicu.” Zbunjen, promrsio sam: “Imam još jednu na sebi, blesačo.” “Ne, mislim na tetovaže.” Slegnula je ramenima. “Bilo je hladno. Vidjela sam ih samo nekoliko puta, ali vidjela sam ih puno u subotu, pa sam mislila... sad sam upravo vidjela... “ “I pala?” upitao sam, prasnuvši u smijeh makar ne bih trebao. Zastenjavši, prošaptala je: “Da. Zaveži.” “Pa, možeš nastaviti buljiti u njih dok te nosim”, rekao sam joj. “I slobodno mi grickaj ušnu resicu usput”, šapnuo sam smiješeći se. “Znaš da volim tvoje zube.” Nasmijala se, ali ne dugo, i čim sam shvatio što sam rekao, napetost je postala gusta među nama. Nastavio sam pločnikom prema njezinoj zgradi i sa svakim korakom u tišini, čudovišna napetost je rasla. Tome je pridonio i način na koji sam rekao kako zna što volim u krevetu, stvarnost onoga kamo smo se uputili - u njezin stan, gdje smo se seksali cijelu dugu subotnju noć. 91

Prekapao sam po mozgu što bih rekao, ali jedino što mi je iskakalo na površinu bile su riječi o nama, ili o toj noći, ili o njoj, ili o mom sjebanom mozgu. Spustio sam je dolje kad smo dospjeli do dizala pa sam morao pritisnuti gumb. Dizalo je stiglo uz tiho zvonce, i pomogao sam joj da odšepa unutra. Vrata su se zatvorila, pritisnuo sam gumb za dvadeset treći kat, a lift je poskočio i krenuo. Smjestila se u istom kutu kao i prošli put kad smo bili zajedno u dizalu. “Jesi dobro?” tiho sam upitao. Kimnula je, i sve što smo rekli ovdje prije točno dvije noći ispunilo je kabinu dizala poput dima što se uzdizao s poda. Lizat ćeš me. Radit ćeš to dok ne svršim. “Možeš li pomicati gležnjem?” brzo sam upitao, a u prsima mi se stezalo od želje da joj priđem bliže, da je ljubim. Ponovno je kimnula, očiju prikovanih za moje. “Boli, ali mislim da će biti okej.” “Svejedno”, prošaptao sam. “Trebamo staviti led.” “Dobro.” Opruge dizala su zaškripale; nešto je tik iznad nas na osovini lifta sjelo na svoje mjesto uz glasan škljocaj. Naslonit ćeš me na kauč, drkati i onda mi svršiti po cicama. Oblizao sam usnice, najzad dopustivši očima da se spuste na njezine usne, misli su mi odlutale na osjećaj dok sam je ljubio. Jeka njezinih riječi bila je dovoljno glasna u mojoj glavi kao da je naglas izgovorila- Seks sa svim dijelovima mog tijela. Ti ćeš htjeti da te grizem, a ja ću u tome uživati. Prišao sam joj korak bliže pitajući se sjeća li se kad je rekla: Ševit ćemo se i ja ću ti raditi sve što poželiš, i neće biti samo dobro meni, nego i tebi. I, ako se sjeća, pitao sam se je li mogla vidjeti u mojim očima da zaista jest bilo dobro, toliko dobro da sam želio ovog trena kleknuti na koljena pred njom. Dospjeli smo do njezina kata i ja sam popustio kad je inzistirala da sama odšepa niz hodnik, valjda želeći nekako ublažiti napetost. U njezinu stanu uzeo sam vrećicu sa smrznutim graškom iz ledenice i odveo je do kupaonice, natjeravši je da sjedne na zahodsku školjku dok sam ja u ormariću ispod umivaonika tražio nekakvu antiseptičku mast. Zadovoljio sam se vodom i vodikovim peroksidom. Hlače su joj bile poderane samo na jednom koljenu, ali i druga je nogavica bila dovoljno pohabana da bih znao kako su joj oba koljena prilično izgrebana. Podvrnuo sam svaku nogavicu, ignorirajući kako me je pljesnula po ruci vidjevši kako su joj se na nogama promolile sitne dlačice. “Nisam znala da ćeš me danas dirati po nogama”, rekla je slabašno se nasmijavši. “Ma daj, prestani.” Tapkajući po ogrebotinama s vlažnom pamučnom blaznicom, laknulo mi je kad sam vidio da nisu strašne. Krvarile su, ali nije bilo ništa što neće zacijeljeti za nekoliko dana, i to bez šavova. Najzad je spustila pogled, ispravivši jednu nogu dok sam joj čistio drugu. “Kao da sam puzala na koljenima. Koma.” Uzeo sam nekoliko čistih blaznica i utapkao u ogrebotine, pokušavši - ali uzalud - zatomiti osmijeh. Nagnula se naprijed kako bi mi vidjela lice. “Koji si ti perverznjak. Smiješ se mojim izgrebanim koljenima.” “Ti si perverzna, jer znaš zašto se smijem.” “Sviđa ti se ideja da sam izgrebala koljena?” upitala je i sama se sve više smiješeći. “Oprosti”, rekao sam, neiskreno vrteći glavom. “Stvarno mi se sviđa.” Osmijeh joj je polako iščeznuo i prešla je prstom po mojoj bradi proučavajući mali ožiljak. “Kako si ovo zaradio?” “Još na faksu. Cura koja mi je pušila toliko se prepala da mi je zagrizla kitu. Zviznuo sam facom u dasku na uzglavlju.”

Oči su joj se prestravljeno raširile: njezina najstrašnija mora se obistinila: “Zezaš me?” Prasnuo sam u smijeh, nesposoban dalje izmišljati priču. “Da, zezam te. Dobio sam udarac palicom za lacrosse u desetom razredu.” Sklopila je oči, praveći se da joj sve skupa nimalo nije zabavno, ali vidio sam kako je progutala smijeh. Naposljetku je ponovno spustila pogled na mene. “Wille?” “Mmm?” spustio sam i posljednju blaznicu i zavrnuo čep na bočici dok sam nježno puhao preko ogrebotina. Jednom kad je sve bilo očišćeno, shvatio sam da joj zavoji neće ni trebati. “Shvatila sam zašto si rekao da želiš biti oprezan zbog našeg dugogodišnjeg poznanstva. I žao mi je što sam zvučala onako preopušteno.” Nasmiješio sam se, odsutno i polako prelazeći dlanom niz njezine listove, prije nego što mi je sinulo koliko je to bilo intimno. Uvukla je donju usnicu među zube, a zatim šapnula: “Mislim na subotnju noć gotovo neprestano.” Vani je zatrubila sirena, automobili su jurcali avenijom, a ljudi su žurili na posao. Ali u Hanninu stanu sve je potpuno utihnulo. Ona i ja smo samo zurili jedno u drugo. Oči su joj bile napete i raširene, i shvatio sam daje njoj sve neugodnije što više otežem s odgovorom. Nisam mogao protisnuti zrak kroz grlo. Najzad, uspio sam: “I ja također.” “Nikad nisam mislila da može biti tako.” Oklijevao sam, brinući se da mi neće povjerovati kad kažem: “I ja također.” Podignula je ruke, zastavši prije nego što će ih ispružiti. Zavukavši prste u moju kosu, nagnula se naprijed, očiju širom otvorenih dok je prelazila usnama po mojima. Zastenjao sam, a srce mi je tuklo o prsnu kost. Koža mi je postala vrela, kurac mi se ukrutio; svaki dio mog tijela bio je napet i tvrd. “Okej?” upitala je, povukavši se, napeta pogleda. Toliko sam je grozničavo želio da sam se plašio da neću moći biti nježan. “Jebiga, da. Okej je. Plašio sam se da te više nikad neću smjeti dotaknuti.” Ustala je na nesigurnim nogama, posegnula za rubom majice i prebacila je preko glave. Koža joj je svjetlucala od tankog sloja znoja, kosa joj je bila zamršena, ali nisam želio ništa više od toga da se zakopam u njoj i osjećam kako mi se predaje satima. “Zakasnit ćeš na posao”, šapnuo sam gledajući kako svlači sportski grudnjak. “I ti.” “Briga me.” Izvukla se iz gaćica. Malo je zavrtjela guzom, okrenula se i odskakutala na jednoj nozi do spavaće sobe. Svlačio sam se u hodu. Svukao majicu, odbacio hlače i ostavio sve na hrpici u hodniku. Hanna je već bila na krevetu, ležeći na pokrivaču. “Treba li ti prva pomoć?” upitao sam, smiješeći se kad sam se popeo na nju, ljubeći je od trbuha do dojki. “Ima li još ozlijeđenih?” “Pokušaj otkriti”, rekla je izdahnuvši. Ne trebajući dalje pitati, ispružio sam se i posegnuo prema ladici gdje je držala kondome. Bez riječi, uzeo sam jedan i predao joj ga. Već je željno ispružila ruke. “Jebiga. Najprije bismo se trebali malo maziti”, rekao sam joj u vrat, osjetivši kako je počela navlačiti kondom preko moje erekcije. “Mazimo se u mojoj glavi još od nedjelje ujutro”, šapnula je. “Mislim da mi ne treba više predigre.” Bila je u pravu. Kad me je namjestila, a onda posegnula za mojim bokovima, privukavši me sebi jednim usporenim pokretom, bila je vlažna i spremna, brzo mi stegnuvši stražnjicu i želeći me potaknuti da se pomičem brzo i snažno. 93

“Volim kad si ovako gladna”, promrsio sam joj u kožu. “Imam osjećaj da te se ne mogu zasititi. Baš ovako, na meni, ispod mene.” “Wille...” Gurala se u mene, klizeći rukama preko mojih ramena. Čuo sam šuštanje plahta dok smo se pomicali, skliske zvukove našeg vođenja Ijubavi, i ništa drugo. Ostatak svijeta kao da je nestao, kao da je bio utišan. Bila je tiha, također, opčinjeno gledajući dolje gdje sam ulazio u nju. Uvukao sam ruku između nas, igrao se s njezinim tijelom, obožavajući kako su joj se leđa odizala s kreveta, kako je pružila ruke iznad glave tražeći uporište na dasci uzglavlja. Jebiga. Slobodnom rukom podignuo sam njezinu, zarobivši joj zapešća i prepustivši se raspadanju, bezumnom i toplom ritmu naših tijela što su se mokra od znoja trljala jedno o drugo. Malo sam joj sisao grudi, snažnije joj stegnuvši zapešća i osjetivši poznato bujanje orgazma kako me grabi negdje među kukovima, nisko u kralježnici. Trgnuo sam se nad njom, ubrzavši i pojačavši ritam, uživajući u zvuku mojih kukova kako udaraju o njezina bedra. “Ah, jebiga, medena.” Otvorila je oči, goreći od spoznaje i divljeg ushićenja vidjevši kako mi vrhunac nadolazi. “Još malo”, šapnula je. “Tu sam.” Brže sam joj kružio po klitorisu, trljao ga s tri prsta, a njezini slabašni, promukli krici postajali su glasniji i napetiji, izdajničko rumenilo širilo joj se vratom. Borila se, istrgnuvši zapešća iz moga stiska, a onda se prepustila uz oštar krik, kukovima trzajući divlje dok je kipjela oko mene. Nastavio sam je jebati, prodirući žestoko i brzo, sve dok nije postala mlohava i mekana, a onda sam se i sam prepustio zadahtavši: “Svršavam... “ Izvukao sam se, brzo skinuo kondom i odbacio ga prije nego što ću si zgrabiti kitu, stežući je rukom i povlačeći gore-dolje. Hannine su oči plamtjele od iščekivanja i pridignula se na laktove, napeto zureći dolje gdje mi je ruka letjela po mojoj duljini. Njezina pažnja, to koliko je očito uživala u onome što gleda... svladala me je. Vrelina mi se stala podizati nogama i kralježnicom, leđa sam izvio u oštrom trzaju. Orgazam je pulsirao mojim tijelom nevjerojatnom silinom, izmamivši mi glasan krik iz grla dok sam svršavao. U glavi mi je zabljeskao prizor Hanne, bedara raširenih ispod mene, skliske kože, očiju otvorenih, bez riječi mi govoreći kako joj je dobro sa mnom. Vrelina je pulsirala, pulsirala i pulsirala... i moje se cijelo tijelo raspalo. Ruka mi je usporila, otvorio sam oči, omamljen i bez daha. Oči su joj plamtjele, tamnosive i zadivljene dok je prelazila prstima preko trbuha i gledala moju spermu na svojoj koži. “Wille.” Predući je izgovorila moje ime. Nema šanse da će na ovome ostati. Oslonio sam se rukom na jastuk iznad njezine glave, zureći dolje u nju. “Je li ti se ovo svidjelo?” Kimnula je, donje usne zarobljene među zubima. “Pokaži mi. Dodiruj se za mene.” Isprva se doimala nesigurnom, ali to se brzo pretvorilo u odlučnost. Gledao sam je kako spušta ruku dolje niz trbuh, kratko obujmivši moj još uvijek ukrućeni kurac, prste položivši prvo na mene, a tek potom na sebe, pa je kliznula dvama prstima preko klitorisa, izvijajući se pod svojim dodirom. Ruka mi je lebdjela nad njezinim grudima, i nagnuo sam se da joj posišem ukrućeni pupoljak prije nego što ću joj reći: “Dovedi se do vrhunca.” “Pomogni mi”, rekla je, otežalih vjeđa. “Nisam uz tebe kad si sama to radiš. Pokaži mi kako to radiš. Možda i ja volim gledati.” “Želim da gledaš dok mi pomažeš.” Još je bila toliko topla od našeg bjesomučnog seksa; mesa mekanog i tako jebeno vlažna. S mojim prstima u njoj i njezinima na klitorisu, pronašli smo ritam. Ona je milovala gore dok sam ja uvlačio. I jebeš sve ako mi ovo nije bio najljepši prizor ikad, da je gledam tako nesputanu i 94

intenzivnu, kako čas gleda dolje gdje sam svršio po njoj, a onda tamo gdje sam opet postajao tvrd između nas. Nije nam trebalo dugo da stignemo do tamo, i ubrzo se stala trljati o moju ruku, raširivši noge i razdvojivši usne dok je postajala sve napetija, a onda je eksplodirala uz vrisak. Bila je predivna kad je svršila, rumene kože i krutih bradavica. Nisam mogao a da ne kušam njezinu kožu, grickajući je ispod dojki i usporivši ruku kad se smirila. Jedno vrijeme nas je proučavala, onako prekrivene znojem, a onda se zagledala u moje sjeme na svojemu trbuhu. “Mislim da nam treba tuš.” Nasmijao sam se. “Mislim da si u pravu.”

*** Ali nismo se tuširali. Pošli smo ustati, ali onda sam joj poljubio rame, ili je ona ugrizla moje, i svaki bismo put samo ponovno kliznuli na madrac, i tako sve dok se nije dokotrljalo gotovo jedanaest sati ujutro. Oboje smo već odavno odustali od ideje da idemo na posao. Nakon što je naše ljubljenje ponovno postalo grozničavo, i ja je uzeo dok je bila savijena preko ruba kreveta, prevalila se na leđa i zurila u mene, igrajući se s mojom oznojenom kosom “Jesi li gladan?” “Malo.” Počela se ustajati, ali ponovno sam je gurnuo dolje, ljubeći joj trbuh. “Nisam toliko gladan da bih već ustao.” Uočio sam kemijsku olovku na noćnom ormariću i bez razmišljanja posegnuo za njom, promrsivši: “Ostani mirna.” Zubima sam povukao poklopac i pritisnuo vršak na njezinu kožu. Ostavila je prozor pored kreveta odškrinutim pa smo osluškivali zvukove grada dok sam crtao po njezinoj glatkoj koži tik iznad kuka. Nije pitala što radim, čini se da nije ni marila. Rukom je mrsila moju kosu, pa ju je spustila niz ramena, zatim opet gore uz moju čeljust. Oprezno mi je dotaknula usne, obrve, pa krenula niz korijen nosa. Tako bi me mogla dodirivati da je bila slijepa, pokušavajući otkriti kakav sam. Kad sam završio, povukao sam se unatrag diveći se svome djelu. Napisao sam djelić svojeg omiljenog citata sićušnim slovima, od njezina kuka pa sve do ogoljene stidne kosti. Sve što je rijetko, rijetkima. Sviđala mi se tamna tinta na njoj, a još i više ispisana mojim rukopisom. “Želim ti ovo tetovirati na kožu.” “Nietzsche”, šapnula je. “Sve u svemu, dobar citat, zapravo.” “Zapravo?” ponovio sam, trljajući palcem po čistoj koži ispod, razmišljajući što bih sve još tamo napisao. “Nije baš ljubio žene, ali na koncu je ipak smislio nekoliko pristojnih aforizama.” Majku mu, kakav mozak ima ova žena. “Kao na primjer?” upitao sam, pušući u tintu što se sušila. “Senzualnost uvijek toliko požuruje rast ljubavi da korijenje ostaje slabo i lako se da pokidati”, citirala je. Ideš. Pogledao sam taman na vrijeme da vidim kako joj zubi oslobađaju usnu, a oči blistaju od veselja. Ovo je bilo zanimljivo. “Što još?” Prešla je jagodicom prsta preko ožiljka na mojoj bradi i pomno mi proučavala lice. “Nije zlato sve što sja. Blagi sjaj značajka je najdragocjenijih metala.” Osjetio sam kako mi osmijeh pomalo iščezava. “A na koncu, čovjek voli nečiju želju, a ne ono što ta osoba želi.” Nakrivila je glavu prošavši rukom kroz moju kosu. “Misliš li da je to točno?” 95

Teško sam progutao, osjetivši se kao u zamci. Bio sam previše zapleten u vlastite zbrkane misli da bih mogao otkriti bira li namjerno određene citate o mojoj prošlosti, ili samo citira klasičnog filozofa. “Mislim da ponekad jest, da.” “Ali, sve što je rijetko, rijetkima”, tiho je rekla gledajući u svoj kuk. “Sviđa mi se to.” “Dobro.” Nagnuo sam se kako bih popravio jedno slovo, a drugo zatamnio, tiho pjevušeći. “Tu si pjesmu pjevušio cijelo vrijeme dok si pisao po meni”, šapnula je. “Stvarno?” Nisam ni bio svjestan da sam ispuštao nekakav zvuk. Još sam otpjevušio nekoliko taktova pokušavajući se sjetiti što sam uopće pjevao: She Talks to Angels1. “Mmm, stari dobri hit”, rekao sam, ispuhavši struju zraka na njezinu kuku kako bih osušio tintu. “Sjećam se da si je obradio sa svojim bendom.” Podignuo sam pogled prema njoj pokušavajući je shvatiti. “Snimka? Mislim da čak ni ja to nemam.” “Ne... “ Šapnula je. “Uživo. Bila sam u Baltimoreu s Jensenom onog vikenda kad ste svirali. Rekao je da vi dečki na svakom nastupu svirate obradu neke druge stvari i da ovu više nikad nećete svirati. Ja sam bila kad ste svirali baš tu.” Bilo je nešto suzdržano u njezinu pogledu kad je to izrekla. “Nisam ni znao da si bila tamo.” “Kratko smo se pozdravili prije nastupa. Bio si na pozornici, uštimavao se.” Nasmiješila se, Pjesma američke rock skupine The Black Crowes s njihova prvog albuma Shake Tour Money Maker liznuvši si usnice. “Tada sam imala sedamnaest, i bilo je to brzo nakon što si došao raditi za moga oca, tijekom jesenske stanke.” “Oh”, rekao sam, pitajući se što je sedamnaestogodišnja Hanna mislila o tom nastupu. Bio je to onaj na koji i sam znam katkad pomisliti, čak i nakon sedam godina. Te smo večeri bili žestoki, a publika je bila fantastična. Bio je to vjerojatno jedan od naših najboljih nastupa. “Svirao si bas”, rekla je, prstima opisujući male krugove na mojim ramenima. “Ali tu si pjesmu i otpjevao. Jensen je rekao da ne pjevaš često.” “Ne”, složio sam se. Nisam bio bogzna kakav pjevač, ali s tom pjesmom nisam mario. Ionako je bilo važnije pjevati sa srcem. “Vidjela sam kako se nabacuješ nekoj darkerici. Bilo mi je smiješno kako sam bila ljubomorna tada više nego ikad. Mislim da je to zato što si živio kod nas, pa sam mislila da nekako pripadaš nama.” Nasmiješila mi se. “Bože, te sam noći očajnički željela biti ona.” Promatrao sam joj lice dok je prebirala po sjećanjima, čekajući da čujem kako joj je završila ta večer. Ali, i meni. Nisam se sjećao da sam je vidio kad sam živio u Baltimoreu, ali bilo je milijun sličnih noći, u baru s bendom, nekakve darkerice, studentice, ili hipi djevojke u prvim redovima, a kasnije iste noći, ispod ili iznad mene. Oblizala je usnice. “Pitala sam hoćemo li se naći s tobom kasnije, ali Jensen se samo grohotom nasmijao.” Zagunđao sam, vrteći glavom i putujući rukom uz njezino bedro. “Ne sjećam se što se događalo nakon tog nastupa.” Prekasno sam shvatio koliko je to ružno zazvučalo, ali ako sam želio biti s Hannom, naposljetku će ipak doznati svu istinu o mojoj neukroćenosti. “Kakve su ti se djevojke sviđale? S očima crnim kao što je noć?” Uzdahnuo sam i popeo se na nju tako da smo se mogli gledati oči u oči. “Sviđale su mi se svakakve djevojke. Mislim da to ionako već znaš.” Pokušao sam naglasiti prošlo vrijeme, ali shvatio sam da sam podbacio kad je šapnula: “Kakav si ti samo igrač.” Rekla je to sa smiješkom, ali mrzio sam to. Mrzio sam napetost u njezinu glasu, znajući da me je upravo takvim i vidjela: kako ševim sve što hoda, a sad i nju, u ovom konglomeratu udova i usana i užitka. Na koncu, čovjek voli nečiju želju, a ne ono što ta osoba želi. I nisam imao opravdanja; predugo je to bila istina. 96

Primaknuvši mi se bliže, obujmila je rukom moj napola nabrekli kurac, milujući ga, stežući. “Kakav je tvoj tip žene sad?” Dala mi je priliku da odahnem. Ni ona više nije željela da to bude istina. Naslonio sam se na nju i poljubio je u lice. “Moj tip je skandinavska seks-bomba koju zovem medena.” “Zašto te je zasmetalo kad sam ti rekla da si igrač?” Zastenjao sam, otkotrljavši se iz njezina zagrljaja. “Ozbiljna sam.” Prebacio sam ruku preko očiju pokušavši sabrati misli. Naposljetku sam rekao: “Što ako više nisam taj momak? Što ako je prošlo dvanaest godina otkako sam bio takav? Otvoreno kažem svojim ljubavnicama što želim. Ne poigravam se ni s kim.” Malo se povukla pa me je pogledala s veselim osmijehom. “To ne znači da si otvoren i dubok, Wille. Ali, nitko nije rekao ni da riječ 'igrač' znači i šupak.” Protrljao sam lice. “Samo mislim da riječ 'igrač' sa sobom nosi konotacije koje mi ne pristaju. Imam dojam da se sad puno više trudim sa ženama s kojima sam, i da razgovaramo o onome što radimo zajedno.” “Pa”, rekla je, “sa mnom nisi razgovarao o onome što ti želiš.” Oklijevao sam, a srce mi je počelo divlje tući. Istina, ali bilo je to zato što sam se s njom osjećao drukčije nego s bilo kojom drugom ženom. S njom nije bila riječ samo o intenzivnom tjelesnom užitku; s njom sam bio i spokojan, i ushićen, osjećao sam bliskost. Nisam želio o tome razgovarati jer nisam želio da nijedno od nas postavlja granice. Duboko uzdahnuvši, promrsio sam: “To je zato što s tobom nisam siguran da je seks ono što želim.” Odmaknula se od mene i polako sjela. Plahte su skliznule s njezina tijela i posegnula je za majicom na rubu kreveta. “Okej. Ovo je bilo... čudno.” O, sranje. Nisam se najvještije izrazio. “Ne, ne”, rekao sam, posjevši se iza nje i ljubeći joj rame. Povukao sam majicu iz njezinih ruku i spustio je na pod. Lickao sam je niz kralježnicu, provukavši joj ruku oko struka i položivši joj dlan na srce. “Pokušavam pronaći način kako ti reći da želim da ovo bude više od seksa. Imam osjećaje za tebe koji nadilaze ono seksualno.” Umirila se, potpuno se ukipivši. “Nemaš.” “Nemam?” Buljio sam u njezina ukočena leđa, a puls mi se ubrzao više od bijesa negoli od uzrujanosti. “Kako to misliš, nemam?” Ustala je obavivši se plahtom. Led mi je kapao kroz žile hladeći svaki dio mene. Sjeo sam, gledajući je. “Jesi li... što to radiš?” “Oprosti. Samo... moram nešto obaviti.” Otišla je do ormara i stala izvlačiti odjeću. “Moram na posao.” “Sad?” “Da”, rekla je. “Znači, kažem ti da osjećam nešto prema tebi, a ti me izbacuješ?” Naglo se okrenula. “Moram sad ići, okej?” “To vidim”, rekao sam, a ona je šmugnula u kupaonicu. Bio sam ponižen i bijesan. I bio sam prestravljen pomišlju da je to bilo to. Tko bi samo pomislio da mogu sjebati stvar s curom time što sam se zaljubio u nju? Želio sam nestati odavde, i želio sam ustati iz kreveta i povući je natrag. Možda stvarno oboje moramo o koječemu promisliti.

TRINAESTO POGLAVLJE

Zatvorila sam vrata za sobom i nekoliko puta duboko udahnula. Trebalo mi je prostora. Trebala mi je minuta da skopčam koji se vrag događa. Ovo jutro mislila sam da sam odbačena kao i brojni drugi Willovi trofeji, a sad je govorio da želi nešto više? Koji kurac? Zašto je komplicirao? Jedna od stvari koje sam voljela kod Willa bila je da su s njime svi uvijek znali na čemu su. Bilo dobro ili loše, uvijek si znao ishod. Nikad ništa s njime nije bilo komplicirano; seks, bez komplikacija. Kraj priče. Bilo je lakše kad nisam imala više mogućnosti. Bio je opasan dečko, onaj zgodni tip koji se smuljao s mojom sestrom tamo u šupi iza kuće. Bio je muškarac iz mojih najranijih maštarija. I nije da sam cijelu mladost provela čeznući za njime upravo suprotno, zapravo - jer spoznaja da ga mogu željeti, ali da se u stvarnosti nemam čemu nadati, nekako mi je olakšavala stvari. Ali sad? To što sam ga mogla dotaknuti kao i on mene, to što sam čula da želi više iako je bilo nemoguće da to zaista i misli... kompliciralo je sve. Will Sumner nije poznavao značenje riječi više. Nije li sam priznao da nikad nije imao nijednu dugotrajnu monogamnu vezu? Da nikad nije pronašao nekoga tko bi ga dovoljno dugo zanimao? Nije li primio poruku od jedne svoje prijateljice onog jutra kad smo se prvi put poševili? Ne, hvala. Jer, ma koliko uživala provoditi vrijeme s njime, i ma koliko bilo zabavno pretvarati se da mogu puno naučiti, znala sam da sama nikad ne bih mogla biti igračica. Pustim li ga dalje od svojih gaćica - pustim li ga u svoje srce i zaljubim se u njega - potonut ću. Odlučivši da zapravo zbilja moram poći na posao, pustila sam vodu iz tuša, gledajući kako para puni kupaonicu. Pustila sam da mi mlaz vode preplavi kaos u glavi. Otvorila sam oči i pogledala dolje u svoje tijelo, i razmazanu crnu tintu na koži. Sve što je rijetko, rijetkima. Riječi su bile toliko precizno ispisane preko moga kuka, tamo gdje su se sad stapale jedna s drugom. Ostali su tragovi tamo gdje se tinta razmazala s njegovih prstiju. Dodiri koji su se izmjenjivali od snažnih pritisaka do poput pera laganih milovanja ostavili su nisku od otisaka prstiju među mojim dojkama, na rebrima i niže. Na trenutak sam se prepustila i divila nježnim viticama njegova rukopisa, sjećajući se odlučnog izraza na njegovu licu dok je pisao. Obrve je skupio, kosa mu je padala naprijed i prekrila mu jedno oko. Bila sam iznenađena kad nije podignuo ruku kako bi je odmaknuo - navika koja mi je postajala sve dražom - jer je bio toliko usredotočen, toliko uporan da dovrši ono što je započeo da je samo nastavio pedantno ispisivati riječi po mojoj koži. A onda je sve upropastio jer je izgubio razum. A ja sam se prepala. Dohvatila sam spužvu za kupanje i na nju istisnula previše gela za tuširanje. Počela sam trljati tragove tinte, veći se dio ionako već bio isprao od vrelog pritiska mlaza, a ostalo je otjecalo u pjenastom kaosu što mi je klizio niz tijelo dolje u odvod. S posljednjim tragovima Willa na sebi i njegovom tintom ispranom s moje kože i vodom koja je postajala sve hladnija, izišla sam ispod tuša i na brzinu se odjenula drhtureći na hladnom zraku. Otvorila sam vrata i zatekla ga kako korača po sobi, ponovno odjeven u sportsku odjeću, s kapom na glavi. Izgledao je kao da se dvoumi treba li otići. Naglim je trzajem svukao kapu s glave i okrenuo se meni. “Konačno, jebiga.” “Molim?” rekla sam i u meni je ponovno kiptio bijes. “Nisi ti ta koja bi trebala biti bijesna”, rekao je. Zinula sam. “Ja., ti... molim?”

“Otišla si”, ispljunuo je. “U susjednu prostoriju”, pojasnila sam. “Još uvijek sam bio sjeban, Hanna.” “Trebala sam malo biti nasamo, Wille”, rekla sam i kao da sam željela dodatno ilustrirati misli, izišla sam iz spavaće sobe pa krenula niz hodnik. Slijedio me je. “Opet to radiš”, rekao je. “Važno pravilo: nemoj se prepasti i pobjeći od nekog u vlastitoj kući. Znaš li koliko je to meni teško?” Zaustavila sam se u kuhinji. “Tebi? Imaš li uopće pojma što si mi rekao, tek tako iz vedra neba? Moram razmisliti!” “Nisi tamo mogla razmisliti?” “Bio si gol.” Stresao je glavom. “Što?” “Ne mogu misliti kad si gol!” dreknula sam. “Bilo mi je previše.” Pokazala sam na njegovo tijelo, ali brzo zaključila da je to bila loša ideja. “Samo je bilo... prepala sam se, okej?” “A što misliš, kako je meni bilo?” Sijevao je pogledom prema meni, mišići njegove čeljusti su se grčili. Kad nisam odgovorila, odmahnuo je glavom i oborio pogled zabivši ruke u džepove. I to je bila loša ideja. Pojas njegovih hlača za trčanje spao je dolje, a rub majice povukao se gore. I, ajme. Onaj mali komadić preplanulog trbuha i njegova kuka definitivno mi nije pomogao. Prisilila sam se usredotočiti na razgovor. “Najprije si mi rekao da ne znaš što želiš. A onda si rekao da tvoji osjećaji prema meni nadilaze seksualnosti. Moram biti iskrena, čini mi se da baš ne kužiš najbolje što se događa među nama. Prvi put kad smo se seksali, praktično si me otpilio, a sad mi kažeš da želiš nešto više?” “Ej, halo?” dreknuo je i on. “Nisam te otpilio. Rekao sam ti, bilo mi je čudno jer si bila onako hladnokrvna... “ “Wille”, rekla sam čvrstim glasom. “Dvanaest godina sam živjela s pričama o tebi i o mome bratu. Vidjela sam što se dogodilo nakon tvog petljanja s Liv - mjesecima je bila u oblacima, a ti nisi imao pojma o tome, mogu se okladiti. Vidjela sam kako se iskradaš s djeverušama na vjenčanju, ili kako nestaješ nekamo na obiteljskim okupljanjima, i ništa se nije promijenilo. Cijeli svoj život se ponašaš kao razuzdani frajer, a sad misliš da želiš više? Nemaš pojma ni što to znači!” “A ti kao znaš? Odjednom sve znaš? Zašto uopće misliš da sam znao da je Liv ono toliko značilo? Ne razgovaraju svi o svojim osjećajima i seksualnosti, niti govore što im god padne na pamet tako otvoreno kao ti. Nikad nisam upoznao ženu kao što si ti.” “Pa, statistički gledano, to zbilja nešto govori.” Nisam znala odakle sve ovo uopće izvire, ali iste sekunde kad sam to izgovorila, znala sam da sam pretjerala. Odjednom se činilo kako ga napušta volja za prepirkom, gledala sam kako mu se ramena spuštaju, zrak napušta pluća. Zurio je u mene jedan dugi trenutak, u očima mu se gasio plamen sve dok nisu postale samo... prazne. A onda je otišao.

*** Toliko sam puta prešla gore-dolje po ofucanom sagu da sam se pitala jesam li na njemu ostavila trag. U glavi mi je bio kaos, srce mi nije prestalo snažno tući. Nisam imala pojma što se upravo dogodilo, ali osjetila sam kako mi se cijela koža i mišići zatežu i napinju, i plašila sam se da sam upravo od sebe otjerala najboljeg prijatelja i najbolji seks u svome životu. Trebalo mi je nešto poznato. Trebala mi je obitelj. Telefon je zvonio četiri puta prije nego što je Liv podignula slušalicu.

“Ziggy!” uzviknula je moja sestra. “Kako je moj mali pokusni miš?” Sklopila sam oči, naslonivši se na dovratak između blagovaonice i kuhinje. “Dobro, dobro. Kako je mlada buduća rađaona?” upitala sam, brzo dometnuvši: “I definitivno nisam mislila na tvoju vaginu.” Njezin je smijeh prštao kroz slušalicu. “Dakle, još ti nije izrastao verbalni filtar? Jednog dana ćeš izluditi nekog sirotog momka, znaš?” Eh, da je znala makar i pola priče. “Kako se osjećaš?” upitala sam preusmjerivši razgovor u sigurnije vode. Liv je bila udana i prilično trudna s prvim, željno iščekivanim, unukom kod Bergstromovih. Čudilo me je da ju je moja majka ostavljala nasamo i na deset minuta. Liv je uzdahnula i mogla sam zamisliti kako je sjela na stol u svojoj žutoj kuhinji, a njezin se golemi crni labrador lijeno pomaknuo i legao joj uz noge. “Dobro sam”, rekla je. “Umorna k'o pas, doduše, ali dobro.” “Sluša li te bebač?” “Uvijek”, rekla je i mogla sam čuti osmijeh u njezinu glasu. “Ova će beba biti savršena. Samo čekaj pa ćeš vidjeti.” “Jasno da hoće”, rekla sam. “Mislim, pogledaj joj samo tetu.” Nasmijala se. “I ja kažem.” “Jeste li već odabrali ime?” Liv je bila čvrsto odlučila da ne želi doznati spol njihove male štručice sve dok se ne rodi, što mi je uvelike otežalo da već unaprijed razmazim svog nećaka ili nećakinju. “Pa, možda smo suzili izbor.” “I?” rekla sam zainteresirano. Popis spolno neutralnih imena kojima su se dosjetili moja sestra i njezin muž graničili su s komičnim. “Ma kakvi, neću ti reći.” “Molim? Zašto?” zacviljela sam. “Zato što ti uvijek pronađeš neku grešku.” “Ne budali”, dahnula sam. Iako... bila je u pravu. Dosad je izbor imena bio užasan. Nekako su ona i njezin suprug Rob zaključili da su samo tri imena i tri vrste ptica spolno neutralni. “Onda, što ima novo s tobom?” upitala je. “Kako se tvoj život poboljšao od epskog sukoba sa šefom prošlog mjeseca?” Nasmijala sam se, znajući, dakako, da je mislila na Jensena, a ne na tatu, ili eventualno na Leimackog. “Trčala sam, i malo više izlazila. Mislim, napravili smo određeni... kompromis.” Liv nije promaknulo ništa. “Kompromis? S Jensenom?” S Liv sam se čula nekoliko puta tijekom proteklih tjedana, ali nije znala ništa o mom novom prijateljstvu, odnosu, ili što je već bilo ono što sam imala s Willom. Zbog očitih razloga. Ali trebala sam čuti sestrino mišljenje o svemu tome, i želudac mi se zgrčio u veliku kuglu jeze. “Pa, znaš kako je Jens stalno navaljivao da moram više izlaziti.” Zastala sam, prošavši prstima po vitičastom uzorku izrezbarenom na antiknoj komodi u blagovaonici. Sklopila sam oči, lecnuvši se kad sam izgovorila: “Predložio je da nazovem Willa.” “Willa?” upitala je. Prošao je trenutak šutnje, a ja sam se pitala sjeća li se onog visokog, prekrasnog studenta kao i ja. “Čekaj - Willa Sumnera?” “Baš tog”, rekla sam. Želudac mi se grčio čak i kad bih ga spomenula. “Opa. Nisam to očekivala.” “Ni ja”, dometnula sam. “Onda, jesi li?” “Jesam li što?” upitala sam, smjesta zažalivši zbog prizvuka panike u svom glasu. “Nazvala ga”, rekla je uz smijeh. “Aha. Što je u neku ruku i razlog zašto te zovem.” “To mi zvuči slasno zlokobno”, rekla je. Nisam imala pojma kako dalje, pa sam počela s najjednostavnijim, najnevinijim detaljem koji je postojao. “Pa, on živi ovdje u New Yorku.”

100

“Toga se sjećam, da. I? Nisam ga vidjela godinama, i baš nekako umirem od želje da doznam što ima s njime. Kako izgleda?” “Oh, izgleda... dobro”, rekla sam trudeći se zvučati što je neutralnije moguće. “Družimo se.” Uslijedila je stanka s druge strane linije, trenutak kad sam gotovo mogla vidjeti kako se Livino čelo nabralo, oči suzile dok je pokušavala dokučiti skriveno značenje u mojim riječima. “Družite se?” ponovila je. Zastenjala sam, protrljavši lice. “O moj Bože, Ziggy! Zar se prašiš s Willom?” Zastenjala sam opet, a smijeh mi je ispunio uši. Odmaknuvši se, pogledala sam slušalicu u svojoj ruci. “To nije nimalo smiješno, Liv.” Čula sam kako je izdahnula. “Da, to je totalno smiješno.” “Bio je tvoj... dečko.” “Oh, ma nije. Uopće. Mislim da smo bili zajedno, ono kao, deset minuta.” “Ali... djevojački kodeks!” “Da, ali postojalo je određeno vremensko ograničenje. Ili osnovno ograničenje. Kao, jedva da smo se dotaknuli onoga glavnog dijela. Iako, katkad mislim da sam bila sasvim spremna da ga pustim da do kraja uđe u moju krletku, ako me kužiš?” “Mislila sam da si bila očajna nakon tih praznika.” Grohotom se nasmijala. “Čekaj, čekaj, malo ohladi. Najprije, nikad nismo bili zapravo zajedno. Bilo je to samo uspaljeno pipanje iza mamina vrtnog alata. Isuse, jedva da se i sjećam toga.” “Ali bila si tako tužna, nisi čak ni došla kući ono ljeto kad je Will radio s tatom.” “Nisam došla jer sam se cijelu godinu zajebavala i morala sam nadoknaditi gradivo tijekom ljeta”, rekla je. “A to ti nisam rekla jer bi me mama i tata bili ubili da su doznali.” Pritisnula sam dlan na lice. “Tako sam zbunjena.” “Nemoj biti”, rekla je, a glas joj je sad postao zabrinut. “Samo mi reci što se točno događa među vama?” “Puno se družimo. Stvarno mi se sviđa, Liv. Mislim, on mi je vjerojatno najbolji prijatelj ovdje. A onda smo se spetljali i bio je sav čudan sutradan. Onda je počeo govoriti o osjećajima i samo mi se čini da me koristi kao predmet u nekom uvrnutom emotivnom eksperimentu. Nije baš da ima najbolju reputaciju kod Bergstromica.” “Pa si ga otpilila jer je u tvom dvanaestogodišnjem sjećanju on tip mojih snova i ostavio me je ucviljenu i slomljena srca?” Izdahnula sam. “Među ostalim.” “A što je to ostalo?” “Pa, to što je kurviš. To što se sutradan ne sjeća s kime se ševio, a nije prošlo ni dvadeset četiri sata nakon što smo se seksali kad mi je rekao da želi više od seksa.” “Okej”, rekla je, malo promislivši. “Želi li? Želiš li ft?” Uzdahnula sam. “Ne znam, Liv. Ali čak i ako želi - ako ja želim - kako mu mogu vjerovati?” “Ne želim da se ponašaš kao idiot pa ću nešto s tobom podijeliti. Spremna?” “Nimalo”, rekla sam. Svejedno je nastavila: “Prije nego što sam upoznala Roba, bio je ogroman kurviš. Kunem se Bogom, pimpek mu je bio posvuda. Ali sad? Sasvim drugi čovjek. Obožava tlo po kojem hodam.” “Da, ali on se želio oženiti”, rekla sam. “Nisi se samo prašila s njime.” “Kad smo prvi put izišli, bilo je to definitivno samo seks. Vidi, Ziggy, gomila toga se dogodi s osobom između devetnaeste i tridesete. Gomila promjena.” “To ću ti povjerovati”, promrsila sam, zamislivši Willov produbljeni glas, njegove vješte, grešne prste, njegova široka, čvrsta prsa. “Ne mislim samo na razvoj muškog tijela, znaš.” Zastala je pa dodala: “Iako, i to, jasno. A sad, kad malo bolje promislim, trebala bi mi definitivno poslati sliku Willa Sumnera u trideset i prvoj.” “Liv!” 101

“Šalim se!” grcala je od smijeha, a onda opet zastala. “Ne, ustvari mislim ozbiljno. Pošalji mi sliku. Ali stvarno bi mi bilo krivo da s njime propustiš priliku jer očekuješ da će se cijeloga života ponašati kao devetnaestogodišnji kurviš. Iskreno, zar ne misliš da si se i sama promijenila tijekom ovih godina?” Nisam ništa odgovorila, samo sam grizla usnicu i dalje prstima prateći rezbarije na majčinoj komodi. “A to je bilo prije samo pet godina. Dakle, promisli kako se on sad osjeća. Trideset i jedna mu je. Čovjek u dvanaest godina stekne gomilu mudrosti, Ziggy.” “Sranje”, rekla sam. “Mislim da si u pravu.” Nasmijala se. “Pretpostavljam da logična strana tvog mozga sve ovo koristi kao nekakvo magnetsko polje koje odolijeva šarmu Willa Sumnera?” “I sasvim uspješno, očigledno.” Sklopila sam oči i naslonila se leđima na zid. “O Bože, ovo je čudesno. Tako sam jebeno sretna što si me danas nazvala. Golema sam i trudna i oko mene se ništa zanimljivo ne događa. Ovo je fantastično.” “I nije ti baš nimalo čudno?” Promislila je. “Pa, valjda bi moglo biti, ali iskreno? Will i ja... bio je prvi dečko s kojim sam osjetila požudu, ali to je uglavnom bilo sve. Preboljela sam ga istog trena kad je Brandon Henley ispirsao jezik.” Prekrila sam oči rukama. “Uh, odvratno.” “Aha, nisam ti rekla za to jer te nisam željela upropastiti, a nisam ni željela da ti upropastiš sve to meni istraživanjem o tome kako taj pirsing utječe na grčenje mišića i tako to.” “Bome, ovo je bio jedan prilično jeziv razgovor”, rekla sam. “Smijem li se sad odjaviti?” “Daj, prestani.” “Stvarno sam zabrljala”, jauknula sam protrljavši si lice. “Liv, bila sam prava gadura prema njemu.” “Čini se da ćeš morati nekome ljubiti dupe. Je li mu takvo što sad napeto?” “O, Bože!” rekla sam. “Prekidam!” “Okej, okej. Čuj, Ziggy. Ne možeš vise gledati na svijet očima curice. Saslušaj ga. Pokušaj, i zapamti da Will ima penis i da je zbog toga sigurno idiot. Ali slatki idiot. Čak ni ti to ne možeš poreći.” “Prestani biti tako mudra.” “Nemoguće. A sad lijepo navuci svoje gaćice odrasle djevojke i popravi ono što si zaribala.”

*** Cijelim sam putem do Willova stana pokušavala secirati svaku uspomenu na onaj Božić, pokušavajući to povezati s onim što mi je Liv ispričala. Imala sam dvanaest i bila sam opčinjena pomišlju na njega i moju sestru zajedno. Ali sad kad sam čula Livinu verziju događaja od toga tjedna i onoga što se poslije odvijalo, pitala sam se koliko je sve to bilo stvarno, a koliko je toga moj dramatiziranju sklon mozak sam proizveo. I bila je u pravu. Zbog tih mi je uspomena bilo tako lako strpati Willa u ladicu muških kurviša, i bilo mi je gotovo nemoguće da ga zamislim u nekoj drugoj. Zar je zaista želio više? Je li bio za to sposoban? Jesam li ja? Zastenjala sam. Morat ću se vraški potruditi da se iskupim. Nije odgovorio kad sam pokucala; nije odgovorio ni na jednu poruku koju sam poslala dok sam stajala ispred njegovih vrata. Zato sam napravila jedino čega sam se mogla dosjetiti i počela mu slati proste viceve.

102

Koja je razlika između penisa i plaće? Otipkala sam. Kad nisam dobila odgovor, nastavila sam: Žena će ti uvijek radije popušiti plaću. Ništa. Što je jedna cica rekla drugoj? Kad nije stigao odgovor, otipkala sam: Ti si moja najbolja prijateljica. Isuse, ovaj je bio pre jadan. Pokušala sam s još jednim. Što dolazi nakon - šezdeset devet? Spomenula sam njegov najdraži broj i nadala se da će ga barem ovo trgnuti. Umalo da nisam ispustila mobitel kad je na zaslonu iskočilo: Što? Ispiranje usta. Ma, u kurac, Hanna. To je bilo odvratno. Dolazi ovamo prije nego što se do kraja osramotiš.

*** Do dizala sam praktično odsprintala. Vrata su mu bila otključana i, kad sam ušla, vidjela sam da je usred kuhanja večere, u loncima na štednjaku nešto se krčkalo, a pult je bio pretrpan namirnicama. Nosio je majicu Primus i izblijedjele, pocijepane traperice. Izgledao je slatko za krepat. Nije podignuo pogled kad sam ušla, nego je ostao pognute glave, očiju uprtih u nož i dasku za rezanje pred sobom. Nesigurne noge odnijele su me preko prostorije, stala sam mu iza leđa i pritisnula bradu na rame. “Ne znam zašto me uopće trpiš”, rekla sam. Duboko sam udisala, želeći upamtiti ovaj miris njega. Jer što ako sam stvarno sve upropastila što ako mu je bilo navrh glave blesave Ziggy i njezinih debilnih, kretenskih pitanja i nespretnih seksualnih susreta i brzanja sa zaključcima? Ja bih samu sebe već odavno izbacila kroz prozor. Ali iznenadio me je kad je odložio nož i okrenuo se. Izgledao je očajno, i osjećaj krivnje stao mi je nagrizati želudac. “Možda jesi nešto pogrešno zabrijala u vezi s Liv”, rekao je, “ali to ne znači da nisu postojale druge. Nekih se ni ne sjećam.” Glas mu je bio iskren, pun isprike, čak. “Radio sam svašta. Ne ponosim se time. Sve mi se to na neki način sad vraća.” “Mislim da me je upravo zato i prestravila pomisao da želiš nešto više”, rekla sam. “To što je bilo toliko puno žena u tvojoj prošlosti i što znam da nemaš pojma koliko si srca slomio. Možda ne znaš ni kako ih ne slomiti. Voljela bih misliti kako sam prepametna a da bih se pridružila toj nesretnoj vojsci.” “Znam”, rekao je. “I siguran sam da je upravo to dio tvoga šarma. Ne želiš me mijenjati. Samo mi želiš biti prijateljica. Tjeraš me da bolje promislim o vlastitim odlukama, i to je dobro.” Oklijevao je. “I priznajem da sam se malo zanio nakon našeg seksa... jednostavno me ponijelo.” “U redu je.” Pridignula sam se na prste i utisnula mu poljubac u obraz. “Nemam ništa protiv toga da budemo samo prijatelji”, rekao je. “Još bolje, prijatelji s povlasticama.” Odmaknuo me je od sebe i zagledao se u moje oči. “Ali mislim da je i ovo dobro za početak, okej?” Pokušala sam mu iščitati izraz lica, razumjeti zašto tako oprezno promišlja o svakoj izgovorenoj riječi. “Žao mi je zbog svega što sam ti izgovorila”, rekla sam. “Uspaničila sam se i izrekla grozne stvari. Osjećam se kao idiot.” Posegnuo je i okačio prst o kopču moga pojasa pa me privukao sebi. Rado sam se predala, osjetivši pritisak njegove brade na mojoj. “Oboje smo idioti”, rekao je i spustio pogled na moje usne. “I samo da znaš, sad ću te poljubiti.” Kimnula sam, pridignuvši se na prste i primaknuvši usne njegovima. Nije to baš bio poljubac, ali nisam bila sigurna kako bih ga drukčije opisala. Usne su mu okrznule moje, svaki put s malo jačim pritiskom od prethodnoga. Blago me lickao jezikom, jedva me dotaknuvši prije nego što će me

103

privući bliže, dublje. Osjetila sam kako je uvukao prste ispod moje majice i ostavio ih tako, na mom struku. Misli su mi se odjednom uskovitlale od ideja što bih mu željela raditi, koliko sam bliže trebala biti. Željela sam ga kušati, cijeloga. Željela sam upamtiti svaku liniju i mišić. “Želim ti ga popušiti”, rekla sam, a on se odmaknuo, tek toliko da mi procijeni izraz lica. “Ovaj put stvarno. Kao ono, da te dovedem do vrhunca i sve skupa.” “Da?” Kimnula sam, prešavši vršcima prstiju po liniji njegove čeljusti. “Pokaži mi kako to vrhunski napraviti?” Nasmijavši se, rekao je tiho: “Isuse, Hanna.” Mogla sam osjetiti kako se već ukrutio na mom boku pa sam uvukla ruku dolje, da ga obujmim. “Okej?” upitala sam. Očiju raširenih i punih povjerenja, uzeo mi je ruku i poveo me prema kauču. Načas je oklijevao prije nego što je sjeo. “Mogao bih se onesvijestiti ako me nastaviš tako gledati.” “Pa zar nam to nije cilj?” Nisam čekala poziv, nego sam kleknula na pod između njegovih nogu. “Reci mi kako želiš da to radim.” Oči su mu bile napete dok je gledao dolje u mene. Pomogao mi je s pojasom, pomogao gurnuti hlače niz kukove, i gledao kako se naginjem i ljubim glavić. Zastao je na trenutak kad sam se odmaknula i proučavao mi izraz lica. A onda je uhvatio svoj kurac u korijenu. “Liži ga od korijena do vrha. Počni polako. Draži me malo.” Nagnula sam se, povlačeći jezikom uz donju stranu erekcije, duž debele žile pa polako preko napetog glavića. Poljubila sam vršak, i malo usisala. Zastenjao je. “Opet. Počni od dna. I ponovno malo siši glavić.” Poljubila sam mu kurac, nasmijavši se. “Tako si određen.” Ali činilo se da mi ne može uzvratiti osmijeh; njegove su plave oči bile olujne od napetosti. “Sama si to tražila”, zastenjao je. “Govorim ti što ćeš raditi, korak po korak, onako kako sam zamišljao stotinu puta.” Počela sam opet, uživajući, obožavajući ga vidjeti ovakvog Doimao se pomalo opasnim, na boku je skupio ruku u šaku. Željela sam da se raspameti, da mi zarije ruke u kosu i počne snažno nabijati u moja usta. “Sad siši.” Kimnuo je kad sam ga obuhvatila usnama, potom ustima, jezikom ga još malo milujući. “Još siši. Jače.” Učinila sam što je tražio, načas sklopivši oči i pokušavajući ne paničariti na pomisao da se gušim dok mi je u ustima da gubim kontrolu. Činilo se da sam sad sve napravila kako valja. “Oh, jebiga, da, tako”, stenjao je kad sam skupila usne oko njega. “Mljackaj... malo grebi zubima po njemu.” Podignula sam pogled tražeći potvrdu prije nego što sam pustila da mi zubi grebu po njegovoj koži. Zagunđao je, trgnuvši kukovima i nabivši se do pozadine moga grla. “Tako je. Isuse. Sve što radiš je tako jebeno dobro.” Bio je to upravo onaj kompliment koji mi je trebao da preuzmem stvar u svoje ruke, da ga jače sišem i sama se prepustim. “Da, oh... “ Kukovi su mu se snažnije pomicali, grublje. Oči su mu bile fiksirane na moje lice, ruke je zakopao u moju kosu, baš kako šam i željela. “Pokaži mi koliko ti se ovo sviđa.” Sklopila sam oči, mumljajući oko njega, sišući ga. Mogla sam osjetiti tihe zvukove što mi bježe iz grla i sve što sam mogla misliti bilo je: da, i još, i raspadni se. Njegovo duboko stenjanje i isprekidani dah djelovali su na mene poput droge, i osjetila sam kako se s njegovim sve većim užitkom u meni budi sve veća žudnja. Uskladili smo ritam, moja usta i šaka zajedno su ga obrađivali dok je on pomicao kukovima, i mogla sam vidjeti kako se susteže, želi da potraje. “Zubi”, podsjetio me je siktajem, a onda zastenjao od olakšanja kad sam ga poslušala.

104

Prstima jedne ruke pratio je liniju mojih usana obavijenih oko njega, a druga mu je ostala zapetljana u mojoj kosi, vodeći me i naposljetku me zadržavši u mjestu kad je oprezno nabio. Na mome jeziku, bio je nabrekao, a ruka u mojoj kosi stegnula se u šaku. “Evo me Hanna. Svršit ću.” Mogla sam osjetiti mišiće na njegovu trbuhu kako se trzaju i napinju, bedra kako se zatežu. Još sam jednom dugo posisala njegov kurac prije nego što sam se povukla, uzevši ga u ruke i klizeći šakom brzo i grubo, stezala ga kako je želio. “Oh, jebiga”, zadahtao je dok je svršavao, topao na mojoj ruci. I dalje sam ga obrađivala, sad sporije povlačeći sve dok mu nije bilo previše pa mi je odmaknuo ruku, smiješeći se dok me je privlačio sebi. “Jebiga, brzo učiš”, rekao je, ljubeći mi čelo, obraze, kut usana. “Zato što imam izvrsnog učitelja.” Nasmijao se u moja usta. “Mogu te uvjeriti da to nisam stekao iskustvom.” Odmaknuo se, očima putujući po svakom milimetru moga lica. “Ostani na večeri sa mnom.” Sklupčala sam se uz njega i kimnula. Nije bilo tog mjesta gdje bih sad radije bila.

105

ČETRNAESTO POGLAVLJE

Davno je bilo kad sam se posljednji put sklupčao na kauču sa ženom, zaboravio sam koliko je to divno. Ali s Hannom, na granici s blaženstvom bilo je uživanje u pivu, košarkaškoj utakmici, nekakvom štreberskom znanstvenom razgovoru. Iskapio sam pivo jednim dugačkim gutljajem pa je pogledao, a oči su joj se caklile kao da se netom probudila. Bio sam razočaran što sam na neki način pedalirao unatrag nakon njezine jutrošnje reakcije. Ali kao što sam brzo shvatio, za nju bih učinio sve. Ako je željela da stvari ostanu neobavezne, tako će i biti. Ako je željela da budemo prijatelji s povlasticama, mogao sam se pretvarati. Mogao sam biti strpljiv, mogao sam joj dati na vremenu. Samo sam želio biti s njom. I, koliko god to patetično zvučalo, uzet ću ono što mi se pruža. Zasad je bilo okej da budem Kitty. “Jesi dobro?” promrsio sam poljubivši je u tjeme. Kimnula je, zastenjavši i čvršće obavivši ruku oko pivske boce u svome krilu. Bila je još uglavnom puna i, u ovom trenutku, vjerojatno mlaka, ali svidjelo mi se što je ipak uzela jedno. “Ne voliš pivo?” upitao sam. “Ovo ima okus na češer.” Nasmijao sam se pa povukao ruku iza njezina vrata i nagnuo se naprijed da spustim svoju praznu bocu. “To je hmelj.” “Je Li to isto kao ono od čega izrađuju odjeću od marihuane?” Još sam se više nagnuo naprijed i grohotom nasmijao. “To je konoplja, Hanna. Sveca mu, genijalna si.” Kad sam joj dobacio pogled, smiješila se i shvatio sam, jasno, da me zajebava. Potapšala me je svisoka po glavi, a ja sam joj otresao ruku, govoreći: “Super mi je kako načas zaboravim da si vjerojatno upamtila ime svake biljke na svijetu.” Protegnula se lagano zatresavši rukama iznad glave dok je mumljala od užitka. Dakako, ugrabio sam priliku da joj kriomice pogledam dojke. Imala je opaku Doctor Who majicu koju nisam dosad vidio. “Je li to gledaš moje blago?” rekla je otvorivši jedno oko i uhvativši me pa polako spustivši ruke. Odmahnuo sam glavom. “Da.” “Jesi li oduvijek bio takav obožavatelj cica?” upitala je. U onome što je očito postajalo obrazac, ignorirao sam aluziju o drugim ženama, odlučivši da se ni riječju neću osvrnuti na taj tabu... za sada. Pored mene, umirila se i znao sam da je i sama osjetila kako se među nama koči isto neizgovoreno pitanje: hoće li se ovaj razgovor nastaviti? Spas u zadnji čas stigao je u obliku zujanja mog mobitela na stolu. Na zaslonu je zasvijetlila Maxova poruka. Idem kod Maddie na koje pivce. Dolaziš? Pokazao sam mobitel Hanni, dijelom jer sam joj želio pokazati da to nije neka žena koja mi šalje poruku u utorak navečer, a dijelom kako bih vidio ide li joj se sa mnom. Podignuo sam obrvu u nijemom pitanju. “Tko je Maddie?” “Maddie je Maxova prijateljica, vlasnica bara Maddie u Harlemu. Obično je prilično prazan, a ima sjajno pivo. Max tamo voli odlaziti na one jezive britanske splačine.” “Tko sve ide?”

106

Slegnuvši ramenima, rekao sam: “Max. Možda Sara.” Zastao sam, promislivši. Bio je utorak, pa će Sara i Chloe vjerojatno pokušati doznati provodim li večer s Kitty. Vjerojatno je sve ovo bio lažno ležeran poziv kojim me provjeravaju. “Kladim se da će doći i Bennett i Chloe.” Hanna je nakrivila glavu proučavajući me. “Idete li vi često u barove radnim danima? Malo mi je to čudno za vas ozbiljne poslovne ljude.” Uzdahnuo sam, ustao i povukao je na noge sa sobom. “Mislim da pokušavaju pratiti moj seksualni život, da budem iskren.” Ako je znala da su moje subotnje večeri bile rezervirane za Kristy, onda je vjerojatno znala da su utorci obično bili za Kitty. Zato sam je isto tako mogao suočiti s time koliko moji prijatelji znaju biti zabadala. Izraz lica joj je ostao nedokučiv, i nisam mogao otkriti je li bila iživcirana, ljubomorna, nervozna, ili je samo ravnodušno slušala. Toliko sam želio doznati što joj se vrzma po glavi, ali nisam nikako mogao ponovno započeti taj razgovor i izbezumiti je. Bio sam muškarac, onaj koji je savršeno u stanju prihvatiti seks od žene čak i u najmutnijim emotivnim okolnostima. Naročito kad je ta žena bila Hanna. Sagnuo sam se i pokupio pivske boce. “Hoće li biti čudno ako i ja dođem? Znaju li oni za nas?” “Da, znaju. Ne, neće biti čudno.” Doimala se sumnjičavom, i spustio sam ruku na njezino rame. “Još jedno pravilo: stvari su čudne samo ako im to dopustiš.”

*** Kako je bar bio otprilike petnaest blokova udaljen od moga stana, odlučili smo prošetati. Kasni ožujak u New Yorku bio je ili siv i hladan, ili plav i hladan. Snijeg je, srećom, konačno nestao i došlo je prilično pristojno proljeće. Samo jedan korak dalje od moga stana, Hanna je posegnula za mojom rukom. Isprepleo sam prste s njezinima i priljubio nam dlanove. Nekako sam oduvijek očekivao da bi ljubav primarno trebala biti stanje uma, pa su mi još uvijek bile neobične tjelesne manifestacije vlastitih osjećaja: ono kako bi mi se želudac zgrčio, koža naježila od gladi za njom, prsa stegnula, a srce natjeralo krv da šiklja žestoko i brzo mojim arterijama. Stisnula mi je ruku, upitavši: “Stvarno voliš pozu šezdeset devet? Mislim, baš stvarno?” Trepnuo sam prema njoj nasmijavši se i, jebiga, još se više zacopavši. “Aha. Obožavam je.” “Ali... i znam da će ti ovo biti grozno... “ “Upropastit ćeš mi sve sad, hoćeš li?” Podignula je pogled prema meni, malo se spotaknuvši na pukotinu na pločniku. “Zar je to uopće moguće?” Promislio sam. “Vjerojatno nije.” Zaustila je nešto reći pa ponovno zatvorila usta. Najzad, bubnula je: “Ali lice ti bude praktično na nečijoj guzici.” “Nije točno. Lice ti je na nečijem kurcu ili nečijoj pičkici.” Već je vrtjela glavom. “Ne. Recimo, na primjer, da sam ja na tebi, a ti...” “Sviđa mi se ta pretpostavka.” Čekao sam da se napuni municijom i izrešeta me. Štoviše, toliko sam to želio da sam, čim sam to zamislio, morao ukrasti trenutak i diskretno se namjestiti u hlačama. Ignorirajući moj mig, nastavila je: “Dakle, to znači da si ispod mene. Noge su mi raširene oko tvoje glave, tako da mi je dupe... u ravnini očiju.” “Meni paše.” “Ali to je moje dupe. Kod tvojih očiju.”

107

Ispustio sam joj ruku i posegnuo kako bih joj zataknuo pramen kose iza uha. “Ovo te možda neće iznenaditi, ali nemam ama baš nikakvu averziju prema stražnjicama. Mislim da bismo to trebali probati.” “Nije li ti to čudno?” Naglo zastavši, okrenuo sam joj lice prema svojemu. “Jesmo li išta učinili da ti je bilo čudno? Nelagodno?” Obrazi su joj se zarumenjeli i pogledala je niz ulicu, promrmljavši: “Nismo.” “I vjeruješ li mi kad ti kažem da ću učiniti sve da ti bude dobro?” Vratila je pogled na mene, očiju blagih i punih povjerenja. “Aha.” Ponovno sam joj primio ruku u svoju pa smo nastavili hodati. “Onda je riješeno. Očekuj u bliskoj budućnosti pozu šezdeset devet.” Nekoliko smo idućih blokova hodali u tišini, slušajući pjev ptica, hujanje vjetra, zvukove prometa usklađene s mijenjanjem svjetala na semaforu. “Misliš li da ću ja tebe ikad moći nešto naučiti?” upitala je taman prije nego što smo stigli do bara. Nasmiješio sam se. “Nema sumnje.” A onda sam joj otvorio vrata pokazavši joj da nas uvede unutra. Moji su prijatelji sjedili za stolom odmah do malog plesnog podija, ugledavši nas čim smo ušli unutra. Chloe, koja je sjedila sučelice vratima, prva nas je primijetila, usnama oblikovavši sićušno, iznenađeno O, koje je gotovo smjesta iščeznulo. Bennett i Sara okrenuli su se u svojim stolcima, svaki bijedno prikrivši svoju reakciju. Ali jebeni je Max imao golemi govnarski cerek raširen od uha do uha. “Vidi, vidi”, rekao je i ustao kako bi obišao stol i privukao Hannu u zagrljaj. “Vidi tko nam je to došao.” Hanna se nasmiješila svakom ponaosob pozdravivši ih kratkim zagrljajima i mahanjem, a onda je izvukla stolac na kraju stola. Natjerao sam Maxa da se pomakne kako bih mogao sjesti pokraj nje, i nije mi promaknuo njegov podrugljiv smijeh i tiho: “Gotov si.” I Maddie je prišla našem stolu, bacivši pred nas dva podmetača i pitajući nas što ćemo popiti. Nabrojila je sve vrste točenih piva i, zato što sam znao da se Hanni neće svidjeti nijedno, nagnuo sam joj se bliže, rekavši: “Imaju oni i druga alkoholna pića, ili sokove.” “Sok je izričito zabranjen”, umiješao se Max. “Ako ne voliš pivo, ima viski.” Hanna se nasmijala, napravivši grimasu: “Bi li ti pio votku i 7-Up?” upitala je, predvidjevši našu uobičajenu rutinu gdje bi ona naručila piće, a ja sam obično bio taj koji bi ga dovršio. Odmahnuo sam glavom i napravio facu, nagnuvši se prema njoj, a čela su nam se praktično dodirivala. “Vjerojatno ne bih.” Malo je promislila. “A Jack i Coca-Colu?” “To bih popio.” Pogledao sam gore u Maddie i rekao: “Jack i Coca-Colu za damu, a ja ću jedan Green Flash.” “Oh, što je to?” upitala je Hanna. “To je jedno stvarno hmeljasto pivo”, rekao sam i poljubio je u kut usnica. “Ne bi ti se svidjelo.” Jednom kad nas je Maddie napustila, odlijepio sam oči od Hanne i zatekao četiri vrlo zainteresirana lica kako bulje u nas. “Vas dvoje izgledate prilično opušteno”, rekao je Max. Odmahnuvši rukom, Hanna je objasnila: “Tako mi funkcioniramo: ja samo popijem nekoliko gutljaja moga pića, a on ga dovrši. Još uvijek učim što on naručuje.” Sara je ispustila sićušan cijuk ushićenja, a Chloe nam se smiješila kao da smo se pretvorili u fotografiju dvoje preslatkih bebača. Prostrijelio sam je pogledom upozorenja. Kad je Hanna upitala

108

gdje je toalet, a onda otišla u tom smjeru, nagnuo sam se prema društvancu, svakog ponaosob pogledavši u oči. “Ovo se neće pretvoriti u zabavnu emisiju Will i Hanna, ljudi. Nas dvoje ne znamo još što smo, zato se ponašajte normalno.” “Dobro”, rekla je Sara, a onda skupila oči. “Ali neka se samo zna, vas dvoje izgledate strahovito slatko zajedno, a kako svi mi ovdje znamo da se ševite, ona je stvarno hrabra što je došla ovamo večeras.” “Znam”, rekao sam i otpio jedan gutljaj piva koje je mi je Maddie donijela. Oštar ugriz hmelja gotovo se odmah pretvorio u toplu notu slada. Sklopio sam oči, malo zaječavši kad su ostali počeli brbljati. “Wille?” rekla je Sara, sad nešto tiše, tako da sam je samo ja mogao čuti. Osvrnula se iza sebe prije nego se ponovno okrenula meni. “Molim te, nastavi to s Hannom samo ako znaš da je to ono što želiš.” “Stvarno cijenim tvoje zabadanje, Sara, ali prestani zabadati.” Lice joj se uozbiljilo i smjesta sam shvatio svoju pogrešku. Hanna je bila tek nešto starija od Sare kad je ova počela hodati s onim papkom iz Chicaga, a ja sam bio točno istih godina kao i dotični u to vrijeme: trideset i jedna. Sara je vjerojatno osjećala da joj je dužnost pobrinuti se za ženu koja bi se mogla naći u istoj situaciji u kojoj je i sama bila toliko dugo. “Sranje, Sara”, rekao sam. “Shvaćam zašto se miješaš. Samo... ovo je drukčije. Znaš to, zar ne?” “Uvijek je drukčije ispočetka”, rekla je. “To se zove početna zaluđenost zbog koje si u stanju svašta obećati.” Nije da nikad nisam bio zaluđen nekom ženom; bio sam, itekako. Ali uvijek sam bio na oprezu, nisam gubio glavu, znajući kako uzeti sve ono tjelesno, dok s osjećajne strane ne bih žurio, ni navaljivao do kraja. Hanna me je nagnala da prekršim taj obrazac ponašanja i zaronim ravno do dna, tamo gdje su stvari osjetljivije i strašnije. Kad se Hanna vratila, nasmiješila mi se prije nego što je sjela i otpila gutljaj svog pića. Zakašljala se i podignula pogled prema meni, očiju raširenih i vlažnih kao da joj je grlo bilo u plamenu. “Dobro”, rekao sam smiješeći se. “Maddie stavi malo više alkohola kad miješa pića. Trebao sam te upozoriti.” “Samo nastavi piti”, savjetovao je Bennett. “Postane lakše kad ti grlo odrveni.” “Tako je i meni nekoć govorio”, duhovito je primijetila Chloe. Maxov smijeh zagrmio je prostorijom, a ja sam zakolutao očima nadajući se da Hanna neće shvatiti njihove dosjetke. Činilo se da nije jer je otpila još jedan gutljaj i ovaj put normalnije reagirala. “Dobro je. Dobro sam. Sveca mu, vi ljudi morate da imate osjećaj kao da gledate nekoga tko prvi put kuša alkohol. Kunem se, i ja popijem ponekad, samo... “ “Samo ga baš ne podnosiš najbolje”, dovršio sam smijući se. Pod stolom Hannin je dlan prekrio moje koljeno i klizio uz bedro. Pronašla je moju ruku i skupila prste oko nje. “Sjećam se kad sam ja prvi put probala alkohol”, rekla je Sara vrteći glavom. “Imala sam četrnaest i otišla sam do šanka na vjenčanju rodice. Naručila sam Coca-Colu, ali žena pored mene je to naručila s nekom cugom unutra. Slučajno sam uzela njezinu čašu i vratila se do svog stola. Nisam imala pojma što nije u redu s mojim pićem, okus mi je bio čudan, ali budite sigurni da je to bilo prvi put da je ova ćurka ikad pokušala izvesti neke breakdance pokrete na podiju.” Svi smo se nasmijali zamislivši slatku, rezerviranu Saru kako izvodi robotizirane pokrete ili se pijana pokušava vrtjeti na podu. Jednom kad je smijeh zamro, čini se da su svima misli odlutale na istu temu jer smo se svi gotovo u istom trenutku okrenuli prema Chloe. “Kako napreduju planovi za vjenčanje?” upitao sam. “Znaš, Wille”, rekla je nabacivši lukav osmijeh. “Mislim da je ovo prvi put da si me pitao za vjenčanje.” 109

“Proveo sam nekoliko dana u Vegasu s ovim gadovima.” Kimnuo sam prema Bennettu i Maxu. “Nije da ne znam što se događa. Želiš li da vežem vrpce oko cvjetnih aranžmana ili takvo neko sranje?” “Ne”, rekla je uz smijeh. “A planiranje ide... u redu.” “Uglavnom”, promrsio je Bennett. “Uglavnom”, složila se Chloe. Razmijenili su značajan pogled i ona je ponovno prasnula u smijeh, naslonivši se na njegovo rame. “Što to znači?” upitala je Sara. “Je li to opet zbog hrane?” “Nije”, rekao je Bennett prije nego što će otpiti gutljaj piva. “Hrana je dogovorena.” “Hvala Bogu”, dometnula je Chloe. Bennett je nastavio: “Nevjerojatno što sve obitelji rade oko vjenčanja. Kakva li samo drama iz svega ispadne. Kunem se Bogom, ako ovo uspijemo izvesti bez grupnog samoubojstva, zaslužujemo jebenu medalju.” Nagonski sam stegnuo Hanninu ruku. Nakon male stanke, i ona je uzvratila stisak, okrenuvši se i pogledavši me. Oči su joj ispitivale moje, a onda se obasjale osmijehom. Razmišljao sam o njoj i meni. Razmišljao sam o njezinoj obitelji i kako su, tijekom proteklih dvanaest godina, postali i moja zamjenska obitelj, i kako sam u ovom malom očajničkom dahtaju i ja mogao vidjeti budućnost - zaljubljivanje, ženidbu, odluku o osnivanju vlastite obitelji. Pustio sam njezinu ruku, protrljao dlanom o bedro i osjetio kako mi puls ubrzava na vratu. Sveca mu, što se ovo dogodilo s mojim životom! U samo nekoliko mjeseci gotovo se sve promijenilo. Doduše, ne baš sve. Moji su prijatelji i dalje bili tu, moje su financije bile pristojne. Još uvijek sam trčao (gotovo) svaki dan, još uvijek gledao košarku na televiziji kad god bih uhvatio vremena. Ali... Zaljubio sam se. Može li itko takvo što predvidjeti? “Jesi okej?” upitala je. “Ma da, dobro sam”, šapnuo sam. “Samo... “ Nisam mogao više ništa reći. Složili smo se da ćemo biti samo prijatelji. Rekao sam joj da sam i ja to želio. “Samo mi je ludo kad vidim prijatelje kako prolaze kroz ovo”, rekao sam pokazavši na Chloe i Bennetta, i time se pokrivši. “Ne mogu se nimalo uživjeti.” I s tim riječima, svi su ponovno gledali u nas, očiju blagih i uperenih u svaki pogled i dodir koji smo razmijenili Hanna i ja. Sijevnuo sam pogledom prema svima pa ustao. Stolac mi zaškripao na podu, još više naglasivši moju nelagodu. Inače nisam imao ništa protiv toga da budem u centru pažnje u ovoj grupici, bilo da ja zadirkujem njih ili oni mene. Ali ovo mi je bilo nekako drukčije. Mogao sam se smijati na šale o mojim utanačenim ševama ili šarolikoj prošlosti sa ženama, ali sada sam bio jebeno osjetljiv na ovom novom teritoriju s Hannom, nisam navikao biti na ovoj strani značajnih pogleda. Obrisao sam svoje znojne dlanove o nogavige traperica. “Ajmo... ne znam ni sam.” Bespomoćno sam se ogledavao po baru. Možda smo trebali jednostavno ostati tamo na mome kauču, možda se opet ševiti u dnevnoj sobi. Trebali smo se možda pritajiti dok se situacija ne razbistri. Hanna me je pogledala, a izraz njezina lica odavao je da je sve ovo zabavlja. “Ajmo...?” “Ajmo plesati.” Povukao sam je prema praznom podiju, tek tamo shvativši da je ovo još gore od onoga od čega sam pobjegao. Odveo sam nas od sigurnosti stola doslovce pod reflektore. Prišla mi je bliže, stavila mi ruke oko svoga struka i prešla rukom uz prsa gore do moje kose. “Diši, Wille.” Sklopio sam oči i duboko udahnuo. Nikad mi nije bilo neugodnije u životu. Kad malo bolje promislim, ustvari, nikad mi u životu ni nije bilo neugodno.

110

“Koma si”, rekla je, nasmijavši mi se u uho kad sam je privukao bliže sebi. “Nikad te nisam vidjela tako raspamećenog. Moram priznati, to je baš nekako slatko.” “Ovo mi je bio jebeno čudan dan.” Maddie je pustila nekakvo sporo indie sranje, a ova je pjesma bila instrumental. Bila je sladunjava, pomalo melankolična, ali taman u pravom ritmu za ples kakav sam želio s Hannom: lagani, spori sentiš. Ona vrsta plesa gdje se mogu pretvarati da plešem, ali zapravo samo stojim i grlim je nekoliko minuta. Polako sam se okrenuo i vidio da moji prijatelji više ne gledaju u nas; vratili su se svome razgovoru. Chloe je živahno govorila o nečemu mlatarajući rukama nad glavom i bio sam gotovo sasvim siguran da opisuje nekakav fijasko u vezi s nekim vjenčanjem. Sad kad su prestali buljiti u nas, bio sam razapet između želje da ostanem ovdje s Hannom i one da se vratim do stola kako bih bio u toku sa sve većim brojem začkoljica s kojima su se suočavali Chloe i Bennett. Mogao sam samo zamisliti koliko su epskih razmjera. “Sviđa mi se biti s tobom”, rekla je Hanna prekinuvši tijek mojih misli. Možda je to bilo zbog osvjetljenja u baru, ili možda zbog njezina raspoloženja, ali oči su joj danas imale plavu nijansu. Podsjetilo me je to na proljeće u New Yorku. Želio sam da zima ode. Mislim da sam želio da se sve oko mene počne mijenjati kako ne bih imao dojam da samo ja prolazim kroz promjene. Zastala je, pogleda uperenog u moje usne. “Žao mi je zbog onoga ranije.” Nasmijavši se, prošaptao sam: “Već si to rekla. Najprije si se ispričala riječima, a zatim i svojim usnama na mojoj batini.” Nasmijala se i uronila licem u moj vrat, a ja sam se mogao pretvarati da smo sami, da plešemo u mojoj dnevnoj ili spavaćoj sobi. Doduše, da smo kojim slučajem sada tamo, ne bismo plesali. Stegnuo sam čeljust pokušavajući potisnuti reakciju na ovaj svjež podsjetnik da je sad priljubljena uz mene, da mi je prije nekoliko sati popušila kao nijedna dosad, te kako postoji mogućnost da je nagovorim da se poslije vrati do mene. Čak i ako se samo željela sklupčati i zaspati, bio bih sretan. Nakon sve drame ovoga dana, nisam želio da ode kući. “Valjda ni sama ne znam što učiniti”, priznala je. “Znam da smo već razgovarali, ali još uvijek se osjećam nekako čudno.” Uzdahnuo sam. “Zašto je sve toliko komplicirano?” Svjetla s plesnog podija tvorila su sjenke na njezinu licu i izgledala je toliko prokleto prelijepo da sam pomislio kako ću izgubiti razum. Pitanje je ispunilo moje grlo poput dima sve dok nisam pomislio da ću se ugušiti. “Zar ti nije ovako dobro?” Nasmiješio sam se kako bi mogla pomisliti da sam siguran u sebe; možda na trenutak povjerovati da mi ne treba utjeha. “Zapravo je nevjerojatno koliko je dobro”, prošaptala je. “Imam dojam kao da te prije uopće nisam poznavala iako sam mislila da jesam. Ti si taj briljantni znanstvenik, s tim stvarno prekrasnim tetovažama. Trčiš triatlone i imaš taj divan, blizak odnos s majkom i sestrama.” Noktima je lagano zagrebala niz moj vrat. “Znam da si oduvijek bio izrazito seksualan, stvarno seksualan. Znam to od prvog trenutka kad sam te upoznala. Zbilja volim provoditi vrijeme s tobom zbog toga, također, jer me učiš stvarima koje nisam znala o svome tijelu, i to mi se sviđa. Mislim da je ovo što imamo upravo sad zapravo savršeno.” Bio sam na rubu da je poljubim, prijeđem rukom uz njezino tijelo kako bih osjetio njezina rebra i kralježnicu. Želio sam je povući dolje na pod i osjetiti pod sobom. Ali bili smo u baru. Baš si jebeni idiot, Wille. Odvratio sam pogled i slučajno pogledao tamo prema mojim prijateljima iza nje. Svi su oni ponovno gledali u nas. Bennett i Sara su čak okrenuli stolce kako bi nas mogli gledati a da ne izvijaju vratove. Čim su zamijetili da ih gledam, naglo su preusmjerili pažnju nekamo drugdje. Max na šank, Sara u strop, Bennett dolje na sat na svom zapešću. Samo je Chloe nastavila buljiti sa širokim osmijehom na licu. “Nije nam baš bilo pametno doći ovamo”, rekao sam. Hanna je slegnula ramenima. “Ne bih rekla. Mislim da je dobro što smo malo izišli i porazgovarali.”

111

“Je li to ono što smo napravili?” upitao sam smiješeći se. “Razgovarali o tome kako ne moramo ni o čemu razgovarati?” Jezik joj je provirio i ovlažio usnice. “Jasno. Ali mislim da se samo želim vratiti kod tebe i raditi nešto dok razgovaramo.”

*** Izvukao sam ključeve iz džepa, premećući ih u rukama u potrazi za onim pravim. “Nisi došla ovamo samo da popiješ šalicu čaja i onda odeš kući.” Kimnula je. “Znam. Ali moram ujutro poći u laboratorij. Mislim da nikad nisam ovako izostala s posla kao danas.” Otključao sam ulazna vrata, gurnuo ih naprijed i pustio nas unutra. Uputila se ravno prema kuhinji. “Pogrešan put.” “Neću otići nakon čaja”, dobacila je preko ramena. “Ali želim malo čaja. Ono me je piće uspavalo.” “Popila si samo dva gutljaja.” Njezino je piće ostalo gotovo netaknuto na stolu. Bennett i ostali su nas svim silama pokušavali uvjeriti da ostanemo i ne samo dovršimo tu rundu, nego popijemo i još jednu. “Mislim da je to meni bilo kao da sam strusila sedam kratkih.” Prišavši štednjaku, dohvatio sam čajnik i okrenuo se da ga napunim vodom. “Onda si prilično dosadna cugerica. Da sam ja popio sedam kratkih, sad bih izvodio striptiz na stolu.” Nasmijala se, otvorivši moj hladnjak. Nakon što je neko vrijeme prekapala po njemu, izvukla je mrkvu. Otišla je do pulta i sjela, njišući nogama, lako je ovo sve bilo tako novo, činilo se da ovamo dolazi godinama. Kosa joj se malo razbarušila i nekoliko je pramenova padalo u malim kovrčama oko njezina lica i niz stražnji dio vrata. Od topline bara ili možda dva gutljaja pića, obrazi su joj se zarumenjeli, a oči zacaklile. Polako je trepnula dok je gledala u mene i smiješila se. “Lijepa si”, rekao sam naslonivši se na pult pored nje.. Zagrizla je mrkvu. “Hvala.” “Mislim da bih te mogao ševiti do besvijesti za nekoliko minuta.” Slegnuvši ramenima i pokušavajući hiniti ležernost, promrsila je: “Okej.” Ali onda je ispružila noge i privukla me među svoja bedra. “Unatoč cijeloj onoj stvari s poslom koju sam spomenula, mislim da bi me vjerojatno mogao opet cijelu noć držati budnom, ako to stvarno želiš.” Jednom sam rukom posegnuo naprijed i otkopčao gornji gumb njezine košulje. “Što bi željela da ti večeras radim?” “Bilo što.” Podignuo sam obrvu. “Bilo što?” Ponovno je promislila, šapnuvši: “Svašta.” “To mi se sviđa”, rekao sam i primaknuo se još bliže. “Volim seks u kojem mogu doznati sve što voliš. Volim otkrivati tvoje zvukove.” “Ne znam... “ Riječi su joj ostale visjeti u zraku, zamahnuvši mrkvom i opisavši krug iznad moje glave. “Nije li seks najbolji kad si s nekim, ono kao, cijelu vječnost? Znaš ono, ona je zaspala u krevetu, on ulazi, ona se nagonski okreće prema njemu? Onda ona uranja licem u njegov topli vrat, on joj prelazi rukama preko leđa, ona svlači gaćice, on prodire u nju prije nego što joj je i svukao majicu. On zna što je ispod. Možda ne može čekati da prodre u nju. Ne mora je svući do kraja.” Povukao sam se unatrag i zurio u nju kad je odgrizla još jedan zalogaj mrkve. Imala je tu prilično živopisnu sliku u glavi. Osobno nikad ne bih rekao da je poznati seks ujedno i najbolji.

112

Dobar je, sigurno. Ali kako je to ona opisala - kako joj se glas stišao, a oči napola sklopile - jebiga, da, zvučao je kao najbolji seks. Mogao sam zamisliti takav život s Hannom, kako dijelimo i krevet, i kuhinju, i financije, i svađe. Mogao sam vidjeti kako šizi na mene, a ja poslije dolazim i pokušavam se iskupiti. Napadala bi me na sve one načine na koje sam s vremenom navikao jer je bila moja i, s obzirom na to da je ipak bila riječ o Hanni, nije si mogla pomoći a da ne izrekne sve što joj je na umu. Kvragu. Bila je seksi, ali ne na onaj uvriježeni način. Bila je seksi jer nije marila gledam li je kako žvače mrkvu, niti što joj je kosa u nemarnom konjskom repu koji nije popravila još otkako smo lješkarili na kauču. Bilo joj je toliko ugodno u vlastitoj koži, uživala je biti objekt promatranja - i nikad nisam upoznao ženu poput nje. Nikad ne bi pretpostavila da zurim u nju jer je osuđujem. Pretpostavila bi da zurim jer je slušam. I slušao sam. Mogao bih dovijeka slušati njezino brbljanje o poznatom seksu, i analnom seksu, i pornićima. “Gledaš me kao da sam neko jelo.” Pružila mi je mrkvu i zločesto se nacerila. “Hoćeš malo?” Odmahnuo sam glavom. “Hoću tebe.” Podignula je ruke, sad si sama otkopčavajući košulju i pustivši je da joj klizne niz ramena. “Kaži mi što bi ti željela”, rekao sam joj, te se primaknuo još bliže kako bih joj poljubio udubinu u vratu. “Volim kad svršiš na meni.” Tiho sam se nasmijao u njezin vrat. “To znam. Što još?” “Kad gledaš dolje dok se pomičeš u meni.” Zavrtjevši glavom, rekao sam: “Reci mi što voliš da radim tebi.” Malo je slegnula ramenima, prelazeći prstima niz moja prsa prije nego što će uhvatiti rub moje majice i povući mi je iznad glave. “Volim kad me malo zavlačiš, odugovlačiš. Volim kad se ponašaš s mojim tijelom kao da pripada tebi.” Čajnik je zapištao, i pomaknuo sam se tek toliko da mogu uzeti šalicu i preliti vrelu vodu preko vrećice za čaj. “Kad te dodirujem”, rekao sam joj spustivši čajnik, “tvoje tijelo pripada meni. Moje je da ga ljubim, jebem i kušam.” Podignula je obrvu i nasmiješila mi se. “Pa, kad ja dodirujem tebe, i tvoje tijelo pripada meni, znaš.” U glavi mi se uskovitlalo kad se nagnula preko pulta, posegnula za medom i stavila malo u šalicu. Uzevši od nje štapić za med, ocijedio sam višak o rub staklenke, zatim joj ostavio ljepljiv trag na oblini dojke. Gledala me je, očito zaboravivši na čaj. “Onda preuzmi kontrolu”, rekao sam joj ljubeći joj vrat. “Reci mi što želiš da ti sad radim.” Oklijevala je samo načas. “Posiši.” Zaječao sam na tihu naredbu, ližući med prije nego što ću usisati njezinu kožu takvom silinom da sam ostavio mali, crveni biljeg. “Što još?” Rukom je kliznula iza leđa i otkopčala grudnjak baš kad sam prešao jezikom preko njezine kože. Prebacio sam se na njezinu bradavicu, lagano pušući preko vrška, a onda je usisavši ustima. Dahnuvši, šapnula je: “Neka bude vlažna.” Nagnuo sam se naprijed i učinio točno ono što je tražila. Lizao sam joj dojke, duboko ih sišući, vlažeći joj kožu mojim jezikom dok nije zasvjetlucala. “Ove ću uskoro poševiti.” “Zubi”, šapnula je. “Ugrizi me.” Uz stenjanje, sklopio sam oči, grickajući u malim krugovima ispupčenje njezinih dojki, pronalazeći male tragove meda koji su joj zaostali na koži. Ruka mi je kliznula niže, prema njezinim trapericama, i spustio sam ih, kao i gaćice, koje je odbacila na pod. Rukama je milovala moja ramena, a noge raširila. “Wille?” “Mmm?” škakljao sam joj rebra pa joj obje dojke podignuo rukama. Znao sam ovaj njezin ton; znao sam što će me sad preklinjati. “Molim te.” “Što me moliš?” upitao sam, oprezno pritisnuvši zube o bradavicu. “Moliš me da ti dodam čaj?” “Dodiruj me.” 113

“Dodirujem te.” Ispustila je slabašan ljutit jauk. “Dodiruj me između nogu.” Umočio sam prst u staklenku s medom i pritisnuo ga o njezin klitoris, trljajući joj ga preko kože dok sam snažnije pritiskao zubima nježno meso njezinih dojki. Ječala je, glavu zabacivši unatrag, podignuvši noge na pult i do kraja ih raširivši. Čučnuvši, prešao sam jezikom po njoj, ali nisam je draškao, nisam za to bio kadar. Med je bio topao na njezinoj koži i imao je jebeno divan okus. “Sveca mu”, šapnuo sam nježno sišući taj mali pupoljak živaca. Uvukla je ruku u moju kosu, povlačeći je, ali ne zbog užitka. Podignula me je gore do svojeg lica i nagnula se da me poljubi. Stavila je malo meda na jezik, također, i u istom sam trenutku znao da ću ovaj okus zauvijek povezivati s Hannom. Njezini tihi slabašni jauci ispunili su prostor između naših usana i jezika, blago odjekujući, i postajući sve napetiji kad sam posegnuo između nas, kliznuvši prstima preko njezine kože, igrajući se tamo gdje je bila skliska i vruća. Kuhinjski pult bio je nešto viši od mojih kukova, ali mogao sam to izvesti ako se željela jebati u kuhinji. “Daj da donesem kondom.” “Okej”, rekla je i izvukla ruke iz moje kose. Tapkao sam bosim nogama niz hodnik, otkopčavajući usput traperice. Izvukao sam jedan paketić iz kutije u mojoj ladici i okrenuo se da se vratim u kuhinju, ali Hanna je stajala u mojoj sobi. Bila je potpuno naga, bez riječi je prišla mome krevetu i namjestila se na sredinu. Naslonivši se na pete, sjela je i položila ruku na koljeno. Čekajući mene. “Želim to ovdje.” “Okej”, rekao sam, gurajući traperice niz bokove. “Na tvom krevetu.” Kužim, pomislio sam. Očito se želiš seksati na mom krevetu, naga i s kondomom u mojim rukama. Ali onda sam shvatio da me zapravo nešto moli. Pitala se je li moj krevet bio na izvjestan način nedostupan, jesam li onaj tip plejboja koji nikad ne dovodi djevojke kući niti u intimno svetište svoje spavaće sobe. Hoće li uvijek biti ovako? Njezina neizgovorena pitanja, nesigurnost onoga što sam joj davao, a što je i meni samom bilo nešto novo i posebno? Nije li joj bilo dovoljno to što sam joj dao priliku da mi slomi srce? Pridružio sam joj se na krevetu, počevši zubima kidati foliju s kondoma, prije nego je posegnula i uzela mi ga iz ruke. “Jebiga”, promrmljao sam gledajući kako se prignula i nježno mi prešla jezikom preko glavića. “Sveca mu. Jebeno obožavam tvoja usta.” Poljubila je glavić, prelazeći jezikom gore i dolje preko mene, uvukavši me u usta. “Volim te gledati”, nastavio sam blebetati. Bio sam toliko jebeno krut od samog pogleda na ovo što mi je radila... i nisam bio siguran hoću li moći izdržati. “Imam osjećaj da ću svršiti.” “Jedva te dodirujem”, rekla je, očito ponosna na sebe. “Znam. Samo sam... ovo mi je previše.” Uzela je kondom i navukla mi ga, pa legla na leđa. “Spreman?” Nadvio sam se nad njom, gledajući dolje niz naša tijela, a potom se namjestio i prodro u nju. Bila je tako topla, tako podatna, i želio sam da ovo potraje, da otegnem ovaj trenutak makar još malo... Blago sam povukao kukove unatrag, nježno lupkajući kitom po njezinu klitorisu. “Wille”, zacviljela je, izvivši kukove gore. Drhtavom rukom posegnula je između nas, dodirujući se. “O, Bože.” “Je li to zbog mene, medena? Ne znam jesam li ikad bio ovako tvrd.” Osjetio sam kako mi puls tuče mojom duljinom, žestoko nabijajući. Tada me je ščepala pa oštro udahnula, šapnuvši: “Molim te.” 114

“Što me moliš?” Otvorila je oči i ponovno šapnula: “Molim te... uđi.” Nasmiješio sam se uživajući u njezinoj slatkoj, nestrpljivoj boli. “Boli li te pičkica?” “Wille.” Pomaknula se ispod mene, tražeći me rukama i kukovima. Prinio sam njezinu ruku svojim usnama, usisao svaki prst da kušam njezinu slatkoću. Tada sam posegnuo između nas, kružeći prstom oko njezina skliskog procjepa. “Pitao sam te, boli li te ovdje?” “Da... “ Pokušala se odgurnuti gore ne bi li dobila barem moj prst u sebi, ali ja sam ga izvukao i njime kružio po klitorisu, izmamivši iz nje glasan jauk. Povlačio sam prstom natrag i dolje, umočivši ga u nevjerojatnu vlažnost. “Boli li te među bedrima? Jesu li ovi slatki pupoljci ovdje... “ Nagnuo sam se, usisavši bradavicu u usta i igrajući se jezikom. “Jesu li i oni napeti i bolni?” Jebiga, te njezine dojke. Tako jebeno mekane i tople. “Bože, medena”, šapnuo sam osjetivši očaj. “Bit će ti tako dobro sa mnom večeras. Bit će ti jebeno dobro.” Odignula se od kreveta, s rukama u mojoj kosi, zatim ih spustivši niz moj vrat, grebući me niz leđa. Povlačio sam prste po njezinoj pičkici pa još niže, a onda ih zaustavio na njezinoj stražnjici. “Kladim se da bih te sad mogao natjerati na svašta. Mogao bih te pojebati i tu.” “Svašta”, složila se. “Samo... molim te.” “Preklinješ me?” Žurno je kimnula, a onda zatreptala i pogledala mi lice, očiju raširenih i grozničavih. Puls joj je tukao na vratu. “Wille. Da.” “Dakle, one cure u pornićima koje tako voliš gledati”, šapnuo sam smiješeći se dok sam kružio kukovima. Oboje smo zastenjali kad je moj glavić prešao preko napetog ispupčenja njezina klitorisa. “One koje preklinju. Reci da me trebaš...” Nakrivio sam glavu, stegnuo čeljust dok sam se opirao potrebi da prodrem u nju i zakucam je za krevet. “Hoćeš li mi reći da me trebaš?” Zaječala je, a nokte zakopala u moja prsa točno ispod ključne kosti pa ih povukla dolje toliko grubo da je ostavila plamenocrveni trag sve dolje do pupka. “Učinit ću sve što želiš večeras, samo me dovedi do vrhunca.” Nesposoban dalje je dražiti, hrapavo sam protisnuo: “Stavi me u sebe.” Ruka joj je poletjela prema mom kurcu, obujmila ga je i protrljala njime po sebi prije nego što će me uvući u sebe, odignuvši kukove od kreveta kako bi me dublje primila. Kožu mi je zapljusnulo vrelo rumenilo, zastenjao sam. Uskladivši se s njezinim pokretima, prodro sam dublje i raširio joj noge kako bih mogao ući i još dublje, kako bih je mogao trljati točno tamo gdje me je trebala. Skupio sam šake oko plahte s obiju strana njezinih ramena boreći se da se kontroliram. Bila je tako mokra. Tako jebeno topla. Čvrsto sam stisnuo oči, krv mi je tutnjala venama kad sam se povukao i ponovno gurnuo, pa još jednom, snažno i duboko. Njezini zvukovi - stenjanje i slatki uzdasi koji su bili tako divni - tjerali su me da poželim prodrijeti dublje, snažnije, natjerati je da svrši iznova i iznova sve dok više ne bude nikad mogla zamisliti nekog drugog ovako u sebi. Sad je znala da mogu ovako cijelu noć, i nije to bilo zato što nam je ovo bila prva zajednička noć u mom krevetu. Uvijek bih je mogao držati budnu satima. S Hannom, ne bih sebi dopustio da sve tako brzo završi. Bila je savršena i prekrasna, i neobuzdana - ruke na mome licu, palac u ustima, preklinjući me slabašnim jecanjem i širokim molećivim očima. Ali kad su se one oči sklopile, prestao sam, glasno zastenjavši i protisnuvši: “Gledaj me. Večeras neću biti nježan.” Pogledala je gore u moje lice - ne dolje u moj kurac - pa sam joj dopustio da vidi sve osjećaje što su prolazili mnome: kako mi nije bilo dosta čak ni s mojim upornim prodorima i divljim rukama koje joj grebu svaki djelić kože; kako sam uživao kad se počela nabijati u mene, gledajući kako joj se grudi rumene, a njezin prvi orgazam šulja njezinim tijelom otimajući iz nje grozničav vrisak; kako

115

sam želio usporiti, uživati u dugom povlačenju kurca u njoj, u toplom, savršenom brujanju moje krvi, prelazeći joj prstima između dojki, i osjetiti njezino slatko, polagano spuštanje dovoljno da je natjeram da me ponovno preklinje. Uhvatila se za moja ramena, preklinjući me da ubrzam. “Tako si zahtjevna”, šapnuo sam, izvukavši se i prebacivši je na trbuh kako bih joj lizao leđa, ugrizao stražnjicu, bedra. Koža joj je bila prepuna mojih crvenih tragova. Povukao sam je dolje do ruba kreveta, prebacio je preko madraca i ponovno uronio u nju, tako prokleto duboko da smo oboje zaječali. Sklopio sam oči, trebajući taj osjećaj izdvojenosti. Prije, sa svim drugim ženama, gledao sam baš sve. Trebao mi je taj sloj vizualne stimulacije kad bih bio spreman svršiti. Ali s Hannom, bilo mi je to previše. Ona je bila previše. Nisam je mogao gledati kad sam bio ovako blizu, kako je izvijala kralježnicom, ili kako me je gledala preko ramena, očiju punih pitanja i nade i onog slatkog obožavanja koje me je probijalo kroz rebra. Osjetio sam kako se počinje stezati oko mene, i izgubio se u tome kako je postala još vlažnija kad sam joj zgrabio kosu, grubo ščepao dojke gladnim rukama i udario po dupetu kako bih čuo oštro pucketanje nakon kojeg je uslijedio njezin ushićeni jauk. Zvukovi su joj se preobrazili od oštrih jauka do sićušnih dahtaja kad sam joj ugrizao rame i rekao: “Jebeno svrši, medena.” A kad je počela, pokušao sam se suzdržati, pokušao blokirati u mislima prizor nas dvoje zajedno. Ruka mi se jače stegnula na njezinu kuku, a druga na ramenu kad sam je stao silovito nabijati na sebe svakim novim prodorom sve dok nisam bio toliko blizu da sam mogao osjetiti kako mi orgazam jurca kralježnicom. Izgovorila je moje ime, nabila se u mene i najednom sam osjetio kako propadam, vrtim se u tami. Oči su mi se otvorile, objema sam je rukama čvrsto stezao dok sam svršavao, ispunivši kondom uz glasno stenjanje. Nastavio sam se zabijati u nju, ševeći je dok je svršavala, u glavi mi se mutilo, a noge su mi gorjele u plamenu. Imao sam osjećaj kao da sam od gume i jedva da sam se mogao držati. Izvukao sam se i odbacio kondom, gledajući kako pada na madrac. Izgledala je tako jebeno savršeno u mome krevetu, razbarušene kose, kože označene tragovima ugriza, i rumena i znojna, s pokojim bljeskom meda što je ostao na njoj. Popeo sam se na krevet, svalivši se pored nje i obgrlivši je oko struka. Bilo je nešto silno intimno u svemu ovome. Bilo je ovo prvi put da je bila u mome krevetu, pa ipak, imao sam osjećaj kao da je tu oduvijek.

116

PETNAESTO POGLAVLJE

Iduće sam se jutro probudila i osjetila nepoznate plahte, Willov miris još je lebdio na mojoj koži. Krevet je izgledao katastrofa. Plahte su spale s madraca, zgužvane i oko moga tijela; jastuk odbačen na pod. Koža mi je bila prekrivena tragovima ugriza i nisam imala pojma gdje mi je odjeća. Letimičan pogled na sat rekao mi je da je tek prošlo pet pa sam se prebacila na bok i odmaknula zapetljanu kosu s lica, trepćući u polumraku. Druga strana kreveta bila je prazna, a jedva primjetno ulegnuće odavalo je da ju tu do maločas ležao Will. Podignula sam pogled na zvuk koraka i vidjela ga kako mi prilazi, nasmiješen, gol do pasa, noseći u rukama po jednu šalicu iz kojih se pušilo. “Jutro, spavalice.” Spustio je napitke na noćni ormarić i sjeo pokraj mene. “Jesi li dobro? Ništa te ne boli?” Izraz njegova lica bio nježan, osmijeh mu je plesao u kutu usana, i zapitah se hoću li se ikad naviknuti na stvarnost toga da me tako intimno promatra. “Sinoć baš nisam bio blag.” U sebi sam odvrtjela film: osim tragova ugriza koje je ostavio na mome tijelu, u nogama sam osjećala slabost, trbuh me je bolio kao da sam odradila stotinu trbušnjaka, a između bedara još sam uvijek osjećala odjeke njegovih kukova kako se nabijaju u mene. “Boli me na svim pravim mjestima.” Počešao se po bradi, pustivši da mu pogled pleše po mome licu prije nego što će se spustiti na gradi. Kako predvidljivo. “To mi je sad najdraža stvar koju si ikad rekla. Možda bi mi je mogla poslati u poruci kasnije večeras. Ako si baš velikodušna, mogla bi dodati i fotku svojih cica.” Nasmijala sam se, a on je posegnuo za šalicom pa mi je dodao. “Netko je sinoć zaboravio na svoj čaj.” “Hmm. Netko je imao pametnijeg posla.” Odmahnula sam glavom pokazavši mu da je vrati dolje. Željela sam da mi obje ruke budu slobodne. Will je bio zavodljivi grabežljivac u svakoj minuti u danu, ali ujutro bi ga trebalo zakonom zabraniti. Značajno se iscerio, lagano prešao rukama niz moju kosu i zagladio mi je niz kralježnicu. Zadrhtala sam zbog emocija u njegovim očima, zbog toga kako su mu prsti slali iskre koje su bile vrele i snažne među mojim nogama. Voljela bih kad bih znala što je točno bilo ovo između nas: prijateljstvo, naklonost, nešto više? Potisnula sam pitanje koje je i dalje bujalo u mome grlu, nesigurna jesam li sama bila spremna na iskreni razgovor tako brzo nakon onog zadnjeg, neuspjelog. Nebo što je provirivalo kroz prozor još je bilo purpurno i mutno, pa mu se svaka linija na koži činila oštrijom. Plavi drozd bio je gotovo crn; riječi što su mu se protezale ispod rebara kao da su bile uklesane krasopisom. Ispružila sam ruku da ih dotaknem pa pritisnula palcem te brazde koje su oblikovali mišići njegova trbuha i još niže. Čujno je uvukao dah kad sam kliznula prstom ispod pojasa njegovih bokserica. “Želim crtati na tebi”, rekla sam i brzo pogledala prema njegovu licu da mu vidim reakciju. Činio se iznenađenim, ali i više od toga, činio se gladnim, plave su mu oči bile napete i skrivene sjenkom. Mora da je pristao jer se nagnuo kako bi potražio nešto u noćnom ormariću pokraj kreveta, pa se vratio s crnim flomasterom. Prebacio se preko mene i legao na leđa ispruživši se koliko je dug i širok nasred kreveta. Sjela sam, osjetivši kako mi je plahta skliznula s tijela, a hladni me je zrak podsjetio da sam bila potpuno naga. Nisam se dala zamarati onim što radim niti kako izgledam kad sam dopuzala do njega i opkoračila ga, bedrima mu objahavši kukove. Zrak u sobi kao da se kondenzirao, i Will je progutao teško, očiju raširenih kad sam uzela flomaster od njega i skinula poklopac. Mogla sam osjetiti kako se ukrutio ispod moje stražnjice. Zatomila sam uzdah kad je stegnuo bedra i podignuo kukove tek toliko da bi se očešao o mene.

117

Spustila sam pogled, nesigurna odakle početi. “Sviđaju mi se tvoje ključne kosti”, rekla sam, lagano prelazeći prstima niz njih do male udubine ispod grla. “Ključne kosti, je li?” upitao je, glasa toplog i još uvijek hrapavog. Prešla sam prstima niz njegova prsa, potisnuvši trijumfalni osmijeh kad mu se disanje ubrzalo i postalo isprekidano i uzbuđeno pod mojim dodirom. “Obožavam tvoje grudi.” Nasmijao se, promrsivši: “I ja tvoje.” Bio je savršen. Definiran, ali ne nabijen. Prsa su mu bila široka, glatka koža prekrivala je mišićava ramena i prsne mišiće. Pratila sam stazicu od malja srednjim prstom. Nije se brijao ni depilirao voskom kao oni tipovi iz časopisa ili oni koje bih vidjela na televiziji za rijetkih noći koje bih provodila gledajući besmislene tračerske emisije. Will je bio muškarac, s tragom tamnih malja na prsima, glatkim trbuhom i onom mekanom stazicom što je vodila od pupka do njegova... Sagnula sam se, prelazeći jezikom niz stazu. “Tako”, zastenjao je, nestrpljivo se promeškoljivši ispod mene. “O, Bože, da.” “A volim i ovu ovdje točku”, rekla sam spuštajući se usnama od mjesta gdje me je želio pa preko kuka. Svukavši mu bokserice samo malo, ucrtala sam slovo H s unutarnje strane kosti kuka, ispod toga slovo B. Odmaknula sam se kako bih pogledala svoje djelo i široko se nasmiješila. “Ovo je super.” Podignuo je glavu da vidi moje inicijale na svojoj koži i trepnuo. “I meni je super.” Sjetila sam se razmazanih riječi i crteža koje sam isprala sa svog tijela prije nekoliko dana pa sam prislonila vrh flomastera na palac i trljala njime po jagodici sve dok nije bila sva mokra od tinte. Pritisnula sam palac na njegovu kožu, točno ispod izbočine kosti na kuku, dovoljno snažno da je morao uvući dah, a zatim odmaknula ruku ostavivši otisak. Ponovno sam se odmaknula i malo se divila. “Jebiga”, prosiktao je, očiju uprtih u crni otisak. “Ovo je vjerojatno nešto najerotičnije što mi je netko napravio, Hanna.” Riječi su okinule nešto sirovo u mojim grudima i iznijele na površinu spoznaju da su postojale i druge: druge koje su mu radile erotične stvari, druge s kojima je uživao. Trepnula sam i odvratila oči od njegova upornog pogleda, ne želeći da mi pročita misli što su se ugnijezdile u pozadini mog uma - misli o drugim prijateljicama. Will je bio dobar prema meni. Osjećala sam se seksi i zabavnom; osjećala sam se poželjnom. Ne želim to ukaljati brigama o nečemu što se događalo prije mene, ili, neizbježno, što će se događati poslije mene. Kvragu, o nečem što se vjerojatno događalo i onih dana koje nismo provodili zajedno. Nije mi ni jednom riječju nagovijestio da je prekinuo s onim drugim ženama. Viđala sam ga gotovo svaku večer u tjednu, ali ipak ne i svaku. Ako sam išta znala o Willu, bilo je da cijeni raznolikost, a ja sam bila dovoljno pragmatična da uvijek imam plan za bijeg. Ostani rezervirana, podsjetila sam se. Tajni agent. Obavi posao i izvuci živu glavu. Will je sjeo ispod mene, sišući mi vrat, zatim je pomaknuo usne do moje ušne školjke. “Moram te jebati.” Pustila sam da mi glava padne unatrag. “Nisi li to sinoć radio?” “To je bilo davno.” Koža mi se naježila, a moj je čaj ponovno bio zaboravljen.

*** Zrak je bio i dalje hladan, ali ćutio se dolazak proljeća. Sve se zazelenjelo i procvjetalo, ptice su ćurlikale na drveću, a plavo je nebo nagovještavalo vedar dan. Central Park u proljeće uvijek me je ostavljao bez daha; bilo je nevjerojatno kako grad ove veličine može skrivati takav dragulj boja, vode i divljine u samome srcu.

118

Željela sam misliti o svemu što sam trebala obaviti tog dana, ili tijekom nadolazećeg uskrsnog vikenda, ali sve me je boljelo, bila sam umorna, a Will koji je trčao pored mene sve mi je više zaposjedao misli. Ritam njegovih stopala na pločniku, taktovi njegova disanja... seks je bio sve na što sam mogla misliti. Mislima su mi letjeli prizori onih snažnih mišića pod mojim rukama, tiho zadirkivanje kad je tražio da ga ugrizem« kao da mi time čini uslugu, znajući da moram nešto rastrgati na njemu i možda pronaći ono što mu je zakopano pod kožom. Mogla sam se sjetiti kako je dahtao pored mog uha usred noći, ritmički, susprežući se, činilo se satima, dok me dovodio do vrhunca, a onda opet i iznova. Podignuo je majicu i njome obrisao čelo, ne zastajkujući, a u mom je umu bljesnulo vruće i oštro sjećanje na njegov znoj na mome trbuhu, na njegovu spermu na mome kuku tamo na tulumu. Spustio je majicu, ali ja nisam bila kadra odvojiti pogled od mjesta gdje je maločas otkrio trbuh. “Hanna.” “Hmm?” Najzad, uspjela sam usmjeriti pogled na stazu pred nama. “Što je? Imaš taj zacementirani izraz na licu.” Duboko sam udahnula i stisnula oči samo na trenutak. “Ma ništa.” Koraci su mu se zaustavili, a taktovi seksa i njegovih kukova kako se nabijaju u mene naglo su se utišali. No čežnja u mome međunožju nije se nimalo ublažila kad se nagnuo i susreo mi pogled. “Nemoj to raditi.” Ispunila sam pluća zrakom, a riječi su mi pobjegle kad sam izdahnula: “Dobro, mislila sam na tebe.” Plave su oči najprije skenirale moje lice, a onda me je cijelu stao upijati pogledom: bradavice isturene ispod njegove prevelike majice koju sam imala na sebi, noge na rubu kolapsa i, između njih, mišići toliko napeti da sam se morala snažnije zgrčiti ne bih li makar malo sebi ublažila bol. Sićušni mu je osmijeh preletio licem. “Kako misliš na mene?” Ovaj put, kad sam sklopila oči, ostavila sam ih zatvorenima. Rekao je da je moja snaga u mojoj iskrenosti, ali zapravo je bila u tome kako sam se osjećala kad bih mu sve rekla. “Nikad mi nitko nije ovako okupirao misli.” Uvijek sam bila u pogonu. A sad, bila sam samo požudna, zahtjevna, pohotna, nezasitna studentica. Predugo je šutio, a kad sam ga ponovno pogledala, vidjela sam kako me zamišljeno promatra. Poželjela sam da se šali i zadirkuje, i vrati me na naš poznati teren. “Reci mi još”, najzad je prošaptao. Otvorila sam oči i pogledala ga. “Nikad nisam imala problema s koncentracijom, uvijek sam se mogla usredotočiti na posao. Ali... mislim na tebe... “ Naglo sam stala. “Neprestano mislim na seks s tobom.” Nikad prije nisam ovako snažno osjećala svoje srce, kako tuče teškim, grčevitim otkucajima. Obožavala sam što me je podsjetio kako je moje srce mišić te da mi je tijelo dijelom stvoreno i da bude sirovo, životinjsko, stvoreno za seks. Ali ne i emocije. To definitivno. “I?” navaljivao je. No, dobro. “I to me plaši.” Usne su mu se iskrivile dok je pokušavao potisnuti osmijeh. “Zašto?” “Zato što si mi prijatelj... postao si mi najbolji prijatelj.” Izraz na licu mu se smekšao. “Zar je to nešto loše?” “Nemam baš previše prijatelja i ne želim sjebati stvari s tobom. Previše mi je to važno.” Nasmiješio se, odmaknuvši pramen kose s mjesta gdje se zalijepio na mom oznojenom obrazu. “Važno je, da.” “Plaši me da će cijela ova stvar s prijateljima koji se ševe otići k vrapcu, kako Max kaže.” 119

Nasmijao se, ali nije ništa odgovorio. “A ti se ne plašiš?” upitala sam, očima potraživši njegove. “Ne zbog istog razloga, rekao bih.” Ma što li mu je sad ovo značilo? Voljela sam Willovu sposobnost da ostane suzdržan, ali sad sam iz njega željela iscijediti sve. “Ali nije li čudno da ne mogu prestati misliti na tebe nagog iako si moj najbolji prijatelj? Mene nagu. Nas nage i na to kako se osjećam kad sam naga s tobom? Na to kako se nadam da se ti osjećaš sa mnom kad smo nagi? Puno o tome mislim.” Prišao je korak bliže i spustio jednu ruku na moj bok, a drugu na lice. “To nije nimalo čudno. I, Hanna?” Kad je prešao palcem dolje preko bila na mom vratu, znala sam da mi pokušava reći da zna koliko me sve ovo plaši. Teško sam progutala i šapnula: “Da?” “Znaš koliko mi je važno da smo otvoreni sa svime?” Kimnula sam. “Ali... zar stvarno želiš da sad o ovome razgovaramo? Možemo ako želiš...” Rekao je, stegnuvši mi bok kako bi me utješio. “Ali ne moramo.” Osjetila sam ubod sićušnog žalca panike. Već smo vodili ovaj razgovor prije i nije dobro završio. Ja sam se uspaničila, a on se povukao. Bi li ovaj put bilo drukčije? I kako bih reagirala kad bi mi rekao da me želi, ali da ne želi samo mene? Znam što bih mu rekla. Rekla bih mu da u tom slučaju ne bih mogla s ovim nastaviti, da bih... otišla iz ovoga. Nasmiješivši se, rekla sam: “Ne moramo još.” Nagnuo je glavu, a usne pomaknuo do moje ušne školjke. “Dobro. Ali u tom slučaju, trebao bih ti reći: ni sa kime se nisam osjećao ovako kao s tobom.” Svaku je riječ izgovorio pažljivo, kao da mu je svaka smještena na jeziku i mora je najprije ispitati prije nego što je otpusti. “I ja mislim na seks s tobom. Puno.” Nije me baš iznenadilo to što razmišlja o seksu sa mnom; to je bilo prilično očito s obzirom na njegove primjedbe. Ali sumnjala sam da želi biti sa mnom na jedan jasniji, gotovo ugovorom određeni način, kao što je bio sa svim ostalim ženama, gdje je s njima o tome raspravio i iznio neke sterilne uvjete. Jednostavno nisam bila sigurna je li mu ovo značilo ševu s obavezama... ili ševu bez obaveza? Na kraju krajeva, ako se ni s kim nije osjećao kao sa mnom, onda sasvim sigurno postoji i netko tko se trudi, zar ne?? “Jasno mi je da možda imaš... planove za ovaj vikend”, počela sam, a njegove su se obrve skupile od frustracije ili zbunjenosti, nisam mogla dokučiti, ali nastavila sam ga rešetati: “Ali ako imaš, a ne želiš imati planove, ili nemaš planove, ali bi ih volio imati, onda bi trebao poći sa mnom kući za Uskrs.” Povukao se tek toliko da mi može vidjeti lice. “Molim?” “Želim da pođeš sa mnom kući. Mama uvijek pripremi taj nevjerojatno ukusan uskrsni doručak. Možemo otići u subotu i vratiti se odmah u nedjelju popodne. Onda, imaš li planove?” “Ovaj... nemam”, rekao je vrteći glavom. “Nemam planove. Nego, je l' ti to ozbiljno?” “Hoće li ti to biti čudno?” upitala sam. “Neće, bit će mi divno vidjeti Jensena i tvoje.” Vragolast osmijeh obasjao mu je oči. “Jasno mi je da vjerojatno nećemo reći tvojoj obitelji o našim seksualnim susretima, ali smijem li ti vidjeti cice dok budemo tamo?” “Kad budemo nasamo?” upitala sam. “Možda.” Lupkao je prstom po bradi praveći se da razmišlja. “Hmm... ovo će ti možda zvučati jezivo, ali... možemo li u tvojoj sobi?” “U mojoj dječjoj sobi? Stvarno jesi perverzan”, rekla sam vrteći glavom. “Možda.” “Onda, ja sam za.” “To je sve što je trebalo? Moje cice? Zar si tako jeftin?” 120

Nagnuo se, utisnuo poljubac u moja usta i rekao: “Ako to moraš pitati, onda me još uvijek dobro ne poznaješ.”

*** Will se pojavio u mom stanu u subotu ujutro, parkiravši stari Subaru Outback pokraj vatrogasnog hidranta. Podignula sam obrve gledajući u njega pa u automobil dok je on ponosno vrtio ključevima oko prsta. “Jako lijepo”, rekla sam i vratila se kroz vrata samo kako bih dograbila putnu torbu. Uzeo ju je i poljubio me u obraz, široko se smiješeći na moje odobravanje. “Nije li? Držim ga u garaži. Nedostaje mi ovaj auto.” “Kad si ga posljednji put vozio?” upitala sam. Slegnuo je ramenima. “Ima već neko vrijeme.” Slijedila sam ga niz stube pokušavajući ne misliti na to kamo idemo. Kad sam pozvala Willa kod svojih, u tom mi se trenutku to činilo kao sjajna ideja, ali sad, ni tjedan dana kasnije, mučilo me je kako će svi ostali reagirati - kad bih barem mogla prikriti svoje blesavo cerekanje ili ruke držati k sebi. Kad sam se nekako uspjela prisiliti da odlijepim oči s njegovog dupeta, shvatila sam da su šanse za takvo što prilično bijedne. Bio je prezgodan u svojim omiljenim trapericama, iznošenoj Star Wars majici i zelenim tenisicama. Činilo se da je opušten točno onoliko koliko sam ja bila nervozna. Nismo zapravo ni porazgovarali o onome što će se dogoditi jednom kad stignemo. Moja je obitelj znala da se družimo - bila je to, na kraju krajeva, njihova ideja - ali ovo što se događalo među nama sasvim sigurno nije bilo dio plana. Vjerovala sam da će Liv čuvati moju tajnu, ali ako Jensen dozna za ono što je Will radio njegovoj sestrici, postojali su veliki izgledi da dođe do obračuna šakama ili, u najboljem slučaju, iznimno neugodnog razgovora. Lako se bilo uljuljkati u ovu sigurnost kad smo bili ovdje, u gradu. Ali odlazak kući značio je suočavanje sa stvarnošću toga da su Will i Jensen najbolji prijatelji. Nisam se mogla ponašati kao ovdje... ponašati se kao da pripada samo meni. Smjestio je moju torbu u prtljažnik i otvorio mi vrata, ne propustivši priliku da me stisne uz auto, nagne se i poljubi me. “Spremna?” “Aha”, rekla sam, oporavivši se od svoga malog prosvjetljenja. Voljela sam taj osjećaj da mi Will pripada. Zurio je u mene i smiješio se sve dok oboje nismo naizgled shvatili da nam ostaje samo nekoliko sati u automobilu da uživamo u ovoj opuštenoj, ugodnoj intimnosti. Još me je jednom poljubio, zastenjao o moje usne pa nježno prešao jezikom preko mojega prije nego što će se izmaknuti unatrag kako bih mogla ući u auto. Otišavši na drugu stanu, skočio je na vozačko mjesto i rekao: “Znaš, možemo si uzeti nekoliko minutica i malo se pohvatati otraga? Mogao bih spustiti sjedala, znam kako voliš raširiti noge.” Zakolutala sam očima cereći se. Blago slegnuvši ramenima, Will je okrenuo ključ. Kad se motor pokrenuo, namignuo mi je prije nego što će stisnuti papučicu gasa. Poletjeli smo naprijed i naglo stali samo nekoliko metara od pločnika. Namrštio se i ponovno upalio motor te se najzad uspio polako uključiti u promet. Dohvatila sam njegov mobitel iz držača za čaše i stala tražiti glazbu. Pogledao me je s negodovanjem, ali nije ništa prigovarao, samo je uperio pogled na cestu. “Britney Spears?” upitala sam uz smijeh, a on je naslijepo mlatarao rukom pokušavajući mi oteti mobitel. “To mi je od sestre”, promrmljao je. “Aha, mo'š si mislit.” Došli smo do semafora na Broadwayu i automobil se ponovno ugasio. Will se nakašljao, no uspio ga je ponovno upaliti, te potom sočno opsovao kad je opet stao samo nekoliko minuta kasnije. “Jesi li siguran da znaš upravljati ovim čudom?” upitala sam smijuljeći se. “Nije valjda da si zaboravio voziti nakon dugogodišnjeg života u New Yorku?”

121

Prostrijelio me je pogledom. “Ovo bi bilo puno lakše da smo se prvo poseksali otraga. Pomoglo bi mi da razbistrim misli.” Pogledala sam kroz vjetrobransko staklo, onda opet u njega, pa se sagnula ispod njegove ruke i bacila se na njegov patentni zatvarač. “Kome uopće treba stražnje sjedalo?”

122

ŠESNAESTO POGLAVLJE

Zaustavio sam automobil i motor je utihnuo. Hanna je spavala pored mene glave naslonjene na suvozačev prozor. Parkirali smo se ispred obiteljske kuće Bergstromovih u predgrađu Bostona, koja je imala prostran, bijeli trijem što se protezao oko zidova od crvene cigle. Prednji prozori bili su uokvireni mornarskoplavim kapcima, a s unutrašnje strane nazirale su se teške bijele zavjese. Kuća je bila velika i lijepa, i čuvala je toliko mojih uspomena da nisam mogao ni zamisliti kako li je tek Hanni kad se vrati ovamo. Nisam ovdje bio nekoliko godina, još otkako sam s Jensenom dolazio u povremene posjete tijekom ljetnih vikenda kako bih se malo družio s njegovim starcima. Nitko od druge djece ne bi bio tamo. Bilo bi tiho i opuštajuće, i veći dio vikenda provodili bismo na stražnjoj verandi pijuckajući džin tonik i čitajući. A sad sam bio parkiran ispred te kuće, sjedeći pokraj sestre svoga prijatelja koja me je počastila s dvije runde vrhunskog pušenja u automobilu. Posljednje je bilo prije manje od sat vremena, rukama sam toliko čvrsto držao upravljač da su mi pobijeljeli prsti, a kita mi je bila toliko duboko u njezinu grlu da sam doslovce mogao osjetiti kako je gutala dok sam svršavao. Stvarno je bila prirodno nadarena oralnim vještinama. Mislila je, doduše, da joj trebaju dodatne upute, a ja sam je s veseljem držao u tom uvjerenju sve ne bi li još koji put na meni vježbala. U gradu, u vrtlogu svakodnevice, bilo je lako zaboraviti poveznicu s Jensenom, obiteljsku vezu, onu koja je značila da bi me svi redom dokrajčili da znaju što radim. Bio sam zatečen kad je spomenula Liv, jer mi se to činilo kao davna prošlost. Ali sa svime mi se valja suočiti ovaj vikend: s tim da sam bio Livina bivša simpatija, da sam Jensenov najbolji prijatelj, ali i s time da sam nekoć bio Johanov pripravnik. I sa svim tim mi se valja suočiti dok pokušavam prikriti vlastitu zaluđenost Hannom. Položio sam joj ruku na rame blago je prodrmavši. “Hanna.” Malo se prenula, ali prvo što je vidjela kad je otvorila oči bio sam ja. Bila je ošamućena od sna, ne do kraja svjesna, ali nasmiješila se kao da gleda u svoju najdražu stvar na svijetu, i promrmljala je: “Mmm, hej ti.” I s tom reakcijom moje je srce poskočilo. “Hej, medena.” Stidljivo se nasmiješila, okrenula glavu i pogledala kroz prozor dok se protezala. Kad je vidjela gdje smo se zaustavili, malo se trgnula i uspravila u sjedalu gledajući oko sebe. “Oh! Stigli smo.” “Stigli smo.” Kad se ponovno okrenula prema meni, oči su joj smjesta poprimile blag izraz panike. “Bit će ovo čudno, zar ne? Ja ću stalno buljiti u tvoj šlic, a Jensen će me uhvatiti kako buljim u tvoj šlic i onda ćeš ti baciti pogled na moje cice i netko će i to vidjeti! Što ako te dotaknem? Ili”, oči su joj se raširile, “što ako te poljubim?” Njezina me je prestravljena bujica riječi uvelike umirila. Samo je jedno od nas smjelo biti uspaničeno. Zatresao sam glavom govoreći joj: “Bit će sve u redu. Ovdje smo došli kao prijatelji. Došli smo u posjet tvojoj obitelji kao prijatelji. Neće biti javnog divljenja kitom ni javnog oduševljavanja cicama. Nisam ni ponio još jedne hlače s gumbima. Dogovoreno?” “Dogovoreno”, ukočeno je odvratila. “Samo prijatelji.” “Jer to je ono što jesmo”, podsjetio sam je, ignorirajući organ u mome prsnom košu koji se zgrčio na moje riječi. Ispravivši se, kimnula je i posegnula za ručkom cijuknuvši: “Prijatelji! Prijatelji koji su došli u posjet u moju obiteljsku kuću za Uskrs! Vidjet ćemo tvoga starog prijatelja, moga starijeg brata! Hvala ti što si me dovezao kući iz New Yorka, moj prijatelju Wille!”

123

Nasmijala se dok je izlazila iz automobila, a potom ga je obišla kako bi izvadila torbu iz prtljažnika. “Hanna, smiri se”, šapnuo sam, utješno joj položivši ruku na donji dio leđa. Osjetio sam kako mi oči klize niz njezin vrat i zaustavljaju se na grudima. “Nemoj se ponašati kao luđakinja.” “Oči gore, Williame. Bolje ti je da odmah počneš.” Nasmijavši se, šapnuo sam: “Pokušat ću.” “I ja.” Namignula je i prošaptala: “I zapamti da me moraš zvati Ziggy.”

*** Helena Bergstrom imala je zagrljaj snažan kao u kakvog drvosječe sa sjeverozapada Sjedinjenih Država, i tek su blagi melodični naglasak i dramatične europske crte lica odavali njezino norveško podrijetlo. Poželjela mi je dobrodošlicu, povukla me kroz ulazna vrata, a onda u svoj poznati zagrljaj. Bila je visoka poput Hanne, i divno je izgledala. Poljubio sam je u obraz, predao joj buket cvijeća što smo ga kupili kad smo se zaustavili da natočimo gorivo. “Uvijek si bio tako pažljiv”, rekla je uzevši buket i mahnuvši nam da uđemo. “Johan je još na poslu. Eric nije mogao doći. Liv i Rob su ovdje, ali Jensen i Niels su još uvijek na putu.” Pogledala je iza mene, skupivši obrve. “Počet će kiša pa se samo nadam da će svi stići na vrijeme za večeru.” Izgovarala je imena svoje djece lagano kao što je i disala. Kakav li je samo život proživjela, pitao sam se, dok je podizala toliko djece. A kad se svi oni požene i poudaju i dobiju svoju djecu, ova će se kuća samo još više napuniti. Osjetio sam nepoznatu čežnju da nekako budem dio svega toga, a zatim sam trepnuo odvrativši pogled. Ovaj vikend je ionako imao dovoljno potencijala da bude čudan bez da moram u sve to dodati još i vlastite emocije. Kućom je vladalo ono isto ozračje kao i prije svih tih godina, iako su je preuredili. Još uvijek je bila udobna, ali umjesto plavo-sivog dekora koji sam pamtio, sad su prevladavale tople smeđe i crvene boje plišanog namještaja te svježi, bijeli zidovi. U predvorju i duž hodnika što je vodio dublje u kuću, uočio sam da je Helena, iako je prigrlila američki način života, zadržala onu dozu europske mudrosti u obliku citata što su krasili zidove maltene svake prostorije. Znao sam što će me dočekati kako budem dublje zalazio u kuću. U hodniku: Živi, smij se, voli! U kuhinji: Uravnotežena prehrana znači kolačić u svakoj ruci! U blagovaonici: Savili smo gnijezdo našoj djeci kako bi mogli odletjeti! Uhvativši me kako čitam onaj najbliže ulaznim vratima - Svi putovi vode domu - Hanna je namignula i nabacila značajan osmijeh. Začuvši topot stopala niz drvene stube odmah bočno od ulaza, podignuo sam pogled i susreo se s Livinim svijetlozelenim očima. Želudac mi je malo potonuo. Nije bilo razloga da između mene i Liv bude ikakve nelagode; vidio sam je, uostalom, već nekoliko puta otkako smo se bili pohvatali. Posljednji put je to bilo na Jensenovu vjenčanju prije nekoliko godina, gdje smo sasvim lijepo pročavrljali o njezinu poslu u maloj trgovačkoj tvrtki u Hannovers Njezin zaručnik - sada suprug - činio se kao sjajan tip. Otišao sam te večeri kući nimalo se ne mučeći mislima o nama dvoma. No to je bilo samo zato što nisam uzeo u obzir da joj je naš kratki flert bilo što značio. Nisam znao da je bila povrijeđena kad sam se vratio na Yale nakon božićnih blagdana prije toliko puno godina. Kao da je veliko poglavlje moje povijesti s Bergstromovima bilo prepravljeno - prikazavši me kao nepopravljivog zavodnika - i sad kad sam se našao ovdje, shvatio sam da nisam učinio ništa kako bih se psihički pripremio za to. Dok sam stajao skamenjen kao kip, prišla je i zagrlila me. “Hej, Wille.” Osjetio sam pritisak njezina zaobljenog trbuha, a ona se nasmijala, šapnuvši: “Zagrli me, blesane.” Opustio sam se i obgrlio je rukama. “Hej ti. Mislim da bih ti trebao čestitati.”

124

Uzmaknula je korak unatrag trljajući svoj trbuh i smiješeći se. “Hvala.” U njezinim je očima bljesnuo vragolast smiješak i sjetio sam se da ju je Hanna nazvala nakon naše svađe, i da Liv, po svoj prilici, točno zna što se događa između mene i njezine male sestre. Želudac mi se ponovno svezao u čvor, ali nekako sam se uspio pribrati. Odlučio sam pod svaku cijenu izbjegavati nelagodne situacije tijekom ovog vikenda. “Očekujemo li dečka ili curicu?” “Bit će to iznenađenje”, rekla je. “Rob želi znati, ali ja ne. A to znači, dakako, da sam ja pobijedila.” Nasmijavši se, odmaknula se malo u stranu kako bi se njezin suprug mogao rukovati sa mnom. Razmijenili smo još pokoju ljubaznu rečenicu u predvorju; Hanna je izvijestila majku i Liv o novostima iz škole, a Rob i ja smo neobavezno čavrljali o Knicksima prije nego što je Helena pokazala prema kuhinji. “Ja se vraćam tamo. Siđite dolje na koktel kad se smjestite.” Dohvatio sam naše torbe i slijedio Hannu uza stube. “Smjesti Willa u žutu sobu”, doviknula je Helena. “Je li to i prije bila moja soba?” upitao sam, odmjerivši Hanninu savršenu guzu. Uvijek je bila vitka, ali trčanje je učinilo stvarno sjajne stvari za njezine obline. “Ne, ti si bio u gostinskoj bijeloj sobi, onoj drugoj”, rekla je, a onda se okrenula i nasmiješila, dobacivši preko ramena: “Nije da se sjećam svakog detalja od onog ljeta ili takvo što.” Nasmijao sam se i prošao mimo nje u spavaću sobu koja je bila namijenjena za mene. “Gdje je tvoja soba?” Pitanje je izletjelo prije nego što sam uistinu promislio je li ga pametno postaviti, a sasvim sigurno prije nego što sam provjerio slijedi li nas tko. Ponovno se osvrnula, zatim ušla unutra i zatvorila za sobom vrata. “Dvoja vrata dalje.” Prostor kao da se smanjio dok smo stajali zureći jedno u drugo. “Hej”, šapnula je. Bilo je to prvi put otkako smo napustili New York da sam pomislio kako bi ovo mogla biti jeziva ideja. Bio sam zaljubljen u Hannu. Zar bih uopće bio u stanju to prikriti od drugih svaki put kad bih je pogledao? “Hej”, protisnuo sam. Nakrivivši glavu, šapnula je: “Jesi dobro?” “Aha.” Počešao sam se po vratu. “Samo... Želim te poljubiti.” Primaknula se nekoliko koraka bliže sve dok nije mogla zavući ruke ispod moje majice pa gore uz prsa. Prignuo sam se i utisnuo jedan stidljiv poljubac na njezine usne. “Ali ne bih smio”, rekao sam kad je poželjela još jedan. “Vjerojatno ne.” Usnama je krenula preko moje brade, sišući, grickajući. Ispod majice, grebla mi je prsa noktima, blago klizeći preko bradavica. Nije prošla ni sekunda i već sam bio tvrd, spreman, osjećajući svaki dodir na svojoj koži, zakopan duboko u moje mišiće. “Želim se zaustaviti na ljubljenju”, rekao sam, napola je upozoravajući da prestane, napola je moleći da nastavi. “Imamo malo vremena prije nego ostali stignu”, rekla je. Odmaknula se dovoljno da mi može otkopčati traperice. “Mogli bismo... “ Umirio sam joj ruku, pobijedila je moja oprezna strana. “Hanna. Nema šanse.” “Bit ću tiha.” “Nije to jedini problem u vezi sa seksom u kući tvojih roditelja - i to u po bijela dana, ni manje ni više. Nismo ii već o ovome raspravili tamo ispred?” “Znam, znam. Ali što ako je ovo jedini put kad ćemo uhvatiti malo vremena nasamo?” upitala je uz osmijeh. “Zar se ne želiš malo maziti sa mnom ovdje?” Sasvim je sišla s uma. “Hanna”, prosiktao sam, sklopivši oči i zastenjavši. Gurnula je moje traperice i bokserice niz kukove i obavila toplom, čvrstom rukom moju batinu. “Stvarno ne bismo smjeli.” 125

Zastala je, nježno me držeći. “Možemo biti brzi. Barem jednom.” Otvorio sam oči i zagledao se u nju. Nikad nisam to volio raditi na brzinu, naročito ne s Hannom. Volio sam uživati polako. Ali ako mi se nudila, a imali smo samo pet minuta, mogao sam se s time nositi. Ostatak obitelji još nije stigao; možda će sve proći u redu. A onda sam se sjetio: “Jebiga, nemam kondome. Nisam ponio nijednog. Zbog očiglednih razloga.” Opsovala je, lecnuvši se. “Ni ja.” Pitanje je visjelo među nama kad me je pogledala, očiju raširenih i molećivih. “Ne”, rekao sam, ne trebajući čuti ni riječ od nje. “Ali godinama uzimam pilule.” Sklopio sam oči, snažno stegnuvši čeljust. Jebiga. Trudnoća je bila jedina stvar oko koje sam se zbilja brinuo. Čak i u svojim najluđim danima, nikad se nisam seksao bez kondoma. Proteklih nekoliko godina ionako sam se redovito testirao. “Hanna.” “Ne, u pravu si”, rekla je palcem klizeći preko moga glavića i razmazavši kapljicu tekućine. “Nije stvar samo u trudnoći... nego i u tome da se moramo čuvati.” “Nikad se nisam seksao bez kondoma”, bubnuo sam. Tko bi rekao da sam tako izazivao vraga? Ukipjela se. “Nikad?” “Nisam nikad ni virnuo izvan gumice. Previše sam paranoidan.” Oči su joj se raširile. “A što je s onim 'samo vršak'?” “Paranoidan sam i oprezan. Znam da je dovoljan samo jedan put.” Nasmiješio sam se, znajući da je razumjela aluziju: bio sam tip koji se nije mogao suzdržati. Oči su joj se zatamnjele i zagledala se u moje usne. “Wille? Ovo bi ti bio prvi put ovako?” Jebiga. Kad me je tako gledala, kad bi joj glas postao promukao i tih, pogubio bih se. Nije bila stvar samo u obostranoj tjelesnoj privlačnosti. Naravno da su me i prije privlačile žene. Ali s Hannom je bilo nešto više, postojala je ta kemija u našoj krvi, nešto između nas što je pucketalo i praskalo, što me je nagonilo da želim više nego što bih smio uzeti. Nudila je svoje tijelo, a ja sam joj želio zaposjesti misli. Nudila je misli, želio sam njezino srce. I evo je sad, želi me osjetiti u sebi - samo ja, samo ona - i bilo mi je gotovo nemoguće odoljeti. Ali pokušao sam. “Stvarno mislim da nam to nije pametno. Trebali bismo promisliti o ovoj odluci.” Osobito ako će biti i drugih frajera u tvom “eksperimentu”, nisam dometnuo. “Samo to želim osjetiti. Ni ja se nikad nisam seksala bez kondoma.” Nasmiješila se, protegnuvši se kako bi me poljubila. “Samo unutra. Samo na sekundu.” Nasmijavši se, šapnuo sam: “Samo vršak?” Koraknula je unatrag i naslonila se na rub madraca, povukavši suknju preko koljena i izmigoljivši se iz gaćica. Podignula je lice prema meni, raširila bedra i naslonila se natrag na laktove, odigavši kukove s madraca. Morao sam prići korak bliže i mogao sam ući unutra. Gol. “Znam da je ludo i znam da je glupo. Ali, Bože, tjeraš me da budem nepromišljena.” Jezik joj je provirio i pritisnuo donju usnicu. “Obećavam ti da ću biti tiha.” Sklopio sam oči, znajući da sam donio odluku onog trena kad je to izrekla. Važnije je pitanje bilo mogu li ja biti tih. Gurnuo sam hlače još niže i ušao između njezinih nogu, držeći kurac i nagnuvši se nad nju. “Jebiga. Što to radimo?” “Samo se osjećamo.” Srce mi je tuklo u grlu, u prsima, u svakom milimetru kože. Bilo mi je to kao da sam prešao posljednju seksualnu granicu; i nije li bilo čudno upravo to da sam dosad napravio baš sve osim ovoga? Činilo se tako jednostavnim, gotovo nevinim. Ali nikad nisam želio osjetiti ništa kao što sam želio osjetiti nju, svoju kožu o njezinu. Bilo je to poput groznice koja mi je obuzimala dušu i razum, govoreći mi kako će dobro biti kad utonem u nju samo na čas, samo da je osjetim i to će biti dovoljno. Onda se može povući u svoju sobu, raspakirati se, osvježiti, a ja bih drkao snažnije i brže nego ikad u životu. Bilo je dogovoreno.

126

“Dođi ovamo”, šapnula je posegnuvši za mojim licem. Spustio sam se, otvorivši usta kako bih joj okusio usne, sišući joj jezik, gutajući njezine zvukove. Mogao sam osjetiti sklisku kožu njezine pičkice na donjoj strani kurca, ali to nije bilo ono gdje sam je želio osjetiti. Želio sam je posvuda oko sebe. “Jesi dobro?” upitao sam posegnuvši između nas i protrljavši joj klitoris. “Mogu li te najprije dovesti do vrhunca? Mislim da ne bismo smjeli ovako svršiti.” “Zar se ne možeš prije izvući?” “Hanna”, šapnuo sam sišući joj bradu. “Što se dogodilo samo s vrškom?” “Zar ne želiš doznati kakav je to osjećaj?” prosvjedovala je, rukama klizeći niz moju stražnjicu, kružeći kukovima. “Ne želiš osjetiti mene?” Zarežao sam, grickajući joj vrat. “Ti si jebeno zločesta cura.” Spustila je ruku i pomaknula mi prste sa svoga klitorisa pa me je primila, trljajući mojom erekcijom po svojoj slatkoj, vlažnoj koži. Zastenjao sam u njezin vrat. A onda me je povela tamo, držeći me, čekajući da pomaknem kukovima. Premjestio sam se naprijed pa ponovno natrag, osjećajući nježno podavanje njezina tijela kad je glavić moga kurca kliznuo u nju. Ušao sam tek malo dublje, samo dok nisam osjetio kako se steže oko moje kite i onda sam stao, zastenjavši. “Brzo”, rekao sam. “I tiho.” “Obećavam”, šapnula je. Očekivao sam toplinu, ali nisam bio spreman na to koliko će topla, koliko mekana, koliko jebeno vlažna biti. Nisam bio spreman na to da će mi se od osjećaja nje zavrtjeti u glavi, od osjećaja njezina pulsa kako tuče posvuda oko mene, mišića kako trepere, njezinih prigušenih gladnih zvukova u mome uhu kako mi govore da je i njoj ovo nevjerojatno drukčije. “Jebiga,” protisnuo sam, nesposoban odoljeti da se ne zabijem do kraja. “Ne... još uvijek se ne mogu ovako ševiti. Predobro je. Brzo ću svršiti.” Zadržala je dah, stežući mi ruke toliko snažno da je boljelo. “Dobro je”, uspjela je protisnuti, a onda ispustila dah užitka. “Uvijek se dugo suzdržavaš. Želim da ti bude tako dobro da ne možeš izdržati.” “Tako si zla”, prosiktao sam, a ona se nasmijala, okrenuvši glavu kako bi mi uhvatila usne. Bili smo oslonjeni na rubu kreveta, s majicama na sebi, meni su traperice bile oko gležnjeva, a njoj suknja zadignuta oko kukova. Popeli smo se na kat samo da ostavimo stvari, osvježimo se i smjestimo. Bilo je strahovito nesmotreno raditi ovo ovdje, ali nismo ispuštali ni glasa i nekako sam se uvjerio da ću je možda uspjeti ševiti dovoljno sporo da krevet ne počne škripati. Ali onda sam shvatio da sam u njoj, potpuno ogoljen, u kući njezinih roditelja. Umalo da nisam svršio od samog pogleda dolje, tamo gdje sam se zakopao u njoj. Gotovo sam se sasvim izvukao vani - uživajući u tome kako sam mokar od nje - i pomaknuo se malo unatrag, a onda opet i opet. I jebiga, bio sam uništen. Uništila mi je želju da se seksam s bilo kojom drugom, pomutila mi razum toliko da s ovom curom više nisam želio koristiti kondom. “Odluka s vrha”, šapnula je, glasa promuklog i zadihanog. “Zaboravi trčanje. Moramo raditi ovo pet puta na dan.” Glas joj je bio toliko prigušen da sam pritisnuo uho na njezine usne kako bih čuo što bi mogla reći. Ali sve što sam mogao razabrati u izmaglici vlastitih osjećaja bile su jedva čujne, isprekidane rečenice pune riječi kao što su snažno i koža i ostani u meni kad svršiš. I upravo me je ovo potonje dokrajčilo jer me natjerala da mislim na to kako želim svršiti u nju, ljubeći je dok ne postane grozničava i ponovno pohotna, a onda ću se opet ukrutiti dok se bude stezala oko mene. Mogao bih je jebati, ostati tamo, i opet je jebati prije nego što zaspem u njoj. Pomicao sam se silovitije, držeći joj kukove, pronalazeći onaj savršeni ritam koji nije tresao okvir kreveta, nije udarao uzglavljem o zid. Ritam u kojem je mogla ostati tiha, a ja sam se mogao

127

pokušati susprezati dok ne dođem tamo... no, bila je to bitka koju sam lako izgubio, a jedva da je prošlo nekoliko minuta “Oh, sranje, medena”, zastenjao sam. “Žao mi je, žao mi je.” Zabacio sam glavu unatrag, osjetivši kako mi orgazam šiklja uz noge, niz kralježnicu, dolazi prebrzo. Izvukao sam se, drkajući si kurac, a ona je posegnula između svojih nogu i pritisnula prste na klitoris. Vani u hodniku začuli su se koraci, i moje su oči poletjele prema Hanninim da vidim je li ih i ona čula, tek djelić sekunde prije nego što je netko pokucao na vrata. Vid mi se zamaglio i osjetio sam kako počinjem svršavati. Jebiga. Jeeebiggaaaa. Jensen je povikao: “Wille! Ej, stigao sam. Jesi li u kupaonici?” Hanna je naglo sjela, očiju širokih i divljih od isprike, ali bilo je već prekasno. Sklopio sam oči, svršivši u svoju ruku i na golu kožu njezinih bedara. “Samo malo”, protisnuo sam, zureći dolje gdje sam još pulsirao u svome stisku. Nagnuo sam se preko kreveta, naslonivši se jednom rukom na madrac kako bih se podupro. Kad sam podignuo pogled prema Hanni, ona kao da nije mogla odvratiti oči od moje sperme na njezinoj koži, i jebiga, posvuda po svojoj suknji. “Samo da se presvučem. Odmah dolazim”, uspio sam izgovoriti, a srce kao da mi je htjelo iskočiti iz grudi s iznenadnom navalom adrenalina što mi je jurcala tijelom. “Super. Nađemo se dolje”, rekao je i koraci su se stali povlačiti. “Sranje, tvoja suknja... “ Koraknuo sam unatrag, dohvatio hlače kako bih ih navukao, ali Hanna se nije ni pomaknula s mjesta. “Wille”, šapnula je i vidio sam da su joj se oči zatamnjele od poznate gladi. “Jebiga.” Ovo je bilo jebeno preblizu. Vrata čak nisu bila ni zaključana. “Ja...” Ali ona se naslonila natrag i povukla me na sebe. Nije bila ni najmanje zabrinuta bi li njezin brat mogao ući i vidjeti nas. Uostalom, otišao je, nije li? Ova će me cura izludjeti. Srce mi je luđački tuklo kad sam se nagnuo dolje, uvukavši dva prsta u nju i klizeći jezikom preko njezine pičkice dok je ona pustila da joj se oči sklope. Ruke su joj krenule prema mojoj kosi i, za samo nekoliko sekundi, počela je svršavati, kukove odižući od kreveta, snažno mi prstima potežući kosu. Kad joj je orgazam počeo jenjavati, nastavio sam polako pomicati prste u njoj, ljubeći nježnu stazu od njezina klitorisa do unutarnje strane bedra pa do kukova. Najzad, naslonio sam čelo na njezin pupak, još uvijek se boreći doći do daha. “O, Bože”, šapnula je jednom kad su joj ruke popustile stisak na mojoj kosi i povukla ih je gore prema dojkama. “Zbog tebe ću poludjeti.” Izvukao sam prste iz nje i poljubio joj nadlanicu udišući miris njezine kože. “Znam.” Ostala je na krevetu jednu tihu minutu, zatim je otvorila oči, zureći u mene kao da je tek sad došla sebi. “Ajme. Ovo je bilo blizu.” Nasmijao sam se. “Da, vrlo blizu. Trebali bismo se sad presvući i spustiti dolje.” Kimnuo sam prema njezinoj suknji. “Žao mi je zbog toga.” “Samo ću je obrisati.” “Hanna”, rekao sam, prigušivši smijeh. “Ne možeš otići dolje s golemom mrljom od sperme na suknji.” Promislila je o tome, a onda mi se blesavo nasmiješila. “U pravu si. Samo... Nekako mi se sviđa da je tu.” “Baš si šašava.” Sjela je i, dok sam navlačio hlače, ljubila mi trbuh preko majice. Obgrlio sam joj ramena i privukao je sebi, samo uživajući u njezinoj blizini. 128

Bio sam kompletno izgubljen u ljubavi prema ovoj djevojci. Nakon nekoliko sekundi sunce se promolilo iza oblaka, sve malo osvijetlivši vani, a njezin se glas izdigao iz tišine. “Jesi li ikad bio zaljubljen?” Umirio sam se, pitajući se jesam li ono maločas naglas izgovorio. No kad sam spustio pogled na nju, samo me je znatiželjno gledala, smirenim pogledom. Da mi je bilo koja druga žena to rekla nakon ševe nabrzaka, osjetio bio vrelu navalu panike i neodoljivu potrebu da se brže-bolje izvučem iz neugodne situacije. Ali sad je pitanje nekako bilo primjereno trenutku, naročito jer smo bili onako neoprezni. U proteklih nekoliko godina postao sam, ako ništa, previše oprezan kad i gdje se ševim, i - osim na Jensenovu vjenčanju - rijetko sam se dovodio u situacije koje bi zahtijevale bijeg ili objašnjavanja. No u posljednje vrijeme, s Hannom kao da sam bio pomalo uspaničen, kao da sam imao ograničen broj puta kad ću je moći ovako osjetiti. Pomisao da bih je se morao odreći izazivala mi je mučninu. Imao sam samo dvije ljubavnice dosad za koje sam osjećao nešto više od puke privlačnosti, ali nijednoj nisam rekao da je volim. Bilo je to čudno, i u trideset i prvoj znam da me ovaj propust čini čudakom, ali nikad, do ovog trenutka, nisam osjetio težinu toga. Postao sam previše svjestan svakog naoko ravnodušnog komentara koji bih nabacio Maxu ili Bennettu o ljubavi ili vezama. Nije da nisam vjerovao u to; samo nikad se nisam bio u stanju sasvim poistovjetiti. Ljubav mi je uvijek bila nešto za što sam mislio da će mi se dogoditi u jednom trenutku u budućnosti, kad budem valjda osjetio da mi je vrijeme da se skrasim i malo stanem na loptu. Slika mene kao igrača bila je poput slojeva minerala što su se nataložili na kamenu tijekom vremena; nije mi smetalo što se naslage talože sve dok nisu postale toliko debele da više nisam mogao vidjeti kroz njih. “Valjda onda nisi”, tiho je rekla smiješeći se. Zatresao sam glavom. “Nikad nikome nisam rekao da ga volim, ako je to ono na što misliš.” lako Hanna nikako nije mogla znati da sam njoj to rekao nečujno gotovo svaki put kad bih je dotaknuo. “Ali jesi li to ikad osjetio?” Nasmiješio sam se. “A ti?” Slegnula je ramenima, a onda kimnula prema vratima zajedničke kupaonice za koju sam bio siguran da je spojena s Ericovom spavaćom sobom. “Idem se oprati.” Kimnuo sam, sklopio oči i svalio se na krevet kad je izišla. Zahvalio sam svim sretnim silama u svemiru što Jensen nije ušao u sobu. Bila bi to katastrofa. Ako ne želimo da njezina obitelj dozna što se događa - a bio sam prilično siguran da Hanna i dalje želi da ostanemo prijatelji s povlasticama - morat ćemo biti oprezniji.

*** Provjerio sam poslovne e-mailove, poslao nekoliko SMS- ova, a zatim se u kupaonici malo doveo u red s malo sapuna, vode i uz grozničavo trljanje. Hanna me je dočekala u dnevnoj sobi s plahim osmijehom. “Tako mi je žao”, blago je rekla. “Ne znam što me je spopalo.” Trepnula je, spustivši ruku na moja usta baš kad sam zaustio izvaliti zgodnu doskočicu. “Nemoj to govoriti.” Nasmijao sam se i pogledao iza nje u kuhinju, uvjerivši se da u blizini nema nikoga tko bi nas mogao čuti. “Ono je bilo fantastično. Ali sveca mu, za dlaku je sve krenulo naopako.” Doimala se posramljenom, a ja sam se iskreveljio opazivši krajičkom oka malu keramičku figuricu Isusa na obližnjem stoliću. Podignuo sam je i stavio među Hannine grudi. “Hej! Gle! Ipak sam pronašao Isusa u tvom dekolteu!” Spustila je pogled, prasnuvši u smijeh i počevši se malo migoljiti kao da pušta Isusa neka uživa na tom savršenom mjestu. “Isus u mom dekolteu! Isus u mom dekolteu!” “Hej, ljudi.”

129

Kad sam čuo Jensenov glas drugi put ovoga dana, ruka mi je poletjela s Hanninih dojki. Imajući osjećaj kao da sve promatram u usporenom kadru i odnekud izvan vlastita tijela, zamahnuo sam figuricom Isusa što sam brže mogao, shvativši što sam učinio tek kad je sletjela na drveni pod nekoliko metara dalje od mene, rasprsnuvši se u milijun keramičkih komadića. “Oh, sranjeee”, zastenjao sam pojurivši prema poprištu masakra. Kleknuo sam, pokušavajući pokupiti najveće krhotine. Neki su komadići bili toliko sitni da su izgledali kao prašina. Hanna se presavila u struku valjajući se od smijeha. “Wille! Slomio si Isusa!” “Što ste radili?” upitao je Jensen, kleknuvši i sam da mi pomogne. Hanna je napustila sobu da donese metlu, ostavivši me nasamo s čovjekom koji je svjedočio većini mojih momačkih nepodopština. Slegnuo sam ramenima pokušavajući ne izgledati kao da sam se upravo poigrao s grudima njegove mlađe sestre. “Samo sam gledao. Mislim, u kip. Gledao sam kakav je. I gledao oblik. Isusa, mislim.” Prešao sam rukom preko lica i shvatio da sam se blago preznojio. “Ne znam, Jens. Samo si me prepao.” “Zašto si tako nervozan?” Nasmijao se. “Možda zbog vožnje. Prošlo je dugo otkako sam bio za upravljačem.” Hanna se vratila i otjerala nas kako bi mogla pomesti krhotine u lopaticu, ali ne prije nego što mi je uputila urotnički pogled. “Rekla sam mami da si slomio figuricu, a ona se nije mogla sjetiti koja joj je tetka to dala. Mislim da si se izvukao.” Zagunđao sam, krenuo za njom u kuhinju i ispričao se Heleni poljupcem u obraz. Dala mi je pivo i rekla neka se opustim. U jednom trenutku kad sam na gornjem katu ševio Hannu, ili možda dok sam mahnito pokušavao isprati njezin miris sa svoga spolovila i lica, njezin je otac stigao kući. Isuse Kriste. Tek mi je sad, kad sam mogao jasnije razmišljati jer nisam s nagom Hannom iza zatvorenih vrata spavaće sobe, svanulo koliko smo bili ludi. Koji smo kurac uopće mislili? Podignuvši pogled s hladnjaka u kojem je tražio pivo, Johan mi je prišao i pozdravio me onom svojom varijantom topline i nespretnosti. Bio je sjajan u uspostavljanju kontakta očima, loš s riječima. Najčešće je to značilo da bi na kraju zurio u ljude dok su se oni preznojavali ne znajući što bi rekli. “Bok”, rekao sam, uzvrativši mu stisak rukom i pustivši ga da me povuče u zagrljaj. “Oprosti zbog Isusa.” Odmaknuo se korak unatrag, nasmiješio i rekao: “Mah.” Tada je zastao, o nečemu naizgled promislivši. “Osim ako nisi odjednom postao religiozan?” “Johane”, zazvala je Helena prekinuvši naš trenutak. Mogao sam je poljubiti. “Dušo, možeš li provjeriti pečenku? Grašak i kruh su gotovi.” Johan je otišao do pećnice, izvukavši termometar za meso iz ladice. Osjetio sam Hannu pokraj sebe, čuo kako kucka svojom čašom o moju bocu s pivom. “Živio”, rekla je uz opušteni osmijeh. “Gladan?” “Kao vuk”, priznao sam. “Nemoj zabiti samo vršak, Johane”, doviknula mu je Helena. “Zabij ga do kraja.” Zakašljao sam se, osjetivši kako mi mjehurići od piva gotovo izlaze kroz nos. Prekrivši dlanom usta, tjerao sam grlo da se otvori, da mi dopusti da progutam. Jensen je došao iza mene, pljeskajući mi leđa i nabacivši značajan osmijeh. Liv i Rob su već sjedili za kuhinjskim stolom, nagnuti i nečujno se smijući. “Sveca mu, bit će ovo duga noć”, promrmljala je Hanna.

*** 130

Razgovor za stolom tijekom večere čas bi se odvijao u grupicama, a čas bismo svi zajedno komentirali neku temu. Negdje usred objeda, stigao je i Niels. Dok je Jensen bio otvoren i jedan od mojih najstarijih prijatelja, a Eric - samo dvije godine stariji od Hanne - crna ovca u obitelji, Niels je bio srednje dijete, tihi brat i jedini kojeg nisam pobliže upoznao. U dvadeset i osmoj bio je inženjer u jednoj uspješnoj energetskoj tvrtki i gotovo pljunuta verzija svog oca, osim kontakta očima i osmijeha. Večeras me je iznenadio; nagnuo se i poljubio Hannu prije nego što je sjeo i prošaptao: “Izgledaš divno, Ziggs.” “Stvarno”, rekao je Jensen upirući vilicom u nju. “Što se promijenilo?” Proučavao sam je s druge strane stola, pokušavajući vidjeti što su to vidjeli i osjetivši se neobično ljutit zbog aluzije. Meni je izgledala kao i uvijek: doimala se kao da joj je ugodno u svojoj koži, opušteno. Nije se bogzna kako trudila oko odjeće, frizure ni šminke. Ali nije ni morala. Bila je prelijepa kad bi se ujutro probudila. Bila je čarobna nakon trčanja. Bila je savršena kad je ležala ispod mene, znojna i rumena od seksa. “Ovaj”, rekla je slegnuvši ramenima i nabadajući grašak vilicom. “Ne znam.” “Nekako si mršavija”, dobacila je Liv nakrivivši glavu. Helena je progutala zalogaj i onda izjavila: “Ne, to je zbog kose.” “Možda je Hanna samo sretna”, ponudio sam, pogledavši dolje u svoj tanjur dok sam uzimao zalogaj pečenja. Stolom je zavladao muk i podignuo sam pogled, nervozan kad sam ugledao skup raširenih očiju kako bulje u mene. “Što?” Tek sam tada shvatio da sam je nazvao imenom, a ne Ziggy. Glatko je to prekrila rekavši: “Svaki dan idem na trčanje, i da, malo jesam smršavjela. I ošišala sam se. No, to nije sve. Uživam u poslu. Imam prijatelje. Will je u pravu - stvarno sam sretna.” Pogledala je u Jensena i drsko mu se nasmiješila. “Ispostavilo se da si bio u pravu. Možemo li sad prestati proučavati mene?” Jensen joj se ozareno nasmiješio dok se ostatak obitelji mumljajući složio. Mogao sam osjetiti Livin osmijeh uperen u moje lice, i kad sam podignuo pogled s tanjura, namignula mi je. Jebiga. “Večera je prefina”, rekao sam Heleni. “Hvala, Wille.” Zavladao je tajac i osjetio sam kako me svi proučavaju. Bio sam uhvaćen. Nije pomoglo ni to što me je mala porculanska Isusova glava osuđujući gledala s ormarića. Znao je. Ziggy je bio nadimak ukorijenjen u ovoj obitelji podjednako kao i suludo radno vrijeme njihova oca, ili Jensenova sklonost da se prema svima odnosi zaštitnički. Nisam ni znao Hannino pravo ime kad sam, prije gotovo dva mjeseca, prvi put otišao s njom na trčanje. Ali jebeš sve. Nije mi preostalo ništa doli da se pomirim sa situacijom. Morao sam ponovno izreći njezino ime. “Jeste li znali da će Hannin rad biti objavljen u Cellu?” Nisam to najvještije izveo; ime sam joj izgovorio glasnije od bilo koje druge riječi, ali nastavio sam, smiješeći se svima za stolom. Johan je podignuo pogled, raširivši oči. Okrenuvši se Hanni, upitao je: “Stvarno, sotnos ?” Hanna je kimnula. “Ma samo onaj projekt vezan uz pridruživanje antigen determinata o kojem sam ti već govorila. Slučajno smo radili na tome i ispostavilo se da je nešto značajno.” Ovo je, čini se, usmjerilo razgovor u manje nelagodne vode pa sam najzad ispustio dah olakšanja koji sam dugo zadržavao u sebi. Kako se činilo, veći mi je stres izazivalo pretvaranje pred njezinom obitelji nego sam susret s njima. Uhvatio sam Jensena kako me gleda sa smiješkom, no samo sam mu uzvratio osmijehom i oborio pogled na svoj tanjur. Nema se što vidjeti. Samo tako nastavi. No, tijekom stanke u razgovoru, vidio sam da je Hanna zadržala pogled na meni, iznenađen i zamišljen. “Ti”, oblikovala je usnama. “Što?” odvratio sam na isti način.

131

Polako je odmahnula glavom, najzad prekinuvši kontakt očima i pogledavši dolje u svoj tanjur. Želio sam ispružiti nogu ispod stola, prijeći stopalom preko njezinih i natjerati je da me ponovno pogleda, ali tamo dolje bilo je pravo malo minsko polje nogu koje nisu bile njezine, a razgovor je ionako već prešao na drugu temu.

*** Nakon večere ona i ja dobrovoljno smo se javili za pranje posuđa dok su se ostali povukli u dnevnu sobu s koktelima. Udarila me je kuhinjskom krpom, a ja sam na nju bacao mjehuriće pjene. Bio sam na rubu toga da se nagnem bliže i sišem joj vrat kad je Niels došao uzeti još jedno pivo i pogledao nas u čudu, kao da smo, ne znam, zamijenili odjeću. “Što radite vas dvoje?” upitao je, a sumnjičavost je bila teška u njegovu glasu. “Ništa”, odgovorili smo uglas, a, što je bilo još gore, Hanna je ponovila: “Ništa. Samo peremo posuđe.” Oklijevao je jednu sekundu prije nego što će odbaciti čep u koš za smeće i vratiti se ostalima. “Ovo je drugi put danas da smo umalo uhvaćeni na djelu”, došapnula je. “Treći put”, ispravio sam je. “Štreberu.” Zatresla je glavom s veseljem u očima. “Vjerojatno ne bih smjela riskirati da ti se večeras ušuljam u sobu.” Zaustio sam prosvjedovati, ali stao sam kad sam opazio kako joj lukav osmijeh krivi ugao usnica. “Prava si đavolica, znaš?” promrsio sam, ispruživši ruku i palcem lagano prešavši preko njezine bradavice. “Ne čudi me što Isus nije htio biti u tvom dekolteu.” Uz oštar uzdah, pljesnula me je po ruci i pogledala preko ramena. U kuhinji smo bili sami, mogli smo čuti glasove drugih kako dopiru iz druge prostorije, a ja sam samo želio privući je i poljubiti. “Nemoj.” Oči su joj postale ozbiljne i iduće su riječi izišle drhtave, kao da nije mogla doći do daha. “Neću se moći zaustaviti.”

*** Nakon što sam nekoliko sati proveo u razgovoru s Jensenom, najzad sam otišao u krevet. Piljio sam u zid nekih sat vremena prije nego što sam odustao iščekivati tiho tapkanje Hanninih stopala s drugog kraja hodnika ili škripanje vrata dok se šuljala u moju sobu. Tako sam usnuo i propustio trenutak kad se zaista ušuljala unutra, razodjenula i gola se uvukla ispod pokrivača. Probudio me je osjećaj njezina glatkog, nagog tijela koje se priljubilo uz moje. Rukom je prelazila po mojim prsima, usnama mi je sisala vrat, bradu, donju usnicu. Bio sam tvrd i spreman na akciju prije nego što sam se sasvim razbudio, i kad sam zastenjao, Hanna je pritisnula dlan preko mojih usana, podsjetivši me: “Psst.” “Koliko je sati?” promrsio sam, udišući opojni miris njezine kose. “Prošlo je dva.” “Jesi li sigurna da te nitko nije čuo?” upitao sam. “Jedini koji su me mogli čuti na ovom kraju hodnika su Jensen i Liv. Jensenu je uključen ventilator pa znam da je zaspao. Jedva da može izdržati i deset sekundi budan kad je ta stvar uključena.” Nasmijao sam jer je bila u pravu. Bio sam njegov cimer godinama, i mrzio sam taj jebeni ventilator.

132

“A Rob hrče”, promrmljala je ljubeći me. “Liv mora zaspati prije njega inače ne može spavati zbog njegova hrkanja.” Zadovoljan što se tako vješto pritajila - i što nam vjerojatno nitko neće pokucati na vrata dok vodimo ljubav - prevalio sam se na bok i privukao je bliže sebi. Došla je radi seksa, očito, ali nisam imao dojam da je željela samo ševu nabrzaka. Ovdje je bilo još nešto. Nešto što je kipjelo pod površinom. Vidio sam kako su joj oči bile otvorene u mraku, kako me je iskreno ljubila, svaki je dodir bio oprezan kao daje postavljala pitanja. Vidio sam to u načinu kako je povukla moju ruku tamo gdje ju je željela: preko vrata pa dolje preko grudi, položivši je na srce. Kucalo je snažno. Njezina je soba bila samo nekoliko vrata dalje; nije ostala bez daha zbog napora. Nešto joj se vrzmalo glavom, na mjesečini sam vidio kako je nekoliko puta otvorila pa zatvorila usta, kao da je željela nešto reći, ali nije mogla doći do zraka. “Što nije u redu?” šapnuo sam pritisnuvši usne na njezino uho. “Postoje li još uvijek druge?” upitala je. Povukao sam se i zapiljio u nju, zbunjen. Druge žene? Stotinu sam puta dosad želio s njom o tome razgovarati, ali njezino suptilno izbjegavanje na koncu je istrošilo moju potrebu za razjašnjavanjem. Ona je željela izlaziti s drugima, nije mi vjerovala i mislila je da trebamo izlaziti i s drugima. Ili, jesam li je možda pogrešno shvatio? Jer, za mene više nije postojala nijedna druga. “Mislio sam da je to ono što ti želiš?” Protegnula se da me poljubi; njezine su mi usne već bile toliko poznate, stapajući se s mojima u laganom ritmu mekanih poljubaca koji su postajali sve strastveniji, i jedan sam se grozničav trenutak zapitao kako je ikad mogla i pomisliti da me može dijeliti s nekom drugom. Privukla me je sebi, posegnuvši između nas kako bi klizila mojim spolovilom po svojoj koži. “Postoji li pravilo o seksu bez zaštite dvaput u istom danu?” Usisao sam kožu ispod njezina uha i šapnuo: “Mislim da bi trebalo postojati pravilo o nepostojanju drugih ljubavnika.” “Hoćemo li onda prekršiti to pravilo?” upitala je odignuvši kukove. Jebeš to. Zaustio sam prosvjedovati, konačno joj dati do znanja da mi je dosta neprestanog vrćenja ukrug s ovim besmislenim razgovorom, ali onda je ispustila tih, gladan zvuk i izvila se u mene tako da sam ušao do kraja u nju i ugrizao se za usnicu da prigušim uzdah. Bilo je nestvarno; dosad sam se seksao tisuću puta, ali nikad, baš nikad, nije bilo ovako. Ćutio sam krv na usnama i vatru pod kožom kad god bi me dotaknula. A zatim je počela kružiti kukovima, pronalazeći užitak poda mnom, i osjetio sam kako riječi otječu iz mog uma. Samo sam muškarac, za Boga miloga. Nisam bog. Ne mogu odoljeti i ne uzeti Hannu. O svemu ću misliti kasnije. Imao sam osjećaj kao da varam; nije mi željela dati srce, ali dala mi je svoje tijelo i, ako uzmem dovoljno od njezina užitka, zadržim ga u sebi, možda se mogu pretvarati da postoji nešto više. U ovom trenutku nije bilo važno to što bih poslije mogao gorko požaliti.

133

SEDAMNAESTO POGLAVLJE

Nikad nije bilo ovako. Nikad. Polagano. Toliko lagano da gotovo nisam bila sigurna može li ijedno od nas stid tamo, ili marim li uopće. Naše su usne bile razdvojene samo milimetrima, dijeleći dah, i zvukove, i jedva čujne šapate: Osjećaš li? Osjećaš li to? I osjetila sam. Osjetila sam baš svaki od njegovih otkucaja pod dlanom, i kako su mu se ramena tresla nada mnom. Osjetila sam neizgovorene riječi na njegovim usnama, kao da je pokušavao nešto reći... možda isto ono što sam i sama pokušavala otkako sam se ušuljala u njegovu mračnu sobu. Čak i prije. Činilo se da nije shvatio sto sam ga pitala. Nikad nisam mislila da će mi biti toliko teško riskirati. Vodili smo ljubav - u pravom smislu te fraze; njegova koža, moja koža, ništa nije stajalo između nas. Nazvao me je Hannom za večerom... mislim da u ovoj kući nitko prije njega nije to ime izgovorio naglas. A iako je Jensen - Willov najbolji prijatelj - bio u drugoj sobi, Will je ostao sa mnom oprati posuđe. Uputio mi je značajan pogled prije nego što sam pošla u krevet, i poslao mi poruku za laku noć, napisavši: U slučaju bilo kakvih nedoumica, moja će spavaća soba ostati otključana. Imala sam dojam da je samo moj kad smo bili u sobi punoj ljudi. Ali ovdje, sami, iza zaključanih vrata, odjednom mi je sve postalo nejasno. Postoje li druge? Mislio sam daje to ono što si željela. Mislim da bi trebalo postojati pravih o nepostojanju drugih ljubavnika... Hoćemo li onda prekršiti to pravih? ... Tišina. Ali što sam zapravo očekivala? Sklopila sam oči, obavivši ruke čvršće oko njega kad se gotovo sasvim izvukao, a onda polako kliznuo natrag, centimetar po savršeni centimetar, i tiho stenjao u moje uho. “Tako si divna, medena.” Kukovi su mu kružili na meni, jednom je rukom klizio niz moja rebra i vratio je gore da mi obujmi dojku, pa ju je samo držao, palcem prelazeći preko krute bradavice. Obožavala sam duboke, razlivene zvukove njegova užitka, i pomoglo mi je to da načas zaboravim da mi nije izrekao riječi koje su mi večeras bile potrebne. Željela sam da mi kaže: Ne postoje više druge žene. Željela sam da mi kaže: Sad kad vodimo Ijubav bez zaštite, nećemo prekršiti to pravih, nikad. Ali on je bio taj koji bi uvijek pokretao taj razgovor, a ja bih ga ušutkala. Zar ga doista nije zanimalo ništa više od toga da budemo prijatelji koji se ševe? Ili naprosto nije želio više biti taj koji će započeti razgovor o tome? I zašto sam bila toliko pasivna? Kao da sam izgubila moć govora zbog straha da ne zabrljam s njim. Izvio je vrat unatrag, tiho stenjavši dok je ulazio i izlazio iz mene, bolno polako. Sklopila sam oči, pritisnuvši zube o njegov vrat i ugrizavši ga, dajući mu svaki djelić zadovoljstva kojeg sam se mogla prisjetiti. Željela sam da me želi toliko da nije bilo važno što sam bila neiskusna i nesigurna. Željela sam da pronađe način i izbriše sjećanja na sve žene koje je imao prije mene. Željela sam osjetiti - znati - da pripada meni. U jednom sam se bolnom, oštrom trenutku zapitala koliko je drugih žena pomislilo ovo isto. Želim osjetiti da si moj. Odgurnula sam ga, pritisnuvši ruke o njegova prsa tako da se morao prevaliti s mene, a tada sam se popela na njega. Nikad nisam ovako bila na Willu, gledajući dolje u njega, osjećajući se nesigurno, vodeći njegovu ruku prema svojim kukovima. “Nikad nisam ovo radila.”

134

Uhvatio je korijen svog spolovila jednom rukom i poveo me prema sebi, zastenjavši kad sam potonula dolje. “Moraš sama otkriti što ti je dobro”, mumljao je gledajući me. “Sada ti određuješ ritam.” Sklopila sam oči pokušavajući raditi različite stvari, boreći se protiv osjećaja srama zbog vlastita neiskustva. Bila sam neobično svjesna tog osjećaja što me je stezao oko rebara da sam pomislila pomičem li se sad drukčije, nespretnije, sputanije i manje erotično. Nisam imala pojma kako je bilo njemu. “Pokaži mi”, šapnula sam. “Imam osjećaj kao da radim nešto pogrešno.” “Savršena si, šališ se?” promrmljao mi je u uho. “Želim ovako cijelu noć.” Oblio me je znoj, ali ne zbog napora, nego zato što sam bila toliko osjetljiva da sam mislila kako ću iskočiti iz vlastite kože. Krevet je bio star i škripav; nismo se mogli pomicati onako kako smo naviknuli - strastveno i divlje, satima, posvuda po madracu, okviru kreveta i jastucima. Prije nego što sam shvatila što se događa, Will me je podignuo sa sebe, odnio na pod i sjeo ispod mene kako bih se mogla vratiti na njega. Ovako je bilo puno dublje. Bio je toliko tvrd da sam mogla osjetiti njegov pritisak na nekim sasvim nepoznatim, osjetljivim mjestima. Njegova rastvorena usta pomicala su se preko mojih dojki i uronio je glavom pa mi stao sisati i puhati u moju bradavicu. “Samo me jebi”, zarežao je. “Ovdje se ne moraš brinuti zbog buke.” Mislio je da sam zabrinuta zbog škripavog okvira kreveta. Sklopila sam oči, nespretno se njišući, i taman kad sam pomislila da ću prestati, reći mu da mi ne odgovara ovaj položaj, reći mu da se gušim od riječi i neodgovorenih pitanja, poljubio mi je bradu, obraz, usne i šapnuo: “Gdje si sad? Vrati mi se.” Umirila sam se na njemu i spustila čelo na njegovo rame. “Previše razmišljam.” “O čemu?” “Odjednom sam postala nervozna i samo mislim na to kako si moj u ovim kratkim trenucima. Valjda mi se to ne sviđa onako kao što sam mislila.” Kliznuo je prstom ispod moje brade i podignuo mi lice gore pa sam ga morala pogledati. Usne je pritisnuo o moje prije nego što mi je rekao: “Bit ću tvoj svake sekunde ako je to ono što želiš. Samo mi to moraš reći, medena.” “Nemoj me slomiti, okej?” Čak i u tami, mogla sam vidjeti kako mu se obrve skupljaju. “To si već jednom rekla. Zašto misliš da bih te slomio? Zar misliš da bih to ikad mogao?” Glas mu je prožimala takva bol da je i u meni otrgnuo nešto sirovo i napeto. “Mislim da bi mogao. Čak i kad to ne bi želio, sad mislim da bi mogao.” Uzdahnuo je i naslonio lice na moj vrat. “Zašto mi ne želiš dati ono što želim?” “A što želiš?” upitala sam, premjestivši se tako da mi koljena budu u udobnijem položaju, ali sam pritom kliznula uz njegov kurac pa se vratila ponovno dolje. Umirio me je snažnim rukama na kukovima. “Ne mogu misliti kad to radiš.” Nekoliko puta duboko udahnuvši, šapnuo je: “Želim samo tebe.” “Onda... “ šapnula sam prelazeći rukama kroz njegovu kosu i zastavivši je na zatiljku. “Hoće li biti i drugih?” “Mislim da ti meni to moraš reći, Hanna.” Sklopila sam oči pitajući se hoće li to biti dovoljno. Mogla sam mu reći da neću izlaziti s drugima, i valjda bi i on meni rekao isto. Ali nisam željela da to ovisi o meni. Ako Will želi pristati da bude samo s jednom osobom, onda to mora biti nešto o čemu se ne pregovara - on mora biti taj koji želi prekinuti s drugima zbog onoga što osjeća prema meni. Ne može to biti neka usputna odluka, možda da, možda ne, kakogod ti hoćeš.

135

Tada su mu usne pronašle moje i dao mi je najslađi, najnježniji poljubac koji sam ikad dobila od njega. “Rekao sam ti da želim pokušati”, šapnuo je. “Ti si ta koja je mislila da to neće funkcionirati. Znaš tko sam ja; znaš da s tobom želim biti drukčiji.” “I ja to želim.” “Onda dobro.” Poljubio me je i ponovno smo se počeli pomicati u ritmu; njegovi mali prodori ispod mene, moji sićušni krugovi nad njime. Njegovi su izdisaji bili moji udisaji; njegovi su zubi slasno klizili po mojim usnama. Nikad se nisam osjećala ovako blizu nekome, njegove su ruke bile posvuda: na mojim dojkama, licu, bedrima, kukovima, među nogama. Glas mu je brujao muklo i ohrabrujuće u moje uho govoreći mi kako mu je dobro, kako je blizu i kako je ovo trebao toliko da je imao osjećaj da me je čekao cijeli život. Rekao mi je da mu je sa mnom kao da je došao kući. I kad sam pala, nije me bilo briga jesam li nespretna ili gruba, jesam li neiskusna ili naivna. Marila sam samo za njegove usne priljubljene o moj vrat i njegove ruke obavijene oko mene tako čvrsto da sam se jedino mogla pomicati bliže njemu.

*** “Spremna?” upitao je Will u nedjelju ujutro ušuljavši se u moju spavaću sobu i brzo me poljubivši u obraz. Cijelo se jutro ovako ponašao; poneki ukradeni poljubac u praznom hodniku, usputno pipkanje u kuhinji. “Još malo. Samo da spakiram nekoliko stvari koje mi je mama dala.” Osjetila sam njegove ruke obavijene čvrsto oko moga struka i naslonila sam se natrag stopivši se s njime. Nikad prije nisam išla za time koliko me Will često dodiruje sve do sada kada to nije mogao slobodno raditi. Uvijek je bio sklon tome - blago bi me okrznuo prstima, ruka bi mu lebdjela nad mojim kukom, ramenom bi se očešao o moje - ali bilo je to nešto na što sam navikla, i toliko ugodno da sam jedva to više primjećivala. Ovaj vikend, međutim, itekako sam osjećala nedostatak tih malih trenutaka i sad ih se nisam mogla zasititi. Već sam razmišljala o tome koliko se kilometara moramo udaljiti od kuće prije nego što ću mu reći da stane negdje sa strane pa da napokon udovoljim njegovoj želji da me uzme na stražnjem sjedalu. Odmaknuo mi je konjski rep dok je usnama prelazio po mome vratu, zastavši tik ispod uha. Čula sam zveckanje ključeva u njegovoj ruci, osjetila hladan metal na trbuhu gdje mi se majica malo povukla gore. “Ne bih smio ovo raditi”, rekao je. “Mislim da me Jensen pokušava stjerati u kut još od doručka, a stvarno mi se još ne umire.” Njegove su mi riječi ohladile krv i odmaknula sam se, posegnuvši za majicom na drugom kraju kreveta. “To mi baš zvuči kao Jensen”, promrsila sam slegnuvši ramenima. Znala sam da bi sve ovo moglo biti čudno mom najstarijem bratu - kvragu, bilo bi čudno i Willu i meni kad bi moja obitelj doznala za nas - ali cijelo sam jutro u glavi vrtjela film od prošle noći u gostinskoj sobi. Željela sam ga pitati na danjem svjetlu: Jesi li stvarno mislio kad si rekao da želiš samo mene ? Jer napokon sam bila spremna skočiti. Zakopčala sam torbu i stala je povlačiti s kreveta. Provukao je ruku ispred mene i uhvatio ručku. “Mogu li ti ja to ponijeti?” Osjetila sam njegovu toplinu, miris šampona. Kad se uspravio, nije se odmaknuo od mene. Sklopila sam oči, osjetila kako mi se počinje vrtjeti od njegove blizine koja kao da je isisala sav zrak iz sobe. Podignuo mi je bradu i spustio usne na moje, tek laganim, lebdećim dodirom dok sam mu se primicala hvatajući poljubac. Nasmiješio se. “Daj da odnesem stvari do auta pa idemo odavde, okej?” “Okej.” Prešao je palcem preko moje donje usne. “Brzo ćemo biti doma”, šapnuo je. “I ne namjeravam ići u svoj stan.” 136

“Okej”, opet sam rekla i koljena su mi zaklecala. Nacerio se, podignuo torbe, a ja sam gledala, jedva uspijevajući ostati na nogama dok je odlazio iz sobe. Kad sam sišla dolje, zatekla sam sestru u kuhinji. “Odlaziš?” upitala je Liv, obišavši pult i zagrlivši me. Naslonila sam se na nju, kimajući. “Je li Will već izišao?” Bacila sam pogled kroz kuhinjski prozor, ali nisam ga mogla vidjeti. Jedva sam čekala da se nađemo na cesti, da sve ono opet izgovorimo na danjem svjetlu gdje se ništa neće moći ignorirati. “Mislim da je otišao otraga pozdraviti se s Jensenom”, rekla je vrativši se zdjeli s jagodama koje je ispirala. “Vas dvoje ste baš slatki zajedno.” “Molim? Ne.” Kolačići su se hladili na šanku i posegnula sam za njima, uzevši punu šaku i tutnuvši ih u smeđu papirnatu vrećicu. “Rekla sam ti, nije tako, Liv.” “Pričaj ti što hoćeš, Hanna. Taj dečko je kuhan i pečen. Iskreno, bila bih iznenađena da sam jedina koja je to primijetila.” Osjetivši kako me oblijeva toplina, odmahnula sam glavom. Izvukavši dvije šalice iz kuhinjskog ormarića, napunila sam ih kavom iz golemog aparata od nehrđajućeg čelika, te dodala šećer i vrhnje u moju šalicu i samo vrhnje u Willovu. “Mislim da ti je trudnoća pomutila razum. Ovdje nije riječ o tome.” Moja sestra nije bila glupa; sigurna sam da mi je u glasu čula laž, baš kao što sam čula i sama. “Možda nije za tebe”, skeptično je zavrtjela glavom. “Iako nemoj misliti da sam popila tu tvoju priču.” Tupo sam zurila kroz stražnji prozor. Znala sam gdje smo Will i ja... Barem sam tako mislila. Stvari su se promijenile tijekom proteklih nekoliko dana i sad sam žarko željela definirati naš odnos. Toliko sam se plašila odrediti granice misleći da želim više prostora. Mislila sam da ću se uzrujati kad čujem kako me je uvrstio u svoj raspored kao i ostale žene. U posljednje vrijeme taj sam razgovor izbjegavala više kako bih spriječila da zarobim vlastito srce, a manje da oslobodim njegovo. Ali sve je bilo uzalud. Znala sam da nam slijedi iskreni razgovor - onaj koji je sam pokušao obaviti ranije. Onaj kojeg smo se dotaknuli sinoć. Morat ću se prisiliti na to, riskirati. Bilo je vrijeme. Vrata su negdje glasno zalupila i ja sam poskočila, pogledavši u kavu koju sam i dalje miješala. Liv mi je dotaknula rame. “Moram glumiti veliku sestru barem na jednu minutu. Budi oprezna, okej?” rekla je. “Ipak govorimo o ozloglašenom Willu Sumneru.” I upravo sam se zbog toga toliko plašila da ne pogriješim.

*** S kavom i sendvičima za put u ruci, sa svakim sam se članom svoje obitelji posebno pozdravila. Bili su raštrkani posvuda po kući, ali jedini koje nisam mogla pronaći bili su moj brat i moj prijevoz. Otišla sam ispred kuće da provjerim automobil, a šljunčana staza škripala mi je pod nogama. Približila sam se garaži i zastala kad su do mene počeli dopirati glasovi, nošeni hladnim jutarnjim zrakom, iznad pjeva ptica i hujanja vjetra u krošnjama. “Samo se pitam što se to događa među vama dvoma”, čula sam brata kako govori. “Ništa”, rekao je Will. “Samo se družimo. Na tvoj zahtjev, mogao bih dodati.” Namrštila sam se, prisjetivši se stare izreke koja kaže da ne valja prisluškivati jer ćeš po svoj prilici čuti nešto što ti neće odgovarati. “Je li to druženje šifra za nešto drugo?” upitao je Jensen. “Čini mi se da ste strahovito bliski.” Will je počeo govoriti, ali se potom zaustavio, a ja sam se malo povukla kako ne bi mogli vidjeti moju sjenu. “Viđam se s nekoliko djevojaka”, počeo je Will i mogla sam zamisliti kako si češe bradu. “Ali, ne, Ziggy nije jedna od njih. Samo mi je dobra prijateljica.” 137

Imala sam osjećaj kao da me je netko bacio u ledenu vodu, koža mi se naježila i, premda sam znala da samo slijedi pravila koja smo dogovorili moj je želudac potonuo. Will je nastavio: “Zapravo, ja... Zanima me istraživanje nečeg dubljeg s jednom od žena s kojima se viđam.” Srce mi je stalo žestoko tući i pala sam u iskušenje da stupim korak naprijed i spriječim ga da ne kaže previše. Ali onda je dodao: “Tako da imam osjećaj kako bih morao prekinuti s drugim ženama. Mislim da prvi put želim nešto više... ali ta je djevojka prilično oprezna pa mi je bilo teško poduzeti taj jedan korak i tek tako prekinuti sa starom rutinom, znaš?” Ruke su mi bile kao raskuhana tjestenina i naslonila sam se na vratnice pokušavajući se pribrati. Moj je brat nešto odgovorio, ali više ih nisam ni slušala. Malo je bilo reći da je raspoloženje u automobilu bilo napeto. Bili smo na putu već gotovo sat vremena i jedva da sam, kad se sve zbroji i oduzme, uspjela protisnuti dvije riječi. Jesi li gladna? Ne. Je li ti u redu temperatura? Prehladno? Prevruće? U redu je. Možeš li unijeti ovo u GPS ? Jasno. Smeta li ti ako stanemo na zahod?? Okej. Najgore od svega bilo je to što sam bila prilično sigurna da se ponašam poput razmaženog derišta. S onim što je rekao Jensenu, Will je samo slijedio pravila koja sam sama odredila. Nikad nisam očekivala da bude samo moj sve do prošle noći. Otvori usta, Hanna. Reci mu što želiš. “Jesi li dobro tamo?” upitao je, kratko se sagnuvši da mi uhvati pogled. “Jezivo si škrta na riječima.” Okrenula sam se i zagledala u njegov profil dok je vozio: njegovu čeljust s kratkom bradicom, usne izvijene u osmijeh zbog same spoznaje da ga promatram. Pustio je da mu pogled pobjegne u mom smjeru nekoliko puta, posežući za mojom rukom i stišćući je. Bilo je to puno više od seksa. Bio je moj najbolji prijatelj. Bio je onaj koga sam željela zvati svojim dečkom. Pomisao da je cijelo ovo vrijeme bio s nekom drugom ženom izazvala mi je blagu mučninu. Bila sam prilično sigurna da nakon ovog vikenda više neće biti s njima jer - Isuse - seksali smo se bez kondoma. Ako to nije vrijedilo ozbiljnog razgovora, onda ne znam što jest. Osjećala sam silnu bliskost s njime; zaista sam osjećala da smo postali više od prijatelja. Prislonila sam ruke na oči osjetivši ljubomoru i nervozu i... Bože, jednostavno sam bila silno nestrpljiva da napokon zaključimo što smo sad. Zašto je bilo lako razgovarati s Willom o svakom svom osjećaju osim o onima koji su se ticali nas? Kad smo stali na benzinskoj crpki kako bismo natočili gorivo, zabavila sam se pretraživanjem glazbe na njegovu mobitelu, smišljajući prave riječi u svojoj glavi. Pronašavši pjesmu za koju sam bila prilično sigurna da je ne podnosi, nasmiješila sam se, gledajući ga kako vješa crijevo za gorivo na svoje mjesto i vraća se do svoje strane automobila. Sjeo je, a ruka mu je zastala nad ključem. “Garth Brooks?” “Zašto ti je onda u mobitelu ako ti se ne sviđa?” zadirkivala sam ga. Ovo je bilo dobro, bio je ovo barem nekakav početak, pomislila sam. Same riječi bile su korak u pravom smjeru. Opušteno se uvuci u razgovor; pripremi se na doskok i samo skoči. Dobacio mi je lažno kiseli pogled, kao da je kušao nešto odurno, pa je pokrenuo motor kako bismo najzad krenuli. Riječi su se kovitlale mojom glavom: Želim biti tvoja. Želim da ti budeš moj. Molim te, reci mi da nisi bio ni s jednom drugom posljednjih nekoliko tjedana, kad se sve među nama činilo tako dobrim. Molim te, reci da nisam sve umislila. Otvorila sam njegov iTunes i stala ponovno pretraživati glazbu tražeći nešto bolje, nešto što bi nas razvedrilo, a mene i utješilo, kad je na zaslonu zasvijetlila poruka. Žao mi je što sam to propustila jučer! Da! Slobodna sam u utorak navečer i jedva te čekam vidjeti. Kod mene? Pusa. Kitty. Mislim da nisam udahnula čitavu minutu. 138

Isključivši zaslon, utonula sam dublje u sjedalo, osjećajući kao da mi je netko zabio ruku u grlo i izokrenuo mi želudac. Mojim je venama jurcao vreli adrenalin zajedno s osjećajem poniženja, bijesa. U jednom trenutku, između jebanja sa mnom bez kondoma u kući mojih roditelja i ljubljenja moga vrata jutros, Will je poslao poruku Kitty da se nađu u utorak. Gledala sam kroz prozor dok smo se udaljavali od benzinske crpke i vratili natrag na cestu, a zatim sam nježno spustila mobitel u njegovo krilo. Nekoliko minuta poslije letimice je pogledao mobitel prije nego što će ga bez riječi spustiti natrag. Očito je vidio Kittynu poruku, i nije rekao ništa. Nije se čak ni doimao iznenađenim. Poželjela sam se zavući u rupu.

*** Stigli smo do moga stana, ali nije ni pokušao doći gore. Odnijela sam svoju torbu do ulaznih vrata i stajali smo tamo u nelagodi. Odmaknuo je pramen kose s mog obraza i onda brzo spustio ruku kad sam se lecnula. “Jesi li sigurno dobro?” Kimnula sam. “Samo sam umorna.” “Valjda se vidimo sutra?” upitao je. “Utrka je u subotu pa bismo vjerojatno trebali nekoliko puta malo dulje trčati prvih nekoliko dana u tjednu, a onda se odmoriti.” “To zvuči dobro.” “Onda, vidimo se sutra ujutro?” Odjednom sam očajnički željela da ostane, da mu pružim još jednu šansu, mogućnost da se opravda i možda razjasni sav ovaj nesporazum. “Aha, i... pitala sam se bi li možda navratio do mene u utorak navečer”, rekla sam posegnuvši kako bih mu položila ruku na nadlakticu. “Mislim da bismo trebali porazgovarati, znaš? O svemu što se dogodilo ovaj vikend?” Pogledao je dolje u moju ruku, pomaknuo se tako da su mu se prsti isprepleli s mojima. “Ne možeš li sad razgovarati sa mnom?” upitao je, namrštenih obrva i vidno zbunjen. Bilo je, na kraju krajeva, tek sedam navečer. “Hanna, što se događa? Imam dojam da sam nešto propustio?” “Samo sam umorna od duge vožnje. Sutra moram dokasna ostati u laboratoriju, ali u utorak sam slobodna. Možeš li doći?” Pitala sam se jesu li mi i oči bile molećive kao što je bio glas u mojoj glavi. Molim te reci da. Molim te reci da. Polizao je usnicu, letimice pogledao dolje u stopala, a zatim gore gdje mu je ruka držala moju. Imala sam osjećaj kao da sam zapravo mogla vidjeti sekunde kako otkucavaju, a da zrak postaje gušći, gotovo neprobojan, toliko težak da sam jedva mogla disati. “Ustvari”, rekao je i zastao kao da još uvijek razmišlja, “imam nekog kasnog... posla. Imam kasni sastanak u utorak”, brbljao je. Lagao je. “Ali mogao bih negdje tijekom dana ili... “ “Ne, u redu je. Vidimo se onda sutra ujutro.” “Sigurno?” upitao je. Srce kao da mi se sledilo. “Aha.” “Dobro onda. Samo ću... “ Pokazao je preko ramena prema vratima, “Idem sad. Jesi li sigurna da je sve u redu?” Kad nisam odgovorila nego samo nastavila zuriti u njegove cipele, poljubio me je u obraz prije nego što je otišao, a ja sam zaključala, uputivši se ravno u svoju sobu. Neću misliti ni na što sve do jutra.

***

139

Spavala sam kao mrtva, ne probudivši se sve dok mi budilica nije zazvonila u pet i četrdeset pet. Ispružila sam ruku, pritisnula gumb za utišavanje i ostala ležati zureći u osvijetljeni plavi zaslon. Will mi je lagao. Pokušala sam pronaći razumno objašnjenje, pokušala se pretvarati da nije ni važno jer možda stvari još nisu službene među nama, možda još nismo bili službeno zajedno... ali nekako, ni to mi se nije činilo istinitim. Jer, ma koliko se pokušavala uvjeriti da je Will igrač i da mu se ne može sasvim vjerovati, duboko u sebi... mora da sam povjerovala kako je subotnja noć promijenila sve. Inače se ne bih ovako osjećala. Svejedno, njemu očito nije bio problem nalaziti se s drugim ženama dok se službeno ne skrasimo. Nikad ne bih mogla biti tako hladnokrvna da odvojim emocije od seksa. Sama spoznaja da sam željela biti samo s Willom bila mi je dovoljna da mu budem vjerna. Bili smo dva sasvim različita stvorenja. Brojevi pred mojim očima počeli su se mutiti i treptajima sam otjerala peckanje suza kad se zvonjava budilice ponovno prolomila tišinom. Bilo je vrijeme da ustanem i odem trčati. Will će me čekati. Nije me bilo briga. Sjela sam i isključila sat iz zida pa se prevalila na drugu stranu. Vraćam se natrag na spavanje.

*** Veći dio ponedjeljka provela sam na poslu s isključenim mobitelom, otišavši kući tek nakon što je sunce već odavno zašlo. U utorak sam bila budna prije nego što se oglasila budilica i krenula sam u obližnju teretanu gdje sam trčala na pokretnoj stazi. Nije to bilo isto kao i trčanje u parku s Willom, ali u ovom trenutku bilo mi je svejedno. Vježbanje mi je pomoglo disati. Pomoglo mi je da mogu misliti i razbistriti glavu, pronaći malo mira i ne misliti na Willa, na to što će večeras raditi - i s kime. Mislim da sam trčala brže nego ikad. A kasnije, u laboratoriju, nakon što cijeli dan nisam mogla doći do zraka, morala sam ranije otići s posla, oko pet, jer nisam ništa pojela osim jogurta i imala sam osjećaj da ću se izvrnuti na leđa. Kad sam stigla kući, Will me je čekao ispred vrata. “Bok”, rekla sam, usporivši kad sam mu se približila. Okrenuo se, zabio ruke u džepove i jedno me dulje vrijeme samo gledao. “Nešto nije u redu s tvojim mobitelom, Hanna?” najzad je upitao. Osjetila sam kratak ubod krivnje prije nego što sam se uspravila, susrevši mu pogled. “Ne.” Krenula sam otključati vrata zadržavši izvjesnu razdaljinu među nama. “Koji se kurac događa?” upitao je slijedeći me unutra. Okej, dakle tu smo. Pogledala sam njegovu odjeću. Bilo je očito da je upravo došao s posla i morala sam se upitati je li svratio ovamo na putu do... nje. Znate ono, da malo navrati i stiša uzburkale emocije prije nego što će pobjeći drugoj. Nisam bila sigurna da bih ikad mogla razumjeti kako je mogao biti onako strastven sa mnom dok je u isto vrijeme ševio druge žene. “Mislila sam da imaš kasni sastanak”, promrsila sam, okrenula se i spustila ključeve na ormarić. Oklijevao je, trepnuvši nekoliko puta prije nego što će reći: “Imam, u šest.” Nasmijavši se, promrmljala sam: “Baš.” “Hanna, koji se vrag događa? Što sam ti učinio?” Okrenula sam lice prema njemu... ali sam se prepala pa sam umjesto toga zurila u kravatu olabavljenu oko njegova vrata, njegovu prugastu košulju. “Nisi ništa učinio”, počela sam, slamajući vlastito srce. “Trebala sam biti iskrena u vezi sa svojim osjećajima. Ili... bolje rečeno, nedostatka istih.” Oči su mu se raširile. “Molim?” “Stvari u kući mojih roditelja bile su čudne. A ono kad smo umalo bili uhvaćeni? Mislim da mi je to bilo pravo uzbuđenje. Možda me je ponijelo sve ono što smo rekli jedno drugom u subotu navečer.” Okrenula sam se, petljajući s hrpom pošte na stolu i osjećajući kako se napukli, sasušeni

140

slojevi mojega srca gule i ostavljaju ništa doli prazne ljušture. Prisilila sam se na osmijeh i ležerno slegnula ramenima. “Tek su mi dvadeset i četiri, Wille. Samo se želim zabavljati.” Stajao je i zatreptao, blago se zanjihavši kao da sam ga zasula nečim težim od riječi. “Ne razumijem.” “Žao mi je. Trebala sam te nazvati, ili...” Zatresla sam glavom pokušavši otresti šum u vlastitim ušima. Koža mi je bila vrela, u grudima me je boljelo kao da su mi se rebra ulegnula. “Mislila sam da mogu ovo, ali ne mogu. Ovaj mi je vikend samo to potvrdio. Žao mi je.” Ustuknuo je korak unatrag i osvrnuo se oko sebe kao da se netom probudio i shvatio gdje se nalazi. “Razumijem.” Gledala sam kako teško guta, prolazi rukom kroz kosu. Kao da se nečeg prisjetio, podignuo je pogled. “Znači li to da nećeš trčati u subotu? Naporno si trenirala i... “ “Doći ću.” Kimnuo je jednom prije nego što se okrenuo, izišao kroz vrata i nestao, vjerojatno zauvijek.

141

OSAMNAESTO POGLAVLJE

U blizini majčine kuće postoji to brdo, odmah prije skretanja na naš kolni prilaz. Na vrhu uzbrdice oštar je zavoj i cesta se potom spušta nizbrdo. Mi smo naučili trubiti svaki put kad bismo je prolazili, ali oni koji bi se prvi put tuda vozili ne bi znali koliko je skretanje zapravo nezgodno i opasno i uvijek bi poslije to komentirali. Valjda smo majka i ja mogli staviti prometno zrcalo u nekom trenutku, ali nikad to nismo učinili. Majka je rekla da ona voli trubiti, voljela je taj trenutak vjere. Poznavala je zavoj toliko dobro da nije morala vidjeti što je bilo naprijed da bi znala da je prolaz slobodan. Ja, pak, nikad nisam bio siguran volim li ili mrzim taj osjećaj. Mrzio sam što sam se morao nadati da je prolaz čist, mrzio što nisam znao što mi dolazi ususret, ali obožavao sam trenutak ushićenja kad bi se automobil slobodno sjurio nizbrdo. Takav sam osjećaj imao s Hannom. Bila je moj oštri zavoj, moje tajanstveno brdo, i nikad nisam bio kadar otresti se vječito prisutne sumnje daje poslala nešto u mom smjeru s čime ću se neizbježno sudariti. Ali kad bih bio s njom, dovoljno blizu da je dotaknem i poljubim i slušam sve one njezine blesave teorije o djevičanstvu i ljubavi, prožimala bi me neopisiva euforična kombinacija spokoja, zanosa i žudnje. U tim se trenucima ne bih brinuo hoćemo li se sudariti. Želio sam misliti kako je njezina večerašnja košarica tek privremeni zastoj, opasni zavoj koji će ubrzo prijeći u ravnu cestu, i da moj odnos s njom nije bio gotov prije nego što je uopće i počeo. Možda je to bilo zbog njezine mladosti. Pokušao sam se prisjetiti sebe u tim godinama i jedino što sam mogao vidjeti bio je mladi glupan koji od jutra do sutra radi u laboratoriju, a onda svaku noć provodi s drugom ženom u svim mogućim oblicima razuzdanosti. Na određeni način Hanna je bila puno zrelija od mene u toj dobi; kao da nismo bili od istog kova. Bila je u pravu onda kada je rekla da je uvijek znala kako biti odrasla te da se sad mora naučiti kako biti mlada. I upravo je sa mnom položila prvi ispit nezrelosti uz potpuni nedostatak jasne komunikacije. Svaka čast, medena. Otpratio sam Kitty do taksija i vratio se na posao oko osam, kaneći se baciti na čitanje i pokušati iskočiti iz vlastite glave barem na nekoliko sati. Prolazeći pored Maxova ureda na putu do svojega, vidio sam da mu je svjetlo još upaljeno i da sjedi unutra. “Što ti još radiš ovdje?” upitao sam ušavši unutra i naslonivši se na dovratak. Max je podignuo pogled, glava mu je bila naslonjena na ruke kad sam ušao u ured. “Sara je izišla s Chloe. Samo sam odlučio još malo ostati na poslu.” Proučavao me je, usana spuštenih u uglovima. “Mislio sam da si ti otišao prije nekoliko sati. Zašto si se vratio? Utorak je... “ Zurili smo jedan u drugoga samo na trenutak, a neizgovoreno pitanje visjelo je među nama. Prošlo je toliko dugo vremena otkako sam posljednji put proveo utorak s Kitty da mislim da čak ni Max nije znao što me točno pita. “Vidio sam se s Kitty večeras”, priznao sam. “Ranije, samo nakratko.” Obrve su mu se skupile, ali podignuo sam ruku, objasnivši: “Zamolio sam je da se nađemo na piću nakon posla... “ “Wille, stvarno si papak... “ “Da s njom prekinem, seronjo”, zarežao sam ljutito. “lako su stvari s njom uvijek trebale biti neobavezne, želio sam joj dati do znanja da je gotovo. Ne pamtim kad sam je posljednji put vidio, ali ona još uvijek redovito zove ponedjeljkom da provjeri nalazimo li se u utorak. I samo zbog te činjenice imam dojam kao da varam Hannu.” Želudac mi se zgrčio na sam spomen njezina imena. Naš je rastanak bio užasan. Nikad je nisam vidio tako hladnu, tako zatvorenu. Stegnuo sam čeljust, pogledavši u zid. Znam da je lagala, samo ne znam zašto.

142

Maxov je stolac zaškripao kad se naslonio. “Onda, što radiš ovdje? Gdje ti je Hanna?” Trepnuo sam natrag prema njemu, najzad ga dobro pogledavši. Izgledao je umorno, potreseno i... nimalo nalik sebi, čak i nakon dugog, napornog dana na poslu. “Što je s tobom?” upitao sam umjesto odgovora. “Izgledaš kao da te je netko ubacio u žrvanj.” Napokon se nasmijao, vrteći glavom. “Stari moj, kad bi samo znao. Nego, ajmo pokupiti Bena i popiti jedno pivce.”

*** Stigli smo do bara prije Bennetta, ali ne previše. Tek što smo sjeli za stol u stražnjem dijelu, pokraj ploče za pikado i pokvarenog stroja za karaoke, Bennett je ušetao u svom besprijekornom tamnom odijelu, pogleda toliko iscrpljena da sam se s pravom upitao koliko ćemo dugo nas trojica uspjeti ostati pri svijesti. “Bome me tjeraš da puno cugam u posljednje vrijeme, Wille”, promrmljao je Bennett dok je sjedao pored nas. “Onda naruči mineralnu vodu”, rekao sam. Obojica smo pogledali Maxa, očekujući njegovo uobičajeno poluozbiljno i jedva razumljivo blebetanje o tome kako je bogohulno naručivati gazirana pića u britanskom pubu, ali on je ostao nesvojstveno tih, zureći u jelovnik i potom naručivši isto što i uvijek: kriglu Guinnessa, cheeseburger i pržene krumpiriće. Maddie je zapisala naše narudžbe i nestala. Vratili smo se još jednoj uobičajenoj večeri utorkom i, baš kao i prije, pub je bio gotovo prazan. Neobična tišina kao da je odzvanjala za našim stolom. Kao da se nijedan od nas nije mogao ni prisiliti na bezvezno blebetanje. “Ne stvarno. Što je s tobom?” ponovno sam upitao Maxa. Nasmiješio mi se - svojim iskrenim osmijehom - ali onda je odmahnuo glavom. “Pitaj me opet nakon što popijem dvije krigle.” Nacerivši se Maddie kad je spustila naša pića na stol, namignuo joj je. “Hvala, ljubavi.” “Poruka od Maxa bila je da se nalazimo kod Maddie dok su djevojke vani”, rekao je Bennett, a onda otpio gutljaj piva. “Onda, koja je od Willovih žena večeras na tapetu?” “Sad postoji samo jedna”, dodao sam. “A kako je Hanna sa mnom prekinula ranije večeras, tehnički govoreći, više ne postoji nijedna.” Obojica su me zabrinuto pogledala. “U biti, rekla je da ovo ne želi.” “Jebiga”, promrsio je Max protrljavši lice rukom. “Stvar je u tome”, nastavio sam. “Mislim da samo sere.” “Wille... “ oprezno je počeo Bennett. “Ne”, rekao sam, ušutkavši ga podizanjem ruke i osjetivši navalu olakšanja, jer što sam više o tome razmišljao, bio sam sigurniji. Da, bila je bijesna - i dalje nisam imao pojma zašto - ali se sjećam kako je bilo kad smo vodili ljubav na podu ovog vikenda, usred noći. I gladi u njezinu pogledu kao da me nije samo željela, nego me je počela i trebati. “Znam da i ona osjeća isto. Nešto se dogodilo među nama ovaj vikend”, rekao sam im. “Seks je uvijek bio jebeno savršen, ali tamo kod njezinih roditelja bio je nevjerojatno intenzivan.” Bennett se nakašljao. “Oprosti. Seksali ste se u kući njezinih roditelja?” Odlučio sam povjerovati da je njegov dvosmisleni ton značio da je zapravo zadivljen pa sam nastavio: “Mislio sam da će napokon priznati da među nama postoji više od seksa i prijateljstva.” Podignuo sam čašu s vodom, prinio je usnama i otpio gutljaj. “Ali idućeg se jutra samo zatvorila. Sama sebe odvraća od svega.” Dvojica su se muškaraca zamislila. Naposljetku je Bennett upitao: “Jeste li vas dvoje ikad donijeli odluku o tome da nema drugih? Oprosti što mi nije najjasnija karta vaše veze. Tko bi se snašao u šumi tvojih žena.” 143

“Ona zna da ja to želim, ali onda sam pristao da imamo otvorenu vezu - jer je to ono što je ona željela. Za mene, ona je prava”, rekao sam i nisam mario ako me sad budu zasuli gomilom sranja. Zaslužio sam to, a najsmješnije od svega bilo je što sam odjednom imao dojam kao da mi je pao kamen sa srca. “Vas ste dvojica to predvidjeli, i nije mi problem priznati da ste bili u pravu. Ona je duhovita i prelijepa. Seksi i jebeno briljantna. Mislim, u svemu mi savršeno odgovara. Moram misliti da je ovo danas samo kvrga na putu ili ću početi lupati šakom o zid dok je ne slomim.” Bennett se nasmijao, podignuo čašu i kucnuo njome o moju. “Onda je ovo za nadu da će doći pameti.” Max je također podignuo čašu, znajući da zapravo nema što dodati. Malo se lecnuo, kao da osjeća grižnju savjesti jer je prije samo nekoliko mjeseci poželio da i mene svladaju ljubavni jadi. Nakon moga malog govora, tišina se ponovno spustila nad nas, a s njome i sumorno raspoloženje. Borio sam se da me ne povuče sa sobom. Jasno, bio sam zabrinut da je neću moći vratiti natrag. Od onog trenutka kad je zavukla prste ispod moje majice, tamo u onoj sobi na tulumu, bio sam samo njezin. Ma kvragu, čak i prije toga. Mislim da sam se izgubio u njoj onog trena kad sam joj nataknuo vunenu kapu preko njezine neodoljive zamršene kose kad smo prvi put zajedno trčali. No, unatoč uvjerenosti da je lagala o svojim osjećajima, u mene se ponovno ušuljala sumnja. Zašto je lagala? Što se dogodilo između našeg vođenja Ijubavi i ulaska u automobil idućeg jutra? Bennett je prekinuo moje pesimistične misli vlastitom mukom: “Pa, kad smo već kod otkrivanja osjećaja, valjda je na meni red da se malo pojadam. Ovo vjenčanje nas oboje izluđuje. Svi iz naše obitelji dolaze u San Diego na ceremoniju - mislim baš svi - prapratetke i rođaci iz petog koljena i ljudi koje nisam vidio od svoje pete godine. Isto je s Chloine strane.” “To je divno”, rekao sam, a onda promislio nakon što me je Bennett ošinuo hladnim pogledom. “Zar nije dobro kad ljudi prihvate tvoj poziv?” “Valjda je, ali mnogi od tih ljudi nisu ni bili pozvani. Njezina je obitelj uglavnom u Sjevernoj Dakoti, a moja je po cijeloj Kanadi, Michiganu i lllinoisu. Svi oni samo traže razlog da provedu vikend na obali.” Vrteći glavom, nastavio je: “Tako je sinoć Chloe odlučila da želi pobjeći. Da želi sve otkazati, i toliko je zagrizla da se plašim kako će nazvati hotel i otkazati i da smo tek onda najebali.” “Ne bi to učinila, stari”, promrmljao je Max, živnuvši iz svoga neobično tihog raspoloženja. “Zar ne?” Bennett je zavukao ruke u kosu i skupio ih u šake, a laktove je posadio na stol. “Iskreno, ne znam. Ovo postaje previše. Čak i ja imam osjećaj da gubim kontrolu. Svatko je u našoj obitelji pozvao koga god je poželio - kao da je riječ o jednom velikom besplatnom tulumu, pa zašto ne? Ne radi se čak ni o trošku, nego o prostoru. O onome što nas dvoje želimo. Zamišljali smo vjenčanje s nekih stotinjak uzvanika. A već se sad brojka popela na blizu tristo.” Uzdahnuo je. “To je samo jedan dan. Jedan dan! Chloe pokušava ostati pribrana, ali teško joj je jer ja...” Nasmijao se, odmahujući glavom, a onda je ustao i pogledao nas. “Toliko je detalja za koje mi se živo fućka. Barem jednom u životu ne moram sve imati pod svojom kontrolom. Ne zanimaju me boje ni kakve ćemo konfete odabrati. Ne zanima me cvijeće. Zanima me sve ono što slijedi nakon toga. Zanima me što ću je tjedan dana moći ševiti na Fidžiju i što ćemo ostatak života biti zajedno. To je ono što je bitno. Možda bih je jednostavno trebao pustiti da sve otkaže i vjenčati se s njom ovaj vikend, tako da to više obavimo i da se možemo posvetiti seksu.” Zaustio sam prosvjedovati, reći Bennettu kako sam siguran da svaki par prolazi ovakvu krizu, ali istina je bila da zapravo o svemu tome nisam imao pojma. Čak i na Jensenovu vjenčanju - gdje sam bio kum - jedino zbog čega sam izdržao ceremoniju bila je pomisao kako ću nakon toga prasnuti dvije kume tamo u garderobi. Nisam naročito obraćao pažnju na one osjećajnije trenutke. Tako sam zatvorio usta protrljavši ih dlanom i osjetivši kao me zapljuskuje val samoprezira. Jebiga. Hanna mi je već sad nedostajala, a u društvu dvojice najbližih prijatelja koji su bili tako... skrašeni, bilo mi je još teže. Nije da sam mislio kako ih moram dostići, samo sam želio utjehu u spoznaji da mogu navečer izići s prijateljima i onda se vratiti njoj. Nedostajala mi je ugoda njezina 144

društva, kako me je pažljivo slušala, kako sam znao da će reći što joj god padne na pamet kad je bila sa mnom, nešto što nisam primijetio da je radila s drugima. I nedostajao mi je osjećaj njezina tijela, uzimanje njezina zadovoljstva i, jebiga, to kad sam ja njoj pružao beskrajni užitak. Želio sam ležati u krevetu s njom noću i kukati nad iskušenjima što ih donose planovi za vjenčanje. Želio sam sve. “Nemoj pobjeći”, najzad sam rekao. “Jasno mi je da nemam blage veze o svemu tomu, i uvjeren sam da ti moje mišljenje ništa ne znači, ali prilično sam siguran da svako vjenčanje u jednom trenutku izgleda kao da će biti potpuni fijasko.” “Naprosto mi se čini da je to previše posla za samo jedan dan”, Bennett je dodao. “Život je puno više od jednog djelića vremena.” Max se zahihotao, podignuvši svoju čašu, potom se predomislio, spustio je dolje na stol prije nego što je još jednom prasnuo u smijeh, ovaj put snažnije. Obojica smo se okrenula i pogledala ga. “Dosad si se ponašao kao zombi, Max”, primijetio sam. “Ali sad si već jezivi klaun. Svi ovdje dijelimo svoje osjećaje - moje je srce zgazila Hanna, Bennett se bori s vječnom krizom mahnitih svadbenih planova. Na tebi je red.” Odmahnuo je glavom, smiješeći se u praznu kriglu. “U redu.” Mahnuo je Maddie neka mu donese još jednu rundu. “Ali, Bene, ovdje si večeras samo kao moj prijatelj. Ne kao Sarin šef. Jasno?” Bennett je kimnuo, skupivši obrve. “Jasno.” Slegnuvši jednom ramenima, Max je promrmljao: “Pa, dečki, ispostavilo se da ću postati tata.” Relativna tišina u kojoj smo domaločas uživali činila se kao zaglušna grmljavina u usporedbi s vakuumom koji se sad stvorio. Bennett i ja smo se sledili, a onda razmijenili kratke poglede. “Max?” Bennett je upitao, s nesvojstvenom nježnošću. “Sara je trudna?” “Aha, stari.” Max je podignuo pogled, obraza ružičastih i očiju širokih. “Rodit će moje dijete.” Bennett ga je nastavio promatrati, vjerojatno procjenjujući svaku reakciju na Maxovu licu. “To je dobro”, rekao sam oprezno. “Zar ne? To je dobra stvar?” Max je kimnuo, trepnuvši prema meni. “Jebeno je nevjerojatno. Samo sam... prestravljen, da budem iskren.” “Koliko je već trudna?” upitao je Bennett. “Nešto više od tri mjeseca.” Obojica smo zaustila iznenađeno reagirati, ali on je podignuo ruku, kimajući. “Pod stresom je, i mislila je... “ Odmahnuvši glavom, nastavio je: “Ovaj je vikend napravila test, ali nisam znao sve do danas koliko je trudna. Ali danas, kad sam bio na sastanku... bili smo na ultrazvuku da izmjerimo bebu.” Pritisnuo je dlanove na oči. “Kvragu, beba. Tek što sam doznao da je Sara trudna, a danas sam već mogao vidjeti da je unutra dijete. Trudnoća je već dovoljno odmakla da je tehničarka na ultrazvuku mogla nagađati da je curica, ali nećemo biti sigurni još barem dva mjeseca. Sve je to jednostavno... nestvarno.” “Max, koji kurac radiš ovdje s nama?” upitao sam smijući se. “Ne bi li trebao biti kod kuće ispijajući jabukovaču i birajući imena?” Nasmiješio se. “Poželjela se malo maknuti od mene, mislim. Bio sam jebeno nepodnošljiv ovih posljednjih nekoliko dana, već sam htio početi s preuređivanjem jebenog stana i razgovarati o vjenčanju i sva ta sranja. Mislim da je željela reći Chloe. Uostalom, sutra imamo spoj.” Umirio se, zabrinuto skupivši obrve kad je to rekao. “Ali sad kad je današnji dan gotov, jednostavno sam izmožden.” “Nisi zabrinut zbog toga, zar ne?” upitao je Bennett proučavajući ga. “Mislim, ovo je nevjerojatno. Ti i Sara ćete dobiti dijete.” “Ma ne, samo me more one iste brige koje sigurno svako osjeća i zamišlja”, rekao je Max obrisavši usta rukom. “Hoću li biti dobar tata? Sara nije od pića, ali jesmo li učinili bilo što u protekla tri mjeseca što bi moglo naškoditi djetetu. I, dok moje divovsko sjeme raste unutra, hoće li sićušna Sara biti okej?” Jedva sam se uspio suzdržavati. Ustao sam, povukao Maxa sa stolca i privukao ga u zagrljaj.

145

Bio je toliko zaljubljen u Saru da je jedva mogao razmišljati kad je bila u njegovoj blizini. I premda sam ga uglavnom zbog toga nesmiljeno zadirkivao, bila je ovo prilično divna stvar da bih se mogao pretvarati. Znao sam, bez da mi je to morao reći, da je itekako bio spreman za ovo, spreman se skrasiti i biti odani suprug i otac. “Bit ćeš divan tata, Max. Ozbiljno to mislim, i čestitam ti.” Odmaknuvši se, gledao sam kako Bennett ustaje, drmusa Maxovu ruku i zatim ga privlači u kratak zagrljaj. Sveca mu. Značenje svega ovoga počelo je sjedati na svoje mjesto i samo sam se svalio natrag u svoj stolac. Ovo je bio život. Ovo je bio početak našeg života: vjenčanja i obitelji, i odluka o tome da iskoračiš i budeš muškarac. Nisu to bili jebeni poslovi koje smo imali, ni povremena uzbuđenja koja smo tražili, niti bilo što takvo. Život je bio izgrađen od cigli ovih odnosa i prekretnica, i trenutaka kad svojim najboljim prijateljima objaviš da ćeš postati otac. Izvukao sam mobitel i poslao Hanni samo jednu poruku. Ti si sve o čemu mogu misliti.

146

DEVETNAESTO POGLAVLJE

Kad sam bila mala, znala sam cijelu obitelj dovoditi do ludila jer prije bilo kojeg blagdana ili velikog događaja nisam mogla spavati danima. Nikome nije bilo jasno zašto. Moja iscrpljena majka bdjela bi uz mene noćima, preklinjući me neka samo odem u krevet. “Ziggy”, rekla bi. “Dušo, ako odeš u krevet, Božić će stići ranije. Vrijeme brže prolazi kad spavaš.” Ali činilo se da su meni stvari drukčije funkcionirale. “Ne mogu spavati”, nisam se dala. “Svašta mi se događa u glavi. Misli mi se ne mogu usporiti.” Brojila sam dane do rođendana i blagdana, budna i tjeskobna koračajući hodnicima naše velike kuće dok sam trebala spavati gore u svojoj sobi. Bila je to navika koju nikad nisam prerasla. Ove subote nije bio ni Božić ni prvi dan ljeta, ali odbrojavala sam dane, svaku minutu kao da jest. Jer ma koliko to zvučalo patetično, i ma koliko mrzila što sam joj se radovala, znala sam da ću vidjeti Willa. Sama ta pomisao bila je dovoljna da probdijem svaku noć, budna uz prozor, brojeći ulične svjetiljke do njegove zgrade.

*** Uvijek sam slušala kako je prvi tjedan nakon prekida najteži. Nadala sam se da je to istina. Jer kad sam u utorak navečer dobila Willovu poruku - Ti si sve o čemu mogu misliti - bila sam na sto muka. Je li možda slučajno poslao poruku na pogrešan broj? Ili je to napisao jer je izvisio s tom drugom, ili je ipak bio s njom, ali je mislio na mene? Nisam baš mogla biti ljuta, i moje početno moraliziranje nad mogućnošću da mi je slao poruke dok je bio s Kitty brzo je izblijedjelo. I ja sam, uostalom, slala poruke njemu dok sam bila s Dylanom. Najgore od svega bilo je što nisam imala s kime o svemu porazgovarati, zapravo. Dobro, možda jesam, ali samo sam željela Willa. Sunce je utonulo iza obzorja u petak navečer dok sam prelazila posljednjih nekoliko blokova kako bih se našla s Chloe i Sarom na piću. Cijeli sam tjedan pokušavala glumiti da sam hrabra, ali zapravo sam bila očajna, i sad je to postalo očigledno. Izgledala sam iscrpljeno. Izgledala sam tužno. Izgledala sam točno onako kako sam se osjećala. Toliko mi je nedostajao da sam to ćutjela sa svakim udahom, svakom sekundom koja je prolazila otkako sam ga posljednji put vidjela. Bathtub Gin bila je mala točionica u četvrti Chelsea. S ulične strane stajala je uobičajena kulisa trgovine s otisnutim nazivom Stone Street Coffee. Ako niste bili sigurni što tražite, ili biste slučajno tuda prošli tijekom tjedna kad ispred nisu stajali redovi ljudi, mogla bi vam lako promaknuti. No, ako ste znali da je tamo, osvijetljena samo jednom crvenom žaruljom, pronašli biste prava vrata ona koja vode u klub uređen kao u doba prohibicije, prigušeno osvijetljen prostor s upornim žamorom jazza, čak i s velikom bakrenom kadom u sredini. Pronašla sam Chloe i Saru kod šanka, pred njima su već bila pića, a pokraj njih prekrasan tamnokosi muškarac. “Bok, cure”, rekla sam kliznuvši na stolac pored njih. “Žao mi je što kasnim.” Njih se troje okrenuše, promotriše me od glave do pete prije nego što je muškarac rekao: “Oh, srce, reci mi sve o frajeru koji ti je to učinio.” Treptala sam od jednog do drugog, smetena. “Ja... bok, ja sam Hanna.” “Ne obaziri se na njega”, rekla je Chloe gurnuvši mi je cjenik preko šanka. “I mi ga ignoriramo. I naruči piće prije nego što počneš govoriti. Čini se da bi ti dobro došlo jedno.”

147

Tajanstveni muškarac doimao se primjereno uvrijeđenim, i njih se troje stanu prepirati među sobom dok sam proučavala ponudu raznoraznih koktela i vina, odabravši prvo što je naizgled odgovaralo mom raspoloženju. “Ja ću jedan tomahawk”, rekla sam barmenu, krajičkom oka opazivši kako su Sara i Chloe razmijenile iznenađene poglede. “Znači, tako stoje stvari.” Chloe je mahnula za još jedno piće i onda mi uzela ruku povevši nas prema stolu. Inače bih vjerojatno samo držala svoj koktel u rukama veći dio večeri i upijala ugodu mogućnosti da se do kraja rasturim. Ali znala sam da sutra želim sudjelovati u utrci, a nije bilo šanse da bih mogla trčati mamurna. “Usput, Hanna”, rekla je Chloe pokazavši prema muškarcu koji me je trenutačno gledao znatiželjnim, veselim pogledom. “Ovo je George Mercer, Sarin asistent. George, ovo je ljupka i uskoro mrtva pijana Hanna Bergstrom.” “Ah, dakle perolaka kategorija”, rekao je George i kimnuo prema Chloe. “Kog vraga radiš s ovim starim cugericama? Trebala bi na sebi imati znak upozorenja.” “George, što kažeš da ti zabijem potpeticu u guzicu?” upitala je Chloe. Ovaj jedva da je trepnuo. “Do kraja?” “Oduran si”, prostenjala je Chloe. Nasmijavši se, George je otegnuo: “Lažljivice.” Sara se nagnula naprijed naslonivši se laktovima na stol. “Ignoriraj ih. To je kao da gledaš Bennetta i Chloe, iako bi oboje radije poševili Bennetta negoli jedno drugo.” “Kužim”, promrsila sam. Konobarica je spustila pića na stol i ja sam bojažljivo povukla iz slamke. “Sveca mu”, nakašljala sam se, a grlo mi je gorjelo. Iskapila sam gotovo cijelu čašu vode dok me je Sara pomno proučavala. “Onda, što se dogodilo?” upitala je. “Ovo je piće tako žestoko.” “Nije na to mislila”, bila je izravna Chloe. Spustila sam pogled na svoju čašu nastojeći se fokusirati na sićušne komadiće feferona što su plutali na površini umjesto na rupu u želucu. “Jeste li se možda čule s Willom ovih dana?” Obje su zavrtjele glavom, ali George je svoju naglo podignuo. “Will Sumner?” objavio je. “Prašiš se sa Sumnerom? Majku mu.” Ponovno je domahnuo konobarici. “Ljepotice, trebat će nam još pića. Samo nam donesi cijelu bocu.” “Ustvari, nisam s njime razgovarala od ponedjeljka”, rekla je Sara. “Ja od utorka popodne”, dodala je Chloe, pokazavši na svoje grudi. “Ali znam da mu je ovaj tjedan bio ludnica.” “Aha”, rekla je Sara. “Zar nije bio s tobom kod tvojih za blagdane?” George je usisao dah. “Ajme.” I tako sam sad ja bila ta djevojka, ona s pričom o prekidu koji nisam željela ni zamisliti, a kamoli je podijeliti s nekim nad turom cuge. Kako im objasniti da je još ovog vikenda sve bilo savršeno? Da sam povjerovala u sve što mi je rekao? Da sam se zaljubila - zastala sam, riječi su se poput betona zacementirale u mojoj glavi. “Hanna, srce?” Sara je ispružila ruku i položila je na moju podlakticu. “Osjećam se kao idiot.” “Slatkice”, rekla je Chloe, očiju ispunjenih ničim doli brigom. “Znaš da ne moraš o tome govoriti ako ne želiš.” “Vraga ne mora”, prasnuo je George. “Kako bismo mu trebali zagorčati život ako ne budemo znali svaki jezivi detalj? Vjerojatno bismo trebali početi ispočetka i polako otkrivati što se dogodilo. Prvo pitanje: je li mu kurac ogroman kao što sam čuo? A prsti... jesu li stvarno čarobni?” Nagnuo se 148

naprijed, šapnuvši: A priča se da bi tip mogao pobijediti u natjecanju proždiranja lubenica, ako me kužiš?” “George”, Sara je zastenjala, Chloe ga je ošinula opakim pogledom, a ja sam se malo osmjehnula. “Stvarno nemam pojma o čemu govoriš”, šapnula sam. “Pogledaj na YouTube onda”, odvratio mi je. “Tamo ćeš steći pravi uvid.” “Ajmo se mi vratiti na dio gdje je Hanna uzrujana”, rekla je Sara, ozbiljnim pogledom fiksiravši Georgea. “Ja samo... “ duboko sam uzdahnula tražeći prave riječi. “Zašto mi ne biste rekle što znate o Kitty?” “Oh”, rekla je Chloe naslonivši se u stolcu. Dobacila je pogled Sari. “Oh.” Nagnula sam se naprijed, skupljenih obrva. “Sto znači to oh?” “Je li to... Mislim, je li Kitty jedna od njegovih...” George je zamukao, značajno mlatarajući rukom. “Aha”, rekla je Sara. “Kitty je jedna od Willovih ljubavnica.” Zakolutala sam očima. “Znate li viđa li se još s njom?” Chloe je naizgled pomno promislila o svom odgovoru. “Pa - ne znam službeno je li prekinuo s njom”, rekla je i blago se trgnula. “Ali Hanna, on te obožava. Svatko to može... “ “Ali još uvijek se viđa s njom”, prekinula sam je. Nevoljko je uzdahnula. “Iskreno ne znam. Znam samo da smo ga svi propisno ugnjavili jer nije prekinuo, ali nisam sigurna... mislim, ne znam je li se prestao viđati s njom.” “Sara?” upitala sam. Odmahujući glavom, Sara je promrsila: “Žao mi je, dušo. Ni ja ne znam, zaista.” Pitala sam se je li uopće moguće da se srce slama dio po dio. Bila sam sigurna da sam čula kako se dio odlomio kad sam pročitala poruku od Kitty. Osjetila sam i kako se jedan dio odlomio kad mi je slagao za utorak navečer. I cijeli tjedan me je boljelo, osjećala sam svaku i najmanju krhotinu kako otpada sve dok se nisam pitala što to uopće kuca u mojim grudima. “Načula sam kad je razgovarao s mojim bratom o tome kako želi s nekim ozbiljnu vezu, ali da se plaši završiti s drugima. Ali pomislila sam možda samo misli službeno prekinuti? Stvari među nama su se stvarno činile sjajnima. Ali onda mu je Kitty poslala poruku”, rekla sam. “Nešto sam petljala po njegovu mobitelu i ona je odgovorila na poruku koju joj je očito poslao pozvavši je da se nađu u utorak navečer.” “Zašto ga nisi otvoreno pitala?” upitala je Chloe. “Htjela sam da mi sam to kaže. Will je uvijek bio iskren sa mnom pa sam mislila da će, ako ga pozovem na večeru u utorak, jednostavno reći da se dogovorio s Kitty.” “I?” upitala je Sara. “Rekao je da je imao nekog posla. Sastanak.” “Jao”, rekao je George. “Aha”, promrmljala sam. “Tako da sam tu završila sa svime. Ali učinila sam to stvarno loše jer nisam imala pojma što reći. Rekla sam da mi sve ovo postaje previše naporno, da imam samo dvadeset i četiri i da još ne želim ništa ozbiljno. Da više ne želim biti s njim.” “Dovraga, curo”, tiho je zapjevušio George. “Kad želiš prekinuti, iskopaš rupu i bombu baciš u nju.” Zastenjala sam, nadlanicama pritisnuvši na oči. “Mora postojati objašnjenje”, rekla je Sara. “Will neće reći da ima sastanak kad misli biti s nekom ženom. On jednostavno kaže da će biti sa ženom. Hanna, nikad ga nisam vidjela ovakvog. Max ga nikad nije vidio ovakvog. Toliko je očito da te obožava.” “Ali zar je to važno?” upitala sam, već davno zaboravivši na piće. “Lagao je za taj sastanak, no ja sam ta koja je rekla da bismo trebali imati otvorenu vezu. No, meni je to značilo samo mogućnost nekog drugog. A njemu je to već bila stvarnost. A cijelo je vrijeme on bio taj koji je tražio više.”

149

“Razgovaraj s njime, Hanna”, rekla je Chloe. “Moraš mu pružiti priliku da ti objasni.” “Objasni što?” upitala sam. “Da se i dalje viđa s njom prema pravilima koje sam ja odredila? I što onda?” Chloe mi je uzela ruku i stegnula je. “Onda digni glavu visoko i reci mu neka lijepo odjebe tu osobu.”

*** Odjenula sam se čim se prvi nagovještaj danjeg svjetla promolio kroz prozor te sam pješice prešla deset blokova do mjesta utrke kao u nekom nervoznom bunilu. Utrka se održavala u Central Parku i cijeli krug bio je tek nešto više od dvadeset kilometara, vijugajući stazama i puteljcima kroz park. Nekoliko obližnjih ulica bile su ograđene sponzorskim kamionima, šatorima, a naokolo se vrzmalo mnoštvo ljudi, sudionika utrke i gledatelja. Ovo je sad bilo stvarno. Will će biti tamo i ja ću odlučiti hoću li razgovarati s njim ili samo ostaviti stvari onakvima kakve jesu. Nisam znala mogu li se nositi s ijednom od te dvije mogućnosti. Tek se počelo razdanjivati i jutarnjim je zrakom lebdjela hladnoća. No moje je lice gorjelo, uzavrela krv jurcala mi je arterijama i žilama sve do srca koje je luđački tuklo. Morala sam se usredotočiti na uvlačenje svakog daha u pluća. Nisam znala kamo idem ni što radim, ali činilo se da je događaj dobro organiziran, i čim sam se približila lokaciji, znakovi su me usmjeravali gdje se moram prijaviti. “Hanna?” Podignula sam pogled i ugledala moga bivšeg partnera u trčanju, moga bivšeg ljubavnika, kako stoji kod pulta za registraciju, gledajući me s izrazom koji nisam sasvim mogla dokučiti. Bila sam se ponadala da su moje uspomene na to koliko je bio zgodan, koliko sam bila očarana u njegovoj blizini, bile pretjerane. Ali nisu. Will me je netremice gledao u oči i zapitala sam se hoću li se početi nekontrolirano smijati, plakati, ili možda samo uteći ako mi se približi. “Bok”, najzad je rekao. Naglo sam ispružila ruku kao da bi trebao... što? Rukovati se sa mnom? Isuse Kriste, Hanna! No moja je ruka svejedno ostala visjeti među nama dok je on gledao dolje u nju. “Oh... sad ćemo... ovako?” Obrisao je dlan o hlače prije nego što mi je stegnuo ruku u svojoj. “Okej, bok. Kako si?” Progutala sam, brzo istrgnuvši ruku iz njegova stiska. “Bok. Dobro. Dobro sam.” Ovo je bilo tragikomično loše, toliko da sam se poželjela s njime našaliti na račun toga. Odjednom sam imala milijun pitanja o nelagodnom protokolu nakon prekida, i jesu li rukovanja uvijek loša zamisao ili je to bilo samo sad. Ukočeno se nagnuvši, upisala sam svoje ime na nekakvu crtu i uzela brošuru s informacijama od žene koja je sjedila za stolom. Dala mi je upute koje jedva da sam uspjela čuti; imala sam osjećaj kao da se nalazim pod vodom. Kad sam završila, Will je stajao tamo, imajući isti nervozni, beznadni izraz na licu. “Treba li ti pomoć?” šapnuo je. Odmahnula sam glavom. “Mislim da ne treba.” Bila je to laž; nisam imala blage veze što radim. “Samo moraš otići do onog tamo šatora”, nježno je rekao, savršeno me pročitavši, kao i uvijek, i spustivši ruku na moju. Povukla sam je i kruto se nasmiješila. “Toliko sam shvatila. Hvala ti, Wille.” Dok se tišina rastezala među nama, žena koju dosad nisam ni zamijetila pored njega progovorila je: “Bok”, rekla je, a ja sam trepnula i vidjela je kako se smiješi i pruža mi ruku. “Mislim da se nismo službeno upoznale. Ja sam Kitty.” Trebao mi je jedan trenutak da mi se kockice poslože, a odmah potom nisam bila u stanju zatomiti vlastiti šok. Osjetila sam kako su mi se usta razjapila, a oči raširile. Kako je uopće mogao i 150

pomisliti da bi ovo moglo biti u redu? Prelazila sam pogledom od nje do Willa, koji se, odmah sam shvatila, doimao podjednako iznenađenim. Zar nije vidio kako nam prilazi? Willovo lice mogla bi biti natuknica u rječniku za izraz nelagoda. “O, Bože.” Pogledao je u jednu pa u drugu prije nego što je promrmljao: “Oh, sranje, ovaj... bok. Kitty, ovo je... “ Pogledao me je, oči su mu se smekšale. “Ovo je moja Hanna.” Trepnula sam prema njemu. Što je to upravo rekao? “Drago mi je, Hanna. Will mi je ispričao sve o tebi.” Znala sam da nešto govore, ali riječi kao da nisu mogle probiti zid od jeke one rečenice koja se iznova i iznova ponavljala u mojoj glavi. Ovo je moja Hanna. Ovo je moja Hanna. Bila je to pogreška. Samo mu je bilo neugodno. Pokazala sam iza ramena. “Moram ići.” Okrenuvši se, oteturala sam od pulta pa prema ženskom šatoru. “Hanna!” zazvao je za mnom, ali nisam se osvrtala. Još uvijek sam bila pomalo ošamućena kad sam predala svoj obrazac, dobila svoj broj i otišla do praznog mjesta kako bih se istegnula i zavezala tenisice. Na zvuk koraka, podignula sam pogled, već se naježivši od pomisli koga ću ugledati. Vidjevši Kitty kako stoji tamo, bilo mi je još gore. “On je stvarno sjajan tip”, rekla je zakačivši svoj broj na prednji dio majice. Oborila sam pogled, ignorirajući vatru što mi je palila trbuh. “Aha, je.” Sjela je na klupu nekoliko metara dalje i stala guliti etiketu s plastične boce s vodom. “Znaš, mislila sam da se ovo nikad neće dogoditi.” Zavrtjela je glavom, nasmijavši se. “Sve ovo vrijeme stalno je izgovarao onu rečenicu. Znaš onu frazu: nije stvar u tebi, samo ne želim ozbiljnu vezu. A sad? Sad kad je napokon sve prekinuo, to je zato što želi ozbiljnu vezu. Ali s nekom drugom.” Sjela sam i susrela se s njezinim pogledom. “Zar je prekinuo s tobom?” “Je. Odnosno”, rekla je, promislivši. “Ovaj tjedan smo službeno prekinuli, ali nismo se baš ni viđali otkako...” Podignula je pogled prema stropu šatora, razmišljajući. “Od veljače? Otada me zapravo stalno izbjegava.” Nisam znala što bih rekla. “Sad barem znam zašto.” Mora da sam izgledala posve zabezeknuto jer se nasmiješila i malo nagnula naprijed. “Zato što je zaljubljen u tebe. A ako si tako nevjerojatna kao što on misli, onda nećeš ovo zaribati.”

*** Ne sjećam se kako sam prešla park do mjesta gdje su se okupili ostali trkači. Misli su mi bile zbrkane i nejasne. Veljača? Znači, trčimo tek... ... ožujak. Tada smo Will i ja zapravo počeli spavati zajedno... Utorak navečer... kako bi mogao prekinuti u četiri oka. Kao svako pristojno ljudsko biće, kao dobar čovjek. Sklopila sam oči kad me je pogodila silina spoznaje. Sve joj je to rekao čak i nakon što sam prekinula s njime. “Jesi li spremna?” Poskočila sam, iznenađena kad sam ugledala Willa kako stoji pokraj mene. Položio je ruku na moju i plaho mi se osmjehnuo. “Jesi li dobro?” Ogledavala sam se oko sebe, kao da bih mogla nekamo uteći i samo... misliti. Nisam bila spremna da budem ovako blizu njega i da razgovaramo kao da smo opet prijatelji, da bude ovako ljubazan. Dugovala sam mu golemu ispriku, ali svejedno sam mu morala oprati uši jer mi je lagao... nisam znala odakle početi. Tražila sam neki znak u njegovu pogledu koji će me uvjeriti da možemo ovo prebroditi. “Mislim da jesam.” “Hej”, rekao je i samo se malčice približio. “Hanna... “ “Da?”

151

“Ti ćeš... sjajno ćeš trčati.” Očima je potražio moje, teške od tjeskobe, i moj se želudac zgrčio od krivnje. “Znam da su stvari čudne među nama. Samo izbaci sve ostalo iz glave. Moraš biti ovdje, s mislima na utrci. Naporno si trenirala i možeš to odraditi.” Izdahnula sam, prvi put osjetivši bljesak uzbuđenja zbog same utrke. Stisnuvši mi ramena, promrsio je: “Nervozna?” “Malo.” Uočila sam trenutak kad se prebacio u modus trenera i osjetila sam malu dozu utjehe, ščepavši se za tu slamku platonske bliskosti. “Zapamti da se moraš smiriti. Nemoj prebrzo početi. Najgori je drugi dio i trebat će ti snaga da izdržiš do kraja, okej?” Kimnula sam. “Zapamti. Ovo ti je prva utrka i najvažnije je doći do cilja, a ne na kojem ćeš biti mjestu.” Polizavši usnicu, odgovorila sam: “Okej.” “Već si trčala petnaest kilometara, možeš i dvadeset. Bit ću tu uz tebe i odradit ćemo ovo zajedno.” Trepnula sam, iznenađena. “Ti se možeš visoko plasirati, Wille. Ovo nije za tebe - trebao bi biti naprijed.” Odmahnuo je glavom. “Ovdje nije riječ o tome. Moja glavna utrka je za dva tjedna. Ova je tvoja. Već sam ti to rekao.” Ponovno sam kimnula, obamrla, i nisam mogla odvratiti pogled s njegova lica: s usana kojima me je toliko puta ljubio; s očiju koje su me budno gledale svaki put kad bih progovorila, svaki put kad bih ga dotaknula; s ruku koje su dodirivale svaki milimetar moje kože. Rekao je Kitty da želi biti sa mnom, samo sa mnom. Doduše, rekao je to i meni, istim riječima, ali nikad nisam u njih povjerovala. Možda je igrač stvarno nestao. S jednim posljednjim, ispitivačkim pogledom, Will je spustio ruke s mojih ramena i pritisnuo dlanove na moja leđa, odvodeći me do starta.

*** Utrka je počela u jugozapadnom dijelu parka, u blizini Kolumbova kružnog toka. Will mi je pokazao neka ga slijedim, a ja sam prolazila istu onu rutinu: istezanje listova, istezanje kvadricepsa, tetiva koljena. Kimao je bez riječi, promatrao u kakvoj sam formi, neprestano me bodreći. “Još malo ostani tako”, rekao je nadvivši se nada mnom. “Diši.” Objavili su da je vrijeme za početak i mi smo se namjestili na svoju poziciju. Pucanj startnog pištolja prolomio se zrakom i ptice su se razletjele sa stabala iznad naših glava. Iznenadna navala stotina tijela otisnula se i stopila u kolektivnom prasku zvukova. Maraton je počeo na kružnom toku, slijedeći vanjsku stazu Central Parka i obilazeći oko Sedamdeset i druge ulice pa natrag prema početku. Prvi je kilometar uvijek najteži. Do kraja drugog, svijet je postao nejasan na rubovima i samo su se prigušeni zvukovi stopala na stazi i pumpanja krvi u mojim ušima filtrirali kroz izmaglicu. Jedva da smo progovorili, no mogla sam čuti svaki Willov korak pokraj sebe, osjetiti kako mu se ruka povremeno dodiruje s mojom. “Sjajno ti ide”, rekao mi je nakon petog kilometra. Na desetom kilometru podsjetio me je: “Pola puta smo prešli, Hanna, i upravo si postigla pravi ritam.” Osjetila sam svaki centimetar posljednjeg kilometra. Tijelo me je boljelo; mišići su od ukočenih postali opušteni, pa su potom gorjeli i počeli se grčiti. Mogla sam osjetiti puls kako mi tuče u grudima. Teški udarci zrcalili su svaki moj korak, a pluća su mi vrištala neka se zaustavim.

152

Ali u glavi sam bila mirna. Kao da sam bila pod vodom, prigušeni glasovi miješali su se sve dok nisu postali jednoličan, uporan šum. Ali jedan glas bio je kristalno jasan: “Posljednji kilometar. To je to. Uspjela si. Nevjerojatna si, medena.” Umalo da se nisam spotaknula kad me je tako nazvao. Glas mu je postao mekan i čeznutljiv, ali kad sam ga pogledala, čeljust mu je bila stegnuta, oči uperene na stazu. “Žao mi je”, zadahtao je. “Nisam trebao - oprosti.” Odmahnula sam glavom, polizala usnicu i ponovno uperila pogled ispred sebe, preumorna da ispružim ruku i dotaknem ga. Zapanjila me je spoznaja da je ovaj trenutak vjerojatno bio teži od svih ispita koje sam ikad položila na faksu, teži od svih dugih usamljenih noći u laboratoriju. Znanost mi je uvijek bila laka - naporno sam učila, dakako, odradila sam svoj zadaću - ali nikad nisam morala ovako duboko kopati i gurati dalje kad sam se samo željela sručiti na travu i tamo ostati. Hanna koja se našla s Willom onog dana na zaleđenoj stazi nikad ne bi pretrčala dvadeset kilometara. Predala bi se na pola puta, umorila i, naposljetku, nakon što bi sama sa sobom raspravila kako to nije za nju, kako u sebi nema potrebnu snagu, vratila se natrag u laboratorij, svojim knjigama i praznom stanu s gotovom hranom za jednu osobu. Ali ne i ova Hanna. A on mi je pomogao da stignem dovde. “Još samo malo”, rekao je Will i dalje me bodreći. “Znam da boli, znam da je teško, ali gledaj”, pokazao je prema skupini stabala nedaleko od nas, “'još malo pa si stigla.” Otresla sam kosu s lica i nastavila grabiti dalje, udišući i izdišući, želeći da on nastavi govoriti, ali i da zašuti. Krv je pumpala mojim venama, svaki dio moga tijela kao da je bio priključen na strujni krug koji je potresalo tisuću volta što su svakim korakom polako izlazili iz mene i ulazili u pločnik. Nikad nisam bila ovako iscrpljena, nikad me nije više boljelo, ali, također, nikad se nisam osjećala više živom. Bila je to ludost, ali čak i dok su mi udovi gorjeli živom vatrom, a svaki novi udisaj kao da je bio teži od prethodnoga, nisam mogla dočekati kad ču ovo ponoviti. Vrijedilo je sveg onog straha da neću uspjeti ili da ću se ozlijediti. Nešto sam željela, iskoristila priliku i skočila. I s tom posljednjom misli na umu, primila sam Willovu ruku kad smo zajedno prešli cilj.

153

DVADESETO POGLAVLJE

Nekoliko metara bočno od cilja Hanna je koračala u malim krugovima, zatim se nagnula i rukama obujmila koljena. “Sveca mu”, dahtala je, licem okrenuta prema tlu. “Osjećam se nevjerojatno. Ovo je bilo nevjerojatno.” Volonteri su nam donijeli energetske pločice i boce Gatoradea koje smo odmah iskapili do dna. Bio sam jebeno ponosan na nju i nisam se mogao suspregnuti a da je ne povučem u znojan, zadihan zagrljaj, i poljubim u tjeme. “Ti si bila nevjerojatna.” Sklopio sam oči pritisnuvši usne na njezinu kosu. “Hanna, tako se ponosim tobom.” Ukipila se u mom zagrljaju, a onda kliznula rukama niz moje bokove, samo ih držeći tamo, licem uronjenim u moj vrat. Mogao sam osjetiti kako diše, ruke kako joj se tresu na meni. Zbog nekog razloga nisam mislio da je to samo zbog adrenalina nakon trčanja. Najzad je progovorila: “Mislim da bismo trebali otići po naše stvari.” Cijelog sam tjedna divljački oscilirao između samopouzdanja i shrvanosti, a sad kad sam bio s njom, nisam je želio ispustiti iz vida. Okrenuli smo se i uputili natrag prema šatorima dok je utrka još uvijek trajala. Osluškivao sam njezino disanje, gledao joj stopala dok je hodala. Vidio sam koliko je izmoždena. “Pretpostavljam da si čuo za Saru”, rekla je, gledajući dolje i petljajući sa svojim brojem. Izvukla je iglicu i pogledala je. “Aha”, rekao sam smiješeći se. “Divno je to.” “Vidjela sam je sinoć”, rekla je. “Strahovito je uzbuđena.” “Ja sam vidio Maxa u utorak.” Progutao sam, odjednom se osjetivši jebeno nervoznim. Pored mene, Hanna je malo zastala. “Izišao sam s dečkima te večeri. On je bio očekivano užasnut i sretan.” Nasmijala se i bilo je to iskreno i mekano i - jebiga - nedostajalo mi je. “Što planiraš nakon ovoga?” upitao sam sagnuvši se kako bih je natjerao da me pogleda. A kad jest, u očima joj je bilo nešto za što sam znao da nisam umislio. Još uvijek sam mogao osjetiti kako klizi nada mnom u zamračenoj gostinskoj sobi, još uvijek sam mogao čuti njezin tihi šapat: Nemoj me slomiti. Bilo je to drugi put da je to rekla, a na kraju sam ja ostao slomljena srca. Slegnula je ramenima i odvratila pogled, probijajući se kroz mnoštvo dok smo se približavali šatorima na startu. Panika je počela navirati u mojim prsima; nisam još bio spreman na rastanak. “Vjerojatno ću otići kući i istuširati se. Nešto pojesti.” Namrštila se. “Ili negdje usput svratiti na ručak. Nisam sigurna da kod kuće imam bilo što jestivo, zapravo.” “Starih se navika teško riješiti”, suho sam primijetio. Malo se lecnula, a licem joj je prešao izraz krivnje. “Ma da. Nekako sam se zakopala u laboratorij cijelog tjedna. Samo sam... Time sam se zaokupila.” Moje su riječi navirale u bujici, stisnute, odajući kako ne mogu doći do daha: “Stvarno bi se volio družiti s tobom, i imam nešto u hladnjaku za sendviče i salatu. Možeš navratiti do mene, ili... “ Prekinuo sam kad je prestala hodati i okrenula se prema meni, doimljući se zaprepaštenom i... onda... neodoljivom. Trepnuvši i odvrativši pogled, osjetio sam kako mi se steže u prsima. Pokušao sam zatomiti nemoguću nadu što me je ščepala za grlo. “Što?” upitao sam, zvučeći iživcirano više nego što sam htio. “Zašto me tako gledaš?”

154

Nasmiješivši se, rekla je: “Ti si vjerojatno jedini frajer za kojeg znam da mu je hladnjak tako dobro opskrbljen.” Osjetio sam kako mi se obrve zbunjeno skupljaju. To ju je natjeralo da prestane koračati i zagleda se u mene. Obuhvativši rukom stražnji dio svog vrata, promrmljao sam: “Pokušavam držati zdrave stvari kod kuće da ne bih morao vani jesti kojekakvo smeće.” Prišla je korak bliže. Dovoljno da osjetim pramen njezine kose kad je s vjetrom prešao preko moga vrata. Dovoljno blizu da osjetim lagan vonj njezina znoja, sjetim se kako je jebeno divno bilo kad bi joj zbog mene znoj orosio tijelo. Spustio sam pogled na njezine usne toliko je želeći poljubiti da me je koža boljela. “Mislim da si divan, Wille”, rekla je polizavši usnicu pod pritiskom moga pogleda. “I prestani me tako zavodnički gledati. Danas sam previše podnijela.” Prije nego što sam uspio ovo shvatiti, okrenula se i uputila prema ženskom šatoru kako bi pokupila svoje stvari. Ukočeno sam krenuo u suprotnom smjeru da uzmem ključeve od stana, dodatni par čarapa i neke dokumente koje sam bio strpao u jaknu. Kad sam izišao, čekala me je s malom sportskom torbom u ruci. “Dakle”, počeo sam, trudeći se zvučati ležerno. “Dolaziš?” “Stvarno bih se trebala istuširati... “ Rekla je gledajući mimo mene niz ulicu koja je vodila do njezine zgrade. “Možeš se tuširati kod mene... “ Nije me bilo briga kako je to zvučalo. Nisam je kanio pustiti. Nedostajala mi je. Noći su mi bile gotovo nepodnošljive, ali, začudo, jutra su bila još i gora. Nedostajao mi je njezin užurbani zadihani razgovor i kako bi se nakon nekog vremena stopio s ritmom naših koraka na stazi. “I posuditi neku čistu odjeću?” upitala je izazovno se smiješeći. Kimnuo sam bez oklijevanja. “Da.” Osmijeh joj je izblijedio kad je vidjela da sam ozbiljan. “Dođi do mene, Hanna. Samo na ručak, ništa više, obećavam.” Podignula je ruku prema čelu ne bi li spriječila sunce da joj ulazi u oči, pa je još jedan trenutak proučavala moje lice. “Sigurno?” Umjesto odgovora, nakrivio sam glavu i okrenuo se za polazak. Pridružila mi se, i svaki put kad bi nam se prsti slučajno dotaknuli, poželio sam joj uzeti ruku u svoju i onda je privući sebi i pritisnuti o najbliže stablo. Bila je opet ona stara, zaigrana Hanna ovih nekoliko kratkih, euforičnih trenutaka, ali šutljiva Hanna ponovno se pojavila dok smo koračali ulicama do moje zgrade. Pridržao sam joj vrata kad smo ulazili unutra, prošao pored nje i pozvao dizalo, a onda ostao stajati dovoljno blizu da osjetim njezinu ruku uz svoju dok smo čekali. Najmanje tri puta čuo sam kako uvlači zrak, kao da želi nešto reći, ali onda bi uperila pogled u svoje cipele i nokte, u vrata dizala. Svuda osim u moje lice. Gore u stanu, moja prostrana otvorena kuhinja kao da se skupila pod napetošću što je vladala među nama dvoma, a sve zbog onoga jezivog razgovora o utorku navečer, stotinama neizgovorenih stvari od danas, uskipjele sile koja je još uvijek bila tu. Dodao sam joj omiljeni gazirani sok, a sebi natočio vodu, okrenuvši se i pogledavši joj u usne, ruke skupljene oko boce dok je otpijala veliki gutljaj. Tako si jebeno lijepa, nisam rekao. Toliko te volim, nisam rekao. Kad je spustila bocu na pult, izraz lica bio joj je pun svih onih stvari koje ni sama nije izgovorila. Mogao sam vidjeti da su tamo, ali nisam imao pojma što bi mogle značiti. Dok smo se tako osvježavali pićem u tišini, nisam mogao a da je ne pokušam krišom promotriti. No nisam uspio u svome naumu. Vidio sam kao joj se usne krive u značajan osmijeh kad je moja pažnja prešla na njezino lice, bradu, i dolje niz svjetlucavu kožu njezinih grudi, nagovještaj dojki ispod njezina majušnog sportskog grudnjaka - jebiga. Dosad sam nekako i uspijevao izbjegavati da joj zurim u grudi, ali sad sam osjetio poznatu čežnju kako struji mojim tijelom. Njezine su grudi bile moje omiljeno mjesto, i samo sam želio u njih uroniti lice.

155

Zastenjao sam, protrljavši oči. Bila je zapravo glupa ideja kad sam je pozvao ovamo. Želio sam joj svući odjeću, još oznojenu, i osjetiti je kako klizi nada mnom. Baš kad sam pokazao prstom iza ramena prema kupaonici i upitao: “Hoćeš li se najprije ti istuširati?”, nakrivila je glavu, nacerila se i upitala: “Jesi li to upravo gledao u moje grudi?” I zbog te opuštenosti, ugode, jebene intimnosti pitanja, mojom je krvlju zakolao bijes. “Hanna, nemoj”, prasnuo sam. “Nemoj biti djevojka koja igra prljavo. Nema tome ni tjedan dana kad si mi praktično rekla da se gubim.” Nisam očekivao da će to na taj način izletjeti, i u tišini kuhinje moj je gnjevni ton odzvonio, okružio nas. Problijedjela je, doimljući se shrvano. “Žao mi je”, prošaptala je. “Jebiga”, zastenjao sam. “Neka ti ne bude žao, samo nemoj... “ Otvorio sam oči i pogledao je. “Samo nemoj sa mnom igrati igrice.” “Ni ne pokušavam”, glas joj je postao napukao i promukao. “Žao mi je što sam onako nestala prošli tjedan. Žao mi je što sam se onako užasno ponijela. Mislila sam... “ Izvukao sam kuhinjski stolac i svalio se na njega. Maraton me nije ni upola iscrpio kao ovo. Moja Ijubav za nju bila je snažna, pulsirajuća, živa stvar, i zbog nje sam bio lud, i tjeskoban, i gladan. Nisam je želio gledati ovako uzrujanu i uplašenu. Mrzio sam što je bila uznemirena zbog moga bijesa, ali još mi je gora bila spoznaja da je imala tu moć da mi slomi srce i vrlo malo iskustva da bi mogla biti oprezna. Bio sam potpuno prepušten njezinoj smušenoj, neiskusnoj milosti. “Nedostaješ mi”, rekla je. U prsima mi se stegnulo. “I ti meni silno nedostaješ, Hanna. Nemaš ni pojma koliko. Ali čuo sam što si rekla u utorak. Ako ne želiš ovo, onda moramo pronaći način da opet budemo samo prijatelji. Onakva pitanja neće nam pomoći da ovo prebrodimo.” “Oprosti”, ponovno je rekla. “Wille... “ počela je, a onda su riječi nestale i ona je pogledala dolje u stopala. Morao sam razumjeti što se dogodilo, zašto se sve urušilo tako naglo nakon što smo onako divlje i blisko vodili Ijubav prije samo tjedan dana. “One noći”, počeo sam, a potom se predomislio. “Ne, Hanna, svake noći - jer uvijek je bilo tako intenzivno među nama - ali one noći prošlog vikenda... mislio sam da se sve nekako promijenilo. Mi smo se promijenili. A onda, idućeg dana? I vožnja natrag? Jebiga, nemam pojma što se dogodilo.” Primaknula mi se bliže, dovoljno da je privučem svojim kukovima i uvučem između nogu, ali nisam, a njezine su se ruke pomicale na bokovima prije nego što su se umirile. “Dogodilo se to da sam čula što si rekao Jensenu”, rekla je. “Znam da u tvome životu postoje druge žene, ali nekako sam mislila da si prekinuo s njima. Znam da sam izbjegavala razgovarati o tome, i da nije bilo fer od mene da to želim, ali mislila sam da jesi.” “Nisam 'službeno' prekinuo, Hanna, ali nijedna nije bila u mom krevetu otkako si me odvukla niz onaj vražji hodnik i tražila da me dodiruješ. Jebiga, čak ni prije toga.” “Ali kako sam ja to trebala znati?” Pognula je glavu, zureći u pod. “I ono što sam načula da si rekao Jensenu moglo je biti u redu - znala sam da moramo razgovarati - ali onda sam ugledala onu poruku u autu. Pojavila se kad sam birala glazbu.” Primaknula se korak bliže i pritisnula bedra o moja koljena. “Noć prije smo se seksali bez zaštite, ali onda sam vidjela njezinu poruku, i činilo mi se kao... kao da se pokušavaš naći s njom kasnije. Shvatila sam da Kitty i dalje misli da može biti s tobom, a ja sam pokušala... “ “Nisam se seksao s njom u utorak navečer, Hanna”, prekinuo sam je, a krvlju mi je kolala panika. “Da, poslao sam joj poruku tražeći da se nađemo, ali samo zato kako bih joj mogao reći da je među nama gotovo. Nije bilo onako kako si... “ “Znam”, rekla je tiho me prekinuvši. “Danas mi je rekla da dugo već nisi bio s njom.” Pustio sam da mi ovo sjedne na mjesto, a zatim uzdahnuo. Nisam bio siguran želim li znati što je točno Kitty rekla Hanni, ali, na kraju krajeva, nije bilo ni važno. Nisam imao što kriti. Da, kao netko tko cijeni otvorenost, trebao sam jasno i otvoreno prekinuti s Kitty čim sam rekao Hanni da

156

želim više, ali nikad nisam lagao nijednoj od njih, nijednom. Nisam lagao kad sam rekao Kitty prije toliko mjeseci da ne želim ulaziti u nešto dublje. I nisam lagao Hanni prije samo mjesec dana kad sam joj rekao da želim više, samo s njom. “Samo sam se pokušavao pridržavati tvojih pravila. Nisam kanio ponovno spominjati tu stvar s vezom jer si na samom početku zaključila da za takvo što nisam sposoban.” “Znam”, brzo je rekla. “Znam.” I to je bilo to; oči su joj potražile moje čekajući da kažem... što? Što bih još mogao reći a da već nisam rekao? Nisam li joj već sve toliko puta priznao? S umornim uzdahom, ustao sam. “Hoćeš li se prva istuširati?” upitao sam. Stvari su bile toliko čudne među nama da čak i dok smo bili doslovce stranci, onog prvog ledenog jutra, nije bilo ovako. Morala je ustuknuti kako bi me propustila. “Ne, u redu je, hajde ti.”

*** Pustio sam vodu, vruću koliko sam mogao izdržati. Još uvijek me nije ništa boljelo nakon utrke vjerojatno ni neće previše - ali vruća voda i para imale su nevjerojatan učinak na stres koji me svladao, jer sam očajnički želio voditi ljubav s Hannom, ali istodobno je i zadaviti. Bilo je moguće da je željela da među nama bude kao i prije: seks, kao prijatelji. Ugodan i opušten, bez naročitih očekivanja. A ja sam je toliko žestoko želio da sam znao kako bi mi bilo lako ponovno se vratiti tome, uživati u njezinu tijelu i prijateljstvu u podjednakoj mjeri i ne očekivati da se naš odnos razvije u nešto dublje. No, to nije bilo ono što sam želio. Više ne. Ni od koga, a naročito ne od nje. Istrljao sam se sapunom, sklopivši oči i udišući paru, ispirući znoj od utrke, želeći isprati i ovaj kaos u sebi. Čuo sam blag škljocaj vrata tuš-kabine samo djelić sekunde prije nego što me je hladan zrak ugrizao za kožu. Adrenalin je pojurio mojim žilama, puneći mi glavu strašću zbog koje mi se zavrtjelo. Pritisnuo sam ruke na zid, plašeći se okrenuti prema njoj, osjetivši kako se sva moja odlučnost topi. Samo joj je jedan sićušni djelić mene mogao odoljeti. Ostatak bi joj dao sve što je poželjela. Šapnula je moje ime, zatvorila vrata i prišla mi dovoljno blizu da sam mogao osjetiti pritisak njezinih nagih dojki na svojim leđima. Koža joj je bila hladna. Prošla je rukom uz moje bokove pa gore preko rebara. “Wille”, rekla je pomičući ruke po mojim prsima i dolje niz trbuh. “Pogledaj me.” Ščepao sam joj zapešća i spriječio je da ruku spusti niže, dovoljno nisko da može osjetiti koliko sam tvrd bio samo zbog ovog kontakta. Bio sam poput konja spremnog za utrku kojeg su samo jedna labava vratašca sprječavala da ne pojuri. Mišići u mojim rukama napeli su se i iskočili; držeći joj zapešća želio sam obuzdati sebe, ali i spriječiti nju da mi dotiče kožu. Ostao sam miran sve dok nisam bio siguran da se mogu suočiti s njom a da je smjesta ne privijem u zagrljaj. Najzad, okrenuo sam se i prilagodio stisak na njezinim zapešćima. “Mislim da ne mogu više ovako”, šapnuo sam gledajući u njezino lice. Kosa joj je bila raspuštena, a mokri pramenovi visjeli su joj niz obraze, vrat, ramena. Obrve su joj bile skupljene od zbunjenosti i znao sam da nije shvatila što sam želio reći. Ali onda, kao da me je tek sad čula, licem joj se razlilo poniženje pa je snažno stisnula oči. “Žao mi...” “Ne”, rekao sam prekinuvši je. “Mislim da ne možemo nastaviti kao što smo prije. Ne želim te dijeliti. Ne želim ovo ako još uvijek želiš izlaziti s drugim muškarcima.” Otvorila je oči, pogled joj se smekšao, a dah postao ravnomjeran. “Ne mogu te kriviti ako želiš i dalje eksperimentirati”, rekao sam joj, a šake sam stegnuo jače oko njezinih zapešća na samu pomisao, “ali neću moći spriječiti da moji osjećaji za tebe postanu dublji i ne želim se pretvarati da smo samo prijatelji. Čak ni pred Jensenom. Znam da bih od tebe

157

uzeo ma što god da mi pružiš jer te toliko puno želim, ali bio bih očajan kad bi to značilo samo seks.” “Mislim da meni to nikad nije bio samo seks”, rekla je. Pustio sam joj zapešća, proučavajući joj lice i pokušavajući shvatiti što mi je nudila. “Kad si me ranije nazvao moja Hanna”, počela je, zatim zastala, položivši dlan na moja prsa, “željela sam da to bude istina. Želim biti tvoja.” Dah mi je stvorio ciglu u grlu. Ispod nježne kože njezina vrata mogao sam vidjeti kako joj puls snažno tuče. “Mislim, ja već jesam tvoja.” Protegnula se, očiju širom otvorenih dok je oprezno uzimala moju donju usnu među svoje, nježno je sišući. Podignula je moju ruku i pritisnula je na svoje grudi i izvila se u moje dlanove. Ako je ono što sam osjećao sad bilo i najmanji okus straha koji je sama osjećala, tada sam odjednom razumio zašto je tako dugo bila plaha. Zaljubljenost je bila zastrašujući osjećaj. “Molim te”, preklinjala je, ponovno me poljubivši i posegnuvši za mojom drugom rukom kako bi je stavila oko sebe. “Želim biti s tobom toliko da jedva mogu disati.” “Hanna”, gušio sam se. Spontano sam se nagnuo i pružio joj bolji pristup mojim usnama, mome vratu. “Volim te”, šapnula je, ljubeći me niz bradu, vrat... Stisnuo sam oči dok mi je srce divlje nabijalo. Kad je to izgovorila, moj se otpor raspao i otvorio sam usta, zastenjavši kad sam osjetio kako klizi jezikom tražeći moj. Zaječala je, ščepavši me za ramena, vrat, pritisnuvši trbuh o moju erekciju. Dahnula je osjetivši hladnoću pločica na leđima kad sam je okrenuo i pritisnuo uza zid, a onda je dahnula još jednom kad sam se nagnuo i podignuo joj dojke do svojih usana, gladno ih sišući. Moja strepnja nije sasvim iščeznula; štoviše, čuvši je kako govori da me voli, bilo mi je još i strašnije jer je sa sobom donijelo i nadu; nadu da ja ovo mogu, da ona može, da oboje možemo nekako naslijepo kročiti ovim nepoznatim stazama. Vratio sam se njezinim usnama, preplavljen strašću, izgubljen u groznici njezinih poljubaca, i znajući da joj potočići na licu nisu samo od vode iz tuša. I sam sam osjetio isto, taj sveobuhvatni val olakšanja, nakon kojeg je odmah uslijedila grozničava potreba da budem u njoj, da se pomičem s njom, da je osjećam. Obujmio sam joj bedra, podignuvši je kako bi mogla obaviti noge oko moga struka. Osjetio sam sklisku toplinu njezina spolovila i ušao, klizeći unutra i vani, zaljubljujući se opet u njezine nestrpljive, promukle zvukove. “Nikad nisam ovo radio”, mrmljao sam joj u kožu vrata. “Nemam jebenog pojma što radim.” Nasmijala se, grickajući mi vrat i ščepavši mi ramena još snažnije. Polako sam gurnuo u nju, umirivši se kad su nam se kukovi spojili i istog trena znajući da će ovo brzo završiti. Glava joj je pala natrag na zid, a grudi su joj se nadimale i spuštale od oštrih, isprekidanih dahtaja. “O moj Bože, Wille.” Izvukavši se, šapnuo sam: “Osjećaš li ovo?” Štucnula je, preklinjući me da se pomičem, priljubivši se uz mene što je više mogla, zarobljena između zida i moga tijela. “Ovo nije samo seks”, rekao sam sišući joj ključnu kost “Ovaj osjećaj koji je toliko dobar da boli? Ovako mi je svaki put kad sam bio u tebi, medena. Tako se osjećaš kad radiš ovo s nekim za kim si jebeno lud.” “S nekim koga voliš?” upitala je usana pritisnutih o moje uho. “Da.” Gurao sam unutra i vani još brže, znajući da sam toliko blizu da ću je morati odnijeti do kreveta, sisati joj pičkicu i onda je ponovno ševiti dok se oboje ne onesvijestimo. Bilo je ovo previše intenzivno, i čim sam se počeo pomicati, znao sam da se nikad neću moći naviknuti na ovaj osjećaj da sam u njoj i da ništa ne stoji između nas. Trzao sam se o nju, uživajući u njezinim zvukovima i šapćući joj u vrat: “Ovo je predivno... “ 158

Bio sam svladan svime: osjećajem nje oko sebe, njezinim riječima, i spoznajom da je sad stvarno moja. “Preblizu sam, medena, ne mogu... “ Zavrtjela je glavom, zakopala nokte u kožu moga ramena i pritisnula usne na moje uho. “Volim kad se ne možeš suzdržati. Tako se i sama uvijek osjećam s tobom.” S udahom sam se prepustio, osjetivši kako tonem, i tonem, i tonem, prodirući dublje i snažnije sve dok nisam mogao čuti nježno udaranje mojih bedara o njezina, i njezinih leđa o zid, i osjetio kako mi tijelo zapljuskuje toplina. Svršavao sam u nju tako snažno da su mi se povici oštro odbijali od pločice, odjekujući posvuda oko nas. Mislim da nikad u životu nisam tako snažno svršio i osjećao sam se ujedno i euforično i pomalo prestravljeno. Povukla me je za kosu, nijemo me moleći da položim usne na njezine, ali nakon samo jednog kratkog poljupca, izvukao sam se iz nje i uz jecaj pao na koljena. Nagnuvši se naprijed, raširio sam je rukama i zapečatio usta oko mekanog ispupčenja njezina klitorisa. Sklopio sam oči i zastenjao začuvši njezino mekano jecanje, ali i zbog osjećaja njezina spolovila na mome jeziku. Noge su joj drhtale - iscrpljene od utrke, vjerojatno i zbog sirovog nabijanja o zid - i provukao sam ruke između njezinih bedara, još više joj raširivši noge i podignuvši je kako bi ih mogla nasloniti na moja ramena dok sam joj dlanovima stezao dupe. Vrisnula je, rukama divlje mlatarajući, tražeći nešto za što bi se mogla uhvatiti pa se najzad zadovoljila time što mi je stegnula glavu bedrima i položila ruke na moje tjeme dok me je gledala raširenim, zadivljenim očima. “Blizu sam.” Glas ju je izdavao, ruke se tresle tamo gdje mi je stezala kosu. Nasmiješio sam se i pomaknuo glavu malo u stranu dok sam i dalje sisao. Nikad mi dosad nije bilo ovako, osjećao sam kao da nekog volim, kao da vodim Ijubav na sve moguće načine. Grudima mi je prostrujala toplina kad mi je sinulo: ovo je bio naš početak. Baš ovdje, dok nas je obavijala para, bilo je mjesto gdje smo sve razjasnili. Mogao sam vidjeti trenutak kad je počela svršavati, vrelina joj se razlila grudima i širila gore, sve do lica. Nikad mi ovo ne bi moglo dojaditi, ona mi nikad ne bi mogla dojaditi. S najposesivnijim užitkom što sam ga ikad osjetio, gledao sam kako njome tutnji orgazam mameći joj vrisak iz grla. Prestavši tek kad su joj bedra postala mlohava, oprezno sam spustio ruke s njezina tijela i spustio je dolje na drhtave noge. Ustao sam, zureći dolje u nju prije nego što je obavila ruke oko moga vrata i protegnula se da me zagrli. Bila je tako mekana i topla od vruće vode, kao da se topila u mome zagrljaju. I sve je bilo drukčije. Nikad se nisam ovako osjećao - kao da sam u potpunosti povezan s njome - čak ni onda kad smo dijelili one najintimnije trenutke samo “kao prijatelji”. Ovdje i sad, imao sam osjećaj da je moja. “Volim te”, šapnuo sam joj u kosu prije nego što sam dohvatio sapun. Oprezno sam oprao svaki milimetar njezine kože, kose i nježnu kožu međunožja. Ispirao sam svoj orgazam s njezina tijela ljubeći joj bradu, vjeđe, usne. Izišli smo iz tuš-kabine i omotao sam je ručnikom prije nego što ću drugi obaviti sebi oko kukova. Odveo sam je u spavaću sobu, posjeo je na rub kreveta, obrisao pa je polegao na madrac. “Donijet ću ti nešto za jelo.” “Idem i ja s tobom.” Gurnula se o moje ruke pokušavši sjesti, ali zavrtio sam glavom, nagnuvši se i usisavši joj bradavicu. “Samo ostani ovdje i opusti se”, prošaptao sam joj u kožu. “Želim da budeš ovdje u krevetu cijelu noć. Tako da najprije moraš jesti.” Voda s moje kose kapala je po njezinoj koži i uzdahnula je, crnih zjenica raširenih u mekanom sivilu njezinih šarenica. Prelazila je rukama niz moja ramena, pokušavajući me povući dolje i, jebiga, već sam bio ponovno spreman... ali trebala nam je hrana. Od gladi mi se već blago vrtjelo u glavi.

159

“Samo ću nam na brzinu složiti neku klopu.”

*** Jeli smo sendviče sjedeći nagi na krevetu, razgovarajući o utrci, o vikendu kod njezine obitelji, o tome kako smo se osjećali kad smo mislili da je među nama gotovo. Vodili smo Ijubav sve dok sunce nije nestalo na obzoru, zatim smo usnuli, probudivši se usred noći i žudeći za još. A onda je bilo divlje i glasno, baš kao i uvijek kad bi među nama sve bilo savršeno: iskreno. Na trenutak sam bio zasićen pa sam ispružio ruku prema noćnom ormariću i potražio kemijsku olovku. Priljubivši se uz nju, još sam jednom napisao na njezinu kuku - Sve što je rijetko, rijetkima nadajući se da bih ja mogao biti to nešto što je rijetko, ta ukroćena divljina, promijenjeni igrač kojeg je Hanna zaslužila.

160

EPILOG

Stjuardesa je prošla pored nas, zatvarajući pretince nad našim glavama odlučnim pokretima prije nego što će se nagnuti i pitati: “Sok od naranče ili kava?” Will je zamolio kavu. Ja sam uz osmijeh odmahnula glavom. Potapšao me je po koljenu dlanom okrenutim prema gore. “Daj mi svoj mobitel.” Predala sam mu ga, ali se svejedno požalila: “Što će mi bežični internet? Ionako ću spavati cijelim putem.” Nikad mu više neću dopustiti da rezervira let u šest sati ujutro od New Yorka do Zapadne obale. Will me je ignorirao, unijevši šifru u majušni okvir na zaslonu. “Ako nisi primijetio, pospana sam. A netko je drugi kriv za to što sam cijelu noć bila budna”, prošaptala sam naslonivši se na njega. Okrenuo se i prijeko me pogledao. “Ma nemoj mi reći? Zar je tako bilo?” Ushićenje je jurnulo mojim grudima pa niz trbuh i između nogu. “Da.” “A nisi možda ti došla kući iz laboratorija pomalo... nabrijana?” “Nisam”, lagala sam. Podignuo je obrve i osmijeh mu je zaigrao u kutu usana. “I nisi li ti prekinula moje pripreme za vrlo romantičnu večeru koju sam ti planirao prirediti?” “Ja? Ne.” “I odvukla me na kauč tražeći da ti radim ono s ustima?” Stavila sam ruku na grudi. “Bože sačuvaj.” “Nisi li ti bila ta koja je potom ignorirala slasne miomirise što su dopirali iz pećnice i odvukla me u spavaću sobu i tražila da ti radim neke jako,jako proste stvari?” Sklopila sam oči kad se nagnuo bliže, zagrebavši zubima preko moje čeljusti, mrmljajući: “Toliko te volim, moja zločesta, slatka medena.” Sjećanja na prošlu noć povukla su me dublje u gladno, pohotno mjesto kamo bih se našla praktično uvijek u njegovoj blizini. Sjetila sam s njegovih snažnih ruku, njegova zapovjednog tona kojim je govorio što točno želi da mu radim. Sjetila sam se kako su me te ruke povlačile za kosu, tijela kako se satima pomiče nad mojim, glasa koji me je na koncu muklo preklinjao neka ga grebem noktima i zubima. Sjećam se kad se svom težinom svalio na mene, znojan i iscrpljen pa utonuo u san gotovo odmah kad je svršio. “Možda ipak jesam”, priznala sam. “Imala sam naporan radni dan u zaštitnom odijelu, što da ti kažem... Imala sam dosta vremena da razmišljam o tvojim čarobnim usnama. Poljubio me je i vratio se mome mobitelu, smiješeći se dok je dovršavao ono što je naumio, a zatim mi ga predao. “Sad si priključena.” “Sad ću zaspati.” “Pa, ako te Chloe bude zatrebala, mobitel ti radi.” Dobacila sam mu zbunjen pogled. “Zašto bi me trebala? Nisam ja uključena u organizaciju vjenčanja.” “Zar je nisi dosad upoznala? Chloe je okrutni general koji te može regrutirati u tren oka”, rekao je, masirajući si vrat kao i uvijek kad bi mu bilo neugodno. “Kako god. Ajde, spavaj.” “Imam neki predosjećaj u vezi s ovim putovanjem”, dodala sam naslonivši se na njegovo rame. “Kao nekakvo pretkazanje.” “Kako nesvojstveno duhovno za tebe.” “Ozbiljno ti kažem. Mislim da će biti divno, ali prati me taj osjećaj kao da smo u golemoj čeličnoj cjevi koja nas vodi u tjedan dana ludila.”

161

“Tehnički govoreći, zrakoplovi su napravljeni od aluminijske legure.” Will je pogledao prema meni, nagnuo se, poljubio mi nos i šapnuo: “Ali kao da ti to već ne znaš.” “Jesi li ti ikad imao o nečemu predosjećaj?” Zagunđao je i ponovno me poljubio. “Jednom ili dvaput.” Zurila sam u njega, u tamne trepavice i duboke plave oči, u umornu sjenu na licu i onaj blesavi osmijeh koji nije skidao još otkako sam ga probudila - opet - prije četiri sata s mojim usnama na njegovu spolovilu. “Jesi li sentimentalan, doktore Sumner?” Slegnuo je ramenima i trepnuo, otjeravši djelić ljubavnog bljeska u očima. “Samo sam uzbuđen što idem na odmor s tobom. Uzbuđen zbog vjenčanja. Uzbuđen što će u našoj maloj škvadri uskoro biti i dijete.” “Imam jedno pitanje o pravilima”, šapnula sam. Urotnički se nagnuo i uzvratio šapatom: “Nisam više tvoj trener za spojeve. Nema više pravila, osim onoga da te nijedan drugi tip ne smije dotaknuti.” “Kako bilo. Ti znaš o tim stvarima.” Uz osmijeh je promrsio: “Dobro. Pucaj.” “Zajedno smo tek dva mjeseca i... “ “Četiri”, ispravio me, uvijek inzistirajući na tome da smo zajedno od našeg prvog trčanja u parku. “Dobro. Neka ti bude, četiri. Je li loše ako ti nakon samo četiri mjeseca kažem da mislim da ćeš zauvijek biti moj?” Široko se nasmiješio i pogledao tako nježno da mi se činilo kao da me miluje po licu. Jednom me je poljubio, a onda još jednom. “Naprotiv, rekao bih da je to sjajno.” Odmaknuo se unatrag i dugo me gledao. “Spavaj, medena.”

*** Telefon mi je zazujao na krilu prenuvši me iz sna. Uspravila sam se s Willova ramena i trepnula, pogledavši dolje u mobitel gdje je njegova poruka zasvijetlila na mom zaslonu. Pokraj mene, gotovo sam mogla osjetiti kako se smiješi. Pročitala sam poruku: Što imaš na sebi? Pospano sam škiljila u zaslon dok sam tipkala: Suknju i nemam gaćice. Ali nemoj da ti svašta pada na pamet, još uvijek sam bolna od onog što mi je dečko sinoć radio. Suosjećajno je zacoktao jezikom. To je brutalno. Zašto mi šalješ poruke? Zavrtio je glavom pored mene, pretjerano uzdahnuvši. Zato što mogu. Zato što je moderna tehnologija nevjerojatna. Zato što smo na visini od deset tisuća metara, a civilizacija je toliko napredovala da ti mogu slati proste poruke preko satelita dok letiš u “čeličnoj cijevi”. Okrenula sam se prema njemu, izvivši obrve. “Probudio si me da me pitaš što imam na sebi?” Odmahnuo je glavom i nastavio tipkati. U mome krilu mobitel je zazujao. Volim te. “I ja volim tebe”, rekla sam. “I ovdje sam, šmokljane. Ne kanim ti otipkati odgovor.” Nasmiješio se i nastavio tipkati. I ti si moja zauvijek. Zurila sam dolje u mobitel, a u grudima mi se najednom toliko stegnuto da sam jedva uspijevala disati. Ispružila sam ruku iznad glave usmjerivši klimatizaciju prema svom sjedalu. I mogao bih te uskoro zaprositi. Zurila sam u mobitel, ponovno i ponovno iščitavajući tu rečenicu. “Okej”, šapnula sam. Onda mi barem daj znak glavom ako misliš pristati, jer sam blago prestravljen. Naslonila sam se natrag na sjedalo, a on je spustio mobitel u krilo, drhtavom rukom obujmivši moju. 162

“Nemoj biti”, šapnula sam. “To je riješeno.”

Chia

163