Nemoguca oklada

Oženiti djevojku u koju sam zaljubljen otkad pamtim? Riješeno.

Naslijediti tvrtku vrijednu stotinu milijardi dolara? Riješeno.

Pružiti nasljednika... Čekaj, molim?

Na raspolaganju imam devedeset dana da napumpam svoju novopečenu lažnu ženu. Postoji samo jedan problem – ona me mrzi iz dna duše.

A što u ugovoru lijepo piše? Dužni smo pružiti nasljednika.

Ne podnosi boraviti sa mnom u istoj prostoriji. Kaže da se nikada neće približiti mom krevetu. Ali ja nikada nisam posustao pred izazovom i ne namjeravam početi.

Pazite što vam kažem – preklinjat će da je uzmem, i to prije isteka devedeset dana.

PRVO POGLAVLJE

Noah Koja jebena noćna mora od odnosa s javnošću.

Nalazim se na dobrotvornom događanju u ime Tate & Cane Enterprisesa. Dva dana nisam čuo ni vidio svoju novopečenu ženu. Moj najbolji prijatelj Sterling ševi konobaricu u zahodu, a ja stojim ovdje sa špatulom u ruci i sve ih potiho proklinjem na sporu smrt.

Sudjelujemo u humanitarnoj akciji u pučkoj kuhinji. Navodno pomažemo siromašnoj mladeži naše zajednice, ali to je zapravo samo izgovor kako bismo ispraznili džepove njujorške elite tako što ćemo im servirati precijenjeni ručak. A s obzirom na to da sam jedan od kuhara, sumnjam da će biti pretjerano ukusan. Volim kuhati, ali rijetko to činim.

Usavršio sam možda jedan ili dva recepta koja je moja majka običavala spravljati, a salata od pikantne piletine nije jedan od njih. Mučno mi je od samog mirisa. Iako možda zato što sam izgubio tek.

Stoti put požalim što jednostavno nisam uposlio Rositu i ispisao joj bjanko ček. Da jesam, danas bi jeli kao kraljevi. Ali plemenita svrha nije jedini razlog zašto sam ovdje. Kvragu, nije čak ni moj glavni razlog. Čim sam jutros stigao u pučku kuhinju, lešinari iz visokoga njujorškog društva doletjeli su i zasuli me pitanjima. Kako je bilo na vjenčanju? Zašto si sam? Gdje je tvoja vražja ljupka mladenka? Čak i da sam imao pojma kako odgovoriti, jebeno ih se ne tiče.

Olivijin otac, Fred Cane, umiješao se i spasio me rekavši svima da je obred bio intiman i prekrasan te da se Olivia ispričava što nije mogla doći.

Prijavio sam se na dužnost u kuhinji samo kako bih se nekoliko sati sklonio od očiju javnosti.

Barem sam mislio da će se to dogoditi. Na silu se nacerim fotografu koji je prije dvadeset minuta upao u kuhinju dok njegova kamera škljoca.

Ako me još samo jednom upita gdje je Olivia, gurnut ću mu tu kameru vrijednu tisuću dolara ravno u dupe.

“Kako ide?” upita glavni kuhar zureći u golemu zdjelu od nehrđajućeg čelika punu sjeckane piletine u jantarnom curryju.

“Spremno je.” Pogurnem zdjelu prema njemu upravo u trenutku kada drugi kuhar odloži poslužavnik s narezanim kroasanima na ormarić industrijske kuhinje.

Zahvale mi što sam došao dok svlačim svoju umrljanu pregaču i bacam je u košaru za rublje na izlasku iz kuhinje.

Još nekoliko rukovanja, poziranja pred kamerom i slobodan sam.

Sterlinga nema na vidiku, ali kreten se može i sam vratiti kući. Nije da New York City ne vrvi taksijima. Uostalom, nisam raspoložen za društvo.

Nakon što me Olivia ostavila pred oltarom, nešto u meni slomilo se.

Iz petnih sam se žila trudio pokazati joj da bismo uistinu mogli uspjeti kao par i mislio sam da smo donekle napredovali. Zajednički život, spavanje u istom krevetu, naše simpatične epizode ljubljenja koje su počele prerastati u nešto više. Čak smo se sprijateljili i u uredu... polako vraćali tvrtku na pravi put, jednu izvršnu odluku za drugom.

Frustrirano otpuhnem. Nikada se u životu nisam toliko trudio osvojiti ženu. Ali Olivia nije bilo koja žena. Odrastao sam s njom, dvadeset sam je godina držao na tom nekakvom nedodirljivom pijedestalu i za dlaku je mogla biti moja. Prije nego što je pobjegla. Još uvijek ne razumijem zašto. Iako imam prilično dobru ideju.

Ugovorna klauzula o nasljedniku.

Sterling je bio u pravu. Pretpostavljam da ipak nije željela zatrudnjeti sa mnom. Ali nije mi bilo ni nakraj pameti da bi mogla reagirati na takav način. Vrištati, psovati i otkinuti mi jaja, da. Netragom nestati, ne.

U prijemnoj dvorani ljudi se druže, rukuju i grickaju crudité.

Ugledam Olivijina oca na suprotnom kraju prostorije i zaputim se prema njemu. Nizak je to, zdepast čovjek sijede kose i okrugla trbuha, vječito nasmijan. U stvari izgleda kao brat Djeda Božićnjaka. Teško je ne voljeti ga, iako mi neće reći što želim znati i živcira me do besvijesti.

“Hoćeš li mi napokon reći gdje se nalazi?” upitam, naginjući se kako me nitko drugi ne bi mogao čuti.

Ispriča se muškarcu s kojim je razgovarao i okrene se prema meni.

“Noah”, započne vedrim tonom kao da raspravljamo o nadolazećem vikendu na jahti na rijeci Hudson.

“Dosta je bilo sranja, starče.” I dalje se prijateljski osmjehujem u slučaju da nas tkogod promatra. “Gdje je?”

On teško uzdahne, a ja prvi put shvatim da ga to tišti u jednakoj mjeri kao mene.

“Negdje na sigurnom, i to je jedino važno. Razmišlja. Vratit će se kad bude spremna. Ipak je riječ o Oliviji.”

Ozbiljno kimnem. Njezina je tvrdoglavost općepoznata činjenica.

Vratit će se kad bude spremna. Vjerojatno s neumoljivim argumentima, spremna gorljivo pregovarati o uvjetima svoje maternice. Mračno se osmjehnem pri pomisli na to. Isprva sam mislio da je kod Camryn, ali nakon što sam naglavce prevrnuo stan njezine najbolje prijateljice, sada vjerujem da se nalazi u nekom od vrhunskih hotela na Manhattanu.

“Kad se budeš ponovno čuo s njom, reci joj da me nazove”, prosikćem ispod glasa. Fred i ja oduvijek smo se slagali – bio je očev najbliži prijatelj, na kraju krajeva – ali moje se strpljenje istopilo.

Kimne. “Naravno.”

Tada nam se približi Sterling odišući onim izgledom koji znači upravo sam se poševio. Znate kojim. Raščupana kosa, zgužvan ovratnik,

košulja izvan hlača, samodopadan cerek na licu kao da je upravo svršio.

Jebeni gad.

“To je bilo brzo.” Pogledam na sat. “Ako trebaš poduku iz izdržljivosti, samo trebaš pitati.”

Osjetim lakat u rebrima pa se prestanem smješkati. “Odjebi, Noah.

Obojica znamo da si loše raspoložen i ne krivim te.”

Fred se ispriča dok se Sterling i ja međusobno podbadamo.

“Onda, je li bila zabavna?” upitam dok se krećemo prema izlazu.

“Naravno”, odgovori. Ali pogled mu je uprt u vrata i zvuči posve neuvjerljivo.

To mi je poznato. Brze, zaboravljive ševe s curama čijih se imena nisam mogao sjetiti već sljedećeg dana. Što je još veći razlog zašto se nakon Olivijina nestanka osjećam kao je netko iščupao nešto iz mene.

Naravno, imali smo uspona i padova, ali nedostaje mi naše nadmudrivanje, nedostaje mi to kako sam je mogao izbaciti iz takta i najmanjom provokacijom. Jednostavno mi nedostaje.

Ne veselim se povratku praznoj kući. Stan djeluje ustajalo bez nje.

Nije uopće dugo boravila ondje, a prostor već djeluje prazno i ništavno bez nje. Kao da su iz njega isisane sva toplina i ugoda. Upravo kada sam se počeo privikavati na ženski utjecaj u svojemu domu, sve je naglo nestalo. A onaj vražji čajnik koji nam je kupila kao poklon za useljenje sjedi neupotrijebljen na kuhinjskom ormariću, izazivajući me. Zašto mi je poklonila zalog mira ako me namjeravala tek tako napustiti?

Utonuvši u vinilno sjedalo taksija, uzdahnem. Proganjam Freda da mi kaže gdje se ona nalazi, ali zapravo, nije me briga. Dobro, briga me je – svakog puta kad se okrenem i spoznam da je nema, njezina me odsutnost iznova zaboli. Ali ono što zapravo želim saznati jest zašto me napustila i ostavila da stojim na plaži kao jebeni idiot, čekajući da naše vjenčanje počne.

Glava mi vrvi pitanjima, osjećajima srdžbe i gubitka, a u prsima osjećam neobjašnjivu bol. Jezivo je poznata. Gotovo nalik na neumorno pulsiranje nakon mamine smrti. Vrsta boli koja sa svakim danom jenjava, ali nikada ne iščezne u potpunosti.

“Sve u redu, prijatelju?” upita vozač taksija, zirkajući u mene u stražnjem zrcalu.

“Dobro sam. Ispričavam se.” Sranje, isključio sam se. Ostao sam samo tupo sjediti u stražnjem dijelu njegova taksija.

“Moraš nekamo ići?” upita.

“Da, doma.” Dam mu adresu, zapanjen činjenicom da sam počeo razmišljati o našem zajedničkom penthouseu kao o domu.

Zazvoni mi mobitel. Moje srce poskoči – načas se zapitam zove li me Olivia. Ali ime koje se treći put od jutros prikaže na osvijetljenom zaslonu hitro mi poruči da nisam u pravu.

“Halo?” promrmljam, potišten.

“Kako se držiš?” upita Rosita.

Zvala me svakih nekoliko sati, ali ovo je prvi put da sam se javio.

Nešto u raspravljanju o tome naglas – tim više s drugom osobom – moglo bi učiniti cijelu tu noćnu moru odveć stvarnom. Ali zabrinutost u njezinu glasu neprijetvorna je i iskrena pa se počnem osjećati kao kreten jer sam izbjegavao njezine pozive.

“Dobro sam, valjda. Samo sam zbunjen.”

Uzdahne pa zamišljam kako odmahuje glavom, slažući se sa mnom.

“Kada sam saznala za vaše vjenčanje, nisam bila sigurna što misliti o svemu tome, ali pomislila sam, ako je to želja tvog oca, zacijelo je tako najbolje. Bio je dobar čovjek. I volio je i tebe i Oliviju.”

“Da”, odvratim, složivši se s njom. Ali u ovakvim trenucima, kada se sve čini toliko sjebanim, teško mi je shvatiti što je tati bilo na pameti.

Začujem šuštanje dok Rosita duboko udiše. “Ali što sam više razmišljala o svemu, shvatila sam da mi se svidjela pomisao na to da ćeš se oženiti. Da ćeš imati nekoga tko će ti ujutro spravljati doručak i brinuti se da ti bude dobro. Da ćeš imati ženu koja će te gnjaviti da uzimaš vitamine. Sviđala mi se ta pomisao.”

Nasmijem se. “Sposoban sam brinuti se za sebe, znaš?” Rosita je oduvijek bila poput brižne kvočke.

“Znam, hijo”, smjesta odvrati. “Znam da jesi. Ali sviđalo mi se to što nećeš morati.”

“Znaš da me ostavila pred oltarom, zar ne?” Ma koliko drag njezin pogled na to bio, trenutak je posve nepovoljan. Uostalom, Olivia nije brižni, kućanski tip žene koja će mi donositi papuče i doručak u krevet.

“Naravno da znam. Želim reći da se, iako ti je ego povrijeđen, moraš pribrati i shvatiti zašto je otišla. Vidjeti možeš li štogod učiniti kako bi popravio situaciju. Zato što zbilja mislim da biste vas dvoje mogli uspjeti.”

Progutam ogromnu knedlu u grlu. Jedini put kad je Rosita zapravo vidjela Oliviju i mene zajedno bila je rođendanska zabava njezine kćeri Marije. Uspomena izmami rijedak osmijeh na moje lice. Bio je to zabavan dan. Snalaženje kroz Rositinu entuzijastičnu proširenu obitelj u društvu moje plahe Pahuljice.

“Poslušat ću sve što mi bude imala reći, to ti obećavam.” Kad god da se Olivia vrati. Ako se vrati.

“Dobro. Budi dobar. Volim te.”

“I ja tebe volim, Rosie.” Vratim mobitel u džep i pružim vozaču dvadeseticu dok se zaustavlja pred našom zgradom.

Uspevši se u stan, bacim ključeve u drvenu zdjelu pokraj vrata našega penthousea i oteturam unutra. Zbilja se ne veselim pomisli da ću večeras spavati sam. Razmislim o tome da ponovno izađem, možda u klub dalje

niz ulicu kako bih utopio tugu u čaši skupog viskija. Pritisnem prekidač za paljenje svjetla – i sledim se.

Olivia sjedi na kauču. Ruke su joj sklopljene u krilu i izgleda umorno.

Njezini tamnoplavi valoviti pramenovi raštrkani su, a obrazi su joj izgubili sjaj.

“Trebam tvoju pomoć”, kaže.

Je li me čekala? Koliko dugo? Je li to sve što mi ima reći? Tri jednostavne riječi... iako mi ne bi bile dostatne ni tri tisuće. I traži uslugu od mene? Čeljust mi se stegne kad se moja nevjerica pretvori u ljutnju.

“Prvo trebam odgovore”, oštro odvratim.

DRUGO POGLAVLJE

Olivia Vratim se u stan malo poslije podneva. Noah nije ovdje, stoga se presvučeni u čistu odjeću i pojedem granola pločicu dok čekam.

Prilegnem kako bih odrijemala, ali ostanem tek zuriti u strop. Pokušam raditi, ali prestanem jer se ne mogu usredotočiti. Pokušam čitati časopis, a potom se predam i čekam na kauču.

Gdje je, dovraga? Nedjelja je, stoga sigurno nije u uredu – ipak je riječ o Noi. Nastojim ne razmišljati o mogućnosti da je proveo noć s drugom ženom.

Ali što ako jest... pa, ja sam ta koja je pobjegla s našega vjenčanja. Ne mogu ga kriviti jer misli da je naša veza gotova. Jer želi završiti sa mnom i pronaći novu djevojku koja nije toliko problematična. Iako mi je jučer posljednje na pameti bilo namjerno ga povrijediti.

Bože, noćna mora koju sam proživjela u posljednjih četrdeset osam sati još mi se uvijek mota po glavi. Još uvijek čujem Bradov glas na telefonu, kako mi se uvlači u uho poput nekakvoga užasnog izvanzemaljskog parazita... *** “Dobar dan, Olivia”, rekao je Brad. “Zbilja bi trebala češće provjeravati svoj e-mail? “Š-što želiš?” protisnula sam.

“Provjeri svoj e-mail i reci mi prepoznaješ li fotografije u privitku.”

Silovito sam pritisnula tipku za prekidanje poziva i uključila aplikaciju za elektroničku poštu. Jedna nova poruka. Otvorila sam je, a dah mi je zapeo u grlu.

Naravno da sam prepoznala te fotografije. Dok smo još bili zajedno, Brad me gnjavio da napravim nekoliko seksi selfija bez odjeće za njega.

Popustila sam zato što sam još uvijek bila naivna djevojka koja je vjerovala da će možda postati pristojan dečko ako se dovoljno potrudim i pružim mu što god njegovo podlo, smežurano srdašce poželi.

Bio me uvjerio da je dobar čovjek i da sam ja uzrok sveg njegova sebičnog, prezahtjevnog ponašanja. Kad god bi se naljutio, bilo je to zato što sam ga izazivala. (Naravno, kada sam se ja ljutila, bilo je to zato što sam djetinjasta kučka koja samo traži izgovore kako bi se uvrijedila.)

Durio se kada mu nisam željela dodirivati kitu; durio se kada sam predložila da bi možda s vremena na vrijeme on mogao dodirnuti moj klitoris. Čak i kad bih ga ulovila kako očijuka s drugim ženama, tvrdio je da to čini zato što sam ga zapostavila.

Stoga pretpostavljam kako nisam trebala povjerovati da ne laže kada je rekao da je uništio te gole slike. Natjerala sam ga da ih izbriše sa svog mobitela pred mojim očima, ali zacijelo je prije toga nekamo spremio kopije. Sve dvadeset dvije. U kurac.

Stisnula sam tipku za ponovno biranje. Bradov mobitel nije uspio ni jedanput zazvoniti prije negoli je podigao slušalicu.

“Dakle?”

Stisnuvši čeljust, nabacila sam najžešći i najprezirniji ton koji sam mogla. Odbila sam pružiti mu zadovoljstvo tako što će čuti podrhtavanje moga glasa. “Imaš li kakvu poantu u vezi s time? Ili si me samo želio podsjetiti na to kakav si ljigavac?”

“Povuci se i dopusti mom ocu da kupi Tate & Cane”, oštro je odvratio. “Također bih mogao zatražiti da se spustiš na koljena i popušiš mi, ali oboje znamo da nisi sposobna čak ni za to.”

“Samo zato što si mi ga uvijek zabijao u grlo kao da bušiš tlo u potrazi za naftom. Ili štogod kompenziraš.”

“Pristaješ na dogovor ili ne?” prasnuo je.

Ah, Bradu se to nije svidjelo. Mogla sam ga zamisliti kako izvija usnu.

Osjetila sam istodobni nalet uspjeha i straha jer sam ga razljutila.

“Bojim se da je ponuda vremenski ograničena. Ako želiš spasiti Tate & Cane, neka mi tvoja uprava e-mailom pošalje kupovni ugovor do kraja tjedna. Ili ću objaviti te fotografije – uništiti tvoj, a vjerojatno i ugled tvoje tvrtke – pa će tada Daniels Multimedia Enterprises svejedno kupiti Tate & Cane nakon što rok istekne. Kako god okreneš, moj će otac dobiti ono što želi.”

Srce mi je toliko snažno nabijalo da sam jedva uspijevala doći do daha. Svađom sam pokušavala dobiti na vremenu kako bih razmislila, kopajući u potrazi za slabom točkom njegove volje. “Je li sve to radi tvog tate? Što ćeš ti dobiti time?”

“Biti dobar sin, nagrada je sama po sebi. Jednako kao i izgradnja snažne tvrtke koju ću jednog dana naslijediti... i činjenica da će umišljena kučka dobiti što zaslužuje.” Njegov me glas parao poput ledenih oštrica dok je nastavljao govoriti. “Koje ti god objašnjenje najviše odgovara. Biraj, nije važno.”

Dakle, o tome je zapravo bila riječ – kažnjavao me jer sam se usudila ostaviti ga. Čak i za Brada, bivšeg iz pakla, to je bilo suludo. Nikada nisam sanjala da će otići toliko daleko radi nekakve bijedne osvete.

“Ono što je važno”, nastavio je, “jest tvoja odluka. Moja je ponuda prilično velikodušna. Voljan sam platiti milijune dolara za tvoju tvrtku umjesto da zahtijevam da mi je jednostavno predaš.”

Progutala sam knedlu. “Rekao si da imam tjedan dana?” upitala sam, mrzeći slabašnost vlastitoga glasa.

“Tako je”, rekao je, zvučeći zadovoljno jer me konačno zauzdao.

“Zbogom za sada, Olivia. Čujemo se.”

Barem mislim da je Brad tako rekao. Nisam ga mogla čuti zbog šuma vlastite krvi u ušima. Možda je na kraju rekao i gotova si.

Ostala sam zuriti u mobitel, poželjevši u isti mah zaplakati, povratiti i zavrištati. Što sam, do kurca, trebala učiniti? Što sam mogla učiniti?

Nisam imala izlaza. Nisam bila u stanju normalno razmišljati. Tjeskoba koja je dotad kuhala u meni proključala je. Iskonska panika preplavila mi je mozak. Ne mogu disati. U škripcu sam... Čak i u tom trenutku, dio mene znao je da trebam pomoć. Trebala sam pitati Nou. Ali kako sam mu, zaboga, mogla pogledati u oči? Pružila sam Bradu oružje uz pomoć kojeg će nas oboje uništiti. Dala sam mu točno ono što mu je potrebno kako bi uništio nasljeđe naših očeva i šest tisuća radnih mjesta.

Bradov otrovni utjecaj vratio se u punoj snazi, tjerajući me da iznova proživljavam sve gnusne, poremećene osjećaje koje je naša veza usađivala u mene više od dvije godine.

Vid mi se zamutio, pluća zažarila, a želudac stao okretati od tjeskobe.

Ne, nisam mogla reći Noi. Način na koji bi me gledao... Nisam znala što bi bilo gore, njegovo razočaranje ili sažaljenje. Moj ponos nije mogao podnijeti još jedan udarac. Jednostavno bih se slomila.

U tom sam se trenutku mrzila više nego što sam ikada mrzila bilo koga u svom životu. Drhtala sam od srama i bespomoćnog bijesa.

Kog sam vraga ikada snimila te fotografije za Brada? Oduvijek sam dopuštala tom ljigavcu da me iskorištava, guzila mu se i činila što god bi poželio. Da nisam bila toliko naivna i očajna, sada ne bih imala taj

problem. Zašto mi je trebalo toliko dugo da čujem tih glasić u pozadini svog uma koji je vrištao: Ta je veza loša i uništava te, bježi smjesta!?

Pa, prekasno sam ga poslušala. I ako nešto smjesta ne učinim, cijela će naša tvrtka ispaštati zbog moje pogreške.

Morala sam pronaći Brada i zaustaviti ga, iako nisam imala pojma što ću učiniti ili reći nakon što stignem u njegov ured. Instinkt mi je jednostavno urlao da postoji prijetnja i da se moram suočiti s njom i ukloniti je, jer ako budem mirovala, pronaći će me prva i nauditi mi.

Dopustiti joj da stigne do mene prije negoli ja do nje značilo bi da sam već poražena.

Poluslijepa od adrenalina, istrčala sam iz kuće na plaži, uskočila u naš unajmljeni automobil i punom parom odjurila prema jedinoj zračnoj luci na Nantucketu. Mislila sam samo na jedno: srediti Brada i natjerati ga da plati.

Mračne i bjesomučne misli kolale su mi mozgom. Sve sam vrijeme imala pravo jer sam se pribojavala udaje za Nou. Ako Brad namjerava uništiti našu tvrtku ma što ja učinila, koji je onda smisao? Ako ovo bukne u medijski skandal, u najboljem ću slučaju jednostavno morati odstupiti, a tvrtka će nastaviti bez mene. U tom slučaju, pitanje mog nasljedstva bit će sporno. Već sam mogla zamisliti naslov: “Izvršna direktorica primorana dati otkaz zbog skandala s obnaženim fotografijama.” Nisam na takav način zamišljala svoj prvi nastup na CNN-u.

Osjećajući mučninu i žarenje suza u očima, još uvijek besmisleno dotjerana, pritisnula sam papučicu gasa do kraja i napustila naše vjenčanje.

Let s Nantucketa, ma koliko kratak, svejedno me natjerao da sjedim i razmišljam. Shvatila sam kako sam dopustila svojim paničnim osjećajima da se vinu u nebesa – prilično doslovno. Kako je, dovraga, bijeg trebao riješiti bilo što? Bez obzira na to koliko se zadovoljavajućim činilo

u prvi mah, nisam mogla tek tako upasti u Bradov ured i početi izvikivati prostote na njega. Ne, prvo sam morala smisliti plan.

Također sam trebala pomoć. Ali s obzirom na činjenicu da mi se želudac još uvijek prevrtao od tjeskobe i straha, nisam željela da Noah sazna za moje gole slike – ni u kolikoj je mjeri Brad još uvijek vladao mnome.

Stoga sam, umjesto da se suočim s Bradom, sjela u taksi za hotel na Upper East Sideu obećavši si da ću sama riješiti taj problem i da nitko neće saznati što sam učinila za Brada, ni što je on učinio meni.

Samo sam željela imati osjećaj da nisam posve beskorisna. Znala sam da zaustavljanje Brada neće nadoknaditi to kako sam se tog dana ponijela prema Noi, a kamoli opravdati moj čin. Ali mislila sam da je pobjednički povratak bolji od šuljanja natrag podvijena repa. Dovoljno je loše što sam iznevjerila svoga zaručnika; nisam mu u krilo morala sasuti i sve svoje probleme. Čvrsto sam naumila ne odustati. Ja sam jebena Olivia Cane.

Pronaći ću način da popravim stvar.

Ali u konačnici nisam mogla nastaviti smišljati izgovore da izbjegnem Nou. Probdjela sam dvije noći šećući amo-tamo po svojoj hotelskoj sobi, nastojeći smisliti način na koji bih mogla izbjeći Bradovu ucjenu... i smislila goli kurac. Svaka zamisao bila je još gora od prethodne.

Nije bilo šanse da se obranim, a da pritom ne umiješam druge ljude i skrenem pozornost na svoju malu prljavu tajnu.

Jutros u zoru, odustala sam i vratila se u krevet u kojem mi je mozak nastavio raditi sto na sat sve dok nisam zaspala od iscrpljenosti.

Malo poslije, dok sam promatrala svoj odraz u zrcalu, morala sam si priznati ono što sam sve vrijeme znala. Ne mogu to riješiti sama. Ta je pogreška bila odveć stara i ukorijenjena da bi se tek tako ispravila – možda i uopće. A Brad je zario svoje kandže odveć duboko u mene. Sama uspomena na njegov glas tijekom razgovora natjerala je moje srca da

ubrza i zgrčila želudac. Jedva sam uspijevala misliti, a taj šupak nije ni bio pokraj mene.

Ne, morala sam se suočiti s činjenicama... i Noom. Stoga sam se istuširala i upristojila svoje izmrcvareno lice najbolje što sam mogla.

Nisam imala ništa drugo što bih mogla odjenuti, pa sam navukla jučerašnju odjeću – svoju nesuđenu vjenčanicu. Spustila sam se u prizemlje, pojela pecivo ne osjećajući nikakav okus, uzela kavu u papirnatoj čaši sa stola s kontinentalnim doručkom, a potom pozvala taksi kako bih se vratila u naš penthouse.

Kucnuo je čas da se vratim kući i svojemu mužu. *** Zvuk okretanja kvake prene me iz bolnih uspomena. Naglo se uspravim i promatram, a srce mi žestoko nabija dok se naša ulazna vrata otvaraju.

Noah prijeđe prag, a potom me ugleda i ukipi se. Zuri u mene kao da vidi duha. Ljutnja, olakšanje i povrijeđenost bore se za prevlast na njegovu licu.

Sve moje pažljivo uvježbane riječi ispare čim ga ugledam. Grlo mi je suho, a s obzirom na podivljalo srce, kažem prvo čega se uspijem dosjetiti.

“Trebam tvoju pomoć.”

On isprva ne odgovora. Samo zuri u mene susprežući odraz bilo kakve reakcije na svom licu. Naposljetku odvrati: “Prvo trebam odgovore.”

Glas mu je napet dok se napreže kako bi ostao smiren. Ali nije rekao ne. To je najbolje čemu sam se mogla nadati – kvragu, najbolje što zaslužujem. Kimnuvši, ustanem.

“Gdje si bila, dovraga?” upita. Još se nije pomaknuo s vrata, kao da mi se ne želi previše približiti.

“Oprosti što sam otišla. Bila sam u hotelu.” Znam da to nije ni blizu odgovoru kakav priželjkuje, ali odnekud moram početi.

Noah zalupi vrata i priđe mi oštra koraka. “Isuse Kriste, Olivia.

Mislio sam da si otišla zauvijek. Zašto nisi ništa rekla?”

Ugrizavši se za usnu, progutam knedlu. Bol u njegovu glasu opipljiva je. Izdala sam ga... nema drugih riječi kojima bih to opisala.

Njegov bijes nastavi se izlijevati, zasipajući me poput lavine.

“Ostavila si me da jebenih sat vremena stojim pred oltarom. Nikada me nitko u životu nije toliko ponizio. Otad sam izvan sebe. Ubili smo se od laganja kako bismo spriječili medije da posumnjaju u bilo što, a sve to vrijeme nisam imao pojma gdje si bila, jebote. Znao sam da se ne želiš udati za mene, ali, za Boga miloga, nisam ni pomislio da me toliko mrziš.”

Riječ mi probije srce poput ledene igle. Mrzim ga? Ne, ja ne, nikako ga ne... Ali upravo sam se tako ponijela, zar ne? Kao da ga ne smatram vrijednim osnovnog poštovanja. Kako ga mogu kriviti što misli da sam se tako osjećala?

Mršteći se, Noah rukama presiječe zrak. “Napustila si me. Bez riječi.

Bez prilike da itko išta poduzme. Nisam imao pojma koji se vrag događa.

Zašto si uopće pobjegla? Zašto mi jednostavno nisi rekla da si uzrujana? Što se dogodilo s našim partnerstvom i surađivanjem? Mislio sam da napredujemo, ali očito...”

“Sve znam, dobro?” uzviknem.

Moj vlastiti prepukli glas kap je koja prelije čašu. Drhtavo uvučem zrak pa izdahnem uz glasan jecaj. Suze mi se počnu slijevati niz lice dok se čvrsto grlim rukama, nemoćna pogledati Noi u oči. Mrzim činjenicu da sam u ovakvom rasulu pred njime.

“Znam da sam te povrijedila”, kažem. “Grozno sam se ponijela prema tebi. Toliko si se trudio zavrijediti moje prijateljstvo, moje povjerenje – a što sam ja učinila s tvojim? Bila sam tako glupa i užasna, i nemam ispriku. Ali Brad me toliko prestrašio da nisam znala što učiniti.

Ja...”

“Hej, čekaj malo.” Zatečen mojim iznenadnim slomom, Noah nelagodno sjedne pokraj mene, raširenih očiju. “Brad? Kakve on veze ima s time? Nisi pobjegla zbog ugovora o nasljedstvu?”

“Molim? Ne. Zašto bih?”

Izraz nevjerice i čuđenja preleti njegovim lijepim licem. “Zato što sam te došao vidjeti prije početka obreda i ostavio ga na tvom stolu, a ti si potom nestala. Što sam trebao pomisliti?” Njegova zbunjenost dodatno me smuti. Odmahnem glavom nastojeći razbistriti misli u dovoljnoj mjeri da kažem ono što trebam. “Nije zato. Moram ti nešto reći.”

Progutam knedlu kako bih skupila hrabrost. Vrijeme je da spustim svoje brane. Ne samo zato što Noah zaslužuje objašnjenje, nego zato što sam nešto shvatila. Vjerujem da će mi pomoći i da me pritom neće osuđivati. Kao što sam mu trebala vjerovati od samog početka.

“Netom prije nego što je vjenčanje počelo...”

Dovraga, glas mi nikako ne prestaje drhtati. Duboko udahnem.

Možda će pomoći ako se budem pretvarala da prepričavam nešto što se dogodilo nekom drugome.

“Nazvao me Brad. Rekao je da će objaviti moje... g-gole slike ako do idućeg tjedna ne dopustim Daniels Mediji da otkupi Tate & Cane. Zato sam otišla. Mislila sam da ga mogu spriječiti, ali tada sam shvatila da nemam pojma što učiniti. Stoga sam se vratila kako bih te zamolila za pomoć.”

Eto, preživjela sam. Nisam otkrila previše detalja, ali rekla sam istinu, a svijet nije eksplodirao.

Iako bi Noah mogao. Nosnice mu se šire pa užasnuto promatram kako mu lice poprima žarko crvenu boju. Bilo bi gotovo smiješno da situacija nije toliko ozbiljna.

Naposljetku, vrlo tiho, Noah zareži: “Otkinut ću mu onaj njegov prljavi kurac i nabiti mu ga u usta.”

Iz mene provali nekakav histeričan zvuk između hihotanja i štucanja. “Molim te, nemoj.”

Nadlanicama obrišem obraze, već se osjećajući bolje. Noah neće dopustiti Bradu da pobijedi. I što je još važnije, neće dopustiti da se sama nosim s time.

“Da. Vjerojatno si to već i sama pomislila.” Odjednom me čvrsto oviju Noine tople, snažne ruke. Utisne nježan poljubac u moje tjeme.

“Volio bih da si me ranije pitala, Pahuljice. Ne moraš sve uvijek sama prolaziti.”

Ta mi činjenica sada djeluje očito. Mislila sam da sam to ranije shvatila, ali sada sam naučila da je Noah uz mene – doista, zauvijek, bez obzira na sve. Šmrcnuvši, okrenem se kako bih ovila ruke oko njegova struka i opustim se u njegovu utješnu zagrljaju. To je naš prvi zagrljaj koji nije potaknut ugovorom, okladom ili bilo čime osim iskrene privrženosti.

Neprijetvoran je, čvrst i upravo ono što trebam. Već se počinjem osjećati mirnije.

“Na tvojoj sam strani”, Noah mi promrmlja u kosu. “Neću dopustiti da ti se bilo što dogodi.”

Moje se disanje polako produbi i smiri, a napetost povuče. Osjećala sam silnu tjeskobu zbog Bradove prijetnje koja mi je visjela nad glavom, ali moji strahovi djeluju puno manji sada kad je Noah ovdje da im se suprotstavi zajedno sa mnom.

Nakon nekoliko trenutaka, naruši utješnu tišinu pitajući me: “Jesi li za čaj?”

Slabašno se osmjehnem kroz zaostatke svojih suza. “Ajme, zbilja si pravi Englez.”

“Mama je čvrsto vjerovala u to.” Noah se lagano odmakne, tek toliko da me može pogledati u oči. “A kad se budeš osjećala bolje, počet ćemo raditi na rješenju.”

Kimnem. “Imaš li kakav prijedlog?”

Njegove se usne izviju u prepredeni smiješak. “Nekoliko njih.”

Nacerim mu se. Rekla bih da je Brad gadno nadrljao. S Noom pokraj sebe, osjećam se sigurno prvi put od početka cijele te katastrofe.

TREĆE POGLAVLJE

Noah Olivia ujutro izgleda slatko. Još uvijek spava, ležeći na boku i okrenuta prema meni, pokrivača zapetljana oko kukova. Njezina zamršena kosa širi joj se za leđima poput prolivenog meda. Hvala Bogu pa više ne nosi ono užasno odijelce od flisa. Izrez njezine prozračne bijele majice s tankim naramenicama seže joj duboko do grudi i otkriva mliječno-bijeli, meki trbuh.

Zaboravi slatko, izgleda jestivo. Želim polizati vrhove njezinih dojki i zadirkivati njezine prpošne bradavice kroz tanku tkaninu sve dok se ne probudi, stenjući moje ime i dlanova zarivenih u moju kosu.

To se neće dogoditi, znam. Riječ je o Oliviji. Svaka je pobjeda teško izborena, a svaki put kad joj se uspijem približiti, ona uzmakne dva koraka.

Ali muškarac ima pravo na snove.

I dalje zatvorenih očiju, opušteno se protegne i lagano cikne dok se njezine duge noge ispravljaju pod posteljinom. Uživam u trenutku, diveći se njezinu buđenju. Moje uobičajene navike ne dopuštaju zajedničko noćenje ni buđenje sljedećega dana. Ali ako to ovako izgleda, nemam ništa protiv.

Uskoro otvori oči, trepnuvši.

“Bok”, kažem.

Proguta slinu spuštajući pogled s mojega kao da osjeća nelagodu jer sam je promatrao dok je spavala. “Bok.” “Jesi li spremna za danas?” Nakon što sam je umirio, sinoć smo satima raspravljali o mom planu i uvježbavali ga.

“Zbilja misliš da će upaliti?” upita me stoti put.

Ali shvaćam zašto je nervozna. Upravo se namjeravamo suočiti s jednom od najvećih babaroga u njezinu životu.

Osjećajući nalet zaštitničkog nagona, strpljivo odgovorim: “Znam da hoće.” Muškarce poput Bradforda Danielsa lako je nadmudriti. Mare samo za vlastiti ego, a čim mu zaprijetite, raspekmeze se poput dječaraca na školskom dvorištu.

Odgurnem pokrivač i sjednem. Čeka me kuhanje Olivijine kave, spravljanje doručka i vruć tuš.

“Dobro jutro, d-drveni”, promrmlja Olivia pogleda prikovana za mjesto na kojem moja muškost nastoji iskočiti iz bokserica.

Mir, momče.

Prepredeno se nasmiješim. “Što? Sretan je što te vidi.”

Olivia sretne moj pogled. “Zbilja? Drago ti je što sam se vratila?”

“Naravno da jest. Kakvo je to pitanje?” Čini se kao da me neprestano iskušava i samo čeka kad ću posrnuti pa joj reći da sam završio s njom i ovom igrom koju igramo. Ali za mene nije riječ o igri. Želim joj reći da sam budan već nekoliko minuta i da sam se divio pogledu te da je ova erekcija samo za nju. Ali držim jezik za zubima, uvjeren da će je to priznanje uplašiti.

“Samo sam mislila... nakon što sam otišla...” Zastane. “Bila sam sigurna da sam sve upropastila.”

Zbog činjenice da je ponovno u našem krevetu, osjećam zahvalnost što se nisam prepustio svim onim niskim porivima da poševim i opustošim cijeli Manhattan nakon što je otišla. Pogurnem njezinu bradu kako bih je nagnao da me pogleda. “Moraš mi se iskupiti, ali ništa nije upropašteno.”

Kimne, očiju blistavih od olakšanja i zahvalnosti. I nečega drugog – nečega toliko toplog, nečega što se ne usuđujem imenovati, a kamoli nadati mu se.

Iskočim iz kreveta i zaputim se u kupaonicu, pitajući se kako će se situacija razvijati, danas i u narednih nekoliko dana. *** Poslije, nakon što se odjenemo, najedemo i spremimo, dovezemo se pred zgradu u kojoj Bradford Daniels radi za tvrtku svog tatice. Gotovo mogu osjetiti kako strah u valovima isijava iz Olivije.

“Jesi li spremna?” upitam.

Odlučno kimne, tamnoplavih očiju ispunjenih zabrinutošću. “Ne. Ali mislim da nikada i neću. Jednostavno to moramo učiniti.”

Ohrabrujuće stisnem njezino rame. Gotovo se... ponosim njome. Sva se trese na tim svojim visokim potpeticama, ali i dalje je na nogama, spremna za akciju.

“Uspjet ćemo”, obećam joj. “Nemoj izgledati tako zabrinuto.”

Vrijeme je da ščepamo bika za jaja. Povučem staklena vrata pa se zaputimo unutra i prođemo pokraj službenice na recepciji kao da znamo kamo idemo. Vjerujem da je element iznenađenja uvijek bolja opcija kada želite zaoštriti igru.

Ali kada uđemo u njegov povlašteni ured u kutu zgrade, Bradford djeluje kao da nas je sve vrijeme iščekivao, usana razvučenih u samodopadan cerek. “Što, nema čopora krvoločnih odvjetnika? Mislio sam da nam to slijedi.” Podrugljivo se cereći kao da je već pobijedio, Brad ustane od svog stola.

Ured mu je tradicionalno namješten – golemi samostojeći stol od mahagonija koji gleda prema vratima, redovi polica za knjige krcati tomovima udžbenika. Uramljena fotografija zeca na zidu. Okej, to posljednje nije uobičajeno...

Uspravivši se, odmjereno zurim u Brada dajući mu do znanja da me njegov usrani stav nimalo ne zastrašuje. “Mogli smo doći i zaprijetiti ti tužbom, ali obojica znamo da bismo ti time samo pružili zadovoljstvo koje tražiš – natezanje na sudu, medijski cirkus i ocrnjivanje Olivijina imena.”

Brad suzi oči. “Ocrnjivanje? Mislim da je to pomalo optimistično.

Olivijino ime više ne bi postojalo nakon što bih završio s njom.”

Olivia premjesti težinu s noge na nogu. Njezin nervozni pokret suptilan je, nedovoljan da bi ga Brad zamijetio, ali ja ga osjetim. Posegnem i uhvatim je za ruku.

“Uglavnom, nismo došli tužiti te”, nastavim. “Samo smo pomislili kako bismo mogli svratiti u posjet i pročavrljati. Kako je tvoj stari školski prijatelj? Kako se ono zvao?...” Lupkam prstima po usnama, pretvarajući se da razmišljam. “Franklin Ashby?”

“Odakle ga poznaješ?” odvrati Brad, malčice prebrzo. Oči mu jurnu s mene na Oliviju, a čelo mu se neprivlačno skupi.

Isuse, što li je vidjela u tom govnaru?

“Ah, ma daj”, ubaci se Olivia. “Bili ste cimeri tijekom prve tri godine fakulteta. Vječito ste bili zajedno. Zar si zaboravio da sam ti u to vrijeme bila djevojka?”

Dok smo sinoć razvijali strategiju, sinula mi je ideja nakon što je Olivia spomenula ime Bradova cimera s fakulteta. Ime koje sam već čuo u krugovima njujorške društvene elite. Bilo je potrebno tek nekoliko telefonskih poziva da bih sve potvrdio.

Iako sam do toga došao preko Olivije, posljednje što nam sada treba jest verbalno prepucavanje između njih dvoje. Prilično sam siguran da se

ista stvar dogodila nakon što ju je nazvao, a time nije postigla ništa. (Iako ni Brad nije postigao ništa posebno.)

Stoga mahnem Oliviji kako bih je prekinuo. Samo pusti mene da neko vrijeme govorim, dušo.

Počnem objašnjavati Bradu koliko je zapravo sjeban. “Prije otprilike šest mjeseci, netom prije objave važne vijesti njegove tvrtke, tvoj prijatelj Ashby iskoristio je svoje dioničke opcije i kupio gotovo četvrt milijuna dionica. Obavio je vraški posao.” Protrljam bradu. “Smiješno, naizgled se sjećam da je i tebi išlo prilično dobro. Tvoje su dionice porasle čak istog tjedna. Nije li to zanimljiva podudarnost?”

“Odakle ti to?” Prekasno, Brad se pokušava izvući. “Odnosno, na što aludiraš?”

“Da odgovorim na tvoje prvo pitanje, Frank se voli hvaliti kada malo popije”, odvratim vedro sliježući ramenima. “A na drugo pitanje, na zloporabu povlaštenih informacija.”

Sva krv napusti Bradovo lice. “Nemaš nikakav dokaz!”

Zatomim pobjedonosni cerek. “Možda u ovom trenutku nemam. Ali privatni istražitelj koga sam unajmio kako bi pregledao izvješća o trgovini dionicama Frankove tvrtke i provjerio osobnu povezanost između vas dvojice?” Usišem zrak između zubi uz glasno coktanje. “Za nekoliko dana imat će dovoljno vjerodostojan dokaz. A potom ćeš moći objasniti Povjerenstvu za vrijednosne papire i burzu zašto ste ti i Frank kupili tolike dionice u tako povoljnom trenutku.”

Potonje nije posve točno. Nismo imali vremena unajmiti privatnog istražitelja, iako ga mogu brzo pronaći ako nam bude zatrebao. Ali istina nije važna. Važno je samo to je li moj blef bio dovoljno uvjerljiv da poljulja Brada. Sudeći po njegovoj reakciji...

Brad nekoliko puta otvori i zatvori usta.

Da, rekao bih da smo ga pogodili u živac. Uživam u prizoru – nadmeni nasljednik tvrtke Daniels Media savršeno oponaša ribu na suhom.

“T-to je samo hrpa govana i ti to znaš”, naposljetku frkne, položivši dlan na stol i naginjući se naprijed. “Obojica znamo da sam te naguzio i samo čekaš da ti ga dam, a ovo je tvoj pokušaj otpora? Jadno.” “Želiš znati što je jadno?” Zakoračim prema bezveznjaku. Ne zato što posebno uživam u njegovoj blizini, nego zato što sa svojih sto osamdeset i osam centimetara nadvisujem njegovih, koliko, sto sedamdeset pet? To će ga zacijelo uplašiti. “Činjenica je da ti je Olivia povjerila fotografije svojih prekrasnih pupoljaka i orhideje, a ti si, poput bezdušnog ljigavca kakav i jesi, pokušao iznevjeriti to povjerenje na najgori mogući način.

Ništa me toliko ne ljuti kao muškarci koji ne poštuju žene.”

“Orhideje?” upita Brad.

Kada mi Olivia dobaci začuđen pogled, nastavim. “Da, znaš – njezina ljubavna kutijica, školjkica, dražica.”

Oboje zure u mene zbunjenih lica.

Nestrpljivo podignem dlanove u zrak. “O, za Boga miloga. Njezina mišulinka.”

Olivia zahihoće.

Bože, kako volim nasmijavati tu ženu.

Hineći da je odjednom shvatila, Olivia podigne prst i razdvoji usne u znak ugodnog iznenađenja: “Ah, Noah! Sjetila sam se nečega.”

“Da, draga?” upitam, pridružujući se igri.

“Postoji još nešto.”

“Još nešto? Izvoli, Pahuljice, reci.”

“Upravo sam se sjetila da sam jednom, dok je Brad spavao, okinula fotku njegova malenog miška.”

Brad ispusti zvuk kao da se guši.

Pretvarajući se da nisam zamijetio – iako jedva susprežem smijeh – podignem obrve zureći u Oliviju. “Koliko malenog?”

“Sićušnog. Minijaturnog Prculjka.” Naceri se, svjesna da nas je krenulo.

Dopustim si osmijeh, a napetost gotovo smjesta ispari. Nemam pojma govori li istinu, ali znam da smo ga stjerali u kut.

“Nema šanse! Nemaš moju sliku”, promuca Brad.

“Imam, imam.” Ponovno se naceri. “Toliko je sićušan da sam zamalo zaboravila na to.”

Potapšam ga po leđima. “Baš šteta što si izvukao tako kratku slamku, stari. Poželjan si neženja, zar ne? Ne bi volio da pola New Yorka vidi tvoju kiticu, zar ne?”

Napući usne. “Ne.” “Tako sam i mislio.” Ponovno ga potapšam po leđima jer nam je, na neki način, ovaj sastanak omogućio da spasimo pompoznog Bradforda Danielsa od javne sramote toliko velike da je nikad ne bi prebolio.

Olivia istupi, uspravnih ramena. “Onda ćeš obrisati svaku kopiju, tako mi Boga, na svakom uređaju, gdje god da postoje.”

Brad složno kimne, poražen.

“I”, dometnem, “potpisat ćeš ovo.” Pogurnem tanki list papira preko njegova stola. Olivia i ja već smo se potpisali na posljednjoj stranici.

“Koji je to vrag?” umorno progunđa Brad.

“Priznanje. U kojem se svi slažemo, pisanim putem, da si počinio pronevjeru i pokušao iznuditi prodaju T&C-a... te da, zauzvrat jer nećeš objaviti njezine fotografije, ja neću prijaviti tvoje zločine. Stoga, ako se i jedna fotografija pojavi na internetu, smatraj taj dokument svojom jednosmjernom kartom u zatvor.” Počastim ga suhim osmijehom. “Ali

sve dok ni jedna Olivijina gola slika ne ugleda svjetlo dana, neće ni tvoje priznanje. Što kažeš?”

Brad proguta slinu i ponovno zakima glavom. “Dobro. Samo se gubite.”

Okrene posljednju stranicu, nažvrlja svoj potpis hitrim, bijesnim potezima i gurne ugovor natrag u moju ruku.

Tek nakon što napustimo zlokobnu zgradu od čelika i stakla, Olivia ispusti kratak poklič.

“Bio si nevjerojatan.” Oči joj pobjedonosno blistaju, a glas joj je gotovo cvrkutav.

“Ni ti nisi bila loša”, odvratim cereći se. Protuucjena? Nisam znao da je sposobna za to.

“Ozbiljno, jesi li mu vidio lice na pomisao da će žene New Yorka saznati za njegova mališu? Legendarno!” Ponovno se zahihoće.

“Zbilja imaš njegovu fotografiju?”

Odmahne glavom osmjehujući se. “Ne. Blefirala sam.” Tobože šapćući, dometne: “Nije bio vrijedan fotografiranja.”

Glasno se nasmijem. Sjajno – to je samo šlag na torti. Želim je zadirkivati i reći tako sam ponosan. Ali to mi iz nekog razloga djeluje čudno, stoga se odlučim za: “Sjeti me da nikad ne smijem igrati poker protiv tebe.”

Omamljeni pobjedom, šećemo pločnikom na putu prema automobilu.

“Noah?” uskoro upita.

“Da, Pahuljice?”

“Hvala što si mi pomogao. I što me nisi osuđivao jer sam mu uopće poslala te fotografije.”

“Hej, samo sam želio pokazati tom seronji gdje mu je mjesto. Nikada ne bih osuđivao ženu jer je slala gole slike svom dečku.”

“Ipak, zanemario si svoj posao kako bi mi pomogao. I to nakon što sam... pobjegla.”

Obuzme me snažan poriv da ispružim ruku i isprepletem prste s njezinima, obujmim je oko struka ili je jednostavno dotaknem na bilo koji način. Ali ne učinim to. Ne još. Uza sav metež koji je izazvala Bradova ucjena, još uvijek nisam siguran kako stoje stvari između mene i Olivije.

Pobjegla je s našega vjenčanja umjesto da me uključila u svoju privatnu nevolju. I još uvijek nije ni spomenula ugovor. Iako smo upravo ostvarili jebeno nevjerojatnu pobjedu, još nisam spreman za slavlje. Trebam odgovore.

“Idemo natrag u ured?” Olivia pogleda na sat na svom mobitelu koji pokazuje da je tek prošlo jedanaest.

“Ne još. Hajdemo na ručak.”

“Dobra ideja.”

Trideset minuta poslije, sjedimo u mediteranskom restoranu iza ugla našeg ureda, pijuckajući ledeni čaj te grickajući hummus i topao arapski kruh.

“Bože, onaj izraz na njegovu licu...” Olivia se ponovno nasmije.

“Neću ga skoro zaboraviti. Hvala ti za danas. Za sve.”

Kimnem. “Nije to ništa.” Samo smo spojili dva i dva.

“I ako ti išta znači, jako mi je žao što sam te ostavila na cjedilu na plaži.”

Stegnem čeljust. Žalim li što mi nije otpočetka povjerila . te informacije i dopustila da joj pomognem? Svakako. Ali nikada nisam bio na Olivijinu mjestu, stoga ne mogu osuđivati njezinu odluku. Nemam pojma kako bih se osjećao da me neka bivša pokušala ogoljeti – doslovce – ako joj ne prepustim svoju tvrtku. Jebote, tvrdoglav sam kao i Olivia,

stoga bih vjerojatno kao i ona želio sam riješiti cijelu stvar. Ali nešto me još uvijek muči.

“Kad smo već kod toga... je li ucjena jedini razlog tvoga bijega?”

Ona sretne moj pogled. “Naravno. Rekla sam ti da sam spremna na brak i mislila sam ozbiljno.”

Kimnem. Zamalo je upitam što misli o braku sa mnom. Ali u posljednjem trenutku zaključim da nisam spreman čuti odgovor na to teško pitanje. Moram se podsjetiti da naš brak počiva na nuždi.

Imam odgovornosti, hrpu obveza. Strah od podbačaja dovoljan je razlog da nastavim s našim planom.

ČETVRTO POGLAVLJE

Olivia Očekujem da ću ponovno osjećati nervozu. I osjećam je, ali samo malčice – ni približno kao prije. Iako mi se dlanovi znoje kao ludi, srce mi mirno tuče, a želudac mi je spokojan. Imam osjećaj kao da plutam dok Noah i ja ponovno stojimo pred matičarkom.

Ona recitira naše bračne zavjete uz prigušeno pljuskanje valova u oceanu, kričanje galebova te povremeno zvečanje bovi i brodskih zvona.

Dva reda naših gostiju promatraju nas sa stolaca na rasklapanje na plaži.

Cijela stvar jednostavno djeluje ispravno na način na koji prije nije. Kao da je nekakav dio nevidljive slagalice sjeo na svoje mjesto. Moje su se sumnje konačno povukle, prepuštajući me bezbrižnosti i neopterećenosti.

Matičarka nam pruži vjenčani list i ugovor o nasljeđu u kojima nedostaje samo još potpis na posljednjoj crti. Noah se prvi potpiše, a potom ja, kližući olovkom po papiru s jednakom lakoćom kao što jedrilice u daljini klize po vodi. Naposljetku, nakon svih trzavica, naša dva potpisa stoje jedan uz drugoga.

“Možete poljubiti mladenku”, kaže matičarka uz osmijeh.

Uzvanici plješću i smiju se dok me Noah privlači k sebi. Nasmiješim se usred poljupca, a topla mi se svjetlost rascvjeta u prsima. Odjednom mi sine da je Noah oduvijek bio tu za mene. I to ne samo u posljednje vrijeme, poput onoga s Bradom – nego i tijekom odrastanja. Prisutan je u mom životu otkako smo bili djeca. Zaigran, ponekad iritantan, uvijek neodoljivo privlačan, nikada nedostižan.

Noah je učinio puno toga za mene, posebno u posljednjih mjesec dana. Trudio se iz petnih žila. Pomisao na to koliko mu je zapravo stalo do mene čini me istodobno sretnom i nedostojnom. Još uvijek nisam

sigurna u romantičnu i seksualnu prirodu našega braka, ali prijateljstvo između nas nepobitno je. Mi smo tim, spreman suočiti se sa svime što nosi budućnost.

Ali ma koliko ispravno djelovalo biti ovdje s Noom, činjenica da smo u braku još me uvijek zapanjuje. Jebate, sada sam supruga. Potrebno mi je malo vremena nasamo kako bih to prihvatila.

Po završetku ležernog prijma, svi počnu bacati svoje papirnate tanjure i skupljati kapute i torbice kako bi se vratili u grad. Odahnem od olakšanja. Pozdravim se s tatom, Camryn i ostatkom gostiju pa se povučem u tišinu obiteljskog ljetnikovca.

Uzevši torbu s laptopom, zaputim se u svoju staru spavaću sobu. Stol je i više nego skučen sada kad sam odrasla. Ali kuća je odveć malena da bi imala zasebnu radnu sobu, a uostalom, trenutačno više želim biti u vlastitom prostoru nego u glavnoj spavaćoj sobi. Ne želim da Noi na pamet padnu čudne ideje ako bismo dijelili krevet tijekom prve bračne noći.

Otvorim prozor kako bih pustila oceanski povjetarac u prostoriju, skutrim se na malenom radnom stolcu i upalim laptop, spremna zadubiti se u posao.

Ali moja spokojna samoća ne potraje. U hodniku čujem korake koji zastanu pred mojim vratima. “Što radiš ovdje?” upita Noah za mojim leđima.

Pogledavajući ga krajičkom oka, ravnodušno odvratim: “To je moja soba.”

Noah upre prstom u moj laptop kao da je riječ o čegrtuši. “Ne, mislio sam, što radiš na tome?”

“Analizu strategije.” Trebalo bi biti očito s obzirom na proračunske tablice koje zakrčuju moj zaslon.

Namršti se. “Sada? Netom nakon što smo se vjenčali?”

“Što bih drugo mogla raditi?” Glas mi poprimi hladan ton, izazivajući ga da mi se usprotivi. I te kako sam svjesna što mu je na umu, ali nema šanse da to samo i spomenem. Noah je velik dečko – zna se koristiti riječima. Iako mu preklinjanje neće koristiti.

Noah uđe u sobu i sjedne na krevet sučelice meni. “Znam da si radoholičarka, Pahuljice, ali ovo je smiješno. Možemo si priuštiti odmor tijekom prve bračne noći.”

“Možemo li? Nakon sveg vremena i novca koje sam potratila...”

Ugrizem se za usnu, i dalje posramljena onime što se dogodilo tijekom prvoga pokušaja našega vjenčanja. Iako mi je bacanje Brada na koljena pružilo bolestan osjećaj zadovoljstva, odvjetnik koji je izradio onaj ugovor nije bio jeftin. Džepovi Tate & Canea puno su plići nego što su bili nekoć.

Noah posegne i nježno obujmi moju bradu. “Hej. Ništa nisi potratila – nisi prouzročila ništa od ovoga. Za to je kriv onaj šupak koji se odlučio poigrati tobom. I morali smo mu stati na kraj jer nitko neće vrijeđati moju curu i proći nekažnjeno.” Podigne obrve zureći u mene kako bi naglasio svoje riječi. “Stoga, da se nisi krivila.”

Zatečena, nesvjesno se nasmiješim. Uvijek me brani... čak i pred samom sobom. Noine iskrene riječi puno mi znače. Gotovo i previše.

“U redu, pošteno. Pokušat ću ne mrziti se. Ipak, moramo se uhvatiti ukoštac s propuštenim vremenom.”

“Trebali bismo barem ovu noć provesti zajedno”, ustraje. Zakolutam očima ne prestajući se smiješiti. “Isuse, neumoran si. Dobro. Onda se nadam da si i ti ponio svoj laptop jer se poslovni plan neće sam napisati.”

“Bojim se da nisam”, odvrati podižući obrve, “s obzirom na to da sam pretpostavio kako smo na odmoru. Jednostavno ću morati viriti preko tvog ramena.”

Iziđe pa se vrati noseći drveni stolac iz kuhinje, gurne ga pokraj mojega pa sjedne. Dovoljno blizu da mi toplina njegova tijela odvraća pozornost.

Povremeno ispruži ruku i dodirne me – ovlaš dotičući moje zapešće, polažući dlan na moja križa i tjerajući me da budem posve svjesna njega i njegove izrazite muškosti. Srce mi mahnito tuče pri svakom pokretu.

Upravo sam to nastojala izbjeći sve ovo vrijeme – tračak nade koji buja u mojim prsima. Moram smjesta istrijebiti te osjećaje jer znam što Noah čini. Daje sve od sebe da izgleda sretno i nastoji izvući ono najbolje iz naše situacije. Samo je pitanje vremena kada će cijela ta predstava pasti u vodu i slomiti mi srce u milijun komadića.

Moj sretan završetak postoji, tamo je negdje. A nakon što izvedemo Tate & Cane Enterprises na pravi put, moći ću razmišljati o stvarima poput poništenja braka i nastaviti sa životom, ali dotad me čeka puno posla.

“Onda, što kažeš na sve dosad?” Noah upita tihim glasom koji zvuči odveć intimno s obzirom na to da zurimo u gomilu financijskih grafova.

Nastojeći ignorirati njegov prodoran pogled, počnem iznositi argumente o tome kako bismo trebali strukturirati svoj plan napada.

Surađujemo dugo u noć. U određenom trenutku pokraj mojega lakta pojavi se boca šampanjca. Ne znam otkuda – bila sam odveć udubljena u posao da bih zamijetila Noino kretanje. Znam samo to da sam, okrenuvši glavu, ugledala neotvorenu zelenu bocu i dvije čaše koje prije nisu bile ondje.

Odmah kažem: “Neću se napiti s tobom.” Ne mogu si priuštiti opuštanje kako mi odjeća ne bi završila razbacana posvuda po podu, a slasna žudnja ispunila bedra, lako bih to možda i željela. Ne, Olivia.

Prekorim se u sebi. Zločesta mačkica.

“Tko je spominjao napijanje?” Noah odvrati opušteno. “Samo sam pomislio da bismo lijepo mogli popiti piće dok radimo. Naravno, mi smo dvoje vrlo zauzetih ljudi, ali ipak smo se upravo vjenčali. Proslavimo skorašnji preporod Tate & Canea.”

Ideja djeluje iznenađujuće primamljivo. Ispustim zamišljen zvuk, a potom se predam. “Dobro. Ali samo jedno piće.” Možda će mi prpošnost pripitog stanja pomoći da budem kreativnija. Uostalom, vraški je teško odbiti tog muškarca.

Noah natoči dvije visoke i uske čaše, a potom napadno podigne vlastitu. “Za Tate & Cane Enterprises, da se ponovno uzdigne. I za Pahuljicu, moju veličanstvenu, prekrasnu ženu koja će izvući naše guzice iz duga.”

Obrazi mi blago porumene. Kucnem čašom o njegovu, nastojeći sakriti osmijeh. “Mislila sam da ćeš nazdraviti poslu.”

Nasmije se. “Ali tako si slatka kad si počašćena, Pahuljice.”

“Ne umišljaj”, promrmljam. Ali posve je u pravu. S lakoćom postiže da porumenim. Otpijem gutljaj šampanjca pa dometnem: “Hvala, Noah.”

Uzvrati mi vragolastim osmijehom. “Ovo je naša prva bračna noć.

Zar neću dobiti ni pusu? Što se dogodilo s našim ljubljenjem?” Vrhom jezika polagano prijeđe preko svojih punih usana, pobuđujući prizore u mojoj glavi koji sežu puno dalje od ljubljenja.

Dovraga, zurim mu u usta. “P-prestani se zajebavati i pomozi mi s poslom”, prasnem. *** Rano sljedećeg jutra probudim se u svom stolcu s napornom glavoboljom i tragovima tipkovnice na obrazu. Uspravim se uz bolno

stenjanje – mojoj se kralježnici nije svidio šestosatni pogrbljeni položaj nad stolom. Doslovce je čujem kako škripi.

Nešto meko i teško sklizne s mojih leđa. Zbunjeno se osvrnem pa ugledam deku na podu. Definitivno je nisam sama uzela. Da sam bila dovoljno prisebna sinoć otići po deku, bila bih dovoljno svjesna da moram prestati raditi i otišla u krevet prije nego što sam zaspala. Zacijelo me Noah pokrio.

A gdje je on uopće?

Trljajući oči kako bih otjerala pospanost, ustanem i osvrnem se oko sebe. Razočarana sam jer ga nigdje ne vidim. Pretpostavljam da je spavao u glavnoj spavaćoj sobi nakon što mu je postalo jasno da se neću ni približiti njegovu kurcu.

Pa, to je dobra stvar, zar ne? Mogu na brzinu proći svoju jutarnju rutinu bez prekidanja i prilično rano stići u zračnu luku.

Sišavši u kuhinju, ugledam Nou za štednjakom kako peče nekoliko jaja na laganoj vatri. Prisjetim se našeg prvog zajedničkog jutra u penthouseu. Samo što sada nosi majicu... šteta. Dobro mu stoji raščupana kosa.

Koga ja zavaravam? Tome seksi kretenu sve dobro stoji.

“Jesi li provela lijepu prvu bračnu noć?” upita ne osvrćući se, s osmijehom u glasu. Opet me zadirkuje.

Pretpostavljam da će tako izgledati ostatak mog života. Opušteno odvratim: “Pa, jedan mi kreten nije dao mira dok sam pokušavala raditi...”

“Zvuči kao problem. Možda bih trebao porazgovarati s njime nakon doručka.”

Priđem mu i stanem iza njega. Isprva oklijevam, a potom ovijem ruke oko njegova čvrsta struka i oslonim obraz na stražnju stranu njegova vrata. On se načas ukipi; očito sam ga iznenadila.

“Hej”, promrmljam. “Željela sam ti još jednom zahvaliti. Jer si mi pomogao s Bradom.” Ma koliko mi bilo mrsko priznati, ne znam što bih učinila da nije bilo Noe. “I za... ne znam. Sve. Jer trpiš moja sranja.” Znam malčice podivljati kada je riječ o poslu.

Osjetim titranje u njegovim leđima od smijeha koje se prenosi u moja prsa. “Ne budi smiješna, Pahuljice. Za što drugo služe muževi?”

Preplavi me osjećaj zahvalnosti. Duboko udahnem upijajući njegov čisti, blago oštar miris, pa izdahnem u njegovu kosu. To je bilo lako. Sve u vezi s Noom puno je lakše nego što sam ikada zamišljala da biva u vezama. Iako priznajem da na raspolaganju nemam najbolje primjere.

Noah me vidio u mom najgorem stanju i još je uvijek ovdje, spravlja mi doručak i dopušta da ga grlim. Oprašta mi kao da je riječ o nečem beznačajnom.

Nakratko uživam u atmosferi tople, spokojne sigurnosti. Potom se nevoljko odlijepim od leđa svog novopečenog muža i počnem nam kuhati kavu i čaj.

Iznesemo doručak na trijem kako bismo jeli promatrajući poskakivanje jedrilica u luci. Imala sam namjeru uživati u pogledu, ali prođe tek deset minuta prije negoli se zadubimo u razgovor o poslu. Noah nabaci nekoliko novih ideja za našu ponudu za koje žalim što ih se nisam sama dosjetila. Natjeram se da zapamtim kako ih moram uključiti u nacrt ugovora tijekom leta.

Let. Čekaj malo. Zaškiljim zureći kroz prozor kako bih pogledala sat na kuhinjskom zidu, a potom naglo ustanem od vrtnoga stola.

“Sranje, zakasnit ćemo na let!”

Noah slegne ramenima, iznova opušteno otpijajući gutljaj čaj.

“Nema veze. Uvijek možemo otputovati drugim.”

Moj bijesan pogled govori mu sve.

“Dobro, dobro”, kaže, podižući ruke u znak predaje. “Vraćamo se na posao.” *** Stignemo u zgradu Tate & Canea nakon stanke za ručak. Želudac mi se steže dok koračamo hodnikom. Prilično sam sigurna da je u pitanju samo moja paranoja, ali imam osjećaj kao da hodam u istoj odjeći jutro poslije seksa. Kao da svi znaju da je sinoć bila moja prva bračna noć. Nije važno što nisam poševila Nou – svi zacijelo misle da jesam, zar ne?

Isuse... možda sam trebala. Kad već moram trpjeti nezgodno jutro poslije, možda sam se sinoć trebala uistinu zabaviti. Čekaj, nema šanse. Da nisi ni pomislila na to da poševiš Nou. To je ludost. Iako me očigledno želi i ja djelomično želim njega, zato što me njegovo prokleto seksi lice, glas, tijelo i podmukle riječi uvijek pogađaju ravno u...

Osjećajući vrućinu u obrazima, pohitam u svoj ured. Pošaljem tati email s nacrtom naše ponude, natočim si ogromnu šalicu kave i pregledam gomilu nepročitanih poruka. Taj zamorni posao gotovo je učinkovit kao i hladni tuš.

Nakon pola sata primim tatin odgovor.

Ponuda izgleda sjajno. Jesi li za raspravu? Nazvat ću Sal’s i naručiti pastrami.

Nasmiješim se. Tata zna da je to moj omiljeni delikatesni dućan. A očito zna i da nisam jela od sinoćnjeg leta. Zaklopim laptop i zaputim se u njegov ured.

Dok otvaram vrata, tata me dočeka za svojim stolom široko se osmjehujući. “Odradila si vrhunski posao, kao i uvijek. Kad si to uopće uspjela napisati?”

“Noah i ja sinoć smo radili na tome.” Ma koliko mi smetala Noina prisutnost, toliko mi je i pomogla.

Ponos na tatinu licu zamijeni sažaljenje. “Sinoć? Joj, dušo...”

“U redu je”, odvratim prekidajući ga. Ne želim u manje od dvadeset četiri sata slušati dva muškarca kako se bune zbog načina na koji sam provela prvu bračnu noć. I iako moj seksualni život ne postoji, raspravljati o njemu s vlastitim ocem jednostavno je odvratno. “Onda, što kažeš na ponudu?”

Tata uzdahne, ali shvati poruku. “Izgleda bolje od bilo čega što sam ja smislio. Pretpostavljam da smo donijeli pravu odluku kad smo uposlili vas dvoje.”

Nešto u njegovu glasu natjera me da suzim oči. “Osjećam nekakvo ali“.

“Nisam siguran gdje ćemo nabaviti novac za svu tu obuku.”

“Kako to misliš? Dvaput sam provjerila naš budžet. Osim ako...”

Utihnem, grizući usnu. “Je li se nešto dogodilo dok me nije bilo?”

On namrgođeno kimne. “Tvrtka Red Dog Op’tics povukla se. U pola projekta. Platit će nam za gotove proizvode koje smo dostavili, kao i naknadu za prijevremeni prekid ugovora, ali sve na čemu smo radili... sve je bilo uzalud. I, naravno, ne možemo računati na taj prihod u budućnosti.” Čvrsto uštipnem korijen nosa, nastojeći spriječiti nalet glavobolje izazvane stresom. To je jedan od naših najvećih klijenata – no dobro, bivših klijenata. U vražju mater. Bila sam odsutna manje od dva radna dana i eto što sam propustila.

Hvala Bogu pa nisam dopustila Noi da me nagovori na kasniji let.

“Zašto su to učinili, dovraga?” upitam. “I prije smo znali izgubiti klijente... ” Pritom želim reći da ih već polako gubimo unatrag nekoliko

godina. “Ali nikada ovako naglo. Zašto nisu odradili sadašnji ugovor i jednostavno odbili potpisati novi: Tata odmahne glavom. “Nemam pojma. Naš rad na projektu odgovarao je uobičajenom standardu, barem koliko sam vidio. Jedino objašnjenje koje mi pada na pamet jest to da ih je nešto uplašilo.” “Što, pomislili su da ćemo propasti prije negoli uspijemo dovršiti njihov projekt?” Nervozno liznem izranjavanu usnicu.

Tate & Cane posve sigurno nije na konju i znala sam da će nam ugled biti poljuljan nakon što se uprava počne sastajati s kupcima pa se to pročuje, ali situacija nije ni približno loša da bi Red Dog tako postupio.

Duboko udahnem, tjerajući samu sebe da se smirim. Paranoična sam. Neki je kreten vjerojatno dao nekakvu nepromišljenu primjedbu svom prijatelju tijekom golfa koja se krivo protumačila pa je glasina izmaknula kontroli. Ako se ponovi bilo što ovako sumnjivo, možda bismo to trebali istražiti. Ali zasad nemam ni vremena ni sredstava za nekakvu jalovu potjeru.

“U tom slučaju, jednostavno moramo pronaći savjetnika voljnog odraditi obuku po niskoj cijeni”, kažem s puno većim uvjerenjem negoli ga osjećam. Nadam se da će nam se to isplatiti. “I možemo se usredotočiti na vraćanje starih klijenata prije nego što pokušamo privući nove.”

“Zvuči dobro, dušice. Podržavam vas u potpunosti.” Tata se nasloni na svoj stol. “Vjerujem da ćete biti kreativni i spasiti to što smo zajedno izgradili... ne samo radi vaše budućnosti nego i radi vaše djece.”

Dobacim mu zbunjen pogled. “Djece? Govoriš o prilično dalekoj budućnosti, tata.” Razmnožavanje mi uopće ne pada na pamet. Ne želim djecu otkako sam saznala da ih zapravo ne donosi roda.

Tata mi uzvrati jednako zbunjenim pogledom. “Nije toliko daleka...”

Zazvoni mi mobitel. Izvučem ga i ugledam poruku.

NOAH: Jesi li čula za Red Dog?

“Tata, oprosti.” Uzdahnem, nimalo nesretna što ću se izvući iz razgovora o djeci. Hvala što si me spasio, Noah. “Vjerojatno bih se trebala sastati s Noom kako bismo počeli raditi na tome. Možeš li reći dostavljaču da donese pastrami u moj ured kada stigne?”

Tata kimne u znak pozdrava pa odjurim u Noin ured, daleko od aluzija na zasnivanje obitelji. Taj posljednji dio našeg razgovora djelovao je nestvarno. Sigurna sam da tata zamišlja pravi bajkoviti završetak za Nou i mene, ali zbilja? Nisam ni blizu majčinskom tipu žene.

U redu, natrag na posao. Moramo smisliti kako početi jeftino primjenjivati svoje poslovne planove i povratiti barem nekolicinu starih klijenata. Noah jamačno može pomoći u obama područjima. Pravi je stručnjak u uvjeravanju... ulizivanju, pregovaranju, pozivanju na usluge.

A ako utjecajan položaj zauzima žena, može upotrijebiti svoj plejbojevski šarm i okoristiti se svojim lijepim licem kako bi je osvojio. Kao što je učinio s Estelle Osbourne u Clair de Lune.

Stežući čeljust, ubrzam korak. Uspomena na tu večeru još me uvijek ljuti više nego što bi trebala. Noah i onako nije moj pravi muž. Dovraga, nikada nisam željela da bude “moj”, u bilo kojem smislu.

Odnosno, nisam to željela prije mjesec dana. Možda čak ni prije dva tjedna. Ali sada, možda... mislim da ga možda želim. Bože, ne znam ni sama. Osjećaji su mi se u posljednje vrijeme silno zakomplicirali.

Pomislim na Noin vragolast osmijeh i njegov tihi, slatki glas koji izgovara moje ime...

Potom otjeram te misli iz glave. Mi smo vrlo zauzeti ljudi. Ja sam vrlo zauzeta žena. Posao nam je da izvučemo tvrtku iz nevolje. Uz taj ćemo problem jesti, spavati i disati sve dok ne nagovorimo upravu da povuče odluku o prodaji Tate & Canea. Nema prostora ni za kakve osjećaje ili želje.

Možda Noah ima pravo u vezi s time da se ponekad ponašam poput ledene kraljice. Ali trenutačno, s obzirom na šest tisuća budućnosti koje vise u zraku, puno je sigurnije da budem takva nego obična žena. Samo moram zadržati usredotočenost i staloženost, i moliti se da sve to prebrodimo.

PETO POGLAVLJE

Noah Kada mi je Sterling poslao poruku i pitao me kako je prošla moja prva bračna noć, umjesto da mu odgovorim, pozvao sam ga na ručak.

Moj najbolji prijatelj spretan je s ljepšim spolom i nadam se da će mi udijeliti nekakav savjet o tome kako da postupim nakon ne pretjerano sjajne prve bračne noći. Nisam očekivao da će se Olivia baciti na koljena i zadovoljiti me ili raširiti noge u našem bračnom krevetu, ali bilo bi lijepo da sam barem dobio poljubac za laku noć. Čovječe.

“Tako loše, ha?” upita Sterling nakon što se smjestim u stolac nasuprot njemu.

“Prva bračna noć? Jebena katastrofa.”

Ne mora ni odgovoriti, njegove oči sve mi govore. Ti svijetlosmeđi ponori obrubljeni crnim trepavicama zbog kojih žene lude – prokleti srećković – održavaju mješavinu sažaljenja i znatiželje. Ali odvrati tek: “Ispričaj svom prijatelju sve o tome”, naslanjajući se u svom stolcu i ispreplećući prste iza glave.

Na sreću, dolazak naše konobarice spasi me od zabave u vidu samopomoći dr. Phila. “Što biste željeli naručiti, gospodo?” upita.

Nakon što sam pozvao Sterlinga na ručak, pristao je pod uvjetom da odemo u njegov omiljeni pub u britanskome stilu. Usprkos britanskoj krvi koja kola mojim venama, prezirem njihovu hranu. Sterling se rodio i odrastao u okolici Londona. Još uvijek voli tu hranu – pretpostavljam da ga podsjeća na mladost.

Naruči seoski ručak,1 a ja se odlučim za najmanje štetnu stvar koju uspijem pronaći u jelovniku – prženu ribu i krumpiriće. Čaj je jedino oko čega se složimo.

Kada se konobarica udalji, iznova mi se prepredeno osmjehne u iščekivanju: “No, govori. Kako ženica?”

Ako još jednom zatrepće tim jebenim trepavicama kao da smo dvije ženske usred trač partije, odalamit ću tog kurvina sina.

“Barem pričekaj dok ne dobijem svoj čaj prije nego što me ugnjaviš”, promrmljam.

Konobarica nas posluži malenim porculanskim čajnikom s vrelom mješavinom. Podsjeća me na onaj kod kuće. Pomislim na Oliviju, a nešto se u meni zgrči. Sinoć je dokasna neumorno tipkala na laptopu; je li bila usredotočena na rad ili je to činila samo kako bi se udaljila od mene, nisam siguran.

“Ne pokušavam te gnjaviti”, odvrati Sterling uzdišući. “Samo se pitam u čemu je problem. Pretpostavljam da prva bračna noć nije prošla onako kako si zamišljao?”

“Moglo bi se tako reći.” Otpijem gutljaj čaja pa shvatim da je savršene temperature.

“Je li još uvijek ledena kao inače ili se polako otapa?”

“Proveli smo cijelu noć radeći na novom poslovnom planu”, odvratim.

“Kriste mili. Nemilosrdna je.”

“Pričaj mi.”

Istina je da je Olivia opaka perfekcionistica. Pametna je, odlučna i nikada joj ne manjka samopouzdanja. To je vraški privlačno.

Frustrirajuće. Ali zadivljujuće.

1

Engl. ploughman’s lunch, sastavljen od peciva, sira cheddara, ukiseljenog povrća i salate (nap. prev.).

Tu ženu ništa ne dira. Iznimno je bistra i ne trpi ničija sranja. Nikada je nisam vidio kako posustaje pred izazovom. Ono što jesam vidio jest besprijekorno vođenje izvršnih sastanaka s mnoštvom veterana industrije – muškarcima dovoljno starima da joj budu djedovi, koji su nosili poslovna odijela prije negoli je ona prestala nositi pelene. Ni ne primjećuje, ili ne mari, koliko je zapravo prekrasna...

Shvatim da me Sterling još uvijek promatra pa se prenem iz misli.

Ionako su postale odveć pekmezaste za moje dobro.

“Definitivno se ne ponaša kao nečija žena”, promrmljam.

Slegne ramenima. “Dakle, nije romantična.”

Zapravo, prema riječima njezine prijateljice Camryn, jest. Ali ne govorim to Sterlingu jer se izlažem opasnosti da zvuči kao pravi klišej.

“Zaspala je za stolom iza ponoći.”

“Ne postaješ toliko uspješan s dvadeset šest godina ako nisi predan igri.”

“Valjda.”

“Dakle, pretpostavljam da rad na bebi ne ide baš sjajno?” Nasmije se.

“Baš i ne.” “Što ćeš učiniti? Ni jedna te žena dosad nije odbila, a sada te vlastita odbija poševiti.” Ispusti zvuk razočaranja.

Kada mu pokažem srednji prst, ispriča se i ode na zahod. Ostavši sam, izvadim mobitel i provjerim poruke.

Fred mi je poslao tri e-maila i u svima govori o kritičnom stanju tvrtke, a Prescott me u drugom obavještava da će uprava sljedeći tjedan održati “istraživački sastanak” s konkurentskom tvrtkom.

U kurac.

Zatvorim pretinac dolazne pošte. Budući da se Sterling još nije vratio, otvorim aplikaciju s poslovnim vijestima pa stanem pregledavati naslove u nadi da će mi to skrenuti pozornost s loših vijesti na poslu.

“Može li Manhattanov novopečeni moćni par oživjeti marketinškog Metuzalema prije nego što bude prekasno?”

Počnem čitati prvi članak pa shvatim da govori o Oliviji i meni.

Financijski savjetnici spekuliraju o budućnosti tvrtke i predviđaju strmoglav pad cijene naših dionica zbog promjena u vodstvu.

Ma, zajebi to. Neću gledati kako naša tvrtka propada. Ali činjenica je da još nismo ni približno na sigurnom. A sav taj loš publicitet jamačno će nas dodatno poljuljati.

Frustrirano spustim mobitel na stol upravo u trenutku kada se Sterling približi. “Što je sada?” upita sjedajući na svoje mjesto i šireći ubrus preko krila.

Imam osjećaj kao da mi se i privatni i poslovni život urušavaju.

Nisam navikao na takve bijedne poraze. Na takvu bespomoćnost.

Potom mi nešto sine – riješit ću oba problema tako što ću pridobiti Oliviju. Moramo surađivati kako bismo spasili olupinu od tvrtke, a sit sam njezina odbijanja i pesimističnih ideja da nikada nećemo uspjeti. Zajebi to.

“Znam što trebam učiniti”, ispalim.

“A što to?”

“Moram zavesti svoju ženu. Moram joj pokazati da nam zajedno može biti i te kako dobro.”

Sterling kimne. “Nego, što ćeš učiniti? Imaš nekakav veliki plan o tome kako ćeš je zavesti?”

Razmislim o tome pa odmahnem glavom. “Ne. Olivia je previše plašljiva. Bit će potrebno nešto suptilnije od toga.”

*** Kada se Olivia u sedam navečer vrati iz teretane, dočekam je spreman. Prigušio sam svjetla u penthouseu i upalio lagani Jazz da tiho svira u pozadini.

Odloži svoju sportsku torbu na pod i dobaci mi sumnjičav pogled. “Što se događa?”

Vjerojatno raspoloženje tumači romantičnim, a nisam siguran je li to dobra ili loša stvar. Moj jedini cilj za večeras jest navesti je da se opusti.

Nastojeći izgledati prirodno, odvratim: “Naručio sam nam jelo i pomislio da bismo večeras mogli predahnuti od proračunskih tablica i brojki.”

Slegne ramenima. “Može. Samo ću se na brzinu istuširati pa stižem.”

Očekivao sam veći otpor. Možda su mi se bogovi večeras smilovali.

Zgulivši svoje drečavo ružičaste tenisice sa stopala, Olivia se zaputi u kupaonicu. Začuvši pljuštanje vode, zaputim se u kuhinju kako bih sve dovršio.

Hrana stigne upravo u trenutku kada tuš utihne. Rasporedim sadržaj kartonske vrećice na nekoliko manjih tanjura kako bi nalikovao predjelima.

Imamo kozji sir s prženim smokvama, jakobove kapice, ribani prženi krumpir i sir grojer. Sjajno miriše. Natočim dvije čaše caberneta sauvignona i odnesem sve to na stolić za kavu u dnevnom boravku.

Začujem Olivijine korake na parketu pa podignem pogled. Netom izišavši ispod tuša, na sebi ima crne tajice koje se pripijaju uz sve i jednu oblinu na njezinim lijepo oblikovanim nogama i okruglom dupetu, zajedno sa širokom sivom majicom koja joj otkriva jedno rame i blago

pjegavu kožu. Izgleda jedro i rumeno pa je poželim dodirnuti kako bih se uvjerio da je topla i mekana kao što izgleda.

“Ajme. Što je sve to?” upita sjedajući na kauč pokraj mene.

“Obična večera. Pomislio sam da zaslužujemo malo opuštanja, s obzirom na pritisak na poslu.”

Uzme čašu vina koju joj pružam pa otpije gutljaj. “Vrlo obzirno.”

Slatkast miris njezina gela za tuširanje s aromom kozje krvi i vanilije udari mi ravno u glavu, mameći me da se nagnem i okusim njezinu kožu, usne, grudi.

Sranje.

Moram se pribrati. Namjeravam je pridobiti, zavesti, a ne zasuti je neželjenom pažnjom.

Možda je naizgled kruta, ali počinjem shvaćati da je zapravo pomalo plašljiva kada je u pitanju tjelesni kontakt sa mnom. Na što nisam nimalo navikao. Većina bi se žena rado provela s Noom Tateom.

Olivia se posluži djelićem svake porcije – uzevši komadić jakobove kapice, zadovoljno mrmlja dok žvače i puše u vilicu s vrelim ribanim krumpirom prije nego je obuhvati usnama.

“Prefino je”, kaže stenjući. “Kako si znao da volim tapas?”

Slegnem ramenima. “Možda sam ugnjavio Camryn radi koje informacije.”

Sretne moj pogled ispijajući drugi gutljaj vina. “Zašto?”

Uzvrativši joj pogledom, odlučim riskirati. “Zato što mi se sviđaš, Olivia. Želim da ovo uspije.”

I ne mislim samo na vraćanje tvrtke na noge i vrhunsku zaradu.

Iskreno mislim da bismo, kada bi bila voljna pokušati, mogli postati pravi, sretan par. Ali ne pojasnim te dodatne misli. Olivia cijeni iskrenost, ali postoji opasnost u tome da se previše i prebrzo ogolim. Možda i uopće.

Već znam da si odgovaramo kada su u pitanju važne stvari – politika, vjera i radna etika – ali počinjem vjerovati da bismo u spavaćoj sobi bili vatreni. Pokušava to zanijekati, ali način na koji njezino tijelo reagira na mene smiješan je. A da i ne spominjem koliko je smiješna moja očajnička žudnja za njezinom raskošnom guzicom i prpošnim sisama, pa čak i pametnim ustima. Obično sam tip koji povali pa pobjegne. Čim okusim što želim, završavam s time i prelazim na idući slijed. Ali nešto mi govori da jednokratni seks s Olivijom ne bi bio ni približno dovoljan.

Međutim, najprije moram saznati što ona osjeća u vezi sa svime time.

S obzirom na Bradovu ucjenu koja se zlokobno nadvila nad nas, zahtijevajući našu potpunu pozornost, jedva smo uspjeli razgovarati o vjenčanju i ugovoru, a kamoli o pravljenju bebe koje se mora dogoditi.

Moramo raspraviti o tom ogromnom problemu poput zrelih i odgovornih odraslih ljudi.

“Nego, što misliš o djeci?” upitam.

Njezine obrve poskoče uvis. “Djeci?”

Polako kimnem, odjednom zbunjen i nervozan. Čemu toliki šok?

“Ja, ovaj... pa, pretpostavljam da nisam pretjerano razmišljala o njima”, promuca. Želudac mi se uskomeša. Kako do kurca nije razmišljala o tome? To je Olivia, žena koja odvaguje svaku odluku uz pomoć popisa prednosti i nedostataka. Njezina dječja pisma Djedu Božićnjaku vjerojatno su bila oblikovana u službenom stilu podsjetnika s numeriranim zahtjevima.

“Zašto? Ne razmišljaš valjda o...” Toliko je zaprepaštena da ne dovrši rečenicu.

Naravno da jebeno razmišljam o tome. Dužni smo ispuniti stavku u ugovoru. I točka.

Potom mi sine.

Isuse. I. Bože.

“Onog dana kad smo se vjenčali, jesi li bila pročitala ugovor ili si ga samo potpisala?” upitam nastojeći zadržati neutralan ton glasa.

Ona slegne ramenima gurajući stopala pod sebe na kauču.

“Potpisala. Već sam znala što piše u njemu. Tata i Prescott sigurno su sve objasnili stotinu puta tijekom svih onih sastanaka koje smo održali.”

Nisam ni pomislio da bi Olivia potpisala ugovor, a da ga prije toga nije pročitala. Toliko sam zaprepašten da ostanem šutjeti dok minute prolaze, a mi nastavljamo pijuckati vino.

Pokušavam se smiriti i razmisliti. Ali osupnut sam. Ugovor je konačan – zakon nas obvezuje da ga ispunimo. Već nas tjedan dana obvezuje da ga ispunimo. A dosad sam šutio o tome... kako da joj kažem, a da ne ispadne kako sam sve vrijeme lagao?

Osim toga, uvjeren sam da će poderati ugovor i odjuriti pa će cijeli sporazum pasti u vodu. Ne smijem to dopustiti. Gubitak nasljedstva znači gubitak druge prilike kod uprave. A to pak znači da će svi u Tate & Caneu – nedužni ljudi poput Rosite, koji ovise o poslovima koje im pružamo – biti potpuno sjebani.

Ne smijem dopustiti da bilo što ugrozi naš sporazum. Ne smijem si priuštiti ni najmanji rizik. Jednostavno ću morati pridobiti Oliviju svojim šarmom i pustiti stvari da se odvijaju svojim prirodnim tijekom. Pa, prirodnim koliko to postizanje lažne žene da zatrudni može biti.

Uostalom, čak i da joj kažem za klauzulu o nasljedniku pa da nekim čudom ne pošizi, to bi u njoj samo izazvalo pritisak da zatrudni radi tvrtke. Rođenje djeteta ne bi bilo njezin izbor. Bolje je da se zagrije za tu ideju uz moju pomoć.

Sposoban sam za to, zar ne? Već sam napravio nešto slično; nekoć me mrzila iz dna duše, a u manje od mjesec dana uspio sam je nagovoriti da se uda za mene. Promjena njezina stava u vezi s djecom bit će puno zahtjevnija, ali jednostavno moram povećati ulog. Uprijeti iz petnih žila.

Biti najšarmantniji i najprivlačniji što znam. Ako itko može natjerati ženu da se zaljubi u tolikoj mjeri da poželi zasnovati obitelj...

Ali Olivia nije obična žena, Zatomim očajnički uzdah. Jebeš mi sve...

Znam što mi je činiti.

Kog vraga da sada učinim?

“Nego, što je još na dnevnom redu, gospođo Tate?”

Olivia mi se toplo nasmiješi kao da nema pojma o borbi koja se odvija u meni. Dvaput sam joj iznova natočio čašu i nešto mi govori da se osjeća pripito i bezbrižno.

Ja se ne osjećam tako.

Pokupim prazne tanjure, odnesem ih u kuhinju i odložim u sudoper.

Potom ostanem stajati ondje, čvrsto se držeći za rub kuhinjskog ormarića.

Potreban mi je trenutak da se priberem. Imam osjećaj da se zidovi stana skupljaju oko mene.

Prije nego što donesem bilo kakvu važnu odluku o tome kako pristupiti problemu, moram dobro razmisliti. Ali s obzirom na kaos u mojoj glavi i Oliviju koja me čeka u susjednoj prostoriji, nisam sposoban učiniti to. Moram ići korak po korak.

Stoga je pitanje: kog vraga da učinim u ovom trenutku?

“Noah? Dolaziš?” zazove me.

Duboko udahnem i vratim se k njoj. Shvativši da ne mogu dopustiti tom neugodnom iznenađenju da me odvrati od nauma, odlučim ne osvrtati se na njega. Večeras bih je trebao nagnati da se opusti, odmori i stekne povjerenje u mene. Nema smisla uništiti cijelu večer tako što ću nepromišljeno izlanuti sve što mi je na umu. Iznaći ću vješt način da joj nekom drugom prilikom kažem istinu.

“Vrlo si napeta zbog posla. Oboje smo”, kažem, sjedajući natrag na kauč.

Kimne, slažući se.

“Nadao sam se da bismo sve to večeras mogli ostaviti po strani i zajedno se opustiti.”

Nasmiješi se. “Vrlo dobra ideja. Ne opuštam se ni približno dovoljno.”

Dio mene gotovo je zapanjen što tako spremno prihvaća moj prijedlog, ali ostatak još uvijek bjesomučno okreće spoznaju o tome da nema pojma kako bi u sljedeća tri mjeseca trebala zatrudnjeti sa mnom.

Točnije, dva mjeseca.

Olivia odloži svoju čašu vina na stolić i podigne ramena lagano uzdišući. “Što nije u redu?” upitam.

“Samo sam malo ukočena, ništa drugo.”

Udahnem kroz nos. Moram otjerati taj dio s trudnoćom u neki daleki kutak svog uma. I onako smo vrlo daleko od toga da mi Olivia dopusti da je ispunim svojim sjemenom, pa zašto da se onda uopće uzrujavam oko toga? Prvi je korak pokazati joj koliko kompatibilni možemo biti.

I počinje upravo sada.

Nasmiješim joj se. “Ostani tu. Odmah se vraćam.”

Uzmem bočicu ulja za masažu iz ormara u hodniku pa se vratim u dnevni boravak. Tih jazz naizgled lebdi u zraku, stvarajući ugodnu i sanjivu atmosferu.

Olivia raširi oči kada se vratim na kauč, ali ne propituje moj postupak.

“Izmasirat ću te”, predložim. “Svući majicu.”

Olivia se lecne, grizući unutrašnjost obraza dok zuri u mene. “Ali ne nosim ništa ispod nje.”

U tome je poanta. “Obećavam da neću gledati.”

Načas nastavi oklijevati, a potom mi okrene leđa i prevuče majicu preko glave pa je baci na pod. Platno svijetle krem boje preda mnom izaziva divljenje. Dvije udubine podno njezinih križa i blizu pojasa njezinih tajica rasplakale bi slabijeg muškarca.

Dlanovima ugrijem nekoliko kapi ulja pa ih položim na njezina ukočena ramena.

“Opusti se. Može?”

Hitro kimne.

Trljam čvorove koje osjećam pod njezinom kožom, a kada pritisnem palčeve uz njezinu kralježnicu, Olivia zastenje.

“Bože dragi, tako je dobro.”

“Je li prošlo puno vremena?” upitam s natruhom nestašluka u glasu.

“Otkad me netko masirao? Aha.” Mislio sam je pitati je li prošlo puno vremena otkako je uživala u muškom dodiru, ali u posljednjem trenutku odlučim ne pojasniti svoje pitanje. Posljednje o čemu želim slušati jesu bivši ljubavni pothvati moje žene. Hvala, ali ne, hvala, jebote.

Nastavim milovati njezine napete mišiće i osjetim kako se polagano opušta. Spoznaja da su joj grudi gole i tik izvan moga dohvata djeluje kao smrtni grijeh. Nastojeći smisliti način da primamim Oliviju na nešto više, kažem: “Ako se okreneš, moći ću ti bolje izmasirati prednji dio ramena.”

Lažem kao pas. Nadam se da mi ne može pročitati misli.

Kada nakratko oklijeva, nagnem se i poljubim stražnju stranu njezina vrata. “Ti si mi žena, dušo. Nije to ništa strašno.”

Riječi ostanu visjeti između nas, rascvjetavajući se u nešto više nego što mislim da je ijedno od nas uopće zamišljalo.

Proguta knedlu pa se počne polako okretati prema meni.

Donje usne zarobljene pod zubima i očiju staklastih od požude, Olivia se okrene sučelice meni na kauču.

Bez riječi istisnem nekoliko kapi ulja na dlanove pa ih protrljam.

Masiram joj prednju stranu ramena i nadlaktice, boreći se protiv erekcije koja se upinje o zatvarač mojih hlača.

Olivijin ritam disanja promijenio se – promijenilo se ozračje oko nas.

Nakratko spustim pogled, a njezine se bradavice ukrute.

Nemoćan odoljeti iskušenju koje mi je priuštila, dlanovima obujmim njezine dojke i palčevima protrljam bradavice.

Olivia hrapavo udahne, razdvojivši usne od iznenađenja.

Skliski od mirisnog ulja, moji prsti s lakoćom klize po njezinoj koži dok joj sitnim kružim pokretima trljam bradavice.

Slabašan uzdah – jedva čujan – otme se s njezinih usana, na što je poljubim, svjestan da potajno želi još. Kliznem jezikom između njezinih usana, a ona mi uzvrati poljupcem, žestokim i strastvenim. Upravo sam je takvu želio. Vlažnu. Spremnu za mene.

Dok se ljubimo, pomičem tijelo nad njezino sve dok se ne ispruži na kauču poda mnom. Raširi bedra, pozivajući me bliže pa se ugnijezdim između njih tako da moja čelična batina pronađe njezino toplo središte.

Olivia uzdahne, prekidajući poljubac. Dodir mi istodobno godi i frustrira me – tako smo blizu, a opet tako daleko, razdvojeni nekolicinom slojeva odjeće. Ali ako bude po mome, uskoro ih neće biti. Usmjerim usne na njezin vrat dok nastavljam kružiti kukovima, pri svakom pokretu susrećući njezin klitoris.

“Je li to u redu?” promrmljam, umirući dok čekam njezin odgovor nakon što zastane i počne pretraživati moj pogled.

“Nemoj prestati”, dahne podižući kukove kako bi ponovno osjetila trenje.

Nagnem se i usišem jednu sočnu bradavicu u svoja usta, kružeći jezikom oko nje i cuclajući ukrućeni vršak.

Olivia zaječi od zadovoljstva. “Noah...”

Moje ime na njezinim usnama i taj slatki, hrapavi glas prepun požude prekinu i posljednju nit moje samokontrole. Kleknem i objema rukama uhvatim njezine tajice pa ih povučem nadolje zajedno s gaćicama, ogolivši je pred sobom.

Kriste. Kurac mi poskoči, roseći se u boksericama. Olivijino tijelo čisto je savršenstvo. Meke, mliječno blijede obline, pune grudi i glatka pića s ružičastim klitorisom koji proviruje između sočnih usana. Poželim oviti usne oko nje i sisati je sve dok ne počne vrištati. Neću – barem ne još, ali ne mogu si pomoći, a da je ne dodirnem. Prelazeći prstom niz njezin procjep, nježno pomilujem meki nabubrjeli vršak. Olivia ispusti slabašan, molećiv jecaj.

Pokušavam ići polako, kunem se da je tako, ali s obzirom na golu i nestrpljivu Oliviju na kauču i njezine krupne plave oči koje zure u mene, to je gotovo nemoguće. Tjerajući samog sebe da usporim i ostanem pristojan, jagodicom prsta pažljivo pomilujem njezin klitoris, a drugom rukom gladim joj grudi i palcem trljam bradavice.

Postoji li pristojan način za reći: Jaši me dok mi ne svršiš po cijelom jeziku?

“Sve u redu, princezo?” upitam umjesto toga, glasom promuklim od požude.

“Tako je dobro.”

Promatra moj dlan dok joj nastavljam nježno masirati klitoris polaganim i mučnim pokretima, otežući njezino zadovoljstvo. Osjećam koliko je vlažna i koristim se njezinim sokovima kako bih trljao otečeni pupoljak, gore-dolje, gore-dolje.

Frustriran uzdah provali iz njezina grla pa shvatim da sam je doveo upravo onamo kamo sam i želio. Nema šanse da odustane od ovoga – od nas – sve dok joj ne pružim ono što treba.

Olivijina se bedra rašire kada primakne stopala svojoj stražnjici.

Pogled mi je jebeno savršen. Vidim svaki drhtavi dah koji potresa njezina prsa, svaki otkucaj njezina srca koje joj divlja u grlu i svaki sićušni drhtaj dok joj nježnim dodirima zadirkujem piću.

“Prekrasna si ovako”, kažem. “Tako podatna i vlažna.”

Ponovno zastenje, kružeći kukovima i opirući se o moje prste.

“Noah... prošlo je toliko dugo...”

Kada pomislim da ne može podnijeti više mog zadirkivanja, skliznem s kauča i kleknem na pod. Potom povučem njezine kukove tako da joj stražnjica počiva na rubu sofe i raširim joj koljena dovoljno da moja ramena stanu između njih.

“Zadovoljit ću te ustima. Ako to ne želiš, bolje je da mi odmah kažeš.”

Toliko smo blizu da znam kako osjeća moj vreli dah između svojih nogu. Kimne dok joj se grudi nadimaju od iščekivanja.

Potom sklopim usne oko njezina natečenog klitorisa i žestoko ga posišem.

Njezini se kukovi tržnu, a tijelo zadrhti pred navalom mojih erotičnih poljubaca. Primoran sam zadržati je na mjestu, obama dlanovima čvrsto stišćući njezine bokove kako bi ostala raširena preda mnom.

“Hajde, malena, opusti se”, šapnem o njezino vlažno tkivo, a potom je nastavim proždirati.

Tiho diše i stenje, a uzdasi su joj tako jebeno seksi. Njezin okus, njezin miris, njezini uzvici zadovoljstva posve me opčinjavaju.

Oslobađaju nešto u meni.

Mogao bih ovako cijelu noć, ali uskoro se njezino tijelo napne poput strijele, a ruke zariju u moju kosu.

Ližem je, iznova i iznova, smiješeći se kada uzvikne.

“O, Bože, da!”

Bjesomučno je ližem, i prebrzo, ali trenutačno se ne bih mogao natjerati da usporim čak i kada bih htio. Tako je blizu i želim joj to pružiti.

Olivia poviče moje ime upravo u trenutku kada drhtaji obuzmu cijelo njezino tijelo. Dok svršava, gurnem jedan prst u nju, nemoćan pred porivom da osjetim njezino čvrsto tijelo kako me grabi i čvrsto se steže oko mene.

ŠESTO POGLAVLJE

Olivia Je. Bem. Ti. Život.

Iznenada ne osjećajući ni jednu jedinu kost u svome tijelu, stropoštam se na jastuke vrela, znojna i zadihana. Noina usta upravo su me rastrojila po cijelom kauču u našem dnevnom boravku. Još uvijek dršćem od siline orgazma.

Noah sjedi na petama, cereći se kao da je progutao ključić najvažnije tajne na svijetu. Pa, gutanje i tajna svakako su bili uključeni, ali ne na takav način... Napadno obliže donju usnu, a potom otre usta o rukav.

“Ajme, Pahuljice. Je li ti bilo ugodno koliko si ti bila ukusna?

Definitivno je tako zvučalo.”

Mozak mi je odveć ukomiran da bih smislila kakav dovitljiv odgovor.

Ili bilo kakvu smislenu rečenicu, kad smo već kod toga. Tek lagano kimnem, iznova očarana njime, kao da više nije obični Noah, nego neka čudna, egzotična vrsta s kakvom se dosad nisam susrela. A, jebote, možda i jest. Taj mi je muškarac samo jezikom priuštio vrtoglav orgazam, toliko snažan da sam vidjela sve zvijezde.

Snažnije se naceri. Dovraga, izgleda tako dobro da me uopće nije briga što gladim njegov ionako prevelik ego. Njegovo lijepo lice rumeno je, zjenice poluzatvorenih tamnih očiju raširene su, a kosa raščupana na mjestima gdje sam bila zaplela prste u nju. A spustivši pogled, ugledam ogromnu kvrgu kako se upinje iza njegova rasporka – upotpunjenu vlažnom mrljom na vrhu.

Podižući se na koljenima, klizne svojim vitkim, utreniranim strukom između mojih bedara tako da se naša prsa spoje. Njegove vlažne

usne okrznu moju ušnu školjku dok mrmlja: “Ako želiš, možeš dobiti i više od toga.”

Njegova se erekcija kroz odjeću protrlja o moj goli, osjetljivi klitoris pa glasno uzdahnem. Nevjerojatno, osjećam začetak novog vala vrućine.

Upravo sam doživjela orgazam nad orgazmima, ali dio mene uistinu želi još. Želim dodirivati Nou. Želim osjetiti naša tijela dok se kreću zajedno. Želim taj ogromni kurac u sebi, da me jebe tako da poslije ne mogu hodati. Želim vidjeti kako se rastače – to je jedino pošteno, zar ne?

On je gledao mene dok sam se rastapala, nesuvislo mrmljajući i dršćući.

Gotovo kao da imaju vlastitu volju, moja se usta otvore kako bih nešto rekla. Mogućnost golemog užitka počiva mi na vrhu jezika. Ova noć može donijeti puno više, samo mu trebam dopustiti...

Ali što će biti poslije? Što će “više” značiti ujutro?

Ovo nije prvi put da mi je seks s Noom pao na pamet. Kako bi i mogao, kad se taj bog seksa po cijele dane šepuri uokolo? Ali sada kad sam nadomak tom trenutku i zurim mu u oči, zateknem samu sebe kako se povlačim. Ako kažem da, neću moći odustati. Ta me spoznaja ispuni nesigurnošću i paralizira. Što ako izgubim glavu, srce, tvrtku? Sve zbog jednog muškarca... zloglasnog ženskara.

Sada kad sam počela razmišljati o tome, ne mogu prestati. Koliko znam, postoje samo dva moguća ishoda. Ili će ova noć proteći u znaku obične zabave tijekom koje ćemo biti samo prijatelji s povlasticama ili će seks promijeniti sve između nas... Nisam sigurna što mislim ni o jednom ni o drugom. Nisam spremna za ljubav, ali ne sviđa mi se ni pomisao na neobveznu ševu.

Također, na stvari je i to kako smo uopće dospjeli ovamo. U ugovorenom smo braku, za Boga miloga. Možda su se naši osjećaji usput razvili, ali to ne mijenja činjenicu da je naš odnos proizišao iz poslovnih prilika. Ovo nije stvarno. Imam osjećaj kao da iskorištavamo jedno drugo

– iako u cilju više svrhe, igrajući uloge koje su nam namijenjene, svejedno žrtvujemo vlastitu priliku da u budućnosti pronađemo istinsku ljubav sa svojim istinskim srodnim dušama.

Stvari su se uvelike otele kontroli. U kurac... ovo večeras bila je pogreška. Nipošto nisam trebala dopustiti Noi da me namami. Trebala sam mu reći da prestane i otići u krevet.

Predugo sam šutjela. Osjetivši moje oklijevanje, Noah se odmakne i pogleda me u oči. “Jesi li dobro?”

Odolim porivu da skrenem pogled. “Da. Samo... nisam sigurna.”

Noah je isprva nečujan. Gotovo nečujan; dovoljno je blizu da ga čujem kako izdiše kroz nos. Kao da se prepire sam sa sobom.

Naposljetku kaže: “Onda stanimo.”

“Ali ti nisi dobio priliku za... ” Još uvijek osjećam tu ogromnu, kamenu izbočinu na unutarnjoj strani svojih bedara.

“Hej, odrastao sam. Znam se pobrinuti za sebe.” Namigne mi.

Ah, vjeruj mi, znam to. Obrazi mi planu dok se prisjećam posljednjeg puta kada sam mu uskratila zadovoljstvo. Ali u glasu mu se osjeti tračak napetosti i ne mogu si pomoći a da ne osjećam grižnju savjesti zbog toga.

“Oprosti”, instinktivno odvratim. Nije pošteno. Potrudio se prirediti ovu simpatičnu večer kod kuće, pružio mi je jedan od najboljih orgazama u životu, a ja mu ne želim uzvratiti uslugu. Tek ću ga tako ostaviti plavih jaja. Bože, osjećam se kao prava kučka.

Njegov odgovor brz je i odsječan. “Hej. Nema ispričavanja. Ne želim da se bilo što dogodi samo zato što se osjećaš dužnom.” Prije negoli uspijem trepnuti, njegov ozbiljni ton ispari pa mi uputi svoj najumišljeniji osmijeh. “Noi Tateu ne treba ševa iz sažaljenja. Kada to konačno učinimo...” Usnama okrzne moj vrat i podari mu posljednji poljubac, a ja zadrhtim. “Želim da se dogodi zato što ćeš preklinjati. Da te uzmem.”

Potom se uspravi i pomogne mi ustati. Lagano se zanjišem, još uvijek pomalo nestabilna. Isuse, taj me orgazam dotukao. Možda bih se ponovno trebala predomisliti...

Ne, ne mogu. Nisam spremna za nešto više. Definitivno ne u ovom trenutku, a možda i nikada.

Spremajući se za spavanje, oboje šutimo. Dok perem zube, govorim sama sebi kako sam donijela ispravnu odluku. Ma koliko noćas bilo zabavno, bolje je da ostanemo posve usredotočeni na posao.

Za razliku od prve noći u našem penthouseu, začepit ću uši i neću uhoditi Nou ako bude predugo izbivao iz kreveta. Ovoga ću puta sa sigurnošću znati što čini.

Jesam li loša žena? Ne bih trebala pretjerano mariti – ionako mu nisam ni željela postati ženom. Ali htjela-ne htjela, vjenčali smo se. A Noah mi je sada prijatelj. Bez obzira na zakonski status našeg odnosa, dugujem mu ono što prijatelji duguju jedni drugima.

Kako se Noah osjeća u vezi s time što se večeras dogodilo? Brzo se povukao. Znam da me nikada ne bi tjerao na seks iz dužnosti, ali očekivala sam malo dobrodušnog negodovanja. Zvučao je frustrirano, istina, ali nešto je na njemu bilo drukčije u odnosu na prijašnje situacije kada sam ga odbila. Gotovo kao da se... srami? Je li pomislio da mi je naudio ili me uplašio? Ili je to samo zato što smo pili? Pomisao da i Nou i mene muči grižnja savjesti zbog toga ne pomaže mi da se osjećam bolje.

Uzdahnem. Večerašnja ugodna atmosfera tako se brzo pokvarila.

Nemam pojma što bih trebala osjećati. Voljela bih...

Voljela bih da je mama živa.

Mogla bi mi dati savjet. Znala bi kako brak treba funkcionirati. Kako biti dobra supruga. Tata mi može ispričati svoju stranu njihove priče, ali postoje stvari o kojima žena može razgovarati isključivo s majkom. A Camryn je jednako neiskusna po pitanju braka kao i ja.

Noah i ja uvučemo se pod pokrivač, okrećući jedno drugome leđa.

Maleni prostor između nas djeluje poput cijelog kilometra. Sklupčam se na svojoj strani kreveta, mirna i tiha, čekajući da me san izvuče iz ove neugodne situacije. *** Sljedećeg dana na poslu poprimim potpuno leden stav. Moram zadržati svoje brane čvrsto na mjestu, ali sinoćnje tmurne misli neprestano mi se vrte glavom. Bez obzira na Noinu privlačnost i nevjerojatan osjećaj koji mi je pružio, ne mogu dopustiti da mi bilo što odvraća pozornost. Samo posao, bez ikakvih gluposti.

Ako počnem spavati s Noom, tko zna kako bi se moji osjećaji mogli promijeniti? Uredske romanse opasne su s razlogom... netko uvijek bude povrijeđen i tada se naruši uredska atmosfera. Ne hvala, jebote. Spašavanje Tate & Canea na prvome je mjestu. Život mi je ionako dovoljno stresan bez emocionalnih zavrzlama koje dolaze sa seksom.

Neću opsesivno razmišljati o tome, ponovim samoj sebi dok ispirem šalicu za kavu u lavabou prostorije za odmor. Ispravno sam odlučila.

Netko me potapša po ramenu. “Imaš minutu?” upita Noah.

Sranje... baš mi je on trebao ovom trenutku, izvor sveg mog nemira.

Ali nastojim zvučati odmjereno i profesionalno dok se okrećem. “Da? Što je bilo?”

“Sjećaš se da sam prošli tjedan odigrao nekoliko rundi golfa sa šefom marketinga u Red Dogu?“ Kada kimnem, Noah dometne: “Ponudio je preporučiti nas novom klijentu.”

Nešto u Noinu glasu tjera me da se namrštim. “Zašto onda ne izgledaš sretno?”

“Pa, spojio me s vođom njihova projekta za kampanje pa sam razgovarao s njime...”

“Prihvatio si njegovu preporuku bez mene?” ispalim, prekidajući ga.

Dosad je trebao naučiti koliko mrzim kad mi se nešto prešućuje.

“Smiri se. Samo sam ispipavao teren, ničim nisam dao ukazati da ćemo prihvatiti ponudu. Uostalom, definitivno su velika zvjerka. Spremni su dobro platiti, ali žele da surađujemo s njihovim marketinškim osobljem.”

“O, Kriste.” To bi nam oduzelo kreativnu autonomiju i sve zakrčilo papirologijom i neprestanim dogovorima. “Čemu uopće zaposliti vanjsku tvrtku ako joj namjeravaš vezati ruke?”

“Možda novi klijent želi imati sve pod kontrolom.”

Napadno ignoriram Noino zafrkantsko namigivanje. “Po mom mišljenju, trebao bi pronaći lijep način da im kažeš neka odjebu.”

“Nisam siguran u to”, odvrati sliježući ramenima. “Mogli bismo zaraditi puno novca.”

“Također bismo mogli izgubiti puno truda i vremena u borbi s njihovim usranim ograničenjima. Ti tipovi očito ne vjeruju procjeni koju plaćaju – a to je ogromno upozorenje. Imamo i druge potencijalne klijente koji će nam učinkovitije odgovoriti na uložen trud.”

“Ne možemo biti sigurni da je ta preporuka loša stvar. A ako budemo pristojni prema njihovim potrčcima tijekom ovog projekta, možda će nam ubuduće dopustiti veću slobodu.” “Želio si moje mišljenje i dobio si ga. Učini što god želiš.” Obično bih nastavila zastupati svoj stav, ali samo želim da se Noah izgubi kako bih se mogla sakriti u svom uredu i zaboraviti na sinoćnju neugodnu situaciju.

“Primljeno na znanje.” Noah izvije usne u vragolast poluosmijeh.

“Znam da sam to već rekao, Pahuljice, ali slatka si kad si opaka.”

“Onda pretpostavljam da sam uvijek slatka. Drago mi je da se slažemo barem u vezi s time”, ledeno odvratim. Požalim zbog tih riječi čim ih izgovorim. Sranje, željela sam ga ušutkati, ali umjesto toga uvukla sam se u njegovu glupu igru očijukanja. Zašto se to neprestano događa?

Prije negoli predvidim što će učiniti, Noah me hitro poljubi.

Rastvorim usne i ostanem zuriti u njega, iznenađeno trepćući. Preko njegova ramena ugledam tatu u prolazu. Zastane i uputi nam dražestan smiješak, kao da govori: Ah, mladenačka ljubav... kako slatko.

Nema jebene šanse. Noah neće ovako manipulirati situacijom. Ne može skretati smjer naših razgovora svaki put kad mu postane dosadno.

Ne može se oglušiti na moju bojazan kao da sam nekakva glupača koja se igra poslovne Barbie. A to što me ljubi pred tatom u meni izaziva nelagodu. Odviše je izravno za poslovno okruženje. Odviše je izravno za moju obitelj. I odviše je izravno za trenutačno stanje mog uma – zbunjenost, rastrganost, obrambenost, pa možda čak i strah, ako ću posve iskreno.

Uspravivši se, uputim mu prijekoran pogled.

Moja se frustracija produbi kada mi odgovori upitnim treptanjem, kao da nema pojma što želim reći. Kao da se. ja ponašam poput luđakinje, a on posve razumno.

“Pokušavam raspravljati s tobom o nečemu važnom, ali ne doživljavaš me ozbiljno. Osim toga, ne volim javne iskaze nježnosti.”

Lagano podigne ruke u znak napadne predaje. “Isuse, Pahuljice, samo sam se šalio. U čemu je problem? Nisam mislio da ćeš i dalje biti toliko napeta...” Ostavi završetak te misli – nakon sinoć – nedorečenim. Što je dobra stvar, jer ako ikad bude progovorio o našem seksualnom životu na poslu, možda ću ga morati ubiti.

Frknem. “Da, kao da će me jedan beznačajni orgazam pretvoriti u ustreptalu obožavateljicu. Potrebno je puno više od toga da bih poludjela...” Zaustavim se prije nego što izgovorim za tobom.

Noah nakrivi glavu, a potom kimne. “Čovjek ima pravo na snove.

Ali vrijeđa me što to nazivaš beznačajnim orgazmom.” Glas mu se stiša, postavši svilenkast. “Način na koji si vrištala i grebla mi leđa... vidio sam da nije bio beznačajan. Vjerojatno su osjetili popratne potrese i u Kini.”

Zaprepaštena sam. Otvaram i zatvaram usta, ali riječi ne izlaze.

“Govori da sam neprofesionalan koliko god želiš. Spreman sam zabušavati tijekom radnog vremena. Ali noć služi za zabavu i ne možeš poreći da si se i te kako zabavila.”

Konačno povratim sposobnost govora. “Oprostite ćete mi, gospodine Tate“, frknem, “ali neki od nas nemaju vremena za cjelodnevno natezanje.”

Ne pruživši mu priliku za odgovor, okrenem se na peti i odmarširam.

Jednostavno mi je previše nositi se s tom dramom, posebno povrh svih obveza i rokova.

Zatvorim se u sigurno, spokojno utočište svog ureda spremna usredotočiti se na posao i zaboraviti Nou. Ali gotovo sat poslije, ništa ne uspijevam napraviti. Samo tupo zurim u zaslon računala, ne upijajući ni riječi ni brojeve, posve izgubljena u mislima.

Noah je zbunjujući, seksi kreten. Međutim, ma koliko mrzila što mu to moram priznati, ima pravo u vezi s jednom stvari – ne mogu zanijekati da je ono sinoć bilo fantastično. Što dulje razmišljam o tome, to mi manje ima smisla nijekati, i tim se više pitam...

Zašto se odupirem?

Jedini muškarac s kime sam ikad spavala bio je Brad, a ti su susreti uvijek bili, u najbolju ruku dosadni, a u najgoru ruku užasni. Bockao me

iznutra svojim štapićem dok sam pokušavala svršiti i stravično zakazivala.

Možda su me ta loša iskustva učinila plašljivijom nego što bih trebala biti.

Ako ću se voditi primjerom prošle noći, Noah je očito čvrsto naumio zadovoljiti me. I točno zna što radi u spavaćoj sobi. Ako je tako spretan ustima, mogu samo zamisliti... Od same pomisli na to postane mi malčice prevruće. Noah bi vrlo lako mogao nadoknaditi sve moje godine bez seksa i lošeg seksa, frustracije i neiskustva.

Osim toga, zapeli smo jedno s drugim u doglednoj budućnosti. U najboljem slučaju, morat ćemo održavati privid braka dovoljno dugo kako bismo vratili tvrtku na noge i ponovno počeli stvarati profit, što neće biti lagan pothvat. Mogao bi potrajati mjesecima. Dugi naporni sati, nevjerojatan pritisak, iscrpljenost i stres. Zašto ne bih iskoristila situaciju kad nam se već pruža? Zašto ne bih imala poslasticu kojoj se mogu veseliti po završetku radnog vremena?

Seks je u toj priči od samog početka. Već smo eksperimentirali s ljubljenjem, a to je bilo sjajno. Čak neću morati ni progutati svoj ponos – barem ne u prevelikoj mjeri – s obzirom na to da je Noina oklada o tome da će me zavesti za četiri dana odavno istekla.

Onda, što točno čekam? Koji je smisao “probnog roka” koji se nikada neće pretvoriti u pravu stvar? I kada sam to napredovala u životu tako što sam se suzdržavala? Naravno, teško da sam nestašna kao Noah, ali postoji razlika između razumnog opreza i paranoje. Ako budem vječno igrala na sigurno, nikada se ništa neće promijeniti. Samo ću zauvijek zapeti na jednom te istom mjestu. Moram se odvažiti. Raspojasati se i jednom u životu reći tko ga jebe.

Odlučno kimnem u znak čvrste odluke. Dakle... to je to. Počet ću ševiti svog muža. Eto, rekla sam to. Uživat ću u bračnom seksu. Zrela sam, odgovorna žena – apsolutno sam sposobna nositi se s time. I uvijek mogu odustati ako pokušam pa mi se ne svidi smjer u kojem ćemo krenuti.

Jednoga dana ipak želim pronaći svoju srodnu dušu i doživjeti vlastiti sretan završetak. Ali ta prava ljubavna priča neće se dogoditi u skorije vrijeme. Trenutačno imam Nou. I on nije za baciti. Jedan je od najzgodnijih muškaraca koje sam ikad upoznala i što je još važnije, dobar je prema meni. Naše je prijateljstvo čvrsto, vjerujem da će mi pružiti zabavu i da me neće povrijediti. Što je najgore što se može dogoditi? Uz tu misao u glavi, zaputim se u Noin ured. Srce mi brzo i žestoko udara u prsima.

Vrata su mu širom otvorena. Povirivši unutra, ugledam ga za stolom, na što mi uzvrati pogledom povrh zaslona računala.

“Trebaš nešto?” upita.

Uđem u ured i zatvorim vrata za sobom. Ovo će jamačno biti najčudnija ponuda koju sam ikada dala na poslu. Duboko udahnuvši, zagledam se u Nou s najvećim samopouzdanjem koje uspijevam probuditi u sebi.

“No”, opušteno kažem, “malo sam razmišljala. Možda onaj orgazam uopće nije bio tako loš...”

SEDMO POGLAVLJE

Noah Jedva sat nakon što me sasjekla iz temelja, Olivia stoji pred mojim stolom. A iza nervoze u njezinim očima nazire se vragolast sjaj.

“Ne?” zadirkujem je, hineći iznenađenje. “Mislio sam da si rekla kako je bio beznačajan.”

Odmahne glavom. Između obrva ima malenu boru i znam da je, što god da mi kani predložiti, pomno razmislila o tome.

Ustanem i obiđem stol kako bih stao pred nju. Ne mogu si pomoći, a da je još malo ne izazivam. “Sjajno, jer te čeka još puno toga.” Obožavam gledati je dok se rumeni. Prekrasna je kad je posve opuštena i bezbrižna.

Najviše volim vidjeti je takvu.

“To je dobra stvar jer sam razmišljala... Možda bi cijela ta stvar s ugovorenim brakom mogla biti korisna”, kaže Olivia.

“Istina, mogla bi. Imam ogroman kurac i znam se koristiti njime.

Dokazali smo da čak i ti, Pahuljice, voliš orgazme. Na raspolaganju nam je šest sati između povratka s posla i odlaska u krevet... to je i više nego dovoljno vremena da te natjeram da vrištiš moje ime.”

“Bože, baš si nepristojan.” Obrazi joj dodatno porumene.

Pogodak.

“Kako bi radije željela da se ponašam, Olivia? Poput tvog potrčka iz računovodstva? Pristojno, uglađeno i spremno poslušati svaku tvoju riječ?

Najprije ćeš me morati uškopiti.”

Ona isturi bradu. Mislila je da nisam primijetio tog bezveznjaka kako se mota oko nje, ali jesam.

“Oprosti, Pahuljice, ali ja sam muškarac. Muškarac koji govori što misli, bori se za svoja uvjerenja, jede crveno meso. Nikomu se ne klanjam. Želiš se zajebavati i malo se ispuhati? Nema problema. Bit će zabavno. Ali neću predati svoja muda u tvoje ruke.”

Zakoluta očima. “Samo šuti i sve će biti u redu.”

Nasmijem se. Zabavno je gledati je ljutitu.

“Ne, ozbiljno, šuti.”

Kimnuvši, napadno stisnem usne i zadržim ih. Čak sam i ja dovoljno pametan da znam kad treba ušutjeti. A kada je u igri seks s Olivijom, i više sam nego spreman udovoljiti joj. Sve to nadmudrivanje otapa moju malenu Pahuljicu, polako, ali sigurno... baš kako sam i planirao. *** “Što je sve to? Ne gine ti seks sa mnom, svjestan si toga, zar ne?”

Olivia zvuči zabavljeno, iako malčice prijekorno. Ali na licu ima ogroman osmijeh.

Pozvao sam je na službeni spoj. Ispunio sam naš penthouse blijedoružičastim božurima od vrha do dna – na svakoj površini i stolu je kristalna vaza ili bočica mirisnog cvijeća. Čak sam joj pripravio i kupku s laticama na površini tople vode.

“Nismo u pravoj vezi. Nisi to morao učiniti”, kaže, zadirkujući me.

“Ovo je samo posao. I seks. Ništa drugo.”

Ne želim priznati, ali malčice sam povrijeđen. Da sam to učinio za bilo koju drugu ženu, bila bi zadivljena i opčinjena. Ali osvajanje Olivije izazov je bez presedana.

“Idi i spremi se. Zakazao sam rezervaciju za devetnaest i trideset.” Šaljivo je pljesnem po guzici.

“Da, gospodine”, promrmlja pa projuri pokraj mene.

Dovraga... Znam da je bila sarkastična, ali čuti te riječi iz njezinih usta godi mi i više nego što sam ikada zamišljao.

Olivia se zaputi u kupaonicu pa začujem kako lagano stenje uranjajući u vodu.

Spoznaja da se nalazi gola sa suprotne strane vrata predstavlja slatku muku. Ali rekla mi je da je spremna za seks, što znači da moram učiniti ispravnu stvar – reći joj za ugovornu klauzulu o nasljedniku.

Dok se kupa, uređuje i odijeva, ja čekam u dnevnom boravku nastojeći razbistriti glavu. Večeras ću voditi možda najvažniji razgovor u svom životu. Budućnost Tate & Canea ovisi o tome koliko ću joj pažljivo prenijeti tu vijest.

Ali nakon što iziđe iz spavaće sobe, zaboravim disati, a kamoli slagati smislene rečenice.

“Opa. Izgledaš...”

“Je li to u redu?” Napravi piruetu, časteći me pogledom sa svih strana.

Haljina joj seže do koljena i sprijeda ima skroman izrez, ne otkrivajući previše nogu ili dekolte. Ali sa stražnje strane seže joj gotovo tik povrh guzice. A boja tamnocrvenog vina tvori predivan kontrast spram njezine mliječno blijede kože.

Blagi Bože.

“Izgledaš jestivo”, promrmljam.

Prepreden osmijeh raširi njezine usne boje maline. “Jestivo?”

Toliko o tome da ću biti uglađen i odmjeren. “Poslije će biti dovoljno vremena za to”, odvratim tek se malčice oporavivši od prizora nje u toj haljini. “Jesi li spremna?”

“Da, ali još mi uvijek nisi rekao kamo idemo.”

Mobitel mi se oglasi pa provjerim obavijest. “Auto je stigao. Dođi.

Reći ću ti tijekom puta.”

Uhvatim je za ruku i povedem prema izlaznim vratima, odakle uzme svoju srebrnu torbicu i ruž.

Kada siđemo na ulicu ispred penthousea, Olivia zastane na pločniku.

“Unajmio si limuzinu?

Otvorim vrata otmjenog crnog vozila i kimnem. “Ovo je posebna prigoda.” Olivia sjedne unutra pa se nagnem kako bih sreo njezin pogled.

“Osim toga, moći ću te dirati, a da pritom ne izazovem sudar.” Nacerim se.

Olivia se nasmije, toplo i iskreno, a taj zvuk udari mi ravno u glavu.

Obožavam nasmijavati je. Iako, iskreno, to što neću voziti znači da ću se moći u potpunosti posvetiti Oliviji.

Ova će noć predstavljati nešto puno više od našega prvog seksa.

Večeras ću prvi put biti intiman sa svojom ženom. Svojom ženom. Čovječe, još se nisam priviknuo na to – na ideju da imam ženu i da je riječ o Oliviji. Ali ozbiljno shvaćam to sranje. Ova noć predstavlja puno više od nekakve usputne ševe. Olivia mi se istinski sviđa. Želim da uspijemo.

Osim toga, mjesecima nisam nikoga poševio. Tijelo mi je i više nego spremno za to.

Ona uđe, a ja je slijedim. Budući da sam već rekao vozaču kamo nas večeras vozi, on krene bez riječi.

Poslije večere u otmjenom restoranu koji poslužuje morske plodove gdje smo uživali u jastogu i vinu te za desert podijelili tortu s limunom,

Olivia i ja posjetimo jedan od najboljih jazz-klubova u gradu, smještajući se za maleni okrugli stol za dvoje sa savršenim pogledom na pozornicu.

Olivia posegne i stisne moj dlan dok se glazbeni sastav zagrijava.

“Hvala ti. Ne mogu vjerovati da si sve ovo isplanirao.”

Slegnem ramenima. “Nije to ništa.”

Namršti se. “Nije ništa. Vjeruj mi kad ti kažem da mi ni jedan muškarac nikada nije priuštio ovako raskošan spoj.”

Nikada? To me istodobno opušta i pomalo ljuti. Drago mi je da je zadivljena, ali prokleta je tragedija što nikada nije doživjela propisno zavođenje. Naravno da Olivia zaslužuje sve to – i puno više.

“Pa, zapela si sa mnom, mala.”

Ugrize se za donju usnu i na licu joj prepoznam letimični nalet oklijevanja. Možda me nije birala za svog muža, ali to ne mijenja ishod. Što god da se dogodi, u kojem god smjeru krene naš život, uvijek ću biti njezin prvi muž. Dio mene nada se da ću joj biti prvi i jedini muž, ma koliko to ludo zvučalo.

Tijekom večere ugodno smo razgovarali. Istina, većinom smo govorili o poslu, ali bilo je to ugodno čavrljanje i tračanje koje nas je oboje nasmijavalo. Ali sada pijemo treću čašu vina, a blagi jazz koji se pronosi zrakom stvara nepobitno romantičnu atmosferu.

Olivia se suptilno smješka zureći u pozornicu. Ali usprkos savršenoj večeri, ne mogu se othrvati mislima koje me cijelu večer podsvjesno proganjaju. Krivnja koja tiho kuha u meni konačno je proključala. Ma koliko želio uživati u našem spoju, ne mogu više odgađati. Moram reći Oliviji za bebu na kojoj moramo početi raditi. Otprilike – odmah.

“Olivia, ja...”

Ispruži ruku i dotakne moju. “Hoćemo li plesati?” Oči su joj prepune čežnje kakvu nikada prije nisam vidio. Zateknem sam sebe kako kimam i ustajem.

Potom klizimo plesnim podijem – njezini prsti na mojem vratu, njezin slatkast miris kozje krvi svuda oko mene, moji dlanovi priljubljeni uz njezine bokove kao da su stvoreni za njih. I... jednostavno ne mogu. Ne u ovom trenutku. Odviše je dobar da bih ga uništio. Čini se da se konačno počela privikavati na mene, na nas. Obećam samome sebi da ću joj reći čim se vratimo kući. Zasad gurnem riječi koje moram izgovoriti niz svoje grlo i jednostavno je nastavim grliti. *** Istoga trenutka kada zatvorimo vrata penthousea za sobom, Olivijine usne nađu se na mom vratu, a njezin dlan na mojoj kiti.

Bok i tebi, instant-erekcijo.

“Opa. Polako, dušo. Pred sobom imam cijelu noć.” Zgrabim je za zapešće i sklonim njezin dlan sa svoga kurca. Osim toga, još uvijek trebamo razgovarati. Moramo.

“Zajebi polako. Cijeli život idem polako. Do besvijesti promišljam o svakoj odluci. Nisam se seksala...” Zastane i spusti pogled. “Godinama.”

“Godinama?” Ne mislim to izgovoriti toliko silovito, ali Bože blagi.

Ozbiljno?

Namršti se. “Ne rugaj se.”

Nježno joj dodirnem obraz. “Ne rugam se.” Potom se nagnem i čedno je poljubim. “Samo želim da ti bude dobro.”

“Bit će.” Uzvrati mi poljupcem. “Ne sumnjam u to.”

Potom vrati ruke na moju kitu, a ja je ne mogu spriječiti čak i da želim. Otkopčava mi remen, povlači zatvarač i gura dlanove u bokserice kako bi osjetila moju erekciju. Ruke su joj tako nježne, tako tople i ovo je prvi put da me dodiruje.

“Kriste, Olivia”, zastenjem, guleći hlače niz kukove kako bi me mogla nesmetano dodirivati.

Je li bračni seks bolji od neobveznog? Odgovor na to pitanje, čini se, ogromno je DA. Zato što me sama pomisao da ću ševiti vlastitu ženu čini krućim nego ikada prije. Tako krutim da mi kurac već ispušta tekućinu, što Oliviji naizgled ne promakne. Palcem protrlja glavić, razmazujući toplu tekućinu po mojoj osjetljivoj koži i tjerajući me da zastenjem.

Spustim pogled između nas na mjesto za koje je prikovan Olivijin. Čvrstim, a opet nježnim stiskom pomiče ruku gore-dolje po mojoj kiti.

“Tako si velik, tako seksi”, promrmlja.

“Tako je, dušo. A sada gladi taj veliki kurac.”

Privučem je u pohlepan poljubac, a jezici nam se stanu boriti dok pomiče ruke amo-tamo. O, Bože, nisam u stanju razmišljati, ali moram prestati. Moram se pribrati i odgurnuti je. Reći joj o čemu razmišljam.

Ali što učinim umjesto toga? Palcem pomilujem njezin obraz pa kažem: “Klekni i primi me u usta, dušo.” Toliko sam dugo maštao o Olivijinim prgavim ustima oko svoga kurca da će ovo biti pravo ostvarenje sna.

Bez ijednog tračka oklijevanja koje sam očekivao, Olivia se spusti na koljena preda mnom i obama dlanovima uhvati korijen moje kite.

Ne tražim da mi puši jer, osim ako potajno nije prava stručnjakinja za pušenje – ili zna razdvojiti čeljusti – sumnjam da će joj stati u usta.

Stoga joj milujem kosu i obraz promatrajući kako me liže poput lizalice i jezikom okružuje vrh. Njezin je trud dražestan. A spori, vlažni poljupci koje utiskuje u moj glavić nevjerojatni su. Ispušta lagane primamljive zvukove dok joj milujem kosu. Primi vrh u usta i nježno me posiše, na što zastenjem.

Povukavši je na noge, ponovno je poljubim. “Prebacimo se u spavaću sobu.”

Spremno kimne pa se okrene i stane koračati preda mnom, njišući kukovima u toj haljini otvorenih leđa.

Ne mogu vjerovati da je moja. Ne mogu vjerovati da mi se namjerava predati. Nalet ponosa obrubljen grižnjom savjesti projuri kroz mene, ali pohitam za njom.

Stigavši u spavaću sobu, Olivia me promatra dok pušta da joj naramenice spuznu niz ramena, a haljina joj se širi u hrpicu platna pod nogama. Budući da nije nosila grudnjak, stoji preda mnom u crnim čipkastim tangama i crnim cipelama visokih potpetica.

“Tako si jebeno seksi.” Zastenjem stavši pred nju kako bih je poljubio u usta, a potom u vrat.

Hlače su mi i dalje otkopčane, stoga Olivia posegne i ponovno me uhvati rukama.

“Kriste, ženo.” Raspadam se u njezinim rukama. Što god da želi učiniti, ja sam za. Ali ne mogu joj prepustiti svu kontrolu. “Na krevet”, zarežim odmaknuvši se.

Olivia posluša, izuvajući cipele i liježući nasred kreveta. Našega kreveta. Sranje, trebat će mi vremena da se priviknem na to. Trebao bih osjećati nervozu jer će ta žena biti ovdje nakon što se probudim, jer ovo nije samo još jedan obični seks za jednu noć. Ako sjebem, ako se stvari promijene i postanu čudne nakon ovoga, neću moći izbjeći Oliviju.

Začudno, to me ne čini nervoznim.

Olivijine raširene plave oči koje zure u mene ispunjavaju me dražesnom nadom. Želi to erotično iskustvo sa mnom, želi iskusiti sve zadovoljstvo koje joj mogu pružiti. Ali što ako ovaj susret prođe onako kako bi trebao pa zatrudni? Što tada? Jesmo li spremni za dijete? Jesmo li uopće pripravni za roditeljstvo? Hoće li me mrziti?

Ali prošlo je vrijeme za razgovor. Potratio sam sve večerašnje prilike da razgovaram s njom o klauzuli o nasljedniku – jednostavno ću joj

morati reći sutra. Jer Olivia me trenutačno čeka, a ja nikada ženama nisam uskratio potrebu.

Otjeravši sve te uznemirujuće misli o djeci iz mozga, svučem odjeću pa legnem pokraj Olivije, okrenut sučelice njoj.

“Jesi li nervozna?” upitam milujući njezin obraz i nastojeći se iznova uživjeti u trenutak.

Ona oprezno kimne. “Glupo je, zar ne? U braku smo.” “Ništa što osjećaš nije glupo.”

Nasmiješi se. “Samo... prošlo je dosta vremena.” Milujem joj nadlaktice, nemoćan skloniti ruke s nje. Izgleda jako seksi dok leži ondje u tangama, zureći u mene kao da sam veliki, zločesti vuk spreman pojesti je.

“Možemo ići polako”, promrmljam usana tik povrh njezinih.

“Dobro.” Kimne i uzvrati mi poljupcem.

U mjesečinom obasjanoj sobi ležimo jedno uz drugo, isprepletenih ruku i nogu i dugo se ljubimo. Moj jezik istražuje njezina usta, a njezin odgovara na moj gorljivi ritam, uzvraćajući svakim pokretom. Ima okus po šampanjcu, a ja se vraški susprežem od toga da joj svučem gaćice i zaronim između njezinih nogu. Ono sinoć nije mi bilo dovoljno. Kada je riječ o Oliviji, nikada mi ništa neće biti dovoljno.

Ona frustrirano uzdahne. “Ne moramo ići toliko polako.”

“Ne?” nasmijem se. Hvala Isusu, jebote. Zgulim joj tange niz noge i bacim ih preko ruba kreveta. “Volim takve žene.”

Približim se i razdvojim joj noge, prebacujući njezino koljeno preko svog kuka i rastvarajući je za sebe. Potom joj glavićem protrljam klitoris, kupajući se u njezinoj toplini i tjerajući je da zastenje pri dodiru.

“Tako je dobro, Noah!” uzvikne, kružeći kukovima i približavajući mi se.

“Moram se uvjeriti da si spremna za mene.”

Priljubim lice uz njezin vrat udišući poznat miris pa gurnem jedan dug prst u nju. Djeluje spremno, stoga polako gurnem i drugi prst.

Olivia podigne ruku i obujmi moj čekinjama obrastao obraz. Ne sklanja pogled s mojih očiju dok guram prste u nju i povlačim ih. “Želim te, Noah.”

Glas joj je puki šapat, a kada pogledam u njezine oči, uvidim količinu hrabrosti koja joj je bila potrebna da to prizna. Dugo je bila postojana i uvjerena da će seks samo zakomplicirati naš poslovni dogovor. Nemam pojma što ju je nagnalo da se predomisli. Dobro, nešto mi pada na pamet – možda ju je na to potaknuo orgazam koji sam joj sinoć priuštio. Dobit će još puno toga.

Učini to. “Znam, malena. Uskoro. Lijepo i polako...”

Prislonim kurac na nju, zadrhtavši pred toplinom i mekoćom njezina otvora. Ušavši tek milimetar, suspregnem poriv za stenjanjem.

Njezino me tijelo toliko čvrsto stišće da je osjećaj savršen.

Sve u meni želi je ispuniti sjemenom i gledati kako se vrpolji, dok bez daha doživljava višestruke orgazme za koje znam da joj ih mogu pružiti.

Umjesto toga, mozak mi vrišti da prestanem. Da joj kažem istinu. “Čekaj”, kaže položivši dlan na moja prsa.

Gotovo odahnem kada nas prekine. “Što nije u redu?”

“Zar ne trebamo kondom? Ne uzimam kontracepciju.”

Ja...

Srce mi žestoko nabija i vrti mi se u glavi. Bilo zato što je očajnički želim osjetiti oko sebe ili zato što nisam stvoren za prijevaru i razočaranje koji slijede, nemam pojma.

“Ne mogu”, procijedim. “Što? Zašto ne?” Olivia sjedne, zureći u mene posve zbunjena lica.

Skrenem pogled. “Jednostavno ne mogu”, beskorisno ponovim, nesposoban smisliti bilo što drugo.

“Ako su u pitanju kondomi, skoknut ću u ljekarnu. Trebat će mi deset minuta. Petnaest u vrh glave.” Zabrinuto podigne glas.

Odmahnem glavom. “Oprosti. Odjednom se ne osjećam dobro.”

To nije potpuna laž, želudac mi se posve sigurno prevrće. Siđem s kreveta i uzmem svoje bokserice s poda pa ih navučem dok me Olivia prijekorno promatra.

“Koji vrag, Noah?”

Ne odgovorim, samo uzmem svoj jastuk s kreveta i zaputim se prema kauču. Bit će ovo jebeno duga noć. *** “Dakle, da razjasnimo”, Sterling kaže usta punih palačinki.

“Odglumio si glavobolju poput ogorčene stare kućanice umjesto da je poševiš?”

Vilicom oštro nabodem jaje bušeći tekući žumanjak, lišen teka.

Naravno da mi sinoć nije bilo loše. Bio je to napad srama i kajanja.

“Nisam to mogao učiniti.”

Sterling odmahne glavom. “Naravno da nisi. Moraš prestati ponašati se kao groktavi neandertalac i razgovarati s njom o ugovoru. Posluži se riječima i iskreno razgovarajte o tome. To sam ti rekao još na vjenčanju, podsjećam te.” Zamahne vilicom naglašavajući svoje riječi.

“Da, da. Prestani.” Otpijem gutljaj čaja dok Sterling nastavlja jesti.

Barem jedan od nas ima teka.

Nakon besane noći provedene u prevrtanju na kauču, ustao sam rano i pozvao Sterlinga na doručak prije posla. Nikada se nismo sastali

ovako rano, ali doslovce je objeručke prihvatio moj poziv. Otpočetka je znao da će moj ugovoreni brak propasti i mislim da gad samo želi mjesto u prvom redu kako bi to mogao gledati.

“Nisam siguran voli li uopće djecu, želi li ih”, razmišljam naglas.

“Da, to je problem.”

Proklet bio što je oduvijek predstavljao glas razuma. Uz njega sve moje dvojbe zvuče tako jednostavno i očito.

Počinjem shvaćati da između mene i Olivije postoji nešto više. Ne bih smio varati ni jednu ženu u vezi s time, ali posebno ne Oliviju. Ne predstavlja mi tek sredstvo za postizanje cilja. Možda smo na tragu prave veze i nisam spreman sjebati tu mogućnost.

Ali, istodobno... na kocki je sudbina cijele naše tvrtke. Kako da zaštitim i Oliviju i Tate & Cane? Kako da je uvjerim?

Odložim nešto novca na stol i ustanem, nesposoban trpjeti to i sekundu dulje. “Moram u ured. Hvala na razgovoru.”

“Kad god zatrebaš terapiju, ovdje sam.” Smiješeći se, Sterling mi mahne pa se iznova posveti svojim palačinkama.

Stigavši na posao, odem na jedino mjesto na kojem znam da me Olivia neće pronaći.

“Hej, Rosita”, zazovem je, raščišćavajući površinu ormarića u sobi za poštu i sjedajući na njega.

“Nedostajao si mi, mi amor”, odvrati gurajući kolica puna pošiljki.

Dok se približava, tiho cokne jezikom. Potom zastane preda mnom i prijeđe palcem ispod mojeg oka. “Ne izgledaš dobro. Inače nemaš podočnjake.”

Slegnem ramenima. “Sinoć se nisam baš naspavao.”

“Je li?” Uputi mi znalački osmijeh.

“Ne, ništa takvo.” Pretpostavljam da moram pojasniti svoju izjavu, inače će ljudi vjerojatno pomisliti da sam haračio spavaćom sobom sa svojom ljupkom nevjestom. Na kraju krajeva, tek smo se vjenčali. “Proveo sam noć na kauču.”

Njezino se lice snuždi. Namrštivši se, pogladi me po obrazu. Potom sjedne na stolac sučelice meni. “Reci mami Rosie.”

“Stvari između mene i Olivije dobre su... samo su pomalo komplicirane.”

“Kako komplicirane?” Rosita podigne obrve.

“Kako si znala da želiš djecu?”

Sudeći po njezinu iznenađenu izrazu, jasno je da nije očekivala to pitanje. “Ne znam. Pretpostavljam da sam odmalena jednostavno znala da želim biti majka.”

Kimnem. Ima smisla. Mislim da žene jednostavno znaju. Osjećaju taj majčinski instinkt, otkucavanje biološkog sata. Samo nisam siguran osjeća li ga i Olivia. “Želiš djecu? Je li to na stvari?” Rosita upita svojim smirenim, ali samopouzdanim glasom.

Oduvijek sam želio barem jedno dijete, po mogućnosti dvoje. Ali ova situacija nije po volji ni jednome od nas. Sveznajući bračni posrednici od naših očeva smatrali su da je najbolje zasnovati obitelj prije preuzimanja vlasti nad ogromnom korporacijom i sada osjećam pritisak da što prije napumpam Oliviju.

Ali jesu li Rositi potrebne sve te pozadinske informacije?

Odlučivši održati razgovor što jednostavnijim, odvratim tek: “Aha. Ali ne znam što Olivia misli o tome.”

Rosita mi se toplo nasmiješi i ustane kako bi me potapšala po nadlanici. “Imate dovoljno vremena. Jedva da se osušila tinta na vašem vjenčanom listu. Najprije nekoliko godina uživajte jedno s drugim.

Jednom kada dođu djeca, nema više povratka. Ovo je vrijeme dragocjeno.”

Neugodan osjećaj u dnu mog želuca dodano se pojača. Sjajno... još jedan razlog zašto mi je život totalno sjeban. To mi nije trebalo u ovom trenutku. Ali Rosita to ne zna, stoga kimnem i na silu se nasmiješim, kao da mi je dala savršeno mudar savjet.

“Hvala na razgovoru, Rosie. Bolje da se vratim na posao.” “Uvijek!” vikne za mnom.

Sada samo moram shvatiti koji kurac trebam napraviti.

OSMO POGLAVLJE

Olivia Koji se vrag sinoć dogodio? Toliko sam se potrudila nagovoriti samu sebe na seks, a na kraju se Noah uplašio i odustao? Nevjerojatno. Tip ne prestaje očijukati sa mnom i hvaliti se o svojim izvanrednim sposobnostima u krevetu, ali kada je kucnuo čas da svoje riječi potvrdi djelima... pa, zapravo, nije previše toga ni rekao. Čak ne mogu ni ispitati Nou u vezi s time jer ga ne mogu pronaći.

Probudila sam se u praznom krevetu, a nigdje u stanu ni traga od moga muža. Nisam ga zatekla ni u njegovu uredu nakon što sam stigla na posao.

Cijeli ga prokleti dan pokušavam uloviti nasamo. Ne odgovara mi na poruke, pozive ni e-mailove, a njegova tajnica neprestano ponavlja: “Ah, baš imate peh, upravo je otišao”, svakog puta kad svratim do njezina stola.

No, je li doista riječ o pehu? Je li njegov današnji krcat raspored samo iritantna slučajnost? Ili me... namjerno izbjegava?

Isključim glasić u pozadini svojega uma koji šapće: Predomislio se u vezi s tobom. Konačno se urazumio i shvatio kako je vaša veza ogromna pogreška. Zali zbog svega. Ne želi te dotaknuti ni razgovarati s tobom. To otrovno siktanje uvelike nalikuje Bradovu glasu, a s njim sam zauvijek završila.

Ali, Bože, još sam uvijek silno zbunjena i frustrirana. Bila sam posve spremna suočiti se sa svojim seksualnim kočnicama, a potom je naš konačni ispit otkazan u posljednjoj sekundi.

Dovraga, odbijam dopustiti da moj emocionalni trud padne u vodu.

Bit ću hrabra i poševiti se pa makar mi to bilo zadnje. Ali najprije moram pronaći Nou i doznati zašto se sinoć onako naglo povukao. A ako ne

uspijem pronaći tog lukavog kurvina sina na poslu, jednostavno ću ga večeras stjerati u kut. Jednom će se morati vratiti kući, zar ne? *** Upravo dok presavijam list uredskog papira u vudu lutku i spremam se opetovano joj izbosti prepone, Camryn svrati u moj ured.

“Bok, što ima kod tebe?” upitam dok sjeda u stolac nasuprot mojemu stolu.

“Ništa posebno.” Slegne ramenima. “Željela sam provjeriti jesi li za rani ručak.”

Pogledam na sat i shvatim da je tek pola jedanaest, ali da, bijeg iz ove zgrade i od odbijanja koje mi prži žile upravo je ono što trebam.

“Trenutačno bih pojela i pseće govno ako to znači da ću se moći družiti s tobom jedan sat.”

Camryn se prestane smiješiti. “Pa, nisam zainteresirana za jedenje psećega govna, stoga mi reci što se dogodilo, draga.”

Otpuhnem pa ustanem. “Reći ću ti za ručkom.”

I kažem joj. Dok jedemo pileće prstiće i pržene krumpiriće (ništa ne pruža utjehu kao pržena hrana obilno umočena u umak), stavim sve karte na stol. Sve svoje probleme. Svu bol i povrijeđenost i sumnju koje je Noah sinoć probudio u meni.

“Bio me uvjerio da me želi, zavodio me, ponašao se iznimno pristojno, iznimno šarmantno, a potom paf! Ništa.” Poližem mast s prstiju i zalijem svoj ručak velikim gutljajem soka.

“Koji kreten”, progunđa kimajući kako bi me usput ohrabrila.

“Prenoćio je na kauču, a potom nestao prije nego što sam se probudila i očito me izbjegava kao da zna da je napravio nešto loše.”

Sledim se sa slamkom na pola puta do usana. “Što je?” upita Camryn.

“A možda sam ja napravila nešto loše.”

Time zaradim zbunjen pogled. “Misliš li da si napravila nešto loše?”

Slegnem ramenima. “Možda mu nisam trebala reći da je prošlo dosta vremena.”

“Noah nije takav. Ne bi mu smetalo takvo što.”

Camryn je u pravu. U mislima prođem cijelu večer. Večera. Šampanjac. Ples. Očijukanje. Smijeh. Drpanje.

“Možda sam bila pretjerano napadna. Gurnula sam mu ruku u hlače čim smo zatvorili vrata.” Gurnem prste u kosu prisjećajući se svoga ponašanja i silne napaljenosti. “Brava nije još ni škljocnula prije nego što sam navalila na njega. Počela sam mu pušiti u prokletom predsoblju našega stana.”

“To je seksi”, komentira Camryn uzimajući još jedan zalogaj svog obroka. “Koji tip ne želi pušenje u predsoblju?”

Ne znam. Očito Noah. Ali doslovce me preklinjao da mu dopustim da mi pokaže svoj kurac... Namrštim se, nesigurna je li ga moje sinoćnje ponašanje na neki način odbilo.

Camryn se nagne prema meni očiju prepunih dražesnog sažaljenja.

“Dušo, ako mu pušiš kurac, smiješ to činiti bilo gdje i bilo kada, i bit će u redu. To je gotovo zakon.”

Najgore u cijeloj toj situaciji jest bujajuće sjeme koje je pobudio u meni. Što nije u redu sa mnom? Zašto mu nisam bila dovoljno dobra? “Što se poslije dogodilo?” upita.

“Odveo me u spavaću sobu i skinuo me. Ljubili smo se.” Bože, ljubljenje. Tip radi nevjerojatne stvari tim svojim jezikom. “A potom je trljao svoju... anakondu... po cijeloj mojoj prašnici, nakon čega sam spomenula kondome.”

“Hmm.” Uputi mi jednako zbunjen pogled kao što se ja osjećam.

“Molim te, reci da nisi upotrijebila riječ prašnica?”

Odmahnuvši glavom, nastavim. “Ne. Ali možda je stvar u meni.

Možda imam ružnu vaginu?”

Tip koji sjedi pokraj nas okrene glavu u mom smjeru toliko naglo da se začudim što mu se ne zavrti u glavi.

Camryn me potapša po ruci. “Tvojoj vagini ne nedostaje ama baš ništa. Sigurna sam u to.”

“Zašto onda, Cam? Zašto? Zašto je to učinio? Zato što nimalo ne vjerujem da mu je odjednom pozlilo.”

Odmahne glavom. “Ne, ni ja.” Odloži vilicu pokraj svoje salate.

“Zbilja želiš znati što ja mislim?” Želudac mi se steže dok kimam.

Obriše usta ubrusom pa se nagne naprijed. “Mislim da je Noi sinulo da ta vaša specifična situacija nije nešto na što je naviknuo. Nije riječ o neobveznom seksu ili jebačici koje će se ujutro riješiti. Svidjelo se to vama ili ne, vaš će seks nešto značiti.”

Namrštim se i stanem grickati nokat palca. “U kojem smislu?”

“U braku ste.”

Zakolutam očima. “To je poslovni dogovor. Ugovoreni brak. I ja sam predložila da budemo prijatelji s povlasticama kad smo već zapeli jedno s drugim. Nije riječ ni o kakvom pekmezastom, romantičnom braku dok nas smrt ne razdvoji.” Camryn podigne dlanove. “Samo kažem da seks muškarcima ne predstavlja tek nešto tjelesno kao što ponekad želimo vjerovati. I mislim da je nešto prestrašilo Nou – uvuklo mu se u misli.”

“To je smiješno.” Je li doista smiješno? Nisu li to iste stvari zbog kojih sam se i sama brinula? Pravi razlog zašto sam se bunila da se uopće zabavljamo na takav način?

“Smiješno ili ne, želim da znaš da njegovo povlačenje nije imalo nikakve veze s tobom, nego isključivo s onime što se događa u njegovoj glavi.”

“Nego, što ću sada?”

Vragolasto se nasmiješi. “Sve ovisi. Još ga uvijek želiš poševiti?”

Glupo pitanje. Je li n jednako 3,14? Ima li moj muž konjski kurac?

Da, za sve navedeno.

“Više od bilo čega na svijetu.” Uputim joj jednako bezobrazan osmijeh.

Camryn prasne u smijeh. “Dobro, evo što ćeš onda učiniti...” *** Nakon povratka na posao, naglo podignem glavu. Netko je prošao pokraj mog prozora – je li to bio Noah? Skočim sa stolca i povirim iza dovratka. Aha... prepoznala bih to dupe bilo gdje. Zamakne za ugao, a ja ga slijedim na, nadam se, pristojnoj udaljenosti. Vrijeme je da se suočim s njime, kako je predložila Camryn.

Stigavši do Noina ureda, shvatim da su mu vrata zatvorena i zaključana. Ali svjetlo je upaljeno i vidim obris njegove glave kroz mutno prozorsko staklo. Ne čini se kao da telefonira ili održava privatni sastanak.

Triput glasno pokucam na njegova vrata. “Hej, Noah.”

Ne odgovara. Dakle, inati se. Baš šteta, i ja se znam inatiti. Ponovno pokucam i povičem: “Znam da si unutra. Moram razgovarati s tobom.”

Vrata se naglo otvore. Noah djeluje živčano. No, dobro – nije jedini.

“Bolje ti je da nešto gori”, prasne.

Ne sklanjam pogled s njega. “Žao mi je, ali ne gori. I moramo razgovarati nasamo.”

Usne mu se stisnu u tanku crtu, ali odmakne se kako bi me propustio u ured.

Zatvorivši vrata za sobom, okrenem se prema njemu. “Dakle... što se tiče onoga sinoć. Hoćeš li mi reći što se dogodilo?”

Prekriži ruke na prsima. “Zar nisi bila ondje? Već znaš.”

“Ne, zapravo ne znam.” Ispravljajući leđa – ne mogu parirati njegovoj visini, ali svejedno se trudim – položim dlanove na kukove.

“Spoj, ples, zavođenje, a potom šipak.”

“Rekao sam ti da se nisam dobro osjećao.”

“Zbilja? Zato što mi trenutačno ne izgledaš bolesno.” A ako mu je sinoć i bilo loše, zašto je spavao na kauču? Nema šanse. Ne vjerujem u to.

Noah podigne ruke u zrak. “Možda je krivo nešto što sam večerao.

Možda me samo zaboljela glava? Čemu prokleto rešetanje?”

Potom spusti pogled. Vrlo kratko, ali zamijetila sam to i znam prepoznati njegove metode izmotavanja kada ih vidim. Stoga ustrajem.

“Meni se zapravo činilo da se bojiš seksa.”

On trepne razjapivši usta, a potom se na silu nasmije. “Molim? Još uvijek razgovaramo o meni, zar ne? Vječito mi prigovaraš jer sam... kako si ono rekla? Poševio pola New Yorka?”

“Ali ja nisam tvoja uobičajena lovina. Ja sam tvoja žena. Ispravi me ako griješim, ali tvoj je stil prije bum, tras, hvala i doviđenja, nego dok nas smrt ne rastavi.“ Zastanem kako bih napadno podigla obrve zureći u njega. “Ono sinoć nije trebala biti neobavezna ševa poslije koje bi za pet minuta zaboravio moje ime. Mislim da si odustao jer te brine da bi seks mogao učiniti stvari između nas odveć stvarnima. Strah te je da bi možda mogao osjećati nešto prema meni.”

Noah načas zuri u mene s izrazom koji ne mogu protumačiti. Lice mu je iskrivljeno, gotovo ogorčeno, ali istodobno djeluje kao da mu je... laknulo?

Kada konačno progovori, glas mu je puno mirniji. “Koja hrpa govana. Previše umišljaš u vezi s time. Već sam ti rekao zašto sam sinoć prestao, stoga prestani izmišljati glupe priče.” Trepnem, iznenađena količinom povrijeđenosti koju mi nanose njegove riječi. Pomisao da me možda voli naziva... hrpom govana?

Ali što me briga? Ne volim ga. Romansa nikada nije bila dijelom ovog braka, a nije ni dijelom našega pokusa u spavaćoj sobi. I zašto me onda njegovo odlučno poricanje toliko... razočarava? Samo sam ga željela nagnati da prizna ono o čemu smo Camryn i ja raspravljale, da bi seks između nas mogao djelovati ozbiljno, ali da nije. Da sve može ostati ležerno.

Prikrivši povrijeđenost, oštro odvratim: “Pa, ako se osjećaš bolje, onda zakažimo novi termin za večeras. Već sam kupila kondome u ljekarni na putu za posao.” Pomno promatram izraz njegova lica. “Osim ako nemaš nekakav problem u vezi s time?”

Namršti se, ali odvrati: “Zvuči dobro.”

“Sjajno. Vidimo se kod kuće.” Otvorim vrata njegova ureda i zaputim se natrag u svoj. Nadam se da ću sada uspjeti odraditi barem dio posla nakon što sam dovela svoj privatni život u red.

DEVETO POGLAVLJE

Noah Današnji razgovor s Olivijom u uredu još mi uvijek odzvanja u ušima nakon što stignem kući netom prije pet. Izvukao sam se s posljednjeg sastanka, zamolivši pomoćnicu da me pokriva, zato što znam da će Olivia večeras očekivati seks. I znam da moram smisliti način da joj sve ispričam.

Za ugovor. Za razdragano djetešce koje bismo trebali dobiti.

Mislila je da sam se uplašio seksa jer me brine da ću nešto osjećati prema njoj. Ali vara se. Već osjećam puno toga prema njoj. Oduvijek sam osjećao.

Bila je odlučna. Večeras se seksamo. I točka. Čak je kupila i kondome.

Koji ću kurac napraviti? Odglumiti alergiju na lateks? Nema šanse da povjeruje. To je tako glupa ideja; ne mogu vjerovati da uopće razmišljam o njoj. Toliko sam potresen, toliko uplašen da mi na pamet padaju svakakva sranja.

Zgulim cipele s nogu i odložim ih u ormarić. Olabavivši kravatu, zaputim se u kupaonicu pa stanem zuriti u svoj odraz u zrcalu.

Kada sam potpisivao te dokumente, činilo mi se da radim ispravnu stvar. Spasiti tvrtku? Riješeno. Dobiti priliku sa ženom o kojoj sam oduvijek maštao? Riješeno. Napraviti bebu? Nije problem, zar ne? Ali sada kad se sve to doista događa, kada je postalo stvarno, jebeno ludim. Gubim glavu.

Prošlo je tek nešto više od tjedan dana od našeg vjenčanja, a već sam najgori muž na svijetu. Rosita je imala pravo u vezi s mojim podočnjacima. Izgledam grozno. Umijem se hladnom vodom u nadi da će mi pomoći. Ništa od toga. Još uvijek izgledam zbunjeno, umorno i uplašeno.

Ma, zajebi. Uspravim se u ramenima. To nisam ja. Nisam nekakav cmizdravac previše ustrašen pobrinuti se za vlastitu ženu. A to je u igri, zar ne? Olivia ima potrebe i ja sam taj koji bi se trebao pobrinuti za njih.

Imam dvije mogućnosti nakon što Olivia večeras stigne kući. Mogu joj sve priznati, reći joj za klauzulu o nasljedniku i pokazati joj poglavlje u ugovoru koje joj je promaknulo. Ili... mogu jebeno začepiti gubicu i udovoljiti joj. Pružiti joj seks bez obveza.

Tek smo se počeli slagati. Tek mi je počela vjerovati. Ako je večeras poševim pa bude uživala – u što nimalo ne sumnjam – bit će to velik korak za nas kao par. A nije li to upravo ono što nam je potrebno ako uistinu želimo imati dijete? Mislim da mi je to Rosita danas pokušavala reći, da Olivia i ja moramo uživati jedno u drugome. Na kraju krajeva, brak nam je još uvijek u fazi medenog mjeseca. Rad na bebi može doći poslije, nakon što naš odnos ojača u dovoljnoj mjeri da ga rasprava o nasljedniku ne uništi.

Ako želi siguran seks, s mnoštvom kondoma, učinit ću to. Ako ne budem, počet će sumnjati. Što mi drugo preostaje? Jedino što zasad mogu učiniti jest dobiti na vremenu za razmišljanje. Samo moram začepiti i obaviti svoju bračnu dužnost dok ne smislim najbolji način da načnem temu djece.

Posljednji se put pogledavši u zrcalu, duboko udahnem. Učini to, stari. To nam oboma može ići na ruku. Može biti početak nečega stvarnoga. Za sada, moja žena želi da budemo prijatelji s povlasticama, a ja posve sigurno neću uvrnuti nosom na takvu priliku.

Odem u kuhinju pa počnem vaditi namirnice iz hladnjaka kako bih spravio večeru. Ne znam pripremati puno jela, ali još uvijek pamtim nekoliko recepata koje me mama naučila.

Dok boravim u kuhinji, u društvu laganog cvrčanja posude za pečenje, moja prijevara ne čini se poput razorne katastrofe kakvom sam

je zamišljao. Nisam kukavica i zapravo ne lažem. Samo sam obziran – pomno biram pravi trenutak za načinjanje škakljive teme.

Učinkovito sjeckam povrće na kriške i kockice dok čekam da moja žena stigne kući s posla. Sve djeluje vrlo prirodno i posve uobičajeno.

Zazvoni mi mobitel pa vidim da sam dobio poruku od Olivije.

OLIVIA: Stižem kući. Plan za večeras vrijedi i dalje? Zato što ćemo se totalno poševiti. Zar ne, g. Tate?

Pročitavši njezine proste riječi, obuzme me lagano uzbuđenje. Dok mi srce ubrzano lupa, odgovorim.

NOAH: Apsolutno. Ja sam za ako si i ti.

OLIVIA: Vrijeme je da mi daš ili se predaš. Vrijeme je za šou. A kako mi se čini, šou je uistinu velik. ;) NOAH: Vidimo se uskoro, ženice.

Nasmiješim se i odložim mobitel kako bih dovršio večeru.

Kog sam se vraga toliko brinuo?

Bit će zabavno.

DESETO POGLAVLJE

Olivia Miris ribe, limuna i svježega začinskog bilja dočeka me po povratku kući. Ušavši u stan, duboko udahnem, a želudac mi stane kruliti. Hitro izujem ravne cipele za posao kako bih provjerila što se događa u kuhinji.

Uđem upravo u trenutku dok se Noah saginje kako bi izvadio posudu za pečenje punu prženih lososovih filea i šparoga iz pećnice. Kada pogleda preko ramena začuvši moje korake, pretvaram se da sam zurila u hranu, a ne u njegovu guzicu.

“Hej, Pahuljice, stigla si u pravi čas.”

“Izgleda sjajno.” Kunem se da sam mislila isključivo na večeru dok sam to govorila. “Nisam znala da znaš kuhati.”

Nasmijavši se, Noah odloži posudu na kuhinjski ormarić i stane vaditi tanjure iz drugoga. “Ne uzbuđuj se prije nego što kušaš. Mama me naučila pržiti ribu, a povrće i rižu naučio sam spravljati zahvaljujući internetu.” Upre prstom u staklenu posudu punu vruće rižine kaše koju dotad nisam zamijetila.

“Pa, izgleda dobro”, zacvrkućem, a potom se sjetim da sam to već rekla. Dovraga. Možda sam malčice izvan sebe. Želim to, doista, ali svejedno sam vrlo napeta.

A nervoza u mom trbuhu postane još jača nakon što mi Noah uputi lukav poluosmijeh, prepun grešnog obećanja. “Pomislio sam da bi nam godio polagan uvod u...” Dopusti svojim riječima da zamru.

Moj se um smjesta prebaci na ono što će noćas “uvoditi”. Želudac mi poskoči pa gotovo nesvjesno poližem usnice. Potom naglo skrenem pogled.

“Ja, ovaj, pretpostavljam da mogu donijeti piće.” Promucam prolazeći kraj njega s više žara nego što je nužno.

Pronađem bocu chardonnaya u hladnjaku, natočim dvije čaše do vrha pa izvadim pribor za jelo dok Noah stavlja hranu na tanjure.

Postavivši stol, prionemo na jelo, a meni se otme tihi uzdah zadovoljstva.

Večera nam je jednako ukusna kao što izgleda i miriše. Filei lososa i šparoga sočni su, meki i blago začinjeni solju, paprom i maslinovim uljem. Riža s umakom od limuna i bilja savršeno upotpunjuje naš obrok svojom raskošnom mekoćom.

“Rekao bih da sam zavrijedio službeno odobravanje”, Noah me zadirkuje. “Nadam se da ću noćas ponovno čuti taj zvuk.”

Lagano porumenim, ali odviše sam dobro raspoložena da bih mu rekla da ušuti. Međutim, mogu i ja njega zadirkivati. “Što je s tvojom prijašnjom lažnom skromnošću? ‘Ah, moglo bi biti bez veze, budi strpljiva...’”

Nasmije se. “Nisam rekao ništa takvo. Samo da znaš, volim kuhati – ali obično se ne trudim pronaći vremena za to. A i nisam usavršio mnoštvo recepata. Pravi muškarac prihvaća svoja ograničenja.”

“Očigledno pravi muškarac također priča u trećem licu.” Nacerim mu se. Potom mi se glas uozbilji. “Nego, još se uvijek dobro osjećaš? Nije ti nimalo loše?”

Zapravo želim pitati: Jesi li spreman za seks? Samo ne želim izgovoriti tu važnu riječ koja počinje slovom s. A možda mu se i ispričavam jer sam se danas ponijela poput kučke, a da pritom ne izgovorim ni onu drugu važnu riječ, koja počinje slovom o.

Noah zastane pa odlučno kimne. “Nikada bolje. I dalje se slažem, ako si ti za.”

Je li to njegov osmijeh malčice splasnuo ili samo umišljam? Popijem gutljaj vina kako bih spriječila samu sebe da opsesivno razmišljam o tome.

Noćas je u pravom planu moje tijelo, a ne um. Ako kaže da je spreman za akciju... Odagnam leptiriće u trbuhu još jednim zalogajem sočnog lososa.

Pojevši sve do posljednjeg zalogaja, Noah predloži: “Što kažeš na još jednu čašu vina?”

Pa, pretpostavljam da se nećemo smjesta baciti na krevet. Rastrgana sam između olakšanja i nestrpljenja. “M-može, zvuči dobro”, odvratim.

Natočimo čaše pa se preselimo u dnevni boravak. Ali kada sjednemo na kauč, Noah ne popije svoje piće. Odloži ga na stolić za kavu i položi dlan na moj. Pogledam ga i uvidim da mu je lice poprimilo izraz nalik na grabežijivčev.

I tek tako, sve se promijeni. Atmosfera, ionako prepuna očijukanja, postane teška i sparna poput zraka prije oluje.

“Jesam li ti ikad rekao koliko si zgodna u svom poslovnom ruhu?” zaprede. “Pa, zapravo si zgodna u svemu, a siguran sam da još bolje izgledaš gola.” Pohotno se naceri. “Ali uskoro ćemo doći do toga.

Uglavnom, kao što sam rekao, odjeća ti je toliko uštirkana da mi, dok te gledam na poslu, uvijek na um padaju... svakakve zamisli.”

Dovraga, taj bi glas trebalo zabraniti zakonom. Progutam knedlu i odložim čašu vina prije negoli ga prolijem posvuda po tepihu.

“P-primjerice?“ “Primjerice da klečim pod tvojim stolom glave između tvojih nogu i dajem sve od sebe kako bih te ometao dok obavljaš važan telefonski poziv.” Prstom pomiluje moju nadlanicu, rišući putanju kojom bi se kretao njegov jezik u toj maštariji. “A tada bi, nakon što bi uspješno izdržala cijeli poziv, dobila svoju nagradu. Podigao bih te i poševio na tvom stolu. Zadigao bih ti suknju do kukova, pomaknuo gaćice u stranu i otkopčao bluzu kako bih osjetio te tvoje raskošne sise na svojim prsima.

Ne mogu govoriti. Sudeći po vrućini koju osjećam u obrazima, vjerojatno sam crvena poput paprike.

Noah nastavi. “Ljudi kažu da samo žene privlači moć. Glupost.

Privlači i muškarce... samo se većina boji moćnih žena. Ali ne i ja.” Čvršće stisne moju ruku i povuče je na svoju ogromnu, krutu izbočinu, dokazujući istinitost svojih riječi. “Budi uvjerena, Pahuljice, večeras neću stati. Ne dok te ne zadovoljim.”

Moj odgovor raspline se u uzdah nakon što me snažno poljubi.

Rukom mi obujmi zatiljak, zaplećući prste u moju kosu i čvrsto me držeći, pomičući me onako kako želi. Onako kako oboje želimo. Drugom me rukom miluje, spuštajući je s moje čeljusti niz vrat i vraćajući je gore.

Polagani su to, čvrsti dodiri, s namjerom da me opuste i prepuste njegovim rukama. I učinkoviti su. Uskoro se rastapam pod njime.

Naizgled osjetivši točan trenutak u kojem sam postala spremna, njegovi prsti skliznu kako bi mi otkopčali bluzu. Jedan za drugim, dugmad popušta, i to tako polaganim ritmom da se zamalo počnem vrpoljiti. Ne želeći prekinuti naš poljubac, čak ni nakratko, čak ni kako bi me razodjenuo, izmigoljim iz bluze. Osjećam kako mu se usne razvlače u maleni, samodopadni smiješak na mojima.

Dodiri mu se preobraze iz ugodnih u poticajne – zadirkuje osjetljivo mjesto točno ispod moga uha, klizeći prstima niz udubinu moje kralježnice, od stražnje strane mog vrata pa sve do križa. Dah mi zastane svakoga puta kada mu prsti zapnu za kopču moga grudnjaka, pitajući se hoće li ga sada otkopčati. Ali tek kada se nagnem prema njemu, konačno to učini.

Jednim vještim potezom njegovih prstiju, moje se grudi opuste.

Obrazi mi planu pa zatomim uzvik uzbuđenja. Isuse. .. znam da je imao puno prakse u razodijevanju žena, ali čak si ni sama ne mogu otkopčati grudnjak jednom rukom.

Noah se odmakne kako bi spustio naramenice, upijajući prizor mojih grudi dok ih polako otkriva. Zadrhtim, osjećajući kako me gotovo

miluje pogledom. Na sebi još uvijek imam suknju i najlonke, ali Noin pohlepni pogled čini da se osjećam golom. Iako na neobično dobar način – u meni ne budi ranjivost ili slabost. Gleda me kao da vidi pravu mene, bez krinke, i to kao da sam nešto najljepše što je ikada vidio. Jedina žena u njegovu svijetu.

Gotovo s obožavanjem, sagne glavu kako bi mi poljubio bradavicu.

Naglo uvučem dah; čak i taj lagani dodir propara me poput strujnog udara. Ohrabren, ponovno je dohvati usnama, ovoga puta vlažnijima, pa klizne krutim vrškom odašiljući iskre ravno u moj klitoris. Ispustim dug, promukao uzdah kada me počne sisati i lizati – a potom još jedan kada svojim krupnim dlanom obujmi drugu dojku i štipne mi bradavicu. “Č-čekaj, stani”, uzdahnem. “Ti si još... majica... nije pošteno...”

Prokleto sam nesposobna složiti smislenu rečenicu pred njegovim napadom.

Prepredeno se smiješeći, Noah se odmahne. Iskoristim priliku kako bih došla do daha dok on prevlaci majicu preko glave i baca je na pod pokraj moje bluze. “Želiš nastaviti u spavaćoj sobi?” upita.

Gorljivo kimnem, odahnuvši jer me poštedio truda da to izgovorim naglas. Toliko ga silno želim da mi cijelo tijelo bruji.

Uhvati me za ruku i povede niz hodnik. Sjedne na krevet dok ja stojim između njegovih koljena pa se nagne i ovije ruke oko mojega struka. Dok prstima otkopčava moju usku suknju, usnama nastavlja napadati moje grudi. Teško dišem, pridržavajući se za njegova ramena kako bih ostala na nogama.

Crni keper konačno sklizne na pod pa iskoračim iz njega, dublje u Noin zagrljaj. Njegova erekcija okrzne donji dio mojih bedara.

Ohrabrena, pomaknem koljeno naprijed kako bih je protrljala, za što me

nagradi prigušenim stenjanjem. Potom dođe red na mene da zastenjem kada Noah čvrsto primi moje prepone.

“Kvragu”, zareži, “promočila si gaćice, Pahuljice. Vjerojatno bih te odmah mogao nagnati da svršiš, samo tako.”

Odjednom se nađem na krevetu dok se Noah naginje nada mnom.

“Ali neću”, nastavi. “Zato što oboje znamo što je noćas u igri. Dobra stara ševa.” Jednim prstom klizne niz moju ključnu kost, između grudi i posve dolje, tjerajući moju kožu da se naježi. Ugrizem se za usnu kada jagodicom okrzne usne moje piće kroz vlažno platno gaćica.

Naceri se poput gladna vuka. “Kako bilo, prvo te moramo dobro ovlažiti i pripremiti.”

A tada, prije nego što dospijem bilo što reći, Noah svuče moje gaćice i baci se u akciju. Divlji, grčevit jecaj provali iz moga grla. Vrti jezikom oko moga nabubrjelog klitorisa tako da jedva uspijevam doći do daha, a kamoli biti tiho. Isuse, dečko liže piću kao da skapava od žeđi. Njegov dugi, debeli prst uđe u mene, savije se i... Isuse Bože, ponovi to! Moji prsti zgrče se u njegovoj kosi, pritišćući mu lice o moju picu tako da vjerojatno ne može disati, ali nije me briga, ne mogu prestati, ne mogu to podnijeti i mišići mi se sami koče.

Povuče prst, ali ga i silovito vrati. Slabašan, očajnički zvuk otme mi se s usana dok Noah liže moj klitoris i razdvaja pa skuplja kažiprst i srednji prst duboko u meni. Doslovce dršćem, i to ne samo zbog osjećaja koji me prožimaju. Znam zašto se toliko trudi pripremiti me. Već sam vidjela njegov ogromni kurac – a prošlo je prokleto puno vremena otkad je nešto bilo u meni. Stoga moram biti vlažna i rastegnuta koliko god mogu.

Drhtaj prostruji mojom kralježnicom, manjim dijelom zbog nervoze, a većim zbog uzbuđenja. Želudac mi se zgrči od nestrpljenja.

Tako sam spremna za to, za njega, da imam osjećaj kao da gorim. Glasno dašćući, zadrhtim i stisnem njegove prste. Još malo, samo malo...

Ali kurvin sin povuče se. “Ne još”, zadirkuje me.

Gotovo ga prijekorno pogledam jer je stao. Ali znam što slijedi i želim svršiti dok je u meni. Kimnem u znak nijeme požude dok on žurno svlači hlače i bokserice, a potom uzima kondom sa svog noćnog ormarića i navlači ga. Čekaj, taj prizor djeluje pogrešno. Pokušam pribrati svoje požudom ošamućene misli. Sve ovo vrijeme imao je kondome – čak i sinoć? Zašto je onda prestao kada sam ih spomenula? I zašto sam jutros morala svraćati u ljekarnu?

Ali moje se misli rasplinu čim počne ulaziti u mene. Zastane mi dah; tako je velik i prošlo je toliko vremena da me zaboli čak i nakon prvih nekoliko centimetara. “Čekaj”, dahnem, a on se smjesta ukipi.

“Jesi dobro?”

“A-aha”, odvratim. “Nastavi. Samo... polako.” Ni u ludilu ne želim da stane. Nije me briga odakle mu kondom, samo da se već jednom poševimo.

Malo-pomalo, Noah prodire u mene, zastajući svaki put kada bih se napela. “Tako treba. Sjajno ti ide”, promrmlja.

Glas mu je napet; sigurna sam da se suzdržava. Izgleda nevjerojatno seksi dok se naginje nada mnóm, razdvojenih usana i tih vena koje se ističu u njegovim napetim podlakticama.

Upravo kada imam osjećaj da više ne mogu podnijeti, on konačno uđe do kraja. Već me oblio znoj. Osjećaj punoće oduzima mi dah, a blago peckanje od rastezanja na granici je između bola i užitka.

Počne se povlačiti, a potom iznova uđe, jednako polagano kao i prije.

Ali sada sam spremna za pravu stvar. Petama pritisnem njegova križa kako bih ga potaknula.

Oči mu zablistaju. “Ah, tako znači?”

Zastenjem u odgovor, zato što oblikovanje pravih riječi dok je tako duboko u meni jednostavno nije moguće.

“Spremna si za žestoku ševu?” Polako se izvuče, gotovo do kraja – a potom snažno tržne kukovima naprijed.

Otvorim usta pred naletom nijemog povika. Noah se povuče i nabije me još jednom, pa još jednom, konačno me jebući kako priliči. Sa svakim njegovim oštrim nasrtajem obuzima me blaženstvo, a svaki novi val u stopu slijedi prethodni, dižući me u nebesa, potapajući me, preplavljujući.

Užitak me ošamućuje. Tako je snažan da nisam sposobna razmišljati, disati ili bilo što osim dahtati.

“Dovraga, dušo, tako si sjajna”, Noah proštenje. “Toliko sam dugo žudio za ovime. Znao sam drkati svake večeri misleći na tebe... želeći se zakopati u tebe i natjerati te da vrištiš moje ime. Jebeno sam žestoko svršavao zbog tebe.”

Glas mu je hrapav od požude. Obuzme me uzbuđenje na pomisao da sam ga toliko izludila da je posve izgubio kontrolu. Noah Tate, muškarac koji može imati svaku ženu koju poželi, godinama je čekao samo mene.

Silovito me poljubi, jezikom tražeći moj. Promjena položaja prisili me da podignem noge, zbog čega se njegova zdjelica trlja o moj klitoris pri svakom pokretu. Očajnički dašćem u njegova usta. Valovi ekstaze penju se sve više i više...

Sve dok ne dosegnu vrhunac pa se strovale, a orgazam stane odjekivati mojim tijelom. “Noah!” uzviknem rastačući u njegovu naručju.

“Jebote, osjećam kako svršavaš... tako si čvrsta, tako dobra da ću...”

Njegov promukao glas svede se na bezlično režanje, mračni primitivni zvuk pukog užitka. Snažno nasrne još nekoliko puta, dršćući na meni i u meni sve dok mu kukovi ne uspore i umire se.

Nekoliko se minuta samo grlimo, dašćući i uživajući u popratnim senzacijama dok se oporavljamo od vrhunca. Nisam sigurna da bih mogla

ustati čak i kad bih željela. Sada shvaćam na što žene misle kada govore o osjećaju da se Zemlja trese.

Uvučem zrak dok se Noah polako izvlači. Nagne se nada me kako bi bacio kondom u koš, a potom legne pokraj mene i osloni glavu na lakat kako bi me promatrao.

“Onda... što kažeš?”

Ah, ma daj. Nakon svega, ne bi trebao očekivati da sam u stanju smisleno govoriti, a kamoli dati prokleti osvrt.

“Dobro”, promrmljam. Bolje od toga ne mogu. Ali pretpostavljam da je manje sramotno od jedanaest od deset ili ne osjećam noge.

Osjećam njegov smijeh prije nego što ga čujem. Posegne za mojim dlanom pa ispreplete naše prste. Podižući moju ruku prema svojim usnama, utisne nježan poljubac u nadlanicu pa mi povuče ruku preko svoga tijela.

Sigurna u njegovu naručju, ležim opuštena, iscrpljena i okupana toplim, zlatnim blistavilom zadovoljstva. Konačno sam to učinila.

Poševila sam Nou Tatea, i bila je to jedna od najboljih ideja koju sam ikada imala. Znala sam da je seks bolji nego što sam ga dosad iskusila – inače ljudi ne bi govorili o njemu kao što to čine – ali nikada nisam ni pomislila da može biti ovako dobar. Čak mu ni moje tinejdžerske maštarije nisu dovoljno blizu.

Zaključim da se moje monotono, bolno petljanje s Bradom nimalo ne računa. Danas sam doživjela svoj pravi prvi put. Otvorio mi se cijeli novi svijet užitka i namjeravam ga u potpunosti istražiti.

Obuzme me ogroman poriv za zijevanjem, prekidajući tijek mojih misli. Ah... odmah nakon što se odmorim.

Privučem se bliže Noi i položim glavu na njegov biceps pa zajedno utonemo u san.

JEDANAESTO POGLAVLJE

Noah Oduševljava me prizor Olivije dok pokazuje tom umišljenom šupku gdje mu je mjesto.

Petak je i prisustvujemo uobičajenom izvršnom sastanku s upravnim odborom, Olivijinim ocem Fredom, savjetnikom moga pokojnog oca Prescottom te s voditeljima marketinškog i financijskog odjela i kadrovske službe. A financijski službenik – Metuzalem po imenu Peter kojega smo trebali otpustiti prije deset godina – načinio je stravičnu pogrešku posumnjavši u njezinu stručnost malčice odlučnije nego što je trebao.

“Petere, cijenim vašu strast spram te teme.” Olivia govori sigurno i odmjereno, puno mirnije nego što bih to ja učinio na njezinu mjestu. “No, otkad smo Noah i ja preuzeli ulogu izvršnih direktora, tvrtka napreduje polako, ali sigurno.”

Peter se premjesti u svom stolcu, ispustivši zvuk koji za moj ukus odveć nalikuje frktanju.

Namrštim mu se. Hej, jebi se i ti, prijatelju.

Ne znam zašto mi je tek sada sinulo, ali predrasude s kojima se Olivia suočila kako bi zauzela ured izvršnog direktora i začelje konferencijskog stola jamačno su bile zastrašujuće. Mlada je, žena je i kći bivšega šefa – sve ono zbog čega će uskogrudni muškarci poput Petera pretpostaviti da nije kvalificirana za svoju novu ulogu.

I sam poželim dati neželjen komentar o njegovu ponašanju, ali ne učinim to. Olivia se zna brinuti za sebe i neću dati naslutiti suprotno tako što ću joj priskočiti u pomoć, posebno pred svim tim djelatnicima tvrtke.

Nije joj potreban muškarac da bi je spasio i ta me njezina osobina silno zadivljuje.

Nimalo smetena, Olivia dovrši svoje ušutkavanje Petera kao da nije čula njegovo frktanje. “Ako biste voljeli dodatno raspravljati o mom planu, možete mi se poslije pridružiti u uredu pa ću vam ga objasniti... na jednostavan način, ako će to pomoći. Međutim, neću dopustiti da nastavite skretati ovaj sastanak u neželjenom smjeru. Nego, bi li još tko želio raspravljati o poslu ili smo završili?”

Peter razjapi usta. Ali uskoro ih iznova poraženo zatvori, a ja zatomim cerek.

Kada svi ostanu šutjeti, Olivia ustane. “Hvala svima na vremenu koje ste izdvojili i molim vas da mi vaši odjeli do kraja dana pošalju izvješća.”

Svi se razbježe, stoga samo Olivia i ja ostanemo stajati u sobi za sastanke. “Jesi li dobro?” upitam.

Duboko udahne. “Naravno.” Čak i kada nije dobro, u krvi joj je da to hrabro podnosi i ide dalje.

Zbog toga se ponosim što je poznajem, radim s njom i vodim je kući sa sobom.

“Peter je govno. Hajde, idemo popiti čaj.”

Nasmiješi se prvi put od početka sastanka. “Sjajno zvuči.”

Odvedem Oliviju u svoj ured u kojem imam električno kuhalo, ljubazan dar moje tajnice. Malena kolica sa staklenim poklopcem sadržavaju bočice vode, kolekciju raznih engleskih čajeva u vrećicama i dvije šalice.

Nakon što voda proključa, natočim Oliviji šalicu i pružim joj je. Ona me promatra s oklijevanjem. “Što je?” upitam.

“Hoće li ti smetati ako zatvorimo vrata?”

“Nimalo.” Priđem vratima na suprotnoj strani ureda i zatvorim ih, pitajući se čemu potreba za privatnošću.

Olivia pijucka čaj dok ja spravljam svoj, a potom sjednem u naslonjač pokraj njezina. Na kasnojutarnjem suncu sve djeluje vedro, ali slutim da je nešto muči. Okreće jednostavnu burmu od platine i dijamanata na svojem prstu.

“Reci mi što te muči, Pahuljice”, potaknem je. Nešto i te kako kuha u njoj, a pretpostavljam da ima nekakve veze s prošlom noći.

Poševili smo se kao zečevi i goli zaspali jedno drugome u naručju. A jutros smo se spremili za posao i doručkovali kao i obično, kao da se ništa nije dogodilo. Nemam pojma što joj se mota po glavi, žali li zbog onoga što smo učinili ili što.

Moja kita definitivno želi reprizu. Već sam počeo maštati o cijelim vikendima tijekom kojih ću je jebati do besvijesti. Hej, tip se smije nadati, zar ne? Ali ne znam što ona misli o našem prvom putu. A ako ću iskreno... nisam posve siguran ni što ja mislim.

Djelomično sam se nadao da će seks biti osrednji. Da će se Olivijina hladnoća i suzdržanost prenijeti i u spavaću sobu, da će samo ležati dok je budem ševio. Ah, kako sam se prevario. Bila je silno zainteresirana i vrlo, vrlo željna, odgovarajući na svaki moj nasrtaj i ispuštajući seksi dahtaje svakog puta kada bih prodro u nju.

A dok je svršavala? Nije se suzdržavala poput nekih žena, pribojavajući se da će biti preglasna ili misleći o seksu kao o nečem sramotnom. Ne, Olivia je veličala seks. Vrišteći dok je svršavala, dašćući moje ime, grebući mi leđa. Slijedio sam je preko ruba... i sada se bojim da bih je slijedio i na sam kraj svijeta.

Ono sinoć bilo je gotovo savršeno. Bolje nego s bilo kojom ženom s kojom sam ikada spavao. A negdje u dubini duše već znam zašto. Posebna je; između nas postoji nešto što nikada prije nisam imao. Iako sam

oduvijek želio Oliviju i gajio snažne osjećaje prema njoj, živcira me priznati koliko mi zapravo znači. Koliko snažno moje srce tuče zbog nje, koliko sam daleko spreman otići zbog nje...

Očito ne dovoljno daleko da se pri berem i kažem joj za ugovor. Želudac mi se zgrči.

Olivia odloži svoju šalicu na stakleni stolić pred nama i prekriži noge.

Odjevena je u seksi, usku bijelu haljinu i crni sako skrojen po mjeri.

Krupna tirkizna ogrlica jedini je živahni detalj na njoj, ali savršeno je dovoljan. Žena se zna nositi. Prisjetivši se svojih ranijih misli tijekom sastanka, zapitam se koliko vremena provodi svakog jutra pronalazeći savršenu ravnotežu između ženstvenosti i izgleda koji će joj osigurati da je ozbiljno shvate na poslu.

“Ja, ovaj...” Zastane spuštajući pogled na svoje crveno obojene nokte.

“Reci mi.” Nagnem se bliže.

“Ono sinoć bilo je...” Ponovno utihne, izvrćući dlanove u krilu.

“Nalik na stavku s popisa stvari koje treba učiniti prije smrti. Nešto što sam trebala ispuniti – neobvezni seks s Noom Tateom. Mislila sam da će biti zabavno i veselila sam se činjenici da ću to obaviti.”

“A sada kad smo to obavili?” Srce mi ubrza.

Duboko udahne.

“Olivia, pogledaj me.” Moram vidjeti njezine oči, moram vidjeti žali li zbog toga kao što se pribojavam.

Podigne pogled, a izmučenost u njezinu pogledu gotovo me slomi.

“Jedan put nije bio ni približno dovoljan”, dahne.

U sljedećoj sekundi silovito je privučem u naručje i na svoja prsa.

Jezik joj jurne donjom usnicom netom prije nego što moje usne prekriju njezine.

Moram joj svući tu haljinu i naguziti je preko svog stola što je prije moguće. Ne prekidajući poljubac, strgnem joj sako i pronađem zatvarač

na poleđini njezine haljine pa ga povučem niz otmjeni nagib njezine kralježnice. Kada ostane samo u čipkastom grudnjaku boje kože, tangama i crnim štiklama, okrenem je licem prema svom stolu.

Položivši oba njezina dlana na njega, kažem: “Drži se, dušo.” Potom se spustim na koljena za njezinim leđima i pomilujem njezino okruglo dupe, šaljivo ga pljesnuvši.

Olivia glasno uzvikne, prije od iznenađenja nego od bola.

“Psst”, kažem joj, prelazeći dlanom preko zažarenog mjesta. “Možeš li ostati tiha za mene?”

Olivia kimne, a pogled joj jurne prema vratima mog ureda. Prema nezaključanim vratima kroz koja bi u svakom trenutku netko mogao ući.

Protrljam joj piću kroz vlažno platno tangi, a ona isturi guzicu, upirući se kukovima o moj dlan.

“Tako željna. Obećavaš da možeš biti tiho?”

Ponovno kimne.

Zadignem rub gaćica i gurnem prst u njezin podatni otvor. Tako slasno uska i vruća. Uživam u pogledu dok moj prst ulazi u nju, sve dublje i dublje, nestajući članak po članak, a potom se ponovno izvlači. Već je počela dahtati, a njezina utroba stišće me pri svakom pokretu. Ženidba me natjerala da nešto shvatim. Više ne želim beskrajni niz neobveznog seksa za jednu noć. Želim... intimnost. Obiteljski život.

Nekoga s kime ću kuhati i maziti se, nekoga s kime ću dijeliti svoje uspjehe i tko će me noću grijati u krevetu. Želim ženu. Želim Oliviju.

Ali opet, moje misli zastru sjene. Još joj uvijek prešućujem istinu. Ne znam kako će reagirati, kako da objasnim stvari na način koji će istodobno poštedjeti njezine osjećaje i tvrtku. A dok je god zavaravam, neću moći ostvariti istinsku povezanost za kojom žudim. Tajna s klauzulom o nasljedniku ispriječila se između nas poput zida. Njoj nevidljiva, meni nepremostiva.

U mislima prodrmani samoga sebe. Olivia dašće i njiše kukovima u skladu s mojim pokretima, očajnički želeći još. Koji mi je kurac? Olivijino golo dupe i pića nalaze mi se pred samim nosom, a nisam u stanju usredotočiti se.

Priberi se, idiote, dreknem sam na sebe. Tvoja te žena treba. Kakav bije to muškarac ostavio na cjedilu?

Povučem prste – o, jebote, njezin slabašan cvilež u znak razočaranja dopre ravno do moje kite – pritisnem joj leđa sve dok se ne ispruži na stolu isturene stražnjice pa položim usne ravno na njezin klitoris. Samo jedan trenutak sisanja natjera njezine usne na divlji povik. Osmjehnuvši se, naslonim se na pete.

“Oprosti”, šapne. “Molim te, nemoj prestati. Bit ću dobra.”

Nacerim se i nastavim. Položivši oba dlana na njezine guzove, palcem razdvojim njezine vlažne usne kako bih mogao dosegnuti mjesta zbog kojih grize usnu trudeći se ostati tiha.

Ližem je i sišem sve dok ne počne drhtati i vrpoljiti se. Ne popuštam, nemilosrdno je zadovoljavam straga. Zarijem prste u njezine kukove dok snažnije pritišćem lice o nju. Moram ući dublje. Moram biti blizu Oliviji najviše što mogu, utopiti se u njezinu okusu, mirisu i vrućim, ljepljivim sokovima, ali još uvijek nije dovoljno.

Svrši uz prigušeno stenjanje dok joj se prsa žustro nadimaju i spuštaju na mojemu stolu. Poljubim joj guzu, bedra, stražnju stranu koljena, na što zadrhti, a potom ustanem.

Umjesto da mi zahvali ili dobaci nekakvu sarkastičnu primjedbu kakve sam navikao čuti od nje, Olivia mi smjesta počne otkopčavati hlače.

O, da. Moj remen padne na pod, a ona mi svuče hlače i bokserice do koljena.

Dlanovima uhvati moj kurac i počne pumpati ljubeći me u grlo.

Tako je prokleto slatka, tako željna, da gotovo ne mogu izdržati.

Podignem je uhvativši njezine kukove i posjednem je na stol. Na sebi još uvijek ima tange, ali to nije problem.

Dok me nastavlja milovati, stanem između njezinih bedara i podignem elastični pojas njezinih gaćica pa ih posve sklonim u stranu kako bih si omogućio pristup.

“Spremna za još?” upitam, nježno je razdvajajući palcem.

Slabašan cvilež jedina je potvrda koju dobijem.

Približim se i protrljam glavić o njezin klitoris. Olivia uzdahne i spusti pogled između nas.

“Tako si seksi”, kažem trljajući se o njezinu vrućinu i prekrivajući se njezinim sokovima.

Ne sklanja pogled s mene. Uzbuđuje me činjenica da me ne može prestati gledati, ali nešto u tome također me plaši. Kao da će vidjeti točno što osjećam prema njoj, otkriti da su moji osjećaji puno dublji nego što je uobičajeno za lažni brak. Možda to znači voljeti nekoga. Zastrašujuće je i nesigurno, i vječito ste u strahu da ne sjebete. Ali za mene, nije pitanje hoću li sjebati. Pitanje je kad ću to učiniti.

Noah, usredotoči se.

Namjestim glavić i lagano pogurnem. Uđem tek malčice pa zastanem, shvativši da nemamo kondom. Progutam knedlu.

Je li i Olivia svjesna toga? Slaže li se s time ili jednostavno nije primijetila? Ostavši savršeno miran, ponovno protrljam njezin klitoris.

Ona proštenje moje ime.

“Psst, malena.” Zagladim joj kosu i poljubim usne.

Trenutak djeluje nekako zanosno. Jarko danje svjetlo ulijeva se kroz prozor, a halogene svjetiljke blistaju odozgor. Vidim svaki dio nje.

Intimno je i zabranjeno, i silno me napaljuje.

Pokušavam zatomiti poriv za prodiranjem – ne želim da krikne i oda nas. Vrata sa zamućenim staklom i nisu neka zvučna izolacija. Siguran sam da je moja tajnica već čula Oliviju kada je svršila.

Slijedim Olivijin pogled na mjesto koje ga je prikovalo – spoj mojega i njezina tijela. Samo užareni vrh mog kurca nalazi se unutra, a debela vena pulsira u batini. Ponovno joj pomilujem klitoris pa osjetim kako me mišići u njezinoj utrobi stežu. Užitak jurne niz moju kralježnicu i već sam na korak od svršavanja.

“Nemoj me toliko stezati, jebote”, zarežim, oranje.

Olivia siđe sa stola. Načas pomislim da je čula nekoga – da će netko od naših kolega ili, još gore, njezin otac, upravo otvoriti vrata. Ali kada se ne pokrije, shvatim da nije tako. “Što je?” upitam.

“Nemamo kondom. Ne smijemo.”

U kurac.

Ne, zaboravi – u dva kurca.

“Pa, ova se situacija...”, spustim pogled na svoju razjarenu erekciju, “... mora riješiti. Kako očekuješ da ostatak dana radim u ovakvu stanju?”

Ona napući usne. Gotovo očekujem da mi kaže da stisnem zube i izdržim. To bi učinila stara Olivia. Ali ovo prekrasno, seksualno biće preda mnom nije stara Olivia.

“A što predlažete, kako da to riješim, gospodine Tate?”

Obožavam činjenicu da upotpunjava moju maštariju seksa u uredu obraćajući mi se prezimenom.

“Mogao bih te poslati u lov na kondome, ali to bi moglo predugo potrajati. Ili...” Zamišljeno lupkam prstima po bradi. “Ili?”

“Mogao bih te naguziti preko svog stola i poševiti to tvoje prekrasno dupe ili te promatrati kako ovijaš ta lijepa ustašca oko mog kurca i gutaš svaku kap koju ću ti dati.”

Ne moram ni reći da me obje pomisli uzbuđuju preko svake mjere.

Načas djeluje kao da se srami, vrlo kratko, a ja umirem od želje da saznam što joj je u glavi. Potom se njezino samopouzdanje vrati u punoj snazi. “Neću prvi put... raditi to u tvom uredu.”

“Pod W misliš na stražnji ulaz?” upitam.

Hitro kimne.

Zanimljivo. Nije rekla nikada, samo kaže da to ne želi u ovom trenutku.

Moja mala Pahuljica otopila se preda mnom. Nema više hladne, ozbiljne žene kojoj sam toliko silno želio pomrsiti račune. Sada je žena iz mojih snova, kruta kad je potrebno, ali blaga i željna kada smo sami.

Ne rekavši više ni riječ, Olivia se spusti na koljena preda mnom i uhvati me rukom. Potom me stavi u usta, a glava joj počne poskakivati u ritmu s dlanom i. ..jebote, moja žena dobro puši.

Nakon tek jedne minute, dašćem i trbušnjaci mi se stežu, a orgazam približava.

“Olivia”, proštenjem, dlanom obuhvaćajući njezin obraz dok nastavlja pomicati glavu amo-tamo. “Svršit ću.”

Upozorim je kako bih joj pružio priliku da se odmakne, shvativši da ću svršiti po gomili podsjetnika na svom stolu. Ali ona se ne pomakne, samo me dublje usiše uz požudan uzdah.

U kurac. Žestoko svršim dok mi krv bubnja u ušima, a Olivia proguta svaku kap.

“Ti bokca, princezo.” Pomognem joj ustati, a potom iznova navučem hlače. “To je bilo nevjerojatno.”

Prepredeno mi se nasmiješi. “Drago mi je da ste uživali, gospodine Tate.”

Nakon dugog poljupca u znak pozdrava, Olivia ode, a ja sjednem za svoj stol s idiotskim, zaljubljenim osmijehom na usnama.

Ali spokojna atmosfera ne potraje. Pokucavši na dovratak, Fred uđe u ured.

“Hej, Noah, imaš li minutu?”

Nevoljko kimnem. U kurac. Nadam se da neće primijetiti da prostorija miriše na piću. Piću njegove kćeri.

“Uđi, Frede. Kako ti mogu pomoći?”

“Hoće li ti smetati ako zatvorim vrata?” upita.

Kimnem. “Naravno da neće.” Njegov dolazak zasad jezivo nalikuje Olivijinu, ali ako misli da ću mu lizati dupe na svom stolu, gadno se zajebao.

Zatvorivši vrata, Fred se smjesti u naslonjač pred mojim stolom.

“Kakva je situacija?” upita napućenih usana i sumnjičava glasa.

“Dobra?” zbunjeno odvratim. Na koji kurac misli?

“Zapravo sam došao razgovarati s tobom o nečem škakljivom.

Točnije, je li Olivia već zatrudnjela?”

“Hm...” Progutam knedlu i hitro skrenem pogled.

“Zato što se bojim da je Peterov jutrošnji ispad bijesa tek početak.”

“Kako to misliš?” Ako itko od tih bezveznjaka bude pokušao potkopati Oliviju, ako se itko od njih bude na bilo koji način okomio na nju, tako mi Boga...

Fred se nelagodno premjesti u naslonjaču. “Uprava je pristala na devedeset dana.”

“Da, i?” Nestrpljivo lupkam prstima po stolu. Još uvijek imamo dosta vremena, koliko ja znam.

“A prošlo je više od jednog mjeseca bez rezultata. Postaju nervozni.

Još uvijek razmišljaju o tome da nas se riješe, sinko.”

Pogled u njegovim očima ne odražava tek nesigurnost, nego čistu paniku. Teško uzdahnem.

“Postoji još nešto”, nastavi. “Moje zdravlje...” “Što je bilo, Frede?” Nagnem se naprijed u svom stolcu, podbočivši se laktima o stol.

“Pa, na početku godine dijagnosticiran mi je galopirajući rak, kao što znaš. Ali onkolog me obavijestio da nije reagirao na terapiju onako kako smo se nadali.”

“Zna li Olivia?”

Odmahne glavom. “Ne još. Nadam se da ću isprobati drugu terapiju prije negoli joj kažem. A trenutačno joj je i previše toga na pameti.”

Kimnem. Nisam posve neupoznat s time kakav je osjećaj gledati roditelja kako umire. “Pobrinut ću se za nju, Frede.”

Uputi mi potišten osmijeh. “Znam da hoćeš.” Potom ustane i priđe vratima.

Ne sviđaju mi se njegova pogrbljena ramena i umorno držanje.

“Frede, drži se, prijatelju. Riješit ćemo to.” Na silu ubacim malo nade i optimizma u svoj glas.

On me pogleda i kimne. “Samo požuri s tim testom za trudnoću.

Potrebne su nam neke dobre vijesti.”

Usta mi se osuše i kunem se da osjećam kako mi se krv povlači iz lica.

“Uskoro”, protisnem.

“Sada kad ste se vjenčali, a brojke porasle, i s djetetom na putu, akobogda, uprava neće imati šanse. Pobijedit ćete.”

Fred izađe i zatvori vrata za sobom. Što je dobra stvar, zato što nisam siguran jesam li trenutačno u stanju bilo komu pogledati u oči.

Olivia još uvijek ne zna. Tvrtka je još uvijek u problemima. Sve ovisi o tome. Ali ako priznam Oliviji i kažem da je joj prava svrha našega vjenčanja nasljednik, imam razloga vjerovati da će se okrenuti i otići. A ako je ne napumpam, tvrtka će otići u ruke naših protivnika. Izgubit ću ili Oliviju... ili Tate & Cane Enterprises.

Nagnem se naprijed i zarijem lice u dlanove. Kriste. Što da učinim?

DVANAESTO POGLAVLJE

Olivia Sljedeći tjedan prođe u magli dugih sati i ukradenih trenutaka.

Tijekom radnih dana Noah i ja ubijamo se od posla i savršeni smo primjeri marljivih šefova. Ali očijukamo i ljubimo se u svakoj prilici koju ulovimo, ljubomorno čuvajući svoje zajedničke noći. Prvi put u dugo vremena, Tate & Cane nije središte moga života – nešto mu se pridružilo.

Začuvši prepoznatljivo kucanje na otvorenim vratima svog ureda, podignem pogled s računala.

Noah se naslanja na dovratak. “Hej, Pahuljice. Jesi gladna?”

“Je li to neka fora ili misliš na pravu, doslovnu glad?” odvratim podigavši obrvu. Ako me upita želim li lijepu veliku kobasicu, kunem se Bogom...

“Uzet ću sve što mi se nudi.” Noah se nasmije. “Ali ne, samo sam se pitao želiš li uskoro na ručak. Želio bih tvoje profesionalno mišljenje u vezi s nekoliko stvari.”

Razmislim. S jedne strane, usred sam posla. S druge strane, također sam pomalo ogladnjela. Pogledam na sat. Nego što, vrijeme je ručka. I razgovarat ćemo o poslu dok jedemo...

Zašto ne? Odlučivši da izvješće može pričekati sat vremena, odgurnem stolac i ustanem. “Možemo odmah krenuti ako si spreman.

Zapravo sam i ja tebe htjela nešto pitati.”

Dizalom se spustimo u prizemlje. Vrijeme je ugodno, stoga odlučimo prošetati do malenog, ali otmjenog suši bara otprilike ulicu dalje od ureda. Cijelim putem pronalazimo razloge kako bismo dodirivali jedno drugo – dotičemo se rukama, “slučajno” sudaramo kukovima, šaljivo gurkamo ramenima, letimično stišćemo kukove u znak pažnje.

Konobarica nas posjedne za ugodan stol za dvoje, skriven od prozora.

Nakon što nas posluži pićima, upitam Nou: “Dakle, nešto si me htio pitati?”

Odmahne rukom. “Ti prva.”

“Pa”, počnem, naslanjajući se u stolcu, “brine me ovogodišnji odmor.” Svake zime obično organiziramo korporativni odmor u tropima na koji pozivamo izvršne djelatnike svojih najvažnijih klijenata. Sve to služi održavanju Tate & Caneova imidža personalizirane, luksuzne usluge. “Jednostavno mislim da si to trenutačno ne možemo priuštiti. Čak i da možemo, bit će prilično tijesno...”

Očekujem da će se Noah protiviti. Ili da će barem nabaciti nekakvu aluziju o “tijesnome”. Takvi događaji uvijek predstavljaju važnu priliku za umrežavanje. A ako odstupimo od svoje uobičajene rutine, klijenti bi mogli posumnjati u naše financijsko stanje. Posljednje što nam treba jest repriza prošlomjesečne panike s Red Dog Opticsom.

Ali Noah me iznenadi odgovorivši: “Onda ga otkažimo. Naši će zaposlenici shvatiti, a pronaći ćemo neki drugi način za ulizivanje klijentima.”

Trepnem prinijevši čašu ledenog čaja na pola puta do usana.

“Upravo sam to mislila. Čitaš mi misli.”

Dosad sam vidjela njegov vragolast smiješak već milijun puta, ali svejedno osjetim lagan treptaj niz kralježnicu kada zaprede: “Nadam se da razmišljaš i o drugim, zabavnijim stvarima.”

Iako si ne mogu pomoći, a da mu ne uzvratim osmijehom, nastojim ostati čvrsta i usredotočena. “Vratimo se na klijente – na koje ‘druge načine’ misliš?”

Razmislivši, Noah protrlja čekinje na svojoj trodnevnoj bradi.

“Mogli bismo pozvati izvršne direktore na privatnu galu. Jedan dan, jedna

večer. Čak i ako im platimo avionsku kartu i hotel, bit će jeftinije od slanja više od stotinu ljudi na Jamajku. Možemo reći nešto poput ‘odlučili smo organizirati intimniji događaj ove godine’ kako ne bismo morali priznati pravi razlog.”

“Neće li nas prozreti?” U takvu kontekstu, svi znaju da intiman zapravo znači skroman.

Noah slegne ramenima. “Što nam preostaje? Ako kažeš da si ove godine ne možemo priuštiti odmor, onda ti vjerujem.”

Sram me je priznati da nešto zatreperi u meni na njegove riječi.

Bespogovorno vjeruje u moju profesionalnu prosudbu. Bila je to tako jednostavna, nevina izjava, ali za sobom vuče toliku težinu, toliku vjeru.

“A mi njima moramo ukazati jednako povjerenje kako bi vidjeli kakvi smo uistinu”, nastavi Noah. “Nikad ne znaš... ako doista želimo preobraziti Tate & Cane, iskrenost bi se mogla pokazati našom najvećom prednošću. Pametan klijent cijenit će našu štedljivost i učinkovitost.”

Namigne mi. “I ne brini se, svejedno ću ih dobro zabaviti, s budžetom ili bez njega. Karibi im neće ni pasti na pamet kad ih se ja budem dočepao.”

“Da, dobro, prepuštam to glavnom zabavljaču.” Otpivši maleni gutljaj svoga pića, odmahnem rukom. “Čini se da smo postigli dogovor.

Prijedlog prihvaćen. Sad je red na tebi.”

On odvrati: “Dvoumim se bih li prepustio izradu našega novog stila pružanja usluga Acentix Telecomu. Pomalo su staromodni...” Zapravo je riječ o jednome među nekolicinom redovnih klijenata koje su tata i Bili uspjeli zadržati. “I oduvijek su bili zadovoljni našim radom.”

“Dakle, pitaš se bismo li se uopće trebali truditi ažurirati?” pojasnim.

“Tako je. Mislio sam da ćeš reći: ‘Ako nije pokvareno, ne popravljaj.’”

Okrene dlanove nagore. “Ali svejedno sam te htio pitati.”

Zurim u svoju čašu važući mogućnosti. Noah me dobro poznaje: moj prvi poriv bio je izbjeći trošenje sredstava na nevažan posao. Priprema

sastanka za iznošenje ponude neće zahtijevati puno truda, ali teško i da će uroditi velikim prihodom.

Međutim, iz nekog razloga osjećam se odvažno. Nešto u meni šapuće: Zašto ne? A taj glas silno nalikuje Noinu.

On pijucka piće i promatra me bez riječi, pružajući mi vrijeme potrebno za razmišljanje.

Naposljetku odvratim: “Mislim da bismo mogli pokušati. U najgorem slučaju, Acentix će reći ‘ne, hvala’ – što je ionako uvijek rizik pri ponudi – pa ćemo nastaviti s uslugom koju smo im dosad pružali. Stoga, zašto ne? Pravi razlog zašto nas je tata imenovao izvršnim direktorima jest to da uvedemo tvrtku u digitalno doba, zar ne? Ne bismo se trebali ustručavati iskušati nove stvari.”

Noah se nasmiješi. “Isprobavanje novih stvari definitivno je upalilo u našem slučaju.”

Znakovit pogled koji razmijenimo prekine zvonjava Noina mobitela.

Provjeri ga, a osmijeh mu blijedi iz sekunde u sekundu dok njegove tamne oči lete amo-tamo po zaslonu. “Što je?” upitam.

Molim te, bez sranja barem narednih pola sata. Znam da je to pomalo sebično od mene s obzirom na to da je svrha ovog ručka ionako posao, a ne zadovoljstvo. Ali živcira me što je moje vrijeme nasamo s Noom prekinuto.

“Samo e-mail od vođe projekta Parrish Footweara”, progunđa. “Ne brini se, ništa hitno. Navodno se Estelle bunila koliko nam treba da završimo prvu rundu proizvoda.” Noah iskrivi svoje pune usne. “Iako se složila s rokom koji smo joj bili ponudili prilikom potpisivanja ugovora.”

“Nismo odgovorni za kašnjenje ako zapravo ne kasnimo. Stoga nam, u pravnom smislu, ne može ništa. Ali...” Zamišljeno grickam usnu.

“Vjerojatno bismo joj ipak trebali pokušati ići niz dlaku. Taj bi nam odnos

dugoročno mogao donijeti puno novca.” Ako me surađivanje s Noom čemu naučilo, onda je to da održavanje pozitivne atmosfere zahtijeva puno više od pukih slova na papiru. “Trebao bi posjetiti Estelle. Pozvati je na poslovni ručak, nabasati na nju na kakvoj zabavi, nešto neobvezno poput toga. Samo da izgladiš stvari i uvjeriš je u naš napredak.”

Noah iznenađeno trepne. “Zbilja ti to ne bi smetalo?”

“Sviđaš joj se. Kad je već tako, mogli bismo iskoristiti tu prisnost.”

Ne tako davno, otpisala bih takvu vrstu druženja kao gubitak vremena.

Ali teško je poricati učinkovitost Noina karizmatična pristupa.

Nakrivi glavu pa shvatim što me zapravo pita.

“Osim toga, znam da se ništa neće dogoditi između vas dvoje”, kažem, toplo mu se smiješeći. Nalet nečega odvažnog potakne me da dometnem: “Može te gledati koliko joj srce želi, ali samo te ja smijem dirati.”

Noah ispusti tih, zadovoljan zvuk koji istodobno zvuči kao smijeh, ali i mrmljanje. “Nego što. Usput, Pahuljice, sviđa mi se ta tvoja strana. Bi li se to diranje uskoro moglo dogoditi?” Uzvratim mu jednako pohotnim pogledom. “Ako postupiš kako treba.”

Protegne se u svom stolcu prigušeno zastenjavši, časteći me primamljivom natruhom svoga čvrstog tijela pod odijelom, a potom se nasloni prekriživši ruke na svojim širokim prsima. Njegov osmijeh govori mi da točno zna što čini. “Pa, to je bila posljednja stavka na mom dnevnom redu. Imaš još nešto?”

Otpivši gutljaj, odmahnem glavom. “Ništa hitno. Camryn me neki dan pitala kako bismo trebali naplaćivati marketinški sadržaj. Ali samo sam ponudila svoje mišljenje i prepustila joj konačnu odluku.”

Noine obrve poskoče. “Prebacuješ posao na druge?”

“Njezin je tim prošao detaljnu obuku o društvenim medijima, ja nisam”, odvratim, opušteno sliježući ramenima. “I dosad je sve sjajno odradila.”

Ali znam zašto se čudi. Konačno sam uspjela ohladiti i predati uzde – barem kada je riječ o mojoj odanoj, odgovornoj najboljoj frendici. Osim što dajem povratne informacije na njezina tjedna izvješća, nastojim ne gurati nos u njezin posao.

“To je bilo lako. Raspravili smo o svemu, a hrana još nije ni stigla.”

Noah mi se naceri. “Čini se da će naš poslovni ručak biti samo običan ručak.”

“Jesi li to planirao sve ovo vrijeme?” prekorim ga, posve neuvjerljivo.

“Izvesti me na spoj usred radnoga dana?” Njegovo nedužno slijeganje ramenima narušava činjenica da se ne prestaje smješkati. “Možda.”

Nadugo zastanem, hineći da pretpostavljam da ti mogu oprostiti.”

ozbiljno

razmišljam.

“Pa...

Noah podigne prst u znak pobune. “Hej, ne igraš po pravilima.

Trebala bi se ljutiti na mene tako da te ja moram smekšati...”

“Pred cijelim restoranom?”

Njegov cerek postane apsolutno grešan. “Ah, Pahuljice, baš si perverzna. Planirao sam te samo poljubiti. Ali sviđa mi se tvoj način razmišljanja, a naizgled se sjećam da se ne libiš ludiranja u restoranima.”

“To je zato što mi se više sviđaš dok šutiš”, odvratim s osmijehom.

Posebno kada su ti usta zauzeta drugim stvarima.

“Nego, što kažeš na moj veličanstveni plan?”

“Hmm...” Ponovno se pretvaram da razmišljam. “Zasad ću uzeti poljubac. Poslije može više.”

“U uredu?” smjesta upita.

Zapravo, to ne zvuči tako... •

Čekaj, ne, što mi je? Uvlači me u zamku. Već smo prešli tu granicu i ma koliko uzbudljivo bilo, ne želim se zateći usred nekakva skandala.

Odlučno odmahnem glavom. “Kod kuće. Gdje možemo biti glasni i trajati koliko god želimo.”

On namjerno melodramatično uzdahne. “Ali to je tako daleko, a i ti si prva spomenula seks.” Prije nego što ga uspijem zadirkivati zbog vječne napaljenosti, dometne: “Ali pretpostavljam da mogu još malo biti dobar.

Isplati se čekati te.”

Obrazi mi porumene i prije negoli se nagne preko stola i usnama okrzne moje. Nisam sigurna što odgovoriti. Seksi očijukanje jedna je stvar, ali ta primjedba bila je gotovo odveć dražesna. Odveć stvarna.

Naš ručak pojavi se upravo u tom trenutku. Navalimo na slastan suši i razgovaramo o svemu osim o poslu. Uskoro i prebrzo, morat ćemo se vratiti na posao, ali trenutačno uživamo u međusobnom druženju.

Dragocjen je to sat koji provodimo nasamo, daleko od sve te strke i stresa. *** Barem jednom mjesečno, Camryn i ja nastojimo odvojiti malo vremena za žensko druženje kako bismo se tetošile i napričale jedna s drugom. Danas je taj sveti dan. Zakazale smo tretman luksuzne pedikure u svom omiljenom salonu. Sjedimo u susjednim naslonjačima, izmučenih stopala oslobođenih visokih potpetica i namočenih u kadicu s vodom koja miriše na lavandu. Ahh...

“Onda, kako si u posljednje vrijeme?” Camryn me upita dok djelatnica utrljava slani piling u njezine tabane. “Jesi li radila štogod zanimljivo bez mene?”

“Zapravo, jesam.” Ton moga glasa postane raznježen. “Noah i ja proveli smo cijeli vikend zajedno. U subotu smo išli na rani ručak,

kupovali na tržnici – kupio mi je božure koje uvijek uzimam, a čak ga nisam morala ni pitati – a potom smo posjetili impresionističku izložbu u Muzeju moderne umjetnosti. U nedjelju smo gledali P. B. and Jay...” “Onu novu romantičnu komediju?” upita, prekidajući me. “Aha. A potom smo večerali vani i otišli na ples.”

Hineći šok, Camryn pritisne slobodan dlan na svoje srce. “Čekaj.

Treba mi vremena da to provarim. Noah Tate kupuje cvijeće i gleda romantične filmove? A Olivia Cane...”

“A nije ti problem zamisliti Nou u muzeju umjetnosti?”

“Tamo su barem platna vjerojatno prikazivala gole žene. Ali Noah Tate, sav dražestan i pekmezast? I Olivia Cane, daleko od posla cijeli vikend? Bez plana? Iz čiste zabave? Mislim da bi mi srce moglo otkazati.”

Ne mogu si pomoći pa frknem. “Ah, začepi. Nisam toliko dosadna.”

“Jesi. Daj mi reci – krišom si odgovarala na poslovne e-mailove dok je on bio na zahodu, zar ne?”

“Samo da znaš, mobitel mi je bio isključen sve vrijeme dok smo bili vani.”

Camryn razjapi usta i posve se okrene prema meni, istinski zaprepaštena. “Isuse Bože! Tko si ti i što si učinila s mojom najboljom prijateljicom?”

Krotko slegnem ramenima. “Noah me uvjerio da će ured preživjeti dva pišljiva dana bez mene. I zapravo sam mu... povjerovala.”

Camryn ne kaže ništa. Samo se smješka zureći u mene, naizgled svjesna nečega što meni promiče. Želudac mi se uskomeša od nervoze. “Što je?” naposljetku upitam. Vrlo dobro znam da sam zagrizla njezin mamac, ali nije mi stalo u dovoljnoj mjeri da bih je pustila da i dalje tako prepredeno zuri u mene.

“Ah, ništa”, odvrati pjevnim glasom, punim lažne nevinosti. “Samo pretpostavljam da je sigurno vrlo uvjerljiv.”

“Što to treba značiti?” frknem. “To je samo zato što se u posljednje vrijeme osjećam samopouzdano u vezi s poslom. Imam osjećaj da se Tate & Cane polako vraća na pravi put.”

“Naravno, ali posao nije jedina stvar koja napreduje. Doslovce blistaš kada govoriš o Noi. I čini se da se njegov ležerni stav primio za tebe.”

Svjesna sam dvostrukog značenja njezinih riječi, ali oglušim se, ustrajna u namjeri da budem ona zrelija od nas dviju. “Bio je to samo jedan slobodan vikend. Strašna stvar.”

“Da, a vi ste definitivno kao na medenom mjesecu”, zaključi ignorirajući me kao ja maločas nju. Ispusti zadovoljan uzdah koji posve sigurno nije morao zvučati toliko teatralno. “Isprva sam sumnjala, ali čini se da je ta muška kurva sposobna isprsiti se i biti romantična kada nekoga doista želi.”

“O čemu ti to? Želio je i druge.” Zapravo, lov na žene za Nou je gotovo bio još jedan posao s punim radnim vremenom.

Camryn odmahne glavom. “Ne na način na koji želi tebe. Čini se kao da te zbilja želi osvojiti. Ono, stvarno. Ne samo radi tvrtke.”

Moje srce poskoči. Instinktivno joj se usprotivim: “Sigurna sam da je samo...”

Ali tada zastanem jer shvatim da je njegov trud iskren. A ako ču ja iskreno, oduvijek sam znala da je tako. I njegove romantične geste nisu isparile nakon što smo se vjenčali ili spavali zajedno. Stoga zacijelo nije riječ o ugovoru ili javnom ugledu tvrtke, pa čak ni o uvlačenju u moje gaćice. Od samog početka, Noah nije tajio činjenicu da ga privlačim, ali u posljednje vrijeme atmosfera između nas djeluje puno ozbiljnije od puke seksualne privlačnosti.

Kozmetičarka prekine moje opčinjene misli. “Dame, biste li željele da vam obojim nokte?”

Ajme, sigurno sam se bila posve isključila. Nisam ni pomislila na odabir boje.

“Svijetloružičasta”, ispalim, osjećajući se zaigrano. Velika je to razlika u odnosu na moju uobičajenu tamnocrvenu nijansu koja djeluje profesionalno i zrelo na poglavito muškom poslu. Na određeni način, pastelno ružičasta simbolizira moju novoprobuđenu blažu stranu.

Potajno se nasmiješim pitajući se što će reći Noah.

“Mogu li vidjeti koje nove nijanse imate?” upita Camryn.

“Donijet ću vam brošuru s bojama”, odvrati kozmetičarka hitajući iz prostorije.

Ponovno utonem u misli. Zar Noah zbilja osjeća nešto prema meni?

A ako je tako, što ću učiniti po tom pitanju? Što ja osjećam prema Noi? Trenutačno mi je zabavno, ali je li on dugoročno podoban za muža?

Iako sam to upravo zanijekala, Camryn ima pravo – Noah je promijenio moju rutinu. Dovraga, promijenio je mene. Stara Olivia nikada se ne bi opustila kao što sam to učinila proteklog vikenda. I puno smo usklađeniji u uredu. Ne tako davno s naporom smo usklađivali svoje stilove vođenja, ali sada besprijekorno rješavamo probleme, skladno poput uvježbana plesa. Premostili smo jaz između nas tako što smo jedno drugome izišli ususret.

Gotovo neprimjetno, Noah je postao jedna od mojih zvijezda vodilja. Netko komu se veselim iz dana u dan. Sam njegov osmijeh ima moć ubrzati ili usporiti otkucaje mog srca. U posljednje sam vrijeme puno smirenija i sretnija... iako je to možda nuspojava višestrukih orgazama koje doživljavam svaku večer.

Naizgled pročitavši moje misli, Camryn tiho upita: “Onda, jeste li to obavili?”

Zatečena, skrenem pogled mucajući: “Ovaj...”

“O, moj Bože, jeste”, zaciči. “Tako sam ponosna.”

Iako netremice zurim u zid, svejedno čujem likovanje u njezinu glasu. Lice mi plamti.

“Ponašaš se čudno”, pobunim se. “Šališ se? Konačno si prekinula sušno razdoblje. Sada sam ja neiživljena tračerica u našem prijateljstvu. Želim sve čuti. Brzo, ispljuni prije negoli se kozmetičarka vrati.” Kada ostanem šutjeti kao zalivena, počne me nagovarati. “Je li mu kurac velik kao što govore?”

“Nevjerojatna si”, odvratim, poraženo stenjući. “Da, u redu?

Ogroman je. Jesi li sad zadovoljna?”

“Ne dok mi ne kažeš kakav je u krevetu.”

Možda nikada neću prestati blejati u taj zid. “Ovaj... recimo samo da zna što radi.”

Ona me pogleda. “Ne, ne recimo samo to. Daj, Liv, trebam detalje!”

“Pa... odvažan je. Strastven, ali nježan. Vrlo pažljiv. Ponekad voli zadirkivati. Ide polako...” Mislim da će mi lice eksplodirati. “A onda odjednom više ne.”

Camryn lagano uzvikne. “To, ženo!”

Umirući od srama, bjesomučno zamahnem rukama amo-tamo.

“Isuse, Camryn, stišaj se. Vjerojatno nas čuje pola salona.”

Ali smijem se s njom iako je nastojim ušutkati. Čini se da ništa ne može narušiti moje vedro raspoloženje. Srce mi je dupkom puno nade – u vezi s poslom, ali i odnosom s Noom.

Camryn zausti, vjerojatno kako bi me nastavila piliti. Ali kozmetičarka me spasi od daljnjeg rešetanja vrativši se s malenim registratorom.

“Oprosti što si čekala, dušo, netko ga je koristio”, zacvrkuće.

Dok Camryn promišlja o uzorcima, izvadim mobitel iz torbice i pošaljem poruku Noi.

OLIVIA: Uskoro sam gotova s pedikurom. Kupit ću kondome na putu kući. Želiš još nešto?

U naletu šaljivosti, dometnem: OLIVIA: Na primjer, šlag ili čokoladni preljev?

Potom stisnem Pošalji, budalasto se cereći sama sebi. Prštim od vesele, seksi energije koju nikada prije nisam osjećala. Čini mi se kao da je sve u mom životu konačno sjelo na svoje mjesto.

Nekoliko trenutaka nakon toga, mobitel mi se oglasi najavivši primitak nove poruke.

NOAH: O, da. Znaš koliko volim desert, Pahuljice.

Zatomim poriv za hihotanjem. Bože, ponašam se poput balavice, a čak me nije ni briga. Ako protekli tjedni s Noom mogu poslužiti kao primjer, čeka me još puno zabave i veselja.

TRINAESTO POGLAVLJE

Noah Cio sam dan radio na financijskoj situaciji u Tate & Caneu proučavajući nepregledne, suhoparne zapise. Ali sada sam kod kuće, a zbog prizora vedre Olivije netom nakon povratka iz spa centra dok nasmiješena stoji pred mojim stolcem, sav se moj stres raspline.

Pa, gotovo sav. Fedov e-mail o tome da ćemo ili morati uzeti pozajmicu kako bismo mogli nastaviti zaposlenicima isplaćivati plaće ili razmisliti o brojnim otkazima još mi se uvijek mota po glavi. A da i ne spominjem obećanje koje sam dao Oliviji o tome kako ću pronaći način da zadivim naše klijente na intimnoj zabavi. I Fredovu vijest o otpornosti njegove bolesti na lijekove. I klauzulu o nasljedniku, koja zlokobno vreba povrh svega toga...

Jebeš mi sve. Gurnem svežanj grozomornih izvješća iz banke u svoj kožnati portfelj i zatvorim ga. “Što kažeš?” Olivia mi se ceri migoljeći nožnim prstima s obojenim noktima.

“Ružičasto. Sviđa mi se.” Ali opet, vjerojatno bi mi se na njoj sviđala i bilo koja druga boja. Već znam da mi se sviđa bez ičega.

Nasmiješi mi se. “Osjećala sam se koketno.”

“Jesi li se zabavila?”

Malčice porumenjevši, spusti pogled na meki sag. “Da, samo što...” “Što je bilo?”

Ustanem i pogurnem joj bradu kako bi srela moj pogled. Nadam se da još nije saznala za naše trenutačno financijsko stanje. Ionako je pod priličnom količinom stresa. Većim sam je dijelom nastojao zaštititi,

zamolivši Freda i Petera da mi se izravno obraćaju sa svojim izvješćima i bojaznima.

“Camryn me izrešetala u vezi s nama”, Olivia tiho odvrati.

Ah. Odahnem čuvši da nije riječ o poslu. Ali smiješna mi je pomisao da mi zapravo postojimo. Nisam znao hoćemo li ikada doći do toga.

Slegnem ramenima. “To i nije tako loše, zar ne? S nama je sve u redu.

Nadam se da si joj to rekla.”

Podigne pogled, i dalje rumenih obraza. “Jesam. Ali željela je znati detalje. Poput toga kakav si u krevetu.”

Usne mi se polako razvuku u osmijeh. “I što si joj rekla?”

Gricka usnu, nesigurna.

“Istinu, Olivia”, čvrsto odvratim. Sumnjam da je rekla išta što bi moglo narušiti moj ugled – toliko je pristojna, a osim toga, znam da sam dobar. Samo želim da mi kaže kako se osjeća zbog mene. Želim čuti te riječi ravno s njezinih mekih, punih usana.

“Da imaš veliku... m-mušku stvar”, promuca, “i da si... odvažan, ali nježan, i...”

Ne mogu čekati više ni trenutka prije negoli je poljubim. Gladno je privučem u poljubac, a ona razdvoji usne, prihvaćajući me. Jezici nam se bore dok privlačim njezine grudi na svoje.

Nisam siguran kako ili kada se to dogodilo, ali postala je moja.

Predstavlja prvo na što pomislim čim se probudim i posljednje na što mislim prije negoli utonem u san. A prije negoli stignem razmotriti posljedice, shvatim da ću učiniti što god je potrebno kako bih zaštitio svoju budućnost s njom.

Noćas. Noćas to moram učiniti.

Podignem Oliviju u naručje i ponesem je u spavaću sobu, i dalje je revno ljubeći. Nemoćan pričekati da stignemo do kreveta, zastanem u hodniku i pribijem je o zid dok joj noge počivaju oko mog struka.

Odjevena je u jednostavnu pamučnu haljinicu, što znači da, kada pružim ruku preko vanjske strane njezina bedra i ispod guza, mogu dosegnuti vlažno središte njezinih gaćica. Kliznuvši prstima pod pojas, pronađem joj klitoris i stanem ga trljati kružnim pokretima, izmamljujući uzdah s njezinih usana koji hitro progutam još jednim poljupcem.

Ludost je kada razmišljam da muškarac koji je nekoć odbijao dopustiti svom ulovu da prenoći u njegovu krevetu sada dijeli dom sa svojom ženom i doslovce je napada s vrata nakon samo nekoliko sati razdvojenosti. Dovraga, pretvorio sam se u pravog pekmezastog kretena.

Ali nešto na toj ženi u meni izaziva ovisnost. Njezin stav, oštroumnost i inteligencija, njezin nezasitni apetit prema meni. Jednostavno djeluje ispravno.

Nikada nisam bio u ozbiljnoj vezi. Prema Sterlingovim riječima, ženidba – vezivanje uz jednu ženu za cijelu vječnost – trebala bi me nasmrt uplašiti. Umjesto toga, učinila me vjernim, ispunila me nadom i ljubavlju. Oživila me na onaj najbolji način.

Samo se nadam da činjenica da ću noćas učiniti ono što moram neće sve upropastiti.

“Da”, uzvikne Olivia. Čvrsto primivši moja ramena, opire se kukovima o moj dlan približavajući se orgazmu.

Obožavam to što je neprestano glatka zbog mene. Prešavši prstima preko njezina svilenkastog središta, polako gurnem prst u nju. Ali moj obzirni tempo ne potraje jer, kada Olivia zastenje i promrmlja moje ime, dodam drugi prst i snažnije gurnem. Ševim je prstima uza zid, a kurac mi je toliko krut da me boli. Ali svršavanje mi nije ni nakraj pameti. Uživam ljubeći Oliviju i promatrajući je kako se rastače u mom naručju.

“Noah...” Zastenje gurajući prste u moju kosu. “Želim te.”

“Imaš me, dušo.” Postrance joj poljubim vrat, udišući njezin parfem od kozje krvi dok je nastavljam milovati prstima. Taj poznati miris, tako jedinstven za Oliviju, vječito me uzbuđuje i smiruje u isto vrijeme.

“U sebi. Želim te u sebi dok budem svršavala.”

No dobro. To mijenja stvar. Moja malena želi kitu i dobit će je.

Jednom rukom i dalje pridržavajući njezine kukove, posegnem između nas i otkopčam traperice pa ih gurnem nadolje tek toliko kako bih oslobodio kitu. Potom se namjestim, glavićem prolazeći između njezinih vlažnih nabora, na što zadrhti u mojim rukama. “Što kažeš na ovo?” ponovno je zadirkujem, cijelom dužinom milujući njezino vruće tkivo i trljajući se o njezin iznimno osjetljivi klitoris.

“Trebam te”, slomljeno prošapće.

Teško mi je povjerovati da je riječ o istoj ženi koja je prije samo mjesec dana uvrtala nosom na pomisao seksa. Mislila sam da je to samo nekakva beskorisna, ružna stvar za koju nema mjesta u njezinu užurbanu životu. Nisam toliki narcis, ali volio bih vjerovati da sam ja razlog tomu.

Samo ja izvlačim tu stranu iz nje, tjeram je da ludi od požude, oslobađam božicu seksa u njoj. Što je u redu, jer ona jednako djeluje na mene. Žudim za njom kao nikada ni za čim.

“Hajde”, Olivia proštenje. “Poševi me, Noah.” Zgrabi me za biceps i zuri u mene očajna lica. Potreba u njezinim očima gotovo me zaboli.

Nasrnem, a prvih nekoliko centimetara mene nestane u njoj. “Čekaj...”

Zastanem. “Što je?”

“Kondomi. U ormariću su nad umivaonikom. U vrećici iz ljekarne.”

Jebeš to. “Bilo bi tako jebeno dobro osjetiti te bez kondoma.”

Zastenjem i pogurnem kukove tako da osjeti cijelu moju krutu dužinu

između svojih nogu. “Moja kruta kita dok klizi u tvoju toplu, usku, vrelu...

Molim te, dušo...”

“Noah”, zastenje i zabaci glavu. “Ne dok ne počnem uzimati kontracepciju.” Želudac mi potone u pete. Da. To će baš pomoći.

“Požuri”, promrmlja, poljubivši me posljednji put, pa sklizne niz moje tijelo i osovi se na noge.

Duboko udahnem i zaputim se u kupaonicu. Zastavši na dovratku, kite koja strši preda mnom, uhvatim svoj odraz u zrcalu i ne svidi mi se ono što ugledam. U očima mi se nazire izmučen pogled kakav prije nisam imao.

“Noah?” Olivia me zazove iz spavaće sobe.

“Samo trenutak.” Shrvan rastućom panikom i krivnjom, zatvorim vrata za sobom.

Fredovo zlokobno upozorenje odzvanja mi glavom. Mislio sam da ću dosad uspjeti uvjeriti Oliviju, ali nisam uspio ni načeti tu temu s njom, a vrijeme nam istječe. Naslijeđe mog oca, posljednja želja Freda Canea, svi zaposlenici u Tate & Caneu... sve je na kocki. Znam da moram nešto poduzeti, ali kako?

Uzmem jedan kondom s ormarića. Moja erekcija, usprkos stresu koji mi kola mozgom, nije shvatila poruku. Zurim u paketić u svojim rukama.

Koji kurac radim? Osjećam se posve izgubljeno i zbunjeno. Sa svakim danom sve se više zaljubljujem u Oliviju, a sve to vrijeme pred njom skrivam ogromnu tajnu. Usprkos svem našem trudu, financijsko stanje u tvrtki poražavajuće je: jedva se držimo. Dijete bi riješilo brojne probleme. Rješavanje te priče iz ugovora osiguralo bi naše nasljedstvo i spriječilo upravu da proda našu tvrtku i ostavi nas na cjedilu – zajedno sa šest tisuća drugih ljudi.

Ali Olivia nikada neće pristati na to. Dovraga, vjerojatno će pošiziti i odustati od cijeloga sporazuma ako joj kažem istinu. Tjednima prebirem po mozgu nastojeći pronaći savršenu ponudu koja će spasiti sve do čega mi je stalo, ali neprestano nailazim na jedan te isti zid.

Oduvijek sam bio spretan s riječima, a sada su me iznevjerile. Čak i da znam što jebeno reći, pravi trenutak naizgled nikako da se pojavi. A ne mogu se othrvati potajnom strahu da možda...

Možda nikada i neće.

Možda je taj razgovor, cijela ta situacija, uistinu nemoguća. Možda ne postoji rješenje.

Mozak mi se isključi pri toj pomisli. Pomičući se u skladu s vlastitom voljom, ruke mi stanu prekapati po kupaonskim ladicama i ormarićima.

Ne znam što tražim sve dok mi ne okrzne prste. Majčin šivaći pribor.

Srebrna kutijica koju mi je poklonila godinu prije smrti, kada me naučila kako iznova prišiti dugme na mojoj omiljenoj košulji.

Izvučem iglu i zagledam se u njezin svjetlucavi vrh. Iskušam je na prstu i osjetim peckanje. Sitna crvena kapljica navre, rascvate se, postane teška te se skotrlja s mog prsta ostavljajući žarki trag, ali ja se svejedno ne pomičem. Samo tupo zurim u zamrljanu oštricu igle. Srebro svjetluca kroz tanki crveni pokrov. Čini mi se kao da sanjam – jednu od onih noćnih mora u kojoj ne može trčati dovoljno brzo, kao da se pokušavate izvući iz živog pijeska.

Srce mi bubnja o prsni koš. Koji kurac radim? Hoću li zbilja... jesam li uopće u stanju pomislit?....

Zaprepašten uzdah skrene moju pozornost prema vratima.

Olivia stoji gola na dovratku, širom otvorenih usta. Nevjerica u njezinim razrogačenim očima uskoro se pretvori u užas. Splete se uzmičući pa leđima udari u zid, dlana pritisnuta o usne kao da će joj pozliti.

Spustim pogled na svoje dlanove – jedan drži kondom, a drugi iglu.

Lecnuvši se od gađenja, bacim kondom i iglu u lavabo.

“Olivia... č-čekaj, nije, nisam!...” Glas mi je šupalj, neuvjerljiv čak i meni.

Bolan jecaj provali iz njezinih otvorenih usta. Kada podignem pogled, moja žena bježi, lica iskrivljena zbog gorčine moje izdaje.

Ne znajući što drugo učiniti, krenem za njom, nadajući se da nije prekasno... svjestan da jest.

USKORO Hitched, knjiga treća

Sve sam upropastio. Prekršio sam osnovno pravilo i zaljubio se u svoju lažnu ženu, a potom učinio najgoru stvar koju muž može učiniti. Vratiti je, bit će gotovo nemoguć zadatak, ali nikada nisam posustao pred izazovom i bogme ne namjeravam ni sada. Olivia će biti moja i jedva čekam da zatrudni sa mnom.

Ne želite propustiti posljednji nastavak o Noinoj i Olivijinoj ljubavnoj priči, a posebno način na koji će ovaj neobuzdani alfa-mužjak iznova osvojiti svoju nevjestu, jednom i zauvijek.

ZAHVALE Željela bili zahvaliti ovim damama koje su odigrale važnu ulogu u mom stvaranju romana Hitehed: Alexandri Fresch, Hang Le, Natashi Gentile, Rachel Brookes, Danielle Sanchez i Pam Berehulke. Silno sam zahvalna što imam svaku od vas u svojemu timu.

Velika hvala Crystal Patriarche i Book Sparks timu.

I Johnu. Uvijek Johnu.