Milijarderova ljubav

Glorij@

~1~ Knjigoteka

Glorij@

Milijarderova

ljubav

Treća knjiga serijala Milijarderi neŞenje

Melody Anne S engleskog prevela Lidija Toman

~2~ Knjigoteka

Glorij@

Ova knjiga posvećena je Loretti, jednoj od najboljih osoba koje poznajem. Hvala ti za svu podršku i za sve one divne trenutke zajedničkog rada. Svakim mi danom nedostaješ sve više otkad si otišla tako daleko.

~3~ Knjigoteka

Glorij@

BILJEŠKA AUTORICE

Ova priča predstavlja još jednu prekretnicu u mome životu. Imam

sklonost prema alfa mužjacima koji kriju srce od zlata pa je i Mark trebao biti takav. No stvari ne ispadnu uvijek onako kako smo planirali. Mark ima mnogo nježniju stranu. Ali ne želim vam previše otkriti.

Hvala svima koji pomažete pri nastanku ovih knjiga, hvala što ih čitate i iznova čitate, što nudite savjete i trpite moje ponoćne sastanke.

Hvala mojoj obitelji, bez koje ne bih mogla ništa od ovoga. Djeca su mi blagoslov, svakog dana (doduše, oni su već tinejdžeri pa bih zapravo rekla gotovo svakog dana). Djeca iz obitelji Anderson uvelike su nastala po uzoru na moje divne nećake, koje jednostavno obožavam. Hvala mojoj sestri i šogoru na Jacobu i Isaiahu, koje smatram najboljim klincima na svijetu. Čak sam ih naučila da kažu “teta Mel” kad ih netko upita tko im je najdraža teta.

Kao i uvijek, hvala mojim čitateljima i čitateljicama. Nevjerojatni ste; ne mogu dočekati novi dan da čitani vaše osvrte i razgovaram s vama na društvenim mrežama. Dok god tražite još, ja ću vam to vrlo rado pružati.

Najljepša hvala mojem suprugu, koji je postao izuzetan kuhar otkad ja odbijam kročiti u kuhinju. On misli da sam kirurški spojena sa svojim uredskim stolcem.

Nadam se da ćete uživati u trećoj knjizi serije o Andersonima. Mark mi je doista prirastao srcu.

Melody Anne

~4~ Knjigoteka

Glorij@

PROLOG

Joseph Anderson zavalio se u svoj omiljeni naslonjač, pokraj vatre koja je

tiho pucketala, i uživao u okusu svoga šezdeset četiri godine starog Scotcha. Želuca puna izvrsne hrane i srca prepuna zahvalnosti, razmišljao je o divnom blagdanu, Danu zahvalnosti, koji je upravo proslavio sa svojom obitelji.

Najviše je volio trenutke kad je obitelj na okupu. Bio je sretan što ima nove unuke koje će voljeti i razmaziti. Obožavao je ulogu djeda. Njegova najmlađa unučica Katie navršila je prvu godinu prošlog tjedna. Joseph je zaista imao na čemu biti zahvalan.

Poželio je samo da njegov najmlađi sin Mark pronađe pravu ženu.

Frustrirano je uzdahnuo. Pronašao je niz prikladnih djevojaka za tog mladića, no Mark je bio lukav i izbjegao je sve Josephove pokušaje.

Možda ga je Mark prozreo, pomislio je. Joseph nije bio sklon hvalisanju, no ipak je pronašao savršene družice za Lucasa i za Alexa.

Njihove supruge bite su divne žene. Uz to, podarile su mu unuke koji su udahnuli život u umorne, napuštene hodnike njegova doma.

Ipak, Mark je podcijenio svog oca. Joseph je dobro znao da će pronaći ženu koja će ukrotiti njegova sina. Premda je taj dečko tvrdoglav, Joseph je bio još tvrdoglaviji. Neće mirovati dok se Mark konačno ne skrasi.

Joseph je iznenada začuo stampedo dječjih nožica kako mu se približava iz hodnika. Prepoznao bi zvuk tih cipelica bilo kada i bilo gdje.

“Djede, požuri! Baka kaže da je vrijeme za desert, rekla je Jasmine, njegova najstarija unučica, sva zadihana. Naime, trčala je cijelim putem jedino desert može toliko motivirati dijete.

Joseph je odložio piće i raširio ruke, a njegova prelijepa šestogodišnja unuka bacila mu se u zagrljaj. “Onda dobro. Ne želim da zbog mene moraš čekati tu pitu”, rekao je, noseći je iz sobe.

“Znam”, rekla je Jasmine. Pita je bila neopisivo važna.

“Hajdemo pronaći ostale i pojesti malo te pite od bundeve”, rekao joj je Joseph, a zatim ju je poškakljao po trbuhu.

“Stric Mark kaže da sigurno nešto smišljaš”, šapnula je, s izrazom lica kao da otkriva veliku tajnu.

“Tvoj stric je u pravu. Planiram vam dovesti još rođaka, no to mora ostati naša tajna.

“Obećavam”, Jasmine je rekla. Podignula je mali prst i zaklela se.

~5~

Knjigoteka

Glorij@ Joseph ju je Ä?vrsto zagrlio, a potom se zaputio prema ostatku obitelji.

Doista je blagoslovljen, pomislio je.

~6~ Knjigoteka

Glorij@

PRVO POGLAVLJE

Emily se trudila da ne petlja po soljenki i bočici kečapa na stolu, ali nije

mogla smiriti ruke. Nervoza je bila prejaka. Čekala je Josepha Andersona.

Imaju zakazan razgovor za posao.

Vidjela je oglas za to radno mjesto prošli tjedan, u novinama, i odmah je nazvala. Očito je bilo mnogo kandidata jer je danima čekala pokraj telefona, poput zatelebane tinejdžerice, moleći se da je nazove. Već je bila odustala kad je konačno stigao poziv.

Nalazila se u gradiću nedaleko od Seattlea. Ondje su se trebali sastati, u lokalnoj zalogajnici. Emily se mnogo više sviđao život u malome mjestu nego u velikom gradu gdje joj se gotovo svaki dan dogodi da se izgubi.

Ostalo joj je još vrlo malo novca i za dva dana morat će napustiti motel. Ne smije zaribati na ovom razgovoru.

Joseph Anderson tražio je kuharicu i domaćicu koja će i živjeti i raditi u njegovoj kući - a to znači besplatan smještaj i hrana! Dobije li ovaj posao, možda konačno bude mogla priuštiti sinu malo stabilnosti. Zatvorila je oči od muke kad je pomislila na prošlu godinu i sve ono što je njezin sin morao proći.

Suprug joj je poginuo u strašnoj prometnoj nesreći.

Namjeravala ga je ostaviti jer je bio gad, ali nesreća je sve neugodno iznenadila. A suprugovi bogati roditelji odlučili su da je bolje da oni odgajaju njezina sina.

Emily je mislila da je to zbog tuge za poginulim sinom i da će brzo odustati. No uskoro su joj uručili zahtjev za preuzimanjem skrbništva. Kad je pročitala ime suca koji će odlučivati o tom predmetu, shvatila je da je vrijeme za dugačko putovanje.

Njezin svekar i spomenuti sudac zajedno igraju golf. Bilo je posve jasno da će, kroči li nogom u tu sudnicu, izgubiti sina. Dobro su znali da je ona previše siromašna da unajmi odvjetnika i da neće znati kako da zatraži drugog suca, jer ovo je bio najočitiji primjer sukoba interesa.

Pokupila je svu svoju ušteđevinu i otad je u bijegu. Jednostavno nije imala novac potreban za borbu protiv svekra i svekrve.

Njezin pokojni muž već je bio uredio da njoj i sinu ne ostavi ništa. No Emily ionako nije htjela ništa od tog bijednika. Roditelji su ga sve vrijeme vrtjeli oko malog prsta, a nakon što je umro, oduzeli su Emily sve, čak i njezin automobil. Morala je kupiti pohabani Pontiac, koji je bio već jednim kotačem u grobu.

~7~

Knjigoteka

Glorij@ Bila je svjesna toga da oni mogu priuštiti njezinu sinu sve što ona nikad neće moći, no to ne znači ništa ako mu ne pruže ljubav. I tako je završila u gradiću Fall City, u saveznoj državi Washington, nakon što je njezin auto konačno izdahnuo. Otad boravi u malenom motelu.

Bila je u očajničkoj potrazi za poslom kada je spazila oglas u novinama. Traži se kuharica i spremačica. Zvučalo je savršeno. Mogla bi raditi puno radno vrijeme i cijelo vrijeme biti sa sinom. Doduše, svom potencijalnom poslodavcu nije rekla za Trevora, ali ako je zaposli, sigurno je neće otpustiti samo zato što ima sina. To bi bila diskriminacija, zar ne?

Emily je pogledala u separe preko puta, gdje je sjedio njezin sin.

Podmitila ga je golemim sladoledom i obećanjem da će ga voditi u kino, ono u kojem karta stoji jedan dolar, ako bude mirno sjedio dok ona ne završi razgovor za posao.

Srećom, konobarica mu je donijela bojanku i bojice pa je Emily mogla biti mirna; Trevor će time biti zaokupljen satima. Bio je kreativan dječak i rado je prihvaćao svaki takav zadatak. To je bilo dobro, jer su u posljednje vrijeme zarobljeni u malim hotelskim ili motelskim sobama. Trevoru nikad nije bilo dosadno.

Zvonce koje se oglasilo kad su se otvorila vrata odvuklo joj je pozornost sa sina. U zalogajnicu je ušao vrlo visok, stariji čovjek, sjajnih plavih očiju i lica koje je izgledalo kao da se stalno smiješi.

“Dobar dan, Josephe”, pozdravila ga je konobarica i uputila mu najiskreniji osmijeh.

Vrijeme je. Emily je osjećala snažnu nelagodu u trbuhu. Glupi živci.

Pogledala je u Trevora, kako bi se uvjerila da je zaokupljen, a zatim je ustala i prišla Josephu.

Joseph ju je vidio i nasmiješio se. “Ti si sigurno Emily”, rekao je, najsnažnijim glasom koji je Emily ikad čula. Kimnula je glavom i pružila mu ruku.

“Jesi li već nešto pojela?” upitao ju je.

“Nisam.”

“Onda možemo naručiti doručak. Čavrljat ćemo dok čekamo jelo.

Molly priprema najbolji omlet u cijeloj državi”, rekao je kad im je prišla konobarica.

“Mogu li dobiti jaja, mama?”

Emily se na trenutak ukočila. Nije htjela da njezin potencijalni poslodavac sazna za Trevora dok ne bude sigurna da je posao njezin. No shvatila je da to neizbježno.

“Nisam znao da imaš sina”, rekao je Joseph, s istim sjajem u očima.

“Namjeravala sam vam reći danas”, odvratila je, spustivši pogled.

~8~

Knjigoteka

Glorij@ “Naravno da možeš dobiti jaja, mladiću. Vidim da nešto bojiš. Zašto ne uzmeš bojice i ne sjedneš s nama?” Joseph je rekao.

Emily je shvatila da je Joseph tip čovjeka koji je naviknut da bude glavni. Tiho je uzdahnula i pustila da sve ide svojim tijekom. Nije htjela proturječiti svom potencijalnom šefu tijekom intervjua. Tako sigurno neće dobiti posao.

Joseph je odlučio naručiti za sve. Emily je počela zbrajati račun u glavi, nadajući se da će dobiti posao jer joj nakon doručka neće ostati gotovo ništa novca.

“Kako se zoveš, dječače?” upitao je Joseph nježno.

“Zovem se Trevor. Imam pet godina”, s ponosom je odgovorio Trevor.

“Divno je imati pet godina”, rekao je Joseph. Trevor mu se nasmiješio, a Emily mu je u očima vidjela koliko mu se Joseph dopao. Njezin sin nikad nije imao pravu očinsku figuru u svom životu.

Joseph je ponovno usmjerio svoju pozornost na Emily. “Budući da je naš telefonski razgovor bio kratak, najprije ću vam reći nešto više o prirodi posla.”

“Odlično”, rekla je Emily. Zapravo joj nije bilo nimalo važno što sve uključuje taj posao. Ribat će zahode i čistit će stajski izmet samo da može svome sinu pružiti stabilnost.

“Posao uključuje brigu o domaćinstvu i kuhanje, ali najviše kuhanje jer nam čistačica dolazi redovito. Kuća je vrlo velika i, iskreno, jedna osoba ne može sve sama. Dobro kuhate?” upitao ju je.

“Da, gospodine Anderson. Ne želim se hvaliti, ali zaista osjećam strast prema kuhanju i volim iskušavati nove recepte. Mogu pripremiti bilo što i s lakoćom kuham i za jednoga i za stotinu ljudi”, rekla je entuzijastično.

Njezin muž je uvijek očekivao da zadivi prijatelje njegovih roditelja i njihovu djecu i bila je vrlo vješta u pripremanju složenih i zahtjevnih jela.

Nedostajalo joj je kuhanje u pristojnoj kuhinji. Život u bijegu nije bio ugodan, ni njoj ni Trevoru.

“Radila sam u manjim restoranima kad sam bila mlađa, ali pripremala sam i složena jela za velike zabave. Nažalost, nemam preporuka, no pokažete li mi gdje je kuhinja, vrlo ću vam rado pripremiti svako jelo koje poželite.” Znala je da zvuči očajno, ali silno je željela ovaj posao. Bojala se da će joj kliznuti iz ruku.

“Doći ćemo do toga. Obično dobro procijenim ljude, a ti mi se činiš kao iskrena djevojka. Ako ne znaš kuhati, to ćemo vrlo brzo otkriti, zar ne?” rekao je uz smijeh.

“Da, istina”, odvratila je Emily, ne znajući što bi drugo rekla.

~9~

Knjigoteka

Glorij@ “Posao uključuje smještaj i hranu te tjednu plaću. Jeste li spremni preseliti se zbog ovog posla?” upitao ju je pa je pogledao u Trevora.

“Toliko nam se sviđa ovaj kraj da se nadam poslu ovdje kako bismo mogli ostati. Trevor je divno dijete, nećete ni primijetiti da je tu”, obećala je.

Joseph se glasno nasmijao. “I ja imam sinove, a ranč je idealno mjesto za dijete. Ako nitko ne primjećuje da je ondje, vrijeme je da se zapitate što smjera.”

Emily nije bila sigurna znači li to da je njezin sin dobrodošao. I stoga nije rekla ništa, nadajući se da ovaj čovjek voli djecu.

“Trevore, voliš li životinje?” upitao je Joseph.

Trevor je nakrivio glavicu, kao što uvijek čini kad duboko razmišlja o nečemu. “Htio bih imati psića”, konačno je odgovorio.

“Pa naravno, svi dječaci trebali bi imati mnogo psića”, rekao je Joseph, kao da je imati psića nešto najvažnije na svijetu.

Na svakom je ranču barem jedan pas; Emilyn sin će uživati. Nastavili su čavrljati dok su doručkovali. Emily se iznenadila koliko je hrana bila dobra. Hrana je bila njezino područje. Ovaj je omlet bio lagan i kremast, a povrće je bilo savršeno skuhano, mekano, ali hrskavo. Mora zahvaliti kuharici prije nego što ode.

Doručak je potrajao jedan sat. Nikad nije imala ovakav razgovor za posao i to ju je počelo brinuti. Joseph je nije pitao mnogo o onome što je važno za obavljanje posla niti joj je postavljao pitanja kakva inače postavljaju poslodavci. Naime, više ga je zanimao njezin privatni život.

Srećom, nije ju pitao ništa što je bilo neprikladno ili što bi zahtijevalo laganje.

“Zbog čega ste se preselili ovamo?”

Emily se iznenadila začuvši sebe kako mu govori istinu. “Šest godina bila sam u braku s čovjekom koji... Uglavnom, nije išlo. Prije šest mjeseci poginuo je u prometnoj nesreći i ja sam odlučila da je vrijeme da Trevor i ja krenemo iznova.” Morala se zaustaviti prije nego što mu ispriča cijelu situaciju sa skrbništvom. Čovjek je nije pitao za detalje, no činio se poput osobe kojoj bi mogla ispričati svoju životnu priču.

Joseph je zastao; činilo joj se da je pokušava procijeniti. Emily je osjetila kako je oblijeva znoj. Znala je da joj neće ići u prilog bude li se ponašala tako očajno, ali doista joj je posao jako potreban. Ako ovo propadne, ponestaje joj opcija.

“Emily, mislim da si savršena za ovaj posao. Kad možeš početi raditi?” konačno je rekao Joseph.

~ 10 ~

Knjigoteka

Glorij@ “Mogu početi odmah”, odgovorila je. Kvragu. Zaboravila je kontrolirati svoje oduševljenje.

“Dobro. Nema boljeg trenutka od sadašnjeg. Idem platiti račun pa možete za mnom na ranč”, rekao je ustajući.

“Mogu platiti svoj dio”, ponudila je. Nije bila naviknuta da je netko časti, čak ni kad nema ni novčića.

“Ne, dušice. Ja sam te zvao na razgovor. Zašto ne uzmeš sina za ruku i ne pričekaš me ispred?” rekao je. Emily je vidjela da tu nema rasprave i učinila je kako je rekao.

“Gdje si parkirala?” upitao ju je kad je izišao.

“Odsjela sam u motelu nedaleko odavde, no auto mi se pokvario.

Moram ga dati popraviti.” Bilo joj je neugodno zbog teške situacije koja ju je snašla. Bojala se da će se Joseph predomisliti i da će pomisliti kako je previše očajna da mu sada postane zaposlenica.

“Dobro, onda uskoči u moj auto. Otići ćemo do tvog motela da uzmeš stvari i odjaviš se. Rado ću vas odvesti na ranč. Je li ti auto kod mehaničara u gradu?”

“Nije. Još je ispred motela”, tiho je odgovorila.

“Nema problema. Pozvat ćemo vučnu službu. Mehaničari u ovom gradu su izvrsni, a kad završe s popravkom, dovest će ti ga kamo treba.”

“Hvala vam”, rekla je Emily.

Oglas za ovaj posao zaista je bio spasonosan. Emily uopće nije bilo važno što taj posao uključuje. Bila je presretna što će imati krov nad glavom, a prvih nekoliko tjednih plaća pokrit će troškove popravka njezina automobila. Život bi ponovno mogao postati normalan za nju i Trevora. I više nego normalan; sada više nije bila s mužem koji je vara i pokušava upravljati njezinim životom.

~ 11 ~ Knjigoteka

Glorij@

DRUGO POGLAVLJE

Emily nije trebalo dugo da se odjavi iz motela. Nije imala mnogo - njezina

se prtljaga sastojala uglavnom od odjeće i nekoliko Trevorovih omiljenih igračaka i knjiga. Od kuće je otišla u velikoj žurbi, svjesna da je sin važniji od stvari.

Ubrzo su krenuli zavojitom cestom koja je vodila iz gradića. “Ranč nije daleko od grada. Krajolik je ondje najljepši”, Joseph je rekao.

“Slažem se. Ne mogu vjerovati da nikad nisam bila u ovim krajevima”, odvratila je Emily. “Odakle si?”

Emily nije znala bi li mu rekla istinu. No znala je da nema smisla izmišljati priče; počne li, bit će joj teško to održavati. Stoga je odlučila da se drži istine, koliko god može.

“Iz Los Angelesa. Dojadile su nam gužve i zagađeni zrak pa smo odlučili krenuti na sjever i pronaći mjesto koje nećemo moći ostaviti.

Ispostavilo se da Fall City upravo takvo mjesto”, rekla je.

“Je li lome pripomogla činjenica da vam se pokvario auto?” upitao je Joseph uz smijeh.

“Da, to je svakako bio odlučujući faktor. Međutim, to se nije moglo dogoditi u boljem mjestu. Ljudi su ovdje vrlo prijateljski raspoloženi.

Drago mi je da sam otkrila ovaj zeleni i čisti kraj. Mislim da bih ovdje mogla biti sretna.”

“Imaš dobar ukus, dušo”, rekao je Joseph.

Trevor je stao postavljati pitanja, a Joseph je rado na njih odgovarao.

Emily se zavalila u sjedalo i uživala u vožnji.

“Ima li ondje djece s kojima se mogu igrati?” Trevor je upitao zabrinuto.

“Da, mnogo je djece u ovom kraju, Trevore. Mislim da ćeš imati toliko prijatelja da nećeš znati što ćeš s njima”, rekao mu je Joseph.

“Nedostaju mi prijatelji.”

“Mladi gospodin poput tebe treba imati gomilu prijatelja s kojima će se igrati. Na ranču ćeš moći raditi svašta; učiti jahati, hraniti piliće, promatrati traktore, raditi utvrde u stajama”, nastavio je Joseph.

Trevor je skakutao u sjedalu. Nije mogao dočekati da dođe u tu čudesnu zemlju zabave.

~ 12 ~ Knjigoteka

Glorij@ Skrenuli su i prošli ispod golemog znaka na kojem je pisalo Ranč “Tri sina”. Prilaz je sa svake strane bio nadsvođen golemim hrastovim stablima koja su izgledala kao da su stara stotinu godina.

Emilyn je pogled stoga bio zaklonjen granama i lišćem, a njezino je iščekivanje bivalo sve veće.

“Moj prapradjed je izgradio ovaj ranč prije više od stotinu godina, a u džepu nije imao ni novčića. Volio je ovo tlo i znao je da može učiniti nešto od toga. Ranč se prenosio s generacije na generaciju. Katherine, moja predivna žena, i ja odlučili smo živjeti u gradu, ali Mark je oduvijek bio seoski čovjek pa je ranč pripao njemu. Njegova braća dolaze ovamo i pomažu kad god požele malo pobjeći od svega, no nitko ne voli ovo mjesto kao Mark”, rekao je Joseph.

Emily se iznenadila saznavši da Joseph neće biti njezin poslodavac.

“Vi ne živite ovdje? Radit ću za vašeg sina?” upitala je.

“Da, radit ćeš za Marka. Morao je otputovati u Montanu zbog posla, a vraća se idući tjedan. Zamolio me da ja riješim ovo. Ali ne brini. Ovdje radi mnogo ljudi i nećeš biti sama. Svi naši zaposlenici vrlo su pouzdani i dobri ljudi. Ti i tvoj sin posve ste sigurni”, uvjeravao ju je, pogrešno protumačivši njezin strah.

No Emily se nije brinula zbog svoje sigurnosti. Bojala se da se njezinu šefu neće dopasti da nekakav petogodišnjak trči njegovim rančem. Morat će se pobrinuti za to da Trevor ne smeta Marku i da se ponaša iznimno pristojno, što može biti pretežak zadatak za dječaka. No pomislila je da će njih dvoje ionako boraviti u drvenoj kući za poslugu i da neće ni viđati šefa.

Emily je progutala knedlu kad su zašli iza ugla i kad joj se konačno ukazala kuća. Bila je veličanstvena. Mislila je da zna što je bogatstvo, poznavajući život svog svekra i svekrve, no to što su oni imali bila je sitnica u usporedbi s ovime što je stajalo pred njom.

Kuća se sastojala od tri kata, a činilo se da se proteže unedogled. Bila je prekrasna, i posve drukčija od onoga što je očekivala. Naime, kad joj je Joseph rekao da je riječ o kući na ranču, Emily je zamislila dražesnu kućicu kakve su se gradile početkom devetnaestog stoljeća, s dugačkom verandom. Kuća je imala verandu, ali ova je bila golema. Imala je i balkone na gornjem kalu, s francuskim vratima.

“Uuu, je li ovo hotel? Ima li bazen?” Trevor je upitao kad su izišli iz Josephova automobila.

Joseph se nasmijao. “Ne, to je glavna kuća, Trevore. Ti i tvoja mama ćete živjeti ovdje. I da, postoji i bazen u kojem možeš plivati bilo kada, pod uvjetom da je s tobom netko od odraslih.”

“U redu”, rekao je Trevor i potrčao prema golemim ulaznim vratima.

~ 13 ~

Knjigoteka

Glorij@ “Trevore, molim te, čekaj nas”, Emily je viknula za njim.

Trevor se odmah zaustavio i okrenuo se prema majci, ali je nastavio skakutati u mjestu.

Kad su se počeli uspinjati stubama, vrata su se otvorila. “Dobar dan, gospodine Anderson”, rekao je stariji gospodin.

“Dobar dan, Edwarde. Kako ste danas?”

“Ne mogu se požaliti”, odgovorio je čovjek.

“Emily, ovo je Edward. On je upućen u sve poslove u ovoj kući.

Edwarde, ovo je Emily, nova kuharica, a ovaj dražesni mladić je njezin sin Trevor. Oni će boraviti u istočnom krilu. Možeš li ih otpratiti do njihovih soba?” upitao je Joseph.

Emily nije vidjela kako je Joseph namignuo Edwardu, koji mu je uzvratio zagonetnim smiješkom.

“Drago mi je što se upoznajemo, Emily i Trevore. Pođite sa mnom, sigurno jedva čekate da se smjestite”, rekao je Edward.

“I nama je vrlo drago. Svakako, pođimo”, odvratila je Emily.

“Gdje su psi?” upitao je Trevor.

“Kad se smjestiš, odvest ću te otraga pa ćeš upoznati Sassy. Oštenila se prije nekoliko tjedana. Uvjeren sam da će ti se psići razveseliti”, Joseph je rekao.

“Hajde, mama. Požuri”, rekao je Trevor, primivši Emily za ruku.

Emily se nasmijala vidjevši silno uzbuđenje u Trevorovim očima.

Nadala se da će njezin novi šef biti dobar. Nije mogla zamisliti da mora odvesti Trevora odavde, nakon što je sve vidio.

“Evo, evo, idem”, rekla je. “Čekat ću vas dolje, u dnevnoj sobi”, rekao je Joseph, a potom se zaputio dugačkim hodnikom.

“Ovo mjesto je golemo”, rekla je Emily dok su slijedili Edwarda prostranim stubištem, a zatim još dužim hodnikom.

“Naviknut ćete se u tren oka”, odvratio je Edward uz topao osmijeh.

Emily nije bila toliko uvjerena u to, no kimnula je glavom. Na svakom koraku nalazili su se skupocjeni portreti i antikviteti. Sve je to bilo previše za nju.

“Znam da niste očekivali dvije osobe pa Trevor i ja možemo dijeliti sobu. To zaista nije problem”, rekla je.

“Oh, nema potrebe. Ova stara kuća prepuna je praznih soba koje jedva čekaju da ih netko zauzme. Prva kuća na ovom zemljištu davno je izgorjela, no Markov djed izgradio je novu, a Mark ju je dogradio i povećao

~ 14 ~

Knjigoteka

Glorij@ kvadraturu. Htio je da kuća ima dovoljno mjesta, da ga obitelj može često posjećivati. Andersonima su najvažniji obitelj i prijatelji”, Edward je rekao.

“Evo tvoje sobe, mladiću”, rekao je i otvorio Trevoru vrata. Trevor je ciknuo od sreće kad je utrčao unutra i odmah je skočio na golemi krevet.

Ova je soba bila veća od njihove stare dnevne sobe i blagovaonice zajedno.

“Nismo znali da će nam doći dijete. U idućih nekoliko tjedana uredit ćemo ovu sobu tako da bude prikladnija za tebe”, rekao mu je Edward.

“Nema potrebe. Ova soba je i više nego savršena”, brzo je rekla Emily, iznenađena veličinom sobe.

“Vaša soba je točno nasuprot, niz hodnik”, rekao je Edward i otvorio joj vrata. Emily je doslovce ostala bez daha. Njezina je soba bila još veća od Trevorove. Nasred sobe stajao je krevet s baldahinom. Prozor je bio golem, a ispod njega nalazilo se dražesno mjesto za sjedenje. Emily je pomislila kako nikad neće moći otići odande.

“Ona vrata vode u vašu privatnu kupaonicu. Opremit ćemo je svime do kraja dana. Garderoba je ondje. Kad se smjestite, dođite dolje i pođite hodnikom kojim je prošao Joseph.” Edward se okrenuo i otišao, a Emily je shvatila da mu nije ni zahvalila.

“Mama, tvoja soba je još veća od moje! Oooh, možeš sjediti pod prozorom”, uskliknuo je Trevor kad je doskakutao u njezinu sobu. Odmah se zaputio na sjedalo pod prozorom. “Gle! Konji”, rekao je.

Emily je sjela pokraj njega i zagledala se u prekrasan prizor što im se pružao pred očima. Njezina je soba gledala na stražnji dio imanja. Ondje je bila livada s barem stotinu konja koji su mirno pasli travu.

“Mama, pogledaj, ovuda možeš izići.” Trevor je otvorio francuska vrata, koja Emily još nije bila ni primijetila, i izjurio van. Emily se jedva uspjela pribrati.

“Trevore, budi oprezan”, rekla je i požurila za njim. Odahnula je s olakšanjem kad je vidjela da njezin balkon ima ogradu. Njezin je sin na sigurnom. Balkon se protezao duž cijele stražnje strane kuće. Ugledala je još jedna vrata i zapitala se kamo vode, ali nije htjela biti previše znatiželjna. Vjerojatno je ondje još jedan gost ili gošća.

“Idemo se raspakirati pa pođimo dolje. Ne želimo da nas gospodin Anderson čeka”, konačno je rekla. “Ne smiješ zaboraviti da mi radimo za gospodina Andersona, Trevore. Mi nismo njegovi gosti i zato se moraš uvijek pristojno ponašati. Ne smiješ nikome smetati. Hoćeš li mi obećati da ćeš biti dobar?”

Trevor ju je pogledao svojim krupnim plavim očima, a zatim je kimnuo glavom. Vragolast sjaj u njegovu pogledu nije ju posve uvjerio.

Morat će raditi najbolje što zna, a uz to će morati budno motriti svog sina.

~ 15 ~

Knjigoteka

Glorij@ “Bit ću dobar. Mogu li sada ići vidjeti psiće?” upitao je Trevor, a potom je ponovno utrčao u sobu i odjurio hodnikom do svoje sobe.

Emily je brzo spremila ono malo stvari što je ponijela sa sobom pa je pošla u Trevorovu sobu. Trevor je trpao svoju odjeću u ladicu. Voljela je da Trevor sve radi sam, no znala je da će poslije morati presložiti njegovu odjeću.

Emily je uzela Trevora za ruku i povela ga dugačkim stubištem na donji kat, prateći zvuk glasova koji su dopirali iz hodnika. Začula je glasan smijeh i ušla u vrlo ugodnu sobu. U kaminu je gorjela vatra, a Joseph je sjedio na mekanoj sofi prepunoj jastučića.

Iznenadila se izgledom sobe. Naime, soba je bila namještena za odmor i uživanje, a ne za razgledavanje. Ipak, vidjelo se da je i ovu sobu uređivala ista ruka koja je uređivala i ostatak kuće. Skupocjeni predmeti, izloženi iza stakla, privlačili su pozornost, no sve je drugo odisalo jednostavnošću, čineći sobu toplom i ugodnom.

“Evo vas. Jeste li se smjestili?” upitao je Joseph kad ih je spazio.

“Da, jesmo. Hvala.”

“Možemo li sada vidjeti psiće?” upitao je Trevor.

“Trevore, pričekaj da te gospodin Anderson pozove”, prekorila ga je Emily.

“U redu je, Emily. Znam da je Trevor vrlo uzbuđen. Idemo”, rekao je i poveo Trevora iz sobe.

Emily je pošla hodnikom za njima, a prvo su prošli kroz kuhinju.

Zastala je i očarano gledala oko sebe. To je bila najljepša kuhinja u koju je ikad kročila. Imala je sve uređaje koje je mogla zamisliti. Potpuno je zaboravila na psiće dok je hodala oko golemog kuhinjskog otoka, zavirujući u ormariće i do vrha napunjen hladnjak.

Shvatila je što radi i s krivnjom pogledala u Edwarda, koji je stajao na vratima i smješkao se. “Ispričavam se. Nisam smjela odmah sve otvarati”, rekla je posramljeno.

“Ovo je vaše područje. Vrlo sam zadovoljan da vam se sve sviđa. U prosjeku ćete kuhati za dvadesetoricu, pet dana u tjednu. To zna biti malo zahtjevno.”

“Ova je kuhinja ostvarenje svih snova. Obožavam kuhati za mnogo ljudi. Nadam se da vole iskušavati nova jela i da ne jedu samo šunku i grah.”

Edward se nasmijao. “Mislim da će jesti sve što im vi skuhate.”

“Laskate mi”, Emily je odvratila sa smiješkom. Znala je da će ona i Edward postati vrlo dobri prijatelji.

~ 16 ~

Knjigoteka

Glorij@ “A što kažete na to da ostanete ovdje koliko želite i upoznate se s prostorom? Vaš sin je trenutačno obuzet psićima i bit će mu sasvim dobro”, rekao je, a potom je otišao.

Emily je prišla velikim balkonskim vratima i opazila svog sina i Josepha kako sjede na verandi sa šest crnih štenaca koji su se razmiljeli oko njih. Trevor je zabacio glavu i radosno se smijao; jedan od psića popeo se na njega i lizao mu lice.

Vidjela je da joj je sin u dobrim rukama pa se vratila istraživanju kuhinje. Pregledala je sve namirnice, a zatim je uzela olovku i papir i započela sa smišljanjem jelovnika za idućih nekoliko dana. Nije mogla dočekati da počne kuhati.

Podignula je pogled kad su se Trevor i Joseph vratili u kuhinju i shvatila da je prošlo više od jednog sata. Nijednom nije otišla provjeriti gdje je Trevor. Nije mogla vjerovati da se ovdje osjeća toliko sigurno.

“Kako ti se sviđa kuhinja?” Joseph ju je upitao.

“Oh, savršena je. Jedva čekam da počnem pripremati večeru.”

“Ne moraš početi večeras, znaš. Možemo pričekati do sutra.”

“Ne smeta mi da počnem večeras. Zaista obožavam kuhati, a ova je kuhinja opremljenija od restorana s pet zvjezdica. Već gorim od iščekivanja.”

“Dobro, ali samo ako tako želiš. Moram ti reći da dečki više vole domaće jelo, a ne jelo iz mikrovalne koje je bilo u planu za večeras”, rekao je Joseph.

“Kad inače večeraju?”

“Ljeti je to oko devetnaest sati, a zimi oko sedamnaest. Na ranču zapravo imamo samo dva godišnja doba.”

“Onda je vrijeme da se bacim na posao.” Emily je otvorila hladnjak i stala vaditi namirnice. “A kada da pripremim doručak?”

“Dečki obično doručkuju oko devet. Ustaju mnogo ranije i dotad obave mnogo posla pa su u to vrijeme prilično gladni”, rekao je.

“Odlično.”

“Smijem li odvesti Trevora do staje da pogleda konje?” upitao ju je.

“Ne morate to činiti, gospodine Anderson. Može biti ovdje sa mnom i crtati”, odgovorila je. Nije htjela da njezin sin bude ikome teret.

“Nije mi nimalo teško, Emily. Uživam u njegovu društvu, a nijedan dječak ne želi provoditi vrijeme u kuhinji dok jelo nije gotovo. Dođi, Trevore. Možeš si izabrati konja i upoznati se s njim. Dečki na ranču vole učiti djecu jahati. Ionako im moramo javiti kad će večera biti gotova”,

~ 17 ~ Knjigoteka

Glorij@ rekao je Joseph. Poveo je Trevora iz kuhinje prije nego što se Emily stigla snaći.

Znala je da Joseph nije tip čovjeka kojemu govore ne. Shvatila je da će dovesti Trevora natrag bude li mu smetao. Počela je pripremati piletinu s okruglicama, uz svježe pečeni kruh, i tiho zapjevušila.

~ 18 ~ Knjigoteka

Glorij@

TREĆE POGLAVLJE

Vrativši se u hotelsku sobu, Mark je bacio kaubojski šešir na krevet i

pogledao u telefon koji je nečujno zvonio. Pretrgao se da bi sklopio ovaj posao, a na kraju je sve propalo. Točnije, posao nije propao, nego ga je on zabio onom bijedniku u grlo. Metaforički rečeno, naravno.

Mark je inače bio veseo i smiren tip osobe i više je bio sklon šalama nego vikanju. No danas njegovo raspoloženje nije moglo biti lošije. Čovjek s kojim pregovara već nekoliko mjeseci zaboravio mu je reći da je stotina grla goveda, što ih je pokušavao prodati Marku, zapravo na rubu smrti.

Zlostavljanje životinja bilo je nešto što Mark nije mogao podnijeti.

Razumio je situaciju kad jedan čovjek udari drugoga, zbog kojekakvih provokacija, no smatrao je da normalna osoba ne zlostavlja životinje i ne tuče žene. To je osnovno. Kad ima posla s čovjekom poput ovoga s kojim se danas sastao, poželi se vratiti u tinejdžerske dane, kada bi takve opalio šakom.

Natočio si je žestoko piće i pustio da se toplina širi njegovim grlom.

Morao je malo smiriti živce. Tek je tada preslušao govornu poštu.

“Imam divne vijesti, sine. Našao sam ti novu kuharicu. Savršena je.

Pripremila je večeru za cijelo osoblje, a mislim da su dečki već dobili kilogram ili dva. Kad su pojeli i zadnju mrvicu drobljenca od jabuka, zamalo nam je trebala dizalica da ih dignemo od stola. Nazovi me kad se vratiš u hotel”, jasno i glasno začuo se glas njegova oca.

“Odlično. Jedna briga manje”, promrmljao je Mark za sebe. Natočio si je još jedno piće, a potom je sjeo da nazove oca. Otpio je pozamašan gutljaj, znajući da bi mu moglo zatrebati.

“Već je bilo vrijeme da mi uzvratiš poziv”, ponovno se začuo Josephov glas.

“Dobro sam, tata, a kako si ti?”

“Da, da... Kako si, i tako dalje, i tako dalje...” našalio se Joseph.

Joseph je istoga trenutka mogao popraviti Markovo raspoloženje, kao nekim čudom. Zapravo, sama pomisao na obitelj, uključujući i šogorice i preslatke nećake i nećakinje, obično bi mu izmamila smiješak i dala mu snagu. Obitelj se proteklih nekoliko godina proširila, a Mark je čak počeo osjećati trunku zavisti gledajući braću kako su sretna sa svojim ženama.

No to nipošto neće priznati ocu. Osim toga, sada se već osjećao mnogo bolje.

“Jesi li kupio stoku?” upitao ga je Joseph.

~ 19 ~

Knjigoteka

Glorij@ Ispravak: više se ne osjeća bolje. “Ne. Ispostavilo se da je tip pravi pokvarenjak”, odgovorio je Mark. Dovraga. U njemu je ponovno zakuhala ljutnja dok je prepričavao ocu što se dogodilo.

“Nažalost, u ovom ćeš poslu naići na nepoštene ljude. Nisu svi poput tebe, sine.”

Mark je osjetio toplinu oko srca. Nije bilo važno koliko je star; uvijek je volio čuti da su njegovi roditelji zadovoljni poslom koji radi.

“Znam, tata. Ali svejedno me zaboli kad vidim da netko loše postupa sa životinjama. Ako čovjek neće dati cijeloga sebe u taj posao, onda ne bi smio voditi ranč.”

“Potpuno se slažem. Nadam se da si ih prijavio.”

“Jesam, ali oni će reći da im nisu mogli priuštiti hranu i izvući se. To me ubija. No dobro, ne želim te zadržati na telefonu cijelu noć. Ionako se vidimo sutra. Doći ću rano jer nema potrebe da više ostajem ovdje.”

“Dobro. Sazvat ću ostatak klana pa možemo organizirati veliko okupljanje. Prošlo je već nekoliko tjedana, a to je predugo.”

“Slažem se. Možemo roštiljati kod mene, ali ne želim zatrpati poslom novu kuharicu pa kaži mami i Alexu da donesu hrane. Ja ću nazvati Lucasa i vidjeti što on može donijeti”, rekao je Mark. Od same pomisli da će ponovno biti s obitelji već se osjećao mnogo bolje.

“U redu. Iako ne mislim da ćemo novu kuharicu zatrpati poslom. Ona je pravi dragulj.”

Ton u očevu glasu upozorio ga je da se nešto sprema. Mark je naćulio uši. “Što želiš reći time?” upitao je, a potom je podignuo svoju čašu i otpio još jedan gutljaj za snagu.

“Ništa. Dobra je djevojka. Odmah mi se svidjela”, izmotavao se njegov otac. Joseph nije znao sakriti kad nešto smjera. Svaki ga put oda vlastiti glas.

“A koliko je stara moja nova kuharica?”

“Zar je to bitno, Mark? Ako dobro kuha, ništa drugo nije važno, zar ne?” odvratio je Joseph.

Mark se suzdržao da se ne nasmije očevu uvrijeđenu tonu. Joseph nije volio da ga se uhvati na djelu. Mislio je da je vrlo vješt. Možda je uspio zavarati njegovu stariju braću, no Mark je sebe smatrao mudrijim od njih dvojice, bez obzira na to što oni rade u velikim uredima.

“Očito je da ću to morati sam otkriti. Ali upozoravam te, ako mi pokušavaš nešto namjestiti, kao što si učinio s Alexom i Lucasom, odustani jer gubiš vrijeme. Ja sam sretan čovjek i ne trebam oca da mi sređuje ljubavni život.”

~ 20 ~

Knjigoteka

Glorij@ Međutim, Mark nije bio posve zadovoljan svojim životom. Zapravo se nadao ozbiljnoj vezi. No nitko nije znao da je njemu bilo mnogo teže pronaći djevojku. Da, žene su neprestano trčale za njim, ali ne samo zbog njega. Htjele su bogatstvo i prestiž koji su dolazili s prezimenom Anderson.

Ako se ikad oženi, to će biti zbog ljubavi, upravo onakve kakvu imaju njegovi roditelji. Nije vjerovao u razvod. Kad se zaputi prema oltaru, a znao je da jednog dana hoće, htio je da to bude sa ženom bez koje neće moći živjeti.

I htio je da ona osjeća isto prema njemu. “Čeka me duga vožnja do grada pa ćemo razgovarati sutra”, rekao je Joseph, podsjetivši Marka da je još uvijek na liniji.

“Hvala ti, tata. Vidimo se sutra.”

Mark je poklopio slušalicu i pričekao minutu prije nego što je nazvao brata. Malo ga je brinulo što će zateći kod kuće. Tko zna što je njegov otac ovaj put izveo?

~ 21 ~ Knjigoteka

Glorij@

ČETVRTO POGLAVLJE

Prilozi. Žele priloge uz glavno jelo. “Možeš li pripremiti priloge za

večerašnji obiteljski roštilj?” Edward ju je upitao maloprije, kad je sišla u kuhinju. “Oni će donijeti sve drugo.”

Pa ona je kuharica, dovraga. Zašto bi je izbezumili prilozi glavnom jelu? Žele li teksaški kavijar? Zapečeni plavi sir i salatu s krumpirom i slaninom? Punjena jaja? Ražnjiće od povrća s čilijem? Okruglice od povrća i krušnih mrvica? Sve bi to mogla pripremiti u snu, vezanih ruku.

“Naravno”, odvratila je.

Prilozi je nisu nimalo zabrinjavali. Zabrinjavao ju je dolazak njezina šefa. Što je još gore, s njim će doći i cijela njegova obitelj. Bila je izvan sebe. Što ako im se ne svide njezina jela? Ma ne, to se ne može dogoditi. Ali što ako njezin šef pomisli da je premlada za ovaj posao? To je moguće. I što će biti s Trevorom? Zna li Mark Anderson da je nova kuharica došla ovamo s petogodišnjim sinom? Čini se da Joseph smatra da će sve biti u redu, no to na kraju neće biti njegova odluka. Ako njezin šef Mark Anderson ne želi da dječarac trčkara njegovim imanjem dok ljudi pokušavaju raditi, morat će istog trenutka tražiti drugi posao.

I stoga mora prikazati sebe neprocjenjivom, toliko da šef zanemari činjenicu što je toliko mlada i što su ovdje još jedna usta koja treba hraniti.

Bacila se na kuhanje. Najprije je pripremila doručak za osoblje, a potom i ručak, a poslije je ostala u kuhinji smišljajući nova jela koja će raspametiti njezina šefa.

“Mama, mogu li sada plivati u bazenu?” upitao ju je Trevor dotrčavši u kuhinju, u kupaćim gaćama i molećiva izraza lica.

Muškarci su pravi manipulatori, čak i kad im je samo pet godina, pomislila je uz osmijeh. No i njoj je trebala stanka. “Kako mogu odbiti to lice? Pričekaj. Moram otići gore i presvući se, a onda možemo plivati. Ali moraš mi obećati da nećeš prigovarati kad bude vrijeme da izađemo iz bazena. Imam još mnogo posla, a ti ne možeš biti ondje sam.”

“Joj, mama”, zagunđao je. No Emily ga je nastavila ozbiljno promatrati.

“Dobro. Obećavam.” Ljutito je napućio usnice pa je sjeo. Emily se jedva svladala da se ne nasmije. Ne smije mu pokazati da joj je zabavan jer će on to htjeti iskoristiti.

Trevor je bio dobar dječak i Emily je sve svoje slobodno vrijeme posvećivala tome da ga usreći. Ipak, bilo je dobro za njega da shvati i to da ljudi moraju naporno raditi žele li ikamo stići.

~ 22 ~

Knjigoteka

Glorij@ Otac mu je sve dopuštao, samo da ga ostavi na miru. No ona je s Trevorom postupala drukčije; htjela je da nauči da mu ništa neće pasti s neba.

I sada su oboje uživali, baš onako kako su htjeli. Bazen će joj opustiti mišiće i smiriti živce. Igrala se sa sinom u plićem dijelu igračkama na napuhavanje i uživala u njegovu smijehu. Upravo su poveli rat prskanjem kad se pojavio Mark. * * *

Kad je Mark spazio svoju novu kuharicu, doslovce se zaledio. A zatim se doslovce zapalio. Skakala je visoko u zrak, hvatajući loptu koju je bacao maleni dječak, a mokra bi joj kosa pritom zapljusnula leđa. Skromni kupaći kostim nije ni najmanje skrivao njezine zamamne obline i, na vlastito iznenađenje, Mark je shvatio da pokušava svladati erekciju.

Stajao je u sjeni, pokušavajući dokučiti - i sakriti - želju koju je ta žena budila u njemu. Odlučio je još malo pričekati pa ju je promatrao kako se igra s dječakom za kojega je pretpostavio da bi joj mogao biti sin. Otac mu nije spomenuo da je nova kuharica dovela još nekoga. Također je bio vrlo prepreden pa mu nije spomenuo ni to da je nova kuharica tako mlada i lijepa. Njezin je smijeh bio zarazan, a Mark se poželio svući u kupaće gaće nipošto ne uske - i pridružiti im se.

Izišla je iz bazena, a voda joj je kapala s besprijekornog tijela. Duga kosa slijevala joj se niz leđa, privlačeći pogled prema oblim bokovima.

Premda je imala obline na pravim mjestima, Mark je i dalje bio iznenađen snagom privlačnosti koju je istog trena osjetio prema njoj.

Da, u životu su ga privukle mnoge žene, ali nije se mogao sjetiti kad mu je posljednji put srce ovako zakucalo zbog nekoga, i kad se ovako ukrutio. Možda je prošlo predugo od njegova zadnjeg spoja. Kad je shvatio da se ne može sjetiti svog posljednjeg izlaska, zaključio je da je zaista prošlo predugo. Dakle, to je bio razlog... Žena se konačno okrenula, a njezine prekrasne tamne oči prikovale su se uz njega. Vidjelo se da se i ona iznenadila; gledala ga je, a činilo se da taj pogled traje cijelu vječnost. Nakon nekoliko trenutaka prenula se iz tog zajedničkog transa, omotala se ručnikom i pošla mu ususret.

Mark se prisilio da zauzme opušten stav. Dakle, ovo je njegova nova kuharica. Pa što ako je seksi do pakla i natrag? Njega zanima samo kako kuha. Da, baš! * * *

~ 23 ~

Knjigoteka

Glorij@

Emily je duboko udahnula i predstavila se. “Zdravo, ja sam Emily. Vi ste sigurno moj novi šef, rekla je i vedro se nasmiješila. Nije bilo sumnje; čovjek koji je stajao pred njom bio je Mark Anderson. Njegov izgled i držanje doslovce su izvikivali: ja sam ovdje glavni. Bude li dobro odglumila samopouzdanje, mislila je Emily, možda će novi šef zanemariti činjenicu da ima sina i pustiti je da zadrži svoj posao.

Evo što zaista nije bilo fer: on je bio jedan od najprivlačnijih muškaraca koje je ikad vidjela. Nije bila spremna na to, ni najmanje. Bio je viši od metar i osamdeset, lijepo građen, s mišićima na pravim mjestima.

Njegova uska majica i pripijene traperice nisu ništa skrivale od njezina pogleda. Tamnu kosu pokrivao je iznošeni kaubojski šešir, a njegove oči, plave poput mora, izgledale su kao da im ništa ne može promaknuti. Emily je bilo vrlo teško odvratiti pogled od tih čarobnih očiju.

Mark ju je odmjerio od glave do pete, a zatim je konačno odgovorio.

“Mark Anderson. Vi ste nova kuharica koju je unajmio moj otac?” upitao je, premda je to bilo posve očito jer je ona bila jedina odrasla neznanka na njegovu imanju.

“Da, zovem se Emily Jackson...”

Trevor je spazio nepoznatog muškarca pa je odmah dojurio iz bazena.

U silnom uzbuđenju, prekinuo je majku. “Hej. Ja sam Trevor. Sviđa mi se tvoj šešir.”

“Trevore, dušo, odmakni se malo! Voda kaplje po čizmama gospodina Andersona”, rekla je užasnuto. Ona se trudila da bude pristojna i suzdržana, a Trevor je odmah zalio čovjekove ručno izrađene kožne čizme.

Mark se sagnuo tako da je stajao oči u oči s Trevorom. “Sve je u redu, maleni čovječe. Možeš me zvati Mark. Uživaš li u bazenu?”

“Ovo je najveći i najbolji bazen na svijetu, a psići su tako slatki, i jesi li znao da je ovdje gomila konja i Doug kaže da će me naučiti jahati i sve drugo”, Trevor je izgovorio u jednom dahu.

Mark se nasmijao Trevorovu oduševljenju i razbarušio mu kosu.

Emily je konačno dopustila samoj sebi da odahne. Ne samo da je ovaj čovjek nevjerojatno zgodan, nego i voli djecu. Mislila je da takvi muškarci više ne postoje. Dakle, moguće je da je neće otpustiti na licu mjesta.

“Možda mi možeš pomoći da odaberem kojeg ćemo psića zadržati i dati mu ime”, Mark je rekao. To je to. Ne bi pustio da Trevor da ime psiću, a potom rekao njemu i njegovoj majci da odu s imanja. Nitko to ne bi učinio.

Trevor se istog trenutka snuždio. Oči su mu se napunile suzama. “Što je bilo, zlato?” upitala je Emily kleknuvši pokraj njega.

~ 24 ~

Knjigoteka

Glorij@ “Zašto psići moraju otići?” upitao je Marka dok su mu se suze slijevale niz obraze.

Mark je bio zatečen. Bilo je očito da se ne zna nositi s dječjim suzama.

Kad bi njegova nećakinja Jasmine zaplakala, dao bi joj sve što poželi. I kad se Emily pripremila da objasni Trevoru da će psići biti zbrinuti negdje drugdje, Mark je progovorio.

“Zadržat ćemo sve psiće. Ovdje je dovoljno mjesta da svi mogu slobodno trčkarati. Možeš im svima dati imena”, rekao je.

Emily nije znala što da kaže. Pokušala je pronaći način da objasni svome šefu da ne treba obećavati tako nešto njezinu sinu i da će Trevor brzo zaboraviti bol.

“Obećavaš?” sumnjičavo ga je upitao Trevor. “Časna riječ.”

“Hvala!” uskliknuo je Trevor. Njegove su suze odmah nestale i bacio se Marku u naručje. Mark ga je zagrlio, a Emily je potiskivala vlastite suze gledajući kako Marku uopće ne smeta što ga je Trevor cijelog smočio.

“Trevore, ne smiješ to tražiti od gospodina Andersona. I druga djeca htjela bi imati psića”, rekla je.

“Ali mama, postoji mnogo dragih psića za tu djecu, a mi nikad nismo imali nijednog”, cvilio je.

“Zaista je u redu, Emily. Volim imati pse na ranču. Oni čuvaju stoku”, rekao je Mark. Emily je gledala u molećiva lica svog sina i svog novog šefa i znala je da je poražena. Na koncu, to je bio Markov ranč. Ako želi zadržati pse, to je njegova odluka.

“Naravno, gospodine Anderson”, rekla je, ukočeno se nasmiješivši.

Trevor je blistao od sreće i ponovno je zagrlio Marka.

Emily se morala okrenuti da ne vidi kako Trevor čvrsto grli tog čovjeka. Otac je Trevoru kupovao sve što je dječak mogao poželjeti, no nikad nije zastao i zagrlio ga, nikad mu nije pružao ljubav kakvu je trebao i zaslužio.

Pomislila je kako bi se vrlo lako mogla zaljubiti u svog novog šefa, no ne smije dopustiti da se to dogodi. Treba joj posao, a muškarce poput Marka ne zanimaju žene poput nje. Između njih dvoje može se dogoditi samo sljedeće: vrući seks, a potom hladni otkaz. Da je barem uštogljeni tiranin, a ne seksi kauboj koji voli djecu.

“Trevore, idemo unutra. Moram završiti večeru i ne mogu paziti na tebe ovdje”, rekla je, okrećući se prema kući.

“Mama, htio bih još malo plivati. Molim te?” preklinjao je.

“Sutra ćemo opet plivati, ali sada zaista moram dovršiti večeru. Sjeti se o čemu smo maloprije razgovarali”, rekla je.

~ 25 ~

Knjigoteka

Glorij@ “Dobro”, rekao je tužno i konačno pustio Marka.

“Baš sam se namjeravao okupati. Ja ću paziti na njega”, rekao je Mark.

“Pričekaj s mamom u kuhinji nekoliko minuta. Odjurit ću gore i presvući se”, obratio se Trevoru, a potom je otrčao u kuću, ne pričekavši Emilyn odgovor.

Dakle, Mark je bio poput svog oca - nije naviknut čuti ne. Emily se nije htjela prepirati s njim. No razgovarala je s Trevorom. Ne bude li se on lijepo ponašao, morat će... no dobro, već će nešto smisliti.

Mark je brzo došao u kuhinju po Trevora, a uskoro ih je čula kako se prskaju u bazenu.

Uživala je u kuhinji. Pripremala je jela, a istodobno je slušala smijeh svoga sina kroz otvorena vrata. I prije nego što je trepnula okom, sve je već bilo gotovo.

Pogledala je u Trevora, koji je bio presretan u bazenu s Markom.

Stoga si je priuštila bogatu, pjenušavu kupku. Zabacila je glavu u kadi i glasno uzdahnula. Nije mogla vjerovati koliko je sretna što je pronašla ovako divan posao i dobrog šefa.

Da nije tako optimistična osoba, mislila bi da će joj se nakon svega ovoga dogoditi nešto loše.

~ 26 ~ Knjigoteka

Glorij@

PETO POGLAVLJE

Emily je pomislila kako joj treba novi rječnik. Obiteljski roštilj, imenica: u

kontekstu Andersonih, to je masovno okupljanje, i u kući i izvan nje, koje uključuje stotinjak prelijepih ljudi, cijelu planinu rebaraca i mesa te beskrajno mnogo uzbuđenja, opuštanja i glasne djece.

Svi su se smiješili, a smijeh je nadglasavao country glazbu što je svirala u pozadini.

Sladak miris mesa s roštilja činio je da joj rastu zazubice. Trbuh joj je krulio sitnu melodiju. Cijeli je dan bila toliko zauzeta pripremanjem hrane da je zaboravila jesti. Nije bila sigurna smije li se i ona pridružiti zabavi, no Edward joj je rekao da je osoblje uvijek pozvano.

“Ti si sigurno Emily, nova kuharica?” upitao ju je privlačan tamnokosi muškarac. Emily je već promotrila sve ljude, no nije primijetila par koji joj je upravo prišao. Oboje su izgledali kao s naslovnice kakvog modnog časopisa i osjetila se malo zastrašenom.

“Da, jesam”, konačno je uspjela odgovoriti. “Drago mi je što se upoznajemo, Emily. Ja sam Amy, a ovaj grozan čovjek pokraj mene je Lucas, Markov stariji brat”, rekla je umiljato.

“Drago mi je”, odvratila je Emily sramežljivo.

“Nemoj se dati zastrašiti ovolikom gomilom. To su sve dobri ljudi. Kad sam se prvi put našla među njima, bila sam nasmrt preplašena, ali danas ne mogu zamisliti svoj život bez članova ove obitelji”, rekla je Amy. Dok je govorila, zaljubljeno je pogledala u svog muža.

Emily nije znala je li razgovor završio i treba li se odmaknuti i pustiti njih dvoje same.

“Hoćete li vas dvoje prestati piljiti jedno u drugo? Jadnoj je Emily neugodno pokraj vas”, pojavio se još jedan prekrasan muškarac, spasivši Emily od njezine dvojbe.

“Ma nemoj, Alexe. Dobro znaš da ne možeš stajati pet koraka dalje od Jessice, a da ne goriš od želje za... stimulacijom”, Lucas je zafrkavao svog brata.

“Okej, valjda si u pravu”, odvratio je Alex. “Zdravo. Ja sam srednji brat, Alex, a moja prelijepa žena trenutačno je s djecom, ali doći će za nekoliko minuta. Moram ti reći, Emily, da si mnogo zgodnija od prijašnje kuharice”, dodao je i namignuo joj.

~ 27 ~ Knjigoteka

Glorij@ Emily je osjetila kako joj obrazi poprimaju grimiznu boju. Ljutila se na sebe što ne može sakriti svoje emocije. Nije znala kako da odgovori na Aleksov komentar pa zato nije rekla ništa.

“Vas dvojica nikada nećete odrasti, zar ne?”

Emily se okrenula u smjeru iz kojeg je dopro taj glas i ugledala još jednu lijepu ženu koja je primila Alexa za ruku.

“Ne obaziri se na njih”, rekla je sa sjajem u očima. “Vole dobiti reakciju od lijepe žene. Kad su prvi put upoznali Amy, sva trojica su je zaprosila. Usput, ja sam Jessica, a udana sam za ovog klipana.” Pokazala je na Alexa. “Ali upamti, kod njih je mnogo riječi, a nimalo akcije.”

“Ma nemoj? To ću shvatiti kao izazov”, rekao je Alex pa ju je grabio u naručje i spuštao prema tlu. Jessica se zahihotala poput djevojčice, no u tom trenutku Alexove usne dodirnule su njezine i ubrzo su oboje zaboravili da nisu sami.

“Hoćete li vas dvoje otići gore u sobu ili želite da mojoj kuharici i dalje bude neugodno?” upitao je Mark prilazeći toj sve većoj skupini.

Alex je polako podignuo glavu i uputio Marku oštar pogled. “Radije bih te pošteno nalemao, no to može pričekati”, konačno je rekao i udario brata u rame. Emily je pomislila da je taj udarac dovoljno jak da sruši normalnog čovjeka na tlo, ali Mark se samo nasmijao i upitao brata je li to najjače što može.

“Dečki, idite pomoći oko roštilja, a mi idemo ukrasti malo kolača”, rekla je Amy, a potom je s jedne strane primila Emily pod ruku, a s druge Jessicu pa ih povela prema stolu s desertima.

Emily je morala suspregnuti suze. Nije mogla vjerovati da su je tako lako uključili u ovu toplu obitelj. Nije imala mnogo prijateljica u životu i nadala se da će ostati na tom ranču dovoljno dugo da se sprijatelji s Amy i Jessicom. Doimale su se kao osobe kakve je željela poznavati.

“Kaži nam sve. Kakva je bila tvoja reakcija kad si prvi put vidjela Marka?” upitala ju je Amy kad su se zaustavile pokraj stola prepunog pita, kolača, keksa i drugih slastica.

“Ja... uh...” Emily nije znala što bi rekla. Mark joj je šef i nije htjela reći njegovim šogoricama da više slini nad njim nego nad slasticama koje su stajale pred njom.

“Ne brini. Kad sam ja prvi put vidjela svu trojicu na okupu, narasle su mi zazubice. Sva trojica su preslatka. Moje srce pripada Lucasu, naravno, ali sva tri brata pravo su umjetničko djelo.”

“Da, zaista jesu”, priznala je Emily i nasmijala se.

“Zamisli kako je tek bilo odrastati u njihovoj blizini. Bila sam vrlo sramežljiva i povučena, i bila sam luda za Alexom. No on nije ni znao da

~ 28 ~

Knjigoteka

Glorij@ postojim, sve do jedne večeri kad smo se igrali lovice, a nas dvoje smo slučajno završili na tlu. To je bio moj prvi poljubac”, rekla je Jessica i sanjivo uzdahnula.

“Ne mogu zamisliti da si bila povučena’“, iznenađeno je rekla Emily i pogledala u prekrasnu Jessicu.

“S vremenom sam postala mnogo sigurnija u sebe. Tako to biva kad je uz tebe muškarac koji te voli. Zaljubljena sam preko ušiju u svog muža, premda je u početku našeg braka bilo trenutaka kad sam ga htjela udariti”, priznala je Jessica.

“Dobro znam o čemu govoriš. Lucas je bio nemoguć neko vrijeme. No ja sam ga preodgojila. On je zapravo jedan nježni div”, rekla je Amy i uzela prelijepo ukrašen muffin. Zagrizla ga je i s užitkom uzdahnula.

“Ali ja sam samo nova kuharica”, rekla je Emily. Htjela im je dati do znanja da je ne zanima najmlađi Anderson.

No njih dvije su se samo nasmijale. “Reci to Marku. Nije te prestao gledati otkako smo se odmaknule od njih. Malo zanjiši bokovima pa ćeš ga doslovce baciti na koljena”, rekla je Amy, a Emily se ponovno zarumenjela.

“Uh, baš smo grozne. Tko zna što misliš o nama”, rekla je Jessica krcajući svoj tanjur kolačima, a potom je pričekala Emily da i ona odabere desert.

“Obje ste drage. Ali ne želim da ljudi pomisle da ganjam svog šefa.

Znate kako lako počnu kružiti priče”, objasnila je Emily, zagrizavši u sočan čokoladni biskvit. “Ovo je divno.”

“Oh, to je iz pekarnice koju ti moram pokazati. Peku najbolje kolače na svijetu.”

“Rijetko kupujem u pekarnicama. Volim sama praviti kolače, nije važno od čega”, priznala je Emily, premda joj ne bi smetalo da izmijeni nekoliko recepata s pekarima.

“U redu je katkad malo varati. Pričekaj da vidiš koliko hrane ovi kauboji mogu pojesti. To je ludnica”, rekla je Jessica.

Tri žene pošle su zajedno prema drugom stolu, na kojemu je bila hrana koju su Amy i Jessica potajno kupile. Emily se opustila, skoro.

Naime, sve je vrijeme pratila Trevora. A on se igrao s djecom i bilo je očito da se zabavlja kao nikad prije.

Da, ovo je raj, pomislila je.

~ 29 ~ Knjigoteka

Glorij@

ŠESTO POGLAVLJE

Mark nije mogao skinuti pogled s Emily dok se udaljavala od njih. Tako je

njihala bokovima, odjevena u kratku ljetnu haljinu, da je znao da u skoroj budućnosti neće moći misliti ni na što drugo. Bio je očaran. Zamišljao je kako zavlači ruke pod tu haljinu i istražuje što se nalazi pod tom cvjetnom tkaninom.

Dok ju je tako promatrao, zapuhnuo je povjetarac i otkrio još jedan djelić njezinih nevjerojatno gipkih bedara. Zadržao je dah dok je zamišljao kako joj veći nalet vjetra još više zadiže haljinu. Ponovno je osjetio stezanje u hlačama. Stisnuo je usnice. Obuzet vlastitim mislima i emocijama, nije primijetio pogled koji su međusobno izmijenila njegova braća. Da ga je vidio, možda bi bio spremniji na ono što je uslijedilo.

“Tvoja nova kuharica je vrlo seksi”, usputno je rekao Lucas.

“Da, da sam samac, odmah bih je zaposlio, pa čak i da ne zna kuhati”, dodao je Alex.

“Nisam je pretjerano proučavao”, odvratio je Mark.

“Aha. ona te nimalo ne zanima?” Lucas je upitao.

“Naravno da ne. Ona je moja zaposlenica, a ja volim održavati profesionalan odnos sa svojim zaposlenicima”, rekao je. Laže li sebi ili braći? Nevažno. Više nije bio pohotni tinejdžer i znao se kontrolirati.

“Dobro, u tom slučaju, vidio sam Dona kako je gleda. Mislim da ću ih pokušati spojiti”, prepredeno je rekao Lucas.

“Hoćeš vraga”, viknuo je Mark, a potom se pribrao i dodao, “ne želim romanse među svojim zaposlenicima. Kad stvari krenu loše, situacija postane vrlo neugodna i na kraju barem jedno od njih da otkaz. To znači da bih morao ponovno tražiti radnike,” Mark je mislio da se dobro snašao ovim odgovorom.

“Razumijem što hoćeš reći, Mark. Hej! Sa mnom radi genijalan tip”, nastavio je Alex i namignuo Lucasu. “Neki dan me pitao poznajem li kakvu slobodnu djevojku. Mislim da bi on i Emily bili dobar par, a on ne radi na ranču.”

Obojica braće doslovce su mogla vidjeti paru kako izlazi iz Markovih ušiju. Onome tko ih poznaje bilo bi posve jasno koliko su Lucas i Alex uživali u zafrkanciji na bratov račun.

“Hoćete li, molim vas, ostaviti moju kuharicu na miru?” Mark je zamalo povikao. Nekoliko glava naglo se okrenulo prema njima. No nitko

~ 30 ~

Knjigoteka

Glorij@ nije vidio zadovoljan osmijeh jednoga posebnog svjedoka - Josepha, koji je stajao dovoljno blizu da ih može čuti.

“Dakle, Josephe, čini se da ste opet uspjeli, stari pokvarenjače”, rekao je Edward pokraj njega.

“Edwarde, ne razumijem o čemu govoriš”, odvratio je Joseph.

“Zaboravljate koliko vas dobro poznajem, gospodine. Dugo sam radio za vas prije nego što sam došao ovamo i znam da nešto spremate. Osim toga, otkad kuharice dobivaju sobu pokraj Markove?”

“Govori malo tiše. Ako taj mali otkrije da ga pokušavam spojiti s njom, pobjeći će u drugom smjeru. Ili još gore, ako Katherine sazna za to, neće mi se skinuti s vrata”, rekao je Joseph, osvrćući se oko sebe s izrazom krivnje na licu.

“Da se niste upustili u ovo petljanje, ne biste imali zbog čega brinuti se”, nastavio je Edward. “No moram pohvaliti vaš ukus. Emily je pravo osvježenje, a Trevor je prepun energije. Ugodno je vidjeti lijepu ženu i veselog dječaka u ovoj kući.”

Joseph je bio pun sebe zbog ove pohvale. Doista je imao dobar ukus.

Pogledao je u Amy i Jessicu kako bi si to ponovno dokazao. Umiješao se i u živote svoja starija dva sina i ispalo je odlično.

“Djede, djede, imam novog prijatelja”, začuo se uzbuđeni glas njegove najstarije unučice, Jasmine. Povlačila ga je za nogavicu, pokušavajući ga natjerati da gleda samo u nju.

“Vidim. Lijepo se igrate?” upitao je svoju vragolastu unuku.

“Volim ga, djede. Vjenčat ćemo se”, izjavila je vrlo ozbiljnim tonom.

Joseph se nasmijao vidjevši Trevorov izraz lica. Riječi poput vjenčanje i brak plaše svakog muškarca, pa i onoga kojemu je samo pet godina.

“Zašto ne odeš po ostale? Prvo ćemo večerati, a nakon toga možemo peći sljez”, predložio je.

Jasmine se vrlo dopala ta ideja pa je brzo zgrabila Trevora za ruku i odjurila pronaći svog brata, bratića i sestričnu.

Trevor se lijepo uklopio među njegove unuke, kao što je Joseph i pretpostavio. Bio je dobar dječak i Josephu nimalo ne bi smetalo da dobije još jednog unuka. Što više, to bolje. “Što vas dvojica smišljate? Vidi vam se na licima.”

Joseph se okrenuo prema svojoj ženi, pogleda prepuna krivnje. Čitala ga je kao knjigu, stoga je odlučio da je skretanje s teme najbolja taktika.

“Divno izgledaš večeras, draga. Jesam li ti to već rekao?”

~ 31 ~ Knjigoteka

Glorij@ Čak i nakon gotovo pola stoljeća zajedničkog života, još uvijek su joj se zbog njega rumenjeli obrazi, što je Josepha ispunjavalo zadovoljstvom i čuđenjem.

“Pravi si vrag, Josephe Andersone, ali tvoja strategija djeluje. Puštam te da nastaviš sa svojim zavjerama. Ali znaj da te imam na oku”, rekla je, a zatim se nagnula prema njemu i poljubila ga u usta.

“Ah, Katherine, ti si moje srce”, rekao joj je - a to je bila istina.

Pomilovala ga je po licu i udaljila se, pridruživši se svojim snahama.

“Razumijem zašto želite da vaši sinovi imaju sretne brakove. Vi ste blagoslovljeni svojom prelijepom ženom, Josephe”, rekao mu je Edward dok su promatrali Katherine kako graciozno hoda savršeno uređenim travnjakom.

“Zaista jesam, dragi moj prijatelju, zaista jesam”, rekao je Joseph s uzdahom zadovoljstva.

Njegova je obitelj rasla, a on je bio savršena zdravlja. Da je barem i njegov brat ovdje. Tada bi se osjećao potpunim. Već dugo nije vidio ni Čuo Georgea. Ako se tako nastavi, morat će organizirati potragu za njim.

Njegov brat izgubio je suprugu prije četiri godine. Joseph je znao da je to i više nego bolno. Nije mogao zamisliti život bez svoje Katherine, no znao je jedno: da mu se dogodi nešto toliko strašno, više od ičega trebao bi svoju obitelj.

George treba svog brata, inače se neće moći oporaviti od tog gubitka.

Bilo je vrijeme da pruži svom bratu blizancu malo čvrste ljubavi i bude li trebalo, dovuče ga u Seattle. Dovoljno je već prošlo. Obitelj treba biti na okupu.

Stavivši te misli zasad na stranu, Joseph se usredotočio na svoju obitelj koja se okupila ovdje, na ranču. Da, doista je bio blagoslovljen čovjek.

~ 32 ~ Knjigoteka

Glorij@

SEDMO POGLAVLJE

O

“ dbojka u vodi? Zar ste poludjeli? Svi će potonuti ravno na dno bazena”,

začuđeno je rekla Emily.

S nevjericom je pogledala u opustošene stolove. Još prije nekoliko sati mislila je da nema ni najmanje šanse da se sva ta hrana pojede, no nije računala na rančere koji su radili cijeli dan te na djecu koja rastu i razvijaju se. Pripremila je dovoljno hrane da nahrani stanovnike jedne manje zemlje, a uz to, svatko tko je došao donio je sa sobom barem jedno jelo. I sve je nestalo. Ostalo je tek nekoliko sitnih komadića i mrvica, čime će se počastiti psi.

“Hajde, Emily”, molila ju je Jessica. “Treba nam još jedna osoba.

Presvući se i dođi igrati s nama. Moramo potrošiti ove kalorije koje smo večeras nagomilali, a ti nam moraš pomoći jer je tvoje kuhanje velikim dijelom zaslužno za to.”

Emily nije bilo ugodno skakutati uokolo u kupaćem kostimu pred gomilom neznanaca. Mogla je iskoristiti sina kao ispriku, no nije imala sreće. Trevor je bio s ostalom djecom u kući, gdje im je Joseph čitao priče.

Nakon priča, djeca će se ulogoriti u dnevnoj sobi i gledati crtiće. Jessicina dadilja Juha ponudila se da ostane s djecom u slučaju da se netko od njih probudi i nešto zatreba. Trevora su poznavali tek nekoliko sati, no Andersoni su ga prihvatili kao da je dio obitelji. Ukratko, stara izlika “žao mi je, sin me treba” neće upaliti.

Odbojka zapravo i nije zvučala kao loša ideja. Osim toga, nije htjela razočarati Jessicu pa je odlučila otjerati svoje strahove.

Brzo se preodjenula i ponovno se spustila stubama. Braća su već bila u bazenu, udarajući loptu i potapajući jedan drugoga. Mark je skočio iz vode da prebaci loptu preko mreže, a Emily je tih nekoliko sekundi zaboravila disati.

Visok, tamnoput, neodoljivo mokar. Kapi vode klizile su mu mišićavim prsima i ramenima i svjetlucale na koži preplanuloj od napornog rada na otvorenom. Taj rad bio je bolji od svake teretane. Markova kosa bila je poduža i Emily je poželjela zavući prste u te mokre vlasi. Struk njegovih kupaćih hlačica spustio se vrlo nisko, otkrivajući trag dlačica što se protezao ispod pupka. Shvatila je kamo joj je odlutao pogled i brzo je okrenula glavu, nadajući se da nitko nije vidio kako reagira na vlastitog šefa.

~ 33 ~

Knjigoteka

Glorij@ “Hej, niste smjeli početi bez nas”, Amy je prekorila muškarce. Potrčala je i skočila savršenu bombicu.

“Kad pokušavaš ovako zaslijepiti protivnika, to se zove varanje”, rekao je Lucas, a potom ju je zgrabio i utisnuo joj vruć poljubac na usne.

Emily se mogla zakleti da je vidjela paru kako se uzdiže iz vode.

“Hej, ne bi mi smetalo da odustanem od igre i odem u kuću ako ste vi previše zauzeti”, Alex je dobacio Lucasu i Amy pa se okrenuo prema svojoj zanosnoj ženi u bikiniju i pohotno je pogledao.

“Nema Šanse”, odvratila je Jessica. Zgrabila je Emily za ruku i povukla je za sobom u bazen.

Emily je izronila iskašljavajući vodu. Najednom je osjetila nečiju ruku kako je tapša po leđima. “Jesi li dobro?” upitao ju je Mark. Stajao je preblizu njezinu tijelu kojim su šibali hormoni. Osjećaj njegove ruke na njezinoj goloj koži bio je dovoljan da joj sva osjetila polude.

“Jesam. Ali nisam ovo očekivala pa sam zaboravila začepiti nos.”

“Oprosti, Emily, stvarno mi je žao”, rekla je Jessica.

“Dobro sam, zaista. Počnimo igrati”, rekla je Emily. Nije voljela biti u središtu pozornosti ni u kojem okruženju, a kamoli ovdje, u bikiniju, pokraj vrlo zgodnog i potentnog muškarca. Točnije, pokraj više zgodnih, potentnih muškaraca.

Nekoliko radnika s ranča i njihove djevojke igrali su protiv braće Anderson i njihovih supruga u parovima. Emily je protrnula kad je shvatila da je ona Markova partnerica. Nadala se da on ne misli kako je ona to smislila.

No ubrzo se posve uživjela u igru. Braća su bila vrlo natjecateljski nastrojena, no uživala je u njihovu društvu. Neprestano su zbijali šale i smijali se ili izmjenjivali poljupce sa svojim ženama.

Lopta je išla ravno na Emily i ona je skočila da je udari prije nego što padne u vodu. Ne gledajući kamo ide, sudarila se s Markovim mišićavim prsima, a njegove ruke odmah su je zgrabile da ponovno ne padne i ne nagura se vode. Podignula je glavu i pogled joj se prikovao uz njegove oči.

Nije se mogla odmaknuti od njega premda joj je razum govorio da se nasmije, zahvali mu i pusti ga. Imao je najčarobnije plave oči koje je ikada vidjela. Nesvjesno se nagnula bliže njemu, zaboravljajući da je netko pokraj njih i da su usred igre.

Mark je izbrisao tu malu udaljenost između njih i gladno je prislonio svoje usne uz njezine, privivši je uz svoja mokra prsa. Njegove ruke obavijale su je oko golog struka, a ona je osjećala tvrde, snažne mišiće kako se pritišću o njezin trbuh. Oh, kako dobar poljubac. To je bilo sve što joj je prostrujilo mislima u tom trenutku.

~ 34 ~

Knjigoteka

Glorij@ Najednom je voda zapljusnula njihova lica, a Emily je ponovno zakašljala. Mark se naglo okrenuo, spreman da ubije onoga tko ih se usudio prekinuti, tko god to bio, kad je shvatio da svi zure u njih. Ponovno se okrenuo prema Emily i vidio sve veći užas u njezinim očima.

Praktički joj je mogao pročitati misli. Tek ju je upoznao, no njezino je lice bilo otvorena knjiga. Njezini obrazi koji su maloprije bili rumeni od igre sada su poprimali jarkocrvenu boju. Odmaknula se od njega kao da ima kugu.

Mark je pokušavao smisliti riječi kojima bi ublažio situaciju, kad mu je brat uskočio u pomoć. “Mark, hoćeš li prestati gnjaviti tu jadnu djevojku?

Znam da je voda hladna, ali postoje i drugi načini da se ugriješ. Na primjer, igranjem ove igre.”

“Gle tko se javlja”, odvratio je Mark i ubrzo su svi muškarci započeli ral prskanjem. Žene su zbrisale na sigurno, izvan bazena.

Posve užasnuta, Emily je pokušavala smisliti kako da pobjegne, a da ne ispadne previše očita. Nije mogla vjerovati da se onako ponijela, osobito pred publikom. Zaboga, ona je kuharica, a ne Markova djevojka.

“Znam da ti je malo neugodno zbog poljupca, ali njima je zaista teško odoljeti. Upamti da smo i mi bile u tvojoj koži i nitko od nas ne misli ništa drugo osim - kakva sretnica”, rekla joj je Amy. Emily se kiselo nasmiješila u znak zahvalnosti. Zaključila je da je Amy vjerojatno u pravu i da nitko nije pretjerano obratio pozornost na to što se dogodilo. Osim toga, oboje su stajali u vodi i nije se mnogo vidjelo. Čvrsto se omotala ručnikom i odlučila sve zaboraviti.

“Mislio sam da te ona ne zanima”, Alex je zadirkivao Marka.

“Nisam to planirao. Dovraga, uopće ne znam kako se to dogodilo”, rekao je Mark, pomalo smušen.

“Dakle, smetalo bi ti kad bih joj namjestio spoj s nekim?” nastavio je Alex.

Mark ga je bijesno pogledao, a zatim je otplivao dalje. Lucas i Alex izmijenili su poglede i znakovito se nasmiješili jedan drugome. Obojica su dobro znala što njihov brat upravo prolazi. I oni su se borili protiv privlačnosti koju su osjećali prema svojim ženama. Kad se danas osvrnu na to, shvaćaju da su bili prave budale.

Svi su se preodjenuli u suhu odjeću, a većina gostiju krenula je svojim kućama. Mark je zapalio vatricu u stražnjem dvorištu i obitelj se okupila uz razgovor koji je potrajao do ranih jutarnjih sati. Emily se pokušala ispričati i otići jer je htjela pustiti obitelj nasamo, no Jessica i Amy već su je smatrale novom najboljom prijateljicom i inzistirale su na tome da ostane.

~ 35 ~ Knjigoteka

Glorij@ Emily se nije previše borila. Uživala je u njihovu društvu i zapravo nije htjela otići gore i biti sama u svojoj sobi.

“Moram malo odspavati”, konačno je rekao Lucas i namignuo Amy. Emily je osjetila kako ponovno rumeni, shvativši na što Lucas misli.

Uskoro su otišli i Jessica i Alex, a Emily je ostala sama s Markom.

Vatra se gotovo ugasila; ostala je tek pokoja žeravica, a u polutami se naziralo Markovo lice. “I ja bih trebala malo odspavati”, Emily je rekla i odglumila zijevanje. Glupost. Bila je toliko uzbuđena da bi trebala prebrojili cijela stada ovaca s australskog ranča za mrvu sna.

Htjela je ustati, ali Mark je stavio ruku na njezino rame. Ostala je nepomično sjediti, ne znajući što da kaže i što da učini. Ako Mark želi razgovarati s njom, ona ga treba poslušati.

“Emily, zaista mi je žao zbog onoga u bazenu. Nemam običaj hvatati žene i ljubiti se s njima pred cijelom svojom obitelji”, rekao je, odsutno prošavši rukom kroz kosu.

Emily je dobila snažan poriv da mu zagladi kosu, no uspjela se suzdržati, zaguravši ruke pod bedra. “Nema problema. I ja sam sudjelovala, no i meni je žao. Ni ja se inače ne ponašam tako, zaista.”

“Dobro, onda nam je oboma žao”, rekao je i nasmiješio se.

Ovaj čovjek mora biti uveden u registar smrtonosnog oružja, a žene moraju dobiti upozorenje, pomislila je Emily.

“Dakle, prijatelji smo?” upitao je.

“Da, naravno”, Emily je odgovorila, konačno osjetivši kako pritisak u njezinim prsima popušta.

“Dobro”, rekao je. “Želiš li vidjeti nešto zaista posebno?”

“Zašto ne?”

Primio ju je za ruku i poveo prema staji. Mislila je kako će je pustiti kad ustanu, ali Mark ju je i dalje držao, a ona nije imala dovoljno jaku volju da izvuče svoju ruku iz njegove. Mark dolazi iz vrlo prisne obitelji i očito je naviknut na dodir. Da, to je to, ništa drugo.

“Moja najdraža kobila oždrijebit će se svakog trenutka. Ne postoji ništa ljepše i čudesnije od toga”, rekao je, prepun uzbuđenja.

Emily je jedva čekala da vidi ždrijebe. Ušli su u staju i začuli bolne zvukove. Emily je zabrinuto pogledala Marka. “Je li ona dobro?”

“Da, dobro je. Neprestano je provjeravam proteklih nekoliko dana, a i veterinar prati njezino stanje. Sve ide prema planu, a ždrijebe je u pravilnom položaju. No rađanje svejedno boli.”

“Da, boli!” složila se Emily.

~ 36 ~ Knjigoteka

Glorij@ “Pretpostavljam da ti znaš bolje od mene”, rekao je Mark, sramežljivo slegnuvši ramenima.

Emily se nasmijala, a potom je utihnula. Prišli su odjeljku gdje je ležala kobila. Bila je prelijepa, tamne, sjajne dlake i golema trbuha.

“Kako si, curo?” nježno joj se obratio Mark.

Emily se pričinilo da je kobila prevrnula očima na Markovo pitanje ili je barem tako htjela misliti. Sjetila se kako joj je bilo kad je ona rađala i kad su je liječnici zapitkivali je li joj dobro. Htjela ih je udariti najjače što može, a zatim ih upitati je li im dobro. Muškarci jednostavno nemaju pojma.

“Lijepa si”, rekla je Emily, tiho i nježno, milujući joj nozdrve. Kobila je ispustila bolan zvuk, kao da govori barem me ti razumiješ, a nakon toga je ponovno okrenula glavu i oboje ih ignorirala.

Emily nije znala koliko su vremena proveli ondje, no kad je počelo svitati, kobila je konačno izgurala ždrijebe, uz Markovu pomoć. Emily je promatrala svog šefa kako sjedi na tlu, držeći nejako ždrijebe u svom krilu i osjetila kako joj srce snažno lupa. Bio je prekriven zemljom i krvlju, no svejedno je bio neodoljiv.

Kad je sve bilo gotovo, Emily je shvatila koliko je iscrpljena. Sunce se već petljalo iznad brežuljka pa je zaključila da bi joj dobro došlo nekoliko sati sna.

“Hvala ti što si podijelio ovo sa mnom. Bilo je zaista veličanstveno”, prošaptala je, pazeći da ne preplaši ždrepčića.

“Hvala tebi što si mi pravila društvo. Nisam te trebao držati na nogama cijelu noć.”

“Vrijedilo je”, odgovorila je.

Dok je Mark bio zauzet brigom za novog konja, Emily se išuljala iz staje i zaputila se prema kući. Legla je u krevet, a posljednje misli koje su joj strujale glavom prije nego što je utonula u san bile su vezane za njezina novog poslodavca.

Bit će joj teško držati razdaljinu.

~ 37 ~ Knjigoteka

Glorij@

OSMO POGLAVLJE

Emily se trgnula u krevetu i brzo je protrljala oči da otjera snenost. Bio je

jedan sat poslijepodne. Što ako se njezin sin prestrašio kad se probudio vidjevši da mu nema majke?

U dvije minute se istuširala i odjenula, a zatim je pojurila stubama dolje. Doslovce je dotrčala do blagovaonice i zastala. Trevor je zadovoljno sjedio ondje s drugom djecom, Markom i njegovom braćom. Svi su izgledali kao da su se maloprije probudili.

“Mama, jesi li znala da se jutros rodila beba konjić i čim pojedemo, Mark će me odvesti da je vidim?” Trevor je doslovce zacvilio.

“Da, znala sam. Gledala sam kad se rodila. Žao mi je, zlato, što nisam bila tu kad si se probudio.”

“Nema veze, mama. Nisam ni primijetio da te nema. Igramo se cijeli dan”, rekao je Trevor.

Emily je osjetila bolno razočaranje što više nije potrebna svom djetetu kao nekoć. No uspjela je to prikriti. Sjela je za stol i počela si slagati sendvič. Eto još jednog razloga da se osjeća krivom.

“Oprostite što nisam pripremila doručak”, rekla je svima.

“Ne možeš raditi sedam dana u tjednu, Emily. Mislim da ti je Edward već rekao da se vikendom svatko hrani kako zna i umije”, rekao je Mark prije nego što je natrpao usta hranom. Ponašao se kao da mu je to posljednji obrok u životu.

“Znam da je tako inače, ali sada je ovdje cijela obitelj i vjerojatno bi svima prijao dobar doručak”, usprotivila se. Zar joj nitko neće dopustiti da se igra paćenice?

“Ako su tvoja druga jela imalo dobra kao salate i prilozi koje si jučer pripremila, sigurno bismo uživali u tvom doručku. No lijepo je slagati sendviče za ručak, a osim toga, našla sam dvije zdjele tvoje salate koje nekim slučajem sinoć nisu dospjele do stola s hranom”, rekla je Amy, znakovito pogledavši u Marka.

“Hej, obožavam krumpir-salatu i htio sam da ostane nešto i za danas”, Mark je odvratio.

Emily je dobro znala da je iznijela svu salatu, što znači da ju je Mark potajno vratio unutra. Konačno, zadovoljstvo. Ispunila je svoju zadaću, šalila se u sebi. Mark je trpao u usta njezinu hranu.

~ 38 ~

Knjigoteka

Glorij@ “Pojeo sam malo jučer poslijepodne, a onda sam je morao sakriti.

Nisam jeo ovako dobru krumpir-salatu još od... Zapravo, nikad u životu nisam jeo ovako dobru krumpir-salatu. Nadam se da se mama neće uvrijediti”, dodao je.

“Put do muškarčeva srca vodi kroz želudac... između ostaloga”, rekao je Alex i namignuo.

“Tako je”, dodao je Mark, ne prestajući žvakati.

Emily se očito počela privikavati na ovu obitelj jer se više nije onoliko rumenjela. Znala je da braća vole zadirkivati jedan drugoga i da pritom ne misle ništa loše. Ali morat će se još malo naviknuti na njihov način zezancije želi li da joj bude ugodno s njima.

Kad su svi pojeli, Mark ih je poveo u staju. Dok su mlađa djeca bila uz roditelje, starija se nisu odvajala od Marka.

Emily se iznenadila kad je vidjela novorođeno ždrijebe na nogama kako nesigurno korača stajom.

“Tek se oždrijebila. Ne mogu vjerovati da već hoda”, rekla je sa strahopoštovanjem.

Trojica braće su se nasmijala. “Novorođene životinje mnogo su neovisnije od ljudske novorođenčadi”, rekao je Lucas.

“Hej, govori u svoje ime. Ja sam oduvijek bio jedinstven i mogao sam sve raditi brže nego prosječan čovjek”, rekao je Mark.

“Mislim da ne. Dobro znamo da sam ja oduvijek bio najpametniji”, uključio se i Alex, busajući se u prsa.

“Ti si abnormalno snažan, seksi i pametan”, rekla je Jessica.

“Ti si sve to i još mnogo više”, odgovorio joj je Alex i poljubio je.

“Nisam se dovoljno naspavao da bih gledao vas dvoje kako cmoljite jedno oko drugoga”, zagunđao je Mark.

“Uzevši u obzir da sam te pronašao ovdje kako spavaš u sijenu, oprostit ću ti mrzovolju”, Alex je rekao. “Naravno, da je bilo valjanja u sijenu, sigurno bi bio bolje volje”, dodao je, namignuvši Emily.

Emily se pretvarala da nije čula ovaj komentar i da nije vidjela namigivanje. “Zar konjić nije sladak?” obratila se Trevoru.

“Mama, konji nisu slatki, oni su kul”, ljutio se Trevor.

“Oh, oprosti”, rekla je sa smiješkom u očima. Bilo joj je zanimljivo promatrati sina kako odrasta. Katkad se rastuži kad se sjeti da će tako brzo odrasti i postati muškarac. Ipak, bila je sretna što Trevor ima snažnu osobnost i golemo srce. Htjela je zauvijek ostati u njegovoj blizini.

“Prelijep je”, rekao je Lucas.

“Slažem se, brate. Još jedan divan dodatak ranču”, dodao je Lucas.

~ 39 ~

Knjigoteka

Glorij@ “Hvala, dečki”, rekao je Mark.

“Moramo ići, ali možemo ponovno doći za vikend”, rekao je Lucas.

“Ali tata, želim se još malo poigrati s Trevorom”, zavapila je Jasmine.

“Obećavam ti da ćemo se vratiti pa ćeš se igrati s Trevorom, dušice, ali mama sutra ima sastanak koji ne smije propustiti”, nježno joj je rekao Lucas. Nije volio vidjeti svoju kćer tužnu, a ona ga je motala oko malog prsta. Poslovnjaci s kojima već godinama radi iznenadili bi se kad bi vidjeli kakav utjecaj na njega ima njegova kći.

“Dobro, tatice”, rekla je drhtavim glasom. A potom je čvrsto zagrlila Trevora. “Jako ćeš mi nedostajati”, šmrcnula je.

Lucas joj je upravo htio reći da mogu ostati još malo, no Amy mu je uputila oštar pogled. Amy je bila jedina osoba, uz njihovu kćer, koju nikad nije mogao odbiti i nipošto joj se nije htio usprotiviti. Posljedice bi bile... hmm... bolne? U svakom slučaju, nije htio izazivati sudbinu.

Trevor je uzvratio zagrljaj Jasmine. “Vidimo se”, promrmljao je. Emily je vidjela da pokušava biti jak pred Markom, no oči su mu bile pune suza.

“Hej, maleni, kad svi ovi klinci odu, nas dvojica možemo otići na jahanje”, rekao je Mark i razbarušio mu kosicu.

“Zaista?” Trevorova tuga istog je trenutka nestala. Pogledao je u Marka, s nadom u očima.

“Zaista”, potvrdio je Mark. “I tvoja mama može ići s nama, ako želi”, dodao je.

Trevor je pogledao u majku, kao da razmišlja o toj zamisli, a potom je rekao: “Mislim da može s nama. Ona pravi dobre sendviče za piknik.”

“Hvala”, rekla je Emily. “Znam da ti je to bila teška odluka”, dodala je uz smiješak.

“I mi moramo ići. Vidimo se uskoro. Možemo jedan dan provesti zajedno u wellnessu”, rekla je Jessica čvrsto zagrlivši Emily.

“To zvuči divno”, odvratila je Emily, premda nije znala koliko će dugo morati raditi da si to priušti. Ako je Jessica pozove ubrzo, morat će smisliti neku ispriku.

Kad su svi otišli, Emily, njezin sin i novi šef pošli su na jahanje. Emily nikada nije jahala pa su joj dali stariju kobilu koja je bila krotka i poslušna.

Osjećala se divno. Trevor je jahao s Markom i izgledao je preslatko u njegovim rukama. Emily će se morati boriti protiv privlačnosti koju osjeća prema tom čovjeku, svakim atomom svoje snage.

Dan je završio savršeno, baš kao što je i počeo. Mark je bio duhovit i šarmantan, a bio je i nevjerojatno strpljiv s njezinim sinom. Bio je beskrajno duhovit, beskrajno šarmantan i beskrajno strpljiv. Neprestano si je govorila da ne smiju biti više od prijatelja. Mislila je da će, bude li si

~ 40 ~

Knjigoteka

Glorij@ dovoljno često to ponavljala i zavaravala samu sebe, na kraju i povjerovati u to.

Možda bi bilo dobro da počne izlaziti s nekim. Tako neće biti u napasti da padne Marku u naručje. To je vjerojatno bio najsigurniji put. Ne mora nužno značiti da se i ona sviđa njemu, no mogla je vidjeti znakove opasnosti na svakom koraku.

Kad je te večeri legla u krevet, shvatila je da mora brzo smisliti plan kako ne bi učinila nešto glupo i ugrozila svoj posao. To bi bilo tragično, i za nju i za Trevora. Oboje su već dovoljno patili.

~ 41 ~ Knjigoteka

Glorij@

DEVETO POGLAVLJE

Problem je bio riješen. Dva tjedna nakon obiteljskog roštilja Emily je

uspjela uspostaviti profesionalan odnos s Markom - kakvo olakšanje! - a čak ju je počeo privlačiti i novi radnik na ranču, Chris. Doduše, nije ju privlačio ni upola koliko ju je privlačio Mark, no to je posve druga priča u koju više nije htjela ulaziti. Ne smije pasti na Marka, u tome nema budućnosti, i stoga se mora okrenuti drugim muškarcima. Slučaj je završen.

“Oh, oprosti.” Emily se slučajno sudarila s muškarcem koji je izgledao izgubljeno, držeći u ruci breskvu.

“Ja sam kriv”, odmah je odgovorio, uputivši joj sramežljiv smiješak.

Emily se nasmijala, jer ona je bila kriva. Možda bi bilo dobro kad bi malo manje sanjarila i više obraćala pozornost na to kamo ide.

“Treba li ti pomoć s tim voćem?” Emily je bila naviknuta na ovakve zgode. Većina muškaraca nije imala pojma kako se bira voće i povrće. To je bila vještina koja se treba svladati s vremenom.

“Ako li nije problem...” odvratio je s olakšanjem na licu. “Nimalo. Kad biraš voćku, najprije je moraš pomirisati”, rekla je, podigavši jednu i primaknuvši je nosu. Miris je bio divan. “Moraš tražiti, to jest osjetiti ugodno sladak miris. Breskve su u rodu s ružama, znaš.”

Emily nije obraćala pozornost na muškarčevu reakciju i nije vidjela koliko ga je zadivila njezina mala lekcija.

“Vidiš, ova miriše božanstveno”, rekla je i pružila mu voćku.

“Da, zaista miriše”, tiho je rekao uzevši voćku.

“Nakon toga gledaš je li joj donja boja zlatno-krem ili žuta. Unatoč onome što kažu, to što je breskva rumena ne znači da je zrela. Razumiješ?”

“Da! Odlično.”

“I na kraju, nježno opipaj voćku. Mora biti meka, no ne i gnjecava. Ako je gnjecava, znači da je prezrela. Također, pripazi da ih ne pritišćeš prejako jer se vrlo lako oštete. A sada pokušaj pronaći nekoliko zrelih.”

Muškarac je dohvatio breskvu, pomirisao je, no zatim ju je vratio.

Uspio je pronaći jednu iz trećeg pokušaja. Pobjedonosno se nasmiješio i pružio je voćku Emily, držeći je kao da je trofej.

“Savršeno. Eto vidiš, dobro ti ide”, rekla je potapšavši ga po ramenu, a njemu su se zarumenjeli obrazi.

“Zaista cijenim tvoju pomoć”, rekao je i pružio ruku. “Ja sam Joshua.”

~ 42 ~

Knjigoteka

Glorij@ “Zdravo, Joshua. Ja sam Emily. Drago mi je što smo se upoznali. Nova sam u gradu”, rekla je.

“Zaista? Dakle, zato te nisam prije primijetio. Jesi li se preselila ovamo zbog posla?”

“Da. Kuham za Marka Andersona. Posao je divan. A sada moram ići.

Moram odnijeti ove namirnice na ranč.”

“U redu. Hvala ti na pomoći. Jednom ću ti se odužiti”, rekao je, uz prijateljski osmijeh.

“Može, odlično. Vidimo se”, rekla je Emily, a potom se okrenula, uzela svoje namirnice i pošla prema blagajni.

Emily se svidio život u malom gradu ponajviše zbog toga što su ljudi ondje vrlo ugodni i prijateljski nastrojeni. Još nije naišla ni na koga tko je bio nepristojan ili tko ne želi pomoći. Sve je bilo posve drukčije od njezinih iskustava iz Los Angelesa.

“Hej, Emily, daj da ti pomognem.”

Emily se okrenula i ugledala Chrisa koji je trčao prema njoj da joj pomogne u nošenju namirnica. “Što radiš ovdje, ovako daleko od ranča? Zar ne bi trebao biti u blatu do koljena?” upitala je. Podignula je poklopac prtljažnika i Chris je počeo stavljati namirnice unutra.

“Morao sam nešto kupiti”, rekao je, završivši spremanje vrećica i naslonivši se na prtljažnik. “Moraš li još negdje stati?”

“Ne, ovo je bilo zadnje. Ali mislim da ću se iskrasti na kavu i nešto pojesti. Znaš što kažu, kuhari ne vole jesti hranu koju sami pripreme.” “Čuj, moram nekako izgubiti jedan sat dok čekam narudžbu pa ako nemaš ništa protiv, pridružio bih ti se”, rekao je Chris. “Tada to vrijeme neće biti izgubljeno.”

Emily je osjetila kako joj se obrazi lagano rumene. To je bio posve nevin prijedlog, no svejedno joj je zazvučao kao spoj. To je ono što je htjela, zar ne? Naravno.

“Baš bih voljela društvo”, rekla je, trudeći se da to ispadne kao flert, iako nije bila dobra u tome.

“Savršeno. Ja častim”, rekao je namignuvši.

Emily se sad još više zarumenjela. Brzo je oborila pogled.

Chris ju je primio pod ruku pa su se zajedno zaputili pločnikom do kafića nedaleko od trgovine.

“Kako ti se sviđa raditi za Marka?” upitao ju je.

“Divan je šef. Uz to, jako je dobar prema Trevoru pa se doista nemam na što požaliti”, Emily je odgovorila.

~ 43 ~

Knjigoteka

Glorij@ “Da, dobar je šef, složio se Chris, no nešto je u njegovu tonu govorilo da nije sve tako bajno.

“Nešto nije u redu?” upitala ga je. Nije mogla zamisliti da nešto nije u redu.

“Oh, oprosti, sve je u redu. Ali dugo nisam radio na ranču. Tijelo me boli više nego što želim priznati”, odvratio je uz smijeh, a Emily se opustila.

Htjela je imati dobro mišljenje o ovom čovjeku, no to ne bi bilo moguće ako on govori protiv Marka. To nije bilo zato što je zaljubljena u Marka - jer nije, tako je barem tvrdila samoj sebi. Jednostavno nije voljela ljude koji govore drugima iza leđa. Takvi su bili roditelji njezina pokojnog muža. “Što si radio prije nego što si došao na ranč?” Stigli su u kafić i odmah su pronašli stol. Vrijeme za užinu je već završilo pa nije bilo gužve. “Oh, radio sam svašta.”

“Razumijem. I ja sam radila svašta. No oduvijek sam najviše voljela kuhanje. Uživam u tome još otkad sam bila djevojčica. Imala sam divne roditelje. Poginuli su u prometnoj nesreći prije tri godine. Još uvijek mi nedostaju, više od ičega”, rekla je s uzdahom.

“Jesi li odavde?”

“Ne. Doselila sam se iz Kalifornije.” Nadala se da je neće pitati ništa o tome. “Što te natjeralo da dođeš čak ovamo? Ne znam gdje si u Kaliforniji živjela, ali vrijeme je ovdje potpuno drukčije”, rekao je, blago se nasmiješivši.

“To je duga i dosadna priča”, kratko je odvratila Emily.

“Imamo vremena”, rekao je. “To jest, imamo vremena ako ikad budeš htjela o tome razgovarati”, dodao je vidjevši napetost na Emilynu licu.

“Hvala Chris. Ali radije bih ostavila prošlost iza sebe.” Stari život za nju je završio. Htjela je samo gledati naprijed.

Prišla im je konobarica i oboje su naručili, a zatim su čavrljali o životu na ranču. Kad su pošli natrag na ranč, Emily je pomislila kako ne bi bilo loše izići na spoj s Chrisom. Bio je simpatičan momak; bio je pametan i s njim je bilo ugodno razgovarati.

Ipak, on nije bio Mark.

~ 44 ~ Knjigoteka

Glorij@

DESETO POGLAVLJE

Dani su brzo protjecali, jedan za drugim. Mark više nije pokušao ništa s

Emily i ponašao se prijateljski. Bio je divan s Trevorom i provodio je sate s njim, svakoga dana. Trevor je čak naučio jahati sam.

Emily je pokušavala skupiti hrabrost da pozove Chrisa na pravi spoj, ali bila je pomalo staromodna i smatrala je da muškarac treba pozvati ženu. Chris je nije pozvao pa je bila razočarana, ali ne strašno. Nije ju posebno privlačio; samo je htjela skrenuti svoju pozornost s Marka.

Nije joj nimalo pomagalo to što živi u Markovoj kući, što ga viđa svaki dan i što provodi vrijeme s njegovom obitelji. Bio je neopisiv u svakom smislu - neopisivo muževan, neopisivo ugodan, neopisivo dobar prema životinjama i djeci. Naprosto nevjerojatan.

Međutim, svaki put kad bi vidjela svog sina s Markom, postala bi još čvršća u svojoj odluci da potisne privlačnost koju osjeća prema njemu.

Morala je održavati strogo profesionalan odnos jer, upusti li se u vezu s njim i ta veza završi, ona i Trevor će se morati odseliti. To bi bilo previše bolno za njezina sina.

Doduše, više nije trebala brinuti oko toga hoće li doći do veze između njih jer je Mark prestao pokazivati zanimanje za nju. Prošlo je već mjesec dana otkako su ona i Trevor došli na ranč, a Mark je nije ni dodirnuo od one vruće večeri, večeri koja se sada činila vrlo dalekom.

Ono što ju je najviše izluđivalo jest činjenica da je željela da je Mark dodirne. Ali bila je zahvalna što Mark više ništa nije pokušao jer zna da nije dovoljno jaka da ga odbije.

Njegova je obitelj došla u posjet još nekoliko puta i Emily se još više zbližila s Jessicom i Amy. Čak i ako ne ostane na ranču, znala je da će njihovo prijateljstvo potrajati dugo - osim ako ne bude morala napustiti saveznu državu Washington. Naime, život u bijegu znatno otežava održavanje prijateljstava.

Emily se teško otvarala u odnosima s drugim ljudima, stoga joj je bilo još teže što je toliko zavoljela Amy i Jessicu. Bilo bi bolno da ih mora napustiti, nakon što su se ovako zbližile. Ipak, budući da mjesecima nije čula ništa o muževim roditeljima, počela se osjećali sigurnije.

Možda je još nisu pronašli. Ili su možda, ali samo možda, odustali od potrage i pustili je da živi sa svojim sinom u miru. Oni ne vole Trevora.

Emily je bila svjesna koliko to strašno zvuči, ali tijekom njezina braka s njihovim sinom, oni nisu htjeli imati nikakve veze s njom i Trevorom.

~ 45 ~

Knjigoteka

Glorij@ Obožavali su svog sina, no Trevor i ona u njihovim su očima bili poput komada namještaja, nevažni.

Oni su jednostavno bili zle, grozne osobe, prema njezinu skromnom mišljenju. Ljutila se na sebe što uopće misli na njih.

Idućeg vikenda konačno je provela dan u wellnessu. Nikad nije učinila nešto takvo. Zvučalo je božanstveno. Imati prave prijateljice i cijeli dan na raspolaganju da te maze i paze činilo se nestvarnim. Mnoge djevojke posjete wellnesse i saune još kao srednjoškolke, no Emily je uvijek bila razigrana, poput dječaka, i nije joj padalo na pamet trošiti novac na takve stvari.

Smiješno je kako se čovjek mijenja s godinama. Kad joj je bilo petnaest, uživala je u sportovima, u klizanju blatom, u bilo kakvim fizičkim aktivnostima. A kad je postala malo starija, počele su je zanimati frizure i Šminka i trudila se izgledati ženstvenije.

Dok je odrastala, njezini su prijatelji većinom bili dječaci. Nikad o njima nije razmišljala na seksualan način, sve dok nije završila srednju školu. Njezini su roditelji vjerojatno bili neizmjerno sretni zbog toga, uzevši u obzir koliko je njezinih kolegica zatrudnjelo na zadnjoj godini.

A nju je uvijek više zanimao sport. Nedostajale su joj bejzbolske utakmice. Nije mogla zamisliti Amy i Jessicu kako igraju bejzbol s njom, no možda bi mogla nagovoriti dečke na ranču.

No sada nije bio trenutak da se ponaša poput razigranog dječarca.

Naime, bilo je vrijeme za djevojačko druženje. Može biti i ženstvena i sportski nastrojena, razmišljala je spremajući se na susret s Amy i Jessicom.

Zaključivši svoje razmišljanje o tome, odvratila je pogled s Marka i Trevora koji su se igrali sa psićima ispred kuće te se usredotočila na kuhanje. Kuhanje je uvijek opušta.

Bila je na dobrom mjestu. Neprikladne misli o Marku više joj se neće rojiti glavom. I neće si dopustiti da ide linijom manjeg otpora. Gradila je novi život za sebe i svog sina i neće više živjeti u strahu od sutrašnjice.

Potisnuvši misli o Kaliforniji, vratila se pripremanju večere slušajući Trevorov i Markov smijeh. Bila je to glazba za njezine uši.

~ 46 ~ Knjigoteka

Glorij@

JEDANAESTO POGLAVLJE

Klaustrofobija u spavaćoj sobi koja je veća od savezne države Montane?

To nije imalo smisla, no fobije nikad nemaju smisla, rekla je Emily samoj sebi i tiho se nasmijala. Lavina je krenula iznenada; najprije se pojavila tjeskoba, racionalna i iracionalna, zbog koje se prevrtala u krevetu više od jednog sata. A zatim, kako je postajala sve iscrpljenija, a misli sve strašnije, počelo joj se pričinjati da joj i pokrivači prijete. Bilo je kao da je stežu oko nogu i osjećala se zarobljeno. Nastupio je jak napad panike.

Oslobodila se iz stiska demonskih pokrivača i oteturala na balkon, pritom navukavši svoj prozirni ogrtač. I sada se već osjećala mnogo bolje.

Naslonila se na ogradu i udahnula svjež seoski zrak. Napad panike iščeznuo je u noćnom nebu i sva tjeskoba je nestala. Kao da je nije bi bilo. “Što ti radiš ovdje?”

Emily je prestrašeno poskočila. Okrenula se i ugledala Marka kako stoji tek nekoliko koraka dalje od nje. Mogao je imati barem malo pristojnosti i odjenuti nešto više od bokserica. Više su otkrivale nego sakrivale, zaboga.

“Nisam... samo mi treba malo zraka”, konačno je promucala.

Mark nije mogao skinuli pogled s nje. Odmjeravao ju je od glave do pete, a vidjelo se da uživa u tome. Te je noći bio pun mjesec, a nosila je gotovo prozirnu spavaćicu i ogrtač. Ta odjeća više otkriva nego što sakriva njezino tijelo. Bijela spavaćica na mjesečini je izgledala kao da svjetluca.

Mogao je vidjeti tamni obris bradavica, koje su se ukrutile pod njegovim gladnim pogledom. Konture njezinih nogu uspinjale su se sve do najintimnijeg dijela njezina tijela. Prije nego što je postao svjestan toga što čini, krenuo je prema njoj.

Prilazio joj je mirno i polako, a ona pritom nije skidala pogled s njega. Činilo se da su oboje bili zarobljeni u transu. Posegnuo je rukom i maknuo zalutali pramen s njezina lica.

Emily nije mogla suspregnuti uzdah kad su njegovi prsti dodirnuli njezinu usplamtjelu kožu. Nagnula se prema njemu kao da ga nečujno poziva. Nije mu trebao dodatni poticaj.

Jednom rukom obujmio joj je leđa, a drugu je obavio oko njezina vrata, nagnuvši joj glavu prema svom licu, tražeći njezine usne.

Pričekao je trenutak, dajući joj tako priliku da ga odbije. Bit će očajan ako ga odbije, ali prije bi umro nego upotrijebio silu. Kad je iz njezinih usta pobjegao jecaj požude, konačno je prislonio svoje usnice na njezine.

~ 47 ~

Knjigoteka

Glorij@ Mislila je da će poljubac biti žestok i nestrpljiv, kao one večeri u bazenu, no iznenadila se kad su njegove usnice nježno dodirnule njezine.

Ponovno je zastenjala pa je obavila ruke oko njegova vrata, privijajući ga bliže sebi. Htjela je osjetiti njegovo tijelo kako pritišće njezino, na svaki mogući način. Nije imala vremena za razmišljanje, željela ga je i trebao joj je, htjela je da ljubi i ublaži njezinu bolnu čežnju.

A Mark joj je dao ono što su oboje htjeli i strastveno ju je ljubio.

Nakrivio je glavu, otvarajući usta i gurajući jezik u njezina usta. Njihovi jezici spajali su se dok su oboje trljali bokove jedno o drugo, zagrijavajući se za ono što će neizbježno uslijediti.

Zastenjao je kad je pritisnuo svoju ukrućenu muškost o njezinu mekoću. Ruka mu je potražila oblo savršenstvo njezine stražnjice i klizila sve dok nije došla do ruba spavaćice. Polako se penjao njezinim svilenim bedrima i još ju je čvršće privio uz svoje tijelo.

Ponovno je zastenjao kad je shvatio da ne nosi ništa ispod te prozirne spavaćice. Jedino što mu je priječilo ulaz u nju bila je tanašna tkanina njegovih bokserica.

Najednom ju je primio ispod bedara i podignuo u naručje, nijednom ne odvojivši svoje usne od njezinih. Odnio ju je u svoju sobu i nježno polegao na krevet.

Skinuo je bokserice, a potom njezin tanki ogrtač, u samo dva kratka poteza, i legao pokraj nje na meki krevet. Ruke su mu pohotno istraživale njezino tijelo; dirao ju je svugdje, ne mogavši se svladati. Nije se mogao zasititi. Pronašao je sve njezine erogene točke i zamalo sve završio prije nego što je uopće počelo jer je zbog njezinih zadovoljnih zvukova gotovo izgubio kontrolu.

Odvojio je usnice od njezinih samo zato da bi mogao kliziti niže.

Lickao je i grickao meku kožu njezina vrata, osjećajući joj puls, a zatim je nastavio dalje do raskošnih grudi. Kakve obline. Njezine tamnoružičaste bradavice orosile su se znojem i svjetlucale su na mjesečini. Jezikom je kružio oko propupalih vršaka, a potom sisao, jednu pa drugu.

Emily se izvijala na krevetu dok je Mark putovao njezinim trupom.

Oblizao joj je sitni pupak pa krenuo još niže. Milovao joj je bedra i grickao kožu, a ona je uzdisala sve jače. Konačno, spustio se dublje, nježno palucajući jezikom.

Kad joj je konačno raširio noge i stao joj ljubiti najintimnije mjesto, ona ga je stala preklinjali da vodi ljubav s njom. “Molim te, Mark, molim te... Trebam te duboko u sebi”, stenjala je. Još je jednom zapalucao svojim veličanstvenim jezikom i njezino se tijelo napelo; božanstveno olakšanje preplavilo joj je cijelo biće.

~ 48 ~

Knjigoteka

Glorij@ Nije mogla podignuti glavu, užitak joj je toliko obuzeo tijelo. Mark je usnicama klizio natrag, polizavši joj bradavice, još uvijek napete, ponovno joj probudivši želju. Emily nije mogla vjerovati da želi i da joj treba još jedna doza zadovoljenja, no kad su se njezine usne ponovno spojile s Markovim, požuda je ponovno zaplamsala.

Mark je brzo stavio zaštitu, zahvalan što ju je imao pri ruci. A zatim je legao na Emily, pritišćući se o njezinu toplinu.

Emily je osjetila njegovo pulsiranje na svom gladnom središtu.

Raširila je noge da ga konačno primi u sebe i da se njihova tijela spoje, no Mark je još čekao.

Kliznuo je rukama na njezine bokove i draškao joj nabubreni vršak dok je njegov jezik plesao s njezinim. Posve vlažna i uzbuđena, Emily je podigla bokove, moleći ga svojim tijelom da je uzme. Nije mogla vjerovati da jecaji koji joj dopiru do ušiju dolaze upravo iz njezinih usta.

Gurnuo je prst unutra, iskušavajući joj tijelo, provjeravajući je li spremna za njega. Kad je osjetio da je spremna koliko i on, konačno je prekinuo to mučenje i nabio se u nju. Ona je zastenjala od užitka i stala se trljati bokovima o njega. Htjela je još.

“Daj mi samo minutu”, Mark ju je molio.

Emily je osjetila moć kakvu nikada nije iskusila. Ovaj snažni, krupni muškarac molio je za njezinu milost. Osjećala se euforično. Ponovno se protrljala bokovima o njega i nasmiješila se vidjevši kapljice znoja na njegovu čelu.

Mark je vidio njezin smiješak pa se i on vragolasto nasmiješio. “Prava si pohotnica, zar ne?”

Nitko je prije nije tako nazvao. Na vlastito iznenađenje, to joj se jako svidjelo.

Mark je zatim počeo gurati, unutra i van, brzo i nestrpljivo, a ona više nije mogla ni govoriti ni misliti. Privijao ju je uza se i ljubio je, ritmički se trljajući u njezino tijelo. Potpuno je izgubila pojam o vremenu i zavrtjelo joj se u glavi od siline osjeta koji su se u njoj gomilali.

Nastavio je gurati, a njezino se tijelo stalo grčiti oko njega. Orgazmu kao da nije bilo kraja. Zastenjao je gurnuvši joj ga još jednom, zadnji put prije nego što je i on zadrhtao i srušio se na nju. Oboje su bili žestoko zadihani, a nijedno nije imalo ni volje ni snage da se pomakne.

Mark se konačno namjestio tako da je ona polovicom tijela ležala na njemu. Skinuo je zaštitu, a zatim je čvrsto obavio ruke oko Emily. Nije ju htio pustiti. Pokrio ju je da otjera hladan zrak s njezina tijela pa je zatvorio oči i uživao u mirisu njezine kože. Nije znao zašto se toliko borio protiv ovoga cijeli mjesec.

~ 49 ~

Knjigoteka

Glorij@ “Trebala bih ići”, rekla je Emily premda se nije ni pomaknula.

“Ne još.”

Nije imala snage da mu proturječi i rekla je samoj sebi kako će ustati za nekoliko minuta. Dopustit će samoj sebi da samo nakratko odmori oči.

Nije ih više mogla držati otvorenima. Vjeđe su joj bile tako teške.

~ 50 ~ Knjigoteka

Glorij@

DVANAESTO POGLAVLJE

Emily je otvorila oči i protegnula bolne mišiće. Najprije ju je zbunila

ukočenost vlastitog tijela, no tada su joj se vratili prizori što su se odvili tijekom noći. Osjećala se kao da ju je netko polio hladnom vodom. Brzo se uspravila i sjela. Ogledala se oko sebe, u sobi koja nije bila njezina.

Marka nije bilo i ona je osjetila golemo olakšanje zbog toga. Naime, trebat će joj malo vremena da se pribere prije nego što se suoči s njim.

Nikada nije vodila ljubav s muškarcem s kojim nije bila u vezi. Točnije, jedini muškarac prije Marka bio je njezin pokojni muž, a seks s tom preljubničkom gnjidom nije ni izbliza bio tako dobar kao s Markom.

Zaspala je u njegovu naručju, no tijekom noći probudile su je njegove pohotne ruke. Ponovno je vodio ljubav s njom, pruživši joj još užitaka, a potom je usnula tako čvrsto da je ništa nije moglo probuditi.

Pronašla je svoju spavaćicu na podu pokraj kreveta i brzo je navukla preko glave. A zatim je prišla balkonskim vratima i provirila. Nikoga nije bilo u blizini pa je hitro otrčala u svoju sobu. Osjećala se poput razbojnice koja se šulja u nečiju kuću, tiho i sumnjivo, prepuna krivnje.

Nije znala da je Markova soba pokraj njezine. Da je to znala prije, noću bi joj bilo još teže zaspati. Hoće li ikad više moći zaspati znajući da je on tako blizu?

Emily si je priuštila posebno dugo tuširanje. Godilo je njezinu umornom i bolnom tijelu. Služila se mišićima za koje nije ni znala da postoje. I premda ju je tijelo boljelo, uživala je u tom osjećaju.

Nasmiješila se pomislivši na intenzivan užitak koji joj je Mark pružio.

No vratila se u stvarnost dok se odijevala. Morat će mu reći da je noć bila prekrasna, ali ne smije se nastaviti. Voli raditi za njega, a to je mnogo važnije od kakvog flerta - unatoč tome što je taj flert bio tako strastven i što nikad nije doživjela ništa slično.

Ta joj se odluka činila razumnom, a nadala se da Mark to neće shvatiti kao odbijanje. Nipošto mu neće reći da joj je to bio najbolji seks u životu.

Na taj ga način neće moći udaljiti od sebe. Osim toga, on je bio nevjerojatan muškarac, muževan i zgodan. Ono što je njoj bilo veličanstveno možda je nešto posve uobičajeno za njega. Kaže li mu da želi da sve bude kao prije, Mark će sigurno slegnuti ramenima i reći: “Dobro.”

Kad je konačno sišla stubama u prizemlje, Emilyno samopouzdanje se vratilo. Ušla je u kuhinju i zatekla Trevora i Marka kako sjede za stolom, a obojica su pred sobom imala golemu zdjelu pahuljica. Obojica su je

~ 51 ~

Knjigoteka

Glorij@ pogledala s izrazom krivnje na licu, kao da ih je uhvatila u kakvom nedjelu.

Emily je to bilo malo čudno, sve dok nije shvatila ne jedu obične pahuljice, već Cookie Crisp. Uvijek je branila Trevoru da jede takvu hranu, tvrdeći da je to isto kao da uzme žlicu i jede šećer ravno iz zdjele.

Htjela je prekoriti Trevora zato što jede nešto što zna da ne smije, no njihova su lica bila prepuna očaja. Nije mogla suspregnuti osmijeh.

“Nemoj se navikavati na ovo”, bilo je sve što je rekla. Izvadila je zdjelicu te je usula i sebi ono malo pahuljica što je ostalo u kutiji. Hmmm.

Nije loše. Ali to nije htjela priznati samozadovoljnim momcima koji su je promatrali. “Jedem ovo samo zato da vama ne bi ništa ostalo.”

Mark se tiho nasmijao. Emily mu je uputila oštar pogled, a zatim je prionula na svoj doručak. Mark je pojeo pahuljice brzinom munje, kao što je jeo i sve drugo. Čovjek bi pomislio da je odrastao u sirotištu.

“Zašto uvijek jedeš tako brzo?” konačno ga je upitala, pustivši znatiželju da prevlada.

“Da si odrasla s dvojicom starije braće, i ti bi brzo jela”, promrmljao je punih usta.

Emily se nasmijala zamislivši prizor u kojem Lucas i Alex kradu Markovu hranu. Mark joj se nasmiješio, a ona je zamalo zaboravila da mora s njim povesti ozbiljan razgovor.

“Mama, ne zaboravi da danas idem u kino s Jasmine”, rekao je Trevor, srčući čokoladno mlijeko.

“Oh, zaista sam zaboravila. Požuri s doručkom da te možemo spremiti. Lucas će doći svakog trenutka”, rekla je i počela skupljati suđe sa stola.

“Gotov sam”, rekao je Trevor i pojurio stubama gore. Najviše je volio provoditi vrijeme s Jasmine, koja je postala njegova najbolja prijateljica. “Čekaj me”, povikala je Emily i požurila za sinom. Brzo ga je spremila, a kad su ponovno pošli dolje, čula je Jasmine kako doziva Trevora.

“Ovdje sam, Jazzy”, doviknuo je Trevor s vrha stuba, a potom je sjeo na rukohvat ograde i sjurio se dolje. Emily je zurila u njega, bez teksta.

“Trevore, ne smiješ se klizati ovom ogradom”, prekorila je sina.

“Otkud ti uopće ta ideja?”

Trevor ju je pogledao s izrazom krivnje na licu i slegnuo ramenima.

“Ja sam kriv, Emily”, rekao je Mark. “Oprosti. Ja sam mu pokazao kako se to radi.”

Emily se začuđeno okrenula prema Marku. No ubrzo je odmahnula rukom, odustavši od toga. Jednostavno ne razumije muškarce. Ograda je

~ 52 ~

Knjigoteka

Glorij@ bila tako lijepa i skupocjena, a njima je služila kao tobogan. Odlučila je pustiti stvar na miru. Katkad je tako najpametnije.

“Hej, tu si”, rekla je Jasmine kad se pojavila iza ugla. “Nedostajao si mi.” Zgrabila je Trevora i čvrsto ga je zagrlila. I on je nju zagrlio, a oboje su se smiješili od uha do uha.

Kako su slatki skupa, pomislila je Emily.

“Smije li Trevor prespavati kod nas?” Lucas je upitao Emily. “Kasno ćemo se vratiti iz kina, a uvjeren sam da bi se izvrsno zabavljali.”

“Ako zaista misliš da vam neće biti problem...” “Šališ se? Trevor je divno dijete. Užitak je biti u njegovu društvu. Osim toga, to su jedini trenuci kad Jasmine prestane pričati”, šapnuo je.

Emily se nasmijala i dala svom sinu poljubac za rastanak. Podsjetila ga je da mora slušati Lucasa i Amy i rekla mu da se lijepo ponaša.

Lucas je otišao i Emily je odjednom ostala sama s Markom. Pomislila je kako je to idealan trenutak za razgovor.

“Mark, moramo razgovarati.”

“Bojao sam se da ćeš to reći.”

“Sinoć je bilo čarobno. To je bila najbolja noć u mom životu.”

“To zvuči kao divan razgovor. Predlažem da ga završimo prije nego što uslijedi ali...”

“Voljela bih da je jednostavno, Mark, ali oboje znamo da se to ne smije više ponoviti. Trevor je tako sretan ovdje, a ti znaš da to između nas ne bi potrajalo. A tada bi se sve raspalo”, govorila je molećivim tonom.

“Zašto ne bi potrajalo?” upitao je.

“Mark, ti si mi šef. Divan si, obitelj ti je nevjerojatna, i bojim da nakon flerta više ne bismo bili prijatelji. Možemo li biti zahvalni na prekrasnoj noći koju smo proveli zajedno i pustiti da ostane na tome?”

Nekoliko dugih trenutaka Mark je samo gledao u njezine oči, a potom je ispustio glasan uzdah. “Nisam zadovoljan time i jamčim ti da ću pokušati promijeniti tvoje mišljenje, ali ako želiš da se zasad udaljim, onda ću tako i učiniti”, konačno je rekao.

Emily je osjetila težinu u prsima. Zašto taj čovjek uvijek kaže baš ono što treba? Zašto je tako savršen? Bila je uvjerena da Mark Anderson ima mane, ali zasad nije vidjela ni jednu - osim, naravno, to što je učio njezina sina lošim navikama. Ma, dovraga, čak je i to bilo neodoljivo.

“Hvala ti. Možemo li se, molim te, vratiti na staro?”

“Moram ići. Imam posla u staji”, bio je njegov jedini odgovor. Izišao je na stražnja vrata, a Emily se osjećala malo odbačenom.

~ 53 ~

Knjigoteka

Glorij@ Ako je tako najbolje, zašto se osjeća loše? Katkad poželi da je ponovno dijete; tada ne bi imala kočnice koje se razvijaju odrastanjem. Znala je da postupa pravilno, no trebat će joj još dugo da samu sebe uvjeri u to.

Do kraja dana više nije vidjela Marka. Oboje su uspjeli izbjeći jedno drugo, a to je bilo dobro.

~ 54 ~ Knjigoteka

Glorij@

TRINAESTO POGLAVLJE

Na ranču nije bilo nikoga. Čak je i Edward otišao u posjet svojoj kćeri, što

znači da su Emily i Mark ostali sami. Emily je znala da Mark gleda film u dnevnoj sobi i osjećala je snažan poriv da mu se pridruži na kauču, sklupča se uz njega i zaboravi sve što mu je bila rekla.

Mark je poštovao njezine želje i cijeli je dan radio u staji. No njoj je bilo mnogo teže držati se dogovora.

Odlučila je prošetati do potoka koji protječe iza staja. Imanje je bilo dobro osvijetljeno i mogla je bez straha uživati u šetnji. Markovi radnici čuvali su životinje dvadeset četiri sata dnevno pa čak da se netko i uspio ušuljati na imanje, dovoljno je da zavrišti i netko će dotrčati k njoj.

Koračala je orošenom travom, u tankim sandalama koje su joj otkrivale nožne prste, i osjetila kako napetost djelomice popušta.

Da. Samo je trebala malo izići iz kuće. Naime, vratila joj se klaustrofobija, i to na mjestu koje se proteže na više od dvije tisuće četvornih metara. To je bilo smiješno. U kući je bilo prostorija koje još nije stigla ni obići.

Kad bude ovdje malo dulje, počet će više istraživati. Otvarat će vrata raznih soba koje bude njezinu znatiželju.

Možda Mark ima poneki fetiš koji drži iza zaključanih vrata. Ta ju je pomisao nasmijala.

Gotovo se nadala da taj savršeni muškarac skriva kakvu neugodnu tajnu. Doduše, nadala se da nije poput Modrobradog. Kad bi otkrila da nije savršen, možda bi ova nezgodna opsesija splasnula. “Što radiš ovdje ovako kasno?”

Emily je poskočila na zvuk nečijeg glasa. Polako se okrenula i odahnula s olakšanjem kad je ugledala Chrisa.

“Izišla sam prošetati. Trebalo mi je malo svježeg zraka”, rekla je, zakoračivši na drveni mol iznad potoka. Stala je blizu ruba, a Chris je pošao za njom, držeći pristojnu distancu.

“Je li sve u redu?”

“Da, sve je u redu. Uvijek sam malo izgubljena kad Trevor nije sa mnom”, Emily je odgovorila. Bilo je otužno što se cijeli njezin svijet vrtio oko Trevora. Što će ona sama sa sobom kad Trevor odraste i odseli se od nje?

“Gdje je Trevor? Tvoj sin rijetko odlazi nekamo.”

~ 55 ~

Knjigoteka

Glorij@ “Prespavat će kod Jasmine. Otišli su u zoološki vrt, a nakon toga slijedi filmski maraton. Nismo razgovarali ni dvije sekunde, a već mi je rekao da ima previše posla i zatim je dao telefon Amy”, rekla je s uzdahom.

“Brzo rastu”, potvrdio je Chris.

“Imaš li djece, Chris?” Dosad se nije sjetila postaviti mu to pitanje. Čovjek njegovih godina možda ima i dvoje djece. Možda žive s majkom.

Chris je možda oženjen. Nijednom joj to nije bilo palo na pamet.

Nesvjesno mu je pogledala u prste lijeve ruke, no na njima nije bilo prstena niti je bilo ikakvih tragova da je maloprije ondje bio prsten koji je Chris u žurbi skinuo.

“Ne. Nemam djece, no volio bih imati dvoje, pogotovo ako bi bili dobri kao Trevor”, rekao je sa smiješkom. Emily je shvatila da Chris očijuka s njom.

Znala je da bi mu mogla uzvratiti i da bi se mogla malo potruditi da je konačno pozove na spoj. No nakon što je provela noć u Markovu krevetu, nije se mogla tako ponašati. Jednostavno je bilo prerano. Uz to, bilo bi i neukusno.

“Da, zaista imam sreće s Trevorom. On je dijete kakvo sanja svaki roditelj”, odvratila je, pazeći da tema razgovora bude njezin sin, a ne ona. “Što radiš ovaj vikend?” Chris je upitao. Emily nije znala vodi li ovo pitanje pozivu na spoj ili Chris pita tek tako. Dobila je priliku da mu pokaže da je slobodna, no unatoč trudu, nije se mogla natjerati na to.

Odustala je. “Idem u wellness s Amy i Jessicom. Nikad nisam bila u wellnessu. Sigurno će biti divno.”

Polako je umakala nožne prste u ledeni potok i osjetila kako joj obamiru od hladnoće. To je bio savršen način da ostane pribrana. “Šteta. Čuo sam da u grad stiže odličan country bend”, rekao je.

Emily nije mogla prema tonu njegova glasa procijeniti kamo razgovor vodi. Treba li biti polaskana? Namjerava li je Chris pozvati da iziđe s njim?

Očito joj očijukanje baš i ne ide.

“Oh, volim glazbu uživo. Možda ih uspijem uhvatiti idući put kad budu Ovdje”, rekla je. Htjela je da ta vrata ostanu otvorena, za svaki slučaj.

“Da, dečki s ranča i ja izlazimo svaki vikend. Svi volimo ranč, ali kad stigne vikend, lijepo je malo dići sve četiri u zrak”, rekao je uz smijeh.

“Ne mogu zamisliti da je ičiji posao teži od vašeg. Radite po cijele dane i noći i izlažete se golemom naporu. Zaista sam zadivljena.”

“To je dobra tjelovježba. Nikad u životu nisam bio u boljoj formi”, odvratio je Chris, a pritom je namignuo i napravio pokret rukom kao da pokazuje mišiće. Emily nije mogla suspregnuti smijeh.

~ 56 ~

Knjigoteka

Glorij@ “To je dobro... pretpostavljam”, rekla je uz smiješak.

“Sigurno mi je bolje nego slabićima koji sjede u uredima po cijele dane.”

“Ne znam. Svatko voli nešto drugo. Kad sam bila mlađa, radije sam ganjala loptu i jurcala, a sada zaista uživam biti u kuhinji cijeli dan. Tko zna što će me zanimati za deset godina?” “Čuj, mi smo vrlo sretni što voliš kuhinju. Ovdje nikad nismo jeli bolju hranu”, rekao je.

“Hvala ti, Chris. Drago mi je da vam se sviđa. Moral ću vam napraviti još poneku slasticu.”

“Ne bi htio da radiš dulje zbog nas, no teško mi je odbiti takvu ponudu.”

“Onda dobro, bacam se na posao odmah ujutro.” “Čini se da ste ti i šef postali vrlo bliski”, rekao je, zvučeći ležerno.

Emily je protrnula.

“Sviđa mi se Mark. Dobra je osoba i lijepo je raditi za njega, no između nas nema ničega”, odvratila je.

Chris ju je pogledao kao da nešto zna, no nije više ispitivao. Emily je pomislila na poljubac koji se dogodio sinoć na njihovu zajedničkom balkonu - doduše, dogodilo se mnogo više od poljupca. Markove ruke istražile su cijelo njezino tijelo prije nego što ju je podigao u naručje i odnio u svoju sohu.

Dosad nije ni pomislila da ih je netko mogao vidjeti. Na balkonu je bilo mračno; samo je mjesečina pružala tračak svjetlosti. Nije valjda moguće da ih je netko vidio i poslije govorio o tome? Ta ju je pomisao prestravila.

“Vrijeme je da odem u krevet. Brzo će doći šest sati”, rekao je Chris listajući s mola, a glas mu je zvučao jednako ugodno. “Želiš li da te otpratim?”

“Ne, hvala. Laku noć, Chris.” Odahnula je s olakšanjem kad se Chris udaljio.

Emily je ostala sjediti ondje još petnaestak minuta, a zatim su je iznenada prošli trnci. Osvrnula se oko sebe. Imala je dojam da je netko promatra. Najednom joj se ta mala šetnja više nije činila ugodnom. Spokoj ove noći kao da je posve nestao.

Ogledala se na sve strane dok je ubrzano koračala stazom prema kući.

Sigurno je sve to u njezinoj glavi, govorila je samoj sebi. Markovo imanje je sigurno.

Kad je stigla do trijema na stražnjem dijelu kuće, još se jednom osvrnula. Nije se mogla otresti dojma da je netko ondje i promatra je. Srce joj je snažno kucalo, a koljena su joj drhtala.

~ 57 ~

Knjigoteka

Glorij@ Ušla je u kuću, zaključala stražnja vrata, a potom se žurnim korakom zaputila hodnikom prema stubištu. Nije se osjećala nimalo bolje kad se našla u utočištu svoje sobe. Pokušavala je uvjeriti samu sebe da je to samo njezina mašta te da sinoć nitko nije vidio nju i Marka na balkonu.

Kad je konačno usnula, već se približavala zora. Činilo se da je čeka vrlo naporan dan jer ustaje za nekoliko sati.

~ 58 ~ Knjigoteka

Glorij@

ČETRNAESTO POGLAVLJE

Napredak je ostvaren - a bilo je potrebno samo nekoliko tjedana - Emily i

Mark konačno su mogli biti u istoj prostoriji bez napetosti. Čak su se ponovno počeli šaliti.

Emily se iz dana u dan osjećala sve sigurnijom. Pogled joj je i dalje bježao k Marku, i činilo se da uvijek zna gdje se on nalazi. Međutim, previše joj je bilo stalo do njega i nije ga htjela izgubiti zbog jeftine romanse.

Tijelo joj je bolno žudjelo za njim svake noći. Nikada nije osjećala takvu želju. Ipak, bila je naviknuta na to da uskraćuje sebi da bi drugima bilo bolje. U ovom slučaju, stavljala je potrebe svoga sina ispred vlastitih potreba, a ta je žrtva itekako vrijedila. Barem se tome nadala.

Situaciju joj je dodatno otežavalo to što je uvijek bila u Markovoj blizini i što je svakim danom bila sve više zaljubljena u njega. Kako da se ne zaljubi u čovjeka koji je bio toliko dobar prema njezinu sinu i tako suosjećajan prema svima koji ga okružuju? Bio je svetac i u svom odnosu prema životinjama.

Još uvijek mu nije pronašla ni jednu jedinu manu. Nije joj bilo jasno kako to da već nije bio oženjen i nema desetoro djece. Bio bi savršen muž i otac. Sanjarila je o njemu na taj način, i to vrlo često.

Emily i Trevor igrali su “Čovječe ne ljuti se” u dnevnoj sobi kad se pojavio Mark. “Mark, vidi, opet ću pobijediti mamu”, rekao je Trevor, gledajući u svog heroja.

“Bravo, dečko. Edward je upravo donio čokoladnu tortu. Ako požuriš u kuhinju, možeš dobiti komadić prije nego što je spremi”, rekao mu je Mark.

“Daaa!” Trevor je uskliknuo i odjurio hodnikom.

“Znaš da ćeš ga razmaziti”, prigovorila je Emily, no sudeći prema njezinu osmijehu, nije bilo ni trunka ljutnje.

“Zaista uživam u tome što je ovdje. On unosi vedrinu u ovu kuću.”

“Hvala ti što ga toliko voliš”, Emily je rekla sa suzom u očima.

“Emily, moramo razgovarati o Trevorovu školovanju. Školska godina počinje za nekoliko tjedana”, otpočeo je Mark pažljivo. Naime, već se spremio za bitku s tvrdoglavom majkom. “Škola u gradu je izvrsna. Planiram otići onamo idući tjedan i raspitati se o upisu”, Emily je odvratila, misleći da je razgovor završio.

~ 59 ~

Knjigoteka

Glorij@ “Lucas mi je ispričao sve o školi u koju se upisala Jasmine. Nije daleko odavde. Trevor bi imao brojne mogućnosti koje ne bi dobio u državnoj školi, a bio bi u razredu s Jasmine.”

“Mark, ja ne mogu priuštiti Trevoru privatnu školu.”

“Ne bi morala ništa plaćati. To bi se pokrivalo tvojim poslom ovdje, na ranču.”

“Ne mogu to prihvatiti, Mark. Ionako stalno nešto kupuješ Trevoru, poput onog bicikla što si mu darovao prošli tjedan. Bit će mu sasvim dobro i u lokalnoj školi”, odvratila je tvrdoglavo. Već mu je mnogo dugovala i nije htjela dodatni osjećaj zaduženosti.

Mark je bio spreman na takav odgovor. Već je prije shvatio da Emily nije pohlepna. Štoviše, bila je upravo suprotno od toga. Nije mu bilo lako išta dati njezinu sinu.

“Dopusti da ti objasnim svoje razloge prije nego što zauzmeš obrambeni stav i prekineš ovaj razgovor”, rekao je.

“Dobro. Objasni mi, ali kažem ti da će odgovor svejedno biti ne. Gubiš vrijeme”, rekla je prekriživši ruke.

“Zaista si teška. I rekao sam ti da ne moraš zauzimati obrambeni stav”, zamalo je povikao.

Zurili su jedno u drugo, a nijedno nije htjelo popustiti. Emily je konačno slegnula ramenima. “Dobro, reci”, promrmljala je, ali samo zato da mu ugodi. Nije namjeravala dopustiti da Mark plaća njezinu sinu privatno školovanje. To nije dolazilo u obzir.

“Hvala ti. Kao što rekoh, škola je vrhunska. Bude li Trevor pohađao tu školu, imat će mnogo više mogućnosti nego u državnoj školi. Sustav državnih škola u ovom kraju pretrpio je brojne rezove. Trevor ne bi imao prilike učiti strani jezik niti bi mu bile ponuđene korisne izvannastavne aktivnosti. Sve je to bitno za njegovu budućnost.”

“Ali novac...” otpočela je Emily.

Mark je podignuo ruku. “Možeš razgovarati s brojnim mojim zaposlenicima i zaposlenicima korporacije Anderson. Uveli smo im doprinose za školovanje i produženo bolovanje. Brinemo o svojim zaposlenicama. I Edwardovoj sam djeci platio školovanje, a on se nije borio protiv toga. I zato te molim da zaboraviš svoj ponos i misliš na Trevora. Dopusti mu da prihvati ovu priliku”, rekao je Mark. Znao je da je ova zadnja rečenica bila nizak udarac, no znao je i to da je Emily spremna na svaku žrtvu da bi njezinu sinu bilo bolje, pa makar to bilo prihvaćanje pomoći od druge osobe.

Emily je sjela, boreći se sama sa sobom. Bila je svjesna činjenice da bi svojim odbijanjem mogla naštetiti sinovoj budućnosti. Htjela je da on

~ 60 ~

Knjigoteka

Glorij@ dobije priliku za bolje školovanje, no isto tako nije se htjela osjećati dužnom Marku.

“Razumijem što govoriš, i u pravu si”, konačno je rekla.

Mark je imao samozadovoljan izraz lica. Emily je podignula ruku i dala mu do znanja da razgovor nije završio, a njegov je smiješak nestao istog trena.

“Rekla sam da razumijem što govoriš, no ako očekuješ da popustim, morat ćeš i ti popustiti”, rekla je, gledajući ga ravno u oči kako bi se uvjerila da razumije njezinu poruku.

“Da popustim u čemu?” sumnjičavo ju je upitao.

“Ako se Trevor upiše u tu otmjenu školu, inzistiram na tome da sudjelujem u plaćanju školarine. Ovdje nemamo nikakvih troškova, a moja plaća je vrlo dobra. Školarina je sigurno visoka pa ćeš mi zato smanjiti plaću za polovicu.” Emily je smatrala da je to najprikladnije rješenje za oboje.

“Nema šanse”, rekao joj je Mark, ne ostavljajući prostor za kompromis.

“Onda dogovor otpada”, odvratila je Emily, tvrdoglavo kao i Mark.

Oboje su zurili jedno u drugo, ponovno, kao da čekaju tko će prvi trepnuti. Kad je vidio da Emily ne popušta, Mark je podignuo ruke u znak predaje.

“Dobro. A što kažeš na to da ti smanjim plaću za sto dolara tjedno, umjesto za polovicu?” upitao je.

Emily je htjela odmahnuli glavom, no Mark ju je prekinuo. “Gle, ako će ići u privatnu školu, trebat će mu mnogo više stvari. Trebat će ti tvoja plaća.”

Emily nije ni pomislila na dodatne troškove. Mark joj nije htio spominjati nadoplate za školske izlete i slične aktivnosti. Jednostavno će se pobrinuti za to da škola izravno kontaktira njega. Bude li ona znala išta o tome, pretrgnut će se da sama sve plati. Nije razumio zašto je toliko ponosna; to su za njega bili beznačajni troškovi. Emily ga je izluđivala svojim stajalištem, no ujedno je bio zadivljen njezinom neovisnošću.

“Pretpostavljam tla bismo mogli pokušati i vidjeti kako će ići”, rekla je nevoljko. “Još nešto, Mark. Ako se Trevor bude osjećao loše među tom djecom zato što nije bogat poput ostalih, ispisat ću ga. Radije bih da pohađa državnu školu nego da misli da nije dovoljno dobar.”

“Emily, lijepo će se uklopiti. Već ima najbolju prijateljicu s kojom će ići u školu. Osim toga, otvorenje i društven. Sprijateljit će se sa svakim klincem u školi”, tvrdio je Mark.

“Dobro, kad počinju upisi?” upitala je.

~ 61 ~

Knjigoteka

Glorij@ “Možemo otići onamo sutra. Ići ćemo helikopterom do imanja mog oca, a nakon toga idemo autom. Već dugo obećavam Trevoru da ću ga povesti na vožnju helikopterom.”

“Mislim da će mu biti dobra i vožnja autom”, nervozno je odvratila.

Bojala se visina i letenja bilo čime, a kamoli malenim helikopterom koji se održava u zraku samo s pomoću dviju rotirajućih čeličnih šipki.

“Ne budi kukavica. Uživat ćeš u pogledu. Let inače traje samo petnaest minuta, ali mislim da ćemo ovaj put ići turističkim rutama”, dodao je, namignuvši.

Emily je zadrhtala. Očito je da će se morati pripremiti za nove pustolovine.

~ 62 ~ Knjigoteka

Glorij@

PETNAESTO POGLAVLJE

H

“ ajde, mama. Moramo ići”, rekao je Trevor, koračajući Emilynom sobom

dok je završavala s nanošenjem šminke. “Žurim”, lagala je.

“Mark je rekao da odugovlačiš zato što se bojiš ući u helikopter”, rekao je Trevor. “Tko kaže da Mark sve zna?”

“Zna, mama”, odvratio je Trevor gledajući je kao da je poludjela. “On je najpametniji čovjek na cijelom svijetu.”

Emily se lagano nakašljala kako ne bi prasnula u smijeh pa je pošla za sinom u hodnik. Doista je bila prestravljena zbog leta helikopterom, no nipošto to nije htjela priznati, ni svom sinu ni Marku. Nemilosrdno bi je zadirkivali.

“Jesmo li svi spremni?” upitao je Mark kad su njih dvoje sišli stubama.

Emily ga je prostrijelila pogledom, a on je pokušavao suspregnuti samozadovoljni smiješak. Kad se nakašljao, Emily je shvatila da joj se Mark zapravo smije.

“Mislim da je smiješno što letimo onamo, a vožnja automobilom uopće ne traje dugo”, Emily je rekla, znajući da nema smisla išta govoriti.

Bitka je bila izgubljena, no pokušala je, posljednji put, nagovoriti Marka da odustane.

“Joj, mama, baš si dosadna.”

“Ne brini, Trevore. Zabavit će se čim uzletimo. Ja sam izvrstan pilot”, rekao mu je Mark.

“Ti ćeš upravljati?” Emily je prestrašeno upitala.

“Vidiš li druge pilote ovdje?” rekao je Mark.

“Mislila sam da će netko doći”, rekla je Emily. Barem se nadala da će netko doći. Znala je da Mark jaše bolje od ikoga koga poznaje, no nije bila toliko sigurna da je sposoban voziti nju i sina u pogibeljnoj letjelici.

“Ne brini, imam mnogo iskustva. U dobrim si rukama”, rekao joj je i namignuo. Emily nije bila ni trunke mirnija, no sada je bilo prekasno da odustane. Možda bi mogla odglumiti mučninu? Bio je dovoljan samo jedan pogled na Trevora i znala je da joj nema izlaza.

“Idemo, dan nam odmiče”, doviknuo je Mark. Trevor je izjurio kroz stražnja vrata i potrčao prema helikopteru.

Emily je pošla za njima mnogo mirnijim korakom. Kad su došli do helikoptera i kad ga je prvi put u svom životu vidjela izbliza, njezin je

~ 63 ~

Knjigoteka

Glorij@ strah postao nepodnošljiv. Bila je uvjerena da će se onesvijestiti usred leta. Doduše, let je toliko kratak da se neće ni stići onesvijestiti.

Nakon što je pregledao i provjerio helikopter, Mark je pomogao Trevoru da ude i privezao mu pojas. Trevor se nasmiješio od uha do uha kad mu je Mark stavio slušalice na glavu i objasnio da će moći razgovarati preko mikrofona.

“Spremna?” upitao je Emily koja je još uvijek zurila u vrata.

“Valjda”, odvratila je, polako zakoračivši naprijed.

Mark ju je primio za bokove i pomogao joj da se uspne unutra. Držao je ruke na njoj sekundu dulje nego što je bilo potrebno, a nju su proželi žmarci po cijelom tijelu. Dok joj je pomagao da se smjesti i priveže pojas, usnice su im bile udaljene tek desetak centimetara.

Zamalo se onesvijestila kad je vidjela trenutni žar u njegovim očima.

Nastavio je gledati u nju još nekoliko trenutaka, a potom joj je dao slušalice i zatvorio vrata. Emily je ispustila dah. Uopće nije bila svjesna da je prestala disati. Iznenadila se shvativši da se razočarala što je nije poljubio.

Međutim, nije imala vremena za samosažaljenje jer je Mark brzo uskočio u pilotsko sjedalo i uključio propelere, a ona se više nije mogla usredotočiti ni na što osim svog straha. Kad se helikopter stao uzdizati, ponovno je prestala disati. Što su se više uzdizali, to se ona više znojila.

Nije mogla vjerovati da se dala nagovoriti na ovo. Razmišljala je o tome da zatraži da je spuste na zemlju kad su uzletjeli visoko iznad ranča.

“Mark, ovo je najbolja stvar na svijetu”, začula je svog sina kako govori u mikrofon. Uzbuđenje u Trevorovu glasu malo je umanjilo njezinu paniku. Sjedio je pokraj Marka i očito je bio u sedmom nebu.

“Prvi put je najljepše, no lijepo je i nakon stotog puta”, rekao je Mark.

Emily je vidjela kako je pogladio Trevora po glavi i razbarušio mu kosu.

“Mama je baš smiješna. Nema se čega bojati”, hrabro je izjavio Trevor.

“Pazi, dečko. Tvoja mama nas može čuti”, rekao je Mark pa se okrenuo prema Emily i namignuo joj. Ona se pak užasnuta kad je vidjela da Mark ne gleda preda se i više je nije zanimalo što govore.

“Oprosti, mama.”

“U redu je. Ti si hrabriji od mene”, rekla je.

“U redu je, mama. Dečki se i trebaju brinuti za svoje posebne dame”, rekao je Trevor, sav ozbiljan. “Je li tako, Mark?”

“Da, Trevore.”

“Stvarno? Zar sam ja tvoja posebna dama?” odvratila je Emily i ozareno se nasmiješila. Trevor joj se nasmijao i kimnuo glavom.

~ 64 ~

Knjigoteka

Glorij@ Emily je najednom shvatila da se razgovarajući s Trevorom malo opustila. Čak je počela promatrati krajolik ispod sebe. Iznenadilo ju je vlastito uzbuđenje što je toliko visoko u zraku, a ipak dovoljno nisko da vidi kuće i polja.

Dok je tako gledala kroz prozor, polja sa životinjama i kuće na farmama izgledali su sve bliže jedni drugima, a potom su se našli visoko iznad grada. Seattle je doista bio prelijep, prošaran autocestama i prepun golemih zgrada što su se pružale prema nebu. Još je ljepši bio zbog vode koja ga je okruživala, a planine su izgledale tako blizu da je Emily pomislila kako ih može dodirnuti.

No nije htjela priznati Marku da je počela uživati u vožnji. Zavalila se u sjedalo i upijala prekrasan pogled, osluškujući Markov i Trevorov glas.

Njih dvojica sada su razgovarala tiše nego maloprije.

Let je tek započeo, a već su slijetali. “Nešto nije u redu?” Emily je zabrinuto upitala.

“Stigli smo kod mojeg oca”, rekao je Mark.

“To je zaista bilo brzo”, odvratila je.

“Letjeli smo otprilike pola sata. Rekao sam ti da ćemo ići turističkim rutama”, rekao je s pobjedničkim smiješkom.

Emily mu je uputila oštar pogled, ali on joj je već bio okrenuo leđa.

Zvučao je vrlo samozadovoljno. Dobro, neka misli da je uživala u lem, ali ona mu to nikad neće potvrditi. To ju je malo tješilo.

Promatrala je krajolik dok su slijetali i ponovno se zadivila. Kuća na čije su tlo slijetali izgledala je mnogo veća od Markove. Doimala se poput kakvog dvorca, s uzdignutim tornjevima i fasadom od opeke. Pogledala je uokolo ne bi li opazila i močvaru i pomični most. Ta joj je pomisao izmamila smijeh. Svakako je mogla zamisliti Marka kako spašava princezu zarobljenu u dvorcu.

Kad bi nekoć pomislila o bogatstvu, uvijek je zamišljala roditelje svog pokojnog muža. Oni su se služili novcem da gospodare ljudima i svisoka gledaju mase. No njihovo je bogatstvo ništa u usporedbi s bogatstvom Andersonih, koji su bili iz naroda i za narod.

Glatko su sletjeli, na Emilyno duboko olakšanje, i Mark je ugasio motore. Svi su izišli i zaputili se brežuljkom prema palači. Joseph je izišao da ih dočeka.

“Hej, maleni čovječe, jesi li uživao u vožnji?” Joseph je upitao Trevora.

“To je bilo nešto najzabavitije na svijetu!” uskliknuo je Trevor.

“Najzabavnije”, ispravila ga je Emily. “Joj, mama”, Trevor je zagunđao, a Emily je odustala od ispravljanja.

~ 65 ~

Knjigoteka

Glorij@ “Želite li doručkovati prije nego što se zaputite prema novoj školi?” pitao ih je Joseph.

“Naravno”, odvratio je Trevor i pošao za Josephom u kuću, a Emily i Mark su ih slijedili.

“Kako se tebi svidjela vožnja?” Joseph se obratio Emily.

“Bilo je dobro.”

“Bila je prestrašena”, dobacio je Trevor, Joseph se nasmijao kad je ugledao Emilyno blijedo lice. “Razumijem te, mlada damo. Moj sin zaista zna prestrašiti ljude.”

“Hvala, tata”, rekao je Mark, a obrazi su mu se malo zarumenjeli.

“Ti i tvoja braća stalno ste uzrujavali vašu majku svojim vragolijama.

Mislim da nijednom nije spavala noć u komadu dok sva trojica niste odrasli.”

“A tko nas je učio tim opasnim aktivnostima?” rekao je Mark znakovito pogledavši u oca.

“Nema smisla bacati krivnju na druge”, Joseph je promrmljao i promijenio temu.

Emily je shvatila da je bolje šutjeti.

Nakon ukusnog doručka, odvezli su se u školu prijaviti Trevora. Emily se ugodno iznenadila cijelim prostorom. Škola je bila velika, ali ne pretjerano, a osoblje vrlo simpatično. Nitko nije gledao svisoka ni nju ni njezina sina.

Naravno, nije joj palo na pamet da je to možda zato što je došla s Markom Andersonom. Možda su zbog toga sve te žene bile tako ugodne i prijateljski raspoložene prema njoj.

Kad su ušli u Trevorovu učionicu, ususret im je dotrčala Jasmine.

“Konačno si stigao”, rekla je te snažno zagrlila Trevora.

“Vozio sam se s Markom u helikopteru.”

“To je tako super”, uskliknula je Jasmine. Njih su dvoje nastavili čavrljati toliko brzo da ih Emily nije mogla pratiti.

“Gospođo Parson, ovo je moj rođak, Trevor”, rekla je Jasmine, odvukavši Trevora k učiteljici.

Emily je zastala i s krivnjom u očima pogledala u Marka. Mark uopće nije primijetio da nešto nije u redu. Lucas i on su razgovarali i činilo se da nisu ništa čuli. Laknulo joj je zbog toga. Morat će odvući Trevora u stranu i objasniti mu da je Mark njezin šef, ništa drugo, i da nisu u rodu s Jasmine.

No kako da slomi srce tom dječaku? Možda je pravila od muhe slona, no nije htjela da njezin sin misli da su Andersoni njegova obitelj i da će živjeti

~ 66 ~

Knjigoteka

Glorij@ skupa do kraja života. Kako bi reagirao da se moraju preseliti? To bi mu slomilo srce.

Morat će razmisliti o tome što radi i što je najbolje za njezina sina.

Nije htjela otići s ranča, no mora se pobrinuti za to da Trevor shvati kako je Mark samo njezin poslodavac, a ne zamjena za njegova oca.

Još su nekoliko sati obilazili školu te dovršili sve oko Trevorova upisa.

Emily je bila sretna što će Trevor pohađati tu školu. Škola je nudila vrlo zanimljive programe kakve ne bi imao u državnoj školi, a školski izleti bili su nešto posebno.

“Emily, planirali smo otići u kupnju stvari za školu. Molim te, reci da ćeš ići s nama”, obratila joj se Amy dok su izlazili iz škole.

“Mislim da to ovisi o Marku”, rekla je Emily i pogledala u njega.

“U tom slučaju, odgovor je - da”, zaključila je Amy i povukla Emily sa sobom. “Idemo po auto. Muški će voziti, a mi ćemo čavrljati”, veselo je dodala.

Emily je provela divan dan. Kupila je novu odjeću i školske potrepštine za Trevora te uživala u ručku u Chuck E. Cheese’su. Radosno je promatrala Lucasa i Marka kako se natječu s djecom u raznim igrama.

Toliko se smijala da su je na kraju dana boljeli trbušni mišići.

“Tako sam sretna što će djeca ići zajedno u školu. Mi ćemo ih pratiti na školske izlete i tako ćemo se stalno moći viđati”, rekla je Amy kad su se spremali za odlazak.

“Već sam razmišljala o tome kako ću ići na te izlete. Bit ću uzbuđenija od Trevora kad dođe vrijeme za to”, rekla je Emily sramežljivo.

“I ja”, ciknula je Amy. “Mark i Lucas naviknuti su na sve te zabavne stvari, ali ja se još uvijek ne mogu zasititi ovog divnog svijeta što me okružuje”, dodala je.

Emily je bilo drago što ona i Amy imaju toliko toga zajedničkog. Bila je sretna što je upoznala osobu koja posjeduje tako mnogo, ali svejedno je ugodna, draga i jednostavna. To joj je davalo nadu u čovječnost.

“Vidimo se uskoro”, Emily ju je pozdravila i zagrlila na rastanku.

Kad su se konačno vratili na ranč, sunce je već bilo na zalasku. Trevor je trljao oči od umora, a Mark ga je odnio u njegovu sobu. Emily ga je brzo spremila u krevet, a potom je i sama otišla u svoju sobu, iscrpljena. Dan je bio prekrasan. Pomislila je kako se njezin život konačno vratio u normalu.

~ 67 ~ Knjigoteka

Glorij@

ŠESNAESTO POGLAVLJE “

Mama, idem”, rekao je Trevor, trgnuvši je iz sanjarenja.

“Oprosti, Trevore. Izgubila sam pojam o vremenu.” Dala mu je veliku pusu u obraz i ispratila ga do ulaznih vrata. Trevor je ušao u auto s Edwardom i mahao joj, a ona je tiho stajala i promatrala ih kako se udaljavaju, sve dok nisu posve nestali s vidika.

Trevoru je to bio već drugi tjedan u školi. Svakog jutra jedva je čekao da iziđe kroz ta vrata. Obožavao je svoju novu školu i uvijek se vraćao kući prepun doživljaja i priča o fantastičnim stvarima koje su radili na satu.

Emily se vratila u kuhinju i dovršila doručak za radnike. U posljednje vrijeme dolazili su ranije na doručak i često su bili ondje cijeli sat prije nego što bi jelo uopće bio zgotovljeno. Ona je uživala u razgovoru s njima pa je počela pripremati voće i kruh noć prije kako bi imali što grickati dok čekaju topli doručak.

“Emily, mislim da sam dobio pet kilograma otkako si postala naša kuharica. Uskoro više neću moći zakopčati traperice”, rekao je jedan od njezinih omiljenih radnika. Naslonio se i puhnuo od sitosti.

“Mislim da se ne možeš udebljati ni kilograma s obzirom na to koliko naporno radiš. Treba ti gorivo za cijeli dan.”

“Mislim da sam se zaljubio u tebe”, John je rekao i uputio joj smiješak.

“Zaljubio si se u moje kulinarske vještine.”

“Hajde, Emily, pobjegni sa mnom”, zadirkivao ju je.

“Johne, nemoj da moram nazvati tvoju majku. Ne bi bila sretna da čuje kako se njezin osamnaestogodišnji sin upucava starijoj ženi”, zadirkivala je i ona njega.

“Ona bi mi samo rekla da sam jako pametan”, odvratio je.

“Johne, čistit ćeš balegu cijeli dan ako tako nastaviš”, rekao je Mark ušavši u kuhinju i razbarušio Johnu kosu.

“Pokušavam nagovoriti Emily da pobjegne sa mnom. Ali ona je tvrdoglava”, John je rekao s golemim smiješkom.

“Ako itko bude nagovarao Emily da pobjegne s njim, to ću biti ja”, rekao je Mark. Ton mu je bio šaljiv, ali pogled vrlo ozbiljan.

“Dobro, za vas više nema čokoladnih muffina. Postanete previše živahni. A sad je vrijeme da prionete na posao”, rekla je Emily i izgurala obojicu iz kuhinje. “Vidimo se na ručku.”

~ 68 ~

Knjigoteka

Glorij@ Razdragano ih je promatrala kako odmiču prema stajama, a potom je očistila kuhinju i započela s pripremama za ručak. Obožavala je svoju prostranu, seosku kuhinju i nije mogla zamisliti da će joj ikada dosaditi.

Još je više voljela kuhati za ljude koji su toliko cijenili njezina jela.

Kuhanje samo za sebe i dijete nije bilo ni upola zabavno.

Već se naviknula na to da joj se radnici s ranča upucavaju. Znala je da je to sve šala, no svejedno je godilo njezinu egu. Ako bi se dogodilo da ijedan pretjera, ona bi ga brzo vratila na mjesto i sve bi opet bilo po starom.

Međutim, ovdje je bio i novi radnik, kojega je Mark unajmio nekoliko tjedana nakon što je ona počela raditi na ranču. On joj nije bio nimalo ugodan. Nikad joj se nije obraćao, no često bi ga zatekla kako pilji u nju.

Mislila je da možda samo umišlja, no taj čovjek doista nije progovorio ni riječ s njom, samo su je njegove oči pratile kamo god bi pošla.

Nije htjela nikome govoriti o svojim strahovima. Bila je uvjerena da je taj novi radnik bezopasan, poput ostalih, i da samo pokušava zaraditi za život. Ipak, koliko god se pokušavala utješiti tim riječima, nije uspijevala otjerati nemir.

Nije ni trepnula, a već je bilo vrijeme ručka i momci su se vratili. Mark je uvijek izgledao tako seksi u prašnjavim trapericama i svom iznošenom kaubojskom šeširu. Emily se morala boriti sama sa sobom da ne zuri u njega i da ga ne privije uza se.

“Hej, Emily, večeras idemo u Three Rivers na koncert. Nastupa izvrstan mladi pjevač. Hoćeš li s nama?” upitao ju je jedan od radnika.

Emily je bila polaskana što je dobila poziv, no brinula se što će biti s Trevorom ako ona izađe. Edward je u tom trenutku bio u kuhinji i činilo se da joj čita misli. “Ja mogu pripaziti malenoga ako želiš malo izići”, ponudio se.

“Jeste li sigurni?” upitala je Edwarda.

“Obožavam ga čuvati. Napravit ćemo kokice s maslacem i gledati novi Disneyev film”, rekao je.

“U tom slučaju, može”, rekla je Emily. Već je u mislima prebirala što će odjenuti, uzbuđena zbog izlaska. Prošlo je mnogo vremena otkad je nekamo izišla.

“Ja te mogu povesti”, ponudio se John.

“Ja ću je voziti”, rekao je Mark, tonom koji prekida svaku daljnju raspravu.

“Mislio sam da ste rekli kako ste zauzeti večeras, šefe”, malo se pobunio John.

~ 69 ~

Knjigoteka

Glorij@ “Promijenio sam mišljenje”, rekao je, a zatim je stavio šešir na glavu i izišao, zalupivši vratima.

“Koji mu je vrag?” promrmljao je John. “Mislim da obilježava svoj teritorij”, rekao je jedan od momaka.

“Nas dvoje nismo par”, ubacila se Emily. “On vjerojatno ne želi da se itko od vas opterećuje vožnjom.”

“Ma da, sigurno”, rekla je nekolicina radnika uglas. Najednom su se svi usredotočili na svoje jelo i više nitko nije rekao ni riječi do kraja ručka.

Kad su svi otišli, Emily je pospremila kuhinju i požurila u svoju sobu da se spremi za izlazak. Imala je cijelo popodne za sebe jer će svi večerati u baru. Uzbuđena poput djevojčice, uživala je u dugoj kupki, a nakon toga se posvetila frizuri, odjeći i šminki.

“Djevojko, izgledaš prekrasno. Smijem li zamoliti za ples?” rekao je Eric, njezin omiljeni radnik, kad su ona i Mark ušli u zadimljeni bar. Njezin šef nije progovorio ni riječ s njom tijekom cijele vožnje. Činilo se da je ljutit na nju, no ona nije mogla dokučiti zbog čega.

“Hvala ti, Eric. I da, rado ću zaplesati s tobom”, rekla je. Eric nije ni trenutka čekao; odmah je ustao i poveo Emily na plesni podij, “Čini se da se šef ljuti što plešemo”, rekao joj je vrteći se s njom.

“Ne budi smiješan, Eric. Nema ničega između nas. Ljudi katkad imaju loš dan i to je sve”, Emily je odvratila, ne želeći da započnu kružiti glasine.

“Ako je tako, zašto zuri u mene kao da će me ubiti? Kunem ti se, izgledao je kao da će svakog trenutka skočiti i napasti me zbog toga što sam se usudio zaplesati s tobom. Ne budem li držao pristojno odstojanje, mislim da će domarširati ovamo i nokautirati me”, rekao je Eric i nasmijao se.

“Pretjeruješ. Vi kauboji skloni ste dramatiziranju. A sada prestani govoriti o Marku i usredotoči se na mene. Zar se tako pleše s damom?” rekla je, pretvarajući se da je uvrijeđena.

“Da, gospo”, odvratio je Eric i ponovno ju je zavrtio. Emily se sviđao Eric, no ne toliko da bi izišla s njim na spoj. Nije ju zanimao nijedan od kauboja s ranča.

“Sad je moj red”, rekao je Chris prišavši im.

“Htio sam otplesati s njom još jednu pjesmu”, pobunio se Eric.

“Nemaš sreće, stari”, odvratio je Chris i povukao Emily u naručje, privivši je uza se mnogo bliže i čvršće nego što se Eric usudio.

“Mrtav si poslije”, rekao mu je Eric uz smijeh, a potom ga je potapšao po leđima i vratio se za svoj stol. Ovaj put je Emily doslovce osjetila Markov bijesni pogled na sebi, premda opet nije razumjela zašto je bijesan.

~ 70 ~

Knjigoteka

Glorij@ “Drago mi je da smo te konačno izvukli iz kuće”, rekao je Chris pritišćući svoje bokove uz njezine. Emily se gotovo užasnuta kad je osjetila sitnu nabreklinu uz svoj trbuh. To ni najmanje nije željela kad je riječ o Chrisu.

“Volim pobjeći iz kuhinje s vremena na vrijeme”, rekla je, pokušavajući se suptilno odmaknuti od njega. Chris očito nije shvatio poruku i počeo joj je ići na živce.

Pogledavši preko Chrisova ramena, opazila je onog novog radnika, po imenu David, kako ponovno zuri u nju. Iznenada ju je obuzeo osjećaj kao da je netko progoni i to je omelo njezin užitak zbog izlaska.

Kad je započela iduća pjesma, prišao joj je i John. I on je htio zaplesati s njom. Chris ju je nevoljko pustio, rekavši joj kako će morati ponovno zaplesati s njim poslije.

“Zaista lijepo izgledaš večeras, Emily”, rekao joj je John i zarumenio se. John je držao pristojnu razdaljinu.

“Ni ti ne izgledaš loše, Johne. Ali sva ova pažnja udarit će mi u glavu”, Emily je rekla uz smijeh.

“Pa ti si najljepša djevojka u ovom baru.”

“Ne bih rekla, Johne. Vidim da Misty sjedi za onim stolom i čini se da ne može skinuti pogled s tebe. Mislim da je trebaš zamoliti za idući ples.”

John se okrenuo pa se ponovno zarumenio opazivši prelijepu crvenokosu djevojku kako ga promatra. Ona se brzo okrenula, a Emily je bila uvjerena kako se i djevojka zarumenjela.

“Možda bih trebao”, rekao je radosno.

“Nema možda. Odi k njoj i zamoli je za ples, čim ova pjesma završi.

Rekla bih ti da odeš odmah, ali nije pristojno ostavljati partnericu samu na podiju usred pjesme”, rekla mu je. “To je tvoja današnja lekcija iz bontona!”

“Hvala ti, Emily. Najbolja si”, rekao je John, pogleda prepuna zahvalnosti. Emily je dobila poriv da mu razbaruši kosu kao djetetu, no nije ga htjela sramotiti. Smijala se Johnovuj priči o podivljalu biku i bilo joj je gotovo žao što je pjesma završila.

“Sad je moj red da zaplešem s ovom damom”, rekao je David, novi radnik. Stao je pokraj nje i položio ruku na njezina leđa. Emily se odmah osjetila ugroženom.

Htjela ga je odbiti, no nije znala kako jer je prije njega plesala sa svima. Taj je čovjek u njoj budio strašnu nelagodu. Zatvorila je oči, spremna odraditi ples.

“Ovaj ples već je zauzet”, umiješao se Mark.

~ 71 ~

Knjigoteka

Glorij@ Emily bi inače zasmetao muškarac s tako arogantnim nastupom, no preplavilo ju je neopisivo olakšanje što neće morati plesati s Davidom.

Ni Mark ni Emily nisu primijetili pogled u Davidovim očima. Nije ništa rekao, no stiskao je šake, izgledajući kao da je spreman nekoga ubiti. “Čini se da se dobro zabavljaš”, rekao je Mark stišćući zube.

“Dugo nisam bila vani, majka sam... I da, zaista se dobro zabavljam.

Lijepo je, za promjenu, družiti se s odraslima”, rekla je i nasmijala se kad ju je Mark zavrtio.

Međutim, njezin je smijeh odmah prestao kad ju je Mark pritisnuo čvrsto uza se. Polako je spuštao ruke s njezinih ramena, pa niz leđa, pa ponovno natrag. Emily je osjetila žmarce od glave do pete.

“Ako si htjela izići, samo si trebala reći”, Mark je zarežao.

“Mark, zašto se ljutiš? Večer je divna i trebao bi se zabavljati”, rekla mu je začuđeno.

“Kako da se zabavljam kad si stalno u naručju drugih muškaraca?

Poštivao sam tvoje želje i maknuo sam se od tebe, ali, dovraga, ne moram gledati kako te grle moji radnici”, rekao je, postajući sve glasniji.

Privio ju je uza se toliko čvrsto da je jedva disala. Nije ni primijetila da su prestali plesati. Srećom, bar je bio glasan i zadimljen, s prepunim plesnim podijem, i nitko nije obraćao pažnju na njih dvoje.

Konačno, Mark je promuklo zastenjao i priljubio svoje usnice na njezine. Pritisnuo je jezik na njezinu donju usnicu, zahtijevajući da ga pusti unutra, a ona je rado popustila. Zaboravila je sve razloge zbog kojih nije bilo pametno da bude s njim i jednostavno je uživala u trenutku.

Mark joj je milovao bedra, čineći da se svilena tkanina koja ih je prekrivala lagano podiže, centimetar po centimetar. Polako se primicao zamračenom kutku, gdje su mogli imati više privatnosti. Emily uopće nije osjećala pokretanje vlastitih nogu. Bila je usredotočena samo na Marka i na ono što on čini s njezinim tijelom.

Njegovi prsti došli su do ruba haljine i sada su milovali dijelove njezinih bedara koje nisu prekrivali halteri. Emily je osjetila vrućinu kako se nakuplja u središtu njezina tijela. Htjela je da je Mark oslobodi te napetosti, napetosti koja se i dalje gomilala.

Ruke su joj se snažno obavijale oko njegova vrata. Privijala ga je sve bliže sebi, a poljubac se nastavio sve dok nije poželjela više od toga. Htjela je da im se tijela ponovno spoje. Trebala je to više od samog zraka.

Njegove usne načas su napustile njezine, a ona je naglo udahnula i ponovno izdahnula kad je osjetila njegov jezik na svom vratu. Grickao joj je meku kožu, a ona je zastenjala od užitka. “Molim te, Mark”, preklinjala je.

~ 72 ~

Knjigoteka

Glorij@ “Šefe...” prekinuo ih je glas.

Emily je polako postala svjesna svog okruženja i shvatila da su ona i Mark praktički vodili ljubav naslonjeni na prljav, barski zid. Užasnulo ju je vlastito ponašanje. Nikad nije bila takav tip djevojke, tako besramna.

Spustila je glavu, priljubivši lice uz Markov vrat, nadajući se da će tako izbjeći tuđe poglede. “Što hoćeš?” prasnuo je Mark na nesretnika.

“Pa... onaj... onaj izbacivač kaže da prestanete s tim.” Glasniku je bilo toliko neugodno da je zamuckivao.

Očito je i Mark konačno shvatio gdje se nalazi i što radi pa se malo odmaknuo od Emily. “Hvala ti”, promrmljao je jadnom dječarcu. Zatim je zgrabio Emily za ruku i poveo je prema vratima.

“Odlazimo odavde”, rekao je.

Emily mu nije htjela proturječiti. Predugo se bori protiv vlastite žudnje i bilo je vrijeme da dobije malo zadovoljenja. “Spremna sam.”

Mark je izišao iz bara, nijednom ne pustivši Emilynu ruku. Kad su došli do njegova kamioneta, podignuo ju je i posjeo na sjedalo, namjestivši se između njezinih nogu. Privio ju je uza se i ponovno poljubio. Njegova ruka kliznula je niže i stala milovati njezinu propupalu bradavicu.

Emily je začula stenjanje i iznenadila se shvativši da ono dolazi iz njezinih usta. “Molim te, odvedi me u kuću”, preklinjala ga je.

Poljubio ju je još jednom, a potom joj je gurnuo noge unutra i zatvorio vrata kamioneta. Uskočio je u vozačevo sjedalo i odjurio s parkirališta kao da će to mjesto svaki čas eksplodirati. Vožnja do kuće trajala je upola kraće nego vožnja do grada. Napetost se i ovaj put mogla rezati nožem, no ovaj je put to bilo zbog drukčijih razloga.

Uz škripu kočnica zaustavili su se nekoliko metara ispred glavnog ulaza. Mark je iskočio iz kamioneta. “Molim te, nemoj se predomisliti”, rekao je kad joj je otvorio vrata da iziđe. Emily nije ništa govorila. Samo se zavodljivo nasmiješila i rukom pomilovala nabrekli dokaz njegove želje, a potom je jezikom zagolicala njegov vrat.

“Ovo će brzo završiti ako tako nastaviš”, Mark je zastenjao. Podignuo ju je u naručje i požurio u kuću, a zatim je potrčao stubama gore. Emily se zapitala je li uopće zatvorio ulazna vrata.

Mark je izdržao do spavaće sobe. Pritisnuo je Emily o vrata i uzeo ju je upravo ondje, brzo i žestoko. Ni on ni ona nisu mogli izdržati dovoljno dugo da dođu do kreveta.

~ 73 ~ Knjigoteka

Glorij@

SEDAMNAESTO POGLAVLJE

Emily se probudila i ugledala Markovo lice. Gledao je u nju, milujući je od

bedra prema vratu i natrag. Ponovno je osjetila želju kako se nakuplja u njoj. Kako li mu samo uspijeva?

Sinoć su, nakon eksplozivnog vođenja ljubavi, zaspali zagrljeni na krevetu, na pokrivačima. Kad ih je probudio hladan noćni zrak, ponovno su vodili ljubav, ovaj put sporo i slatko, a potom su ponovno usnuli, posve iscrpljeni.

Pogledala je na sat i prenerazila se vidjevši da je skoro podne. Spavala je punih devet sati. Nikad ne spava toliko. Sinoć su je zamalo izbacili iz bara, a sad i ovo... Zastenjala je kad joj je Mark dodirnuo grudi, a zatim draškao bradavice.

“Mark, moramo razgovarati...” otpočela je. “Ne”, brzo ju je presjekao.

“Mark, slušaj...”

“Ne, ovaj put ti slušaj”, rekao je, a zatim joj je jednom rukom pritisnuo zapešća iznad glave, a drugom ju je nastavio milovati po cijelom tijelu.

Emily mu se očajnički htjela usprotiviti, no nije mogla trezveno razmišljati. Divno se osjećala onako zarobljena pod njegovim tijelom, potpuno pod njegovom kontrolom.

To je bilo tako erotično, zbog te ruke koja juje dirala sve su misli nestale iz njezine glave.

“Ovaj put nećeš pobjeći. Razumijem zašto želiš držati razdaljinu, ali kad se između dvoje ljudi pojavi ovakva kemija kakvu nas dvoje osjećamo, zločin je ne prepustiti joj se. Ako bude išlo, bit će odlično; ako ne bude išlo, obećavam ti da ću se pobrinuti za tebe”, rekao je, ljubeći je i grickajući joj mjesta za koja prije nije ni pomislila da su osjetljiva.

“Zvučiš kao da sam ti ljubavnica”, zastenjala je, pokušavajući se sjetiti zašto uopće misli da je to loše.

“Ne, želim da mi budeš djevojka, partnerica, ljubavnica. Nikad te ne bih pokušao kupiti.”

Kad je na trenutak ušutio, pokušavajući joj pokazati koliko je ozbiljan, Emily se nije mogla sjetiti nijednog argumenta protiv onoga što je Mark govorio. Silno ga je željela. Uz to, bilo joj je jasno da nakon ovoga ne mogu natrag.

“Ali što je s Trevorom?” rekla je, u posljednjem pokušaju da razumno razgovara s Markom.

~ 74 ~

Knjigoteka

Glorij@ “Volim Trevora”, odvratio je. “Pa to znaš.”

I Emily je popustila. Više se nije mogla boriti protiv njega ni protiv njihove veze. Mark je i dalje gledao u nju, čekajući što će ona reći.

“Hajde, poljubi me”, molila ga je. Te jednostavne riječi bile su dovoljne da se brana ponovno probije. Nisu izišli iz sobe još nekoliko sati.

Poslije, kad se preplavljena krivnjom spustila u prizemlje i zakoračila u kuhinju, Edward joj je namignuo. Sva se zarumenjela.

“Kako je bilo?” upitao ju je.

“Bilo je lijepo malo izići”, promrmljala je. “Oprostite što sam ovako dugo spavala. I hvala što ste čuvali Trevora.”

“Trevor je divno dijete”, rekao je Edward. Trevor je sjedio za stolom, zadubljen u svoju bojanku, i nije ni primijetio da mu majka nije bila u blizini.

“Kako si, ljubavi?” upitala ga je nakon što mu je prišla i poljubila ga u čelo.

“Dobro sam, mama. Sinoć sam bio budan do ponoći”, rekao je ponosno.

“Oh, pa to je zaista kasno. Očito je da brzo rasteš.”

“Mama, pet mi je godina. Već sam narastao.”

“Znam. Ali htjela bih da zauvijek ostaneš moja bebica”, rekla je tužno.

“Možeš imati drugu bebu. Onda bih ja bio veliki braco.”

Emily se iznenadila koliku je želju za djetetom u njoj pobudila ova sinova izjava. Zapravo, uvijek je htjela imati više djece, no njezin pokojni muž govorio je da je jedno dijete i više nego dovoljno. On nikad nije bio otac kakvog je Trevor zaslužio. Da je rodila drugo dijete, ono ne bi bilo sretno jer bi bilo neželjeno.

“Možda jednog dana”, prošaptala je čeznutljivo.

“Ja ti mogu pomoći u tome”, promrmljao joj je Mark na uho ušavši u kuhinju.

Emily je još više porumenjela. Pogledala je u Trevora i Edwarda kako bi se uvjerila da nisu ništa čuli. Srećom, oni nisu obraćali pozornost, no Markove su riječi potaknule neopisivu žudnju u njezinu srcu. Doslovce je osjetila bol i nesvjesno se protrljala po prsima.

Nije opazila skrivenu želju u Markovim očima. Možda ju je zadirkivao da vidi njezinu reakciju, ali zapravo se sam iznenadio kad je shvatio koliko bi bio ushićen da Emily zatrudni. Ta ga je pomisao ostavila bez teksta.

Emily je bila okrenuta bočno od njega i on joj je pogledao u ravan trbuh, zamišljajući kako biva sve veći jer u njemu raste njegovo dijete. Želja je bila tako snažna da je jedva disao. Morat će se pobrinuti za to da

~ 75 ~

Knjigoteka

Glorij@ Emily nikad ne ode iz njegova života. Nije znao kako je ta žena tako brzo pronašla put do njegova srca, ali bila je ondje i on ju nije namjeravao pustili.

“Moram obići konje”, iznenada je rekao i doslovce otrčao kroz vrata.

Emily je odahnula s olakšanjem. Nije znala kako da se ponaša pokraj njega. Nije znala želi li Mark da Edward sazna da su par. Nije znala ništa.

No zašto da se zabrinjava zbog toga? Imaju vremena, sve će se riješiti. * * *

Emily je imala dojam da je netko slijedi. Neprestano se osvrtala, no taj jezivi osjećaj jednostavno nije htio otići. Trevor je bio u školi, a Mark je radio na ranču. Htjela je izići i uhvatiti malo svježeg zraka, no uskoro je shvatila da to nije bila dobra zamisao. Nalazila nekoliko kilometara od kuće i osjećala se kao da je netko vreba.

Smiri se, govorila je samoj sebi. To je sumo tvoja bujna mašta. Sve je u redu. No svejedno je ubrzala korak vraćajući se prema kući.

Kad je začula šuškanje u grmlju, a zvuk je dopirao iz njezine blizine, tiho je zacviljela i počela trčati. Sve je vrijeme gledala preko ramena, a preplavilo ju je olakšanje kad je ugledala staju. Ipak, nije se mogla otresti jezivog osjećaja.

“Gdje si bila?”

Emilyno je srce poskočilo u grlo. Lagano je vrisnula. Okrenula se i ugledala Marka na konju. Zabrinuto ju je promatrao.

“Mir, dečko”, rekao je životinji pa je ponovno pogledao u Emily.

“Oprosti, Mark. Uplašio si me”, rekla je, posve bez daha.

“Vidim. Jesi li dobro?” upitao je sišavši s konja. Polako joj je prišao, kao da je riječ o uplašenoj životinji.

“Dobro sam. Prestrašila sam samu sebe dok sam bila u šetnji. Otišla sam predaleko od kuće i počela umišljati zle sile kako me proganjaju”, rekla je uz smijeh. Sada, kad se ponovno našla u sigurnosti ranča, shvatila je koliko je bila smiješna.

“Jesi li i ti došao tim putem?” upitala ga je pokazavši smjer iz kojeg je došla.

“Ne, došao sam s istočne strane”, odvratio je i zbunjeno pogledao prema šumi, odakle je Emily došla. “Zar si nešto vidjela?”

“Ne, ne. Uvjerena sam da su se vjeverice igrale u grmlju. Zaista moram prestati čitati romane Stephena Kinga”, rekla je posramljeno.

“Slažem se. Skačeš i na najmanji zvuk.”

~ 76 ~

Knjigoteka

Glorij@ “Ne moraš to odmah potvrditi”, odvratila je uvrijeđeno. Njezin je strah nestao, a zamijenila ga je ljutnja.

“Dođi. Htio bih ti nešto pokazati”, rekao je, ignorirajući njezino mrgođenje, i primivši je za ruku. Drugom je rukom vodio konja.

“Zar ti nikad nije dosta?” zadirkivala ga je.

Povukao ju je k sebi u naručje i nježno je poljubio, a potom ju je nevoljko pustio i poveo dalje, prema maloj staji. “Draga, nikad mi nije dosta tebe, ali to nije ono što ti želim pokazati”, odgovorio je sa sjajem u očima.

Uslijedila je ugodna tišina dok su hodali zajedno prema staji. Mark je dodao uzde konja jednome od radnika pa su nastavili put sami. Ušli su u staju, a ondje, u sijenu, ležala je mačka s petoro mačića. Puzali su oko nje i po njoj, tražeći hranu.

“Oh, Mark, preslatki su”, Emily je uskliknula i sjela da pogladi majku.

Mačka je prela i namještala glavu. “Ne mogu dočekati da pokažem Trevoru”, dodala je dok je nježno prstom milovala glavicu narančastog mačića.

Majka se umorila od toga da im služi samo za sisanje pa je odšetala, a mačići su mijaukali za njom.

“Hoće li oni biti dobro?” Emily je upitala.

“Naravno. Samo je otišla po hranu. Neće ih dugo ostaviti same”, nježno je odgovorio Mark.

“Mogu li primiti jednog?” upitala ga je razdragano. “Da, naravno.”

Emily je oprezno podignula slatkog narančastog mačića i privila ga na grudi. Mačić je njuškao uokolo i kad je shvatio da niotkuda ne dolazi mlijeko, žalosno je mijauknuo, a potom je zaspao. Emily nije znala koliko je vremena sjedila ondje i mazila novoga mačića, no njegova se majka ubrzo vratila. Nevoljko ga je spustila na tlo, da ga majka nahrani.

“Hoćeš li ih zadržati?” upitala je prepuna nade. Trudila se da ispadne nezainteresirana, no nije joj išlo. “Želiš li da ih zadržim?”

“To ovisi o tebi”, Emily je izbjegavala izravan odgovor.

“Tako si tvrdoglava. Zašto jednostavno ne priznaš da želiš zadržati mačiće.” Mark je uzdahnuo i prošao prstima kroz svoju neukroćenu kosu.

“Dobro. Htjela bih da ostanu”, promrmljala je i prekrižila ruke na prsima. Znala je da je glupo što uporno odbija primiti i najmanju sitnicu, ali što je više Mark činio za nju i Trevora, to se više bojala da će sve izgubiti. Već se ionako previše vezala. Mačići su bili još nešto što je veže za ovaj ranč.

~ 77 ~

Knjigoteka

Glorij@ “Eto. Je li to bilo tako teško?” upitao ju je Mark.

Shvatila je da je smiješna, no nije znala drugi način da se zaštiti. Vodili su ljubav svake noći, već cijeli mjesec, i Mark se ponašao prema Trevoru kao prema vlastitom sinu. Bojala se da je sve previše savršeno i da će se taj mjehurić rasprsnuti svakog trenutka.

“Volimo imati mačke na ranču. One nas čuvaju od miševa i štakora”, rekao je.

“Miševi su mnogo veći od njih”, Emily je odvratila, gledajući uokolo ne bi li spazila krupnog štakora koji bi mogao ščepati nevine mačiće.

“Mislim da će se druge mačke brinuti za te glodavce dok ova ekipa malo ne naraste”, rekao je uz smijeh.

Mark je potom otišao dalje raditi, a Emily je ostala s mačićima. Nije znala koliko je vremena prošlo kad je Trevor iznenada utrčao u staju.

“Mama, Mark kaže da mi moraš nešto važno pokazati”, rekao je njezin sin, sav zadihan.

“Dođi ovamo. I nemoj biti glasan”, šapnula je.

Trevor je raskolačio oči dok je prilazio majci, a potom je tiho uskliknuo kad je spazio mačiće. “Jesu li svi naši?” uzbuđeno je upitao.

“Da. Mark je rekao da ćemo ih zadržati”, rekla je Emily.

“Super! Mogu li primiti jednoga?”

“Naravno. Ali moraš biti vrlo nježan i pivo trebaš pogladiti njihovu majku.”

Trevor je poslušao pa je najprije posvetio pažnju mami mački, a nakon toga je uzeo jednoga prugastog mačića. Još su neko vrijeme ostali ondje, no Emily je ubrzo morala otići u kuću pripremati večeru.

“Mogu li ostati ovdje s Markom, molim te?” preklinjao ju je Trevor.

Emily je pogledala u Markovu smjeru pa je kimnula glavom.

“Možeš. Ali budi dobar. Kad ti Mark kaže da je vrijeme da odeš u kuću, nema gunđanja”, rekla mu je.

“Naravno, mama.”

~ 78 ~ Knjigoteka

Glorij@

OSAMNAESTO POGLAVLJE

Nije samo jedan događaj bio čudan; bilo ih je više. Nijedan sam po sebi

nije bio razlog za uzbunu, no kad se sve zbroji, Emily se zaista počela bojati. Najprije je stiglo cvijeće. Emily je dobila tucet crvenih ruža, s porukom na kojoj je pisalo “od tajnog obožavatelja”. Bila je uvjerena da je to stiglo od Marka, sve dok je on nije upitao otkud to cvijeće. Kad mu je pokazala poruku, on se samo nasmijao i rekao da je to sigurno John, mladi radnik kojemu se Emily potajno sviđala. Pomislila je da je Mark u pravu i nije htjela ništa govoriti kako Johnu ne bi bilo neugodno. Stavila je ruže u vazu na kuhinjskom stolu i više nije razmišljala o tome.

Tijekom idućih nekoliko tjedana u poštanskom je sandučiću nalazila poruke upućene njoj. Pisalo je kako je lijepa i pametna. Nijedna poruka nije bila neugodna pa se ni dalje nije zabrinjavala, no sve je vrijeme imala dojam da je netko promatra iz prikrajka. Sve skupa bilo je dovoljno da pomisli kako nešto nije u redu.

Vjerovala je da je cvijeće stiglo od Johna, no ne i poruke. Znala je da mu se sviđa, no John nipošto nije tip dečka koji bi nekoga vrebao. Osim toga, onaj jezivi osjećaj da je netko promatra preplavio ju je upravo u trenucima kada je znala da je John daleko od kuće. Pomislila je da je to možda David, novi radnik, no kao i u Johnovu slučaju, sve se događalo kad je David izbivao s ranča.

Na kraju je zaključila da je sve to ipak samo u njezinoj glavi pa nikome nije ništa spominjala. Nije htjela zabrinjavati Marka glupostima. To što je malo strašljiva nije razlog da se poziva nacionalna garda. Sve je pripisala svojoj bujnoj mašti, ali odlučila je da će za svaki slučaj poduzeti neke mjere opreza.

Idućeg dana, kad je provjerila poštanski sandučić, pronašla je omotnicu naslovljenu na sebe i sve se promijenilo. Na omotnici nije bilo povratne adrese, no vidjelo se da je poslana lokalnom poštom. Otvorila ju je, ne razmišljajući pretjerano o njoj, sve dok nije pročitala sadržaj.

Promatram te. Sviđa mi se kako ti kosa leprša na povjetarcu kad noću iziđeš na balkon. Zaista si prava ljepotica. Znam da si i ti mene primijetila, no moraš se pretvarati kao da se ništa ne zbiva. Samo sam ti htio reći da sam ovdje i da ću uvijek biti ovdje. Suđeno nam je da budemo zajedno. Ništa nas neće razdvojiti. Znam da ćeš uživati u onome što sam isplanirao za nas.

Bit će čarobno. Dotad znaj da te pratim. Nadam se da ti se sviđa moja

~ 79 ~ Knjigoteka

Glorij@ poezija i darovi koje sam ti ostavio. Upamti, ako te ja ne mogu imati, neće te imati nitko. Uskoro ćemo biti prava obitelj.

S ljubavlju, zauvijek tvoj...

Emily je ispustila pismo i stala nekontrolirano drhtati. Osvrtala se oko sebe, u strahu da je i tog trenutka netko promatra. Obuzela ju je jeza i oči su joj se napunile suzama. Užasnuta ju je spoznaja da su njezini strahovi sve vrijeme bili stvarni.

Tko bi činio takvo što? Tko bi namjerno plašio drugu osobu?

Pokušava li je ta osoba samo zastrašiti ili je doista poremećena? Je li to uopće bitno? Nije.

Ako je netko proganja, to znači da ona time izlaže opasnosti i svoga sina i sve ostale u kući. Ne smije dopustiti da se to dogodi. Ne smije dopustiti da nastradaju ljudi koje voli samo zato što nju vreba neki luđak.

Najednom se sjetila svih trenutaka kad je osjećala da je netko motri.

Preplavio ju je neopisiv strah. Zašto se to mora događati sada, kad je na sigurnom, prvi put nakon što je pobjegla od muževih roditelja?

Preplavila ju je tuga. Sjela je na pod i zaplakala. Znala je da je sve previše dobro da bi bilo istinito. Bol joj je parala dušu na pomisao da će morati napustiti ranč, no kako bi mogla ostati? Ugrozit će one do kojih joj je najviše stalo.

U kuću je ušao Mark, a srce mu je stalo kad je ugledao Emily na podu kako drhti i jeca. Spustio se na koljena i čvrsto ju je zagrlio. Nikad je nije vidio ovakvu, posve slomljenu.

“Emily, što se dogodilo? Je li Trevor dobro?” upitao je u panici. Nježno ju je primio za ramena i prisilio da ga pogleda u oči. Morao je znati što nije u redu da bi mogao pomoći. Nimalo nije sumnjao u to da će riješiti taj problem, kakav god on bio.

Emily je pogledala u njega, očima prepunim tuge. Izgledala je preplašeno, no Mark je bio spreman otići na kraj svijeta kako bi otjerao demone koji je proganjaju. Privijao ju je uza se dok je ona plakala i zabrinutim je pogledom potražio Trevora. Moći će se nositi s bilo čime kad se uvjeri da je Trevor dobro.

Edward je ušao u kuću i požurio je k njima kad ih je ugledao. “Što se dogodilo?” upitao je.

“Ne znam”, odgovorio je Mark. “Je li Trevor dobro?”

“Da, Trevor je dobro”, rekao je Edward. “U kuhinji je.”

~ 80 ~ Knjigoteka

Glorij@ Mark se vidljivo opustio. “Možeš li otići tamo i pripaziti na njega?

Pobrini se da ostane ondje. Odnijet ću Emily u našu sobu i saznati što se događa.”

“Naravno, gospodine”, odvratio je Edward. Pogledom je pratio Marka kako nosi Emily stubama. I on je bio zabrinut za nju jer je postala voljen član ovog kućanstva.

Mark ju je položio na krevet i pružio se pokraj nje, grleći je dok se njezini jecaji konačno nisu utišali. Kad se konačno smirila, molio ju je da mu kaže što se dogodilo.

“M-morat... morat ć-ćemo se preseliti”, konačno je izgovorila, još uvijek uzdišući.

Mark je u tom trenutku pomislio kako mu se cijeli svijet ruši. “Kako uopće možeš pomisliti tako nešto?”

“Trevor je u opasnosti”, rekla je u jednom dahu pa mu je pružila pismo koje je stiskala u ruci.

Mark ga je pročitao, a zatim ga je pročitao još jednom kako bi se uvjerio da mu se ne pričinja. I dalje ju je čvrsto držao u naručju i milovao joj leđa, no da mu je ona mogla vidjeti lice, njezin bi se strah utrostručio.

Mark je kiptio od bijesa. Morao je dati sve od sebe da se suzdrži i ne razbije sav namještaj u sobi. Znao je da mora ostati smiren i snažan, zbog Emily, no nije mogao vjerovati da se netko usudio prijetiti njegovoj djevojci. Često se kaže da ljudi vide crveno kad izgube živce, a Mark je dosad mislio da je to samo izraz. No sada je shvatio što to znači. Njegov je bijes bio toliko intenzivan da je doslovce mogao vidjeti tračak crvene u kutovima svog vidokruga.

“Ne brini, malena. Obećavam ti da se ta osoba neće ni približiti ni tebi ni Trevoru”, rekao je, s tolikom žestinom u glasu da je Emily prestala plakati i pridignula glavu da ga pogleda.

Mark nije htio da mu ona vidi oči, stoga je nježno privio njezinu glavu na svoje rame i nastavio je milovati.

“Ne razumiješ, Mark. On zna gdje ja živim. Mogao bi nauditi Trevoru dok pokušava doći do mene”, rekla je. Suze na njezinim obrazima konačno su se počele sušiti.

“Emily, ponavljam ti, neću dopustiti da se išta dogodi tebi i Trevoru.

Jamčim ti da vas taj čovjek neće ni taknuti”, rekao je Mark. Pridignuo joj je glavu, gledajući je duboko u oči. Konačno je uspio svladati svoj nemir.

“Možeš li mi to obećati?”

“Odgojen sam tako da uvijek štitim one koje volim”, odvratio je kratko.

~ 81 ~

Knjigoteka

Glorij@ Emily je duboko udahnula kad je shvatila što je Mark upravo rekao.

Mislila je da on nije bio svjestan što je rekao. Srce joj se ispunilo toplinom i svjetlošću koja je polako tjerala užas što joj se bio nakupio u prsima.

“Ti si dobar čovjek, Mark, previše si dobar. Neprestano ti pokušavam pronaći manu, ali ti jednostavno nemaš mana. Kako to da sam imala ovakvu sreću da te upoznam?” Emily se istinski pitala.

“Oh, Emily. Ja sam taj koji je imao sreće. Nisam bio u potrazi za vezom, ali otkad si ti ušetala u moj život, više ne mogu zamisliti kako je bilo prije, dok nisi bila uz mene. Nikad ne bih dopustio da itko naškodi tebi i Trevoru. Uvjeren sam da ovo nije ništa opasno. Sigurno se netko šali i misli da je jako duhovit. Nemoj da te to zabrinjava. Trevor je uvijek pod nadzorom, a moji ljudi će uvijek biti u blizini kuće dok se ovo ne riješi.

Dok su je njegove ruke milovale, a riječi tješile, Emily se privila čvršće uz njega i zaspala, iscrpljena silinom emocija koje su se nakupile u njoj.

Kad se Mark uvjerio da je usnula, ustao je i obavio nekoliko telefonskih poziva. Prvi je bio upućen starom prijatelju iz srednje škole, koji je postao vojni agent. Ako itko može dobiti odgovore na pitanje tko proganja Emily, to je bio Chad.

“Dugo se nismo čuli”, rekao je Chad umjesto pozdrava. “To je zato što nikad ne znam hoćeš li se javiti”, odvratio je Mark.

“Tebi ću se uvijek javiti, pa čak i usred pucnjave”, Chad je rekao.

Smijao se, no Mark nije bio siguran je li se njegov prijatelj šalio dok je ovo govorio.

“Možeš li doći ovamo? Trebam tvoju pomoć.” Nije imalo smisla okolišati.

“Naravno. Stižem za nekoliko dana.”

Chad nije pitao u čemu je problem i zašto treba doći. Jednostavno je bio takav; učinio bi sve za ljude do kojih mu je stalo. Mark bi zadrhtao na pomisao da mu ikad postane neprijatelj. Nitko ne želi stati protiv Chada.

Mark je na trenutak zastao, a potom mu je objasnio situaciju. Chad je obećao da će otkriti tko stoji iza toga, zaklevši se da ta osoba neće nauditi ni Emily ni Trevoru. Mark se nasmiješio čuvši ton glasa svojeg prijatelja.

Znao je da je pametno postupio što ga je pozvao.

Idući je poziv bio upućen njegovu ocu. Joseph je slušao dok je Mark čitao pismo što ga je primila Emily. “Odmah dolazim. Nazvat ću tvoju braću”, rekao je i poklopio slušalicu.

Mark se vratio u sobu i legao pokraj Emily. Nije htio da se probudi sama i da se uspaniči. Morao je biti uz nju i uvjeriti je da će sve biti u redu.

~ 82 ~ Knjigoteka

Glorij@

DEVETNAESTO POGLAVLJE

Emily se probudila u Markovu naručju i na trenutak je zaboravila i na

pismo i na očaj koji je ono izazvalo u Mark se privijao uz njezina leđa, a njegova želja za njom bila je očita. Emily se protrljala o njega, protežući se i pritišćući stražnjicu u njegovu krutu muškost.

“Zaista mi oduzimaš dah. Jedva dišem”, Mark joj je mrmljao u kosu, ljubeći joj vrat i klizeći rukom prema njezinoj okrugloj dojci. Primio ju je, a bradavica joj se istog trena ukrutila. Emily se stala još više privijati uz njega, pokušavajući mu biti što bliže.

“To i jest plan”, prošaptala je mazno. Polako ju je okrenuo prema sebi i ubrzo su vodili ljubav, slatko i nježno kao nikad prije. Emily je doista počela osjećati da je ovaj predivni muškarac voli; nije mogla vjerovati da je on postao dio njezina života.

“Volio bih ostati u krevetu s tobom cijeli dan, ali imamo goste”, rekao je dok joj je grickao vrat.

Iznenada joj se vratilo sve što se dogodilo prije nego što je zaspala.

Ponovno je protrnula. Rastužila se što se mora vratiti u stvarnost.

“U redu je, malena. Pozvao sam cijelu svoju obitelj i oni su došli da nam pomognu smisliti plan. Mi smo obitelj i moramo štititi jedni druge.”

“Nisi ih trebao zamarati ovime. Ja nisam njihova briga”, rekla je, zbunjena.

Mark je gledao u nju kao da je sišla s uma. “Zar doista misliš da ste ti i Trevor išta manje važni od mene?” upitao ju je u nevjerici.

“Samo kažem da tvoja obitelj nije trebala sve pustiti zbog toga što sam ja dobila neko jezivo pismo”, pokušala je objasniti.

“To pismo se treba shvatiti ozbiljno. Pobrinut ćemo se da budeš sigurna”, odlučno je rekao Mark. Bio je itekako svjestan da takva pisma mogu značiti veliku opasnost. Maloprije je pokušao ublažiti cijelu situaciju, kako bi ona mogla zaspati, no zato što je odrastao u bogatoj obitelji, znao da se prijetnje ne smiju shvaćati olako. Da je Emily znala koliko je i Mark prestrašen, ne bi mogla ustati iz kreveta.

I zato je popustila. “Idem se istuširati na brzinu, prije nego što pođem dolje” “Trebaš li nekoga da ti opere leđa?” upitao je namignuvši.

“U tom slučaju nikad nećemo izići iz ove sobe”, odvratila je. Kratko ga je poljubila, a potom ušla u kupaonicu i zatvorila vrata za sobom.

~ 83 ~

Knjigoteka

Glorij@ Mark je ostao ležati na krevetu, razmišljajući o svakom trenutku koji je proveo s njom. Obožavao je njezinu snažnu volju. Obožavao je njezinu dobrotu. Zaljubio se. To ga je plašilo, no znao je da je u Emily pronašao onu pravu. Nije bilo potrebe da se bori protiv toga.

Konačno se spustio u prizemlje i iznenadio se kad je ugledao cijelu obitelj. Osim njegova oca i braće, došle su i njegove šogorice, nećaci i nećakinje.

“Striče Mark!” povikala je Jasmine i bacila mu se u zagrljaj. “Trebalo ti je sto godina da siđeš. Tata kaže da si tješio tetu Emily”, rekla je, pokazavši prstima navodne znakove dok je izgovarala tješio, onako kako je učinio njezin tata. Nije imala pojma o čemu govori, no Mark je svejedno ošinuo brata pogledom.

“Zar moja nećakinja nije još premala da je kvariš?” upitao je Lucasa.

“Hej, samo sam joj rekao kako si dobar u tješenju”, Lucas ga je zadirkivao.

“Dosta svađe! Postoje važnije stvari o kojima trebamo razgovarati i postoje govna koja treba izmlatiti”, rekao je Alex.

“Pripazi na izražavanje, Alex”, prekorila ga je Jessica.

“Oprosti, srce”, posramljeno je odvratio Alex.

“Pozvao sam Chada. Doći će za nekoliko dana. Ne znam odakle polijeće, ali uvjeren sam da je daleko”, Mark je sve obavijestio.

“Drago mi je čuti da nam stiže u pomoć”, rekao je Joseph, s vidljivim olakšanjem u glasu.

“I meni”, rekao je Mark. Bilo je dovoljno da se njegova obitelj okupi u ovoj kući i već se osjećao bolje što se tiče Emilyne sigurnosti. Nema šanse da joj se itko približi dok su njegova braća ondje.

“Ostajemo ovdje dok se situacija ne riješi”, rekao je Lucas. Svi su kimnuli glavom, u znak potvrde.

“Već sam pripremio sobe”, rekao je Edward donijevši pića i grickalice.

Mark je osjetio kako ga suze peckaju u očima. Nije mogao zamisliti život bez svoje obitelji. Doista je žalio milijune ljudi koji nisu imali takvu podršku oko sebe.

Bio je zahvalan što ima više novca nego drugi, no odrekao bi se svega za svoju obitelj, do jednog novčića. Shvatio je da su i Emily i Trevor postali njegova obitelj.

Natočio si je dvostruki viski i uživao u osjećaju žarenja dok mu je to piće klizilo grlom, sve do utrobe.

“Hvala vam, ljudi. Brzo ćemo ovo riješiti”, rekao je svima.

~ 84 ~ Knjigoteka

Glorij@ U tom je trenutku sišla i Emily. Začudila se vidjevši cijelu obitelj na okupu. Međutim, nije imala vremena prozboriti ni riječ; Jessica i Amy dotrčale su joj ususret i snažno je zagrlile.

“Tako nam je žao da ti netko to čini”, rekla je Amy. “Nikad nećemo dopustiti da ti se išta dogodi”, dodala je Jessica.

Tri žene stajale su zajedno, jedna uz drugu. Obrisale su suze i brzo se nasmijale osjećajući se sigurno kad su zajedno. Već su izgradile odnos bliskiji od onakvog kakav ima većina sestara. Trojica braće odmaknula su se od njih kao da su zarazne. Nisu znali nositi se sa ženskim izljevima emocija. “Žene”, tiho je rekao Alex.

“Da, znam”, potvrdio je Lucas.

“Ne razumijem ih”, dodao je Mark.

“Ozbiljno, muškarci rješavaju probleme dok žene uvijek plaču. No zato smo ovdje, da ih štitimo”, priključio se i Joseph. Dobro je što njihove žene nisu čule te komentare.

Sva četvorica kimnula su glavom u isti tren. Potom su se zaputili prema staji kako bi raspravili o mjerama sigurnosti na imanju. Nisu imali pojma da ih je sve vrijeme promatrala jedna osoba. Osoba na koju Mark nikad ne bi posumnjao.

~ 85 ~ Knjigoteka

Glorij@

DVADESETO POGLAVLJE

D

“ obro je, muškarci su otišli. Sad nam možeš sve ispričati”, rekla je Amy.

Sve tri su se smjestile u dnevnu sobu. Edward im je donio pića, a potom ih je ostavio nasamo.

“Sada, kad sam se malo odmorila, ne čini mi se da je to nešto tako strašno”, rekla im je Emily. Nije htjela praviti problem ondje gdje ga nema.

“Ne pričaj gluposti, Emily. Mark je bio prestravljen. Lucas i Alex planirali su dojuriti ovamo i nekoga izmlatiti, a obje smo zato inzistirale da pođemo s njima. Znale smo da nešto nije u redu.”

“Ne znam...” Emily je i dalje oklijevala. Nadala se da je u pravu i da nije ništa ozbiljno. Ne smije biti ozbiljno, pogotovo zato što su ovdje Jessica i Amy, i njihova djeca. Previše je ljudi postalo uključeno u ovo. To ju je plašilo više nego pismo.

“Ja mogu sjediti ovdje cijelu noć. A ti, Jessica?”

“I ja. Ne moram nikamo otići.”

Emily je pogledala u svoje nove prijateljice i znala je da misle ozbiljno.

Ili će im reći sve što je bilo ili su doista sve tri zaglavile u dnevnoj sobi.

Zahvalno im se nasmiješila.

“Počelo je prije dva mjeseca. Imala sam dojam da me netko promatra.

No odbacila sam tu ideju, misleći kako ludim. Hoću reći, na ranču radi gomila muškaraca i sigurno je netko bacio oko na mene. Ipak, neprestano sam imala osjećaj da je nešto čudno.”

“Da, to je ženska intuicija. Trebala si odmah nešto reći”, zaključila je Jessica.

“Nisam mogla. Ispala bih šašava. Uostalom, nijednom nisam nekoga vidjela. Samo sam imala taj osjećaj. Nakon toga stiglo je cvijeće i brojne ljubavne poruke. Pomislila sam da je to možda John, zaista drag dečko.

Mislila sam da želi ispasti simpatičan. Nisam ga htjela povrijediti pa sam sve ignorirala.

“Trebala si reagirati kad su stigle poruke”, oštro je rekla Amy. “Ni to nije bilo ništa zabrinjavajuće. Ozbiljno”, rekla je Emily vidjevši kako je Amy i Jessica gledaju. “Nastavi”, rekla je Amy. “Danas sam dobila ovo”, rekla je i pružila im pismo.

Obje su ga pročitale polako; vjerojatno su ga pročitale više puta jer su obje šutjele nekoliko minuta. Kad je Amy podignula pogled, vidjelo se koliko se zabrinula.

~ 86 ~

Knjigoteka

Glorij@ “Došli smo upravo na vrijeme. Ovo nije sitnica, Emily. Ovo je nešto strašno. Ovaj se tip ne šali, a čini se da ti pokušava dati do znanja da se više ne namjerava držati po strani”, rekla je Jessica.

“To sam i ja pomislila, Jessica. Ali ne znam što da radim. Ne želim izlagati Marka opasnosti, a ni Lucasa ni Alexa. Rekla sam mu da Trevor i ja možemo otići.”

“To je glupost. Zar zaista misliš da bi Mark pustio da odeš? Zar ga smatraš toliko slabim da ne može zaštititi svoju djevojku?”

Emily je odmahnula glavom. Ne. Mark je bio najsnažniji muškarac kojeg je poznavala. Uz to, bio je dobar, nježan i velikodušan, potpuna suprotnost od njezina pokojnog muža.

“Ne, naravno da ne misliš tako. On je tvoj čovjek. Pusti neka se brine za tebe. Dobro, pusti ga da misli kako se brine za tebe. Jer ćemo zapravo Jessica i ja biti zadužene za to”, rekla je Amy sa smiješkom, a zatim se nagnula prema Emily i zagrlila je.

“Obje mi značite neopisivo mnogo. Hvala vam što vam je stalo”, rekla je Emily, trudeći se da ne zaplače.

Kad je pronašla oglas za ovaj, nije mogla ni sanjati da će ovdje pronaći novu obitelj. Bilo joj je strašno teško nakon smrti roditelja. Jedinica je, i više nije imala nikoga pa je taj gubitak bio još i teži. Ako izgubi i ovu obitelj, a to će se jednog dana sigurno dogoditi, morat će ponovno prolaziti cijeli taj proces žalovanja. “Žao mi je što ste došle ovamo gdje postoji šansa da vam netko naudi, no istodobno mi je beskrajno drago da ste ovdje”, rekla im je Emily.

“I nama je drago, Emily. Ti si nam sada sestra, a mi štitimo svoju obitelj. Čak je i Katie ovdje da uskoči u pomoć”, rekla je Jessica namignuvši.

Katie je spavala u svojoj košari, a Emily nije mogla dočekati da se probudi da joj pomiluje nosić. Nevjerojatno je kako svi strahovi nestanu kad primiš bebu u naručje. Možda je to zbog njihove nevinosti i čistoće duše. Što god bilo, poseban je osjećaj bio imati bebu u kući.

“Ona je prava Andersonica. Mislim da bi mogla srediti tog vrebača”, Jessica je rekla i nasmiješila se.

“Mislim da si pravu. Kad su ona tri brata na okupu, ja im se ne bih htjela naći na putu”, Emily se nasmijala. “Želite li čuti još nešto?” rekla je Amy sa smiješkom. “Što?” upitale su Jessica i Emily.

“Katherine je pregledavala stare fotoalbume sa mnom, jer volim skupljati slike, i naišle smo na obiteljsku fotografiju snimljenu prije šest

~ 87 ~

Knjigoteka

Glorij@ godina. Ako mislite da su ovi momci seksi, trebate vidjeti i njihove bratiće!”

“Nisam znala da imaju bratiće”, rekla je Emily, pokušavajući se sjetiti fotografija koje je vidjela po kući.

“Ne znam cijelu priču, ali imaju jednu sestričnu i tri vrlo zgodna bratića. Vidi se sličnost. Mislim da im je majka umrla prije četiri godine, a nakon toga svi su se međusobno udaljili. Tragedija.”

“Oh, to je strašno. Ne mogu zamisliti da bi Andersoni mogli pustiti nekoga svoga da ode. Tako su odani jedni drugima.”

“Znam. To se dogodilo davno. Joseph i George su se posvađali, a nakon toga se George odselio u Chicago. Poslije su se pomirili, ali George je ostao živjeti ondje, a obitelji su se međusobno posjećivale. No nakon što mu je umrla žena, George je bio toliko slomljen da se potpuno povukao i više se nikome nije javio. To razdire Josepha. Katherine kaže da je Josephu prekipjelo i da više neće trpjeti Georgeovo izbivanje. Planira pronaći brata. Rekao je svojoj ženi da u teškim trenucima članovi obitelji trebaju jedan drugoga još više.”

“Mogu zamislili Josepha kako to govori”, rekla je Jessica. “Slabo se sjećam njihovih bratića, no tada sam bila toliko sramežljiva da nisam prilazila ovoj kući kad su imali posjetitelje. Tri zgodna dečka, uz Alexa, Lucasa i Marka, i ja sam odmah bježala glavom bez obzira”, rekla je uz smijeh.

“Potpuno te razumijem”, složile su se Amy i Emily uglas, pa su sve tri prasnule u smijeh. “Što je damama toliko zabavno?” upitao je Joseph ušavši u prostoriju.

“Arogancija vaših sinova”, odvratila je Amy uz vragolast osmijeh.

“Ah, to je istina, draga djevojko, to je istina”, rekao je prišavši ormariću s pićem. Natočio si je čašu bourbona.

“Zar su te momci izbacili?” upitala je Jessica.

“Ne, dušo. Odlučio sam da bih radije provodio vrijeme u prisutnosti lijepih dama”, rekao je namignuvši.

Emily je znala da se Joseph obraća svojim snahama, no svejedno je osjetila kako se rumeni pa je spustila glavu. Bila bi sretna da postane član ove obitelji, više nego što je htjela priznati.

“Drago mi je što vas vidim nasmiješene. Obitelj je jača kad je cijela na okupu. Vas tri morate se držati zajedno”, rekao je Joseph pa se zavalio u naslonjač i zatvorio oči.

“Hoćemo”, rekla je Jessica. Ona i Amy su pritom primile Emily za ruku.

Emily su preplavile emocije, toliko da nekoliko trenutaka nije mogla prozboriti ni riječ. Laknulo joj je kad su ubrzo prešli na lakše teme. Do

~ 88 ~

Knjigoteka

Glorij@ večeri, kad je legla u krevet pokraj Marka, sve su njezine brige bile daleko i nije joj bilo teško usnuti.

Nije to htjela priznati, ali osjećala se divno što ima svog osobnog viteza.

~ 89 ~ Knjigoteka

Glorij@

DVADESET PRVO POGLAVLJE

Dva mirna dana - zar se ne bi zbog toga trebala osjećati bolje? Ipak,

čekanje joj je i dalje stvaralo napetost.

Nitko nije ispuštao Emily iz vida. Bila je zahvalna na tome, dakako, no počela se osjećati i pomalo klaustrofobično. Svaku je noć spavala u Markovoj sobi, a dok su gosti u kući, on je preselio sve njezine stvari kako bi soba uistinu postala zajednička.

Mark joj je objasnio da je sigurnije ako spava s njim, a uzevši u obzir da je kuća puna gostiju, tako je bilo praktičnije. Emily se bojala da bi to moglo utjecati na Trevora, no on nije primijetio ništa neobično u toj situaciji.

Mark i Emily vodili su ljubav svake noći, a njezini strahovi posve su iščeznuli. Nije ni najmanje sumnjala u to da je zaljubljena u njega i silno se bojala da mu ne dosadi. Nije znala što bi sama sa sobom ako se to dogodi.

Našla su upravo u onakvoj situaciji kakvu je pokušavala izbjeći.

No kako da se ne zaljubi u njega kad je bio tako divan i nježan prema njoj i Trevoru? Ponašao se kao da su njegovi. I ostatak Markove obitelji ponašao se kao da su ona i Trevor oduvijek bili dio njih. Suze su joj navrle na oči kad ju je Jasmine prvi put nazvala svojom teticom Emily, no sada se počela privikavati na to. Doista joj se sviđalo kako to zvuči.

Sjedila je vani, na stražnjoj verandi, kad joj je prišao najmišićaviji muškarac kojega je ikad vidjela. Kratke crne kose i s pilotskim sunčanim naočalama, izgledao je kao da je izišao iz kakvog špijunskog filma.

Dovoljno je da im samo namigne, i žene se već tope, pomislila je Emily.

Znatiželja ju je tjerala da mu kaže da skine te naočale.

Nije se bojala tog neznanca zato što je znala da je to Chad, Markov prijatelj.

“Chade, stigao si!” uskliknuo je Mark izišavši iz kuće.

“Oprosti što nisam mogao doći prije”, odvratio je Chad.

Dovraga! Čak mu je i glas zvučao poput tople jabukovače u hladno jesensko jutro. Emily je zaključila da u ovom kraju očito stavljaju nešto posebno u hranu jer su svi muškarci bili tako seksi - čak i previše za jednu normalnu osobu.

“Ovo je moja Emily”, rekao je Mark prišavši joj.

Emily je osjetila toplinu oko srca čuvši Markove riječi. Mark nikad nije pokušao sakriti što osjeća prema njoj, no svejedno joj je neizmjerno godilo

~ 90 ~

Knjigoteka

Glorij@ što se ponaša kao da je posjeduje. Htjela je biti njegova i uživala je u tome što su zajedno.

“Zadovoljstvo je upoznati te, Emily. Doduše, volio bih da su okolnosti drukčije.” Chad joj je pružio ruku, a Emily se na trenutak nije znala snaći.

Konačno, mozak joj je proradio pa je ustala i rukovala se s njim.

“Hvala što si došao, Chade. Uvjerena sam da nije ništa ozbiljno, no ako je to dovelo Markova prijatelja ovamo, onda je vrijedilo”, rekla je s osmijehom.

Chad je skinuo naočale i Emily se nasmiješila. Da. Bila je u pravu; oči su mu bile prodorne i plave, mogle su svaku grešnicu baciti na koljena i natjerati je da prizna grijehe.

Mark je rekao da Chad nema djevojku, a Emily nije bilo jasno kako je to moguće.

Možda ima čudne fetiše ili je opsjednut kontrolom. Tko će znati?

Međutim, Emily je bila uvjerena u jedno - da na svijetu postoji mnogo žena koje ne bi marile za to kako se on ponaša. Bio lijep toliko da ti pamet stane.

Emily je osjetila nalet krivnje što tako razmišlja o drugom čovjeku.

Nije ju privlačio; ona je jednostavno mlada žena koja zna prepoznati pravu ljepotu u muškaraca. Glavno je da je zanimanje čisto estetsko i ništa više.

Kladila se da su njih dvojica vladali školskim hodnicima. Voljela bi da može čuti priče iz njihovih tinejdžerskih dana.

“Pođi sa mnom”, pozvao ga je Mark, krenuvši natrag u kuću.

“Vidimo se poslije”, Chad je rekao Emily, a zatim se okrenuo i pošao za Markom.

“Da nisam preko ušiju zaljubljena u svog muža, mislim da bih skočila na ovog tipa i preklinjala ga da me povede u raj”, rekla je Amy kad se približila Emily.

“I ja sam pomislila isto. Gdje ga je Mark skrivao do sada?” rekla je Jessica i zahihotala se.

Emily se prvo šokirala njihovim izjavama, no i njezinom su se glavom motale iste misli. Stoga je prasnula u smijeh, toliko snažno da je ostala bez daha. Kad se primirila, veselo je pogledala u Amy i Jessicu.

“Odakle ti tipovi dolaze? Je li ovo skrivena kamera? Zločin je biti toliko zgodan, imati toliko novca i toliku izdržljivost u seksu.”

“Hm, kako znaš da je Chad izdržljiv u seksu?” rekla je Amy i nasmijala se.

“Oh, govorila sam o Marku, ali uvjerena sam da se zidovi tresu i kad je Chad u pitanju.”

~ 91 ~

Knjigoteka

Glorij@ Amy i Jessica iznenađeno su je pogledale, a zatim su se i one nasmijale.

“Oh, Emily, bilo je suđeno da nam postaneš šogorica”, rekla je Jessica.

“Vrijeme je za jedan ledeni čaj s bourbonom. Najednom mi je vruće i teško.”

Djevojke su izišle do bazena i nastavile čavrljati.

“Kunem se, ako sva četvorica sada iziđu bez majica, ne odgovaram za svoje postupke”, Amy je izjavila.

“Ni ja. Spremna sam za svog muža, toliko da već osjećam trnce”, dodala je Jessica.

I Emily su se po glavi motale misli o tome što bi radila s Markom.

Zabacila je glavu i nasmiješila se, zamišljajući te prizore do najmanjih pojedinosti. * * *

“Slušaj, Chade. Želim da momci na imanju misle da si novi radnik.

Srećom, dugo te nije bilo u zemlji pa jedino moj nadstojnik zna tko si. Već sam ga obavijestio o svemu što se događa i on će čuvati tajnu. Saznat ćeš više informacija budu li dečki mislili da si jedan od njihovih. I oprosti, morat ćeš spavati u kući za radnike”, dodao je uz vragolast smiješak.

“Da, vidim kako ti je žao zbog toga”, rekao je Chad. “Dobra je stvar što sam spavao i na gorim mjestima.” “Čuj, volio bih da je i ovdje grozno, ali...” nastavio je Mark.

“Divan si domaćin. Nego, moram se presvući. Htio bih odmah izvidjeti situaciju. Što se prije uvjerimo da je tvoja Emily sigurna, to ćemo se prije moći opustiti.”

“Hvala ti što si pustio sve da dođeš ovamo. Emily je ona prava, Chade.

Ni s jednom ženom nije mi bilo ovako”, Mark je priznao svom prijatelju.

“To sam shvatio još u našem telefonskom razgovoru”, rekao mu je Chad, a zatim se otišao presvući u manje upadljivu odjeću. Sudeći po njegovoj visini i držanju, neće mu biti lako uklopiti se među ostale, no ostane li u odjeći koju trenutačno nosi, svima će otkriti da je vojni operativac.

Chad se brzo preodjenuo i zaputio se prema kući za radnike. Ondje je bio nadstojnik ranča. Bez pretjeranog truda, upijao je svaki detalj oko sebe. Sa svoje desne strane uočio je ljude koji popravljaju ogradu, a istodobno je s desne strane spazio čovjeka koji hrani konje. Pokraj njega nije bilo lako prošuljati se. Bilo je samo pitanje dana kad će uhvatiti osobu koja vreba Emily.

~ 92 ~

Knjigoteka

Glorij@ Chad nije bio umišljen, jednostavno je imao nevjerojatno samopouzdanje. Radi u vojsci već gotovo dvadeset godina, a za to je vrijeme naučio mnogo. Rijetki su ljudi u njegovu životu za koje bi pustio sve. A Mark je bio među njima.

Da nije bilo Marka i njegove obitelji, Chadov bi život ispao posve drukčiji. Oni su vjerovali u njega i pomogli mu da se spasi iz teške situacije u kojoj se nalazio. Zahvaljujući njima, postigao je uspjeh u životu.

Chad je otjerao ružne misli iz prošlosti i ušao u drvenu kuću u kojoj su boravili radnici ranča. Ondje je odmah uočio nadstojnika koji je sjedio za stolom s nekolicinom radnika. Prišao mu je, s uobičajenim samopouzdanjem i predstavio se.

“Dobro jutro. Ja sam Chad, novi radnik. Mark je rekao da dođem ovamo i smjestim se”, rekao im je Chad pruživši ruku.

Svi su ga oprezno promotrili, kao da odmjeravaju novog bika.

Nadstojnik je konačno ustao, a Chad se zadivio čovjekovim glumačkim vještinama. Neupućeni ne bi nikad pomislili da su se njih dvojica već upoznala.

“Drago mi je, Chade. Ja sam Bob, nadstojnik”, rekao je rukujući se s njim.

“I meni je drago.”

“Možeš se smjestiti i obići imanje. A sutra možeš početi raditi”, rekao je Bob, dajući tako Chadu vremena da pregleda teren i malo pronjuška po stvarima drugih radnika. Čim su ostali muškarci izišli i vratili se svome poslu, Chad i Bob sjeli su za stol i raspravili o planu operacije. Chad je htio znati kako se ponašaju radnici, je li tko pobudio kakvu sumnju i je li se Bobu što učinilo neobičnim u posljednje vrijeme.

Bob mu je obećao da će držati radnike podalje od kuće između petnaest i sedamnaest sati, što će Chadu dati dovoljno vremena da sve pretraži. No Chad je najprije odlučio obići i pregledati imanje.

Nije uočio ništa sumnjivo, no nije imao mnogo vremena pa će idući dan provesti temeljitiju potragu. Bilo mu je važno da pregleda sobe u kojima su spavali radnici. Mnogo je veća vjerojatnost će upravo ondje nešto pronaći.

Da bi odradio ovaj posao, mora biti insajder.

Točno u tri sata neopaženo se ušuljao u kuću za radnike i započeo s pretraživanjem njihovih stvari. * * *

~ 93 ~

Knjigoteka

Glorij@ “Vrijeme je da malo iziđemo. Momci mogu pripaziti na djecu.

Očajnički mi treba pedikura”, Jessica je rekla Emily i Amy. “Oooh, odlična ideja, Jess. Idem se javiti Lucasu. Bit ću spremna za dvadeset minuta. Moram se presvući”, rekla je Amy i požurila iz dnevne sobe.

“Zaista zvuči dobro. Ali ne bih htjela ostaviti Trevora kad je situacija ovakva”, rekla je Emily.

“Trevoru će biti dobro. Nitko mu ne može prići dok ga čuvaju naši muškarci”, uvjeravala ju je Jessica.

Emily je zaista voljela misliti o Marku kao o svom muškarcu. Nije bila sasvim sigurna u status njihove veze, no zasad je sve izgledalo savršeno.

Točnije, bilo je savršeno koliko može biti jer je proganja nepoznati psihopat.

“U pravu si. I ja ću se presvući. Odmah se vraćam”, Emily je rekla i otrčala stubama u svoju sobu.

“Budi oprezna i nemoj predugo ostati”, rekao joj je Mark. Znao je da će se brinuti dok je nema. No znao je i to da ona mora malo izići iz kuće.

Bila je vrlo napeta. Djevojke će joj odvratiti misli s briga nakon čega će se moći opustiti. To će joj itekako pomoći.

“Nemojte pretjerati s trošenjem”, zadirkivao ih je Lucas. “Žao nam je, ali ne možemo ništa obećati”, Amy je odvratila svom mužu na odlasku i namignula mu. Lucas se nasmiješio. Bila je mnogo samouvjerenija nego prije. I dalje je bila skromna i štedljiva, no konačno se počela osjećati jednakom njemu. Uspio ju je uvjeriti da novac ne znači ništa bez ljubavi i da ono što pripada njemu pripada i njoj. Amy se sada konačno mogla opustiti i izići s djevojkama a da ne misli kako mora opravdati svaki trošak. Lucas je bio sretan što je konačno tako.

“Obožavam tu ženu”, rekao je gledajući kako se udaljavaju s prilaza.

“Razumijem te, brate”, rekao je Alex.

“I ja”, dodao je Mark.

Lucas i Alex okrenuli su se prema bratu i nasmiješili se. Obojica su bila sretna što je Mark konačno pronašao onu pravu. Sve je bilo još ljepše jer je došla s djetetom, zbog čega su već bili malena obitelj. To što su je tako rado prihvatili pokazuje koliko su sva trojica odrasla, a braća nisu ni pokušala zadirkivati Marka.

“Ne mogu vjerovati koliko smo se dugo borili da ostanemo neženje.

Koji nam je bio vrag?” rekao je Alex.

“Da, zaista”, složio se Lucas. “Ja sam bio težak, ali ti si, Alexe, bio pravi kreten”, dodao je.

~ 94 ~

Knjigoteka

Glorij@ “Znam. Strašno mi je kad samo pomislim kroz što je sve Jessica morala proći zbog mene. A ona to nikad ne spominje, nikad mi ne pokušava nametnuti osjećaj krivnje zbog boli koju sam joj zadao. I dalje smatram da je ne zaslužujem, i pokušavam joj nadoknaditi svaki dan.

Bacio bih se na nož za tu ženu!”

“To ti čini ljubav. Zbog ljubavi poželiš pisati pjesme, kupovati cvijeće. Želiš pasti ručice pred njima. Nikad, nikad, nikad nemojte reći dečkima u uredu da sam ovo izjavio”, upozorio ih je Lucas.

“Nema frke. Pomislili bi da si se smekšao i odmah bi zavladao kaos”, složio se Alex.

“Mislio sam da se nikad neću moći skrasiti samo s jednom ženom, no gledajući vas dvojicu koliko ste sretni s vašim ženama počeo sam osjećati prazninu. I ja sam poželio nešto više. Osjećao sam se kao da nešto nedostaje. I dalje se nisam mogao zamisliti u braku, no otkad je Emily ušla u moj život, ne mogu misliti ni o čemu drugome”, rekao je Mark.

“Znači li to da ćeš je zaprositi?” iznenađeno će Lucas. Njegov mlađi brat u vezi je s Emily tek nekoliko mjeseci. Nije li prerano?

“Da, ali ne još. Još je rano za ženidbu, ali znam da je nikad neću moći pustiti da ode. Osim toga, jako sam zavolio Trevora. Želim da bude moj sin.

Njegov otac je umro, a koliko sam upoznat, roditelji njegova oca grozni su ljudi. Emily je izgubila i svoje roditelje.”

“Kako znaš da su Trevorovi djed i baka grozni?” upitao je Alex.

“Emily mi još nije ispričala cijelu priču, ali htio sam saznati zašto je bila onako prestrašena kad je tek došla ovamo. Bilo je očito da se skriva od nekoga ili nečega. Htio sam se uvjeriti da nije posrijedi nekakva nevolja.”

“Je li to nešto što se može srediti?” upitao je Lucas, s vječnom potrebom da bude junak.

“Još uvijek ne znam sve jer ne želim da ispadne kako pretjerano njuškam po njezinoj prošlosti. Znam samo da je njezin brak s tim čovjekom bio loš i da se on nije lijepo ponašao ni prema njoj ni prema Trevoru. Znam i to da su njegovi roditelji bili još gori.”

“Zašto ne pokušaš otkriti nešto više? Što ako je zaista nešto ozbiljno?”

Lucas nije volio kad pitanja ostanu visjeti u zraku.

“Ona će mi sama reći, Lucase. Moram joj dati više vremena.”

“Dobro, ako tebi to ne smeta, ne smeta ni nama”, rekao je Alex, no Mark je znao da se ni jednom ni drugom ne sviđa što moraju čekati odgovore. Ako treba riješiti kakav problem, oni to vole učiniti odmah.

“Hvala obojici što mi čuvate leđa”, rekao je Mark, pun emocija.

~ 95 ~

Knjigoteka

Glorij@ “Okej, mijenjamo temu. Prevrtat ću se u krevetu cijelu noć ne budem li popio piće i odgledao utakmicu. Ne želim da Amy zna, ali nimalo mi se ne sviđa ova situacija i zabrinut sam što je izišla dok sve to traje.”

“Znam, i ja se tako osjećam. Ali sigurnije su vani nego ovdje, u kući. I mi smo sigurni - dok god one ne znaju da smo poslali čovjeka da ih čuva.”

“Sranje, neće biti dobro ako saznaju”, rekao je Lucas.

“Tata izgleda vrlo zadovoljan samim sobom što smo se sva trojica skrasili”, rekao je Alex uz smijeh.

“Da, dugo nas je gnjavio”, dodao je Mark.

“Ali barem smo pronašli svoje žene bez njegova uplitanja”, zaključio je Lucas.

Trojica braće su se nasmijala, zadovoljna vlastitom neovisnošću.

Joseph se sasvim slučajno zatekao u blizini pa je načuo razgovor svojih sinova. I on se nasmijao na račun njihove zablude. Jednog će im dana reći istinu. Zapravo, pomislivši na Katherininu moguću reakciju, odlučio je da to ipak nije dobra zamisao. No barem može samoga sebe potapšati po leđima.

~ 96 ~ Knjigoteka

Glorij@

DVADESET DRUGO POGLAVLJE

O

“ h, Bože, ovo je tako dobro”, rekla je Emily dok joj je maserka nanosila

mirisni losion na stopala.

“Znam. Imam dojam da sam umrla i otišla u raj”, dodala je Amy. Noge su joj bile umočene u vruću, pjenušavu kupku.

“Nikad neću otići odavde”, oglasila se i Jessica dok su joj bojili nokte na nožnim prstima u tamnu nijansu crvene.

Tri su djevojke bile smještene u udobnim luksuznim naslonjačima i razgovarale su o svemu i svačemu.

“Uživam biti majka, no lijepo je malo pobjeći i provesti vrijeme s najboljim prijateljicama”, rekla je Amy. “Tako je”, složile su se Jessica i Emily, jednoglasno.

Kad su završile s pedikurom i manikurom, prošetale su golemim trgovačkim centrom u Seattleu. “Treba mi seksi donje rublje”, rekla je Amy. “Odlična zamisao, hajdemo u Victoria’s Secret”, predložila je Jessica.

Amy i Jessica nagovorile su Emily da kupi nekoliko komada donjeg rublja od kojih su joj se zacrvenjeli obrazi, čak i dok su stajali izloženi na vješalici. Na kraju su sve tri izišle iz trgovine s novim donjim rubljem, losionima i parfemom.

“Ne mogu dočekati da isprobam sve ovo za Lucasa večeras. Poludjet će”, rekla je Amy puna samopouzdanja.

“Alex i ja ne izlazimo iz sobe sutra do pet poslijepodne”, rekla je Jessica i namignula.

Emily je bila prestravljena. Bojala se staviti novo donje rublje. Što ako se Marku ne bude svidjelo? Što ako se ona previše trudi? Djevojke su tvrdile da mora odjenuti jarkocrveno, da pristaje uz boju laka za nokte na njezinim nožnim prstima i dodale da im sutra mora ispričati kakva je bila Markova reakcija.

Ne smije se sada uplašiti. Mora nekako skupiti hrabrost. Nema šanse da je odbije - barem to je znala. Ali mora prestati biti takva kukavica.

Tri žene pročešljale su cijeli trgovački centar i na kraju su kupile previše. Većina kupljenog bila je namijenjena njihovoj djeci i muškarcima, no ubacile su pokoji odjevni predmet i cipele i za sebe. Emily se osjećala malo krivom što je potrošila toliko novca, no nije bila u kupnji otkad je Trevora pripremala za školu, stoga si je dopustila da uživa u danu.

~ 97 ~

Knjigoteka

Glorij@ Kad su konačno došle pred kuću, vani se već bilo smračilo, a trojica braće koračala su verandom, iščekujući ih. “Što vas je zadržalo tako dugo?” upitao je Mark, zabrinuta izraza lica.

“Joj, Mark, prestani se ponašati tako zaštitnički. Znaš da djevojkama treba puno vremena da izaberu savršenu odjeću”, rekla je Jessica.

“Vas trojica možete unijeti naše vrećice”, dodala je Amy. “Osim ovih ovdje”, rekla je Jessica i namignula svom mužu.

Sva trojica opazila su vrećice iz Victoria’s Secreta. Nervoza im je istog trena nestala. Dobro su znali što se prodaje u toj trgovini. “Čujte, prilično je kasno, a djeca su već u krevetu”, rekao je Lucas, pretvarajući se da zijeva.

“Da, i ja sam spreman za krevet”, brzo je dodao Mark. “Hajdemo”, rekao je Alex.

“Mogli biste sjesti u dnevni boravak i popiti piće s vašim ocem. Mi smo cijeli dan bile u kupnji i moramo nešto pojesti i istuširati se”, rekla je Amy, a trojica braće namrštila su se istog trena.

“U redu”, progunđao je Mark i pošao za braćom u kuću, noseći gomilu vrećica. Bio je zadovoljan vidjevši da neke od njih pripadaju Emily.

Smatrao je da mora češće izići i razmaziti samu sebe.

Jedan sat poslije Marku je prekipjelo čekati pa je otrčao stubama do sobe koju je sada dijelio s Emily. Ušao je i zaključao vrata. Vrata kupaonice bila su zatvorena, stoga se razodjenuo i legao u krevet da pričeka Emily.

Nedostajala mu je i nije mogao dočekati da je primi u naručje. Potreba za njom bila je tako snažna da se gotovo nasmijao.

Nije ju bilo samo jedno poslijepodne i dio večeri. A njemu je bilo kao da su bili razdvojeni cijeli tjedan. Pomislio je da je to zato što je veza bila još svježa, prepuna požude. To će se jednog dana malo slegnuli. Ipak, nadao se da ta glad nikad neće sasvim nestati. Iskreno, nije vidio kako bi se to moglo dogoditi. Ta je žena zaista vladala njime.

Kad su se vrata konačno otvorila i Emily se pojavila, Mark je na nekoliko trenutaka prestao disati. Doslovce mu je oduzela dah. Kad se napokon uspio pribrati i natjerati svoj um i pluća da ponovno prorade, njezin ga je miris toliko zaludio da je zamalo dobio srčani udar.

Sramežljivo mu je prišla, odjevena samo u dva sitna komada crvene čipke koja ništa nije skrivala od njegova pogleda. Halteri na njezinim bedrima kao da su ga preklinjali da joj ih nježno smota niz savršeno oblikovane noge, a sandale na visoku petu isticale su očaravajuće crven lak na njezinim nožnim prima. Ona je bila prizor iz snova, a Mark se morao suzdržati da je ne zgrabi i uzme u jednom nasrtaju.

~ 98 ~

Knjigoteka

Glorij@ No Emily se potrudila da mu ostvari fantaziju; mora joj pokazati svoju zahvalnost i mora je potpuno zadovoljiti.

“Tako si jebeno seksi”, uspio je prozboriti iz svog suhog grla.

Emily mu se sramežljivo nasmiješila. “Sviđa ti se rublje? Djevojke su inzistirale na tome da ga kupim”, rekla je plaho.

“Sviđa nije dovoljno snažna riječ”, rekao je. Ustao je i prišao joj, a ona je mogla jasno vidjeti njegovo oduševljenje. Bio je potpuno gol, a njegova puna erekcija bila je dovoljan dokaz.

Vidjevši to, Emily je stekla samopouzdanje. Nježno je gurnula Marka natrag na krevet. Mark je sjeo na rub, a ona je stala između njegovih bedara i polako spustila svoje usne na njegove. Posegnuo je rukom s namjerom da je povuče k sebi na krevet, ali ona je odmahnula glavom.

“Nema diranja”, šapnula mu je na uho i polizala mu ušnu školjku.

Mark je zadrhtao osjetivši toplinu njezina daha na svojem osjetljivom mjestu. Poslušno je spustio ruke na krevet, iako ga je to ubijalo. Bio je očaran igrom koju je izvodila i htio je da nastavi.

Klizila je jezikom uz njegov vrat i nježno ugrizla mjesto gdje je kuckao puls. A zatim je ljubila isto to mjesto te nastavila kliziti Markovom neobrijanom bradom, sve do usana. Kad je jezikom dodirnula njegovu donju usnicu, on je poslušno otvorio usta i dopustio joj da uđe. Njezin se jezik ispreplitao s njegovim, a ona mu je pritom milovala ramena i prsa.

Protrljala je svoju ženskost o njegovu pulsirajuću erekciju, a on se morao svladati da ne skoči s kreveta. Ponovno je posegnuo za njom, no ona se odmaknula i odmahnula glavom.

Mark je zastenjao, ali ju je ponovno poslušao. “Nevjerojatna si, Emily”, prošaptao je, preplavljen novim valom užitka. Emily se zavodljivo nasmiješila i polako ga gurnula da legne. Stopala su mu još bila na podu, a ona se nagnula preko njega i stala mu ljubiti vrat.

Nastavila je poljupcima slijediti svoj put preko mišićavih prsa i palucala je jezikom po njegovim bradavicama. Mark je poskočio dok mu je grickala i lizala osjetljive dijelove. Kad se spustila niže i nastavila put prema trbuhu, glasno je zastenjao. Neće moći još dugo ovako. Njezina igra zavođenja završit će prije nego što on uspije ući u nju.

Kad je njezina ruka primila njegovu krutu muškost i protrljala osjetljivi glavić, Mark je zavapio. “Emily, molim te.” “Što me moliš?” rekla je bez daha. Toliko se uzbudila vidjevši njegovu reakciju da ni sama nije znala kako da se obuzda.

“Neću moći izdržati ovo, završit će prerano”, zastenjao je.

Emily mu se nasmiješila i primila ga u usta. Mark je zadrhtao na prizor njezinih crvenih usana dok mu okružuju pulsirajuću erekciju.

~ 99 ~

Knjigoteka

Glorij@ Osjetio je kako gubi kontrolu. Ponovno je pokušao posegnuti za njom, ali ona je opet odmahnula glavom, okrećući svoje usnice oko njegova uda.

Neće izdržati. Čvrsto ga je primila rukom za dno i ugurala još dublje u usta. Klizila je gore pa dolje i Marka je ubrzo prožeo snažan orgazam. Emily je nastavila milovati njegovu erekciju, produžujući mu užitak. Kad se konačno odmaknula i polizala osjetljivi glavić, cijelo mu je tijelo zadrhtalo.

“Malena, oprosti. Ovo se nije trebalo dogoditi”, rekao je, a Emily se uspela na krevet pokraj njega. Ona se samo nasmiješila i počela ga milovati, od glave do pete.

“Da, trebalo je”, odvratila je s vragolastim sjajem u očima.

“Uništit ćeš me”, Mark je zastenjao, a zatim ju je zgrabio i okrenuo da legne poleđuške. “Daj mi nekoliko minuta da te mučim. Nakon toga ćeš pjevati drukčiju pjesmu”, rekao je, a njegov je jezik počeo izvoditi čarolije na njezinu vratu.

Ljubio ju je sve do jedva pokrivenih grudi. Njegove ruke mijesile su te svilene brežuljke, a potom joj je stao sisati vrške kroz tanki materijal grudnjaka. Emily je zastenjala od užitka. Konačno, Mark joj je strgnuo tu finu tkaninu s grudi. Njegov je jezik kružio i plesao po ružičastoj bradavici, a ona se izvijala na krevetu.

Dok je sisao i lizao jednu bradavicu, rukom je draškao drugu. Silno se iznenadio vidjevši da njegovo zadovoljeno tijelo ponovno reagira.

Ponovno se ukrutio, u gorljivom iščekivanju da uroni duboko u nju. Nije se mogao zasititi.

Njegove usne spustile su se niže, sve do njezina pupka. Kružio je jezikom po njemu, a za to su vrijeme njegove ruke kliznule još niže.

Raširio joj je noge i zaronio joj među vlažna bedra. Čim je zapalucao jezikom po osjetljivom vrhu, ona se pridignula s kreveta. Jezik je nastavio istraživati njezine meke, ružičaste nabore, a njegove usne intimno su ih ljubile. Mark je bio spreman da uđe u nju.

Najprije je gurnuo prste unutra. Uživao je loj vlažnoj toplini. Emily je stala kružiti bokovima da ga primi dublje, a on je klizio prstima sve brže, istodobno plešući jezikom po njezinu nabubrenom vršku. “Mark!” zastenjala je kad joj se tijelo stalo grčiti oko njegovih prstiju. Usporio je pokrete svoga jezika i prstiju pa joj je nježno grickao unutarnju stranu bedara.

Emily se srušila na jastuke, omamljena i zadihana. Mark se polako uspinjao usnicama natrag, preko njezina trbuha. Ponovno se zaustavio na grudima i nježno joj polizao obje bradavice, a potom je nastavio prema vratu.

~ 100 ~

Knjigoteka

Glorij@ Namjestio se između njezinih bedara i polako ga gurnuo duboko u nju. Emily je zastenjala osjetivši njegovu snažnu, pulsirajuću muškost kako ispunjava njezinu nutrinu. Opazio je da se iznenadila time što je bio ponovno spreman za nju tako brzo.

Polako je klizio unutra-van, pružajući oboma zadovoljstvo. Sada nije bilo žurbe, mogli su produljiti ekstazu. Mark je muklo zastenjao pa je ponovno spojio svoje usne s njezinima, nastavljajući ga gurati duboko u njezinu toplinu.

Emily ga je obujmila nogama tako da može prodrijeti u nju još dublje.

Oboje su počeli kratko i plitko disati kad se njegov ritam ubrzao. Prsa su mu se trljala o njezine osjetljive bradavice, što je još više pojačalo uzbuđenje.

Osjećajući Marka duboko u sebi i njegove ruke kako je diraju po cijelom tijelu, Emily se ponovno bližila orgazmu. Podizala je bokove da ga dočeka, uživajući u ritmičnom sudaranju njihovih tijela, u najstarijem plesu na svijetu.

Noktima je klizila niz njegova leđa, dok ju je on i dalje ljubio, jezikom oponašajući pokrete njihovih tijela. Konačno, zgrabio ju je za bokove kako bi još više ubrzao ritam svoga nabijanja. Gurao joj ga je brzo i snažno, i ona je znala da će joj tijelo sutra platiti za to, no u tome je trenutku samo htjela još.

“Jače”, prošaptala je dok se Mark nabijao u nju. On je glasno zastenjao i poslušao ju je. Gurnuo se u nju još nekoliko puta i njezino je tijelo stalo podrhtavati od orgazma. Čvrsto ga je obujmila dok su je potresale konvulzije užitka.

Mark je povikao njezino ime kad je i on stao svršavati, duboko u nju, omamljen njezinim tijelom koje se grči oko njega. Pokušavao je povratiti dah i privijao ju je čvrsto uza se, ne želeći prekinuti taj spoj.

Snaga mu se polako vraćala pa se konačno uspio otkotrljati s nje, ne puštajući je iz naručja. Milovao joj je leđa i nježno je ljubio. Pogledao joj je natečene usnice i bokove na kojima su još bili crveni tragovi njegovih prstiju.

“Emily, oprosti. Ovo je bilo pregrubo”, ispričavao se.

Emily ga je pogledala, zapanjena izraza lica. “Zar se šališ? Ovo je bilo nevjerojatno. Ti si nevjerojatan. Nikad u životu nisam imala ovako nevjerojatan seks. Znam da neprestano ponavljam riječ nevjerojatan, ali jednostavno nema druge riječi kojom bih to opisala”, rekla je maznim glasom.

Poljubila ga je, snažno i duboko, kako bi mu pokazala da misli ozbiljno. “Hvala ti, Mark, što si mi pokazao kako žena treba biti voljena”, rekla je iskreno.

~ 101 ~

Knjigoteka

Glorij@ Mark se vidljivo opustio. “Daj mi jedan tjedan da se odmorim pa ću ti ponovno pokazati”, našalio se.

“Mislim da neću moći toliko čekati”, rekla je i ponovno stala trljati njegov ud. “Ženo, ti me zaista pokušavaš dokrajčiti”, rekao je i poljubio je. Idućih nekoliko sati proveli su u ljubljenju, maženju i smijanju. Iz sobe su izišli tek idući dan, i to kasno poslijepodne.

~ 102 ~ Knjigoteka

Glorij@

DVADESET TREĆE POGLAVLJE “

Mark, pronašao sam mnogo Emilynih slika među Chrisovim stvarima.

Malo ću ga istražiti i vidjeti što mogu otkriti. A ti dotad pripazi na njega.

Mislim da ću biti gotov za nekoliko sati”, rekao je Chad.

“Dogovoreno”, odvratio je Mark, odlučivši da će pozvati Chrisa da pođe raditi s njim.

Mark je izišao iz staje i pronašao Boba, Chrisa i još nekoliko radnika.

“Hej, Bobe, moram ti ukrasti Chrisa. Trebam mi pomoć na južnom pašnjaku”, rekao je. “Nema problema, šefe.”

Chris je pošao za Markom prema pašnjaku, gdje je trebalo učvrstiti dugačku, drvenu ogradu.

“Sviđa li ti se raditi ovdje, Chris?” Ovo je pitanje Mark postavljao svim svojim radnicima, no bio je napet čekajući Chrisov odgovor. Chris nije odašiljao loše vibracije, zbog čega mu je bilo još teže. Zar jedan Anderson može tako pogriješiti?

“Da, dobar je posao”, odvratio je Chris zabijajući čavle u ogradu.

“Na koliko si rančeva radio prije ovoga?” Mark se trudio da mu ton bude opušten i prijateljski.

“Ovo mi je prvi ranč. Radio sam svašta pomalo. Volim lutati, teško mi je dugo biti na jednom mjestu.”

Ovaj je odgovor u Marku pobudio sumnju. Postajao je sve nervozniji, pomislivši da je ozbiljno pogriješio što je zaposlio ovog čovjeka.

“Imaš li obitelj?”

Chris se okrenuo prema Marku i sumnjičavo ga pogledao. “Je li sve u redu? Čemu ovoliko pitanja?”

Mark je uvijek volio upoznati ljude koji rade za njega, a svi su oni uvijek voljeli govoriti o sebi. Chris je bio drukčiji, zbog čega je Markova napetost narasla.

“Ovako razgovaram sa svim svojim radnicima, Chris. Zar pokušavaš nešto sakriti od mene?” Mark nije htio okolišati. Bez obzira na to hoće li Chad išta pronaći, ovaj čovjek odlazi s njegova ranča, i to još danas.

“Oprosti. Malo sam osjetljiv na spomen obitelji”, promrmljao je. spustivši glavu.

“Zašto?”

~ 103 ~ Knjigoteka

Glorij@ Chris je duboko uzdahnuo, kao da zna da mora progovoriti. I dalje gledajući u tlo, započeo je svoju priču. “Imao sam ženu i dijete. Ubijeni su u banci, prije pet godina. Neki ludi klinac odlučio je da više ne želi raditi i mislio je da će pljačkom banke brže namaknuti novac. Moja žena bila je ondje, išla je položiti moj ček”, ogorčeno je rekao Chris.

Marka je zaboljelo u srcu. Ako ovaj čovjek laže, onda je zaista dobar glumac. No iz Chrisa su izbijale čiste, iskrene emocije. “Žao mi je.” Mark nije znao što bi još rekao.

“Da, to mi svi kažu. Klinac je uhvaćen i provest će ostatak života u zatvoru, ali to mi neće vratiti obitelj.”

Istina, pomislio je Mark. Ništa ne može zacijeliti ovakve rane.

Neoprostivo je kad ti netko tako naglo oduzme voljenu osobu.

Kad im je nakon desetak minula prišao Chad, Marku je laknulo. Nije htio suosjećati s čovjekom koji možda uhodi njegovu djevojku. Možda je ta bol bila previše za Chrisa pa se on na ovaj način osvećuje svijetu.

“Hej, šefe? Možemo li otići u kuću? Moram vam nešto pokazati. I Chris može poći s nama”, ležerno je rekao Chad.

Mark je prema Chadovu izraza lica znao da je ovaj pronašao odgovore koje je tražio. Htio je da Chris pođe s njima kako bi sva trojica mogla razgovarati nasamo. Srećom, Chris nije ništa posumnjao.

Chad je bio dovoljno pametan da sve uredi. Rekao je članovima obitelji da privremeno iziđu iz kuće dok se stvar ne riješi. Njih trojica ušli su u dnevnu sobu, gdje su ih čekala dva policajca. “Što se zbiva?” sumnjičavo je upitao Chris.

“I mi smo tebe htjeli to pitati”, Mark je odvratio s gorčinom u glasu.

Na stolu su ležale fotografije koje je Chad pronašao među Chrisovim stvarima te list papira koji je sadržavao podatke iz Chrisova dosjea. Chris je bijesno pogledao u Chada. Chad mu se samo nasmiješio, kao da govori, samo daj, stari.

“Koji je ovo vrag? Zar se smije kopati po tuđim stvarima?” povikao je Chris. “Što će ti Emilyne slike?” upitao je Mark, oštro ali smireno. Nije bio nimalo smiren, no nije to htio pokazati tom ljigavcu. Ondje je čak bila slika Emily i Marka zajedno, snimljena one noći kad su prvi put vodili ljubav.

Emily je bila polugola, u Markovu čvrstom zagrljaju, na balkonu na prvom katu kuće. Marku se pomračio um od bijesa.

“Smijem fotografirati koga god hoću.”

“Ne smiješ uhoditi moju djevojku, Chris. Ne smiješ je terorizirati i natjerati je da se boji za svoj život”, povikao je Mark, a zatim je bacio na

~ 104 ~

Knjigoteka

Glorij@ stol još jednu gomilu Emilynih slika, koje su bile čisti dokaz invazije na njezinu privatnost.

Chris je problijedio vidjevši fotografije. Chad ih je vjerojatno pronašao u tajnom skrovištu za koje je Chris mislio da je sigurno. Nervozno je pogledao u policajce. “Čim sam otkrio da si osuđen zbog kaznenog djela i da si na uvjetnoj, odlučio sam malo istražiti”, rekao je Chad. “Pronašao sam tvoje fotografije skrivene ispod daske na podu. Mislim da ovime kršiš svoju uvjetnu.”

“Ono nije bio zločin. Htio sam se osvetiti klincu koji mi je ubio ženu”, povikao je Chris, izgubivši kontrolu.

“Ne zanima me kakav si zločin počinio. Zanima me samo zašto si fotografirao Emily”, rekao je Mark.

“Ne možete dokazati da su slike moje”, Chris je prosiktao. “One mogu biti bilo čije”, rekao je, pun bijesa.

“Zapravo možemo. Pronašli smo i fotoaparat”, odvratio je Chad.

“Ne mogu vjerovati da si me uspio zavarati i da sam te pustio blizu svoje obitelji”, Mark je rekao.

“Očito nisi tako pametan, smeće bogato”, narugao se Chris.

Bilo je ovdje još nečega, nečega što im Chris nije htio otkriti. Chad je to odmah shvatio, no Mark je bio toliko bijesan da nije mogao razumno misliti.

“Zašto si fotografirao Emily, Chris?” Chad ga je upitao, pokušavajući smiriti situaciju.

“To se tebe ne tiče, napuhanko”, zarežao je Chris.

“Policajče, htio bih podnijeti tužbu protiv ovog čovjeka zato što mi je uhodio djevojku”, rekao je Mark. Njegov je razgovor s tim ljigavcem završio, za sva vremena.

Chad je htio još nešto reći, ali sve se dalje odvilo prebrzo. Inače je slušao svoj instinkt, no ovaj je put odustao. Uhvatili su zločinca; gotovo je.

Policajac je prišao Chrisu i slao mu čitati prava. “O čemu govorite?

Nisam je uhodio, jedino sam snimio nekoliko fotografija”, povikao je Chris prekinuvši policajca.

No nitko ga nije slušao. Policajci su ga odveli iz sobe, a Mark je osjetio kako mu golem teret pada s leđa. Chris će se vratiti u zatvor jer je prekršio uvjetnu. Više ga neće vidjeti ovdje.

Mark se ljutio na sebe što je pustio tog čovjeka u svoj dom. Inače je dobro prosuđivao osobe. Očito je bio smeteniji nego što je mislio. Sada su Emily i Trevor ovdje, a i nećaci i nećakinje ga često posjećuju pa će morati

~ 105 ~ Knjigoteka

Glorij@ malo bolje istražiti ljude koje namjerava zaposliti. Nije htio da se takav čovjek ikad više provuče na njegovo imanje i približi se ljudima koje voli, “Hvala ti, Chade. Pronašao si ga mnogo brže nego što sam očekivao.

Meni bi sigurno trebalo mnogo dulje”, Mark je rekao svome prijatelju.

“Znaš da nema toga što ne bih učinio za tebe”, rekao je Chad.

“Ništa mi ne duguješ, a svejedno si došao. Hvala ti”, rekao je Mark “Nije istina da ti ne dugujem ništa”, Chad ga je ispravio i potapšao po leđima.

“Ti si jedan vrlo tvrdoglav čovjek”, odvratio je Mark.

“Gle, tko se javlja. Što danas glumiš, lonac ili poklopac?” upitao je sa smiješkom.

“Da, da”, promrmljao je Mark i zakolutao očima.

“Znam da je ovaj tip dno dna, ali moram ti reći da tu još nešto ne štima. Ne znam, jednostavno imam takav osjećaj. Budi oprezan, okej? Ne sviđa mi se što nismo mogli izvući otiske prstiju ili DNK s onih poruka.”

“Mislim da si predugo u službi i da ne znaš prihvatiti da je bitka završila”, rekao je Mark uz smijeh. No Chad se nije nasmijao.

“Budi na oprezu. Obećaj mi to”, inzistirao je Chad.

“Dobro. Bit ću na oprezu. Ne brini, neću dopustiti da se išta dogodi ljudima koje volim.”

“Znam da nećeš. Ti si jedan od najboljih ljudi koje poznajem.” Ova dvojica prijatelja rijetko su vodila ovako dubok razgovor. Chadu je postalo neugodno pa se zaputio prema vratima. “A sada moram ići.”

“Znam. Koliko te dugo neće biti?” upitao ga je Mark.

“Ne znam.” Još su malo razgovarali, a potom je Chad otišao, brzo kao što je i došao.

“Sad se i mi možemo vratiti svojim životima”, rekao je Lucas kad se obitelj vratila u kuću.

“Hvala vam što ste pustili sve i došli ovamo da nam pomognete”, rekao je Mark.

“Nema na čemu, braco.”

Obitelj se brzo spakirala i otišla, prije nego što se Emily snašla. Bila je tužna što odlaze. Postala je vrlo privržena Amy i Jessici i naviknula se na smijeh njihove djece koji je ispunjavao prazne hodnike.

Emily i Mark brzo su se vratili u svoju rutinu. Predložila je da se vrati u svoju sobu, ne želeći mu pokazati da to nije ono što želi. Kad joj je rekao da ne želi da ona napusti sobu, laknulo joj je. I Trevor je bio sretan, a njihov je život zaplovio punim jedrima. Emily je pomislila kako odsad ništa neće krenuti po zlu.

~ 106 ~

Knjigoteka

Glorij@ Bila je potpuno u krivu.

~ 107 ~ Knjigoteka

Glorij@

DVADESET ČETVRTO POGLAVLJE

Dan je bio divan. Trevor je otišao jahati s Markom, a Emily je bila

zadovoljna sama sobom. Naime, ne samo da je večera bila spremna, nego je stigla ispeći i cijelu hrpu keksa, koji neće potrajati do kraja dana, dvadeset mafina te složenac za sutrašnji ručak. Mogla je odraditi gomilu posla kad Mark nije bio ondje da joj odvlači pozornost.

Kad je zazvonilo zvono na vratima, nije joj zasmetalo što mora otići otvoriti. Edward, koji inače otvara, otišao je u trgovinu umjesto Emily. Čim otvori vrata i vidi tko je, priuštit će si pjenušavu kupku, uz dobru knjigu.

Zaslužila je to.

Otvorivši vrata sa smiješkom, ugledala je čovjeka u uniformi. U ruci je imao nekakav držač za papire, no Emily ništa nije bilo neobično.

“Jeste li vi Emily Jackson?” ljubazno je upitao.

“Da, kako vam mogu pomoći?”

“Imam posebnu pošiljku za vas. Možete li potpisati ovdje?”

“Naravno”, odvratila je i potpisala papir što ga je čovjek držao u ruci, misleći da je to nešto što je Mark naručio.

“Hvala vam. Poziv vam je službeno uručen”, izjavio je čovjek i brzo se udaljio.

Emily je pogledala u dokumente koje joj je dao taj čovjek. Njezini svekar i svekrva uspjeli su je pronaći i poslali su joj zahtjev za skrbništvom. Optužili su je da ne poštuje sud i zaprijetili da će je dati uhititi i oduzeti joj Trevora ako se idućeg ponedjeljka ne pojavi u Kaliforniji na saslušanju. To je bilo za manje od jednog tjedna.

Emily se odmah uspaničila. Nije htjela otići u tu sudnicu, čiji je sudac bio u šaci bogatih roditelja njezina pokojnog supruga. Nije bilo sumnje u to da će oni dobiti skrbništvo.

Počela je razmišljati o svemu i shvatila da će se ponovno morati dati u bijeg. Uštedjela je već dosta novca od svoje plaće i imala je dovoljno da se nekamo smjesti i preživi nekoliko mjeseci. Kad ta zaliha presuši, i ako ne bude brzo pronašla posao, ona i njezin sin postat će beskućnici.

Već je bila u toj situaciji i moguće je da će biti opet, I njoj i Trevoru bit će strašno teško rastati se od Marka, obitelji Anderson i rančera koji su im postali dragi, ali to joj ništa ne znači ako Trevor nije s njom.

Nije htjela ostaviti Marka. Jako ga je zavoljela, a i Trevor je bio tako sretan uz njega. Bit će mu teško što mora otići, ali nemaju izbora. Ode li

~ 108 ~

Knjigoteka

Glorij@ Emily na to saslušanje, Trevor će naposljetku morati živjeti sa svojim zlim djedom i bakom i biti još nesretniji.

Trevor i Mark izgradili su divan odnos i njezin će sin patiti neovisno o tome što ona odluči. U ovom trenutku osjećala se kao loša majka. Nije mogla vjerovati da je dopustila samoj sebi da se tako veže kad je cijelo vrijeme znala da je boravak na ovom imanju samo privremen.

Gotovo u transu, vratila se u kuhinju i sjela za stol, susprežući suze.

Upravo tada vratili su se Trevor i Mark. Nije htjela pokazati da je uzrujana; morala je biti snažna, i za sebe i za sina.

Dvojica najvažnijih muškaraca u njezinu živom smijala su se i uzbuđeno razgovarala o lome kako su konji smiješni dok uče hodati. Jedan od psića, koji su sada već narasli, pratio je Trevora u stopu. Vidjevši ih tako sretne, Emily je bila još čvršća u svojoj odluci da spriječi suze.

Okrenula se na drugu stranu i pribrala, ne želeći uznemiriti sina. Bilo joj je strašno što ga mora tako naglo odvesti odavde i otrgnuti ga od ove obitelji, od nove škole, ranča. No to je bio jedini način da ih ne razdvoje.

Mark je predobro poznavao Emily i nije se dao zavarati. Poslao je Trevora gore da opere ruke i presvuče se za večeru. Čim je dječak nestao s vidika, Mark je sjeo i čekao da Emily progovori.

“Pronašli su me”, rekla je kratko.

“Tko?” U tom je trenutku shvatila da mu nije ništa rekla o svojim problemima sa skrbništvom. “To je duga priča.”

“Onda je najbolje početi odmah”, rekao je Mark nježno.

Emily je duboko udahnula i otpočela priču.

Mark nije rekao ni riječ dok mu je govorila o svom groznom braku i mužu koji je bio opsjednut kontrolom. U očima mu se odražavala ljutnja kad je saznao da joj roditelji njezina bivšeg muža pokušavaju oduzeti dijete. Na kraju mu je rekla i to da je sudac pod njihovim utjecajem, a Mark je samo kimnuo glavom.

“Nisam imala drugog izbora. Morala sam pobjeći od njih”, rekla je Emily. “Nisam htjela da me odvoje od Trevora. Znam da mu oni mogu pružiti sve što novac može kupiti, ali nikad mu ne bi dali ljubav. Žele ga samo zato što su izgubili svog sina jedinca i sada pokušavaju ispasti dobri i zabrinuti djed i baka. Prije nisu ni primjećivali da postoji. Oni nisu nimalo nalik na tvoju obitelj, Mark.” “Žao mi je da si prošla kroz sve to, Emily”, rekao je Mark primivši je za ruku. “Volio bih da si mi ispričala ovo i prije. Bio bih uz tebe. Mogli smo već sve riješiti.”

~ 109 ~

Knjigoteka

Glorij@ “Mark, ne mogu pobijediti te ljude. A sada znaju gdje sam. Nemam drugog izbora nego ponovno bježati”, rekla je, trudeći se da suspregne jecaj što joj se htio probiti iz grla. Ljutila se na sebe što nije dovoljno snažna.

Mark je neko vrijeme šutio, a ona je tugovala. Sjedio je pokraj nje i milovao joj leđa, dok se konačno nije malo pribrala.

“Emily, zar želiš otići odavde?” upitao ju je. Htio je znati što ona osjeća. Pomoći će joj kako god bude mogao, ali morao se uvjeriti da ona želi biti ovdje, s njim.

“Naravno da ne želim otići. Trevor je tako sretan ovdje, a ja te volim.

Ali ne smijem izgubiti sina”, rekla je, očajna.

U žaru strasti i frustracije, Emily nije primijetila da je rekla Marku da ga voli. To je bio prvi put. Mark je pustio da ga taj osjećaj preplavi i imao je dojam da mu je srce naraslo. Da. Njih dvoje bit će dobro.

“Emily, ne moraš otići. Ja želim tebe i Trevora ovdje. Vjenčat ćemo se i zajednički se boriti za skrbništvo - kao muž i žena. Možda je sudac njihov prijatelj, ali ti si me podcijenila, draga moja. Prvo ćemo predložiti Jacksonovima da se nagode, a ako odbiju, borit ćemo se. Ako Trevorovi djed i baka žele ići protiv tebe, morat će prvo imati posla sa mnom.”

Emily je zurila u njega, s mješavinom straha i nade. Upravo ju je zaprosio - to jest, zatražio je da se oženi s njom - i obećao joj je da će njezin sin ostati s njom. Nije znala što da mu kaže.

“Mark, ne mogu to tražiti od tebe”, konačno je odgovorila.

“Emily, volim Trevora kao da je moj sin. I moja ga obitelj voli, a mi štitimo svoje. Uz to, ne mogu zamisliti da se svaki dan budim bez tebe. Želim te ovdje i neću dopustiti da nas ti ljudi razdvoje.”

“Ali...”

“Emily, nekoć sam mislio da se nikad neću oženiti. No tada sam vidio braću kako se žene i dobivaju djecu i shvatio da to nije tako loše. Nas dvoje mogli bismo odlično funkcionirati ako nam daš priliku. Ako stvari zbog nekog razloga ne budu išle, ne moraš ostati sa mnom zauvijek”, rekao je slegnuvši ramenima.

To ju je zaboljelo više nego što bi on ikad mogao pojmiti - govorio je o njihovoj vezi kao nečemu što bi moglo završiti, kao da to nije ništa - no bio je u pravu. Ako njihov brak može spasiti nju i Trevora, zašto ne. Voljela ga je, a i on je rekao da mu je stalo do nje. Mnogi se brakovi temelje na mnogo manje od toga, zar ne?

“Jesi li siguran u ovo?” upitala je, dajući mu priliku da povuče što je rekao.

~ 110 ~

Knjigoteka

Glorij@ “Više od ičega”, rekao je i nabacio svoj seksi osmijeh. Nagnuo se prema njoj i poljubio je sa strašću koja joj je oduzela dah i zbog koje je poželjela još.

“Moram obaviti gomilu poziva kako bih pokrenuo sve ovo. Vjenčat ćemo se u subotu. Slažeš li se da se vjenčanje održi ovdje, na ranču, ili bi radije u crkvi?

“Voljela bih da to bude ovdje. Ne mora biti ništa formalno”, rekla je s nelagodom. Oduvijek je sanjala kako će se vjenčati uz glazbu i zvona, uz nešto posuđeno i nešto plavo, no ovo nije bilo tipično vjenčanje i nije mogla očekivati da se sve isplanira u nekoliko dana.

Njezin bivši muž odveo ju je u matični ured, nije se htio zamarati pravim vjenčanjem. Bolje rečeno, nije se htio zamarati ni s njom ni s Trevorom. Kako je mogla biti tako glupa i udati se za tog hladnog čovjeka?

Očito je bio dobar glumac.

Mark je prasnuo u smijeh na te njezine riječi. “Žao mi je što te moram obavijestiti, ali one sekunde kad nazovem oca, ovo vjenčanje prestaje biti sitnica. On to nikad ne bi dopustio. Pripremi se na golemo, raskošno slavlje”, rekao je. “Golemo, ne šalim se.” A potom je otišao obaviti telefonske pozive.

Emily je bila sumnjičava i malo tužna. Nemoguće je da se veliko vjenčanje isplanira samo u nekoliko dana. Ali nije ni trebalo biti veliko.

Htjela je samo da bude čarobno.

Prekorila je samu sebe zbog vlastite sebičnosti. Ne smije biti razočarana što neće dobiti vjenčanje iz snova, dobit će čovjeka iz snova, zaboga. Nasmiješila se pomislivši da će postati Markova žena. Čak i da on govori o ovome kao o nečemu privremenom, svejedno će mu biti žena.

Potrudit će se da mu bude nezamjenjiva, da mu pruža svu podršku, tako da je nikad ne poželi pustiti. Da, bit će i seksi, to se podrazumijeva.

Emily je jedva izdržala vrijeme večere, a potom je otišla u svoju i Markovu sobu. Htjela je leći. Traumatični događaj dana posve ju je iscrpio i samo je htjela malo odspavati. I tek što je spustila glavu na jastuk, već je usnula.

~ 111 ~ Knjigoteka

Glorij@

DVADESET PETO POGLAVLJE

Idućeg jutra Emily se probudila sama i otkrila da je Mark je već ustao. To

je bilo neobično, zato što ju je uvijek budio nježno je ljubeći posvuda po tijelu. Pomislila je kako sigurno ima mnogo posla, a nadala se da se nije predomislio u vezi s jučerašnjim razgovorom.

Nije znala kako bi Mark mogao riješiti njezin problem - kako bi mogao pobijediti njezina svekra i svekrvu - no imala je vjere u njega. Bilo je neobično koliko mu vjeruje. Ako joj je rekao da će sve biti u redu, onda će sigurno biti tako.

Polako se istuširala i odjenula, razmišljajući o onome što slijedi. Znala je da će morati isplanirati brojne pojedinosti ako želi imati barem tortu i cvijeće na svom vjenčanju. Nije imala koga pozvati pa joj nisu trebale pozivnice, no zamolit će Jessicu i Amy da budu na mladenkinoj strani.

Neće tražiti od njih da pretjeraju s haljinama. Sama će najvjerojatnije odjenuti običnu nedjeljnu haljinu. Jednostavno nije bilo vremena za traženje haljine iz bajke. Mark to sigurno ne bi ni htio. On je bio rančer i nikad ga nije vidjela ni u čemu drugome osim u trapericama i iznošenom kaubojskom šeširu.

Začula je glasove dok je silazila, a kad je ušla u dnevnu sobu, naglo je zastala. U nevjerici se ogledala. Posvuda su bili ljudi, svaki djelić prostora bio je zauzet. U početku je nitko nije primijetio pa je znatiželjno promatrala situaciju.

Prvo je čula Josephov glas, a zatim ga je i ugledala. “Ne, ne, ne, to jednostavno neće ići”, vikao je na nekoga svojim nadmoćnim tonom.

“Oprostite, gospodine Andersone. Odmah ću se riješiti ovoga i naručit ću drugi set”, začula je muški glas, a potom je spazila čovječuljka kako panična izraza lica žuri prema vratima.

“Ne mogu vjerovati da se uopće usudio pomisliti da će to biti dobro za mog najmlađeg sina i njegovu prelijepu mladenku”, Joseph je rekao nekome.

“Emily, tu si, spavalice”, prišla joj je Jessica. “Htjela sam te probuditi prije jedan sat, ali Mark je zaprijetio da će ubiti svakog tko ti bude smetao”, rekla je. “Što se događa?” Emily je upitala začuđeno.

“Planira se vjenčanje, naravno”, odgovorila je Jessica, pogledavši u Emily kao da joj fali daska u glavi.

~ 112 ~

Knjigoteka

Glorij@ “Ne razumijem. Zašto je ovdje toliko ljudi?”

“Ne možeš organizirati savršeno vjenčanje u samo tri dana, a da nemaš vojsku ljudi koja će se za to pobrinuti”, Jessica je odvratila.

“Ali mislila sam da ćemo imati maleno vjenčanje u vrtu”, Emily je rekla, i dalje zbunjeno gledajući u metež oko sebe. Jessica je prasnula u smijeh.

“Emily, saberi se. Dovoljno si dugo ovdje i već si trebala shvatiti da ova obitelj ništa ne radi polovično. Nema šanse da bi Joseph ikad dopustio da njegovo posljednje dijete ima maleno vjenčanje u vrtu”, Jessica joj je objasnila hihoćući se.

Amy se pridružila razgovoru. “Nemoj previše paničariti, Emily. Ja sam zamalo hiperventilirala na dan svojega vjenčanja. Nipošto nisam očekivala onakav događaj. Mislila sam da ćemo biti samo nas dvoje i matičar, ali vjeruj mi, danas sam presretna što sam dobila vjenčanje iz snova. Gledam slike s Jasmine i ona govori o prelijepoj princezi na tim slikama, a to sam ja. I zaista sam se tog dana osjećala kao princeza. Dopusti nam da ti pomognemo da ovo vjenčanje bude najljepši dan u tvom životu.”

“Dobro, u vašim sam rukama”, rekla je Emily. No ubrzo je požalila zbog svojih riječi. Naime, djevojke su je vukle sa sobom cijelom kućom, u kojoj je vladao kaos jednak onome u dnevnoj sobi. Kušala je toliko kolača da ju je zabolio trbuh. Također, uzimali su joj tjelesne mjere, depilirali voskom, čupali obrve...

Jedini mirniji trenuci dana bili su oni provedeni s dizajnerom vjenčanica. Upitao ju je da mu opiše svoju vjenčanicu iz snova i pravio bilješke. Rekao je da će raditi i noću i danju kako bi se pobrinuo da haljina bude savršena u svakom pogledu. Emily je i dalje mislila da je to neizvedivo, no nije mogla, a da se ne nada.

Dizajner joj je rekao da već ima nekoliko gotovih haljina koje će se moći prepraviti i pretvoriti u haljinu iz njezinih snova te da se nema zbog čega brinuti. Emily je bila uvjerena da haljina ne može ispasti baš onako kako ju je ona zamislila, no dizajner se doista činio sigurnim u sebe.

Do kraja dana Emily je bila već toliko iscrpljena da je praktički puzala stubama do sobe. Sve ju je boljelo od silnih kozmetičkih tretmana i silno joj se spavalo. Uvukla se u golemi krevet i usnula istoga trenutka.

Iduća dva dana protekla su u istom ritmu. Kad se probudila, kuća je već vrvjela ljudima. Od jutra do mraka jurila je uokolo. Gotovo da i nije vidjela Marka, a od umora nije bila svjesna da spavaju u istom krevetu.

Jedva je čekala da sve to završi.

“Požuri se spremiti, krećemo na aerodrom za jedan sat”, rekla joj je Amy, a potom su se ona i Jessica povukle, dajući Emily malo privatnosti.

~ 113 ~

Knjigoteka

Glorij@ Emily je polako ustala i učinila kako joj je rečeno. Nakon pola sata sišla je u kuhinju, neizmjerno zahvalna što ju je ondje, na stolu, čekala svježe skuhana kava. Natočila si je veliku šalicu i opekla jezik u prvom gutljaju.

“Jesi li uzbuđena?” Amy ju je upitala.

“Odsjest ćemo u Mirageu”, dodala je Jessica.

Emily se zamislila. Da, zaista je bila uzbuđena. “Nikad nisam bila ondje”, odvratila je sramežljivo.

“Oh, da barem ostajemo dulje od jednog dana”, rekla je Amy. “Ondje je toliko zanimljivih sadržaja. Lucas i ja bili smo ondje prije nekoliko godina, a bilo nam je tako divno da smo produljili naš boravak još nekoliko dana.

Gledali smo koncerte i predstave, a moram priznati da sam se bila navukla na blackjack i jedne sam noći igrala sve do ranih jutarnjih sali. Sretna sam što ovaj put imam s kime ići u šoping. Obožavam Lucasa, ali on ne razumije radosti kupovanja.” Amy je bila ozarena.

“Onda prestanimo razgovarati o tome i krenimo”, rekla je Jessica.

“Zar se ne moramo spakirati?” upitala je Emily.

“Ma kakvi. Kupit ćemo sve što nam treba kad dođemo tamo. Bolje je da ne nosimo ništa sa sobom, da ima više mjesta za sve ono što ćemo kupiti ondje.”

“Dobra ideja”, odvratila je Emily. I tri su se žene potom zaputile van, prema limuzini koja ih je već čekala, a tijekom vožnje do aerodroma pile su jabukovaču.

Ukrcale su se u mlažnjak Andersonove tvrtke, a Emily se zapanjila.

Mlažnjak je izgledao bolje od bilo kojeg hotela koji je Emily imala prilike vidjeti. Sjedala su bila luksuzno prostrana i udobna, a ondje je bila i stjuardesa.

“Dobar dan, moje dame. Ja sam Lana - vas dvije već me znate. Stajat ću vam na usluzi tijekom ovog kratkog leta”, rekla je prpošna plavuša.

“Zdravo, Lana”, djevojke su rekle uglas. “Što biste htjele popiti?”

Djevojke su naručile, a Lana je otišla po njihova pića. Kad se vratila, obavijestila ih je da će doručak biti poslužen kad se mlažnjak uspne. Emily je zurila kroz prozor, preplavljena uzbuđenjem dok je mlažnjak ubrzavao i podizao se u zrak.

“Ovo je divno”, uskliknula je.

“To je bila i moja reakcija kad sam se prvi put vozila ovim mlažnjakom”, rekla je Amy uz osmijeh. “Iskreno, i dandanas se zapanjim.”

~ 114 ~ Knjigoteka

Glorij@ Emily joj se zahvalno nasmiješila. Kad je mlažnjak postigao određenu visinu, prpošna stjuardesa se vratila, noseći svježe voće i kroasane. “Topli doručak stiže za nekoliko minuta”, rekla je i ponovno se udaljila.

Djevojke su doručkovale i planirale dan. Prvo je na njihovu rasporedu bio podulji šoping, a zatim malo kockanja te na kraju dvije predstave.

Emily nije mogla dočekat da ovaj luksuzni let završi.

Ubrzo su sletjele na aerodrom, gdje ih je čekala druga limuzina. Vozile su se Las Vegas Stripom, a Emilyne oči bile su prilijepljene za prozorsko staklo. Gledala je kamo god je mogla, poželjevši da voze sporije kako bi mogla vidjeti više.

Zaustavili su se pred hotelom Mirage, a potom su ih odveli do luksuznog apartmana.

“Mark je ovo rezervirao za nas”, Jessica je rekla Emily. “Rekla sam mu da je smiješno da uzimamo ovako skupu sobu s obzirom na to da nećemo provesti mnogo vremena u njoj, no on je inzistirao samo na najboljem za svoju mladenku.”

Emily je bila toliko oduševljena apartmanom da su joj zamalo potekle suze. Bio je dvostruko veći od njezina starog stana. Imao je postrani dnevni boravak i tri spavaće sobe. Svježe voće, čokolada i cvijeće bili su lijepo aranžirani na stolu. Emily je poželjela da može cijeli tjedan tu provesti.

“Vrijeme je da krenemo”, rekla je Amy, ne mogavši svladati uzbuđenje.

“Slažem se. Moramo mnogo toga kupiti, a malo je vremena”, dodala je Jessica.

Emily je nevoljko kimnula glavom i pošla za svojim prijateljicama.

Premda Emily nije htjela izići iz tog luksuznog apartmana, ubrzo joj je bilo drago da jest. Strip je bio spektakularan; htjela je stati i jednostavno uživati u pogledu. Kad su stigli u Caesars Palace i bacile se na šoping, Emily se raspametila.

Materijalno joj nikad nije bilo važno u životu i ustručavala se upotrijebiti kreditnu karticu koju joj je Amy tutnula u ruku, no isto tako nije mogla, a da ne uživa u tom veličanstvenom trgovačkom centru.

“Mark je poručio da neće biti sretan vratiš li se praznih ruku”, rekla joj je Amy i povukla je prema butiku donjeg rublja. “Mislim da je ovo idealno mjesto za početak našeg šopinga”, dodala je uz hihot.

U kupnji su provele nekoliko sati. Nakon što su njihove vrećice odnesene u apartman, sjele su na ručak. “Mislim da ću dobiti pet kilograma na ovom putovanju”, rekla je Amy i zavalila se u stolac, trljajući svoj vrlo ravan trbuh.

~ 115 ~

Knjigoteka

Glorij@ “Slažem se”, zastenjala je Jessica.

“Neću stati u vjenčanicu”, dodala je Emily sa zadovoljnim smiješkom.

“Mislim da bismo trebale u šetnju da potrošimo kalorije”, zaključila je Amy, pa su pošle u istraživanje grada.

Gledale su borbu gusara ispred Otoka s blagom i promatrale erupciju vulkana na Stripu. Nakon toga su se provozale gondolom u spektakularnom hotelu Venetian i toliko su hodale da su Emily na kraju večeri otpadale noge od umora.

Konačno, zaustavile su se u kazinu gdje su igrale blackjack i punile blagajnu kazina svojom neuspješnom igrom. Kad se stala bližiti zora, otišle su u svoju sobu, iscrpljene, kako bi uhvatile nekoliko sati sna.

Automobil je došao po njih u podne. Bile su mnogo tiše na putu kući i prespavale su cijelu vožnju mlažnjakom. Ubrzo su dočekane na aerodromu, odakle su se zaputile kući na uljepšavanje i odijevanje za vjenčanje koje ih je čekalo te večeri.

Emily nije imala vremena za nervozu. Prije nego što se snašla, stajala je pred zatvorenim vratima, čekajući da pođe put oltara.

I u tom trenutku obuzela ju je panika.

~ 116 ~ Knjigoteka

Glorij@

DVADESET ŠESTO POGLAVLJE

Jessica i Amy vrpoljile su se oko Emilyne haljine. Htjele su se uvjeriti da je

sve savršeno. Emily je duboko disala, trudeći se da se pribere, kad je započela glazba. Nije mogla obuzdati silovito kucanje svoga srca.

Prislonila je ruku na prsa, kao da želi spriječiti srce da ne pobjegne.

Bila je izvan sebe od straha. Sin joj je već bio ondje, a izgledao je prelijepo u svojem malenom smokingu. Bila je vrlo ponosna kad joj je rekao da će stajati pokraj Marka, kao jedan od njegovih kumova.

“Sve će biti u redu. Duboko udahni. Jessica i ja ćemo krenuti prema oltaru, a ti pođi za nama za dvije minute, okej?” rekla je Amy. Emily je obuzela panika kad je shvatila da će hodali prema tom oltaru posve sama. Mislila je kako to neće moći. “Čekajte”, brzo je rekla. “Ne moramo to odraditi na tradicionalni način. Učinimo to zajedno”, preklinjala je djevojke.

Jessica i Amy izmijenile su poglede kao da je Emily sišla su uma, no vidjevši strah u njezinim očima, slegnule su ramenima i pristale.

“Hvala vam.” Emily se malo smirila. “Čuj, mi smo tvoje kume. Naš je posao da te odvedemo do oltara.

Nećemo ga odraditi uspješno budeš li ti zbrisala na drugu stranu”, Amy je rekla sa smiješkom.

“Nemojte misliti da mi nije stalo do Marka, jer jest. Volim ga do bola.

Ali... sve je ovo došlo tako naglo, a on mi je ponudio brak samo zato da mi ne oduzmu Trevora. To mi čak ne smeta toliko. Nego... što ako se predomisli nakon tjedan dana? Što ako se još više zaljubim u njega, a on shvati da je počinio strašnu pogrešku? Ne znam kako bih to preživjela.”

Ponovno ju je obuzimala panika.

“Emily, kad bi samo vidjela kako te on gleda. To je prekrasno i čarobno; o tome sanja svaka žena. Voli te više nego što možeš pojmiti.

Muškarci iz obitelji Anderson teško iskazuju emocije, no Mark te voli.

Kladim se svojim prvorođenim djetetom u to”, uvjereno je rekla Amy, “Slažem se. Ne bi se ženio da te ne voli. Te riječi katkad ne moraju biti izgovorene, dovoljno je čuti kako mu kuca srce kad je privijeno uz tvoje i vidjeti sjaj u njegovim očima dok te gleda. Riječi će doći, obećavam ti. Ali sada moraš otići pred oltar prije nego što on dođe po tebe, prebaci te preko ramena i odnese. To bi bio spektakularan prizor, no ne bismo htjele da se zgužva tvoja prekrasna haljina, zar ne?”

~ 117 ~

Knjigoteka

Glorij@ “Hvala vam. Trebala sam to čuti”, rekla je Emily, ajedna se suza uspjela oteti iz njezina pomno našminkanog oka.

“Naravno da jesi. Ni ja ne znam kako sam preživjela vlastito vjenčanje.

Tada je Alex još uvijek bio pravi seronja. Ali drago mi je da nisam odustala jer on je itekako nadoknadio svoje pogreške iz prošlosti”, rekla je Jessica.

“Dobro znam o čemu govoriš. Lucas je zahtijevao da se udam za njega.

Trebala sam ga pljusnuti. Ne znam koliko se puta ispričao. Ali oprostila sam mu, odavno, zato što je on čovjek kojeg stvarno vrijedi voljeti”, priznala je Amy. “Vas dvije tako ste divne, a oni su neopisivo sretni što vas imaju.”

“Pazi da si ne upropastiš šminku”, rekla je Jessica, brišući vlastite suze.

Tri su se žene nasmijale i zagrlile. Emily je osjetila kako joj puls usporava. Moći će ovo - štoviše, ona želi ovo.

Netko je pokucao na vrata. “Je li sve u redu?” To je bio Joseph.

“Da, sve je u redu. Dolazimo za sekundu”, odvratila je Jessica.

“Drago mi je to čuti”, rekao je Joseph, a potom su čuli zvuk njegovih koraka kako se udaljavaju.

Emily je izišla, a slijeva i zdesna stajale su njezine nove sestre.

Uzvanici su ostali bez daha kad su se tri prelijepe žene zaputile prema oltaru. Nijedna od njih nije bila svjesna kakav je to bio prizor.

Njihovi muškarci stajali su na drugom kraju, ne mogavši skinuti pogled s tih veličanstvenih žena. Svaka je za sebe bila prekrasna, a zajedno su stvarale takvu sliku da je publika ostala bez daha.

Markova prsa nadimala su se od ponosa; samo za nekoliko kratkih minuta, ova prekrasna vizija koja mu prilazi postat će njegova žena. Htio je potrčati prema njoj i zgrabiti je u naručje. Jedva se svladao da ostane na svom mjestu i pričeka da ona dođe k njemu.

Obred je protekao u magli, a prije nego što se Emily snašla, propovjednik ih je proglasio mužem i ženom. Mark ju je primio u naručje i nježno joj utisnuo poljubac na usne. Bio je polagan i sladak; oduzeo joj je dah.

Emily se osjećala kao da lebdi na oblaku dok su odmicali od oltara i pozdravljali uzvanike. Bila je omamljena i dok su rezali tortu i pijuckali šampanjac. Nije imala pojma što je rečeno dok su trajale zdravice. Njezine oči i uši bile su usredotočene samo na njezina muža.

Kad je konačno stiglo vrijeme za ples, Emily se rastopila u Markovu naručju, položivši glavu na njegovo rame. On joj je milovao leđa, tjerajući svaku brigu daleko.

~ 118 ~

Knjigoteka

Glorij@ Pjevušio je pjesmu koju je uživo svirao country bend i zajedno su klizili sjajnim plesnim podijem. Emily se osjećala poput princeze kojoj udvara princ na bijelom konju. Nije mogla vjerovati da vjenčanje može biti tako čarobno i da je postala Markova žena.

“Jesam li ti rekao kako si lijepa večeras?” upitao ju je.

“Barem stotinu puta.”

“Uvijek si prekrasna, ali kad sam te vidio kako hodaš prema oltaru, u toj haljini, raspametio sam se”, rekao je vrteći je podijem.

“A kad sam ja vidjela tebe u smokingu, tako zgodnog, dobila sam poriv da te skidam, malo pomalo”, šapnula je.

Markovo se cijelo tijelo napelo kad je čuo te tihe riječi. Privio ju je snažno uza se, a ona je i kroz slojeve svile i čipke mogla osjetiti kako su one utjecale na njega.

“Hajdemo odavde”, brzo je rekao.

“Hajdemo”, odvratila je. Mark ju je primio za ruku i poveo s podija.

Nadali su se da će se uspjeti iskrasti.

Oboje su čuli komešanje u dijelu gdje su stajali konobari i okrenuli su se da vide o čemu je riječ. Začuli su jednoga od čuvara kako nekome govori da odmah ode ili će biti posljedica.

Prišli su tom metežu i otkrili što se događa. Emily je ustuknula vidjevši tko stoji iza toga; uočila ih je sekundu prije nego što su oni spazili nju.

“Zar zaista misliš da će sudac povjerovati u ovu farsu od braka, droljo?” sredovječna žena prasnula je na Emily. “Što vi radite ovdje?” Emily ih je upitala, zadrhtavši od šoka čim ih je opazila.

“Došli smo po svog unuka”, odvratila je žena. “Ukrala si nam ga, a čini se da si našla novog bogatuna čim si pokopala muža. Uvijek si bila sponzoruša. Preklinjali smo svog sina da se ne oženi s tobom. Čak smo mu tvrdili da taj mali nije njegov. Šokirali smo se kad su stigli rezultati DNK.” “Testirali ste mog sina bez mog znanja!” bijesno je rekla Emily.

Mark je bio zadivljen što im Emily ništa nije uzvraćala, osim reakcije na to što su maltretirali njezina sina.

“Naravno da smo ga testirali. Nisi valjda očekivala da ćemo vjerovati nekoj skitnici koja tvrdi da zanijela dijete s našim sinom?” nastavila je žena. “Tipično je za tebe da se udaješ za milijardera koji nema pojma što znači riječ aristokraciju.”

“Molim?” Marku je već prekipjelo.

~ 119 ~ Knjigoteka

Glorij@ “Pa jasno”, rekla je gospođa Jackson. “Obitelj Anderson. Milijarderi iz naroda. Tako ste jadni s tim glupim vrijednostima srednje klase. Obitelj, jednakost, dobrota, milosrđe, sve nevrijedne ideje koje narušavaju red u društvu. Jesi li znala da je naš sin bio zaručen za finu djevojku? Njezina obitelj i društveni krugovi sigurno bi nas prihvatili.”

“Nije mi ništa rekao”, Emily je odvratila svojoj bivšoj svekrvi.

“Naravno da nije”, rekla je gospođa Jackson. “On je bio naš mali buntovnik. Odlučio je oženiti ništariju samo da nam napakosti. I odmah je požalio. Da nije, mi bismo ga se odrekli, naravno. Čekali smo razvod, ali ti si zatrudnjela s onim derištem koje je pokvarilo sve naše planove.”

“Ako vas Trevor ne zanima, zašto se borite za skrbništvo?” Emily je upitala gospođu Jackson. Ona je zastala, kao da smišlja što će reći.

“Ti si nama oduzela sina, a sada ćemo mi tebi.”

Marka je šokirala mržnja što je izbijala iz te žene, žene koja je nekoć bila Emilyna svekrva. Nikad se u životu nije našao u iskušenju da udari žensko biće, ali sada se morao dobro svladati da ne pljusne ovu spodobu koja je stajala pred njima.

“Nećete se ni približiti mojem sinu. Nikad ga niste htjeli i nećete ga iskoristiti kao pijuna u igri koju ja ne želim igrati”, rekla je Emily, a u glasu joj se osjetila sva sila majčinske ljubavi.

“Glupa djevojko, ne možeš nas pobijediti”, prosiktala je žena.

“Samo mi pokušajte oduzeti sina pa ću vam pokazati kako ću vas pobijediti”, odvratila je Emily, podižući šaku.

“Uzimamo Trevora sa sobom, večeras. Gdje je on?” upitala je Emilyna bivša svekrva te je pošla prema gomili.

“Samo preko mene mrtvog”, rekao je Mark pa je stao ispred nje da joj zapriječi put.

Gospođa Jackson ošinula je Marka pogledom, ali je ipak uzmaknula korak, nakon što su joj s obje strane prišla Markova braća. Njih trojica, s onakvim stavom, zaista su sijala strah. Tijekom cijelog neugodnog prizora gospodin Jackson nije prozborio ni riječ. Pustio je da sve odradi njegova supruga.

“Osiguranje, otpratite ovaj par s mojeg imanja. Budu li se opirali, na bilo koji način, pozovite šerifa. On je prijatelj obitelji i stvorit će se ovdje za nekoliko minuta”, rekao je Mark bijesno gledajući u gospođu Jackson.

“Dobro. Sad ćemo otići, ali uživajte u svojoj lažnoj obitelji dok možete, jer će u ponedjeljak onaj mali biti naš”, rekla je prije nego što se okrenula i ljutito se maknula s vidika. Njezin je muž poslušno hodao iza nje, a stražari su pošli za njima kako bi se uvjerili da uistinu odlaze.

~ 120 ~

Knjigoteka

Glorij@ “Emily, tako mi je žao što se ovo dogodilo”, rekao je Mark kad je privio njezino uzdrhtalo tijelo u svoje naručje.

“Ne, Mark. Meni je žao. Nisi trebao biti upleten u ovo”, rekla je, a oči su joj još sjale ljutnjom. Htjela je udariti nešto, ali potom se sjetila nečega vedrijeg. “Znaš, ono što je rekla ‘protiv’ tvoje obitelji zaista je divan kompliment”, rekla je svom mužu.

“Da, znam. Milijarderi iz naroda. ‘Ovdje možete pronaći vrijednosti prave srednje klase!’ Možda bismo trebali staviti natpis.” Mark se nasmijao, a zatim se ponovno uozbiljio. “Nisi zaslužila da onako razgovara s tobom. Nemoj dopustiti da ta žena imalo utječe na tebe”, rekao joj je, nježno je primivši za lice.

Emily je pogledala duboko u njegove oči i shvatila da je u pravu.

Dopusti li da njome ovlada bijes ili da se slomi, priznat će toj ženi malu pobjedu. Nema šanse da to učini.

“I dalje želiš zbrisati odavde?” upitao ju je Mark.

“U pravu si. Neću joj dopustiti da mi pokvari dan vjenčanja. Daj mi nekoliko minuta da se osvježim. Htjela bih još malo plesati”, rekla je i hrabro se nasmiješila.

“Sve će biti po tvome”, odvratio je.

Emily je ušla u kuću da popravi razmazanu šminku. Dok se promatrala u zrcalu, iznenadila se odlučnošću što joj je sjala u očima.

Snažnija si nego što misliš, promrmljala je samoj sebi. Nabacila je osmijeh na lice, a potom je izišla, s namjerom da uživa u ostatku svadbene proslave sa svojom novom obitelji.

~ 121 ~ Knjigoteka

Glorij@

DVADESET SEDMO POGLAVLJE

Ž

“ ao mi je što odgađamo naš medeni mjesec”, rekao je Mark dok su

slijetali u Kaliforniju u njegovu luksuznom mlažnjaku. Ovaj put Emily nije mogla uživati u letu. Živci su joj bili na rubu i bila je izvan sebe od brige.

“Oh, Mark. Ne bih mogla uživati u medenom mjesecu dok nam ovo saslušanje visi nad glavama. Ne smijem izgubiti sina. Znam da misliš da će sve biti u redu, ali predugo se krijem od njih i čini mi se kao da je ovo kraj.”

“Obećavam ti, Trevor neće provesti ni dana pod tuđim skrbništvom.

Nikad ne dajem obećanje koje ne mogu održati. Imaj povjerenja u mene. Čim sve ovo završi, vodim te na medeni mjesec kakav zaslužuješ.”

“Ne treba mi skupi medeni mjesec, Mark, niti mi treba ovaj dijamant na prstu. Trebam znati jedino to da je Trevor na sigurnom i da si ti svake noći u mojem krevetu. “Ženo, ti si dar s neba”, prošaptao je pa se nagnuo i strastveno je poljubio. Na Emily je to utjecalo tako da se osjećala nepobjedivom.

Prekinula ih je vesela Lana kad im je donijela ručak.

“Znam da je ovo glupo i bezobrazno”, otpočela je Emily, odloživši vilicu, “ali nisam zadovoljna činjenicom da često putuješ sam s tom ženom.

Previše je lijepa i simpatična.” Emily je lagano napućila usnice, kao da se ljuti.

Mark je zabacio glavu i nasmijao se. “Moram priznati da uživam u ovoj tvojoj ljubomornoj strani”, zadirkivao ju je.

Emily ga je ošinula pogledom. Neće mu biti tako smiješno kad ga ubode vilicom u oko.

“Oprosti što se smijem, ali Lana je posve bezopasna. Vrlo je sretno udana za našeg pilota, stoga se nemaš zbog čega brinuti. Zar doista misliš da bi Amy i Jessica dopustile da im muževi putuju svijetom s neudanom ženom?”

Amy i Jessica sigurno se osjećaju sigurnijima u sebe, pomislila je Emily. Čudila se što ih nije upitala ima li Lana nekoga. Očito joj to nije palo na pamet tijekom njihova nezaboravnog putovanja u Las Vegas.

Emily i Mark stigli su na svoju destinaciju prije nego što je očekivala.

Automobil ih je povezao prema odvjetničkom uredu. Imali su zakazan sastanak s Jacksonovima prije saslušanja na sudu koje je bilo na

~ 122 ~

Knjigoteka

Glorij@ rasporedu u utorak. Mark je bio uvjeren da će ih navesti na to da odustanu od Trevora, ali nije joj otkrio zbog čega je bio tako uvjeren.

Emily je molila Boga da je Mark u pravu i da ta ružna situacija ubrzo bude iza njih. Najviše od svega željela je konačno imati miran i uobičajen život. Međutim, bojala se i toga da će Mark, nakon što opasnost prođe, zaključiti da njihov brak više nije potreban.

Bili su vjenčani tek nekoliko dana i Emily bi bila slomljena da Mark zatraži poništenje braka. Ipak, bila je snažna i znala je da može preživjeti sve, samo da njezin sin ostane s njom.

Ušli su u odvjetnički ured, držeći se za ruke, pokazujući svoju ujedinjenost. Iznutra je drhtala, no izgledala je samouvjereno i smireno pred ljudima s kojima su se sastali. Bila je zahvalna što nitko ne može čuti snažno lupanje njezina srca.

“Samo diši”, šapnuo joj je Mark na uho kad su ulazili u sobu za sastanke. “Pokušavam.”

Uputili su ih u golemu prostoriju u kojoj se nalazio četvrtast stol okružen stolcima. Na jednom su kraju sjedila dvojica vrlo lijepo odjevenih muškaraca, a osim njih više nije bilo nikoga.

Mark ju je poveo prema mjesto gdje su sjedila dvojica muškaraca pa su i oni ondje sjeli. U sobu je ušla žena i donijela kavu i čaj. Na stolu su bila i peciva, ali Emily je znala da ne može pojesti ni zalogaja. Jedva je pijuckala kavu, a ionako ju je pila samo zato što nije znala što bi s rukama.

“Hvala što ste stigli ranije, gospodine i gospođo Anderson. Pripremili smo svu dokumentaciju, a izvještaj privatnog istražitelja je ovdje. Mislim da će ovaj sastanak završiti u vašu korist te da ćete brzo zaboraviti ovu situaciju i nastaviti sa svojim životom”, rekao je stariji od dvojice muškaraca.

Emily je bila itekako spremna da čuje što piše u tom izvještaju. Mark joj je prije rekao samo to da je unajmio istražitelja da provjeri Jacksonovu prošlost i sadašnjost.

Mark je pregledao papire, a potom se naslonio sa smiješkom na licu.

“Odlično ste odradili posao, Dillone, kao i uvijek. Hvala vam.”

Emily ga je zbunjeno pogledala, no u tom su trenutku ušli njezini bivši svekar i svekrva sa svojim odvjetnikom. Gospođa Jackson prezirno je pogledala u Emily i Marka, no nije ništa rekla dok su ona i suprug zauzimali svoja mjesta nasuprot njima.

“Dobar dan. Ja sam gospodin Abrams i zastupam gospodina i gospođu Jackson”, rekao je čovjek čim su se smjestili. “Drago mi je da ste htjeli sastati se s nama prije saslušanja jer to može ubrzati cijeli postupak. Moji klijenti obratili su se sudu kako bi osigurali skrbništvo nad svojim zanemarenim unukom. Gospođa Jackson, oprostite, sada je gospođa

~ 123 ~

Knjigoteka

Glorij@ Anderson, mislila je da je iznad zakona pa je pobjegla. Vrlo je jasno da nije sposobna za odgajanje djeteta. Pristat ćemo na to da joj dopustimo posjete pod nadzorom. To je i više nego velikodušno s obzirom na okolnosti.”

Mark se nasmiješio Jacksonovima i njihovu odvjetniku. Dakle, mislili su da će ih uspjeti zastrašiti. No nikad nisu imali posla s čovjekom moćnim poput njega. Shvatio je da zapravo uživa u ovoj situaciji.

Pogledao je u Emily i ugledao strah u njezinim očima. Njegovo zadovoljstvo odmah je iščeznulo. On je bio naviknut na svakakve pokvarenjake, no Emily nije; ne smije to zaboraviti. I stoga je stavio ruku na njezino bedro i nježno je stisnuo, kako bi joj pokazao da će sve biti u redu.

“Gospodine Abramse, ne bih htio da se ovo pretvori u nadmudrivanje, stoga ćemo odmah prijeći na stvar. Imamo dokumente koji dokazuju što su Jacksonovi radili mojoj klijentici, gospođi Anderson, u posljednjih godinu dana. Također, posjedujemo izjave prijatelja Jacksonovih koje pokazuju da oni nikad nisu pokazali ni najmanje zanimanje za to dijete.

Ovdje je i videosnimka koja otkriva kakve su stvarne namjere Jacksonovih i zašto uopće traže skrbništvo”, započeo je odvjetnik.

“To je sve rekla-kazala, i to dobro znate”, odvratio je Abrams naizgled smireno.

“Unajmili smo i privatnog istražitelja, koji je uspio otkriti vrlo zanimljive informacije o tome kako gospodin Jackson upravlja svojim poslovnim aktivnostima”, rekao je odvjetnik, pruživši im primjerke svih dokaza. Emily je gledala kako gospodinu i gospođi Jackson nestaje boja s lica dok su prebirali po papirima.

Odvjetnik Jacksonovih, koji se do maloprije činio vrlo zadovoljan samim sobom, bio je vrlo zbunjen. Nagnuo se prema svojim klijentima da potiho rasprave. Mark se zavalio u stolac i gledao kako pokušavaju smisliti plan. Njegovi odvjetnici nisu više ništa govorili; čekali su rasplet situacije.

“Ovo nema nikakve veze sa skrbništvom”, prosiktao je gospodin Abrams, pokušavajući se oporaviti od šoka.

“Zapravo, ovo itekako ima veze sa skrbništvom, gospodine Abrams.

Istragom smo otkrili da su pokojni roditelji gospođe Anderson imali pozamašnu policu osiguranja koju su položili u zakladu za njezina sina.

Njezini roditelji bili su vrlo izričiti u svojoj oporuci i naveli da novac ostavljaju Trevoru. Čini se da su odvjetnicima koji su pokušali doći do gospođe Anderson dane lažne informacije, pa nisu uspjeli obavijestiti gospođu o novcu koji je naslijedio njezin sin. Također, čini se da vas ni najmanje nije zanimalo skrbništvo nad unukom, sve do trenutka kad ste otkrili da njegov skrbnik ili skrbnica upravljaju njegovim naslijeđem.

~ 124 ~

Knjigoteka

Glorij@ Uzevši u obzir da ste bankrotirali i da ste na rubu toga da izgubite svu imovinu, ovo će imati veliku vrijednost na sudu.”

“To su gluposti”, povikao je gospodin Abrams.

“Ne, nisu. Imamo dokaze o bankrotu. I imamo svjedoke koji će se zakleti na sudu da je gospođa Jackson uvijek govorila da ne želi imati veze s unukom, no da će ga iskoristiti da se dočepa novca. Napokon, razgovarali smo s gospodinom po imenu Chris Paisley, kojemu ste platili da uhodi gospođu Anderson. Uspio se uvući na ranč gospodina Andersona, nije li tako?”

“Mi ne poznajemo tog čovjeka”, odvratila je gospođa Jackson, još bljeđa nego prije.

“Kad ste ga unajmljivali, jeste li bili svjesni da šaljete osuđenika u blizinu svojeg unuka?”

“Nisam ga unajmila!”

“Dokazi tvrde drukčije. Paisley je pristao svjedočiti protiv vas. Rekao je da ste ga unajmili da... kako li je ono rekao?” Odvjetnik je pogledao u papire. “Ah, evo ga: da iskopa bilo kakvu prljavštinu o gospođi Anderson.

Ne nađe li ništa, rečeno mu je da će dobiti još novca ako izmisli nešto protiv nje ili je smjesti u okolnosti u kojima će ispasti loša.”

Emily je raskolačila oči slušajući Markova odvjetnika. Glas mu je bio posve smiren; znao je da je situacija potpuno pod njegovom kontrolom.

Užasnula se otkrivši te grozote o svojoj bivšoj svekrvi i svekru. Znala je da im nedostaje morala, no ovo je bila posve druga priča. Nije mogla zamisliti da netko može pasti tako nisko.

Gotovo nije imala vremena razmisliti o činjenici da su njezini roditelji ostavili nasljedstvo Trevoru. Toliko su dugo bježali, a sve je vrijeme mogla imati sredstva da pruži svome sinu nešto više. Znala je da će poslije nastupiti ljutnja, no trenutačno je bila pod snažnim šokom.

“Vaše tvrdnje temelje se na glasinama, ničemu drugom, i to dobro znate. Većina tih tvrdnji bit će odbačena na sudu kao nevažna”, rekao je gospodin Abrams, pokušavajući se uhvatiti za slamku. Bio je svjestan da gubi.

“U pravu ste kad kažete da nešto od ovoga nema veze sa skrbništvom, no nema ni Trevor. Jacksoni pokušavaju dobiti skrbništvo isključivo zbog nasljedstva, a ne zbog brige za dijete. Moja klijentica dobra je majka i neće se odreći skrbništva. Ako vaši klijenti namjeravaju nastaviti sa svojim zahtjevom, morat ćemo iznijeti sve ove dokaze pred sudom. Odluče li odustati od bitke i potpisati papire, ostavit ćemo ih na miru. Smatram da je ovo iznimno velikodušno od mojih klijenata, uzevši u obzir traumu koju je moja klijentica pretrpjela. Svakako ima pravo na to da ih tuži”, zaključio je Markov odvjetnik, smrtno ozbiljan.

~ 125 ~

Knjigoteka

Glorij@ Emily je osjetila kako se u njoj budi prava nada. Odvjetnici koje je Mark odabrao zaista su bili vrhunski.

“Vraćamo se za trenutak. Trebam malo vremena da razgovaram nasamo sa svojim klijentima”, rekao je g. Abrams. Ustao je i izišao iz sobe s Jacksonima.

Mark se okrenuo prema Emily i nasmiješio se. “Imamo ih u šaci. Ovo će biti gotovo za nekoliko minuta”, uvjeravao ju je.

“Jesi li siguran?”

“Nikad nisu željeli Trevora. Htjeli su samo novac. Nemaju izbora nego priznati poraz”, rekao je. “Ne razumijem...”

“Ni ja nisam znao sve dok nisam vidio ove papire prije nekoliko minuta. Ne bih ti ovo tajio. Postao sam sumnjičav onog trenutka kad su se pojavili na ranču. Izgledali su previše očajno. Dobio sam dojam da se ondje krilo nešto više. A ti. gospođo Anderson, postala si bogata žena”, rekao je sa smiješkom.

“Ne. Moj sin je postao bogat. Nikad mu ne bih ništa uzela.”

“Nećeš ni morati.” Emily nije stigla odgovoriti na to jer su se Jacksoni vraćali. Oprezno ih je promatrala dok su prilazili stolu. Sada su se činili starijima nego maloprije; više nisu sijevali pogledom ni na koga. Štoviše, nisu ih ni gledali u oči dok su ponovno zauzimali svoja mjesta.

“Moji klijenti pristaju potpisati dokumente, pod uvjetom da vi potpišete da nećete podignuti nijednu optužbu protiv njih”, tiho je rekao g.

Abrams.

Odvjetnici su pogledali u Marka i Emily, a Mark im je kimnuo.

“Dogovoreno”, odvratili su. Sve je završilo već za nekoliko minuta, a Emily je ostala sjediti sama s Markom.

“Je li zaista gotovo?” upitala je.

“Da, više ti nikad neće moći prići. Odrekli su se svih prava na Trevora”, rekao je Mark.

“Hvala ti, Mark. Nikad ti se neću moći odužiti za ovo”, prošaptala je.

Bacila mu se u zagrljaj, dok su joj suze tekle niz obraze. Mark joj je trljao leđa, puštajući je da izbaci svu svoju tugu i radost.

“Učinio bih sve za tebe i Trevora, Emily. Sve. Mislio sam da si to već shvatila.” U očima mu je vidjela samo istinu i posve je ostala bez teksta.

Mark je bio više nego što se ikad mogla nadati.

Nije htjela razgovarati o nasljedstvu ni o tome što slijedi. Bojala se da će sada, kad je opasnost prošla, htjeti okončati njihov brak. Nije htjela da se to dogodi pa bude li se pravila blesava, možda će i on. Možda će ostati u sretnom braku do kraja života, o kakvom je oduvijek sanjala.

~ 126 ~

Knjigoteka

Glorij@ “Sada kad je ovo iza nas, možemo li krenuti na medeni mjesec?” upitao ju je.

Emily je bila sretna što Mark to predlaže, no bila je rastrgana. Htjela je odjuriti na neku romantičnu destinaciju gdje će ona i Mark ležati na plaži satima, gdje će voditi ljubav cijelu noć. Isto tako, majka u njoj htjela je ostati uz svoga sina i uvjeriti se da ih nitko neće razdvojiti, da joj ga nitko neće oduzeti.

Mark joj je vidio previranje u očima i već je bio jedan korak ispred nje.

Znao je da će htjeti biti sa svojim sinom. Poznavao ju je bolje nego što je ona bila svjesna.

“Zašto ne bismo započeli dobrim ručkom? Gotovo da nisi ni jela protekla dva dana”, rekao je.

Emily je shvatila da doslovce skapava od gladi. Stres zbog saslušanja posve joj je oduzeo apetit, a sada, kad je sve završilo, mogla je pojesti cijeli švedski stol. “Zvuči odlično. Dobro bi mi došla meksička hrana.”

“Znam savršeno mjesto”, rekao je Mark i pozvao taksi.

Odveo ju je u izvrstan meksički restorančić, a Emily je smazala punu zdjelu kukuruznog čipsa i salse. Sramežljivo se nasmijala i slegnula ramenima.

Sjedili su na plaži, dok je vjetar pirkao terasom restorana, a popili su više od jedne margarite i pojeli mnogo više hrane nego što je bilo potrebno. Emily se osjećala dobro, ali nije mogla dočekati da vidi sina.

“Možemo li ići kući večeras?” upitala je Marka.

“Najprije ti moram nešto pokazati”, odgovorio joj je. “Okej”, rekla je nevoljko.

Mark je platio račun, a potom su izišli na cestu i ponovno pozvali taksi. Kad se zaustavio ispred raskošnog hotela, Emily se trudila da sakrije razočaranje. Voli Marka i uvijek uživa u njegovu društvu, ali htjela se uvjeriti da joj je sin dobro. Htjela ga je zagrliti i držati u naručju.

Slijedila je Marka unutra i pomirila se s tim da će vidjeti sina tek idući dan. Razumjela je - Mark je bio umoran i nije htio putovati odmah.

Mark je prošao predsobljem, a potom se zaputio prema stražnjoj strani hotela te na kraju prošao kroz dvokrilna vrata. Našli su se pred golemim bazenom s toboganima, skakaonicama i fontanama. Ondje je čak bio i maleni plutajući šank.

“Bože, Mark, ovo je najveći bazen koji sam ikad vidjela”, rekla je, trudeći se da zvuči oduševljeno time što on čini za nju. No kad je vidjela takvo mjesto, koje je idealno za djecu, još ju je više zaboljelo srce. Trevor bi uživao ovdje.

“I mislio sam da će ti se svidjeti”, rekao je Mark i namignuo.

~ 127 ~

Knjigoteka

Glorij@ “Mama! Mark! Stigli ste!” Emily je začula glas svoga sina.

Naglo se okrenula i ugledala Trevora kako trči prema njoj. Za njim je išla Jasmine, a ondje su bili i Lucas, Amy, Alex i Jessica te njihova djeca.

Oči su joj se napunile suzama. Mark je znao da joj treba da bude sa sinom, stoga joj je poklonio i medeni mjesec i Trevora. Oh, nikad neće pustiti tog muškarca da ode, zaklela se. Nježno ga je poljubila u usnice, a potom se okrenula da dočeka Trevora i primi ga u naručje.

“Mama, letio sam u pravom avionu s Jasmine i sa svima. Dali su nam sok s malim kišobranom i gledali smo film. Baš je bilo dobro, mama.”

“Drago mi je, Trevore. Zvuči jako zabavno.”

“Idem još malo plivati s Jasmine. Plivamo do onog mjesta, a onda dobijemo sok u kokosu!” rekao je Trevor, drhteći od uzbuđenja.

“A što kažeš na to da me prvo malo zagrliš?” upitala ga je kleknuvši.

“Ali potpuno sam mokar, mama”, rekao je Trevor i pogledao u svoje mokre kupaće gaće.

“Nema veze. Jako si mi nedostajao.”

Trevor joj se zaletio u zagrljaj, obujmivši joj vrat svojim silnim ručicama. Emily je pomislila kako ga nikad neće pustiti iz svog naručja. No kad se Trevor počeo migoljiti, oslobodila ga je.

“Pa nije te bilo samo kratko, mama”, rekao je zbunjeno.

Mark mu je razbarušio kosu, a zatim ga je zgrabio da ga i on zagrli.

“Ljudi, poludjeli ste”, rekao je Trevor i nasmiješio se od uha do uha.

“Idem plivati.” Primio je Jasmine za ruku i pojurio dalje. Jedva je čekao da pobjegne od tih šašavih odraslih.

Emily se smijala sinovu oduševljenju. Bila je presretna što se tako lijepo zabavlja. Bila je presretna jer je on sretan. A Mark je bio zaslužan za sve to. Obožavala ga je.

“Onda se zabavi, dušo. Ja ću te paziti odavde.”

“Joj, mama, nisam mala beba”, odvratio je, gledajući je li ih tko čuo.

“Oprosti, dušo, znamo da nisi.”

Trevor je bio zadovoljan tim zaključkom pa joj se nasmiješio još jednom prije nego što je ponovno skočio u bazen. On i Jasmine zaputili su se ravno prema redu za plutajući šank.

“Jesam li ti već rekla koliko si nevjerojatan?” upitala je Marka i obavila svoje ruke oko njegova vrata.

“Mislim da nisi, nikad”, odvratio je sa seksi smiješkom.

“Ti si najbolji muškarac na svijetu. Na sve misliš, zar ne?”

~ 128 ~ Knjigoteka

Glorij@ “Mislim da bih te trebao odnijeti gore u sobu da se preodjeneš, i to odmah”, rekao je zavodljivo i privio je bliže sebi tako da osjeti njegovu erekciju.

“Mmm, eto vidiš, ti uvijek na sve misliš”, odvratila je Emily, prešavši jezikom po njegovoj donjoj usnici. Mark je tiho zastenjao i strastveno ju je poljubio, a pritom ju je zgrabio za stražnjicu i pritisnuo uza se da osjeti njegovu želju.

“Mrzim to što vas moram prekidati, ali ovo je mjesto prepuno djece, a vi ste malo pretjerali”, rekao je Lucas, neuspješno se trudeći prikriti smijeh.

Mark se konačno otrgnuo od Emily pa je dobacio bratu oštar pogled.

“Vratit ćemo se”, zarežao je, a zatim je primio Emily za ruku i poveo je prema dizalu.

“Jadni Lucase, bio si grub prema njemu”, Emily ga je zadirkivala.

“Ima sreće što nije dobio šaku u nos”, odvratio je Mark.

Mark ju je povukao u dizalo u kojem su, nasreću, bili sami. Zavukao joj je ruku pod bluzu i masirao joj grudi, dok su njegove usne proždirale njezine. Kad je dizalo stiglo na njihov kat i zazvonilo zvonce, povukao ju je hodnikom i uzeo je čim su ušli u sobu.

Nisu se vratili na bazen još nekoliko sati. Kad su konačno sišli, Lucas i Alex znakovito su gledali u novovjenčani par, a Jessica i Amy i same su kovale planove kako da ostanu nasamo sa svojim muževima, i to što prije.

~ 129 ~ Knjigoteka

Glorij@

DVADESET OSMO POGLAVLJE “

Mama, idemo”, rekao je Trevor skočivši na krevet između Marka i Emily.

“Koliko je sati?” Emily je sneno upitala sina.

“Već je osam. Moramo požuriti. Hoću doručkovati s Mickey Mouseom”, odvratio je skačući po krevetu.

“Okej, okej”, promrmljala je Emily. “Pričekaj s drugom djecom dok se ja istuširam i odjenem”, zamolila je sina. Trevor je zagunđao, no ipak je poslušao. “Što kažeš na to da ti se pridružim pod tušem i operem ti leđa?” ponudio je Mark s vragolastim osmijehom na licu.

“Ako mi se pridružiš, nećemo nikad sići, a Trevor će nas se odreći”, odgovorila je Emily.

Polako je uviđala i nezgodnu stranu toga što je njezin sin s njima na medenom mjesecu. Jučer su se preselili u drugi hotel u zabavnom parku Disneyland. Naravno, klinci su bili uzbuđeni i sretni, a i Emily je uživala.

No nije joj se pretjerano svidjelo ustajati rano nakon što vodi ljubav s mužem do kasno u noć.

S Markom se spustila u predvorje, gdje je ostatak obitelj već čekao.

Mickey Mouse obraćao se Trevoru, koji je cičao od radosti. Jasmine se smiješila jednoj od Disneyevih princeza, a odrasli su sjedili i pijuckali kavu.

“Izgledaš umorno, braco”, rekao je Alex i nakesio im se. “Zar si se prevrtao na nekome, pardon, na krevetu cijelu noć?” upitao je namignuvši Emily. Emily je porumenjela istog trenutka.

“Tko se javlja. Vidim da i ti imaš kolobare oko očiju”, odvratio je Mark.

“Hej, neki od nas nisu imali te sreće jer im je soba bila prepuna djece”, progundao je Lucas, no oči su mu imale veseli izraz.

“Hvala što ste čuvali Trevora”, sramežljivo je rekla Emily. Bilo joj je neugodno što svi znaju kako su ona i Mark proveli noć.

“Ne brini, moja nova seko, večeras ćete nam uzvratiti uslugu”, rekla je Amy i namignula Emily.

“Hej, ovo je naš dan, trebali bismo biti bez djece”, pobunio se Mark. “Žao mi je, ali pošteno je pošteno. Osim toga, ja sam najstariji. Neću dopustiti da mi od uzmete slobodnu noć dok sam ovdje”, rekao je Lucas i lagano udario Marka šakom u rame.

~ 130 ~

Knjigoteka

Glorij@ Mark je morao priznati poraz.

Uskoro je cijela obitelj prošla kroz vrata u Disneyland, a dječje oduševljenje bilo je neprocjenjivo. Zaista je vrijedilo i nedostatka sna i odricanja od intimne noći.

Dvoje najstarijih, Jasmine i Trevor, vrludali su pogledom na sve strane, a veselile su ih brojne trgovine sa suvenirima i slatkišima.

“Mogu li dobiti sladoled?” upitala je Jasmine.

“Naravno”, rekao je Lucas pa ih je poveo u slastičarnicu namještenu u stilu pedesetih godina prošloga stoljeća.

“Ali Lucas, tek je deset ujutro”, pobunila se Amy. “Na odmoru smo. Nema pravila”, odvratio je, a Amy se nasmijala.

“Evo zašto je Jasmine pitala njega, a ne mene”, rekla je.

“Ako niste primijetili, Trevor me nije ni pogledao. Samo je otišao za Lucasom i Jasmine”, Emily je rekla s osmijehom.

Dan je mogao biti grozan. Mogli su joj oduzeti dijete. No umjesto toga nalazila se na najčarobnijem mjestu na svijetu, sa svojim sinom, Markom i ostatkom obitelji Anderson. Danas je ništa ne može uzrujati. Čekaj malo, ispravila se, smijući se sama u sebi. Ovo je drugo najčarobnije mjesto na svijetu, nakon Markova kreveta, no to mjesto nije prikladno za sve ostale.

“Evo, djeca su dobila što su poželjela, a sad je vrijeme da se nekome ispraši tur u vožnji Buzza Svjetlosnog”, rekao je Lucas vrativši se s djecom.

I on je u ruci imao golemi sladoled.

“Prihvaćam tvoj izazov, braco”, rekao je Mark.

“Zar to nije dječja vožnja?” upitala je Jessica zbunjeno gledajući u svoju brošuru pa u dečke.

Braća su joj uputila pogled sažaljenja. “Potrebno je imati vještine da pobijediš izvanzemaljce, draga, vještine”, dodao je Alex pridruživši se Lucasu i Marku koji su poveli mališane na vožnju. Djeca su uživala i još su triput tražila da se iznova voze.

Nakon toga nastavili su istraživati zabavni park, vozeći se na svakoj napravi za koju su bili dovoljno visoki.

Jasmine je ubrzo navukla odjeću princeze koju su kupili u butiku Bibbidi Bobbidi i skakutala je uokolo s osmijehom od uha do uha. Kad joj je prišao zaštitar s molbom da mu da svoj autogram, Jasmine se ozarila.

“Smijem li dobiti vaš autogram, princezo?” “Želite da se potpišem u vašu knjižicu?” Jasmine je upitala.

“Da, naravno! Volim skupljati autograme princeza”, odgovorio je.

~ 131 ~

Knjigoteka

Glorij@ Jasmine je uzela njegovu kemijsku i napisala svoje ime. Sva je blistala kad su pošli dalje.

“Tata, on je mislio da sam prava princeza”, rekla je zapanjeno kad se Lucas sagnuo da je podigne.

“To je zato što jesi prava princeza”, odvratio je Lucas.

Emily, Amy i Jessica rastopile su se kad je Jasmine naslonila glavicu na očevo rame, pogleda prepuna radosti.

Obitelj je provela ostatak dana vodeći djecu tamo-amo po zabavnom parku. Trevor je inzistirao na tome da triput ode na vožnju Indiane Jonesa, a Jasmine je pak htjela u Ukletu kuću. Međutim, cijelu je vožnju provela skrivajući glavicu na očevim prsima.

Kad su se konačno vratili u svoje hotelske sobe, nitko nije imao snage ni za što osim za spavanje. Propješačili su barem petnaest kilometara, odrasli nisu imali kolica kao što su imala djeca. Stoga je bilo teško reći tko je na kraju dana bio umorniji, djeca ili odrasli. Jadni Lucas i Amy nisu iskoristili svoju slobodnu noć.

Idući dan braća su se zaputila kući, a sa sobom su povela Trevora.

Naime, Marku je trebalo barem nekoliko noći nasamo sa svojom novopečenom mladenkom. Imao je planove za egzotičan provod. * * *

Obitelj se ukrcavala u limuzinu koja ih je vozila na aerodrom, a Emily im je mahala. Ona i Mark ići će komercijalnim letom jer će braća uzeti mlažnjak. Kad su stigli na putnički terminal, Emily je shvatila, na vlastito oduševljenje i radost, da putuju u odmaralište u Mazatlán. Nikad nije bila u Meksiku.

Njihov apartman na tom luksuznom mjestu imao je balkon s kojeg je pružao panoramski pogled na Tihi ocean te na privatni bazen. Ondje je bila i masažna kada, skrivena u kutu, u kojoj su se oboje mogli opustiti i promatrati zvijezde.

Emily je opipala svilenu posteljinu na krevetu. Jedva je čekala da se zavuče unutra s Markom. Prišao joj je sleđa i obavio svoje ruke oko njezina struka. Počeo joj je dirati ravan trbuh i polako se uspinjao prema grudima koje su gorjele od želje da ih dotakne.

Grickao joj je i lizao vrat, a ona se izvijala unatrag prema njemu.

Jednom je rukom klizio niže pa ju je stao trljati preko hlačica. Emily je osjetila kako se toplina nakuplja u njezinu središtu.

Pokušala se okrenuti licem prema njemu, no on ju je zarobio. Zavukao joj je ruku u hlačice i ubrzo pronašao njezino nabreklo, osjetljivo tkivo,

~ 132 ~

Knjigoteka

Glorij@ dok se njegova druga ruka nastavila igrati njezinim bradavicama. Usne i jezik i dalje su mu bili na njezinu vratu.

“Molim te, Mark, hajde.” Mark je zastenjao, ali nije dao da bude po njezinu. Trljao ju je sve dok se nije stala rastapati u njegovim rukama, a potom je još jednom zapalucao jezikom, pokrenuvši niz drhtaja koji su joj zatresli cijelo tijelo. Tek kad ju je nježno posjeo na krevet, mogla mu je vidjeti lice.

Emily je uzdahnula od užitka. Tijelo joj je bilo opušteno i zadovoljeno.

Ovaj je čovjek znao preokrenuti njezin svijet u samo nekoliko minuta.

Ipak, ponovno je osjetila požudu jer se našla licem točno ispred njegove erekcije. Mark nije rekao ništa, no ona je mogla jasno vidjeti kakav utjecaj na njega imaju njihove igrice.

I točno je znala kako će mu pružiti olakšanje. Polako mu je počela otkopčavati hlače, a on je primio njezinu ruku da je zaustavi.

“Ovo je bilo samo za tebe”, rekao joj je, trudeći se svladati požudu.

Emily mu se samo nasmiješila, a potom mu je odgurnula ruku i nastavila otkopčavati hlače. “A ovo će biti samo za tebe”, rekla je i stavila njegovu nabreklu muškost duboko u usta. Mark je zastenjao od zadovoljstva i primio je za glavu.

Emily ga je primila još dublje, uživajući u vrućem, pulsirajućem udu koji joj je punio cijela usta, sve do grla. “Emily, ne mogu se...” počeo je stenjati. Emily je osjetila kako mu tijelo podrhtava, a njegova tekućina slila joj se niz grlo. Polizala ga je cijelom dužinom i nježno grickala glavić prije nego što je konačno pustila da joj klizne iz usta.

Mark se srušio na krevet, povukavši je sa sobom. “Volim te”, rekao je tiho, milujući joj kosu.

Emily se umirila i pustila da je preplave te divne riječi. Pogledala mu je duboko u oči, kako bi vidjela je li se uspaničio. No Mark se samo nasmiješio i nježno joj poljubio usne.

“Oh, Mark, volim te više nego što možeš zamisliti”, rekla je.

Ležali su tako zagrljeni još neko vrijeme, uživajući jedno u drugome.

“Umirem od gladi”, konačno je rekla Emily, a njezin je trbuh to potvrdio. Mark se nasmijao i povukao je da ustane.

“Hajdemo se istuširati na brzinu, a zatim krećemo u istraživanje”, rekao je, osjećajući se kao da je napunio svoje baterije.

“Zvuči izvrsno.” Njihovo tuširanje nije bilo na brzinu, ni najmanje, no Emily nije marila. Kad je u Markovu naručju, gladna je samo njegova tijela.

Poslije su se spustili u grad. Emily je bila očarana raznim trgovinama i nakrcala je Marka suvenirima. Htjela je svima kupiti dar. Mark je bio vrlo

~ 133 ~

Knjigoteka

Glorij@ strpljiv, a čak je pristao nositi veliki slamnati šešir koji je ona kupila za njega. Novopečeni mladoženje, rekao je, moraju se malo žrtvovati. Šetali su plažom na svježem večernjem zraku, puštajući da im topla morska voda oplakuje stopala. Uživajući u mjesečini i osluškujući smijeh što je dopirao sa svih strana, sve su se vrijeme držali za ruke. Emily se osjećala dragocjenom i voljenom.

Nije htjela napustiti ovaj komadić raja.

Večerali su uz svijeće, na terasi malenog restorana uz more. Dok su se valovi ritmično razbijali o obalu, Emily je uživala o novootkrivenoj sreći.

Pogledala je uokolo i opazila druge parove kako sjede priljubljenih glava. Neki su si međusobno šaputali nježne riječi, a drugi su se grlili.

Mjesto je djelovalo poput afrodizijaka.

Dok su se vraćali u apartman, Emily je osjetila kako njezina unutrašnjost izgara od iščekivanja. Nije mogla vjerovati da osjeća toliku želju prema svojem mužu. Kad nisu vodili ljubav, ona je razmišljala o tome. Bila je spremna pasti u njegovo naručje bilo kada i znala je da je ono što imaju sasvim posebno.

Mark je naručio šampanjac i jagode u sobu i sada su ležali na krevetu, pijuckali i jeli, dok su njihovim tijelima curili sokovi. Mark je polako počeo lizati kapljice s Emilyna tijela.

Disanje joj se ubrzalo kad je Mark zaronio među njezine grudi i posisao slatki sok. Nježno ju je razodijevao, ljubeći svaki pedalj kože.

Emily je bila spremna primiti ga u sebe.

Njegove usne klizile su njezinom golom kožom, a ona se naježila od užitka.

“Mark”, zastenjala je.

Mark je sada usnicama klizio natrag, sve do njezinih usana. Gurnuo joj je jezik u vlažne predjele usta i uživao u drhtaju koji joj je prožeo tijelo.

Rukom je potražila njegov ukrućeni ud pa ga je trljala preko tkanine koja ga je zaklanjala od pogleda.

Strgnuo joj je ostatak odjeće i legao na nju. Zavukao se u njezine vlažne nabore i gurnuo što je dublje mogao. Emily ga je obujmila nogama i započeo je svoje ritmično kretanje.

Vodio ju je prema vrhuncu, a potom je stao, produljujući agoniju i sebi i njoj.

Emily je klizila noktima niz njegova leđa, moleći ga da nastavi.

“Strpljenja”, Mark je šapnuo, grickajući joj vrat.

Pridigao se na ruke da joj ga može gurati dublje, a ona je kružila jezikom po njegovim snažnim prsima, mameći mu uzdahe. Napokon, dao

~ 134 ~

Knjigoteka

Glorij@ joj je što je htjela, što su oboje htjeli - priljubio je svoje usnice uz njezine i ubrzao ritam.

Emily je svršavala, izvikujući njegovo ime dok su je valjali valovi zadovoljstva. “Mark”, ponovila je kad su je vlastita osjetila odvela preko ruba.

Mark je eksplodirao u njoj, neprekidno pulsirajući. A potom je legao, pritišćući je svojoj težinom. Emily to nije smetalo. Mogla bi tako ležati zauvijek.

Ponovno je usnula u muževim rukama, pomirena sa svijetom.

~ 135 ~ Knjigoteka

Glorij@

DVADESET DEVETO POGLAVLJE

N

“ emoj se bojati.” Mark je nagovarao Emily na parasalling.

Emily je bila prestravljena. Mislila je da joj je muž potpuno poludio.

Zašto muškarci nameću luđačke pothvate ljudima koji su razumniji od njih? Nije imala ni najmanju želju biti svezana za leteću plahtu, kako je to nazivala. Nalazili su se na brodu, na prelijepom oceanu, a Marku je sinula ideja o parasailingu.

“Vjeruj mi, uživat ćeš. Nijedno iskustvo nije ravno tome”, tvrdio je.

I prije nego što je Emily postala svjesna što se zbiva, našla se svezana remenjem za padobran.

“Ne mogu ja ovo, Mark”, rekla je u panici.

“Bit će ti žao ako odustaneš. Zatvori oči i najstrašniji dio bit će gotov za sekundu”, rekao je, a potom ju je pljesnuo po stražnjici, što je Emily još više razljutilo.

Bijesno ga je pogledala. Prvo helikopter, a onda ovo! Mark je dao znak skiperu. Nije joj dao vremena da se predomisli; brod je već iduće sekunde naglo ubrzao, a Emily se počela uzdizati u zrak.

Ostala je bez daha kad je uzletjela. Štoviše, počela se smijati od zadovoljstva koje joj je pružao let nad Pacifikom. No neće to priznati Marku, naravno. Ionako je bio dovoljno samouvjeren.

Mark je vidio radost na Emilynu licu pa je zamolio skipera da je dulje održi u zraku. Znao je da će joj se svidjeti čim pokuša. Prvi korak uvijek je najteži, u svakoj pustolovini.

Kad je skiper usporio, spuštajući Emily na površinu, vidio je razočaranje na njezinu licu. Kad se ponovno našla na brodu, Mark ju je upitao je li uživala. Emily se pokušavala praviti mrtva-hladna, ali ubrzo je odustala, bacivši mu se u zagrljaj i zahvaljujući mu što ju je nagovorio.

“Makni taj samozadovoljni smiješak s lica”, rekla mu je. Sada je ona njega pljesnula po guzi, iz osvete.

“Ništa nisam rekao”, branio se Mark.

“I ne moraš. Tvoje lice sve govori.”

“Oprosti zbog toga”, rekao je, još uvijek s istim smiješkom na licu.

Emily je odustala od pretvaranja da se ljuti. Previše se zabavljala da bi gubila vrijeme na to.

“Hoćeš li ići opet?”

~ 136 ~

Knjigoteka

Glorij@ “Mogu li?” upitala je uzbuđeno.

“A što kažeš na to da idemo zajedno?”

“To zvuči savršeno.” Posada ih je podignula u zrak i ubrzo su se primili za ruke. Uzbuđenje je sada bilo još veće jer je Mark pokraj nje.

“Pogledaj onamo”, Mark je rekao.

Emily je okrenula glavu i zamalo ostala bez daha kad je opazila jato dupina koji su skakali iz vode. Te nevjerojatne životinje uzdizale su se visoko u zrak i činilo se kao da skakuću morskom površinom. Međusobno su komunicirali pa su izgledali poput djece koja se igraju.

Kad su se ponovno našli na brodu, Emily je ponovno bila razočarana.

Otkrila je svoju novu omiljenu aktivnost i nije htjela da završi.

“Možemo li ovo ponoviti sutra?” upitala je. Mark se samo nasmijao.

“Idući put kad nešto ne budeš htjela raditi, sjeti se ovog trenutka.

Možda se više nećeš tako odupirati”, rekao je uz smijeh.

Emily se pravila da nije čula taj komentar.

“Ja sam žena za pustolovine”, rekla je poslije kad su išli na ronjenje.

Počela je pobjeđivati vlastite strahove.

Emily je promatrala prostranstvo pod sobom i povukla Marka za ruku. Ispod njih je plivala morska kornjača. Mark ju je odveo dalje i pokazao joj jata šarolikih riba koja su plovila jedno za drugim.

Kad su konačno izronili, oboje su bili smežurani. Ručali su pod suncobranom i mazali svoju izmorenu kožu.

Dok su sjedili za stolom, prišao im je mali glazbeni sastav i zasvirao serenadu. Emily je bila oduševljena. Posegnula je za torbicom i dala im napojnicu.

“Hvala vam”, rekla im je.

“Ne, hvala vama, lijepa señorita.”

Nakon toga im je prišla i prodavačica ruža, a Mark je kupio sve do jedne. Emily se sva zarumenjela kad su ostali gosti zapljeskali, razdragani romantičnom gestom.

“Ti si previše lijepa da bi dobila samo jednu ružu.”

“A ti si previše romantičan da bi bio stvaran.” Emily se nagnula preko malenog stola i nježno ga poljubila.

“Jesi li spremna za povratak u sobu?” upitao ju je.

“Itekako sam spremna, ali obećao si mi romantiku i želim ići na ples.”

“U pravu si. Mogli bismo malo uživati u bazenu, a zatim te vodim u klub na salsu”, rekao je i podigao obrve. Ubrzo su ležali pokraj bazena i hvatali posljednje zrake sunca, a zatim je sunce zašlo, obojivši nebo veličanstvenim bojama.

~ 137 ~

Knjigoteka

Glorij@ Kad su se vratili u sobu, Mark ju je ponovno pokušao nagovoriti da ostanu ondje, no Emily je ostala čvrsta u svojem naumu da ode plesati.

Odveo ju je u zadimljeni klub, a Emily je bila zahvalna što je bilo mračno zarumenjela se kad je vidjela način na koji su ljudi oko nje plesali.

“Zaplešimo”, Mark joj je promuklo šapnuo na uho. Emily ga je slijedila na plesni podij i pala u njegovo naručje.

Mark je tada započeo igru zavođenja, a ona je rado sudjelovala.

Njegove ruke trljale su joj leđa i bokove, penjući se prema grudima, a usne su mu klizile njezinim vratom, putujući prema usnama, sve dok im se jezici nisu pronašli i isprepleli.

“Mark, zbog tebe se osjećam tako...” Ostala je bez daha kad je ponovno pritisnuo svoje usne na njezine. Ona je spustila ruke niže te ga je primila za bokove i privila bliže sebi. Mark je stenjao dok je oponašao pokrete vođenja ljubavi, ondje na plesnom podiju.

Poigravali su se jedno drugim, iščekujući noć koja je pred njima, nakupljajući požudu u sebi. Kad se konačno spoje, to će biti prava eksplozija.

“Moramo ići. Zaboravit ću da sam na javnom mjestu”, Mark joj je muklo zastenjao na uho i polizao joj usnu školjku.

“Ako si ti spreman, i ja sam”, rekla je maznim glasom, a potom se protrljala bokovima o njega kako bi testirala svoju moć nad njim. Sudeći prema njegovoj reakciji, imala je popriličnu kontrolu. Mark, s druge strane, polako ju je gubio.

Izveo ju je iz kluba i pozvao taksi. Nije imao strpljenja za dugu šetnju do apartmana.

~ 138 ~ Knjigoteka

Glorij@

TRIDESETO POGLAVLJE

Emily je probudio miris svježe skuhane kave i vruće hrane. To joj je zaista

trebalo nakon uzbudljivog jučerašnjeg dana i noći. Ustala je iz kreveta i navukla svoj svileni ogrtač. Osjećala se neopisivo ženstvenom, unatoč glasnom kruljenju vlastitog želuca.

“Kako si spavala, ljepotice?” upitao ju je Mark pridruživši joj se za stolom. Usta su joj već bila prepuna hrane pa je morala progutati da mu može odgovoriti.

“Stalno sam se budila zbog nekog razloga”, zadirkivala ga je.

“Ne mogu zamisliti da bi netko bio tako bezobrazan da te budi.”

“Ipak, moram priznati da sam zadovoljna zbog toga. To je nešto zbog čega se itekako isplati gubiti san”, rekla je i zavodljivo mrdnula bokovima.

“Mogli bismo onda pokušati ponovno.”

“Treba mi hrana”, rekla je zadovoljno i zagrizla u sočni mango. Sokovi su joj potekli niz bradu, a Mark se odmah stvorio pokraj nje da usisa kapljice.

“Ne mogu te se zasititi”, zastenjao je pa ju je odnio na krevet. Ostali su ondje vrlo dugo.

Začudo, ostalo im je dovoljno snage da provedu ostatak dana na plaži.

Mark joj je pokazao još neka zanimljiva mjesta, odveo je na romantičan ručak i, naravno, na parasailing. Kad su se vratili u hotel, Emily je ponovno bila spremna za krevet. Nije mogla zamisliti bolji medeni mjesec. * * *

Dok su pakirali kovčege, Emily je osjetila kako je obuzima tuga. Kako će se sad vratiti u stvarni svijet? Uživala je nasamo s Markom i bojala se povratka redovnom životu, gdje će izgubiti dio čarolije koju su dijelili.

Vožnja do aerodroma protekla je u tišini. Emily je pogledom upijala krajolik. Mark joj je vidio razočaranje na licu i nježno joj je trljao leđa dok su se vozili ulicama Mazatlana.

U jednom trenutku vidjela je dvoje ljudi na parasailingu i uzdahnula.

Vrlo bi lako mogla ostati ondje još jedan tjedan, pa čak i cijeli mjesec.

Ispravak. Mogla bi ostati pod uvjetom da je i njezin sin s njom. Već joj je nedostajao, a to joj je činilo povratak kući mnogo podnošljivijim.

~ 139 ~

Knjigoteka

Glorij@ Stigli su na aerodrom i smjestili se u avion u tren oka. Stjuardesa im je ponudila piće i ubrzo su uzletjeli. Emily je potekla suza niz obraz dok je gledala kako Tihi ocean polako nestaje ispod niskih oblaka.

“Dovest ću te opet kad god budeš htjela”, Mark ju je pokušavao utješiti.

“Nije u tome stvar, Mark. Nego... bilo mi je tako divno biti s tobom nasamo.”

“Imat ćemo dovoljno vremena da budemo i dalje nasamo.”

“Obećavaš?”

“Malena, molit ću te da mi ne zbrišeš nekamo sama”, rekao je i vragolasto se nasmiješio. Dio njezine napetosti i tuge nestao je čim je pogledala Marku u oči. Možda sve ostane isto, unatoč stvarnosti koja će ih ometati.

“Jednostavno sam...” Emily nije znala kako da dovrši rečenicu.

“Znaš da mi možeš sve reći, zar ne?” Mark je strpljivo čekao da nastavi.

Reći ću, pa što bude.

“Gle, vjenčali smo se zbog skrbništva nad Trevorom, ali sada...” Kako da dovrši tu rečenicu?

Mark se naslonio i promatrao je. Izraz na njegovu licu nije govorio ništa. Želi li se on izvući iz tog braka? Čeka li da ona prva nešto kaže?

Emily nije htjela da njihov brak završi. Možda nisu počeli kako su trebali, ali ona ga voli, a i on je rekao da voli nju. Je li to dovoljno?

“Zar ne želiš biti u braku sa mnom, Emily?”

Emily se osjećala kao životinja stjerana u kut. Nije znala kako da se izvuče. Zar ne bi bilo najbolje da mu kaže istinu? No prije nego što je stigla išta reći, Mark je uzdahnuo i nastavio govoriti.

“Otkrili smo da imaš veliko nasljedstvo. Vrlo se lako možeš brinuti za Trevora i sebe. To mi se ne bi svidjelo, ali poštivao bih tvoju odluku, kakva god ona bila.” Izgledalo je kao da je teškom mukom izgovorio te riječi.

Nije se činilo da želi da ona ode. U njoj se probudila nada dok je gledala bol na njegovu licu. Vlastiti joj strah nije dao da mu prizna kako očajnički želi ostati s njim. No više od toga bojala se da ga ne izgubi.

“Sviđa mi se ovdje gdje jesam”, promrmljala je. Time nije otkrila mnogo.

Mark je podignuo jednu obrvu i čekao da nastavi. Kad nije ništa rekla, uputio joj je blagi smiješak. “Onda dobro, nemojmo dirati lava dok spava.”

Molim? “Nemojmo dirati lava dok spava?” konačno je rekla.

~ 140 ~

Knjigoteka

Glorij@ “Da. Dobro nam je. Ja sam sretan s tobom i ti si sretna sa mnom. Stoga pustimo sve kako jest.” Mark je izgledao zadovoljan svojim zaključkom.

Kako jebeno romantično, pomislila je Emily. Ipak, nije ni ona njemu dala više.

“U redu. Nećemo dirali lava dok spava”, rekla je, s blagim sarkazmom.

“Dobro. Drago mi je da smo to riješili”, promrmljao je Mark, upravo u trenutku kad im je prišla stjuardesa.

Naručili su piće, a potom je Emily naslonila glavu na na Markovo rame, a on ju je zagrlio i privio uza se. Da, neka sve bude kako jest. Nema potrebe raspravljati o nečemu o čemu ni ona ni on nisu htjeli raspravljati.

Bilo joj je dovoljno što je udana za njega i što ima siguran dom.

Napetost u njoj je popustila. Prespavala je ostatak leta.

~ 141 ~ Knjigoteka

Glorij@

TRIDESET PRVO POGLAVLJE

Trevor je bio u vrtu; igrao se sa psićima. Mark ih je naganjao vrtnim

crijevom, a Trevor je trčao, radosno cikćući, a dva krupna štenca pratila su ga u stopu. Kad ih je Mark poprskao vodom, štenci su zalajali, a Trevor je pao na tlo, smijući se. Štenci su mu odmah stali lizati lice, a Emily nije mogla, a da se i ona ne nasmije.

Nevoljko se odrekla fantazije koju je doživjela s Markom u Meksiku, no otada je prošao već cijeli mjesec, a situacija je bila sve bolja, iz dana u dan. Mark se nije udaljio od nje kao što je strahovala. Naprotiv, neprestano je smišljao izlike da se vrati u kuću i ukrade pokoji poljubac ili samo da čavrlja s njom dok ona radi u kuhinji.

Imala je tajnu koju je htjela podijeliti s Markom, no htjela je pričekati dok ne bude sigurna u to kako će on reagirati. Mislila je da će biti sretan kad sazna, no djelić nje još uvijek je bio malo nesiguran. Pomilovala je svoj trbuh, koji je još uvijek bio ravan. Već se osjećala zaštitnički prema djetetu koje je raslo unutra.

Obožava svog sina, a zna da će i ovo dijete voljeti istom snagom ljubavi. Ni najmanje nije sumnjala u to da će Mark biti divan otac. Nikad neće biti razočaran svojim djetetom i uvijek će im htjeti poklonili svoje vrijeme.

Njezina dva omiljena muškarca uletjela su u kuhinju, mokri do kože i toliko se smijući da su im suze navirale na oči. Bilo je divno vidjeti čistu radost na Trevorovu licu. Njezin bivši muž ubijao je svaki trag zadovoljstva u njihovu domu. Neprestano je vikao na Trevora jer ga prekida ili ga je jednostavno tjerao od sebe. Taj je čovjek uvijek bio usredotočen samo na igranje sa svojim bogatim prijateljima. Poput njega, ni oni nisu htjeli raditi; svi su se samo htjeli zabavljati, a žena i dijete nisu se uklapali u tu definiciju. Žalila je što ga nije ostavila mnogo prije njegove smrti. Da je znala da postoje muškarci poput Marka, sigurno bi to učinila. I ona i Trevor zaslužuju mnogo više nego što im je pružao njezin bivši muž. Zaslužuju čovjeka kao što je Mark.

“Zaprljat ćete mi cijeli pod”, prekorila ih je, trudeći se da zvuči strogo.

Pokušavala je nabaciti ozbiljan izraz lica, no raznježila se vidjevši njihove tužne poglede. “Idite oprati se i vratite se s krpom za brisanje podova”, rekla je sa smiješkom.

Mark i Trevor su odjurili prije negoli im zada još posla.

~ 142 ~

Knjigoteka

Glorij@ Nije im htjela dopustiti da misle kako mogu napraviti nered i kako će ona trpjeti da živi u blatu. Ipak, dok je osluškivala zvuk njihova smijeha na stubištu, pomislila je kako bi radije živjela u blatu nego u domu u kojem nema radosti.

Vratila se kuhanju večere i dalje se smješkajući. Posljednjih je dana imala strašne mučnine pa nije mogla pripremati doručak za radnike.

Premda se nitko nije žalio, Emily nije bila zadovoljna sobom. Njezin je posao bio kuhanje i to što je u braku sa šefom ne znači da olako shvaća svoje dužnosti.

Stoga se iskupila dečkima tako da im je pripremala vrlo posebne večere i davala im i ukusne ostatke za poslije. Rekli su joj da im i ne treba doručak budu li dobivali tako obilne večere.

Mark joj je prestao uplaćivati plaću i imenovao ju je korisnicom svih svojih bankovnih računa. Emily je inzistirala na tome da računi ostanu odvojeni, no Mark nije htio ni čuti. Što je njegovo, to je i njezino, rekao je.

No još se nije priviknula na to. Također, nije htjela dirati sinovo nasljedstvo pa je pustila Marku da ga položi u uzajamni fond. Kad Trevoru dođe vrijeme za fakultet, imat će dovoljno novca.

Mark ju je obavijestio da traži novu kuharicu zato što želi provoditi više vremena sa svojom ženom. No Emily je to tvrdoglavo odbila. Nekoliko je žena došlo na razgovor, ali ona je svakoj pronašla manu. Uz to, neke su bile vrlo privlačne i nije htjela da svakodnevno budu u blizini njezina muža.

Emily nije bila ljubomoran tip osobe, no zašto bi u svoj dom dovela zamamnu ženu, pogotovo sada kad postaje krupnija?

Znala je da bi bilo lijepo da joj netko pomaže u kuhinji, osobito zato što se ne osjeća dobro u posljednje vrijeme, ali obožava svoj posao i bojala se da će je na kraju potpuno istisnuti dopusti li nekome drugom da ondje radi.

Donijela je odluku; pojavi li se savršena osoba, to je to. Ako se ne pojavi, njezin će se muž morati pomiriti s time da ne viđa svoju ženu dovoljno.

Radnici su ove večeri odlučili da će roštiljati u svojoj kućici pa im je Emily pripremila salate i poslala Marka i Trevora da im ih odnesu. Rekli su joj da im ne mora ništa pripremati, ali ona bi se osjećala krivom ako im ništa ne pošalje.

I tako su Emily, Mark i Trevor večerali sami u kuhinji - što se na tako velikom ranču nikad ne događa. Emily se opustila i pojela je svoj prvi pravi obrok u nekoliko tjedana.

“Mama, ti i Mark sada ste vjenčani, zar ne?” upitao je Trevor.

~ 143 ~

Knjigoteka

Glorij@ “Da, bebice, jesmo”, odgovorila mu je. Očito je Trevor bio prilično smeten jer nije primijetio kako ga je nazvala.

“Znači li to da ostajemo ovdje zauvijek?” ponovno je upitao, gledajući u svoj tanjur. Emily nije bila sigurna na što Trevor cilja svojim pitanjima.

“Da, Trevore”, rekao je Mark umjesto Emily.

Trevor se nasmiješio Marku, a Emily nikad nije vidjela tako sretan izraz na sinovu licu.

“Znači li to da si ti sada moj tata?” sramežljivo je nastavio Trevor.

Emily je zadržala dah, ne znajući što da kaže na to.

“Ja sam tvoj tata ako ti to želiš”, rekao je Mark, s emocijama u glasu.

“Mogu li te onda zvati tata?”

Iduće Markove riječi imat će snažan utjecaj na Trevora. Ili će ga razveseliti ili će ga slomiti. Emily je ponovno zadržala dah.

“Bio bih najsretniji i najponosniji na svijetu”, odgovorio je Mark i raširio ruke prema Trevoru. Njihov sin skočio je sa stolca i bacio se Marku u zagrljaj. Mark ga je snažno privio na prsa.

“Volim te, lata”, Trevor je rekao, a suza mu je pobjegla iz oka.

“I ja tebe volim, sine”, rekao je Mark, ne puštajući ga iz naručja. Emily nije mogla ostati po strani; ustala je i zagrlila obojicu. Sada su bili prava obitelj. I zato više ne može čuvati tajnu.

“A bi li volio imati brata ili sestru?” upitala je Trevora.

“Mislim da bi to bilo okej”, rekao je njezin sin, nakon kraćeg razmišljanja.

“Mislim da bi bilo itekako okej”, rekao je Mark. “Želiš li raditi na tome?” rekao je i podigao obrve.

“Ne moramo raditi na tome”, prošaptala je i spustila je ruku na svoj trbuh. Mark je raskolačio oči kad je shvatio što mu je rekla.

“Zaista?” rekao je oduševljeno. Emily je kimnula glavom. Mark je skočio sa stolca i podignuo Emily u naručje.

Smijao se, vrteći je kuhinjom. Emily se zavrtjelo u glavi i molila ga je da je spusti.

“Oprosti, jesi li dobro?” upitao ju je, trljajući joj leđa.

“Dobro sam, Mark. Ali ubuduće malo manje vrtnje”, rekla je s osmijehom. Mark joj je uzvratio osmijeh.

“Jedva čekam da kažem cijeloj obitelji”, rekao je uzbuđeno. “Ne samo da sam dobio sina, već ću dobiti i drugo dijete. Hvala ti na svemu što si donijela u moj život.”

“Ne, ja tebi moram zahvaliti. Toliko si nam dao, a što je najvažnije, pretvorio si nas u pravu obitelj.”

~ 144 ~

Knjigoteka

Glorij@ “Onda se složimo u tome da smo stvoreni jedno za drugo”, rekao je.

Dovršili su večeru, a potom su sjeli pokraj kamina i gledali film. Večer je završila savršeno, uz smijeh i maženje na kauču. Život je lijep.

~ 145 ~ Knjigoteka

Glorij@

TRIDESET DRUGO POGLAVLJE

D

“ obro jutro, mlada damo. Čujemo da vam moramo čestitati.” Joseph, koji

se neočekivano pojavio u kuhinji, smiješio se od uha do uha.

“Hvala, Josephe. Da, za osam mjeseci dobit ćete novo unuče.” Emily se ozareno nasmiješila.

Joseph ju je ispravio. “Već imam novo unuče jer je Mark predao zahtjev za posvajanjem tvog prekrasnog dječaka. Ali za osam mjeseci dobivam još jedno unuče.”

Emily je bila presretna što je obitelj Anderson tako toplo prihvatila njezina sina. Da joj se išta dogodi, on će i dalje biti dio te obitelji i oni će se uvijek brinuti za njega. To je bio najljepši dar koji ijedna majka može primiti.

“Hvala što si tako dobar, Josephe. Nikad nećeš moći pojmiti koliko sam ti zahvalna što ste me primili da radim ovdje. Ne postoje riječi kojima bih opisala svoju zahvalnost.” Emily je morala stati jer joj se od silnih emocija nakupila knedla u grlu.

“Oh, Emily. Ja sam taj koji je zahvalan. Ti si unijela svjetlo u ovu kuću, svjetlo kakvog ovdje nije bilo otkad je moja baka napustila ovaj svijet. Ti si prava radost, a tvoj Trevor je zraka sunca. Tako sam sretan što je moj dječak bio dovoljno pametan da te zadrži uz sebe”, rekao je Joseph i sam boreći se s emocijama, a potom joj je prišao i čvrsto je zagrlio.

I Emily je njega čvrsto zagrlila, oslonivši glavu na njegova prsa dok ju je on tapšao po leđima. U tom trenutku osjetila je kako joj silno nedostaje otac. Nije mogla zaustaviti potok suza koji joj se stao slijevati niz obraze.

Rekla je da su hormoni krivi za to.

Joseph i njezin otac, koji je bio sitan čovjek, izvana su bili različiti kao noć i dan, no obojica su bila jednako blagoslovljena vrlinama poput dobrote i velikodušnosti. Nedostajala joj je i majka. I zato je bila sretna što je pronašla Josepha i Katherine. Oni će njezinu sinu biti divni djed i baka, a njoj divni svekar i svekrva.

“Oprosti, Josephe. Nisam planirala ovako cmizdriti”, rekla je odmaknuvši se, a zatim je otišla do sudopera da se umije i pribere.

“Ah, djevojčice, sve je u redu. Katkad se treba dobro isplakati. Poslije sve bude bolje”, rekao je uz osmijeh.

“Da, čini se da je tako.” I Emily se nasmiješila.

~ 146 ~ Knjigoteka

Glorij@ “Nego, navratio sam da kažem Marku da sam mu našao savršenu kuharicu i domara pa mi je on rekao ove krasne vijesti”, nastavio je Joseph.

Emily se ukočila. “Tko je ta kuharica?” upitala je. Na koncu, Joseph je bio taj koji je zaposlio nju. Nipošto nije htjela da se onuda po cijele dana mota mlada žena.

“Riječ je o bračnom paru. Godinama su radili za tvrtku Anderson, no sada žele nešto posve drukčije. Rekao sam im da Mark treba novu kuharicu, a oni su me pitali treba li nam i domar. Budući da je imanje ovako veliko, bit će pravi blagoslov dobiti još dvoje ljudi da žive ovdje, osobito sada kad se obitelj širi”, objasnio je Joseph.

Emily je znala da je to sebično od nje, no nije htjela dijeliti kuću s još dvoje ljudi. Bilo joj je drago što je Edward ondje, i on uvijek posluje njihovu privatnost. Uz to, većinom nisu ni primjećivali tla je ondje. Bit će joj mnogo teže očuvati privatnost s mužem kad se k njima useli još dvoje ljudi.

“Mark ima kolibicu točno iza ugla. Mogu živjeti ondje, a novopečeni bračni par neće morati dijeliti svoj prostor ni s kim”, Joseph je rekao namignuvši joj.

Emilyni su obrazi poprimili grimiznu boju. Bojala se da Joseph može čitati misli.

“Nisam znala da je ondje kolibica.”

“Izgrađena je davno, za bračni par koji je nekoć radio ovdje. Dugo je prazna. Morat ćemo dovesti ekipu da je popravi i uredi, ali njih dvoje mogu početi raditi već drugi tjedan ako ti se budu svidjeli”, rekao je Joseph.

“To ne ovisi o meni.”

“Naravno da ovisi o tebi. Ti si sada gospodarica ove kuće. Mark ih već poznaje, a dolaze na razgovor zbog tebe.”

“Oh”, Emily je odvratila, ne znajući što da kaže. Bila je malo nervozna zbog toga što će ona odlučiti o zaposlenju dvoje ljudi. Osim toga, srce joj je zakucalo brže kad je čula da je ona gospodarica kuće. Nije razmišljala o sebi na taj način.

Jedan sat poslije stigao je bračni par na razgovor. Emily se istog trena zaljubila u njih. Bili su srednjih godina i prepuni života. Mary je osjećala veliku strast prema kuhanju, kao i Emily. Emily je znala da će se divno slagati dok budu radile zajedno. Znala je i to da će je Mary vrlo uspješno zamijeniti kad ona ne bude više mogla kuhati.

~ 147 ~ Knjigoteka

Glorij@ Maryn muž zvao se Scott, a premda je bio tih i samozatajan, lice mu se ozarilo kad je Trevor ušao u prostoriju. Objasnio je kako on i supruga nisu mogli imati djece i zato uživaju u tome što mogu razmaziti tuđu djecu.

Kad je Mary malo poslije pripremala obrok s Emily, bilo je kao da su cijeli život radile jedna pokraj druge u toj kuhinji. Savršeno su se slagale, a Emily je bilo itekako drago da joj može ponuditi posao.

“Bila bi tako sretna da radite ovdje”, rekla joj je Emily ubrzo. Nije mogla ponuditi Scottu posao jer je to bilo Markovo područje, ali znala je da taj paket dolazi skupa, a sudeći prema Josephovim riječima, Mark se već slaže da Mary i Scott ostanu.

“Mislim da ćemo savršeno funkcionirati zajedno”, rekla je Mary pa zagrlila Emily.

U tom se trenutku pojavio Mark. Pozvao je Scotta da s njim obiđe kolibu; njih dvojica točno će znati što treba učiniti s tim prostorom i odmah će pozvati radnike da prionu na posao. Emily nije mogla dočekati da stigne drugi tjedan i da ovaj bračni par dođe k njima na imanje.

Kad se tog jutra probudila, nije znala da će se tako osjećati, ali život doista nije mogao biti ljepši.

~ 148 ~ Knjigoteka

Glorij@

TRIDESET TREĆE POGLAVLJE

Emily je bila u pravu. Cijeli tjedan borila se s jutarnjim mučninama, a

ubrzo nakon što su se Mary i Scott doselili, Mary joj je smiješala čaroban napitak i potpuno ju je izliječila. Mark je u prošlosti počinio nekoliko ozbiljnih pogrešaka u zapošljavanju ljudi na svom imanju, ali ovaj par bio je pun pogodak.

Emily je sjedila za stolom i pijuckala svoje čarobno piće. Mary je inzistirala na tome da se njezina šefica odmara sve dok se ne bude osjećala kako treba i cijeli je ručak pripremila sama. Radnici su uživali u Marynoj kuhinji isto kao i u Emilynoj.

Miomirisi koji su dopirali iz kuhinje brzo su namamili radnike unutra.

Sjeli su za stol i ubrzo je zavladao žamor i smijeh.

Emily je uživala u svakoj minuti ove rančerske vreve. Osjećala se kao svoj na svome, a svaki joj je radnik bio već prirastao srcu. David, onaj jezivi tip, otišao je s ranča dok su ona i Mark bili na medenom mjesecu.

Mark je ušao u kuhinju sa svojom stalnom pratnjom - njezinim sinom.

“Mama, danas ćemo vezati telad”, uzbuđeno je rekao Trevor.

“Zvuči zabavno.”

“Da, a onda ćemo ih kas... kas... Što ćemo ono raditi, tata?” upitao je Trevor Marka. Radnici za stolom tiho su se nasmijali vidjevši Marka kako s nelagodom gleda u Emily. Bilo je očito da ne želi da Emily to zna. No Emily je samo podignula obrvu i čekala.

“Kastrirat ćemo ih”, rekao je Mark. Čim je izgovorio tu riječ, radnici su se prestali smijati. To je bila riječ koju nijedan muškarac nije htio čuti.

“Oh”, Emily je rekla. Osjetila je kako rumeni.

“To je dio života na ranču”, rekao je Mark i slegnuo ramenima, pokušavajući brzo skrenuti na drugu temu.

“Zar on nije premalen za to?” zabrinuto je upitala Emily. Nije mu dala da se izvuče tako lako.

“On je velik dečko”, rekao je Mark i pogladio Trevora po glavi. Emily nije imala srca išta zabraniti svojim dečkima, stoga nije više raspravljala o tome.

“Ovaj gulaš je izvrstan”, rekao je jedan od radnika između zalogaja.

~ 149 ~ Knjigoteka

Glorij@ “Za to je zaslužna Mary”, rekla je Emily. “Ona je danas sve skuhala sama. Mislim da su kamenice Rocky Mountain 1 tajni sastojak”, dodala je uz smijeh.

Radnici su je pogledali s užasom u očima, no vidjevši joj smiješak na licu, odahnuli su i nasmiješili se Mary.

“Hvala, Mary”, rekli su svi u jedan glas.

“Nema na čemu. Večeras Emily i ja pripremamo njezine slavne enchilade.”

“To!” viknuli su srčano. Emily nije bilo jasno kako su mogli imati tako gladan pogled u očima nakon što su dovršili tako obilan ručak, no pretpostavila je da potroše mnogo kalorija na svom poslu. Bila je zahvalna što je toliko cijene i trebaju.

Momci su dovršili ručak i otišli iz kuhinje brzo kao što su i došli.

“Postajem vrlo privržena ovim dječacima”, rekla je Mary kad su otišli.

“Znam kako ti je”, Emily je rekla. Zajedno su počistile sude i započele pripreme za večeru, čavrljajući usput. Vrijeme je doslovce letjelo.

Poslije nekoliko sati Mark se ušuljao u kuhinju, ukrao poljubac, a potom opet nestao. Emily je bila sretna što bi joj se Mark javio svaki put kad bi se našao u blizini kuće, barem na tridesetak sekundi. Bila je sretna što je toliko voli. Volio ju je gotovo onoliko koliko je ona voljela njega.

Njihova dnevna Ritina donosila je samo radost i mir. Mark se trudio više raditi u blizini kuće i mnogo je posla prepuštao svojim radnicima kako bi što više bio s Trevorom. Emily je provodila vrijeme u kuhinji, no iskradala se k svojim dečkima kad god je imala priliku.

U idućih nekoliko mjeseci njezin se trbuščić lagano zaokružio. Nije bio upadljiv, no vidjelo se da unutra raste dijete. Mark bi uvečer satima ležao pokraj nje, milujući joj trbuh i razgovarajući sa svojim djetetom.

Bio je divan otac. Trevor ga je obožavao, a nerođenom je djetetu već uredio sobicu. Emily je bila zadovoljna što svoje dane provodi u kuhanju i šetnji s Mary, a noći u Markovu zagrljaju. Konačno si je dopustila da prihvati činjenicu da je njezin život savršen i da ga ništa ne može pokvariti. * * *

“Zaista moraš ići?” Emily je šmrcala dok je Mark pakirao torbu.

Pozvali su ga u Montanu zbog hitnog posla. Inače bi išla s njim, ali Trevor je idući dan imao izlet, a Emily se javila da bude pratiteljica.

1

Jelo od bikovih, svinjskih ili ovčjih testisa

~ 150 ~

Knjigoteka

Glorij@ “Vjeruj mi, ni ja ne želim ići”, Mark je rekao. Zastao je sa spremanjem pa ju je zagrlio i poljubio. Emily je uvijek na prvom mjestu.

Polako je razodjenuo svoju prelijepu suprugu i nježno je vodio ljubav s njom. Nije želio ići na put, bez obzira na to što ga neće biti tek jednu noć.

Nijednu noć nisu proveli odvojeno, još od dana vjenčanja, a svaki sat bez nje bit će mu pravi pakao.

Kad su se odjenuli, Emily ga je otpratila niza stube. Poljubio ju je, a zatim je izišao. Još se jednom okrenuo i ugledao suzu na njezinu licu.

Došlo mu je da sve pošalje kvragu i otkaže put.

“Bit ću dobro. Nedostajat ćeš mi, to je sve”, rekla je vidjevši da je Mark neodlučno zastao.

“Jesi li sigurna da ćeš biti dobro?” upitao ju je. Stajao je ispred auta, ali još nije otvorio vrata.

“Već sam ti rekla, Mark, bit ću dobro. Ovo je zbog hormona”, uvjeravala ga je.

“Vratit ću se prije nego što primijetiš da sam otišao.”

“To nije moguće, ali bez brige. Okružena sam dobrim ljudima i mogu izdržati jednu noć bez tebe, premda se ne čini tako. Idi i obavi svoj posao i zabavi se s prijateljem. Volim te, Mark Anderson.”

“I ja tebe volim, Emily Anderson. Nazvat ću te čim sletim”, rekao je i poslao joj poljubac, a zatim je konačno sjeo u auto i upalio ga. Emily se trudila da ostane pribrana, da Marku bude lakše.

Stajala je i gledala za njim, sve dok automobil nije nestao s vidika, ponosna što je prestala plakati. No preplavio ju je osjećaj usamljenosti.

Radnici su bili na sjevernom pašnjaku, nekoliko kilometara dalje. Edward je otišao u posjet sinu, a Mary i Scott bili su u trgovini. Inače nije sama u ovako velikoj kući i nimalo joj se nije sviđao taj osjećaj.

Odlučila je prošetati do najudaljenije staje, gdje su se prije nekoliko tjedana omacili novi mačići. Znala je da će je to zabaviti dok se Trevor ne vrati iz, škole.

Hodala je poznatom stazom do staje. Ušla je pa je sjela odmah pokraj mačića i nježno ih gladila, sažalijevajući se.

“Ovo je smiješno. Toliko si dana u životu provela sama. Ako ne možeš izdržati nekoliko sati, onda zaista ne znaš biti neovisna”, šapatom je prekorila samu sebe.

Malo se pribrala i nastavila gladiti jednog crno-bijelog mačića, osluškujući predenje mame mačke.

Kad je htjela ustati, začula je zvuk iza sebe, no prije nego što se stigla okrenuti i vidjeti što je to bilo, osjetila je snažan bol u glavi i sve se zamračilo.

~ 151 ~

Knjigoteka

Glorij@

TRIDESET ČETVRTO POGLAVLJE

Mark je stigao na aerodrom kad mu je zazvonio mobilni telefon. Javio se,

pomislivši kako se Emily želi još jednom pozdraviti.

“Hej, Mark. Možeš otkazati putovanje. Riješili smo stvar”, začuo je glas svog prijatelja.

“Jesi li siguran?” upitao je Mark, no već je okretao automobil spreman na povratak kući.

“Da, sve smo sredili. Možeš ostati ondje gdje doista želiš biti”, rekao je prijatelj uz smijeh.

“U pravu si. Radije bih bio s obitelji”, rekao je Mark, preplavljen olakšanjem. “Što se zbiva u svijetu Andersonih? Čujem da ste svi zaljubljeni preko ušiju?”

“Otkrili smo da je mnogo ljepše imati prelijepu ženu uza se svake noći nego pokušavati pronaći drugu djevojku svaki vikend”, iskreno je odgovorio Mark.

“Mislim da ću ipak što dulje ostati neženja”, rekao je njegov prijatelj i poklopio slušalicu.

Mark se zaustavio pred kućom, utrčao unutra i dozvao Emily. Kako se nije odazvala, pošao je stubama gore.

Nasmiješio se jer ju je zamišljao kako leži u njihovu krevetu.

Trudnoća ju je umarala pa je običavala tu i tamo malo odspavati.

Tiho je otvorio vrata i ušao. Emily nije bila ondje. No nije se zabrinuo.

Potražio ju je u ostatku kuće, a potom i ispred bazena, no nije je mogao naći. Znao je da je ondje zato što joj je automobil bio u garaži.

Na imanju je bilo tiho. Pogledao je uokolo, a potom se sjetio staje.

Vjerojatno je ondje, igra se s mačićima. Otrčao je onamo i osjetio olakšanje vidjevši otvorena vrata.

Dečki nikad ne bi ostavili otvorena vrata i otišli, što znači da je Emily unutra. Hodao je stajom i iznenadio se što je nema ni ondje. Tiho je prišao mačićima i tada mu je stalo srce.

Kleknuo je i opipao šal koji je pripadao njegovoj ženi. A kad je ugledao kapljice krvi u sijenu, obuzela ga je panika. Što se dogodilo? Otrčao je natrag u kuću i nazvao bolnicu. Možda se ozlijedila i pozvala hitnu da dođe po nju.

~ 152 ~

Knjigoteka

Glorij@ Nekoliko minuta poslije Mark još uvijek nije znao gdje je Emily. Bio je trenutak da pozove pomoć i organizira potragu. Njegova žena nikad nije odlazila od kuće, a da nekome ne kaže kamo ide. Uzeo je svoj radio i dojavio svim radnicima da se odmah okupe. A zatim je nazvao oca, koji će pozvati braću.

Mark je organizirao radnike tako da svatko pretraži jedan dio ranča.

Izbivao je manje od jednog sata pa Emily nije mogla otići predaleko.

Zahvaljivao je Bogu što se nije ukrcao na taj let. Da nije došao kući sada, cijeli dan nitko ne bi primijetio da je nema.

Mark je odmahnuo glavom shvativši da je možda malo pretjerao.

Emily je vjerojatno otišla prošetati do jezera ili negdje sjedi i čita knjigu. Je li njegov strah bio iracionalan? Ipak, nije mogao izbaciti one kapljice krvi iz glave.

Kad su pretražili svaki pedalj imanja, muškarci su se sastali u kući.

Maty i Scott vratili su se iz trgovine i svima pripremili sendviče i skuhali kavu i čaj.

“Trebate jesti kako biste imali snage za potragu”, rekla im je Mary. Svi su je poslušali, premda nitko nije imao apetita.

Svi koji rade na ranču zavoljeli su Emily. Bilo im je strašno što je nestala. Markova obitelj je stigla upravo u trenutku kad su smišljali novi plan i Marku je laknulo što vidi oca i braću.

“Zvao sam gorsku službu spašavanja. Dovest će pse. Odvest ćemo ih u staju, na posljednje mjesto na kojem je Emily bila”, rekao je Lucas.

“Ne razumijem kamo je mogla otići”, rekao je Mark držeći se za glavu.

“Prošli su već sati, a ona nikada ne izlazi, a da se nekome ne javi. Trevor će se ubrzo vratiti, a ona ga uvijek dočeka.”

“Pronaći ćemo je, brate. Obećavam ti”, rekao je Alex, stavivši ruku na Markovo rame.

Trojica braće nastavila su raspravljati o raznim mogućnostima, a žene su pozivale telefonom sve koga su poznavali, raspitujući seje li je itko vidio.

Stigla je i ekipa vijesti. Naime, kad nestane netko iz obitelj i Anderson, to postaje glavna vijest. Joseph je dao kratku izjavu i zatražio da se objavi Emilyna slika. Nije mu bilo drago što se mora odvojiti od sinova kako bi dao izjavu, makar nakratko, ali znao je da su im mediji potencijalni saveznici. Ako ju je itko vidio, javit će im. Ovo je bio jedini način da objavi njezinu sliku svakoj osobi koja kod kuće ima televizor.

Joseph je završio s davanjem izjave, a potom je zamolio da obitelj dobije malo privatnosti. Znao je da ne može natjerati sve reportere i fotografe da odu, no barem ih je mogao držati podalje od kuće.

~ 153 ~

Knjigoteka

Glorij@ “Jesu li otišli, tata?” upitao je Mark kad je Joseph ušao u kuću.

“Znaš da neće otići dok se Emily ne nađe, ali stajat će na kraju prilaza, dovoljno daleko od kuće”, rekao je Joseph svom sinu.

“Naći ćemo je, zar ne, tata?” Mark je upitao. U tom se trenutku osjećao poput djeteta kojemu treba otac.

“Jamčim ti da ćemo je naći i da će biti dobro”, Joseph je obećao sinu.

Molio je Boga da može održati to obećanje.

~ 154 ~ Knjigoteka

Glorij@

TRIDESET PETO POGLAVLJE

Emily se probudila s jakom glavoboljom. Pokušala je podići ruke da ublaži

bol i otkrila da ih ne može ni pomaknuti. Pokušala je ustati, ali nije mogla pomaknuti nj ostatak tijela. Uspaničila se i stala trzati udovima, boreći se da se oslobodi.

Otvorila je oči i shvatila da leži na prljavom krevetu, u nekakvom sobičku, svezanih ruku i nogu. Preplavio ju je užas i počela je plakati.

“Mark”, zavapila je, glasom prepunim boli. Nije bilo odgovora. “Mark!” povikala je. Što li se to zbiva?

Začula je zvukove i najprije je odahnula s olakšanjem, uvjerena da ju je Mark pronašao. Otvorila su se vrata - i pojavio se čovjek. Emily ga nije poznavala, no izazvao je jezu u njoj. Sitne oči gledale su u njezinu smjeru i ona je osjetila mučninu vidjevši prljavštinu koja mu je prekrivala lice. Bio je neobrijan, šiljata nosa i uska lica.

“Konačno si se probudila. Već sam se počeo brinuti”, rekao je, ne prestajući je gledati svojim luđačkim očima.

“Gdje sam? Zašto sam vezana?” upitala je. Donja usnica joj je drhtala.

“Kod kuće si”, kratko je rekao. Što da mu kaže na ovo? Emily nije htjela razljutiti tog čovjeka, no nije htjela ni da pomisli kako ona želi ostati ondje.

“Ne... ne razumijem.”

“Vrlo je jednostavno”, rekao je čovjek prilazeći joj. Emily je preplavilo gađenje kad se nagnuo nad njom.

“Ti i ja smo se povezali, a onda si odabrala onog glupog bogataša umjesto mene. Prihvatila si moje cvijeće, pročitala moja ljubavna pisma, a svejedno si se udala za njega. Ali sad si moja i nećeš otići odavde”, zaključio je.

Emily ga je užasnuto gledala. Zar je to čovjek koji ju je uhodio? Nije razumjela kako je to moguće. Pronašli su njezine slike među Chrisovim stvarima - Chris je bio osuđivan. Zbunjeno je zurila u tog čovjeka, pokušavajući posložiti priču u svojoj glavi.

“Zaista ne razumijem zato što vas nikad nisam vidjela”, rekla je, trudeći se da održi glas mirnim i pokušavajući se sjetiti onoga što je naučila na tečaju samoobrane u četvrtom razredu srednje. Znala je da ne smije izazvati ovog čovjeka.

~ 155 ~

Knjigoteka

Glorij@ “Upoznali smo se. Pomogla si mi da odaberem voće u trgovini kad si tek stigla u grad. A ja sam ti rekao da ću ti uzvratiti uslugu.”

Emily se nije mogla sjetiti, koliko god se trudila.

“Breskve. I ruže. Ruže znače ljubav. Rekla si mi da me voliš. Razumiješ li?”

Emily se kao u magli prisjetila čovjeka s kojim je u trgovini razgovarala o voću, ali on nije bio nimalo sličan ovome. Onaj nije bio ovako prljav - i jeziv. To ne može biti isti čovjek, zar ne?

“Rekla si da bi bilo lijepo da ti se odužim i da ćemo se vidjeti.

Neprestano sam se vraćao u tu trgovinu u isto vrijeme - izgubio sam posao jer sam morao biti ondje svaki dan - ali ti nikad nisi došla. Zato sam ti poslao cvijeće.

Promatrao sam ti lice kad si ga primila. Smiješila si se. A nakon toga sam ti slao poruke i pisma. Znao sam da želiš biti sa mnom, ali Mark te nije puštao. I onda si se udala za njega i prevarila me, zato sam cijelo vrijeme čekao da ostaneš sama”, rekao je.

Sjeo je na rub kreveta, a Emily se prestravila. Bila je posve u njegovoj vlasti; nije bilo mogućnosti da pobjegne. Mark je nikad neće uspjeti naći jer ni sama nije znala gdje se nalazi. Silno se bojala da ne izgubi dijete zbog ovog poremećenog čovjeka. Htjela je zaštitnički staviti ruku na trbuh, ali nije se mogla ni pomaknuti.

“Zaista loše pamtim imena. Možeš li mi ponovno reći kako se zoveš?” upitala ga je, pokušavajući odugovlačiti dok nešto ne smisli.

“Joshua, sjećaš li se?”

“Oh, da, sad se sjećam”, lagala je.

“Eto vidiš, postoji nešto između nas. Znao sam da ćeš me se sjetiti, čim pobjegneš s tog mjesta”, rekao je. Pomilovao joj je lice svojom prljavom rukom.

“Neudobno mi je, Joshua. Možeš li me odvezati?” upitala ga je, nadajući se da joj glas zvuči prijateljski.

“Ne još”, Joshua je odvratio i počeo koračati. “Pokušat ćeš me prevariti. Moj tata me naučio da žene uvijek lažu kako bi dobile što žele”, prosiktao je.

“Joshua, ne bih ti lagala”, rekla je Emily.

“Umukni”, viknuo je na nju i podignuo ruku kao da će je udariti. Emily se stisnula, ali na kraju je nije udario.

Ležala je i tiho plakala. Molila se da je Mark nekako pronađe.

~ 156 ~ Knjigoteka

Glorij@ “Pripremit ću nam večeru, kao pravoj obitelji. A zatim ću te pustiti na zahod i večeras ćeš konačno biti moja”, rekao je i izišao iz prljavog sobička.

Emily je odmah stala potezati uže, pokušavajući se osloboditi. Kad bi oslobodila samo jednu ruku, odvezala bi ostatak užeta i pobjegla. No potezanje joj nije pomagalo i samo ju je umaralo, stoga je odlučila štedjeti snagu. Svoju će jedinu šansu možda dobili kad je odveže da ode na zahod.

Bila je dobra trkačica u srednjoj školi pa možda uspije pobjeći, samo da se oslobodi užeta.

Najveći je problem bio što se vani mračilo. Emily nije imala pojma u kojem bi smjeru potrčala. No nije važno. Trčat će sve dok ne iznemogne i dok ne nade kakvo skrovište. Tama će je sakriti. Čekat će do zore, bude li trebalo. Jednostavno ne može ostati ondje, s tim čovjekom.

Ležala je tako još neko vrijeme dok je nije svladala bol i iscrpljenost.

Utonula je u nemiran san.

“Emily, probudi se.”

Emily se trznula i otkrila da Joshua leži na njoj. Želudac joj se dignuo od njegova odvratnog zadaha. Zamalo je povratila, a Joshua ju je bijesno pogledao.

“Zar ti se gadim?” prosiktao je, zgrabivši je za lice i šaleći je da ga pogleda. Emily se pokušavala pribrati.

“N...ne”, promucala je. Osjetila je kako joj se grlo steže dok je gledala u njegove gnjevne oči.

“Mark ti je isprao mozak, natjerao te da misliš kako je on pravi čovjek za tebe, ali nije. Ja sam pravi čovjek za tebe. Shvatit ćeš to. Zavoljet ćeš me.

Bio sam tako bijesan kad sam vidio kako ga ljubiš, ali znao sam da samo izvodiš predstavu za mene. Znao sam to, zato što su me tvoje oči tražile svaki put kad bi gledala prema šumi. Jednom su nam se pogledi čak i sreli, dok sam sjedio u grmlju. Imala si sanjiv izraz lica. Znao sam da zamišljaš nas dvoje skupa. Bit će dobro. Obećavam ti. Onaj nas čovjek nikad neće pronaći.”

Joshua se spustio niže i poljubio joj usnice, a Emily je ponovno dobila nagon za povraćanjem kad je osjetila zadah duhana i pokvarenih zuba.

“Misliš da si važna i moćna!” prasnuo je. Podignuo je ruku i snažno ju je pljusnuo po licu. Emily se od boli zamračilo pred očima; borila se da se ne onesvijesti. Tko zna što bi se dogodilo da se onesvijesti? Neće se moći zaštititi ako je bude htio silovati. Osjećala se bespomoćno.

“Ne, ne mislim, Joshua. Samo... ne osjećam se dobro. Nisam jela cijeli dan”, prošaptala je, pokušavajući suspregnuti suze.

~ 157 ~ Knjigoteka

Glorij@ Njegov se izraz lica promijenio dok ju je gledao. Ponovno je podignuo ruku i pomilovao joj bolni obraz.

“Oprosti, Emily. Katkad izgubim živce. Nisam tako mislio. Vjerojatno si jako gladna. Idem dovršiti našu večeru. Danas sam ulovio nekoliko vjeverica. Lijepo ispadnu kuhane. Potrudio sam se za našu prvu noć zajedno. Htio sam da bude posebna.”

“Hvala ti, Joshua”, rekla je. “Smijem li sada otići na zahod?”

“Ne. Ne još. U redu je. Ako ne možeš više trpjeti, pusti. Meni ne smeta”, rekao je, odmjeravajući pogledom njezino uzdrhtalo tijelo.

“Ionako će poslije sve biti prljavo”, dodao je uz zlokoban osmijeh.

Oh, Mark, molim te, pronađi me, molila je u sebi kad je Joshua ponovno izišao. Nije se htjela predati, ali činilo se da nema nade. Ruke su joj bile natečene i pune modrica od trzanja.

No nije marila. I dalje se pokušavala osloboditi užeta. Radije će umrijeti nego da je uzme taj čovjek.

~ 158 ~ Knjigoteka

Glorij@

TRIDESET ŠESTO POGLAVLJE

Stigao je tim iz gorske službe spašavanja i Mark ih je odveo u staju. Psi su

ponjušili cijeli prostor i odmah stali potezati povodce, slijedeći Emilyn miris. Mark je odmah krenuo za njima.

Lucas i Alex bili su točno uz njega. Njih trojica zajedno su pratila spasilački tim kroz šumu. Marku nije bilo jasno zašto bi Emily išla tim smjerom, osim ako nije išla protiv svoje volje.

Nakon kilometar i pol hoda kroz šumu koja je omeđivala Markovo imanje ekipa je zastala radi dogovora.

“Vidim brvnaru na usponu. Čini se da nas psi vode upravo onamo. Ne znamo je li se Emily ozlijedila pa je možda ondje zatražila pomoć ili je oteta, no uzevši u obzir da je bilo krvi, mislim da je riječ o otmici”, rekao je vođa spasilačkog tima.

“Krenimo onda”, rekao je Mark nestrpljivo. Ako je neki manijak oteo njegovu ženu, naći će ga i rastrgati u komadiće. Zašto, dovraga, stoje ovdje i razgovaraju umjesto da jure prema kolibi? Emily ga treba.

“Mark, znam da želite uletjeti unutra, ali to nije pametno. Moramo se prišuljati. Ako je vaša supruga unutra, a otmičar shvati da smo ovdje, uzet će je za taoca. Najbolje je za Emily da uhvatimo tog tipa dok je vani. Prići ćemo brvnari iz svih smjerova. Provjerimo kako nam rade slušalice i radio. Nitko ne smije govoriti glasnije od šapata”, zapovjedio je vođa.

Svima prisutnima bilo je jasno da je taj čovjek bivši vojnik. Mark je bio zahvalan što je takav profesionalac bio glavni u ovoj operaciji. Učini li Mark kakvu glupost i dodatno ugrozi svoju ženu, nikad si neće oprostiti.

Razišli su se i polako šuljali prema kolibi. Mark je bio s braćom, a vođa tima prilazio je kolibi s druge strane. Kako su se primicali, Mark je začuo nekakvo komešanje, a zatim su psi glasno zalajali.

“Imam ga”, Mark je začuo kako netko govori.

“Provjerite kolibu”, oglasio se netko drugi. Marku nije trebao dodatni poticaj. Snažno je potrčao posljednjih stotinjak metara do brvnare, dozivajući Emily. Naglo je otvorio vrata, nimalo se ne bojeći za vlastitu sigurnost.

Kad se našao u slabo osvijetljenoj unutrašnjosti brvnare i ugledao Emily svezanu na krevetu, dobio je poriv da iziđe i ubije čovjeka koji joj je to učinio. No nije mogao ostaviti svoju ženu samu. Pribrao se i požurio ravno k njoj.

~ 159 ~

Knjigoteka

Glorij@ “Mark, znala sam da ćeš me pronaći”, zaplakala je kad je Mark sjeo pokraj nje i nježno je dodirnuo. Opipao joj je cijelo tijelo kako bi se uvjerio da ništa nije slomljeno, a potom se sagnuo i poljubio joj natečene usnice.

Kad je vidio modricu koja je nastajala na njezinu obrazu, počeo se tresti.

Htio je prebiti tog ljigavca. “Žao mi je što ti se ovo dogodilo, ljubavi”, rekao je, stišćući zube.

Krenuo je odvezivati je i trudio se da svlada bijes kad joj je ugledao izranjavane zglobove. Nije mogao vjerovati što joj je to čudovište učinilo.

“Dobro sam, Mark. Stigao si prije nego što mi je stigao nauditi”, rekla je Emily dok su joj se suze slijevale niz obraze.

“Malena, on ti jesi naudio. Obećao sam ti da ti se ništa neće dogoditi, a onda sam te ostavio samu. Nikad si neću oprostiti zbog toga.”

“Mark, ti si taj koji me pronašao. Spasio si me prije nego što je on učinio nešto gore. Ti si moj junak.” Podignula je ruku i dodirnula mu obraz.

Marku su potekle suze. Nije bio svjestan da je pustio emocijama da se otmu kontroli. Malo se pribrao pa je posjeo Emily u svoje krilo i čvrsto ju je privio uza se. Milovao joj je leđa i opipao trbuščić.

“Beba?” upitao je, bojeći se odgovora.

“Beba je dobro. Osjećam pokrete, ali svejedno želim odmah otići na pregled. Snažno me udario po glavi.”

Mark je ugledao osušenu krv na njezinoj prelijepoj kosi. Ponovno je osjetio kako ga obuzima bijes. Oprezno ju je podigao u naručje i iznio iz brvnare. Nije htio da ostane unutra ni minutu dulje.

Uskoro su začuli zvuk sirena; policija i hitna pomoć približavale su se putem obraslim u šipražje. Mark je držao Emily u naručju sve dok im hitna nije sasvim prišla. Brzo ju je odnio do kola i nježno položio na nosila.

Bolničari su je prikopčali na nekakve uređaje i ubrzo se začulo kucanje srca njihove bebe, u cijelom kaosu koji ih je okruživao.

Mark je konačno odahnuo, prvi put otkako je vidio da je nestala.

Bijesno je pogledao otmičara kojeg su čuvala dvojica policajaca. Uvjerivši se da je Emily na sigurnom, Mark je prišao Joshui. Joshua ga je gledao s prijezirom u očima. Ne mareći za posljedice, Mark ga je žestoko odalamio posred vilice.

Joshua je posrnuo i oči su mu se prevrnule. Lucas je brzo zgrabio Marka da ga ne bi ubio na licu mjesta.

“Saberi se, brate”, tiho mu je rekao.

Dvojica policajaca stajala su ondje praveći se da to nisu vidjela. Ali Marku to nije bilo važno. Isplatilo bi se provesti noć u zatvoru samo kad bi mogao prebiti tog čovjeka na mrtvo ime.

~ 160 ~

Knjigoteka

Glorij@ “Neka se zakon pobrine za njega”, rekao je Alex pomažući Lucasu da odvuče Marka dalje od otmičara. “Trebaš biti uz Emily.”

Kad je začuo Emilyno ime, Mark se trgnuo iz svog bijesa. Da, mora biti uz svoju ženu. Htio je ubiti čovjeka koji joj je naudio, ali to njoj sada neće pomoći.

“Gospodine Andersone, moramo postaviti nekoliko pitanja vama i vašoj supruzi”, rekao je policajac prišavši Marku.

“Moja žena mora hitno u bolnicu. Možete li, molim vas, doći za nama?” rekao je Mark vraćajući se Emily. Ona nije vidjela što je učinio, hvala Bogu.

“Nema problema. Ovaj tip ide za rešetaka pa više neće nikome nauditi, ni večeras ni ikada više nakon što sud završi s njim”, rekao je policajac i udaljio se.

“Ako imaš sve pod kontrolom, mi ćemo se vratiti na ranč pa se vidimo poslije, u bolnici”, Lucas je smireno pogledao u brata.

“Da, dobro sam. Hvala vam”, rekao je Mark. Lucas ga je potapšao po leđima, a zatim su on i Alex pošli šumom prema ranču.

Mark se osjećao bolje čim su kola hitne pomoći krenula prema bolnici.

Osjećat će se još bolje kad mu potvrde da je sve u redu s njegovom ženom i nerođenim djetetom.

Emily su doveli na odjel hitne pomoći, a ubrzo ju je pregledao liječnik koji je slučajno bio Markov prijatelj.

“Bit će dobro”, rekao im je dr. Harison. “Motrite je tijekom noći, dok spava, jer ima gadnu kvrgu na glavi. Čini se da je imala sreće što ste je tako brzo našli.”

“Hvala ti, Jime. Hvala ti što si je tako brzo pregledao”, rekao je Mark i rukovao se s liječnikom.

“Znaš da bih učinio sve za tebe”, liječnik je rekao i otišao.

Emily je dobila lijek protiv boli pa joj u glavi više nije pulsiralo, ali gležnjevi i zglobovi na rukama doslovce su joj gorjeli. Nije mogla dočekati da se istušira i spere tu prljavštinu sa svog tijela. A nakon toga uronit će u pjenušavu kupku. Da nije trudna, napunila bi kadu kipućom vodom, toliko se prljavom osjećala.

Mark joj je pomogao da se odjene, a ona se morala nasmiješiti ironiji.

Naime, obično bi joj pomagao da se razodjene.

“Ovo je nešto drukčije”, rekla je sa smiješkom.

Mark ju je začuđeno pogledao. Nije mogao vjerovati da se šali s njim.

“Volim te, Emily. Ne mogu ni zamisliti što bi se dogodilo da te nismo pronašli ovako brzo”, rekao je glasom prepunim emocija.

~ 161 ~ Knjigoteka

Glorij@ “Mark, pronašli ste me na vrijeme i više ne želim misliti ni o tom mjestu ni o tome čovjeku. Ja sam jedna od sretnica koje jesu pronađene, a to je sve zato što imam tebe”, rekla je i pomilovala mu obraz.

“Dobro, samo zbog tebe pokušat ću se prestati brinuti”, rekao je Mark uz blag smiješak.

“Hvala ti. A sada idemo kući.” Mark ju je primio za ruku i izveo u čekaonicu hitne pomoći. Lucas i Alex skočili su čim su ih ugledali.

“Jesi li dobro? Je li beba dobro?” upitali su u jedan glas. Emily je kimnula glavom, a potom ih je obojicu zagrlila. I oni su nju grlili, zaštitnički je privijajući.

“Hvala vam što vam je stalo do mene. Sretna sam što imam braću kao što ste vi”, rekla je, a suza joj se otela iz oka i potekla niz obraz, Lucasa i Alexa preplavile su emocije pa nisu mogli izgovoriti ni riječ; samo su je još čvršće zagrlili. Poslije nekoliko minuta izišli su i zaputili se prema automobilu.

Trojica braće pazila su na nju kao da je porculanska lutka. Mark je čak stavio ruku na njezinu glavu kad se sagnula da ude u auto, u strahu da se ne udari.

Na putu kući sjedila je na stražnjem sjedalu, u Markovu toplom naručju. Kad su stigli, vrata kuće su se otvorila i Mary je ugledala svoje “sestre” Amy i Jessicu te Josepha i Katherine, Mary, Scotta i Edwarda.

Ponovno su je preplavile emocije kad je vidjela te divne ljude koji su postali njezina obitelj. Uspela se stubama na trijem i topila se u zagrljajima i poljupcima, a zatim su je odveli u dnevnu sobu gdje su je ogrnuli dekicom i dali joj šalicu vrućeg napitka. To je bio jedan od Marynih čarobnih eliksira.

“Popij ovo, a nakon toga ćemo te odvesti gore da se istuširaš.

Razgovarat ćemo poslije”, rekla je Mary zaštitnički, poput majke kvočke.

Emily je poslušno popila tu divnu tekućinu i shvatila da joj je odmah bolje. Dobila je energiju koja joj je trebala.

Amy i Jessica odvele su je gore, a Emily je pala u ekstazu kad je stala pod topao tuš. Dugo je ispirala tragove svog zatočeništva, a koža joj je postala ružičasta od silnog ribanja.

Kad je konačno izišla iz kupaonice i obukla čistu, pamučnu pidžamu, ponovno se osjećala kao ljudsko biće. “Molim vas, spalite ovo”, rekla je pokazavši na blatnjavu odjeću koju je do maloprije nosila.

“Nema problema”, rekla je Jessica. Pokupila je odjeću s poda i bacila je u kantu za otpatke. “Nestat će prije nego što se ti vratiš u sobu”, dodala je.

~ 162 ~ Knjigoteka

Glorij@ Tri su se žene vratile dolje u dnevni boravak, a Emily se smjestila na kauč, umotana u toplu deku. Mark je sjeo pokraj nje i čvrsto je privio uza se.

“Odakle je taj došao?” Jessica je upitala. “Mislila sam da smo uhvatili negativca.”

“I ja sam tako mislila. Čini se da čovjek mora paziti prema kome će biti dobar u trgovini. Prvi tjedan mog boravka ovdje pomogla sam mu da odabere voće, tako barem on kaže. Ja se slabo sjećam toga, ali očito je ono što sam mu rekla ostavilo dojam na njega jer mi je rekao da smo se povezali. Nikad se u životu nisam tako bojala”, rekla je, zadrhtavši.

“Ne moraš više govoriti o tome, ljubavi”, tješio ju je Mark.

“Sad sam dobro, Mark. Kod kuće sam, s našom obitelji. Mogu izdržati sve dok god imam vas”, rekla je. I sama se iznenadila što osjeća toliku ljubav prema svima.

“Tome služi obitelj, da se osloniš na nju kad ti je teško. Uvijek ćemo biti ovdje jedni za druge”, Mark je rekao.

“Znam. Znam to bolje od ičega”, Emily je odvratila, podignuvši lice da joj Mark može poljubiti usnice.

“Nevjerojatno si lijepa.”

“Trenutačno ne izgledam baš lijepo”, rekla je s uzdahom.

“Izgledaš bolje nego ikad”, Mark ju je ispravio pa ju je ponovno poljubio.

“Okej, sad me već hvata blaga mučnina”, rekao je Lucas uz smijeh.

“Ma daj, šuti. Ovo je divno”, prekorila ga je Amy. “Ja ću ti pokazati što je divno”, rekao je Lucas pa je podignuo Amy u naručje i strastveno je poljubio.

Kad je Emily podignula pogled, shvatila je da nema Trevora. Ponovno ju je obuzela panika. Morala je vidjeti svog sina.

“Je li Trevor dobro?”

“Nismo mu rekli što se događalo. Smatrali smo da je tako najbolje.

Trenutačno spava, a ja ga obilazim svako toliko”, rekao je Joseph.

“Hvala ti, Josephe. Drago mi je da ništa ne zna”, rekla je. Premda je znala da joj je sin dobro, namjeravala ga je obići kad se bude vraćala u svoju sobu.

“Znam da ste svi zabrinuti i da mislite kako ću se svakog trenutka slomiti. Bila sam prestravljena dok sam bila zatočena u toj brvnari, no strah je nestao čim sam ugledala Marka. Nekako sam znala da će doći i spasiti me. Želim da znate da se ne morate brinuti zbog mene”, rekla je svima, dok ju je Mark grlio.

~ 163 ~

Knjigoteka

Glorij@ “U redu, prestat ćemo se brinuti”, rekla je Jessica. “Doduše, možda ćemo se ipak malo brinuti, ali to ćemo sakriti od tebe”, dodala je uz smijeh.

“Svi možete ostati ovdje ili otići svojim kućama, kako želite. Ja znam samo to da ću sada odvesti svoju ženu na pjenušavu kupku da joj olakšam bol u zglobovima, a nakon toga ide u krevet”, Mark je rekao cijeloj obitelji.

“Mislim da ćemo nas dvoje poći kući i dugo grliti svoju djecu”, rekla je Amy. Prišla je Emily i zagrlila je.

“To je odlična ideja”, rekla joj je Emily.

“I mi idemo kući, ali vraćamo se ovaj vikend s djecom pa ćemo prirediti veliki obiteljski roštilj”, dodala je Jessica.

“Savršeno. Hvala ti, Jessica”, rekla je Emily, sretna što će se obitelj ponovno okupiti. Upravo joj je to trebalo. Htjela je zaboraviti cijeli događaj, gurnuti ga u najskrivenije kutke svoga uma i nastaviti dalje. To će biti najbolje za nju.

“Tvoja majka i ja prespavat ćemo ovdje. Osjećat ćemo se bolje ujutro ako budemo mogli provesti malo vremena s našim unukom”, rekao je Joseph. On i Katherine poljubili su Emily u obraz, a potom su se zaputili gore.

“Volim vas”, Emily je doviknula za njima.

“I mi tebe volimo, Emily”, rekla je Katherine primivši Josepha za ruku.

Katherine nije govorila mnogo, ali kad je govorila, riječi su joj bile prepune ljubavi i utjehe.”

“Pripremit ću ti večeru pa ćeš jesti nakon kupanja. Ostavit ću ti jelo na stoliću pokraj vrata. Bit će nešto lagano”, rekla je Mary i otišla u kuhinju.

“Zaista sam sretan što si dobro. Otkad si došla, mnogo je više smijeha u ovoj staroj kući. Ti si prekrasna žena, izvana i iznutra”, rekao je Edward.

“Hvala vam, Edwarde. Svi ste vi moja obitelj. Žao mi je što ste morali prekinuli posjet svu joj djeci”, rekla je i poljubila Edwarda u obraz.

Edward je nešto promrmljao i otišao.

“Vrlo si voljena, prelijepa moja ženo”, rekao joj je Mark kad su konačno ostali sami.

“To je najveći dar koji sam ikad primila”, Emily je rekla mužu.

Mark ju je pažljivo podignuo u naručje i odnio u sobu. Polegao ju je na krevet, a zatim joj je priredio toplu, pjenušavu kupku. Polako joj je skidao odjeću i ljubio je nježno prije nego što ju je odnio u kupaonicu i polako spustio u kadu.

“Hoćeš li mi se pridružiti? Dobro bi mi došla masaža stopala”, zamolila je Emily. Mark je skinuo odjeću i ušao u kadu, smjestivši se nasuprot njoj. Stavio je njezino stopalo u svoje krilo i stao ga nježno masirati.

~ 164 ~

Knjigoteka

Glorij@ Mark joj je trljao stopala i nježno joj masirao gipke potkoljenice i bedra. Sve misli u tom danu nestale su s njegovim dodirima. Milovao ju je sve od tabana do vrha bedara pa ponovno natrag.

Nježno ju je okrenuo pa joj je prao leđa. Njegovi nasapunani prsti kliznuli su do njezina trbuha i penjali se preko nabreklih grudi. Emily je zabacila glavu i pustila da je preplave osjeti što ih je izazivao njegov dodir.

Osjećala je njegovu erekciju kako joj se pritišće u leđa i nasmiješila se na pomisao koliko je moćan njezin muškarac.

Mark ih je konačno oboje isprao, a zatim ju je, onako mokru, odnio u krevet. Nježno ju je brisao ručnikom, draškajući joj osjetila. Nakon toga ju je ušuškao u krevet, zavukao se pokraj nje i povukao je k sebi u naručje.

“Znaš koliko te volim, zar ne?” upitao ju je, nježno joj ljubeći usnice i vrat.

“Možda onoliko koliko ja volim tebe”, odgovorila je i zastenjala.

“Mislim da sam se zaljubio u tebe one sekunde kad sam se vratio kući, nakon dva teška dana, i ugledao tebe i Trevora ondje”, rekao je Mark, nastavljajući kliziti prstima po njezinu tijelu.

“A ja sam se zaljubila u tebe kad sam te prvi put čula kako lijepo razgovaraš s mojim sinom”, odvratila je Emily, sa suzama u očima.

“Oh, Emily, kako ga ne bih volio? Kako ne bih volio tebe?”

I pokazao joj je koliko je voli, dugo u noć.

~ 165 ~ Knjigoteka

Glorij@

EPILOG

Joseph je sjedio u naslonjaču i promatrao svoje unuke kako otvaraju

božićne darove. Beba Tassia spavala mu je na prsima. Imala je tek nekoliko tjedana, a bila je krasna, kao i svi njegovi unuci. Mark i Emily doista su imali pravi recept za lijepo dijete.

Nasmiješio se gledajući Trevora i Jasmine kako dijele čokoladu.

Jasmine se razočarala što se ne može udati za Trevora jer joj je on postao bratić, ali ubrzo je otkrila da to znači da će moći provoditi još više vremena zajedno.

Isaiah i Katie ljuljali su se na svojim novim drvenim konjićima, a njihov je smijeh osvjetljavao cijelu prostoriju.

Katherine je svirala božićne pjesme na klaviru, a sva su djeca pjevala.

Kad se Jessica svojim prelijepim glasom pridružila Amy i Emily, bilo je kao da su anđeli zapjevali s neba.

Josephova tri sina pijuckala su pokraj kamina. Svakih nekoliko minuta bacali su pogled prema svojim ženama kako bi se uvjerili da im neće nestati.

Joseph je bio ispunjen ponosom što je njegovo spajanje parova ispalo tako uspješno. Sada je imao veliku obitelj za kakvom je čeznuo, a bude li situacija i dalje ovako dobra, bit će blagoslovljen s još nekoliko unuka.

Samo je u jednome bio razočaran: nema više koga s kim spajati. A bio je tako dobar u tome.

“Tata, dođi i popij s nama malo ovog konjaka. Zaista je odličan”, dozvao ga je Lucas.

“Samo trenutak”, odvratio je. Nevoljko je ustao i smjestio malenu Tassiju u njezinu prenosivu kolijevku pa je još malo zastao iznad nje, gledajući spava li još uvijek. Ako se probudi, nema problema - rado će je ponovno podignuti.

No Tassia je spavala i nije mu dala izliku da je ponovno grli. Joseph je stoga prišao svojim sinovima i pričekao da mu natoče piće.

“Moram priznati, tata, da je Božić sve bolji i bolji”, rekao je Mark.

Ponovno je pogledao u svoju ženu i sina.

“Ja sam mislio da će brak biti završetak mog života, ali otkrio sam da je to bio samo početak”, priznao je Lucas.

“Ni ja nisam mislio da ću se ikad oženiti, ali bez Jessice nisam svoj”, dodao je Alex.

~ 166 ~

Knjigoteka

Glorij@ “Ova divna djeca zaista čine da blagdani ponovno budu radosni”, Joseph je rekao gledajući kako je cijela prostorija ispunjena glazbom i smijehom.

“Teško mi je ovo reći, ali moramo priznati da si bio u pravu”, rekao je Lucas.

“Lijepo je to čuti s vremena na vrijeme”, rekao je Joseph dok su mu se prsa nadimala od ponosa.

“Sretan Božić svima”, Alex je rekao cijeloj obitelji. Soba je stala odzvanjati čestitkama, a Joseph je znao da život ne može biti bolji.

“Gospodine Andersone, imate hitan telefonski poziv”, rekao je njegov batler ušavši u sobu.

Svi su utihnuli kad je Joseph uzeo slušalicu.

Nakon nekoliko trenutaka Joseph je problijedio. “George, uspori. Reci mi što se dogodilo.” Uslijedilo je još nekoliko trenutaka tišine. “Odmah dolazim, brate.”

Joseph je poklopio slušalicu i okrenuo se prema obitelji koja je čekala odgovore. “To je bio vaš stric George. Nije mi mogao reći što je, kazao je samo da me treba”, rekao je Joseph pošavši prema stubama.

“Idemo s tobom”, rekao je Lucas, a iza njega su se začuli glasovi odobravanja.

“Naravno da idete. Obitelj se uvijek drži zajedno.”

Soba se ubrzo raščistila. Stricu je trebao djelić njihove radosti.

~ 167 ~ Knjigoteka