Radnička u ne/nastajanju by Faculty of Architecture Zagreb

Sveučilište u Zagrebu – Arhitektonski fakultet Katedra za urbanizam, prostorno planiranje i pejsažnu arhitekturu University of Zagreb – Faculty of Architecture Department of Urban and Spatial Planning and Landscape Architecture Univerza v Ljubljani – Fakulteta za gradbeništvo in geodezijo Katedra za prostorsko planiranje University of Ljubljana – Faculty of Civil and Geodetic Engineering Chair of Spatial Planning

RADNIČKA U NE/NASTAJANJU – PLANIRANJE JUGOISTOČNOG ULAZA U ZAGREB RADNIČKA STREET IN THE DIS/APPEARING PLANNING OF THE SOUTHEAST ENTRANCE TO ZAGREB Kolegiji: PLANIRANJE GRADA (Arhitektonski fakultet, Zagreb), PROJEKTNA NALOGA S SEMINARJEM (Fakulteta za gradbeništvo in geodezijo, Ljubljana) Courses: Town Planning (Zagreb – Faculty of Architecture, Zagreb), Project Work with Seminar (Faculty of Civil and Geodetic Engineering, Ljubljana) Izbor studentskih radova akademske godine 2016./2017. Selected student projects of 2016/2017 academic year

IMPRESSUM RADNIČKA U (NE)NASTAJANJU – PLANIRANJE JUGOISTOČNOG ULAZA U ZAGREB

PRIJELOM I GRAFIČKA PRIPREMA / GRAPHIC DESIGN AND LAYOUT Siniša Kovačić

Radnička street in the (dis)appearing planning of the southeast entrance to Zagreb

TISAK /PRINT ITG digitalni tisak d.o.o.

Kolegiji: PLANIRANJE GRADA (Arhitektonski fakultet, Zagreb), PROJEKTNA NALOGA S SEMINARJEM (Fakulteta za gradbeništvo in geodezijo, Ljubljana)

NAKLADA 200 KOM / copies

Courses: Town Planning (Zagreb – Faculty of Architecture, Zagreb), Project Work with Seminar (Faculty of Civil and Geodetic Engineering, Ljubljana) Izbor studentskih radova akademske godine 2016./2017. Selected student projects of 2016/2017 academic year Acta architectonica - Edicija ljetne škole i radionice br. 28 NAKLADNICI / PUBLISHED BY Sveučilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet Katedra za urbanizam, prostorno planiranje i pejsažnu arhitekturu University of Zagreb – Faculty of Architecture Department of Urban and Spatial Planning and Landscape Architecture Univerza v Ljubljani – Fakulteta za gradbeništvo in geodezijo Katedra za prostorsko planiranje University of Ljubljana – Faculty of Civil and Geodetic Engineering Chair of Spatial Planning ZA NAKLADNIKE / FOR PUBLISHER Dekan fakulteta AF / Faculty Dean: izv.prof.dr.sc. Krunoslav Šmit Dekan fakulteta FGG / Faculty Dean: prof. dr. Matjaž Mikoš UREDNICI / EDITORS Izv.prof.dr.sc. Sanja Gašparović Doc.dr. Alma Zavodnik Lamovšek Asist.dr. Gašper Mrak RECENZENTI / REVIEWERS Izv. prof. dr. sc. Zlatko Karač Doc. dr. sc. Leo Petrović Krajnik LEKTURA / PROOFREADING Mirjana Ostoja, prof. Mojca Vilfan ENGLESKI PRIJEVOD / TRANSLATION INTO ENGLISH Zdenka Ivkovčić, prof.

Fotografije: Autori su fotografija studenti i nastavnici Fakulteta / Photography: The authors of all photos are student and tutors of Faculties Publikaciju je za objavu prihvatilo Povjerenstvo za nakladničku djelatnost Arhitektonskog fakulteta na sjednici održanoj 16. listopada 2017. / The publication was acceoted for publishing by the Committee for publishing activity of the Faculty of Architecture at the meeting held on 16 October 2017. Dio istraživanja provedenih na kolegijima vezan je za teme znanstvenog projekta Heritage Urbanism – Urban and Spatial Planning Models for Revival and Enhancement of Cultural Heritage [2032] koji financira Hrvatska zaklada za znanost, a vodi akademik Mladen Obad Šćitaroci. / The research carried out during the course was thematically connected with Scientific Project [2032] „Heritage Urbanism – Urban and Spatial Planning Models for Revival and Enhancement of Cultural Heritage“ supervised and lead by academician Prof. Mladen Obad Šćitaroci, Ph.D. Istraživanje, publikaciju, radionicu i izložbu sufinancirali su Arhitektonski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Fakulteta za gradbeništvo in geodezijo Univerze v Ljubljani, Umjetnička organizacija Atelieri Žitnjak - projekt Kolaboratorij AŽ. / Funding of the research was provided through the Faculty of Architecture – University of Zagreb, Faculty of Civil and Geodetic Engineering - University of Ljubljana and Art organization Atelieri Žitnjak - project Kolaboratorij AŽ. ISBN 978-953-8042-31-7 Cip zapis dostupan je u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 000976060. Zagreb, listopad 2017./ October 2017

Kolegiji / Courses: Planiranje grada (Arhitektonski fakultet, Zagreb) Projektna naloga s seminarjem (Fakulteta za gradbeništvo in geodezijo, Ljubljana) Town Planning (Zagreb – Faculty of Architecture, Zagreb), Project Work with Seminar (Faculty of Civil and Geodetic Engineering, Ljubljana) Zadatak / Assignment: Radnička u (ne)nastajanju – planiranje jugoistočnog ulaza u Zagreb Radnička street in the (dis)appearing - planning of the southeast entrance to Zagreb Koordinatori kolegija / Supervisors: Izv.prof.dr.sc. Sanja Gašparović (AF Zagreb) Doc.dr. Alma Zavodnik Lamovšek (FGG Ljubljana) Gosti predavači / Guest lecturers: Doc.dr.sc. Ana Mrđa Asist. Tamara Marić Sanja Cvjetko Jerković

SADRŽAJ/CONTENTS 6

Sanja Gašparović UVOD

O ZADATKU I METODAMA UČENJA 10

Bojana Bojanić Obad Šćitaroci RAZMIŠLJANJE O RAZVOJU GRADA

Svebor Andrijević ČITAJUĆI MENTALNU MAPU GRADA

Sanja Gašparović UČEĆI IZ MAKETA

Alan Kostrenčić ALTERNATIVNI PRISTUPI MIŠLJENJU O GRADU

Gašper Mrak MAKETA KOT DEL UČNEGA PROCESA

Ana Mrđa, Tamara Marić DIJALOG S GRADOM - KREATIVNOST U PLANIRANJU

Mladen Obad Šćitaroci KAKO MISLITI GRAD

Alma Zavodnik Lamovšek ZELENA INFRASTRUKTURA KAO KONCEPT UREĐENJA RADNIČKE

Sanja Gašparović MEĐUNARODNA URBANISTIČKA INTERDISCIPLINARNA RADIONICA I IZLOŽBA

Kristina Careva, Rene Lisac PARTICIPATIVNO I INTERDISCIPLINARNO PLANIRANJE - „AKUPUNKTURA GRADA“

OBILAZAK TERENA I PROJEKTNI ZADATAK

STUDENTSKI PROJEKTI 36

Predloženi koncepti razvoja

152

Popis nastavnika i studenata - akad. god. 2016./2017.

RADNIČKA U NE /NASTAJANJU − PLANIRANJE JUGOISTOČNOG ULAZA U ZAGREB

Sanja Gašparović UVOD

Ova publikacija predstavlja rezultate međunarodne suradnje ostvarene na području nastave između Katedre za urbanizam, prostorno planiranje i pejsažnu arhitekturu Arhitektonskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i Katedre za prostorsko planiranje Fakulteta za gradbeništvo in geodezijo Univerze v Ljubljani. Tijekom ljetnog semestra akad.god. 2016./2017. ova je suradnja uspostavljena u obliku razmjene nastavnika te u zajedničkom koncipiranju zadataka i radu u sklopu dvaju redovnih kolegija - Planiranje grada (AF Zagreb, 6. semestar preddiplomskog studija Arhitektura i urbanizam) i Projektna naloga sa seminarjem (FGG Ljubljana, 4. semestar master programa Prostorsko načrtovanje). U radu na jedinstvenom zadatku sudjelovalo je devedeset troje studenata i devet nastavnika iz Zagreba te dvadeset studenata i dva nastavnika iz Ljubljane. Pred studente je postavljen zahtjevan i izazovan urbanistički zadatak promišljanja mogućih budućih scenarija razvoja, naizgled zaboravljenoga jugoistočnog dijela grada Zagreba. „Istočna dijagonala“ - prostor uz Radničku cestu prepoznatljiv je danas po smještaju komunalnih i u velikoj mjeri zapuštenih industrijskih prostora. Takva obilježja rezultat su planskog razvoja i širenja grada Zagreba od 1930-ih godina do prijelaza u 21. stoljeće. U tom je razdoblju namjera bila smještaj gospodarskih djelatnosti na rubnim područjima kako bi se osigurali uvjeti za unapređenje kvalitete života i postigla higijensko-tehnička zaštita grada. Suvremenim urbanim širenjem nastaje potreba funkcionalnih i oblikovnih preobrazbi toga područja koje se posebno aktualiziraju izgradnjom Domovinskog mosta 2007. godine i dogradnjom zračne luke Pleso 2017. godine, čime Radnička cesta u prometnom smislu postaje jedan od glavnih ulaza u grad. Tijekom semestra provedeno urbanističko istraživanje imalo je za cilj sa studentima ispitati moguće scenarije razvoja cjelovitoga gradskog poteza od zračne luke do središta grada. Naglašeno istraživački pristup radu ogledao se u više razina: u slojevitom i sveobuhvatnom istraživanju Zagreba, u detaljnom analiziranju užega područja zadatka – jugoistočnoga dijela grada, ali i u propitivanju različitih pristupa i metoda učenja. U prvome dijelu semestra studenti su imali zadatak istražiti važnost i značenje područja u odnosu na širi prostor grada, vrjednovati postojeće stanje i način korištenja, analizirati promjene prostornoplanske dokumentacije tijekom posljednjih pedeset godina te temeljem utvrđenih mogućnosti i ograničenja prostora predložiti koncept urbanističkog razvoja cjelovi6

RADNIČKA U NE /NASTAJANJU − PLANIRANJE JUGOISTOČNOG ULAZA U ZAGREB

toga gradskog poteza - istočnoga ulaza u grad – u obuhvatu od zračne luke Pleso do Slavonske avenije. U razradi zadatka, u drugome dijelu semestra, trebalo je predložiti urbanističko rješenje odabranoga užeg područja obuhvata. Nastavnici su, s druge strane, imali slobodu ispitati različite pristupe učenju, potaknute suvremenim urbanističkim teorijama, trendovima, alatima i tehnikama planiranja grada. Na taj je način svaka od 10 grupa studenata pristupila zadatku na svoj način, a dobiveni rezultati ponudili su bogat spektar mogućih scenarija razvoja jugoistočnoga dijela grada. Vjerujemo da predloženi urbanistički koncepti mogu poslužiti kao poticaj za neophodno provođenje anketnoga urbanističkog natječaja ili koncipiranje strateškog plana koji bi ponudio smjernice za sustavno i cjelovito promišljanje toga dijela grada, kakvo danas nesumnjivo nedostaje.

RADNIČKA U NE /NASTAJANJU − PLANIRANJE JUGOISTOČNOG ULAZA U ZAGREB

O zadatku i metodama uÄ?enja

Bojana Bojanić Obad Šćitaroci RAZMIŠLJANJE O RAZVOJU GRADA

Gradovi: gradovi su mjesta gdje ljudi mogu živjeti, učiti, raditi, posjećivati ih i zabavljati se. Oni bi trebali ponuditi širok raspon usluga - škole, parkove, zdravstvenu skrb, trgovine, restorane i prijevoz, da spomenemo samo neke. Gradovi koji su živopisni i atraktivni jesu prostori gdje stanovnici, posjetitelji i gospodarstvenici žele biti i razvijati se. Razvoj: gradska izgradnja i razvojna politika podrazumijevaju aktivnosti za poboljšanje izgrađenog i prirodnog okoliša, integriranje korištenja zemljišta i prometa, optimiziranje gradskih aktivnosti poboljšanjem pristupa društvenim uslugama i objektima, izgrađivanje temelja za snažan i raznolik razvoj ekonomije, očuvanje baštine te oblikovanje “javnih, zajedničkih, posebnih mjesta” uz osiguranje održivog razvoja. Mapiranje promjena grada: pregled i prikaz razvoja, odluka i provedbi koje su povezane kako bi se osigurao poželjan razvoj kroz dijalog i pravodobni proces revizije, istovremeno osiguravajući provedbu politika te primjenu propisa i planova.

Pristupanje lokaciji podrazumijeva poznavanje mnogih njenih slojeva kao što su povijesni i ekološki slojevi

Pejsaž kao leća kroz koju promatramo i pristupamo gradu - pejsaž postaje strukturni element prije nego li izgradnja

Planiranje - integracija znanja: Stvaranje živoga grada je osjetljivo planiranje ravnoteže umjetnosti i znanosti. Da bi bilo uspješno, potrebno je promišljeno djelovanje, suradnja, te neprekidno učenje i razmjena znanja. Planiranje grada je kolegij koji nama i drugima potvrđuje tko smo i zašto smo potrebni. Radi se o ponovnom potvrđivanju naše opredijeljenosti za održavanje i razvoj grada. Vizija planiranja atraktivnoga i sigurnoga grada koji izaziva ponos i osjećaj pripadnosti njegovih stanovnika jest tema poduke. Tema je i spoznaja o tome što je najvažnije te kako treba raditi da bi se ispunili ciljevi. Prije svega, riječ je o istraživanju mogućnosti, izazovnih pretpostavki ispitanih kroz scenarije i na kraju ispitivanje posljedica postupaka. Promjene u korištenju javnih prostora grada: Cijeli niz ključnih kulturnih pomaka u planiranju pomaže oblikovati plan. Neophodno je prebaciti se s reaktivne na proaktivnu kulturu planiranja, usredotočujući se na strateške inicijative, kulturološke inovacije, slijedeći kulturu prakse. Na kraju, potrebno je bolje prikazati što donose novi načini planiranja, te vrijednost i važnost suvremenoga planiranja u razvoju grada. Moramo biti skloniji prihvatiti nove načine komunikacije sa stanovnicima i korisnicima prostora koji planiramo, te prezentirati naša razmišljanja i razgovore o budućnosti. 10

RADNIČKA U NE /NASTAJANJU − PLANIRANJE JUGOISTOČNOG ULAZA U ZAGREB

Transdisciplinarnost gradskog prostora: cilj je istražiti ulogu vizualizacije u urbanom planiranju s perspektive koja se odnosi na komunikaciju s korisnicima prostora. Treba se usredotočiti na prepoznavanje niza bitnih elemenata u modalitetima vizualizacije urbanoga prostora, bilo da su oni posebno dizajnirani kao instrumenti urbanoga planiranja ili nisu. Održivi urbani razvoj i fleksibilno planiranje koriste se kao pojmovi suvremenog planiranja u sklopu stvaranja prostora kompaktnosti i urbanog intenziviranja, transkorištenja zemljišta, recikliranja urbanoga prostora i regeneracije prostora: sve to počelo se promatrati kao održivi način razvoja gradova. Ispitivanje posljedica: gradovi se sastoje od mnogo elemenata, a ne samo od izgrađenog okoliša i fizičkog prostora koji zauzimaju. Oni se doživljavaju i neprekidno mijenjaju. Kao ljudi živimo, prolazimo i konstruiramo naš urbani prostor oblikujući grad, koji zauzvrat oblikuje nas. Nastojimo istražiti mnoge načine na koje grad doživljavamo i kako urbani prostor utječe na one koji prolaze ili borave unutar njega. Rad na kolegiju Planiranje grada ima nezavidnu ulogu da osvijesti nesvjesno postojanje doživljaja grada te da osvijesti bogatstvo naslijeđa i neprekidnu potrebu za razvojem razmišljanja o razvoju grada i o mogućim koracima k novim načinima planiranja i promišljanja grada. Pejsaž - koncept integracije Vizija Landscape urbanizma jest obilježiti vrijeme i stvoriti prepoznatljivo mjesto prilikom širenja i obnove gradova primjenjujući načela pejsažne ekologije i pejsažne arhitekture. Landscape urbanizam možemo čitati i kao landscape i kao urbanizam, dakle, kao pejsaž i kao grad, a važnost krajolika u odnosu na grad jest što on može oblikovati i preoblikovati grad. Prihvaćanjem smjernica koje nalaže takav koncept pejsaž postaje okvir kroz koji se gleda suvremeni grad, kao i glavni medij kojim se uobličuje. Osnovni pristup Landscape urbanizma temelji se ne na širenju grada, već na ponovnom otkrivanju zapuštenih i zanemarenih prostora u gradu, naglašavajući pritom važnost prirodnih sastavnica...

RADNIČKA U NE /NASTAJANJU − PLANIRANJE JUGOISTOČNOG ULAZA U ZAGREB

Svebor Andrijević ČITAJUĆI MENTALNU MAPU GRADA

Zadatak na vježbama šestog semestra Preddiplomskog studija arhitekture i urbanizma, Katedre za urbanizam, prostorno planiranje i pejsažnu arhitekturu bio je istražiti genezu i značenje prostora uz Radničku cestu u odnosu na širi prostor grada, vrjednovati postojeće stanje i način korištenja, analizirati povijest prostornoplanske dokumentacije i predložiti koncept urbanističkog razvoja cjelovitoga gradskog poteza. Širenjem grada, izgradnjom Domovinskog mosta i otvaranjem novoga terminala zračne luke Pleso mijenjaju se funkcionalni zahtijevi ovoga prostora te se stvara potreba za formiranjem područja s novim urbanim karakterom. Osim proučavanja arhivske građe i prostornoplanske dokumentacije, analitički dio zadatka podrazumijeva i upoznavanje sa zadanim prostorom u širem kontekstu, kao i analiziranje slike grada. Istraživanja vizualne percepcije gradskih prostora i urbane strukture bitan su dio procesa planiranja, pogotovo u ranijim analitičkim fazama. Preobrazba Radničke ceste u važan prometni potez, novu aveniju, u fokus dovodi i promišljanja o vizualnom doživljaju ulaska u grad. Već na početku semestra, prilikom prvih razgovora o zadanom obuhvatu, iskristalizirala su se ova pitanja: koliko je ovaj prostor poznat studentima i, još važnije, koliko je poznat stanovnicima Zagreba? Postoji li u mentalnoj slici grada, koliko je ukorijenjen u memoriji građana, posjeduje li vizualnu posebnost, urbani identitet; postoje li orijentiri koji ga označuju itd.? Stoga je kao dodatak analizi prostornog konteksta zadanog obuhvata provedeno miniistraživanje s ciljem stvaranja jasnije slike urbane strukture Zagreba te kako bi se osvijestili prepoznatljivi jasno definirani dijelovi grada, a posebno oni zanemareni, odnosno urbane praznine. Na skici grada (Slika 1.), na kojoj su prethodno ucrtani tek osnovni zagrebački orijentiri (Sava, željeznica i ključne prometnice), studenti ove grupe (svaki drugom bojom) ucrtali su poznate im građevine i gradske prostore, stvarajući tako vlastite mentalne mape grada. Preklapanjem crteža dobivena su tri prikaza kojima se naglašavaju različite komponente. Iz raznobojnog se prikaza (Slika 2.) iščitava subjektivni doživljaj urbane strukture grada svakoga pojedinog studenta, a koji uvelike ovisi o području u kojem živi i kojim se svakodnevno kreće. Prikazivanjem preklopljenih crteža u jednoj boji (Slika 3.) naglašava se ukupno prepoznata izgradnja i gradski prostori, a negativom istoga prikaza (Slika 4.) nastoje se istaknuti mentalne rupe, odnosno nepoznato „prazno“, za razliku od poznatoga „punog“. 12

RADNIČKA U NE /NASTAJANJU − PLANIRANJE JUGOISTOČNOG ULAZA U ZAGREB

Dobivenu „mentalnu mapu“ Zagreba studenti grupe analizirali su i došli do određenih zaključaka. Na mapi se razlikuju gušće iscrtane površine kao prostori susreta i okupljanja te područja kojima samo prolazimo bez nekog zadržavanja, gdje su označene tek poneke zgrade uz rub linije kretanja, odnosno prometnice. Zone koje se na crtežima preklapaju predstavljaju područja zajedničkog interesa, koncentracije sadržaja i jasne urbane structure. To su prostori od velikoga značenja u slici grada. Točkasto označavanje i poznavanje tek mjestimičnih zgrada, a ne većih urbanih poteza, ukazuje na nedostatak cjelovitosti, jasnoće i potpunije urbane misli prostora južno od pruge. Najgušće iscrtani dijelovi karte pokazatelj su jasne i dovršene urbane strukture koja nerijetko sadržava gradske prostore interijerskog karaktera, kao što je slučaj u visokokonsolidiranim područjima poput Donjega i Gornjega grada ili jakih urbanih prostora koji su proizvod jasnih arhitektonskih djela unutar jasne i promišljene urbanističke kompozicije, poput Zapruđa ili Dugava. Dobro su poznati i dijelovi grada visoke frekventnosti, zbog blizine centra poput Trešnjevke sjever ili zbog privlačnih javnih sadržaja, kao što je područje uz Arena-centar, Maksimir, Jarun, Velesajam, Avenue Mall ili Muzej suvremene umjetnosti. Jugoistok je grada, odnosno područje uz Radničku cestu, u usporedbi s drugim gradskim dijelovima drastično slabije iscrtan, a bilo bi još i manje da se studenti nisu prethodno upoznali sa zadatkom kolegija. Poslužimo li se u suvremenom urbanizmu često korištenim nazivima „mjesta“ i „nemjesta“, ovaj prostor gotovo u cijelosti možemo nazvati „nemjestom“. To je mjesto bez jasne ikonografije, nedostaje mu značenje i smisao te nije ukorijenjeno u svojoj lokaciji. „Mjesta“ su obično javni prostori koji posjeduju identitet, karakter, posebnost, prostori s kojima se korisnici identificiraju i gdje se formiraju kontekstualne mentalne mape. Na ovome području toga nema u dovoljnoj mjeri i tek se mora stvoriti. To je bila osnovna premisa na kojoj su temeljeni koncepti i urbanistička rješenja studenata ove grupe.

RADNIČKA U NE /NASTAJANJU − PLANIRANJE JUGOISTOČNOG ULAZA U ZAGREB

Sanja Gašparović UČEĆI IZ MAKETA

Semestar proveden na Fakultetu građevine i geodezije u Ljubljani, u sklopu međunarodne suradnje i razmjene nastavnika, bio je posebno pozitivno iskustvo te poticaj za unapređenje i brušenje vlastitih pristupa poučavanju studenata. Za razliku od uobičajenog rada na vježbovnim kolegijima isključivo sa studentima zagrebačke arhitekture, semestar u Ljubljani obilježila je komunikacija s interdisciplinarnom grupom od dvadesetak studenata koji su svoja predznanja stjecali na preddiplomskim studijima geodezije, geografije, građevine i krajobrazne arhitekture te potom upisali diplomski studij Prostornog planiranja. Trebalo je stoga pronaći s njima zajednički način sporazumijevanja, ne samo u jezičnom, već prije svega u stručnom smislu. Arhitektonskom krugu studenata samorazumljiv način izražavanja trebalo je prilagoditi drukčijim predznanjima, dijelom formiranim „profesionalnim deformacijama“ i različitim mogućnostima koncepcijskog promišljanja grada. Kao najbolje rješenje samo se po sebi nametnulo - učenje i istraživanje putem maketa. Slovenskim je studentima ovaj, dotad u nastavi rijetko korišten, medij izražavanja predstavljao velik izazov, ali i otvorio nove mogućnosti razumijevanja zadatka gradskoga mjerila. Makete su nas pratile tijekom cijeloga semestra. Sa svakim od koraka razrade one su se usložavale, a rezultati dobiveni njihovim prostornim istraživanjima postajali sve kompleksniji. Iz tjedna u tjedan crtaonica se pretvarala u izložbenu dvoranu, a zajedničke rasprave o maketama bivale svojevrstan korektiv u procesu razrade urbanističkih zamisli. U upoznavanje smo krenuli s igrom apstraktnog prikaza zadanoga pojma (prostorne kompozicije), naizgled nepovezanom s prostorom i temom. Već prve diskusije o pokušajima prikazivanja trodimenzionalnoga prostornog zadatka potaknule su mnoga pitanja važna za nastavak rada tijekom semestra: kako se čita i prepoznaje jasna likovna kompozicija, kojim sredstvima ostvariti jasnoću ideje, što je struktura i kako njome odaslati poruku i sl.? Uslijedile su makete Zagreba. Razloživši sliku grada na osnovne formativne elemente, studenti su prikazali osnovni prometni sustav; pejsažna obilježja i topografiju; genezu – prepoznatljivu po matrici pojaseva širenja grada. Prisiljeni da prikaz pojednostave za potrebe brze radne makete, stu14

RADNIČKA U NE /NASTAJANJU − PLANIRANJE JUGOISTOČNOG ULAZA U ZAGREB

denti su naučili razlučiti bitno od nebitnoga, prepoznati elemene koji čine sustav, odnosno one koji utječu na identitet grada. S pomoću ovih maketa studenti su formirali svoje stajalište o ulozi Radničke ceste u odnosu na kontekst čitavoga grada. Uslijedio je čitav niz radnih analitičkih maketa širega obuhvata zadatka - poteza Radničke ceste. Prostorno su mapirana prepoznatljiva područja, barijere, postojeći orijentiri, vrijedni pejsaži, te predlagana osnovna polazišta mogućih scenarija budućega razvoja. Zadatak je još uvijek bio apstraktan u prikazu: kako predočiti ideju razvoja grada, a pritom ne graditi/prikazivati pojedine građevine? Što je koncept (a ne nužno kako u prostoru izgleda)? Po čemu je ideja prepoznatljiva? Što donosi novu kvalitetu u život grada? Kad se činilo da su se ideje iskristalizirale, pribjeglo se uvriježenom urbanističkom prezentacijskom alatu - planu namjene površina. Uz tehničku korektnost, plan je trebao također prezentirati koncept, a potom se moći pretočiti u uvjerljiv trodimenzionali prikaz strukture izgradnje. U ovoj je fazi bilo potrebe vratiti se korak unatrag – provjeravati uvjerljivost slike grada, čitkost urbane strukture, jasnoću uspostavljenog identiteta, pa ponovno uspostaviti plan namjene. Makete su u svakom trenutku bile one koje su omogućile najjasnije čitanje ideje i potvrdile uspješnost planskih postavki. U posljednjem koraku trodimenzionalnog prikaza izdvojene prostorne cjeline studenti su uočili da se maketa (grad) ne gradi isključivo punim, već je podjednako važno i ono prazno. Spoznali su važnost otvorenoga, javnog prostora te njegovu ulogu i značenje u formiranju novih scenarija razvoja grada. Došavši maketarenjem do kraja semestra, studenti su, nadam se, naučili da planiranje grada nije linearni proces, a putanja od koncepta do urbanističkog rješenja ispresijecana je nizom stanki, provjera, sumnji, eksperimenata i ponovljenih pokušaja kako bi se što više približili željenoj viziji urbanoga prostora.

RADNIČKA U NE /NASTAJANJU − PLANIRANJE JUGOISTOČNOG ULAZA U ZAGREB

Alan Kostrenčić ALTERNATIVNI PRISTUPI MIŠLJENJU O GRADU

Lokalitet Radničke ulice u potezu od Slavonske avenije do Mosta domovinske zahvalnosti, pokazao se kao iznimno složen i kompleksan, ali time zanimljiv i izazovan za rad studenata. Analizom širega konteksta, kao i same lokacije, studenti su ubrzo došli do nekoliko zaključaka: - iznimna heterogenost sadržaja, funkcija, morfologije i tipoloških obrazaca - nesvedivost promatranog prostora u kategorije urbanog, ruralnog i industrijskog, već shizofreno pripadanje svim obrascima istovremeno - potreba za drukčijim alatima notiranja stanja u prostoru; standardne karte namjene, katnosti i sl. nisu dovoljne za “opisivanje” i bilježenje relevantnih prostornih kvaliteta - ambijentalne, prisutnosti različitih mjerila (mjerilo distance - pješak, auto, javni prijevoz; mjerilo industrijske arhitekture spram mjerila obiteljskih kuća) - potreba za drukčijom «terminologijom» ili novi «pojmovnici» zatečenih struktura (kako zvati poteze poljoprivredne proizvodnje koja ne pripada ni industrijskoj ni obiteljskoj proizvodnji?); fragmenti industrijske arhitekture (Toplana, bivša TPK i drugi bivši industrijski kompleksi), divlja izgradnja (praktički slamovi) Kozari boka i Kozari putova... - potreba za drukčijim mišljenjem o budućnosti prostora, što implicira drukčije planerske metode koje bi mogle na određeni način “pomiriti” tako različite prostorne situacije (sadržajno, oblikovno i mjerilom). U nastavku pokušali smo vidjeti postoje li i koje su to alternativne metode mapiranja prostora, koje su metode mišljenja i organiziranja prostora te kakvo je teorijsko stajalište o budućnosti gradova - kako bi se na osnovi toga mogla pronaći najprikladnija metoda planiranja za predmetnu lokaciju. U tome su smislu proučavane sljedeće teme koje su interpretirane u sklopu problematike lokacije kojom smo se bavili: Guy Deboard - psihogeografija i situacionizam; Cedric Price - Fun Palaces i “otvorena arhitektura”; Reyner Banham i njegova analiza Los Angelesa1; Sanford Kwinter i njegov osvrt na “ekosustave” velikih, prenapučenih gradova poput Pekinga i Bombaya2; Alejandro Aravena - socijalno stanovanje i strategije participacije. Primjenom ovih alternativnih pristupa mišljenju o gradu i njegovim prostorima koji su najčešće izbrisani iz slike zgrada ili nisu u njoj prisutni jer predstavljaju - psihoanalitičkim rječnikom rečeno - potisnuti, nepoželjni sadržaj, uspostavila se jedna nova linija gledanja na prostor oko Radničke ulice. Ustanovljeno je da unatoč mogućoj reprezentativnosti Radničke ulice kao novoga ulaska u grad (zračna luka, gradska zaobilaznica...) i kao 16

RADNIČKA U NE /NASTAJANJU − PLANIRANJE JUGOISTOČNOG ULAZA U ZAGREB

spontano nastalom zagrebačkom cityju (potez nove poslovne izgradnje u “gornjoj zoni” Radničke, iznad Slavonske avenije), postoji potencijal i potreba uključivanja i neatraktivnih zatečenih sadržaja u neposrednoj, ali i široj okolici Radničke ulice. Kao relevantni postojeći sadržaji koji bi trebali ostati prisutni u nekoj formi (bilo reinterpretacije, bilo jasnije artikulacije ili transformacije) prepoznati su: Savica kao značajni krajolik s izdvojenim, posebnim zoološkim rezervatom i crpilištima podzemnih voda dobre kvalitete (čak 9 njih); postrojenje termoelektrane - toplane s dimnjakom značajno prisutnim u svim vizurama; uglavnom napuštena industrijska postrojenja; razne tipologije stanovanja - od obiteljskih kuća do supstandardne neplanske, nelegalne izgradnje mahom romskog stanovništva. Većina studenata odlučuje se na planersku intervenciju kao svojevrstan oblik “liječenja” prostora na način da se unutar postojećega gradbenog tkiva ne izvode radikalna rušenja, već se manipulira prazninama (vanjskih prostora, kao i “ispražnjenim” unutarnjim prostorima zbog iseljenja proizvodnih pogona). Na taj se način uspostavlja jedna sasvim nova estetika koja korespondira sa suvremenom interpretacijom zatečenih distopijskih ambijenata - napuštenih tvorničkih kompleksa, slamova, primitivnih plastenika i poljoprivredne proizvodnje, do iznimno vrijedne prirode (jezera i rukavci Save). U radovima se mogu razabrati četiri konzistentne teme koje se razrađuju ili kao zasebne ili u određenoj kombinaciji, a one su: - interpoliranje javnih sadržaja visokog urbaniteta koji nadopunjuju i na taj način daju koheziju i prepoznatljivost heterogenim segmentima prostora - sinteza visoke tehnologije (tehnološki parkovi, kreativna industrija, IT-kampusi) i prirodnog (urbana poljoprivreda, ornitološki park, ekorezervati) - tema alternativnog “transporta” - internog (unutar poteza Radničke); gradskog, specijalnog (brza konekcija : centar - Radnička ulica i njen lokalni centar – zračna luka). Za sve te formate transporta pokušala se naći solucija ekološkim rješenjima - od low-tech varijante (staze za bicikle) do high-tech varijante (solarno napajane “bespilotne” pametne kapsule) - “megastrukture” - landscape građevine koje mjerilom odgovaraju dimenzijama autoceste, polja, industrijskih kompleksa i infrastrukturnih građevina. RADNIČKA U NE /NASTAJANJU − PLANIRANJE JUGOISTOČNOG ULAZA U ZAGREB

1 Reyner Banham: “Los Angeles: The Architecture of Four Ecologies”; 2 Sanford Kwinter - “Notes on Third Ecology”; Mohsen Mostafavi with Gareth Doherty: “ Ecological Urbanism: Alternative and Sustainable Cityes of the Future”; Harvard University Graduate School of Design; Lars Müller Publishers; 2010.

Gašper Mrak MAKETA KOT DEL UČNEGA PROCESA

»Makete so pomemben element oblikovalskega procesa, ki lahko nadomesti besede in projekt veliko bolje prikaže kot ga slike (Smith, 2007).« To je eden od razlogov, da smo maketo kot eno od načrtovalskih orodij vključili v učni proces magistrskega študija Prostorsko načrtovanje na Fakulteti za gradbeništvo in geodezijo Univerze v Ljubljani. Pri predmetu Projektna naloga s seminarjem, ki ga izvajamo v 2. letniku študija, smo učnemu procesu načrtno dodali izdelavo makete. Izkoristili smo izkušnje tuje predavateljice s Fakultete za arhitekturo v Zagrebu na gostovanju v Ljubljani in študentom dodelili nalogo izdelave več maket v semestru. Izdelavo makete smo predstavili kot načrtovalsko orodje, s katerim lastne zamisli v obliki risbe ali načrta prikažemo z drugimi materiali in z njimi poskušamo pojasniti tudi prostorsko dimenzijo zasnove. Izhodišča in osnovni materiali so bili sicer poenoteni, vendar smo študentom dopustili lastno interpretacijo, izvedbo in uporabo različnih materialov ter tehnik. Nastal je nabor maket v istem območju obdelave, vendar z različnimi rezultati in prikazi. Izdelava je potekala kot izhodišče zasnove koncepta v nadaljevanju semestra in razmišljanje o prostorski ureditvi Radničke ulice v Zagrebu ter kot podpora izdelavi zaključnega predloga urbanističnega načrta. Iz sprva enostavnih problemov pri srečevanju s tehniko obdelave materialov, pripravo enotnih podlog in pritrjevanjem elementov so morali študenti med semestrom slediti strmi krivulji učenja obrti – same izdelave maket. Soočali so se z enostavnimi dilemami glede izbire materiala, tehnologije prikaza, vprašanj estetike in sestavljanja kompozicije. Pomemben vidik izdelave makete je bil način, s katerim so študenti pristopili k izločanju podrobnosti načrta in prikazovanju zgolj glavnih in pomembnejših elementov v prostoru. Tako je dvodimenzionalna zasnova na papirju v maketi dobila tudi prostorsko noto, kar je vodilo do povsem drugačnega razmišljanja študentov o prostoru. Izbor predstavljenih elementov je določal tudi končni izgled in jasnost makete. Vsi ti elementi v fizični obliki, prilepljeni in predstavljeni na maketi, so kasneje vodili v konkretizacijo in čiščenje izvirne ideje na papirju. Ker študenti niso bili vajeni seminarskega dela v risalnicah, ročnega oblikovanja materialov ali uporabe različnih tehnik pri izdelavi makete, je bil to zanje nov, drugačen in zanimiv izziv. Skupno seminarsko delo v risalnici (maketarnici) je omogočilo tudi pristnejše stike med študenti, sprotno reševanje nastalih tehničnih problemov in medsebojno pomoč pri izrezovanju ter oblikovanju materialov. 18

RADNIČKA U NE /NASTAJANJU − PLANIRANJE JUGOISTOČNOG ULAZA U ZAGREB

Če povzamemo misel arhitekta Alberta Smitha, namreč da izdelava makete » … omogoča arhitektom mehanizem, s katerim preverijo in ponovno preučijo lastne ideje (2007) …«, je sama izdelava makete posredno v razmišljanje študentov vključila razmeroma enostavne tehnične dileme in vprašanja estetike, ki so jih lahko reševali skupaj ali kasneje ob predstavitvi pred mentorji. Pogosto je prav prostorska nota makete vodila do drugačnih rešitev pri organizaciji prostora. Kasnejša ustna predstavitev idej s prikazom na maketi je pogosto razkrila še dodatne dileme o izvedljivosti posamezne intervencije ali pa enostavno rešitev nerešljivih problemov. Študente je to vodilo h kompleksnejšemu razmišljanju o urejanju prostora: obod objekta je naenkrat postal volumen, objekt je postal element organizacije prostora, javne površine so povezovale različne volumne, cesta je postala povezovalna os med mestnimi kareji, zelene površine pa so postale povezovalne opne, ki se prepletajo in združujejo posamezne elemente v delujočo celoto. Makete so se izkazale kot izjemno pomembno orodje pri študiju in zanimiva dopolnitev študijskega programa. Študentom so bile v veliko pomoč, saj so zelo abstraktne komponente prostora postale enostavno oprijemljive, fizično prikazljive in na koncu tudi načrtovalsko rešljive. To je bil tudi eden od ciljev naloge. Makete so omogočile lažje razumevanje prostora, konkretizacijo idej v fizični obliki v pomanjšanem merilu in prenos rešitev v urbanistične zasnove. Študentom se je izkušnja zdela izredno zanimiva - povsem drugačna od dotedanjega dela med študijem - in jim odprla vrata v abstraktno predstavitev sicer zelo konkretnega bivanjskega prostora. Viri: Smith, A. C. (2007), Architectural model as machine, Routledge

RADNIČKA U NE /NASTAJANJU − PLANIRANJE JUGOISTOČNOG ULAZA U ZAGREB

Ana Mrđa Tamara Marić DIJALOG S GRADOM KREATIVNOST U PLANIRANJU

Slika 1. Rasprava na vježbama

Dvije grupe studenata, pod vodstvom doc.dr.sc. Ane Mrđe i zn.nov. Tamare Marić, dijelile su radni prostor i zajedno su riješile istraživački dio zadatka, što je prikazano u dva readera. Studentima je ovo bio prvi susret s izradom istraživačkog readera pa su postupno iz tjedna u tjedan, zajedno s voditeljicama, osmišljavali tematsko-prostorne analize koje su ugrađene u readere. Dizajn readera jest kreacija studenata pojedine grupe i bitno se razlikuje implementacija i prikaz zajedničkih analiza. Kritika postojećeg stanja, prikazana nakon obilaska terena kolažima i tekstualnim osvrtima, pokazala je zajedničko stajalište o izraženoj linearnosti prostora, neplanskoj strukturi i napuštenosti pojedinih mjesta. Analitičko-istraživački rad podijeljen je u dva dijela: 1. Vrjednovanje postojećeg i planiranog stanja izradili su odabrani studenti prikazujući genezu prostora, postojeću strukturu u modelu i maketi, te mjerilo prostora na analizi kretanja; 2. Svi su studenti u grupama po troje izradili mentalne mape širega područja, viziju budućeg razvoja i SWOT analizu. Svaka je grupa mentalnu mapu, viziju i SWOT analizu interpretirala na svoj kreativni način, stoga su vježbe počinjale usporedbama rezultata putem diskusije ili radne izložbe. „Roads to Rome“ Jedan od načina izrade analiza postojećeg i planiranog stanja u prostoru jest primjena suvremenih analitičkih alata dostupnih putem internetskih stranica. Pritom izdvajamo analizu gradova s aspekta dostupnosti i kretanja na internetskoj stranici „roads to rome“ [http://roadstorome.moovellab.com/cities]. To je analiza uzoraka urbane mobilnosti, odnosno grafički prikaz „DNA ulica“, dobivena zadavanjem parametara: način kretanja, vremenske udaljenosti i izvorišne pozicije u gradu. Primjena DNA ulica na tri odabrana mjesta duž Radničke ceste pokazuje logiku periferije. Što se više udaljavamo od centra grada, prikazi pokazuju smanjenu međusobnu povezanost linija i smjerova, te više slijepih putova. Studentima parametarske analize potvrđuju i pojašnjavaju određene zaključke do kojih su došli intuitivnim spoznajama pri obilasku terena, što im je bio poticaj za osmišljavanje vlastitih analitičkih prikaza i postupaka.

Slika 2. „Roads to Rome“ - analiza na tri mjesta duž Radničke ceste s odabranim parametrima: biciklističko kretanje i 30 min udaljenosti(Ceilinger, Hustić)

Mentalne mape Iskustva voditeljica, stečena prilikom usavršavanja na drugim sveučilištima (doc.dr.sc. Ana Mrđe – TU Wien i zn.nov. Tamare Marić – Bartlett, UCL), primijenjena su u izradi mentalnih mapa i vizija za budući razvoj prostora. Mentalne su mape postavljene s ciljem da studenti osmisle način prezentacije odabranog obilježja predmetnog područja na interaktivan način 20

RADNIČKA U NE /NASTAJANJU − PLANIRANJE JUGOISTOČNOG ULAZA U ZAGREB

i izvan medija arhitektonskog crteža. Izrada mapa potaknula je studente na promišljanje o prostoru izvan okvira struke. Ističemo rad u kojem je kao medij odabrana igra asocijacija. Niz asocijativnih poruka, u kojima se kriju ključne riječi vezane za Radničku cestu, postavljeno je na prepoznatljivim lokacijama u zgradi Fakulteta. Cilj je igre bio pronaći poruke u što kraćem roku odgonetavajući zadane zagonetke. Pobjednik je bila prva grupa koja je skupila sve lokacije odnosno odgonetnula sve poruke. Vizije za budući razvoj prostora postignute su aplikacijom referentnih primjera i/ili teorija na obuhvat zadatka. Vizije i istraživačka pitanja osmišljeni su u grupama po troje studenata kao zaključni dio analitičkog dijela semestra. Primjene ideja iz vizija studenti su primijenili pojedinačno u razradi planerskog prijedloga. Primjena rezultata istraživanja u planiranju grada Rezultati studentskih programa nastali nakon analize prostora pokazuju tri pristupa u planiranju grada, koja su međusobno vrlo različita iako se bave istim problemom. Studenti su ih primjenjivali na različite načine, a imena navodimo pod onim pristupom koji je dominantno obilježio njihov individualni rad. 1. Planiranje primjenom teorijskih pretpostavki uz izražen istraživački pristup i vrjednovanje mogućih scenarija (Tihana Bosnar, Filip Ćiković, Dominik Halajko, Leon Husnjak, Sven Földing Vujaklija). 2. Ostvarivanje vizije proučavajući planiranje Zagreba uz razradu rješenja za širi kontekst Radničke ceste (Jurica Čulo, Sven Došen, Ema Dunkić, Lucija Gašpari, Ivana Itković, Vinka Ivičić). 3. Osmišljavanje i postavljanje metoda i modela planiranja grada s primjenom na prostoru neposredno i periferno uz Radničku cestu (Maja Benković, Lovro Brauneger, David Ceilinger, Lucija Grofelnik, Bernardica Grubišić, Ivana Herceg, Inoslav Hustić, Tamara Janjić). Radne makete bile su važne u promišljanju i oblikovanju prostora Radničke ceste jer su studentima omogućile pojednostavljeno promatranje i reduciranje slojevitosti prostora. Studenti su Radničku cestu ostvarili ili kao kralježnicu sveobuhvatnih preobrazbi ili kao poveznicu s planiranim mjestima koja su ishodišta budućeg razvoja. Rješenja su prikazana u različitim mjerilima, ovisno o konceptu. Na najrazličitije načine svi programi odgovaraju na dva temeljna pitanja: a) kako planirane promjene u prostoru utječu na nekadašnju industriju Radničke ceste? i b) kako planirane promjene utječu na grad Zagreb jer je ovo novi ulaz? Odgovorima na navedena pitanja pokušalo se zajednički dati doprinos promišljanju razvoja grada Zagreba za planiranje prostora koji su u studijama i strategijama zapostavljeni. RADNIČKA U NE /NASTAJANJU − PLANIRANJE JUGOISTOČNOG ULAZA U ZAGREB

Slika 3. Kolaž mentalnih mapa kao interpretacije određenih karakteristika postojećeg stanja (Dunkić, Grofelnik, Gašpari; Benković, Brauneger, Folding; Bosnar, Ceilinger, Jakopanec)

Mladen Obad Šćitaroci KAKO MISLITI GRAD

Na početku rada na ovakvom zadatku pitamo se: nije li tako složena i zahtjevna tema preteška i nerazumljiva studentima preddiplomskoga studija koji još nisu imali prilike shvatiti urbanizam i prostorno planiranje kao sveobuhvatno sagledavanje i promišljanje prostora? Studenti su se tražili na početku jer je trebalo shvatiti mjerilo - koje nije mjerilo zgrade i stana od 50 ili 100 m2, već gradski predio površine 500, pa i 1000 hektara. Najveći je problem bio svladati mjerilo od stana do grada. Kada se to svladalo, tada se daljnji rad na zadatku odvijao uspješno. Krenula su programska promišljanja možebitnih urbanističkih i prostornih scenarija za budući razvoj grada na širem potezu današnje Radničke ceste, koja postupno postaje novi ulaz u grad. Ulaz počinje novom zračnom lukom koja je u neposrednoj blizini nekadašnjega rimskoga grada Andautonije, prolazi nekad živim i aktivnim industrijskim područjem Žitnjaka i još uvijek nedovršenim gradskim tkivom između Slavonske avenije i Branimirove ulice, a završava se Kvaternikovim trgom (koji je još u prvoj polovici 20. stoljeća bio istočni ulaz u Zagreb) i južnim podbrežjem Medvednice. Drugo pitanje na koje su studenti trebali dati odgovor jest kako prikazati ideju i razmišljanje o budućem razvoju toga dijela grada u razdoblju od pedeset ili više godina, razmišljajući o etapnosti, postupnoj izvedbi, prilagodljivosti zamisli promjenama koje će nastati ili bi mogle nastati u budućnosti. Važna je tema razmišljanja i planiranja bila kako osmisliti rješenje koje može opstati u možebitno izmijenjenim uvjetima u budućnosti i zbog nekih budućih čimbenika utjecaja, koji se sada ne mogu ni naslutiti. Studenti bez teškoća svladavaju prepoznavanje čimbenika identiteta prostora da bi utvrdili što taj prostor čini prepoznatljivim. Nešto je više teškoća s vrjednovanjem prostora i postojećeg stanja jer se ono oslanja uglavnom na subjektivni doživljaj prostora, a izostaju objektivna mjerila koja studenti još nisu svladali, tek ih upoznaju i uče. Usprkos početnim teškoćama, koje su studenti uspješno prevladali, krenuli su s vizijama i idejama – od realnih i uobičajenih do vizionarskih, pa i futurističkih. U tome su im poticaji bili različiti urbanistički pristupi i pogledi – kao što su traditional urbanism, landscape urbanism, ecological urbanism, sustainable urbanism, futuristic urbanism, integral urbanism, heritage urbanism i mnogi drugi, aktualni posljednjih nekoliko desetljeća. Studenti su imali zadatak prepoznati planerski problem, postaviti ciljeve mogućeg razvoja, istražiti moguće pristupe i metode za rješenje pla22

RADNIČKA U NE /NASTAJANJU − PLANIRANJE JUGOISTOČNOG ULAZA U ZAGREB

nerskog zadatka te utvrditi moguće modele i scenarije razvoja. Da bi došli do odgovora na ova pitanja, istraživane su razvojne strategije i urbanistički modeli gradova u Europi i svijetu, prostorni razvoj Zagreba u posljednjih dvjesto godina, Zagreb od Andautonije do povijesnoga središta grada, ulazi u grad, gradske avenije, ulice kao linearni grad, preobrazbe nekadašnjih industrijskih predjela, modeli prometnog rješenja, mogući novi sadržaji, javni prostori i druge urbanističke teme od posebnog značenja za prostor i planerski zadatak. U pronalaženju i osmišljavanju urbanističkoga koncepta propitivali su se - utjecaj konteksta, teorijska polazišta, suvremeni primjeri, stvaranje novoga mjesta u gradu, pri čemu je važno misliti grad i razmišljati o gradotvornim rješenjima 21. stoljeća. Planira se program u širem i užem obuhvatu, rješavaju se odabrani gradski problemi, promišlja se grad realno i futuristički. U promišljanju urbanističke planimetrije i strukture traže se urbani uzorci, promišlja se novo u postojećem, razmišlja se o kretanju, prostorima zadržavanja i o javnim prostorima, o vizualnom doživljaju i novim vizurama u tom novom ulazu u grad od zračne luke do središta grada, odnosno na potezu od antičkoga do srednjovjekovnoga i današnjega Zagreba. Ideje o novom ulazu u grad i o gradu uokolo gradske avenije (Radničke ceste) različite su. Razmišlja se o aveniji i gradu «koji radi» i revitalizira nekadašnje pulsiranje radničkoga predjela grada (Domagoj Šobatović), o aveniji koja postaje okosnica novoga velikoga stambenog naselja modernističke tradicije (Ema Babić), o aveniji koja razdvaja prirodu sa svijetom ptica zapadno od Radničke i gusto izgrađeni grad kao čovjekov prostor obitavanja istočno od Radničke (Matija Babić), o aveniji kao dijelu zagrebačkoga pejsažno-parkovnog prstena (Antonija Balić), o aveniji kao linearnom perivoju koji stvara vezu između društvenih sadržaja i industrijskog identiteta (Dina Baranić), o aveniji kao poligonu za razvoj urbanističkih modela na temelju različitih teorijskih urbanističkih pristupa (Petra Alić), o aveniji kao elementu aktualizacije postojećih i memorije povijesnih prirodnih vrijednosti (Marin Benčić), o aveniji kao naglasku u gustoj dinamičnoj strukturi koja se mijenja ovisno o sadržaju i izgradnji (Matija Blašković), o aveniji kao predjelu laboratorija za eksperimentiranje s visokotehnološkom poljodjelskom proizvodnjom integriranom u grad (Bernarda Blažeković) te o aveniji kao simbiozi industrije i prirode, uz rehabilitaciju i unapređenje cvjećarstva (Mila Boras). RADNIČKA U NE /NASTAJANJU − PLANIRANJE JUGOISTOČNOG ULAZA U ZAGREB

Alma Zavodnik Lamovšek ZELENA INFRASTRUKTURA KAO KONCEPT UREĐENJA RADNIČKE

Područje oko Radničke ceste, iako veoma blizu središta grada, još se danas doima kao neuređeno, gotovo devastirano gradsko predgrađe. Istodobno, uređenje i proširenje zagrebačke zračne luke Pleso (2006.), izgradnja novoga Domovinskog mosta (2007.) i novoizgrađena prometnica tom su području dali novo, veoma važno značenje kao jednoga, od sada možda najvažnijih ulaza u grad Zagreb, za koji treba predložiti cjelovito urbanističko rješenje na cijelom potezu od zračne luke do Kvaternikova trga. U ovome članku predstavljamo samo prvi dio studentskog rada u sklopu kolegija Planiranje grada, u kojem smo koncipirali budući razvoj Radničke u širem obuhvatu. Analiza Radničke u kontekstu grada Zagreba i detaljnija analiza užeg obuhvata oko Radničke jasno je pokazala sve izazove i potencijale prostora u kojem se izgrađene strukture prepleću s otvorenim (poljoprivrednim) prostorom. Temeljem mogućnosti i ograničenja, utvrđenih SWOT analizom prostora (Slika 1.), odlučili smo pomoću koncepta zelene infrastrukture predložiti cjelovito rješenje za preobrazbu Radničke iz sada još anonimnog prostora u jedan suvremeni i prepoznatljivi urbani prostor. Pritom treba naglasiti da zelenu infrastrukturu podrazumijevamo više kao koncept koji opisuje međusobno povezane mreže zelenih područja koji se sastoje od veoma različitih tipova prostora. Zelena infrastruktura inače još nema jednoznačne definicije (Naumann et al. 2011., Ahern 2007., Benedict et al. 2001., Youngquist 2009.), ali u kontekstu našega rada oslonili smo se na definiciju koju predlaže EU komisija (2013.): „Zelena infrastruktura je strateška i planirana mreža prirodnih i poluprirodnih područja kod kojih su sve okolišne značajnosti koncipirane tako Tematske analize šireg i užeg obuhvata Radničke ceste sa ciljem (individualno): Shvatiti karakter prostora Vrednovati prostorne elemente, koje je moguće i smisleno integrirati u koncept (ZI?) Usuglasiti koncept sa drugim strategijama koje se vrše u gradu Sažetak (sinteza) činjenica o prostoru (SWOT i vizualna analiza) sa ciljem odrediti polazišta za izradu koncepta (u parovima) Formulirati ciljeve za daljnji razvoj šireg obuhvata Radničke ceste (svi zajedno) Izrada koncepta u parovima: na maketi i u shematskom crtežu (u parovima) Slika 1: Metodološki smo koncept zelene infrastrukture za širi obuhvat Radničke pripremali u nekoliko koraka, u kojima smo istodobno slijedili već prihvaćene prostornoplanerske principe. 24

RADNIČKA U NE /NASTAJANJU − PLANIRANJE JUGOISTOČNOG ULAZA U ZAGREB

da vrše širok izbor ekosistemskih funkcija. Uključuje zelene prostore (i plave kad su u pitanju vodni ekosustavi) te druge fizičke i fizikalne karakteristike kopnenih (u ruralnom i urbanom prostoru), obalnih i morskih područja.“ U tom smo kontekstu u sljedećem koraku na osnovi »brainstrominga« formulirali pet ciljeva koje su studenti morali ugraditi u svoje prijedloge daljnjega urbanističkog razvoja Radničke i pritom imati u vidu i funkcije zelene infrastrukture s obzirom na predloženi koncept (Slika 2., Sinnet et al. 2015.): - odrediti fokuse / lokacije / čvorove: javni prostori, izgrađeno, prirodno - povezati prirodne površine u zelenu infrastrukturu - ostvariti prepoznatljiv ulaz u grad - postići održivu mobilnost (pješačke i biciklističke staze, javni prijevoz, P+R) - iskoristiti i integrirati postojeću izgradnju. U posljednjoj fazi studenti su u parovima izradili koncepat urbanističkog razvoja šireg obuhvata Radničke ceste. Kao konačni proizvod izradili su i makete svojih prijedloga. Na kraju mogu zaključiti da su studenti u sklopu kolegija Planiranje grada upoznali metode i alate za različite razine urbanističkog planiranja. Zadatak urbanističkog rješenja Radničke ceste kao novoga ulaza u grad Zagreb pružio je i sve mogućnosti da studenti izraze svoju kreativnost i inovativnost koristeći pritom koncept zelene infrastrukture.

Slika 2: Funkcije u odnosu na elemente koncepta zelene infrastrukture RADNIČKA U NE /NASTAJANJU − PLANIRANJE JUGOISTOČNOG ULAZA U ZAGREB

Izvori i literatura: Youngquist T. D., 2009. What is green infrastructure? An evaluation of green infrastructure plans from across the United States. Graduate Theses and Dissertations. Paper 10602. Naumann S., Davis McK., Kaphengst T., Pieterse M., Rayment M., 2011. Design, implementation and cost elements of Green Infrastructure projects. Final report to the European Commission, DG Environment, Contract no. 070307/2010/577182/ETU/F.1, Ecologic institute and GHK Consulting. Building a green infrastructure for Europe, 2013. Brussels, European Comission: 24 str. Ahern J., 2007. Green infrastructure for cities: The spatial dimension. V: Cities of the future towards integrated sustainable water and landscape management. Novotny V., Brown P. (ur.), London, IWA Publishing: 267-283. Sinnet, D., Smith, N., Burgess, S., editors. 2015. Handbook on Green Infrastructure. Planning, design adn implementation.u, Usa: Edward Elgar publishing

Sanja Gašparović MEĐUNARODNA URBANISTIČKA INTERDISCIPLINARNA RADIONICA I IZLOŽBA Radnička u ne/nastajanju

U tijeku semestra, 5. svibnja 2017. održana je i međunarodna urbanistička radionica na kojoj je sudjelovalo tridesetak studenata zagrebačkoga Arhitektonskog fakulteta i petnaest studenata ljubljanskoga Građevinsko geodetskog fakulteta s desetak mentora - nastavnika te gostiju kritičara iz Zagreba i Ljubljane. Neuobičajeni termin održavanja radionice, na polovici semestra, pružio je mogućnost prezentiranja radnih materijala i rasprave s ciljem razmjene iskustava i spoznaja stečenih o analiziranome gradskom potezu; upoznavanja različitih pristupa i metoda učenja te pokretanja stručne diskusije o odabranim polazištima za daljnji rad na razradi mogućih urbanističkih scenarija razvoja. Radionica je održana na Žitnjaku, na području obuhvata samoga zadatka, u prostorima Galerije AŽ - nekadašnje osnovne škole koja se danas koristi kao prostor umjetničkih atelijera. Nesvakidašnji ambijent umjetničkog stvaralaštva i izlazak iz uobičajenih fakultetskih crtaonica u velikoj su mjeri pridonijeli ugodnoj i kreativnoj atmosferi koja je obilježila cijelo događanje. Studenti, podijeljeni u tri grupe, raspravljali su o mogućim modelima planiranja i vizijama budućega razvoja grada. Mentorice Bojana Bojanić Obad Šćitaroci i Alma Zavodnik Lamovšek vodile su sa studentima razgovor o ulozi i značenju PEJSAŽNOG URBANIZMA u gradu. Upoznajući se s razvojem teorija pejsažne arhitekture u posljednjim desetljećima, studenti su predložili scenarije razvoja jugoistočnog dijela grada temeljene na pejsažnoj infrastrukturi kao nositelju budućega razvoja. Kristina Careva i Rene Lisac svojim su izlaganjima o dosadašnjoj vlastitoj praksi kroz projekt Akupunkture grada zajedno s kolegom Gašperom Mrakom iz Ljubljane studentima u radu na terenu približili mogućnosti BOTTOM UP pristupa u planiranju. Najveću su grupu studenata mentori Svebor Andrijević, Zoran Boševski, Marko Rukavina i Ana Mrđa potaknuli na kreativnu raspravu o mogućim scenarijima razvoja GRADA BUDUĆNOSTI. Neopterećeni današnjim prostornim, ekonomskim, političkim i drugim ograničenjima, studenti su pokušali odrediti one vrijednosti prostora na kojima bi se trebao temeljiti zamišljeni razvoj grada u dalekoj budućnosti. Svaka je od grupa na svoj način i usmjerena drukčijim polazištima, u obliku kolaža i/ili maketa, pridonijela formuliranju pitanja na koja je odgo26

RADNIČKA U NE /NASTAJANJU − PLANIRANJE JUGOISTOČNOG ULAZA U ZAGREB

vore i zaključke trebalo dati do kraja semestra, u nastavku rada na urbanističkim konceptima preobrazbe Radničke. U vrijeme radionice u istim je prostorima u Galeriji AŽ organizirana i izložba studentskih radnih materijala koji su rezultat provedenih istraživanja i upoznavanja prostora u prvome dijelu semestra. Izložba je poslužila kao izvrsna podloga za razgovor o metodama rada i utvrđenim polazištima planiranja grada. Prezentirani studentski radovi istaknuli su se po individualnosti u pristupu metodama učenja, iscrpnosti i raznolikosti prikupljene analitičke građe te kreativnom pristupu temi razvoja grada. Prikazani analitički materijali ocijenjeni su od strane gostiju - kritičara iz Ureda za strategijsko planiranje i razvoj grada Zagreba - kao vrlo vrijedni i korisni u planerskoj praksi pa je iskazan interes i poticaj za nastavak prostornih istraživanja. Cijelo događanje dopunjeno je i umjetničkim filmskim dijelom programa pod nazivom (Ne)postojanost prostora (selektora Ivana Paića). Organizaciju radionice i izložbe potaknula je koordinatorica kolegija Planiranje grada - Sanja Gašparović, a održavanje su potpomogli Arhitektonski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Fakulteta za gradbeništvo in geodezijo Univerze v Ljubljani te Umjetnička organizacija Atelieri Žitnjak - projekt Kolaboratorij AŽ.

RADNIČKA U NE /NASTAJANJU − PLANIRANJE JUGOISTOČNOG ULAZA U ZAGREB

Kristina Careva Rene Lisac PARTICIPATIVNO I INTERDISCIPLINARNO PLANIRANJE - „AKUPUNKTURA GRADA“

Participativno i interdisciplinarno planiranje javnih prostora i sadržaja predstavlja nužnu metodu za budući urbani i društveni razvoj, posebno u hrvatskom i regionalnom društveno-političkom kontekstu jugoistočne Europe. Suvremeno društvo s jedne strane odlikuje brzi razvoj disciplina i jaka specijalizacija, kao i povećanje složenosti svih procesa i struktura, administrativnih i zakonskih okvira. S druge strane, posljedica takvog razvoja cjelokupnoga društvenog sustava jest međusobno udaljavanje aktera u razvojnim i kreativnim procesima, odnosno izostanak kohezije i konsenzusa, kako među pojedinim strukama tako i u odnosu s korisnikom, u ovome slučaju stanovnikom grada. Neke od prepoznatih negativnih društvenih pojava koje se pojavljuju u većoj ili manjoj mjeri mogu biti: udaljavanje pojedinca od sustava i pripadajuća društveno-politička pasivnost odnosno rezignacija, disciplinarna nepovezanost i izostajanje stručnog konsenzusa, teško provođenje ili izostanak planiranih aktivnosti ili mjera, „jalovost“ planova i slično. Upravo stoga, bez obzira radi li se o planiranju javnog prostora, javnih politika, gradskih prostora ili strateških, razvojnih i prostornih planova, u suvremenim trendovima planiranja pojam participacije kao kohezivnog i komunikacijskog sredstva postao je neizbježan. Pritom u hrvatskom kontekstu, gdje su društveno-političke prilike posebno pridonijele nepovjerenju građana u upravljačke strukture i time do njihove rezignacije i nezainteresiranosti za bilo kakvo sudjelovanje, ovakvi projekti koji premošćuju taj jaz predstavljaju značajne nove aktere za željenu društvenu promjenu. Akupunktura grada je projekt Društva arhitekata Zagreba koji se kontinuirano provodi od 2009. godine razvijajući metodologije participativnog i interdisciplinarnog djelovanja s ciljem pronalaženja malih i učinkovitih intervencija urbane transformacije u svrhu poboljšanja kvalitete gradskog života. Akupunktura grada najčešće uključuje interdisciplinarne radionice namijenjene studentima (diplomskog studija) i mladim stručnjacima koji kroz mentorirani kreativni proces i poticani kontakt sa stanovnicima i upravljačkim strukturama dobivaju praktična saznanja o prednostima i zahtjevima uspješnog djelovanja u javnome gradskom prostoru. Tematska radionica primjene metoda rada Akupunkture grada, provedena u sklopu međunarodne interdisciplinarne urbanističke radionice, studentima je dala priliku da u razgovoru sa stanovnicima gradskih četvrti, koje su tjednima tematizirali, provjere svoje inicijalne zamisli te priku28

RADNIČKA U NE /NASTAJANJU − PLANIRANJE JUGOISTOČNOG ULAZA U ZAGREB

pe materijal za poboljšanja i dorade prijedloga scenarija budućega razvoja prostora. U prvome dijelu vježbe osmišljena su pitanja kojima bi se što učinkovitije i izravnije pristupilo građanima te dobio rezultat koji zaista može koristiti kao bitan ulazni podatak za daljnje promišljanje. Tri grupe studenata obavile su terensko istraživanje jednoga od stambenih naselja u obuhvatu zadatka (Kozari put, Petruševec i Žitnjak). U razgovorima sa stanovnicima studenti su potvrdili neke od spoznaja,a neke opovrgnuli i saznali mnoge detalje urbanoga doživljaja samih građana koji su im pomogli da se kvalitetnije kontekstualiziraju u prostor. A, najvažnije od svega, studenti su imali priliku praktično usvojiti osnove komunikacije na terenu te osjetiti značenje i dobiti koje participativnim procesom dobivaju za planiranje. Kroz završne prezentacije prikazano je mapiranje dobivenih informacija na terenu i sinteza zaključaka koji su relevantni za daljnji planerski proces.

RADNIČKA U NE /NASTAJANJU − PLANIRANJE JUGOISTOČNOG ULAZA U ZAGREB

OBILAZAK TERENA

RADNIČKA U NE /NASTAJANJU − PLANIRANJE JUGOISTOČNOG ULAZA U ZAGREB

PROJEKTNI ZADATAK

Generalni urbanistički plan grada Zagreba (GUP ZG, 2016.) u tom potezu predviđa zone različitih namjena u nisko konsolidiranom gradskom području – bez prepoznatljivog cjelovitog koncepta razvoja. Zadatak studenata bio je istražiti genezu i značaj toga područja u odnosu na širi prostor grada, vrednovati postojeće stanje i način korištenja te analizirati promjene prostornoplanske dokumentacije i sl. Temeljem utvrđenih mogućnosti i ograničenja prostora potrebno je predložiti koncept urbanističkog razvoja cjelovitoga gradskog poteza - jugoistočnog ulaza u grad te urbanističko rješenje odabranoga užeg područja. M. 1:100 000 / 1:25 000 PROSTORNI KONTEKST - vrednovanje stanja u prostoru Geneza prostora Analiza prostorno-planske dokumentacije Istraživanje važnost i značaj područja u odnosu na širi prostor Analize slike grada M. 1:10 000 KONCEPT šireg obuhvata (Rijeka Sava – Slavonska avenija) Polazišta za koncept / problemska pitanja Analiza primjera (prema odabranim problemskim pitanjima) Shema prostorne organizacije i koncept oblikovanja Maketa M. 1:5 000 / 1: 2000 URBANISTIČKO RJEŠENJE Zamisao uređenja prostora - plan strukture Plan namjene površina i prometa Maketa Ilustracije odabranih ambijenata (fotomontaže) Pisano obrazloženje

RADNIČKA U NE /NASTAJANJU − PLANIRANJE JUGOISTOČNOG ULAZA U ZAGREB

Studentski projekti

Studentica: Ema Babić Voditelj: Mladen Obad Šćitaroci Demonstratori: Dora Ivančan i Matija Vinković

RADNIČKA SPLINE

Polazišta plana proizlaze iz uočenih oprečnosti postojećeg stanja prostora – neplanskih, međusobno nepovezanih i neopremljenih stambenih naselja te područja velikih prirodnih, šumama bogatih, slobodnih površina. Koncept čine dvije magistrale, dvije gotovo antipodne linije, koje iniciraju potrebne nove sadržaje i povezuju postojeće žarišne točke. Stambena magistrala, formirana potezom novih zgrada bogate palete sadržaja (stambeni, ugostiteljski, rekreacijski), tangira i povezuje postojeća naselja te stvara nove tematske trgove - edukacijski, industrijski i komercijalni. Zelena magistrala proizlazi iz slijeda postojećih parkova i jezera uza Savu, a nadopunjuje se novim parkovima koji zatvaraju zeleni prsten Zagreba i formiraju linearnu rekreacijsku zonu unutar samog obuhvata. Parkovi unutar obuhvata zamišljeni su kao tematski: park očuvane prirode uza Savu namijenjen istraživanju i očuvanju prirode; zabavni i tematski parkovi uz Radničku cestu (adrenalinski park, filmski park u adaptiranim halama, ekološko-poljoprivredni park) i drugi. Novoplanirane žarišne točke potaknule bi pozitivne urbane promjene na primarno dvije razine - stvaranjem poteza parkova prepoznatjivog u slici čitavoga grada i potezom trgovačkih, edukacijskih i drugih žarišta važnih za područje obuhvata.

RADNIČKA U NE /NASTAJANJU − PLANIRANJE JUGOISTOČNOG ULAZA U ZAGREB

ZELENA MAGISTRALA

STAMBENA MAGISTRALA RADNIČKA U NE /NASTAJANJU − PLANIRANJE JUGOISTOČNOG ULAZA U ZAGREB

Student: Matija Babić Voditelj: Mladen Obad Šćitaroci Demonstratori: Dora Ivančan i Matija Vinković

SVIJET PTICA / SVIJET ČOVJEKA

Koncept polazi od pitanja: na koji način dati karakter od Zagreba „napuštenom“ prostoru? I kako odgovoriti na pitanje novoga, značajnog ulaza u grad. Radnička cesta danas – prostorna linija bez urbanističkog koncepta – samo je poveznica između grada i zračne luke, što prostor uz nju čini prolaznim te ga svodi tek na niz kratkotrajnih neupečatljivih slika promatranih iz automobila. Osim jakoga prometnog pravca - linije Radničke ceste, šire područje obilježavaju prepoznatljiva prirodna područja (poljodjelske površine, šume i zaštićeni rezervat Savica) te raspršena industrijska izgradnja. Koncept se temelji na hipernaglašavanju tih dvaju dominantnih oprečnih obilježja prostora s ciljem stvaranja prepoznatljivog prostora novih vrijednosti. Radnička cesta postaje os podjele na izgrađeni i neizgrađeni, na urbani i prirodni, na puni i prazni prostor. Jugozapadni dio prožet različitim tipovima krajolika bit će vraćen prirodi. Stvorit će se velika površina prirodnoga krajolika uza Savu i ostvariti kontinuirani pejsažni potez - od Save-Strmec, preko jezera Rakitje, Jaruna, Bundeka i planiranog krajolika na Jakuševcu, do Savice. Kontinuirani potez obgrljuje Zagreb s juga i čini kontrapunkt Medvednici. Na jednoj strani visina, a na drugoj nizina, planina i rijeka, šuma i polje, puno i prazno, statično i dinamično. Povezivanjem tih dviju prirodnih krajnosti na zapadu te na istoku preko Maksimira, Zagreb dobiva krunu zelenila, prirode i pejsaža. Dobivena prirodna enklava uz Radničku cestu pružat će Zagrebu kvalitetu izvornoga prirodnog prostora uza Savicu i rijeku Savu. Priroda će svojim vlastitim tokom zauzeti i popuniti sav taj prostor omogućavajući rekreaciju, opuštanje u prirodi, promatranje prirodnog i životinjskog svijeta i sl. Postojeća izgradnja bit će izmještena, uklonjena ili prenamijenjena različitim sadržajima poput sjedišta Hrvatskoga ornitološkog saveza, zoološkog vrta za ptice, smještajnih jedinica za dječji boravak u prirodi i sportsko-rekreativnih centara uz Radničku cestu. U sjeveroistočnom dijelu prostora zadržava se postojeća industrijska izgradnja i naglašava se taj karakter popunjavanjem prostora između izgradnje i uza samu cestu. Tako naglašena industrijska urbana fronta Radničke ceste postaje mjesto suvremene industrije, proizvodnje i poslovnih prostora. Zadržavanjem tog oduvijek prisutnog karaktera prostora te uvođenjem pravila i reda u izgradnji pruža se reprezentativna i urbana slika ulaza u grad. 40

RADNIČKA U NE /NASTAJANJU − PLANIRANJE JUGOISTOČNOG ULAZA U ZAGREB

Student: Domagoj Šobatović Voditelj: Mladen Obad Šćitaroci Demonstratori: Dora Ivančan i Matija Vinković

RADNIČKA KOJA RADI

Već se na prvi pogled zamjećuje kako je jugoistočni dio grada uz Radnički cestu nedovršen prostor. Mnoštvo hala, zgrada i ruševina koje su, kao pikseli u zelenilu, nasumice smješteni u kaosu prilaznih ulica i cesta. Pravac Radničke ceste jest ono što povezuje taj kaos u smislenu cjelinu. Zapuštenost, urbanistički nered, gubitak svrhe i stigma siromaštva - ono su što Zagrepčane asocira na ovaj prostor. Međutim, potencijal ovoga prostora nadmašuje njegove mane. Izravna veza do centra grada, koridor za laku željeznicu i velika prostranstva otvorenoga prostora odlične su početne točke plana njegove revitalizacije. Koncept predviđa stvaranje modernog agera, mreže polja 100 x 100 metara s okosnicom u osi Radničke ceste, očuvanje postojećih šumskih površina i njihovo uređenje, te novu izgradnju. Uz Radničku cestu, koja ovim konceptom postaje avenija, gradi se samodostatan linearni grad. On ima sve sadržaje potrebne za njegovo samostalno funkcioniranje, ali i sadržaje koji služe cijelom Zagrebu. Uz aveniju nižu se pojasevi stambenih zgrada, zelenila, ekološkog stanovanja, čiste industrije... Postojeća stambena naselja zaokružuju se pojasima nužnih sadržaja i zelenila. Ostatak je prostora, unutar mreže agera, namijenjen za agrikulturu budućnosti, visokoautomatizirani uzgoj i preradu bilja, kao i prostor za moguća postrojenja alternativnih izvora energije. Grad ovime dobiva reprezentativni ulaz kroz ekološki predgrad, a lokalna zajednica značajno unapređenje životnih uvjeta. Cijeli koncept može poslužiti kao model za uređenje ostalih ulaza u Zagreb, primjerice Slavonske avenije, Ljubljanske avenije i Jadranske avenije.

RADNIČKA U NE /NASTAJANJU − PLANIRANJE JUGOISTOČNOG ULAZA U ZAGREB

Student: Lovro Brauneger Voditeljica: Tamara Marić

AB OVO

Radnička cesta - dio Zagreba koji je u mentalnoj slici prostor industrije, zbog planerskog ignoriranja, postao je svojevrsnim brownfield landom. Predstavljen je nakupinama industrijskih hala, tvorničkih kompleksa, poslovnim zgradama, neplanskim i nedostatno uređenim naseljima. Odgovor na ovakav kontekst bio je početi ispočetka – primjena ab ovo koncepta. Iz razloga zadržavanja duha mjesta, postojeća izgradnja neposredno uz Radničku cestu evaluirana je uklanjanjem nedostatnih zgrada montažnog karaktera. Osnovna ideja u preobrazbi prostora jest izmicanje industrijsko-poslovne zone na potez uz prugu radi lakše dobave i neometanoga prometovanja. Cilj premještanja jest i redefinicija korištenja na način da se industrija i poslovni prostori spajaju s edukacijom i istraživanjem kako bi se unaprijedilo poslovanje i tehnologija, uz proučavanje utjecaja na okoliš i ekologiju. Preostale zgrade uz Radničku cestu mijenjaju namjenu u mješovitu na različite načine, stvarajući urbane grupacije stanovanja s drugim društvenim, poslovnim i javnim sadržajima. Predviđeno je da će ovakva preobrazba utjecati na šire područje s posljedicom uklanjanja postojećih naselja. Na njihovim mjestima nastat će nova projektirana prema standardima kvalitete te arhitekture i urbanizma, što se predviđa provesti strategijski i natječajno uz primjenu novih europskih modela stanovanja, kao što su javno-privatno partnerstvo. Perivojni utjecaj Savice proširuje se do pruge pa se tamo pretvara u niz javnih prostora trgova i perivoja sa sportskim sadržajima, nadstrešnicama i odmorištima uz mogućnost paviljonske izgradnje, igralištima. Kako bi se ostvarili svi planirani zahvati uz prugu, predviđeni su prijelazi preko pruge i nove prometnice koje povezuju ovaj dio grada s Novim Zagrebom. Na križanju Radničke i željeznice nastaju hibridne zone. Mješovita namjena i vegetacijski pojas postaju mjesta boravka i života na otvorenom, a mješovita i nova industrijska zona postaju sklopovi megastruktura mješovite namjene, koji također predstavljaju svojevrsne repere u prostoru i novi reprezentativni ulaz u Zagreb.

RADNIČKA U NE /NASTAJANJU − PLANIRANJE JUGOISTOČNOG ULAZA U ZAGREB

Ulazi u grad - potencijalna mjesta primjene predloženog scenarija

RADNIČKA U NE /NASTAJANJU − PLANIRANJE JUGOISTOČNOG ULAZA U ZAGREB

Studentica: Ema Dunkić Voditeljica: Tamara Marić

RADNIČKA U PRIJELAZU

Prelazak preko Radničke i prijelaz Radničke iz barijere u dio sustava grada Osnovno polazište projekta jest evaluacija praznina - neizgrađenog i prirodnog prostora grada. Odabran je ekološki pristup planiranju: veći vanjski javni i prirodni prostori naglašavaju se i međusobno povezuju u sustav zelene infrastrukture na potezima danas sivih, zapuštenih područja nekadašnje industrije. Povezivanje preko Radničke ceste ostvaruje se prostornim intervencijama koje omogućavaju siguran, ugodan, pješački i biciklistički prelazak te nastoje postići ekološke i društvene prednosti u istočnom dijelu Zagreba. Ovisno o postojećim i predviđenim sadržajima te veličini i važnosti prirodnog područja razlikuju se tri tipa prelaska: infrastruktura šireg pojasa, most i pothodnik. Svaki tip postavljen je duž Radničke ceste ovisno o širem kontekstu. Na središnjem dijelu ceste prelazak je ostvaren novom infrastrukturom širega pojasa koja osim komunikacije omogućava prostore zadržavanja i nudi dodatne javne sadržaje. Iznad i ispod ovakva pješačkog mosta javljaju se ugostiteljski sadržaji, vrtovi, prostori za parkiranje i sl. Stvara se trg, “perivoj preko ceste”, javni prostor i pješački put koji povezuje nova područja uređenih javnih prostora obogaćenih kulturnim sadržajima za stanovnike cijeloga Zagreba. Nekadašnja Tvornica papira prenamjenjuje se u nove muzeje, galerije i višenamjenske dvorane, a postrojenja sa suprotne strane ceste u filmski studio, dok se okolni neizgrađeni prostori uređuju kao perivoji i park-šume. Most užega pojasa namijenjen je povezivanju perivoja poslovnih četvrti na sjevernom dijelu Radničke ceste. Ostvaruje se jednostavnije kretanje između zgrada, a naglasak se stavlja na otvorene javne prostore između njih. Treća je intervencija ukopavanje ispod postojeće prometne infrastrukture na mjestu gdje se Radnička cesta počinje podizati u most, čime se dobiva javni prostor oko naselja Petruševec. Time se ostvaruje prelazak ispod ceste i povezivanje dosad prometnicom odvojenih naselja. Osim sigurnijem kretanju u prometu, intervencija pridonosi razvoju javnih sadržaja i integraciji stambenih naselja.

RADNIČKA U NE /NASTAJANJU − PLANIRANJE JUGOISTOČNOG ULAZA U ZAGREB

Studentica: Lucija Grofelnik Voditeljica: Tamara Marić

POTEZ U POTEZU

Grad Zagreb se sastoji od nekoliko prepoznatljivih dijelova koji su postupno nastajali tijekom povijesti, svaki u svoje doba te različiti u svojoj strukturi, mjerilu i načinu organizacije života. Zaključak analize širenja grada Zagreba jesu potezi širenja, kao što je i on sam jedan potez koji se prirodno širi između dviju linearnih prirodnih prepreka - Medvednice na sjeveru i Save na jugu. Prilikom proučavanja simetrične strukture grada Zagreba, s obzirom na glavnu os Radnička cesta je jedna od dijagonala koja i dalje predstavlja periferiju grada Zagreba iako se nalazi sjeverno od rijeke Save. Pitanje koje se istražuje projektom i radom jest: ako se grad Zagreb razvijao u potezima, može li se metoda razvoja u potezima primijeniti i za planiranje Radničke ceste kao novoga prilaza gradu? Primijenjena metoda postavljena je planiranjem šireg obuhvata koje načelno postavlja poteze okomite na Radničku cestu i u odnosu na obilježja postojećeg stanja. Potezi se međusobno razlikuju po razini (ne)intervencija koje se u njima predviđaju. Rezultat je naizmjenična postava poteza minimalnih intervencija i poteza značajnijih intervencija. Kriteriji za postavljanje poteza bili su vrsta i kvaliteta postojeće izgradnje. Njihov načelni postav predviđa okvirne smjernice koje su planirane projektom i koje se razrađuju detaljnim uvidom u pojedina mjesta. Način određivanja tipa i mjesta intervencija u prostoru razrađen je na primjeru stare Tvornice papira i njene okoline, koja se prenamjenjuje u zgradu društvene namjene s javnim prostorima. Svaki je tip intervencije planiran i primjenjiv na različitim mjestima, ovisno o kontekstu. Posebna se pozornost pridaje kontaktnom području, za planiranje kojeg je nužno uzeti u obzir susjedne intervencije kako bi se na mjestima preklapanja ostvarili prostori spajanja – javni, perivojni i društveni prostori. Rezultat primjene ove metode projektiranja jesu izmjene u silueti duž Radničke ceste zbog različitih struktura od kojih se pojedini potezi sastoje - od gustih i vertikalno orijentiranih ili horizontalnih i raspršenih. Time prolazak kroz Radničku ulicu kao novi prilaz gradu nije više prolazak kroz periferiju grada s nejasnom strukturom.

RADNIČKA U NE /NASTAJANJU − PLANIRANJE JUGOISTOČNOG ULAZA U ZAGREB

Studentica: Bernardica Grubišić Voditeljica: Ana Mrđa U

/IS KOPČAN

Unutar promatranog područja obuhvata okruženja Radničke ceste teško je među različitim kompozicijama strukture izgradnje odrediti homogeni karakter. Koncept stoga polazi od preuzimanja osnovnih sadržajno-ambijentalnih elemenata koji čine prepoznatljiv karakter pojedinih prostornih cjelina i predlaže njihovo implementiranje unutar cijelog obuhvata s ciljem oživljavanja čitavoga predjela grada. Obogaćivanjem područja preuzetim implementiranim tipologijama i sadržajima ostvaruje se prepoznatljivost i privlačnost slike ovoga dijela grada. Na sjevernom dijelu obuhvata implementira se karakteristična gusta blokovska izgradnja s mnogo društvenih i komercijalnih sadržaja koji nedostaju Radničkoj cesti. Južno od centra uza Slavonsku aveniju postavlja se pretežito poslovna i stambena izgradnja s brojnim javnim sadržajima. Zapadno i jugozapadno od obuhvata predviđaju se karakteristična višestambena naselja s pratećim sadržajima i mnoštvom pejsažnih površina. Na jugozapadu se planira uređenje odlagališta Jakuševec, koje će, uz nove zgrade na obali Save, otvoriti temu “komuniciranja” s prirodnim rezervatom Savica. Južno i jugoistočno zadržava se neizgrađeno područje s velikim udjelom poljodjelskih površina. Postojeća industrijska postrojenja, ovisno o stupnju konsolidacije, uklonit će se ili prenamijeniti. Uza zadržavanje postojećih naselja (Kozari bok, Petruševec i Borovje) predviđa se i stvaranje novoplaniranih višestambenih naselja uz nova poslovna područja (business districte). Na središnjem dijelu Radničke ceste predviđa se nova glavna zona javnih i društvenih, rekreacijskih te perivojnih prostora – zamišljena kao kopča između sjevernog i južnog dijela obuhvata. Uz ideju formiranja novoga centra planira se i uvođenje “mostovskih struktura”, odnosno megastruktura koje bi poput platformi premostile snažnu prometnicu i omogućavale stvaranje javnih prostora s atraktivnim sadržajima iznad prometnice. Na sjevernom dijelu novoplanirane društvene zone predviđaju se edukacijski i poslovni centri, dok je južni dio namijenjen istraživanju i rekreaciji. Južni je dio također povezan s prirodnim rezervatom Savica, a preko novoplaniranoga mosta povezan je s parkom Jakuševec i Novim Zagrebom.

RADNIČKA U NE /NASTAJANJU − PLANIRANJE JUGOISTOČNOG ULAZA U ZAGREB

PROGRAM ŠIREG OBUHVATA

ŠK

RADNIČKA U NE /NASTAJANJU − PLANIRANJE JUGOISTOČNOG ULAZA U ZAGREB

Student: Dominik Halajko Voditeljica: Ana Mrđa ISTRAŽIVANJE SCENARIJA

Grad Zagreb se svojim povijesnim, gospodarskim i geopolitičkim značajem oblikovao u središte države u svakom aspektu pa je kao takav privlačio i još uvijek privlači stanovnike šire regije. Rezultat je kontinuirano povećanje broja stanovnika koje je, ovisno o vremenu, grad stambenim kapacitetima bio ili nije bio spreman udomiti, što povlači stvaranje raznovrsnih planskih i neplanskih četvrti grada. Širenje grada zbivalo se uglavnom simetrično u odnosu na središnju gradsku os. Izuzetak je razvoj i širenje sjevernoga dijela grada koji je ograničen najvećom prostornom barijerom - Medvednicom. Prostor Radničke ceste, koji je tema ovoga zadatka, zanimljiva je iznimka u procesima razvoja grada jer ne odgovara svom ‘ekvivalentu’ na zapadu. Studije i teorije o razvoju europskih gradova primjenjive su i na grad Zagreb pa se u vizijama budućnosti predviđa prestanak znatnog rasta stanovišta i širenja teritorija grada. Podupirući tu tezu za zadani prostor proučavanja i planiranja, uz i oko Radničke ceste, pretpostavljam da grad neće ostvariti broj stanovnika i gustoću koju je ostvario njegov ekvivalent na zapadu. Stoga odlučujem zadržati postojeću izgradnju i način korištenja prostora u najvećoj mogućoj mjeri, ali i osigurati novu kvalitetu i standard stanovanja postojećem stanju, dopunjujući minimalnim intervencijama nove gradotvorne elemente i uzimajući u obzir izgrađeni karakter prostora. Prostoru sam ispitao postojeće snage i slabosti te istaknuo moguće prednosti i opasnosti, a zatim sam na toj podlozi ispitao različite razvojne scenarije - implementaciju nove strukture, unapređenje prometne mreže, odnose novih naselja s postojećim, razvoj linearnih parkovnih i rekreativnih površina te uključivanje zona ‘između’ kroz proizvodnju energije i hrane unutar gradskih urbanih okvira. Cilj je da prostor postaje što više energetski i proizvodno neovisan, što proizlazi iz postojećih potencijala i karaktera prostora bogatog proizvodnim pogonima i ravnicama. Sve sam dobivene podatke vrjednovao istim kriterijima, a iz onih optimalnih proizašlo je rješenje prostora uz i oko Radničke ceste.

RADNIČKA U NE /NASTAJANJU − PLANIRANJE JUGOISTOČNOG ULAZA U ZAGREB

Student: Leon Husnjak Voditeljica: Ana Mrđa “OTOCI” URBANITETA PROŽETI KRAJOBRAZOM

Radnička kao prometnica evocira kretanje - glavni čimbenik života grada. Svojom pozicijom unutar gradskog tkiva ima ulogu artikulacije jugoistočnog ulaza u grad Zagreb. Probijajući se kroz fragmentaciju slika, dimnjaka, silosa i hala, industrijskih sklopova pozicioniranih na rubu grada, nakupina slobodno nastalih malih obiteljskih kuća koje kao da plutaju unutar neosvojenog pejsaža - ona predstavlja prostor velikih suprotnosti i velikih praznina. Glavna ideja je povezati prostor kretanjem, učiniti da on postane dio složenoga sustava grada. Ono što je potrebno da bi se to ostvarilo i potaknulo jesu sadržaji, tj. “infrastruktura” koja nedostaje ovome dijelu grada. Interpoliranjem sadržaja u prostor potiče se kretanje pa nekad isprazni prostor postaje dio složenog organizma grada. Kretanjem kroz taj prostor doživljavamo kontrastne odnose gustoća, forma, praznina i visina koje kao da su zadane duhom toga mjesta. Naglašavanjem i interpretiranjem tih situacija nadograđuje se zadana tema: puno-prazno, izgrađeno-neizgrađeno. Iz toga se razvija ideja stvaranja prostora prožetog krajobrazom unutar kojeg se javljaju “otoci” urbaniteta, a cijeli prostor “između” postaje kontinuirani prostor kretanja kroz prirodu. Svaki je od tih “otoka” različit i specifičan te predstavlja jedinstven doživljaj. Radnička cesta time postaje ključna spona između grada i pejsaža, povezuje grad s prirodom i mjesto je susreta kontrasta prirode i grada. Ona predstavlja grad nekada, ali i grad danas, te grad budućnosti. Grad koji pokazuje potrebu kontinuirane fleksibilnosti, nadogradnje i transformacije, grad koji se neprestano mijenja i prihvaća nove korisnike te stvara nove slike grada.

RADNIČKA U NE /NASTAJANJU − PLANIRANJE JUGOISTOČNOG ULAZA U ZAGREB

Studentica: Lucija Majica Voditelj: Zoran Boševski PUT

Put je linearna, minimalna intervencija koja maksimalno reflektira i utječe na svoj okoliš. Radnička cesta nestaje, postaje gospodarski prilaz vrijednom prostoru, fasada ovoga područja seli se na jug. Početak je puta u sadašnjosti, dok je njegov kraj u budućnosti. U početku put prikuplja informacije o postojećem stanju, primjećuje potrebe i potencijale prostora kroz koji prolazi. Što je više informacija prikupio, to više reagira na prostor te ga više i određuje. Prati postojeće silnice (staru željezničku prugu, rukavac Save, postojeće putove) i dijeli prostor u polja. Polja se razlikuju po svojim obilježjima pa put svakom polju pruža upravo ono prema čemu polje pokazuje najjači potencijal i afinitet. Ovisno o polju kroz koje prolazi, put postoji u raznim oblicima. Prostorna putanja puta predstavlja vrijeme te tako on počinje u 2017. godini, a kraj mu je nedefiniran, ali zadnje prikazano polje koje stvara idealno je naselje 2060. godine. Naselje budućnosti jest naselje u kojem se svi elementi prethodnih polja sastaju u svome idealnom izdanju. Racionalno stanovanje, unutar kojeg stanovnici sami proizvode svoju hranu, u gospodarskom je dijelu sami prerađuju, a svu potrebnu energiju dobivaju iz novoga energetskog centra uza Savu. Grad Zagreb spušta se na Savu kao na vrijedno prirodno bogatstvo i kao takvo ga čuva. Pješački put koji uz nasip spaja sva vrijedna gradska zelenila podiže kvalitetu života u gradu i postaje bitna odrednica ritma grada. Put se nastavlja na postojeće srodne elemente grada. Linearna oaza omogućuje svima brz pristup nekoj formi prirode za kojom vapi rastuće gradsko tkivo.

RADNIČKA U NE /NASTAJANJU − PLANIRANJE JUGOISTOČNOG ULAZA U ZAGREB

industrijska zona, proizvodni pogoni

XUHÃ¿HQH SDUNRYQH SRYUÃ£LQH ULMHWNH JXVWRÃ¼H ]HOHQLOD

QHXUHÃ¿HQH ]HOHQH SRYUÃ£LQH

YRGHQH SRYUÃ£LQH

gospodarsko-poslovna zona, manji SRJRQL VSUHPLÃ£WD SRVORYQH ]JUDGH

ureÃ¿HQH SDUNRYQH SRYUÃ£LQH YLVRNH JXVWRÃ¼H ]HOHQLOD

poljoprivredna zona

HQHUJHWVNH JUDÃ¿HYLQH

32/-(

stambena zona

B LQWHUDNWLYQL WXQHO YLGHR SURMHNFLMH JOD]ED PMHVWD ]D RGPRU

BVRODUQD VWDEOD SURL]YRGQMD HQHUJLMH WUJRYDÃ¾NL L XJRVWLWHOMVNL VDGUÃ¥DML

BSRVWRMHÃ¼D YULMHGQD SULURGD SXW MH X ]UDNX L QH GRWLÃ¾H MX GLYL MRM VH PHÃ¿X GUYHÃ¼HP V YLVLQH S M1:10000 20x20m

RADNIÄ&#x152;KA U NE /NASTAJANJU â&#x2C6;&#x2019; PLANIRANJE JUGOISTOÄ&#x152;NOG ULAZA U ZAGREB

divlja priroda

XUHÃ¿HQD SRYUÃ£LQD

72Ã½.$

4-2_put prolazi i komunicira sa socijalnim FHQWURP PRJXÃ¼QRVW SUHODVND UDGQLÃ¾NH X WRÃ¾NL WUJ QDG UDGQLÃ¾NRP

POLJE 1

POLJE 2

2_SROMRSULYUHGQL SXW put se grana u gornji ELFLNOLVWLÃ¾ND L SMHÃ£DÃ¾ND staza,vizure) i donji VWDNOHQLFL WUÃ¥QLFH vrtovi)

1_ LQWHUDNWLYQL WXQHO video projekcije, glazba, mjesta za odmor

S M1:10000 20x20m

RADNIÄ&#x152;KA U NE /NASTAJANJU â&#x2C6;&#x2019; PLANIRANJE JUGOISTOÄ&#x152;NOG ULAZA U ZAGREB

Studentica: Martina Milošević Voditelj: Bojan Linardić POSLOVNO TURISTIČKO SREDIŠTE GRADA

Smješten na samome jugoistočnom ulazu u grad, između bitnih tranzitnih pravaca, u blizini zrakoplovne luke te autobusnog kolodvora i željezničke pruge, obuhvat predstavlja idealno mjesto za smještaj sadržaja kojima nije potrebna blizina središta grada, ali je važna dobra prometna povezanost. Koridor Radničke zamišljen je kao nova poslovna zona grada u težištu koje će biti kongresni centar s izložbenim prostorima (sajam) i hotelskim sklopom u neposrednoj blizini, dok je na prostoru današnje Tvornice papira planiran start up inkubator. Prostor rezervata Savica postaje nova turističko- rekreativna zona, po uzoru na Jarun i Bundek, a nešto južnije uza Savu planiran je prostor za izmještanje hipodroma s današnje lokacije Novoga Zagreba i tematski park koji će upotpuniti turističku ponudu grada. U postojećim stambenim naseljima predlaže se urbana obnova kako bi se bez uklanjanja objekata postigao urbani red i unaprijedila kvaliteta života. Za ostvarenje koncepta neophodno je osigurati dobru prometnu povezanost uvođenjem novih prometnih pravaca koji će povezati Radničku s Novim Zagrebom, produženjem tramvajske linije do zračne luke, uvođenjem novih autobusnih linija te planiranjem novih biciklističkih staza i šetnica uza Savu i rezervat Savica. Novo pročelje grada uz Radničku cestu zamišljeno je kao struktura hibridne izgradnje karakterističnog oblikovanja - lamelama ili tornjevima na bazi – kojih se namjena mijenja promjenom udaljenosti i katnosti u odnosu na Radničku cestu. Dok će uza samu Radničku svoje mjesto pronaći pretežito trgovački i poslovni sadržaji sa stanovanjem na isključivo najvišim etažama, s većom udaljenošću od koridora objekti postaju privatniji, sa stambenim prostorima u gotovo cijeloj svojoj visini. Baze/platoi zamišljeni su kao izdignuti, ozelenjeni, javni pješački prostori koji pješake odvajaju od prometa i otvaraju vizure, a u njima su predviđeni prostori garaža, trgovačkih centara, sportskih i rekreacijskih sadržaja i sl.

RADNIČKA U NE /NASTAJANJU − PLANIRANJE JUGOISTOČNOG ULAZA U ZAGREB

Student: Ivan Mostahinić Voditelj: Bojan Linardić ASAMBLAŽ PROSTORA

Koncept se razvija iz analitičkih promišljanja grada Zagreba kao cjeline, uvažavanja njegovih potreba danas i planiranja novih sadržaja koji bi ga obogatili. Budući da je prostor oko Radničke ceste enormnih razmjera, prepoznaje se kao područje proširenja Zagreba, odnosno mjesto nekoliko novih zagrebačkih naselja. Kako bi se ta velika površina učinila pristupačnijom, uvodi se nekoliko lomljenih urbanih avenija, okomitih na Radničku. Te avenije formiraju segmente koji funkcioniraju kao samostalna cjelina, odnosno sadrže i stanovanje i zelenilo i hibridne građevine. Također, segmenti zajedno tvore kompaktnu cjelinu, međusobno izmjenjujući sadržaje po tlocrtnom principu ‘ključ-brava’, čime se razbija monotonija goleme površine. Kako bi se zadržao karakter linearnoga grada, Radnička ostaje dominantna avenija projekta, tik uz nju, svaki segment nudi hibridne građevine i time pridonosi stvaranju reprezentativnoga pročelja ulice. Nakon hibrida nalaze se stambena naselja, od kojih su sva postojeća zadržana, a novoplanirana sastoje se od višestambenih zgrada. Ovim smještajem stambena naselja zastićena su hibridima od buke koja dolazi s avenije, a orijentirana su prema zelenim sadržajima. Zelene površine artikulirane su u vidu javnih prostora, tematskih parkova, vrtova i trgova. Svi su industrijski i komunalni pogoni zadržani, a novoplanirani smješteni su na margine obuhvata. Kao naglasak projekta nameće se prenamjena Tvornice papira u suvremeni akvarij s pratećim društvenim sadržajima i tematskim parkom.

RADNIČKA U NE /NASTAJANJU − PLANIRANJE JUGOISTOČNOG ULAZA U ZAGREB

Studentica: Katarina Mustać Voditelj: Bojan Linardić FOKUS

Koncept urbanističkog rješenja temelji se na uspostavljanju usporednih pojasa gradacije izgrađene strukture i sadržaja - od Radničke ceste prema Savi: podcentar s javnim sadržajima, stanovanje s integriranim postojećim naseljima i zona turističke namjene. Uz rijeku se planira pretežito prirodan prostor; zaštićenom području ornitološkog rezervata Savica pridružen je istraživačko-edukacijski cenar i zona sportsko-rekreacijske namjene. U nastavku uz rijeku, sjeveroistočno od Domovinskoga mosta, predviđa se razvoj botaničkog vrta istraživačko-edukacijskog karaktera. Pojasi su ispresijecani željezničkim, kolnim i biciklističko-pješačkim koridorima koji se pružaju preko rijeke Save. Prednost je dana biciklističkom i pješačkom prometu. Između svih postojećih i planiranih sadržaja prostiru se zelene površine za odmor, okupljanje i rekreaciju. U postojećim naseljima predviđa se obnova i podizanje standarda, dok se pojedini gospodarski objekti (poput Tvornice papira) prenamjenjuju i unapređuju s ciljem očuvanja naslijeđenoga karaktera prostora. Detaljno urbanističko rješenje središnje zone ilustrira način uspostavljanja veze Radničke ceste i rijeke Save ostvarene gradacijom izgrađene strukture u nekoliko prostornih cjelina. Uz Radničku cestu formira se novi podcentar s građevinama javne i poslovne namjene, a u nastavku se nižu potezi stambenog naselja, lječilišta i golf- centra. Postupnim udaljavanjem od Radničke ceste struktura volumena izgradnje postaje rahlija i prožima se s prirodnim površinama. U planiranu strukturu uklapa se zatečena izgradnja - obiteljske kuće postojećeg naselja te građevine gospodarske i poslovne namjene uz Radničku cestu.

RADNIČKA U NE /NASTAJANJU − PLANIRANJE JUGOISTOČNOG ULAZA U ZAGREB

Studentica: Tiana Paulić Voditelj: Bojan Linardić FLEKSIBILAN URBANI PEJSAŽ

Revitalizacija prostora uz Radničku cestu zamišljena je u 4 smjera: sportsko- rekreacijskom, kulturnom, turističkom te prirodnom smjeru, i to na način da prostor postane višefunkcionalan, prožet različitim sadržajima i tipologijama izgradnje, a da pritom zadrži memoriju mjesta. Velika važnost pridana je pejsažnim područjima, bilo da se radi o očuvanju postojećih zelenih površina ili stvaranju novih. Preobrazbom i uređenjem Ornitološkog rezervata Savica ostvaruju se mogućnosti interakcije i bolje povezanosti rijeke Save i grada te ujedno edukacije stanovništva o vrijednostima, značenju i ugroženosti urbanih pejsaža. Teži se cjelokupnom uklapanju planiranog područja u zelenu strukturu grada Zagreba uspostavljanjem i međusobnim povezivanjem novih zelenih poteza te biciklističkih i pješačkih staza. Zadržavanjem većih neizgrađenih pejsažnih površina osigurava se ujedno fleksibilnost prostora za mogući budući razvoj. Dopunjavanjem prometnog sustava, uvođenjem stajališta i ruta javnoga gradskog prijevoza te pješačkih staza i mostova omogućit će se bolja povezanost i umreženost ovoga dijela grada. Postupnom promjenom tipologije stambene izgradnje želi se stvoriti naselja prepoznatljivih arhitektonskih vrijednosti sa svim potrebnim sadržajima važnim za osiguranje kvalitete života. Memorija prostora zadržat će se rekonstrukcijom i prenamjenom napuštenih vrijednih industrijskih građevina. Uz izgradnju novih sadržaja neophodnih za grad, prostoru uz Radničku cestu udahnut će se potpuno nov urbani karakter te oblikovati reprezentativan i prepoznatljiv ulaz u grad.

RADNIČKA U NE /NASTAJANJU − PLANIRANJE JUGOISTOČNOG ULAZA U ZAGREB

Student: Krešimir Perković Voditelj: Alan Kostrenčić URBANI PLATO

Jugoistočnim ulazom u grad Zagreb na Radničkoj cesti prostire se bezličan i zapušten prostor industrije s ulogom brzog povezivanja zračne luke i centra grada. Uvođenjem novih javnih i društvenih sadržaja koji će dovoditi i zadržavati promet stvara se novi gradski prostor. Oni se postavljaju duž Radničke ceste i povezuju novim elementom – platoom koji se javlja u nekoliko zona, ovisno o važnosti prostora. Osim pješačko-biciklističkog prometa, koji se vertikalama spušta na teren, plato sadrži i trake za lokalni prijevoz budućnosti - ekološki prihvatljiv i brz ‘taxi pod’ kapaciteta za četiri putnika. Vozila budućnosti alternativno su ovješena na plato radi efikasnijeg rješavanja raskrižja s tramvajskom linijom u središnjem pojasu Radničke na koti nadvožnjaka iznad željezničke pruge kako bi se pružale vizure na Medvednicu i nove sadražje. Nova proizvodna industrija javnoga prijevoza i IT industrija smještene su u prenamijenjenim industrijskim halama uz poslovno-stambenu zonu za novozaposlene. Platoom se povezuju sadržaji poslovno- sportskog centra, high-tech centra, shopping i agrokulturnog parka te hotela, a isprekidani su zelenim zonama. Zasićeni prostor Kozari boka širi se preko pruge i dobiva novo naselje obiteljskih kuća i nižih stambenih zgrada. Obogaćeno je perivojem i društvenim sadržajima namijenjenim stanovnicima starog i novog naselja te platoom koji ih povezuje s novim obrazovnim centrom i agrokulturnim parkom. Naselje je povezano s glavnim reperom prostora - Tvornicom papira Pan, prenamijenjenom u tehnološki centar (poput ‘Fun Palacea’ Cedrica Pricea), povezanom platoom sa zonom zabave i sportskih terena uz ornitološki rezervat na zapadu, odakle se planira i proširenje novoga javnog prijevoza prema Novom Zagrebu.

RADNIČKA U NE /NASTAJANJU − PLANIRANJE JUGOISTOČNOG ULAZA U ZAGREB

URBAN LIGHT TRANSIT 4 PUTNIKA 40KM/H PLATO (OVJEŠEN) VIZURE NISKA KATNOST - ISTOK VISOKA KATNOST - ZAPAD

URBANA POLJOPRIVREDA JAVNI PROSTOR AGROKULTURNI PARK

INDUSTRIJA+ŠUMA ŠETNJA KROZ KROŠNJE PLATO

#3;" 3"%/*ù," PANORAMSKI TRAMVAJ

RADNIČKA U NE /NASTAJANJU − PLANIRANJE JUGOISTOČNOG ULAZA U ZAGREB

IJHI UFDI DFOUBS

TMB

JOEVTUSJKB 6-USB

TIPQQJOH QBSL

[BCBWB

WF[B T OPWJN [BHSFCPN

JKB

W B

QKFÅ&#x2039;BÃºLP CJDJLMJTUJÃºLJ QFSWPK

QPTMPWOP TUBNCFOB [POB

TQPSUTLJ UFSFOJ IPUFMJ NPUFMJ

*5 QBSL

BHSPLVMUVSOJ QBSL CPUBOJÃºLJ WSU

UFIOPMPÅ&#x2039;LJ DFOUBS

SBEOJÃºLB DFTUBB

PSOJUPMPÅ&#x2039;LJ SF[FSWBU

QPTMPWOB [POB

PCSB[OPWOJ DFOUBS OBTFMKB

QSPÅ&#x2039;JSFOKF TUBNCFOPH OBTFMKB

EPNPWJOTLJ NPTU EPPN EP [SBÃºOB MVLB Å&#x2039;Ã´JUBSKFWP

RADNIÄ&#x152;KA U NE /NASTAJANJU â&#x2C6;&#x2019; PLANIRANJE JUGOISTOÄ&#x152;NOG ULAZA U ZAGREB

RADNIČKA U NE /NASTAJANJU − PLANIRANJE JUGOISTOČNOG ULAZA U ZAGREB

Student: Mihovil Posinković Voditelj: Alan Kostrenčić ZAGREB 2036. – OLIMPIJSKI CENTAR

Proučavanjem ranijih kapitalnih projekata sportske gradske infrastrukture, točnije Arene Zagreb i njena utjecaja na uži gradski prostor naselja Laništa i Kajzerice, zaključeno je da je takav objekt djelovao kao prostorni aktivator zone koji je uzrokovao realizaciju brojnih stambenih i društvenih projekata. Analizom sportsko-rekreacijskih objekata po kriteriju smještaja u gradskom tkivu i po funkciji smatra se da postojeća infrastruktura, uz nedostatak većeg stadiona kao dostojne zamjene za onaj maksimirski, zadovoljava gotovo sve potrebe organizacije veće sportske manifestacije poput Olimpijskih igara. Smještaj kompleksa olimpijskog stadiona predviđa se uz Radničku cestu zbog najpovoljnije lokacije, ali i najvećega mogućeg utjecaja na urbanizaciju i revitalizaciju prostora. Koncept zagrebačkih OI bio bi drukčiji od onoga za prethodne igre, kojeg je organizacija primorala države organizatorice na velika zaduženja - uz negodovanje stanovništva. Naime, u slučaju zagrebačkih igara predviđa se obnova svih dotrajalih postojećih sportskih kompleksa u gradu i prenamjenu postojećih te prenamjenu napuštenih industrijskih objekata uz Radničku cestu u olimpijsko selo, i to po modelu primijenjenom u američkom gradu Detroitu, bivšoj industrijskoj prijestolnici SAD-a. Planirani novi sportski kompleks, sa stadionom kao najvećom investicijom, smješten je na Žitnjaku u neposrednoj blizini, također novoplaniranoga, olimpijskog sela. Rijeka Sava, kao osnovno prirodno obilježje grada, prepoznata je kao univerzalna poveznica svih sportsko-rekreacijskih objekata u gradu. Postavljanjem tzv. „olimpijske osi“ u smjeru okomitom na Radničku cestu i njenim prolaskom kroza stambeno naselje Kozari bok, uz određene zahvate unutar naselja i smještaja društvenih sadržaja, planira se integracija tog prostora s novoizgrađenom sportskom infrastrukturom.

RADNIČKA U NE /NASTAJANJU − PLANIRANJE JUGOISTOČNOG ULAZA U ZAGREB

Student: Kristian Primorac Voditelj: Alan Kostrenčić URBANA ŠUMA

Projekt polazi od ideje očuvanja postojećih zelenih šumskih površine te sadnje novih, i to na način da se cijeli prostor Radničke ceste ispreplete i umreži pejsažem, stvarajući svojevrsne zelene oaze u urbanome gradskom tkivu. Planirane šumske strukture sadržavaju različite elemente bitne za funkcioniranje i napredovanje zajednice, postojeće i buduće, kao što su kulturni i zabavni centar, kamp, botanički vrt, park, škola i vrtić, željeznička postaja, te sportska i rekreativna infrastruktura. Na taj način prostor postaje policentričan, a prostori različitih namjena povezuju se preko zelenih oaza, oplemenjujući ih raznim ambijentima i ujedno određujući granice različitih namjena. Centri zbivanja, koji su u gradovima obično smješteni u potpuno urbanim i izgrađenim prostorima, ovdje su okruženi prirodnim elementima. Međusobno su povezani Highlineom, pješačko-biciklističkom uzdignutom šetnicom. Highline postaje landmark ovoga dijela grada, a opremljen je dizalima, rampama, stubama i drugim sadržajima te povezuje žarišne točke, ali i dvije nasuprotne strane, razdvojene brzom i dinamičnom prometnicom kao što je Radnička cesta. Rješenjem se potiče razvoj kreativne industrije i hortikulturni način života koji pretpostavlja nisku stambenu izgradnju, čime se u prvi plan stavljaju šumske površine koje se doimaju kao prirodni neboderi. Uvođenjem takvog načina funkcioniranja zajednice ostvario bi se viši stupanj samoodrživosti i napredak društva, te suživot s prirodom.

100

RADNIČKA U NE /NASTAJANJU − PLANIRANJE JUGOISTOČNOG ULAZA U ZAGREB

101

102

RADNIČKA U NE /NASTAJANJU − PLANIRANJE JUGOISTOČNOG ULAZA U ZAGREB

103

Studentica: Lucija Sekula Voditelj: Svebor Andrijević KUĆA KAO URBANI KRAJOLIK

Koridor Radničke ceste - danas okarakteriziran industrijskom izgradnjom i služećim funkcijama, infrastrukturnim ambijentom, neplanskom izgradnjom i neuređenošću - postat će uskoro koridor snažnih ulazaka i izlazaka iz grada. Taj se smjer kretanja kolnog i javnog prijevoza križa s potencijalnim zelenim koridorima koji povezuju dva velika prirodna bogatstva Zagreba – Medvednicu i Savicu. Osnova koncepta jest očuvati postojeće prirodne vrijednosti – veliku količinu vrijednih neizgrađenih, ozelenjenih površina u relativnoj blizini gradskog centra, a dosadašnju ljudsku intervenciju u prostor - supstandardnu stambenu i nefleksibilnu gospodarsku izgradnju bez arhitektonsko-urbanističkih vrijednosti - zamijeniti novom ili transformirati oživljavanjem hibridnim funkcijama: javnom, društvenom, kulturnom i gospodarskom namjenom. Kao alternativa postojećoj supstandardnoj stambenoj izgradnji predlažu se fleksibilne megastrukture koje su sposobne primiti svaku potrebnu funkciju te nude punu slobodu korisniku u definiranju i oblikovanju svoga životnog prostora. Spontanošću i participativnošću one su bliske postojećim divljim naseljima. Kuće koje su ujedno gradovi, maksimalne gustoće sadržaja, aktivnosti, mogućnosti, a svojim mjerilom ujedno krajobraz. U okolici Savice predlaže se stvaranje umjetne topografije terena koja bi mogla sadržavati sportsko-rekreacijske, društvene, kulturne i znanstvene sadržaje, te predstavljati krajobraz koji je ujedno grad. Umjetna bi topografija predstavljala nastanjivanje prirode, život i boravak u njoj, a ne samo atraktivnu scenografiju i lijepu pozadinu gradskog života, nego bi u sebe primala dio urbanih funkcija. Nastoji se stvoriti ambijent intenzivnoga urbanog krajolika - kroz iznimnu kompleksnost i bogatstvo svih urbanih funkcija udomljenih u megastrukturama i kroz dramatičan kontakt s prirodom, oblikovanom u tri dimenzije.

104

RADNIČKA U NE /NASTAJANJU − PLANIRANJE JUGOISTOČNOG ULAZA U ZAGREB

105

106

RADNIČKA U NE /NASTAJANJU − PLANIRANJE JUGOISTOČNOG ULAZA U ZAGREB

107

Student: Emil Srbljanin Voditelj: Svebor Andrijević VRTNI BLOKOVI

Osnovni je cilj koncepta uspostaviti Zeleni prsten oko Zagreba koji tvore Sava i Medvednica povezani nizom pejsažnih površina na istoku grada. Neplanska naselja koja neracionalno “troše” pejsaž zamjenjuju se megastrukturama - kružnim blokovima - infrastrukturno i planski uređenim životnim prostorom. U središtu blokova zamišljeno je vraćanje prirodnog pejsaža – perivojnih površina koje dopunjuju ideju zatvaranja zelenoga prstena grada. Oblik kruga odabran je kao savršena i konačna forma, ujedno i kritika dugogodišnje neplanske izgradnje, formalni okvir koji onemogućava ikakvo daljnje neplansko širenje. Ujedno, krug je i simbol zajedništva, socijalizacije i osjećaja pripadnosti. Blok čine dvije zgrade postavljene paralelno jedna s drugom; one na unutrašnjoj strani tvore poluprivatnu pješačku ulicu prema kojoj su orijentirane otvorene i zatvorene galerije. Unutar bloka planirani su razni sadržaji javne i društvene namjene i drugih aktivnosti koje su nedostajale u prijašnjim naseljima, poput uređenih javnih površina, trgovina, lokala, knjižnica, osnovnih škola, vrtića i sl. Industrijska izgradnja uz Radničku, kao element identiteta prostora, u najvećem se dijelu zadržava i prenamjenjuje u sadržaje kojima odgovara takva tipologija (trgovački centri, kongresne dvorane, kinodvorane, sportski kompleksi, zatvorena kupališta i sl.). Zadržanim objektima pridružuje se nova arhitektura visokih vitkih tornjeva koji pružaju pogodnosti kakve izostaju u industrijskoj arhitekturi, poput osunčanja npr. Radnička postaje ulica prepoznatljiva urbanog karaktera kojim dominiraju horizontale nekadašnje industrijske arhitekture i vertikale suvremenih tornjeva. Izgradnja uz koridor Radničke na tri je mjesta “presječena” kako bi se omogućio kontinuitet pejsaža i zatvaranje zelenoga prstena, ostvareno pješačko-biciklističkim mostovima i/ili pothodnicima. Središnji i najdominantniji smjer pješačko-biciklističkog kretanja postaje prošireni pojas željezničke pruge koja je podignuta na stupove. Ispod nje smještaju se lokali popraćeni pješačko-biciklističkim putovima. Željeznica tako prestaje biti granica, već postaje mjesto spajanja i druženja - nova zagrebačka šetnica.

108

RADNIČKA U NE /NASTAJANJU − PLANIRANJE JUGOISTOČNOG ULAZA U ZAGREB

109

PRIKAZ NOVE ŽELJEZNICE I NOVIH PEJSAŽNIH PROSTORA

110

RADNIČKA U NE /NASTAJANJU − PLANIRANJE JUGOISTOČNOG ULAZA U ZAGREB

PRIKAZ NOVE VIZURE RADNIČKE CESTE

LQGXVWULMVNH KDOH

QRYL VDGUçDML

RADNIČKA U NE /NASTAJANJU − PLANIRANJE JUGOISTOČNOG ULAZA U ZAGREB

HNVSDQ]LMD VDGUçDMD

111

Studentica: Andrea Stanić Voditelj: Svebor Andrijević PLAVO – ZELENO

U svrhu afirmacije zagrebačkoga zelenog prstena, zeleno-plavi pejsaž slobodno se proteže preko Radničke gutajući pritom zadržanu industrijsku izgradnju i dajući prostoru novi karakter. Žarišta, definirana dvama prometnim čvorištima, flankiraju pejsaž i privlače sebi sadržaje prikladne gradskom ulazu i blizini zračne luke. ŽIVOT NA VODI. U južnom predjelu Radničke definiran je stambeni dio s izgradnjom u obliku dinamičnoga razvedenog bloka, kroz koju se provlači plavo-zelena mreža. Element vode, koje je doprinos kvaliteti života neosporiv, u svojoj je naravi dinamičan, promjenljiv. Tako se vodni putovi pune i prazne u skladu s prirodnim slijedom, pa bazeni nekad postaju jezera ili prostran javni prostor u sušnim razdobljima. ČVORIŠTE. Željeznička se pruga podiže od tla, čime se oslobađa prostor ispod i popunjava sadržajima. Na spoju dvaju prometnih pravaca smještena je željeznička postaja koja ujedno služi i kao element premošćivanja avenije i kao vidikovac s društvenim sadržajima na krovu. Osim željezničkoga, čvorište obuhvaća i tramvajski te biciklistički promet, a veliko pješačko značenje naglašeno je javnim prostorom i parkom koji ga okružuje. AGRIKULTURNI GRAD. Restrukturiranjem postojećih supstandardnih naselja u obliku agrikulturnoga grada nastoji se osporiti teza kako poljoprivredi nije mjesto u urbanom okruženju. Naprotiv, agrikulturni je grad, kao samoodrživ i fleksibilan, grad budućnosti. Uvođenjem rastera obuzdava se tendencija spontanog širenja naselja i omogućuje kontrolirani razvojni tok. Odizanjem pješačkih putova i društvenog života od tla prizemlje se oslobađa za poljoprivredne potrebe. Element vode, osim ekološkoga, javlja se i u utilitarnom obliku kanala za napajanje.

112

RADNIČKA U NE /NASTAJANJU − PLANIRANJE JUGOISTOČNOG ULAZA U ZAGREB

node

agrikulturna edukacija

stambeno - poslovno XVOXæQL FHQWDU

agriculture city

LEGENDA: tramvajska stanica ]DGUæDQD L]JUDGQMD REUDGLYD SRYUäLQD vodni kanal

s 0

0.2

0.5

RADNIČKA U NE /NASTAJANJU − PLANIRANJE JUGOISTOČNOG ULAZA U ZAGREB

1.0km

113

AGRIKULTURNI GRAD

þ925,ã7(

114

RADNIČKA U NE /NASTAJANJU − PLANIRANJE JUGOISTOČNOG ULAZA U ZAGREB

å,927 1$ 92',

RADNIČKA U NE /NASTAJANJU − PLANIRANJE JUGOISTOČNOG ULAZA U ZAGREB

115

Studentica: Virna Šonje Voditeljica: Alma Zavodnik Lamovšek Demonstratorica: Josipa Slaviček ZELENE DIJAGONALE

Koncept je zasnovan na ostvarivanju vizura i bogatomu prostornom doživljaju duž koridora Radničke u oba smjera. Osnovni su elementi urbanističkog rješenja jake dijagonale uređene kao kolno-pješačke zone koje prelaze preko Radničke povezujući već postojeće ili novonastale prostore prepoznate kao fokus točke gdje se nalaze sadržaji poput trgovačko-ugostiteljskih objekata, zona rekreacije, parkova, kulturno-društvenih objekata i sličnog. Zelene su dijagonale široki potezi uređeni visokim zelenilom, parternim uređenjem u središnjoj osi s montažnom paviljonskom izgradnjom, gdje je moguća organizacija različitih sadržaja. Postavljene su dijagonalno na os Radničke kako bi se, dok prolazimo autom ili pješice, otvarale vizure prema unutrašnjosti. Rješenjem se predlaže i prenamjena industrijske izgradnje duž Radničke ceste, gdje se po zanimljivoj strukturi i materijalima ističe Tvornica papira PAN. Prema predloženom rješenju ona postoje kulturno-društveni centar s kinodvoranama, galerijom i prostorima za radionice. Važno je naglasiti potrebu revitalizacije okolnih naselja koja trenutačno nemaju strukturirane centre, odnosno definirana mjesta okupljanja i druženja. Južni dio Radničke zamišljen je kao zona za odmor i rekreaciju. Prostor oko Savice dobio bi izletište i šetnice, a istočno od njega, duž savskoga nasipa, protezao bi se niz sportskih terena, igrališta i urbanih vrtova na području kvalitetne poljoprivredne zemlje. Uz Radničku, već kod Domovinskoga mosta, planira se izgradnja turističkog kompleksa zbog blizine novog terminala. To bi ujedno pridonijelo i povećanju frekventnosti prostora.

116

RADNIČKA U NE /NASTAJANJU − PLANIRANJE JUGOISTOČNOG ULAZA U ZAGREB

117

118

RADNIČKA U NE /NASTAJANJU − PLANIRANJE JUGOISTOČNOG ULAZA U ZAGREB

119

Student: Luka Uchytil Voditeljica: Alma Zavodnik Lamovšek Demonstratorica: Josipa Slaviček NOVE RAZVOJNE OSI

Koncept se temelji na uvođenju novih jakih i preoznatljivih osi s ciljem ublažavanja danas izražene linearnosti i dominacije Radničke ceste koja prostor dijeli i razdvaja. Poprečnim povezivanjem razdvojenoga sjevernog i južnog dijela Radničke ceste predlaže se uvođenje novih točaka – urbanih fokusa izvan neposrednoga jakoga prometnog koridora. Prirodni prostor rijeke Save i Savice prodire, uz nove linearne osi ostvarene potezima zelenih površina, u unutrašnjost jugoistočnog dijela grada. Centar područja postaje novi kulturni centar grada u prostorima obnovljene i prenamijenjene bivše Tvornice papira arhitekta Zlatka Neumana. Po uzoru na smještaj postojećih sportskih i rekreacijskih sadržaja uz rijeku u Zagrebu ( Bundek, Jarun, plivalište Mladost ...), ali i na druge veće svjetske gradove gdje su najvažniji sportski sadržaji smješteni izvan centra grada i uz prostore zelenila - predviđa se izgradnja novih sportskih i rekreacijskih sadržaja (stadion, bazen, sportski tereni i sl.) u blizini Save i vrijednih prirodnih prostora. Na taj način, uz novoplanirane sportske građevine prostor dobiva nove urbane repere koji u ovome dijelu grada danas nedostaju. Time i sam ulaz u grad dobiva na većem značenju i prepoznatljivosti. Jak kontrast u doživljaju strukture izgradnje, koji danas postoji između niskih obiteljskih kuća s okućnicama na južnom dijelu i visokih poslovnih zgrada na sjevernom dijelu, umanjuje se reguliranjem visine građevina duž poteza Radničke ceste. Postupnim prijelazima visina izgradnje umanjuje se doživljaj naglih prijelaza i nespojivih ambijenata.

120

RADNIČKA U NE /NASTAJANJU − PLANIRANJE JUGOISTOČNOG ULAZA U ZAGREB

ANALIZA POLOŽAJA SPORTSKIH SADRŽAJA

RADNIČKA U NE /NASTAJANJU − PLANIRANJE JUGOISTOČNOG ULAZA U ZAGREB

121

122

RADNIČKA U NE /NASTAJANJU − PLANIRANJE JUGOISTOČNOG ULAZA U ZAGREB

123

Studentica: Martina Unger Voditeljica: Alma Zavodnik Lamovšek Demonstratorica: Josipa Slaviček KRIVULJA

Konceptom dominira kontinuirana prostorna krivulja koja uključuje biciklističke i pjašačke staze te ovisno o zoni kroz koju prolazi prikuplja i odražava njena obilježja. Krivulja na mjestima spajanja s cestom prelazi Radničku mostovima, a na mjestima odmaka od nje diže se ili spušta na njenu razinu. Krivulja prolazi kroz urbane i zelene zone na koje je područje podijeljeno. Urbane zone prikupljaju sve izgrađene površine: stambena naselja s jezgrama na objema stranama Radničke ceste, poslovnu namjenu, trgovačku namjenu, javne garaže i glavni centar okupljanja - kulturnu zonu na sredini Radničke. Zelene zone obuhvaćaju područja bogate bioraznolikosti oko Savice, površine rekreacije i sporta koje se nadovezuju na šetnicu uza Savu kod Domovinskoga mosta te površine urbanih vrtova i zelenih putova. Zelenim putovima obuhvaćani su svi oblici transporta bez goriva te pješaci i trkači koji mogu slobodno vrludati iz naselja u naselje, iz parka do Save i obrnuto. Ključ je koncepta uspostavljanje umreženosti postojećih naselja i novih sadržaja koji su dosad nedostajali. Mostovima i nivelacijama krivulje duž Radničke ceste ostvaruju se zanimljive vizure i atmosfere te povezuju urbane i zelene zone. Mostovi omogućavaju prijelaze pješaka i biciklista, pristupačnost zajedničkim centrima kulture ili zelenim tržnicama. Uvođenjem novih sadržaja oživljava se i kultura urbanih vrtova i okolnih obradivih polja. Intervencija krivulje objedinjuje sve zelene putove i zone u jedan jedinstveni potez koji se pruža prema centru grada. Na taj način uspostavljaju se nove kvalitete koje jugoistočni dio grada čine poželjnim mjestom za život, a oblikuju se i vizualna obilježja i prepoznatljivost istočnog ulaza u glavni grad Hrvatske. Potičući održivi način života i razmišljajući o istoku grada kao o cjelini kojoj nedostaje prepoznatljiva tema, ovo područje s novom šetnicom kao simbolom održivosti može postati primjer zelenije izgradnje.

124

RADNIČKA U NE /NASTAJANJU − PLANIRANJE JUGOISTOČNOG ULAZA U ZAGREB

URBANIZACIJA, VRTOVI, BIORAZNOLIKOST, ULAZ U GRAD, PRENAMJENA

RADNIČKA U NE /NASTAJANJU − PLANIRANJE JUGOISTOČNOG ULAZA U ZAGREB

125

126

RADNIČKA U NE /NASTAJANJU − PLANIRANJE JUGOISTOČNOG ULAZA U ZAGREB

127

Študenti: Maja Jordan Maja Mauko Mentorja: Sanja Gašparović Gašper Mrak CLEANTECH

Glavno idejo celostne ureditve Radničke ceste predstavlja koncept koridorja čiste industrije (angl. cleantech corridor). To je uveljavljena ideja ureditve, katere glavna značilnost je preureditev starejših industrijskih objektov v območja zelenih delovnih mest, tehnologije in rasti gospodarstva. Tovrstna ureditev se umesti na izbrano območje, kjer se opredeli koridor čiste industrije. Središče koridorja je tovarna papirja, ki bo deloma obnovljena. Vzdolž koridorja, vse od južnega do severnega dela, poteka pot, ki predstavlja urejen trg v kombinaciji z zelenimi parki. Urejeni trgi in parki predstavljajo povezavo med Radničko cesto na zahodu in naseljem na vzhodu. Na območju obstoječe tovarne papirja se uredi kulturni center, ki vključuje galerijo, muzej, kongresni center ter kavarno z razgledno točko, ki bo urejena v obstoječem stolpu. Omenjene centralne dejavnosti so globalnega značaja, kar pomeni, da so namenjene lokalnim prebivalcem in tudi vsem ostalim, vključno s turisti. Kulturni center v središču predstavlja podporno okolje in poslovno središče za razmah globalno konkurenčnega inovativnega tehnološkega podjetništva. Kongresni center služi organizaciji poslovnih srečanj, protokolarnih dogodkov, tiskovnih konferenc, delovnih sestankov in izobraževanj. Tik ob Radnički cesti je pas urejenih zelenih površin s prekinitvami, kjer povezavo z Radničko cesto predstavljajo objekti čiste industrije (angl. cleantech). Izmenjava naravnega in grajenega roba prekinja monotonost in poudarja razgibanost prostora. Urejene zelene površine so prepletene s površinami višjega rastja, kar prispeva k raznoliki in ustrezni ureditvi javnih prostorov.

128

RADNIČKA U NE /NASTAJANJU − PLANIRANJE JUGOISTOČNOG ULAZA U ZAGREB

129

130

RADNIČKA U NE /NASTAJANJU − PLANIRANJE JUGOISTOČNOG ULAZA U ZAGREB

131

Študenti: Žan Pavlin Karin Rkman Mentorja: Sanja Gašparović Gašper Mrak Z ZELENIMI POTMI DO TRAJNOSTI

Najin koncept temelji na treh stebrih: zeleni pasovi, trajnostna mobilnost in podcentri. V vsakem stanovanjskem naselju sva si zamislila osrednja območja centralnih dejavnosti, kjer bi bile šole, vrtci, trgovine, kakšna restavracija in glavne centralne dejavnosti za izboljšanje življenjskih pogojev. V območjih površin za industrijo in gospodarskih con bi umestila tudi druga območja centralnih dejavnosti. V območju naselja Kozari Put je načrtovan center javnega potniškega prometa, kjer bi se stikale vse tri vrste javnega prevoza (tramvaj, avtobus in vlak). Na tej lokaciji je predviden tudi hotel za vse tiste potnike, ki potujejo z letališča. Ravno tako bi se tukaj odvijale razne dejavnosti, kot sta igralnica in večji trgovski center. Območje bi bilo razdeljeno na dva dela, manjši park bi bil namenjen počitku in oddihu obiskovalcev, ločeval bi turistične dejavnosti od centralnih. Čez celotno območje se prepletajo zeleni pasovi in parkovne površine, ob večjih naseljih je omogočeno vrtičkarstvo, drugače pa je večina površin namenjena parkom in površinam za oddih, rekreacijo in šport, saj dajeva poudarek kakovostnemu preživljanju prostega časa. V okolici večjih stanovanjskih območij se postavijo otroška igrišča in poleg igrišča za košarko in nogomet, da se očetje, ki pripeljejo otroke na igrala, tudi sami malo pozabavajo. Ravno tako se na območju površin za oddih, rekreacijo in šport (ZS) postavita trim steza in fitnes na prostem, saj se vse več ljudi ukvarja s tekom. Glavni povezavi na našem območju sta Radnička cesta in Slavonska avenija. Poleg njiju se od severa proti jugu doda cesto, ki povezuje Slavonsko avenijo z naseljem Savica od vzhoda proti zahodu. Prav tako se zahodno od Radničke ceste proti Novemu Zagrebu uredi novo cestno povezavo, od smeri kampusa Bornogaj proti Novemu Zagrebu pa je načrtovana tudi avenija. Kozari Put se poveže z Veliko Mlako. Radničko cesto se proti vzhodu poveže skozi naselje Žitnjak do Struge.

132

RADNIČKA U NE /NASTAJANJU − PLANIRANJE JUGOISTOČNOG ULAZA U ZAGREB

133

134

RADNIČKA U NE /NASTAJANJU − PLANIRANJE JUGOISTOČNOG ULAZA U ZAGREB

135

Študenti: Maja Jezernik Ana Potočnik Mentorja: Sanja Gašparović Gašper Mrak PRENOVA INDUSTRIJSKIH VRAT V MESTO ZAGREB

Koncept načrtovanja in preureditev Radničke ceste izhaja iz želje po urejenem, novem in sinhronem prostoru. Prostor smo spoznavali skozi različne analize, merila in poglede. Največji vtis pa je pustil terenski ogled. Ta je omogočil, da smo prostor začutili še drugače in tako poiskali tri najpomembnejše prostorske rešitve za naš koncept. Osnovna želja je, da prostor zaživi 24 ur dnevno in skozi ves teden, je prijeten in varen za bivanje ter deluje po načelih trajnosti in samooskrbe. Vse to lahko omogočimo prek treh, spodaj podrobneje opisanih elementov. Zelene povezave: celotno površino ureditve razbijemo s povezanimi zelenimi pasovi. Ti potekajo vse od Znanstveno-učilišnega kampusa Borongaj, mimo novega obvodnega javnega prostora ob Savici, do rekreacijsko preurejenega območja ob reki Savi. Osnovni namen zelenih koridorjev je vzpostavitev svežega, varnega in estetsko urejenega prostora, ki izboljša življenjske in bivalne pogoje. Zeleni koridorji so območja prepletanja in srečevanja različnih uporabnikov. Tam se dogajajo različne interakcije, zato se na njihovih stičiščih vzpostavijo postajališča koles z drugo infrastrukturo. Postajališča se navezujejo na naslednjo idejno rešitev - intermodalni promet. Intermodalni promet: intermodalni promet in načrtovana vozlišča omogočajo potovanje z uporabo in menjavo različnih prevoznih sredstev. Na Radnički cesti to omogoča lažji dostop z letališča do središča mesta. Temelji na mešanju javnega in zasebnega prevoza, a kljub temu prevladuje javni promet (tramvaj, avtobus, vlak, kolo). Pozitivni učinki intermodalnega prometa se kažejo v hitrosti, varnosti potovanja, v udobju ter pozitivnih vplivih na okolje. Fasada ceste: dodatno težo in estetiko prostora doda nova fasada ob Radnički cesti. Ta omogoča prehajanje industrije, centralnih dejavnosti in zelenih površin ter tako ustvarja pestro, varno in zanimivo okolje za prebivalce, delavce, obiskovalce in mimoidoče. Jugovzhodni vpadnici dodamo novo vsebino, ki ljudi privablja čez ves dan. Tako ustvarimo varnost, živahnost, raznolikost in izbiro. Fasada omogoča dinamiko fizičnega in ekonomskega pretoka. Območje, ki je bilo v preteklosti pretežno industrijsko, se delno spremeni. Doda se ponovna raba (zabaviščni park na območju zapuščenih prostorov tovarne papirja PAN, nov obvodni javni prostor ob Savici, nov poslovno-stanovanjski kompleks na jugovzhodu). Ostalo območje ostaja industrijsko ter tako napaja zaledje za preživetje. Zeleni prečni in vzporedni koridorji ter intermodalni promet povežejo športnorekreacijske, poslovne, industrijske in kulturne poti. 136

RADNIČKA U NE /NASTAJANJU − PLANIRANJE JUGOISTOČNOG ULAZA U ZAGREB

137

138

RADNIČKA U NE /NASTAJANJU − PLANIRANJE JUGOISTOČNOG ULAZA U ZAGREB

139

Študenti: Ajda Kafol Stojanovič Simona Vraničar Mentorja: Sanja Gašparović Gašper Mrak ZELENE POVEZAVE - KREATIVNE INDUSTRIJE - ŽARIŠČA DOGAJANJA

Idejni koncept temelji na: Zelenih povezavah, ki delijo pretežno vzdolžni prostor Radničke ceste na več sekvenc s svojstvenim značajem ter vzpostavljajo odnos z zelenimi površinami v širšem območju Zagreba. Vežejo se predvsem na obvodno krajino Save in Savice ter na večje zelene površine v Zagrebu. Zelene povezave tudi miselno prekinjajo monotonost Radničke ceste in same po sebi ustvarjajo privlačne ambiente. V konceptualni zasnovi sva predvideli tri območja kreativnih industrij: kreativni center z novim programom na območju opuščene industrije med Radničko in Slavonsko cesto, razširjen, že obstoječi center – Atelieri Žitnjak ter vodilni center kreativne industrije na območju pretežno opuščene tovarne papirja. Glavna vodila nove ureditve centra so ohranjanje obstoječe pozidave z uporabo lokalnih materialov, nov program (ateljeji, galerije, biroji, prireditveni prostori, obrtniške delavnice) ter kakovostna ureditev zunanjih skupnih prostorov – trgov, ploščadi in parkov. Tovarna papirja predstavlja močno dominanto in izhodišče za gradnjo identitete prostora. Poleg centrov kreativne industrije sva v prostor Radničke ceste umestili tudi nove centre - žarišča dogajanja z različnimi značaji, od stanovanjskostoritvenih centrov, kjer so v ospredju centralne dejavnosti (prenova industrijskih objektov, ureditev parkovnih površin v navezavi z javnimi trgi), do rekreacijskih centrov. Ideja ureditve stanovanjsko-storitvenega centra Savica izhaja iz koncepta, ki predvideva trajnostno gradnjo, pri čemer ima prenova prednost pred novogradnjo, uporabo lokalnih materialov ter recikliranje gradbenih materialov – zato so tudi objekti izključno kontejnerskega tipa. Poudarek ureditve predstavlja tudi neokrnjen naravni prostor ob Savici, kjer je predvidena sanacija in manjše intervencije, kot so zasaditev, ureditev prostorov za počitek in piknike. Nova prometna ureditev v ospredje postavlja urejene kolesarske poti in pešpoti po širšem območju celotne Radničke ceste, skozi center kreativne industrije ob tovarni papirja ter ob reki Savi. Nove prometnice, tramvajske in avtobusne linije povezujejo letališče, center mesta, Novi Zagreb ter nove centre.

140

RADNIČKA U NE /NASTAJANJU − PLANIRANJE JUGOISTOČNOG ULAZA U ZAGREB

141

142

RADNIČKA U NE /NASTAJANJU − PLANIRANJE JUGOISTOČNOG ULAZA U ZAGREB

143

Študenti: Tanja Elsner Domen Ovčar Mentorja: Sanja Gašparović Gašper Mrak TRAJNOSTNO POVEZANA RADNIČKA

Pri razvoju Radničke ceste sva upoštevala tri ključne cilje: trajnostno mobilnost, javne zelene površine in prečne povezave na Radničko cesto. Prečne povezave na Radničko cesto sva nato opredelila s petimi pasovi. S tem sva želela Radničko cesto predvsem povezati z drugimi deli mesta. V vsakem posameznem pasu bi prevladovale javne zelene površine, vključno s parki, drevoredi in rekreacijskimi površini ter površinami za oddih. Zelene površine bi se prepletale z novimi in že obstoječimi grajenimi strukturami. Po celotni Radnički cesti sva zasnovala tudi javni potniški promet, vključno s postajami JPP, ter kolesarske poti. Zasnovala sva tudi dve t. i. parkirišči Park + Ride, kjer bi obiskovalci parkirali svoj avtomobil in se naprej odpravili s kolesom, ki bi si ga sposodili. Eno takšno parkirišče sva zasnovala na začetku Radničke ceste, pred reko Savo, drugo parkirišče pa v četrtem pasu. Za ožje območje obravnave sva si izbrala sredinska pasova, to sta drugi in tretji pas. Pri ureditvi sva sledila vsem trem zastavljenim ciljem. Izpostavila sva javni zeleni prostor, ki izrazito prevladuje, dodala sva tudi nove cestne povezave, nove kolesarke poti in pešpoti. V drugem pasu od grajenih struktur prevladuje industrija, zato sva si na tem območju zamislila novo inovativno industrijo, ki bi prostor posodobila, saj bi v to območje vnesla nekaj svežine. Novograjene strukture bi bile povezane in prepletene z zelenimi javnimi površinami in trgi. V tretjem pasu bi bilo izrazito športnorekreacijsko območje ter nekaj malih centralnih dejavnosti. Ta prostor bo še posebej izrazito zelen, saj je namenjen preživljanju prostega časa in sprostitvi. Tik ob Radnički cesti, kjer se pasova stikata, pa sva umestila nakupovalno središče s kinom.

144

RADNIČKA U NE /NASTAJANJU − PLANIRANJE JUGOISTOČNOG ULAZA U ZAGREB

145

146

RADNIČKA U NE /NASTAJANJU − PLANIRANJE JUGOISTOČNOG ULAZA U ZAGREB

147

Študenti: Marko Jalovec Ambrož Ložar Mentorja: Sanja Gašparović Gašper Mrak RADNIČKA HUB

Ključni pogoj za nemoteno delovanje današnjih prestolnic in večjih mest predstavljata mobilnost in javni prevoz, saj sta pomemben del vsakdana vsakega prebivalca mesta, delovnega migranta in turista. Ker je Zagreb mesto v razvoju in postaja eno najpomembnejših finančnih, poslovnih in turističnih središč v regiji, želimo nadgraditi vse možne vidike mobilnosti za uspešen razvoj mesta v prihodnosti. Vendar izgradnja cest in železnic sama pa sebi ne pomeni uspeha v razvoju mobilnosti na mestni ravni. Tako se je porodila ideja o vzpostavitvi največjega in najsodobnejšega multimodalnega središča RadničkaHub v mestu Zagreb. Zgradba bi predstavljala središče vseh vrst javnih prevozov, kot so avtobusi, vlaki, tramvaji, taksiji, izposoja avtomobilov in koles. Ključni del pri celotnem kompleksu je garažna hiša, ki bi delovne migrante in turiste sprejela pod svoje okrilje in jim ponudila različne vrste prevoza do željene lokacije v mestu in njegovi okolici. To bi pomembno vplivalo na čas potovanja do mesta, kakovost zraka, kakovost življenja ter varnost prebivalcev in vseh udeležencev v prometu. Namen središča pa ni zgolj mobilnost, temveč tudi urejen zeleni javni prostora, ki ponuja izvrsten oddih in razgled na bližnjo in daljno okolico z vrha zgradbe. Kot dopolnitev ponudbe bo v notranjosti središča tudi nakupovalno središče z restavracijami, informacijskim centrom, hotelom in igralnico. Središče kot tako poleg vseh naštetih lastnosti ne bo zaživelo v celoti, če v okolici ne bo bistvenih sprememb. Zato je v konceptu zasnovana tudi izgradnja poslovnega središča z večjim številom stolpnic. Te bodo privabile manjša in večja podjetja ter tudi mikropodjetja, ki bodo poslovni uspeh iskala med večjimi konkurenti na trgu. Poleg poslovnega dela je večji del namenjen stanovanjskim površinam. Del teh bo namenjen za stanovanja višjega standarda, drugi del pa za neprofitna stanovanja za mlade družine, kjer bodo izpolnjeni vsi pogoji za uspešen razvoj otrok. Kar je najpomembnejše, preobrazba in preureditev območja bosta pomembno vplivali tudi na življenjski standard bližnjih naselij, razdrobljenih po območju.

148

RADNIČKA U NE /NASTAJANJU − PLANIRANJE JUGOISTOČNOG ULAZA U ZAGREB

149

150

RADNIČKA U NE /NASTAJANJU − PLANIRANJE JUGOISTOČNOG ULAZA U ZAGREB

151

POPIS NASTAVNIKA I STUDENATA KOJI SU SUDJELOVALI U KOLEGIJU PLANIRANJE GRADA 2016/2017. (Arhitektonski fakultet, Zagreb) Dr.sc. Svebor Andrijević, doc. Zoran Boševski, izv.prof.dr.sc. Sanja Gašparović, doc.dr.sc. Vedran Ivanković, Alan Kostrenčić, pred. Bojan Linardić, asist. Tamara Marić, doc.dr.sc. Ana Mrđa, akademik Mladen Obad Šćitaroci, doc.dr. Alma Zavodnik Lamovšek Petra Alić, Ema Babić, Matija Babić, Antonija Balić, Dina Baranić, Marin Benčić, Maja Benković, Matija Blašković, Bernarda Blažeković, Mila Boras, Tihana Bosnar, Lovro Brauneger, David Ceilinger, Jurica Čulo, Filip Ćiković, Sven Došen, Ema Dunkić, Sven Földing Vujaklija, Lucija Gašpari, Lucija Grofelnik, Bernardica Grubišić, Dominik Halajko, Ivana Herceg, Leon Husnjak, Inoslav Hustić, Ivana Itković, Vinka Ivičić, Ines Jakopanec, Ivan Jaković, Tamara Janjić, Luka Jecić, Karla Jelić-Balta, Dunja Knežević, Nikolina Kokor, Dorotea Korejzl, Tin Kovač, Karlo Kraljević, Matija Kraljić, Marina Križek, Damir Kroflin, Ivona Lerga, Ivan Lončar, Dominik Lovrečić, Lucia Majica, Dorotea Malnar, Nika Maloča, Kristijan Mamić, Filip Marincel, Vlatka Marković, Ivan Markulin, Monika Matokanović, Sara Matošević, Martina Milošević, Vedrana Moslavac, Ivan Mostahinić, Katarina Mustać, Antonio Omićević, Ines Orešković, Tiana Paulić, Klara Perak, Ivan Periša, Krešimir Perković, Miroslav Polanec, Mihovil Posinković, Adrianna Prekpalaj, Kristian Primorac, Boris Radaković, Valentina Rade, Rudolf Raspudić, Emil Srbljanin, Mateja Rogulj, Dora Sagrak, Ivan Sekondo, Lucija Sekula, Bojan Sočo, Mia Spicijarić, Andrea Stanić, Luka Šago, Dora Šantek, Elena Šimić, Ivona Šimunović, Tijana Škrivanek, Domagoj Šobatović, Virna Šonje, Marija Tomljenović, Luka Uchytil, Martina Unger, David Volarević, Katarina Vretenar, Petra Zaborski, Lucija Zrinjski, Josipa Zlopaša, Nika Žagar

POPIS NASTAVNIKA I STUDENATA KOJI SU SUDJELOVALI U KOLEGIJU PROJEKTNA NALOGA SA SEMINARJEM 2016/2017. (Fakulteta za gradbeništvo in geodezijo, Ljubljana) Izv.prof.dr.sc. Sanja Gašparović, asist.dr. Gašper Mrak Stefan Borovčanin, Alicja Csarnomska, David Krepej, Tanja Elsner, Domen Ovčar, Marko Jalovec, Ambrož Ložar, Maja Jezernik, Ana Potočnik, Maja Jordan, Maja Mauko, Ajda Kafol Stojanović, Simona Vraničar, Jasna Munda, Žan Pavlin, Karin Rkman, Miha Trstenjak

152

RADNIČKA U NE /NASTAJANJU − PLANIRANJE JUGOISTOČNOG ULAZA U ZAGREB