23 [2015] 1 [49]
ZNANSTVENI ÈASOPIS ZA ARHITEKTURU I URBANIZAM A SCHOLARLY JOURNAL OF ARCHITECTURE AND URBAN PLANNING
SVEUÈILIŠTE U ZAGREBU, ARHITEKTONSKI FAKULTET UNIVERSITY OF ZAGREB, FACULTY OF ARCHITECTURE
ISSN 1330-0652
CODEN PORREV
UDK | UDC 71/72 23 [2015] 1 [49] 1-194 1-6 [2015]
ZNANSTVENI »ASOPIS ZA ARHITEKTURU I URBANIZAM A SCHOLARLY JOURNAL OF ARCHITECTURE AND URBAN PLANNING 23
SVEU»ILI©TE U ZAGREBU, ARHITEKTONSKI FAKULTET
UNIVERSITY OF ZAGREB, FACULTY OF ARCHITECTURE
ISSN 1330-0652
CODEN PORREV
UDK | UDC 71/72
GOD. | VOL. 23 [2015] BR. | NO. 1 [49]
STR. | PAG. 1-194
MJESECI | MONTHS 1-6 [2015]
ZnaËenja Meanings
Cijena pojedinaËnog broja Price per issue
Hrvatska: 75 kn Europa | Europe: 24 Eur Izvaneuropske zemlje | Outside Europe: 27 Eur U cijene su ukljuËeni troškovi poštarine. | Postage and handling included in the price.
Narudžbe Ordering Info
UPI-2M
HR - 10000 Zagreb, Meduliæeva 20 Tel. +385/1/4921-389 Fax. +385/1/4921-390 www.upi2mbooks.hr info@upi2mbooks.hr
Besplatan pristup internet izdanju Ëasopisa Free On-line Access to Internet Edition
Dostupni su svi Ëlanci publicirani u svim dosad izašlim brojevima u PDF formatu. All published articles in previous issues are available in PDF format.
EISSN 1333-9117
PROSTOR Online: www.arhitekt.hr/prostor
PROSTOR m space, room; (površina) area; (zona) tract; (prostranstvo) extent, expanse; (za kretanje/ manevriranje) elbow-room, playroom, leeway, scope; (prostorije, smještaj) premises, accomodation | životni ~ living space; stambeni ~ housing; školski ~ school space; poslovni ~ office space/premises; ~ za noge legroom; prema raspoloživom ~u on a space available basis; fig pružati ~za offer/give scope for; posvetiti (pokloniti) ~ (u novinama) devote (give) space to; zbog pomanjkanja ~a because of limited space; radi uštede na ~u to save space; povreda zraËnog ~a violation of airspace, aerosp; istraživanje ~a space exploration
ŽELJKO BUJAS (1999.), Veliki hrvatsko-engleski rjeËnik | Croatian-English dictionary, Nakladni zavod Globus, Zagreb
»asopis PROSTOR objavljuje znanstvene Ëlanke iz svih grana arhitekture i urbanizma, ali i radove iz drugih znanstvenih podruËja (povijesti umjetnosti, arheologije, etnologije, sociologije, geografije, graðevinarstva, geodezije, šumarstva, dizajna...), ako su sadržajem vezani za problematiku arhitekture i urbanizma. PROSTOR je primarni znanstveni Ëasopis i tiska samo neobjavljene Ëlanke, koji istodobno i u istom obliku ne mogu biti ponuðeni drugom izdavaËu. Osim znanstvenih priloga koji podliježu recenziji, decimalnoj klasifikaciji i kategorizaciji (izvorni znanstveni Ëlanci, prethodna priopæenja, pregledni Ëlanci, izlaganja na znanstvenim skupovima), iznimno æe se objavljivati i struËni Ëlanci analitiËkog karaktera. U skladu s navedenim, u PROSTORU se neæe objavljivati recentni projekti ni ostvarenja, osim u sluËajevima kada je posrijedi visokostruËno, odnosno primijenjeno znanstveno rješenje nekoga posebnog pitanja ili problema u sklopu projekta, uz uvjet da je sadržaj prikazan na znanstveni naËin (koncepcijski, tehniËki, tehnološki ili metodološki problem, a ne projekt ili zgrada kao takvi).
U prateæim rubrikama publiciraju se prijevodi, bibliografski prilozi, recenzije i prikazi (Ëasopisa, knjiga, izložaba, znanstvenih skupova), vijesti i aktualnosti iz struke, kronika Arhitektonskog fakulteta te sažeci obranjenih doktorskih disertacija i magistarskih radova.
• »asopis PROSTOR prijavljen je Ministarstvu znanosti i tehnologije RH kao primarna znanstvena publikacija za podruËje tehniËkih znanosti: znanstveno polje: arhitektura i urbanizam.
• »asopis PROSTOR upisan je u evidenciju periodiËnih tiskovina pri Ministarstvu informiranja RH (sada Ministarstvo kulture RH) pod prijavnim brojem 38 (Potvrda o prijavi periodiËke tiskovine od 12.05. 1992, kl. 104, ur. br. 523-021/92-847/38).
• PROSTOR izlazi polugodišnje (dva broja u godištu). U godištu 1 (1993) i 2 (1994) Ëasopis je izlazio tromjeseËno (Ëetiri broja u godištu).
• Predajom potpisanoga primjerka rukopisa autor jamèi da je iskljuèivi nositelj autorskog prava predmetnoga djela te pristaje na objavu èlanka u tiskanom i elektronskom izdanju èasopisa (Prostor Online), kao i na referiranje u sekundarnim bazama.
• Rukopisi prihvaæenih Ëlanaka ne vraæaju se.
• Objavljeni se prilozi ne honoriraju.
• Za znanstvene stavove i iznesena mišljenja u Ëlanku, toËnost podataka, te pravo objave tekstualnih i ilustracijskih priloga odgovorni su autori.
• Sva prava umnožavanja i komercijalne reprodukcije pridržava nakladnik. Korištenje podataka dopušteno je, uz obvezno citiranje potpune reference PROSTORA.
Izlaženje Ëasopisa financijski potpomaže Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske.
The journal PROSTOR publishes scientific papers from all branches of architecture and urban planning as well as texts from other fields of science (art history, archaeology, ethnology, sociology, geography, civil engineering, geodesy, forestry, design...) if their content relates to architectural issues.
PROSTOR is a primary scientific journal and accepts only previously unpublished papers which cannot be simultaneously offered in the same form to another publisher. In addition to scientific contributions, which are subject to evaluation by reviewers, decimal classification and categorisation (original scientific papers, preliminary communications, reviews, conference papers), professional papers of analytical character will be published exceptionally. In accordance with the above, design projects will not be published in PROSTOR, except in cases that display a highly expert or applied scientific solution for a particular issue or problem within a project, unless the content is presented in a scientific manner (a conceptual, technical, technological or methodological problem, but not a project or a building itself).
The accompanying sections include translations, bibliographies, evaluations and reviews (of journals, books, exhibitions, conferences), the latest news and topical issues in the field, chronicle of the Faculty of Architecture as well as summaries of defended doctoral disertations and master’s theses.
• The journal PROSTOR is registered with the Ministry of Science and Technology, RC, as a primary scientific publication in the area of technical sciences: scientific field: architecture & urban planning.
• The journal PROSTOR is registered as a periodical publication with the Ministry of Information, RC (now the Ministry of Culture, RC) under the entry number 38 (Registration of a Periodical Publ. Certif. from May 12, 1992, class 104, Reg. No. 523-021/92-847/38).
• PROSTOR is a half-yearly publication (two issues a year). In vol. 1 (1993) and 2 (1994) the journal was published quartarly.
• By delivering his / her signed paper, the author guarantees that he is the sole copyright holder of his work and grants his consent to its publishing in hardcopy or electronic edition (Prostor online) as well as to its abstracting / indexing in secondary data bases.
• Typescripts of accepted papers are not returned.
• The author does not receive any payment.
• Responsibility for scientific attitudes and opinions presented in the paper, the accuracy of data and the right to publish the text(s) and illustrations rests with the author(s).
• All rights (copying and commercial reproduction) reserved by the Publisher. The use of data is permitted with obligatory citation of full reference to PROSTOR.
The journal is financially supported by the Ministry of Science, Education and Sports of Republic of Croatia.
ZNANSTVENI »ASOPIS ZA ARHITEKTURU I URBANIZAM
A SCHOLARLY JOURNAL OF ARCHITECTURE AND URBAN PLANNING
OsnivaË i nakladnik Founder & Publisher
SveuËilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet HR - 10000 Zagreb, KaËiæeva 26 www.arhitekt.hr
Za nakladnika For the Publisher
Prof.mr.sc. Boris Koružnjak
Dekan fakulteta | Dean of the Faculty
Glavni i odgovorni urednik Editor-in-Chief
Doc.dr.sc. Zlatko Karaè
SveuËilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet
Zamjenica glavnog urednika Deputy Editor
Izv.prof.dr.sc. Ariana Štulhofer
SveuËilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet
Uredništvo Editorial Board
Prof.dr.sc. Ante Marinoviæ-Uzelac dipl.urb.IUUP, Zagreb [PoËasni Ëlan uredništva | Honorary member]
Prof.dr.sc. Aleksandar Homadovski
SveuËilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet
Prof.dr.sc. Zlatko Juriæ
SveuËilište u Zagrebu, Filozofski fakultet
Prof.dr.sc. SreËko Pegan
SveuËilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet
Dr.sc. Tomislav Premerl Zagreb
Izv.prof.dr.sc. Karin Šerman
SveuËilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet
Doc.dr.sc. Zoran Veršiæ Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet
Izv.prof.dr.sc. Feða Vukiæ, prof. SveuËilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet, Studij dizajna
Meðunarodno uredništvo International EB Prof.Arch. Nezar AlSayyad, Ph.D. University of California, Berkeley, USA
Prof. Joan Busquets, Ph.D. GSD, Harvard University, Cambridge, USA
Prof.d.d. Alberto Darias Principe Universidad de la Laguna, Tenerife, Spain
Prof. Rudolf Klein, Ph.D. Ybl Miklós Építéstudományi Kar, Szent István Egyetem, Budapest, Hungary
Prof.dr. Fedja Košir Univerza v Ljubljani, Slovenia
Prof. Ákos Moravánszky, Ph.D. Eidgenössische Technische Hochschule [ETH], Zürich, Switzerland
Prof.Mag.Arch. Boris Podrecca Technische Universität, Stuttgart, Germany
Izvršno uredništvo Managing Board
Izv.prof.dr.sc. Damir Krajnik
Paula Šimetin
Urednica sažetaka doktorata i magisterija |
Editor in charge of summaries of doctoral dissertations and master’s theses
V.asist.dr.sc. Lea Petroviæ Krajnik
V.asist.dr.sc. Zorana Sokol Gojnik
Tajnice uredništva | Editorial Secretary
StruËni i tehniËki suradnici
Professional and Technical Staff
Mirjana Ostoja, prof. Lektura | Croatian Language Editor
V.pred.dr.sc. Neda Boriæ, prof. Prijevod na engleski | English Translation
Mirjana ©ah, prof. Korektura | Proof-reader
Ljiljana Loina-Hohnjec
Prijepis | Typing
Saša StubiËar, dipl. dizajner
Oblikovanje | Design
DENONA d.o.o., Zagreb
Grafièka priprema, tisak i uvez |
Lay-out, Print and Binding
Povjerenstvo za nakladništvo Fakulteta
Publishing Council of Faculty
Prof.dr.sc. Tihomir Jukiæ
Prof.dr.sc. Andrej Uchytil
Izv.prof.dr.sc. Ariana Štulhofer
Izv.prof.dr.sc. Feða Vukiæ
Doc.dr.sc. Zlatko Karaè
Doc.dr.sc. Mia Roth-Èerina (predsjednica)
Asist.mr.sc. Roberto Vdoviæ
Pred. Tajana Jaklenec
Pred.dr.sc. Luka Korlaet
SVEU»ILI©TE U ZAGREBU, ARHITEKTONSKI FAKULTET
UNIVERSITY OF ZAGREB, FACULTY OF ARCHITECTURE
ISSN 1330-0652
CODEN PORREV
UDK | UDC 71/72
23 [2015] 1 [49]
1-194
1-6 [2015]
Doc.dr.sc. Mia Roth-Èerina
Izvršni urednici | Managing Editors
Asist.mr.sc. Roberto Vdoviæ
Urednik internet izdanja | Internet Editor
Doc.dr.sc. Iva Muraj
Urednica Fakultetske kronike | Faculty Chronicle Editor
Adresa uredništva Editor’s Office Address
PROSTOR
Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet
HR - 10000 Zagreb, Kaèiæeva 26
Hrvatska | Croatia
Tel. +385/1 4639 382
Fax. +385/1 4828 079
E-mail: prostor@arhitekt.hr
Prilozi objavljeni u PROSTORU referiraju se u: PROSTOR is abstracted or indexed in:
• Academic Search Complete
EBSCO Publishing, Ipswich, MA, USA
• Architectural Publications Index
Royal Institute of British Architects (RIBA), The British Architectural Library, London, England
• Arts and Humanities Citation Index® [A&HCI] - Web of Science® [WoS] Thomson Reuters, Philadelphia, PA, USA
• Avery Index to Architectural Periodicals
Columbia University in the City of New York, Avery Architectural and Fine Arts Library, N.Y., USA
• CAB Abstracts
CAB International, Wallingford, Oxon, United Kingdom
• Catalogue, Index of Periodicals
The Library of Congress, Washington D. C., USA
• Directory of Open Access Journals (DOAJ)
Lund University Libraries, Sweden
• Hrèak - Portal znanstvenih èasopisa Republike Hrvatske
Sveuèilišni raèunski centar Zagreb i Hrvatsko informacijsko i dokumentacijsko društvo, Zagreb, Hrvatska
• Hrvatska bibliografija: niz B - prilozi u èasopisima i zbornicima; niz C - serijske publikacije Nacionalna i sveuèilišna knjižnica, Zagreb, Hrvatska
• SCOPUS
Elsevier, Amsterdam, Netherland
• ULRICHSWEB
Proquest, Cambridge, United Kingdom
• Žurnale Geografija Akademija nauk Rusije, Institut nauènoih informacii, Moskva, Russia
Znanstveni prilozi Scientific Papers
IN MEMORIAM IN MEMORIAM
IX
Prof. dr.sc. Ante Marinoviæ-Uzelac
IZVORNI ZNANSTVENI ÈLANCI ORIGINAL SCIENTIFIC PAPERS
2-13 MARA MARIÆ MLADEN OBAD ŠÆITAROCI
14-27 IVA MURAJ
28-41 DARKO KAHLE
42-55 DUJMO ŽIŽIÆ HRVOJE BARTULOVIÆ
56-69 MARIJA BOŠKOVIÆ ROBERT PLEJIÆ
70-81 HRVOJE BARTULOVIÆ DUJMO ŽIŽIÆ
82-95 GORAN MICKOVSKI VLADAN DJOKIÆ
Perivoj ljetnikovaca Bona-Caboga i Stay-Caboga u Dubrovniku
Razvoj i mijene
UDK 712:728.84 (497.5, Dubrovnik)”15/20”
Publicistièki rad arhitekta
Egona Steinmanna (1922.-1951.)
UDK 725:655.4 E. Steinmann (44, 497.5)”19”
Architect Zlatko Neumann
Buildings and Projects between the World Wars
UDC 72.036 Z. Neumann (497.5, Zagreb)”19”
Peæi za cement tipa Dietzsch i njihovo znaèenje za industrijsku arhitekturu
Dalmacije
UDK 683.9:725.42:666.9 (497.5, Dalmacija)”18/20”
Dom Trgovaèko-obrtnièke komore u Splitu Doprinos arhitekta Fabijana Kaliterne u promišljanju ureðenja zapadnoga dijela gradske luke
UDK 72.036:711.4 F. Kaliterna (497.5, Split)”19”
Primjeri generiranja suvremenoga tkiva grada Splita javnim graðevinama
UDK 725:711.4 (497.5, Split)”18/19”
Okružni ured za osiguranje radnika u Skopju arhitekta Drage Iblera, 1934. UDK 725.1 D. Ibler (497.7, Skopje)”19”
PRETHODNO PRIOPÆENJE PRELIMINARY COMMUNICATION
96-107 ANDREA MARIA JANDRIÈEK
Cooperative Land Readjustment
A Bottom-up Strategy for Reconstructing Areas of Unplanned Urban Development
UDC 711.163:711.121”20”
PREGLEDNI ZNANSTVENI ÈLANCI SUBJECT REVIEWS
108-117 MARKO RUKAVINA MLADEN OBAD ŠÆITAROCI
118-129 TIN OBERMAN BOJANA BOJANIÆ OBAD ŠÆITAROCI KRISTIAN JAMBROŠIÆ
Upravljanje arheološkim nasljeðem Proces povezan s urbanistièkim i prostornim planiranjem
UDK 902:711.00”20”
Integralni pristup unaprjeðenju gradskih otvorenih prostora i pripadajuæega zvuènog okoliša UDK 711.4:534.4
Prof. dr.sc. Ante Marinoviæ-Uzelac
The Garden of the Villas Bona-Caboga and Stay-Caboga in Dubrovnik
Development and Changes
UDC 712:728.84 (497.5, Dubrovnik)”15/20”
The Published Works of the Architect Egon Steinmann (1922-1951)
UDC 725:655.4 E. Steinmann (44, 497.5)”19”
Arhitekt Zlatko Neumann
Realizacije i projekti izmeðu dva svjetska rata
UDK 72.036 Z. Neumann (497.5, Zagreb)”19”
Dietzsch Cement Kilns and their Significance for the Industrial Architecture of Dalmatia
UDC 683.9:725.42:666.9 (497.5, Dalmatia)”18/20”
Chamber of Commerce and Industry in Split Architect Fabijan Kaliterna and his Contribution to the Layout of the West City Port UDC 72.036:711.4 F. Kaliterna (497.5, Split)”19”
Public Buildings in the Formation of the Contemporary Urban Fabric of Split UDC 725:711.4 (497.5, Split)”18/19”
Social Security District Office in Skopje Designed by the Architect Drago Ibler, 1934 UDC 725.1 D. Ibler (497.7, Skopje)”19”
Zadružna komasacija
Bottom-up strategija za rekonstrukcije podruèja neplanske gradnje
UDK 711.163:711.121”20”
Archaeological Heritage Management Process Associated with Urban and Physical Planning
UDC 902:711.00”20”
Integral Approach to Enhancement of Soundscape in Urban Open Space
UDC 711.4:534.4
130-143 ANA MRÐA BOJANA BOJANIÆ OBAD ŠÆITAROCI
144-159 ZRINKA BARIŠIÆ MARENIÆ
160-173 BORKA BOBOVEC
LUKA KORLAET NINO VIRAG
174-185 DRAGANA MECANOV
Meðunarodni dokumenti o prostornom
planiranju i turizmu
UDK 711.00:379.8:910.4”19/20”
Tri ostvarenja zagrebaèkih arhitekata u Crnoj Gori
UDK 72.036 (16.16)”19”
Arhitekt Ivo Bartoliæ Prolegomena opusu
UDK 728.1:721.013 I. Bartoliæ (497.5)”19/20”
Sustav prefabricirane gradnje
Jugomont iz Zagreba
Zgrada ‘potkovica’ u bloku 28 u Novom Beogradu
UDK 721.013:69.002.2 (497.5, 497.11, Beograd)”19”
International Documents on Physical Planning and Tourism
UDC 711.00:379.8:910.4”19/20”
Three Projects Realized by Zagreb-Based Architects in Monte Negro UDC 72.036 (16.16)”19”
Architect Ivo Bartoliæ Prolegomena to his Work UDC 728.1:721.013 I. Bartoliæ (497.5)”19/20”
Prefabricated Construction System
Jugomont from Zagreb ‘Horseshoe’ Building in Block 28 in New Belgrade UDC 721.013:69.002.2 (497.5, 497.11, Beograd)”19”
189 ZLATKO KARAÈ
190 FEÐA VUKIÆ
191 STANKA OSTOJIÆ
192 LUKA KORLAET
193 TONÈI ŽARNIÆ
194 TOMISLAV PREMERL
Veliki osjeèki most - Povijesni dossier i suvremena interpretacija
Ivana Hanièar Buljan, Nenad Moaèanin, Milan Pelc, Mladen Pešiæ, Ratko Vuèetiæ
Learning Spaces in Transition - Typology for Healthy Learning Enivironments
Tehnièki studio / Polivalentni paviljon Pregled studentskih radova
Opæina Pisarovina - Arhitektonska topografija identiteta
Radionica arhitektonskog projektiranja 3, 2012./ 13.
Radionica AF/SC 2010.-2014.
Rijeè potvrðuje djelo
Alen Žuniæ: [Kon]tekst arhitekture
The Great Osijek Bridge - Historical Dossier and Contemporary Interpretation
Ivana Hanièar Buljan, Nenad Moaèanin, Milan Pelc, Mladen Pešiæ, Ratko Vuèetiæ
Prostori uèenja u tranziciji - Tipologija zdravih prostora za uèenje
Technical Studio / Multi-purpose Pavilion Students’ Works
Municipality of Pisarovina - Architectural Topography of Identity Architectural Design Studio 3 2012/13
AF/SC Workshop 2010-2014
Rijeè potvrðuje djelo Alen Žuniæ: The [Con]text of Architecture
Prof. dr.sc. Ante Marinoviæ-Uzelac [Zagreb, 1930.-2015.]
Uredništvo èasopisa PROSTOR s tugom je primilo vijest da je 22. svibnja 2015., u 86. godini, preminuo prof. dr.sc. Ante Marinoviæ-Uzelac, utemeljitelj našeg èasopisa, dugogodišnji glavni i odgovorni urednik, te uvaženi poèasni èlan uredništva zaslužan za meðunarodno pozicioniranje i respektabilnu znanstvenu razinu objava u našem èasopisu.
The editorial board of the journal PROSTOR announce with sadness that prof. Ante Marinoviæ-Uzelac, Ph.D., passed away on 22 May, 2015 at the age of 85. He was the founder of our journal, editor-in-chief over many years and honorary member of our editorial board. He deserved credit for the international recognition of the journal and its respectable contributions which meet high standards of scientific quality.
Za sve znanstvene Ëlanke objavljene u Ëasopisu PROSTOR Uredništvo je, iz kruga uglednih naših i inozemnih znanstvenika, osiguralo najmanje dvije neovisne recenzije.
The Editorial Board provides at least two independent reviews by prominent Croatian or foreign scholars for all the scientific contributions published in the journal PROSTOR.
Sveuèilište u Dubrovniku Zavod za mediteranske kulture
HR - 20000 Dubrovnik, Marka Marojice 4
Sveuèilište u Zagrebu
Arhitektonski fakultet
HR - 10000 Zagreb, Kaèiæeva 26 mara.maric@unidu.hr mos@arhitekt.hr
Izvorni znanstveni èlanak
UDK 712:728.84 (497.5, Dubrovnik)”15/20”
Tehnièke znanosti / Arhitektura i urbanizam 2.01.05. - Pejsažna arhitektura
Èlanak primljen / prihvaæen: 23. 5. 2015. / 9. 6. 2015.
University of Dubrovnik
Department of Mediterranean Cultures
HR - 20000 Dubrovnik, Marka Marojice 4
University of Zagreb
Faculty of Architecture
HR - 10000 Zagreb, Kaèiæeva 26 mara.maric@unidu.hr mos@arhitekt.hr
Original Scientific Paper
UDC 712:728.84 (497.5, Dubrovnik)”15/20”
Technical Sciences / Architecture and Urban Planning
2.01.05. - Landscape Architecture
Article Received / Accepted: 23. 5. 2015. / 9. 6. 2015.
dubrovaèki renesansni perivoj Dubrovnik
ladanjska arhitektura romantièarski perivoj
Perivoj ljetnikovaca Bona-Caboga i Stay-Caboga na Batahovini, u Rijeci dubrovaèkoj, primjer su dvaju ljetnikovaca povezanih u jedinstvenu perivojnu cjelinu. Ljetnikovci i perivoj doživjeli su preobrazbe i zapuštanje. Prikazuju se dvije glavne etape razvoja perivoja - renesansna i romantièarska s historicistièkim naznakama. Provedeno je vrjednovanje povijesnih slojeva perivoja kao polazište za obnovu, revitalizaciju i unaprjeðenje.
Renaissance villas and gardens
Dubrovnik area country villas and gardens
romantic gardens
The garden of the villas Bona-Caboga and Stay-Caboga located at Batahovina, in Rijeka Dubrovaèka near Dubrovnik, create a unique garden complex. The villas and gardens have been subject to recurrent modifications and neglect over the centuries. Two main stages of the garden’s development are examined - the Renaissance and that of Romanticism. Also assessed are the garden`s historic layers as a starting point for the renovation, revitalization and promotion.
Bona-Caboga (Buniæ-Kabužiæ) i Stay-Caboga (Stojèeviæ-Kabužiæ)1 nalaze se na lijevoj obali ušæa Rijeke dubrovaèke, predjelu zvanom Batahovina (Sl. 1.). Vrstan su primjer dubrovaèke ladanjske arhitekture, ranoga i kasnorenesansnoga doba. Ljetnikovci su tijekom stoljeæa nadograðivani i preureðivani, devastirani i prepuštani propadanju, ali su danas jedan od rijetkih primjera obnove i ponovnoga privoðenja svrsi. Posebnost vrtova ljetnikovaca Bona-Caboga i Stay-Caboga u odnosu na sve ostale ladanjske perivoje na dubrovaèkom podruèju jest èinjenica da se dva renesansna vrta uz dva razlièita ljetnikovca povezuju i spajaju u cjelinu sa zajednièkim perivojem iz doba romantizma (19. stoljeæe). Cilj istraživanja bio je utvrditi obilježja perivoja (èimbenike identiteta) u svim razvojnim etapama, slijedom èega se postavljaju kriteriji za obnovu i za nove/suvremene zahvate u perivoju kao prilagodbu potrebama 21. stoljeæa.2
Istraživanje se naslanja na podatke iz najstarijega dubrovaèkog zemljišnika za podruèje Rijeke dubrovaèke - Libro negro del Astarea, franciskansku3 katastarsku kartu iz 1837. godine, dosad provedena istraživanja, projektnu dokumentaciju, terenske obilaske, kao i bogatu zbirku fotografija s prijelaza 19. na 20. stoljeæe. Ogranièenja za istraživanja bila su nepostojanje grafièke graðe o izvornom izgledu vrtova i nepoznat slijed vlasništva krajem 16. stoljeæa, kada se na dijelu imanja ljetnikovca Bona gradi ljetnikovac Stay.
U radu se koristi termin vrt za vanjske prostore ljetnikovaca do trenutka spajanja u jednu cjelinu (privatni prostor unutar ogradnih zidova koji koriste vlasnici i njihovi gosti). Perivojem se naziva vanjski prostor dvaju ljetnikovaca nakon spajanja u jednu cjelinu od sredine 19. stoljeæa. Perivoj ljetnikovaca ‘preživio’ je smjene nekoliko desetaka naraštaja razlièitih vlasnika, promjene stilova, kao i uništavanja. Cilj rada jest prikazati stilska perivojna obilježja iz doba nastanka (renesansa i kasna renesansa), te iz druge polovice 19. i poèetka 20. stoljeæa (romantizam i historicizam).
IZGRADNJA LJETNIKOVACA I KASNIJE GRADITELJSKE MIJENE
CONSTRUCTION AND LATER CHANGES OF VILLAS
Za potrebe istraživanja preveden je tekst najstarijega dubrovaèkog zemljišnika Libro negro del Astarea4 u kojem su zabilježeni zemljišno-imovinski odnosi u Astarei u 14. i 15. stoljeæu, a koji se odnose na vlasništvo posjeda na Batahovini. Na temelju podataka iz Libro negro rekonstruirana je velièina posjeda Bona u doba rane renesanse (približno 16 hektara). Temeljem tih podataka bilo je moguæe iscrtati granice imanja5 na kojem æe u 16. i 17. stoljeæu biti sagraðeni ljetnikovci (Sl. 2.). Gospodarski posjed obitelji Bona sezao je od mora pa do vrha brda Nuncijata. Dva stoljeæa poslije na posjedu æe biti sagraðen Stayev ljetnikovac. Posred donje treæine ima-
1 Dubrovaèke plemiæke obitelji izvorno imaju prezimena rimske/latinske osnove jer su se dubrovaèki plemiæi smatrali dijelom antièkoga plemstva. Slavenizirana se imena poèinju koristiti u doba preporoda (19. st.). Tako je plemiæka obitelj Bona pisana Buniæ, Caboga Kabužiæ, a Stay Stojkoviæ.
2 Istraživanje je dio znanstvenog projekta Heritage Urbanism - Urban and Spatial Planning Models for Revival and Enhancement of Cultural Heritage [HERU 2032], koji financira Hrvatska zaklada za znanost, a provodi se na Arhitektonskom fakultetu Sveuèilišta u Zagrebu.
3 Uspostava stabilnog katastra temelji se na ukazu Franje I. od 23. prosinca 1817. godine (Patent über die Einführung des stabilen Katasters). Stoga se katastar uspostavljen temeljem te uredbe naziva Franciskanskim katastrom [podrobnije: Buble, 2014]
4 Libro negro del Astarea javna je zemljišna knjiga o stjecanju i raspodjeli viših dijelova Astaree u Rijeci dubrovaèkoj. Objavljeno je u: Marinoviæ, 2005. Tekst zemljišnika koji se odnosi na posjed Bona preveo je doc. dr.sc. Relja Seferoviæ, viši znanstveni suradnik u Zavodu za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku.
5 Granice imanja Bona prema opisu iz Libro negro del Astarea iscrtao je Marin Kneževiæ, dipl.ing.geod. Udaljenosti pojedinih meða tada su mjerene u sežnjevima (passus). Mjera za dužinu 1 sežanj (passus) iznosi 2.048 metara. [Harris, 2006: 438]
6 Miho Junijev Bona tri je puta bio dubrovaèki knez. [Vekariæ, 2012: 106]
7 Povijesne, stilske i arhitektonske znaèajke ljetnikovaca Bona-Caboga i Stay-Caboga istraživala je i o tome pisala prof. dr.sc. Nada Grujiæ.
8 Nije utvrðeno tko je i kada gradio ljetnikovac Stay-Caboga jer nisu pronaðeni izvorni ugovori o gradnji. Nije
nja prolazila je trasa dubrovaèkoga gravitacijskog vodovoda izgraðenog 1437. godine. U razdoblju izmeðu 1520. i 1540. godine Miho Junijev Bona (1487.-1530.)6 gradi ljetnikovac kakav, s odreðenim izmjenama, i danas nalazimo, a koji æe reprezentativnošæu zdanja nadmašiti sve ostale ladanjske ljetnikovce u okolici.7 Bone su bili vlasnici sve do poèetka 17. stoljeæa kada se gradi ljetnikovac Stay. Neobièno je i nije razjašnjeno zašto su dva ljetnikovca graðena tako blizu, niti stotinjak metara jedan od drugoga, iako se Stayev gradi vjerojatno èitavo stoljeæe kasnije (Sl. 3.).8
Posljednji vlasnik obaju ljetnikovaca Bernard Henrikov Brnja Caboga9 (1863.-1922.) zaslužan je za ponovno ujedinjenje posjeda, a time i vrtova u jednu perivojnu cjelinu.
9 Bernard (Brnja) Caboga bio je veleposjednik i industrijalac, a oko 1915. i naèelnik opæine Rijeka dubrovaèka [podrobnije: Vekariæ, 2013: 155-257]. Iza Bernarda Henrikova ostaju dvije kæeri, Diodata i Bernardina. Potomci Bernardine Bernardova Caboge (udane za Alfreda Maksimilijanova Felner) osnivaju zakladu Batahovina kojom se financira nedavna obnova i zdanja i perivoja. Ivo Felner posljednji je potomak obitelji Caboga i predstavnik zaklade Batahovina.
BONA-CABOGA
RENAISSANCE GARDEN OF THE VILLA BONA-CABOGA
Ljetnikovac Bona-Caboga iz prve polovice 16. stoljeæa položen je uz obalu zaljeva Rijeke dubrovaèke, a posjedovao je uobièajena obilježja dubrovaèkih ljetnikovaca.10 Do prvoga kata bio je ukopan u teren pa je kat ljetnikovca izravno povezan sa stražnjim vrtovima. Iz saloèe (glavnog salona) na katu može se izaæi na terasu i u stražnji vrt, èime se negira granica izmeðu zatvorenog i otvorenog prostora. Vrtovi su podignuti na tri razine i postaju nerazdvojan dio kuæe.11 Od vrtno-arhitektonskih elemenata u vrtu iz renesansnoga je doba ostala saèuvana samo mala èesma s motivom anðela u trijemu ljetnikovca. Na franciskanskom katastru može se prepoznati renesansna tlocrtna kompozicija (Sl. 7.). Renesansni ortogonalni tlocrt prednjega vrta ljetnikovca èinila je glavna šetnica položena u osi s ulaznim vratima u ljetnikovac, te boèno od nje po jedno, odnosno dva vrtna polja.12 Kulisu prednjega vrta èinio je tada, a i danas, trijem s klesanim stupovima i kapitelima s motivom akanta (Sl. 8.). Os glavne šetnice nastavlja se kroz kuæu, dijeleæi terasirane rasvijetljeno kada je ljetnikovac Bona pripao obitelji Caboga [podrobnije: Grujiæ, 1996: 83-103]
10 Podrobnije o dubrovaèkomu renesansnom vrtu/perivoju u: Šišiæ, 1991.; Šišiæ, 1999.; Šišiæ, 2003.; Obad Šæitaroci, 1992.; Obad Šæitaroci, 1996.
11 Na Batahovini se, kao i u talijanskim renesansnim vilama, njegovalo intelektualno i kulturno ozraèje. Sin Miha Junijeva, Junije Mihov Bona (1529.-1581.) bio je tri puta dubrovaèki knez. Vjerojatno je financijski podupirao stvaralaštvo Marina Držiæa jer je na njegovu vjenèanju praizvedena komedija Pjerin. Premijera Držiæeve komedije odigrala se upravo na terasi ljetnikovca s koje se pružao pogled na èitavu okolicu, a proèelje loðe poslužilo je kao prizorište. Terasa ljetnikovca postat æe i nekoliko stoljeæa kasnije pozornicom drame Iva Vojnoviæa Na taraci Pretpostavlja se da je upravo prva žena Bernarda Brnje Caboga Valerija Locateli de Cormons inspirirala Vojnoviæa, koji je prijateljevao s Cabogama i bio èest gost njihova perivoja, za lik barunice Lidije u znamenitoj Trilogiji [podrobnije: Vekariæ, 2012: 106; Stojan, 2007: 87-89; Violiæ, 2008.]
12 Ukupna površina prednjega vrta pred proèeljem s èetiri vrtna polja, prema katastarskoj izmjeri iz 1837. godine, s prigraðenim orsanom iznosi 351 m2
Sl. 2. Granice posjeda Bona u 15. st. prema dokumentu Libro del Astarea
Fig. 2. Boundaries of the Bona estate in the 15th century according to the Libro del Astarea
Sl. 3. Zaljev Batahovina s ljetnikovcima Bona-Caboga i Stay-Caboga, 2013.
Fig. 3. Batahovina inlet with the villas Bona-Caboga and Stay-Caboga, 2013
Sl. 4. Ljetnikovac Stay-Caboga, renesansna šetnica s ostatcima stupova za odrinu, druga polovica 19. st. Fig. 4. Villa Stay-Caboga, Renaissance pathway with the remains of the pergola columns, second half of the 19th c.
Sl. 5. Ostatci stuporeda renesansne šetnice ljetnikovca Stay-Caboga, 2015.
Fig. 5. The remains of the columns lining the Renaissance paths of the villa Stay-Caboga, 2015
6. Ograda morskog proèelja ljetnikovca Bona-Caboga, poèetak 20. st.
Fig. 6. Waterfront fence of the villa Bona-Caboga, early 20th c.
vrtove na zaèelju. Ondje su se zbog južnoga položaja uzgajale voæke. Izvan ograde ljetnikovaèkoga sklopa u doba gradnje kuæe na terasama u suhozidu nalazio se vinograd, a poslije maslinik.13 Na terasi (taraci) koja okružuje prvi kat kuæe - obiteljska je kapelica sv. Bernarda.14
Prema rekonstrukciji tlocrtnog izgleda zakljuèuje se da se radi o jednostavnoj, ali funkcionalnoj shemi vrta, proizašloj iz prostornih datosti. Glavna šetnica koja prolazi kroz kuæu dijeli unutrašnji i vanjski prostor ljetnikovca na približno jednake dijelove, što je obilježje renesansne kompozicije. Ljetnikovac je u prostornom smislu èinio jedinstvenu cjelinu sa svojom okolicom - imanje se protezalo na jug do vrha brda Nuncijata, gdje je bio vinograd na terasama. Istoèna granica imanja sezala je do Sustjepana. Sjevernu granicu èinio je spoj mora i ogradnoga zida.15
proèeljem ljetnikovca i prije gradnje ceste, koja je oduzela dio posjeda, bio razmjerno uzak pojas u kojem se mogao graditi prednji reprezentativni vrt. Zbog toga je uspostavljena jednoosna kompozicija potpuno neovisna o unutrašnjoj organizaciji kuæe.16 Glavna šetnica u duljini veæoj od 70 metara protezala se, prateæi proèelje kuæe, sve do granice s ljetnikovcem Bona-Caboga. Šetnica je bila širine tri metra pod odrinom, koju je nosilo dvostrano stupovlje postavljeno na nizak ogradni zidiæ graðen od grubo klesanih kamenih kvadara, što potvrðuje jedna od prvih fotografija uopæe na dubrovaèkome podruèju - Betondiæeva fotografija iz 1863. godine (Sl. 4. i 5.).
Ujedno, glavna je šetnica nositelj ortogonalne sheme na koju su bili nadovezani - po-
Sl. 7. Katastarska karta predjela Batahovina s ljetnikovcima, 1837.
Fig. 7. Cadastral map of the Batahovina area with the villas, 1837
Sl. 8. Trijem u dnu kojeg je zidna èesma, kiparska radionica P. Andrijiæa, kraj. 19. / poè. 20. st. Fig. 8. Porch with a fountain in the back, sculpture workshop of P. Andrijiæ, end of 19th / early 20th c.
KASNORENESANSNI VRT LJETNIKOVCA
STAY-CABOGA
LATE RENAISSANCE GARDEN
OF THE VILLA STAY-CABOGA
Na mjestu gdje je graðen ljetnikovac Stay-Caboga padine brda izrazito su strme pa je pred
13 Posjed je zadržao djelomièno i gospodarski karakter sve do poèetka 20. st., buduæi da se na razini prizemlja kuæe, naslonjenog na ogradni zid, nalazila kuæica u kojoj je bio mlin za masline i kuhinja, ispred koje je vjerojatno bio povrtnjak - Magazino con Molino d’Olio, Cucina e Corte
14 Terasa je bila oploèena tavelama (opekom) slaganom ‘na riblju kost’, što je uobièajeno oploèenje u doba renesanse. Nalaz je pronaðen tijekom graðevnih radova 2011. godine.
15 Predodžbu o izgledu vrta u doba renesanse moguæe je zamisliti samo za dio vrtnoga prostora ljetnikovca Bona-Caboga (tada samo Bona) prije velikog potresa 1667. godine, kada je obitelj Bona u vlasništvu cijele Batahovine. Ne postoje naznake izgleda na dijelu gdje æe se izvesti vrt Stay-Caboga nekoliko desetljeæa kasnije.
16 Izraženu jednoosnu baroknu kompoziciju vrta nalazimo u vrtu ljetnikovca Bozdari koji je graðen tijekom 17. i 18. stoljeæa, a koji se nalazi nešto dublje prema rijeci Ombli na istoj strani obale kao i Stay-Caboga.
17 Ribnjak je velièine 5´8 m. Puno su veæi ribnjaci-ogledala u ljetnikovcu Petra Sorkoèeviæa na Lapadu i u Sorkoèeviæevu ljetnikovcu u Rijeci dubrovaèkoj.
18 Stari hidrotehnièki, odvodni kanali iz doba Republike kolokvijalno su se nazivali potocima. Danas je njegova linija prekinuta prolaskom Jadranske magistrale i željeznièke pruge, ali još je uvijek vidljiv prosjek kroz teren na mjestu gdje je nekada bio kanal. Na njemu nisu provedena istraživanja, pa nije moguæe utvrditi vrijeme gradnjekada i ljetnikovac Bona ili poslije kada se grade cisterne na dijelu imanja ljetnikovca Stay-Caboga.
19 Jedan takav kanal/cijev nalazi se unutar potpornog zida na gornjoj šetnici. Ostatci cijevi pronaðeni su i na padini ispod južnoga ogradnog zida.
POVIJESNA VRTNA KOMPOZICIJA LJETNIKOVACA- KASNORENESANSNA MATRICA
PROSTORNO-PEJSAŽNI I URBANISTIÈKI ÈINITELJI
Rijeka dubrovaèka
POVIJESNA VRTNA KOMPOZICIJA LJETNIKOVACA- ROMANTIÈARSKA MATRICA
PROSTORNO-PEJSAŽNI I URBANISTIÈKI ÈINITELJI
Rijeka dubrovaèka
POVIJESNA VRTNA KOMPOZICIJA LJETNIKOVACA- XX. STOLJEÆE
PROSTORNO-PEJSAŽNI I URBANISTIÈKI ÈINITELJI
Rijeka dubrovaèka
Jadranska magistrala putput ulazi u imanja/jedini ulaz u vrtne prostore
ulazi u imanja/jedini ulaz u vrtne prostoreulazi u imanja/jedini ulaz u vrtne prostore
potporni zidovi terasapotporni zidovi terasa ogradni zid imanja ogradni zid imanjaogradni zid imanja
hidrotehnièki kanal - granica meðu ljetnikovcima
kultivirani krajolik izvan ogradnih zidina zdanja vinogradi na terasama
GRAÐEVINE I GRAÐEVNI ÈINITELJI
hidrotehnièki kanal - granica meðu ljetnikovcima
kultivirani krajolik izvan ogradnih zidina zdanja vinogradi na terasama
potporni zidovi terasa
hidrotehnièki kanal - granica meðu ljetnikovcima
kultivirani krajolik izvan ogradnih zidina zdanja vinogradi na terasama
trasa uskotraène željeznièke pruge trasa uskotraène željeznièke pruge
GRAÐEVINE I GRAÐEVNI ÈINITELJI
GRAÐEVINE I GRAÐEVNI ÈINITELJI
saèuvane/obnovljene povijesne zgrade i kapelice saèuvane/obnovljene povijesne zgrade i kapelice
saèuvane/obnovljene povijesne zgrade i kapelice
nestale povijesne zgrade nestale povijesne zgrade nestale povijesne zgrade terase i orsani terase i orsani terase i orsani
VRTNI ÈINITELJI
VRTNI ÈINITELJI
VRTNI ÈINITELJI
terase ljetnikovca terase ljetnikovca terase ljetnikovca
glavne povijesne šetnice i putovi glavne povijesne šetnice i putovi
glavne povijesne šetnice i putovi
grota/vodnjak/bazen bazen/ribnjak/cisterna
vrtne insule vjerojatno ograðene niskim ogradnim zidiæima - cvjetnice, voæke
grota/vodnjak/bazen
vrtne insule vjerojatno ograðene niskim ogradnim zidiæima - cvjetnice, voæke
vrtne insule vjerojatno ograðene niskim ogradnim zidiæima - cvjetnice, voæke
libanonski cedrovi umjesto agruma voænjak s pretežno agrumima
cvjetne gredice
libanonski cedrovi umjesto agruma
cvjetne gredice i egzemplari egzota
cvjetne gredice i egzemplari egzota
vrt palmi
cvjetne gredice i stablašice voæki vrt palmi gaj lovorika gaj lovorika gaj lovorika
pergola
ÈINITELJI VRTNE KOMPOZICIJE
ostatci pergole
voliera
nestali elementi ureðenja vrtnih površina voliera
ÈINITELJI VRTNE KOMPOZICIJE
ÈINITELJI VRTNE KOMPOZICIJE
osi kompozicije osi kompozicije osi kompozicije prepoznatljivi pogledi/vizure prepoznatljivi pogledi/vizure prepoznatljivi pogledi/vizure
26 Navedeno je vidljivo na slici Antona Perka (1833.1905.) s kraja 19. st. Zbog oèite vrsnoæe izvedbe i održavanja perivoj je bio èest slikarski motiv. Johann Seits (1887.-1967.) dokumentira ljetnikovce i perivoj 1923. god. na dvjema slikama: Vrt Kaboga 1923. i Batahovina, 1931. Slika Batahovina Dušana Kokotoviæa (1888.-1953.) nastaje 1930. Marko Rašica (1883.-1963.) slika 1931. Vrt grofa Kaboge. [Žaja Vrbica, Èorak, 2004.; Dr. B., 1913: 38]
27 Mnogobrojne vile u Puli i Opatiji graðene u drugoj polovici 19. st. imaju sliènu tipsku providnu metalnu ogradu postavljenu na nizak ogradni zid.
28 Promjena perivojne kompozicije može se pratiti na onodobnim fotografijama perivoja i na nacrtu perivoja iz 1951. koji je izradio arhitekt Ivan Zdravkoviæ - kada su još uvijek oèuvane romantièarske pojedinosti.
29 Pitari (iz starogrèkog πίϑοϛ), ili dubrovaèki graste, u starim su dubrovaèkim vrtovima bili najèešæe napravljeni od malteškog kamena. To nije isto što i džare (povisoke, trbušaste i užih okruglih otvora), koje su napravljene od peèene gline. Danas nedostaje cijeli ovaj niz stuporeda, tek se tri stupa nalaze neposredno pred proèeljem Stayeva ljetnikovca.
30 Vjerojatno su projektant i vlasnik bili inspirirani baroknom špiljom/grotom perivoja u Trstenom ili baroknim nimfejem u susjednome Bozdarijevu vrtu.
31 Jedino Cabogino preureðenje i ono u vrtu ljetnikovca Pozza na Pilama nije zadržalo naslijeðenu osnovu, za razliku od vrtova koji se preoblikuju u to doba (vrtovi nadvojvode Maksimilijana Habsburškog na otoku Lokrumu, vrt grofa Vita de Bassegli-Goze u Trstenome, vrt pjesnika Marina Papi u Rijeci dubrovaèkoj, perivoj baruna Giorgi-Meyneri na Lopudu). Ureðenje novoga perivoja (Drvarica) u Trstenom dogodilo se zapadno od postojeæih povijesnih vrtova i prostorno je odijeljen od njih.
32 Meðu rijetkim primjerima širokih stubišta izdvaja se barokna skalinata u ljetnikovcu obitelji Sorgo (Skala) u Rijeci dubrovaèkoj iz druge polovice 16. st. Široko stubište koje je izranjalo iz mora obrubljeno je balustradom na koju su postavljene kamene posude, pitari s voæem. Skalinata (skala) je lokalni izraz za stubište (stube).
33 Vidikovac s ogradom iza koje se pruža pogled na okolicu ili njegovani vrt nezaobilazan je sadržaj perivoja kreiranih u duhu visokoga historicizma. U historicistièki oblikovanom perivoju Drvarica u Trstenome bilo je predviðeno 10 vidikovaca, a izvedeno ih je sedam.
34 Quadrifoglia je èetverolisna djetelina s gotovo geometrijskim iscrtanim listovima koji su simetrièno nasuprotno postavljeni. Motiv quadrifoglie prisutan je i u drvenoj balustradi na saloèi u ljetnikovcu Stay-Caboga. Najistaknutiji primjer u Dubrovniku jest prošupljena ograda s motivom quadrifoglie na mostu Vrata od Pila i Ploèa iz 15. stoljeæa.
35 Inspiracija vjerojatno proizlazi iz primjera u okolici: šetnica s balustradom i pitarima u kasnorenesansnom ljetnikovcu Vice Stjepoviæa Skoèibuhe izmeðu tri crkve na Boninovu ili raskošna balustrada s pitarima na skalinadi ljetnikovca Sorkoèeviæ u Komolcu.
36 Pitari su bili izvedeni od betona. Dok su se u renesansnim pitarima sadile cvjetnice, najèešæe èerošpanje (Pelargonium sp.) i koralji (Russelia equisetiformis), ovdje se sade egzotiène agave. Tri desetljeæa poslije, arhitekt Nikola Dobroviæ motive æe dubrovaèke renesansne ðare i pitara modernistièki potpuno oblikovno reducirati na terasi Hotela Grand na Lopudu.
37 Voliera se èesto susreæe u engleskome pejsažnom perivoju, poslije i u romantièarskom. U jednome od poznatijih - perivoju Rousham, koji je projektirao arhitekt William Kent, sagraðena je volijera u opeci slièna kuli. U Italiji se u 19. st. vrlo èesto preureðuju vrtovi iz ranijih razdoblja prema pejsažnim i romantièarskim zamislima. Tako je perivoj Ville di Monaciano u Toskani u potpunosti preoblikovan u romantièarskom stilu i upravo je ondje jedan od akcenata - voliera od opeke. U drugoj polovici 19. st. biskup J. Haulik postavlja golubinjake u perivoju Maksimir. U Èelopecima u Župi dubrovaèkoj podignut je krajem srednjega vijeka kameni golubinjak (golubarda) u obliku jednokatne kule. Golubinjak je izgraðen na vrhu kule Hektoroviæeva tvrdlja u Starome Gradu na Hvaru, iz druge polovice 16. st. [podrobnije: Veramenta-Paviša, 2002.; Maruševski, Jurkoviæ, 1993: 47]
Krajem 19. stoljeæa više nema (ako je ikad i postojao) ogradnoga zida izmeðu ljetnikovaca.26 Uslijedila je i velika promjena na razini perivojnoga koncepta. Ladanjski je sklop rastvoren prema cesti i moru snižavanjem visokoga ogradnog zida, èime se perivoj otvara pogledu prolaznika kao u tada graðenim vilama27, a suprotno dubrovaèkoj tradiciji (Sl. 6.). Gradnjom uskotraène željeznièke pruge Uskoplje-Dubrovnik poèetkom 20. stoljeæa ljetnikovci se potpuno odjeljuju od svojih poljodjelskih površina na terasama na zaèelju te oni postaju iskljuèivo ladanjske vile.
Renesansnu perivojnu matricu pred proèeljima ljetnikovaca zamjenjuje romantièarska (Sl. 9., 15., 18.).28 Dokida se renesansna šetnica. Zadržava se tek linija stupova za odrinu u ravinini proèelja ljetnikovca Stay-Caboga. Osnovu novog ureðenja èinila je organièno oblikovana šetnica koja približno slijedi renesansnu trasu, nastavljajuæi se sve do proèelja ljetnikovca Bona-Caboga (Sl. 13.). Novu šetnicu jednostruko je pratio izvorni renesansni stupored, ali prikraæen gotovo do kapitela, koji ovdje umjesto nosaèa odrine ima funkciju postamenta za pitare. 29 Znaèajan graditeljski zahvat u donjem dijelu perivoja bila je izgradnja visokoga zida kojim se morao stabilizirati dio perivoja oblikovan na gornjim terasama. Na mjestu na kojem austrijski katastar bilježi puè za vodu, danas se èitaju ostatci grote s bazenom.30
Za razliku od donjega preureðenog dijela perivoja, gdje se renesansna matrica zamjenjuje romantièarskom31, gornji dio perivoja, koji dotad nije bio reprezentativno ureðen, oblikuje se primjenom prošlih povijesnih stilova (renesanse i baroka). Prijelaz iz donjega u gornji dio perivoja èini prostrano kameno neobarokno stubište koje se i danas nalazi izmeðu južnog proèelja Stayeva ljetnikovca i potpornog zida kojim su poduprti gornji vrtovi (Sl. 11.). Široka stubišta nisu uobièajena na dubrovaèkom podruèju.32 Stubište vodi na terasu-vidikovac33, na koju je postavljena ograda koja je, jednako kao i terasa, graðena od armiranog betona na naèin da je prošupljena dubrovaèkim kasnogotièkim motivom quadrifoglie.34 U kutnom dijelu terase postavljeno je ovalno pilo oblikom sukladno renesansnim oblicima i jednostavna konzolno postavljena klupa - pižuo, takoðer od betona. Iznad vidikovca izvedena je ‘na starodubrovaèki naèin’ gospodska šetnica duljine pedesetak metara s ogradom od balustera od opeke35 na kojima su bili postavljeni pitari36 te hodnom površinom u oblutcima (žalima) s rubovima od opeke (Sl. 12.). Šetnica je bila glavna komunikacija izmeðu katova ljetnikovaca, omoguæujuæi izravnu vezu izmeðu salona-saloèe ljetnikovca Stay-Caboga do salona-saloèe ljetnikovca Bona-Caboga. Iz lovorova gaja iznad šetnice izranja - voliera37 (golubinjak). Volijera je atipièna pojava
Sl. 17. Presjek u dijelu vrta ljetnikovca Stay-Caboga, kasnorenesansna matrica. Prema franciskanskom katastru - Orto con vitti e frutta viali e cisterna (k.è. 196; vrt s vinovom lozom i voæem, puteljcima i cisternom - nekim oblikom vode - puè, vodnjak, bazen).
Fig. 17. A part of the gardens of the villa Stay-Caboga in cross section, late Renaissance matrix. According to the Franciscan cadastral register - Orto con vitti e frutta viali e cisterna (cadastral plot 196; garden with vine and fruit trees, paths and cistern - water in some form - well, cistern crown, pool)
Sl. 18. Presjek u dijelu vrta ljetnikovca Stay-Caboga, romantièarska matrica. Na gornjem dijelu perivoja u lovorovu gaju postavljena je voliera, na terasi su gusto posaðene niske žumare (Chamaerops humilis), u pozadini dominiraju stabla libanonskih cedrova (Cedrus libani).
Fig. 18. A part of the garden of the villa Stay-Caboga in cross section, Romantic matrix. In the upper part of the gardens in the laurel grove a voliera has been installed, the terrace is thickly planted with dwarf fan palms (Chamaerops humilis), while the Lebanese cedar trees dominate in the background (Cedrus libani)
Sl. 19. Presjek u dijelu vrta ljetnikovca Stay-Caboga, 20. st. Na donjem dijelu perivoja ljetnikovca Stay-Caboga na mjestu kasnorenesansne šetnice izgraðen je bazen. Južni ogradni zid je veæim dijelom razrušen, ogradni zid prema cesti (sjeverni) je razgraðen.
Fig. 19. A part of the garden of the villa Stay-Caboga in cross section, 20th c. In the lower part of the garden of the villa Stay-Caboga a pool has been built on the site of the late Renaissance path. The southern fence wall is largely destroyed, the norther wall towards the road has been dismantled.
za povijesne vrtove na dubrovaèkom podruèju. Graðena je u obliku kule, u potpunosti od opeke. Visine otprilike 5, a širine 2 metra, u gornjem vršnom dijelu ima ravnomjerno gusto rasporeðene male neogotièke otvore za ptice. Voliera je ostala djelomièno oèuvana i danas.
Bez obzira na visoku razinu ureðenosti objedinjenog perivoja ljetnikovaca, uèinjena je nenadoknadiva šteta negiranjem renesansnoga sloja u donjem dijelu perivoja. Nasuprot tome, osmišljeno historicistièko oblikovanje gornjega dijela perivoja s pomnim odabirom smještaja vidikovca, oblikovno naglašavanje znaèenja gornje šetnice koja èini okosnicu gornjega dijela imanja, postavom volijere, a sve to - s ponavljanjem motiva iz dubrovaèke graditeljske baštine na tada suvremen naèin - predstavlja novu vrijednost u perivoju. Ureðenjem gornjega dijela perivoja i otvaranjem ogradnoga zida prema cesti u perivoju je uspostavljen niz novih toèaka s kojih se pružaju vizure na perivoj i krajolik.
GARDEN PHASES IN 20TH AND 21ST CENTURY
U 20. stoljeæu ljetnikovci i perivoj prepušteni su propadanju i neodgovarajuæim zahvatima. Prolaskom Jadranske magistrale 1963. godine srušena je polovica krila ljetnikovca Stay-Caboga s orsanom, a pod cestom je nepovratno nestao dio perivoja pred proèeljima zgrade. Kasniji korisnici u potpunosti negiraju ranije slojeve i stilska obilježja. Na mjestu nekadašnje kasnorenesansne, poslije romantièarske šetnice gradi se 1960-ih godina veliki bazen (Sl. 16. i 19.). U Domovinskom ratu ljetnikovci su znaèajno stradali, a perivoj pred proèeljem ljetnikovca Bona-Caboga neko je vrijeme služio i kao skladište graðevnog materijala. Zbog neodržavanja tijekom Domovinskog rata ruši se neobarokna balustrada s pitarima, ograda s motivom quadrifoglie na vidikovcu, a znaèajno se urušava i voliera.
Obnova provedena tijekom 2010. i 2011. godine u veæoj je mjeri poštivala postavljene kriterije na temelju kojih je perivoj vrjednovan, kao i èimbenike identiteta perivoja. Vrto-
vi obaju ljetnikovaca ponovno su spojeni u cjelovitu perivojnu cjelinu. U donjem dijelu perivoja ispred ljetnikovca Bona-Caboga reinterpretiran je renesansni perivoj, na koji se u dijelu ljetnikovca Stay-Caboga nadovezuje takoðer reinterpretiran romantièarski perivoj s oèuvanim elementima kasnorenesansnog sloja. Nažalost, u gornjem dijelu perivoja nije se pristupilo obnovi romantièarskog perivoja (vidikovac, gornja šetnica, volijera).
ÈIMBENICI OÈUVANJA I KRITERIJI
ZA UNAPRJEÐENJE VRTOVA I PERIVOJA
ELEMENTS OF CONSERVATION AND CRITERIA FOR GARDEN IMPROVEMENT
Jedan od najvažnijih èimbenika oèuvanja perivoja na Batahovini jest oèuvanje njegova identiteta, a to podrazumijeva jedinstvo vrtova dvaju ljetnikovaca u jednoj cjelini. Neovisno o stilski i vremenski razlièito oblikovanim prostorima, osjeæa se cjelovitost prostora. Libro negro iz 15. stoljeæa pokazuje da su ljetnikovci sa svojim vrtovima izvorno èinili cjelinu koja je zbog neutvrðenih razloga bila podijeljena na dva imanja, no koja ponovno nakon èetiri stoljeæa Bernard Caboga smišljeno ujedinjuje u oblikovani perivoj.
Drugi važan èimbenik identiteta perivoja jest njegov historicistièki oblikovan gornji dio (neobarokno stubište, vidikovac, volijera, šetnica), koji je potpuno unikatan na dubrovaèkom podruèju jer se ovdje na tada suvremeni naèin interpretiraju dubrovaèki tradicijski graditeljski uzorci. Podjednako je važno podržati renesansne elemente perivoja koji se najsnažnije oèituju u trasama nekadašnjih glavnih šetnica što su prije postojale u donjem dijelu perivoja.
Treæi važan èimbenik identiteta perivoja jest njegov karakter reprezentativnog perivoja (manje boravišnog), što je važan kriterij pri odreðivanju njegova unaprjeðenja odnosno definiranja metode obnove i korištenja.38
Istraživanjem su prepoznata dva povijesna sloja - renesansni (i kasnorenesansni) te romantièarski s historicistièkim pojedinostima. Za vrjednovanje su postavljeni sljedeæi kriteriji: stilska izvornost, starost, cjelovitost,
kulturno-povijesno znaèenje, estetsko-umjetnièki dosezi, oèuvanost okolnog ambijenta i urbanistièko-pejzažne posebnosti.
Prepoznatljiv ortogonalni sustav šetnica i vrtnih polja može se rekonstruirati temeljem franciskanskih katastarskih karata. Romantièarski slojevi perivoja ocjenjuju se važnima zbog rijetkosti takvih perivoja na dubrovaèkom podruèju. Iako su dijelovi ljetnikovaèke cjeline promijenili vlasnike, nekadašnje dijelove ljetnikovaèke cjeline moguæe je saèuvati od nove izgradnje uvažavanjem identitetskih vrijednosti i usmjeravanjem prostornoplanskom dokumentacijom.
ZAKLJUÈAK - IDENTITETSKE VRIJEDNOSTI I MOGUÆNOSTI OBNOVE
CONCLUSION - IDENTITY VALUES AND POSSIBILITIES OF RENOVATION
Istraživanje je pokazalo da niti renesansni (i kasnorenesansni) niti romantièarski sloj u perivoju nije moguæe dosljedno rekonstruirati zbog kasnijih promjena i gradnji. Renesansna šetnica ispred Stayeva ljetnikovca ne može se vratiti na izvorno mjesto zbog potpornoga zida koji odvaja donji od gornjega dijela perivoja. Donji dio perivoja trajno je ošteæen izgradnjom ceste (Jadranske magistrale). Djelomièno oèuvani izvorni slojevi omoguæuju reminiscencijsku obnovu renesansnog rješenja ispred proèelja obaju ljetnikovaca i romantièarskog izgleda donjega dijela perivoja, buduæi da je najveæi dio romantièarskog sloja oèuvan (zid, ostatci grote, egzotièno bilje). U gornjem dijelu perivoja, gdje nije bilo naknadnih pregradnji, moguæa je obnova metodom rekonstrukcije (gornja šetnica, volijera, vidikovac, nasadi), pri èemu je moguæa dosljednost ne samo u interpretaciji nego i u materijalima.
U ladanjskim sklopovima poput ovoga - koji su s arhitektonskoga motrišta ocijenjeni kao visokovrijedni primjeri renesansnog i kasnorenesansnog doba, kao i u perivoju s oèuvanim èimbenicima identiteta i poznatim izvornim izgledom - nema osnove za znaèajnije trajne suvremene zahvate koji bi znaèili otklon od identitetskih vrijednosti proizašlih iz oèuvanosti povijesnih matrica.
38 U ljetnikovcu Stay-Caboga više od 20 godina smještena je restauratorska radionica Hrvatskoga restauratorskog zavoda. Perivoj se nije koristio. Obnovljeni ljetnikovac Bona-Caboga javnoga je karaktera kulturne namjene, gdje se organiziraju kulturno-umjetnièki programi, radionice, koncerti i sl.
1. Adamoviæ, L. (1911.), Die Pflanzenwelt Dalmatien, Werner Klinkhardt, Leipzig
2. Davies, P.J.E.; Denny, W.B.; Hofrichter, F.F.; Jacobs, J.; Roberts, A.M.; Simon, D.J. (2008.), Jansonova povijest umjetnosti, Zapadna tradicija, Stanek, Varaždin
3. De Diversis, F. (2004.), Opis slavnoga grada Dubrovnika 1440. [ur., transk. i prev. Janekoviæ Römer, Z.], Dom i svijet, Zagreb
4. Domaæin, A. (2006.), Napoleonova cesta u dubrovaèkom primorju: od 1808.-1813., u: Zbornik dubrovaèkog primorja i otoka [ur. Ogresta, N.], Kulturno-prosvjetno društvo Primorac, 147-155, Dubrovnik
5. Ðurasoviæ, P. (1997.), Unošenje egzotiènog drveæa i grmlja na Dubrovaèko podruèje, „Šumarski list”, 121 (5-6): 277-289, Zagreb
6. Grove, A.T.; Rackham O. (2003.), The Nature of Mediterranean Europe, An ecological History, Yale University Press, New Haven, London
7. Grujiæ, N. (1987.), Ljetnikovac Klementa Guèetiæa u Rijeci dubrovaèkoj, „Radovi Instituta za povijest umjetnosti”, 11: 115-141, Zagreb
8. Grujiæ, N. (1991.), Ladanjska arhitektura dubrovaèkog podruèja, Institut za povijest umjetnosti, Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb
9. Grujiæ, N. (1996), Ljetnikovac Stay-Kaboga u Rijeci dubrovaèkoj - rezultati istražnih radova provedenih 1993. godine, „Radovi Instituta za povijest umjetnosti”, 20: 83-103, Zagreb
10. Grujiæ, N. (2003.), Vrijeme ladanja, Matica hrvatska, Dubrovnik
11. Harris, R. (2006.), Povijest Dubrovnika, Golden marketing - Tehnièka knjiga, Zagreb
12. Jurkoviæ, S. (1994.), Prodor pejzažnog stila u parkove srednje Europe, „Prostor”, 2 (3-4): 325-340, Zagreb
13. Luèiæ, J. (1960.), Dubrovaèka Astareja: granice i podruèje do 1366., u: Beritiæev zbornik, Društvo prijatelja dubrovaèke starine, 49-57, Dubrovnik
14. Manken, I. (1960.), Dubrovaèki patricijat u XIV veku, Nauèno delo, Beograd
15. Marinoviæ, A. (2005.), Libro negro del Astarea, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Zavod za povijesne znanosti u Dubrovniku, Dubrovnik
16. Maruševski, O.; Jurkoviæ, S. (1993.), Maksimir, Školska knjiga, Zagreb
17. Miliæ, B. (1995.), Vrtovi rane i visoke renesanse, „Prostor”, 3 (1-9): 125-140, Zagreb
18. Obad Šæitaroci, M. (1992.), Hrvatska parkovna baština - zaštita i obnova, Školska knjiga, Zagreb
19. Obad Šæitaroci, M. (1996.), The Renaissance Gardens of Dubrovnik Area, Croatia, „Garden History Society”, 24 (2): 184-200, London
20. Ogrin, D. (1993.), Vrtna umetnost sveta: pregled svetovne dedišèine, Pudon, EWO, Ljubljana
21. Razzi, S. (2011.), Povijest Dubrovnika [prev. Grgiæ, I.; Krasiæ, S.; Paljetak, A.], Matica hrvatska, Ogranak Dubrovnik, Dubrovnik
22. Sasin, A. (1968.), Vrtari tamašna pjesan, Hrvatski latinisti I, Iz latiniteta 9.-14. stoljeæa, Pisci 15. i 16. stoljeæa, u: Pet stoljeæa hrvatske knji-
ževnosti, knj. 2 [prir. Gortan, V.; Vratoviæ, V.], Zora Matica hrvatska, Zagreb
23. Stojan, S. (2007.), Slast tartare, Dubrovnik, HAZU, Zavod za povijesne znanosti u Dubrovniku, Dubrovnik
24. Stojan, M.; Seferoviæ, R. (2006.), Èudo vode: Prolegomena za ranorenesansni vodovod u Dubrovniku, „Anali Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku”, 44: 95-137, Dubrovnik
25. Šišiæ, B. (1991.), Dubrovaèki renesansni vrt: nastajanje i oblikovna obilježja, Zavod za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku, Dubrovnik
26. Šišiæ, B. (1999.), Perivoj Gjorgjiæ-Meyneri na otoku Lopudu - vrijeme nastanka i obilježja oblikovne osnove, „Agriculturae Conspectus Scientificus”, 64 (4): 287-293, Dubrovnik
27. Šišiæ, B. (2003.), Vrtni prostori povijesnog predgraða Dubrovnika: od Pila do Boninova, Zavod za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku, Dubrovnik
28. Vekariæ, N. (2012.), Vlastela grada Dubrovnika, sv. 2: Vlasteoski rodovi (A-L), Zavod za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku, Zagreb/ Dubrovnik
29. Vekariæ, N. (2013.), Vlastela grada Dubrovnika, sv. 4: Odabrane biografije (A-D), Zavod za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku, Zagreb/ Dubrovnik
30. Veramenta-Paviša, P. (2005.), Golubinjak golubarda u Èelopecima, „Anali Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku”, 43: 177-198, Dubrovnik
31. Vetranoviæ, M. (1968.), Remeta, Hrvatski latinisti I, Iz latiniteta 9.-14. stoljeæa, Pisci 15. i 16. stoljeæa, u: Pet stoljeæa hrvatske književnosti, knj. 2 [prir. Gortan, V.; Vratoviæ, V.], Zora Matica hrvatska, Zagreb
32. Violiæ, N. (2008.), Dubrovaèki vlastelinski rod Kaboga, „Dubrovnik”, Matica hrvatska, 19 (4): 304-316, Dubrovnik
33. Zdravkoviæ, M.I. (1951.), Dubrovaèki dvorci, Analiza arhitekture i karakteristike stila, Srpska akademija nauka, Beograd
34. Žaja Vrbica, S.; Èorak, Ž. (2004.), Predgovor retrospektivne izložbe Johanna Seitsa (18871967) 21.12.2004.-13.02.2005., Umjetnièka galerija, Dubrovnik
35. Dr. B. (1913.), Izložba slika Marka Rašice u Pragu. Pišu nam iz Praga, „Narodni list”, 52 (19): 38, Zagreb
Izvori
Sources
Arhivski izvori
Archive Sources
1. Skuriæ, M. (1811.), Rijeka dubrovaèka i Gruž, karta, Muzej i zbirka Baltazara Bogišiæa u Cavtatu, Put dr. Ante Starèeviæa 18, Cavtat
2. Austrijska katastarska karta iz 1837. godine, Regija Dalmacija, Kotar: Dubrovnik (Ragusa), mapa
br. 632, Katastarska opæina Sustjepan, predjel Batahovina, Državni arhiv u Splitu, Arhiv mapa za Istru i Dalmaciju, Glagoljaška 18, Split [DAS]
3. Fotografija ljetnikovca Stay-Caboga, druga polovica 19. stoljeæa, Josip Betondiæ, Državni arhiv u Dubrovniku, Sv. Dominika 1, Dubrovnik [DAD]
Dokumentacijski izvori
Document Sources
1. Buble, S. (2014.), Analiza katastra Dubrovnika 19. st. s transkripcijom upisnika graðevinskih èestica te izradom baze podataka, Podruèje grada Dubrovnika u Franciskanskom katastru, Neir d.o.o. Split
2. Grujiæ, N.; Milkoviæ, B. (2009.), Ljetnikovac Buniæ-Kaboga (771), Elaborat konzervatorsko-restauratorskih istraživanja, Hrvatski restauratorski zavod, Zagreb
3. Mariæ, M. (2011.), Studija obnove vrta ljetnikovca Buniæ-Kaboga na Batahovini, za Studio Vetma Arh arhitektonski biro d.o.o., Dubrovnik
4. Šišiæ, B. (2006.), Oblikovna obilježja i osobitosti Crijeviæ-Puciæeva vrta u Dubrovniku, Studijski prikaz, Projekt ureðenja vrta Vile Crijeviæ-Puciæ u Dubrovniku, Centar za povijesne vrtove u Dubrovniku, Dubrovnik
5. *** (2010.), Ljetnikovac Buniæ-Kaboga na Batahovini, izvedbeni projekt rekonstrukcije, projekt arhitekture, faza I., Studio Vetma Arh arhitektonski biro d.o.o., Dubrovnik
Internetski izvori
Internet Sources
1. Alberti, Leon Battista (1541.), De re aedificatoria libri decem, Argentorati, M. Iacobus Cammerlander Moguntinus, Strasbourg [https://archive.org/details/dereaedificatori00albe /1.2. 2013./]
2. Janekoviæ Römer, Z. (2004.), Otium litterarum, utoèište, ishodište, „Kolo”, 4, Matica hrvatska, Zagreb [http://www.matica.hr/kolo/294/Otiu m%20litterarum,%20uto%C4%8Di%C5%A1te, %20ishodi%C5%A1te/ /3.2.2015./]
Izvori ilustracija
Illustration Sources
Sl. 1. Crtež na ortofoto snimku iz 2000., Izvor: Mariæ, 2015.
Sl. 2. Crtež na ortofoto snimku iz 2012., Izvor: Kneževiæ, Mariæ, 2014.
Sl. 3., 11. Foto: Mariæ, 2014.
Sl. 4. Foto: DAD, M. Tonkoviæ, 2011.
Sl. 5. Foto: Mariæ, 2015.
Sl. 6., 12. Foto: Felner, poè. 20. st.
Sl. 7. DAS, 2010.
Sl. 8., 13. Foto: Felner, kraj. 19. / poè. 20. st.
Sl. 9. Zdravkoviæ, 1951.
Sl. 10. Državna geodetska uprava
Sl. 14.-19. Crtež: Mariæ, 2015.
In the focus of this research is the development and changes of the Renaissance gardens of the villas Bona-Caboga and Stay-Caboga, a rare example in the Dubrovnik area, where a garden embraces in terms of both style and period of construction two villas into a unique complex. The villas with the garden are located at Batahovina in Rijeka Dubrovaèka, a narrow inlet only a few kilometres from the historic nucleus of the City of Dubrovnik. During the Dubrovnik Republic (1358-1806), the territory of Rijeka Dubrovaèka proved ideal for cultivation due to the benefits of mild climate, fertile soil and abundant water resources. In the fourteenth and fifteenth century, simple buildings used for harvest storage were built in this area. From the end of the fifteenth, and notably in the sixteenth century, at the time of the Republic’s economic prosperity, Ragusan nobility started building representative country complexes in Rijeka Dubrovaèka, which initially served both farming and leisure. Some fifty of them were known to cluster along a five-kilometre stretch of Rijeka Dubrovaèka. Their construction also reflected the trends that prevailed in the Renaissance Italy. Villas in the Dubrovnik area were usually located on the very coast and were protected by high stone walls. The complex consisted of a building and garden. The building had a typical L-ground plan. The garden bears all the Renaissance features - orthogonal system of main and side paths, some of which covered by a pergola. Water features in the form of a pool with sea water, wall fountains and cisterns. Sculptures are rare. This type of the Renaissance garden is known as Dubrovnik Renaissance garden as a typological synonym of the Renaissance garden. Until the end of the nineteenth century, the walled complexes were surrounded by farming land which, because of the steep slopes of Rijeka Dubrovaèka, was laid out in terraces supported by dry-wall structures.
The plot on which the villas Bona-Caboga and StayCaboga were constructed has been rearranged and rebuilt by a succession of owners. The paper traces the borders of the first estate on this location ac-
[Translated by: Vesna Baæe, prof.]
Biografije
Biographies
Dr.sc. MARA MARIÆ, dipl.ing.agr., diplomirala je na Agronomskom fakultetu (smjer Krajobrazno ureðenje), a doktorirala na Arhitektonskom fakultetu Sveuèilišta u Zagrebu. Radi u Zavodu za mediteranske kulture Sveuèilišta u Dubrovniku. Akademik MLADEN OBAD ŠÆITAROCI redoviti je profesor Arhitektonskoga fakulteta Sveuèilišta u Zagrebu. Voditelj je znanstvenoistraživaèkog projekta Heritage Urbanism. [www.scitaroci.hr]
cording to the Libro negro del Astarea, the second oldest cadastral register of the Dubrovnik Republic, which shows that the space where the two villas and their gardens were constructed was originally part of one whole. The first known villa on this site, villa Bona-Caboga, was constructed in the period 1520-1540. The second villa Stay-Caboga was constructed in the latter half of the sixteenth century. At that time each villa had its own garden space.
On the basis of the available documents, archival data, Franciscan cadastral register from 1837., garden designs from the mid-twentieth century, numerous historical photographs from the end of the nineteenth and early twentieth century, but also field work, three historic layers of the garden have been identified: Renaissance layer, Romantic layer with the features of historicism, and the twentieth-century layer. According to the established criteria, the historic layers of the garden have been evaluated as a starting point for the renovation, revitalization and promotion of the villa and garden complex. Renaissance features are primarily discerned in the fact that the villa Bona-Caboga integrated into the landscape - up to the first floor it was dug into the terrain. Thus the first floor of the building had direct access to the back gardens by which the boundary between closed and open space was negated. The gardens were organized on three levels and became part of the house. The garden ground-plans are simple, resulting from the spatial characteristics. Both villas and their gardens stand on a very narrow coastal belt. The construction of the villa Bona-Caboga follows a typical Renaissance pattern in which the main path runs along the axis of the house, dividing the house and the garden into two approximately equal parts. The front of the house faced onto the main path flanked by rectangular garden patches. A single-axis garden design of the villa Stay-Caboga is completely independent of the interior layout of the house itself. The main path covered by the pergola follows the facade of the house until the border with the villa Bona-Caboga. The path is also the skeleton of the orthogonal pat-
tern which once included transversed garden patches, side paths, pond and cisterns. By the turn of the twentieth century, the villa gardens were physically reunited into a unique complex and thoroughly redesigned thanks to the zeal of the last owner of the two estates, Bernard Henrik Caboga. The reshaping included a significant deflection from the hitherto applied Renaissance pattern which, over the past centuries, remained a constant feature in most of Dubrovnik’s country complexes. The changes in design reflected the current European trends where many public and private gardens were redesigned in the Romantic spirit under the influence of the English landscape style, with emphasis on the gardenesque style. The Renaissance path in the lower part of the garden was removed, and the main feature of the new arrangement was the organically shaped path bordered with exotic plants. The most valuable section of the Romantic layer is the upper part of the garden with a representative pathway, which provided a modern interpretation of Dubrovnik’s traditional building samples. In the twentieth century, the villas and the garden witnessed decay and inadequate interventions. With the construction of the Adriatic Highway in 1963, half of the wing of the villa Stay-Caboga was demolished, and the route simply devoured a part of the garden onto which both villas faced. One of the main factors of the garden’s preservation is the preservation of its identity, which implies coherence of the villas’ gardens in a unique whole. Considering the results of the evaluation process, a need for the application of the reminiscent methods has been suggested with regard to the Renaissance and Romantic design in the lower part of the garden, bearing in mind the altered spatial relations which do not allow consistent reconstruction of any single layer. In the upper part of the garden, given the criteria of originality, preservation and value of the Romantic garden elements, the reconstruction method is imperative. According to the criteria stated, the proposed garden evaluation concept can serve as basis for the renovation of other villas in the Dubrovnik area.
MARA MARIÆ, PhD, graduated from the Faculty of Agriculture, Dept. of Landscape Architecture, Zagreb University. She earned her PhD degree at the Faculty of Architecture in Zagreb. She works at the Department for Mediterranean plants in Dubrovnik. Academician MLADEN OBAD ŠÆITAROCI, Ph.D., full professor at the Faculty of Architecture University of Zagreb. He has head of research project Heritage Urbanism. [www.scitaroci.hr]
Sveuèilište u Zagrebu Arhitektonski fakultet
HR - 10000 Zagreb, Kaèiæeva 26 iva.muraj@arhitekt.hr
Izvorni znanstveni èlanak
UDK 725:655.4 E. Steinmann (44, 497.5)”19”
Tehnièke znanosti / Arhitektura i urbanizam
2.01.04. - Povijest i teorija arhitekture i zaštita graditeljskog naslijeða Èlanak primljen / prihvaæen: 1. 9. 2014. / 9. 6. 2015.
University of Zagreb Faculty of Architecture
HR - 10000 Zagreb, Kaèiæeva 26 iva.muraj@arhitekt.hr
Original Scientific Paper UDC 725:655.4 E. Steinmann (44, 497.5)”19”
Technical Sciences / Architecture and Urban Planning 2.01.04. - History and Theory of Architecture and Preservation of the Built Heritage Article Received / Accepted: 1. 9. 2014. / 9. 6. 2015.
publicistièki rad Steinmann, Egon
Uz struèni rad arhitekt Egon Steinmann bavio se i publicistièkim radom. Najveæi broj tekstova napisao je u tridesetim i èetrdesetim godinama 20. stoljeæa, koje je objavio u tadašnjim struènim èasopisima. Èlanak sadrži i prikaz šire djelatnosti arhitekta zaposlenog dvadeset godina u državnoj službi: nadzor nad izvedbom zgrada javne namjene, sudjelovanje u komisijama arhitektonskih natjeèaja i anketa te donošenje odluka i programa o gradnji.
published works Steinmann, Egon
Besides his practical work in architecture, Egon Steinmann also wrote extensively on architectural topics in the 1930s and 1940s. The majority of his texts were published in the professional journals of the period. This paper presents his 20-year long career as an architect in the civil service: surveillance of public building construction, participation in architectural competition juries and decision-making and program development processes in the field of construction.
DjeloEgona Steinmanna poznato je po njegovim arhitektonskim rješenjima javnih graðevina u Zagrebu tridesetih i èetrdesetih godina 20. stoljeæa, no njegov opus obuhvaæa i velik broj publiciranih èlanaka. Èesto je pisao u strukovnim èasopisima i dnevnim novinama iznoseæi svoje mišljenje o aktualnim dogaðajima. U razdoblju od 1932. do 1943. godine objavljuje osamnaest èlanaka širokog raspona sadržaja u struènim èasopisima (Sl. 1.): „Graðevinskom vjesniku” (7), „Arhitekturi” (3), èasopisu „Voda-plin-svjetlo” (3), „Tehnièkom listu” (2) i „Tehnièkom vjesniku” (2). Izdao je i publikaciju o gradnji skloništa. (Tabl. I.) Napisao je brojne novinske tekstove u dnevnim tiskovinama koje gotovo nikad nije potpisao (ponekad s inicijalima ES, ENES i sl.).
Uz magistarski rad o arhitektu Steinmannu obranjen 2004. godine1, i ovaj bi èlanak trebao pružiti jasniji uvid u širu djelatnost arhitekta zaposlenog dvadeset godina u državnoj službi. Arhitektonsku djelatnost osim projektiranja obuhvaæaju i svi oni èimbenici šireg djelovanja poput sudjelovanja u komisijama arhitektonskih natjeèaja, poslovi nadzora i izvedbe zgrada te donošenje odluka i programa o gradnji.
Rad æe pridonijeti tumaèenju društvenoga, gospodarskoga i kulturnoga konteksta u kojem djeluje arhitekt Steinmann. Krajnji je cilj predstavljanje osobitosti ovoga arhitekta u sagledavanju njegove publicistièke djelatno-
sti i uloge u kreiranju arhitekture moderne u Zagrebu i Hrvatskoj izmeðu dva svjetska rata.
RANI PUBLICISTIÈKI RADOVI: ŠKOLOVANJE U ZAGREBU I USAVRŠAVANJE U PARIZU
EARLY PUBLICATIONS: SCHOOLING IN ZAGREB AND PROFESSIONAL TRAINING IN PARIS
Egon Steinmann roðen je u Karlovcu 14. prosinca 1901. godine. U Zagrebu je završio osnovnu i Kraljevsku II. realnu gimnaziju. Veæ svojim poèetnim tekstovima u školskim danima, koji govore o umjetnosti, opæim životnim pitanjima, francuskoj poeziji, pokazuje sklonost prema pisanju. Tijekom 1918. i 1919. godine objavljuje nekoliko èlanaka u srednjoškolskom èasopisu „Iskra” pod pseudonimom „ACI REL”.2
Steinmann je maturirao u srpnju 1920.3 i u listopadu upisuje Arhitektonski odjel Kraljevske tehnièke visoke škole u Zagrebu te pripada drugoj generaciji upisanih polaznika.4 Javno je djelovao i na studiju. Godine 1922., tada još student IV. semestra, objavljuje èlanak u „Obzoru” pod naslovom Amfiteatar u Solinu5, u kojem poziva javnost na izložbu arhitektonskih radova slušaèa arhitekture u Umjetnièkom paviljonu, koja je nastala kao rezultat polugodišnjega rada na spomenicima u Dalmaciji pod vodstvom profesora Æ. M. Ivekoviæa, a osobito oko pokušaja rekonstrukcije solinskog amfiteatra. Na pisanje èlanka potaknuo ga je prilog koji izvještava o dolasku danskih struènjaka s
1 Muraj, 2004: 174-185
2 „Iskra”, literarni mjeseèni list za mlade, objavljivao je pjesme, biografije poznatih umjetnika, èlanke razlièitih struka koje su pisali srednjoškolci i reprodukcije djela hrvatskih likovnih umjetnika. Urednik èasopisa bio je D. Barišec. Steinmann objavljuje èlanke Paul Verlaine [*** 1918.a: 11-12], Polaris, Mir [*** 1918.b: 24-26, 29-31], Ljubav [*** 1918.c: 34-36]; Genij, Ljepota. [*** 1919.: 48-50, 53-55].
3 ZM.b
4 *** 2000: 17
5 Steinmann, 1922.a: 1
6 Godine 1922./23. arhitekt i arheolog E. Dyggve (1887.-1961.), kao èlan danske arheološke komisije (zaklade Rask-Ørsted), iskapao je s arhitektima J. Brøndstedom i F. Weilbachom u Kapljuèu i Solinu. [Int.e]
7 U svome odgovoru studentu arhitekture èitatelj CE naziva njegov èlanak „površnim i neispravnim”, napominje da se o amfiteatru i prije pisalo, citira izvore i kori studenta za nepoznavanje mnogih èinjenica: „nova mlaða generacija iz banovine drugaèije shvaæa svoju nauèenu zadaæu. To ona ne bi ni uèinila da ju nije spopao strah pred Dancima da im oni otmu slavu”. [*** 1922: 2]
8 Steinmann, 1922.b: 1-2
9 E. Steinmann i Z. Vrkljan ista su generacija studenata. [*** 2000: 313]
10 Vrkljan, 1995: 28-30, 102
11 ZM.c
12 Za državne pitomce izabrani su E. Steinmann i I. Rukavina, obojica za Gand u Belgiji. Stipendija je bila za 11 mjeseci - od 1. listopada 1924. do 31. kolovoza 1925. godine. [ZM.d]
ciljem prouèavanja grada Salone.6 U èlanku Steinmann detaljno opisuje još nedovoljno istražen amfiteatar. Objavljeni èlanak izazvao je oštru reakciju anonimnog èitatelja CE iz Splita, koji piše èlanak Rimski amfiteatar u Solinu (Neka se èuje i drugo zvono).7 Steinmann se tako susreæe s prvom javnom kritikom, ali piše novi èlanak - odgovor8, u kojem citira literaturu kojom su se studenti služili prilikom izrade nacrta rekonstrukcije solinskog amfiteatra i brani se èinjenicom da je nepotpisani kritièar CE potpuno pogrešno shvatio njegove rijeèi. Arhitekt Zvonimir Vrkljan9 opisao je u svojoj knjizi Sjeæanja rad arhitekta Ivekoviæa, tada takoðer njegova profesora, i dao naslutiti razlog spomenute kritike: „Ivekoviæ je u svom radu èesto kritiziran od arheologa, koji su ga cijenili kao prvoga našeg arhitekta koji se prihvatio studija naših starih spomenika, ali su mu predbacivali da u njegovim teoretskim znanstvenim studijama postoji nedostatak historijskog znanja i znanstvene kritièke metode.”10
U srpnju 1924. Steinmann je diplomirao11, a krajem listopada dobio je stipendiju Ministarstva prosvjete za usavršavanje u Gentu u Belgiji.12 On, meðutim, odabire Pariz za mjesto svoga usavršavanja, gdje se upisuje kao izvanredni slušaè na Academie de la Grande Chaumiere i pohaða predmete Crtanje i Dekorativne umjetnosti.13 O tomu ranom razdoblju - usavršavanju u Parizu, malo se zna, a postoje brojni saèuvani materijali14 (Sl. 2.). Kao stipendist Ministarstva prosvjete on izvještava o meðunarodnoj izložbi dekorativnih umjetnosti i moderne industrije (Exposition In-
13 ZM.e
14 U ostavštini arhitekta saèuvane se fotografije, korespondencija (izmeðu mladog arhitekta i roditelja), knjige kupljene u Parizu 1925. i publikacije s njegovim objavljenim radovima. [ZM]
15 Art déco, umjetnièki pravac (1920.-1940.), kratica za art decorative, ime uzeto iz naslova izložbe: Exposition Internationale des Arts Décoratifs et Industriels Modernes, koja je imala velik utjecaj na umjetnost dvadesetih i tridesetih godina 20. stoljeæa. Art déco je službeno priznat kao stilski izražaj i razvija se usporedno s modernom arhitekturom. Stil je bio jednako prihvaæen u arhitekturi i industrijskom dizajnu, kao i u vizualnim umjetnostima, glazbi i plesu. [Int.a]
16 Èlanovi organizacijskog odbora izložbe bili su G. Szabo, H. Ehrlich, V. Tkalèiæ i T. Krizman. Postav umjetnina osmislio je T. Krizman, a u opremanju paviljona sudjelovali su V. Beciæ, F. Kršiniæ, M. Milunoviæ, M. Trepše, M. Vanka, Z. Šulentiæ, J. Kljakoviæ, A. Augustinèiæ i dr. [*** 2011: 42-43]
17 ZM.f
18 Nakon svakoga objavljenog èlanka „posebni pariški dopisnik” mogao je podiæi honorar od 100 dinara po èlanku (100 din = 36 fr). [ZM.g]
19 Tekst je napisan 20. 3. 1925. [Steinmann, 1925.a: 3-4]
20 Tekst je napisan 12. 4. 1925. [Steinmann, 1925.b: 3-4]
21 Tekst je napisan 22. 4. 1925. [Steinmann, 1925.c: 3-4]
22 Steinmann, 1926.a: 5-8
23 Avangardne ekspozicije (dva paviljona bez dekoracije): ruski paviljon K. Melnikova i Le Corbusierov projekt slobodnostojeæe vile - Pavillon de l’Esprit Nouveau [Galjer, 2009: 36; *** 2011: 103]
ternationale des Arts Décoratifs et Industriels Modernes), koja se u samom centru Pariza održavala od 25. travnja do 25. listopada 1925.15 Dvadeset nacija izgradilo je vlastite paviljone. Arhitekt paviljona Kraljevine SHS bio je Stjepan Hribar.16 Steinmann je angažiran samo kod pristizanja predmeta i njihova rasporeda jer je paviljon Kraljevine SHS malen i nije bilo posla pri izradi planova.17 Kao stipendist Ministarstva prosvjete dobiva slobodan ulaz - kartu za izložbu, pa posjeæuje izložbu gotovo svaki dan i izvještava o izložbi. Napisao je sveukupno pet èlanaka o izložbi, koje je objavio u našim novinama: tri u èasopisu „Rijeè” tijekom 1925.18 te dva u èasopisu „Naša epoha” tijekom 1926. godine. Iz èlanaka doznajemo zanimljive èinjenice o stanju francuske umjetnosti, osvrte na dogaðanja u Parizu 1925. godine i autorova stajališta o arhitekturi. U prvome èlanku Izložba dekorativne i industrijske umjetnosti - Naš paviljon u utakmici dvadeset i èetiri naroda19 Steinmann se divi Francuzima prateæi sve etape nastajanja izložbe, tj. projektu izgradnje novoga grada. Najzanimljivijim projektom izložbe smatra zgradu kazališta arhitekata A. Graneta i braæe Perret. Pohvaljuje autora paviljona Kraljevine SHS, zagrebaèkog arhitekta Stjepana Hribara. Tekst pod nazivom Salon des Independants u Parizu - Jugosloveni na izložbi francuskih neovišnjaka20 drugi je èlanak u kojem daje pregled kulturnih dogaðaja u Parizu, koji je u to doba bio centar likovne umjetnosti. U èlanku daje kratku povijest i kritiku Salona, na kojem je izloženo ukupno 2500 slika i 1900 majstora, te nabraja naše arhitekte i umjetnike koji sudjeluju na izložbi. Iz treæega èlanka Na gradilištu internacionalne izložbe - Prvi efekt21 doznajemo da su se i tada u posljednji trenutak, prije otvaranja izložbe, odvijali završni radovi. U istome èlanku arhitekt pohvaljuje naše ‘aranžere’. Nakon povratka u Zagreb Steinmann je još pod snažnim utjecajem dojmova iz Pariza i objavljuje još dva èlanka u èasopisu „Naša epoha”: Savremeni izraz arhitekture i Naša industrijska umjetnost. U èlanku Savremeni izraz arhitekture22 autor iznosi kritièki stav prema situaciji u zemlji, navodeæi kako je društvo izgubilo „kritièki balans u graðevnoj grani stvaranja”, potièe na upoznavanje svjetskog urbanizma. U našoj sredini tek se nazire poèetak primjene novih ideja i izraza, novoga viðenja umjetnosti, novoga vala arhitekture. Èlanak je pisan u doba velikih stvaralaèkih transformacija i autor se boji kako bismo mogli „zaostati negdje u daljini”. Autor se osvræe na ideje pojedinaca i stvaranje velikih nacija. Pregled zapoèinje amerièkim doprinosom u gradnji nebodera, engleskoga konstruktivizma, arhitekture na Kontinentu, arhitekture Španjolske, Belgije i Nizozemske, te završava s pregledom zbivanja u Njemaèkoj. U tekstu sa nalazi i prikaz Le Corbusierova shvaæanja arhitekture:23
„U ‘L’esprit nouveau’ sakupili se ti novi ljudi. Le Corbusier je izrekao novu parolu jasnu i jednostavnu, kako je to prirodjeno francuskom puritanskom duhu... Le Corbusier želi stvarati kao umjetnik. Ljepota je vezana s našim biæem: Forma je prvotno. Kubi, sfere i piramide su velike, primarne forme.”24
S odmakom od godinu dana nakon pariške izložbe, u èlanku Naša industrijska umjetnost25 daje svoje komentare izložbe i iznosi kratak pregled naše narodne industrijske umjetnosti - keramike, lonèarstva, pletenja, klesarstva, drvne, kožarske i tekstilne industrije. U èlanku hvali knjigu o našoj industrijskoj dekorativnoj umjetnosti na francuskom, koju je izdalo Ministarstvo trgovine i industrije povodom Internacionalne izložbe u Parizu 1925. i žali što knjiga nije prevedena na hrvatski.26 On je likovno oblikovao naslovnicu te publikacije.27
Steinmann je agilan kritièar, ali uvijek i propagator nacionalne umjetnosti. Njegovi su rani publicistièki radovi pisani u duhu vremena u kojem su nastali, nalik su struènom eseju i poèast su slici grada Pariza iz doba održavanja velike izložbe. Njegov tekst Savremeni izraz arhitekture jedan je od prvih domaæih prikaza suvremenih kretanja, a ujedno i afirmativna ocjena i razumijevanje principa moderne arhitekture.
PUBLICISTIÈKI RADOVI 30-IH I 40-IH
GODINA 20. STOLJEÆA
PUBLISHED WORKS IN THE 1930S AND 1940S
Najveæi investitor u meðuratnome razdoblju bila je država koja je zaposlila struènjake u tehnièkim odjelima kao predstavnike vlasnika gradnje. Sredinom dvadesetih godina Steinmann se zapošljava u državnoj službi u Zagrebu, gdje radi do kraja Drugoga svjetskog rata. Nakon èetiri godine rada u Graðevinskoj direkciji (1925.-1929.), zbog promjena u državnim službama zaposlen je u Tehnièkom odjeljenju Kraljevske banske uprave Savske banovine u Zagrebu, gdje radi deset godina (1929.-1939.). Godine 1939. on je arhitekt Odjela za tehnièke radove Banovine Hrvatske, a od 1941. arhitekt Odjela za javne radove Ministarstva prometa i javnih radova.28
Tijekom 30-ih i 40-ih godina 20. stoljeæa Steinmann je arhitekt na poslovima velikih državnih narudžbi i investicija, pretežito gradnje javnih zgrada.29 Uz èitav niz zadataka koje je rješavao projektima i realizacijama, imao je potrebu i za pisanjem.
ARHITEKTONSKA PUBLICISTIKA:
VLASTITE REALIZACIJE
PUBLISHED WORKS ON ARCHITECTURE: STEINMANN’S OWN REALIZATIONS
Nakon pariških iskustava i sjeæanja te petogodišnje publicistièke pauze, Steinmann uz
intenzivan struèni rad nastavlja i publicistièki rad. Poèetkom tridesetih godina 20. stoljeæa tekstovi su mu najveæim dijelom vezani za vlastite realizacije. Ono što je kao arhitekt smatrao važnim za svoju arhitekturu i projekte, sam je detaljno opisao u strukovnim glasilima. U tekstovima je opisao teškoæe na koje je nailazio prilikom gradnje, to jest iskustva i znanja koja je pritom stekao i skupljao. Analiza pojedinih graðevina ponajprije je usmjerena na osnovne arhitektonske i urbanistièke vrijednosti: funkciju, formu, konstrukciju, odnos prema parceli, organizaciju prostora, opremanje i dr. On se pritom ne zadržava samo na opisu zgrada, nego uvijek sagledava širu situaciju i navodi europska iskustva.
Projekt srednjih škola u Križaniæevoj ulici nastao je 1930. godine. U planski zacrtanome istoènom dijelu grada formiran je novi prostor koji je zauzeo prvotno planirana dva bloka. Monumentalna jedinstvena graðevina dviju škola postavila je novu urbanu dimenziju u prostoru. Upotrebom jednostavnih arhitektonskih oblika, velikih proèišæenih graðevinskih masa, ostvareno je arhitektonsko djelo jakoga plastiènog izraza. Steinmann je objavio ukupno tri èlanka o školi u Križaniæevoj ulici tijekom 1932. i 1933. godine: Nova zgrada srednjih škola u Zagrebu30 , O savremenoj školskoj sobi31 i Nova srednja škola u Zagrebu32, koji daju cjelovit uvid u gradnju škole, ali i pregled o pedagoškim, higijenskim i estetskim zahtjevima školskih zgrada onoga doba. Napisao je sljedeæe:33
„Gradilište je premaleno za potpuno ispravnu realizaciju tako velikog programa. Na južnu, sunèanu stranu ne može se smjestiti trideset razreda, a da se ne izgradi višekatnica, kod koje stubišta umaraju djecu, a elektrièna dizala ne odgovaraju ekonomski ni pedagoški.”
24 Steinmann, 1926.a: 7
25 Steinmann, 1926.b: 65-68
26 U zbirkama Muzeja za umjetnost i obrt u Zagrebu èuva se velik broj eksponata s pariške izložbe, kao i arhitektonski nacrti nacionalnoga paviljona. Na izložbi „Art déco i umjetnost u Hrvatskoj izmeðu dva rata” (MUO, sijeèanj-travanj 2011.) bila je izložena brošura. [Int.a]
27 Ministarstvo trgovine i industrije Kraljevine SHS raspisalo je u ožujku 1925. natjeèaj za umjetnièki ukrašene korice brošure. Trebalo je izraditi nacrt ukrasa korica brošure s naslovom „L’art décoratif et industriel dans le royaume S.H.S.1925.” („Dekorativna i industrijska umjetnost u Kraljevini SHS 1925.”), koji su trebali biti predani do 15. ožujka 1925. Steinmann je poslao rad iz Pariza poštom i osvojio prvu nagradu. Prilikom objave rezultata natjeèaja pogrešno je otisnuto ime prvonagraðenog autora: umjesto Steinmann pisalo je Steiner. [*** 1925.a, b]
28 Muraj, 2004: 159
29 U Zagrebu: zgradu fizike Filozofskog fakulteta na Maruliæevu trgu 1927., Ortopedsku i Zubnu kliniku Medicinskoga fakulteta na Šalati 1929., zgradu dviju srednjih škola u Križaniæevoj ulici 1930., gimnastièku dvoranu Uèiteljske škole i Sokolanu u Kaèiæevoj ulici 1933., zgradu srednje škole u Kušlanovoj ulici 1934., stambeni blok za èinovnike Poštanske štedionice u Petrovoj ulici 1937./38. i
Ovako opisuje svoju zamisao:
„Ako je škola novi dom i za veæinu djece put u moralno i fizièko preporoðenje, onda škola mora biti èim bliža prirodi, obasuta zrakom i suncem, osnova imade biti horizontalna. U konkretnom je sluèaju opsežan program, maleno gradilište i okoliš trokatnica diktirao izvedenje zgrade, kojoj æe svaki centimetar biti - nizak. Ta statika horizontale, koju toliko propagira moderna arhitektura, u svim manifestacijama svojih forma, ima biti logièna posljedica nutarnjih funkcija i konstrukcija.”
Osim pomnoga dimenzioniranja razreda, funkcionalne sheme tlocrta, arhitekt je dizajnirao namještaj, opremu i unutrašnje ureðenje škole kako bi ostvario maksimalnu kvalitetu i udobnost školskih prostorija:
„Praksa je odviše mala i kratka, a graditeljstvo uopæe, postavlja se na nove osnove pronalaskom novih graðevnih materijala i novih pogleda na život. Povezati mnogostrane principe znanosti, higijene, funkcionalnosti i ekonomiènosti u logiène i harmonièke forme, to je teška zadaæa savremene arhitekture. Sve naše gradnje nalaze se u stadiju eksperimentalnom, pa tako i školske novogradnje. Školski sistemi i nauène osnove u svim zemljama predmet su stalnog mijenjanja ili usavršavanja, tako da se veæina školskih gradnja izvodi po potrebi individualno. O neekonomiènosti takovog stvaranja ne treba da se govori.”34
Godine 1933. nastaje projekt gimnastièke dvorane u produljenoj Kaèiæevoj ulici, koja je bila namijenjena ðacima Uèiteljske škole i sportašima Hrvatskoga sokolskog društva. Detaljan tekst o gradnji dvorane Steinmann je objavio u „Tehnièkom listu” 1934. godine.35 Dvorana male tlocrtne površine racionalno je koncipirana:
„Zadati program bio je sastavljen za izgradnju gimnastièke dvorane sa svim nužnim prostorijama, s posebnim odjeljenjima za muške i ženske vježbaèe, te s posebnim odjeljenjima za školske
Poštu II u Branimirovoj ulici 1939. godine. [Muraj, 2004: 17-123]
30 Steinmann, 1932: 117-121
31 Steinmann, 1933.a: 33-37
32 Steinmann, 1933.b: 199-200
33 Steinmann, 1932: 117
34 Steinmann, 1933.a: 33
35 Steinmann, 1934: 2-4
36 Steinmann, 1934: 2
37 Steinmann, 1938.b: 147
38 Zgrada pošte projektirana je u jednom društveno-politièkom sustavu, djelomièno graðena za Drugoga svjetskog rata i dovršena uz odreðene promjene u drugome društveno-politièkom sustavu. [Muraj, 2004: 118]
39 Steinmann, 1940: 65-68
40 Steinmann, 1941: 5-8
41 Steinmann, 1940: 8
42 K. Borgin, J. Järven, E. Lindroosin: Helsingfors (Helsinki), 1938.; M. Piacentini: Brescia, 1939.; G. Vaccaro, G. Franzi: Napulj, 1936.; W. Hoffman: Berlin, 1931.; T. Yoshida: Berlin, 1931.; braæa Bräm: Zürich, 1930.; F. Le Coeur: Pariz, 1932.; M. Roux Spitz, Pariz, 1935. [Steinmann, 1940: 65]
odnosno sokolske svrhe, tako da sve to èini jednu cjelinu i da je koncentrirano oko glavne velike dvorane, ako bi ova mogla poslužiti i za zabavne priredbe. To je iziskivalo centralno rješavanje osnove u zatvorenom krugu, koje je takoðer bilo uvjetovano financijskim moguænostima. Istoèni dio glavne dvorane s kolonadom slobodno je otvoren prema vježbalištu i igralištima.”36
Dvorana je oblikovana odnosom dvaju volumena, s ravnim krovom, bez upotrebe plastiènih detalja proèelja, kojih su velièinu i meðuodnos odredili primarni zahtjevi funkcije.
Projekt III. muške realne gimnazije u Kušlanovoj ulici na Pešèenici nastao je 1934. godine. Škola je dominirala u novonastalome zagrebaèkom predgraðu istoènoga dijela grada. Izdužena graðevinska parcela uvjetovala je izdužen volumen graðevine i jednotraktnu tlocrtnu dispoziciju školskoga prostora. Prepoznatljiv arhitektonski izraz ostvaren je odnosima velikih volumena rašèlanjenih ujednaèenim nizom prozora, na krajevima polukružno zaobljenim. Srednja škola u Zagrebu predstavljena je tek 1938. godine u specijalnom broju Kluba arhitekata Sekcije Zagreb u prikazu izvedenih graðevina.37 Pošta II u Branimirovoj ulici posljednja je velika graðevina javne namjene koju je Steinmann projektirao u središtu grada Zagreba 1939. godine. Pošta je realizacija velikoga urbanistièkog projekta rekonstrukcije kolodvorskoga sklopa projektiranog prije Drugoga svjetskog rata.38 Položaj zgrade, monumentalnost i vertikalitet glavnoga proèelja pošte proizlazi iz odreðenja novoga kolodvorsko-poštanskog trga. Tekstovi vezani za Poštu II objavljeni su 1940. i 1941. godine. U dvama tekstovima Novogradnja kolodvorske pošte u Zagrebu39 i Urbanistièki problem kolodvorsko-poštanskog kompleksa u Zagrebu40 Steinmann opisuje gradnju nove pošte kojom je trebala zapoèeti rekonstrukcija kolodvora i kolodvorskoga trga.
„Bezuvjetno je odmah potrebno pristupiti raspisu natjeèaja za idejne skice urbanistièkog rješenja kolodvorsko-poštanskog kompleksa u Zagrebu. Ako se to pitanje ne zapoène odmah, potvrdit æe se narodna izreka, da vrijeme gradi, ali i razgraðuje. Mi nismo narod s velikim materijalnim moguænostima i ne gradimo objekte i osnove za jednu generaciju, pa se svaki veliki problem ima u tanèine unapred po smišljenom planu riješiti i ostvariti. Naše društvo inženjera veæ je u nekoliko navrata tražilo raspis natjeèaja za gornji problem, pa i ovaj èlanak neka bude pobuda za ispravno rješenje tog pitanja.”41
Opisujuæi projekt pošte u strukovnom glasilu „Inženjer”, Steinmann je naveo suvremene svjetske primjere poštanskih zgrada, koje su neosporno bile uzor prilikom projektiranja zagrebaèke pošte.42 Projektiranje pošte tražilo je rješavanje složenoga mehanizma poštanskog prometa, horizontalne i vertikalne
komunikacije te odvajanje korisnika pošte i zaposlenih èinovnika. Objašnjavajuæi urbanistièku situaciju te rješenje kolnoga i pješaèkoga prometa, autor se poziva na sliène europske i svjetske primjere.43
„Odjelu za tehnièke radove Banske Vlasti bilo je omoguæeno da suraðuje na jednom od najvažnijih urbanistièkih, prometnih i socijalnih problema, koji postoje u novome velikome Zagrebu. Kako je taj odjel svoju struènu zadaæu shvatio i izvršio, o tome æe svjedoèiti gotovo djelo.”44
STRUÈNA PUBLICISTIKA: TEHNIÈKA PROBLEMATIKA
PUBLISHED WORKS ON TECHNICAL TOPICS
U drugoj polovici tridesetih godina 20. stoljeæa Steinmannov publicistièki rad obilježen je tekstovima usko specijalizirane tehnièke problematike. Godine 1935. izdaje popularnu brošuru Zaštita stanovništva - Z.S. IV: Gradjevinsko-tehnièka zaštita od napada iz zraka - izgradnja skloništa45, koju je napisao zajedno s ing. A. Percom. Sadržaj brošure obuhvaæa: opæenito o vrsti i djelovanju zraènih metaka, opæe graðevinsko-tehnièke zaštitne mjere, opæenito o skloništima, skloništa važnijih graðevina i naèin sklanjanja stanara, iskorištavanje postojeæih zgrada za skloništa, praktièna provedba specijalnih skloništa kao posebnih objekata, pobude za osnivanje novih graðevina i naselja s obzirom na zaštitu od zraènih napada. Tijekom 1936. godine Steinmann u „Graðevinskom vjesniku” objavljuje dva èlanka s istoga podruèja: Tehnièka zaštita graðevina od napada iz zraka46 i Skloništa za obranu od napada iz zraka. 47 Tri godine poslije, 1939. godine, objavljuje još jedan èlanak sliène tematike: Izgradnja gradova i pokrajina sa stanovišta tehnièke obrane od napada iz zraka. 48 Graðevinsko-tehnièka zaštita stanovništva od napada iz zraka tek se utvrðivala kao znanost i autor razmatra glavna naèela na kojima se zasniva obrada zaštitnih mjera obrane od napada iz zraka. U uvodu svoga prvog èlanka autor najavljuje podjelu zraène zaštite na tri podruèja: graðevinsko-tehnièku zaštitu graðevina, izgradnju skloništa i regulatorno osnivanje naselja i zemalja. To æe rezultirati sadržajem triju sljedeæih èlanaka. U prvome èlanku Tehnièka zaštita graðevina od napada iz zraka autor kratko opisuje vrste napada iz zraka (razornim, požarnim, kemijskim ili bakterijskim bombama) i moguæu zaštitu. U drugome èlanku Skloništa za obranu od napada iz zraka autor detaljno opisuje vrste, velièinu, položaj i osnovne elemente skloništa, oblik tlocrta, elemente konstrukcije i opis skloništa u starim zgradama. U zakljuèku autor navodi nekoliko javnih izvedenih skloništa u Zagrebu (nova remiza Zagrebaèkoga elektriènog tramvaja, Javna burza rada i Radnièke komore te srednja škola u Kušlanovoj ulici). U
treæem èlanku Izgradnja gradova i pokrajina sa stanovišta tehnièke obrane od napada iz zraka autor razmatra postavke vezane za urbanizam sa stajališta zraène zaštite i naèela koja vrijede prilikom osnivanja novih gradova. Èlanak govori o povijesti postanka gradova, decentralizaciji gradova sa stajališta zraène zaštite, gradnji gradova sa stajališta zraène zaštite te regionalnim ili prostornim planovima.
U srpnju 1938. objavljuje èlanak O dilatacionim reškama u zgradarstvu u „Graðevinskom vjesniku”, u kojem opisuje svoje iskustvo prilikom gradnje škole u Kušlanovoj ulici u Zagrebu.49 Prije gradnje izduženih graðevina potrebna je izrada geomehanièkog elaborata koji obuhvaæa ispitivanje sastava terena sondažom, kopanje jama i ispitivanje nosivosti razlièitih slojeva terena pomoæu preciznih instrumenata. Na temelju rezultata slijedi projektiranje dilatacijskih reški, kojima je graðevina razdijeljena na više zasebnih dijelova, kako bi se omoguæilo stezanje i rastezanje konstruktivnih dijelova nastalih pod utjecajem promjena vanjske temperature ili nejednolikoga slijeganja tla.
Na razvoj arhitekture nakon Prvoga svjetskog rata utjecale su nove inženjerske znanosti, stvarajuæi nove uvjete za razvoj moderne arhitekture. Masovna proizvodnja i prefabrikacija graðevinskih elemenata omoguæile su novu infrastrukturu društva, povisile razinu higijene, pogodnosti i životni standard. To je razdoblje razvoja tada još mlade disciplinefizike zgrada u arhitekturi. Pojmovi kao toplinska i zvuèna zaštita, koeficijent prolaska topline, eksperimentalne kuæe, nove vrste materijala, orijentacija, staklene površine, ventilacija i grijanje, slojevi ravnog krova i sl. bili su prisutni veæ izmeðu 1920-ih i 1940-ih godina. Klimatski uvjeti, mnogo poteškoæa i opravdana kritika odreðenih praktiènih rješe-
43 Novi kolodvor u Duisburgu, Leipzigu i Münchenu te kolodvorski trg u Cincinatiju [Steinmann, 1940: 5]
44 Steinmann, 1940: 68
45 Steinmann, Perc, 1935.
46 Steinmann, 1936.a: 10-12
47 Steinmann, 1936.b: 35-39
48 Steinmann, 1939: 33-37
49 Steinmann, 1938.a: 101-103
50 Steinmann, 1941.b: 13-15
51 Steinmann, 1941.b: 14-15
52 U NDH je uspostavljeno sveukupno 22 župe. Njihovim nazivljem i rasporedom nastojalo se oživiti tradiciju hrvatskih srednjovjekovnih župa. Župa Gora djeluje od 26. svibnja 1941. do 5. srpnja 1944. sa sjedištem u Petrinji. [Buæin, 2001: 209-210, 217]
53 U Petrinji je 1913. godine osnovan savez pod imenom „Hrvatski dom” u kojem je udruženo osam petrinjskih društava. Trošna zgrada Doma srušena je 1941. godine. [Muraj, 2004: 136]
54 Nova zgrada nalazi se u jugoistoènom dijelu stare turske tvrðave iz 16. stoljeæa, odnosno kasnije austrougarske tvrðave izgraðene na njezinu mjestu. [Steinmann, 1942: 103-106 ]
nja (npr. curenje ravnih krovova u dovršenim zgradama) primorali su arhitekte da se zainteresiraju za tada novu disciplinu u graditeljstvu - fiziku zgrada. U veljaèi 1941. Steinmann objavljuje èlanak O toplinskoj tehnici u našem graditeljstvu u „Graðevinskom vjesniku”.50 Pronalaskom novih materijala i konstrukcija poèelo je znanstveno istraživanje moguænosti upotrebe graðevnih materijala koji toplinski i zvuèno pružaju pravilnu izolaciju. Naèela izolacije primijenjena u strojarskoj tehnici poèela su se primjenjivati u graditeljstvu u posebnim institutima na visokim tehnièkim školama i sveuèilištima.
„Pri gradnji zgrada i nosivih konstrukcija glavna je pažnja posveæivana statici i nauci o èvrstoæi. Tek iznalaskom novih graðevnih materijala i konstrukcija otpoèeto je s nauènim istraživanjem moguænosti upotrebe graðevnih materijala, koji toplinski i zvuèno pružaju pravilnu izolaciju. Poznata i prouèena naèela izolacija u strojarskoj tehnici poèeli su struènjaci primjenivati i u graditeljstvu. Posebni instituti za prouèavanje toplinskih izolacija nikli su na mnogim visokim tehnièkim školama i sveuèilištima, ali široki slojevi inženjera, graditelja i poduzetnika, nisu još dovoljno upuæeni u rezultate tih istraživanja. To znaèi da danas još mnogi grade od navike, bez realnog raèuna i s golemom štetom po narodno gospodarstvo. Možda tek slijedeæoj generaciji uspjeti æe graðevnu tehniku u našoj državi, u pogledu toplinskih izolacija, podiæi na onaj stepen na kome æe vrijediti, kao pozitivna jedinica u okviru opæeg narodnog gospodarstva. Ona to danas zasigurno nije... U ovom èlanku nije reèeno ništa novog, ali držim da je potrebno uvijek nanovo podsjeæati, da treba graditi tople i jeftine nastambe, a to je moguæe postiæi samo pažljivim studijem vlastitih i tuðih iskustava.”51 U jednom od svojih tekstova iz 1942. godine Steinmann piše o Petrinji. Vlada Nezavisne Države Hrvatske donijela je odluku o gradnji sjedišta novoustrojene velike župe Gora u Petrinji.52 Tada arhitekt Odjela za javne rado-
55 Steinmann, 1942: 103-106
56 Z. Neumann: Kirurški paviljon bolnice, Nova Gradiška, 1929. [ZM.a]
57 S. Kliska: Banovinska bolnica na Sušaku, 1930. Steinmann je bio glavni nadzorni inženjer na gradnji. Sveèano otvorenje bilo je u studenomu 1931. godine. [ZM.a]
58 S. Kliska: Bolnica, Slavonska Požega, 1931. [ZM.a]
59 D. Krekiæ, J. Korka, D. Kiverov, V. Šterk: Javna burza rada, Zagreb, 1935. Tehnièki nadzor obavljali su inženjeri Banske uprave E. Steinmann i P. Jušiæ. Gradnju je nadgledalo ukupno deset arhitekata i inženjera. Zgrada je dovršena u rujnu 1935. godine. [*** 1935.]
60 Ministarstvu prosvjete odobren je kredit od 25 milijuna dinara za novogradnju Zagrebaèkoga sveuèilišta. [Vrkljan, 1995: 160]
61 M. Kovaèeviæ, E. Schön: Tehnièki fakultet, Zagreb, 1937.-1940. [Int.c]
62 Z. Vrkljan izradio je graðevni elaborat za gradnju Veterinarskoga fakulteta 1937. godine. Banska je uprava raspisala licitaciju i u svibnju 1938. poèela se graditi glavna zgrada, koja je useljena u jesen 1940. godine. [Vrkljan, 1995: 160]
63 Barišiæ, 2002: 20, 23
ve Ministarstva prometa i javnih radova, Steinmann je izradio projekt novogradnje uredske zgrade, pa mu je tema bila bliska. Gradsko poglavarstvo Petrinje osiguralo je zemljište za gradnju nove zgrade u središtu Petrinje, u Jelaèiæevoj ulici, na mjestu dotrajale zgrade Hrvatskoga doma, koja je srušena ljeti 1941. godine53, i na njezinu mjestu poèela je gradnja nove zgrade. Prilikom iskopa temelja zgrade 1941./42. godine naðeni su ostaci stare turske tvrðave graðene od drva 1592. godine54, kao i ostaci ljudskih kostiju, predmeta, topovskih kugla i rimskih opeka. Povijest tvrðava u Petrinji, naèin temeljenja drvenih kula i tvrðava u 16. stoljeæu Steinmann je detaljno opisao i objavio u „Tehnièkom vjesniku” pod naslovom Nalaz temelja stare turske tvrðave u Petrinji s podnaslovom Prilog upoznavanju stanja graðevne tehnike obrambenog karaktera u našim krajevima u XVI. vijeku 55
NATJEÈAJI, NADZORI, KOMISIJE I ANKETE
COMPETITIONS, SURVEILLANCE, COMMISSIONS AND SURVEYS
Steinmann je dvadeset godina proveo u èinovnièkom okruženju donoseæi odgovorne odluke, programe i smjernice o gradnji. Radi potpunijeg uvida u njegovo šire arhitektonsko djelovanje, u radu slijedi i kronološki prikaz poslova nadzora nad izvedbom zgrada javne namjene, kao i sudjelovanje u natjeèajnim komisijama i anketama, što je pripadalo u poslove banovinskog inženjera. U djelokrug Tehnièkog odjeljenja Kraljevske banske uprave Savske banovine pripadao je nadzor nad projektiranjem, izradom i održavanjem nedržavnih zgrada namijenjenih javnoj upotrebi. Steinmann je kao arhitekt Tehnièkog odjeljenja Kraljevske banske uprave u Zagrebu nadzirao gradnju nekoliko bolnica i drugih javnih zgrada koje je Banovina gradila po cijeloj Savskoj banovini - Kirurškoga paviljona bolnice u Novoj Gradiški56, Banovinske bolnice na Sušaku57, bolnice u Slavonskoj Požegi58, Javne burze rada u Zagrebu.59 Kao banovinski inženjer bio je èlan komisija koje su donosile odluke o položaju, gradnji i programu gradnje javnih graðevina u zemlji. U proraèunu za godinu 1937./38. bio je osiguran kredit za gradnju Tehnièkoga, Veterinarskoga i Poljoprivrednoga fakulteta u Zagrebu.60 Od 1937. do 1939. graðena je zgrada Tehnièkoga fakulteta u Kaèiæevoj ulici, a Steinmann je bio prisutan u važnim etapama gradnje (na poèetku i kraju).61 Na prijedlog Graðevnog odbora za novogradnju Veterinarskoga fakulteta koji je bio zadužen za izradu koncepcije gradnje, na èelu s arhitektom Zvonimirom Vrkljanom, formiran je 1937. godine Pripremni odbor za gradnju Veterinarskog fakulteta u Heinzelovoj ulici62, u sastavu kojeg je bio i Steinmann.63
Èesto je bio èlan komisija arhitektonskih natjeèaja za idejna rješenja gradnje. U srpnju 1938. raspisan je natjeèaj za izradu idejnih skica za gradnju bolnice Bolesnièkoga fonda za državno saobraæajno osoblje na Rebru u Zagrebu.64 Godine 1939. Odjel za tehnièke radove Banske vlasti Banovine Hrvatske raspisao je natjeèaj za izradu idejnih skica za novogradnju hotela Plitvice na Plitvièkim jezerima.65 Iste je godine raspisan i natjeèaj za idejno rješenje izgradnje Trgovaèke akademije u Splitu.66 Sudjelovao je u mnogim raspravama i anketama vezanim za izgled i razvoj grada. Rasprave o nužnosti gradnje pojedinih zgrada ili naselja godinama su bile prisutne u dnevnom tisku. U sijeènju 1939. godine provedena je anketa kojoj je cilj bio davanje prijedloga za oživljavanje graðevinske djelatnosti jer je graðevinska djelatnost bila u velikom opadanju.67 Anketa je, osim statistièkih podataka o graðevinskoj djelatnosti i nesreæama na poslu, sadržavala i niz prijedloga kako graðevinsku djelatnost ponovno aktivirati.
Potkraj tridesetih godina 20. stoljeæa sve su èešæa reagiranja udruženja arhitekata. Arhitekti okupljeni u zagrebaèkoj Inženjerskoj komori tražili su raspis javnih natjeèaja prilikom projektiranja graðevina veæega znaèenja.68 Glavni nositelj cjelokupne graðevne djelatnosti bila je država. Država je jedina gradila muzeje, škole, upravne zgrade, bolnice, kazališta, zavode i institute i sl. Država je zaposlila struènjake kao predstavnike vlasnika gradnje i osnovala tehnièke odjele državnih, samoupravnih ustanova, poludržavnih ustanova i korporacija. Tehnièki odjeli poèeli su - katkad radi hitnosti ili ambicije èinovnika - izraðivati projekte najprije manjih, a poslije i veæih graðevina. Projekte velikih javnih graðevina izraðivale su same ustanove. Tehnièki odjeli preuzeli su poslove projektiranja, što je osnovni stvaralaèki rad slobodnih zvanja ovlaštenih inženjera i arhitekata. Nasuprot projektantskom radu bez konkurencije, Inženjerska komora tražila je raspise opæih javnih natjeèaja. Svaki èinovnik, kao i svi ostali sposobni arhitekti, mogu sudjelovati, natjecati se i pridonijeti uspjehu natjeèaja. Postupak provoðenja natjeèaja utjeèe na njegov krajnji ishod. Natjeèaji moraju biti realno postavljeni, s pravilno izraðenim graðevinskim programom, a ocijeniti ih mora objektivan sud struènjaka, i tada se postižu najbolji rezultati što ih jedna sredina može dati.
O ARHITEKTURI ZAGREBA ABOUT ZAGREB ARCHITECTURE
Za vrijeme Drugoga svjetskog rata Steinmann se vraæa pisanju i tijekom 1943. godine objavljuje dva èlanka u „Tehnièkom vjesniku” -
glasilu hrvatskoga društva inženjera: Zagrebaèka džamija i Buduæa izgradnja Grièa. Oba su èlanka sadržajem vezana za tada aktualna arhitektonska dogaðanja u gradu Zagrebu. Posebno je vezan za arhitekturu Zagreba jer je kao predstavnik Banske vlasti sudjelovao u mnogim raspravama i anketama povezanim uz izgled i razvoj grada. U prvome èlanku Zagrebaèka džamija69 arhitekt opisuje prenamjenu Doma hrvatskih umjetnosti u džamiju. Za zgradu Doma na današnjem Trgu žrtava fašizma u Zagrebu Steinmanna vezuje sudjelovanje na skupnoj izložbi „Pola vijeka hrvatske umjetnosti”. Naime, 1. prosinca 1938. godine sveèano je otvorena zgrada na tadašnjem Trgu kralja Petra70, a Hrvatsko društvo umjetnosti proslavilo je 60-godišnjicu postojanja otvorenjem izložbe koja je prikazivala djelovanje hrvatskih slikara, grafièara, kipara i arhitekata u posljednjih 50 godina.71 Na izložbi je pedeset arhitekata izložilo 115
64 Rok za predaju radova bio je 30. rujna 1938. Ocjenjivaèki sud bio je u sljedeæem sastavu: ing.arh. F. Gabriæ, redoviti prof. Tehnièkoga fakulteta u Zagrebu; dr. B. Borèiæ, direktor Higijenskog zavoda u Zagrebu; ing. M. Jurkoviæ, predstojnik Gradskoga graðevnog odjela u Zagrebu; ing. E. Steinmann, arhitekt Kraljevske banske uprave u Zagrebu; ing. D. Ivkoviæ, predsjednik Upravnog odbora Bolesnièkoga fonda u Beogradu; arh. F. Šmidinger, viši savjetnik Generalne direkcije Državnih željeznica u Beogradu, i ing. M. Smojver, predsjednik Upravnog odbora Bolesnièkog fonda u Zagrebu. Krajem listopada dodijeljene su tri nagrade i dva otkupa: S. Kliska (I. nagrada), T. Tepeš (II.), Z. Vrkljan, Z. i S. Dumengjiæ, M. Kovaèeviæ (otkup) i grupa autora „Ozon” (otkup). [Bjažiæ Klarin, 2006: 70]
65 Èlanovi ocjenjivaèkoga suda: iz Odjela za tehnièke radove - Ð. Peuliæ, šef arhitektonskog odsjeka, i njegov zamjenik E. Steinmann, tehnièki nadzornik; iz Odjela za obrt, industriju i trgovinu - J. Seissel, ravnatelj Obrtne škole, i J. Jeriæ, šef odsjeka za turizam; iz Inženjerske komore - V. Potoènjak, ovlašteni arhitekt, i zamjenik J. Denzler, sveuèilišni docent; iz Tehnièkog fakulteta - Z. Vrkljan, sveuèilišni profesor, i zamjenik V. Jamnicki, sveuèilišni docent; iz Društva inženjera i arhitekta - F. Bahovec, gradski viši inženjer, i zamjenik S. Novak, tehnièki pristav; od hotelijerskih struènjaka V. Horvat i zamjenik A. Urbanetz. Rezultati natjeèaja bili su: M. i R. Marasoviæ (I. nagrada), V. Antoliæ (II.), Gottwald-Kraziæ (III.), Cota-Vitiæ, Tušek-Fröhlich, Turina-Tišina (otkupi), D. Ibler, L. Horvat (izvanredni otkupi). [ZM.h]
66 Èlanovi ocjenjivaèkoga suda: predsjednik - K. Tonèiæ, inspektor Banske uprave Primorske banovine; A. Bradanoviæ, direktor Trgovaèke akademije u Splitu; I. Zemljak, graðevni savjetnik Gradskoga poglavarstva; E. Steinmann, arhitekt Tehnièkog odjeljenja Banske uprave; J. Kodl, ovlašteni arhitekt iz Splita. Komisija nije dodijelila prvu nagradu, nego su podijeljene dvije druge, dvije treæe i dvije èetvrte nagrade: Z. Dumengjiæ i Z. Vrkljan (II.a), S. Dumengjiæ (II.b), S. Kliska i A. Urlich (III.a), K. Rado (III.b), Lj. Manojloviæ (IV.a), B. Bon, M. Kragaliæ i H. Vichora (IV.b). [ZM.i]
67 Razlozi smanjene graðevinske djelatnosti bili su nepovjerenje privatnoga kapitala, porezna preoptereæenja, takse, carine, gradska uvoznina, razne biljegovine, trošarine i dr. Sudionici ankete: od Saveza poduzetnika ing. Kolibaš, od Inženjerske komore ing. Fijember, od Udruženja graditelja Mokroviæ, od Saveza majstora zidara F. Duven, od Saveza graðevinskih poslovoða M. Kajba, od Zanatske komore J. Kauèiæ, od Banske vlasti I. Rac (Odjel za narodno zdravlje), M. Milinkoviæ (Odjel za financije), J. Vivoda (Odjel za obrt i industriju), E. Steinmann (Odjel za tehnièke radove), I. Vilièiæ (Inspekcija rada) te razni predstavnici grada i struènih udruženja. [*** 1939.b]
radova (projekte i fotografije) u prizemlju novootvorenoga Doma.72 Steinmann je sudjelovao na izložbi i predstavljen je s èetirima izvedenim djelima: gimnazijama u Križaniæevoj i Kušlanovoj ulici, Ortopedskom klinikom na Šalati i spomenikom s fontanom u Crikvenici.73
U srpnju 1941. godine poglavnik NDH Ante Paveliæ donosi odluku da se Dom prenamijeni u svetište muslimanskih Hrvata.74 Ureðenje vanjskoga trga s vodoskokom ispred glavnog ulaza na sjeverozapadu i izgradnja triju minareta (visine 44 m) povjerena je arhitektu Stjepanu Planiæu, a ureðenje unutrašnjosti arhitektu Zvonimiru Požgaju. Steinmann je nadzirao izvedbu radova pregradnje i prenamjene75 te 1943. godine piše èlanak Zagrebaèka džamija. 76 Autor podrobno opisuje unutrašnje ureðenje cjelokupnoga okruglog prostora u muslimansko svetište. Tekst je popraæen nizom fotografija unutrašnjosti nove džamije.
68 Inženjerska komora iznijela je stajalište kako je u Zagrebu postalo pravilo da projekte graðevina od opæega i kulturnoga znaèenja izraðuju iskljuèivo èinovnici javnih ustanova, po službenoj dužnosti, bez ikakve konkurencije i osobne odgovornosti. [EN, 1939.; *** 1939.c]
69 Steinmann, 1943: 169-174
70 Osnovni je plan Doma napravio I. Meštroviæ. Izrada tehnièkih nacrta, elaborata, nadzor i obraèun gradnje povjereni su Gradskom poglavarstvu, Odsjeku za opæinske novogradnje u Zagrebu. Razrada arhitektonskih nacrta povjerena je H. Biliniæu. Statièke raèune konstrukcije izradili su i nadzirali izvedbu u ime graðevnoga poduzeæa N. Molnar, a u ime graðevne uprave Z. Kavuriæ. Tehnièki nadzor gradnje preuzeo je gradski graðevni ured na èelu s I. Zemljakom. Gradnja je poèela 1936. i trajala je dvije godine. [Zemljak, 1939: 17-23]
71 Komisija zadužena za arhitekturu i izbor radova za izložbu - ‘Odbor za namještanje’: E. Schön, I. Zemljak, V. Antoliæ, J. Denzler, M. Kauzlariæ, Z. Strižiæ i B. Tušek.
72 Arhitekti èiji su radovi bili izloženi: Albini, Antoliæ, Badovinac, Bastl, Baylon, Biliniæ, Bon, Budak, Cota, Denzler, Deutsch, Gomboš, Grakaliæ, Horvat, Ehrlih, Fischer, Freudenreich, Kalda, Kaliterna, Kauzlariæ, Kovaèeviæ, Kovaèiæ, Lubynski, Muršec, Neidhardt, Neumann, Ostrogoviæ, Pièman, Pilar, Planiæ, Podhorsky, Potoènjak, Požgaj, Seissel, Steinmann, Sunko, Šen, Šterk, Vancaš, Vrbaniæ, Turina, Weismann, Zemljak. [***1939.a; d]
73 U knjizi je publicirana fotografija Steinmannove gimnazije u Kušlanovoj ulici u Zagrebu. Arhitekti èiji su radovi u knjizi: Albini, Bastl, Baylon, Biliniæ, Bon, Denzler, Ehrlih, Fischer, Freudenreich, Kalda, Kaliterna, Kauzlariæ, Kovaèeviæ, Kovaèiæ, Muršec, Neidhardt, Neumann, Ostrogoviæ, Pièman, Pilar, Podhorsky, Potoènjak, Seissel, Sunko, Šen, Šterk, Vancaš, Vrbaniæ, Turina, Weismann, Zemljak. [***1938.]
74 Int.b
75 ZM.a
76 Steinmann, 1943.a: 169-174
77 Int.d
78 Steinmann, 1943.b: 369-375
79 Banska vlast odjela za tehnièke radove održala je pogodbu za rušenje dotrajalih objekata banovine u Vranicanijevoj ulici br. 3, 5 i 7 u Zagrebu. U ožujku 1941. poèelo je njihovo rušenje. [ZM.k]
80 Odbor: Z. Pavešiæ, odjelni predstojnik; E. Steinmann, tehnièki nadzornik; Ð. Peuliæ, tehnièki viši pristav od strane Banske vlasti; I. Zemljak, gradski graðevni savjetnik; S. Hribar, gradski viši arhitekt i B. Bauer, gradski inženjer od strane Gradskoga poglavarstva. [ZM.j]
81 Bauer, 1937.; ZM.l
Izrada sadrenih reljefa povjerena je nekolicini hrvatskih umjetnika, pod vodstvom kipara Joze Turkalja. Osnova ureðenja perivoja povjerena je vrtnom arhitektu Gradskoga poglavarstva Smiljanu Klaiæu. Osiguranje, izvedba i nadzor radova u ratnim prilikama provelo je Glavno ravnateljstvo za javne radove i trajalo je dvije godine. Iako su radovi dovršeni tijekom travnja 1943. godine, džamija je sveèano otvorena tek 19. kolovoza 1944. godine.77
U drugome objavljenom èlanku 1943. godine, Buduæa izgradnja Grièa78, Steinmann sentimentalno reagira na dogaðaje s Gornjega grada. Na Strossmayerovu šetalištu porušene su dvije zgrade koje su bile sastavni dio južnoga grièkog bedema.79 Zgrade su se nalazile izmeðu kule Lotršèak na istoku (Dverce 1) i zgrade Realke na zapadu, Strossmayerova šetališta na jugu i Vranicanijeve ulice na sjeveru. On u èlanku piše o povijesti Grièa i dotadašnjim projektima gradnje. Još tijekom 1937./38. godine nastala je osnova o rušenju gore spomenutih zgrada na Gornjem gradu kako bi se na tom zemljištu gradila nova velika zgrada Banske uprave u kojoj bi se nalazila dva do tri odjeljenja, otprilike sa 100 uredskih prostorija. Banska uprava nije imala dovoljno prostorija, veæina ureda nalazila se u privatnim zgradama Gornjega grada, za koje se plaæala najamnina. Novim projektom banovinski uredi smjestili bi se na jednome mjestu. Idejne skice i proraèuni pokazali su kako je novogradnja jeftinija od ureðenja postojeæih objekata. U banovinskom proraèunu veæ je bila osigurana novèana svota, ali do provedbe radova nije došlo. Tijekom 1941. godine nastaje niz anketa i prijedloga rješenja za gradnju uredske zgrade Banske vlasti u Zagrebu na Grièu. Kako se radi o povijesnoj lokaciji od velike važnosti, za toèno utvrðivanje graðevnoga programa, arhitektonske obrade i nadzora nad izradom tehnièkog elaborata bio je osnovan odbor struènjaka Banske vlasti i Gradskog poglavarstva u Zagrebu nazvan „Odbor za nadzor graðenja uredske zgrade Banske vlasti u Zagrebu”.80 Za izradu idejnih skica pozvani su arhitekti Juraj Denzler, Mladen Kauzlariæ, Marijan Haberle i Vladimir Potoènjak, ali nijedno rješenje nije bilo prihvaæeno. Odbor je pozvao arhitekta Potoènjaka da izradi nove idejne skice, ali u meðuvremenu je osnovana nova država i izrada projekta je zaustavljena. Odjelni predstojnik, ing. Zvonimir Pavešiæ, ponovno je pokrenuo pitanje rekonstrukcije Grièa. Trebalo je provesti postupak promjene Regulacionog plana i Uredbe o njegovu izvoðenju jer su Uredbom o izvoðenju Regulacionog i konzervatorskog plana za historijske dijelove grada bile odreðene zgrade ‘od historijske i umjetnièke vrijednosti’.81 Rušenje zgrada bio je preduvjet za tehnièki i urbanistièki ispravnu realizaciju novogradnje, odnosno ponovnu
uspostavu istog objekta u sliènome stilu.82 Rijeè je o povijesnoj jezgri Zagreba i autor je vrlo emotivan pa se pita: „...hoæe li nam opet uništiti nešto našega kao svojedobno staru Katedralu, Bakaèevu kulu i Dolac?” Steinmann nasluæuje da æe rješenje toga urbanistièkog dijela Grièa postati aktualno odmah nakon svršetka rata, ali ne sluti da æe zemljište 60 godina poslije još uvijek biti prazno i neizgraðeno.
„Krnja silhueta staroga Grièa èeka nastup novih vremena, da se uzpostavi sklad i ravnoteža. Ono što su Hradèani Pragu, Budim Budimpešti, to bi po naravi gornjogradskog brežuljka i po historijsko-urbanistièkom razvoju trebalo da bude Griè Zagrebu, iako našem gradu nije bilo suðeno da pod grièkim brdom teèe plovna rieka i da vidici na grad s drugih obala postanu narodni simboli u vizuelnom smislu.”83
Svojim je publicistièkim radom arhitekt Steinmann pokrio širok raspon struènih interesa. U poslijeratnom stvaralaèkom razdoblju, koje je trajalo od povratka 1946. iz Makedonije84 do odlaska u mirovinu 1965. godine, on kontinuirano radi u Arhitektonsko-projektnom zavodu (APZ) „Plan”. Jedan od aktivnih sudionika moderne arhitekture u poslijeratnom razdoblju specijalizira industrijsku arhitekturu te projektira i realizira niz velikih industrijskih pogona.85 Steinmannovo se ime u javnosti, dnevnoj i periodiènoj publicistici spominje sve manje, a sam rijetko objavljuje.
ZAKLJUÈAK
CONCLUSION
Uz struèni rad, arhitekt Egon Steinmann bavio se i publicistièkim radom. Tijekom života napisao je brojne struène i novinske tekstove. Ovaj èlanak ponajprije donosi sustavno objedinjen i kronološki analiziran cjelokupni publicistièki rad arhitekta, koji osim što daje podatke o njegovu vrlo aktivnom struènom
djelovanju, ujedno je i vrijedno gradivo koje pridonosi tumaèenju društvenoga, gospodarskoga i kulturnoga konteksta u kojem je arhitekt djelovao.
Svoje publicistièko djelovanje zapoèeo je u školskim danima i nastavio na studiju arhitekture u Zagrebu, kao i tijekom usavršavanja u Parizu. Autor boravi u Parizu u vrijeme održavanja Izložbe dekorativnih umjetnosti i moderne industrije 1925. godine pa kao stipendist Ministarstva prosvjete izvještava o izložbi. Iako nije velik, njegov rani publicistièki opus odlikuje se preciznom dokumentacijom društvenih zbivanja toga doba. Steinmannov tekst Savremeni izraz arhitekture iz 1926. godine jedan je od prvih domaæih prikaza suvremenih kretanja, a ujedno je, iako deklarativno, afirmativno prihvaæanje principa moderne arhitekture.
Tijekom 30-ih i 40-ih godina 20. stoljeæa Steinmann se nastavlja baviti publicistièkim radom. Za razliku od struènoga rada i pretežno gradnje javnih zgrada, njegov je publicistièki rad vrlo raznolik i pokriva širok raspon struènih interesa. Pisao je èlanke opæe, povijesne i urbanistièke tematike te usko specijalizirane tehnièke èlanke, koji su objavljeni u tadašnjim strukovnim èasopisima. Od posebnoga su znaèenja opisi vlastitih realizacija u Zagrebu - srednje škole u Križaniæevoj ulici, gimnastièke dvorane u Kaèiæevoj ulici i pošte u Branimirovoj ulici. U radu je iznesen i kronološki prikaz poslova koji su pripadali u djelokrug poslova banovinskog inženjera, poput sudjelovanja u komisijama arhitektonskih natjeèaja i anketa, poslovi nadzora i izvedbe javnih zgrada te donošenje odluka i programa o gradnji.
Valorizacija i obrada publicistièkoga rada arhitekta Egona Steinmanna pridonose sagledavanju njegove uloge u stvaranju moderne arhitekture u Zagrebu i Hrvatskoj izmeðu dva svjetska rata.
82 ZM.m
83 Steinmann, 1943.b: 374
84 Kao projektant u birou „Probiro za Makedonija” projektirao je Sindikalni dom (hotel Orce Nikolov) u Ohridu i Filozofski fakultet / Ministarstvo unutarnjih poslova u Skopju (srušeno u potresu 1963. godine). [Muraj, 2004: 172]
85 Tvornicu ureðaja za naftu i transport u Sesvetskom Kraljevcu 1948., Palionicu i vagonske hale „Ðuro Ðakoviæ” u Slavonskom Brodu 1949.-50., Tvornicu stakla u Straži 1954., Tvornicu ulja u Slovenskoj Bistrici 1960., Pivovaru u Otoècu 1961., Tvornicu ulja 1963., „Josip Kraš” 1964., „Janko Gredelj” i Tvornicu raèunskih strojeva 1965. u Zagrebu. [Muraj, 2004: 174]
Tabl. I. Objavljeni èlanci E. Steinmanna, 1922.-1951.
Table I. Published articles by E. Steinmann, 1922-1951 Naslov èlanka Izvor Objava
2. Amfiteatar u Solinu „Obzor”, 63 (129): 1-2, Zagreb1922.
3. Izložba dekorativne industrijske umjetnosti u Parizu „Rijeè”, 69: 3-4, Zagreb 1925.
4. Salon des Independents u Parizu „Rijeè”, 57: 3-4, Zagreb 1925.
5. Na gradilištu internacionalne izložbe „Rijeè”, 100: 3-4, Zagreb 1925.
6. Savremeni izraz arhitekture „Naša epoha”, 1 (1): 5-8, Zagreb 1926.
1. Amfiteatar u Solinu „Obzor”, 63 (78): 1, Zagreb 1922. Rani publicistièki radovi: studiranje i usavršavanje
7. Naša industrijska umjetnost „Naša epoha”, 1 (3): 65-68, Zagreb 1926.
8. Nova zgrada srednjih škola u Zagrebu „Graðevinski vjesnik”, 1 (8): 117-121, Zagreb1932.
9. O savremenoj školskoj sobi „Graðevinski vjesnik”, 2 (3): 33-37, Zagreb1933.
10. Nova srednja škola u Zagrebu „Arhitektura - šole”, 2 (12): 199-200, Ljubljana1933.
11. Novogradnja gimnastièke dvorane i Sokolane u Zagrebu „Tehnièki list”, 16 (1-2): 2-4, Zagreb1934.
12. Zaštita stanovništva - u suradnji s ing. A. Percom
Popularna brošura Z.S. IV Tisak zaklade Narodnih novina, Zagreb 1935.
13. Tehnièka zaštita graðevina od napada iz zraka „Graðevinski vjesnik”, 5 (1): 10-12, Zagreb1936.
14. Skloništa za obranu od napada iz zraka „Graðevinski vjesnik”, 5 (3): 35-39, Zagreb1936.
15. O dilatacionim reškama u zgradarstvu „Graðevinski vjesnik”, 7 (7): 101-103, Zagreb1938.
16. Sklonište za obranu od napadaja iz zraka „Voda-plin-svjetlo”, 4 (10): 534-558, Zagreb1938.
17. Natjeèaj za idejni projekat bolnice Bolesnièkog fonda za drž. saobraæajno osoblje u Zagrebu „Voda-plin-svjetlo”, 4 (11): 561-572, Zagreb1938.
18. Srednja škola u Zagrebu „Tehnièki list”, specijalni broj Kluba arhitekata, 21 (11-12): 147, Zagreb 1938.
19. Nova bolnica u Sušaku „Voda-plin-svjetlo”, 5 (5): 233-241, Zagreb1939.
20. Izgradnja gradova i pokrajina sa stanovišta tehnièke obrane od napada iz zraka „Graðevinski vjesnik”, 8 (3): 33-37, Zagreb1939.
21. Novogradnja kolodvorske pošte u Zagrebu „Inženjer”, posebni otisak iz lista, 1 (7-8): 65-68, Zagreb 1940.
22. Urbanistièki problem kolodvorsko-poštanskog kompleksa u Zagrebu „Tehnièki vjesnik”, 58 (1-6): 5-8, Zagreb1941.
23. O toplinskoj tehnici u našem graditeljstvu „Graðevinski vjesnik”, 10 (2): 13-15, Zagreb 1941.
24. Nalaz temelja stare turske tvrðave u Petrinji „Tehnièki vjesnik”, 59 (4-6): 103-106, Zagreb1942.
25. Zagrebaèka džamija „Tehnièki vjesnik”, 60 (5-6): 169-174, Zagreb1943.
26. Buduæa izgradnja Grièa „Tehnièki vjesnik”, 60 (11-12): 369-375, Zagreb1943.
27. Centralna mašinska radionica u Sesvetskom Kraljevcu „Urbanizam i arhitektura”, 5 (9-12): 66-67, Zagreb 1951.
Publicistièki radovi 30-ih i 40-ih godina 20. stoljeæa
1. Barišiæ, Z. (2002.), Zgrade za obrazovanje u opusu arhitekta Zvonimira Vrkljana, magistarski rad, Arhitektonski fakultet, Zagreb
2. Bauer, B. (1937.), Popis zgrada od historijskog i umjetnièkog znaèaja u gradu Zagrebu, rujan, Zagreb
3. Bjažiæ Klarin, T. (2006.), Natjeèaj za Željeznièarsku bolnicu u Zagrebu - jedna meðuratna afera, „Prostor”, 14 (1 /31/): 64-75, Zagreb
4. Buæin, R. (2001.), Prilog poznavanju institucija: zakonski okvir rada velikih župa NDH, „Arhivski vjesnik”, 44: 209-225, Zagreb
5. En (1939.), Stvaralaèki rad arhitekata, „Novosti”, 33 (15), 15.1., Zagreb
6. Galjer, J. (2009.), Expo 58 i jugoslavenski paviljon Vjenceslava Richtera, Horetzky, Zagreb
7. Muraj, I. (2004.), Arhitektura moderne u djelu Egona Steinmanna, magistarski rad, Arhitektonski fakultet, Zagreb
8. Steinmann, E. (1922.a.), Amfiteatar u Solinu, „Obzor”, 63 (78): 1, 22.3., Zagreb
9. Steinmann, E. (1922.b.), Amfiteatar u Solinu, „Obzor”, 63 (129): 1-2, 14.5., Zagreb
10. Steinmann, E. (1925.a.), Izložba dekorativne industrijske umjetnosti u Parizu, „Rijeè”, 69: 3-4, Zagreb
11. Steinmann, E. (1925.b.), Salon des Independents u Parizu, „Rijeè”, 57: 3-4, Zagreb
12. Steinmann, E. (1925.c.), Na gradilištu internacionalne izložbe, „Rijeè”, 100: 3-4, Zagreb
13. Steinmann, E. (1926.a.), Savremeni izraz arhitekture, „Naša epoha”, 1 (1): 5-8,1.4., Zagreb
14. Steinmann, E. (1926.b.), Naša industrijska umjetnost, „Naša epoha”, 1 (3): 65-68, 1.5., Zagreb
15. Steinmann, E. (1932.), Nova zgrada srednjih škola u Zagrebu, „Graðevinski vjesnik”, 1 (8): 117-121, prosinac, Zagreb
16. Steinmann, E. (1933.a.), O savremenoj školskoj sobi, „Graðevinski vjesnik”, 2 (3): 33-37, prosinac, Zagreb
17. Steinmann, E. (1933.b.), Nova srednja škola u Zagrebu, „Arhitektura - šole, Revija za graðevinsku, likovnu i primenjenu umjetnost", 3 (12): 199-200, Ljubljana
18. Steinmann, E. (1934.), Novogradnja gimnastièke dvorane i Sokolane, „Tehnièki list”, 16 (1-2): 2-4, Zagreb
19. Steinmann, E.; Perc, A. (1935.), Zaštita stanovništva IV: Gradjevinsko-tehnièka zaštita od napada iz zraka - izgradnja skloništa, zaklada tiskare Narodnih novina, Zagreb
20. Steinmann, E. (1936.a.), Tehnièka zaštita graðevina od napada iz zraka, „Graðevinski vjesnik”, 5 (1): 10-12, Zagreb
21. Steinmann, E. (1936.b.), Skloništa za obranu od napada iz zraka, „Graðevinski vjesnik”, 5 (3): 35-39, Zagreb
22. Steinmann, E. (1938.a.), O dilatacionim reškama u zgradarstvu, „Graðevinski vjesnik”, 7 (7): 101-103, Zagreb
23. Steinmann, E. (1938.b.), Srednja škola u Zagrebu, „Tehnièki list”, 21 (11-12): 147, Zagreb
24. Steinmann, E. (1939.), Izgradnja gradova i pokrajina sa stanovišta tehnièke obrane od napada iz zraka, „Graðevinski vjesnik”, 8 (3): 33-37, Zagreb
25. Steinmann, E. (1940.), Novogradnja kolodvorske pošte u Zagrebu, „Inženjer”, 1 (7-8): 65-68, listopad 1940., Zagreb
26. Steinmann, E. (1941.a.), Urbanistièki problem kolodvorsko-poštanskog kompleksa u Zagrebu, „Tehnièki vjesnik”, 58 (1-6): 5-8, Zagreb
27. Steinmann, E. (1941.b.), O toplinskoj tehnici u našem graditeljstvu, „Graðevinski vjesnik”, 10 (2): 13-15, Zagreb
28. Steinmann, E. (1942.), Nalaz temelja stare turske tvrðave u Petrinji, „Tehnièki vjesnik”, 59 (4-6): 103-106, Zagreb
29. Steinmann, E. (1943.a.), Zagrebaèka džamija, „Tehnièki vjesnik”, 60 (5-6): 169-174, Zagreb
30. Steinmann, E. (1943.b.), Buduæa izgradnja Grièa, „Tehnièki vjesnik”, 60 (11-12): 369-375, Zagreb
31. Vrkljan, Z. (1995.), Sjeæanja, 75. obljetnica tehnièkih fakulteta, Sveuèilište u Zagrebu, Zagreb
32. Zemljak, I. (1939.), Dom likovnih umjetnosti u Zagrebu, „Graðevinski vjesnik”, 8 (2): 17-23, Zagreb
33. *** (1918.a.), Paul Verlaine, „Iskra”, 2 (2), listopad, Zagreb
34. *** (1918.b.), Polaris; Mir, „Iskra”, 2 (3), studeni, Zagreb
35. *** (1918.c.), Ljubav, „Iskra”, 2 (4), prosinac, Zagreb
36. *** (1919.), Genij; Ljepota, „Iskra”, 3 (5-6), veljaèa, Zagreb
37. *** (1922.), Rimski amfiteatar u Solinu (Neka se èuje i drugo zvono), „Obzor”, 63 (119), 4.5., Zagreb
38. *** (1925.a.), Izložba dekorativne umjetnosti u Parizu, „Novosti”, 60, 1.3., Zagreb
39. *** (1925.b.), Naša brošura na pariškoj izložbi, „Politika”, 22 (6094): 6, 11.4., Beograd
40. *** (1935.), Izgradjena je monumentalna palaèa javne burze rada u Zagrebu, „Novosti”, 12.9., Zagreb
41. *** (1938.), Pola vijeka hrvatske umjetnosti (18. 12.1938.-31.1.1939.): katalog izložbe / (spomen-knjigu uredili: Krizman, T.; Šrepel, I.; Tadijanoviæ, D.; Hrvatsko društvo umjetnosti o šezdesetoj godišnjici svoga opstanka), Izložba Pola vijeka hrvatske umjetnosti, Dom likovnih umjetnosti kralja Petra I velikog oslobodioca u Zagrebu, Zagreb
42. *** (1939.a.), Arhitektura na izložbi „Pola veka hrvatske umetnosti u Zagrebu”, „Politika”, 7.1., Beograd
43. *** (1939.b ), Uzroci zastoja graðevne djelatnosti pred anketom u Radnièkoj komori, „Novosti”, 26, 20.1., Zagreb
44. *** (1939.c.), Inžinjerska komora stoji na gledištu da treba raspisivati javne natjeèaje za javne graðevine, „Veèer”, 20.1., Zagreb
45. *** (1939.d.), Pola vijeka hrvatske umjetnosti, Radovi kipara i arhitekata, „Novosti”, 13.9., Zagreb
46. *** (2000.), Sveuèilište u Zagrebu - Arhitektonski fakultet 1919./1920.-1999./2000.osamdeset godina izobrazbe arhitekata u Hrvatskoj, [ur. Obad Šæitaroci, M.], Arhitektonski fakultet, Zagreb
47. *** (2011.) Art deco i umjetnost u Hrvatskoj izmeðu dva rata: Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb (26.1.-30.4.2011.): katalog izložbe (autor tekstova Žmegaè, V. i dr.; odgovorni urednik kataloga Gašparoviæ, M.), Izložba Art deco i umjetnost u Hrvatskoj izmeðu dva rata, Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb
Dokumentacijski izvori
Document Sources
Zbirka Muraj [ZM]:
ZM.a - Životopis E. Steinmanna, 16.11.1945.
ZM.b - Svjedodžba zrelosti E. Steinmanna, Kraljevska II. realna gimnazija, 3.7.1920., Zagreb
ZM.c - Diploma E. Steinmanna, Kraljevska tehnièka visoka škola, 25.7.1924., Zagreb
ZM.d - Dopis Ministarstva prosvjete Kraljevine SHS Rektoratu Tehnièke visoke škole, 28. 10.1924.
ZM.e - Potvrda E. Steinmanna o pohaðanju Academie de la Grande Chaumiere, 28.3.1925., Pariz
ZM.f - Pismo E. Steinmanna, 2.2.1925., Pariz
ZM.g - Pismo E. Steinmanna, 27.6.1925., Pariz
ZM.h - Popis radova E. Steinmanna, Natjeèaj za izradu idejnih skica hotela Plitvice na Plitvièkim jezerima, 1939.
ZM.i - Popis radova E. Steinmanna, Natjeèaj za idejne skice za zgradu Drž. trg. akademije u Splitu, 1939.
ZM.j - Izrada tehnièkog elaborata za Griè - novogradnja zgrade za urede Banske vlasti, Banska vlast Banovine Hrvatske, Odjel za tehnièke radove, dopis, 7.1.1941., Zagreb
ZM.k - Odobrenje pogodbe - rušenje ban. objekata u Vranicanijevoj ulici, Banska vlast Banovine Hrvatske, Odjel za tehnièke radove, dopis, 17.3.1941., Zagreb
ZM.l - Gradnja zgrade za urede Banske vlasti u Vranicanijevoj ulici, Gradsko poglavarstvo u Zagrebu, dopis, 30.11.1940., Zagreb
ZM.m - Odbor za nadzor graðenja ureda Banske vlasti u Zagrebu, dopis, 29.1.1941., Zagreb
Internetski izvori [Int.]
Internet Sources
Int.a - http://www.muo.hr/hr/aktualno/izlozbe/ art-d%C3%A9co-i-umjetnost-u-hrvatskojizmedu-dva-rata,1.html /28.8.2014./
Int.b - http://www.hdlu.hr/mestrovicev-paviljon/ povijest-zgrade/ /28.8.2014./
Int.c - http://kgalovic.blogspot.com/2013/07/arhitekt-milovan-kovacevic.html /28.8.2014./
Int.d - http://kgalovic.blogspot.com/2012/03/ arhitektura-u-nezavisnoj-drzavi.html /28.8. 2014./
Int.e - http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=5103 /30.3.2015./
Izvor ilustracija i tablice
Illustration and Table Source
Autorica
Sažetak Summary
Egon Steinmann’s architectural work is mostly known for his public buildings built in Zagreb in the 1930s and 1940s. However, his body of work also comprises a series of articles focused on current topics which were published in professional journals and daily newspapers.
He started to write during his studies in Zagreb and his professional training in Paris where he went in 1925. He was the author of the front page of the brochure on the arts and crafts in the Kingdom of Serbs, Croats and Slovenes published on the occasion of the 1925 International exhibition of decorative art and modern industry (Exposition Internationale des Arts Décoratifs et Industriels Modernes) in Paris. As a scholarship holder of the Ministry of Education, he wrote a review of the exposition and five articles of which three were published in the newspaper ”Rijeè” (”Word”) in 1925 and two in the journal ”Naša epoha” (”Our Epoch”) in 1926. Steinmann’s early published works were actually an accurate analysis and oustanding record of the modern trends of the period. His article entitled ”Contemporary expression of architecture” from 1926 was one of the first home reviews of contemporary trends as well as a positive evaluation and comprehension of modern architectural principles. Upon his return to Zagreb, he was employed in the civil service where he worked until the end of World War II. Besides his practical work in architecture, he continued to write during the 1930s and the 1940s and published texts covering a wide range of topics. He wrote about his own realizations but also about some general and historical topics including highly specialized technical texts published in professional journals.
In the early 1930s he mostly wrote about his own realizations. Those articles were mainly published in the leading architectural home journals of the period and focused on the following projects: the school in Križaniæeva street (1930), the gym of the Teacher Training College and ”Sokolana” in Kaèiæeva street (1933), the school in Kušlanova street (1934) and Post-office II in Branimirova street (1939). The topics that the author himself considered relevant for his own projects were thoroughly
described and published in professional journals. In his texts he described all the difficulties that he encountered during construction as well as the knowledge, skills and experiences he gained on these occasions. The analysis of each building was primarily focused on fundamental architectural and urban values: function, form, structure, relationship to a particular site, space organization, equipment etc. The author did not concentrate merely on the description of buildings: instead he took into consideration the wider context as well as some European examples. In many of his projects and realizations, he felt the need to write. During 11 years (from 1932 to 1943) he wrote 18 articles. In the second half of the 1930s Steimann set out to write on highly specialized technical topics. In 1935 he published a popular brochure called ”Protection of Population IV: Physical protection from air attacks - building shelters” written in collaboration with the engineer A. Perc. In 1936 he published two more articles on the same topics: ”Technical air raid protection” and ”Air raid shelter protection”. Three years later, in 1939 he published one more article with a similar topic entitled ”Building up cities and regions from the perspective of technical air raid protection”. In July 1938 he wrote an article ”On the expansion joints in building construction” published in ”Graðevinski vjesnik” (”Construction Gazette”) in which he described his own experience in building the school in Kušlanova street in Zagreb. In order to gain a profound insight into Steinmann’s work, this paper chronologically presents his surveillance activities in public building construction as well as his participation in competition juries and surveys which was normally within an engineer’s sphere of activities in the period. As an architect employed in the Technical department of the Royal Administration of Savska Banovina in Zagreb, Steinmann surveyed the construction of several hospitals and other public buildings built all over Savska banovina region - the Surgical ward of the hospital in Nova Gradiška (Z. Neumann, 1929), Banovina hospital in Sušak (S. Kliska, 1931), hospitals in Slavonska Požega (S. Kliska, 1931) and Public Employment Office in Zagreb (D. Krekiæ, J. Korka,
D. Kiverov, V. Šterk, 1935). As an engineer he was a member of the commissions in charge of the site, construction and programs of public buildings (Faculty of Veterinary Medicine in Heinzelova street (Z. Vrkljan, 1937) and Technical Faculty in Kaèiæeva st. (M. Kovaèeviæ and E. Schön, 1937) in Zagreb. He was often a member of the architectural competition juries for the conceptual design: the hospital of the Patients’ Fund for the State Traffic Personnel in Rebro, Zagreb (1938), Plitvice hotel on Plitvice lakes and Trading Academy in Split (1939).
The architects between the two World Wars were interested in what was then a new field in construction - the so-called building physics in architecture. In February 1941 Steinmann’s article ”On thermal technique in our building practice” was published in ”Construction Gazette”. In one of his texts from 1942 he wrote about Petrinja and the construction of the public centre Gora there which he designed a year before. During World War II he returned to writing. He was particularly fond of Zagreb architecture as a result of his participation in a range of discussions and surveys related to the design and development of the city. In 1943 he published two articles: ”Zagreb mosque” and ”Future development of Griè” in ”Tehnièki vjesnik” (”Engineering Gazette”) issued by the Croatian Association of Engineers. Both articles dealt with the current events in Zagreb city.
After World War II he worked in the architectural practice ”Plan” until his retirement in 1965. In that period he designed about ten big industrial facilities in Croatia. In the post-war period Steinmann’s publishing activities gradually diminished. His own writings covered a wide range of professional topics. The evaluation of Steinmann’s published works contributes to a proper understanding and assessment of his role in the modern architecture of Zagreb and Croatia between the two World Wars. This article is primarily focused on a systematic and chronological analysis of Steinmann’s written works which provide information about his professional activities and leads to a proper understanding of the social, economic and cultural context of the period.
Biografija Biography
Doc. dr.sc. IVA MURAJ, dipl.ing.arh., diplomirala je na Arhitektonskom fakultetu Sveuèilišta u Zagrebu 1996., gdje je i zaposlena od 2000. godine kao znanstvena novakinja i asistentica na Katedri za arhitektonske konstrukcije i zgradarstvo. Odslušala je poslijediplomski znanstveni studij „Graditeljsko naslijeðe”, obranila magistarski rad „Arhitektura moderne u djelu Egona Steinmanna” 2004. te doktorsku disertaciju „Povijesne zgrade u suvremenim uvjetima korištenja. Analiza na odabranim djelima Egona Steinmanna” 2009. godine.
IVA MURAJ, Dipl.Eng.Arch., Ph.D., Assistant Professor, graduated from the Faculty of Architecture of the University of Zagreb in 1996 where she began her career in 2000 as a junior researcher and assistant in the Department of Architectural Structures and Building Construction. In 2004 she received her M.Sc. degree with her thesis on ”Modern Architecture in the Work of Egon Steinmann” and her Ph.D. in 2009 with her dissertation entitled ”Historical Buildings in Contemporary Usage: Analysis Based on Chosen Buildings of Egon Steinmann”.
1. Combined map of a) Europe, b) Croatia and c) Zagreb displaying realizations of Architect Zlatko Neumann in the period from 1927 to 1941. Capital letters correspond with those quoted in Appendix.
Sl. 1. Složena karta Europe (a), Hrvatske (b) i Zagreba (c) sa unesenim realizacijama arhitekta Zlatka Neumanna u razdoblju od 1927. do 1941. godine. Brojevi odgovaraju onima koji su navedeni u Dodatku.
Office of the Licensed Architect Darko Kahle HR - 10000 Zagreb, Jurjevska 18 darko.kahle@gmail.com
Original Scientific Paper
UDC 72.036 Z. Neumann (497.5, Zagreb)”19” Technical Sciences / Architecture and Urban Planning 2.01.04. - History and Theory of Architecture and Preservation of the Built Heritage Article Received / Accepted: 31. 3. 2015. / 9. 6. 2015.
Ured ovlaštenog arhitekta dr.sc. Darko Kahle HR - 10000 Zagreb, Jurjevska 18 darko.kahle@gmail.com
Izvorni znanstveni èlanak UDK 72.036 Z. Neumann (497.5, Zagreb)”19” Tehnièke znanosti / Arhitektura i urbanizam 2.01.04. - Povijest i teorija arhitekture i zaštita graditeljskog naslijeða Èlanak primljen / prihvaæen: 31. 3. 2015. / 9. 6. 2015.
Realizacije i projekti izmeðu dva svjetska rata
International Style (Modern Architecture)
Jews
Loos, Adolf Neumann, Zlatko Zagreb (Agram)
The importance of Architect Zlatko Neumann’s work between the World Wars is established in his apprenticeship by Architect Adolf Loos, then in transplanting Loos’ ideas in significant parts of Croatian society and finally in overgrowing his late master work by setting new standards in residential architecture, interior design and to a paradigm which paved the way to schoolhouses, community centers and industrial facilities after the Second World War.
Internacionalni stil (Moderna arhitektura) Židovi Loos, Adolf Neumann, Zlatko Zagreb (Agram)
Važnost djela arhitekta Zlatka Neumanna izmeðu dva svjetska rata temelji se na èinjenici da je bio uèenikom, a poslije i suradnikom arhitekta Adolfa Loosa, zatim u presaðivanju znaèajnih dijelova Loosovih ideja u hrvatsko društvo, kako bi konaèno prerastao svoga uèitelja postavljajuæi nove standarde u stambenoj arhitekturi i dizajnu interijera koji æe nakon Drugoga svjetskog rata rezultirati paradigmom školskih zgrada, društvenih centara i industrijskih postrojenja.
UVOD
Inspite of many published articles in Croatian and several other languages, there exists no definitive monograph on Zlatko Neumann.1 His importance as a pupil and a collaborator of Adolf Loos, later in Yugoslavia2 as a licensed architect, and at last after the Second World War in many leading architectural roles in Yugoslav socialist society is surely worth publication in English. Hence a thorough examination of his work was intended in three steps: first was made here regarding timespan between the World Wars, the second article may cover his work from capturing in German-Yugoslav War in April 1941 until his retirement in 1963, where the final article may provide a full in-depth analysis on his complete work.
The Architect pertained to influential proponents of Modern Architecture in architectural community of Zagreb and elsewhere in Croatia at its peak between the year 1927 and 1933. Others were Architect Vladimir Šterk as a mutual leader of an interdisciplinary architectural office (with followers Dr. Petar Krajèinoviæ, Dr. Marko Vidakoviæ, Jovan Korka, Ðorðe Krekiæ, Georg Kiveroff, Milan Delenardo etc.), Professor Drago Ibler as a founder and dean of an avant-garde design school (with its pupil-followers Stjepan Planiæ, Lavoslav Horvat, Prof. Drago Galiæ, Aleksandar Freudenreich, Mladen Kauzlariæ, Gustav Bohutinsky etc.), and finally Architect Ernest Weissmann as an advocate of radical design
methods based on credence to social welfare solutions; not to mention Architects Bela Auer, Dr. Pavao Deutsch, Milovan Kovaèeviæ, Vjekoslav Muršec or Ivan Zemljak.
BIBLIOGRAPHY & LITERATURE
BIBLIOGRAFIJA I LITERATURA
Bibliography - It is known so far that Zlatko Neumann published eight articles and one interview about architectural design from 1927 until the end of the Second World War, in German and Croatian languages.3 Due to his relationship with Adolf Loos he was in position to publish his principal article as a feature in Herwarth Walden’s ”Der Sturm”, where he advocated Loos’ principles of the Raumplan4 exemplified by his own project of small house.5
After his abrupt return from Paris to Yugoslavia in 1927 he became an ardent propagator of Loos in Zagreb and elsewhere in Croatia. At the peak of the struggle for Modern Architecture in 1930, he publicized his most recent realization in an interview6 and gave refined views on Loos’ work in an article7 in Zagreb’s newspaper ”Novosti” (News). More profound advocacy was shown three years later in eulogies to Adolf Loos in newspapers8 and
1 Firstly I would like to thank to reviewers of this article and to other editorial staff for their meticulous work to improve the article and make it more pleasant to the reader. Secondly I wish to thank to Prof. Zlatko Juriæ, PhD and to Prof. Zlatko Karaè, PhD for their generous help in progress of the research on Architect Zlatko Neumann. Finally I am thankful to all members of the City Archives of Zagreb, headed by former Chairman Prof. Darko Rubèiæ and current Chairwoman Assistant Professor Živana Heðbeli, PhD.
2 Hereafter the name of the Kingdom of Serbs, Croats and Slovenes (1918-1929), later Kingdom of Yugoslavia (1929-1945), much later Federative People’s Republic of Yugoslavia (1945-1963) and at last Socialist Federative Republic of Yugoslavia (1963-1992) will be written Yugoslavia for brevity reasons.
3 The official language in the Kingdom of Serbs, Croats and Slovenes, later Kingdom of Yugoslavia, was called mostly Serbo-Croatian, rarely Yugoslav, Serbo-CroatoSlovenian and occasionally Croato-Serbian. Hereafter the language written and spoken in Croatian lands and their capital city Zagreb (unofficial between 1921 and 1939) will be called Croatian.
4 The Raumplan or ‘plan of volumes’ may be referred to as a split-level organization of a space inside the white unembellished cube-converged box, where single rooms or spaces with greater area usually have greater height.
[Loos, 1931: 248, 249; Frampton, 20074: 93]
5 Neumann, 1927: 1-4
6 Smolèiæ, 1930: 5
7 Neumann, 1930: 21
8 Neumann, 1933a: 22
9 Neumann, et.al., 1933: 171, 177-179
10 Neumann, 1933b: 179-181
11 Neumann, 1939: 135-137
12 Pavloviæ, 1969: 64-66
13 Gallotti, 1927: 40, 46
14 Kulka, 1931: 43
15 *** 1939: 144, 210; Potoènjak, 1939a: 49-55; Potoènjak, 1939b: 59-77; Potoènjak, 1939c: 78-79
particularly in the special issue of professional journal ”Arhitektura” dedicated to Loos9 where Zlatko Neumann examined Loos’ recent work.10
At the peak of his architectural activities, on the eve of the Second World War Zlatko Neumann wrote a compelling discussion explaining the principles of the ”Raumplan” and its consequences, entitled ”O problemu prostora u arhitekturi” (On the Problem of Space in Architecture) and coalesced with plans and illustrations of his most influential realizations (Fig. 2, 3).11 Probably consecutively he wrote a Curriculum Vitae in German, known today from its translation to Croatian.12
Being a prisoner of war in various German POW camps during the Second World War, Zlatko Neumann wrote a manuscript under the title ”Kuda ide arhitektura?” (Where is the Architecture going?), of unknown fate.
Contemporary Literature - Two projects of Architect Zlatko Neumann were published within the frame of the article about Adolf Loos in Paris edition of Vogue in 1927.13 Four years later Heinrich Kulka, another Loos’ apprentice mentioned Zlatko Neumann in the first contemporary monograph on Adolf Loos between the World Wars.14 After Loos’ death
16 Èorak, 1969: 19
17 Pavloviæ, 1969: 61-68
18 Laslo, 1987c: 458-459; Laslo, 1996: 628-629
19 Rukschcio, Schachel, 1982: 239, 263, 273, 286, 293, 307, 318, 323f., 327ff., 331, 337, 355, 360, 364, 545, 629, Pictures: 317, 319, 326
20 E.g. in the Vogue article from 1927 Gallotti signed the project of Stalls for Count Sanguszko in Poland (APP: A.3.6.) to Loos, a year later in his Letter of Recommendation to Zlatko Neumann Loos mentioned the same project as of Zlatko Neumann, where in their monograph on Loos Ruckschio and Schachel moved the same project back to Loos and placed it in France in year 1924, however with suspicion to exact dating.
21 Worbs, 1983: 31, 32
22 Plaisier, 1987: 83-85
23 Risselada, 1987, 2008: 114-117
24 Laslo, 1987b: 35-40
25 Laslo, 1989: 307-327
26 Laslo, 1991: 52-80
27 Laslo, 2001: 24-37. From author’s communication with late Architect Aleksander Laslo at work in City Institute for Conservation and Preservation of Cultural Monuments and Nature in Zagreb between 1996 and 2006 the author strongly believes that Laslo had in mind writing and publishing an overwhelming monograph on Zlatko Neumann. It is not known if any manuscripts, or unfinished writings exist. With writings about Architect Zlatko Neumann the author feels obliged to make a contribution to both of them.
28 Radoviæ Maheèiæ, Körbler, 2007: 85-88
29 Lonjak Zlopaša, Radoviæ Maheèiæ, 2007: 345-350
30 Körbler, 2007a: 231-234; Körbler, 2007b: 235-238
31 Radoviæ Maheèiæ, ed. 2007: 1
32 Premerl, 1976: 41-54
33 Premerl, 1976: 12-40; Venturini, 1976: 85-95
Neumann was mentioned only in contemporary Yugoslav architecture magazines and periodicals, mostly during the exhibition ”Pola vijeka hrvatske umjetnosti” (A half Century of Croatian Art).15
Eulogies & Encyclopedic - Immediately after the death of Architect Zlatko Neumann, Željka Èorak16 and Boro Pavloviæ17 published two eulogies in Croatian cultural and professional periodicals. The later one is more important due to publishing of two documents: A Letter of Recommendation for Zlatko Neumann from Adolf Loos’ Office, dated March 1928, translated into Croatian and then transcribed & Zlatko Neumann’s Curriculum Vitae, written in German, translated into Croatian. Both may be counted into primary sources, despite their translated and possibly transposed content. Late Architect & Architectural Historian Aleksander Laslo wrote most comprehensive articles18 in Yugoslav, later Croatian Visual Arts Encyclopedias about Zlatko Neumann, which may serve as a secondary source.
Recent Literature in Dutch, English, German or Slovenian - First standard accurate monograph on Adolf Loos in German19 mentioned Zlatko Neumann several times and delivered many unknown details from their relationship, although it did not entirely clear every Loos’ projects where Zlatko Neumann contributed, according to the Letter of Recommendation from 1928.20 A year later, Worbs partially cited Loos’ letter to Zlatko Neumann from 192821 when summarizing Loos School in German. In 1987 Plaisier devoted several pages to Zlatko Neumann22 when reinvestigating works of Loos’ pupils in Dutch and Risselada in turn made an inspiring objection that Zlatko Neumann’s Small House, contemporary published in ”Der Sturm” was submitted for the Weissenhofsiedlung exhibition (Fig. 3).23 Thereafter, Aleksander Laslo, in the first article about the subject in English, made first of his several attempts to analyze Neumann’s contribution to implanting the Raumplan into Croatian Modern Architecture.24
In 1989 Laslo summarized his views on impacts of the Raumplan onto the Croatian Modern Architecture as a whole in German25 and expanded the material two years later in English and Slovenian.26 His contribution to the subject in year 2001 in German may be viewed as a conclusion.27 Recently, Radoviæ Maheèiæ28, Zlopaša29 and Körbler30 have made summarized views on several houses designed and built by Zlatko Neumann in the monograph about Modern Architecture on today’s Croatian territory, in English and Croatian.31
Recent literature in Croatian - Articles based completely32 or partially33 on Zlatko Neumann started to thrive with the first attempt to
Fig. 2. Six-story attached apartment house with shops Rosinger, 69 Vlaška Street, Zagreb, HR, 1936-1937, built by Construction Company LCE Špiller&Šurina
Sl. 2. Èetverokatna ugraðena najamna stambena i trgovaèka kuæa sa pomaknutim petim katom Rosinger, Vlaška 69 u Zagrebu, HR, 1936.-1937., sagradilo Graðevno poduzeæe grað.inž. Špiller i Šurina
Fig. 3. Attached apartment house with shops Rosinger, typical floor plan of residential floors
Sl. 3. Ugraðena najamna stambena i trgovaèka kuæa Rosinger, tipièni tlocrt stambenih katova
4. Five-story detached house S. in Paris, FR, 1926, project, submitted but unaccepted for the Werkbund exposition Weissenhofsiedlung, Stuttgart, DE, 1927 Sl. 4. Èetverokatna kuæa S. u Parizu, FR, 1926., projekt, predan ali neprihvaæen za izložbu Werkbunda Weissenhofsiedlung u Stuttgartu, DE, 1927.
make a monograph on Croatian Modern Architecture between the World Wars34 in professional periodical literature in 1976. Similar articles still continued to emerge35 until 1989, when Tomislav Premerl published a book based on this famous and longtime sold-out monograph under the same title.36 A year later, in 1990 Aleksander Laslo directed an exhibition about Zlatko Neumann’s work in Zagreb under the title ”Zlatko Neumann & seven lamps of the New Objectivity” from which a short catalogue was made.37 Architect & Architectural Historian Darko Kahle made some attributions of unknown edifices to Zlatko Neumann in his articles about attached and corner houses in Zagreb between 1928 and 1945.38 At the scientific conference held in November 200739 young Art Historians Limani and Žanko slightly disputed authorships of specific Neumann’s Houses, particularly of Corner House Pordes.40 From the internet sources, it is worth to mentioning a blog entitled ”Panopticon: Interiors of Architect Zlatko Neumann”, unfortunately not bilingual in English, with several quality reproductions of interiors of Architect Zlatko Neumann.41
KRATKI ŽIVOTOPIS
Fig. 5. Four-story attached apartment house Deutsch, 5 Vukotinoviæeva Street, Zagreb, HR, 1929-1931, built by Construction Company LCE Leo Neuberger
Sl. 5. Trokatna ugraðena najamna stambena kuæa Deutsch, Vukotinoviæeva 5 u Zagrebu, HR, 1929.1931., sagradilo Graðevno poduzeæe grað.inž. Leo Neuberger
Architect Zlatko Neumann was born on March 4th, 1900 in the city of Pakrac42, where he finished the primary school in 1906-1910. He attended the High School for Natural Sciences Zagreb43 in 1910-1918. On June 27th, 1918 he made his High School exit exam. Later that year he went to Vienna to enroll himself to the study of architecture at the Vienna Institute of Technology, where he met Peter Altenberg, who in turn recommended him to Adolf Loos. Late Architect Aleksander Laslo succeeded to catch the lyrics of this seminal moment:
”Zlatko Neumann arrived in Vienna in the autumn of 1918 with the intention of enrolling in the department of architecture at the Polytechnic. [Within] the short period of time until the dissolution of the Monarchy in December, when he was deported to Zagreb, Neumann was able to get acquainted with Loos’ work, about which he probably knew something even before arriving in Vienna. However, it was Peter Altenberg who referred him to Loos when they met by chance in the Viennese Stadtpark. The prospective student of architecture naively expressed his amazement at the poet’s sandals and then tried to get out of the embarrassing situation by complimenting him on his beautiful feet; the great poet simply sent him to Loos.”44
Eventually he was enrolled to Vienna Institute of Technology next year, where he grad-
uated in 1925 with the Second State Exam.45 Thereafter he was enrolled into the Loos School (Loos-Bauschule) from 1920 to 1922. In the same year he was employed in the Baukanzlei of Adolf Loos, where from the end of 1923 to summer 1925 he was architect-incharge.46 From summer 1925 to spring 1926 he served in the Military of the Kingdom of Serbs, Croats and Slovenes in the engineering branch and was dismissed as a NCO in reserve. From May 1926 to June 1927 he was Loos’ associate in Paris. From summer to autumn 1927 he served a second part of his military service and was finally discharged as an engineering lieutenant in reserve. The time from the winter 1927 to winter 1930 or summer 1931 he spent as an associate in the Project office of the Construction Company LCE Leo Neuberger. From the early 193147 to April 1941 he was a licensed civil architect, later licensed architectural engineer in Zagreb and held his own architectural office.48 In April 1941 he was mobilized by Royal Yugoslav Military as a military engineering captain, soon captivated by German Wehrmacht and confined in Military Prisoner Camps in Germany and Netherlands. In the spring 1945 he was freed from a prison camp and went back to Yugoslavia, where he was an Architect in Zagreb at various positions until 1963: the first Architect in the Department of Building of People’s Republic of Croatia in 19451946, later Chief Architect of group at the State Design and Construction Bureau from 1946 to 1954, and at last he was a Head of the Architectural office ”Neuman” (sic!), from 1954-1963, when he was retired. He died in Zagreb on January 9th, 1969.
FROM THE MATURA TO THE CONCLUSION OF RELATIONSHIP WITH LOOS
OD MATURE DO ZAKLJUÈENJA VEZE S ADOLFOM LOOSOM (1918.-1928.)
When Zlatko Neumann arrived in Vienna and soon after when he was introduced to Adolf
34 Premerl, ed. 1976: 1
35 Premerl, 1983: 26-27; Laslo, 1984: 120-133; Laslo, 1987a: 97-112
36 Premerl, 1989: 1
37 Laslo, 1990: 1
38 Kahle, 2003: 33-43; Kahle, 2004: 77-85
39 Premerl, ed. 2009: 1
40 Limani, Žanko, 2009: 111-123
41 Galoviæ, 2013: blog (retrieved: February 6th, 2015) http://kgalovic.blogspot.com/2013/06/interijeri-arhitekta-zlatka-neumanna.html
42 Kingdom of Croatia and Slavonia, Austria-Hungary; today: Croatia, EU.
43 DE: Realgymnasium, HR: Kr. Realna Gimnazija.
44 Laslo, 1991: 65, 67
45 DE: Staatsprüfungs-Zeugnis: Zweite Staatsprüfung.
[Pavloviæ, 1969: 65; Rukschcio, Schachel, 1982: 307]
46 DE: Leiter der Baukanzlei.
Loos to eventually become his pupil, there was a lot of activity in planning housing estates for new Social-Democrat City government. The first Neumann’s work for Loos were drafting of plans for housing estates ”Friedensstadt” (A.1.1.) and ”Rosenhügel” (A.1.2.). His first opportunity to study the Raumplan was Rufer House in Vienna (A.1.3.) where he probably assisted to Heinrich Kulka and The Chicago Tribune Column project for Chicago (A.1.4.). When he eventually became Architect-in-chief in lieu for Loos, who went to Paris, his design obligations were broader. From 1923 to 1925 he worked on several projects: Terraced house in housing estate ”Vinarskyhof” project for Vienna (A.1.5.)49, Grand hotel Babylon project for Nice (A.1.6.), Moissi House at Lido for Venice (A.1.7.), Spanner Country House in Gumpoldskirchen, where Architect-in-charge was Leopold Fischer (A.1.8.) and Dr. Arpad Plesch House project for Croissy-sur-Seine (A.2.1.).
After his arrival to Loos in Paris, Zlatko Neumann was Architect-in-charge in execution of famous attached town house Tristan Tzara in Paris in 1926. (A.2.2.). He made for Loos a complete project for Hans und Anny Moller House in Wien (A.2.3.), one of first Loos’ so called Würfelhäuser, and finally projects for Kniže Fashion Shop in Paris (A.2.4.). Zlatko Neumann belonged there to the inner circle of Adolf Loos, who recommended him and his work to exposition directors and publishers. An early project exposed at Salon d’Automne in 1926 was the Pantheon project for Belgrade (A.3.1.), where Neumann superimposed four Doric colonnades to a four-axed cubic composition. The next one, exposed at Perret’s Palais du Bois, was an over imposed cubic composition for the People Museum for Zagreb (A.3.2.). Both projects were published in Vogue in 1927 besides Loos’ work. Another important project was a five-story house S. in Paris, which was published in ”Les chroniques du jour” & ”Der Sturm”, to be submitted but unaccepted for the Werkbund exposi-
47 Laslo claims that he was on his own from the year 1930. The documentation of his official promotion to the licensed architect was not yet found. In his taxation statement from the year 1931 Zlatko Neumann claimed that he had only one project in 1931 (first drawing set for the Armuth house).
48 One of the employees was Architect Hinko Bauer, who later worked together with Architect Marijan Haberle.
49 In Loos’ LOR to Neumann this project was stated as Stromstrasse. Laslo referred it as Terraced house Heuberg. [Blau, 1999: 298]
50 Kirsch only mentioned Loos’ famous explanation of the Würfelhaus. [Kirsch, 1987: 100, 102]
51 There is a remote possibility that Loos had counted one house as two.
52 See footnote 19.
53 It is significant that at one of his first independent project for two-story detached house Klaiæ (APP: C.3.) the Architect-in-charge was Dr.-Ing. Pavao Deutsch.
tion Weissenhofsiedlung in Stuttgart (A.3.5., Fig. 4).50 In LOR to Zlatko Neumann Loos mentioned several other projects which Neumann made during their relationship in Paris, e.g. two houses for Oxford (A.3.3.; A.3.4.)51, Count Sanguszko’s stalls for Tarnow (A.3.6.)52, and housing estate ”Siedlerschule” in Worpswede (A.3.8.)
INTERNSHIP IN THE ARCHITECTURAL OFFICE OF THE CONSTRUCTION COMPANY LCE LEO NEUBERGER (1927-1932)
RAD U ARHITEKTONSKOJ POSLOVNICI
GRAÐEVNOG PODUZEÆA ING. LEO NEUBERGER (1927.-1932.)
After being promoted to a reserve officer of military engineering in spring or autumn 1927, he started internship in the architectural office of the Construction Company LCE Leo Neuberger sometime in the second half of year 1927. His relationship with Leo Neuberger was not entirely clear, because all the documentation was probably destroyed immediately after the proclamation of the Independent State of Croatia in April 1941. Regarding the sources from State Archives of Zagreb, Zlatko Neumann signed neither drawings submitted for building permit [BP] nor correctional drawings submitted for change approval [CA] or occupational permit [OP]. All these drawings were officially signed by LCE Leo Neuberger as CEO. As far as official correspondence with the authorities, sometime it was conducted by Vilim Bukšeg, LMB, later by Architect Vladimir Feller or Architect Vjekoslav Vilièiæ in lieu of Leo Neuberger and sometime by Leo Neuberger himself. It appears that Zlatko Neumann was unofficially employed only as a Design Architect, later Senior Design Architect; it is uncertain if he was ever employed as an Architect-in-charge at the building site for the Leo Neuberger’s company.53 However, Zlatko Neumann was in charge for the architectural design of the company all the time from 1927 as long as to the mid-1932, last year-and-half overlapped with his own practice for yet undiscovered reasons. It is possible that he was in some financial obligations towards Leo Neuberger or towards his brother Dr. Pavao Neuberger, in whose house he lived from the completion of the house in 6 Haulikova Street in 1927, until his home relocation to the apartment in Ulrich house at 25 Mesnièka Street probably after 1935 and/or his office relocation to the Rosinger house at 69 Vlaška Street probably before 1938.
First projects for the Neuberger’s company were adaptations in 15A Kaèiæeva Street (B.1.1.) and in the yard of 82 Draškoviæeva Street (B.1.3.), probably execution drawings for house Neuberger, 6 Haulikova Street
Fig. 6. Interior of apartment König-Fuchs, 1928, which was previously adapted in 1926 by Architect Bela Auer for Architectural Office Ignjat Fischer, in: second floor of Four-story attached apartment house Šojat, 18-20 Palmotiæeva Street, Zagreb, HR, 1910-1911, designed by Architect Vladimir Aladar Baranyai and built by Construction Company LCE Benedik&Baranyai
Sl. 6. Interijer stana König-Fuchs, 1928., koji je bio prethodno adaptiran 1926. prema projektu arhitekta Bele Auera za Arhitektonsku poslovnicu Ignjat Fischer, a nalazi[o] se na prvom katu trokatne ugraðene najamne stambene kuæe Šojat, Palmotiæeva 18 i 20 u Zagrebu, HR, 1910.-1911., koju je projektirao arhitekt Aladar Baranyai, a sagradilo Graðevno poduzeæe grað.inž. Benedik&Baranyai
Fig. 7. Four-story corner attached apartment house Pordes, 10 Hrvojeva Street, Zagreb, HR, 1929-1931, built by Construction Company LCE Leo Neuberger
Sl. 7. Trokatna uglovna ugraðena najamna stambena kuæa Pordes, Hrvojeva 10 u Zagrebu, HR, 1929.-1931., sagradilo Graðevno poduzeæe grað.inž. Leo Neuberger
was located in his rented apartment at the fourth story of apartment house Dr. Neuberger, 6 Haulikova Street.56 In 1935, he still lived at the same address.57 It is interesting that in 1938 he announced his official address in (probably) one of the rental apartments of the apartment house Rosinger, 69 Vlaška Street.58 Therefore it is possible that the rented apartment in Ulrich house, 25 Mesnièka Street, was either a place to live in only, or he moved there with his office after 1938.
First recognizable, but obviously uncredited task was a concierge duplex apartment in house Kikinis, 4 Krajiška Street (C.1.), ordered by Construction Company Pollak & Bornstein in lieu of his future general contractor, Construction Company LCE Cernjak & Neumann. So far it is obvious that Zlatko Neumann was not closely related to LCE Josip Neumann, one of the firm’s principals and a brother-in-law to Architect Vladimir Šterk. Yet, they altogether had apparently certain professional design and business connections, because the articulator of the so-called floor plan where halls and bathrooms of apartments were oriented to the central light well was Architect Vladimir Šterk.59
His first executed edifice was corner house Armuth, 1 Cankarova Street (C.2., Fig. 10), where he repeated massive separator beam from building Freund, to intertwine a mixed
59 This type was introduced at the apartment house Omega d.d. in 1923-1924, designed by Architect Vladimir Šterk. Others who employed this scheme beyond Šterk (9 edifices) were: LMB, later Architect Stjepan Planiæ, an early associate of Architect Šterk between 1923-1927 (3 edifices), Architect Milan Delenardo, an associate of Architect Šterk between 1928-1932 (4 edifices with Šterk and 1 independently), and finally Architects Kauzlariæ&Gomboš on only one occasion (Apartment house Kohn, 12 Kneza Borne Street, Zagreb, 1933-1934). Zlatko Neumann used it at 6 edifices. [Issel, 1910: pages 98-99, fig. 304 b. solutions h, n; examples: pages 140-141, fig. 389, 391]
60 According to the legal documentation, the name of the landlord was Dr. Schwarz (not Gavrin).
commercial and residential first story zone from unfolded zone of higher stories in Cankarova Street. Subsequently, every room in residential stories have all four right angles, in spite the fact that the angle between Ilica and Cankarova Streets is slightly acute.
His next move was to develop the Raumplan from early stages of the Small House (Fig. 3) to the final, cube-like or cube-like-extrudedwith-one-parallelepiped body, between 1932 and 1935 in six houses: house Klaiæ, 76 Hercegovaèka Street, (C.3., Fig. 8), house Freund, Crikvenica (C.4.), house Dr. Schwarz,60 7 Torbarova Street (C.5., Fig. 9), house Oblath, 34 Slavenska Street (C.6., Fig. 12) and Friedländer, 34 Masarykova Street, in Varaždin (C.7, Fig. 11&12) and house Margetiæ, 186 Petrova Street (C.8., Fig. 14). Consecutively he designed four apartment houses with central light well, of which two were built: the famous house Rosinger (C.13., Fig. 1, 2) as a paradigm of his views on architectural design, the house ”VIS” (Varaždin’ Silk Industry), 14B Martiæeva Street (C.14., Fig. 15) with surfaced front and metal-sheathed pitched roof, also a project for house Stoeger, 11 Draškoviæeva Street (C.16., Fig. 16) with loggias on front, and finally a project for apartment building with shops in Belgrade (C.20.). Besides, he designed several, mostly office and industrial buildings.
INTERIJERI (1925.-1941.)
Within the quoted period he made somewhere between 70 and 80 interior designs. Unfortunately, these projects did not need any official approval, unless construction elements or parts of front (windows, balconies, etc.) were changed or removed, resulting in non-existence of every evidence in legal documentation. Therefore, it is practically impos-
Fig. 11. Three-story detached house Friedländer, floor plans
Sl. 11. Dvokatna kuæa Friedländer, tlocrti etaža
Fig. 12. Three-story detached houses Oblath, 34 Slavenska Street, 1933-1934, and Friedländer, 34 Masarykova Street, 1934, Varaždin, HR, builders temporarily unknown
Sl. 12. Dvokatne kuæe Oblath, Slavenska 34, 1933.-1934., i Friedländer, Masarykova 34, 1934., u Varaždinu, HR, graditelji privremeno nepoznati
Fig. 13. Interior of apartment Jungwirth, 1932, in: Five-story corner attached apartment house with shops Rosinger-Jungwirth, 30 Draškoviæeva Street, Zagreb, HR, 1930-1931, designed by Architect Vladimir Šterk and built by Construction Company LCE Ivanèiæ&Wolkenfeld
Sl. 13. Interijer stana Jungwirth, 1932., koji se nalazi[o] u èetverokatnoj uglovnoj ugraðenoj najamnoj stambenoj i trgovaèkoj kuæi
Rosinger-Jungwirth, Draškoviæeva 30 u Zagrebu, HR, 1930.-1931., koju je projektirao arhitekt Vladimir Šterk, a sagradilo Graðevno poduzeæe grað.inž. Ivanèiæ&Wolkenfeld
Fig. 14. Two-story detached house Margetiæ, 184 Petrova Street, Zagreb, HR, 1934-1935, built by Construction Company LCE Cernjak&Neumann
Sl. 14. Jednokatna kuæa Margetiæ, Petrova 184 u Zagrebu, HR, 1934.-1935., sagradilo Graðevno poduzeæe grað.inž. Cernjak&Neumann
Fig. 15. Six-story attached apartment house with shops ”VIS” (Varaždin’ Silk Industry), 14B Martiæeva Street, Zagreb, HR, 1936-1937, built by Construction Company LCE Cernjak&Neumann
Sl. 15. Èetverokatna ugraðena najamna stambena i trgovaèka kuæa sa pomaknutim petim katom „VIS” [Varaždinska industrija svile], Martiæeva 14B u Zagrebu, HR, 1936.-1937., sagradilo Graðevno poduzeæe grað.inž. Cernjak&Neumann
sible to make the whole list of interiors made by him.61 From these mentioned or published in sources or literature can be concluded that he started designing interiors with Loos in his mind to simplify the design through the time showing or magnifying chosen important construction elements (Fig. 6, 13).
An aftermath of this period which is also a connection to the second part of his life and work may be presented again with words of late Architect Aleksander Laslo:
future. Until today, many articles were published on Architect Zlatko Neumann, a few of them in English, but unfortunately none with a comprehensive view on his career between the World Wars.
It is quintessential for that period to be divided into three, partially overlapping subparts: the first one, from 1919-1928 under the patronage of Adolf Loos; the second one, from 1927-1932 under the supervision of Leo Neuberger and the third one, from 1931-1941 when he was completely on his own, having a reliable contractor company who practically could erect every project he designed.
Adolf Loos was not only a good patron or beloved teacher, he was quite a friend who supported his young protégé whenever or wherever he could. Therefore, it is obvious that Zlatko Neumann’s project from that time owed so much to his patron: from the four flanked Doric colonnades applied as entrances in cardinal axes for the Pantheon project for Belgrade to the stepped stories of Small House in Paris, unfortunately not enough anti-Loosian to be approved for exhibiting at the Weissenhofsiedlung. Loos once stated that after him only Zlatko Neumann (and one other student) was able to resolve the Raumplan in a satisfactory manner.
Fig. 16. Seven-story attached apartment house with shops Stoeger, 11 Draškoviæeva Street, Zagreb, HR, 1937, project
Sl. 16. Èetverokatna ugraðena najamna stambena i trgovaèka kuæa sa polukatom I pomaknutim petim katom Stoeger, Draškoviæeva 11 u Zagrebu, HR, 1937., projekt
”The World War II brought Neuman[n]’s work to a sudden stop - he was captured in the ”April War” in 1941 and deported to Germany. He survived the war years in [POW] camps from Poland to the Dutch border. Almost all members of his family were killed by the quisling regime in Croatia. Yet, even in such hard times he had the strength to write (in Osnabrück-Eversheide) in 1941 the study entitled ‘Where is Architecture Going’, in which he explains the logic of an eminently modernist architecture - from the aesthetic of clothing, over rules of furniture manufacturing, to the principles of organization of the growing residential unit and the definition of the terraced apartment block, the specific type of collective residential building, as an effective unit of the urban residential development.”62
The architectural work of Architect Zlatko Neumann was interesting not only to scholars, but to the broad scope of professional public in Croatia and elsewhere, mostly due to the fact that he was one of the pupils and later associates of Adolf Loos through whom the old master emplaced his hopes for the
Working in Zagreb for Leo Neuberger’s construction company, he tried to implement the paradigm which Loos gave him, but with mixed success. A landlord relinquished to execute his first villa project slightly based on the project for Moissi villa, and further building authorities changed the front design of his first apartment house, whose drawings Zlatko Neumann proudly sent to Loos. Only the corner apartment house Pordes was built accordingly to his design. Interestingly, this is an isolated example where he designed curvilinear forms: rounded angles of the balconies placed at the corner of this building.
Being on his own at last, he made an eponymous solution for a corner building where streets intersected on a slightly acute angle. Later he consecutively designed six villas in standardized two or three stories high box houses which may be extruded by smaller boxes usually at last level. Finally, he made projects for three or four apartment houses with regularized central light well plans and alternated fronts.
[Proofread by Gordana Èaliæ, prof.]
61 In Appendix the author made a short list of only those interiors mentioned or published in literature or connected with legal adaptations. However, it is always possible that the inheritance documentation of late Zlatko Neumann in some form comes to light.
62 Laslo, 1991: 77
63 For the most comprehensive up-to-date list of projects and realizations in the period from 1945 until 1963 see: Laslo, 1996: 628-629, unfortunately in Croatian.
APPENDIX: A COMPREHENSIVE LIST OF REALIZATIONS AND PROJECTS OF ARCHITECT ZLATKO NEUMANN (1900-1969) BETWEEN THE WORLD WARS (1919-1941)63
DODATAK: ISCRPAN POPIS
REALIZACIJA I PROJEKATA ARHITEKTA ZLATKA NEUMANNA (1900.-1969.)
IZMEÐU DVA SVJETSKA RATA (1919.-1941.)
A.1. WORK ON LOOS’ PROJECTS AS A PUPIL-DRAFTSMAN, ASSOCIATE DESIGNER AND ARCHITECT-IN-CHARGE OF ADOLF LOOS’ BUREAU IN VIENNA (1919-1925) /8/
A.1. RAD NA PROJEKTIMA ADOLFA LOOSA U SVOJSTVU UÈENIKA-CRTAÈA, ARHITEKTA SURADNIKA I VODITELJA POSLOVNICE U BEÈU (1919.-1925.) /8/
A.1.1. Housing estate ”Friedensstadt”, Wien XIII, Lainzer Tiergarten, 1921 (partially executed, Draftsman) [Fig. 1a: B]
A.1.2. Housing estate ”Rosenhügel”, Wien XIII, AT, 1921 (project, Draftsman)
A.1.3. House Rufer, Wien XIII, Schliessmanngasse 11, AT, 1922 (executed, Draftsman, Architect-incharge: Heinrich Kulka) [Fig. 1a: B]
A.1.4. The Chicago Tribune Column, Michigan Avenue - Austin Avenue - St. Clair Street, Chicago, IL, 1922 (project, Draftsman)
A.1.5. Terraced block of flats in housing estate ”Vinarskyhof”, today ”Otto-Haas Hof”, Wien XX, Stromstrasse, AT, 1923 (project, Associate Designer)
A.1.6. Grand hotel Babylon, Nice, Promenade des Anglais, FR, 1923 (project, Associate Designer)
A.1.7. House Moissi, Lido, Venice, IT, 1923 (project, Associate Designer)
A.1.8. Country House Spanner, Gumpoldskirchen 270, Rotes Mäuerl, NO, AT, 1924 (executed, Draftsman or Associate Designer, Architect-in-charge: Leopold Fischer) [Fig. 1a: B]
A.2. WORK ON LOOS’ PROJECTS AS AN ASSOCIATE DESIGNER AND ARCHITECT-IN-CHARGE OF ADOLF LOOS IN PARIS ([1924,] 1926-1927) /4/
A.2. RAD NA PROJEKTIMA ADOLFA LOOSA
U SVOJSTVU ARHITEKTA SURADNIKA
I VODITELJA POSLOVNICE U PARIZU ([1924.,] 1926.-1927.) /4/
A.2.1. House Dr. Plesch, Croissy-sur-Seine, 12, Berges de la Prairie, FR, 1924 (project, Associate Designer)
A.2.2. Attached town house Tzara, Paris XVIII, 15, Avenue Junot, FR, 1925 project, 1926 execution (Architect-in-charge) [Fig. 1a: C]
A.2.3. House Moller, Wien XVIII, Starkfriedgasse 19, AT, Spring 1927 project, October 1927 beginning of execution (Associate Designer, Architectin-charge: Jacques Groag) [Fig. 1a: B]
A.2.4. Fashion Shop Kniže, Paris VIII, 146, Avenue des Champs-Élysées, FR, 1927 project, opening Spring 1928 (Associate Designer, Architect-incharge temporarily unknown) [Fig. 1a: C]
A.3. OWN WORK DURING THE RELATIONSHIP WITH ADOLF LOOS (1925-1927) /8/
A.3. RAD NA VLASTITIM PROJEKTIMA ZA VRIJEME DRUŽENJA SA ADOLFOM LOOSOM /8/
A.3.1. Pantheon, Belgrade, SR, 1926, competition project (exposed at the 19ieme Salon d’Automne, Paris, FR, 1926)
A.3.2. People Museum, Zagreb, HR, 1926 project (exposed at Perret’s Palais du Bois, Paris, FR, 1927)
A.3.3. House I, Oxford, UK, 1926, project
A.3.4. House II, Oxford, UK, 1926, project [?]
A.3.5. Five-story house S. in Paris, FR, 1926, project (published in: Les chroniques du jour & Der Sturm, submitted but unaccepted for the Werkbund exposition Weissenhofsiedlung, Stuttgart, DE, 1927) [Fig. 4]
A.3.6. Stalls for Count Sanguszko, Tarnow, PL, 1926, project [?]
A.3.7. Terraced block of flats, Zagreb, HR, 1927, project
A.3.8. Housing estate ”Siedlerschule” in Worpswede, DE, 1927, project
B.1. WORK AS INTERN, LATER AS SENIOR DESIGNER AND ARCHITECT-IN-CHARGE IN ARCHITECTURAL OFFICE OF THE CONSTRUCTION COMPANY LCE LEO NEUBERGER (1927-1932) /14/
B.1. RAD U ARHITEKTONSKOJ POSLOVNICI GRAÐEVNOG PODUZEÆA ING. LEO NEUBERGER U SVOJSTVU PRIPRAVNIKA, KASNIJE ARHITEKTA I VODITELJA POSLOVNICE (1927.-1932.) /14/
B.1.1. Erection of third floor on and adaptation of: two-story attached house Dr. Èepuliæ; 15A Kaèiæeva Street, Zagreb, HR; 1927, 18th July, drawings submittal for BP (Intern, probably Senior Designer) [Fig. 1c: A]
B.1.2. Five-story attached house Dr. Neuberger; 6 Haulikova Street, Zagreb, HR; 1928, 17th January, execution drawings (Intern, Designer & Architectin-charge: Architect Otto Strgar) [Fig. 1c: B]
B.1.3. Adaptation of three-story apartment house ”Braunov Paromlin” (Braun’s Steam Mill); 82-yard Draškoviæeva Street, Zagreb, HR; 1929, 16th May, drawings submittal for BP (Senior Designer) [Fig. 1c: C]
B.1.4. Two-story house Zipser-Kardoš; 103A Pantovèak Street, Zagreb, HR; 1929, 23rd May, drawings submittal for BP, project (Senior Designer)
B.1.5. Four-story attached apartment house Deutsch, 5 Vukotinoviæeva Street, Zagreb, HR; 1929, 17th August, drawings submittal for BP (Senior Designer & Architect-in-charge) [Fig. 1c: E, Fig. 5]
B.1.6. Four-story corner attached apartment house Pordes, 10 Hrvojeva Street, Zagreb, HR; 1929, 19th December, drawings submittal for BP (Senior Designer & Architect-in-charge) [Fig. 1c: F, Fig. 7]
B.1.7. Adaptation of an apartment to the printing office; 1930, 11th April, drawings submittal for BP (Senior Designer & Architect-in-charge), in: fourstory corner attached apartment house Rosenbaum-Zvijezdiæ, 15 Križaniæeva Street, Zagreb, HR, 1928-1929, designed by Architect Vladimir Aladar Baranyai and built by Construction Company LCE Benedik & Baranyai [Fig. 1c: G]
B.1.8. Two-story duplex semidetached house Kosak, 52 Mlinarska Street, Zagreb, HR; 1930, 10th June, drawings submittal for BP (Senior Designer, Architect-in-charge: probably LMB Vilim Bukšeg) [Fig. 1c: H]
B.1.9. Three-story detached apartment house Wurm Falls Schapira, 12 Horvatovac Street, Zagreb, HR; 1930, 20th September, drawings submittal for BP (Senior Designer Architect-in-charge: probably LMB Vilim Bukšeg, later Architect Vladimir Feller) [Fig. 1c: I]
B.1.10. Garage Deutsch, 5-yard Vukotinoviæeva St, Zagreb, HR1931, 4th May, drawings submittal for BP (Senior Designer & Architect-in-charge) [Fig. 1c: E]
B.1.11. Adaptation of first story into shops; 1931, 25th June, drawings submittal for BP (Senior Designer & Architect-in-charge), in: four-story corner attached office and apartment building with shops Freund, 1 Bana Josipa Jelaèiæa Square, Zagreb, HR [Fig. 1c: K]
B.1.12. Three-story apartment house Panian, 10 Bosanska Street, Zagreb, HR; 1932, 13th April, drawings submittal for BP (Senior Designer, Architect-in-charge: Architect Vladimir Feller, executed as two-story house) [Fig. 1c: L]
B.1.13. Five-story attached double apartment house Auspitz-Heisler & R.Neuberger-M.Neuberger, 5&7 Vrbaniæeva Street, Zagreb, HR, project; 1932, 9th July, drawings submittal for BP (Senior Designer, executed later in 1933 as two separate fivestory attached apartment houses) [Fig. 1c: M]
B.1.14. Six-story corner attached apartment house with shops Kern, 29 Bauerova Street, Zagreb, HR; 1932, concept drawings (Senior Designer, executed later in 1933 by Ervin Weiss, LMB) [Fig. 1c: N]
B.2. OWN PROJECTS AND REALIZATIONS DURING RELATIONSHIP IN ARCHITECTURAL OFFICE OF THE CONSTRUCTION COMPANY LCE LEO NEUBERGER (1928-1931) /9/
B.2. VLASTITI PROJEKTI I REALIZACIJE ZA VRIJEME RADA U ARHITEKTONSKOJ POSLOVNICI GRAÐEVNOG PODUZEÆA ING. LEO NEUBERGER (1928.-1931.) /9/
B.2.1. Two-story detached house Thurn und Taxis, Sušak, today Rijeka, HR, 1928, project
B.2.2. Two-story detached house Wiener, Praha, CZ, 1928, project
B.2.3. Five-story corner attached apartment house with shops Kern, 11 Zvonimirova Street, Zagreb, HR, 1929, project
B.2.4. Children surgery pavilion in the TBC hospital, Lipik, HR, 1929, project
B.2.5. Chirurgic surgery pavilion in the ”Banovinska bolnica” (Banate hospital), Nova Gradiška, HR, 1929, executed [Fig. 1b: A]
B.2.6. Reconstruction of the ”Umobolnica” (Mental hospital), Pakrac, HR, 1929, executed [Fig. 1b: B]
B.2.7. Economy pavilion in the ”Banovinska bolnica” (Banate hospital), Nova Gradiška, HR, 1930, executed [Fig. 1b: A]
B.2.8. Infective diseases pavilion in the ”Banovinska bolnica” (Banate hospital), Pakrac, HR, 1930, project
B.2.9. Housing estate, Èakovec, HR, 1931, project
C. THE OFFICE OF THE LICENSED ARCHITECT ZLATKO NEUMANN (1931-1941) /20/
C. URED OVLAŠTENOG ARHITEKTA ZLATKA NEUMANNA (1931.-1941.) /20/
C.1. Concierge duplex apartment, 1931, 25th February, dated execution drawings (unsigned; Construction Company Pollak&Bornstein, LMB), in: five-story attached apartment house Kikinis, 4 Krajiška Street, Zagreb, HR, 1930-1931, designed by Architect Vladimir Šterk, Design Associate: Architect Milan Delenardo for Construction Company LCE Cernjak&Neumann [Fig. 1c: O]
C.2. Four-story corner attached apartment house with shops Armuth, 1 Cankarova Street, Zagreb, HR; 1931, 24th November, drawings submittal for BP; contractor: Construction Company LCE Cernjak&Neumann [Fig. 1c: P, Fig. 10]
C.3. Two-story detached house Klaiæ, 76 Hercegovaèka Street, Zagreb, HR; 1932, 9th May, drawings submittal for BP; Architect-in-charge: Dr.-Ing. Pavao Deutsch, contractor: Construction Company Freudenreich&Deutsch LMB and Architect [Fig. 1c: Q, Fig. 8]
C.4. Three-story detached house Freund, Crikvenica, HR, 1932, executed [Fig. 1b: C]
C.5. Three-story detached house Dr. Schwarz, 7 Torbarova Street, Zagreb, HR; 1933, 9th September, drawings submittal for BP; Architect-in-charge: Dr.-Ing. Pavao Deutsch, contractor: Construction Company LCE Cernjak&Neumann [Fig. 1c: R, Fig. 9]
C.6. Three-story detached house Oblath, 34 Slavenska Street, Varaždin, HR, 1933-1934 [Fig. 1b: D, Fig. 12]
C.7. Three-story detached house Friedländer, 34 Masarykova Street, Varaždin, HR, 1934 [Fig. 1b: D, Fig. 11, Fig. 12]
C.8. Two-story detached house Margetiæ, 186 Petrova Street, Zagreb, HR 1934, 19th December, drawings submittal for BP, contractor: Construction Company LCE Cernjak&Neumann [Fig. 1c: S, Fig 14]
C.9. Pavillion I, ”VIS” (Varaždin Silk Industry), Varaždin, HR, 1934-1935, executed [Fig. 1b: D]
C.10. Pavillion II, ”VIS” (Varaždin Silk Industry), Varaždin, HR, 1934-1935, executed [Fig. 1b: D]
C.11. Two-story semidetached apartment house Z. Szöke, 23-25 Ksaverska Street, Zagreb, HR; 1935, 12th July, drawings submittal for BP, unsigned, contractor: LCE Desider Szöke for the landlord [Fig. 1c: T]
C.12. Adaptation of ”Union” chocolate industry shop, 8 Ilica Street, Zagreb, HR; 1935, 20th August, drawings submittal for BP, contractor: Construction Company LCE Cernjak&Neumann [Fig. 1c: U]
C.13. Six-story attached apartment house with shops Rosinger, 69 Vlaška Street, Zagreb, HR; 1936, 4th May, drawings submittal for BP, Architect-in-charge: Architect Gjuro Kastl, contractor: Construction Company LCE Špiller&Šurina [Fig. 1c: V, Fig. 2, Fig. 3]
C.14. Six-story attached apartment house with shops ”VIS” (Varaždin Silk Industry), 14B Martiæeva Street, Zagreb, HR; 1936, 9th September, drawings submittal for BP, contractor: Construction Company LCE Cernjak&Neumann [Fig. 1c: W, Fig. 15]
C.15. Garage Klaiæ, 76-yard Hercegovaèka St, Zagreb, HR; 1937, 17th March, drawings submittal for BP, contractor: LMB Vilko Ebert [Fig. 1c: Q]
C.16. Seven-story attached apartment house with shops Stoeger, 11 Draškoviæeva Street, Zagreb, HR; 1937, 23rd April, drawings submittal for BP, project [Fig. 16]
C.17. Three-story office building Stoeger, 11-yard Draškoviæeva Street, Zagreb, HR; 1937, 23rd April, drawings submittal for BP, project
C.18. Theater and office building with shops ”Hrvatski dom” (Croatian House), Pakrac, HR, 1937, executed [Fig. 1b: B]
C.19. Social standard pavilion, ”TIVAR” (Textile Industry Varaždin, today: Varteks), Varaždin, HR, 1938-1941, executed [Fig. 1b: D]
C.20. Attached apartment building with shops, Belgrade, SR, 1941, project
D. INTERIOR DESIGNS (1925-1941) (CIRCA 75, ONLY THOSE MENTIONED IN THE LITERATURE ARE LISTED BELOW, IN THE CHRONOLOGICAL ORDER)
D. UREÐENJA INTERIJERA (1925.-1941.)
(OKO 75, ISPOD SU NAVEDENI SAMO ONI KOJI SU SPOMENUTI U LITERATURI, PO KRONOLOŠKOM REDOSLIJEDU)
D.1. Apartment Haas, interior design, Zagreb, HR, 1925 (location temporarily unknown)
D.2. Apartment König-Fuchs, interior design, 1928, which was previously adapted in 1926 by Architect Bela Auer for Architectural Office Ignjat Fischer, in: second floor of Four-story attached apartment house Šojat, 18-20 Palmotiæeva Street, Zagreb, HR, 1910-1911, designed by Architect Vladimir Aladar Baranyai and built by Construction Company LCE Benedik&Baranyai [Fig. 6]
D.3. Printing office, interior design, 1930, in: four-story corner attached apartment house Rosenbaum-Zvijezdiæ, 15 Križaniæeva Street, Zagreb, HR, see: B.1.7.
D.4. Interior design, Zagreb, HR, circa 1930 (landlord and location temporarily unknown)
D.5. Interior design, Zagreb, HR, circa 1931 (landlord and location temporarily unknown)
D.6. Concierge duplex apartment, interior design, 1931, in: five-story attached apartment house Kikinis, 4 Krajiška Street, Zagreb, HR, see: C.1.
D.7. Apartment Jungwirth, interior design, 1932, in: five-story corner attached apartment house with shops Rosinger-Jungwirth, 30 Draškoviæeva Street, Zagreb, HR, 1930-1931, designed by Architect Vladimir Šterk and built by Construction Company LCE Ivanèiæ&Wolkenfeld [Fig. 13]
D.8. Apartment Herzog, interior design, 1932, in: four-story apartment building Mayer, 10 Dežmanova Street, Zagreb, HR, 1929-1930, designed by: Architect Rudolf Lubynski, Designer-in-charge: Architect Bogdan Petroviæ
D.9. Apartment Freund, interior design, 1933, in: factory ”Zagrebaèka tvornica papira” (Zagreb Paper Mill), 17 Zavrtnica Street, Zagreb, HR
D.10. Three-story detached house Friedländer, interior design, circa 1934, 34 Masarykova Street, Varaždin, HR
D.11. ”Union” chocolate industry shop, interior design, 1935, in: 8 Ilica Street, Zagreb, HR, see: C.12.
D.12. Apartment Neumann (own home), interior design, 1935, in: four-story house Ulrich, 25 Mesnièka Street, Zagreb, HR
D.13. ”VIS” (Varaždin Silk Industry) shop, interior design, circa 1937, in: Six-story attached apartment house etc.,14B Martiæeva Street, Zagreb, HR, see: C.14.
D.14. Permanent exhibition of products of ”VIS” (Varaždin’ Silk Industry), interior design, circa 1937, in: Loft at 6th floor of six-story attached apartment house etc.,14B Martiæeva Street, Zagreb, HR, see: C.14.
1. Blau, E. (1999), The Architecture of Red Vienna (monolingual: English), MIT Press, Cambridge, MA
2. Èorak, Ž. (1969), In memoriam Zlatko Neumann (monolingual: Croatian), ”Telegram”, 9 (455 /17th January/): 19, Zagreb [YU]
3. Frampton, K. (20074), Modern architecture: A Critical History (monolingual: English), Thames&Hudson, London [UK]
4. Gallotti, J. (1927), The New Architecture / La nouvelle architecture (monolingual: French), ”Vogue”, 8 (4 /1er Avril/): 40-41, 46, 48, Paris [FR]
5. Galoviæ, K. (2013), Panopticon: Interiors of Architect Zlatko Neumann / Panoptikum: Interijeri arhitekta Zlatka Neumanna (monolingual: Croatian), blog (retrieved: February 6th, 2015) http:// kgalovic.blogspot.com/2013/06/interijeri-arhitekta-zlatka-neumanna.html
6. Issel, H. (19103), The craftsmanship of residential design / Die Wohnungs-Baukunde (Bürgerliche Baukunde), in: The Handbook of the Master Builder / Das Handbuch des Bautechnikers etc. (monolingual: German), Bernh. Friedr. Voigt, Leipzig [DE]
7. Kahle, D. (2003), Built-in Apartment Houses in Zagreb between 1935 and 1945 / Zagrebaèka ugraðena najamna kuæa u razdoblju od 1935. do 1945. godine (monolingual: Croatian, summary in English), ”Prostor”, 11 (1 /25/): 33-43, Zagreb [HR]
8. Kahle, D. (2004), Corner House in Zagreb between 1928 and 1944 / Zagrebaèka uglovnica u razdoblju od 1928. do 1944. godine (monolingual: Croatian, summary in English), ”Prostor”, 12 (1 /27/): 77-85, Zagreb [HR]
9. Kirsch, K. (1987), The Weissenhof Estate / Die Weissenhofsiedlung (monolingual: German), DVA, Stuttgart [DE]
10. Körbler, I. (2007a), 42. Villa Margetiæ / Vila Margetiæ, 184 Petrova Street, Zagreb (bilingual English&Croatian); in: Radoviæ Maheèiæ, 2007: 231-234
11. Körbler, I. (2007b), 43. Villa Oblath and Villa Friedländer / Vila Oblath i vila Friedländer, 23 Slavenska Street & 18 Masarykova Street, Varaždin (bilingual English&Croatian); in: Radoviæ Maheèiæ, 2007: 235-238
12. Kulka, H. (1931), Adolf Loos: The Opus of The Architect / Adolf Loos: Das Werk des Architekten, in: A New Objectivity in the World, vol. IV / Neues Bauen in der Welt, Band IV (monolingual: German), Joseph Gantner, Wien [AT]
13. Laslo, A. (1984), The architectural guide: Individual dwelling [types] in Zagreb between 19001940 / Arhitektonski vodiè: individualno stanovanje u Zagrebu od 1900. do 1940. godine (monolingual: Croatian), ”Arhitektura”, 36-37 (186-188): 120-133, 1983-1984, Savez arhitekata Hrvatske, Zagreb [YU]
14. Laslo, A. (1987a), Zagreb Architecture in the 30’s Map Guide / Zagrebaèka arhitektura 30-ih - vodiè (monolingual: Croatian), ”Arhitektura”, 40 (200-203): 97-112, Savez arhitekata Hrvatske, Zagreb [YU]
15. Laslo, A. (1987b), Raumplan, plan libre or … / Raumplan, Plan Libre ili … (bilingual: English&Croatian), ”Arhitektura”, 40 (200-203): 35-40, Savez arhitekata Hrvatske, Zagreb [YU]
16. Laslo, A. [A. Las.] (1987c), Neumann, Zlatko (monolingual: Croatian), in: Domljan, Ž. [ed.] (1987), Visual Arts Encyclopedia of Yugoslavia / Likovna enciklopedija Jugoslavije, JLZ Miroslav Krleža, 2: 458-459, Zagreb [YU]
17. Laslo, A. (1989) The Loos-School in Croatia / Die Loos-Schule in Kroatien (monolingual: German), in: Loos, A.; Rukschcio, B. (1989), Adolf Loos: [Exhibition], Graphische Sammlung Albertina, [Wien] ... [etc.], [December 2nd, 1989February 25th, 1990], Catalogue: 307-327
18. Laslo, A. (1990), Zlatko Neumann & seven lamps of the New Objectivity: exhibition catalogue / Zlatko Neumann & sedam svjetiljki Novog graðenja: katalog izložbe (monolingual: Croatian), Anon., Zagreb [YU]
19. Laslo, A. (1991), Adolf Loos and [the] Croatian Architecture / Adolf Loos in hrvatska (sic!) arhitektura (bilingual: English&Slovenian), ”Arhitektov Bilten”, 107-108: 52-80, Ljubljana [SLO]
20. Laslo, A. [A. Las.] (1996), Neumann, Zlatko (monolingual: Croatian), in: Domljan, Ž. ed. (1996), Encyclopedia of Croatian [Visual] Art[s] / Enciklopedija hrvatske umjetnosti, JLZ Miroslav Krleža, 2: 628-629, Zagreb [HR]
21. Laslo, A. (2001), The Weight of City Space: The Breakthrough of Zagreb into Modern [Architecture] from 1900 until 1945 / Das Gewicht des Stadtraums: Zagrebs Aufbruch zur Moderne von 1900 bis 1945 (bilingual: German&Croatian), ”werk bauen+wohnen”, 88 (9): 24-37, hrvatska verzija: 66-69, Zürich [CH]
22. Limani, S.; Žanko, V. (2009), Well known buildings - unknown architects / Poznate zgrade nepoznatih autora (monolingual: Croatian, brief summary in English), in: Premerl, 2009: 111-123
23. Lonjak Zlopaša, B.; Radoviæ Maheèiæ, D. (2007), 70. Complex of commercial and residential rental buildings / Sklop trgovaèkih i stambenih najamnih zgrada u bloku, Martiæeva-Buliæeva-Lopašiæeva-Tomašiæeva Streets, Zagreb (bilingual English&Croatian); in: Radoviæ Maheèiæ, 2007: 345-350
24. Loos, A. (1931), Nevertheless / Trotzdem (monolingual: German), Brenner Verlag, Innsbruck [AT]
25. Neumann, Z. (1927), The small house / Das Kleinhaus (monolingual: German), ”Der Sturm”, 18 (1-2 /April-May/): 1-4, Berlin [DE]
26. Neumann, Z. (1930), Adolf Loos: 60th [birthday] anniversary of a great architect and reformer /
Adolf Loos, 60-godišnjica velikog arhitekta i reformatora (monolingual: Croatian), ”Novosti”, 345, December 14th: 21, Zagreb [YU]
27. Neumann, Z. (1933a), Adolf Loos: An eulogy to a great architect / Adolf Loos, povodom smrti velikog arhitekta (monolingual: Croatian), ”Jutarnji list”, 7757 (3rd September): 22, Zagreb [YU]
28. Neumann, Z. (1933b), A commentary to the reproduction [of photographs] of Adolf Loos’ work / Komentar reprodukcijama radova Adolfa Loosa (monolingual: Croatian), ”Arhitektura”, 3 (11): 179-181, Ljubljana [YU]
29. Neumann, Z.; et. al. (1933), [What] We [Say] About [Adolf] Loos / Mi o Loosu (monolingual: Croatian), ”Arhitektura”, 3 (11): 171, 177-179, Ljubljana [YU]
30. Neumann, Z. (1939), On the Problem of Space in Architecture / O problemu prostora u arhitekturi (monolingual: Croatian), ”Tehnièki list”, 11-12: 135-137, Zagreb [YU]
31. Neumann, Z. (1941-1945), Where the Architecture goes? / Kuda ide arhitektura? (probably monolingual: Croatian), manuscript, unknown fate
32. Pavloviæ, B. (1969), Zlatko Neumann, an apprentice and an associate to Adolf Loos / Zlatko Neumann, uèenik i suradnik Adolfa Loosa (monolingual: Croatian), ”Arhitektura”, 101: 61-68, Zagreb [YU]
33. Plaisier, P. (1987), The Pupils of Adolf Loos / De leerlingen van Adolf Loos (monolingual: Dutch), Delftse Universitaire Press, Delft [NL]
34. Potoènjak, V. (1939a), The Architecture in Croatia 1888-1938 / Arhitektura u Hrvatskoj 18881938 (monolingual: Croatian), ”Graðevinski vjesnik”, 4-5: 49-55, Zagreb [YU]
35. Potoènjak, V. [?] (1939b), 1918-1938 [A collection of photographs of architectural works in Croatia between 1918 and 1938, provided with captions in Croatian], ”Graðevinski vjesnik”, 4-5: 59-77, Zagreb [YU]
36. Potoènjak, V. [?] (1939c), Short Biographies of] Architects whose architectural works were reproduced in this [double] issue / Arhitekti èiji su radovi reproducirani u ovom dvobroju (monolingual: Croatian), ”Graðevinski vjesnik”, 4-5: 78-79, Zagreb [YU]
37. Premerl, T. [ed.] (1976), Croatian Modern Architecture between the [World] Wars / Hrvatska moderna arhitektura izmeðu dva rata] (monolingual: Croatian), ”Arhitektura”, Savez arhitekata Hrvatske, 156-7, Zagreb [YU]
38. Premerl, T. (1976a), Croatian Modern Architecture between the [World] Wars / Hrvatska moderna arhitektura izmeðu dva rata (monolingual: Croatian), in: Premerl, 1976: 12-40
39. Premerl, T. (1976b), Zlatko NEUMANN, a chapter (40-41) in: [The] Victory of [the] Modern [Architecture] / Pobjeda moderne (monolingual: Croatian), in: Premerl, 1976: 41-54
40. Premerl, T. (1983), A possibility of free expression of modern architectural principles: Catalogue of executed houses and villas of Croatian Modern Architecture / Moguænost slobodnog ostvarivanja modernih arhitektonskih naèela: Katalog izvedenih obiteljskih kuæa i vila hrvatske moderne arhitekture (monolingual: Croatian), ”Èovjek i prostor”, Savez arhitekata Hrvatske, 4 (361): 26-27, Zagreb [YU]
41. Premerl, T. (19891), Croatian Modern Architecture between the World Wars: A new Tradition / Hrvatska moderna arhitektura izmeðu dva rata: nova tradicija (monolingual: Croatian), Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb [YU]
42. Premerl, T. [ed.] (2009), Croatian Architecture in twentieth century / Hrvatska arhitektura u XX. stoljeæu (monolingual: Croatian), Matica hrvatska, Zagreb [HR]
43. Radoviæ Maheèiæ, D. [ed.] (2007), Modern Architecture in Croatia / Moderna Arhitektura u Hrvatskoj (bilingual: English&Croatian), Institut za povijest umjetnosti, Školska knjiga, Zagreb [HR]
44. Radoviæ Maheèiæ, D.; Körbler, I. (2007), 4. Rental and residential building Deutsch / Najamna stambena kuæa Deutsch, 5 Vukotinoviæeva Street, Zagreb (bilingual English&Croatian); in: Radoviæ Maheèiæ, 2007: 85-88
45. Risselada, M. [ed.] (1987, revised edition: 2008), Raumplan Versus Plan Libre: Adolf Loos [versus] Le Corbusier (monolingual: English), Delftse Universitaire Press, Delft, NL; revised edition: 010 Publishers, Rotterdam [NL]
46. Rukschcio, B.; Schachel, R. (19821, 19872), Adolf Loos: Life and Opus / Adolf Loos: Leben und Werk (monolingual: German), Residenz, Wien [AT]
47. Smolèiæ, N. (1930), Architecture and contemporary spirit [An interview with Architect Zlatko Neumann] / Arhitektura i savremeni duh [intervju s arhitektom Zlatkom Neumannom] (monolingual: Croatian), ”Novosti”, 60, March 1st: 5, Zagreb [YU]
48. Uchytil, A.; Barišiæ Mareniæ, Z.; Kahroviæ, E. (2009, 20112), Lexicon of Architects - Atlas of 20th Century Croatian Architecture / Leksikon arhitekata Atlasa hrvatske arhitekture XX. stoljeæa (bilingual: English&Croatian), Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet, Zagreb [HR]
49. Venturini, D. (1976), Stellar years of residential construction / Zvjezdane godine stambene izgradnje (monolingual: Croatian), in: Premerl, 1976: 85-95
50. Worbs, D. (1983), The Loos-School / Die LoosSchule (monolingual: German), ”Bauforum”, 16 (98): 27-32 Wien [AT]
51. *** (1939), Exhibition: A half Century of Croatian Art / Izložba: Pola vijeka hrvatske umjetnosti (monolingual: Croatian), Dom likovnih umjetnosti kralja Petra I Velikog Oslobodioca u Zagrebu [December 18th, 1938 - January 31st, 1939], Catalogue: 144, 210, Zagreb [YU]
Archival Sources
Arhivski izvori
HR-DAZG-1122-ZGD - City Archives in Zagreb, Zagreb City Council / Building Documentation Collection:
Sign. 1430: Bauerova 29
Sign. 195/1: Bosanska 10
Sign. 337/339: Cankarova 1
Sign. 807/1 [new]: Draškoviæeva 11
Sign. 837 [new]: Draškoviæeva 82
Sign. 825: Haulikova 6
Sign. 863: Hercegovaèka 76
Sign. 891: Horvatovac 12
Sign. 907, 908, 909: Hrvojeva 10
Sign. 1510 [new]: Ilica 8
Sign. 1115: Kaèiæeva 15A
Sign. 1328: Krajiška 4
Sign. 1445: Križaniæeva 15
Sign. 2123/1 [new]: Ksaverska cesta 23 i 25
Sign. 1779: Martiæeva 14B
Sign. 1904/1: Mlinarska 52
Sign. 2135: Pantovèak 103A
Sign. 2185 2186: Petrinjska 31
Sign. 2185/2186: Petrinjska [31&33]
Sign. 2218: Petrova 184
Sign. 2292: Preradoviæeva 16
Sign. 3039: Torbarova 7
Sign. 3068: Trg Bana Josipa Jelaèiæa 1
Sign. 3231/2: Vlaška 69
Sign. 3311: Vrbaniæeva 5
Sign. 3311: Vrbaniæeva 7
Sign. 3145/2: Vukotinoviæeva 5
Sign. 3392: Zavrtnica 17, Tvornica papira [Paper Mill]
Document Sources
Dokumentacijski izvori
1. A Letter of Recommendation for Zlatko Neumann from Adolf Loos’ Office, dated March 1928, translated in Croatian and then transcribed [Pavloviæ, 1969: 62]
2. Zlatko Neumann’s Curriculum Vitae, written in German, translated in Croatian [Pavloviæ, 1969: 64-66]
Sources of illustrations
Izvori ilustracija
Fig. 1. Author
Fig. 2. Neumann, 1939: 135
Fig. 3. Neumann, 1939: 135
Fig. 4. Neumann, 1927: 3
Fig. 5. Laslo, 1989: 320
Fig. 6. Galoviæ, 2013: 2
Fig. 7. Pavloviæ, 1969: 65
Fig. 8. Laslo, 1989: 323
Fig. 9. HR-DAZG-ZF-FGD, Photo No. 535
Fig. 10. HR-DAZG-ZF-FGD, Photograph 469
Fig. 11. Neumann, 1939: 136
Fig. 12. Laslo, 1989: 327
Fig. 13. Galoviæ, 2013: 17
Fig. 14. Laslo, 1984: 129
Fig. 15. Potoènjak, 1939b: [69]
Fig. 16. HR-DAZG-1122, Sign. No. 527
Abbreviations and symbols
Kratice i simboli
AT Austria
BP Building permit
LCE Licensed Civil Engineer
CA Change Approval
CH Switzerland
CZ Czech Republic
DAZG City Archives in Zagreb
DE German, Germany
EN English
EU European Union
FGD Photographs of Building Documentation
FR French, France
HR Croatia
IL Illinois
LMB Licensed Master Builder
LOR Letter of Recommendation
NL Netherlands
MA Massachusetts
MIT Massachusetts Institute of Technology
NO Lower Austria
NY New York (state)
NYC New York City
OP Occupancy permit
PL Poland
POW Prisoner(s) of War
SR Serbia
TBC Tuberculosis
UK United Kingdom
YU Yugoslavia (former)
ZF Collection of Photographs
ZGD Collection of Legal Documents regarding Building Activity
Summary Sažetak
Realizacije i projekti izmeðu dva svjetska rata
Životno djelo arhitekta Zlatka Neumanna - bilo da je rijeè o arhitektonskim projektima ili realizacijama, bilo o teoretskim èlancima, raspravama ili intervjuima - zavrjeðuje obuhvatnu znanstvenu valorizaciju iz najmanje dva razloga. Prvo, on je bio jedan od najeksponiranijih uèenika, a poslije suradnik i èlan užega kruga jednog od utemeljitelja moderne arhitekture (Novoga graðenja) arhitekta Adolfa Loosa, uz arhitekta Heinricha Kulku i ostale Loosove uèenike. Drugo, on je bio jedan od pobornika moderne arhitekture u Zagrebu i na tadašnjemu hrvatskom prostoru u vrhu zbivanja izmeðu 1927. i 1933. godine, uz arhitekta Vladimira Šterka (i sljedbenike dr. Petra Krajèinoviæa, dr. Marka Vidakoviæa, Jovana Korku, Ðorða Krekiæa, Georga Kiveroffa, Milana Delenarda i druge) kao zajednièkog voðe velikoga multidisciplinarnog arhitektonskog ureda, zatim profesora Dragu Iblera (i ðake-sljedbenike Stjepana Planiæa, Lavoslava Horvata, Dragu Galiæa, Aleksandra Freudenreicha, Mladena Kauzlariæa, Gustava Bohutinskog i ostale) kao osnivaèa i dekana avangardne škole arhitekture pri Akademiji likovnih umjetnosti i - ne na kraju - arhitekta Ernesta Weissmanna kao ne samo uèenika Le Corbusiera i pristaše CIAM-a veæ i kao advokata radikalnog poimanja metoda arhitektonskog projektiranja temeljenog na metodama socijalnog blagostanja, te arhitekte Belu Auera, dr. Pavla Deutscha, Milovana Kovaèeviæa, Vjekoslava Muršeca i Ivana Zemljaka. Ovaj èlanak pokriva razdoblje rada i stvaranja arhitekta Zlatka Neumanna od njegova odlaska u Beè potkraj Prvoga svjetskog rata 1918. godine pa sve do zarobljavanja u Travanjskom ratu 1941. godine i internacije u logorima za zarobljene èasnike neprijateljskih vojski u Njemaèkoj i Nizozemskoj. Prvi, meðusobno preklapajuæi dio toga razdoblja (1919.1928.) jest vrijeme provedeno u interakciji s arhitektom Adolfom Loosom. Drugi je dio toga razdoblja (1927.-1932.) vrijeme provedeno odnosno vezano za Arhitektonsku poslovnicu graðevnog poduzeæa ing. Leo Neuberger u svojstvu pripravnika, poslije odgovornog arhitekta. U posljednjem je dijelu toga razdoblja (1931.-1941.) radio u vlastitom uredu kao ovlašteni arhitekt. Tijekom cijeloga navedenog razdoblja arhitekt Zlatko Neumann sudjelovao je u projektiranju, odnosno bio projektant
ili odgovorni projektant za 63 projekta odnosno realizacije (potpuni popis u Dodatku), da bi u istom razdoblju izradio i oko 75 realizacija interijera (djelomièan popis od 14 dosad pronaðenih interijera u Dodatku). Intenzivno detaljno istraživanje dostupnih zagrebaèkih arhivskih izvora izvršeno je u Državnom arhivu u Zagrebu od veljaèe 2006. do sijeènja 2015. godine, dok je za ostale lokacije provedeno iscrpno istraživanje i usporedba cjelokupne literature. Razdoblje stvaranja nakon svršetka Drugoga svjetskog rata predviða se obraditi posebnim znanstvenim èlankom, gdje bi bila prikazana i možebitna naknadna otkriæa vezana za razdoblje koje obuhvaæa ovaj èlanak. Odlaskom na studij arhitekture na Tehnièkoj visokoj školi u Beèu (danas: TU Wien) Zlatko Neumann nastojao je postati ovlašteni arhitekt. Svojim talentom uspio je uz redoviti studij zaraðivati za život i kao crtaè u Loosovu uredu, zatim kao polaznik Loosove škole graðenja, da bi na kraju postao voditelj njegove poslovnice; prvo u Beèu, a poslije prekida uzrokovanog služenjem vojnoga roka u inženjerijskim jedinicama vojske Kraljevstva SHS i u Parizu. Nije dokraja jasno je li uzrok njegova odlaska iz Pariza sredinom 1927. godine bila bolest, odlazak na vojnu vježbu nakon koje je promoviran u rezervnoga inženjerijskog èasnika ili nešto treæe. U svakom sluèaju, rastao se s Loosom vrlo srdaèno. Prvi projekti na kojima je Zlatko Neumann bio nešto više od crtaèa bili su neizvedena terasasta višestambena zgrada za „Vinarskyhof”, odnosno villa Rufer, gdje je prvi put Loos primijenio zametak Raumplana, koji oznaèava prostornu organizaciju vertikalno pomaknutih katova unutar oplošja bijele kutije bez ornamenta koja konvergira kocki, gdje pojedine sobe odnosno prostori veæe površine obièno imaju veæu visinu. Najvažniji projektni odnosno izvedbeni izazov za Zlatka Neumanna svakako je bila ugraðena višekatna obiteljska kuæa Tristana Tzare u Parizu, koja se može uzeti kao paradigmatski prethodnik male kuæe S. u Parizu, ekstenzivno objavljene u èasopisu „Der Sturm”, a koja je zatim bila ponuðena za izgradnju za izložbu Werkbunda u naselju Weissenhof u Stuttgartu, ali nije prihvaæena, i to vjerojatno zbog odioznosti jednoga dijela organizatora te izložbe prema Adolfu Loosu. U pariškom èasopisu Vogue
projekti Zlatka Neumanna bili su objavljeni au-pair s Loosovim projektima.
Poslije povratka s vojne vježbe u Zagreb zaposlio se kao vanjski suradnik u Arhitektonskoj poslovnici graðevnog poduzeæa ovl. inž. Leaa Neubergera, koji je tada upravo završavao ugraðenu najamnu stambenu zgradu za svoga brata, odvjetnika dr. Pavla Neubergera u Haulikovoj 6. Na treæem katu te zgrade bit æe njegov prvi stan (nije poznato je li napravio projekt interijera i za taj stan) sve do preseljenja u stan u zgradi koja je bila vlasništvo oca arhitekta Antuna Ulricha u Mesnièkoj 25, a Poslovnica od poèetka 1931. godine pa sve do selidbe u kuæu Rosinger u Vlaškoj 69. Njegov rad u Zagrebu bio je težak i uvjetovan skuèenim pogledima na arhitekturu i umjetnost velike veæine zagrebaèke srednje klase toga doba. Prva njegova intervencija uopæe bila je terasa na prvome katu adaptirane kuæe dr. Èepuliæ u Kaèiæevoj ulici. Prva sagraðena ugraðena najamna kuæa bila je kuæa Deutsch u Vukotinoviæevoj 5, gdje je, analogno Loosu, graðevna vlast ‘obrijala’ proèelje. Prva prava zgrada kojom je Zlatko Neumann bio zadovoljan bila je uglovnica Pordes na uglu Hrvojeve 10 i Trga kralja Petra Krešimira IV., koju je on publicirao prilikom objave intervjua u „Novostima” 1930. godine. Nijedan od projekata iz ove etape nije potpisan njegovim imenom, ali se može tvrditi prema paradigmi autorskoga arhitektonskog rukopisa da su popisani projekti njegovo autorsko djelo. Prvi njegov potpuni projekt jest uglovnica Armuth na uglu Ilice i Cankarove ulice, gdje je blago oštar kut suèeljavanja dviju ulica riješio okomito naboranim proèeljem stambenih katova u Cankarovoj ulici, dobivši time pravokutan oblik svake od prostorija u karakteristiènom tlocrtu. Horizontalna masivna greda-vijenac razdvaja prizemlje od gornjih katova. U razdoblju od 1932. do 1935. godine sukcesivno je na šest obiteljskih kuæa u Zagrebu, Crikvenici i Varaždinu standardizirao jedno- ili dvokatne kuæe oblièja kvadra, iz kojeg mogu biti istisnuti manji kvadri u visini posljednjega kata. Nakon završetka Drugoga svjetskog rata i povratka iz zarobljeništva arhitekt Zlatko Neumann vratio se projektiranju: do 1954. u sklopu državnih projektnih zavoda, a od 1954. do 1963. kao direktor Arhitektonskoga projektnog biroa „Neumann”.
Biography
Biografija
DARKO KAHLE, PhD, Architect (ARB, United Kingdom), Licensed Architect (HKA, Croatia), Research Fellow (Croatia); 1989 Master of Architecture, 2002 MSc in Architecture and Urban Planning, 2007 PhD in Architecture and Urban Planning (University of Zagreb, School of Architecture, Graduate School of Built Heritage Split). From 2002 onwards: nine published scientific articles, four executed renovation and restoration projects and two competition projects.
Dr.sc. DARKO KAHLE, arhitekt (ARB, Ujedinjeno Kraljevstvo), ovlašteni arhitekt (HKA, Hrvatska), znanstveni suradnik (Hrvatska); 1989. diplomirani inženjer arhitekture, 2002. magistar tehnièkih znanosti, 2007. doktor tehnièkih znanosti (Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet, Mediteranski centar za graditeljsko naslijeðe Split). Od 2002. godine objavio je devet znanstvenih radova, èetiri izvedena projekta obnove i dva natjeèajna projekta.
Sveuèilište u Splitu Fakultet graðevinarstva, arhitekture i geodezije HR - 21000 Split, Matice hrvatske 15 dujmo.zizic@gradst.hr hrvoje.bartulovic@gradst.hr
Izvorni znanstveni èlanak UDK 683.9:725.42:666.9 (497.5, Dalmacija)”18/20” Tehnièke znanosti / Arhitektura i urbanizam 2.01.04. - Povijest i teorija arhitekture i zaštita graditeljskog naslijeða Èlanak primljen / prihvaæen: 18. 3. 2015. / 9. 6. 2015.
University of Split Faculty of Civil Engineering, Architecture and Geodesy HR - 21000 Split, 15 Matice hrvatske Street dujmo.zizic@gradst.hr hrvoje.bartulovic@gradst.hr
Original Scientific Paper UDC 683.9:725.42:666.9 (497.5, Dalmatia)”18/20” Technical Sciences / Architecture and Urban Planning 2.01.04. - History and Theory of Architecture and Preservation of the Built Heritage Article Received / Accepted: 18. 3. 2015. / 9. 6. 2015.
Dalmacija industrijska arhitektura peæi tipa Dietzsch tvornica cementa
Industrijske peæi za cement tipa Dietzsch pridonijele su tehnološkom sazrijevanju graditeljske djelatnosti u Dalmaciji. Izumljene su 1885. godine i tijekom sljedeæa tri desetljeæa sagraðene u Splitu, Hvaru, Sv. Kaju, Majdanu i Kaštel
Suæurcu, obilježavajuæi razdoblje najintenzivnijega prostornog širenja industrije cementa. Upeèatljiva armiranobetonska konstrukcija ovih peæi promovirala je moguænosti cementa kao modernoga graðevnog materijala.
Dalmatia
industrial architecture
Dietzsch Cement Kilns cement plant
Dietzsch cement kilns effectively stimulated the technological development of building industry in Dalmatia. Designed in 1885, the kilns were installed over the next three decades in Split, Hvar, Sv. Kaj, Majdan and Kaštel Suæurac following the expansion of cement industry to new territories. Reinforced concrete kilns helped to promote the potential of cement as a modern building material.
znanja izrade modernoga cementa poèela su se razvijati u Europi sredinom 18. stoljeæa, usporedno s poèecima prve industrijske revolucije. Nakon prvoga uspješnog pokretanja proizvodnje cementa u tirolskom Schwoichu 1842. godine diljem Austrijskoga Carstva provode se istraživanja tla s ciljem podizanja novih proizvodnih pogona. Desetljeæe poslije, na rovinjskom je otoku Sv. Andrija (danas Crveni otok) zvonik crkve napuštenoga samostana adaptiran u peæ za cement, prvu u hrvatskim krajevima. Godine 1865. na splitskom Dražancu Prus August Höffling gradi peæ za cement, oznaèavajuæi time poèetak povijesti industrije cementa u Dalmaciji.1
U to je doba Dalmacija bila nerazvijena periferija Carstva, nepostojeæe industrije i izrazito fragmentiranog obrta. Trgovina je bila usmjerena na posredovanje izmeðu otomanskog zaleða i zapadnih europskih krajeva. Prijevozi se obavljaju cestovnom mrežom koje razvoj nije bio meðu prioritetima austrijske uprave, a željeznica nije postojala. Takve ogranièene gospodarske i graðevinske aktivnosti te konzervativnost lokalnih graditelja uzrokovale su sporo afirmiranje splitskoga cementa na domaæem tržištu pa su tvornièari proizvod usmjeravali preko Trsta i Rijeke na tamošnja tržišta i zatim dalje u unutrašnjost Monarhije.
Sastav laporastog tla na srednjodalmatinskom podruèju koji je bio idealan za proiz-
vodnju cementa potaknuo je pokretanje niza tvornica i pothvata za eksploataciju lapora (Sl. 1.). Nakon Höfflingove peæi sagraðena je 1875. godine „Parna tvornica opeka i cementa” u Dujmovaèi, izmeðu Solina i Splita. Svjetska æe proizvodnja cementa dramatièno narasti na prijelazu stoljeæa. Tržišna je potražnja u Dalmaciji inicirala intenzivan rast broja tvornièkih pothvata, a u istome su razdoblju otvorena i brojna eksploatacijska polja lapora namijenjenog izvozu.
Suradnici Emil Stock i Cesare Zamboni 1895. godine podižu pogon za proizvodnju vapna i cementa u Hvaru. Godine 1904. u naselju Sv. Kajo u Solinu grade tvornicu koja je oznaèila poèetak industrijalizacije Kaštelanskoga zaljeva. Nedugo zatim njihova se suradnja prekida. Stock 1908. godine pokreæe petu dalmatinsku tvornicu cementa u Majdanu, pokraj izvora rijeke Jadro. Kako tvornica nije bila na morskoj obali, u Vranjicu je sagradio luèka postrojenja i elektriènu željeznicu do Majdana. Iste, 1908. godine domaæim je kapitalom izgraðena tvornica u Ravnicama pokraj Omiša. Kao posljednja u razdoblju Monarhije, u Kaštel Suæurcu je 1912. godine sagraðena sedma dalmatinska tvornica cementa. U vranjièkim je postrojenjima 1921. godine pokrenuta proizvodnja azbestno-cementnih proizvoda. Proizvodi tvornice „Salonit” postigli su velik izvozni uspjeh. Za povijest hrvatske arhitekture važnija je èinjenica da je dalmatinsko postrojenje uèinilo taj moderni materijal lako dostupnim i domaæim arhitektima. Asortiman „Salonita” ugraðen je u mnoge industrijske i stambene zgrade u srednjoj Dalmaciji, ali i cijeloj državi. U Brzetu pokraj Omiša podignuta je 1928. godine još jedna tvornica cementa, kao jedna od samo èetiri tvornice u Kraljevini Jugoslaviji inicirane domaæim kapitalom. Poèetkom Drugoga svjetskog rata tvornice cementa postaju strateški ciljevi pa su na kraju rata bile porušene, praznih skladišta i nepostojeæih proizvodnih kapaciteta. Godine 1950. izgraðena je nova tvornica cementa „Ivan Morðin Crni” u Solinu, ujedno i posljednja sagraðena tvornica cementa u Dalmaciji.
U Rovinju (1852.) i Splitu (1865.) izgraðene su tehnološki najjednostavnije vrste peæi za cement - jamaste peæi. U njihovoj šupljoj jezgri tijekom najèešæe tjednoga proizvodnog ciklusa izmjenjivale su se sljedeæe etape: punjenje laporom i ugljenom, peèenje, hlaðenje klinkera i pražnjenje. Sljedeæi korak u razvoju cementnih peæi bile su uspravne peæi. Napredak se oèitovao u zamjeni ponavljanja etapa
1 Žižiæ, 2014: 25 2 www.cementkilns.co.uk [2.6.2013.]. Razvoj modernoga cementa odvijao se u dinamiènom inovacijskom i tehnièkom kontekstu prve industrijske revolucije, a izumi su se èesto dogaðali istodobno i meðusobno neovisno.
postupkom u kojem su se sve one dogaðale istodobno - kontinuiranim protokom materijala kroz vertikalno okno peæi. Lapor i ugljen bili su dodavani pri vrhu, a zona peèenja nalazila se u sredini okna. Ispod nje bila je zona u kojoj se uzlaznim strujanjem zraka hladio klinker. Pri dnu se okna djelomièno ohlaðeni klinker vadio iz peæi.
Peæi tipa Dietzsch pojavile su se 1885. godine, a izumitelj i mjesto, nažalost, nisu zabilježeni.2 Inovativni je dizajn dotad kontinuirani prostor okna peæi po vertikali odvojio u dva dijela (Sl. 2.). U gornjem dijelu okna dodavala se sirovina bez goriva, gdje bi se strujanjem zraka kroz peæ sušila i predgrijavala. Zatim bi se do vrha donjega dijela peæi ruèno gurala, uz dodavanje koksa ili ugljena. Ovaj dio okna imao je brojne otvore s metalnim vratima kroz koje bi se željeznim šipkama smjesa gurala i eventualno razrahljivala. Donje okno, u kojem se dogaðalo izgaranje, oblikovano je sa stožastim proširenjem prema dolje kako bi se ubrzao protok zraka i olakšao prolazak klinkera prema otvorima za pražnjenje. Buduæi da se gorivo miješalo s veæ predgrijanom, suhom sirovinom u zoni jakoga strujanja zraka, bilo je moguæe koristiti se i manje kvalitetnim, bitumenoznim ugljenom.
Dietzsch peæi donijele su još jednu prostornu inovaciju koja je omoguæavala preklapanje operativnih etapa, a samim time i bolje iskorištavanje radne snage. Radi se o grupiranju u sklopove od dviju do èetiriju peæi, kojih bi gornji dijelovi okna bili spojeni na jedan zajednièki dimnjak.3
Vanjska pojavnost zgrade Dietzsch peæi bila je odreðena sljedeæim elementima: bazom s peæima zidanima opekom, armiranobetonskim skeletnim sustavom, linearnim nizom zajednièkih dimnjaka i dvostrešnim krovom. Armiranobetonski okviri s tri konstruktivna polja okruživali su svaku grupu peæi s èetiri strane, èineæi kvadratnu tlocrtnu kompoziciju. Visinski, okviri su ponavljani na potrebnim razinama tvoreæi višeetažni prostorni skelet koji je, uz pridržavanje peæi, nosio i radne platforme za svaki od tehnoloških potprocesa. Radne platforme bile su natkrivene dvostrešnim krovištem iznad kojeg se dizao visoki dimnjak. Ovako formirani blokovi grupa peæi èinili su prostorni modul koji se po proizvodnim potrebama nizao uz transportne pravce sirovine i goriva.
Ovisnost radnog procesa o ljudskoj radnoj snazi u teškim uvjetima bila je glavnim razlo-
3 Grupiranje je èesto izvor netoènosti u literaturi pa se broj dimnjaka pogrešno poistovjeæuje s brojem peæi.
4 Skela za ovaj zahvat podignuta je 1882., a rušenje je trajalo 1890.-1908. godine. [Muljaèiæ, 1958: 78]
gom ogranièenog širenja Dietzsch peæi u Europi i svijetu te je potaknula razvoj uèinkovitijih automatiziranih sustava. Osobine koje su u svijetu dovele do pada popularnosti - u Dalmaciji su, paradoksalno, percipirane kao glavna prednost. Jeftina radna snaga, kvalitetna prirodna sirovina i slaba elektroenergetska infrastruktura bile su razlogom relativno dugog zadržavanja Dietzsch peæi u proizvodnji. To je rezultiralo i svjetskim rekordom - tvornica u Majdanu imala je prije Prvoga svjetskog rata èak 62 Dietzsch peæi.
Ovaj èlanak analizira pet srednjodalmatinskih mjesta u kojima su cementni pogoni ostavili jasan i dugotrajan trag. Karakteristièan arhitektonski sklop Dietzsch peæi nametnuo se mjerilom u vizurama Splita, Hvara, Sv. Kaja, Majdana i Kaštel Suæurca na prijelazu iz 19. u 20. stoljeæe, nagovješæujuæi nastupajuæe moderno doba.
TVORNICA CEMENTA NA SPLITSKOM DRAŽANCU
CEMENT PLANT ON DRAŽANAC, SPLIT
U srpnju 1870. godine, nakon Höfflingove smrti, splitsku tvornicu cementa preuzima trgovac i graditelj Marino Bettiza, koji se udružuje s Lorenzom Gilardijem, èlanom utjecajne splitske obitelji. Godine 1890. partneri Gilardi i Bettiza grade prve peæi tipa Dietzsch na ovim prostorima. Na uskomu obalnom potezu neposredno pod dražanaèkim putom, jugozapadno od postojeæeg postrojenja, sagraðena je zgrada s èetiri grupirane peæi. Novi je pogon prilagoðen reljefnoj konfiguraciji - spomenuti put bio je na istoj razini s etažom na kojoj je peæ punjena. Tako je lapor iskapan na Marjanu mogao biti direktno dovožen kolima u zgradu peæi. Ohlaðeni klinker vadio se na razini obalnoga platoa. Proširenje tvornice nije ometalo uhodanu postojeæu proizvodnju u jamastoj peæi pa je cement dobiven mljevenjem klinkera mogao biti odmah iskorišten pri miješanju betona na obližnjem gradilištu.
Treba istaknuti da se radi o složenome konstrukcijskom pothvatu. Armiranobetonski elementi, monolitno lijevani na visini od oko 16 m, svakako su predstavljali tehnološku prekretnicu, a bolje shvaæanje onodobnih graditeljskih okolnosti u Splitu omoguæit æe nekoliko referenca. Kako su tradicijskom arhitekturom suvereno vladali kamen i drvo, iskorištena su dva primjera veæih javnih zgrada, velièinom usporedivih s cementarom na Dražancu. Iste, 1890. godine otpoèelo je višegodišnje rušenje u sklopu rekonstrukcije zvonika katedrale sv. Dujma.4 Akvatorij gradske luke tako su istovremeno flankirale dvije vertikale pokrivene skelom, simbolizirajuæi avangardni i konzervativni dio graditeljskog spektra.
Sl. 3. Tvornica cementa „Gilardi&Bettiza” na zapadnoj obali splitske luke, razglednica
Fig. 3. Cement plant ”Gilardi&Bettiza” on the West Split waterfront, postcard
Sl. 4. Marca di fabrica - prikaz nikad realizirane èetvrte grupe Dietzsch peæi govori o ambicijama tvornièara na splitskom Dražancu
Fig. 4. Marca di fabrica - the fourth generation of Dietzsch kilns was never put into operation. It speaks, however, of the manufacturers’ ambitions on Dražanac, Split
Takoðer, 1890. godine izgraðena je i zgrada Ribarnice na Obrovu5 projektanta prof. Ante Beziæa. Jednostavan prostor prizemne zgrade autor obogaæuje finim detaljima od lijevanoga željeza i profiliranoga kamena, žbukanih punih ploha te ostakljenjem velikim formatima stakla. Nagovještaj novih arhitektonskih trendova materijalizirao se u elaboriranoj konstrukciji i detaljima. Uz primijenjene tradicionalne materijale, iskorak je napravljen vještom inženjerskom uporabom željeza i stakla.
Samo godinu kasnije poèela je gradnja novoga Opæinskog kazališta na Bašæunu (1891.1893.), koje takoðer projektira prof. Beziæ, ovaj put u suradnji s arhitektom Emilom Vecchiettijem. Reprezentativno neorenesansno proèelje iza sebe skriva složenu prostornu kompoziciju kazališne zgrade. Gledalište, scena i ulazni prostori bili su zidani, a uza središnju os grupirani su prostori natkriveni složenim drvenim krovištem.6
navodeæi: „Prve betonske gradnje pojavile su se u Splitu oko 1905. godine, a 1910. raspravlja se javno o prednostima armiranog betona.”7
Kako je veæ reèeno, Gilardi i Bettiza nisu bili zadovoljni plasmanom cementa na lokalnom tržištu. Brojne su reklame objavljene u zadarskim i splitskim listovima kojima je pokušana popularizacija tog modernoga graðevnog materijala. Upadljiva vertikala izloženoga armiranobetonskog skeleta Dietzsch peæi na lokaciji vidljivoj iz grada i prometne gradske luke postala je najuèinkovitiji oblik promocije cementa.
Sl. 5. Posljednja etapa rada splitske tvornice cementa 1926.
Fig. 5. Split cement plant in its final stage, 1926
Ovaj sažeti pregled pruža sliku o kontekstu u kojem su sagraðene prve dalmatinske Dietzsch peæi. Njihovom utilitarnom vanjštinom, lišenom bilo kakvih viškova, s iskreno prezentiranom konstrukcijom i funkcijomuvelike se razlikuju od ostvarenja graditeljskih suvremenika. Dalmatinske cementare nemaju pandana u primjeni armiranobetonskog skeleta, èak ni u drugim tipologijama. Zanimljivo je da i struèna javnost olako zanemaruje znaèenje ovih konstrukcija, pogrešno
Zbog blizine gradskog centra i pozicioniranja u bazi zahvalnog motiva - brda Marjan, splitska tvornica cementa zabilježena je na brojnim razglednicama. Korištenje tvornica kao samostalnog motiva na razglednicama uvriježena je svjetska i domaæa praksa. O svojevrsnome slavljenju modernizacije i industrijalizacije svjedoèe i razglednice s motivima tvornica cementa u Kaštel Suæurcu, Majdanu, Omišu i Sv. Kaju.
5 Muljaèiæ, 1958: 78
6 Muljaèiæ, 1958: 79; Perkoviæ, 1989: 35. Više od tisuæu gledatelja bilo je smješteno u tada najveæe gledalište na Balkanu, sastavljeno od partera i tri etaže loža.
7 Keèkemet, 1976: 66
8 Visinom je odgovarala najvišoj etaži zgrade s peæima pa se može pretpostaviti da je ta konstrukcija bila namijenjena gradnji èetvrte, nikad realizirane grupe peæi.
9 Mladineo, 1923: 234
10 Sapunar, 1981: 105-114. Autor donosi, uz analizu primjene prefabriciranih elemenata na širemu splitskom podruèju, i detaljan opis kataloga proizvoda iz 1909.: „Nalazimo ukupno 55 vrsta razlièito deseniranih podnih ploèica, rubnjaka, ...èetiri tipa karakteristiènih dimnjaka, zatim, kupaæe kade, zahodske školjke, pultove, sudopere, slivnike, stepenice, križeve, grobne vaze, krstionice i škropionice, ...èetiri tipa ukrasnih nadvratnika za vrata i prozore, karijatide muškaraca i žene s kapitelom i bez njega, konzole, jedanaest tipova ogradnih stupiæa za terase i dvorišta, figure djeèaka koje predstavljaju èetiri godišnja doba, ... dva tipa Venerina lika, plesaèicu, bakanticu, Venerino poprsje, glave bika i konja, postamente za spomenike, vrtne fontane i stolove, zidne medaljone s likom Tiziana i Rafaela i anðela te na kraju poprsje Franje Josipa.” 11 Tušek, 2011: 61. Projekt arhitekata Nikole Despota, Vladimira Turine i Vida Vrbaniæa izraðen je 1936.-1939. u Tehnièkom odjeljenju Banske uprave, a zgradu je 1938.-
Do Prvoga svjetskog rata izgraðeno je dodatnih osam peæi tipa Dietzsch. Te dvije nove èetverostruke grupe sagraðene su boèno uz postojeæu, uokvirujuæi je. S jugozapadne strane ovoga novoformiranog sklopa izgraðena je i natkrivena platforma na visokim armiranobetonskim stupovima kao direktan spoj s dražanaèkim putom na gornjoj razini (Sl. 4.). Platforma je služila pripremi sirovine koja je do nje prenošena transportnim mostom.8
Tvornica na Dražancu zaslužna je za još jedan iskorak tehnologije graðenja u Dalmaciji. Gilardi i Bettiza sagradili su 1885. godine radionicu za izradu cementnih proizvoda.9 Dekoracije, balustrade, ploèice i ostali serijski proizvedeni artikli odvojenog pogona tvornice „Gilardi&Bettiza” ostavili su trag na arhitekturi srednje Dalmacije. U razdoblju u kojem se gradnja još uvijek dominantno oslanjala na obrte i zanate, tvornica je napravila tehnološki iskorak ponudivši prefabricirane proizvode.10
U sijeènju 1925. godine splitsko Opæinsko vijeæe, zbog straha od odrona i narušavanja izgleda Marjana, zabranjuje daljnju eksploataciju nalazišta lapora. Suoèeni s ovom zabranom, Gilardi i Bettiza iste godine tvornicu prodaju dobavljaèima lapora - obitelji Feriæ. Cementara proizvodi do 1933. godine, a nekoliko mjeseci nakon talijanske okupacije 1941. godine vlasti su natjerale vlasnike da sruše peæi i njihove dimnjake zbog negativnog utjecaja pojavnosti napuštenih postrojenja na blisku vladinu zgradu Prefekture, izvorno zgradu Primorske banovine sagraðenu 1940. godine.11 Možemo ustvrditi da je kraj ove tvornice cementa uzrokovan rastom gradskog središta, koji ju je onemoguæio u
1940. izvelo Poduzeæe inženjera Žarka Deškoviæa. „Ovaj objekt je koncipiran kao velika peterokatnica u obliku zatvorenog bloka. (...) Veæ u poèetku projektirana kao markantni arhitektonski reper u gradskom prostoru, zgrada je unatoè naknadnim prenamjenama uspješno zadržala svoj reprezentativni karakter.”
12 Sažeti kronološki prikaz splitskih Dietzsch peæi: izgradnja tvornice s jednom jamastom peæi nepoznatog projektanta (1865.); izgradnja 4 Dietzsch peæi nepoznatog projektanta (1890.); izgradnja dodatnih 8 Dietzsch peæi nepoznatog projektanta (do 1914.); zabrana eksploatacije lapora na Marjanu (1925.); prekid proizvodnje cementa (1933.); rušenje peæi i dimnjaka (1941.).
13 Emil Stock (Split, 1868. - Trst, 1951.) školovao se u Beèu za graðevinskog inženjera, nakon èega je zaposlen pri austrijskim željeznicama. Novi poslodavac šalje ga u Split, a Stockov poduzetnièki duh navodi ga na investiranje u razlièite gospodarske grane. U Stobreèu 1890-ih gradi ciglarsku peæ. U razdoblju od 1901. do 1903. èlan je konzorcija za izgradnju željeznièke pruge Split-Sinj. Splitskomu gospodarstveniku Vidu Morpurgu pridružuje se u proizvodnji alkoholnih piæa 1905. godine. Zajedno osnivaju tvrtku Morpurgo, Stock e Comp. Otprilike istodobno s pokretanjem peæi u Stobreèu Stock istražuje i moguænosti proizvodnje cementa. Upravo æe u toj industrijskoj grani ostaviti najdublji trag, osnivajuæi brojne tvornice u Dalmaciji (Hvar, 1895.; Sv. Kajo, 1904.; Majdan, 1908. i Vranjic, 1921.), Istri (Pula, 1925.) i Sloveniji (Anhovo, 1921.).
radu, a zatim istisnuo kao neprimjerenu i suvišnu.12
TVORNICA CEMENTA U KRIŽNOJ LUCI U HVARU
CEMENT PLANT IN KRIŽNA LUKA, HVAR
Pogon za proizvodnju vapna i cementa u Križnoj luci, 700-tinjak metara južno od hvarske rive, podigli su 1895. godine zajedno Cesare Zamboni i Emil Stock. Talijan Zamboni bio je meðu vodeæim europskim kemièarima i industrijalcima, a Stock je bio svestran splitski poduzetnik koji æe obilježiti razdoblje industrijalizacije regije.13
Dotadašnji gospodarski razvoj otoka Hvara bio je usmjeren na poljoprivredu, pomorstvo, ribarstvo i turizam. Rane 1868. godine osnovano je prvo turistièko društvo - „Higijenièko društvo”. Program tiskan u prigodi osnutka Društva navodi da je za bolesnike s dišnim problemima iz Austrije i Njemaèke Hvar idealno odredište jer je svojom opremljenošæu i osobitostima ravan Veneciji, Pisi i Nici. Zdravstveni se turizam temeljio na kvaliteti i èistoæi hvarskoga zraka, pa je jasan konflikt koji se dogodio najavom gradnje tvornièkih peæi južno od grada. Unatoè znaèajnoj udaljenosti tvornica je bila dio slike naselja, uokvirujuæi akvatorij luke, te su najavljeni visoki dimnjak i njegov gotovo stalan dim svakako bili u sukobu s proklamiranim atributima hvarskoga odredišta.
Uz južnu obalu Križne luke otvoren je još u 18. stoljeæu kamenolom vapnenca, na krajnjemu zapadnom dijelu kojeg je 1895. godine sagraðena tvornica. Postrojenje od dviju grupiranih peæi tipa Dietzsch poèinje s radom proizvodeæi vapno. Vapnara se, meðutim, nije pokazala financijski uspješnom, te je Stock, na nagovor Zambonija, poèeo s probnim peèenjem lapora dovoženog iz Stobreèa. Nakon prvih uspjeha adaptirao je peæ, nabavio mlin izvorno korišten za žito i potkraj stoljeæa zapoèeo proizvodnju cementa. Konfiguracija terena južne obale Križne luke uvelike je definirala i tvornièki sklop. Neposredno pred tvornicom izgraðeno je manje pristanište, a veæi brodovi, koji su dovozili lapor i ugljen te odvozili cement, pristajali su u dubljoj i zaštiæenijoj gradskoj luci. Uz obalu se protezala cesta prema gradu Hvaru, južno od koje je izgraðen sklop postrojenja. Od morske obale prema jugu raste uzvisina koja je bila iskorištena za dio vertikalnog prijevoza sirovine. Vapnenac, lapor i ugljen prenošeni su do razine punjenja peæi horizontalnim mostom koji je svoj poèetak imao na uzvisini. Par peæi bio je spojen na jedan dimnjak, što je rezultiralo izduženim tlocrtnim gabaritom.
Sl. 6. Tvornica vapna i cementa u Križnoj luci u Hvaru oko 1895.
Fig. 6. Lime and cement plant in Križna luka, Hvar, around 1895
Sl. 7. Sklop tvornice cementa u Križnoj luci u Hvaru: 1 - transportni most, 2 - dvije Dietzsch peæi, 3 - zatvoreno spremište, 4 - natkriveno spremište klinkera, 5 - mlin, 6 - pakiranje, 7 - administracija i laboratorij, 8 - rub kamenoloma, 9 - put prema hvarskom pristaništu
Fig. 7. Cement plant facilities in Križna luka, Hvar: 1 - transport bridge, 2 - two Dietzsch kilns, 3 - enclosed storage, 4 - canopied clinker storage, 5 - mill, 6 - packing, 7 - administration and laboratory, 8 - quarry edge, 9 - way to Hvar port
Sl. 8. Par dimnjaka èetverostrukih grupa peæi tipa Dietzsch izgraðenih 1904. u Sv. Kaju
Fig. 8. Pair of chimneys of a battery of four Dietzsch kilns built in 1904 in Sv. Kaj
Sl. 9. Solinska razglednica s prikazom prvih 16 Dietzsch peæi tvornice u Sv. Kaju
Fig. 9. Postcard of Solin with the first 16 Dietzsch kilns of the plant in Sv. Kaj
Partneri Stock i Zamboni 1904. godine pokreæu novu tvornicu cementa u solinskom naselju Sv. Kajo pa im to olakšava odluku da dvije godine kasnije napuste hvarski pothvat. Napuštena tvornica14 cementa uklonjena je oko 1926. godine, da bi bila zamijenjena tvornicom sardina.15 U konaènici, prevagu na prostoru Križne luke odnosi turizam - na mjestu tvornice 1967. sagraðen je hotel „Galeb”, a u istoènome dijelu kamenoloma 1968. godine hotel „Bodul”.16
TVORNICA CEMENTA U SOLINSKOM SV. KAJU
CEMENT PLANT IN SV. KAJ, SOLIN
Podruèje tvornièkoga kruga nalazi se uz granicu opæina Solina i Kaštel Suæurca, a odabrano je nakon sustavne potrage Stocka i Zambonija za nalazištem sirovine na povoljnomu, infrastrukturom opremljenom položaju. Gotovo cijelo podruèje buduæeg naselja Sv. Kajo bilo je do poèetka 20. stoljeæa neizgraðeno, s iznimkom crkvice sv. Kaja i nekoliko manjih samostojeæih kuæa. Unatoè èinjenici da je veliki tvornièki zahvat smješten u širem prostoru antièke Salone (samo 650 m zapadno od gradskih zidina i nedaleko od arheoloških podruèja Staèuline i Brižine) dosad nisu evidentirani nikakvi arheološki spomenici.
stanište uza zaštiæenu obalu Kaštelanskog zaljeva.
Društvo koje gradi tvornicu u Sv. Kaju osnovano je 1903. godine17 pod imenom Societá Anonima Austro-Italiana Zamboni-Stock. Proizvodni pogoni tvornice sagraðeni su 1904., a prve su peæi proradile 1905. godine. Zgrada s dvije èetverostruke grupe uspravnih peæi tipa Dietzsch izvedena je skeletnim armiranobetonskim konstruktivnim sustavom. Vertikalno diferenciranje razlièitih tehnoloških postupaka, karakteristièno za Dietzsch peæi, oèitovalo se i na proèelju zgrade. Najviša etaža, namijenjena unošenju sirovine i goriva u peæ, bila je neposredno pod èetverostrešnim krovom. Ispod nje bila je visoka zona predgrijavanja, pri dnu koje se u peæ ubacivalo gorivo. Zatim slijedi niska etaža hlaðenja s otvorima za manipuliranje sirovinom i prizemna zona vaðenja peèenoga klinkera.
Unutar tvornièkoga kruga takoðer su postojali i mlinovi cementa, radionica za izradu drvenih baèava za prijevoz, spremišta klinkera i ugljena. Lapor se s obronaka Kozjaka prevozio žièarom. Mlinovi, žièara i rasvjeta bili su opskrbljeni energijom iz vlastite elektrocentrale s dva parna kotla i parnim strojem. Ugljen je prevožen željeznicom iz siveriækih ugljenokopa, a zbog lošije kvalitete èesto je bio mijenjan antracitom iz Engleske.
Sl. 10. Tvornica „Adriaportland” u Sv. Kaju krajem 1920-ih
Fig. 10. Plant ”Adriaportland” in Sv. Kaj in the late 1920s
Sa sjeverne strane prouèavani prostor tangiraju dvije važne prometnice - željeznièka pruga Split-Knin i javni put Split-Trogir. Odabirom je položaja tvornice, osim dobre kopnene prometne infrastrukture, osigurano i pri-
Do 1908. godine novi vlasnici grade dodatne dvije grupe po èetiri peæi tipa Dietzsch, a do poèetka Prvoga svjetskog rata sagraðene su još èetiri grupe. Tvornièki sklop postaje uskoro znamenitost za sebe pa se pojavljuje kao glavni motiv na brojnim solinskim razglednicama (Sl. 9.). Prateæa izgradnja, iskopi i nasipavanja mora u regiji bogatoj arheološkim artefaktima pomicali su granice prihvatljivog odnosa prema graditeljskoj baštini, stvarajuæi opasne presedane. Tako u neposrednu blizinu dolaze i spremnici za gorivo tvrtke „Shell” 1926. godine. Sprega ovih dviju industrija i prateæe infrastrukture i danas znatno optereæuje širi arheološki prostor Salone i njene luke, te ušæa rijeke Jadro. Godine 1927. tvornicu preuzimaju novi vlasnici i odmah zapoèinju modernizaciju tvor-
nièkih postrojenja. Veæ 1928. godine puštena je u rad prva, a nakon dviju godina i druga okretna peæ tipa Polysius. Ovaj par usporednih peæi postavljen je istoèno od zgrade uspravnih peæi. Zajedno s pripadajuæim visokim dimnjakom dulje æe od pola stoljeæa tvoriti sliku svetokajske tvornice. Poèetkom 1930-ih poèinju se osjeæati posljedice svjetske ekonomske krize pa se zbog smanjenja potražnje i nestašice kvalitetnog ugljena polako gase uspravne peæi. Istovremeno se intenziviraju upozorenja o ugroženosti okoliša.18
Tijekom Drugoga svjetskog rata tvornica je postala strateški cilj, zanimljiv svim zaraæenim stranama, te je završetak rata doèekala sa znatnim ošteæenjima. Poslijeratna obnova bila je usmjerena na pokretanje okretnih peæi i izgradnju èetiriju jednostavnijih uspravnih peæi, no Dietzsch peæi nisu obnovljene.19
TVORNICA CEMENTA U MAJDANU
CEMENT PLANT IN MAJDAN
Postrojenja majdanske tvornice cementa tvore složen i prostorno razgranat sustav. Iako je u pitanju samo jedna tvornica, eksploatacij-
14 O korištenju pogona od prekida proizvodnje 1906. do njezina uklanjanja oko 1926. godine nema sigurnih podataka. Vjerojatno su se i dalje iskorištavali povoljni uvjeti za ukrcaj i iskrcaj robe, veliki zatvoreni prostori skladišta, a argumentiranima se èine pretpostavke o uljari, vinariji, skladištu i sl. Geometrija krovišta i otvori na proèelju izmijenjeni su u odnosu na izvorno stanje.
15 Sažeti kronološki prikaz hvarskih Dietzsch peæi: izgradnja tvornice s dvije Dietzsch peæi nepoznatog projektanta (1895.); preorijentacija na proizvodnju cementa (1898.-1899.); prekid proizvodnje (1906.); rušenje tvornice (1926.?).
16 Projektant hotela „Galeb” nažalost, nije poznat, a hotel „Bodul” djelo je splitskog arhitekta Ive Radiæa (1930.-2006.).
17 Radica, 1930: 233
18 Matijeviæ, Domazet, 2006: 26-27
19 Sažeti kronološki prikaz svetokajskih Dietzsch peæi: izgradnja tvornice s 8 Dietzsch peæi nepoznatog projektanta (1904.); izgradnja dodatnih 8 Dietzsch peæi nepoznatog projektanta (do 1908.); izgradnja dodatnih 16 Dietzsch peæi nepoznatog projektanta (do 1908.); pokretanje okretnih peæi (1928. i 1930.) i postupno napuštanje proizvodnje u Dietzsch peæima (do 1941.); rušenje najstarije zgrade s uspravnim peæima (2008.).
ska polja lapora, peæi i mlinovi, željeznicom povezane luèke dizalice i skladišta te elektroenergetski sustav umreženi su u širem prostoru regije. Tvornica je smještena otprilike osamsto metara nizvodno od izvora rijeke Jadro, koja je granica solinske i kliške opæine. U blizini se nalaze antièki salonitanski i Dioklecijanov akvedukt, te još dva arheološka lokaliteta - ostatci ville rustice i starohrvatskoga groblja, te crkvice sv. Jurja. Južni je dio terena na kojem æe biti izgraðena tvornica relativno ravan, a uzdiže se prema sjeveru i zapadu. Tvornica je podignuta 1908. godine kapitalom Anonimnoga društva za cement portland „Split”, kojeg su suvlasnici Emil Stock, splitski poduzetnik Mate Vidoviæ te u manjoj mjeri i drugi poduzetnici. Majdanska je tvornica jedna od rijetkih s poznatim projektantom. U ovome sluèaju izvori navode upravo ing. Emila Stocka, prema èijem projektu 1907. godine zapoèinju pripreme za izgradnju. Korisno je zasigurno bilo Stockovo dotadašnje iskustvo s dvjema tvornicama cementa. Nedostatak majdanske lokacije bila je udaljenost od morske obale, u razdoblju apsolutnog primata brodskog pri-
Sl. 12. Tvornica i tvornièko naselje u Majdanu Fig. 12. Plant and the workers’ housing development in Majdan
Sl. 13. Razglednica iz Majdana, na kojoj su vidljive zgrade za zaposlenike, elektrièna željeznica (feratina) i tvornica na drugoj strani rijeke Jadro Fig. 13. Buildings for employees, electrical railroad (feratina) and plant on the other bank of the Jadro river, postcard
Sl. 11. Projekt tvornice Anonimnoga društva za cement portland „Split” u Majdanu inženjera Emila Stocka
Fig. 11. Project of a plant of the Anonymous Society for Portland Cement ”Split” in Majdan, designed by the engineer Emil Stock
jevoza. Nasuprot tome, velika je prednost bila opskrbljenost elektriènom energijom koja se proizvodila korištenjem hidroenergije Jadra. Stock svjesno daje prednost izvoru energije i ujedno ga koristi za rješavanje prometnoga hendikepa izgradnjom elektriène željeznice. Èetiri kilometra duga industrijska željeznica povezivala je tvornicu sa skladištima i obalnom infrastrukturom u Vranjicu. Elektriènu je željeznicu projektirao poznati secesijski arhitekt Kamilo Tonèiæ, a do njezina dovršetka 1909. godine prevozilo se zaprežnim kolima. Iste je godine sagraðen i dalekovod kojim su se elektriènom energijom napajala vranjièka luèka postrojenja.
Parcela na kojoj je izgraðena tvornica nepravilnog je oblika, izdužena u smjeru istok-zapad. Cesta Majdan-Klis dijeli prostor na veæi zapadni, na kojem je tvornica cementa, i manji istoèni, na kojem je iskopavana i pripremana sirovina. Krivulju južne, lijeve obale Jadra prati cesta uz koju je izgraðeno tvornièko naselje. Naslage lapora protezale su se sjeverno od tvornice na lokalitetima Rakete i Glavine, te jugoistoèno u smjeru mjesta Mravinci. Lapor se isprva prevozio žièarom, koje su vagoneti prihvaæani na najvišu etažu zgrade s peæima.
Tvornièki je sklop u prvoj etapi bio racionalno organiziran u dva osnovna volumena - zgradu peæi i popreèno položeno postrojenje klinker-hale s mlinovima i silosima. Lapor je u zgradu peæi dovožen žièarom na njenu istoènom kraju. Dietzsch su peæi organizirane u linearnom nizu od osam èetverostrukih grupa. Konstrukcija koja pridržava peæi i dimnjake, te ujedno formira radne platforme, okvirna je, armiranobetonska. Sjeverozapadni ugao zgrade peæi prodire u blago nagnuti teren. Krov je èetverostrešni, perforiran okruglim otvorima za dimnjake. Konfiguracija terena iskorištena je pri organiziranju majdanskoga sklopa na naèin da su tehnološki procesi koji slijede nakon peèenja smješteni na oko 13 m nižoj razini. Na etaži pražnjenja peæi klinker se transporterima uvodio u klinker-halu. Konstrukciju tog dijela sklopa tvori niz dvostrukih armiranobetonskih okvira (ukupnog raspona od 35 m), koji se protežu prema jugu.
Konstruktivna se polja meðu okvirima promjenljivim širinama prilagoðavaju tehnološkom procesu. Redom su (od sjevera) u ovoj prizemnici smješteni: klinker-hala, postrojenje s mlinovima i silosi cementnog praha. Šesnaest kvadratnih armiranobetonskih silosa zauzimaju dva konstruktivna polja hale. Kroz najjužnije konstruktivno polje prolazile su traènice industrijske željeznice koja je cement u rasutom stanju prevozila do Vranjica. U vranjièkom pogonu cement se pakirao u drvene baève i ukrcavao na brodove. Kuriozitet majdanske tvornice jest postojanje dizala, vidljivog na brojnim fotografijama, te u izvornom projektu tvornice.20 Dizalo je bilo smješteno uza zapadni rub zgrade Dietzsch peæi, a povezivalo je tehnološke etaže peæi i niži tvornièki plato na kojem je industrijskom željeznicom dopreman ugljen.
Prve peæi upaljene su u veljaèi 1909. godine. Druga etapa izgradnje tvornice traje od 1910. do poèetka Prvoga svjetskog rata. Uz dotadašnje peæi gradi se još 28 peæi tipa Dietzsch i 2 peæi tipa Dietzsch-Piazzano. Ovime se ukupan broj peæi penje na 62, a godišnji proizvodni kapacitet tvornice iznosi 165.000 tona cementa. Poèetkom Prvoga svjetskog rata u tvornici je uvedena vojna uprava, a iskorištenost tvornièkih kapaciteta znaèajno se smanjuje - u pogonu je samo 7-8 peæi. Kraj 1920-ih obilježio je niz investicija u poveæanje proizvodnih kapaciteta. Tijekom 1927. godine montirane su dvije okretne peæi, prve u Dalmaciji, proizvoðaèa Allis-Chalmers, kupljene u SAD-u. Takoðer, podignuti su novi
20 Dizalo u rijeèkoj zgradi sagraðenoj 1912. zaštiæeno je pokretno kulturno dobro te je poznato kao najstarije u Hrvatskoj. Prvo dizalo u Splitu bilo je ugraðeno u zgradi Penzijskog zavoda slovenskog arhitekta Vladimira Šubica, izgraðenoj 1933., èetvrt stoljeæa nakon majdanskog dizala.
21 Sažeti kronološki prikaz majdanskih Dietzsch peæi: izgradnja tvornice s 32 Dietzsch peæi projektanta Emila Stocka (1908.); izgradnja 28 peæi tipa Dietzsch i dviju peæi tipa Dietzsch-Piazzano nepoznatog projektanta (1910.1914.); pokretanje dviju okretnih peæi (1927.) i postupno napuštanje proizvodnje u Dietzsch peæima (do 1941.); rušenje najstarije zgrade s uspravnim peæima (od 2009.).
22 I to nakon: tvornice cementa na zapadnoj obali splitske luke (1865.), tvornice opeka i cementa u Dujmovaèi (1875.), tvornice vapna i cementa u Križnoj luci u Hvaru
Sl. 18. Usporedba tvornièkih sklopova nakon izgradnje Dietzsch postrojenja i današnjega stanja prostora
Fig. 18. Plant facilities after the Dietzsch kilns had been installed and present condition
Tvornica cementa na zapadnoj obali splitske luke
Tvornica vapna i cementa u Križnoj luci u Hvaru
Tvornica cementa u Sv. Kaju
Tvornica cementa u Majdanu
Tvornica cementa u Kaštel Suæurcu
Prostorni zahtjevi tehnoloških procesa imali su neposredne posljedice na arhitekturu graðevina u kojoj su postrojenja bila smještena. U doba dok su brodogradilišta radila na otvorenom, a ostala se rana industrija odvijala u arhitekturi uobièajenih gabarita, klinker-hale, peæi, dimnjaci i silosi cementne industrije predvodili su u postignutim rasponima i visinama gradnje. Na taj su naèin postrojenja za proizvodnju cementa pružala uvid u moderne moguænosti graðenja, istodobno proizvodeæi i promovirajuæi portland-cement.
Analizirane tvornièke sklopove karakteriziraju linearno posložene grupe uspravnih peæi tipa Dietzsch. Ovakva je organizacija omoguæivala jednostavno poveæanje proizvodnih kapaciteta dograðivanjem novih peæi, što se dogodilo u Splitu, Sv. Kaju, Majdanu i Kaštel Suæurcu. Osim samih peæi, tvornièke sklopove èine i klinker-hale, mlinice i silosi cementa, razne radionice i skladišta, uredi i transportni sustavi ugljena, lapora i klinkera.
Tvornièki sklopovi zapoèinju bitnu transformaciju uvoðenjem tehnologije okretnih peæi
krajem 1920-ih godina. Peæi prestaju biti statiène graðevine i postaju okretna postrojenja. Uvoðenje okretnih peæi bila je važna promjena u pojavnosti tvornièkih sklopova. Uz niz dimnjaka uspravnih peæi pojavljuju se sklopovi položenih cilindara peæi spojenih na visoke dimnjake. Poveæanje proizvodnih kapaciteta u ovoj etapi prati izgradnja dodatnih hala i mlinica te postupno gašenje uspravnih peæi. Nakon razaranja nastalih tijekom Drugoga svjetskog rata Dietzsch peæi nisu obnavljane.
Peæi tipa Dietzsch duboko su ukorijenjene u srednjodalmatinski kulturni krajolik. Ove visoke složene graðevine disperzirane su u prostoru regije, a svojim volumenom i vremenom trajanja ostavile su trag u slici pet naselja. Tehnologijom gradnje armiranobetonskih skeletnih konstrukcija predvodili su modernizaciju graditeljske aktivnosti u Dalmaciji. Unatoè tome što predstavljaju prve složenije armiranobetonske zgrade, njihovo znaèenje nije adekvatno vrjednovano. U nedostatku bilo kakve institucionalne zaštite, i posljednje od tih zgrada srušene su tijekom rekonstrukcija tvornièkih postrojenja u Sv. Kaju, Majdanu i Kaštel Suæurcu od 2001. do 2010. godine.
1. Bilaæ, J. [ur.] (1965.), Dalmacija cement 18651965, Agencija za fotodokumentaciju, Zagreb
2. Jenjiæ, Ž. (1985.), 120 godina dalmatinske industrije cementa (7), Cementare izmeðu dva rata, „Dalmacija-cement - List radnog kolektiva", 304 (8): 12, Solin-Split
3. Keèkemet, D. (1976.), Moderna arhitektura u Dalmaciji, „Arhitektura”, 156-157: 65-79, Zagreb
4. Loziæ, I. [ur.] (2001.), Marjane, naš Marjane, Marjan - društvo za zaštitu i unaprjeðenje Marjana, Split
5. Matijeviæ, M.; Domazet, M. (2006.), Solinska svakodnevnica u osvit novoga doba, Zvonimir, Solin
6. Mladineo, M. (1923.), Industrija, u: Dalmacija / Spomen-knjiga izdana o kongresu Udruženja jugoslavenskih inženjera i arhitekata god. 1923., Udruženje jugoslavenskih inženjera i arhitekata - Sekcija Split, 229-244, Split
7. Morpurgo, J. (1965.), Stogodišnjica prve dalmatinske tvornice cementa (1), „Dalmacija-cement - List radnog kolektiva", 70-71 (5-6): 6-7, Solin-Split
8. Muljaèiæ, S. (1958.), Kronološki pregled izgradnje Splita u 19. i 20. stoljeæu (1806-1958), u: Zbornik Društva inženjera i tehnièara u Splitu [ur. Muljaèiæ, S.]: 61-95, Društvo inženjera i tehnièara, Split
9. Perkoviæ, Z. (1989.), Arhitektura dalmatinskih kazališta, s posebnim osvrtom na splitski teatar, LOGOS, Split
10. Radica, B. (1931.), Novi Split: monografija grada Splita od 1918-1930 godine, Hrvatska štamparija Gradske štedionice, Split
11. Sapunar, A. (1981.), Prva dalmatinska tvornica cementa (Gilardi-Bettiza) i njeni dekorativni proizvodi u arhitekturi Splita, Kulturna baština, 11-12, Split
12. Tušek, D. [gl.ur.] (2011.), Split, Arhitektura 20. stoljeæa, Vodiè, Graðevinsko-arhitektonski fakultet, Split
13. Žižiæ, D. (2014.): Industrija cementa u splitskoj regiji - Arhitektura, infrastruktura i utjecaj na kulturni krajolik, disertacija, Arhitektonski fakultet, Zagreb
14. *** (1909.), Listino dei prezzi, „Prima Fabbrica Dalmata Cemento Portland Gilardi&Bettiza”, Split
Arhivski izvori
Archive Sources
1. „CEMEX Hrvatska” d.d., Arhiv i pismohrana, Salonitanska 19, Solin [CEMEX]
2. Zbirka Marka Matijeviæa, Solin [MM]
Internetski izvor
Internet Source
http://www.cementkilns.co.uk [6.7.2013.]
Izvori ilustracija
Illustration Sources
Sl. 1. Crtež: D. Žižiæ
Sl. 2. Crtež: D. Žižiæ, prema: www.cementkilns. co.uk
Sl. 3. Loziæ, 2001: 135
Sl. 4. *** 1909.
Sl. 5. Bilaæ, 1965.
Sl. 6. Morpurgo, 1965: 7
Sl. 7. Karta: D. Žižiæ, prema: HOK i katastar
Sl. 8. Bilaæ, 1965
Sl. 9. Zbirka MM
Sl. 10. CEMEX
Sl. 11. Zbirka MM
Sl. 12. Zbirka MM
Sl. 13. Zbirka MM
Sl. 14. Bilaæ, 1965.
Sl. 15. Zbirka MM
Sl. 16. Mladineo, 1923.
Sl. 17. Bilaæ, 1965.
Sl. 18. Crtež: D. Žižiæ , karta br. 1 (Split) je prikazana u: Jerko Marasoviæ: Povijesni razvoj splitske luke
Dietzsch cement kilns, typically arranged in linear batteries, dominated the townscape of five Central Dalmatian towns at the turn of the 19th and the 20th centuries heralding a new modern era. This paper thoroughly analyzes the kilns installed in the cement plants in Split (1890), Hvar (1895), Sv. Kaj (1904), Majdan (1908) and Kaštel Suæurac (1912). It shows a specific effect the kilns (although standardized) exerted on each of the five locations due to their terrain configuration as well as urban and infrastructural characteristics. It also provides insights into historical circumstances that affected the industrial entrepreneurship of the period. The selected examples illustrate radical transformation of the conservative building environment of the Central Dalmatian region brought about by new cement plants, the availability of new materials and new building technology.
The technology of modern cement production developed in Europe by mid 18th century concurrently with the start of the Industrial Revolution. The history of cement industry in Dalmatia began in 1865 with August Höffling, a Prussian who constructed a shaft cement kiln on Dražanac in Split. Dalmatia was an undeveloped periphery of the Austrian Empire at the time with no industry and limited craft activity. Cement industry in Dalmatia started with the exploitation of large deposits of good-quality marl which enabled the production of cement from a single raw material. As the ideal composition of marl made it cost-effective regardless of physical distance, a range of cement plants were built in Italy which used only marl from Dalmatia. Due to limited construction activities and conservative attitudes of the home builders, cement from Split slowly found its way to local market and as a result the manufacturers directed it over Trieste and Rijeka to distant markets and remote Monarchy areas. Scientific and technological achievements led to permanent improvements of the cement production process which over time exerted influence on the Dalmatian plants too. The first shaft kilns and vertical kilns were superseded in 1885 by a new type of kiln named Dietzsch. The integral space of the vertical kiln shaft was innovatively divided in
Biografije
Biographies
Dr.sc. DUJMO ŽIŽIÆ, dipl.ing.arh., poslijedoktorand je pri studiju arhitekture Fakulteta graðevinarstva, arhitekture i geodezije u Splitu. Diplomirao je 2002., a doktorirao 2014. na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu. Uže je podruèje njegova znanstvenoistraživaèkog interesa industrijska arhitektonska baština.
Dr.sc. HRVOJE BARTULOVIÆ, dipl.ing.arh., poslijedoktorand je pri studiju arhitekture Fakulteta graðevinarstva, arhitekture i geodezije u Splitu. Diplomirao je 2007. i doktorirao 2014. na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu. Središte njegova istraživaèkog interesa jest suvremeni razvitak grada Splita kao dio znanstvenoga projekta „Arhitektura Splita u 20. stoljeæu”.
two parts. In the upper part of the shaft the raw material was dried up and pre-heated by air circulating through the kiln. It was then manually pushed towards the top of the lower part of the kiln with coal added. The lower shaft, where combustion took place, was designed as a cone-like extension in order to accelerate air circulation and facilitate clinker passage towards the unloading doors. In order to make the production more efficient, it was essential to mix fuel with already pre-heated dry raw material in the zone of strong air pressure. Dietzsch kilns brought another novelty - two out of four kilns were grouped into a battery whose upper parts of the shaft were connected to a joint chimney. This feature allowed the overlapping of production stages and as a result a more efficient exploitation of labour.
The manufacturing process depended on human labour. However, strenuous work was the main reason why Dietzsch kilns were not extensively used in Europe and elsewhere. For this reason new and more efficient automatic systems were developed. Those characteristics which were responsible for the decline of popularity of Dietzsch kilns in the world, were actually perceived as their main advantages in Dalmatia. Cheap labour, quality natural raw material and poor electrical infrastructure were the main reasons for their widespread use and durability in this region. The Majdan plant before the First World War had even 62 Dietzsch kilns [JENJIÆ, 1985: 12] which was a world record. The space requirements of the technological process had a direct impact on the structures designed to house the installations. At the time when shipyards were operating outdoors, and other early industry was placed in the buildings of usual size, the kilns, chimneys, clinker halls and silos of cement industry were the forerunners of large span and great height structures. The exterior of the structure housing Dietzsch kilns was defined by the following elements: a reinforced concrete skeleton structure, the base with masonry kilns, linear sequence of joint chimneys and a pitched roof. Triple reinforced concrete frames surrounded each battery on all four sides forming a square-shaped
plan. The frames were positioned on the required levels creating a spatial skeleton that, besides supporting the kilns, also incorporated working platforms for each of the technological subprocesses. The top-level working platform was covered by a pitched roof with a tall chimney. The blocks of kiln batteries thus formed a spatial module which could be lined up along the longitudinal transport of raw materials and fuel when necessary. These structures were visually quite impressive as the postcards from that period show. Tall kilns stretched the boundaries of an acceptable relationship towards the built heritage. Consequently, ancient Salona and other archaeological sites were over the next few decades endangered by excavations and construction initiated by various industrial branches. Besides the examples of direct devastation, there were many more cases when the old and the new were physically placed so close that spatial relationships and scale of the built heritage were substantially disrupted or altered. The industrial facilities were essentially transformed by the new technology of rotary kilns in the late 1920s. Rotary kilns considerably influenced the appearance of the production facilities. Next to rows of chimneys of vertical kilns, the low-lying cylinders of the new kilns were connected to the tall chimneys. An increased production capacity went parallel with the construction of additional halls and mills and the gradual reduction of Dietzsch vertical kilns.
Dietzsch kilns are deeply embedded in Central Dalmatian cultural landscape. The tall complex structures can be found all over the region. Their mass and longevity have left a trace in the image of five towns. The technology of building reinforced concrete skeleton structures led to the modernization of construction in Dalmatia. Despite the fact that they were the first complex reinforced concrete buildings, they have not been properly evaluated. Owing to the fact that they have not been adequately protected by official institutions, the remaining buildings were eventually demolished during the revitalization of plant facilities between 2001 and 2010.
DUJMO ŽIŽIÆ, Dipl.Eng.Arch., Ph.D., currently in postdoctoral status at the Faculty of Civil Engineering, Architecture and Geodesy in Split. He received his degree in 2002 and his Ph.D. in 2014 from the Faculty of Architecture in Zagreb. His research interests are mainly focused on the industrial architectural heritage.
HRVOJE BARTULOVIÆ, Dipl.Eng.Arch., Ph.D., currently in postdoctoral status at the Faculty of Civil Engineering, Architecture and Geodesy in Split. He received his degree in 2007 and his Ph.D. in 2014 from the Faculty of Architecture in Zagreb. His research interests are currently focused on the contemporary development of Split as a part of the research project 20th Century Architecture of Split.
Sl. 1. Dom Trgovaèko-obrtnièke komore (danas Hrvatska gospodarska komora), Trumbiæeva obala 4 u Splitu, istaknut u nizu uliènih proèelja. Zapadno (lijevo) od Doma je kuæa Rismondo-Jerkoviæ, a istoèno kuæa Arambašin i samostan sv. Frane.
Fig. 1. Chamber of Commerce and Industry (today Croatian Chamber of Economy), 4 Trumbiæeva obala in Split, stands out in the row of street facades. West from the building (left): Rismondo-Jerkoviæ house. East: Arambašin house and St Franciscan monastery.
TAG d.o.o.
HR - 21000 Split, Marasoviæa 6
Sveuèilište u Splitu
Fakultet graðevinarstva, arhitekture i geodezije
HR - 21000 Split, Matice hrvatske 15 marboskovic@gmail.com robert.plejic@gmail.com
Izvorni znanstveni èlanak
UDK 72.036:711.4 F. Kaliterna (497.5, Split)”19”
Tehnièke znanosti / Arhitektura i urbanizam
2.01.04. - Povijest i teorija arhitekture i zaštita graditeljskog naslijeða Èlanak primljen / prihvaæen: 4. 12. 2014. / 9. 6. 2015.
TAG d.o.o.
HR - 21000 Split, Marasoviæa 6
University of Split
Faculty of Civil Engineering, Architecture and Geodesy
HR - 21000 Split, 15 Matice hrvatske Street marboskovic@gmail.com robert.plejic@gmail.com
Original Scientific Paper
UDC 72.036:711.4 F. Kaliterna (497.5, Split)”19”
Technical Sciences / Architecture and Urban Planning 2.01.04. - History and Theory of Architecture and Preservation of the Built Heritage Article Received / Accepted: 4. 12. 2014. / 9. 6. 2015.
Doprinos arhitekta Fabijana Kaliterne u promišljanju ureðenja
zapadnoga dijela gradske luke
Architect Fabijan Kaliterna and his Contribution to the Layout of the West City Port
Dom Komore
Kaliterna, Fabijan moderna arhitektura prostorne studije Split
Prezentacijom i obradom dosad neobraðene dokumentacije iz arhiva Fabijana
Kaliterne analizira se njegovo planersko i arhitektonsko djelovanje u zapadnome dijelu splitske luke u prvoj polovici 20. stoljeæa. Postavlja se teza o utjecaju njegovih prostornih studija na programsko definiranje regulacijskih planova, a u njegovu arhitektonskom radu Dom Komore razmatra se kao poèetak promjena s usvajanjem modernistièke arhitektonske artikulacije.
Chamber building Kaliterna, Fabijan modern architecture spatial studies Split
This paper presents Fabijan Kaliterna’s planning and architectural activities in the West port of Split in the first half of the 20th century. The analysis is based on his unresearched documents. A hypothesis is put forward about the impact of his spatial studies on the programmatic definition of the regulation plans. In his architectural career the Chamber building is considered as a breakthrough in the adoption of Modernist architectural principles.
PROSTORNA STUDIJA FABIJANA KALITERNE
S PRIJEDLOGOM UREÐENJA ZAPADNOGA
DIJELA SPLITSKE GRADSKE RIVE
I ZAPADNOGA DIJELA LUKE, 1919.
SPATIAL STUDY MADE BY FABIJAN KALITERNA AND HIS LAYOUT PROPOSAL FOR THE WEST WATERFRONT AND THE WEST PORT OF SPLIT, 1919
bicioznim graditeljskim sklopom koji su tvorili klasicistièki oblikovana palaèa Bajamonti (1858.) i neorenesansne Prokurative (graðene od 1859. do 1928.) na mjestu nekadašnjega Marmontova perivoja. Ovaj prostorni sustav kompletiran je oblikovnim akcentom monumentalne èesme (1880.) koja je postavljena u sjecištu osi Prokurativa i osi gradske rive. Povijesna crkva sv. Frane (preureðena 1855.1864.) i uz nju dograðeni samostan (obnovljen 1907.) svojim su ugaonim položajem završavali zapadno proèelje ovoga najveæega javnog gradskog prostora - rive i zapoèinjali proèelje novoga prostornog poteza prema zapadu, gdje je s južne strane, uza sumporno vrelo Piškera, bila organizirana ribarska luèica Matejuška.2 Korištenjem novih graðevinskih i oblikovnih standarda novom je izgradnjom bila prekrivena u vizurama s rive i s mora vernakularna i usitnjena struktura puèkoga predgraða te uspostavljen segment nove slike grada sukladan razvojnoj viziji splitske graðanske sredine na poèetku 20. stoljeæa.
arhitekt Fabijan Kaliterna (1886.1952.) bio je u razdoblju izmeðu svjetskih ratova najznaèajniji predstavnik arhitektonske struke, i to ne samo u Splitu nego i na znatno širim dalmatinskim prostorima. Djelovao je kao izuzetno uspješan i plodan projektant s više od dvije stotine realizacija, a poseban trag ostavio je kao svojevrstan vizionar, autor prostornih studija i planer. Pritom su upravo ureðenje i razvoj središnjega i zapadnoga dijela splitske gradske luke bili trajno u žarištu interesa njegova planerskog i arhitektonskog djelovanja. Slijed Kaliternina programiranja i oblikovnog promišljanja buduæe izgradnje toga dijela grada možemo pratiti u njegovim prostornim studijama, a na natjeèajnim projektima i realiziranoj zgradi Doma Trgovaèko-obrtnièke komore na Trumbiæevoj obali 4 u Splitu svjedoèimo prvoj etapi reduciranja tradicijskih elemenata u njegovoj arhitekturi i usvajanja suvremenije, modernistièke arhitektonske artikulacije. Posebno je zanimljiv prostorni odnos - svojevrstan dijalog koji je zgradom Doma Komore uspostavio s avangardnim modernistièkim korpusom Doma Gusara, autora arhitekta Josipa Kodla, Kaliternina vršnjaka iz iste generacije studenata Èeške visoke tehnièke škole u Pragu.1
Splitska gradska riva (prostor pred Dioklecijanovom palaèom i dijelovima povijesne jezgre Splita uz povijesnu luku ispred Palaèe) sa zapadne je strane urbanistièki definirana poèetkom 20. stoljeæa. Riva je završavala am-
Prostornu studiju, kao svoju viziju razvoja i ureðenja zapadnoga dijela splitske rive i zapadnoga dijela splitske gradske luke, Kaliterna je izradio 1919. (pet godina nakon što je Petar Senjanoviæ predložio brojne nove regulacije u Planu grada Splita, najstarijemu saèuvanom urbanistièkom dokumentu grada).3 Iako su mu tada bile 33 godine i imao je veæ respektabilne reference u splitskim sportskim i društvenim krugovima, još nije bio završio svoj studij arhitekture u Pragu, zapoèet 1906. godine. Prekinuo ga je 1912., a godine mobilizacije i rata proveo je u Francuskoj; prvo u Parizu, gdje je i studirao 1917.1918. na Specijalnoj školi arhitekture, a nakon toga na Azurnoj obali, uglavnom u Nici.4 Njegov prijedlog za ureðenje zapadne obale i dijela luke izgradnjom promenadnoga poteza historicistièki oblikovanih hotela i javnih zgrada izraðen je kao crtež olovkom na karto-
1 Plejiæ, 2003: 65-68
2 Sumporni izvor Piškera, koji je arhitekt i konzervator Vicko Andriæ regulirao i uredio 1844., ujedno je bio i prostor za javno pranje rublja sve do 1930., kada je po projektu Petra Senjanoviæa zatrpan i dreniran u luèicu.
3 Sustavan i cjelovit pregled prijedloga, planova i regulacija splitskoga obalnog prostora, posebno gradske luke, u prvoj polovini 20. st. izradio je arhitekt Vedran Duplanèiæ. [Duplanèiæ, 2004: 111-121]
4 Prekid studiranja 1912. vjerojatno je bio povezan s njegovim veæim angažmanom u novoosnovanom nogometnom klubu „Hajduk” u Splitu. Potvrda o studiranju u Parizu 1917.-1918. s prijepisom postignutih ocjena nalazi se u arhivu FK.
5 Arhiv FK
6 U Senjanoviæevu planu to je bio prvi od èetiri nova gata na zapadnoj obali koju je on planirao urediti kao trgovaèko-operativnu obalu i potpuno je opremiti željeznièkim instalacijama (ukupno oko 2,5 km željeznièkih traènica uz obalu, do kojih se dolazilo željeznièkim tunelom ispod Varoša). Novu operativnu obalu zaštitio je pla-
nu dimenzija 106´32 cm.5 Karakteriziraju ga perspektivna komprimiranost i neusklaðenost mjerila prikaza pojedinih dijelova, tako da se može pretpostaviti da je nastao izvan Splita, a temeljio se na fotografijama i sjeæanju te Planu grada Petra Senjanoviæa iz 1914. godine.
Prijedlog je razvijao èetiri osnovne teme kojima se Kaliterna stalno vraæao i nanovo ih interpretirao u svome dvadesetpetogodišnjemu planerskom bavljenju ovim prostorom. Prva tema bila je prostorna regulacija obalnoga pojasa na zapadnom dijelu gradske luke pa je, kao i Senjanoviæ, znatno intervenirao u regulaciju luèice Matejuška nasipanjem njena zapadnoga dijela te nasipanjem još oko 80 m terena prema jugu. Predloženi prostrani plato (ukupnih dimenzija oko 120´180 m) završavao je kod Senjanoviæa na južnoj strani novim gatom - pristanom položenim u smjeru Mletaèkog pristana pred zgradom Kapetanije (danas Gat sv. Nikole; Sl. 2.).6 Na ovaj je naèin bio zaokružen prostorni sustav povijesnoga grada s lukom pred njim i otvoren novi potez regulacije zapadne obale, koja je bila organizirana kao sustav teretnih i trgovaèkih postrojenja (kao i na veæ dijelom izgraðenoj istoènoj obali). Kaliterna je, meðutim, ovaj prostor namijenio luksuznoj urbanoj izgradnji i dužobalnoj prometnici s pješaèkom šetnicom. Koristio je Senjanoviæeve analize i prijedlog položaja i dimenzija nasutog platoa te na njemu zapoèeo novu izgradnju, a novi gat s južne strane platoa, koji je bio predložio Senjanoviæ, produžio je i željeznim ga pokretnim mostom spojio s Mletaèkim pristanom.
Prometno rješenje èitave zone i kolno prometno povezivanje zapadnoga i istoènoga dijela luke novim mostom bila je druga velika, gotovo opsesivna tema njegovih analiza i prijedloga. Prostor pred povijesnom jezgrom i Palaèom ostao je osloboðen od kolnoga prometa te postao pješaèka promenada, a
niranim lukobranom podno Sustipana dužine oko 380 m. [Muljaèiæ, 1965-1966: 25-33; Tušek, Grgiæ, 2007: 143-158]
7 U doba kada je Kaliterna bilježio svoja razmišljanja i vizije na ovome je dijelu obale (prvih tristotinjak metara od ukupne dužine zapadne obale od oko 700 m) veæ bila formirana svojevrsna industrijska zona na rubu grada (magazin vina Iliæ, brodogradilište Košæina, gradska klaonica, Prva dalmatinska tvornica cementa Gilardi-Bettiza te Tvornica sapuna, koja je izgorjela 1907.). Nije postojala dužobalna prometnica, prirodni kameni sprudovi redali su se prema jugu tvoreæi niz uvala-draga, a komunikacija grada i groblja na Sustipanu išla je rubom gornjega platoa Sustjepanskim putem (današnja Ulica Dražanac).
8 Fabijan Kaliterna bio je u Splitu priznati sportski i društveni djelatnik, a poèetkom dvadesetih godina prošlog stoljeæa i uvaženi struènjak ukljuèen u rasprave o ureðenju grada. Diplomirao je u Pragu 30. travnja 1921., a u lipnju iste godine bio je izabran za èlana Posebnog odbora, organiziranog na poticaj naèelnika dr. Ive Tartaglie, te sudjelovao u javnim raspravama o prometu, izgradnji luke i razvoju komunalne infrastrukture, a poslije je bio ukljuèen u izradu natjeèajnog programa za Regulacijski plan Grada Splita.
novoformirani zaštiæeni akvatorij - prostrana luèica za manja plovila. Kako bi oblikovao zapadni rub nove marine, potpuno je uklonio sprud - lukobran Matejuške i marinu proširio prema jugu do novoga gata. S južne strane novoga prometnog spoja dviju obala i uzduž èitavog poteza regulacije zapadne obale predvidio je moguænost priveza veæih plovila. Treæa tema Kaliterninih istraživanja bili su kapaciteti i programi urbane izgradnje kojom je oblikovao prostore zapadne obale. U studiji iz 1919. godine predložio je izgradnju pet snažnih volumena - blokova koji su iznad prizemlja s luènim otvorima sadržavali èetiri etaže s nadgraðem (svojevrsna interpretacija oblikovanja veæ izgraðene Palaèe Bajamonti na zapadnom kraju rive, ali nešto veæih gabarita). Planirani objekti bili su na obalnoj strani široki 30 do 40 metara, imali su veæe katne visine i znatno pretenciozniju artikulaciju proèelja. Ona su bila klasicistièki rašèlanjena pilastrima i stupovima, a u zoni iznad vijenca bila je organizirana mansardna etaža s istaknutim segmentima, dodatno pomno oblikovanima, i to razlièito za svaku graðevinu (timpanoni, lukovi, kule). Nema podataka o programu korištenja i namjeni predloženih gradnji, ali se može pretpostaviti uslužna i trgovaèka namjena prizemlja te administrativna odnosno hotelska namjena s dijelom luksuznog stanovanja na katovima. Svi sadržaji nove izgradnje imali su neposredan pristup širokomu obalnom platou kojim je išao pješaèki i kolni promet.7
Èetvrta tema koju je Kaliterna otvorio ovom studijom jest organiziranje i opremanje pješaèkih promenadnih površina. Posebno je pažljiv bio u zoni završetka rive, unutar veæ uspostavljenih prostornih odnosa klasicistièkog ansambla iz kojeg je uklonio postojeæu fontanu, te je u osi Prokurativa na dijelu obale oblikovao stube koje su se spuštale prema moru. Uz cijelu obalnu crtu predložio je poteze niske vegetacije i cvjetnih grmova, a, koliko nam je poznato, ova je studija prvi put sadržavala prijedlog sadnje drvoreda palmi na splitskoj rivi i njenu proširenju prema zapadu. Na središnjem dijelu rive u to su doba postojali drvoredi murvi (dudova), koji su 1921. zamijenjeni kanarskim datuljama - palmama iz viškoga rasadnika, èime je otvorena do danas nezavršena rasprava o opravdanosti i uspješnosti ove intervencije koju je Kaliterna predložio svojom studijom (Sl. 3.).8 Kljuèna osoba u donošenju odluke o sadnji palmi bio je Ivo Tartaglia, splitski gradonaèelnik od 1918. do 1928., istaknuti politièar opsjednut modernizacijom. U doba novih, tek uspostavljenih društveno-politièkih struktura i sve znaèajnije pozicije grada Splita kao obalnoga centra nove države, njegovo inzistiranje na zamjeni tradicijskih murvi drvoredom palmi možemo promatrati i kao ustanovljavanje vizualnog amblema novoga doba,
Sl. 2. P. Senjanoviæ: Plan grada Splita 1914., prijedlog regulacije zapadnoga dijela luke, detalj
Fig. 2. P. Senjanoviæ: City plan of Split, 1914, proposal for the West city port regulation, detail
Sl. 3. F. Kaliterna: Studija za ureðenje splitske gradske rive i zapadnoga dijela luke, detalj, 1919. Fig. 3. F. Kaliterna: Study for the layout of Split waterfront and the West Port, detail
Sl. 4. Potvrðeni projekt jedinstvene gradnje Bariæ-Majstroviæ, nacrt Promijenjeno proèelje, 1913. Fig. 4. Approved construction project Bariæ-Majstroviæ, Altered facade drawing, 1913
iskorak u buduænost i želju za usvajanjem svjetskih standarda.9 Posljedice ove odluke bile su posebno znaèajne i na širim dalmatinskim prostorima, a prema nekim mišljenjima Tartaglia je sadnjom palmi na splitskoj rivi „definirao urbani imaginarij istoène jadranske obale”.10 Ambicije Kaliterninih prenošenja svjetskih prostornih iskustava (veæ iskazane u studentskim radovima)11 u ovoj su se studiji potvrdile njegovim istraživanjem i korištenjem europskih prostornih iskustava (pretpostavljamo da se radilo o prostornom modelu „Promenade des Anglais” u Nici s redom hotela i drvoredima palmi) i njihovoj prilagodbi splitskomu povijesnom i prostornom kontekstu.
Crtež studije sadrži vrlo precizan prikaz (najvjerojatnije prema fotografiji) izgraðenih objekata samostana sv. Frane, kuæe Arambašin, te kuæa Majstroviæ i Bariæ (na mjestu današnjega Doma Komore). Zapadni dio poteza, na kojem æe se kuæa Rismondo-Jerkoviæ izgraditi (1924.-1926.), ostao je pokriven novom izgradnjom koju je Kaliterna predlagao. Prijedlozi iz studije najvjerojatnije su utjecali na odluku o uvoðenju drvoreda palmi na splitsku rivu, a predložene regulacije u zapadnom dijelu luke bile su interpretirane u dijelu natjeèajnih radova te raspravljene na natjeèaju za Regulacijski plan Grada Splita 1924. godine. To se posebno odnosi na zapažen i otkupljen natjeèajni rad Josipa Kodla, jedini splitski natjeèajni rad.12 Ni grafièki ni tekstualni dio ovoga rada nije saèuvan, ali prema bilješkama Petra Senjanoviæa tijekom žiriranja saznajemo da je Kodl smjestio trgovaèku luku u Poljud, a zapadnu obalu gradske luke oblikovao iskljuèivo kao promenadu. Senjanoviæa je „iznenadio prijedlogom da se produženim molovima spoje istoèna i zapadna obala u luci, gdje se tako formira
zatvoreni bazen u koji se ulazi ispod pokretnog mosta”.13 Sve su to bila rješenja koja je Fabijan Kaliterna i sam predlagao pet godina ranije u svojoj studiji, a moguæe je da je Kodl, Kaliternin kolega i prijatelj, bio upoznat sa studijom pa je neke njene odrednice prihvatio i ukljuèio u svoj natjeèajni prijedlog. Kaliterna je kao èlan Ocjenjivaèkog suda natjeèaja bio u prilici komentirati - sa dvanaest godina starijim Senjanoviæem - predložene nove prostorne regulacije, uglavnom potpuno drukèije od Senjanoviæeva prijedloga iz 1914. godine. I u Schürmannovu prijedlogu, koji je bio ocijenjen najprihvatljivijim i poslije odabran za razradu14, zapadna je obala bila namijenjena šetalištu i izgradnji reprezentativnih zgrada, èime je ovaj prostor programski odreðen - sukladno prijedlogu iz studije Fabijana Kaliterne.
Urbanistièkim temama Splita Kaliterna se ponovno intenzivnije bavio krajem tridesetih, a predmet njegova interesa tada je bio cjeloviti prostor grada i gradske luke te njihovo prometno integriranje. Kao i u studiji 1919., opet je inzistirao na proširenju luèice Matejuška i njenu ukljuèivanju u veæu marinu, uklanjanju spruda i bilo kakve izgradnje na njemu (Dom
9 Meðu ostalim, Ivo Tartaglia zaslužan je za dovoðenje elektriène struje u Split, proširenje luke i izgradnju 80 km lièke željeznièke pruge gradskim novcem, èime je Split povezan sa Zagrebom tek 1925. godine. U Splitu, koji je tada imao oko 30.000 stanovnika, utemeljio je niz javnih institucija, meðu ostalim i Galeriju umjetnina, Zavod za javno zdravstvo, Operu u splitskom Kazalištu, Oceanografski institut i Zoološki vrt.
10 Primjer Splita kao centra slijedili su: Trogir, Kotor, Korèula, Hvar, Vis, Makarska, Komiža, Rogoznica i druge manje sredine, a drvoredi palmi, za svaku od ovih lokalnih zajednica, bili su izraz ambicija u novo doba. [Pavièiæ, 2014: 32]
11 Još kao student razradio je ideju natkrivanja splitskih Prokurativa lijevanoželjeznom konstrukcijom i formiranja unutrašnjeg trga, u èemu prepoznajemo istu ambiciju temeljenu na primjerima iz svijeta.
12 Èeh Josip (Josef Maria) Kodl (Zdice, 1887. - Split, 1971.) studirao je arhitekturu na Èeškoj visokoj tehnièkoj školi u Pragu i družio se s grupom vršnjaka, splitskih studenata, posebno Kaliternom i studentima graðevinarstva Kargotiæem i Krstuloviæem. Kodl je kao pasionirani veslaè na nagovor Kaliterne došao u Split, gdje su on, Kaliterna i dr. Stalio osnovali Veslaèki klub „Gusar” 1914. godine. Nakon što je diplomirao 1921. zaposlio se u Tehnièko-graðevinskom odjelu Opæine Split u Odsjeku za visokogradnju. [Pervan, 1971: 47; Piploviæ, 1978: 88-104]
13 Tušek, 1994: 37
14 Na natjeèaju nije bila dodijeljena prva nagrada, a njemaèki arhitekt Werner Schürmann iz Haaga podijelio je drugo mjesto s grupom arhitekata iz Beèa. Godine 1925. Schürmannu je bila povjerena izrada prijedloga regulacijskog plana kao autoru koji se najviše približio najboljem rješenju. [Tušek, 1994: 36-39]
15 Kaliterna je izgradnju Doma Gusara smatrao privremenim rješenjem na tome mjestu i zalagao se za njegovo uklanjanje, o èemu je više puta pisao: „… svi živimo u nadi da æe se jednog dana ‘Gusar’ ukloniti s ovog mjesta”. [Kaliterna, 1933: 5]
16 U svome projektu ureðenja sumpornog vrela Piškera (1844.) Vicko Andriæ je izmeðu samostana i ribarskog prilaza (danas Ulica Tomiæa stine) registrirao pet manjih kuæa i izmeðu njih èetiri ulièice - prolaza prema moru.
Gusara), te prometnom povezivanju zapadnoga i istoènoga dijela luke mostom.15
POVIJESNE GRADNJE I PROJEKTI NA LOKACIJI
DANAŠNJEGA DOMA TRGOVAÈKO-OBRTNIÈKE
KOMORE U SPLITU
BUILDINGS AND PROJECTS THROUGH HISTORY AT THE SITE OF THE PRESENT CHAMBER OF COMMERCE AND INDUSTRY IN SPLIT
Poèetkom 20. stoljeæa splitski obalni predio, zapadno od samostana sv. Frane pa do Ulice
Tomiæa stine, promijenio je svoj izgled i karakter. Otkupom i rušenjem usitnjene strukture starih kamenih kuæa nestajala je vrlo slikovita struktura tradicijske gradnje i uskih ulièica kojima je puèki Veli Varoš izlazio na obalu.16 Novi moæni investitori (uglavnom lijeènici i odvjetnici koji su se uspješno bavili politikom) odredili su nove oblikovne standarde kontinuirane uliène izgradnje ovoga dijela obale kompaktnim, znatno veæim volumenima, uglavnom stambenih kapaciteta.17
Na lokaciji današnjega Doma Komore u zapadnom je dijelu ostala starija kamena kuæa
17 Do samostana, rekonstruiranog 1907. prema projektu graditelja Eduarda Žagara, izgraðena je èetverokatna zgrada dr. Jose Arambašina 1909., a do nje 1913. secesijska kuæa dr. Ivana Majstroviæa, odvjetnika, koji je krajem tridesetih godina bio i èlan Senata Kraljevine Jugoslavije [Šegviæ, 2013: 243-244]. Na zapadnom dijelu poteza projekt za stambenu zgradu visine prizemlja, èetiri kata i potkrovlja izradio je Danilo Žagar (Kaliternin vršnjak i student iste škole u Pragu) za investitora Ljubu Rismonda 1923.-1924. godine. Gradnja je trajala od 1924. do 1926., a po završetku gradnje kuæa je, prema kazivanju èlanova obitelji Rismondo, prodana dr. Visku Jerkoviæu koji je 1937. polovicu kuæe prodao dr. Emeru Tartagli. Djelovanje braæe Eduarda i Danila Žagara i rad njihova graðevinskog poduzeæa, osnovanog 1925., istraživao je arhitekt Stanko Piploviæ [Piploviæ, 2005: 325-354]. Arhitektice Karin Šerman i Ana Šverko detaljno su istraživale arhitektonsko djelovanje braæe Žagar i objavile dio nacrta kuæe Rismondo u Katalogu izložbe „Arhitekti braæa Žagar iz fundusa Muzeja grada Splita” [Šverko, Šerman, 2013: 56-57, 6465, 94-97].
18 Kamena kuæa Bariæ, tradicijskog oblikovanja i visine prizemlja, kata i potkrovlja, bila je pomaknuta od uliène crte za 4 m prema sjeveru te je imala podignutu razinu prizemlja s pristupnom terasom i stubištem.
19 Proèelje, ukupne širine 12,1 m, s istoène se strane naslanjalo na proèelje veæ izgraðene, dva kata više kuæe Arambašin (prizemlje, 4 kata i potkrovlje) iz 1909., te se ritmom i proporcijama otvora uskladilo s njim.
20 I projekt susjedne kuæe Arambašin izraðen je najvjerojatnije u Beèu, a autori nisu utvrðeni. [Šegviæ, 2014: 250-251]
21 Vrlo detaljnu razradu kamenih detalja kuæe Arambašin izradio je splitski poduzetnik Josip Šore, koji je vjerojatno i izvodio gradnju. Kameni dijelovi izraðeni su u Puèišæima na otoku Braèu 1908. godine. [Šegviæ, 2014: 249-250]
22 Slièni elementi nalaze se na Žagarovim kuæama Brajeviæ i Tiliæ u Splitu izgraðenima 20-ih godina 20. stoljeæa. 23 U potpisu ovoga nacrta na paus-papiru naveden je Architekt Josef Maria Kodl. Kodl je diplomirao na Èeškoj visokoj tehnièkoj školi u Pragu tek 1921., nekoliko mjeseci nakon Kaliterne (Kodl u 34., a Kaliterna u 35. godini). Ovo je ujedno i prvi saèuvani trag njegova djelovanja u Splitu. [Plejiæ, 2003: 66]
Bariæ, a vlasnik istoènoga dijela parcele dr. Majstroviæ želio je objediniti parcele i izgraditi stambenu kuæu.18
U Državnom arhivu u Splitu saèuvani su dijelovi glavnog projekta koji je u srpnju 1913. ovjerilo Opæinsko upraviteljstvo, a u kojima nacrt Promijenjeno proèelje prikazuje ulièno proèelje jedinstvene gradnje na parcelama obaju vlasnika (Bariæ s uliènim proèeljem od 4,6 m i Majstroviæ s uliènim proèeljem od 7,5 m) visine prizemlja i tri kata, s pet otvora na svakoj etaži (Sl. 4.).19 Do cjelovite izgradnje nije došlo najvjerojatnije zbog neriješenih vlasnièkih odnosa pa je 1913. uz kuæu Arambašin izgraðena stambena kuæa Majstroviæ visine prizemlja i tri kata (Sl. 5.). Njeno arhitektonsko oblikovanje bilo je izrazito secesijsko, a trodijelna podjela proèelja, uvuèenog za dvadeset centimetara u odnosu na uliènu crtu susjedne kuæe, dodatno je bila naglašena profilacijama u žbuci s akcentima na vrhu uliènog zida, iza kojeg je bio skriven kosi krov. Autor projekta ostao je nepoznat, a moguæe je pretpostaviti da je projekt izraðen izvan Splita.20 Nakon uliènoga dijela (širine 7,5 m i dubine 6,7 m) kuæa je u sjevernom dijelu poštovala vlasnièku granicu te je, zakošena prema istoku, bila organizirana s uskim dijelom (širine 6,2 m i dubine 16,5 m, odnosno 15 m), u kojem je bio uspostavljen hodnik uz istoèno proèelje, u prizemlju povezan s ulazom, a stubište uza zapadno proèelje.
Kuæa Majstroviæ bila je zadržana i uklopljena u sve buduæe prijedloge dogradnji i nadogradnji na proširenoj parceli koja je ukljuèivala i parcelu kuæe Bariæ. Nakon što je Komora otkupila kuæu, bilo je u natjeèajnom programu 1929. predviðeno njeno zadržavanje, što je u velikoj mjeri odredilo i znatno ogranièilo moguænosti novih rješenja. U fasciklu s natpisom Dr. Majstroviæ u Arhivu Fabijana Kaliterne nalaze se dijelovi nekoliko projekata (uglavnom nacrti južnog proèelja) za jedinstvenu gradnju na ovoj parceli, usklaðeni s visinom i rašèlambom klasicistièkoga kamenog proèelja kuæe Arambašin.21 Jedan nacrt bez podataka o autoru i vremenu izrade po dekorativnim bi elementima proèelja mogao biti rad arhitekta Danila Žagara22, a Nacrt proèelja Trgovaèke kuæe braæa Klein Split izradio je Josip Kodl 13. kolovoza 1920. godine (Sl. 6.).23 Kodlovo simetrièno proèelje visine prizemlja i èetiri kata s kosim krovom integriralo je proèelje postojeæe kuæe, a imalo je po pet otvora na katovima i plitke balkone širine 90 cm (jedinstveni balkon na drugom i tri balkona na treæem katu), te konzolni vijenac iznad treæega kata istaknut 50 cm. Balkoni i vijenac bili su predviðeni kao konzole armiranobetonske konstrukcije zgrade, ali s kasetiranim podgledom plitkih pravokutnih profilacija. Proèelje je bilo predviðeno kao kameno
Sl. 5. Niz kuæa Rismondo-Jerkoviæ, Bariæ, Majstroviæ i Arambašin u Splitu krajem dvadesetih godina 20. stoljeæa. U prednjem su planu radovi na regulaciji sumpornog izvora Piškera.
Fig. 5. Houses: Rismondo-Jerkoviæ, Bariæ, Majstroviæ, and Arambašin in Split, late 1920s. Foreground: Works on the regulation of Piškera sulphur spring.
Sl. 6. J. Kodl: Trgovaèka kuæa braæa Klein, Split, nacrt proèelja, 1920.
Fig. 6. J. Kodl: Commerce houses of Klein brothers, Split, elevation, 1920
do ispod balkona na drugome katu, a iznad najvjerojatnije žbukano s vertikalnim profilacijama. Ulazna su vrata ostala na istoènom dijelu prizemlja; svi su otvori bili pravokutni, osim onih na treæem katu koji su imali polukružni gornji dio.
U Kaliterninu arhivu nalaze se i dijelovi Glavnoga projekta stambene zgrade Majstroviæ na objedinjenoj parceli (Sl. 7.).24 Na tlocrtu prizemlja vidljivo je da se postojeæa kuæa Majstroviæ u potpunosti zadržava i dograðuje prema zapadu do ukupno 12,20 m uliène fronte te oko 16 m u dubinu bloka. Proèelje je gotovo istovjetno Kodlovu, ali potpuno simetrièno organizirano, a u prizemlju ima dva ulaza na rubovima proèelja - prema postojeæem stubištu, odnosno u zasebni sadržaj prizemlja.
Varijantni prijedlozi i odobreni projekt iz 1923. svjedoèe da je dr. Majstroviæ naruèivao prostorne provjere kao pripremu za prodaju (Tvrtki braæa Klein) ili gradnju na objedinjenoj parceli. Predloženi visinski gabariti usklaðivali su se s kuæom Arambašin na istoènoj strani, a nakon što je 1926. izgraðena na zapadnoj strani neoklasicistièka stambena kuæa Rismondo-Jerkoviæ po projektu arhitekta Danila Žagara, nova gradnja je predlagana kao klasièna interpolacija u nizu zgrada visine prizemlja i èetiri kata s potkrovljem. Tako je i Fabijan Kaliterna u ožujku 1927. izradio izvedbeni projekt Dogradnje i nadogradnje kuæe dr. Majstroviæa na obali 25 Izvorni nacrti (tlocrt prizemlja, tlocrt I., II., III. i IV. kata, tlocrt krova i južno proèelje) u velikoj se mjeri referiraju na dijelove odobrenog projekta iz 1923. godine (Sl. 8.). Na svakome od èetiri kata bio je organiziran po jedan stan od oko 107 m2 s dugaèkim hodnicima uokolo postojeæeg stubišta, a prostori prizemlja mogli su se koristiti i kao odvojeni poslovni sadržaji, ali preko postojeæeg ulaza. Krovište ovoga složenog tlocrta bilo je organizirano sa središnjom terasom okruženom s tri manja stambena prostora u potkrovlju. Proèelje je bilo predviðeno kameno, obraðeno s horizontalnim fugama kao kod kuæe Arambašin, do visine parapeta prvoga kata i najvjerojatnije žbukanim gornjim dijelom s kamenim vijencima. Predviðen je balkon ispred tri središnja otvora na drugomu katu i dva manja balkona na treæemu katu (na otvorima treæega kata zadržani su polukružni lukovi iz ranijega odobrenog projekta). Kaliternin projekt trebao je poslužiti ili kao izvedbeni (s unesenim manjim programskim izmjenama u odnosu na projekt koji je veæ imao ishoðenu dozvolu) ili, što je vjerojatnije, kao detaljna prostorna provjera i provjera ostvarivih kapaciteta na predmetnoj lokaciji. Upravo 1927. Trgovaèko-obrtnièka komora zapoèela je prikupljanje ponuda za „izgradnju ili smještaj sadržaja” novoga Doma pa je moguæe pretpostaviti da je dr. Majstroviæ pripremio ovu dokumentaciju kao prilog svojoj ponudi.
CHAMBER OF COMMERCE AND INDUSTRY IN SPLIT
Nakon Prvoga svjetskog rata Split je postao administrativno i gospodarsko središte Dalmacije te glavni obalni centar i najveæa luka Kraljevine Jugoslavije. U gradu je od 1841. djelovala Trgovaèko-obrtnièka komora koja je poèetkom 19. stoljeæa, u doba austrijske uprave, imala sjedište u Sinjskoj ulici broj 2, u prostorima koji su postali neprikladni zbog poveæanog opsega rada.26
Poèetkom 1927. izabran je Odbor koji je uz Predsjedništvo trebao izvesti nužne predradnje za gradnju novoga Doma Komore, koji je na prikladan reprezentativni naèin trebao svjedoèiti gospodarskom rastu i narodnom bogatstvu u novoj državi.27 Zapoèeto je prikupljanje ponuda lokacija za izgradnju ili zgrada za smještaj ove institucije, te je do travnja 1928. pristiglo deset ponuda, meðu
24 Nacrte je izradilo Graðevno poduzeæe ing. Ivan Šakiæ i Vladimir Šore, ovlašteni civilni inženjer i ovlašteni graditelj, u Splitu 1923., a peèatom ovjerilo Obæinsko upraviteljstvo u Splitu 6.7.1923. i potpisao naèelnik Tartaglia.
25 Majstroviæ je tada Kaliterni vjerojatno predao ranije analize i projekte dogradnje i nadogradnje, koji su tako ostali u Kaliterninu arhivu.
26 Trgovaèke i industrijske komore u Dalmaciji osnovane su u doba francuske uprave poèetkom 19. stoljeæa s ciljem unaprjeðenja gospodarskih djelatnosti - od pomorstva do poljoprivrede. Najstarija gospodarska komora na podruèju Hrvatske osnovana je u Dubrovniku 1808. godine. Tijekom 1840. zapoèele su pripreme za osnivanje Trgovaèko-obrtnièke komore u Splitu, a ustanovljena je 13. sijeènja 1841. s prvim predsjednikom Mihovilom Tartagliom. [http://arhinet.arhiv.hr/details.aspx?ItemId=3_ 7229 /2.10.2014./]
27 Odbor je izabran 17. ožujka 1927. na prijedlog èlana Vijeæa Komore Marina Feriæa, a sastojao se od šest vijeænika: dr. Nike Ljubiæa, dr. Vjekoslava Lavša, inž. Viktora Morpurga, inž. Šimuna Jelaske i Josipa Pijeviæa. Prvu su sjednicu Odbora održali 15. rujna 1927. godine.
28 Izvještaj Odbora za gradnju komorske zgrade od 11. travnja 1928., br. 2379, kutija 643 HR-DAST-91
29 Zapisnik s redovite komorske sjednice od 12. travnja 1928., br 2697/1928, kutija 643 HR-DAST-91
30 Ugovor uvjetne kupoprodaje od 13. travnja 1928., kutija 643 HR-DAST-91. Ugovorom o uvjetnoj kupoprodaji dr. Majstroviæ prodao je Komori èestice u svome vlasništvu, i to è.zgr. 760/1 biæe 2, te 761, 767, 768 biæe 3 Z.U. 3461 te 5/8 è.zgr. 770 (put) Z.U. 2225 P.O. Splita. Osim navedenoga, dr. Majstroviæ se obvezao Komori prodati i è.zgr. 759 biæe 1 i è. zem. 8952/2 biæe 2 Z.U. 3425 P.O. Splita, koja je u tom trenutku još uvijek bila u vlasništvu èlanova obitelji Rogošiæ.
31 *** 1928: 4
32 Natjeèajni program, kutija 643 HR-DAST-91. U natjeèajnom je programu osim navedenih Opæih uvjeta iznesen i Graðevni program u kojem su definirani gabariti zgrade u horizontalnom i vertikalnom smislu.
33 Zapisnik sa sjednice Ocjenjivaèkog suda od 9. ožujka 1929., kutija 643 HR-DAST-91
34 U arhivu Fabijana Kaliterne saèuvane su samo fotografije dijelova nagraðenih projekata.
kojima i ponuda dr. Ivana Majstroviæa koji je ponudio svoje dvije kuæe na Trumbiæevoj obali s projektom dogradnje i nadogradnje u novu èetverokatnicu, s veæ ishoðenom graðevinskom dozvolom i troškovnikom. Na redovitoj sjednici Vijeæa Komore (12. travnja 1928.) trebalo je odluèiti o izboru odgovarajuæe lokacije za Dom Komore.28 Tajnik Mate Buiæ izvijestio je Vijeæe da je Odbor predložio „prihvat ponude Dr. Majstroviæa, jer se na taj naèin djelomièno moglo adaptirati postojeæi objekt”.29 Prijedlog za otkup Majstroviæevih nekretnina bio je jednoglasno prihvaæen, uz uvjet da se prije potpisivanja ugovora riješe pitanja stanara u zgradama, otkupi stražnji mali vrt i raspravi cijena od milijun tadašnjih dinara, koja je ocijenjena previsokom.
Veæ sutradan, 13. travnja 1928. potpisan je ugovor uvjetne kupoprodaje izmeðu dr. Ivana Majstroviæa i Trgovaèko-obrtnièke komore (Sl. 9.).30 Natjeèaj za izradu idejnog rješenja Doma Trgovaèko-obrtnièke komore raspisan je 12. sijeènja 1929. kao opæi državni natjeèaj s rokom za predaju radova 1. ožujka 1929. godine.
Natjeèaj je raspisala Komora temeljem odluke Vijeæa Komore, kojom su u prosincu 1928. utvrðeni uvjeti natjeèaja31 i odabrani èlanovi Ocjenjivaèkog suda: Juraj Dubokoviæ, predsjednik Komore, arh. Ante Baraè, arh. Danilo Žagar, inž. Vorih Matkoviæ i Karlo (Dragutin) Èuliæ, a zamjenici naèelnik dr. Ivo Tartaglia, arh. Prosper Èuliæ, inž. Ivan Šakiæ, inž. Marko Mladineo i graditelj Marin Marasoviæ. Uvjetima natjeèaja bilo je propisano, izmeðu ostalog, i kako „… mora projektant da pridrži današnju visinu spratova i treba da po moguænosti upotrebi što više postojeæeg ziða, a ima pridržati postojeæe stubište, ali pri tome ne smije da ovo ogranièenje bude na štetu unutrašnjem rasporedu. …Proèelje zgrade ima se u cjelini na novo arhitektonski preraditi u monumentalnom obliku, ali pri tome ima se po moguænosti upotrebiti postojeæe ziðe zgrade, a karakter fasade preporuèa se, da se èim više prilagodi miljeu grada”.32
Ocjenjivaèki sud sastao se 9. ožujka 1929. te utvrdio da je na natjeèaj pristiglo ukupno deset radova, od kojih jedan iz Zagreba nije stigao u natjeèajem propisanom roku, pa nije ni razmatran.33 Od devet radova u konkurenciji samo ih je pet zadovoljilo uvjete natjeèaja te je veæ sutradan, 10. ožujka 1929. Ocjenjivaèki sud donio odluku o dodjeli tri predviðene nagrade.
Inženjer arhitekt Fabijan Kaliterna sudjelovao je na natjeèaju s dva rada, koja su oba nagraðena - rad pod geslom „Od mala malo” dobio je prvu, a rad pod geslom „Na Piškeri” treæu nagradu.34 Ovo je Kaliterni bilo prvo natjecanje na splitskim natjeèajima, na koji-
Sl. 7. Potvrðeni projekt kuæe Majstroviæ na objedinjenoj parceli, Graðevno poduzeæe ing. I. Šakiæ i V. Šore, tlocrt prizemlja, 1923.
Fig. 7. Approved project of Majstroviæ house on an integrated plot, Building company of the engineers I. Šakiæ and V. Šore, ground-floor plan, 1923
Sl. 8. F. Kaliterna: Dogradnja i nadogradnja kuæe dr. Majstroviæa, tlocrt prizemlja, 1927.
Fig. 8. F. Kaliterna: Extension and addition to dr. Majstroviæ’s house, ground-floor plan, 1927
Sl. 9. Zgrada Majstroviæ koju je Trgovaèko-obrtnièka komora u Splitu otkupila 1928., tlocrt kata
Fig. 9. Majstroviæ building purchased by the Split-based Chamber of Commerce and Industry, 1928, floor plan
Sl. 10. F. Kaliterna: Prvonagraðeni rad na natjeèaju za Dom Trgovaèko-obrtnièke komore u Splitu, moto „Od mala malo”, tlocrt 1. kata, 1929.
Fig. 10. F. Kaliterna: Winning entry (first prize) at the competition for the Chamber and Commerce building in Split, first-floor plan, 1929
Sl. 11. F. Kaliterna: Treæenagraðeni rad na natjeèaju za Dom Trgovaèko-obrtnièke komore u Splitu, moto „Na Piškeri”, tlocrt 1. kata, 1929.
Fig. 11. F. Kaliterna: Winning entry (third prize) at the competition for the Chamber and Commerce building in Split, first-floor plan, 1929
Sl. 12. F. Kaliterna: Poslijenatjeèajni projekt za Dom Trgovaèko-obrtnièke komore u Splitu, tlocrt 1. kata, 1929.
Fig. 12. F. Kaliterna: Post-competition design for the Chamber of Commerce and Industry building in Split, first-floor plan, 1929
ma je prije bio ukljuèen u programsku pripremu i ocjenjivaèke sudove.35
Drugu nagradu dobio je rad arhitekta Davida Bunette sa Sušaka pod geslom „333”, što je izazvalo prigovore drugih sudionika natjeèaja jer autor nije bio inženjer arhitekt, nego akademski arhitekt. Temeljem zakljuèka naknadne sjednice Ocjenjivaèkog suda od 19. ožujka 1929. druga nagrada nije dodijeljena nikome, a predloženo je raspisivaèu da za predviðeni iznos otkupi dva rada koji su ušli u izbor za nagrade.36
Radovi su bili izloženi na uvid javnosti 11. ožujka 1929. u vijeænici Trgovaèko-obrtnièke komore37, a svoj komentar iznio je u dnevnom tisku splitski arhitekt Niko Armanda (i sam sudionik natjeèaja). Izmeðu ostaloga, naveo je kako su „jedni projekti tzv. stilski projekti, èija se arhitektonika drži gotovih recepata s obligatornim reminiscencijama, a na proèeljima nekih drugih projekata odrazuje se konvencionalnost koja svojim formama odaje neku lažnu tradiciju. Izmeðu svih izloženih istièe se par savremenijih projekata, koji se od ostalih razlikuju svojom duhovnom neovisnošæu, te su naroèito simpatièni radi težnje da se oslobode arhitektonskog balasta iz prošlosti”. Kaliternini su projekti, prema Armandi, „zapravo jedan projekt s dva alternativna rješenja od kojih se jedno odnosi na slobodnije, doèim drugo predstavlja ekonomiènije rješenje”.38
U prvonagraðenome radu Kaliterna je ipak odluèio ne zadržati dijelove postojeæe zgrade, novo je stubište premjestio uz istoèno proèelje, a komunikaciju prebacio u unutrašnjost i tako logiènije povezao tražene sadržaje. Novo južno proèelje izvukao je izvan uliène crte susjednih gradnji te ga organizirao s pet otvora po katovima kao svojevrsnu varijantu svoga projekta iz 1927. godine (Sl. 10.).39
Treæenagraðeni rad organiziran je uz zadržavanje postojeæeg stubišta, novom središnjom komunikacijom i smještajem pomoænih prostorija u postojeæi istoèni hodnik. Na južnom proèelju zadržao je zid postojeæe zgrade i dogradio ga novim zidom prema jugu (Sl. 11.). U ovome je radu predložio veæe intervencije na proèelju - na svim su etažama bila po tri veæa otvora s trostrukim podjelama, a na najvišem, èetvrtom katu bili su predviðeni s polukružnim završetkom otvora. U opisu rada naveo je kako æe se „opstojeæi zid fasade obložit sav kamenom ... A to je moguæe, jer se u projektu predviða izvuæi èitavu fasadu za 20 cm od linee kuæe Dr. Arambašina, a to zato da zgrada Trgovaèke komore dominira u okolnom ambijentu”.40
Na svim katovima predložio je balkone, ali razlièito oblikovane sukladno podjeli namjena zgrade - dva manja na prvomu i jedan
zajednièki na drugomu (pred poslovnim sadržajima) bili su s kamenim ogradama i pridržani kamenim konzolama, a po tri na treæem i èetvrtom katu (pred stambenim sadržajima) konzolne armiranobetonske ploèe s ogradama od željeznih profila. Južno proèelje završavalo je istaknutim vijencem pridržanim konzolama, nad kojim je Kaliterna predvidio završni nadozid (atiku) sa središnjim trokutastim akcentom (Sl. 13.).
U daljnjoj razradi i projektu temeljem kojeg je ishoðena graðevinska dozvola (lipanj 1929.) Kaliterna je koristio dijelove svojih obaju natjeèajnih projekata.
Nova zgrada inkorporirala je zidove postojeæe zgrade, a s južne je strane novi zid dodan (tako da je bio na istoènom dijelu ukupne širine od 95 cm i za dvadesetak centimetara izvan regulacijske linije susjednih gradnji na Trumbiæevoj obali; Sl. 12.). Postojeæe stubište je zadržano, a dio istoènog hodnika pretvoren u svjetlarnik. Proèelje je u ovome projektu bilo organizirano s po tri otvora s trodijelnom podjelom u prizemlju i na prvome katu, a drugi, treæi i èetvrti kat imali su po pet užih dvodijelnih otvora, od kojih su oni na èetvrtome katu imali polukružni završetak. Profilirani kameni vijenac bio je oslonjen na konzole, a nadozid je imao horizontalan središnji nadvišeni dio. Svi su balkoni imali ograde od valjkastih kamenih balustara s naznaèenim vrhom - ‘kapitelom’ i kamenom poklopnicom koja se na rubovima nastavlja u prozorske klupèice. Središnji balkon na drugome katu ispred svih pet otvora pridržan je s èetiri para profiliranih kamenih konzola, a na treæem i èetvrtom katu balkon prolazi ispred središnja tri otvora i ima èetiri konzolna oslonca. Ovakvo, dovoljno reprezentativno južno pro-
35 Kaliterna je radio na pripremi programa i sudjelovao u Ocjenjivaèkom sudu natjeèaja za Regulacijski plan Grada Splita (1923.-1924.). Isti je Ocjenjivaèki sud 1924. razmatrao i prijedloge na natjeèaju za novo kupalište na Baèvicama, a 1928. Kaliterna je bio èlan žirija natjeèaja za zgradu Pomorskoga muzeja. [Tušek, 1994.]
36 Zapisnik sa sjednice Ocjenjivaèkog odbora 19.3.1929., kutija 643 HR-DAST-91. U Državnom arhivu u Splitu èuvaju se neki natjeèajni projekti ovoga natjeèaja - radovi pod geslom „Merk”, „Klio”, „Alternativa A” i „333”. Natjeèajni rad Nike Armande objavljen je u: Tušek, 1994: Sl. 24.
37 *** 1929: 4
38 Armanda, 1929: 5
39 Kaliterna: Opis natjeèajnog rada „Od mala malo”, kutija 643 HR-DAST-91
40 Kaliterna: Opis natjeèajnog rada „Na Piškeri”, kutija 643 HR-DAST-91
41 *** 1930: 3
42 Graðevni uvjeti za licitaciju, 1. veljaèe 1930., kutija 643 HR-DAST-91
43 *** 1929: 2
44 Piploviæ, 2008: 99-100
45 Graðevinski dnevnik za novogradnju Trgovaèko-obrtnièke komore u Splitu, kutija 1022 HR-DAST-91
èelje na kraju je i izvedeno u braèkom kamenu, ali s pojednostavljenim oblikovanjem završnoga vijenca bez pridržavajuæih konzola. Kosi krovovi potkrovlja ostali su u drugom planu iza nadozida, skriveni pogledu (Sl. 14.). Proèelja stražnjega dijela u unutrašnjosti bloka bila su žbukana.
U prizemlju zgrade bio je smješten Trgovaèki muzej s pomoænim prostorima, a na prvomu katu predsjedništvo i tajništvo Komore te dvorana-vijeænica. Na drugomu katu bili su uredi, a na treæem i èetvrtom te u potkrovlju stanovi.
Do kraja 1929. privedene su kraju sve pripreme za graðenje te je raspisana Licitacija za gradnju komorskog doma41 i napisani detaljni Graðevni uvjeti.42 Najpovoljnijom je ocijenjena ponuda renomiranoga splitskog poduzeæa inž. Žarka Deškoviæa, koje je odabrano za glavnog izvoðaèa radova.
Radovi na èišæenju parcele poèeli su rušenjem kuæe Bariæ u kolovozu 1929. godine.43 Kuæa Majstroviæ, koja je bila zadržana i uklopljena poslijenatjeèajnim izvedbenim projektom, ipak je bila srušena u travnju 1930. godine. Nove prilagodbe tlocrtne organizacije zgrade izradio je inženjer Kaliterna, a novo stubište izvedeno je uz istoèno proèelje (kako je bilo predloženo u prvonagraðenom radu). Konstrukcija zgrade bila je armiranobetonska s kamenim južnim proèeljem. Klesarske radove izvela je Zadruga Štambuk i Tomašiæ od bijeloga braèkog kamena iz kamenoloma Sv. Nikola u Selcima.44
Kaliterna je vodio nadzor nad gradnjom koja je trajala od svibnja do studenoga 1930., nakon èega su poèeli radovi na ureðenju unutrašnjosti zgrade. Ovi su radovi privedeni kraju u prvoj polovici 1931. godine i zgrada je predana na korištenje.45
Sl. 13. F. Kaliterna: Treæenagraðeni rad na natjeèaju za Dom Trgovaèko-obrtnièke komore u Splitu, moto „Na Piškeri”, južno proèelje, 1929.
Fig. 13. F. Kaliterna: Winning entry (third prize) at the competition for the Chamber and Commerce building in Split, south elevation, 1929
Sl. 14. F. Kaliterna: Poslijenatjeèajni projekt za Dom Trgovaèko-obrtnièke komore u Splitu, južno proèelje, 1929.
Fig. 14. F. Kaliterna: Post-competition design for the Chamber of Commerce and Industry building in Split, south elevation, 1929
Sl. 15. J. Kodl: Dom Gusara (1926.-1927.) i F. Kaliterna: Dom Trgovaèko-obrtnièke komore (1929.-1930.), pogled s jugoistoka, poèetak 1950-ih
Fig. 15. J. Kodl: Rowing Club ”Gusar” (1926-1927) and F. Kaliterna: Chamber of Commerce and Industry building (1929-1930), view from southeast, early 1950s
Sl. 16. Potez izgradnje uz luèicu Matejuška iz prve polovice 20. stoljeæa s Domom Komore u Splitu, današnje stanje, pogled iz zraka
Fig. 16. Buildings along the little port Matejuška from the first half of 20th c. with the Chamber building in Split, nowadays, aerial view
Sl. 17. F. Kaliterna: Prijedlog izgradnje i ureðenja zapadne obale splitske luke, perspektivni prikaz, rujan 1944.
Fig. 17. F. Kaliterna: Proposal for construction and layout of the west port of Split, perspective, September 1944
Sl. 18. F. Kaliterna: Prostorne regulacije splitske luke s prijedlogom izgradnje na zapadnoj i istoènoj obali, detalj, 1944.
Fig. 18. F. Kaliterna: Spatial regulation of the Split port with a proposal for construction on the west and east port, detail, 1944
KALITERNA - KODL, DVA RAZLIÈITA ARHITEKTONSKA PRISTUPA
KALITERNA - KODL, TWO DISTINCT ARCHITECTURAL APPROACHES
Kaliternin Dom Trgovaèko-obrtnièke komore bio je završna interpolacija u potezu obalnih zgrada uz luèicu Matejuška, na lukobranu koje je, toèno nasuprot, arhitekt Josip Kodl tri godine ranije realizirao zgradu Veslaèkoga kluba „Gusar”. Ovdje su se, u neposrednoj blizini, materijalizirali veoma razlièiti prijedlozi dvojice vršnjaka s iste arhitektonske škole, koji su sažimali bitne odrednice splitskoga arhitektonskog modernizma - s jedne strane, referiranje na tradicijska prostorna i zanatska iskustva kod Kaliterne, a s druge, Kodlovo beskompromisno promoviranje avangardnoga funkcionalistièkog koncepta i novoga arhitektonskog vokabulara (Sl. 15.).46
Kaliterna je izgradio kameno, bogato proèelje s dugim, plitkim balkonima oslonjenim na konzole, iza kojih su uredski i stambeni prostori; popunio je niz zgrada koje tvore ulièno proèelje, ali i proèelje grada prema moru. Završio je niz reprezentativnim, no odmjerenim segmentom (relativno skromnih dimenzija), pri èemu je potpuno uvažavao prostorni kontekst, a povijesni interpretirao. Lokalna graditeljska tradicija u Splitu svakako ukljuèuje i referiranje na iskustva antièkoga arhitektonskog i zanatskog nasljeða, pa su tako Kaliternini redovi luènih prozora ili izreza u zidu bili svojevrsna interpretacija ritma otvora na vanjskim zidovima Palaèe. Njegova arhitektura bila je u službi završavanja, ureðivanja i ‘uljepšavanja’ slike grada uz korištenje veæ potvrðenih arhitektonskih i oblikovnih elemenata, a bez posebne želje za uvoðenjem novoga modernistièkog izrièaja.47 Kodlov zadatak bio je potpuno drukèiji, lokacija nije bila ‘gradska’ niti oèekivana, nego, naprotiv, trebao je na uskomu kamenom sprudu koji štiti luèicu Matejušku organizirati izdvojene sadržaje veslaèkoga Doma (skladišta za èamce, prostori uprave i društvene
prostorije) u izravnom kontaktu s morem. Funkcija sadržaja na prvome je mjestu, a arhitektonska artikulacija sukladna avangardnom jeziku moderne, s ožbukanim glatkim kubusima i korisnim krovnim terasama te velikim prozorskim otvorima zasjenjenim horizontalno položenim istacima. Dom je završen 1927. godine i odmah je izazvao brojne reakcije, prije svega na lokaciju zgrade - njezin istureni položaj u gradskoj luci, kojim se prekida kontinuirani pogled s obalne šetnice i ulazi u vizurni koridor Prokurativa.48
Ova splitska situacija s kraja dvadesetih godina prošloga stoljeæa, u kojoj su dva razlièita arhitektonska pristupa prepoznata i kao suprotstavljeni urbanistièki koncepti, imala je svoj odjek i u poznatoj polemici izmeðu Vinka Brajeviæa, urednika splitskoga dnevnika „Novo doba”, i Koste Strajniæa, dubrovaèkoga konzervatora i publicista. Polemika koja se vodila u splitskom dnevnom listu 1930. i poèetkom 1931. godine izazvala je velik interes i naknadno je pretiskana kao knjižica Misli o èuvanju dalmatinske arhitekture te postala opæe mjesto svih buduæih rasprava pristalica i zagovaraèa meðunarodne avangardne arhitekture i onih koji su se priklanjali kontekstualnom pristupu uz uvažavanje naslijeðenoga.49 Povod polemici bio je predloženi projekt Kursalona Nikole Dobroviæa u Dubrovniku, ali se rasprava proširila te su u nju bili ukljuèeni i komentari splitskih arhitektonskih dogaðanja. Strajniæ, apologet beskompromisnoga modernistièkog pristupa, Kodlove je radove navodio kao primjer uspješnih avangardnih realizacija „…koje su, i po svojoj koncepciji i po svojim formama, ozbiljna umjetnièka djela. Uza sve što je ovaj odlièan arhitekt predstavnik najmodernije arhitekture, njegove zgrade istièu ritam prilagoðen ne samo terenu i pejsažu nego i starom arhitektonskom ambijentu”.50 Kompletan Kaliternin rad svrstao je u tradicionalistièku
46 I arhitekt Danilo Žagar autor stambene kuæe Rismondo-Jerkoviæ studirao je u Pragu od 1909. do 1913. Sva trojica su èetiri godine bili na istom arhitektonskom odjelu Èeške visoke tehnièke škole [Plejiæ, 2003: 126-129]. Danilo Žagar je u Splitu suraðivao sa starijim bratom Eduardom te je u ranim 1920-im projektirao u stilu tada uobièajenog novog klasicizma [Šverko, Šerman, 2013: 64-65]. Južno kameno proèelje kuæe Rismondo-Jerkoviæ izveo je s malim poligonalnim armiranobetonskim balkonima i pretencioznim akcentom - timpanonom iznad vijenca te je ova zgrada manje interesantna za analizu nasuprotnih arhitektonskih pristupa u splitskoj modernoj arhitekturi.
47 Kaliterna je izradio pet projekata za istu lokaciju. Zapoèeo je projektom skromnijeg oblikovanja za poslovno-stambenu kuæu dr. Majstroviæa 1927., izradio je dva natjeèajna i jedan poslijenatjeèajni projekt Doma Trgovaèko-obrtnièke komore 1929. te godinu kasnije projekt prema kojem je Dom izgraðen. Reprezentativno oblikovanje sadržano u ovim projektima bilo je odreðeno znaèajem institucije i natjeèajnim programom, ali i željom Kaliterne da zgrada dominira u okolnom ambijentu.
48 Isti su argumenti korišteni i 63 godine kasnije kada je donesena odluka o rušenju Doma Gusara, a samo rušenje obavljeno je u kolovozu 1990. godine.
struju, a posebno je bio žestok kritièar njegova usvojenoga natjeèajnog projekta za zgradu Oceanografskog instituta 1930. godine. Na primjeru Doma Komore otvorio je temu iskrenosti u korištenju materijala, komentirajuæi kako su konzole koje pridržavaju balkone nepotrebne u armiranobetonskoj konstrukciji.
Brajeviæ je u nastavku polemike napomenuo da nije korektno napadati odsutnoga projektanta Kaliternu te upozorio Strajniæa da je bio loše informiran kada tvrdi da „i ako su balkoni ove zgrade iz èistog betona, posjeduju ipak jake betonske konsole. U stvari niti su balkoni iz èistog betona, niti su pod njima betonske konsole, o èemu može svak da se uvjeri. Iz betona je jedino balkonska donja ploèa, a sve je ostalo iz èistog kamena”. 51
Za Kaliternu je oblikovanje kamenoga proèelja Doma Komore s kamenim balkonima pridržanim konzolama bilo odreðeno, za njega obvezujuæim, prostornim kontekstom, ali i potrebom primjerene prezentacije javnoga sadržaja52 (Sl. 16.). Njegove brojne splitske realizacije stambenih sadržaja dvadesetih godina, kao i ogradni zid s ulazom vile Ivana Meštroviæa iz 1929., karakteriziralo je variranje tradicijskih prostornih elemenata u kamenu (rustièni kameni zid, trbušasti stupovi, lukovi i konzole, pergole i loggie u kombinaciji s balkonom). Njegov tradicionalni i romantièni pristup prvi je put bio proèišæen na projektima Doma Komore i posebno Oceanografskog instituta iz 1930. godine (kod kojeg pratimo izvjesnu katarzu od natjeèajnog projekta do realizacije). Na ovim se projektima kamen nije koristio punim zanatskim registrom, kojim je Kaliterna suvereno vladao, nego se poèeo koristiti suzdržanije u tvorbi plohe i volumena. Proèelje Doma Komore najveæim je dijelom èista kamena ploha s izrezima otvora, bez nadvoja i doprozornika s klupèicama, koje povezuje s balkonskim ogradama. Pro-
49 Radoviæ Maheèiæ, 2007: 27, 29
50 Strajniæ, 1931: 1-2
51 Brajeviæ, 1931: 1-3. Kaliterna je bio odsutan jer je od sijeènja do svibnja 1931. vodio Nogometni klub „Hajduk” na turneju po Južnoj Americi.
52 Svi projekti izraðeni dvadesetih godina 20. stoljeæa, koje su potpisali Kodl, Šore i Kaliterna, za gradnju ponajprije stambenih sadržaja na ovoj lokaciji, sadržavali su plitke balkone na južnom proèelju, s ogradama u kombinaciji rubnih stupiæa i željeznih profila. Bile su to konzolne istake armiranobetonske meðukatne konstrukcije bez oslonaca na kamenim konzolama, kako je to bilo uobièajeno u tradicijskoj kamenoj gradnji (kao na kuæi Arambašin).
53 Šegviæ, 1957: 36-37
54 Sudjelovao je u raspravama o lokaciji sjeverne luke i nove željeznièke stanice, rješenjima Banovinske palaèe i nove Gimnazije na Lovretu, prometnom pristupu luci i izgradnji na današnjem pazaru.
55 Kaliterna, 2011: 165-174
56 Studije su vrlo kompleksne i opsežne te su predmet posebnog istraživanja.
mjene u njegovu pristupu bile su naznake usvajanja suvremene modernistièke artikulacije koju dalje možemo pratiti u tridesetim godinama kada je ”...u svojim projektiranim objektima proèistio svoj izraz do regionalno jasne forme”.53
CONCLUSION
Uloga arhitekta Fabijana Kaliterne kao promotora novih programskih i morfoloških koncepata u izgradnji graðanskoga Splita u razdoblju izmeðu dvaju svjetskih ratova znaèajna je i nezaobilazna, a ambicije sadržane u njegovim prostornim konceptima realizirane su ili ugraðene u kasnije projekte zapadne obale i studije istoènih dijelova luke. Teme koje je zapoèeo studijom 1919. godine, razraðivao je u komentarima i polemikama u dnevnom tisku, javnim izlaganjima i svojim prostornim studijama.54 Tako je 1940. izradio Utok proti regulacijonog plana Splita,55 složeno i sveobuhvatno promišljanje splitskih prostornih tema s komentarima predloženih rješenja u izraðenom Planu, te ga predao Gradskom poglavarstvu i javno obrazložio u sijeènju 1941. godine. U rujnu 1944. završio je Studiju regulacije grada Splita i dopunio ju prostornim provjerama tipske stambene izgradnje nakon rata.56 U objema je studijama ustrajno razraðivao varijante proširenja luèice pred Palaèom i povijesnom jezgrom te kolnoga povezivanja zapadne i istoène obale mostom (mostovima; Sl. 18.). Za novu izgradnju veæih kapaciteta na zapadnoj i istoènoj obali predlagao je èiste kubiène volumene (visine prizemlja i èetiri kata) povezane u formu meandra, a u svim su prijedlozima hortikulturna rješenja sadržavala drvorede ili parkove palmi (Sl. 17.). Njegovo dugogodišnje bavljenje temama razvoja i ureðenja gradskih prostora zadržalo je istu razinu ambicija i optimizma, ali se arhitektonska artikulacija u ovim analizama mijenjala s vremenom te je proèišæena od poèetnih romantiènih pseudostilskih varijacija do jasnoga modernistièkog izrièaja.
19. Segment južnoga proèelja grada uz luèicu Matejuška, današnje stanje, pogled s mora Fig. 19. South view of the city along the little port Matejuška, nowadays, view from the sea
Kao projektant Kaliterna je glavni predstavnik onoga pravca u arhitekturi toga razdoblja koji je nastojao afirmirati i retrospektivan, tradicionalni pristup s referiranjem na povijesno nasljeðe i zanatsku tradiciju. Zgrada Doma Komore sa svojom arhitekturom materijala uspješno se, kao i brojne druge Kaliternine realizacije, vremenom potvrdila i prilagoðavala intervencijama - uz zadržavanje izvornih karakteristika.57 Zgrada je zadržala namjenu, umjesto stanova prošireni su uredski kapaciteti, a njeno je proèelje ostalo kvalitetan i dostojanstven segment slike grada s mora (Sl. 19.).
Arhitektonski dijalog razlièitih pristupa najznaèajnijih autora iste generacije, koji je bio ostvaren izmeðu Doma Komore i Doma Gusara, ostao je jedna od karakteristika splitske arhitektonske scene u prvoj polovici 20. stoljeæa.58
Arhitekt Fabijan Kaliterna svojim je osobnim ugledom znatno pridonio ugledu arhitektonske struke i zaslužan je za visoko pozicioniranje tog zvanja na društvenoj ljestvici meðuratnog Splita, a svojim je javnim djelovanjem i radom u strukovnim organizacijama ostavio višestruko znaèajan trag.59
57 Nadogradnja s ravnim krovom umjesto potkrovlja i redom prozora na južnom proèelju izvedena je najvjerojatnije u šezdesetim godinama prošloga stoljeæa, a vijenac južnog proèelja izjednaèen je na visinu 21,26 m iznad ploènika. Veæa rekonstrukcija unutrašnjosti zgrade s ugradnjom dizala izvedena je prema projektu iz 1996. godine. Autor projekta rekonstrukcije bio je arhitekt Srðan Šegviæ, ARCHING Split, TD 22, srpanj 1996., a investitor HGK iz Zagreba.
58 Elemente povijesnih reminiscencija koje pridonose ureðivanju slike grada nakon Petra Senjanoviæa nalazimo i u radovima Kaliterne, a elemente koncepta koji agresivno unosi novi avangardni izrièaj, nakon Špira Nakiæa pratimo i u Kodlovim radovima. Ovaj æe slijed nastaviti Niko Armanda i Budimir Pervan na strani avangardnih i izrazito funkcionalistièkih pristupa, a Helen Baldasar i Lovro Perkoviæ na strani kontekstualnih i sintetskih pristupa. [Keèkemet, 1976: 65-79]
59 Ugled Fabijana Kaliterne, inženjera arhitekta, praškog studenta, te njegova uloga osnivaèa i promotora novih sportskih i društvenih djelatnosti - postali su opæe mjesto u razvojnoj slici Splita u prvoj polovici 20. stoljeæa, a posebno su popularizirani u televizijskom serijalu „Velo misto”, kronici života grada prema literarnom predlošku Miljenka Smoje, RTV Zagreb, 1979.-1981.
1. Armanda, N. (1929.), Dom trgovaèko-obrtnièke komore u Splitu, Rezultati natjeèaja za projekt, „Novo doba”, 72 (14.3.): 5, Split
2. Brajeviæ, V. (1931.), Za oèuvanje naše stare arhitekture, odgovor na završna objašnjenja g. Koste Strajniæa, „Novo doba”, 43 (21.2.): subotnji prilog 1-3, Split
3. Duplanèiæ, V. (2004.), Obalni pojas grada Splita u urbanistièkim planovima, projektima i studijama u razdoblju od 1914.-1941. godine, „Prostor”, 12 (1 /27/): 111-121, Arhitektonski fakultet, Zagreb
4. Kaliterna, F. (1933.), Gdje da se gradi novi veliki hotel?, „Novo doba”, 289 (12.12.): 5, Split
5. Kaliterna, F. (2011.), Utok proti regulacijonog plana, The Split Mind 9, 165-174, Filozofski fakultet Sveuèilišta u Splitu, Split
6. Keèkemet, D. (1976.), Moderna arhitektura u Dalmaciji, „Arhitektura”, 30 (156-157): 65-79, Zagreb
7. Muljaèiæ, S. (1959.-1960.), Historijat izgradnje priobalnog pojasa u splitskoj luci, od Matejuške do Sustipana, „URBS”, 43-66, Split
8. Muljaèiæ, S. (1965.-1966.), Urbanistièki razvitak Splita i regulacioni planovi od poèetka XIX. st. do 1944. g., „URBS”, 25-33, Split
9. Pavièiæ, J. (2014.), Otok zavaðen zbog jedne palme, „Jutarnji list”, Magazin, 5743 (26.7.): 32, Zagreb
10. Pervan, B. (1971.), In memoriam Josip Kodl 1887.-1971., „Èovjek i prostor”, 11 (224): 47, Zagreb
11. Piploviæ, S. (1978.), Splitski arhitekti Š. Nakiæ i J. Kodl, Od eklekticizma do moderne, „Kulturna baština”, 17: 88-104, Split
12. Piploviæ, S. (2005.), Graditelji braæa Žagar, „Kulturna baština”, 32: 325-354, Split
13. Piploviæ, S. (2008.), Izgradnja Splita izmeðu svjetskih ratova, DAS, Društvo prijatelja kulturne baštine u Splitu, Split
14. Plejiæ, R. (2003.), Utjecaj praške škole na arhitekturu moderne u Splitu, disertacija, Arhitektonski fakultet, Zagreb
15. Radoviæ Maheèiæ, D. (2007.), Moderna arhitektura u Hrvatskoj 1930-ih, Institut za povijest umjetnosti, Školska knjiga, Zagreb
16. Strajniæ, K. (1931.), Za oèuvanje naše stare arhitekture, Treæa i završna objašnjenja g. Koste Strajniæa, „Novo doba”, 19 (24.1.): subotnji prilog 1-2, Split
17. Šegviæ, E. (2013.), Dvi-tri fete Matejuške, Društvo prijatelja kulturne baštine u Splitu, Split
18. Šegviæ, E. (2014.), Kuæa Arambašin, „Kulturna baština”, 39: 235-262, Split
19. Šegviæ, N. (1957.), Nekoliko asocijacija o najnovijem razvitku Splita, „URBS”, 36-37, Split
20. Šverko, A.; Šerman, K. (2013.), Eduard i Danilo Žagar i splitska arhitektura prve polovine 20.
stoljeæa, Arhitekti braæa Žagar, iz fundusa Muzeja grada Splita, Split
21. Tušek, D. (1994.), Arhitektonski natjeèaji u Splitu 1918.-1941., DAS Split
22. Tušek, D.; Grgiæ, A. (2007.), Doprinos Petra Senjanoviæa urbanistièkom planiranju Splita; Petar Senjanoviæ, Splitski planer i graditelj: iz ostavštine u Sveuèilišnoj knjižnici u Splitu, 143158, Split
23. *** (1928.), Plenarna sjednica Trgovaèko obrtnièke Komore, Važna privredna pitanja, „Novo doba”, 315 (12.12.): 4, Split
24. *** (1929.), Velike novogradnje u Splitu, „Novo doba”, 197 (10.8.): 2, Split
25. *** (1930.), Licitacija za gradnju Doma trgovaèko-obrtnièke komore, „Novo doba”, 4 (7.1.): 3, Split
Izvori Sources
Internetski izvor
Internet Source
1. http://arhinet.arhiv.hr/details.aspx?ItemId=3 _7229 /2.10. 2014./
Arhivski izvori
Archive Sources
1. HR-DAST - Državni arhiv Split, Glagoljaška 18, Split: HR-DAST-91, kutije 643 i 1022
2. FK - Arhiva Fabijana Kaliterne, u vlasništvu obitelji Boškoviæ u Splitu
Izvori ilustracija
Illustration Sources
Sl. 1. Foto: R. Plejiæ
Sl. 2., 3., 6.-8., 10., 11., 13., 18. Arhiva FK
Sl. 4., 5., 9., 12., 14. HR-DAST
Sl. 15. Plejiæ, 2003: 158/9
Sl. 16., 19. Foto: Darko Rom
Architect Fabijan Kaliterna and his Contribution
Architect Fabijan Kaliterna (1886-1952) was a leading figure in Split and Dalmatian architecture between the two World Wars. His architectural work and spatial studies made a profound impact on the concepts of design and construction of the Western city port. His competition entries and his building of the Chamber of Commerce and Industry on the Split waterfront (Trumbiæeva obala 4) show his withdrawal from a traditional architectural vocabulary and a tendency towards the adoption of a Modernist architectural articulation.
He left his architectural studies in Prague in 1912 and spent the next few years during the war in Paris and cities on the French riviera. In 1919 he made a spatial study of the Western city port with an already formed industrial zone on the city outskirts. Instead of the quay (proposed by Petar Senjanoviæ in the 1914 City Plan) he suggested a promenade with Historicist hotels, public buildings, and palm trees in the central waterfront area. He presumably drew inspiration from the ”Promenade des Anglais” in Nice as a spatial model that might have been successfully adapted to the historical and spatial context of Split. His ideas probably led dr Ivo Tartaglia, the mayor, to plant palm trees on the Split waterfront in 1921. The city grew into the main Adriatic port of the new state and a place where the world standards of the period were readily adopted. Split was thus transformed into a visual symbol of a new era.
The competition results for the 1924 Regulation plan of Split clearly show traces of Kaliterna’s influence. The Western coast was conceived as a promenade featuring representative buildings, in line with his proposal from 1919.
In the early 20th century large, representative buildings along the street were continually put up on the waterfront west from St Franciscan monastery. Dr. Ivan Majstroviæ, the lawyer and owner of a residential three-storey building from 1913 on the eastern part of the plot of today’s Chamber building, intended to extend the plot and fill up the street line between the houses Arambašin and RismondoJerkoviæ. He prepared a few variations of an integral project and in 1923 obtained the project ap-
Biografije Biographies
MARIJA BOŠKOVIÆ diplomirala je na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu 1978. i na Fakultetu graðevinskih znanosti 1990. u Splitu. Od 1979. do 1983. pohaðala je Poslijediplomski studij „Graditeljsko naslijeðe”. Ovlaštena je projektantica.
Dr.sc. ROBERT PLEJIÆ, docent je na Fakultetu graðevinarstva, arhitekture i geodezije Sveuèilišta u Splitu. Doktorirao je 2003. na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu. Podruèje znanstvenog interesa: moderna arhitektura u Splitu i Dalmaciji, utjecaji praške arhitektonske škole.
proval. In March 1927 Fabijan Kaliterna produced a set of new working drawings containing an addition and extension of the existing Majstroviæ’s building. The project was probably a thorough check-up of the feasibility of the site’s capacity and a contribution to dr Majstroviæ’s offer for the ”construction of the new building” of the Chamber of Commerce and Industry in Split. The Chamber management board put the project out to tender in 1927 and Majstroviæ won it in April, 1928.
The government launched a competition for the preliminary design of the Chamber of Commerce and Industry building in January 1929 with the entry submission deadline scheduled for the 1st of March 1929. The competition guidelines suggested that the existing building should be retained but redesigned so that it adequately reflects the significance of the institution. On the 19th of March 1929 three projects were awarded. Both entries submitted by Kaliterna won the awards. In his first prize winning project, he did not retain the parts of the existing building, he moved the new staircase next to the east facade and the communication links into the interior, and ensured a more logical connection of the spaces. In his third prize winning project he retained the parts of the existing building and suggested some major intervention on the facade such as three openings on each storey. Kaliterna’s design submitted for a building permit (June 1929) contained some parts from his two winning projects. The new building incorporated walls of the existing building while a new wall was added from the south side, and the existing staircase was retained. The facade was articulated by means of three openings on the ground-floor and the firstfloor levels whereas the second, third and fourth floor had five openings of which those on the fourth floor had round arch endings. The balconies had fences made of stone balusters and were supported by the profiled stone cantilevers. The facade from the post-competition project was finally realized although with a simplified cornice. In August 1929 when construction started, the existing building was demolished after all. Kaliterna came up with the fifth design version based on the
MARIJA BOŠKOVIÆ graduated from the Faculty of Architecture in Zagreb in 1978 and from the Faculty of Civil Engineering in Split in 1990. From 1979 to 1983 she was enrolled in the Post-graduate program in Built Heritage. She is a licensed architect. ROBERT PLEJIÆ, Ph.D., Assist. Prof. at the Faculty of Civil Engineering, Architecture and Geodesy in Split. In 2003 he earned his Ph.D. from the Faculty of Architecture in Zagreb. His research interests are focused on modern architecture of Split and Dalmatia, the Prague school of architecture and its influences. Sažetak Summary
layout from his first prize winning project. The reinforced concrete structure of the building had a white marble cladding (quarried on the island of Braè) according to the 1929 project with a simplified cornice. Construction lasted from May to November 1930 while the interior was completed in the first six months of 1931. The ground-floor level housed the Museum of Commerce with ancillary rooms, while the first floor level accommodated the management board offices, secretary’s office and Town Hall offices. The second-floor accommodated offices while the third and the fourth floors including the attic were designed as housing quarters, i.e. apartments. In his design of the Chamber building Kaliterna reduced his previous vocabulary and turned to a more restrained use of stone in plane and volume design.
Kaliterna actively participated in all discussions, public presentations and new spatial studies related to Split and public space usage. His comprehensive studies from 1940 and 1944 further elaborated the topics he initiated in 1919 referring primarily to the variations of a small port extension in front of the historic nucleus and the removal of a sandbank from Matejuška. In all his proposals he insisted on the road connection between the west and east waterfront by a bridge as well as on horticultural design with lines of trees and palm parks. His architectural vocabulary ranged from the initial pseudo-style variations to a clearly Modernist expression. The space between the Chamber building and the rowing-club Gusar designed by the architect Josip Kodl was interpreted differently by the architects of the same generation and this was undoubtedly one of the main characteristics of Split architecture in the first half of the 20th century. On the one hand elements containing historical reminiscences after Petar Senjanoviæ can be also found in Kaliterna’s projects while on the other hand, elements of a more aggresive avant-garde articulation, after Špiro Nakiæ can be traced in Kodl’s work as well. Those who followed were Niko Armanda and Budimir Pervan with their explicit functionalist approach, and Helen Baldasar and Lovro Perkoviæ with their contextual and synthetic approach.
Hrvoje
Sveuèilište u Splitu Fakultet graðevinarstva, arhitekture i geodezije HR - 21000 Split, Matice hrvatske 15 hrvoje.bartulovic@gradst.hr dujmo.zizic@gradst.hr
Izvorni znanstveni èlanak
UDK 725:711.4 (497.5, Split)”18/19” Tehnièke znanosti / Arhitektura i urbanizam
2.01.04. - Povijest i teorija arhitekture i zaštita graditeljskog naslijeða Èlanak primljen / prihvaæen: 18. 3. 2015. / 9. 6. 2015.
University of Split Faculty of Civil Engineering, Architecture and Geodesy HR - 21000 Split, 15 Matice hrvatske Street hrvoje.bartulovic@gradst.hr dujmo.zizic@gradst.hr
Original Scientific Paper UDC 725:711.4 (497.5, Split)”18/19” Technical Sciences / Architecture and Urban Planning 2.01.04. - History and Theory of Architecture and Preservation of the Built Heritage Article Received / Accepted: 18. 3. 2015. / 9. 6. 2015.
javne zgrade
Split suvremeno gradsko tkivo 19.-20. stoljeæe
Izgradnjom javnih graðevina na prijelazu 19. u 20. stoljeæe izvan povijesnih okvira obrambenih zidina iniciran je razvoj suvremenoga tkiva grada Splita. Èlanak analizira geneze ogranaka gradskog tkiva uz tadašnji Veli put, koji se razvio u Ulicu Domovinskog rata - glavni sjeverni pristup povijesnom centru. Danas su ovi lokaliteti vitalni elementi šire gradske jezgre i pridonose prepoznatljivosti gradskog života.
public buildings Split contemporary urban fabric 19th-20th century
Public buildings built outside the historic city walls in the late 19th and the early 20th century initiated the formation of the contemporary urban fabric of Split. This paper analyzes this process along the street called Veli put, today known as Ulica Domovinskog rata - the main north access to the Split’s historic nucleus. Nowadays these sites are vital elements of the city’s wider urban core that effectively contribute to its recognizable image.
Promatramo
li grad kao kompleksan društveni fenomen, možemo ustvrditi da tijekom svoga razvoja doživljava konstantne promjene.1 Te promjene ostaju zapisane u urbanom tkivu jer „urbani oblici u vremenu dio su naèina života, jezika misli i stvaralaèkog doprinosa niza generacija, dio naèina proizvodnje, vrednovanja i odnosa u procesu gradogradnje”.2
Za Split je druga polovica 19. i poèetak 20. stoljeæa razdoblje u kojem se grad širi izvan povijesnih okvira, prostorno determiniranih nizom fortifikacijskih sustava, na tadašnje slobodne areale splitskog poluotoka. Time dolazi do promjene u promišljanju razvoja grada, koja se oèituje u modernosti pristupa i želji za stvaranjem novoga urbanog identiteta. Promatramo li zgrade kao „kondenzatore urbanog programa pretoèenog u nove arhitektonske tipove”3, a arhitekte kao „projektante zgrada koje funkcioniraju urbanistièki i transformiraju organizaciju i naèin korištenja prostora daleko šire od neposrednog okoliša samih zgrada”4 - opravdano je tvrditi da analizom procesa razvoja pojedinog segmenta gradskog tkiva i pripadajuæe arhitekture možemo išèitati znaèajke urbanistièkog razvoja pojedinog razdoblja, kao i urbanistièko-arhitektonske kvalitete pojedinih realizacija. Stoga èlanak analizira slojevitost razvoja dvaju lokaliteta suvremenoga tkiva grada Splita, generiranih izgradnjom znaèajnih javnih graðevina u navedenom razdoblju, a da-
nas su dio šire gradske jezgre s jasnim prostornim identitetom (Sl. 1.). Prvi primjer je sklop administrativnih graðevina smještenih uz istoèni poèetak Ulice Domovinskog rata, a drugi blok uza Zadružni savez omeðen Livanjskom, Bihaækom, Slaviæevom i Kliškom ulicom. Oba su smještena na glavnome sjevernom pristupu povijesnom centru, tadašnjem Velom putu, koji se poslije razvio u Ulicu Domovinskog rata. Specifiènost nastanka Splita pretvorbom rimske palaèe u grad obilježila je i njegov daljnji razvitak. Smještaj i organizacija palaèe uvjetovali su jasan sjeverni prilazni smjer, povezujuæi ju sa Salonom, glavnim gradom provincije Dalmacije. Tijekom povijesti prilaz se kontinuirano razvija, urbanistièki artikulira i integrira u gradsko tkivo, uvijek noseæi ulogu glavne gradske ulice.5 Kriterij odabira ovih dvaju lokaliteta kao predmeta istraživanja jest upravo povijesna važnost glavnoga kopnenog ulaza u grad, koja je rezultirala kontinuiranošæu razvoja iz kojeg se jasno mogu išèitati obilježja širenja gradskog tkiva kroz povijesne etape te ustanoviti kljuèni aspekt njegova generiranja.
Analizirani su: lokacija (položaj u kontekstu grada, predodreðeni urbanistièki parametri, odnos prema postojeæoj izgradnji, ostvareni prostorni odnosi); karakteristike graðevine (odabir postave i orijentacije objekta, tlocrt, presjek, odnosi volumena, odnos konstrukcije i vanjske opne, odabir materijala, ostali elementi arhitektonskog oblikovanja); namjena graðevine (vrsta sadržaja, komplementarnost sadržaja s okolicom, fleksibilnost). Ovakav pristup analiziranju donosi važnu relaciju zgrada prema neposrednoj okolini, kao i znaèenje pojedine graðevine u cjelokupnom funkcioniranju grada. Time su analize pokazatelj konteksta razvoja gradskog tkiva u razmatranom razdoblju nagloga širenja grada na slobodne areale splitskog poluotoka.
1 Hertzberger, 2005: 149
2 Delalle, 1985: 84
3 Èavloviæ, Uchytil, 2013: 29
4 Blau, Rupnik, 2007: 19
5 Bartuloviæ, 2014: 17
6 Iz dostupnih izvora poznato je da je Josip De Marchi prijedlog za gradnju dostavio 22. ožujka 1864. Povjerenstvu Javne dobrotvornosti, da su radovi zapoèeti 1865. postavljanjem kamena temeljca od strane gradonaèelnika i da su trajali sve do 1871. godine. U projektu je sudjelovao doktor i inženjer Francesco Locati. Nažalost, od nacrta graðevine ostao je saèuvan samo tlocrt krovišta, ali detaljni opis zgrade i njen smještaj u okolinu pronašao je Stanko Piploviæ u svome istraživanju o graditeljskoj djelatnosti fundacije Martinis Marchi, investitora izgradnje. [Muljaèiæ, 1958: 77; Piploviæ, 2012: 335-337]
7 U Bajamontijevu izvještaju iz 1862. o opæinskom radu i daljnjim planovima stoji: „Split, posvuda okružen prostranim podruèjima na kojima se može širiti, zaista nema razloga da njegove kuæe u starom gradu budu nagomilane jedna na drugu, s teškom opasnošæu za javno zdravlje.” [Keèkemet, 2007: 104]
8 Detaljnije: Piploviæ, 1991: 34-36
COMPLEX OF ADMINISTRATION BUILDINGS
Realizacijom prve znaèajnije javne graðevine izvan povijesne jezgre pokrenut je razvoj lokacije koja æe tijekom sljedeæih 150 godina nositi obilježje javnoga centra (Sl. 2.). Radi se o izgradnji „Kuæe zaklona i rada - Martinis Marchi” za potrebite graðane iz 1871. godine6 (Sl. 3.-4.). Ova realizacija odraz je promišljanja tadašnjega opæinskog vodstva s Antoniom Bajamontijem na èelu o širenju grada na prostranstvo splitskog polja.7 Vjerujuæi da æe upravo projektom jedne znaèajnije graðevine pokrenuti kvalitetniju i primjereniju izgradnju suvremenoga Splita na slobodnim gradskim arealima, Bajamonti je podržao ideju izgradnje zgrade zakloništa na poèetku tadašnjega Velog puta (današnje Ulice Domovinskog rata).
Dvije su glavne etape razvoja ovoga lokaliteta. Prva poèinje izgradnjom zakloništa koje poslije uèestalo biva nadograðivano i preureðivano - mijenjajuæi funkciju, ali ne i javni karakter, te traje do 1943. godine kada cijeli sklop stradava u požaru. Neposredno po izgradnji zgradu je u više navrata pokušavala prisvojiti vojska, a razmatrala se i moguænost da se na istome zemljištu smjeste Viša djevojaèka i Trgovaèka škola. Ova kompleksna povijest naznaka je daljnjih zbivanja vezanih za lokaciju i gradnju javnih graðevina na njoj. Dugo je vremena zgrada bila jedina na tome podruèju, a grad se nastavio razvijati špekulativno i stihijski.
Tek je poèetkom 20. stoljeæa, neposredno uza zaklonište, planirana izgradnja nove Obrtnièke škole prema projektu Kamila Tonèiæa. Predviðeno je da lokacija škole bude toèno ispred zgrade zakloništa, toènije na uglu križanja tadašnje Balkanske i Sarajevske ulice (današnje Ulice grada Vukovara i Ulice Domovinskog rata). Zgrada je trebala biti suvremena i velika trokatnica, uliène fronte duge 120 m, iz koje se okomito protežu dva krila.8
Ovom izgradnjom dodatno bi se ojaèao karakter ovoga lokaliteta kao novoga javnoga gradskog centra, no premda je opæinsko vijeæe 1910. prihvatilo projekt, do izgradnje nije došlo zbog nedostatka sredstava i poèetka Prvoga svjetskog rata. Buduæi da je radi izgradnje Obrtnièke škole opæina kupila zgradu zakloništa i pripadajuæe zemljište te zaklonište planski dislocirala nešto sjevernije u novu zgradu, 1921. godine donesena je odluka da se opæinski prostori smjeste u staru zgradu sirotišta. Do useljenja je došlo tek 1924. godine, dok je tijekom prijelaznoga, ratom obilježenog, drugog desetljeæa 20. stoljeæa stara zgrada zakloništa služila kao bolnica za veneriène bolesti, èime je nizu javnih funkcija koje su se odvijale na ovome lokali-
Sl. 2. Shematski prikaz faza razvoja sklopa administrativnih zgrada
Fig. 2. Schematic representation of administrative buildings through phased development
Sl. 3. Osnova za probijanje tadašnje Balkanske ulice (današnje Vukovarske ulice) na kojoj je ucrtana pozicija zgrade Zakloništa i rada Martinis-Marchi, nacrt iz 1910-ih
Fig. 3. Tracing line for Balkanska street (Vukovarska st. today) with the layout plan of the building of the charitable housing foundation Martinis-Marchi, drawing from 1910s
Sl. 4. Pogled na Split s Marjana, prva zgrada Zakloništa i rada Martinis-Marchi iz 1871. dominira neizgraðenim prostorom izvan povijesnih okvira, fotografija iz 1870-ih
Fig. 4. View of Split from Marjan hill, the first building of charitable housing foundation Martinis-Marchi from 1871 dominates the vacant area outside the historical boundaries, photograph from 1870s
27 17
26 25
Sl. 5. Izvadak iz plana grada iz 1926. na kojem je brojevima oznaèeno: 17 - Opæina grada Splita i Opæinski uredi; 25 - Viši zemaljski sud; 26 - Županijske oblasti; 27 - Financijska direkcija
Fig. 5. City plan extract from 1926: 17 - Split: Town Hall and offices; 25 - Higher Regional Court; 26 - Districts; 27 - Financial management board
Sl. 6. Nove zgrade uprave i opæinski dom iz 1924., fotografije iz 1930-ih
Fig. 6. New administrative buildings and Town Hall from 1924, photographs from 1930s
Sl. 7. Opæinske zgrade uništene u požaru iz 1943., fotografije iz 1940-ih
Fig. 7. Municipal buildings destroyed by fire in 1943, photographs from 1940s
tetu dodana i zdravstvena.9 Kako bi se omoguæilo adekvatno korištenje postojeæe zgrade za novi opæinski administrativni centar, pristupilo se preureðenju. Bivša je zgrada zakloništa u unutrašnjosti potpuno preureðena, a krila su dograðena. Uz ovo preureðenje, opæinsko vijeæe odluèuje da se na slobodnim dijelovima parcele grade nove zgrade za potrebe državnih ureda, kao što su Prizivni sud, Delegacija ministarstva financija, Školski odsjek pokrajinske vlade i Generalna inspekcija vode10 (Sl. 5.). Time ova lokacija poprima znaèenje administrativnog središta regionalnog znaèaja. Dodavanjem novih graðevina formiran je ansambl koji prati dvije obližnje ulice. Tako je jedna zgrada položena u smjeru istok-zapad uzduž tadašnje Balkanske ulice, a druge dvije položene su u smjeru sjever-jug uzduž Sarajevske ulice (Sl. 6.). Nacrti ovih graðevina nisu saèuvani, a o položaju i urbanistièkoj dispoziciji saznajemo na temelju dvaju planova grada iz 1926. godine i iz niza saèuvanih fotografija. Na fotografijama se vidi da je rijeè o jednokatnicama plitkog krovišta i s naglašenim vijencem, èime se stjeèe dojam ravnoga krova. Oblikovanje proèelja je jednostavno, bez ukrasa i ornamentike, s jednoliènim vertikalnim pravokutnim prozorskim otvorima. Jedini naglasak u oblikovanju predstavljaju uglovi na promjeni gabarita pojedinog objekta koji su naglašeni zaobljenjem i ulazni trijemovi koji su naglašeni luènom profilacijom otvora.11 Preureðivanje zgrade zakloništa pratilo je tada mnogo oštrih polemika o opravdanosti adaptacije u odnosu na izgradnju nove, kao i o odluci izmještanja opæine iz središta grada na periferni prostor.12 U konaènici, javno je mnijenje ostvareno ocijenilo pozitivnim i pre-
poznalo sklop kao novi administrativni centar, ali i prihvatilo pravac prema Poljudu i Solinu kao logièan smjer razvoja.13 Cijeli je sklop 1943. godine stradao u požaru uzrokovanom ratnim zbivanjima do te mjere da su ostaci zgrada po završetku rata u potpunosti uklonjeni, èime je, dakako, završena prva etapa razvoja ovoga lokaliteta (Sl. 7.).
Druga etapa, koja traje do današnjega dana, poèela je 1951. izgradnjom dviju novih administrativnih zgrada prema projektima arhitekata Marka Markovine i Budimira Pervana, te Zlatibora Lukšiæa.14 Odluka da se na istome mjestu grade administrativni prostori novoosnovanog Odbora narodne oblasti, koji je tada predstavljao središte vlasti za cijelu Dalmaciju, govori u prilog afirmaciji lokaliteta kao pogodnoga za takvu vrstu sadržaja.15
Arhitektonsko rješenje južne zgrade ansambla sastojalo se od zgrade oblika slova H, s dva krila položena u smjeru istok-zapad i srednjim koji ih popreèno povezuje. Dva elementa okomita na ulicu imaju èetiri, a srednji element - koji je položen paralelno, ali znaèajno udaljen od ulice - ima tri kata. Meðusobno su povezani zglobom - uskim vertikalnim ostakljenim elementom kojim su spojene horizontalne komunikacije pojedinih elemenata po etažama (Sl. 8.). Prizemlje je obloženo glatkim kamenim ploèama i predstavlja svojevrsno podnožje ('sokl') za ostale dijelove zgrade koji su u glatkoj žbuci. Kroz sve je provuèen istoznaèni motiv povezivanja identiènih prozora prvih triju etaža po vertikali plitkom profilacijom, dok se velièina i format otvora mijenja na zadnjoj, èetvrtoj etaži u vertikalne pravokutnike rasporeðene u ritmu prozora donjih etaža. Dojam cijelog an-
9 Ovakav tip sadržaja zadržao se na lokaciji samo sljedeæa dva-tri desetljeæa, izmjenjujuæi funkciju u bakteriološku stanicu. [*** 1921.a: 3; *** 1922: 2]
10 Tijek radova i opis preureðenja iznesen je detaljno u dnevnim novinama „Novo doba”. [*** 1921.b: 3; *** 1921.c: 3; *** 1924.a: 3-4; *** 1924.b: 6; *** 1924.c: 4]
11 Po svemu radilo se o modernijem pristupu oblikovanja, stoga se autorstvo zna pripisivati arhitektu Josipu Kodlu, tadašnjem voditelju opæinskoga tehnièkog odjeljenja, iako o tome nema egzaktnih dokaza. [Radica, 1931: 126; Keèkemet, 2012: 118-19]
12 Posebice žustra polemika o tome razvila se izmeðu ing. Dane Matošiæa i arh. Fabijana Kaliterne. [*** 1924.d: 5; *** 1924.e: 4; *** 1924.f: 3-4]
13 Završne rijeèi iz èlanka posveæenog opisu novoga doma najbolje govore što je izgradnja predstavljala za grad: „Split je tako eto dobio novi Opæinski dom koji potpuno odgovara mnogostrukim i razgraðenim potrebama komunalne administracije i koji pod svojim krovom okuplja sve grane, odsjeke i poduzeæa splitske Opæine. … Kad premještanje ureda bude potpuno izvršeno i kada okolina zgrade bude doista pretvorena u nasade cvijeæa i perivoj, bit æe odista stvorena jedna savršena kombinacija poslovnog i umjetnièkog milieu-a. Opæinskoj upravi… može da novi Opæinski dom bude na diku kao dokaz inicijative i stvaralaèke snage. Novi centar grada na periferiji stvoren je novim Opæinskim domom. Pokazan je pravac novom razvitku Splita: prema Poljudu i Solinu!” [*** 1924.a: 3-4] 14 Projekt se izraðivao u sklopu novoosnovanoga Graðevno-projektnog ureda za Dalmaciju. Oba idejna rješenja
sambla usklaðen je s funkcijom graðevine, a zgradama formiran središnji otvoreni trg daje jasan karakter reprezentativnoga javnog objekta. Primijenjena shema organizacije administrativne zgrade, u vidu ureda posloženih u dvotrakt i povezanih središnjim hodnikom, pri korištenju se pokazala kvalitetnom pa je do danas nepromijenjena.16
U sjevernoj zgradi sklopa bio je predviðen smještaj Gradskoga narodnog odbora. Radi se o èetverokatnici gotovo identiènih gabaritnih dimenzija kao što su krila južne zgrade, što rezultira èitanju sklopa ovih dviju zgrada kao jedinstvenoga uliènog poteza. Svi katovi organizirani su kao dvotrakt sa središnjim hodnikom, a tlocrtno je zgrada bila pravokutnog oblika s istakom stubišnog podesta na sjevernom i natkrivenim ulaznim trijemom na južnom proèelju (Sl. 10.). Oblikovanje glavnih proèelja je suzdržano, s unificiranim horizontalno izduženim pravokutnim otvorima koji prate unutarnji raspored prostorija, a boèna su proèelja naglašena završnom obradom zida u bunjastom kamenju, na kojoj jedine otvore èini vertikalan niz dvokrilnih vrata kojima završavaju središnji hodnici i koja vode na balkone kao njihove ekstenzije.17 Kako se potkraj te iste, 1951. godine promjenom državnog ustrojstva ukida Odbor narodne oblasti za Dalmaciju, Gradski narodni odbor useljava se u susjednu, za Odbor graðenu zgradu, a u Lukšiæevu zgradu smješta se Sud. Za potrebe nove namjene zgrade Lukšiæ sa sjeverne strane projektira prizemni aneks s velikom dvoranom i reorganizira ulaz sa zapadne, uliène strane. Ovo prati akcentno oblikovanje zapadnoga proèelja u vidu potpuno ostakljenoga ulaznog hola i fiksnih betonskih vertikalnih brisoleja postavljenih uz prilaz dvorani18 (Sl. 11.). Ovim je
zgrada datiraju iz 1949. godine, što ukazuje na paralelnost procesa projektiranja, èime možemo ustvrditi da su zajednièke urbanistièke postavke promišljene i dogovorene. [*** 1971: 1-3]
15 Ova odluka dobiva još više na znaèenju kad se uzme u obzir novonastali društveno-politièki kontekst i proklamirana stajališta o potrebi potpuno novoga društvenog ureðenja i odbacivanju veza s prijašnjim državnim ustrojstvom.
16 Pregledom izvorne dokumentacije uoèeno je da je na jugu parcele planirana izgradnja dvorane za sastanke spojena mostom s južnim traktom u razini prvoga kata. Ovaj zanimljivi aneks, organiziran s otvorenim trijemom u prizemlju i na stupovima oslonjenim glavnim volumenom, nije izveden, a svojom postavom i vezom dodatno potencira korištenje vanjskih prostora od strane graðana i ideju komunikacijskog povezivanja svih traktova, èime kompleksna graðevina funkcionira kao jedinstvena cjelina. Daljnjim adaptacijama i unutrašnjim preureðenjima ove su veze onemoguæene pa je time izgubljen potencijal daljnjeg razvoja po ovim principima. [HMA-ABP, sign 355]
17 Ovakvo oblikovanje punih zabatnih ploha koristit æe u iduæim desetljeæima èitav niz arhitekata, primjerice, Vuko Bombardelli na tipskim stambenim zgradama i Ivan Vitiæ na tipskim motelskim paviljonima.
18 Dvorana se nekoliko godina koristila kao skladište pa se tek 1961. godine završno oprema i namjenski koristi. Veæ 1965. godine gradi se nova velika zgrada Suda u neposrednoj blizini te se, po izmještanju Suda, u tu zgradu useljava Pravni fakultet koji je koristi i danas.
dodatno proširen ansambl administrativnih zgrada prema sjeveru i formirana nova ulièna trasa koja æe se razvijati u sljedeæim desetljeæima (Sl. 12.).
Obje su zgrade u nekoliko povijesnih pregleda okarakterizirane kao pokazatelji arhitek-
Sl. 9. Administrativni centar županije i državnih ureda sa spomenikom internircima na središnjem trgu, stanje 2015.
Fig. 9. Administrative center of the district and the government offices with a monument on the central square, 2015
Sl. 11. Z. Lukšiæ: Prva i druga faza zgrade Suda, kasnije Pravnog fakulteta iz 1954., fotografija iz 1978.
Fig. 11. Z. Lukšiæ: The Court (later Faculty of Law), first and second phase from 1954, photograph from 1978
Sl. 8. M. Markovina i B. Pervan: Zgrada Odbora narodne oblasti iz 1949., tlocrt kata i zapadno proèelje
Fig. 8. M. Markovina and B. Pervan: National District Council building from 1949, floor plan and west elevation
Sl. 10. Z. Lukšiæ: Prva faza zgrade Gradskog narodnog odbora Splita, kasnije Suda iz 1949., tlocrt karakteristiènog kata
Fig. 10. Z. Lukšiæ: National City Council building (later the Court) in Split, first phase,1949, typical floor plan
Sl. 12. Sklop administrativnih zgrada, fotografija iz 1960-ih
Fig. 12. Administrative buildings, photograph from 1960s
tonskih vrijednosti doba u kojem su nastale i funkcija koje su udomile.19 Javni prostor koji su afirmirale veæ dugo predstavlja orijentir u mentalnoj mapi graðana, a posjetiteljima ostavlja dojam Splita kao administrativnog središta šire okolice.
Od 1978. do 1981. godine adaptaciju i nadogradnju doživjela je južna graðevina predmetnog ansambla, tadašnje zgrade opæinskog poglavarstva, a tim je povodom rekonstruirano ureðenje okoliša zgrade.20 U potrebi osuvremenjivanja zgrade na središnjem je krilu nadograðena jedna cijela etaža i nad njom velika dvorana za sastanke, a na njegovu istoènom proèelju dodano je okno dizala sa strojarnicom. Time su uvelike izmijenjeni prostorni odnosi prvotnog rješenja dvaju boènih viših krila prema središnjem nižem, ali novo rješenje drukèijim oblikovanjem uvažava osnovnu logiku razlikovanja elemenata i simetriènost kompozicije koja uokviruje pristupni trg. Novim rješenjem ureðenja okoliša veliki format trga terasasto je razdijeljen na niz kamenih, vodenih i ozelenjenih ploha, a kom-
pozicija je upotpunjena Spomenikom internircima akademskoga kipara Željka Razmiloviæa. Ureðenjem prostora trg je kvalitetno zaživio te postaje mjesto povremenog okupljanja i održavanja prigodnih manifestacija (Sl. 9.). Ipak, projekt nadogradnje donio je mnogo polemika, s obzirom da se radilo o intervenciji na graðevini sa veæ etabliranom arhitektonskom vrijednošæu. Citat Nevena Šegviæa sažima sva ta razmatranja i potvrðuje znaèenje ovog ansambla za razvoj Splita, ali i cijele hrvatske poslijeratne arhitekture: „Urbanizacijom pojedinih lokaliteta sustavno se otkrivaju nova mjesta. Problemi arhitekture se otvaraju u razlièitim sredinama u raznim sadržajima. Zgrada Skupštine opæine Splita iz 1951. autora Marka Markovine i Budimira Pervana, prvijenac naših administrativnih objekata, iskazuje poznavanje Le Corbusierove arhitekture, ali i snagu predoèavanja ovog novoga predjela Splita, koji je upravo u tom trenutku u velikom bujanju. Ni najnoviji dodatak tom objektu nije ga obezvrijedio. Naprotiv. Je li se približio Venturiju ili je Venturi približen tom ostvarenju - otvoreno je pitanje.”21
Godine 1985. dolazi do rekonstrukcije križanja Bihaæke, Livanjske i tadašnje Balkanske ulice i Ulice žrtava fašizma u sklopu druge etape natkrivanja željeznièke pruge, èime je saniran gotovo stogodišnji rasjek gradskog tkiva nastao probijanjem trase željeznice 1877. godine.22 Time je sklopu administrativnih zgrada pridružena trokutasta parcela nastala izmeðu novih trasa Balkanske i Ulice žrtava fašizma. Ovaj dio ureðen je parkovno i prikljuèen postojeæemu južnom perivoju, a proširenje je pridonijelo reprezentativnosti cijelog ansambla. Natkrivanje ukopa pruge pružilo je kvalitetniju integraciju tog lokaliteta s okolnim gradskim tkivom, koja se odrazila u svakodnevnom korištenju i afirmaciji ovoga dijela kao širega gradskog centra.23
19 Šegviæ, 1957: 38-39; Muljaèiæ, 1958: 71, 89; Šegviæ, 1986: 126; Tušek, i sur., 2011: 64
20 Autor projekta adaptacije jest Vlado Alujeviæ, zaposlenik projektnog ureda graðevinskog poduzeæa „Lavèeviæ” koje je i izvelo radove.
21 Šegviæ, 1986: 126
22 Muljaèiæ, 2002: 242
23 O znaèenju natkrivanja za razvoj grada pisao je Frane Gotovac u novinskom èlanku Usjek, rasjek, sasjek. [Gotovac, 1995: 88-90]
24 Senjanoviæ je bio pionir u pokretanju arhitektonske kritike toga doba. Još 1908. godine povodom Prve dalmatinske umjetnièke izložbe u Splitu objavio je kraæi ogled pod nazivom Za domaæe graðevne oblike. U njemu komentira forsiranu primjenu novih graðevnih materijala, oblika i dekoracija - uz zanemarivanje izvornih tradicionalnih lokalnih. Potom 1911. godine piše èlanak pod nazivom Stil našeg doba za novoosnovane novine „Jug”, gdje istièe funkcionalnost objekta kao temeljno naèelo arhitektonskog pristupa. Njegovi su èlanci imali velik utjecaj na promišljanja i daljnja kretanja u arhitekturi navedenoga razdoblja. [Plejiæ, 2007: 119-123; Tušek, 1994: 11]
25 Tušek, Grgiæ, 2007: 148
BLOK UZA ZADRUŽNI SAVEZ
BLOCK ADJACENT TO THE COOPERATIVE ALLIANCE
U prosperitetnim prilikama poèetka 20. stoljeæa, u osvit Prvoga svjetskog rata, uvidjevši potrebu za kontroliranjem razbuktale izgradnje izvan povijesnoga središta, sve se više radilo na planskom razvoju grada Splita. Kao kljuèna osoba za arhitektonska i urbanistièka pitanja toga doba svojim se pisanjem i javnim djelovanjem nametnuo Petar Senjanoviæ.24 Stoga ne èudi njegov odabir za opæinskog vijeænika 1910. godine i imenovanje za djelatnika opæinske uprave zaduženog za unaprjeðenje komunalne infrastrukture. Na toj je funkciji iskoristio priliku da u planu grada za 1914. godinu predloži smjernice buduæega razvitka i time postavi elemente regulacije buduæe gradogradnje, po kojem se u znatnoj mjeri daljnjih èetvrt stoljeæa Split izgraðivao.25 Kao svojevrstan prototip njegova sagledavanja buduæe izgradnje gradskoga tkiva možemo promatrati zgradu Zadružnog saveza u Livanjskoj ulici (Sl. 13.), koje je prva etapa gradnje poèela 1912., a završila upravo 1914. godine, kada je i plan izdan. Gradnju su prekinule ratne okolnosti. Graðenje u drugoj etapi poèelo je 1916., a završeno 1918. godine. Time je prvotan tlocrtni oblik nadograðen novim sjevernim krilom položenim paralelno s Bihaækom ulicom26 (Sl. 14. i 15.).
Zgrada je smještena na jugozapadnom uglu planiranoga gradskog bloka, na križanju Livanjske i Bihaæke ulice, u sjevernom produžetku kojeg je bio most preko željeznièkog usjeka prema Sarajevskoj ulici (današnjoj Ulici Domovinskog rata). Radi se o kamenoj trokatnici s kosim krovištem prekrivenim crijepom, orijentiranoj glavnim proèeljima prema Livanjskoj i Bihaækoj ulici, to jest prema istoku i sjeveru, èime je jasno naglašena
26 *** 1914.a: 5; *** 1914.b: 3
27 Za vizionarski pristup izgradnji na tada relativno praznom podruèju ilustrativan je citat iz novinskog èlanka koji govori o velebnosti planiranog zdanja u odnosu na dotadašnje graðevine na tom podruèju: „Bit æe to velika èetverokatna lijepa zgrada… Ovom zgradom æe ovaj predio koji je možda najuredniji u cijelom Splitu - ukoliko kod nas o urednosti uopæe možemo govoriti - još više poljepšati.” [*** 1912: 5]
28 Ova sinergija dvaju oblikovanja doprinos je Senjanoviæa u razvijanju posebnog vida secesijskog stila specifiènog za podneblje Splita i Dalmacije. Detaljnije vidi: Keziæ, 1991: 132; Plejiæ, Keziæ, 2007: 132; Tušek, i sur., 2011: 43.
29 Uchytil, i sur., 2008: 83-90
30 Viktor Kovaèiæ od 1896. do 1899. studira na Umjetnièkoj akademiji, a Petar Senjanoviæ od 1893. do 1899. studira na Visokoj tehnièkoj školi. Unatoè istovremenom boravku, njihovi životopisi ne donose zapise o meðusobnom poznanstvu.
31 Usprkos vrlo dobrom odazivu, natjeèaj nije poluèio željeni uspjeh pa žiri nije dodijelio nijednu nagradu, nego samo jedan otkup. Detaljnije o tijeku natjeèaja: Tušek, 1994: 44-46.
intencija da se ovim objektom definira buduæa gradnja uz ulice i formira suvremen gradski blok.27 U detaljima obrade proèelja istièu se secesijski elementi, dok pokrov kupom kanalicom, kameni klesanci proèelja i specifièan detalj pergole na najvišem balkonu središnjeg rizalita vežu kuæu za tradicionalno dalmatinsko graditeljstvo.28 Navedeno govori o znanju i vještini Senjanoviæa u arhitektonskom oblikovanju, a cjelokupan reprezentativni dojam graðevine svrstava je meðu znaèajnije objekte izgraðene u Splitu u prvoj polovici 20. stoljeæa.
Po opisanim urbanistièkim karakteristikama zgrade Zadružnog saveza moguæa je usporedba s djelima arhitekta Viktora Kovaèiæa, koja u sebi uvijek sadrže gradotvornu komponentu. Kovaèiæ je tijekom cijeloga svog prosedea razvijao arhitektonske prototipove kojima kao gradbenim segmentima uspostavlja mjerilo i smjer buduæe gradnje, te su time postajali novi orijentir u postojeæoj ili buduæoj gradskoj strukturi.29 Usporedivi primjeri jesu kuæa Frank na Mažuraniæevu trgu i Palaèa burze, obje u Zagrebu. Izgradnja kuæe Frank vremenski se poklapa s izgradnjom prve etape Zadružnog saveza (1912.1914.), a definira je koncept umetnutog kubiènoga zaglavnog paralelopipeda koji potencira gradski blok kao puni konstruktivni gradbeni materijal gradske strukture. Palaèa burze, koja se gradi desetljeæe kasnije (1923.1927.), definira važan gradski trg i odreðuje dominantne prostorne pravce u kojima æe se grad Zagreb u sljedeæim desetljeæima širiti. Zanimljivo, iako su oba autora školovana u Beèu, njihovi su arhitektonski jezici razlièiti.30 Dok u prvim projektima Kovaèiæ koristi klasicistièke elemente koji s vremenom postaju sve jednostavniji i okreæe se modernistièkomu proèišæenom izrazu, Senjanoviæ je pod utjecajem secesijskog pokreta koji se manifestira poglavito u obradi proèelja i dizajniranju detalja graðevine, ali ga nastoji ukomponirati u tradicionalna naèela gradnje u Dalmaciji. Unatoè tim razlikama u pristupu arhitektonskom oblikovanju, prema izloženome možemo zakljuèiti da Senjanoviæ predstavlja važnu figuru za razvoj suvremene gradske strukture Splita, usporedivu onoj koju Kovaèiæ predstavlja za Zagreb.
Daljnja izgradnja na analiziranom lokalitetu nije se ipak odvijala uz regulacijsku liniju obodnih ulica, veæ u unutrašnjosti zamišljenoga gradskog bloka. Naime, veæ je spomenutim kartografskim planom grada iz 1914. godine, koji zapravo postaje neslužbena regulatorna osnova, predviðeno smještanje puèke škole u sredinu bloka (Sl. 16.). Samoj izgradnji prethodio je i arhitektonski natjeèaj (1927.-1928.) koji nije rezultirao odabirom projekta za realizaciju.31 Ipak, sve to ukazuje na jasne intencije razvoja novih segmenata gradskog tkiva sa željom postizanja
Sl. 14. P. Senjanoviæ: Prva faza Zadružnog saveza iz 1914., fotografija iz 1914.
Fig. 14. P. Senjanoviæ: Cooperative Alliance from 1914, first phase, photograph from 1914
Sl. 15. P. Senjanoviæ: Obje faze Zadružnog saveza, fotografija iz 1920-ih
Fig. 15. P. Senjanoviæ: Cooperative Alliance, both phases, photograph from 1920s
Sl. 16. Izvadak iz plana grada iz 1914. na kojem je brojem 63. oznaèena prva faza izgradnje Zadružnog saveza, upisana lokacija za gradilište puèke škole i crtkano naznaèena buduæa planirana izgradnja
Fig. 16. City plan extract from 1914: number 63 marks the Cooperative Alliance in the first phase of its construction, marked location of a primary school and planned future construction (broken line)
17. J. Kodl: Osnovna škola Manuš-Dobri iz 1930., tlocrti prizemlja i prvoga kata
Fig. 17. J. Kodl: Primary school Manuš-Dobri from 1930, ground-floor and first-floor plans
visokih urbanih kvaliteta. U tim okolnostima izrada projekta bila je povjerena veæ spomenutom arhitektu èeškog podrijetla - Josipu Kodlu, tadašnjem zaposleniku opæinskoga tehnièko-graðevnog odjeljenja u Odsjeku za visokogradnju. Škola je izgraðena 1930. godine, a ovim projektom Kodl je u potpunosti afirmirao svoj prepoznatljiv i dosljedan arhitektonski diskurs.32 Bila je projektirana u skladu s tadašnjim standardima i normativima za škole, a izvedba je prednjaèila u konstruktivno-tehnološkim elementima, od kojih su neki prvi put korišteni u Splitu.33 Prvotno se sastojala od muške škole s osam i ženske sa šest uèionica, što je utjecalo na prostornu organizaciju. Tako su uèionièki traktovi organizirani u obliku slova L, postojala su dva zasebna ulaza, a jedini zajednièki prostor bila je dvorana za gimnastiku smještena u suterenu (Sl. 17.). Zgrada je oblikovana po funkcionalnim sadržajima, razvedeni prizmatièni volumeni lišeni su svake povijesne dekorativne aplikacije, s logiènom i vidljivom konstrukcijom, velikim prozorima naglašenim horizontalnim plohama u kombinaciji s vidljivom opekom. Preostali dijelovi proèelja bili su ožbukani, a ravni je krov bio naglašen vijencem od horizontalnog istaka i pojednostavljenim kockastim ukrasima ispod njega (Sl. 18.). Uza zapadno proèelje škole izgraðena je stambena zgrada za buduæe upravitelje, koja je smještena na zamišljenom spoju Slaviæeve i Kliške ulice. Daljnjim razmatranjem projekta škole može se uoèiti da je i u izvedbi zgrade gabaritno isturen sjeverni dio napravljen bez otvora, što znaèi da se pretpostavljala dogradnja u tome smjeru. Ovi elementi nam ukazuju na gradotvornu koncepciju škole jer se tim projektom nastoji poboljšati i postojeæa mreža pješaèkih putova, kao i omoguæiti daljnja izgradnja bloka ucrtanog veæ u Senjanoviæevu planu te potvrðenog u službenoj regulaciji grada Splita iz 1925. godine. Analogije u oblikovanju s istovremenim èeškim situacijama nalazimo u Goèarovim realizacijama školskih zgrada za Hradec Kralove 1923. i
1926. godine sa sliènom kompozicijom proèeljne plohe i interpretacijom pridržavanja jakoga završnog vijenca konzolnim prizmama.34 A kao komparativni primjer ovakvog proaktivnoga urbanistièkog pristupa izgradnji iz europske arhitektonske scene, po sliènim se karakteristikama nametnuo projekt Open-air škole u Amsterdamu arhitekta Jana Duikera.35 Osim èinjenice da su obje zgrade graðene u identiènom razdoblju (1927.1930.), veže ih ista urbanistièka gradotvorna logika. Naime, i u ovom projektu škola je prethodila izgradnji gradskog bloka u kojem se trenutaèno nalazi pa je analogno tome planiran i izveden ulaz kroz novoformirani blok. Zgrada koja definira ulaz u školski prostor bila je, kao i u Kodlovu projektu, stambenog sadržaja, namijenjena za upravitelje i odgojiteljice, te inkorporirana u strukturu gradskog bloka. Ove se dvije situacije donekle razlikuju jer je izvedba ulaza u nizozemskom sluèaju organizirana kroz prohodno prizemlje zgrade, dok je na katu postavljenom na stupovima organiziran stambeni prostor.36 Iako obje škole nastoje koristiti najnovija tehnološka dostignuæa, oèit je nerazmjer izmeðu poznavanja i moguænosti izvedbe sa suvremenim materijalima poput betona, èelika i stakla. Tako Duikerova škola predstavlja paradig-
32 Naime, ovo je bila treæa u nizu znaèajnih javnih graðevina, prethodile su Meteorološki opservatorij na Marjanu iz 1926. godine i Dom „Gusara” na Matejušci iz 1927. godine, koje je arhitekt Kodl izgradio u Splitu i time uvelike pridonio razvoju suvremenoga arhitektonskog oblikovanja u meðuratnom razdoblju. Kao opæinski zaposlenik izveo je i niz drugih komunalnih i infrastrukturnih zahvata. Detaljnije: Keèkemet, 1976: 7; Plejiæ, 2003: 165-66; Tušek, i sur., 2011: 49.
33 Èlanak u dnevnim novinama donosi detaljan opis organizacije graðevine, apostrofirajuæi upravo ovaj tehnološki napredan aspekt izgradnje. [*** 1929: 3]
34 Plejiæ, 2003: 156
35 Školska je zgrada Duikerovo najpoznatije djelo, u kojem su izražene sve arhitektonske teme za koje se zalagao - odnos prema formi, harmonija zgrade i okoliša, ispunjavanje životnih potreba. Ovdje se to oèituje u tlocrtnoj organizaciji uèionica na katove s velikom terasom na svakoj etaži. Škola je izrazit primjer funkcionalistièke arhi-
matski primjer kvalitetnog oblikovanja suvremenim materijalima, dok Kodlova zgrada, uz evidentne pomake za splitske prilike prema suvremenom oblikovanju korištenjem rudimentarnijih materijala i graditeljske mehanizacije, daje iskreni odraz uvjeta u kojima je graðena.
Postupno je došlo do daljnje izgradnje sjevernog i istoènog oboda toga gradskog bloka, kojeg pojedine realizacije takoðer predstavljaju visoku razinu arhitektonske produkcije svoga doba nastale od strane eminentnih autora (Lukšiæ, Ciciliani). Zakljuèno možemo ustvrditi da su obje analizirane graðevine, Zadružni dom i škola, odraz vremena u kojem su nastale i predstavljaju visokovrijednu arhitekturu koje su urbanotvornim impulsima utjecali na daljnji razvoj cijeloga bloka. O njihovoj uspješnosti ponajprije govori i današnje korištenje: škola je još u funkciji, a zgrada Zadružnog saveza prenamijenjena je u Rektorat splitskog Sveuèilišta. Kao bitnu nadogradnju javnoga karaktera toga bloka potrebno je spomenuti izgradnju djeèjeg vrtiæa 1980. godine na parceli južno do zgrade Rektorata po projektu arhitekta Dinka Vesanoviæa.37 Iako je odabir lokacije bio osporavan zbog male površine parcele na kojoj se nije moglo primjereno organizirati vanjski boravak djece, Vesanoviæ, kao veæ zreli projektant, vješto prilazi rješavanju te delikatne situacije. Projektira tlocrtno kompaktnu jednokatnicu u kojoj su sve vrtiæke jedinice orijentirane na jug. Kako bi se omoguæio adekvatan vanjski boravak djece, svakoj jedinici pridružuje veliku južnu terasu, i to na naèin da kat izmièe prema sjeveru, èime krov prizemnih jedinica postaje terasa katnih jedinica. Glavni ulaz u vrtiæ organizira sa zapadne strane, èime se nadovezuje na ulaz osnovne škole preko puta i stvara javna enklava unutar bloka (Sl. 19.).
U devedesetima se izraðuju Osnova prostorne koncepcije centra Splita-Dobri i Provedbeni urbanistièki plan za podruèje Dobri, koji ponovno reaktiviraju ideju konsolidacije
tekture, s ekspresivnom betonskom skeletnom konstrukcijom i potpuno ostakljenim proèeljima zgrade kao glavnim elementima oblikovanja. [Hille, 2011: 457-459]
36 U kasnijoj fazi ovaj je prostor prenamijenjen u djeèji vrtiæ, ali prolaznost prizemlja ostala je u funkciji do danas.
37 Projekt za vrtiæ izradio je 1973./74. Vesanoviæ kao èlan arhitektonskog ureda „Projektant” iz Splita, no realizirat æe se tek 1977.-1980. po nešto izmijenjenom projektu, a izgradnju æe pratiti niz okolnosti koje æe na kraju dovesti do Vesanoviæeve odluke da se odrekne autorstva. [Vesanoviæ,1980: 8-9; Tušek, 2001: 118-120]
38 Izradu obaju planova vodila je arhitektica N. Božaniæ-Gakoviæ pri Urbanistièkom zavodu Dalmacije. Osnova je izraðena 1990. i usvojena u sijeènju 1991. godine. Potom je uslijedila izrada Provedbenoga urbanistièkog plana podruèja Dobri. Granica zone obuhvata protezala se Æiril-Metodovom, Slaviæevom, Sinjskom, Kliškom i Bihaækom ulicom. Plan je usvojen u svibnju 1993. godine. Detaljnije: Grgiæ, 2011: 165-168.
gradskih blokova u neposrednoj okolici povijesne jezgre.38 Planovima se uvažavaju svi objekti izgraðeni u 20. stoljeæu te se novogradnja planira pretežno na zapadnom obodu bloka, èime bi se zamijenile puèke kuæe uz istoènu frontu Slaviæeve ulice. Koncepcijski, rješenja su se tražila sukladno osnovnoj postavci o centru grada kao prostoru intenzivnoga pješaèkog prometa. U tom kontekstu ponovno se planira spoj Kliške i Slaviæeve ulice, a planiraju se i neki drugi pješaèki pravci. Tim se putovima prostor predmetnog bloka oblikuje u dvije cjeline: planirana je èvrsta blokovska struktura zapadno od Kliške ulice, a istoèno od nje zadržavaju se postojeæi objekti koji su sagledani kao prostorne konstante. Na kraju do planirane izgradnje i proboja pješaèkih putova nije došlo pa prostor bloka u više-manje nepromijenjenom stanju egzistira do današnjeg dana.
U razdoblju od 1990-ih do danas izvršene su jedino pojedine restauracije, adaptacije unutarnjeg ureðenja za nove sadržaje i eventualne sanacije dotrajalih elemenata graðevina. I danas unutrašnjost bloka funkcionira kao pješaèka zona, što, nažalost, predstavlja iznimku u urbanoj matrici grada Splita nastaloj u istom periodu. Ali upravo je kao takva zanimljiv element iz kojeg se mogu izvuæi znaèajni pouèci za daljnji razvoj bloka, ali i širega gradskog prostora (Sl. 20.).
CONCLUSION
Analizirani ogranci gradskih tkiva predstavljaju primjere koji nam daju jasan uvid u prostorno-planske razvojne procese po kojima je nastajao Split u navedenom razdoblju, kao i u dominante vrijednosti urbanih prostora i arhitektonskih kvaliteta kojima se težilo. Komparativnom metodom ukazana je i istovremenost procesa koji su se odvijali u hrvatskim i europskim gradovima, što omoguæava pozicioniranje i vrjednovanje grada Splita unutar pripadajuæeg europskoga urbanistièkog identiteta. Time možemo etablirati znaèenje razvoja grada tijekom druge polovice 19. i cijelo 20. stoljeæe kao vrijednog nositelja današnjeg urbaniteta kojeg je potrebno kao takvog zaštititi i uvrstiti u daljnja razvojna planiranja i strategije.
U kontekstu današnjega Splita oba lokaliteta predstavljaju vitalne elemente šire gradske jezgre i pridonose prepoznatljivosti gradskog života, što je jasan pokazatelj ostvarenih urbanih vrijednosti. Provedenom je istraživanju cilj pridonijeti da daljnje intervencije na analiziranim lokalitetima, a koje su neminovne zbog permanentnosti procesa razvoja grada, uvaže i oèuvaju dosegnute kvalitete.
Sl. 19. D. Vesanoviæ: Djeèji vrtiæ „Grad” na Manušu iz 1979., fotografija iz 1980.
Fig. 19. D. Vesanoviæ: Nursery school ”Grad” on Manuš from 1979, photo from 1980
Sl. 20. Blok uz zgradu Zadružnog saveza, stanje poèetkom 21. stoljeæa
Fig. 20. Block adjacent to Cooperative Alliance, early 21st century
1. Bartuloviæ, H. (2014.), Artikulacija Ulice Domovinskog rata i integracija u gradsko tkivo Splita, disertacija, Arhitektonski fakultet, Zagreb
2. Blau, E.; Rupnik, I. (2007.), Project Zagreb, Transition as Condition, Strategy, Practice, Actar, Barcelona, Harvard University Graduate School of Design, Cambridge
3. Èavloviæ, M.; Uchytil, A. (2013.), Arhitektonske kompozicije Alfreda Albinija, „Prostor”, 21 (45): 26-43, Zagreb
4. Delalle, R. (1985.), Novi pristup - Urboarhitektura, „Arhitektura”, 189-195: 84-89, Zagreb
5. Gotovac, F. (1995.), Izazov prostora, ogledi i èlanci [ur. Gamulin, M.; Plejiæ, R.], Društvo arhitekata Splita i PB Konstruktor, Split
6. Grgiæ, A. (2011.), Urbanistièko planiranje i izgradnja otvorenih javnih prostora grada Splita, disertacija, Arhitektonski fakultet, Zagreb
7. Hertzberger, H. (2005.), Lessons for Students in Architecture, 010 Publishers, Rotterdam
8. Hille, R.T. (2011.), Modern Schools - A Century of Design for Education, John Wiley & Sons, Inc., Hoboken, New Jersey
9. Keèkemet, D. (1976.), Razigranost paèetvorenih masa - arh. Josip Kodl, „Slobodna Dalmacija”, 28.08.1976.: 7, Split
10. Keèkemet, D. (2007.), Ante Bajamonti i Split, „Slobodna Dalmacija”, Split
11. Keèkemet, D. (2012.), Juèerašnji Split - pregled povijesti Splita 1883-1990., Ex Libris, Zagreb
12. Keziæ, M. (1991.), Arhitektura secesije u Splitu, Književni krug, Split
13. Muljaèiæ, S. (1958.), Kronološki pregled izgradnje Splita u 19. i 20. stoljeæu (1806-1958), u: Zbornik Društva inženjera i tehnièara u Splitu [ur. Muljaèiæ, S.]: 61-95, Društvo inženjera i tehnièara, Split
14. Muljaèiæ, S. (2002.), Izgradnje Splita 1944-1990., u: Split u Titovo doba [gl. ur. Èurin, M.], 200-243, Društvo „Josip Broz Tito”, Split
15. Piploviæ, S. (1991.), Kamilo Tonèiæ, Društvo prijatelja kulturne baštine u Splitu, Split
16. Piploviæ, S. (2012.), Fundacije i zgrade obitelji Martinis Marchi u Splitu, „Graða i prilozi za povijest Dalmacije”, 24: 333-368, Split
17. Plejiæ, R. (2003.), Utjecaj Praške škole na arhitekturu moderne u Splitu, disertacija, Arhitektonski fakultet, Zagreb
18. Plejiæ, R.; Keziæ, M. (2007.), Arhitektonski opus Petra Senjanoviæa - Splitske realizacije Petra Senjanoviæa, u: Petar Senjanoviæ - Splitski planer i graditelj [ur. Plejiæ, R.; Tušek, D.; Pejkoviæ, D.; Krolo, P.], 117-142, Sveuèilišna knjižnica u Splitu, Društvo arhitekata Splita, Grad Split
19. Radica, D. (1931.), Novi Split: monografija grada Splita od 1918-1930 godine, Hrvatska štamparija Gradske štedionice, Split
20. Šegviæ, N. (1957.), Nekoliko asocijacija o najnovijem arh. razvitku Splita, „URBS”, 1: 35-43, Urbanistièki biro - Split, Split
21. Šegviæ, N. (1986.), Stanje stvari - jedno viðenje 1945-1985, „ Arhitektura”, 196-199: 118-128, Savez hrvatskih arhitekata, Zagreb
22. Tušek, D. (1994.), Arhitektonski natjeèaji u Splitu 1918.-1941., Društvo arhitekata Splita, Split
23. Tušek, D. (2001.), Dinko Vesanoviæ, Društvo arhitekata Splita, Split
24. Tušek, D.; Grgiæ, A. (2007.), Doprinos Petra Senjanoviæa urbanistièkom planiranju Splita, u: Petar Senjanoviæ - splitski planer i graditelj [ur Plejiæ, R.; Tušek, D.; Pejkoviæ, D.; Krolo, P.], 143-158, Sveuèilišna knjižnica u Splitu, Društvo arhitekata Splita, Grad Split, Split
25. Tušek, D. i sur. (2011.), SPLIT: Arhitektura 20. stoljeæa - Vodiè, Graðevinsko-arhitektonski fakultet, Split
26. Uchytil, A.; Štulhofer, A.; Barišiæ Mareniæ, Z. (2008.), Gradotvorna arhitektura Viktora Kovaèiæa, u: Razvitak Zagreba [ur. Radiæ, J.], 83-90, Secon HDGK d.o.o., Zagreb
27. Vesanoviæ, D. (1980.), Odrièem se autorstva, „Nedjeljna Dalmacija”, 14.12.: 8-9, Split
28. *** (1912.), Bit æe to velika èetverokatna lijepa zgrada…, „Sloboda”, 18.4.: 5, Split
29. *** (1914.a), Zgrada Združenog sveza, „Naše jedinstvo”, 24.2.: 5, Split
30. *** (1914.b), Zgrada Združenog sveza, „Sloboda”, 26.2.: 3, Split
31. *** (1921.a), Pitanje opæinskih ureda, „Novo Doba”, 9.2.: 3, Split
32. *** (1921.b), Zgrada za prizivni sud, „Novo Doba”, 24.2.: 3, Split
33. *** (1921.c), Natjeèaj gradnje dvaju poboènih krila bivšeg zakloništa, „Novo Doba”, 10.10.: 3, Split
34. *** (1922.), Otvaranje bakteriološke stanice, „Novo Doba”, 31.3.: 2, Split
35. *** (1924.a), Novi opæinski dom, „Novo Doba”, 26.1.: 3-4, Split
36. *** (1924.b), Prijenos opæinskih ureda u novu zgradu, „Novo Doba”, 30.1.: 6, Split
37. *** (1924.c), Blagoslov novog opæinskog doma, „Novo Doba”, 24.4.: 4, Split
38. *** (1924.d), Nova opæinska zgrada, „Novo Doba”, 25.4.: 5, Split
39. *** (1924.e), Nova opæinska zgrada, „Novo Doba”, 9.5.: 4, Split
40. *** (1924.f), Još o opæinskoj zgradi, „Novo Doba”, 20.5.: 3-4, Split
41. *** (1929.), Velika nova zgrada osnovne škole na Manušu, „Novo Doba”, 29.10.: 3, Split
42. *** (1971.), Projektant 1946-1971, katalog [ur. Muljaèiæ, S.], Arhitektonsko-graðevni biro „Projektant”, Split
Arhivski i dokumentacijski izvori
Archive and Document Sources
1. Državni arhiv u Splitu, Glagoljaška 18, Split [DAST]
- Arhiv Dinka Vesanoviæa [DAST-ADV]
- Ostavština obitelji Martinis Marchi i Javne dobrotvornosti [DAST-MMJD]
2. Gradska knjižnica Marka Maruliæa, Ulica slobode, Split [GKMM]
- Digitalizirana zavièajna zbirka „Spalatina” [GKMM-DZZS]
3. Hrvatski muzej arhitekture, I.G. Kovaèiæa 37, Zagreb [HMA]
- Arhiv Budimira Pervana [MHA-ABP]
4. Muzej grada Splita, Papaliæeva 1, Split [MGS]
- Zbirka karata, diploma i nacrta [MGS-ZKDN]
- Zbirka fotografija [MGS-ZF]
5. Sveuèilište u Splitu, Fakultet graðevinarstva, arhitekture i geodezije, Matice hrvatske 15, Split [FGAG]
- Arhiva znanstvenoistraživaèkog projekta „Arhitektura Splita u 20. stoljeæu” [FGAG-AS20]
6. Sveuèilište u Splitu, Sveuèilišna knjižnica, Ruðera Boškoviæa 31, Split [SVKST]:
- Odjel specijalnih zbirki [SVKST-OSZ]
- Odjel za periodiku [SVKST-OP]
- Arhiv Slavka Muljaèiæa [SVKST-ASM]
- Arhiv Petra Senjanoviæa [SVKST-APS]
Izvori ilustracija
Illustration Sources
Sl. 1. Hrvatska osnovna karta grada Splita (docrtao H. Bartuloviæ)
Sl. 2. Izradio H. Bartuloviæ
Sl. 3. MGS-ZF: sign. R-108
Sl. 4. Piploviæ, 2012: 356
Sl. 5. SVKST-OSZ
Sl. 6. MGS-ZF: sign. 19172; sign. XXIV-2-6
Sl. 7. MGS-ZF: sign. A-345; sign. A-347
Sl. 8. HMA-ABP: sign. 355 (precrtao H. Bartuloviæ)
Sl. 9. H. Bartuloviæ
Sl. 10. SVKST-ASM (precrtao H. Bartuloviæ)
Sl. 11. DAST-ADV
Sl. 12. MGS-ZF: sign. 20699
Sl. 13. Izradio H. Bartuloviæ
Sl. 14. SVKST-APS: sign. M-286
Sl. 15. SVKST-APS: sign. M-286
Sl. 16. GKMM-DZZ: zbirka karte
Sl. 17. FGAG-AS20
Sl. 18. FGAG-AS20
Sl. 19. DAST-ADV: foto S. Karaman
Sl. 20. Plejiæ, 2007: 118
The period encompassing the second half of the 19th and the early 20th century is usually seen as a period of transition in the development of Split when it actually grew beyond its fortification boundaries. It was then when new, modern concepts of its development were born which exerted a major influence on the formation of its new urban identity. The analysis of its contemporary development, marked by its territorial expansion over the vacant areas of Split peninsula, aims to foster the evaluation and preservation of the built heritage and urban ensembles. This paper therefore analyzes a complex process of development in two areas of the city’s new urban fabric, brought about by newly-built public buildings. Both are situated on the main north access to its historic nucleus, i.e. along Veli put which later developed into a street called Ulica domovinskog rata. The transformation of the ancient Roman palace into a town nucleus marked in a specific way the city’s further development. The site and layout of the palace clearly defined the access to the city from the north linking it with Salona, the major town of the province Dalmatia. Through history this access route has continually developed and eventually turned into the main city street which gradually acquired its urban identity and became an integral part of the urban fabric. These sites have been selected as the subject of this research due to their historical significance as the main axis of a continuous development along a street. This process reveals insights into the urban fabric development through history and helps to identify and explore the key aspects of its formation. The first analyzed example is the site of the first significant public building built outside the historic nucleus. The project was realized after the town government (headed by Antonio Bajamonti) had decided to stimulate the expansion of the city into the surrounding vacant areas in the hope that such a major public project would result in new buildings that would be more appropriate to a desirable image of Split as a modern city. Consequently, the southeastern end of Veli put was selected in 1865 as the site for a new building of the charitable housing foundation Martinis-Marchi.
Biografije Biographies
Dr.sc. HRVOJE BARTULOVIÆ, dipl.ing.arh., poslijedoktorand je pri studiju arhitekture Fakulteta graðevinarstva, arhitekture i geodezije u Splitu. Diplomirao je 2007. i doktorirao 2014. na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu. Fokus njegova istraživaèkog interesa jest suvremeni razvitak grada Splita, kao dio znanstvenog projekta „Arhitektura Splita u 20. stoljeæu”.
Dr.sc. DUJMO ŽIŽIÆ, dipl.ing.arh., poslijedoktorand je pri studiju arhitekture Fakulteta graðevinarstva, arhitekture i geodezije u Splitu. Diplomirao je 2002., a doktorirao 2014. na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu. Uže je podruèje njegova znanstvenoistraživaèkog interesa industrijska arhitektonska baština.
With this project the site began to develop and over the next 150 years was perceived as a public centre. Two stages in its development can be followed: the first one started with the construction of the above mentioned charitable building which was added and redesigned as its function changed (although it always retained its public character).
This phase ended in 1943 when the entire complex was destroyed by fire. Between 1921 and 1924 the building was converted into a town hall while the vacant parts of the plot were occupied by new buildings with government offices such as: Court of Appeal, Division of the Ministry of Finance, Educational Department of the Local Government and Water Quality Control Board.
This site has thus become an important administrative centre of the whole region. The second phase started in 1951 and is currently going on. The new administrative buildings designed by the architects Marko Markovina, Budimir Pervan, and Zlatibor Lukšiæ are widely regarded as the major projects of the period. Several historical analyses describe these two buildings as symbols of the architectural values of the period and the purposes they were designed for.
The second example, west from Veli put, illustrates the development of a city block which from the start embodied the public character of its internal space. Its development started in 1914 with the building of the Cooperative Alliance designed by the engineer Petar Senjanoviæ. The same designer concurrently worked out a city plan which became an informal regulatory basis. The plan anticipated the site for a primary school in the middle of a newly-planned urban block. Construction was preceded by an architectural competition held in 1927/28 but no project was selected for the realization. However, all this clearly indicates an intention to develop new high-quality urban areas.
The school building was built in 1930 according to the design made by the architect Josip Kodl. Both buildings, the Cooperative Alliance and the school are on the one hand a reflection of a historical period and on the other a symbol of high-quality architecture which in its contribution to the urban forma-
tion also influenced further development of the entire block. The fact that these buildings are still in use confirms the success of the project: the school has retained its original function while the Cooperative Alliance building was converted into the University Administration building. The northern and eastern areas of this city block were gradually built-up over time. The buildings built there are also examples of high-quality architecture of the period designed by the renowned architects (Lukšiæ, Ciciliani). An important building that added to the public character of the block was a nursery school built in 1978 on a plot south from the University Administration building, designed by the architect Dinko Vesanoviæ. Nowadays, the block’s internal space is a public pedestrian precinct which, unfortunately, is an exception in the urban matrix of Split formed in the same period. However, it is precisely this feature that tells much about further development of the block as well as the wider city area. The analyzed examples provide clear insight into spatial and planning processes that defined the development of Split in a particular historical period including the predominant urban values and architectural quality as the goals that were constantly pursued. A comparative study has been carried out in this paper with the aim to explore the nature of the parallel processes that took place in Croatian and European cities and thus evaluate Split within a wider European urban context. The research results may help to highlight the importance of contemporary urban development of a city as a true carrier of modern urban identity which needs to be adequately protected and included in further development and planning strategies. Nowadays, both sites are vital elements of the wider city core. They add to the city’s recognizable image which proves that urban values have been successfully achieved. This research, therefore, aims to draw attention to the need for careful management of the analyzed sites especially in terms of future interventions that will inevitably be undertaken since a city is normally subject to permanent process of development. However, care should be taken to preserve the achieved urban quality.
HRVOJE BARTULOVIÆ, Dipl.Eng.Arch., Ph.D., currently in postdoctoral status at the Faculty of Civil Engineering, Architecture and Geodesy in Split. He received his degree in 2007 and his Ph.D. in 2014 from the Faculty of Architecture in Zagreb. His research interests are currently focused on the contemporary development of Split as a part of the research project 20th Century Architecture of Split DUJMO ŽIŽIÆ, Dipl.Eng.Arch., Ph.D., currently in postdoctoral status at the Faculty of Civil Engineering, Architecture and Geodesy in Split. He received his Ph.D. in 2014 from the Faculty of Architecture in Zagreb. His research interests are mainly focused on the industrial architectural heritage.
Goran Mickovski, Vladan Djokiæ
Univerzitet „Sv. Kiril i Metodij”
Arhitektonski fakultet Skopje
Makedonija - 1000 Skopje, Bulevar Partizanski odredi 24
Univerzitet u Beogradu
Arhitektonski fakultet
Srbija - 11000 Beograd, Bulevar kralja Aleksandra 73 mickovski.goran@arh.edu.mk vdjokic@arh.bg.ac.rs
Izvorni znanstveni èlanak
UDK 725.1 D. Ibler (497.7, Skopje)”19” Tehnièke znanosti / Arhitektura i urbanizam 2.01.04. - Povijest i teorija arhitekture i zaštita graditeljskog naslijeða Èlanak primljen / prihvaæen: 25. 7. 2014. / 9. 6. 2015.
The Ss. Cyril and Methodius University of Skopje Faculty of Architecture
Macedonia - 1000 Skopje, Bulevar Partizanski odredi 24 University of Belgrade Faculty of Architecture
Serbia - 11000 Belgrade, Bulevar kralja Aleksandra 73 mickovski.goran@arh.edu.mk vdjokic@arh.bg.ac.rs
Original Scientific Paper
UDC 725.1 D. Ibler (497.7, Skopje)”19” Technical Sciences / Architecture and Urban Planning 2.01.04. - History and Theory of Architecture and Preservation of the Built Heritage Article Received / Accepted: 25. 7. 2014. / 9. 6. 2015.
Galiæ, Drago
hrvatska moderna arhitektura
Ibler, Drago
Okružni ured za osiguranje radnika [OUZOR]
Skopje, Makedonija
Povodom 81. obljetnice izgradnje, a na temelju analize originalnih projektnih materijala i dokumentacije vezane za izgradnju, prouèavanje postojeæeg stanja te izuèavanje dokumentacijskih izvora i literature vezanih za kontekst vremena i prostora izgradnje, u èlanku æe biti predstavljena zgrada Okružnoga ureda za osiguranje radnika [OUZOR] u Skopju hrvatskoga arhitekta Drage Iblera, puštenog u uporabu 1. lipnja 1934. godine.
Galiæ, Drago
Croatian Modern architecture
Ibler, Drago
Social Security District Office [SSDO] Skopje, Macedonia
On the occasion of the 81st anniversary of its construction, this paper presents the building of the Social Security District Office [SSDO] in Skopje designed by the Croatian architect Drago Ibler, which was opened on the 1st of June in 1934. This research is based on the analysis of the original design and documents related to its construction, its present condition, as well as documents and literature dealing with that historical period and the site.
Okružnoga ureda za osiguranje radnika u Skopju [OUZOR] - današnja Specijalna bolnica kirurških bolesti Sv. Naum Ohridski [SBKB] nalazi se u užem središtu grada Skopja, na uglu Bulevara 11 Oktomvri i Ulice Filip Vtori Makedonski, u neposrednoj blizini Skupštine Republike Makedonije, nekadašnja Banska uprava. Izgradnja zgrade poèela je 4. svibnja 1932., dovršena je krajem svibnja 1934., a predana na uporabu 1. lipnja 1934. godine.1 Autori su projekta hrvatski arhitekti Drago Ibler (Zagreb, 1894. - Novo Mesto, 1964.) i Drago Galiæ2 (Zagreb, 1907.1992.) u svojstvu suradnika. U èlanku se - na temelju usporedbenih analiza zgrade s drugim graðevinama izgraðenim u prostornom, društvenom i socijalnom kontekstu Skopja u meðuratnom razdoblju te razmatranja u sklopu Iblerova stvaralaštva - izvode zakljuèci o važnoj ulozi zgrade u promoviranju ideja moderne arhitekture u meðuratnom razdoblju i njezino znaèenje u ostvarivanju njegova socijalno angažiranog djelovanja.
Arhitekt Drago Ibler jedan je od temelja hrvatske arhitekture dvadesetoga stoljeæa. Iblerov se arhitektonski opus ostvaruje tijekom gotovo pet desetljeæa - od 1913. godine kad se upisuje na Kraljevsku visokotehnièku školu u Dresdenu, gdje 1921. godine stjeèe diplomu inženjera-arhitekta, do 1964. godine kad je stradao u prometnoj nesreæi. Njegovo stvaralaštvo „u prostornom smislu, spaja u sebi ideološki stupnjevite sredine: rubnu - kakva
je bila Hrvatska, kompromisnu - kakva je bila Njemaèka, i radikalnu, kakva je bila Francuska. U vertikalnom smislu, sadrži sve elemente iz kojih se poretka i odnosa ideologijsko stupnjevanje i izvodi: elemente neostilova, secesije, ekspresionizma, internacionalnog funkcionalizma i njegove posthume”.3 Dugo razdoblje Iblerova rada presijeca se u godinama povijesnih dogaðanja, boravkom u razlièitim zemljama i svakako stilskim opredjeljenjima. Ž. Èorak ustanovljuje pet Iblerovih stvaralaèkih razdoblja: 1) tradicionalna figuracija, razdoblje studija (1913.-1921.); 2) slobodna figuracija - ekspresionistièko razdoblje, rad u atelijeru Hansa Poelziga i prve godine nakon povratka u Zagreb, kada intenzivno radi na arhitektonskim natjeèajima, ali bez velikog uspjeha4 (1921.-1929.); 3) prihvaæanje funkcionalizma - 'Zemljino' razdoblje, kada izvodi najveæi broj graðevina (1929.-1935.); 4) slabljenje koda (1935.-1941.) i 5) poslijeratno razdoblje (1945.-1964.).5
Zgrada OUZOR-a u Skopju, projektirana 1930.-1931. godine, pripada ‘Zemljinu’ razdoblju, kada se Ibler opredjeljuje i prihvaæa funkcionalizam i modernistièku estetiku. Ono što prethodi ovome razdoblju i projektu OUZOR-a, a što je od iznimnog znaèenja za rad i stilsko opredjeljenje u buduænosti - jest njegov angažman na ureðenju kazališnog odjela za Paviljon Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca [SHS] na Svjetskoj izložbi [EXPO '25] u Parizu, za koji je dobio zapažene pozitivne kritike u zemlji i nakon èega se, konaèno, etablirao na arhitektonskoj sceni. Godinu dana nakon pariške izložbe 1926. godine Ibleru je dodijeljeno mjesto profesora na novonasta-
1 Iako se u veæini izvora navodi da je zgrada OUZOR-a izgraðena 1930.-1932. godine [Premerl, 1990: 82; Èorak, 1981: 144; Mutnjakoviæ, 1976: 9], saèuvani „Protokol komisijskog uviðaja”, datiran 30.7.1934., navodi: „Zgrada je poèela da se zida kao nova iz temelja po izdanoj dozvoli od strane Suda Opæine Grada Skoplja T. Br. 3584 od 5. avgusta [kolovoza] 1931. god. Zidanje zgrade je zapoèeto 4. maja [svibnja] 1932. godine i definitivno je dovršena krajem maja [svibnja] 1934. godine i predana u upotrebu 1. juna [lipnja] 1934. godine.” [AMPOS 6.1.297.9/480-673 /a]
2 D. Galiæ je uèenik na Arhitektonskom odjelu Likovne akademije s kojim je D. Ibler najduže suraðivao, a i radio na mnogim arhitektonskim natjeèajima od velike važnosti. Galiæ je realizirao najveæi dio Iblerovih zgrada iz 1930-ih. U 1934. izlagao je s grupom „Zemlja”. [Premerl, 1976.b: 54; Premerl, 1990: 70; Šegviæ, 1986: 119; Šegviæ, 1992: 68]
3 Èorak, 1981: 11
4 Tekst Miroslava Krleže Sluèaj arhitekta Iblera važan je izvor informacija o Iblerovim projektima u ovome razdoblju. [Krleža, 1992: 7]
5 Više o Iblerovim stvaralaèkim fazama: Èorak, 1981.
6 Arhitektonski odjel zapoèinje radom 1926. godine, kada je na poziv Ivana Meštroviæa D. Ibler prihvatio mjesto profesora. Nastavni program škole i prakticiranje nastave bili su specifièni; nastava se provodila timski, neposredno i kroz zajednièki rad na arhitektonskim zadacima. Ibler kao majstor profesor imao je kljuènu ulogu u odgoju nekoliko generacija arhitekata i prihvaæanju funkcionalistièke arhitekture. [Èorak, 1981: 70-74; Domljan, 1986: 38; Premerl, 1990: 42; Mutnjakoviæ, 1992: 73; Šerman, 2009:
lome Arhitektonskom odjelu6 pri Akademiji likovnih umjetnosti, gdje sa skupinom likovnih umjetnika 1929. godine osniva grupu Zemlja7, koje je i predsjednik8 sve do njena raspuštanja 1935. godine. Angažmanom na Likovnoj akademiji, kako navodi Šegviæ, „Ibler je preuzeo u nas Gropiusovu ulogu da odgaja sredinu, da vrši pripremu za novu arhitekturu, urbanizam i novi dizajn”.9
U ovome razdoblju Ibler zajedno s Dragom Galiæem projektira veæi broj graðevina, ali i ostvaruje više realizacija, koje se prema namjeni mogu svrstati u nekoliko grupa - od stambenih zgrada i vila, javnih, ponajviše socijalnih i zdravstvenih institucija, do industrijskih graðevina. Svojom važnošæu istièu se socijalne i zdravstvene zgrade u kojima se ocrtavaju Iblerove osnovne smjernice rada i nastojanja te se konaèno materijalizira njegovo socijalno angažirano djelovanje. U tom je razdoblju Ibler projektirao i izveo cijeli niz takvih graðevina: OUZOR u Mostaru (1930., izveden), upravna zgrada Higijenskoga zavoda u Zagrebu (1931., izvedena), srednjoškolsko sklonište u Zagrebu (1931.), OUZOR u Osijeku (1935.), te OUZOR u Skopju (1931., izveden).10
Zgrada OUZOR-a u Skopju treæa je i posljednja Iblerova izvedena graðevina za javne namjene u kojoj uspješno organizira prostor složenoga sadržaja i njegov razmještaj po katovima. Zgrada je svedena na osnovne geometrijske oblike, a proèelja su glatka i osloboðena nepotrebnih detalja (Sl. 1. i 2.). Osim èistoæom arhitekture, uporabom dostupnih materijala i primjenom suvremene konstrukcije istièe se i funkcionalnošæu i racionalnoš-
332-333; Rogina, 1984: 8]. Ibler organizira „... arhitektonski odjel, kao jedna meðu prvim arhitektonskim školama na svijetu, što je kao bazu svoga rada uzela iskljuèivo suvremenu arhitektonsku orijentaciju” [Mutnjakoviæ, 1959: 7].
7 Grupa ‘Zemlja’ okupljala je napredne mlade umjetnike, slikare, kipare i arhitekte. Organizatori ‘Zemlje’ bili su slikar Krsto Hegedušiæ i arhitekt Drago Ibler [Premerl, 1990: 46]. Arhitekti - èlanovi i gosti ‘Zemlje’, osim Drage Iblera, bili su još: Stjepan Planiæ, Mladen Kauzlariæ, Lavoslav Horvat, Drago Galiæ, Josip Pièman, Zdenko Strižiæ i Stjepan Gomboš [Èorak, 1981: 104].
8 Skupštini je nazoèilo osam umjetnika. Slikari: K. Hegedušiæ, O. Mujadžiæ, O. Postružnik, K. Ružièka i I. Tabakoviæ; kipari: A. Augustinèiæ i F. Kršiniæ, te D. Ibler kao jedini arhitekt udruženja, koji je bio izabran i za predsjednika. [Paladino, 2006: 169]
9 Šegviæ, 1981: 13
10 OUZOR u Mostaru i OUZOR u Skopju predstavljeni su u knjizi Problemi suvremene arhitekture. [Planiæ, 1932.]
11 Prvi graðevine moderne u Skopju, zgrada OUZOR-a Drage Iblera i zgrada Gospodarskog doma Milana Zlokoviæa, iniciraju i generiraju buduæe gradsko tkivo, a karakteriziraju se visokom elaboracijom novoga arhitektonskog izraza [Bakalèev, 1986: 59]. Avangardnost ove zgrade potvrðuje se i èinjenicom da je izgraðena gotovo u istom razdoblju kada i najpoznatije zgrade europskoga purizma. [Tokarev, 2006: 51; Penèiæ, 2009: 25]
12 KCS/a
13 KCS/b
æu. Pored potvrðene arhitektonske kvalitete koja ju èini vrijednom znanstvenog istraživanja, dodatni razlog za temeljito prouèavanje jest i èinjenica da je zgrada OUZOR-a jedna od dviju modernistièkih graðevina javne namjene izgraðenih u meðuratnom razdoblju u Skopju.11 U ovome smislu èlanak æe potvrditi znaèenje Iblerova stvaralaštva u utemeljenju suvremene slike grada i razvoj moderne arhitekture u meðuratnom i razdoblju nakon Drugoga svjetskog rata. Još jedan važan razlog za istraživanje i dokumentiranje jest i neizvjesnost s kojom je graðevina suoèena, i to zbog odreðenih velikih gradbenih intervencija i promjena arhitekture u buduænosti. Naime, nakon rješenja iz 1996. godine12 kojim je zgrada utvrðena i zaštiæena kao kulturno povijesno nasljeðe, 2009. godine na zahtjev SBKB-a, koja je pravni sljedbenik OUZOR-a, i to od strane Konzervatorskog centra Skopje [KCS], izvršena je revalorizacija rješenja i smanjena zaštitna razina, èime je dopuštena dogradnja u unutrašnjem dvorištu i gradnja 'prikladne nadstrešnice' kod glavnog ulaza.13 U sluèaju ostvarenja oèite namjere rukovodstva SBKB-a da dogradnjom trajno promijeni karakter zgrade, èlanak æe poslužiti kao pisani zapis postojeæeg stanja i pregled graðevnih intervencija od izgradnje do 2014. godine.
OUZOR U KONTEKSTU ARHITEKTURE
I URBANI RAZVITAK SKOPJA
IZMEÐU DVA SVJETSKA RATA
SSDO IN THE CONTEXT OF ARCHITECTURE AND URBAN DEVELOPMENT OF SKOPJE BETWEEN THE TWO WORLD WARS
Razvoj grada Skopja u razdoblju nakon Prvoga svjetskog rata odvijao se pod utjecajem
Sl. 2. OUZOR u neposrednoj okolici, 2015. Fig. 2. SSDO in its immediate surroundings, 2015
Sl. 3. OUZOR u neposrednoj okolici, ortofoto, 2008. Fig. 3. SSDO in its immediate surroundings, ortophoto, 2008
Sl. 4. 1 - Narodno kazalište, 2 - Èasnièki dom, 3 - Crveni križ i Burza radne snage, 4 - Narodna banka, 5 - Banovinska skupština, 6 - Željeznièki kolodvor
Fig. 4. 1 - National theatre, 2 - Officers’ centre, 3 - Red Cross and Employment Office, 4 - National bank, 5 - County’s Assembly, 6 - railway station
politièkih procesa i urbane politike novonastale države Kraljevstva SHS (poslije Kraljevstvo Jugoslavije). Godine 1918. Skopje postaje administrativni centar Vardarske banovine u kojem se koncentrira politièka moæ, trgovaèki i bankarski kapital te kulturne aktivnosti širega podruèja. Namjera države da uspostavi vlast i prilagodi prostor svojim ciljevima, a kao reakcija na zateèeni otomanski urbani model, bila je usmjerena deotomanizaciji, ali i modernizaciji, stvaranjem nove urbane forme, novih javnih institucija i prostornih dispozicija.14
Prvi regulacijski plan Skopja izradio je 1914. godine Dimitrije T. Leko (1863.-1914.) na temelju prvonagraðenog rješenja na natjeèaju raspisanom jednu godinu ranije. Znaèajna je karakteristika ovoga plana da se njime „promovira novi urbani model, unitarni koncept urbane forme”, suprotno od tradicionalnog otomanskoga urbanog koncepta „distinktivnih urbanih entiteta, ‘maala’”.15 Unatoè njegovu donošenju, s obzirom na poèetak Prvoga svjetskog rata te nepovoljne gospodarske i ekonomske uvjete u desetljeæu koje je slijedilo - plan nije doživio svoju realizaciju, ali
ideje koje je promovirao bile su usvojene u sljedeæim planskim rješenjima. Nakon više parcijalnih regulacijskih planova za odreðene dijelove grada16 raðene na temelju plana iz 1914., Josif Mihajloviæ, tadašnji gradonaèelnik Skopja, izradio je 1929. godine novi Generalni regulacioni plan. Glavna programsko-morfološka karakteristika ovoga plana jest podjela grada na funkcionalne dijelove i grupiranje javnih graðevina stvaranjem dvaju administrativnih središta - državnog i opæinskog.17
Nakon donošenja Generalnoga regulacionog plana, a suglasno planovima vlasti da oblikuje prostor prema svojim potrebama18, u Skopju je poèeo velik graðevinski ciklus i intenzivirala se izgradnja javnih graðevina i infrastrukture. Zbog nedostatka arhitekata u Skopju veliki æe broj inozemnih struènjaka raditi na projektima novih zgrada. Uz srpske aktivni su bili i èeški arhitekti, kao i ruski arhitekti imigranti.19 Ovi æe arhitekti svojim projektima, a suglasno državnoj politici za stvaranje ‘nacionalnoga stila’20 i naklonjenosti lokalnih vlasti ka klasicizmu, odrediti dominantan pravac arhitektonske aktivnosti u razdoblju izmeðu dva svjetska rata prema akademizmu.
Od javnih graðevina koje su izgraðene neposredno prije donošenja plana 1929. godine pa sve do poèetka Drugoga svjetskog rata, a koje se izdvajaju svojom društvenom vrijednošæu, tek se Iblerova zgrada OUZOR-a (1934.) i Gospodarski dom Milana Zlokoviæa (1935.) istièu suvremenošæu i utvrðenim modernistièkim pristupom. Sve su ostale zgrade, npr.: Narodno kazalište (1927.), Èasnièki dom (1929.), Crveni križ (1930.), Narodna banka (1933.), Banovinska skupština (1938.), Željeznièki kolodvor (1938.) i Burza radne snage (1939.), projektirane s naglašenim akademskim pristupom, u dijapazonu od ‘folklorna’, ‘monumentalno evropska’, do ‘moderniziranog akademizma’ (Sl. 4.).
14 U ovome razdoblju uspostavlja se nova urbana forma usvajanjem principa razlièitih teorijskih temelja - od ideje za umjetnièko oblikovanje gradova do planiranja u velikoj maniri. [Bakalèev, 2004: 61]
15 Bakalèev, 2004: 65
16 Više u: Penèiæ, 2011: 25
17 Za plan je karakteristièna podjela grada u funkcionalne dijelove - kvartove koji formiraju nove trgovaèke, administrativne, sveuèilišne i industrijske centre [Marina, 2014: 9]. Državni centar okuplja zgrade Županije: Uprava grada, Armijsko sjedište, Palaèa pravde, Tehnièka direkcija, Trgovaèka komora i akademija, Ured za osiguranje radnika i Željeznièka direkcija. [Mihajloviæ, 1929: 2]
18 Kako bi vlast predstavila sebe kao olièenje nove vizije za preobrazbu postojeæega grada prema primjerima razvijenih srednjoeuropskih gradova, nakon donošenja plana poèeo je velik ciklus izgradnji na novim podruèjima. [Korobar, 2014: 23]
19 Tomovski, 2003: 52
20 Više o nastojanju stvaranja tzv. ‘nacionalnog stila’: Grèev, 2003: 192-323
Lokacija OUZOR-a nalazi se u neposrednoj blizini prostora predviðenog za zgrade Banovinske skupštine, za koji je 1930. godine raspisan natjeèaj na kojem je prva nagrada dodijeljena ruskim arhitektima Ivana Rika i Viktora Lukomskog, koji su ponudili akademsko rješenje s „elementima srednjovjekovnog graditeljskog naslijeða”.21 Iste godine, nekoliko mjeseci kasnije, raspisan je i arhitektonsko-urbanistièki natjeèaj za širi prostor Trga osloboðenja i okolno podruèje kojem pripada i lokacija OUZOR-a, no bio je postavljen uvjet da stil graðevina na Trgu bude u harmoniji s odabranim stilom Banovinske skupštine.22 Prihvaæena prvonagraðena rješenja na ovim natjeèajima, usprkos nastojanju gradskih i banovinskih vlasti, nisu realizirana. Osam godina kasnije, 1938., na lokaciju koja je za nju predviðena, Banovinska skupština je izgraðena, ali prema novome projektu èeškog arhitekta Hudaka Vikotora (Sl. 4.). Pod utjecajem promijenjenoga konteksta nakon izgradnje OUZOR-a i pod utjecajem tada veæ sve prisutnijih modernistièkih tendencija u arhitekturi, u novome projektu Banovinske skupštine „odstranjeni su svi ‘tradicionalistièki’ tretirani elementi sa naznacima povijesne aluzije, èime je uraðen pokušaj ‘moderniziranja’ arhitektonskog izraza”.23
U kulturnoj sredini prihvaæenog i protežiranog akademizma, arhitektura OUZOR-a, koja se zasniva na moguænosti konstruktivistièkog i funkcionalnog pristupa, javila se kao prava suprotnost izgraðenom okruženju i banovinskoj politici prema arhitekturi. „Danas nam to izgleda jednostavna i sama-po-sebi razumljiva arhitektura, no treba shvatiti da je samo nekoliko godina prije (1929.) ruski emigrant Vilijem Baumgartner u funkciji ‘državnog arhitekta’ kralja Aleksandra u Skopju sagradio Oficirski dom, kao sasvim solidan akademski klasicizam sredine devetnaestog stoljeæa, treba shvatiti tu državnu i kraljevsku arhitekturu gdje Viteški Kralj Aleksandar I.
21 Grèev, 2003: 200
22 Grèev, 2003: 205
23 Grèev, 2003: 201
24 Mutnjakoviæ, 1976: 9
25 Ivanovski, 2014: 31
26 Puljiz, 2008: 81
27 Milenkoviæ, 1981: 210
28 http://www.daz.hr/vodic/f-zdravstvo-i-socijalne-ustanove [16.4.2014.]
29 http://www.zso.gov.rs/istorijat.htm [20.5.2014.]
30 http://www.mirovinsko.hr/default.aspx?id=1347 [18.5.2014.]
31 Paladino, 2012: 310-327
32 Èorak, 1981: 41
33 Èorak, 1981: 42-44
34 U saèuvanim dokumentima vezanim za izgradnju OUZOR-a u Skopju može se ustvrditi èvrsto socijalno opredjeljenje i aktivnost SUZOR-a k uspostavljanju prakse radnièkog osiguranja. [AMPOS/b, 1932: 3]
daje ‘definitivne instrukcije u pogledu arhitektonske obrade fasade…’.”24 Izgradnjom, OUZOR je oznaèio „modernistièki proboj, nakon èega do poèetka Drugog svjetskog rata modernizam polako postaje poznat javnosti i zauzima svoje mjesto u arhitekturi’.”25
ZNAÈENJE SUZOR-A I OUZOR-A U SKOPJU U IBLEROVU STVARALAŠTVU
SIGNIFICANCE OF FSSA AND SSDO IN SKOPJE IN IBLER’S ARCHITECTURE
Stvaranjem Kraljevine SHS još je u prvim godinama, „zbog razlike u razvijenosti i pravnim tradicijama pojedinih dijelova države”26, poèela unifikacija zakonodavstva. Kad je rijeè o osiguranju radnika i radnièkih prava, razlike su bile velike.27 Kako bi se uvelo jednoobrazno osiguranje radnika na teritoriju cijele države, 14. svibnja 1922. godine usvojen je Zakon o osiguranju radnika.28 Na temelju zakona formiran je Središnji ured za osiguranje radnika [SUZOR] u Zagrebu, koji æe u sljedeæih petnaest godina imati kljuènu ulogu u organizaciji, širenju i izgradnji mreže okružnih ureda za osiguranje na teritoriju cijele zemlje.29
Godine 1922. raspisan je natjeèaj za idejni projekt zgrade SUZOR-a u Zagrebu, na kojem je prvu nagradu osvojio Rudolf Lubynski.30 Zgrada SUZOR-a u Mihanoviæevoj ulici izgraðena je i otvorena šest godina nakon natjeèaja, 1928. godine. Godinu dana kasnije raspisan je natjeèaj za idejni projekt OUZOR-a u Beogradu, na kojem je prvu nagradu osvojio Lavoslav Horvat, prema èijem je rješenju sa „znaèajnim promjenama na proèeljima zgrada i izgraðena 1932. godine”.31 Nakon toga slijedila je izgradnja OUZOR-a i u drugim banovinskim središtima pa je osiguranje postalo dostupno veæem broju radnika. Meðu ostalima, nakon izgradnje 1934. godine poèeo je s radom i OUZOR u Skopju.
Osnovan u Zagrebu, SUZOR je bio pod utjecajem i istovremeno je utjecao na zagrebaèku sredinu, i to u okviru u kojem je kreirao svoju politiku i postavljao društvene ciljeve. Zagreb nakon Prvoga svjetskog rata, izgubivši status centra makar formalne autonomije u sklopu Austro-Ugarske Monarhije, „gubi i podlogu javne izgradnje, osim, još donekle, na podruèju rasadnje kapitala (banke), te prosvjete i higijenskog standarda”.32 Nova situacija negativno se odrazila na arhitekturu, meðutim, kako navodi Ž. Èorak, donijela je sa sobom i pozitivne promjene. Prvo, stvorila se pogodna klima za racionalizaciju arhitektonskih oblika i, drugo, pojavila se izrazita prisutnost socijalne problematike u javnoj, posebno arhitektonskoj svijesti.33 SUZOR, koji je osnovan kako bi se brinuo o unaprjeðenju radnièkog osiguranja34, povjerit æe projekti-
Sl. 5. Trg osloboðenja, Generalni regulacioni plan 1929.: 1 - Banovinska skupština, 2 - Gradska uprava, 3 - Okružni ured za osiguranje radnika, 4 - željeznièko sjedište, 5 - sjedište vojske, 17 - Trgovaèka komora i Akademija, 18 - Tehnièka uprava i sekcije, 38 - Uèiteljski dom
Fig. 5. Liberation square, General regulation plan 1929: 1 - County administration, 2 - City government, 3 - Social Security District Office, 4 - Railway Headquarters, 5 - Army Headquarters, 17 - Chamber of Commerce and Academy, 18 - Engineering administration and divisions, 38 - Teachers’ Centre
Sl. 6. D. Ibler i D. Galiæ: OUZOR u Skopju, tlocrt prizemlja, 1934.
Fig. 6. D. Ibler and D. Galiæ: SSDO in Skopje, ground-floor plan, 1934
Sl. 7. D. Ibler i D. Galiæ: OUZOR u Skopju, proèelja, 1934.
Fig. 7. D. Ibler and D. Galiæ: SSDO in Skopje, elevations, 1934
ranje najveæeg broja zgrada upravo zagrebaèkim arhitektima35 koji u svojim projektima vode brigu o socijalnim problemima. Svojim angažmanom i inicijativama, putem kojih su pokušavali utjecati na socijalna pitanja kod šire javnosti, isticali su se arhitekti i umjetnici iz grupe „Zemlja”.36 Arhitekt Ibler u cijelosti je posveæen socijalnim pitanjima pa sudjeluje na gotovo svim arhitektonskim natjeèajima koje je raspisivao SUZOR. Godine 1922. sudjeluje na natjeèaju za zgradu SUZOR-a u Zagrebu, 1930. godine projektira OUZOR u Mostaru, godinu dana kasnije OUZOR u Skopju37, 1935. godine osvaja prvu nagradu na na-
tjeèaju za OUZOR u Osijeku i 1937. godine OUZOR u Sarajevu, na kojem je nagraðen otkupom.38
OUZOR u Skopju jedan je od svega nekoliko Iblerovih graðevina izvedenih izvan Hrvatske. Usprkos radu na projektima i sudioništvu na velikom broju arhitektonskih natjeèaja tijekom cijeloga stvaralaèkog razdoblja, Ibler nije imao velikoga uspjeha u realizaciji svojih projekata izvan hrvatskih granica. U ovome smislu Skopje predstavlja važnu zemljopisnu odrednicu u njegovu stvaralaštvu39, a SUZOR je bitan podržavatelj njegova stvaralaštva. Usto, suprotno negativnim iskustvima SUZOR-a i hrvatskih arhitekata s obzirom na promjene projekta tijekom izvedbe u drugim sredinama, zgrada je u potpunosti izvedena suglasno projektnoj dokumentaciji.
PROSTORNO OBLIKOVNE, FUNKCIONALNE I KONSTRUKTIVNE KARAKTERISTIKE ZGRADE
SPATIAL AND DESIGN, FUNCTIONAL AND STRUCTURAL FEATURES OF THE BUILDING
Zgrada OUZOR-a nalazi se u užem središtu grada Skopja (Sl. 3.), u okruženju zgrada javnih institucija i ureðenih javnih površina. Na zapadu je Skupština Republike Makedonije (1938.), nekadašnja Banovinska skupština, na istoku Savez sindikata Makedonije (1958.), na sjeveru park ‘Žena borec’ i na jugu poslovne i stambeno-poslovne graðevine izgraðene nakon velikoga potresa 1963. godine. Položaj zgrade odreðen je Generalnim regulacionim planom iz 1929. godine. Suglasno planu, zgrada se nalazila na južnom rubu novopredviðenoga državnog središta - Trga osloboðenja (Sl. 5.), u grupi s ostalim važnim institucijama i sjeverno od neizgraðene slobodne površine. Projektom su prostorno oblikovanje, razmještaj sadržaja i ulazi bili prilagoðeni postojeæim prometnim i pješaèkim tokovima, kao i otvorenim javnim površinama i susjednim graðevinama u neposrednom okruženju, koji su predviðeni planom.40
35 „U Zagrebu kao centru oformila se koncentracija arhitekata izvanrednog formata, koji veæ u prvim svojim radovima deklariraju prihvaæanje naèela moderne arhitekture, koji napokon i sami grade ta naèela.” [Premerl, 1975: 26] 36 „Prisutnost arhitekata u ‘Zemlji’ moramo objasniti socijalnim aspektima društvene problematike, dakle više idejnim stavovima o humanom graðenju iz kojih æe onda izvirati i naèin njihova stvaralaèkog pristupa aktualnim zadacima graðenja.” [Premerl, 1979: 30]; „Arhitektura u ‘Zemlji’ dio je moderne hrvatske arhitekture, dostatan da je predstavi u vremenu kad je, u zaèuðujuæim razmjerima, bez razmaka i zaostajanja sudjelovala u najsuvremenijim svjetskim zbivanjima.” [Èorak, 1987: 57]; ‘Zemlju’ su èinili mladi lijevo orijentirani umjetnici, slikari, kipari i arhitekti te ona naglašava socijalnu funkciju umjetnosti. [Šegviæ, 1987: 17; Šimetin Šegviæ, 2012: 325]
37 Od saèuvane dokumentacije povezane s izgradnjom može se potvrditi da je izrada projekta sigurno okonèana
Objekt je, kako navodi Ž. Èorak, „... u isto vrijeme morao razdvajati i spajati; razdvajajuæi samim dugim potezom svoga (èetverostranog) tijela, spajao je sedam metara širokim prolazom, koji je poèinjao na jednoj strani zgrade, te je, prolazeæi sredinom unutrašnjeg dvorišta, izlazio na drugoj”.41 Od izgradnje do danas neposredno okruženje više je puta promijenjeno, izgradnjom u susjedstvu i prenamjenom slobodnih površina, zbog èega se, kako navodi Èorak, „[danas] ne mogu oèitati njegove prave urbanistièke intencije”.42 Ipak, analiziramo li fizièko okruženje (Sl. 2.), možemo potvrditi intenciju da se gabaritom i položajem susjedne zgrade pomno prilagoðavaju OUZOR-u, pa je time tijekom vremena kontinuirano potvrðivano njezino znaèenje u gradograditeljskom smislu.
Zgrada ima ortogonalni tlocrt napravljen od dva osnovna dijela - veliki pravokutnik dimenzija 56,5´40 metara i kvadratni dio s dužinom stranica od 17,5 metara (Sl. 6.). Na kraæemu, sjeveroistoènom proèelju velikoga pravokutnika dodan je kvadratni dio koji je postavljen u liniji s jugoistoènim proèeljem. Duža proèelja velikoga pravokutnika orijentirana su prema jugoistoku i sjeverozapadu. Po vertikali zgrada ima podrum, prizemlje i tri kata, pri èemu treæi kat zahvaæa samo sjeverozapadnu stranicu velikog pravokutnika (Sl. 8. i 9.). U veliki pravokutni dio smještene su kao posebne programske grupe: u prizemlju lokali i ambulante; na prvom katu prostorije radnièke komore i ambulante; na drugom katu terapija i stacionar i na treæem katu administracija okružnog ureda. U središnjem dijelu pravokutnika otvoreno je dvorište s dužinom 40 i širine 20 metara, prema kojemu su orijentirane horizontalne komunikacije i najveæi dio sporednih prostorija. Ovaj je prostor u prizemnoj razini podijeljen središnjim prolazom koji povezuje dva glavna ulaza. Na bokovima prolaza u prostoru dvorišta nalaze se glavna stubišta kroz koja se pristupa razlièitim sadržajima po katovima. Pored glavnih, na kutovima velikoga pravokutnika na jugoistoènome proèelju nalaze se spo-
prije kolovoza 1931. godine, kada je raspisana licitacija za izgradnju. [AMPOS/c]
38 Više o Iblerovim projektima: Èorak, 1981. i Premerl, 1990.
39 U Skopju Ibler je projektirao i Tvornicu alkaloida, koja je izvedena 1935. [Èorak, 1981: 159]
40 „Iz formalno tipološkog aspekta posmatrano, zgrada OUZOR-a reinterpretira karakteristike urbanog bloka, kao jedinstvena kuæa ‘superblok’, koja putem rašèlanjivanja volumena doživljava moderno transponiranje.” [Georgievski, 1986: 59]
41 Èorak, 1981: 147
42 Èorak, 1981: 147
43 Premerl, 1976.a: 18
44 AMPOS/d
45 Èorak, 1981: 150; AMPOS/e
redni ulazi sa stubištima: jedan za pristup do servisnih prostorija (kotlovnica, pranje i glaèanje rublja) i instalacijski prostor u podrumu te drugi za pristup u ambulantni dio na prvome katu. U kvadratni dio zgrade ulazi se s jugoistoène strane. U ovome su dijelu smještene ostave u podrumskoj razini, lokali u prizemlju i stanovi namještenika na prvom i drugom katu. U sredini kvadratne osnove smješteno je pravokutno dvorište s dimenzijom 5´4 metra. Stanovi namještenika, po dva na katu, sastoje se od èetiri prostorije za boravak s prateæim sadržajima.
Proèelja zgrade (Sl. 7.) lišena su plastiène dekoracije, u korist slobode pozicioniranja otvora prema unutarnjem programu. Oblikovanje se postiže konstruktivnim elementima, ritmom otvora, ravnim površinama i volumenima razlièitih sadržaja. Sjeverozapadno proèelje (Sl. 14.) ima povuèeni trijem na kružnim stupovima u prizemlju, iznad kojeg je postavljen najviši volumen zgrade, oznaèen kontinuiranim prozorskim lentama što prelaze preko kutova jugozapadnog i sjeveroistoènog proèelja. Na suprotnoj strani, površina jugoistoènog proèelja (Sl. 14.) podijeljena je horizontalno, s prozorskim trakama, i vertikalno, sa staklenim površinama koje osvjetljavaju sporedna stubišta. Na drugome katu ovoga proèelja nalazi se uvuèena terasa s kružnim stupovima. Konstrukcija zgrade je skeletna, s armiranobetonskim stupovima, gredama i montažnim rebrastim ploèama, pri èemu je oèita disciplina postave konstruktivnih elemenata. „Sloboda tlocrtnog rasporeda i moguænost adaptacije neovisni su o konstrukciji. Ovu moguænost pruža armirani beton kao temeljni graðevni materijal, ali i zahtjevi za zadovoljenjem funkcije. Prostorni koncept zgrade omoguæuje njeno ispravno funkcioniranje, u kojem su funkcija i konstrukcija nedjeljivi.”43 Uporaba skeletne konstrukcije omoguæila je punu slobodu u podjeli i organizaciji unutarnjeg prostora, a uzrokovala je i promjenu dotad usvojenih tehnika i tehnologija graðenja. Zgrada je opremljena sa u to doba najsuvremenijim instalacijama i ureðajima, kao što su: kotlovnica za toplu vodu i grijanje, elektrièni agregat, trafostanica i telefonska centrala. Kad je rijeè o tehnièkim instalacijama, Ibler uvodi nekoliko novih i inovativnih rješenja. Zanimljivo je rješenje tehnièkog prostora na podrumskoj razini, kroz koji su provedene elektriène i strojne instalacije do svih prostorija na gornjim katovima. Na vanjskim i unutarnjim otvorima ugraðena je tada tehnièki najsuvremenija stolarija izraðena u zagrebaèkom poduzeæu Filipèiæ i Strmski.44 Kako navodi Ž. Èorak, „u enterijerima ovog objekta prvog su puta u Jugoslaviji izvedena glatka vrata (vrata bez uklada)”.45 Od izgradnje do danas zgrada je više puta prenamjenjivana i adaptirana za funkcije
Sl. 8. D. Ibler i D. Galiæ: OUZOR u Skopju, aksonometrija, stanje 1980-ih
Fig. 8. D. Ibler and D. Galiæ: SSDO in Skopje, axonometric projection, 1980s
Sl. 9. D. Ibler i D. Galiæ: OUZOR u Skopju, maketa, stanje 1980-ih
Fig. 9. D. Ibler and D. Galiæ: SSDO in Skopje, scale model, 1980s
Sl. 10. D. Ibler i D. Galiæ: Ginekološko-akušerska klinika u Skopju, krajem 1950-ih
Fig. 10. D. Ibler and D. Galiæ: Policlinic for Gynaecology and Obstetrics in Skopje, late 1950s
Sl. 11. D. Ibler i D. Galiæ: Regijska opæa bolnica u Skopju, poèetkom 1990-ih
Fig. 11. D. Ibler and D. Galiæ: Regional general hospital in Skopje, early 1990s
zdravstvenih ustanova.46 Od 1953. do 1962. godine prenamijenjena je u Ginekološko-akušersku kliniku. Prenamjenom je izvedena adaptacija postojeæih prostorija suglasno novim potrebama, bez veæih graðevinskih zahvata i, uglavnom, otvaranjem novih ili zatvaranjem postojeæih unutrašnjih vrata. O tome nam svjedoèi fotografija s kraja 1950-ih godina (Sl. 10.).
Krajem 1960. godine izraðen je projekt za nadogradnju i adaptaciju zgrade, kojim je predviðena izgradnja treæega kata iznad postojeæe neprohodne terase i dogradnja dva kata iznad središnjeg prolaza koji dijeli unutrašnje dvorište, te prenamjena velikoga dijela unutrašnjeg prostora suglasno potrebama za prenamjenu od ginekološko-akušerske klinike u opæu bolnicu. Premda je projektant prepoznao kvalitete zgrade i izradi projekta pristupio s ocjenom da je „zgrada u okolini dominantna po svome arhitektonskom konceptu i oblikovanju”, smatrajuæi da se kao krajnji cilj „nameæe potreba od saèuvanja spoljašnjeg izgleda i arhitekture”nove opsežne sadržaje nije mogao smjestiti a da ne naruši arhitekturu zgrade, što se vidi u saèuvanim grafièkim prilozima (Sl. 12.).47 Realizacija projekta nije zapoèela, a nakon velikog potresa u Skopju 1963. godine, ideja o dogradnji treæega kata napuštena je i zgrada je saèuvala postojeæi izgled.
Lokali na prizemnoj razini prenamijenjeni su u dijagnostièke i lijeènièke odjele, sala sa šalterima i sala radnièkih sindikata na prvom nivou pregraðene su i prenamijenjene u bolnièke sobe, a sala za raèunovodstvo i knjigovodstvo na treæem nivou pregraðena je i prenamijenjena u djeèji odjel. Prenamjenom prostora i prostorije razlièitih funkcija (okružni ured, ambulanta, terapija i radnièka komora), koje su prvobitnim projektom zbog svoje prirode bile fizièki izdvojene, meðusobno su povezane, èime je promijenjen režim kretanja po razinama i otvorenost zgrade za posjetitelje. Glavni ulaz ispod trijema sa stupovima, orijentiran prema otvorenoj površini sjeverno od zgrade, postao je sporedan ekonomski ulaz (danas potpuno zatvoren). Ulaz na jugoistoènom proèelju postao je glavni ulaz za pacijente i lijeènièko osoblje s visokim nivoom ogranièenja. Time je nestala uloga prolaza za spajanje otvorenih površina na objema stranama zgrade. Prostor lokala koji je bio orijentiran prema van, zazidavanjem otvora postao je dio unutarnje prostorne organizacije, èime je dojam povezanosti s okolinom nestao, a uloga trijema na stupovima ostala je samo oblikovna (Sl. 13.). Prenamjenom su stanovi namještenika preureðeni u administrativni prostor, na jugoistoènoj strani prvoga kata ureðen je kirurški blok, a izgraðene su i prizemne dogradnje u unutarnjem dvorištu.
Sl. 12. Projekt za nadogradnju zgrade iz 1960., jugoistoèno i jugozapadno proèelje
Fig. 12. Addition onto the building, design from 1960, southeastern and southwestern elevations
A 1962. godine graðevina je prenamijenjena u Regijsku opæu bolnicu. U tome razdoblju izvedeni su prvi znaèajni graðevni zahvati radi prilagoðavanja prostora za novu funkciju, no suglasno s projektom iz 1960. godine.
Krajem 1960-ih, u sklopu velike obnove grada koja je poèela nakon velikog potresa 1963. godine, izvedena je prva rekonstrukcija proèelja. Na vanjskim proèeljima, iznad prvobitne žbuke obojene crvenom bojom, postavljene su crvene keramièke ploèice malih dimenzija 3/3 cm (Sl. 11.), pa je zgrada izgubila dotad prepoznatljiv izgled.48 Godine 1974., kada su izvršene nove promjene na tlocrtu (Sl. 15.), Regijska bolnica ušla je u sastav novoosnovane ustanove Gradska bolnica Skopje s više zdravstvenih sadržaja. Otada je poznata kao Gradska bolnica.49
Godine 1996. zgrada je službeno prepoznata kao znaèajno materijalno kulturno naslijeðe i
rješenjem Zavoda za zaštitu spomenika kulture grada Skopja proglašena je spomenikom kulture, s obrazloženjem da se „radi o prvom predstavniku moderne arhitekture u Makedoniji”.50 Rješenjem se utvrðuje drugi stupanj zaštite, koji se ostvaruje „saèuvanjem prvobitnog stanja”.51 Samo šest godina kasnije, 2002. godine, izvedena je druga rekonstrukcija proèelja. Proèelja su presvuèena keramièkim ploèicama dimenzija 60/60 cm, prikvaèenim na potkonstrukciju od èeliènih profila, a originalna drvena stolarija zamijenjena je plastiènom (Sl. 16.). Suprotno rješenju za oèuvanje prvobitnog stanja i širokoprihvaæenim, u arhitektonskim krugovima, preporukama Venecijske povelje52, proèelja su obraðena materijalima koji nisu originalni i primjereni, èime je smanjena arhitektonska vrijednost zgrade. Ovaj zahvat na proèelju bio je kulminacija kontinuiranih arhitektonskih promjena na tlocrtima i proèeljima zgrade OUZOR-a.
A 2009. godine na zahtjev menadžmenta SBKB-a i uz dozvolu Ministarstva zdravlja napravljen je Elaborat za revalorizaciju spomenika kulture Gradska bolnica sa strane KCS-a. U tijeku izrade elaborata, kako navode njeni autori, utvrðeno je da „objekt ispunjava uvjete i kriterije da i dalje ostane zaštiæeno kulturno naslijeðe”.53 U objašnjenju se navodi: „Zgrada Gradske bolnice zauzima istaknuto
46 Nije poznato je li D. Ibler konzultiran o izmjenama graðevine nakon rata, kada je prenamijenjena od OUZOR-a u Ginekološko-akušersku bolnicu.
47 SBKB
48 Proèelja unutarnjeg dvorišta nisu bila dio ove rekonstrukcije i zadržala su prvobitnu obradu.
49 Godine 2001. graðevina je preimenovana u Specijalnu bolnicu kirurških bolesti, a od 2008. do danas nosi naziv Klinika kirurških bolesti „Sv. Naum Ohridski”.
50 KGS/a
51 KGS/a
52 http://www.international.icomos.org/charters/venice_e.pdf [16.4.2014.]
53 KCS/b
54 KCS/b
55 SV br. 20/04 i 115/07
56 KCS/b
mjesto u povijesti suvremene arhitekture u Republici Makedoniji zbog toga što je jedan od najznaèajnijih objekata izgraðenih na temelju principa funkcionalizma, u kojemu su sublimirane ideje Evropske moderne, od koje se kasnije razvija internacionalni stil, i to je prvi objekt u našoj državi na kojem je moderna primijenjena.”54 Revalorizacijom se potvrðuje drugi stupanj zaštite, utvrðen rješenjem iz 1996. godine, meðutim stupanj zaštite revalorizacijom je zapravo smanjen zbog novih mjera zaštite koje sadrži ‘drugi stupanj’, a koje su odreðene Zakonom o zaštiti kulturnog naslijeða55 iz 2004. godine. Novim režimom zaštite, izmeðu ostalih mjera, „dozvoljava se dogradnja i nadgradnja za potrebe bolnice s kojima se neæe promijeniti spoljašni izgled objekta; izvoðenje graðevinskih intervencija u unutarnjem dvorištu sa adaptacijom postojeæeg prostora za potrebe bolnice, zaštitne nastrešnice dvorišta i liftovske kuæice; i izvedba nastrešnice ispred glavnog ulaza objekta zbog prikladnog prijema pacijenata”.56
Sl. 13. D. Ibler i D. Galiæ: Regijska opæa bolnica u Skopju, poèetkom 1970-ih
Fig. 13. D. Ibler and D. Galiæ: Regional general hospital in Skopje, early 1970s
Sl. 14. D. Ibler i D. Galiæ: OUZOR u Skopju 2014.: 1 - sjeverozapadno proèelje, 2 - jugoistoèno proèelje Fig. 14. D. Ibler and D. Galiæ: SSDO in Skopje, 2014: 1 - northwestern facade, 2 - southeastern facade
Sl. 15. D. Ibler i D. Galiæ: Regijska opæa bolnica u Skopju, snimka stanja 1982.
Fig. 15. D. Ibler and D. Galiæ: Regional general hospital in Skopje, 1982
Zgrada OUZOR-a u Skopju vrijedno je ostvarenje hrvatske arhitekture, njenih dostignuæa i avangardnosti u meðuratnom razdoblju57, kao i njenih arhitekata „opredijeljenih i posveæenih socijalnim pitanjima koje pokušavaju rješavati”. Ne opredjeljenje prihvaæanjem stilskih odrednica, nego opredjeljenje zbog vjerovanja u moguænosti koje arhitektura posjeduje i ciljeve koji se arhitekturom mogu ostvariti. Arhitektura koja može pomoæi rješavanju društvenih i socijalnih prilika.58
Zahvaljujuæi analizi i obradi skupljenih originalnih grafièkih i pisanih dokumenata znanstvenoj je javnosti predstavljen važan dio Iblerova opusa. Zgrada OUZOR-a u Skopju ima znaèajno mjesto u Iblerovu stvaralaštvu upravo zbog èinjenice da je to jedna od malobrojnih Iblerovih izvedenih graðevina izvan hrvatskih granica koja dosad nije sustavno obraðena i koja do danas nije bila u cijelosti dostupna.59
Znanstvenoj javnosti predstavljene su informacije vezane za izgradnju i stanje zgrade nakon otvaranja, a prikazane su i promjene tijekom njezina korištenja, kao i kvalitete
koje posjeduje. U ovome smislu èlanak potvrðuje veliku moæ programske transformacije zgrade, koja je oèita tijekom èitavog razdoblja njena korištenja, ali i apsorpciju negativnih prostornih promjena koje su dokaz njenih kvaliteta u projektantskom pristupu i korištenju moguænosti što su ih tijekom izgradnje pružale tada avangardne tehnike. Nakon 81 godine od izgradnje, koliko god nam smetaju promjene u tlocrtu - npr.: blokiranje prolaza koji dijeli dvorište i spaja duže strane zgrade, promijenjen odnos prema okolini prenamjenom lokala u prizemlju u bolnièke prostore, dogradnja prizemlja na štetu dvorišta i promjene na proèeljima i unutrašnjosti - ipak ostaje izvanredan dojam lakoæe kretanja kroz prostor, udobnost širokih i osvijetljenih prolaza, volumen praznoga (dvorišta) u odnosu s izgraðenim, postojani kontakt unutrašnjosti s okruženjem, osjeæaj sebe u odnosu na zgradu i izvrsna kvaliteta prvobitno ugraðenih nasuprot promijenjenih materijala.
Iblerov OUZOR i Tvornica alkaloida prve su i jedine realizirane graðevine hrvatskih arhitekata u Skopju u meðuratnom razdoblju. Nakon Drugoga svjetskog rata hrvatski su arhitekti sa svojim projektima bili èesto zastupljeni u Skopju. Godine 1949. Stanko Kliska izvodi zgradu Državne bolnice; Antun Ulrich, koji boravi u Skopju od 1949. do 1953. godine kao profesor na Tehnièkom fakultetu, izvodi u Skopju 1949. godine Državni studentski dom. A 1955. godine Slavko Löwy izvodi elitni gradski hotel „Skoplje”; Vlado Antoliæ i Egon Steinmann Univerzitet „Sv. Kiril i Metodij”, a Ivan Vitiæ administrativnu zgradu „Automakedonija”. Još dugo nakon izgradnje arhitektura OUZOR-a bit æe polazište arhitekata koji rade u Skopju i utjecat æe na razvoj poslijeratne moderne arhitekture. U ovome smislu, èlanak æe biti temelj za daljnja istraživanja Iblerove arhitekture radi utvrðivanja njezina znaèenja u promoviranju ideja moderne arhitekture u Skopju i regiji.
57 „Moderna se arhitektura u Hrvatskoj, posebno u Zagrebu, javlja veæ na poèetku dvadesetih godina, relativno rano, potvrðujuæi se sama svojom vrijednošæu i ustrajnim djelovanjem šezdesetak naprednih, angažiranih i sposobnih arhitekata koji su misao moderne arhitekture prenijeli u našu sredinu i ostvarili je opsežnim i znaèajnim djelom.” [Premerl, 1986: 15]; „U njemu [Zagrebu] brojna generacija naprednih novih arhitekata, ... projektirajuæi afirmira svoje stavove o prostornim i oblikovnim pitanjima, ekonomiènosti graðenja i socijalnom aspektu nove suvremene arhitekture nužne za bolji život.” [Radoviæ Maheèiæ, 2007: 19]
58 Šerman, 2009: 333
1. Bakalèev, M. (1986.), Prilog kon modernata vo Skopje, „Informator na Sojuzot na društvata na arhitektite na Makedonija”, 12 (30-32): 58-59, Skopje
2. Bakalèev, M. (2004.), Domuvanje kako urban fragment na primerot na Skopje, disertacija, Arhitektonski fakultet, Univerzitet „Sv. Kiril i Metodij”, Skopje
3. Èorak, Ž. (1981.), U funkciji znaka: Drago Ibler i hrvatska arhitektura izmeðu dva rata, Studije i monografije Instituta za povijest umjetnosti, Zagreb
4. Èorak, Ž. (1987.), Grupa „Zemlja” i hrvatska arhitektura izmeðu dva rata, „Arhitektura”, 40 (200-203): 53-57, Zagreb
5. Domljan, Ž. (1986.), Arhitektura XX stoljeæa u Hrvatskoj, u: Umjetnost na tlu Jugoslavije - Arhitektura XX stoljeæa, Beograd-Zagreb-Mostar
6. Georgievski, Lj. (1986.), Drago Ibler OUZOR, Skopje, „Informator na Sojuzot na društvata na arhitektite na Makedonija”, 12 (30-32): 59-62, Skopje
7. Grèev, K. (2003.), Arhitektonskite stilovi vo makedonskata arhitektura od krajot na 19 vek i periodot megju dvete svetski vojni, Institut za folklor „Marko Cepenkov”, Skopje
8. Ivanovski, J., et al. (2014.), Findings: Macedonian pavilion 14th International Architecture Exibition - La Biennale di Venecija 2014, Mladinski kulturen centar, Skopje
9. Konstantinovski, Gj. (2001.), Graditelite vo Makedonija : XVIII-XX vek, Tabernakul, Skopje
10. Korobar, V. (2014.), Sto godini od poèetokot na sovremenoto urbanistièko planiranje na Skopje, „Presing”, 3 (18): 22-26, Skopje
11. Krleža, M. (1992.), Sluèaj arhitekta Iblera, u: O hrvatskoj arhitekturi: napisi, eseji, polemike, studije [odabrao: Šegviæ, N.], Arhitektonski fakultet , 7-8, Zagreb
12. Marina, O.; Karanakov, B. (2014.), Skopje modeli na grad, Grad Skopje, Skopje
13. Mihajloviæ, J. (1929.), Regulacioni plan Skoplja, „Skopski glasnik”, 1 (28): 1-9, Skopje
14. Milenkoviæ, T. (1981.), Privremeno radnièko zakonodavstvo u Jugoslaviji - od kraja Prvog svetskog rata do donošenja Vidovdanskog ustava, u: Zbornik Zavoda za povijesne znanosti Istraživaèkog centra JAZU, 11: 210, Zagreb
15. Mutnjakoviæ, A. (1959.), Arhitekti u ‘Zemlji’, „Èovjek i prostor”, 5 (90): 7, Zagreb
16. Mutnjakoviæ, A. (1976.), Drago Ibler, „Arhitektura”, 29 (158-159): 5-11, Zagreb
17. Mutnjakoviæ, A. (1992.), Arhitektonski odjel, u: O hrvatskoj arhitekturi: napisi, eseji, polemike, studije [odabrao: Šegviæ, N.], Arhitektonski fakultet, 73, Zagreb
18. Paladino, Z. (2006.), Arhitekt Lavoslav Horvat i „Udruženje umjetnika Zemlja”, „Prostor”, 14 (2 /32/): 166-177, Zagreb
19. Paladino, Z. (2012.), Arhitektonski opus Lavoslava Horvata u Beogradu, „Prostor”, 20 (2 /44/): 310-327, Zagreb
20. Penèiæ, D. (2009.), Skopje - An Architectural Guide, Coalition for Sustainable Development, Skopje
21. Penèiæ, D. (2011.), Vlijanieto na urbanistièkite planovi vrz diskontinuiranata prostorna tranzicija na gradot Skopje vo dvaesetiot vek, disertacija, Arhitektonski fakultet, Univerzitet „Sv. Kiril i Metodij”, Skopje
22. Planiæ, S. (1932.), Treba znati... Progres graditeljstva. Problemi savremene arhitekture, Jugoslovenske štampe, Zagreb
23. Popovski, J. [ur.] (1967.), Skopje 1963, Štamparski zavod „Ognjen Prica”, Zagreb
24. Premerl, T. (1975.), Zdravstveni projekti i projekti hrvatske meðuratne arhitekture, „Arhitektura”, 28 (152-153): 26-36, Zagreb
25. Premerl, T. (1976.a), Hrvatska moderna arhitektura izmeðu dva rata, „Arhitektura”, 29 (156157): 12-40, Zagreb
26. Premerl, T. (1976.b), Pobjeda moderne, „Arhitektura”, 29 (156-157): 41-54, Zagreb
27. Premerl, T. (1979.), Arhitektonska i društvena avangarda, „Èovjek i prostor”, 25 (315-316): 30-31, Zagreb
28. Premerl, T. (1986.), Tragovi moderne u poslijeratnoj arhitekturi Hrvatske, „Arhitektura”, 39 (196-199): 14-21, Zagreb
29. Premerl, T. (1990.), Hrvatska moderna arhitektura izmeðu dva rata - nova tradicija, Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb
30. Puljiz, V. (2008.), Mirovinski sustav, u: Socijalna politika Hrvatske [ur.: Puljiz, V.; Bežovan, G.; Matkoviæ, T.; Šuæur, Z.; Zrinšèak, S.], Pravni fakultet, Zagreb
31. Radevski, A.; Panovski M.; Deskov V. (2008.), Macedonian Contemporary Architecture Re-discovered, Asocijacija na arhitekti na Makedonija, Skopje
32. Radoviæ Maheèiæ, D. (2007.), Moderna arhitektura u Hrvatskoj 1930-ih godina, Školska knjiga, Zagreb
33. Rogina, K. (1984.), Arhitekt Drago Ibler, 18941964, „Èovjek i prostor”, 30 (379): 8, Zagreb
34. Šegviæ, N. (1981.), Arhitektonska škola Drage Iblera, „Èovjek i prostor”, 27 (6 /339/): 13, Zagreb
35. Šegviæ, N. (1986.), Stanje stvari, jedno viðenje 1945-1985, „Arhitektura”, 39 (196-199): 118128, Zagreb
36. Šegviæ, N. (1987.), Prilozi za definiranje pojma zagrebaèka arhitektonska škola, „Arhitektura”, 40 (200-203): 12-20, Zagreb
37. Šegviæ, N. (1992.), Arhitektonska ‘moderna’ u Hrvatskoj, u: O hrvatskoj arhitekturi: napisi, eseji, polemike, studije [odabrao: Šegviæ, N.], Arhitektonski fakultet , 66-69, Zagreb
38. Šerman, K. (2009.), Utjecaj Bauhausa na hrvatsku meðuratnu arhitekturu, „Prostor”, 17 (2 /38/): 328-335, Zagreb
39. Šimetin Šegviæ, N. (2012.), Kulturni, socijalni i intelektualni aspekti zagrebaèke arhitekture moderne: ozdravljenje buduænosti, „Radovi Zavoda za hrvatsku povijest”, 51 (44): 303-345, Zagreb
40. Tokarev, M. (2006.), Stogodini moderna arhitektura - Kniga treta - Pridonesot na Makedonija i Jugoslavija (1918-1990), Skopje
41. Tomovski, K.; Petkovski, B. (2003.), Arhitekturata i monumentalnata umetnost vo Skopje megju dvete svetski vojni, Muzej na grad Skopje, Skopje
Arhivski izvori
Archive Sources
1. Arhiv Makedonije - Podruèno odjeljenje Skopje, Ul. Moskovska 1, Skopje, Makedonija [AMPOS], Fond Gradskog poglavarstva AMPOS
2. Arhiva Makedonije, Kej 13 Noemvri bb, Skopje, Makedonija [AM], Fond Planovi AM
3. Arhiv Specijalne bolnice kirurških bolesti „Sv. Naum Ohridski”, Bul. 11 Oktomvri 53, Skopje, Makedonija [SBKB]
4. Arhiva Konzervatorskog centra Skopje, Ul. Josif Mihajloviæ 7, Skopje, Makedonija [KCS]
5. Arhiva Muzeja grada Skopja, Bul. M.H. Jasmin bb, Skopje, Makedonija [MGS], Fototeka MGS
6. Arhiva Služben vesnik na Republika Makedonija (Narodne Novine Republike Makedonije) [SV]
Dokumentacijski izvori
Document Sources
1. AMPOS 6.1.297.9/480-673 /a: Protokol komisijskog uviðaja, datiran 30.7.1934.
2. AMPOS 6.1.297.9/480-673 /b: Uvjeti licitacije, datiran kolovoz 1932.
3. AMPOS 6.1.297.9/480-673 /c: Opæi graðevinski uvjeti, datiran kolovoz 1931.
4. AMPOS 6.1.297.9/480-673 /d: Ugovor sklopljen izmeðu poduzeæa Filipèiæ i Strmski iz Zagreba s jedne strane i SUZOR iz Zagreba s druge strane, datiran 28.10.1932.
5. AMPOS 6.1.297.9/480-673 /e: Troškovnik za stolarske radnje te dobavu i montažu okova, datiran 1.10.1932.
6. AMPOS 6.1.297.9/480-673 /f: Državen zavod za socijalno osiguruvanje filijala Skopje (Državni ured socijalnog osiguranja podružnica Skopje), postojeæe stanje 1949. - tlocrt podruma, prizemlja, prvog, drugog i treæeg kata; svi u mjerilu 1:100
7. AMPOS 6.1.297.9/480-673 /g: Okružni ured za osiguranje radnika Skopje, crteži stolarije Filipèiæ i Strmski iz 1932., u mjerilu 1:1 i 1:10
8. AM 1.872.20-14: Generalni regulacioni plan Skopja, 1929., mjerilo 1:5000
9. SBKB: Ginekološko-akušerska klinika (Klinika za ginekologiju i porodiljstvo), Projekt za nadgradnju iz 1960. godine - tehnièki opis, tlocrt prizemlja, prvog, drugog i treæeg kata, te južno, istoèno, sjeverno i zapadno proèelje; svi u mjerilu 1:100
10. KCS/a: Rešenie za utvrduvanje svojstvo na spomenik na kulturata na zgradata na Gradska bolnica (Odluka kojom se zgradi Gradske bolnice utvrðuje status spomenika kulture), datiran 14.3.1996.
11. KCS/b: Elaborat za revalorizacija na spomenikot na kulturata „Zgradata na Gradska bolnica”, Skopje (Elaborat o revalorizaciji spomenika kul-
ture zgrade Gradske bolnice, Skopje), datiran 24.4.2009.
12. KCS/c: Rešenie za proglasuvanje na „Zgradata na Gradska bolnica” vo Skopje za znaèajno kulturno nasledstvo (Odluka kojom se zgrada Gradske bolnice u Skopju proglašava vrijednim kulturnim naslijeðem), datiran 1.6.2009.
13. MGS vl. br. 7729: Tiskana razglednica iz 1936.
14. SV br. 20/04
15. SV br. 115/07
Internetski izvori
Internet Sources
1. Vodiè kroz fondove i zbirke Državnog arhiva u Zagrebu [http://www.daz.hr/vodic/f-zdravstvo-i-socijalne-ustanove (16.4.2014.)]
2. Zavod za socijalno osiguranje, Beograd - povijest [http://www.zso.gov.rs/istorijat.htm (20. 05.2014.)]
3. Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje - povijesni pregled [http://www.mirovinsko.hr/default.aspx?id=1347 (18.5.2014.)]
4. ICOMOS: The Venice Charter 1964 [http://www. international.icomos.org/charters/venice_e.pdf (16.4.2014)]
5. http://www.google.com/earth/index.html
Izvori ilustracija
Illustration Sources
Sl. 1. MGS
Sl. 2. Foto: autori
Sl. 3. http://www.google.com/earth/index.html> Google Earth 7.1.2.2041. (30.06.2009). Skopje, Macedonia. 41° 59’ 33.92”N, 21° 26’ 03. 03”W, Eye alt 541m. NOAA, DigitalGlobe 2013. [3.3.2015]
Sl. 4. Tomovski, 2003. (autorska obrada)
Sl. 5. AM
Sl. 6. Autori (na osnovi pronaðenih dokumenata i osobnog premjera)
Sl. 7. Autori (na osnovi pronaðenih dokumenata i osobnog premjera)
Sl. 8. Georgievski, 1986: unutrašnja korica
Sl. 9. Foto: Maketa (Maketa je izložak Makedonskog paviljona na Meðunarodnom arhitektonskom bijenalu u Veneciji 2014., koju su izradili S. Madzovski i M. Fidanovski.)
Sl. 10. Popovski, 1965. (nepagirano)
Sl. 11. Konstantinovski, 2001: 40
Sl. 12. SBKB
Sl. 13. Èorak, 1981: 148
Sl. 14. Foto: autori
Sl. 15. Georgievski, 1986: 61
Sl. 16. Radevski, 2008. (nepagirano)
This paper aims to provide a comprehensive analysis of the Social Security District Office [SSDO] building in Skopje, the capital of Macedonia, built between 1932 and 1934. The analysis is based on the archive research of mostly unpublished documents, in the form of original graphic and textual supplements to the project, documents on the construction and use of the building, and documents issued by the state and local authorities. Furthermore, the building itself has been thoroughly surveyed in terms of its condition and measurements, and the interviews were conducted with the employees. The building was designed by the Croatian architects Drago Ibler (1894-1964) and Drago Galiæ (1907-1992) as collaborator. Starting from a comparative analysis of this building and other buildings built in Skopje at the time as well as from an analysis of this building within the context of the entire Ibler’s architecture, this paper provides fresh insights into the significance of this building for the promotion of modern architectural principles in the region and a proof of Ibler’s engagement with social issues.
Drago Ibler (born in Zagreb, 1894) was one of the leading figures of the 20th century Croatian architecture. He finished his high-school education in 1913 in his hometown and subsequently enrolled in the Royal Polytechnic in Dresden where he graduated in 1921. He started his professional career in the Berlin-based studio of Hans Poelzig where he was introduced to expressionist architecture. In 1925 he designed a highly-acclaimed theatre department in the Pavilion of the Kingdom of Serbs, Croats and Slovenes on the World exhibition (EXPO’25) in Paris which helped him establish his reputation on the architectural scene. In 1926 he became a professor in the newly-founded architectural department of the Academy of Fine Arts in Zagreb. In 1929 Ibler together with a group of artists founded and headed an association called ”Zemlja” until its end in 1935. In this period he adopted functionalist architectural principles and realized a large number of buildings for various pur-
poses. Those that certainly deserve to be singled out as an illustration of Ibler’s active social engagement were social and healthcare facilities. At the time he designed and built quite a number of similar buildings: SSDO in Mostar (1930), the administration building of Hygienic Institute in Zagreb (1931), the high-school shelter in Zagreb (1931, unbuilt), SSDO in Skopje (1931) and SSDO in Osijek (1935, unbuilt). Between 1935 and 1964, Ibler designed and built a number of houses, residential and office buildings in Zagreb some of which are the building in Martiæeva street (1936), Markulin house (1936), ”Wooden high-rise buillding” and the building of the Executive Council of the Parliament, both built in 1958. In the first half of the 20th century, Skopje experienced large territorial and economic changes which substantially affected its urban development. Until the beginning of the Balkan wars in 1912 and the fall of the Ottoman Empire to which Skopje territorially belonged, the city developed as a typical oriental city. After the Balkan wars, Skopje became a part of the Kingdom of Serbia and after World War I it was incorporated into the newly-established state called the Kingdom of Serbs, Croats and Slovenes. A new phase of its development then began. In the new state the city’s urban development was obviously marked by a tendency to get rid of the Ottoman traces and to modernize the city. Measures were undertaken to create new urban forms by spreading the urban areas to new territories and build new public buildings. The majority of public buildings of the period were designed in academic styles. This was largely due on one side to the official urban policy which aimed to establish the so-called ”national style” and on the other to Classicist architecture which was favoured by the authorities. In such a context, the SSDO building stood in complete contrast to its immediate built environment. It was the first public structure in Skopje built on functionalist approach and the established Modernist principles. With this building Ibler introduced the ”new architecture” to
GORAN MICKOVSKI, arhitekt, asistent je na Arhitektonskom fakultetu Univerziteta „Sv. Kiril i Metodij” u Skopju. Autor je veæeg broja izvedenih zgrada i sudionik mnogih meðunarodnih izložaba, meðu kojima i Bijenale arhitekture u Veneciji 2014. godine.
Dr.sc. VLADAN DJOKIÆ, arhitekt, redovni je profesor na Arhitektonskom fakultetu u Beogradu. Autor je više knjiga i znanstvenih radova iz podruèja urbanistièkog planiranja i urbanistièke morfologije.
GORAN MICKOVSKI, architect, assistant at the Faculty of Architecture of the Ss. Cyril and Methodius University of Skopje. He realized a great number of buildings and exhibited on many international exhibitions including the Architecture Biennale in Venice 2014.
VLADAN DJOKIÆ, Ph.D., architect, Full Professor at the Faculty of Architecture of the University of Belgrade. He is the author of books and scientific papers in urban planning and urban morphology.
Skopje by following the essential principles of new aesthetics: the purity of architectural vocabulary, smooth facades devoid of unnecessary details, a modern structure, and the building technology of the new age. This architecture is primarily rational and logical, designed to meet the requirements for healthy living. In this respect the SSDO building represents a real Modernist breakthrough. Until the beginning of World War II Modernism gradually became publicly known and was widely accepted as a dominant architectural style of the century. It is in this context that the significance of Ibler’s work is assessed in this paper and seen as a valuable contribution to the formation of the city’s contemporary image and the development of Modern architecture in Skopje in the period between the two World Wars and after World War II.
In the context of Ibler’s professional work, the SSDO building deserves to be ranked as one of his remarkable achievements. Owing to his activities and initiative in the ”Zemlja” association, Ibler had a major role in pursuing their goals: to raise public awareness of burning social issues that need to be addressed through modern architecture. With this building, Ibler proved his dedication to social issues. Besides, this building is one of his few projects built abroad. Despite the fact that he actively took part in numerous architectural competitions throughout his career and that his competition entries were often highly praised and awarded, he did not receive commissions from abroad. It is also worth mentioning that, unlike other Croatian architects whose projects were frequently modified or altered during construction in other countries, Ibler’s building was entirely built in accordance with his design.
This paper throws light on a segment of Ibler’s work which has not been systematically researched so far and which has been largely inaccessible. The established facts in this paper may serve as a basis for further research on Ibler’s architecture with the aim to assess its significance in promoting the principles of Modern architecture in the region and in particular in Skopje and Macedonia.
Estate Investments
USA - 95 Wall Street, New York, NY 10005
andrea.j@estateinvestments.ch
Preliminary Communication
UDC 711.163:711.121”20”
Technical Sciences / Architecture and Urban Planning
2.01.02. - Urban and Physical Planning
Social Sciences / Economics
5.01.04. - Organisation and Management
Article Received / Accepted: 25. 2. 2015. / 9. 6. 2015.
Estate Investments
SAD - 95 Wall Street, New York, NY 10005
andrea.j@estateinvestments.ch
Prethodno priopæenje
UDK 711.163:711.121”20” Tehnièke znanosti / Arhitektura i urbanizam
2.01.02. - Urbanizam i prostorno planiranje Društvene znanosti / Ekonomija
5.01.04. - Organizacija i menadžment Èlanak primljen / prihvaæen: 25. 2. 2015. / 9. 6. 2015.
Bottom-up strategija za rekonstrukcije podruèja neplanske gradnje
economic development
land readjustment
rapid urbanization
tourism Croatia
urban sprawl
This paper examines how small property owners in low density residential areas could establish a cooperative to finance a demolition and reconstruction of their community in order to improve urban and economic conditions. A fee developer is contracted to oversee the project while residents become full or majority owners of high income generating commercial properties as well as new housing. This paper considers a hypothetical application to areas of unplanned construction on the Adriatic coast in Croatia.
ekonomski razvoj urbana komasacija rapidna urbanizacija hrvatski turizam neplanska gradnja
Ovaj rad prouèava kako vlasnici manjih posjeda u podruèju niže stambene gustoæe mogu uspostaviti zadrugu za financiranje, uklanjanje i rekonstrukcije svojih podruèja da bi poboljšali urbane i ekonomske okolnosti. Konzultant koji je struèan u razvoju nekretnina bio bi angažiran da nadgleda proces, a vlasnici ostaju punopravni ili veæinski vlasnici visokovrijedne poslovne imovine te vlasnici novih stambenih jedinica. U ovome radu razmatra se hipotetska primjena podruèja neplanske gradnje na Jadranskoj obali u Hrvatskoj.
”A cooperative is an autonomous association of persons united voluntarily to meet their common economic, social and cultural needs and aspirations through a jointly owned and democratically controlled enterprise.”
International Co-operative Alliance [ICA]
”cooperative: [Origin- early 17th century: from late Latin cooperativus, from Latin cooperat‘worked together’, from the verb cooperari]”1
Rapidurbanization, often accompanied by unplanned urban development or urban sprawl, has intensified in recent times creating a unique set of challenges for cities in both the developed and developing world. Unplanned development manifests itself in a variety of physical forms in different cultures and economies, but eventually becomes part of the fixed urban landscape, representing some of the more durable2 features in the physical environment. It sets the structure for future growth3 and affects the functioning of the larger region as a whole. Unplanned urban development occurs within a complex set of conditions over time and is a reminder that actual land use management never happens in a vacuum, but is shaped by a multitude of private and political interests (or disinterest), real market pressures and sometimes unforeseeable social and economic forces. Challenges arise when the immoveable urban form or structure begins to adversely affect a community or its environment, or can no longer effectively accommodate the more fluid changes in society such as the fast moving demands of capital markets or the shifting needs of changing demographics.
While unplanned development affects all land types, unplanned residential development may be especially problematic to reassemble because of the multitude of small property owners involved. This paper consid-
ers how a cooperative property structure could be applied on a larger geographic scale to reconstruct an area of unplanned residential development. It examines how a bottomup financing approach, driven by local landowners and broken down into smaller phases might be a more manageable and motivating method for residents to reconfigure their environment for the betterment of their communities. The ideas expressed in this paper are exploratory in nature and consider more a general framework for rearranging existing urban space and creating new value for property owners and their communities, and not so much on the specifics of cooperative property structures or construction loan financing. The model could be effective in areas that have naturally high land value and could support a more vigorous level of economic activity, but are currently affected by unplanned growth or low density urban sprawl in different parts of the world.
The Republic of Croatia was caught in between two major political shifts when rapid urbanization and an unprecedented construction boom of private accommodation and secondary vacation homes took place most notably along the Adriatic Coast. What resulted after many years of this pattern of building was a disorderly patchwork of low density unplanned construction, along with an urban infrastructure that now limits guest capacity and future significant development in locations of high touristic value. The purpose of the cooperative land readjustment model applied to Croatia would be to rehabilitate the physical urban environment in areas affected by the unplanned construction; establish a more competitive business infrastructure that would encourage larger
* Author’s note: This paper is a continuation of ideas initially researched at the University of Zagreb, Faculty of Architecture. It suggests one of many possible approaches to property reassembly with the goal of rehabilitating urban environments and strengthening communities. The author is thankful for the ongoing academic feedback and support from professors N. Lipovac, Lj. Mišèeviæ, K. Šerman and J. Tica.
1 http://dictionary.cambridge.org
2 Fujita, 2001: 1
3 Soule, 2006: 80
4 Petriæ, Mimica, 2011: 11
5 Petriæ, Mimica, 2011: 12
6 Petriæ, Mimica, 2011: 12
7 Petriæ, Mimica, 2011: 11
8 The Council for Mutual Economic Assistance [COMECON] 1949-1991, was an economic organization under the direction of the Soviet Union, which united countries of the Eastern Bloc along and a number of socialist states to facilitate trade. COMECON was formed as a reaction to the establishment of the Organization for European Economic Co-Operation in Western Europe. Yugoslavia entered in 1964 under an associate status.
9 The Republic of Croatia as a new EU member state is facing many economic challenges and is in need of deep structural reform on both the national and local levels. In
scale job creation and future investment; and provide a platform for the eventual development of other industries outside of the tourism sector.
The Yugoslav Economic Reforms of 1965 identified tourism as a strategic interest in order to create an ongoing supply of foreign currency as the existing domestic currency was nonconvertible for international trade.4 While there were significant developments in planned hotel construction during this time, private accommodation provided a quick way to increase overnight capacity without a large investment.5 Government policy encouraged the construction of private accommodation with lower interest rate loans to individuals6 and by 1965, private accommodation flourished contributing to more than 42% of overnight stays according to the Chamber of Economy in Split.7 Growth in the private accommodation category grew strongly in the following decades until the Croatian War of Independence (1991-1995) brought a disruption to the tourism market. The end of the Homeland War and coinciding Fall of Eastern bloc countries created tectonic shifts in COMECON8 markets and traditional Eastern bloc trading partners virtually dissolved overnight.
The coming years in Croatia were characterized by adjustments to new market conditions both internationally and domestically including a large scale privatization process. While privatizations are intended to create
2014, Croatia has the third highest unemployment rate after Greece and Spain among EU member states at 17% (with youth unemployment at 52.4%) and is the only new member that is projected to have a negative GDP of -0.5% in 2014 according to the World Bank. The country has sold or exhausted many of its economic resources and currently depends on high interest rate foreign loans, at a credit rating of BB (two levels below investment grade).
10 Portolan, 2012: P 42
11 Croatia has only two laws regulating touristic private accommodation operations: Zakon o ugostiteljskoj djelatnosti or The Hospitality and Catering Industry Act [NN 138/2006, act 28] and Zakon o pružanju usluga u turizmu or The Act on the Provision of Tourism Services [NN 68/07, 88/10]. Little requirements are outlined for operators of such facilities. For example, there is no foreign language requirement or no specialized education or ongoing training.
12 The private accommodation industry in Croatia does not have a well-organized national marketing platform and owners rely on their own strategies and resources to reach guests. Services and facilities are not standardized and guests are not completely sure what type of accommodation they will be receiving.
13 In an attempt to stay outside of the VAT system, some owners do not record all of their overnight stays resulting in loose accountability and a grey tourism economy.
Table I Quantity of accommodation types in Croatia 2012-2013 Tabl. I. Kolièina i vrsta smještaja u Hrvatskoj 2012.-2013.
Type of Accommodation
Hotels and Apartment Hotels
Structure (%) 2012201320122013
Number of Beds INDEX 2013/2012
129,151132,755102.814.67%14.34%
Tourist Resorts 29,14429,842102.43.31%3.22%
Camping Sites and Small Camps 226,785239,424105.625.77%25.86% Private Rooms 401,137416,991104.045.57% 45.04% Spas 2,5102,49399.30.29%0.27 %
Vacation facilities 5,4004,11376.20.61%0.44% Hostels 7,2098,907123.60.82%0.96%
Other 73,99987,523118.38.41%9.45%
Uncategorized Accommodation 4,8353,72577.00.55%0.40%
TOTAL 880,170925,773105.2100.00%100.00 %
Source: Ministry of Tourism Report, Tourism in Figures 2013 (Edition 2014), Republic of Croatia, Ministry of Tourism
more jobs and a competitive economic framework, the one in Croatia weakened the economy considerably9 and valuable national assets including highly prized hotels and resorts were sold to foreign investors. Future earnings were put in foreign hands, while very little hotel facilities remained in local ownership.10 In the absence of a more structured tourism industry, private individuals continued to seize opportunities in the private accommodation sector, leading to an uncontrolled expansion in this segment far beyond any other accommodation category (Table I, Fig. 2). However despite its disproportionate prevalence, the private accommodation category never became a well regulated sector neither from a legislative11 nor business development12 perspective. It also became a contributing factor to the current grey tourism economy13. In addition to the overly built private accommodation inventory, what confounded the physical environment even more was an equally large surge of secondary home construction built both legally and illegally (Table II, Fig. 4). Spontaneous construction led to unplanned urban
gotovo pola smještajnog kapaciteta u Hrvatskoj
reguliranu ekonomiju
otok Vir
je podruèja ugroženog neplanskom gradnjom sekundarnog stanovanja
areas which created a physically and visually disorganized environment, lacking a sense of identity along with the basic amenities necessary for a tourism destination such as recreational, cultural, entertainment and other open spaces (Figure 5). Inadequacy in the areas of road structure, parking, utilities, poor water supply and sewage14 now not only limits the current capacity for more or different types of visitors, but also real development in the tourism sector as well.
Table II Number of building legalization applications in counties and cities surrounding Coastal Croatia
Tabl. II. Broj molbi za legalizaciju zgrada u županijama i gradovima u okolici obalnih podruèja Hrvatske
Location Number of applications for building legalization
Primorsko-goranska County 44,185
City of Rijeka8,653
Lièko-senjska County15,588
Zadarska County53,669
City of Zadar 13,258
Šibensko-kninska County 22,181
City of Šibenik 8,591
Splitsko-dalmatinska County 54,603
City of Split 13,663
City of Kaštela 8,380
City of Trogir 3,180
City of Makarska 2,318
Istarska County 24,404
City of Pula 5,686
City of Pazin 1,063
City of Poreè 4,176
City of Labin 2,008
City of Umag 3,093
City of Novigrad 1,072
City of Rovinj 2,883
City of Vodnjan 3,611
Dubrovaèko-neretvanska County 17,989
City of Dubrovnik 5,440
TOTAL 319,694
Source: Accessed 21 March2014/ Ministry of Construction and Physical Planning, Republic of Croatia [https://legalizacija.mgipu.hr/izvjesce]
While the tourism industry in Croatia continues to grow, latest reports from the Croatian Ministry of Tourism suggest that the emphasis of activity still tends to be oriented around the shorter summer season in the lower profit generating accommodation categories (Table 1 and 3). The global tourism sector on the other hand surges strongly forward in all travel segments, growing 4.7%15 in 2014 despite overall slow economic growth. Today’s global tourism has evolved into a highly competitive and diverse industry not only in the traditional areas of business, luxury, family travel and the like, but in newly emerging sectors such as genealogy and set-jet16 travel to name a few. As world economies are shifting, so are visitor demographics and large unexpected population segments such as the middle class in China and India are beginning to travel.17 Changing traveller behavior and higher expectations are shaping the industry with a greater emphasis on quality experiences that provide substance and meaning to travel activities. Traditional destinations are becoming less interesting, which may put destinations such as Croatia in a unique position for expansion and growth. However the important question for Croatian tourism at this moment may be, will the current physical urban environment affected by unplanned construction be able to capture new market trends effectively and attract return visits, or will it foster an under regulated commercial environment hindering real economic development.
ZADRUŽNA KOMASACIJA
Any significant change to the current physical urban structure would require a land adjustment strategy including improved infrastructure and the physical expansion of public space. An effective land readjustment initiative would require not only large financing capacities, but would have to reflect local values on property ownership and gain strong consensus from the residents as well. In contrast to traditional top-down investor driven real estate development, perhaps another option worthy of pursuing may be a reverse bottom-up approach where local owners rep-
resent themselves as a single landowning entity through a business cooperative to secure financing for a collective redevelopment of their area. Cooperative agreements, referring to the concept of sharing resources due to individual limitations to create a more effective return, are historically universal ideas and can be associated as far back as ancient communal farming and hunting.18 It was not however, until the Industrial Revolution that the modern Cooperative Movement, largely shaped by the ideas of Robert Owen, Louis Blanc and Charles Fourier began to emerge as both a formal business structure and an influential social force.19
Implementing a cooperative property model to a larger urban area for the purposes of demolition and reconstruction would have some similarities to a cooperative housing model. Assembling the owners would require that residents have legal claim to their properties, as the value of the property becomes the basis for shareholder participation in the cooperative. Although ownership structures vary from country to country, members usually form a Limited Liability Company [LLC] where individual shareholder value is equivalent to a capital contribution or in this case, the market value of the original residential property. Similar to any LLC structure, owners would form a Board of Directors who would work closely with a fee developer to oversee the project. Since smaller property parcels would be consolidated, the revised Master Plan could incorporate more robust changes in the physical environment, not dependent on current property lines or street networks (Fig. 7). Once construction would be complete20, owners would be entitled to new private residential units that would replace their original homes, in addition to becoming owners of a portfolio of new commercial, income generating properties.
A. Private ownership: separating private residential units from the commercial portfolio - Because the new development would be a mix development of commercial and residential properties, it would be beneficial to separate the residential and commercial properties into different legal entities such as a homeowner’s association for the residential buildings and a holding company for the commercial properties (Fig. 8). This separation would create stability for homeowners,
14 Petriæ, Mimica, 2011: 18
15 http://unwto.org
16 Location or ”set-jet” travel refers to visiting destinations that are represented in film or popular television series.
17 http://www.economist.com; http://www.oxfordbusinessgroup.com
allowing them direct control over their personal property and not exposing their personal homes to risks associated with commercial properties.
The homeowner’s association would be an administrative vehicle that would allow the residents to have direct title over their individual dwelling units while also allowing them to assemble formally as a single land owning entity to seek a construction loan for a multi-family dwelling. Individual units within the new structure would then be divided so that each homeowner would have title to an individual apartment condominium. Each homeowner would be entitled to a new apartment unit of equivalent market value of their original property (referred to in further texts as ”private property entitlement” or PPE). The loan on the new multi-family building would most likely be paid by increasing dwelling unit densities and selling or leasing these additional units at market rate, thus increasing the overall population density of an area.
The holding company, on the other hand would be made up of individual commercial properties represented under separate LLCs, each financed by an individual construction loan to manage risk and provide owners more options for each property (Fig 9). In this way, separate commercial properties could be easily marketed, sold or leased and any legal claim, market failure or loan default against a specific property would not affect the other commercial properties in the holding company or individual residents in the homeowner’s association. Each homeowner would be entitled to an ownership percentage in the holding company based on the market value of their original home or property in relation to the aggregated sum of all original properties.
B. Public ownership: financing public land and related infrastructure - Any new economic activity or an increased population density would bring about a substantial change in the urban character of an area which would require expanded public land and infrastructure. The financing for this could be seen as twofold and categorizes as (1) acquiring the necessary land or physical space and (2) paying for the infrastructure, materials and services. Since most municipalities do not have the capital to undergo
18 Zeuli, Cropp, 1988: 1
19
development.
20 Affected owners would
to temporary housing during construction.
extensive changes, a combination of strategies, namely tax incentives and tax incremental financing [TIF] could be implemented to keep the public financing manageable.
In the case of acquiring additional land, a municipality could provide tax incentives in the amount equivalent to the value of land towards the holding company over time until the new public land acquisition is paid in full (Fig. 11). Depending on the tax jurisdictions of a municipality, this could mean a reduction of property or city taxes. In the case of Croatia, cities and municipalities have some, but smaller taxing authority which may be negligible when buying back large areas of land or expensive property. If this would be the case, an agreement could be made with federal taxing authorities to reduce, for example, corporate taxes on the holding company until the value of the land would be paid in full. While acquiring land may be achieved through a straightforward tax incentive, financing the actual infrastructure and related engineering and contracting services would be a different issue. Funding could come in the form of tax incremental financing [TIF] and would not need to burden the current city budget (Fig. 10). The idea behind TIF is to fund new public infrastructure by the project-
Source: Ministry of Tourism Report, Tourism in Figures 2013 (Edition 2014), Republic of Croatia, Ministry of Tourism
ed tax revenue that will be generated due to the increased commercial activities and larger tax base derived from the new economic development. Although most TIF structures are typically based on a property tax system, other forms of taxes could also be considered as well. Croatia has not yet introduced a property tax, but could possibly use, for example, its current Value Added Tax [VAT] instead. In this case, projections on increased VAT in Croatia could come from, as an example, anticipated property sales of individual vacation units.21
URBANE RAZVOJNE FAZE
The new real estate development would follow many of the same phases of a typical building development project. However since a larger urban redevelopment would require a more interwoven economic and physical planning process, landowners could not work entirely on their own, but would need the skill from local planning authorities and other allied professionals. In order to keep local owners as owners of the new development, a fee developer would be employed instead of an investor developer22, which would change some of the financing dynamics of the various stages of development, typically broken down into (1) pre-development, (2) pre-construction, (3) construction and (4) permanent capital funding (Table IV).
1. Pre-development - Traditionally an investor finances all activities in a pre-development phase which usually consists of a market study, financial analysis, zoning and permit reviews while obtaining control of the site. An analysis for a larger urban development however, would need to be more comprehensive including density and demographic projections, transportation recommendations, utility enhancements, environmental impact studies and the like. The analysis would need to be exhaustive enough to provide the basis for a revised Master Plan which would redefine larger physical elements such as land uses and transportation corridors. Given probable changes in demographics and density, consideration would also need to be given to new or expanded public buildings such as schools, libraries and similar facilities. Pre-development would also need to include preliminary financial modeling studies to be able to scale and assess the general direction of the new economic activity. Given that such an urban development would be of great benefit to a municipality by greatly increasing the tax base and providing a more sustainable platform for future investments, it might be reasonable to expect that pre-development activities could be organized and financed by the public sector. If pre-development indicators suggest a promising outcome, the project could progress into pre-construction which would be led by a fee developer.
2. Pre-construction - The goal of pre-construction is to prepare all documentation necessary for a construction loan which would include assembling the residents into a cooperative structure; eliminating existing property leins23; legally and physically aggregating parcels; developing the architectural and engineering plans for both the housing and commercial structures in order to determine construction pricing; and the naming of a
21 As a simple calculation, if 50 new vacation apartment units could be sold at an average value of EUR 100,000, the additional VAT of 25% generated by these sales would be a one-time EUR 1,250,000 amount directed towards a new public capital improvement. This would not include the increased VAT that would come from increased business activities generated over the years to come.
22 A fee developer is hired by an investor to perform property development activities whereas an investor developer develops his properties using his own resources.
23 Reconciling property leins, particularly mortgage leins is key to obtaining construction loan financing. There could be a few options for this. The first option may be engaging an investor to buy existing debt on a property allowing the investor to become a stakeholder in the new development. Another option may be including the debt as an expense in the construction loan. In this case, the mortgage would then be refinanced and the owner would continue to pay obligations to service the previous debt.
24 The appointment of a general contractor in advance is important as many lending institutions use the com-
general contractor and property manager.24 These activities would be followed by an underwriting process conducted by the bank once all construction documentation is in place. A lending institution typically does not cover pre-construction costs as part of the construction loan, but the expenses could be covered by an additional bridge loan.25 The residents however, could reduce some of their costs by engaging, for example, the feedeveloper as an equity partner or minority shareholder in the holding company in lieu of paying for property development services outright.
Regardless of whether the structure is residential or commercial, each building would apply for a separate construction loan to manage risk and provide a more careful physical redevelopment of the area. The newly defined parcel on which the future structure would be built would be appraised and, if the appraised value of the cleared land is high enough, it could in many cases satisfy the equity portion on the construction loan. If however, the appraised value of the cleared land
pleted new development as collateral for a construction loan. If the borrower defaults while the project is in construction, a bank would want to ensure that contractors are in place to finish the development without interruption. In a similar vein, a property management company would maintain the properties professionally and oversee the operative, administrative and legal aspects of the business including tenant relationship, lease collection, maintenance, legal and administrative issues.
25 Pre-construction costs would include fee developer services, architectural and engineering services and legal expenses related to arranging the homeowners in a cooperative.
26 A revolving loan refers to a lending arrangement in which the borrower can withdraw, repay, and redrawn loan amounts in any manner and any number of times until the lending arrangement expires. [http://www.businessdictionary.com]
27 Projected performance can be calculated by income multipliers and other indicators including operating, break-even and debt-coverage ratios.
is not high enough, an outside investor could be engaged as a minority shareholder to cover the equity requirements for that particular property. If the lending risk for a certain area is high and loan equity requirements rigid, residents may decide to sell their first newly built commercial property at market rate for a profit to raise capital in the holding company as well as to establish a stronger credit rating. The newly earned capital could then be used as equity in subsequent construction loans.
Separating the buildings into individual construction loans could also be more conducive to a possible revolving loan strategy26 which would enable smaller amounts of capital to be reused as each building project successfully completes. Similar to micro-loans, a revolving loan approach could operate in a selfsustaining system, recirculating funds to new building projects as previous loans are repaid. The step by step approach would also allow room for planners and developers to make spatial adjustments and business changes as needed and respond better to changing market conditions. Since the funding of future projects depends upon the successful completion and repayment of previous loans, the revolving loan method would also bring more transparency and higher social accountability to the process.
The role of the lending institution would be very important as proper loan structuring would require a special understanding of the project and its associated risks. Depending on the economic viability of the redevelopment, a construction loan could come from either a commercial or non-commercial lending institution or a combination of the two. Commercial banks would apply a more rigorous underwriting process with a special emphasis on loan-to-value [LTV] ratios in addition to other factors.27 A non-commercial
Fig. 8. Residential and commercial properties are separated into separate legal entities
Sl. 8. Stambene i trgovaèke jedinice odvojene su u zasebna pravna tijela
Fig. 9. Each commercial property is represented by a separate Limited Liability Company [LLC] under a holding company
Sl. 9. Svaka je poslovna imovina predstavljena kroz zasebna društva s ogranièenom odgovornošæu (d.o.o.) u okviru holding kompanije
10. Gradska uprava može steæi nova javna zemljišta kroz smanjenje gradskih poreza na holding kompanije
11. Porezno inkrementalno financiranje [TIF] može pokriti trošak infrastrukture poveæanjem porezne baze kroz nove ekonomske aktivnosti
loan28 usually administered by a public government agency may be more favorable towards a neighborhood cooperative allowing for a range of softer financing terms including lower market interest rates, longer maturities, uneven or deferred payment schedules and under collateralization.29 A non-commercial loan may also be an option to cover some of the additional administrative expenses and/or some of the pre-construction costs. Within the Croatian context, several options for this type of financing could be available through for example, the Croatian Bank for Reconstruction and Development [CBRD] or in some cases the European Bank for Reconstruction and Development [EBRD] 30 Now that Croatia has recently joined the European Union, other sources of EU funding may also be an option.
3. Construction - The bank provides payment directly to contractors and other professionals for materials and services during construction without having funds go through the borrower (the homeowners association or holding company). Lending institutions understand that the borrower can only begin repayment once construction is complete and the properties begin to generate income. Payment obligations31 are usually minimized to interest
rate payments during construction and a lease up32 period is often allowed before the loan enters permanent capital funding.
4. Permanent capital funding - Balloon payments33 are common after construction is complete at which point the loan is refinanced and proceeds to permanent capital funding. This phase defines the standard amortized payments of the loan including both interest rate payments and loan principal until the loan reaches maturity. Overall, construction loan financing would be favorable to a community seeking urban redevelopment for a number of reasons. While the homeowner’s association and holding company have no operating business history, one could argue that they are really not different from a first time developer seeking a construction loan. Residents already have title of the land and can bypass the property purchasing phase, decreasing both the capital needed and risk on the lending institution while increasing the capitalization rate of the overall project.
The case of coastal Croatia could provide interesting options for local residents given its already developed national and regional infrastructure, an already established tourism economy and different options in property ownership structures in the hospitality industry such as timeshare business models and condominium hotels that operate in a fractural ownership format. Untangling the urban environment in Croatia could begin with first determining how owners use their current properties - whether it is for residential and/ or commercial purposes and then differentiating how residential owners and commercial property owners could use their private prop-
28 Over the decades, non-commercial lending institutions have become an effective way to put affordable capital into worthy projects that otherwise would not have received commercial funding. Unlike commercial banks, non-commercial lending institutions do not profit on loans, require only small administrative staffs and are intentionally designed to favor the borrower. Since the 1970’s, noncommercial funding has grown rapidly in the United States creating a shadow banking sector. It is, however, considered a standard development tool used by many organizations including the US Economic Development Administration [EDA] and the US Department of Housing and Urban Development [HUD].
29 Under collateralization may occur in cases where loan to value ratios (or risk) may be too high for a given project.
30 While the European Bank for Reconstruction and Development is technically a commercial lending institution, it could provide some lending terms of a non-commercial bank.
31 Interest rate payments can be realized by the sale of real estate prior to construction.
32 A lease up period refers to the timeframe needed for a newly available property to find tenants and reach a stabilized occupancy.
erty entitlements [PPE] by setting general guidelines.
It would be ideal if all PPE could be dedicated to the rebuilding of residential properties only, meaning that current owners of commercial structures would not use their future PPE for the construction of new individually owned, commercial properties, but would transfer their PPE to the holding company, allowing for a more cohesive and commercially effective development, instead of repeating the same original commercial content all over again. In the case of Croatia, this would mean that owners of private accommodation facilities would transfer their PPE to the holding company, increasing their position as shareholders and bringing them stronger dividends than their current returns on their private accommodation facilities. This would greatly reduce the number of under regulated private accommodation units currently on the market, allowing for the construction of facilities with more competitive offerings, higher visitor capacities and year round services.
Local shareholders could also benefit from high profit-generating projects in the hotel and resort sector such as timeshare apartment units34 directed to the foreign visitor market. The application of a timeshare format could have a dual purpose and be useful to control visitor and dwelling unit densities in locations sensitive to overcrowding, while also ensuring that there will be an ongoing stream of visitors not only in the summer months, but in other seasons as well. Other interesting property options for secondary vacation homeowners who chose, could be condominium hotels that operate under a fractured ownership structure.35 These types of fractured property structures are managed by a professional management company and would provide both a vacation home to the resident, in addition to ongoing passive in-
33 A balloon payment refers to a large, oversized payment to the lender once construction is complete and the property begins to generate income. Once a balloon payment is made, a lending institution can better define the second half of the construction loan including both principal and interest payments, also referred to as permanent capital funding.
34 The timeshare business model allows an individual unit to be sold and resold on a specific time schedule usually on a week to week basis. Some developers of timeshare units have been able to maximize their profits by selling one dwelling unit 50 times in one year, allowing a two week maintenance period to service the unit and make repairs.
35 A fractured ownership structure would enable secondary home owners to have real title to a condominium, while allowing a management company to lease out their unit when it is not in use by the primary owners.
36 The sharing of resources in sectors that have high overhead costs such as medical or dental tourism, could significantly lower operating costs, resulting in a more price competitive product or a stronger profit margin for the tenant or operator.
Table IV Phases of urban development
Tabl. IV. Faze urbanog razvoja
Phase Benchmarks
(1) Pre-developmentComprehensive urban analysis
Revised Master Plan
Appointment of private fee developer
(2) Pre-construction Assembly of owners into legal entities
Financial modeling
Development of engineering and architectural plans to achieve pricing Appointment of General Contractor Appointment of Property Manager Submission of construction loan documentation Underwriting process
(3) Construction Temporary relocation of affected residents during redevelopment
Demolition of old structures and construction of new Lending institution pays contractors
(4) Permanent Capital Funding Completion of construction Sale and lease of new properties Repayment of loan
come through rentals from other users, when the unit is not in use by the original owner.
New activities could be introduced that extends the current summer tourism season throughout the year, attracting new business investment and more structured job opportunities. The model could allow for the creation of cluster economies which could create a stronger identity of place while also promoting the general sharing of resources among tenants and operators.36 Public space acquired by the local government through tax incentives could provide more landscaped environments and public enhancements, while important environmental areas such as the immediate area around the coast line could also be reclaimed. Depending on the strength of the future economic activity, the introduction of TIFs could fund larger projects such as public transportation systems that would decrease automobile usage within the community core, adding more value to a tourism resort. The Master Plan could also incorporate empty parcels left intentionally open, allowing for the gradual development of other industries outside the tourism sector.
The success of the project however, would depend largely on the will and consensus among local residents. Heavy community engagement throughout the process would be essential to build good working relationships and manage expectations. Local perceptions that strongly emphasize individual ownership versus collective property ownership or the absence of a culture of cooperation could be an issue in some areas, but could also be addressed through financial education and training. Although not all homeowners would need to participate, a critical mass of geographically connected properties would be necessary to create a more coherent urban project. Each community would bring a spe-
Main participants Possible Financing
Local City Government (Economic Development and Planning Boards)
Private fee developer
Cooperative Board of Directors Architects / Engineers
Lending institution
Lending Institution
General Contractor and related Building Professionals
Private fee developer
Property Management Team
Expense paid by: Public sector funds
Expense paid by: Bridge loan Fee developer and / or other professionals could also become minority stakeholder in lieu of payment of services
Expense paid by: Construction loan (commercial or non-commercial)
Income generated by: Sale or lease of properties
cific set of economic, legal and societal challenges. In Croatia, issues could be completing the legalization process as homeowners would not want to compromise their standing in the holding company.37 A high backlog of title cases in the Croatian Land Registry38 and complicated local ownership structures could also lead to a cumbersome land aggregation process. The context for each initiative would be community specific, making this type of land readjustment process perhaps more an art than a science.
While it may not have been the desired outcome, unplanned urban development generally becomes part of the fixed urban fabric, causing irreversible spatial and environmental damage. It can place long term limits and challenges on communities, affecting the overall economic development of their immediate regions as a whole. Given the growing lack of urban space available and the accelerated pace of urbanism, consideration can be given as to how to reconfigure larger areas of unplanned construction in a more cohesive manner to create better functioning urban environments more responsive to urban needs. A cooperative land readjustment model applied to a larger community scale aims to reverse some of the negative consequences caused by unplanned residential growth. The model incrementally changes the urban landscape over a series of predefined phases and enhances public space and infrastructure. The approach is a shift from traditional real estate development, allowing homeowners to become majority owners in a portfolio of larger scale commercial developments while also becoming individual owners of newly built private homes. The initiative would require broad consensus among residents and strong support from local municipalities in a planning intensive process. It could be applied in specific market conditions to improve urban conditions while financially empowering local residents and providing a sustainable platform for long term economic development and social growth.
37 Illegal structures must go through a legalization process to be included in the legal aggregation with other legal properties.
38 http://www.state.gov
Izvori
1. Ceroviæ, Z.; Smolèiæ Jurdana, D.; Milohniæ, I. (2010), Restructuring and Repositioning of Private Accommodation in Primorsko-goranska County: Problems and Solutions, ”Tourism and Hospitality Management”, 16 (1): 85-99, Rijeka
2. Fairbaim, B. (1959, 1964), The Meaning of Rochdale: The Rochdale Pioneers and the Co-operative Principles, Centre for the Study of Co-operatives, University of Saskatchewan, Saskatoon
3. Fujita, M. (1989), Urban Economic Theory: Land Use and City Size, Cambridge University Press, Cambridge
4. Gardner, S. (2006), The Impact of Sprawl on the Environment and Human Health, ”Remaking American Communities, A Reference Guide to Urban Sprawl”, 240-259, University of Nebraska Press, Lincoln
5. McLean, B. (2003), Financing Neighborhood Businesses: Collaborative Strategies, ”Financing Economic Development in the 21st Century”, 185-207, M.E. Sharpe, London
6. Milohniæ, I. (2009), Characteristics of private accommodation providers in Croatia, ”Knowledge and Business Challenge of Globalisation”, 603-610, Faculty of Commercial and Business Sciences, Celje
7. Petriæ, L.; Mimica, J. (2011), Smjernice razvoja kapaciteta privatnog smeštaja kao znaèajnog segmenta ponude smještaja u Republici Hrvatskoj, ”Acta Turistica Nova”, 5 (1): 1-142, Split
8. Portolan, A. (2012), The impact of private accommodation on economic development of tourist destination - the case of Dubrovnik-Neretva County, ”Oeconomica Jadertina” 1: 35-45, Dubrovnik
9. Robinson, K. (2003), Revolving Loan Funds, ”Financing Economic Development in the 21st Century”, 170-184, M.E. Sharp, London
10. Siegler, R.; Levy H.J. (1986), Brief History of Cooperative Housing, ”Cooperative Housing Journal, National Association of Housing Cooperatives”, 14-19, Washington, DC
11. Weber, R. (2003), Tax Incremental Financing in Theory and Practice, ”Financing Economic Development in the 21st Century”, 53-69, M.E. Sharpe, London
12. Wickersham, J. (2006), Legal Framework: The Laws of Sprawl and the Laws of Smart Growth, ”Remaking American Communities, A Reference Guide to Urban Sprawl”, 26-60, University of Nebraska Press, Lincoln
13. Zeuli, K.A.; Cropp, R. (1980), Cooperatives: Principles and Practices in the 21st Century, University of Wisconsin Extension-Madison, Madison
14. *** (2006), Zakon o ugostiteljskoj djelatnosti, ”Narodne novine”, 138/06, act 28, Zagreb
15. *** (2007), Zakon o pružanju usluga u turizmu, ”Narodne novine”, 68/07, Zagreb
16. *** (2010), Zakon o pružanju usluga u turizmu, ”Narodne novine”, 88/10, Zagreb
17. *** (2013), Tourism in Figures 2012, Republic of Croatia, Ministry of Tourism, Zagreb
Internet Sources
Internetski izvori
1. http://dictionary.cambridge.org/us/dictionary /american-english/cooperative_1?q=cooperative
2. http://memory.loc.gov/frd/cs/germany_east/ gx_appnb.html
http://www.chinadaily.com.cn/travel/2013-09 /12/content_16964604.htm
3. http://www.economist.com/node/21561940
4. https://legalizacija.mgipu.hr/izvjesce / 5. http://www.oxfordbusinessgroup.com/economic_updates/india-few-delays-tourism
6. http://www.state.gov/e/eb/rls/othr/ics/2011/ 157264.htm
7. http://www.umanitoba.ca/afs/agric_economics /ardi/history.html
8. http://www.wttc.org/research/economic-impact-research/
Illustration Sources Izvori ilustracija
Fig. 1-4 Photograph: Damir Fabijaniæ
Fig 5-6 Photograph: Josip Kevriæ
Fig 7-11 Diagram: author
Bottom-up strategija za rekonstrukcije podruèja neplanske gradnje
Dok se regije i urbani centri šire i smanjuju tijekom vremena, brzo mijenjajuæe ekonomije i demografije stvaraju novi sklop izazova uz fiksni urbani prostor. Mnoga podruèja stambene gradnje niže gustoæe preuzela su znaèajne pozicije u gradovima, ali njihov daljnji rast sprijeèen je zbog prostornog ogranièenja te ekonomske i društvene barijere stvorene neplanskom gradnjom. Buduæi da manje prostorne intervencije ili fragmentirani razvoj nekretnina možda i ne donose uèinkovite promjene, mogle bi se uzeti u obzir drukèije metode agregiranja i rekonstrukcije veæih dijelova ovih prostora u tržišnim okvirima. Suprotno od tradicionalnoga razvoja nekretnina voðenog institucionalnim investitorima, zadružna komasacija je inkluzivna strategija voðena ‘odozdo prema gore’, koja omoguæuje da lokalni stanovnici budu vlasnici nove izgraðene stambene jedinice i veæinski dionièari portfelja vrijedne tržišne imovine. Inicijativa bi zahtijevala èvrstu podršku lokalne samouprave u procesu intenzivnoga planiranja voðenog od strane konzultanta - struènjaka u razvoju nekretnina u koordinaciji s upravom zadruge. Nova imovina bila bi organizirana u sklopu dva zasebna pravna tijela: (1) društvo kuæevlasnika, koje bi omoguæilo kuæevlasnicima privatno vlasništvo nove zasebne stambene jedinice i (2) holding kompanija, koja bi se sastojala od poslovnih nekretnina predstavljenih kroz pojedinaèna društva s ogranièenom odgovornošæu (d.o.o.) za svaku poslovnu nekretninu. Kuæevlasnici bi zaobišli etapu kupovanja imovi-
ne smanjujuæi kapital potreban za razvoj i tako smanjili rizik kreditiranja, dok bi se stopa kapitalizacije cjelokupnog projekta poveæala. Namjene zemljišta bile bi redefinirane prema predviðenim stambenim potrebama, novim ekonomskim aktivnostima i novim potrebama za javne sadržaje i infrastrukturu. Stambena i poslovna imovina bila bi financirana kroz graðevinske kredite koristeæi komercijalne ili nekomercijalne izvore financiranja, dok bi javni sadržaj i infrastruktura bili financirani kroz efikasne porezne strategije, ukljuèujuæi porezne poticaje i Tax Incremental Financing [TIF], što ne tereti javni proraèun. Inicijativa bi postupno promijenila urbani pejzaž tijekom niza preddefiniranih kronoloških etapa u moguæi revolving kreditni format kroz nekoliko ciklusa koji najbolje odgovaraju tržišnim uvjetima i urbanim potrebama. Model bi dobro djelovao u podruèjima visoke zemljišne vrijednosti ili, specifièno, gdje bi bankovna procjena zemljišta zadovoljila minimalan polog za dobivanje graðevinskog kredita. Dok tržišni uvjeti trebaju biti specifièni, model bi se mogao primijeniti na razne urbane izazove u razvijenim ekonomijama, kao i onima u tranziciji. Ovaj rad ispituje hipotetiènu primjenu na hrvatskoj jadranskoj obali u turistièkim podruèjima ugroženim neplanskom gradnjom u cilju rehabilitacije urbanoga prostora te stvaranja konkurentnije poslovne okoline. Lokalni stanovnici bili bi stavljeni u jaèu financijsku poziciju kroz veæinsko vlasništvo holding kompa-
nije, koja bi se sastojala od portfelja imovine za turistièku namjenu visoke vrijednosti, i vlasništvo nove primarne ili sekundarne stambene jedinice. Inicijativa u Hrvatskoj znaèajno bi smanjila broj jedinica sadašnjega nereguliranoga privatnog smještaja na tržištu te bi nudila strukturne poslovne prilike za graðane, dok bi istovremeno poveæala poreznu bazu samouprave. Uspjeh modela ovisio bi najviše o volji i konsenzusu lokalnih stanovnika. U sluèaju Hrvatske, inicijativa bi takoðer ovisila o uspješnoj implementaciji nove porezne inicijative i drugih problematiènih stavki poput moguæih problema oko agregiranja zemljišta zbog kompliciranih vlasnièkih odnosa u zemljišnim knjigama. Meðutim, ako bi se navedene zapreke mogle svladati, dugoroèan društveni i ekonomski ishod novoga naselja mogao bi biti znaèajan. Model je voðen veæom ekonomskom vizijom regije koja predviða bolje funkcioniranje urbane sredine, dok istovremeno ojaèava samoodrživost lokalnoga stanovništva. Proces postupno mijenja oèekivani ekonomski razvoj od urbanih sredina prema perifernim podruèjima gradova. Takoðer, usmjerava veæi protok kapitala, tradicionalno dodijeljenog institucionalnim investitorima, široj bazi lokalnih stanovnika. Model iziskuje visoko koordiniranu, integriranu strategiju planiranja koja ima društvenu dimenziju, u skladu s interesima pojedinaènih kuæevlasnika, kao i sa ciljevima i težnjama zajednica i regija kao cjelina.
Biography
Biografija
ANDREA MARIA JANDRIÈEK, M.Arch., After completing a BA at Columbia University, an interest in economy led her to work with leading financial advisors including a Harvard based hedge fund and KPMG in Croatia. The American Planning Association named her Emerging Leader 2015 based on her Master Thesis on Residential Consolidation which won First Place in the National Competition in the USA. She currently works both as a Real Estate Analyst and for an Architectural Firm specializing in housing in New York City.
ANDREA MARIA JANDRIÈEK, mag.ing.arch. Nakon završetka BA na Sveuèilištu Columbia interes prema ekonomiji odveo ju je do moguænosti rada s vodeæim financijskim savjetnicima, ukljuèujuæi Harvardski hedge fond i KPMG u Hrvatskoj. American Planning Association imenovao ju je Emerging Leader 2015. na temelju magistarskog rada na stambenoj komasaciji, za što je primila prvu nagradu na nacionalnom natjeèaju u SAD-u. Trenutaèno radi kao analitièarka nekretnina i za arhitektonsku tvrtku koja je specijalizirana za stanovanje u New Yorku.
Sveuèilište u Zagrebu Arhitektonski fakultet
HR - 10000 Zagreb, Kaèiæeva 26 marko.rukavina@arhitekt.hr mos@arhitekt.hr
Pregledni znanstveni èlanak
UDK 902:711.00”20”
Tehnièke znanosti / Arhitektura i urbanizam
2.01.02. - Urbanizam i prostorno planiranje
Èlanak primljen / prihvaæen: 28. 5. 2015. / 9. 6. 2015.
University of Zagreb Faculty of Architecture
HR - 10000 Zagreb, Kaèiæeva 26 marko.rukavina@arhitekt.hr mos@arhitekt.hr
Subject Review
UDC 902:711.00”20”
Technical Sciences / Architecture and Urban Planning
2.01.02. - Urban and Physical Planning
Article Received / Accepted: 28. 5. 2015. / 9. 6. 2015.
Proces povezan s urbanistièkim i prostornim planiranjem
Archaeological Heritage Management
Process Associated with Urban and Physical Planning
arheološki resursi arheološko nasljeðe plan upravljanja upravljanje nasljeðem urbanistièko i prostorno planiranje
Rad istražuje suvremeni sustav upravljanja arheološkim nasljeðem koji podrazumijeva dvije razine. Prva se odnosi na upravljanje ukupnim arheološkim nasljeðem/resursima na nekom teritoriju, dok se druga odnosi na nepokretna arheološka kulturna dobra - nalazišta za koje je donesena odluka o oèuvanju in situ. Obje razine upravljanja osim arheologa i konzervatora kao dionike ukljuèuju urbaniste i prostorne planere.
archaeological resources
archaeological heritage management plan heritage management urban and physical planning
This paper explores the contemporary system of archaeological heritage management which comprises two levels. The first level incudes the overall archaeological heritage / resource management on a particular territory while the second comprises management of archaeological sites for which the decision on preservation in situ has been made. Besides archaeologists and conservationists the management process involves urban and physical planners as well.
su veæ od 1960-ih godina osvijestili èinjenicu da objekti njihova istraživanja (arheološka nalazišta) ubrzano nestaju, a da samo njihov mali dio može biti dokumentiran putem zaštitnih arheoloških istraživanja (iskopavanja). Za oèuvanje arheoloških nalazišta bio je potreban drukèiji pristup koji zahtijeva komunikaciju s ‘vanjskim svijetom’, utjecanje na politièke i socioekonomske procese odluèivanja te dobivanje potpore javnosti. U veæini zapadnih zemalja tako dolazi do postupne zamjene postojeæeg modela zaštite dinamiènijim konceptom upravljanja arheološkim nasljeðem u sklopu sustava prostornog planiranja. Taj je proces zapoèeo u SAD-u 1970-ih godina, a u sljedeæem desetljeæu i u brojnim europskim zemljama.1
U radu se istražuje suvremeni proces upravljanja arheološkim nasljeðem/resursima (cultural resource management, archaeological heritage management, public archaeology) koji podrazumijeva dvije razine. Prva razina obuhvaæa inventarizaciju, primarno vrjednovanje i selekciju - odluku o oèuvanju in situ ili odluku o zaštitnom istraživanju (iskopavanju) arheoloških nalazišta. Druga razina obuhvaæa upravljanje arheološkim nalazištima (kulturnim dobrima) za koje je donesena odluka o oèuvanju in situ, koja obuhvaæa analitièku i plansko-projektnu etapu, izvedbu te praæenje (monitoring), a ukljuèuje prezentaciju i interpretaciju nalazišta, njegovo korištenje i unaprjeðenje.2
POVIJESNI RAZVOJ ZAMISLI UPRAVLJANJA ARHEOLOŠKIM
NASLJEÐEM
HISTORICAL EVOLUTION OF THE CONCEPT OF ARCHAEOLOGICAL HERITAGE MANAGEMENT
Poèetkom 19. stoljeæa arheologija je postala znanstvena disciplina. Interes iskazan u izdvojenim naporima znanstvenika i amatera za prikupljanjem arheološke graðe i opæenito starina te stvaranjem zbirki prerasta u arheologiju, a interes se s mediteranskog podruèja i ‘klasiènog svijeta’ širi i na ostala podruèja i povijesna razdoblja. U to doba ‘nacionalno nasljeðe’ postaje temeljna vrijednost nacije kao politièke i demografske jedinice te služi za poticanje nacionalne svijesti i ponosa (razdoblje formiranja nacionalnih država). Takva važnost ‘nacionalnog nasljeða’ pružila je poticaj zaštiti arheoloških spomenika kako na terenu tako i u muzejima. Osim zaštite arheoloških spomenika postojala je i potreba njihove interpretacije, što je pogodovalo akademskim istraživanjima. Zaštita i istraživanje imali su tako zajednièko polazište u potrebi za dokumentacijom i inventarizacijom arheoloških spomenika (nalaza i nalazišta). Veæ tijekom 19., a posebice u 20. stoljeæu dolazi do odvajanja sustava zaštite arheološkog nasljeða i arheoloških istraživanja. S jedne su strane akademska istraživanja povijesti èovjeèanstva (u meðunarodnim okvirima), a s druge je strane zaštita arheološkog nasljeða uvjetovana politièkim, pravnim, administrativnim i tehnièkim pitanjima gotovo u cijelosti unutar nacionalnih okvira.3
Od 1960-ih godina nastupile su brojne promjene (izvan i unutar arheologije), koje su
1 Willems, 2008.b: 284; Willems, 2008.a: 40-41. Naèelo integralne zaštite koja povezuje zaštitu nasljeða s procesom prostornog planiranja veæ je prije bilo naglašeno za graditeljsko nasljeðe u europskim zemljama (Rezolucija (68)12 o aktivnom održavanju spomenika, skupina i podruèja graðevina povijesnog i umjetnièkog znaèaja u kontekstu regionalnog planiranja 1968., Amsterdamska deklaracija 1975., Europska povelja o arhitektonskom naslijeðu 1975.). Hrvatska bilježi dugu tradiciju promišljanja zaštite kulturno-povijesnog i arheološkog nasljeða u kontekstu urbanistièkog i prostornog planiranja, koja zapoèinje veæ u 1960-im godinama te anticipira brojna naèela zaštite koja su poslije prihvaæena na meðunarodnom planu. Nažalost, takva teorijska stajališta i naèela neravnomjerno su se prihvaæala i provodila u praksi, a nisu bila ni jasno ugraðena kao obveza u zakonske i podzakonske dokumente. Nakon promjene politièkog sustava 1990. godine u Hrvatskoj su naèela integralne (aktivne) zaštite, kao interdisciplinarne metode rada koja u proces zaštite ukljuèuje i urbaniste i prostorne planere (specifièna planerska metoda i prostornoplanske mjere zaštite), nedovoljno vrjednovana i zakonski i struèno odreðena te se nesustavno provode (ovise o naporima pojedinaca) u procesu urbanistièkog i prostornog planiranja. [Rukavina, i sur., 2013: 320-322]
2 Oèuvanje in situ može ukljuèivati i ponovno zatrpavanje nepokretnih nalaza te uspostavljanje arheoloških prièuva/rezervi.
3 Willems, 2008.b: 283-284; Willems, 2001: 83-85; Willems, 1998: 294; Renfrew, Bahn, 2008: 22-50
utjecale na shvaæanje zaštite arheološkog nasljeða. Zapoèeo je pokret zaštite okoliša i dolazi do priznavanja èinjenice da su svjetski prirodni i kulturni resursi u opasnosti. I u samoj arheološkoj znanosti dolazi do znaèajnih promjena razvojem nove arheologije (procesualna arheologija4) u SAD-u, koja glavni naglasak stavlja na arheološku teoriju, a koje su veæ 1970-ih opisane kao ‘gubitak nevinosti’ (loss of innocence) u arheologiji. Posljedica navedenih promjena jest nastanak koncepta upravljanja arheološkim nasljeðem ili ‘resursima’. Arheološki spomenici, kako pokretni tako i nepokretni, više nisu ponajprije promatrani kao objekti istraživanja, veæ kao kulturni resursi koje se može koristiti u sadašnjosti i u buduænosti. Dotadašnji koncept zaštite i brige za spomenike zamijenjen je konceptom upravljanja arheološkim resursima. Upravljanje podrazumijeva ukupni kontekst: politièki i društveni, kontekst okoliša, a time i regionalnu razinu te kontekst prostornog planiranja. Kao posljedica brojnih zaštitnih istraživanja velikih razmjera (potaknutih velikim infrastrukturnim zahvatima) tijekom 70-ih i 80-ih godina 20. stoljeæa nastupa i šire shvaæanje da su zaštitna arheološka istraživanja zapravo posljedica neuspješnog ukljuèivanja arheologije u procese odluèivanja i prostornog planiranja.5
Poèetkom 1990-ih godina usvojena su dva meðunarodna dokumenta: Povelja o zaštiti i upravljanju arheološkim naslijeðem (1990.) i Europska konvencija o zaštiti arheološkog naslijeða (revidirana)6 (1992.), koji utvrðuju suvremena meðunarodna stajališta i standarde upravljanja arheološkim nasljeðem, gdje se posebno istièe potreba zaštite i oèuvanja ar-
4 Godine 1960-e znaèile su prekretnicu za arheologiju jer je nezadovoljstvo klasifikacijsko-povijesnim pristupom dovelo do stvaranja Nove arheologije - procesualne arheologije. Njezini su zagovornici zastupali stajalište da je potrebno osim opisivanja i tumaèiti prošlost. Da bi to postigli, procesualni su se arheolozi od povijesnoga pristupa okrenuli prema znanstvenom. Postmoderni pristup arheologiji u 1980-im i 1990-im godinama doveo je do razvoja postprocesualne odnosno interpretativne arheologije Zagovornici tog pristupa zastupaju stajalište da objektivnost u istraživanju nije moguæa i da ne postoji jedan naèin zakljuèivanja. Naglašene su razlièite perspektive pojedinih društvenih grupa i èinjenica da svi ne doživljavaju prošlost na isti naèin. [Renfrew, Bahn, 2008: 50]
5 Willems, 2008.b: 284; Willems, 2001: 85-86; Willems, 1998: 294-295
6 Zamjenjuje Europsku konvenciju o zaštiti arheološkog nasljeða iz 1969.
7 Willems, 2009: 94; Egloff, Comer, 2008: 1-12; Willems, 2001: 86; Carman, 2000: 303-308
8 „...zaštita arheološkog naslijeða se mora temeljiti na uèinkovitoj suradnji struènjaka brojnih disciplina. Takoðer je potrebna suradnja izmeðu državnih službi, akademskih istraživaèa, privatnih ili javnih poduzetnika i javnosti”.
[*** 1990: uvod]
9 Willems, 2001: 83, 89-90
10 Biörnstad, 1987: 840
11 Biörnstad, 1987: 842
heološkog nasljeða in situ te izbjegavanje arheoloških iskopavanja koja se zamjenjuju nedestruktivnim metodama istraživanja. Podruèje upravljanja arheološkim nasljeðem još je uvijek podruèje znanstvenih istraživanja u kojem arheologija ide smjerom bitno drukèijim od svoga tradicionalnog podruèja/predmeta istraživanja - istražuje se: uloga arheologije u suvremenom društvu, teorija upravljanja arheološkim nasljeðem, interpretacija velikog broja prikupljenih podataka (dobivenih zaštitnim istraživanjima), koncepti u odnosu na druge discipline, kvaliteta arheoloških istraživanja, arheološka etika, kriteriji i metode vrjednovanja arheološkog nasljeða, zaštita neiskopavanih nalazišta, tehnièki alati, moguænost rekonstrukcije, odnos autohtonih zajednica i arheologije, arheologija i socioekonomski razvoj, èinitelji koji ugrožavaju arheološko nasljeðe, utjecaj klimatskih promjena na arheološko nasljeðe itd.7
MULTIDISCIPLINARNOST I KONTEKST UPRAVLJANJA ARHEOLOŠKIM NASLJEÐEM
MULTIDISCIPLINARITY AND THE CONTEXT OF ARCHAEOLOGICAL HERITAGE MANAGEMENT
Koncept zaštite i brige za arheološke spomenike zamijenjen je u suvremenom razdoblju upravljanjem koje ih više ne promatra izolirano, nego u svome kulturnom i prirodnom kontekstu. Promjena percepcije, mjerila i organizacije upravljanja arheološkim nasljeðem tako zahtijeva povezivanje arheologije s drugim disciplinama8 te nove alate i koncepte multidisciplinarne suradnje (integralna zaštita). Unaprjeðenje upravljanja arheološkim nasljeðem moguæe je djelomièno i pomoæu drugih povezanih disciplina. Discipline vezane za upravljanje arheološkim resursima jesu: urbanistièko i prostorno planiranje, upravljanje podatcima, društvene znanosti i specijalizirane discipline, kao što su turizam i komparativno pravo.9
Arheološko je nasljeðe neobnovljiv i nenadoknadiv resurs. Kako bi se minimalizirala ošteæenja arheološkog nasljeða nužno je regulirati namjenu/korištenje zemljišta. Zaštita arheološkog nasljeða tako nije prepuštena odgovornosti samo arheologa, veæ politike njegove zaštite moraju dosljedno biti integrirane u politike koje se odnose na poljoprivredu, namjenu zemljišta, graðenje i prostorno planiranje te kulturu i edukaciju.10 Suvremena zaštita i upravljanje arheološkim nasljeðem na prvome su se mjestu usmjerili na oèite opasnosti kojima je izloženo arheološko nasljeðe u prostoru te se stoga posebno naglašava veza i potreba za suradnjom struènjaka zaduženih za upravljanje arheološkim nasljeðem s prostornim planerima.11
2. Shema procesa upravljanja arheološkim nasljeðem
Fig. 2. Archaeological Heritage Management, scheme of the process
ARCHAEOLOGICAL HERITAGE MANAGEMENT PROCESS
Suvremeni proces upravljanja arheološkim nasljeðem na odreðenome podruèju uvjetuje odluku o oèuvanju arheoloških nalazišta/nalaza in situ ili zaštitna arheološka istraživanja. Sustav upravljanja arheološkim nasljeðem odreðen je administrativnim i pravnim okvirom pojedine zemlje u kojem se provodi.12 Upravljanje arheološkim nasljeðem opæenito obuhvaæa: javnu upravu, zakone, struèna i znanstvena naèela na kojima se temelji popisivanje (inventarizacija), pregled terena (rekognosciranje), iskopavanje, istraživanje, dokumentaciju istraživanja, vrjednovanje (valorizaciju), održavanje, konzervaciju, pravnu zaštitu, moguænost rekonstrukcije, interpretaciju, prezentaciju, pristup javnosti, korištenje, unaprjeðenje arheološkog nasljeða te izobrazbu struènjaka i javnosti.13
Proces upravljanja arheološkim nasljeðem/ resursima obuhvaæa nekoliko osnovnih etapa: 1) inventarizaciju, 2) primarnu valorizaciju, 3) selekciju - odluku o oèuvanju in situ ili zaštitno iskopavanje te 4) interpretaciju i sintezu. Važno je naglasiti povratnu vezu izmeðu arheoloških istraživanja i procesa upravljanja (Sl. 2.).14
U prikazanome modelu/procesu upravljanja arheološkim nasljeðem svi koraci osim selekcije pripadaju u podruèje arheologije. Odabir koje nalazište treba oèuvati in situ, iskopati, pratiti tijekom uklanjanja ili potpuno zanemariti ne pripada u podruèje arheologije, nego je zapravo politièka odluka. Tu odluku donosi vlada/država, a ona ponajprije ovisi o arheološkim istraživanjima koja podupiru i opravdavaju pojedinu odluku.15 Inventarizacija, primarno vrjednovanje i selekcija predstavljaju prvu razinu upravljanja arheološkim nasljeðem.
1) Inventarizacija - Temelj za racionalnu politiku zaštite na odreðenom prostoru jest identifikacija kolièine i prirode arheoloških nalaza/nalazišta temeljem pregleda terena i popisa (registara). Tek kada postoji baza podataka, moguæe je odrediti strategije za buduænost.16 Kako bi se omoguæila integracija upravljanja arheološkim nasljeðem u procese prostornog i urbanistièkog planiranja, potreban je odgovarajuæi popis/registar arheoloških resursa. Proces inventarizacije ipak nikada ne može biti završen pa ga treba prihvatiti kao dinamièan proces.17
2) Primarno vrjednovanje18 - U procesu primarnoga vrjednovanja arheoloških nalazišta procjenjuju se tri razlièita tipa vrijednosti odnosno kriterija19:
a) Procjena doživljaja20 predstavlja prvu etapu procjene vrijednosti, a služi za vrjedno-
vanje iskljuèivo vidljivih arheoloških nalaza/ ostataka. Obuhvaæa estetsku (vrijednost arheološkog nalaza kao elementa krajolika, odnos nalaza i njegova smještaja) te povijesnu vrijednost nalaza (asocijacije na odreðene osobe i dogaðaje) koje se odnose na percepciju od strane javnosti.21
b) Procjena prema fizièkom kriteriju odnosi se na fizièku kakvoæu nalaza, a koristi kriterij cjelovitosti (integriteta) i oèuvanosti. Cilj je oèuvanje ponajprije nalaza visoke kakvoæe.22
c) Procjena u odnosu na znanstvenu vrijednost na temelju èetiriju kriterija: rijetkost, istraživaèki potencijal, kontekst ili skupna vrijednost te reprezentativnost. Te je kriterije moguæe primijeniti u nekoliko prostornih mjerila od pojedinaènih nalaza/nalazišta do mikroregije s odreðenim brojem nalaza/nalazišta. Cilj je oèuvanje reprezentativnog broja nalaza/nalazišta.23
Proces primarnog vrjednovanja prikazan je u shemi (Sl. 3.) i treba ga razlikovati od vrjednovanja u analitièkoj i plansko-projektnoj etapi.
3) Selekcija - Odluku o odabiru (selekciji) arheoloških nalaza i nalazišta donose nacionalne, regionalne i lokalne vlasti24 na temelju podataka prikupljenih u postupku primarne valorizacije. Ta odluka odreðuje koje æe arheološko nalazište biti ocijenjeno kao znaèajno, odnosno hoæe li biti donesena odluka o njegovu oèuvanju in situ ili æe biti iskopano (zaštitno istraživanje).25 Odluka se temelji na utvrðenoj nacionalnoj politici zaštite nasljeða i prioritetima prilikom selekcije. Na osnovi
12 Cleere, 1984/2009: 125
13 *** 1990: uvod
14 Willems, 2008: 288
15 Willems, 2008: 288
16 Cleere, 1984/2009: 126
17 Biörnstad, 1987: 841
18 Primarna valorizacija odnosi se na prvu razinu oèuvanja graditeljskog nasljeða (popisno-registracijska obrada) temeljem koje se donosi odluka o pravnoj zaštiti, a proširena valorizacija na analitièku i plansko-projektnu etapu procesa zaštite. [Marasoviæ, 1985: 65]
19 Navedeni kriteriji primjenjuju se u Nizozemskoj.
20 Grupa sociokulturnih vrijednosti
21 Deeben, i sur., 1999: 180, 183
22 Deeben, i sur., 1999: 181
23 Deeben, i sur., 1999: 181-182
24 U RH selekciju provodi Ministarstvo kulture - Uprava za zaštitu kulturne baštine.
25 Deeben, i sur., 1999: 178
26 Temeljno arheološko naèelo jest da prikupljanje podataka nikad ne uništi više arheoloških ostataka nego što je nužno iz znanstvenih razloga. Iskopavanja bi trebalo provoditi samo u sluèaju kada æe arheološki ostatci biti uništeni zbog izgradnje, korištenja zemljišta, prirodnog propadanja ili odreðenih znanstvenih razloga. Umjesto poticanja iskopavanja potrebno je promicati nedestruktivne metode istraživanja. [Biörnstad, 1987: 842]
27 Kritiku oèuvanja arheološkog nasljeða in situ vidjeti u: Willems, 2012: 1-8
28 U razmatranju odluke o dopuštenju/nastavku graditeljskog pothvata koji ukljuèuje uklanjanje arheološkog
analizirane prve razine procesa upravljanja arheološkim nasljeðem donosi se odluka o oèuvanju arheološkog nalaza/nalazišta in situ ili o zaštitnim arheološkim istraživanjima.
4) Interpretacija i sinteza - Odnosi se na znanstvenu interpretaciju i sintezu rezultata arheoloških istraživanja koja donose nove spoznaje i uspostavljaju povratnu vezu u ukupnom procesu upravljanja, ali i na drugu razinu upravljanja koja ukljuèuje pravnu zaštitu, konzervaciju, interpretaciju i prezentaciju nalazišta, pristup javnosti, korištenje, održavanje i unaprjeðenje arheološkog nasljeða, moguænost rekonstrukcije, izobrazbu struènjaka i dr.
TIPOVI OÈUVANJA ARHEOLOŠKOG NASLJEÐA
TYPES OF ARCHAEOLOGICAL HERITAGE
PRESERVATION
Buduæi da nije realno oèuvanje svih arheoloških ostataka i nalazišta, potrebno je provesti odabir (selekciju) onih koji æe biti oèuvani in situ (kao arheološko nasljeðe) i onih koji æe biti odreðeni samo za dokumentaciju i iskopavanje (zaštitna arheološka istraživanja).26 Oèuvanje in situ - Oèuvanje in situ (preservation/protection in situ) odnosi se na fizièko oèuvanje arheoloških nalaza/nalazišta na mjestu nalaza. Suvremeno polazište zaštite arheološkog nasljeða jest njegovo oèuvanje in situ, što treba biti prva razmatrana i poželjna inaèica27 u odnosu na njegovo oèuvanje putem dokumentacije (zaštitno iskopavanje).28 Tip oèuvanja in situ može se odnositi na neiskopavana ili na iskopavana arheološka nalazišta.29 Oblik oèuvanja arheološkog nasljeða in situ jesu i arheološke prièuve kojih je stvaranje propisano konvencijom iz Vallette (1992.)30, a koje služe za arheološka istraživanja u buduænosti. Svi iskopani nepokretni nalazi za koje je donesena odluka o oèuvanju in situ trebali bi biti ili konzervirani i prezentirani javnosti ili nakon istraživanja ponovno zatrpani (oblik njihove konzervacije).
nalazišta (ili njegova dijela) odgovorno tijelo mora utvrditi: nemoguænost promjene smještaja, nemoguænost promjene projekta kako bi se izbjeglo uklanjanje nalazišta ili njegova dijela te stvarnu potrebu za takvim pothvatom. [*** 1999: 24-25]
29 Iskopana nalazišta nisu preferirani naèin konzervacije arheoloških resursa jer iskopavanja dovode do dugoroènih i kratkoroènih troškova (konzervacija, održavanje itd.) te propadanja samog resursa, ali su istovremeno i najvažniji oblik promocije arheološkog nasljeða [*** 2010.] „Iznimno je moguæe iskopavati neugrožene arheološke lokalitete s ciljem razjašnjenja nekih istraživaèkih problema ili u cilju njihove bolje interpretacije i prezentacije javnosti. U takvim sluèajevima iskopavanju mora prethoditi iscrpna znanstvena valorizacija lokaliteta. Iskopavanje treba biti samo djelomièno uz ostavljanje dijela lokaliteta za buduæa istraživanja.” [*** 1990: èl. 5]
30 Preporuka stvaranja arheoloških rezervi navodi se veæ u Preporuci o meðunarodnim naèelima koje treba primjenjivati pri arheološkim iskapanjima (1956.) i Europskoj konvenciji o zaštiti arheološkog naslijeða (1969.).
31 *** 1999: 25
32 Primjer otkrivenoga arheološkog nalazišta u Puli 2005. godine (Herkulov hram) prilikom izgradnje podzemne garaže u povijesnoj jezgri grada ilustrira takvu moguænost.
33 Marasoviæ, 1985: 156-161
34 Primjer premještanja u urbanome kontekstu ilustrira preseljenje ostataka Mitrina hrama u Londonu otkrivenih prilikom izgradnje poslovne graðevine 1954. godine, kada su otkriveni ostatci antièkog hrama koji su poslije preseljeni na obližnje mjesto i uklopljeni u perivojni prostor te prezentirani javnosti. [Lyon, 2007: 5-37]
Sl. 3. Shema procesa primarnog vrjednovanja arheoloških nalazišta Fig. 3. Primary Evaluation of Archaeological Sites, scheme of the process
‘Oèuvanje’ dokumentiranjem - U sluèaju kad zbog odreðenoga graditeljskog projekta nije moguæe izbjeæi uklanjanje arheološkog nalazišta, nalaza ili njegova dijela, mora se pristupiti njegovu ‘oèuvanju’ dokumentiranjem (preservation by recording). Ovaj oblik oèuvanja pretpostavlja odgovarajuæe arheološko iskopavanje i dokumentiranje kako bi se barem saèuvala cjelovita dokumentacija svih arheoloških ostataka koji ukljuèuju otkrivene artefakte, strukture, te organske i okolišne ostatke (zaštitno arheološko istraživanje / rescue/salvage archaeology).31 Zaštitna istraživanja mogu u nekim sluèajevima (vrijednost nalaza) dovesti i do izmjene, pa èak i zabrane graditeljskog projekta zbog kojih su pokrenuta, te donošenja odluke o oèuvanju otkrivenih nalaza in situ.32
Premještanje - Rjeði je tip zaštite nepokretnih arheoloških nalaza i njihovo premještanje na drugu lokaciju - odnosno dislokacija.33 Ta metoda koristi se samo iznimno kod velikih infrastrukturnih zahvata (npr. hidroelektrane), a poznatiji su primjeri korištenja te metode premještanje hrama Ramzesa II. u Abu Simbelu (Egipat) i premještanje arheološkog nalazišta Lepenski vir (Srbija).34
4. Prikaz tipova oèuvanja arheološkog nasljeða nakon arheoloških iskopavanja
4. Types of Archaeological Heritage Preservation following archaeological excavations
PREZENTACIJA I INTERPRETACIJA
ARHEOLOŠKIH NALAZIŠTA IN SITU
PRESENTATION AND INTERPRETATION OF THE ARCHAEOLOGICAL SITES IN SITU
Druga etapa upravljanja u analitièkoj i plansko-projektnoj etapi ukljuèuje potrebu prezentacije35 i interpretacije arheološkog nasljeða za koje je donesena odluka o oèuvanju in situ. Osim u iznimnim sluèajevima, sva arheološka nalazišta36 trebala bi biti otvorena za javnost. Otvaranje nalazišta javnosti mora biti popraæeno programom interpretacije koji æe izložene arheološke ostatke uèiniti razumljivima. Interpretacija tako postaje jedan od kljuènih elemenata u procesu zaštite i otvaranja nalazišta javnosti.37 Arheološka nalazišta otvorena za posjeæivanje èesto su bolje zaštiæena od nalazišta koja nisu postala turistièka mjesta.38 Prezentacija arheološkog nasljeða in situ ipak može imati pozitivne i negativne posljedice (ne ukljuèujuæi brojne prirodne uzroke propadanja) na njegovu zaštitu.39
Iako je istraživanje arheološkog nasljeða neizbježno, njegova prezentacija in situ ne bi smjela postati cilj po sebi, ona bi trebala biti rezultat zajednièke i pomno razmotrene odluke kljuènih dionika u procesu upravljanja arheološkim nasljeðem. Arheološki lokalitet koji je temeljito istražen i publiciran jest bolja opcija od lokaliteta koji je ošteæen radovima što su smatrani nužnima za njegovu prezentaciju.40
PLAN UPRAVLJANJA
MANAGEMENT PLAN
Osnovni cilj izrade plana upravljanja arheološkim nalazištem jest osigurati oèuvanje svih njegovih vrijednosti i kulturnog znaèenja, a ne udovoljavanje potrebama turista, arheologa ili poduzetnika, iako i njihove zahtjeve treba u odreðenoj mjeri uzeti u obzir.41
Proces planiranja i izrade plana upravljanja arheološkim nalazištem obuhvaæa nekoliko osnovnih etapa: 1) ukljuèivanje razlièitih dionika u planski proces, 2) dokumentiranje povijesti nalazišta, 3) vrjednovanje nalazišta, 4) analizu fizièkog stanja i konteksta upravljanja, 5) utvrðivanje ciljeva (upravljaèka politi-
ka), 6) odabir upravljaèkih strategija te 7) provedbu, praæenje (monitoring) i revalorizaciju procesa42 (Sl. 5.). U svim etapama, osim etape dokumentiranja povijesti nalazišta, važno je sudjelovanje planera/urbanista kao dionika u izradi plana upravljanja.
Dionici u procesu planiranja - Planovi koji se odnose na buduænost nalazišta neæe biti provedivi ako u njegovo osmišljavanje i planiranje nisu ukljuèeni svi važni dionici, a to su svi oni koji imaju informacije o nalazištu i oni koji mogu utjecati na upravljanje nalazištem (gradska uprava, lokalna zajednica, turistièki sektor, urbanisti i planeri, istraživaèi i dr.).43
Dokumentiranje povijesti nalazišta - Dokumentiranje povijesti nalazišta obuhvaæa utvrðivanje, prikupljanje i dokumentiranje svih podataka o nalazištu, a ukljuèuje i podatke o povijesti nalazišta, stanju nalazišta te istraživanje i dokumentaciju. Važno je utvrditi i povijest konzervatorskih zahvata kako bi se razumjelo stanje nalazišta.44 Prikupljeni æe podatci biti korišteni u procesu vrjednovanja, ali æe se koristiti i za utvrðivanje politike daljnjih istraživanja, iskopavanja, interpretacije, konzervacije i korištenja nalazišta.45
Vrjednovanje nalazišta - Vrjednovanje nalazišta obuhvaæa utvrðivanje svih vrijednosti nalazišta i rješavanje moguæih sukoba izmeðu pojedinih vrijednosti (sociokulturne, ekonomske itd.). Utvrðivanje vrijednosti pomaže pri donošenju strategije upravljanja kako bi se oèuvala puna vrijednost nalazišta.46
Fizièko stanje i kontekst upravljanja - U toj je etapi potrebno utvrditi fizièko stanje te sve uzroke propadanja i ošteæenja47 nalazišta. Kontekst upravljanja ukljuèuje društveni, ekonomski, politièki i fizièki aspekt nalazišta, kao što su: pravni i politièki okvir, sustav upravljanja, pravni status, financijski i drugi resursi, tehnièke moguænosti, oèekivanja lokalne zajednice, korištenje nalazišta, posjeæivanje, namjena zemljišta u okolici nalazišta, lokalni i regionalni planovi i dr. Ta etapa ukljuèuje i SWOT analizu konteksta upravljanja.48
35 „Arheološki lokaliteti, kao svjedoci prošlosti, dio su svjetske ili lokalne baštine tako da istovremeno moraju biti zaštiæeni i prezentirani javnosti.” [Diaz Pedregal, Diekmann, 2004: 7]
36 Podrazumijeva pravno zaštiæena nalazišta s nepokretnim ostatcima nakon iskopavanja za koja je donesena odluka o oèuvanju in situ
37 Nicolau, Nicolau, 2005: 31
38 Merhav, Killebrew, 1998: 20
39 Pozitivne posljedice: oèuvanje i održavanje, stvaranje osjeæaja poštovanja i ponosa, edukacija, ekonomski razvoj i dr. Negativne posljedice: fizièka, kemijska i biološka ošteæenja, vandalizam, turistièka infrastruktura koja narušava vrijednost lokaliteta, preizražena komercijalizacija lokaliteta, iskopavanje lokaliteta u prevelikoj mjeri te promjena duha mjesta i dr. [Merhav, Killebrew; 1998: 15-20; Diaz Pedregal, Diekmann, 2004: 2]
40 Coladrelle, 2005: 28-29
41 Sullivan, 1997: 15-16
Utvrðivanje ciljeva - upravljaèka politikaNa temelju prikupljenih podataka o vrijednosti, stanju i kontekstu utvrðuje se upravljaèka politika koja treba artikulirati opæe smjernice i naèela koji æe odrediti namjenu, daljnje istraživanje, interpretaciju i prezentaciju te fizièke zahvate na nalazištu49, a obuhvaæa još praæenje i reviziju plana upravljanja.50
Odabir upravljaèkih strategija - Odabir upravljaèkih strategija predstavlja naèin na koji se primjenjuje postavljena upravljaèka politika. Poseban je naglasak na strategijama koje obuhvaæaju održavanje, konzervaciju i posjeæivanje. Strategija konzervacije odnosi se na fizièke zahvate, a ukljuèuje odabir metode konsolidacije, anastiloze, restauracije ili rekonstrukcije. Osnovna naèela kod odabira fizièkih zahvata jesu: zahvat ne smije narušiti vrijednosti nalazišta; zahvati mogu imati katastrofalne posljedice na nalazište ako ne postoje sredstva i vještine za njihovo održavanje i praæenje; najbolje rješenje je najmanji moguæi zahvat; reverzibilnost zahvata; kompatibilnost materijala te izrada iscrpne dokumentacije svih zahvata.51 Upravljaèke strategije obuhvaæaju i strategije unaprjeðenja, korištenja i integracije arheološkog nasljeða u suvremeni život.
Provedba i praæenje - Ukljuèuje provedbu odabranih strategija (održavanja, konzervacije, posjeæivanja i dr.), redovito praæenje stanja arheološkog nalazišta (monitoring) i reviziju plana upravljanja. Sustavnu reviziju plana upravljanja trebalo bi provesti svake tri do pet godina kako bi se u obzir uzeli svi nepredviðeni problemi i zapreke te moguæa potreba dopune postojeæe infrastrukture i osoblja.52
ZAKLJUÈAK
CONCLUSION
U radu je prikazan suvremeni sustav zaštite i upravljanja arheološkim nasljeðem koji se primjenjuje u brojnim zemljama. Sustav up-
42 Navedene etape procesa planiranja mogu se grupirati u tri razine: 1) prikupljanje informacija/podataka, 2) analiza (vrijednosti, stanja i konteksta upravljanja) i 3) donošenje odluka. [Demas, 2002: 29, 34]
43 Sullivan, 1997: 18
44 Sullivan, 1997: 18-19
45 Demas, 2002: 33
46 Sullivan, 1997: 19
47 Erozija, vegetacija, poplavljivanje, stabilnost terena i drugi vanjski èimbenici, te ljudski utjecaj, kao što su: posjeæivanje, otuðenje nalaza, neprimjerena izgradnja u blizini nalazišta, nedostatak održavanja itd. [Demas, 2002: 40]
48 Sullivan, 1997: 20-22
49 Ukljuèuje i njegovo unaprjeðenje i urbanistièku integraciju prema potrebi.
50 Sullivan, 1997: 22
51 Sullivan, 1997: 24-25; Skeates, 2000: 63
52 Cleere, 2010: 10
ravljanja arheološkim nasljeðem obuhvaæa dvije razine. Prva, poèetna razina odnosi se na upravljanje ukupnim arheološkim nasljeðem (resursima) na nekom prostoru, u sklopu koje se donosi odluka o oèuvanju in situ ili zaštitnim istraživanjima. Druga razina odnosi se na pravno zaštiæena arheološka nalazišta za koje je donesena odluka o oèuvanju in situ, a obuhvaæa analitièku i plansko-projektnu etapu, izvedbu te praæenje (monitoring). Druga razina može ukljuèivati prezentaciju i interpretaciju nalazišta, njegovo korištenje i unaprjeðenje. Obje razine upravljanja zahtijevaju multidisciplinaran pristup problematici. Osim razlièitih struènjaka, na drugoj se razini ukljuèuju i ostali dionici, kao što su: vlasnici, investitori, lokalna zajednica i dr., koji takoðer imaju utjecaj na oèuvanje i proces upravljanja arheološkim nasljeðem. Druga razina upravljanja podrazumijeva izradu plana upravljanja pojedinim arheološkim nalazištem ili predjelom u svrhu zaštite i oèuvanja svih utvrðenih vrijednosti. Suvremeni sustav upravljanja naglašava potrebu suradnje s urbanistima i prostornim planerima u odnosu na problematiku oèuvanja i upravljanja arheološkim nasljeðem te potrebu povezivanja sustava upravljanja arheološkim nasljeðem s procesima urbanistièkog i prostornog planiranja.
Fig. 5. Archaeological Heritage Management, scheme of the process
1. Biörnstad, M. (1987.), Managing the archaeological heritage as an international, national and local resource, u: 8th ICOMOS General Assembly and International Symposium. Programme report, ICOMOS: 837-844, Washington
2. Brattli, T. (2009.), Managing the Archaeological World Cultural Heritage: Concensus or Rhetoric?, „Norwegian Archaeological Review”, 42 (1): 24-39
3. Carman, J. (2000.), Theorising a Realm of Practice: introducing archaeological heritage management as a research field, „International Journal of Heritage Studies”, 6 (4): 303-308
4. Carman, J. (2002.), Archaeology&Heritage An Introduction, Continuum, London/New York
5. Cleere, H. (1984./2009.), World cultural resource management: problems and perspectives, u: Approaches to the archaeological heritage [ur. Cleere, H.], Cambridge University Press: 125131, Cambridge
6. Cleere, H. (1989./2000.), Introduction: the rationale of archaeological heritage management, u: Archaeological Heritage Management in the Modern World [ur. Cleere, H.], Routledge: 1-19, Abington
7. Cleere, H. (2010.), Management Plans for Archaeological Sites: A World Heritage Template, „Conservation and Management of Archaeological Sites”, 12 (1): 4-12
8. Coladrelle, R. (2005.), Session 3 - Interpretation and Museography (Sinthesis), u: Urban pasts and urban futures: bringing urban archaeology to life - Enhancing urban archaeological remains, Proceedings, Committe of the Regions: 28-30, Brussels
9. Deeben, J.; Groenewoudt, B.J.; Hallewas, D.P.; Willems, W.J.H. (1999.), Proposals for a practical system of significance evaluation in archaeological heritage management, „European Journal of Archaeology”, 2 (3): 177-199
10. Demas, M. (1995.), Summary of Charters Dealing with the Archaeological Heritage, u: The Conservation of Archaeological Sites in the Mediterranean Region [ur. de la Torre, M.], The Getty Conservation Institute: 151-153, Los Angeles
11. Demas, M. (2002.), Planning for Conservation and Management of Archaeological Sites - A Value-Based Approach, u: Management Planning for Archaeological Sites, GCI: 27-54, Los Angeles
12. Egloff, B.; Comer, D.C. (2008.), Conserving the Archaeological Soul of Places: Drafting guidelines for the ICAHM Charter, u: 16th ICOMOS General Assembly and International Symposium: ‘Finding the spirit of place - between the tangible and the intangible’, 29 sept - 4 oct 2008, ICOMOS, Quebec
13. Gerster, G.; Trumpler, C. (2007.), The Past from above, J. Paul Getty Museum
14. Kristiansen, K. (1989./2000.), Perspectives on the archaeological heritage: history and future, u: Archaeological Heritage Management in the Modern World [ur. Cleere, H.], Routledge: 2329, Abington
15. Lyon, J. (2007.), The Temple of Mithras: changing heritage values in the City of London 19542006, „Conservation and Management of Archaeological Sites”, 1 (9): 5-37
16. Marasoviæ, T. (1985.), Aktivni pristup graditeljskom nasljeðu, Arhitektonski fakultet / Društvo konzervatora Hrvatske / Sveuèilište u Splitu - Filozofski fakultet u Zadru, Split
17. Mayer-Oakes, W.J. (1989./2000.), Science, service and stewarship - a basis for the ideal archaeology of the future, u: Archaeological Heritage Management in the Modern World [ur. Cleere, H.], Routledge: 52-58, Abington
18. Merhav, R.; Killebrew, A. E. (1998.), Public exposure: for better and for worse, „Museum International”, 50 (4): 15-20
19. Nicolau, A.; Nicolau, M. (2005.), Interpretation and Display, u: Urban Pasts and Urban Futures: Bringing Urban Archaeology to Life - Enhancing Urban Archaeological Remains, International and Interdisciplinary Symposium, EU Comittee of the Regions: 31, Brusseles
20. Renfrew, C.; Bahn, P. (2008.), Archaeology: Theories, Methods and Practice, Thames&Hudson, London
21. Rukavina, M.; Obad Šæitaroci, M.; Petriæ, K. (2013.), Prostorno-urbanistièki aspekti zaštite nepokretnog arheološkog naslijeða - Meðunarodni i nacionalni dokumenti o zaštiti, „Prostor”, 21 (46): 312-325, Zagreb
22. Silberman, N.; Callebaut, D. (2006.), Interpretation as Preservation: Rationale, Tools, and Challenges, u: Of the Past, for the Future: Integrating Archaeology and Conservation [ur. Agnew, N.; Bridgland, J.], GCI: 43-46, Los Angeles
23. Sivan, R. (1997.), The Presentation of Archaeological Sites, u: The Conservation of Archaeological Sites in the Mediterranean Region [ur. de la Torre, M.], GCI: 51-59, Los Angeles
24. Skeates, R. (2000.), Debating the Archaeological Heritage, Duckworth, London
25. Sullivan, S. (1997.), A Planning Model for the Managmement of Archaeological Sites, u: The Conservation of Archaeological Sites in the Mediterranean Region [ur. de la Torre, M.], GCI: 15-26, Los Angeles
26. Urtane, M. (2000.), Visible Archaeological Remains in Towns and Parks, „International Journal of Heritage Studies”, 6 (1): 77-82
27. Willems, W.J.H. (1998.), Archaeology and Heritage Management in Europe: Trends and Developments, „European Journal of Archaeology”, 1 (3): 293-311
28. Willems, W.J.H. (2001.), Archaeological heritage management and research, u: Quo vadis archaeologia? Whither European archaeology in the 21st century?, Proceedings of the European Science Foundation Exploratory Workshop Madralin near Warsaw, 12-13 October 2001 [ur. Kobylinski, Z.], European Science Foundation/ Institute of Archaeology and Ethnology of the Polish academy of Sciences/Foundation „Res Publica Multietnica”: 83-91, Warsaw
29. Willems, W.J.H. (2008.a), Uncovering Quality Gold, „qw”, 34 (6): 40-43
30. Willems, W.J.H. (2008.b), Archaeological resource management and preservation, u: Preserving archaeological remains in situ. Proceedings of the 3rd conference 7-9 December 2006 Geoarchaeological and Bioarchaeological Studies [ur. Kars, H.; Heeringen, R. M.], Institute for Geo- and Bioarchaeology, Free University: 283-289, Amsterdam
31. Willems, W.J.H. (2009.), Archaeological Resource Management and Academic Archaeology in Europe: Some Observations, u: Quale futuro per lárcheologia [ur. D’Agata, A.L.; Alaura, S.], 89-99
32. Willems, W.J.H. (2012.), Problems with preservation in situ, „Analecta praehistorica Leidensia”, (43/44): 1-8, Leiden
33. *** (2002.), European cultural heritage (Volume I) Intergovernmental co-operation: collected texts, Council of Europe Publishing, Strasbourg
Izvori
Sources
Dokumentacijski izvori
Document Sources
1. Diaz Pedregal, P.; Diekmann, A. (2004.), How too reconcile archaeological site protection and visitor accessibility, APPEAR Position Paper (2), www.in-situ.be
2. *** (1999.), Framework and Principles for the Protection of the Archaeological Heritage, Government of Ireland
3. *** (2004.), Zakon o potvrðivanju Europske konvencije o zaštiti arheološke baštine (revidirane) iz 1992. godine
4. *** (2010.), Draft Guidelines for the Charter for the Protection and Management of the Archaeological Heritage (Lausanne 1990)
Internetski izvor
Internet Source
1. *** (1990.), Povelja o zaštiti i upravljanju arheološkim naslijeðem, Lausanne, http://www.icomos.org/en/charters-and-texts [22.12.2014.]
Izvori ilustracija
Illustration Sources
Sl. 1. Gerster, Trumpler, 2007: 265
Sl. 2. Willems, 1998: 295
Sl. 3. Deeben, i sur., 1999: 181
Sl. 4. Urtane, 2000: 77
Sl. 5. Sullivan, 1997: 17
Since the 1960s archaeologists have been aware that the objects of their study (archaeological sites) are rapidly disappearing and that only a small portion of them can be documented by rescue archaeology (excavations). A different approach was needed to preserve archaeological sites, one that required communicating with an ”outside world”, influencing political and socioeconomic decision-making processes and obtaining public support. Consequently, in most Western countries the existing conservation model was gradually replaced by a more dynamic concept of archaeological heritage management in the context of spatial planning. That process began in the USA in the 1970s and a decade later in many European countries as well.
Starting in the 1960s, many changes happened (inside and outside archaeology) that influenced the understanding of archaeological heritage conservation. A movement to protect the environment began, resulting in the recognition of the fact that the world’s natural and cultural resources are at risk. In the archaeological science itself significant changes took place with the development of new archaeology (processual archaeology) in the USA which placed main emphasis on archaeological theory. The concept of archaeological heritage (”resource”) management emerged as the consequence of these changes.
Archaeological monuments, both movable and immovable, were no longer primarily seen as objects of study but as cultural resources that could be used in the present and in the future. The former concept of monument conservation and care was replaced by the concept of archaeological resource management. Management implies an overall context: political and social, environmental, thus the regional level as well, and the context of spatial planning. As
[Translated by: Zdenka Ivkovèiæ]
Biografije
Biographies
Dr.sc. MARKO RUKAVINA, dipl.ing.arh., znanstveni je novak - asistent na Arhitektonskom fakultetu Sveuèilišta u Zagrebu. Bavi se znanstvenim istraživanjem u podruèju urbanizma, prostornog planiranja i pejsažne arhitekture s naglaskom na problematici integracije i unaprjeðenja arheološkoga nasljeða urbanistièkim i prostornoplanerskim metodama.
Akademik MLADEN OBAD ŠÆITAROCI, dipl.ing.arh., redoviti je profesor Arhitektonskog fakulteta Sveuèilišta u Zagrebu i voditelj znanstvenoistraživaèkog projekta Heritage Urbanism - Urban and Spatial Planning Models for Revival and Enhancement of Cultural Heritage. [www.scitaroci.hr]
a result of numerous large-scale rescue excavations (prompted by large infrastructural projects) during the 1970s and 1980s, a wider understanding was gained that rescue excavations were in fact the consequence of a failure to include archaeology in decision-making and spatial planning processes.
Contemporary conservation/management of archaeological heritage was primarily focused on obvious dangers to which archaeological heritage in the environment is exposed and therefore the connection and the need for cooperation between experts in charge of archaeological heritage management and spatial planners is particularly emphasized. In the early 1990s two international documents were adopted: Charter for the Protection and Management of Archaeological Heritage (1990) and the European Convention on the Protection of the Archaeological Heritage (Revised) (1992), establishing contemporary international attitudes and standards for archaeological heritage management with a particular emphasis on the need for protecting and conserving archaeological heritage in situ and avoiding archaeological excavations, replacing them by non-destructive survey methods. This paper examines the contemporary process of archaeological heritage/resource management (cultural resource management, archaeological heritage management, public archaeology), which comprises two levels. The first level includes inventory, primary evaluation and selection - a decision on conservation in situ or on rescue excavation of archaeological sites. The second level comprises management of archaeological sites (cultural goods) for which the decision on preservation in situ has been made and which consists of an analytical stage, a planning and design stage, a realization stage and a monitoring stage, and includes presentation and interpretation of the site, its use
and enhancement. Both levels of management require a multidisciplinary approach to the issue. Involved in the second level, in addition to various experts, are other stakeholders such as owners, investors, local communities, etc., which too have an important influence on the process of conservation and management of archaeological heritage. Although excavation of archaeological heritage is inevitable, its presentation in situ should not be a goal in itself - it should be the object of a joint and carefully considered decision by key stakeholders in archaeological heritage management. A thoroughly excavated and published archaeological site is a better option than a site damaged by works considered necessary for its presentation. The second level of management calls for the development of a management plan for a specific archaeological site or an area in order to protect and conserve all of its established values. The main objective of preparing a management plan for an archaeological site is to ensure conservation of all of its values and cultural significance, and not meeting the needs of tourists, archaeologists or entrepreneurs, although their needs should be taken into account to a certain degree as well. The process of planning and developing an archaeological site management plan comprises several basic stages: 1) involving of various stakeholders in the planning process, 2) documenting the history of the site, 3) valorisation (significance assessment) of the site, 4) assessment of physical condition and management context, 5) setting objectives (management policy), 6) choosing management strategies, and 7) implementation, monitoring and re-evaluation of the process. At all stages, except documenting the history of the site, participation of urban and spatial planners as stakeholders in the management plan development is important.
MARKO RUKAVINA, Dipl.Eng.Arch., Ph.D., Junior Researcher - Assistant at the Faculty of Architecture of the University of Zagreb. His research interests are focused on urbanism, physical planning and landscape architecture with special emphasis on the integration and enhancement of archaeological heritage by means of urban and physical planning methods.
MLADEN OBAD ŠÆITAROCI, Dipl.Eng.Arch., Member of Academy, Full Professor at the Faculty of Architecture in Zagreb and head of the scientific research project Heritage Urbanism - Urban and Spatial Planning Models for Revival and Enhancement of Cultural Heritage. [www.scitaroci.hr]
1 Sveuèilište u Zagrebu
Arhitektonski fakultet
HR - 10000 Zagreb, Kaèiæeva 26
2 Sveuèilište u Zagrebu
Fakultet elektrotehnike i raèunarstva
HR - 10000 Zagreb, Unska 3 tin.oberman@arhitekt.hr bbojanic@arhitekt.hr kristian.jambrosic@fer.hr
Pregledni znanstveni èlanak
UDK 711.4:534.4
Tehnièke znanosti / Arhitektura i urbanizam
2.01.02. - Urbanizam i prostorno planiranje Èlanak primljen / prihvaæen: 1. 6. 2015. / 9. 6. 2015.
1 University of Zagreb
Faculty of Architecture
HR - 10000 Zagreb, Kaèiæeva 26
2 University of Zagreb
Faculty of Electrical Engineering and Computing
HR - 10000 Zagreb, Unska 3 tin.oberman@arhitekt.hr bbojanic@arhitekt.hr kristian.jambrosic@fer.hr
Subject Review
UDC 711.4:534.4
Technical Sciences / Architecture and Urban Planning
2.01.02. - Urban and Physical Planning
Article Received / Accepted: 1. 6. 2015. / 9. 6. 2015.
javni prostor zaštita od buke zvuèni okoliš
Integralni pristup unaprjeðenju gradskih otvorenih prostora i pripadajuæega zvuènog okoliša važan je na razini usporednog ukljuèivanja akustièkog motrišta u koncipiranje rješenja gradskog otvorenog prostora i na razini holistièki shvaæenog fenomena zvuènog okoliša koji ukljuèuje i nepoželjne (buku) i poželjne zvukove. Rad interpretira razvoj zaštite od buke i postojeæe teorijske modele implementacije integralnog pristupa unaprjeðenju gradskih otvorenih prostora i pripadajuæega zvuènog okoliša.
public open space noise mitigation soundscape
An integral approach to the enhancement of urban design and a proper soundscape is important on the level of parallel integration of an acoustic concept into the urban design idea and on the level of a holistically conceived phenomenon of sound in an urban open space which includes both unwanted (noise) and wanted sounds. The paper explores the development of noise mitigation and the existent models for the implementation of the integral approach to the enhancement of urban design and a proper sonic environment.
I believe that telling people to stop doing noisy things is futile. It is better to encourage listening and curiosity (Trevor Cox)1
M. Schaferova teorija zvuènog okoliša i usporedna teorija zvuènih efekata, razvijena na francuskome institutu CRESSON4, preklapaju se u odreðivanju osnovnih estetskih naèela akustièkoga projektiranja: 1) defenzivno naèelo ukidanja ili smanjivanja utjecaja pojedinih sastavnica zvuènog okoliša (naèelo zaštite od buke), 2) ofenzivno naèelo zaštite vrijednih sastavnica koje pridonose identitetu prostora, 3) kreativno naèelo dodavanja novih sastavnica u zvuèni okoliš.5
su otvoreni prostori mjesta društvene interakcije i izravno pridonose kvaliteti života graðana. Kljuèni su èimbenici stvaranja zdravijih i društvenijih ljudskih zajednica.2 Utjecaj zvuènog okoliša na integralni doživljaj gradskog prostora oèituje se u njegovoj akustièkoj kvaliteti. Stoga akustièka kvaliteta javnih prostora izravno utjeèe na kvalitetu gradskog života na dvije razine: 1) zdravlje stanovnika i 2) simbolièka fenomenološka razina. Važnost obiju razina prepoznata je u svijetu i zabilježena kako u zakonima koji ureðuju planiranje, oblikovanje i korištenje gradskog okoliša, tako i u poveljama koje se bave unaprjeðenjem pejsaža, gradskog okoliša te kulturnog nasljeða.3 Provedba unaprjeðenja gradskoga zvuènog okoliša, meðutim, nije sustavna. Pojam zvuènog okoliša podrazumijeva zamisao holistièki shvaæenog fenomena ukupnoga zvuka koji je moguæe doživjeti u odreðenome okolišu u kojem se ostvaruje zbog ravnopravnog odnosa fizièkog okoliša, korisnika/slušatelja i samoga zvuka. Koncept nastao 1960-ih godina u akademskim krugovima Sveuèilišta u Kanadi, zahvaljujuæi radu istraživaèa poput skladatelja i muzikologa Raymonda Murraya Schafera i Barryja Truaxa, rezultirao je teorijom zvuènog okoliša koja i u recentno vrijeme služi kao polazište znanstvenih istraživanja u podruèju akustike okoliša, akustièke ekologije, psihoakustike i opæeg istraživanja zvuènog okoliša.
Naèelo zaštite od buke jedini je pravni okvir unaprjeðenja zvuènog okoliša gradskih otvorenih prostora, poznat od samih poèetaka pisane povijesti, dok korištenje zvuènog okoliša kao integralno shvaæenog resursa nije pravno usustavljeno. Cilj provedenog istraživanja jest utvrðivanje teorijskog i zakonodavnog okvira koji utjeèe na provedbu integralnog pristupa unaprjeðenju gradskoga zvuènog okoliša. Istraženi su razvoj zaštite od buke, zakljuèci meðunarodnih povelja koje se tièu predmetne problematike i postojeæi teorijski modeli provedbe unaprjeðenja zvuènog okoliša gradskih otvorenih prostora. Prikazan je primjer ureðenja zapadnog vrha Obale Petra Krešimira IV. u Zadru radi ilustriranja osobitosti integralnog unaprjeðenja javnog prostora u ranoj etapi projekta.6
1 „Vjerujem u uzaludnost opominjanja ljudi da prestanu s buènim aktivnostima. Treba poticati slušanje i znatiželju.” [Cox, 2014: 201]
2 *** 1986: 2. Gradski otvoreni prostor (urban open space) pojam je koji pokriva širok raspon javnih, polujavnih i privatnih prostorno-funkcionalnih tipova prostora. Pri odreðivanju prostorno-funkcionalnih tipova gradskih otvorenih prostora u istraživanju je korištena sinteza autora Krier, Carr, Francis, Rivlin, Stone i Wooley. [Oberman, 2015: 16-18]
3 U radu su s motrišta problematike gradskih otvorenih prostora obraðeni zakoni i pravilnici koji se odnose na Republiku Hrvatsku (Zakon o zaštiti od buke, Zakon o zaštiti okoliša, Pravilnik o najvišim dopuštenim razinama buke u sredini u kojoj ljudi rade i borave, Pravilnik o sadržaju, mjerilima kartografskih prikaza, obveznim prostornim pokazateljima i standardu elaborata prostornih planova, The Environmental Noise Directive 2002/49/EC), meðunarodne povelje (Careggi Landscape Declaration on Soundscapes, Québec Declaration on the Preservation of the Spirit of Place, The Burra Charter) te je dan pregled legislative o zaštiti od buke u svijetu temeljem istraživanja autora Murraya Schafera, Kanga i Goldsmitha.
4 Oberman, i sur., 2014: 205
5 Brown, Muhar, 2004: 828
6 Istraživanje je provedeno u sklopu istraživaèkog projekta Heritage Urbanism - Urban and Spatial Planning Models for Revival and Enhancement of Cultural Heritage [HRZZ-2032] koji se provodi na Arhitektonskom fakultetu Sveuèilišta u Zagrebu pod vodstvom akademika M. Obada Šæitarocija, a financira ga Hrvatska zaklada za znanost.
7 Lex Brown istraživaè je na Griffith University, South East Queensland, Australija.
8 Brown, 2007: 6
9 Najuèinkovitija je mjera zaštite od buke eliminiranje izvora buke, no to èesto nije moguæe, stoga treba predvidjeti ostale mjere kako bi se smanjio utjecaj buke. Mjere za smanjenje buke jesu smanjenje buke na izvoru, smanjenje rasprostiranja, zaštita od buke na mjestu imisije te ekonomske mjere i regulative. [Veršiæ, 2011: 20-21, 24-25]
KVANTITATIVNI I KVALITATIVNI PRISTUP
ZVUÈNOME OKOLIŠU GRADSKOGA
OTVORENOG PROSTORA
QUANTITATIVE AND QUALITATIVE APPROACH TO SOUNDSCAPE IN URBAN OPEN SPACE
Model vrjednovanja zvuènog okoliša koji predlaže Lex Brown7 ukazuje da iskljuèivo kvantitativni pristup unaprjeðenju zvuènog okoliša (utvrðivanje objektivnih parametara s ciljem ogranièavanja najviših dopuštenih razina zvuènog tlaka) ne može biti dovoljan za postizanje kvalitetnoga zvuènog okoliša. Glasan zvuèni okoliš može biti kvalitetan ukoliko je njegov sadržaj poželjan i prikladan, dok tih zvuèni okoliš može biti neugodan ukoliko sadrži neugodne sastavnice, bez obzira što one ne prelaze dopuštene razine zvuènog tlaka. Cilj planiranja zvuènog okoliša gradskih otvorenih prostora jest njihovo integralno unaprjeðenje. Usporedni kvalitativni (pristup koji ukljuèuje i sadržaj sastavnica zvuènog okoliša) i kvantitativni pristup važni su jer kvaliteta zvuènog okoliša ovisi i o poželjnosti sastavnica zvuènog okoliša, a ne samo o razini zvuènog tlaka (Tabl. I.).8
Integralni pristup ukljuèuje holistièki shvaæen fenomen zvuènog okoliša i usporedno ukljuèivanje njegova unaprjeðenja u planiranje, oblikovanje i korištenje gradskih otvorenih prostora. Ne postoje izdvojeni dokumenti koji se odnose ciljano na ureðivanje planiranja i projektiranja unaprjeðenja integralno shvaæenoga zvuènog okoliša gradskih otvorenih prostora. Integralni pristup unaprjeðenju zvuènog okoliša i gradskog otvorenog prostora provodi se unutar zakonodavnog okvira koji je postavljen s osnovnim ciljem zaštite od buke.
10 Brown, Muhar, 2004: 829
11 Luigi Maffei, istraživaè na Seconda Università degli Studi di Napoli, istièe èetiri prostorno-funkcionalna tipa prostora u gradu i krajoliku za koje je važno planiranje zvuènog okoliša: a) javni gradski perivoji, b) nacionalni parkovi, c) arheološki parkovi (stišavanje buke prometa koja znatno kvari integralni doživljaj, maskiranje buke prometa dodavanjem reproduciranih zvukova koji djeluju povijesno autentièno) i d) gradska središta (kojih se auralni identitet èesto zasniva na izvedbi glazbe u javnom prostoru i djelatnostima poput trgovanja). Maffei, 2008.
12 Murray Schafer, 1994: 71
13 Iako postoji više definicija buke, primjerice s fizikalnog ili pravnog motrišta, temeljna je definicija da je buka neželjeni zvuk. Murray Schafer, 1994: 273
14 Goldsmith, 2013: 26. Spomenuta naèela govore o povijesnom kvalitativnom kriteriju odreðivanja pojma buke i mjera zaštite od nje.
15 Murray Schafer, 1994: 189. U Epu o Gilgamešu bog Enlil božanskome vijeæu iznosi problem nemoguænosti sna noæu zbog nesnosne buke gradskih aktivnosti koje zbrojene zvuèe ‘poput divljeg bika’.
16 Murray Schafer, 1994: 189-190
17 Goldsmith, 2012: 158-187
UNAPRJEÐENJE ZVUÈNOG OKOLIŠA GRADSKIH OTVORENIH PROSTORA U ZAKONIMA
I
PRAVILNICIMA U HRVATSKOJ, EU I SVIJETU
ENHANCEMENT OF URBAN OPEN SPACES THROUGH LEGISLATION IN CROATIA, THE EUROPEAN UNION AND THE WORLD
Zakonima, pravilnicima i poveljama odreðen okvir integralnog unaprjeðenja gradskih otvorenih prostora i zvuènog okoliša može imati više ili manje istaknuta obilježja kvalitativnog ili kvantitativnog pristupa. Za motrište urbanizma važno je razlikovati zakonima i propisima odreðene mjere koje su u domeni planiranja i projektiranja od onih koje su o istoj potpuno neovisne, poput ekonomskih mjera i regulativa koje se sastoje od naknada za izvore buke kojih je razina veæa od propisane i fondova kojih se sredstva koriste za provoðenje mjera zaštite od buke.9
Zaštita od buke na globalnoj je razini usredotoèena na zaštitu korisnika u zatvorenome prostoru.10 Brojni autori zamisao zvuènog okoliša vide i kao naèin stvaranja okvira za akustièko planiranje i projektiranje otvorenoga prostora. Dok zakoni i povelje ukazuju na važnost kakvoæe zvuènog okoliša u javnim prostorima, ta problematika nije dosljedno popraæena procedurama koje uvjetuju provedbu unaprjeðenja zvuènog okoliša javnoga prostora. Uvjeti unaprjeðenja zvuènog okoliša znaèajnog dijela prostorno-funkcionalnih tipova gradskoga otvorenog prostora nisu odreðeni.11
Murray Schafer naziva predindustrijsko doba idiliènim razdobljem ljudske povijesti u kojem nije bilo buke.12 Buka je inherentno subjektivan pojam koji je itekako bio poznat daleko prije industrijske revolucije.13 Prva zabilježena odluka o zaštiti od buke tako datira iz 6. stoljeæa prije Krista u grèkoj koloniji Sybaris, gdje je pijetlima, lonèarima i kovaèima bilo zabranjeno stanovati unutar gradskih zidina zbog buke koju proizvode.14 Ep o Gilgamešu spominje poistovjeæivanje života u gradu s antropogenom bukom.15
Još je u doba Rimskoga Carstva uoèen planerski auralni problem odnosa stambene, trgovaèke i infrastrukturne namjene. Prvi je primjer modernog zakona o zaštiti od buke donio Julije Cezar 44. godine prije Krista, a odnosi se na zabranu prometa kolima u gradu noæu.16
U srednjovjekovnoj Engleskoj doneseni su zakoni koji propisuju premještanje kovaènica na podruèja udaljena od grada. Tijekom dvadesetoga stoljeæa u svijetu se javlja niz graðanskih inicijativa koje skreæu pozornost na problem zagaðenja gradskog okoliša bukom, poput Anti Noise League (1930-ih godina) ili Noise Abatement Society (krajem 1950-ih godina) u Velikoj Britaniji, a koje utjeèu na stvaranje zakonodavnih okvira zaštite od buke.17 Murray Schafer u knjizi The Soundscape - Our sonic environment and the tuning of the world
Tabl. I. Model prepoznavanja prostora visoke akustièke kvalitete prema Brownu
Table I. Theoretical model for defining space of high acoustic quality according to Brown Neželjene sastavnice zvuènog okoliša Poželjne sastavnice zvuènog okoliša
Visoka razina zvuènog tlaka buèno podruèjeglasno podruèje visoke akustièke kvalitete
Niska razina zvuènog tlaka podruèje niske akustièke kvalitete tiho podruèje visoke akustièke kvalitete
John
founder of the Noise Abatement Society, with one of his rubber-lidded dustbins which mitigates noise made by its use
analizira zakone i procedure zaštite od buke u više od 200 država i razlièitih administrativnih jedinica diljem svijeta. Zakoni mogu biti: kvantitativni, koji propisuju dopuštene razine zvuènog tlaka i kvalitativni, koji uzimaju u obzir mišljenje veæine javnosti o poželjnosti pojedinih sastavnica zvuènog okoliša.
Najuèinkovitiji zakon o zaštiti od buke trebao bi optimalno objediniti oba pristupa, no prvi je znatno rašireniji.18 Jedan od osnovnih razloga uvoðenja zakona i smjernica o zaštiti od buke jest rezultat istraživanja na polju zdravstva da dugotrajna izloženost buci (veæoj od 85 dB) ošteæuje sluh.19
U smjernicama WHO-a glavna pitanja zaštite od buke ukljuèuju opcije smanjenja buke, modele koji predviðaju i procjenjuju moguænosti zahvata na izvoru buke, postavljanje standarda emisije za postojeæe i planirane izvore, procjene izloženosti buci i testiranje usklaðenosti izloženosti buci sa standardima imisije.20 Zvukovi, tj. buka na koju se graðani diljem svijeta najviše žale jesu buka od prometa (dodatno izdvojeno kamionski promet), vanjskih klimatizacijskih jedinica, te zvukovi životinja.21 Žalbe na buku ovise i o zakonskom sankcioniranju emisije (i imisije) buke. Istraživanja okoliša u razlièitim zemljama Europe pokazuju kako najèešæi izvor buke dolazi od prometa, zatim od susjeda.22 Prouèavanjem regulative o zaštiti od buke u gradovima ustanovljen je najznaèajniji rast aktivnosti o zaštiti od buke tijekom 1960-ih godina,23 što odgovara djelovanju društva Noise Abatement Society.
Prema kriteriju ogranièavanja buke na mjestu izvora ili mjestu korištenja, zakoni o zaštiti od buke razlikuju se u dvije tematske skupine:24 zakoni koji ogranièavaju buku prometa i industrije (emisija buke) i zakoni koji ogranièavaju dopuštenu razinu zvuènog tlaka u stambenim predjelima (imisija buke).
Dvije su metode kvantifikacije mjerenja razine zvuènog tlaka s ciljem zaštite od buke kojih se rezultati potom ugraðuju u zakone, pravilnike i strateške karte buke. Prva je èešæe korištena u Japanu, Skandinaviji i Australiji - odreðuju se akustièke zone (stambena, poslovna, industrijska) i dopuštena razina zvuènog tlaka u svakoj zoni za dan i noæ. Druga je metoda ogranièavanje razine odreðenih neželjenih zvukova (ukljuèivanje kvalitativnog kriterija), koju koriste Kanada, SAD i pojedine države Južne Amerike.25
Smanjenje buke prometa na izvoru može se postiæi smanjenjem brzine kretanja, tipom vozne površine, održavanjem ceste i vozila, odnosno vozne površine kotaèa i traènica, upravljanjem prometom i ponašanjem vozaèa uz uvoðenje odreðenih zabrana, odabirom odgovarajuæeg tipa traènièkog vozila26, tj. izvan domene planiranja i projektiranja izgraðenog okoliša.27
Smanjenje rasprostiranja buke postiže se primjenom barijera za zaštitu od buke, planiranjem i upravljanjem prostorom. Zaštita od buke na mjestu imisije postiže se pravilnim pozicioniranjem prostora za koje je važan akustièki zahtjev za akustièkom ugodom i/ili niskom razinom zvuènog tlaka, tj. u domeni planiranja i projektiranja izgraðenog okoliša. Primjer spoja kvantitativnog i kvalitativnog pristupa zaštiti od buke jest i standard ISO 1996-1: 2003. U sluèaju izvora glazbenog sadržaja, spomenuti standard propisuje postroženje najviše dopuštene razine zvuènog tlaka za 3-6 dB zbog poveæane moguænosti nezadovoljstva korisnika jer se glazbeni sadržaj èešæe doživljava aktivno i èešæe primjeæuje.28
S druge strane, M. Schaferovo je istraživanje (provedeno 1977. godine) pokazalo i to da su brojni gradovi u kojima zaštita od buke nije regulirana - tiši. Primjerice, veæi gradovi u Indiji nemaju zakon o zaštiti od buke i u Bombayu je noæu izmjerena manja razina zvuènog tlaka od gornje dopuštene granice u Norveškoj za stambena podruèja.29
Direktiva Europskog parlamenta i Vijeæa o procjeni i upravljanju bukom okoliša (The Environmental Noise Directive 2002/49/ EC)30 - Važnost ove direktive za motrište integralnog unaprjeðenja gradskih otvorenih prostora i zvuènog okoliša jest upravo u tome što ona tu moguænost anticipira. Direktiva propisuje odreðivanje pokazatelja za provoðenje zaštite od buke, izradu strateških karata i akcijskih planova za zaštitu od buke i upoznavanje stanovnika s predmetnom problematikom u svim zemljama potpisnicama, meðu kojima je i Republika Hrvatska. Za motrište integralnog unaprjeðenja zvuènog okoliša gradskih otvorenih prostora kljuèno je što se uvodi i zamisao zaštite postojeæih tihih predjela od poveæanja buke okoliša. Pritom se jednaka važnost pridaje tihim predjelima u gradu (istièu se javni gradski perivoji - public parks) i u krajoliku, a tihi se predjeli odreðuju
18 Murray Schafer, 1994: 197
19 Murray Schafer, 1994: 183
20 Kang, 2007: 33
21 Murray Schafer, 1994: 186-189
22 Veršiæ, 2011: 13
23 Murray Schafer, 1994: 189
24 Kang, 2007: 32
25 Murray Schafer, 1994: 197
26 Veršiæ, 2011: 22
27 Mjere zaštite od buke koje nisu u domeni urbanizma i arhitekture jesu: razvoj tiših vozila, uvoðenje standarda za vozila radi smanjenja buke, preseljenje stanovnika u podruèja koja nisu zagaðena bukom i poboljšanje prometnog sustava. [Kang, 2007: 38]
28 *** 2003.
29 Murray Schafer, 1994: 195
30 Prema Zakonu o zaštiti od buke [NN 30/09, 55/13, 153/13], buka okoliša je neželjen ili po ljudsko zdravlje i okoliš štetan zvuk u vanjskome prostoru izazvan ljudskom aktivnošæu, ukljuèujuæi buku koju emitiraju prijevozna
kao predjeli neometani bukom prometa, industrije i rekreacijskih aktivnosti. Zamisao oèuvanja kvalitetnoga zvuènog okoliša u duhu je održivog razvoja jer se zaštitom kvalitetnih prostora prevenira potreba za njihovom kasnijom sanacijom.31
Zakon o zaštiti od buke u Republici Hrvatskoj [NN 30/09, 55/13, 153/13] - Sukladno Èlanku 1. Zakona o zaštiti od buke, mjere u cilju izbjegavanja, sprjeèavanja ili smanjivanja štetnih uèinaka na zdravlje ljudi koje uzrokuje buka u okolišu odnose se ponajprije na izgraðeni okoliš, ali i na tiha podruèja u prirodi (slijedom primjene Direktive Europskog parlamenta i Vijeæa o procjeni i upravljanju bukom okoliša). Ukljuèeni su pritom izrijekom: javni parkovi i tiha podruèja u naseljenim podruèjima te podruèja uz škole, bolnice i druge zgrade osjetljive na buku.32 Zakonske mjere zaštite od buke u Republici Hrvatskoj stoga se odnose na znatan dio otvorenih prostora grada. Nisu ukljuèeni trgovi i ulice, osim ako se uz njih nalaze zgrade osjetljive na buku. Pravilnikom o najvišim dopuštenim razinama buke u sredini u kojoj ljudi rade i borave [NN 154/04] propisane su maksimalne dopuštene dnevne i noæne razine buke prema namjeni prostora, koju je moguæe usporediti s namjenom površina što se odreðuje urbanistièkim planiranjem. Javni gradski prostori poput perivoja Pravilnikom nisu obuhvaæeni, iako ih Zakon izrièito spominje. Memorijalni prostori poput memorijalnih perivoja i groblja takoðer nisu pokriveni Pravilnikom o najvišim dopuštenim razinama buke u sredini u kojoj ljudi rade i borave33 (Tabl. II.). Naglašeno je takoðer kako se Zakon ne odnosi na zvukove koji nastaju zbog zvuènog oglašavanja zvonima ili elektroakustièkim ureðajima iz vjerskih objekata, te zvukove nastale uporabom predmeta koji predstavljaju kulturno dobro sukladno propisima o zaštiti i oèuvanju kulturnih dobara, što je primjer kvalitativnog pristupa u duhu M. Schaferove zamisli.
sredstva, cestovni promet, pružni promet, zraèni promet, pomorski i rijeèni promet, kao i postrojenja i zahvati za koje se prema posebnim propisima iz podruèja zaštite okoliša pribavlja rješenje o objedinjenim uvjetima zaštite okoliša, odnosno rješenje o prihvatljivosti zahvata za okoliš. [*** 2013.b]
31 Brown, Muhar, 2004: 838-839
32 *** 2013.b: 1
33 Pravilnik o najvišim dopuštenim razinama buke u sredini u kojoj ljudi rade i borave [NN 145/04] ne ukljuèuje ni površine rekreacijske, trgovaèke i infrastrukturne namjene. Pravilnik odreðuje najviše dopuštene ocjenske imisijske razine zvuènog tlaka, dok gradske otvorene prostore na ovaj naèin promatra kao prostore emisije i transmisije buke okoliša. Poboljšanje Pravilnika moguæe je u vidu odreðivanja kriterija za zaštitu od buke za prostorno-funkcionalne tipove gradskih otvorenih prostora koji postojeæim Pravilnikom nisu pokriveni. Analizirana razlika izmeðu zona buke odreðenih Pravilnikom i prostorno-funkcionalnih tipova gradskih otvorenih prostora vidljiva je i u usporedbi s Pravilnikom o sadržaju, mjerilima kartografskih prikaza, obveznim prostornim pokazateljima i standardu elaborata prostornih planova [vidjeti Tabl. II.].
Tabl. II. Odnos raspona zona buke odreðenih Pravilnikom o najvišim dopuštenim razinama buke u sredini u kojoj ljudi rade i borave [NN 145/04], površina odreðenih Pravilnikom o sadržaju, mjerilima kartografskih prikaza, obveznim prostornim pokazateljima i standardu elaborata prostornih planova [NN 106/98, 39/04, 45/04 i 163/04] i odgovarajuæih prostorno-funkcionalnih tipova prostora
Table II. Range of urban open spaces and its coverage by legal documents on noise mitigation and urban planning in Croatia
Zona buke i najviše dopuštene ocjenske razine buke imisije LRAeq za dan [Lday] prema Pravilniku o najvišim dopuštenim razinama buke u sredini u kojoj ljudi rade i borave [NN 145/04]
1. zona namijenjena odmoru, oporavku i lijeèenju - 50 dB(A)
2. zona namijenjena samo stanovanju i boravku - 55 dB(A)
3. zona mješovite, pretežito stambene namjene - 55 dB(A)
4. zona mješovite, pretežito poslovne namjene sa stanovanjem - 65 dB(A)
5. zona gospodarske namjene (proizvodnja, industrija, skladišta, servisi) - 80 dB(A)
Namjena površina prema Pravilniku o sadržaju, mjerilima kartografskih prikaza, obveznim prostornim pokazateljima i standardu elaborata prostornih planova [NN 106/98, 39/04, 45/04 i 163/04]
Moguæi prostorno-funkcionalni tip gradskog otvorenog prostora za pojedinu zonu buke i odgovarajuæu namjenu površina
Javna i društvena namjena Perivoj bolnice, ljeèilišni perivoj
Stambena namjena Perivoj naselja, djeèje igralište
Mješovita, pretežito stambena namjenaPerivoj naselja, djeèje igralište
Mješovita, pretežito poslovna namjenaPlaza poslovne i poslovno-stambene zgrade
Gospodarska namjena / /
Ostala javna i društvena namjenaŠkolsko dvorište i trg, predtrg i perivoj crkve /
Sportsko-rekreacijska namjenaRekreacijski park, rekreacijski perivoj /
Javne zelene površine
Ostale vrste perivoja, gradska šuma, memorijalni prostor /
Površine infrastrukturnih sustavaUlica, prometni terminal, stajalište, trg
Zakon o zaštiti okoliša u Republici Hrvatskoj [NN 80/13] pri odreðivanju pojmova podjednako tretira emisiju buke i zagaðenje bukom s emisijom i zagaðenjem okoliša tvarima. Pri provoðenju ovoga Zakona takoðer se koristi spomenuti Pravilnik o najvišim dopuštenim razinama buke u sredini u kojoj ljudi rade i borave [NN 145/04].
MEÐUNARODNE POVELJE KOJE SE ODNOSE NA PROBLEMATIKU ZVUÈNOG OKOLIŠA GRADSKIH OTVORENIH PROSTORA
INTERNATIONAL DECLARATIONS ON URBAN SOUNDSCAPE
Nekoliko se meðunarodnih povelja vezanih za zaštitu kulturnog nasljeða osvræe na važnost zvuènog okoliša za unaprjeðenje nasljeða i pritom prepoznaje važnost integralnog pristupa. Na problematiku integralnog unaprjeðenja zvuènog okoliša najizravnije se odnosi Povelja Careggi Landscape Declaration on Soundscapes Moguænosti cjelovite implementacije problematike unaprjeðenja zvuènog okoliša u praksu planiranja i projektiranja gradskoga i ruralnoga prostora bile su tema koordinacije istraživaèkog rada mreže europskih instituta i sveuèilišta koji se bave zvuènim okolišem za implementaciju Povelje o europskom krajoliku - UNISCAPE. Tako 2012. godine UNISCAPE donosi Povelju Careggi Landscape Declaration on Soundscapes. Njome se utvrðuje važnost zvuènog okoliša kao akustièkog svojstva krajolika i naglašava utjecaj kvalitete
Sl. 3. Teorijski model implementacije unaprjeðenja zvuènog okoliša u metodu planiranja vanjskih prostora prema Brownu i Muharu
Fig. 3. Theoretical model for the implementation of the enhancement of urban soundscape
zvuènog okoliša prostora kulturnog nasljeða na njegovu vrijednost i potencijal za kulturni turizam. Istaknuta je važnost ukljuèivanja višeosjetilnoga doživljajnog motrišta u urbanistièko planiranje koje je prepoznato osnovnim naèinom oèuvanja i unaprjeðenja osobitosti prostora.34
Povelja The Burra Charter [ICOMOS] iz 1999. godine, novelirana 2013. godine, istièe da su zvukovi koje je moguæe doživjeti u odreðenome prostoru sastavni dio smještaja (setting)35 i utjeèu na njegovu integralnu estetsku vrijednost.36 Povelja k tome naglašava važnost usporednog održavanja smještaja i samoga mjesta kulturnog nasljeða.37 Deklaracija Québec Declaration on the Preservation of the Spirit of Place [UNESCO] iz 2008. godine nematerijalno kulturno nasljeðe odreðuje kao sjeæanja, prièe, pisane dokumente, rituale, festivale, tradicijska znanja, vrijednosti, ali i teksture, boje i mirise.38 Oèekivano je nastaviti niz te dodati i rijeè ‘zvukovi’. U sluèaju ove povelje veza s problematikom zvuènog okoliša nije izravno ukljuèena (pogotovo u sluèaju zvuènog okoliša shvaæenog kao svojstva odreðenog prostora, a ne narodne predaje), no logièno se nadopunjuje.
POSTOJEÆI TEORIJSKI MODELI
ZA UNAPRJEÐENJE ZVUÈNOG OKOLIŠA GRADSKIH OTVORENIH PROSTORA
EXISTENT THEORETICAL MODELS FOR ENHANCEMENT OF URBAN SOUNDSCAPE
Unaprjeðenje zvuènog okoliša gradskih otvorenih prostora integralnim planiranjem i projektiranjem predmet je akademskih rasprava, a u praksi se ne javlja sustavno. Najznaèajnije teorijske modele implementacije unaprjeðenja zvuènog okoliša u planiranje i projektiranje predložili su autori i autorske skupine: Hedfors; Brown i Muhar; De Coensel, Bockstael, Dekoninck, Botteldooren, Schulte-Fortkamp, Kang i Nilsson, te Adams, Davies i Bruce. Meðusobno su razmjerno slièni i nadopunjuju se.
Zamisao sonotopa s ciljem ukljuèivanja istoga u uobièajenu McHargovu metodu planiranja preklapanjem slojeva, analogno biotopu, predložio je teoretièar pejzažne arhitekture Per Hedfors.39 Njegova zamisao primjenjiva je i na razinu prostornoga i na razinu urbanistièkoga planiranja, no takav pristup planiranja sonotopa podrazumijeva planiranje zvuènog okoliša velikih površina te je izrazito ambiciozan i vjerojatno teško ostvariv. Odreðivanje sonotopa još uvijek nije jasno provedivo u praksi, javljaju se, meðu ostalim, pitanja odreðivanja toène (minimalne homogene) površine koju odreðeni sonotop pokriva i sadržaja nacrta koji bi ga opisi-
vao (pozicije statiènih i dinamiènih izvora zvuka). Stoga zamisao sonotopa, koja bi podrazumijevala dodavanje kvalitativnih pokazatelja mapi sliènoj strateškim mapama buke koje prikazuju podruèja iste vrijednosti srednje razine zvuènog tlaka, u vrijeme ovoga istraživanja još nije ugraðena u praksu. Brown i Muhar predlažu model implementacije unaprjeðenja zvuènog okoliša u planiranje i projektiranje s težištem na odreðivanju ciljeva, tj. projektnog programa unaprjeðenja, pretpostavljajuæi da se zahtjevi svode na ublažavanje neželjenih sastavnica zvuènog okoliša njihovim stišavanjem ili maskiranjem. Konkretno, predlažu uvoðenje elementa tekuæe vode (fontane ili ukrasni bazeni razlièita akustièkog uèinka), promjenu hodne površine, pojaèavanje doživljaja odreðenog izvora zvuka akustièkom instalacijom i sadnju raslinja koje je pogodno stanište pticama.40 Za toèno utvrðivanje uèinka efekta maskiranja neophodna je suradnja struènjaka za akustiku.
Oèekivana primjena modela (Sl. 3.) jest prije u planiranju urbanoga razvoja i urbanih rekonstrukcija, tj. znaèajnijih zahvata u prostoru, negoli, primjerice, u sluèaju urbane revitalizacije.41 Opisani teorijski model u slijedu postupaka planiranja i projektiranja gradskih otvorenih prostora u provedbi bi prethodio postupcima razraðenim u teorijskome modelu autora Adams, Bruce i Davies, prikazanom u nastavku (Sl. 5.).
Model koji predlažu De Coensel i ostali (Sl. 4.), kao i slièan model koji nude autori Adams, Davies i Bruce (Sl. 5.), usredotoèeni su na formalno-pravno motrište postupka planiranja i projektiranja te podrobnu razradu odnosa pojedinih sudionika - arhitekata, planera, gradskog ureda za planiranje, struènjaka za okolišnu akustiku i javnosti.
Model autora Adamsa, Daviesa i Brucea, jasnije usmjeren na formalno-pravno motrište u vidu izdavanja dozvole za projekt ureðenja gradskog otvorenog prostora u Velikoj Britaniji, donosi metodološki doprinos u odnosu na prethodno prikazane modele. Metodološki doprinos nije usko vezan na formalno-pravne okvire u Velikoj Britaniji, veæ ima univerzalno znaèenje jer ukljuèuje primjenu dva osnovna pristupa istraživanju zvuènog okoliša prema odreðenim etapama izrade projekta:
34 http://www.uniscape.eu/ [14.4.2013.]; *** 2012.; Oberman, i sur., 2014: 207
35 *** 2013.a: 3. U Povelji se navodi da su sastavni dio smještaja: izgraðene strukture, prostori meðu izgraðenom strukturom, vodene površine, vizure, kulturne rute, mirisi, zvukovi, te povijesno i suvremeno korištenje.
36 *** 1999: 12
37 *** 2013.a: 2
38 *** 2008: 2
39 Hedfors, 2008: 56. Hedfors odreðuje sonotop kao odreðeni zvuèni okoliš svojstven odreðenom prostoru koji je moguæe grafièki prikazati kao odreðenu površinu.
primjena metode soundwalka42 u inicijalnoj etapi konzultacija arhitekata, predstavnika gradskog ureda i struènjaka za okolišnu akustiku, te u ranoj etapi izdavanja dozvole; korištenje simulatora zvuènog okoliša, tj. auralizacije projektnog prijedloga u laboratorijskim uvjetima, u ranoj i završnoj etapi izdavanja dozvole.
Oba pristupa podrazumijevaju interdisciplinarnu suradnju projektanata i struènjaka za okolišnu akustiku.
Model koji predlažu De Coensel i ostali ima težište na planerskom motrištu pa je stoga usredotoèen na sudjelovanje javnosti, a ne uže na samu metodu. Važnost sudjelovanja javnosti putem pripremnih ispitivanja in situ i javne rasprave važna je i zbog èimbenika prihvaæanja projektom dodanih zvukova u zvuèni okoliš gradskoga prostora.
40 Brown, Muhar, 2004: 837
41 Brown, Muhar, 2004: 830-831
42 Hildegard Westerkamp predlaže pojam soundwalk 1974. u sklopu svojega rada unutar projekta World Soundscape Project. Pojam u najširem znaèenju podrazumijeva šetnju ili bilo koju aktivnost u okolišu s osnovnom namjerom osviještenog/aktivnog slušanja okoliša [Westerkamp, 1974.]. Soundwalk se koristi i kao znanstvena metoda utvrðivanja zvuènog okoliša. Podrazumijeva istraživanje u kojem ista skupina ispitanika obilazi promatrane lokacije jednu za drugom (prednost iste skupine ispitanika), za razliku od naèela gdje se ispitanici vežu za promatranu lokaciju (prednost lokacije).
PRIMJER INTEGRALNOG PRISTUPA UNAPRJEÐENJU ZVUÈNOG OKOLIŠA - MORSKE ORGULJE U ZADRU
INTEGRAL APPROACH TO ENHANCEMENT OF SOUNDSCAPE - EXAMPLE OF THE SEA ORGAN IN ZADAR
Primjer ovog gradskog otvorenog prostora ilustrira: 1) primjenu naèela dodavanja poželjnih sastavnica zvuènog okoliša u gradski otvoreni prostor (zvuk akustièke umjetnièke instalacije), 2) primjenu naèela afirmiranja postojeæih poželjnih sastavnica zvuènog okoliša (zvukovi mora i valova), 3) utjecaj Zakona o zaštiti od buke, Pravilnika o najvišim dopuštenim razinama buke u sredini u kojoj ljudi rade i borave te standarda ISO 1996-1: 2003 na integralno oblikovanje (orijentacija svirala akustièke instalacije te formiranje prostora za zadržavanje).
Morske orgulje permanentna su akustièka instalacija izvedena u sjeverozapadnome vrhu Obale Petra Krešimira IV., obalnome javnom prostoru povijesne jezgre Zadra (Sl. 6.). Ovaj rad interpretira uvjete njezina nastanka prema ustanovljenim naèelima integralnog pristupa unaprjeðenju gradskih prostora i zvuènog okoliša.
Sjeveroistoèni vrh Obale Petra Krešimira IV. reprezentativan je pješaèki prostor koji sadrži pristanište za velike brodove s objektom ca-
Sl. 4. Teorijski model implementacije unaprjeðenja zvuènog okoliša u proces projektiranja gradskih otvorenih prostora prema autorima De Coensel, Bockstael, Dekoninck, Botteldooren, Schulte-Fortkamp, Kang, Nilsson
Fig. 4. Theoretical model for the implementation of the enhancement of urban soundscape into the process of urban design proposed by De Coensel, Bockstael, Dekoninck, Botteldooren, Schulte-Fortkamp, Kang, Nilsson
Sl. 5. Teorijski model implementacije unaprjeðenja zvuènog okoliša u metodu planiranja prema autorima Adamsu, Daviesu i Bruceu
Fig. 5. Theoretical model for the implementation of the enhancement of urban soundscape proposed by Adams, Davies and Bruce
Sl. 6. Obala Petra Krešimira IV. u povijesnoj jezgri grada Zadra. (1) pristanište za velike brodove, (2) zgrada carine i pograniène policije, (3) permanentna akustièka instalacija Morske orgulje, (4) permanentna svjetlosna instalacija Pozdrav Suncu, (5) višestambena zgrada u kontaktnom podruèju Morskih orgulja.
Fig. 6. Obala Petra Krešimira IV, a promenade in the Zadar historic town centre. (1) dock for cruise ships, (2) customs and border police building, (3) Sea Organ, a permanent acoustic installation, (4) Salute to the Sun, a permanent light installation, (5) An apartment building near the Sea organ.
rine i pograniène policije, te dvije umjetnièke instalacije - Morske orgulje i Pozdrav Suncu. Obje su instalacije smještene na zemljopisno izrazito atraktivnome mjestu s kojega se pruža pogled na cjelokupni zadarski arhipelag i zalazak Sunca. Morske orgulje u predmetni gradski otvoreni prostor unose stalni harmonijski zvuk kojeg pokreæu morski valovi, a stvara akustièka instalacija ugraðena u stube koje se spuštaju prema moru i služe kao mjesto zadržavanja i odmora. Obalna se linija proteže u smjeru sjeverozapad-jugoistok, dok vjetar koji izaziva najviše valova dolazi s istoka i jugoistoka. U neposrednoj blizini nalazi se frekventan pomorski prometni koridor pa su valovi èesti.
Zbog svoje jedinstvenosti i uspješnog akustièkog i urbanistièko-arhitektonskog oblikovanja, ovaj je javni prostor prepoznat kao jedan od nositelja suvremenog identiteta grada Zadra.43 Takoðer je prepoznat i s motrišta istraživanja akustike okoliša kao jedan od bitnih primjera koji ukazuju na pozitivan utjecaj oblikovanog zvuènog okoliša na ocjenu integralnog doživljaja gradskog prostora unatoè èesto visokoj zabilježenoj razini zvuènoga tlaka [Jambrošiæ, Domitroviæ, Horvat63 dB(A); Oberman - 76,9 dB(A)] u užem prostoru akustièke instalacije.44
S druge strane, korisnici zvuène instalacije u javnim prostorima èesto ne doživljavaju prostornom kvalitetom, veæ smetnjom. Pri tome nezadovoljstvo raste u sluèaju èešæeg korištenja predmetnih prostora.45 Tako je i u prvih pet godina od ureðenja ovog javnog prostora zabilježen niz prigovora akustièkoj instalaciji od strane stalnih korisnika-stanara obližnje višestambene zgrade te konzervatorske struke.46
Obala Petra Krešimira IV. prostor je obilježen znaèajnim urbanim preobrazbama. Od doba antike predmetni prostor obilježili su: nasipavanje, izgradnja obrambenih zidina, rušenje zidina, izgradnja perivoja i obalnoga proèelja poluotoka, rušenje izgradnje u Drugome svjetskom ratu, sanacija poslijeratnih razaranja i djelomièno ureðenje na prijelazu 20. u 21. stoljeæe.47 Obala Petra Krešimira IV. javni je, pješaèki prostor grada. Njegovo ureðenje bilo je predmet niza arhitektonsko-urbanistièkih natjeèaja od 1950-ih godina do poèetka 21. stoljeæa. Urbanistièkim planom iz 2004. godine propisana je izrada detaljnoga urbanistièkog plana na njegovu cijelome podruèju. Proteže se od pristaništa za velike brodove na sjeverozapadnom vrhu poluotoka do renesansnoga bastiona48 na jugozapadu. Gradska je uprava u partnerstvu s Tankerskom plovidbom 2004. godine raspisala javni natjeèaj za ureðenje obale i pristaništa za velike brodove s ciljem ureðenja zapadnoga kraja rive. Odabrano je rješenje arhitekta Nikole Bašiæa. Dio projekta ureðenja - permanentna akustièka instalacija Morske or-
gulje i pristanište sveèano su otvoreni 2005. godine.49 U projektnom su timu uz Nikolu Bašiæa bili: Ivan Stamaæ, dipl.ing.el. (akustika i glazba), prof. Vladimir Androèec (hidraulika) i graditelj orgulja Tomislav Faullend Heferer (projekt cijevi orgulja).50
Jedan od kljuènih èimbenika oblikovanja ovog javnog prostora jest položaj najbliže stambene zgrade, udaljene 55 m. Naime, otvori svirala orgulja orijentirani su prema moru, suprotno od spomenute stambene zgrade, kako bi se smanjila glasnoæa zvuka koji se širi prema njoj. S ciljem omoguæavanja slušanja izravnoga zvuka svirala orgulja u prostoru izmeðu njihovih otvora i linije obale projektirane su stube koje se spuštaju prema moru i omoguæavaju sjedenje i slušanje postojeæih zvukova prirode i zvuka akustièke instalacije. Zvuk se širi u prostor kroz niz otvora na najvišem èelu stuba. Orgulje se protežu na 70 m gradske rive i podijeljene su na 7 segmenata. Najmanji ima jednu stubu, a svaki je sljedeæi za jednu stubu širi. Najniža je stuba najveæeg segmenta uronjena u more. Stamaæ zakljuèuje da nastali zvuk uglavnom odgovara projektiranom, da se istovremeno èuje 5-6 cijevi svirala i da je prilikom ekstremnih vremenskih prilika vrlo glasno.51 Uzevši u obzir da prolaznik èuje pet do sedam najbližih cijevi, svaki je segment ugoðen na jedan akord koji sadrži tonove dijatonièke durske ljestvice. Beskonaènom je sekvencom opisanih harmonija ugoðeno svih sedam segmenata. Sekvenca je ugodna i pri ekstremnoj situaciji kada su valovi okomiti pa svih 35 cijevi odjekuju istovremeno. U ostalim sluèajevima orgulje proizvode monofone, bifone ili polifone serije tonova slièno naèelu sviranja usne harmonike.52
Uzevši u obzir strože uvjete zaštite od buke zbog prisutnosti permanentnoga muzièkog sadržaja prema standardu ISO 1996-1: 2003, procijenjeno je kako razina zvuènog tlaka kod spomenute stambene zgrade neæe prelaziti 35 dB 90% vremena. Ako bi bilo pritužbi na buku, razina zvuènog tlaka može se sniziti smanjenjem hidrauliènog pritiska u ulaznoj cijevi, prigušivanjem odreðenog postotka izlaznih otvora ili zvuènom izolacijom zgrade.53 Time je
43 Zanki, 2013.
44 Jambrošiæ, i sur., 2013.; Oberman, 2015: 190, 192-224
45 Hellström, i sur., 2011. Važan èimbenik prihvaæanja permanentnih akustièkih instalacija odnos je instalacije prema arhitektonskom kontekstu. Hellström, Sjösten, Hultqvist, Dryssen i Mossenmark smatraju da je uzrok neuspješnosti pojedinih instalacija sociološke prirode i leži u èesto neusklaðenom odnosu zvuène instalacije i konteksta - kako zvuènog, tako i sociološkog. To ukazuje na važnost poznavanja koncepta zvuènog okoliša pri dodavanju novih zvuènih elemenata u gradske otvorene prostore. Harmonijski sadržaj Morskih orgulja zamišljen je s ciljem uklapanja u kulturološki kontekst.
46 Zanki, 2013.
47 Miliæ, 1995.
48 Petricioli, 1962.
49 Zanki, 2013.
preventivno smanjena izglednost buduæe potrebe za naknadnim projektima zaštite od buke i troškovima koje bi podrazumijevali.
Položaj pristaništa putnièkih brodova urbanistièko je akustièki proturjeèan. Njegova izgradnja bila je pokretaè ureðenja vrha poluotoka i revitalizacije toga dijela grada, a njegova funkcija u smislu sastavnica zvuènog okoliša koje nastaju korištenjem negativno utjeèe na dobiti koje je grad ostvario ureðenjem javnoga prostora, a posebice na akustièku instalaciju Morske orgulje. Neprekidno brujanje motora usidrenog putnièkog broda dodatno zasiæuje zvuèni okoliš i ometa slušanje umjetnièke instalacije, zvukova prirode i ljudi54 (Sl. 7.).
Imavši u vidu promjene javnog mnijenja oko prihvaæenosti instalacije Morskih orgulja, ali ponajviše èimbenik odnosa svojstva permanentnosti i tolerancije lokalnog stanovništva, tj. do kraja neriješen problem utjecaja na stambenu zgradu u kontaktnoj zoni, kao i èinjenicu da je ova akustièka instalacija izvedena tek prije deset godina - postoji osnova za oèekivanje promjena akustièkih svojstava te umjetnièke instalacije. Iznimno pozitivne ocjene i strukovne nagrade (poput European Prize for Urban Public Space 2006)55 temelje se na unikatnosti ovoga gradskog otvorenog prostora, ali i unikatnosti doživljaja istoga.56 Morske orgulje su rijedak primjer permanentne akustièke instalacije glazbenog sadržaja smještene u povijesnoj jezgri u blizini stambenih zgrada pa ih je potrebno pratiti u odnosu s dinamikom gospodarskog i kulturnog života cijeloga Zadra.
ZAKLJUÈAK
CONCLUSION
Zvuèni okoliš znatno utjeèe na cjeloviti doživljaj prostora. Opæi prepoznati cilj oblikovanja zvuènog okoliša jest postizanje sklada izmeðu vizualnog i akustièkog doživljaja. Cjelokupni fenomen planiranja i oblikovanja zvuènog okoliša gradskih otvorenih prostora još je uvijek nedovoljno istražen da bi bio u potpunosti odreðen zakonodavnim okvirima,
50 Stamaæ, 2005.
51 Stamaæ, 2005.
52 Domitroviæ, Jambrošiæ, 2011. Ukupno je ugraðeno 35 grupa cijevi koje su razdijeljene u sedam segmenata, od kojih svaki ima pet cijevi. Sve su cijevi povezane servisnim koridorom kroz koji su dostupni svi otvori cijevi. Ivan Stamaæ je zamislio instalaciju ugodnih i harmoniènih zvukova koja odražava lokalnu muzièku tradiciju - spontano èetveroglasno muško pjevanje s melodijama i akordima dijatonske durske ljestvice. Odabrane su frekvencije izmeðu 65 i 250 Hz, ugoðene u akorde D, G, d, g, h (kvartsekstakord G-dura) i C, G, c, e, a (široki kvintakord C-dura s dodanom sekstom). Harmonije su rasporeðene tako da su neparne cijevi ugoðene u G-duru, a parne cijevi u C-duru.
53 Stamaæ, 2005.
54 Oberman, 2015: 209
55 Europska nagrada za javni gradski prostor 2006.
56 Jambrošiæ, i sur., 2013: 877
no potrebno ih je proširiti kako bi se omoguæilo osiguravanje akustièke kvalitete svih prostorno-funkcionalnih tipova gradskih otvorenih prostora za koje je taj zahtjev prepoznat kao važan. S druge strane, tek je potrebno razviti konkretne modele koji bi ubrzali i unaprijedili njegovu primjenu u praksi. Zakon o zaštiti od buke i Pravilnik o najvišim dopuštenim razinama buke u sredini u kojoj ljudi rade i borave u Republici Hrvatskoj prepoznaju znaèenje akustièke kvalitete gradskih otvorenih prostora, ali bez jasno usustavljenog pristupa. Ne postoji osnova provedbe osiguravanja iste za sve tipove gradskih otvorenih prostora.
Dok se zakoni i pravilnici u svijetu takoðer bave umanjivanjem štetnog utjecaja buke propisivanjem uglavnom kvantitativnih pokazatelja, povelje ukazuju na važnost ukljuèivanja kvalitativnih èimbenika i teže k integralnom pristupu. Povelje pritom istièu važnost uloge urbanistièkog planiranja u razvijanju integralnog pristupa koji podrazumijeva oba naèela: 1) usporedno rješenje prostorno-funkcionalne i akustièke problematike i 2) integralno shvaæen fenomen zvuka.
Na razini teorijskog modela planerska je metoda unaprjeðenja zvuènog okoliša gradskih otvorenih prostora postavljena i razraðena u nekoliko inaèica, no za uspješnu primjenu nedostaje niz potprocedura i postupaka (jednostavnih za korištenje). Stoga bi buduæa istraživanja trebala težiti odreðivanju kriterija za odabir lokacija (prilikom planiranja urbanistièkih zahvata) i moguæih prostornih modela za unaprjeðenje zvuènog okoliša gradskih otvorenih prostora (prilikom izrade njihovih idejnih rješenja) te utvrðivanju metode analize zvuènog okoliša gradskih otvorenih prostora koja pruža rezultate što omoguæavaju urbanistièko vrjednovanje osobitosti pojedinoga zvuènog okoliša kao planerskog resursa.
Integralni pristup stvaranju gradskih prostora i pripadajuæega zvuènog okoliša ovisi o interdisciplinarnoj suradnji i zajednièki postavljenom cilju svih sudionika, a omoguæuju ga suvremene tehnièke moguænosti i teorija zvuènog okoliša.
Sl. 7. Morske orgulje u Zadru. U desnom dijelu fotografije vidi se putnièki brod i njegovi putnici, od kojih su neki u grad Zadar izašli u kuænim ogrtaèima.
Fig. 7. Sea Organ in Zadar. On the right, a cruise ship and its passengers can be seen, some of whom left the ship to sightsee Zadar in their dressing gowns.
1. Adams, M.; Davies, B.; Bruce, N. (2009.), Soundscapes: An Urban Planning Process Map, u: Internoise 2009 - Innovations in Practical Noise Control, Internoise, Ottawa
2. Brown, A.L. (2007.), Areas of High Acoustic Quality: Soundscape Planning, u: 14th International Congress on Sound&Vibration, Cairns
3. Brown, A.L.; Muhar, A. (2004.), An Approach to the Acoustic Design of Outdoor Space, „Journal of Environmental Planning and Management”, 6 (47): 827-842, Newcastle
4. Cox, T. (2014.), Sonic Wonderland. A Scientific Odyssey of Sound, The Bodley Head, London
5. De Coensel, B.; Bockstael, A.; Dekoninck, L.; Botteldooren, D.; Schulte-Fortkamp, B.; Kang, J.; Nilsson, M.E. (2010.), The Soundscape Approach for Early Stage Urban Planning: A Case Study, u: Internoise 2010, Internoise, Lisabon
6. Domitroviæ, H.; Jambrošiæ, K. (2011.), The Zadar Sea Organ, u: Designing Soundscape for Sustainable Urban Development [ur. Axelsson, Ö.], City of Stockholm, 39-41, Stockholm
7. Goldsmith, M. (2012.), Discord - The Story of Noise, Oxford University Press, Oxford
8. Goldsmith, M. (2013.), Through the sounds of time, „SoundScape”, 3: 26-29, Europska unija
9. Hedfors, P. (2008.), Site Soundscapes: Landscape Architecture in the Light of Sound - Sonotope Design Strategies, VDM Verlag Dr. Müller, Saarbrücken
10. Hellström, B.; Sjösten, P.; Hultqvist, A.; Dryssen, C.; Mossenmark, S. (2011.), Modelling the Shopping Soundscape, „Journal of Sonic Studies”, 1 (1)
11. Jambrošiæ, K.; Horvat, M.; Domitroviæ, H. (2013.), Assessment of Urban Soundscapes with the Focus on an Architectural Installation with Musical Features, „Journal of the Acoustical Society of America”, 134 (1): 869-879
12. Kang, J. (2007.), Urban Sound Environment, Taylor&Francis, Oxon
13. Maffei, L. (2008.), Urban and quiet areas soundscape preservation, VI Congreso Iberoamericano de Acústica - FIA 2008, Buenos Aires
14. Miliæ, B. (1995.), Razvoj grada kroz stoljeæa - II. srednji vijek, Školska knjiga, Zagreb
15. Murray Schafer, R. (1994.), The Soundscape - Our Sonic Environment and the Tuning of the World, Destiny Books, Vermont
16. Oberman, T.; Bojaniæ Obad Šæitaroci, B.; Jambrošiæ, K. (2014.), Unaprjeðenje zvuènog okoliša gradskih prostora - Utjecaj na urbanizam i pejsažnu arhitekturu, „Prostor”, 22 (2): 200211, Zagreb
17. Oberman, T. (2015.), Zvuèni okoliš gradskih prostora - Urbanistièko akustièki èimbenici i modeli, disertacija, Arhitektonski fakultet, Zagreb
18. Petricioli, I. (1962.), Zadar, Turistièko društvo „Liburnija”, Zadar
19. Srhoj, V. (2005.), Spomenièko jednoumlje, „Slobodna Dalmacija”, Split
20. Stamaæ, I. (2005.), Acoustical and Musical Solution to Wave - Driven Sea Organ in Zadar; u: 2nd Congress of Alps-Adria Acoustics Association, Opatija
21. Veršiæ, Z. (2011.), Zaštita zgrada od vanjskih izvora buke, disertacija, Arhitektonski fakultet, Zagreb
22. Westerkamp, H. (1974.), Spec Noise Handbook, Canadian Scientific Pollution and Environmental Control Society od British Columbia, Vancouver
23. Zanki, J. (2013.), Promjene identiteta grada, „Zarez”, 362, Zagreb
24. *** (1986.), Recommendation No R (86) 11 of the Commitee to Ministers of Member States on Urban Open Space, Council of Europe
25. *** (1999.), The Burra Charter, ICOMOS
26. *** (2003.), ISO 1996-1:2003: Acoustics-Description, measurement and assessment of environmental noise-Part 1: Basic quantities and assessment procedures, International Organization for Standardization, Geneva
27. *** (2004.a), Pravilnik o sadržaju, mjerilima kartografskih prikaza, obveznim prostornim pokazateljima i standardu elaborata prostornih planova, „Narodne novine”, 106/98, 39/04, 45/04, 163/04, Zagreb
28. *** (2004.b), Pravilnik o najvišim dopuštenim razinama buke u sredini u kojoj ljudi rade i borave, „Narodne novine”, 145/04, Zagreb
29. *** (2008.), Québec Declaration on the Preservation of the Spirit of Place, UNESCO
30. *** (2012.), Careggi Landscape Declaration on Soundscapes, UNISCAPE, Firenze
31. *** (2013.a.), The Burra Charter, ICOMOS
32. *** (2013.b.), Zakon o zaštiti od buke, „Narodne novine” 30/09, 55/13, 153/13, Zagreb
Internetski izvori
Internet Sources
1. http://www.griffith.edu.au [15.6.2014.]
2. http://www.uniscape.eu/ [14.4.2013.]
3. http://noiseabatementsociety.com [8.11.2014.]
Izvori ilustracija i tablica
Illustration and Table Sources
Sl. 1. Foto: T. Oberman
Sl. 2. Crtež: T. Oberman, temeljem: Brown, Muhar, 2004: 836
Sl. 3. Crtež: T. Oberman, temeljem: De Coensel, i sur., 2010: 4
Sl. 4. Crtež: T. Oberman, temeljem: Adams, i sur., 2009.
Sl. 5. Goldsmith, 2012: 210
Sl. 6. Crtež: T. Oberman, na podlozi preuzetoj iz raèunalne aplikacije Google Earth Pro 7.1.2.2041 (satelitska snimka snimljena u rujnu 2013. godine)
Sl. 7. Foto: T. Oberman
Tabl. I. Brown, 2007: 6
Tabl. II. Autori, temeljem: *** 2004.a., *** 2004.b., *** 2013.b., Oberman, 2015: 16-18
Kratice
Abbreviations
CRESSON - Centre de recherche sur l’espace sonore et l’environment urbain - Istraživaèki centar za zvuèni prostor i gradski okoliš
ICOMOS - International Council on Monuments and Sites - Meðunarodni savjet za spomenike i mjesta
NN - „Narodne novine”, Zagreb
UNESCO - United Nations Educational, Science and Cultural Organization - Obrazovna, znanstvena i kulturna organizacija Ujedinjenih naroda
UNISCAPE - European Network of Universities for the Implementation of the European Landscape Convention - Program povezivanja europskih sveuèilišta s ciljem implementacije Povelje o europskom krajoliku
WHO - World Health Organization - Svjetska zdravstvena organizacija
The quality of urban open spaces contributes directly to the quality of city life. Soundscape is a significant factor of the integral experience of the urban ambiance and influences the mood and health of the population. Soundscape affects the quality of urban life on two levels: 1) health of city dwellers, 2) symbolic-phenomenological level. To mitigate the distinctly negative influence of noise on the quality of life, a quantitative approach to soundscape in the form of noise mitigation measures has been included in the planning and design of the built environment. Noise mitigation does not completely encompass the issue of urban open spaces or the attainment of acoustic comfort that serves as a significant requirement for the planning and design of urban open spaces and can be planned solely with the inclusion of the qualitative approach that entails the deliberation of soundscape content. For the aspect of planning and design of the built environment, the integral approach entails the following: 1) suppression of unwanted sounds with landscape and architectural barriers, 2) valorisation of existing preferable sounds by attentively treating their sources, 3) addition of new sources of preferable sounds into the urban open space. Thereby the integral approach entails also: 1) parallel approach to the subject of acoustics as part of the usual spatial and functional design, and 2) the solution for the entire soundscape as a whole, and not merely for the noise. A loud soundscape can be of high quality if its content is desirable and appropriate to its urban open space, while a quiet soundscape can be uncomfortable if it contains unpleasant components, although they do not exceed the permissible sound pressure levels. However, the benefits of this holistic approach to the phenomenon of sound in urban environment have hitherto not been made distinct enough for such an approach to be widely accepted although the significance of soundscape has also been recognised in defining the spirit of the place from the aspect of cultural and historical heritage, urban planning and landscape architecture protection.
[Proofread by: Zdenka Ivkoviæ]
Biografije
Biographies
Dr.sc. TIN OBERMAN, dipl.ing.arh., istraživaè je na projektu Urbanizam naslijeða [HERU 2032].
Dr.sc. BOJANA BOJANIÆ OBAD ŠÆITAROCI, dipl.ing. arh., izvanredna profesorica, autorica/koautorica je osam knjiga, brojnih znanstvenih èlanaka, priopæenja na skupovima, studija, urbanistièkih/prostornih planova i projekata pejzažne arhitekture.
Dr.sc. KRISTIAN JAMBROŠIÆ, dipl.ing.el., izvanredni profesor, autor je brojnih znanstvenih èlanaka, priopæenja na meðunarodnim skupovima i struènih akustièkih projekata. Predsjednik je Hrvatskoga akustièkog društva.
Laws and regulations on noise mitigation are the legal and executive mainframe for the implementation of an integral approach to the enhancement of urban soundscape into urban planning and design practice. An overview of the history of noise mitigation, which can be traced to the beginning of the written history and sources such as the Epic of Gilgamesh and ancient Greek legislative, indicates that the qualitative approach was implemented in the historical noise mitigation measures. Noise mitigation measures in ancient Greece and Rome were based on the restrictions of the specific sound sources like the work of tin smiths, merchant carriages rattling on cobble streets or roosters.
Acoustic requirements for the planning and design of urban open spaces are partially covered by laws and regulations, and partially lie in the domain of scientific research results. While the laws and regulations (in Croatia and the world) are engaged mostly on the level of reducing harmful noise effects on citizens’ health by prescribing quantitative factors, the charters that refer directly to the quality of soundscape in urban open spaces and also those that refer to the enhancement of cultural heritage and the quality of urban open spaces indicate the importance of including qualitative factors and gravitate towards the integral approach in accordance with scientific research results. Thereby, the charters emphasise the importance of the role of urban planning and development of integral approach. Laws on noise mitigation, like declarations on the preservation of cultural heritage and soundscape quality, recognise the general role of the integral approach but the dedicated executive regulations in general do not implement it in practice. An analysis of the legislation on noise mitigation in Croatia reaffirms that case. Successful implementation of the integral approach to the enhancement of urban open spaces requires systematic interdisciplinary approach. Therefore, the relation between regulations on noise mitigation and regulations on urban planning in Croatia are analysed from the aspect of
planning and design of urban open spaces. The typological span of urban open spaces was compared with the results of the analysis in order to emphasise the case that a significant span of land use zones (areas of recreational, commercial and infrastructure uses), which include different spatial-functional types of urban open spaces, is not covered by noise mitigation zoning. Although the importance of acoustic quality of spatial-functional types of urban open spaces, such as urban parks, memorials and graveyards, has been recognised in the aforementioned laws and declarations, they are not covered by executive regulations in Croatia. Urban open spaces are not treated as spaces of environmental noise imission, rather as of transmission and emission.
The issue of the integral approach is illustrated on the example of the Sea Organ in Zadar, Croatia. This urban open space illustrates: 1) application of the principle of adding desirable soundscape components to an urban open space (acoustic sound art installation of the Sea Organ), 2) application of principles of promoting an existing desirable component of a sound environment (sounds of the sea and waves), 3) impact of laws and regulations on noise mitigation in Croatia and the standard ISO 1996-1: 2003 on the integral design (orientation of organ pipes of the acoustic installation and shaping of the resting area influenced by the nearby residential building).
At the level of a theoretical model, the planning method of the enhancement of soundscape of urban open spaces has been determined and elaborated into several variants; however, an array of (easy-to-use) sub-procedures and approaches are missing. Therefore, future research should aim at the following: 1) defining the criteria for the application of proposed and determined urban planning and acoustic models for the enhancement of soundscape of urban open spaces, and 2) defining the method of analysis, parts of which can also be used in planning and design.
TIN OBERMAN
BOJANA BOJANIÆ OBAD ŠÆITAROCI
KRISTIAN JAMBROŠIÆ
TIN OBERMAN, Ph.D., Dipl.Eng.Arch., research on the scientific project Heritage Urbanism [HERU 2032].
BOJANA BOJANIÆ OBAD ŠÆITAROCI, Ph.D., Dipl.Eng. Arch., associate professor, (co)author of 8 books, numerous scientific papers and presentations at international conferences, studies, urban and physical plans and landscape architecture projects.
KRISTIAN JAMBROŠIÆ, Ph.D., Dipl.Eng. of El.Eng. and Comp., associate professor, author of numerous scientific papers and presentations at international conferences, acoustic projects. President of Croatian Acoustic Society.
Sveuèilište u Zagrebu
Arhitektonski fakultet
HR - 10000 Zagreb, Kaèiæeva 26 amrdja@arhitekt.hr bbojanic@arhitekt.hr
Pregledni znanstveni èlanak
UDK 711.00:379.8:910.4”19/20”
Tehnièke znanosti / Arhitektura i urbanizam
2.01.02. - Urbanizam i prostorno planiranje Èlanak primljen / prihvaæen: 2. 6. 2015. / 9. 6. 2015.
University of Zagreb Faculty of Architecture
HR - 10000 Zagreb, Kaèiæeva 26 amrdja@arhitekt.hr bbojanic@arhitekt.hr
Subject Review
UDC 711.00:379.8:910.4”19/20”
Technical Sciences / Architecture and Urban Planning
2.01.02. - Urban and Physical Planning
Article Received / Accepted: 2. 6. 2015. / 9. 6. 2015.
održivi razvoj planiranje turizma prostorno planiranje
Analizom važnijih meðunarodnih dokumenata o naèelima prostornog planiranja i turizma istražuju se teorijska i pravna polazišta za ukljuèivanje problematike turizma u prostorno planiranje. Postoje zajednièki ciljevi koji su prisutni u veæini dokumenata te pojedinaèni ciljevi koji su tematski prisutni u pojedinim dokumentima. Naglašava se potreba unaprjeðenja postojeæih i razvoja novih metoda prostornog planiranja kako bi se uskladili ciljevi suvremenoga društvenog i gospodarskog razvoja sa zaštitom prostora kao primarnoga turistièkog resursa.
sustainable development
tourism planning physical planning
The analysis of the most important international documents on the principles of physical planning and tourism are exploring theoretical and legal standards for the inclusion of tourism in regional planning. There are common goals that are present in most documents and individual goals that are thematically outlined in individual documents. The need is emphasized to improve the existing and develop new methods of physical planning in order to reconcile the objectives of contemporary social and economic development with the protection of the space as a primary tourist resource.
trendovi planiranja turizma temelje se na multidisciplinarnom pristupu koji ukljuèuje i podruèje prostornog planiranja. Teoretska, struèna, etièka, pravna i znanstvena naèela prostornog planiranja, planiranja turizma i održivog razvoja definirana su na meðunarodnoj razini u brojnim dokumentima. Od posebne je važnosti preklapanje navedenih tema, ponajprije zbog èinjenice da prostor kao turistièki resurs ima neprocjenjivu vrijednost i da se njegova zaštita, kao i unaprjeðenje, odreðuje primarno s prostornoplanerskog motrišta.
Cilj je ovoga rada analizom važnijih meðunarodnih dokumenata o naèelima prostornog planiranja i turizma istražiti postojeæa teorijska i pravna polazišta za ukljuèivanje problematike turizma u prostorno planiranje u svrhu unaprjeðenja prostornog planiranja turizma. Istražene su razlièite vrste meðunarodnih dokumenata1 koji se odnose na prostorno planiranje i koji se odnose na planiranje turizma. Pojedini dokumenti pokušavaju uskladiti i dovesti u vezu oba oblika planiranja. Analizirani su takoðer meðunarodni dokumenti koji obuhvaæaju gledište zaštite prostora i okoliša, a èine teorijsko polazište za analizu dugoroènog i održivog planiranja turizma s prostornoplanerskog motrišta. Navedeni dokumenti nisu pravno obvezujuæi, nego služe kao temeljna teorijska polazišta za zakonsko usvajanje na nacionalnim razinama.
Metoda istraživanja meðunarodnih dokumenata temelji se na komparativnoj analizi postavljenoj prema kriterijima pojedinih naèela prostornog planiranja uoèenih i prikazanih u navedenim dokumentima, te postavljenih u znanstvenoj literaturi o suvremenim metodama prostornog2 i turistièkog planiranja.3
DOKUMENTI UJEDINJENIH NARODA
UNITED NATIONS DOCUMENTS
Ujedinjeni narodi [United Nations - UN] jesu meðunarodna organizacija za održavanje mira i sigurnosti u svijetu, razvijanje dobrosusjedskih odnosa, ekonomske suradnje, širenja tolerancije i promicanje ljudskih prava i osnovnih sloboda èovjeka.4 Odbor za stambena pitanja i gospodarenje zemljištem, koji djeluje unutar Ekonomskog i socijalnog vijeæa UN-a, bavi se razvijanjem smjernica i razvojnih politika za rješavanje pitanja stanovanja, planiranja i upravljanja prostorom. Izmeðu mnogobrojnih dokumenata donesenih od strane Vijeæa na temu zaštite okoliša i razvoja prostora izdvojena su dva kljuèna koja se direktno oslanjaju na prostornoplanerska naèela.
Akcijski program za 21. stoljeæe (Agenda 21) usvojen je na konferenciji Ujedinjenih naroda o okolišu i razvoju [United Nations Conference on Environment and DevelopmentUNCED] u Rio de Janeiru 1992. godine. Pozornost svjetske javnosti bila je usmjerena na probleme vezane za pitanja razvoja prostora na lokalnoj i globalnoj razini. Akcijski program daje potporu naèelu održivog razvoja te poziva države da donesu nacionalne strategije za održivi razvoj koje bi dopunile i uskladile razlièite sektorske politike - ekonomske, socijalne i zaštite okoliša, te postojeæe nacionalne planove.5
Poglavlje 10. Akcijskog programa bavi se temom integralnog pristupa planiranju i upravljanju prostornim resursima. Navedeni se pristup tretira kao ispravan naèin za postizanje povezivanja društvenog i gospodarskog raz-
1 Deklaracije, povelje, akcijski programi, rezolucije, preporuke, smjernice i izvještaji, koje prema procesu donošenja možemo podijeliti na struène i politièke, ovisno o organizaciji koja ih donosi - Ujedinjeni narodi, Program Ujedinjenih naroda za ljudska naselja, Vijeæe Europe, Europska komisija, Svjetska turistièka organizacija i Program Ujedinjenih naroda za okoliš (Mediteranski akcijski plan).
2 Marinoviæ-Uzelac, 2001.
3 Gunn, Var, 2002.; Inskeep, 1991.
4 Glavni organi UN-a jesu: Generalna skupština, Vijeæe sigurnosti, Ekonomsko i socijalno vijeæe, Meðunarodni sud i tajništvo, na èelu kojeg je glavni tajnik UN-a.
5 Agenda 21 je globalni akcijski program održivog razvoja u kojem su predviðene aktivnosti na svim razinama, i to tako da sve razine ovise jedna o drugoj - od ‘globalne Agende 21’ do mnogobrojnih projekata diljem svijeta u sklopu ‘lokalne Agende 21’.
voja sa zaštitom i unaprjeðenjem okoliša, a time i ostvarivanja ciljeva održivog razvoja. Osnova je integralnog pristupa u suradnji sektorskog planiranja i upravnih aktivnosti koje se bave razlièitim motrištima upotrebe prostora i resursa, ukljuèujuæi postojeæe prostorne politike, prostorno planiranje i procedure upravljanja prostorom, te nove metode koje mogu pomoæi u postavljanju integralnog pristupa prostornim resursima.
Prostorno planiranje, kljuèni instrument za razvoj i uèinkovito upravljanje s posebnim osvrtom na zemlje u tranziciji (Spatial Planning, Key Instrument for Development and Effective Governance with Special Reference to Countries in Transition) jest izvještaj donesen u Ženevi 2008. godine od strane Ekonomskog i socijalnog vijeæa Europe UN-a kao daljnji doprinos podizanju svijesti u javnosti i politici o važnosti prostornog planiranja. Izvještaj odreðuje ulogu, prednosti i izazove prostornog planiranja s kojima se suoèavaju zemlje u tranziciji, kljuèna naèela prostornog planiranja i glavne korake u procesu izrade prostornih planova.
Prema izvještaju, prostorno planiranje je djelatnost javnog sektora koja utjeèe na buduæu prostornu raspodjelu aktivnosti, s namjerom stvaranja racionalnije teritorijalne organizacije, uravnoteživanja prostornog razvoja i zaštite okoliša, te ostvarivanja društvenih i gospodarskih ciljeva. Prostorno planiranje je važno za promicanje dugoroènoga i održivoga društvenog, teritorijalnog i gospodarskog razvoja te unaprjeðenja kvalitete života, uzevši u obzir pitanja zaštite okoliša. Naglašava potrebu stvaranja zajednièke strateške vizije prostornog razvoja temeljenog na uèinkovitoj upotrebi resursa, dobrom upravljanju prostorom, javno-privatnim partnerstvima i uèinkovitom donošenju odluka u vezi ulaganja. Kljuèni ciljevi prostornog planiranja jesu poboljšanje i zaštita prirodnih i kulturnih resursa uz oèuvanje posebitosti konteksta kao èimbenika razvoja, kao i poticanje visokokvalitetnoga održivog turizma. Preporuèa se integralni pristup prostornog plani-
6 Identificiranje i ukljuèivanje cijelog niza dionika je kljuèno, od onih koji su izravno ukljuèeni u proces donošenja odluka, kao što su lokalne vlasti (politièari i službenici), drugi vidovi vlasti, industrijski i privatni ulagaèi, sve do predstavnika lokalne zajednice i nevladinih organizacija.
7 Partneri agencije su vlade, lokalne vlasti i njihove udruge, meðuvladine organizacije, civilno društvo, privatni sektor, istraživaèke i struène institucije.
8 Postavljena je teza da kvaliteta života svih ljudi ovisi, izmeðu ostalog, o ekonomskim, društvenim, okolišnim, ali i kulturnim èimbenicima, odnosno o fizièkom okruženju i osobitostima sela, mjesta i gradova. Raspored i njihova estetika, oblici korištenja zemljišta, gustoæa stanovništva i zgrada, prijevoz i lakši pristup svim osnovnim dobrima, uslugama i javnim pogodnostima - imaju presudan odnos prema održivosti naselja, isto kao i èuvanje povijesno, duhovno, vjerski i kulturno znaèajnih graðevina, poštivanje lokalnih krajolika i odgovorno postupanje s lokalnim okolišem.
ranja, kojeg tehnike služe za implementiranje prostornih politika što predstavljaju interes i realnost svih sudionika s visokim stupnjem objektivnosti i transparentnosti6, kao uèinkovito sredstvo društvene kohezije i održivoga prostornog razvoja.
PROGRAM UJEDINJENIH NARODA
ZA LJUDSKA NASELJA
UNITED NATIONS HUMAN SETTLEMENTS PROGRAMME [UN-HABITAT]
Program Ujedinjenih naroda za ljudska naselja jest agencija Ujedinjenih naroda koja ima mandat od strane Generalne skupštine UN-a za promicanje socijalno i okolišno održivih mjesta i gradova kako bi osigurala adekvatno utoèište za sve.7 Glavni dokumenti organizacije jesu: Vancouverska deklaracija o ljudskim naseljima, Akcijski program o ljudskim naseljima, Istanbulska deklaracija o ljudskim naseljima, Deklaracija o gradovima i drugim naseljima u novom tisuæljeæu te razne rezolucije.
Vancouverska deklaracija o ljudskim naseljima (The Vancouver Declaration on Human Settlements) nastala je na Habitat I konferenciji Ujedinjenih naroda o ljudskim naseljima održanoj u Vancouveru 1976. godine, na kojoj je agencija stvorena. U deklaraciji se napominje da je prostor jedan od osnovnih elemenata u ljudskim naseljima. Svaka država ima pravo poduzeti potrebne korake kako bi održala prostor pod kontrolom javnoga korištenja, posjedovanja, zbrinjavanja i rezervacije zemljišta. Svaka država ima pravo na planiranje i ureðenje prostora, kao jednog od važnih resursa, na naèin da se rast stanovništva u gradovima i selima planira temeljem integralnog plana korištenja zemljišta. Takve mjere osiguravaju ostvarenje temeljnih ciljeva socijalne i gospodarske reforme za svaku zemlju, u skladu sa svojim nacionalnim pravima i pravima korištenja zemljišnih sustava i zakonodavstva.
Akcijski program o ljudskim naseljima (Habitat Agenda) jest glavni politièki dokument koji je nastao na Drugoj Konferenciji Ujedinjenih naroda o ljudskim naseljima (Habitat II) u Istanbulu 1996. godine. Implementacija kroz nacionalne zakone i razvojne prioritete, programe i politike jest suvereno pravo i obveza svake države. Prema programu održivi je razvoj kljuèan za razvoj ljudskih naselja i daje potpunu brigu o potrebama postizanja ekonomskog rasta, društvenog razvoja i zaštite okoliša. Pritom se znaèenje nacionalnih i regionalnih posebnosti te razlièite povijesne, kulturne i vjerske pozadine mora uzeti u obzir.8 Potencira se integralno prostorno planiranje kojim se štiti i održava povijesno, kulturno i prirodno nasljeðe, kao i
krajolici te flora i fauna. Takvo je planiranje temeljeno na trajnom dijalogu izmeðu svih aktera ukljuèenih u urbani razvoj (javni sektor, privatni sektor i lokalne zajednice). Obalna su podruèja odreðena kao podruèja posebne skrbi. Rapidna urbanizacija obalnih podruèja uzrokuje naglo pogoršanje obalnih i morskih ekosustava pa je stoga neophodna posebna skrb i zaštita takvih osjetljivih obalnih podruèja. U svrhu postizanja ciljeva održivog razvoja sugerira se istraživanje i postavljanje novih sredstava za postizanje prostorno uravnoteženog razvoja, koji ukljuèuje ne samo jedinstvene urbane i regionalne politike te pravne, ekonomske, financijske, kulturne i druge mjere nego i inovativne metode prostornog planiranja i urbanizma, te urbanog razvoja, revitalizacije i upravljanja.
Istanbulska deklaracija o ljudskim naseljima (Istanbul Declaration on Human Settlements) iz 1996. godine jest reafirmacija Akcijskog programa o ljudskim naseljima kao posebna deklaracija, takoðer nastala na konferenciji Habitat II. Ona iznova potvrðuje predanost svjetskih vlada za stvaranjem boljih životnih standarda i sloboda za cijelo èovjeèanstvo. Zemlje potpisnice njome se obvezuju da æe promicati oèuvanje, obnovu i održavanje zgrada, spomenika, otvorenih prostora, krajolika, kao i sve obrasce naseljavanja povijesne, kulturne, arhitektonske, prirodne, vjerske i duhovne vrijednosti. Deklaracija o gradovima i drugim naseljima u novom tisuæljeæu (Declaration on Cities and Other Human Settlements in the New Millennium) jest opæa deklaracija Skupštine Ujedinjenih naroda iz 2001. godine koja potvrðuje da æe Istanbulska deklaracija i Akcijski program o ljudskim naseljima ostati osnovni okvir za održivi razvoj ljudskih naselja u godinama koje dolaze. Njome se zemlje potpisnice obvezuju da pojaèaju napore za nadogradnju održivoga okolišnog planiranja i razvojnih praksa te za promicanje održive proizvodnje i potrošnje u ljudskim naseljima. Integralne planove djelovanja vezane za pitanja socijalnih, ekonomskih i ekoloških problema treba sustavno pripremiti na gradskim i regionalnim razinama. Posebnu pozornost treba posvetiti promociji integralnog pristupa planiranju.
(KONFERENCIJA MINISTARA NADLEŽNIH ZA PROSTORNO/REGIONALNO PLANIRANJE)
COUNCIL OF EUROPE (CONFERENCE OF MINISTERS RESPONSIBLE FOR SPATIAL/ REGIONAL PLANNING - CEMAT)
Vijeæe Europe je vodeæa Europska organizacija za ljudska prava. Sve su države èlanice Vijeæa Europe potpisnici Europske konven-
cije o ljudskim pravima, koja je ugovor predviðen za zaštitu ljudskih prava, demokracije i vladavine prava. Konferencija ministara nadležnih za prostorno/regionalno planiranje Vijeæa Europe, osnovana 1970. godine, predstavlja paneuropski okvir za suradnju na prostornom planiranju i funkcionira kao platforma za raspravu i razmjenu dobrih praksi izmeðu država èlanica Vijeæa Europe o politikama prostornog razvoja, s ciljem postavljanja ekonomskih i socijalnih uvjeta koji moraju ostvariti teritorijalni sklad zajedno sa svojim ekološkim i kulturnim funkcijama, pa stoga pridonositi dugoroènom i uravnoteženom prostornom razvoju.9 Zalažuæi se za naèela supsidijarnosti i uzajamnosti, CEMAT osigurava aktivnu ukljuèenost europskih regija i opæina u razvojne teritorijalne politike kao sredstva oèuvanja europskog jedinstva, ali i regionalnih posebitosti i razlièitosti. Europska povelja o regionalnom/prostornom planiranju (European regional/spatial planning Charter - Torremolinos Charter) usvojena je 1983. godine na 6. sjednici CEMAT-a u Torremolinosu i prvi je takav dokument u povijesti regionalnog/prostornog planiranja na europskoj razini. Odreðuje glavne europske ciljeve na kojima se temelji politika prostornog planiranja, poboljšanje kvalitete života i organizacije ljudskih aktivnosti na prostoru Europe.
Regionalno/prostorno planiranje je geografski izraz ekonomske, socijalne, kulturne i ekološke politike društva. Ono je znanstvena disciplina, administrativna tehnika i politika, zamišljena kao interdisciplinarni i globalni pristup usmjeren uravnoteženomu regionalnom razvoju i cjelovitoj strateškoj organizaciji prostora. Èovjek i njegova dobrobit i interakcija s okolišem središnja su briga regionalnog/prostornog planiranja, koje treba biti demokratsko, sveobuhvatno, funkcionalno i dugoroèno.10 Regionalno/prostorno planiranje je važno sredstvo u razvoju europskog društva kako bi se izbjeglo odreðenje kratkoroènim ekonomskim ciljevima ne uzimajuæi pritom u obzir društvene, kulturne i ekološke aspekte. Intenziviranje meðunarodne suradnje na tom podruèju predstavlja doprinos jaèanju europskog identiteta, ali zahtijeva analizu regionalnih i lokalnih razvojnih koncepata s ciljem usvajanja zajednièkih naèela oblikovanih za smanjenje regionalnih razlika te dobivanje dubljeg uvida u
9 Na europskoj razini službeno potièe usavršavanje metoda i tehnika prostornog planiranja i prekograniènih suradnja za rješavanje konkretnih pitanja. [Kranjèeviæ, 2005: 226]
10 Regionalno/prostorno planiranje treba služiti za postizanje uravnoteženoga socioekonomskog razvoja regija, unaprjeðenja kvalitete života, odgovornog upravljanja prirodnim resursima i zaštite okoliša, racionalnog korištenja zemljišta, suradnje izmeðu razlièitih sektora, olakšavanja
upotrebu i organizaciju prostora, raspodjelu aktivnosti, zaštitu okoliša i unaprjeðenja kvalitete života. Ciljevi regionalnog/prostornog planiranja trebaju nove kriterije za usmjeravanje i korištenje tehnièkog napretka, u skladu s ekonomskim i socijalnim uvjetima.
Posebna prostornoplanerska briga iskazana je za priobalje i otoke - razvoj masovnog turizma i prometa u Europi i industrijalizacija obalnih podruèja, otoka i mora zahtijeva specifiène politike za te regije kako bi se osigurao njihov uravnoteženi razvoj i koordinirala urbanizacija, imajuæi u vidu zahtjeve oèuvanja okoliša i regionalnih obilježja.
Preporuka 997 o prostornom planiranju i zaštiti okoliša u europskim obalnim regijama (Recommendation 997 on regional planning and protection of the environment in European coastal regions) usvojena je 1984. godine od parlamentarne Skupštine, a njezina je osnovna postavka da su razlièitosti u europskim obalnim regijama, kao i bogatstva i krhkosti razlièitih obalnih ekosustava, znaèajan dio europske kulturne baštine. U skladu s navedenim istièe se potreba razmatranja obale kao jedinstvenog entiteta koji bi trebao biti predmet politika integralnog planiranja koje spajaju kopnene i pomorske djelatnosti. Mjere zaštite okoliša obalnih regija ne mogu biti uèinkovite ako nisu integrirane u regionalnoj politici prostornog planiranja koja vodi raèuna o gospodarskom, industrijskom, kulturnom i turistièkom razvoju regije s ovim ciljevima: osigurati oblike vlasništva i upravljanja obalnim podruèjima koji dopuštaju oèuvanje prostornih resursa te njihovo promicanje u gospodarskom i turistièkom razvoju; ogranièiti turizam u podruèjima gdje je prirodna ravnoteža osjetljiva; poštivati povijesni kontekst okoliša ukljuèivanjem promišljanja o kulturnoj baštini u procesu planiranja obalnih podruèja, te uložiti napor da se usklade zakoni država èlanica koji se odnose na obalu i okoliš.
Preporuka 1015 o zaštiti mediteranskog okoliša (Recommendation 1015 on protection of the Mediterranean environment) usvojena je od parlamentarne Skupštine 1985. godine, a kaže da se u cilju zaštite mediteranskog okoliša mora provesti odluènost za implementaciju tehnièkih ili pravnih instrumenata koji postoje na meðunarodnoj razini za osmišljavanje mediteranske politike za oèuva-
koordinacije i suradnje izmeðu razlièitih razina odluèivanja te izjednaèavanja financijskih sredstava i sudjelovanja javnosti.
11 Iscrpno prostorno planiranje s opsežnim interdisciplinarnim predstudijama.
12 Turizam bi trebao biti pod kontrolom i, ako je potrebno, ogranièen u odreðenim podruèjima kako bi se sprijeèilo uništavanje izvornog okoliša i lokalnog života, te daljnjih ekoloških i estetskih pritisaka na obalu.
nje prirodnog okoliša, koja omoguæuje racionalni razvoj i bolju kvalitetu života.
Preporuka (85)18E u vezi s politikama planiranja u pomorskim regijama (Rec(85)18E 23 concerning planning policies in maritime regions) usvojena je od strane parlamentarne Skupštine 1985. godine, a kaže da su europske pomorske regije osjetljiva prirodna i kulturna baština, važno središte za trgovinu, glavno podruèje industrijskih aktivnosti, prostor za primjenu energije, rudarstva i luèkih politika te atraktivan prostor za turizam. Primjena razlièitih sektorskih politika u tim podruèjima izaziva konflikte koji se mogu riješiti sveobuhvatnim politikama regionalnog razvoja na temelju cjelovitog planiranja na razlièitim razinama i fokusiranja na dugoroène ciljeve. Zaštita i razvoj pomorskih podruèja meðuovisna je i ne može se promatrati odvojeno. Osnovna preporuka vladama zemalja èlanica jest raditi na pripremi strategija obalnog planiranja uzimajuæi u obzir lokalne, regionalne i nacionalne osobitosti tih podruèja, kao i njihove ekonomske, sociokulturne i ekološke strukture, te poticati sudjelovanje regionalnih i lokalnih vlasti u razlièitim etapama pripreme takve politike. Opæi ciljevi politika regionalnog/prostornog planiranja jesu: uravnoteženi razvoj pomorskih podruèja, zaštita obalnih podruèja s naglaskom na sociokulturne znaèajke, in-depth princip planiranja11, kontrolirani urbani razvoj, racionalna organizacija turizma12 te slobodan pristup do obale za sve.
Preporuka (97)9E o politikama za razvoj održivog okolišno prihvatljivog turizma u obalnim podruèjima (Recommendation (97)9E on a policy for the development of sustainable environment-friendly tourism in coastal areas) usvojena je od strane parlamentarne Skupštine 1997. godine, a kaže da su obalna podruèja tranzicijska mjesta izmeðu kopna i mora pa imaju kljuènu ulogu u kontroli transfera materijala, energije, ali i zagaðivaèa. Obalna su podruèja sustavi velikih bioloških, geofizièkih, pejzažnih, kulturnih i ekonomskih bogatstava te tvore resurse i zajednièko nasljeðe koje se mora saèuvati za sadašnje i buduæe generacije. Poveæani pritisak, koji je posljedica urbanog i industrijskog razvoja te brzog rasta turizma na obalnim podruèjima, stvara potencijalnu opasnost od intenzivnog iskorištavanja netaknutih obalnih podruèja za ciljeve turizma. Obalni turizam je èesto glavno sredstvo ekonomskog razvoja mnogih zemalja i regija, posebice otoka. Meðutim, ako se implementira na intenzivan naèin, stvara znaèajne i katkad nepovratne štete prirodnim i sociokulturnim okruženjima. Nužnost je nacionalnih, regionalnih i lokalnih politika za integralno upravljanje obalnim podruèjima, koje ukljuèuju zaštitu okoliša i održivu eksploataciju, te pravilno upravljanje
kulturnim i prirodnim resursima.13 Pritom je potrebno zakonodavstvo koje pruža zaštitu obalnog pojasa, koje osigurava uravnotežen razvoj zaleða, kao i slobodan pristup obali, uz poštivanje prirodnih i kulturnih vrijednosti.
Razvoj obalnih i pomorskih regija za turizam mora se planirati upotrebljavajuæi prostorna sredstva planiranja, koja bi trebala: pružati upotrebu zemljišta koja ogranièava negativne uèinke špekulacije, pridonijeti suradnji izmeðu sektora, promicati uèinkovitu upotrebu postojeæih infrastruktura i suprastruktura kako bi se smanjila potreba za novom izgradnjom, održavati raznolikost prirodnog krajolika, odrediti podruèja gdje su turistièka gradnja i aktivnosti precizno kontrolirani i gdje je gradnja u potpunosti zabranjena, te potaknuti upotrebu turistièkih pogodnosti ne samo za turiste nego i za lokalnu zajednicu. Promicanjem oblika turizma koji stavljaju naglasak na ‘kvalitetu’ i poštivanje meðuovisnosti i komplementarnosti priobalja i zaleða, koji pružaju proizvode što se usredotoèuju na prirodne, kulturne i povijesne resurse - ostvaruju se ciljevi održivoga prostornog planiranja turizma.
Vodeæa naèela za održivi prostorni razvoj europskog kontinenta (Guiding Principles for Sustainable Spatial Development of the European Continent) usvojena su na 12. sjednici CEMAT-a održanoj u Hannoveru 2000. godine. U dokumentu se napominje da socijalna kohezija u Europi mora biti popraæena politikama održivog i usklaðenog prostornog razvoja koje donose socijalne i ekonomske zahtjeve što ih trebaju ispunjavati teritoriji u skladu sa svojim ekološkim i kulturnim funkcijama. Jedan od ciljeva Vijeæa Europe jest jaèanje lokalne i regionalne demokracije u Europi pomoæu teritorijalno ujednaèenijeg razvoja kontinenta. Nema unaprjeðenja i provoðenja prostornog razvoja, prostornog planiranja i prostornih kohezija bez aktivnog sudjelovanja nacionalnih, regionalnih i lokalnih predstavnika. Jedna od zadaæa politika prostornog planiranja je suradnja s privatnim investitorima, u skladu s ciljevima politika prostornog planiranja, s buduæim razvojnim perspektivama i planiranjem sigurnosti. Znaèajan je dio dokumenta vezan za kulturnu održivost. Europske su kulture oblikovale kulturnu raznolikost krajolika, gradova i naselja - kulturnu baštinu Europe, koja predstavlja neprocjenjiv potencijal za održivi prostorni razvoj. Moderni oblici društveno-ekonomskog i tehnološkog razvoja ne smiju smanjiti razinu razlièitih kulturnih identiteta. Ljubljanska deklaracija o teritorijalnoj dimenziji održivog razvoja (Ljubljana Declaration on the territorial dimension of sustainable development) usvojena je od strane ministara nadležnih za prostorno ureðenje na 13. sjednici Europske konferencije CEMAT-a u
Ljubljani 2003. godine. Glavna tema je bila odreðivanje održivog razvoja prostora. Tri su aspekta održivog razvoja: ekonomska održivost, održivost okoliša i društvena/sociološka održivost. Prva podrazumijeva gospodarski rast i razvoj, druga ukljuèuje integritet ekosustava i naglasak na nosivosti i biološkoj raznolikosti, a posljednja ukljuèuje vrijednosti poput jednakosti, osnaživanja, pristupaènosti i participacije. Uz ove tri komponente14 nužno je uvesti i kulturnu održivost kao karakteristiku europskog društva i potencijal prostornog razvoja. U deklaraciji se navodi da je prostor temeljni razvojni resurs, odnosno kompleksan sustav koji se ne sastoji samo od urbanog i ruralnog dijela nego i prirode i okružujuæeg èovjekova okoliša. Prostor je temelj i neophodan okvir ljudskog stanovanja i aktivnosti, a time i temelj održivog razvoja. Uèinkovit prostorni razvoj zahtijeva aktivno sudjelovanje i prilagodbu na temelju regionalnih razlika i lokalnih potreba.
Lisabonska deklaracija o mrežama za održivi prostorni razvoj europskog kontinenta: Mostovi preko Europe (Lisbon Declaration on Networks for sustainable spatial development of the European continent: bridges over Europe) usvojena je od strane ministara nadležnih za prostorno/regionalno planiranje na 14. zasjedanju CEMAT-a u Lisabonu 2006. godine. Glavna su tema bile mreže održivoga prostornog razvoja, koje su sredstva za bolje upravljanje - dijeljenje znanja i dobre prakse, vrjednovanje i kolektivno neprekidno uèenje, angažman, nadzor i oblik odgovornosti, te novi naèin promoviranja prilagodbe izazovima globalizacije i teritorijalne kohezije. U deklaraciji se potvrðuje teza da postojeæa raznolikost europskih kultura i teritorijalnih identiteta predstavlja neprocjenjivu moguænost teritorijalnog razvoja. Osobito se obraðuje tema krajolika, prirodnih i antropogenih.
Stvaranje i korist podruèja oèuvane prirode, èak i ako imaju vrlo razlièite razine zaštite i zakonske okvire, jest strateški važno za europski identitet i održivost. Jaèanje paneuropske ekološke mreže predstavlja izgradnju „zelenih mostova”, koje treba promicati u korist oèuvanja bioraznolikosti i pejzažnog
13 Tako je turistièki razvoj usklaðen s poštivanjem jedinstvenih osobitosti svakoga kraja, te s ekološkom i društvenom razinom zasiæenosti prostora, a urbanizacija kontrolirana kako bi osigurala jedinstvenu zaštitu podruèja.
14 Navedeno veæ u dokumentu Vodeæa naèela za održivi prostorni razvoj europskog kontinenta iz 2000.
15 Konvencija o europskim krajolicima (European Landscape Convention - ELC) prvi je meðunarodni dokument koji cjelovito obuhvaæa sve krajolike. Posebna je pozornost posveæena nezaštiæenim krajolicima koji nisu zaštiæeni temeljem zakona kao kulturno dobro ili kao prirodna posebnost. Glavni je cilj ostvarivanje održivog razvitka temeljeno na uravnoteženom i skladnom odnosu društvenih i javnih potreba, gospodarskih aktivnosti i vrsnoæe krajoli-
karaktera. Krajolici, posebice oni kulturni, kao znaèajan dio europske prirodne i kulturne baštine, pridonose europskom identitetu i razvojnim moguænostima. Njihova raznolikost i kvaliteta trebaju poslužiti kao temelj za europske pejzažne mreže u sklopu Konvencije o europskim krajolicima.15 Deklaracija se dotièe rasprava o pomorskim pitanjima u Europi. Prostorno planiranje i integralno upravljanje morem i obalnim podruèjima (osobito turistièko) mora igrati znaèajnu ulogu u razvoju mreža u cijeloj Europi.
Moskovska deklaracija o „Buduæi izazovi: održivoga teritorijalnog razvoja europskog kontinenta u svijetu koji se mijenja” (Moscow Declaration on „Future challenges: sustainable territorial development of the European continent in a changing world”) usvojena je od strane ministara nadležnih za prostorno/regionalno planiranje na 15. plenarnom zasjedanju CEMAT-a u Moskvi 2010. godine. Glavna su tema bili problemi novonastalih promjena, klimatskih, socijalnih i teritorijalnih. Zakljuèeno je da prostorne razvojne politike pružaju odgovarajuæe lokalne odgovore na globalne izazove promocijom lokalnoga ekonomskog razvoja, uzimajuæi u obzir teritorijalni potencijal, a posebno kulturnu i prirodnu baštinu, te lokalne resurse koje povezuju s održanjem i oèuvanjem baštine i lokalnog identiteta. Teritorijalne razvojne politike mogu omoguæiti transformaciju teritorijalnog kapitala europskih regija u konkretne gospodarske, društvene i ekološke dodane vrijednosti. To zahtijeva inovacije u kojima regionalne i lokalne vlasti definirajuu suradnji s gospodarskim subjektima i civilnim društvom - konkretne razvojne strategije, mobiliziraju i organiziraju institucije i ukljuèene dionike da temeljem javno-privatnog partnerstva obavljaju operativne projekte, te osiguravaju usklaðenost i održivost razlièitih inicijativa pružajuæi dugoroènu viziju i okvire za razvoj.
DOKUMENTI EUROPSKE KOMISIJE
EUROPEAN COMMISSION DOCUMENTS
Europska komisija zastupa interese Europske unije kao cjeline. Predlaže novo zakonodavstvo u Europskom parlamentu i Vijeæu
ka. Razvijanjem nove/drukèije kulture prostora mogu se oèuvati prepoznatljive vrijednosti, ali i poboljšati ošteæeni krajolici. Svi krajolici, posebice nezaštiæeni krajolici o kojima se najèešæe nitko ne brine, mogu pridonijeti lokalnim obilježjima i identitetu prostora, èime se unaprjeðuje prostorni i gospodarski razvoj te se poveæava vrsnoæa života svih stanovnika. [Obad Šæitaroci, et al., 2011: 65] 16 Metoda stupnjevanja prostornog razvoja korištena je u izradi „Europskih perspektiva prostornog razvoja”. Polazeæi od aktualnog stanja u prostoru (‘Trenda razvoja’), u ESDP-u su istražene varijante razvoja nazvane scenarijima: ‘scenarij kompeticije’ (Competition scenario), ‘scenarij kohezije’ (Cohesion scenario) i ‘scenarij povratnog uèinka’ (Roll-back scenario). [Pegan, Petroviæ Krajnik, 2014: 65]
Europske unije te osigurava da se zakoni Europske unije ispravno primjenjuju u zemljama èlanicama.
Europska perspektiva prostornog razvoja (European Spatial Development Perspective - ESDP) potpisana je 1999. godine od ministara zaduženih za regionalno planiranje u zemljama èlanicama EU-a. Iako ESDP nema obvezujuæi status, a EU nema službene ovlasti za prostorno planiranje, ESDP je utjecao na politike prostornog planiranja u europskim regijama i državama èlanicama te postavio koordinaciju sektorskih politika EU-a na dnevni red. Karakteristièno teritorijalno obilježje EU jest njezina kulturološka raznolikost koncentrirana na malome podruèju, koja je potencijalno jedan od znaèajnijih razvojnih èimbenika. Posebitosti kulturne raznolikosti moraju se zadržati unatoè europskoj integraciji. Politike prostornog ureðenja ne smiju standardizirati lokalni i regionalni identitet, koji pomaže pri obogaæivanju kvalitete života njezinih graðana. Potreban je kreativan aktivni pristup kako bi se kulturna baština afirmirala i koristila i za buduæe naraštaje. U tom pogledu kulturni razvoj može igrati ulogu socijalnog i prostornog uravnoteživanja. S druge se strane nalazi zaštita i razvoj prirodne baštine. Osim zaštiæenih podruèja razne kategorizacije, podruèja osjetljivog okoliša takoðer su i planinska podruèja, moèvarna podruèja, obalne regije i otoci. Zaštita svih navedenih podruèja nije dovoljna za njihovo oèuvanje. Njihovi manje osjetljivi dijelovi trebaju biti predmetom gospodarskog korištenja, u skladu s ekološkim funkcijama. Tako se stvaraju nove razvojne moguænosti, primjerice, na podruèju okolišno prihvatljivog turizma. Potencira se održivi razvoj jer on ne obuhvaæa samo ekonomski razvoj koji je zdrav za okoliš i koji èuva postojeæe resurse da bi ih mogli koristiti buduæi naraštaji, nego takoðer sadrži i ujednaèeni prostorni razvoj (ekonomska i socijalna kohezija). To znaèi pomirbu socijalnih i gospodarskih zahtjeva u pogledu korištenja zemljišta s ekološkom i kulturnom ulogom koju to podruèje ima (oèuvanje prirodnih i kulturnih resursa i baštine) te pridonosi održivomu prostornom razvoju16 koji je ujednaèen na regionalnoj razini.
Teritorijalni akcijski program Europske unije 2020 (Territorial Agenda of the European Union 2020), s naglaskom prema ukljuèivoj, pametnoj i održivoj Europi razlièitih regija, dogovoren je na neformalnom sastanku ministara nadležnih za prostorno planiranje i teritorijalni razvoj u Gödöllo du 2011. godine. Optimalna ravnoteža održivosti, konkurentnosti i socijalne kohezije može se realizirati putem integralnoga teritorijalnog razvoja. Raznolikost teritorija je potencijal za razvoj pa su karakteristièni identiteti lokalnih i regionalnih zajednica u ovom pogledu od kljuène
važnosti. Prirodna i kulturna baština dio su teritorijalnog kapitala i identiteta. Ekološke vrijednosti, okolišna kakvoæa i kulturna dobra kljuèna su za dobrobit i pružanje jedinstvene moguænosti gospodarskog razvoja. Prekomjerna eksploatacija ovih resursa zbog zadovoljenja poveæane potražnje, kao i industrijski i turistièki rizici, mogu uzrokovati znaèajnu štetu i postati prijetnja teritorijalnom razvoju. Vrijednost europskih urbanih i ruralnih krajolika treba zaštititi i kvalitetno razvijati integralnim planiranjem i upravljanjem te povezivanjem ekoloških, pejzažnih i kulturnih vrijednosti.
DOKUMENTI SVJETSKE TURISTIÈKE ORGANIZACIJE
UNITED NATIONS WORLD TOURISM
ORGANIZATION - UNWTO
Svjetska turistièka organizacija je agencija Ujedinjenih naroda odgovorna za promicanje odgovornog, održivog i univerzalno pristupaènog turizma. Ova vodeæa meðunarodna organizacija na podruèju turizma promièe turizam kao pokretaè gospodarskog rasta, ukljuèivog razvoja i održivosti okoliša, te nudi vodstvo i podršku turistièkom sektoru u promicanju znanja i turistièkih politika u svijetu. Od mnogobrojnih dokumenata17 donesenih od strane UNWTO-a izdvojena su tri koja se direktno vežu za prostor i/ili prostorno planiranje.
Akcijski program za 21. stoljeæe za turistièku industriju prema okolišno održivom razvoju (Agenda 21 for the Travel and Tourism Industry, Towards Environmentally Sustainable Development) jest sveobuhvatni program djelovanja prihvaæen na Konferenciji Ujedinjenih naroda o okolišu i razvoju (United Nations Conference on Environment and Development - UNCED) 1992. godine. Prvi je dokument ovakva oblika za postizanje meðunarodnog sporazuma koji pruža uzorak za osiguravanje održive buduænosti planeta za 21. stoljeæe. Prepoznaje prirodna i razvojna pitanja koja prijete gospodarskim i ekološkim katastrofama te predstavlja strategiju za tranziciju prema praksama održivog razvoja. Turistièka industrija da bi bila konkurentna, mora imati interes u zaštiti prirodnih i kulturnih resursa koji su osnova njezina djelovanja. Kao velika svjetska industrija ima potencijal dostiæi održivi i dugoroèni razvoj zajednica i zemalja organiziranim djelovanjem vlada i svih sektora industrije. Turistièki razvoj mora prepoznati i podupirati identitet, kulturu i interes lokalnog stanovništva. Meðunarodni zakoni koji štite okoliš trebaju se uvažavati unutar turistièke industrije. Jedan je od ciljeva osnovati sustave i procedure koje æe uspostaviti održivi razvoj kao dio integralnog planiranja i upravljanja prostorom, osiguravajuæi
turistièki razvoj i istovremeno stvarajuæi dobit i doprinos oèuvanju kulture okoliša. Izazov je pronaæi prikladne mehanizme za istovremenu uravnoteženu upotrebu prostora. Smjernice za lokalne vlasti o razvoju održivog turizma (Guide for Local Authorities on Developing Sustainable Tourism) iz 1998. godine pojaèavaju napore za postizanje održivosti turizma u svijetu. Nastoje osigurati i pružiti tehnièke smjernice i metodološka sredstva lokalnim zajednicama, državnim službenicima i poduzetnicima u turizmu za preuzimanje dužnosti i obveza uèinkovitosti na polju planiranja dugoroèno održivog turizma. Planiranje turizma priprema se unutar odreðenoga vremenskog okvira i mora biti fleksibilno, sveobuhvatno, integrirano, s obzirom na održivost okoliša, okrenuto zajednici i s moguænošæu implementiranja. Pritom se predviða pristup strateškog planiranja u kojem se sve sastavnice turizma moraju respektirati. Smjernice odreðuju sastavnice turistièkog planiranja, a to su: turistièka tržišta, turistièke atrakcije i aktivnosti, turistièka suprastruktura, prijevoz, ostala infrastruktura i institucionalni elementi. Lokalna uprava ima ulogu stvaranja plana, a posebno kreiranja razvojnih standarda kvalitete18 koji odgovaraju oèekivanjima turista. Kako uèiniti turizam više održivim - smjernice za nositelje gospodarske politike (Making Tourism More Sustainable - a Guide for Policy Makers) - Minimiziranje negativnih uèinaka turizma na društvo i okoliš te maksimiziranje pozitivnog i kreativnog doprinosa turizma lokalnim ekonomijama, oèuvanju prirodne i kulturne baštine, ali i kvaliteti života domaæina i posjetitelja - glavni su pravci u kojima turistièka politika ima utjecaj. Zbog toga održivi turizam teži ekonomskoj živosti, lokalnom blagostanju, kvaliteti zapošljavanja, društvenoj jednakosti, osjeæaju ispunjenosti kod posjetitelja, lokalnom nadzoru, dobrobiti zajednice, kulturnom bogatstvu, fizièkom integritetu, biološkoj raznolikosti, uèinkovitosti resursa i èistoæi okoliša. Da bi se navedeni ciljevi ostvarili, potrebna jeprema smjernicama iz 2005. godine - društvena odgovornost u turistièkom poduzetništvu i afirmativno stajalište odnosno rad vlade. Stvaranje strategije za održivi turizam jest participativan proces koji ukljuèuje niz dionika. Postupak odreðivanja strategije ukljuèuje analiziranje stanja, problema i moguænosti, prepoznavanje ciljeva i stvaranje strateških odluka, te razvoj politika i akcijskih programa.
17 UNWTO je autor brojnih publikacija i smjernica kako pristupati razvoju održivog turizma.
18 Oni ovise o nekoliko èimbenika: gustoæi, ogranièenju visine graðevina, pokrivenosti podruèja, vanjskom ureðenju, parkiranju, kontrolnim znakovima, javnim pristupima, postavljanju infrastrukture komunalnih usluga i sliènom. U priobalju je dodatno i udaljavanje graðevina od mora.
Sve sastavnice vlade pridonose održivom turizmu, svako ministarstvo u svome podruèju. Njima se preporuèuje set komplementarnih i meðusobno ojaèavajuæih sredstava koji se mogu podijeliti na: mjerne instrumentenadziranje održivosti, uèinaka djelovanja turizma i dionika turistièkog razvoja; instrumente zapovijedanja i kontrole - zakone19, regulacije, kazne i standarde; ekonomske instrumente - porezi i nameti; dobrovoljne instrumente - pravilnike i smjernice, izvještavanja i provjere, te podupiruæe instrumente.
PROGRAM UJEDINJENIH NARODA ZA OKOLIŠ (MEDITERANSKI AKCIJSKI PLAN)
UNITED NATIONS ENVIRONMENT PROGRAMME - UNEP (MEDITERRANEAN ACTION PLAN - MAP)
Program Ujedinjenih naroda za okoliš jest agencija Ujedinjenih naroda koja kroz rad s mnogobrojnim partnerima20 sudjeluje u zaštiti okoliša te razvijanju i provoðenju politika zaštite okoliša. Osnovana je 1972. godine kao rezultat UN Konferencije o ljudskom okolišu u Stockholmu, koja je tada donijela akcijski plan za politiku zaštite okoliša, deklaraciju s 26 principa o ljudskom okolišu i uspostavila Fond zaštite okoliša.
Mediteranski akcijski plan osnovan je u sklopu Programa Ujedinjenih naroda za okoliš 1975. godine s ciljem osiguranja kvalitetnijeg života stanovnicima zemalja koje okružuju
Sredozemno more, te uspostavljanja i osnaživanja meðusobne suradnje i usuglašavanja strategije upravljanja zajednièkim prirodnim bogatstvima. U žarištu su zaštita okoliša, promicanje modela održivog upravljanja, kao i harmoniziranje odnosa meðu mediteranskim zemljama.
Centar za regionalne aktivnosti - Program prioritetnih akcija (Priority Actions Programme/Regional Activity Centre - PAP/RAC) osnovan je s ciljem uspostavljanja integralnog upravljanja obalnim podruèjem, koje æe pridonijeti ublažavanju i zaustavljanju negativnih utjecaja na okoliš zbog razvoja u izgraðenim obalnim podruèjima.
Mediteranska strategija održivog razvoja, okvir za održivost okoliša i zajednièki prosperitet iz 2005. godine jest okvirna strategija kojoj je svrha: prilagoditi meðunarodne obveze regionalnim uvjetima, davati smjernice za nacionalne strategije održivog razvoja i pokrenuti dinamièno partnerstvo izmeðu
19 Prostorni planovi kao poseban oblik zakonskih dokumenata jesu nacionalni, regionalni i lokalni, s nizom odgovornosti koje svaka razina prostornog planiranja nosi.
20 Tijelima UN-a, meðunarodnim organizacijama, vladama, nevladinim organizacijama, poslovnim sektorom, industrijom, medijima i civilnim društvom.
zemalja na razlièitoj razini razvoja. Strategija poziva ciljeve održivog razvoja u svrhu osnaživanja mira, stabilnosti i blagostanja, uzimajuæi u obzir opasnosti i slabosti regije, kao i njezinu snagu i moguænosti, te potrebu za smanjivanjem razlika izmeðu razvijenih zemalja i zemalja u razvoju. Strategija pruža moguænost za postizanje usklaðenog i zajednièkog napretka na podruèju društvenog i gospodarskog razvoja, zaštite okoliša i kulturološkog napretka.
Rad u sklopu Strategije omoguæio je da se elementi prirodne i kulturne raznolikosti potvrðuju, u kontekstu globalizacije, kao temelj gospodarskog i socijalnog dobra jedinstvene sredozemne kulture. Temeljno naèelo Mediteranske strategije glasi da održivost treba temeljiti na meðusobnoj ovisnosti - gospodarskog razvoja, socijalne pravednosti i zaštite okoliša, kao i na unaprijeðenom planiranju i upravljanju prostorom. Okoliš, kultura i razvoj u regiji nerazdvojivo su meðusobno povezani i od odluèujuæe važnosti za postizanje napretka k održivom razvoju.
Nužno je promicati održivi turizam koji sa svoje strane uèvršæuje socijalnu povezanost te kulturni i gospodarski razvoj, poveæava raznolikost i jedinstvenost Sredozemlja, ali i jaèa sinergije s ostalim gospodarskim sektorima. Na pitanja kako poveæati dodanu vrijednost turizma za lokalne zajednice u zemljama u razvoju i unaprijediti upravljanje za održivi turizam, jedan je od odgovorakroz promicanje novih planerskih modela kojima se promovira uravnoteženija raspodjela u pogledu odredišta i godišnjih doba te uèinkovitija prilagodba turizma ogranièenjima i moguænostima koja pružaju zaštiæena prirodna podruèja, posebno u cilju oèuvanja biološke raznolikosti i prirodne i kulturne baštine u obalnim podruèjima.
Glavni ciljevi strategije jesu: promicati uravnoteženo i integralno upravljanje i razvoj obalnih podruèja, jamèiti neometani pristup obali za svakoga, oèuvati, jaèati ili obnoviti obalnu baštinu i identitet prostora, smanjiti ranjivost osjetljivih prirodnih podruèja, pri planiranju i razvoju voditi raèuna o krhkosti prostora, sprjeèavati neprekidnu i linearnu urbanizaciju obalnih podruèja, uspostaviti ekološke koridore te provoditi specifiène prostorne planove za održivo upravljanje i razvoj otoka.
Održivi obalni turizam - pristup integralnom planiranju i upravljanju (Sustainable Coastal Tourism - An integrated planning and management approach) - Turistièki razvoj u obalnim podruèjima usko je vezan za prostorne, okolišne, kulturne i socioekonomske osobine. Pritom treba razgranièiti stihijski turistièki rast te planirani i odgovorni
Tabl. I. Naèela prostornog planiranja u analiziranim meðunarodnim dokumentima
Table I. Principles of spatial planning in the analyzed international documents
Naèela prostornog planiranja
Meðunarodne organizacije
Meðunarodni dokumenti
Integralno planiranje
Objektivno i transparentno planiranje
Uravnoteženi razvoj
Održivi razvoj
Društveni i gospodarski razvoj
Zaštita okoliša Plan. prostora kao temeljnog resursa Zaštita prirodnih resursa Zaštita kulturnih resursa Oèuvanje prostornih posebitosti Osiguravanje održivosti obalnih podruèja Planiranje visokokvalitetnog turizma Istraživanje novih metoda planiranja
UN Akcijski program za 21. stoljeæe +++++++
Prostorno planiranje+++++++++
Vancouverska deklaracija+
Akcijski program o ljudskim naseljima
Istanbulska deklaracija
Deklaracija o gradovima+
Europska povelja o prostornom planiranju +++++++++
Preporuka 997
Preporuka 1015
Preporuka (85)18E +
Preporuka (97)9E
Vodeæa naèela za održivi prostorni razvoj europskog kontinenta
Ljubljanska deklaracija
Lisabonska deklaracija++
Moskovska deklaracija
Europska perspektiva prostornog razvoja
Teritorijalni akcijski program Europske unije 2020
Akcijski program za 21. stoljeæe za turistièku industriju
Smjernice za lokalne vlasti o razvoju održivog turizma
Kako uèiniti turizam više održivim
Mediteranska strategija održivog razvoja
Održivi obalni
turistièki razvoj koji može znaèajno pridonijeti smanjenju negativnih uèinaka. Integrirano upravljanje obalnim zonama, postavljeno 2009. godine (Integrated Coastal Zone Management - ICZM), prepoznato je kao dobar okvir naèela održivoga turistièkog razvoja. Integrirani pristup koordinira implementaciju tri glavna cilja održivog razvoja - okolišni, društveni i gospodarski, te ih okuplja kroz meðusobno isprepletene interese na koordinirani i racionalni naèin. Time se obalni resursi koriste za optimalne društvene i gospodarske dobrobiti za sadašnju i buduæe generacije, bez ugrožavanja resursne baze, a održavajuæi ekološke procese. ICZM se usredotoèuje na poveznice izmeðu sektorskih aktivnosti, a sve u cilju ostvarivanja sveobuhvatnih ciljeva. Istovremeno uzima u obzir krhkost obalnih ekosustava i krajolika, raznolikost aktivnosti i upotreba, njihovo meðudjelovanje, pa i to kako razne turistièke aktivnosti utjeèu na maritimne i zemljišne sastavnice. ICZM je dio procesa strateškog planiranja, zajedno s pristupima UNEP-a i UNWTO ciljevima za održivi turistièki razvoj.21 Središnju ulogu imaju dionici i lokalna zajednica jer strateška dimenzija turistièkog razvoja ukljuèuje zajednièku viziju scenarija turistièkog razvoja te stalnu procjenu i praæenje ishoda donošenja odluka. U tom posljednjem stadiju proces donošenja odluka praæen je snažnom politièkom voljom i konsenzusom meðu graðanima, interesnim skupinama i ostalim akterima.
RASPRAVA
DISCUSSION
Sustavnom obradom i komparativnom analizom meðunarodnih dokumenata vezanih za prostorno planiranje i turizam - koja se temelji na kriterijima pojedinih naèela prostornog planiranja uoèenih i prikazanih u navedenim dokumentima te postavljenih u znanstvenoj literaturi o suvremenim metodama prostornog i turistièkog planiranja - zakljuèuje se da postoje zajednièki ciljevi koji su prisutni u veæini dokumenata, kao i pojedinaèni ciljevi koji su tematski naglašeni u pojedinim dokumenti-
ma, a vezani su primarno uz osiguravanje održivosti obalnih podruèja i planiranje visokokvalitetnog turizma (Tabl. I.).
Zajednièki je cilj prostornim planiranjem ostvariti ravnomjeran prostorni razvoj usklaðen s gospodarskim, društvenim i okolišnim polazištima, uravnoteženjem regionalnih razvojnih procesa i s njima povezanih zahvata u prostoru te razlièitih potreba i interesa korisnika prostora, na naèin kojim se osigurava:
1. Prostorna održivost u odnosu na racionalno korištenje i oèuvanje prostora, tj. osnovne postavke održivog razvoja, te zaštita interesa buduæih generacija u svrhu oèuvanja prostornih vrijednosti.
2. Njegovanje i razvijanje regionalnih prostornih osobitosti/posebitosti kao nositelja identiteta i generatora prostornog razvoja.
3. Razumno korištenje i zaštita prirodnih dobara, oèuvanje biološke raznolikosti, zaštita okoliša i prevencija od rizika oneèišæenja.
4. Zaštita i razumno korištenje kulturnih dobara i vrijednosti.
5. Oèuvanje vrijednih obalnih i morskih sustava za planiranje turizma i rekreacije, s naglaskom na integralno planiranje mora, obale i zaleða.
6. Kvaliteta i estetska vrijednost izgraðenog okoliša, posebice u obalnom podruèju, uza zaštitu užega obalnog pojasa od gradnje.
7. Kvaliteta ureðenja ugostiteljsko-turistièkih podruèja na obalnom i kopnenom podruèju.
8. Pogodne poslovne uvjete za održivi razvoj gospodarstva, odnosno zaštitu (ekološka održivost), ali ne restriktivnu, nego afirmativnu (gospodarska održivost) koja omoguæuje unaprjeðenje i razvoj prostora (sociološka i kulturna održivost).
ZAKLJUÈAK
CONCLUSION
Na razini Europske unije ne postoji jedinstveno prostorno zakonodavstvo. Svaki nacionalni zakon iz podruèja prostornog ureðenja mora sadržavati odreðene elemente pravne i socijalne države, treba biti zasnovan na de-
mokratskim naèelima, sveobuhvatan, funkcionalan i orijentiran na duže razdoblje. Prostorno je planiranje u potpunoj slobodi svake pojedine države, za nj ne postoje meðunarodne direktive. Analizirani dokumenti pisani su u obliku globalnih strategija koje ovise o lokalnoj implementaciji u državne zakone. Znaèenje uloge prostornoga planiranja strateškog je karaktera, a nositelji strateškog planiranja jesu politike prostornog planiranja koje se temelje na nacionalnim okvirima. U analiziranim meðunarodnim dokumentima istièe se nužnost aktivnog ukljuèivanja prostornog planiranja u podruèju turizma kao koordinatora za provedbu naèela održivosti, odnosno odgovorne uloge za održavanje ravnoteže izmeðu gospodarskog razvoja i zaštite prirodnih i kulturnih resursa. Prostorno planiranje u podruèju turizma jest provoditelj promjene perspektive ‘zaštite’ resursa u aktivno planersko ‘oèuvanje’ resursa, kojim se istovremeno ti resursi i koriste te tako stvara socijalni i gospodarski napredak, ali - odgovorno, èime se ti resursi dugoroèno štite. To je kljuè održivoga, dugoroènoga i visokokvalitetnoga turizma. Suvremeno meðunarodno mišljenje i europske prostorne politike uvode novu dimenziju koja je važna za planiranje održivog turizma - upravljanje uz praæenje i kontrolu, slijedeæi temeljne principe otvorenosti, suradnje, odgovornosti, uèinkovitosti, usklaðenosti i dugoroènosti. Turizam ima brojne uèinke na prostor pa zbog toga ima mnogo razlièitih nositelja interesa koji moraju biti ukljuèeni u održivi razvoj. Neophodno je da se pri upravljanju kompleksnim procesom planiranja održivog turizma prate odreðena naèela i pravila, a upravljanje nudi za to razumnu bazu.
Da bi se navedene postavke mogle provoditi u praksi, nužno je unaprjeðenje znanosti i struke u svrhu istraživanja novih prilagodljivih prostornoplanerskih metoda kojima bi se afirmirala uloga prostornog planiranja u integralnom planiranju turizma. Nove metode moraju težiti objektivnosti i transparentnosti za podržavanje donošenja lokalnih prostornih politika i zakona radi racionalnog korištenja i oèuvanja turistièkog prostora.
21 Osim toga, tu sudjeluju i istraživaèke i akademske institucije koje prouèavaju i analiziraju razlièite aspekte turistièkog sektora, objavljuju smjernice, obrazuju buduæe upravitelje u turizmu, organiziraju seminare i konferencije i slièno, a sliènu ulogu imaju i meðunarodne i meðuvladine organizacije.
1. Gunn, C. A.; Var, T. (2002.), Tourism planning: Basics, Concepts, Cases, Routledge, Taylor& Francis Books, London-New York
2. Inskeep, E. (1991.), Tourism Planning - An Integrated and Sustainable Development Approach, John Wiley & sons, inc., New York
3. Kranjèeviæ, J. (2005.), Proces pridruživanja Europskoj uniji i prostorno ureðenje Hrvatske, u: Pridruživanje Hrvatske Europskoj uniji: ususret izazovima pregovora [ur. Ott, K.], Institut za javne financije: Zaklada Fiedrich Ebert, 223240, Zagreb
4. Marinoviæ-Uzelac, A. (2001.), Prostorno planiranje, Dom i svijet, Zagreb
5. Obad Šæitaroci, M.; Dumboviæ Bilušiæ, B.; Bojaniæ Obad Šæitaroci, B. (2011.), Znaèaj i oèuvanje krajolika u prostornom ureðenju, u: Zbornik radova znanstveno-struènog skupa Perspektive prostornog razvoja RH [ur. Butijer, S.; Magaš, B.; Obad Šæitaroci, M.; Knifiæ Schaps, H.; Turnšak, M. ], Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog ureðenja i graditeljstva, 6574, Zagreb
6. Pegan, S.; Petroviæ Krajnik, L. (2014.), Metoda planiranja stupnjevanoga prostornog razvoja, „Prostor”, 22 (1): 62-73, Zagreb
7. *** (1976.), The Vancouver Declaration On Human Settlements, UN-Habitat
8. *** (1983.), European regional/spatial planning Charter - Torremolinos Charter, Council of Europe
9. *** (1984.), Recommendation 997 on regional planning and protection of the environment in European coastal regions, Council of Europe
10. *** (1985.a), Rec(85)18E 23 concerning planning policies in maritime regions, Council of Europe
11. *** (1985.b), Recommendation 1015 on protection of the Mediterranean environment, Council of Europe
12. *** (1992.a), Agenda 21 for the Travel and Tourism Industry, Towards Environmentally Sustainable Development, UNWTO
13. *** (1992.b), Agenda 21, UN 14. *** (1996.a), Istanbul Declaration On Human Settlements, UN-Habitat
15. *** (1996.b), The Habitat Agenda Goals and Principles, Commitments and the Global Plan of Action, UN-Habitat
16. *** (1997.), Recommendation (97)9E on a policy for the development of sustainable environment-friendly tourism in coastal areas, Council of Europe
17. *** (1998.), Guide for Local Autorities on Developing Sustainable Tourism, UNWTO
18. *** (1999.), ESDP - European Spatial Development Perspective, Informal Council of Ministers responsible for Spatial Planning, Towards Balanced and Sustainable Development of the Territory of the European Union, European Commission
19. *** (2000.), Guiding Principles for Sustainable Spatial Development of the European Continent, CEMAT
20. *** (2001.), Declaration on Cities and Other Human Settlements in the New Millennium, UNHabitat
21. *** (2003.), Ljubljana Declaration on the territorial dimension of sustainable development, CEMAT
22. *** (2004.), Indicators of Sustainable Development for Tourism Destinations - A Guidebook, UNWTO
23. *** (2005.a), Making Tourism More Sustainable - A Guide for Policy Makers, UNEP, UNWTO
24. *** (2005.b), Mediteranska strategija održivog razvoja - Okvir za održivost okoliša i zajednièki prosperitet / zajednièko blagostanje, UNEP/PAP
25. *** (2006.), Lisbon Declaration on Networks for sustainable spatial development of the European continent: bridges over Europe, CEMAT
26. *** (2008), Spatial Planning - Key Instrument for Development and Effective Governance with Spatial Reference to Countries in Transition, UN, Geneva
27. *** (2009.), Sustainable Coastal Tourism - An integrated planning and management approach, UNEP, PAP/RAC
28. *** (2010.), Moscow Declaration on „Future challenges: sustainable territorial development of the European continent in a changing world”, CEMAT
29. *** (2011.), Territorial Agenda of the European Union 2020, Towards an Inclusive, Smart and Sustainable Europe of Diverse Regions, European Commission
Izvor ilustracije Illustration Source
Sl. 1. Arhiv autora
Modern trends of tourism planning are based on a multidisciplinary approach which includes the area of spatial planning. The theoretical, technical, ethical, legal and scientific principles of spatial planning, tourism planning and sustainable development are defined at international level in numerous documents. The overlap of the above topics is particularly important, primarily due to the fact that the space as a tourist resource has immeasurable value and that its protection, as well as improvement, is primarily determined by the spatial planning standpoint.
The aim of this paper is to analyze the most important international documents on the principles of spatial planning and tourism and to explore the available theoretical and legal standards for inclusion of tourism in the planning, in order to improve spatial planning of tourism.
Different types of international documents related to spatial planning and related to the planning of tourism have been researched. Some documents are trying to align and connect both types of planning. International documents which include the perspective of protection of space and environment are also analyzed. These documents constitute the theoretical background for the analysis of long-term planning and sustainable tourism with the spatial planning standpoint. They are not legally binding but serve as the basic theoretical benchmarks for legal adoption at the national level.
The research method is based on comparative analysis of the criteria set of certain principles of spatial planning perceived and presented in the above documents, and are positioned in the scientific literature about modern methods of spatial and tourism planning.
Based on the research of the documents it is concluded that there are common goals that are present in all documents and individual goals that are
[Proofread by: Zlatko Bukaè, mag.philo.angl.]
thematically emphasized in individual documents. The common goal of spatial planning is to achieve balanced spatial development in compliance with the economic, social and environmental standpoints, balancing regional development processes and related activities in the space with various needs and interests of space users, in a manner that ensures:
1. Spatial sustainability in relation to rational use and preservation of space, ie. basic postulates of sustainable development and protection of the interests of future generations, in order to preserve spatial values,
2. Nourishing and developing regional spatial peculiarities / specifics as the bearer of identity and the generator of spatial development,
3. The reasonable use and protection of natural resources, biodiversity, environmental protection and prevention of the risk of contamination,
4. Protection and judicious use of cultural assets and values,
5. The preservation of valuable coastal and marine planning system of tourism and recreation, with an emphasis on integrated sea, coast and hinterland planning,
6. Quality and aesthetic value of the built environment, particularly in coastal areas while protecting the narrow coastal strip from the construction,
7. Quality arrangement of tourist areas on the coast and in mainland, and
8. Suitable operating conditions for sustainable economic development and protection (environmental sustainability) but not restrictive than affirmative (economic viability), which allows the improvement and development of space (sociological and cultural sustainability).
The analyzed documents are written in the form of global strategies that depend on local implementation into national legislation. At the EU level there is no uniform spatial legislation. Each national spa-
tial planning regulation must contain certain elements of the legal and social welfare, must be based on democratic principles, must be comprehensive, functional and oriented for a longer period. The importance of the role of spatial planning is of strategic character, and the carrier of the strategic planning is the spatial planning policy that is based on national frameworks.
Analyzed international documents state the necessity of active involvement of spatial planning in the field of tourism, as the coordinator for the implementation of the principles of sustainability and responsible role in maintaining a balance between economic development and protection of natural and cultural resources. Spatial planning must change the perspective of resource conservation in active resource preservation. In this way resources are used but also protected and a responsible social and economic progress is created. That is the key for sustainable, long-term and high-quality tourism.
European policy is introducing a new dimension of planning, which is important for sustainable tourism: management and monitoring and controlling. It’s a new method of forming policies following the basic principles of openness, cooperation, responsibility, efficiency and coherence. It is essential that the management of complex planning processes for sustainable tourism follows certain principles and rules, and the management has a reasonable basis for it.
To implement these adjustments in practice, the improvement of science and profession is necessary, in order to research a new flexible spatial planning method which can affirm the role of spatial planning in the integrated tourism planning process. New methods must strive for objectivity and transparency to support the adoption of local spatial policies and legislation for the purpose of rational use and preservation of tourist space.
BOJANIÆ OBAD ŠÆITAROCI
Biografije
Biographies
Dr.sc. ANA MRÐA, dipl.ing.arh., asistentica na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu. Autorica/suautorica je nekoliko znanstvenih radova, brojnih arhitektonskih i urbanistièkih natjeèaja, studija i projekata, a sudjelovala je na nekoliko meðunarodnih znanstvenostruènih skupova.
Dr.sc. BOJANA BOJANIÆ OBAD ŠÆITAROCI, dipl.ing. arh., izvanredna profesorica. Autorica/suautorica je nekoliko znanstvenih knjiga te brojnih znanstvenih èlanaka, urbanistièkih planova, studija i projekata. Sudjelovala je na brojnim znanstvenostruènim skupovima s temama iz podruèja zaštite tradicijske arhitekture i perivojne arhitekture. [www.scitaroci.hr]
ANA MRÐA, Ph.D., Dipl.Eng.Arch., teaching assistant. She is the author/co-author of several scientific papers, numerous architectural and urbanistic competitions, studies and projects. She participated in several international scientific and professional conferences.
BOJANA BOJANIÆ OBAD ŠÆITAROCI, Ph.D., Dipl.Eng. Arch., Associate Professor. She is the author/coauthor of several scientific books and numerous scientific articles, master plans, studies and projects. She has participated in numerous scientific conferences on topics in the field of traditional architecture and landscape architecture. [www.scitaroci.hr]
Sveuèilište u Zagrebu Arhitektonski fakultet
HR - 10000 Zagreb, Kaèiæeva 26 zbarisic@arhitekt.hr
Pregledni znanstveni èlanak
UDK 72.036 (16.16)”19”
Tehnièke znanosti / Arhitektura i urbanizam
2.01.04. - Povijest i teorija arhitekture i zaštita graditeljskog naslijeða Èlanak primljen / prihvaæen: 10. 2. 2015. / 9. 6. 2015.
University of Zagreb Faculty of Architecture
HR - 10000 Zagreb, Kaèiæeva 26 zbarisic@arhitekt.hr
Subject Review
UDC 72.036 (16.16)”19”
Technical Sciences / Architecture and Urban Planning
2.01.04. - History and Theory of Architecture and Preservation of the Built Heritage
Article Received / Accepted: 10. 2. 2015. / 9. 6. 2015.
Bauer, Hinko
Crna Gora
Dumengjiæ, Selimir Dumengjiæ, Zoja Haberle, Marijan Krstuloviæ, Boris Vrkljan, Zvonimir
Radom su prezentirana tri ostvarenja zagrebaèkih arhitekata realizirana u Crnoj Gori tijekom 20. stoljeæa. Dom Saveza državnih službenika u Ulcinju (1937.-1939., Hinko Bauer i Marijan Haberle), Djeèja bolnica klinièkog tipa u Podgorici (1954.-1961., Zoja i Selimir Dumengjiæ) i Katolièka župna crkva u Podgorici (1963.-1969., Zvonimir Vrkljan i Boris Krstuloviæ) iznimna su ostvarenja hrvatske moderne arhitekture gotovo u potpunosti nepoznata struènoj javnosti.
Bauer, Hinko Monte Negro Dumengjiæ, Selimir Dumengjiæ, Zoja Haberle, Marijan Krstuloviæ, Boris Vrkljan, Zvonimir
This paper presents three projects realized by the Zagreb-based architects in Monte Negro in the 20th century: Association of the Government Officials building in Ulcinj (1937-1939, Hinko Bauer and Marijan Haberle), Children’s Hospital in Podgorica (1954-1961, Zoja and Selimir Dumengjiæ), and Catholic Parish Church in Podgorica (1963-1969, Zvonimir Vrkljan and Boris Krstuloviæ). These outstanding examples of Croatian Modern architecture have been almost unknown in professional circles.
rada predstavljena su tri ostvarenja zagrebaèkih arhitekata u Crnoj Gori. Djela su to diplomanata Arhitektonskog odjela Tehnièkog fakulteta Sveuèilišta u Zagrebu, te realizacije koje su gotovo u potpunosti nepoznate struènoj javnosti Hrvatske. Izvedene su u Crnoj Gori, daleko od frekventnih putova koje veæina poznaje, pa su samo djelomièno prezentirane u struènoj literaturi. Selekcija se odnosi na pojedina razdoblja moderne arhitekture, odnosno problemske cjeline desetljeæa prije i nakon Drugoga svjetskog rata. To su ostvarenja koja predstavljaju tridesete, pedesete i šezdesete godine 20. stoljeæa, a koja su po svojoj kvaliteti amblematski primjeri.
Zgrada odmarališta Doma Saveza državnih službenika u Ulcinju Marijana Haberlea i Hinka Bauera iz tridesetih godina više ne postoji, a recentni èlanak u znanstvenom èasopisu „Prostor” autora Ljiljane Blagojeviæ i Borislava Vukièeviæa prezentira ga u kontekstu djelomièno saèuvane dokumentacije i utvrðuje antologijski doprinos modernoj arhitekturi u Crnoj Gori. Iz pedesetih godina datira projekt Djeèje bolnice klinièkog tipa u Podgorici arhitekata Zoje i Selimira Dumengjiæa. Premda je to ostvarenje prezentirano u tadašnjoj suvremenoj struènoj literaturi u zemlji i inozemstvu, pa i na meðunarodnoj izložbi EXPO, ostalo je zaboravljeno u kontekstu tipologije zdravstvene arhitekture, odnosno u sjeni najznaèajnijih djela arhitektice Dumengjiæ. Treæe
predstavljeno djelo - Katolièka župna crkva u Podgorici iz šezdesetih godina, nepoznato je hrvatskoj struènoj javnosti u cijelosti. Djelo je arhitekta Zvonimira Vrkljana, koji se dosljedno cijeloga života bavio i sakralnom arhitekturom, te Borisa Krstuloviæa, njegova asistenta na Katedri i Zavodu za graðevne konstrukcije Arhitektonskog fakulteta Sveuèilišta u Zagrebu. Izuzetno ostvarenje Katolièke crkve svojom kvalitetom nadrasta sve sakralne realizacije u Hrvatskoj tijekom razdoblja socijalizma. Njegova pojavnost i snaga referentna je i aktualnim suvremenim težnjama te predstavlja izniman i nepoznat doprinos u kontekstu hrvatske moderne arhitekture. Uz druga projektna nastojanja arhitekata iz Hrvatske na crnogorskom podruèju, ova gotovo nepoznata ostvarenja predstavljaju izuzetan doprinos modernoj arhitekturi kako Hrvatske, tako i Crne Gore.
KONTEKST MODERNE ARHITEKTURE U CRNOJ GORI
THE CONTEXT OF MODERN ARCHITECTURE IN MONTE NEGRO
„Pokret za stvaranje moderne arhitekture, koji je u Evropi pa i u Jugoslovenskim prostorima otpoèeo odmah nakon prvog svjetskog rata, u Crnoj Gori nije imao veæeg uticaja”, navodi arhitekt Božidar Miliæ u prikazu arhitekture 20. stoljeæa u Crnoj Gori i pojašnjava kako „prilike nijesu bile povoljne za razvoj arhitekture u Crnoj Gori. Materijalne moguænosti, nedostatak struènog kadra, oskudica u materijalima uticali su da intenzitet izgradnje bude mali a arhitektura u tom periodu više osrednja ili gotovo nezapažena, uglavnom se svodila na njene funkcionalne zahtjeve. Arhitektonske objekte kao predstavnike karakteristiše uglavnom primjena eklektiènih orijentacija zasnovanih na elementima klasicizma, neobaroka i secesije sa dosta upropašæenim izborom i obradom”.1 Od niza pseudostilskih ostvarenja suvremenom se arhitekturom istièu, primjerice, djela arhitekata moderne iz drugih jugoslavenskih republika; npr. bolnica u Risnom prof. Milana Zlokoviæa i hotel Avala u Budvi arhitekta Dragomira Tadiæa, oba iz Srbije. U takvom kontekstu nastupa i poznati zagrebaèki dvojac Marijan Haberle i Hinko Bauer izvodeæi Dom Saveza državnih službe-
1 Miliæ, 1986: 76-77
2 Noviju historiografsku literaturu posveæenu razvoju crnogorske arhitekture u razdoblju izmeðu dva svjetska rata i u kasnijim razdobljima predstavljaju izdanja: Stiller, Kovaèeviæ, 2013. i Miliæ, 2013.
3 Štraus, 1991: 88
4 Miliæ, 1986: 77. Od navedenih arhitekata na zagrebaèkom Arhitektonsko-graðevinsko-geodetskom fakultetu diplomu je stekao Ilija Šæepanoviæ 1959. godine. [*** 2000: 316]
5 Kuratori: Boštjan Vuga, Dijana Vuèiniæ, Simon Hartmann, Ilka i Andreas Ruby, te Nebojša Adžiæ [http://trea-
nika u Ulcinju. Svojevrstan import modernistièkih arhitektonskih pristupa koji predstavljaju manji broj ostvarenja nije neobièan, s obzirom na èinjenicu da se visokoškolska arhitektonska izobrazba u to doba nije izvodila u Crnoj Gori.2
Drugi svjetski rat donosi niz razaranja, u kojima je porušen dio znaèajnijih objekata, a siromašne ratne i poratne prilike dodatno su potencirale nedostatke iz predratnog razdoblja, koje se oèituju u manjku struènog kadra, oskudicama u materijalima i financijskim prilikama. U tom kontekstu malo je znaèajnih ostvarenja. U prikazu arhitekture Jugoslavije autor-akademik Ivan Štraus prvo znaèajno ostvarenje toga razdoblja u Crnoj Gori ilustrira realizacijom iz 1967. godine - hotelom Podgorica u istoimenom gradu arhitektice Svetlane Radeviæ.3 Osobito je znaèajna i èinjenica o raspisivanju arhitektonskih natjeèaja, koji su dijelom strukturirani i kao pozivni natjeèaji upuæeni vodeæim struènjacima SFRJ - arhitektima specijaliziranim u pojedinim tipologijama. Rezultat jednoga takvog natjeèaja jest i realizacija Djeèje bolnice klinièkog tipa prema projektu pozvane arhitektice Zoje Dumengjiæ, sa Selimirom Dumengjiæem, koja je ujedno i jedino ostvarenje crnogorske arhitekture prezentirano na svjetskoj izložbi EXPO u Bruxellesu 1956. godine. Kao istaknuti struènjak na podruèju zdravstvene arhitekture, arhitektica Zoja Dumengjiæ projektirala je i obližnju Opæu bolnicu, od koje je izveden jedino radiološki zavod, a novi Klinièki centar izveli su 1974. godine Božidar Miliæ (prethodno citirani arhitekt) i Milan Popoviæ. Oni su ujedno i arhitekti koje obilježava sljedeæi navod: „Šezdesetih i poèetkom sedamdesetih godina na jugoslovenskim univerzitetima (Beograd, Zagreb, Ljubljana i Sarajevo) diplomiraju generacije crnogorskih arhitekata
koji su preuzeli vodeæu ulogu u urbanizmu i arhitekturi Crne Gore. ... Zajednièka polazna osnova bila im je stvaranje èvrstog jezgra savremene arhitekture i urbanizma. Te generacije su sa puno entuzijazma i znanja uspjele da raskinu sa stranim uticajem, koji je èesto imao komercijalni karakter, a da arhitekturu prilagode okolini koja afirmiše pejzažne vrijednosti i tradiciju.”4 Upravo djela iz toga razdoblja ukljuèena su u crnogorsku prezentaciju arhitekture na recentnom Bijenalu arhitekture, 14. meðunarodnoj izložbi arhitekture u Veneciji. U sklopu teme prezentiranja nacionalne arhitekture 1914.-2014. selekcija je temeljena na èetiri moderna ostvarenja, danas u derutnom stanju (Hotel Fjord u Kotoru arhitekta Zlatka Ugljena, 1986.; Kayak Club Galeb u Podgorici arhitekta Vukote T. Vukotiæa, 1960.; Spomen-dom u Kolašinu arhitekta Marka Mušiæa, 1976.; Dom revolucije u Nikšiæu arhitekta Marka Mušiæa, 1979.-1989., nedovršen).5 Upravo u kontekstu prezentirane teme devastacija moderne arhitekture u Crnoj Gori - srušeni Dom Saveza državnih službenika u Ulcinju arhitekata Marijana Haberlea i Hinka Bauera zorno ilustrira problematiku nasljeða moderne arhitekture. Prezentirani primjeri zagrebaèkih arhitekata, s jedne strane, ilustriraju intenzivne krajnosti navedene teme, kako kompletnu destrukciju, tako i, s druge strane, opstojnost i živu funkciju do današnjih dana. Osobito je zanimljivo ostvarenje Katolièke crkve arhitekata Zvonimira Vrkljana i Borisa Krstuloviæa, sakralnog objekta manjinskog stanovništva realiziranog u razdoblju socijalizma, koje je beton-brut izvedbom, konstruktivno-oblikovnim i prostornim odnosima referentno i suvremenim arhitektonskim težnjama. Istovremeno, paradoksalno, u potpunosti je nepoznato hrvatskoj struènoj javnosti.
DOM SAVEZA DRŽAVNIH SLUŽBENIKA, ULCINJ
„Ovaj izuzetni primjer hrvatske moderne zauzima osobito mjesto u arhitekturi meðuratsures-in-disguise.net]. Izbor djela i tema nadovezuju se, odnosno reflektiraju promišljanje Bernarda Tschumija na meðunarodnoj izložbi u Veneciji, s temom Common Ground kuratora Davida Chipperfielda iz 2012. godine, gdje je Tschumi prezentirao izbor postera, oglasa za arhitekturu iz 1975. godine. Jedan od postera uz autorovu fotografiju devastirane Vile Savoy, koju je snimio 1968., prezentira tvrdnju koju i iznosi na posteru: „Ono što je najarhitektonskije na ovoj zgradi je stanje propadanja u kojem jest. ...Arhitektura preživljava samo onda kada nijeèe formu koju društvo od nje oèekuje. Tamo gdje nijeèe sebe, prekoraèujuæi granice koje je za nju postavila povijest.” [Tschumi, 2004: 59]
Sl. 2. Prikaz konteksta arhitekture Crne Gore u referentnom razdoblju: Banska uprava / Skupština opæine, Cetinje (1932., Nikola Krasnov); Stambena zgrada (1952., Vujadin Popoviæ); Klinièki centar, Podgorica (1974., Božidar Miliæ i Milan Popoviæ); Spomen-dom NOB, Kolašin (1976., Marko Mušiæ)
Fig. 2. The context of Monte Negro architecture in different periods: Governor’s administration / Town Council, Cetinje (1932, Nikola Krasnov); Residential building (1952, Vujadin Popoviæ); Clinical Center, Podgorica (1974, Božidar Miliæ i Milan Popoviæ); Memorial Center of the National Liberation War, Kolašin (1976, Marko Mušiæ)
ASSOCIATION OF GOVERNMENT
OFFICIALS BUILDING IN ULCINJ (1937.-1939., HINKO BAUER I MARIJAN HABERLE)
Sl. 3. Prikaz konteksta hotelske izgradnje u Dalmaciji tridesetih godina 20. st.: Hotel Splendid, uvala Lapad, Dubrovnik (1935., Drago Galiæ); Grand hotel, Lopud (1934.-1936., Nikola Dobroviæ); Hostel Ferijalnog saveza, Montovjerna, Dubrovnik (1940., Nikola Dobroviæ); Hotel Ambasador, Split (1934.-1937., Josip Kodl)
Fig. 3. Hotel architecture in Dalmatia in 1930s: Hotel Splendid, Lapad cove, Dubrovnik (1935, Drago Galiæ), Grand Hotel, Lopud (1934-1936, Nikola Dobroviæ); Youth Holiday Association, hostel in Montovjerna, Dubrovnik (1940, Nikola Dobroviæ), Hotel Ambasador, Split (1934-1937, Josip Kodl)
nog razdoblja u Crnoj Gori, a ujedno je to i prvi moderni hotel na crnogorskom primorju... zasnovan na konstruktivno-tehnološkim, estetskim i socijalnim principima suvremene arhitekture”, ustvrðuju Ljiljana Blagojeviæ i Borislav Vukièeviæ.6 Sredinom tridesetih godina 20. stoljeæa na jugu Hrvatske veæ su realizirani prvi hoteli u duhu moderne arhitekture. U dubrovaèkoj uvali Lapad arhitekt Drago Galiæ ostvaruje modernistièki terasasti hotel manjeg mjerila - hotel Splendid 1935. godine.7 Arhitekt Nikola Dobroviæ u Dubrovniku realizira 1940. gradski hostel, a na otoku Lopudu Grand Hotel s parkom u okruženju 1934.-1936. godine.8 U Splitu je izgraðen gradski hotel Ambasador 1934.-1937. godine na dijelom nasutoj obali prema kompilacijskom projektu arhitekta Josipa Kodla.9 Tridesetih godina 20. stoljeæa ostvaren je niz zapaženih kupališta: kupalište uz hotel Lišanj Vladimira Potoènjaka u Novom Vinodolskom (1935.), kupalište na Baèvicama u Splitu Prospera Èuliæa i Borisa Katunariæa (1941.) ili, primjerice u Istri, u Puli, plažni objekt Enrica Trolisa (1936.).
Kad je rijeè o Domu Saveza državnih službenika, zanimljivo je istaknuti temu naruèitelja projekta. Kao jaki investitori u sklopu tipologije odmarališta i ljeèilišta pojavljuju se udruženja službenika, primjerice, Bolesnièki fond Državnog saobraæajnog osoblja, ili mirovinski fondovi koji za svoje namještenike ili njihovu djecu iniciraju izgradnju ljeèilišta ili odmarališta.10 Odmaralište Doma Saveza državnih službenika nije hotel za imuænije graðane, veæ odmaralište namijenjeno èinovnicima, srednjem sloju stanovništva, pa je stoga i primjerena i financijski opravdana tipizacija elemenata arhitekture, koja za cilj postavlja racionalne modularne kapacitete s plitkim balkonima i raskošnijim zajednièkim terasama, koje obilježava postupna izloženost osunèanju, te su u funkciji afirmiranja društvenih odnosa službenika.
U meðuratnom razdoblju izuzetno produktivan autorski dvojac Marijan Haberle11 i Hinko Bauer12 svoja autorska stajališta objašnjavaju rijeèima: „Obradom vanjštine nastojalo se objekat obilježiti prema njegovoj namjeni, naglašujuæi pri tom prostorno i konstruktivno rješenje, a bez ikakovih dekorativnih aplikacija”13, odnosno: „Bez naroèitih formalnih po-
magala nastojalo se zgodnom grupacijom masa usred zelenila (objektu) dati (...) prijatan izgled.”14
Na platou bogatom vegetacijom ponad stjenovite obale Ulcinja, Marijan Haberle i Hinko Bauer hotel koncipiraju u osnovi od dvaju meðusobno okomitih krila. Okomito na slojnice terena i obalu postavljaju èetverokatno stacionarno krilo koje u silueti dijelom kaskadno prati nagib terena. Niže, dvoetažno krilo, s izduženim terasama i prateæim sadržajima, pozicionirano je okomito na njega. Postavljeno je paralelno sa slojnicama terena, s otvorenom krovnom terasom i natkrivenom podvuèenom terasom. Ova posljed-
6 Blagojeviæ, Vukièeviæ, 2013: 14-25. Autori ujedno naziv hotela Ko-op, u užem smislu, interpretiraju kraticom koja oznaèava kooperativnu investiciju i upravljanje hotelom.
7 Hotel Splendid terasastog popreènog presjeka na južnoj obali uvale Lapad ostvaren je na temelju naèela moderne arhitekture, internacionalnog stila. Na nasuprotnoj, sjevernoj obali arhitekt Galiæ istovremeno izvodi obiteljsku kuæu Jakšiæ za pomorskog kapetana, koju koncipira na potpuno drukèijem izrazu, na temelju regionalnih obilježja arhitekture, skladno strukturirajuæi i gradirajuæi intimne prostore doma, poluzatvorene prostore loðe, sjenovite terase i vrt, koje od šetališta dijeli visoka opna zida.
8 Hostel Ferijalnog saveza, izdužena prizma postavljena okomito na slojnice terena, obilježava obloga od grubo tesanog kamena kvadratiène strukture, rašèlanjena horizontalnim potezima oblutaka. Park uz hotel na Lopudu, uz park na Trgu kralja Petra Krešimira IV. u Zagrebu (Ciril Jegliè), prva su modernistièka ostvarenja parkovnih prostora u Hrvatskoj, koja se, za razliku od dekorativnih parkova ranijih razdoblja, priklanjanju stajalištu da je suvremeni park mjesto društvenih i rekreativnih zbivanja.
9 Nakon natjeèaja 1933. godine za hotel Jugoslavenskog-hotelskog A.D., hotel je realiziran prema potpuno novom, kompilacijskom projektu arhitekta Josipa Kodla, koji je prema naputku Ocjenjivaèkog suda trebao objediniti elemente nagraðenih projekata arhitekta Simeonoviæa i arhitekata Helen Baldasar i Emila Cicilianija.
10 Bolesnièki fond za Državno saobraæajno osoblje raspisuje natjeèaje za Željeznièarske bolnice u Zagrebu 1938. i u Beogradu 1940. godine. Državno djeèje ljeèilište Strmac u Šumetlici pokraj Nove Gradiške (1936.-1938., izvedba jednog paviljona, Z. Dumengjiæ) izvedeno je za Bolnièki fond saobraæajnog osoblja za lijeèenje željeznièarske djece (dva južna paviljona, koja su trebale financirati Bolnièka blagajna „Merkur” i Opæina grada Zagreba, nisu izvedena).
11 Marijan Haberle (1908., Zagreb - 1979., Rijeka). Diplomirao na Tehnièkom fakultetu u Zagrebu (1931.). Od 1930. radi u atelijerima R. Lubynskog, S. Hribara i A. Helfmana. S Hinkom Bauerom vodi arhitektonski atelijer 1934.-1940.; djeluje samostalno 1940.-1945. Nastavnik je Tehnièkoga fakulteta u Zagrebu 1943.-1945. Do 1951. radi u APZ-u, predaje na Tehnièkom fakultetu u Sarajevu (1951.-1953.), vodi arhitektonski projektni biro Haberle (Forum). Laureat je nagrada za životno djelo „Viktor
nja uvuèena je u drugi plan, dilatirana od kolonade visokih dvoetažnih armiranobetonskih stupova koji dominiraju u prvome planu sklopa.
Jasna tektonika armiranobetonskoga skeletnoga konstruktivnog sustava u prvome planu prema zelenilu i moru suprotstavljena je gruboj strukturi stijenja uz morsku obalu, tvoreæi na taj naèin izuzetnu likovnost cijeloga sklopa ostvarenog u prirodnom podneblju. Izražena tektonska komponenta jedna je od odlika arhitekture Marijana Haberlea i Hinka Bauera te predstavlja rani primjer u kojem ogoljela skeletna struktura oblikovno artikulira eksterijer.15 Ta se tema oèituje i na njihovim zagrebaèkim realizacijama, ostvarenju hipertrofiranog trijema Zagrebaèkoga zbora u Savskoj cesti u Zagrebu 1936.-1939., a potom i u samostalnoj realizaciji Marijana Haberlea - stambenoj zgradi Župe sv. Blaža i kinodvorane u Kordunskoj ulici 1940. godine. Primijenjena tektonika ujedno omoguæuje artikulaciju polujavnih i dijelom natkrivenih otvorenih prostora, prizemnog trijema ili katne terase.
Kovaèiæ” (1969.) i „Vladimir Nazor” (1973.). Èlan je JAZU od 1977. godine. Najznaèajnija djela: 1937. Vila Alexander, Zagreb (+ H. Bauer, izvedba); 1936.-1939. Sajamski sklop Zagrebaèki zbor, Zagreb (+ H. Bauer, natjeèajni projekt, djelomièna izvedba); 1939.-1940. Stambena zgrada Župe sv. Blaža i kinodvorana, Zagreb (izvedba); 1949. Proširenje Zagrebaèkog velesajma, Zagreb (izvedba); 1949.-1955. Brodarski institut, Zagreb (izvedba); 1955. Stambena zgrada Tehnike, Zagreb (izvedba); 1954.-1958. Hotel Plitvice, Velika poljana, Plitvice (izvedba, adaptiran); 1958.-1961. Spomen / Radnièki dom Ðuro Salaj, Slavonski Brod (izvedba); 1962. Poslovna zgrada DOZ (izvedba), Zagreb (+ M. Kos; dogradnja: V. Neidhardt, 2004.); 1958.-1973. Koncertna dvorana Vatroslav Lisinski, Zagreb (izvedba, + M. Jurkoviæ, T. Zdvor¢ak). [Uchytil, i sur., 2009.] 12 Hinko Bauer (1908., Trst /Italija/ - 1986., Zagreb). Diplomirao na Tehnièkom fakultetu u Zagrebu (1931.). A 1929.-1931. radi u atelijeru R. Lubynskog, 1932.-1934. u atelijeru Z. Neumanna. Od 1934. do 1940. djeluje u zajednièkom birou s Marijanom Haberleom. Dok 1954.-1963. vodi projektni biro Bauer. Bavi se arhitektonskom publicistikom. Laureat je nagrade „Viktor Kovaèiæ” za životno djelo (1984.). Najznaèajnija djela: 1937. Vila Alexander, Zagreb (+ M. Haberle, izvedba); 1938. Obiteljska kuæa Schwarz-Gavrin, Zagreb (+ M. Haberle, izvedba); 1936.1939. Sajamski sklop Zagrebaèki zbor, Zagreb (+ M. Haberle, natjeèajni projekt, djelomièna izvedba); 1940. Poslovno-stambena zgrada Fiat, Zagreb (izvedba); 1950.1951. Stambeno-poslovni sklop, Rijeka (izvedba); 1955. Tri stambena nebodera, Zagreb (izvedba); 1958.-1960. Poslovno-stambena zgrada Varteks, Zagreb (izvedba). [Uchytil, i sur., 2009.]
13 Haberle, Bauer, 1938: 85
14 Bauer, Haberle, 1937: 101; Blagojeviæ, Vukièeviæ, 2014.
15 U sklopu hrvatske moderne arhitekture 1930-ih jasnija artikulacija tektonske komponente u arhitekturi zamjetna je u ostvarenjima diplomanata Tehnièkoga fakulteta. Uz navedena djela M. Haberlea i H. Bauera, ogoljela skeletna struktura obilježava i ostvarenja Zoje Dumengjiæ (primjerice, paviljon za tuberkulozu u Varaždinu), Ernesta Weissmanna - Vila Kraus u Zagrebu, te Prospera Èuliæa i Borisa Katunariæa (kupalište na Baèvicama, 1941.). Ova æe tema u hrvatskoj arhitekturi biti izraženija 1950-ih. 16 Blagojeviæ, Vukièeviæ, 2014.
Srodnu i istovremenu realizaciju autorskog dvojca predstavlja i Vila Alexander na Gornjem Prekrižju 12 u Zagrebu 1937. godine, asketski oblikovana stambena kuæa koja se nizom otvorenih i natkrivenih terasa povezuje sa zelenim ambijentom u okruženju. Tema kontaktne zone eksterijera i interijera - terasa obilježava i Hotel Plitvice u Velikoj poljani na Plitvièkim jezerima 1954.-1958. godine, samostalno Haberleovo ostvarenje koje djelomièno koristi i elemente regionalne arhitekture.
„Arhitektura hotela Ko-op u Ulcinju efikasna je i ekonomièna, zasnovana na tipizaciji i serijalizaciji, bez ijednog suvišnog elementa. To je arhitektura koja pruža jednake uvjete za sve, arhitektura modernog društva, a ne države. ...Takoðer, u prostornoj koncepciji, konstrukciji i upotrebi materijala - betona, stakla, èelika, platna, aluminija, taraca - prepoznajemo organizacijski i ekonomski princip funkcionalne, konstruktivne i društveno odgovorne arhitekture, koji je veoma blizak Meyerovu konceptu”, zakljuèuju interpretaciju autori Ljiljana Blagojeviæ i Borislav Vukièeviæ.16
Dom Saveza državnih službenika ošteæen je u potresu 1979. godine, te premda obnovljen, srušen je 2007. godine. Danas više ne postoji. U nizu devastacija moderne arhitekture to je još jedan alarmantan primjer koji ukazuje na nužnost njihove pravovremene zaštite i obnove, ukazujuæi na èinjenicu da danas veæina baštine moderne arhitekture ne postoji u autentiènom stanju.
Sl. 4. H. Bauer, M. Haberle: Dom Saveza državnih službenika u Ulcinju, 1937.-1939., aksonometrija projekta iz 1938. i pogled s mora Fig. 4. H. Bauer, M. Haberle: Association of the Government Officials building in Ulcinj, 1937-1939, axonometric projection from 1938 and view from the sea
Sl. 5. H. Bauer, M. Haberle: Sajamski sklop Zagrebaèki zbor, 1936.-1939., i Vila Alexander, 1937., Gornje Prekrižje 12, Zagreb
Fig. 5. H. Bauer, M. Haberle: Zagreb Fair complex, 1936-1939, and Villa Alexander, 1937, 12 Gornje Prekrižje, Zagreb
Sl. 6. Z. Dumengjiæ: Djeèja bolnica klinièkog tipa u Podgorici, 1954.-1961. (sa S. Dumengjiæem), tlocrt prizemlja
Fig. 6. Z. Dumengjiæ: Children’s Hospital in Podgorica, 1954-1961 (with S. Dumengjiæ), ground-floor plan
DJEÈJA BOLNICA KLINIÈKOG TIPA U PODGORICI
CHILDREN’S HOSPITAL IN PODGORICA
(1954.-1961., ZOJA DUMENGJIÆ, SURADNJA SELIMIR DUMENGJIÆ)17
Projekt Djeèje bolnice klinièkog tipa ostvaren je na temelju prvonagraðenog rada na užemu pozivnom natjeèaju, na koji su pozvani i najrespektabilniji autori na podruèju zdravstvene arhitekture iz Beograda i Crne Gore.18 Specijalizirana na podruèju zdravstvene arhitekture19, pozvana autorica Zoja Dumengjiæ20, uz supruga Selimira Dumengjiæa21, osvaja prvu nagradu. Ocjenjivaèki sud ustvrðuje: „Grupiranje pojedinih elemenata u funkcionalnom pogledu omoguæava sprovoðenje dobrog režima bolnice. Naroèito su dobro odvojene komunikacije koje služe internim i vanjskim bolesnicima.”22
Prvu etapu bolnice Zoja Dumengjiæ realizirala je uz suradnju supruga do 1961. godine.23 Bolnièki sklop smješten je na sjevernoj obali rijeke Moraèe, s planiranom Opæom bolnicom s istoka i tri strane tangiranom prometnicama. Projektnim rješenjem arhitektica Zoja
Dumengjiæ sjedinjuje svoje bogato iskustvo realizacije niza domova zdravlja i bolnica, a arhitekt Selimir Dumengjiæ svoj bogati teoretsko-programski rad na podruèju zdravstvene arhitekture. Glavni bolnièki sklop rašèlanjen je kao nizak prizemni i dijelom katni objekt. Formirana je rašèlanjena mreža komunikacija za razlièite korisnike, kao i niz nezavisnih ulaza.24
Glavna bolnièka zgrada riješena je uz uzdužnu komunikacijsku os sjever-jug. Obilježava ju gotovo naizmjenièno nizanje okomitih krila, koja èine dva južna krila s bolnièkim sobama za malene bolesnike i dijelom njihove majke.25 U zapadnoj zoni, uz prilaznu os za
17 Arh. Zoja i Selimir Dumengjiæ; pozivni natjeèajni projekt: 1. nagrada; izvedba prve etape: Zoja Dumengjiæ, uz suradnju Selimira Dumengjiæa, izvorno: Zavod za zaštitu majke i djeteta „Dr. Arsena Škatariæa”, danas: Institut za bolesti djece, Bulevar Džordža Vašingtona / Ljubljanska ul. 18 Pozvani su autori: arh. Zoja Dumengjiæ, Zagreb; ing. arh. Milan Zlokoviæ, Beograd; ing.arh. Vojislav Djokiæ, Kotor; ing.arh. Stanko Kliska, Beograd, te ing.arh. Aljoša Žanko (Vojna graðevinska direkcija). Ocjenjivaèki sud djelovao je u sastavu: ing.arh. Mate Bajlon, Beograd; ing.arh. Dragiša Brašovan, Beograd; ing.arh. Milorad Macura, Beograd; ing.arh. Miloš Somborski, Beograd; ing.arh. Petar Vukotiæ, Titograd; dr. Radoje Lakiæ, Titograd; dr. Vukan Èupiæ, Beograd. [Barišiæ Mareniæ, 2007: 276-277]
19 Bolnièki sklopovi ostvareni prema projektu Zoje Dumengjiæ realizirani su i u Vrbniku ratne 1943., Splitu 1951.1969., Karlovcu 1960.-1976., Koprivnici 1975.-1980. i Ogulinu 1975.-1981. Zakljuèuje se da su opæe bolnice realizirane tijekom razdoblja od pet do èak dvadeset i pet godina, što zorno govori o skromnim financijskim moguænostima Jugoslavije i ambicioznosti projektnog programa.
20 Zoja Dumengjiæ (djev. Petrovna Nepenjina; Odesa, 31.12.1904. - Zagreb, 14.5.2000.). U Zagreb je stigla 1923., a zatim i diplomirala 1927. na Tehnièkom fakultetu u Zagrebu, suraðujuæi odreðeno vrijeme u atelijeru Ignjata Fischera. Djeluje kao projektant u sklopu Škole narodnog zdravlja 1930.-1941., Državnom projektnom zavodu Pliva 1941.-1945., Ministarstvu zdravstva 1945.-1947. te u Arhitektonsko-projektnom zavodu 1948.-1954. Samostalni Arhitektonsko-projektni biro Dumengjiæ vodi od 1954. do 1975. godine. Najznaèajniji doprinos ostvaruje na podruèju arhitekture zdravstvene namjene. Zacrtan tijekom tridesetih godina 20. st., projektantski prosede arhitektice Z. Dumengjiæ kulminirao je nakon Drugoga svjetskog rata samosvojnim arhitektonskim izrazom koji je na osobit naèin oplemenio hrvatsku graditeljsku baštinu. Laureat je nagrada za životno djelo „Viktor Kovaèiæ” (1979.) i „Vladimir Nazor” (1995.). Najznaèajnija djela: 1936.-1938. Državno djeèje ljeèilište za tuberkulozu Strmac, Šumetlica pokraj Nove Gradiške (izvedba prve etape, dograðen); 1938.-1941. Škola sestara pomoænica i internat, Zagreb (izvedba); 1940. Ekonomsko-komercijalna visoka škola na Sveticama, Zagreb (+ S. Dumengjiæ, Z. Vrkljan, natjeèajni projekt); 1941. Državno ljeèilište za tuberkulozu Snopljak, Medvednica, Zagreb (projekt); 1946. Bolnica za tuberkulozu kosti i zglobova u Biogradu (rekonstrukcija i dogradnja); 1951.-1976., 1959.-1964. Opæa bolnica; glavna bolnièka zgrada i poliklinika, Split (izvedba); 1953.-1957. Dom zdravlja, Kutina (izvedba, adaptiran i dograðen); 1954.-1958. Paviljon za tuberkulozu Opæe bolnice, Split (izvedba); 1957.-1959. Dom zdravlja, Omiš (izvedba, adaptiran); 1960.-1976. Medicinski centar, Karlovac (izvedba); 1962.-1976. Centar za ginekološki karcinom Klinike za ženske bolesti i porode, Zagreb (izvedba). [Ivanoviè Kosik, 2010: 372; Barišiæ Mareniæ, 2007.] 21 Selimir Dumengjiæ (1903., Velika pokraj Požege1983., Zagreb). Diplomirao je na Tehnièkom fakultetu u Zagrebu 1927. Služio je vojni rok u Tivtu 1928. Voditelj je projektantske djelatnosti u sklopu Škole narodnog zdravlja u Zagrebu, 1929.-1942. Sa suprugom Zojom Dumengjiæ
vanjske pacijente projektiran je poliklinièko-ambulantni blok, rašèlanjen uz niz internih atrijskih prostora radi adekvatnog osvjetljenja i prozraèivanja. U neposrednoj blizini pozicioniran je nastavni trakt. U sjevernoj zoni smješten je zarazni paviljon odijeljen parkom, koji je prema izvornom projektu suterenskim koridorom povezan s glavnom zgradom.26
Južna, najkvalitetnija orijentacija prema rijeci podarena je, naravno, bolnièkim sobama malenih bolesnika s tada inovativnom dopunom - sobama za majke. Izuzetna skrb za bolesnika, u ovome sluèaju malenog djeteta, oèituje se i u programsko-projektantskom doprinosu da se tako slabom i malenom biæu omoguæi i majèina podrška u najtežim trenucimatijekom lijeèenja od teške bolesti koja je uvjetovala hospitalizaciju. Za svako èetvrto oboljelo dijete predviðen je smještaj i za majku27, a taj standard ni danas nije dosegnut u istovremenom ostvarenju Vladimira TurineDjeèjoj bolnici u Klaiæevoj ulici u Zagrebu28, kao ni u nizu drugih djeèjih odjela u Hrvatskoj. „U rješenju je ostvarena suvremena koncepcija da majka mora i može boraviti uz oboljelo dijete, pa je za nju predviðena adekvatna prostorija uz djeèji boks. Osim toga predviðena je i posebna nastamba za majke uz Interno odjeljenje za malu djecu, s posebnim prostorijama za dojenje. Projekt je zamišljen i riješen prema naèelima ove specifiène namjene, a opremljen je svim suvremenim ureðajima”, navodi autorica.29
1931.-1963. sudjeluje na pedesetak arhitektonskih natjeèaja, a povremeno suraðuje i sa Z. Vrkljanom. Izlaže na Internacionalnoj izložbi „Umjetnost i tehnika” u Parizu 1937. Zaposlen je u Ministarstvu zdravlja u Zagrebu (1942.-1945.), nadstojnik je Odsjeka za visoke gradnje u Ministarstvu prometa u Zagrebu 1944.,1945.-1946. zaposlen je u Ministarstvu graðevina u Zagrebu, 1946.-1952. u Ministarstvu narodnog zdravlja u Zagrebu, 1953.-1969. samostalni je savjetnik u Sekretarijatu za narodno zdravlje N.R.H. i u Republièkom zavodu za arhitekturu u Zagrebu. Publicirao je brojne radove i suraðivao u knjizi „Opæa medicina” (1964.) te „Medicinskoj enciklopediji”. Najznaèajnija djela: 1929. Poliklinika u Ðakovu (izvedba), 1931. Židovska bolnica u Zagrebu (natj. projekt, otkup, nomin. autori: Ð. Kiverov, S. Dumengjiæ, koautor: Z. Dumengjiæ), 1931.; Higijenski zavod u Banjoj Luci, Bosna i Hercegovina (natjeèajni projekt, 1. nagrada, sa: Z. Dumengjiæ, izvedba prema djelomièno izmijenjenom projektu); 1934.-1938. Obnova izgorjelog sela Donji Kraljevac (izvedba, s: B. Teodoroviæ), 1939.-1940.; Stambena zgrada ing. S. Raèiæ - ing. Z. Dumengjiæ u Zagrebu (izvedba, sa: Z. Dumengjiæ, adaptirana); 1940. Ekonomsko-komercijalna visoka škola u Zagrebu (pozivni natjeèajni projekt, sa: Z. Dumengjiæ, Z. Vrkljan); 1954.-1961. Djeèja bolnica klinièkog tipa u Podgorici, Crna Gora (poz. natj. projekt, 1. nagrada, sa: Z. Dumengjiæ, izvedba); 1954.-1955. Bolnica za duševne bolesti na Rabu (izvedba); 1955.-1961. Dom Crvenog križa u Velikom Lošinju (izvedba). [Premerl, 1983: 4; Barišiæ Mareniæ, 2007: 327-333]
22 Iz ocjene natjeèajnog projekta arh. Dumengjiæ. 23 Postnatjeèajni projekt: arh. Z. Dumengjiæ ostvaruje uz suradnju supruga arh. S. Dumengjiæa u sklopu APB „Dumengjiæ”. Izvoðaè je Opæe graðevinsko preduzeæe „Titograd”. Datacija prema arhitektièinim zabilješkama, MGZ. 24 „Glavna zgrada leži centralno, a riješena je u uskoj vezi s ambulantama i nastavnim dijelom. Zarazni paviljon odijeljen je od središnjeg dijela prostranim parkom. Jedan dio stambene kolonije riješen je u krugu bolnice, a drugi izvan nje u obliku slobodno stojeæih objekata. Za ekonomat je predviðeno posebno gospodarsko dvorište. Garaže su izdvojene u zasebnu zgradu izvan bolnièkog prometa.” [Dumengjiæ, Z., 1975: 86]
25 Za hospitalizaciju u glavnoj su zgradi predviðena èetiri odjela: Interni za malu djecu (25 kreveta i 12 kreveta za majke), Interni za predškolsku djecu (25 kreveta i 4 kreveta za majke). A za Kirurgiju, Traumu, Ortopediju (25 kreveta i 6 kreveta za majke), Otorinolaringologiju (6 kreveta), što je ukupno 103 kreveta. [Dumengjiæ, Z., 1975: 86]
26 Zarazni paviljon i ambulante nisu izvedeni u prvoj fazi, a kako to uèestalo i biva u praksi, niti ikada kasnije. Cjelovitost izvornog rješenja time je zakinuta, a osobito kasnijim dogradnjama Medicinskog fakulteta istoèno itd.
27 Takve brižne planove arhitektica æe realizirati i u bolnici, tj. Medicinskom centru u Koprivnici, gdje ritmiènost parova soba novoroðenèadi i majki artikulira ujedno i vanjštinu zgrade.
28 Zanimljivo je napomenuti da su obje djeèje bolnice ostvarene uz financijsku potporu UNICEF-a.
29 Dumengjiæ, 1975: 86
Sl. 7. Z. Dumengjiæ: Djeèja bolnica klinièkog tipa u Podgorici, 1954.-1961. (sa S. Dumengjiæem), fotografija internog i kirurškog odjela
Fig. 7. Z. Dumengjiæ: Children’s Hospital in Podgorica, 1954-1961 (with S. Dumengjiæ), internal medicine and surgical wards, photograph
Djeèja bolnica je ostvarena na temelju stvaralaèkih postulata veæ èvrsto utemeljenih u djelu arhitektice Zoje Dumengjiæ. Èovjeku namjenjuje svijetle i prozraène prostore interijera, maksimalno obogaæene atributima okolnoga krajolika, otvorenim vizurama i vanjskim prostorima. Ostvarena na temelju suverenoga vladanja funkcionalnim i konstruktivnim komponentama arhitekture, inventivna projektna nastojanja arhitektice Dumengjiæ manifestirala su specifièan oblikovni izraz koji se oèituje rašèlanjivanjem popreènog presjeka, odnosno slojevitošæu arhitektonske ovojnice.
Galerije, objedinjeni potez balkona ispred bolnièkih soba južne orijentacije, sjedinjuje
Sl. 8. Z. Dumengjiæ: Djeèja bolnica klinièkog tipa u Podgorici, 1954.-1961. (sa S. Dumengjiæem), fotografija eksterijera
Fig. 8. Z. Dumengjiæ: Children’s Hospital in Podgorica, 1954-1961 (with S. Dumengjiæ), exterior, photograph
Sl. 9. Z. Dumengjiæ: Paviljon za tuberkulozu u Splitu, 1954.-1958., i Dom zdravlja u Omišu, 1957.-1959.
Fig. 9. Z. Dumengjiæ: Tuberculosis pavilion in Split, 1954-1958, and Health Care Center in Omiš, 1957-1959
nekoliko funkcija - preuzima ulogu zajednièkih dnevnih prostora bolesnika, mjesto je socijalizacije i druženja, razmjene briga, paralelnoga koridora pacijenata i zaštite od jake južne insolacije. Prepoznatljiva je to prostorno-oblikovna tema koju arhitektica razvija nakon Drugoga svjetskog rata, a koja je kulminirala pri realizaciji splitske Opæe bolnice 1951.-1969. godine, te u nizu projekata i ostvarenja zdravstvenih zgrada u Zagrebu, Kutini, Omišu i Ploèama. Zacrtan tijekom tridesetih godina 20. stoljeæa, projektantski prosede arhitektice Zoje Dumengjiæ kulminirao je nakon Drugoga svjetskog rata samosvojnim arhitektonskim izrazom koji je na osobit naèin oplemenio hrvatsku graditeljsku baštinu.
Kad je rijeè o ovoj temi, zakljuèno treba istaknuti kako je u sklopu iznimnog opusa arhitektice Zoje Dumengjiæ od gotovo dvije stotine radova, satkanog od podjednakog broja izvedbi, nagraðenih natjeèajnih radova i projekata - Djeèja bolnica u Podgorici jedno od samo èetiri (sic!) ostvarenja realiziranih na temelju prvonagraðenoga natjeèajnog rada30, koja svjedoèi o arhitektièinoj izuzetnoj ustrajnosti i nepokolebljivosti u radu, potki svakoga uspješnoga životnog djela.
U Podgorici, istoèno od izvedene Djeèje bolnice, Zoja i Selimir Dumengjiæ projektiraju 1960. godine i Opæu bolnicu, no ona nije izvedena.31 Prema projektu arhitektice u tome sklopu realiziran je 1962. godine jedino Radiološki paviljon.32
Onodobno istaknuto znaèenje ostvarenja Djeèje bolnice u Podgorici potvrðuje i èinjenica da je izložena u sklopu Jugoslavenske sekcije na Svjetskoj izložbi u Bruxellesu 1958. godine u glasovitomu Jugoslavenskom paviljonu za EXPO, ostvarenom prema projektu Vjenceslava Richtera. Realizacija Djeèje bolnice publicirana je i u njemaèkom izdanju posveæenom bolnicama - Handbuch für den neuen Krankenhausbau 33
KATOLIÈKA ŽUPNA CRKVA U PODGORICI
CATHOLIC PARISH CHURCH IN PODGORICA
(1963.-1969., ZVONIMIR VRKLJAN I BORIS KRSTULOVIÆ)34
Najznaèajniji prilog i najveæe iznenaðenje u sklopu teme ovoga rada zasigurno je realizacija Katolièke crkve u Podgorici profesora Zvonimira Vrkljana35 i njegova asistenta Borisa Krstuloviæa.36 Na uvjetovanost izgradnje crkve utjeèe malo poznata èinjenica da je albansko stanovništvo sjeverne periferije Podgorice pretežito katolièko. „Lokacija crkve je na istoènoj periferiji grada prema Èemalskom polju i brdima, baš na putu nailaska gorštaka
albanske nacionalnosti. Kod zasnivanja objekta stao sam na stanovištu (prof. Vrkljan se sa time složio) da je danas kod nas odnos prema crkvi privatna stvar pojedinca. Vanjska atraktivna privlaènost je dakle nezasnovana. Trebalo je stvoriti specifièan prostor koji bi bio sasma drugaèiji od svih prostora koji se koriste u svakodnevnom životu. Znaèi jedan ‘slomljeni prostor’ koji nema nikakvog odnosa prema nièemu postojeæem u okolini, jer po mom mišljenju vjernik ide u crkvu prvenstveno da ‘pobjegne’ od stvarnosti koja ga okružuje, to znaèi da treba naiæi na jedan sasma neuobièajeni unutrašnji prostor”, autorske su rijeèi arhitekta Borisa Krstuloviæa.37 Logièan izbor materijala jest armirani beton koji omoguæava formiranje monolitne armiranobetonske ovojnice s vidljivom izgubljenom oplatom u eksterijeru. Doba je to prije pojave naftne krize, kada fizika zgrade nije nalagala nužne vanjske slojeve radi bolje termièke izolacije zgrade. Ekspresivnost grube armiranobetonske forme dominira u eksterijeru tog iznimnog ostvarenja tvoreæi ‘kuæu-znak’, izu-
30 U razdoblju 1928.-1970. godine arhitektica je sudjelovala na èak 72 natjeèaja, samostalno ili u koautorstvu, u najveæem broju sa suprugom S. Dumengjiæem, osvojivši ukupno 62 nagrade i otkupa.
31 Naruèitelj projekta bio je N.O.O. Titograd. Prostorno oblikovni koncept temelji se na arhitektièinu projektu glavne zgrade Opæe bolnice u Splitu 1951.-1969., a koncipiran je od dva meðusobno povezana paralelna krila, od kojih je sjeveroistoèno u otklonu. Projektirana bolnica sastoji se od sljedeæih zgrada: 1. Glavna bolnièka zgrada u kojoj je smješten upravno-administrativni odjel, bolnièki odjeli s 361 krevetom i medicinska odjeljenja; 2. Paviljon za radiologiju s 14 kreveta; 3. Prosekture; 4. Ekonomski i pogonski objekt. [Barišiæ Mareniæ, 2007: 296-297]
32 Prizemni bolnièko-terapijsko-ambulantni sklop, ‘U’tlocrtne sheme, obilježavaju karakteristièni elementi ulaznog trijema i galerije. Južna galerija u funkciji je terase i prilaznoga trijema bolesnièkim posjetima, dok je zapadni prizemni trijem glavni ulazni pretprostor bolnièkog odjela. Radiološki zavod realiziran je na objedinjenoj bolnièkoj parceli dijagonalno, u sjeveroistoènom uglu. [Barišiæ Mareniæ, 2007: 300-301]
33 Nedeljkov, 1962: 710-718
34 Projekt je ostvaren u Zavodu za graðevinske konstrukcije Arhitektonskog fakulteta iz Zagreba, predstojnika prof. Zvonimira Vrkljana. Danas: Rimokatolièka crkva Presvetog Srca Isusovog.
35 Zvonimir Vrkljan (1902., Vukovar - 1999., Zagreb). Diplomirao na Tehnièkoj visokoj školi u Zagrebu (1924.). Radi u atelijeru I. Fischera 1926.-1930. Nastavnik je Arhitektonskog fakulteta Sveuèilišta u Zagrebu 1928.-1972. Njegovo djelo obuhvaæa struèni opus, pedagoški rad, istraživaèki rad na podruèju razvoja graðevinskih konstrukcija i standardizacije te publicistièki opus kojim prati razvoj struke, fakulteta i suvremenika. Objavljuje više izdanja sveuèilišnih skripata i udžbenika 1946.-1986. Laureat je nagrada za životno djelo „Viktor Kovaèiæ” (1969.) i „Vladimir Nazor” (1977.). Èlan je JAZU od 1988. godine. Najznaèajnija djela: 1931.-1938. Sklop državnih srednjih škola, Zagreb (izvedba, danas Ministarstvo obrane RH); 1934.-1938. Okružni ured za osiguranje radnika (OUZOR), Osijek (+ B. Auer, izvedba, danas Dom zdravlja); 1937.1939. Ženska realna gimnazija sestara milosrdnica, Zagreb (izvedba prve etape); 1937.-1942., 1946.-1952. Glavni sklop Veterinarskog fakulteta, Zagreb (izvedba, prateæi paviljoni 1957.-1962.; Institut i klinike za porodiljstvo i kirurgiju + N. Kuèan); 1940.-1942. Stambena zgrada, Bauerova ul., Zagreb (izvedba); 1963.-1969. Katolièka župna crkva,
zetno nabijenog simbolièkog znaèenja u podruèju gdje je rimokatolièko stanovništvo u manjini. „Svojom odbojnošæu asocira na prve inferiorne kršæanske objekte (tajne, a i one javne) kao izraz negacije ovozemaljskog blještavila”, ustvrdit æe arhitekt Boris Krstuloviæ.38
Prostorno-funkcionalna organizacija razvija se linearno u tlocrtu duž uzdužne osi sjever-jug, s postupnom gradacijom od oba krajnja prilaza39 do kulminacije kod svetišta, što se oèituje u vertikalnoj kompoziciji sklopa. Unutar izduženog pravokutnoga gabarita linearno se nižu: prostor prilaznoga trga, longitudinalan sakralni prostor kojem se iznad oltara izdiže kristalièna forma, armiranobetonska krnja skošena piramida s okulusom, kroz koji zenitalno osvjetljenje apostrofira oltar i križ na grubomu armiranobetonskom zidu iza svetišta. Kompozicijski, to je kontrapunkt nagibu glavnoga izduženog prizmatiènog korpusa koji iza svetišta obavija prostor atrija i župne i odgojne prostore. U doba izgradnje bila je to prva crkva na Balkanu koje je inte-
Podgorica, Crna Gora (+ B. Krstuloviæ, izvedba); 1967.1970. Isusovaèka škola i internat, Fratrovac 38, Zagreb (izvedba); 1985.-1988. Rekonstrukcija i adaptacija dvorca Januševec za Državni arhiv Hrvatske, Brdovec pokraj Zaprešiæa (izvedba). [Uchytil, i sur., 2009.; Barišiæ Mareniæ, 2007.]
36 Dr.sc. Boris Krstuloviæ (1932., Split - 2014., Zagreb). Diplomirao na Tehnièkom fakultetu u Zagrebu 1956. Do 1957. radio je u Arhitektonskom projektnom birou „Žerjaviæ” u Zagrebu, a od 1958. suradnik je u Zavodu za arhitektonske kompozicije (prof. A. Albini). Od 1962. asistent je u Zavodu za graðevne konstrukcije (prof. Z. Vrkljan) na Arhitektonsko-graðevinsko-geodetskom fakultetu. Asistent je Graðevinskog fakulteta u Zagrebu od 1963. (prof. R. Nikšiæ), a od 1972. je docent. Od 1977. do 1991. radi u Graðevinskom institutu u Zagrebu. Doktorira 1987. („Specifièni princip konstituiranja fleksibilnih arhitektonskih prostora”), 1988. izabran je u zvanje redovitog profesora. Habilitirao 1972. na sklopu Elektroslavonije u Osijeku. Laureat je republièkih nagrada „Borbe” (1972. i 1978.), godišnje nagrade „Vladimir Nazor” (1972.), godišnje nagrade „Viktor Kovaèiæ” (1979.), nagrade „Zagrebaèkog salona” (1979.) i nagrade „Vladimir Nazor” za životno djelo (2000.). Najznaèajnija djela: 1959. Stambena zgrada, Zagreb (izvedba); 1960. Stambena zgrada, Zagreb (izvedba); 1963.-1969. Katolièka župna crkva u Podgorici, Crna Gora (sa: Z. Vrkljan, izvedba); 1967.-1978. Elektroslavonija, industrijski sklop i raèunsko-dispeèerski centar, Zeleno Polje, Osijek (izvedba); 1972. Upravno-poslovna zgrada Elektroslavonije, Slavonski Brod (izvedba); 1972. Interijer staroga dijela hotela Argentina, Dubrovnik (izvedba); 1974.-1975. Poslovna zgrada Elektre, Varaždin; 1984.-1997. Stambena zgrada, Zagreb (izvedba). [Krstuloviæ, 1984.; http://www.arhitekti-hka.hr/]
37 Krstuloviæ, 1984: 380
38 Krstuloviæ, 1984: 380
39 Sjevernoga glavnog prilaza, preko pretprostora za vjernike i sekundarnoga južnog prilaza župnoga dvora strukturiranog oko atrija
40 Stiller, Kovaèeviæ, 2013: 126-127
41 Krstuloviæ (intervju vodili: Bešliæ, Galoviæ, Mucko, Peneziæ, Rogina, 1999.), http://www.d-a-z.hr/hr/aktualna-tema/osvrti/interview-boris-krstulovic,55.html
42 Analogna struktura horizontalno naglašenih poteza dašèane oplate izvedena je i na nikada dovršenoj crkvi Majke Božje Lurdske u Zvonimirovoj ulici, ostvarenju Zvonimira Vrkljana i Valdemara Balleya 1965.-1971.
rijer projektiran u skladu s liturgijskim smjernicama reformi Vatikanskoga koncila. Nadalje, u najnižoj etaži nalazi se velika sportska dvorana, zenitalno osvijetljen prilaz župnim prostorima s knjižnicom i nekoliko uèionica u kojima Župa volonterski nudi poduku popodnevima i vikendom.40 Vertikala zvonika tangira pristupni prostor trga i sa skošenom krnjom piramidalnom strukturom dominira u silueti toga dijela grada. Generiranjem društvenih i sportskih sadržaja formiran je specifièan ‘program plus’ koji uz aktualnu poziciju uz recentno izvedenu miniobilaznicu transformira ostvarenje Zvonimira Vrkljana i Borisa Krstuloviæa u znaèajan orijentir istoènoga dijela Podgorice.
„Po mom mišljenju ljudski ratio cijelu okolinu prihvaæa apstraktno i reproducira shematizirano. Nije èudo da su se veæ prije pet tisuæa godina pojavile piramide kao simboli. I mi danas, mislim, nastojimo formu disciplinirati najprije u stereometrijske oblike. Ako sve stavite u istu ravninu, podražavate èistu, apstraktnu formu”, navodi arhitekt Boris Krstuloviæ u svome intervjuu.41
Ta monolitno izvedena graðevina izborom jednoga materijala referira se suhozidnim kamenim gradnjama tradicionalne arhitekture u jadranskomu priobalnom podruèju, s kamenim ploèama u pokrovu. Referentnost te tradicijske potke uz monolitnost predstavlja i sitnozrnata horizontalna struktura grube dašèane, izgubljene oplate. Naglašeni horizontalni potezi titravog niza dašèane oplate42
Sl. 10. Z. Vrkljan, B. Krstuloviæ: Katolièka župna crkva u Podgorici, 1963.-1969., uzdužni presjek i tlocrt prizemlja
Fig. 10. Z. Vrkljan, B. Krstuloviæ: Catholic Parish Church in Podgorica, 1963-1969, longitudinal section and ground-floor plan
Sl. 11. Z. Vrkljan, B. Krstuloviæ: Katolièka župna crkva u Podgorici, 1963.-1969., fotografija interijera i svetišta
Fig. 11. Z. Vrkljan, B. Krstuloviæ: Catholic Parish Church in Podgorica, 1963-1969, interior and shrine, photograph
Sl. 12. Z. Vrkljan, B. Krstuloviæ: Katolièka župna crkva u Podgorici, 1963.-1969., fotografija eksterijera
Fig. 12. Z. Vrkljan, B. Krstuloviæ: Catholic Parish Church in Podgorica, 1963-1969, exterior, photograph
u kontrapunktu su sa skošenim volumenima te uravnotežuju cjelokupnu kompoziciju. S druge strane, referentnost u internacionalnim tokovima èita se u brutalizmu, koji je u ovoj izvedbi dobio u hrvatskoj modernoj arhitekturi najreprezentativnijeg predstavnika.43
Istovremeno kada i ovo djelo, prof. Zvonimir Vrkljan sa svojim drugim asistentom, Valdemarom Balleyem ostvaruje jednoprostornu halu u gruboj beton-brut izvedbi u Zvonimirovoj ulici. Èinjenica da svi spomenuti arhitekti rade na Katedri i Zavodu za graðevne konstrukcije, preteèi današnje Katedre za arhitektonske konstrukcije i zgradarstvo Arhitektonskog fakulteta Sveuèilišta u Zagrebu, objašnjava smjelost takvih prostornih rješenja velikih raspona, kao i suvereno baratanje armiranobetonskim konstrukcijama. U kontekstu tih ostvarenja Katolièka crkva u Crnoj Gori svojevrstan je vrhunac.
Arhitekt Boris Krstuloviæ u svojim æe sljedeæim samostalnim realizacijama industrijsko-upravnih sklopova Elektroslavonije u Osijeku (industrijski sklop 1967.-1971. i raèunsko-dispeèerski centar, 1973.-1978.)44 i Slavonskom Brodu (upravno-poslovna zgrada, 1972.) nastaviti opus vrhunskih ostvarenja koja obilježavaju prizmatiène graðevine velikog mjerila u beton-brut izvedbi.45 Konstruktivne moguænosti primijenjenog materijala najizrazitije eksponira na periferiji Osijeka, na Zelenom Polju. Poetiènu sliku periferije slavonskoga grada obilježavala je ravnica žitnih polja, gdje je u kontaktnoj zoni urbanog i agrarnog podruèja dominirala gruba kontrastna, lebdeæa struktura, konzolno istaknuti beton-brut izvedeni korpus raèunsko-dispeèerskog centra Elektroslavonije. Simbolièko je znaèenje višestruko.
Usredotoèujuæi se ponovno na Katolièku crkvu u Podgorici, ona je onovremeno ponajbolje ostvarenje sakralne arhitekture koje su hrvatski arhitekti ostvarili tijekom socijalistièkog razdoblja 1945.-1990. godine. Krajnje je neobièno da ta tipologija kulminira u djelu hrvatskih arhitekata izvan Hrvatske. A možda je upravo ta èinjenica, kao i lokacija na periferiji glavnoga grada Crne Gore, omoguæila punu slobodu stvarateljima: dinamiènu kompoziciju geometrijskih tijela (prizme položene u nagibu i skošene krnje piramide, koje reinterpretiraju visinski akcent tradicionalne kupole i omoguæuje zenitalno osvjetljenje) i materijalizaciju armiranobetonskom monolitnom konstrukcijom koja je artikulirana ogoljelom beton-brut strukturom. Ne zaboravimo da je tijekom razdoblja socijalizma sakralna arhitektura gotovo potpuno išèezla iz struène produkcije u Hrvatskoj. U Zagrebu se izgraðuje nikada dovršena crkva, odnosno dogradnja i nadogradnja kripte franjevaèke bazilike Majke Božje Lurdske u Zvonimirovoj ulici (1934.-1935.) prema projektu prof. Vrk-
ljana i asistenta Balleya 1965.-1971. godine46, te crkva Sv. Križa u Sigetu Emila Seršiæa i Matije Salaja 1971.-1982. godine. Isti autori u Samoboru realiziraju franjevaèku gimnaziju 1967.-1968. godine.47 Uz nekoliko sakralnih djela arhitekta Zvonimira Vrkljana, arhitektica Sena Sekuliæ Gvozdanoviæ ostvaruje obnovu župne crkve u Voæinu 1971. godine. Arhitekt Ivan Prtenjak realizira dimenzijom skromno, ali prostornim rješenjem kompleksno ostvarenje Župnoga centra na dubrovaèkom Boninovu, na lokaciji izmeðu triju crkava 1977.-1980. godine48, a u Rijeci prof. Boris Magaš crkvu sv. Nikole Taveliæa 1986. godine.49 Upravo u kontekstu gore navedenih malobrojnih realizacija u Socijalistièkoj Republici Hrvatskoj, Katolièka crkva u Podgorici predstavlja iznimno sakralno ostvarenje hrvatske moderne arhitekture. Neopravdano je zaboravljeno u hrvatskoj struènoj i znanstvenoj literaturi. Meðutim, prema izboru urednika, odnosno kuratora Adolfa Stillera i Bojana Kovaèeviæa, djelo prof. Zvonimira Vrkljana (i - greškom ispuštenim - koautorom Borisom Krstuloviæem) uvršteno je u prikazu crnogorske arhitekture na izložbi u Beèu recentne 2013. godine: Montenegro : Kontrast Landschaft, Architektur Kontext / Contrast Landscape, Architecture Context, pa je na taj naèin prvi put prezentirano crnogorskoj i austrijskoj struènoj javnosti.50 Oblikovanje i izbor materijala ostvaruju ugodno ozraèje, na temelju post-Corbusierova diskursa u sakralnoj arhitekturi nakon (crkve u, op.a.) Ronchampsu; osobito u unutrašnjosti osjeæa se jaka, mistièna atmosfera poput one u unutrašnjosti špilje, što je pojaèano prirodnim (zenitalnim, op.a.) osvjetljenjem.51
43 Prethodi im konstruktivnost tribina Dinamova stadiona u Zagrebu (1946.-1954., 1962., Vladimir Turina, Franjo Neidhardt, Dragan Boltar, Eugen Erlih). U kontekstu beton-brut arhitekture treba navesti zaboravljena ostvarenja Tržnice u Slavonskom Brodu (Vladimir Turina) i nadogradnje crkve Majke Božje Lurdske u Zagrebu (1965.1971., Zvonimir Vrkljan, Valdemar Balley), Elektronski raèunski centar na Trešnjevci u Zagrebu (1969., Vjenceslav Richter, Kruno Cimprešak, Maja Šah-Radoviæ) i Dom zdravlja u Labinu (1963.-1969., Mladen Vodièka, natjeèajni projekt s Borisom Magašem). Sedamdesete godine, uz ostvarenja Borisa Krstuloviæa - sklopove Elektroslavonije u Osijeku i Slavonskom Brodu, obilježava i ogoljela betonska struktura Gradske knjižnice u Karlovcu (prva etapa, 1971.-1976., Mladen Vodièka), Pekarnica kruha i kolaèa u Makarskoj (1972., Milan Šosteriè), Hoteli Kristal i Zagreb u Poreèu (1970., Julije De Luca) itd.
44 1967.-1978., Boris Krstuloviæ, Elektroslavonija, industrijski sklop i raèunsko- dispeèerski centar, Osijek
45 Pozicioniranje društvenih sadržaja uz ulaz, zenitalno osvjetljenje proizvodno-skladišnog dijela i stereotomija armiranobetonske monolitne strukture korpusa velikog mjerila raèunsko-dispeèerskog centra - iskustva su koja arhitekt Boris Krstuloviæ zasigurno crpi iz realizacije Katolièke crkve u Podgorici.
46 „U središnjem dijelu luka Zvonimirove ulice, slovenski arhitekt Jože Pleènik 1934.-1935. godine projektira franjevaèku baziliku Majke Božje Lurdske, ali je realizirana samo kripta. Godine 1965.-1971. izvodi se ulazni aneks i novi korpus crkve, jednoprostorne hale u beton-brut
Izuzetno sakralno ostvarenje, koje danas uglavnom koriste Hrvati i Albanci katolièke vjeroispovijesti, neopravdano je zaboravljeno jer je aktualno i danas, te referentno i suvremenim stremljenjima. Utjecaji toga djela mogu se èitati i u crnogorskoj arhitekturi, u veæ spominjanom djelu Spomen-doma u Kolašinu u Crnoj Gori arhitekta Marka Mušiæa (1976.), i to u beton-brut izvedbi, dinamiènoj kompoziciji i plasticitetu formi, te zenitalnom osvjetljenju interijera.
ZAKLJUÈAK
CONCLUSION
Zanimljiva je èinjenica da arhitektura koju su ostvarili arhitekti iz Hrvatske tipološki predstavlja iskorak iz najuèestalije produkcije u onodobnom Titogradu (Podgorici) u tome razdoblju - stambene arhitekture. To su ostvarenja javne namjene, tipologije koje se ne pojavljuju u velikom broju, npr. sklopovi
izvedbi (Z. Vrkljan i V. Balley). Natjeèajni projekti provedeni 1995./96. godine planiraju nadogradnju sadašnje zateèene situacije i ureðenje interijera. Unutar samostanskoga konglomerata Majke Božje Lurdske u Zagrebu ‘Pleènikova kripta’ razotkriva se poput ‘arhitektonskog rudimenta’. Paradoks tog djela otkriven je u dihotomiji aspekta njegove fizièke hermetiène pojavnosti i njegovog ekstremno komunikacijski inspirativnog aspekta idejnog projekta.” [Uchytil, i sur., 2004.]
47 Šegviæ, 1986: 194
48 Šegviæ, 1986: 252
49 Potonje sakralno ostvarenje èini iskorak u smislu autorskog promišljanja i zasigurno je preteèa Magaševu posljednjem ostvarenju dominikanske crkve na Ivaniægradskoj/Vukovarskoj u Zagrebu, ostvareno plohama treæega reda. Potpuno inverzna situacija na podruèju sakralne gradnje zavladat æe nakon osnivanja samostalne Hrvatske 1990. godine, kada æe broj realizacija u samo nekoliko godina nadiæi cjelokupno prethodno razdoblje. Kvantiteta ostvarenja, nažalost, rezultirala je inverzijom na podruèju kvalitete tih realizacija, naravno - uz èasne iznimke.
50 Stiller, Kovaèeviæ, 2013: 126-127. Izložba je održana u Beèu 19.9.-15.11.2013.
51 „Formensprache und Materialwahl lassen in angenehmer Weise den Post-Corbusier’schen Diskurs im Kirchenbau nach Ronchamps durchscheinen; besonders im Innenraum wird eine starke, höhlenartigmystische Stimmung spürbar, die durch den Lichteinfall verstärkt wird.”
[Stiller, Kovaèeviæ, 2013: 126-127, prev. autora]
odmarališta, bolnice i crkve. A svako ostvarenje, nadalje, namijenjeno je specifiènom sloju stanovništva. Odmaralište je Dom Saveza državnih službenika, namijenjeno srednjoj klasi, èinovnicima koji obavljaju poslove administracije, a ne hotel za imuæni sloj koji može platiti ljetovanja u skupim hotelima. Zdravstvena ustanova je ljeèilište za najkrhkiji sloj društva - djecu. Želja je onodobnoga Titograda da se emancipira u tome smislu i da u svojoj republici omoguæi specijalizirano ljeèilište za djecu. Sakralni sklop je crkva za manjinsko stanovništvo, rimokatolike veæinom albanske nacionalnosti, s odgojnim i obrazovnim podcentrom.
‘Program plus’ koji nudi u sklopu Župnoga dvora predstavlja društvenu nadogradnju, centar za odgoj namijenjen svome stanovništvu, bez obzira na nacionalnu ili vjersku pripadnost. To su vrijedna arhitektonska ostvarenja, sklopovi koji anticipiraju boljitak za odmor službenika, ozdravljenje najmlaðih stanovnika i duhovnu okrjepu manjine. Projektirani su ponajprije za ljude koji omoguæuju operativno funkcioniranje državnih službi, a s druge strane za oboljelu djecu i stanovnike manjinske vjeroispovijesti. Njihovim oporavkom i odmorom okrjepljuje se i cijelo društvo.
Na neki naèin krajnje je neobièno da upravo takve specifiène zadatke ostvaruju arhitekti iz druge sredine. No, s druge strane, baš i nije jer su to vrhunski struènjaci s ostvarenim opusom koji ih profilira za eksport toga znanja, pa oni upravo u perifernim dijelovima crnogorskih gradova Podgorice i Ulcinja nesputano ostvaruju vrlo kvalitetna djela. S druge strane, suvremene, avangardne realizacije u Crnoj Gori zasigurno osnažuju moderni pokret u toj najmanjoj jugoslavenskoj republici. Slièna se situacija dogodila i u Zagrebu nakon izložbe èehoslovaèke moderne arhitekture 1927. godine (koju je organizirao praški ðak prof. Pavao Jušiæ), te realizacije preoblikovanja kuæe Feller-Stern na središnjemu gradskom trgu prema projektu glasovitoga njemaèkog arhitekta Petera Behrensa
Sl. 13. Z. Vrkljan, V. Balley: Nadogradnja kripte franjevaèke bazilike (Jože Pleènik, 1934.-1935.) Majke Božje Lurdske u Zvonimirovoj ulici u Zagrebu (1965.-1971.) i Boris Krstuloviæ: Raèunsko-dispeèerski centar Elektroslavonije u Osijeku (1973.-1978.)
Fig. 13. Z. Vrkljan, V. Balley: Addition onto the crypt of the Franciscan basilica (Jože Pleènik, 1934-1935) of Our Lady of Lourdes Church in Zvonimirova street in Zagreb (1965-1971) and Boris Krstuloviæ: Computing and Dispatch Center of Elektroslavonija in Osijek (1973-1978)
1927.-1928. godine.52 Nakon tih prijelomnica u samom su središtu Zagreba širom otvorena vrata modernoj arhitekturi koja æe se osobito afirmirati tridesetih godina 20. stoljeæa u Hrvatskoj. U to doba stasaju i sazrijevaju prve generacije arhitekata školovanih u Zagrebu, kako na Tehnièkom fakultetu tako i na Umjetnièkoj akademiji. „Neprihvaæanje deklarativnih striktnih postavki konstruktivizma, funkcionalizma i utilitarizma jedna je od bitnih karakteristika grupacije i stavova arhitekata okupljenih oko Iblera”, odnosno školovanih na Umjetnièkoj akademiji, navodi dr. Tomislav Premerl.53 Arhitekti moderne u Hrvatskoj svoje djelovanje zasnivaju na temeljima moderne arhitekture, ali ta naèela primjenjuju s osobitim senzibilitetom s obzirom na obilježja podneblja u kojem djeluju. Relativno skromne materijalne prilike naše
52 Tome možemo dodati i realizaciju klaonice i stoènog sajma na jugoistoènoj periferiji prema projektu njemaèkog struènjaka na tome podruèju - Waltera Freesea 1928.1931.
53 Premerl, 1990: 44
54 Kadijeviæ, 2011. i 2014.
55 Znaèajniji projekti bili su usmjereni na izgradnju glavnoga grada Beograda, za koji su 1946.-1950. godine bili raspisani natjeèaji za reprezentativne sadržaje nove države: Centralni komitet KPJ; zgrada Predsjedništva, Opera, Mali stadion, Veliki stadion, Vojni muzej i veliki reprezentativni hotel. Natjeèajnim projektima otvorilo se pitanje izraza reprezentativnosti moderne arhitekture, odnosno izraza socrealizma. Uz navedeni ciklus radova treba istaknuti i realizaciju groblja s krematorijem u Novom Sadu Josipa i Silvane Seissel te Miroslava Kollenza, 1963.1964.-1984., te Pogon za preradu grožða Vršaèki vinogradi, Stanka Fabrisa, 1963.-1969. U Hrvatskoj je prema projektu arhitekata iz Srbije realiziran, primjerice, hotel Croatia u Cavtatu, Slobodana Milièeviæa, 1971.-1973.; zatvoreni bazen na Poljudu u Splitu ili, primjerice, pješaèki most u Osijeku.
56 OUZOR, Mostar (Drago Ibler, 1930.); Sefardski hram (sinagoga), Sarajevo (Rudolf Lubynski, 1924.-1930.); Kazalište, Zenica (Vladimir Turina, Boris Magaš, 1961.1962. natjeèajni projekt); Muzej revolucije u Sarajevu (1958.-1963., Boris Magaš, Edo Šmidihen, Radovan Horvat); stambeni tornjevi u Zenici (1971.-1973., Edo Šmidihen); Bolnice Nova Bila (1993., Ante Kuzmaniæ, D. Marasoviæ, Goran Rako); Obiteljsko imanje Bijaèa (2011., Tomislav Æurkoviæ, Zoran Zidariæ - nagrada Drago Galiæ, 2011.). Uz niz pojedinaènih projekata i realizacija, u Sarajevu svoju profesionalnu djelatnost doživotno nastavlja Juraj Neidhardt (Skijaška kuæa, Trebeviæ, Sarajevo (srušena); 1955.-1959. Filozofski fakultet, Marindvor, Sarajevo; 1966.-1980. Sklop nebodera ROU i zgrade Skupštine BiH, Marindvor, Sarajevo), a dio profesionalne karijere ostvaruje i Helen Baldasar te Andrija Èièin-Šain.
57 Uz meðuratni natjeèajni rad Kauzlariæa i Gomboša u Mariboru, treba istaknuti i realizaciju Zdravka Bregovca Hotela Golf na Bledu, te arhitekata Helene i Hrvoja Njiriæa iz 1997. Baumax Hypermarket i 1998. Mc Donald’s drive in. S druge strane, slovenski arhitekti u Hrvatskoj ostvaruju niz znaèajnih realizacija: od kripte crkve Majke Božje Lurdske Jožeta Pleènika (1934.-1935.), Vojne bolnice u Zagrebu, nikada dovršene Sveuèilišne bolnice na Blatu u Zagrebu, urbanistièkog plana Splita III (Vladimir Mušiè, Marjan Bežanc, Nives Starc, 1968.-1969.) do, primjerice, Robne kuæe u centru Osijeka (Milan Miheliè).
58 Antun Ulrich, Slavko Löwy, Vlado Antoliæ, Egon Steinmann aktivni su u obnovi Makedonije nakon Drugoga svjetskog rata. Godine 1932. Drago Ibler realizira Okružni ured za osiguranje radnika (OUZOR) u Skopju (koji je danas Gradska bolnica). Nakon razornog potresa u Skop-
sredine nisu bile zapreka, veæ, naprotiv, poticaj za inovativna kreativna rješenja. Profesionalno djelovanje arhitekti integriraju s visokoobrazovnim procesom, izdavaštvom, te socijalno angažiranim kulturološkim i likovnom djelovanjem. Integralna je to potka kontinuitetu moderne i u poratnom razdoblju, kada u Hrvatskoj pedesetih godina kulminiraju autorski izrazi arhitekata koji su svoja prva djela stvarali u predratnom razdoblju.
Uz ovdje prikazana tri primjera moderne arhitekture koje su arhitekti iz Hrvatske ostvarili u Crnoj Gori i recentne èlanke Aleksandra Kadijeviæa u znanstvenom èasopisu „Prostor”54 - nasluæuje se znaèenje djelovanja arhitekata iz Hrvatske, koje dolazi do izražaja i u drugim jugoslavenskim republikama. Osobito nakon Drugoga svjetskog rata na
ju, 1965. laureati velikoga meðunarodnog natjeèaja za centar Skopja jesu Kenzo Tange te Radovan Mišèeviæ i Fedor Wenzler.
59 Primjerice, laureati meðunarodnog natjeèaja Poveæala prirodnih i tehnoloških elemenata, Mratinje, Crna Gora, jesu arhitekti Ivanišin-Kabashi, 2009. godine. Nadalje, na podruèju Crne Gore treba istaknuti i projektna nastojanja arhitekata Nenada Fabijaniæa, Andreja Uchytila, Eve Vanište Lazareviæ i dr.
60 Prva nagrada Zdenka Strižiæa na meðunarodnom natjeèaju za Ukrajinsko kazalište u Harkovu 1930. godine. Treba navesti i tri meðunarodna natjeèaja za znaèajne zagrebaèke projekte raspisana na prijelazu 1930./31. godine. Na natjeèaju za Zakladnu i klinièku bolnicu na Šalati Ernest Weissmann postiže 1. plasman. U konkurenciji 225 pristiglih radova na natjeèaju za Židovsku bolnicu u Petrovoj ul. dvije 3. nagrade dijelili su Ernest Weissmann, te Stjepan Gomboš i Mladen Kauzlariæ, a otkup su izborili Zoja i Selimir Dumengjiæ te Ðorðe Kiverov. Na urbanistièkom natjeèaju za Generalnu regulatornu osnovu grada Zagreba 3. nagradu dobila je autorska grupa StrižiæHolzbauer-Peteln. U poraæu prvi je meðunarodni uspjeh naših arhitekata dodjeljivanje prve nagrade Vjenceslavu Richteru i Zdravku Bregovcu na natjeèaju za muzej u Alepu u Siriji (1956.), koji je i izveden.
61 Grand prix za arhitekturu, zlatna medalja za trijem i hortikulturu za Paviljon Kraljevine Jugoslavije, Meðunarodna izložba umjetnosti i tehnike, Trocadero, Pariz, Francuska (1936.-1937., Josip Seissel); bronèana medalja za sportsku arhitekturu i diploma XIV. olimpijade na Olimpijskoj izložbi, London, 1948.; diploma XV. olimpijade za sportsku arhitekturu, Helsinki, 1952.; za stadion NK Dinamo u Zagrebu (1946.-1954., 1962. Vladimir Turina, Franjo Neidhardt, Dragan Boltar, Eugen Erlih); nagrada II. biennala likovnih umjetnosti u São Paulu 1954.; za kupalište Borik, Zadar (Zvonimir Požgaj) i dr. [Uchytil, i sur., 2007.] 62 Primjerice, Ernest Weissmann u okviru Ujedinjenih naroda u New Yorku; Vlado Antoliæ na urbanistièkoj djelatnosti u Burmi, Maleziji, Indoneziji; Radovan Tajder u Beèu, Branimir Mediæ i Pero Puljiz u Amsterdamu i dr. 63 Visokoškolsku nastavu održavali su Zdenko Strižiæ u Njemaèkoj, Australiji i dr., a recentno i Vedran Mimica i Andrej Radman u Nizozemskoj, Neven Mikac u Norveškoj i dr.
64 Arhitektonski fakultet Sveuèilišta u Zagrebu uvršten je u 100 najboljih škola u Europi prema izboru talijanskog èasopisa „Domus” 2013. godine [*** 2012.]. Današnji fakultet razvio se iz Arhitektonskog odjela Tehnièke visoke škole utemeljene u Zagrebu nakon završetka Prvoga svjetskog rata i uspostavljanja Kraljevine SHS. Na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu Arhitektonski odjel djelovao je 1926.1942. pod vodstvom akademika Drage Iblera.
65 Novoutemeljeni Arhitektonski fakultet Univerziteta Crne Gore zasigurno æe pridonijeti detaljnijem i sustavnom istraživanju moderne arhitekture u Crnoj Gori.
natjeèajima u glavnom gradu Beogradu, gdje su visoke plasmane na tim natjeèajima postigli upravo zagrebaèki arhitekti.55 U bivšim jugoslavenskim republikama najintenzivnija je produkcija arhitekata iz Hrvatske u Bosni i Hercegovini56, a najslabija u Sloveniji.57 U sklopu poslijeratne obnove u Makedoniji angažirani su arhitekti i urbanisti iz Hrvatske, koji su u tome razdoblju zbog potrebe za struènim angažmanom djelovali i u Makedoniji.58
‘Eksport’ arhitekture iz Hrvatske ostvaruje se tijekom cijeloga modernog pokreta i razlièitih društveno-politièkih okvira 20. stoljeæa, pa sve do današnjih dana.59 Djelatnost hrvatskih modernih arhitekata osnažuje se uspjesima na meðunarodnim natjeèajima u zemlji, širi se i izvan granica Jugoslavije60, a ostvarenja dobivaju i èitav niz medalja na meðunarodnim
izložbama.61 Osobito je intenzivna djelatnost hrvatskih arhitekata u sklopu pokreta nesvrstanih, odnosno zemalja Treæega svijeta. Nadalje, mnogi su arhitekti svoje profesionalno djelovanje62 vrlo uspješno nastavili i u inozemstvu.63 Dokaz je to kvalitete kako visokoobrazovnog procesa arhitekture u Zagrebu, koji se u kontinuitetu odvija od 1919. godine64, tako i profesionalne djelatnosti arhitekata. Slijedom navedenoga arhitektura se može interpretirati kao vrhunski izvozni proizvod Hrvatske. Ovaj rad prilog je istraživanju dosega arhitekata iz Hrvatske izvan granica zemlje, ali i zasad još nezaokruženom istraživanju moderne arhitekture u Crnoj Gori.65 Ujedno, èinjenica da odmaralište u Ulcinju više ne postoji, ukazuje na ugroženost naslijeða moderne arhitekture te potrebe pravodobne zaštite i oèuvanja najznaèajnijih ostvarenja.
1. Barišiæ, Z. (2002.), Zgrade za obrazovanje u opusu arhitekta Zvonimira Vrkljana, magistarski rad, knj. I i II, Arhitektonski fakultet, Zagreb
2. Barišiæ Mareniæ, Z. (2007.), Arhitektica Zoja Dumengjiæ - osobitost djela u kontekstu hrvatske moderne arhitekture, disertacija, Arhitektonski fakultet, Zagreb
3. Barišiæ Mareniæ, Z. (2009.), Zgrada Ženske realne gimnazije sestara milosrdnica u Zagrebu arhitekta Zvonimira Vrkljana (1937.-1939.), „Prostor”, 17 (2 /38/): 284-297, Zagreb
4. Bauer, H.; Haberle, M. (1937.), Dvije natjeèajne osnove. Konvikt „Narodne Uzdanice” u Sarajevu i Konvikt Hrvatskoga kulturnog društva „Napredak”, „Graðevinski vjesnik”, 6 (7): 100-103, Zagreb
5. Bazala, V. (1975.), Pregled povijesti zdravstvenog graditeljstva na podruèju Socijalistièke Republike Hrvatske, „Arhitektura”, 28 (152-153): 5-25, Zagreb
6. Belousov, V.N. (1973.), Zdania uèreždenii zdravo-hranenija, u: Sovremenaja arhitektura Jugoslavii: 133-139, Moskva
7. Bešliæ, T.; Galoviæ, K.; Mucko, I.; Peneziæ, V.; Rogina, K. (1999.), Boris Krstuloviæ: Prvo sam sagradio kuæe, a zatim o njima napisao doktorat, „Èovjek i prostor”, 46 (5-8 /540-543/): 1216, Zagreb
8. Blagojeviæ, Lj.; Vukièeviæ, B. (2013.), Hotel Ko-op u Ulcinju arhitekata Hinka Bauera i Marijana Haberlea, „Prostor”, 21 (1 /45/): 14-25, Zagreb
9. Budak, M. (1958.), Bolnica; bolnica za tuberkulozu, Medicinska enciklopedija, Leksikografski zavod FNRJ, 2: 246-253, Zagreb
10. Dumengjiæ, S. (1955.), Djeèja bolnica u Titogradu. „Èovjek i prostor”, 2 (28): 3, Zagreb
11. Dumengjiæ, Z. (1961.a): Opæa bolnica u Titogradu. „Arhitektura-urbanizam”, 2 (8-9): 30, Beograd 12. Dumengjiæ, Z. (1961.b), Djeèja bolnica u Titogradu. „Arhitektura-urbanizam”, 2 (8-9): 34, Beograd
13. Dumengjiæ, Z. (1975.), Zavod za zaštitu majke i djeteta ‘dr. A. Škatariæa’ u Titogradu, „Arhitektura”, 28 (152-153): 86-87, Zagreb
14. Dumengjiæ, S.; Dumengjiæ, Z. (1964.), Arhitektonski projektni biro Dumengjiæ Zagreb 1954-1964., katalog radova APB Dumengjiæ, jubilarno izdanje biroa povodom 10. godišnjice samostalnog djelovanja, Zagreb
15. Haberle, M.; Bauer, H. (1938.), Natjeèajna osnova nove rentovne zgrade Hipotekarne banke Trgovaèkog fonda u Beogradu (ugao Kralja Milana i Frankopanove ulice), „Graðevinski vjesnik”, 7 (6): 84-85, Zagreb
16. Ivanoviè Kosik, V. (2010.), Ruska boja na paleti Balkana - rusko umjetnièko stvaralaštvo na Balkanu (krajem XIX - poèetkom XXI stoljeæa), Institut za slavistiku, Ruska akademija znanosti, 372, Moskva
17. Kadijeviæ, A. (2011.), Hrvatski arhitekti u izgradnji Beograda u 20. stoljeæu, „Prostor”, 19 (2 /42/): 467-477, Zagreb
18. Kadijeviæ, A. (2014.), Tri poticajne modernistièke realizacije hrvatskih arhitekata u Beogradu
(1928.-1935.), „Prostor”, 22 (2 /48/): 268-277, Zagreb
19. Krstuloviæ, B. (1984.), Monografija radova 1954.-1984., Zagreb
20. Miliæ, B. (1986.), Arhitektura XX. vijeka u Crnoj Gori, u: Umjetnost na tlu Jugoslavije. Arhitektura XX vijeka, IRO Prosveta, Beograd; Spektar, Zagreb; Prva književna komuna, Mostar
21. Miliæ, B. (2013.), Urbano nasljeðe Crne Gore sa posebnim osvrtom na razvoj Cetinja, Orionart, Beograd
22. Mohorovièiæ, A. (1947.), Teoretska analiza arhitektonskog oblikovanja, „Arhitektura i urbanizam”, 1 (1-2): 6-8, Zagreb
23. Nedeljkov, G. (1962.), Der Krankenhausbau in Jugoslawien, u: Handbuch für den neuen Krankenhausbau, Urban&Schwartzenberg [ur. Vogler, P.; Hassenpflug, G.], separat 2. izdanja: 710-718, München/Berlin
24. Premerl, T. (1974.), Zagrebaèka moderna arhitektura izmeðu dva rata, „Iz starog i novog Zagreba”, Muzej grada Zagreba, 191-204, Zagreb
25. Premerl, T. (1975.), Zdravstveni objekti i projekti hrvatske meðuratne arhitekture, „Arhitektura”, 28 (152-153): 26-36, Zagreb
26. Premerl, T. (1983.), Selimir Dumengjiæ 1903.1983. (in memoriam), „Èovjek i prostor”, 30 (12 /369/): 4, Zagreb
27. Premerl, T. (1990.), Hrvatska moderna tradicija izmeðu dva rata: nova tradicija, Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb
28. Premerl, T. (1996.), Arhitektura humanizma Zoje Dumengjiæ, „Èovjek i prostor”, 43 (6-8 /505-507/): 19-21, Zagreb
29. Stiller, A.; Kovaèeviæ, B. [ur. i kuratori] (2013.), Montenegro: Kontrast Landschaft, Architektur Kontext / Contrast Landscape, Architecture Context, Müry Salzmann, Wien
30. Šegviæ, N. (1986.), Stanje stvari, jedno viðenje, 1945-1985 / Situation in Architecture, a Point of View, 1945-1985, „Arhitektura”, 39 (196-199): 118-280, Zagreb
31. Štraus, I. (1991.), Arhitektura Jugoslavije 19451990, IP Svjetlost, Sarajevo
32. Tschumi, B. (2004.), Arhitektura i disjunkcija, AGM, Zagreb
33. T.Pl. (1995.): Dumengjiæ, Zoja, u: Enciklopedija hrvatske umjetnosti, LZ „Miroslav Krleža”, 224, Zagreb
34. Uchytil, A.; Barišiæ Mareniæ, Z.; Štulhofer, A. (2004.), Jože Pleènik - Impulsi i ogranièenja Crkve Majke Božje Lurdske u Zagrebu, „ARArhitektura, raziskave”, 4 (1): 44-49, Ljubljana
35. Uchytil, A.; Barišiæ Mareniæ, Z.; Kahroviæ, E (2009.), Leksikon arhitekata Atlasa hrvatske arhitekture XX. stoljeæa, Arhitektonski fakultet, Zagreb
36. Vogler, P.; Hassenpflug, G. (1962.), Handbuch für den neuen Krankenhausbau, Urban&Schwartzenberg, München/Berlin
37. ... (1960.), Arhitekt Zoja Dumengjiæ (portret), „Èovjek i prostor”, 7 (105): 103, Zagreb
38. ... (1991.), Arhitekti èlanovi JAZU, Rad HAZU, Razred za likovne umjetnosti [ur. Galiæ, D.], XIV, knj. 437, Zagreb
39. ... (2000.), Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet 1919/1920.-1999/2000. [gl. ur. Obad Šæitaroci, M.], Arhitektonski fakultet, Zagreb
40. ... (2012.), Europe’s Top 100 Schools of Architecture and Design 2013, selected by Domus, „Domus”, Editoriale Domus, Milano
41. ... (2014.), Arhitektonski fakultet Sveuèilišta u Zagrebu - 95 godina, Kronogram 1919.-2014., Arhitektonski fakultet, Zagreb
Izvori
Sources
Arhivski izvori
Archive Sources
1. Muzej grada Zagreba [MGZ], Opatièka 20, Zagreb, Ostavština arhitekata Zoje i Selimira Dumengjiæ
2. Arhitektonski fakultet Sveuèilišta u Zagrebu, Studijski arhiv [AF-SA], Kaèiæeva 26, Zagreb
3. Arhiv autorice [ZBM]
Internetski izvori
Internet Sources
1. http://www.arhitekti-hka.hr/
2. http://www.donbosko.me/zupa-podgorica
3. www.skyscrapercity.com
4. http://treasures-in-disguise.net
5. http://www.d-a-z.hr/hr/aktualna-tema/osvrti/ interview-boris-krstulovic,55.html
Izvori ilustracija
Illustration Sources
Sl. 1. Krstuloviæ, 1984: 384
Sl. 2. Miliæ, 1986: 180, 185; Štraus, 1991: 144; Miliæ, 1986: 187
Sl. 3. Uchytil, i sur., 2007.; ZBM
Sl. 4. Blagojeviæ, Vukièeviæ, 2013: 19 i 14
Sl. 5. Uchytil, i sur., 2007.
Sl. 6. Nedeljkov, 1962.
Sl. 7. Dumengjiæ, S. i Z., 1964.
Sl. 8. MGZ
Sl. 9. Barišiæ Mareniæ, 2007.
Sl. 10. Krstuloviæ, 1984: 383, 381
Sl. 11. www.skyscrapercity.com
Sl. 12. www.skyscrapercity.com
Sl. 13. ZBM
This paper presents three projects realized by the Croatian architects in Monte Negro during the 20th century: the building of the Association of the Government Officials (Hotel Ko-op) in Ulcinj (19371939, Hinko Bauer and Marijan Haberle), Children’s Hospital in Podgorica (1954-1961, Zoja and Selimir Dumengjiæ), and Catholic Parish Church in Podgorica (1963-1969, Zvonimir Vrkljan and Boris Krstuloviæ). The projects, designed by the Zagrebbased architects, graduates from the Technical faculty (Department of Architecture) of the University of Zagreb, have been almost unknown in Croatian professional circles. Until today they have been unresearched in professional literature. Modernist architects in Croatia base their work on the essential principles of Modernism applying them with great sensitivity owing to a specific environment they work in. Relatively modest financial circumstances of the society have never been a hindrance but a stimulus to devise innovative solutions. Some architects integrate their professional work with higher education teaching, publishing and socially engaged cultural and art activities. Such an integral professional background ensured continuity of Modernism in the post-war period (1950s) when architects, who designed their first works in the pre-war period, came to the forefront of Croatian Modern architecture. The hotel in Ulcinj designed by the architects Haberle and Bauer from the 1930s is a representative example of standardization. The design was based on an absence of decoration and emphasis on a harmonious organization of outdoor spaces and their graded exposure, and the creation of a pleasant outdoor living room as a communal area for social gathering. The children’s hospital from the 1950s was designed by the architects Dumengjiæ specialized in health care
architecture. Typologically, its counterpart is the children’s hospital in Klaiæeva street in Zagreb designed by the architect Vladimir Turina. Yet, it lacks the facilities of the Monte Negro hospital designed to provide accommodation for children’s mothers. Both projects were financially supported by the UNICEF. The Catholic church is an outstanding raw concrete religious structure widely regarded as one of the best church projects of the socialist period when church architecture was almost non-existent. The outstanding church project designed by Zvonimir Vrkljan and Boris Krstuloviæ from the 1960s is almost unknown in Croatian professional circles. The expressivity of crude reinforced concrete exterior is a dominant feature of the building. The house in this context became the sign loaded with symbolic meaning in an environment with the Roman Catholic minority. ”Its unpleasant appearance evokes associations of the first inferior Christian structures (secret and public ones) as a denial of this world’s glimmer”, as Boris Krstuloviæ said. In this context they were representatives of Modernist architecture from the 1930s, 1950s and 1960s (pre-war and post-war Modernism), the time when Modern architecture was in full swing and the Modernist principles widely adopted regardless of the war and post-war turmoil when the topics of socialist realism were often addressed. The continuity of Modernism was unquestionable. It is interesting that the projects realized by the Croatian architects stand apart from the residential buildings as the most frequent architectural type produced in Podgorica in those days. The projects designed by the Croatian architects were not that frequent: hotel complexes, hospitals and churches. Each of them was designed for a particular segment of population: the building of the Association
of the Government Officials was intended as a middle class vacation facility, not a hotel for the well off who can afford expensive hotels. The hospital was intended for children, the most fragile population segment. The government wanted to prove self-sufficient and provide specialized medical treatment in their own republic.
The church was built for the Roman catholic minority, mostly Albanians. It accommodated an educational facility for the so-called ”Program plus” - an educational program for all citizens regardless of their nationality or religion. These three architectural projects were intended to cater for the wellbeing of the government officials, provide specialized medical care for children and offer spiritual support for a minority. Such goals are expected to have a beneficial effect on the whole society. The fact that such specific projects were designed by the architects coming from a different background might seem unusual at first sight. But it should be borne in mind that these architects were leading experts in their field and therefore capable of carrying out complex tasks far from home. Thus they realized some of their most remarkable and avant-garde projects in the towns of Monte Negro but at the same time they fostered the development of Modern architecture in Monte Negro, the smallest republic of ex Yugoslavia. It stands as proof of the high-quality Zagreb school of architecture which has continually developed since 1919. Moreover, architecture in this context can be seen as a Croatian top quality export product. This research is on the one hand a contribution to the achievements of Croatian architects outside their home country and on the other a contribution to researches on Modern architecture in Monte Negro.
Biografija Biography
Dr.sc. ZRINKA BARIŠIÆ MARENIÆ, docentica, nositeljica je kolegija Industrijska arheologija, Hrvatski prostor i arhitektura - sjeverozapadna Hrvatska, te HPA - Zagreb na Arhitektonskom fakultetu Sveuèilišta u Zagrebu. Magistrirala je 2002. i doktorirala 2007. Dobitnica je Državne nagrade za znanost 2010. za Leksikon arhitekata Atlasa hrvatske arhitekture XX. stoljeæa (sa: A. Uchytil, E. Kahroviæ). Autorica-kustosica je hrvatskog nastupa na 14. Venecijanskom bijenalu 2014., s temom: Fitting Abstraction, 1914.-2014. (izbornica K. Šerman). Radi na afirmaciji meðunarodne suradnje matiènog fakulteta.
ZRINKA BARIŠIÆ, Ph.D., Assistant Professor. She runs courses in Industrial Archaeology and Architecture in Croatian Regions - northwestern Croatia and Zagreb at the Faculty of Architecture in Zagreb. She received her M.Sc. degree in 2002 and her Ph.D. in 2007. She is the recipient of the 2010 State Science Award for her work on the Lexicon of ArchitectsAtlas of the 20th Century Croatian Architecture (with A. Uchytil, E. Kahroviæ). She was member of the Croatian team at the 14th Venice Bienale 2014 (with the topic: Fitting Abstraction, 1914-2014). She is in charge of the promotion of the Faculty of Architecture through international collaboration.
1 HR - 10000 Zagreb, Predraga Heruca 13
2 Sveuèilište u Zagrebu
Arhitektonski fakultet
HR - 10000 Zagreb, Kaèiæeva 26 borka.bobovec@mgipu.hr luka.korlaet@arhitekt.hr nino.virag@arhitekt.hr
Pregledni znanstveni èlanak
UDK 728.1:721.013 I. Bartoliæ (497.5)”19/20” Tehnièke znanosti / Arhitektura i urbanizam 2.01.04. - Povijest i teorija arhitekture i zaštita graditeljskog naslijeða Èlanak primljen / prihvaæen: 12. 3. 2014. / 9. 6. 2015.
Prolegomena opusu
Prolegomena to his Work
Bartoliæ, Ivo hoteli
montažna gradnja stambene zgrade tipizirana gradnja
Arhitekt Ivo Bartoliæ (Glina, 1912. - Zagreb, 2013.) projektirao je pretežno stambenu arhitekturu i hotele. U stambenoj arhitekturi zaokupljen je problemom tipizirane i montažne gradnje, èime su ostvareni preduvjeti za industrijsku proizvodnju graðevnih komponenti stanova. Kao poseban doprinos istièe se stvaranje sustava prefabriciranih i modularnih elemenata. Drugo važno podruèje njegova stvaralaèkog interesa bili su hoteli kojima se posveæuje nakon 1965. godine.
1 HR - 10000 Zagreb, Predraga Heruca 13
2 University of Zagreb
Faculty of Architecture
HR - 10000 Zagreb, Kaèiæeva 26 borka.bobovec@mgipu.hr luka.korlaet@arhitekt.hr nino.virag@arhitekt.hr
Subject Review
UDC 728.1:721.013 I. Bartoliæ (497.5)”19/20”
Technical Sciences / Architecture and Urban Planning 2.01.04. - History and Theory of Architecture and Preservation of the Built Heritage Article Received / Accepted: 12. 3. 2014. / 9. 6. 2015.
Bartoliæ, Ivo hotels
prefabricated construction residential buildings standardized construction
Architect Ivo Bartoliæ (Glina, 1912 - Zagreb, 2013) mainly designed residential architecture and hotels. In residential architecture he was mostly concerned with standardized and prefabricated construction aimed at apartment design based on industrial modular units. His work provided a major contribution to prefabricated and modular unit construction. After 1965 he turned to hotel architecture as a field where he could further develop his creative interests.
UZagrebu je 23. srpnja 2013. godine u 102. godini života umro Ivo Bartoliæ (Sl. 2.), hrvatski arhitekt èiji je opus stvaran tijekom izuzetno duge i uspješne karijere zapoèete prije Drugoga svjetskog rata u etabliranim zagrebaèkim arhitektonskim atelijerima. Doprinos Ive Bartoliæa nije dosad sustavno istražen, pa tako ni vrjednovan, u kontekstu stvaralaštva hrvatske arhitekture druge polovice dvadesetoga stoljeæa. Projekti na kojima je radio pohranjeni su u arhivi Arhitektonskoga projektnog zavoda u Zagrebu [APZ], zatim u Hrvatskom muzeju arhitekture, kao i osobnoj zbirci1 u Zagrebu. Bibliografska graða koja se svodi na spominjanje u struènim i znanstvenim èlancima sistematizirana je, provjerena i nadopunjena dokumentacijskom i arhivskom graðom, ali i podacima prikupljenim od arhitekta osobno2 te njegovih suvremenika i suradnika. Provedeno istraživanje temelji se na trenutaèno dostupnim podacima i nije konaèni pregled opusa arhitekta Ive Bartoliæa.
Kontekst vremena - Arhitektura je uvijek i svugdje usko vezana za politièke mijene, odnosno financijski uvjetovana aktualnom ideologijom. Nakon Drugoga svjetskog rata prilagoðavala se trenutaènom stanju koje je patilo od nedostatka školovanih ljudi na svim razinama.3 Osim toga, graðevinska industrija bila je gotovo uništena, što je u oblikovnom i konstruktivnom pogledu rezultiralo skromnim graðevinama. Nova vlast prepoznaje ob-
razovane ljude i kontrolirano ih koristi u stvaranju kako utilitarne arhitekture tako i razvoja provincijskih središta.4 Rješavale su se dvije paralelne razine zadatka: s jedne strane primarno stanovanje u tipskim stambenim zgradama5, zatim škole, vrtiæi, tipski domovi kulture6, kinodvorane i sl., a s druge je strane zbog nužnosti afirmacije novoga društvenog sustava zapoèeta gradnja reprezentativnih graðevina utemeljenih na iskustvima meðuratne moderne.7 Takoðer, sustavno se pristupa izradi prostornoplanske dokumentacije8, od generalnih do detaljnih planova. Sve to zahtijeva u praksi provjerena struèna znanja, što je u konaènici omoguæilo afirmaciju arhitekata koji su bili željni implementacije znanja u izgraðeni oblik.
Životopis - Ivo Bartoliæ roðen je u Glini 19. lipnja 1912. godine9 od oca Josipa i majke Ane. Prva tri razreda puèke škole pohaðao je u Glini, a u Zagreb dolazi u èetvrti razred. Od devete godine živi u Zagrebu gdje pohaða realnu gimnaziju, da bi u èetvrtom razredu gimnazije, inspiriran adaptacijom secesijske zgrade Elsa Fluid, prešao u srednju tehnièku školu koju završava 1930. godine.10 Po završenoj struènoj praksi kod Otta Goldscheidera11 odlazi arhitektu Stjepanu Planiæu, kod kojega provodi dvije godine, a nakon polo-
1 Osobna zbirka dr.sc. Alke Krvavac [OzAK]
2 Razgovor s arhitektom, Zagreb, 18.4.2007.
3 Kolešnik, 2006: 69
4 nn, 1948: 16
5 Šegviæ, 1947: 27-29
6 nn, 1948: 15-18
7 Odak, 1986: 32
8 Antoliæ, 1949: 5
9 *** 1986: 282
10 *** 2006: 15. Srednja tehnièka škola u Zagrebu prije Drugoga svjetskog rata bila je na visokoj razini, buduæi da su u njoj tada poduèavali tadašnji najveæi arhitekti - „Prvi upisani naraštaj, u kojem su bili Viktor Kovaèiæ, Vjekoslav Bastl, Dionis Sunko i Josip Markoviæ…” [*** 2000: 14], zatim tu su i Lavoslav Horvat [Paladino, 2006: 168], Miroslav Begoviæ [Bobovec, 2011: 224] i drugi.
11 Struènu praksu odradio je u Graðevinskom poduzeæu „Goldscheider i Mihok” u Zagrebu.
12 „Bio sam kod Iblera, diplomirao ‘36. jer sam se zapisao ‘32. ali sam molio Iblera jel’ bi on mene prihvatio... I tad je potpisivao indeks, a ja èekam 29 godina jer moram u vojsku i htio bih se izvuæi iz vojske. On je bio toliko fer da je rekao: ‘Zašto ne? Bartoliæu, vrlo rado.’ I on je meni potpisivao indeks do 29. godine, dok je mogao. A onda je bilo gotovo - 29 godina sam star i moram u vojsku. Znate, u ono vrijeme, svaki koji je navršio 27 godina morao je u vojsku. Vojska je bila obavezna za deèke.” [http://www.d-a-z.hr/hr/clanovi/arhitekti/bartolic-ivan,1135.html; Venturini, 1988: 9]
13 Ljerka Bartoliæ (1917.-2002.), roðena Raukar, bila je poznata hrvatska lingvistica (autorica englesko-hrvatskih rjeènika za brodograditeljstvo, strojarstvo i elektrotehniku). [*** 1970: 142; Šiloviæ, 1983: hbl.Izmk.hr/clanak.aspx ?id=1374]
14 Bio je predsjednik Komisije za hotelsku izgradnju; * Pohvala ministra...
15 http://www.mnovine.hr/novo/index.php?option= com_content&view=article&id=21087
ženoga prijamnog ispita upisuje se na Arhitektonski odsjek Umjetnièke akademije u Zagrebu, gdje je diplomirao 1939. godine u klasi Drage Iblera s kojim suraðuje i nakon završetka studija.12 Od 1941. godine bio je u braku s Ljerkom roðenom Raukar13, s kojom ima dvoje djece.
Karijeru zapoèinje prije Drugoga svjetskog rata radeæi kao projektant suradnik u atelijerima Stjepana Planiæa, Slavka Löwyja, Drage Iblera i Vladimira Potoènjaka, a 1943. godine položio je struèni ispit za ovlaštenog inženjera arhitektonske struke. Nakon završetka rata od 1945. do 1947. godine radio je u ministarstvima graðevine i zdravlja14, gdje se kao èlan nekoliko struènih povjerenstava bavio problemima graðevinskog zakonodavstva.15 U doba obnove dolazi kao struènjak 1947. godine u Rovinj, gdje radi na izgradnji baraka za rovinjsku bolnicu16 i nepovratno ostaje povezan s Istrom. Nakon povratka u Zagreb17, od 1948. godine prelazi u Arhitektonski projektni zavod18 gdje radi kao glavni projektant. Veæ 1951. godine unutar APZ-a dolazi do transformacije i stvaranja projektnih atelijera, pa tako i Bartoliæ ima svoj, a 1954. godine osniva se dvanaest pojedinaènih projektantskih organizacija, kao i jedna koja se bavila statikom te druga po-
16 „…pri Ministarstvu zdravlja podiže UNRINE barake…” [Folo, 2000: 3]
17 Kao struèna pomoæ upuæivan je na rad u Bosnu i Hercegovinu te Makedoniju.
18 „ … istovremeni prelazak desetak ‘službenika za kapitalnu izgradnju’ pri Ministarstvu zdravlja, koji od 1.1.1948. ‘savezno sa telefonskim razgovorom’ …‘prelaze u budžet naslova’, to jest Ministarstva graðevina, odnosno ‘Arhitektonsko projektnog zavoda’.” [Venturini, 1982: 20]
19 „APB Bartoliæ nastavit æe se i u vrijeme samostalnosti baviti prvenstveno stambenom arhitekturom, insistirajuæi pri tom na primjeni jedinstvenog graðevinskog modula, modularnoj koordinaciji i industrijalizaciji stanogradnje.” [Venturini, 1982: 42]
20 *** 1984: 79
21 „…in the field of: Theory and practical application of modular coordination in housing construction” [* Certificate, 1962.]
22 * Certificate, 1960.
23 1950. i 1952.
24 1960., 1970. i 1973.; Domljan, 1983: hbl.Izmk.hr/clanak.aspx?id=1373
25 * Dopis, 1968.
26 * Povelja, 1945.-1965.
27 * Plaketa, 1987.
28 „Ovom odlukom status poèasnog èlana DAZ-a i UHA-e su dobili: Ivo Bartoliæ, dipl.ing.arh., Akademik Miroslav Begoviæ, Julije De Luca, dipl.ing.arh., Slavko Jelinek, dipl. ing.arh., Prof.Dr. Grozdan Kneževiæ, Prof.Dr. Boris Krstuloviæ, Akademik Boris Magaš, Prof.Dr. Ante Marinoviæ-Uzelac, Prof.Dr. Bruno Miliæ i Prof.Dr. Fedor Wenzler.” [* Dopis, 2003.]
29 Gomboš, 1950: 47-54
30 „Kao rezultat ovih napora nastaju tipovi projekata koji predstavljaju vrhunac racionalizacije…” [Veziliæ Strmo, i sur., 2013: 345]
31 Deliæ, 2013: 6
vezana s instalaterskim radovima, što je u sluèaju Bartoliæa rezultiralo osnivanjem projektnog biroa „APB Bartoliæ”. Projektni biro „APB Bartoliæ” do 1963. godine djeluje samostalno19, a tada se s nekoliko drugih ureda udružuje u novi Arhitektonski projektni zavod [APZ]. Bartoliæ do kraja radnoga vijeka ostaje u APZ-u, u kojem je radio i rukovodio njime sve do umirovljenja 30. rujna 1973. godine. Pretežito se bavio stambenom arhitekturom i hotelima. Osim projektiranjem zgrada bavio se i ureðenjem interijera javnih zgrada. Tijekom karijere izlaže na skupnim izložbama.20 Šezdesetih godina intenzivno radi na struènom usavršavanju.21 A 1960. godine sudjeluje na meðunarodnom seminaru za stanovanje u Izraelu22, da bi 1962. godine boravio na specijalizacijama u Skandinaviji, Nizozemskoj i Engleskoj. Usto bavio se i pisanjem te objavljivao struène èlanke u èasopisima „Naše graðevinarstvo”23 i „Èovjek i prostor”.24 Godine 1968. Savez arhitekata Jugoslavije proglasio ga je zaslužnim èlanom25, kao i Savez arhitekata Hrvatske.26 Dobitnik je nagrade „Viktor Kovaèiæ” za životno djelo 1987. godine.27
Poèasnim èlanom Društva arhitekata Zagreba i Udruženja arhitekata Hrvatske proglašen je 2003. godine.28
ZGRADE ZA STANOVANJE
RESIDENTIAL BUILDINGS
Bartoliæ je istican kao arhitekt koji se pretežno bavio stambenom arhitekturom, a njegovi projekti iz 50-ih i 60-ih godina prošloga stoljeæa primjer su kako je u tada siromašnom društvu - uporabom jednostavnih elemenata, uz jasno precizirana pravila što su vrijedila kod projektiranja stanova - bilo moguæe stvoriti arhitekturu koja je adekvatno odgovorila potrebama tržišta.29 U stambenoj arhitekturi bavio se problematikom tipizirane serijske i montažne gradnje. Kao poseban doprinos može se istaknuti stvaranje prefabriciranih i modularnih elemenata. Primjenom jedinstvenoga graðevinskog modula u sklopu jednostavne, funkcionalne koncepcije prostora, kao i konstrukcije, nastoji ostvariti preduvjete za industrijsku proizvodnju graðevnih komponenata stanova. Jednostavni tlocrti, tipski stanovi, asketski oblikovana proèelja... - sve je to bio odgovor na vrijeme i moguænosti te potrebu projektiranja i izgradnje zacrtane kolièine stambenog prostora.30 Na bivšim livadama i voænjacima, izmeðu postojeæih gradskih struktura i novoizgraðene industrije, projektira èitava nova naselja.31 Prema njegovim projektima izveden je èitav niz stambenih naselja, kao i samostalnih stambenih zgrada i blokova. Bartoliæev interes za stambenu arhitekturu datira iz razdoblja prije rata, koje je
Sl. 3. Tipski projekt dvoetažne stambene zgrade, stubišna jedinica, 1949.
Fig. 3. Standard design of a two-storey residential building, staircase housing unit, 1949
Sl. 4. Prvonagraðeni rad na natjeèaju za izradu kuhinjskog namještaja, 1954.
Fig. 4. First prize winning project at the competition for kitchen furniture design, 1954
Sl. 5. Dvojne jednoobiteljske kuæe u radnièkome stambenom naselju Viktorovac, Sisak, fotografija i (kombinirani) tlocrt kata i prizemlja, 1948.
Fig. 5. Duplex single-family houses in the workers’ housing development Viktorovac, Sisak, photograph and (combined) first-floor and ground-floor plan, 1948
proveo kao projektant suradnik u biroima Planiæa, Löwyja, Iblera i Potoènjaka. Znanja steèena u poèecima profesionalnoga djelovanja omoguæila su brzo profiliranje na podruèju stambene izgradnje kojom se sustavno bavio. Poèeci projektantskog djelovanja u sferi stambene arhitekture mogu se naæi u projektu stambenog naselja u južnome predgraðu Siska, gdje je izvedeno oko stotinu dvojnih graðevina na osnovi njegova tipskog rješenja. Tih je godina izradio nacrte i za slièno naselje u Karlovcu, zatim naselja u Osijeku uz tvornicu „Olt”, pa i u Varaždinu uz tvornicu „Varteks”.32 Nakon završetka Drugoga svjetskog rata nametala se nužnost realne procjene složenosti urbanih problema, djelomice uvjetovanih i tadašnjim društveno-politièkim sustavom.33 Naglo se razvijaju industrija, promet, trgovina, a sve to zajedno utjeèe na jaèanje državnog aparata koji potièe novu gradnju, što mijenja dotadašnji razvoj i fizionomiju gradova. Nova situacija, posve drukèija od prijeratne, donijela je promjene u stvaralaèkoj imaginaciji34, koja se u tom razdoblju morala boriti s elementarnim poteškoæama u graditeljstvu te poèetkom primarne rekonstrukcije i obnove ratom razorene zemlje.35 Novo društveno ureðenje ukinulo je odreðene društvene slojeve, odnosno nestala je graðanska klasa, a s njome i zahtjevi i stambene navike koji su godinama stvarani i njegovani u srednjoeuropskom duhu. Stvoren je novi sloj koji je imao drukèije stambene potrebe i navike, pa su i arhitekti morali rješavati posve drukèije probleme.36 Imajuæi u vidu da se radilo o zemlji koja je bila
pretežito ruralnog karaktera, s tek nekoliko veæih gradova prije Drugoga svjetskog rata, industrijalizacija dovodi do nagle urbanizacije: u gradove i oko njih smješta se industrija koja potièe razvoj i ciljano participira u razvoju društva, a grupiranje industrije uz veæa gradska središta privlaèi nove stanovnike. Poraæe je bilo optereæeno elementarnom obnovom, izgradnjom osnovne infrastrukture, stanovanja i poèetnog programa industrijalizacije.37 Poèeci promišljanja vezanih za tipsku izgradnju uoèavaju se na projektu kuæe u Zadru iz 1948. godine38, koja æe se razvijati u buduænosti. Veæ 1949. godine na drugome velikom saveznom natjeèaju za pet tipova stambenih jedinica arhitekt Ivo Bartoliæ sa Sergijem Kolbovim i Nikolom Tvrtkoviæem postavlja osnove modela modularne koordinacije za tipove OSP3 i OSP539 (Sl. 3.). Takoðer, na natjeèaju za tipsku individualnu izgradnju 1952. godine dobiva drugu nagradu za tip poluugraðene individualne kuæe40, zatim „treæu nagradu za tip slobodnostojeæe prizemnice i èetvrtu za poluugraðenu prizemnicu”.41 I tu možemo reæi da zapoèinje njegovo zanimanje za tipske i montažne konstrukcije kojima æe se baviti tijekom èitave profesionalne karijere, ne samo u stambenoj veæ i u hotelskoj arhitekturi.42 Jednako tako on sudjeluje u diskusijama na temu opremanja stana43 i na konceptualnim arhitektonskim natjeèajima, meðu kojima vrijedi istaknuti Natjeèaj za izradu kuhinjskog namještaja iz 1954. godine, na kojem osvaja prvu nagradu44 (Sl. 4.).
RESIDENTIAL BUILDINGS (REALIZED PROJECTS)
Radnièko stambeno naselje Viktorovac izvedeno je u predgraðu Siska 1948. godine45
32 „Naselje ‘Eugena Kvaternika’ u Sisku bilo je u doba Nezavisne Države Hrvatske samo jedno od nekoliko sliènih naselja za radnike, koja se tada gotovo istovremeno grade u Zagrebu, Karlovcu, Varaždinu i Osijeku. Nakon što je 29. travnja 1941. godine izdana ‘Naredba o gradnji hrvatskih radnièkih obiteljskih kuæa’, pri Ministarstvu zdravlja imenovano je Povjerenstvo sa zadaæom da odredi mjesto, red i naèin gradnje tih kuæa.” [Zagorac, 2008: 212]
33 Galjer, 2000: 318-319
34 Neidhardt, 1969: 9
35 „Tko pamti tvrde i žuljevite dane poslijeratne obnove i izgradnje, vrijeme koje je oskudijevalo u svemu osim u samoprijegoru malog èovjeka uvjerenog da svojim znojem njeguje još slabašnu biljèicu raskošne zajednièke buduænosti, pomažuæi da što prije procvjeta - taj ne mora biti struènjak a da bi se sjeæao kako je ime Ive Bartoliæa utkano u mozaik ove proturjeène epohe velikog individualnog herojstva, zanosa, naivne èistoæe, ali i ne malih patnji.” [Venturini, 1988: 9]
36 Neidhardt, 2009: 15. U kratkom vremenu projektiran je i izgraðen velik broj višestambenih zgrada, a znanja razvijena na projektima stanovanja u gradskim kuæama prilagoðena su potrebi smještaja veæeg broja obitelji u manje, ali funkcionalne stambene jedinice.
37 Mohorovièiæ, 1950: 9
(Sl. 5.). Regulaciju naselja potpisuje Slavko Šimatiæ, a projekte kuæa Ivo Bartoliæ. Radi se o poluugraðenim (dvojnim) jednokatnicama s dvostrešnim krovom usporednim s ulicom. U visokom prizemlju nalazi se grupa dnevnih i gospodarskih prostorija, a na katu - na koji vodi popreèno postavljeno stubište - dvije spavaæe sobe i kupaonica. Unutarnji ustroj odrazio se i na oblikovanje - pojas proèelja do visine kote prizemlja obložen je kamenom, prizemlje je u tamnijem, a kat u svjetlijem valeru, uz prepuštene loðe. Raskošnija varijanta ukljuèivala je natkrivenu terasu i spremište uz ulaz. Karakteristièno za Bartoliæevo promišljanje stambene arhitekture jesu analitiènost i posveæenost komforu buduæeg stanara, ma kako mala kvadratura bila. Pravilo je i dvostrana orijentacija radi što boljeg provjetravanja. Slijede naselja Caprag i Moša Pijade, kao i tri stambeno-trgovaèke zgrade u središtu grada. Osim toga, projektirao je i dogradnju sisaèkoga Gradskog muzeja.46
Aktivan je i u Zadru, gdje 1955. godine radi na izgradnji Doma JNA47, a 1959. na poluotoku se po njegovu projektu dovršava jedan od blokova na novoformiranoj južnoj obali (Sl. 6.). Radi se o sklopu sastavljenom od tri dijela - veæega središnjeg i dva manja boèna, kojima se nadovezuje na okolno gradsko tkivo. Središnji dio, visine VP + 4 + Po, dubine 11,3 m, riješen je po tipološkom obrascu dva stana na stubište, s pristupom u niži (P+1) volumen preko otvorene terase. Konstrukciju ovaj put èini sustav popreènih zidova od opeke, na razmaku od 3,8 odnosno 5,0 m, na koje je oslonjena sitnorebrièasta meðukatna konstrukcija. Izbor konstruktivnog sustava proizlazi iz potrebe otvaranja južnoga proèelja loðama i pješaèkih pasaža - prodora u unutrašnjost bloka. Tlocrtno manji, zapadni
38 Deliæ, 2013: 6
39 Stan „za tri odrasle osobe s pomoænom i èetiri osobe s kompletnom ishranom u stanu”. [Venturini, 1982: 28]
40 Venturini, 1988: 9
41 Venturini, 1982: 38
42 Bartoliæ, 1950: 23-25
43 nn, 1955.b: 6
44 „Natjeèaj za izradu kuhinjskog namještaja jedne radnièko-namještenièke obitelji od 4-5 èlanova” raspisao je Zavod za unapreðenje domaæinstva NRH. [nn, 1955.a: 6]
45 Naselje Viktorovac u Sisku bilo je zamišljeno kao naselje za radnike Željezare Sisak, a poslije se dopunjava zgradama za potrebe Rafinerije nafte i dr.
46 Prije Muzej revolucije u Sisku.
47 * Priznanje, 1955.
48 http://www.d-a-z.hr/hr/arhitektura/projekti/kino-zadar, 2632.html
49 Barišiæ Mareniæ, 2013: 277
50 Urbanistièki plan Trnskoga potpisuju Zdenko Kolacio, Mirko Maretiæ i Josip Uhlik, dok je autorica hortikulturnog ureðenja Mira Halambek Wenzler. Za projektante zgrada odabrani su, uz Bartoliæa, Slavko Jelinek, Ivan Korbar i Branko Tuèkoriæ.
51 Srednji stan orijentiran je prema jugu, istoku ili zapadu, ovisno o smjeru pružanja zgrade.
dio/dilatacija takoðer je riješen kao dva stana na stubište, a otklon od pravoga kuta arhitekt vješto rješava umetanjem trokutastog stubišta. U zgradi su mali stanovi (s jednom odnosno jednom i pol spavaæom sobom). Posebno su kvalitetno riješeni potonji (jednoipolsobni) stanovi, s prolaznom grupom prostorija za dnevni odmor i neovisnom grupom prostorija za spavanje. Fragmentiranje zgrade, ritmizirana izmjena punih dijelova i loða te rastvaranje jugoistoènog ugla lokalom poveæane visine skladno su uklopili ovu zgradu u gradsko tkivo. Spomenuti sklop tek je jedan od mnogih zadarskih realizacija, od kojih treba istaknuti i sklop stanovanja, kina i pošte na samome Forumu, koji 1963. godine izvodi u suradnji s B. Miliæem i J. Vidiæem.48
Najveæi dio Bartoliæeva izgraðenog opusa nalazi se u Zagrebu. U naselju Trnsko49 (1959.1966.) realizirao je èak petnaest zgrada.50 Radi se o tipskom projektu („Tip Bartoliæ”) koji je primijenjen i u Folnegoviæevu naselju, na Selskoj cesti i drugdje. Zgrade katnosti P+5, dubine 10,6 m, riješene su po tipološkom obrascu tri stana na stubište51, od kojih su dva dvostrano, a jedan - izmeðu njih - jednostrano orijentirani. U tlocrtu je èitljivo baratanje istim prostorno-funkcionalnim elemen-
Sl. 6. Stambeni sklop na poluotoku, Ul. M. Pavlinoviæa, Zadar, 1956./57., tlocrt karakteristiènog kata, popreèni presjek i fotografija izvornog stanja
Fig. 6. Residential complex on the peninsula, M. Pavlinoviæa st., Zadar, 1956/57, typical floor plan, cross-section and photograph (original condition)
Sl. 7. Stambene zgrade u naselju Trnsko, Zagreb, 1959.-1966., fotografija izvedenog stanja i tlocrt karakteristiène stubišne jedinice
Fig. 7. Residential buildings in Trnsko, Zagreb, 1959-1966, photograph and typical staircase housing unit
Sl. 8. Hotel „Panonija”, Sisak, fotografija iz 1966. i tlocrt karakteristiènog kata, projekt 1961.
Fig. 8. Panonija Hotel, Sisak, photo from 1966 and typical floor plan, design from 1961
tima: (prohodnim) sklopom ulaz - sanitarije - stambena kuhinja te (dnevnim i spavaæim) sobama. Prostorni ustroj dvostrano orijentiranog stana implicira odreðene funkcionalne kolizije (presijecanje putova dnevni boravak - kuhinja i spavaæa soba - kupaonica), no izbjegnute su prohodne sobe koje se pojavljuju u ranijim varijantama ovoga tipa. U konstruktivnom smislu, rijeè je o sustavu uzdužnih nosivih zidova od opeke na koje je oslonjena sitnorebrièasta meðukatna konstrukcija. Proèelja su riješena koloristièkim naglašavanjem horizontalnih poteza u visini meðukatne konstrukcije, dok su parapeti (jednakih) prozora nekoliko centimetara uvuèeni i kolorirani. Prizemlje je u tamnijoj boji, a zgrada završava vijencem (Sl. 7.).
Od 1948. pa sve do 1968. godine projektira mnoge ugraðene zgrade u postojeæim ulicama, èitava naselja i zgrade diljem bivše Jugoslavije, meðu kojima se istièu kompaktne troetažne zgrade s dva dvosobna stana na stubište u Postojni i Tolminu, u Sloveniji. Uza svoju osnovnu djelatnost - projektiranje višestambene izgradnje - projektira i veæi broj obiteljskih kuæa u Zagrebu i na jadranskoj obali. Stambena je arhitektura primarno podruèje Bartoliæeva interesa, a razvoj modularnih sustava, koji su od osnovnoga „tipa Bartoliæ” doveli tijekom godina do niza varijantnih rješenja, imaju u svojoj osnovi posveæenost modularnom projektiranju i primjeni suvremenih materijala i konstruktivnih sustava. Taj put i naèin, uz podršku kvalitet-
noga projektnog biroa, omoguæili su stvaranje baze znanja koja broji desetak tisuæa izvedenih stanova.52
HOTELI
HOTELS
Drugo važno podruèje Bartoliæeva stvaralaèkog interesa bili su hoteli, kojima se gotovo u potpunosti posveæuje nakon 1965. godine. Kako 60-ih i 70-ih godina 20. stoljeæa uloga turizma u nacionalnoj privredi ubrzano raste, sukladno je tome poveæan i broj investicija u turistièku privredu. Najvrjedniji primjerci hotelske arhitekture koji su tih godina nastali na jadranskoj obali predstavljaju važan dio suvremene hrvatske graditeljske baštine. Bartoliæev ured projektira hotele „Panonija” u Sisku, „Park” u Èakovcu i „Istra” na Crvenom otoku pokraj Rovinja (u suradnji s Lujom Schwererom). Slijede hoteli „Dvorac” na Crvenom otoku pokraj Rovinja, te „Park”, „Centar” i „Eden” (sve u Rovinju ), koji nastaje u suradnji s Miroslavom Begoviæem53, zatim hoteli „Materada” u Poreèu i „Amfora” na Hvaru, za koji je idejne projekte izradio Zvonimir Marohniæ.54 Uz doista znaèajan broj izvedenih hotela, iza Bartoliæa je ostao i èitav niz neizvedenih projekata koji su zastali negdje na polovici puta izmeðu projekta i realizacije, kako to Boris Magaš konstatira: „Niz visoko kvalitetnih projekata neæe doživjeti realizaciju. Vodeæa imena hrvatske arhitekture ostaju u granicama papirnatih formata.”55 Misao, tekst, skica i projekt nužni su preduvjeti za nastajanje arhitekture, ali oni sami to nisu. Varijante i mnogobrojna rješenja daju sliku neostvarenih htijenja, sliku arhitekture kakva je mogla biti. A to su sljedeæi projektiprojekt hotela i odmarališta u Petrèanima pokraj Zadra iz 1965. godine, hotel u Pragu, u Èeškoj, iz 1970. godine, zatim hoteli u Poljskoj, u Poznanju iz 1972. i Varšavi iz 1974. godine, koje je radio s poljskim arhitektima, te hotel u Rusiji, u Dagomisu pokraj Soèija iz 1973. godine, na kojem je radio s Ivanom Kolbachom i Vesnom Mihaljeviæ, a koje susreæemo uz Bartoliæa i na projektima drugih izvedenih hotela.56 Ljepota neizvedenih pro-
jekata leži u njihovu zamrznutom trenutku nastanka jer projekt je ostao onakav kakav ga je arhitekt zamislio, neošteæen vremenom, vjetrom ili ratom. Stoga promatrati arhitekturu nije moguæe bez pogleda na arhitekturu na papiru, buduæi su svaka skica, tekst i projekt karike u lancu koji prethodi nekome drugom djelu koje je imalo snagu ili sreæu da bude izvedeno.57
HOTELS (REALIZED PROJECTS)
Hotel „Panonija” smješten je u centru Siska (Ivana Kukuljeviæa Sakcinskog 21; Sl. 8.), u blizini gradskih znamenitosti, prvi je od niza hotela koje æe Bartoliæ projektirati i izvesti tijekom svoje dugogodišnje profesionalne karijere. Projekt naruèuje Ugostiteljsko poduzeæe „Sisak”, projektiranje poèinje 1961., a hotel je izveden 1966. godine. U projektiranju hotelskih sadržaja koristi znanja steèena radom na stambenoj arhitekturi: radi se o modularnoj gradnji i ponavljanju istovrsnih elemenata, uz korištenje skeletnoga konstruktivnog sustava na osnom razmaku od 6,0 m. Pravilni kubus s izbaèenom ulaznom nadstrešnicom, postavljen na postament koji nosi ljetnu terasu, u doba nastanka bio je jedan od markera grada Siska. U podrum i suteren smješta prateæe i servisne sadržaje te kasino i drogeriju, prvi kat zauzima hotelski hal s barom, snack barom, restoranom, salom za bankete i ljetnom terasom, dok su sobe smještene od drugoga do šestoga kata. Projekt unutrašnjeg ureðenja zajednièki radi s Miroslavom Begoviæem i to je poèetak uspješne poslovne suradnje koja ih je i privatno povezala. Po vanjskom oblikovanju i sadržajima hotel se nije puno promijenio od onda kad je izveden, uz napomenu da je 2006. godine obnovljen tako da je ljetna terasa zatvorena limenim panelima s ispunom i PVC stolarijom.
Hotel „Park” u Èakovcu dovršen je 1967. godine. Organizacijska shema vrlo je slièna onoj u Sisku: i ovaj put radi se o kubusu postavljenom na postament s ljetnom terasom, tada èest funkcionalni i oblikovni motiv. Visina je svega tri kata, od èega su posljednja dva smještajni kapaciteti. Na ovome drugom hotelu koji projektira jasan je odmak od funkcionalnoga i težnja prema dodanoj kvaliteti koja proizlazi iz oblikovanja. Veæ u projekti-
52 Venturini, 1988: 9
53 Bobovec, 2013: 128-147
54 „… nisu samo ponajbolje u Bartoliæevu opusu turistièkih objekata. To su i ‘zvjezdani trenuci’ APZ-a u vrijeme odlaženja dugogodišnjih korifeja”. [Venturini, 1982: 60]
55 Magaš, 1986: 28
56 Venturini, 1982: 67
57 Odak, 1986: 31
Tabl. I. Stambena arhitektura - izvedeno Table I. Residential architecture - realized projects Godina projekt/ izgradnja GradAdresa / UlicaBroj koautori / suradnici* 1965./1967.ÈakovecUlica Otokara Krešovanija2, 4, 6 1958. Duga ResaBana J. Jelaèiæa 22 A, B, C • 24 A, B, C • 26 A, B, C J. Vidiæ 1960./1963.KninVukovarska ulica5 A, B, C J. Vidiæ 1955. OgulinUl. bana Jelaèiæa • J. J. Strossmayera 3A • 6A
V. Marušiæ 1959. PostojnaKidrièevo naselje12-16
1953. SisakTrg hrvatskih branitelja10-12
1954. SisakUlica Hrvatskog narodnog preporoda 11, 13, 15, 17, 19
1957./1959.SisakVinogradska 16
V. Marušiæ, K. Bencariæ
V. Marušiæ
V. Marušiæ 1958./1960.SisakOktavijana Augusta2 R. Horvat 1959. SisakUlica Stjepana i Antuna Radiæa 4, 6
1960. SisakI. Kukuljeviæa Sakcinskog21 1960./1963.SisakUlica dr. Ante Starèeviæa4, 6, 8 Krèmar
1961. SisakGunduliæeva 3, 5, 7, 9, 11 R. Michel, M. Križniæ
SisakTrg hrvatskih branitelja Ulica Oktavijana Augusta 4, 5, 6, 7, 8, 10, 11, 12 ,13, 14, 15 4, 6, 8, 10, 12, 14, 16
SisakUlica S. S. Kranjèeviæa5, 7
1960. SplitPrilaz V. Nazora / A. G. Matoša 1, 3
J. Vidiæ, Bukal, statièar: Vadlja 1959./1962.TolminGregorèièeva 12, 14 1959. TolminŽagarjeva 2, 4
1959. Varaždin Kolodvorska 18
J. Vidiæ 1948. ZadarDinarska ulica Ulica Vjekoslava Meštroviæa 2, 4, 6, 8 22, 24, 26, 35, 37, 39, 41, 43
1955. ZadarFrane Alfireviæa 33
V. Marušiæ 1956. ZadarUlica Mihovila Pavlinoviæa8, 9 J. Vidiæ, M. Ljubiæ 1961. ZadarZrinsko Frankopanska2, 4, 6 Mihaljeviæ
ZadarUlica Marka Maruliæa3 1959./1963.ZagrebOtona Županèièa6, 8, 10, 12
Crniæ, J. Vidiæ 1961. ZagrebÈakoveèka 1, 1A, 1B • 3, 3A • 5, 7 • 9, 11, 13, 15, 17 • 27, 29, 31, 33 J. Vidiæ, Picukariæ
ZagrebAvenija Marina Držiæa81, 81 A, B • 83, 83 A, B • 85, 85 A, B
ZagrebDržiæeva 81, 81 A, B • 83, 83 A, B • 85, 85 A, B
ZagrebMilke Trnine 2, 4, 6, 8, 10
ZagrebPaška ulica 2, 2 A, B, C • 4, 4 A, B, C
ZagrebRapska ulica 26, 26 A, B • 26/1 • 30, 30 A, B, C
ZagrebSelska cesta 123 (I-III) • 125(I-III)
ZagrebTratinska 67, 69 J. Vidiæ
ZagrebUlica Trnsko 3 A, B, C • 4 A, B, C • 6 A, B, C, D, E • 7 A, B, C, D, E • 10 A, B, C • 11 A, B, C • 15 A, B, C, D, E, F • 16 A, B, C • 21 A, B, C, D, E, F, G • 33 A, B, C, D, E • 37 A, B, C, D, E • 38 A, B, C, D, E • 41 A, B, C, D, E • 42 A, B, C, D, E • 48 A, B, C, D, E
ZagrebVoltino 1, 3, 5, 7, 9, 11, 13, 15
ZagrebVrbik 31, 31A, 33, 33A
ZagrebZveèajska 15,17,19
ma prvih dvaju hotela vidljiva je ideja postavljanja dijelova konstrukcije na stupove koji pozivaju na protoènost prostornih sadržaja ispod - u ova dva sluèaja - terasa, a poslije æe to razviti do ideje lebdeæih struktura u prostoru.
Hotel „Istra” na Crvenom otoku pokraj Rovinja58 (Sl. 9.), prvi je u nizu hotela koje je Bartoliæ projektirao u Istri, odnosno u Rovinju i neposrednoj blizini grada za istoga naruèitelja - Ugostiteljsko poduzeæe „Jadran” iz Rovinja. Interni natjeèaj raspisan je 1969. godine, u doba kad turistièka industrija dobiva puni zamah.59 Korištenje prirodnih karakteristika odreðenoga podruèja, kao i kulturnog i arhitektonskog nasljeða, zajedno stvara mrežu prostorne organizacije turistièkih podruèja.60 Preklopiti znaèaj podruèja s potrebom za tržišnom iskoristivosti donijelo je niz rješenja koja su jednostavnost i ljepotu priobalnog podruèja znanjem i novim pristupom projektiranju hotelskih sklopova potpuno preobrazili.61 Takvim su pristupom revitalizirana velika podruèja koja su do tog trenutka bila optereæena relativnim siromaštvom što je bilo rezultat prometne i ekonomske izolacije.62 Ovaj hotel smješten je u mirnoj uvali na blagoj padini. Slijedi teren, uz minimalno ukopavanje sadržaja koji nisu reprezentativni. U to doba Bartoliæ iza sebe ima veæ izvedene hotele i dobro poznaje tehnologiju funkcioniranja pogona hotela, koja neosporivo uvelike utjeèe na oblikovne elemente, a arhitektonska školjka u sebi krije èitav mali nevidljivi pogon. Karakterizira ga prožimanje funkcionalnog sadržaja zgrade gdje smješta 195 soba s vanjskim prirodnim kvalitetama pejsaža. U odnosu na sve prirodne vrijednosti koncepcija hotela s relativno velikom masom u odnosu na velièinu i karakteristike otoène parcele uspješno je razraðena
tako da priroda u koju je hotel smješten nije bila smetnja, veæ su iz takvog spoja proizašle glavne kvalitete, a s mora se doima poput usidrenog broda. Funkcionalno razlaganje naèinjeno je na naèin da trokatna nazubljena masa u laganom luku okrenutom prema jugu slijedi obalni pojas kojem pristupa preko terasa i bazenskog sklopa, dok sa sjeverne strane organizira gospodarski dio uz malu teretnu luèicu. Uspješno uspostavljena ravnoteža arhitekture s prirodnim ambijentom dovodi do koncepcije hotela temeljene na ostvarivanju prostora kontakata bez strogog odjeljivanja pojedinih zona, a ipak sadržajno razloženog prostora. Tretman ulaznog prostora i restorana pokazatelji su kvalitetno riješene prostorne organizacije, koja je temeljna znaèajka projekta, skladnim uklapanjem u prirodni okoliš i uspostavljanjem ravnoteže izmeðu kapaciteta hotela i održivosti prirodnog ambijenta, koji je bio i osnovna pretpostavka u izgradnji hotela. Projekt i realizaciju iz 1968./69. godine potpisuje Ivo Bartoliæ kao glavni projektant s Lujom Schwererom63 i suradnicima Vesnom Mihaljeviæ, Dorom Krèmar i Brankom Ptièar, a projektna dokumentacija izraðena je u Arhitektonskom
58 Otok sv. Andrija - Crveni otok pokraj Rovinja; http:// www.d-a-z.hr/hr/arhitektura/projekti/hotel-istra,2630.html
59 Vrlo složena privredna grana koja u sebi sadrži niz razlièitih elemenata s ciljem zadovoljenja potreba krajnjih konzumenata kroz osjeæaj ugode.
60 Kaliterna, 1969: 5
61 „... možda najljepši dio Sredozemlja - Jadransko more i njegovu obalu. Jadranska obala je mikroorganski pejzaž, osebujan kako karakterom promjena u pejsažu, tako i iz tog pejsaža izraslim graditeljskim iskustvom. Takav kvalitet mijene prati èitav jadranski krajolik, a zasniva se na jedinstvenoj suradnji prirodnog i humaniziranog oblika, od Rovinja do Sv. Stefana. Na toj suradnji zasniva se jedinstvena estetièka vrijednost i privlaènost jadranske prostorne dimenzije”. [Pasinoviæ, 2001: 308]
projektnom zavodu u Zagrebu. Svakako je ovdje bitno naglasiti da je projekt dijela interijera povjeren akademskom slikaru Zlatku Prici, što æe Bartoliæ èiniti i na drugim projektima hotelske arhitekture - uz, naravno, druge suradnike.64
Hotel „Dvorac” na Crvenom otoku pokraj Rovinja istovremeno je izveden kao adaptacija ljetnikovca, koji pretvara u hotel u neposrednoj blizini hotela „Istra”. Krajem 19. stoljeæa bivši je samostan preureðen u obiteljski ljetnikovac, a otok ureðen u park zasaðen mnogobrojnim biljkama iz cijeloga svijeta.65 Na otoku je saèuvan i središnji dio crkve, gdje se nalazi manji pomorski muzej. Hotel je smješten u prekrasnom parku na sjevernom dijelu otoka66 i Bartoliæevom intervencijom postaje dio skladnoga hotelskog sklopa meðusobno povezanog postojeæim alejama, èime zadržava originalnu prometnu mrežu na otoku, bez narušavanja integriteta park-šume. Dovršen je 1969. godine. Nekadašnji ljetnikovac Huetterott danas je depandansa hotela „Istra”, u sklopu koje se nalazi restoran, cafe-bar i pomorski muzej.
Hoteli „Park” i „Centar” u Rovinju, koji su djelovali u sklopu tadašnjega hotelsko-ugostiteljskog poduzeæa „Jadran” iz Rovinja, rekonstruirani su i obnovljeni 1970. godine po Bartoliæevim projektima. Njegova vezanost za Rovinj i prisutnost na veæini projekata koji su u to doba raðeni na hotelskoj arhitekturi donijeli su znatan angažman za Arhitektonski projektni zavod u Zagrebu, gdje je napravljena projektna dokumentacija.
Hotel „Eden” u Rovinju (Luje Adamoviæa bb; Sl. 1. i 10.) nastavak je suradnje arhitekata Ive Bartoliæa i Miroslava Begoviæa, zapoèete poèetkom 1960-ih na projektu hotela „Panonija”, a rezultirala je i danas impozantnim djelom hotelske arhitekture - hotelom „Eden” u Rovinju. Po raspisu internoga natjeèaja 1969. godine Bartoliæ poziva Begoviæa da zajedno pristupe natjeèaju, na kojem osvajaju prvu nagradu s radom kojeg se koncepcija temelji na velikim razvedenim volumenima uklopljenim u krajolik. Od internoga natjeèaja dovršenog 1969. godine do u cijelosti izgraðene prve etape 1971. godine67 prošlo
62 Vukoviæ, 1995: 142
63 „… uz urbanistièku suradnju s L. Schwererom” [Venturini, 1988: 11]. Schwerer radi na projektu u idejnoj fazi.
64 nn, 1969: 2-4; Buniæ, 1969: 6
65 Trenutaèno na otoku uspijeva više od 180 raznih vrsta biljaka.
66 nn, 1969: 1
67 * Rješenje (Dozvola za upotrebu), 2.7.1971.
68 d.v., 1974: 29
69 Venturini, 1988: 10
70 Begoviæ, 1973: 5
71 * Rješenje (Odobrenje za graðenje), 13.1.1970.
je manje od dvije godine. Rok je nametnuo izbor konstrukcije, odnosno montažnu gradnju.68 Bez obzira na složene urbanistièke i hortikulturne uvjete koji su utvrðeni prilikom raspisa natjeèaja, projekt je ostvario izvanrednu ravnotežu izmeðu predivnoga istarskog pejsaža, tamne šume pinija i èempresa koji svojim vrhovima nadvisuju interpoliranu arhitekturu. Zahtjevna i mala površina parcele trebala je prihvatiti izuzetno velik program koji je iznosio 600 kreveta sa svim prateæim sadržajima visoke kategorije. Uz ogranièenje koje je proizlazilo iz površine parcele, bila je tu i visina zgrade koja je bila ogranièena na visinu okolnoga drveæa. Podizanje dijela zgrade na stupove omoguæilo je oblikovanje kvalitetnih prostora u parteru koji klize ispod korpusa hotela.69 Tlocrt se rastvara u nekoliko pravaca koji u potpuno slobodnim formama ulaze u šumu i spajaju se s njom, dok arboretum djelomièno ulazi u meðuprostor izmeðu hotelskih krila. U odnosu na sve prirodne vrijednosti koncepcija hotela, usprkos velikom kapacitetu i znatnim arhitektonskim masama, uspješno je razraðena, tako da priroda u koju je hotel smješten nije bila smetnja, veæ su iz takvog spoja proizašle glavne kvalitete koje oznaèavaju ovaj hotel-park. Sustavom loða, hodnika i terasa zgrada je postala transparentna, prozraèna silueta koja lebdi iznad terena, osim jednoga segmenta koji zbog tehnoloških razloga stoji èvrsto na tlu.70 Bez obzira na svu umješnost arhitekata i njihovu želju za oèuvanjem postojeæe šume, dio stabala morao je biti uklonjen. To je uèinjeno nakon izdavanja dozvole za graðenje koja je sadržavala i rješenje kojim se dopušta krèenje borove šume.71 Oèuvanjem postojeæih prirodnih uvjeta i smještajem doista zahtjevnoga programskog zadatka na relativno malu tlocrtnu
Sl. 10. Hotel „Eden”, Rovinj, visoko prizemlje, 1970. Fig. 10. Eden Hotel, Rovinj, raised ground-floor level, 1970
površinu arhitekti su - izradom niza arhitektonskih rješenja, skica i varijanti koje su dovele do rješenja ispisanog jezikom moderne arhitekture - stvorili graðevinu koja nije optereæena „regionalnom baštinom i urbanizmom”.72 Projekt i realizaciju iz 1969. do 1970. godine potpisuju zajednièki Begoviæ i Bartoliæ sa suradnicima Vesnom Mihaljeviæ, Verom Gazibara i Ivanom Kolbachom, a projektna dokumentacija izraðena je u Arhitektonskom projektnom zavodu u Zagrebu.73
Hotel „Materada” u Poreèu (Sl. 11.), dovršen 1971. godine, sublimira sve najbolje što je Bartoliæ - kao dugogodišnji projektant hotelske arhitekture koji uvažava prirodni ambijent - imao pokazati. U to doba Bartoliæ veæ ima iza sebe èitav niz izvedenih hotela tako da detaljno poznaje tehnologiju funkcioniranja pogona hotela, koja nedvojbeno uvelike utjeèe na oblikovne elemente. Odabrana je koncepcija koja je omoguæila adekvatnu interpolaciju na postojeæu parcelu uz more kroz tlocrtnu razvedenost zgrade i rašèlanjenost volumena. Prožimanje arhitekture i prirode provedeno je dosljedno i suptilno: odizanjem na stupove omoguæena je prozraènost i prolaz prirode ispod teške mase hotela.
Hotel „Amfora” u Hvaru (Majerovica bb) jedan je od projekata koji je dovršio na tragu rada drugog arhitekta. Idejni projekt za ovaj hotel izradio je Zvonimir Marohniæ, a projekte po kojima je izveden napravio je Bartoliæ. Kako je bio projektant koji se dugi niz godina bavio hotelskom arhitekturom, nije stvarao poteškoæe u razradi i primjeni ideja drugih arhitekata, veæ je suvereno oblikovao ideju u projekte koji su mogli biti opredmeæeni. Od suradnje na „Edenu” i odluke da projektiranje interijera prepusti Begoviæu ostala mu je navika da projekte interijera prepušta kolegama koji se time bave, pa je tako 1971. godine idejni projekt unutrašnjeg ureðenja za ovaj hotel izradio Miroslav Begoviæ s Dunjom
Pandol, Marijom Begoviæ i Grgom Rubèiæem.74 Hotel „Amfora” dovršen je 1972. godine. Osnovni doprinos Bartoliæeve arhitekture hotela oèituje se u nastojanju da se (èesto velik) graðevni program neinvazivno interpolira u okolnu prirodu. Za to su izraziti primjeri hoteli „Istra”, „Eden” i „Materada”.
ZAKLJUÈAK
CONCLUSION
Doprinos arhitekta Ive Bartoliæa u stvaranju stambene i hotelske arhitekture druge polovice 20. stoljeæa - bez obzira na stroga pravila koja su vrijedila kod projektiranja stanova 50-ih i 60-ih godina ili velike hotelske programe koje je trebalo smjestiti na relativno malene i zahtjevne parcele - oèituje se kroz suzdržanu arhitekturu koja ne narušava postojeæi urbani ili prirodni ambijent. Tipizirana serijska i montažna gradnja uz stvaranje ozraèja koje je promoviralo prefabricirane i modularne elemente, a u kojem su se - primjenom jedinstvenoga graðevinskog modula - ostvarivali preduvjeti za industrijsku proizvodnju graðevnih komponenti stanova, kao i jednostavni tlocrti - predstavljali su adekvatan odgovor na doba i njegove moguænosti. Razvojem i primjenom tipskih i montažnih konstrukcija bavio se tijekom cijele profesionalne karijere, i to ne samo u stambenoj veæ i u hotelskoj arhitekturi. Bartoliæ je bio iznimno produktivan projektant. Opseg njegova opusa implicira oblikovnu suzdržanost i variranje elemenata. Sagledavajuæi arhitekta Bartoliæa u kontekstu suvremenika, možemo zakljuèiti kako je rijeè o kvalitetnom stvaratelju èiji opus odražava tehnološke prilike (poput, primjerice, arh. B. Tuèkoriæa). Izvedena mu djela pokazuju kontinuirani razvoj i arhitektonsku zrelost koja je rezultat njegova dugogodišnjeg rada i unaprjeðivanja sustava.
72 Malekoviæ, 1973: 8
73 Sa zapadne strane hotela Eden 2011. godine, prema projektu Studija 3LHD, izgraðen je hotel Lone, koji se nadovezuje na prethodnika i - koristeæi elemente njegove geometrije - tvori s njim skladnu cjelinu.
74 Bobovec, 2011: 682
Tabl. II. Ostalo
Table II. Others
Godina projekt/ izgradnja
GradAdresaNaziv projektakoautori / suradnici*
Lukavac** Hotel za samce 1954.SisakUlica Marijana Cvetkoviæaautobusni kolodvor ŽeljezaraR. Michel
1954.SisakRimska b. b.Mali kaptolI. Ožegoviæ
1957 Sisak Gradski muzejCrniæ 1967. Varaždin Centralna apoteka
1954. ZadarBožidara Petranoviæa 8Dom JNA - adaptacijaR. Michel 1959./60, 1963.Zadar Hotel, kino i dvorana, poštaB. Miliæ, J. Vidiæ
1963. Zagreb Fakultet politièkih naukaJ. Vidiæ 1963. Zagreb Petrinjska, stambeni blok
Tabl. III. Hoteli
Table III. Hotels
Godina (natjeèaj/) projekt/izvedba GradAdresaHotelkoautori / suradnici*
1964./1966.SisakIvana Kukuljeviæa Sakcinskog 21 „Panonija”
1965. Petrèane kraj Zadra hotel i odmaralište
M. Begoviæ V. Marušiæ, R. Michel, J. Vidiæ, Mihaljeviæ
1. Antoliæ, V. (1949.), Regulacioni plan i direktivna regulaciona osnova Zagreba, „Arhitektura”, 2 (18-22): 5-30, Zagreb
2. Barišiæ Mareniæ, Z. (2013.), Prolegomena opusu urbanista Mirka Maretiæa, „Prostor”, 21 (2 /46/): 277-278, Zagreb
3. Bartoliæ, I. (1950.), Montažno graðenje stambenih zgrada, „Arhitektura i urbanizam”, 4 (9-10): 23-25, Zagreb
4. Begoviæ, M. (1973.), Hotel ‘Eden’ u Rovinju, Razmišljanja o turizmu u povodu realizacije hotela ‘Eden’ u Rovinju, „Èovjek i prostor”, 20 (1 /238/): 4-7, Zagreb
5. Bobovec, B. (2011.), Arhitektonski opus Miroslava Begoviæa, doktorski rad, Filozofski fakultet, Zagreb
6. Bobovec, B. (2013.), Miroslav Begoviæ, HAZU, Udruženje hrvatskih arhitekata, Zagreb
7. Buniæ, B. (1969.), Hotel ‘Istra’ na Crvenom otoku, „Èovjek i prostor”, 16 (5 /194/): 6-7, Zagreb
Otok sv. Andrija kraj Rovinja
Crveni otok 1 „Istra”
1967. Èakovec „Park” (1969. - interni, I. nagrada/) 1968./1969
Urbanizam i idejni projekt: L. Schwerer Suradnici: V. Mihaljeviæ, D. Krèmar, B. Ptièar 1969. Otok sv. Andrija kraj Rovinja
(1969. - interni, I. nagrada/) 1970./1971.
Crveni otok 2 „Dvorac”
RovinjLuje Adamoviæa 33„Eden”
1970. Prag, Èeška hotel
1970. RovinjI. M. Ronjgova bb„Park”
1970. Rovinj „Centar”
M. Begoviæ
Suradnici: V. Mihaljeviæ, V. Gazibara, I. Kolbach
1971. PoreèMaterada bb „Materada” I. Kolbach 1971./1972.HvarMajerovica bb „Amfora”
Idejni projekt: Z. Marohniæ Suradnik I. Bartoliæa: I. Kolbach
Interieur: M. Begoviæ Suradnici: D. Pandol, M. Begoviæ, G. Rubèiæ
8. d.v. (1974.), Hotel ‘Eden’ u ‘Arhitekturi ÈSSR’, „Èovjek i prostor”, 21 (7 /256/): 29, Zagreb
9. Deliæ, A. (2013.), Stambena arhitektura u Hrvatskoj nakon 1945., Arhitektonski fakultet (Suvremeno stanovanje), Zagreb
10. Domljan, Ž. (1983.), Ivo Bartoliæ, Hrvatski biografski leksikon, LZ „Miroslav Krleža” [ur. Kolumbiæ, N.], Zagreb [hbl.Izmk.hr/clanak.aspx? id=1373]
11. Folo, J. (2000.), Susret s povodom: Ivo Bartoliæ, projektant hotela Eden i Istra, „Rovinjska kronika”, 10: 3-4, Rovinj
12. Galjer, J. (2000.), Likovna kritika u Hrvatskoj 1868.-1951., Meandar, Zagreb
13. Gomboš, S. (1950.), Problemi projektiranja stanova od osloboðenja do danas, „Arhitektura”, 4 (11-12): 47-54, Zagreb
1972. Poznanj, Poljska hotel
1973. (dva idejna projekta) Dagomis kraj Soèija, Rusija hotel
1974. Varšava, Poljska hotel
Tabl. IV. Ostali natjeèaji Table IV. Other competitions
Koautori: I. Kolbach, V. Mihaljeviæ
Suradnici: poljski arhitekti
1949.I. nagrada Natjeèaj za montažnu izgradnju stanova 1952.II. nagrada, III. nagrada, IV. nagradaNatjeèaj za tipsku individualnu stambenu izgradnju: tip poluugraðene kuæe, tip slobodnostojeæe prizemnice, tip poluugraðene prizemnice Iz sastavnica evidentiranih projekata nije moguæe zakljuèiti radi li se o koautorima ili suradnicima (iste sadrže samo rubriku „Suradnici”).
14. Kaliterna, A. (1969.), Projekt Južni Jadranrazmatranje prikazanih studija, „Èovjek i prostor”, 16 (4 /193/): 5-8, Zagreb
15. Kolešnik, Lj. (2006.), Izmeðu istoka i zapada, Institut za povijest umjetnosti, Zagreb
16. Magaš, B. (1986.), Saznanje i moguænosti teorijske misli, „Arhitektura” (Arhitektura u Hrvatskoj 1945.-1985.), 39 (196-199): 27-30, Zagreb
17. Malekoviæ, V. (1973.), Hotel ‘Eden’ u Rovinju, „Èovjek i prostor”, 20 (1 /238/): 8-9, Zagreb
18. Maretiæ, M. (1960.), Mikrorajon Novi Zagreb, „Arhitektura”, 14 (1-3): 11-15, Zagreb
19. Mohorovièiæ, A. (1950.), Prilog teoretskoj analizi problematike arhitektonskog oblikovanja, „Arhitektura”, 4 (1-2): 5-12, Zagreb
20. Neidhardt, V. (1969.), Arhitekt i buduænost, „Èovjek i prostor”, 16 (6 /195/): 9-11, Zagreb
21. Neidhardt, V. (2009.), Europski kontekst hrvatske arhitekture 20. stoljeæa, Zbornik „Hrvatska arhitektura u XX. stoljeæu” [gl. ur. Hek-
man, J.; ur. izdanja Premerl, T.], Matica hrvatska, Zagreb
22. nn (1948.), Tipovi zadružnih domova u NRH, „Arhitektura”, 2 (7): 15-20, Zagreb
23. nn (1954.), Radnièko namještenièko naselje u Sisku, „Arhitektura”, 1: 10-11, Zagreb
24. nn (1955.a), Kuhinjski namještaj, „Èovjek i prostor”, 2 (13): 6, Zagreb
25. nn (1955.b), U kojem opsegu danas kompletirati stan? Koji su materijali kod nas upotrebljivi, a ne upotrebljavaju se?, „Èovjek i prostor”, 2 (20): 6, Zagreb
26. nn (1964.), Stambena izgradnja Zagreba, „Èovjek i prostor”, 10-11 (139-140): 7, Zagreb
27. nn (1969.), Hotel ‘Istra’ na Crvenom otoku kraj Rovinja, „Èovjek i prostor”, 15 (4 /193/): 1-4, 13, Zagreb
28. Odak, T. (1986.), Hrvatska arhitektonska alternativa 1945.-85., „Arhitektura” (Arhitektura u Hrvatskoj 1945-1985), 29 (196-199): 31-101, Zagreb
29. Paladino, Z. (2006.), Arhitekt Lavoslav Horvat i Udruženje umjetnika Zemlja, „Prostor”, 14 (2 /32/): 166-177, Zagreb
30. Pasinoviæ, A. (2001.), Izazov mišljenja o prostornom jedinstvu, Institut za povijest umjetnosti [priredila Križiæ Roban, S.], Zagreb
31. Premužiæ, M. (1968.), 20-godišnjica Urbanistièkog instituta SR Hrvatske u Zagrebu, „Èovjek i prostor”, 15 (5 /182/): 7-8, Zagreb
32. Šegviæ, N. (1947.), Konkursna skica za tipiziranu kuæu u Beogradu, „Arhitektura”, 1 (3): 27-29, Zagreb
33. Šiloviæ, S. (1983.), Ljerka Bartoliæ, Hrvatski biografski leksikon [ur. Kolumbiæ, N.], LZ „Miroslav Krleža”, Zagreb [hbl.Izmk.hr/clanak.aspx ?id=1374]
34. Venturini, D. (1982.), Arhitektonski projektni zavod - APZ, Arhitektonski projektni zavod, Zagreb
35. Venturini, D. (1988.), Ivan Bartoliæ, Nagrada ‘Viktor Kovaèiæ’ za životno djelo 1987. godine, „Èovjek i prostor”, 35 (7-8 /424-425/): 9-11, Zagreb
36. Veziliæ Strmo, N.; Deliæ, A.; Kincl, B. (2013.), Uzroci problema postojeæeg stambenog fonda, „Prostor”, 21 (2 /46/): 340-349, Zagreb
37. Vukoviæ, G. (1995.), HSM - Hotelski sistem ‘Marjan’, „Arhitektura”, 45 (1 /211/): 140-143, Zagreb, preuzeto iz: Šegviæ, N. (1967.) „Slobodna Dalmacija”, 4 (4-5 /svibanj/), Split
38. Zagorac, I. (2008.), Projekt Marijana Haberlea za Provincijalat franjevaca konventualaca u Sisku iz 1943. godine uz genezu sisaèkog naselja Eugena Kvaternika, „Prostor”, 16 (2 /36/): 209-223, Zagreb
39. *** (1970.), Spomenica 1919-1969, Fakultet strojarstva i brodogradnje, Zagreb
40. *** (1983.), Hrvatski biografski leksikon, LZ „Miroslav Krleža” [ur. Kolumbiæ, N.], Zagreb
41. *** (1984.), Likovna enciklopedija Jugoslavije, 1 (A-J), JLZ „Miroslav Krleža” [ur. Domljan, Ž.], Zagreb
42. *** (1986.), Biografski podaci, „Arhitektura” (Arhitektura u Hrvatskoj 1945-1985), 29 (196199): 281-290, Zagreb
43. *** (2000.), Arhitektonski fakultet 1919./1920.1999./2000., Osamdeset godina izobrazbe arhitekata u Hrvatskoj, [gl. ur. Obad Šæitaroci M.], Arhitektonski fakultet, Zagreb
44. *** (2006.), Sisaèki biografski leksikon [ur. Zorko, Ð.; Jagaèiæ-Boriæ, J.], Narodna knjižnica i èitaonica Sisak, Sisak
Arhivski izvori
Archive Sources
1. Opæina Rovinj, Opæinski zavod za komunalne poslove i urbanizam, Županijski ured, Ispostava Rovinj, Istarska 13a, Rovinj:
* Rješenje (Odobrenje za graðenje), broj: 05UP/I-2229/23-1969 od 13.1.1970.
* Rješenje (Dozvola za upotrebu), broj: 05-UP/ I-469/71 od 2.7.1971.
2. Osobna zbirka dr.sc. Alke Krvavac [OzAK]:
- Sisak, Viktorovac, radnièko stambeno naselje, 1948., kopija
- Sisak, Ulica Stjepana i Antuna Radiæa, stambena zgrada, 1959., kopija
- Sisak, Kranjèeviæeva ulica, stambena zgrada „Rafinerije”, kopija
3. Arhiva Arhitektonskog projektnog zavoda, Grahorova 15, Zagreb [APZ]
Dokumentacijski izvori
Document Sources
1. * Pohvala c, Ministarstvo narodnog zdravlja N.R.H., kopija [OzAK]
2. * Priznanje za neumorno zalaganje, veliko majstorstvo i umjetnièku vedrinu, 1955., Zadar, kopija [OzAK]
3. * Certificate, International Seminar Conference on Housing, Israel, 4th to 31st May 1960, kopija [OzAK]
4. * Certificate of Achievement, Department of State, Agency for International Development, 30th September to 2nd December 1962, Yugoslavia, Belgrade, kopija [OzAK]
5. * Dopis, United States A.I.D. Mission to Yugoslavia, kopija [OzAK]
6. * Dopis br. 461 Saveza arhitekata Jugoslavije, Beograd, 9.5.1968., kopija [OzAK]
7. * Povelja Saveza arhitekata Hrvatske zaslužnom èlanu, 1945.-1965., kopija [OzAK]
8. * Plaketa, Nagrada „Viktor Kovaèiæ” za životno djelo 1987. [OzAK]
9. * Dopis, ur/br 161/03-10 od 10.2.2003. godine [OzAK]
Internetski izvori
Internet Sources
1. http://www.mnovine.hr/novo/index.php?option=com_content&view=article&id=21087 od 30.7.2013., Sjeæanje na najstarijeg hrvatskog arhitekta Ivu Bartoliæa, Meðimurske novine [19.6.2012.]
2. http://www.vecernji.hr/autori/jelena-kovacevicvlm-1600/profil [19.6.2012.]
3. http://www.d-a-z.hr/hr/clanovi/arhitekti/bartolic-ivan,1135.html [19.6.2012.], Intervju s Ivom Bartoliæem vodili A. Bušiæ, T. Èop i F. Frkoviæ
4. http://www.d-a-z.hr/hr/arhitektura/projekti/ stambene-zgrade-vrbik,2635.html [19.6.2012.]
5. http://www.d-a-z.hr/hr/arhitektura/projekti/ stambeni-tornjevi-cakovec,2636.html [19.6.2012.]
6. http://www.d-a-z.hr/hr/arhitektura/projekti/ obiteljska-kuca-na-tuskancu,2633.html [19.6.2012.]
7. http://www.d-a-z.hr/hr/arhitektura/projekti/ hotel-istra,2630.html [19.6.2012.]
8. http://www.d-a-z.hr/hr/arhitektura/projekti/ kino-zadar,2632.html [19.6.2012.]
Izvori ilustracija
Illustration Sources
Sl. 1. Bobovec, 2013: 138
Sl. 2. *** 1983: 487
Sl. 3. Gomboš, 1950: 51
Sl. 4. nn, 1955.a: 6
Sl. 5. OzAK; nn, 1954: 10
Sl. 6. APZ; OzAK
Sl. 7. nn, 1964: 7
Sl. 8. Bobovec, 2011: 521; APZ
Sl. 9. Buniæ, 1969: 6; nn, 1969: 3
Sl. 10. Bobovec, 2013: 131
Sl. 11. http://www.d-a-z.hr/hr/clanovi/arhitekti/ bartolic-ivan,1135.html; *** 1983.
Architect Ivo Bartoliæ (Glina, 19th June 1912 - Zagreb, 23th July 2013) mainly designed residential buildings and hotels. He graduated from the Zagreb Art Academy (Department of Architecture) in 1939 under supervision of Drago Ibler. He started his professional career before the Second World War in the architectural practices of Stjepan Planiæ, Slavko Löwy, Drago Ibler and Vladimir Potoènjak. In 1943 he passed his licensing exam and became a licensed architect. From 1948 to 1954 he worked as a chief architect in the Zagreb-based architectural office Arhitektonski projektni zavod and then established the Architectural practice ”Bartoliæ”. It worked independently until 1963 when it merged with a few other practices into a newly-established architectural office Arhitektonski projektni zavod Bartoliæ worked in this office until his retirement in 1973 holding executive position.
During the 1960s he actively pursued advanced professional training and spent some time abroad, in Israel (1960), Scandinavia, the Netherlands, and England (1962). In 1968 both the Architects’ Association of Yugoslavia and the Architects’ Association of Croatia proclaimed him their meritorious member. In 1987 he was granted the ”Viktor Kovaèiæ” Life Achievement Award and in 2003 he was declared an honorary member of the Zagreb-based Association of Architects and the Architects’ Association of Croatia. He was widely regarded as an architect whose creative interests were primarily focused on residential architecture. His projects from the 1950s and 1960s show that even in modest social circumstances that characterized the society of the period, it was possible to create an architecture that successfully met market needs using simple elements and following clear rules in housing design.
In residential architecture he was concerned with the standardized mass and prefabricated construction. His major contribution lies in the field of prefabricated and modular elements that he used not only in residential but also in hotel architecture. He participated in numerous competitions for standardized construction and interior design and wrote
Biografije
Biographies
Dr.sc. BORKA BOBOVEC radi u Ministarstvu graditeljstva i prostornoga ureðenja. Autorica je monografije Miroslav Begoviæ i koautorica knjige Dubrovnik - Centar iza grada. Dobitnica je nagrade „Neven Šegviæ” za 2013. godinu.
Dr.sc. LUKA KORLAET predavaè je pri Kabinetu za stanovanje Katedre za arhitektonsko projektiranje Arhitektonskoga fakulteta u Zagrebu. Urednik je dvaju izdanja džepnog vodièa arhitekture Zagreba.
NINO VIRAG predavaè je pri Kabinetu za stanovanje Katedre za arhitektonsko projektiranje Arhitektonskoga fakulteta Sveuèilišta u Zagrebu. Polaznik je doktorskog studija „Arhitektura”.
extensively on various professional topics. He saw a standardized construction module as a necessary prerequisite for a mass production of apartments in the context of a simple and functional approach to space and structure. Standardized apartments with simple floor plans were designed and built all over Croatia (Sisak, Èakovec, Varaždin, Zagreb, Zadar, Vis) and in the wider region of the former state (Slovenia, Serbia, Monte Negro).
Structurally, it was a system of longitudinal or transversal load-bearing brick walls supporting a multi-ribbed floor slab. Facades were mostly articulated with the horizontals at the height of the floor slabs while the parapets of identical window openings were slightly retracted and coloured. The ground-floor level was painted in dark colours. The building was crowned by a cornice. This design concept, also known as ”Type Bartoliæ” reappeared in numerous projects. His model was widely copied in the design of housing developments and individual residential buildings and complexes. Over the period of 20 years (between 1948 and 1968) he designed housing developments and buildings. Viktorovac, a new housing development for professional workers, based on his design, was built in the suburbs of Sisak in 1954.
The projects that soon followed were the housing developments Caprag and Moša Pijade, and a few residential and office buildings. In Zagreb he designed a series of individual residential buildings as well as entire housing developments adjacent to ”Rade Konèar” and ”Prvomajska” factories. He received commissions from all parts of ex Yugoslavia. The projects that deserve to be mentioned are certainly those that he realized in Zadar: the Yugoslav National Army Centre (1955) and a residential building (1958) in the historic nucleus, two residential complexes on the waterfront (1959), two housing developments and a series of residential buildings on various town locations. In collaboration with B. Miliæ and J. Vidiæ he designed a block with apartments, a hotel, a cinema and a post-office in the vicinity of St Donat’s church (1963). With J. Vidiæ he designed the building of the Faculty of
Political sciences in Zagreb (1963). In addition to multi-unit housing, he also designed a large number of single-family houses. Most of his projects were realized in Zagreb. In Trnsko, one of the New Zagreb quarters (1959-66), he designed as many as 15 buildings. In other quarters (Voltino and Folnegoviæevo naselje, Volovèica, Selska cesta etc.) many buildings were built according to his designs. His interest in hotel design came into focus after 1965 when a whole range of outstanding projects were realized: Panonija hotel in Sisak, hotel Park in Èakovec and hotel Istra on Crveni otok near Rovinj (in collaboration with Lujo Schwerer). Others were: hotel Dvorac on Crveni otok near Rovinj, hotels Park and Centar and hotel Eden (in collaboration with Miroslav Begoviæ, all in Rovinj), hotel Materada in Poreè and hotel Amfora on the island of Hvar (following the preliminary design by Zvonimir Marohniæ). He also produced a number of projects that have never been realized but which, nevertheless, clearly illustrate the breadth and volume of his professional work.
The contribution of the architect Ivo Bartoliæ to residential and hotel architecture of the second half of the 20th century primarily lies in quality architecture which does not disturb the existing urban and natural setting but, on the contrary, enhances its value despite the strict rules that dominated housing design in the 1950s and 1960s or large hotels that had to be put up on relatively small and challenging sites. Standardized mass and prefabricated construction in addition to a successful promotion of prefabricated and modular elements used in the mass construction of apartments as well as the simplicity of floor plans are to be seen primarily as a response to a particular historical context and creative possibilities. The projects Bartoliæ worked on were complex and challenging: from floor-plan concepts to a housing development organization up to the invention of new structural systems. He successfully dealt with the scope and depth of these issues and thus made a rich professional contribution to the period when he lived.
BORKA BOBOVEC, Ph.D., works in the Ministry of Construction and Physical Planning. She is the author of the monograph Miroslav Begoviæ and co-author of the book Dubrovnik - Centre Behind the City. She won the 2013 award ”Neven Šegviæ”.
LUKA KORLAET, Ph.D., lecturer in the Department of Architectural Design, Faculty of Architecture of the University of Zagreb. He is the author of the pocket-size guides to Zagreb architecture.
NINO VIRAG, lecturer in the Department of Architectural Design, Faculty of Architecture of the University of Zagreb. He is a Ph.D. candidate in the doctoral program Architecture.
„Projmetal” a.d. Srbija 11000 Beograd, Ðuriæeva 33 mecanov@gmail.com
Pregledni znanstveni èlanak
UDK 721.013:69.002.2 (497.5, 497.11, Beograd)”19” Tehnièke znanosti / Arhitektura i urbanizam
2.01.03. Arhitektonske konstrukcije, fizika zgrade, materijali i tehnologija graðenja 2.01.04. Povijest i teorija arhitekture i zaštita graditeljskog naslijeða Èlanak primljen / prihvaæen: 16. 10. 2014. / 9. 6. 2015.
”Projmetal” a.d. Serbia 11000 Beograd, Ðuriæeva 33 mecanov@gmail.com
Subject Review
UDC 721.013:69.002.2 (497.5, 497.11, Beograd)”19” Technical Sciences / Architecture and Urban Planning
2.01.03. Architectural Structures, Building Physics, Materials and Building Technology
2.01.04. History and Theory of Architecture and Preservation of the Built Heritage Article Received / Accepted: 16. 10. 2014. / 9. 6. 2015.
Zgrada ‘potkovica’ u bloku 28 u Novom Beogradu
‘Horseshoe’ Building in Block 28 in New Belgrade
industrijski sustavi Jugomont, Zagreb
Novi Beograd, blok 28 prefabrikacija zgrada ‘potkovica’
U razdoblju nakon Drugoga svjetskog rata u domaæoj je graðevinskoj industriji postojao velik broj sustava prefabricirane gradnje. Neke od njih patentirao je zagrebaèki Jugomont. U ovome se radu daje kratak osvrt na Jugomontove sustave. Kao primjer analizira se zgrada ‘potkovica’ izvan lokalnoga podruèja, u bloku 28 na Novom Beogradu. Zakljuèuje se koji æe biti buduæi pravci za istraživanja stambene arhitekture prefabriciranih sustava.
industrial systems
Jugomont, Zagreb New Belgrade, block 28 prefabrication ‘Horseshoe’ building
In the period following World War II, the home building industry produced a large number of prefabricated systems. Some of them were patented by Jugomont, a Zagreb-based manufacturer. This paper gives a brief survey of the Jugomont systems with special emphasis on the analysis of the ‘Horseshoe’ building in block 28 in New Belgrade. It also anticipates some future directions in the research of prefabricated systems in residential architecture.
INTRODUCTORY REMARKS AND THE CONTEXTS OF TIME AND SPACE
društveno-politièki kontekst u desetljeæima nakon Drugoga svjetskog rata u velikoj je mjeri poznat i obraðen kroz literaturu i periodiku. S aspekta masovne stambene gradnje najuže je povezan s mjerama deagrarizacije i industrijalizacije društva koja je desetljeæima njegovana kao ideološki i politièki cilj. Dva razloga koja su pridonijela stambenoj krizi krajem 40-ih i poèetkom 50-ih godina 20. stoljeæa jesu ratna razaranja i - migracije stanovništva koje su se odvijale u smjeru industrijskih centara u razvoju. Prvim petogodišnjim planom industrijalizacije zemlje (1947.-1952.), koji je donesen po ugledu na sliène u zemljama istoènog bloka, izmeðu ostalih zacrtani su ciljevi izgradnje što veæeg broja tvornica diljem zemlje i djelomièna sanacija problema nedostatka stambenog prostora. Otvaranjem sve veæeg broja tvornica, koje su uglavnom bile locirane u gradskim naseljima, sve se veæi broj stanovništva doseljava u gradove. Takav splet okolnosti sve više produbljuje stambenu krizu. Osim društveno-politièkog konteksta, treba spomenuti i tehnološki kontekst izgradnje u razdoblju nakon Drugoga svjetskog rata i masovne stambene gradnje. Gospodarstvo nije bilo nimalo razvijeno u poslijeratno doba. Ali s vremenom, zbog povoljnih ekonomskih prilika odnosno inozemnih kredita, zapoèinje i gospodarski razvoj. Postoje procjene da je bilo potrebno izgraditi više od 100.000 novih stambenih jedinica1 na godišnjoj razini kako
bi se ovaj problem riješio. Tako ambiciozan plan nije mogao biti postignut klasiènim metodama izgradnje ni naèinima financiranja. Moguæa formula za rješenje ležala je u masovnoj stambenoj izgradnji temeljenoj na industrijskoj prefabriciranoj gradnji. Masovna stambena gradnja bila je podržana politièki, financijski, ali i na druge naèine. Znanstvena su istraživanja bila usmjerena smanjenju troškova i poveæanoj brzini realizacije, te kvaliteti stambene gradnje. Ova su se istraživanja provodila u podruèju konstruktivnih sustava, novih materijala, kao i novih tehnologija u projektiranju i izgradnji. Stambene potrebe i stambene politike bile su bitni elementi dominirajuæe ideologije koja je, izmeðu ostalog, nastojala umanjiti nedostatak stambenih jedinica.
Globalna politièka dogaðanja posredno su utjecala na važna zbivanja u ekonomiji i gospodarstvu. Na polju stambene arhitekture sredinom 1950-ih godina dogaðaju se brojne realizacije: u Beogradu je na Zvezdari arh. Ivan Antiæ finalizirao projekt šest stambenih tornjeva zidanih u sustavu klizajuæe oplate, i to uporabom prefabriciranih elemenata razraðenih u „Birou za studije” GP „Rad”. Iste, 1955. godine arhitekt Sven Lindron projektirao je stambeno naselje Tebu u Švedskoj, gdje dominiraju deseterokatnice. Izašao je prvi broj struènih èasopisa „Delo”, „Savremenik” i u Novom Sadu „Polja”.
OPÆE KARAKTERISTIKE PREFABRICIRANE STAMBENE GRADNJE
GENERAL CHARACTERISTICS OF PREFABRICATED RESIDENTIAL CONSTRUCTION
U razdoblju druge polovice 20. stoljeæa u graðevinskoj su industriji ondašnje Jugoslavije postojala èak 22 razlièita sustava prefabricirane gradnje, a s varijantama i više od 30.2 Prefabricirani sustavi razvijani su kako na institutima tako i u velikim industrijskim sustavima i tvornicama. Iz današnje perspektive moguæe je primijetiti tijesnu suradnju znanstvenih instituta i sveuèilišta s graðevinskim tvrtkama i tvornicama. Meðusobno razumijevanje svih dionika u stambenoj izgradnji rezultiralo je realizacijom èitavih novih gradova, kao što su Novi Zagreb, Split III, Novi Beograd, Grbavica u Sarajevu, Liman I, II, III u Novom Sadu itd.
Meðu najpoznatijim sustavima prefabricirane gradnje iz poslijeratnoga doba izdvajaju se „IMS”, „Jugomont”, „Mont MG1”, „M-2”,
1 Tepina, 1960: I-2
2 Èanak, 1978: 2
3 Vikrestov, 1960: IIB-1-23
4 Vikrestov, 1960: IIB-1
„Zidop”, „PMB” (‘panel-blok-montaža’), kao i sustavi razvijani u velikim graðevinskim poduzeæima „Gradis”, „Primorje”, „Rad-Balancy”, „Komgrap”, zatim oni koji su uvodili dva razlièita raspona kod panelnih sustava„Neimar”, „Trudbenik”, te onih koji su uveli samo jedan raspon: „Montastan”, „Integral”, „JU-59”, „JU-60”, „JU-61”; „KSB”, sustav „Standard”, sustav „Tempo”, „MMS”, „TLGE”, „Zagorje”; otvoreni panelni sustav PPZ „Jinpros” itd.
OSOBITOSTI SUSTAVA GRADNJE RAZVIJANIH U PODUZEÆU JUGOMONT U ZAGREBU
SPECIAL CHARACTERISTICS OF PREFABRICATED SYSTEMS DEVELOPED BY JUGOMONT FROM ZAGREB
Poduzeæe Jugomont osnovano je 1955. godine.3 Za razliku od nekih drugih poduzeæa koja su osim tradicionalnog uvodila i industrijalizirani naèin graðenja, Jugomont je osnovan kao montažno graðevno poduzeæe koje se iskljuèivo bavilo montažnim naèinom graðenja zgrada visokogradnje.4 Jugomont je istodobno bio i proizvodno i graðevinsko poduzeæe. U njegovu sklopu postojao je konstrukcijski biro koji je sve objekte projektirao prema usvojenom sustavu te koje æe poduzeæe i izvoditi. Poduzeæe je imalo proizvodni pogon, a on je u svome sastavu imao graðevinski laboratorij. Gradilišta i ostale službe bili su slièno organizirani kao kod drugih tvrtki.5
Eksperimenti i istraživanja u kontekstu društvene modernizacije 50-ih i 60-ih godina 20. stoljeæa imali su ideološku i politièku pozadinu. Prve zgrade u sustavu bile su niskih katnosti, P+1, da bi se poslije, razvojem Jugomonta, podizale zgrade P+4, pa sve do P+16 na Novomu Beogradu. Pomoæu primjera realiziranih u Jugomontovim sustavima moguæe je objasniti odnos procesa planiranja, tehnologije, industrije i graðevinskih tvrtki u kontekstu masovne stanogradnje.
O katnosti u stambenoj izgradnji detaljno je istraživao Centar za stanovanje Instituta za ispitivanje materijala Srbije [IMS] tijekom 60-ih i 70-ih godina 20. stoljeæa, kada su proveli na stotine istraživanja, ukljuèujuæi i ona o uporabnoj vrijednosti stana.6 Kao idealna katnost spominje se upravo P+4, što se poklapa s veæinom Jugomontovih stambenih zgrada. Gospodarski i ekonomski giganti, kao i velike tvornice koje su patentirale i izraðivale sustave i elemente za montažu
5 Vikrestov, 1960: IIB-23
6 Èanak, 1973.a; Èanak, 1973.b; Èanak, 1976.
7 Vikrestov, 1960: IIB-4
8 Vikrestov, 1960: IIB-8
stambenih blokova, u najveæoj su mjeri realizirane kroz arhitekturu lokalnoga podruèja iz ekonomskih i tehnièkih razloga. Originalni patenti razvijeni u graðevinskoj tvrtki Jugomont poslije su prodani i tvornice su zapoèele s radom u mnogim drugim mjestima poput Skopja, Èaèka, Sarajeva, Kranja, Maribora i drugih gradova u ostalim republikama tadašnje Jugoslavije.
U zagrebaèkom Jugomontu razvijani su panelni sustavi, ali tijekom godina i usavršavani - sustav prema patentu inž. Helebranta, „JU-59”,„JU-60”,„JU-61”. Razvijani su kronološki i dobivali su nazive prema godini u kojoj su patentirani.
• Sustav prema kojem je Jugomont razvijen jest panelni sustav za laku montažu prema patentu inž. Miroslava Helebranta, a sastojao se od èetiriju osnovnih elemenata: zidnog panoa, sidra, brtvila i krovnog elementa. Tvrtka Jugomont u poèetku je izraðivala panele i prizemne zgrade, i taj je sustav s vremenom razvijen do katnosti P+2. U statièkom pogledu, buduæi da su svi vertikalni panoi univerzalni - nosivi, cijeli se objekt mogao smatrati æelijasto-prostornom konstrukcijom. Po ovome Helebrantovu sustavu Jugomont je razradio i izveo nekoliko tipova stambenih zgrada: prizemnica, jednokatnica i dvokatnica, s garsonijerama, jednosobnim, dvosobnim i trosobnim stanovima, ali i škole, upravne zgrade, vojarne i skladišta.
Glavni uoèeni nedostaci Helebrantova sustava bili su7: univerzalnost panela, kompozicija ‘sendviè’-panela, proizvodnja panela (panel je predviðen kao ‘sendviè’), skladištenje elemenata na otvorenome prostoru (upijao je kišu), statièka nedefiniranost panela, spoj elemenata i brtvljenje te - arhitektonski izgled objekta.
Zbog velikih osnovnih sredstava koja je 1957. i 1958. godine Jugomont dobio za potrebe industrijalizacije svoga pogona i montaže, ta je tvrtka imala i velike obveze.
• Sustav JU-59 razvijen je 1959. godine. U odnosu na Helebrantov, zadržan je isti sustav univerzalnosti panela i stanièna zatvorena konstrukcija. Modul za projektiranje jest 1,0 m od osi sastava panela odnosno od osi uzdužnoga vertikalnog presjeka panoa. U ovome sustavu tijekom 1959. godine izvedeno je 48 graðevina (41.806 m2 površine, od èega 27 garsonijera, 188 jednosobnih, 142 dvosobna i 12 trosobnih stanova, što je ukupno 369 stambenih jedinica).8 Paralelno s time ispitivani su materijali i tražena nova rješenja pa je razraðena idejna koncepcija novoga sustava koji je zamišljen kao panelni sustav srednje teške montaže s nosivim popreènim zidovima visine pet montažnih etaža. Druga idejna koncepcija, slièna prvoj, jest panelni sustav s popreènim nosivim zidovima, insta-
2. Ilustracija položaja bloka 28 u Novom Beogradu
Fig. 2. Position of block 28 in New Belgrade
Sl. 3. Detaljni urbanistièki plan mjesne zajednice u bloku 28 na Novom Beogradu
Fig. 3. Detailed urban plan of the local community in block 28 in New Belgrade
lacijskim elementima dimnjaka, uz konstruktivno povezivanje montažnih i monolitnih konstrukcija. Izvoðeni su idejni projekti i konstruktivni detalji, elementi, pa i montaža dviju etaža eksperimentalne graðevine.
• Sustav JU-60 koncipiran je i razvijen iduæe, 1960. godine kako bi se ispravili nedostaci što ih je imao sustav JU-59. Osnovne su karakteristike sustava JU-60 sljedeæe:
Strogo odvajanje nosivih i nenosivih elemenata. Sustav je zamišljen kao sustav popreènih nosivih zidova sa srednjim podužnim zidom za ukruæenje cijele graðevine. Svi su zidovi sastavljeni od panela za laku montažu.
Ovaj sustav predviða montažu finalnih ploèa na samoj zgradi.
Suha montaža svih nenosivih elemenata i završnih ploèa.
Sustav JU-60 projektiran je za zgrade s èetiri etaže.
Sustav JU-60 koji je Jugomont razvio imao je nosive (popreène) i ukruæujuæe (srednje, podužne) zidove od panela od punoga betona (debljine 12 cm, širine 1 m, visine etaža 2,60 m). Sve je projektirano na rasteruprije 4,0´4,0 m, a poslije 3,60´4,80 m (prikazano na Sl. 10.). Od svih sustava prefabricirane industrijalizirane gradnje u stanovanju veæina je njih usvojila modul od 60 cm kao relevantan. U odnosu na njega izraðivan je i tipski namještaj koji je s vremenom postao dio masovne kulture stanovanja. Ovakva masovna produkcija elemenata temeljena na osnovnom modulu od 60 cm nikad nije preispitivana niti kritizirana. Karakteristike stanova u ovome sustavu bile su: kuhinja-kupaonica [KK] pregrade s tipiziranim i prefabriciranim mokrim èvorom. Jugomont je po tome sustavu razradio nekoliko tipova stambenih zgrada - prizemnih, jednokatnih, dvokatnih,
s jednosobnim, dvosobnim i trosobnim stanovima, kao i tip garson-stanova s galerijskim sustavom ulaza u stanove.
Kada je u pitanju prostorna organizacija stanova (Helebrantova sustava, te sustava JU-59 i JU-60), projektanti su se pridržavali nekoliko principa:
Arhitektonski sklop tipskoga kata osmišljavali su tako da se što manje prostora gubi na zajednièkim komunikacijama.
U stambenim jedinicama bio je važan princip uštede materijala u smislu omoguæivanja najveæe tipizacije na minimalan broj elemenata.
Povezivanje prostorija koje se funkcionalno nadovezuju: kuhinja-blagovaonica, kupaonica-spavaæa soba, blagovaonica-dnevni boravak itd.
Uzori u projektiranju bili su arhitekti i profesori Zdenko Strižiæ, Mladen Kauzlariæ i Drago Galiæ, iako su bili prisutni i drugi utjecaji.
Sustav svojom konstruktivnom koncepcijom popreèno postavljenih nosivih zidova sa srednjim zidom za ukruæenje èini dva niza jedinica meðusobno pomaknutih za duljinu polovice stranice. Odabrana je velièina jedinica 4,0´4,0 metra. Ta je velièina bila usvojena kalupima koje je Jugomont posjedovao (tj. prema modulu 1,0 m od osi do osi). U tlocrtnom rješenju jedinica može biti soba ili grupirani hodnik+kuhinja+kupaonica ili stubišni prostor. Stubišta su uvijek ista - trokraka punomontažna. Raznim kombinacijama namjene jedinica u jednoj zgradi mogu se dobiti razni sastavi stanova na jednom podestu: èetiri jednosobna stana na podestu; dva dvosobna stana na podestu; jedan jednosobni i dva dvosobna stana na podestu; dva jednosobna i jedan trosobni stan na podestu;
jedan dvosobni i jedan trosobni stan na podestu; dva trosobna stana na podestu.
• Daljnji razvoj sustava proizveo je JU-61, koji se bitno ne razlikuje od JU-60, ali su jedinice prilagoðene modularnom sustavu od 60 cm odnosno 120 cm, tako da su stranice dimenzija 3,60´4,80 cm. U vezi s time izmijenjena je i duljina panela, poveæana je katnost, tako da su zgrade projektirane s pet montažnih etaža. Sustav je dopuštao visinu i do sedam etaža. Kao i sustav JU-60, i JU-61 imao je kombinirane panele. U izvorima se navodi za JU-61 da su autori patenta Bogdan Budimirov, Željko Solar i Dragutin Stilinoviæ.9
Sustav JU-61 po svojim je pojedinim karakteristikama jedinstven montažni sustav u svijetu, najbliži idealu ‘stroja za stanovanje’. Povjesnièar arhitekture Udo Kultermann proglasio ga je prvom inovativnom koncepcijom „u skladu s društvenom stvarnošæu” nakon tipa Unité d’habitation. 10 U tome se smislu Jugomontovi sustavi mogu smatrati paradigmama modernistièkih ideja.
Primjeri stambenih zgrada izvedenih u Jugomontovim sustavima jesu: mikrorajon Kruge u Zagrebu - JU-59, 1959.; Dubrava i Folnegoviæeva (1000 stanova), JU-60, 1960.; Remetinec JU-60, 1960., i mnogi drugi.
Kratak i sažet osvrt na prednosti i nedostatke stvara djelomièan uvid u osobitosti prefabricirane industrijalizirane gradnje. S obzirom na povijesni razmak veæi od 40 godina, moguæe je dati kritièki osvrt i izgraditi objektivnu sliku o kvaliteti industrijalizirane gradnje i stambenoj arhitekturi toga razdoblja. Daljnje istraživanje i prouèavanje tog sustava obvezuje da se identificira i valorizira primjena Jugomontovih sustava i u drugim gradovima, s obzirom na veliku rasprostranjenost u cijeloj tadašnjoj Jugoslaviji. Jedna od važnih premisa prilikom istraživanja tema urbanistièkih dispozicija, prefabriciranih sustava, arhitekture i urbanizma jest odnos tehnologija gradnje i organizacije gradilišta prema finalnoj dispoziciji zgrada unutar bloka.
Postoji više primjera gdje je prvobitna urbanistièka zamisao promijenjena zbog izbora tehnologije prefabricirane gradnje jer se elementi velikih dimenzija nisu mogli lako rasporeðivati na lokaciji, odnosno njihov transport i montaža zahtijevali su što jednostavnije i operativnije finalne realizacije. Takav je
9 http://www.kontraakcija.hr/hr/muzej-kvarta-/zaprudje-punktovi/148-yu-61 [17.10.2014.]
10 Margetiæ Urliæ, 2008: 39
11 Peroviæ, 200: 157
12 Jedan je središnja zona Novoga Beograda, od zgrade Palaèe federacija do željeznièke postaje Novi Beograd. Doista, na tome potezu desetljeæima se ništa nije gradilo. Drugi je ‘mit’ o Savskom amfiteatru, ponovno aktualiziran zbog globalizacijskih tokova i najnovijih planskih rješenja.
13 Arnautoviæ, 1971: 17-28
primjer naselje Šiška u Ljubljani (zidana u sustavu PMB ili ‘panel-blok-montaža’ poduzeæa „Gradis” iz Ljubljane 1958. godine). Za veliki broj naselja unaprijed je bio poznat prefabricirani sustav pa su na osnovi tehnologije i potreba organizacije gradilišta osmišljavane urbanistièke dispozicije. Primjer za to je naselje Turniæ u Rijeci, realizirano 1958.-1959. prema montažnom sustavu graðenja stanova poduzeæa „Primorje”. Tema odnosa urbanizma i industrijskoga graðenja važan je dio istraživanja modernistièkih gradova i naselja.
URBANIZAM I ARHITEKTURA NOVOGA BEOGRADA
URBANISM AND ARCHITECTURE OF NEW BELGRADE
Urbanistièka koncepcija Novoga Beograda utemeljena je na principima Atenske povelje iz 1933. godine i predstavlja jedan od primjera modernistièkih gradova. Zamišljen kao novi administrativni centar novoformirane države nakon Drugoga svjetskog rata, planiran je i projektiran prema tadašnjim suvremenim shvaæanjima urbanizma i arhitekture. Prema dimenzijama blokova Novi Beograd proporcionalno je manji od Brazilije isto koliko je proporcionalno veæi od Èandigara.11
Kao središnja zona Novoga Beograda (koja sama po sebi predstavlja jedan od dvaju najvažnijih urbanistièkih ‘mitova’ u Beogradu12) zamišljen je potez od zgrade Palaèe federacija (autora arhitekata Antuna Ulricha, Vladimira Potoènjaka, Zlatka Neumanna i Dragice Perak) do željeznièke postaje Novi Beograd, a u sklopu te zone locirano je devet blokova: 21, 22, 23, 24, 25, 26, 28, 29 i 30 (Sl. 1. i 2.).
Urbanistièka koncepcija bloka 28 definirana je nakon velikog natjeèaja na kojem je pobijedio arhitekt Ilija Arnautoviæ iz Slovenije.13 Nakon tog natjeèaja dispozicija je redefinirana zbog zahtjeva tehnologije, odnosno velikih dimenzija gotovih panela, koji su odredili i organizacijski plan gradilišta, a samim tim i razdaljine meðu zgradama (Sl. 3.).
Zgrade u bloku 28 na Novomu Beogradu realizirane su u Jugomontovu sustavu. Masovna primjena Jugomontovih sustava izvan lokalnoga podruèja jest dokaz kvalitete i uporabne vrijednosti jednoga prefabriciranoga industrijaliziranog sustava.14 Kao što je veæ spomenuto, jedna od tvrtki koje su otkupile licencu Jugomonta bila je „Hidrogradnja” iz Èaèka. U skladu s geomehanikom tla svakoga stambenog sklopa koji je „Hidrogradnja” gradila, prilagoðavala je originalni Jugomontov sustav. Svaka od realiziranih graðevina u bloku 28 predstavlja u tehnièkom i tehnološkom pogledu vrhunac svoga doba u (društvenom, ekonomskom i tehnološkom) kontekstu u kojem su nastajali (Sl. 4. i 5.).
Sl. 4. Maketa detaljnoga urbanistièkog plana mjesne zajednice u bloku 28
Fig. 4. Detailed urban plan of the local community in block 28, scale model
Sl. 5. Prikaz lokacije tvornice betonskih elemenata za zgradu ‘potkovica’, blok 28
Fig. 5. Site of the production factory of concrete elements used for ‘Horseshoe’ building in block 28
Sl. 6. Ilija Arnautoviæ: crtež proèelja za zgradu ‘potkovica’
Fig. 6. Ilija Arnautoviæ: ‘Horseshoe’ building facade, drawing
Sl. 8. Dio prefabriciranog proèelja za vrijeme montaže, ‘potkovica’, blok 28
Fig. 8. Part of the prefabricated facade during assembly, ‘Horseshoe’, block 28
Sl. 7. Tipski arhitektonski sklop zgrade ‘potkovica’, koji se multiplicira
Fig. 7. ‘Horseshoe’ building as a replicated architectural type
STUDIJA SLUÈAJA ZGRADE ‘POTKOVICA’ U BLOKU 28 U NOVOMU BEOGRADU
‘HORSESHOE’ BUILDING IN BLOCK 28 IN NEW BELGRADE - CASE STUDY
U suradnji sa struènjacima Ujedinjenih naroda15, inženjerima Vladimirom Mojsijevièem Abramovom, Jurijem Petrovièem Bujanovom, Leonidom Borisovièem Gendelmanom i drugima, Jugomontov je originalni sustav prilagoðen aluvijalnome, pjeskovitom tlu Novoga Beograda. Ovaj velikoplošni sustav nazvan je HG-68 i u odnosu na originalni Jugomontov imao je moguænost realizacije mnogostruko veæeg broja katova. Kroz studiju sluèaja zgrade ‘potkovica’ razmatra se primjer primjene jednoga od Jugomontovih sustava izvan lokalnoga podruèja, u bloku 28 u Novomu Beogradu. Urbanistièka koncepcija bloka 28 zasnovana je na ispunjenju tri osnovna cilja:
1. organiziranje suvremenoga stanovanja u buduæem središnjem dijelu Beograda,
2. oblikovanje upeèatljivoga arhitektonskog sklopa na osnovi urbanistièke kompozicije, 3. omoguæivanje jednostavnog procesa graðenja s malim brojem tipova zgrada uz primjenu montažnog sustava izgradnje. Izgradnja bloka 28 na Novomu Beogradu poèela je 1967. godine. Koncept je predvidio osam zgrada u šest blokova. Ispunjenje treæega od prethodno navedenih ciljeva ogleda se u primjeni triju tipova stambenih graðevina:
èetiri kule sa 16 katova identiènih gabarita, koje svojim položajem u grupi omoguæuju primjenu koncentrirane mehanizacije i montaže elemenata;16
dvije podužne zgrade s deset katova identiènog gabarita, koji svojom duljinom pružaju optimalne uvjete za uporabu krana što se kreæe po traènicama;
jedna zgrada s èetiri kata, koji osim netipskih kutnih elemenata svojom razvijenom duljinom daje moguænost primjene veæega broja i koncentracije tipskih sekcija te odreðene vrste mehanizacije.
Stjeèe se dojam da zgrade realizirane u razlièitim sustavima u bloku 28 ne odaju izgled sivila ili deprimiranu sliku, veæ, naprotiv, daju razigrane prizore i oblikovne kvalitete ostvarene na temelju strogoga konstrukcijskog reda i rješenja arhitektonskih sklopova u osnovi. Zahvaljujuæi razigranom naèinu pomicanja panela i micanju sklopova u tlocrtu, oblikovanje proèelja zgrade doimlje se razigrano. Time ono nadmašuje geometrizirane forme specifiène za razdoblje ‘industrijske’, a najavljuje novine koje æe donijeti zgrade ‘skulptoralne’ moderne (Sl. 6. i 8.). Èetverokatna izgradnja predstavljena je kroz zgradu koja svojim oblikom ‘potkovice’ oblikuje veliko dvorište sa zelenim rekreativnim površinama, izolirano od buduæega središta Novoga Beograda. Ovakav oblik zgrade i unutrašnjeg prostora nalazi se samo u bloku 28 i time pridonosi njegovoj individualnosti. Zgrada u obliku potkovice u bloku 28 graðena je u razdoblju od 1969. do 1971. godine.17 To se razdoblje, prema sistematizaciji Mihaila Èanka, poklapa s godinama prijelaza iz razdoblja ‘industrijske’ u ‘skulptoralnu’ modernu.18 U zgradi katnosti P+4+P ima ukupno 258 stanova. ‘Potkovica’ se sastoji iz 24 sklopa postavljena osno simetrièno. Struktura stanova je razlièita, što je dodatna prednost i vrijednost ove zgrade. Unutar jednoga sklopa nalaze se dvije stambene jedinice. Osnovno konceptno polazište bio je trosobni stan preko cijele dubine zgrade. S interpolacijom manje sobe u širini stubišta dobiven je i troipolsobni stan (Sl. 7.).
14 Veæu rasprostranjenost doživjet æe skeletni sustav IMS.
15 Lukoviæ, 1971: 41
16 Martinoviæ, 1971: 29-31
Odabrani je sustav ispunjavao zahtjeve spojnica i svih projektantskih prohtjeva. U elementima bile su ugraðene sve potrebne instalacije, odnosno spojna mjesta. Omoguæena je suha montaža vrata i prozora. Puni su proèeljni elementi bez prozorskih okvira, a prozori su spojeni s parapetom lake konstrukcije. Loðe su izraðene po posebnoj konstrukciji i tako su spojene sa zgradom jedino preko meðukatne konstrukcije. Kad je rijeè o prostornoj organizaciji ovih stambenih jedinica, specifièno je da u nekim rješenjima tlocrta stanova arhitekt nije grupirao kuhinjsko-kupaonski blok i te se prostorije u najveæem broju tlocrtnih rješenja - ne nalaze jedna pokraj druge. U bloku 28, kao i u zgradi ‘potkovica’, dominiraju dvosobni i trosobni stanovi19 (Tabl. I.).
Analiza površine kuhinje važna je i za teme emancipacije žena, koje se u desetljeæima nakon Drugoga svjetskog rata u sve veæem postotku poèinju zapošljavati, a tvornice i druge tvrtke uvode radnièke menze. Umanjenje površine kuhinje povezano je i s vrstama grijanja i osuvremenjivanja te drugih instalacija. Bez obzira na manje rasprostranjenu primjenu prefabriciranih sustava izvan lokalnoga podruèja, gdje su bile smještene graðevinske tvrtke, njihova je analiza znaèajna jer su rezultati istraživanja i saznanja utjecali na razvoj prefabriciranih sustava u drugim podruèjima i kod drugih proizvoðaèa. Primjena pojedinih sustava na lokalnoj je razini logièna jer je transport na velike daljine od središta pogona èesto bio kompliciraniji ili skuplji, što nije bio cilj industrijalizirane gradnje.
Ovdje su prikazana èetiri razlièita tipa stanova u ‘potkovici’ - dva dvosobna i dva trosobna (Sl. 11.-14.).
Tip 1. - dvosoban stan 55,69 m2; kuhinja 4,25 m2 (7,63%); KK blok 16,12%
Tip 2. - trosoban stan 81,87 m2; kuhinja 7,2 m2 (8,8%); KK blok 14,57%
Tip 3. - dvosoban stan 64,59 m2; kuhinja 7,2 m2 (11,15%); KK blok 18,47%
Tip 4. - trosoban stan 72,71 m2; kuhinja 4,37m2 (6,01%); KK blok 12,52%.
Tip 1. predstavlja dvosobni stan i na ovome je primjeru ostvarena tzv. ‘Aaltova kuhinja’, i to je bio izravan utjecaj modernizma iz europskih zemalja na projektante. Na ovome primjeru nisu ostvareni drugi elementi karakteristièni za prostornu organizaciju stanova tzv. ‘beogradske autorske škole stanogradnje’ specifiène po opredjeljenju i posveæenosti kultu osnove. S obzirom na to da je stan
17 Abramov, 1971: 55-64
18 Èanak, 2004.- 2005: 30-41, 26-40, 42-47, 34-40
19 Gendelman, 1971: 47-54
Sl. 9. Fotografija dvorišta kojeg okružuje oblik ‘potkovice’; arh. Olga Miliæeviæ projektirala je vanjsko ureðenje
Fig. 9. Courtyard within the ‘horseshoe’ form, photo, the architect Olga Miliæeviæ designed the exterior layout
manje kvadrature, nema podjele na dnevnu i noænu zonu, niti odvajanja ekonomske ili radne zone od npr. one za odmor. Takoðer, nije ostvarena kružna veza kretanja unutar stana, a blagovaonica je smještena u dijelu proširene komunikacije.
Tip 2. koncepcijski predstavlja trosobni stan, spomenut kao osnovni, koji s troipolsobnim èini tipski arhitektonski sklop tipske etaže
Sl. 10. Primjer rješenja stanova s jedinicama 4´4 metra, èetiri jednosobna stana na stubištu
Fig. 10. Design of apartments with 4´4 m prefabricated units, four one-room apartments on the staircase
Tabl. I. Prosjeène velièine analiziranih stanova u bloku 28 u Novom Beogradu. Analizirano je 110 stanova, odnosno 11 stanova po tipskoj etaži.
Table I. Average size of the analyzed apartments in block 28 in New Belgrade. The analysis encompassed 110 apartments, i.e. 11 apartments per storey.
Površina stana (m2)
Površina kuhinje (m2)
Udio kuhinje u odnosu na cijeli stan (%)
Udio kuh.-kup. bloka u odnosu na cijeli stan (%) dvosobni 60,14 5,73 9,39 17,30 trosobni 77,29 5,79 7,40 13,55
èetverosobni118,98 8,65 7,27 11,68
èetveroipolsobni119,15 7,20 6,04 10,45
‘potkovice’. Na ovome je primjeru projektirano rješenje ‘Aaltove kuhinje’, odnosno blagovaonice u produžetku kuhinje. Blagovaonica je smještena na mjestu proširene komunikacije, a u stanu je omoguæena kružna veza kroza stan. Ostvarena je i podjela na dnevnu i noænu zonu koju èine dvije sobe. Ovakva podjela bila je moguæa u trosobnim i veæim stanovima.
Tip 3. predstavlja dvosobni stan i ima sve karakteristike prethodno opisanoga dvosobnog stana tipa 1., ali s veæom kvadraturom, nešto veæim prostorijama i veæim brojem prostorija - uvedeni su veæi ulaz i garderoba u ulaznom dijelu. Iako je veæi stan svojevrsna prednost, dnevna je soba ovdje prolazna, odnosno iz nje se ulazi u druge prostorije.
Tip 4. predstavlja trosobni stan projektiran u potkrovlju. Nema prepoznatljivih elemenata prostorne organizacije stanova prethodnih prikazanih tipova, a kao kod tipa 3., dnevna soba je prolazna.
Zajednièka karakteristika prostorne organizacije prikazanih stanova vezana je za tehnologiju Jugomontovih panela i raspona. Jedna soba ili prostorija uklopljena je u raspone
panela te su ostvarene širine 2,40 ili 3,60 ili 4,80 m. Kao i kod rješenja JU-60, gdje je u jedan modul ili raspon uklopljena soba ili funkcionalna jedinica kupaonica+kuhinja+ +blagovaonica, tako je i u sluèaju stanova u ‘potkovici’ funkcionalna organizacija bila uzroèno-posljedièno vezana za raspone panela, i tu je jedan od kljuènih ogranièenja tehnologije u prostornoj organizaciji stanova (Sl. 10.). Proces projektiranja za industrijsko graðenje razlikuje se od procesa projektiranja za klasièni naèin gradnje. Dok se u tradicionalnom graðenju polazi od poèetne skice i projekt razraðuje prema detaljima, u sustavu prefabricirane industrijalizirane gradnje proces je obrnut - polazi se od detalja koji se uklapaju u arhitekturu, formu i funkciju. S time da arhitektonska koncepcija mora biti unaprijed poznata ili zadana. Izmeðu ostaloga, vrijednost je ‘potkovice’ u tome što je poslužila korisno u cilju unaprjeðenja krupnopanelnog sustava izgradnje i njegove daljnje racionalizacije (Sl. 9.).
Osim analize forme, funkcije i konstrukcije, ovim se putem predlaže i razmatra vrjednovanje u cilju institucionalne zaštite kao reprezentativnoga primjera stambene moderne arhitekture iz druge polovice 20. stoljeæa. Jedan od odgovora na dileme po èemu je jugoslavenski sluèaj razlièit od drugih zemalja komunistièkog istoka leži u politièkom raskidu FNRJ i SSSR 1948. godine jer æe on uzroèno-posljedièno pridonijeti sve veæem otvaranju samostalnih autorskih arhitektonskih biroa i kvaliteti stambene arhitekture u cijeloj zemlji, posebno u pogledu prostorne organizacije stanova. Iako su moguænosti prostorne organizacije stanova u prefabriciranim sustavima zbog ogranièenoga broja gradbenih elemenata naizgled ogranièene, najnovija istraživanja, tipologije i prouèavanja stambene arhitekture pokazuju suprotno.
RAZMATRANJA I PREPORUKE
CONCLUSIVE REMARKS AND RECOMMENDATIONS
S obzirom na široku primjenu i velik broj realizacija, moguæe je razviti tipologiju stambenih zgrada i stanova izgraðenih u prefabriciranim industrijaliziranim sustavima.
Rad predlaže moguæe nove smjerove za istraživanje stambene arhitekture 20. stoljeæa. Istraživaèima koji se bave prefabriciranim industrijaliziranim sustavima pruža se dodatni uvid u realizirani primjer. U daljnjem radu na podruèju habitologije postoje brojni argumenti zbog kojih zgrada ‘potkovica’ i drugi objekti izvedeni u sustavu Jugomont, koji još nisu istraženi i vrjednovani - budu identificirani i valorizirani u cilju institucionalne zaštite. Zgrada ‘potkovica’, arhitekt Ilija Arnautoviæ, kao i svi inženjeri koji su dali doprinos
razvoju sustava Jugomont (Miroslav Helebrant, Bogdan Budimirov, Ðorðe Vikrestov, Željko Solar, Dragutin Stilinoviæ i drugi) i razvoju njegovih moguænosti, na dobar su naèin razumjeli i artikulirali vrijednosti kulture modernizma u graðevinskoj industriji tadašnje Jugoslavije. ‘Potkovica’ je istovremeno objedinila sve ideje prefabricirane gradnje na jednome mjestu: urbanistièku dispoziciju u skladu s tehnologijom, multipliciranje sklopova, minimalan broj elemenata gradnje, komfor u prostornoj organizaciji sklopova i stanova. S gledišta prostorne organizacije stanova, u ‘potkovici’ se pojavljuju razlièiti tipovi stanova, što je afirmativno zbog razlièite strukture korisnika. Prostorna organizacija je fleksibilna i u rasponima koje omoguæavaju prefabricirani paneli moguæa je promjena funkcija unutar stanova. Nakon nekoliko desetljeæa pojavljuju se vidljiva ošteæenja nastala zbog eksploatacije. Promjena naèina i kulture stanovanja, ali i razlièiti korisnici imaju potrebe za rekonstrukcijama i adaptacijama svoga stambenog prostora. Prilikom eventualne rekonstrukcije prefabriciranih stambenih zgrada pojavit æe se pitanja i otvoriti problemi koji se u klasièno zidanim zgradama ne pojavljuju. Procjenjuje se da æe buduænost istraživanja industrijalizirane prefabricirane gradnje, realizirane tijekom nekoliko desetljeæa druge polovice 20. stoljeæa, iæi u smjeru energetske sanacije tih stambenih zgrada. Kad je sanacija prefabriciranih sustava u pitanju, univerzalna rješenja bit æe lako primjenjiva na velikom broju realiziranih primjera. Takoðer, problem prenaseljenosti velikih gradova u svijetu otvara moguænosti za rješenja upravo u primjeni nekoga od prefabriciranih sustava gradnje.
1. Abramov, V. (1971.), Proizvodno iskustvo u izradi krupnih panela na poligonoj betonjerci pri podizanju bloka 28, „Izgradnja”, 5: 55-64, Beograd
2. Arnautoviæ, I. (1971.), Objekti u bloku 28 graðeni po montažnom sistemu, „Izgradnja”, 5: 17-28, Beograd
3. Èanak, M. (1973.a), Funkcionalni standardi stana i zgrade, Centar za stanovanje IMS, Beograd
4. Èanak, M. (1973.b), Ljudske potrebe i stambene funkcije, Centar za stanovanje IMS, Beograd
5. Èanak, M. (1976.), Funkcionalna koncepcija i upotrebna vrednost stana, Centar za stanovanje IMS, Beograd
6. Èanak, M.; Lukoviæ, Z. (1978.), Uporedna analiza funkcionalnih moguænosti skeletnih sistema i sistema sa opreènim noseæim zidovima, Centar za stanovanje IMS, Beograd
7. Èanak, M. (2004.-2005.), Radna klasifikacija pravaca u savremenoj arhitekturi, „ARD rewiew”, 30: 30-41; 31: 33; 32: 26-40; 33: 42-47; 34: 34-40, Beograd
8. Eteroviæ, I. (2001.), Novi Beograd izbliza, Prometej, Novi Sad
9. Gendelman, L. (1971.), Konstruktivna rešenja stambenih zgrada bloka 28, „Izgradnja”, 5: 47-54, Beograd
10. Glavièki, M. (1971.), Urbanistièka koncepcija bloka 28, „Izgradnja”, 5: 12-16, Beograd
11. Graf, F.; Delemontey, Y. (2012.), Architecture industrialisée et préfabriquée : connaissance et sauvegarde, Understanding and Conserving Industrialised and Prefabricated Architecture, Presses polytechniques et universitaires romandes, Lausanne
12. Lukoviæ, B. (1971.), Proizvodnja i graðenje iz krupnopanelnih elemenata u bloku 28, „Izgradnja”, 5: 41-46, Beograd
13. Margetiæ Urliæ, R. (2008.), Memoari izumitelja montažnih stambenih sustava, Bogdan Budimirov, U prvom licu, „Kvartal”, V (2): 39, Zagreb
14. Martinoviæ, U. (1971.), Kule u centralnoj zoni Novog Beograda, „Izgradnja”, 5: 29-31, Beograd
15. Mercina, A. (2006.), Ilija Arnautoviæ: socializem v slovenski arhitekturi, Viharnik, Ljubljana
16. Peroviæ, M. (2000.), Iskustva prošlosti, Plato, Beograd
17. Tepina, M. (1960.), Metodi usmeravanja i finansiranja stambene izgradnje kao uslovi njene industrijalizacije, u: Savetovanje o industrijalizaciji stambene izgradnje, Stalna konferencija gradova Jugoslavije, Savezna graðevinska komora: I-2, Beograd
18. Vikrestov, Ð. (1960.), Razvoj ‘Jugomonta’ u industrijalizaciji stambene izgradnje, u: Savetovanje o industrijalizaciji stambene izgradnje, Stalna konferencija gradova Jugoslavije, Savezna graðevinska komora:IIB-1-23, Beograd
19. Vlak, N. (1971.), Projektovanje i gradnja stambenog bloka 28, „Izgradnja”, 5: 4-11; Beograd
20. Vukiæ, F. (2007.), Teorija i praksa eksperimenta, u: Budimirov, B.: U prvom licu, UPI 2M-plus d.o.o., Zagreb
21. *** (1960.), Savetovanje o industrijalizaciji stambene izgradnje, Stalna konferencija gradova Jugoslavije, Savezna graðevinska komora: I-2, Beograd
22. *** (1979.), Fototeka stanova, kolekcija 1979, tema: Centralna zona Novog Beograda 2, Centar za stanovanje IMS, Beograd
23. *** (2010.), Tehnologija visokogradnje, nastavni materijali na diplomskom studiju Graðevinskog fakulteta Sveuèilišta J. J. Strossmayera u Osijeku, Osijek
24. http://www.kontraakcija.hr/hr/muzej-kvarta-/ zaprudje-punktovi/148-yu-61 [17.10.2014.]
Arhivski izvori
Archive Sources
1. Istorijski arhiv Beograda, Ul. Palmira Toljatija br. 1, Novi Beograd
2. Arhiva Centra za stanovanje IMS, Institut za ispitivanje materijala Srbije, Bulevar Vojvode Mišiæa 43, Beograd, Srbija
Izvori ilustracija
Illustration Sources
Sl. 1. Eteroviæ, 2001: 24
Sl. 2. Crtež: autorica
Sl. 3. Arnautoviæ, 1971: 17
Sl. 4. Glavièki, 1971: 15
Sl. 5. Abramov, 1971: 60
Sl. 6. Mercina, 2006: 107.
Sl. 7. Arnautoviæ, 1971: 23
Sl. 8. Arnautoviæ, 1971: 26
Sl. 9. Eteroviæ, 2001: 23
Sl. 10. Vikrestov, 1960: IIb-11
Sl. 11. *** 1979: 29.2.2.
Sl. 12. *** 1979: 29.2.3.
Sl. 13. *** 1979: 29.2.4.
Sl. 14. *** 1979: 29.2.5.
Tabl. I. *** 1979.
The socio-political context of mass housing construction is closely associated with the concepts of industrialization and socialist ideologies. As the housing stock was severely devastated in the war and new production facilities were put up, there was a massive influx of rural population into the industrial centres. Since the existing housing stock proved grossly inadequate to meet the needs of a growing urban population, the authorities planned to build over 100 000 new housing units per year. Such an ambitious aim could not be pursued with the traditional ways of building and financing. Therefore the industrial prefabricated construction turned out to be an appropriate solution and thus came to dominate the building sector in the following decades. After World War II, the construction industry of ex Yugoslavia produced as many as 22 prefabricated construction systems or even 30 including their variations. This line of development was fostered by numerous professional conferences and largely supported by various socio-political, financial, academic and economic subjects. These construction systems were developed in the institutes and in large industrial systems and factories. One of them was the Zagreb-based factory Jugomont which manufactured panel systems improved over time - JU-59, JU-60 and JU-61. This paper looks into the Helebrant prefabricated construction system as well as those known as JU59, JU-60 and JU-61, their general characteristics and the possibilities of spatial organization of apartments with a limited number of modular units. It presents their advantages and shortcomings and gives insight into specific features of prefabricated industrialized construction. In view of the fact that these systems have been in use for more than 40 years, this paper also aims to critically review the quality of these systems and the residential architecture of the period. This research is methodologically based on historiographic approach. The design process for industrial construction differs from the design process for traditional construction. While the former starts from a conceptual sketch which is further elaborated and supplied with details, the latter follows a reverse process - a
detail becomes a starting point which is then fitted into the architecture, i.e. the form and function on condition that the architectural concept is given or well known in advance. As the prefabricated elements have been widely used in numerous architectural realizations, it is possible to devise a typology of residential buildings and apartments. Big industrial facilities which patented and manufactured systems and elements for the assembly of residential blocks, were mostly tied to local architecture. The original patents developed in the building company Jugomont were later sold and the factories were opened in other towns and cities like Skopje, Èaèak, Kranj, Maribor, Sarajevo… Concurrently, the architect Sven Lindron designed a housing development containing ten-storey buildings in Sweden.
The following part of the text deals with the relationship between urban disposition resulting from technological requirements and generously-sized prefabricated panels. This topic is relevant for a comprehension of the Modernist concept of urbanism. The rest of the text presents urbanism and architecture of New Belgrade, the central zones and block 28 as well as a case study of a built block by means of Jugomont prefabricated elements outside the local area. Besides the analysis of housing units in terms of their functional organization, form, function, and structure, this paper puts forward a proposal for an evaluation process aimed at the institutional protection of the representative examples of modern residential architecture of the second half of the 20th century.
The analyzed horseshoe-shaped building in block 28 was built between 1969 and 1971 using the elements produced by Hidrogradnja manufacturer from Èaèak, the holder of a license for the Jugomont elements which proved as a high-quality solution in Zagreb and its surroundings. The fourstorey horseshoe-shaped building (ground-floor + 4 storeys), unlike some other residential buildings, features a markedly dynamic facade resulting from the design of architectural units. The ‘horseshoe’ consists of 24 units placed symmetrically on the axis. The types of apartments vary thus adding to
Mr. DRAGANA MECANOV, dipl.inž.arh, roðena je 1980. godine. Diplomirala je 2003. na Arhitektonskom fakultetu u Beogradu. Na istom je Fakultetu magistrirala 2006. godine. Trenutaèno završava rad na doktorskoj disertaciji. Autorica je znanstvene monografije i nekoliko znanstvenih radova objavljenih u meðunarodnim èasopisima i na konferencijama. Živi i radi u Beogradu na podruèju projektiranja i izgradnje u Srbiji, regiji i inozemstvu.
DRAGANA MECANOV, Dipl.Eng.Arch., M.Sc., born in 1980. She graduated in 2003 from the Faculty of Architecture in Belgrade where she received her M.Sc. in 2006. She is currently completing her doctoral dissertation. She is the author of a scientific monograph and several scientific papers published in international journals. Her professional interests are mainly focused on the design and construction in Serbia, across the region and abroad.
the overall value and quality of this building. The application and development of Jugomont systems outside the local area is a proof of their quality. This paper provides practical guidance for further research on the 20th century residential architecture. Modern architecture would have certainly looked different, had the technology been organized in a different way. Prefabricated building technology offered a more effective and faster method of construction. However, some drawbacks of the apartments have not been overcome. Certain economic, financial or socio-political concepts thus may be associated with a particular type of prefabricated systems, with social segregation etc. This case study therefore provides the researchers of prefabricated industrialized systems with a more profound insight. Strong arguments are offered in support of a claim for further research and evaluation of the ‘horseshoe’ building and others built with the Jugomont systems in order to ensure their institutional protection or restoration. The architect Ilija Arnautoviæ as well as other engineers, who made their contribution to the development of Jugomont systems and their possibilities, understood and applied in the best way the principles of Modernism in the construction industry of ex Yugoslavia.
The ‘horseshoe’ building has revealed some damages over time resulting from its use. Various users had various needs for the reconstruction and rehabilitation of their dwelling spaces. Some problems brought about by such interventions are specific for prefabricated construction and are normally absent in conventional residential buildings. It is estimated that the future of research into the industrialized prefabricated construction of the second half of the 20th century will turn predominantly to the process of energy-efficiency rehabilitation particularly in view of the fact that such tendencies have already started in the European countries and their legislative systems. Some on-going problems in modern cities today such as overpopulation may be reconsidered within the context of similar planning and design methodology or the application of some prefabricated systems of construction.
Eseji i ogledi
Rezenzije i prikazi knjiga, èasopisa i izložaba.
Vijesti, suradnja, zanimljivosti, bibliografija, znanstveni skupovi, tribine i predavanja.
Essays and Reviews
Evaluations & Reviews of Books, Journals and Exhibitions.
Information, Cooperation, Topics of Interest, Bibliography, Conferences, Debates and Lectures.
Zlatko Karaè
Ivana Hanièar Buljan, Nenad Moaèanin, Milan Pelc, Mladen Pešiæ, Ratko Vuèetiæ
Ivana Hanièar Buljan, Nenad Moaèanin, Milan Pelc, Mladen Pešiæ, Ratko Vuèetiæ
Recent years have witnessed an increased interest in the relatively unknown Ottoman heritage in Croatia, often sustained by Turkish government and professional institutions. One of such international projects is a research on the Great Turkish bridge from the period of 16th-17th century near Osijek. The published monograph brings interdisciplinary research results of this lost structure. Introductory texts written by the Turkish ambassador Burak Özügergin, head of the TINA Institute of Archaeology Oguz Aydemir, and academician Andrija Mutnjakoviæ are followed by four professional studies. Milan Pelc explored the graphic representations of the Great Bridge, Nenad Moaèanin analyzed the written historiographic sources while Ivana Hanièar Buljan studied spatial and historical aspects of the lost bridge. The original pontoon bridge was rebuilt and destroyed several times (1526, 1532 and 1543) but it was erected as a solid structure in 1566 on the occasion of Suleiman’s siege of Siget.
Posljednjih godina naglašen je interes za slabo poznatu i gotovo posve neistraženu osmansku baštinu u Hrvatskoj, èemu pridonosi i povremena ekspertna te financijska potpora turskih vladinih i struènih institucija. Tako je trenutno u tijeku nekoliko meðunarodnih projekata usmjerenih na obnovu spomenièke baštine ‘turskog doba’, primjerice Maškoviæa-hana u Vrani i hamama u Iloku, gdje æe uskoro zapoèeti i arheološka istraživanja ostataka središnje tvrðavske džamije. Jedan od takvih meðunarodnih projekata, za sada znanstvenog karaktera, je i istraživanje arheoloških ostataka te historiografske graðe o velikome turskome mostu koji je u 16. i 17. stoljeæu postojao na Dravi kod Osijeka. U svoje vrijeme smatran je jednim od èuda osmanske vojne inženjerije (nedokazano se pripisuje Sinanu) jer se na iznimno teškom terenu kroz moèvare Baranje protezao u dužini od èini se èak 8 km, na potezu od zapadnog predbrana Tvrðe do mjesta Darda. Pri tome, most je zbog strateške uloge u velikim vojnim pohodima Sulejmana Velièanstvenog (posebno pohoda na Mohaè 1526., i na Siget 1566., ali i kasnije) te višekratnih razaranja i ponovnih izgradnji, u europskim okvirima dobio mitski znaèaj i postao poznat kao kljuèna prometna spona izmeðu osvojenih ugarskih prostora i središnjice Osmanskog Carstva.
Kao rezultat prve etape istraživanja mosta nedavno je objavljena interdisciplinarno koncipirana monografija koja donosi uzornu višeslojnu obradu pisanih historiografskih izvora,
grafièkih dokumenata i arhivskih prikaza, identificiranih arheoloških ostataka te prostornih i arhitektonskih tema vezanih uz taj nestali objekt koji je bio nesumnjivo najveæe djelo osmanskoga graditeljstva na našim prostorima. Uvodne tekstove knjige potpisuju turski veleposlanik u RH Burak Özügergin i predsjednik turskog instituta za podvodnu arheologiju TINA Oguz Aydemir, dok je akademik Andrije Mutnjakoviæ priredio kontekstualnu studiju o razvoju Osijeka - od rimske Murse do turskoga doba i novijeg vremena. Potom slijede èetiri opsežna strukovna poglavlja u kojima je kroz diskurs razlièitih struka - povijesti umjetnosti, povijesti, arheologije te arhitekture i urbanizma - interdisciplinarni tim istraživaèa sistematizirao i kritièki interpretirao znanja o velikome mostu.
Milan Pelc obradio je sve poznate, ali i brojne novootkrivene grafièke prikaze mosta, analizirajuæi dokumentarne elemente koju mogu biti od koristi za izradu njegove idealne crtane rekonstrukcije. U Pelcovom je poglavlju (i u drugim dijelovima knjige) kvalitetno reproducirano u velikim kolor formatima gotovo 70 arhivskih slikovnih prikaza mosta, veæinom iz turskog razdoblja 16.-17. stoljeæa (i nekoliko iz 18. st.), no iskljuèivo zapadne provenijencije, buduæi da osmanskih izvornika te vrste nema.
Za razliku od toga ‘zapadnog’ pogleda, povjesnièar-osmanist Nenad Moaèanin je obradio pisane historiografske izvore identificirane poglavito u turskim arhivima, što se pokazalo kao odlièna komplementarna graða, pri tome
HAZU - Zavod za znanstveni i umjetnièki rad u Osijeku
Edicija: Mursa aeterna II [u suradnji s: IPU, Zagreb; Veleposlanstvo Republike Turske u Hrvatskoj; TINA, Istanbul] Zagreb - Osijek, 2014. Str. 166, ilustr. 84, literatura, izvori; dvojezièno - hrvatski/engleski [31/25 cm, kolor, tvrdi uvez/omot]
Urednik: Andrija Mutnjakoviæ Izvršni urednik: Antun Tucak
Recenzenti: Diana Vukièeviæ Samaržija, Marko Špikiæ Prijevod na engleski: Sanja Pehnec
Lektura: Ivana Majer
Dizajn: Borut Benèina (Art studio Azinoviæ)
Tisak: Ofset Yapimevi; Ofset Filmicilik
ISBN 978-953-154-272-2
CIP 881412 [NSK Zagreb]
i sadržajno egzaktna, zabilježena ‘s druge strane’, dakle iz službenoga diskursa osmanskih vojnih i financijskih kancelarija.
Mladen Pešiæ je elaborirao rezultate arheoloških rekognosciranja trase negdašnjeg mosta te sondiranja i snimanje graðevnih ostataka koji su metodama podvodne arheologije utvrðeni u ribnjaku i na obližnjim lokalitetima kod dvorca Esterházy u Dardi.
U zakljuènom poglavlju Ratko Vuèetiæ i Ivana Hanièar Buljan obradili su prostorno-povijesne aspekte trase, geometriju i izgled nestaloga mosta, ukljuèujuæi u svoja istraživanja i novije, geodetski znatno toènije vojne i hidrografske karte 18. I 19. stoljeæa na kojima su ostaci razorenoga mosta još bili vidljivi i relativno precizno ucrtani. Takoðer su u interpretaciju ukljuèili i niz važnih nivelacijskih podataka o topografiji i kotama terena te razini vodostaja na trasi protezanja mosta, postavljajuæi na kraju i prijedloge konzervatorskih smjernica.
Ovo složeno istraživanje pokazalo je da je prvotni Sulejmanov most kod Osijeka bio pontonski te da je više puta razaran i iznova podizan ili popravljan (1526., 1532. i 1543.). Kao èvrsta graðevina podignut je tek 1566. prilikom Sulejmanovog pohoda na Siget, no i taj je drveni most (zapravo ‘cesta na stupovima’) doživio višekratna rušenja i paljenja te popravke zbog kojih se zapravo ne može govoriti o jednome ‘velikome osjeèkome mostu’, veæ o više graðevina, položenih možda ne ni na istim trasama.
Feða Vukiæ
The new edition, that came out as a result of the international activities of the Faculty of Architecture and School of Design, presents the conferences and workshops organized by the Faculty of Architecture and School of Design in 2013 in collaboration with the School of Public Health ”Andrija Štampar” and the UNICEF chief office. It presents a research and interdisciplinary project called Learning Spaces in Transition carried out within the scope of international activities of the Faculty of Architecture. The project that continued throughout 2014 addressed the issues of the existing learning facilities and provided further insight into the topic through an international conference organized with experts from a wider region.
Novo izdanje proisteklo iz meðunarodne aktivnosti Arhitektonskoga fakulteta i Studija dizajna predstavlja rezultate simpozija i Radionice koju su tijekom 2013. godine pokrenuli Arhitektonski fakultet i Studij dizajna, u suradnji sa Školom narodnog zdravlja „Andrija Štampar” i glavnim uredom Unicefa, kao istraživaèki i interdisciplinarni projekt u sklopu aktivnosti meðunarodne suradnje Arhitektonskoga fakulteta, i to pod nazivom Learning Spaces in Transition/Prostori uèenja u tranziciji.
Ideja je bila povezati ekspertize i metode arhitektonskog i dizajnerskog projektiranja s javnozdravstvenim uvidima, a na osnovi misije Unicefa, koja radi na dobrobit djece, a posebno njihova prava na školovanje. Projekt je obuhvaæao Radionicu s istraživaèkim i projektnim dijelom, a na temelju konkretnih primjera zapuštenih i disfunkcionalnih ruralnih škola u Hrvatskoj. Tako je prve godine raðeno pet projekata za škole u Požeško-slavonskoj županiji, u sklopu Radionice u kojoj su sudjelovali studenti arhitekture i dizajna, a koju su mentorirali profesori Arhitektonskog fakulteta i Studija dizajna uz javnozdravstvene konzultante i kreativnu pomoæ Carlosa Vasqueza iz Unicefa. Projekti su objavljeni u dvojeziènoj knjizi i predstavljeni lokalnoj zajednici u Unicefovu glavnom uredu u New Yorku.
Nastavak projekta 2014. godine proširio je uvid u problematiku postojeæih prostora za uèenje na širu razinu pa je uz Radionicu orga-
niziran i meðunarodni simpozij struènjaka iz šire regije. Rezultati su objavljeni u knjizi Typology for Healthy Learning Environments Tim je nazivom oznaèena težnja da se iskustva steèena prvom Radionicom primijene na još jednu regiju Hrvatske u kojoj ima ruralnih škola s problemima u funkcioniranju. K tome, cilj je bio kroz meðunarodni simpozij razmijeniti slièna iskustva i uspostaviti osnovu za tipološko promišljanje aktualne problematike u svrhu uspostavljanja održivih projekata za buduæe procese edukacije. Istoimena knjiga predstavlja projekte koje su radili mentorirani studenti arhitekture i dizajna za prostore u Sisaèko-moslavaèkoj županiji. Radionica je obuhvatila donekle razlièitu tipologiju prostora, od kojih su neki èak posve napušteni, ali sa žarištem na smisao ne samo škole nego i opæenito edukacije u lokalnoj zajednici. Shvaæanje prostora za uèenje kao generatora socijalne ravnoteže i dobrobiti zajednice dominiralo je u kompleksnim projektima koji su posve istaknuli holistièki pristup oblikovanju arhitektonske cjeline sa svim pripadajuæim elementima predmeta, sustava predmeta i komunikacija u prostoru i oko njega. Upravo na tragu metodièke filozofije E.N. Rogersa, sadržane u maksimi „od žlice do grada”, studenti i mentori esencijalno su povezali potencijale arhitekture i dizajna u svrhu artikulacije prostora u kojima djeca i cijela zajednica uèe i izgraðuju sebe, kako na razini samospoznaje pojedinca tako i na razini participacije u identitetu zajednice.
Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet, Studij dizajna Zagreb, 2015. Str. 164, engleski/hrvatski sažeci [20/29 cm, boja, meki uvez]
Glavna urednica: Ksenija Vitale Uredništvo: Ivana Fabrio, Romana Kajp, Vanja Rister, Mia Roth-Èerina, Tomislav Vlainiæ
Organizatori simpozija i radionice: UNICEF, Škola narodnog zdravlja Andrija Štampar, Arhitektonski fakultet, Studij dizajna Recenzenti: Feða Vukiæ, Slavica Soviæ
Dizajn: Lara Žic
ISBN 978-953-8042-04-1 CIP 000900038 [NSK Zagreb]
Knjiga takoðer donosi kompletne èlanke nastale iz izlaganja na meðunarodnom simpoziju koji je održan u sklopu projekta, najprije iz perspektive mentora koji upoznaju zainteresirane s rezultatima prve Radionice. Potom su struènjaci za problematiku prostora za uèenje iz Bosne i Hercegovine, Kosova, Srbije, Turske i Makedonije razmijenili svoja iskustva iz konteksta u kojem djeluju. Naglasak je pojedinih èlanaka na populacijskoj i kulturalnoj problematici, kao okviru za uspostavu arhitektonskog projekta, kroz koju se prizmu motri i analizira potencijalna primjerena metodologija stvaranja novih prostora za uèenje. Zagovaraju tezu da je održivost školstva utemeljena i u promišljanju inovativnih kurikularnih modela i didaktièkih sustava, koje trebaju pratiti inovativne razvojne strategije projektiranja prostora za uèenje.
Ova æe knjiga na razini teorije i prakse biti znaèajan doprinos stvarnoj problematici prostora za uèenje u Hrvatskoj i u regiji, buduæi da su socijalni, ekonomski, pa i civilizacijski problemi zajednièki. Posebnost znaèenja knjige i cijeloga projekta Learning Spaces in Transition u Hrvatskoj jest u odnosu na poèetak provedbe Strategije obrazovanja, znanosti i tehnologije RH, buduæi da ukupna reforma obrazovnoga sustava mora obuhvatiti i cjelokupno novo konceptualno i projektno promišljanje prostora za uèenje - od jaslica do doktorskih studija i istraživaèkih centara.
Pregled studentskih radova
Students’ Works
The publication entitled Technical Studio / Multi-purpose Pavilion presents students’ works in academic year 2013/14. Technical Studio is a required course run by the Department of Architectural Structures and Building Construction. In their foreword, the editors highlight the specific purpose of the course: ”…a systematic approach to the task from the initial concept to working design details, teamwork and interdisciplinary approach to the project through participation of all subjects from the Department of Architectural Structures and Building Construction”. An approach that requires an in-depth and systematic elaboration of an initial concept down to the level of working design details undoubtedly contributes to high-quality education. In academic year 2013/14 the brief was to design a multi-purpose pavilion in Travno, one of the New Zagreb quarters. This booklet presents teaching material which gives both the students and their professors insight into the scope of the course with the aim to improve it for future generations.
Publikacija Tehnièki studio / Polivalentni paviljon prikazuje cjelokupnu jednogodišnju produkciju radova svih studenata ostvarenu unutar kolegija Tehnièki studio u akademskoj godini 2013./2014. Tehnièki studio obvezan je vježbovni kolegij Katedre za arhitektonske konstrukcije i zgradarstvo koji se održava u sklopu IV. semestra Preddiplomskog studija arhitekture i urbanizma Arhitektonskog fakulteta Sveuèilišta u Zagrebu.
Urednici veæ u uvodnoj rijeèi naglašavaju posebnosti ovoga kolegija: „...sveobuhvatni pristup razradi zadatka od poèetnoga koncepta do nivoa razrade izvedbenih detalja, timski rad te interdisciplinarni pristup projektu kroz sudjelovanje svih komplementarnih sastavnica Katedre za arhitektonske konstrukcije i zgradarstvo”. Studenti se rasporeðuju u radne grupe od tri do pet èlanova i timski pristupaju razradi zadatka simulirajuæi na taj naèin uvjete rada u arhitektonskom projektnom birou. Timski rad (kojim se Tehnièki studio razlikuje od ostalih projektnih i urbanistièkih studija) studente priprema na suradnju s kolegama arhitektima koja ih neizbježno oèekuje u buduæem profesionalnom životu. Od studenata se, uz razradu arhitektonske dionice, zahtijeva i projektiranje nosive konstrukcije i instalacijskih sustava s naglaskom na održivosti i energetskoj uèinkovitosti. Sve se projektantske odluke ciklièki
provjeravaju meðu studentima, kao i od strane mentora iz razlièitih dionica, što rezultira interdisciplinarnošæu konaènog rješenja. Pristup u kojem se od studenata traži da inicijalno postavljen arhitektonski koncept dosljedno provedu do razrade izvedbenih detalja nedvojbeno pridonosi kvaliteti edukacije i pripremi za rad u praksi.
Tijekom proteklih osam godina (otkad je uvoðenjem edukacije po bolonjskome procesu stvoren Tehnièki studio) studenti su projektirali i razraðivali višenamjenske javne prostore na razlièitim lokacijama izvan gradskoga središta. U akademskoj godini 2013./ 2014., koja je prezentirana publikacijom, zadatak je bio - polivalentni paviljon u novozagrebaèkome naselju Travno. Publikacija opisom zadatka i projektnog programa daje jasan uvid u opseg zadane teme. Žarište je zadatka neutralan, višenamjenski prostor jedne ili više dvorana u službi stanovnika kvarta koji èini oko dvije treæine ukupne predviðene bruto razvijene površine objekta. Ostatak površine odnosi se na servisne prostorije. Planom rada jasno je prikazana dinamika razrade razlièitih etapa projekta tijekom semestra. Prva etapa obuhvaæa uvodno predavanje, obilazak i analizu lokacije, istraživanje referentnih primjera i literature, izradu zajednièke podloge radnih maketa i razradu prostornoga koncepta. Druga etapa traje otprili-
Acta architectonica - Ljetne škole i radionice br. 17 Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet Zagreb, veljaèa 2015. [21/30 cm, meki uvez]
Urednici: Iva Muraj, Zorana Protiæ, Zoran Veršiæ Recenzenti: Alenka Deliæ, Mateo Biluš Dizajn: Goran Jovanoviæ
ISBN 978-953-8042-05-8 CIP 901291 [NSK Zagreb]
ke do sredine semestra i odnosi se na razradu idejnoga rješenja, prezentaciju i kritiku na razini grupe te predaju idejnoga projekta uz obveznu izradu radnih maketa. Treæa je etapa najopsežnija - razraðuje se i na kraju semestra predaje glavni izvedbeni projekt u èetiri dionice: arhitektonski projekt, projekt fizike zgrade, projekt nosive konstrukcije i projekt instalacija zgrade. Obvezan je prilog i plakat koji prikazuje specifiènosti zgrade kroz sve etape razrade. Plakati svih studentskih grupa mogu se nakon završetka semestra tijekom cijele iduæe akademske godine pogledati u hodniku na drugome katu Arhitektonskog fakulteta. Èetvrta etapa kolegija Tehnièki studio ujedno je i podloga za formiranje ocjena: nastavnici pregledavaju radove, a studenti grupno i pojedinaèno predstavljaju svoj rad i znanje steèeno u podruèju svake od dionica. Radovi svih studentskih grupa predstavljeni su u publikaciji sažetim tehnièkim opisom i grafièkim prilozima. Publikacijom je bilo nemoguæe prikazati sve grafièke priloge obuhvaæene zadatkom, pa je u prvom redu prezentirana arhitektonsko-konstruktorska dionica kolegija.
Publikacija Tehnièki studio / Polivalentni paviljon predstavlja nastavni materijal koji studentima i nastavnicima daje uvid u dosadašnji obuhvat kolegija u cilju usavršavanja edukacije i buduæih generacija.
Luka Korlaet
Opæina Pisarovina - Arhitektonska topografija identiteta
Radionica arhitektonskog projektiranja 3, 2012./ 13.
Municipality of Pisarovina - Architectural Topography of Identity
Architectural Design Studio 3 2012/13
A group within the graduation course Architectural Design Studio 3 taught by prof. Vesna Mikiæ focused on the Municipality of Pisarovina and its area. Students’ works accompanied with valuable theoretical material have been collected and presented in this booklet containing five chapters: introductory texts written by the course head, the head of the municipial government, and visiting lecturers; research material; architectural survey of the local built heritage, field photographs, and five selected students’ projects.
Nakladnièka djelatnost vezana za nastavu na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu sve je življa. Osim fakultetskih godišnjaka sve su èešæi katalozi pojedinih radionica, ali i redovnih nastavnih kolegija, dajuæi tako iscrpniji uvid u njihove kurikulume i projektantske dosege. Jedno je od takvih novih izdanja ambiciozan katalog studentskih radova diplomskoga kolegija Radionica arhitektonskog projektiranja 3 koji se pod vodstvom prof. Vesne Mikiæ bavio prostorom Opæine Pisarovina. Kao što stoji u uvodniku voditeljice Radionice, afirmacija Opæine Pisarovina dio je dugoroènog istraživanja prostora i kulture kontinentalne Hrvatske te odreðivanja njezina mjesta u europskoj kulturi, a na osnovi njezina potencijala održivoga razvoja i prepoznatljivosti regija.
Graða je organizirana u pet cjelina: (1) uvodni tekstovi voditeljice kolegija, naèelnika Opæine i gostiju predavaèa; (2) istraživaèki dio; (3) arhitektonske snimke lokalne izgraðene baštine, (4) fotografije s terena te (5) pet odabranih studentskih projekata.
Uvodne tekstove - pored prof. Mikiæ - napisali su naèelnik Opæine Tomo Kovaèiæ i gosti predavaèi Tomislav Premerl („Funkcionalno i estetsko istog su izvora”), Maroje Mrduljaš („Istraživanje provincija”) i Alan Kostrenèiæ („Edukacija kroz intervenciju u ruralnom krajoliku”). Ovi tekstovi apostrofiraju znaèenje projektiranja za stvarni svijet, pogleda odmaknutog od epicentara svakodnevne deba-
te i optimistiènog pokušaja otvaranja tema koje se dosad u edukaciji nisu ispitivale. Bogat istraživaèki dio zapoèinje analizom geografskog položaja Opæine Pisarovina i znaèenja u Zagrebaèkoj županiji, a nastavlja se osvrtom na njezina prirodna obilježja, klimu, vodno gospodarstvo, krajobraznu i biološku raznolikost, demografske, obrazovne, gospodarske i turistièke znaèajke. Akribiènost istraživaèkih tekstova upuæuje na ozbiljnost pristupa temi.
Spomenuta ozbiljnost ogleda se i u sljedeæem poglavlju koje objedinjuje èetiri arhitektonske snimke zgrada i sklopova po mnogoèemu karakteristiènih za predmetni prostor, kojima su se studenti nastojali senzibilizirati za (povijesno i moderno) nasljeðe te eventualnu implementaciju njihovih tekovina u vlastite projekte. To su: Sokolski dom s ambulantom Higijenskoga zavoda arhitekta Ernesta Weissmanna (priredila Tamara Bjažiæ Klarin), obiteljska kuæa Vuksan arhitekta Stjepana Planiæa (priredila Ivana Haninèar Buljan), kompleks ljeèilišta i kupališta Jamnièka Kiselica arhitekta Janka Jambrišaka te arhitektonska snimka zaselka Saèeriæi (oboje priredio Goran Denk). Ova posljedna snimka posebno je vrijedna jer osim prostornog ustroja sadrži i karakteristiène konstruktivne detalje.
Desetak genre fotografija u èetvrtome poglavlju vrijedno je jer doèarava ozraèje prostora. Posljednje poglavlje donosi radove petero studenata - polaznika Radionice. U uvodno-
Acta architectonica - Ljetne škole i radionice br. 16
Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet
Opæina Pisarovina Zagreb, 2015. Str. 124, dvojezièno [23/17,5 cm, monokromatski, meki uvez]
Glavna urednica: Vesna Mikiæ
Recenzenti: Dubravka Kisiæ, Dina Vulin Ilekoviæ
Lektura: Suzana Szabo
Prijevod: Klara Dokmanoviæ, Suzana Szabo
Dizajn: Damir Braliæ, Lana Grahek
ISBN 978-953-8042-02-7 CIP 897031 [NSK Zagreb]
me tekstu student Goran Denk piše o njihovoj projektantskoj metodi: „Pristupom koji je duboko ukorijenjen u kontekst student je primoran upoznati podruèje unutar kojega djeluje. Tek nakon što su u obzir uzeti svi elementi koji sudjeluju u formiranju antropološkog prostora, moguæe je ponuditi adekvatan suvremeni odgovor koji nije strani element u svom okruženju.” Ovakav prosede mogli bismo - da parafraziramo Kennetha Framptona - okarakterizirati kao contemporary vernacular
Pet odabranih projekata duboko je - kako programom tako i prostorno-oblikovnim rješenjem - ukorijenjeno u kontekst. To su: Ornitološki centar (Goran Denk), ZigZag hotel (Lovro Gorupec), Mreža turistièkih graðevina za povremeni boravak (Juraj Luetiæ), Kulturno-lovaèki centar pisarovinskog kraja (Dejan Matiæ) te Centar za permakulturu i burza za otkup poljoprivrednih proizvoda (Boris Vidakoviæ). Ambiciozna projektna rješenja prati i profinjen grafièki senzibilitet. Vrijedi istaknuti i dizajn i prijelom Damira Braliæa i suradnika (posebice tipografiju Nikole Ðureka), izvedenog iz fakultetskoga godišnjaka, a koji bi - prema sugestiji Povjerenstva za nakladništvo - trebao poslužiti kao predložak za sliène publikacije ovoga tipa. Monokromatski (u ovome sluèaju sivozeleni) ton i dvostupèani prijelom (hrvatski tekst u širem stupcu i veæim slovima, engleski u užem i manjim slovima) na najbolji moguæi naèin uokviruje vrijedan materijal.
Tonèi Žarniæ
The university remains the only place for raising non-profit questions and addressing the issues of the domains and funds for various disciplines or, in this case, only one: architecture. In contrast to or despite the ways and intentions of out-of-university practice of a particular discipline. Two catalogues illustrate such an attempt. They comprise an overview of five-year production of the AF/SC Workshop founded, organized and headed by the assistant professors Petar Miškoviæ and Mia RothÈerina from the Faculty of Architecture of the University of Zagreb between 2010 and 2014. During one-week workshop sessions in the Gallery of the Students’ Centre in Zagreb, the students in different years of study took part in a collective project.
Sveuèilište potencijalno jest preostalo utoèište za postavljanje neprofitnih pitanja i problematiziranje domena i sredstava raznih disciplina ili, u ovom sluèaju, jedne arhitekture. Razlièito od ili usprkos naèinima i namjerama izvansveuèilišne prakse pojedine discipline.
Dva kataloga dokumentiraju jedan takav pokušaj. Sadržavaju prikaz petogodišnje produkcije Radionice af/sc koju su osnovali, organizirali i vodili docenti Petar Miškoviæ i Mia Roth-Èerina, nastavnici Arhitektonskoga fakulteta Sveuèilišta u Zagrebu, od 2010. do 2014. godine. Radionica spaja studente razlièitih godina u tjednomu intenzivnom radu u Galeriji Studentskog centra u Zagrebu. Teme Radionica postavljene su kao intelektualni i artistièki izazov studentima. Njihova reakcija projektom ispunjava stranice kataloga koji pomalo i katkad postaje knjiga jer nas uvodi u konstruirani i opisani nepostojeæi svijet, dopunjen èitalaèkim sudjelovanjem (èitaju se i crteži).
Aksiom onih kojima je prostor medij jest da mjesto daje naèin, odreðuje životni oblik i piše mu sinopsis. Ista vjera premješta studente iz zagrebaèke Klaiæeve ulice u Galeriju SC-a. Model studija ili Radionice poseban je i u akademskim okvirima jedinstven oblik i edukativno okružje koje je razvijeno u sklopu arhitektonskog obrazovanja. Funkcionira kao platforma za obrazovanje i mjesto produkcije novoga znanja.
Arhitektura opstaje izmeðu dva opreèna istraživanja - istraživanja stvaranjem i istraživanja aparatom specificiranja i klasifikacije. Prvomu je imanentna svojevrsna improvizacija i odreðeni konfuzni pojmovnik - svakako nestabilno tlo kojem stvaralaèki postupak u procesu maglovite slutnje daje èvrstoæu i sustavnost, te postupno izrasta djelo na veæ uèvršæenoj i sad jasnoj matrici. Iz nesigurnoga tla praktiènosti, užitka, prividne sigurnosti statike treba stvoriti važne strukture, upotrebljive i poboljšavajuæe i metafizièke. U arhitektonskoj izobrazbi potrebna je izmjena pedagoških situacija, naèina rada i graðenja potki jednoga projekta, odreðene slike svijeta. Od racionalne, informirane forme svijeta do njegovanja senzibilnog uvida i njegove reakcije na praktiène uvjete sredine. Radionica u Galeriji oblik je izmijenjenoga pedagoškog formata.
Radionica af/sc stvara situaciju intenzivnog suoèenja, ne bez frustracije aktera, s onim što je onkraj odreðene zadaæe, dakle s mitom o arhitekturi i njenoj moæi - istovremeno sa sumnjom u iste, sa sobom, sa svojim vremenom, s razumijevanjem ili nedoumicom. Obrazovne situacije imaju u sebi i terapeutsku crtu - otkrivanja, izlaganja sebe i katarze u artefaktu. Tjedan u Galeriji obnavlja to iskustvo.
Vremensko ogranièenje izaziva brzu trijažu podataka, odluèivanje strašæu i intuicijom. Razlièito od sigurnosti crtaonice, u Galeriji
Acta architectonica - Ljetne škole i radionice br. 12 i 18 Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet Zagreb, 2013., 2015. AF/SC 0, 1, 2: Str. 172, hrvatski, summary AF/SC 3, 4: Str. 168, hrvatski, summary [21/21 cm, cb, meki uvez]
Uredili i oblikovali: Petar Miškoviæ, Mia Roth-Èerina Recenzenti AF/SC 0, 1, 2: Idis Turato, Tonèi Žarniæ Recenzenti AF/SC 3, 4: Igor Franiæ, Idis Turato Lektura: Mirjana Ostoja
AF/SC 0, 1, 2: ISBN 978-953-6229-92-5 CIP 840276 [NSK Zagreb]
AF/SC 3, 4: ISBN 978-953-8042-06-5 CIP 000905501 [NSK Zagreb]
SC-a izrasta napetost pri susretu sa sobom u procesu kreacije. Radionica kao ležaj psihoanalitièara ili grupna terapija. Komprimirani susret studenta i zadanoga izazova unutar bijele opeke Galerije.
U sklopu Radionice akteri prestaju biti studenti. Samo su stvaraoci pred bijelim papirom ili crnilom monitora. S jednom toèkom: prije Toranj, Polje i Depresija ili poslije Sobe i Vrt. Koncept je najbitniji aspekt rada. Njegova konkretizirana bilješka podreðena. Koncept je sinonim za uzbudljivo otkriæe, autentièno i osobno.
Prostor kao medij neprestano traži redefiniciju u odnosu prema mijenama ideala, okolnosti, uvjeta, sredstava, paradigmi. U evoluciji formata Radionice af/sc pitanje prostora može se, ne kao interdisciplinarno ili multidisciplinarno, postaviti izvan arhitekture, u disciplinama koje nisu nužno artistièke.
Pet godina Radionice postaju osnova za nova pitanja i stvaranje znanja koja ne postoje bez uoblièenja u arhitektonsku zamisao provociranu najboljim moguæim pitanjem.
Pomalo izvan sklopa nastavnog programa, u odabranoj off ili underground poziciji kreiran je izazov. U arhitekturi dopušteno je mistificirati radi inaèe nemoguæeg artefakta. U opreci ili suglasju s vremenom? Petar Miškoviæ i Mia Roth-Èerina osnovali su laboratorij koji je strukturiran za neoèekivane odgovore. Dvosvešèani katalog ilustrira sve navedeno.
Tomislav Premerl
Rijeè potvrðuje djelo
Alen
This book contains 30 topical texts originally published in the Matica Hrvatska fortnightly Vijenac, written at first as the occasional views of the author on architectural events in Croatia during 2010-2013, after which they appeared in a regular fortnightly rhythm as the column [Con] text of Architecture, prepared by Alen Žuniæ during 2014. Ultimately, the articles formed a fairly perspicuous cross-section of the architectural scene in Croatia in a period of four years, the emphasis falling on the complete chronicle of the discipline for the year 2014.
In the initial chapter, Conversations, there are two interviews held with major figures of international and Croatian architecture. The first was with Kenneth Frampton, undoubtedly the world’s most influential theoretician and critic of contemporary architecture, who attained celebrity status as writer of architectural best-sellers. The second interview was with Academician Boris Magaš, on the occasion of the publication of his book Architecture: An approach to the architectural work, in which there is a synthesis of the theoretical ponderings and personal experience of this outstanding designer.
Kao dobar, veæ ustaljeni obièaj, Alen Žuniæ je nedavno objavio svoje tekstove prethodno sustavno objavljivane u èasopisu Matice hrvatske „Vijenac” tijekom 2010. - 2013., a od 2014. pod naslovom kolumne [Kon]tekst arhitekture koja je i odredila naslov ove knjige. A knjiga je uvijek cjelovito djelo - zato je i pojedinaène tekstove vrijedno i èitateljima korisno objaviti kao sustavnu cjelinu. Ako je u tome i imao uzora Žuniæ ih slijedi i nadrasta u svome pristupu aktualnim zbivanjima u arhitekturi i urbanizmu kod nas, ali i u svijetu. Tako prikupljeni zbir postaje nova vrijednost zajednièkog nazivnika i upeèatljivo autorsko djelo predstavljeno na poseban naèin.
Žuniæ objavljuje tridesetak tekstova svrstanih u deset tema, u kojima reagira ne samo kao izvjestitelj dogaðanja, nego kao oblikovatelj autorskih i kritièkih osvrta na odreðeno zbivanje ili kompleksniju temu. Zato su i tekstovi grupirani po sadržajnoj srodnosti što omoguæuje komparativno išèitavanje i jasan pregled sliènih fenomena. Ovim postupkom autor naglašava osobni kriterij za njega važnih pojedinaènih tema, pri èemu je svjestan da je rijeè kreativan i odgovoran èin.
Žuniæeva se knjiga pojavila u vrijeme kada su - možemo s tugom ustvrditi - ugašeni naši kljuèni èasopisi „Arhitektura” (izlazila od 1947.) i „Èovjek i prostor” (od 1954.), pa æe upravo ova publikacija ostati kao memorija povijesnih dogaðanja novijeg vremena Tekstovi poèinju razgovorima s Kennethom Framptonom, nedvojbeno najutjecajnijim svjetskim teoretièarom i kritièarom suvreme-
ne arhitekture te s Borisom Magašem, „posljednjim iz plejade velikih profesora” arhitekture na zagrebaèkom fakultetu. Autor bilježi veæe obljetnice retrospektivno se osvræuæi na godinu 2013. obilježenu novim izdanjima knjiga i izložbama, manje realizacijama. U tekstu Stoljeæe modernizma prièu zapoèinje podsjeæanjem na izvedbu Kovaèiæeve crkve Sv. Blaža u Zagrebu, a potom u slijedeæem tekstu bilježi 95. godinu studija arhitekture u Zagrebu. Pišuæi o realizacijama autor se bavi novom džamijom u Rijeci, vrlo kritièkim osvrtom na Ban centar u Zagrebu te raspravlja o novoj zgradi Muzièke akademije pod intrigantnim naslovom Provokacija kao metoda. Žuniæ piše o knjigama i monografijama širokog interesa raznih autora: Dragana Damjanoviæa za historicizam, Vladimira Gossa za romaniku, Zdravka Živkoviæa za tradicionalno graditeljstvo, Ane Šverko o dalmatinskim projektima Giannantonia Selve i monografiji Ivana Mlinara o naselju Remetineèki gaj u Zagrebu. Autor obraðuje i arhitektonsko izdavaštvo pišuæi o znanstvenom èasopisu „Prostor” te èasopisima „Oris” i „Èovjek i prostor”. Prati i veæe arhitektonske izložbe: rad Radovana Tajdera u Beèu, Dinka Kovaèiæa u Zagrebu te više izložbi posveæenih arhitekturi u Zagrebu, Rijeci, Splitu, Zadru, Osijeku, održanih tijekom 2014. godine. Pišuæi o strukovnim nagradama spominje nagrade UHA-e za 2013., bilježi nagradu Viktor Kovaèiæ za životno djelo dodijeljenu Marijanu Hržiæu, nagradu Vladimir Nazor za životno djelo Radovanu Delalleu te piše o izboru novog akademika arhitekta Mladena Obada Šæi-
UPI-2M PLUS Zagreb, 2015. Str. 152, ilustr. 75, Bibliografski popis, Summary, Kazalo, O autoru [21/15 cm, c/b, meki uvez]
Recenzenti: Tomislav Premerl, Zlatko Karaè Urednica: Zorana Sokol-Gojnik Prijevod na engleski: Graham McMaster Grafièko oblikovanje: Alen Žuniæ Grafièka priprema, tisak i uvez: ITG, d.o.o., Zagreb
UDK 71/72
ISBN 978-953-7703-27-1 CIP 000900865 [NSK Zagreb]
tarocija, a „prvaku arhitektonske publicistike” Aleksanderu Laslu, teoretièaru i povjesnièaru hrvatske moderne arhitekture, piše in memoriam.
Od meðunarodnih dogaðanja izvještava o Pritzkerovoj nagradi dodijeljenoj za 2014. japanskom arhitektu Shigeruu Banu, zatim piše o dovršetku novog kompleksa WTC-a u New Yorku i na kraju pod naslovom Prevlast globalnog dizajna raspravlja o svijetu arhitekture pri kraju 2014. i moguæim smjerovima razvoja u 2015. godini. Pri tome se i kritièki osvræe na nezavidnu situaciju u Hrvatskoj. Otvorenost i javnost rada neizostavne su pretpostavke djelovanja, pa o njima ne treba posebno govoriti. Ali otvorenost i javnost mogu osigurati samo aktivni sudionici bez obzira na individualne stavove. Žuniæ svojim djelovanjem iskazuje da javnost rada nije privilegij, ona je egzistencijalna i suštinska potreba zdravog pojedinca i zdravog društva; to je odgovornost i najljepši moment stvaralaštva. Etièko je pak pitanje odazvati se toj obvezi ako hoæemo, znamo i možemo. A Žuniæ to s oduševljenjem radi sa željom da nam pokaže da pisana rijeè uz oblik ima snagu da otkrije, izbori i èuva istinu - samo i rijeè i oblik treba razumjeti na njima primjeren naèin. Pisana rijeè neizostavni je dio arhitekture i njene svrhovitosti, ona je prostor naših misli. Znamo da ostaju samo djela, a pisana rijeè to jest. Listajuæi Žuniæevu knjigu sjajnih bilježaka o dogaðanjima u arhitekturi i mi smo kao sudionici ukljuèeni otkrivati bezgraniène prostore duha.
S obzirom na bitno smanjen priljev financijskih sredstava iz svih izvora na koje se èasopis oslanjao u dosadašnjem izlaženju (proraèunske potpore, izdvajanja Fakulteta, vlastiti prihodi), Uredništvo je - kako bi se osiguralo daljnje redovito izlaženje i održala dosegnuta razina kvalitete PROSTORA - odluèilo za znanstvene priloge primljene nakon 1. sijeènja 2013. uvesti nužnu financijsku participaciju autora. Podatci i upute za uplatu, kao i nova procedura koju æemo primjenjivati prilikom prijama rukopisa, nalaze se na web stranici èasopisa. Nadamo se razumijevanju cijenjenih suradnika.
Uredništvo
Due to large cuts in funding from all sources, the editorial board has decided to introduce a financial support from the authors for all papers submitted after 1st January 2013. in order to be able to continue regular publication and maintain the achieved quality of the journal PROSTOR. Further information and payment instructions including information about the new procedure for manuscript submission can be found on the journal’s web site. We sincerely hope for your understanding and support.
Editorial board
Opæa i koncepcijska profilacija èasopisa PROSTOR, otisnuta uz impresum, sastavni je dio Uputa suradnicima. Molimo suradnike da poštuju sljedeæe upute:
Priprema i predaja rukopisa
• Uredništvo prima iskljuèivo neobjavljene rukopise na hrvatskom ili engleskom jeziku.
• Rukopis (tekst èlanka s ilustracijama) dostavlja se Uredništvu u papirnatom i elektronièkom obliku (CD ili e-mail).
• Svi radovi podliježu anonimnom recenzentskom postupku.
• Sve ostale opise (oznake znanstvenog podruèja, UDK oznake, datume prijama i prihvaæanja èlanka, dvojeziène elemente itd.) unosi Uredništvo.
• Autor dostavlja Uredništvu tri primjerka svoga èlanka u papirnatom obliku: za Uredništvo: jedan (s autorovim potpisom) s naslovnicom 1. i biografijom autora na kraju; za recenzente: dva istovjetna s naslovnicom 2. te bez biografije autora i bilo kakvih autorskih oznaka.
• U digitalnom se obliku na jednom CD-u predaju: cjelovit tekst èlanka u jednom .doc fileu (MS Word);
ilustracije: svaka spremljena kao zaseban file (skenirane s minimalnom rezolucijom od 300 dpi u nekom od sljedeæih formata: tif, jpg, psd, bmp, dwg, cdr); fileovi trebaju biti imenovani kratko (Sl. 1.; Sl. 2.; Tabl. I.).
• Rukopisi se dostavljaju preporuèenom poštom ili se mogu osobno predati Uredništvu.
• Na autorov zahtjev pismeno æe se potvrditi prijam rukopisa.
• Rukopisi i CD-i ne vraæaju se.
• Za sve znanstvene priloge Uredništvo osigurava najmanje dvije neovisne recenzije, pri èemu su autorima recenzenti nepoznati, a isto su tako recenzentima nepoznati autori èlanka.
• Konaènu odluku o kategorizaciji rada donosi Uredništvo uzimajuæi u obzir mišljenja recenzenata.
• Objavit æe se svi pozitivno recenzirani i na sastanku Uredništva prihvaæeni èlanci, a redoslijed objave Uredništvo utvrðuje prema sadržajnim i koncepcijskim kriterijima svakoga pojedinog broja.
• Uredništvo æe autora obavijestiti o provedenom recenzentskom postupku, utvrðenoj kategoriji èlanka i eventualnim dopunama ili ispravkama koje je autor obvezan provesti prije konaènoga prihvaæanja èlanka za tisak.
• Autor je obvezan postupiti prema primjedbama recenzenata i ispravljeni tekst dostaviti u roku od 30 dana, ponovno u istom obliku kao i prilikom prve predaje (1+2 papirnata primjerka i CD).
• Ukoliko autor ne doradi èlanak u roku od 30 dana, èlanak se odbija za tisak. Prepravljeni èlanak može se ponovno poslati kao novi tekst koji æe iæi u redovit recenzentski postupak.
Urednièka redaktura
• Radovi se u integralnom obliku pišu i objavljuju na hrvatskom ili engleskom jeziku, a sažetci, kljuène rijeèi, naslovi i podnaslovi, opisi ilustracija i biografija autora tiskaju se dvojezièno (prijevod osigurava Uredništvo).
• Èlanci cjelovito prevedeni na engleski jezik prihvatit æe se samo ako autor osigura jezièki kvalificiran prijevod i pritom navede kvalificiranog prevoditelja.
• Uredništvo zadržava pravo manjih ispravaka, promjene naslova, jeziène lekture, prijevoda i uobièajene redakture teksta, nužne radi prilagodbe èlanka propozicijama èasopisa.
• Autoru pripada jedan besplatan primjerak èasopisa i 15 posebnih otisaka (separata) njegova èlanka. Dodatni se otisci, na autorov trošak, mogu posebno naruèiti putem Uredništva.
Molimo suradnike da svoj èlanak, osim ovim opæim uputama, obvezno prilagode i Tehnièkim uputama objavljenim na: http://virtual.arhitekt.hr/prostor/default.aspx
Information about the general concept of the journal PROSTOR next to the impressum is an integral part of these notes.
Contributors are asked to conform to the following notes:
Submission of contributions
• Editorial Board accepts exclusively unpublished texts, written either in the Croatian or English language.
• Contributions (text and illustrations) should be submitted to the Editorial Board as hard copies and as electronic files (on a CD or sent by e-mail).
• All contributions will be peer reviewed anonymously.
• All other descriptions (scientific field, UDC designation, dates of admission and acceptance of the contribution, bilingual elements etc.) are entered by the Editorial Staff.
• Authors should submit three identical hard copies to the Editorial board: for the Editorial Board: one copy (signed by the author) with the front page and biography in the end of the contribution for reviewers: two identical copies with the front page 2, without author’s biography or any other information on the author
• Contributions are submitted electronically on one CD and should include:
integral text of the contribution in a single .doc file (MS Word) illustrations - each saved as a separate file (scanned at 300 dpi in one of the following formats: tif, jpg, psd, bmp, dwg, cdr); the name of the files should be short (Fig. 1; Fig. 2; Table I)
• Contributions in the form of hard copies are sent by registered mail or submitted personally to the Editorial board.
• Submission of the contribution will be confirmed in writing at the request of the author.
• Hard copies and CDs with contributions are not returned to the authors.
• All scientific papers are subjected to at least two independent reviews provided by the Editorial Board. Reviewers are unknown to authors as well as authors to reviewers.
• Final decision concerning the category of papers is made by the Editorial Board taking into account the reviewers’ opinions.
• All contributions positively reviewed and accepted by the Editorial Board will be published. The order of their publication is subject to the Editorial Board’s decision regarding the content and concept of each particular issue of PROSTOR.
• Authors are required to follow the instructions and suggestions of the reviewers and submit the revised text within 30 days, in the same form and following the same procedure as when submitting the first time (1+2 hard copies and a CD).
• In case authors fail to submit the revised text within 30 days, the text will not be considered for publishing. It is possible to submit the revised text as a new contribution which will again undergo the standard editorial procedure.
• Articles are written and published in Croatian or English whereas abstracts, summaries, key words, titles and subtitles, captions and authors’ biographies are bilingual (translation is provided by the Editorial Board).
• Articles translated entirely into English will be accepted only on condition that the authors themselves provide a high-quality English translation by a qualified translator and provide his/her name.
• Editorial Board reserves the right to make minor corrections, changes of titles, language editing, translation and text editing in order to adapt the article to publishing requirements of the journal.
• The author is entitled to one free copy of the journal and 15 offprints of his contribution. Additional offprints may be ordered from the editor at the author’s expense.
• Authors will be informed about the review procedure, assigned category of the article and possible additions or corrections which should be made on the part of the authors prior to the final acceptance of the article.
Contributors are asked to adjust their contributions according to the technical notes published on the web page: http://virtual.arhitekt.hr/prostor/default.aspx
Ovaj su broj èasopisa PROSTOR redakcijski pripremile i realizirale dr.sc. Ariana Štulhofer i dr.sc. Mia Roth-Èerina
Broj je urednièki zakljuèen 9. 6. 2015. Grafièka priprema i tisak dovršeni su 19. 6. 2015.
Osnovna tipografija: Meta
Papir: 115 gr Offsetni tisak c/b
Znanstveni prilozi | Scientific Papers
Iva Muraj
Darko Kahle
Mladen Obad Šæitaroci Razvoj i mijene
Mara Mariæ Perivoj ljetnikovaca Bona-Caboga i Stay-Caboga u Dubrovniku
Dujmo Žižiæ
Hrvoje Bartuloviæ
Publicistièki rad arhitekta Egona Steinmanna (1922.-1951.)
Architect Zlatko Neumann
Buildings and Projects between the World Wars
Arhitekt Zlatko Neumann
The Garden of the Villas Bona-Caboga and Stay-Caboga in Dubrovnik Development and Changes
Realizacije i projekti izmeðu dva svjetska rata
The Published Works of the Architect Egon Steinmann (1922-1951)
Peæi za cement tipa Dietzsch i njihovo znaèenje
Hrvoje Bartuloviæ za industrijsku arhitekturu Dalmacije
Dietzsch Cement Kilns and their Significance for the Industrial Architecture of Dalmatia
Marija Boškoviæ Dom Trgovaèko-obrtnièke komore u Splitu
Chamber of Commerce and Industry in Split
Robert Plejiæ Doprinos arhitekta Fabijana Kaliterne u promišljanju ureðenja zapadnoga dijela gradske luke
Architect Fabijan Kaliterna and his Contribution to the Layout of the West City Port
Primjeri generiranja suvremenoga tkiva grada Splita javnim graðevinama
Goran Mickovski Okružni ured za osiguranje radnika u Skopju arhitekta Drage Iblera, 1934.
Dujmo Žižiæ Public Buildings in the Formation of the Contemporary Urban Fabric of Split
Vladan Djokiæ Social Security District Office in Skopje Designed by the Architect Drago Ibler, 1934
Andrea Maria Jandrièek Cooperative Land Readjustment A Bottom-up Strategy for Reconstructing Areas of Unplanned Urban Development Zadružna komasacija Bottom-up strategija za rekonstrukcije podruèja neplanske gradnje
Marko Rukavina Upravljanje arheološkim nasljeðem Mladen Obad Šæitaroci Proces povezan s urbanistièkim i prostornim planiranjem Archaeological Heritage Management Process Associated with Urban and Physical Planning
Tin Oberman Integralni pristup unaprjeðenju gradskih otvorenih prostora Bojana Bojaniæ i pripadajuæega zvuènog okoliša Obad Šæitaroci Integral Approach to Enhancement of Soundscape in Urban Open Space Kristian Jambrošiæ
Ana Mrða
Meðunarodni dokumenti o prostornom planiranju i turizmu Bojana Bojaniæ International Documents on Physical Planning and Tourism Obad Šæitaroci
Zrinka Barišiæ Mareniæ Tri ostvarenja zagrebaèkih arhitekata u Crnoj Gori Three Projects Realized by Zagreb-Based Architects in Monte Negro
Borka Bobovec Arhitekt Ivo Bartoliæ
Luka Korlaet Prolegomena opusu
Nino Virag Architect Ivo Bartoliæ Prolegomena to his Work
Dragana Mecanov Sustav prefabricirane gradnje Jugomont iz Zagreba Zgrada ‘potkovica’ u bloku 28 u Novom Beogradu
Prefabricated Construction System Jugomont from Zagreb ‘Horseshoe’ Building in Block 28 in New Belgrade
Aktualno | Current Themes
