25 [2017] 1 [53]
ZNANSTVENI ÈASOPIS ZA ARHITEKTURU I URBANIZAM A SCHOLARLY JOURNAL OF ARCHITECTURE AND URBAN PLANNING
SVEUÈILIŠTE U ZAGREBU, ARHITEKTONSKI FAKULTET UNIVERSITY OF ZAGREB, FACULTY OF ARCHITECTURE
ISSN 1330-0652
CODEN PORREV
UDK | UDC 71/72 25 [2017] 1 [53] 1-170 1-6 [2017]
ZNANSTVENI »ASOPIS ZA ARHITEKTURU I URBANIZAM A SCHOLARLY JOURNAL OF ARCHITECTURE AND URBAN PLANNING 25
SVEU»ILI©TE U ZAGREBU, ARHITEKTONSKI FAKULTET
UNIVERSITY OF ZAGREB, FACULTY OF ARCHITECTURE
ISSN 1330-0652
CODEN PORREV
UDK | UDC 71/72
GOD. | VOL. 25 [2017] BR. | NO. 1 [53]
STR. | PAG. 1-170
MJESECI | MONTHS 1-6 [2017]
ZnaËenja Meanings
Cijena pojedinaËnog broja Price per issue
Hrvatska: 75 kn Europa | Europe: 24 Eur Izvaneuropske zemlje | Outside Europe: 27 Eur U cijene su ukljuËeni troškovi poštarine. Postage and handling included in the price.
Narudžbe Ordering Info
UPI-2M
HR - 10000 Zagreb, Meduliæeva 20 Tel. +385/1/4921-389 Fax. +385/1/4921-390 www.upi2mbooks.hr info@upi2mbooks.hr
Besplatan pristup internet izdanju Ëasopisa Free On-line Access to Internet Edition
Dostupni su svi Ëlanci publicirani u svim dosad izašlim brojevima u PDF formatu. All published articles in previous issues are available in PDF format.
EISSN 1333-9117
PROSTOR Online: www.prostor.hr
PROSTOR m space, room; (površina) area; (zona) tract; (prostranstvo) extent, expanse; (za kretanje/ manevriranje) elbow-room, playroom, leeway, scope; (prostorije, smještaj) premises, accomodation | životni ~ living space; stambeni ~ housing; školski ~ school space; poslovni ~ office space/premises; ~ za noge legroom; prema raspoloživom ~u on a space available basis; fig pružati ~za offer/give scope for; posvetiti (pokloniti) ~ (u novinama) devote (give) space to; zbog pomanjkanja ~a because of limited space; radi uštede na ~u to save space; povreda zraËnog ~a violation of airspace, aerosp; istraživanje ~a space exploration
ŽELJKO BUJAS (1999.), Veliki hrvatsko-engleski rjeËnik | Croatian-English dictionary, Nakladni zavod Globus, Zagreb
»asopis PROSTOR objavljuje znanstvene Ëlanke iz svih grana arhitekture i urbanizma, ali i radove iz drugih znanstvenih podruËja (povijesti umjetnosti, arheologije, etnologije, sociologije, geografije, graðevinarstva, geodezije, šumarstva, dizajna...), ako su sadržajem vezani za problematiku arhitekture i urbanizma. PROSTOR je primarni znanstveni Ëasopis i tiska samo neobjavljene Ëlanke, koji istodobno i u istom obliku ne mogu biti ponuðeni drugom izdavaËu. Osim znanstvenih priloga koji podliježu recenziji, decimalnoj klasifikaciji i kategorizaciji (izvorni znanstveni Ëlanci, prethodna priopæenja, pregledni Ëlanci, izlaganja na znanstvenim skupovima), iznimno æe se objavljivati i struËni Ëlanci analitiËkog karaktera. U skladu s navedenim, u PROSTORU se neæe objavljivati recentni projekti ni ostvarenja, osim u sluËajevima kada je posrijedi visokostruËno, odnosno primijenjeno znanstveno rješenje nekoga posebnog pitanja ili problema u sklopu projekta, uz uvjet da je sadržaj prikazan na znanstveni naËin (koncepcijski, tehniËki, tehnološki ili metodološki problem, a ne projekt ili zgrada kao takvi).
U prateæim rubrikama publiciraju se prijevodi, bibliografski prilozi, recenzije i prikazi (Ëasopisa, knjiga, izložaba, znanstvenih skupova), vijesti i aktualnosti iz struke, kronika Arhitektonskog fakulteta te sažeci obranjenih doktorskih disertacija i magistarskih radova.
• »asopis PROSTOR prijavljen je Ministarstvu znanosti i tehnologije RH kao primarna znanstvena publikacija za podruËje tehniËkih znanosti: znanstveno polje: arhitektura i urbanizam.
• »asopis PROSTOR upisan je u evidenciju periodiËnih tiskovina pri Ministarstvu informiranja RH (sada Ministarstvo kulture RH) pod prijavnim brojem 38 (Potvrda o prijavi periodiËke tiskovine od 12.05. 1992, kl. 104, ur. br. 523-021/92-847/38).
• PROSTOR izlazi polugodišnje (dva broja u godištu). U godištu 1 (1993) i 2 (1994) Ëasopis je izlazio tromjeseËno (Ëetiri broja u godištu).
• Predajom potpisanoga primjerka rukopisa autor jamèi da je iskljuèivi nositelj autorskog prava predmetnoga djela te pristaje na objavu èlanka u tiskanom i elektronskom izdanju èasopisa (Prostor Online), kao i na referiranje u sekundarnim bazama.
• Rukopisi prihvaæenih Ëlanaka ne vraæaju se.
• Objavljeni se prilozi ne honoriraju.
• Za znanstvene stavove i iznesena mišljenja u Ëlanku, toËnost podataka, te pravo objave tekstualnih i ilustracijskih priloga odgovorni su autori.
• Sva prava umnožavanja i komercijalne reprodukcije pridržava nakladnik. Korištenje podataka dopušteno je, uz obvezno citiranje potpune reference PROSTORA.
Izlaženje Ëasopisa financijski potpomaže Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske.
The journal PROSTOR publishes scientific papers from all branches of architecture and urban planning as well as texts from other fields of science (art history, archaeology, ethnology, sociology, geography, civil engineering, geodesy, forestry, design...) if their content relates to architectural issues.
PROSTOR is a primary scientific journal and accepts only previously unpublished papers which cannot be simultaneously offered in the same form to another publisher. In addition to scientific contributions, which are subject to evaluation by reviewers, decimal classification and categorisation (original scientific papers, preliminary communications, reviews, conference papers), professional papers of analytical character will be published exceptionally. In accordance with the above, design projects will not be published in PROSTOR, except in cases that display a highly expert or applied scientific solution for a particular issue or problem within a project, unless the content is presented in a scientific manner (a conceptual, technical, technological or methodological problem, but not a project or a building itself).
The accompanying sections include translations, bibliographies, evaluations and reviews (of journals, books, exhibitions, conferences), the latest news and topical issues in the field, chronicle of the Faculty of Architecture as well as summaries of defended doctoral disertations and master’s theses.
• The journal PROSTOR is registered with the Ministry of Science and Technology, RC, as a primary scientific publication in the area of technical sciences: scientific field: architecture & urban planning.
• The journal PROSTOR is registered as a periodical publication with the Ministry of Information, RC (now the Ministry of Culture, RC) under the entry number 38 (Registration of a Periodical Publ. Certif. from May 12, 1992, class 104, Reg. No. 523-021/92-847/38).
• PROSTOR is a half-yearly publication (two issues a year). In vol. 1 (1993) and 2 (1994) the journal was published quartarly.
• By delivering his / her signed paper, the author guarantees that he is the sole copyright holder of his work and grants his consent to its publishing in hardcopy or electronic edition (Prostor online) as well as to its abstracting / indexing in secondary data bases.
• Typescripts of accepted papers are not returned.
• The author does not receive any payment.
• Responsibility for scientific attitudes and opinions presented in the paper, the accuracy of data and the right to publish the text(s) and illustrations rests with the author(s).
• All rights (copying and commercial reproduction) reserved by the Publisher. The use of data is permitted with obligatory citation of full reference to PROSTOR.
The journal is financially supported by the Ministry of Science, Education and Sports of Republic of Croatia.
ZNANSTVENI »ASOPIS ZA ARHITEKTURU I URBANIZAM
A SCHOLARLY JOURNAL OF ARCHITECTURE AND URBAN PLANNING
OsnivaË i nakladnik Founder & Publisher
SveuËilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet
HR - 10000 Zagreb, KaËiæeva 26 www.arhitekt.hr
Za nakladnika For the Publisher
Izv.prof.dr.sc. Krunoslav Šmit
Dekan fakulteta | Dean of the Faculty
Glavni i odgovorni urednik Editor-in-Chief
Izv.prof.dr.sc. Zlatko Karaè
SveuËilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet
Zamjenica glavnog urednika Deputy Editor
Prof.dr.sc. Ariana Štulhofer
SveuËilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet
Uredništvo Editorial Board
Prof.dr.sc. SreËko Pegan
SveuËilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet
Dr.sc. Tomislav Premerl
Zagreb
[Poèasni èlanovi uredništva | Honorary members]
Izv.prof. dr.sc. Bojana Bojaniæ Obad Šæitaroci
Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet
Prof.dr.sc. Zlatko Juriæ
SveuËilište u Zagrebu, Filozofski fakultet
Doc.dr.sc. Mia Roth-Èerina
Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet
Prof.dr.sc. Karin Šerman
SveuËilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet
Izv.prof.dr.sc. Zoran Veršiæ
Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet
Prof.dr.sc. Feða Vukiæ
SveuËilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet, Studij dizajna
Meðunarodno uredništvo International EB
Prof.Arch. Nezar AlSayyad, Ph.D. University of California, Berkeley, USA
Prof. Joan Busquets, Ph.D. GSD, Harvard University, Cambridge, USA
Prof. Rudolf Klein, Ph.D. Ybl Miklós Építéstudományi Kar, Szent István Egyetem, Budapest, Hungary
Prof.dr. Fedja Košir
Univerza v Ljubljani, Slovenia
Prof.emer. Ákos Moravánszky, Ph.D.
Eidgenössische Technische Hochschule [ETH], Zürich, Switzerland
Prof.Mag.Arch. Boris Podrecca
Technische Universität, Stuttgart, Germany
Izvršno uredništvo Managing Board
Asist.mr.sc. Roberto Vdoviæ
Urednik internet izdanja | Internet Editor
StruËni i tehniËki suradnici
Professional and Technical Staff
Mirjana Ostoja, prof. Lektura | Croatian Language Editor
V.pred.dr.sc. Neda Boriæ, prof. Prijevod na engleski (samo hrvatski autori) English Translation (Croatian authors only)
Mirjana ©ah, prof. Korektura | Proof-reader
Ljiljana Loina-Hohnjec
Prijepis | Typing
Saša StubiËar, dipl. dizajner
Oblikovanje | Design
DENONA d.o.o., Zagreb
Grafièka priprema, tisak i uvez
Lay-out, Print and Binding
Povjerenstvo za nakladništvo Fakulteta
Publishing Council of Faculty
Prof.dr.sc. Tihomir Jukiæ
Prof.dr.sc. Ariana Štulhofer
Prof.dr.sc. Andrej Uchytil
Prof.dr.sc. Feða Vukiæ
Izv.prof.dr.sc. Nataša Jakšiæ
Izv.prof.dr.sc. Zlatko Karaè
Doc.dr.sc. Mia Roth-Èerina
Asist.mr.sc. Roberto Vdoviæ
Pred. Tajana Jaklenec (predsjednica)
SVEU»ILI©TE U ZAGREBU, ARHITEKTONSKI FAKULTET UNIVERSITY OF ZAGREB, FACULTY OF ARCHITECTURE
ISSN 1330-0652
CODEN PORREV
UDK | UDC 71/72
25 [2017] 1 [53] 1-170
1-6 [2017]
Doc.dr.sc. Iva Muraj
Urednica Fakultetske kronike
Faculty Chronicle Editor
Paula Šimetin
Urednica sažetaka doktorata i magisterija
Editor in charge of summaries of doctoral dissertations and master’s theses
Pred. Tajana Jaklenec
Tajnica uredništva | Editorial Secretary
Adresa uredništva Editor’s Office Address
PROSTOR
Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet HR - 10000 Zagreb, Kaèiæeva 26 Hrvatska | Croatia
Tel. +385/1 4639 382
Fax. +385/1 4828 079
E-mail: prostor@arhitekt.hr
Prilozi objavljeni u PROSTORU referiraju se u: PROSTOR is abstracted or indexed in:
• Academic Search Complete EBSCO Publishing, Ipswich, MA, USA
• Architectural Publications Index
Royal Institute of British Architects (RIBA), The British Architectural Library, London, England
• Avery Index to Architectural Periodicals
Columbia University in the City of New York, Avery Architectural and Fine Arts Library, N.Y., USA
• CAB Abstracts
CAB International, Wallingford, Oxon, United Kingdom
• Catalogue, Index of Periodicals
The Library of Congress, Washington D. C., USA
• Directory of Open Access Journals (DOAJ) Lund University Libraries, Sweden
• Hrèak - Portal znanstvenih èasopisa Republike Hrvatske
Sveuèilišni raèunski centar Zagreb i Hrvatsko informacijsko i dokumentacijsko društvo, Zagreb, Hrvatska
• Hrvatska bibliografija: niz B - prilozi u èasopisima i zbornicima; niz C - serijske publikacije Nacionalna i sveuèilišna knjižnica, Zagreb, Hrvatska
• SCOPUS
Elsevier, Amsterdam, Netherland
• ULRICHSWEB
Proquest, Cambridge, United Kingdom
• Web of Science® [WoS] - Arts and Humanities Citation Index® [A&HCI]
Thomson Reuters, Philadelphia, PA, USA
• Žurnale Geografija
Akademija nauk Rusije, Institut nauènoih informacii, Moskva, Russia
Znanstveni prilozi Scientific Papers
IZVORNI ZNANSTVENI ÈLANCI ORIGINAL SCIENTIFIC PAPERS
2-19 BORISLAV PULJIÆ
MIRELA ŠETKA PRLIÆ
MARIJA RAKIÆ
20-39 MIA ROTH-ÈERINA
40-73 ALEN ŽUNIÆ
Arhitekti i graditelji u Mostaru za vrijeme Austro-Ugarske Monarhije (1878.-1918.)
UDK 72.03(497.6 Mostar)”1878/1918”
Tipski projekti djeèjih vrtiæa u 1960-im i 1970-im godinama u Zagrebu
UDK 72.036:727(497.5 Zagreb)”19”
Poslovne i uredske zgrade arhitekta Aleksandra Dragomanoviæa
UDK 72.036 A.Dragomanoviæ(497)”19”
PRETHODNA PRIOPÆENJA PRELIMINARY COMMUNICATIONS
74-85 MARIJA PREMUŽIÆ ANÈIÆ SANJA GAŠPAROVIÆ
86-97 JASMINA SILJANOSKA VLATKO P. KOROBAR
98-111 PERVIN ABOHORLU SEVINÇ KURT
Kamenolomi na otoku Veliki Brijun Zaèeci sanacije i prenamjene u Hrvatskoj
UDK 712:7.025(497.5 Veliki Brijun)”18/19”
Citizen Involvement in Planning Process Innovation
The Case of Centar Municipality in Skopje UDC 711.4(497.17 Skopje)”00”
Traditional Earth Sheltered Buildings on Five Finger Mountain (Cyprus)
Evaluation of the Energy Efficiency by Computer Simulating the Rectangular Plan Typology
UDC 72.02:728.6(564.3)
PREGLEDNI ZNANSTVENI ÈLANCI SUBJECT REVIEWS
112-127 UğUR TUZTAşI PINAR KOÇ
128-139 IVA KOSTEŠIÆ
Transformation of Sivas City Center in the Context of Spatial Continuity and Cultural Patterns
UDC 711.4-122(630 Sivas)
Sveobuhvatni dizajn
Podrijetlo i razvoj ideje
UDK 7.05:62”19”
Architects and Builders in Mostar during the Austro-Hungarian Monarchy (1878-1918)
UDC 72.03(497.6 Mostar)”1878/1918”
Standardized Kindergarten Designs in the 1960s and 1970s in Zagreb
UDC 72.036:727(497.5 Zagreb)”19”
Office Buildings Designed by the Architect Aleksandar Dragomanoviæ
UDC 72.036 A.Dragomanoviæ(497)”19”
Quarries on the Island Veliki Brijun The Beginnings of their Rehabilitation and Adaptive Reuse in Croatia UDC 712:7.025(497.5 Veliki Brijun)”18/19”
Ukljuèenost graðana u inovacijski proces planiranja
Primjer Opæine Centar u Skopju
UDK 711.4(497.17 Skopje)”00”
Tradicijske, zemljom izolirane graðevine na planini Five Finger (Cipar) Procjena energetske uèinkovitosti pomoæu raèunalne simulacije pravokutne tlocrtne tipologije
UDK 72.02:728.6(564.3)
Preobrazba središta grada Sivasa u kontekstu prostornoga kontinuiteta i kulturnih obrazaca
UDK 711.4-122(630 Sivas)
Comprehensive Design
The Concept: Its Origin and Evolution
UDC 7.05:62”19”
140-153 MUMEN ABUARKUB
Traditional Building Materials and Techniques in Palestine
UDC 72.02:728.6(569.4)
Tradicijski graðevni materijali i naèini gradnje u Palestini
UDK 72.02:728.6(569.4)
156-157 TAJANA JAKLENEC
158 IVANA KRMPOTIÆ
159 MARINA SMOKVINA
160 SINIŠA JUSTIÆ
Postamenti - Nenad Fabijaniæ
Monografija i izložba, 29. 6. - 28. 8. 2016.
Studio „Josip Raèiæ” Moderne galerije, Zagreb, Margaretska 3
OMNIBUS : Neven Šegviæ
Katalog izložbe
O hrvatskoj arhitekturi
Napisi, eseji, polemike, studije
Autor odabira: Neven Šegviæ
Godišnjak Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu 2015.-2016.
161 MARINA BERTINA Šest pogleda Radionica AF/SC 6
162 DUBRAVKO BAÈIÆ
163 KRISTINA PERKOV
Tehnièki studio
Izbor studentskih radova 2014./2015.-2015./2016.
Zadar 2020. / Grad i njegovo zaleðe
Povijesna središta, suvremeni grad i održivi turizam
Meðunarodna ljetna arhitektonsko-urbanistièka radionica
Uvod u urbanizam
Ivan Mlinar
Obiteljska kuæa Šmit u Svetoj Nedelji
Toni Bešliæ
KARAÈ Rijeèka kazališta
Nana Paliniæ
arhitekti i poèeci turizma na hrvatskom Jadranu
Jasenka Kranjèeviæ i Mirjana Kos
Iz istorije kulture i arhitekture
Zapisi jednog istraživaèa (1994.-2014.)
Vladimir Mitroviæ
Radically Simple Francis
Postamenti - Nenad Fabijaniæ
Monography and Exhibition, 29th June - 28th August 2016 ”Josip Raèiæ” Studio, Modern Gallery, Zagreb, Margaretska 3
OMNIBUS : Neven Šegviæ
Exhibition Catalogue
On Croatian Architecture
Writings, Essays, Debates, Studies
Selected by: Neven Šegviæ
Faculty of Architecture, Zagreb, Yearbook 2015-2016
Six Views Workshop AF/SC 6
Technical Studio - Architecture and Integrated Disciplines Studio Selection of Students’ Works 2014/2015-2015/2016
Zadar 2020 / City and its Hinterland Historic Centres, Contemporary Cities and Sustainable Tourism International architecture and urbanism summer workshop
Introduction to Urban Planning
Ivan Mlinar
Family House Šmit in Sveta Nedelja
Toni Bešliæ
Theatres of Rijeka
Nana Paliniæ
Czech Architects and the Beginnings of Tourism on the Croatian Adriatic Coast
Jasenka Kranjèeviæ and Mirjana Kos
From the History of Culture and Architecture
Notes of a Researcher (1994-2014)
Vladimir Mitroviæ
Radikalna jednostavnost
Francis Kéré
170 TIHANA HRASTAR
Arhitekturna risba kot izkušnja
Vladimir Brezar
Experiencing Architectural Drawing
Vladimir Brezar
Za sve znanstvene Ëlanke objavljene u Ëasopisu PROSTOR Uredništvo je, iz kruga uglednih naših i inozemnih znanstvenika, osiguralo najmanje dvije neovisne recenzije.
The Editorial Board provides at least two independent reviews by prominent Croatian or foreign scholars for all the scientific contributions published in the journal PROSTOR.
Ecoplan d.o.o., Mostar BiH - 88000 Mostar, Dr. Ante Starèeviæa bb boro.puljic@ecoplan.ba mirela.sp@ecoplan.ba marija.rakic@ecoplan.ba
Izvorni znanstveni èlanak UDK 72.03(497.6 Mostar)”1878/1918” Tehnièke znanosti / Arhitektura i urbanizam 2.01.04. - Povijest i teorija arhitekture i zaštita graditeljskog naslijeða Èlanak primljen / prihvaæen: 1. 4. 2017. / 13. 6. 2017.
Ecoplan d.o.o. Mostar BiH - 88000 Mostar, Dr. Ante Starèeviæa bb boro.puljic@ecoplan.ba mirela.sp@ecoplan.ba marija.rakic@ecoplan.ba
Original Scientific Paper UDC 72.03(497.6 Mostar)”1878/1918” Technical Sciences / Architecture and Urban Planning 2.01.04. - History and Theory of Architecture and Preservation of the Built Heritage Article Received / Accepted: 1. 4. 2017. / 13. 6. 2017.
arhitekt Austro-Ugarska Monarhija graditelj mjernik
Mostar
Tema su ovoga rada arhitekti, graditelji i mjernici (geometri) na prostoru grada Mostara u razdoblju austrougarske uprave, ali i u posljednjem razdoblju osmanske vladavine. Otkrivene su njihove biografije, pozicije koje su zauzimali u graditeljskoj strukturi i autorstvo nad objektima ili urbanistièkim potezima. Utvrðeni su uvjeti unutar kojih su radili, zakonodavno-pravni okvir i metode rada koje su dovele do promjena slike grada.
architect
Austro-Hungarian Monarchy
builder
surveyor
Mostar
This paper presents the Mostar-based architects, builders, and surveyors in the period of the Austro-Hungarian Monarchy as well as in the last phase of the Ottoman Empire. It looks at their biographies, professional positions and authorship of some structures and urban planning interventions. It also analyses their professional work in terms of the circumstances, legislative and legal framework, and methods of work that eventually changed the image of the city.
UMostaru se tek u razdoblju austrougarske uprave pojavljuju prvi profesionalni, školovani graditelji koji dolaze iz drugih razvijenih centara u Monarhiji. Oni sa sobom nose znanje i slike razvijenih europskih gradova i u izgradnji Mostara ostavljaju znaèajan zajednièki trag. Njihov pojedinaèni doprinos razlièita je opsega, ali svi zaslužuju da ih zabilježimo i uèimo na njihovim djelima. Upravo njihovom je zaslugom Mostar u razdoblju manjem od èetrdeset godina od zapuštene orijentalne kasabe postao srednjoeuropski grad.
U tome se razdoblju urbana struktura Mostara znaèajno preobrazila i u formi i u sadržaju. Promjene su se dogodile kroz preobrazbu zateèenih dijelova, ali i izgradnjom novih slobodnih prostora i proširenjem grada. U razdoblju od 1879. do 1910. godine broj stanovnika poveæao se s 10.848 na 16.392, meðu kojima je 1910. godine bilo 2713 (16,6%) stranaca iz mnogih europskih zemalja. Broj kuæa narastao je u istom razdoblju s 1909 na 2769, a broj stanova s 2535 na 3429, odnosno broj se kuæa poveæao za 80%, a broj stanova za 35%.1
Ovo je istraživanje provedeno u dva navrata: prvi put 1988.-1989. i ponovno 2016. godine. Materijali su prikupljani u Arhivu Hercegovine, Mostar; Muzeju Hercegovine, Mostar, i Franjevaèkom samostanu u Mostaru te u Arhivu BiH u Sarajevu. Cilj je bio rasvijetliti dosad nedovoljno istraženu temu arhitekata,
graditelja i mjernika Mostara za vrijeme Austro-Ugarske Monarhije. Oni su, u pravilu, živjeli i radili u gradu, ali bilo je i onih iz drugih sredina koji su svoje projekte realizirali u Mostaru.
Osim identifikacije nepoznatih arhitekata, graditelja i mjernika bio nam je cilj utvrditi i njihov pojedinaèni inženjerski doprinos izgradnji grada. Takoðer, željeli smo otkriti metode i principe unutar kojih i po kojima su stvarali, te koje su donosili u novu sredinu. Prvi put uspostavljen zakonodavni okvir i državni sustav (obrazovani inženjeri, projekti i zakon) omoguæili su pojavu nove arhitekture i urbane strukture koja je Mostar uvela u krug europskih gradova s kraja 19. stoljeæa i smjestila ga u novo civilizacijsko okruženje.
Najveæe ogranièenje u radu predstavljali su nepouzdani podaci kod dosadašnjih istraživaèa. Posebnu zabunu stvaraju nepouzdane pozicije potpisnika projekata. Tek se iz drugih izvora ili detaljnom analizom može utvrditi atribucija pojedine graðevine ili pozicija potpisnika u procesu projektiranja ili graðenja. Zbog toga ovaj rad otvara dileme ili mijenja neke dosad ustaljene atribucije nad mnogim objektima ili urbanim potezima te je neophodno izvršiti daljnja istraživanja u cilju otkrivanja novih èinjenica.
U sklopu ovoga istraživanja analiziran je i doprinos mostarskih arhitekata, graditelja i mjernika u rekonstrukciji zateèene i formiranju nove urbane strukture te njihov doprinos u donošenju novih arhitektonskih formi. Po svemu tome Mostar nije zaostajao za ostalim srednjoeuropskim gradovima njegove velièine na razmeðu stoljeæa. Zbog ogranièenog prostora u ovom je èlanku taj dio izostavljen i predviðen za objavu kao nova tema.
Ovakvo istraživanje dosad nije sustavno raðeno, osim rijetkih pojedinaènih osvrta nekoliko autora koji su istraživali arhitekturu ovoga razdoblja u drugim gradovima Bosne i Hercegovine. Rijetki su ozbiljni osvrti i u lokalnoj, mostarskoj literaturi na temu arhitekata i graditelja. Neke od arhitekata i graditelja Mostara djelomièno je obradio Ibrahim Krzoviæ radeæi na pripremi izložbe Arhitektura Bosne i Hercegovine 1878.-1918. te u svome doktorskom radu Arhitektura secesije u Bosni i Hercegovini. Nedžad Kurto u svojoj je
1 Hadžibegoviæ, 1991: 26, 31, 79
2 Krzoviæ, 1987., 2004.; Kurto, 1988., 1998.; Vego, 2006.; Miletiæ, 1997., 2001., 2005., 2007.
3 Puljiæ, 2012: 107
4 Kostof, 2007: 65
5 Kiel, 2004: 41
6 Puljiæ, 2012: 108
7 Brankoviæ, 2009: 58
8 Kruševac, 1960: 36
9 Brankoviæ, 2009: 59-64
disertaciji i u knjizi Arhitektura Bosne i Hercegovine - razvoj bosanskog stila takoðer obradio rad nekih od arhitekata koji su djelovali u Mostaru. O graditeljstvu u razdoblju austrougarske uprave u Mostaru pisali su još Jaroslav Vego i Drago Karlo Miletiæ.2
PRETHODNO RAZDOBLJE
PREVIOUS PERIOD
U razdoblju osmanske uprave u BiH graditelji su bili obièno lokalni ljudi koji su svoje umijeæe stjecali iskustveno, uèeæi kao šegrti kod svojih majstora. Graditelji su se dijelili na mimare, neimare, dunðere (neðare) i majstore, a majstori po hijerarhiji na majstore, kalfe, šegrte i jirgete (argete).3
Mimari su bili voditelji gradnje složenijih objekata, nešto poput inženjera. Osim rijetkih koji su radili na dvoru, ostali su mimari pripadali nižim društvenim slojevima i uvrštavani su u radnu klasu.4 U Mostaru su u cijelome èetiristogodišnjem razdoblju zabilježena dvojica koji su došli iz središta Carevine: mimar Sinan koji je gradio Karaðozbegovu džamiju i njegov uèenik Hajrudin koji je gradio Stari most.5
Neimari su bili voditelji gradnje. Bili su odgovorni za kontrolu i mogli su voditi gradnju manje važnih objekata. U Mostaru do danas znamo za Jusufa koji je radio obnovu poèiteljske tvrðave i Luku koji je vodio izgradnju mostarske tvrðave6, iako ih je zasigurno bilo više u dugaèkom razdoblju osmanske vladavine.
Iako je doba reformi i promjena u Osmanskom Carstvu, nazvano Tanzimat, u središtu Carstva poèelo još na poèetku 19. stoljeæa, promjene su u BiH i Mostar došle mnogo kasnije. Donošenjem Uredbe o organizaciji vilajeta u prosincu 1864. godine i ukidanjem Hercegovine kao pašaluka (vilajeta) 1866. godine poèinju administrativne promjene koje dovode do poèetka formiranja lokalne uprave u gradovima, tj. uprave gradskih opæina (beledija). One prvi put imaju komunalne nadležnosti i svoj administrativni aparat.7
Zakon o graðenju i drumovima iz 1863.8 i Zakon o gradskim opæinama iz 1877. godine9 trebali su uvesti red u podruèje graðenja i komunalne uprave. Oni su djelomièno razriješili organizaciju graðenja i uveli poziciju grad-
10 Brankoviæ, 2009: 61
11 Franjo i Anton su rodom iz Sinja. Franjo 1864. odlazi na rad u Sarajevo. Miletiæ, 2005: 330; Kurto, 1998: 287; Kreševljakoviæ, 1969: 62; Miletiæ, 1984: 13
12 AHM SGV: 8.2.1894.
13 Mariæ, 2014: 31
14 Kadijeviæ, 2001: 475
15 Nekoliko izuzetaka na kraju èetiristogodišnje vladavine, o obrazovanju kojih ne znamo ništa, ne utjeèe na zakljuèak.
skog inženjera.10 Meðutim, s obzirom na to da su doneseni na kraju vladavine, nikada nisu doživjeli svoju kompletnu primjenu i osigurali željene promjene.
Pred sam kraj osmanske vladavine u Mostar dolaze prvi školovani graditelji. Na gradnji telegrafske linije Metkoviæ-Mostar, a zatim puta Mostar-Sarajevo 1862. godine, zapošljava se Dalmatinac Franjo Linardoviæ. Nakon njega dolazi njegov brat Antun. Poslije se pojavljuju graditelji Slado i Moise iz Dalmacije, Przozevski iz Poljske i Hadden iz Engleske.11 U ovome razdoblju dolazi i Marko Fontana koji u Mostaru ostaje do 1894.12 Mostarski fratri 1862. ili 1863. donose iz Vicenze projekt za gradnju crkve koji je napravio Matteo Lorenzoni.13 Monumentalnu pravoslavnu Sabornu crkvu Sv. Trojice u razdoblju od 1867. do 1870. godine gradi, u to doba èuveni graditelj, Andrej Damjanov, Mijak iz Velesa (Makedonija).14 Bez obzira na pojavu inženjera u posljednjim godinama osmanske vladavine, može se nedvojbeno zakljuèiti da u ovome razdoblju u procesu gradnje nemamo školovanih inženjera.15
PROMJENE: DOLAZAK AUSTROUGARSKE UPRAVE
CHANGES: THE ADVENT OF AUSTRO-HUNGARIAN RULE
Dolaskom austrougarske uprave 1878. godine u cijeloj BiH dolazi do naglih promjena u svim sferama života, ukljuèujuæi graditeljstvo. Odmah s vojskom dolaze geometri koji snimaju zemlju, a pogotovo gradove, s ciljem
Kolodvorski trg sa zgradom Okružne oblasti i kolodvora
Railway Station Square with the Administrative District building and the railway station
early 20th c.
pripreme za novi graditeljski zamah. Pojavljuju se nove tipologije: urbana vila, najamne zgrade, palaèe, tvornice, javne zgrade u historicistièkom stilu, željeznica... Mijenjaju se materijali, konstrukcije, mjerila, ulièni zastori, mijenja se život. Dolaze obrazovani inženjeri, projekt postaje zakonska obveza. Graditeljska djelatnost je sredstvo za materijalizaciju civilizacijske misije Austro-Ugarske Monarhije.
Bosnom i Hercegovinom upravlja Zajednièko ministarstvo financija iz Beèa preko Zemaljske vlade u Sarajevu. Od 1879. godine ona ima svoju Državnu graðevinsku službu. U njoj je radio jedan graðevinski savjetnik, a u svakoj od šest okružnih oblasti, pa tako i u Mostaru, radio je po jedan okružni inženjer. Godine 1882. Zemaljska se vlada reorganizira i dobiva tri odjeljenja, a I. administrativno odjeljenje 1884. godine dobiva Graðevinski odsjek (Baudepartment). Ovo odjeljenje tada poveæava broj službenika u okružnim uredima, tako da u Mostaru pored okružnog inženjera imamo još jednog inženjera pristava i jednog praktikanta. Godine 1890. Zemaljska vlada Graðevinski odsjek diže na rang IV. graðevinskog odjeljenja sa šest Okružnih ureda.16
U Mostaru je na samom poèetku 1879. godine okružni inženjer bio Franz Vacek, a poslije su mu se pridružili inženjer pristav John Kellner, inženjer praktikant Friedrich Schlesinger i honorarni inženjer Ludwig Neumeyer.17 U Okružni ured u Mostaru 1884. godine dolazi Miloš Komadina, ali se stavlja na raspolaganje i Gradskom vijeæu za obavljanje gradskih graðevinskih poslova.18
Gradsko vijeæe Mostara dobilo je na prijedlog Okružne oblasti 23.1.1897. odobrenje od Zemaljske vlade u Sarajevu da može imati vlastitoga mjernika.19 Od 1884. pa do konca srpnja 1897. poslove gradskog mjernika obavljao je okružni nadmjernik Miloš Komadina.20 Na sjednici Gradskog vijeæa 29.5.1897. godine za gradskog je mjernika izabran Friedrich
Rezegh.21 On je ovu dužnost obavljao do sijeènja 1899. godine.22 Na njegovo mjesto dolazi gradski mjernik iz Sarajeva Pavle Cvitkoviæ koji nakon kratkog vremena umire.23 Gradska opæina nakon toga raspisuje natjeèaj za novoga mjernika i 18.11.1899. prihvaæa molbu Dragutina Köhlera iz Karlovca, za kojega znamo sigurno da je na ovome mjestu bio sve do 1916. godine.24 Gradsko je vijeæe u cilju boljega rada 1897. godine uspostavilo Odbor za graðevine. U ovaj su Odbor ulazili gradski vijeænici, a obvezno mu je bio èlan i jedan od podgradonaèelnika, nekada èak i gradonaèelnik. Funkcija Odbora bila je da nadgleda graðenje i da prije svake toèke dnevnoga reda koja se odnosi na graðenje dade svoje mišljenje Vijeæu.25 Iako je Grad obavljao gradske graðevne poslove, graðenje je i dalje ostalo u administrativno-upravnoj nadležnosti Okružne oblasti.26 Graðevna djelatnost bila je dio državnoga administrativno-politièkog aparata. Tek pred kraj austrougarske vladavine pojavljuju se prvi privatni graðevinski inženjeri - projektanti.
Uz graðevinsku je službu u sklopu državne administracije, pri vojnoj komandi u Saraje-
16 Dimitrijeviæ, 1989: 23
17 Dimitrijeviæ, 1989: 23
18 Miletiæ, 1997: 32
19 MHM SGV: 10.3.1897. Odobrenje je dobiveno 23.1.1897. [Miletiæ, 1997: 32; MHM SGV: 29.5.1897.]
20 MHM SGV: 10.8.1897. XII. sjednica 8.11.1898. Poslije ovoga posla Miloš Komadina vraæa se u Okružnu oblast.
21 MHM SGV: VI. sjednica 29.5.1879.
22 MHM SGV: I. sjednica iz sijeènja 1899.; II. sjednica 12.2.1898.; XII. sjednica 8.11.1898.
23 MHM SGV: II. sjednica 16.2.1899. i 18.4.1899.; MHM SGV: 28.8.1899.
24 MHM SGV: IX. sjednica 18.1.1899.; Miletiæ, 1997: 108
25 MHM SGV: VIII. sjednica 5.7.1897. i 28.9.1903.
26 MHM SGV: 29.7.1908.
27 Krzoviæ, 2004: 204
28 Kruševac, 1960: 94
29 Kurto, 1988: 19; Kruševac, 1960: 37
30 Kruševac, 1960: 39-41 (Graðevinski red za zemaljski glavni grad Sarajevo)
1880. do 1883. godine. Od 1888. do 1890. radi u Puli. U Mostar dolazi 21. svibnja 1890. i zapošljava se u Okružnoj oblasti u Mostaru gdje radi do 1907. kada prelazi u Tuzlu. Iz njegova bogatog opusa može se izdvojiti zgrada Okružnog suda i zatvor iz 1891. Godine 1894. i 1895. projektira rekonstrukciju Franjevaèke crkve u Mostaru s novom propovjedaonicom i boènim oltarom. Projekt Biskupske rezidencije (Sl. 6.), po kojem je i izvedena, radi 1902. U neoromanièkom slogu 1901.-1902. projektira crkvu Uznesenja Blažene Djevice Marije u Nevesinju te crkve u Stocu 1894. i Širokom Brijegu 1908.40
Fleischer, Norbert - Roðen je 1851. u Nemcu (Slovenija). Završio je Tehnièki fakultet u Grazu 1873. Bio je asistent na istom fakultetu. U BiH dolazi 1879. i radi na izgradnji putova na podruèju Mostara i Nevesinja.41
Fitzinger, Karl - Roðen je u Beèu 1861. Završio je studij graðevine na Visokoj tehnièkoj školi u Grazu. U BiH dolazi 1884. Kao oberingenier djelovao je u Mostaru od 24.6.1907. do studenoga 1910., a 1915. u èetvrtom odsjeku u Graðevinskom odjeljenju za visokogradnju. U Mostaru 1907. projektira kuæu Petra Vuksana.42
Fontana, Marko - Rodio se u Dalmaciji. U Mostar dolazi posljednjih godina osmanske okupacije i radi kao inženjer na ureðenju putova. U dokumentima je zabilježena njegova prisutnost u gradu 1885. i 1886. godine, ali nedvojbeno je da je kao nadcestar radio od poèetka austrougarske uprave sve do 1894. kada napušta Mostar.43
Greger, Josef - Roðen je u Pardorfu u Moravskoj 1854., a umro u Sarajevu 1939. Završio je èetiri godine Carske i kraljevske tehnièke škole u Beèu i pohaðao tri godine tehnièkoga struènog teèaja kod civilnog inženjera Lamberta Pavelka u Beèu. Državni ispit za ovlaštenoga graditelja položio je 1883. U ožujku 1886. dolazi u BiH i radi u državnoj službi. U tvrtki Carla Schwartza radi kao crtaè i rukovoditelj gradnje na izgradnji pruge Mostar-Metkoviæ.44
Dr. Hrycak, Simon - Roðen je u Lisjecu (Galizien) u Poljskoj 1852., a umro u Sarajevu 1935. Pohaðao je Visoku tehnièku školu u Landbergu i Inženjerski odsjek Visoke tehnièke škole u Beèu od 1874. do 1875. (dva semestra). Godine 1880. dolazi u Mostar, gdje radi do 3.5.1883. kada odlazi u Okružnu oblast Banja Luka. Od 26.4.1887. ponovno je u Mostaru gdje radi u Okružnoj oblasti do 16.3.1893. U Graðevinskom (èetvrtom) odjeljenju Zemaljske vlade u Sarajevu radi od 1901. Doktorirao je 1903., a u mirovinu je otišao 1906.45
Jedlièka, Hugo - U Mostaru je djelovao od 1884. do 1890. Njegova je prisutnost u Mostaru zabilježena i 1901. Godine 1884. u Mostaru i okolici snima s arheologom Radimskym spomenike kulture. Godine 1899. projektira jednu od zgrada u Fabrici duhana.46
Dr. Kellner, John (Hans) - Roðen je u Mo ˙ rbesu u Moravskoj 1853., a umro u Brnu 1924. Diplomirao je na Inženjerskom odjeljenju Visoke tehnièke školu u Brnu 1877., a doktorirao 1903., takoðer u Brnu. U Okružnoj oblasti Mostar na referatu visokogradnje djeluje od 28.1.1880. do 26.11.1882. kada prelazi u Zemaljsku vladu u Sarajevu. U svibnju 1882.
40 Kŭdela, Dimitrijeviæ, Vacik, 2007: 164-165; Krzoviæ, 1987: 116, 248; Kurto, 1998: 340; AHM GO k/34 i k/15; ABIH k17 i k19, autorstvo zatvora treba provjeriti u odnosu na inženjera Hansa Lercha; AHM GO: k/28; Puljiæ, 1991.; AHM GO: k/3; Krzoviæ, 2004: 158
41 Dimitrijeviæ, 1989: 24
42 Krzoviæ, 2004: 203, 209; Kurto, 1988: 403(5); Dimitrijeviæ, 1989: 35
43 AHM SGV: 30.10.1893., toèka 4: Zabilježen kao krsni kum i kum na vjenèanju u matiènim knjigama Franjevaèkog samostana u Mostaru; Glas Hercegovca br. 16 od 17.4.1886. i br. 30 od 24.7.1886.; AHM SGV: 8.2.1894., toèka 1.; AHM SGU: 30.10.1893.
44 Kurto, 1998: 343; Dimitrijeviæ, 1989: 35
45 Krzoviæ, 1987: 248; 2004: 200, 201, 203; Glas Hercegovca br. 19 od 14.5.1887.
46 Podaci iz Matiènog ureda Opæine Mostar kada su roðena njegova djeca Hugo 1884., Janko 1889. i Miloš 1890. godine; Krzoviæ, 2004: 203; Miletiæ, 1997: 49; AHM GO: R/16
47 Kŭdela, Dimitrijeviæ, Vacik, 2007: 164. Autori navode nešto drukèije podatke: da se zove Jan i da je mjesto roðenja u Moravani (Moravany) kod Brna; Krzoviæ, 1987: 249; Kurto, 1998: 290; Dimitrijeviæ, 1989: 23; Die österreichisch-ungarische Monarchie in Wort und Bild, Bond 23: Bosnien und Herzegowina, Wien, 1901.
48 Dimitrijeviæ, 1989: 25; Krzoviæ, 2004: 200, 203; Glas Hercegovca br. 14 od 20.2.1892.; Glas Hercegovca br. 19
postaje inženjer pristav u Okružnoj oblasti i rukovodi izgradnjom mosta preko Neretve. Autor je Povijesti bosansko-hercegovaèke arhitekture u svesku monografije princa Rudolfa posveæenom BiH.47
Lerch, Hans (Ivan) - Roðen je 1846. u Neutitscheinu u Moravskoj, a umro u Mostaru 7.2.1901. Visoku tehnièku školu u Brnu pohaðao je od 1863. do 1866. U BiH dolazi odmah s vojskom u Stolac, a zatim 2.12.1879. u Okružnu oblast Mostar. Nakon toga radi u Banjoj Luci kao okružni inženjer. U Mostar se vraæa 17.3.1884. i tu radi do 1.7.1886. Kao dugogodišnji šef službe u Okružnoj oblasti Mostar odlikovan je 1892. viteškim križem. Ponovno se 1894. spominje kao okružni mjernik. Kao graðevni savjetnik Okružne oblasti 1897. postaje upravitelj gradnje Gimnazije. Od 1898. do 1901. zaposlen je kao graðevni savjetnik u Okružnom uredu u Mostaru. Gradski je mjernik u Mostaru 1899. U Mostaru ga susreæemo i 1901. kao mjernika Okružne oblasti Mostara. Iz navedenoga s velikom se sigurnosti može zakljuèiti da je u Mostaru u drugom navratu djelovao od 1884. do 1901. Projektira Okružni zatvor 1891.48
Neumeyer, Ludwig - Kao honorarni graditelj 1882. radi u Okružnom uredu u Mostaru.49
Nolf, Josef - Projektirao je 1912. most (propust) u Glavnoj ulici nasuprot Kujundžiluku. Pokrajèiæ, Milan - Podrijetlom je iz Mostara. Godine 1903. studirao je politehniku u Grazu.50
Procinkiewicz, Victor - Roðen je 1871. u Bukovini. Govorio je njemaèki i hrvatski jezik, a poznavao je i poljski i rutenski. Završio je tri godine realne gimnazije i višu graðevinsku
od 24.3.1894.; AHM: k/I-1 (Ugovor o gradnji od 29.6.1897.); MHM SGV: VIII. sjednica 30.11.1899.; AHM Go:k/15 Autorstvo provjeriti u odnosu na Maxa Davida.
49 Dimitrijeviæ, 1989: 23, 26
50 MHM SGV: 30.3.1903.
51 Rutenski = staroruski-ukrajinski; MHM SGV: 5.11. 1894., 10.3.1897.
52 Krzoviæ, 2004: 200, 203
53 Krzoviæ, 2004: 203; Dimitrijeviæ, 1989: 27, 38; Miletiæ, 2001; 188; Postoji nelogiènost u tekstu jer se na jednome mjestu navodi da je u Mostar otišao 1901., a prije toga da je u Mostar otišao poslije privremenoga gašenja srednje Tehnièke škole, što je bilo 1906. S obzirom na to da poslije 1901. nije bio profesor veæ ispitivaè, inspektor na završnom ispitu, onda je vjerojatno da je u Mostaru 1901. [Demir, 2009: 21]
54 Krzoviæ, 2004: 208; Dimitrijeviæ, 1989: 23
55 Krzoviæ, 2004: 203
56 AHM K/9, Situation für den Bau einer Brücke über die Narenta in Mostar, Spannweite 70 m, Mostar im November 1907. j.- Aufgenommen: Arman Strange, Ingenieur.Adj.
57 Nije utvrðeno je li bio inženjer ili tehnièar. Nije jasno je li na projektu bio crtaè ili projektant. Za zgradu Ilije Ivaniševiæa mora se razjasniti autorstvo izmeðu njega i Dragutina Köhlera. [AHM k/11]
58 Dimitrijeviæ, 1989: 26
59 Krzoviæ, 2004: 200, 203; Dimitrijeviæ, 1989: 27, kaže da je u Mostaru bio do 1902.
školu u Cernovici s odliènim uspjehom. Od 1894. radi u Mostaru kao graðevinski pomoænik, a 1897. postaje državni službenik.51
Rada, Eduard - Roðen je 1852. u Beèu i završio Visoku tehnièku školu u istom gradu. Od 15.6.1878. radi u vojnoj službi u Hercegovini. Kao viši savjetnik radi 1901. u Graðevinskom odjeljenju, èetvrtom odjelu Zemaljske vlade.52
Reddi, Osca - Rodio se u Bjelovaru 1856. Završio je Tehnièki fakultet u Grazu 1881. U BiH dolazi 1882. na izgradnju pruge Zenica-Sarajevo. Od 1882. do 1896. obavlja razne poslove u Zemaljskoj vladi u Sarajevu i u njenim okružnim oblastima Sarajevo, Banja Luka i Bihaæ. Na mjesto profesora odlazi u srednju Tehnièku školu u Sarajevo 1896. Od 1901. u Mostaru radi kao inženjer u Okružnoj oblasti gdje rukovodi graðevinskom službom. U tehnièkom pregledu mostarske biskupije sudjeluje 1906. Od 1906. rukovodi tehnièko-administrativnom službom. U Mostaru djeluje i 1907. kao graðevinski savjetnik Okružne oblasti, a te se godine vraæa u Odsjek za cestogradnju, Graðevinsko odjeljenje Zemaljske vlade u Sarajevu. Godine 1882. postaje inženjer praktikant, 1885. unaprijeðen je u inženjera, a 1906. u nadinženjera i graðevinskog savjetnika.53
Schlesinger, Friedrich - Roðen je u Maðarskoj i završio Visoku tehnièku školu u Beèu. U Okružnoj oblasti Mostar 1882. rukovodi izgradnjom ceste Ljubuški-Vrgorac.54
Straka, Edmund - U Mostaru radi u Okružnoj oblasti 1901. godine.55
Strange, Arman - U Mostaru 1907. projektira nerealiziranu varijantu èeliènoga Luèkog mosta.56
Škrobiæ, Stjepan - Kao baumeister djelovao je u Mostaru od 1905. do 1910. U tom je razdoblju, 1905., projektirao zgradu Napretka u Liska ulici, 1906. stambenu zgradu Davida Fromera, takoðer u Liska ulici, i jednokatnicu Marka Nuiæa, zapadno od Bolnièke ulice, 1910. Godine 1902. potpisuje novogradnju Ilije Ivaniševiæa u Srednjoj ulici.57
Todoroviæ, Petar - Roðen je u Mramorku, Maðarska, 1857. Studirao je na Tehnièkom fakultetu u Budimpešti od 1876. do 1878. Od sijeènja 1880. do 1883. radi kao graðevinski praktikant u Okružnom uredu u Mostaru.58 Godine 1882. kao inženjer praktikant radi u Graðevinskom odjeljenju Zemaljske vlade na ureðenju cesta u Hercegovini.
Tomsche, Josef Eduard - Roðen je 1841. u Kreugbergu u Koruškoj. Pohaðao je Visoku realnu školu u Klagenfurtu od 1855. do 1860. Od 1861. pohaða tehniku u Grazu. U Bosnu i Hercegovinu dolazi 4.2.1890. te do 16.5.1899. radi u Okružnoj oblasti Mostar gdje je unaprijeðen u inženjera. Zabilježena je njegova prisutnost u Okružnoj oblasti Mostar i 1901.59
Wacek, Josef (Vacek, Franc) - Rodio se u Pickauu u Njemaèkoj 1841., a umro u Èeškoj 1898. Završio je Kraljevsku zanatsku akademiju u Berlinu. U državnoj je službi BiH od 1879., kada radi kao okružni inženjer u Okružnom uredu u Mostaru. U Mostaru je do ožujka 1884. Zabilježena je njegova prisutnost u Mostaru kao okružnog inženjera 1882. i 1898. kao nadmjernika. Prije toga radio je u Konjicu. Projektant je zanatske škole na Musali iz 1880.60
Mjernici / Surveyors
Cvitkoviæ, Pavle - Nakon pet godina rada u Sarajevu dolazi u Mostar 16.2.1899. na mjesto gradskoga mjernika. Nakon šest mjeseci rada, u kolovozu iste godine umire.61
Hant, Otto - Djeluje u Mostaru 1903. kao mjernik.62
Janoèek, Anton - Kao mjernik radio je u Mostaru od 1898. do 1899. na snimanju i regulaciji grada.63
Köhler, Dragutin - U Mostar dolazi 1899. kada biva postavljen za gradskoga mjernika. Prije toga radio je u Kraljevskoj kotarskoj oblasti u Karlovcu. Zabilježeno je njegovo djelovanje 1902., 1903., 1904., 1907., 1908. i 1909. kao gradskoga mjernika. Kuæu Ilije Ivaniševiæa u Srednjoj ulici projektira u ožujku 1902. Godine 1909. radi nacrte za tri gradska javna zahoda, i to na Musali, kod gimnazije i na Velikoj tepi kod izlaza sa Staroga mosta na Glavnu ulicu. Zahodi su izvedeni 1913. U svojstvu gradskoga mjernika bio je 1909. u povjerenstvu za izgradnju Luèkoga mosta, a 1916. u povjerenstvu za izgradnju Carinskoga mosta. Regulacijski plan Kolodvorske i Rièina ulice radi 1911., a regulaciju trga i ulica kompleksa Rondo od 1894. do 1900. Bio je aktivan kao zapovjednik Vatrogasne èete u Mostaru do 1904. i predsjednik biciklistièkog društva 1901. U Mostaru je prisutan i 1913.64 Komadina, Miloš Stefan Filip Franz65 - Roðen je 4.9.1856. u Rastadtu, u njemaèkoj pokrajini Baden, a umro u Mostaru 2.12.1930. Dvije godine pohaðao je politehniku u Zürichu i tri godine Carske i kraljevske visoke tehnièke škole u Beèu, gdje diplomira 1880. U Sarajevo dolazi 19.8.1880. i radi u Graðevinskom odsjeku Zemaljske vlade na trasiranju pruge Pale-Praèa. Kao inženjer praktikant radi 1881. na ureðenju cesta u Hercegovini. U Mostar, u Okružnu oblast, dolazi 26.1.1884., gdje je stavljen na raspolaganje mostarskoj opæini. Po odluci Zemaljske vlade 1887. postavljen je za mjernika, „izvan stanja i ostavljen u istome mjestu službovanja”. Radeæi u Okružnoj oblasti Mostar, 1892. imenovan je inženjerom I. razreda. Gradski zapisnici spominju ga kao gradskoga mjernika u godinama 1891., 1892., 1893., 1894. i 1897. Èlanom Tehnièkoga kluba u Sarajevu postaje 1.1.1897.66
Koncem srpnja iste godine, po nalogu Vlade, s mjesta nadmjernika u Mostaru vraæa se na staro mjesto u Okružnu oblast Mostar.67 Za poèasnoga graðanina grada Mostara proglašen je 16.8.1897. Od 26.7.1898. godine radi u Travniku, a od 31.5.1905. u Banjoj Luci. U Mostar se vraæa 13.1.1909. i radi do 25.4.1915. godine. U Mostaru 1911. radi u zvanju Baurat d. Kreisbehörde, a 1914. postaje Oberbaurat. Bio je i osnivaè Vatrogasnoga i Biciklistièkoga društva te èlan teniskoga kluba.68
Miloš Komadina projektira Franjevaèki samostan 1890.69, izgradnju i proširenje Više djevojaèke škole 1893., 1895., 1896. i 1910. (Sl. 7.)70, Zanatsku školu 1897.71 i Æejvanbegov mekteb72 1897., a zgradu Okružnog ureda 1899.73 Privatnu kuæu Mujage Komadine u
60 Dimitrijeviæ, 1989: 23, 26. Podaci iz Matiène knjige roðenih Opæine Mostar za godinu 1898., kada mu se rodila kæi Hernestina-Katarina. Zanatska škola je danas Muzièka škola, AHM GO:k/27. Razne pregradnje na toj zgradi radili su Aleksander Wittek i još neki inženjeri.
61 AHM SGV: II. sjednica 16.2.1899. i IV. sjednica 18.4.1899.; AHM SGV: VI. sjednica 28.8.1899.
62 MHM SGV: 18.5.1903. III. sjednica
63 MHM SGV: 27.9.1897., 16.12.1899.
64 MHM SGV: IX. sjednica 18.11.1899.; MHM SGV: 21.1. 1903., 21.3.1903., 13.2.1904., 24.2.1908., 28.7.1908., 29.7.1908., 25.9.1908., 24.2.1909., 7.6.1909.; AHM/k.br. 11. Potrebno je razjasniti autorstvo izmeðu njega i Stjepana Škrobiæa. MHM SGV: 7.6.1909., 26.7.1897. Miletiæ, 2005: 133-135; MHM SGV: 1.5.1909., toèka 4, 30.12.1913. Regulacijski su planovi u vlasništvu autora. Atribuciju plana regulacije trga i ulice kompleksa Rondo, kao i sudjelovanje u radu, treba provjeriti u odnosu na još neke inženjere. Miletiæ, 1997: 108, 120, 127, 143; Miletiæ, 2001: 24, 187 65 Biografski su podaci uzeti iz: Kurto, 1998: 350, koji ih je preuzeo iz Personalnog lista u Arhivu BiH, kao i iz: Miletiæ, 1981.; Krzoviæ, 1987. 66 Mandiæ, 1935: 10-34; Dimitrijeviæ, 1989: 23, 26; Glas Hercegovca br.19 od 14.5.1887.; Glas Hercegovca br.11 od 10.2.1892.; MHM SGV: 7.12.1891., 15.10.1892., 7.8.1893. i 5.7.1893; GH, br.19 od 24.3.1894., 5.4.1897.; Kurto, 1998: 409 67 MHM SGV: 10.03.1897., toèka 2. Premještaj s mjesta opæinskoga mjernika na staro mjesto u Okružnoj oblasti dogodio se po nalogu Zemaljske vlade od 23.1.1897. Iz diskusije je vidljivo da je mjesto mjernika cjenjenije i više plaæeno od Baumeistera (inženjera voditelja gradnje). MHM SGV od 10.8.1897.: „g. nadmjernik Miloš Komadina koji je od godine 1884. do konca jula ove godine mjernièke poslove ove obèine obavljao, a sada se je opet na svoje mjesto kod ovdašnje Okružne oblasti povratio jer sada ova obèina drži svog sopstvenog mjernika… Svoj prijedlog obrazlažuje time što je gospodin nadmjernik Komadina ovom gradu od velike koristi bio jer su se njegovom velikom vještinom i energijom za to vrijeme otvorile mnoge nove, a uredile i raširile stare ulice, gradili mlogi kanali, mostovi, šetališta, nasadi, krasni perivoji itd. èime je grad plaho uljepšan, promet olakoæen, a zdravstvene se okolnosti poboljšale...”
68 MHM SGV: 16.8.1897., toèka 3; Kurto, 1988: 409; Glas Hercegovca br. 17/1890.; Miletiæ, 1984: 14; Glas Hercegovca br. 38 od 26.9.1888.; Miletiæ, 1997: 40
69 Glas Hercegovca br.12. od 19.3.1890., br.13 od 26.3. 1890. i br.61. od 16.8.1891.; Mandiæ, 1935: 10-35
70 AHM GO: k1/16 „Project fur die erweiterung der Höheren mädchenschule, Mostar 18.8.1895”; AHM GO: k2 i k7, „Plan der Höhere - Mädchen Schule in Mostar, Sarajevo 7.5.1896.” Autorstvo treba provjeriti u odnosu na Maxa Davida za neke dijelove zgrade.
71 AHM GO: k/27 „Handwerkerschulein Mostar 11.8. 1897.” I ovom objektu treba provjeriti atribuciju u odnosu na Maxa Davida, ing. Kliemmana, ing. Suartruk (nejasno) i Aloisa Studenièka. Sve u AHM-GO k/7 i k/2-II.
72 AHM GO: K/1 Karte i planovi. Projekt napravljen 1897., a odobren 1899.
73 „Plan des Landbezirks amts geboudes in Mostar”, danas zgrada „OKC Abraševiæ” u Ulici dr. Ante Starèeviæa, AHM GO: k/15
74 Danas Opæinski sud, „Plan fur ein Wohn Geschafftshaus herren Mujaga Komadina in Mostar”. Autorstvo treba provjeriti u odnosu na Ðorða Knežiæa, AHM GO: k/15.
75 AHM GO: k/19 Plan Wohnhaus der Erbau Stangers in Mostar
76 AHM, fascikl Stari planovi „Planskizze zveier Strassen-Brucken uber den Radobolja - Bach auf dem Verbindungswege - Cerkvena - Ljubuški ulica, Mostar im mai 1889„; potpis M. Komadina ing.
77 MHM SGV: 2.10.1893., toèka 15c; MHM SGV: 22.8. 1894., Veæ u gradu i æuprija i nova cesta na Šemovcu. Projekt je odobrila Visoka vlada i radovi traju veæ mjesec dana. Voditelj je gradnje M. Komadina, a konstrukcija mosta je èelièna. Ovo je most koji spaja Predhum s Podhumom.
78 MHM SGV: 2.10.1893, toèka 15c; MHM SGV: 8.10. 1894. Dužina æuprije je 15 m, a napon se svladava èelikom; MHM SGV: 10.3.1897. popravlja se Oruèeviæa æuprija i ujedno proširuje (pješaèka æuprija). Ovo je most koji spaja Prijeèku èaršiju s Husovinom.
79 MHM SGV: 30.10.1983., toèka 4., stav 11. i 12. Ovo je most na Prijeèkoj èaršiji.
80 MHM SGV: 30.10.1983., toèka 4., stav 11. i 12.
81 MHM SGV: 7.5.1897.
82 Miletiæ, 1997: 41; Krzoviæ, 2004: 117 i 220; AHM: k/9 „Sitations plan der brückenstelle über den Narenta - fluss in Mostar, 1:500, der Baurat ing. M. Komadina.” „Querprofil der Narenta in der axe der projektiren Brücke”
83 Miletiæ, 1997: 108
84 MHM SGV: 7.8.1893., toèka 3.
85 U jednom dugoroènom procesu izmeðu 1882. i 1917., koji je potrebno posebno istražiti, nastao je èitav kompleks Rondo, kao i ulice od gimnazije do bolnice (Bolnièka ulica). U planiranju i izgradnji ovih ulica teško je utvrditi doprinos gradonaèelnika, vijeænika, okružne oblasti, Visoke vlade itd., ali se stalno kao tehnièko lice pojavljuje mjernik Miloš Komadina. Daljnjim istraživanjem treba utvrditi odnos njegova doprinosa i rada Dragutina Köhlera. Iz zapisnika GV oèito je da su za ove dijelove grada postojali regulacijski planovi: MHM SGV: 8.2.1894., toèka 11.; MHM SGV: 22.8.1984; MHM SGV: 12.4.1894., toèka 7.; MHM SGV: 10.3.1897.; MHM SGV: 5.11.1894., toèka 2.
86 MHM SGV: 5.4.1897., toèka 3.
87 AHM SGV: IX. sjednica 18.11.1899.
88 U èasopisu „Novi Hercegovaèki bosiljak”, izdanje od 2.5.1885., piše: „pošto je ne samo napravio nacrt vojno èinovnièkog kasina”, no Carl Peez kao autora navodi ing. Hausera iz Trsta. Peez, 1981: 55; Mandiæ, 1935: 10-34.
89 Miletiæ, 2005: 259
90 MHM SGV: br. III od 30.3.1903. i 18.5.1903.
91 Mandiæ, 1935: 10-34
Cernici projektira 1903. (Sl. 8.)74, a svoju vilu u Bolnièkoj ulici gradi 1909. Godine 1911. projektira kuæu Stanger.75
Miloš Komadina projektirao je i veæinu gradskih mostova: 1889. dva mosta preko Radobolje na Pijesku76, most na Šemovcu77, Oruèeviæa most78, æupriju koja vodi u Podhum79, æupriju kod Tabaèice džamije80 i Bakamoviæa most (kod katedrale).81 Na trasi puta Mostar-Nevesinje-Gacko-Bileæa projektira dvadesetak mostova i propusta. Takoðer, projektira i mostove na rijeci Lištici i na rijeci Bregavi u Stocu. Godine 1911. projektira na idejnoj razini armiranobetonski Luèki most preko rijeke Neretve.82 Idejni projekt po kojem je izveden armiranobetonski Carinski most izradio je 1916. godine.83
Znaèajan je njegov doprinos u urbanistièkom ureðenju grada, i to ponajprije na proširenju postojeæih ulica i u planiranju novih gradskih kvartova84, a posebno planiranju Ronda i Bolnièke ulice (ulica od gimnazije do bolnice).85 Sudjeluje u regulaciji ulice od bolnice do bolnièkoga groblja, za koju je takoðer izraðen regulacijski plan.86
Laziæ, Petar - Djelovao je u Mostaru kao mjernièki pristav 1899.87
Minarelli, Alexander - Satnik je generalnog štaba Carske i kraljevske divizije u Mostaru. Radi nacrte zgrade Vojno-èinovnièkog kasina 1880. Godine 1884. projektira Franjevaèki samostan u Mostaru, koji nije realiziran. U Graz je premješten 1.5.1885.88
Novak, Artur - Radio je kao mjernik.
Novak, T. - Radio je kao nadcestar 1885. godine u Mostaru.89
Pagliuricci, Eugen pl. (vitez) - Nakon tri godine rada 1903. završio je gradski nacrt (geodetska podloga s regulacijom), što predstavlja prvi regulacijski plan grada.90
Portl, Julije - Izradio je nerealizirani nacrt Franjevaèkog samostana.91
Sl. 7. Viša djevojaèka škola na Glavnoj ulici, autor: Miloš Komadina
Fig. 7 Girls’ High school on Main Street, author: Miloš Komadina
Sl. 8. Stambena kuæa Mujage Komadine u Cernici, autor: Miloš Komadina
Fig. 8 Mujaga Komadina’s house in Cernica, author: Miloš Komadina
Sl. 9. Druga srpska osnovna škola na Glavnoj ulici, autor: Ðorðe Knežiæ
Fig. 9 The Second Serbian Elementary School on Main Street, author: Ðorðe Knežiæ
Sl. 10. Gradska banja na trgu Musala, autori: Miroslav Loose i Rudolf Tönnies
Fig. 10 City baths on Musala Square, authors: Miroslav Loose and Rudolf Tönnies
Rezegh, Friedrich - S mjesta mjernika i voditelja gradnje u gradu Csáthu, 29.5.1897. dolazi u Mostar i biva izabran za gradskoga mjernika. Daje ostavku na ovo mjesto 7.12. 1897., a povlaèi ju 12.2.1898. Napušta Gradski kotarski ured 8.11.1898. i dobiva premještaj na više mjesto.92 Sin Adalbert rodio mu se u Mostaru 28.10.1897. Godine 1901. projektira stambenu zgradu hadži-Husage Kajtaza na Štefanijinu šetalištu br. 7.
Severin, Bernolak - Kao mjernik djelovao je u Mostaru od 1913. do 1918.
Ostali mjernici - Godine 1901. u Mostaru su djelovali kao mjernici-praktikanti i Franz Straub, Anton Schner i Alfred Feyl.93
Tehnièari / Technicians
Glavina, Franjo - Godine 1894. završava arhitektonsko-graðevinski odsjek Srednje tehnièke škole u Sarajevu. U Mostaru radi u razdoblju od 1904. do 1.11.1908. kao graðevinski i tehnièki asistent u Gradskoj upravi, kada se ukida to radno mjesto. U razdoblju od 1904.06. i 1908.-09. izabran je za zapovjednika i zamjenika zapovjednika Vatrogasne èete.94
Hawelka, Winzenz - Zabilježeno je njegovo djelovanje u Gradskoj upravi od 1893. do 1903. kao pomoæni tehnièki dnevnièar, a poslije kao opæinski graðevinski pomoænik. Godine 1903. dobio je državnu službu i vjerojatno otišao u neko drugo mjesto.95
Knežiæ, Ðorðe - Roðen je u Dubrovniku 1878., a u Mostaru je pohaðao Srednju trgovaèku školu. U Sarajevu 1896. završava arhitektonski odjel Državne tehnièke škole. Od 1929. bio je graditelj u Skopju (Makedonija), gdje je i umro prije Drugoga svjetskog rata. U Okružnoj oblasti Mostar, u tehnièkom odjeljenju, radi kao tehnièki crtaè od 3.11.1896. do 10.5.1901. Od 1901. do 1907. djeluje kao praktikant, od 1907. pa do 1911. tehnièki je pristav, a od 1911. do 1913. tehnièki službenik. Na rad u Okružnu oblast Banja Luka prelazi
5.7.1913., a od 1917. radi u Okružnoj oblasti Travnik.96
U Arhivu Hercegovine u Mostaru više je od 170 projekata na kojima je potpis Ðorða Knežiæa, no nije moguæe da je on autor svih. Za dio njih potrebno je daljnjim istraživanjem potvrditi autorstvo. Zbog toga prouèavanje njegova opusa zahtijeva puno širu analizu nego što nam dopušta ovaj rad. Ðorðe Knežiæ, iako bez formalnoga statusa inženjera, pokazao je tehnièku zrelost, solidno crtaèko znanje i talent. Njegove skice vegetabilnih ukrasa posebne su kvalitete.97 On u Mostaru do krajnjih moguæih granica afirmira secesiju. Po broju objekata, ali i po njihovoj kvaliteti pripada u red najvažnijih graditelja grada. Neka od njegovih najvažnijih ostvarenja jesu: Prva srpska pravoslavna škola na Luci, Druga srpska pravoslavna škola na Carini, adaptacija vila Zahumka i Neretva, kuæe Save Šantiæa, kuæa S. Èerekoviæ, kuæa Uroša Kuniæa, kuæa gosp. L.T., kuæa za Špiru i Luku Dokiæ, kao i kuæa Mujage Komadine u Cernici i na Glavnoj ulici.98
Loose, Miroslav - Roðen je 26. ožujka 1884. u Trebinju, u kojem je završio osnovnu i srednju školu. Maturirao je 1900. u Sarajevu na arhitektonsko-graðevinskom odsjeku Srednje tehnièke škole. Od 1900. do 1909. radi kao graðevinski tehnièar u graðevinskom odjeljenju Zemaljske vlade na raznim gradilištima u Bosni i Hercegovini. Za upravitelja vodovoda u Mostaru imenovan je 1909. Od 1923. do 1945. djelovao je kao upravitelj tehnièkog odjela za gradnju u Mostaru. U razdoblju austrougarske uprave projektirao je više objekata: idejni projekt Gradske banje, zajedno s Rudolfom Tönniesom 1911. (Sl. 10.), trafostanicu i crpku na Carinskom mostu te
92 AHM SGV: 29.5.1897.; AHM SGV: Zapisnik sa sjednice od 12.2.1898. i 7.12.1897.; MHM SGV: 8.11.1898. U sijeènju 1899. na prvoj sjednici usvojena je njegova ostavka na mjesto u gradskoj upravi.
93 Krzoviæ, 2004: 203
94 AHM SGV: 13.2.1904., 29.6.1908., 28.7.1908., 11.5.1907., 5.10.1907., 3.9.1908.; Mehmedbašiæ, 1986: 43, 45, 50
95 MHM SGV: 28.9.1903., 29.5.1897., 28.9.1903.; III. sjednica 30.3.1903., 28.10.1901.
96 MHM SGV: 5.3.1891. (Pohaða prvi razred). MHM SGV: 11.12.1893.; Spomenica povodom 40. obljetnice Državne tehnièke škole u Sarajevu 1889.-1929., Sarajevo, 1929: 67; MHM SGV: 5.11.1894. Bilješka Drage Karla Miletiæa na margini njegovih bilježaka u Arhivu Hercegovine Mostar, a temeljem razgovora s njegovom roðakinjom Slobodankom u Domu staraca u Mostaru 2001. (Podatke je dala dr. Milojka Nadaždin 19.5.2001.); Arhiv Bosne i Hercegovine Sarajevo, Personalni list.
97 Na projektima Prve srpske osnovne škole, Druge srpske osnovne škole, cijeloga niza stambenih objekata itd. AHM GO: k/2, k/18i
98 AHM GO: k/2, k/18, k/9; Krzoviæ, 2004: 54, 73; AHM GO: k/10, k/19; AHM GO: k/15. Autorstvo treba provjeriti u odnosu na Miloša Komadinu. „Wohnbau des Heren
trafostanicu u Bolnièkoj ulici.99 Umro je u Mostaru 1966.
Lutvo, Ahmet Alija ef. - Završio je Arhitektonsko-graðevinski odsjek Srednje tehnièke škole u Sarajevu 1894. U Mostaru djeluje od 1901. do 1905., kada odlazi u Sarajevo. Projektirao je kuæu Hadži-Husage Kajtaza 1897. u ulici Šetalište Zrinskoga, a 1899. kuæu Osman-bega Kapetanoviæa. Godine 1902. crta novogradnju Ilije Ivaniševiæa u Srednjoj ulici.100
Neubauer - Djeluje u Mostaru šest godina, od 1888. do 1894. godine, kao gradski tehnièar. Nakon službovanja u Mostaru otišao je u Visoko za državnog nadcestara.101
Prpiæ, Bartol - Roðen je 1886. u Senju od oca Ivana i majke Stane roðene Filipoviæ. U Sarajevu je završio Srednju tehnièku školu 1909. U Mostaru djeluje od 1908. Projekt za prizemnu stambenu zgradu Ilije Ivankoviæa u Liska ulici102 izradio je 1909. te 1913. za katnu zgradu Tome i Adele Deanoviæ u Halimiæa sokaku. Umro je u Mostaru 22.5.1944. i sahranjen na Novom groblju.
Stipluschek, Josip (Stiplašek) - Rodio se 1878. u Zagrebu od oca Frane i majke Marije roðene Christ. U Sarajevu je 1898. završio Arhitektonsko-graðevinski odsjek Srednje tehnièke škole. Podzapovjednik je Vatrogasne èete 1906. Godine 1903. i 1904. asistent je na gradnji vodovoda. Upravitelj je Gradskog vodovoda od 1906. do 1909.103 Umro je u Mostaru 5.3.1909. godine i sahranjen na Novom groblju.
Zadro, Petar - Godine 1909. kao graðevinski tehnièar iz Mostara javlja se na natjeèaj za vodovodnog upravitelja. Radio je u Mostaru 1916., kada je projektirao stambenu
Mujaga Komadina in Mostar Hauptstrasse Carina No40”, 25.7.1901., danas zgrada „Bagat”.
99 Miletiæ, 1997: 85, 86; Miletiæ, 2001: 10, 272; Puljiæ, 1998: 6;
100 Mehmedbašiæ, 1986: 24; AHM k/11 u suradnji s Ðorðem Knežiæem. AHM k/1.11 u suradnji sa Stjepanom Škrobiæem.
101 MHM SGV: 12.4.1894.
102 Mehmedbašiæ, 1986: 31; AHM k/11
103 Mehmedbašiæ, 1986: 31; MHM SGV: 13.2.1904. [Miletiæ, 2001: 32 i 33]; MHM SGV 6. i 14.4.1909. [Miletiæ 2001: 44 i 45]; Miletiæ, 1997: 85
104 Miletiæ, 1997: 85; Miletiæ, 2001: 49; AHM k/11
105 Krzoviæ, 1987: 247; Kurto, 1998: 337, 338; AHM GO: kI-1; Raðena je u dvije etape. AHM GO: k/III, danas Gradska vijeænica; Dimitrijeviæ, 1989: 36; MHM GO: k/14; AHM GO: k/26 i k/27; MHM SGV: 18.4.1899. i 26.8.1901.; Krzoviæ Jubilarnu školu naziva i Trgovaèka škola te kao autora navodi Ðorða Knežiæa [Krzoviæ, 2004: 152]. Miletiæ èak navodi i cijenu projekta od 120 kruna koliko je plaæeno Blažeku [Miletiæ, 1997: 53]. Dimitrijeviæ, 1989: 36; AHM GO: k/1-1-13, k/3
106 Krzoviæ, 1987: 249; Markoviæ, 1992: 22
107 AHM GO: k/21
108 Krzoviæ, 2004: 46, 201; AHM GO: k/21
jednokatnicu Stevana Kovaèine u Glavnoj ulici br. 40.104
ARHITEKTI I GRADITELJI KOJI SU DJELOVALI U MOSTARU IZ DRUGIH SREDINA
ARCHITECTS AND BUILDERS COMING FROM OTHER ENVIRONMENTS
Arhitekti / Architects
Blažek, Franz (František) - Roðen je u Zálešu u Èeškoj 1863., a preminuo u Horèicama u Èeškoj 1944. Završio je Arhitektonski odsjek Umjetnièke škole u Brnu 1882. i Akademiju likovnih umjetnosti u Beèu, Odsjek arhitekture kod profesora Friedricha Schmidta 1888. Službovao je kod Eduarda Svobode u Brnu i Maxa Fleischera u Beèu. Nakon toga dolazi u Sarajevo i zapošljava se kao arhitekt u Graðevnom odjeljenju Zemaljske vlade. Osim niza znaèajnih objekata koje projektira u Sarajevu i ostalim gradovima BiH, u Mostaru je projektirao: Veliku gimnaziju, 1897., 1898., 1900. i 1902. (Sl. 11.), Jubilarnu osnovnu školu 1898., Vojarnu Franz Josef u južnom logoru 1899., Jubilarnu školu (danas Gradska vijeænica) 1899., Zgradu br. 1. u vojnom kompleksu Konak u Mostaru 1900. i nepoznatu vojnu zgradu 1901.105
Ivekoviæ, Æiril Metod - Roðen je u Klanjcu u Hrvatskoj 1864., a umro u Zagrebu 1933. Završio je Akademiju likovnih umjetnosti, arhitektonski odsjek u Beèu 1889. U Mostaru je 1890. projektirao skladište u Fabrici duhana, koje je izgraðeno, ali više ne postoji.106
Möller, Anton - Godine 1909. projektira crkvu sv. Srca Isusova u Potocima.107
Niemczek, Hans - Dolazi u Sarajevo 1881. Godine 1893. iz Sarajeva je projektirao Vakufski dvor u Mostaru. Oko 1900. gubi mu se trag u BiH.108
Pařík, Karel - Roðen je u Velišu, Èeška, 1857., a umro je u Sarajevu 1942. Završio je
Sl. 12. Mitropolitanska palaèa, autor: Karel Pařik
Fig. 12 Metropolitan’s palace, author: Karel Pařik
Sl. 13. Filijala Zemaljske banke na Glavnoj ulici, autor: Josip pl. Vancaš
Fig. 13 Land Bank Subsidiary on Main street, author: Josip Vancaš
Sl. 14. Hotel Neretva, autor: Aleksandar Wittek
Fig. 14 Neretva Hotel, author: Aleksandar Wittek
Arhitektonski odsjek Umjetnièke škole u Beèu, a zatim Akademiju likovnih umjetnosti, arhitektonski odsjek u Beèu 1882. kod profesora Hansena. U Sarajevo dolazi 1884. Od kolovoza 1895. do lipnja 1905. radi kao nadinženjer kod Zemaljske vlade u Sarajevu u posebnom statusu (extra statum). Kao takav stavljen je na raspolaganje raznim okružnim oblastima u BiH. Sigurno se zna da je 1900. prisutan u Mostaru. U Mostaru projektira Zanatsku školu 1890. i Mitropolitsku palaèu 1904. i 1908., koja je izvedena 1910. (Sl. 12.).109 Tönnies, Rudolf - Roðen je u Ljubljani 1869., a umro 1929. Završio je Akademiju likovnih umjetnosti, Arhitektonski odsjek kod profesora Hasenauera 1891. Poslije studija odlazi u Zagreb, nakon toga u BiH, a u Ljubljanu se vraæa 1918. U Mostaru je projektirao Gradsku banju 1912. i 1913. u koautorstvu s Miroslavom Looseom.110
Vancaš, Josip pl. - Roðen je 1859. u Šopronu u Maðarskoj, a umro je u Zagrebu. Završio je Visoku tehnièku školu, odsjek arhitekture u Beèu u klasi profesora Heinricha Ferstela 1881. Iste godine stupa u atelijer ar-
hitekata Fellnera i Helmera. Nakon toga 1882. upisuje Likovnu akademiju u Beèu kod profesora Friedricha Schmidta. U Sarajevo dolazi na poziv biskupa Stadlera 1884. U sljedeæa gotovo èetiri desetljeæa tu æe projektirati više od 240 projekata i realizirati velik broj. Za Mostar je projektirao 1898. Vojnu komandu (Sl. 1.), danas zgradu Opæine u ruševnom stanju. Godine 1901. projektira još jednu vojnu zgradu, a 1910. projektira zgradu filijale Zemaljske banke u Glavnoj ulici (Sl. 13.).111
Wittek, Aleksander - Roðen je 1850. godine u Sisku, a umro u Grazu 1894. Diplomirao je arhitekturu u Beèu 1875. i tamo ostaje sljedeæih devet godina. U Mostaru 1890. projektira Hotel Neretva (Sl. 14.).112
Graditelji / Builders
Karkoviæ, Domeniko - Roðen je na Hvaru 1859. Završio je Tehnièki fakultet u Beèu 1899. Na državnoj srednjoj tehnièkoj školi u Sarajevu predavao je od 1898. do 1899. U Mostaru projektira 1910. baždarski ured, a 1911. neke objekte u Fabrici duhana.113
Tabl. I. Arhitekti, graditelji i mjernici iz drugih sredina
Table I Architects, builders, and surveyors from other environments 1878. 1879. 1880. 1881. 1882. 1883. 1884. 1885. 1886. 1887. 1888. 1889. 1890. 1891. 1892. 1893. 1894. 1895. 1896. 1897. 1898. 1899. 1900. 1901. 1902. 1903. 1904. 1905. 1906. 1907. 1908. 1909. 1910. 1911. 1912. 1913. 1914. 1915. 1916. 1917. 1918.
1.Blažek, Franz
2.Ivekoviæ, Æiril Metod
3.Karkoviæ, Domeniko
4.Möller, Anton
5.Niemczek, Hans
6.Pař ík, Karel
7.dr. Simiæ, Jovo
8.Strange, Arman
9.Tönnies, Rudolf
10.Vancaš, Josip pl.
11.Wittek, Aleksander
Dr. Simiæ, Jovo - Završio je državnu srednju tehnièku školu u Sarajevu 1894., a nakon toga Visoku tehnièku školu. Radio je u Tuzli, gdje je imao projektantski ured. Projektirao je Luèki most u Mostaru.114
Izvoðaèi radova / Building contractors
Fessler, Eduard - Zbog bolesti sina doselio se u Mostar nadajuæi se da æe mu pri izljeèenju pomoæi mostarska klima. Fessler 1897. gradi, u neobaroknom stilu, vilu za rezidencijalne i poslovne svrhe. Ovaj graðevinski poduzetnik nije dugo boravio u Mostaru. Nakon sinove smrti obitelj prodaje vilu odvjetniku Mazziju i odlazi iz Hercegovine. Godine 1900. nalazi se na službenoj listi poduzetnika sa sjedištem u Mostaru.115
Giorgini, Alois - Bio je upravitelj Vodovoda. Napušta Mostar 1906. iz obiteljskih razloga.
Schwartz, baron Dragutin - Inženjer po struci, bio je graðevinski poduzetnik koji je izveo radove na Gradskom vodovodu.116
Stanger, Julius - Inženjer Julius Stanger, graðevinski poduzetnik, djeluje u Mostaru od
1888. do 1900. Godine 1895. pomoænik je zapovjednika u Vatrogasnom društvu.117 Škrobiæ, Stjepan - Prvi je ovlašteni graðevinski poduzetnik u BiH. Poznato je da je izvodio èelièno-stakleno natkrivanje atrija Okružnoga suda.
Veseler, Viktor - Graðevinski je poduzetnik koji djeluje u Mostaru 1894.118
Venturini, Ivan - Zajedno s Petrom Buttazzonijem suvlasnik je tvrtke Buttazzoni i Venturini koja se bavila izradom graðevinske stolarije i namještaja. Sjedište tvrtke bilo je isprva u Mostaru, a nakon toga preseljeno je u Sarajevo.119
ZAKLJUÈAK
CONCLUSION
Dva su bitna rezultata ovoga rada u sklopu teme koja obraðuje arhitekte, graditelje i mjernike Mostara u razdoblju austrougarske uprave. Prvi je otkrivanje gotovo svih arhitekata, graditelja i mjernika te njihovih biografija, kao i autorstva nad objektima, a druga je
Tabl. II. Arhitekti, graditelji i mjernici za koje nije utvrðeno mjesto rada
Sl. 15. Secesijska zgrada u Ulici Osmana Grebe, nepoznati autor
Fig. 15 Secession building on Osman Grebe Street, author unknown
Sl. 16. Vila Fessler na trgu Rondo, nepoznati autor Fig. 16 Villa Fessler on Rondo Square, author unknown
Table II Architects, builders, and surveyors: employment position unknown 1878. 1879. 1880. 1881. 1882. 1883. 1884. 1885. 1886. 1887. 1888. 1889. 1890. 1891. 1892. 1893. 1894. 1895. 1896. 1897. 1898. 1899. 1900. 1901. 1902. 1903. 1904. 1905. 1906. 1907. 1908. 1909. 1910. 1911. 1912. 1913. 1914. 1915. 1916. 1917. 1918.
1.Fleischer, Norbert
2.Hant, Otto
3.Jedlièka, Hugo
4.Novak, T.
5.Nolf, Josef
6.Pokrajèiæ, Milan
7.Severin, Bernolak
8.Studenièka, Alois
9.Škrobiæ, Stjepan
10.Zadro, Petar
Tabl. III. Arhitekti, graditelji i mjernici uposleni u Okružnoj oblasti
Table III Architects, builders, and surveyors employed in the Administrative District 1878. 1879. 1880. 1881. 1882. 1883. 1884. 1885. 1886. 1887. 1888. 1889. 1890. 1891. 1892. 1893. 1894. 1895. 1896. 1897. 1898. 1899. 1900. 1901. 1902. 1903. 1904. 1905. 1906. 1907. 1908. 1909. 1910. 1911. 1912. 1913. 1914. 1915. 1916. 1917. 1918.
1.David, Maximilian
2.Fitzinger, Karl
3.Hrycak, Simon
4.Huber, Ludvig
5.Greger, Josef
6.Kellner, Johan Hans
7.Kneschaurek, Karl
8.Knežiæ, Ðorðe
9.Komadina, Miloš
10.Kusche, Theodor
11.Lerch, Hans
12.Loose, Miroslav Friedrich
13.ef. Lutvo, Ahmet Alija
14.Minarelli, Alexander
15.Neumeyer, Ludwig
16.Portl, Julije
17.Procinkiewicz, Victor
18.Rada, Eduard
19.Reddi, Oskar
20.Schlesinger, Friedrich
21.Straka, Edmund
22.Todoroviæ Petar
23.Tomsche, Josef Eduard
24.Wacek, Josef (Vacek, Franc)
Tabl. IV. Arhitekti, graditelji i mjernici uposleni u Gradskoj upravi
Table IV Architects, builders, and surveyors employed in the Town Government 1878. 1879. 1880. 1881. 1882. 1883. 1884. 1885. 1886. 1887. 1888. 1889. 1890. 1891. 1892. 1893. 1894. 1895. 1896. 1897. 1898. 1899. 1900. 1901. 1902. 1903. 1904. 1905. 1906. 1907. 1908. 1909. 1910. 1911. 1912. 1913. 1914. 1915. 1916. 1917. 1918.
1.Cvitkoviæ, Pavle
2.Fontana, Marko
3.Glavina, Franjo
4.Hawelka, Vinzenz
5.Janoèek, Anton
6.Kohler, Dragutin
7.Komadina, Miloš
8.Kusche, Theodor
9.Laziæ, Petar
10.Neubauer
11.Pagliuricci, Eugen pl.
12.Prpiæ, Bartol
13.Rezegh, Friedrich
14.Stipluschek, Josip
otkrivanje pravno-administrativnog okvira unutar kojeg su radili i koji je bitan èimbenik koji je omoguæio preobrazbu grada.
Prema dosad dostupnim podacima, u ovome razdoblju u Gradskoj (kotarskoj) upravi radilo je 14 inženjera (arhitekata, graditelja i mjernika) i tehnièara, a u Okružnoj oblasti Mostar, kao ispostavi Zemaljske vlade u Sarajevu, radilo je njih 24; za 10 nismo mogli utvrditi na kojim su poslovima radili, a za 11, osim imena, nemamo nikakvih podataka (Broziæ, Alfred Feyl, Jan/John Frenzi, Hauzer, Kleinman, Artur Novak, Fritz Possini, Raddiona, Anton Schener, Franz Straub i Zarpaèik).
Devetorica inženjera iz drugih sredina realizirali su u Mostaru svoje objekte. To su obièno ugledni i šire poznati arhitekti. Zbog ogranièenog opsega rada izostavili smo šest, nama poznatih, inženjera (graditelja) koji su imali svoja poduzeæa i izvodili radove (Eduard Fessler, Alois Giorgini, Dragutin Schwartz, Julius Stagner, Ivan Venturini i Viktor Veseler).
Tijekom èetrdeset godina austrougarske uprave u Mostaru u razlièitim je razdobljima djelovalo više od 70 inženjera i tehnièara.
Svi su ti inženjeri dolazili iz raznih krajeva i školovali se u velikim centrima Monarhije (Beèu, Grazu, Brnu, Berlinu, Budimpešti, Salzburgu i dr.). Iz Hrvatske dolazi njih 11, iz
109 Kudelka, 2007: 57-65; Dimitrijeviæ, 1989: 46; AHMGO: Fascikl br. 3, Handelschule Mostar (danas Muzièka škola u Musali). Dimitrijeviæ u ovom istraživanju ne spominje Zanatsku školu pa je potrebno još jednom provjeriti potpis na projektu. Dimitrijeviæ, 1989: 119-120; Kudela, Dimitrijeviæ, Vacek, 2007: 176
110 Krzoviæ, 1987: 253; Puljiæ, 1988: 6. Idejni je projekt izradio Loose, a njegove preinake i izvedbeni projekt Rudolf Tönnies.
111 Božiæ, 1989: 126-133; Krzoviæ, 1978: 22, Corps. comandogebaude; Kurto, 1988: Prilog II, 32; Krzoviæ, 1978: 219
112 https://hr.wikipedia.org/wiki/Aleksandar_Witek; Kurto, 1998: 386; Miæeviæ-Ðuriæ, 2017: 12. Atribuciju za Hotel Neretva treba provjeriti još u odnosu na arhitekte Æirila Metoda Ivekoviæa i Hansa Niemczeka [Markoviæ, 1992: 25]. Krzoviæ u katalogu izložbe navodi da se projekt nalazi u Arhivi BiH, ZVS-1900, Inv. 480š-131,36/6. U AHM-GO: k/11 nalaze se neki crteži potpisani èak i od Miloša Komadine 1894. [Zadro, 2015: 175-194].
113 Krzoviæ, 2004: 184, 209; AHM GO: k/11
114 AHM GO: k/9. Secesijski stupovi, ograde i svjetiljke nisu izvedene po ovom projektu, veæ po njegovim izmjenama iz 1913. „Strassenbrüèke über die Narenta in Mostar, VI/3, Strassen und baückenbaudeportement, der Landesregierung für Bosnia und Herzegovina - Nach Originalplan von Westermen und Comp., Sarajevo im jun 1913.”
115 Šariæ, 2000.; Krzoviæ, 2004: 211
116 Miletiæ ga naziva drugim imenom: Karl Freher od Schwarza [Miletiæ, 2005: 147]. Glas Hercegovca br. 50 od 19.12.1885.
117 Krzoviæ, 2004: 211; Miletiæ, 2005: 259
118 Glas Hercegovca br. 19 od 24.3.1894.
119 Krzoviæ, 2004: 215
Èeške 9, iz Austrije 8, iz Slovenije 2, iz Poljske, Ukrajine, Njemaèke i Maðarske po jedan. Iz BiH, nakon uspostave Srednje tehnièke škole u Sarajevu, dolazi 7 tehnièara. Za ostale nismo mogli utvrditi zemlju podrijetla. Širina i raznolikost prostora s kojih su dolazili, mjesta njihova školovanja, kao i ono što su donosili, govori o pripadnosti njihovoga rada novome civilizacijskom krugu u koji su integrirali Mostar sa svim lokalnim specifiènostima i zateèenim vrijednostima prethodnih razdoblja.
S tim inženjerima dolaze novi urbani sadržaji koji su proizvod kapitalistièkoga i srednjoeuropskoga grada: najamna kuæa, vila, nove vrste upravnih i državnih zgrada, tvornice, željeznice, hoteli, škole itd. Nove funkcije, konstrukcije i graðevni materijali odraz su novoga doba. Novi administrativni aparat prosvijeæenog apsolutizma donosi novi sustav u podruèju graðenja i jasne, za to doba suvremene, graðevne zakone, školovane inženjere i obveznu projektnu dokumentaciju. Svi su oni realizirani u novim arhitektonskim formama historicistièke arhitekture s kraja 19. stoljeæa, secesije na poèetku 20. stoljeæa i lokalnoga pseudomaurskog sloga.
Nova urbana forma stvorena je na lokalnim prirodnim i društvenim uvjetima, što je najveæi doprinos ovih graditelja.
1. Božiæ, J. (1989.), Arhitekt Josip pl. Vancaš, znaèaj i doprinos arhitekturi Sarajeva u periodu austrougarske uprave, doktorska disertacija, Arhitektonski fakultet, Sarajevo
2. Brankoviæ, J. (2009.), Mostar 1833.-1918. upravni i politièki položaj grada, University press, Sarajevo
3. Demir, A. (2009.), 120 godina Srednje graðevinsko-geodetske škole u Sarajevu (1889.-2009.), monografija, Sarajevo
4. Dimitrijeviæ, B. (1989.), Arhitekt Karlo Paržik (Karel Pařik), doktorska disertacija, Arhitektonski fakultet, Zagreb
5. Hadžibegoviæ, I. (1991.), Bosanskohercegovaèki gradovi na razmeði 19. i 20. stoljeæa, Osloboðenje Public, Sarajevo
6. Juriæ, Z. (2002.), Strukovni naslovi u arhitekturi i graditeljstvu u Hrvatskoj i Slavoniji od 1870-ih do 1918. godine, Radovi Instituta za povijest umjetnosti, 26: 149-159, Zagreb
7. Kadijeviæ, A. (2001.), Saborna crkva Sv. Trojice u Mostaru, u: Srbi u Mostaru [ur. Borivoje Pištalo, B.], Svet knjige, Beograd
8. Kiel, M. (2004.), Mostar, A Bridge Story, World bank, UNESCO, PCU City of Mostar, Mostar
9. Kostof, S. (2007.), Arhitekta - profesija kroz istoriju, Graðevinska knjiga, Beograd
10. Kreševljakoviæ, H. (1969.), Sarajevo u vrijeme austrougarske uprave 1879.-1918., Sarajevo
11. Kruševac, T. (1960.), Sarajevo pod austrougarskom upravom 1878.-1918., Sarajevo
12. Krzoviæ, I. (1987.), Arhitektura BiH 1878-1918, Umjetnièka galerija BiH, Sarajevo
13. Krzoviæ, I. (2004.), Arhitektura secesije u BiH, Sarajevo Publishing, Sarajevo
14. Kuděla, J.; Dimitrijeviæ, B.; Vacik, J. (2007.), Arhitekt Karel Pařík, Èeh koji je gradio Sarajevo, Ambasada Èeške Republike u BiH, Sarajevo
15. Kurto, N. (1988.), Arhitektura secesije u Sarajevu, doktorska disertacija, Sveuèilište u Zagrebu, Zagreb
16. Kurto, N. (1998.), Arhitektura Bosne i Hercegovine, Razvoj bosanskog stila, Sarajevo Publishing, Sarajevo
17. Mandiæ, D. (1935.), Osnutak Franjevaèkog samostana i bogoslovije u Mostaru (1890.-1895.), Almanah Stopama otaca, 10-34, Mostar
18. Mariæ, A. (2014.), Franjevaèki samostan sv. Petra i Pavla u Mostaru, Mostar
19. Markoviæ, S. (1992.), Æiril Metod Ivekoviæ, arhitekt i konzervator, Društvo povjesnièara umjetnosti Hrvatske, Zagreb
20. Mehmedbašiæ, H. (1986.), Sto godina vatrogasnog društva Mostar, Mostar
21. Miæeviæ-Ðuriæ, T. (2017.), (Re)konstrukcija i (de)strukcija, katalog izložbe, Društvo povjesnièara umjetnosti Hercegovine, Mostar
22. Miletiæ, D.K. (1984.a), Mostovi Miloša Komadine, „Sloboda”, 9, Mostar
23. Miletiæ, D.K. (1984.b), Put do èeliènog konja, „Sloboda”, 13, Mostar
24. Miletiæ, D.K. (1984.c), Žuti šljemovi Mostara, „Sloboda”, Mostar
25. Miletiæ, D.K. (1997.), Mostar, Susret svjetskih kultura, Zajednica opæina s hrvatskom veæinom, Mostar
26. Miletiæ, D.K. (2001.), Veliki graditelj Miroslav Loose, Matica hrvatska Mostar, Mostar
27. Miletiæ, D.K. (2005.), Glavna ulica, Crkva na kamenu, Mostar
28. Miletiæ, D.K. (2007.), Srednja ulica, Martino, Mostar
29. Peez, C. (1891.), Mostar und sein Kulturkreis. Ein Städtebild aus der Herzegowina, FA Brockhaus, Leipzig
30. Puljiæ, B. (1991.), Graditeljstvo katolièke crkve na podruèju Hercegovine u razdoblju 1878.1918. godine, „Vrhbosna”, 2, Sarajevo
31. Puljiæ, B. (1998.), Projektant je ipak Loose, „Sloboda”, Mostar
32. Puljiæ, B. (2012.), Urbana struktura Mostara u razdoblju osmanske vladavine (15.-19. stoljeæe), doktorska disertacija, Arhitektonski fakultet, Zagreb
33. Sitte, K. (Zeit, K.) (1967.), Umetnièko oblikovanje gradova, Graðevinska knjiga, Beograd
34. Šariæ, S. (2000.), Mostarska oaza koje više nema, „Èasopis Most”, 122-123, Mostar
35. Vego, J. (2006.), Das architektonische Erbe Mostars aus der Zeit der österreichisch-ungarischen Verwaltung, Verlag der Technischen Universität Graz, Graz
36. Zadro, S. (2015.), Architecture of Historicism and Art Nouveau in Mostar, Admired as well as overlooked Beauty: Contributions of Historicism Art Nouveau, Early Modernism and Traditionalism [ur. Galeta, J.; Ragulová, Z.], Masarykova univerzita, Brno
Arhivski izvori
Archive Sources
1. Arhiv Bosne i Hercegovine, Zemaljska vlada za Bosnu i Hercegovinu [ABiH ZV BiH]
2. Arhiv Hercegovine Mostar, arhiv Hercegovaèko-neretvanske županije, Graðevinsko odjeljenje [AHM GO]
3. Arhiv katastra Mostar [AKM]
4. Glas Hercegovca, Arhiv Franjevaèkog samostana u Mostaru [FS G.H]
5. Hercegovaèki bosiljak, Arhiv Franjevaèkog samostana u Mostaru [FS HB]
6. Muzej Hercegovine Mostar, Sjednica Gradskog vijeæa [MHM SGV]
7. Arhiv Centra za informaciju i dokumentaciju Mostar [CIDOM]
Internetski izvor
Internet Source www.cidom.org
Izvori ilustracija
Illustration Sources
Sl. 1., 7., 10., 12.-15. Fotoarhiv Æiro Raiè
Sl. 6. Fotoarhiv Šime Strikoman
Sl. 2.-5., 8., 9., 11., 16. CIDOM
Tabl. I.-IV. Autori
Sveuèilište u Zagrebu
Arhitektonski fakultet
HR - 10000 Zagreb, Kaèiæeva 26 mroth@arhitekt.hr
Izvorni znanstveni èlanak
UDK 72.036:727(497.5 Zagreb)”19”
Tehnièke znanosti / Arhitektura i urbanizam
2.01.01. - Arhitektonsko projektiranje
Èlanak primljen / prihvaæen: 12. 5. 2017. / 13. 6. 2017.
University of Zagreb
Faculty of Architecture
HR - 10000 Zagreb, Kaèiæeva 26 mroth@arhitekt.hr
Original Scientific Paper
UDC 72.036:727(497.5 Zagreb)”19”
Technical Sciences / Architecture and Urban Planning
2.01.01. - Architectural Design
Article Received / Accepted: 12. 5. 2017. / 13. 6. 2017.
Tipski projekti djeèjih vrtiæa u 1960-im i 1970-im godinama u Zagrebu
djeèji vrtiæ tipski projekt zgrade za odgoj i obrazovanje
Potreba za brzom poslijeratnom izgradnjom stambenih naselja, a unutar njih i infrastrukturom odgoja i obrazovanja definiranom urbanistièkim standardima, upuæuje na racionalizaciju i nameæe istraživanja tipskih, montažnih i modularnih sustava. Sustavna društvena briga o djeci radnika uzrokuje naglo širenje mreže predškolskih ustanova dijelom realiziranom primjenom tipskih rješenja. U Zagrebu njihov razvoj možemo pratiti u dva zamaha - razvojem tipskih i prefabriciranih projekata kraja 60-ih godina i istraživanjima komponibilnih sustava sredinom 70-ih. Znaèajan udio u ukupnom fondu izgraðenih djeèjih vrtiæa promatranoga razdoblja nastaje upravo njihovom implementacijom.
kindergarten
Standardized design
educational buildings
The need for urgent post-war construction of housing cooperatives, as well as an educational infrastructure defined by planning standards within them, directs toward rationalization and research of standardized, prefabricated and modular systems. The systematic social care of worker’s children resulted in an intense growth of preschool facilities partly built by applying standardized design types. We can follow their development in Zagreb in two growth-spurts - the development of model and prefabricated designs in the late 1960s and the exploration of modular systems in the 1970s. A significant segment of total constructed kindergartens in the observed period were built by their implementation.
STANDARDIZING THE SPACE OF PRESCHOOL EDUCATION
transformacija prostora odgoja i obrazovanja odvija se u isto vrijeme kada i promjene društvenih vrijednosti i sustava, tehnologije te poslijeratna demografska kretanja i nagli porast stanovništva u gradovima korjenito mijenjaju arhitektonski izraz. Arhitektura djeèjih vrtiæa u tome predstavlja posebno aktivno eksperimentalno podruèje jer se institucija predškolskog odgoja kao funkcionalni tip i sama tek inaugurira. Raznoliki ciljevi suvremenog odgoja potaknuti razvojem psihološke i pedagoške znanosti u svojim brojnim inaèicama ostavljaju doslovan otisak u prostoru mnogo slobodnije nego što je to sluèaj u višim stupnjevima obrazovne vertikale.
U razdoblju razvoja mreže i sustava predškolskog odgoja u drugoj polovici 19. stoljeæa razlikujemo ustanove socijalnih izvorišta i naprednih pedagoških izvorišta, ali i prostora u kojima se odgoj realizira: s jedne se strane oslanjaju na model tradicionalne škole, a s druge na djetetu poznatu okolinu nalik kuænoj. S intenzivnim razvojem pedagoških modela, širenjem mreže i promjenama u društvu, prostor institucionalnog odgoja naglo se mijenja.
Usporedan razvoj naprednih pedagoških modela i moderne arhitekture konvergira i jedni u drugima potvrðuju svoje ciljeve: u paviljonskim, preglednim, zdravim i èitkim prostorima novi pedagoški modeli nalaze odgovarajuæi okvir za slobodan aktivan razvoj djeteta,
i obrnuto: novi pedagoški modeli profiliraju svoje prostorne potrebe, opremu i didaktièki materijal te u suradnji s arhitektima i dizajnerima postavljaju temelje suvremene arhitekture namijenjene odgoju i obrazovanju. Prvo razdoblje preobrazbe fizièke okoline (i ubrzo standardizacije) odnosi se na opremu unutar osnovnih jedinica boravka i uèenja. Namještaj prilagoðen djeci i njihovim mjerama, lagan i prenosiv, preduvjet je za realizaciju odgojnog modela u kojem se aktivnosti tijekom dana mijenjaju, a participacija djeteta u njihovu izboru i oblikovanju okoline nuždan je preduvjet ostvarenja odgojnog cilja.
Sljedeæa preobrazba odnosi se na sam prostor boravka i njegovo prilagoðavanje specifiènim aktivnostima sadržanim u pojedinome pedagoškom modelu. Prostorni okvir dnevnog boravka od monofokalnoga postaje multifokalan. Boravku/uèionici dodaju se manji centri ciljanih aktivnosti, tihe niše koje osiguravaju intimu, odvojeni prostori tišine i odmora, posebne cjeline mokrih prostora i slièno. Uvjet uspješnoga modernog odgojnog procesa postaje fleksibilan prostor.
Mijenjajuæi se boravak dobiva još jednu površinu, veæ sadržanu u postojeæoj ukupnoj cjelini, koja sada postaje njegovim sastavnim dijelom, a to je dnevni boravak na otvorenom. Veæ prisutna površina za slobodnu igru na otvorenom, koja i dalje postoji, strukturira se i jedan njezin dio postaje sastavnim dijelom jedinice boravka. Takav odnos unutarnjega i vanjskoga matiènog centra aktivnosti u razlièitim oblicima ostaje konstanta zgrada za predškolski odgoj do danas.
Uz unutarnju prostornu artikulaciju obilježja dnevnog boravka kristaliziraju se i odnosi osnovnih funkcionalnih grupa školskih i predškolskih ustanova, kao i karakteristike prostora koje podupiru naèela odgoja u njima. Potreba za otvaranjem velikog broja vrtiæa upuæuje i na istraživanja tipskih ili montažnih rješenja. Usporedno s istraživanjima nove tehnologije gradnje i razvoja modernih stambenih naselja, meðuratna istraživanja montažnih i fleksibilnih sustava prisutna su i u arhitekturi za predškolski odgoj, kao što pokazuju dva primjera iz tog razdoblja. Modularni ‘rastuæi’ vrtiæi Erna Goldfingera i Mary Crawley iz 1937. ovisno o broju jedinica mo-
1 Radna grupa Ernsta Maya koja je 1930. iz Frankfurta otputovala u Moskvu (u sastavu: Mart Stam, Erich Mautner, Hans Burghart, Walter Schwangenscheidt kao planeri; Hans Schmidt i Walter Krantz zaduženi za stanogradnju; Werner Hebebrand za bolnice; Wilhelm Schütte za škole i Margarete Scütte-Lihotzky za vrtiæe) sa zadatkom planiranja i izgradnje novih stambenih naselja i gradova oko industrijskih podruèja. Usporedno s braæom Vesnin, Leonidovim, Okitovièem i drugim sovjetskim arhitektima koji su predlagali koncepte dezurbaniziranih teritorija, Mayeva brigada predlaže racionalnije planove istih novih gradova (Magnitogorsk, Kuznjeck, Seljoni Gorod itd.) u kojima M.
gao je primiti 40, 80 ili 120 djece. Niz zatvorenih jedinica izmjenjivao se s otvorenim terasama, a servisi su se po potrebi dodavali uz komunikaciju.
Drugi primjer motiviran je cjelovitim organiziranjem radnièkog života koji je podrazumijevao izgradnju novih gradova i prateæih sustava nove socijalne politike u Sovjetskom Savezu (što je privlaèilo i europske, posebno njemaèke arhitekte). Margarete Schütte-Lihotzky, kao èlanica Mayeve brigade, projektirala je brojne prijedloge tipskih djeèjih vrtiæa koji se šalju u podruèja novih radnièkih zona i, po dostavljenim uputama, èesto samostalno izvode prema moguænostima zajednice.1
Nakon Drugoga svjetskog rata u veæini zemalja zapadnoga svijeta organizirani se predškolski odgoj ukljuèuje u legislativu koja regulira odgoj i obrazovanje, a odgovornost za dobrobit djece i njihovo dnevno zbrinjavanje sve više preuzima država. To podrazumijeva razvoj i planiranje mreže prema demografskim pokazateljima (naseljavanje gradova nakon rata u stalnom je porastu, a raste i broj žena koje rade) te normativno reguliranje pedagoškog procesa i pripadajuæeg prostora. Mnogi ciljevi odgoja i obrazovanja razraðeni u pojedinim reformnim pokretima pedagogije urastaju u službene odgojne programe, iako se odgoj prema odreðenim modelima nastavlja provoditi i u svom ‘èistom’ obliku, primjerice u Montessori ili waldorfskim vrtiæima. Jednako tako, pojedine prostorne cjeline vrtiæa i naèin na koji se one dimenzioniraju i oblikuju proizlazi iz empirijskih iskustava reformnih pedagoških modela te postaje standard moderne arhitekture vrtiæa.
Usporedno s legislativnim reguliranjem od pedesetih godina nadalje definira se lociranje i programska struktura predškolskih ustanova kroz normative i ispituju se prostorni odnosi koji nisu nužno specifièni za odreðenu situaciju ili model, veæ se istražuju optimalne konfiguracije koje oprostoruju normative i propisane ciljeve obrazovanja.
Zbog potrebe za brzom i jeftinom gradnjom velikog broja vrtiæa razvijaju se tipski i/ili montažni projekti škola i vrtiæa koji se projektiraju usporedno sa standardizacijom odgojno-obrazovnog sustava. Tehnologija graðenja montažnim sustavima testira se i u arhi-
Schütte Lihotzky istražuje gotovo iskljuèivo tipske projekte. (Baumgartner-Haindl, 1993: 125-135)
2 Wilson, 2006: 184. Prouve, kojem je 1953. na natjeèaju povjeren razvoj prefabriciranih elemenata i sustava koji æe pratiti potrebe brze izgradnje za rastuæi broj djece, bio je uvjerenja da su napredne metode proizvodnje prefabrikata jedinstvena prilika za radikalnu transformaciju prostora obrazovanja koji æe biti bliži novim obrazovnim modelima i primjereniji djeèjem uzrastu. (Dudek, 2000: 87)
3 Noever, 1993: 228
4 Schwanzer, 1967: 365
tekturi odgoja i obrazovanja, a istovremeno se istražuju moguænosti tipizacija radi prilagodljivosti razlièitim potrebama kapaciteta i lokacija.
Meðu istaknute primjere pionirskog razdoblja tipskih i montažnih predškolskih ustanova do šezdesetih godina pripadaju prijedlozi Jeana Prouvea2 i prijedlozi tipiziranih modularnih sustava koje i nakon rata nastavlja razraðivati Margarete Schütte Lihotzky. Komponibilni sustavi koje ona predlaže za beèke gradske vrtiæe svojom fleksibilnošæu omoguæuju realizaciju vrtiæa i jaslica kapaciteta dvije do osam jedinica na parcelama razlièitih tlocrtnih oblika.3 Osnovu sustava èine pravokutne jedinice strukturirane na rasteru od 60 do 120 cm, okupljene oko središnjeg hala koji je ujedno i komunikacija. Jedinice za èetiri dobne skupine (1-2 godine, 2-3 godine, 3-6 godina i mlaða školska djeca 6-10 godina) okupljaju se s èetiri strane ulaznog hala. Iako je svaka jedinica jednakih dimenzija, njihova se unutarnja struktura, kao i funkcionalne zone, razlikuje prema zahtjevima rada s odreðenom dobnom skupinom. Svakoj se jedinici može pristupiti izravno izvana i kroz središnji hal, a boravcima su pridružene niše specifiène za aktivnosti pojedine dobi. Sustav je predviðao i moguænost katne izvedbe. Austrijski vrtiæ na EXPO-u u Montrealu još je jedan primjer istraživanja modularne organizacije. Prefabaricirani elementi od raznobojnog drva predstavljaju prepoznatljiv motiv sustava koji evocira didaktièke drvene elemente te time u kontekstu Svjetske izložbe djeci signalizira prijateljski, njima prilagoðeni ambijent.4 Organizacija prostora nudi otvoreni sustav s nišama i otocima pojedinih centara aktivnosti, pri èemu se zajednièki fluidni boravak koristi i kao soba, i kao dvorana, te ima izravan izlaz u otvoreni prostor dvorišta. Jednakovrijedni ulazi s više strana omogu-
Sl. 3. Projekt rastuæeg vrtiæa za 40, 80 ili 120 djece, E. Goldfinger, M. Crowley, 1937.
Fig. 3 Design of an expanding kindergarten for 40, 80 or 120 chidlren, E. Goldfinger, M. Crowley, 1937
Sl. 4. Prefabricirani sustav gradnje ustanova za odgoj i obrazovanje, tvrtka Arcon, 1949. Fig. 4 Prefabricated building system for educational buildings, Arcon company, 1949
Sl. 5. Prijedlozi modularnog sustava beèkom Gradskom uredu za izgradnju, M. Schütte-Lihotzky, 1964.-1968.
Fig. 5 Modular system proposal to the Municipal building office of Vienna, M. Schütte-Lihotzky, 1964-1968
æuju prilagodljivost sustava, no ogranièavaju preglednost, sigurnost i grupiranje skupina. Montažni sustav izgradnje djeèjih vrtiæa Olympia, kojima je najmanja jedinica plastièna kapsula, razvili su 1972. Peter Hübner i Rudolf Doernach za smještaj djece na Olimpijadi u Münchenu, gdje je u olimpijskom selu trebalo realizirati 110 jedinica. Plastièni poliedri bili su u cijelosti zgotovljeni u tvornici i dopremljeni na pripremljeni postament s ugraðenim instalacijama. Otporne ljuske s unutarnjom pjenastom izolacijom ukupno su imale debljinu od 7.5 cm.5
se odrediti samo kvantificiranim ili shematiziranim pravilima tlocrtne organizacije.
TIPSKI PROJEKTI DJEÈJIH VRTIÆA U 1960-IM I 1970-IM GODINAMA U ZAGREBU
STANDARDIZED KINDERGARTEN DESIGNS IN THE 1960S AND 1970S IN ZAGREB
LEGISLATIVNI OKVIR PLANIRANJA, PROGRAMIRANJA I IZGRADNJE
PREDŠKOLSKIH USTANOVA NAKON 1945.
Sl. 6. Djeèji vrtiæ grada Beèa na Expo ‘67, Montreal, K. Schwanzer, 1972.
Fig. 6 City of Vienna kindergarten at the Expo ‘67, Montreal, K. Schwanzer, 1972
Uz pojedine eksperimente koji testiraju moguænosti modularne gradnje i prefabrikacije, u šezdesetim se i sedamdesetim godinama kroz nekoliko kljuènih istraživaèko-projektantskih priruènika etabliraju koncepcije predškolskih ustanova koje jednakovrijedno analiziraju i sistematiziraju prostornu sintaksu i pedagoške ciljeve: „Pädagogischer Kindergartenbau” Rudolfa Schudrowitza iz 1973. i „Räumliche Planungsgrundlagen für den Elementarbereich” Jörn-Petera Schmidt-Thomsena iz 1977. istaknuti su primjeri. Schmidt-Thomsen ovako tumaèi optimalne prostorne odnose vrtiæke jedinice: sporedni prostori prikljuèeni jedinici trebaju ujedno omoguæiti organiziranje manjih skupina te njihova odvajanja od jedinice; obvezno je sanitarni èvor izravno prikljuèiti jedinici - ne samo radi poticanja djetetove samostalnosti veæ i omoguæavanja neposrednoga spontanog eksperimenta s elementom vode u razlièitim scenarijima igre; nužno je neposredno povezati jedinicu boravka s garderobom i sanitarnim èvorom u jedinstvenu preglednu cjelinu; treba postojati izravna veza jedinice s unutarnjim prostorima igre i veæeg okupljanja, kao i s vanjskim prostorima.6 Schudrowitzova analiza polazi od tlocrtne organizacije te on tipizira arhitektonski razlièite primjere prema poopæenim shemama koje polaze prije svega od principa komunikacijskog povezivanja nekoliko jedinica odnosno njima pridruženih prostora. Osnovna podjela u 4 tlocrtna tipa prema Schudrowitzu jest jednotraktna (direktna - prateæi prostori jedinice izravno su joj pridruženi i indirektna - prateæi prostori jedinice nisu s njom izravno povezani); dvotraktna (direktna i indirektna), halska (jedinice su organizirane oko središnjeg hala, odnosno unutarnjeg trga), te atrijska (odnos komunikacija i jedinica kombinira jednotrakt i dvotrakt u kompleksnije prostorne organizacije).
Meðutim, i sam autor napominje da je podjelom na tlocrtne tipove odnosno organizacijske sheme jedinice nemoguæe kvalitativno usporediti pojedine realizacije, veæ ih tek usporediti po kriteriju tlocrtne kompozicije.7 Kvaliteta prostornog okvira koji pruža djetetu višestruka poticajna iskustva i zadovoljava njegove razlièite razvojne potrebe ne može
THE LEGAL FRAMEWORK OF PLANNING, PROGRAMMING AND BUILDING PRESCHOOL FACILITIES AFTER 1945
Po završetku Drugoga svjetskog rata institucionalna društvena briga o djeci predškolske dobi naglo se razvija. Iako se u poslijeratnom razdoblju prioritet daje djeci zaposlenih majki, društvo nastoji osigurati uvjete pružanja institucionalnog odgoja svoj djeci kao temelja nove društvene zajednice.8
„Uputstvo za organizaciju, socijalno-zdravstveni i odgojni rad obdaništa za djecu predškolskog doba u gradovima i industrijskim mjestima” iz 1945. godine propisuje moguæi naèin rada i spominje ureðenje unutarnjeg prostora obdaništa. „Pravilnik o graðenju deèjih jasala i deèjih vrtiæa” iz 1949. godine ureðuje kriterije za definiranje mreže i lociranje te postavlja minimalne prostorne standarde površine po djetetu.9 Propisuje da se vrtiæi osnivaju prema mjestu rada zaposlenih majki - „gdje je to najpogodnije za najveæi broj majki iz istog preduzeæa, ustanove ili organizacije” ili unutar obuhvata 1 km2 u podruèju narodnog odbora. Za vrtiæe koji se grade unutar stambenih zona propisuju se minimalni uvjeti vezani za ekološke èimbenike, dok oni koji se smještaju u industrijskim kompleksima trebaju biti na èistim i zaštiæenim lokacijama uz ulaz u industrijske kom-
5 Sustav poliedara osmokutnog tlocrta dalje je razvijan kao minimalna modularna stambena jedinica. I arhitekt Hübner razvijeni je sustav koristio za formiranje vlastita stambenog i uredskog prostora. (*** 1976: 31)
6 Körner, 2003: 106
7 Schudrowitz, 1973: 12
8 Mariniæ, 1960: 7
9 *** 1949.b Pravilnik je donesen na osnovi „Uredbe o osnivanju deèjih jasala i deèjih vrtiæa” iz 1948. godine.
10 Pravilnikom je propisano da se vrtiæi grade kao slobodnostojeæe zgrade, tek iznimno u sklopu stambenih ili industrijskih zgrada. Isto tako, smiju imati najviše jednu etažu nad prizemljem te se iznimno smještati u adaptirane prostore. Samostojeæe zgrade jaslica i vrtiæa mogu imati kapacitet od 40 do 100 djece, a manje od toga smještaju se unutar zgrada drugih namjena. Broj djece u jaslièkoj skupini jest 18-20, a u vrtiækoj 25 djece. Sve skupne sobe moraju prema pravilniku imati izravan ulaz izvana, a u sklop koji pripada jednoj jedinici pripadaju (uz sporedne prostore garderoba, sanitarija i izolacije) posebne sobe za spavanje i posebne za igru za jaslièku dob, dok se vrtiækim
plekse.10 Namjeru intenzivnog širenja mreže pokazuje i republièki pozivni natjeèaj za tipski projekt djeèjih jaslica za 45, 60 i 80 djece iz 1949.-1950.11 Godine 1956. donesen je „Zakon o djeèjim vrtiæima” kojim se i one ustanove koje su dotad djelovale pod imenom djeèja zabavišta, skloništa, obdaništa, èuvališta i vrtiæi, sve objedine u radu i svedu pod jedan naziv - djeèji vrtiæ i jaslice. Obdaništa (u kojima su mogla boraviti djeca od 3-12 godina) ukidaju se, a zabavišta postaju vrtiæi s poludnevnim boravkom.12
Nakon poslijeratnog stabiliziranja poèinje i intenzivno promišljanje primjerenog pristupa odgoju i obrazovanju te njegova prateæeg prostora. O suradnji ukljuèenih struka u promišljanju suvremenoga prostornog okvira odgoja i obrazovanja poèetkom 50-ih godina svjedoèi „Savjetovanje o gradnji savremene škole” održano u Ljubljani u veljaèi 1954. godine.13 Na njemu sudjeluju arhitekti, lijeènici i pedagozi, a predavanje je na Savjetovanju održao Alfred Roth koji je èetiri godine ranije bio objavio knjigu „Das Neue Schulhaus” te na posljednjem Kongresu za odgoj u prirodi održanom u Zürichu 1953. promovirao istoimenu izložbu nastalu na temelju knjige.14 Zakljuèci Savjetovanja istièu paviljonski tip kao optimalan, koji omoguæuje bilateralno osvjetljenje, izravan kontakt s prirodom. „Dijete, ranije objekt, sada je subjekt odgoja, zgrada se kroji po njemu, po njegovom mjerilu.”15 U prilogu Deklaraciji o sistemu obrazovanja i odgoja u FNRJ 1957., „Pretškolsko vaspitanje u novom sistemu obrazovanja i vaspitanja”, izmeðu ostalog, identificiraju se ciljevi ostvarivanja društvene brige o djeci kroz široko rasprostranjenu mrežu. Stoga se navodi kako je potrebno prilikom gradnje svih graditeljskih zahvata veæeg mjerilastambenih naselja i industrijskih zona - osigurati obvezu planiranja i gradnje predškolskih ustanova.16
Godine 1958. donesen je „Opæi zakon o školstvu” kojim je predškolska institucionalna djelatnost regulirana kao dio cjelovitoga su-
skupnim sobama sobe za spavanje pridružuju samo u ustanovama uz industrijske komplekse. Velièina parcele za jaslice dimenzionirana je s 30 m2 po djetetu, a za vrtiæe 40 m2.
11 Prve nagrade osvajaju Juraj Bertol, Kazimir Ostrogoviæ, te Zoja Dumengjiæ koja je nagraðena i na saveznoj razini specijalnom nagradom za posebno kvalitetno rješenje (Barišiæ-Mareniæ, 2007: 48, 254)
12 Baran et al. 2011: 152
13 *** 1954: 6
14 Izloženi primjeri škola i vrtiæa poslužili su i kao ilustracija urastanja prijeratnih eksperimenata u redovne elemente suvremene škole. (Maurer, 2003: 206)
15 Upozorava se na zaokret u metodici uèenja koje od „verbalnog, skolastièkog postaje zorno”, u èemu sudjeluje i nova didaktièka oprema koju razvija Zavod za školsku opremu u Zagrebu. (***1954: 6)
16 *** 1957: 13
17 Auf-Franiæ et al., 2008: 12
18 *** 1965: 582-585
stava odgoja i obrazovanja. Njime je svako dijete steklo pravo na ukljuèivanje u predškolski odgojno-obrazovni program, a društvo je trebalo osigurati uvjete za ostvarivanje tog prava.17 Dvije godine nakon što je Opæi zakon o školstvu stupio na snagu, doneseni su „Normativi za izgradnju i opremanje djeèjih ustanova”. A 1965. godine izglasan je novi „Zakon o djeèjim vrtiæima”18 u kojem se detaljnije definiraju ciljevi odgoja, zadaci pred-
Sl. 7. Shema koja prikazuje razine zaštite djeteta u gradu i radijuse njihova ostvarivanja, Architecture d’aujourdhui 1949.
Fig. 7 Scheme explaining various levels of child care in cities and the radius of their implementation
Sl. 8. Planirana mreža djeèjih ustanova prema Urbanistièkom programu grada Zagreba iz 1963.
Fig. 8 Planned network of childcare facilities according to the Urban Program of the City of Zagreb from 1963
Sl. 9. Tipski projekt djeèjeg vrtiæa, Boris Magaš, perspektiva, 1962.
Fig. 9 Standardized kindergarten, Boris Magaš, perspective drawing, 1962
Sl. 10. Tipski projekt vrtiæa, Boris Magaš, tlocrt varijante za 100 djece, 1962.
Fig. 10 Standardized kindergarten, Boris Magaš, plan for 100 children, 1962
školske ustanove, suradnje s lokalnim zajednicama i uvjeti rada. Godine 1968. usvojen je i prvi službeni program za djeèje vrtiæe, a 1978. prvi program za jaslice.19
Kljuèni okvir za programima primjereno realiziranje predškolskih ustanova stvoren je donošenjem „Odluke o normativima i uputstvima za planiranje, programiranje, projektiranje, izgradnju i opremanje djeèjih jaslica i djeèjih vrtiæa” 1977. godine20, izglasanim nakon prijedloga Normativa 1976. godine. Njemu je prethodilo „Savjetovanje o racionalnom planiranju, programiranju i projektiranju predškolskih ustanova”.
Donošenje normativa bilo je motivirano zamahom u izgradnji djeèjih vrtiæa, a koji je bio rezultat usvajanja politike intenzivnog razvoja društveno organizirane brige o djeci predškolskog uzrasta. Tako sistematièno razraðeni normativi na razini SR Hrvatske dotad nisu postojali (posljednji Normativi iz 1960. godine bili su preniski za tadašnje uvjete i potrebe, posebno u dijelu koji se odnosi na skupnu sobu i otvorene prostore) te su se koristila iskustva drugih zemalja koja su se nastojala prilagoditi lokalnim uvjetima i potrebama, što je dovodilo do razlièitih, „èesto nepovoljnih” rješenja.21 Glavni ciljevi novih normativa bili su: „1. - da se osiguraju prostorni uvjeti u kojima æe se omoguæiti zadovoljenje razvojnih potreba djece, ostvarivati odgojno-zaštitni program,(...) te 2. - da se utvrdi jedinstveni pristup te racionalno, ekonomièno programiranje, projektiranje, izgradnja i opremanje prostora za djecu predškolske dobi, kako bi se osigurali približno jednaki radni uvjeti u svim djeèjim jaslicama i vrtiæima u skladu s društvenim potrebama i moguænostima”. Normativi vrlo detaljno obrazlažu društvenu ulogu djeèjih jaslica i vrtiæa te metodu utvrðivanja mreže temeljene na demografskim kretanjima, privrednim kretanjima, postotku za-
poslenosti žena i fertilnoj dobi, karakteristikama naselja, postojeæim kapacitetima i ekonomskim moguænostima.22
NATJEÈAJ ZA IDEJNA RJEŠENJA DJEÈJIH VRTIÆA S DVIJE I ÈETIRI GRUPE IZ 1960.-1961.
DESIGN COMPETITION FOR KINDERGARTENS WITH TWO AND FOUR UNITS FROM 1960-1961
U šezdesetim godinama u Hrvatskoj razvijaju se prijedlozi tipskih projekata djeèjih vrtiæa koji æe utjecati na prostornu sintaksu i vokabular predškolskih ustanova iduæih desetljeæa. Promišljanju tipskih projekata prvi je povod bio Natjeèaj za idejna rješenja djeèjih vrtiæa s dvije i èetiri grupe djece (50 i 100 djece) koji je raspisao Narodni odbor grada Zagreba 1960. godine, a rok predaje bio je u ožujku 1961.23 Raspisivanje natjeèaja bilo je motivirano potrebom podizanja veæeg broja predškolskih ustanova u Zagrebu, kako u dijelovima grada koji su u to doba rekonstruirani tako i u novonastajuæim naseljima. Nakon zakljuèka da je individualna gradnja u danim okolnostima preskupa i prespora, izraðena je programska mreža moguæih lokacija za djeèje vrtiæe s namjerom primjene tipskog rješenja gdje je god to moguæe.24 Kapaciteti od 50 i 100 djece dimenzionirani su prema maksimalnom broju od 25 djece u starijim vrtiækim skupinama, projektima je prema tome predviðeno po dvije odnosno èetiri jedinice. Dodijeljene su dvije prve nagrade - Borisu Magašu te Emilu Seršiæu i Milanu Èankoviæu.
Boris Magaš projektira tipski paviljonski djeèji vrtiæ za 50 i 100 djece u kojem se jedinica multiplicira duž komunikacijske osi. Svaka jedinica je autarkièna cjelina koja se sastoji od dnevnog boravka s prateæim prostorima, natkrivene i nenatkrivene terase. „Suvremeni djeèji vrtiæ mora stvoriti djetetu nov, cjelovit njegov prostor spajajuæi intimu dnevnog boravka s odgojno kreativnim metodama. Stvarajuæi cjelinu vezanih prostora, dajuæi maksi-
19 Auf-Franiæ et al., 2008: 12
20 *** 1977.c: 73-89
21 *** 1977.c: 73
22 Prema Normativima zgrada predškolske ustanove optimalno je prizemna, no ako je nužno graditi katni objekt, na njemu mogu biti smještena djeca vrtiæke dobi. Vrtiæi malih kapaciteta (1-2 skupine) mogli su se predviðati unutar zgrada osnovnih škola, ali s posebnim ulazom i igralištem. Smještaj vrtiæa u adaptirane prostore izvorno drugih namjena moguæe je iznimno, ako ti prostori nakon adaptacije odgovaraju Normativima. Optimalni je kapacitet vrtiæa do 12 skupina, a veæi od toga planiraju se izuzetno u nepovoljnim urbanim situacijama. Normativi predviðaju organiziranje samostalnih objekata ili sustava centralnih i podruènih objekata (èl. 2.3.0.). Prosjeèni normativ broja djece po skupini za programiranje mreže iznosio je 25 djece po grupi (12 u dobi 1-2 godine, 16 u dobi 2-3 godine, 15-20 u dobi 3-4 godine, 20-25 u dobi 4-5 godina te 25-30 u dobi 5-6 godina). Vrlo se detaljno propisuju
malne, prostorno oblikovane i funkcionalne moguænosti, uz neophodne sanitarne i instalacione momente, dnevni boravak takvog vrtiæa donosi bogatstvo doživljaja ukljuèujuæi sve elemente potrebne za život i rad djeteta.”25 Kroz presjek koji osigurava jedinicama bilateralno osvjetljenje te ritmièno izmjenjivanje otvorenih i zatvorenih prostora, jedinicama je osigurano južno svjetlo te vizualno i prostorno povezivanje jedinica.26 Jedinice su projektirane na naèin da se mogu jednostavno prilagoditi bilo kakvom okolišu; introvertirane, s otvorenim i zatvorenim segmentima jedinica koji se nižu duž komunikacijske osi, one ne ovise o kontekstu i jednako se uspješno mogu interpolirati u gradsko tkivo kao i u urbanizam slobodnog plana. U opisu projekta djeèjeg vrtiæa arhitekt Magaš za jedinice koristi istovremeno termin ‘dnevni boravak’ i ‘razred’ 27, što se podudara s terminom ‘classroom’ koji se i u zapadnoj literaturi redovito koristi istovremeno za jedinicu boravka odnosno uèenja predškolske i školske djece. Namjera arhitekta bila je otvoreni prostor u kojem dijete može iznutra pratiti mijene go-
mikroklimatiski, ekološki i fizièki uvjeti za lociranje vrtiæa i jaslica koji polaze od idealnih situacija osunèanih ravnih parcela, èistih od gustog prometa i zagaðenja, po moguænosti u mirnim zelenim zonama, velikih površina po djetetu (35 m2 za kapacitet više od 100 djece i 40 m2 do 100 djece, iznimno 25 m2 po djetetu kod katnih objekata ili blizine drugih zelenih površina, raèunajuæi i prohodne krovne terase). Propisana minimalna površina zemljišta je 2000 m2, što odgovara površini od 40 m2 po djetetu za vrtiæ kapaciteta dvije skupine. Ovako propisane uvjete u heterogenim je i gustim gradskim sredinama bilo teško zadovoljavati, na što su veæ upozorili zakljuèci „Savjetovanja o racionalnom planiranju, programiranju i projektiranju predškolskih ustanova”. (Obsieger, 1977: 28-29)
23 *** 1960.b: 8
24 *** 1962: 27
25 Magaš, 1962: 27
26 Auf-Franiæ et al., 2008: 13
27 Magaš, 1962: 27
dišnjih doba, povezivati se s djecom susjednih skupina, a istovremeno biti pod kontrolom odgojitelja. Nenatkrivene su terase oploèene, omoguæujuæi djeci da izlaze u vanjski prostor bez prljanja blatom. Magaš istražuje i najbolje osunèanje - konzolni istak prijeèi ulazak sunca u prostor boravka ljeti, dok za hladnijih mjeseci omoguæuje upad niskih sunèevih zraka. Sanitarije su projektirane tako da se djeca u toplijim mjesecima mogu pod tuševima s malim bazenom prati i kupati, a uz boravke su projektirane i niše za odgojiteljice, koje se koriste za popodnevnoga djeèjeg odmora osiguravajuæi im zaseban prostor uz nadzor djece. U otvorenome prostoru opremljenom klupama, stolovima i drugim spravama zelenilo i cvijetnjake održavaju djeca. Osim otvorenih prostora koji pripadaju djeci, Magaš je predvidio i atrij uz ulaz koji oplemenjuje prostor što ga koriste roditelji„patio s atraktivnim elementima zelenila,
Sl. 11. Tipski projekt vrtiæa, Emil Seršiæ i Milan Èankoviæ, perspektiva, 1962.
Fig. 11 Standardized kindergarten, Emil Seršiæ and Milan Èankoviæ, perspective drawing, 1962
Sl. 12. Tipski projekt vrtiæa, Emil Seršiæ i Milan Èankoviæ, tlocrt varijante za 100 djece, 1962. Fig. 12 Standardized kindergarten, Emil Seršiæ and Milan Èankoviæ, plan for 100 children, 1962
Sl. 13. Primjeri primjene: Jugomont - Trnsko, HV1 - Siget, HV2 - Preèko
Figs 13 Examples of implementation: Jugomont in Trnsko, HV1 in Siget, HV2 in Preèko
Sl. 14. Tip Jugomont, Vinko Uhlik, situacija vrtiæa u Trnskom, 1968. Uz Uhlikov vrtiæ iz 1968., Boris Magaš 1971. projektira dvoetažni jaslièki aneks. Fig. 14 Jugomont type, Vinko Uhlik, kindergarten in Trnsko plan, 1968. Next to Uhlik’s kindergarten built in 1968, Boris Magaš designed a double-storey nursery annex
Sl. 15. Tip Jugomont, Vinko Uhlik, tlocrt, 1967. Fig. 15 Jugomont type, Vinko Uhlik, 1967
plitkim bazenom sa skulpturom, koloriranim zidnim panoima itd.”28 Prostor više namjena predviða demontažnu pozornicu i gledalište, odvajanje za potrebe izdvojenih aktivnosti, a soba za odgojitelje smještena je tako da može služiti kao režija. Jasnoj rasterskoj dispoziciji Magaš namjenjuje i odgovarajuæi tretman završnih ploha: „Arhitektonska obrada je jednostavna i èista i odražava igru unutrašnjih prostornih kvaliteta. Cijeli objekt, u bijelom kuliru, predstavlja jedinstvenu masu koja djeluje samo svojim skulpturalno prostornim elementima.”29 U tom je projektu tipskog vrtiæa Magaš „do savršenstva razradio funkcionalni ustroj ustanove za odgoj djece”30. Magaš æe predškolske ustanove projektirati desetljeæe poslije, a neke æe od njih sadržavati tragove ovim projektom predloženih elemenata, primjerice dilatirane natkrivene terase odnosno zaštite od sunca u vrtiæima-blizancima na Knežiji i Prisavlju.
Projekt Emila Seršiæa i Milana Èankoviæa takoðer problem adicije jedinica u nepoznatom kontekstu rješava patijima, no oni se nižu uz južno proèelje naizmjenièno u odnosu na jedinice.31 U veæoj varijanti vrtiæa, po dvije jedi-
nice dijele terase s uvuèenim patiom i natkrivenom terasom prema jugu, omoguæujuæi niz razlièitih moguænosti boravka. Takva organizacija zahtijevala je dugaèku južnu frontu i unutarnju komunikaciju, s koje se sjeverne strane nižu servisi te još dva atrija preko kojih se oni ventiliraju. Oba vrtiæa u veæoj varijanti uz ulaz imaju i višenamjensku dvoranu koja se može koristiti neovisno od ostalih prostora. Zajednièko nagraðenim projektima je orijentiranje jedinica na terase koje se s boravcima izmjenjuju duž komunikacije, no znaèajna razlika je orijentiranje glavne komunikacije: kod Seršiæa i Èankoviæa ona se proteže u smjeru istok-zapad, èime južna orijentacija jedinica ipak otvara boravke prema nepoznatom kontekstu. U Magaševim je pak prijedlozima usmjerena od sjevernog ulaza ka jugu, otvarajuæi jedinice prema južnim terasama izmeðu jedinica, što istovremeno omoguæuje izbor razlièitih stupnjeva povezivanja s okolinom ovisno o kontekstu.32
TIPOVI JUGOMONT, HV1 I HV2
JUGOMONT, HV1 AND HV2 TYPES
Godine 1967. Odjel za socijalnu zaštitu Narodnog odbora grada Zagreba raspisao je prema Normativima za izgradnju i opremanje vrtiæa iz 1960. godine interni natjeèaj za idejno arhitektonsko rješenja djeèjih vrtiæa.33 Na specifiènim su lokacijama tipske projekte vrtiæa nakon tog natjeèaja izvodili Vinko Uhlik (tip ‘Jugomont’) i Krunoslav Vitanoviæ (tip ‘HV1’ i ‘HV2’).
28 Magaš, 1962: 28
29 Magaš, 1962: 29
30 Modrèin, 2011: 147
31 Seršiæ, Èankoviæ, 1962: 30
32 Srodan odnos boravak-terasa nalazimo u skloništima Ivana Zemljaka na Jordanovcu ili Knežiji, ali i u suvremenom primjeru vrtiæa u Retkovcu Hrvoja Njiriæa i Davora Bušnje.
33 Vinko Uhlik, Obrazloženje sustava Jugomont, GZP UP/I-05/24199/68
Uhlikov tipski projekt djeèjeg vrtiæa ‘Jugomont’ 1967. u jasnoj linearnoj dispoziciji artikulira niz jedinica i natkrivenih terasa u jedinstvenu i preglednu cjelinu. Tip predviða kapacitet od 100 djece smještene u èetiri boravka, s prateæim prostorima i dvoranom na sjeveru te dilatiranim trijemom duž južnog proèelja. Ukupna površina tipa jest 736,1 m2, odnosno 7,3 m2 po djetetu. Tip predviða izvedbu montažnom prefabriciranom nosivom konstrukcijom, montažnim elementima vanjske i unutarnje stolarije i pregradnih stijena, sa zidanim pregradnim zidovima i podovima koji se jednostavno održavaju (parket, ‘vinilit’ i teraco). Detaljno su obraðeni stupnjevi refleksije svih površina u ovisnosti o završnoj obradi i položaju u prostoru, svi završni materijali, instalacije itd. Vrtiæ je predviðen za izvedbu na ravnom ili blago nagnutom terenu, fiksne orijentacije s minimalnim otklonom. Predškolske ustanove temeljene na tom tipskom projektu realizirane su 1967. i 1968. na Borongaju, u Trnskom i Zapruðu.34 Borongajski vrtiæ u Ulici Gjalskoga 29 izgraðen je u sklopu naselja koje je Jugomont poèeo graditi poèetkom 60-ih na Borongaju, kao i vrtiæ u Zapruðu koji je takoðer izvodilo poduzeæe Jugomont (urbanistièki plan Zapruða predviðao je dvije predškolske ustanove; drugu je projektirao Krunoslav Vitanoviæ). Uz vrtiæ u Trnskom samo tri godine nakon njegova dovršetka Boris Magaš projektira dvoetažni aneks s èetiri jaslièke skupine.
Krajem 60-ih i poèetkom 70-ih poèinju se izvoditi tipski projekti ‘HV1’ i ‘HV2’ Krunoslava Vitanoviæa (projektni biro Hidrotehna) na nekoliko lokacija u Zagrebu. Vitanoviæ je desetljeæe ranije projektirao i izveo jednu od prvih poslijeratnih predškolskih ustanova u Zagrebu, ujedno i prvi zagrebaèki vrtiæ u bloku. Djeèji centar u Kraljiškoj smješten izmeðu Ilice, Krajiške i Kordunske bio je vrtiæ, ali ljeti i odmaralište s ljetnim kinom u središtu. U ustanovu tako je ugraðena dodana vrijednost javnog prostora – poluotvoreni atrij koji je na katu brtvljen malom projekcijskom kabinom (ona ujedno oznaèava prvobitno projektirani ulaz iz smjera Ilice) koji otvoreni prostor pretvara u ljetnu pozornicu. Kasnije je ulaz premješten u Krajišku, a vrtiæ dograðen. Krunoslav Vitanoviæ se temom montažne gradnje bavio još u pedesetim godinama te kritizirao formalistièko kopiranje uzora pa-
34 *** 1975: 79-87
35 „Iluzorno je, dakle, zadržavati formu, a izvedbu vršiti zastarjelim sistemom graðenja, pa kod niskih objekata upotrebljavati armiranobetonske konstrukcije.” (Vitanoviæ, 1954: 1).
36 Krunoslav Vitanoviæ, Obrazloženje sustava ‘HV1’, GZP UP-05-8219/72
37 Antoliæ, 1977: 17
38 Kneževiæ, 1977: 19, Antoliæ, 1977: 17
viljonske škole bez razvijanja tehnologije koja prati takvu gradnju.35 HV1 bio je tipski projekt koji je ukljuèivao dva zasebna paviljona vrtiæa i jaslica povezanih trijemom, a HV2 bio je u jedinstvenom paviljonu komprimiranog tlocrta sa središnjim atrijem namijenjen skuèenijim lokacijama. Osnovna paviljonska jedinica tipa HV1 sadrži èetiri vrtiæke skupine za po 25 djece i funkcionira kao matièni objekt koji sadrži i upravu, kotlovnicu i glavnu kuhinju, dok su u paviljonu jaslica smještene dvije jaslièke jedinice, praonica i mlijeèna kuhinja. Projektirani su kao odvojeni paviljoni kako bi mogli biti prilagodljivi razlièitim potrebama kapaciteta, ali i dograðivati se postojeæim objektima s kojima bi se vezali trijemom.36 Gradnja je zidana opekom s betonskim serklažima. ‘HV1’ i ‘HV2’ kao samostalni objekti izvedeni su poèetkom 70-ih u sedam iteracija: u Utrinama, Zapruðu, Botincu, Sigetu, Preèkom, Dubravi i Vrapèu.
KOMPONIBILNI SUSTAVI 414, MEGAS I V76 414, MEGAS AND V76 MODULAR SYSTEMS
Znaèajan zamah u istraživanju tipskih projekata javlja se nakon donošenja Zakona o društvenoj brizi o djeci predškolske dobi iz 1974. i zakonskog utemeljenja Instituta društvene brige o djeci predškolskog uzrasta SR Hrvatske, koji od 1.1.1975. propisuje pravo svakog djeteta na ukljuèivanje u državne predškolske programe. Tako je 1975. u Hrvatskoj jaslièkim programima bilo obuhvaæeno 1,7 % djece, a vrtiækim programima 15,4 %.37 U razdoblju od 1975. do 1977. uslijedilo je izuzetno intenzivno razdoblje za izgradnju predškolskih ustanova, za koje nije bio pripremljen adekvatan provedbeni okvir - financijski, programski, planerski, organizacijski.38
A 1976. godine provedena je analiza stanja i deficita u djeèjim ustanovama s projekcijom
16. Tip Jugomont, Vinko Uhlik, Borongaj
16 Jugomont type, Vinko Uhlik, Borongaj
18. HV1, Krunoslav Vitanoviæ, Siget, tlocrt, 1972. Fig. 18 HV1, Krunoslav Vitaonviæ, Siget, plan, 1972
Sl. 19. Primjeri primjene: 414 - Travno, Megas - Srednjaci, V76 - Siget
Figs 19 Examples of implementation: 414 in Travno, Megas in Srednjaci, V76 in Siget
Sl. 20. Sustav Megas, Mladen Anðel i Radovan Tajder, varijanta izvedena u Gajnicama, aksonometrija (dolje) i fotografija (gore), 1978.
Fig. 20 Megas system, Mladen Anðel and Radovan Tajder, variant erected in Gajnice, axonometric (below) and photo (above), 1978
osiguranja smještaja za 35% djece vrtiæke dobi i 25% djece jaslièke dobi.39 Srednjoroèni prostorni plan Zagreba 1976.-1980., izmeðu ostalog, u rezultatima analize navodi kako za prihvat djece predviðenim planom u predškolskim ustanovama nedostaje 6500 mjesta i 33.500 m2 igrališta uz predškolske ustanove.40 Istraživanje se usredotoèilo samo na kapacitete, a ne i graðevno stanje, pa su rezultati analize pokazali višak kapaciteta u centru i Trnju, a manjak u Dubravi i na Trešnjevci.41 Na temelju tog istraživanja izraðen je program izgradnje predškolskih ustanova do 1980. godine koji je poslužio kao osnova za izradu programskih normativa za projektiranje.
U razdoblju od dvije godine u Zagrebu je izgraðeno 16 novih predškolskih ustanova42 i pritisak za realizacijom velikog broja kapaciteta u kratkom razdoblju nužno je implicirao pitanja tipizacije, standardizacije i prefabrikacije radi osiguranja odreðenih normativnih kvaliteta u okvirima raspoloživih sredstava.43
Ivan Antoliæ, Mladen Anðel i Radovan Tajder istražuju u tom razdoblju modularne sustave koji jednostavnim modifikacijama omoguæuju varijabilne dispozicije za djeèje vrtiæe razlièitih kapaciteta koji nastaju u raznolikim kontekstima, a u realizaciji su provjereni sustavi ‘414’, sustav ‘Megas’ i sustav ‘V76’.
Grupa arhitekata iz Yugodidacte44, u kojoj su poèetkom sedamdesetih godina zaposleni mladi arhitekti Mladen Anðel, Radovan Tajder, Rajka Rogina i Nenad Pauliæ, ostvarila je niz projekata i realizacija u domeni arhitekture za odgoj i obrazovanje, od kojih se u podruèju arhitekture namijenjene predškolskom odgoju posebno istièu komponibilni sustavi. Njihovom je istraživanju prethodila izrada projekata za djeèje vrtiæe u Rabu i Graèacu iz 1974. godine (potonji je realiziran 1980.-1982.), u kojima se testiraju elementi koji æe se pojaviti u sustavima tipskih ustanova.45
Sustav ‘Megas’ Radovana Tajdera i Mladena Anðela iz 1976. godine bio je modularni sustav tipiziranih jedinica posebno prilagoðen potrebama predškolskih ustanova veæih kapaciteta na ogranièenim gradskim lokacijama.46 Multipliciranjem i kombiniranjem modularne prostorne jedinice tlocrtne L-forme koja se povezivala u razlièite konfiguracije omoguæena je izuzetna fleksibilnost: struktura se mogla slagati kao prizemni ‘tepih’ ili rasti vertikalno.
Karakteristièni motiv svih permutacija jest par jedinica zajednièkog ulaza. Pojedini elementi prateæih sadržaja takoðer su tipizirani i mogli su se dodavati prema potrebi, omoguæujuæi organizaciju podruènih, centralnih i samostalnih ustanova. Krovne terase tretirane su kao prohodne vrtiæke otvorene površine koje su mogle nadomjestiti nedostatak slobodnog terena, a zahvaljujuæi integriranju vanjskih površina u boravak L-oblika, zgrada se mogla graditi uza sam rub parcele. Cijeli je sustav projektiran u modulu 4,8 m x 1,2 m omoguæujuæi prefabriciranje elemenata i tipizaciju opreme.47 Sustav je predviðao spajanje susjednih jedinica harmo-pregradom te povezivanje vanjskog i unutarnjeg prostora
39 Jeliæ, 1977: 26
40 Šiloviæ, 1976: 16
41 Obsieger, 1977: 29
42 Kneževiæ, 1977: 19
43 Tajder, 1977: 25, Kneževiæ, 1977: 19, Antoliæ, 1977: 17
44 Yugodidacta bio je „zavod za projektiranje, opremanje, ekonomsku propagandu, uvoz i izvoz” koji je izrastao iz Didaktinvesta, poduzeæa specijaliziranog za opremanje školskih i predškolskih ustanova. (Bagariæ, 2014: 11)
45 Bagariæ, 2014: 15
46 *** 1977.a: 70
47 *** 1977.a: 70
48 Bagariæ, 2014: 30
49 Bagariæ, 2014: 30
50 Pauliæ, Tajder, 1977: 4. Ishodište èini trokut: ‘srce škole’, prostor više namjena, oko kojeg su okupljene tri šesterokutne tematske jedinice s vlastitim jezgrama iz
posmiènom staklenom stijenom. Sustav ‘Megas’ realiziran je 1979. godine u dvjema iteracijama u Zagrebu - u djeèjim ustanovama Srednjaci 2 (350 djece u 16 jedinica, 6 m2 po djetetu) i Gajnice 3 (150 djece u 8 jedinica, 7 m2 po djetetu) - te u Obrovcu. Realizirani projekti dokazuju da racionalnost i fleksibilnost nisu kontradiktorni arhitektonskoj kvaliteti i primjerenosti osjetljivom programu. Iako polaze od iste komponibilne jedinice, ti su vrtiæi u svom izrazu razlièiti, pokazujuæi potentnost sustava koji ne nudi uvijek jednoznaèan odgovor, veæ se uspješno prilagoðava razlièitim situacijama - urbanih obilježja, kapaciteta itd.
Sustav ‘414’ razvijen je 1975. godine kao rezultat istraživanja Rajke Rogine, Ivana Antoliæa i Radovana Tajdera na temu stvaranja efikasnog i jeftinog sustava izgradnje predškolskih ustanova prilagodljivih razlièitim gradskim èetvrtima, koji su prezentirali Okruglom stolu Konferencije za društvenu aktivnost žena grada Zagreba.48 Sustav je temeljen na premisi da je, s obzirom na ogranièenu raspoloživost i velièinu parcela u gradu, bolje izgraditi više manjih jedinica koje bi bile administrativno povezane - jedna bi central-
kojih se zrakasto šire uèionice i time skraæuje komunikacija meðu njima. Šesterokutne jedinice autori nazivaju tematskim ‘kulama’ u kojima su prostori nastave okupljeni oko prostora susreta, ostvarujuæi osim prostorne racionalizacije moguænosti novih scenarija i doživljaja školskog meðuprostora u kojem nema koridora. Na sustav triju kula koje èine jezgru škole hodnicima su pridružena dva satelita - dvorana za tjelesni odgoj i paviljon produženog boravka nižih razreda. Prizemni paviljon izdvojen iz trodijelnog sustava upuæuje na organizaciju prostora ostvarenu u sustavu predškolskih ustanova ‘414’. Istraživanja moguænosti heksagonalnih struktura u razlièitim funkcionalnim tipologijama koincidira sa sliènim istraživanjima u svijetu, koja su dokumentirana i u hrvatskoj struènoj literaturi. (*** 1977.d: 30-31). Predškolsku ustanovu sastavljenu od jedinica heksagonalne osnove 1975. u Osijeku izvodi Vladimir Ober, no dok kod Tajdera i Anðela podjela unutar heksagona proizlazi iz geometrije lika, kod Obera se ona suprotstavlja ortogonalnoj.
51 Auf-Franiæ et al., 2008: 13
na jedinica uz vrtiæ i jaslice sadržavala administraciju, kuhinju i praonicu, dok bi se podruèni vrtiæi s matiènim povezivali shuttleservisom.49
Osnovnu jedinicu sustava èini šesterokutna osnova testirana u veæem mjerilu u projektu osnovne škole Nenada Pauliæa i Radovana Tajdera, realiziranom u Preèkom u Zagrebu izmeðu 1974. i 1976. godine, a u razdoblju 1977.1981. provjeravanom još u Zaprešiæu, na Perjavici i u Dugavama. U tim je projektima istraživana koncepcija ‘škole bez hodnika’.50 Osnova sustava ‘414’ - tako nazvanom prema površini jedne heksagonalne jedinicesadrži skupne boravke s prateæim prostorima za stotinu djece. Èetiri dnevna boravka u heksagonalnoj osnovi omoguæuju redukciju komunikacijskih površina i formiranje složenih arhitektonskih struktura.51 U središtu se nalazi višenamjenski hal, prostor je organiziran
Sl. 21. Sustav Megas, Mladen Anðel i Radovan Tajder, tlocrt i aksonometrija karakteristiène jedinice i maketa varijacije sustava 1976.
Fig. 21 Megas system, Mladen Anðel and Radovan Tajder, plan and axonometric of a typical unit and system variation model 1976
Sl. 22. Sustav Megas, Mladen Anðel i Radovan Tajder, varijanta izvedena na Srednjacima, tlocrt (izvedena je samo prva faza) i fotografija (gore), 1978.
Fig. 22 Megas system, Mladen Anðel and Radovan Tajder, variant erected in Srednjaci, plan (only the first phase was built) and photo (above), 1978
Sl. 23. Tlocrti servisne i podruène heksagonalne jedinice sustava 414, Radovan Tajder, 1975.
Fig. 23 Plans of the service and satellite hexagonal unit of the 414 system, Radovan Tajder, 1975
24. Shema mreže i odnosa matiènog vrtiæa i podruènih ‘satelita’ sustava 414, Radovan Tajder, 1975.
Fig. 24 Network scheme and relationship of the central kindergarten and its ‘satellites’ within the 414 system, Radovan Tajder, 1975
usitnjavanjem geometrije šesterokuta prema simetralama stranica. Jedinice ostakljenih proèelja orijentirane su na jugozapad, jug i jugoistok, dok su sjeverno orijentirani dijelovi rezervirani za garderobe, distrubucijsku kuhinju, izolaciju, osoblje i didaktiku. Univerzalni sustav ‘414’ provjeren je u nekoliko realizacija. Uspjela primjena moguænosti tipiziranog sustava ne samo u unutarnjoj organizaciji pojedinaène ustanove veæ i u racionalizaciji sustava veæeg broja objekata koji predviða - ostvarena je primjenom tipa ‘414’ u Travnom. Administrativnu racionalizaciju koju ovaj sustav ugraðuje - matièni objekt i
satelite - testira na tri lokacije unutar naselja. Centralni objekt s tri heksagonalna elementa i dva podruèna sa po dva osnovna heksagona od po èetiri skupine okupiraju Travno rasprostiruæi se u bujno zelenilo oko ‘Mamutice’. Druge su dvije primjene sustava ‘414’ u Petrinji i Ploèama. Adaptabilnost sustava razlièitim situacijama može se pratiti i u interpretacijama krovnih ploha: u Zagrebu se ravni krovovi prohodne terase koriste kao dodatni prostor za igru na otvorenom (poslije su natkriveni), u Petrinji su heksagoni veæ u izvornom projektu natkriveni kosim krovovima s nadsvjetlima, dok se u Ploèama ulazi u vrtiæ preko krovnih terasa, a igrališta su orijentirana prema moru. Marina Bagariæ u katalogu retrospektivne izložbe Radovana Tajdera istièe „osjeæaj za materijal i perfekciju oblika” i likovnu kvalitetu koju autor unosi u prostor vrtiæa - „njegova supergrafika i signalizacija (ne bez asocijacija na pomorske signalne zastave)” potvrðuje ga i kao vrsnoga dizajnera.52
Godine 1976. Ivan Antoliæ i projektna grupa Žerjaviæ razradila je sustav predškolskih ustanova ‘V76’ u vrlo kratkom vremenu (s istraživanjem i radom na razvijanju sustava poèeli su u prosincu 1975., a izgradnja prvih objekata zapoèela je u rujnu 1976.) zbog pritiska brze realizacije velikog broja kapaciteta - prema sustavu ‘V76’ bila je planirana iz-
52 Bagariæ, 2014: 25
53 *** 1977.a: 71. Ukupno ih je izgraðeno 20.
54 *** 1977.a: 71
gradnja 14 objekata.53 Projektiranje novog sustava krenulo je od premisa nastalih na temelju istraživanja projektne grupe da je potrebno: korigirati odnos prostora objekta koji neposredno koriste djeca u korist djece (75% : 25%); smanjiti neto površinu po djetetu s tada uobièajenih 10-12 m2 na 5,5 do 8 m2 po djetetu; primijeniti iskljuèivo katna rješenja kako bi se u gustim gradskim sredinama na malom broju raspoloživih lokacija realizirali što veæi kapaciteti uz zadržavanje kvalitete uvjeta boravka djece; osmisliti fleksibilno rješenje temeljeno na tipskoj jedinici (dnevni boravak, garderobe, sanitarije) koje je moguæe povezivati u razlièite konfiguracije te realizirati podruène i matiène objekte. Autor na poèetku serije realizacija napominje kako ovakav sustav u istovremeno izvoðenim višekratnim iteracijama predstavlja jedinstvenu moguænost praæenja, komparacije uspješnosti u funkcioniranju i troškovima realizacije, jedinstvenog kataloga detalja, potvrðivanja normativa i evaluacije montažne naspram klasiène gradnje.54
Sustav ‘V76’ osnovni par jedinica organizira na naèin da dva dnevna boravka dijele garderobu i sanitarni èvor, koji su u odnosu na boravke postavljeni dijagonalno. Na taj naèin oni ne oduzimaju južnu frontu, a istovremeno omoguæuju optimalno povezivanje ulaza kroz garderobe, vezu izmeðu garderoba, sanitarija i boravka te sanitarija i vanjskog prostora. Zbog parcela namijenjenih izgradnji vrtiæa koje su redovito nepovoljnog oblika ili nisu dovoljno široke za južno orijentiranje predviðenog broja jedinica, projektna je grupa upravo zahtjev nalaženja rješenja koje æe omoguæiti južnu insolaciju, uz redukciju duljine proèelja, postaviti kao prioritet u projektiranju. Jedinice boravka riješene su u osnovnom kvadratnom rasteru od 8,0 x 8,0 m, a njihovo spajanje preko ugla omoguæilo je svoðenje komunikacijskih površina na minimum. Ista dispozicija ponavlja se na katu i omoguæuje racionalnu izgradnju vrtiæa na ogranièenom terenu. Katovi su oblikovani kao mansarde s urezanim otvorima, što autor tumaèi prilagodbom djetetovu poimanju arhitepa kuæe i potrebom za perceptivnim umanjivanjem volumena.55
Sustav ‘V76’ realiziran je u razlièitim kapacitetima izgradnjom djeèjih vrtiæa na Voæarskoj cesti, u Sigetu, nekadašnjoj Aleksinaèkoj ulici (danas Vile Velebita) u Dubravi, Graèanima, Kozjaku itd. (detaljan popis s adresama je u potpisu karte s oznaèenim lokacijama) te predstavlja najviše izvoðen tipski projekt predškolske ustanove u Zagrebu: druga polovica sedamdesetih i poèetak osamdesetih donosi proliferaciju tipa ‘V76’ koji je ponov-
55 *** 1977.a: 72
56 Antoliæ, 1977: 73
57 Odak, 1982: 76
ljen i modificiran na 20 lokacija diljem Zagreba. Prva grupa realizacija djeèjih vrtiæa prema tipu ‘V76’ Ivana Antoliæa i Radne grupe Žerjaviæ tijekom 1976., 1977. i 1978. izvodila se u novim naseljima ili naseljima deficitarnim socijalnom infrastrukturom, a prema kraju sedamdesetih i poèetkom osamdesetih godina implementacijom tog tipa u razlièitim varijantama odgovaralo se na pojaèanu potrebu u razlièitim kontekstima: iteracije sustava izvedene su u Voæarskoj cesti, Pavlinoviæevoj ulici, Sigetu, Dubravi, Graèanima, na Savici, Bukovcu, Rebru, Dugavama,Trešnjevci, Rudešu, Voltinom, Svetom Duhu, Vrapèu, Jarunu, Hrvatskom Leskovcu, Sesvetama. Rješenjaparovi jedinica spojeni dijagonalno postavljenim servisnim prostorima - u pojedinim se varijantama, ovisno o kapacitetu, pojavljuju kao grozdasta, zrcalna ili nepotpuna (polovièna). U svim su inaèicama zadržani oblikovni elementi prvih realizacija - prizemlje u opeci i naglašena mansarda prve etaže s urezanim terasama i betonskim žardinjerama. Prepoznatljiv oblikovni aspekt ujedno je i slabiji element ovih rješenja, iako autor tumaèi motiv tih projektantskih odluka namjerom „prilagodbe psihi djeteta i njegovoj viziji prostornog oblikovanja (...) što je posebno znaèajno jer se radi o katnim objektima koji veæ samim tim predstavljaju agresivnu dimenziju u odnosu na mjerilo djeteta”.56 Ponavljanje istog tipa na razlièitim lokacijama („uglavnom neadekvatno”57) dokazuje jedan od temeljnih motiva izrada tipskih sustava - brzine i pojeftinjenja, no ne uvijek i primje-
Sl. 25. Sustav 414, Radovan Tajder, tlocrt matiènog objekta u Travnom, 1977.
Fig 25 414 system, Radovan Tajder, plan of the central unit in Travno, 1977
Sl. 26. Sustav 414, Radovan Tajder, aksonometrija, 1975.
Fig. 26 414 system, Radovan Tajder, axonometric, 1975
Sl. 27. Sustav 414, Radovan Tajder, fotografija matiènog objekta u Travnom, 1977. Fig 27 414 system, Radovan Tajder, photo of the central unit in Travno, 1977
dine ustanove, kao što su studije Mile Poletti i Zdenke Robotiæ nastale u sklopu arhitektonskog studija AS Žarka Vinceka ili prijedlozi Vinka Uhlika koje je u sklopu Jugomonta radio za lokacije u Gajnicama, Preèkom i Sigetu.
CONCLUSION
Poslijeratni ciljevi osiguranja društvenog standarda koji su podrazumijevali i intenzivnu izgradnju stambenih naselja graðenih prema jasno definiranim urbanistièkim standardima, ali i neminovnost zapošljavanja žena u razdoblju nakon rata, nametnuli su potrebu sustavnog promišljanja brige za djecu radnika. Prioritet sistematske društvene brige o odgoju djece predškolskog uzrasta kao sastavnom dijelu sustava odgoja i obrazovanja podrazumijevao je definiranje legislative i programa rada koji su osigurali okvir za širenje mreže.
Normativi doneseni 1960. i 1977. godine predstavili su zakonsku osnovu za racionalno i ekonomièno planiranje, programiranje, projektiranje, izgradnju i opremanje djeèjih jaslica i vrtiæa te postavili osnovu za razvoj mreže predškolskih ustanova, što je u provedbi omoguæeno izradom velikog broja urbanistièkih planova novih naselja u istome razdoblju koji rezerviraju površine za buduæu izgradnju.62
Potreba za izgradnjom velikog broja predškolskih ustanova u kratkom je vremenu rezultirala istraživanjima tipskih projekata koji æe se na razlièitim lokacijama moæi graditi u kratkom vremenu, biti racionalni i osigurati normativnu kvalitetu; u razdoblju od pedese-
tih do kraja sedamdesetih godina 20. stoljeæa ta praksa koincidira sa sliènim istraživanjima u zapadnoj Europi.
Realizacije tipskih projekata u Zagrebu ostvaruju se u dva zamaha63 - internim natjeèajem za tipske sustave iz 1967. godine i istraživanjima tipskih projekata sredinom sedamdesetih. Širenje grada novim planiranim naseljima omoguæuje implementaciju tipskih projekata jer su urbanistièkim standardima u planiranju predviðane optimalno dimenzionirane i locirane parcele.64 Znaèajan udio u ukupnom fondu predškolskih ustanova nastaje upravo njihovom realizacijom, redom: tipa ‘Jugomont’ Vinka Uhlika (Jugomont), tipa ‘HV1’ i ‘HV2’ Krunoslava Vitanoviæa (Projektni biro Hidrotehne) u prvoj generaciji tipskih projekata, zatim tipskih projekata slovenske tvrtke Marles autora Ludvika Sedonje, te u drugoj generaciji sustava ‘414’ Radovana Tajdera i ‘Megas’ Mladena Anðela i Radovana Tajdera (Yugodidacta), te sustava ‘V76’ Ivana Antoliæa (Žerjaviæ) koji je dvadeset puta iteriran na razlièitim lokacijama u Zagrebu.65
a standardized
in three locations
33. Studija adicije vrtiækih jedinica, Mila Poletti Fig. 33 Study of kindergarten unit additions, Mila Poletti
Sl. 34. Studija rastuæeg vrtiæa, varijanta s šest jedinica, maketa, Mila Poletti i Zdenka Robotiæ, 1973. Fig. 34 Study of a growing kindergarten, variant with six units, Mila Poletti and Zdenka Robotiæ, 1973
Iako su istraživanja tipskih projekata predškolskih ustanova bila motivirana ciljem optimiziranja odnosa normiranih prostora, suvremenih pedagoških tendencija i efikasnosti u održavanju i korištenju, u realizacijama nisu uvijek uspjela dokazati premise. Najveæi su nedostatak bile uniformnost i nemoguænost adekvatne prilagodbe svim danim kontekstima, a ni legislativni i provedbeni okvir nije pratio namjeru brze i ekonomiène gradnje.66 Prva generacija tipskih vrtiæa tražila je imovinski èiste, oblikom pravilne parcele67 velike površine jer su projekti predviðali prizemnu gradnju, u èemu je druga generacija rješenja donekle fleksibilnija. S Yugodidactinim sustavima istraživanja tipskih odnosno komponibilnih sustava dostiže vrhunac jer su najmanje jedinice organizirane na naèin da omoguæuju vrlo razlièite konfiguracije i organizacijske oblike prilagodljive raznim urbanim kontekstima i potrebama, èime komponibilni sustav omoguæuje visok stupanj individualizacije pojedinog rješenja.
setih i sedamdesetih godina mogu se prema tome podijeliti u dvije skupine: realizacije nastale na temelju istraživanja tipskih projekata i njihove primjene i prilagodbe razlièitim urbanim situacijama, te realizacije projektirane za specifiène situacije, meðu kojima su i neke od najznaèajnijih realizacija predškolskih ustanova u Zagrebu.
Sl. 35. Studija rastuæeg vrtiæa, varijanta s èetiri jedinice, tlocrt, Mila Poletti i Zdenka Robotiæ, 1973. Fig. 35 Study of a growing kindergarten, variant with four units, Mila Poletti and Zdenka Robotiæ, 1973
Pored brojnih predškolskih ustanova izvedenih primjenom tipskih projekata, drugu skupinu realizacija, koja kvalitativno èini znaèajan udio u ukupnom fondu izgraðenih vrtiæa u tom razdoblju, predstavljaju vrtiæi izravno informirani kontekstom u kojem nastaju.68 Realizacije djeèjih vrtiæa i jaslica tijekom šezde-
Najveæi zamah izgradnje djeèjih vrtiæa u razdoblju izmeðu 1945. i 1991. dogaða se tijekom 15-tak godina, od kraja 60-tih do poèetka 80-tih godina, kada se znaèajan segment produkcije realizira implementiranjem tipskih i montažnih projekata. Sustavi razvijani u nekoliko velikih tvrtki – Jugomont, Žerjaviæ (V76), Yugodidacta (414 i Megas), projektni biro Hidrotehne (HV1 i HV2) - testiraju se u raznim iteracijama na lokacijama pretežno u novim naseljima, osim sustava V76 koji se pojavljuje i u središnjim gradskim opæinama. Spomenuti arhitektonski uredi specijaliziraju se i u projektiranju zgrada za odgoj i obrazovanje na specifiènim lokacijama, te realiziraju velik broj predškolskih ustanova i škola. Zahvaljujuæi zakonskom okviru koji je postavio osnovu za širenje mreže, sredinom sedamdesetih se intenzivno planiraju predškolske ustanove i interdisciplinarno promišljaju moguænosti normiranja i standardizacije u projektiranju i izgradnji. U tom je razdoblju suradnja svih ukljuèenih struka bila razvijena, programi prema kojima su se predškolske ustanove projektirale i planirale bile su usklaðene s tadašnjim ciljevima odgoja i društvenom ulogom predškolske ustanove, a njihovo planiranje i širenje mreže omoguæeno adekvatnim strategijama. Najveæi broj predškolskih ustanova u Zagrebu, koje i danas èine dominantan udio u kapacitetima, nastao je u ovom razdoblju.
66 Auf-Franiæ et al: 2008: 14
67 Obsieger, 1977: 29
68 Znaèajne iskorake u istraživanju prostornog okvira predškolskog odgoja u tom razdoblju predstavljaju predškolske ustanove nastale u projektnom uredu AS Žarka Vinceka u kojima je brojna rješenja, realizirana i nerealizirana, samostalno ili u kaoutorstvu projektirala arhitektica Mila Poletti, te pojedinaène realizacije Ivana Crnkoviæa, Borisa Magaša, Aleksandra Dragomanoviæa i Radovana Nikšiæa, Borisa Duplanèiæa.
Sl. 36. – Jugomont (Vankina 12, Trnsko 19, Gjalskoga 29); – HV1 (Maretiæeva 2, Siget 12-13, Hammova 2, Hrvatskih iseljenika 6, Zlatarova zlata 67) i HV2 (Marijane Radev 1, Baburièina 11); – 414 (Božidara Magovca 10, Božidara Magovca 105, Kopernikova 2); – Megas (Kerestineèkih žrtava 13, Loparska 11); – V76 (Voæarska bb, Pavlinoviæeva 8, Graèani 9a, Trnac 67, Rebar 31, Svetog Mateja 131, Aleja Pomoraca 27, Zorkovaèka 8, Ratarska 5, Hanamanova 3, Martina Pušteka 14, Potoèna 9, Sveti Duh 75, Miroševeèka cesta 85, Vile Velebita 18, Ljubijska 79a, N. Gorjanskog 7, Trnava bb, Potoènica 6, Rušèenica 19). 35 vrtiæa izvedenih prema navedenim sustavima èini preko treæine od 97 namjenski graðenih predškolskih ustanova u razdoblju 1945. do 1991. Fig. 36 35 kindergartens built after these standardized designs make up for more than a third of the total of 97 preschool facilities built between 1945 and 1991.
1. Antoliæ, I. (1977.), Definirati bitne odrednice u shvaæanju prostora, „Arhitektura” 162-3: 17-18
2. Auf-Franiæ, H.; Bertina, M.; Oluiæ, V.; Roth-Èerina, M. (2008.), Arhitektura djeèjih vrtiæa u Zagrebu 1990.-2008., Društvo arhitekata Zagreba, Arhitektonski fakultet, Zagreb
3. Bagariæ, M. (2014.), Radovan Tajder: arhitektura/arhitekt, Muzej za umjetnost i obrt, UPI-2M Plus, Zagreb
4. Baran, J.; Dobrotiæ, I.; Matkoviæ, T. (2011.), Razvoj institucionaliziranog predškolskog odgoja u Hrvatskoj: promjene paradigme ili ovisnost o prijeðenom putu?, „Napredak”, 152(3-4): 521-540
5. Barišiæ-Mareniæ, Z. (2007.), Arhitektica Zoja Dumengjiæ - Osobitost djela u kontekstu hrvatske moderne arhitekture, doktorska disertacija, Arhitektonski fakultet, Zagreb
6. Baumgartner-Haindl, S. (1993.), Die Zeit in der Sowjetunion, u: Margarete Schütte-LihotzkySoziale Architektur - Zeitzeugin eines Jahrhunderts, MAK, Beè: 125-165
7. Dachs, S., de Muga, P., Garcia Hintze, L. (2007.), Jean Prouve - Objects and Furniture Design, Ediciones Poligrafa, Barcelona
8. Dudek, M. (2000.), Kindergarten ArchitectureSpace for the Imagination, Taylor & Francis, London
9. Jeliæ, V. (1977.), Planiranje predškolskih ustanova u planovima prostornog ureðenja, „Arhitektura” 162-3: 26-27
10. Kneževiæ, E. (1977.), Pitanje struène ovlaštenosti, „Arhitektura” 162-3: 19
11. Körner, M. (2003.), Die Architektur des Kindergartens im 20. Jahrhundert - Eine Untersuchung im Hinblick auf konzeptionelle Qualitäten im Spektrum individueller Planungsvielfalt und Baukastensystemen, Logos Verlag, Berlin
12. Magaš, B. (1962.), Tip djeèjeg vrtiæa, „Arhitektura” 3-4(16): 27-29
13. Marinèiæ, V. (1977.), Prešernova nagrada za 1976. - Arhitekt u vrtiæu, „Èovjek i prostor” 6 (291): 14-15
14. Mariniæ, T. (1960.-1961.), Predškolski odgoj u Jugoslaviji, „Predškolsko dete” 1-2-3 (10): 5-18
15. Maurer, B. (2003.), The Swiss-School Building Debate (1930-1950), u: L’école de plein air - Une expérience pédagogique et architecturale dans l’Europe du XXe siècle; Open-Air Schools - An Educational and Architectural Venture in Twentieth Century Europe [ur. Chatelet, A.-M., Lerch, D., Luc, J.-N.], Édition Recherches, Pariz: 190-210
16. Modrèin, L. (2011.), Arhitektonska plemka (Boris Magaš: Djeèji vrtiæ i jaslice Vjeverica, Zagreb), „Oris” 72: 140-151
17. Noever, P. (1993.), Margarete Schütte-Lihotzky - Soziale Architektur - Zeitzeugin eines Jahrhunderts, MAK, Beè
18. Obsieger, B. (1977.), Problematika planiranja djeèjih ustanova u Zagrebu, „Arhitektura” 1623: 28-29
19. Odak, T. (1982.), 17. Zagrebaèki salon, „Arhitektura” 182-183: 72-81
20. Pauliæ, N.; Tajder, R. (1977.), Škola Novo Preèko (zapad) u Zagrebu, „Èovjek i prostor” 3(288): 4-6
21. Roth-Èerina, M. (2015.), Odreðivanje arhitektonskih parametara u projektiranju zgrada za
predškolski odgoj, doktorska disertacija, Arhitektonski fakultet, Zagreb
22. Roth-Èerina, M. (2015.), Three Developmental Stages of Kindergarten Architecture in Croatia, Arhitektov bilten - Mednarodna revija za teoriju arhitekture, 205: 76-81
23. Schudrowitz, R. (1973.), Pädagogischer Kindergartenbau - Pedagogic Kindergarten Construction - Ecoles maternelles pedagogiques, Karl Krämer Verlag, Stuttgart
24. Schwanzer, K. (1967.), Kindergarten der Stadt Wien auf der Expo ‘67 in Montreal, „Bauen + Wohnen” 9(21): 365-366
25. Seršiæ, E., Èankoviæ, M. (1962.), Tip obdaništa za pedeset i sto djece, „Arhitektura” 3-4(16): 30-32
26. Šiloviæ, N. (1976.), Metodološka baza i faze razvoja izrade srednjoroènog prostornog plana Zagreba, „Èovjek i prostor” 9(282): 16-17
27. Tajder, R. (1977.), Osvrt na problematiku racionalnog planiranja, projektiranja i izgradnje djeèjih jaslica i vrtiæa, „Arhitektura” 162-3: 24-25
28. Vitanoviæ, K. (1954.), Kako graditi škole?, „Èovjek i prostor” 5(1): 1
29. Wilson, A. (2006.), Bauen für Kleinkinder in Frankreich, u: Bauen für Kinder, Karl Krämer Verlag, Stuttgart, Zürich, Wüstenrot Stiftung, Ludwigsburg: 158-199
30. *** (1949.a), L’Enfant dans la Cite, ”L’Architecture D’Aujourd’hui”, 17(8), Pariz
31. *** (1949.b), Pravilnik o graðenju deèjih jasala i deèjih vrtiæa, Službeni prilog „Naše graðevinarstvo”, 7/1949: 1-5
32. *** (1954.), Savjetovanje o gradnji suvremene škole, „Èovjek i prostor”, 3(1)
33. *** (1957.), Pretškolsko vaspitanje u novom sistemu obrazovanja i vaspitanja - Prilog Deklaraciji o sistemu obrazovanja i vaspitanja u FNRJ
34. *** (1960.), Raspis natjeèaja za idejna rješenja djeèjih vrtiæa za dvije i èetiri grupe djece, „Èovjek i prostor” 7(104): 8
35. *** (1962.), Natjeèaj za obdaništa i djeèje vrtiæe, „Arhitektura” 3-4(16)
36. *** (1963.), Urbanistièki program grada Zagreba smjernice za razvoj, Urbanistièki zavod grada Zagreba
37. *** (1965.), Zakon o djeèjim vrtiæima, „Narodne novine” 54/65
38. *** (1975.), Jugomont 1955-1975 - Sveèano izdanje lista poduzeæa za industrijsko graðenje sa solidarnom odgovornošæu OOUR - posveæeno proslavi 20-godišnjice osnutka, Jugomont, Èakovec
39. *** (1976.b), Opet kuæe iz plastike, „Èovjek i prostor” 6(279): 31
40. *** (1977.a), Savjetovanje „Racionalno planiranje, projektiranje i izvedba djeèjih jaslica i vrtiæa”, „Arhitektura” (162-163): 15-129
41. *** (1977.b), Savjetovanje „Racionalno planiranje, projektiranje i izvedba djeèjih jaslica i vrtiæa” - prikaz razvoja koncepcija racionaliziranja u projektiranju djeèjih jaslica i vrtiæa na osnovu normativa 1960.-1977. na primjerima izvedenih objekata, Savez zajednica društvene brige o djeci predškolskog uzrasta SRH, USIZ društvene brige o djeci predškolskog uzrasta grada Zagreba, Savez arhitekata Hrvatske, Zagreb
42. *** (1977.c), Odluka o normativima i uputstvima za planiranje, programiranje, projektiranje, izgradnju i opremanje djeèjih vrtiæa i djeèjih jaslica, „Prosvjetni vjesnik” 4-5: 73-89
43. *** (1977.d), Povratak arhetipa - moguænosti heksagona (iz stranih arhitektonskih èasopisa), „Èovjek i prostor” 4 (289): 30-31
44. *** (1977.e), AS arhitektonski studio 1955.1977., Panprojekt, Zagreb
45. *** (1998.), Djeèji vrtiæ „Mali princ” 1938-1998., DV Mali princ, Zagreb
Arhivski izvori
Archive Sources
1. Grad Zagreb, Gradski ured za opæu upravu, središnja pismohrana i pismohrane podruènih ureda opæina (GZP)
2. Arhiv Hrvatskog muzeja arhitekture Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HMA-HAZU)
3. Arhiva arhitektonskog odjela Muzeja za umjetnost i obrt (AR-MUO)
4. Osobna arhiva Vinka Uhlika (OA-VU)
Internetski izvori
Internet Sources
1. www.geoportal.dgu.hr
Izvori ilustracija
Illustration sources
Sl. 1. GZP UP-05-8793/72
Sl. 2. Dachs et al.: 59
Sl. 3. Dudek, 2000: 38
Sl. 4. *** 1949: 41
Sl. 5. Noever, 1993: 229, 231
Sl. 6. Fotografija: Schudrowitz, 1972: 68, proèelja: Schwanzer, 1967: 366
Sl. 7. *** 1949: 3
Sl. 8. *** 1963: 58
Sl. 9., 10. Magaš, 1962: 28, 29
Sl. 11., 12. Seršiæ, Èankoviæ, 1962: 32
Sl. 13. geoportal.dgu.hr
Sl. 14. GZP UP/I-05/25016/6-68
Sl. 15., 32. OA-VU
Sl. 16. *** 1975: 39
Sl. 17. *** 1977: 78
Sl. 18. GZP UP/I-05/8793/5-72
Sl. 19. geoportal.dgu.hr
Sl. 20., 21., 23., 24., 26., 27. AR-MUO
Sl. 22. Tlocrt *** 1977.a: 120, fotografija AR-MUO
Sl. 25. Bagariæ, 2014: 32
Sl. 28., 29. *** 1977.a: 72
Sl. 30. ***1977: 123 i *** 1998: 13
Sl. 31. *** 1977.a: 107
Sl. 33. HMA HAZU
Sl. 34., 35. *** 1977.e
Sl. 36. Autorica. Podlogu pripremio Neven Vlahoviæ.
The postwar goals of achieveing a social standard which implied fast erection of housing cooperatives built by specific planning standards, but also the inevitability of women joining the workforce in the years after the war, brought about the need of a systematic consideration of child care. The priority of a systematic social care for preschool children as an integral part of education meant establishing legislation and programmes which ensured the framework for a vast kindergarten-network expansion.
The design and planning norms adopted in 1960 and 1977 provided the legal basis for a rational and economical planning, programming, design, building and furnishing nurseries and kindergartens, as well as a network development, which was also enabled by numerous urban plans of new housing cooperatives of the same period with reserved spaces for future kindergarten erection.
The need of establishing a large number of preschool facilities in a short period of time resulted in intense research of standardized types which could be built on various locations in a short period of time and ensure a normative quality - between the 1950s and end of 1970s, this practice coincides with similar efforts in Western Europe.
Building standardized kindergarten designs in Zagreb happened in two growth spurts - through an invited competition for standardized designs in 1967 and exploration of modular systems in the mid-seventies. The city expansion through new planned neighbourhoods enabled the implementation of types because the planning standards already foresaw adequately dimensioned and located lots. A significant segment of total built kindergartens of this period belong to this group, in chronological sequence: type Jugomont by Vinko Uhlik, types HV1 and HV2 by Krunoslav Vitanoviæ (Hidrotehna bureau) in the late 60s, and in the second half of the 70s system Megas by Mladen Anðel and Radovan Tajder, system 414 by Radovan Tajder, and system V76 by Ivan Antoliæ (Žerjaviæ bureau).
Vinko Uhlik’s type Jugomont is laid out in a clear linear disposition, with four rooms for 100 children
and terraces along the south facade, and services and halls along the north. It was built on three locations in Zagreb, as part of cooperatives planned and built by Jugomont. In the late 60s and early 70s, the types HV1 and HV2 by Krunoslav Vitanoviæ were built in seven locations in Zagreb. HV1 included two separate pavilions with a nursery and kindergarten connected by a portico, and HV2 was in a single pavilion of a condensed plan with a central atrium, intended for dense locations. A significant upsurge in the research of modular and standardized kindergarten designs came about after adoption of the Law of social care for preschool children from 1974, and the establishment of the Institute of social care for preschool children in the Socialist Republic of Croatia which declared the right of each preschool child to be included in state preschool programmes. Ivan Antoliæ, Mladen Anðel and Radovan Tajder explored modular systems within the company Yugodidacta which would, through simple modifications, enable the erection of kindergartens of varying capacities which could be built in different contexts. The modular system Megas by Radovan Tajder and Mladen Anðel from 1976 consisted of standardized units especially adapted to needs of preschool facilities of larger capacities in limited urban areas. By multiplication and combination of a modular L-shaped unit which could be combined in various compositions, exceptional flexibility was made possible: the structure could be composed as a horizontal ‘mat’ or grow vertically. The system 414 developed in 1975 as a result of research conducted by Rajka Rogina, Ivan Antoliæ and Radovan Tajder on how to establish an effective and cheap method of building preschool facilities adaptable to various urban matrices. It was based on a concept that, because of limited space and size of lots in Zagreb, it is better to build many smaller units which would be administratively connected - one central unit would contain the administration, kitchen and washing room, while the satellite units would be connected by a shuttle service. In 1976 Ivan Antoliæ and the design group Žerjaviæ developed a system of preschool facilities called V76 ina very short time because of growing
pressure of a rapidly growing need for kindergarten spaces. The V76 system grows from a basic unit of two rooms sharing service spaces set diagonally, and thus reducing hallways. They have been built in twenty variations and are recognizable because of their brick skin and expressive mansard roofs (which is also their weakest aspect because of clashing contrast to some urban settings in which they were placed).
During the same period, several kindergartens built by the Slovenian prefab company Marles were also erected as modular systems designed by Ludvik Sedonja, and several kindergartens were duplicated in Zagreb but not as a result of standardized project development. Also, an array of valuable designs and research of standardized and modular systems remained unbuilt.
Although the exploration of standardized projects was motivated by the goal of optimizing relations of normative spaces, contemporary educational tendencies and efficacy of upkeep and use, their completion did not always prove their hypothesis. Their significant shortcoming was uniformity and impossibility of an adequate adaptation to varying contexts, as well as the inability of legislation to keep up with the projected speed. The first generation of designs asked for clear, regular plots because of single-storey dispositions, while the second generation proved more flexible. Yugodidacta modular systems were the peak of these explorations because the units enabled very different configurations and shapes adaptable to various urban situations and needs, as well as a high level of individualization of a specific implemented design. Beside the numerous preschool facilities built by the application of these designs, another significant group of built examples in the same period consists of unique kindergartens informed by the context in which they were placed. We can thus differentiate nurseries and kindergartens built during the 1960s and 1970s in two groups - those built by implementation of standardized designs and those designed as site-specific, among which some of the best examples of kindergarten architecture in Zagreb can be found.
[Translated by author]
Biografija Biography
Dr.sc. MIA ROTH-ÈERINA, dipl.ing.arh., je docentica na Katedri za arhitektonsko projektiranje na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu, gdje je diplomirala 2000. i doktorirala 2015. godine. U praksi djeluje u partnerstvu s Tonèijem Èerinom s kojim je osvojila brojne nagrade na javnim arhitektonskim natjeèajima. Fokus projekata i istraživanja joj je arhitektura društvenog standarda i javni prostor. O svom je radu držala predavanja, radove izlagala na izložbama, te mentorirala niz vannastavnih radionica.
MIA ROTH-ÈERINA, PhD, MArch, is an assistant professor at the Department of Architectural Design at the Faculty of Architecture in Zagreb, where she graduated in 2000 and attained her PhD in 2015. In practice she designs in partnership with Tonèi Èerina, with whom she has won numerous awards in open architectural competitions. The focus of her projects and research is the architecture of educational, communal and public spaces. She has held lectures on her work, exhibited projects in exhibitions and mentored an array of workshops.
Sveuèilište u Zagrebu Arhitektonski fakultet [istraživaè na znanstvenom projektu]
HR - 10000 Zagreb, Kaèiæeva 26 zunic.alen@gmail.com
Izvorni znanstveni èlanak
UDK 72.036 A.Dragomanoviæ(497)”19”
Tehnièke znanosti / Arhitektura i urbanizam
2.01.01. - Arhitektonsko projektiranje
2.01.04. - Povijest i teorija arhitekture i zaštita graditeljskog naslijeða Èlanak primljen / prihvaæen: 2. 5. 2017. / 13. 6. 2017.
University of Zagreb
Faculty of Architecture [researcher on a scientific project]
HR - 10000 Zagreb, Kaèiæeva 26 zunic.alen@gmail.com
Original Scientific Paper
UDC 72.036 A.Dragomanoviæ(497)”19”
Technical Sciences / Architecture and Urban Planning
2.01.01. - Architectural Design
2.01.04. - History and Theory of Architecture and Preservation of the Built Heritage Article Received / Accepted: 2. 5. 2017. / 13. 6. 2017.
Office Buildings Designed by the Architect Aleksandar Dragomanoviæ
arhitektura kasne moderne
Dragomanoviæ, Aleksandar poslovne i uredske zgrade
Aleksandar Dragomanoviæ (1921.-1996.) jedan je od kljuènih autora hrvatske poslijeratne arhitekture èiji opus broji više od stotinu projektiranih i izvedenih djela. Naglašen utjecaj u struci ostavio je visokom kvalitetom i brojnošæu poslovnih i uredskih zgrada - ukupno šesnaest u nekoliko gradova onodobne Jugoslavije (Zagreb, Rijeka, Beograd, Zrenjanin) i u drugim zemljama (npr. Alžiru). Njegovi projekti ove tipološke skupine obilježeni su racionalnim funkcionalnim i konstruktivno-tehnološkim rješenjima te estetiziranim minimalistièkim oblikovanjem.
Dragomanoviæ, Aleksandar office buildings
Aleksandar Dragomanoviæ (1921-1996) was one of the key figures of Croatian post-war architecture. His prolific body of works comprises more than one hundred projects and built realizations. He exerted a profound influence on the architectural profession with his high-quality designs for office buildings - a total of 16 in several cities of ex Yugoslavia (Zagreb, Rijeka, Beograd, Zrenjanin) and some other countries (Algeria). His design vocabulary regarding this specific architectural type is clearly marked by a rational and functional approach, innovative structural and technological solutions, and an aesthetic minimalism.
(1995.). Njegov opus u konaènici èini više od 100 djela7, meðu kojima su 24 realizacije (prva je vratarnica i ambulanta tvornice TUNT u Sesvetskom Kraljevcu iz 1952.), uz posebno plodan korpus od 42 natjeèaja, s osvojenih 15 prvih nagrada i barem 19 ostalih plasmana.8 Antologijskom vrijednošæu u širem kontekstu hrvatske moderne arhitekture izdvaja se pet njegovih zagrebaèkih djela: Paviljon ‘Porodica i domaæinstvo’ na Zagrebaèkom velesajmu, poslije ‘Modna kuæa’ u Praškoj ul. (r. 1958., s N. Kuèanom), Robna kuæa ‘NaMa’ Trnsko (r. 1966.), zgrada SRCE (r. 1974.), Kombinirana djeèja ustanova Sopot (r. 1977., s R. Nikšiæem) i poslovna zgrada ‘Tempo’SDK (r. 1981., s R. Nikšiæem). Od neizvedenih natjeèajnih projekata tehnološkom je kompleksnošæu i iznimnom inženjerskom kompetencijom obilježen Dom RTV Zagreb (n. 1962., s R. Nikšiæem i E. Šmidihenom) te natjeèaj za poslovni toranj ‘Vagonogradnje’ na beogradskoj Slaviji (n. 1963./1964., s D. Ložnik i N. Jansonom).
Najplodnije razdoblje Dragomanoviæeva djelovanja i godine pune kreativne zrelosti jesu 1960-e i 1970-e. Zanimljivo je da je uz dominantne zagrebaèke teme autorske projekte radio za èak 39 gradova i naselja (na još nekoliko lokaliteta i kao suradnik), i to u Hrvatskoj, u gotovo svim republikama bivše Jugoslavije te u inozemstvu (Francuskoj, Alžiru, a kao suradnik prof. Albinija i u Belgiji i Njemaèkoj).9 Veæinu velikih projekata radio je u autorskim timovima, pri èemu je najèešæe
4 Za uvid u generacijske relacije hrvatskih arhitekata vrlo je ilustrativan kronološki indeks u: Uchytil, Barišiæ Mareniæ, Kahroviæ, 2009: 258-261.
5 Studij na Tehnièkom fakultetu formalno je upisao krajem 1943., no zbog mobilizacije tada ga nije ozbiljnije ni zapoèeo, pa efektivno studira tek od 1945. (AF-ASR: Matièni list Dragomanoviæ Aleksandar, mat.br. I-718).
6 Detaljnije o Dragomanoviæevoj nastavnièkoj karijeri u: Žuniæ, 2016: 170-209; AF-APD: Aleksandar Dragomanoviæ [doss.br. 29].
7 Temeljita inventarizacija Dragomanoviæeva projektantskog opusa koju sam sproveo u sklopu doktorskog istraživanja rezultirala je s 94 utvrðena autorska projekta, 13 suradnièkih i 14 dvojbenih projekata, gdje se njegovo autorstvo netoèno ili nedovoljno pouzdano navodi - ukupno je identificirano 121 djelo [Žuniæ, 2016: 5.2. Materijalizacija opusa - 158-161, Katalog - 307-601].
8 Žuniæ, 2016: 12.2.5. Popis natjeèaja, projekata i realizacija - 621-623
9 Projekte je, uz Hrvatsku, radio za Sloveniju, BiH, Vojvodinu, Srbiju i Makedoniju, a izostao je angažman u Crnoj Gori i na Kosovu [Žuniæ, 2016: 5.2.4. Lokalitetni diskurs - 156-158, 12.2.3. Lokalitetni popis - 614-617].
10 Žuniæ, 2016: 5.2.6. Sudionici u stvaralaèkom procesu - 161-167, 12.2.4. Koautorski popis - 617-621
11 Iz pisma prof.arh. N. Mikca, nekada Dragomanoviæeva asistenta, danas profesora arhitekture na AHO u Oslu [Žuniæ, 2016: 61-62].
12 Nakon Dragomanoviæeva umirovljenja (1991.) taj su kolegij nastavili voditi njegovi nekadašnji asistenti prof.arh. Krešimir Kasaniæ (do 2006.) i prof.arh. Tonèi Žarniæ (od 2006. do danas) [Žuniæ, 2016: 5.3.7. Kolegij... - 198-204].
13 Aleksandar Dragomanoviæ, Problematika robnih kuæa na primjerima Trnsko Zagreb, Novi Sad, Vinkovci [habilitacijski rad], Arhitektonski fakultet Sveuèilišta u Zagrebu, Zagreb, 1972. [HAZU-HMA]
suraðivao s Radovanom Nikšiæem (još od 1953.), a u nešto kasnijim godinama s Edom Šmidihenom kao treæim èlanom tima. Od ostalih relevantnih imena s kojima je (ko)autorski povezan valja spomenuti Dašu Crnkoviæ-Oèko, Ninoslava Kuèana, Zdravka Bregovca, Bernarda Bernardija, Petra Kušana, Borisa Krstuloviæa, Berislava Radimira, Josipa Frankola, Zvonimira Juriæa, Olgu Vujoviæ..., od mlaðih Krešimira Kasaniæa, Fedora Tolju, Miroslava Genga i njegova sina Miroslava, a od kipara i slikara Dušana Džamonju, Vojina Bakiæa i Miljenka Stanèiæa.10 Unatoè recentnosti opusa, neka su Dragomanoviæeva djela veæ nepovratno uništena (npr. ‘Modna kuæa’ u Praškoj ul. stradala je u požaru; autobusna postaja u Zadru nedavno je srušena), neka su realizirana bez njegova završnog sudjelovanja i fine autorske ‘glazure’ (npr. Kemijski institut PMF-a u Skoplju), a neke su zgrade devastirane neprimjerenim intervencijama i dogradnjama (npr. kosi krovovi na Robnoj kuæi ‘NaMa’ Trnsko i na baš svim njegovim školama).
Kompozicijski atributi i likovni jezik Dragomanoviæeve arhitekture u 1950-im se godinama èitko referiraju na Le Corbusiera i Miesa, a tijekom 1960-ih godina i poslije pod snažnim je utjecajem nizozemske škole, ponajprije Bakeme i Van den Broeka, te skandinavske kulture i dizajna, o èemu Neven Mikac piše: „Sjeæam se njegovih feelinga za život u Skandinaviji, za skandinavsku arhitekturu, za skandinavske automobile...”11 (Dragomanoviæ je vozio amblematski Saab 99.)
Tijekom karijere ovjenèan je brojnim nagradama i priznanjima, a jedan je od nekolicine naših arhitekata koji je dobio i obje velike Nagrade za životno djelo - Viktor Kovaèiæ (1986.) i Vladimir Nazor (1988.). O njegovim djelima nije se mnogo pisalo, ali je recepcija javnosti i strukovne kritike u tim odabranim objavama redovito bila izrazito afirmativna. Osim projektantskim djelovanjem, prof. arh. Aleksandar Dragomanoviæ velik je utjecaj u struci ostavio i kao nastavnik zagrebaèkoga Arhitektonskog fakulteta s èak 45 godina dugom pedagoškom karijerom (1947.-1991.), tijekom koje je bio Albinijev demonstrator, laborant i asistent, potom Šegviæev asistent i predavaè u paraleli na njegovim kolegijima..., zakljuèivši put kao redoviti profesor. Bio je predstojnik Katedre za arhitektonsko projektiranje (1976.-1978.) i šef Zavoda za arhitekturu AF-a (1983.-1987.) te nadasve omiljen profesor projektiranja (uglavnom društvenih i javnih zgrada razlièitih tipologija) koji je u nastavu uveo originalno koncipirani kolegij Osnove arhitektonskog projektiranja (1972.), što se na njegovim edukacijskim postulatima do danas održao u curriculumu studija arhitekture.12 Pisao je i izlagao rijetko, no izradio je habilitaciju o robnim kuæama (1972.)13, a
Sl. 3. Rijeka, Zgrada Rijeèke banke i štedionice (Narodna banka Rijeka), A. Dragomanoviæ, B. Radimir, 1957.
Fig. 3 Rijeka, the building of Rijeka bank and the savings bank (National bank, Rijeka), A. Dragomanoviæ, B. Radimir, 1957
Sl. 4. Beograd, Poslovna zgrada ‘Vagonogradnje’, A. Dragomanoviæ, D. Ložnik, N. Janson, 1963.-1966. Fig. 4 Belgrade, ‘Vagonogradnja’ office building, A. Dragomanoviæ, D. Ložnik, N. Janson, 1963-1966
zapoèeo je (oko 1981.) i doktorat o polivalentnim centrima naselja14 koji nije uspio dovršiti jer je u biti bio umjetnik, a ne znanstvenik, prvi profesor Arhitektonskog fakulteta koji je u novome zakonskom okviru 1988. izborio i potvrdio presedan umjetnièkoga izbora u zvanje.
Dragomanoviæevo djelo pokazuje rijetku dosljednost u prosedeu stvaranja arhitekture specifiènom diskurzivnom (ne diskursnom!) metodom15 modularnog projektiranja ‘na mreži’ - stvarnoj, strukturnoj, ili pak imaginarnoj, ali sadržanoj u kompozicijskom postupkukoju odlikuje izrazito promišljen analitièki prosede postave rješenja, racionalna prostorna organizacija i èisto funkcionalno zoniranje tlocrta, jednostavna i inženjerski besprijekorna konstruktivna shema, a posljedièno - estetizirana arhitektura nenadmašne elegancije i minimalistièke kompozicijske geste! Bit njegova kreativnog postupka Tomislav Premerl ovako je opisao: „Dragomanoviæeva se arhitektura odlikuje profinjenim smislom za proporciju arhitektonskih volumena, studioznim pristupom detalju, pažljivim izborom materijala te uvijek logiènom, racionalnom konstrukcijom velikih graditeljskih sklopova...”16 Bavio se gotovo svim arhitektonskim tipovima, no nezaobilazan projektantski, ali i teorijski doprinos u struci ostavio je u razvoju tipologija robnih kuæa i trgovaèko-opskrbnih centara (14 djela, uz spomenuti habilitacijski rad17), poslovno-uredskih zgrada (16) te odgojno obrazovnih ustanova - djeèjih vrtiæa, škola i fakulteta (14), pri èemu navedene skupine projekata èine glavne tipološke teme koje ne samo brojnošæu veæ i inovativnošæu rješenja predstavljaju kljuène dionice u njegovu opusu. Dragomanoviæ je primarno projektant zgrada - arhitekt par excellencedok se urbanizmom, interijerima i dizajnom bavio rijetko, iako podjednako uspješno.
DRAGOMANOVIÆEVE POSLOVNE I UREDSKE ZGRADE
OFFICE BUILDINGS
Uz veæ publicirane poslovne zgrade Aleksandra Dragomanoviæa iz specifiène domene robnih kuæa i trgovaèko-opskrbnih centara18, komplementarnu temu u tipologiji poslovne arhitekture èine njegove uredske zgrade koje je projektirao za razlièite ustanove, politièko-upravna tijela i asocijacije, tvrtke, banke, poslovno-stambene graðevine..., koje su brojnošæu djela (ukupno ih je 16) i važnošæu nekih antologijskih realizacija dominantna i najdugotrajnija dionica autorova stvaralaèkog opusa.
GENEZA, RAZVOJ, KRONOLOGIJA
ORIGIN, EVOLUTION, CHRONOLOGY
Tijekom svojih konstitutivnih godina Aleksandar Dragomanoviæ se s tipologijom poslovno-uredskih zgrada prvi put susreo godinu nakon diplome, radeæi s prof. arh. Alfredom Albinijem natjeèaj za upravnu zgradu tvornice ‘Rade Konèar’ (n. 1952./1953.)19, a samostalno nešto kasnije na natjeèaju za kompleks poslovnih zgrada SUP-a (Sekretarijata za unutrašnje poslove Grada Zagreba) s J. Frankolom i A. Lozicom (n. 1956. - 3. nagrada).20 Taj netipièni projekt zgrada za policiju ostao je nepoznat i nepubliciran (a èini se da su i originalni nacrti morali biti ‘dislocirani’ iz autorove ostavštine) jer je rijeè o programu visoke sigurnosne razine pa zbog toga nacrti nisu smjeli biti dostupni javnosti. Veæ godinu nakon toga s B. Radimirom radi natjeèaj za zgradu Rijeèke banke i štedionice (Narodne banke Rijeka) na tadašnjemu Jadranskom trgu neposredno uza središnju pješaèku os grada - rijeèki Korzo (n. 1957. - otkup).21
Ovdje je naposljetku, poèetkom 1960-ih, izvedbu ostvario K. Ostrogoviæ, iako je jednakovrijednu nagradu na natjeèaju osvojilo i rješenje tima Z. i S. Dumengjiæ.22
Nakon nekoliko godina usredotoèenosti na druge tipologije, Dragomanoviæ se poslovno-uredskim objektima vratio na velikom natjeèaju za CK Saveza komunista Hrvatske (Zgradu društvenih organizacija) na zagrebaèkom
14 Žuniæ, 2016: 5.2.4. Neobranjeni doktorat - 213-215
15 O pojmu diskurzivnosti i njegovu specifiènom znaèenju u domeni arhitektonskog projektiranja te distinkciji u odnosu na pojam diskursa opširno sam izlagao u disertaciji [Žuniæ, 2016: 7. Analiza diskurzivne metode projektiranja - 245-252].
16 T. Pl., 1993.
17 Dragomanoviæ, 1972.
18 Žuniæ, 2012.; Žuniæ, Karaè, 2015.b
19 Uchytil, 1990: 192, 213, 218
20 *** 1956.; *** 1964; Paladino, 2015: 158, 307-308
21 Arhiva A. Žuniæa: Aleksandar Dragomanoviæ. Radovi [elab. 1986.]
Prisavlju, koji radi s R. Nikšiæem, a prvi put u timu im se pridružio i E. Šmidihen (n. 1961.3. nagrada). Bio je to jedan od najatraktivnijih natjeèaja svoga vremena s 30 pristiglih radova, no bez dodijeljene prve nagrade, pa je zgrada (poslije popularno zvana ‘Kockica’) izvedena po 1. ‘plasmanu’ I. Vitiæa, postavši jedno od paradigmatskih djela hrvatske arhitekture 1960-ih godina.23 Dragomanoviæ, uz koautore D. Ložnik i N. Jansona, s velikim uspjehom sudjeluje na natjeèaju za poslovnu zgradu ‘Vagonogradnje’ na beogradskoj Slaviji (n. 1963./1964. - 1. nagrada).24 Zgrada je koncipirana kao elegantan uredski toranj smjele konzolne konstrukcije, a svojim je položajem nedaleko od središta Beograda trebala postati snažan akcent u slici grada - „Sa izrazito urbanistièkim pristupom zadatku, objekt je oblikovan kao urbanistièka poanta. Njegova prostorna dominacija i jednostavan plastièni izraz su evidentni.”25 Projekt je ubrzo krenuo u izvedbenu razradu (1965./1966.), ali, nažalost, do realizacije nije došlo.26
Meðutim, najznaèajniji neizvedeni natjeèajni projekt u ovoj tipološkoj skupini zasigurno je onaj za Dom Radio-televizije Zagreb, koji Dragomanoviæ radi s R. Nikšiæem i E. Šmidihenom (n. 1962. - 2. nagrada, 1. plasman).27
22 K. O., 1959.
23 Venturini, 1961.
24 Sinðiæ, 1964.
25 AF-APD: Aleksandar Dragomanoviæ [doss.br. 29]: Šegviæ, N., Mohorovièiæ, A., Rašica, B. - Ocjena komisije za izbor A. Dragomanoviæa u zvanje višeg predavaèa 1971.
26 Arhiva A. Žuniæa: Aleksandar Dragomanoviæ. Radovi [elab. 1986.]
27 Gomboš, 1963.; *** 1965.
28 Žuniæ, Karaè, 2015.a: 181
29 *** 1983.b; Kisiæ [ur.], 2005: 74-76, 113, 129-130
30 Kisiæ [ur.], 2005: 79, 114, 128
Timu je povjerena izrada projekta s nekoliko varijantnih rješenja i razina razrade koja se protegnula tijekom osam godina (do 1970.), no na koncu taj iznimno zahtjevni i studiozno pripremani projekt nije rezultirao realizacijom. Kompleks je, naime, poslije izveden kao importirano generièko, donekle gotovo rješenje koje su lokaciji projektantski i tehnološki prilagodili N. Bach i R. Rausavljeviæ (1977.-1989.).28
Nakon Doma RTV Zagreb uslijedio je natjeèaj (a poslije i projekt s realizacijom) velike poslovne zgrade ‘Tempo’ - SDK (Službe društvenog knjigovodstva, danas FINA) uza zagrebaèku Ul. grada Vukovara (n. 1969./1970. - 1. nagrada, p. 1975.-1979., r. 1980./1981.].29 Tom se zgradom, projektiranom s R. Nikšiæem neposredno uz Puèko otvoreno uèilište, Dragomanoviæ dojmljivom kreativnom gestom pridružio ponajboljim autorima hrvatske arhitekture druge polovice 20. stoljeæa koji su uz ovu znaèajnu gradsku aveniju ostavili reprezentativna djela naše kasne moderne.
Unatoè nespornoj kvaliteti graðevine, izlaganoj na 17. Zagrebaèkom salonu i nominiranoj za najviše strukovne nagrade poput Vladimira Nazora i Nagrade Grada Zagreba (1982.), ovo je djelo kao skupa investicija u nepovoljnome politièkom trenutku onodobnih ‘stabilizacijskih procesa’ ostalo bez nagrada, uz brojne društvene kontroverze koje su se s tim u vezi pojavile u javnosti.
Iako primarno pripada prometnim temama, kompleks Eksploatacionoga centra autoputa Zagreb-Rijeka, koji Dragomanoviæ radi s R. Nikšiæem (p. 1972., r. 1974./1975.), u svojoj je neposrednoj funkciji takoðer uredska arhitektura.30
Jedno amblematsko, no u struci nedovoljno afirmirano i skromno publicirano djelo u opu-
Sl. 5. Luèko, Eksploatacioni centar autoputa (*Centar za održavanje autoputa) Zagreb-Rijeka, A. Dragomanoviæ, R. Nikšiæ, 1972.-1975. Fig. 5 Luèko, Company for Construction and Operation of the Motorway Zagreb-Rijeka, A. Dragomanoviæ, R. Nikšiæ, 1972-1975
Sl. 6. Zagreb, SRCE (Sveuèilišni raèunski centar), A. Dragomanoviæ, 1972.-1974.
Fig. 6 Zagreb, SRCE (University Computing Centre), A. Dragomanoviæ, 1972-1974
Sl. 7. Zagreb, Poslovna zgrada ‘Tempo’ – SDK (Službe društvenog knjigovodstva), A. Dragomanoviæ, R. Nikšiæ, 1969.-1981. Fig. 7 Zagreb, ‘Tempo’ office building - SDK (Social Accounting and Auditing Service), A. Dragomanoviæ, R. Nikšiæ, 1969-1981
Sl. 8. Zagreb, MEZO (Mnogonamjenska eksperimentalna zgrada i organizacija), A. Dragomanoviæ, K. Kasaniæ, 1975.
Fig. 8 Zagreb, MEZO (Multipurpose Experimental Building and Organization), A. Dragomanoviæ, K. Kasaniæ, 1975
Sl. 9. Zagreb, Poslovni objekt ‘Ingra – Elektroprojekt’, A. Dragomanoviæ, F. Tolja, M. Dragomanoviæ, 1989.
Fig. 9 Zagreb, ‘Ingra - Elektroprojekt’ office building, A. Dragomanoviæ, F. Tolja, M. Dragomanoviæ, 1989
su A. Dragomanoviæa jest SRCE (Sveuèilišni raèunski centar), smješteno nedaleko od Slavonske avenije u autoru dobro poznatome prostoru, tik do kompleksa HRT-a i zgrade CK SKH, koje je desetak godina ranije na natjeèajima i sam projektirao. Zgrada je od faze projekta do izvedbe brzo napredovala (p. 1972./1973., r. 1974.)31, prezentirajuæi svojom elegantnom siluetom u potezu ulice izniman kompozicijski rezultat (unatoè primjedbama o ‘manirizmu’ nekih detalja), pa je to djelo danas vrjednovano kao jedna od kljuènih Dragomanoviæevih realizacija.
Zahvaljujuæi prisutnosti na tom objektu, Dragomanoviæ je veæ godinu nakon dovršetka izgradnje s K. Kasaniæem radio i projekt za kompleks MEZO (Mnogonamjenska eksperimentalna zgrada i organizacija) na gotovo istoj, samo proširenoj parceli (p. 1975.).32 Novoplanirani kompleks protezao se uz istoèno i južno zaleðe zgrade SRCE, a rješenje je predviðalo inkorporaciju ove netom dovršene graðevine u buduæi sveuèilišni sklop i njenu ekstenziju s još dvije dodatne zgrade.
Nakon nekoliko samostalnih projekata Dragomanoviæ se krajem 1970-ih vratio suradnji s Nikšiæem i Šmidihenom kada zajedno rade natjeèaj za poslovnu zgradu ‘Banatske banke’ u Zrenjaninu, ali bez izvedbenog plasmana (n. 1978. - 2. nagrada).33 Na mjestu natjeèajnog obuhvata poslije je izgraðen objekt banke pomalo dekonstruktivistièkog izrièaja i bitno drukèije estetike od one koju je ponudio Dragomanoviæev tim.
Sa svojim asistentima K. Kasaniæem i F. Toljom, Dragomanoviæ za Grad Zagreb izraðuje studiju poslovno-stambene uglovnice za lokaciju Petrinjska/Ðorðiæeva (p. 1980.), višestruko izlaganu i nagraðenu na Zagrebaèkom i Beogradskom salonu 34 S E. Šmidihenom radi na idejnom rješenju potencijalno kapitalnog projekta za kompleks Ministarstva vanjskih poslova u Alžiru, no bez narudžbe za
daljnju razradu (p. 1983.)35, a samostalno projektira svoju posljednju izvedenu zgradu - Upravljaèko-informacijski sistem (UIS Raèunski centar ŽTP-a, danas Hrvatskih željeznica) uza zagrebaèki Ranžirni kolodvor u Dugavama (p. 1985./1986., r. 1987.)36. Posljednji projekti poslovne tipologije rezultat su Dragomanoviæeva sudjelovanja na natjeèajima - prvi u koautorstvu s F. Toljom i M. Dragomanoviæem za poslovni objekt ‘Ingra-Elektroprojekt’ uza Sveuèilišnu aleju (n. 1989.uži izbor)37 na parceli gdje je poslije izvedena zgrada M. Hržiæa i I. Kolbacha38; drugi u suradnji sa sinom Miroslavom za poslovnu zgradu ‘Zagrebaèke banke’ ispred Gradske vijeænice (n. 1990. - 1. nagrada)39, ali natjeèajna parcela i danas stoji neizgraðena. Za taj dio gradskog prostora Dragomanoviæ potkraj svoga života, kao svoj vjerojatno posljednji projekt (p. 1994./1995.), radi studiju dogradnje Gradske vijeænice koja u nekim varijantama predviða izgradnju na mjestu gdje je trebala biti ‘Zagrebaèka banka’, a u nekim skicama ispituje lokaciju sjeverno od Vijeænice.40 Ovome dojmljivom opusu poslovno-uredskih zgrada valja pribrojiti i neke objekte mješovi-
31 Juriæ, 1988.
32 Arhiva A. Žuniæa: Aleksandar Dragomanoviæ. Radovi [elab. 1986.]; Arhiva M. Dragomanoviæa
33 Kisiæ [ur.], 2005: 16, 85, 116, 129
34 Dragomanoviæ, Kasaniæ, Tolja, 1983.
35 Arhiva A. Žuniæa: Aleksandar Dragomanoviæ. Radovi [elab. 1986.]
36 Juriæ, 1988.; HAZU-HMA: ostavština Dragomanoviæ, inv.br. HMA/AD/9/32/1-77
37 Arhiva M. Dragomanoviæa
38 *** 1997.
39 Delalle, 1990.; Arhiva M. Dragomanoviæa
40 Projekt nije publiciran, pohrana dokumentacije: AFAKDZ: Arhiva T. Žarniæa; Arhiva M. Dragomanoviæa
41 Rijeè je o stambenom objektu na Voštarici u Zadru (p. 1955.), stambenim tornjevima u Rijeci (n. 1960., s N. Kuèanom), tipskim stambenim tornjevima (n. 1960., s N. Kuèanom) i tipskim objektima èetverokatne stambene izgradnje (n. 1960., s N. Kuèanom) [Arhiva A. Žuniæa: Aleksandar Dragomanoviæ. Radovi [elab. 1986.].
42 Žuniæ, 2016: 8.2.2. Nagrade i priznanja - 282-283, 12.3.5. Nagrade i priznanja - 626
tih tipologija s ‘poslovno-stambenim’ atributima koji sadrže i trgovaèke prostore, lokale ili urede na nižim etažama poput ‘Projekta Selska’, koji radi s M. Dragomanoviæem i M. Gengom (p. 1994.), dok je u mladenaèkim godinama radio i projekte stambenih zgrada u Zadru i Rijeci, za koje se zbog izgubljene dokumentacije nije mogao utvrditi eventualni udio poslovnih prostora.41
Iz prikazanog slijeda projekata može se vidjeti kako se poslovno-uredskom tipologijom zgrada Dragomanoviæ bavio u ujednaèenome ritmu tijekom cijele karijere, vraæajuæi se tim temama svakih nekoliko godina - poèevši od prvog projekta s Albinijem 1952./1953., ili prvoga vlastitog iz 1956., do posljednjeg rada ovoga tipa iz 1994./1995. Taj raspon od više od 40 godina rezultirao je sa 16 poslovno-uredskih objekata. Meðu njima je devet natjeèajnih projekata na kojima je odreda osvajao nagrade, otkupe ili uže plasmane. Tako je veæ na prva tri natjeèaja osvojio dvije treæe nagrade i otkup, ali s vremenom je sve uspješnije sudjelovao, pa je poslije imao još tri druge i dvije prve nagrade.42 Od navedenih projekata izvedena su samo èetiri, svi u Za-
grebu (‘Tempo’ - SDK, Eksploatacioni centar autoputa, SRCE i UIS-HŽ), pri èemu zgrade SDK-a i SRCE pripadaju u nekoliko Dragomanoviæevih paradigmatskih djela, zahvaljujuæi kojima se trajno etablirao u struci. Ujedno, zanimljivo je primijetiti kako su SRCE i zgrada UIS-a na Ranžirnom kolodvoru zapravo raèunski centri tada visoke tehnološke zahtjevnosti i u svoje su vrijeme bili rijetka, u nas nepoznata tipološka ‘podvrsta’ posve novih poslovno-uredskih zgrada koje je upravo Dragomanoviæ prvi projektirao.
KOAUTORSKE RELACIJE
CO-AUTHORS
Na zgradama poslovno-uredske namjene Dragomanoviæ je najviše suraðivao s R. Nikšiæem, i to u razdoblju 1956.-1978. (5 projekata) i E. Šmidihenom 1961.-1983. (5 projekata). Po jednom je poslovne projekte radio s J. Frankolom i A. Lozicom (1956.), B. Radimirom (1957.) te D. Ložnik i N. Jansonom (1963./1964.). Zanimljivi podaci o moguæemu inicijalnom autorstvu zgrade SRCE vežu se za prof. arh. N. Šegviæa, a u ranim inaèicama i za
Sl. 10. Zrenjanin, Poslovna zgrada ‘Banatske banke’, A. Dragomanoviæ, R. Nikšiæ, E. Šmidihen, 1978. Fig. 10 Zrenjanin, Banat bank, office building, A. Dragomanoviæ, R. Nikšiæ, E. Šmidihen, 1978
Sl. 11. Zagreb, Upravljaèko-informativni sistem [UIS] za teretna kola i ostale sisteme ŽTP-a, A. Dragomanoviæ, 1985.-1987.
Fig. 11 Zagreb, Administration and Information System (UIS) for Freight Trains and Other Systems of the Rail Transport Company
Sl. 12. Alžir, Kompleks Ministarstva vanjskih poslova, A. Dragomanoviæ, E. Šmidihen, 1983. Fig. 12 Algeria, Ministry of Foreign Affairs, A. Dragomanoviæ, E. Šmidihen, 1983
E. Špiriæa. Nacrte izvedbene faze potpisuje arhitekt B. Pintek, za kojega, meðutim, nije utvrðen i autorski udjel.43
Kod natjeèaja za uredske zgrade Dragomanoviæ je èešæe negoli kod drugih vrsta objekata imao kao neposredne konkurente i svoje redovite suradnike s drugih zadataka: zgradu CK SKH radio je paralelno s Radimirom, a za ‘Vagonogradnju’ natjeèajne su projekte samostalno predali - i Kuèan i Nikšiæ. U drugoj polovici karijere zgrade toga tipa uglavnom je projektirao s asistentima K. Kasaniæem (2 projekta) i F. Toljom (2), a kraj aktivnosti obilježila je kreativna suradnja sa sinom Miroslavom (1989. i 1990.), uz kojega se kao koautor na jednom projektu pojavljuje i M. Geng.44
posljednja njegova projekta toga tipa raðena za lokacije u neposrednoj blizini te kapitalne zagrebaèke avenije, svojevrsne ‘galerije’ ponajbolje hrvatske arhitekture poslijeratnog razdoblja. Osim za Zagreb, jedan je projekt osmislio za Rijeku, dva su natjeèaja vezana za Srbiju (Beograd i Zrenjanin), a unutar ove je tipološke grupe i jedan inozemni. gotovo nepoznati projekt - kompleks Ministarstva vanjskih poslova u Alžiru.45
ATRIBUTI ARHITEKTURE
ATTRIBUTES OF THE ARCHITECTURE
Sl. 13. Zagreb, CK Saveza komunista Hrvatske (Zgrada društvenih organizacija), A. Dragomanoviæ, R. Nikšiæ, E. Šmidihen, 1961.
Fig. 13 Zagreb, Central Committee of the League of Communists (Social Organizations building), A. Dragomanoviæ, R. Nikšiæ, E. Šmidihen, 1961
Sl. 14. Zagreb, Dom Radio-televizije, A. Dragomanoviæ, R. Nikšiæ, E. Šmidihen, 1962.-1970.
Fig. 14 Zagreb, Croatian Radiotelevision, A. Dragomanoviæ, R. Nikšiæ, E. Šmidihen, 1962-1970
LOKALITETI
SITES
S obzirom na zemljopisnu rasprostranjenost, zgrade ove namjene Dragomanoviæ je uglavnom radio za Zagreb (12 projekata), pri èemu su èak èetiri sklopa locirana na Prisavlju (CK SKH, Dom RTV, MEZO i SRCE). Osim zgrade SDK-a u Ul. grada Vukovara, takoðer su i dva
Urbanistièke odlike - Prema prostornoj impostaciji poslovno-uredske zgrade u Dragomanoviæevu opusu èesto zauzimaju dominantne uglovne pozicije, stvarajuæi nove repere u gradskoj slici (‘Rijeèka banka’ na poèetku rijeèkoga Korza, poslovni toranj ‘Vagonogradnje’ na Trgu Slavija u Beogradu, poslovno-stambena zgrada Petrinjska/Ðorðiæeva), nerijetko su locirane i uz križanja jakih prometnica (kompleks poslovnih zgrada SUP-a, ‘Banatska banka’ u Zrenjaninu). Neke su zgrade postavljene slobodno u dotad praznome, neizgraðenom prostoru, pri-
mjerice u veæ spomenutoj zoni Prisavlja, gdje rješenjima novih graðevnih sklopova autor generira predtrgove ili veæe javne prostore urbanistièkoga znaèenja (npr. CK SKH, Dom RTV, SRCE, MEZO). Kao posebna mikrolokacijska tema izdvajaju se interpolacije u veæ izgraðenoj strukturi (takve su zagrebaèke poslovne zgrade ‘Tempo’-SDK, ‘Ingra-Elektroprojekt’, ‘Zagrebaèka banka’, dogradnja Gradske vijeænice). Za kompleks Ministarstva vanjskih poslova u Alžiru nije poznata toèna lokacija, ali iz nacrta može se vidjeti da je sklop trebao biti smješten na padini brežuljka izvan guste urbane sredine.
Tlocrtno-morfološke odlike - U pogledu tlocrtne geometrije i funkcionalnih shema uredskih zgrada Dragomanoviæ koristi tri tipiène dispozicije: a) najèešæe su to jednostavni, zatvoreni pravokutnici s komunikacijskom jezgrom ili atrijskim središnjim prostorom (CK SKH, ‘Vagonogradnja’, SRCE, ‘Banatska banka’, UIS-HŽ, ‘Zagrebaèka banka’); b) drugi tip, uvjetovan lokacijskim razlozima, varira razlièite ‘L’ tlocrtne sheme (‘Rijeèka banka’, ‘Tempo’ - SDK, uglovnica Petrinjska/Ðorðiæeva, INGRA); c) naposljetku, treæa morfološka grupa javlja se kod složenih polivalentnih kompleksa sa shemom ‘adirajuæih volumena’ povezanih komunikacijskim pasažima, u èemu se jasno reflektira strukturalistièki prosede (Dom RTV, MEZO, Ministarstvo u Alžiru).
Kod poslovno-uredskih zgrada Dragomanoviæ, ovisno o specifiènosti funkcije, podjednako vješto koristi i open space urede s velikim brojem radnih jedinica i posve fleksibilnim tlocrtima, te klasiène ‘koridorne’ sheme s nizovima æelijastih prirodno osvijetljenih ureda uz poteze fasada s blokovima komunikacijskih, sanitarnih i dvoranskih prostora u središnjoj ‘tamnoj’ zoni tlocrta. Besprijekorno
43 Arhiva SRCE: izvedbeni nacrti zgrade, 1973.
44 Žuniæ, 2016: 5.2.6. Sudionici u stvaralaèkom procesu - 161-167, 12.2.4. Koautorski popis - 617-621
45 Žuniæ, 2016: 5.2.4. Lokalitetni diskurs - 156-158, 12.2.3. Lokalitetni popis - 614-617
riješen uredski ‘zoning’ uz korištenje obiju navedenih shema organizacije vidljiv je kod zgrade SDK-a, a zanimljive ‘klaustralno-atrijske’ tlocrte sa središnjom radnom dvoranom i obodnim pojedinaènim kancelarijama dokumentiraju poslovna zgrade SRCE i natjeèajno rješenje ‘Zagrebaèke banke’.
Konstruktivni sustavi koje Dragomanoviæ primjenjuje za uredske graðevine gotovo uvijek su skeletni, riješeni na ortogonalnim kvadratnim rasterima modula 6.00´6.00, 6.60´6.60, 7.20´7.20 i 7.50´7.50 m. Iznimka su poslovno-stambena zgrada Petrinjska/Ðorðiæeva i Centar UIS-HŽ (AB zidovi), ‘Zagrebaèka banka’ (AB zidovi i nesimetrièan raster stupova na rasponu 5.00 i 7.50 m) te ‘Vagonogradnja’ (betonska jezgra s lebdeæim konzolnim etažama od èeliènog roštilja, dubine 5.60 m). Oblikovne odlike - U kompoziciji masa kod Dragomanoviæevih poslovnih zgrada dominira horizontalni prospekt arhitektonskih volumena, elegantno proporcioniranih i u elevacijama ujednaèenih, kako to pokazuju zgrade SRCE, SDK-a, Eksploatacionog centra autoputa, UIS-HŽ-a, ‘Zagrebaèke banke’ ili dogradnje Gradske vijeænice. No, kod nekih primjera kompozicijski postupak poèiva na ideji
Sl. 15. Zagreb, Poslovna zgrada ‘Zagrebaèke banke’, A. Dragomanoviæ, M. Dragomanoviæ, 1990.
Fig. 15 Zagreb, Zagreb bank, A. Dragomanoviæ, M. Dragomanoviæ, 1990
Sl. 16. Zagreb, Dogradnja Gradske vijeænice, A. Dragomanoviæ, 1994./1995.
Fig. 16 Zagreb, annexe of the City Council, A. Dragomanoviæ, 1994/1995
Sl. 17. Zrenjanin, Poslovna zgrada ‘Banatske banke’, A. Dragomanoviæ, R. Nikšiæ, E. Šmidihen, 1978. Fig. 17 Zrenjanin, ‘Banat bank’, A. Dragomanoviæ, R. Nikšiæ, E. Šmidihen, 1978
Sl. 18. Zagreb, Poslovna zgrada ‘Tempo’ – SDK (Službe društvenog knjigovodstva), A. Dragomanoviæ, R. Nikšiæ, 1969.-1981.
Fig. 18 Zagreb, ‘Tempo’ office building - SDK (Social Accounting and Auditing Service), A. Dragomanoviæ, R. Nikšiæ, 1969-1981
geometrijskoga kontrapunkta, gdje je ‘lebdeæi’ niski volumen akcentiran visokom vertikalom (CK SKH, poslovni toranj ‘Vagonogradnje’, Dom RTV, a na specifièan naèin i MEZO, te u jednoj varijanti ‘Rijeèka banka’ sa stupnjevitom gradacijom masa).
Proèelja ranijih projekata iz 1950-ih i 1960-ih oblikovana su kao rasterirane staklene envelope miesovske èistoæe i minimalistièke artikulacije, a od 1970-ih u oblikovnom se vokabularu javlja i umjereni plasticizam s uporabom punih betonskih ploha (u kontrastu sa staklenim cezurama), naglašenih konstruktivnih detalja i s ponekom gestom brutalistièke obrade fasadnih površina. Le Corbusierovski kompozicijski prosede možda se najsnažnije èita na zgradi SRCE, koja je u oblikovnom smislu takoðer zanimljiva i zbog nekih naznaka utjecaja tada popularne japanske arhitekture, poput na proèeljima izvuèenih ‘èela’ greda konstruktivnoga rastera, koje bi u Japanu proizašle iz vokabulara drvenih tesarskih detalja, a u suvremenoj arhitekturi toga doba nerijetko se javljaju i kao parafrazirani motiv u betonu. Strukturalistièke refleksije i nizozemski utjecaji (uz nesumnjivo posredovanje Nikšiæa i Šmidihena) prisutne su pak u svim varijantama projekta Doma RTV-a, a donekle i na sklopu Ministarstva u Alžiru. Dragomanoviæeva arhitektura poslovnih zgrada u likovnom je dojmu monokromna (èak i kada se javlja decentna tonska rašèlamba proèelja). Gotovo sve njegove uredske zgrade u stilskoj se stratifikaciji mogu svrstati u vrijeme i oblikovnu kodifikaciju kasne moderne, no na njegovim posljednjim projektima iz 1980-ih i 1990-ih koje je radio s mladim suradnicima, poput uglovnice Ðorðiæeva/Petrinjska, natjeèaja za ‘Zagrebaèku banku’ i studije dogradnje Gradske vijeænice, primjetno je eksperimentiranje s postmodernistièkim detaljima.
RECEPCIJA STRUKE - IZLOŽBE, PUBLIKACIJE, NAGRADE
RECEPTION IN PROFESSIONAL CIRCLES - EXHIBITIONS, PUBLICATIONS, AWARDS
Objekte ove tipološke skupine Dragomanoviæ je izlagao na nekoliko Zagrebaèkih salona [ZS], a kao selektirani radovi publicirani su i u prateæim katalozima, što potvrðuje da su veæ u vrijeme nastanka neke njegove poslovno-uredske zgrade prepoznate po visokoj vrijednosti. Tako su izlagana sljedeæa djela: na 5. ZS 1970. (Dom RTV)46, na 17. ZS 1982. (SRCE, zgrada ‘Tempo’ - SDK, poslovno-stambeni objekt u Petrinjskoj/Ðorðiæevoj)47, na 23. ZS 1988. (UIS Raèunski centar na Ranžirnom kolodvoru)48, na 26. ZS 1991. (natjeèajni projekti ‘Ingra-Elektroprojekta’ i Zagrebaèke banke’).49 Studija uglovnice Petrinjska/Ðorðiæeva u sekciji ‘Gosti salona’ izlagana je i na IX. Beogradskom salonu arhitekture, što je jedan od rijetkih Dragomanoviæevih istupa na izložbama izvan Hrvatske.50 Izlagao je i na postnatjeèajnim izložbama Društva arhitekata Hrvatske, koje u to vrijeme nisu bile ni obvezne, ni èeste (CK SKH - 1962.; Dom RTV1963.; ‘Tempo’ - SDK - 1971.), te u prostorijama Saveza arhitekata Srbije (Poslovna zgrada ‘Vagonogradnje’ - 1964.)51, a zanimljivo je da je neke projekte u vidu malih tematskih izložaba prezentirao i na Arhitektonskom fakultetu kako bi svoj rad približio
46 *** 1970.
47 *** 1982.b; Maroeviæ, 1982.a
48 *** 1988.
49 *** 1991.
50 *** 1983.a
51 Arhiva A. Žuniæa: Aleksandar Dragomanoviæ. Radovi [elab. 1986.]
Sl. 19. Zagreb, Poslovno-stambena zgrada, Petrinjska/Ðorðiæeva, A. Dragomanoviæ, K. Kasaniæ, F. Tolja, 1980. [varijanta A] Fig. 19 Zagreb, office and residential building, Petrinjska/Ðorðiæeva, A. Dragomanoviæ, K. Kasaniæ, F. Tolja, 1980 [version A]
Sl. 20. Zagreb, Poslovno-stambena zgrada, Petrinjska/Ðorðiæeva, A. Dragomanoviæ, K. Kasaniæ, F. Tolja, 1980. [varijanta B] Fig. 20 Zagreb, office and residential building, Petrinjska/Ðorðiæeva, A. Dragomanoviæ, K. Kasaniæ, F. Tolja, 1980 [version B]
Sl. 21. Zagreb, Poslovno-stambena zgrada, Petrinjska/Ðorðiæeva, A. Dragomanoviæ, K. Kasaniæ, F. Tolja, 1980. [varijanta C] Fig. 21 Zagreb, office and residential building, Petrinjska/Ðorðiæeva, A. Dragomanoviæ, K. Kasaniæ, F. Tolja, 1980 [version C]
kolegama i studentima (Poslovna zgrada ‘Vagonogradnje’ - 1964.; Dom RTV - 1967.)52. Aleksandar Dragomanoviæ je, osim nagradnih i otkupnih plasmana na natjeèajima za uredsko-poslovne objekte (osvojio ih je devet), za zgradu ‘Tempo’ - SDK od Struènoga savjeta SAH-a zajedno s Nikšiæem bio nominiran za godišnju Nagradu Vladimir Nazor i Nagradu Grada Zagreba (1982.), koje na koncu nisu osvojili zbog sasvim nearhitektonskih, politièkih razloga jer je ‘’…Odbor odbio prijedlog s obrazloženjem da bi nagraðivanje zgrade SDK djelovalo antistabilizacijski’’.53 Stoga je jedino javno nagraðeno djelo iz ove tipološke skupine studija poslovno-stambene uglovnice Petrinjska/Ðorðiæeva, za koju je Dragomanoviæ s K. Kasaniæem i F. Toljom dobio Nagradu Salona (17. ZS, 1982.). Zanimljivo je da je upravo za taj projekt Dragomanoviæ priredio i jedinu svoju struènu objavu koja je kao kratki èlanak s popratnom dokumentacijom publicirana u èasopisu „Arhitektura” (1983.).54
Zahvaljujuæi iskustvu na projektima poslovnih tipologija (osobito realizaciji zgrade SDK-a), Dragomanoviæ je pozvan za èlana ocjenjivaèkog suda na natjeèaju za kompleks ‘Jugobanke’ i SDK-a u Vinkovcima (1977.), zatim u žiri natjeèaja za poslovnu zgradu ‘Jugoturbine’ u Karlovcu (1982. i 1987.), te u žiri natjeèaja za blok Pierottijeva/Savska u Zagrebu (1984.), u kojem su dominantan dio programa bili poslovni sadržaji.55
ZAKLJUÈAK
CONCLUSION
Uz robne kuæe i trgovaèko-opskrbne centre koji su obilježili stvaralaèki opus Aleksandra Dragomanoviæa, naglašeni utjecaj u struci takoðer je ostvario i visokom kvalitetom te brojnošæu poslovno-uredskih zgrada - ukupno ih isprojektirao 16, s devet natjeèajnih nagradnih plasmana i èetiri realizacije - s najviše projekata u Zagrebu, ali i u nekoliko gradova onodobne Jugoslavije, pa i u inozemstvu.
Prvi se put s ovom tipologijom susreæe vrlo rano, odmah nakon diplome, kada s prof. arh. Alfredom Albinijem suraðuje na natjeèaju za upravnu zgradu tvornice ‘Rade Konèar’ (1952./1953.), a tim se temama kontinuirano bavio tijekom cijele karijere, do svoga posljednjeg projekta za dogradnju zagrebaèke Gradske vijeænice (1994./1995.). Njegova djela iz ove tipološke skupine obilježena su racionalnim, funkcionalnim i konstruktivno-tehnološkim rješenjima te odmjerenim minimalistièkim oblikovanjem visoke estetske razine. U kompozicijskome postupku u ranijim se fazama stvaralaštva referira na arhitektoniku Miesa, potom na prosede Le Corbusiera, ali i nizozemskih strukturalista.
Samostalno ili u koautorskoj suradnji, koja je bila najintenzivnija s R. Nikšiæem i E. Šmidihenom, projektirao je neke od naših antologijskih primjera poslovno-uredskih zgrada i sklopova.
Zasigurno su dvije najznaèajnije realizacije u Dragomanoviæevu opusu ove tipološke skupine - elegantni paviljon SRCE na zagrebaèkome Prisavlju i poslovna zgrada ‘Tempo’SDK u Ul. grada Vukovara. To su objekti koji su autora potvrdili kao dominantno ‘zagrebaèkog arhitekta’ s izvanrednim osjeæajem za prostor, lokaciju i zagrebaèki urbanitet.
SRCE je, nažalost, do danas ostalo nedostatno zapaženo u struènoj literaturi (posljedièno i tek usputno valorizirano), iako je taj bijeli, lebdeæi objekt izbalansiranih proporcija i estetiène kompozicije prvi put u Hrvatskoj udomio suvremene kompjutorske tehnologije sa, za to doba, nadasve zahtjevnom razinom projektnog programa.
S druge strane, zgrada ‘Tempo’ - SDK u struci je visoko vrjednovana, èesto publicirana i nominirana za najviše arhitektonske nagrade jer je osim arhitektonskih oblikovno-kompozicijskih i funkcionalnih kvaliteta ostvarila bitan doprinos u urbanistièkome generiranju i dovršetku snažnoga prospekta Ul. grada Vukovara, uz reafirmaciju teme pješaèkih pasaža gradskoga karaktera riješenih u mjerilu èovjeka. U okviru svoje tipologije i vremena zgrada SDK-a - i po urbanistièkoj gesti, i po arhitektonskim atributima - kvalitetom stoji uz bok povijesnoga (ali svojevremeno vrlo modernog) Vancaševa ‘Oktogona’ i nešto kasnije Neidhardtove novozagrebaèke poslovne palaèe za tvrtku ‘INA’, èineæi paradigmatsku okosnicu u razvoju zagrebaèkih poslovnih palaèa.
Meðu nerealiziranim radovima važno je istaknuti kompleksni projekt za Dom RTV-a (nagraðeni natjeèaj i potom višegodišnja varijantna razrada u koautorstvu s Nikšiæem i Šmidihenom), takoðer i natjeèajno rješenje za poslovni toranj ‘Vagonogradnje’, koje profesorska povjerenstva prilikom izbora Aleksandra Dragomanoviæa u nastavnièka zvanja na Fakultetu redovito istièu kao visok kreativni domet svoga vremena, te, napokon, studiju uglovnice Petrinjska/Ðorðiæeva, višestruko izlaganu i publiciranu, jedinu njegovu poslovno-uredsku zgradu koja je poluèila formalnu nagradu.
52 Žuniæ, 2016: 5.5.4. Izložbe - 224-227, 12.3.3. Izložbe - 625
53 Kneževiæ, 1982.b
54 Dragomanoviæ, Kasaniæ, Tolja, 1983.
55 Arhiva A. Žuniæa: Aleksandar Dragomanoviæ. Radovi [elab. 1986.]
Analiza izabranih primjera - Katalog
Ukupno 16 djela iz Dragomanoviæeva opusa koja pripadaju tipu poslovno-uredskih zgrada katalogizirano je i složeno prema kronološkom redoslijedu nastanka s obzirom na poèetnu godinu projekta (ili natjeèaja). Datacije su detaljnije rašèlanjene, ovisno o raspoloživim podacima: n. - natjeèaj, p. - projekt, r. - realizacija. Nazivi objekata su izvorni, prema opisima s nacrta ili autorova osobnoga popisa radova, a u podnaslovu su po potrebi dodani i današnji nazivi. Imena ulica su suvremena zbog lakše terenske identifikacije zgrada. Popis dokumentacije je složen abecedno prema ustanovama, a popis bibliografije je kronološki prema slijedu objava (detaljne reference za oba bloka podataka priložene su na kraju èlanka, kao i podaci o izvorima ilustracija).
1. Kompleks poslovnih zgrada SUP-a (Sekretarijata za unutrašnje poslove) Grada Zagreba, Zagreb, Ul. grada Vukovara 33 | Savska c.
2. Poslovna zgrada ‘Rijeèke banke i štedionice’ (Narodna banka Rijeka), Rijeka, E. Barèiæa | Narodni trg [dan. Jadranski trg 3a]
3. CK Saveza komunista Hrvatske (Zgrada društvenih organizacija), Zagreb, Prisavlje 14
4. Dom Radio-televizije Zagreb, Zagreb, Prisavlje 3
5. Poslovna zgrada ‘Vagonogradnje’, Srbija, Beograd, Trg D. Tucoviæa [dan. Trg Slavija]
6. Poslovna zgrada ‘Tempo’ – SDK (Službe društvenog knjigovodstva) [dan. FINA i Hrvatska lutrija], Zagreb, Ul. proleterskih brigada [dan. Ul. grada Vukovara 70-72]
7. Eksploatacioni centar autoputa (Centar za održavanje autoputa) Zagreb-Rijeka [dan. ‘Hrvatske ceste’], Luèko, Jadranska av. 6
8. SRCE (Sveuèilišni raèunski centar) [dan. SRCE i CARNet], Zagreb, Engelsova [dan. J. Marohniæa 5]
9. MEZO (Mnogonamjenska eksperimentalna zgrada i organizacija), Zagreb, Marksova | Engelsova | Ð. Salaja | Beogradska [dan. Prisavlje | Marohniæeva | Trnjanska struga | Zagrebaèka av.]
10. Poslovna zgrada ‘Banatske banke’, Srbija, Zrenjanin, Stari žitni trg [dan. Trg dr. Z. Ðinðiæa]
11. Poslovno-stambena zgrada, uglovnica Petrinjska | Ðorðiæeva, Zagreb, Petrinjska 25-27 | Ðorðiæeva
12. Kompleks Ministarstva vanjskih poslova, Alžir
13. Upravljaèko informativni sistem [UIS] za teretna kola i ostale sisteme ŽTP-a [dan. Raèunski centar HŽ-a], Zagreb, Ranžirni kolodvor, Jakuševec bb
14. Poslovni sklop ‘Ingra – Elektroprojekt’, Zagreb, Ð. Salaja | Kupska | Èazmanska [dan. I. Luèiæa | A. von Humboldta | Èazmanska]
15. Poslovna zgrada ‘Zagrebaèke banke’, Zagreb, Trg revolucionara [dan. Trg S. Radiæa]
16. Dogradnja Gradske vijeænice, Zagreb, Trg S. Radiæa
1. Kompleks poslovnih zgrada SUP-a [Sekretarijata za unutrašnje poslove] Grada Zagreba
Zagreb, Ul. grada Vukovara 33 | Savska c. n. 1956. [III. nagrada]
Koautori: Josip Frankol, Ante Lozica
Dokumentacija:
AF-APD: Aleksandar Dragomanoviæ [doss. br. 29]
Josip Frankol [doss.br. 34(17)]
Anketni izvori: Zrinka Paladino, Zagreb (1.4.2016.)
Juraj Ivandiæ, Zagreb (14.2.2016.)
Bibliografija:
*** 1956; *** 1964; Da. T., 1998; Obad Šæitaroci [ur.], 2000: 188, 278; Uchytil, Štulhofer, 20073: 123; Mutnjakoviæ, Kisiæ, Kršiniæ Lozica, 2013: 115; Paladino, 2015: 158, 307-308
Na SI uglu križanja Savske i Ul. grada Vukovara Ivan Zemljak je kasnih 1930-ih izveo Državnu obrtnu i gradsku struènu produžnu školu (p. 1937., r. 1938.-1940.) koja je poslije II. svj. rata prenamijenjena za potrebe policije - SUP-a, odnosno danas MUP-a. Izvedeni objekt u obliku ‘èešlja’ gotovo je dvadeset godina poslije dobio prigradnju s potpisom arhitekta Lavoslava Horvata (1953.-1955.), od èijega je cjelovitog projekta realiziran tek jedan paviljon prema Vukovarskoj ul. koji se fizièki nadovezuje u funkcionalnu cjelinu sa Zemljakovim sklopom.
SUP je samo godinu poslije (1956.) organizirao opæi jugoslavenski natjeèaj za veæi kompleks policije, u žiriju kojeg je bio i sam L. Horvat, a izmeðu ostalih kao neprijeporni autoritet i Drago Ibler. Tražilo se rješenje proširenja sklopa na S dio parcele, bile su raspisane èetiri nagrade i isto toliko otkupa, a prva je dodijeljena Z. Kovaèeviæu, M. Peterèiæu i Z. Likiæu. Iz prvonagraðenog je rješenja vidljivo
da su Zemljakov i Horvatov objekt inkorporirani u idejni prijedlog, a novi je kompleks spomenutoga autorskog tima u odmaku od postojeæih zgrada. Projektirane su tri lamele razlièitih visina koje zajedno s dvjema postojeæim zgradama zatvaraju veliko unutrašnje dvorište na parceli unutar koje je smješten i èetvrti, okrugli paviljon.
Natjeèajni nacrti Aleksandra Dragomanoviæa za ovaj sklop nisu saèuvani (ili su iz sigurnosnih razloga originali zadržani u SUP-u, gdje im se izgubio trag), ali je prema podacima iz biografija Josipa Frankola i Ante Lozice izvjesno da je u koautorstvu s njima sudjelovao na ovome natjeèaju i osvojio III. nagradu. Koliko je poznato, na istom su natjeèaju sudjelovali i Neven Šegviæ (bez plasmana) te Julije De Luca (otkup).
U posljednjih nekoliko godina na toj je parceli izveden novi dio kompleksa kojeg autor, vjerojatno zbog sigurnosti podataka, nije poznat.
2. Poslovna zgrada ‘Rijeèke banke i štedionice’ [Narodna banka Rijeka]
Rijeka, E. Barèiæa | Narodni trg [dan. Jadranski trg 3a] n. 1957. [otkup?]
Koautor: Berislav Radimir
Dokumentacija:
Arhiva A. Žuniæa: Aleksandar Dragomanoviæ. Radovi [elab., 1986.]
Arhiva M. Dragomanoviæa (nac.)
Bibliografija:
*** 1957; K.O., 1959; Juriæ, 1988; Turato, 2008: 108-113, 136
Parcela ‘Rijeèke banke i štedionice’ smještena je u najužem središtu Rijeke, na uglu veæ formiranoga Narodnog trga (danas Jadranski trg) i Ulice E. Barèiæa, neposredno uz Korzo. Tijekom II. svj. rata stare su kuæe na toj èestici srušene i do 1960-ih ondje se nalazio park. Jedan od osnovnih zadataka i uvjeta natjeèaja bilo je kompozicijsko i urbanistièko uklapanje novog objekta u povijesni kontekst u zaleðu, a definiranje novoga graðevnog pravca na Z i J strani prepušteno je autorima. Prema Dragomanoviæevu rješenju kompleks ‘L’ tlocrta na I odvaja se od obližnjih zgrada jasnom prostornom cezurom, na S se naslanja na postojeæi objekt; kolni je pristup osiguran iz Kružne ulice s I te služi za dostavu i parkiranje vozila u garaži prizemlja.
Glavni je ulaz u uglovnicu banke s Narodnog trga, s povišene pješaèke platforme kojoj se pristupa širim stubištem smještenim pod dubokim trijemom iznad kojeg se diže višeetažni volumen zgrade oslonjen na stupove. Na SZ je ulaz za zaposlenike. Komunikacijska vertikala s trokrakim stubištem i dva dizala smještena je na uglovnom ‘zglobu’ dvaju krakova tlocrta. U prizemlju sedmerokatnice nalaze se portirnica, gospodarsko-pogonski prostori, garaža i trezor; na prvom je katu dvoetažna šalter hala, a od drugog kata do predzadnje etaže u dvotraktnoj se organizaciji protežu uredi zaposlenika s æelijskim prostorijama uz fasadu i središnjim hodnikom. Na èetvrtom i petom katu nalaze se prostorije za konferencije, a sedmi je kat namijenjen veæim okupljanjima s predavaonicom sa 154 sjedala, buffetom s èajnom kuhinjom i èitaonicom. Na vrhu banke je prohodna terasa koja ima tuševe sa solarijem i zamišljena je kao prostor odmora za zaposlenike, što je za to vrijeme bio vrlo moderan koncept korporacijske arhitekture visokog standarda. Konstrukcija je AB skelet bez posve ujednaèenog rastera, pa glavni trakt zgrade širine
10.5 m (položen S-J) ima asimetrièno postavljenu liniju središnjih stupova s nosivim rasponima od 4.5 i 6 m prema oba proèelja, dok su u popreènom smjeru razmaci okvira 3 m. Kraæi je krak zgrade u dubini parcele (položen Z-I) širine 7 m, s nosivim modulom stupova od 6 m i konzolnim prepustom koji na proèeljima ima kompozicijsku vrijednost.
Maksimalna dopuštena visina bila je 8 katova, a Dragomanoviæev projekt s obzirom na etažnost ima dvije varijante rješenja, no nije jasno koja je naposljetku predana kao natjeèajni rad, a koja je možda postnatjeèajna studija (moguæe je i to da su oba rješenja na natjeèaju ponuðena kao alternative). Jedna je inaèica volumen sklopa ‘ublažila’ kaskadnim glavnim krakom koji od Trga u dubinu bloka raste od P+3 do P+6, a u dnu parcele postavljen je plosnati neboder visine P+8. Drugo rješenje ima ujednaèenu visinu cijeloga kompleksa od P+7 i zasigurno nudi više iskoristivog prostora u interijeru. U oblikovanju je vidljiva referenca na tada aktualan miesovski vokabular, s fasadama u pravilnome ostakljenom rasteru, koje obradom donekle podsjeæa na nešto kasniji Dragomanoviæev natjeèajni projekt za CK SKH, a èini se da je ovu envelopu preuzeo i za gotovo istovremeni Kemijski institut PMF-a u Skopju. Natjeèaj za zgradu Rijeèke banke raspisan je 1957., a rezultati su službeno publicirani tek 1959. Raspisom je bilo predviðeno pet nagrada i tri otkupa, a dodijeljene su dvije druge (Zoja i Selimir Dumengjiæ te Kazimir Ostrogoviæ) i jedna treæa nagrada (Franjo Lavrenèiæ). U vlastitom elaboratu za izbor u profesorsko zvanje Dragomanoviæ navodi da je tada dobio otkup, iako u objavljenim rezultatima tog podatka nema. Njegov rad nije publiciran, a na toj je parceli poslije izveden jedan od prvoplasiranih natjeèajnih projekata - onaj Ostrogoviæev (1959.-1965.). Danas je zgrada u funkciji ‘Erste banke’.
3. CK Saveza komunista Hrvatske [Zgrada društvenih organizacija]
Zagreb, Prisavlje 14
n. 1961. [III. nagrada]
Koautori: Radovan Nikšiæ, Edo Šmidihen
Dokumentacija:
Arhiva A. Žuniæa: Aleksandar Dragomanoviæ. Radovi [elab., 1986.]
Arhiva M. Dragomanoviæa (16 nac., 1 tekst.)
GF-APD: Radovan Nikšiæ [doss.]
HAZU-HMA:
ostavština A. Dragomanoviæ, inv.br. HMA/ AD/9/12/1-14 (15 nac.); ostavština R. Nikšiæa, inv.br. HMA/RN/ 3/30/1-2 (2 nac.);
MK-MKT: 373, 428
Bibliografija:
Mariæ-Vitiæ, 1961; Venturini, 1961; *** 1962.a; R., 1987; R., 1995; Kisiæ [ur.], 2005: 16, 107, 126
Zgrada društvenih organizacija planirana je u zaleðu Cvjetnog naselja, na lijevoj, S obali Save izmeðu staroga i novoga nasipa, na mjestu gdje se sastaju potez ‘produžene Runjaninove ulice’ i lijevi priobalni pojas rijeke. Zapadno od kompleksa predviðeno je veliko parkiralište, I od obuhvata natjeèaja planiran je novi most (nije nikada izveden), prema kojem su natjecatelji trebali pokušati ostvariti kompozicijsku relaciju i eventualni pristup. Sklop funkcija zadanih natjeèajem programski je obuhvaæao prostore Centralnog i Gradskog komiteta SKH-a te Glavnog i Gradskog odbora SSRNH.
Dragomanoviæ-Nikšiæ-Šmidihenovo natjeèajno rješenje razvilo je kompleks na 25.500 m2 površine, dok je u programu granica ekonomiènosti bila limitirana na 22.000 m2. Sklop se sastoji od tri dijela: povišenoga pješaèkog platoa ispod kojeg je prizemna etaža, vertikalnoga 10-katnog i horizontalnog dvoetažnog volumena. U prizemlju (na koti +114 m.n.v.) nalaze se garaže, gospodarske i servisne prostorije, a visoko je prizemlje s platoom na razini savskoga nasipa (+117,0 m.n.v.). Predviðena je mostna veza na razini visokog prizemlja izmeðu dva dilatirana osnovna dijela kompleksa - horizontalnoga volumena pravokutnog tlocrta izduženog u smjeru Z-I i nebodera koji je svojom duljom stranom položen pravcem S-J. U cjelinu ovi su volumeni objedinjeni zajednièkom prizemnom etažom koja na krovu - terasi ispred nebodera formira velik izdignuti predtrg do kojeg vodi reprezentativno stubište, a s trga su ostvareni i glavni ulazi u objekte. Horizontalni dio - unutar kojeg su na razini visokog prizemlja dvije male i jedna velika dvorana (za 350 ljudi), biblioteka i snack-bar - ima u sredini korpusa manje unutarnje dvorištepatio - u funkciji svjetlika. Deseterokatna vertikala sklopa sa svojim administrativnim funkcijama ima racionalno i ujednaèeno riješene sve etaže s obodno pozicioniranim uredskim ‘æelijama’, a u središnoj su zoni tlocrta dvije komunikacijsko-servisne jezgre (stubišta, dizala, sanitarije).
Konstruktivni je AB skeletni sustav jednostavno i dosljedno proveden na kvadratnom rasteru modula 7´7 m. U ocjeni natjeèajnoga rada navodi se kako „...projekt predstavlja
èisto i jasno konstruktivno rješenje”. Stropna konstrukcija je kasetirana AB ploèa, a jedino je raspon velike dvorane riješen prednapregnutim AB montažnim rešetkama koje omoguæuju popreèno voðenje kanala klimaureðaja i drugih instalacija.
Iz saèuvane Dragomanoviæeve natjeèajne perspektive može se išèitati naglašena vertikalnost nebodera s proèeljima obuèenim u unificiranu apstraktnu envelopu kvadratiènog uzorka, vjerojatno ostakljenu po uzoru na onodobne amerièke nebodere. To je èisti zatvoreni kvadar bez oblikovnih ‘ekscesa’, adicija ili modeliranja. A niži, izrazito horizontalni volumen ostavlja dojam miesovskih prozraènih paviljona (kakve je Dragomanoviæ godinu-dvije prije primijenio na ‘Modnoj kuæi’ u Praškoj ul. ili na natjeèaju za Servisni paviljon na željeznièkome Glavnom kolodvoru. U pogledu valorizacije oblikovanja u obrazloženju natjeèajnoga žirija istièe se kako je cijela „...kompozicija nenametljiva i skromna, ali ne i impresivna… U osnovnim postavkama projekt predstavlja èisto i jasno funkcionalno rješenje s dobro složenim glavnim grupacijama prostorija”. To zapažanje posve odgovara i autorskim premisama, o kojima Dragomanoviæ piše: „Nastojalo se dati što mirnije rješenje bez ikakovih elemenata atraktivnih i spektakularnih efekata. Mirnoæa treba asocirati i sam sadržaj objekta...”
Ocjenjivaèki sud, u kojem su bila neka od najveæih imena toga doba poput D. Galiæa, M. Kauzlariæa, L. Horvata i E. Ravnikara odluèio je da nijednom od 30 predanih radova ne dodijeli prvu nagradu, veæ dvije druge, pri èemu je Dragomanoviæevu timu pripala III. nagrada. U konaènici je izveden projekt I. Vitiæa (jedan od dva drugoplasirana rada), a zanimljivo je da je IV. i posljednju nagradu osvojio B. Radimir (u koautorstvu s K. Ivanišom), na ranijim natjeèajima povremeni suradnik A. Dragomanoviæa. Prema poslijenatjeèajnoj kritici D. Venturinija eventualni je viši plasman za Dragomanoviæev tim izostao ponajviše zbog nedovoljne smjelosti i prevelike sliènosti s tada dominantnim primjerom zgrade Lever house koju se kopiralo diljem svijeta, dok su drugonagraðeni radovi ipak ponudili inovativnija, iako manje èista i jasna rješenja.
4. Dom Radio-televizije Zagreb
Zagreb, Prisavlje 3
n. 1962. [jednakovr. II. nagrada - prvi plasman], 1963.-1965. - stud. skica | p. 1967.-1970. | [r. 1977.-1989. po projektu drugih autora]
Koautori: Radovan Nikšiæ, Edo Šmidihen
Sur.: natjeèaj - Aleksandra Zimpermann, Doroteja Ložnik, Boris Krstuloviæ, Nenad Kavuriæ, Tomislav Banfiæ i konzult. Vladimir Pešiæ; studijska skica - Roman Galiæ, Tihomil Jelakoviæ, Veljko Juriæ, Tomislav Petroviæ, Branislav Radiæ, Zlatko Smrkiæ
Dokumentacija:
AF-APD:
Aleksandar Dragomanoviæ [doss.br. 29]
Edo Šmidihen [doss.br. 93]
Arhiva A. Žuniæa: Aleksandar Dragomanoviæ. Radovi [elab., 1986.]
Arhiva HRT-a
Arhiva I. Nikšiæ Olujiæ: foto.
GF-APD: Radovan Nikšiæ [doss.]
HAZU-HMA: ostavština R. Nikšiæa, inv.br. HMA/RN/3/32/1-68 (47 nac., 14 foto., 7 tekst.)
MK-MKT: 379
Bibliografija:
*** 1962.b; *** 1962.c; Kolacio, 1962.; Z. Ž., 1962; *** 1963; Geršiæ, 1963; Gomboš, 1963: 53; *** 1965.a; Ž. D., 1966.; *** 1967; Šiljak, 1967; V. K., 1967; *** 1970; J. M. M., 1984; Odak, 1986; Premerl, 1987; R., 1987; Juriæ, 1988; Galiæ, 1991: 144-149; T. Pl., 1993; J. M. M., 1995; R., 1995; F. Vu., 1996; Obad Šæitaroci [ur.], 2000: 183, 219, 298; Kisiæ [ur.], 2005: 68-69, 107, 127, 130
Kompleks RTV Zagreb planiran je, a poslije i izveden, u zagrebaèkoj èetvrti Trnje na parceli dimenzija 320´270 m, na lijevoj obali Save neposredno uz Most slobode i ‘središnju os’, J od snažne Beogradske (danas Slavonske) avenije.
Na jedan od dotad najveæih natjeèaja provedenih u Jugoslaviji pristiglo je 45 radova, meðu kojima nijednom nije dodijeljena I. nagrada; dvije jednakovrijedne II. nagrade osvojili su Dragomanoviæev tim i grupa koju su èinili Vojteh Delfin, Vladimir Ivanoviæ, Grozdan Kneževiæ i Mirko Maretiæ; III. nagrada nije dodijeljena; tri jednakovrijedne IV./V. nagrade uruèene su Anti Marinoviæu Uzelcu i Olgi Vujoviæ, zatim timu B. Jankoviæ, M. Naslas i A. Stjepanoviæ te na kraju Juraju Neidhardtu koji je radio u timu s E. Jahiæem i D. Vendraminom; dodijeljeno je i osam otkupa te veæi broj novèanih obešteæenja, dok je izvan konkurencije otkupljen rad Andrije Mutnjakoviæa. U mnogobrojnom žiriju od arhitekata su sudjelovali Oton Gaspari, Stjepan Gomboš, Ivo Geršiæ, Uroš Martinoviæ, Igor Skopin, Stevo Simèiæ, Zdenko Kolacio, Drago Galiæ i Neven Šegviæ, a posljednja su trojica u sljedeæih nekoliko godina bili stanovita ‘postnatjeèajna komisija’ kao redoviti èlanovi na sastancima za razvoj i doradu projekta. Jedan od zamjenika èlanova bio je i Ninoslav Kuèan, bliski Dragomanoviæev suradnik s ranijih natjeèajnih projekata.
Iako su na natjeèaju dodijeljene dvije jednakovrijedne II. nagrade, daljnja razrada projekta povjerena je Dragomanoviæevu timu. Njihov se natjeèajni projekt tijekom gotovo deset godina poslijenatjeèajnog razvoja uvelike promijenio, kako programski i funkcionalno-tehnološki tako i u dispoziciji masa. Prvo rješenje za natjeèaj 1962., gdje se zahtijevala etapnost izvedbe, bilo je jasno podijeljeno u tri cjeline: dvije trokatnice koje obuhvaæaju
odvojene pogone Radija (1. etapa), Televizije (2. etapa) i 14-katni neboder kao upravnu zgradu (3. etapa). U široj prostornoj dispoziciji pristup osobnim vozilima planiran je s I, dostava se trebala odvijati sa Z., a pješaci bi pristupali sa S preko ulaznoga predtrga. Kompleks ukupne površine 77.194 m2 u konaènici bi funkcionirao u shemi tri osnovna dijela povezana mostovima, a bio bi prožet izmjenom vanjskih i unutarnjih ‘trgova’. Meðutim, radi potrebe izrade nove ‘idejne skice’ autori su od strane direkcije RTV Zagreb 1963. poslani na studijski pregled sliènih ustanova u Varšavi, Kopenhagenu, Stockholmu, Kölnu i Münchenu. ‘Skica’ je dovršena 1964./65., a u stvarnoj je razradi bila i puno više od toga. Dom je u ovoj fazi funkcionalno veæ doživio prve preobrazbe i usitnjavanje volumena pa je cijeli sklop podijeljen u znatno veæi broj cjelina, odnosno traktova - njih èak 7, koje bi se izvele u tri etape. Projekt je potom krenuo u daljnju razradu te su 1967./ 68. izraðene još dvije varijante - jedna koja bi nastavila ideje studijske skice, ali s poveznicom na natjeèajno rješenje, i druga koja se vratila temi kompaktnih volumena. Ova potonja bila je vjerojatno prihvaæena za daljnju razradu, a predviðala je ponovno podjelu na tri, no tehnološki posve drukèije, neobièno pomiješane cjeline: administraciju s muzièkim studijem i popratnim pogonima; dio za pogonsku tehniku, film i zajednièke službe; odjel za proizvodnju filma i programa s popratnim pogonima. Potkraj 1967. na Arhitektonskom je fakultetu održana izložba ovoga idejnog rješenja. Posljednja projektna etapa na kojoj je Dragomanoviæev tim sudjelovao datira iz 1970. (i 1971.) kada je angažirana tvrtka ‘Marconi’, koja je korigirala projekt kako bi bio prilagoðen tehnologiji što ju je proizvodila, a John Madin bio je vjerojatno njihov uvjetovani glavni projektant. Kako Edo
Šmidihen, jedan od autora, navodi: „Radili smo sa struènom ekipom RTZ-a, koja je predviðala razvoj tehnologije, tako da smo projektirali u stalnoj utrci s tehnologijom i stalno mijenjali planove. Kada je napokon direktoru Bojaniæu dosadilo, raspisao se meðunarodni natjeèaj za izradu tehnološkog projekta, na kojem je pobijedio britanski Marconi.” Ta je tvrtka ustrajala na arhitektonskom uredu u Birminghamu, koji je nakon preprojektiranja izvornoga rješenja i njegove prilagodbe novim tehnologijama projekt vratio na nostrifikaciju, ali „...dogodila se 1971. i politièke turbulencije, pa se na njega zaboravilo”.
Nosiva je konstrukcija u natjeèajnom radu odreðena kao jasan AB skeletni sustav na rasteru 6´6 m, što se poslije u manjoj mjeri mijenjalo, ali je sustav stupova na pravilnom rasteru ostao dominantna konstruktivna tema.
Buduæi da je projekt rješavan kao golemi urbanistièko-arhitektonski sklop, a i u velikoj je mjeri bio definiran tehnologijom koju je morao udomiti, teško je jednosmisleno odrediti stilsko-kompozicijske odrednice i atribuciju likovnog jezika Doma RTV Zagreb. Usto, dogodile su se velike promjene od natjeèajnog rješenja do posljednjeg projekta pa je Dom, koji je inicijalno zamišljen kao kompaktna cjelina, u kasnijim razradama razdijeljen u paviljone i manje jedinice složene u ‘grozdove’ - na tragu tada aktualnih nizozemskih strukturalistièkih tendencija. Jedina konstanta u oblikovanju masa jest neboder koji je kao kompozicijski motiv prisutan u svim inaèicama projektne razrade, a nestao je tek u posljednjem rješenju iz 1970. (zamijenjen je antenom u silueti kompleksa). Ovaj je projekt u cijelome kontinuitetu razvoja znaèajan kao rješenje koje se uspješno nosi s imperativom etapnosti i stalnim tehnološkim inovacijama te ga je stoga po arhitektonskom pristupu teže svrstati u razvojnu liniju ostalih Dra-
gomanoviæevih djela koja su nastajala istovremeno, ali puno brže i u jednostavnijem prosedeu.
Zlatko Juriæ u èlanku o Dragomanoviæevu opusu piše kako kod njega „Posebno poglavlje zauzima rad na projektima za dom RTZ u Zagrebu... Niz idejnih projekata i maketa pokazuje vrlo vješto rješavanje osnovnog arhitektonskog problema - neprekidne tehnološke i prostorne adicije novih sadržaja i objekata.” U pogledu valorizacije važan je i osvrt na natjeèaj Stjepana Gomboša (èlana žirija) koji piše da Dragomanoviæ-Nikšiæ-Šmidihenov projekt „...predstavlja u pogledu pogonskih funkcija, organizacije veza i rješavanja gotovo svih graðevinskih problema visokiskoro dominantni kvalitet koji se odražava u vanjskom oblikovanju pojedinih elemenata masa - meðutim iza spomenutih kvaliteta zaostaje raspored volumena raznih sadržaja i urbanistièkih dispozicija u širem smislu”. Rješenju se posebno zamjera neiskorištenost rekreativne zone uzduž Save.
U vlastitome popisu radova Dragomanoviæ neprecizno navodi da je natjeèaj bio 1963., idejne skice 1964., 1966. i 1967., idejni projekt 1968., a studijska skica 1969. Poslije u istom elaboratu radova ima nešto drukèije datacije: natjeèaj 1962./63., studijska skica 1963./64., idejni projekt 1968., studijska skica 1969. i projekt s ‘John Madin Corp. Birmingham’ 1970. Kasnije izvedeni kompleks HTV-a (1977.-1989.) ostvaren je bez sudjelovanja i doprinosa prvotnoga autorskog tima, a Dragomanoviæ, Nikšiæ i Šmidihen zatražili su „...da se u tehnièkoj dokumentaciji brišu njihova imena kao autora projekta”. Realizirani sklop zgrada je u konaènici importirano donekle gotovo rješenje koje su projektantski i tehnološki za zagrebaèku lokaciju prilagodili Nenad Bach i Ranko Rausavljeviæ.
5. Poslovna zgrada ‘Vagonogradnje’
Beograd, Trg D. Tucoviæa [dan. Trg Slavija]
n. 1963./64. [jednakovr. I. nagrada (I. ‘otkup’)] | p. 1965./66.
Koautori: Doroteja Ložnik, Ninoslav Janson
Dokumentacija:
AF-APD:
Aleksandar Dragomanoviæ [doss.br. 29]
Ninoslav Kuèan [doss.br. 70(41)]
Arhiva A. Žuniæa: Aleksandar Dragomanoviæ. Radovi [elab., 1986.]
Arhiva M. Dragomanoviæa (15 nac.)
HAZU-HMA: ostavština A. Dragomanoviæa, inv. br. HMA/AD/9/19/1-24 (26 nac.)
MK-MKT: 447
Anketni podaci:
Nebojša Anteševiæ, Beograd (18.1.2016.)
Bibliografija:
Sinðiæ, 1964; Pavloviæ, 1968; J. M. M., 1984; Odak, 1986: 64; Juriæ, 1988; T. Pl., 1993; J. M. M., 1995; Obad Šæitaroci [ur.], 2000: 183, 266
U Dragomanoviæevu natjeèajnom rješenju kompleks ‘Vagonogradnje’ postavljen je kao akcentna visoka uglovnica na nepravilnoj trokutastoj parceli izmeðu dva radijalna ulièna kraka, od sedam koliko ih se sutièe na beogradskom kružnom Trgu Slavija. Poslovna je zgrada koncipirana kao 16-katni neboder koji se boènim nižim aneksima veže na postojeæu izgradnju u ulicama Sv. Save i Bulevaru JNA (danas Bulevaru osloboðenja). Neboder je u tlocrtu izduljenoga pravokutnog oblika (16.80´25.20 m) s manjim aneksom na JI uglu. Èvrsta betonska jezgra u sredini tlocrta jedina je vertikalna konstrukcija cijelog tornja, a unutar nje su smještena dva stubišta, sanitarni èvor i tri dizala. Radne uredske prostorije veæ su natjeèajnim zadatkom bile odreðene kao fleksibilni prostori pa je bilo nužno predložiti mobilne, montažno-demontažne pregrade kako bi se uredska površina mogla prilagoðavati razlièitim potrebama (prikazane su varijante open-space i æelijastih prostorija diferentnih velièina). To je posebno važno jer su na svakoj etaži predviðeni separatni prostori drugih korisnika (npr. ‘Ðure Ðakoviæa’; ‘Goše’; ‘Fabrike vagona Kraljevo’; ‘Vagonogradnje’); XVI. je kat sa svih strana uvuèena etaža na kojoj je manja kuhinja i terasa-vidikovac kao prostor za rekreaciju i odmor.
U kasnijoj razradi za glavni projekt (1965./66.) došlo je do manjih preinaka. Urbanistièka dispozicija je zadržana, ali je u unutarnjoj organizaciji jezgra preorganizirana. Razraðen je i sustav ovješenog proèelja s ritmiziranim nosaèima koji su u tlocrtnoj postavi idealno usklaðeni s modularnom mrežom rastera 1.40´1.40 m, na kojoj je projektiran cijeli objekt. Unaprijed zadani natjeèajni kriterij uvjetovao je upotrebu èeliène konstrukcije. Dragomanoviæ projektira središnju vertikalnu betonsku jezgru iz koje konzolno na sve èetiri strane izlaze horizontalne etaže od èeliènog roštilja, dubine 5.60 m. Na rubovima su èelièni profili za ovjes fasade koja je riješena staklenim poljima u aluminijskim okvirima, dok su parapeti izvana obloženi saæastim ploèama (‘Impol’). Izmjenom dvaju materijala
postignuta je zanimljiva igra horizontalnih trakastih poteza koji opasuju etaže nebodera, što je novum u Dragomanoviæevu oblikovnom postupku, jer je na dotadašnjim projektima staklo uvijek koristio kao apstraktnu potpuno transparentnu envelopu.
Jedina valorizacija projekta u struènim publikacijama jest izvješæe natjeèajnog žirija gdje se navodi da ovaj rad „...Svojom èistoæom i jasnoæom urbanistièkog i arhitektonskog rješenja daje sve potrebne kvalitete”. Projekt ‘Vagonogradnje’ u Dragomanoviæevu opusu predstavlja važnu toèku na kojoj se vrlo dosljedno razvija i iznova potvrðuje autorov diskurzivni prosede racionalnog naèina projektiranja obilježenog prostornom jednostavnošæu, apsolutnom funkcionalnošæu i fleksibilnošæu uporabe te oblikovnim minimalizmom, što potvrðuje i mišljenje ocjenjivaèkog suda da su „sve osnove èiste i jasne, a rješenje se odlikuje preglednom koncepcijom, smišljenim rasporedom i dobrim enterijerskim osjeæajem svakog prostora”.
Na internom natjeèaju za ‘Vagonogradnju’ Dragomanoviæ je bio jedan od devet pozvanih arhitekata, meðu kojima su od hrvatskih autora još sudjelovali Ivan Vitiæ, Ninoslav i Vjera Kuèan, Radovan Nikšiæ te Boris Krstuloviæ (gotovo svi bliski Dragomanoviæevi suradnici s ranijih natjeèaja). Projekt je osvojio jednu od dviju jednakovrijednih nagrada (druga je dodijeljena Ivi Kurtoviæu), a daljnja je razrada povjerena Dragomanoviæu, iako do realizacije u konaènici nije došlo.
Na toj parceli danas se nalazi novi hotel ‘Slavija Lux’ niže katnosti i postmodernistièkog tretmana s prepoznatljivim piramidalnim krovnim završetkom fasade (arh. Predrag Ðakoviæ, 1989.). Tako je i danas jedina vertikala - koja je još prije natjeèaja za ‘Vagonogradnju’ bila izvedena na tom trgu - 18-katni hotel ‘Stara Slavija’ (arh. Bogdan Ignjatoviæ, 1962.), s kojim je Dragomanoviæ na prvoj susjednoj parceli namjeravao uspostaviti kompozicijski kontrapunkt. Njegov vitki i elegantno proporcionirani toranj nesumnjivo bi bio važna dominanta i urbanistièki doprinos u slici grada.
6. Poslovna zgrada ‘Tempo’ - SDK [Službe društvenog knjigovodstva]
[dan. FINA i Hrvatska lutrija]
Zagreb, Ul. Proleterskih brigada (dan. Ul. grada Vukovara 70-72)
n. 1969./70. - int. natjeè. [I. nagrada] | p. 1975.-1979 | r. 1980./81.
Koautor: Radovan Nikšiæ
Sur.: Doroteja Ložnik, Nenad Kavuriæ, Z. Periæ, M. Peruzoviæ, Dragutin Vinski, Dragutin Skutelj i Dubravko Radovan
Dokumentacija:
AF-AHA: Aleksandar Dragomanoviæ [doss. br. 29]
Arhiva A. Žuniæa: Aleksandar Dragomanoviæ. Radovi [elab., 1986.]
Arhiva FINA: nac. instalac.
Arhiva I. Nikšiæ Olujiæ (foto.)
GF-APD: Radovan Nikšiæ [doss.]
HAZU-HMA:
ostavština A. Dragomanoviæa, inv.br. HMA/AD/9/23/1-38 (28 nac., 7 foto., elab.)
ostavština R. Nikšiæa, inv.br. HMA/ RN/3/51/1-19 (8 nac., 10 foto.)
MK-MKT: 402, 451
Bibliografija:
H. Z. - Z. G., 1971; T. In., 1973; *** 1982.a; *** 1982.c: 57; Kneževiæ, 1982.a; Kneževiæ, 1982.b; Kneževiæ, 1982.c; Maroeviæ, 1982.b; Odak, 1982; Silaðin, 1982; Živkoviæ, 1982.a; Živkoviæ, 1982.b; *** 1983.b; Delalle, 1983; Kneževiæ, 1983; Pasinoviæ, 1983; Premerl, 1983; Uzelac, 1983; Šosteriè, 1983; *** 1984; J. M. M., 1984; Domljan, 1986: 46; Premerl, 1987; R., 1987; Juriæ, 1988; Štraus, 1991: 176, 178, 179; Maroeviæ, 1992: 235-237; Sekuliæ-Gvozdanoviæ, 1992: 27-30; T. Pl., 1993; J. M. M., 1995; R., 1995; *** 1996: 288; F. Vu., T. Pl., 1996: 499; Galiæ, 1991: 144-149; Karaè, 1996; Obad Šæitaroci [ur.], 2000: 183, 266, 298; Ivanèeviæ, 2001: 272, 274; Maroeviæ, 2002: 21-23; *** 2005.: 288; Kisiæ [ur.], 2005: 74-76, 113, 129-130; *** 2006: 517; Dubroviæ, 2006: 37; Maroeviæ, 2007: 165; Uchytil, Barišiæ Mareniæ, Kahroviæ, 2009; Uchytil, Barišiæ Mareniæ, Kahroviæ, 2011; Karaè, Žuniæ, 20121, 20132: 157; Pandža, Srbljinoviæ, 2013: 97; *** 2014; Damjanoviæ, 2014: 324; Žuniæ, Karaè, 2015.a: 173
Za dotad praznu parcelu uz Ul. grada Vukovara smještenu izmeðu hotela ‘International’ i RANS ‘Moša Pijade’ - sklopova bitno razlièitih velièina i gabaritnih dispozicija - 1969. je raspisan interni natjeèaj za poslovnu zgradu SDK (danas FINA-e), na kojem A. Dragomanoviæ i R. Nikšiæ osvajaju I. nagradu i realizaciju. Kasnijom izgradnjom tog sklopa zatvoren je jedan od zadnjih nedefiniranih prostora na J strani velike avenije. Zgrada stupnjevanih elevacija (do P+6) s prospektnim proèeljem prema Vukovarskoj ul. pruža se u smjeru Z-I, s manjim ‘L’ krakom na Z strani; glavni je ulaz sa S strane, gospodarski i garažni pristupi su s juga. U osnovnoj kompoziciji masa sklop je složen od dva adirana volumena - nižega (P+1, naizgled koncipiranog s temom poslovnog ‘mezanina’), koji je svojim horizontalnim masama istaknut prema aveniji i Radnièkom sveuèilištu pa se doima kao postament višega, uvuèenog volumena s još pet uredskih etaža i krovnom instalacijskom komorom. Kroza zgradu su na razini visokog prizemlja ostvareni natkriveni pješaèki pasaži s potezom ustakljenih lokala, pri èemu kratak popreèni prolaz izlazi prema J i otvorenom mostnom pasarelom iznad parkirališta vodi pješaka na javni prostor iza zgrade. U unutrašnjem su dijelu prizemlja prostori recepcija, šalter-hale i sl., na prvom su katu uglavnom landscape uredi velikog mjerila s insertiranim atrijima, dok se od drugog do petog kata nižu jednake etaže s pojedinaènim uredima po obodu i sobama za sastanke u središnjoj zoni tlocrta uz jezgre. Šesti je kat nešto manje površine, a najveæim je dijelom namijenjen restoranu i društvenim sadržajima. Prostori su u tlocrtnoj shemi organizirani oko èetiri središnje komunikacijsko-sanitarne vertikale s kružnom hodnièkom vezom uz urede. U podrumu je dvoetažna garaža kapaciteta 250 parkirnih mjesta. Cijeli je sklop površine 39.000 m2
Konstruktivni sustav koji se proteže kroz cijelu zgradu jest AB skelet na rasteru 7.50´7.50 m (‘garažni modul’), dok su za proèelja korišteni ovješeni prefabricirani parapeti od kulira tipa ‘Tempo’ te trakasti prozori u alu-elox
bravariji s reflektirajuæim staklom. Uglovi zgrade plastièki su naglašeni istaknutim plosnatim gredama, a kao konstruktivni akcent izvedena su i pomoæna vanjska AB stubišta izrazito skulpturalnog oblikovanja, kakvo su autori veæ primijenili na varaždinskoj robnoj kuæi ‘VaMa’.
Kompozicijski natjeèajni projekt bio je drukèiji od izvedenoga stanja. Vidljiva je veæa rašèlanjenost volumena i gradacija visina od niskog sklopa RANS-a prema visokom korpusu hotela. Zlatko Juriæ smatra kako natjeèajni projekt pokazuje „...znaèajke metabolizma, pri èemu je arhitektonski koncept prostorne i konstruktivne organizacije zasnovan na komunikacijskim vertikalama i stvaranju jedinstvenog radnog prostora”. Realizirano rješenje više je strukturalistièki oblikovano, s kompaktnim volumenima i ‘adirajuæim’ gabaritom, pa Juriæ piše kako izvedba pokazuje „interpretaciju kasne arhitekture internacionalnog stila koja je bliska etiènosti i staloženosti suvremene nordijske arhitekture”. Na fasadama je prisutan motiv ‘erkera’ kao jedini plastièki detalj u suzdržanom izrièaju autora. Teksturna i koloritna obrada proèelja manifestira se u vidljivu konstruktivnom betonu sivomaslinaste boje s naznakama brutalistièkih refleksija, u decentnom kontrastu s kulirpoljima i smeðim metaliziranim staklenim plohama. Dizajn interijera takoðer potpisuju autori. Na tragu Dragomanoviæeva diskurzivnoga projektantskog prosedea M. Uzelac u svojem osvrtu na zgradu piše: „Prepoznajemo red i strogost racionalnog pristupa oblikovanju ozbiljnog sadržaja... Tu nema izleta u nepoznato, nema lepršavosti ili èak humora… Sve je pragmatièno i utilitarno... Vidi se, tu smo blizu izvorima prepoznatljive racionalnosti,... šturosti ‘zagrebaèke škole’.”
U svoje vrijeme zgrada SDK-a bila je u struci visoko valorizirana (uz jedinu primjedbu o predimenzioniranosti kao posljedici programa), no društveno je vrjednovanje zbog visine investicije izostalo, pa je nedodjeljivanje godišnje nagrade Vladimir Nazor i Nagrade Grada Zagreba (1982.), za koje je djelo bilo nominirano, izazvalo revolt arhitektonskih krugova.
7. Eksploatacioni centar autoputa
[Centar za održavanje autoputa]
Zagreb-Rijeka
[dan. ‘Hrvatske ceste’]
Luèko, Jadranska av. 6 p. 1972. | r. 1974./75.
Koautor: Radovan Nikšiæ
Dokumentacija:
AF-APD: Aleksandar Dragomanoviæ [doss. br. 29]
Arhiva A. Žuniæa: Aleksandar Dragomanoviæ. Radovi [elab., 1986.]
Arhiva I. Nikšiæ Olujiæ (foto.)
GF-APD: Radovan Nikšiæ [doss.]
HAZU-HMA:
ostavština A. Dragomanoviæa, inv.br. HMA/AD/9/26/1-5 (5 nac.)
ostavština R. Nikšiæa, inv.br. HMA/ RN/3/56/1-4 (1 nac., 2 foto., 1 tekst.)
MK-MKT: 452
Bibliografija:
R., 1987; T. Pl., 1993; Obad Šæitaroci [ur.], 2000: 183; Kisiæ [ur.], 2005: 79, 114, 128
Izvorni projekt kompleksa obuhvaæa urbanistièku dispoziciju nekoliko graðevina i njihovo detaljno arhitektonsko rješenje. Sklop je smješten uz naplatnu postaju autoceste Zagreb-Rijeka u Luèkom s I glavnim ulazom u parcelu.
Centralna i površinom najveæa zgrada jest uprava s raèunskim centrom, izduljeni jednokatni objekt složen od dvije povezane lamele s uredima na objema etažama i glavnim stubištem uz ulaz (pojavljuje se kao istaknuti volumen oblikovnog znaèaja na ravnom krovu). Prema Z slijedi manji prizemni objekt energetike centra, pravokutnog tlocrta. U prvim nacrtima energetski je blok projektiran s još dvije identiène zgrade postavljene u smjeru Z (nisu realizirane), na mjestu gdje je danas interna benzinska crpka. U dubini parcele trebala je biti nadstrešnica za sipine (sol i pijesak), no na njezinu su mjestu izvedene radionice i garaže za kamione. Na J meði parcele planirana je ‘boravišna zgrada’ s uredima u prizemlju i spavaæim sobama na katu (nije realizirana); na SI je poslije izvedena garaža za kamione, ali ne prema Dragomanoviæevu projektu.
Akcent kompleksa ipak je Nadzorni centar veze na krajnjem JI obuhvata uz naplatne ku-
æice, uz koji je prema prvotnom planu trebao biti glavni kolni ulaz u sklop. Zgrada je jednokatnica, u prizemlju kvadratnog tlocrta s halom, na katu oblika grèkog križa s uredima, gdje konzolno istaknuti krakovi lebde na sve èetiri strane. Iznad središnje stubišne vertikale na katu je zenitalno osvjetljenje kupolom. Prema rijeèima autora taj objekt skulpturalne forme „...koncipiran je u želji da simbolizira prometnu oznaku na raskrsnici - putokaz”.
Zgrade su izvedene s nosivom konstrukcijom od AB zidova na razmacima od 6 m (kod Centra veze raspon je nešto veæi). U oblikovanju eksterijera prepoznatljiv je Dragomanoviæ-Nikšiæev ‘rukopis’ toga vremena s naglašenim gredama i visokostijenim nosaèima koji konzolno izlaze iz volumena zgrade stvarajuæi jak plasticitet forme, uz posve brutalistièku obradu ploha u vidljivom betonu.
Iako je ovaj sklop smješten izvan središta grada i neatraktivnoga je tehnièko-utilitarnog sadržaja, riješen je ambiciozno i arhitektonski dosljedno s aktualnim oblikovnim tendencijama ranih 1970-ih. Danas su zgrade slabo održavane, posebno u interijeru. U svim izvorima kao godina dovršetka izvedbe navodi se 1975., no Nikšiæ u vlastitom dosjeu piše da je to 1976. godina.
8. SRCE [Sveuèilišni raèunski centar] [dan. SRCE i CARNet]
Zagreb, Engelsova [dan. J. Marohniæa 5] p. 1972./73. | r. 1974.
Koautori: Neven Šegviæ (id. koncept), Emil Špiriæ (id. suradnja), Branko Pintek (izv. pr.)
Sur.: Martin Mirkoviæ (stat.)
Dokumentacija:
AF-AHA: Aleksandar Dragomanoviæ [doss.]
Arhiva A. Žuniæa: Aleksandar Dragomanoviæ. Radovi [elab., 1986.]
Arhiva I. Nikšiæ Olujiæ (foto.)
Arhiva M. Dragomanoviæa (foto.)
Arhiva ‘PB Portal’ (digit. nac.)
Arhiva SRCE: izv. nac., 1973. (18 nac.)
HAZU-HMA: ostavština A. Dragomanoviæa, inv.br. HMA/AD/9/24/1-2 (2 nac.)
MK-MKT: 454
Anketni podaci:
Mario Peèek - voditelj službe SRCE, Zagreb (3.2.2016.)
Emil Špiriæ, Zagreb (1.6.2016.)
Bibliografija:
Dragomanoviæ, 1978; Jelinek, 1979; *** 1980; Maroeviæ, 1982.a: 17; Z. G., 1982; J. M. M., 1984; Juriæ, 1988; T. Pl., 1993; J. M. M., 1995; Karaè, 1996; Obad Šæitaroci [ur.], 2000: 183; *** 2005; *** 2006: 324325; Uchytil, Barišiæ Mareniæ, Kahroviæ, 2009; Uchytil, Barišiæ Mareniæ, Kahroviæ, 2011; Karaè, Žuniæ, 20121, 20132: 153; *** 2014; Damjanoviæ, 2014: 336; *** 2015; Žuniæ, Karaè, 2015.a: 169
Ustanova SRCE osnovana je 1971. godine u cilju razvoja informatike, a veæ 1972. za njezin se smještaj projektira namjenska zgrada. Prvo urbanistièko-programsko rješenje šireg obuhvata potpisuje Neven Šegviæ, uz suradnju Aleksandra Dragomanoviæa i Emila Špiriæa (koji je i zapoèeo projekt zgrade). To cjelovito rješenje ukljuèivalo je, u 1. etapi - zgradu SRCE-a (P+3) na poziciji i u kompoziciji gabarita sliènu kasnijoj realizaciji; u 2. etapi - na S dijelu parcele bio je predviðen strukturalistièki koncipirani Fakultet kompjutorskih nauka (diferentne etažnosti, do P+8). Sklop je trebala povezivati povišena pješaèka platforma ispod koje su bile planirane garaže. Na kasnijim nacrtima iz iste godine pojavljuje se samo potpis A. Dragomanoviæa (koji je preuzeo autorsko vodstvo) i B. Pinteka u fazi izvedbene dokumentacije. U realizaciji je dijelom izvedena 1.2 m povišena pristupna platforma na S dijelu parcele, gdje je i glavni ulaz. Parkiralište s tehnièkim ulazom za dostavu na J je dijelu parcele. U suterenu su izvorno bili smješteni servisno-pogonski prostori i garaže (danas prenamijenjeni u predavaonice i kantinu). Ulazni hal s recepcijom, uz pješaèki predtrg, riješen je poluetažno s otvorenim stubištem u foyeru koji formatira zraèni prostor u punoj visini zgrade. Na visokom su prizemlju u obodnome dijelu tlocrta uz prozorske otvore smješteni uredi s kružnim hodnikom te prostorije za predavanja u središnjem dijelu (pregraðeno). Osobito zanimljiv tehnièki detalj èine komore i ugraðeni kanali za prirodno strujanje zraka iz hladnih podrumskih prostora u više etaže, koji su temperirali kompjutorsku dvoranu u doba dok još nisu postojali suvremeni sustavi klimatizacije (danas preadaptirano i izvan funkcije). Kat je u izvornom rješenju imao ‘lebdeæe’ urede na konzolama (dubine 5 m) na S i J proèelju te hodnike uz druge dvije fasade (takoðer na konzolnim prepustima od 2.5 m), a u središtu je smještena velika kompjutorska dvorana s ‘centralnim sistemom’, uz koju su u uglovima pozicionirane konstruktivne jezgre sa sanitarijama. Na krovnoj etaži s instalacijskim pogonom (‘box’ dimenzija
18.5´7 m) omoguæen je izlazak na ravnu terasu. Svojevrstan novum u vrijeme izgradnje bila su dva kružna nadsvjetla iznad foyera, riješena dvostrukim pleksi-kupolama. Zgrada je višekratno adaptirana (Goran Jukiæ, ‘PB Portal’, 2001. i poslije), a danas je u funkciji CARNet-a (u prizemlju) i matiène ustanove SRCE (u suterenu i na katu).
Osnovu nosive konstrukcije èine èetiri simetrièno pozicionirane prostorne AB jezgre u uglovima tlocrta (dimenzija 6´6 m) u funkciji ‘stupova’ na koje je položen roštilj plosnatih AB greda zaèelnom stranom izvuèenih na proèelja. Taj donekle ‘maniristièki’ motiv nesumnjivo je inspiriran tada popularnim vokabularom japanske arhitekture, koja je drvene tradicijske detalje rado parafrazirala u betonu. Iznad središnje raèunalne hale na drugom su katu izvedeni kasetirani AB Vierendeel nosaèi.
Prizemlje gotovo kvadratiènih tlocrtnih dimenzija (30´33 m) smeðe je boje i u doživljaju proèelja tamno je, zasjenjeno, gotovo nevidljivo, dok je kat bijeli lebdeæi volumen izrazito horizontalne geometrije s konzolnim prepustima na sve èetiri strane. Trakasti prozori od tamnosmeðeg aluminija provuèeni su po svome obodu fasada, gdje uz bijele pune plohe betonskog parapeta i krovne 'atike-vijenca' èine elegantne kompozicijske trake izvanrednih proporcijskih odnosa. Na ploèama 'vijenca' kao oblikovni su detalj izvuèene zaèelne stranice okomito postavljenih krovnih 'nosaèa', ali na mjestima gdje oni konstruktivno zapravo ne postoje, pa je taj 'dekorativni' motiv doživio i odreðene kritike u struci.
Zlatko Juriæ ovu zgradu svrstava meðu Dragomanoviæeve projekte nastale na tragu novoga kubizma, koje karakterizira „uspostavljanje humanog mjerila cjelokupnog objekta pomoæu rafiniranog odnosa otvora na proèelju i pažljivo proporcioniranog volumena”. Ova je graðevina u valorizaciji cjelokupnoga Dragomanoviæeva opusa nepravedno zapostavljena, slabo je publicirana, nenagraðena i strukovno neafirmirana, iako je nesumnjivo rijeè o jednoj od najboljih autorovih realizacija koje su obilježile klimaks kasne zagrebaèke moderne.
9. MEZO [Mnogonamjenska eksperimentalna zgrada i organizacija]
Zagreb, Marksova | Engelsova | Ð. Salaja | Beogradska [dan. Prisavlje | Marohniæeva | Trnjanska struga | Zagrebaèka av.] p. 1975.
Koautor: Krešimir Kasaniæ
Dokumentacija:
AF-APD: Krešimir Kasaniæ [doss.]
Arhiva A. Žuniæa: Aleksandar Dragomanoviæ. Radovi [elab., 1986.]
Arhiva I. Nikšiæ Olujiæ (nac., fot. makete)
Arhiva M. Dragomanoviæ (37 nac., 9 film., elab.)
Bibliografija:
Obad Šæitaroci [ur.], 2000: 183
Kompleks MEZO-a trebao je biti smješten u JZ dijelu Trnja na tadašnjoj ‘Sveuèilišnoj parceli’ pravokutnog oblika, dimenzija 221´61.85 m (13.670 m2), a èine ga èetiri objekta što su platoom i pješaèkim pasažima povezana u cjelinu. Nukleus sklopa bila je netom dovršena zgrada SRCE-a, dok je u njezinu I zaleðu planirana nova višekatna ‘lamela’ MEZO-a i SRCE 2, te u S zoni niži zasebni sklop s predavaonicama. Prilaz vozila na parcelu jest sa Z i I prometnice, dijelom s pristupom na parkirališta, dijelom u garaže (s ukupno 135 PM), a glavni je pješaèki ulaz u sve objekte projektiran s povišenoga platoa pješaèkog trga (+1.75 m).
Tema je projekta urbanistièko-arhitektonsko generiranje i povezivanje spomenuta èetiri objekta razlièitih sadržaja, dimenzija i formalne arhitektonike (katnosti od P+1 do P+6).
Glavna zgrada MEZO-a zamišljena je kao interfakultet putem kojeg bi se koordinirao rad poslijediplomskih studija, vodila bi se zajednièka administracija i bio bi operativna jedinica istraživaèkih djelatnosti i provedbe znanosti u praksi. Prvi korak u tome bila je izgradnja SRCE-a kao baze za prikupljanje i obradu podataka.
Tlocrtno je zgrada MEZO izduženi pravokutnik, proteže se kroz prizemlje i tri kata dvostruke visine. Ulaz za osoblje i korisnike jest s trga na Z strani. U prizemlju su smješteni prostori za pripremu i manipulativne zone. Na nasuprotnim krajevima zgrade jesu vertikale komunikacija, uz koje su spremišta, a izmeðu njih nalaze se veliki radni prostori (hale) velièine 800 m2. MEZO je riješen kao polivalentan objekt s ciljem ostvarivanja fleksibilnosti pri korištenju prostorija, s predviðenim grupnim radom u središtu etaža, individualnim prostorima u perifernoj zoni uz staklena proèelja
i meðukoridorima za komunikaciju. Planirani su sustavi razlièitih pomiènih platformi, galerija i mobilnih pregradnih stijena kako bi se prema potrebama jednostavno mogla mijenjati organizacija te oblik i dimenzije radnih prostora - i po horizontali, a s galerijskim dodacima u visokim etažama i po vertikali.
Konstruktivni sustav je AB skelet na rasteru 7.20´7.20 m, s konzolama od 3 m na obodima, a cijela je zgrada projektirana na modularnoj mreži od 90 cm. Visina etaže je 5.30 m, dok je u ‘stropu’ zbog zahtjevnosti instalacijskog programa interpolirana tehnièka etaža visine 1.40 m s instalacijskim izvodima i ‘boxovima’ na krovnoj terasi.
Rješenje na razini oblikovanja jako je shematièno, više je program negoli projekt, kompozicijski su postavljene samo osnovne mase vertikalnih i horizontalnih kvadara vezanih za dvije vertikale, a njihovo nizanje u ‘grozdove’ podsjeæa na prosede metabolista. U perspektivnim prikazima (posebno interijera) u naèinu prezentacije mogu se išèitati refleksija na crteže grupe Archigram te tada popularne futuristièke i visokotehnološke vizije arhitekture. Sklop MEZO-a nije publiciran niti je izlagan pa je zbog toga, do sada, izostala komponenta strukovne recepcije i valorizacije toga djela.
Projekt nije urbanistièki zaživio jer se ta gradska zona nije, kako je programom bilo predviðeno, otvorila drugim sveuèilišnim sadržajima, veæ je cijeli prostor S od SRCE-a komercijaliziran recentnom izgradnjom velikoga kompleksa ‘Hypo banke’, izvedenog po projektu dobitnika Pritzkerove nagrade Thoma Maynea. Usto, ni planirana ‘sveuèilišna’ parcela-insula nikada nije dokraja formirana jer I ulica ni do danas nije realizirana.
10. Poslovna zgrada ‘Banatske banke’
Srbija, Zrenjanin, Stari žitni trg [dan. Trg dr. Z. Ðinðiæa] n. 1978. [uži izbor, II. nagrada?]
Koautori: Radovan Nikšiæ, Edo Šmidihen
Dokumentacija:
Arhiva A. Žuniæa: Aleksandar Dragomanoviæ. Radovi [elab., 1986.]
Arhiva I. Nikšiæ Olujiæ (fot. makete)
GF-APD: Radovan Nikšiæ [doss.]
HAZU-HMA:
ostavština A. Dragomanoviæa, inv.br. HMA/AD/9/29/1-22 (18 nac., 4 foto., tekst. opis);
ostavština R. Nikšiæa, inv. br. HMA/ RN/3/63/1-3 (3 nac.);
MK-MKT: 410, 453
Bibliografija:
Juriæ, 1988; Galiæ, 1991: 144-149; Obad Šæitaroci [ur.], 2000: 183; Kisiæ [ur.], 2005: 16, 85, 116, 129
Zgrada banke planirana je na sjevernoj obali rijeke Begej, na mjestu nekadašnjega Staroga žitnog trga, pa se u sklopu širega natjeèajnog programa urbanistièkog znaèenja tražilo i formiranje novoga trga te pješaèkog mosta preko rijeke. Kompleks je riješen kao samostojeæi objekt na podignutoj garažnoj platformi - trgu s podvožnjakom za prometnicu koja neposredno uza zgradu prolazi obalom rijeke. Predtrg, oblikovan u kamenome poploèenju, niveliran je u dvije razine - nižoj posve javnog režima korištenja s pristupnim stubištima do rijeke i višoj s koje je riješen glavni ulaz u banku. Za pristup podzemnoj garaži na dodiru tih dviju zona trga postavljena je kružna rampa.
U suterenu su osim garaže (97 GM) smješteni tehnièko-servisni prostori, ali i brojni ugostiteljsko-zabavni sadržaji (cafe-bar, slastièarnica, restoran, kuglana). Na razini visokog prizemlja je ulazni foyer i dvoetažna šalter-hala ostakljena s tri strane, s kvalitetnim vizurama prema rijeci. Iznad nje nalazi se galerija kojoj se prilazi slobodno postavljenim stubištem, s uredima složenim uz obod zraènoga prostora dvorane. Povrh tih ‘javnih’ etaža, smještenih u nižem horizontalno komponiranom korpusu zgrade (koji se doima poput ‘postamenta’ za gornji viši i uži volumen), dodana su još tri kata administrativno-upravnih sadržaja organiziranih po obodu etaže, s dvostrukom komunikacijsko-sanitarnom jezgrom u središtu tlocrta.
Zgrada je konstruktivno riješena kao AB skeletni sustav na rasteru 6.60´6.60 m, s interijerskim pregradnim stijenama od ‘Alprem’ montažnih elemenata, tj. èeliènim nosaèima i punim plohama od dvostruke furnirane iverice. Envelopa proèelja je nenosiva, a èine ju trake ostakljenih otvora i ovješeni montažni parapeti od kulir-betonskih panela kakve su autori tih godina u tehnologiji ‘Tempo’-prefabrikacije razvili za zagrebaèku zgradu SDK-a. Podovi u šalter-hali planirani su kao kameni,
a iza radnih pultova i u uredskim prostorima jesu tepison prevlake.
U oblikovnom pristupu uoèljive su bitne razlike izmeðu natjeèajnog rješenja, koje je bilo više apstraktno, kubistièki komponirano s ekspresivnim volumenima, i kasnije razrade na razini idejnog projekta koji je umjereniji, u detaljima egzaktniji, ali i manje originalan jer se doima kao umanjena, gotovo tipska izvedenica zgrade SDK-a. Proèelja su upravo tako elaborirana: istièe se ploèasti lebdeæi ‘vijenac’ nižeg volumena koji konzolnim prepustima stvara zasjenjenje na fasadi; ponovljena je tema pješaèkih pasaža kao ekstenzija trga; korišten je isti tip ‘alu-elox’ bravarije sa zatamnjenim ‘Solar-cont’ ostakljenjem s oblikovnim motivom ‘erkera’; u odabiru fasadnih materijala uz kulir-panele javlja se i vidljivi skelet od natur-betona. Na tragu toga Zlatko Juriæ istièe kako „Natjeèajni projekti za poslovnu zgradu SDK iz 1970… i Banatsku banku iz 1978… pokazuju znaèajke metabolizma, pri èemu je arhitektonski koncept prostorne i konstruktivne organizacije zasnovan na komunikacijskim vertikalama i stvaranju jedinstvenog radnog prostora”. Potpuno ostakljena i transparentna prizemna zona zgrade pridonosi vizualnom prožimanju interijera i eksterijera te doživljajnom povezivanju radnih prostora s trgom i rijekom.
Na interni natjeèaj za ‘Banatsku banku’ bili su pozvani autorski timovi iz Hrvatske, Slovenije, Srbije, Makedonije i Vojvodine. U uži izbor ušla su rješenja Dragomanoviæa i Nikšiæa te tima iz Makedonije, no nakon dopunske razrade na razini idejnog projekta (bitno drukèijeg oblikovanja), naposljetku je za realizaciju odabran makedonski prijedlog. Nisu poznate objave s rezultatima tog natjeèaja koje bi mogle pridonijeti objektivnijoj valorizaciji Dragomanoviæ-Nikšiæeva projekta u usporedbi s ostalim ponuðenim rješenjima. Na mjestu natjeèajnog obuhvata poslije je izveden objekt ‘Banatske (danas Vojvoðanske) banke’, pomalo dekonstruktivistièkog izrièaja.
11. Poslovno-stambena zgrada, uglovnica Petrinjska | Ðorðiæeva
Zagreb, Petrinjska 25-27 | Ðorðiæeva p. 1980.
Koautori: Krešimir Kasaniæ, Fedor Tolja
Dokumentacija:
AF-APD:
Fedor Tolja [doss.br. 243]
Krešimir Kasaniæ [doss.br. 202]
Arhiva A. Žuniæa: Aleksandar Dragomanoviæ. Radovi [elab., 1986.]
Arhiva I. Nikšiæ Olujiæ (fotomontaže)
Arhiva M. Dragomanoviæa (pr. elab.)
HAZU-HMA: ostavština Dragomanoviæ, inv.br. HMA/AD/9/30/1-7 (7 nac.); inv. br. HMA/AD/9/31/1-6 (6 nac., tekst.);
MK-MKT: 457, 461
Bibliografija:
*** 1982.b; *** 1982.c: 57; Odak, 1982; *** 1983.a: 20; Dragomanoviæ, Kasaniæ, Tolja, 1983; Mikac, 1983; Odak, 1986; Juriæ, 1988; Obad Šæitaroci [ur.], 2000: 167, 183, 240, 269; Bo. Fæ., 2009; Uchytil, Barišiæ Mareniæ, Kahroviæ, 2009; Uchytil, Barišiæ Mareniæ, Kahroviæ, 2011
Studija za poslovno-stambenu zgradu na križanju Ðorðiæeve i Petrinjske ul. predviða uklanjanje dviju trošnih jednokatnica i izgradnju veæe uglovnice preko obiju parcela, kao interpolaciju u povijesnom bloku. Iako studija nudi tri razlièite varijante rješenja, bitne urbanistièke i programske postavke jednake su. Zapadni je prospekt zgrade prema Petrinjskoj ul. orijentiran 22 m dugom fasadom, na S uz Ðorðiæevu razvijena je frontom od 20 m, u unutrašnjosti parcele saèuvano je dvorište velièine 10´10 m, a maksimalna visina izgradnje limitirana je na P+M+5. Od programskih obveza u prizemlju su uvjetovani lokali, poslovni prostori na mezaninu i eventualno I. katu, dok su stanovi predviðeni na višim etažama. Cijela studija bavi se „istim elementima na razlièiti naèin” pa u prosedeu gotovo da podsjeæa na oblikovnu igru R. Lubynskog s trima identiènim kuæama razlièitih fasada na Prilazu G. Deželiæa. Prijedlog A ima dvoetažne lokale povezane u prizemlju i mezaninu. U tlocrtnom rješenju katovi su organizirani s galerijskom komunikacijom uz dvorište i orijentacijom glavnih prostorija prema ulicama. Stubišna jezgra prislanja se uza susjedni J objekt. Uredska etaža identiènoga je prostornog rastera kao i stambeni katovi (svaki ima po èetiri stana), s time da je na 3. i 4. katu predložena inaèica dvoetažnih stanova, a na 5. je katu penthouse s krovnom terasom. Prijedlog B ima ujednaèeniju repeticiju tlocrta kroza sve etaže, s centralnom vertikalom i ‘L’ hodnikom na koji se u mezaninu vežu uredi, a na 1.-4. katu organizirana su po tri ili èetiri stana na stubište. Prijedlog C takoðer ima dvoetažne lokale u prizemlju i mezaninu, središnje stubište, urede na prvom katu, a na ostalim su etažama po tri trosobna stana dobre organizacije. Na zadnjoj etaži uglovni je stan ispušten i zamijenjen krovnom terasom, što na proèelju podsjeæa na sliènu temu zgrade Schön u Gunduliæevoj ul. U sve tri varijante zgrade predviðen je sustav AB zidova.
U oblikovanju je vidljiva primjena vokabulara i elemenata iz razlièitih stilskih slojeva Pe-
trinjske ul. (secesije, protomoderne, rane i kasne moderne) koje autori prepoznaju i kroz tri prijedloga - po vlastitim rijeèima - žele na suvremeni naèin reinterpretirati motive erkera, uglovnog tornja, modernistièke plošnosti proèelja i ‘trakastih’ prozora koji ‘omataju’ ugao zgrade. Prijedlog A se oslanja na paradigme meðuratne moderne, a kao reference koristi Bahovèevu zgradu policije u Petrinjskoj ul. i Cotinu vilu Deutsch u Vonèininoj. Proèelje je obloženo kamenim/salonitnim ploèama u pravilnome kvadratiènom rasteru u kojem su urezane ‘vrpce’ s prozorom preko ugla, omiljenim motivom moderne. U volumenu zgrade pojavljuju se usjeci koji jasno naznaèuju diferencijaciju poslovnih i stambenih prostora te položaj galerijskoga koridora. Prijedlog B u osnovi se poziva na modernistièke uzore koji su afirmirali akcentno oblikovanje ugla u vidu tornja, poput Behrensove uglovnice na Trgu bana J. Jelaèiæa i obližnje Šterkove kuæe Rosinger-Jungwirth na uglu Ðorðiæeve i Draškoviæeve ul. Ova je inaèica za kat viša od dopuštene etažnosti, no prema rijeèima autora zadnja su dva kata tretirana kao uvuèene ‘mansardne etaže’. Fasade su hibrid klasiènoga zidnog platna s kamenom oblogom i urezanim prozorima te kvadratièno rasterizirane transparentne opne koja se u mozaiènoj geometriji proteže preko loða stambenih etaža do vrha zgrade kao dominantan kompozicijski motiv. Prijedlog C je pojednostavljenog oblikovanja i zatvorenijeg volumena, bez naglašene teme ugla, s ostakljenim proèeljima triju poslovnih etaža i na višim katovima punim zidovima od prefabriciranih betonskih panela. Na fasadama su po vertikali izvuèeni ‘erkeri’ (motiv preuzet s nedaleke secesijske uglovnice na JI uglu raskrižja Petrinjska/Boškoviæeva).
Ova je studija svojedobno bila vrlo zapažena i visoko valorizirana u struci. Izlagana je na 17. Zagrebaèkom salonu, gdje je i nagraðena (1982.), a po pozivu autori su s tim projektom sudjelovali i na 9. Beogradskom salonu (1983.). Zanimljivo je da je to jedini Dragomanoviæev projekt o kojem je sam napisao kraæi èlanak objavljen u èasopisu „Arhitektura”.
14. Poslovni sklop ‘Ingra - Elektroprojekt’
Zagreb, Ð. Salaja | Kupska | Èazmanska [dan. I. Luèiæa | A. von Humboldta | Èazmanska]
n. 1989.
Autori sur.: Fedor Tolja, Miroslav Dragomanoviæ
Sur.: Božidar Šneler (konst.)
Dokumentacija:
Arhiva M. Dragomanoviæa (nac.)
HAZU-HMA: ostavština A. Dragomanoviæa, inv.br. HMA/AD/9/34/1-14 (14 nac.)
MK-MKT: 460
Anketni podaci:
Fedor Tolja, Zagreb (1.3.2016.)
Miroslav Dragomanoviæ, Zagreb (26.3. 2016.)
Bibliografija:
*** 1991: 67; T. Pl., 1993; J. M. M., 1995; *** 1997: 57; Obad Šæitaroci [ur.], 2000: 269
Projekt ovoga poslovnog sklopa jest rezultat internoga urbanistièko-arhitektonskog natjeèaja za lokaciju uza ‘Sveuèilišnu aleju’ na Trnju, a uži je obuhvat bio ogranièen na tada praznu ‘insulu’ koja je u urbanistièkom smislu zaèelni i vizurni dovršetak Èazmanske ul. prema zapadu. Kompleks u odnosu na okolnu izgradnju ima gotovo soliternu impostaciju, poput izdvojenog bloka koji je sa svih strana okružen pristupnim prometnicama. Oblik sklopa generiran je iz dva volumena ‘L’ tlocrta - S je namijenjen tvrtki INGRA, a J ‘Elektroprojektu’ te u manjem dijelu ‘Zagrebaèkoj banci’. Zgrade u zanimljivoj meðusobnoj postavi formiraju kvadratièan polublok, s tri strane omeðen reprezentativnim proèeljima, dok je s èetvrte, I strane sklop unutarnjim ‘trgom’ otvoren prema Luèiæevoj ul., te osobito Èazmanskoj, u koje je osi i pozicioniran kao slijepi dovršetak toga uliènog poteza. Glavni je pješaèki pristup postavljen u nastavku te naglašene osi, od koje dva reprezentativna stubišta i rampa vode na povišenu platformu - svojevrstan ulazni predtrg za obje zgrade. Ispod trga su dvije djelomièno ukopane garažne etaže (87 GM). Kolni su pristupi iz Humboldtove i Luèiæeve ul., no cijeli je sklop okružen parkirališnim prometnicama s prolazima ispod zgrada i trga, pa interna komunikacija vozila funkcionira besprijekorno. Na natjeèaju je Dragomanoviæev tim ponudio i drugu varijantu rješenja u kojoj se i s I strane trga dodaje jedna lamela, èime se dobiva potpuno zatvoreni blok s unutrašnjim atrijskim dvorištem (moguæe je da je to i prikaz dograðivanja sklopa u etapama).
Funkcionalno su sadržaji, prema korisnicima, podijeljeni u tri cjeline, u dva dilatirana volumena. Sjeverna zgrada INGRA-e (P+5, u varijantnom rješenju P+6) u podrumu ima locirane garaže i sklonište, prizemlje je namijenjeno zajednièkim službama i opæim prostorima, na katovima su uredi za marketing, financijski sektor, inženjering, a na posljednjoj su etaži prostori za upravu i restoran. Južna
zgrada ‘Elektroprojekta’ (P+4) ima jednako organiziran podrum, prizemlje i posljednju etažu, a na katovima su uredi razlièitih biroa (strojarski, hidrotehnièki, arhitektonski, konstruktorski, geodetski…). U sklopu istog volumena ‘Zagrebaèka banka’ predložena je tek idejno, bez striktnih programsko-sadržajnih smjernica. Tlocrti uredskih etaža u oba su objekta riješeni kao dvotrakti sa središnjim hodnicima, na krajevima kojih su vertikalne komunikacije. Raster prostorija koordiniran je na modularnoj mreži od 60 cm, a nosivi su rasponi 7.20 (po dubini variraju 5.40 do 7.20 m). U posve fleksibilnom interijeru omoguæena je jednostavna promjena strukture i dimenzija soba (pregradnim stijenama od ‘Knin-gips’ ploèa ili ‘Alprem Kohler’ stijena), što je bila jedna od glavnih zadatosti natjeèaja. Osnovnu konstrukciju èine AB okviri s veznim gredama i stupovima promjenjiva profila, u kombinaciji s krutim zidovima (d = 20 cm). Bruto visina etaže je 3.20 m.
Fasadne plohe su oblikovane kao pune stijene obložene kamenim ploèama izduženoga vertikalnog rastera s uklopljenim pojedinaènim otvorima u istom ritmu te trakastim panoramskim potezima ostakljenja na najvišim restoranskim etažama. Kompozicija obiju zgrada je gabaritno mirna i jednostavna, a jedini volumenski akcenti jesu vertikale stubišta, koje su u elevacijama više pa su vidljive i na ‘petoj fasadi’ i u silueti objekta. U likovnom vokabularu cijeli je sklop obilježen kasnomodernistièkim, no vrlo svježim izrièajem, s jasnim trendovskim naznakama nove ‘korporacijske’ arhitekuture koja æe se kod nas afirmirati tijekom 1990-ih. Toj oblikovnoj suvremenosti zacijelo su pridonijeli i mladi koautori u timu - F. Tolja i M. Dragomanoviæ. Na provedenom natjeèaju za drugi su krug odabrana rješenja Dragomanoviæeve grupe te ono Marijana Hržiæa i Ivana Kolbacha, pri èemu je potonje u konaènici i realizirano (p. 1990.-1995., r. 1996.).
15. Poslovna zgrada ‘Zagrebaèke banke’
Zagreb, Trg revolucionara
[dan. Trg S. Radiæa]
n. 1990. [I. faza - jedna od èetiri jednakovr. I. nagrade; II. faza - I. nagrada]
Koautor: Miroslav Dragomanoviæ
Dokumentacija:
Arhiva M. Dragomanoviæa (14 nac., natjeè. elab. I. i II. faze)
Bibliografija:
Delalle, 1990; *** 1991: 29; T. Pl., 1993; J. M. M., 1995; Pandža, Srbljinoviæ, 2013: 97
Natjeèaj za poslovnu palaèu ‘Zagrebaèke banke’ proveden je za parcelu na SZ dijelu Trga S. Radiæa, odnosno za prostor J od postojeæe zgrade banke (K. Ostrogoviæ, 1955.1960.), s kojom je novi objekt trebalo povezati u jedinstveni sklop. Izgraðeni je kontekst zahtjevan, ali i inspirativan, buduæi da je novu interpolaciju u vizurama s Vukovarske ul. valjalo uklopiti meðu nekoliko antologijskih realizacija kasne moderne - poput Ostrogoviæeve Vijeænice, njegove banke i obližnjih stambenih zgrada ‘Kooperativa’ istog autora te Haberleove Koncertne dvorane ‘Vatroslav Lisinski’.
Natjeèaj je proveden u dvije faze: u prvom je krugu pristigao 31 rad, a dodijeljene su èetiri jednakovrijedne I. nagrade i dva otkupa; u drugi krug pozvani su samo nagraðeni timovi (Marijan Turkulin, Mladen Saboloviæ, Veljko Olujiæ i Tonèi Žarniæ te Aleksandar i Miroslav Dragomanoviæ). Jedan od bitnih zahtjeva u novim propozicijama bilo je uvoðenje prirodnog osvjetljenja u unutrašnjem atriju i moguænost prozraèivanja radnih prostora, što je Dragomanoviæ, uz kvalitetnu oblikovnu doradu, najuspješnije proveo i osvojio konaènu I. nagradu (rješenje tima Olujiæ-Žarniæ takoðer je pohvaljeno kao vrlo doraðeno i unaprijeðeno u odnosu na prvotni projekt).
Objekt je koncipiran kao kompaktni kubus (proporcijski blizak kocki) s velikim atrijem u središtu. Pristup je osoblja sa Z, a glavni je ulaz stranaka na I strani kroz visoki trijem kojim se nastavlja pješaèki pasaž sa susjedne stare banke. Ispod zgrade su dvije podzemne etaže garaža s J prilaznom rampom (172 GM), a nadzemne su elevacije graðevine P+6. U prizemlju je, uz foyer, dominantan prostor
dvoetažna šalter-hala štedionice (s kupolastim stropnim nadsvjetlima), a po njezinu su obodu organizirani retrouredi i pomoæne prostorije; na mezanin-galeriji jesu kancelarije s nekoliko soba za sastanke; na katovima su uredski prostori hibridne otrganizacije - open space koncepta s razlièitim varijacijama mobilijarnih pregrada; na posljednjoj, blago uvuèenoj etaži nalazi se velik restoran s kuhinjom i terasama. Objekt je dimenzioniran za ukupno 1221 radno mjesto, s 21.055 m2 površine. Vertikalne komunikacije èine èetiri ‘baterije’ stubišta i dizala simetrièno razmještene u èetiri kvadranta tlocrta (po dvije su vertikale za osoblje i po dvije za klijente). Zanimljivo je da su klasiène hodnièke komunikacije izostale, pa su horizontalni prolazi provedeni neposredno kroz velikoformatne uredske zone. Posebno je atraktivan prostor ostakljeni atrij (natkriven ‘cik-cak’ potezima ‘industrijskog nadsvjetla’) u kojem raste zelenilo. Osnovnu nosivu konstrukciju èini skeletni AB sustav s ukrutnim zidovima i jezgrama, postavljen na mreži osnovnog modula 1.25 m, dok su nosivi rasponi, ovisno o poziciji u zgradi, 5 ili 7.5 m (garažni modul). Bruto visina etaža jest 3.5 m.
Za obradu proèelja u prvoj je fazi bilo predviðeno rasterirano kameno oploèenje, s insertiranim vertikalnim trakama prozora razvijenih po cijeloj visini zgrade. I u rašèlambi masa i u artikulaciji fasadnog platna dominirala je simetrija i dojam blage postmodernistièke stilizacije. U drugoj natjeèajnoj fazi fasade su riješene ovješenom reflektirajuæom staklenom opnom, a oblikovni je jezik u cjelini èišæi, smirenoga izrièaja i prepoznatljivoga modernistièkog kôda koji je Dragomanoviæu svakako bio puni bliži.
16. Dogradnja Gradske vijeænice
Zagreb, Trg S. Radiæa p. 1994./95.
Dokumentacija:
AF-AKDZ: Arhiva T. Žarniæa (nac. i skice)
Arhiva M. Dragomanoviæa (16 nac., 1 tekst.)
Bibliografija:
* Projekt nije publiciran niti se u literaturi navodi.
Studija za dogradnju Gradske vijeænice u Trnju propituje dvije mikrolokacije na istoj parceli - S od postojeæe zgrade na mjestu današnjega garažnog objekta i drugu poziciju I od ulaza u Vijeænicu na prostoru parkirališta, gdje je i u natjeèajnom projektu Kazimira Ostrogoviæa iz 1956. bila predviðena ekstenzija sklopa. U obje Dragomanoviæeve varijante predloženi su soliterni objekti koji su na razini visokog prizemlja mostnim pasažima spojeni sa starom zgradom, no u jasnome gabaritnom i oblikovnom odmaku od glavnoga korpusa Vijeænice.
Temeljitije je elaborirana inaèica S paviljona, koji je i manjih dimenzija, decentnoga gabarita i nižih katnosti u odnosu na Ostrogoviæevu zgradu pa je postavom skriven u vizurama s Ul. grada Vukovara. Zgrada gotovo kvadratnog oblika proteže se na tri etaže, a ispod objekta je suterenska garaža s 40 GM. I glavni i garažni ulaz nalaze se na I proèelju. U središnjem dijelu objekta je komunikacijska vertikala, uz nju je i sanitarni blok, a prostorni akcent foyera èini kvadratni patio, ujedno i svjetlik u masi relativno dubokog tlocrta. Tu središnju zonu uokviruje kružna hodnièka komunikacija, uz koju su po obodu fasada nanizani æelijasti uredi.
Kompozicijom masa zgrada donekle podsjeæa na siluetu robne kuæe ‘NaMa’ Trnsko, s gotovo kvadratnim korpusom, horizontalnim proporcijama te ‘lebdeæim’ punim volumenom gornjih etaža iznad transparentnoga staklenog prizemlja. Ipak, u detaljima i elaboraciji proèelja oblikovni je jezik drukèiji, blizak trendovima 1990-ih, s ponešto postmodernistièke likovnosti koja podsjeæa na fasade njegove ‘Zagrebaèke banke’ u prvoj natjeèajnoj varijanti iz 1990. Proèelno je platno artikulirano kvadratnim rasterom, unutar kojeg su u pravilnome ritmu umetnuti udvojeni vertikalni prozori.
Druga varijanta dogradnje dokumentirana je s tek nekoliko skica (perspektiva i urbanistièkih situacija) koje je autor ostavio za zonu I od Vijeænice, gdje je predložio veæi sklop sastavljen od kvadratiène zgrade (P+2) i višega, vjerojatno uredskog volumena, izmeðu kojih je formiran ulazni predtrg kao novi glavni pristup Vijeænici.
Dragomanoviæeva studija dogradnje Vijeænice nije rezultirala daljnjom projektnom razradom, niti je na planiranim pozicijama išta izgraðeno. U Dragomanoviæevu opusu to je djelo zanimljivo i kao njegov vjerojatno posljednji projekt.
Radovi vezani uz užu temu [reference u kojima se spominje A. Dragomanoviæ]
Main Bibliography [References about A. Dragomanoviæ]
1. Bo. Fæ. [Bojana Franiæ] (2009.), Kasaniæ, Krešimir, u: Hrvatski biografski leksikon, 7: 123124, LZ ‘Miroslav Krleža’, Zagreb [http://hbl. lzmk.hr/clanak.aspx?id=9889]
2. Da. T. [Darija Tomiæ] (1998.), Frankol, Josip, u: Hrvatski biografski leksikon, 4: 429, LZ ‘Miroslav Krleža’, Zagreb [http://hbl.lzmk.hr/clanak. aspx?id=6316]
3. Damjanoviæ, D. (2014.), Zagreb. Arhitektonski atlas, AGM, Zagreb
4. Delalle, R. (1983.), O znaèenju novih poslovnih objekata u Zagrebu, „Èovjek i prostor”, XXX (3 /360/): 17-18, Zagreb
5. Delalle, R. (1990.), Produžetak Zrinjevca ili iluzija o novom Zrinjevcu. Natjeèaj za izradu idejnog arhitektonskog rješenja nove poslovne zgrade Zagrebaèke banke na Trgu revolucionara u Zagrebu, „Èovjek i prostor”, XXXVII (9 /450/): 18-21, Zagreb
6. Domljan, Ž. (1986.), Arhitektura XX stoljeæa u Hrvatskoj, u: Arhitektura XX vijeka [Umjetnost na tlu Jugoslavije], Prosveta, Beograd; Spektar, Zagreb; Prva književna komuna, Mostar
7. Dragomanoviæ, A. (1978.) [Vujoviæ, O.?], Arhitektonski fakultet Sveuèilišta u Zagrebu. Terenska nastava I. Program razgledavanja Zagreba [karta s legendom], Zagreb
8. Dragomanoviæ, A.; Kasaniæ, K.; Tolja, F. (1983.), Studije uglovnice. Stambeno-poslovni objekt na uglu Petrinjske i Ðorðiæeve ulice u Zagrebu, „Arhitektura”, XXXVI (184-185): 144-145, Zagreb
9. Dubroviæ, E. (2006.), Ninoslav Kuèan, MGR, Rijeka
10. F. Vu.; T. Pl. [Feða Vukiæ; Tomislav Premerl] (1996.), Zagreb, XX. stoljeæe, u: Enciklopedija hrvatske umjetnosti [ur. Domljan, Ž.], 2: 497501, LZ ‘Miroslav Krleža’, Zagreb
11. Galiæ, D. [ur.] (1991.), Arhitekti èlanovi JAZU [ad: Radovan Nikšiæ]: 144-149, „Rad HAZU”, 437 [Razred za likovne umjetnosti, XIV], Zagreb
12. Geršiæ, I. (1963.), Natjeèaj za Dom radio-televizije Zagreb, „Arhitektura urbanizam”, IV (19): 41-43, Beograd
13. Gomboš, S. (1963.), Natjeèaj za Dom radio-televizije u Zagrebu, „Èovjek i prostor”, X (119 / veljaèa/): 1-6, Zagreb
14. H. Z.; Z. G. (1971.), Nagrada za šifru „jedan” [rezultati natjeèaja], „Vjesnik”, 26.1.: 9, Zagreb
15. Ivanèeviæ, R. (2001.), Stilovi razdoblja život, III. Umjetnost i vizualna kultura 20. stoljeæa, Profil, Zagreb
16. J. M. M. [Josipa Milas-Matutinoviæ] (1984.), Dragomanoviæ, Aleksandar, u: Likovna enciklopedija Jugoslavije, 1 [ur. Domljan, Ž.]: 334-335, JLZ ‘Miroslav Krleža’, Zagreb
17. J. M. M. [Josipa Milas-Matutinoviæ] (1995.), Dragomanoviæ, Aleksandar, u: Enciklopedija hrvatske umjetnosti, 1 [ur. Domljan, Ž.]: 204, LZ ‘Miroslav Krleža’, Zagreb
18. Jelinek, S. (1979.), Javne zgrade, u: Tehnièka enciklopedija, 6: 583-603, JLZ, Zagreb
19. Juriæ, Z. (1988.), Aleksandar Dragomanoviæ. Nagrada „Viktor Kovaèiæ” za životno djelo, 1986. godine, i Nagrada „Vladimir Nazor” za životno djelo, 1988. godine, „Èovjek i prostor”, XXXV (7-8 /424-425/): 6-8, Zagreb
20. Karaè, Z. (1996.), Arhitekt europskog znaèenja. In memoriam - Aleksandar Dragomanoviæ, „Vjesnik”, LVII (17370 /20.II./): 22, Zagreb
21. Karaè, Z.; Žuniæ, A. (2012.1, 2013.2), Antologijski arhitektonski vodiè. 100 izabranih zgrada, AF, UPI-2M Plus, Zagreb
22. Kisiæ, D. [ur.] (2005.), Radovan Nikšiæ 1920.1987. Arhiv arhitekta. Izložba iz zbirke Hrvatskog muzeja arhitekture, katalog [autori priloga: Magaš, B.; Nikšiæ Olujiæ, I.; Tonkoviæ, Z.], HAZU-HMA, Zagreb
23. Kneževiæ, G. (1982.a), Iskrivljavanje tuðih rijeèi, „Danas”, 33 (5.X.): 40-41, Zagreb
24. Kneževiæ, G. (1982.b), Priznanja nisu nevažna, „Èovjek i prostor”, XXIX (6 /351/): 25, Zagreb
25. Kneževiæ, G. (1982.c), Priznanja nisu nevažna, „Vjesnik”, 16.VI., Zagreb
26. Kneževiæ, G. (1983.), Razmišljanja o naèelima, „Èovjek i prostor”, XXX (3 (360/): 13-15, Zagreb
27. Kolacio, Z. (1962.), Osvrt na natjeèaj za Dom RTV u Zagrebu, „Arhitektura”, XVI (5-6): 50-51, Zagreb
28. Mariæ-Vitiæ, N. (1961.), Natjeèaj za zgradu CK SKH u Zagrebu, „Arhitektura urbanizam”, II (10): 41-43, Beograd
29. Maroeviæ, I. (1982.a), Arhitektura 70-ih godina u Hrvatskoj. Problemi, pojave i tendencije, katalog: 17. zagrebaèki salon / retrospektiva, DAZ, Zagreb
30. Maroeviæ, I. (1982.b), Nova poslovna zgrada u Ulici proleterskih brigada - centrala SDK za Hrvatsku, „Sinteza”, 58/60: 205-208, Ljubljana
31. Maroeviæ, I. (1992.), Zagrebaèka arhitektura osamdesetih godina, „Radovi IPU”, 16: 235252, Zagreb
32. Maroeviæ, I. (2002.), Kronika zagrebaèke arhitekture 1981.-1991., IPU: Mala biblioteka, 8, Zagreb
33. Maroeviæ, I. (2007.), O Zagrebu usput i s razlogom. Izbor tekstova o zagrebaèkoj arhitekturi i urbanizmu (1970.-2005.), IPU, Zagreb
34. Mikac, N. (1983.), Objekt protiv teksture grada i vice versa. Skica za specifiènu teoriju urbanog
na primjeru zagrebaèkog Donjeg grada, „Arhitektura”, XXXVI (184-185): 54-59, Zagreb
35. Mutnjakoviæ, A.; Kisiæ, D.; Kršiniæ Lozica, A. (2013.), Arhitekt Julije De Luca, HAZU-HMA: Edicija Architectonica, Zagreb
36. Obad Šæitaroci, M. [ur.] (2000.), Sveuèilište u Zagrebu - Arhitektonski fakultet, 1919./1920.1999./2000. Osamdeset godina izobrazbe arhitekata u Hrvatskoj, Arhitektonski fakultet, Zagreb
37. Odak, T. (1982.), 17. zagrebaèki salon, „Arhitektura”, XXXV (182-183): 72-81, Zagreb
38. Odak, T. (1986.), Hrvatska arhitektonska alternativa 1945-85., „Arhitektura”, XXXIX (196-199): 31-101, Zagreb
39. Paladino, Z. (2015.), NF. Majstor arhitekture. Nikola Filipoviæ, Naklada Ljevak, AF, Zagreb
40. Pandža, D.; Srbljinoviæ, P. (2013.), Ulica grada Vukovara u Zagrebu - urbanistièko-arhitektonski problemi, u: Zbornik 3. konresa hrvatskih povjesnièara umjetnosti [ur. Žmegaè, A.]: 95100, IPU, Zagreb
41. Pasinoviæ, A. (1983.), Negacija prostornih odnosa, „Danas”, 15.II.: 64, Zagreb
42. Pavloviæ, B. (1968.), Arhitekt Aleksandar Dragomanoviæ, „Èovjek i prostor”, XV (185): 11, Zagreb
43. Premerl, T. (1983.), Poslovna zgrada u funkciji grada, „Èovjek i prostor”, XXX (3 /360/): 9-11, Zagreb
44. Premerl, T. (1987.), Nova suvremenost moderne. In memoriam Radovanu Nikšiæu (19201987), „Èovjek i prostor”, XXXIV (3 /408/): 7, Zagreb
45. R. (1987.), Nikšiæ, Radovan, u: Likovna enciklopedija Jugoslavije, 2 [ur. Domljan, Ž.]: 468-469, JLZ ‘Miroslav Krleža’, Zagreb
46. R. (1995.), Nikšiæ, Radovan, u: Enciklopedija hrvatske umjetnosti, 1 [ur. Domljan, Ž.]: 635-636, LZ ‘Miroslav Krleža’, Zagreb
47. Sekuliæ-Gvozdanoviæ, S. (1992.), Radovan Nikšiæ - monografija arhitekta [radna monografija Atlasa arhitekture; umnoženo], AF, Zagreb
48. Silaðin, B. (1982.), Arhitektura bez nagrada, „Danas”, 32 (28.IX.): 43, Zagreb
49. Sinðiæ, D. (1964.), Povodom konkursa za poslovnu zgradu na trgu Dimitrija Tucoviæa u Beogradu, „Arhitektura urbanizam”, V (27): 50-51, Beograd
50. Šosteriè, M. (1983.), Može li se itko baciti kamenom?, „Èovjek i prostor”, XXX (3 /360/): 1819, Zagreb
51. Štraus, I. (1991.), Arhitektura Jugoslavije 19451990, IP Svjetlost, Sarajevo
52. T. In. (1973), Nestaju kuæice, „Veèernji list”, 9.XI.: 7, Zagreb
54. Uchytil, A.; Barišiæ Mareniæ, Z.; Kahroviæ, E. (2009.), Leksikon arhitekata Atlasa hrvatske arhitekture XX. stoljeæa1 [ad: Dragomanoviæ, Aleksandar]: 78-81; [ad: Nikšiæ, Radovan]: 151-153, AF: Acta Architectonica. Udžbenici i priruènici, 6, Zagreb
55. Uchytil, A.; Barišiæ Mareniæ, Z.; Kahroviæ, E. (2011.), Lexicon of Architects. Atlas of 20th Century Croatian Architecture1 [ad: Dragomanoviæ, Aleksandar]: 78-81; [ad: Nikšiæ, Radovan]: 151153], AF: Acta Architectonica. Udžbenici i priruènici, 6, Zagreb
56. Uzelac, M. (1983.), Elitna arhitektura, „Èovjek i prostor”, XXX (3 /360/): 19-22, Zagreb
57. V. K. (1967.), Dom RTV Zagreb, „Vjesnik”, 22.XI.: 3, Zagreb
58. Venturini, D. (1961.), Natjeèaj za izradu idejnog rješenja zgrade Centralnog komiteta Saveza komunista Hrvatske, „Arhitektura”, XV (5-6): 2532, Zagreb
59. Z. G. (1982.), Miljenko Bernfest: arhitektonska fotografija, „Èovjek i prostor”, XXIX (5 /350/): 20-21, Zagreb
60. Z. Ž. (1962.), Prvi korak k Domu radio-televizije, „Vjesnik”, 18.XII.: 6, Zagreb
61. Ž. D. [Žarko Domljan] (1966.), Dragomanoviæ, Aleksandar, u: Enciklopedija likovnih umjetnosti, 4 [ur. Mohorovièiæ, A.]: 672, JLZ, Zagreb
62. Živkoviæ, Z. (1982.a), Vrednovanje arhitekture, „Danas”, 34 (12.X.): 45-46, Zagreb
63. Živkoviæ, Z. (1982.b), Zašto bez Nazorove nagrade. Dometi graðenja nisu samo bljesak forme, „Danas”, 31 (21.IX.): 67, Zagreb
64. Žuniæ, A. (2016.), Diskurzivna metoda projektiranja u opusu arhitekta Aleksandra Dragomanoviæa [doct. diss.], Sveuèilište u ZagrebuArhitektonski fakultet, Zagreb
65. Žuniæ, A. (2017.), Diskurzivna metoda projektiranja u opusu arhitekta Aleksandra Dragomanoviæa, u: Dr. sc. Knjiga doktora znanosti i umjetnosti 33 - promocija, svibanj 2017.: 124, Sveuèilište u Zagrebu, Zagreb
66. Žuniæ, A.; Karaè, Z. (2015.a), Zagreb Architecture Guide. An Anthology of 100 Buildings, UPI-2M Plus, AF, Zagreb
67. *** (1962.a), Natjeèaji iz 1961. godine, „Èovjek i prostor”, IX (110 /svibanj/): 8, Zagreb
68. *** (1962.b), Rezultat natjeèaja za Dom radiotelevizije u Zagrebu, „Èovjek i prostor”, IX (117): 9, Zagreb
69. *** (1963.), Rezultati natjeèaja za izradu idejnih rješenja za Dom radio-televizije u Zagrebu, „Arhitektura urbanizam”, IV (19): 42-43, Beograd
53. T. Pl. [Tomislav Premerl] (1993.), Dragomanoviæ, Aleksandar, u: Hrvatski biografski leksikon, 3: 569-570, LZ ‘Miroslav Krleža’, Zagreb [http:// hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=5327]
70. *** (1965.), Studijska skica Radio-televizijskog doma u Zagrebu, „Èovjek i prostor”, XII (149150): 11-16, Zagreb [izdano i kao separat]
71. *** (1967.), Novi RTV dom, „TV Studio”, 8.XII.: 7, Zagreb
72. *** (1970.), 5. zagrebaèki salon, katalog [ur. Bužanèiæ, V.], Zagreb
73. *** (1980.), Prodajemo prostor za trgovinu, ugostiteljstvo i banke [GRO „Tempo”], „Nedjeljni Vjesnik”, 13.VII.: 17, Zagreb
74. *** (1982.a), SDK Sjedište Zagreb - ‘Je li skupo’, „Danas”, 32 (28.IX.): 43, Zagreb
75. *** (1982.b), Nagrade 17. zagrebaèkog salona, „Èovjek i prostor”, XXIX (6 /351/): 10, Zagreb
76. *** (1982.c), 17. zagrebaèki salon. Arhitektura i urbanizam [katalog], DAZ, Zagreb
77. *** (1983.a), Deveti Salon arhitekture [katalog], MPU, Beograd
78. *** (1983.b), Poslovna zgrada „Tempo” - SDK, Zagreb, Ulica Proleterskih brigada 70-72, „Èovjek i prostor”, XXX (3 /360/): 14-17, Zagreb
79. *** (1984.), O „Èovjeku i prostoru” u našem prostoru - trideset godina, „Èovjek i prostor”, XXXI (2 /371/): 4-12, Zagreb
80. *** (1988.), 23. zagrebaèki salon. Arhitektura, urbanizam [katalog], USIZ kulture Grada Zagreba, Zagreb
81. *** (1991.), 26. zagrebaèki salon. Arhitektura, katalog [ur. Karaè, Z.], DAZ, Zagreb
82. *** (1996.), Hrvatski leksikon, I. [ad: Dragomanoviæ, Aleksandar]: 288, II. [ad: Nikšiæ, Radovan]: 175, Naklada Leksikon d. o. o., Zagreb
83. *** (2005.), Opæa i nacionalna enciklopedija u 20 knjiga, V. [ad: Dragomanoviæ, Aleksandar]: 193, Proleksis d.o.o., Veèernji list d.d., Zagreb
84. *** (2006.), Zagrebaèki leksikon, 2: [ad: Nama]: 104, [ad: Praška ul.]: 221, [ad: SRCE]: 324-325, [ad: Vukovarska ul.]: 517, LZ ‘Miroslav Krleža’, Masmedia, Zagreb
85. *** (2014.), Likovni leksikon [ad: Dragomanoviæ, Aleksandar]: 243, [ad Nikšiæ, Radovan]: 661, LZ ‘Miroslav Krleža’, Zagreb
86. *** (2015.), Srce, „Srce novosti”, veljaèa: 20, Zagreb
Opæi i kontekstualni radovi
General and Contextual Bibliography
1. Dragomanoviæ, A. (1972), Problematika robnih kuæa na primjerima Trnsko Zagreb, Novi Sad, Vinkovci [habilitacijski rad], AF, Zagreb
2. K. O. [Kazimir Ostrogoviæ] (1959.), Zgrada rijeèke banke i štedionice, „Arhitektura”, XIII (1-6): 100-102, Zagreb
3. Neidhardt, V. (2015.), Arhitektura radnog i komercijalnog prostora [skripta], Arhitektonski fakultet, Zagreb
4. Pevsner, N. (1997.), A History of Building Types, Princeton University Press, New Jersey
5. Turato, I. (2008.), KO Arhitektura / Kazimir Ostrogoviæ, „Arhitektura”, LV (1 /218/), Zagreb
6. Uchytil, A. (1990.), Arhitekt Alfred Albini [mag. rad], Arhitektonski fakultet, 1990.
7. Uchytil, A.; Štulhofer, A. (2007.3), Arhitekt Neven Šegviæ, AF: Acta Architectonica. Atlas arhitekture - Arhiv arhitekta, 7, Zagreb
8. Žuniæ, A. (2012.), Robna kuæa Nama Trnsko u Zagrebu / Nama Trnsko Department Store in Zagreb, „Presjek”, 2 (5): 124-129, Zagreb
9. Žuniæ, A.; Karaè, Z. (2015.b), Robne kuæe i opskrbni centri arhitekta Aleksandra Dragomanoviæa, „Prostor”, 23 (2 /50/): 276-303, Zagreb
10. *** (1956.), Natjeèaji: Natjeèaj za izradu idejnih skica za zgradu Sekretarijata za unutrašnje poslove Narodnog odbora Kotara Zagreb [raspis], „Èovjek i prostor”, III (52): 8, Zagreb
11. *** (1957.), Natjeèaj za idejni projekt zgrade poslovnih prostorija Rijeèke banke i štedionice na Rijeci [raspis], „Èovjek i prostor”, IV (64 /15. VII.): 5, Zagreb
12. *** (1962.c), Radiotelevizija Zagreb raspisuje opæi jugoslavenski anonimni natjeèaj za izradu idejnog rješenja Doma Radio-televizije Zagreb [raspis], „Èovjek i prostor”, IX (108-109): 17, Zagreb
13. *** (1964.), I Nagrada na jugoslovenskom konkursu za objekte Sekretarijata unutrašnjih poslova u Zagrebu 1956. godine. Autori: Zdravko Kovaèeviæ, Milivoj Peterèiæ i Zdravko Likiæ, „Arh”, II (6): 16-17, Sarajevo
14. *** (1997.), 32. zagrebaèki salon. Arhitektura Arhitektura, urbanizam, interijer, katalog izložbe [ur. Karaè, Z.], MGC, Zagreb
Skraæenice nakladnika u bibliografiji Publishers Abbreviations of Bibliography
AF - Arhitektonski fakultet Sveuèilišta u Zagrebu
AGM - Antun Gustav Matoš
DAZ - Društvo arhitekata Zagreba
HAZU - Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti
HMA - Hrvatski muzej arhitekture
IPU - Institut za povijest umjetnosti
JAZU - Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti
JLZ - Jugoslavenski leksikografski zavod
LZ - Leksikografski zavod
MGC - Muzejsko-galerijski centar
MGR - Muzej grada Rijeke
MGZ - Muzej grada Zagreba
MPU - Muzej primenjene umetnosti, Beograd RS
USIZ - Udružena samoupravna interesna zajednica
Dokumentacijski i arhivski izvori
Archive and Document Sources
* Korišteni fondovi s pojedinaènim inventarnim brojevima i signaturama dokumentacije navedeni su uz odgovarajuæe kataloške jedinice graðevina.
1. AF-AHA: Arhitektonski fakultet Sveuèilišta u Zagrebu - Atlas hrvatske arhitekture, Kaèiæeva 26, Zagreb
2. AF-AKDZ: Arhitektonski fakultet Sveuèilišta u Zagrebu - Arhiva Kabineta za društvene zgrade, Kaèiæeva 26, Zagreb
3. AF-APD: Arhitektonski fakultet Sveuèilišta u Zagrebu - Arhiva personalnih dosjea, Kaèiæeva 26, Zagreb
4. AF-ASR: Arhitektonski fakultet Sveuèilišta u Zagrebu - Arhiva studentske referade, Kaèiæeva 26, Zagreb
5. Arhiva Alena Žuniæa, Zagreb
6. Arhiva FINA: Financijska agencija, Ul. grada Vukovara 70, Zagreb
7. Arhiva HRT: Hrvatska radio-televizija, Prisavlje 3, Zagreb
8. Arhiva Ivane Nikšiæ Olujiæ, Zagreb
9. Arhiva Miroslava Dragomanoviæa, Zagreb
10. Arhiva ‘PB Portal’, Rijeka
11. Arhiva SRCE: Sveuèilišni raèunski centarSlužba održavanja, J. Marohniæa 5, Zagreb
12. GF-APD: Graðevinski fakultet Sveuèilišta u Zagrebu - Arhiva personalnih dosjea, Kaèiæeva 26, Zagreb
13. HAZU-HMA: Hrvatski muzej arhitekture HAZU, I. G. Kovaèiæa 37, Zagreb - ostavština Aleksandra Dragomanoviæa - ostavština Radovana Nikšiæa
14. HŽ: Hrvatske željeznice - Infrastruktura. Razvoj i investicijsko planiranje - Služba za pripremu, Mihanoviæeva 14, Zagreb
15. MK-MKT: Ministarstvo kulture - Mikroteka, Runjaninova 2, Zagreb
Izvori ilustracija
Illustration Sources
Sl. 1., 2., 7., 9., 15., 18. Arhiva Miroslava Dragomanoviæa
Sl. 3., 5., 10., 12. Arhiva Alena Žuniæa
Sl. 4. Sinðiæ, 1964.
Sl. 6., 8., 13. HAZU-HMA
Sl. 11. Arhiva HŽ
Sl. 14., 17. Arhiva Ivane Nikšiæ Olujiæ
Sl. 16. AF-AKDZ
Sl. 19., 20., 21. Dragomanoviæ, Kasaniæ, Tolja, 1983.
* Sve ilustracije uz kataloške jedinice su iz fundusa HAZU-HMA i osobnih arhiva Miroslava Dragomanoviæa, Ivane Nikšiæ Olujiæ i Alena Žuniæa.
Among the finest architectural achievements of Croatian postwar Modernism, the prolific body of work produced by the architect and professor Aleksandar Dragomanoviæ (Banja Luka, 1921-1996, Zagreb) undoubtedly deserves to be singled out for its outstanding quality. A. Dragomanoviæ built up his professional career over 47 years starting from his first student project of the railway facilities on Brèko-Banoviæi railway line (1948) and ending it with the annexe of the City Hall in Zagreb (1995). He produced more than 100 projects out of which 24 were actually built. He used to take part regularly in architectural competitions and submitted a total of 43 entries of which 15 won the first awards while many others (19) ranked high as well. The majority of his large-scale designs were made in collaboration with his colleagues, most frequently with Radovan Nikšiæ (as early as 1953) and later with Edo Šmidihen as the third team member. The other co-authors he used to work with on office building designs were Ante Lozica, Josip Frankol, Berislav Radimir, Neven Šegviæ, Doroteja Ložnik, Ninoslav Janson, Branko Pintek, Fedor Tolja, Krešimir Kasaniæ, Miroslav Dragomanoviæ including some technical coworkers.
Office building typology dominates Dragomanoviæ’s work. Over a span of almost 40 years he designed 16 office blocks of which only 4 were actually built. Yet, due to their innovative features, they can be considered a major contribution to both the architectural profession and the development of this typology. His projects were made for the cities of ex Yugoslavia and some foreign countries (Algeria). Dragomanoviæ started to work on this building type very early in his career. Soon after graduation he started his first project of this kind working as professor Alfred Albini’s assistant. It was the competition for the administration building of Rade Konèar factory (1952/53). A few years later (1956), in the capacity of a licensed architect, he worked with J. Frankol and A. Lozica on the competition entry for a complex of office buildings of the Secretariat for Internal Affairs in Zagreb. However, two of all his office buildings are usually considered as his major works. The first one was the office building Tempo - (FINA nowadays) in the street called Ulica grada Vuko-
Biografija Biography
Dr.sc. ALEN ŽUNIÆ, mag.ing.arh. (Zagreb, 1989.), diplomirao je u Zagrebu te magistrirao teoriju i filozofiju arhitekture na GSD Harvard University. Doktorirao je 2016. godine na Arhitektonskom fakultetu Sveuèilišta u Zagrebu gdje je istraživaè na znanstvenom projektu HERU. Primljen je na postdoktorsku poziciju na ETH Zürich - Institut für Geschichte und Theorie der Architektur. Podruèje interesa mu je hrvatska moderna i suvremena arhitektura o èemu je objavio 235 znanstvenih i struènih radova, uz ostalo i deset autorskih i urednièkih knjiga.
vara. (with R. Nikšiæ, 1969/70-1980/81), while the other one was SRCE (University Computing Centre) in the vicinity of the street called Slavonska avenija (1972-1974). The most significant unbuilt project of this type (involving extensive research, though) was the Croatian Radiotelevision complex produced in collaboration with R. Nikšiæ and E. Šmidihen over eight years (1962-1970) in several design versions. Unfortunately, the project remained unbuilt. As far as his competition entries are concerned, he won the first award and special praise in professional circles for the design of Vagonogradnja - the office high-rise block in Belgrade (1963/64).
In terms of their urban settings, Dragomanoviæ’s office buildings most commonly occupy prominent and visually conspicuous corner positions (Vagonogradnja in Belgrade, office and residential block in Petrinjska/Ðorðiæeva st. in Zagreb, UIS center on Zagreb’s Marshalling Yard), frequently at the intersection of busy city roads (the complex of administration buildings of the Secretariat for Internal Affairs in Zagreb, Banat bank in Zrenjanin). Some buildings are conceived as free compositions in space such as those in the vast areas close to the Sava river where they form some sort of the ante-squares as part of the complex (Central Committee Building, Croatian Radiotelevision complex, SRCE, MEZO) or as interpolations in the predominantly built-up urban fabric along the main roads and pedestrian zones such as those in Rijeka (Rijeka bank and Savings Bank) or Zagreb (office buildings of Tempo - SDK, Ingra-Elektroprojekt, Zagreb bank, the annexe of the City Hall). The precise location of the Ministry of Foreign Affairs complex in Algeria is unknown although the drawings indicate that it might be placed somewhere on a hill slope out of the densely-built up urban fabric. In terms of the layout morphology, Dragomanoviæ’s designs fall into three types. The first one is a simple disposition with a closed quadrilateral plan (Central Committee building, Vagonogradnja, mostly SRCE, Banat bank, UIS on the Marshalling yard, Zagreb bank); the second type is an L-shaped layout generated from the site plan (Central Committee building, Rijeka bank, the interpolation Petrinjska/Ðorðiæeva,
INGRA) while the third one refers to complex layouts with a dispersed spatial organization reminiscent of the structuralist concept (Croatian Radiotelevision complex, MEZO, Ministry in Algeria).
In terms of structural systems, Dragomaniæ’s predominantly used a skeleton structure on a square grid (minimally combined with reinforced concrete walls and solid cores) ranging between a 66 m type with several intermodules and a 7,57.5 m type. Exceptions are the office and residential building on the corner of Petrinjska/Ðorðiæeva streets (reinforced concrete walls) and the Vagonogradnja tower (a concrete core with 5.6 meter-deep cantilevered slabs of steel grillage).
Regarding his design and composition vocabulary, Dragomanoviæ essentially favoured two different approaches with Miesian motifs on the facades. They are of two types: the first one is represented by the volumes of uniform height with no prominent accents and a markedly horizontal composition (Tempo - SDK, SRCE, Banat Bank, Petrinjska/ Ðorðiæeva, Ministry in Algeria, UIS, Ingra-Elektroprojekt, Zagreb bank, Company for Construction and Operation of the Motorway Zagreb-Rijeka) while the other one is embodied in the ensembles generated by a combination of low-lying volumes and verticals (Central Committee building, Vagonogradnja, the Croatian Radiotelevion to some extent, and the MEZO complex). The exception is Rijeka bank which in one of its design versions appears as a transitional form between the low-lying volume and the high-rise block.
Dragomanoviæ’s architecture, especially in the realm of office building design, clearly shows a remarkable consistency in the design process, achieved by means of a specific rational, logical, and analytical method of modular design ”on the grid” - an actual or imaginary backbone of the entire creative process. His design method is characterized by an exceptionally well thought out analytical approach resulting in a rational spatial organization and a purified functional layout as well as a simple and technically perfect structural scheme. The resulting product is an aesthetically pleasing architecture of outstanding quality, supreme elegance, and refined minimalist gesture.
ALEN ŽUNIÆ, Ph.D., M.Arch. (Zagreb, 1989) graduated in Zagreb and received his Master’s degree in the theory and philosophy of architecture from the GSD at Harvard University. In 2016 he earned his Ph.D. from the Faculty of Architecture in Zagreb where he is currently involved in HERU research project. He has been accepted for a post-doctoral position by the ETH Zürich – Institut für Geschichte und Theorie der Architektur. His research interests are focused on Croatian Modern and contemporary architecture. He has published 235 papers and 10 books (as the author or editor).
Sveuèilište u Zagrebu
Arhitektonski fakultet
HR - 10000 Zagreb, Kaèiæeva 26 marija.premuzic@gmail.com sanja.gasparovic@arhitekt.hr
Prethodno priopæenje
UDK 712:7.025(497.5 Veliki Brijun)”18/19”
Tehnièke znanosti / Arhitektura i urbanizam
2.01.02. - Urbanizam i prostorno planiranje
Èlanak primljen / prihvaæen: 15. 3. 2017. / 13. 6. 2017.
University of Zagreb Faculty of Architecture
HR - 10000 Zagreb, Kaèiæeva 26 marija.premuzic@gmail.com sanja.gasparovic@arhitekt.hr
Preliminary Communication
UDC 712:7.025(497.5 Veliki Brijun)”18/19”
Technical Sciences / Architecture and Urban Planning
2.01.02. - Urban and Physical Planning
Article Received / Accepted: 15. 3. 2017. / 13. 6. 2017.
Zaèeci sanacije i prenamjene u Hrvatskoj
The Beginnings of their Rehabilitation and Adaptive Reuse in Croatia
Brijunsko otoèje perivojno preoblikovanje sanacija povijesnih kamenoloma Veliki Brijun
Istražuju se primjeri oblikovanja i prenamjene povijesnih kamenoloma Velikoga Brijuna nastali u sklopu pejsažne sanacije otoka na prijelazu 19. na 20. stoljeæe. Šest detaljno analiziranih primjera perivojnog preoblikovanja predstavljaju znaèajan primjer ranog obrata paradigmi pejsaža degradiranog eksploatacijom kao prostora potencijalno visokih ambijentalnih vrijednosti. To su prvi primjeri sanacije i prenamjene kamenoloma u Hrvatskoj i meðu prvima u Europi.
the Brijuni islands landscape redesign rehabilitation of the old stone quarries Veliki Brijun
This article explores several cases of the old quarries on the island Veliki Brijun which were rehabilitated and converted during the process of the entire landscape restoration of the island in the late 19th and the early 20th centuries. An in-depth analysis of six cases of landscape redesign shows the potential to transform devastated and degraded landscapes into areas with great ambience value. These are the first cases of stone quarry rehabilitation and conversion in Croatia and among the first ones in Europe.
otoèje primarno se povezuje s razvojem turizma u sklopu nacionalnoga parka, specifiènog po oèuvanim kulturno-povijesnim vrijednostima. U percepciji njegova teritorija prevladavaju upeèatljive pejsažne slike bogatih šumskih i parkovnih površina te arheoloških nalazišta. Manje je poznato da je u tom istom prostoru tijekom èetiri tisuæe godina eksploatacija kamena ostavila brojne tragove i utjecala na gospodarski i kulturološki razvoj otoèja.
Nakon brojnih drastiènih degradacija tijekom povijesti (sjeèa šuma i intenzivno iskorištavanje kamena), poèetkom 20. stoljeæa krajolik opustošen eksploatacijom poprima nove, iznimne vrijednosti. Za preobrazbu otoèja zaslužna je vizija i naèin upravljanja austrijskoga poduzetnika P. Kupelwiesera koji Brijune pretvara u elitno srednjoeuropsko ljetovalište.1 Kupelwieser je otoèja preoblikovao u turistièko podruèje u sklopu kojeg je postupno sanirao napuštene kamenolome koristeæi postojeæi otpadni materijal za gradnju novih graðevina i ureðenje komunikacija po cijelom otoku.
Provedeno istraživanje fokusirano je na šest perivojno preoblikovanih kamenoloma u razdoblju od 1894. do 1912. godine s otoka Veliki Brijun, iskorištavanih od doba antike.2 Analizirani kamenolomi - perivoji danas su zapušteni, degradirani i zaboravljeni. Njihova je vrijednost u posebnim doživljajnim i mikroklimatskim ambijentima stvorenim u sklopu tu-
ristièke ponude otoka s poèetka 20. stoljeæa te vrijednim ostvarenjima perivojne arhitekture na razini pojedinaènih rješenja, kao i integriranja u cjelokupan koncept pejsažnog parka Brijuna.
Premda su danas, u planiranju, kamenolomi prepoznati kao jedno od znaèajnih kulturno-povijesnih obilježja slike kulturnoga krajolika Brijuna, literatura i izvori o ovoj su temi vrlo skromni. Od izvornoga pejsažnog ureðenja saniranih kamenoloma danas se naziru samo konture, a bogato hortikulturno ureðenje s brojnim egzotiènim sadnicama moguæe je pratiti samo na starim razglednicama jer ne postoji originalna grafièka dokumentacija o projektu sanacije i ureðenja kamenoloma.3
Uzevši u obzir brojne kamenolome na Jadranu - prisutne od prapovijesti do danas, koji su po završetku eksploatacije napuštenibrijunske kamenolome važno je istaknuti kao potencijalno prvi primjer sanacije i prenamjene u Hrvatskoj te meðu prvima u Europi.4
Cilj je istraživanja ukazati na njihovu vrijednost, èinjenicu da su po primijenjenom povijesnom modelu preobrazbe bili ispred svoga vremena, te grafièkom interpretacijom povijesnih izvora prikazati koncepte izvornog korištenja i oblikovanja.
POVIJESNE PROMJENE KRAJOLIKA USLIJED EKSPLOATACIJE NA BRIJUNIMA
LANDSCAPE CHANGES RESULTING FROM THE EXPLOITATION ON THE BRIJUNI ISLANDS
Promjene obilježja brijunskog krajolika uvjetovane procesima eksploatacije moguæe je promatrati kroz dvije osnovne povijesne etape. Prva se odnosi na razdoblje intenzivne eksploatacije kamena od antike do kraja 19. stoljeæa, a druga poèinje na prijelazu 19. na 20. stoljeæe kada se iskorištavanje sirovine postupno napušta, kamenolomi se dijelom prenamjenjuju, a otoèje dobiva novi koncept turistièkog razvoja.
Razdoblje eksploatacije kamena - od prapovijesti do 1893. godine - Prvi ostaci eksploatacije kamena vidljivi su u oèuvanim tragovima ilirskih akropolskih naselja graðenih u klesanim kamenim blokovima iz vremena oko 2000. god. pr. Kr.5, dok znaèajni utjecaji na promjene krajolika arhipelaga poèinju rimskim osvajanjem 177. god. pr. Kr. intenziviranjem iskorištavanja kamena korištenog za gradnju villae rusticae. 6
Kamenoklesarstvo ostaje jedna od osnovnih gospodarskih grana sve do dosega svoga vrhunca u doba Mletaèke Republike (15.-19. st.), o kojem svjedoèe brojni kamenolomi na gotovo svim brijunskim otocima.7 U to su doba kamenorescima odobravani odreðeni
privilegiji statutom grada Pule, a u brojnim se zapisima spominje vrijednost te djelatnosti. Geograf Josephus Faustinus u Del sito dell’Istria opisuje Brijune kao „otok koji ima ugledna naselja èije se stanovništvo bavi lomljenjem i obradom kamena i šalje vrijedan graðevni materijal u Veneciju”.8 Antoine de Ville, graditelj mletaèke tvrðave u Puli, u svome djelu Descriptio portus et urbis Polae opisuje Brijune kao „otoke, na ulazu u pulsku luku, poznate po kamenolomima u kojima se lomi kamen slabiji od mramora, ali bolji od
1 Paul Kupelwieser (1843.-1919.), austrijski inženjer metalurgije, poduzetnik, dugogodišnji direktor željezara i èelièana u Ternitzu, Teplicama i Vitkovcima. U razdoblju od 1893. do poèetka I. svjetskog rata pretvorio je Brijunsko otoèje u jedno od najpopularnijih turistièkih austrijskih i europskih destinacija. Kao najvrjednija ostavština iz tog perioda jest njegov angažman oko iskorjenjivanja malarije uz pomoæ dr. Roberta Kocha, isušivanje moèvarnih podruèja, hortikulturno ureðenje otoèja, povezivanje Brijuna s vodovodom i elektriènom mrežom iz Fažane, ureðivanja poljoprivrednoga gospodarstva, izgradnja hotela i sportsko-rekreacijskih sadržaja, ureðenje zoološkog vrta i lovišta divljih životinja. [Lenz Guttenberg, 2007: 146-147]
2 Provedeno istraživanje zapoèeto je u sklopu doktorskog studija „Arhitektura” na Arhitektonskom fakultetu Sveuèilišta u Zagrebu, kolegija „Stari pristupi - obrat paradigmi - obnova baštine” koji je održala dr.sc. Snješka Kneževiæ godine 2016. te dopunjeno istraživanjem provedenim u sklopu znanstvenog projekta Heritage urbanism [HERU-2032] Hrvatske zaklade za znanost.
3 Pavletiæ, usmeni podatak, 2016.
4 Jedan je od prvih poznatih primjera Parc des Buttes-Chaumont u Parizu nastao 1862. godine sanacijom i prenamjenom kamenoloma u park, autora pejsažnog arhitekta Jean-Charlesa Alphanda. [Tate, 2015: 87-95]
5 Mlakar, 1971: 12
6 Posebno je dobro oèuvano gradinsko naselje kružnog tlocrta opasano s tri bedema suhozida na brdu Gradina iznad uvale Veriga na otoku Veliki Brijun. Tragove sliènih gradinskih utvrðenja nalazimo i na drugim mjestima na otoku Veliki Brijun - Antunovac, Petrovac, Straža, Javorika, Rankun i na brežuljku iznad uvale sv. Nikole na Malom Brijunu. Villae rusticae grade se na Velikom Brijunu, u uvali Madona, uvali Veriga i na lokaciji Kolci. Pogodnosti prirodne topografije i bogatstvo sirovine pogoduju razvoju iskorištavanja kamena koje se najveæim dijelom odvijalo na Velikom Brijunu, no nalazimo ga i na otocima Mali Brijun, u uvali sv. Mikule i na istoènoj obali otoka Vange. [Begoviæ, Schrunk, 2006: 20-21]
7 U doba Mletaèke Republike otocima Vrsaru, Sv. Jerolimu i Obljaku eksploatacijom je uklonjeno i do dvije treæine površine otoka. [*** 2001.; http://www.mgipu.hr/ doc/PPBrijuni/I_%20Obrazlozenje.htm /20.6.2016./]
8 Novigradski kronièar, biskup Tomasini napominje kako je „kamen iz Brijuna bolji od onog u Rovinju”. U arhivu crkve postoji ugovor sklopljen izmeðu kamenoklesara Kristofora (Christophoreus di Brion) i graditelja crkve, s datumom 1. lipnja 1442., za izradu oltarne ograde od brijunskog kamena. [Mlakar, 1971: 15-16]
9 Mlakar, 1971: 17
10 Kristofor Brijunski (Cristoforo di Brioni) isklesao je kamenu oltarnu ogradu u Udinama, a na mnogim palaèama u Veneciji radio je Antun Brijunski (Antonio di Brioni). [Naèinoviæ, 2005: 47]
11 Kupelwieser u svojem opisu prvog posjeta Brijunima spominje kako je pristup otoku bio moguæ samo za vrijeme plime zbog velikog mulja koje se nalazilo uz obalu i kako se uz tri graðevine iz venecijanskog razdoblja moglo vidjeti samo razasuto kamenje kamenoloma i stari zapušteni kamenolomi. [Kupelwieser, 1993: 33-35]
12 Mlakar, 1971: 18
obiènog vapnenca..., na kojima su Mleèani podigli mnoge zgrade”.9 Uz to razdoblje vežu se i neka od znaèajnijih imena brijunskih klesara i skulptora.10
Poèetkom 19. stoljeæa eksploatacijom uništeno i zapušteno podruèje, naseljeno samo kamenorescima, dolazi pod Napoleonovu vlast koji uviða potencijal otoèja te planira njegovu temeljitu sanaciju i ureðenje, no do kojih zbog propasti Ilirskih provincija naposljetku nije došlo. Nastavak stoljeæa obilježava izgradnja austrijske vojne arhitekture, kao i pojava malarije koja je otoèje gotovo potpuno opustošila.
Razdoblje nakon završetka eksploatacijeod 1893. godine do danas - Godine 1893. dolaskom austrijskog poduzetnika Paula Kupelwiesera poèinje novo razdoblje korištenja otoèja Brijuna koje se postupno, iz malariènog i zapuštenog prostora, preobražava u poznato ljetovalište i ljeèilište austrougarske aristokracije i suvremene svjetske elite.11 Kupelwieser je otkupio sve otoke Brijunskog otoèja osim otoka Sv. Jerolim, koji je zbog nastavka eksploatacije kamena tadašnji vlasnik Wildi ostavio u svome vlasništvu.12 Sanacija
smjernice za buduæi razvoj. Izvještaj je izradila Komisija za unapreðenje, razvijanje i uljepšavanje otoka Brioni. Prema izvještaju 1948. godine na otoku Veliki Brijun posjeèeno je oko 7000 stabala, a u 1951. je godini na pejsažno i vizurno vrijednim lokacijama posjeèeno ukupno 5276 zdravih stabala, s time da postoji informacija kako je ukupno posjeèeno više od 13.000 stabala.25 Uglavnom su posjeèeni èempresi, cedrovi i borovi. U ovu brojku nisu uraèunata lovorova stabla koja su nastradala u velikom broju.26 Najveæa je devastacija nastala upravo u podruèjima saniranih kamenoloma uz šetnicu Val Madonna i u Gospinoj uvali, te oko Èufarova kamenoloma i kamenoloma pod Gradinom.27
U pojedinim kamenolomima eksploatacija je nastavljena sve do 1960-ih godina za potrebe izgradnje graðevina na otoku.28 Opsežni radovi na ureðenju provode se od 1952. do 1981. kada je otoèje zatvoreno za javnost te postaje rezidencija Josipa Broza Tita.29 U sklopu ureðenja safari-parka dio kamenoloma u Gospinoj uvali koristi se kao prostor za izlaganje životinja.
Godine 1983. Brijunsko je otoèje proglašeno nacionalnim parkom i ponovno otvoreno za javnost, a 2013. upisano je u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske kao kulturni krajolik Brijunskog otoèja.30 Pozornost se usmjerava na prezentaciju i oèuvanje kulturne i prirodne baštine, no preoblikovani kamenolomi - perivoji uglavnom postaju sporedni prostori, izdvojeni od glavnih dogaðanja i komunikacija.
23 Krade se namještaj, umjetnine i sve vrijednosti iz hotela i kuæa, sijeku šume i makija, krèi se obala zbog osiguravanja preglednosti i grade novi bunkeri. [Mlakar, 1971: 19-20]
24 Pavlek, Aniæ, Freudenreich, 1952(?): 60-65
25 Pavlek, Aniæ, Freudenreich, 1952(?): 68
26 Pavlek, Aniæ, Freudenreich, 1952(?): 65
27 Pavlek, Aniæ, Freudenreich, 1952(?): 55
28 Glavni kamenolomi nalazili su se na otoku Veliki Brijun, kao što su Rankun i kamenolom iza hotela Karmen. Najviše se eksploatirala lokacija Rankun na južnom dijelu otoka. Informacije o trajanju eksploatacije na preostalih 19 lokacija nisu poznate. [Pavletiæ, usmeni podatak, 2016.]
29 Begoviæ, Schrunk, 2006: 164
30 Dumboviæ Bilušiæ, 2015: 103
31 Osim Èufarova, Kochova i kamenoloma pod Gradinom, imena preostalih kamenoloma odreðena su ovim istraživanjem, a proizlaze iz toponima ili sadržaja uz koji se nalaze.
32 Gašparoviæ, Mrða, Petroviæ, 2009.
33 Za potrebe ovoga istraživanja korišteni su podaci evidentirani na karti s poèetka 20. stoljeæa (1904.?), na kojoj su prikazani postojeæi aktivni kamenolomi te sanirani kamenolomi i njihovo krajobrazno ureðenje; zatim talijanska pomorska karta (1937.), topografska karta 1:5000 (2015.), arhivska graða (stare razglednice), terensko istraživanje te struèni izvori Pododsjeka za zaštitu kulturnih dobara NP Brijuni. O stanju kamenoloma sredinom prošloga stoljeæa podrobno govori izvještaj Brioni 1952.
34 Spomen-ploèa je evidentirana kao kulturno-povijesna vrijednost. [*** 2015: 10]
H = ~6 m
kamena stijena
šetnica
Val Maria
KAMENOLOMA NA VELIKOM BRIJUNU
CASE STUDIES OF LANDSCAPE REDESIGN OF STONE QUARRIES ON VELIKI BRIJUN
S aspekta vrjednovanja, zaštite i unaprjeðenja pejsažnoga naslijeða otoèja posebno je važno izdvojiti primjere šest kamenoloma (Èufarov kamenolom, Kochov kamenolom, Kamenolom pod Gradinom, Kamenolom zoološki vrt, Kamenolom pod brdom Straža i Kamenolom u Gospinoj uvali) koji su u razdoblju od 1894. do 1912. godine, u vrijeme Èufarova ureðenja i kultiviranja cijeloga Velikog Brijuna, sanirani, prenamijenjeni i ureðeni kao sastavni dijelovi cjeline otoènoga pejsažnog parka.31 Njihovom analizom, usporedbom i shematskim prikazima koncepta korištenja ukazat æe se na model32 njihove sanacije i prenamjene te na mijene koje su ih pratile od izvornog ureðenja do danas.33
Èufarov kamenolom (uz šetnicu Val Maria) nalazi se na jugozapadnom podnožju brda Saluga, a pristupa mu se s rive - istoèno od hotela (Neptun I, II i III) uz nekadašnju šetnicu Val Maria. Naziv kamenoloma dolazi od spomen-ploèe s portretom Alojza Èufara koju je 1909. godine obitelj Kupelwieser postavila na stijeni kamenoloma, a izradio ju je kipar i slikar Josef Engelhart.34
Sl. 5. Shematski prikaz presjeka kroz Èufarov kamenolom poèetkom 20. st.
Fig. 5 Schematic section through Èufar’s quarry, early 20th c.
Sl. 6. Shematski prikaz tlocrta Èufarova kamenoloma poèetkom 20. st.
Fig. 6 Schematic plan of Èufar’s quarry, early 20th c.
Sl. 7. Èufarov kamenolom prije poèetka Prvoga svjetskog rata, stara razglednica, 1910.(?)
Fig. 7 Èufar’s quarry before World War I, old postcard 1910(?)
Sl. 8. Èufarov kamenolom sredinom 20. st. (1952.?)
Fig. 8 Èufar’s quarry, mid 20th c. (1952?)
Sl. 9. Shematski prikaz tlocrta Kochova kamenoloma poèetkom 20. st.
Fig. 9 Schematic plan of Koch’s quarry, early 20th c.
Sl. 10. Shematski prikaz presjeka kroz Kochov kamenolom poèetkom 20. st.
Fig. 10 Schematic section through Koch’s quarry, early 20th c.
H = ~10 m tunel
uzdignuti potez zelenila kamena stijena
Sl. 11. Kochov kamenolom, stara razglednica Fig. 11 Koch’s quarry, old postcard
Sl. 12. Šetnja saksonskog kralja Friedricha Augusta III. Kochovim kamenolomom 1910.
Fig. 12 Friedrich August III, King of Saxony, walks around Koch’s quarry, 1910
Jedan je meðu prvim saniranim i prenamijenjenim kamenolomima na Brijunima kojeg se koncept pejsažnog ureðenja zasnivao na sadnji velikog broja egzotiènih biljaka u pojasu izmeðu okomite stijene nekadašnjeg kamenoloma i šetnice te okolnog pejsaža.35 Šetnica je bila omeðena suhozidom od kamenih blokova koji je omoguæavao sagledavanje ‘ekrana’ kamenoloma s udaljenosti, dok se izmeðu njega i stijene nalazio potez bogate i raznolike vegetacije. Neposredno nakon devastacije izvornoga pejsažnog ureðenja, u sjeèi stabala na cijelom otoku od 1948. do 1951., u kojoj je iz Èufarova kamenoloma uklonjen velik broj odraslih stabala i grmova lovora, te grmova pljuskavice (Hypericum calycinum), ukazuje se na zapuštenost i degradiranost prostora. Istièe se potreba što skorijega perivojnog ureðenja kamenoloma Val Maria kao ugodnoga šetališta, uz obnovu rijetkih biljaka (Choisya ternata, Osmanthus ilicus, Acanthus sp. i dr.).36
Danas je Èufarov kamenolom zapušten i zarastao te je teško prepoznati izvorne ideje pejsažnog ureðenja Alojza Èufara. Agave, palme i egzotiène biljne vrste nestale su, a
šetnica je potpuno zarasla u šumski krajolik. Kamenolom je udaljen od glavnih smjerova kretanja i dogaðanja pa ga to èini nevidljivim i nedostupnim za posjetitelje otoka.
Kochov kamenolom (Kochov kamenjak) proteže se južnim i jugoistoènim podnožjem brda Opatija, u neposrednoj blizini crkve sv. Germana. Po visini okomite stijene, koja je na dijelovima viša i od 10 metara, može se zakljuèiti kako je ovo jedan od najeksploatiranijih kamenoloma na otoku.
Koncept pejsažnog ureðenja (1901.-1904.) zasnivao se na formiranju šetnice koja je osiguravala pogled na kamenolom s mora. Stijena je bila odvojena od šetnice otocima nasada planski saðenih razlièitih biljnih vrsta. Na sredini je kamenoloma 1909. godine postavljena spomen-ploèa kipara Josefa Engelharta (mramorni reljef utisnut u stijenu) s prikazom mlade djevojke (simbol Brijuna) kako vijencem kiti bistu doktora Roberta Kocha - zaslužnog za iskorjenjivanje malarije s otoèja. Ispred spomen-ploèe bilo je jezerce koje je simboliziralo izvor malarije.37 S druge strane šetnice nalazilo se umjetno oblikovano brdo od ostataka sirovine u kojem je naknadno napravljeno sklonište, a u samoj kamenoj stijeni za vrijeme Prvoga svjetskog rata iskopan je tunel.38 U izvještaju Brioni 1952. predlaže se uklanjanje skloništa, proširivanje šetnice i otvaranje bolje vizure prema moru, što nikada nije uèinjeno.39 Od izvornoga pejsažnog ureðenja do danas nije došlo do znaèajnih promjena i veæih devastacija pa je zbog svoga centralnog položaja i povezanosti s glavnim smjerovima kretanja u najboljem stanju. Saèuvana je spomen-ploèa i koncept odvajanja stijene i šetnice suhozidom (povišenim u odnosu na izvornu visinu), a jezerce ispod spomen-ploèe zatrpano je zemljom.
U neposrednoj blizini, u nastavku saniranoga Kochova kamenoloma, na sjeveroistoènom dijelu brda Opatija nalazi se još jedan kamenolom kojeg je eksploatacija trajala do kraja
35 Ostaci kamenja uklonjeni su pomoæu uskotraène željeznice s vagonetima; traènice i vagoneti ostali su iz vremena eksploatacije Mletaèke Republike, a za drobljenje kamena korištena je velika vjetrenjaèa. [Britvec, 2010: 361]
36 Pavlek, Aniæ, Freudenreich, 1952(?): 10
37 Lenz Guttenberg, 2007: 12. Jezerce je danas zatrpano.
38 Pavletiæ, usmeni podatak, 2016.
39 Pavlek, Aniæ, Freudenreich, 1952(?): 65
40 Još sredinom prošlog stoljeæa spominje se neprimjerenost lokacije kamenoloma i predlaže njegovo zatvaranje, zajedno sa svim ostalim aktivnim kamenolomima (pod time se primarno misli na kamenolom u Gospinoj uvali). Predlagano je da Uprava otoka Briona, uz pomoæ geologa, odredi lokaciju s koje æe se provoditi eksploatacija za potrebe otoka, te da se sva polja u blizini naselja i na pejsažno vrijednim lokacijama zatvore. [Pavlek, Aniæ, Freudenreich, 1952(?): 67-68]
41 Kamenolom je evidentiran kao kulturno-povijesna vrijednost. [*** 2015: 10]
42 Paveliæ, Smoliæ, 2015: 13
43 Pavlek, Aniæ, Freudenreich, 1952.(?)
1950-ih godina i u sklopu kojeg je bila drobilica kamena.40 Po njegovu zatvaranju prostor je oèišæen od suvišnog materijala, a servisna cesta - ujedno i šetnica - asfaltirana je. Prostor nije ureðen i nema osobite ambijentalne vrijednosti te se primarno koristi kao servisni pristup hotela Karmen. U samom nastavku Kochova kamenoloma, na vrlo neprimjerenoj lokaciji, nalazi se ograðeni spremnik plina. Kamenolom pod Gradinom smješten je u središnjoj zoni Velikog Brijuna, u sjevernom podnožju brda Gradina na kojem se nalazi prapovijesna gradinska utvrda.41 Eksploatirao se tijekom antike, pa sve do njegove sanacije i ureðenja poèetkom 20. stoljeæa. Koncept preoblikovanja ovoga kamenoloma u potpunosti je drukèiji od ostalih analiziranih primjera. Oblikovno ga karakterizira, s jedne strane, okomita kamena stijena visine oko 6 metara, a s druge strane, suhozidni kameni otoci skupljenoga kamenog materijala koji stvaraju intimne zone u obliku niša. Izmeðu kamenih otoka otvaraju se vizure prema livadama i glavnom sustavu komunikacija. U podnožju prirodno izrasle crnogorice i lovora postavljene su betonske secesijske klupe. Klupe su takoðer postavljene i uza strme stijene kamenoloma. Ovakvim se oblikovanjem stvara sustav poluzatvorenih niša povezanih centralnom komunikacijom. Šetnica je zaštiæena od ljetne vruæine i snažnih zimskih vjetrova pa je zbog toga bila omiljeno odredište gostiju nekadašnjeg ljeèilišta.42 Kamenolom pod Gradinom jedan je od kamenoloma najviše devastiranih sjeèom 1948.-1951. godine. Posebno su stradala brojna lovorova stabla, èime je poremeæena jedna od najljepših slika na otoku, te se veæ tada zakljuèilo da je nužna njegova obnova i povezivanje u cjeloviti sustav šetnica.43 Danas je kamenolom u potpunosti zapušten. Od izvorne vegetacije saèuvane su samo palme, i to u lošem stanju. Secesijske kamene klupe44 uglavnom su razbijene i prekrivene lišæem, a šetnica zatrpana prevaljenim stablima, granjem i dugogodiš-
44 Do danas je saèuvano nekoliko klupa koje su u dobrom stanju. Oblikovanje klupa bio je sastavni dio urbane opreme koja se nalazila na cijelom otoku. Zbog dotrajalosti i nezadovoljstva njihovim oblikovanjem dobar je dio klupa s otoka uklonjen i zamijenjen jer, kako se navodi u izvještaju Brioni 1952., klupe su nehigijenske, neudobne, s ravnim sjedalom i vertikalnim naslonom, a po oblikovanju su izvan vremena. Tražilo se suvremeno rješenje s kamenim postoljem i drvenim sjedištem i naslonom te da se definiraju njihove pozicije po otoku. [Pavlek, Aniæ, Freudenreich, 1952(?): 63]
45 Hagenbeck, Carl (Hamburg, 1844. - Stellingen, Hamburg, 1913.), njemaèki je trgovac životinjama i reformator zooloških vrtova. G. 1907. uredio je prvi moderan zoološki vrt u Stellingenu pokraj Hamburga, današnji Carl Hagenbeck Tiergarten. Ovdje se prvi put primjenjuje ureðenje zoološkog vrta bez kaveza, s prirodnim preprekama kao ogradom, imitirajuæi prirodno stanište životinja. G. 1911. Brijune posjeæuje Karl Hagenbeck koji želi na Brijunima urediti aklimatizacijsku stanicu za životinje iz Azije i Afrike. Životinje bi se nakon boravka na Brijunima transportirale u hladnije dijelove Europe. [Lenz Guttenberg, 2007: 137-138] 46 Lenz Guttenberg, 2007: 52-53
H = ~5 m
kamena stijena secesijska klupa šetnicagromaèe od rastresenog materijala kamenoloma
njim slojevima lišæa. Cijeli je prostor zarastao u šumu i makiju te bi za nekoliko godina mogao postati u potpunosti nedostupan. Kamenolom zoološki vrt nalazi se zapadno od Kochova kamenoloma. Godine 1912. u njemu je ureðen zoološki vrt kao jedna od Kupelwieserovih ideja obogaæivanja turistièke ponude Brijuna, u èemu mu je savjetom pomogao Carl Hagenbeck.45 Za razliku od dotadašnjeg naèina prezentiranja životinja u kavezima, ovdje je za životinje, po uzoru na zoološki vrt u Stellingenu pokraj Hamburga, stvoren ambijent koji podsjeæa na slobodne uvjete. U udubinama su bile smještene nastambe životinja koje su posjetitelji mogli promatrati s okolnih terasa.46 Betonska ograda povezana sa stijenom kamenoloma bila je oblikovana u secesijskom stilu, a zbog sprjeèavanja penjanja životinja stijene su djelomièno betonirane pa je na taj naèin izgubljena izvorna slika antièkoga kamenoloma. Proglašenjem Nacionalnog parka Brijuni i otvaranjem za posjetitelje zoološki se vrt obnavlja (1983. ZOO Centar) te su u njemu nastanjene životinje iz parka Bijele vile - Titove rezidencije, koje je kao tadašnji predsjednik
Sl. 13. Shematski prikaz presjeka kroz kamenolom pod Gradinom poèetkom 20. st.
Fig. 13 Schematic section of the quarry below Gradina, early 20th c.
Sl. 14. Shematski prikaz tlocrta kamenoloma pod Gradinom poèetkom 20. st.
Fig. 14 Schematic plan of the quarry below Gradina, early 20th c.
Sl. 15. Kamenolom pod Gradinom, stara razglednica
Fig. 15 Stone quarry at the foot of Gradina, old postcard
Sl. 16. Shematski prikaz presjeka kroz kamenolom zoološki vrt poèetkom 20. st.
Fig. 16 Schematic section of the quarry converted into a zoo, early 20th c.
Sl. 17. Shematski prikaz kamenoloma zoološki vrt poèetkom 20. st.
Fig. 17 Scheme of the quarry converted into a zoo, early 20th c.
Sl. 18. Kupelwieser i Hagenbeck u šetnji lokacijom buduæega zoološkog vrta 1911.
Fig. 18 Kupelwieser and Hagenbeck walk around the site of the future zoo, 1911
Sl. 19. Zoološki vrt nakon otvorenja 1984. Fig. 19 Zoo after opening, 1984
Sl. 20. Shematski prikaz tlocrta kamenoloma pod brdom Straža poèetkom 20. st.
Fig. 20 Schematic plan of the quarry at the foot of Straža hill, early 20th c.
Sl. 21. Shematski prikaz presjeka kroz kamenolom pod brdom Straža poèetkom 20. st.
Fig. 21 Schematic section of the quarry at the foot of Straža hill, early 20th c.
nasipani terenprostor za držanje životinja
dobio na poklon od stranih državnika.47 Životinje su se u zoološkom vrtu nalazile do 1996. godine, kada su postupno preseljene u zoološke vrtove u Zagreb i Osijek.48 Nakon preseljenja zoološkog vrta ovaj prostor nije dobio novu funkciju pa je danas zapušten.
Kamenolom pod brdom Straža49 nalazi se zapadno od glavne luke u podnožju brda Straža.50
U doba P. Kupelwiesera južni je dio kamenoloma saniran skupljanjem otpadnoga materijala u gromaèe koje su stvarale ambijent sli-
H = 8-10 m
H = 4-5 m
èan kamenolomu pod Gradinom. Tijekom talijanske uprave 1930-ih godina ureðeno je tenisko igralište i južno od njega djeèje igralište (s pješèanikom, ljuljaèkama i klackalicama).51 Južni dio kamenoloma nikada nije saniran unatoè tome što je postojala svijest o vrijednosti prostora i smjernice za njegovo ureðenje šetnicama i odmorištima.52 Sredinom prošloga stoljeæa tenisko je igralište preureðeno u kino, izgraðena je kuæica za projiciranje filmova i postavljeno projekcijsko platno.53 Ovo je jedan od rijetkih kamenoloma koji se i danas aktivno koristi kao ljetno
kamena stijenadjeèje igralište
kameni otpad prekriven zemljom
kino premda je prostor neposrednog okruženja zarastao, a djeèje igralište i pješaèke staze jedva se naziru.
Kamenolom u Gospinoj uvali (Gospin kamenjak) nalazi se na zapadnoj strani Velikoga Brijuna u Gospinoj uvali (Val Madonna).54 Poèetkom 20. stoljeæa pejsažno je ureðen i ukljuèen u sustav pješaèkih komunikacija otoka. Glavno obilježje oblikovnoga koncepta jest šetnica, kamenim suhozidom odvojena od kamenoloma i pejsaža s druge strane te zaštiæena od zimskih vjetrova.55 Idealni mikroklimatski uvjeti bili su razlog korištenja ovoga prostora za njegu i aklimatizaciju egzotiènih sadnica za ureðenje èitavog otoka.56 Sredinom 20. stoljeæa na lokaciji se još uvijek aktivno iskorištava kamen pa zbog eksploatacije dolazi do jedne od najtežih devastacija nasada, koja je ostavila trajne posljedice na pejsažnu sliku otoka. U dužini od jednoga kilometra posjeèeno je oko 450 starih i zdravih cedrova, èempresa i borova koji su formirali zasjenjenu aleju.57 Danas zbog zarasle makije pristup kamenolomu više nije moguæ.
RECENTNA EVIDENCIJA I VALORIZACIJA
VRIJEDNOSTI BRIJUNSKIH KAMENOLOMA
RECENT RECORD AND ASSESSMENT OF THE BRIJUNI QUARRIES AND THEIR VALUE
Važno je istaknuti posljednje relevantno istraživanje o brijunskim kamenolomima koje je provedeno u sklopu projekta KAMEN-MOST, gdje su evidentirani svi kamenolomi na Bri-
47 Radišiæ, 1985: 29
48 Paveliæ, Smoliæ, 2015: 10
49 Kamenolom je evidentiran kao kulturno-povijesna vrijednost. [*** 2015: 10]
50 Za ovaj prostor nije pronaðena fotodokumentacija.
51 U to doba Brijuni su naselje s djeèjim vrtiæem i školom. [Paveliæ, Smoliæ, 2015: 12]
52 Pavlek, Aniæ, Freudenreich, 1952(?): 14
53 U izvješæu Brijuni 1952. spominje se èinjenica kako su teniska igrališta po otoku primarno zapuštena te kako bi se trebala ili ukloniti ili za njih osmisliti nova funkcija. Jedino igralište za koje se sugerira zadržavanje jest iza hotela Neptun. Tako da se može povezati kako je ureðivanje kina na ovoj lokaciji rezultat preporuke ovoga izvješæa. [Pavlek, Aniæ, Freudenreich, 1952(?): 63]
54 Kamenolom je evidentiran kao kulturno-povijesna vrijednost. [*** 2015: 10]
55 Šetnica se protezala od bazilike sv. Marije do sjevernog dijela uvale Dobrika. [Paveliæ, Smoliæ, 2015: 15]
56 Lenz Guttenberg, 2007: 41
57 Pavlek, Aniæ, Freudenreich, 1952(?): 19-20
58 Projekt KAMEN-MOST (Kamen Krasa, Istre i Kvarnera - oèuvanje baštine i osvješæivanje o tradicionalnim tehnikama, eksploataciji i uporabi kamena) proveden je u sklopu Europske teritorijalne suradnje Slovenije i Hrvatske u razdoblju od 2007. do 2013. godine. U sklopu projekta napravljen je katalog brijunskih kamenoloma. Koordinate kamenoloma zapisane su u geografski informacijski sustav [GIS], odreðena je njihova dužina i dostupnost, istražene kulturno-povijesne okolnosti i povijesna fotodokumentacija.
junskom otoèju, no nije provedena jasna valorizacija.58 O vrijednosti brijunskih kamenoloma govore takoðer tri kljuèna dokumenta na temelju kojih bi se trebala provesti revitalizacija kamenoloma. Rijeè je Prostornom planu Nacionalnog parka Brijuni, Studiji krajobraznog i prostornog identiteta otoka Veliki Brijun i Planu upravljanja Nacionalnim parkom Brijuni (2017.-2026.). U sva tri dokumenta kamenolomi su prepoznati kao povijesna, pejsažna i kulturna baština otoèja te se planira njihova obnova i revitalizacija. Posebno je važno istaknuti Studiju krajobraznog i prostornog identiteta otoka Veliki Brijun u kojoj su kamenolomi prepoznati kao jedan od glavnih nositelja originalnoga pejsažnog ureðenja s poèetka stoljeæa. Provodi se jasna valorizacija svakoga pojedinog kamenoloma i predlažu smjernice za važnost njihove obnove i ureðenja.
CONCLUSION
Spoznaje o zaslugama Paula Kupelwiesera za ureðenje Velikoga Brijuna odnose se ponajprije na krajobrazno, arhitektonsko i infrastrukturno ureðenje otoèja te na njegovu ulogu u iskorjenjivanju malarije, no oblikovanje i
Sl. 22. Shematski prikaz presjeka kroz kamenolom u Gospinoj uvali poèetkom 20. st.
Fig. 22 Schematic section of the quarry in the cove (Gospina uvala), early 20th c.
Sl. 23. Šetnica uz kamenolom u Gospinoj uvali, stara razglednica, 1910.
Fig. 23 Walkway along the quarry in the cove Gospina uvala, old postcard, 1910
Sl. 24. Shematski prikaz tlocrta kamenoloma u Gospinoj uvali poèetkom 20. st.
Fig. 24 Schematic plan of the quarry in the cove Gospina uvala, early 20th c.
prenamjena kamenoloma - kao dio pejsažne sanacije otoka - do posljednjih nekoliko godina nisu podrobnije istraživani. Tome u prilog govore vrlo oskudni povijesni izvori, grafièki materijali i dokumentacija.
Provedeno istraživanje pokazalo je da je svaki od kamenoloma imao svoj prepoznatljiv oblikovni koncept - ambijent tretiran kao zasebna cjelina, a ujedno umrežen u doživljajni sustav otoènoga pejsaža - parka. Njihova se vrijednost oèituje u stvaranju posebnih mikroklimatskih uvjeta koji su osiguravali ugodno korištenje u razlièitim godišnjim dobima, u zaštiti od neugodnih vjetrova, u osiguravanju potrebne vlažnosti kao pogodnosti za uspijevanje odreðenih biljnih vrsta te u uspostavljanju intimnih podcjelina - ugodnih za boravak u sjeni i miru, odvojenih od glavnih smjerova kretanja.
Primijenjeni model sanacije i prenamjene kamenoloma proizlazi primarno iz spomenutih utilitarnih razloga, no istovremeno ne negira povijesni sloj. Oèuvane zateèene stijene visine 5 do 10 metara ostaju vidljive i formiraju, poput uliènih proèelja, šetnice te se spajaju s novim elementima (vegetacijom, urbanom opremom, umjetnièkim djelima). Ovakav iskreni pristup pejsažnom ureðenju vrijedan je iskorak u kojem se staro i novo meðusobno nadovezuju i ostvaruju jedinstvenu cjelinupo mnogoèemu napredniji od europskih primjera modela rekultivacije pejsaža koji su uslijedili više od pola stoljeæa poslije.59
U današnje vrijeme obnavljanje devastiranih pejsaža predstavlja interes brojnih struka, a za njihovu se sanaciju još uvijek istražuju najprimjereniji modeli. U tom kontekstu perivojno preoblikovani kamenolomi na Velikom Brijunu znaèajan su primjer zaèudno ranoga obrata paradigmi pejsaža degradiranog eksploatacijom kao prostora potencijalno visokih ambijentalnih vrijednosti.
Brijunski su kamenolomi, za razliku od velikog broja primjera eksploatacije u Istri i Dalmaciji, završetkom eksploatacije postali dijelom, a u nekim segmentima èak i nositeljem pejsažnog ureðenja širega prostora pa ih možemo promatrati ne samo kao prvi primjer sanacije kamenoloma u Hrvatskoj veæ i kao vrlo vrijedan primjer promišljanja oblikovanja pejsaža. Neupitna je potreba njihove što skorije obnove kako bi se - kao jedan od znaèajnih elemenata naslijeða - vratili u turistièku, kulturnu i krajobraznu sliku otoka Veliki Brijun. Njihovom revalorizacijom i popularizacijom potrebno je rasvijetliti gotovo izgubljenu sastavnicu identiteta ovoga dragocjenoga kulturno-povijesnog prostornog konteksta.
59 Gašparoviæ, Mrða, Petroviæ, 2009.
1. Begoviæ, V.; Schunk, I. (2006.), Brijuni: prošlost, graditeljstvo, kulturna baština, Golden marketing - Tehnièka knjiga, Zagreb
2. Begoviæ-Dvoržak, V. (1998.), Podrijetlo graðevinskog kamena i dekoracija u kamenu kao i tehnika gradnje na rezidencijalnom kompleksu u uvali Veriga na Brijunima, Meðunarodni znanstveni skup „Sklad u kamenu: tehnike obrade, gradnje i dekoracije u kamenu kroz povijesna razdoblja”, 27.-30.11.: 83-92, Pula
3. Britvec, B. (2010.), Gospodarstvo Brijuna prije sto godina, „Agronomski glasnik”, 6: 359-366, Zagreb
4. Dumboviæ Bilušiæ, B.; Bilušiæ, M. (2015.), Planiranje zaštite kulturnog krajolika otoka Veliki Brijun, Meðunarodni znanstveni skup „Prostorne i razvojne moguænosti kulturnog naslijeða” [ur. Obad Šæitaroci, M.], Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet: 102-106, Zagreb
5. Dumboviæ Bilušiæ, B.; Jakaša Boriæ, V.; Kranjèeviæ, J. (2015.), Hotelski sklop otoka Veliki Brijun - Urbanistièko-arhitektonska geneza, „Prostor”, 23 (50): 354-369, Zagreb
6. Gašparoviæ, S.; Mrða, A.; Petroviæ, L. (2009.), Modeli pejsažne sanacije i prenamjene kamenoloma - Oporavak pejsaža, „Prostor”, 2 (38): 372-385, Zagreb
7. Kupelwieser, P. (2006.), Brioni: aus den Erinnerungen eines alten Österreichers = Iz sjeæanja starog Austrijanca, Amforapress, Pula
8. Lenz Guttenberg, M. (2007.), Izgubljeni raj: Brijuni, Antibarbarus, Zagreb
9. Mlakar, Š. (1971.), Brioni, Uprava otoka Brioni, Brijuni
10. Naèinoviæ, D. (2005.), Brijuni: koraci, vidici i uspomene u Nacionalnome parku Brijuni, otoèju na mapi najistaknutijih ljepota Hrvatske, Vjesnik, Zagreb
11. Parica, M. (2012.), Nekoliko primjera luèkih instalacija antièkih kamenoloma na dalmatinskim otocima, „Histria Antiqua”, 21, Zagreb
12. Paveliæ, M.; Smoliæ, S. (2015.), Katalog Brijunskih kamenoloma, Intergrafika, Zagreb
13. Pavlek, I.; Aniæ, M.; Freudenreich, A. (1952.?), Brioni 1952: izvještaj Komisije za unapreðenje, razv[i]janje i uljepšavanje otoka Brioni
14. Radišiæ, F. (1985.), Brioni: povijest, kultura, umjetnost, prirodne znamenitosti, Privredni vjesnik, Zagreb
15. Seidel, E. (1912.), Führer durch Pola, Brioni und Umgebung, Verlag Schrinner’sche Buchhandlung, Pula
16. Tate, A.; Eaton, M. (2015.), Great City Parks, Routledge: 87-95., Taylor & Francis Group, N.Y.
Arhivski izvor
Archive Source
1. Nacionalni park Brijuni - Pododsjek za zaštitu kulturnih dobara
Dokumentacijski izvori
Document Sources
1. *** (2001.), Prostorni plan Nacionalnog parka Brijuni, Ministarstvo zaštite okoliša i prostornog ureðenja, Zavod za prostorno planiranje, Zagreb
2. *** (2015.), Studija krajobraznog i prostornog identiteta otoka Veliki Brijun, Oikon d.o.o. i Arhikon d.o.o., Zagreb
3. *** (2016.), Plan upravljanja - Nacionalni park Brijuni (razdoblje provoðenja plana od 2017. do 2026. godine), Javna ustanova Nacionalni park Brijuni, Brijuni
Internetski izvori
Internet Sources
1. http://www.mgipu.hr/doc/PPBrijuni/I_%20Obrazlozenje.htm [20.6.2016.]
2. http://geoportal.dgu.hr/ [19.5.2016.]
3. https://www.ak-ansichtskarten.de/ak/index. php?search=standard&searchword=brioni&id =0 [19.5.2016.]
4. http://www.np-brijuni.hr/ [19.5.2016.]
Intervju
Interview
1. Mirna Pavletiæ, dipl. arheologinja - voditeljica Pododsjeka za zaštitu kulturnih dobara, Nacionalni park Brijuni
Izvori ilustracija
Illustration Sources
Sl. 1. Crtež: Premužiæ Anèiæ, 2017., na podlozi: Begoviæ, Schunk, 2006: 26
Sl. 2., 4.-6., 9., 10., 13., 14., 16., 17., 20.-22., 24. Crtež: Premužiæ Anèiæ, 2017. Sl. 3. Nacionalni park Brijuni, Pododsjek za zaštitu kulturnih dobara
Sl. 7., 23. https://www.ak-ansichtskarten.de/ak /index.php?search=standard&search word=brioni&id=0 [12.6.2016.]
Sl. 8. Pavlek, Aniæ, Freudenreich, 1952.?: 69
Sl. 11., 15. Paveliæ, Smoliæ, 2015: 8, 13
Sl. 12., 18. Lenz Guttenberg, 2007: 173, 67
Sl. 19. Radišiæ, 1985: 29
The Beginnings of their Rehabilitation and Adaptive Reuse in Croatia
The Brijuni islands are primarily associated with tourism development. Woodlands, parklands and old archaeological sites dominate the impressive landscape of this national park with preserved cultural and historical heritage. It is hardly known, however, that four-thousand-year long history of stone exploitation has left indelible traces on the islands and severely affected their entire economic and cultural development. Stone extraction process has in fact negatively impacted on the Brijuni’s landscape. Such large-scale exploitation was so intensive on some sites that it has permanently altered the islands’ morphology. Stone extraction was continuously going on from around 2000 BC until the 1960s with few interruptions during plague and malaria outbreaks. The history of stone exploitation can be roughly divided in two main stages: from prehistoric times to 1893 and from 1893 until today. The first stage when prehistoric forts were typically built from local materials was later followed by stone exploitation in the ancient Roman period. Stone extraction was most intensive between the 14th and the 19th century under Venetian rule. Until the 19th century stone craft was the backbone of the economy of the Brijuni islands with local stone exported mainly to Croatia and Italy. The year 1893 is usually seen as a major breakthrough in the history of the islands and the beginning of the second stage of stone exploitation. Paul Kupelwieser, who purchased the islands, entirely abandoned local stone trade and undertook extensive measures to transform a devastated and degraded landscape into an exclusive tourist resort. The islands were utterly destroyed by excessive deforestation and intensive stone exploitation. The conversion and redesign plan of the islands included also the rehabilitation of the old abandoned stone quarries. Kupelwieser’s revitalization project brought new and exceptional value to the whole archipelago. This research explores six stone quarries that underwent major landscape restoration and redesign between 1894 and 1912 on the island Veliki Brijun: Èufar’s quarry along the walkway Val Maria, Koch’s quarry (Kochov kamenjak), the quarry below Gra-
dina, quarry zoo, the quarry below Straža hill and the quarry in the cove Gospina uvala (Val Madonna). These quarry sites, which had been mainly exploited during the Antiquity, were rehabilitated, converted and redesigned as part of the overall strategic plan for the restoration of the island and its landscape. Their value lies primarily in special ambience and microclimate created during their conversion into a tourist resort in the early 20th century as well as in exceptionally beautiful landscape architecture whose results are visible in ingenious individual solutions and in a successful integration of the quarry sites into the overall scheme of the Brijuni landscaped park. Old stone quarries have not been thoroughly studied so far, particularly in terms of their redesign and conversion within the strategic framework for the entire landscape restoration of the island since historical sources, graphic materials, and documentation are rather scarce.
Among numerous abandoned stone quarries in the Adriatic region from prehistoric times up to the present, the quarries on the Brijuni islands are rather specific owing to the fact that they are the first cases of rehabilitation and adaptive reuse of this sort in Croatia and among the first few in Europe. Their value in terms of their contribution to the visual image of the archipelago’s cultural and historic landscape has been recognized, assessed and taken into consideration in the last ten years in physical planning documents, landscape studies and in developing effective management strategies for the archipelago. Nevertheless, the sites of the former parks - quarries are today derelict, degraded and remote from the main walking routes. The objective of this research is to point out their potential value as well as the fact that the applied conversion and revitalization model was progressive and far ahead of its time. The research also aims to analyze and graphically interpret the historical sources in order to present the original concepts and design.
The research results indicate that each of the quarries had its own recognizable design concept - its ambience conceived as a whole, yet integrated into
an overall image of the archipelago landscape. Their value lies in specific microclimatic conditions which provide comfort in all seasons and protection against strong winds, assure favourable growth conditions for diverse plant species. Secluded oases are created off the main walkways thus providing calm and pleasant shade. The applied model of stone quarry rehabilitation and conversion was obviously developed for practical purposes, yet it did not deny the historical layer. The preserved rocks formed through the previous exploitation process have remained visible and form, in the manner of street facades, walkways well integrated with the new elements (vegetation, urban equipment, art works). Such an honest approach to landscape design is a valuable achievement showing the potential to blend the old and the new into an integral harmonious whole. In this respect it is in many ways more progressive than other European examples of landscape restoration which were realized more than half a century later. Nowadays, experts from various disciplines show keen interest in restoring devastated landscapes and still search for the most appropriate models of their rehabilitation. In this context the rehabilitation, conversion and redesign of the stone quarries on the island Veli Brijun was a significant early accomplishment showing a reverse process of how devastated and degraded landscapes can be transformed into ambiences of exceptional value. Unlike a great number of other stone quarries in Istria and Dalmatia, the Brijuni quarries have become upon their exploitation the pioneering examples of landscape design and can be rightfully considered the first cases of successful rehabilitation and adaptive reuse in Croatia as well as remarkable examples of a well thought-out approach to landscape design.
It is undoubtedly of utmost importance to set up projects for their rehabilitation and reuse in order to reintegrate this part of the Croatian heritage into a tourist, cultural and landscape image of the Brijuni islands. Their assessment and popularization would ultimately recreate this lost portion of the Croatian precious cultural and historical spatial resources.
Biografije Biographies
MARIJA PREMUŽIÆ ANÈIÆ, dipl.ing. arh., zaposlena je u arhitektonskom uredu ASK Atelier d.o.o. u Zagrebu. Polaznica je Poslijediplomskog studija Arhitektura i urbanizam na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu.
Dr.sc. SANJA GAŠPAROVIÆ, dipl.ing.arh., docentica je Arhitektonskog fakulteta Sveuèilišta u Zagrebu na Katedri za urbanizam, prostorno planiranje i pejsažnu arhitekturu. Èlanica je znanstvenoistraživaèkog projekta Heritage Urbanism
MARIJA PREMUŽIÆ ANÈIÆ, Dipl.Eng.Arch., employee in the architectural practice ASK Atelier d.o.o. in Zagreb. She is a Ph.D. student in architecture and urbanism at the Faculty of Architecture of the University of Zagreb.
SANJA GAŠPAROVIÆ, Ph.D., Dipl.Eng.Arch., Assistant Professor at the Faculty of Architecture in Zagreb in the Department of Urbanism, Physical Planning and Landscape Architecture. She is a collaborator in the scientific research project Heritage Urbanism
Fig. 1 Areal segment with all routes/rides and the axis of the streets presented over a grid (network of polygons 5´5m) into which the entire territory of the municipality was divided. For the analysis, the entire area of the municipality of Centar was divided into a grid (network of polygons 5´5m) used as a substrate/map. This approach was applied to mapping of activities, e.g. rides according to their characteristics and the areas of occurrence. The data obtained about the drives [GPS routes] are a series of points bearing their characteristics (the time at which they were recorded, the identification of the driver and riding, the previous and the next point relative to a given point). Points for each of the 1,868 registered activities as routes/rides were recorded at intervals of several a few seconds, for a period of three months thus, each route had several thousand points. Sl. 1. Segment podruèja sa svim rutama i osima ulica prikazanih na mreži (mreža poligona 5´5m) na koju je podijeljen cjelokupan teritorij Opæine. Za potrebe analize èitavo je podruèje Opæine Centar podijeljeno u mrežu korištenu kao podloga/karta. Ovaj je pristup primijenjen na mapiranje aktivnosti, npr. vožnje prema njihovim obilježjima i podruèjima. Dobiveni podaci o vožnjama [GPS-rute] niz su toèaka s obilježjima (vrijeme u kojem su zabilježene, identifikacija vozaèa i vožnje, prethodna i sljedeæa toèka u odnosu na zadanu toèku). Toèke za svaku od 1868 registriranih aktivnosti kao rute/vožnje zabilježene su u intervalima od nekoliko sekunda tijekom tromjeseènog razdoblja. Svaka ruta ima nekoliko tisuæa toèaka.
Faculty of Architecture
University ”SS. Cyril and Methodius”
Macedonia - 1000 Skopje, Partizanski odredi 24 jasiljan@ukim.edu.mk vvpk@ukim.edu.mk
Preliminary Communication
UDC 711.4(497.17 Skopje)”00”
Technical Sciences / Architecture and Urban Planning
2.01.02. - Urban and Physical Planning
Article Received / Accepted: 28. 3. 2017. / 13. 6. 2017.
Arhitektonski fakultet
Sveuèilište „Sv. Æirila i Metoda”
Makedonija - 1000 Skopje, Partizanski odredi 24 jasiljan@ukim.edu.mk vvpk@ukim.edu.mk
Prethodno priopæenje
UDK 711.4(497.17 Skopje)”00”
Tehnièke znanosti / Arhitektura i urbanizam 2.01.02. - Urbanizam i prostorno planiranje Èlanak primljen / prihvaæen: 28. 3. 2017. / 13. 6. 2017.
Primjer Opæine Centar u Skopju
bicycle infrastructure information-centric cities innovation process living lab VeloCentar2025 project
The paper examines what smart planning and information technology can contribute to inclusive planning and the goal of sensitive city, through an innovative approach to creation of sustainable and efficient urban movement system and bicycle infrastructure in particular. Using the GPS tracking capability of a smartphone application, we carried out a study of cycling habits introducing urban living labs experiences, but also utilising data and activities undertaken in a traditional way by interest groups promoting cycling in the city.
biciklistièka infrastruktura informatizirani gradovi inovacijski proces living lab projekt VeloCentar 2025
Rad analizira na koji naèin ‘pametno’ planiranje i informacijska tehnologija mogu pridonijeti inkluzivnom planiranju tzv. ‘osjetljivoga’ grada kroz inovacijski pristup formiranju održivog i uèinkovitog sustava urbanoga kretanja, osobito biciklistièke infrastrukture. Korištenjem GPS sustava praæenja putem smartphone aplikacije proveli smo studiju o biciklistièkom kretanju na temelju tzv. living lab koncepta, ali i kroz prikupljanje podataka i aktivnosti interesnih grupa koje promoviraju biciklistièki naèin prijevoza u gradu.
Withthe massive increase of urban population and rising demand for resources, cities have become the primary sources of pollution, congestion and waste. However, cities are also a key part of the response to sustainability. Active living plans, policies and programmes that complement other urban planning initiatives lead towards the development and maintaining of opportunities for active transition (walking and cycling) and discouraging car use, including car ban from the city centres in the upcoming decades.
The interdependence of the built environment and human behavior has long been of interest to the field of urban planning. However, direct assessments of the links between the built environment and physical activity, especially when being concerned with the health infrastructure, is rather new in the field. The available evidence ”lends itself to the argument that a combination of urban design, land use patterns, and transport systems that promote walking and bicycling will help create active, healthier, and more livable communities”.1 In the pursuit of more resilient and sustainable futures, the value of urban cycling from health, social and economic point of view is greatly recognised and it is becoming an increasingly popular mode of transport, while cities across the world are looking for improved methodologies to enlarge its modal share. But, whilst this is increasingly recognised by governments, widespread social and environmental change to
increase the number of cyclists, as well as policy implementation actions, have not followed suit.
ODRŽIVI URBANI TRANSPORT
I LOKALNI KONTEKST
The European commitment to participate actively in the process of global sustainable development is evident through the active political engagement of the EU member and candidate countries. In terms of the strategic determination of the Republic of Macedonia on its way to EU membership and obligations undertook, the National Strategy for Sustainable Development of the Republic of Macedonia was adopted in June 2009.2 Prior to this, the National Transport Strategy was adopted for the period 2007-2017.3 Nevertheless, the objectives incorporated in the strategies for sustainable transport development are still far from being accomplished, because the emissions of greenhouse gases in 2016 were among the highest in Europe.4
It is obvious that transport energy has to be reduced to a sustainable level through changes in public transport and introduction of environmentally-friendly transport that should enable the implementation of energy-efficient technologies and clean energy sources. In this context, we look at the changes and improvements that the City of Skopje and the Centar Municipality have undertaken. The City of Skopje, with official population of 527,842 according to the 20025 Census, has decided to carry out a Sustainability Review through the support of SIDA. The review features an integrated approach to sustainable urban development aiming to identify synergies in the interrelation between environmental aspects, institutional factors and so called subsystems, in order to get a better basis for prioritising improvement actions in the urban environment.
In 2011, as part of the preparation of the new General Urban Plan of the City of Skopje 2012-2020, Ingeniería y Consultaría, Sociedad Anónima completed an analysis of the transportation system.6 The survey showed that of all generated and attracted trips in the city, 23% were in the Centar Municipality. In
1 Handy, et al., 2002: 65
2 *** 2009
3 http://arhiva.vlada.mk/registar/files/MTV_Nacionalna_transportna_strategija_31.07.2007.pdf. [12.12.2016.]
4 http://airquality.moepp.gov.mk/airquality/ [28.12.2016.]
5 *** 2005
6 IDOM, 2011
7 Krakutovski, et al., 2011
the modal share shown for the different modes of transport, the bicycle part was represented with only 1,4%. This is one of the lowest modal shares compared to most European capitals. An earlier study showed a decrease from 1,9% to 1,4% in the modal share of bicycle use for the period 1999-2009.7
Formally, cycling has been identified as a new sustainability policy priority in the city’s attempt to decrease the environmental impact of urban transition and improve citizens’ health. There are many initiatives already underway, but still a lot remains to be changed and done. Skopje already has some cycling infrastructure, but it needs enlargement and modernisation that will increase the safety and comfort in the movement of cyclists, at the same time motivating new ones to everyday bicycle use. As a result of the General Urban Plan 2012-20228 and the Cycling Participation Plan, Skopje authorities decided to invest in cycling culture and infrastructure over the period of two years through the bicycle infrastructure project Skopje Velocity 2017.9 The plan aims to increase cycling participation across the city to 10%. Centar Municipality has supported the bicycle use increase with several activities, such as ”All Centar on Bicycles”, by giving subsidies to Centar citizens for buying bicycles and many other inconsequent activities.
The need to compare and improve the knowledge by means of other comparable approaches and best practices is more than evident. The issue of bicycle use has to become a part of a wider policy debate about what Skopje as a political as well as cultural environment, and especially the Centar Municipality as a territory to which most trips are orientated and transverse, should do.
POLICY LEARNING AND COMPARATIVE KNOWLEDGE: OTHER EXPERIENCES
USPOREDIVA SAZNANJA
I DRUGA ISKUSTVA
As cycling policies are integrated into long term plans and visions of sustainable urban mobility, it is vital for planners and policymakers to have sufficient and appropriate knowledge at their disposal. It is also vital for both research and practice to critically consider aspects of causality and complexity in accounts of policy success.10
8 *** 2012
9 http://www.skopje.gov.mk/ [24.12.2016.]
10 MacMillen, Givoni, Banister, 2010: 519-536
11 Gehl, 2008
12 Pucher, Buehler, 2008: 495-528
13 Sheldrick, Evans, Schliwa, 2014; Aziz, 2014
14 Schot, Geels, 2008: 537-554
15 Horton, 2007: 133-152
Conventionally, the experiences of Copenhagen11 and cities in the Netherlands have been circulated as best practice policy models for cycling promotion and prime examples of successful joint effort of knowledge, citizens’ involvement and good local governance.12 Recently, a number of other cities known for achieving rapid increase in the cycling levels in a relatively short time-frame have emerged as examples of valuable comparative knowledge. Various experiences, policy learning and changes in approaches that have been undertaken are visited and compared, such as those in Paris and Manchester. Berlin and Copenhagen in particular are cities noteworthy for experiencing significant upsurge in the modal share of cycling in the last few decades; but not any less for traffic calming measures, integration of cycling with public transport and introduction of educational schemes.13
Transport planning has become one of the most advantageous areas in using big data and technology. Thus, it was particularly interesting to look at different experiences and examine how smart planning and information technology contribute to the innovative approach towards the goal of a creation of sustainable and efficient urban movement system. Advanced smartphone applications are used as an urban planning tool in reshaping the streets of more than 70 places around the world, among which are six major cities: London, Amsterdam, Barcelona, Sydney, Paris and New York. In this way, many local authorities are provided with detailed aggregated data across large areas in a geographical information system and helped to plan their activities for future development and investment in safer and cycling-friendly streets.
In comparison, the situation from which the evaluation of cycling in Skopje started, especially in the Centar Municipality, was characterised by the recorded significantly lower modal share of bicycling and percentage distribution of vehicular commuting in the city. This contextual misalignment should be observed in a much broader context and because of that, intervening will likely require different planning strategies.14 Furthermore, Skopje is targeting greater participation by inexperienced cyclists, expressing what in theory is known as ‘fear of cycling’. As a result, building safe roads and physically segregated bicycle infrastructure is equally important as the activities for building and increasing the consciousness for the benefits of higher bicycle use.15 This means that both different mindset and behaviour are needed in order to initiate growth of sustainable movement mode, while working on strategic change of transportation habits and looking for more innovative approaches and methods.
2. Gustoæa vožnji: layer AllRoutes - sloj prikazan na podlozi mreže sa svim izraèunatim rutama razlièitih vozaèa u svakom polju mreže
TEORIJSKI OKVIR: KONCEPTI
INKLUZIVNOG, KOGNITIVNOG
I ‘PAMETNOG’ GRADA
Undoubtedly, city planning depends heavily on political commitment. The role of community participation is being differently evaluated and practiced in terms of user-driven information and decision making processes. But, on the other hand, only few political decisions could be sustainable and of merit if they ignored inclusiveness. Unfortunately, the current addressing of transport issues in the urban planning process of the Centar Municipality is characterised by an insufficiency of appropriate response by end users. It is noticed that measures to foster cycling had often been implemented on an ad-hoc basis, lacking strategic focus and a more profound understanding of bicycle cultures. The current situation posed a real challenge to put forward innovative approaches and methods and to employ new tools for improv-
ing user involvement in the planning process. From a theoretical point of view, we were particularly interested in the concepts of Inclusive, Cognitive and Smart city.
For a city to be inclusive, it has to support the concept of ”open” city, e.g. open infrastructures, open innovation, open knowledge and, especially, open data. In the context of modern technology use, this means that the city is characterized by the development of new useful services and open public databases for citizens and innovations that can improve the quality of life. As such, e-services and web communication in these cities are used for mutual awareness and informing, as well as for inter-operability of databases with a sound impact on decision making.
In this respect, the concept of living lab is of critical importance, as it presents a real-life test and experimentation environment happening ”in the middle of people’s everyday living environment” and thus perpetuating the concept of inclusive city. The commitment of a large number of European countries to participate in order to enhance citizens’ participation in urban processes is evident by the accomplishment of many urban living labs and the establishment of the European Network of Living Labs.16
The second concept refers to ”smart city”. The idea behind it might be explained with a city in which ICT is merged with traditional infrastructures, as well as coordinated and integrated use of new digital technologies. In theory, it is already well-known and accepted that smart cities are cities that use technology to constantly improve their interaction with the citizens. Within this context, one might argue that living labs also include the concept of smart city. Cities have become living labs where technology aids improvement of the relations among end-users and producers, as well as among policy makers, planning authorities and citizens. ”Smart is a sort of collective intelligence where digital and structured knowledge is used to answer more efficiently to complex problems that have been formalized in ontologies.”17
The third is the concept of ”cognitive city”, which was used until recently in an architectural context, but now cognitive cities are viewed as extensions of ”smart cities”, using cognition theory. Although there is still no clear common denomination of smart and cognitive cities, Mostashari et al. in 2011 distinguished the term cognitive from all other variants of information-centric cities. They used cognitive cities in a framework of intelligent
16 http://www.openlivinglabs.eu/livinglabs [12.12.2016.]
17 Conruyt, et al., 2013: 52
urban governance by making single processes more cognitive. ”The cognitive city is a paradigm that leverages information technology and artificial intelligence along with human cognition for improving decision-making and resource allocations in urban services delivery. A cognitive city is one that learns and adapts its behavior based on past experiences and is able to sense, understand and respond to changes in its environment.”18 In fact, one of the distinguishing characteristics of a cognitive city is that in it ”the citizen becomes an active element of urban governance, not only through civic participation, but also through serving as a sensor for the operational state of the urban infrastructure”.19
Research Outline - Transport data are amongst the most popular data used by digital application developers and customerfriendly services. Different examples of smartphone applications, offering different traffic information, are generated and used as a tool for innovative approach to planning activities. In relation to cycling, there are numerous applications that cyclists can use to record and monitor the journeys they make, typically tracking distances cycled and other data, based on user-generated information designed to meet different needs and aspects to improve the cycling experience.
It is well-known that cycling surveys can be prohibitively expensive, particularly if data are required over a large area or a long time period. That is why the use of smartphone applications may be particularly useful when conducting city-wide studies, as it was the case with Centar Municipality, where a limited budget for detailed investigation was available.
Evaluating different characteristics and advantages of smartphone applications in order to decide which application was adequate for sensoring the operational state of the bicycle infrastructure and new data acquisition, it was opted for the free and open version of Strava GPS Cycling and Running App. It was understood that if a correlation between Strava data and actual cycling levels was defined, the ability to use Strava data as an indication of bicycle use on specific roads could become a very useful tool. The ability to use Strava for obtaining instant estimates of bicycle use on most roads in the designated area and time, allowed for planning decisions to be based on more reliable data.20
18 Mostashari, et al., 2011a: 196-206
19 Mostashari, et al., 2011b: 120-127
20 https://www. strava.com [12.11.2016.]
Thus, the project VeloCentar 2025 for cycling conditions and bicycle infrastructure improvement utilised the aforementioned advantages of the smartphone application for understanding how cyclists move throughout the city, how they use the existing infrastructure and where infrastructure interventions would be most beneficial. The prevailing consensus was based on a weak correlation between policy efforts and levels of bicycle use, but in most of the cases the data collected came from the voluntary non-formal groups and enthusiastically involved organisations, missing serious and related consideration of other possible causal factors.
The starting point was the identification of the gaps in knowledge to be recognised, as well as the coordination and communication with end users who needed to be properly addressed and steered in order to directly apply environmental friendly innovation approaches into the policies and practice of the municipality. A variety of stakeholders were engaged to collaborate closely with the Department of Urbanism and the Mayor of Centar Municipality on the project, from local authorities, citizens,
Fig. 3 Density of the commute rides: layer CommuteRoutes. Layer represented over a grid substrate with calculated commute rides, the number of routes of various drivers in each of the grid fields. Density refers to the classification of the number of completed rides on routes throughout the municipality, viewed through different characteristics (all rides, unique rides, commuter rides, daily peak rides). The result shows how individual drivers have driven only once within each grid field. The entire map represents the density of drives of various drivers in the observed area and period. The values on the map are expressed in percentage of the number of rides in relation to the field with the most registered rides for the purpose of being comparable with other maps. The zoomed area shows the exact number of rides registered in the selected points of the grid.
Sl. 3. Gustoæa vožnji od mjesta stanovanja do posla: layer CommuteRoutes - sloj prikazan preko podloge mreže s izraèunatim vožnjama od stana do posla, broj ruta razlièitih vozaèa u svakom polju mreže. Gustoæa se odnosi na klasifikaciju broja završenih vožnji na rutama kroz Opæinu percipiranu kroz razlièite karakteristike (sve vožnje, jedinstvene vožnje, vožnje na i s posla, vožnje za vrijeme najveæe dnevne gužve). Rezultat pokazuje kako pojedini vozaèi voze samo jednom unutar svakoga polja. Cijela karta prikazuje gustoæu vožnji razlièitih vozaèa u promatranom podruèju i periodu. Vrijednosti na karti izražene su u postocima broja vožnji u odnosu na polje s najviše registriranih vožnji kako bi ih se moglo usporediti s drugim kartama. Zumirano podruèje pokazuje toèan broj vožnji registriranih na odabranim toèkama mreže.
Fig. 4 Density of points of downtime, CommuteRoutes layer. Described are the density and places where obstacles slowed drives but did not stop them, while analysing a range of aspects such as duration, repetition in various drivers and rank of the street network. Since there are more than 400 points, only 50 points with biggest frequency of slowdown are presented for the purpose of better visualization, while three points with exact number of stops/downtime are presented on the map.
Sl. 4. Gustoæa toèki koje pokazuju prekid aktivnosti: CommuteRoutes layer. Opisane su gustoæa i mjesta gdje zapreke usporavaju vožnju, ali ih ne zaustavljaju, kroz analizu niza parametara, kao što su trajanje, ponavljanje kod nekih vozaèa i mrežu ulica. Buduæi da ima više od 400 toèaka, prikazano je samo 50 s najveæom frekvencijom usporenije vožnje u svrhu bolje vizualizacije, dok su tri toèke s toènim brojem zaustavljanja/prekida aktivnosti prikazane na karti.
NGOs and informal groups, as well as researchers from the Department of Urbanism of the Faculty of Architecture, University Ss. Cyril and Methodius.
The project aimed to develop novel techniques of community interaction and citizen participation, allowing them to actively observe, report, analyze and disseminate information about the city and areas they cycle in. In particular, the project was interested in the effectiveness of the smartphone application to be used as a tool where individual citizens can act as sensors for urban service performance in real time. This innovative, open, smart and inclusive approach might provide an opportunity for the municipality to address future problems that dominate urban life in the same manner.
The project methodology involved geo-information analysis of the traffic network and infrastructure, analysis of the characteristics of a representative sample of completed rides through the municipality and gathering of comprehensive features of the cycling traffic in the municipality. The results enabled analysis of the data obtained in combination with
other information from the area, becoming ”live” data available in different formats that could be processed further. In the future, it is expected for this already embraced innovative approach to be used in defining other analytical systems requirements and methodological concepts for the development of objectives and policy learning in the Centar Municipality.
- When examining interactions between the built environment and travel behaviour, various elements of the built environment were qualitatively and quantitatively examined and measured at various scales of territories and local geography. Two segments of the survey were performed by comparing bike counts from the questionnaire carried out as a web survey and the Strava tracking data obtained from different segments of the street corridors over the territory of the Centar Municipality.
- The web survey was carried out using indepth, structured and semi-structured interviews to establish a greater idea of what the study intends to emulate from the current cycling participation. This allowed participants to provide impartial responses and raise additional questions in order to emphasise the perceived possible causes and key processes for analysis for future improvement of the infrastructure and the habits of the cyclists. The Rating Agency, in collaboration with the Faculty of Architecture, conducted the web survey on a sample of 895 respondents, subsequently analysing and interpreting the data collected.
- The second segment of the analysis was based on a sample of completed rides through the municipality and on the acquisition of data for the movement and features of the cyclists who used Strava GPS Cycling and Running Application. The cyclists were monitored when logging onto the smartphone application during three different periods from March 28 to June 25, 2016. The period when the voluntary activation of the cyclists was performed was from 7-17 h, Monday to Friday, during widely accepted ”neutral” days and months in order to eliminate the effects of long weekends or other holidays on travel activity. The data collected from Strava users, uploaded directly from their devices, was analyzed and compared with the data from the defined segments in the traffic network.
Additionally, the project team obtained some of the necessary on-site information as justification of the data gained both from the smart phone application tracking and the questionnaires. Afterwards, the results were compared with real-life observations on the same road segments.
The methods used in the second segment of the comprehensive survey undertaken were introduced in the municipality for the very first time, hence the particular interest the paper puts in them.
All Strava users’ activities were aggregated into a single map interface which could be viewed online, highlighting the routes and other information on cycling. The results displayed have a great potential for interpreting the data, aiming to answer specific questions at any specified area within the territory observed. This was done through a feature called ”segments”. Users created designated route segments, each having ”leaderboards ranked by speed” that provide information on sections of a cyclist route, including the total number of users and journeys made, the demographics of the user, the distance and average journey speeds, points of congestion or traffic jam and deadlock, junction delays and the impacts of infrastructure changes, points of user access or departure, etc.
Registered activities were imported into a GIS environment and available as a series of points with attributes which might identify the activity time for each point and elevation. Thus, each point of activity is based on GPS, calculated (stored as attributes) and used for further analysis of time, distance and speed. This way, any specific area and spot within the territory could be observed live and information registered continually.
Another approach was applied concerning the mapping of activities and characteristics of the rides and the areas to be realized. For the analysis, a Grid (network of 5´5m polygons) was used as a substrate/map which covered the entire area of the Municipality of Centar, in which activities were generalized and characterized (Fig. 1).
The data obtained are a serious indication of the aspects examined and a valuable source of information. Besides, the analysis may be amended, specified or combined with other research activities, thus rendering reliable information for further use and examination. Using smartphone applications has proven to be a relatively easy way of collecting data (by voluntary engagement), forming a rich base for understanding of cyclist behavior, availability and malfunctions of the infrastructure and for planning future developments.
Outcomes and Key Findings - It is important to note that the paper does not intend to present an extensive description of the obtained results, which is a matter of consideration for itself. Rather, it is focused on the description of new approach and methods involved in the collection of representative data through the application of new technologies.
The data obtained were divided into several groups: Density of rides, Speed of riding,
Fig. 5 The spots with congestions and downtimes duration. The results are shown as spatial relation of spots classified according to the duration of congestion in the section of the traffic network (congestion within the primary, secondary or the crossing of the two traffic networks). Using a set of data represented on CommuteRoutes layer over a grid substrate the number of stops and the average downtime in any of the fields were calculated. All points with a minimum of 10 delays were taken into consideration, in order to avoid the individual or unusual. The result indicates the total number of stops in each of the grid fields. Dots that show the average time of stopping are indicated with different shades, while the number of individual stops is represented by variations in the size of the circle/ dots. The map represents the total number of stops in terms of duration of congestion. Three points with exact number of stops and average time span of slowdown are presented on the map.
Points to slowdown, Points of start, and Stop riding. Some of the key findings and analytical contributions of the methods involved in the survey were the following:
- The data collected have shown variations according to time of day and day of the week, and in the most crowded and commuting ”neutral” working days; spatial variables; age, gender, and other demographic characteristics; the use of the existing and availabil-
Sl. 5. Toèke koje pokazuju trajanje prometne zakrèenosti i stajanja. Rezultati su prikazani kao prostorni odnos izmeðu toèaka klasificiranih prema trajanju prometne zakrèenosti u segmentu prometne mreže (zakrèenost unutar primarne, sekundarne i dvije ukrštene prometne mreže). Korištenje podataka prikazanih na tzv. CommuteRoutes layer preko podloge karte omoguæilo je izraèun broja zaustavljanja i prosjeènog prekida aktivnosti u bilo kojem polju. Sve toèke s najmanje 10 zastoja uzete su u obzir kako bi se izbjegli pojedinaèni ili neobièni sluèajevi. Rezultat pokazuje ukupan broj zaustavljanja u svakom polju mreže. Toèke koje pokazuju prosjeèno vrijeme stajanja oznaèene su razlièitim nijansama, dok je broj pojedinaènih zaustavljanja prikazan varijacijama velièine kruga/toèke. Karta pokazuje ukupan broj zaustavljanja u smislu trajanja zakrèenosti. Tri toèke s toènim brojem zaustavljanja i prosjeènim vremenom usporavanja prikazane su na karti.
Fig. 6
Proposed parking spots as a result of the superimposed spots pointed in the web survey and the start/end points of rides which were registered when cyclists logged smartphone application. These analyses were made taking into account the points where starting and ending points of driving often occurred. When this information was superimposed with the points of interest for the necessary bicycle parking location or enlargement of the existing ones expressed in the web survey, a clear picture of all points needed for safe bicycle parking was obtained, most of them alongside public spaces or public buildings, such as schools, universities, shopping malls, etc. Three points with exact number of stops or ends of the rides are presented on the map as registered.
Sl. 6. Predložene parkirne toèke te toèke poèetka i završetka vožnji koje su registrirane kad su biciklisti aktivirali smartphone aplikaciju. Ove analize uzimaju u obzir toèke kada su vožnje zapoèele ili završile. Kad se ta informacija pridoda toèkama koje su zanimljive kao lokacije parkirnih mjesta za bicikle, dobiva se jasna slika svih toèaka potrebnih za sigurno biciklistièko parkiranje, veæinom uz javne prostore ili zgrade kao što su škole, sveuèilišta, trgovaèki centri itd. Tri toèke s toènim brojem zaustavljanja ili završetka vožnji prikazane su na karti kao registrirane.
ity of appropriate infrastructure; preferences of the cyclists and reasons for infrastructure avoidances. The potential uses included analysis of minute-by-minute cycle flows, origin/destination data, the total number of users and journeys made, the demographics of the user, the distance and average journey speeds, speed and junction delays, points of congestion and deadlock, user access or departure and endpoints (Figs. 2-3).
- By encouraging the use of the smartphone application, it was tested whether the application provided a representative picture of the actual cycling patterns. The obtained results suggested that the data correlate reasonably well with actual cycling activity and indicate how cyclists use the city’s infrastructure, providing a representative picture of actual cycling patterns, availability and malfunctions of the infrastructure. It was proved that Strava data can be used as a cost-efficient and complementary planning tool. The data obtained in this way have affirmed a very positive contribution to the enhancement of inclusion and user driven information.
- The data have shown who already cycles and what were the key motivations to cycle in
the city, besides the common motivations such as the cost of travel, getting exercise and reducing one’s environmental impact. Both the web survey and the Strava data recorded two types of journeys: one as commute, and the other as leisure. The results revealed that the majority of journeys were commuting trips. Centar segments were classified in 64,3% of the journeys as commute trips, compared to leisure with 35,7%, while the web survey recorded commute trips with 60,8%.
The frequency of using the bicycle as an everyday means of transport to get to school, university or work, shows a percentage of 36,4%. The data have confirmed the need to improve the infrastructure and organise an efficient bicycle network for wider uptake of cyclists commuting in the city, as the bicycle is the most environmentally friendly and cost efficient vehicle for urban transportation.
- Males expressed a greater tendency to cycle than females and this situation in gender imbalance is even more evident in Centar municipality than it is in most of the examined cities. When compared with other modes of transport, cycling displayed the biggest gender imbalance of all modes of transport. The vast majority of male cyclists, who account for 77,9%, was revealed in all segments observed when the app activated, while the web survey indicated males account for 63,9%. When narrowing these segments to side roads only, the share of female users is higher.
- The data obtained about the average recorded speed of 18,5 km/h, on all Centar segments for all road types and riders, was confusingly high when compared to the average speed of other European cities (16 km/h in Copenhagen). It could be explained by the fact that voluntary participants were predominantly young, but the situation changed and the average speed was considerably lower when recorded from the commuters during the week days. According to the speed, streets ”categorized” to faster and slower, where faster were the streets of the first, city wide category (speed 16-20 km/h), and slower the streets of the second category, municipal level category (speed 12-16 km/h). Cyclists preferred the main streets mostly and the streets where split traffic modes existed. This is due to the other streets’ poor infrastructure condition, frequent intersections with other streets, parked vehicles next to the right edge, but as well due to the perception of using the bicycle as a transport vehicle (Figs. 4-6).
- The majority of cyclists share the view of cycling as being a dangerous activity, and the study has pointed on safety concerns as main reason for gender imbalance. It was interesting to reveal what were the reasons behind
the ”fear of cycling” that prevent the wider uptake of cycling and why the fear is prevalent among female cyclists. This ”fear” explains why the road preferences differ during the morning and afternoon, or any other congested peaks, and why the average speed for the morning peak was much higher (18,5 km/h) compared to the afternoon peak (17,6 km/h). As for the reasons that influenced the choice of routes and prevented cyclists to commute, the data have been specified for each observed segment and mostly referred to factors of missing sense of security, such as dangerous traffic and lack of cycling infrastructure, encounters with vehicles in movement, badly organized intersections, isolated and poorly connected routes, or streets with vehicles parked on both sides of the driveway and high curbs as barriers.
One of the major goals of the VeloCentar 2025 project was the creation of synergies for joint experimentation and learning, while sensoring the end users’ needs and accelerating the impact to the municipal planning towards improvement of the urban infrastructure and faster transition towards a cycling city. For the first time in the municipality, citizens-cyclists served voluntarily as an information supplier for the state and the functioning of the urban cycling system, delivering important information.
The survey showed how the data collected could be employed meaningfully in the planning process, and how services delivered by traditional means can be organised more efficiently, while using the advantages of new technology which will enable a more sustainable urban environment and transport by:
- A better understanding of how cities function through the synthesis of citizen generat-
ed reports and sensed data available in real time or near real time, with new possibilities to analyze, correlate, and visualize the information;
- A better forecasting and decision-making based on interactive communication, generating future outcomes that can be surveyed ever more frequently, which is essential for the establishment of different forums for public participation, along with big data;
- New forms of participatory design involving different communities of interest that will engage through new forms of sensoring their urban future and the livability of the places they inhabit;
- A new understanding of how populations are able to create sustainable cities where technology and smartphone devices might be used at all stages of city infrastructure design, from analysis to action, and embedding the very technologies we use for analysis and design of the urban form and fabric itself.
We hope that the project will make a paradigm shift in the way the city is governed and supply a positive contribution to a more substantial inclusion of citizens participation in the decision making process, in this case related to the improvement of bicycle infrastructure. It will, hopefully, pave the way in making any advanced application or technological tool a regular form of data gathering of the next generation.
The questions ultimately posed by the study are long term and the changes to be made are as much cultural and behavioural as they are procedural and physical. The benefits from the project and the survey used include the initiation and establishment of a new way of communication with the users and their inclusion in the planning process.
[Translated by authors]
1. Aziz, S. (2014), The Business Community’s Perceptions of Customer Travel in Rusholme: Manchester, Doctoral thesis, University of Manchester, School of Environment, Manchester http:// universitylivinglab.org/manchestercyclinglab/ research [18.12.2016.]
2. Conruyt, N.; Sébastien, V.; Sébastien, D.; Sébastien, O.; Grosser, D. (2013), Semiotic Web and Sign management as new paradigms for Living Labs in Education - Applications in natural and cultural heritage of insular tropical Islands, in: 4th ENoLL Living Lab Summer Schooll, 27-30 August, 2013 (online) Manchester, A collection of proceedings: 51-54, http://centralivinglab.eu/index.php/en/news/78-4th-enoll-living-lab-summer-school-manchester-uk-27-8-30-8 [12.12.2016.]
3. Gehl, J. (2008), Making healthy cities, Dac-cities: sustainable-cities, Interview 16th July 2008, Copenhagen, http://www.dac.dk/en/dac-cities /sustainable-cities/experts/jan-gehl-makinghealthy-cities [24.2.2017.]
4. Handy, S.L.; Boarnet, G.M.; Ewing, R.; Killingsworth, E.R. (2002), How the Built Environment Affects Physical Activity-Views from Urban Planning, ”American Journal of Preventive Medicine” (pdf), 23 (2S): 64-73, Available at: http://www.des.ucdavis.edu/faculty/handy/ AJPM.pdf (20.12.2016.)
5. Horton, D. (2007), Fear of cycling, In: Horton, D.; Cox, P.; Rosen, P. [Eds.], Cycling and Society, pp. 133-152, Farnham: Ashgate Publishing Ltd.
6. IDOM: Ingeniería y Consultaría, Sociedad Anónima (2011), Transport Master Plan for Greater Skopje, study for the traffic system of the city of Skopje, Skopje
7. Krakutovski, Z.; Doncheva, R.; Moslavac, D.; Ognjenovikj, S.; Zafirovski, Z. (2011), Mobility study - Traffic and infrastructure system, for the General Urban Plan of Skopje: 2012-2022 (Eкспертски елаборат: сообраќај и инфраструктура - сообраќаен систем), University of SS Cyril and Methodius, Faculty of Civil Engineering, Skopje
8. MacMillen. J.; Givoni. M.; Banister, D. (2010), Evaluating active travel: decision-making for the sustainable city, ”Built Environment”, 36 (4): 519-536
9. Mostashari , A.; Arnold. F.; Mansouri, M.; Finger, M. (2011a), Cognitive cities and intelligent urban governance, ”Network Industries Quarterly”, 13 (3): 196-206
10. Mostashari, A.; Nilchiani, R.; Omer, M.; Andalibi, N.; Heydari, B. (2011b), A Cognitive Process Architecture Framework for Secure and Resilient Seaport Operations, ”Marine Technology Society Journal”, 45 (3): 120-127
11. Pucher, J.; Buehler, R. (2008), Making cycling irresistible: Lessons from the Netherlands, Denmark and Germany, ”Transport Reviews”, 28: 495-528
12. Schot, J.; Geels, F.W. (2008), Strategic niche management and sustainable innovation journeys: theory, findings, research agenda, and policy, ”Technology Analysis & Strategic Management”, 20 (5): 537-554
13. Sheldrick, A.; Evans, J.; Schliwa, G. (2014), Policy Learning and Sustainable Urban Transitions: Mobilising Berlin’s Cycling Renaissance, University Living Lab Working Paper, University of Manchester, Available at: http://universitylivinglab.org/manchestercyclinglab/research [20.12.2016.]
14. *** (2005), Census of population, households and dwellings in the Republic of Macedonia: 2002, Final Data, Book XIII, State statistical office of the Republic of Macedonia, Skopje
15. *** (2009) National Strategy for sustainable development of the Republic of Macedonia 20092030, (Национална стратегија за одржлив развој во Република Македонија, 20092030), Ministry of Environment and Physical Planning of the Republic of Macedonia, Skopje
16. *** (2012), General Urban Plan 2012-2022 (Генерален урбанистички
градот Скопје, 2012-2022), Agency for spatial planning of the R. Macedonia, Skopje
Internet Sources
Internetski izvori
1. http://airquality.moepp.gov.mk/airquality/ [28. 12.2016.] Ministry of environment and physical planning Republic of Macedonia, Air Quality Assessment Report
2. http://arhiva.vlada.mk/registar/files/MTV_Nacionalna_transportna_strategija_31.07.2007.pdf. [12.12.2016.], National Transition Strategy 20072017, (Национална транспортна
Македонија, 2007-2017), 2007., Ministry of Transport and Communications of the Republic of Macedonia, Skopje
3. http://www.openlivinglabs.eu/livinglabs [12.12.2016.]
4. http://www.skopje.gov.mk/ [24.12.2016], Local economic development programme, Energy efficiency Plan, Environmental protection Programme, 2015, City of Skopje, Skopje
5. https://www. strava.com [12.11.2016.]
Illustration Sources
Izvori ilustracija
Fig. 1-5 Luka Jovièiæ, GIS consultant, 2016
Fig. 6 Authors’ superimposed results from both surveys, 2016
Summary Sažetak
Primjer Opæine Centar u Skopju
Rad prikazuje rezultate projekta VeloCentar 2025, odnosno analizu biciklistièkoga prometa u Opæini Centar u Skopju s osobitim osvrtom na naèin na koji ‘pametno’ planiranje i informacijska tehnologija mogu pridonijeti inovacijskom pristupu i inkluzivnom planiranju u cilju formiranja tzv. ‘osjetljivoga’ grada kroz stvaranje održivog i uèinkovitog sustava kretanja kroz grad i biciklistièke infrastrukture. Kako je urbanistièko planiranje u velikoj mjeri ovisno o politièkoj volji i participaciji zajednice, uloga pojedinaca/graðana od presudne je važnosti u procesima upravljanja gradom i urbanistièkom planiranju, jednako kao i integriranje raznih potreba i vrijednosti brojnih sudionika u urbanom okolišu. Pri razmatranju na koji se naèin rješavaju problemi prijevoza u urbanistièkom planiranju u Opæini Centar zakljuèilo se da graðani nisu dovoljno ukljuèeni u proces planiranja te da u tom smislu nema kvalitetne komunikacije niti se uzimaju u obzir razlièite potrebe brojnih zainteresiranih sudionika. Zbog toga se predlaže suradnja s Opæinom Centar te primjena novih i inovativnih metoda i pristupa problemu ukljuèenosti korisnika u komplicirani proces odluèivanja. Proces je zapoèeo identificiranjem slabih toèaka u pogledu informiranosti, kao i u koordinaciji i komunikaciji s krajnjim korisnicima, što bi trebalo rješavati na odgovarajuæe naèine u cilju primjene prikladnih inovativnih pristupa u kreiranju politike i prakse rješavanja ovih problema u Opæini Centar. U tome smislu najbolji je pristup uèiti iz iskustva drugih gradova kako bi se omoguæila poboljšanja u procesu planiranja i u buduæim aktivnostima. Razlièita su iskustva stoga uzeta u obzir i usporeðena, osobito ona koja su donijela brze rezultate u najkraæem moguæem roku. No kad se Skopje usporedi s ostalim analiziranim gradovima, na vidjelo izlaze mnoge razlike. Naime, u odnosu na ostale analizi-
Biografije
JASMINA SILJANOSKA, Ph.D., is full professor of Urban Planning and Design at the Faculty of Architecture, University of the Ss. Cyril and Methodius in Skopje. Her interest is focused on theory/history of urban development and on contemporary transformation planning processes. She has been member of numerous scientific and organizational boards of national and international projects and conferences dealing with issues of planning and education.
VLATKO P. KOROBAR, Ph.D., is full professor of Urban Planning and Design at the Faculty of Architecture, University of the Ss. Cyril and Methodius in Skopje. He has coordinated or participated in numerous national and international projects and scientific conferences. His research interest is related to the ongoing changes of cities in transition countries, the transformations of the system of urban planning and the challenges of contemporary education in planning.
rane europske gradove, Skopje ima znaèajno manji udio biciklistièkog prometa i upravo zbog toga nove strategije moraju biti drukèije. Iz teorijske perspektive, stvarni je izazov razviti inovacijski pristup i metode uvoðenja i korištenja novih alata kojima bi se poboljšala ukljuèenost korisnika u proces planiranja. U tom smislu osobito nas je zanimalo poboljšanje koncepata inkluzivnog, kognitivnog i pametnog grada. Ovi koncepti koji se odnose na visokoinformatizirane gradove, a koji se obièno nazivaju „smart city”, „intelligent city”, „digital city”, „cognitive” itd., koriste informacijsku tehnologiju i umjetnu inteligenciju u sprezi s ljudskim iskustvom u cilju kontinuiranoga poboljšanja u upravljanju gradom i procesu odluèivanja. Svi ovi pristupi teže razvijanju sustava planiranja koji poveæava ukljuèenost korisnika u inovacijske procese.
Primarni je cilj ovoga projekta razvoj novih tehnika u promoviranju pozitivne interakcije i sudjelovanja graðana te njihova aktivnoga doprinosa kroz promatranje, izvještavanje i širenje informacija o gradu u kojem žive i u kojem se koriste biciklom kao prijevoznim sredstvom. Osnovna ideja jest formiranje tzv. „living lab” sustava kako bi se prouèile navike biciklista, kao i infrastruktura, u cilju poboljšanja biciklistièke mreže i sigurnosti biciklistièkih ruta u Opæini Centar. U tu svrhu graðani biciklisti dobrovoljno postaju informatori koji pribavljaju informacije o naèinu na koji urbani biciklistièki sustav funkcionira putem korištenja smartphone aplikacija za vrijeme vožnje. Time je grad pretvoren u tzv. „laboratorij stvarnoga života u gradu” za potrebe prouèavanja biciklizma kao sredstva urbanoga prijevoza kako bi se Opæina transformirala u biciklistièku zajednicu. Living lab-koncept usmjeren je prema prikupljanju reprezentativnih podataka
putem novih tehnologija, što otvara put integriranoj biciklistièkoj infrastrukturi te uèinkovitijem i inkluzivnijem naèinu planiranja. Rezultati do kojih se došlo prikupljeni su uglavnom aktivnim trudom i zalaganjem biciklista koji su dobrovoljno sudjelovali u projektu. Prikupljanje podataka o kretanju i karakteristikama biciklistièkih ruta i vozaèkih navika omoguæeno je korištenjem aplikacije GPS praæenja putem mobilnog telefona i interneta, što korisnicima omoguæava praæenje udaljenosti, brzine, ritma i zaustavljanja tijekom biciklistièkih aktivnosti. Podaci se odnose na razlièite aspekte biciklistièke vožnje. U kontekstu projekta, podaci predstavljaju vrijedan izvor informacija o obilježjima biciklistièkog prometa. Ovaj sustav omoguæava analizu biciklistièkoga prometnog toka iz minute u minutu, podatke o poèetku i završetku vožnje, ukupan broj korisnika i ruta koje prelaze biciklom, udaljenost i prosjeène brzine putovanja, toèke na kojima nastaje zagušenje i zastoj prometa, poèetne i krajnje toèke biciklistièke rute. Svi dobiveni podaci podijeljeni su u nekoliko grupa, kao što su: gustoæa vožnji, brzina, toèke usporavanja, poèetne i završne toèke u vožnji. Odluka o korištenju smartphone aplikacije u prikupljanju podataka predstavlja pozitivan doprinos poveæanju ukljuèenosti korisnika u prikupljanje podataka u cilju poboljšanja infrastrukture. Nadamo se da æe to postati osnova buduæih promjena u našoj infrastrukturi. Podruèje Opæine Centar postalo je na neko vrijeme living lab za prouèavanje biciklistièkih navika i infrastrukture, otvarajuæi time put integriranoj biciklistièkoj infrastrukturi te efikasnijem i inkluzivnijem naèinu planiranja. U buduænosti se oèekuje da æe se rezultati dobiveni ovim inovativnim naèinom moæi koristiti u definiranju nekih drugih uvjeta i koncepata razvoja u Opæini Centar.
Dr.sc. JASMINA SILJANOSKA, redovita profesorica urbanizma i projektiranja na Arhitektonskom fakultetu Sveuèilišta „Sv. Æirila i Metoda” u Skopju. Njezini profesionalni interesi usmjereni su prema teoriji i povijesti urbanoga razvoja i suvremenim transformacijskim procesima planiranja. Èlanica je brojnih znanstvenih i organizacijskih tijela u domaæim i meðunarodnim projektima i kongresima posveæenim problemima planiranja i obrazovanja.
Dr.sc. VLATKO P. KOROBAR, redoviti profesor urbanizma i projektiranja na Arhitektonskom fakultetu Sveuèilišta „Sv. Æirila i Metoda” u Skopju. Sudjelovao je u brojnim domaæim i meðunarodnim projektima i na znanstvenim skupovima. Njegovi znanstveni interesi usmjereni su prema promjenama koje se odvijaju u gradovima tranzicijskih zemalja, transformacijama sustava urbanistièkog planiranja te izazovima suvremenog obrazovanja u planiranju.
Table I Energy simulations methodology of linear (rectangular plan) typology for collecting data
Tabl. I. Metodologija energetske simulacije linearne (pravokutno-tlocrtne) tipologije graðevina za prikupljanje podataka
Cyprus International University
Faculty of Fine Arts, Design and Architecture
Department of Interior Architecture
Haspolat Campus, Nicosia, Cyprus
pabohorlu@ciu.edu.tr skurt@ciu.edu.tr
Preliminary Communication
UDC 72.02:728.6(564.3)
Technical Sciences / Architecture and Urban Planning
2.01.03. - Architectural Structures, Building Physics, Materials and Building Technology
Article Received / Accepted: 6. 10. 2016. / 13. 6. 2017.
Ciparsko meðunarodno sveuèilište Fakultet likovnih umjetnosti, dizajna i arhitekture
Odsjek za unutrašnje ureðenje Haspolat kampus, Nikozija, Cipar pabohorlu@ciu.edu.tr skurt@ciu.edu.tr
Prethodno priopæenje
UDK 72.02:728.6(564.3)
Tehnièke znanosti / Arhitektura i urbanizam
2.01.03. - Arhitektonske konstrukcije, fizika zgrade, materijali i tehnologija graðenja
Èlanak primljen / prihvaæen: 6. 10. 2016. / 13. 6. 2017.
Evaluation of the Energy Efficiency by Computer Simulating the Rectangular Plan Typology
Tradicijske, zemljom izolirane graðevine na planini Five Finger (Cipar)
Procjena energetske uèinkovitosti
pomoæu raèunalne simulacije pravokutne tlocrtne tipologije
computer simulation of building
Cyprus
earth-sheltered energy efficiency
Five Finger Mountain
The earth-sheltered structures play a vital role in providing long-term constant temperature for indoor environment. It is aimed to reveal that earth-sheltered structures have better thermal performance than above ground structures. Typology study and energy simulation have been carried out for the mountainous region of Cyprus. It showed that the total energy consumption for earthsheltered structure is lower than above-ground structures.
raèunalna simulacija graðevine Cipar
izoliran zemljom energetska uèinkovitost
Five Finger Mountain
Graðevine izolirane zemljom imaju kljuènu ulogu u osiguravanju dugotrajne postojane temperature njihovih unutrašnjih prostora. Cilj je ukazati na èinjenicu da zemljom izolirane graðevine proizvode bolji toplinski uèinak od onih iznad razine tla. Tipologija i raèunalna simulacija izvedene su za planinsku regiju Cipra. Analiza pokazuje da je ukupna potrošnja energije za zemljom izolirane graðevine niža negoli za one iznad razine tla.
Energy consumption began in the early history of mankind with the burning of wood for heating and cooking. As part of a consumer society, we are still causing an increase in the consumption of energy and make it a fundamental problem for the whole world. In this paper, earth-sheltered buildings are reviewed in order to reduce the energy consumption for heating and cooling loads. It is a very cheap and passive way of cooling due to the natural properties of soil. As earth is a good insulator and temperature retarder, the temperature of earth becomes higher at 10 m depth in winter.1 The main objective of this study is to investigate the potential of earthsheltered buildings in the mountainous areas of Cyprus focusing on Five Finger Mountain and to promote the awareness of such strategies for energy saving in buildings.
In this study, a thorough review of earth-sheltered structures for Cyprus weather conditions is done. However, there are limited researches made for this type of structures in Cyprus. Particularly, there is no other research carried out for mountainous regions of the Five Finger Mountain which is (Πενταδάκτυλος /Pentadaktylos/ in Greek and Besparmak in Turkish). In a study with similar context the researchers studied to emphasize the benefits of underground structures by comparing it with above-ground structures in Greece.2 In another study the researchers have conducted a study to find out the heating and cooling
energy consumption of south-facing earthsheltered structure. Afterwards, the result is compared to above ground structure. As a result, energy consumption is lower for earthsheltered structures as it was expected by the researchers.3 In another research it is mentioned that the energy consumption is also dependent on the different latitude from 50 to 1500 m for mountainous region.4
This study involves the qualitative and quantitative research in terms of earth-sheltered structures in Five Finger Mountain region. In the qualitative research, the floor plan layouts of the houses are evaluated and typology study is done. For the quantitative method, energy simulation is carried out for different types of earth-sheltered structures. The results indicate that energy demand for heating and cooling of the above-ground are annually higher than underground above-ground structures.
PREGLED LITERATURE
The use of earth is not a new idea for building material. The direct contact between earth and part of the building envelope has played a vital role in terms of energy saving in buildings for some time. It is important to understand that, below a certain depth, the earth has a constant temperature, which is equal to the average temperature of that location. It has a high specific heat capacity, and therefore can store and conduct heat efficiently. Earth temperature changes slowly creating a significant time lag.5 This means that since it takes time to lose and gain heat, earth is cooler in summer and warmer in winter.
Earth Sheltering - Earth sheltering involves the covering of some part of the building, such as one or more walls or roof, with soil or as an underground building.6 It may be built into an excavated earth, fully or semi-bermed, built into hillside or combining rooms below and above ground (Fig. 1).
Earth-sheltered buildings are categorized as underground, having a central courtyard or atrium, and openness to view with one-two or three facades (Fig. 2).7
Earth-sheltered building plays a vital role in passive cooling methods because of reduced energy requirements for cooling. It is caused by minimizing the need for a mechanical cooling system and thereby, reducing the cooling bill. Earth-sheltered building also provides constant temperature in the living space, privacy from neighbours, acoustic privacy and protection from extreme weather conditions, in particular direct sunlight and strong winds. Buildings can be built on a south-facing slope to benefit from sun or on a
north-facing slope if heating is not essential. Although they have many advantages, there are also some problems with underground buildings. The main drawback is related to water. The humidity level can be increased or condensation can be observed on elements of the building. Other considerations are ventilation, day lighting, visual relation and radon problem.8 In light of this information, underground dwellings can be appropriate in hot-dry climates since moisture and ventilation problems more commonly occur in the humid regions.
History of Earth-Sheltered Living Environment - At the very beginning of the period before recorded history, early man used caves for hunting, praying, being in a secure environment and for protection against enemies or extreme weather conditions. Apart from providing such environment with the use of less energy, caves were also used as semi-buried shelters to enhance thermal comfort conditions of the indoor environment.
The evolution of earth-sheltering first started in the Americas, western/eastern Mediterranean, Egypt, Iran, China and Tunisia where the climatic conditions are extremely high. In China, natural caves were used for short-term dwellings. Afterwards, it is believed that pit type shelters were developed by the use of natural materials for building shelters in the late Paleolithic Age.9 These pits were shaped according to the slope of mountains to take advantage of earth (Fig. 3a). By digging into the mountain, two or more stories cliff cave dwellings were created and terraces or courtyard were also formed according to the site topography (Fig. 3b).
In Cyprus, the first settlement was recorded in Khirokitia in the Neolithic Age between 7000-6500 BC (Fig. 7). Due to this, Khirokitia represents the ancient human and architectural settlement of Cyprus. Providing defence and fertile land, the foothills of the Troodos Mountain were chosen as dwelling areas.10
1 Golany, 1996: 455-465
2 Benardos, et al., 2014: 46-52
3 Staniec, Nowak, 2009: 221-235
4 Katsoulakos, Kaliampakos, 2016: 174-188
5 Brown, Dekay, 2001: 56
6 Moore, 1993: 212
7 Boyer, Grondzik, 1987: 8
8 Lechner, 2009: 497-501
9 Golany, 1992: 1-2
10 Karageorghis, 1982: 13-20
11 Karageorghis, 1968: 103
12 Wright, 1992: 61
13 Wigram, 1929: 3
The general context of the village was a compact configuration with narrowing streets to allow wind penetration through the settlements. The buildings were composed of heavy sun-dried mud brick walls and dome structure. They were circular in shape and similar to beehive.11 Lofts were found in the houses which were supported by pillars. The lower part of the floor was used as pit graves for burial. The size of graves was 80×50×20 cm and 40 cm in depth.12
After the prehistoric age, the nomadic lifestyle changed into permanent settlements, leading to improvements in the social environment after the invention of metal in the fabrication of tools. People started living in big groups during ancient period when civilization began in Mesopotamia at about 4000 BC.13 In that period, one upper Mesopotamian city, Mardin (first named Maride), was
built by the Sumerians. Buildings were shaped according to the topography of the land and thus, some parts of the buildings, in particular storage, barn, daily rooms, etc. had contact with the earth. Additionally, flat roofs were created to benefit from the sun, especially during the winter months (Fig. 3c).
In the case of Cyprus, archaeological findings showed that there was a site named Toumba tou Skourou where houses and particularly earth-sheltered chamber tombs were sited in the 1500 BC (Fig. 4). The tomb structure included a round shaft and burial-like pits for adults and infants.
Different topographical formations provided different types of earth-contact dwellings. There are different types of terminology for earth-contact buildings in relation to the space used, height of space or soil properties.14 These are: earth-covered, semisubterranean, subsurface, subterranean and below ground. Bulla Regia in Tunisia or Ghadames in Libya (first century BC and AD) were subsurface settlements, which were completely in the soil in lowland regions, leading to protection from the outdoor environment. In this respect, heat loss and heat gain were minimized.
The next settlement was Fikardou, located on the south-eastern slopes of the Troodos Mountain Range in Cyprus (Fig. 7 and 8). It is cited that the region was controlled by clans in 700 AD and the name of earliest family was recorded after 1450.15 Houses were generally one or two storeys high with semi-bermed dwellings. It is obvious that since the rainfall level is higher, the roofs were hipped. However, houses with flat roofs were also used for drying vegetables or fruits where it was reached from the upper floor. Generally, this floor was used as a living area whereas the lower part was for storage or stable.16
Dating back to the Industrial Revolution, energy saving design was stimulated for buildings, because the world had suffered from a lack of resources by the end of World War II.17 Eco-awareness in building design was promoted by young environmentalists such as Lewis Mumford, Ian McHarg and James Lovelock in the 1960s and at the beginning of the 1970s. Furthermore the American architect, Malcolm Wells, worked against architectural ostentation and the destruction of natural land for buildings in the 1980s and early 1990s.18 His house in Brewster, Massachusetts became a typical example of energy saving, earth-sheltered buildings.
Another architect Don Metz, in the majority of his work took into consideration the principles of earth-sheltering. He designed the award winning Pinnacle House in New Hampshire in 1971, which was the year the heating oil price became 19 cents per gallon.19 The north facade of the building was built into the hill and the south facade was exposed to the sun and view.
An example of contemporary earth-sheltered building is from Vals Village in Switzerland; this was designed in 2009 by the architects of SeArch and Christian Müller at the lower level of a mountainside. Visual effect, natural light and thermal comfort were provided in winter/summer in terms of energy saving design approach (Fig. 5a). Aloni House in Greece was built in 2008. This house was built into the ground to control sun and to prevent
14 Golany, 1988: 19
15 World Heritage Encyclopedia, 2001
16 Egoumenidou, Floridou, 1987: 3-16
17 Prinz, 2015: 75-80
18 May, 2008: 423-430
19 Metz, 2007: 104-105
20 Department of Meteorology - Climate of Cyprus, 2016
21 Alkaff, et al., 2016: 692-713
22 Katsoulakos, 2016: 174-188
23 Abohorlu, 2010
glare. In addition to this, it was built to minimize the use of cooling systems (Fig. 5b). Another contemporary earth-sheltered building was designed by Make Architects which was almost built into the hillside. It is called zerocarbon underground home since it was aimed to minimize energy consumption. The architects were inspired from a Neolithic underground settlement in Scotland Skora Brae (Figure 5c).
Cyprus Climate - Cyprus has a very hot summer and mild winter. The daily maximum temperature was 41.3 °C in 2015. In January the mean daily temperature is 10 °C on the central plain 3 °C on the higher parts of Troodos Mountains with an average minimum temperature of 5 °C and 0 °C respectively. Besides being a very hot country, there is a large diurnal temperature range between day and night. In summer, the temperature difference is 16 °C in the central plain and 9 to 12 °C elsewhere. These differences are in winter 8 to 10 °C on the lowlands and 5 to 6 °C on the mountains.20 The maximum, average and minimum temperatures are shown in Fig. 6.
There are two distinctive mountain ranges, The Troodos, rising to 1.952 m, covers the south and west part, whereas (Five Finger) Kyrenia Mountains (at 1.024 m) are in the northern part of the island (Fig. 7). They prevent wind and moisture from the Mediterra-
nean Sea from reaching the inner part of the island, creating hot and dry climate in summer. Thus, the inner part of the island is cooler in winter. The Mesaoria plain (between two dominant mountains) is in between these dominant mountains.
Soil temperature is affected by the height from sea level which is important for feasibility of earth-sheltered structures.21 The soil temperature in Cyprus at 10 cm depth is 10 °C in January and 33 °C in July. Altitude above sea level also affects the climatic parameters such as solar radiation, wind flow, temperature, etc. Temperature becomes lower in relation to altitude.22 In Five Finger Mountain, temperature becomes lower by 5 °C at 1.000 m above sea level. Even if frost occurs at the highest point of mountains, there will be no problems at ground level. It is obvious that the deeper into the ground, the greater the temperature difference between ambient and earth temperature.
Features of Cypriot Traditional Houses and Building Materials - Due to the topographical location of the mountains, the southern slopes are exposed to the sun, creating hot and sunny weather conditions. On the other hand, as the sun has a low angle in January, the northern slopes of the mountains are cool and shaded.23
Fig. 8 a) and b) Khirokitia, Fikardou; c) Kozan (Larnakatis - Lapitos)
Sl. 8. a) i b) Khirokitia, Fikardou; c) Kozan (Larnakatis - Lapitos)
(Mallidag; down-right)
Sl. 9. Kuæe pravokutnog oblika u Agirdi (gore lijevo) i Bellapaisu (gore desno); kuæa u obliku slova L u Kornokiposu (Gornec; dolje lijevo) i disperzirana kuæa u Melountu (Mallidag; dolje desno)
Cyprus includes a wide range of considerable studies in terms of architectural approaches. Since it is made up of mountains, a plain and coastal region, this apparently has resulted in different types of housing configuration. Topography, climate and views are key factors for building design in mountainous regions. The configuration of buildings in mountainous region tends to be compact shaped in order to prevent heat loss since the temperature fluctuation is greater in winter. Mostly, the buildings are built vertically because of the topographic formation and, therefore, the lower levels of the roofs are used as flat roofs.
Natural materials, which are taken from nature, are commonly used in the construction of traditional buildings in Cyprus (Fig. 8). As these materials are easily obtainable and buildings are constructed by local people, the cost of construction is economical. The use of man-made construction material began before 1960 with the development of new manufacturing processes.
In deciding which material can be employed in building construction, the availability of the material plays a vital role. As stones are extracted from the mountainous areas, it is necessary to use them with wood or earth. Regarding the topography, the buildings did not destroy the natural land. For the inland region (Mesario) earth, straw, bushes are used as available materials, which are environmentally friendly, cheap and provide better thermal conditions. When these materials are mixed together, they act as thermal masses, which are used in the walls or foundations of buildings.
Typology study of Five Finger Mountain buildings - As aforementioned above, Cyprus is composed of two dominant mountains where settlements are configurated by topography. In Troodos Mountain, some settlements are analysed according to the building shape and plan type. As is cited by Philokyprou et al. [2016], building layouts are firstly formed by a single room named as monochoro. Afterwards, increasing demand of daily activities and number of occupants in the buildings led to progress of monochoro layout, thus dichoro plan layout is formed in the Troodos Mountain. These two storey buildings are square shaped with large width. In the village of Askas (Fig. 7), linear and compact shaped floor plan layouts are mostly seen.25 In the settlement of Pera Orinis, on the high plains at an elevation 400 m, dispersed plan type is seen as providing protection from excessive sunlight. However, as the larger surface area is exposed to the atmospheric conditions, the more heat loss or gain is observed.
The village of Larnakatis - Lapitos (Kozan) in Cyprus is located on the south-western slopes of the Five Finger Mountain (Fig. 8). As the buildings are oriented to the south and semi-buried, low north facades are exposed to strong winds and shading is maximized. In Bellapais, on the northern slope of Five Finger Mountain, the semi-buried buildings face the north, which means shading is provided and the tall south face of the buildings is exposed to a significant amount of wind (Fig. 8). Both villages are located at nearly the same elevation above sea level. Larnakatis - Lapitos (Kozan) is located on the lower part of the slope exposing the cold airflow, which is a favourable microclimate location for hot regions. However, Bellapais can be localized at the top of the slope for wind exposure. They can be both oriented to the east to migrate solar exposure in the afternoons.24 24 Abohorlu, Riffat, 2015
This research is mainly focused on the villages located on the Five Finger Mountain. On Five Finger Mountain, the floor plan layout of the houses as seen in Agirda (Agırdag), Krini (Pınarbasi), Bellapais, Klepini (Arapkoy), Kornokipos (Gornec), Melounta (Mallidag) is generally developed linearly due to the shape of the land and is configurated as compact and rectangle shaped. These buildings are
mostly seen as one or two storeys (Fig. 9). The lower level is partially earth-sheltered due to the topographic features of the mountain. The buildings consist of two or three rooms in linear shape. According to this, the buildings are exposed to less amount of sunlight and wind flow since it is compact in shape. Having less surface area provides comfortable indoors especially during the summer months.
L-shaped building layout is observed in Five Finger Mountain ranges because of the provision of a shaded area which causes a reduction in the ambient temperature (Fig. 9). Moreover, the dispersed plan type of building is also seen in Five Finger Mountain ranges which was built by land form (Fig. 9).
The plan typology of the residential buildings which includes both above-ground and earthsheltered buildings in Five Finger Mountain area of Cyprus is defined. In this light, three different types of floor plan layouts are identified by on-site observation in the aforementioned region. In this stage of the study, the typology study of the main buildings in the Five Finger Mountainous region of Cyprus is done in order to define similarities and differences of these houses in a systematic approach as it is obvious that topography of the region affects the plan layout of these buildings (Table II).
Consequently, the vast majority floor plan layout is the linear building (rectangular shaped) with two or three rooms. On the other hand, there are some examples of L-shaped and dispersed plan layout. Due to this, in the following stage of study, the linear plan (rectangle shaped) configuration is selected as the case study of building type for energy simulations.
Simulations and energy evaluation for differently oriented above-ground and/or earth sheltered buildings - Regarding this typology study, the simulations of above-ground buildings and earth sheltered buildings are done for determining the energy values by the help of Archicad 19 software (Fig. 10). The buildings studied are located on the Five Finger Mountain having the coordinates of 35.30. N, 33.13. E. According to the results, the energy consumptions are described in terms of the characteristics of Five Finger Mountain.
A typical linear plan layout is taken as a basis for calculation (Table I, Fig. 10). The calculations are done considering earth sheltered sides of the building and the sun direction. The construction materials employed in the buildings are masonry block for the walls and
sun-dried earth with plaster for the slabs and roof. For the energy evaluation U-value of walls is taken as 2.95 W/m2K whereas U-value of the sun dried earth is taken as 0.65 W/m2K. Energy Model is designed and Net Heating Energy, Net Cooling Energy, Total Net Energy, Energy Consumption, Fuel Consumption for producing electricity, and CO2 emission values are calculated (Fig. 11).
RESULTS AND DISCUSSION
REZULTATI I DISKUSIJA
Simulations and Energy Evaluation of Above Ground Buildings - As seen in the Table III, the south-facing buildings have lower energy consumption level at 167.63 kWh/m2K compared to the west, east and south orientations. Table IV shows the CO2 emission values of above ground building which have different orientations. It is clearly grasped from the graphics that south-facing houses have the lowest CO2 emission values in all at 39.77 kg/m2a. Regarding these results, it is possible to claim that, as Cyprus has a dry and hot climate, the south-facing residential buildings can be considered as having the best orientation according to climatic conditions of the region selected for this study. Since the sun angle is higher at summer and
lower in winter, the south facade is exposed to sunlight in winter and the roof area is exposed to the sun in summer. It is also obvious that north, south and west-facing residential buildings have slight difference as being the second best orientation in terms of climatic conditions (Table III and Table IV). Accordingly, this research is basically designed to compare energy values of the differently oriented residential buildings. In addition, the influence of earth sheltering is
also examined to define the effective way of reducing energy consumption and CO2 emission. In the case studies it is observed that most of the buildings are partly earth-sheltered in the selected areas. The classification of the earth sheltered buildings include back side earth-sheltered; back & left side (partly) earth sheltered; back & right side (partly) earth sheltered and back & two sides (partly) earth sheltered buildings.
Simulations and Energy Evaluation of One Side Earth-Sheltered Buildings - When analysing the energy consumption of buildings having one-side sheltering, it can be noticed from Table V that south-facing building where the north facade is earth-sheltered, has the largest difference in heat consumption than that of the one side earth-sheltered ones. Since the largest facade or roof have contact with sunlight, earth sheltering for the other direction cannot affect the reduction of the cooling energy in total. When compared to heating energy consumption for above-ground structures, it is reduced by 53.1% with the lowest CO2 emission at 26.86 kg/m2a (Table IV). As expected, the cooling demand for one side earth-sheltered building is definitively higher at 80.90 kWh/m2K.
The annual energy consumption of northfacing building where the south facade is earth-sheltered, is illustrated as the highest value of 163.68 kWh/m2a with the highest value of fuel consumption at 121.00 kWh/m2a (Table V). It is clearly analysed from the figure that the heating demand is higher since south side is protected from the sun.
The results for energy consumption in east and west facing buildings have little changes (Table V). However, it should be mentioned that cooling energy consumed by east and west facing building is higher than the heating consumption since east and west facades are exposed to more sunlight during summer than the cooler season. On the other hand, in winter east and west facades are exposed to less amount of the sun energy due to the behaviour of the sun. Accordingly, heating consumption is also increased in summer. The total net energy and fuel consumption for both facing building have nearly similar values.
The relations of energy consumption with three side earth-sheltered buildings are depicted in Table VI.
Cooling demand for north-facing buildings that have their south & east earth-sheltered and south & west earth-sheltered is the lowest since the heat gain is not obtained from the north side. Therefore, the building is naturally cooler. Accordingly, the net heating energy used for these buildings are the high-
Table IV CO2 emission of ”above ground” and ”one side earth sheltered” buildings
Tabl. IV. Emisija CO2 nadzemnih graðevina i onih izoliranih zemljom s jedne strane
Table V Specific annual energy values of one side earth sheltered buildings
Tabl. V. Specifiène godišnje energetske vrijednosti
graðevina izoliranih zemljom s jedne strane
Table VI Specific annual energy values of two side earth sheltered buildings
Tabl. VI. Specifiène godišnje energetske vrijednosti
graðevina izoliranih zemljom s dvije strane
est at 76.99 kWh/m2a. However, there is a distinctive difference of heating consumption for south-facing two side earth-sheltered building. The net heating energy is 32.59 kWh/m2a for north & east and 38.74 kWh/ m2a for north & west earth-sheltered building. Compared to above ground building, the heating demand is lowered by 57%, 49% respectively.
Although the energy consumption for east and west facade with two side earth-sheltered building is slightly different, west-facing shows higher energy consumption due to the cooling demand in that direction. As seen in Table VII, solar gain for east-facing building with west & north side earth sheltered is higher at 3374.8 kWh/m2a than west-facing building with east & north side earth-sheltered (Table VIII). Thus, cooling demand is higher.
The carbon dioxide emission is the lowest for south-facing with north & east earth-sheltered building. Following this, south-facing with north & west earth-sheltered and westfacing east & north earth-sheltered are the second lowest values. However, the ”northfacing south and east earth sheltered” building’s carbon dioxide emission is at 38.72 kg/ m2a and the ”north-facing south and west earth sheltered” building’s carbon dioxide emission is at 38.84 kg/m2a (Table IX).
Simulations and energy evaluation of buildings with three sides earth-sheltered - As illustrated in Table XII, the significant changes for south-facing earth-sheltered building with three sides are clearly seen in terms of heating demand at 28.62 kWh/m2a. It is clearly seen that this type of building provides better orientation in terms of energy consumption. The energy consumption is gradually decreased to 122,76 kWh/m2a by increasing the number of walls, which are in contact with the soil. Compared to above ground building, energy consumption is reduced by 27% and heating consumption is also decreased by 63%. The less cooling energy is consumed by north-facing buildings with three side earth-sheltering as the larger facade is not exposed to the sun.
Table IX CO2 emission of building with ”two-side” and ”three-side” earth sheltering
Tabl. IX. Emisija CO2 graðevine s ‘dvostranim’ i ‘trostranim’ zemljanim zaklonom
The west-facing building with three side earth-sheltering causes more cooling energy consumption than heating consumption due to the higher solar heat gain as compared to east-facing buildings (Table X and Table XI).
Table VII Energy balance of east-facing building with west & north earth sheltering
Tabl. VII. Energetska bilanca istoèno orijentiranih graðevina sa zapadnim i sjevernim zemljanim zaklonom
Table VIII Energy balance of west-facing building with east & north earth sheltering
Tabl. VIII. Energetska bilanca zapadno orijentiranih graðevina s istoènim i sjevernim zemljanim zaklonom
Conversely, east-facing buildings consumed more heating energy than cooling energy.
It is obvious that south-facing buildings with three side earth-sheltering consumed less amount of energy at 122.76 kWh/m2a. As it is expected, the highest energy consumption is seen on the north-facing earth-sheltered buildings.
Based on the analysis of the simulations on a rectangular plan typology, this study shows that earth sheltered traditional buildings can be considered as having larger capability of energy efficiency. Thus they can provide more appropriate interior comfort quality to the users so that this healthy environment enables people to be healthier in general. There are various factors which affect the energy efficiency capacity of the buildings such as construction material, typology of the building, the location of the building, earth sheltering, the climate and the sun direction. This study focused on the linear plan typology of Five Finger Mountain’s buildings and investigated the effects of different sun directions
Table X Energy balance of east-facing building with west, south & north earth sheltering
Tabl. X. Energetska bilanca istoèno orijentirane
graðevine sa zapadnim, južnim i sjevernim zemljanim zaklonom
Table XI Energy balance of west-facing building with east, south & north earth sheltering
Tabl. XI. Energetska bilanca zapadno orijentirane
graðevine s istoènim, južnim i sjevernim zemljanim zaklonom
and earth-sheltering in the context of energy consumption. This study proved that the earth sheltered buildings have less energy consumption compared to the above ground buildings.
South-facing above ground buildings are more energy efficient compared to the north facing above ground buildings in terms of overall energy consumption. South facing north earth sheltered buildings need least amount of energy for heating compared to the other one side earth sheltered buildings with different orientations. However north-facing earth-sheltered buildings have better capacity for cooling.
Buildings, which are earth sheltered by two sides, south facing north and east earth sheltered buildings need less energy for heating. However, north facing south and west earth sheltered buildings need less energy for cooling. South facing north, west and east earth sheltered buildings demand the smallest amount of energy for heating whereas north facing south, west and east earth sheltered buildings demand the minimum energy for cooling.
As a conclusion it can be claimed that earth sheltered traditional buildings on Five Finger Mountains have better energy efficiency and passive heating and cooling capacity.
[Translated by authors; Proofread by Research Centre for Applied Linguistics (RCAL), Nicosia, Cyprus]
Izvori
1. Abohorlu, P.; Riffat S. (2015), Architectural Design Principles for Passive Cooling in Cyprus Climate, The Nottingham University, Nottingham UK
2. Alkaff, S.A.; Sim, S.; Ervina Efzan, M. (2016), A review of underground building towards thermal energy efficiency and sustainable development, ”Renewable and Sustainable Energy Reviews”, 60: 692-713
3. Benardos, A.; Athanasiadis, I.; Katsoulakos, N. (2014), Modern earth sheltered constructions: A paradigm of green engineering, ”Tunnelling and Underground Space Technology”, 41: 46-52
4. Boyer, L.L.; Grondzik, W.T. (1987), Earth shelter technology, College Station: 8, TX: Texas A&M University Press
5. Brown, G.Z.; Dekay, M. (2001), Sun, Wind and Light: Architectural Design Strategies, John Wiley & Sons: 56, Canada
6. Egoumenidou, F.; Floridou, A. (1987), Phikardou: A traditional village in Cyprus, Dept. of Antiquities: 3-16, Nicosia, Cyprus
7. Golany, G. (1988), Earth-sheltered dwellings in Tunisia: Ancient lessons for modern design, University of Delaware Press: 19, Newark, Del
8. Golany, G. (1992), Chinese earth-sheltered dwellings: Indigenous lessons for modern urban design, University of Hawaii Press: 1-126, Honolulu
9. Golany, G. (1996), Urban design morphology and thermal performance, ”Atmospheric Environment”, 30 (3): 455-465
10. Karageorghis, V. (1968), Cyprus, Nagel, Geneva
11. Karageorghis, V. (1982), Cyprus, from the Stone Age to the Romans, Thames and Hudson: 13-20, London
12. Katsoulakos, N.M.; Kaliampakos, D.C. (2016), Mountainous areas and decentralized energy planning: Insights from Greece, ”Energy Policy”, 91: 174-188
13. Lechner, N. (2009), Heating, Cooling, Lighting: Sustainable Design Methods for Architects, Third Edition, John Wiley & Sons, Inc.: 497-501, Canada
14. May, R.M. (2008), The Britannica guide to climate change: An unbiased guide to the key issue of our age, Encyclopaedia Britannica: 423430, Chicago
15. Metz, D. (2007), Confessions of a country architect, Bunker Hill Pub: 104-105, Piermont, NH
16. Moore, F. (1993), Environmental Control Systems (heating, cooling, lighting), McGraw-Hill, Inc.: 212-213, USA
17. Prinz, R.P. (2015), Hacking the Earthship: In Search of an Earth-Shelter that works for Everybody, Archinia Press: 75-80, Albuquerque, New Mexico
18. Staniec, M. (2011), Analysis of the earth-sheltered buildings’ heating and cooling energy demand depending on type of soil, ”Archives of Civil and Mechanical Engineering”,11 (1): 221-235
19. Yan, H. (1986), The effects of cave dwelling on human health, ”Tunnelling and Underground Space Technology”, 1 (2): 171-175
20. Wigram, W.A. (1929), The Assyrians and Their Neighbours, G. Bell & Sons: 3, London
Internet Sources
Internetski izvori
1. Department of Meteorology - Climate of Cyprus (2016), Moa.gov.cy, http://www.moa.gov.cy/ moa/ms/ms.nsf/DMLcyclimate_en/DMLcyclimate_en?OpenDocument# [Retrieved 12 December 2016]
2. World Heritage Encyclopedia (2001), Fikardou Worldheritage.org., http://www.worldheritage. org/ [Retrieved 14 February 2017]
Illustration and Tables Sources
Izvori ilustracija i tablica
Fig. 1 Moore, 1993: 213
Fig. 2 Boyer, Grondzik, 1987: 8
Fig. 3, 5-11 Authors
Fig. 4 Karageorghis, 1982: 72
Tables I-XII Authors
Summary Sažetak
Evaluation of the Energy Efficiency by Computer Simulating the Rectangular Plan Typology
U razdoblju prije pisanih povijesnih zapisa èovjeku je špilja služila kao životni prostor pružajuæi mu sigurnost i zaštitu od neprijatelja i nepovoljnih klimatskih uvjeta. Špilja je takoðer, kao poluukopani zaklon, osiguravala ugodne toplinske uvjete u svojoj unutrašnjosti. Razvoj graðevina zaštiæenih odnosno izoliranih zemljom zapoèeo je na prostorima sjeverne i južne Amerike, zapadnoga i istoènoga Mediterana, Egipta, Irana, Kine i Tunisa. Razlièite topografske karakteristike rezultirale su razlièitim tipovima graðevina izoliranih zemljom. Za njih postoje razlièiti nazivi s obzirom na korišteni prostor, visinu prostora ili svojstva tla. Uobièajeni nazivi koji se koriste za opise takve graðevine jesu: pokrivene zemljom, poluukopane, ispod površine tla, podzemne i ispod razine zemlje. Glavni dio zemljom izoliranih graðevina jest tzv. ‘zemljani zid’ koji ima najvažniju ulogu u osiguravanju dugotrajne postojane temperature unutrašnjosti tijekom razlièitih godišnjih doba. Zaštita (izolacija) zemljom odnosi se na pokrivanje dijelova graðevine, kao što su jedan ili više zidova, krov ili pak na cijelu graðevinu koja je pod zemljom. Takva se graðevina može sagraditi u iskopanome dijelu zemlje, može biti u cijelosti ili poluukopana, ugraðena u brežuljak ili može èiniti kombinaciju prostora iznad i ispod razine tla. Usto, u takvim je graðevinama potrošnja energije za grijanje ili rashlaðivanje smanjena. Kako je zemlja dobar izolator koji zadržava temperaturu, temperatura zemlje zimi je viša na 10 m dubine.
Glavni cilj ovoga istraživanja jest ispitati potencijal graðevina izoliranih zemljom u planinskim regijama Cipra, s osobitim osvrtom na regiju Five Finger Mountain, te potaknuti svijest o potrebi razvijanja strategija za štednju energije. Na Cipru postoje dva odvojena planinska lanca: Troodos (1952 m) koji se proteže na sjeveru i zapadu te (Five Finger) Kyrenia
Biografije
PERVIN ABOHORLU, MArch, is a Ph.D. candidate at the University of Nottingham (UK), Department of Built Environment and Architecture. She is an instructor in the Faculty of Fine Arts, Design and Architecture at Cyprus International University in Cyprus. Research area: climate responsive architecture, traditional architecture, sustainable development, environmental control, environmental psychology, sustainable energy technology, energy simulation.
SEVINÇ KURT, graduated from METU (Middle East Technical University), Department of Architecture, and completed her masters and doctoral degrees at Gazi University in Ankara, Turkey. She is an associated professor in the Department of Architecture at Cyprus International University in Cyprus. Research area: architectural design education, sustainability, traditional architecture, large-scale building design in urban context, architectural theory and interior space design.
(1024 m) na sjeveru otoka. Oni prijeèe prodor vjetrova i vlage s Mediterana u unutrašnjost otoka, zbog èega je ljeti klima vruæa i suha. Stoga je unutrašnji dio otoka zimi hladniji. Ravnica Mesaoria smještena je izmeðu ta dva dominantna planinska lanca. Na temperaturu tla utjeèe nadmorska visina, što je važno za izvedivost graðevina izoliranih zemljom. Temperatura tla na Cipru na 10 cm dubine jest 10 °C u sijeènju, a 33 °C u srpnju. Oèito je da se razlika u toplini zemlja i okoliša poveæava s dubinom tla. Na Cipru postoje razlièiti pristupi gradnji u arhitekturi. Razlièiti geografski uvjeti, tj. planine, ravnice i obalni pojas, uvjetovali su i razlièite tipove kuæa. Topografija, klima i vizure kljuèni su èimbenici u projektiranju graðevina u planinskom podruèju. Konfiguracija zgrada u takvoj regiji pretežno je kompaktna kako bi se izbjegli gubici topline, jer su fluktuacije temperature veæe zimi. Veæinom su zgrade graðene vertikalno zbog topografske formacije i stoga su niže razine krovova korištene kao ravni krovovi. Metodološki, ova analiza ukljuèuje kvalitativno i kvantitativno istraživanje zemljom izoliranih graðevina u regiji Five Finger Mountain. U kvalitativnom dijelu istraživanja istraženi su tipovi tlocrta kuæa i izvedena je njihova tipologija. U pogledu kvantitativne metodologije izvedena je energetska simulacija za razlièite tipove zemljom izoliranih graðevina. Cilj je analize dokazati da zemljom izolirane graðevine proizvode bolji toplinski uèinak i imaju manju potrošnju energije negoli one iznad razine tla. Izvedena je tipologija za tri razlièita tipa tlocrtne organizacije u selima regije Five Finger Mountain na Cipru: pravokutni tip, u obliku slova L i disperzirani tip. Tlocrtna dispozicija kuæa u mjestima Agirda (Agırdag), Krini (Pınarbasi), Bellapais, Klepini (Arapkoy), Kornokipos (Gornec) i Melounta (Mallidag) uglavnom je linearna s obzirom na konfiguraciju terena, kompaktna i pravokutna.
Analiza energetske uèinkovitosti graðevina u pogledu razlièite orijentacije graðevine i njihovih strana koje su izolirane zemljom u ovome je radu izvedena na primjeru pravokutnoga tlocrtnog tipa. Pomoæu raèunalnog programa Archicad izraðena je energetska simulacija u cilju analize uèinaka koje graðevine izolirane zemljom imaju na energetsku uèinkovitost. Na temelju razraðenoga modela izraèunate su vrijednosti neto potrošnje energije za grijanje, rashlaðivanje, ukupna neto energija, potrošnja energije, potrošnja goriva za proizvodnju elektriène energije i emisija CO2.
U studijama sluèaja uoèava se da je veæina graðevina djelomièno zaštiæena zemljom u odabranim podruèjima za analizu. Klasifikacija zemljom izoliranih graðevina obuhvaæa: graðevine izolirane zemljom sa stražnje strane, djelomièno izolirane zemljom sa stražnje i lijeve strane, djelomièno izolirane zemljom sa stražnje i desne strane, te djelomièno izolirane zemljom sa stražnje i dvije strane. Ova klasifikacija obuhvaæa graðevine orijentirane prema istoku, zapadu, jugu i sjeveru. Razlièiti su èimbenici koji utjeèu na kapacitet energetske uèinkovitosti: graðevni materijal, tipologija graðevine, lokacija, zaklanjanje (izolacija) zemljom, klima i pozicija u odnosu na osunèanje. Ova se analiza bavi linearnom tlocrtnom tipologijom graðevina na planini Five Finger u pogledu uèinaka razlièitih pozicija osunèanja i zaklanjanja zemljom u smislu potrošnje energije. Rezultati analize pokazuju da je ukupna potrošnja energije za graðevine izolirane zemljom niža negoli za one iznad razine tla te da su potrebe za energijom za grijanje i rashlaðivanje na godišnjoj razini niže nego za one iznad razine zemlje. Vrijedi spomenuti da zemljom izolirane graðevine troše manje energije od onih iznad razine zemlje, kako to i pokazuje raèunalna simulacija.
PERVIN ABOHORLU, magistrica arhitekture, doktorand na Sveuèilištu u Nottinghamu (UK), Odsjek za izgraðeni okoliš i arhitekturu. Nastavnica je na Fakultetu likovnih umjetnosti, dizajna i arhitekture na ciparskome meðunarodnom sveuèilištu na Cipru. Istraživaèka podruèja: arhitektura u odnosu na klimu, tradicijska arhitektura, održivi razvoj, kontrola okoliša, psihologija okoliša, tehnologija održive energije, energetska simulacija.
SEVINÇ KURT diplomirala na Middle East Technical University, Odsjek za arhitekturu te magistrirala i doktorirala na Sveuèilištu Gazi u Ankari, Turska. Izvanredna je profesorica na Odsjeku za arhitekturu na ciparskome meðunarodnom sveuèilištu na Cipru. Podruèja istraživanja: obrazovanje u podruèju arhitektonskog projektiranja, održivost, tradicijska arhitektura, projektiranje u velikom mjerilu u urbanom kontekstu, arhitektonska teorija i projektiranje interijera.
CREEK-RIVER
KIZILIRMAK (KIZILRIVER)
CURRENT ROAD SYSTEM
Cumhuriyet University
Faculty of Architecture
Turkey - Sivas, Department of Architecture, Campus ugurtuztasi@gmail.com pinarkoc85@gmail.com
Subject Review
UDC 711.4-122(630 Sivas)
Technical Sciences / Architecture and Urban Planning
2.01.02. - Urban and Physical Planning
2.01.04. - History and Theory of Architecture and Preservation of the Built Heritage
Article Received / Accepted: 8. 2. 2017. / 13. 6. 2017.
Sveuèilište Cumhuriyet Arhitektonski fakultet
Turska - Sivas, Odsjek za arhitekturu, kampus ugurtuztasi@gmail.com pinarkoc85@gmail.com
Pregledni znanstveni èlanak
UDK 711.4-122(630 Sivas)
Tehnièke znanosti / Arhitektura i urbanizam
2.01.02. - Urbanizam i prostorno planiranje
2.01.04. - Povijest i teorija arhitekture i zaštita graditeljskog naslijeða Èlanak primljen / prihvaæen: 8. 2. 2017. / 13. 6. 2017.
cultural patterns
Sivas, Turkey spatial continuity transformation
Situated to the east of central Anatolia, Sivas is one of the oldest cities in Turkey. Due to cultural shifts, the location of the city’s historical areas allows us to investigate the development of its urban morphology. Additionally, the spatial continuity of the city has been interrupted by visions of globalization, and the city center has been subject to rapid and devastating transformations. This text aims to examine how Sivas city center has been changed over time with regards to spatial legibility.
kulturni obrasci Sivas, Turska prostorni kontinuitet preobrazba
Sivas je jedan od najstarijih gradova u Turskoj, smješten istoèno od središta pokrajine Anatolije. Lokacije povijesnih zona zbog kulturnih promjena omoguæavaju istraživanje razvoja urbane morfologije. Globalizacijske vizije razvoja prekidaju prostorni kontinuitet, a gradsko središte grada Sivasa podložno je brzim i razornim preobrazbama. Cilj je rada promotriti kako se gradsko središte Sivasa mijenjalo tijekom vremena s obzirom na prepoznatljivost prostora.
Thistext aims to make an examination of the transformations of Sivas city center. Although spatial continuity and consistency were established by the legacy of previous eras, new visions of the city have been disturbing the imagery that constitute urban memory. Rossi suggests that the city changes by the themes relevant to its development, and takes more specific forms through these themes.1 However, in the case of Sivas, when the city is changed by a vision of globalization, one can realize that urban legibility is being lost.
The main literature on this issue in Turkey focuses generally on historical contexts of urban anatomy. Although some research has been done on Sivas as an urban model for the evolution process of physical structure in Anatolian cities, it can be suggested that there is almost no in-depth research on integral transformation of urban spatial organization with respect to Sivas. On the other hand, when cultural expectations change in the course of time urban spatial organizations are subject to rearrangements according to the spirit of the time. Accordingly, the city is forced to adapt to new discourses through building projects, and as a result, it is exposed to an interruption. As has previously been mentioned, this interruption in Sivas, caused by the vision of globalization, is a consequence of a general fashion which is present in other big city centers in Turkey. Cities such as Kayseri, Denizli, Gaziantep,
Eskişehir have been developed by the capital accumulated due to industrialization and, this kind of development entails the city and its notables who also hold the financial power to search for new investments. According to Kılınç and Zengin, tendencies on evaluation of areas, located near centers and possessing any site advantages, are increased through demands of capital accumulation which desire to invest on property.2 This means that city is exposed to extensive transformations that entail destruction of historical traces, a change in population, a perception of new life style and consumption and finally, big building project and branding.3 These transformations have been perceived as development and cities such as Kayseri, Denizli, Gaziantep, Eskişehir serve as models for that process. However, this kind of development has been misunderstood by the local authorities and it has resulted in mere imitation. Here, the globalization impact on cities is surely not praised, it can only be emphasized that the cities imitating this kind of development have gone through a striking transformation. In this respect, Sivas is one of the cities that mirrored the development. Unlike other big cities, it has no accumulation of capital and industrial production but, rather, its interests lie in consumption and branding. Consequently, that interest directed the local authorities to produce a limited discourse such as ‘Seljuk’s capital’ and use several outstanding historic buildings in Sivas city center. In addition to this, while city has been expanded by new structures, it can be said that other historical areas and buildings in the city have not attracted any attention. Thus, the vision of globalization that is based solely on branding the city as the ‘Seljuk’s capital’, leads to a loss of urban legibility and imaginary identity.
The main aim of this text is to understand impacts the vision of globalization based on consumption and branding have exerted on urban development and to make clear that transformations of urban morphology are, in fact, illusionary because there is no real development. The main methodology of such endeavor is to make a historical stratification and determine urban forms that have been changed by cultural patterns. Firstly, a stratification will be made with regards to the historical periods and secondly, an analysis of
1 Rossi, 2006: 2
2 Kılınç, Zengin, 2012: 37
3 Kılınç, Zengin 2012: 37-40
4 Özgüven, Doyduk, 2005: 494
5 Ceylan, 1988: 25
6 Ceylan, 1988: 60-61
7 Özcan, 2007: 102-103
8 Denizli, 1990: 43-44
9 Kuban, 196?: 30
10 Denizli, 1990: 43-44
spatial identity will be made on İstasyon Street, which is the most transformative component. Finally, the investigation will reveal how typological dominance is changed by consumption, big building project and branding in the context of the visions of globalization. Thus, in the following chapter, we will discuss urban legibility through historical layers before their traces have been changed.
IMAGINARY IDENTITY AND URBAN LEGIBILITY
ZAMIŠLJENI IDENTITETI
I PREPOZNATLJIVOST URBANOGA PROSTORA
This section aims to define development of city with regards to historical periods. It is required that transformation, based on branding grounded in visions of globalization, rapidly takes place by building projects. Thus, we must explain some discourses that are being used throughout this text. For example, imaginary identity means that integrity is constituted by legacies of old eras and, urban legibility means that the size and scale of integrity, established by legacies, has not yet been lost. With these terms explained, this section should firstly begin with geographical circumstances of the city of Sivas. Lying to the east of central Anatolia, Sivas is geographically formed by the structures of Kızılırmak, Mısmılırmak, Murdar ırmak and Pünzürük deresi. Rivers, cutting across the settlement, play an important role for the city’s development (Fig. 1). One essay suggests that the location of the city walls, neighborhoods, bazaars and monumental buildings within the entire system was determined by the course of the rivers.4 Topographically, Sivas is situated near two natural heights called Topraktepe and Akkaya tepesi. Topraktepe is very significant for the identification of the settlement system because it constituted the starting point of the historical layers.
According to available documents, Sivas was called Sebasteia in the Roman period when a fortress was built on Topraktepe during the reign of Emperor Justinian (527-565), which marked the establishment of the city.5 Although Tahsin Özgüç who did archeological survey in 1946, demonstrated that Toprakkale had been dwelled in from the beginning of 2000 BC6, no buildings could have survived until the Turkish period. Yet, Özcan suggests that Sivas had a particular economic importance in the Byzantine period and Turks took over Sivas as a fortress-city from that era on.7 Thus, the first settlement, established on Toprakkale, had to be relatively unknown. However, it is a fact that the fortress and city walls were merely remains when the Turkish period began (Fig. 2). The Sivas city walls had
seven gates, called Kayseri, Dolap, Tokma, Concun, Selpür, Bağdat and Tokat.8 Within these walls, Sivas had two inner fortresses one of which was called the upper fortress, situated on Topraktepe, and the other the lower fortress, located 500 meters from the upper one. Here we have to say that there are some debates about the form of the lower fortress. While Kuban claims that the lower fortress reached out into the coast of Murdar Irmak9, according to Denizli it was a rectangular building that comprised Keykavus Şifahanesi, Buruciye Madrasa, Çifte Minareli Madrasa, Kale Mosque and a bathhouse.10 Before the Turkish period, Sivas had some buildings, such as dwellings and bazaars, and a fortress, much about which is today unknown.
The most important point of the city’s development was the year of 1243 since it represents a breaking point. Before 1243, there were the Great Mosque and a Şifahane, which have been preserved to the present day. Other buildings before 1243 are relatively unknown because they were destroyed or
have survived as partial remains. After 1243, due to a Mongol invasion, refugees, among which numerous scholars migrated to Sivas and this migration led to an increased number of madrasas. According to O. Turan there were thirteen madrasas in the thirteenth century.11 Among them Çifte Minareli Madrasa, Buruciye Madrasa and Gök Madrasa were the most notable buildings, which have survived to the present day. These madrasas enable us
to examine the development of the city during the Seljuk period. For example, Çifte Minareli Madrasa and Buruciye Madrasa built inside the lower fortress and there, an administrative complex called Paşa Sarayı, had been located for years before it was demolished in the nineteenth century. Therefore, this core consisting of the madrasas and the administrative building constituted the center of Sivas. Gök Madrasa also had an important impact on the city’s form. Gökmedrese, built near the Great Mosque, constituted a new neighborhood called Medrese-i Sahip.12 We can suggest that bazaars, located near the great mosque, were expanded towards Gökmedrese and this extension caused the enlargement of the city’s core. Finally, we have to add that Gökmedrese waqfiyya, dated in 1280, informs some buildings that include 9 madrasas, 6 hans, 1 hanikah, 1 dar-ı ziyafet, 5 mescid, 1 dervish lodges, 1 bathhouse, 4 fountain, 6 city gates, 2 markets, 12 bazaars, 1 furrier’s shop, 1 tabgah, 1 yağhane, 10 neighborhoods, 37 village names, 1 hamlet name, 3 rivers and 38 waqf in Sivas.13 Therefore, we can say that in the thirteenth century, madrasas in Sivas formed the city center and this core became a focal point in the following periods (Fig. 4).
Another consequence of the Mongol invasion was an increased number of dervish lodges. According to Wolper, Gökmedrese, as an alternative center, was located next to a dervish lodge.14 Another dervish lodge, named as Shams al-Din Sivasi was built between 1275 and 1300 and after 1300 a large dervish lodge complex, known as Dar al-Raha, was built in Sivas.15 By the beginning of the fourteenth century, dervish lodges in Sivas were constructed near bazaars and in the areas where population density was high.16 Tombs began to be built after 1300 as well as dervish lodges, for example, the Güdük Minareli tomb, located near the Shams al-Din Sivasi dervish lodge, and the tomb of Ahi Amir Ahmed, situ-
11 Kuban, 2008: 173
12 Yavaş, 2010: 412
13 Denizli, 1990: 103
14 Wolper, 1995: 44
15 Wolper, 1995: 44
16 Demirel, 2006.a: 96
17 Wolper, 1995: 45
18 Gökbel, 2004: 110
19 Kahraman, Dağlı, 2010: 271
20 Demirel, 2006.b: 23
21 Demirel, 2006.c: 61
22 Hersek, 2006: 277
23 Hersek, 2006: 277
24 Kahraman, Dağlı, 2010: 274
25 Demirel, 2006.d: 105
26 Demirel, 2006.d: 105
27 Kuban, 196?: 29
28 Cerasi, 1999
ated near the Dar al-Raha17 (Fig. 4). It must be said that the dervish lodges, tombs, masjids, and fountains were social establishments used by the neighborhood residents. Thus, all these buildings, in fact, constituted small cores articulated in addition to the city center and these cores secured political, economic and religious support to their patrons who provided financial means to the lodges. The Turkish period, beginning in the late twelfth century, saw the construction of mosques, madrasas, dervish lodges and bazaars.
Within the historical stratification of Sivas, the Ottoman period has also important datas relevant to development of city center. It is known that the first record of Sivas in the Ottoman period was the 1454 listing (tahrir) of 567 houses.18 The central core, constituted in the Seljuk period, preserved its importance and location during this period and Evliya Çelebi, a seventeenth-century traveler, claimed that the lower fortress had a rectangular shape, twenty towers and two gates, and because of the administration building, which was called Paşa Sarayı, it was crowded four times a week.19 In addition to this site, there was also the Kale mosque, dated back to 1580. Yet, the sixteenth century in Sivas was a stage on which many building activities took place such as the construction of the waqf of Hasan Paşa in 1565, waqf of Behram Paşa in 1576 and waqf of Mahmud Paşa in 1584. The city’s bazaars were also revived in this period.20 For example, Lala Sinan Paşa constructed a bazaar building, named Büyük Bezzazlar and Küçük Bezzazlar, and Hasan Paşa built some shops to enlarge the former building in 1524.21 According to Hersek, in the Seljuk period, the city market place was located in an area north of the Great Mosque in front of the Meydan mosque and bathhouse, built in the Ottoman period. There were various bazaars in the same area.22 In addition to these bazaars, a new building called Bedesten was constructed and all other bazaars, markets and hans in the Ottoman period were located near Bedesten.23 Evliya Çelebi claims that bazaars had 1000 shops and that the bedesten near the Great Mosque was well-kept.24 This knowledge leads us to a conclusion that in the Ottoman Period, the most apparent element in Sivas was trading and bazaars that served for that commercial activity.
Finally, we can outline two backbones constituting bazaars. One, known as Uzunçarşı, began at the east gate of the lower fortress, ran towards the southeast and ended at the Palas gates outside the city walls.25 The other, known as Mahkeme çarşısı, began on the south of the Great Mosque and intersected with Uzunçarşı perpendicularly passing through the west of Bedesten26 (Fig. 5).
Located in and near bazaars, hans were significant traces because they established a
connection with the outer world. Among hans, Behram Paşa Han, built in 1576, was the most notable one. Tradesmen, coming from other places, lived in hans temporarily and used the bazaars, masjids and bathhouses located near the market place (Figs. 6-7). Thus, these temporary users integrated bazaars and hans, which were situated on dilapidated edges of the city. In conclusion, we can say that this combination of use and location constituted a permanent structure of the bazaar system in Sivas.
Finally, we must say a few words about domestic buildings. No domestic building in Sivas could survive from the Seljuk period or the sixteenth-century Ottoman Empire and we have limited knowledge about houses due to scarce sources and because of the dominance of monumental buildings. However, Kuban suggests that buildings of this period were built from mudbrick, were earthsheltered and had two storeys at most.27 It is generally accepted that houses give character to neighborhoods while neighborhoods are formed by public spaces such as bathhouse, fountains and mosques. On the other hand, Cerasi says that public spaces of neighborhoods could not exist all together at the same time and that they had simple appearance within the urban fabric in terms of location and size.28 Although this basic structure of an Ottoman neighborhood was a main urban system in Sivas, it is hard to determine a precise number or borders of the neighborhoods when the Seljuk and Ottoman periods are compared because of devastation and transformations (Figs. 6-7). Research done on Ottoman Sivas is about to reveal that some neighborhoods changed their names and borders, and some of them were integrated within other big neighborhoods. The period spanning the fifteenth and the nineteenth century can be called the Ottoman period, which was characterized with trade as the most important transformative component. The bazaar system was consolidated
and new hans were constructed in order to meet demands of foreign merchants. Additionally, neighborhoods extended over the city walls.
The nineteenth and the early twentieth century in Sivas in the period of the Ottoman Empire were different from other periods because Sivas began to lose its legacies rapidly. First, we have to say that the bazaar system, hans, the devastated city walls, the upper fortress, the lower fortress with the administration building inside it, thirteenth-century madrasas, and neighborhoods comprising houses, bathhouses, masjids had all been present in Sivas until the nineteenth century. Actually, Sivas had a medieval urban form and appearance until the nineteenth century. On the other hand, the Ottoman State begun a modernization movement by issuing commands to construct new public buildings such as schools and administration buildings. This course of events affected Sivas during this period by bringing transformation to the city center in terms of restoration of the existing buildings, renovation of devastated buildings and new building projects. The best example of this situation was the construction of a new administration building which replaced the Paşa Sarayı in the lower fortress. At that point, we should say that the Sivas city walls, the upper and lower fortresses, and the Paşa Sarayı administration building were all ruined and the city surpassed its natural borders constituted by its city walls. Therefore, it was necessary to renovate old buildings and construct the new administration building, which was completed in 1885. Thus, the city core constituted in the Seljuk period began to be changed and enlarged by buildings of the constabulary built in 190829, as well as the new administration building. In fact, situated to the west of the new administration building, the L-shaped constabulary
building formed a border in front of the administration building and created a background for the Republican period. Finally, this core was reshaped by a clock tower in the nineteenth century. The clock tower was built in the upper fortress in 184730 and was demolished in the 1960s.31
Because of the nineteenth century policies, the city began to grow and this core, as a center, started to have new areas in addition to the neighborhoods. For example, in Sularbaşı neighborhood, near the city center, a hospital was built in the 1900s32 and in Çay neighborhood, near the city center, the Rüşdiye Mektebi school was built in 1860.33 In addition to those, nineteenth-century reformations in the Ottoman State gave rise to the foundation and construction of a great number of schools in Sivas. They included a school for boys and girls called iptidai mektebi (built in 1880)34, teacher education college (1882)35, a high school called idadi (1887), a secondary school for girls called kız rüşdiyesi (1893), a school called sanayi mektebi (1903), a school called ticaret mektebi (1913), and teacher school for girls (1917), and mekteb-i aklam educated to the officials.36 All these buildings were constructed on the edge of the old city center and consequently constituted small cores for neighborhoods and reshaped the areas between the neighborhoods and the old city center. For example, sanayi mektebi, a school located in Çayyurt neighborhood, was enlarged by iron works, carpet and carpentry workshops. At the beginning, the sanayi mektebi and iron works were located in the same garden, but the area between the mektep and the works was transformed into a street called Rahmi Günay and the carpet and carpentry workshops were built at the side of the iron works.37 In addition to these schools, Ziya Bey Library was built in 1908 within the system of bazaars38 as well as Hacı Numan Efendi Library and vilayet matbaası.
The bazaar system, established in the Seljuk period, continued to develop in the nine-
29 Bulut, 2006: 45
30 Üredi, 2005: 31
31 Yasak, 2005: 27
32 Üçer, 2005: 73
33 Mert, 2009: 4
34 Demirel, 2006.e: 162
35 Mert, 2012: 9
36 Mert, 2009: 5
37 Bulut, 2006: 51
38 Çetinkaya, 2007
39 Demirel, 2006.c: 62
40 Üredi, 2009: 35
41 Üredi, 2009: 35
42 Üredi, 2009: 37
43 Üredi, 2009: 35
teenth century and new hans were built near bazaars (Fig. 8). Among them, the most important one was Taşhan built by non-Muslim tradesmen. There were also other hans such as Altınoğlu han, Hızıroğlu Han, Küçük Han and Han at the nalbantlar. They were mentioned by some sources, but their locations could not be determined.39
On the other hand, the most comprehensive construction project in the city was carried out by Vali Muammer Bey between 1913 and 1917. Devastated buildings as well as shops, trees and other buildings covering the fronts of Seljuk and Ottoman buildings were demolished creating thereby an enormous unbuilt area in the city.40 Thus, the thirteenth century legacies were apparent in the landscape of the city and the road leading to them was covered in stone. The front of the new administration house was given in 1917 an appearance of a big garden with a fountain.41
All these transformations led the city into the Republican period in which Sivas was connected to the new capital city of Ankara by railway. This idea, which changed the backbone of the city, started with the building of a train station and ancillary facilities (Fig. 9). After the location of train station was determined in 1927, works on the new road began to connect the city center and the train station through the shortest possible route (Fig. 9). When the station was opened in 1930, the new road, called İstasyon Street, had been arranged and its starting point was at the new administration building, called Hükümet Konağı, while its end point was at the train station. Between these points, the new road emerged as a new artery. It was perceived as the main element of both creation and destruction. For example, a governor house was built at the intersection of the administration building and İstasyon Street in 1930-1931.42
On the other hand, some houses next to the Hükümet Konağı, the carpet workshop near the Büyük Hotel and Hacı izzet Paşa Mosque were demolished and in the same period, the area consisting of Seljuk madrasas and the
Kale Mosque was arranged as a park.43 The nineteenth and the early twentieth century in Sivas were the starting point of transformation. While old buildings were destroyed, new ones were constructing and thus, the city morphology began to expand in an unexpected way. Different functional buildings were added because of cultural change. Among these changes, İstasyon Street was the most transformative element because it became a new strong backbone and it was transformed permanently during the twentieth century. When old legacies were demolished, urban form was reshaped recurrently. Even the rivers crossing the city were drained. Therefore, the transformation of İstasyon Street will be analyzed in detail in order to explicate this devastation. In the next paragraph, we will discuss İstasyon Street as one of the components of transformation, based on branding.
SPATIAL IDENTITY AND TRANSFORMATION
PROSTORNI IDENTITET I PREOBRAZBA
In this section, we will discuss İstasyon Street that is situated between the medieval core and the railway line. This area is the line where consumption is promoted and on its one edge, the medieval core serves to branding practices based on vision of globalization. While the local authorities follow the examples of branding, ideological discourses such as ‘Seljuk’s capital’ are revealed by new projects within the medieval core. This last undertaking in the core made urban legibility lose authenticity. In order to make this transformation clear, we will analyze three parts of İstasyon Street; the first is the vicinity of Hükümet Konağı, the second is the vicinity of railway line and last one is the area between them.
Firstly, we have to remember the medieval core in terms of transformation in the period of the early Republic. As mentioned above, the medieval core consists of Buruciye madrasa, Çifte Minareli madrasa, Keykavus Şifa-
hanesi, the 1580 Kale mosque, ruins of the lower fortress, the new Hükümet Konağı administrative building and other unknown buildings. Also, an influential construction project was done by Vali Muammer Bey when the Republic was established. Vali Muammer Bey carried out a comprehensive urban renovation project between 1913 and 1917. According to this urban renovation, all ruins were demolished and the Seljuk and Ottoman buildings in the medieval core became clearly visible and their appearance was rearranged by urban components such as fountains and stone-covered roads. Furthermore, we have to say that a new floor was added in 1915 to the two-story Hükümet Konağı, which had been built in 1885.44
Thus, a new strong nexus in urban area was created although Çifte Minareli madrasa had only its front facade since it is suggested that Çifte Minareli madrasa was used as ammunition-store and after it was ruined in 1853 and its stones were used on the nineteenth-century Hacı İzzet Paşa Paşa Mosque.45 The medieval core and its surrounding had looked as has been mentioned above, when the Republic was established. A building, called Valilik Konağı, vis-a-vis Hükümet Konağı was built in 1930-31 and that building changed its function in 1932 as Halkevi.46 This area began to be called Hükümet Square. It can be suggested that Hükümet Square became a new administrative area by Hükümet Konağı and Valilik Konağı and furthermore the medieval core, being the back side of Hükümet Square, was transformed by the Republic’s ideology. New public houses and the organization of the square both attest to that fact. On the other hand, so much significance was given to thirteenth-century images that their obvious manifestation in the urban area meant that the city and its people tried to connect to their past origins through the new ideology of the Republic.
Finally, we should say something about how the medieval core was changed. According to
old photographs, we can see some public buildings (Figs. 10-11). For example, Çifte Minareli madrasa was so ruin to build a school inside it. That school’s entrance, called İsmet Paşa Mektebi, can be seen on photographs taken by Gertrude Bell. In addition, Akok claims that Çifte Minareli madrasa had only its one facade and there was a wooden school building, constructed in the nineteenth century in Çifte Minareli Madrasa’s courtyard.47 Another photograph of İstasyon Street shows a building called Tan Cinema that was attached to the Kale Mosque. In addition to these, it is known that there were many houses most of which were demolished in 1963.48 On the other hand, Mahmut Akok who conducted a survey on Buruciye Madrasa in 1956 gave some information about the madrasa and its surrounding. Akok said that the area in the close vicinity of Buruciye madrasa was organized as a park, the madrasa was used as a gardener’s store, while the. Both interior and exterior of the madrassa was filled up by soil at the height of 1-1.5 meter.49 Moreover, another important implication about the medieval core is that the most original urban spatial part is the area between Çifte Minareli madrasa and Keykavus Şifahanesi. Çifte Minareli madrasa, dating from 1271-72, was built exactly opposite to the 1217 Keykavus Şifahanesi possibly due to its patron’s ambition. It has been suggested that the area between Çifte Minareli madrasa and Keykavus Şifahanesi still preserves original dimensions and remains form from the Seljuk era because of the location of the buildings.50
Secondly, the area of the railway line will be analyzed here. As mentioned above, it was an important policy in the period of the Republic that all cities in Anatolia were connected to Ankara by rail. Thus, the railway line arrived at Sivas in the 1930s, the train station was built in 1934 and the area began to change. A two-story building for workers was erected near the train station in 1936, and it was the
44 Mert, 2013: 63-64
45 Demirel, 2006.c: 56
46 Üredi, 2009: 37
47 Akok, 1966: 7
48 Üçer, 2012: 57
49 Akok, 1966: 5
50 Aydın, 2006: 43
51 Üredi, 2009: 37
52 Üredi, 2005: 32
53 Üredi, 2009: 37
54 Üredi, 2005: 32
55 Üredi, 2005: 32
56 Üredi, 2005: 33
57 Üredi, 2009: 37
58 Üredi, 2009: 37
59 Üredi, 2009: 39
60 Üredi, 2009: 37
first known construction project.51 When a train repair shop called Cer Atölyesi was constructed in 1939, it was a known fact that houses on the south of the upper fortress were all demolished in order to enlarge the area.52 Furthermore, it has been suggested that before 1939, there were wooden houses between Cer Atölyesi, dating from 1939 and Tekel Binası from 1932. When Cer Atölyesi was established all wooden houses were demolished and, instead, mass housing for employees of DDY was provided in the same area.53 This means that the old buildings or in other words, traditional houses of Sivas disappeared in order to make space for new buildings constructed according to the Republic’s ideology. Here we should say that the upper fortress was close to railway line area, therefore upper fortress and its vicinity were subject to a rapid change (Fig. 12). In addition to this transformation, the upper fortress came to the early twentieth century as a ruin. It is known that the upper fortress and its vicinity consisted of single-story, mud brick and roofless houses, except for seven or eight houses.54 In 1944, the north and south areas of the upper fortress were surveyed and recorded before they were expropriated and demolished in 1945.55 It is also suggested that by the time of its rearrangement, remains of walls were dismantled, a new wall was created on a foothill of the upper fortress by dismantled stones, the fortress area was leveled at the height of 5-6 meter, and this area became a park in 1945 and 1946.56 Until now, we have analyzed two focal points in the urban area. It can be said that the one extended into the medieval core functioned as an administrative and commercial area and the other functioned as an attempt of industrial area according to the Republic’s ideology. These two focal points were connected with the new İstasyon Street. As previously mentioned, the area of İstasyon Street, situated between the medieval core
and the railway line, was such a strong axis that it changed the entire nexus of the city. We will discuss it here as the third part of the street that reveals urban transformation. İstasyon Street comprises important and influential buildings. One of them is İdadi, built in 1887, and its additional accommodation facility that was erected in 1932. The same year saw the construction of Tan Sineması and Tekel Binası, called İnhisarlar.57 There was an office building almost in the middle of the street that was used for mass housing and Vali konağı after German people had left the area in 1939.58 The building has been transformed and today houses the Büyük Hotel. Hospitals are another type of important buildings in İstasyon Street. The Pünzürük River ran across the area but in the 1970s, it was drained and hospitals were erected.59 This shows that the city adapted to the new era by modern buildings and by doing so demands of modern living in an urban area were met. It is suggested that this era witnessed a process of the construction of not only public buildings but also apartment houses. Apartment houses represent modernization and a modern life style is propelled by them. It is known that the Emek Apartment, built in 1938 but destroyed in 2014, was the first apartment house in Sivas and five other apartment houses were also built in İstasyon Street until 1948.60
Finally, we must mention that Sivas Hükümet Square, consisting of a medieval core, administration building and parts of commercial area, underwent an extensive renovation in 2009. From 1930s to 2000s, Hükümet Square and its vicinity witnessed both a large population and an intense land use. Due to this situation, the medieval core became invisible because of the park built in the 1940s, and because the square was equipped with unaesthetic urban equipment. Additionally, the square as a public space was constrained by boundaries rather than providing a perme-
able area (Fig. 13). Thus, it became apparent that the historical city center necessitated an extensive and systematic renovation due to both its location and popular political discourses. The renovation project was prepared in collaboration with Sivas Municipality, Sivas Governorship and ÇEKÜL, founded by Metin Sözen as an association. Although it was subject to various revisions in 2006, after the reconsiderations, the Cultural and Natural Heritage Conservation Board in Sivas approved the project , and the works on Hükümet Square commenced.61 The aims of this renovation project were to decrease the density of buildings, increase the visibility of historical buildings, create an enormous open area for public use, convert madrasas into spaces of urban usage, and equip the square with new urban components such as a fountain, pavement and benches (Fig. 14). However, this renovation was based on popular discourses rather than genuine town planning approaches and it has failed to create a city brand. Consequently, typological dominance has been changed and the legacies of previous eras suffered discontinuity.
EVALUATION: TYPOLOGICAL DOMINANCE AND ITS CHANGE
EVALUACIJA: TIPOLOŠKA PREVLAST I NJEZINA PROMJENA
In the previous paragraph, imaginary identities enabling urban legibility have been determined and it can be said that these identities constitute the urbanity of Sivas. Surely, a single building does not demonstrate a dominant typology by itself, but a number of buildings can form and define an urban area (Fig. 15). For example, it can be suggested that the thirteenth century was when the settlement was founded. A major scale view of the area within the city walls reveals two cores. One, the upper fortress, was a sort of defense system and it comprised the Great Mosque, Gök
madrasa and other buildings, which have not survived to the present day. The other one, the lower fortress, was a kind of ruling system although there were lots of madrasas and bazaars near it. These two cores were connected to each other by bazaars and neighborhoods. In them, strong artefacts such as mosques, madrasa or bazaars, emerged as functional elements in the urban area and these functional areas became constitutive centers of the city. Thus, we can assume that the formal or typological dominance of the Seljuk period began at this point. This suggestion stems from a historical stratification of Sivas. Firstly, in the fourteenth century, all dervish lodges were built near thirteenth-century bazaars, and when the Ottoman period began, same bazaars were restored and new buildings such as bedesten, hans, were built around them. Accordingly, the functional center of city, constituted in the Seljuk period, was not changed but it was just developed and new buildings were added. A building area was enlarged although the city’s backbone remained the same until the Republican period.
In short, images of the settlement that articulated the city in the period from the construction of the Great Mosque in 1196-97 to the late fourteenth century have constitutive and heritable features. Building activities in the Ottoman period led to the enlargement of settlements but remained limited to the constitution of new residential areas near dervish lodges, masjids and tombs. Furthermore, newly founded neighborhoods did not create any strong images that re-identified, transformed or changed the center. This status evidently became an implicit typological dominance until the Republican period. Every building project followed past legacies and heritable traces in the urban area, though they were new. Thus, it is suggested that the functional center of city, constituted in the Seljuk period was steadily enlarged by additional buildings and its backbone was never transformed or recreated by any powerful artefact during both the Seljuk and Ottoman periods.
In the late nineteenth century, this status began to be disrupted not only by new buildings but also by a cultural transformation promoted by the Ottoman state policy. New visions of the Ottoman State in the nineteenth century represented a modernization movement. A lot of reforms of the military, education, literature, architecture, finance and law were introduced following this transformation pol-
61 Kalender, Demiroğlu, 2011: 361
62 Demirel, 2006: 39
63 Yasak, 2005: 27
64 Kuzucu, 2006: 108
65 Kuzucu, 2006: 119
icy. The Ottoman State, playing a role of new administrative body, also help introduce into the society a new public life style. This transformation was felt in Sivas in two ways: one was through schools and the other through administration buildings. These were the first exceptions to the implicit typological dominance, founded by the Seljuks, in the urban area. Emerging as a new life style schools were built some distance from the center. They, however, could not create either a new axis or an influential artery in the urban space. In addition to this implication, the schools created in their areas new functional centers, which can be called educational areas. However, these areas remained unimportant as they were not able to change the backbone of the city center though they caused some infrastructural projects such as new roads to be carried out in their vicinity.
On the other hand, the construction of new administration buildings was the second way in which the city center was deformed. As mentioned above, Sivas contained ruins and a medieval appearance in the nineteenth century. New building projects, ordered by the Ottoman State, were supposed to help the renovation process of the devastated buildings. Therefore, new administration buildings was erected in new areas. Although it is assumed that Paşa Sarayı and the new administration building were located in the same space62, we can suggest that they did not share the same space because of old city plans and certain restitution studies. The new administration building, a constabulary house and a high school, named İdadi, were located closely to the old center and they just enlarged it by reshaping it though they could not shift the axis. Here it is highlighted that there was in fact a conflict between new and old buildings in the city center though the new ones became components of implicit typological dominance. For example, it is suggested that the foundations, discovered in excavations near İdadi, were ruins of walls that belonged to the lower fortress.63 Actually, this case implies a rapid and unstable construction of the city. On the one hand, the high school, called İdadi, was built on the ruins of the city walls in order to enlarge the center where the settlement was tightly packed inside the city walls according to principles of the Tanzimat period.64 On the other hand, it is known that a kitchen, bathhouse and a cellar were built behind İdadi in order to fulfil the requirement of the accommodation area of İdadi and this additional units were demolished in the 1930s. Additionally, the entrance door was replaced because of construction of İstasyon Street.65 There was an unstable construction movement in the city and this instability caused an irrevocable transformation of a powerful urban image such as İstasyon Street.
Here we can accept the fact that İstasyon Street was a powerful component of transformation. As has previously been mentioned, İstasyon Street was built in order to connect the city center and the train station. However, this process was more different than construction projects in other periods. Unlike the nineteenth-century reformation, the aims of the new Republic was to make itself a pioneer of modern life and to connect all cities in Anatolia to the new capital of Ankara. This was made possible by railways so the railway line arrived at Sivas in 1930s as a result of the Republic’s intentions.66 This enterprise was completed by both the station building, built in 1934, and the train repair shop, called Cer Atölyesi built in 1939.67 In other words, roughly 180 buildings, consisting of train repair shops, DDY hospital building, Tüdemsaş Lokal Building, a dining hall, a health department building, a factory of wagons, a water tank, a building called Alimantasyon, a silo, and large housing for DDY’s employees were all constructed between 1930 and 1951 and they covered an area of 300,000 square meters.68 This means that this new area, established owing to the railway line, was out of the old city walls. In other words, it was out of the medieval core and it was so strong that it changed all axes of the city. Thus, İstasyon Street was decided to be built in order to con-
nect the railway area to the medieval core. Modern buildings for modern citizens began to be constructed along this new axis and implicit typological dominance, constituted in the Seljuk period, was transformed into a character of identity that was subject to current ideological discourses because of this rapid change.
ZAKLJUÈAK
This paper focuses on transformations of urban morphology of Sivas in terms of cultural patterns that were changed through social improvements. Among them, the most transformative impact were visions of globalization. In order to make this change understandable, the first step has entailed historical stratification. Thus, the analysis has included ways in which Sivas city center was transformed in terms of its urban space. An evaluation of urban and social changes has been made, urban spatial character about the parts of space that referred to historical context of the city have been investigated (Figs. 15-16).
The historical physiognomy of urban spatial character leads us to conclude that functional backbones of the city were constituted in the thirteenth century. Considering the fac-
66 Bayram, Uluşans, 2009: 237
67 Bayram, Uluşans, 2009: 237-238
68 Bayram, Uluşans, 2009: 237, 239
tors of urban development, it can be asserted that the main urban backbone had a functional urban identity. In addition, considering physical developments, it can be understood that functional divisions between the commercial area and the residential area later constituted an implicit typological dominance in terms of urban development. On the other hand, the medieval urban core was developed by receiving other urban elements without any rupture until the nineteenth century. Particularly in that century, even if there were new urban organizations, they did not entail changes of the center. Generally, the city entered the nineteenth century with ruined city walls and a neglected medieval core. However school buildings, necessary for education, were situated on dilapidated edges of the city and small and unimportant centers emerged by incorporating into the neighborhoods around them. Even if improvement works on the city center were done by the early twentieth century and before 1923, the construction of the railway line after 1923 and the train station in the 1930s shaped İstasyon Street and this provided a base for establishing a rational connection of urban elements along the perimeter of city. Thus, İstasyon Street reshaped the urban backbone with its new strong axis and the implicit typological dominance of medieval features was interrupted by a new focus, that of İstasyon Street and the railway buildings. Buildings such as a school and housing, built around the railway factory area and its surroundings towards the 1940s, constituted a new urban area, which reflected spatial and typological features of the Republican period. This area best witnesses spatial relations between the city center and İstasyon Street. It pushed the growth of the city toward the west, and renovations around the upper fortress in the 1940s deformed the spatial character that pertained to the medieval image of the city. In this regard, the medieval core in the city center erased the topographic pattern in relation to other urban areas. Spatial patterns of modernism were made complete by apartment houses and public buildings by the 1970s, and the city center, opening out onto İstasyon Street, received a dominant character by the construction of other public buildings. Although the rivers, crossing over the city, defined particular areas of the center, they were drained in the 1970s. Thus, the spatial traces of the traditional urban character, which had been constituted towards the nineteenth century, disappeared. Generally,
spatial relations between the historical buildings that identify physical spatial patterns get changed topographically and due to this morphological patterns try to constitute a mid-scale dominance in urban gaps. On the other hand, these interventions deformed the continuity of the physical space within the historical urban perimeter, and it can be said that the changes mentioned above helped in constituting a rational spatial character in its own right from the opening of İstasyon Street to the 1970s. However, this urban fabric fell into ruin after the 1980s and instead of it, more undefined interfaces emerged. During the 2000s, the city and local authorities struggled to create a city brand such as ‘Seljuk’s capital’ based on the vision of globalization. Because of this impact, the medieval core was subject to a renovation project. After the completion of the renovation, the spatial identity of the city has been founded on this area. Despite this sort of branding, topographic and urban traces of spatial legibility have disappeared in the area, which is framed by the city center and historical buildings. The renovation project on this site has been insufficiently successful in exhibiting historical sections. On the other hand, İstasyon Street has begun to serve as a consumption axis. Accompanied with the renovation of the medieval core, İstasyon Street has become an area that is supposed to promote consumption through trade and walking about the neighboring streets. This means that İstasyon Street, functioning as a connecting axis between the medieval core and the train station, has been transformed into to a kind of promenade with a shopping function. In sum, the increased population of city and the number of vehicles and public houses that encompass the historic center entails degeneration of the legibility of physical space. Actually, it can be asserted that the divisions between the commercial and social areas of the traditional urban space concerning its physical-spatial character have entirely been deformed, although that urban fabric was discernible in the mid-twentieth century.
[Proofreading by Assistant Professor Doctor Mehmet Ertuğ Yavuz, The Head of American Culture and Literature Department in Literature Faculty of Cumhuriyet University, The Head of English Translation Department in Literature Faculty of Cumhuriyet University and Formal Notary and Sivas Court Translator;
Proofreading and translation into Croatian by Željka Mikloševiæ, Ph.D.]
1. Akok, M. (1966), Sivas’da Buruciye Medresesi’nin Rölövesi, ”Türk Arkeoloji Dergisi”, XV (II): 5-38, Ankara
2. Aydın, A. (2006), Kent Merkezlerinde Meydanların Gelişimi ”Sivas Hükümet Meydanı Örneği”, Erciyes University, Institute of Science, M.Sc., Kayseri
3. Anonim. (1999), Tarihten Günümüze Anadolu’da Konut ve Yerleşme, Tepe Mimarlık Kültür Merkezi Yayını, İstanbul
4. Anonim. (2015), Sivas Şehir Albümü Objektife Yansıyan Yüz Yıl, ”Hayat Ağacı Sivas Şehir Kültürü Dergisi”, 27, Sivas
5. Bayram, G.; Ulusans, G. (2009), Sivas gar yerleşkesinin endüstriyel miras olarak korunması ve değerlendirilmesi, in: Cumhuriyet Döneminde Sivas Sempozyumu (27-30 Ekim 2008) Bildirileri, Sivas Valiliği İl Kültür ve Turizm Müdürlüğü Yayını: 237-258, Sivas
6. Blessıng, P.D. (2012), Reframing the Lands of Rum: Architecture and Style in Eastern Anatolia, 1240-1320, Princeton University, Department of Art and Archeology, PhD thesis
7. Bulut, M. (2006), Sivas’taki Geç Dönem Osmanlı Kamu Yapıları, Selçuk University, Institute of Social Sciences, Master Thesis, Konya
8. Cerasi, M.M. (1999), Osmanlı Kenti Osmanlı İmparatorluğu’nda 18. ve 19. Yüzyıllarda Kent Uygarlığı ve Mimarisi [trans. Ataöv, A.], Yapı Kredi Kültür Sanat Yayıncılık, İstanbul
9. Ceylan, 0. (1988), Sur ve Kaleleri ile Tarihte Sivas, Cumhuriyet University Publications, 24, Sivas
10. Çetinkaya, B.A. (2007), Servetini kitaplarla değiştiren münevver: Ziya Başara Bey, ”Hayat Ağacı Sivas Şehir Kültürü Dergisi”, 8: 46-51, Sivas
11. Demirel, Ö. (2006.a), Osmanlı Dönemi Sivas Ahi Zaviyeleri, in: Osmanlı Dönemi Sivas Şehri, Sivas Valiliği İl Kültür ve Turizm Müdürlüğü Yayını, 94-102, Sivas
12. Demirel, Ö. (2006.b), Kuruluşundan Günümüze Çeşitli Yönleriyle Bir Osmanlı Mahallesi: Sivas Küçük Minare Mahallesi, in: Osmanlı Dönemi Sivas Şehri, Sivas Valiliği İl Kültür ve Turizm Müdürlüğü Yayını, 22-36, Sivas
13. Demirel, Ö. (2006.c), Osmanlı Dönemi Sivas Şehrinde Sur, Saray, Mahalleler ve Sosyo-Kültürel Eserler, in: Osmanlı Dönemi Sivas Şehri, Sivas Valiliği İl Kültür ve Turizm Müdürlüğü Yayını, 37-65, Sivas
14. Demirel, Ö. (2006.d), 19. Yüzyıl Osmanlı Şehir Ekonomisi (Sivas Örneği), in: Osmanlı Dönemi Sivas Şehri, Sivas Valiliği İl Kültür ve Turizm Müdürlüğü Yayını, 103-121, Sivas
15. Demirel, Ö. (2006.e), 1876-1909 Yıllarında Sivas’ta Eğitim, in: Osmanlı Dönemi Sivas Şehri, Sivas Valiliği İl Kültür ve Turizm Müdürlüğü Yayını, 160-167, Sivas
16. Denizli, H. (1990), Sivas Tarihi ve Anıtları, Özbelsan A.Ş. Yayınları, Sivas
17. Gökbel, A. (2004), İnanç Tarihi Açısından Sivas, Kitabevi Yayını, İstanbul
18. Hersek, C.M. (2006), Sivas, in: Anadolu Selçukluları ve Beylikler Dönemi Uygarlığı Cilt 2 [ed. Ocak, A.Y.; Peker, A.U.; Bilici, K.], Kültür ve Turizm Bakanlığı Kütüphaneler ve Yayımlar Genel Müdürlüğü: 273-277, Ankara
19. Kahraman, S. A.; Dağli, Y. (2010), Günümüz Türkçesiyle Evliya Çelebi Seyahatnamesi 3. Cilt 1. Kitap, Yapı Kredi Yayınları, İstanbul
20. Kalender Ölmez, S.; Demiroğlu, D. (2011), Tarihi Süreç İçerisinde Sivas Kent Meydanı’nın İrdelenmesi, ”İnönü Üniversitesi Sanat ve Tasarım Dergisi”, 1 (3): 355-365, Malatya
21. Kilinç, G.; Zengin, H. (2012), Muhafazakar Yerel Yönetim Çerçevesinde Küresel Kentleşme Deneyimi: Kayseri Üzerine Bir Değerlendirme. ”Çağdaş Yerel Yönetimler Dergisi”, 21 (4): 2745, Ankara
22. Kuban, D. (196?), Sivas Kentinin Tarihsel Yapısı ve Görünüşünün Korunması ile İlgili Rapor, in: Sivas İli Analitik Etüdleri, Ankara
23. Kuban, D. (2008), Selçuklu Çağında Anadolu Sanatı, Yapı Kredi Yayınları, İstanbul
24. Kuzucu, K. (2006), Osmanlı’dan Cumhuriyet’e Şehircilik, Mimari ve Eğitim Anlayışındaki Değişmeler Bağlamında Sivas Kongresi Binasının Tarihçesi, ”Ankara Üniversitesi Türk İnkılap Tarihi Enstitüsü Atatürk Yolu Dergisi”, 37-38: 103125, Ankara
25. Mert, T. (2009), Sivas Rüşdiyesi, ”Hayat Ağacı Sivas Şehir Kültürü Dergisi”, 13: 4-8, Sivas
26. Mert, T. (2012), Sivas Öğretmen Okulları, ”Hayat Ağacı Sivas Şehir Kültürü Dergisi”, 17: 9-17, Sivas
27. Mert, T. (2013), Yokluklar İçinde İnşa Edilen Saray Sivas Hükümet Konağı’nın Yapılış Serencamı, ”Hayat Ağacı Sivas Şehir Kültürü Dergisi”, 21: 63-71, Sivas
28. Özcan, K. (2007), Selçuklu Çağında Sivas Ortaçağda Bir Anadolu-Türk Kentinin İşlevsel Kimliği Üzerine Hipotetik Yaklaşımlar, ”Akademik Araştırmalar Dergisi”, 33: 100-112
29. Özgüven, Y.; Doyduk, S. (2005), Selçuklu İzleri Üzerinden Sivas Kentsel Gelişiminin Okunması, in: Selçuklular Döneminde Sivas Sempozyumu (29 Eylül 1 Ekim 2005) Bildirileri, Sivas Valiliği İl Kültür ve Turizm Müdürlüğü Yayını: 490-500, Sivas
30. Rossi, A. (2006), Şehrin Mimarisi [trans. Gürbilek, N.], Kanat Yayınları, İstanbul
31. Sivas Municipality, Kızılırmak ve Çevresi Fikir Projesi Yarışması, Ziya İmren Architect
32. Tarihi Kentler Birliği (2004), Tarihi Kentler Birliği Dergisi Yerel Kimlik, Kültür Kenti Sivas: 33-39
33. Uysal, M. (2004), Tarihi Merkezlerde Ticaret Mekanlarının Değişim/Dönüşüm Analiz Yaklaşımı; Konya, Kayseri, Sivas Örneği, Selçuk University, Institute of Science, PhD thesis, Konya
34. Üçer, M. (2005), Çevre Kültür ve Sanat Evi, ”Hayat Ağacı Sivas Şehir Kültürü Dergisi”, Bahar 2005, 72-77, Sivas
35. Üçer, M. (2012), I. İzzeddin Keykavus ve Darüssıhhası, ”Hayat Ağacı Sivas Şehir Kültürü Dergisi”, 17: 54-69, Sivas
36. Üredi, K. (2005), Eskiden Sivas’ta Kale Vardı, ”Hayat Ağacı Sivas Şehir Kültürü Dergisi”, Bahar 2005, 28-33, Sivas
37. Üredi, K. (2009), Sivas’a Vurulan Bir Cumhuriyet Mührü İstasyon Caddesi, ”Hayat Ağacı Sivas Şehir Kültürü Dergisi”, 14: 34-39, Sivas
38. Wolper, E.S. (1995), The Politics of Patronage: Political Change and The Construction of Dervish Lodges in Sivas, ”Muqarnas”, XII: 39-47
39. Yasak, İ (2005), Sivas’ın Kaybolan Yüzü Surlar, Kapılar ve Kaleler, ”Hayat Ağacı Sivas Şehir Kültürü Dergisi”, Bahar 2005, 22-27, Sivas
40. Yavaş, A. (2010), Anadolu Selçuklu Banilerinin Politik Yaşamlarıyla Mimari Faaliyetleri Arasındaki İlişkiler, ”TÜBAR”, XXVIII: 409-417
Sources
Izvori
Internet Source Internetski izvor www.sivasbulteni.com [18.12.2016]
Illustration Sources Izvori ilustracija
Fig. 1 SM
Fig. 2 Hersek, 2006: 277
Fig. 3 https://www.google.hr/maps/place/Sivas
Fig. 4 Anonim., 2015: 20, 118
Fig. 5 Uysal, 2004: 110
Fig. 6 Anonim., 2015: 122
Fig. 7 Kuban, 2008: 67
Fig. 8 Anonim., 2015: 22, 24
Fig. 9 Anonim., 2015: 162; www.sivasbulteni.com [18.12.2016]
Fig. 10 Anonim., 2015: 119
Fig. 11 Blessing, 2012: 433
Fig. 12 Üredi, 2009: 38-39
Fig. 13 www.sivas .li2015_05_01_archive [18.12.2016]
Fig. 14 TKB
Fig. 15 Drawing: authors
Fig. 16 SM
Summary Sažetak
Sivas je jedan od najstarijih gradova u Turskoj, smješten istoèno od središnje Anatolije. Grad je doživio višestruke promjene od antièkoga do republikanskoga razdoblja zbog kulturnih utjecaja. Unatoè tome što je naslijeðe prethodnih razdoblja uspostavilo prostorni kontinuitet i dosljednost, nove vizije razvoja poremetile su predodžbe o gradu na kojima se temeljila urbana memorija. Cilj je ovoga rada, stoga, analizirati morfološku i tipološku transformaciju grada Sivasa u kontekstu prostorne prepoznatljivosti grada. Osnovne metode za analizu jesu kronološka i povijesna stratifikacija kojima se žele odrediti prostorne promjene izazvane kulturnim utjecajima. Provedeno istraživanje sastoji se od tri dijela i njegovi ishodi podrazumijevaju shvaæanje izmjenjivog razvitka gradskoga prostora.
U prvom dijelu istraživanja definira se zamišljeni identitet grada na temelju prepoznatljivosti gradskoga prostora. Povijesni ostaci otkrivaju dvije važne zone: takozvanu gornju utvrdu pod nazivom Topraktepe i donju utvrdu zvanu Paşa sarayı. Dok je gornja utvrda sagraðena zbog obrambenih razloga, donja se utvrda koristila kao administrativna i kulturna zona. Komercijalni su dijelovi grada bili sagraðeni u blizini donje utvrde i konsolidirani novim bazarima u osmanskom razdoblju. Ukratko, uspostavljene su dvije gradske okosnice. Prva je poznata pod nazivom Uzunçarşı, koja se protezala od istoènih vrata donje utvrde prema jugoistoku do vanjskih gradskih zidina odnosno njihovih vrata Palas. Druga, zvana Mahkeme çarşısı, poèinjala je od južnoga dijela Velike džamije i okomito je presijecala Uzunçarşı prolazeæi kroza zapadni predio Bedestena. Velika džamija ovdje je najsimbolièniji urbani element zato što je prva takva struktura u turskom razdoblju. Nadalje, Velika džamija se nalazila pokraj gornje utvrde i bila je poticaj nastajanju okolnih naselja koja su se oko nje razvijala u seldžuèkom i osmanskom razdoblju, a nakon gradnje
Biografije
Dr UğUR TUZTAşI, assistant professor, was born in 1972 and graduated from Erciyes University, Department of Architecture. He holds an MA degree from Gazi University and a PhD degree in Architecture from Mimarsinan University. He has published works on architecture and architectural history. His main research areas are design, Turkish House and architecture in the Republican Period in Turkey.
PINAR KOÇ, research assistant, was born in 1985 and graduated from Selçuk University, Department of Architecture. She holds an MA degree in Architecture from Erciyes University and is currently a PhD candidate. She has published works on rural settlements, architecture and architectural history. Her main research areas are design, space, history and architecture of medieval Anatolia.
Gökmedrese 1271./1272. postala je drugo gradsko središte. Zamišljeni identitet grada nastavio se razvijati putem novih gradnji i gradskih zona koje nastaju sukladno danim okolnostima. Meðutim, u gradu su se pojavile trajne i formalne prostorne putanje, posebno u seldžuèkom razdoblju. Dok su seldžuèke graðevine dominirale urbanim krajolikom, graðevine u drugim razdobljima postupno su se oblikovale i bivale smještene u središnjem dijelu grada. Kronološka i povijesna stratifikacija dovela nas je do zakljuèka da su 19. i rano 20. stoljeæe u Sivasu tijekom razdoblja Osmanskog Carstva drukèija od ostalih razdoblja jer je Sivas poèeo ubrzano gubiti svoje naslijeðe. Iako su nastajale nove javne graðevine poput škola i administrativnih zgrada, naslijeðe srednjovjekovnoga doba poèelo se uništavati novim projektima urbane obnove. U èetvrtom desetljeæu 20. stoljeæa grad je željeznicom povezan s novim glavnim gradom, Ankarom. Sukladno politici republikanskog razdoblja sagraðen je željeznièki kolodvor kako bi se grad pomoæu željeznice razvijao i zadovoljio potrebe modernoga života. Tako je nastala Ulica İstasyon s ciljem spajanja središta grada sa željeznièkom zonom. Ovime zapoèinje drugi dio istraživanja.
Do 1930-ih godina zamišljeni identitet grada mogao se išèitati iz povijesne stratifikacije, ali je modernizacijski pokret u doba Republike prekinuo prostorni kontinuitet. Implicitna tipološka prevlast seldžuèkoga razdoblja prestala je s izgradnjom Ulice İstasyon koja je tvorila snažnu gradsku os. To je preobrazilo središte grada i dalo mu novi identitet koji je bio podèinjen trenutaènim ideološkim diskursima poput modernizacije. Prema tome, može se utvrditi da je prekid prostornoga kontinuiteta i identiteta oèito bio potaknut izgradnjom Ulice İstasyon. Na rubu osi nalazi se Trg Hükümet koji je održao svoju društvenu i politièku funkciju novim javnim graðevinama, posebice nakon 1950-ih godina. Na drugom rubu osi pojavila se željeznièka
zona kao mjesto urbanoga razvoja. Uz željeznièki kolodvor, tvornica Cer Atölyesi je najutjecajnija komponenta ovoga predjela. Zgrade namijenjene zaposlenicima željeznice, veliki graðevinski projekti i bolnica imaju za cilj proširiti ovo podruèje novim naseljem u zoni gornje utvrde. Gornja utvrda i njezina neposredna okolica nametnuli su se okolnom podruèju pa su nestale mnoge tradicionalne kuæe, a kamena graða s utvrde skinuta je. Prostor izmeðu dvaju rubova osi definira Ulica İstasyon i ta je nova os renovirana na temeljima porušenih starijih graðevina, ali isto tako i novim stambenim zgradama. Tako su javni prostori grada prošireni prema željeznièkoj zoni. Može se zakljuèiti da su rijeke, koje su presijecale podruèje grada, definirale specifiène zone u centru. Rijeke su 1970-ih godina isušene i korita poravnata pa su nestali prostorni tragovi tradicionalnoga gradskog karaktera. Nadalje, ova vrsta topografske promjene tvorila je cezuru u prostornom kontinuitetu i fizièkom prostornom uzorku koji je odreðen odnosom meðu povijesnim graðevinama. To dovodi do èinjenice da morfološki uzorci tvore dominantu srednjeg intenziteta u urbanim prazninama. Spomenute intervencije deformirale su fizièki prostorni kontinuitet u povijesnom perimetru grada i može se reæi da su opisane promjene omoguæile stvaranje samog po sebi racionalnoga prostornog karaktera u 1970-im godinama, odnosno izgradnjom Ulice İstasyon. Meðutim, ovo je urbano tkivo uništeno nakon 1980-ih godina te je osvanulo kao još manje definirano. Ukratko, poveæana gradska populacija i broj automobila te javnih graðevina koji okružuju povijesnu jezgru uništavaju prepoznatljivosti fizièkog prostora. Može se, zapravo, tvrditi da su dijelovi izmeðu komercijalnih i društvenih zona tradicionalnoga urbanog prostora, s obzirom na njegov fizièki prostorni karakter, potpuno deformirani, iako se to urbano tkivo može išèitati sredinom 20. stoljeæa.
Dr.sc. UğUR TUZTAşI, docent, roðen je 1972. Diplomirao je na Sveuèilištu Erciyes, na Odsjeku za arhitekturu. Magistrirao je na Sveuèilištu Gazi, a doktorirao arhitekturu na Sveuèilištu Mimarsinan. Objavio je radove iz podruèja arhitekture i arhitektonske povijesti. Glavni istraživaèki interesi vezani su mu za dizajn, tursku kuæu i arhitekturu republikanskog razdoblja u Turskoj. PINAR KOÇ, znanstvena novakinja, roðena je 1985. Diplomirala je na Sveuèilištu Selçuk, na Odsjeku za arhitekturu. Magistrirala je arhitekturu na Sveuèilištu Erciyes, a trenutaèno pohaða doktorski studij. Objavila je radove na temu ruralnih naselja, arhitekture i arhitektonske povijesti. Glavni su joj istraživaèki interesi dizajn, prostor, povijest i arhitektura srednjovjekovne Anatolije.
Timeline showing the evolution of the ‘comprehensive design’ concept
Sveuèilište u Zagrebu
Arhitektonski fakultet, Studij dizajna
HR - 10000 Zagreb, Kaèiæeva 26 ikostesic@arhitekt.hr
Pregledni znanstveni èlanak
UDK 7.05:62”19”
Tehnièke znanosti / Arhitektura i urbanizam
2.01.01. - Arhitektonsko projektiranje
Humanistièke znanosti / Povijest umjetnosti
6.09.01. - Povijest i teorija likovnih umjetnosti, arhitekture, urbanizma i vizualnih komunikacija
Èlanak primljen / prihvaæen: 24. 3. 2017. / 13. 6. 2017.
Podrijetlo i razvoj ideje
The Concept: Its Origin and Evolution
University of Zagreb
Faculty of Architecture, School of Design
HR - 10000 Zagreb, Kaèiæeva 26 ikostesic@arhitekt.hr
Subject Review
UDC 7.05:62”19”
Technical Sciences / Architecture and Urban Planning
2.01.01. - Architectural Design
Humanities / Art History
6.09.01. - History and Theory of Fine Arts, Architecture, Urban Planning and Visual Communication
Article Received / Accepted: 24. 3. 2017. / 13. 6. 2017.
arhitektura dizajn metodologija urbanizam
‘Od žlice do grada’, ideja koja oznaèava projektiranje u svim mjerilima za urbani kontekst, vrlo se èesto i neprecizno atribuira Ernestu Nathanu Rogersu. U ovome æe se radu pokušati rekonstruirati geneza te fraze u širemu povijesnom rasponu. Naslov rada aludira na razvoj te ideje preko Buckminstera Fullera pa ga treba shvatiti kao radni. Rad daje pregled teorijskog koncepta o ‘sveobuhvatnom dizajnu’ i predstavlja ideje u projektantskoj praksi proistekle iz tog koncepta. Svrha je èlanka prikupiti sve relevantne elemente njegova razvoja, kritièki ih evaluirati i staviti ukupni koncept u kontekst suvremene problematike prakse urbanizma, arhitekture i dizajna.
architecture design methodology urbanism
The concept widely known as ‘From the spoon to the city’ refers to design at all scales for urban context and is often loosely attributed to Ernest Nathan Rogers. This article aims to reconstruct the origin of this slogan in a broader historical context. The title of this article alludes to its evolution across Buckminster Fuller’s work. The article gives an overview of the theoretical concept of ‘comprehensive design’ and presents some ideas in design practice that owe their origin to it. The purpose of this article is to gather all elements that shaped its evolution, critically evaluate them, and put the overall concept in the context of the contemporary issues in urbanism, architecture, and design.
talijanske fraze ‘dal cucchiaio alla città’ - ‘od žlice do grada’, kao koncept koji slikovito oznaèava projektiranje u svim mjerilima, od pojedinaènoga predmeta do planiranja grada - vrlo se èesto u literaturi pripisuje talijanskom arhitektu Ernestu Nathanu Rogersu, ali s razlièito i neprecizno navedenim izvorima. Iako je Rogers nedvojbeno zaslužan za njenu popularizaciju, ideja o ‘sveobuhvatnom dizajnu’ javlja se nešto ranije, a može se razluèiti u pojmu Gesamtkunstwerka kao ideji o totalnom umjetnièkom djelu. Rogersova se fraza katkad izjednaèuje i dovodi u vezu s njemaèkom frazom ‘Vom Sofakissen zum Städtebau’ (‘od jastuèiæa za kauè do planiranja grada’), za koju se vjeruje da ju je poèetkom 20. stoljeæa skovao Hermann Muthesius.1 Kratki prikaz geneze poznate fraze bez detaljnijeg opisa donosi se u èlanku Maurizija Cecchettija gdje se pak navodi njemaèka inaèica ‘Vom Löffel bis zur Stadt’ (‘od žlice do grada’) kao aforizam Hermanna Muthesiusa, koji su poslije preuzeli Max Bill i Rogers.2 Fraza se katkad navodi i kao moto organizacije Deutscher Werkbund3 ili se dovodi u vezu s djelovanjem Deutscher Werkstättena. S obzirom na razlièitost korištenja, kao i broj inaèica koji se pojavljuje u literaturi, u ovome æe se radu pokušati prikazati geneza i razvoj popularne fraze (Sl. 1.) kroz povijesni i pojmovni kontekst njene upotrebe.
Iz današnje perspektive koncept ‘sveobuhvatnog dizajna’ èini se sve važnijim i nuž-
nim, posebno s obzirom na kontekst u kojem se prema opæemu društvenom trendu i razvoju tehnologije radi na integriranju digitalnih znanosti s predmetima svakodnevne upotrebe, ali i sveukupne ljudske okoline.
HERMANN MUTHESIUS
I UMJETNIÈKA SINTEZA
HERMANN MUTHESIUS AND ART SYNTHESIS
Hermann Muthesius bio je jedna od kljuènih figura u formiranju Deutscher Werkbundanjemaèkog saveza arhitekata, primijenjenih umjetnika, kritièara i poduzetnika - osnovanog 1907. godine u Münchenu sa ciljem poboljšanja kvalitete njemaèkih industrijskih proizvoda povezivanjem umjetnosti i industrije.4 U središtu djelovanja Werkbunda bilo je promišljanje o vezi izmeðu kulture i masovne potrošnje u kontekstu masovne industrijske proizvodnje. Povijesni kontekst u kojem se javlja ova ideja povezivanja umjetnosti i industrije može se povezati sa secesijskim konceptom umjetnièke sinteze, brisanja granica izmeðu primijenjenih i visoke umjetnosti kako bi se ostvarilo totalno umjetnièko djelo (Gesamtkunstwerk) koje ih ravnopravno utjelovljuje.
Kao dio reformne klime prijelaza stoljeæa, koja je od umjetnosti zahtijevala i oslobaðanje od povijesnih oblika historicistièkog pravca, pripadnici Werkbunda smatrali su kako je pluralnost, ‘preobilje naèina’5 i imitiranje stilova odraz duhovnog propadanja i alijenacije. Odgovor na ovu kulturnu, društvenu, umjetnièku i posljedièno ekonomsku krizu pronašli su u Rieglovu konceptu Kunstwollena prema kojem se u svim medijima zrcale univerzalni zakoni specifiènog razdoblja, u ovome sluèaju razdoblja u kojem vlada stroj. Shodno tome, smatrali su da vizualna dosljednost forme stvara osnovu za reintegraciju kulture. Èlanove Werkbunda nije zanimao samo odnos umjetnosti i industrije, nego su taj problem sagledavali iz šire perspektive odnosa forme i ekonomije u društvu gdje industrija ima sve veæu ulogu u masovnoj proizvodnji predmeta svakodnevne upotrebe.6
U tom kontekstu, u svome poznatom govoru s naslovom „Wo stehen wir?” („Gdje stojimo?”, Sl. 2.) na godišnjem sastanku Werk-
1 Campbell, 2015: 3
2 Cecchetti, 2011: 237
3 Seelow, 2017: 1
4 Campbell, 2015: 3-10
5 Semper, 2012: 24
6 Schwartz, 1996.
7 Banham, 1970: 71-72
8 Muthesius, 1912: 11-26
9 Campbell, 2015: 3
bunda 1911. godine u Dresdenu, gdje su u publici izmeðu ostalih bili Walter Gropius, Mies van der Rohe, Bruno Taut i Le Corbusier, Muthesius se dotièe tema estetike i standardizacije oblika kao uvjetima za industrijsku proizvodnju.7 Upravo se taj govor, kojeg je tekst objavljen 1912. godine8, i najèešæe citira kao izvorišna toèka poznate Muthesiusove fraze9 „Vom Sofakissen zum Städtebau”, koju su poslije preuzeli drugi umjetnici, u prvom redu Ernesto Nathan Rogers. Meðutim, veæ se i tada ta sintagma pojavljuje u navodnim znacima, što upuæuje na njenu prethodnu i ustaljenu upotrebu: „Cvjeta novi arhitektonski duh koji istovremeno širi svoje polje djelatnosti na strojarstvo i industrijske konstrukcije, kao i na naselja i gradove. ‘Od jastuèiæa za kauè do planiranja grada’, tako bi se mogao opisati umjetnièko-arhitektonski pokret koji vlada zadnjih 15 godina.”10
Muthesius ju koristi kako bi opisao tendencije u secesijskoj arhitekturi i umjetnosti koje se javljaju na prijelazu stoljeæa. Kritièki pozicioniran prema historicistièkim oblicima koji su prevladavali u umjetnosti, ali i prema secesijskom ‘stilu’, zalagao se za forme koje bi bile odraz njegova doba, a ne prošlih vremena. Podjednako je zagovarao ideju o poboljšanju standarda u svim sferama života, što je kroz industrijsku proizvodnju uporabnih predmeta visoke estetske, formalne i funkcionalne kvalitete bio krajnji cilj Werkbunda.
Navodno se i prije govora 1911. poslužio poznatom frazom, i to još 1906. godine, govoreæi o Karlu Schmidtu, osnivaèu tzv. vrtnoga grada Hellerau, ne bi li opisao njegovu profesionalnu svestranost - od stolara i proizvoðaèa namještaja do projektanta gradova.11 Da je fraza izvorno Muthesiusova potvrðuje i izjava njegova suvremenika koji navodi: „‘Vom Sofakissen zum Städtebau’ wie Muthesius treffend sagte”12 („’Od jastuèiæa za kauè do planiranja grada’, kako bi to Muthesius rekao”).
Muthesiusova izjava u tom se trenutku možda najbolje odražava u djelovanju Petera Behrensa koji, iste godine kad se osniva Werkbund, odlazi u AEG na mjesto umjetnièkog savjetnika koji je zadužen „za svaku vizualnu manifestaciju te tvrtke”13, od dizajna vizualnih komunikacija, industrijskih proizvoda i izložaba do zgrada.
10 Muthesius, 1912: 16
11 Arnold, 2011: 4
12 Arnold, 1993: 95
13 Anderson, 2000: 96
14 Gropius, 2012: 115
15 Gropius, 2012: 116
16 Gropius, 1961: 36
17 Gropius, 1961: 36, 62
18 Lang, 1994: 78
BAUHAUS AND CREATIVE PEDAGOGY
Nastavno na koncept Deutcher Werkbunda i pod utjecajem Muthesiusovih ideja o brisanju granica izmeðu umjetnosti, Walter Gropius 1919. godine u Weimaru osniva školu Bauhaus koja je nastala ujedinjenjem veæ postojeæe Likovne akademije i Škole za umjetnièki obrt.14 Veæ se samim spajanjem navedenih institucija jasno ocrtava ideja sinteze u umjetnosti, ali pod primatom arhitekture. Nedvosmisleno je to naznaèeno u ciljevima Bauhausa kojem je svrha stvoriti ‘ujedinjeno umjetnièko djelo’, ‘sveobuhvatni projekt’ u kojem „nema razlike izmeðu monumentalne i dekorativne umjetnosti”.15 Nužnost spajanja umjetnosti i industrije javlja se tek dolaskom Lászla Moholy-Nagya 1923., kada Škola djeluje pod novim motom: „Umjetnost i tehnologija - novo jedinstvo”. Gropius svoje ideje o sintezi iznosi u knjizi Sinteza u arhitekturi (Sl. 3.) izdanoj prvi put 1955. godine u New Yorku. U njoj donosi i svojevrsnu definiciju dizajna te navodi kako on „obuhvaæa èitavo podruèje djelovanja ljudskih ruku, èitavu vidljivu okolinu, od jednostavne svakodnevne robe do kompleksnog primjera èitavoga grada”.16 U istom tekstu naglašava kako je proces dizajna istovjetan za sve projekte, neovisno o tome radi li se o graðevini ili stolcu, odnosno da se razlikuje samo u mjerilu, ali ne i u principima.17 U tim se reèenicama može išèitati referenca na Muthesiusovu frazu iz 1911. godine, iako se katkad Gropius navodi kao autor sliène izreke.18
Jedno od znaèajnih ostvarenja koje bi odgovaralo ideji o ‘sveobuhvatnom dizajnu’ predstavlja projekt rekonstrukcije grada i osnivanje tzv.
2. Naslovna stranica teksta Hermanna Muthesiusa Wo stehen wir? iz 1912. Fig. 2 Front page of the text Wo stehen wir? by Hermann Muthesius from 1912
Novoga Frankfurta (Das Neue Frankfurt) arhitekta Ernsta Maya 1920-ih. Projektom je izgraðena parkovna struktura, 26 naselja sa standardiziranim stanovima, zajedno s namještajem za ureðenje doma i ugraðenom kuhinjom (tzv. frankfurtska kuhinja) maksimalno opremljenom u minimalnom prostoru.19 Osim toga, u sklopu projekta radi se i na novomu sustavu signalizacije u novoizgraðenim naseljima, za koji Paul Renner kreira neserifno pismo Futura 20 Projekt Novi Frankfurt tako predstavlja primjer ‘sveobuhvatnog’ pristupa kojim su objedinjeni urbanizam, prostorno planiranje, arhitektura, industrijski dizajn i dizajn vizualnih komunikacija.
Gotovo istovremeno u Sovjetskom Savezu se u sklopu avangardnih umjetnièkih tendencija javlja teorija i praksa projektiranja u razlièitim mjerilima, prisutna u radovima i djelovanju Aleksandra Rodèenka i El Lissitzkog, a koji povezuju elemente iz domene arhitekture i urbanizma s elementima iz domene dizajna proizvoda i vizualnih komunikacija.21
MAX BILL I VISOKA ŠKOLA
ZA OBLIKOVANJE U ULMU
MAX BILL AND THE ULM SCHOOL OF DESIGN
Iako je Visoka škola za oblikovanje u Ulmu tijekom svoga relativno kratkog djelovanja doživjela èeste izmjene kurikula i nastavnog osoblja, te financijske krize koje su na koncu bile i razlogom ukidanja, ona je ipak jedna od utjecajnijih obrazovnih institucija na podruèju dizajna u razdoblju nakon Drugoga svjetskog rata. Škola u Ulmu prednjaèila je u uvoðenju i razvoju metodologije dizajna te širenju prakse i teorije na kontekst okoline. Program je bio podijeljen na èetiri odjela (industrijski dizajn, gradnja, vizualne komunikacije i informiranje), a trebao je osigurati poduku kojom bi studenti i buduæi dizajneri mogli projektirati proizvode u skladu s naprednom tehnologijom i zahtjevima sutrašnjice, posebno u kontekstu poslijeratne obnove zemlje, društva i kulture. Prvi ravnatelj i jedan od osnivaèa Škole u Ulmu Max Bill opisao je njihovo djelovanje kao „sudjelovanje u stvaranju nove kulture, od žlice do grada”22 („vom Löffel bis zur Stadt”). Prema izvorima, inaèicu te fraze iskoristio je i na otvorenju prve etape izgradnje Škole 1954. godine”von der Kaffeetasse bis zur Wohnsiedlung”23(u prijevodu: „od šalice za kavu do stambenog naselja”).
Takav se koncept dizajna koji obuhvaæa šire podruèje djelovanja oèituje upravo u drugoj etapi Škole, nakon odlaska Maxa Billa i dolaskom Tomása Maldonada. Maldonado, Otl Aicher, a poslije i Gui Bonsiepe, vežu dizajn, znanost i tehnologiju tvoreæi tzv. Ulmski model, prema kojem buduæi dizajner mora sura-
ðivati u interdisciplinarnom timu, posebno s obzirom na sve naprednije i složenije tehnološko okruženje.24 Uspostavljaju metodologiju dizajna i teoriju dizajna okoline - Umweltgestaltung - koju tretiraju kao proizvod, a njeno oblikovanje shvaæaju kao zajednièku zadaæu urbanista, arhitekata i industrijskih dizajnera.25
Nakon zatvaranja Škole 1968. godine Bonsiepe odlazi u Èile gdje radi na projektu kibernetièara Stafforda Beera - Cybersyn, kojega je vlada Salvatorea Allendea pozvala da razvije komunikacijski sustav za reguliranje planske ekonomije prikupljanjem podataka iz proizvodnih centara vezanih za nabavu, distribuciju i produktivnost.26 Projekt koji je trajao od 1970. do 1973. dobio je ime kombinacijom engleskih termina cybernetic synergy, naglašavajuæi ideju kako je cijeli sustav, koji ukljuèuje interakciju ljudi i strojeva, više od zbira njegovih elemenata.27 U svrhu izrade operativne sobe (ops room) - kontrolnog centrau kojoj su se sve informacije trebale akumulirati i analizirati, oformljen je interdisciplinarni tim strojara, industrijskih i grafièkih dizajnera s Bonsiepeom na èelu. Beer je inzistirao da soba bude dizajnirana kao totalitet, „kontrolni stroj koji obuhvaæa ljude i strojeve u simbiozi”.28 Dizajn sobe, ostvaren u ovoj interdisciplinarnoj suradnji, predstavlja realizaciju ‘Ulmskog modela’ o integraciji dizajna, znanosti i tehnologije.
Slièan utopijski i futuristièki projekt pokrenut je 1975. godine u SAD-u pod nazivom The Venus Project. Voditelj i idejni zaèetnik projekta Jacques Fresco, amerièki industrijski dizajner, ‘društveni inženjer’ i dobitnik nagrade UN Novus Design City and Community 201629 , zamišlja gradove kao složene sustave gdje su svi mehanièki i repetitivni poslovi prepušteni strojevima, a donošenje jednostavnih odluka preuzela su raèunala. Uz projektiranje gradova i prefabriciranih graðevina, Fresco istovremeno razmišlja, primjerice, o modularnome transportnom sustavu, prefabriciranoj stambenoj opremi, ali i o potpuno drukèijem društvenom i ekonomskom sustavu temeljenom na obnovljivim izvorima energije.30 Njegove
19 Benton, 2008: 180; Eckardt, 2011: 26
20 Smith, 2005: 22
21 Margolin, 1997.
22 Lindinger, 1991: 10
23 http://www.hfg-archiv.ulm.de/die_hfg_ulm/geschichte_4.html
24 Lindinger, 1991.
25 Maldonado, 2012.
26 Crowely, Pavitt, 2008.
27 Medina, 2011: 86
28 Medina, 2011: 87
29 http://webtv.un.org/watch/jacque-fresco-social-engineer-%E2%80%93-novus-award-ceremony-novus-summit-2016/5042180795001#full-text
30 http://www.aiai.ed.ac.uk/~bat/IMG/SEA-CITY/JF/ Jacque_Fresco-Designing_the_Future.pdf
su ideje vrlo srodne razmišljanjima Buckminstera Fullera, posebno ako uzmemo u obzir Fullerov Dymaxion koncept i stajalište o korištenju obnovljivih prirodnih resursa.
Desetak godina prije, 1964., britanska grupa Archigram razvija utopijski projekt futuristièkoga grada Plug-In City u skladu s dinamiènim promjenama suvremenoga doba, koji je zamišljen kao promjenjiva megastruktura s modularnim jedinicama za stanovanje i transportnim sustavom.31
ERNESTO NATHAN ROGERS AND CIAM
‘Od žlice do grada’ najèešæe se atribuira talijanskom arhitektu i dizajneru Ernestu Nathanu Rogersu, uz dvije opaske: nije precizirano otkad fraza datira i nerijetko se ona pripisuje drugim autorima. U novijoj se literaturi prilikom njena korištenja referencom katkad poziva na knjigu Deyana Sudjica The Language of Things: Understanding the World of Desirable Objects iz 2009. i dalje navodi kako je sliènu frazu Rogers iskoristio u uvodniku èasopisa „Domus” iz 1952.32 Meðutim, u knjizi iz 2008. godine Sudjic iznosi da još 1946. u uvodniku „Domusa” Rogers opisuje da je „pažljivom analizom žlice moguæe razumjeti kakav grad bi izgradila zajednica koja je napravila tu istu žlicu”.33 Cecchetti takoðer spominje 1952. godinu, ali piše kako je Rogers tada ponovno uveo Muthesiusovu frazu. U bilješci iznosi kratku genealogiju i njemaèku varijantu „Vom Löffel bis zur Stadt” pozivajuæi se na Campbellovu34, koja pak donosi engleski prijevod35 njemaèke inaèice „Vom Sofakissen zum Städtebau”.
Dodatnu je konfuziju glede godine izazvao 13. kongres Meðunarodnog savjeta udruženja industrijskih dizajnera [ICSID] u Milanu 1983. godine pod nazivom „Od žlice do grada, 30 godina kasnije”.
Nekoliko autora Rogersovu izjavu veže za njegov govor na konferenciji švicarskog Wekbunda u Zürichu 1946., koji objavljuje u èlanku Ricostruzione: dall’oggetto d’uso alla
31 Sadler, 2005.
32 Antonelli, 2011: 17; Ratti, Claudel, 2014: 91; Rodgers, et al., 2013.
33 Sudjic, 2008: 35
34 Cecchetti, 2011: 237
35 Campbell, 2015.
36 Crowley, Pavitt, 2008: 272; Fallan, 2009: 258, 273; Ciliberto, 2012: 61
37 Rogers, 1946: 4
38 Sparke, 1997: 185
39 Rogers: 1946: 5
40 Rogers, 1974: 79
41 Rogers, 1974: 84
42 Rogers, 1974: 84-85
città u 215. broju „Domusa” (Sl. 4.) iz iste godine36, i prema istraživanju može se pretpostaviti da od tada ona i datira.
Rogers se u spomenutom èlanku iz „Domusa”, u kojem tematizira rekonstrukciju talijanske materijalne kulture u kontekstu poslijeratne obnove, u nekoliko navrata koristi tom frazom. U tekstu se, kao i poslije u svome radu, posebno osvræe na odnos izmeðu tradicije i modernoga doba odnosno - na koji naèin interpolirati ostvarenja suvremene arhitekture u povijesno tkivo grada, a da se pritom zaobiðu krajnosti konzervativizma s jedne strane i potpune negacije tradicije s druge strane. Rješenje ovoga problema Rogers vidi u kontinuitetu i kontekstualizaciji. Takoðer postavlja pitanje prioriteta obnove prema kriterijima nužnoga (necessario) naspram nepotrebnoga (superfluo), ali aludira na relativnost kako jednog tako i drugog pojma. Smatra kako za cjelovitu rekonstrukciju - „od najmanjeg uporabnog predmeta do opsežnog urbanistièkog projekta” - treba uspostaviti reguliranu metodu (legislativu kao instrument rekonstrukcije), imajuæi u vidu osobne slobode i društvenu jednakost.37 Cijelim tekstom protežu se opreènosti: upotreba (utilità) - estetika (bellezza); individualne potrebepotrebe zajednice; umjetnièko djelo - predmeti masovne serijske proizvodnje. Zakljuèuje kako se mora zadovoljiti sve navedeno. Standardizacija omoguæuje masovnu proizvodnju i masovnu dostupnost, ali ne zadovoljava duhovne potrebe. Utvrðuje kako se u jednoj kuæi mogu naæi predmeti koji zadovoljavaju ciljeve fizièke funkcionalnosti i oni koji predstavljaju individualni izrièaj, duhovnost. Dakle, treba stvarati po mjeri èovjeka - kako fizièkoj tako i duhovnoj. Poslijeratna rekonstrukcija imala je za cilj obnovu društva na objema navedenim razinama.38 Rogersovim rijeèima: „Sve veæu vrijednost u modernom društvu stjeèu arhitekti i ostali èlanovi velikog orkestra koji su pozvani da u poetskom duhu transformiraju svaku postojeæu formalnu reprezentaciju: od žlice do grada.”39 U èlanku koji je nastao za konferenciju u Aspenu 1957. godine s naslovom Tradicija i moderni dizajn, gdje Rogers ponovno problematizira odnos tradicije i modernoga, metaforu ‘od žlice do grada’ koristi kako bi objasnio što on podrazumijeva pod pojmom primijenjenih umjetnosti.40 Dalje u tekstu pak navodi: „Od žlice do grada, stupanj varijacija u dizajnu ovisi o složenosti odnosa svake kompozicije”.41 Objašnjava kako su kod žlice, s obzirom na elementarnu funkciju i njene elemente, varijacije odraz i pitanje ukusa, dok je kod dizajna kuæe ili grada kombinacija elemenata otvorena za sve moguænosti.42
U sklopu prije spomenutog kongresa ICSID-a 1983. godine, u Milanu je organizirana izlož-
ba pod naslovom „Od žlice do grada: kroz djela 100 dizajnera”, koja je za cilj imala odrediti definiciju, ulogu i granice dizajna. Izložba je okupila po dva rada svakoga od sto autora - jedno za kategoriju ‘žlice’, u smislu jednostavnog predmeta u razmjerno malome mjerilu kojem je funkcija jasno definirana, i drugo za ‘grad’ kao složeniji sustav. U skladu s time kategorije su bile podijeljene na sljedeæe teme: interijer/eksterijer, proizvod/sustav, privatno/javno, ekonomska sfera/politièka sfera, prehrana/sklonište, jednostavno/složeno.43
U sagledavanju teme ‘sveobuhvatnog dizajna’ važno je naglasiti da je Rogers kao èlan CIAM-a svojim teorijama o kontinuitetu (continuità) i kontekstualizaciji (preesistenze ambientali), uz Le Corbusiera i Lewisa Mumforda, utjecao na Josepa Lluísa Serta i na okretanje arhitekata prema planiranju gradova ‘po mjeri èovjeka’ s naglaskom na javni prostor namijenjen pješacima. Zahvaljujuæi Sertu, na Harvardu su sredinom 1950-ih godina nastali temelji za razvoj urbanoga dizajna (urban design) kao zasebne discipline.
Sert je u suradnji s Paulom Lesterom Wienerom izmeðu 1945. i 1959. intenzivno razvijao urbanistièke projekte za države Južne Amerike44 u kojima je pokazivao visoko razumijevanje za potrebe pješaka i nužnost ureðenih javnih površina.45 Te projekte predstavili su upravo u Italiji 1949. godine na 7. kongresu CIAM-a, gdje je Rogers bio domaæin. Prilikom predstavljanja posebno su naglasili važnost graðanskih centara, kao svojevrsnu petu funkcionalnu kategoriju, upotpunjujuæi tako funkcije grada definirane Atenskom poveljom, a Sert je predložio temu i mjesto održavanja iduæeg CIAM-a.46 U Hoddestonu u Engleskoj 1951. godine održao se 8. CIAM-ov kongres - „Srce grada”, kao jedan od prvih koji tematizira javni gradski prostor i predstavlja teorijske pretpostavke za razvoj nove discipline - urbanoga dizajna. Sert nije sluèajno odabrao Englesku. Tamo je djelovala grupa MARS s fokusom na povijesne gradske centre koje oznaèavaju pojmom jezgre (core) i definiraju kao sliku izgraðenog prostora, gdje je osjeæaj zajednice fizièki izražen. U meðuvremenu jezgru zamjenjuju terminom srce (heart) i donose pet razina za njezino istraživanje. Kao najznaèajniji aspekt kongresa spominje se Sertov govor s otvorenja „Tema kongresa: jezgra”, koji je objavljen pod naslovom Središta života u zajednici. 47 Iako na kongresu pojam jezgre nije jasno definiran, iznosi se kako ona predstavlja „repozitorij kolektivne memorije grupe”, „mjesto na kojem poèiva osobnost kojom se jedno mjesto razlikuje od drugoga”.48 Razvoj te ideje poslije se jasno može išèitati u Slici jednog grada Kevina Lyncha.
DIZAJN KAO ZNANOST - BUCKMINSTER FULLER
DESIGN SCIENCE - BUCKMINSTER FULLER
„Struènjak za sveobuhvatni dizajn predstavlja novu sintezu umjetnika, izumitelja, mehanièara, objektivnog ekonomista i evolucijskog stratega.”49 Tako Buckminster Fuller 1949. godine opisuje novu ulogu dizajnera. Prema konceptu sveobuhvatnog dizajna Fuller zagovara projektiranje prema naèelu sinergije koju definira citirajuæi rjeènik Miriam-Webster kao „uzajamno djelovanje više akcija tako da ukupan uèinak bude veæi od zbroja dvaju ili više neovisnih uèinaka”50, što u praksi može oznaèavati korištenje minimalne kolièine resursa za postizanje maksimalnog uèinka. Aplicirano na proces dizajna, ono nužno ukljuèuje znanja iz raznih znanstvenih disciplina i svijeta tehnologije s ciljem stvaranja uravnotežene globalne sredine. Sveobuhvatni dizajner ne razmišlja samo o pojedinaènom proizvodu, nego o cjelokupnom sustavu, konceptu i kontekstu unutar kojeg se odreðeni proizvod ili sustav proizvoda projektira51 koristeæi univerzalne znanstvene principe. Dizajn shvaæen u tom smislu, poput znanosti, može uèinkovito predvidjeti ljudske potrebe i strateški djelovati danas za bolje sutra.
Sustav za Fullera ne predstavlja samo grad ili okolinu, veæ cijeli svijet. U razvijanju projekata, a u skladu s tom idejom, razmišljao je u sustavima gdje su dizajn, tehnologija i znanost udruženi te djeluju za dobrobit cijeloga èovjeèanstva.
Svoje shvaæanje svijeta kao uravnoteženog i meðusobno povezanog sustava donosi 1940-ih Dymaxion52 kartom na kojoj je zemlja prikazana tako da su njeni dijelovi jednako proporcionirani, a ne deformirani, kao što je to sluèaj kod Mercatorove projekcije. Iako su i na Fullerovoj karti svijeta prisutne deformacije, kao neizbježan rezultat prenošenja sferiènih oblika na dvodimenzionalnu površinu, te su nepravilnosti proporcionalno rasporeðene na sve segmente karte.53 Kako bi slikovito ukazao na povezanost svijeta, ali i na njegovu realnu neuravnoteženost kad je rijeè
43 Ventosa, 1983: 9-11
44 Serta na projektu u Limi savjetuje Rogers. [Mumford, 2009: 81]
45 Mumford, 2002.
46 Mumford, 2009: 85
47 Mumford, 2002: 201-205
48 Mumford, 2002: 213
49 Fuller, 2012: 191
50 Fuller, 2012: 192
51 www.bfi.org/sites/default/files/attachments/literature_source/world_game_series_document1.pdf
52 Dymaxion je složenica Buckminstera Fullera nastala kombinacijom rijeèi dynamic, maximum i tension
o proizvodnji, distribuciji te potrošnji dobara i resursa, kasnih 1960-ih osmišljava tzv. Svjetsku igru (World Game) u kojoj igraèi djeluju kao stratezi spajajuæi resurse s ljudskim potrebama na interaktivnoj Dymaxion karti svijeta. Zadaæa igraèa bila je razviti i provesti teoriju o distribuciji dobara koja bi osigurala uspješno funkcioniranje cijeloga svijeta za dobrobit cjelokupne svjetske populacije.54
VIZUALNO SHVAÆANJE GRADA I KEVIN LYNCH
VISUAL PERCEPTION OF THE CITY AND KEVIN LYNCH
Pod utjecajem CIAM-ova kongresa „Srce grada”, Kevin Lynch u suradnji s fotografom i kolegom s MIT-a Gyorgyom Kepesom od 1954. do 1959. provodi istraživanja usmjerena na perceptualne forme grada.55 Razvija teoriju o svojstvu slikovitosti prema kojem urbane forme imaju odluèujuæu ulogu u stvaranju mentalne slike grada kod promatraèa, bez koje bi razumijevanje i snalaženje po odreðenoj urbanoj sredini bilo gotovo nemoguæe. Dobar dio svoje teorije utemeljio je na vizualnim i strukturalnim pojavnostima grada i naèinu na koji se one percipiraju. Rezultate istraživanja Lynch je objavio u knjizi Slika jednog grada 1960. godine, koja se prepoznaje kao kljuèna za razvoj urbanoga dizajna i planiranja.
Temeljne fizièke elemente slike Lynch dijeli na pet kategorija: putove, rubove, èvorišta, podruèja i orijentire, koje se mogu analizirati kroz komponente identiteta, strukture i znaèenja. Putovi su dominantni elementi jer promatraè doživljava grad upravo kreæuæi se kroza nj putovima. Rubovi imaju dvojaku ulogu - mogu biti granice izmeðu dva razlièita podruèja ili zona koja ih povezuje. Èvorišta su strateške toèke, mjesta konvergencije i divergencije putova na kojima se odluèujemo za smjer i/ili koncentracije, žarišne toèke prema kojima ili od kojih se kreæemo. Podruèja su relativno veliki segmenti grada koji su prepoznatljivi prema specifiènim karakteristikama, a orijentiri referentne toèke prema kojima se snalazimo u prostoru.56 Svaka od navedenih kategorija primjenjiva je na cijeli grad, na njegove segmente ili pojedinaène strukture.57
53 Krausse, Lichtenstein, 1999.
54 www.bfi.org/sites/default/files/attachments/literature_source/world_game_series_document1.pdf
55 Dokumentacija s istraživanja dostupna je na: https:// dome.mit.edu/handle/1721.3/33656.
56 Lynch, 1960.
57 Mumford, 2009: 141
58 Lupton, 1986: 47
59 Lupton, 1986: 56
60 Hochhäusl, 2011: 104
61 Wan, 2008.
62 *** 1989; Tsuru [ur.], 1991.
Za stvaranje slike podjednako su bitni svi segmenti grada, od najmanjeg detalja na zgradi do sveukupnoga gradskog rastera, te njihove formalne i kvalitativne karakteristike. Oblikovanje grada prema konceptu slike grada trebalo bi rezultirati veæom sinergijom javnoga prostora i njegovih korisnika kroz promišljeno uspostavljanje veze izmeðu fizièkih elemenata grada u odnosu na promatraèa koji tim elementima pridaje znaèenje.
URBAN EQUIPMENT AND SIGNS
U pogledu ‘sveobuhvatnog dizajna’ valjalo bi se osvrnuti i na dizajn urbane opreme i signalistike kao komponente dizajna okoline i urbanoga dizajna, a koji u sinergiji s arhitekturom i urbanizmom èine temeljne elemente onoga što Lynch naziva slikom grada. Poèeci standardizirane vizualizacije predmeta i pojava iz okoline mogu se dovesti u vezu s Ottom Neurathom koji je 1920-ih godina razvio sustav ISOTYPE kao set piktograma za vizualizaciju velike kolièine statistièkih podataka, razumljiv široj javnosti, a poznat i pod imenom ‘beèka metoda’. Njegov je cilj bio stvoriti globalni vizualni jezik koji bi svojom univerzalnošæu bio instrument ujedinjenja èovjeèanstva.58 U razvijanju sustava težio je estetskoj i funkcionalnoj dosljednosti piktograma, odnosno dosljednosti u njihovu oblikovanju i korištenju, a taj je princip proširio i na druge elemente koji se vežu za ISOTYPEna arhitekturu, interijer i grafièke oblike. Predlagao je primjenu jedinstvenoga vizualnog sustava na šire podruèje okoline.59 Kvalitetu i prednost korištenja tog principa uvidjeli su i arhitekti CIAM-a na kongresu 1933. godine, gdje je Neurath predstavio kartu grada u kojem koristi sustav ISOTYPE. Time se osvijestio nedostatak CIAM-ovih karata glede upotrebe standardiziranih sustava simbola pa je na zakljuècima kongresa dogovoreno da Neurath pokuša napraviti ‘unificirane znakove’.60
Iako je èesto shvaæena marginalno, urbana oprema ima znaèajnu ulogu kao jedan od elemenata identiteta i slike grada koji djeluje kao èimbenik humanizacije urbanih prostora. Urbana oprema obuhvaæa širok repertoar objekata i predmeta u javnim prostorima koji pružaju neku uslugu ili funkciju.61 Dizajn urbane opreme razvija se tijekom 19. stoljeæa zajedno s procesom industrijalizacije i urbanizacije, a jedan od najpoznatijih primjera dizajna urbane opreme jest ulaz u pariški metro Hectora Guimarda. Cjelovit pristup prouèavanju i oblikovanju urbanoga prostora i njegovih elemenata posebno je razvijen u Japanu.62
LOKALNE REFLEKSIJE KONCEPTA ‘SVEOBUHVATNOG DIZAJNA’
LOCAL REFLECTIONS OF THE ‘COMPREHENSIVE DESIGN’ CONCEPT
Projektiranje prema konceptu ‘od žlice do grada’ može se kronološki najprije povezati s djelovanjem slovenskog arhitekta Josipa Pleènika, èije realizacije obuhvaæaju širok raspon projekata - od urbanog planiranja (generalni urbanistièki plan Ljubljane) do projektiranja zgrada i oblikovanja pojedinaènih predmeta. Nakon povratka u Ljubljanu 1920. godine Pleènik radi na ‘redizajnu’ javnih gradskih prostora, gdje se kao posebna karakteristika istièe sinteza novih arhitektonskih rješenja s veæ postojeæim gradskim kontekstom i elementima koji mu služe kao referentna toèka, èime postiže visoku razinu koherentnosti i jak osjeæaj urbanog identiteta.63
Sveobuhvatan pristup dizajnu na lokalnoj se razini poslije takoðer oèituje u programima izložaba organizacije Porodica i domaæinstvo iz kasnih 1950-ih godina s naglašenim edukativnim karakterom. Njihov je cilj bio utjecati na svakodnevne navike, ponašanje64 i, u ko-
naènici, na životni stil graðana u stanovanju i potrošnji. Suoèeni s problematikom stanovanja, koja je bila posebno aktualna sredinom stoljeæa, svrha izložaba bila je „prikazati društveni znaèaj stambenih zajednica” i podizanje društvenog standarda života.65 Uz izložbu održanu 1958. izdana je posebna publikacija u kojoj su opisani glavni ciljevi te opsežan prikaz programa koji ukljuèuje urbanistièke studije, legislativu, zdravstvo, obrazloženje pojmova vezanih za stambene zajednice, organizaciju stanova i vremena, mrežu servisa, te stambenu opremu i namještaj (Sl. 5.).66 Prva slièna manifestacija održala se u Ljubljani 1956. godine s izložbenim, edukativnim i komercijalnim programom pod naslovom Stan za naše prilike, kojim se htjelo naglasiti da je izložba prilagoðena uvjetima i
63 Butina Watson, Bentley, 2007: 43-70
64 Galjer, Ceraj, 2011.
65 Novak [ur.], 1958.
66 Novak [ur.], 1958.
67 Vukiæ, 2007: 66-67; Tepina [ur.], 1957.
68 Vukiæ, 2008: 145-176
69 Meštroviæ, 1967: 331-339
70 Vardjan, 2016: 43
71 Ventosa [ur.], 1983: 106-107
moguænostima tadašnjega društva. Problemu stanovanja pristupilo se iz više perspektiva, kojima se obuhvatilo podruèje urbanizma, graðevinarstva, stanogradnje i opremanja stana.67 K tome, valja podsjetiti da se velik dio teorijskih napora usmjerenih k temeljenju teorije i prakse oblikovanja (pedesetih godina) i dizajna (od šezdesetih godina nadalje) u Hrvatskoj i Sloveniji odvija upravo u kontekstu arhitekture i urbanizma.68
Ovdje valja spomenuti i teoriju sinturbanizma arhitekta Vjenceslava Richtera kao koncept prema kojem se u sagledavanju problematike prostornog planiranja ukidaju granice izmeðu arhitekture i urbanizma, odnosno gdje se praksa arhitektonskog projektiranja širi na podruèje urbanizma.69
Iz domene urbane opreme, a na temu koncepta ‘sveobuhvatnog dizajna’, u lokalnom je kontekstu nezaobilazno djelovanje slovenskog dizajnera Saše Mächtiga koji svojim sustavima prefabriciranih modula udovoljava uvjetima masovne proizvodnje i široke upotrebe. Jedno od poznatijih ostvarenja predstavlja Kiosk 67 (Sl. 6.) koji se zbog svoje velièine, funkcije i metode proizvodnje opisuje kao „hibrid arhitekture i industrijskog dizajna”.70
Osim toga, Mächtig je bio jedini predstavnik bivše Jugoslavije na ICSID-ovoj izložbi u Milanu „Od žlice do grada: kroz djela 100 dizajnera”, gdje je u kategoriji ‘privatnog’ izložio stol za objedovanje Beta 1500, a u kategoriji ‘javno’ sustav prefabriciranih modula za nadstrešnice autobusnih stajališta SPK.71
Projekt arhitektonskog studija 3LHD za preureðenje rive u Splitu iz 2005. godine (izvoðenje je trajalo 2006.-2007.) predstavlja relativno noviji pokušaj u kojem se uz donošenje arhitektonskog rješenja projektira i posebna urbana oprema kao dio istog projekta.
ZAKLJUÈAK
CONCLUSION
U radu se donosi genealogija, kronologija (Sl. 1.) i pregled teorijske koncepcije kojom se praksa dizajna predmeta i simbolièkih poruka poèela povezivati s idejama o arhitekturi i urbanizmu kako bi obuhvatila razlièite domene ljudskoga djelovanja u svrhu davanja odgovora na sve kompleksnije probleme industrijaliziranoga društva. Razvoj koncepta sveobuhvatnoga dizajna, koji se proteže raz-
72 Slièan je koncept moguæe pronaæi u Frescovoj ideji o ‘ekonomiji resursa’.
73 http://www.fosterandpartners.com/projects/masdar-development/
74 eng. Humanities + Urbanism + Design
75 http://www.humanitiesurbanismdesign.com/
76 http://www.iusd.uni-stuttgart.de/index.php
77 http://www.gsd.harvard.edu/urban-planning-design /#more
dobljem sada veæ dužim od jednoga stoljeæa, èini se, još uvijek traje, a njegova aktualnost i nužnost sve je izraženija, posebno s obzirom na tehnološke okvire suvremenoga društva vezane za koncepcije Smart City (‘pametni grad’) i Internet of Things (‘internet stvari’).
Kao relativno noviji primjer ideje o stvaranju ‘pametnoga grada’ prema principu ‘sveobuhvatnog dizajna’ može se navesti projekt izgradnje grada Masdara (2006.) u neposrednoj blizini Abu Dhabija, koji se temeljio na ideji o korištenju iskljuèivo održivih i obnovljivih izvora energije.72 Koncept je ukljuèivao projektiranje prema principima ‘pametnog urbanizma’ (Smart Urbanism), gdje su plan grada, raspored i oblikovanje zgrada odreðeni klimatskim uvjetima ne bi li se optimalno iskoristili prirodni resursi ili minimizirali negativni aspekti života u kontekstu ekstremne pustinjske klime. Osim toga, projektom je predviðen sustav za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora, elaboriran sustav javnoga gradskog prijevoza, a u skladu s idejom o minimalnoj emisiji ispušnih plinova razvijen je i projekt korištenja elektriènih automobila (koji, usput budi reèeno, nose ime Dymaxion73 prema svojedobnom konceptu Buckminstera Fullera - zagovaratelja korištenja minimalnih resursa za maksimalan uèinak).
Ideja ‘od žlice do grada’ - kao metafora koja je u razlièitim povijesnim trenutcima i okolnostima poprimala drukèije oblièje ili opsegnije stoga samo specifiènost i dio modernistièkih strujanja u arhitekturi, urbanizmu i dizajnu, nego se postavlja kao imperativ konteksta današnjice (i sutrašnjice?) u kojem je interakcija i odnos izmeðu ljudi, predmeta, sustava i okoline sve više zasnovan na interakciji s digitalnim platformama.
Potreba za ‘sveobuhvatnim dizajnom’ prepoznata je i u sferi visokog obrazovanja, ako se kao indikator uzme otvaranje novih studijskih programa koji rade na objedinjavanju arhitekture, urbanizma i dizajna. Tako je, primjerice, u suradnji s obrazovnim institucijama Penn Design, Penn Art and Science i Penn IUR (Institut za urbana istraživanja) u sklopu Sveuèilišta u Pennsylvaniji pokrenuta H+U+D inicijativa74 koja promovira integrirano znanje iz podruèja urbanizma, humanistièkih znanosti i dizajna75, dok je Sveuèilište u Stuttgartu zajedno sa Sveuèilištem Ain Shams u Kairu 2011. godine pokrenulo studij Integriranog urbanizma i održivog dizajna.76 Na Sveuèilištu u Harvardu, gdje je, uostalom, i stvorena edukacijska osnova za razvoj urbanoga dizajna 1950-ih, ustanovljen je odsjek Urbanog planiranja i dizajna.77
Daljnja istraživanja mogla bi dati odgovor na pitanje koja je uloga koncepta ‘sveobuhvatnog dizajna’ u projektiranju okoline koja bi imala sve elemente potrebne za stvaranje urbane sredine primjerenije društvenim, ekonomskim i tehnološkim uvjetima današnjice.
Sl. 6. Saša Mächtig, Kiosk K67 prilagoðen novoj funkciji
6 Saša Mächtig, Kiosk K67 adapted to new function
1. Anderson, S. (2000.), Peter Behrens and a New Architecture for the Twentieth Century, MIT Press, Cambridge and London
2. Antonelli, P. (2011.), Design and Communication between People and Objects, MoMA, New York
3. Arnold, K.-P. (1993.), Vom Sofakissen zum Städtebau: die Geschichte der Deutschen Werkstätten und der Gartenstadt Hellerau, Verlag der Kunst, Dresden
4. Arnold, K.-P. (2011.), Deutsche Werkstätten Hellerau: vom Sofakissen zum Städtebau; zur Geschichte der Deutschen Werkstätten und der Gartenstadt Hellerau, Rauch-GmbH, Freudenberg am Main
5. Banham, R. (1970.), Theory and Design in the First Machine Age, Praeger publishers, New York
6. Benton, T. (2008.), Building Utopia, u: Modernism: designing a new world 1914-1939 [ur. Wilk, C.], V&A Publications: 149-224, London
7. Butina Watson, G.; Bentley, I. (2007.), Identity by Design, Elsevier, Oxford
8. Campbell, J. (2015.), The German Werkbund: The Politics of Reform in the Applied Arts, Princeton University Press
9. Cecchetti, M. (2011.), For Sensitive Skin: On the Transformation of Architecture into Design, „Annali d’Italianistica”, 29: 237-252
10. Ciliberto, G. (2012.), La Triennale di Milano: Fra costruzione e critica del design in Italia, Al Canal, Venecija
11. Crowely, D.; Pavitt, J. [ur.], (2008.), The HiTech Cold War, u: Cold War Modern Design 1945-1970, &A Publishing: 163-191, London
12. Eckardt, F. (2011.), Bauhaus and the ”New Frankfurt”: Limited opportunities, limited concepts, u: Bauhaus and the city. A contested heritage for a challenging future [ur. Colini, L.; Eckardt, F.], Königshausen & Neumann: 18-30, Würzburg
13. Fallan, K. (2009.), Heresy and Heroics: The Deabate on the Alleged ”crisis” in Italian Industrial Design around 1960, „Modern Italy”, 14 (3): 257-274
14. Fuller, B. (2008.), Curricula and the Design Initiative, u: Utopia or Oblivion: The Prospects of Humanity [ur. Snyder, J.], Lars Müller Publishers: 361-367, Baden
15. Fuller, B. (2012.), Sveobuhvatni dizajner, u: Teorija i povijest dizajna - kritièka antologija [ur. Vukiæ, F.], Golden marketing: 191-194, Zagreb
16. Galjer, J.; Ceraj, I. (2011.), Uloga dizajna u svakodnevnom životu na izložbama Porodica i domaæinstvo 1957.-1960. godine, „Radovi instituta za povijest umjetnosti”, 35: 277-296, Zagreb
17. Gropius, W. (2012.), Program Staatliches Bauhaus u Weimaru, u: Teorija i povijest dizajnakritièka antologija [ur. Vukiæ, F.], Golden marketing: 115-118, Zagreb
18. Gropius, W. (1961.), Sinteza u arhitekturi, Tehnièka knjiga, Zagreb
19. Hochhäusl, S. (2011.), Otto Neurath - City Planning: Proposing a Socio-political Map for Modern Urbanism, Innsbruck University Press, Innsbruck
20. Krausse, J.; Lichtenstein, C. (1999.), Your Private Sky - R. Buckminster Fuller: The Art of Design Science, Lars Müller Publishers, Baden
21. Lang, J. (1994.), Urban Design. The American Experiance, Van Nostrand Reinhold, New York
22. Lindinger, H. (1991.), Ulm: Legend and Living Idea, u: Lindinger, H. [ur.]: Ulm Design: The Morality and Objects, MIT Press: 9-15, Massachusetts
23. Lupton, E. (1986.), Reading Isotype, „Design Issues”, 3 (2): 47-58
24. Lynch, K. (1960.), The Image of the City, MIT Press, Cambridge and London
25. Maldonado, T. (2012.), Prema projektiranju okoline, u: Teorija i povijest dizajna - kritièka antologija [ur. Vukiæ, F.], Golden marketing: 269-276, Zagreb
26. Margolin, V. (1997.), The Struggle for Utopia: Rodchenko, Lissitzky, Moholy-Nagy, The University of Chicago Press, Chicago and London
27. Medina, E. (2011.), Cybernetic Revolutionaries - Technology and Politics in Allende’s Chile, MIT Press, Cambridge and London
28. Meštroviæ, M. (1967.), Opet utopija? Urbanizam ostvarljivog - uz teze Vjenceslava Richtera o sinturbanizmu, u: Od pojedinaènog opæem, Mladost: 331-339, Zagreb
29. Mumford, E. (2002.), The CIAM Discourse on Urbanism 1928-1960, MIT Press, Cambridge
30. Mumford, E. (2009.), Defining Urban DesignCIAM Architects and the Formation of a Discipline, 1937-69, Yale University Press, New Haven
31. Muthesius, H. (1912.), Wo stehen wir?, Vortrag, gehalten auf der Jahresversammlung des Deutschen Werkbundes, ”Jahrbuch des Deutschen Werkbundes”: 11-26
32. Novak, V. [ur.] (1958.), Stanbena zajednica: Porodica i domaæinstvo 1958., „Progres, ilustrovana revija za ekonomska i društvena pitanja”, 3 (4-5)
33. Ratti, C.; Claudel, M. (2014.), The Rise of the ”Invisible Detail”, u: Future Details of Architecture [ur. Garcia, M.], John Wiley & Sons: 86-91
34. Rodgers, A.; Hall, A.; Winton, E.; Land, E.; Aurisicchio, M. (2013.), Are We All Designers?, „Engineering And Product Design Education”, 715: 1-6
35. Rogers, E.N. (1946.), Ricostruzione: dall’oggetto d’uso alla città, ”Domus”, 215: 2-5
36. Rogers, E.N. (1974.), Tradition and Modern Design, u: The Aspen Papers - Twenty Years of Design Theory from the International Design Conference in Aspen [ur. Banham, R.], Praeger Publishers: 78-85, New York and Washington
37. Sadler, S. (2005.), Archigram: Architecture without Architecture, MIT Press, Cambridge
38. Schwartz, F.J. (1996.), The Werkbund. Theory& Mass Culture before the First World War, Yale University Press, New Haven and London
39. Seelow, A.M. (2017.), Function and Form: Shifts in Modernist Architects’ Design Thinking, ”Arts”, 6 (1): 1-6
40. Semper, G. (2012.), Znanost, umjetnost i industrija, u: Teorija i povijest dizajna - kritièka antologija [ur. Vukiæ, F.], Golden marketing: 2328, Zagreb
41. Smith, V. (2005.), Forms in modernism: a visual set: the unity of typography, architecture & the design arts, Watson-Guptill Publications, New York
42. Sparke, P. (1997.), ”A Home for Everybody?”: Design, Ideology and the Culture of the Home in Italy, 1945-1972, u: Modernism in Design [ur. Greenhalgh, H.], Reaktion Books: 184-202, London
43. Sudjic, D. (2008.), The Language of Things, Allen Lane, London
44. Tepina, M. (1957.), Stan za naše prilike, zložba uz Prvo opštejugoslavensko savetovanje o stambenoj izgradnji i stanu u Ljubljani maja 1956., Ljubljana
45. Tsuru, Kyoko [ur.] (1991.), Elements & Total Concept of Urban Equipment Design, GraphicSha Pub, Tokio
46. Vardjan, M. (2016.), Metamorphoses of the Kiosk K67, u: Saša J. Mächtig: Systems, Structures, Strategies [ur. Vardjan, M.], Muzej za arhitekturo in oblikovanje: Akademija za likovno umetnost in oblikovanje: 37-49, Ljubljana
47. Ventosa, C. (1983.), Dal cucchiaio alla città nell’itinerario di 100 designers, Electa, Milano
48. Vukiæ, F. (2007.), The Concept of Formgiving as a Critique of Mass Production, ”Design Issues” 23 (1): 61-72, Cambridge
49. Vukiæ, F. (2008.), Od oblikovanja do dizajna, Meandar, Zagreb
50. Wan, P.-H. (2008.), Street furniture design principles and implementations: case studies of street furniture design in densely populated old urban areas, The Hong Kong Polytechnic University, Hong Kong
51. *** (1989.), Elements and Total Concept of Urban Signage Design, Graphic-sha Pub, Tokio
Sources
Internetski izvori
Internet Sources
1. http://www.aiai.ed.ac.uk/~bat/IMG/SEA-CITY /JF/Jacque_Fresco-Designing_the_Future.pdf [26.2.2017.]
2. https://www.bfi.org/sites/default/files/attachments/literature_source/world_game_series_ document1.pdf [7.3.2017.]
3. www.gsd.harvard.edu/urban-planning-design [7.3.2017.]
4. www.hfg-archiv.ulm.de/die_hfg_ulm/geschichte_4.html [2.3.2017.]
5. http://www.humanitiesurbanismdesign.com/ [7.3.2017.]
6. http://www.iusd.uni-stuttgart.de/index.php [7.3.2017.]
7. http://webtv.un.org/watch/jacque-fresco-social-engineer-%E2%80%93-novus-award-ceremony-novus-summit-2016/5042180795001# full-text [7.3.2017.]
Izvori ilustracija
Illustration Sources
Sl. 1. Autorica, 2017.
Sl. 2. Muthesius, 1912.
Sl. 3. Gropius, 1961.
Sl. 4. Rogers, 1946.
Sl. 5. Novak, 1958: 49
Sl. 6. Vardjan, 2016: 130
Summary
The slogan widely known as ”From the spoon to the city” (an English version of the Italian slogan ”dal cucchiaio alla città”) refers to design at all scales. In specialist literature it is frequently attributed to the Italian architect Ernesto Nathan Rogers although the sources too often seem obscure and hardly reliable. Despite the fact that Rogers undoubtedly deserves credit for its popularization, the ”comprehensive design” concept actually appeared earlier. Its origin can be traced back to Gesamtkunstwerk - a term used to designate a total work of art. Given the diversity of usage and the number of versions that appear in literature, this paper attempts to explore the origin and development of this popular slogan within the historical and conceptual context of its usage. According to the available literature the concept can be related to Hermann Muthesius, one of the leading figures in the establishment and practice of Deutscher Werkbund in the early 20th century. The Werkbund aimed at improving the quality and appeal of German industrial products by fostering links between art and industry. Most of its members (mainly artists and architects together with some entrepreneurs and manufacturers) shared common interests focusing primarily on the relationship between culture and mass consumption in the context of mass industrial production. Their interests, however, went beyond the mere relationship between art and industry. They saw this issue from a wider perspective of the relationship between form and economy in a society where industry takes on a leading role in the mass production of everyday objects. In such social and economic circumstances, Muthesius gave a speech at the annual 1911 Werkbund meeting in Dresden where he talked about the issues of aesthetics and standardization of forms adapted to machine production, i.e. the entire cycle of mass production, distribution, and consumption. His speech, printed in the 1912 Werkbund’s yearbook is usually cited as the origin of the famous slogan. He allegedly used the slogan in 1906 when he was talking about Karl Schmidt and his versatility.
Following the main thread of the synthesis in arts and later in arts and industry, the Bauhaus school became an ardent advocate of the same concept. Walter Gropius, who was the founder and first
head of the school, published in 1955 a book entitled ”Synthesis in Architecture” in which he promoted the idea of design at all scales, ranging from a simple everyday object to the entire city.
The concept was further developed at the Ulm School of Design. The school pioneered in the development of design methodology as well as a multidisciplinary approach to design. Max Bill, the first head of the School and one of its founders, described their activities in the context of post-war rebuilding, as ”participation in creating a new culture, from the spoon to the town.” The concept of ”comprehensive design” encompassing a wider range of activities was clearly manifested during the second stage of the school through the work of Tomás Maldonado and Gui Bonsiepe whose aim was to integrate design with science and technology. They developed the basic principles of methodology and theory of environmental design seen as a collective endeavour of urban planners, architects, and industrial designers.
Although the slogan ”From the spoon to the city” is most frequently attributed to the Italian architect and designer Ernesto Nathan Rogers it is quite uncertain when exactly it came into use. Besides, it is often attributed to other authors. According to sources in professional literature, its origin goes back to 1946 and 1952. Few recent Italian authors often cite Rogers’s text from 1946 published in the 215th volume of the Domus magazine: ”Ricostruzione: dall’oggetto d’uso alla città”. As the research results indicate it was then that he used it for the first time. His article deals with the relationship between tradition and modernity or, in other words, the issue of how to achieve successful integration of the contemporary architecture into a historic urban fabric and develops theories on continuity and contextualization. In the context of Italian post-war rebuilding, he used this slogan to illustrate the true vocation of the architects and all others involved in rebuilding Italian culture both physically and spiritually.
His participation at the CIAM conferences was equally important. Particularly influential were his ideas about continuity and contextualization which directly influenced Josep Lluís Sert who continually emphasized the significance of public urban spaces in the design of the city. His ideas eventually
gave rise to the formal establishment of urban design as a discipline.
In 1949 Buckminster Fuller introduced the concept of the so-called ”comprehensive designer” by which he envisioned an individual who would represent ”a synthesis of an artist, inventor, mechanic, objective economist and evolutionary strategist”. In design practice this concept actually implies the application of knowledge from various disciplines and an approach to design as a system, concept, and context on the basis of universal scientific principles.
Inspired by the 8th CIAM congress Kevin Lynch developed his famous theory of image development process whereby urban forms play a crucial role in the formation of a mental image of a place. They thus act as key referential points in the eye of the observer that help understanding and physical orientation in an urban environment. Designing a city according to an image of a city would result in a greater synergy between public spaces and their users through an established association between physical elements of the city and the observer who imbues these elements with meaning. The implementation of such a concept is possible through collective efforts of urban planners, architects, and designers.
In the local context, the concept of ”comprehensive design” is illustrated and documented in the exhibition Family and household which addressed dwelling issues from several perspectives ranging from urban planning, civil engineering, and architecture to interior design.
The ”comprehensive design” concept, which was essentially aimed at forging links between product design and visual communications design on the one hand and architecture and urbanism on the other in order to encompass various fields of human activities and thus provide solutions to highly complex issues of modern industrialized society, nowadays seems increasingly relevant.
Further research might provide insight into the role of the ”comprehensive design” concept in designing an environment that would incorporate all elements that are necessary for building up a more adequate urban environment, responsive to the social, economic and technological circumstances of modern times.
Biografija Biography
IVA KOSTEŠIÆ, mag.hist.art., diplomirala je na Filozofskom fakultetu Sveuèilišta u Zagrebu povijest umjetnosti 2012. godine. Od 2016. zaposlena je na Studiju dizajna kao asistentica u Kabinetu za teoriju, metodologiju i povijest dizajna.
IVA KOSTEŠIÆ, M.Art His., graduated from the Faculty of Humanities and Social Sciences in Zagreb in 2012. Since 2016 she has been working as teaching assistant in the Department of Theory, Methodology and History of Design at the School of Design.
Fon University, Faculty of Architecture Republic of Macedonia - 1000 Skopje mumen.abuarkub@yahoo.com
Subject Review
UDC 72.02:728.6(569.4)
Technical Sciences / Architecture and Urban Planning
2.01.03. - Architectural Structures, Building Physics, Materials and Building Technology
Article Received / Accepted: 28. 8. 2016. / 13. 6. 2017.
Sveuèilište Fon, Arhitektonski fakultet Republika Makedonija - 1000 Skopje mumen.abuarkub@yahoo.com
Pregledni znanstveni èlanak UDK 72.02:728.6(569.4) Tehnièke znanosti / Arhitektura i urbanizam 2.01.03. - Arhitektonske konstrukcije, fizika zgrade, materijali i tehnologija graðenja Èlanak primljen / prihvaæen: 28. 8. 2016. / 13. 6. 2017.
dome foundations openings roofing vaults walls
The study examines building techniques and distinct architectural elements: foundations, walls, openings, vaults, cupolas, roofing. It elaborates how building size and choice of materials affect building practice, focusing on technical standards, describing basic building materials and traditional construction methods for each architectural element of Palestinian traditional house.
kupola temelji otvori krovišta svodovi zidovi
U radu se istražuju naèini gradnje i razlièiti graditeljski elementi: temelji, zidovi, otvori, svodovi, kupole, krovišta. Analizira se na koji naèin velièina zgrade i izbor materijala utjeèu na graditeljsku praksu s osobitim naglaskom na tehnièke standarde i opis temeljnih graðevnih materijala i tradicijskih naèina gradnje za svaki graditeljski element tradicijske palestinske kuæe.
Constructionhas a very important position in community development. It reflects the way of building, new materials and new technologies. The use of building materials in general largely depends on the country resources, countries that have abundance of some kinds of building materials use them extensively in building construction.
The actual interest of the Palestinian architectural heritage began in the eighties of the last century, where a number of interested people and Palestinian researchers, architects and non-architects, prepared studies and research works showing the importance of the Palestinian architectural heritage and the need to document and preserve it. There is no doubt that the presence of architectural faculties at the Palestinian Universities and the spread of research centers that are concerned in documenting the Palestinian cultural heritage has contributed significantly to raising the awareness and interest in architectural heritage and it’s preservation. There are few studies and writings about traditional building methods in Palestine, some written by specialized architects and others by interested people, some Palestinian and some foreigners, who are keen about this heritage. Palestinian studies and writings on the other hand have appeared relatively recent, and the greater part of them has recently been released in the past years. Some foreign studies date back to the early twentieth century.
This research, traditional building methods in Palestine, is mainly aimed at defining in detail the building methods that were used in Palestine. This study constitutes a base or opening to other studies and in-depth research about building methods and construction materials that were used in different geographical areas in Palestine. It is an episode of a long series of studies aimed mainly in documenting, analyzing and understanding the Palestinian architectural heritage. Such studies are not easily achieved, especially under the current conditions in which the Palestinians endure, which prevent coverage of all historical Palestinian areas.
This study mainly relied on fieldwork, in addition to writings and published studies that mostly covered areas of the West Bank, as it appears from the list of references that were the basis for this research. The study also relied on office research in the relevant publications, and adopted a systematic field research and field visits to various regions in Palestine. With the help of these researches, various models of construction blueprints were documented for areas that varied geographically and climatically in addition to interviews with constructivist veterans who conveyed the history and the construction methods used in Palestine.
It must be noted that no one would be able to document and analyze traditional building methods in Palestine alone. This work requires further joint efforts and cooperation between researchers and concerned institutions in order to do organized scientific studies to cover all the Palestinian territories through documentation, analysis, and field surveys. This should be done as quickly as possible, as this cultural heritage is declining year after year because of the demolition, negligence, and the lack of awareness of the importance of this heritage and its preservation.
Building processes are connected directly to the prevailing habits and traditions in Palestine; the action of building depends on community participation and the concept of ”help” which distinguishes the Palestinian society in all matters.
TRADICIJSKI GRAÐEVNI MATERIJALI
Before the second half of the 20th century, stone was the main material in traditional buildings, except in Jordan Valley. All buildings built in Palestine had lime-based (gypsum-based) mortars. Cement and reinforced concrete were new techniques invented in
1 Hadid, 2002: 18
2 Hadid, 2002: 18
the West Bank and Gaza Strip. Therefore, all traditional buildings in Palestine were built without cement. Lime, mud and gypsum were the traditional binders used by masons for centuries in Palestine.
More than 50,000 buildings have been registered in the National Register for the traditional architectural buildings done by Riwaq - Center for Architectural Conservation. The register information shows that stone was the main building material in West Bank Mountains and in some Gaza’s buildings, while mudstone was used in Jordan valley and in the coastal plain of Gaza.
Palestinian Stones - The stone is the oldest and mostly used construction material in Palestine despite the appearance of numerous and newer construction materials. The stone has always been present while using different decorative materials for exterior and interior surfaces, vertically or horizontally, thus the stone has always been a big challenge for the architects as well as the aesthetics. In Palestine, main kinds of stone that were used for building a stone house are: limestone (used in the central mountains areas) and sandstone (used in the coastal plain).
- Limestone - The characteristics of the stone in the central mountains vary with localities. The traditional classification of limestone in the area is based on use rather than the origin. The soft stones are: Ka’kulehsoft whitish stone (mainly Calcium Carbonated); Nari - a very inhomogeneous white stone, lighter than other chalks and limestone, which is not a good quality stone for general building purpose. The hard stones are: Malaki (when quarried it is pure white and easy to work, it hardens on exposure to air and may become yellowish, this stone is considered as the best for building purpose); Mizzi: it has three different varieties (weight 2480 kg/m3): Mizzi Ahmar - it is hard, light yellow and irregularly streaked by red bands; Mizi Hilu - whitish and yellow veins; Mizzi Yahudi - it is a gray limestone, the hardest and the best building stone.1
- Sandstone - The sandstone is found in outcrops along the coast. The coastal cities were built on these outcrops using the sandstone as building material. Kurkar is porous, inhomogeneous, relatively young sandstone. It is easy to quarry and dress, but behaves badly to weather; this is the reason why they used to plaster the exterior walls. Sandstone was used as a building material in all the buildings made from stone in Gaza Strip.
In addition to these kinds of stones, basalt (black stone), a third kind, is available in the
3 Ziara, 1995: 13
4 Ragette, 2012: 28
Galilee area. It was used only in this area and can be rarely found elsewhere. There are also a number of decorative stones, such as the Mizzi Akhdar. They are denser, more compact and can be polished.2
Mud-bricks - Mud-bricks (sun-dried bricks) were used in the Gaza area and in Jordan valley, especially Jericho. This material was formed in wooden molds after grading. It was used in ancient cultures and found in many areas in Palestine like Gaza and Jericho. Mudbricks were prepared from the local mud (red soil), mixed with sand, existing chemicals in the soil, water and dried in the sun. They were prepared in molds usually 202040 cm to form a block that was used in the building structure (row of blocks).3
Mortars - Mortars used for different functions not only require different specifications and preparations, but also are often applied using different tools and techniques. Mortars are composed of two distinct elements: the binder (lime, hydraulic lime) and the aggregates (sand, gravel, brick dust, ashes, straw or other organic elements). The composed materials used for plastering are usually brought from the surrounding villages, where the main plastering materials are made; they are lime and ash, which are a result of burnt wood. They are mixed with additional materials depending on where they will be used. Plastering was used in covering the walls from the inside at a thickness reaching 2 cm in the middle and sometimes from the outside. It is also used in tiling as mortar or livery for insulation of the roof. A mixture of sand or red soil and lime are sought after to cover the built walls of irregular stone, and its effects are shown in the garden walls and some different buildings in Palestine.
- Lime - Quicklime (Calcium Oxide - CaO) made by burning limestone (Calcium Carbonate - CaCO3), was slaked by adding water to create hydrated lime (Calcium HydrateCa(OH)2). Since ancient times gypsum (juss) and lime (jir) have been burnt to obtain binding agents for mortar. Due to its superior plasticity, gypsum has always been used for decorative work, for molding and relief, for castings, and in its pure form as alabaster for carved or pierced panels. Lime is mainly used for its higher water resistance and strength, but also for its brilliant white color, as whitewash or as finishing plaster (nourah) on important buildings. Coloration into bluish or green hues is very common, soothing for the eye and sometimes having spiritual significance. There have always been attempts to improve strength or impermeability by adding special ingredients. The addition of cinders to mortar mixes in general improves strength and water resistance. Where brick burning was common, the cinders from the kilns, called siflani in North Africa, were used as an ingredient for foundations.4
Words of Arabic Origin
Rijeèi arapskog podrijetla
Arka
Dawwaseh
Hasire
Hammal
Ka’kuleh
Malaki
Mizzi Akhdar
Mizzi Ahmar
Mizi Hilu
Mizzi Yahudi
Nari
Qantara
Reash
Shasheyyeh
Shamah
Somaah
Tabun
Taqah
Tawshihah
Zifr
- Sand - Sand gives mortar most of its characteristic color and texture. In traditional buildings, sand was not screened and graded as today and had therefore different size of grains. Natural sand is much better than manufactured one for binding with lime. Other aggregates like brick-dust usually make up a small proportion of the total. Other materials like animal hair, clay particles and partially burnt lime are commonly found in old mortars.5
Wood - In general, wood is not only scarce in the Arab Region. Traditionally, wood is precious, and every bit of it has to be used judiciously. The option is either few big beams, or many thin beams. Superimposed systems of principal beams or girders spanning from wall, plus secondary beams across the girders, plus ribs or matting from beam to beam serve as support for the mud roofing houses in Jordan valley and the coastal plain. Small sized wood is cleverly used for doors, paneling, grills, shutters and small furniture. Intricate joinery makes for decorative effect and accommodates the effects of changes in humidity.
Concrete hollow blocks with external plaster - This type is mainly found in Gaza Strip, Jordan valley, refugee camp and villages. Hollow blocks are cheaper than stone, this type of walls can reduce the total cost up to 50%.6 Such type of walls are made of one layer of hollow blocks with external and internal plaster and paintings, or with two layers, with insulation. The efficiency of this wall is less than the stonewalls, humidity and salt layers can be found on walls in Gaza strip area, and the plaster needs maintenance every now and then, depending on the orientation of the elevations and the exposure to the salty wind coming from the sea.
The master of the house, lacking any training in architecture, has nevertheless gathered from experience much practical knowledge, used to plan and to execute the house, from the first stone until the work ends. In addition, the inhabitants themselves, used to help building their own houses.7 Building Techniques in Palestine are influenced by the materials available domestically, as well as techniques in neighboring countries. In general, there are four main kinds of building materials, which are widely available in Palestine. These are mud or adobe; concrete, concrete block and cut stone. These kinds of building materials can be used individually or combined to form the structure of buildings. At the beginning of this century and in many
villages, mud or adobe were used to construct houses. In many cases, houses were constructed with dry stone and plastered roughly on the outside with mixture of mud and ashes. The roof was sometimes constructed from branches or brushwood covered with mud. It described the way in which the roof was constructed in many Palestinian cities.
In the following paragraphs, the traditional construction methods of the main structural elements will be briefly described, to give the general background of these discarded construction methods. The construction methods are of great importance as a part of the Palestinian heritage and culture. For that reason, they must be revived, if not used in modern construction, then at least to learn how to preserve the existing structures. (Fig. 1).
Foundations - The master of the house, marks the course of the foundation, which is dug by hired work or by the owner`s relatives. The excavation continues until a sound startum is reached. Occasionally, the trenches are five to ten feet deep. When the solid rock is exceptionally deep and it is too expensive and dangerous to dig down to it, the trenches are dug as deep as the proposed height of the house. In those cases, a firm and a hard layer of earth is chosen for the foundation courses. The lower courses are made broader than those built on the solid rock.8
Another method is to dig at distance of two or three-meter large square holes, two metre square, all along the foundation lines. In these holes, thick strong piers (Somaah, pl. Somaat) are built. They are joined by strong and board arches built of lat (large flat slabs of the hard stone). The top of the arches should not rise, as a rule, higher than the level of the ground. The foundation construction is built of rubble stone and mortar. The breadth of this wall must be 20-40 cm more than that of the house wall, and as a rule not less than 120 cm.9 (Fig. 3)
Walls - In the traditional Palestinian construction, there are two basic types of walls: walls made of stone and walls made of mud, used in two different regions.
- Stone walls - Stones that are used for building in Palestine and on a large scale can be divided into two types: two linked facing and one facing.
Two linked facing wall - This type of wall is used for all types of buildings. These walls are constructed after digging and making the foundation system. These walls exist even for the internal division walls. In particular cases, the walls were built directly on the clear rock layer with no real earth works. Furthermore, this type of walls is associated with
continuous foundation system, which is usually made of thicker walls of bigger two linked rough stone faces with mortar, earth and gravel fill. In particular cases, when the walls were built on the clear rock layer, no foundation system was needed. Stone were used as the construction materials. Stone hardness varies depending on the stone origin and the depth of stone strata, the thickness of wall depends on the height of the building as well as on the type of floor used. The thickness of the wall gets thinner as we get higher. Furthermore, the texture of the stone might change from floor to other separating different types, by one stone course as a simple cornice. Usually when we get higher, the stone texture becomes smoother. Walls of this type have good thermal performance, they serve as good insulator in all extreme weather conditions, because of their thickness and the fact they reflect the sun heat through their light colors. This technique allows column construction, these columns can be made of stone pieces put together with minimum mortar on top of each other, or they can be cavity walls, as in walls, filled by mortar and gravel. Furthermore, the use of stone column in the classical way (one long piece) was the other possibility to construct the columns of arcades or verandas. This way of column construction existed in Palestine in the Roman period; it was widely used in private and public buildings. Regular pointed stonewall is the most used technique in traditional architecture in all types of buildings such as monuments, tombs, stables, stone mashrabiyyas, madras’s (schools) and even in stone walls in gardens. The materials used in the construction (stone, mortar and gravel fill, the type of the stone used and its physical characteristics) are important to resist the weather conditions and deterioration problems. Excessive cost of stone, the appearance of new materials and techniques in addition to the lack of the skilled-trained masonry builders caused the disappearing of this technique and accelerating the use of new materials, which are less expensive and easier to work with and plaster.10 (Fig. 2)
One facing wall - This type of wall exists in the mountain rural areas. It is associated with continuous foundation system, which is usually made of thicker walls of bigger two linked rough stone faces with mortar, earth and gravel fill. The building materials used
5 Badawi, 2014: 5
6 Benny, 1995 (Depends on: Badawi, 2014: 4)
7 Canaan, 1933 (Depends on: Qamhieh, 1992: 128)
8 Qamhieh, 1992: 114-115
9 Canaan, 1933: 26
10 *** 2002: 7-8
11 *** 2002: 8-10
for this type are stone, mortar, gravel fill; limestone and stone rubble of different sizes were put either in the foundations or in the internal part of the wall. The thickness of stone ranges from 20 cm to 35 cm. Walls of this type have good thermal performance; they serve as good insulator in all weather conditions, because of their light materials and sun heat reflection through their light colors. Furthermore, this type has good acoustic performance, they serve as good insulator from outside effects due to their thickness, and they absorb the echo inside due to the plasters high porosity. The one facing wall is rarely found. It is used in rural areas to construct Saqeefeh (Peasant house), storage places, and cattle place. The type of the stone used and its physical characteristics are important to resist the weather conditions and deterioration problems. For example, the soft limestone of bad quality will deteriorate quickly and lead to demolition of the wall. The quality of the mortar used as a linking material of the two faces of the wall is very important to keep these two faces together, if this mortar had been loose or of bad quality with little binding materials, this probably would have led to the demolition of the wall.11 (Fig. 4)
There is another type of walls, a Stone laid dry (Rubble Masonry). This type of wall exists in the mountain areas. This technique originates from the last two centuries and it is still used in barrier construction in rural areas. The building materials used for this type are stone, limestone and rubbles. The thickness of the walls depends on the size of the span of the structure or the height of the structure whether it is a farmhouse or a retaining wall in the landscape. The wall was not intended to be protected, while the roof for farmhouse structures was intended to be covered with slightly rough earth layer mixed with little lime mortar, with a clear slope for rainwater drainage. This type of wall was used to build farmhouses, stables, retaining walls and barriers in landscape. (Fig. 5)
- Mud-Brick Walls - This type of wall is associated with simple stone continuous foundation system. This type of wall is used for all types of buildings such as housing, commercial, farmhouses, convents and monasteries. The material used in production is sun-dried clay, which is not hard. This technique is very old, this type of walls was built in Jericho city and one of the most known refugee camps called Ein El-Sultan camp in the Jordan valley was built with mud-bricks in 1950s. Walls of this type have good thermal performance, since they are of light material; they serve as good insulator in extreme weather conditions. Mud walls are to be permanently maintained, since material used in construction is
Fig. 7 Axonometric preview of a traditional Palestinian door: 1 - stone seats (Maqaed); 2 - threshold (Dawwaseh); 3 - lintel (Shasheyyeh); 4 - springer (Hammal)
Sl. 7. Aksonometrijski prikaz tradicijskih palestinskih vrata: 1 - kamena sjedišta (Maqaed); 2 - prag (Dawwaseh); 3 - nadvoj (Shasheyyeh); 4 - prvi (poèetni) klinasti kamen luka (Hammal)
forms and shapes. However, nowadays these doors are changed by the use of the metal ones.
The openings in the traditional architecture are the most significant elements, reading the opening in some cases can tell the estimate year of the building and the type of use. In villages and peasant houses they had few or no windows (for security reasons); they were small and set high up in the wall. By time they got larger and were placed lower down. The doors are set in the middle of the façade in most cases, they are lower than the human body and by time they got larger and wider. In cities and towns openings were larger and wider and they were set in a lower position in walls. The wood was used in both doors and windows as the shutter materials, and the glass was later used to let light in buildings.
8. Primjena glinene opeke u palestinskoj arhitekturi
very light and not resistible for the outside natural changes such as sun, water and vegetation. Those usually cause cracks in the plaster allowing water to penetrate, which causes weakness in structure by flushing out the mortar thus causing the mortar falling out.12 In addition, the structure, which is associated with this type of walls, is usually made of assembled wood structure with mud roofing on the top of it. Once this mud is not protected and painted by plaster, rainwater penetrates from the upper side of the wall, causing direct destruction of the joints and the mortar, which keep the blocks together. Then the wall collapses, as it is not resisting the loads any more. The appearance of new materials and techniques, which the average people considered a symbol of the modernity and civilization, led to the absence of this technique in contemporary buildings. At the same time, this kind of wall is still used in the construction, but in a much smaller scale, one can still see that technique used in oven (Tabun) construction in rural areas and in the restoration works of the exciting mud structures. (Fig. 8)
The Openings - The main characteristic of a traditional Palestinian house is the main entrance door in the houses and the palaces that have a semicircle form. It usually contains transcriptions from the Koran or other poetic texts from the traditional Palestinian literature, inscribed with decorative colors inspired by the different vegetations in Palestine. The main entrance doors are made of decorative wood, in different geometric
Some openings were made in walls by pottery, these small openings in walls created a privacy to the inner side of the wall. The openings were made to let the fresh air pass inside the open space (usually). These kinds of openings were used in some villages and cities like Jerusalem and Bethlehem. There is a probable link between the introduction of glass as a membrane material and the width of openings: until the 1850s, glass was not common in windows in Palestine. Windows were merely openings usually not exceeding one meter wide.13 (Figs. 6-7)
The windows were mainly oriented towards the interior yard of the house regarding the privacy of the inhabitants especially at the ground floor. At the first floor, these windows were very practical for better lightening of the space.
The shapes of the windows in Palestine were mainly double window or a triple one that contained an extraordinary architectural shape of the facade, and occasionally with small openings above the main entrance doors which were practical for ventilation of the building. (Figs. 9-10)
Traditional roofing systems differ from one place to another according to the type, size and use of the building. They can be categorized into four groups: flat roofing, pitched roofs, domes and vaults.
Flat roofing - Flat roofs existed in many forms according to their building materials, which varied from mud to stone tiles. Mud roofing exists in the mountain rural areas. The mud roofing was associated with buildings of different types, mainly, the residential
houses, stables, and agricultural storages. In most cases, the mud walls were associated with wooden roof structure and mud insulation. The mud roofing was associated with frame superstructure manly appeared in the Ottoman period especially in the 17th century and continued to be used until the late 1940s. Mud is the most basic building material. With experimentation and experience, the best combination of sand, loam, clay, silt and water has resulted in similar mud construction. Clay properly mixed with water becomes a cohesive and plastic mass, capable of taking any shape. When dried in the sun it will gain surprising strength; and if the units are small enough they will not develop shrinkage cracks. If again subjected to water for limited time, such as a day of rain, the moisture will penetrate for a few millimeters, after which the clay pores will close and further water will run off. In the case of erosion, force of running water - such as at downspouts, or permanent water attack, superficial shrinking cracks form. These need to be closed immediately, while the surface is still plastic, or they should be patched up before the next rain.
Otherwise, the next rainfall will penetrate much deeper and cause serious deterioration. This is why mud structures can be long lasting if rainfall is very rare (Egypt, Arabia),
12 Abu Ajwa, 2011: 32-33
13 Schick, 1897: 106 (Depends on: Goldman, 2003: 131)
14 Ragette, 2012: 24
or if they are maintained properly (Palestine, Syria).14
The mud roofing is about 10 to 15 cm thick, not including the frame thickness that depends on the span and the wood quality. The building method used in this type of roofing is mixed with vegetal bond stacked with branches and leaves on a wood trunk frame. This type of roofing is suitable to resist all extreme weather conditions (wind, rain, snow) in Palestine, especially in the Jordan valley area, which is very dry. However, in rural areas in the middle of mountains, the mud roofing is maintained in regular bases and its quality is enhanced by adding the lime to its mortar. This type of roofing shows positive thermal performance, it acts as good insulator from outside effects and it serves as good insulating material with light components. In addition, on the level of expansion and extraction it is suitable for the weather conditions.
Stone tiles roofing was used in all types of buildings, the technique is still used, but in regular shapes with concrete mortar for different types of buildings especially houses. The technique is still alive in contemporary structures with little changes, the stone tiles are mechanically cut and of regular dimension, while the traditional ones are irregular with different dimensions. The mortar used nowadays is a cement mortar, while the traditional one is a lime mortar.
Flat roofs played an important part in daily life in Arab villages as well and towns. These were used to dry fruits and vegetables, age
Fig. 9 Schematic sketch of a double window: 1 - opening for ventilation (Taqah); 2-4 - springers (Hammal); 5 - side stone (Tawshihah); 6 - pillar (Shamah); 7 - stone (Rasiyeh); 8 - stone (Zifr) Sl. 9. Shematska skica dvostrukog prozora: 1 - otvor za ventilaciju (Taqah); 2-4 - prvi (poèetni) klinasti kamen luka; 5 - boèni kamen (Tawshihah); 6 - potporanj (Shamah); 7 - kamen (Rasiyeh); 8 - kamen (Zifr)
Fig. 10 Double window of the house Al-Ajlouni in Ramallah Sl. 10. Dva prozora kuæe Al-Ajlouni u Ramalli
Fig. 12 Preview of flat roofing system: 1 - transverse arch (Qantara); 2 - timber beam (Arka); 3 - timber cross beam (Khashab ardi); 4 - reeds or branches (Qas‘a); 5 - thorny shrubs (Hasire) in moist earth; 6 - 20-25 cm thick earth layer (Trāb) and chaff, with lime used as a finishing
Sl. 12. Prikaz ravnog krovišta: 1 - popreèni luk (Qantara); 2 - drvena greda (Arka); 3 - drvena popreèna greda (Khashab ardi); 4 - trska ili grane (Qas‘a); 5 - bodljikavo grmlje (Hasire) u vlažnoj zemlji; 6 - 20-25 cm debeli sloj zemlje (Trāb) i slame, s vapnom kao završnim slojem
sesame stems, as a general storage, and a place to sleep in the hot summer nights. Therefore, the roof was a central feature of Arab villages: women communicated from rooftops, and certain ceremonies were conducted on the roofs.15 (Figs. 11-12)
Pitched roofs - This type of roofing is suitable to resist all extreme weather conditions in Palestine; also, it is stable enough to resist penetrating water or being torn off. Pitched roofs can be found in Jordan vally, mountain areas, coastal areas, urban and rural areas, they resists all weather conditions, but they show a negative thermal performance, because they absorb the heat and radiate it through the roof to the inside.16 Wood structures for pitched roofs in institutional buildings were already in existence. There is a link between the appearance of dimensional lumber in Palestine in the second half of the 19th century and the institutional, mainly ecclesiastical construction, which came into being after the Crimean War. Dimensional lumber was used for roofing substructures in churches and monasteries. These technologies
touched upon the urban populace, but did not reach the villages.17 (Figs. 13-14)
Domes - The domes were used in rich houses or in important public or religious buildings such as mosques, tombs, khans, caravanserai and madras’s (schools). This technique is a very old one, dating back to Byzantine times in the 5th century. This technique disappeared because of the excessive costs and lack of materials and the skilled workers to do the work. The creation of the new building concepts using concrete made it easier and quicker to construct bigger and higher buildings or domes.
Stone and limestone, pebbles, lime and rubbles are the construction material used for domes; all the materials can be found in the market in the traditional or industrial form. Mortar was used as the building method in domes, as in the cross vault, where the work needed a framework. Usually the framework was made of wooden structure or by earth fill with branches and leaves cover in the form of a dome, which was removed from the doors after the construction of the dome. The frame was intended to be protected; it was plastered from the inside and covered by stone tiles or lime plaster from outside. The dome was mostly intended to be protected by lime plaster. In some cases, the dome was left as it was, especially when the stones were well cut and decorated such as in tombs and madras’s of Mamlouk architecture. 5 meters is a possible spanning structure with this type of frame. In this case, the frame is of 30-50 cm. There are no specific methods to increase the span, but the thickness of the walls and the frame make it possible to increase the span (the thicker the walls and the frame the longer span one gets). (Fig. 17)
As in the case of the vaults, the frame of these types shows positive thermal performances, it serves as a good insulator from outside effects. On the level of expansion and extraction, the frame is suitable for the weather conditions. The shape of the stones applied in the dome should be segments of 3D sphere to achieve maximum surface of loading. This implies the hard work of the stone carver, especially when the stones of the dome are meant to be seen from beneath, then every piece, should be cut in proper and accurate way giving it a number and a direction. The stone deterioration of the dome frame, the stone tiles and joints deterioration, the cracks in the frame plaster and the vegetation growth lead to major cracks and failure of the frame.18 (Figs. 15-16)
15 Kroyanker, 1985: 43
16 Salameh, 2012: 39
17 Avitsur, 1976: 263 (Depends on: Goldman, 2003: 128)
Vaults - Vaults are one of the oldest construction techniques in Palestine for building roofs since they depend on their shape to transmit loads from the roof through walls to the foundations and then to the earth. Vaults existed in Palestine in two shapes, barrel vaults and cross vaults.
- Barrel vaults - The barrel or tunnel vault if supported by walls results in a tunnel-like space. Support walls must be heavy to assure buttressing. Illumination through the vault is difficult and is best achieved from the end of the tunnel. Barrel vaults are usually built using framework either stacked wood, or earth fill using branches or leaves that form the shape of the barrel vault. After constructing the vault, the earth fills are removed. Palestinians used two types of barrel vaults: pointed and semicircular. Building materials for barrel vaults consisted of earth, stones, pebble, lime and branches of trees. Barrel vaults are usually used for large-scale buildings; the way of building barrel vaults depends on the special stone pieces called (Reash) and the mortar. Barrel vaults are mostly used to cover building of rectangular shape plans; the direction of the vault goes with the long sides.19 (Figs. 18, 19 and 22)
- Cross vaults - Cross and keyed vaults were used for all type of buildings: public, commercial, or residential. Mortar was used in the building method, the construction materials used for this type of frame were earth, stone, limestone and lime and rubbles. As in the case of stone walls, the frame of these types has positive thermal performance, it serves as a good insulator against outside influences. In Palestine, we find a unique system of masonry cross vaults with mud cover constructed over center-supported wood formwork. It gener-
18 *** 2002: 15-16
19 Salameh, 2012: 41-42
20 Ragette, 2012: 42
ates characteristic domical square spaces. More often, such groin vaults were executed in stone, slightly parabolic in section. They provided the standard unit of construction in Palestine. In other parts of the Arab Region vaulting was reserved either for important spaces, such as reception halls in palaces, parts of mosques, tombs, or for basements and storage rooms.20 (Figs. 20-21)
Traditional building methods in Palestine are of great importance for the history of architecture in general, and for the Palestinian architecture in particular. The simplicity and local building materials for these houses help us in formulating a modern understanding of the nature of emptiness, space, the environment, and the history, which were reflected in the different architectural shapes and styles in Palestine.
Architectural simplicity is a complex beauty resulting from the interaction of different com-
pounds such as the building materials and the construction techniques used that make these buildings emerge in a majestically appearance. Apart from the fact that these buildings were completely dependent on local construction materials available in Palestine, they depended on local construction builders who were able to find specialty in a single style, the house owners’ tastes and needs, the external facades, and the internal divisions of the house. Furthermore, there were similarities in the different building styles by using similar elements and organic materials in most of the Palestinian regions.
The traditional building methods in Palestine give a tremendous contribution to the architectural history of Palestine about an architectural style that is on the verge of
disappearance, because of the difficult conditions experienced by the Palestinians. It provides a profound insight for smart architectural building methods that can affect and inspire us to build a better space and better future.
Traditional building methods in Palestine allow us to ask general questions about architecture: questions about the nature of the place, the community, their ways of life and continuity, and the role of the Palestinian women in the maintenance of these buildings. The buildings constantly needed layers of mud plastering and limestone painting and tenor layers of the surfaces in order to reach our present time. There are other challenging questions about the spatial complexity of a simple cube and sensual questions through visual movement provoked by the buildings few openings and the small openings above the doors and elsewhere. There is no doubt that the traditional construction methods in Palestine are an extension of the architecture surrounding Palestine and its regions, whether from the neighboring countries, or the broader geographical depth, which is represented by the Mediterranean Basin. This geographical and cultural communication between these regions, and its presence within similar circumstances, in particular the ways of life and habits, and more important the local building materials, in addition to their participation in a similar climatic and geological nature, calls for an architectural similarity to a far extent in the construction methods and the local building materials. This shows that architecture is an expression of interstitial social, economic, and cultural needs, and it has symbols beyond physical infrastructure and architectural compositions of these houses. The presence of such patterns in many regions of the Mediterranean Basin can be historically interpreted as an extension of very old building traditions. For example, in Palestine, specifically in the city of Jericho, the late Stone Age (8000-1000 B.C.), is characterized with the presence of circular houses roofed with wood, as with most of the house that were underground. Moreover, complex composition houses appeared that were roofed with wood around (3200 B.C.) as it is in the city of Beit She’an, and the archeological city of Tel Al-Fara, north of the city of Nablus. The continuity of these patterns for a long and extended period shows the symbolic dimension of these houses that make up the formations and building materials used in the backbone of the social and economic life in Palestine. Traditional structures vary in shape and building techniques: they almost share similar sustainable properties such as the use of local material, being environmentally friendly, and maintaining a suitable environment inside the building.
Moreover, ancient people were very intelligent in developing their techniques, which were established to fit the sustainable requirements. Nowadays, they become less efficient due to raising cost of implementation, absence of skilled workers and the emergence of contemporary building materials and techniques.
Today there are many buildings in Palestine that expose the traditional use of constructions made of stone that express the historical and cultural meaning, as well as the geographical and climate conditions in this area as an important fact that greatly emphasizes the architectural expression as it is.
Palestinian architecture and the Palestinian way of construction deserve a special attention because this architecture is greatly threatened to be lost in the near future. This special kind of construction should be greatly elaborated, it is a theme for open discussion, deeper investigation, and a challenge for other technicians and architects.
[Translated by author]
1. Abu Ajwa, E.H. (2011), Mud Building Practices in Construction Projects in the Gaza Strip, The Islamic University - Gaza, Faculty of Engineering, Civil Engineering Department, Gaza, Palestine
2. Al-Jubeh, N.; Bshara, K. (2002), Ramallah Architectural and History, Riwaq Centre for Architectural Conservation & Institute of Jerusalem Studies, RIWAQ’s Monograph Series on the Architectural History of Palestine 14, Ramallah [Arabic]
3. Amiry, S. (2003), Throne Village Architecture Palestinian Rural Mansions in the Eighteenth and Nineteenth Centuries, Riwaq Centre for Architectural Conservation & Institute of Jerusalem Studies, RIWAQ’s Monograph Series on the Architectural History of Palestine 7, Ramallah [Arabic]
4. Amiry, S.; Jan, C. (1987), Das palaestinensische Haus, in: Voelger, G.; Welck, K.V.; Hackstein, K. [eds.]. Pracht und Geheimnis-Kleidung und Schmuck aus Palästina und Jordanien, Pp. 9298, Koeln
5. Amiry, S.; Tamari, V. (1989), The Palestinian Village Home, Published for the Trustees of the British Museum by British Museum Publications Republished by Riwaq, London
6. Awad, J. (2012), Houses of Rural Palestine, Riwaq, RIWAQ’s Monograph Series on the Architectural History of Palestine, Ramallah [Arabic]
7. Badawy, U. (2014), A. Climate Conditions Impact on the Architectural Design in Palestine, ”European Journal of Academic Essays”, 1 (3): 1-7 [www.euroessays.org]
8. Canaan, T. (1933), The Palestinian Arab House, Its Architecture and Folklore, ”Journal of the Palestinian Oriental Society”, Syrian Orphanage Press, Jerusalem
9. Goldman, D. (2003), The Architecture of the Templers in their Colonies in Eretz-Israel, 18681948, and their Settlements in the United States, 1860-1925, The Union Institute and University, The Graduate College School of Interdisciplinary Arts and Sciences, Cincinnati, Ohio
10. Hadid, M. (2002), Architectural Styles Survey in Palestinian Territories, Establishing, Adoption and Implementation of Energy Codes for Building, Palestine
11. Hirschfeld, Y. (1995), The Palestinian Dwelling in the Roman-Byzantine Period, Franciscan Printing Press, Jerusalem
12. Issa, I.; Judeh, L. (2014), The Manual for the Protection of the Historic Centre of Ramallah, RIWAQ’s Monograph Series on the Architectural History of Palestine 1, Ramallah 17, Ramallah [Arabic]
13. Jäger, J. (2012), Describing traditional architecture in rural areas, examples from Syria and Jordan, in: Stone and Architecture in the mountainous regions of Jordan and Syria, Amman - Damascus - Berlin
14. Kroyanker, D. (1985), Jerusalem ArchitecturePeriods and Styles, Arab Buildings Outside the Old City Walls, Jerusalem: Keter [Hebrow]
15. Qamhieh, F.K. (1992), Saving the Old Town of Nablus - A Conservation Study, Mackintosh School of Architecture / University of Glasgow, PhD Thesis at the Faculty of Architecture in Glasgow, Ireland
16. Ragette, F. (2012), Traditional Domestic Architecture of the Arab Region, Axel Menges GmbH, American University of Sharjah, U.A.E.
17. Salameh, R.W. (2012), Towards Sustainable Construction Systems of External Walls of Buildings in the West Bank of Palestine, Al-Najah National University Master Thesis at the Faculty of Graduate Studies, Nablus, Palestine
18. Ziara, M.M. (1995), Improving Ductility of Structural Concrete Members for Resisting Seismic Loading, Symposium on Effects of Earthquakes on Structures, 3-5 October, Amman, Jordan
19. *** (2002), Estabilishing, Adoption, and Implementation of Energy Codes fo Buildings, Construction Techniques Survery in Palestinians Territories
Izvori
Illustration Sources
Izvori ilustracija
Fig. 1 Amiry, Tamari, 1989: 21; Photo: Matson Collection, Library of Congress
Fig. 2, 4, 19, 21 Author
Fig. 3 Ragette, 2003: 32
Fig. 5 Al-Jubeh, Bshara, 2002: 81
Fig. 6, 7, 9 Canaan, 1933: 34
Fig. 8 www.bbc.In pictures: Gaza’s new mud homes
Fig. 10 Al-Jubeh, Bshara, 2002: 62
Fig. 11 Awad, 2012: 68
Fig. 12 Jäger, 2012: 32
Fig. 13 Al-Jubeh, Bshara, 2002: 136
Fig. 14 Issa, Judeh, 2014: 147
Fig. 15 Amiry, Jan, 1987; Depents on Jihad Awad, 2012: 97
Fig. 16 Amiry, 2003: 117
Fig. 17 Hirschfeld, 1995: 128
Fig. 18 Awad, 2012: 50
Fig. 20 Amiry, 2003: 81
Fig. 22 Awad, 2012: 65
Summary Sažetak
Na tehnike gradnje u Palestini utjeèe dostupnost lokalnih materijala, kao i tehnike gradnje u susjednim zemljama. U naèelu postoje èetiri glavne vrste graðevnih materijala koji su lako dostupni u Palestini. To su blato ili nepeèena opeka, beton, betonski blok i rezani kamen. Ovi se materijali koriste zasebno ili u kombinaciji u gradnji kuæa. Poèetkom ovoga stoljeæa u mnogim se selima koristilo blato/ zemlja ili nepeèena opeka za gradnju. Èesto su kuæe bile graðene od kamena i grubo ožbukane izvana mješavinom zemlje i pepela. Krov se katkad radio od granja ili šiblja pokrivenog blatom. Tako se gradilo u mnogim palestinskim gradovima poput, primjerice, u gradu Jericho gdje je veæina kuæa graðena s èetiri luka koji nose krov. Blato/zemlja i nepeèena opeka uglavnom se koriste u mnogim palestinskim podruèjima za gradnju kuæa. Vjeruje se da takve kuæe pružaju svojim korisnicima ugodniju unutarnju mikroklimu negoli nove betonske kuæe koje se grade u mnogim podruèjima.
Neke od novoizgraðenih betonskih kuæa i druge sagraðene od zemljanih opeka u Palestini pokazuju da je unutrašnja temperatura u kuæama od zemljanih opeka 5-6 stupnjeva niža od vanjske temperature, dok je u betonskim zgradama unutrašnja temperatura samo 0.51 °C niža od vanjske. Kuæe od zemlje imaju visok toplinski kapacitet u usporedbi s betonskim kuæama, a kad se suhe trave pomiješaju sa zemljom kako bi se ojaèali zidovi od zemljane opeke, toplinska se svojstva zidova pojaèavaju.
Do druge polovice 20. stoljeæa u Palestini se gradilo tradicijskim naèinom gradnje. Ponajviše je to bila posljedica nedostatka modernih materijala u graditeljstvu, kao što je cement koji se nije koristio sve do kraja Drugoga svjetskog rata. S obzirom na
svoj geografski položaj, Palestina se oslanja prije svega na svoje vlastite prirodne resurse u pogledu graðevnih materijala kao što su kamen, zemlja/ blato i drvo.
Oko 50.000 tradicijskih graðevina zabilježeno je u Nacionalnom registru gdje je vidljivo da je kamen glavni i najèešæe korišten materijal u regiji Zapadne obale te ponegdje u Gazi, dok su u jordanskoj dolini i obalnoj ravnici Gaze dominantni graðevni materijali blato/zemlja i kamen. Ovi i drugi graðevni materijali utjecali su na tehnike i naèine gradnje svih tipova zgrada, kako onih namijenjenih stanovanju tako i sakralnih zdanja, ali i komercijalnih i poljoprivrednih graðevina. Naèini gradnje u susjednim zemljama utjecali su na naèine gradnje i u Palestini.
Korišteni su drevni naèini gradnje, kao što su rimski polukružni svod ili kupole u bizantinskom stilu kakve se mogu vidjeti na kuæama ili javnim i sakralnim objektima. Naèini gradnje koji potjeèu iz 5. stoljeæa, tj. autohtone tradicijske tehnike gradnje u Palestini, nisu dovoljno istraženi niti detaljno valorizirani prije uvoðenja recentnih materijala, kao što su beton i cement. U ovome se radu valoriziraju tehnike gradnje i razlièiti arhitektonski elementi: temelji, zidovi s otvorima, svodovi, kupole i krovišta. Njihovom analizom nastoji se pokazati kako velièina graðevina i izbor materijala utjeèu na graditeljsku praksu. Posebna se pozornost pridaje tehnièkim normama i standardima s opisom osnovnih graðevnih materijala i tradicijskih naèina gradnje za svaki od arhitektonskih elemenata palestinske tradicijske kuæe.
Bez prisutnosti nekog arhitekta buduæi vlasnik graðevine utvrðuje konture graðevine. Uz pomoæ plaæenih radnika ili roðaka postavljaju se temelji i gra-
de zidovi. Znanje kojim se pritom koriste nije akademsko veæ se prenosi iz generacije u generaciju, što ga èini tradicijskim. Tlocrt graðevine formira se prema efikasnosti i praktiènosti. Vrstu materijala diktira ekonomiènost i tip graðevine, forma graðevine i naèini gradnje. Izolacijska svojstva, tj. toplinska, akustièna i izolacija od vlage, u velikoj mjeri ovise o ovim materijalima.
U današnje vrijeme suvremena graditeljska praksa u Palestini inkorporira mnoga tradicijska estetska obilježja. No ta se praksa neprestano mijenja s napretkom tehnologija i novih graditeljskih tehnika. Novi materijali i nove tehnike imaju velik utjecaj na tlocrte, velièinu i forme graðevina. Uvoðenjem novih materijala, npr. betona i cementa, tradicijski naèini gradnje postaju zastarjeli i neisplativi, a javlja se i problem nedostatka kvalificiranih radnika. Ipak, unatoè novim graðevnim materijalima danas su u Palestini kamen i beton i nadalje najèešæe korišteni graðevni materijali.
Kako je veæ prethodno spomenuto, Palestina je oduvijek bila poprište migracija, okupacija, izbjeglištva, kriza i ratova. Mnoge su tradicijske graðevine uništene. Nakon izraelske okupacije 1948. i 1967. velik je dio palestinske populacije bio prisiljen pobjeæi iz Palestine i napustiti svoje gradove, sela i domove. To ukazuje na potrebu cjelovitog istraživanja i analize tradicijske arhitekture i tradicijskih naèina gradnje u Palestini jer oni polako nestaju. Stoga je važnost takvih istraživanja vrlo velika. Ovaj rad predstavlja samo jedan dio povijesnog i kulturnog naslijeða Palestine s ciljem analiziranja graðevina i graditeljskih tehnika, pri èemu su se koristili lokalni materijali kao što su kamen, drvo i blato/zemlja koji se danas smatraju ekološkim materijalima.
Biography
Biografija
MUMEN ABUARKUB, PhD, was born in 1965 in Dura, Palestine. He received his BSc, Master degree and PhD from the Faculty of Architecture ”Ss. Cyril and Methodius University” in Skopje and is currently at postdoctoral studies in Architecture and urbanism at the Faculty of Architecture at Zagreb University. He works as a professor at the Faculty of Architecture at MIT and FON Universities in Skopje and Union University - Nikola Tesla in Belgrade.
MUMEN ABUARKUB, roðen je 1965. u Duri, Palestina. Završio je preddiplomski i diplomski studij te doktorirao na Arhitektonskom fakultetu „Sveuèilište Sv. Æirila i Metodija” u Skopju. Polaznik je postdoktorskog studija arhitekture i urbanizma na Arhitektonskom fakultetu Sveuèilišta u Zagrebu. Zaposlen je kao profesor na Arhitektonskom fakultetu na sveuèilištima MIT i FON u Skopju i Union sveuèilištu - Nikola Tesla u Beogradu.
Eseji i ogledi
Rezenzije i prikazi knjiga, èasopisa i izložaba.
Vijesti, suradnja, zanimljivosti, bibliografija, znanstveni skupovi, tribine i predavanja.
Essays and Reviews
Evaluations & Reviews of Books, Journals and Exhibitions.
Information, Cooperation, Topics of Interest, Bibliography, Conferences, Debates and Lectures.
Tajana Jaklenec
Monografija i izložba, 29. 6. - 28. 8. 2016.
Studio „Josip Raèiæ” Moderne galerije, Zagreb, Margaretska 3
Monography and Exhibition, 29th June - 28th August 2016
”Josip Raèiæ” Studio, Modern Gallery, Zagreb, Margaretska 3
The exhibition Postamenti, accompanied by its lavishly illustrated catalogue, shows only a tiny segment of Professor Nenad Fabijaniæ’s prolific body of work. Here are presented his works realized through his collaboration and dialogue with the artists, the city and the heritage. This exhibition encapsulated the essence of his professional experience gained through a close collaboration with artists Ivo Šebalj, Josip Vaništa, the architect Neven Šegviæ and the renowned choreographer Milko Šparemblek. The exhibition included eleven exhibits arranged in a minimalist two-room space linked with the niche for the cross made by Ivo Šebalj with whom he designed the medal for the Neven Šegviæ award. Two rooms were filled with postaments for drawings by Josip Vaništa, outstanding filigree silver works and parts for the confessional of the Church of the Blessed Augustin Kažotiæ, and the eaves of the Archaeological park Principij in Rijeka. The exhibits, produced in collaboration with architects and designers, cover architecture, design, set design and various drawings.
Krajem lipnja 2016. godine u studiju „Josip Raèiæ” u Margaretskoj ulici u Zagrebu ostvarena je i široj javnosti predstavljena samostalna izložba arhitekta i profesora Nenada Fabijaniæa - Postamenti. Izložba Postamenti, kao i istoimena prateæa, bogato opremljena monografija, pregled je samo jednoga segmenta bogatog opusa profesora Nenada Fabijaniæa - njegova suradnièkog angažmana i dijaloga s umjetnicima, gradom i baštinom. Ova je izložba esencija njegova profesionalnog iskustva koje je stjecao kroz suradnju s bliskim mu ljudima poput slikara Ive Šebalja i Josipa Vanište, arhitekta Nevena Šegviæa te proslavljenoga koreografa Milka Šparembleka. Fabijaniæ - kao osobiti poštovatelj slikara Ive Šebalja i Josipa Vanište te koreografa Milka Šparembleka - svjesno se podvrgava vizijama i univerzumu bliskih mu stvaratelja. Pritom se nenametljivo i ne previše razigrano prilagoðava potrebama i zadatku djela na koje se njegov zahvat u postavu odnosi. Pronicanjem u besprijekornost njihovih djela i djelatnosti Fabijaniæ se stavlja u službu naglašavanja njihovih dometa i specifiènosti. Fabijaniæevi postamenti uvijek su u dijalogu s konkretnim stvarima koje treba izložiti i s konkretnim ambijentima u koje se trebaju uklopiti. Bilo da je rijeè o mjesnom trgu ili o kazališnoj sceni, o galerijskom kutku ili o muzejskoj zgradi, uvijek je trebalo naæi pravi ko-
relativ željene predstave ili predstavljanja, a pritom saèuvati mjeru isticanja objekta. Kao što je povjesnièar umjetnosti Tonko Maroeviæ u svome uvodnom tekstu monografije rekao, osim promišljanja odnosa i rasporeda slika, kipova ljudi i likova u odreðenim prostornim okolnostima, Nenad Fabijaniæ stvara i nove specifiène predmete - postamente. Naèinjeni su sa svrhom da izloženi objekt, podloga neke scenske akcije ili prostor doðe do izražaja i dobije na vidljivosti i znaèenju. U prenesenom smislu oni pretpostavljaju Fabijaniæevo stajalište prema izloženom te na taj naèin oslikavaju njegov odnos prema umjetniku, djelu i prostoru. Fabijaniæ ne želi da se postament shvaæa kao monument, nego kao argument u boljoj, primjerenijoj prezentaciji traženih objekata i, opæenito, u cjelovitoj, domišljenoj artikulaciji prostora za koji je namijenjen.
Zagrebaèkoj publici Fabijaniæ se predstavio kroz jedanaest eksponata rasporeðenih u minimalistièkom dvodijelnom prostoru povezanom nišom za križ Ive Šebalja - križ kojem je Šebalj želio dati slikarski smisao, da ne bude oltaran, da ne bude blasfemièan i jeftin. U suradnji sa Šebaljem radio je i specifièan postament - drvenu kutijicu za medalju nagrade „Neven Šegviæ”, ostvarivši tako dolièno ležište, pravo postolje za prezentaciju nagrad-
Katalog: Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet UPI2M Plus d.o.o., Zagreb, 2016.
Str. 127 [35/23,5 cm, kolor, tvrdi uvez]
Urednica: Nela Gubiæ
Dizajn kataloga: Špela Drašlar, Toni Kancilja Prijelom, render crteži: Ema Gorièki
Lektura: Mirjana Ostoja
Prijevod: Karmela Cindriæ
Tisak: Printera grupa d.o.o., Sv. Nedjelja
ISBN 978-953-8042-17-1 CIP 933593
ne medalje. S istom pažnjom i senzibilitetom izraðuje Poèast i ures malog mjerila - filigransku bravuru od srebra izloženu, dakako, u sklopu postamenta.
Daleko najopsežniji suradnièki korpus Fabijaniæ je ostvario djelujuæi kao autor postava i postamenata za èitav niz izložaba slikara Josipa Vanište. Za ovu je priliku izložio njegov križ u padu, Van Goghovu postelju u St. Remyju (verzija u mramoru i verzija u oniksu) te pisma Radoslava Putara Josipu Vaništi, opredmeæujuæi tako nekoliko Vaništinih crtaèkih skica u èvrste materijale. Lekciju prostorne iluzije, varljiva i obrnuta odnosa blizine i dubine dao je pak realizacijom Vaniština nacrta za stol s trapezoidnom gornjom ploèom, nazvan „Ukidanje perspektive”. Još od doba studija razvio se ovaj odnos pun poštovanja i razumijevanja, u vrijeme kad je slikar bio nastavnikom mladome arhitektu. Iz tog odnosa proizlazi i Fabijaniæev postavljaèki biljeg vidljiv u svakoj od Vaništinih samostalnih izložbi u posljednjem desetljeæu.
Postamentom za metalnu strehu u Arheološkom parku Principij u Rijeci na mjestu kuæe bez važnosti i širega znaèenja te postamentom za otvoreni križni rez u kamenom masivu za ispovjedaonicu crkve bl. Augustina Kažotiæa arhitekta Borisa Magaša - Fabijaniæ pokazuje dijalog s baštinom te senzibilitet za minimalizam i esencijalizam prema oblicima
s mnogo suzdržane i sabijene snage iradijacije. Upravo na umijeæe komunikacije istaknutih konkavnih udubljenja Magaševe crkve reagira ortogonalnim, križnim sustavom kompozicije, a ploštinu ‘fasade’ aktivira laganim pomakom stranica prema naprijed, odnosno rastvaranjem obrisa križa. Jednako snažnom porukom pristupa izraðujuæi postament za Mozartov meteor Krhotina leteæeg groba - spomenika Nenada Fabijaniæa amaDEUS-u povodom 200-godišnjice zemaljske smrti nebeskoga letaèa.
Kroz cijelu izložbu i monografiju provlaèi se njegova misao: „Razložnost pretpostavljam besmislu i suvišnoj dekoraciji, redukciju i minimalizam prividnoj raskoši i gomilanju, apstrakciju figuraciji ili, bolje reèeno, koegzistenciji u njihovom balansiranom omjeru.”
Svakako je vidljiv Fabijaniæev koncept koji slijedi - od prvih suradnji s Josipom Vaništom pa do recentnih izložbi Omnibus: Neven Šegviæ na Arhitektonskom fakultetu povodom 100. obljetnice roðenja Nevena Šegviæa i Mita mijene u Oris Kuæi arhitekture - izložbom kojom nastavlja dugogodišnji razgovor o filozofiji, umjetnosti i predstavljanju umjetnosti izmeðu arhitekta Fabijaniæa i osobe i djela avangardnoga umjetnika Josipa Vanište. Izloženi postamenti, uz pratnju nekoliko bitnih referentnih artefakata, proporcionalno su dimenzionirani i postavljeni u za tu priliku
unikatno obnovljenoj sceni male studijske galerije „Josip Raèiæ” u Margaretskoj ulici kojom je Fabijaniæ želio istaknuti povijesno znaèenje izložbenoga komornog prostora. Izbor galerije nije bio sluèajan, veæ i sam izbor lokacije za Fabijaniæa predstavlja svojevrsnu poruku. Dok se na izložbi opredijelio na samo jedanaest eksponata - postamenata, monografija je proširena s još nekoliko izložaka ili, bolje reèeno, tema koje zaokupljaju Fabijaniæa. Fabijaniæeva sposobnost nadogradnje i uživljavanja u djelo drugoga može se pratiti kao koncept koji slijedi u svim svojim postavima odnosno izložbenim ostvarenjima. U monografiji su se uz spomenute eksponate na izložbi našli i postament za Projekt N Josipa Vanište, postament s dva lica - crteži u prostoru okrenuti leðima za izložbu Vaništa ’90, postament za Skizzebuch 1932.-2010. za izložbu Ukidanje retrospektive, niša za Tanjur sa šeæernim kockama te niz postamenata koje Fabijaniæ radi na zajednièkoj izložbi s dizajnerom Oskarom Kogojem. Monografija završava dijalogom koji Fabijaniæ vodi s baštinom, kroz arhitektonski zahvat - zid s prezentacijom antièkih, rimskih kamenih fragmenata na Trgu kralja Tomislava u Opuzenu i postament u kamenu napuklom od znaèaja za Bartola Kašiæa i prvu gramatiku hrvatskoga jezika na glavnomu gradskom Trgu Petra Krešimira IV. u Pagu.
Fotografije postava izložbe: Goran Vraniæ i Miro Martiniæ
Izložba, kao i monografija koja ju prati, namjerno je koncipirana tako da otvara prostor za interpretaciju, ali i nadopunu i dijalog. Slojevito upoznavanje izložbenog odabira integrirano u monografiju èine prikazi arhitekture, dizajna, scenografije i crteža koji su stvoreni u stalnoj suradnièkoj pratnji Željka i Davora Pavloviæa, Eme Gorièki i Studija Kušan. Na izložbi su još suraðivali Ivica Turèiæ, Damir Mataušiæ, Slavomir Drinkoviæ i Lujo Kolveshi, a dizajn monografije potpisuje slovenski tim dizajnera Špela Drašlar i Toni Kancilja.
Monografija Postamenti odabrana je meðu 135 naslova na natjeèaju za najljepše oblikovanu hrvatsku knjigu za meðunarodni natjeèaj „Best Book Design from all over the World” koji se održavao tijekom trajanja Sajma knjiga u Leipzigu i za izložbu „Book Art International” koja se održava u sklopu Meðunarodnoga sajma knjiga u Frankfurtu. Nominacija za Godišnju nagradu Hrvatske komore arhitekata za istaknuti profesionalni doprinos u podruèjima konceptualnoga promišljanja samo dodatno potvrðuje Postamente kao esenciju profesionalnog iskustva profesora Nenada Fabijaniæa, odnosno izvrsnost koncepta njegovih izložbenih ostvarenja.
Ivana Krmpotiæ
OMNIBUS : Neven Šegviæ
Katalog izložbe
OMNIBUS : Neven Šegviæ
Exhibition Catalogue
The exhibition with its catalogue OMNIBUS: Neven Šegviæ is a part of the project conceived with the aim to mark the 100th anniversary of Neven Šegviæ’s birth. It is a story about life and work of the professor and architect whose professional and academic career at the Faculty of Architecture in Zagreb left an indelible trace on the 20th century Croatian architecture. In the OMNIBUS prof. Nenad Fabijaniæ fully recognizes and affirms the continuity of his teacher and successfully presents one of the most important aspects of Šegviæ’s work: an uninterrupted flow of knowledge and experience from the teacher to his students. The impressions that he collected are presented in the exhibition and the accompanying catalogue. A spatial composition of weightless horizontal line, complex in its simplicity, filled with the impressions of twenty-three Omnibus participants, is publicly presented on the third floor of the Faculty of Architecture in Zagreb. Arranged in an everyday student setting, the exhibition provides a meaningful experience. The concept of the catalogue complemented by graphic contributions and texts faithfully reflects the entire project and presents participants’ individual interpretations.
OMNIBUS: Neven Šegviæ - prièa je to o životu i djelu profesora Nevena Šegviæa, arhitekta koji je svojim radom i djelovanjem pri Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu ostavio trajan biljeg u hrvatskoj arhitekturi. Isprièana kroz prizmu dogaðaja i trenutaka, fragmenata misli i skica, arhitekture i intimnih prijateljstava, tvori linearni labirint - naizgled oèit i jasan.
Prošla stvarnost nadograðena je minulim vremenom, ponovno shvaæena ili shvaæena prvi put. Vrijeme èini dojmove jasnijima - zreli su, jezgroviti i konaèni, lišeni patetiènih uresa trenutaènog ushita. Pluralizam shvaæanja prof. Šegviæa kroz sustav osobnoga doživljaja definira ga tako s razlièitih aspekata društvenog i profesionalnog djelovanja, kao osobu i kao arhitekta, pružajuæi integralnu sliku, živu i prisutnu.
Sudionici OMNIBUSA postaju akteri i promatraèi, spoznaju neprekidno sfere Šegviæeva uèenja i života kojeg su, izravno ili posredno, bili aktivni sudionici. Promišljajuæi o naèinima kojima su jedni na druge meðusobno utjecali, svojim djelovanjem uklapaju se u format izloženoga, zaustavljaju vlastite dojmove te ih, izrièuæi, iznova potvrðuju i defini-
raju. Na taj naèin, èitajuæi Šegviæa i o Šegviæu, èitamo posredno i o akterima ove izložbe koji svojim doprinosom i prilozima prièaju o vlastitome životu, identitetu i profesionalnome putu. U fragmentima njihovih djela i uèenja prepoznajemo Profesora, a kroz njega povijest njegovih uèitelja. Poštujuæi taj slijed, postaje nam jasna i izvjesna metoda prijenosa iskustva i znanja, arhitektonsko naslijeðe kao temeljno naèelo buduæe kreacije, a samim time i kljuèna uloga uèitelja kakav je Šegviæ uistinu i bio.
Stvarajuæi OMNIBUS prof. Nenad Fabijaniæ prepoznaje kontinuitet svoga uèitelja i - kao Šegviæev suvremenik - kroz njegove uèenike uspijeva prikazati jedan od najvažnijih segmenata njegova djelovanja: neprekidan proces spoznaje i prenošenja znanja. Tako skupljene dojmove uklapa u format izložbe i publikacije, koji u logiènome slijedu prenose ranije navedenu poruku. Prostornu kompoziciju bestežinske horizontale, kompleksne u svojoj jednostavnosti, ispunjene dojmovima dvadeset trojice sudionika Omnibusa - ostvaruje na treæem katu Arhitektonskoga fakulteta u Zagrebu. Smještena u ambijent studentskog hodnika i svakodnevice, izložba
Arhitektonski fakultet Sveuèilišta u Zagrebu, 2017.
Str. 147, ilustrirano, hrvatski [23,5/16,8 cm, u boji, meki uvez]
Glavni urednik i autor izložbe: Nenad Fabijaniæ
Dizajn kataloga: Nenad Fabijaniæ
Prijelom: Ivana Krmpotiæ
Recenzenti: Mia Roth-Èerina, Siniša Justiæ
Lektura: Mirjana Ostoja
Tisak: Printera d.o.o.
ISBN 978-953-8042-28-7 CIP 000956902
doseže svoj potpuni konceptualni smisao. Vrata Profesorova nekadašnjeg kabineta na trenutak su ponovno otvorena. Dematerijaliziraju vrijeme koje je prošlo i preklapaju ga s onim koje slijedi, potvrðujuæi ga novim generacijama.
Otkrivajuæi izloženo, spoznaje se višestruko. Neoèekivane interpretacije pojedinih segmenata Šegviæeva djelovanja isprepletene su trajno s osobnostima njihovih autora. Namjerni izostanak kronologije i fragmentirano išèitavanje horizontalne plohe naglašava atemporalnost njegovih ideja. Izvuèene iz konteksta vremena, dopuštaju da ih spoznamo kroz njihove unutarnje zakonitosti i arhitektonske principe. A promatrajuæi ih kao cjelinu, postajemo svjesni neodvojivoga prostorno-vremenskog okvira kojeg su sastavni dio. Publikacija svojim konceptom poštuje i afirmira zamisao èitavoga projekta. Format izložbe prenesen je dosljedno, prikazujuæi paralelne interpretacije svakoga od sudionika, upotpunjene grafièkim prilozima i tekstualnim osvrtom, te nastavljajuæi èitateljevo a-linearno putovanje zapoèeto izložbom OMNIBUS, u èast 100-godišnjice roðenja profesora Nevena Šegviæa.
Marina Smokvina
Napisi, eseji, polemike, studije
Autor odabira: Neven Šegviæ
Writings, Essays, Debates, Studies
Selected by: Neven Šegviæ
A collection of texts entitled On Croatian Architecture - Writings, essays, debates, studies is a republished edition in honour of the 100th anniversary of the professor’s birth. The compendium is extracted from the ‘catalogue’ ”Atlas of 20th Century Croatian Architects”. It brings together more than forty texts in chronological order taken from the published original resources. Twenty-seven selected authors open up various levels of the discourse on the 20th century Croatian architecture, identify its special characteristics, acknowledge its value and record its achievements.
Ponovljeno izdanje zbirke tekstova „O hrvatskoj arhitekturi - napisi, eseji, polemike, studije” u odabiru arhitekta Nevena Šegviæa tiskano je kao prilog inicijativi obilježavanja stote godišnjice profesorova roðenja na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu. Ovaj je kompendij ‘memento’ istraživanjima u ‘querformatu’ A4, tehnikom fotokopirne reprodukcije, koja su se osamdesetih godina odvijala u sklopu Šegviæeva projekta „Atlas arhitekture Republike Hrvatske - XX. vijek” i rezultirala nizom ‘radnih monografija’ arhitekata objavljivanih u fakultetskoj nakladi. Prvi je put publiciran prije dvadeset pet godina, u godini Šegviæeve smrti. Za objavu su ga pripremili, tada pripravnici na projektu, prof. dr.sc. Ariana Štulhofer i prof. dr.sc. Andrej Uchytil, ujedno i inicijatori ovoga reizdanja. Knjiga okuplja više od èetrdeset kronološki poredanih tekstova preuzetih iz tiskanih izvornika. Kako i sam napominje, Šegviæ u odabiru nije preferirao priloge koji teže jednoznaènim zakljuècima i nude gotove odgovore, veæ upravo one koji „nose polemièke prizvuke”. Dvadesetsedmero odabranih autora otvara razlièite razine diskursa o Hrvatskoj arhitekturi dvadesetoga stoljeæa. U dijalog su, uz arhitekte, ukljuèeni povjesnièari um-
jetnosti, teoretièari, kritièari, arheolozi, književnici... Optika o disciplini na taj je naèin uzdignuta iz usko strukovnoga na širok kulturološki okvir.
‘Poglavlje’ pregnantnih polemika inicijalnog razdoblja poèinje Kovaèiæevim napisom „Moderna arhitektura”. Iduæih dvadesetak tekstova živo opisuje prilike u kojima ona nastaje, oblikuje ciljeve i rašèišæava pojmove. Njezini su dosezi zabilježeni, èetiri desetljeæa poslije, u priloženim tekstovima Stjepana Planiæa i Vlade Potoènjaka. Nekoliko ‘uvodnih’ razmatranja iz poslijeratnog razdoblja potvrðuju kontinuitet prijeratne moderne. Štoviše, sada je, s odmakom, postavljaju u znatno širi, svestraniji okvir. Mohorovièiæ uvodi pojam ‘poopæenog funkcionalizma’, a Šegviæ ocrtava njezine tokove, išèitava posebnosti i utvrðuje vrijednosti. Vidi ih u „širokom metodskom zahvatu uz neprihvaæanje doktrinarnih konstruktivistièkih ili funkcionalistièkih stavova” i stvaralaèkoj metodi „koja polazi od prostorne koncepcije” uz nezaobilazno informiranje suvremenosti poukama ukotvljenim u arhitektonsku prošlost. Sedamdesete godine donose niz analitièkih opservacija o aktualnim problemima urbanizma,
Arhitektonski fakultet Sveuèilišta u Zagrebu 2. dopunjeno izdanje, Zagreb, 2017. [1. izdanje, Zagreb, 1992.]
Str. 192, ilustrirano, podaci o autorima èlanaka [20,4/29 cm, cb, meki uvez, hrvatski]
Predgovor: Neven Šegviæ
Recenzenti: Hildegard Auf-Franiæ, Nenad Fabijaniæ, Ivan Juras Pripremili: Ariana Štulhofer, Andrej Uchytil
ISBN 978-953-8042-24-9 CIP 000952079 [NSK Zagreb]
izgradnje obale, interpolacija i zaštite graditeljskog nasljeða. Nekoliko pregleda realiziranih i nerealiziranih djela poslijeratne arhitekture autora Žarka Domljana, Vladimira Gvozdanoviæa, Antoanete Pasinoviæ i Tomislava Odaka - u ovome izdanju dopunjeno nezaobilaznim Šegviæevim teorijskim okvirom istoimene izložbe „Stanje stvari, jedno viðenje 1945.-1985.” - dobili su novu dimenziju, a ova èitanka svoj autorski zakljuèak. Aktualnost ove svojevrsne antologije leži u bogatstvu tema i slojevitosti podastrtih razmišljanja. Izvrsna je èitanka svakoga studenta arhitekture, kao i svakoga zainteresiranog pojedinca, prilika za razumijevanje i usvajanje znanja o suvremenoj prošlosti hrvatske arhitekture. Temelj je i poticaj za usmjeravanje vlastita djelovanja i inspiracija za aktualne zadatke. „Atlas” veæ gotovo èetiri desetljeæa „… oblikuje obilnu graðu za produbljivanje naših saznanja o biæu arhitekture, o njegovoj povijesti. Tako se svi skupa osposobljavamo za kontinuirani dijalog, što je i svrha angažmana…” (iz predgovora N.Š.). Nadamo se i drugim reizdanjima „Atlasovih” publikacija, a uskoro oèekujemo i njegovo najavljeno digitalno izdanje.
Siniša Justiæ
2015.-2016.
Faculty of Architecture, Zagreb, Yearbook
2015-2016
The yearbook continues a series of publications about the activities of the teaching staff and the students at the Faculty of Architecture of the University of Zagreb. Owing to the fact that it has been five years now since the new rules for the graduation exam and graduation thesis were laid down, this yearbook is dedicated to the Graduation Workshop. This bilingual edition brings an interview with the professor Nenad Fabijaniæ, head of the Diploma Committee as well as texts written by its members who put forward their attitudes about some key principles underpinning teaching in the Diploma Workshop course. They formed their opinions on the basis of their long experience in academic teaching and extensive professional expertise. The central part of the publication presents the best graduation works from the past academic year. Their diversity highlights the educational model of the Diploma Workshop which gives each student the opportunity to freely choose a topic and his supervisor and demonstrate his/her ability to produce a synthesis of an architectural design project.
Godišnjak Arhitektonskog fakulteta Sveuèilišta u Zagrebu nastavlja seriju publikacija kojima se želi sustavno prikazivati aktivnost nastavnika i studenata zagrebaèkoga Arhitektonskog fakulteta. Nakon izdanja godišnjaka u kojima je prethodnih godina više ili manje opsežno, ali uvijek precizno odabiranim prilozima, prikazan cjelokupni presjek nastavne djelatnosti, ovogodišnje izdanje zapoèinje novu seriju u kojoj æe godišnjaci biti uže tematski odreðeni. U akademskoj godini koju prati ovo izdanje navršava se pet godina otkako je prof. Nenad Fabijaniæ - kao predsjednik Diplomskoga povjerenstva Arhitektonskog fakulteta - uveo novu organizaciju aktivnosti vezanih za diplomski ispit i izradu diplomskog rada na kraju Diplomskoga studija Arhitekture i urbanizma. Stoga ovo izdanje godišnjaka donosi prikaz Diplomske radionice Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu. Godišnjak zapoèinje tekstom v.d. dekana za 2015./16. prof. mr.sc. Borisa Koružnjaka o Diplomskoj radionici - završnom èinu i finalizaciji edukacijskog procesa na zagrebaèkom Arhitektonskom fakultetu kojim se sažima i zaokružuje cjelokupni ciklus preddiplomskog i diplomskog studija. Glavni i odgovorni urednici godišnjaka - Vjera Bakiæ, Tajana Jaklenec i Maroje Mrduljaš - uvode èitatelja u prikaz Diplomske radionice. Predstavljaju ovo izdanje istièuæi slobodan izbor diplomskih tema i mentora kao posebnost Radionice koja Godišnjak èini panoramom arhitektonskih ideja. U zapisu razgovora koji je o Diplomskoj radionici u proširenom smislu s njim vodila Vjera Bakiæ, predsjednik Diplomskoga povje-
renstva prof. Nenad Fabijaniæ s pozicije profesionalnog i pedagoškog, struènog i umjetnièkog autoriteta govori o diplomskom radu, edukaciji arhitekata nekad i sad, konceptu, izvedbi i zadaæama Diplomske radionice u kojoj je student arhitekture pozvan da fokusirano se baveæi vlastitom sredinom pokaže kompleksnu arhitektonsku zrelost potrebnu za dodjelu akademskog naslova.
Profesori Arhitektonskoga fakulteta, èlanovi Diplomskoga povjerenstva, iz dugogodišnje umjetnièko-nastavne ili znanstveno-nastavne pozicije arhitekta nastavnika iznose u svojim tekstovima stajališta prema bitnim odrednicama nastave Diplomske radionice. Uzajamno dopunjujuæim pogledima ocrtavaju cjelinu u kojoj je studentu u zrelom stadiju njegove arhitektonske edukacije omoguæeno da ravnotežu izmeðu tehnièkih znanja i umjetnièkih spoznaja ostvari istraživanjem kroz projekt i refleksivnom projektantskom praksom. Središnji i najveæi dio Godišnjaka donosi prikaz najboljih diplomskih radova u protekloj akademskoj godini. Prikazom se oslikava koncept Diplomske radionice kojim je omoguæen odabir teme i mentora diplomskog projekta prema osobnim preferencijama studenta. Nakon uèenja elemenata arhitekture u preddiplomskom studiju, studiranja arhitektonskih namjera i uvježbavanja arhitektonske discipline tijekom diplomskog studija te nakon provjere struènog znanja u razdoblju obvezne profesionalne prakse, u diplomskom semestru student arhitekture promišlja vlastitu poziciju u teorijskom i fizièkom pro-
Arhitektonski fakultet Sveuèilišta u Zagrebu Zagreb, 2017.
Str. 102, ilustrirano, hrvatski/engleski [31/24,5 cm, meki uvez]
Recenzenti: Alenka Deliæ, Siniša Justiæ
Urednici: Vjera Bakiæ, Tajana Jaklenec, Maroje Mrduljaš
Lektura: Mirjana Ostoja
Prijevod: Ana Vrkljan
Dizajn: Damir Braliæ
Prijelom: Andrija Mudniæ, Luka Reicher
Tipografija: Nikola Ðurek
ISSN 1848-7416
storu arhitekture - stvarnom izgraðenom okolišu. Ovdje napokon može izraziti interes prema vlastitoj sredini u kojoj æe prepoznati temu diplomskog projekta i u potrazi za arhitektonsko-urbanistièkim rješenjem fokusirano istraživati projektirajuæi logièan slijed kulturološki utemeljenih, tehnološki ispravnih i estetski razumljivih odluka. Prikazani radovi odabrani su zato što pokazuju visoke dosege i zrelost u promišljanju svakodnevnih scenarija i životnog prostora. Ocijenjeni su najvišim ocjenama jer su njihovi arhitektice i arhitekti dokazali da nastanak arhitektonskog projekta razumiju kao sintezu poticaja koji dolaze iz svakodnevno praktiènog jednako kao iz teorije, literature ili filma. U stanju su projektirati nekonvencionalne projektne programe da bi ih matematièki precizno prevodili u ureðene arhitektonske strukture, èvrsto upiruæi svoje projektantske odluke u istraživanjima relevantnoga gradiva u rasponu od graditeljskog naslijeða i arhitektonskih tipova do tehnologije procesa ili bilježenja društvenih fluktuacija i trendova. Prikazani projekti svojom raznolikošæu ocrtavaju edukacijski model Diplomske radionice zagrebaèkoga Arhitektonskog fakulteta u kojem student, pokazujuæi sposobnost sinteze složenoga arhitektonsko-urbanistièkog projekta, završava diplomski studij Arhitekture i urbanizma te dokazuje svoju pripremljenost za prakticiranje arhitekture.
Dizajn i prijelom potpisuju doc. Damir Braliæ, asistent Andrija Mudniæ i Luka Reicher. Godišnjak je izašao u nakladi Arhitektonskoga fakulteta Sveuèilišta u Zagrebu.
Marina Bertina Šest
Radionica AF/SC 6
The new booklet presents the works produced during the sixth Workshop cycle organized by the Department of Architectural Design at the Faculty of Architecture in Zagreb. The workshop is conceived as a kind of hommage to small-scale design assignments carried out within the first year course within the Bachelor degree program. Six authors (Tonèi Žarniæ, Karin Šerman, Leo Modrèin, Iva Letiloviæ, Tomislav Paveliæ and Maroje Mrduljaš), who have a wealth of experience in theoretical and practical aspects of architectural design as well as in academic teaching, offered their own personal and very individual conceptual design solutions. Their views on particular topics are contrasted to the best student works selected from the course archive.
Nadovezujuæi se na dva vrlo kvalitetno realizirana kataloga AF/SC 0,1,2 i AF/SC 3,4 - ova publikacija prikazuje zadnji u nizu tematskih ciklusa Radionice AF/SC te potvrðuje konstantno nastojanje njezinih voditelja da redefiniraju okvire unutar kojih se arhitektura poduèava i stvara.
Dva su žarišta odvijanja nastave pod okriljem Kabineta za osnove arhitektonskog projektiranja na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu. Prvo èini kolegij Osnove arhitektonskog projektiranja unutar kojeg se, u sklopu predavanja i vježbi na prvoj godini preddiplomskog studija, problematizira i istražuje formativni dio obrazovanja u disciplini arhitekture. Drugo je Radionica af/sc, eksperimentalna platforma za istraživanje u arhitektonskoj edukaciji. Radionicu af/sc osnovali su 2010. godine Petar Miškoviæ i Mia Roth-Èerina te ju izmjestili s Fakulteta u prostorni okvir Galerije SC-a. Poželjno akceleriranje intelektualnog i intuitivnog istraživanja rezultiralo je komprimiranjem vremena održavanja Radionice na ‘24/7’, a dobri rezultati ponavljanje tijekom sedam godina. Dionici kreativnog procesa bili su studenti razlièitih generacija, voditelji, gostujuæi predavaèi i kritièari, te prakticirajuæi arhitekti. Radni je proces, unatoè prividnoj introvertiranosti naseljenog prostora, izložen javnosti, a svaki ciklus zakljuèen prezentacijom/izložbom.
Zadaci radionica (izuzev pete) imaju izvorište upravo u zadacima kolegija Osnove arhitektonskog projektiranja, dok im je šesta radionica svojevrstan hommage. To su zadaci uni-
verzalnoga programskog okvira, maksimalno pojednostavljeni i prilagoðeni istraživanju arhitekture u njezinu najelementarnijem obliku. Namijenjeni su apsolutnim poèetnicima, tek upisanim studentima. Upravo ta èinjenica tražila je iznalaženje didaktièke matrice koja omoguæava poduèavanje jezika arhitekture i njegove kompleksne konceptualne strukture uz istovremeno poticanje osobnosti, senzibiliteta, kreativnog i konstruktivnog mišljenja studenta. Kljuèni aspekt rada jest kreativni proces dosljedne i provjerive logike, no nepredvidljivog rezultata, a u najboljem sluèaju neoèekivanog otkriæa kroz stvaranje. Retrospekcija i preispitivanje navedenih zadataka, a posredno i prateæega pedagoškog procesa u fokusu su posljednje Radionice af/sc. Šest malih projektantskih zadataka problematiziralo je šest autora/autorica, odgovorivši sa šest vrlo osobnih i u pristupu razlièitih pogleda.
Šesnaest tvrdnji manifest je autorskih spoznaja Tonèija Žarniæa koji rijeèima crta put k istinskom, kreativnom strukturiranju prostora. Natuknice o komponentama i bitima Karin Šerman svojevrstan je preludij u istraživanje arhitekture suptilnom analizom kreiranja arhitektonskog sklopa, naizgled suprotnim metodološkim principima. Vježbanje arhitekture introspektivan je uvid u kreativne sumnje Lea Modrèina uz iskazivanje ambivalentnog odnosa prema naslijeðenoj pedagoškoj praksi. Scena, scenografija, scenarij napis je Ive Letiloviæ o postavima izložaba. Tomislav Paveliæ u tekstu pod nazivom Èovjek u teritoriju pri-
Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet Zagreb, 2016.
Str. 48, hrvatski [23/19 cm, boja, meki uvez]
Uredili i oblikovali: Petar Miškoviæ, Mia Roth-Èerina
Recenzent: Igor Franiæ
Lektura: Mirjana Ostoja
ISBN 978-953-8042-23-2 CIP 000950376 [NSK Zagreb]
rodnosti preispituje proturjeène premise zadatka s temom prostora prirodnosti i nasluæuje njegova konceptualna ishodišta. Odgoj projektanata osvrt je Maroja Mrduljaša na praksu arhitektonske edukacije na prvoj godini studija na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu.
Katalog Šest pogleda AF/SC 6 uredili su i oblikovali voditelji radionice Petar Miškoviæ i Mia Roth-Èerina. Eksperiment s prijelomom kataloga medijator je ideje Radionice. Istovremeni prikaz šest narativa usporedno se provlaèi kroz publikaciju. Kodirani su trakama/poljima, saturacijom crvene boje i razlièitim fontovima. Superponirani slojevi teksta i crteža jednakovrijedno se nadopunjuju, pri èemu nema prevalencije èitanja.
Katalog je promoviran na izložbi šestoga izdanja Radionice u Galeriji SC-a u studenomu 2016. godine.
Autorski Pogledi i radovi studenata prve godine, sažeti na formate reèenica i crteža, suprotstavljeni su u izložbenom prostoru. Šest pogleda prezentirano je poput poliptiha na bijelom zidu galerije. Studentski radovi, selektirani iz višegeneracijskog repozitorija kolegija, elaborirani jednim listom, emancipirali su se od okvira u kojem su nastali. Listovi su uveæani i uvezani u formatu A2 knjige.
Djelovanje Radionice na marginama institucije omoguæilo je osloboðenu interpretaciju pedagoških metoda u odnosu na dobro uhodanu, ali relativno statiènu edukativnu praksu Fakulteta.
Dubravko Baèiæ
Tehnièki studio
Izbor studentskih radova 2014./2015.-2015./2016.
Technical Studio - Architecture and Integrated Disciplines Studio
Selection of Students’ Works 2014/2015-2015/2016
The publication entitled Architecture and Integrated Disciplines Studio - Selection of Students’ Works 2014/2015-2015/2016 presents students’ projects worked out during the fourth semester course taught at the Faculty of Architecture of the University of Zagreb within the Bachelor degree program in architecture and urban planning. It clearly and convincingly shows considerable relevance and profound significance of such an approach to architectural education which is on the one hand ambitious in terms of design aspirations, yet tailored to raise students’ awareness of the technical issues. In this respect, this publication is a brief and clearly articulated record of cumulative efforts of all teaching staff members in the Department of Architectural Structures and Building Construction. This publication, therefore, is more than just a useful reference book for students or a memo for their teachers. It stands as remarkable testimony to high quality and high professional standards of academic teaching at the Faculty of Architecture of the University of Zagreb.
Publikacija Tehnièki studio - Izbor studentskih radova 2014./2015.-2015./2016. reprezentativni je prikaz jednosemestralne produkcije studentskih radova na kolegiju Tehnièki studio, koji se na Arhitektonskom fakultetu Sveuèilišta u Zagrebu predaje u IV. semestru Preddiplomskog studija arhitekture i urbanizma. Publikacija je svojevrstan nastavak prethodnoga sliènog izdanja objavljenog 2015. godine, koji je za temu imao prikaz radova nastalih u sklopu kolegija Tehnièki studio tijekom akademske godine 2013./2014. U uvodnom poglavlju urednici sažeto iznose ciljeve kolegija i koncepciju publikacije. Potom slijedi opis zadatka s osnovnim podacima o lokaciji, projektnom programu i onim aspektima projektantskog rada koji se posebno njeguju unutar Tehnièkog studija. U sljedeæem poglavlju pregledno su navedene studentske grupe kojih su radovi prikazani u publikaciji, pripadajuæi interdisciplinarni mentorski timovi, ideogramski prikaz situacije projektirane zgrade te postignuti energetski razred projekta. Najopsežnije poglavlje obuhvaæa prikaz izbora studentskih radova. Svaki rad ilustriran je sažetim odabirom grafièkih prikaza - u pravilu prikazom okosnice projektantske ideje te razraðenim tehnièko-inženjerskim rješenjima karakteristiènih elemenata zgrade. Koncept, oblikovanje, konstruktivno rješenje, rješenje ovojnice i izbor materijala lapidarno su opisani kljuènim rijeèima uza svaki projekt. Ukupno je predstavljeno 20 projekata
studentskih grupa, semestralni rad kumulativno 79 studenata i njihovih 24 nastavnika. Tehnièki studio obvezan je vježbovni kolegij na Preddiplomskom studiju arhitekture Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu. Specifiènost ovoga predmeta jest integralni pristup projektantskom zadatku u radu kojeg sudjeluju sve komplementarne sastavnice Katedre za konstrukcije i zgradarstvo. Za razliku od prethodne publikacije kojoj je cilj bila svojevrsna dokumentarna retrospekcija, ovo izdanje predstavlja probranu selekciju radova nastalih u sklopu kolegija tijekom proteklih dviju akademskih godina (2014./2015. i 2015./2016.).
Tehnièki je studio po svemu osobit kolegij na Preddiplomskom studiju arhitekture u Zagrebu: platforma za sveobuhvatnu izmjenu i integraciju znanja, razvijanje sposobnosti iznalaženja rješenja, razvijanje osobne kreativne sposobnosti studenata, timskog rada, interdisciplinarnog pristupa i otvorenosti uvažavanju drugih i drukèijih mišljenja. Sve to zorno ilustrira ova publikacija koja sažeto, sugestivno i informativno prezentira mnogostruku relevantnost ovoga kolegija i znaèenje takvoga - projektantski ambicioznog, a tehnièki osviještenog - pristupa u suvremenom edukacijskom kontekstu. U tome smislu publikacija je komprimiran, ali jasno artikuliran zapis kumulativnoga pedagoškog napora gotovo cjelokupne Katedre za arhitektonske kon-
Acta Architectonica - Ljetne škole i radionice 26
Arhitektonski fakultet Sveuèilišta u Zagrebu
Zagreb, 2017.
Str. 100, ilustrirano, hrvatski/engleski
[30/21 cm, cb, meki uvez]
Urednici: Iva Muraj, Zorana Protiæ, Zoran Veršiæ
Recenzenti: Bojan Baletiæ, Dubravko Baèiæ
Lektura: Mirjana Ostoja
Prijevod: Tomislav Patarèiæ
Grafièko oblikovanje: Goran Jovanoviæ
ISBN 978-953-8042-25-6 CIP 000957725
strukcije i zgradarstvo te njegova dosega prezentiranog u prikazanom izboru studentskih projekata. Široki raspon koncepcijskih pristupa, projektno-tehnièkih rješenja, prezentacijskih tehnika i razina razrade tehnièkih rješenja zorno svjedoèi da je razina rada intenzivna, kompleksna i zahtjevna, ali - plodonosna!
Kao priruènik publikacija je ponajprije namijenjena studentima koji æe ju koristiti kao referentni materijal tijekom studija. Istovremeno ona je reprezentativni presjek i objektivni prikaz dosadašnjih dosega kolegija Tehnièki studio te služi ne samo kao dokumentarni zapis veæ je i komparativna podloga za daljnju nadogradnju i evoluciju edukacijske koncepcije Tehnièkoga studija. Naglasak na arhitektonsko-konstruktorskoj dionici, koji se osobito njeguje u nastavi Tehnièkoga studija, jasno je èitljiv i iz odabranih grafièkih priloga i njihove zastupljenosti, iako opseg cjelosemestralnog rada i višeslojnost konaènog rezultata nikad nije moguæe u potpunosti obuhvatiti u ogranièenom tiskanom obliku. U cjelini publikaciju odlikuje decentan, odmjeren i vizualno profinjen grafièki prijelom. Stoga æe ovo izdanje biti ne samo koristan priruènik studentima i podsjetnik nastavnicima kolegija veæ i reprezentativan promotivno-informativni materijal o kvaliteti i visokim standardima nastave na Arhitektonskom fakultetu Sveuèilišta u Zagrebu.
Kristina Perkov
Povijesna središta, suvremeni grad i održivi turizam
Meðunarodna ljetna arhitektonsko-urbanistièka radionica
Historic Centres, Contemporary Cities and Sustainable Tourism
International architecture and urbanism summer workshop
The publication entitled ”Zadar 2020 – the City and its Hinterland” is the product of the first Interdisciplinary Summer School organized by the Faculty of Architecture of the University of Zagreb and the Department of Tourism and Communication Studies of the University of Zadar, headed by prof. dr.sc. Tihomir Jukiæ, dr.sc. Božena Krce Mioèiæ, assistant professor, and prof. dr.sc. Feða Vukiæ. Twenty-four students from various fields took part in summer school sessions in Autumn 2016 at the University of Zadar. They produced preliminary designs for the revitalization of Zadar’s hinterland (Ravni kotari and Bukovica). The school also presented new forms of connections between the city and its hinterland with the aim to raise greater awareness of the need to perceive space as an integral whole.
Publikacija „Zadar 2020. - Grad i njegovo zaleðe” nastaje kao rezultat prve Interdisciplinarne ljetne škole u organizaciji Arhitektonskog fakulteta Sveuèilišta u Zagrebu i Odjela za turizam i komunikacijske znanosti Sveuèilišta u Zadru pod vodstvom voditelja prof. dr.sc. Tihomira Jukiæa, doc. dr.sc. Božene Krce Mioèiæ i prof. dr.sc. Feðe Vukiæa. Na ljetnoj školi sudjelovala su 24 polaznika iz razlièitih podruèja, a održana je u kolovozu 2016. na Sveuèilištu u Zadru.
Potreba da se grad sagleda u svojem punom potencijalu s užom i širom okolicom te potreba da se razvojne strategije stvaraju i provode kroz razlièite tipove kolaborativne prakse jesu dva važna razvojna aspekta na koje je uputilo istraživanje koje je prethodilo ideji o ljetnoj školi Zadar 2020. Nastavno, ako se želi dati doprinos drukèijem pristupu promišljanju prostora, a s time u vezi i planiranju i realizaciji pojedinaènih projekata, sigurno su bitne promjene i inovacije u podruèju arhitekture i urbanizma kao društveno odgovorne djelatnosti.
Cjelodnevnim aktivnostima i razmjenom znanja sudionika razlièitih struka (studenti arhitekture i urbanizma, marketinga turizma, sociologije, poduzetništva, geografije), te kontaktima s lokalnom samoupravom i aktivnim sudjelovanjem graðana, nastojalo se dati poticaj drukèijem pristupu planiranju, projektiranju i moguæim intervencijama u prostoru.
Prva održana ljetna škola pod temom „Susret s vrtnim gradom” bavila se odnosom grada i njegova ruralnog zaleða. Studenti su u sklo-
pu terenske nastave obišli podruèje Ravnih kotara i Bukovice, gdje su posjetili Briševo, Islam Grèki, Novigrad, Nadin, Benkovac, Asseriju, Brušku, Vransko jezero i Polaèu kako bi se upoznali s prostorom. Da bi što više saznali o zadarskom prostoru, uvodna tematska predavanja održali su brojni struènjaci za pojedina podruèja. Studenti su u interdisciplinarnim timovima, pod mentorskim voðenjem nastavnika iz Zadra i Zagreba, nakon izraðenih analiza pojedinih prirodno-geoklimatskih i kulturno-povijesnih karakteristika Ravnih kotara i Bukovice s pravom uoèili potrebu za multidimenzionalnim sagledavanjem problema zadarskoga zaleða. Sukladno tome, stvarali su moguænost za interdisciplinarne intervencije odnosno - projektne ideje. Studenti su izradili idejne projekte oživljavanja zadarskoga zaleða - Ravnih kotara i Bukovice, prikazani su novi oblici odnosa grada i njegova zaleða koji bi trebali pridonijeti oblikovanju danas nedovoljno artikuliranog stajališta o potrebi cjelovitoga sagledavanja prostora, a završne prezentacije projekata održane su na Sveuèilištu u Zadru i na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu.
Te ideje dokumentirane na stranicama publikacije imaju dvojaku vrijednost. Najprije, to su vrlo zanimljivi pojedinaèni primjeri inovativnih koncepcijskih ideja za razvoj turizma koji se više ne bi zbivao samo u povijesnom središtu grada ili na plaži. Potom, te su ideje ozbiljan metodièki pokazatelj kako se postojeæe gospodarske grane mogu strateški ojaèati kulturom interdisciplinarnih istraživanja i
Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet Sveuèilište u Zadru Zagreb, 2017.
Str. 89, ilustr., uvod, sudionici, uvodni tekstovi, studentski projekti, prilozi [20/20 cm]
Urednik: Tihomir Jukiæ
Urednièka suradnja: Kristina Perkov
Recenzenti: Jesenko Horvat, Alenka Deliæ
Lektura: Zlata Santriæ
Prijevod na engleski: Tamara Glušiæ, Nenad Lipovac
Dizajn i layout: Karla Paliska
ISBN 978-953-8042-27-0 CIP 960829
projekata. Veæ prva ljetna škola u tom ciklusu pokazala je velik potencijal kopnenoga zaleða grada Zadra. Iz te pretpostavke stvoren je program koji æe tijekom èetiri godine tematizirati dosad manje zastupljene aspekte razvojnih moguænosti grada Zadra. To su one dimenzije razvoja koje nisu vezane samo za gradsko središte ili urbaniziranu strukturu u užem smislu. Problem koji stvara masovni povremeni dolazak turista za sam je prostor grada jednako ambivalentan kao što je orijentacija samo na jednu gospodarsku granu. Mnoge prednosti brzoga financijskog prihoda èesto se gube pred dugoroènim posljedicama koje intenzivni ritam izmjene populacije (stalne i povremene) donosi urbanoj i suburbanoj okolini. Osnovna filozofija cijelog ciklusa ljetne škole Zadar 2020. jest istražiti inovativne modele turizma i razvojnih prilika u svrhu osvješæivanja punog potencijala prostora koji je orijentiran prema gradu, a s kojim grad, stjecajem razlièitih okolnosti, pomalo gubi vezu.
Praktièni rad cjelovitog projekta ZADAR 2020. provodit æe se èetiri godine u vidu èetiri arhitektonsko-urbanistièke radionice na odreðenim podruèjima Zadarske županije i Grada Zadra. Cilj je ovoga programa dati doprinos interdisciplinarnom promišljanju urbanoga prostora propitujuæi odnose grada i njegova funkcionalnog prostora.
U sklopu ovogodišnje ljetne škole bila je predstavljena i knjiga „Afirmacija zadarskog poluotoka” koja je nastala kao rezultat prethodne urbanistièke radionice studenata arhitekture.
Damir Krajnik
Ivan Mlinar
Ivan Mlinar
The university textbook Uvod u urbanizam (Introduction to Urban Planning) was written by dr.sc. Ivan Mlinar, Associate Professor. It brings forward the basic topics of urban planning theory and practice that are indispensable for a proper understanding of the discipline and keeping up to date with the topical issues. The content of the textbook, presented in a clear and concise way and heavily illustrated with highquality graphic and visual material, is designed to help the students cope with the most challenging urban planning tasks during their studies. The textbook is thematically divided into three parts of which the first one is concerned with historical and theoretical topics, the second one deals with legal and technical issues while the third one is focused on practical urban planning issues. This textbook is a contribution to high-quality education of the future architects and other professionals involved in ever more complex and challenging processes of space management and development.
U sveuèilišnom udžbeniku Uvod u urbanizam, objavljenom u nizu Manualia Universitatis studiorum Zagrabiensis, izv.prof. dr.sc. Ivan Mlinar konciznim tekstom popraæenim brojnom i kvalitetnom grafièkom i slikovnom graðom pregledno i jasno prikazuje osnovne teme nužne za razumijevanje i praæenje urbanistièke materije te za kreativno rješavanje urbanistièkih zadataka studentima koji u programu sveuèilišnog obrazovanja imaju urbanistièku sastavnicu. Udžbenik je primarno namijenjen studentima Arhitektonskog, Graðevinskog, Geodetskog, Šumarskog i Agronomskog fakulteta te Geografskog odsjeka Prirodoslovno-matematièkog fakulteta Sveuèilišta u Zagrebu, a mogu ga koristiti i studenti drugih hrvatskih sveuèilišta koji u nastavnom programu imaju kolegije tematski vezane za urbanistièku teoriju i praksu. Obraðena materija potrebna je studentima arhitekture kao priprema za niz kolegija na kojima æe se detaljnije educirati o povijesnim i suvremenim urbanistièkim temama, kako na teoretskoj tako i na praktiènoj razini, dok studentima drugih studija koji u nastavnom programu imaju urbanistièke i prostornoplanerske kolegije može poslužiti kao zbir osnovnih tema nužnih za razumijevanje prostornog i urbanistièkog razvoja te kao osnova za suradnju u interdisciplinarnim timovima koji se
bave prostornim i urbanistièkim planiranjem nakon završetka studija.
Sveuèilišni udžbenik Uvod u urbanizam predstavlja doprinos kvalitetnijem obrazovanju arhitekata i ostalih struènjaka ukljuèenih u sve složenije i zahtjevnije procese razvoja prostora kao izuzetno vrijednog i potrošivog resursa kojim treba pomnjivo i održivo upravljati.
Poèetni dio knjige èini predgovor i uvodno poglavlje s objašnjenjem osnovnih pojmova, na kraju je navedena referentna bibliografija i životopis autora, dok je osnovni sadržaj knjige podijeljen na tri tematske cjeline s ukupno 12 nastavnih poglavlja. Prva tematska cjelina prikazuje povijesni razvoj i promišljanje gradova kroz poglavlja o povijesti i kulturi gradova u svijetu i Hrvatskoj, ilustrativne primjere teoretskih promišljanja idealnih gradova 19. i 20. stoljeæa te njihove refleksije u poglavljima o gradovima 20. stoljeæa i stambenim naseljima. U drugoj su cjelini prikazani osnovni zakonodavni i tehnièki elementi aktualne urbanistièke prakse u poglavljima o urbanistièkom zakonodavstvu, dokumentima prostornog ureðenja i podlogama za planiranje, te tehnièki i praktièni elementi planiranja i urbanistièkog projektiranja u poglavljima o funkcionalnoj i fizièkoj strukturi i o infrastrukturi grada, dok se u treæoj cjelini
Udžbenici Sveuèilišta u Zagrebu - Manualia Universitatis studiorum Zagrabiensis
Sveuèilište u Zagrebu, Šumarski i Arhitektonski fakultet Zagreb, 2016.
Str. 76, ilustr. 231 [pripremljeno u formatu 21/21 cm]
Urednica: Lea Petroviæ Krajnik
Recenzenti: Marilena Idžojtiæ, Jesenko Horvat, Damir Krajnik Lektorica: Vedrana Magjareviæ Oblikovanje: Konstantina Kralj, Ivan Mlinar
ISBN 978-953-292-046-8 CIP 000935455 [NSK Zagreb]
objašnjava znaèenje, opseg i složenost urbanistièke i urbanistièko-arhitektonske prakse u Hrvatskoj kroz analizu primjera natjeèajnih radova provedenih u Hrvatskoj tijekom 20. i 21. stoljeæa.
Sadržaj, opseg i oprema pojedinih poglavlja koncipirani su na naèin da uvode, educiraju, intrigiraju i u konaènici potièu na daljnja istraživanja teoretskih i praktiènih urbanistièkih tema, ovisno o nastavnom programu, osobnim preferencijama i motivima èitatelja, uz referiranje na brojne relevantne bibliografske izvore. Preglednosti urbanistièkih tema pridonose primjereno odabrane, grafièki pripremljene i ujednaèene ilustracije koje prate i pojašnjavaju tekst. Oblikovanje udžbenika prilagoðeno je suvremenoj edukaciji, racionalno i funkcionalno. Nakladu sveuèilišnog udžbenika Uvod u urbanizam omoguæio je kao pokrovitelj Grad Zagreb, Gradski ured za prostorno ureðenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Sektor za postupak izrade i donošenja dokumenata prostornog ureðenja, te kao supokrovitelj Hrvatska komora arhitekata. Pokroviteljstvo je pokazatelj i potvrda kvalitetne suradnje struène i akademske zajednice u obrazovanju buduæih struènjaka kao kljuènih dionika složenoga procesa prostornog razvoja.
Darko Kahle
Toni Bešliæ
Toni Bešliæ
The architect Edvin Šmit (Edwin Karl Schmidt), one of the most potent and creative Croatian architects from the Late Modern and Postmodern period, started in the closing years of 1970ies to design and to build a quintessential masterwork, probably the hardest achievement of an architect itself: his own house, known as the Family House Šmit in Sveta Nedelja. Architect and architecture critic Mr. Toni Bešliæ enriched Croatian architectural community with a book upon the subject, where he equidistantly and faithfully draws his argument, starting with brief and present explanation of the theoretical paradigm of his analytical methods of the villa typology. He subsequently guides us through context, concept and form of House Schmidt and concludes with the expansion of its meaning networks in the context of Croatian and world architectural streaming of those times. The book enhances the body of recent Croatian architectural theory with necessary scientific analysis of the one of most puissant houses realized in Croatia in the twentieth century, unfortunately completely rebuilt in recent time. [Translated by author]
Arhitekt i kritièar arhitekture Toni Bešliæ obogatio je hrvatsku arhitektonsku javnost svojom knjigom o obiteljskoj kuæi Šmit u Svetoj Nedelji, kvintesencijalnom remek- djelu arhitekta Edvina Šmita, jednoga od najplodnijih i najkreativnijih hrvatskih arhitekata u razdoblju takozvane kasne moderne i postmoderne arhitekture. Može se slobodno reæi da ova knjiga izbalansirano i vjerodostojno opisuje najteži pothvat jednoga arhitekta – projektiranje i gradnju vlastita doma, posebno u danim uvjetima jugoslavenske svakidašnjice sedamdesetih i osamdesetih godina 20. stoljeæa. Tekstualni dio knjige podijeljen je u pet poglavlja, a opremljen je bilješkama i literaturom. U prvome poglavlju autor kratko i prezentno razjašnjava teoretsku paradigmu svoga znanstvenog prikaza specifiène obiteljske kuæe. U drugome poglavlju plastièno i uvjerljivo prikazuje nam do danas uglavnom neopisanu povijest izgradnje obiteljske kuæe u Hrvatskoj u drugoj polovici 20. stoljeæa u kontekstu društvenih odnosa, dodajuæi neizbježne implikacije na Šmitovo remek-djelo. U treæemu poglavlju autor uspostavlja kontekst sa suvremenom hrvatskom i svjetskom arhitekturom obiteljskih kuæa u drugoj polovici 20. stoljeæa, ukljuèujuæi arhitekte Gropiusa, Le Corbusiera i Planiæa. U èetvrtome poglavlju uspostavlja oblikovnu vezu postavljanjem takozvane aedicule Charlesa Moorea hrvat-
skoj tradicijskoj drvenoj kuæi. U posljednjem, petome poglavlju autor proširuje mrežu znaèenja ove kuæe u kontekstu hrvatske i svjetske arhitekture onoga vremena. U prilozima se nalaze biografija arhitekta Edvina Šmita, tlocrtni i prostorni dijagrami odabranih kuæa Le Corbusiera i Charlesa Moorea koji pokazuju inspirativne asocijacije, nadalje relevantne projekcije idejnoga, odnosno izvedbenog rješenja kuæe Šmit. Fotografije, od kojih veæinu u boji, snimio je Robert Leš na naèin da se izvana i iznutra prikažu svi relevantni aspekti unutarnje prostorne organizacije, odnosno vanjske impostacije ove, po mnogo èemu inovativne obiteljske kuæe u hrvatskoj kasnomodernoj, pa i postmodernoj arhitekturi. Ako se pogleda znaèenje kuæe Šmit za hrvatsku arhitektonsku povijest ne samo druge polovice nego cijeloga 20. stoljeæa, tada ova knjiga nastoji razjasniti nekoliko aspekata. Povijesni aspekt jest postupna mijena, poèevši od jednostavnih, klasiènih prostornih tvorbi historicizma i secesije, zatvorenih u opnu graðevnog tijela s kosim ili ravnim krovom, preko revolucionarnoga prostornog prožimanja ponutrice kuæe Citrohan, koje æe Venturi odnosno Charles Moore transponirati na vanjsku opnu, tvoreæi složene vanjske volumene bilo kasnomoderne bilo postmoderne arhitekture, da bi arhitekti dekonstruktivizma dovršili razvoj uvodeæi nov ob-
UPI2M BOOKS, Zagreb, 2017. Str. 104, hrvatski, Summary in English [24,5/21 cm, meki uvez]
5 poglavlja, biografija, literatura (45 bibl. jed.), 77 bilješki, 106 fotografija (75 u boji), 20 2D prikaza (planova, tlocrta, presjeka, pogleda), 7 3D prikaza (aksonometrija, dijagrama)
Recenzenti: Darko Kahle, Jasenka Kranjèeviæ
Fotografija: Robert Leš Dizajn i prijelom: Jelenko Hercog
Lektura: Ivana Kurtoviæ Budja Prijevod na engleski: Maja Šmit
Lektura za engleski jezik: Ivana Grgurinoviæ
Tisak: Printera Grupa d.o.o.
Naklada: 500 primjeraka
ISBN 978-953-7703-42-4
CIP 000963147 [NSK Zagreb]
likovni jezik poput zakrivljenih crta ili slomljenih ploha. Metodološki aspekt jest kontekst u èitanju vanjskih utjecaja i njihovoj implementaciji u hrvatskoj arhitektonskoj stvarnosti, gdje je Edvin Šmit bio apsolutni prvak bez premca, može se reæi refleksnom derivacijom, o èemu nam svjedoèe njegove nebrojene poslovne zgrade i projekti od gospodarskoga dvorišta Šarampov Donji, preko nove zgrade Ekonomskog fakulteta u Zagrebu pa sve do zgrade Carinarnice na jugozapadnom uglu Zagrebaèkog velesajma. Oblikovni aspekt može se predoèiti usporedbom kuæe Šmit u Svetoj Nedelji s kuæom Kao u Zagrebu, približno dvadeset godina kasnijim remek-djelom pretapanja dekonstruktivistièkih rijeèi u oblikovni jezik kasnomoderne arhitekture. Drugim rijeèima, Edvinu Šmitu oblikovanje oduvijek je bilo racionalni poche, gdje bi derivirao, dodao ili oduzeo nekoliko elemenata kasnomoderne, postmoderne odnosno dekonstruktivistièke provenijencije.
Hrvatska arhitektonska teoretska publicistika dobila je ovom knjigom toliko potreban znanstveni prikaz jedne od najvažnijih obiteljskih kuæa sagraðenih u Hrvatskoj u proteklom stoljeæu. Nadamo se i vjerujemo da æe uskoro uslijediti èitav niz ovakvih knjiga o drugim važnim kuæama s hrvatskog prostora, bilo od istoga bilo od drugih autora.
Zlatko Karaè
Nana Paliniæ
Nana Paliniæ
This monograph is based on the author’s dissertation defended at the Faculty of Architecture of the University of Zagreb in 2008. It is a synthesis of her three-decade long research into the architecture of theatre buildings, movies and various stages in Rijeka. The research covers 68 buildings and spaces of this architectural type ranging from the first Jesuit school theatre from 1629 to the Cultural Centre built in Sušak in 1947. Besides the buildings obviously planned and designed as theatres, the analysis also encompasses various outdoor stages such as summer open theatres at the squares, in the park, public baths etc. Out of the total number of analyzed buildings, six have been selected for an in-depth analysis since they are considered truly representative for a particular period. These are: the Baroque theatres Teatro Bono-Gerliczi (1764-1766) and Teatro Nobile (1783), the Classicist Adamiæ’s theatre (1798-1805), the Historicist Teatro Comunale (Fellner&Helmer, 18831885; today the Croatian National Theatre), the Secession masterpiece Teatro Fenice (T. Träxler, 1911-1914), and the Modernist complex of the Croatian Cultural Centre in Sušak (J. Pièman - A. Albini, 1934-1947).
U našoj znanstvenoj literaturi rijetke su sintezne knjige posveæene jednoj arhitektonskoj tipologiji, osobito ako je karakter istraživanja prožet historiografskim diskursom s cjelovitim pogledom u povijesnu genezu odreðenoga arhitektonskog tipa, a interes usmjeren prema baštini jednoga grada.
Takav ustrajni znanstveni program obrade scenskih prostora Rijeke - kazališta, kina i objekata za zabavu - arhitektica Nana Paliniæ provodi veæ gotovo tri desetljeæa, još od istraživaèkog projekta Kino Partizan - Teatro Fenice, s kojim je predstavljala Hrvatsku na Biennalu mladih Mediterana u Valenciji (1992.), potom niza èlanaka i studija o kinima i teatrima, do magistarskog rada Teatro Fenice u Rijeci - razvitak, zaštita i ureðenje (Arhitektonski fakultet Sveuèilišta u Zagrebu, 1997.) te, napokon, i impozantne disertacije Rijeèka kazališta... (takoðer obranjene na zagrebaèkom Arhitektonskom fakultetu, 2008.), iz koje je kao sinteza autorièinih istraživanja proizašla i ova monografija. Knjiga je strukturirana u kronološkoj, odnosno stilskoj matrici izlaganja, u sedam glavnih periodizacijskih cjelina - od prapovijesti i antike do moderne, pri èemu se efektivni razvoj scenskih prostora Rijeke može pratiti od 1629. kad je nastalo prvo Isusovaèko školsko kazalište, do 1947. kad je dovršena izgradnja Hrvatskoga kulturnog doma na Sušaku. Tijekom ta tri i pol stoljeæa razvoja autorica je identificirala i obradila èak 68 graðevina i prostora koji se osim u funkciji teatra ili kina javljaju i pod nazivima casino, sala, variete...
(ukupno 39), ali i u zanimljivim pojavnim oblicima scena na otvorenome (bilo ih je 29) zabilježenih kao arena, amfiteatar, cirkus, vodvilj, terasa... Nisu to uvijek bili reprezentativni i namjenski graðeni objekti, pa teatarske prostore autorica nalazi u narodnim èitaonicama, hotelima, samostanima, radnièkim i sokolskim domovima, ubožnicama, djeèjim prihvatilištima, te u dvoranama nekih tvornica (npr. Rafinerije R.O.M.S.A., Tvornice torpeda Whitehead, Tvornice duhana, Brodogradilišta Cantieri). Ljetna kazališta i otvoreni scenski prostori ureðivani su katkad provizorno na gradskim trgovima, u parkovima, kupalištu, hotelskim terasama, pa i kao arhitektonièno realizirani trajni sklopovi. Svaka periodizacijska cjelina zapoèinje opæim okvirom vremena i stila, poglavljima Situacija u Hrvatskoj i potom Rijeka u razdoblju... (s povijesnim i urbanim razvojem), a potom se kronološkim slijedom nižu ‘kataloške‘ obrade svakoga pojedinog kazališta ili drugoga scenskog prostora odreðenoga razdoblja. Autorica uvijek donosi iscrpne povijesne podatke, interpretira projekt i nacrtnu dokumentaciju (ako je saèuvana), potom urbanistièku lokaciju, arhitektonske odlike izvedenih graðevina te promjene koje su se s vremenom dogodile (od manjih rekonstrukcija do potpunog rušenja), odlike scenske tehnike, atribucijske dvojbe... Ipak, nisu svi primjeri mogli biti obraðeni jednako ekstenzivno i detaljno jer su neke graðevine vrlo kratko djelovale u scenskoj funkciji ili su odavno uništene, pa ih i nije moguæe interpretirati. No šest je kapi-
Državni arhiv u Rijeci: Pos. izd. 26. Sveuèilište u Rijeci, Graðevinski fakultet Rijeka, 2016.
Str. 500, ilustr. 520, bilj. 976, izv. 23, lit. 222, kratice, kazalo, sažetak/summary/riassunto, biografija, zahvale [29,5/22 cm, kolor, meki uvez]
Urednik: Goran Crnkoviæ
Recenzenti: Vladimir Bedenko, Julija Lozzi Barkoviæ
Lektura: Dušanka Starèeviæ
Prijevodi: Ante Lakoš, Severino Korleviæ
Fotografije: Duje Kalajžiæ i dr. Arhivske presnimke: Boris Zakošek i dr. Tehnièki i likovni urednik: Branko Leniæ
ISBN 978-953-7134-26-6 [DAR] 978-953-6953-46-2 [GFR]
CIP 130823089 [Sveuèilišna knjižnica Rijeka]
talnih graðevina što su obilježile ‘stoljeæa u kojima su nastale’ Nana Paliniæ elaborirala iznimno temeljito i minuciozno. To su: barokni Teatro Bono-Gerliczi (1764.-1766.) i Teatro Nobile (1783.), klasicistièko Adamiæevo kazalište (1798.-1805.), historicistièki Teatro Comunale (1883.-1885.; danas HNK Rijeka), secesijsko remek-djelo Teatro Fenice (1911.1914.) te modernistièki kompleks Hrvatskoga kulturnog doma na Sušaku (1934.-1947.).
Autorica ukazuje na moguæa tipološka ishodišta i utjecaje inozemnih primjera na rijeèke realizacije, donosi i nacrte bitnih europskih kazališta pojedinoga razdoblja, a vrijedan su ekskurs i podaci o autorima ili dvojbenim atribucijama (npr. o birou Fellner&Helmer na Teatru Comunale, talentiranome Wagnerovu ðaku Theodoru Träxleru na Teatru Fenice, te o relacijama autorstva Pièman - Albini na Sušaèkom domu).
Kod manje poznatih ili dosad nepoznatih primjera izvršena je ubikacija nekih scenskih graðevina kojima se nije znao položaj u gradskom tkivu (s pomoæu starih karata, katastara, gradskih zapisnika), èemu je zasigurno pomoglo i dugogodišnje arhivarsko iskustvo koje je Nana Paliniæ stekla radeæi u Državnom arhivu u Rijeci.
Valja istaknuti da je knjiga uzorno opremljena brojnim dosad nepubliciranim arhivskim nacrtima, minuciozno izlistanim dokumentacijskim izvorima i opsežnom literaturom, uvršteno je i iscrpno kazalo, sažetci na tri jezika te topografske karte razmještaja scenskih graðevina i prostora.
Zlatko Karaè
Jasenka Kranjèeviæ i Mirjana Kos
Jasenka Kranjèeviæ and Mirjana Kos
The first part of the catalogue contains an alphabetical list of the Czech architects and their projects on the Croatian Adriatic coast followed by a brief review of the projects designed by the architect Zdenko Sila. The most popular tourist destinations among the Czech tourists are also included. The catalogue ends with a conclusion, an overview of the past exhibitions, short biographies of the authors, and review extracts. A host of Czech architects were commissioned to design tourism architecture on the Adriatic coast: August Johann Belohlavek, Matěj Blecha, Josef Dryák, Josef Hoffmann, Karl Holey, Wilhelm Jelinek, Lav Kalda, Fritz Keller, Jan Kotěra, Emil Králíèek, Rudolf Krausz, Karl Lehrmann, Adolf Loos, Karel Pařík, August Prokop, Josef Prokop, Josef Schulz, Carl Seidl, Jiří Stibral, Adolf Tichy and Alois Zima, Karel Kotas, and Zdenko Sila. This exhibition honours the Czech architects and their contributions to the development of tourist architectural typology and to the design of tourist landscape on the Croatian Adriatic coast.
U sjeni statistièkih podataka o godišnjem turistièkom prometu u Hrvatskoj leže nedovoljno istraženi podaci o tome koji su arhitekti kreirali turistièku arhitekturu na samim poèecima razvoja turizma krajem 19. i poèetkom 20. stoljeæa. Djelomièan odgovor na to pitanje daje izložba Èeški arhitekti i poèeci turizma na hrvatskom Jadranu Izložba je tijekom 2014. i 2015. prezentirana u èetirima gradovima u Hrvatskoj (Rijeka, Zagreb, Baška, Daruvar), a tijekom 2016. i 2017. u Èeškoj (Kabinet arhitekture u Ostravi, Velika galerija dvorca Hradec nad Moravci, Galeriji umjetnosti u Zlinu i Galeriji arhitekture u Brnu). U Hrvatskoj izložbu je pratio skroman katalog sa svega 24 stranice, dok je u Èeškoj izdan novi reprezentativni trojezièni katalog (èeški, engleski i hrvatski) na 144 stranice. U katalogu koji ima elemente istraživaèke monografije prezentirana je izvedena, ali i nerealizirana turistièka arhitektura - hoteli, vile i kupališta - koju su projektirali èeški arhitekti na hrvatskoj obali Jadrana, uglavnom krajem 19. i poèetkom 20. stoljeæa.
U prvom dijelu kataloga abecednim su redom predstavljeni arhitekti i njihovi projekti za hrvatski Jadran. Zatim slijedi kratak prikaz projekata arhitekta Zdenka Síle. Kako bi katalog dobio povijesno-turistièki pregled, prezentirane su turistièke destinacije koje su najviše posjeæivali èeški turisti. Posebne priloge kataloga èine prikazi Stanovnici Ostrave na hrvatskom Jadranu te Gulaš i peèenje na Jadranu, autorica kojih je Judita Matyášová. Kata-
log završava zakljuèkom, pregledom održanih izložaba, kratkim biografijama autorica i izvacima iz recenzija.
Brojni su èeški arhitekti projektirali turistièku arhitekturu na Jadranu, a to su: August Johann Belohlavek, Matěj Blecha, Josip (Josef) Dryák, Josef Hoffmann, Karl Holey, Wilhelm Jelinek, Lav Kalda, Fritz Keller, Jan Kotěra, Emil Králíèek, Rudolf Krausz, Karl Lehrmann, Adolf Loos, Karel Pařík (Karlo Paržik), August Prokop, Josef Prokop, Josef Schulz, Carl Seidl, Jiří Stibral, Adolf Tichy i Alois Zima. Tijekom pripremanja izložbe u Èeškoj utvrðeno je i djelovanje arhitekata Karela Kotasa (kupalište u uvali Lapad kod Dubrovnika) te Zdenka Sile (na sjevernom Jadranu, nakon Drugoga svjetskog rata). Neki od èeških arhitekata trajno su se nastanili u Hrvatskoj poput Josipa (Josefa) Dryáka, Lava Kalde i Zdenka Sile. Rezultati istraživanja pokazali su da su èeški arhitekti na Jadranu djelovali veæ na samim poèecima razvoja turizma u Hrvatskoj i pridonijeli razvoju hotelske arhitektonske tipologije na Jadranu. Ova turistièka arhitektura razlièitih je stilova (historicizam, secesija, moderna itd.).
Meðu prezentiranim projektima istièe ih se nekoliko. Projekt hotela - vile Pepina u Opatiji arhitekta Jana Kotěre iz 1909., zatim tlocrt hotela u Opatiji arhitekta Adolfa Loosa, razvojna vizija Kupara od Jiříja Stibrala i projekt kupališta iz 1920. Karela Kotasa. Arhitekt Carl Seidl ima najviše realizacija u Opatiji te joj je dao prepoznatljiv turistièki arhitektonski peèat.
Kabinet architektury; Galerie výtvarnýeho umění v Ostravě; Institute for tourism Zagreb Ostrava - Zagreb, 2016.
Str. 144, predgovori, bilješke, o autorima, popis izložaka, popis izložbi [èeški/engleski/hrvatski] [23/21 cm, kolor, meki uvez]
Autorice: Jasenka Kranjèeviæ i Mirjana Kos Koncept kataloga i urednici: Tadeáš Goryczka i Jaroslav Němec Recenzenti: Mladen Obad Šæitaroci i Zlatko Karaè
ISBN 978-80-905953-5-4 [KA Ostrava] CIP 000936681 [NSK Zagreb]
Neki izvedeni hoteli ili kupališta koje su projektirali èeški arhitekti poèetkom 20. stoljeæa (poput onih u Baški, Puli, Kuparima i dr.) danas predstavljaju vrijedno turistièko graditeljsko nasljeðe Hrvatske i èine prepoznatljivu turistièku arhitekturu odreðenih destinacija. Ukratko, izložba prikazuje doprinos èeških arhitekata u razvoju turistièke arhitektonske misli i u oblikovanju turistièkog krajolika hrvatskog Jadrana, dajuæi time bogat izvor ideja za današnju turistièku arhitekturu. Osim arhitekata i struènjaci drugih struka iz Èeške pridonijeli su razvoju turizma na hrvatskom Jadranu. Meðu njima istièu se Johann Nepomuk von Harrach (predsjednik Društva za gospodarsko podizanje Dalmacije), Paul Kupelwieser (direktor željezare Vítkovice, poslije vlasnik otoèja Brijuni), kemièar Gustav Janeèek, investitor Emil Geistlich i dr. Najviše je prezentirane graðe iz Državnog arhiva u Rijeci, Državnog arhiva u Dubrovniku, Narodnoga tehnièkog muzeja u Pragu, privatnih zbirki, zatim èeških, hrvatskih, austrijskih knjiga i èasopisa te starih razglednica, ali i arhiva pojedinih hotela. Osim arhitektonskih projekata na izložbi su prikazane stare i nove fotografije ili razglednice izvedenih graðevina, turistièki vodièi i plakati. Poseban detalj izložbe èine dvije makete iz Narodnoga tehnièkog muzeja u Pragu.
Autorice teksta i izložbe jesu Jasenka Kranjèeviæ i Mirjana Kos, a koncept kataloga potpisuju Tadeáš Goryczka i Jaroslav Němec.
Aleksandar Kadijeviæ
Zapisi jednog istraživaèa (1994.-2014.)
Vladimir Mitroviæ
Notes of a Researcher (1994-2014)
Vladimir Mitroviæ
The Museum of Contemporary Art of Vojvodina recently hosted a presentation of the Anthology of the selected writings written by the art historian Vladimir Mitroviæ (1964) from Novi Sad. The book spans a period between 1994 and 2014. The selected works provide valuable insight into a variety of Mitroviæ’s interests encompassing historiography-related topics, critiques, chronicles, and essays on culture. Although varying in length and covering a wide array of topics, his works are, however, based on uniform criteria that are equally applicable to both the earlier and contemporary architecture of Vojvodina. As Mitroviæ’s writings have been scattered around over time, it has been increasingly difficult to reach them. This event therefore confirms that public presentation of his work was entirely justified and stimulating.
U Muzeju savremene umetnosti Vojvodine nedavno je prireðena antologija odabranih publicistièkih ogleda Vladimira Mitroviæa (1964.), povjesnièara umjetnosti iz Novoga Sada, nastalih od 1994. do 2014. godine. Kao svestrani tumaè minulih pojava na vojvoðanskoj arhitektonskoj sceni, objavio je velik broj radova, od kojih je ovom prilikom, s manjim doradama, predstavljeno trideset. Iza svih stoji vrijedno autorsko istraživanje, provedeno u izravnim kontaktima s arhitektima i slojevitom graðom koja svjedoèi o njihovu djelu. Povijesno udaljenije teme iziskivale su duže, a one novije kraæe razdoblje skupljanja izvorne dokumentacije, koje je u oba sluèaja rezultiralo pionirskim studijama.
Odabrani prilozi odražavaju tipološku raznovrsnost Mitroviæeva publicistièkog opusa, podijeljenog na historiografski, kritièki i kronièarsko-kulturološki segment. Nejednakog opsega i širokoga tematskog spektra, oni posjeduju ujednaèenu kriteriologiju tumaèenja osvijetljenih pojava, podjednako primjenljivu na stariju, ali i suvremenu vojvoðansku arhitekturu. Jer autor uvijek zadržava potrebnu distancu, nepristrano analizirajuæi projektantske karijere, inovativne objekte, urbanistièke pothvate i konzervatorske dileme. Upuæenijim èitateljima dobro je poznato da su kljuèni slojevi novijega vojvoðanskog graditeljstva inicijalno osvijetljeni ponajviše zahvaljujuæi V. Mitroviæu, što važi i za primjere recentne arhitektonske produkcije. Ipak, ono što razdvaja historiografske od ostalih priloga u ovoj autorskoj antologiji jest eksplikativna podrobnost i terminološka usklaðenost
prvih, za razliku od slobodnije naslovljenih i strukturiranih kolumnistièkih istupa. Iz prva tri poglavlja antologije („Iz istorije arhitekture 20. veka”, „Soliteri Srbije” i „Sakralna arhitektura 20. veka u Vojvodini”) izdvajamo oglede objavljene u znanstvenostruènoj periodici koji su nedvosmisleno utemeljili širu recepciju osvijetljenih fenomena, poput onoga o natjeèaju za Novosadsko pozorište, zatim o primjerima industrijske arhitekture vojvoðanskih modernista, graðevinarstvu i ekonomiji izmeðu dva svjetska rata te staklu u novoj arhitekturi Bulevara osloboðenja, novosadskoj arhitekturi devedesetih godina prošloga stoljeæa, ali i osvrta na vojvoðansko meðuratno pravoslavno neimarstvo. Drugu cjelinu unutar istoga tematskog bloka èine ogledi koji nadilaze vojvoðanski kulturni prostor, potièuæi temeljitija monografska i tipološka istraživanja: „Nova arhitektura porodiènih vila u Srbiji”, „Život i smrt srpskih solitera”, „Neimarski duh Predraga Ristiæa” i „Savremeno srpsko sakralno graditeljstvo. Od tradicije do politièke korektnosti”.
Èetvrto i peto poglavlje antologije („Naš grad & gradograditelji” i „Spektakl, Spomenici & Novac SFRJ”) obuhvaæaju kolumne iz èasopisa „Dnevnik” i „Bulevar”. Odlikuje ih sugestivna direktnost - prihvatljiva široj publici koliko i nositeljima javnih politika izgradnje u Vojvodini, koji bi trebali energiènije sankcionirati sve uèestalije degradiranje postojeæega fonda. Otud ih i resi angažirani polemièki ton koji se temelji na èvrstim civilizacijskim argumentima. Doprinos hrvatskih arhitekata razvoju vojvoðanskih prostora potpunije je razmotren u
Muzej savremene umetnosti Vojvodine Novi Sad, 2015.
Str.160, ilustr. 9, literatura [23/17 cm, cb, meki uvez, srpski jezik]
Recenzenti: Dubravka Ðukanoviæ, Aleksandar Kekoviæ Likovni urednik: Miroslav Šiliæ Za izdavaèa: Sanja Kojiæ Mladenov Tisak: Službeni glasnik, Beograd
ISBN 978-86-6333-032-0 CIP 72.008(497.11)”1994/2014” (Biblioteka Matice srpske, Novi Sad)
monografskom ogledu „Arhitekta Juraj Najdhart i Novi Sad”, kao i u onome o natjeèaju za Novosadsko pozorište iz 1929., na kojem je sudjelovalo nekoliko uglednih zagrebaèkih arhitekata (Alfred Albini - treæa nagrada, Edo Mikloš-Štajner - otkupljeni nacrt; Milovan Kovaèeviæ, Rudolf Lubynski, Zvonimir Požgaj, Mijo Heæimoviæ, Bogdan Petroviæ i Juraj Neidhardt). Osobito je Neidhardtov otkupljeni rad na natjeèaju za urbanistièko rješenje Novoga Sada (1937.) sagledan u duhu radikalnih modernistièkih preinaka bliskim postavkama Le Corbusiera, pri èemu je koncept ’zelenoga grada’ bio predviðen za sukcesivnu i elastiènu izvedbu. Komentirana je i idejna skica istog autora iz 1970. godine za rekonstrukciju staroga djela Novoga Sada, pri kojoj on „nije odustao od svojih ranijih zamisli”. U èlanku tipološko-historiografskog usmjerenja „Prilog istoriji arhitekture socijalistièkog šopinga - samoposluga, robna kuæa, buvljak, megamarket” nabrojen je i odreðeni broj objekata izgraðenih u Zagrebu, Šibeniku i Splitu. Relativno razasuti i s vremenom sve teže dostupni krugu zainteresiranih, Mitroviæevi publicistièki prilozi u zgusnutoj formi potvrðuju prvobitnu opravdanost i kritièku poticajnost. Sabrani na jednome mjestu, inspirirat æe potencijalne nastavljaèe, a to i jest primarna svrha njihova zbirnog objavljivanja. No nedostatak fotografija u tekstu i indeksa na kraju knjige, kao i tijesno tematsko prožimanje odreðenih ogleda razdvojenih na razlièita poglavlja, ipak neznatno umanjuju kompaktnost ovoga korisnog izdanja.
Tajana Jaklenec
Francis Kéré
Francis
Kéré
The exhibition presents the work of the architect F. Kéré. He is a leading figure of the socially-engaged contemporary architecture. He is well known for his efforts to involve the community in the construction of sustainable education centers. He has produced more than 30 projects mostly in his native Africa but he has also established his reputation in Europe, Asia and America. Transformations of the architect and his work are presented through different parts of the exhibition. and thematically cover the scope of his work. The narrative reveals a unique character of F. Kéré’s architectural work and transforms the visitor into a student. His intercultural experience is turned into a space for play and interaction. His prolific body of work is accompanied by a lavishly illustrated monograph with an impressive African colour palette. The monograph is thematically divided into five parts prefaced by the essays written by A. Beygo, P. Herrlea, L. Lokko i K. Pinther. Kéré is portrayed as a man who builds for people, an architect whose role is to be a mediator in cultural life while his architecture is depicted as a social endeavour. The exhibition was accompanied by interviews and workshops as well as a series of documentaries on African topics.
Architekturmuseum der TU München posljednjih godina ima zanimljive izložbe koje pokrivaju važne globalne arhitektonske teme, osobito one pod vodstvom Andresa Lepikaiskusnog kuratora i višegodišnjeg ravnatelja ovoga simpatiènog muzeja arhitekture u muzejskoj èetvrti Münchena. Zimska izložba pod nazivom Francis Kéré. Radically Simple. zaokružuje rad arhitekta F. Kéréa. Arhitekt Kéré, roðen u Burkini Faso, a sa sjedištem u Berlinu od 2005. godine, vodeæa je figura u društveno angažiranoj arhitekturi današnjice. Stekao je svoj status zahvaljujuæi praksi ukljuèivanja zajednice u gradnju održivih edukativnih centara. Njegov poticaj na sudjelovanje zajednice u procesu gradnje postaje tako uèinkovit koncept društvenoga razvoja. Njegova angažiranost prepoznata je na meðunarodnoj arhitektonskoj sceni te je za nju dobio mnoge nagrade. Meðu njima je i meðunarodna Aga Khanova nagrada za arhitekturu 2004. godine. Nagrada mu je dodijeljena za njegovo prvo ostvarenje, osnovnu školu koju je izgradio uz pomoæ lokalne zajednice u rodnom selu Gando, Burkina Faso. F. Kéré gostovao je u Zagrebu 2008. godine na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu s predavanjem Lekcija samo(pomoæi) u sklopu ciklusa predavanja Izvan fokusa: arhitektura davanja u organizaciji Archisquada - tadašnje neprofitne organizacije za socijalnu arhitekturu. Ponovno se našao u Zagrebu krajem 2016. kao gostujuæi predavaè 10. Hrvatskog foruma o održivoj gradnji, održanom u Orisu - Kuæi arhitekture. Od tada pa do danas Kéré
je u svojoj praksi ostvario više od trideset djela, uglavnom na podruèju rodne Afrike, ali se etablirao i na podruèju Europe, Azije i Amerike.
Izložba Francis Kéré. Radically Simple. vodi posjetitelje kroz jedinstveno osobno i profesionalno životno putovanje arhitekta Kéréa. Transformacije arhitekta i njegove arhitekture prikazane su kao dijelovi izložbe, a svaki od njih drukèijim oblikovanjem. Prièa o arhitektovu životu poèinje Šumom - ulazni dio izložbe koji simbolizira prijelaz u svijet odraslih, tradicionalni obièaj Burkine Faso. Selo predstavlja atmosferu Burkine Faso i prve arhitektove radove realizirane na afrièkom kontinentu. Makete i materijali, videozapisi, nacrti, zvukovi upotpunjuju prièu o 12 projekata koje karakterizira upotreba ilovaèe i laterita kao osnovnoga graðevnog materijala prvih Kéréovih ostvarenja. Istraživanje ovih lokalnih materijala osnovna je Kéréova preokupacija. Pronalazeæi nove naèine njihove upotrebe Francis se još više povezuje s lokalitetom, ostavljajuæi svojim istraživanjima trajno znanje lokalnoj zajednici. Fotograf i videoumjetnik Daniel Schwartz stvorio je mnoge nove fotografije i videozapise koji omoguæuju živahan i neposredan susret s djelima Kéréa na zemljopisno udaljenim mjestima. Kulturno okupljanje van sela obuhvaæa radove nastale izvan Ganda, rodnoga arhitektova sela, kojima je svojstvena razmjena ideja izmeðu Afrike i Zapada. Arhitekt se svojom arhitektonskom praksom otvara svijetu, što je rezultiralo i otvorenim, svijetlim izložbenim prostorom. Ovim djelom
17.11.2016. 26.3.2017. Architekturmuseum der TU München, Pinakothek der Moderne, München Kustosica: Ayca Beygo
Katalog izložbe: Urednici: Andres Lepik, Ayca Beygo Str. 206, engleski [28,5/24,5 cm, kolor, tvrdi uvez]
Izdavaè: Hatje Cantz Verlag, Berlin
Dizajn: Verena Gerlach
Tisak: FIRMENGRUPPE APPL, printa druck, Wemding
ISBN 978-3-7757-4217-7 [englesko izdanje]
postava dominira èelièna struktura - lajtmotiv Kéréovih mjesta okupljanja i zgrada društvenog standarda. Akcija/interakcija posljednji je dio izložbe koji nam kroz dokumentarni film i interaktivni zid pokušava približiti Kéréa. Prostor zauzimaju originalni stolci projektirani za Lycée Schorge, a postavljeni unutar na podu iscrtane uèionice ove osnovne škole. Narativ radikalne jednostavnosti otkriva jedinstvenu arhitekturu F. Kéréa te pretvara posjetitelja u uèenika. Njegovo interkulturalno iskustvo transformira se u prostor za uèenje i interakciju.
Opsežan opus prikazan na izložbi prati bogato ilustrirana monografija s upeèatljivim afrièkim koloritima. Monografija je podijeljena na pet tema koje pokrivaju Kéréovo djelovanje. U sklopu prve prezentirani su projekti iz arhitektova rodnoga sela - gradnja škola i prateæih sadržaja u razdoblju od desetak godina. Na to se nadovezuju projekti unutar Burkine Faso, a kao treæa tema nižu se projekti s ostatka afrièkog kontinenta. Recentni projekti iz ostatka svijeta kratko su elaborirani kao èetvrta tema, a u posljednjem dijelu zastupljene su njegove izložbe i senzualne instalacije kao jednakovrijedan angažman Kereova djelovanja. U svaku od tema uvode nas eseji A. Beygo, P. Herrlea, L. Lokko i K. Pinther, koji su Kéréa okarakterizirali kao èovjeka koji gradi za ljude, kao arhitekta s ulogom posrednika u kulturi, a njegovu gradnju socijalnim èinom. Uz monografiju, izložbu su pratili intervjui i radionice te èitav niz dokumentarnih filmova afrièke tematike.
Tihana Hrastar
Vladimir Brezar
Vladimir Brezar
Conceptual drawing still remains an elementary tool of an architect in spite of all modern technical instruments and technology. Computer drawing will never substitute the elementary and intuitive connection between the eye, the brain and the hand. The greatest significance of the book is that it contains over one hundred drawings, all made by the author, during his long-lasting experience as an architect, ranging from field sketches of existing buildings and ambiences to representative and technical drawings. One could perhaps feel a certain kind of nostalgia for the past and the author’s worry about the hand drawing falling into oblivion. The presumption could be that the author’s intention was to offer an inspiration for the development of drawing skills through which one can gain a new perspective of the environment and an insight into one’s personal inner world.
[Translated by author]
Crtež je osnovni alat arhitekta koji pomoæu linije ‘zamrzava’ svaku pojedinu etapu kreativnoga procesa. Crtež u obliku skice èesto nastaje spontano, a zahtijeva tek olovku i papir ili neku drugu podlogu koja se nalazi na dohvat ruke, poput raèuna ili salvete. Crtanjem okoline stjeèemo osjeæaj za mjere i proporcije, dok nam crtež omoguæuje prikaz stvarnosti reduciran od nebitnih i suvišnih elemenata, pri èemu se fokusiramo na samu bit. Navedene karakteristike, te mnogi drugi aspekti prostoruènog crteža, fokus su knjige dr. Vladimira Brezara, umirovljenoga profesora i bivšega dekana ljubljanskoga Arhitektonskog fakulteta.
Kroz jedanaest pregledno strukturiranih poglavlja, tiskanih u cijelosti na slovenskom i engleskom jeziku, knjiga obraðuje dvije vrste crteža. U prvu kategoriju pripadaju oni koji prezentiraju i interpretiraju elemente postojeæe okoline kod kojih autor istièe važnost opažanja, analize i razumijevanja pojave koja se crta. Drugu vrstu èine crteži što prikazuju elemente stvarnosti koji još ne postoje, kojih osmišljavanje i predstavlja primarnu zadaæu arhitekata. Ovdje se svojom specifiènošæu istièu arhitektonski crteži u vidu nacrta, opremljeni nizom standardiziranih oznaka i pomoænih linija koje pomažu preciznijem doèaravanju željenog oblika i ostalih karakteristika. Takvi crteži èesto zahtijevaju specifièna
znanja pa nisu uvijek èitljivi široj populaciji. Istovremeno, arhitektonski nacrti osiguravaju komunikaciju unutar struke te suradnju arhitekata s èitavim nizom drugih profesija, pri èemu vrlo dobro ilustriraju jednu od situacija u kojoj je ‘jezik crteža’ neizostavan.
Brezar stoga prvo poglavlje i poèinje opisom crteža kao univerzalnoga sredstva komunikacije koje, za razliku od pokreta ili glasa, ne ovisi o prostoru i vremenu u kojem se nalaze sugovornici. U središnjem dijelu knjige daje uvid u razne vrste crtaæih zadataka s kojima se susreæu arhitekti, od konceptualnog skiciranja i crtanja na terenu pa sve do prezentacijskih crteža i tehnièkih nacrta. Cjelokupnu tematiku zatvara pregledom alata, materijala i tehnika, te usporedbom sliènosti i razlika u odnosu na crtež nastao od strane umjetnika.
Posebnu vrijednost knjizi daje impresivan broj crteža samog autora, proizašlih iz osobnoga dugogodišnjeg iskustva, kako profesionalnoga tako i privatnoga. U knjizi nalazimo razne vrste Brezarovih crteža: od konceptualnih piktograma, skica prirodnih i urbanih ambijenata, perspektiva eksterijera i interijera, preko tehnièkih crteža, tlocrta i konstruktivnih detalja pa sve do ljudskog portreta. Bogatstvo ilustracija napravljenih razlièitim tehnikama, s fokusom na linearnom crtežu ponegdje doraðenom akvarelom, bojicom i sl.,
Univerza v Ljubljani, Fakulteta za arhitekturo Ljubljana, 2017.
Str. 98, ilustr. 105, dvojezièno: slovenski/engleski [21/21, kolor, meki uvez]
Recenzenti: Peter Gabrijelèiæ, Bogo Zupanèiè
Lektura: Prevajalski center IQ d.o.o, Vesna Merjasec Crteži: Vladimir Brezar Grafièko oblikovanje: Vladimir Brezar, Domen Zupanèiè, Stefani Berginc
ISBN 978-961-6823-56-2
CIP Narodna in univerzitetna knjižnica, Ljubljana
svjedoèe o Brezarovu izvježbanom oku i ruci. Iako autor priznaje prednosti korištenja suvremenih tehnologija i tehnika, poput raèunala i fotografije, istovremeno naglašava važnost intuitivne poveznice izmeðu oka, uma i ruke, koju je moguæe postiæi iskljuèivo kroz prostoruèni crtež. Ovdje treba istaknuti kako arhitektonska skica, osim što olakšava komunikaciju s drugom osobom, èesto predstavlja i dijalog autora sa samim sobom. Kako bi pružio moguænost zainteresiranom èitatelju za daljnje produbljivanje problematike, na posljednjih desetak stranica Brezar daje posebno vrijedan prilog u vidu opisa arhitekata i umjetnika te izdanih publikacija, koji se bave temom crtanja ili koriste crtež kao jedno od istaknutih izražajnih sredstava. Iz cjelokupnoga teksta knjige, koji odiše ozraèjem prošlih vremena, moguæe je naslutiti Brezarovu svojevrsnu nostalgiju i bojazan da bi rukom raðeni crteži mogli pasti u zaborav. Pod pretpostavkom da je to bila i namjera autora, ova knjiga pruža inspiraciju za ulaganje dodatnog napora za svladavanje crtaèkih vještina. Upravo zato knjiga postaje korisna ne samo arhitektima i drugim struènjacima koji koriste crtež kao osnovu svoje komunikacije nego i svima onima koje zanima drukèije iskustvo doživljaja okoline te koji žele razviti specifièan kontakt s vlastitim unutarnjim svijetom.
S obzirom na bitno smanjen priljev financijskih sredstava iz svih izvora na koje se èasopis oslanjao u dosadašnjem izlaženju (proraèunske potpore, izdvajanja Fakulteta, vlastiti prihodi), Uredništvo je - kako bi se osiguralo daljnje redovito izlaženje i održala dosegnuta razina kvalitete PROSTORA - odluèilo za znanstvene priloge primljene nakon 1. sijeènja 2013. uvesti nužnu financijsku participaciju autora. Podatci i upute za uplatu, kao i nova procedura koju æemo primjenjivati prilikom prijama rukopisa, nalaze se na web stranici èasopisa. Nadamo se razumijevanju cijenjenih suradnika.
Uredništvo
Due to large cuts in funding from all sources, the editorial board has decided to introduce a financial support from the authors for all papers submitted after 1st January 2013. in order to be able to continue regular publication and maintain the achieved quality of the journal PROSTOR. Further information and payment instructions including information about the new procedure for manuscript submission can be found on the journal’s web site. We sincerely hope for your understanding and support.
Editorial board
Opæa i koncepcijska profilacija èasopisa PROSTOR, otisnuta uz impresum, sastavni je dio Uputa suradnicima. Molimo suradnike da poštuju sljedeæe upute:
Priprema i predaja rukopisa
• Uredništvo prima iskljuèivo neobjavljene rukopise na hrvatskom ili engleskom jeziku.
• Rukopis (tekst èlanka s ilustracijama) dostavlja se Uredništvu u elektronièkom obliku, pri èemu autor predaje:
1. za uredništvo: cjeloviti tekst èlanka sa svim podatcima u jednom doc/docx. file-u (MS Word);
2. za recenzente: tekst èlanka bez podataka o autoru u jednom doc/docx. file-u (MS Word)
3. ilustracije:
a) svaka spremljena kao zaseban file (skenirane s minimalnom rezolucijom od 300 dpi u nekom od sljedeæih formata: tiff, jpg, psd, bmp, dwg, cdr); fileovi trebaju biti imenovani kratko (Sl. 1.; Sl. 2.; Tab. I.)
b) u jednom doc/docx. file-u na formatu A4 umetnute sve korištene ilustracije, umanjene, numerirane i potpisane
• Svi radovi podliježu anonimnom recenzentskom postupku.
• Sve ostale opise (oznake znanstvenog podruèja, UDK oznake, datume prijama i prihvaæanja èlanka, dvojeziène elemente itd.) unosi Uredništvo.
• Na autorov æe se zahtjev potvrditi prijam rukopisa.
Recenzije
• Za sve znanstvene priloge Uredništvo osigurava najmanje dvije neovisne recenzije, pri èemu su autorima recenzenti nepoznati, a isto su tako recenzentima nepoznati autori èlanka.
• Konaènu odluku o kategorizaciji rada donosi Uredništvo uzimajuæi u obzir mišljenja recenzenata.
• Objavit æe se svi pozitivno recenzirani i na sastanku Uredništva prihvaæeni èlanci, a redoslijed objave Uredništvo utvrðuje prema sadržajnim i koncepcijskim kriterijima svakoga pojedinog broja.
• Uredništvo æe autora obavijestiti o provedenom recenzentskom postupku, utvrðenoj kategoriji èlanka i eventualnim dopunama ili ispravkama koje je autor obvezan provesti prije konaènoga prihvaæanja èlanka za tisak.
• Autor je obvezan postupiti prema primjedbama recenzenata i ispravljeni tekst dostaviti u roku od 30 dana. Ukoliko autor ne doradi èlanak u roku od 30 dana, èlanak se odbija za tisak. Prepravljeni èlanak može se ponovno poslati kao novi tekst koji æe iæi u redovit recenzentski postupak.
Urednièka redaktura
• Radovi se u integralnom obliku pišu i objavljuju na hrvatskom ili engleskom jeziku, a sažetci, kljuène rijeèi, naslovi i podnaslovi, opisi ilustracija i biografija autora tiskaju se dvojezièno (prijevod osigurava Uredništvo).
• Èlanak autora koji nije izvorni govornik prihvatit æe se cjelovito preveden na engleski jezik samo ako autor osigura jezièki kvalificiran prijevod.
• Uredništvo zadržava pravo manjih ispravaka, promjene naslova, jeziène lekture, prijevoda i uobièajene redakture teksta nužne radi prilagodbe èlanka propozicijama èasopisa.
• Autoru pripada jedan besplatan primjerak èasopisa i 15 posebnih otisaka (separata) njegova èlanka. Dodatni se otisci, na autorov trošak, mogu posebno naruèiti putem Uredništva.
Molimo suradnike da svoj èlanak, osim ovim opæim uputama, obvezno prilagode i Tehnièkim uputama objavljenim na: http://www.prostor.hr
Information about the general concept of the journal PROSTOR next to the impressum is an integral part of these notes. Authors are asked to adhere to the following guidelines:
Manuscript Preparation and Submission
• The Editorial Board accepts only unpublished texts, written either in Croatian or English.
• Manuscripts (text and illustrations) should be submitted to the Editorial Board electronically in the following versions:
1. For the Editorial Board: the text of the article with all data and supplements as a single doc/docx. File (MS Word)
2. For the reviewers: the text of the article without the name(s) of the author(s) as a single doc/docx. File (MS Word)
3. Illustrations:
a) Each illustration should be submitted as a single file (scanned with a minimal resolution of 300 dpl in one of the following formats: tiff, jpg, psd, bmp, dwg, cdr); files should have short names (Fig. 1., Fig. 2., Table I).
b) All illustrations of a manuscript need to be compressed, numbered, completed with cap-
tions, and submitted as a single doc/docx.file in A4 format.
• All manuscripts will be peer reviewed by anonymous reviewers.
• All other designations (the scientific field, UDC designation, dates of admission and acceptance of the manuscript, bilingual elements etc.) are entered by the Editorial Staff.
• The authors will receive acknowledgement of receipt of their manuscript upon request.
• All submitted manuscripts will be subject to independent blind peer-review process by at least two independent experts in the field. Authors and reviewers remain unknown to each other.
• Final decision about the manuscript categorization rests with the Editorial Board whose judgment will be based primarily on the reviewers’ opinions.
• All manuscripts that are positively reviewed and accepted by the Editorial Board will be published. The order of their publication is subject to the Editorial Board’s policy regarding the content and concept of each issue of PROSTOR.
• Author(s) will receive notification of the review process, article categorization and additions or correc-
tions that should be made by the author(s) prior to the final acceptance of the article for publication.
• Author(s) is/are obliged to make all corrections suggested by the reviewers and send back the improved manuscript within 30 days. In case the author(s) fail(s) to submit the revised text within 30 days, their article will not be published. It is possible to submit the revised text as a new contribution which will be then be subjected to a standard peer-review process.
• Articles are written and published in Croatian or English. Other supplements such as summaries, key words, titles and subtitles, captions and author(s)’ biographies are bilingual (translation is provided by the Editorial Board).
• Full-length articles written by non-native speakers of English will be accepted for publication only on condition that the author(s) provide a high-quality English translation signed by a qualified translator.
• The Editorial Board reserves the right to make minor corrections, changes of the titles, language editing, translation and text editing in order to adapt the article for publication.
• The author(s) is/are entitled to one free copy of the journal and 15 offprints of the article. Additional offprints may be ordered from the editor at the author(s)’ expense.
Contributors are asked to adjust their contributions according to the technical notes published on the web page: http://www.prostor.hr
Ovaj je broj èasopisa PROSTOR redakcijski pripremila i realizirala dr.sc. Ariana
Broj je urednièki zakljuèen 13. 6. 2017.
Grafièka priprema i tisak dovršeni su 19. 6. 2017.
Osnovna tipografija: Meta
Papir: 115 gr
Offsetni tisak c/b
Znanstveni prilozi |
Borislav Puljiæ Arhitekti i graditelji u Mostaru za vrijeme Austro-Ugarske Monarhije
Mirela Šetka Prliæ (1878.-1918.)
Marija Rakiæ Architects and Builders in Mostar during the Austro-Hungarian Monarchy (1878-1918)
Mia Roth-Èerina Tipski projekti djeèjih vrtiæa u 1960-im i 1970-im godinama u Zagrebu
Standardized Kindergarten Designs in the 1960s and 1970s in Zagreb
Alen Žuniæ Poslovne i uredske zgrade arhitekta Aleksandra Dragomanoviæa Office Buildings Designed by the Architect Aleksandar Dragomanoviæ
Marija Premužiæ Anèiæ Kamenolomi na otoku Veliki Brijun
Sanja Gašparoviæ Zaèeci sanacije i prenamjene u Hrvatskoj Quarries on the Island Veliki Brijun
The Beginnings of their Rehabilitation and Adaptive Reuse in Croatia
Jasmina Siljanoska Citizen Involvement in Planning Process Innovation
Vlatko P. Korobar
The Case of Centar Municipality in Skopje
Ukljuèenost graðana u inovacijski proces planiranja
Primjer Opæine Centar u Skopju
Pervin Abohorlu Traditional Earth Sheltered Buildings on Five Finger Mountain (Cyprus)
Sevinç Kurt Evaluation of the Energy Efficiency by Computer Simulating the Rectangular Plan Typology Tradicijske, zemljom izolirane graðevine na planini Five Finger (Cipar)
Procjena energetske uèinkovitosti pomoæu raèunalne simulacije pravokutne tlocrtne tipologije
Uğur Tuztaşı Transformation of Sivas City Center in the Context of Spatial Continuity
Pınar Koç and Cultural Patterns
Preobrazba središta grada Sivasa u kontekstu prostornoga kontinuiteta i kulturnih obrazaca
Iva Kostešiæ Sveobuhvatni dizajn
Podrijetlo i razvoj ideje
Comprehensive Design
The Concept: Its Origin and Evolution
Mumen Abuarkub Traditional Building Materials and Techniques in Palestine
Tradicijski graðevni materijali i naèini gradnje u Palestini
Aktualno | Current Themes