ZNANSTVENI ÈASOPIS ZA ARHITEKTURU I URBANIZAM A SCHOLARLY JOURNAL OF ARCHITECTURE AND URBAN PLANNING
SVEUÈILIŠTE U ZAGREBU, ARHITEKTONSKI FAKULTET UNIVERSITY OF ZAGREB, FACULTY OF ARCHITECTURE
ISSN 1330-0652
https://doi.org/ 10.31522/p CODEN PORREV UDK | UDC 71/72 28 [2020] 1 [59] 1-200 1-6 [2020]
ZNANSTVENI »ASOPIS ZA ARHITEKTURU I URBANIZAM A SCHOLARLY JOURNAL OF ARCHITECTURE AND URBAN PLANNING
SVEU»ILI©TE U ZAGREBU, ARHITEKTONSKI FAKULTET
UNIVERSITY OF ZAGREB, FACULTY OF ARCHITECTURE
ISSN 1330-0652
https://doi.org/10.31522/p
UDK | UDC 71/72
CODEN PORREV
GOD. | VOL. 28 [2020] BR. | NO. 1 [59]
STR. | PAG. 1-200
MJESECI | MONTHS 1-6 [2020]
ZnaËenja Meanings
Cijena pojedinaËnog broja Price per issue Hrvatska: 75 kn
Europa | Europe: 24 Eur Izvaneuropske zemlje | Outside Europe: 27 Eur U cijene su ukljuËeni troškovi poštarine. Postage and handling included in the price.
Narudžbe Ordering Info
UPI-2M HR - 10000 Zagreb, Meduliæeva 20 Tel. +385/1/4921-389 Fax. +385/1/4921-390 www.upi2mbooks.hr info@upi2mbooks.hr
Besplatan pristup internet izdanju Ëasopisa Free On-line Access to Internet Edition
Dostupni su svi Ëlanci publicirani u svim dosad izašlim brojevima u PDF formatu. All published articles in previous issues are available in PDF format.
EISSN 1333-9117
PROSTOR Online: www.prostor.hr https://hrcak.srce.hr/prostor
PROSTOR m space, room; (površina) area; (zona) tract; (prostranstvo) extent, expanse; (za kretanje/ manevriranje) elbow-room, playroom, leeway, scope; (prostorije, smještaj) premises, accomodation | životni ~ living space; stambeni ~ housing; školski ~ school space; poslovni ~ office space/premises; ~ za noge legroom; prema raspoloživom ~u on a space available basis; fig pružati ~za offer/give scope for; posvetiti (pokloniti) ~ (u novinama) devote (give) space to; zbog pomanjkanja ~a because of limited space; radi uštede na ~u to save space; povreda zraËnog ~a violation of airspace, aerosp; istraživanje ~a space exploration
ŽELJKO BUJAS (1999.), Veliki hrvatsko-engleski rjeËnik | Croatian-English dictionary, Nakladni zavod Globus, Zagreb
»asopis PROSTOR objavljuje znanstvene Ëlanke iz svih grana arhitekture i urbanizma, ali i radove iz drugih znanstvenih podruËja (povijesti umjetnosti, arheologije, etnologije, sociologije, geografije, graðevinarstva, geodezije, šumarstva, dizajna...), ako su sadržajem vezani za problematiku arhitekture i urbanizma. PROSTOR je primarni znanstveni Ëasopis i tiska samo neobjavljene Ëlanke, koji istodobno i u istom obliku ne mogu biti ponuðeni drugom izdavaËu. Osim znanstvenih priloga koji podliježu recenziji, decimalnoj klasifikaciji i kategorizaciji (izvorni znanstveni Ëlanci, prethodna priopæenja, pregledni Ëlanci, izlaganja na znanstvenim skupovima), iznimno æe se objavljivati i struËni Ëlanci analitiËkog karaktera. U skladu s navedenim, u PROSTORU se neæe objavljivati recentni projekti ni ostvarenja, osim u sluËajevima kada je posrijedi visokostruËno, odnosno primijenjeno znanstveno rješenje nekoga posebnog pitanja ili problema u sklopu projekta, uz uvjet da je sadržaj prikazan na znanstveni naËin (koncepcijski, tehniËki, tehnološki ili metodološki problem, a ne projekt ili zgrada kao takvi).
U prateæim rubrikama publiciraju se prijevodi, bibliografski prilozi, recenzije i prikazi (Ëasopisa, knjiga, izložaba, znanstvenih skupova), vijesti i aktualnosti iz struke, kronika Arhitektonskog fakulteta te sažeci obranjenih doktorskih disertacija i magistarskih radova.
• »asopis PROSTOR prijavljen je Ministarstvu znanosti i tehnologije RH (sada Ministarstvo znanosti i obrazovanja) kao primarna znanstvena publikacija za podruËje tehniËkih znanosti: znanstveno polje: arhitektura i urbanizam.
• »asopis PROSTOR upisan je u evidenciju periodiËnih tiskovina pri Ministarstvu informiranja RH (sada Ministarstvo kulture RH) pod prijavnim brojem 38 (Potvrda o prijavi periodiËke tiskovine od 12.05. 1992., kl. 104, ur. br. 523-021/92-847/38).
• PROSTOR izlazi polugodišnje (dva broja u godištu). U godištu 1 (1993.) i 2 (1994.) Ëasopis je izlazio tromjeseËno (Ëetiri broja u godištu).
• Predajom potpisanoga primjerka rukopisa autor jamèi da je iskljuèivi nositelj autorskog prava predmetnoga djela te pristaje na objavu èlanka u tiskanom i elektronskom izdanju èasopisa (Prostor Online), kao i na referiranje u sekundarnim bazama.
• Rukopisi prihvaæenih Ëlanaka ne vraæaju se.
• Objavljeni se prilozi ne honoriraju.
• Za znanstvene stavove i iznesena mišljenja u Ëlanku, toËnost podataka, te pravo objave tekstualnih i ilustracijskih priloga odgovorni su autori.
• Copyright bilo kojega objavljenog rada u èasopisu zadržava/ju autor/i. Autor/i dopušta/ju PROSTORU komercijalno pravo objavljivanja tiskane inaèice èasopisa i njena prodavanja knjižnicama i privatnim osobama. Autor/i dopušta/ ju treæoj strani slobodno korištenje objavljenog rada dokle god se može identificirati originalni autor, kao i citati autora.
• Objavljeni radovi i ostali pridruženi objavljeni materijali distribuirani su pod Creative Commons Attribution 4.0 licencom (CC BY).
The journal PROSTOR publishes scientific papers from all branches of architecture and urban planning as well as texts from other fields of science (art history, archaeology, ethnology, sociology, geography, civil engineering, geodesy, forestry, design...) if their content relates to architectural issues.
PROSTOR is a primary scientific journal and accepts only previously unpublished papers which cannot be simultaneously offered in the same form to another publisher. In addition to scientific contributions, which are subject to evaluation by reviewers, decimal classification and categorisation (original scientific papers, preliminary communications, reviews, conference papers), professional papers of analytical character will be published exceptionally. In accordance with the above, design projects will not be published in PROSTOR, except in cases that display a highly expert or applied scientific solution for a particular issue or problem within a project, unless the content is presented in a scientific manner (a conceptual, technical, technological or methodological problem, but not a project or a building itself).
The accompanying sections include translations, bibliographies, evaluations and reviews (of journals, books, exhibitions, conferences), the latest news and topical issues in the field, chronicle of the Faculty of Architecture as well as summaries of defended doctoral dissertations and master’s theses.
• The journal PROSTOR is registered with the Ministry of Science and Technology, RC (now Ministry of Science and Education), as a primary scientific publication in the area of technical sciences: scientific field: architecture & urban planning.
• The journal PROSTOR is registered as a periodical publication with the Ministry of Information, RC (now the Ministry of Culture, RC) under the entry number 38 (Registration of a Periodical Publ. Certif. from May 12, 1992, class 104, Reg. No. 523-021/92-847/38).
• PROSTOR is a half-yearly publication (two issues a year). In vol. 1 (1993) and 2 (1994) the journal was published quartarly.
• By delivering his / her signed paper, the author guarantees that he is the sole copyright holder of his work and grants his consent to its publishing in hardcopy or electronic edition (Prostor online) as well as to its abstracting / indexing in secondary data bases.
• Typescripts of accepted papers are not returned.
• The author does not receive any payment.
• Responsibility for scientific attitudes and opinions presented in the paper, the accuracy of data and the right to publish the text(s) and illustrations rests with the author(s).
• Copyright of any published article in PROSTOR rests with the author/s. Author/s grant the journal PROSTOR the commercial right to publish a printed version of the journal and to sell it to libraries and natural persons. Author/s grant the third person free use of the published article only if its original author can be identified including the citations belonging to this author/s.
• The published articles and other published materials are distributed under the Creative Commons Attribution 4.0 license (CC BY).
ZNANSTVENI »ASOPIS ZA ARHITEKTURU I URBANIZAM
A SCHOLARLY JOURNAL OF ARCHITECTURE AND URBAN PLANNING
OsnivaË i nakladnik Founder & Publisher
SveuËilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet
HR - 10000 Zagreb, KaËiæeva 26 www.arhitekt.hr
Za nakladnika For the Publisher
Prof.dr.sc. Krunoslav Šmit Dekan fakulteta | Dean of the Faculty
Glavni i odgovorni urednik Editor-in-Chief
Izv.prof.dr.sc. Zlatko Karaè
Zamjenica glavnog urednika Deputy Editor
Prof.dr.sc. Ariana Štulhofer
Tajnica uredništva Editorial Secretary
Pred. Tajana Jaklenec
Uredništvo Editorial Board
Akademik Mladen Obad Šæitaroci Prof.emerit. dr.sc. Sreèko Pegan [Poèasni èlanovi uredništva | Honorary members]
Doc.dr.sc. Borka Bobovec
Hrvatski muzej arhitekture HAZU
Prof.dr.sc. Bojana Bojaniæ Obad Šæitaroci
Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet
Prof.dr.sc. Zlatko Juriæ
Sveuèilište u Zagrebu, Filozofski fakultet
Izv.prof.dr.sc. Mia Roth-Èerina
Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet
Prof.dr.sc. Karin Šerman
Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet
Doc.dr.sc. Ana Šverko
Institut za povijest umjetnosti, Centar „Cvito Fiskoviæ” u Splitu
Izv.prof.dr.sc. Zoran Veršiæ
Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet
Prof.dr.sc. Feða Vukiæ
Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet, Studij dizajna
Doc.dr.sc. Alen Žuniæ
Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet
Meðunarodno uredništvo International EB
Prof.Arch. Nezar AlSayyad, Ph.D. University of California, Berkeley, USA
Prof. Joan Busquets, Ph.D. GSD, Harvard University, Cambridge, USA
SVEU»ILI©TE U ZAGREBU, ARHITEKTONSKI FAKULTET UNIVERSITY OF ZAGREB, FACULTY OF ARCHITECTURE
ISSN 1330-0652
https://doi.org/10.31522/p UDK | UDC 71/72
CODEN PORREV
28 [2020] 1 [59]
1-200
1-6 [2020]
Izvršno uredništvo Managing Board
Poslijedoktorand dr.sc. Davor Andriæ Urednik internet izdanja | Internet Editor
Prof.dr.sc. Damir Krajnik
Izvršni urednik | Managing Editor
Izv.prof.dr.sc. Iva Muraj
Urednica Fakultetske kronike
Faculty Chronicle Editor
Paula Šimetin
Urednica sažetaka doktorskih disertacija Editor in charge of summaries of doctoral Dissertations
StruËni i tehniËki suradnici Professional and Technical Staff
V.pred.dr.sc. Neda Boriæ, prof. Prijevod na engleski (samo hrvatski autori, ako nije drugaèije naznaèeno)
English Translation (Croatian authors only unless otherwise indicated)
Mirjana Ostoja, prof. Lektura | Croatian Language Editor
Ljiljana Loina-Hohnjec Prijepis | Typing
Saša StubiËar, dipl. dizajner
Oblikovanje | Design
DENONA d.o.o., Zagreb Grafièka priprema, tisak i uvez Lay-out, Print and Binding
Povjerenstvo za nakladništvo Fakulteta
Publishing Council of Faculty
Prof.dr.sc. Tihomir Jukiæ
Prof.dr.sc. Ariana Štulhofer
Prof.dr.sc. Feða Vukiæ
Izv.prof.dr.sc. Nataša Jakšiæ
Izv.prof.dr.sc. Zlatko Karaè
Izv.prof.dr.sc. Mia Roth-Èerina
Doc.mr.sc. Roberto Vdoviæ
Doc.dr.sc. Marko Rukavina, predsjednik
Pred. Tajana Jaklenec
Prof. Rudolf Klein, Ph.D. Ybl Miklós Építéstudományi Kar, Szent István Egyetem, Budapest, Hungary
Prof.dr. Fedja Košir Univerza v Ljubljani, Slovenia
Prof.emer. Ákos Moravánszky, Ph.D. Eidgenössische Technische Hochschule [ETH], Zürich, Switzerland
Prof.Mag.Arch. Boris Podrecca Technische Universität, Stuttgart, Germany
Adresa uredništva Editor’s Office Address PROSTOR
Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet
HR - 10000 Zagreb, Kaèiæeva 26 Hrvatska | Croatia
Tel. +385/1 4639 382
Fax. +385/1 4828 079
E-mail: prostor@arhitekt.hr
Prilozi objavljeni u PROSTORU referiraju se u: PROSTOR is abstracted or indexed in:
• Academic Search Complete
• Art & Architecture Source
• Central & Eastern European Academic Source [CEEAS] EBSCO Information Services, Ipswich, MA, USA
• Architectural Publications Index [API]
Royal Institute of British Architects [RIBA], The British Architectural Library, London, UK
• Avery Architectural & Fine Arts Library Index
Columbia University in the City of New York, New York, USA
• CAB Abstracts
Centre for Agriculture and Biosciences International [CABI], Wallingford, Oxfordshire, UK
• Google Scholar
• Hrèak - Portal znanstvenih èasopisa Republike Hrvatske
Sveuèilište u Zagrebu, Sveuèilišni raèunski centar, Zagreb, Hrvatska
• Hrvatska bibliografija: niz B - prilozi u èasopisima i zbornicima; niz C - serijske publikacije Nacionalna i sveuèilišna knjižnica, Zagreb, Hrvatska
• Index Islamicus
School of Oriental and African Studies, London, United Kingdom Instituto de Lenguas y Culturas del Mediterráneo y Oriente Próximo, Madrid, Spain
• Scimago Journal and Country Rank [SJR] Consejo Superior de Investigaciones Científicas [CSIC], University of Granada, Extremadura, Carlos III (Madrid) and Alcalá de Henares, Spain
• The Library of Congress, Washington D.C., USA
• VINITI Database RAS, All-Russian Institute for Scientific and Technical Information Institute for Scientific Information, Moscow, Russia
• Web of Science Core Collection - Arts & Humanities Citation Index [WoS-A&HCI] Clarivate Analytics, Philadelphia, PA, USA
Scopus has stopped coverage of Prostor after the last issue or published item from 2018. All previously indexed content will remain in the Scopus database.
The SCImago Journal & Country Rank
Arts and Humanities: Visual Arts and Performing Arts [Q3]
Engineering: Architecture [Q3]
Social Sciences: Geography, Planning and Development [Q4]
Social Sciences: Urban Studies [Q4]
H-index: 5
SJR 2019: 0.11
Znanstveni prilozi Scientific Papers
2-19 MLADEN OBAD ŠÆITAROCI
MARA MARIÆ
20-39 DRAGAN DAMJANOVIÆ
40-75 ALEN ŽUNIÆ
76-87 GREGOR ÈOK
GAŠPER MRAK
ALMA ZAVODNIK LAMOVŠEK
Landscape Areas within Fortified Medieval-Renaissance Towns
Typology, Valorisation and Enhancement
https://doi.org/10.31522/p.28.1(59).1
UDC 711.4:712 ”12/20”
Arhitektonski biro Ludwig & Hülssner i djelovanje u Hrvatskoj
Od monumentalne neorenesanse do tipskih projekata u suton historicizma
https://doi.org/10.31522/p.28.1(59).2
UDK 725:72.035 Ludwig&Hülssner (497.5) ”18/19”
Odgojno-obrazovne zgrade arhitekta Aleksandra Dragomanoviæa
https://doi.org/10.31522/p.28.1(59).3
UDK 727:72.036 A. Dragomanoviæ (497) ”19”
Analysis of Spatial Distribution of Business Entities in Slovenia
https://doi.org/10.31522/p.28.1(59).4 UDC 711.143 (497.4) ”20”
PRETHODNO PRIOPÆENJE PRELIMINARY COMMUNICATION
88-99 MAROJE MRDULJAŠ IDIS TURATO
Turistièki kompleksi Haludovo i Uvala Scott
Interpretacije urbaniteta u kontekstu kritike turizma i modernizacije hrvatske jadranske obale
https://doi.org/10.31522/p.28.1(59).5
UDK 711:728.5 (497.5) ”19”
PREGLEDNI ZNANSTVENI ÈLANCI SCIENTIFIC SUBJECT REVIEWS
100-115 ANDREJ UCHYTIL MELITA ÈAVLOVIÆ MOJCA SMODE CVITANOVIÆ
116-129 PINAR KOÇ
130-141 GIZEM DENIZ GUNERI
Interpretacija djela Bartola Felbingera kao moguænost uspostavljanja škole
https://doi.org/10.31522/p.28.1(59).6
UDK 725.035:725.036 B. Felbinger (497.5 Zagreb) ”18”
Modern Public Buildings in Sivas and their Architectural Analysis
https://doi.org/10.31522/p.28.1(59).7
UDC 725:72.036 (560 Sivas) ”19”
Peter Cook Beyond Archigram: Towards a Critical Utopianism
https://doi.org/10.31522/p.28.1(59).8
UDC 72.01 P.Cook ”19/20”
Pejsažne površine unutar utvrðenih srednjovjekovno-renesansnih gradova Tipologija, vrjednovanje i unaprijeðenje https://doi.org/10.31522/p.28.1(59).1
UDK 711.4:712 ”12/20”
Architectural Practice Ludwig & Hülssner and their Work in Croatia
From Monumental Neo-Renaissance to Standardized Projects in the Twilight of Historicism
https://doi.org/10.31522/p.28.1(59).2 UDC 725:72.035 Ludwig&Hülssner (497.5) ”18/19”
Educational Buildings Designed by the Architect Aleksandar Dragomanoviæ https://doi.org/10.31522/p.28.1(59).3 UDC 727:72.036 A. Dragomanoviæ (497) ”19”
Analiza prostorne distribucije poslovnih subjekata u Sloveniji https://doi.org/10.31522/p.28.1(59).4 UDK 711.143 (497.4) ”20”
Tourist Resorts Haludovo and Uvala Scott
Interpretations of Urbanity in the Context of Criticism against Tourism and Modernization of the Croatian Adriatic Coast
https://doi.org/10.31522/p.28.1(59).5
UDC 711:728.5 (497.5) ”19”
Interpretation of Bartol Felbinger’s Works as a Way to Establish a School
https://doi.org/10.31522/p.28.1(59).6
UDC 725.035:725.036 B. Felbinger (497.5 Zagreb) ”18”
Analiza arhitekture moderne na primjerima javnih zgrada u Sivasu
https://doi.org/10.31522/p.28.1(59).7
UDK 725:72.036 (560 Sivas) ”19”
Peter Cook izvan Archigrama: Prema kritiènom utopizmu
https://doi.org/10.31522/p.28.1(59).8
UDK 72.01 P.Cook ”19/20”
142-153 DAVOR ANDRIÆ
154-165 ALAN KOSTRENÈIÆ
TIHOMIR JUKIÆ
166-179 BOŠTJAN COTIÈ
LUCIJA AŽMAN MOMIRSKI
Aktualno Current Themes
182-183 MELITA ÈAVLOVIÆ
184-185 ZLATKO KARAÈ
186-187 MOJCA SMODE CVITANOVIÆ
188 TAJANA JAKLENEC
189 ZLATKO KARAÈ
190 KARIN ŠERMAN
191 IVANA KRMPOTIÆ
192-193 TOMISLAV PLETENAC
194 MAROJE MRDULJAŠ
Suvremene pneumatske konstrukcije u arhitekturi
Kritièki pregled i analiza
https://doi.org/10.31522/p.28.1(59).9
UDK 72.00:696.5 ”20”
Pristupi urbanistièkom projektiranju poèetkom 21. stoljeæa
https://doi.org/10.31522/p.28.1(59).10 UDK 711 ”20”
Inventory of Brownfield Sites in Slovenia: Towards a New Methodology
https://doi.org/10.31522/p.28.1(59).11
UDC 711.14 (497.4) ”20”
Kratka autobiografija
Škole Arhitektonskog fakulteta
100 godina izobrazbe
arhitekata
Izložba
Crtežom kroz sjeæanja - Branko Kincl, Borka Bobovec
Izložba
Arhitektica Hildegard Auf Franiæ
Marijan Hržiæ - Obrisi opusa
Srednjovjekovni burgovi
oko Save i Kupe
Sena Sekuliæ-Gvozdanoviæ [pripremio i uredio Alen Žuniæ]
Arhitektica Zoja Dumengjiæ
Zrinka Barišiæ Mareniæ
Obnova tradicionalne dalmatinske kuæe
Željko Pavloviæ
Priruènik za protupotresnu obnovu
postojeæih zidanih zgrada
Tehnike popravaka i pojaèanja zidanih zgrada
Josip Galiæ, Hrvoje Vukiæ, Davor Andriæ, Lucija Stepinac
Paviljon i tri moguæa mjesta
Miroslav
Contemporary Pneumatic Structures in Architecture
Critical Review and Analysis
https://doi.org/10.31522/p.28.1(59).9
UDC 72.00:696.5 ”20”
Approaches to Urban Design in the Beginning of the 21st Century
https://doi.org/10.31522/p.28.1(59).10
UDC 711 ”20”
Popis brownfield lokacija u Sloveniji: prema novoj metodologiji
https://doi.org/10.31522/p.28.1(59).11
UDK 711.14 (497.4) ”20”
Faculty of Architecture: Short Autobiography
The Centennial Exhibition of Architectural Education Exhibition
Evoking Memories with Drawings - Branko Kincl, Borka Bobovec Exhibition
Architect Hildegard Auf Franiæ
Marijan Hrižiæ - Outlines of an Ouevre
Medieval Burgs around the Sava and Kupa Rivers
Sena Sekuliæ-Gvozdanoviæ [prepared and edited by Alen Žuniæ]
Architect Zoja Dumengjiæ
Zrinka Barišiæ Mareniæ
Renovation of a Traditional Dalmatian House
Željko Pavloviæ
Manual for Seismic Retrofitting of the Existing Masonry Buildings Techniques for the Repair and Strengthening of the Masonry Buildings
Josip Galiæ, Hrvoje Vukiæ, Davor Andriæ, Lucija Stepinac
A Pavilion and Three Potential Places
Miroslav Geng, Tin Sven Franiæ, Lovorka Prpiæ
195 VERA GRIMMER
196-197 LEO MODRÈIN
198 ROBERTA PAVLOVIÆ
199 ZORANA PROTIÆ
200 SVETISLAV G. POPOVIÆ
Intersticij
Izložba radova Lovorke Prpiæ
Izložba u izložbi „Umjetnost i život su jedno: Udruženje umjetnika Zemlja 1929.-1935.”: Antivila
Izložba studentskih projekata obiteljskih kuæa
Dispozicija
Radionica i izložba studentskih radova
Prostorni vodiè
Puèko otvoreno uèilište Zagreb
Izložba i publikacija
Arhitekt Josip Slade Šiloviæ
Graditeljska djela u Knjaževini Crnoj Gori 1877.-1900.
Slobodan Mitroviæ
Upute suradnicima Notes to Contributors
201-204
Interstitium
Exhibition: The Works of Lovorka Prpiæ
Exhibition in the Exhibition “Art and Life are one: the Association of Artists Zemlja 1929-1935”: Antivilla
Exhibition of students’ designs for single-family houses
Disposition
Workshop and Exhibition of Students’ Works
Spatial guide
Public Open University Zagreb
Exhibition and publication
Architect Josip Slade Šiloviæ
Architectural Works in the Principality of Montenegro 1877-1900
Slobodan Mitroviæ
Za sve znanstvene Ëlanke objavljene u Ëasopisu PROSTOR Uredništvo je, iz kruga uglednih naših i inozemnih znanstvenika, osiguralo najmanje dvije neovisne recenzije.
The Editorial Board provides at least two independent reviews by prominent Croatian or foreign scholars for all the scientific contributions published in the journal PROSTOR.
1 University of Zagreb
Faculty of Architecture
HR - 10000 Zagreb, Kaèiæeva 26
2 University of Dubrovnik
Department of Mediterranean cultures
HR - 20000 Dubrovnik, Marka Marojice 4 mos@arhitekt.hr; scitaroci@gmail.com mara.maric@unidu.hr
Original Scientific Paper
https://doi.org/10.31522/p.28.1(59).1
UDC 711.4:712 ”12/20”
Technical Sciences / Architecture and Urban Planning
2.01.05. - Landscape Architecture
Article Received / Accepted: 7. 3. 2020. / 23. 6. 2020.
1 Sveuèilište u Zagrebu Arhitektonski fakultet
HR - 10000 Zagreb, Kaèiæeva 26
2 Sveuèilište u Dubrovniku
Zavod za mediteranske kulture
HR - 20000 Dubrovnik, Marka Marojice 4 mos@arhitekt.hr; scitaroci@gmail.com mara.maric@unidu.hr
Izvorni znanstveni èlanak https://doi.org/10.31522/p.28.1(59).1
UDK 711.4:712 ”12/20” Tehnièke znanosti / Arhitektura i urbanizam
2.01.05. - Pejsažna arhitektura Èlanak primljen / prihvaæen: 7. 3. 2020. / 23. 6. 2020.
srednjovjekovno-renesansnih gradova Tipologija, vrjednovanje i unaprijeðenje
medieval-Renaissance towns
fortified town landscape areas approaches and enhancement models renovation of historic landscape areas
The research was focused on determining the types of landscape areas within the fortifications of medieval-Renaissance towns based on the use and the criteria for their valorisation and enhancement. Twenty-six Mediterranean and west European towns were analysed. Nine types of landscape areas and seven valorisation criteria have been determined. Three current approaches to the use of landscape areas within the town walls have been recognised.
srednjovjekovno-renesansni gradovi utvrðeni grad pejsažne površine pristupi i modeli poboljšanja obnova povijesnih pejsažnih površina
Istraživani su tipovi pejsažnih površina prema namjeni (korištenju) i kriteriji za njihovo vrjednovanje. Na temelju dostupnih kartografskih izvora istraženo je 26 europskih gradova na podruèju Mediterana i zapadne Europe. Utvrðeno je devet tipova pejsažnih površina i sedam kriterija za njihovo vrjednovanje. Prepoznata su tri postojeæa modela korištenja pejsažnih površina unutar povijesnih jezgri gradova.
Thispaper is part of extensive research into landscape areas of fortified medieval-Renaissance towns.1 It deals with typological categorisation of landscape areas within the walls of historic medieval-Renaissance towns, the criteria for their valorisation and enhancement.2
In this paper, landscape areas imply unbuilt regulated or unregulated spaces created by planning, cultivation or natural succession of vegetation. There was some difficulty with terminological determination, as “green space” is a term that covers different types of these areas, so in this article the term landscape area was chosen as more appropriate, as it is a general term which covers various types of landscape areas, from natural landscapes to cultivated landscapes and gardens. Those spaces were used in different ways in the past.3
Landscape areas in 26 European medievalRenaissance towns have been analysed. The reason for choosing this topic were three Croatian examples - the medieval bicentric town of Ston (Veliki and Mali Ston) in which the proportion of landscape areas is 40% of the total town area within the fortification, the Roman-medieval town of Nin (Aenona) with 52% of landscape areas and Roman-Renaissance town of Cavtat (Epidaurum) with 63% of landscape areas within the fortification (Figs. 1-3).
Three research questions have been addressed: 1) which types (purposes) of land-
scape areas appear within the medieval-Renaissance parts of towns, 2) how to determine the criteria for their valorisation and 3) which are the current approaches to the use of landscape areas in historic parts of towns. These questions arise in the context of considering the enhancement and use of cultural heritage. The research can have practical application in the field of preservation, restoration and revitalisation of cultural heritage, especially in relation to landscape areas in historic parts of towns.
Three hypotheses have been put forward based on the research questions and research aims:
1) Although they are spatially limited/small, fortified historic towns have various types of landscape areas which differ based on their purpose and form/design.
2) It is possible to determine general/common criteria for the valorisation of landscape areas of historic towns, as a starting point for their use, enhancement and/or regulation/ design, regardless of the differences in the time of their formation, geographic and spatial determinants as well as stylistic and urban characteristics.
3) It is possible to identify several different approaches to the use of landscape areas based on the analysis of the examples.
TEORETSKI OKVIR I METODOLOGIJA
The research was conducted by using the Heritage Urbanism approach, which represents a scientific platform through which revitalisation and enhancement of heritage in the spatial, urban and landscape context are considered.4 From the Heritage Urbanism
1 This research is part of the Heritage Urbanism [HERU] scientific project - Urban and Spatial Models for Revival and Enhancement of Cultural Heritage [HERU-2032], financed by the Croatian Science Foundation and carried out from 2014 to 2018 at the Faculty of Architecture, University of Zagreb.
2 The results of extensive research into landscape areas within the fortified medieval-Renaissance towns are presented in two more papers. The first paper has been published and it deals with general features of fortified towns and landscape areas as an introduction into the research. See in more detail: Obad Šæitaroci, Mariæ, 2015. The second paper has been published in the “Urban Morphology” journal and it presents the results of research into morphological features of fortified medieval and Renaissance towns. See in more detail: Obad Šæitaroci, Mariæ, 2019.
3 Landscape areas have always been an integral part of fortified towns. One of the first known towns, the town of Mari (old Assyrian period, 3rd millennium BC), had two rows of circular defensive walls with palm trees gardens between them that protected the vegetables under the trees from excessive evapotranspiration.
4 Obad Šæitaroci, 2015, 2017; Obad Šæitaroci, Bojaniæ Obad Šæitaroci, 2019
point of view, it is necessary to achieve balance between the preservation of heritage identity, enhancement of town space, economic success, social justice and preservation of the environment.5
The Heritage Urbanism approach presumes three main steps: 1) determining the identity factors, factors of effect and value factors; 2) defining the evaluation criteria, enhancement criteria and criteria for new interventions; 3) defining the cultural heritage revival and enhancement models.6
Vacant unbuilt landscape areas which represent the unbuilt space of a town, as well as the built ones, are considered as an interdependent entity - historic urban landscape.7
A lot of research focuses on the problem of methodological principles for the historic urban fabric enhancement.8 There is a relatively large amount of research into the morphology of the historic town and in that context of fringe belts of the fortified town (urban
5 More details about the Heritage Urbanism approach: *** 2017
6 Obad Šæitaroci, 2018; Obad Šæitaroci, Bojaniæ Obad Šæitaroci, 2019
7 Vienna Memorandum, 2005.
8 Larkham, 1996; Fairclough, 2003
9 Conzen, 1975; Whitehand, 1998, 2001, 2007; Whitehand, Kai, 2010; Kubat, 1997; Hazar, Kubat, 2015; Ünlü, 2013
10 Oktay, Conteh, 2007; Doratli, 2005; Walsh, Coureas, Edbury, 2012; Hazar, Kubat, 2015; Tettamanzi, 2007; Ünlü, 2013; Ducom, 2005
11 Krajnik, Obad Šæitaroci, Bojaniæ, 2008; Krajnik, Obad Šæitaroci, Šmit, 2008; Krajnik, 2011
12 Obad Šæitaroci, Huiæ, 2015a; Obad Šæitaroci, Huiæ, 2015b
13 Claval, 2012: 85
14 Roca, Claval, Agnew, 2011; Dicks, 2000; Huber, 2014; Tülek, Atik, 2014; Bruce, Creighton, 2006; Rocca, 2009
15 Obad Šæitaroci, Mariæ, 2015, 2019
16 Arboleda, 2014
17 Bruce, Creighton, 2006; Smith, 2006: 76; Creighton, 2007; Fernandes, Carvalho, 2007
fringe-belt concept) containing the majority of vacant landscape areas.9
In scientific studies on significantly degraded fortified towns landscape areas were recognised as a potential cohesive cityscape element.10 A large number of scientific papers in Croatia deal with the transformation of baroque bastions into public town spaces.11 Recent Croatian research into the urban development of historic fortified Istrian towns has been focused on the historic town as a whole and has also studied town identity factors.12
One of the important starting points, agreed upon by all professions when it comes to town landscape areas, is that, as public spaces in the historic town, they are key components in building and protecting the town’s collective identity.13 Researchers of different profiles likewise believe that valuable inherited features of these areas must be preserved during the transformation of landscape areas.14 It is for this reason that this research began by establishing the status of landscape areas throughout history, their position, shape and purpose.15
In the context of the ‘revitalising the historic town’ phrase, especially the spaces without a use among which we can also consider landscape areas (since they are rarely the subject of individual research), there is a danger of “turistification” of space.16 Consequently, the need for implementing well-thought-out plans for managing historic fortified towns is more and more emphasised, as it calls for facing the challenge both before the community and the stakeholders due to the sensitivity of conservation and presentation of urban fabric.17
Theoretical rethinking of models and criteria for the enhancement of exclusively landscape areas, as a separate space category within the fortified medieval-Renaissance town, is poorly represented in scientific papers from the ur-
Fig. 2 Nin, photo: Ivo Pervan
Sl. 2. Nin, foto: Ivo Pervan
Fig. 3 Cavtat
Sl. 3. Cavtat
ban-landscape point of view.18 Lack of literature on this topic was therefore one of the incentives for this research.
The research was conducted on 26 European towns (Figs. 4 and 5), mostly on the Mediterranean (Italy, Croatia, Spain, Greece, Montenegro, Cyprus). Continental European towns were also included to a smaller extent (Germany, Switzerland, Great Britain, Belgium, The Netherlands). The chosen towns are those whose historic cores have been wellpreserved since the medieval-Renaissance period and those that have well-preserved or still visible remains of town walls and fortifications. The chosen towns have similar formation periods and physical/morphological features, but are distinct in the cultural, historical, geographic and climatic context. This was done in order to determine whether there are any significant differences due to those distinctions or the town features with regard to landscape areas are similar.
The bulk of the research was identifying the types of landscape areas based on their purpose (use) in the 26 analysed towns and calculating their area. The data shown in the tables was obtained based on the available cartographic data - orthophoto maps and master plans.19
The data has enabled a comparison of the towns and reaching the conclusion about the proportion and diversity of use of landscape areas in historic towns.
The second part of the research was based on identifying the historical and contemporary models of utilisation of landscape areas. The aim was to encourage scientifically grounded further research into improvement and enhancement of the condition of landscape areas, especially those without a use.
TYPOLOGICAL CATEGORISATION OF LANDSCAPE AREAS WITHIN FORTIFIED TOWNS
TIPOLOŠKA KATEGORIZACIJA
PEJSAŽNIH POVRŠINA
UNUTAR UTVRÐENIH GRADOVA
Based on the utilisation criteria, nine types of landscape areas within the historic defensive/fortification walls of the 26 analysed towns have been identified in the research. They are labelled with letters A to I in Tables I and II.
The results are grouped according to town size for easier comparison. There are three groups of towns: small (up to 50 ha), medium-sized (50-250 ha), and large (more 250 ha).20 Small towns are the most represented (15)21, whereas there are nine medium-sized22 and two large towns (Ferrara, Bruges). With respect to
the proportion of landscape areas, the analysed towns can be divided into three groups: towns with a large proportion of landscape areas (≥ 35%), with a medium proportion (1535%) and a small proportion of landscape areas within town fortifications (≤15).
In the small towns group, the towns with the largest proportion of landscape areas (more than one third) include Cavtat (63%), Nin (52%), and Ston (40%). These towns do not have all types of the analysed landscape areas. But in recent time, landscape areas in these croatian towns have been very much enhanced, also through projects financed through EU funds. The other towns have less than one third of landscape areas (from 13% Binche to 33% San Gimignano). In the medium-sized and large towns group, Bergamo, Assisi, Siena and Famagusta have more than one third of landscape areas (from 36 to 47%). Other medium-sized and large towns have less than one third of landscape areas.
Public landscape areas are a characteristic of every town. With their content, form/design, location and name they are a recognisable factor of town identity. If they are large in area or connected into a system, landscape areas can have a strong formative role which means that they form the town in a recognisable way. Nine types of landscape areas have been identified: public gardens, gardens of residential buildings, walkways, agricultural areas, archaeological sites, unregulated landscape areas, natural landscape, sports grounds and car parks.
None of the towns has all nine types of landscape areas. In the small towns group only Rhodes has eight types, and in the large towns group Ferrara has seven types of landscape areas. In the small-sized towns group Kotor and Grosseto have the fewest types of landscape areas (3), while in the medium to large towns group it is Bruges (4).
• Public gardens - Public gardens (A; Tables I and II) are an intentionally formed open town space with emphasised aesthetic features and a large proportion of shrubbery/ vegetation. It can be a separate space, but in the historic town it was often a decorative private garden directly connected to the building/palace. Such gardens have often become publicly available in time. Only four out of the
18 Gaudoin, 2007
19 Typological categorisation of landscape areas was conducted for each town, but it is not graphically presented due to limited space. The tables show the proportion of a certain type of landscape area in every analysed town. The proportion of a certain type/kind of landscape area is approximate, depending on how detailed the used graphic backgrounds were. It was not possible to provide the exact overview regarding the level of regulation/design and a more detailed structure of landscape areas for all 26
26 towns have no public gardens (Cavtat, Kotor, Grosseto and Famagusta). Compared to other types of landscape areas of the analysed towns, public gardens with their total area constitute a large proportion of the town area. Among the medium-sized towns, the total area of public gardens is between approximately 1 ha (Zierikzee and Noerdlingen) and 10 ha (Siena and Pisa). Large towns have the biggest areas of public gardens - Ferrara 14 ha and Bruges 35 ha. Among small towns, there are six public gardens under 1 ha, five of them have the area between 1 and 2.9 ha and the largest public garden is in Corfu (9 ha). The percentage of public gardens in relation to the area of the medieval-Renaissance town spans between 5% (Nin) and more than 60% (Corfu and Neubrandenburg).
Although Cavtat has the largest proportion of landscape areas, it does not have a public garden as one of the important formative social-communal spaces in the town. The function of gathering people is taken over by the square and seafront. Famagusta is the only town in the medium-sized and large towns group that does not have a public garden, which is the consequence of several decades of urban degradation.
Among public gardens it is important to single out botanical gardens. Botanical gardens inside historic cores can be considered as public gardens with limited and controlled access. They can be found in Lucca (1820), Ferrara (1771), Pisa (1543), Siena (the end of the 17th cent.), Bruges (1850, at the location of a former Franciscan monastery) and Bergamo (1972). Based on the time of formation, we can trace them back to the end of the 15th cent., since they have come out of primary medicinal gardens next to monastery complexes and medical institutions. Such is, for example, the botanical garden in Pisa. Only the botanical garden in the historic part of Bergamo was created in the second half of the 20th cent., with the purpose of presenting plants characteristic of the area of Alpine Italy. Its formation helped to preserve the space from construction and to create an area with multiple benefits for the citizens of Bergamo.
• Gardens of residential buildings - Private gardens of residential buildings (B; Tables I and II) refer to gardens of family houses as well as apartment buildings, used by the oc-
analysed towns so that data was exempted from the research presentation.
20 The order in these three categories was defined following the completion of data analysis for all the towns.
21 Small towns (15): Cavtat, Nin, Ston, San Gimignano, Corfu, Bad Radkersburg, Kotor, Neubrandenburg, Grosseto, Madrigal de las Altas Torres, Morella, Rhodes, Portoferraio, Conwy, Binche.
22 Medium-sized towns (9): Bergamo, Assisi, Siena, Famagusta, Lucca, Zierikzee, Pisa, Bern, Noerlindgen.
cupants of those buildings. They provide privacy and vary in size. Gardens of residential buildings can be found in almost all the towns. Among the small towns, Bad Radkersburg, Binche, Portoferraio, Rhodes and Nin have the largest proportion of private gardens (more than one third, between 36 and 50%). Among the medium-sized towns, Zierikzee, Noerdlingen and Pisa have the most gardens (57-67%) and among the large towns, Ferrara has 50% of gardens in the town area within the historic walls. Morella has the smallest proportion of gardens among the small towns (4%, due to indented topography), Siena among the medium-sized towns (7%) and Bruges among the large towns (12%). Large gardens between blocks of apartment buildings (Zierikzee and Ferrara) were created during later town transformations.
• Walkways - Walkways (C; Tables I and II) are defined as a public linear pedestrian town space with a significant proportion of vegetation next to it. The paper singles out spaces of larger walkways which could be identified based on the orthophoto presentation and which it was possible to outline and quantify. All the analysed towns have walkways/promenades in the form of streets or paths with tree avenues. There is a relatively large proportion of walkways in the historic urban fabric. The town of Grosseto, whose continuous space along the line of the town wall was turned into a walkway with various contents, has the largest area of walkways (85%). The Spanish town of Morella has the smallest proportion of walkways in landscape areas (less than 2%). Lucca, Bad Radkersburg, Portoferraio, Bruges and Bern have a high proportion of walkways (40-57%).
Originally, medieval-Renaissance towns did not have any tree avenues within the town walls. They were planted later, mostly in the 19th and the first half of the 20th century. Walkways are most often situated at the places of former town fortifications (Cavtat, Neubrandenburg, Grosseto). They can also be found within the urban fabric which has experienced transformation during the introduction of traffic in the town (Corfu, Madrigal de las Altas Torres). The examples of tree avenues planted within the existing historic street are rare (Morella). The towns in the plain (Lucca, Bruges, Bern) have formed walkways along or on the town fortifications relatively easily, but in later urban stages of town development. In the towns with indented topography and big differences in altitude (Siena) it is difficult to form walkways so they are scarce.
• Agricultural areas - The main characteristic of agricultural areas (D; Tables I and II) is that they are cultivated by agricultural plants (vegetables and fruit trees). These are most often original areas of the historic town, located between the last row of houses and the
prema postojeæoj namjeni u okviru malih gradova (do 50 ha) - udio pejsažnih površina od veæih prema manjima
TOWN Landscape areas (hectares) / percentage of land.sp.
6.
7.
11. MORELLA 17.96 ha 3.65 ha
13. PORTOFERRAIO
* percentage number does not include glacis areas; ** includes only large areas designated for car parks; *** not included due to dispersion of locations
town fortification. In some towns (Valencia), these areas are located on a glacis, as the consequence of later conversions of use of the glacis when it lost its original defensive purpose. Agricultural areas used to be the most common original type of landscape areas of the fortified town. Today they can be found in nine towns only, seven of which are Mediterranean. Most often they are orchards and olive groves, which are simple to maintain. Agricultural areas give a rural character to a town, which is in accordance with its historic, original look. Among the small towns, Nin, San Gimignano and Cavtat have the largest proportion of agricultural areas (1524%).23 In the past, Ston had a large proportion of agricultural areas on the steep slope of the town, which were left to natural suc-
23
cession and transformation into Mediterranean shrubland and partly forest during the time. Among the medium-sized towns, Siena (50%) and Assisi (45%) have a large proportion of olive groves and orchards on the slopes on the outskirts of the town because of the terrain which is difficult to reach due to differences in altitude. The towns in the plain, such as Ferrara and Zierikzee, have a very small proportion of agricultural areas because the terrain was convenient for town expansion.
• Archaeological sites - Archaeological sites (E; Tables I and II) refer to landscape areas with archaeological remains of historic buildings or areas with presented spolia. Only large archaeological areas are presented in this research. Archaeological sites, in the sense of wider zones, can be found in only five towns - three among the small towns: Nin (6%), Rhodes (1%) and Morella (0,8%), and two among the medium-sized towns:
Table II Types of landscape areas in medium-sized (50-250 ha) and large towns (250-500 ha) by current use - proportion of landscape areas in descending order
i
TOWN Landscape areas
MEDIUM-SIZED TOWNS
7.
1. FERRARA
2.
* percentage number does not include glacis areas; ** includes only large areas designated for car parks
Pisa (11%) and Famagusta (8%). There are significant archaeological sites in the historic Cavtat. These are mostly archaeological sites with archaeological artefacts presented in situ. Recently, shared landscapes24 have been mentioned in the sense of utilisation, which implies that an archaeological site can at the same time be a landscape area used for rest and spending time together, but with a clearly defined utilisation regime.
• Unregulated landscape areas - Unregulated landscape areas (F; Tables I and II) imply areas without a use, neglected, on which vegetation is the result of natural succession (weed or ruderal vegetation). Unregulated landscape areas have been identified in 10 towns - in six small towns and in four medium-sized and large towns, mostly in the Mediterranean area. Famagusta (64%), Ston (56%), Madrigal de las Altas Torres (44%) and Nin (25%) have a significant proportion of unregulated areas in the total landscape area. Three towns have 9-10% (San Gimignano, Rhodes, Cavtat), while Assisi, Lucca, and Ferrara have only 1-2% of unregulated landscape areas. The large amount of unregulated landscape areas in Famagusta is not surprising considering the big number of degraded spaces within the historic core which
are the consequence of the Turkish-Greek war in the 1970s, which Famagusta has still not recovered from.
• Natural landscape - Natural landscape (G; Tables I and II) implies areas in which the natural stand of forest vegetation characteristic of that area is significantly represented. Natural landscapes have been identified in seven towns. Among the small towns, Morella (88%), Kotor (78%) and Cavtat (57%) have a significant proportion of natural landscapes. All those spaces are covered with forest vegetation and are located on the slope on the outskirts of the town. The areas on the glacis are exempted from the analysis. Among the medium-sized towns, Siena and Assisi have 16-17% of natural landscapes out of the total landscape areas.
• Sports grounds - Sports grounds (H; Tables I and II) imply planned spaces for a certain kind of sport and recreation. There are twelve towns with sports grounds - five among the small towns, six among the medium-sized towns and one in Ferrara as an example of a large town. Cavtat (0.4%, tennis courts) has the fewest sports grounds, while Famagusta, Siena and Neubrandenbug have the most (around 4%).
• Car parks - Car parks (I; Tables I and II) refer to car parks of larger areas which it was possible to single out from the orthophoto
representation. The paper does not cover all the linear car parks (along the streets). Traffic is not allowed in five towns only and there are no car parks within the fortified historic core. These are the small towns of Cavtat, Ston, San Gimignano, Kotor and the medium-sized town of Siena. Larger car park areas have been identified in Neubrandenburg (15%), Corfu (7%) and Zierikzee (5%). The mediumsized towns have experienced greater transformation of urban fabric than the smaller fortified historic towns.
Typological categorisation conclusion - By analysing the results obtained from the typological categorisation of landscape areas within the fortifications of medieval-Renaissance towns, from the aspect of urbanity and diversity of public landscape areas of different contents and functions, we can conclude that public gardens and walkways are among the most important town spaces because they have a formative role (they form the town and its experiential image in an urban way) and they enable social activities and integration of citizens. All the analysed towns have a walkway, only four towns have no public garden but most often the towns have both the public garden and the walkway. A large representation of walkways (streets with tree avenues) indicates a high level of infrastructural facilities in towns, which ensures better quality of life in the town for its citizens. The level of their regulation, the types of content and the standard of regulation and design considerably affect the level of the formative role of landscape areas. Their mere existence is a value and potential for the future.
The Mediterranean towns have the largest proportion of gardens of residential buildings, mostly due to a favourable climate which is why each free space is designed for spending time outside. Gardens of residential buildings, as well as landscape areas between apartment buildings, are an indicator of the level of ‘comfort’ of living in the town. Their existence is the result of historic condition or later reconstructions. Today they represent a value for the town citizens and they should not be subjected to the conversion of use for the purpose of new construction.
Agricultural areas are a special value of the historic fortified town. They have been preserved in only one third of the analysed towns. They are located between the last row of houses and the town fortification. If they are located in the central part of the town, it indicates that they are the consequence of demolishing the medieval layer of the town. Agricultural areas were present in all the historic towns. Their role in the medieval pro-
duction of food was big, especially at the time of town sieges.
Archaeological sites as wider zones25 experienced as landscape areas within the historic town are present in a small number of towns. Such spaces contribute to identity features and they are a great cultural and urban value. As such, they should be exempted from new construction.
Unregulated landscape areas without content and specific purpose are the biggest potential of fortified historic towns for contemporary use and meaningful design. They are common in historic towns, which is why they should be wisely used and appropriately regulated in order to contribute to the enhancement of historic towns.
Natural landscapes (natural landscape areas) have an ecological and recreational role, especially in fortified towns with dense urban fabric. Aesthetically, they often have the function of a counterpoint to the town core built in stone. Such spaces should be exempted from the conversion of use.
Sports grounds do not take up large areas and they are not found in all the towns, but they are an important content in the function of sustainability of living in the historic town cores. Considering their historical formative context, the proportion of such spaces in the urban fabric, their location and design have to be thought out and integrated with high vegetation. For example, the tennis court in Cavtat is hidden within a dense pine wood and it is not in conflict with the historic urban fabric.
It can be derived from the analysis of the towns’ fabric that the level of preservation of the urban fabric conditions the possibility of making a sports ground one of the contemporary purposes of public landscape areas. The more preserved the historic urban core is, the lower is the possibility of balanced interpolation of the sports ground, which has certain prescribed dimensions and form that can be mitigated only to a smaller extent by designing a higher proportion of vegetation. Another factor is the size of the historic town. The smaller the historic town with the preserved historic fabric is, the harder it is to fit in such purpose conditioned by shape, size and orientation. Larger historic fortified towns in that sense have a greater possibility for balanced integration of a purpose with a defined shape and size.
Car parks do not belong within the historic fortified town. This is especially true for small towns, which need to preserve their original character.
VRJEDNOVANJE PEJSAŽNIH POVRŠINA
UNUTAR UTVRÐENIH GRADOVA
The conducted research has enabled the identification of kinds/types of landscape areas within the historic cores of towns and determining their identity features. From the Heritage Urbanism point of view, such results will be the starting points for the enhancement of landscape areas in fortified towns. Towns are living organisms so it is not possible only to preserve landscape areas the way they currently are, but rather it is necessary to enhance them - restore them, sometimes revitalise, modernise and integrate into contemporary life, just as those landscape areas were originally intended for some purpose. The first step towards the enhancement and improvement is valuation of certain landscape areas as a part of cultural heritage.26
Valorisation implies assessment of certain features by differentiating between general and specific values of landscape areas. The aim is to identify the specificity and uniqueness of certain types and certain landscape areas. Depending on that, the criteria for preservation and new interventions in such spaces are set - on a general or specific level of the landscape areas we research, thus preparing urban or design steps for current or future intervention in those spaces. The conducted analyses of landscape areas of historic towns provide us with the criteria important for preservation and enhancement of landscape areas, and thus the improvement of the towns themselves.
In the analysis of landscape areas within the fortified medieval-Renaissance towns we have determined generalised valorisation criteria, which are applicable in the valorisation of all landscape areas in historic towns, especially those which affect the social and spatial connection of town areas.
The first criterion is the criterion of preservation/authenticity of the original urban fabric and the original landscape area with regard to its purpose, area and form/design. The more those spaces are preserved and closer to the original features, the greater their value is, so contemporary interventions in them are less sensitive and less probable. In that case, the criterion/condition of preserving the historic matrix is set, which implies the
25 In this paper it was neither possible nor necessary to look at singular positions of archaeological sites within the historic fortified town. Larger archaeological zones have the potential for the town’s open public space.
26 Obad Šæitaroci, 2015a, 2017
use of conservation and restoration of landscape areas.
The criterion of urban coherence implies the balance of architectural structures and landscape areas with regard to purpose (use), design and infrastructural facilities. The balance comes from acknowledging the identity features and values of landscape areas and a comprehensive and multidisciplinary consideration of a town. Functional use by domicile citizens, and not only by visitors (tourists), is important for public landscape areas in historic parts of towns
The criterion of creation takes into consideration contribution to the creation of the system of urban fabric together with other landscape areas in the sense of physical and spatial connectivity, as well as content complementation. Public landscape areas can be formative (have the urban planning power) only by creating a system of public spaces and a system of ‘soft’ fabric in the historic town centres.
The ecological criterion will be applicable in cases with predominantly high vegetation (groves and trees) which contribute to the hygienic-sanitary function of a town. Although such areas are relatively small compared to the town as a whole, they are important within the historic urban fabric because they enable ecological continuity from the landscape surroundings of the town to its historic centre.
The aesthetic criterion implies a high level of creative (artistic) reach which will contribute to the quality of public space in the historic urban fabric. This criterion will have its application in regulating landscape areas, connecting them with the town, introducing new content and urban facilities into especially valuable historic town parts.
The criterion of cultural importance implies acknowledging the historicity of landscape areas in the sense of former (historic) events connected with them, as well as the use of historic elements in the (re)design of space. This can contribute to cultural enrichment of space and strengthening its identity, as well as to connectivity to the historic town in which that space was created and originally used.
The criterion of identity is a sort of a compendium of all the criteria. In cases of landscape areas with a high level of identity values which stem from historicity, interesting contents and design attractiveness, that criterion can be set above all the other previously stated criteria. This criterion has in itself a predominantly historic character of landscape area if that character significantly identifies the landscape area and connects it to the historic town.
Regarding the valorisation of landscape areas in the context of the historic town, in conclusion we can emphasise the relationship between valorisation and contemporary interventions in landscape areas. The more authentic and valuable the features of landscape areas are, the more restrictive the approach regarding new or different use of landscape areas will be, especially in the case of new construction and contemporary interventions. The restriction may require a complete ban of the conversion of use and intensive use of landscape areas in the historic urban fabric.
Determining the identity features and then valorising landscape areas is a prerequisite for a scientifically grounded and professionally relevant consideration of enhancement of landscape areas in the historic town, which are considered as cultural heritage. Although landscape areas do not necessarily need to be registered cultural heritage as separate spaces, they belong to the cultural-historic totality of a town and they are an inseparable part of the historic town core. That is why the criteria and models of restoration, revitalisation and enhancement of historic parts of towns are also applicable to the landscape areas in a town, whether they are public or private landscape areas.
More extensive research, under which this paper was also created, is directed towards finding spatial and urban models for the revitalisation and enhancement of cultural heritage which is contained in the Heritage Urbanism method. Researching the models for revitalisation, enhancement and sustainable use of cultural heritage on historic and contemporary examples of diverse types of heritage has led to 17 models divided into three groups: universal heritage models27, basic heritage models28 and thematic models of the heritage approach.29 Landscape areas are one of the topics of the research. Spatial and urban models for the enhancement of landscape areas, especially historical gardens and parks, were one of the research questions.30 That research is compatible with the issues of enhancement of landscape areas within the fortifications of medieval-Renaissance towns, which is the topic of this paper.
The 17 above-mentioned models can be applied to landscape heritage too, as well as to landscape areas within fortified medieval towns. Universal models are applicable in all
cases of heritage revitalisation. Basic models arise from spatial and urban consideration of heritage in its context and are often related to conversion/transformation of heritage. Thematic models arise from the multidisciplinary and transdisciplinary view, which encourages new ideas and different patterns in the revitalisation of heritage. Their application is especially suitable for heritage revitalisation projects.
In all nine identified types of landscape areas presented in this paper it is possible to apply the criteria and models for the enhancement of cultural heritage in the context of Heritage Urbanism
The aim of the research in this paper was not to check the application of the 17 mentioned models. The aim was to identify the groups of common features of landscape areas among 26 (31)31 towns among which it is possible
27 Protection and conservation model, Heritage revitalisation model, Heritage enhancement model, Heritage reuse models, Economic heritage model (model of economic sustainability), Legal heritage model
28 Urban/spatial heritage model, Heritage transformation model, Heritage integration model, Heritage interaction model (multidisciplinary approach), Heritage sustainable development model
29 System model, Architectural and design model, Cultural tourism model, Experiential model, Ambient authenticity model, Landscape-ecological model
30 Mariæ, Obad Šæitaroci, 2017; Obad Šæitaroci, Bojaniæ, Radiæ Kneževiæ, 2017; Vahtar-Jurkoviæ, Obad Šæitaroci, Bojaniæ, 2017
31 Nine types of landscape areas have been identified in 31 towns - five new towns were added to the 26 studied towns listed in the tables: Istanbul/Turkey, Jerusalem/ Israel, Palma de Mallorca/Spain, Cascais/Portugal, Cagliari/Italy
32 We have studied contemporary interventions in open landscape areas, inside the fortification wall and within the outer fortification line equally.
33 Historic maps show that there were different types of landscape areas in the historic core of Bruges: kitchen gardens, orchards, closed monastery gardens, private gardens and the so-called bleachfields - fields in which textile was bleached. During the construction of streets and houses in the 19th cent. many landscape areas disappeared, but even today in the historic centre there is a significant proportion of landscape areas in the town fabric (20%), most of which are public gardens. The first public garden was created in the 19th century. Queen Astrid Park botanical garden was created in 1850, at the place of a former Franciscan monastery (it is the oldest public garden in Bruges). Since the 1970s onward, many private gardens have been transformed into public gardens. [*** 2012a]
34 Next to the remains of the town wall (fortification) from the 5th century, built by Theodosius II, there are historic vegetable gardens known as Bostans gardens. The entire landscape belt next to the historic town wall on the area of 16.5 ha is under UNESCO protection, in the category of Outstanding Universal Value [OUV]. Bostans gardens witness the continuity of agricultural activity for over 1500 years. Renewal projects are being carried out by which the space is irrevocably changing. Landscape areas are not considered in their entirety. Along the wall, individual projects by private investors are being carried out, which perceive only the attractiveness for construction. That is why several projects of new residential areas with shopping centres are planned. The historicity of space is negated, residential buildings are situated immediately next to the town wall which prevents its presentation. [Çorakbaş,
to develop models for the enhancement of landscape areas. We have identified three approaches to the treatment of landscape areas within the fortified historic towns which we have named active approach, conservation approach and incidental (spontaneous) approach.
• The active approach - The active approach identifies landscape areas as spatial-content potential of a town, that is, as spaces for new construction or new contents.32 The risks of such an approach are great because, besides positive effects, negative consequences are also possible. Three contemporary models have been identified: 1) systematic transformations of the historic town whereby landscape areas have a public function (Bruges33), 2) unsystematic and entrepreneurial transformations whereby landscape areas lose their identity, diminish or disappear (Is-
Aksoy, Ricci, 2014; http://culinarybackstreets.com/cities -category/istanbul/2013/yedikule/ /12.8.2018./; https: //cityandagricultureistanbul.org/ /12.8.2018./; http:// www.citylab.com/politics/2013/07/centuries-old-gardens-are-latest-battleground-rapidly-developing-istanbul /6192/ /12.8.2018./]
35 In addition to the restoration of parts or the entire fortification system surrounding the town wall, the aim is to enhance the functional aspect of the historic core by using the moat and glacis to connect the historical and the ”new” town. The former external fortification spaces, which continue outside of the town wall, experienced transformations as early as the 19th century when they were transformed into public gardens [Krajnik, Obad Šæitaroci, Bojaniæ, 2008; Krajnik, Obad Šæitaroci, Šmit, 2008; Krajnik, 2011]. Recently, this model is being modernised with new construction interventions, but not compromising the identity of space of former fortifications.
36 In 1991, Spanish architects Elías Torres and José Antonio Martínez Lapeña restored the promenade (Paseo) along the town wall with a pronounced covered walkway that connects the garden with the historic core within the walls. In 2013, they made a new project for Baluarte del Principe (Prince’s Bastion) - the bastion was restored and the walkway/promenade, with the addition of ramps, goes all the way up the bastion where it turns into a square. [Sebastián Sebastián, Aguiló, Mulet 2017]
37 Transformation of D. Diogo de Menezes square project (Portugal) in 2015 (studio Miguel Arruda Arquitecros Associados) offers the construction of an underground parking garage above which a square/multifunctional promenade was designed with the surface broken into two levels due to terrain configuration. [http://www.plataformaarquitectura.cl/cl/768200/plaza-d-diogo-de-menezesmiguel-arruda-arquitectos-associados /16.8.2018./]
38 Teddy Park in Jerusalem, opened in 2013, was established on the site of a former glacis. It makes use of lightscape and soundscape. [http://www.jerusalemfoundation. org/news-updates/2014/the-2014-design-award-competition-winner-teddy-park-in-jerusalem.aspx /16.8.2018./]
39 http://www.comune.cagliari.it/portale/ambiente/at 01_giard_sot_mura [12.8.2018.]
40 Famagusta (Cyprus) is the example with the largest proportion of landscape areas within the town fortifications (65%). Historically and civilisation-wise, it is a multifaceted town where several peoples and religions have left their mark on its architectural features, from ancient times onward. The town’s historical heritage has been devastated, neglected, and left to decay. As a result, in 2007 Famagusta was listed among the world’s one hundred most endangered cultural heritage sites.
tanbul34) and 3) activation of moats and glacises in order to restore the historic town35 (Palma de Mallorca36, Cascais37, Jerusalem38, Cagliari39).
• The conservation approach - The conservation approach has been identified in almost all of the analysed towns. It implies the preservation of former landscape areas of the historic town, mostly by maintaining the existing state and without studying the identity features which have faded or disappeared throughout time. Landscape areas are generally cultivated, kept from construction and usually considered as neutral town space, whose design is more often left to the work of nature than human formation. Minimum contents are sometimes introduced (sitting, children’s play). Landscape areas are not usually identified as formative (integrative) elements of a historic town on the planning, formative and sociological level.
• The incidental (spontaneous) approachThe incidental approach is not common among European examples. It implies neglected, unbuilt areas where vegetation spontaneously develops due to not using, demolishing or restoring historic buildings. This approach is characterised by complete lack of the concept and awareness of the importance of landscape areas in the historic town.40
The identified approaches and the models arising from them are not patterns to be copied because they are not necessarily applicable in every fortified town. How appropriate a certain model is depends on the specificity of spatial circumstances, preservation of the historical layout and urban fabric, original matrix of the landscape area, town character, its size, strategic activities etc. The models are not ideal patterns, let alone ‘templates’, but rather they are the orientation based on which the criteria for the enhancement and improvement of landscape areas and the historic town as a whole are set. In order to enhance and improve specific landscape areas in a specific town, it is necessary to find new, appropriate models, or to adjust the already identified ones - in accordance with the identity features, valorisation and the set criteria for new interventions arising from thatwhich will contribute to a higher quality of not only landscape areas but of historic town parts too.
For the purpose of enhancing landscape areas, the treatment will not be the same for all. Some approaches will be focused on maintenance (conservation) if landscape areas are well preserved in their original or later transformed form and if they fulfil the expected criteria with their function and form. Some landscape areas will require recon-
struction (restoration) of their historic appearance and function (original or later developmental stages) if they are neglected and faded. Some might experience transformation (conversion) of form and content if they are without identity and function, in order to be actively integrated into town life. Some, most or all landscape areas can significantly contribute to the revitalisation of the historic town core, the increase in the standard of living in it or visiting it and to the increase of tourist attractiveness of a historic town.
Public gardens and walkways maintain their purpose and historic appearance, but exceptionally they can undergo modernisation if it is professionally legitimate and scientifically grounded. The gardens of family houses and residential buildings need to be maintained and, if necessary, modernised for the citizens’ use (spending time outdoors, children’s play etc.). Agricultural areas will be difficult to preserve in their original (historic) form in the historic town cores, so in legitimate cases it is possible to transform them into public gardens, walkways or gardens for educational use. Archaeological sites have cultural and content potential which needs to be used to make those spaces visible and available with appropriate archaeological presentation and landscape design. Unregulated landscape areas, without a purpose or content, have the biggest potential but also the biggest risk of conversion for the purpose of construction, which should certainly be prevented. The right approach is the conversion of use or transformation into exclusively public space, closest to the public gardens or walkways type. Natural landscape, which is most often the relic of once large natural forests, should be preserved and maintained so that being in it is functional and safe. Sports grounds are desirable to a certain degree because they contribute to the citizens’ standard of living, so they should be enhanced and the vegetation next to them should be increased. Expansions of sports grounds are not appropriate if that reduces the areas under vegetation. Car parks are sometimes necessary, but not desirable in the historic town centres. With appropriate urban planning solutions, it is possible to remove larger car parks from the historic town cores and to give them the public landscape area character.
A good example of the enhancement of landscape areas in the historic town core is the town of Bruges, whose historic core is under UNESCO protection.41 According to the 2012 management plan, there are four main types of open public spaces: 1) protected (they are maintained as they are), 2) public gardens and squares important for town districts, 3) landscape areas in need of restoration and
enhancement, 4) spaces for transformation for the purpose of new pedestrian areas. Many of the projects that have enhanced the landscape areas of the historic core of Bruges were done in the 2001-2002 period when Bruges was the European capital of culture.42
ZAKLJUÈAK
Although spatially limited by a wall and often small in size, historic towns of the medievalRenaissance fabric and distinct fortifications from the Renaissance and Baroque period have different types of open public spaces. The research on 26 European towns has identified nine types of mainly landscape areas: public gardens, walkways, gardens of residential buildings, agricultural areas, archaeological sites, unregulated landscape areas, natural landscape, sports grounds and car parks. Archaeological sites and sports grounds are mostly of landscape character with vegetation. Only car parks cannot be considered landscape areas, although they can become ones by planting trees.
Identifying the types of landscape areas enables us to determine the identity features of each type. Based on those features, we can set the criteria for the valorisation of landscape areas in the context of the historic urban fabric in which they are situated. Seven criteria for valorisation have been determined: the criterion of preservation/authenticity, urban coherence, creation (how they form the town), ecological criterion, aesthetic, cultural importance criterion and the criterion of identity of landscape areas.
A town is a living organism and it is impossible to halt its development, transformations and adaptations to contemporary needs and technological advances. Thus, after determining the values of landscape areas, the research of historic and contemporary utilisation models is initiated in order to identify the possible models for future interventions and enhancement of landscape areas. The models imply principles for the approach and con-
41 The important characteristics of the activity: balanced expansion of different kinds of landscape areas in the historic town centre; connection of individual landscape areas into a unique network, valorisation of landscape areas, opening and connection with nearby buildings, protection of valuable closed spaces. [*** 2012b; *** 2012c]
42 The developers wanted to make use of the last public spaces in the historic town centre for the construction of new residential buildings. Aware of those pressures, the town authorities created the Landscape area Policy Plan in which all the landscape areas were mapped and valuated and the measures for managing, that is, limiting construction were imposed. Sixteen types of public landscape areas were identified and the activity policy was determined (previous footnote). [http://www.b2ai.com/en/projects/ detail/policy-plan-for-open-spaces-in-the-historical-center-of-brugge. /12.8.2018./]
sideration, not technical patterns and readymade solutions. Such an approach contributes to the objectivity of decisions about the use of landscape areas in the historic urban fabric, it contributes to the preservation of historic features and values, enables the variety of use and social inclusion of citizens and visitors.
Determining the purpose and design standard of landscape areas cannot be generalised, but rather it depends on various impact factors and the criteria arising from the valorisation of such spaces. However, scientifically grounded consideration of enhancement and modernisation of public spaces is possible, which includes landscape areas too.
The research presented in this paper can find practical application in the field of urban planning, landscape design, protection of cultural heritage, restoration of buildings and landscape heritage and in the management of historic town parts.
[Translated by Vedrana Marinoviæ, prof.]
1. Arboleda, P. (2014), Threats and hopes for abandoned buildings in Berlin: an urban exploration approach´URBS. “Revista de Estudios Urbanos y Ciencias Sociales”, 7 (1): 41-55
2. Bruce D.; Creighton, O. (2006), Contested Identities: The Dissonant Heritage of European Town Walls and Walled Towns, “International Journal of Heritage Studies”, 12 (3): 234-254, https://doi.org/10.1080/13527250600604498
3. Claval, P. (2012), Changing Conceptions of Heritage and Landscape, in: Heritage, Memory and the Politics of Identity [ed. Moore, N.; Whelan, Y.], Ashgate: 85-94, Hampshire
4. Conzen, M.R.G. (1975), Geography and townscape conservation, in: Anglo-German Symposium in Applied Geography [ed. Uhlig, H.; Lienau, C.], Geographische Schriften: 95-102, Giessen-Würzburg-München
5. Çorakbaş, F.K.; Aksoy, A.; Ricci, A. (2014), A Report Of Concern On The Conservation Issues Of The Istanbul Land Walls World Heritage Site, With A Special Focus on the Historic Yedikule Vegetable Gardens, Ministry of Culture and Tourism, World Heritage Sites Office, Istanbul Site Management Directorate, Istanbul, Republic of Turkey
6. Creighton, O. (2007), Contested townscapes: the walled city as world heritage, “World Archaeology”, 39 (3): 339-354, https://doi.org/ 10.1080/00438240701464822
7. Dicks, B. (2000), Heritage, Place and Community, University of Wales Press, Cardiff
8. Doratli, N. (2005), Revitalizing Historic Urban Quarters: A Model for Determining the Most Relevant Strategic Approach, “European Planning Studies”, 13: 749-772, https://doi.org/10.1080 /09654310500139558
9. Ducom, E. (2005), Processes of urban change: planning and monitoring strategies through the application of the fringe belt model to Nantes and Rennes, France, 7-23, Tokyo, Japan
10. Fairclough, G. (2003), The long chain: archaeology, historical landscape characterization and time depth in the landscape, in: Landscape interfaces: cultural heritage in changing landscapes [ed. Palang, H.; Fry, G.], Kluwer: 295-318, Dordrecht, https://doi.org/10.1007/978-94-0170189-1_16
11. Fernandes, J.L.; Carvalho, J. (2007), Military Heritage, Identity and Development: A Case Study of Elvas, Portugal, in: Heritage, Memory and the Politics of Identity [Moore, N., Whelan, Y], Ashgate: 121-132, Hampshire
12. Gaudoin, M. (2007), The Landscape areas and Culture of Late Medieval Norwich: Municipal, Ecclesiastical and Medical, Master’s Thesis, University of East Anglia, UK
13. Harrison, R. (2004), Shared Landscapes. Archaeologies of attachment and the pastoral in-
dustry in New South Wales, University of New South Wales Press LTD, Sydney
14. Hazar, D.; Kubat, A.S. (2015), Fringe belts in the process of urban planning and design: Comparative analyses of Istanbul and Barcelona, ITU A|Z, 12 (1): 53-65
15. Huber, E. (2014), Beyond the Walls: Walled Cities of Medieval France: The Preservation of Heritage and Cultural Memory at Carcassonne, Aigues-Mortes, and La Rochelle, Honors Theses, College of Saint Benedict/Saint John’s University, St. Joseph, Minnesota
16. Krajnik, D.; Obad Šæitaroci, M.; Bojaniæ Obad Šæitaroci, B. (2008), City fortifications and the Form of European Cities, with special reference to Croatia, “Urban Morphology”, 12 (2): 117-129
17. Krajnik, D.; Obad Šæitaroci, M.; Šmit, K. (2008), Preobrazba gradskih utvrda u javne prostore urbane društvenosti, “Društvena istraživanja”, 17 (3): 463-482, Zagreb
18. Krajnik, D. (2011), The transformation of Bastion Forts in European and Croatian Towns, Arhitektonski fakultet Sveuèilišta u Zagrebu, Zagreb
19. Kubat, A.S. (1997), The morphological characteristics of Anatolian fortified towns, “Environment and Planning B: Planning and Design”, 24 (1): 95123, https://doi.org/10.1068/b240095
20. Larkham, P.J. (1996), Conservation and the City, Routledge, London, New York, https://doi.org /10.4324/9780203320556
21. Mariæ, M.; Obad Šæitaroci, M. (2017), Modeli obnove i revitalizacije perivoja dubrovaèkih ljetnikovaca, in: Modeli revitalizacije i unaprjeðenja kulturnog naslijeða - multidisciplinarni dijalog [ed. Obad Šæitaroci, M.; Bojaniæ Obad Šæitaroci, B.], Faculty of Architecture University of Zagreb: 50, Zagreb
22. Obad Šæitaroci, M.; Mariæ, M. (2015), Landscape areas of the Fortified Medieval and Renaissance Towns, in: Cultural Heritage - possibilities for spatial and economic development - Proceedings [ed. Obad Šæitaroci, M.], Faculty of Architecture University of Zagreb: 90-95, Zagreb
23. Obad Šæitaroci, M.; Huiæ, I. (2015a), Urban development of Graèišæe in Istria - New Insights and Elements of its Identity, “Prostor”, 23 (2 /50/): 208-221, Zagreb
24. Obad Šæitaroci, M.; Huiæ, I. (2015b), Possible models and scenarios for development of central istrian towns Kršan and Žminj, in: Cultural Heritage - possibilities for spatial and economic development - Proceedings [ed. Obad Šæitaroci, M.], Faculty of Architecture University of Zagreb: 490-495, Zagreb
25. Obad Šæitaroci, M.; Bojaniæ Obad Šæitaroci, B.; Radiæ Kneževiæ, K. (2017), Modeli obnove i revitalizacije ljeèilišnih perivoja, in: Modeli revi-
talizacije i unaprjeðenja kulturnog naslijeðamultidisciplinarni dijalog [ed. Obad Šæitaroci, M.; Bojaniæ Obad Šæitaroci, B.], Faculty of Architecture University of Zagreb: 72, Zagreb
26. Obad Šæitaroci, M. (2018), Heritage as an Active Space and Spatial Resource, in: Quality of Life in Urban Landscapes - In Search of a Decision Support System [ed. Cocci Grifoni, R.; D’Onofrio, R.; Sargolini, M.], Springer: 341-348, Cham (Switzerland), https://doi.org/ 10.1007/978-3-319-65581-9_30
27. Obad Šæitaroci, M.; Mariæ, M. (2019), Morphological characteristics of landscape areas in fortified towns and cities, “Urban Morphology”, 23 (1): 27-44
28. Obad Šæitaroci, M.; Bojaniæ Obad Šæitaroci, B.; Mrða, A. [eds.] (2019), Cultural Urban Heritage - Development, Learning and Landscape Strategies, Springer, Cham (Switzerland), https: //doi.org/10.1007/978-3-030-10612-6
29. Obad Šæitaroci, M.; Bojaniæ Obad Šæitaroci, B. (2019), Heritage Urbanism, “Sustainability”, 11 (9 /2669/): 1-10, https://doi.org/10.3390/ su11092669
30. Oktay, D.; Conteh, F.M. (2007), Towards Sustainable Urban Growth in Famagusta, Paper presented at ENHR International Conference, 25/6/ 2007-28/6/2007, Rotterdam, Netherlands
31. Roca, T.; Claval, P.; Agnew, J.A. [eds.] (2011), Landscapes, Identities, and Development, Routledge, London
32. Sebastián Sebastián, M.; Aguiló, C.; Mulet, J.P. (2017), Intervenciones recientes en el patrimonio arquitectónico de una ciudad turística. El caso de Palma (Mallorca), in: Arquitectura & urbanismo contemporáneos en centros históricos [ed. Arciniegas, W.P.], Ediciones Unisalle: 142152, Bogotá
33. Smith, L. (2006), Uses of Heritage, Routledge, London, https://doi.org/10.4324/9780203 602263
34. Tettamanzi, G. (2007), Il Parco nord a Ferrara. un progetto aperto, “Quaderni della Ri-Vista”, 4 (1): 78-95
35. Tülek, B.; Atik, M. (2014), Walled towns as defensive cultural landscapes: a case study of Alanya - a walled town in Turkey, in: Defence Sites, Heritage and Future [ed. Brebbia, C.A.; Clark, C.], Wessex Institute of Technology: 231242, Wessex Institute of Technology, UK, https: //doi.org/10.2495/DSHF140201
36. Ünlü, T. (2013), Thinking about urban fringe belts: a Mediterranean perspective, “Urban Morphology”, 17 (1): 5-20
37. Vahtar-Jurkoviæ, K.; Obad Šæitaroci, M.; Bojaniæ Obad Šæitaroci, B. (2017), Modeli obnove i kriteriji revitalizacije javnih perivoja Opatije, in: Modeli revitalizacije i unaprjeðenja kulturnog naslijeða - multidisciplinarni dijalog [ed. Obad Šæitaroci, M.; Bojaniæ Obad Šæitaroci, B.], Faculty of Architecture University of Zagreb: 73, Zagreb
38. Walsh, M.J.K.; Coureas, N.; Edbury, P.W. (2012), Medieval and Renaissance Famagusta, Studies in Architecture, Art and History, Ashgate, Burlington.
39. Whitehand, J.W.R. (1998), Continuity and Discontinuity in the Urban Landscape, A Geographer´s View, in: Rethinking XIXth Century City Attilio [ed. Petruccioli, A.], Harvard University and Massachusetts Institute of Technology: 121-129, Cambridge
40. Whitehand, J.W.R. (2001), British urban morphology: the Conzenian tradition, “Urban Morphology”, 5 (2): 103-109
41. Whitehand, J.W.R. (2007), Conzenian urban morphology and urban landscapes, in: Proceedings, 6th International Space Syntax Symposium [ed. Kubat, A.; Güney, Y.], ITU Faculty of Architecture: 18-26, Istanbul
42. Whitehand, J.W.R.; Kai, G. (2010), Conserving urban landscape heritage: A geographical approach, “Procedia Social and Behavioral Sciences”, 2 (5): 6948-6953, https://doi.org/10.2495 /DSHF140201
43. *** (2005), WHC-05/15.GA/INF.7, Vienna Memorandum on “World Heritage and Contemporary Architecture - Managing the Historic Urban Landscape” and Decision 29 COM 5D, UNESCO
44. *** (2012a), Policy plan for open spaces in the historical center of Brugge, BURO II & ARCHI+I, Brugge, Belgium
45. *** (2012b), Bruges, UNESCO World Heritage Property, Management plan - synopsis, Bruges Urban planning department, Sector UNESCO, christut-koning and lissewege, Department for heritage conservation and heritage management, Brugge, Belgium
46. *** (2012c), Bruges World Heritage City, Spatial Planning Department City of Bruges, [eds. Baert, S.; Beernaert, B.; Deschaumes, C.; Leye, I.; Nauwelaert, J.], Bruges, Belgium
47. *** (2017), Modeli revitalizacije i unaprjeðenja kulturnog naslijeða - multidisciplinarni dijalog [ed. Obad Šæitaroci, M.], Arhitektonski fakultet Sveuèilišta u Zagrebu, Zagreb
Izvori
Internet Sources
Internetski izvori
1. http://culinarybackstreets.com/cities-category /istanbul/2013/yedikule/ [12.8.2018.]
2. https://cityandagricultureistanbul.org/ [12.8.2018.]
3. http://www.citylab.com/politics/2013/07/centuries-old-gardens-are-latest-battleground-rapidly-developing-istanbul/6192/ [12.8.2018.]
4. http://www.jerusalemfoundation.org/newsupdates/2014/the-2014-design-award competition-winner-teddy-park-in-jerusalem.aspx [16.8.2018.]
5. http://www.plataformaarquitectura.cl/cl/7682 00/plaza-d-diogo-de-menezes-miguel-arrudaarquitectos-associados [16.8.2018.]
6. http://www.comune.cagliari.it/portale/ambiente/at01_giard_sot_mura [16.8.2018.]
Illustration and Table Sources
Izvori ilustracija i tablica
Fig. 1 Photo: Ana Sopina
Fig. 2 Nin Tourist Board, 2019, photo: Ivo Pervan Fig. 3 Adriatica.net.d.o.o., 2019
Fig. 4 Authors, according to: google maps, 2018
Fig. 5 Authors, according to: google maps, 2018 Tables I and II Authors
Summary Sažetak
srednjovjekovno-renesansnih gradova
Tipologija, vrjednovanje i unaprijeðenje
Istraživanje prikazano u ovome radu dio je opsežnih istraživanja koja su raðena u sklopu znanstvenog projekta Urbanizam naslijeða / Heritage Urbanism. Ovaj je rad posveæen tipološkom razvrstanju pejsažnih površina unutar gradskoga zida 26 povijesnih srednjovjekovno-renesansnih gradova na podruèju Mediterana i zapadne Europe. Pejsažnim površinama u ovome se radu smatraju neizgraðene ureðene ili neureðene površine koje su nastale planiranjem, kultiviranjem ili prirodnom sukcesijom vegetacije. Te su se površine u prošlosti koristile na razlièite naèine. Istraživanjem su utvrðene aktualne namjene pejsažnih površina, a zatim su istraženi kriteriji za njihovu valorizaciju i unapreðenje.
Postavljena su tri istraživaèka pitanja: 1) koji se tipovi (namjene) pejsažnih površina pojavljuju unutar srednjovjekovno-renesansnih dijelova gradova, 2) kako utvrditi kriterije za njihovo vrjednovanje i 3) koji su moguæi modeli za suvremeno i buduæe korištenje pejsažnih površina u povijesnim dijelovima grada?
Prepoznato je devet tipova pejsažnih površina: perivoji/parkovi, šetališta, vrtovi stambenih zgrada (obiteljskih kuæa i višestambenih zgrada), poljodjelske površine, arheološka nalazišta (zone), neureðene površine pod nasadima, ostatci prirodnog pejsaža, sportska igrališta i parkirališta. Za svaki tip istražena su identitetska obilježja. Slijedom obilježja postavljaju se kriteriji vrjednovanja u kontekstu povijesnoga tkiva grada. Utvrðeno je sedam kriterija za vrjednovanje: oèuvanosti/autentiènosti, urbanistièke koherentnosti, gradotvornosti (kako grade grad), ekološki, estetski, kulturnog znaèenja i kriterij identiteta pejsažnih površina. Vrjednovanje prethodi odlukama i projektima za suvremene zahvate u pejsažne površine. Što su obilježja pejsažnih površina autentiènija i vrjednija, to æe biti restriktivniji pristup u pogledu novoga ili drukèijega korištenja takvih prostora, posebice u sluèaju nove izgradnje i suvremenih zahvata. Ogranièavanje može zahtijevati i potpunu zabranu prenamjene i intenzivnog korištenja pejsažnih površina u tkivu povijesnoga grada. Nakon vrjednovanja provelo se istraživanje povijesnih i suvremenih pristupa i modela korištenja.
Biographies
Biografije
Prof. MLADEN OBAD ŠÆITAROCI, Ph.D., F.C.A is a full professor at the Faculty of Architecture and Faculty of Forestry at the University of Zagreb. His area of scientific interest includes restoration of cultural heritage, history of landscape architecture and urban heritage. [www.scitaroci.hr]
MARA MARIÆ, Ph.D., assistant professor, graduate engineer of agriculture, has graduated from the Faculty of Agronomy (Landscape Architecture) and acquired a Ph.D. in Architecture from the Faculty of Architecture, University of Zagreb.
Prepoznata su tri pristupa s modelima za korištenje pejsažnih prostora unutar povijesnih jezgri gradova. Pod modelima podrazumijevaju se naèela pristupa i promišljanja, a ne tehnièki predlošci i gotova rješenja. Takav pristup pridonosi objektivnosti odluka o buduæem korištenju pejsažnih površina u povijesnom tkivu grada, pridonosi oèuvanju povijesnih obilježja i vrijednosti, omoguæava raznolikost korištenja i socijalnu inkluzivnost stanovnika i posjetitelja. Zakljuèuje se da su javni perivoji i šetališta/promenade jedan od najvažnijih prostora povijesnoga dijela grada jer imaju gradotvornu ulogu (urbanistièki grade grad i njegovu doživljajnu sliku) te omoguæuju društvene aktivnosti i integraciju stanovnika. Svi analizirani gradovi imaju šetalište, javni perivoj nemaju samo èetiri grada, tako da najèešæe gradovi imaju oboje - i perivoj i šetalište. Velika zastupljenost šetališta (ulica s drvoredima) ukazuje na visoku razinu infrastrukturne opremljenosti gradova, što stanovnicima osigurava bolju vrsnoæu života u gradu. Razina njihove ureðenosti, vrste sadržaja te standard ureðenja i oblikovanja bitno utjeèu na razinu gradotvornosti pejsažnih površina. Veæ samo njihovo postojanje u povijesnim dijelovima grada jest vrijednost i potencijal za buduænost.
Mediteranski gradovi imaju najveæi udio vrtova stambenih zgrada, ponajprije zbog povoljnih klimatskih prilika, pa se svaki slobodan prostor ureðuje za boravak na otvorenom prostoru. Vrtovi obiteljskih kuæa, kao i pejsažne površine izmeðu višestambenih zgrada, pokazatelji su razine ‘ugodnosti’ života u gradu. Njihovo postojanje rezultat je povijesnoga stanja ili kasnijih rekonstrukcija. Oni danas predstavljaju vrijednost za stanovnike pa ne bi trebali biti predmet prenamjene za potrebe nove izgradnje.
Poljodjelske površine posebna su vrijednost povijesnoga utvrðenoga grada. Ostale su saèuvane samo u treæini istraživanih gradova. Smještene su izmeðu zadnjega reda kuæa i gradskog utvrðenja. Ako se nalaze u središnjem dijelu grada, tada je to najèešæe posljedica rušenja srednjovjekovnoga sloja grada. Poljodjelske površine bile su u svim povijesnim gradovima. Njihova uloga u srednjovje-
kovnoj proizvodnji hrane bila je velika, posebice u doba opsada gradova.
Arheološka nalazišta doživljena kao pejsažne površine unutar povijesnoga grada prisutna su u malom broju gradova. Takvi prostori pridonose identitetskim obilježjima i velika su kulturološka i urbanistièka vrijednost pa ih treba izuzeti od nove izgradnje.
Neureðene površine pod nasadima bez sadržaja i bez konkretne namjene najveæi su potencijal utvrðenih povijesnih gradova za suvremeno korištenje i smisleno oblikovanje. Èeste su u povijesnim gradovima te ih valja razborito koristiti i primjereno urediti da bi mogle pridonijeti unapreðenju povijesnih gradova.
Prirodni pejsažni prostori - najèešæe saèuvani dijelovi prirodnih šuma - imaju ekološku i rekreacijsku ulogu, posebice u utvrðenim gradovima gustoga urbanoga tkiva. U estetskom smislu èesto imaju funkciju kontraposta izgraðenoj gradskoj jezgri u kamenu ili opeci. Takve prostore potrebno je izuzeti od prenamjene.
Sportska igrališta ne zauzimaju velike površine niti ih nalazimo u svim gradovima, ali su ona važan sadržaj u funkciji održivosti stanovanja u povijesnim gradskim jezgrama. S obzirom na povijesni graditeljski kontekst, udio takvih prostora u tkivu grada, njihov smještaj i oblikovanje trebaju biti promišljeni i uklopljeni u visoke nasade.
Parkiralištima automobila nije mjesto unutar povijesnoga utvrðenoga grada. Posebice se to odnosi na male gradove, kojima treba saèuvati izvorni karakter.
Odreðivanje namjene i oblikovnog standarda pejsažnih površina nije moguæe uopæiti, veæ ovisi o razlièitim èimbenicima utjecaja i kriterijima koji proizlaze iz vrjednovanja takvih površina. Meðutim, moguæe je i potrebno znanstveno utemeljeno promišljanje o unapreðenju i osuvremenjivanju javnih prostora, meðu kojima su i pejsažne površine. Istraživanja prikazana u ovome radu mogu imati praktiènu primjenu u podruèju urbanistièkog planiranja, arhitektonskog projektiranja, pejsažnog projektiranja, zaštiti kulturnoga naslijeða, obnovi graditeljskoga i pejsažnoga naslijeða te u upravljanju povijesnim dijelovima grada.
Akademik MLADEN OBAD ŠÆITAROCI redoviti je profesor Arhitektonskog i Šumarskog fakulteta Sveuèilišta u Zagrebu. Podruèje njegovog znanstvenog interesa ukljuèuje obnovu kulturne baštine, povijest krajobrazne arhitekture i urbane baštine. [www.scitaroci.hr]
Doc. dr.sc. MARA MARIÆ, dipl.ing.agr., zaposlena je na Sveuèilištu u Dubrovniku. Diplomirala je na Agronomskom fakultetu (smjer Krajobrazno ureðenje), a doktorirala na Arhitektonskom fakultetu Sveuèilišta u Zagrebu.
1. Ludwig & Hülssner: zgrada Kraljevske Velike gimnazije, Realke i Trgovaèke škole u Zagrebu, podignuta 1894.-1895., prema akvarelu Ivana Tišova izvedenom za Svjetsku izložbu u Parizu 1900.
Fig. 1 Ludwig & Hülssner: The building of the Royal Grand High School, Secondary School of Natural Sciences, and Trade School in Zagreb, built between 1894 and 1895, according to Ivan Tišov’s watercolor painting for the Paris 1900 world exhibition
Sveuèilište u Zagrebu Filozofski fakultet
Odsjek za povijest umjetnosti
HR - 10000 Zagreb, I. Luèiæa 3 dragan.damjanovic@gmail.com ddamjano@ffzg.hr
Izvorni znanstveni èlanak https://doi.org/10.31522/p.28.1(59).2 UDK 725:72.035 Ludwig&Hülssner (497.5) ”18/19” Tehnièke znanosti / Arhitektura i urbanizam 2.01.04. - Povijest i teorija arhitekture i zaštita graditeljskog naslijeða Humanistièke znanosti / Povijest umjetnosti
6.09.01. - Povijest i teorija likovnih umjetnosti, arhitekture, urbanizma i vizualnih komunikacija
Èlanak primljen / prihvaæen: 4. 5. 2020. / 23. 6. 2020.
University of Zagreb Faculty of Humanities and Social Sciences Department of Art History
Croatia - 10000 Zagreb, I. Luèiæa 3 dragan.damjanovic@gmail.com ddamjano@ffzg.hr
Original Scientific Paper https://doi.org/10.31522/p.28.1(59).2
UDC 725:72.035 Ludwig&Hülssner (497.5) ”18/19”
Technical Sciences / Architecture and Urban Planning
2.01.04. - History and Theory of Architecture and Preservation of the Built Heritage Humanities / Art History
6.09.01. - History and Theory of Fine Arts, Architecture, Urban Planning and Visual Communication
Article Received / Accepted: 4. 5. 2020. / 23. 6. 2020.
Od monumentalne neorenesanse do tipskih projekata u suton historicizma
From Monumental Neo-Renaissance to Standardized Projects in the Twilight of Historicism
Kršnjavi, Iso Ludwig & Hülssner neorenesansa školske zgrade tipski projekti
Èlanak govori o djelovanju arhitektonskog biroa Ludwig & Hülssner na projektiranju javnih graðevina u Hrvatskoj. Zahvaljujuæi nastojanjima Ise Kršnjavoga, predstojnika Odjela za bogoštovlje i nastavu hrvatske vlade, po njihovim su projektima iz 1894. godine sagraðene škole u Zagrebu, Sušaku, Novoj Gradiški, Karlovcu, Rumi, Iloku i Gospiæu te internat u Gospiæu. Izradili su i tipske projekte za seoske škole, zatim za župne i parohijske stanove te za bolnice.
Kršnjavi, Iso Ludwig & Hülssner Neo-Renaissance school buildings standardized projects
The paper deals with the architectural production of Ludwig & Hülssner architectural practice. They were employed in Croatia thanks to Iso Kršnjavi, head of the Croatian Government’s Department of Religous and Educational Affairs. The schools were built according to their designs from 1894 in Zagreb, Sušak, Nova Gradiška, Karlovac, Ruma, Ilok, and Gospiæ including a boarding school in Gospiæ. They also produced standardized projects for rural schools, parish apartments and hospitals.
arhitektonskog biroa Ludwig & Hülssner za Školski forum u Zagrebu i gimnaziju na Sušaku dobro su poznati te su veæ desetljeæima nezaobilazan dio hrvatske povijesti arhitekture 19. stoljeæa.1 Iako je bilo poznato da je ova tvrtka radila i druge projekte za škole po tadašnjoj Hrvatskoj, u Karlovcu, Novoj Gradiški, Rumi i Gospiæu2, oni dosad gotovo uopæe nisu bili analizirani, a ostalo je nepoznato i to da je izradila èitav niz drugih projekata, kako za škole tako i za župne i parohijske domove te bolnice. Jednako je tako ostalo uvelike nepoznato da je dio projekata bio tipskog karaktera, odnosno da je korišten pri izvedbi više istovjetnih zgrada u razlièitim mjestima.
Cilj je ovoga teksta donijeti pregled projekata biroa Ludwig & Hülssner u Hrvatskoj te ga staviti u kontekst onodobne srednjoeuropske i hrvatske arhitekture, kao i u kontekst zbivanja na politièkoj sceni Hrvatske 1890-ih godina (Sl. 1.).
ARHITEKTONSKI BIRO LUDWIG & HÜLSSNER I ISO KRŠNJAVI
ARCHITECTURAL PRACTICE
LUDWIG & HÜLSSNER AND ISO KRŠNJAVI
Ludwig i Hülssner svoje su kljuène projekte za Hrvatsku izradili tijekom samo jedne godine 1894., a i realizirali su ih u relativno kratkom razdoblju od 1894. do 1898. godine, i to
zahvaljujuæi ponajprije tadašnjemu predstojniku Odjela za bogoštovlje i nastavu hrvatske Zemaljske vlade Isi Kršnjavome.
Uloga Ise Kršnjavoga u povijesti hrvatske arhitekture istražuje se veæ desetljeæima i u mnogim je segmentima dobro poznata. Meðu istraživane dijelove njegove profesionalne biografije ubraja se i uloga koju je odigrao u realizaciji veæ spomenutih najvažnijih projekata Ludwiga & Hülssnera u Hrvatskoj, školskog kompleksa u Zagrebu i gimnazije na Sušaku.
Njihova je izgradnja vezana za nastojanja Kršnjavoga u podizanju kvalitete arhitektonskih projekata u Hrvatskoj. S tim je ciljem, smatrajuæi inženjere Graðevnog odsjeka pri Unutrašnjem odjelu hrvatske Zemaljske vlade nedovoljno kvalitetnima (ali i pretjerano korumpiranima), Kršnjavi u prvim godinama svoga predstojnikovanja nastojao oduzeti iz njihove ingerencije projektiranje graðevina koje su pripadale u resor Odjela za bogoštovlje i nastavu - tj. bogoštovnih, školskih i drugih srodnih graðevina. Projekte za njih povjeravao je, kako je dobro poznato, najèešæe kvalitetnim hrvatskim arhitektima, na prvome mjestu Hermanu Bolléu, ali i Kuni Waidmannu, Josipu Vancašu i drugima.3 Tek se rijetko odluèivao na angažiranje nehrvatskih arhitekata ili organiziranje natjeèaja, odnosno posezao za ‘uvozom’ projekata iz drugih centara Austro-Ugarske Monarhije ili ostatka srednje Europe - najèešæe samo u sluèajevima kada je neku graðevinu smatrao tehnièki presloženom za hrvatske arhitekte (poput zgrade Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu), odnosno kada je smatrao da treba iskoristiti bogatije iskustvo stranih arhitekata u podizanju odreðenih tipova zgrada (kao što æe biti sluèaj s radovima arhitektonskog biroa Ludwig & Hülssner).4
Školski forum u Zagrebu nesumnjivo pripada skupini najsloženijih projekata koje je pokrenuo. Prvotno je ovaj kompleks zgrada, koji se trebao prostirati na velikome zemljištu izmeðu ulica Klaiæeve, Kršnjavoga, Savske i Kaèiæeve, osim raznih srednjih škola trebao udo-
1 Ovaj je rad financirala Hrvatska zaklada za znanost projektom IP-2018-01-9364 Umjetnost i država u Hrvatskoj od prosvjetiteljstva do danas.
2 Chvala, 1896.a: 3; Maruševski, 1986: 215; Došen, 2018: 282-283
3 Damjanoviæ, 2015: 250
4 Damjanoviæ, 2018: 531
5 Detaljna povijest koncepcija i realizacija vezanih za Školski forum može se naæi u: Chvala, 1896.a: 1-7; Cvitanoviæ, 1978: 149-146; Maruševski, 1986: 203-214; Juriæ, 1987: 14-15; Maruševski, 1992; Juriæ, 1999: 49-68; Juriæ, 2000: 116-125; Kneževiæ, 2003: 129-143; Štulhofer, 2005: 52-61; Damjanoviæ, 2013: 556-564
6 O tome nam svjedoèi sam Kršnjavi: Kršnjavi, 1986: 320. O radu Istvána Möllera u Nuštru više u: Vuèetiæ, Hanièar Buljan, 2012.
7 Maruševski, 1986: 209
miti i muzeje, institute, sveuèilišnu knjižnicu, konvikt, glazbeni zavod te glavnu župnu crkvu Donjega grada Zagreba.5
Kako je veæ dobro poznato, s ciljem dobivanja što kvalitetnijega projekta, na prijelazu iz 1893. u 1894. godinu Kršnjavi je organizirao pozivni natjeèaj za projekte foruma na koji je pozvao dijelom hrvatske arhitekte (Josipa Vancaša, Hermana Bolléa i Kunu Waidmana), a dijelom struènjake iz drugih dijelova srednje Europe (Fellnera i Helmera iz Beèa te Ludwiga & Hülssnera iz Leipziga). Preko ovoga natjeèaja arhitektonski biro Ludwig & Hülssner zapoèinje, dakle, svoj rad za Hrvatsku. Žirijem za ocjenu projekata predsjedao je budimpeštanski arhitekt István Möller, što je predstavljalo taktiku dodvoravanja Kršnjavoga banu Khuen-Héderváryju. Möller je, naime, bio prijatelj banova tada veæ preminuloga brata Antuna/Antala, ali i samoga bana, pa je za njega izveo èitav niz projekata za vlastelinski kompleks u Nuštru.6
Žiri na kraju nije nagradio nijedan projekt i odluka je u osnovi bila prepuštena Kršnjavomu, koji je naposljetku za najprimjereniji proglasio projekt Ludwiga & Hülssnera.7 Postavlja se pitanje zašto je taj arhitektonski birokoji do tada, koliko je poznato, ništa nije radio na podruèju Hrvatske, pa ni Austro-Ugarske Monarhije - uopæe pozvan da sudjeluje na natjeèaju. Ostali pozvani arhitekti bili su, naime, veæ iznimno cijenjeni ili na podruèju Hrvatske ili u cijeloj Monarhiji.
Zahvaljujuæi dnevnièkim bilješkama Kršnjavoga, vrlo precizno znamo kada je donio odluku da se na natjeèaj pozovu Ludwig & Hülssner - 14. studenoga 1893.8 Oslanjanje na ovaj izvor nužno je s obzirom na okolnost da je velik dio dokumentacije Odjela za bogoštovlje i nastavu iz ranih 1890-ih zagubljen, što je bila otežavajuæa okolnost pri istraživanju i za ovaj tekst, te što æe zasigurno dovesti do toga da æe se i u buduænosti pronalaziti novi (realizirani i nerealizirani) projekti Ludwiga & Hülssnera za Hrvatsku. Dnevnik, na žalost, ne otkriva motive pozivanja, no drugi nam izvori iz toga vremena svjedoèe
8 HR-ALU-HAZU, Ostavština Ise Kršnjavoga. Kršnjavi citira dokument ZVBIN-a br. 15350, 14.11.1893.
9 Tako, naime, tvrdi Josip Chvala. [Chvala, 1895.a: 3]
10 Ludwig & Hülssner, 1893.
11 Sve projekte u drugome albumu naveo je kao svoje, no kako su projekti koji su raðeni za Hrvatsku raðeni u vrijeme postojanja poduzeæa Ludwig & Hülssner, u ovome su tekstu navedeni kao djelo toga poduzeæa, a ne samo Alfreda Ludwiga.
12 Staatsarchivs Leipzig, Registerband des Leipziger Amtsgerichts zur Firma Ludwig & Hülßner. Zahvaljujem se dr. Carstenu Voigtu što mi je dostavio ove podatke.
13 HR-HDA-79, UOZV, kut. 1434, god. 1894.-1896., sv. 10-8 (grað.), dok. br. 74407-1896.; HR-HDA-79, UOZV, kut. 1576, sv. 14/2, 13251/94, dok. br. 64895-1895., Ludwig & Hülssner Zemaljskoj vladi, Leipzig, 25.11.1895.
kako je za rad tog biroa doznao preko albuma nacrta za škole (nazvan Neue SchulhäuserNove školske zgrade)9, koji su objavili 1893. godine.10 Ludwig & Hülssner krenuli su, naime, stopama brojnih drugih arhitekata i arhitektonskih poduzeæa 19. stoljeæa i odluèili su putem objave projekata popularizirati svoj rad, što im se oèito naposljetku isplatilo. Album zajednièkih projekata izdali su 1893., a potom je 1900. godine Alfred Ludwig samostalno izdao drugi album.11 Iz njih je vidljivo da se radilo o iznimno plodnome birou, aktivnome uglavnom na podruèju tadašnjega Njemaèkog Carstva.
Izvori iz Državnog arhiva u Leipzigu otkrivaju da je poduzeæe Ludwig & Hülssner, suvlasnika Alfreda Ludwiga i Theodora Hülssnera, osnovano 1882. i da je službeno prestalo postojati 1897. godine.12 Dopis pak koji je Alfred Ludwig uputio Odjelu za bogoštovlje i nastavu hrvatske Zemaljske vlade 1896. još nam preciznije otkriva da je veæ te godine došlo do razilaženja dvojice suvlasnika arhitektonskog biroa, tako da se može pretpostaviti kako je 1897. ukidanje tvrtke tek službeno registrirano na lajpciškom Okružnom sudu (Amtsgericht). Tvrtka je imala dvije podružnice, u Leipzigu i Berlinu. Dok su poslovali zajedno, u Leipzigu se nalazila na adresi Mozartstrasse 1, a nakon što se Ludwig osamostalio - u Mozartstrasse 19, dok je u Berlinu bila na adresi Beuthestrase 4, a potom se Ludwig preselio u Neue Jacobstrasse 1/3.13 Na žalost, podrobniji podatci o školovanju i životnom putu ove dvojice arhitekata nisu se mogli pronaæi ni u Gradskome muzeju ni u Gradskome arhivu u Leipzigu.
Nisu se bavili, kako æe, uostalom, pokazati i nastavak teksta vezan za njihov rad u Hrvatskoj, iskljuèivo projektiranjem škola veæ i drugih javnih graðevina (bolnica, klaonica), ali i stambenih, te stambeno-poslovnih zgrada. Koliko se može zakljuèiti iz novijih izdanja, ne radi se o arhitektonskom poduzeæu koje bi se ubrajalo u vodeæe protagoniste historicizma u Njemaèkoj, no za povijest arhitekture Leipziga i okolice kraja 19. stoljeæa iznimno su važni.
Poput veæine svojih suvremenika projektirali su javne graðevine uglavnom u neorenesansnom stilu. Primjeri njihovih školskih zgrada u Njemaèkoj pokazuju kako im je prvi izbor zapravo bila sjevernjaèka, takozvana njemaèka renesansa, no po potrebi su projektirali i u stilu talijanske renesanse, koja æe im biti polazište i za projekte u Hrvatskoj. Albumi projekata koje su objavili pokazuju kako su vrlo duboko promišljali problematiku projektiranja školskih zgrada. Opširno su pisali o najpogodnijim lokacijama za gradnju škola, njihovoj orijentaciji, unutrašnjem rasporedu, ureðenju zidova, grijanju, hlaðenju, provjetravanju, osvijetljenosti, nusprostorijama,
Sl. 2. Ludwig & Hülssner: projekt za zgradu Kraljevske Velike gimnazije, Realke i Trgovaèke škole u Zagrebu, perspektivni pogled, 1894.
Sl. 3. Zgrada Kraljevske Velike gimnazije, Realke i Trgovaèke škole u Zagrebu poèetkom 20. stoljeæa
Fig. 2 Ludwig & Hülssner: design for the building of the Royal Grand High School, Secondary School of Natural Sciences, and Trade School in Zagreb, perspective, 1894
Fig. 3 The building of the Royal Grand High School, Secondary School of Natural Sciences, and Trade School in Zagreb, early 20th century
Sl. 4. Ludwig & Hülssner: projekt za zgradu Kraljevske Velike gimnazije, Realke i Trgovaèke škole u Zagrebu, presjek, 1894.
Fig. 4 Ludwig & Hülssner: design for the building of the Royal Grand High School, Secondary School of Natural Sciences, and Trade School in Zagreb, section, 1894
velièini uèionica, tipu uèionièkih prostora i sliènom.14 Ne èudi stoga što ih je Kršnjavi smatrao savršeno kvalificiranim za projekte izgradnje brojnih škola po Hrvatskoj koje je on u tom trenutku pripremao.
ŠKOLSKI KOMPLEKS U ZAGREBU, GIMNAZIJA NA SUŠAKU I KULTURNA POLITIKA ISE KRŠNJAVOGA
SCHOOL COMPLEX IN ZAGREB, HIGH SCHOOL IN SUŠAK AND CULTURAL POLICY OF ISO KRŠNJAVI
Program natjeèaja za projekte zagrebaèkoga Školskog foruma, kako je dobro poznato, bio je odraz želja i snova Ise Kršnjavoga koje u tom trenutku u Hrvatskoj zbog ogranièenih financijskih sredstava nije bilo moguæe ostvariti. Od cijeloga kompleksa sagraðena je stoga naposljetku samo impozantna srednjoškolska zgrada u kojoj su udomljene tri institucije: Kraljevska velika gimnazija, Realka i Trgovaèka škola. S obzirom na redukciju graðevnoga programa, kao i odluku da se ispred zgrade stvori trg koji æe se pružati od njezina glavnog proèelja do Savske ulice, te nakon što se Kršnjavi definitivno odluèio angažirati Ludwiga & Hülssnera, ovi su arhitekti morali pristupiti izradi novih projekata na kojima su radili od ožujka do lipnja 1894. godine.15 Iako æe i u ostatku godine nastaviti razraðivati projekte i prilagoðavati se promjenama programa, veæ poèetkom svibnja ban Dragutin Károly Khuen-Héderváry odobrio je do tada gotove projekte16 pa je u ljeto mogla poèeti izvedba zgrade, koja je završena u prilièno kratkom vremenu do lipnja 1895. godine.17
Gradnja školskog kompleksa na današnjem Rooseveltovu trgu bila je jedan od najzahtjevnijih i najskupljih projekata koje je Kršnjavi realizirao u mandatu predstojnika. U svojim mu je sjeæanjima stoga posvetio velik broj redaka. Zabilježio je tako da je u odreðenoj mjeri tajio banu izgradnju srednjoškolskog kompleksa18, osobito njegovu pravu cijenu, oèito u strahu da neæe biti odobrena njegova realizacija zbog velikih troškova, kao što se uostalom zbog nedostatka sredstava odustalo od ostalih predviðenih graðevina u sklopu Školskog foruma. Kako ne bi došlo do daljnjih redukcija graðevnog programa, a možda i do odustajanja od realizacije zgrada, Ludwig & Hülssner dobili su uputu od Kršnjavoga da izrade fiktivan proraèun kojim je bila predviðena cijena radova od nešto više od pola milijuna forinta, iako je prava cijena radova bila
14 Ludwig & Hülssner, 1893: 1-7
15 HR-HDA-80, ZVBiN, knjiga br. 9, Urudžbeni zapisnik, 1894., zapisi br. 4125, 27.3.1894.; 5731, 30.4.1894.; 8331, 30.6.1894.
16 *** 1894.c: 4
oko 800.000 forinta.19 Ni izvedba nije tekla glatko. Ludwig & Hülssner imali su problema s voditeljima gradnje20, a Kršnjavi je ponovno došao u sukob s vladinim Graðevnim odjelom, osoblje kojeg je optužio za korupciju, ali bez ikakvih rezultata.21
Monumentalne školske zgrade više u osnovi od svih drugih graðevina, èak i od crkava koje je dao sagraditi ili restaurirati, govore o specifiènoj kulturnoj politici Kršnjavoga u vrijeme dok je bio predstojnik, kao i o politièkim prilikama u tadašnjoj Hrvatskoj. Pokazuju na prvome mjestu tešku financijsku situaciju, nesreðene odnose unutar vlade i da èlanovi Narodne stranke, unionisti, odnosno zagovornici uskih maðarsko-hrvatskih veza, koji su u to doba vladali Hrvatskom na èelu s banom Khuen-Héderváryjem, a kojima je i Kršnjavi pripadao, nisu bili monolitan blok, jer je i meðu njima bilo prilièno razlièitih stajališta o naèinu na koji treba upravljati Hrvatskom. Osobna sjeæanja Kršnjavoga, koja nam svjedoèe o tome, koliko god bila subjektivna, jasno govore da je èitav niz graditeljskih pothvata bio pokrenut usprkos otporima koji su (na prvome mjestu) dolazili iz Budimpešte. Iako je Kršnjavi u osnovnim crtama ostvario svoj naum, svi projekti Ludwiga & Hülssnera za školski kompleks u Zagrebu iz 1894. ipak nisu bili realizirani (Sl. 2.-6.). Izostalo je završavanje svojevrsnog mini foruma kojeg bi zatvorio hodnik s kolonadom, a koji je trebao u dvorištu povezati boèna krila zgrade škola s gombaonom i u kojem bi se nalazila zbirka arheoloških natpisa i lapidarij, te nikada nisu postavljene ni figurativne skulpture na glavno proèelje. U dvorištu izmeðu predvorja i
17 Maruševski, 1986: 210
18 Kršnjavi, 1986: 322
19 Kršnjavi, 1986: 321
20 Chvala, 1896a: 7
21 Kršnjavi, 1986: 74
Sl. 5. Ludwig & Hülssner: nerealizirana kolonada u dvorištu Kraljevske Velike gimnazije, Realke i Trgovaèke škole u Zagrebu, 1894.
Sl. 6. Ludwig & Hülssner: projekt za zgradu Kraljevske Velike gimnazije, Realke i Trgovaèke škole u Zagrebu, tlocrti, 1894.
Fig. 5 Ludwig & Hülssner: unbuilt colonnade in the courtyard of the Royal Grand High School, Secondary School of Natural Sciences, and Trade School in Zagreb, 1894
Fig. 6 Ludwig & Hülssner: design for the building of the Royal Grand High School, Secondary School of Natural Sciences, and Trade School in Zagreb, layout plans, 1894
7. Ludwig & Hülssner: perspektivni pogled na gimnazijsku zgradu na Sušaku, 1894.
7 Ludwig & Hülssner: high school building in Sušak, 1894, perspective
Sl. 8. Ludwig & Hülssner: tlocrti gimnazijske zgrade na Sušaku, 1894.
Fig. 8 Ludwig & Hülssner: high school building in Sušak, layout plans, 1894
gombaone realiziran je ipak mali muzej (odnosno dvorana sa skulpturama, kako je na projektima nazivaju Ludwig & Hülssner), namijenjen za izlaganje odljeva antièkih skulptura.22 Uza spomenuti muzej, najreprezentativniji su prostori u unutrašnjosti bili vestibul, predvorje i sveèana dvorana - dakle ulazni prostori i prostori namijenjeni za sveèanosti. Slièno je rješenje poslije primijenjeno i na Sušaku.
Kompleks srednjih škola bio je najmonumentalnija javna graðevina koju je hrvatska Zemaljska vlada podigla u Zagrebu do tada, pa ne èudi da je upravo u njezinu dvorištu prireðen sveèani defile zagrebaèke mladeži pred carem i kraljem Franjom Josipom I. pri njegovu posjetu glavnome gradu Hrvatske u listopadu 1895. godine.23 Kršnjavi je s ponosom u svojemu dnevniku zapisao da je vladar pri posjetu „tri puna dana pregledavao […] samo moje ustanove” te da je to izazvalo veliku zavist s maðarske strane, koja ga je na kraju stajala i smjene u proljeæe sljedeæe, 1896. godine24 (iako su kao formalni razlog odstupanja navedene studentske demonstracije i
spaljivanje maðarske zastave pri kraljevu posjetu).
Nakon što je sveèanost završila, ostali su ipak veliki problemi. Sva potrebna sredstva za izgradnju srednjoškolske zgrade oèito nisu bila osigurana - od spomenutih potrebnih 800.000 forinti bilo je osigurano samo 500.00025, pa je taj projekt godinama okrivljavan za velik deficit s kojim se na prijelazu iz 19. u 20. stoljeæe susrela hrvatska vlada.26 Kršnjavi nije priznavao svoju odgovornost. Tvrdio je kako je novac namaknuo preko veæe kontrole nad prihodima zemaljske zaklade školskih knjiga, zatim kroz interkalarne prihode dobara Zagrebaèke nadbiskupije, novca koji je preostao od sredstava ukinute Vojne krajine te od grada Zagreba.27
Još više negoli zagrebaèki srednjoškolski kompleks, u Budimpešti je sa zazorom gledana, barem prema Zapiscima Kršnjavoga, nova zgrada hrvatske gimnazije na Sušaku. Kako je dobro poznato, Sušak je, za razliku od Rijeke, nakon Hrvatsko-ugarske nagodbe 1868. godine ostao pod neposrednom hrvatskom kontrolom. U tome je mjestu, a nakon što je godinama hrvatska gimnazija iznajmljivala prostore na Rjeèini, Kršnjavi stoga odluèio podiæi novu zgradu ove institucije, i to ponovno prema projektima Ludwiga i Hülssnera.28
Ludwig i Hülssner poslali su prve nacrte za sušaèku gimnaziju, koliko se moglo ustanoviti, u ožujku 1894. godine29, do kraja listopada završili su detaljne nacrte30, a do kraja godine i veæinu preostalih potrebnih projekata. Radovi na izvedbi zgrade potrajali su do proljeæa 1896., a završeni su uoèi odstupanja Kršnjavoga s mjesta predstojnika Odjela za bogoštovlje i nastavu. Sagraðena troškovima od 260.000 forinta31, smještena na visokoj poziciji iznad Sušaka, zgrada gimnazije (kojoj je poslije dograðen još jedan kat) jedno je od najmonumentalnijih djela historicizma u tadašnjemu hrvatskom dijelu obalnoga pojasa. Kao i u sluèaju Zagreba, i u Sušaku svi elementi projekta nisu bili realizirani, primjerice gombaona, odnosno dvorana za tjelesni odgoj (Sl. 7.-8.).
Obje najmonumentalnije školske zgrade Ludwiga & Hülssnera u Hrvatskoj imaju slièno rješenje u stilu talijanske renesanse. Dobro je
22 Maruševski, 1986: 210; *** 1895.d: 13
23 Šimetin Šegviæ, 2014: 83-84
24 Kršnjavi, 1986: 90
25 Kršnjavi, 1986: 325
26 Kršnjavi, 1986: 304
27 Kršnjavi, 1986: 308-314
28 O sušaèkoj gimnaziji više u: Lozzi Barkoviæ, 1995: 29-43; Lozzi Barkoviæ, 2000: 222-223; Ivanèeviæ, 2001: 266-291; Butkoviæ Miæin, 2015: 199-203
29 HR-HDA-80, ZVBiN, knjiga 9, Urudžbeni zapisnik, 1894., zapis br. 3376, 10.3.1894. L. & H. predstavljaju nacrte gimnazije na Sušaku.
poznato da su ‘kulturni temelji’ Kršnjavoga, kako ih je on sam nazivao, bili kršæanstvo i klasièna prošlost32, koje je dio i renesansno naslijeðe, pa je stoga odabrano kao polazište za gotovo sve javne graðevine što ih je u sklopu svojega resora podizao ili restaurirao (škole, zavodi vezani za školstvo, palaèa Odjela za bogoštovlje i nastavu zemaljske vlade itd.).
Arhitektonska rješenja srednjoškolskih zgrada u Zagrebu i Sušaku primjeri su monumentalnoga historicizma kasnoga 19. stoljeæa. Ludwig & Hülssner oblikovali su ih snažno se inspirirajuæi suvremenim školskim zdanjima. Niz sliènih školskih zgrada sagraðenih u drugoj polovici 19. stoljeæa može se tako naæi u Leipzigu (Petrischule, Thomasschule, Viša djevojaèka škola), no glavni je uzor, osobito za zagrebaèku zgradu, bila zgrada Politehnike u Zürichu, poznatoga djela Gottfrieda Sempera. Kršnjavi je znao za to i nije imao nikakvih problema s time, kako svjedoèe njegovi dnevnièki zapisi: „Ludwig je […] za zagrebaèke školske zgrade gotovo kopirao Semperov politehnikum u Zürichu.”33 Kada je 1896. sam posjetio Zürich, stojeæi pred zgradom Politehnike bio je dapaèe zaèuðen što je u Zagrebu realizirana tako svrhovita replika te zgrade.34
Sliènosti s ciriškom Politehnikom osobito se jasno uoèavaju u naèinu arhitektonske rašèlambe središnjega, rizalitno istaknutog dijela zagrebaèke školske zgrade, te donekle u prizemlju na boènim stranama glavnog proèelja, dok je ostatak boènih strana glavnog proèelja na prvome i drugome katu ipak nešto drukèije riješen i u Zagrebu ima nešto bogatiju dekoraciju (Sl. 10.).
Sušaèka gimnazija znatno je manja zgrada od zagrebaèke, ali sliènoga je ustrojstva glavnog proèelja - s rizalitima u središnjem dijelu i na boènim krajevima. Dok je središnji rizalit bogato ukrašen, boèna su proèelja nešto jednostavnija negoli ona u Zagrebu. U opisu zgrade nakon dovršenja inženjer Josip Chvala istaknuo je da njezino „Izvedenje […] nalièi novoj gimnaziji u Zagrebu obzirom na prilike u Primorju”35. Posljednji se dio reèenice nesumnjivo referira na okolnost da su se upotrebom kamena za izvedbu platoa pred gra-
30 HR-HDA-80, ZVBiN, knjiga 10, Urudžbeni zapisnik, 1894., zapis 16630, 29.10.1894.
31 *** 1896.a: 5; Chvala, 1896.b: 52
32 Kršnjavi, 1905: 263
33 Kršnjavi, 1986: 320
34 HR-ALU-HAZU, Ostavština Ise Kršnjavoga, Ausführung der Schulbauten (Izvedba školskih zgrada), str. 19-20
35 Chvala, 1896.b: 52
36 O neorenesansi u Njemaèkoj više u: Milde, 1981.; Dolgner, 1993: 48-60, 89-98
37 Milde, 1981: 242-278
38 Ludwig, 1900: Tafel 20
39 Ludwig & Hülssner, 1893: Tafel 23
ðevinom arhitekti nadovezali na graditeljske tradicije mediteranskog prostora za koji su radili.
I ova zgrada pokazuje sliènosti sa Semperovom Politehnikom, te opæenito s javnim graðevinama kraja 19. stoljeæa podignutima u stilu talijanske renesanse. To je i razumljivo jer i Semper i Ludwig & Hülssner proizlaze iz istoga konteksta - arhitekture Njemaèkoga Carstva i srednje Europe, s time, dakako, da je Semper (a prije njega u odreðenoj mjeri i Leo von Klenze i Karl Friedrich Schinkel) kreirao obrasce koje su potom slijedili brojni epigoni (ukljuèujuæi i ove lajpciške arhitekte).36 Stotine arhitekata posvuda po srednjoj Europi, pa i šire, tijekom druge polovice 19. stoljeæa preoblikovali su, dopunjavali, pojednostavljivali ili posložnjavali forme temeljene na arhitekturi Firence 15. i Rima ranoga 16. stoljeæa, pa je razumljivo da æe se naæi mnogo zgrada koje su arhitektonskim rješenjem proèelja u veæoj ili manjoj mjeri srodne školskim zgradama Ludwiga & Hülssnera u Zagrebu i Sušaku. Mogu se tako spomenuti zgrade Politehnika u Münchenu (arhitekt Gottfried Neureuther, 1866.-1870.) i u Dresdenu (arhitekt Rudolf Heym, 1872.-1876.)37, a sliène su projekte za Njemaèku radili i Ludwig & Hülssner (ili možda Alfred Ludwig samostalno), kako pokazuje natjeèajni projekt za zgradu Obrtne škole u Heilbronnu38 ili realizirani projekt zgrade Realke u Reudnitzu/Leipzig39, koje rašèlamba proèelja pokazuje brojne srodnosti s gimnazijom na Sušaku (Sl. 9. i 11.).
LUDWIG I HÜLSSNER I ŠKOLSKE ZGRADE U MANJIM GRADOVIMA U HRVATSKOJ
LUDWIG & HÜLSSNER AND SCHOOL BUILDINGS IN SMALL TOWNS IN CROATIA
Angažiranje Ludwiga & Hülssnera kao stranih arhitekata na ovako skupim vladinim projektima kao što su srednjoškolski kompleks u Zagrebu i gimnazija na Sušaku naišlo je na
Sl. 9. Ludwig & Hülssner: natjeèajni projekt za zgradu Obrtne škole u Heilbronnu
Fig. 9 Ludwig & Hülssner: competition entry for the Craft School in Heilbronn
Sl. 10. Gottfried Semper: središnji dio glavnog proèelja zgrade Politehnike u Zürichu, 1858.-1865. Fig. 10 Gottfried Semper: main front of the Zurich Polytechnik, 1858-1865
Sl. 11. Ludwig & Hülssner: realizirani projekt za Realku u Reudnitzu/Leipzig (danas Berufsschule Reudnitz-Thonberg)
Fig. 11 Ludwig & Hülssner: built projects - Secondary School of Natural Sciences in Reudnitz/Leipzig (today Berufsschule Reudnitz-Thonberg)
protivljenje desnoga politièkog spektra u Hrvatskoj, pa se to pitanje poteglo i na Hrvatskom saboru od strane zastupnika Frana Folnegoviæa poèetkom 1895. godine. Kršnjavi je u svojem odgovoru na ovaj prigovor objasnio zastupnicima da Hrvatska u to doba nije imala arhitekte specijalizirane za izgradnju škola, a da je on domoljubnijim postupkom smatrao angažiranje boljega stranoga negoli domaæega slabijega arhitekta.40
Tvrdnja kako u Hrvatskoj nije bilo arhitekata specijaliziranih za izgradnju školskih zgrada bila je, meðutim, tek djelomièno toèna. Tijekom 1880-ih i poèetkom 1890-ih Kršnjavomu nesumnjivo najbliži arhitekt Herman Bollé veæ je projektirao èitav niz škola (gimnaziju u Osijeku, Obrtnu školu u Zagrebu i, u suradnji s Waidmannom, Uèiteljsku školu u Zagrebu), koje se i u oblikovnom smislu i svojim prostornim ustrojstvom ne mogu ubrojiti u neuspjele graðevine. Nadalje, postojali su arhitekti na podruèju Austro-Ugarske Monarhije specijalizirani za projektiranje škola, poput Beèanina Carla Hinträgera. Ni za jednoga od njih Kršnjavi se nije odluèio, nesumnjivo iz težnje da se što kvalitetniji projekti realiziraju u Hrvatskoj.
Školskim je forumom, naglasio je u tom saborskom govoru, Kršnjavi nastojao stvoriti Musterbild41, uzor za buduæe školske zgrade. Na slièan su naèin uzore nesumnjivo trebale predstavljati i druge škole koje je dao podiæi po projektima Ludwiga i Hülssnera posvuda po Hrvatskoj. Koliko ih je Kršnjavi planirao i/ili realizirao, svjedoèe nam na prvome mjestu arhivski izvori, zatim njegovi dnevnièki zapisi i memorandum tvrtke Alfreda Ludwiga iz 1896., kako æe se moæi vidjeti iz bilježaka u nastavku teksta.
Ideja o daljnjem angažiranju Ludwiga & Hülssnera na projektima u Hrvatskoj rodila se kod Kršnjavoga i prije nego što je bio završen natjeèaj za Školski forum u Zagrebu, krajem
sijeènja 1894., i nesumnjivo je bila potaknuta projektima toga biroa za školske zgrade u Njemaèkoj, a možda i zadovoljstvom njihovim natjeèajnim radom za Zagreb. Preko Odjela za bogoštovlje i nastavu angažirani su najprije na projektiranju škola u Iloku i Novoj Gradiški.42 U ožujku i travnju 1894. radili su potom na projektima za djeèaèku i djevojaèku školu u Gospiæu43, a od ožujka do lipnja na projektima za školu u Ðakovu.44 Odjel za bogoštovlje i nastavu (odnosno Kršnjavi) pozvao ih je zatim da izrade projekte za adaptaciju skladišta Šimatovac/Šimatovo u Kraljevici u školu45, koji su dovršeni do kraja listopada 1894. godine46, da bi tijekom studenoga i prosinca radili na svojemu, koliko se moglo ustanoviti, zadnjemu školskom projektu za Hrvatsku - preinaci svratišta Stella u Senju u gimnaziju.47
Tu popis radova Ludwiga i Hülssnera u Hrvatskoj ne završava. Dio je projekata, naime, iskorišten za podizanje veæega broja (istovjetnih) graðevina. U svojoj autobiografiji Kršnjavi je tako istaknuo: „Za veæe školske zgrade izradjen je od Ludwiga i Hülssnera liep tip, pa je prema tomu tipu sagradjena viša puèka škola u Novoj Gradiški, pak škole u Rumi i Karlovcu, a sve je pripravljeno da se još ove godine jedna takova škola sagradi i u Varaždinu”48. I doista, usporedba projekata koji su izraðeni isprva za zgradu puèke škole u Novoj Gradiški s izvedenim školama u Karlovcu i Rumi pokazuje da su oni bili iskorišteni najmanje tri puta. Èini se da po njima, naposljetku, ipak nije bila realizirana i škola u Varaždinu, kako se to nadao Kršnjavi.
Projekt za Novu Gradišku, objavljen u albumu Alfreda Ludwiga 1900. godine49, predviðao je izgradnju neorenesansne jednokatnice s visokim mansardnim krovom iznad rizalitno istaknutih dijelova proèelja, prilièno raskošno riješenih fasada. Rizaliti, u kojima se nalaze dva glavna ulaza u zgradu, markirali su središnji dio glavnoga proèelja. Iznad samoga središta proèelja projektiran je maleni zabat, u koji se mogao staviti za škole tada nužan javni sat, ako su to sredstva omoguæivala. Sudeæi po projektu, Ludwig & Hülssner
40 *** 1895.a: 2; Cuvaj, 1913.a: 312
41 *** 1895.a: 2
42 HR-HDA-80, ZVBiN, knjiga 9, Urudžbeni zapisnik, 1894., zapis 1216, 29.1.1894. L. & H. priopæuju da su dopis s gradjevnim programom za 8-razrednu školu u Iloku primili i da su projekt za grad Zagreb i skicu za školu u Novoj Gradiški 26. o. mj. „odposlali”.
43 Isto, zapis 3297, 8. 3. 1894. L. & H. potvrðuju primitak skice školske gradnje u Gospiæu; zapis br. 5756, 30.4.1894. L. & H. 24. 4. podnose nacrte novogradnje i proširenja djeèaèke i djevojaèke školske zgrade u Gospiæu.
44 Isto, zapis 5757, 30.4.1894. L. & H. 25.4.1894. predstavljaju nacrte za školu u Ðakovu i zapis br. 8082, 26.6.1894. L. & H. dostavljaju 11 nacrta za školu u Djakovu i podnose nacrt. O tome je javio i zagrebaèki tisak: *** 1894.a: 4
predvidjeli su dva odvojena ulaza jer su se graðevine takvoga tipa trebale koristiti istodobno kao djeèaèke i djevojaèke škole. Èini se, meðutim, da ih je tek dio bio mješovitoga karaktera - poput novogradiške škole, dok je karlovaèka škola bila namijenjena samo za djeèake. Na katu su sve prostorije bile uèionice, u prizemlju su uèionice bile locirane na boènim krajevima zgrade, a u središnjem se dijelu nalazila knjižnica, zbornica, ured za
45 HR-HDA-80, ZVBiN, knjiga 10, Urudžbeni zapisnik, 1894., zapis 11993, 18.8.1894. ex offo. Pozivaju se L. & H. da izrade skice za adaptaciju skladišta zvano Šimatovo u Kraljevici u školske svrhe.
46 Isto, zapis 16736, 30.10.1894. L. & H. predlažu nacrte za pregradnje u Kraljevici.
47 Isto, zapis 17059, 7.11.1894. L. & H. mole za” priposlanje” gradjevnog programa i troškova za preinaku svratišta Stella u Senju; i zapis br. 19301, 16.12.1894. L. & H. dostavljaju nacrte o preinaki gostionice Stella u Senju.
48 HR-HDA-804, IK, kut. 1, cjelina 5, Nacrt za biografiju, str. 13
49 Ludwig, 1900: Tafel 5
50 Cuvaj, 1913.b: 197
ravnatelja i drugi pomoæni prostori. Kao i druge škole Ludwiga & Hülssnera, i ove je karakterizirala praktiènost, preglednost i težnja za osiguravanjem što veæe kolièine zraka i svjetlosti u uèionicama (Sl. 12.).
Odluka da se po istome projektu podigne veæi broj školskih zgrada u raznim mjestima po tadašnjoj Hrvatskoj bez ikakve je sumnje bila motivirana težnjom za uštedom. Kako se moglo vidjeti iz prethodnog dijela teksta, ban Khuen-Héderváry spoèitavao je Kršnjavome preveliko trošenje sredstava na projekte resora Odjela za bogoštovlje i nastavu. Buduæi da je istovremeno za Graðevni odsjek radio èitav niz inžinjera koji su bili kvalificirani za projektiranje škola, naruèivanje projekata iz Njemaèke, i to prilièno skupih, zasigurno nije bilo pretjerano racionalno. Samo projekti za školu u Novoj Gradiški stajali su tako 1650 forinta50 (to je bila približna godišnja plaæa Hermana Bolléa kao ravnatelja i profesora Obrtne škole u Zagrebu), pa se njihovom upotrebom na nekoliko razlièitih mjesta postizala znatna ušteda. Time se Kršnjavi silom
Sl. 12. Ludwig & Hülssner: projekt za zgradu škole s 12 uèionica u Novoj Gradiški, 1894. Po istome su projektu izvedene Djeèaèka škola u Karlovcu i Njemaèka škola u Rumi.
Fig. 12 Ludwig & Hülssner: design for the school building with 12 classrooms in Nova Gradiška, 1894. The same design was used to build the Boys’ School in Karlovac and the German school in Ruma
Sl. 13. Ludwig & Hülssner: Gimnazija u Novoj Gradiški, 1894.-1896. Fig. 13 Ludwig & Hülssner: High School in Nova Gradiška, 1894-1896
Sl. 14. Ludwig & Hülssner: Djeèaèka škola u Karlovcu, podignuta 1894.-1895. prema akvarelu Roberta Auera izvedenom za Svjetsku izložbu u Parizu 1900.
Fig. 14 Ludwig & Hülssner: Boys’ School in Karlovac, built between 1894 and 1895 according to Robert Auer’s watercolour painting for the Paris 1900 world exhibition
Sl. 15. Ludwig & Hülssner: Osnovna škola Dragojle Jarneviæ u Karlovcu, 1894.-1896. Fig. 15 Ludwig & Hülssner: Elementary school Dragojla Jarneviæ in Karlovac, 1894-1896
Sl. 16. Graðevni odsjek Zemaljske vlade prema Ludwigu & Hülssneru: projekt za boèno proèelje Djeèaèke škole u Karlovcu, 1894.
Fig. 16 Building Department of the Croatian Provincial Government according to Ludwig & Hülssner: design for the lateral facade of the Boys’ School in Karlovac, 1894
Sl. 17. Ludwig & Hülssner: bivša Njemaèka puèka škola (danas Osnovna škola Veljko Dugoševiæ), Ruma, 1895.-1896.
Fig. 17 Ludwig & Hülssner: former German elementary school (today Elementary School Veljko Dugoševiæ, Ruma, 1895-1896
prilika vratio na koncept takozvanih Normalpläne, tipskih, standardiziranih projekta kakvi su se koristili osobito èesto na podruèju Vojne krajine od kraja 18. do sredine 19. stoljeæa, što mu zasigurno nije bilo drago jer se veæ desetljeæima zalagao za raznolikost u arhitekturi.51
Škola u Novoj Gradiški (Sl. 13.), za koju je, kako se moglo vidjeti, prvotno i bio izraðen projekt koji æe se potom iskoristiti još najmanje dva puta, podignuta je izmeðu 1894.52 i 1896. Posveæena je 1. rujna 1896., kada je Kršnjavi veæ prestao biti predstojnikom Odjela za bogoštovlje i nastavu.53 Izvorno je udomljivala Višu puèku, Nižu puèku djevojaèku, Struènu žensku i Šegrtsku školu, a danas je u njoj smještena mjesna gimnazija.54 Još u doba dok se gradila isticano je da se odlikuje meðu zgradama puèkih škola u Hrvatskoj „stilskom arhitektonskom ljepotom”.55 Ukupno je stajala oko 68.000 forinta56, a Zemaljska je vlada dodijelila za radove 20.000 forinta, osiguranih, kao i u sluèaju brojnih drugih gradnja Ise Kršnjavoga, iz izvanrednoga proraèuna.57
U gotovo isto doba podignuta je i zgrada Djeèaèke škole u Karlovcu (Sl. 14.-16.). Potreba njezine izgradnje osjeæala se desetljeæima, no problem je bio pronaæi adekvatno zemljište.58 Na kraju je odabrana lokacija na glavnoj cesti Karlovac-Rakovac pa je u srpnju 1894. Odjel za bogoštovlje i nastavu naložio Graðevnom odsjeku „da za gradnju djeèaèke škole u Karlovcu priredi nacrt po osnovi za gradnju škole u Novoj Gradiški uvaživ predlog Kr. županijske oblasti zagrebaèke glede broja nuždnih prostorija”59. Operat je sastavio tehnik Ivan Osek, a njime su bili predviðeni ukupni troškovi gradnje od 67.000 forinta.60 U trenutku kada Kršnjavi u proljeæe 1896. daje ostavku, velik dio grubih radova veæ je bio završen61, a do rujna iste godine zgrada je veæ mogla biti predana na korištenje.62 Saèuvana dokumentacija za izgradnju djeèaèke škole u Karlovcu u Državnom arhivu u Karlovcu pokazuje kako je osoblje Graðevnog odsjeka Zemaljske vlade projekte Ludwi-
ga & Hülssnera dalje preraðivalo i prilagoðavalo lokalnim potrebama. Stoga na saèuvanim primjercima projekata ne stoje potpisi lajpciškog poduzeæa, nego oznaka da je projekt osnovan pri Graðevnom odsjeku i potpisi inženjera Ivana Juraèiæa iz Graðevnog odsjeka63, potom karlovaèkoga gradskog inženjera Alfreda Kappnera te izvoditelja gradnje Roberta Reissa i Andrije Colussija.64 Vjerojatno upravo zbog toga ova škola nije od veæine istraživaèa bila prepoznata kao djelo Ludwiga & Hülssnera. Okolnost da su tipske projekte Ludwiga & Hülssnera potpisivali pri njihovu preraðivanju inženjeri Graðevnog odsjeka, dakako iznimno otežava istraživanje opusa tih arhitekata u Hrvatskoj, pa bez arhivskih i drugih izvora njihovo autorstvo uopæe nije moguæe ustanoviti.
Treæa graðevina podignuta po ovome projektu, škola u Rumi (danas Osnovna škola Veljko Dugoševiæ), graðena je kada i njezine blizanke u Novoj Gradiški i Karlovcu 1895.-1896. Izvorno je služila kao njemaèka škola, a stajala je takoðer oko 60.000 forinta.65 (Sl. 17.)
Je li se ovaj projekt koristio za gradnju i drugih škola prije i nakon odstupanja Kršnjavoga s èela Odjela za bogoštovlje i nastavu 1896.
51 Kršnjavi, 1881: 5; Damjanoviæ, 2013: 571-574
52 *** 1894.f: 3
53 *** 1896.b: 4
54 Vidmar, Peleh, 1998: 144
55 „stylvolle architektonische Schönheit” [*** 1895.b: 4]
56 Ludwig, 1900: Tafel V
57 *** 1894.d: 1-2; *** 1894.e: 2
58 -k-, 1896: 5-6
59 HR-HDA-80, ZVBiN, kut. 51, opæi spisi, sv. IV1894/190, dok. br. 9748-1894. ZVBIN Gradjevnom odsjeku kr. zemaljske vlade, Zagreb, 21.7.1894.
60 Isto, Graðevni Odsjek ZVBIN-u, br. 9748-II-1894., G. O. III. 14.23, Zagreb, 10.1.1895.
61 -k-, 1896: 5-6
62 HR-HDA-80, ZVBiN, kut. 51, opæi spisi, sv. IV1894/190, dok. br. 12618-1896., Gradsko poglavarstvo u Karlovcu ZVBiN-u, Karlovac, 27.7.1896.; Vrbetiæ, 1979: 66-67
63 Ovaj je potpis teško èitljiv pa je moguæe da se radi i o nekom drugom inžinjeru.
godine, zasad se nije moglo ustanoviti. No, vjerojatno nije jer je to za hrvatske prilike bio prilièno skup tip graðevine koji je odgovarao estetskim nazorima kasnoga 19. stoljeæa, ali nije bio u skladu s proraèunskim moguænostima ni Zemaljske vlade ni lokalnih organa vlasti.
Od ostalih projekata koje su izradili Ludwig & Hülssner u Hrvatskoj najraskošnije rješenje primijenjeno je pri izgradnji škole u središtu Županije lièke, Gospiæu. Izvedena je 1894.1896., a u njoj su bile smještene Djeèaèka i Djevojaèka te Viša djevojaèka škola. Rijeè je o vrlo velikoj graðevini s èak 24 prozorske osi.66 Njezino oblikovno rješenje posve je drukèije u usporedbi s ostalim projektima Ludwiga & Hülssnera u Hrvatskoj jer se u njemu uoèavaju i neobarokni, uz prevladavajuæe neorenesansne elemente, a usto graðevina nije slobodnostojeæa, nego je ugraðena u ulièni niz, što u korpusu školskih gradnji Ludwiga & Hülssnera predstavlja rijetkost (Sl. 18.). Svjestan siromaštva lièkoga podruèja, a odluèan da se omoguæi ljudima toga kraja obrazovanje, Kršnjavi je istodobno 1894.1896. sagradio u Gospiæu, takoðer prema projektu Ludwiga & Hülssnera, i internat uz gimnaziju.67 Sve su ove graðevine stajale znatnih 101.440 forinta, koje æe takoðer Zemaljska vlada jedva pokriti.68
Jednokatnica internata sagraðena je kao slobodnostojeæa graðevina znatno jednostavnijih proèelja u usporedbi sa zgradom škola. Stilski se može okarakterizirati kao vrsta pojednostavljene neorenesansne, oslonjene u elementima rješenja proèelja na poznatu Bauakademie Karla Friedricha Schinkela i druge graðevine koje proistjeèu iz toga konteksta.69 Ostali projekti za školske i druge javne graðevine Ludwiga & Hülssnera u Hrvatskoj stilski su joj vrlo srodni, što je vjerojatno posljedica težnje za pronalaženjem jeftinijih rješenja (Sl. 19.).
64 HR-DAK, Zbirka graðevinske dokumentacije za grad Karlovac, kut. 8, 1. 4.2., Višje graðanske škole, Djeèaèka škola
65 -a-, 1896: 4-5; *** 1896.d: 5; Boškoviæ, 2011: 74-75
66 Došen, 2018: 282-285
67 Graðevina je opisana u: Došen, 2018: 279-282. U vrijeme izrade citirane disertacije, kojoj sam bio mentor, nije mi bilo poznato da je projekt internata djelo Ludwiga & Hülssnera. Kao autor projekta za internat stoga se spominje u tom tekstu inžinjer Dragutin Svoboda. O gradnjama u Gospiæu i u: Kršnjavi, 1986: 324-325; Pelislav, 1894: 3
68 HR-HDA-80, ZVBiN, kut. 42, opæi spisi svezak IV1893/406, dokument ZVBiN-a br. 6887-1896., Županijska oblast u Gospiæu ZVBiN-u, br. 6294/959, Gospiæ, 28.4. 1896. Antun Cuvaj navodi kako je za izgradnju škola plaæeno 61.500 forinta (toènije navodi iznos u krunama: 123.000 kruna), što znaèi da je ostatak od oko 40.000 forinta iskorišten za gradnju internata. [Cuvaj, 1913.b: 191]
69 Poput zgrade opæe bolnice u Berlinu/Friedrichshain, arhitekata Gropiusa i Schmiedena, 1868.-1874. [Milde, 1981: 263-265]
70 Ludwig, 1900: Tafel II
71 L. M., 1896: 3; *** 1896.c: 4
Sliènoga je stila tako projekt za djeèaèku i djevojaèku školu u Iloku s osam uèionica, koji je takoðer objavljen u zbirci nacrta Ludwiga & Hülssnera.70 Projekt je izraðen 1894. godine, a graðevina je doista i izvedena prema njemu, samo je poslije produžena na jednoj strani za èetiri prozorske osi pa je time uništena simetriènost izvornog proèelja. Završena je 1896. godine, a ukupni troškovi njezine izgradnje dosegnuli su 25.000 forinta.71 Kao i u Gospiæu i u Iloku, uglove rizalitno istaknutog dijela proèelja i uglove cijeloga proèelja arhitekti naglašavaju rustikom, koja je kao i nadvoji prozora, portala, te sokl i vijenci, izvedena od fasadne opeke. Škola je smještena na platou iznad grada, u neposrednoj blizini franjevaèkog samostana i dvorca Odescalchijevih, te i danas služi svojoj svrsi (rijeè je o Osnovnoj školi Julija Benešiæa u Iloku; Sl. 20.-21.).
Sl. 18. Ludwig & Hülssner: projekt za zgradu Djeèaèke, Djevojaèke i Više djevojaèke škole u Gospiæu, tlocrti 1894.
Fig. 18 Ludwig & Hülssner: design for the building of the Boys’ School, Girls’ School and Girls’ College in Gospiæ, layout plans, 1894
Sl. 19. Ludwig & Hülssner: projekt za internat u Gospiæu, 1894.
Fig. 19 Ludwig & Hülssner: design for the boarding school in Gospiæ, 1894
Sl. 20. Ludwig & Hülssner: projekt za zgradu škole s osam uèionica u Iloku, 1894.
Fig. 20 Ludwig & Hülssner: design for the school building with eight classrooms in Ilok, 1894
Sl. 21. Ludwig & Hülssner: Osnovna škola u Iloku, završena 1896.
Fig. 21 Ludwig & Hülssner: Elementary school in Ilok, completed in 1896
Sliènoga je stilskog rješenja, iako posve drukèijeg rasporeda motiva na proèelju, trebala biti i školska zgrada s 12 uèionica u Ðakovu. Njezin objavljeni projekt (Sl. 22.)72 ne poklapa se s izgledom današnje graðevine niti njezinim tlocrtnim rješenjem,a koja je naposljetku izvedena 1897.-1898. Iako se u memorandumu tvrtke Alfreda Ludwiga iz 1896. godine navodi da je ðakovaèka škola izvedena po njegovu projektu, pretpostavlja se da to ipak nije sluèaj, osim ako Ludwig doista nije autor i izvedbenih projekata ove graðevine.73 Osim izgradnje novih školskih zgrada Ludwigu & Hülssneru povjerena je i adaptacija dviju starijih graðevina za školske potrebe. Veæi zahvat izveden je u Kraljevici. Tamošnje skladište Šimatovac vlada je odluèila adaptirati za potrebe Više puèke škole. Projekt je, kako je veæ spomenuto, završen 1894., no radovi su poèeli tek u ožujku 1896. godine, uoèi odstupanja Kršnjavoga s mjesta predstojnika i veæim su dijelom završeni do rujna iste godine. Zahvat koji je izvodio graditelj Franjo Chicco stajao je znatnih oko 30.000 forinta. Troškovnik za izgradnju sastavio je Fr. Wonderka, koji potpisuje u ime Graðevnog odsjeka i projekt (Sl. 23.), a na operatu je 1895. radio i Martin Pilar74, pa je teško pouzdano ustanoviti autorstvo izvedbenog projekta, iako se ne može iskljuèiti moguænost da ono pripada Ludwigu & Hülssneru.75 Saèuvani projekt za glavno proèelje, doduše, ne govori ni u prilog autorstvu ni protiv njega - rijeè je o standardnoj neorenesansnoj graðevini jednostavne arhitektonske plastike. Naèin na koji su riješeni prozori na drugome katu graðevine pokazuje odreðene srodnosti s prozorima prvoga kata srednjoškolske zgrade u Zagrebu. Istodobno s radom u Kraljevici i za nedaleki Senj, Ludwig & Hülssner 1894. projektiraju pregradnju nekadašnje gostionice Stella u
gimnazijsku zgradu.76 To im je bio ujedno i posljednji projekt izveden za Odjel za bogoštovlje i nastavu u Zagrebu. Za ovaj se rad nisu uspjeli pronaæi projekti, pa nije bilo moguæe ustanoviti je li izveden i o koliko se velikom zahvatu radilo.
Krajem 1894. rad toga arhitektonskog biroa za Hrvatsku prestaje. Razlozi su tome bili, èini se, ponajprije financijske prirode. S jedne strane, kako je Kršnjavi stalno zapoèinjao nove projekte, i to dok raniji još nisu bili gotovi, ban Khuen-Héderváry prestao ih je odobravati zbog optereæenja koja su stvarala proraèunu Zemaljske vlade. S druge strane, ban oèito nije imao pretjeranoga senzibiliteta za nastojanja Kršnjavoga za poveæanje kvalitete hrvatske arhitekture, kako slikovito pokazuju i njegovi dnevnièki zapisi s poèetka 1896. Nakon što je ban posjetio Italiju i oduševio se Rimom i Firencom, Kršnjavi se ponadao da æe imati više razumijevanja za njegove pothvate, ali to se nije dogodilo: „Radovao sam se u sebi i nadao se da je ban na temelju ovih i drugih dojmova (palaèa Pitti u Firenci naroèito mu se dopala) stekao smisao za graðevinarstvo, tako da ubuduæe neæe biti poteškoæa kod graðevinskih poslova. Poslije nekoliko dana vidio sam da sam se bio prevario.”77 U takvoj politièkoj klimi ne samo da Ludwig & Hülssner nisu dobili više prilika za djelovanje nego ih nije dobio ni Kršnjavi, koji napušta zauvijek mjesto predstojnika Odjela za bogoštovlje i nastavu poèetkom travnja 1896. godine.
TIPSKI PROJEKTI TVRTKE
LUDWIG & HÜLSSNER ZA PUÈKE ŠKOLE, ŽUPNE STANOVE I PAROHIJSKE DOMOVE U HRVATSKOJ
LUDWIG & HÜLSSNER: STANDARDIZED PROJECTS FOR ELEMENTARY SCHOOLS AND PARISH APARTMENTS IN CROATIA
Neposredno nakon što je stupio na èelo Odjela za bogoštovlje i nastavu, veæ poèetkom
72 Ludwig, 1900: Tafel III
73 HR-HDA-79, UOZV, kut. 1434, god. 1894.-1896., sv. 10-8 (grað.), dok. br. 74407-1896.
74 HR-HDA-80, ZVBiN, knjiga 11, Urudžbeni zapisnik 1895., zapisi br. 5913, 8103, 9329
75 HR-HDA-80, ZVBiN, kut. 51, opæi spisi svezak III., br. 371-471; sv. IV - 1894/131, Pohvalbeni zapisnik, Kraljevica, 31.7.1897.
76 HR-HDA-80, ZVBiN, knjiga 10, Urudžbeni zapisnik, 1894., zapisi br. 17056 i 17059 od 7.11.1894.; 19301, 16.12.1894.; 19773, 27.12.1894.
77 Kršnjavi, 1986: 107
78 *** 1892: 2-3
79 *** 1893: 122-123
80 Kršnjavi, 1874: 317-319
81 *** 1894.b: 26-31
sijeènja 1892., Kršnjavi je zatražio pregled svih zgrada koje pripadaju njegovu resorucrkava, župnih i parohijskih domova, te dakako školskih zgrada.78 Dvije godine poslije donosi potom i uredbu o gradnji novih i proširenju starih škola.79 Od samoga poèetka svojega javnog djelovanja znao je da je uvjet „da nam se država obogati” podizanje škola80 pa je mjesto predstojnika iskoristio kako bi po cijeloj zemlji zapoèeo njihovu intenzivnu izgradnju ili obnovu - stoga su 1894. bila u realizaciji èak 164 projekta takvoga tipa.81
Sva njegova nastojanja išla su za time da se što prije smanji nepismenost u Hrvatskoj i podigne razina obrazovanosti. U svojim je nastojanjima znao èesto i neuspješno eksperimentirati s ciljem da što više uštedi i što prije dovrši projekte. Tako je u Svetoj Nedelji podigao 1894. školu - baraku od papiermachea proizvedenog u Èeškoj, u kojoj su se djeca zimi smrzavala, dok je ljeti zbog vruæine u njoj bilo nemoguæe držati nastavu, tako da je veæ 1906. morala biti razmontirana i prodana.82
Drugi su projekti ipak bili uspješniji, bar što se tièe funkcionalnosti zgrada, ne toliko i njihova arhitektonskog rješenja - veæinu je seoskih škola karakterizirao, naime, vrlo jednostavan izgled. Kako bi se u što veæoj mjeri racionalizirala njihova izgradnja, jer i ban je upozorio Kršnjavoga da se pri izgradnji seoskih škola ne smije misliti na estetiku83, izraðeni su tipski projekti koje je od kolovoza 1895. bilo obvezno koristiti84, a koji su bili razraðeni u èetiri tipa - za škole s jedan, dva, tri i èetiri razreda.85
Tko je autor ovih tipskih projekata, ponovno je teško s potpunom pouzdanošæu reæi. Naime, u svibnju 1894. Graðevni je odsjek poslao Ludwigu & Hülssneru tipove za gradnju puèkih škola i stanova za uèitelje „radi tiskanja opisa”.86 Znaèi li to da su ti arhitekti samo trebali pripremati materijale za umnožavanje ili su ih preraðivali - nije dokraja jasno. Za pretpostaviti je ipak, na osnovi kasnijih na-
82 Cuvaj, 1913.b: 188-189
83 *** 1895.e: 3
84 *** 1895.c: 150-163
85 *** 1895.e: 3
86 HR-HDA-80, ZVBiN, knjiga 9, Urudžbeni zapisnik, 1894., zapis br. 6698, 25.5.1894.
87 HR-HDA-80, ZVBiN, knjiga 10, Urudžbeni zapisnik, 1894., zapis br. 17733, 19.11.1894. „Uredovno pospješuje se zgotovljenje i pomnažanje normalnih nacrta za školske zgrade u tiskari F. Gröbera po arhitektu L. & H. u Lipskom; br. 19527, 21.12.1894.” L & H povraæaju normalne nacrte za školske zgrade i raèun B. A. Dathe za ispravke istih, u iznosu od 180 for.”
88 HR-HDA-79, UOZV-GO, KTO, kut. 5470 (1), br. 4-1895., Sbirka osnova za gradnju jednostavnih puèkih školskih sgrada i posebnih uèiteljskih stanova u Kraljevinama Hrvatskoj i Slavoniji, Kr. Hrv. Slav.-Dalm. Zemaljska vlada, Odjel za bogoštovje i nastavu, Zagreb, ožujak, 1895.
voda u arhivskim izvorima87, da su lajpciški arhitekti imali autorski udjel u izradi tipskih (‘normalnih’) projekata za škole i uèiteljske stanove u Hrvatskoj. Njihov potpis, meðutim, ne stoji na tim projektima, objavljenima od strane Zemaljske vlade 1895. godine (Sl. 24.).88 Ti se projekti meðusobno razlikuju samo po broju uèionica i prozorskih osi. Karakterizira ih iznimna jednostavnost arhitektonskog rješenja, što je nesumnjivo, osim težnjom za uštedama, bilo uvjetovano i težnjom za lakšom i bržom izvedbom graðevina.
Sl. 22. Ludwig & Hülssner: projekt za zgradu škole s 12 uèionica u Ðakovu, 1894.
Fig. 22 Ludwig & Hülssner: design for the school building with 12 classrooms in Ðakovo, 1894
Sl. 23. Graðevni odsjek Zemaljske vlade (Fr. Wonderka), prema Ludwigu & Hülssneru (?): projekt za preureðenje skladišta Šimatovac za potrebe škole u Kraljevici, kolovoz 1895. Fig. 23 Building Department of the Croatian Provincial Government (Fr. Wonderka), according to Ludwig & Hülssner (?); design for adaptive reuse of the warehouse Šimatovac as the school in Kraljevica, August 1895
Sl. 24. Graðevni odsjek Zemaljske vlade: tipski projekti za izgradnju trorazredne puèke škole u Hrvatskoj, 1895.
Fig. 24 Building department of the Croatian Provincial Government: standardized projects for the construction of a three-grade elementary school in Croatia, 1895
Gotovo istodobno s radom na tipskim projektima za seoske škole, u rujnu 1894. godine Ludwig & Hülssner rade i tipske projekte za zgrade župnih stanova i parohijskih domova u Hrvatskoj89, no ni oni se nisu mogli pronaæi u arhivskom gradivu Odjela za bogoštovlje i nastavu Zemaljske vlade.
Ako su Ludwig & Hülssner doista autori tipskih projekata po kojima su se izvodile seoske škole, stanovi uèitelja, te župni i parohijski domovi, broj njihovih realiziranih graðevina u Hrvatskoj zapravo je golem, no koliko ih je toèno bilo, zasad se još uvijek ne može pouzdano reæi, a pitanje je hoæe li se ikada i moæi s obzirom na stupanj saèuvanosti arhivske graðe.
PROJEKTI TVRTKE LUDWIG & HÜLSSNER
ZA BOLNICE U HRVATSKOJ
LUDWIG & HÜLSSNER:
PROJECTS FOR THE CROATIAN HOSPITALS
Gotovo svi poslovi koje su Ludwig i Hülssner radili u Hrvatskoj izraðeni su za graðevine resora koje je pokrivao Odjel za bogoštovlje i nastavu, osim projekata za bolnice. Èini se da je i Graðevni odsjek - koji se u to doba nalazio unutar Unutarnjeg odjela Zemaljske vlade i koji je, dakle, bio nezavisan od utjecaja Kršnjavoga - uvidio kvalitetu projekata toga arhitektonskog biroa pa je od njih stoga odluèio naruèiti u ožujku 1894. godine i tipske projekte za bolnièke zgrade u Hrvatskoj.90 Taj nas postupak opet èudi s obzirom na okolnost da je u Zagrebu živio arhitekt koji se specijalizirao za projektiranje bolnièkih zgrada, Kuno Waidmann, i koji je bio jedan od rijetkih hrvatskih arhitekata koji je, zahvaljujuæi toj svojoj specijalizaciji i ugledu što ga je uživao, dobio priliku realizirati projekte u raznim po-
krajinama u Monarhiji (Dalmaciji, Austrijskom primorju, Koruškoj, Ugarskoj itd.).91
Za pretpostaviti je da je presudilo iskustvo Ludwiga & Hülssnera u izradi tipskih projekata. U preporuci Graðevnog odsjeka Zdravstvenom odsjeku Zemaljske vlade da se angažiraju ti arhitekti istaknuto je, naime, da se oni „uz projektiranje škola takodjer izradjivanjem potankih operata za bolnice špecialno bave te [su] u toj vrsti gradjevinah velikoga izkustva stekli”. Tipski odnosno, kako se opet u izvorima istièe, normalni projekt trebao je biti primjenjivan „za gradnje omanjih bolnica (do 40 kreveta)”, te je trebao odgovarati „svim modernim zahtjevom hygiene”, a naruèen je „jer æe se takav lahko dati u svakom sluèaju prama lokalnim odnošajim priudesiti te što æe takav projekt biti od trajne vriednosti”.92 Osim glavne zgrade bolnice on je ukljuèivao i èitav niz drugih graðevina - paviljon za zarazne bolesti, zgradu kuæanstva, ledenicu, mrtvaènicu, koridor koji ih veže itd. Prema zahtjevima Zemaljske vlade ukupna cijena podizanja takvoga kompleksa nije smjela prijeæi 40.000 forinta93, što se odmah pokazalo nemoguæim94, tako da su po završnom projektu troškovi izgradnje projicirani na iznose izmeðu 56.104,30 i 59.250,47 forinta. Skuplja se varijanta odnosila na bolnice sa sustavom centralnoga grijanja.95 Ludwig & Hülssner završili su tipske projekte sa svom ostalom popratnom dokumentacijom veæ do srpnja 1894. godine.96 Saèuvani su u zbirci nacrta Hrvatskoga državnog arhiva pa su dostupni za analizu (Sl. 25.).97 Njihovim pregledom pokazalo se da projekte treba „prama faktiènim odnošajim ovdašnjih okolnostih, te prama uputam predstojnika Zdravstvenoga odsjeka popuniti te njekoje dielove i objekte sasma na novo osnovati te sve sa postojeæimi gradjevnimi propisi uskladiti”. Korekcija projekata s prijevodom svih materijala na hrvatski jezik izvedena je do sredine travnja 1895. pod nadzorom Graðevnog odsjeka, odnosno inženjera Josipa Chvale od strane civilnih tehnika Hudeca i Gustava Hermanna (Sl. 26.). Istodobno, oni su izradili i projekt za manje bolnice od 29 kreveta. Sve je te tipske projekte Graðevni odsjek potom
89 HR-HDA-80, ZVBiN, knjiga 10, Urudžbeni zapisnik, 1894., zapis br. 13949, 17.9.1894. L. & H. izrada normalnih gradjevnih osnova za parohijske domove; zapis br. 19652, 23.12.1894. L. & H. predlažu tri originalna nacrta za župne dvorove, odnosno parohijske domove.
90 HR-HDA-79, UOZV, kut. 1576, sv. 14/2, 13251/94, dok. br. 13251-1894., Graðevni odsjek uredovno, Zagreb, 16.3.1894.
91 Cvitanoviæ, 1969: 11; Radoviæ Maheèiæ, 1999: 163-176
92 HR-HDA-79, UOZV, kut. 1576, sv. 14/2, 13251/94, dok. br. 13251-1894., Graðevni odsjek uredovno, Zagreb, 16.3.1894.
93 Isto, dok. br. 15162-1894., UOZV Ludwigu & Hülssneru, Zagreb, 31.3.1894.
94 Isto, dok. br. 17719, Ludwig & Hülssner Zemaljskoj vladi, Leipzig, 6.4.1894.
dao umnožiti u stotinu primjeraka kod tiskare Albrecht u Zagrebu.98 Projekti su u srpnju 1895. poslani na 53 razlièite adrese, županijskim i kotarskim organima vlasti te gradskim poglavarstvima po Hrvatskoj i Slavoniji koji su trebali „shodnu odredbu uèiniti, da se novo izvesti se imajuæe javne bolnice ili pojedine sgrade po ovih normalnih nacrtih projektiraju te mjestnim okolnostim priudese”99 (Sl. 27.).
Projekt Graðevnog odsjeka donekle je modificirao rješenje Ludwiga & Hülssnera - drukèije je riješio središnji dio glavnoga proèelja sa zabatom. Ostatak proèelja identièan je izvorniku, a i u smislu prostornog ustrojstva, kako cijeloga bolnièkoga kompleksa tako i pojedinaènih zgrada unutar kompleksa, odstupanja od izvornog projekta minimalna su, pa Ludwigu & Hülssneru nesumnjivo pripada autorstvo tipskog projekta za bolnice u Hrvatskoj. Projekt za manje bolnice daleko više odstupa od projekta Ludwiga & Hülssnera, te se on može smatrati djelom inžinjera Graðevnog odsjeka.
Lokalni su inženjeri ili, u pojedinim sluèajevima, inženjeri Graðevnog odsjeka Zemaljske vlade trebali te normalne projekte dalje preraðivati i prilagoðavati lokalnim potrebama, kao što je bio sluèaj i sa školskim zgradama. Na žalost, i u ovom sluèaju zbog fragmentarno saèuvane arhivske graðe Graðevnog od-
95 Isto, dok. br. 19960, Izvješæe Graðevnog odsjeka o tipskim projektima za bolnice, Zagreb, 20.5.1894.
96 Isto
97 HR-HDA-905, ZGN, br. V-59
98 HR-HDA-79, UOZV, kut. 1576, sv. 14/2, 13251/94, dok. br. 32381, Graðevni odsjek predlaže raèun tiskare C. Albrechta, Zagreb, 13.7.1895.
99 Isto, dok. br. 32381-1895., Zemaljska vlada županijskim i kotarskim oblastima, gradskim poglavarstvima itd., Zagreb, 13.7.1895.
100 Isto, dok. br. 34308-1896., Gradsko poglavarstvo u Brodu na Savi Zemaljskoj vladi, br. 4284-1896., Slavonski Brod, 9.6.1896.
101 Balen, Jandriæ, 2000: 16
sjeka ne može se s potpunom preciznošæu reæi koliko su puta ti projekti doista iskorišteni i u kojim su sve mjestima realizirane bolnièke zgrade po projektima Ludwiga & Hülssnera.
Sigurno je tek da je bolnica u Brodu na Savi (Slavonskom Brodu) sagraðena po tome projektu. Izvori otkrivaju da je u trenutku kad je 1896. godine poèela izgradnja bolnice, Gradsko poglavarstvo Broda poslalo Zemaljskoj vladi projekte i troškovnike za bolnicu „koji su toèno izradjeni, napram od Visoke vlade dobivenih normalnih nacrtah…”.100 Bolnica je završena 1898.101 i doista se u njezinu rješenju i proèelja i prostornom ustrojstvu jasno uoèava da je izvedena prema projektu za tipske bolnice Graðevnog odsjeka Zemaljske
Sl. 25. Ludwig & Hülssner: tipski projekt za bolnice Kraljevske Zemaljske vlade u Zagrebu, glavno proèelje, 1894.
Fig. 25 Ludwig & Hülssner: standardized project for the hospitals of the Croatian Royal Provincial Government in Zagreb, front, 1894
Sl. 26. Hudec i Gustav Hermann (potpisani K.V.H.): tipski projekt za bolnice Kraljevske Zemaljske vlade u Zagrebu, glavno proèelje, 1895.-1896. (djelomièno preraðeni projekt Ludwiga & Hülssnera)
Fig. 26 Hudec and Gustav Hermann (signed K.V.H.): standardized project for the hospitals of the Croatian Royal Provincial Government in Zagreb, front, 1895-1896 (partial redesign of Ludwig & Hülssner’s project)
Sl. 27. Ludwig & Hülssner: tipski projekt za bolnice Kraljevske Zemaljske vlade u Zagrebu, tlocrt prizemlja, 1894.
Fig. 27 Ludwig & Hülssner: standardized project for the hospitals of the Croatian Royal Provincial Government in Zagreb, ground-floor plan, 1894
Sl. 28. Ludwig & Hülssner: nerealizirani projekt za glavno proèelje bolnice u Sisku, 1894.
Sl. 29. Ludwig & Hülssner: nerealizirani projekt za središnju zgradu Kraljevske zemaljske javne bolnice u Pakracu, 1894.
Fig. 28 Ludwig & Hülssner: unbuilt project for the main façade of the hospital in Sisak, 1894
Fig. 29 Ludwig & Hülssner: unbuilt project for the central building of the Royal Provincial public hospital in Pakrac, 1894
vlade, odnosno prema dijelom preraðenim projektima Ludwiga & Hülssnera.
Po ovim se projektima planirala izgradnja bolnice i u Senju, gdje je trebala biti izvedena samo glavna zgrada, a ne cijeli bolnièki kompleks102, no nije se moglo ustanoviti je li ona na kraju doista realizirana.
U godinama koje dolaze tipski su projekti modificirani katkada i u veæoj mjeri - što zbog estetskih, što, u još veæoj mjeri, utilitarnih razloga, odnosno potreba za izgradnjom veæe zgrade, kako nam pokazuje sluèaj Gradske bolnice u Varaždinu, sagraðene 1896.1898. troškovima od oko 100.000 forinta.103 Naime, i oblikovno rješenje varaždinske bolnice pokazuje brojne srodnosti s projektom Ludwiga & Hülssnera, samo zgrada ima nešto veæi broj prozorskih osi - 17, dok je tipskim projektom bila predviðena izgradnja zgrade s 13 prozorskih osi.
Osim tipskih projekata Graðevni je odsjek Zemaljske vlade od Ludwiga & Hülssnera u prvoj polovici 1894. naruèio još tri izdvojena projekta za bolnice u Hrvatskoj - za Viroviticu, Sisak i Pakrac.104
Projekt Ludwiga & Hülssnera za Gradsku opæu javnu bolnicu u Sisku je saèuvan105, no po njemu ova graðevina nije bila izvedena (Sl. 28.). Sisaèka bolnica, sagraðena 1895.1896.106, izvedena je prema projektu koji neusporedivo više nalikuje tipskim projektima Ludwiga & Hülssnera i Graðevnog odsjeka. Arhitektonska je plastika proèelja te graðevine doduše nešto drukèija, raskošnija i ‘renesansnija’, ali prostorno je ustrojstvo vrlo slièno. Ne može se iskljuèiti moguænost da je i tu verziju fasade projektirao lajpciški biro jer se na memorandumu tvrtke Alfreda Ludwiga u spomenutom dopisu hrvatskoj Zemaljskoj vladi iz 1896. godine, poslanom nakon razlaza s Theodorom Hülssnerom, spominje realizirani projekt za Sisak, kao i za Viroviticu.107 Projekt za virovitièku bolnicu nije se mogao pronaæi u Hrvatskom državnom arhivu, no zgrada stare bolnice u ovome mjestu takoðer pokazuje sliènosti s navedenim tipskim projektima iz 1895. pa se može pretpostaviti da je bar djelomièno izvedena prema projektima Ludwiga & Hülssnera, s time da su joj katovi i krovište nešto viši.
Konaèno, Ludwig i Hülssner izradili su i raskošan projekt za izgradnju velikoga bolnièkog kompleksa u Pakracu (Sl. 29.). U tome je mjestu Zemaljska vlada, naime, odluèila sagraditi najveæu bolnicu na potezu izmeðu
Sl. 30. Graðevni odsjek Zemaljske vlade: izvedeni projekt za glavno proèelje središnje zgrade Kraljevske zemaljske javne bolnice u Pakracu, oko 1896.
Fig. 30 Building Department of the Provincial Government: built project - front of the central building of the Royal Provincial public hospital in Pakrac, around 1896
Osijeka i Zagreba, za 200 bolesnika. Kako bi se uštedjelo, odustalo se od paviljonskog sustava izgradnje i odluèeno je podiæi veliku glavnu zgradu koja bi bila povezana koridorima s ostalim graðevinama - paviljonima za oboljele od sifilisa i za kužne bolesti, zgradom kuæanstva, mrtvaènicom, gospodarskom zgradom i ledenicom. Sukladno velièini, njezini su troškovi izgradnje daleko nadmašivali troškove izgradnje bolnica po tipskim projektima i dosezali su oko 150.000 forinta.108 Zgrada je izvedena 1896.-1897.109, ali po projektu koji se uvelike razlikuje od prvotnog projekta Ludwiga & Hülssnera. Naime, „prva osnova morala se je opetovano preraditi, jer je kod potankog proraèunavanja troškova preliminirana svota prekoraèena bila. Nakon izradbe nove osnove prihvaæena je ista po kr. vlad. Zdravstvenom odsjeku definitivno za izvedenje, ter na temelju iste je i detaljni nacrt izradjen, pa po njemu gradnja izvedena”110. I ovaj je put inžinjer Graðevnog odsjeka Josip Chvála nadzirao izradu novih projekata koji se u oblikovnom smislu bitno razlikuju od projekata Ludwiga & Hülssnera - glavna zgrada po izvedbenom projektu ima daleko jednostavnija rješenja proèelja (Sl. 30.). Od prvotnoga se projekta odstupilo i odustajanjem od izgradnje brojnih zgrada kompleksa. Nadalje, glavna zgrada bolnice bitno je smanjena - s 24 na 19 prozorskih osi; promijenjeno joj je i prostorno ustrojstvo, a od projekta Ludwiga & Hülssnera zadržano je tek da središnji rizalit ima dva kata, dok ostatak zgrade ima samo jedan kat, te da se i boèni krajevi lagano rizalitno isturuju. Za tu se graðevinu, dakle, ne može reæi da je izvedena prema projektu Ludwiga & Hülssnera.
Svi projekti Ludwiga & Hülssnera za bolnice u Hrvatskoj u oblikovnom su smislu srodni njihovim projektima za iloèku školu ili gospiæki internat. Karakterizira ih vrlo jednostavna dekoracija temeljena u pojedinim motivima na (neo)renesansnim predlošcima i za taj arhitektonski biro vrlo karakteristièni prozori i vrata zakljuèeni segmentnim lukom. Nešto je raskošnije rješenje bilo predviðeno samo za
102 HR-HDA-79, UOZV, kut. 1576, sv. 14/2, 13251/94, dok. br. 19960, Izvješæe Graðevnog odsjeka o tipskim projektima za bolnice, Zagreb, 20.5.1894.
103 Horvat, 1993: 443, 450
104 HR-HDA-79, UOZV, kut. 1576, sv. 14/2, 13251/94, dok. br. 36908-1894., Ludwig & Hülssner Zemaljskoj vladi, Leipzig, 23.6.1894.
105 HR-HDA-905, ZGN, br. V-23
106 Maroeviæ, 1970: 188-189; Žegor, 2004: 5
107 HR-HDA-79, UOZV, kut. 1434, god. 1894.-1896., sv. 10-8 (grað.), dok. br. 74407-1896.
108 Sitzer, 1899.a: 2
109 Sitzer, 1899.a: 3, Sitzer, 1899.b: 20. O pakraèkoj bolnici i u: Herman Kauriæ, 2004: 340-350
110 Sitzer, 1899.a: 2
111 Maruševski, 1992: 11
112 Rapo, 2006: 206-207
središnji dio proèelja pakraèke bolnice, pa je šteta što taj projekt nije realiziran jer bi time Pakrac dobio monumentalnu neorenesansnu graðevinu kakve se rijetko susreæu u Hrvatskoj u manjim mjestima.
CONCLUSION
Škole podignute prema projektima Ludwiga & Hülssnera ubrajaju se u najmonumentalnija ostvarenja hrvatske javne arhitekture kraja 19. stoljeæa. Redovito su stoga projekti za njih izlagani na austrougarskim i meðunarodnim izložbama na prijelazu iz 19. u 20. stoljeæe, najprije na Milenijskoj izložbi u Budimpešti 1896. godine111, a potom na Svjetskoj izložbi u Parizu u takozvanoj Pariškoj sobi (koja se danas nalazi u stalnom postavu Hrvatskoga školskog muzeja).112 Svojom reprezentativnošæu oni su, naime, najbolje svjedoèili o prosperitetu Hrvatske i o radu hrvatske Zemaljske vlade na napretku zemlje. Paradoksalno, na odreðeni naèin, s obzirom na goleme otpore s kojima se u njihovoj realizaciji suoèio Iso Kršnjavi. Usprkos politièkim otporima i neimaštini, po projektima Ludwiga & Hülssnera naposljetku je realizirano najmanje dvanaest veæih graðevina u Hrvatskoj: sedam škola (u Zagrebu, Sušaku, Novoj Gradiški, Karlovcu, Rumi, Iloku i Gospiæu), internat u Gospiæu i najmanje èetiri bolnice (u Brodu na Savi i djelomièno u Varaždinu, Sisku i Virovitici), što je respektabilan broj s obzirom na to da su sve projekte izradili tijekom jedne godine - 1894.
Njihovo naruèivanje i realizacija pokazatelj su postojanja jedinstvenog kulturnog podruèja u srednjoj Europi krajem 19. stoljeæa te estetskih nazora toga doba i naèina na koji su se oni prilagoðavali financijskoj i politièkoj situaciji. Okolnost da je velik dio projekata koje su ti lajpciški arhitekti radili za Hrvatsku tipskoga karaktera, omoguæuje uvid u racionalizaciju, pojeftinjenje i ubrzavanje postupaka izvedbe javnih graðevina hrvatske Zemaljske vlade na prijelazu iz 19. u 20. stoljeæe.
1. -a- (1896.), U Rumi, koncem rujna, „Narodne novine”, 229 (6.10.1896.): 4-5, Zagreb
2. Balen, I.; Jandriæ, M. (2000.), Prof. dr. Josip Benèeviæ u Slavonskom Brodu, „Medicinski vjesnik”, 32 (1-4): 15-20, Zagreb
3. Boškoviæ, Ð. (2011.), Ruma u prošlosti - istorijski pregled, Zavièajni muzej Ruma, Gradska biblioteka „Atanasije Stojkoviæ”, Ruma
4. Butkoviæ Miæin, L. (2015.), Iso Kršnjavi i školstvo rijeèke regije: Kraljevska velika gimnazija na Sušaku i Kraljevska nautièka škola u Bakru, u: Iso Kršnjavi - veliki utemeljitelj [ur. Mance, I.; Matijeviæ, Z.], Institut za povijest umjetnosti, Hrvatski institut za povijest: 199-211, Zagreb
5. Chvala, J. (1896.a), Nove srednje škole u Zagrebu, „Viesti Družtva inžinira i arhitekta u Hrvatskoj i Slavoniji”, XV/1 (15.1.1896.): 1-7, Zagreb
6. Chvala, J. (1896.b), Nova gimnazija na Sušaku, „Viesti Družtva inžinira i arhitekta u Hrvatskoj i Slavoniji”, XV/4 (15.6.1896.): 51-52, Zagreb
7. Cuvaj, A. (1913.a), Graða za povijest školstvasvezak VIII., Trošak i naklada Kr. hrv.-slav.dalm. zem. vlade, Odjela za bogošt. i nastavu, Zagreb
8. Cuvaj, A. (1913.b), Graða za povijest školstvasvezak IX, Trošak i naklada Kr. hrv.-slav.-dalm. zem. vlade, Odjela za bogošt. i nastavu, Zagreb
9. Cvitanoviæ, Ð. (1978.), Arhitektura monumentalnog historicizma u urbanizmu Zagreba, „Život umjetnosti”, 26-27: 127-160, Zagreb
10. Cvitanoviæ, Ð. (1969.), Arhitekt Kuno Waidmann, Društvo historièara umjetnosti Hrvatske, knjiga XVI, Zagreb
11. Damjanoviæ, D. (2013.), Arhitekt Herman Bollé, Leykam international, Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb
12. Damjanoviæ, D. (2015.), Iso Kršnjavi i arhitektura historicizma u Hrvatskoj, u: Iso Kršnjaviveliki utemeljitelj. Zbornik radova znanstvenog skupa [ur. Mance, I.; Matijeviæ, Z.], Institut za povijest umjetnosti, Hrvatski institut za povijest: 240-256, Zagreb
13. Damjanoviæ, D. (2018.), In the Shadow of Budapest (and Vienna) - Architecture and Urban Development of Zagreb in the Late 19th and Early 20th Centuries, „Zeitschrift für OstmitteleuropaForschung / Journal of East Central European Studies”, 67 (4): 522-551, Marburg
14. Dolgner, D. (1993.), Historismus. Deutsche Baukunst 1815-1900, E.A. Seemann, Leipzig
15. Došen, A. (2018.), Urbanizam i arhitektura grada Gospiæa od polovine 18. stoljeæa do osamdesetih godina 20. stoljeæa, doktorski rad, Filozofski fakultet Sveuèilišta u Zagrebu, Zagreb
16. Herman Kauriæ, V. (2004.), Krhotine povijesti Pakraca. Povijest naselja od prapovijesti do 1918. godine, Hrvatski institut za povijest, Podružnica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje, Slavonski Brod
17. Horvat, R. (1993.), Povijest grada Varaždina, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Zavod za znanstveni rad - Varaždin, Grad Varaždin, Varaždin
18. Ivanèeviæ, N. (2001.), Škole, u: Arhitektura historicizma u Rijeci, 1845.-1900. [ur. Glavoèiæ, D.], Moderna galerija Rijeka, Muzej moderne i suvremene umjetnosti: 266-291, Rijeka
19. Ivankoviæ, G.M. (2000.), Historicistièka arhitektura u Slavoniji, u: Historicizam u Hrvatskoj [ur. Malekoviæ, V.], knjiga I, Muzej za umjetnost i obrt: 187-193, Zagreb
20. Juriæ, Z. (1987.), Školski forum u Zagrebu, „Èovjek i prostor”, 9 (414): 14-15, Zagreb
21. Juriæ, Z. (1999.), Školski forum u Zagrebu, „Prostor”, 7 (1 /17/): 49-68, Zagreb
22. Juriæ, Z. (2000.), Školski forum u Zagrebu, u: Historicizam u Hrvatskoj [ur. Malekoviæ, V.], knjiga I, Muzej za umjetnost i obrt: 116-125, Zagreb
23. -k- (1896.), Die Schulbauten und die Canalisirung in Karlstadt, „Agramer Zeitung”, 58 (10.3. 1896.): 5-6, Zagreb
24. Kneževiæ, S. (2003.), Zagrebu u središtu, Barbat, Zagreb
25. Kršnjavi, I. (1905.), Pogled na razvoj hrvatske umjetnosti u moje doba, „Hrvatsko kolo”, 1: 215-307, Zagreb
26. Kršnjavi, I. (1986.), Zapisci. Iza kulisa hrvatske politike, knjiga I. [ur. Majetiæ, A.], Mladost, Zagreb
27. Kršnjavi, I. /?/ (1881.), Listovi iz Magjarske, I, „Narodne novine”, 207 (12.9.1881.): 5, Zagreb
28. Kršnjavi, I. (1874.), Kako da nam se država obogati?, „Vienac”, 20 (16.5.1874.): 317-319, Zagreb
29. L. M. (1896.), U Iloku, 13. rujna, „Narodne novine”, 212 (16.9.1896.): 3, Zagreb
30. Lozzi Barkoviæ, J. (1995.), Gimnazija u Sušaku, u: Zgrada gimnazije na Sušaku 1896.-1996. [ur. Paviæ, K.], Prva hrvatska sušaèka gimnazija u Rijeci: 29-43, Rijeka
31. Lozzi Barkoviæ, J. (2000.), Arhitektura historicizma u Hrvatskom primorju i Istri, u: Historicizam u Hrvatskoj, knjiga I. [ur. Malekoviæ, V.], Muzej za umjetnost i obrt: 221-229, Zagreb
32. Ludwig, A. (1900.), Neue Schulhäuser, II. Serie. Eine Sammlung ausgeführter Entwürfe öffentlicher Schulbauten mit Berücksichtigung der Verhältnisse auf dem Lande nebst übersichtlicher Zusammestellung der Herstellungskosten, Verlag von Konrad Wittwer, Stuttgart
33. Ludwig, A.; Hülssner, T. (1893.), Neue Schulhäuser, II. Serie. Eine Sammlung ausgeführter Entwürfe öffentlicher Schulbauten mit Berücksichtigung der Verhältnisse auf dem Lande nebst übersichtlicher Zusammestellung der Herstellungskosten, Verlag von Konrad Wittwer, Stuttgart
34. Maroeviæ, I. (1970.), Sisak, grad i graditeljstvo, Matica hrvatska Sisak, Muzej Sisak, Sisak
35. Maruševski, O. (1986.), Iso Kršnjavi kao graditelj, Društvo povjesnièara umjetnosti Hrvatske, knjiga XXXVII, Zagreb
36. Maruševski, O. (1992.), Školski forum Ise Kršnjavoga, Studija muzeja Mimara, 8, Zagreb
37. Milde, K. (1981.), Neorenaissance in der deutschen Architektur des 19. Jahrhunderts. Grundlagen, Wesen und Gültigkeit, Verlag der Kunst, Dresden
38. Pelislav (1894.), U Gospiæu, 20. rujna, „Narodne novine”, 208 (12.9.1894.): 3-4, Gospiæ
39. Radoviæ Maheèiæ, D. (1999.), Prilog poznavanju opusa Kune Waidmanna, „Radovi Instituta za povijest umjetnosti”, 23: 163-176, Zagreb
40. Rapo, V. (2006.), Pariška soba - Hrvatski školski muzej: uspjesi hrvatskoga školstva na izložbama druge polovice 19. stoljeæa / The Paris room - The Croatian School Museum: Achievements of Croatian Education on Exhibitions of the Second Half of 19th Century, Hrvatski školski muzej, Zagreb
41. Sitzer, L. (1899.a), Nova zemaljska bolnica u Pakracu, „Viesti Družtva inžinira i arhitekta u Hrvatskoj i Slavoniji”, XX/1 (1.2.1899.): 2-5, Zagreb
42. Sitzer, L. (1899.b), Nova zemaljska bolnica u Pakracu, „Viesti Družtva inžinira i arhitekta u Hrvatskoj i Slavoniji”, XX/2 (1.3.1899.): 17-22, Zagreb
43. Šimetin Šegviæ, F. (2014.), Patriotizam i bunt. Franjo Josip I. u Zagrebu 1895. godine, Srednja Europa, Zagreb
44. Štulhofer, A. (2005.), Sportska arhitektura u Zagrebu. Geneza sportskih lokacija i prostora, Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet i Naklada Jurèiæ, Zagreb
45. Vidmar, D.; Peleh, N. (1998.), Razvoj i uloga gimnazije, u: Nova Gradiška. U povodu 250. obljetnice osnivanja grada [ur. Ðuriæ, T.; Peleh, N.], Poglavarstvo grada Nova Gradiška, Nakladna kuæa „Dr. Feletar”: 143-153, Nova Gradiška
46. Vrbetiæ, M. (1979.), 400 godina karlovaèkog školstva, SIZ društvene brige o djeci i odgoja i osnovnog obrazovanja Opæine Karlovac, SIZ-ovi odgoja i usmjerenog obrazovanja Zajednice opæina Karlovac, Karlovac
47. Vuèetiæ, R.; Hanièar Buljan, I. (2012.), Nuštar: Dvorac Khuen-Belassy, Institut za povijest umjetnosti, Zagreb
48. Žegor, S. (2004.), Gradska opæa javna bolnica Sisak 1901/1945, sumarni inventar fonda, Državni arhiv u Sisku, Sisak
49. *** (1892.), Naredba kr. hrv.-slav.-dalm. Zemaljske vlade, odjela za bogoštovje i nastavu, od 2. sieènja 1892., br. 77., upravljena na sve kr. županijske oblasti, u predmetu izvještaja o gradjevnom stanju školskih sgrada, župnih (parohijalnih) crkava i župnih (parohijalnih) kuæa, „Službeni glasnik Odjela za bogoštovlje i nastavu”, I (31.1.1892.): 2- 3, Zagreb
50. *** (1893.), Uredba o gradnji novih i proširenju starih škola, „Službeni glasnik Odjela za bogoštovlje i nastavu”, VI (30.6.1893.): 122-123, Zagreb
51. *** (1894.a), Schulbauten, „Agramer Zeitung”, 62 (16.3.1894.): 4, Zagreb
52. *** (1894.b), Iskaz školskih graðevina, koje æe se izvesti teèajem godine 1894., „Službeni glasnik Odjela za bogoštovlje i nastavu”, III (31.3.1894.): 26-31, Zagreb
53. *** (1894.c), Die neuen Mittelschulen, „Agramer Zeitung”, 102 (4.5.1894.): 4, Zagreb
54. *** (1894.d), Izvanredni proraèun, „Narodne novine”, 159 (13.7.1894.): 1-2, Zagreb
55. *** (1894.e), Agram, 13. Juli, „Agramer Zeitung”, 160 (13.7.1894.): 2, Zagreb
56. *** (1894.f), U Novojgradišci, 10. kolovoza, „Narodne novine”, 185 (13.8.1894.): 3, Zagreb
57. *** (1895.a), Kroatischer Landtag (Sitzung vom 14. Jänner), „Agramer Zeitung”, 11 (14.1.1895.): 2, Zagreb
58. *** (1895.b), Aus dem Bezirke Neugradiska, „Agramer Zeitung”, 35 (12.2.1895.): 4-5, Zagreb
59. *** (1895.c), Naredba kr. zem. vlade, Odjela za bogoštovlje i nastavu od 7. kolovoza 1895., br. 11743., „Službeni glasnik Odjela za bogoštovlje i nastavu”, VIII (15.8.1895.): 150-163, Zagreb
60. *** (1895.d), Die Mittelschulbauten, „Agramer Zeitung”, 235 (12.10.1895.): 13, Zagreb
61. *** (1895.e), Aus dem Budgetausschusse, „Agramer Zeitung”, 263 (15.11.1895.): 3, Zagreb
62. *** (1896.a), Das neue Gymnasialgebäude in Sušak, „Agramer Zeitung”, 79 (4.4.1896.): 5, Zagreb
63. *** (1896.b), U Novojgradiški, 2. rujna, „Narodne novine”, 203 (4.9.1896.): 4, Zagreb
64. *** (1896.c), Schuleinweihung, „Agramer Zeitung”, 213 (17.9.1896.): 4, Zagreb
65. *** (1896.d), Neue Volksschule, „Agramer Zeitung”, 230 (7.10.1896.): 5, Zagreb
Arhivski izvori
Archive Sources
1. Arhiv za likovne umjetnosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, Zagreb [HR-ALU-HAZU]
2. Državni arhiv u Karlovcu [HR-DAK]
3. Hrvatski državni arhiv, fond br. 79, Unutrašnji odjel Zemaljske vlade [HR-HDA-79, UOZV]
4. Hrvatski državni arhiv, fond br. 79, Unutrašnji odjel Zemaljske vlade, Kulturno tehnièki odsjek [HR-HDA-79, UOZV-GO, KTO]
5. Hrvatski državni arhiv, fond br. 80, Odjel za bogoštovlje i nastavu Zemaljske vlade [HRHDA-80, ZVBiN]
6. Hrvatski državni arhiv, fond br. 804, Osobni fond Isidor Kršnjavi [HR-HDA-804, KI]
7. Hrvatski državni arhiv, fond br. 905, Zbirka graðevinskih nacrta [HR-HDA-905, ZGN]
8. Staatsarchivs Leipzig, Registerband des Leipziger Amtsgerichts
Izvori ilustracija
Illustration Sources
Sl. 1., 14. Hrvatski školski muzej
Sl. 2. Ludwig, 1900: Tafel 22
Sl. 3. Zbirka razglednica mr.sc. Ivana Bogavèiæa, Zagreb
Sl. 4. Ludwig, 1900: Tafel 23
Sl. 5. HR-HDA-905, sign. II-99
Sl. 6. Ludwig, 1900: Tafel 21
Sl. 7. Ludwig, 1900: Tafel 20
Sl. 8. Ludwig, 1900: Tafel 19
Sl. 9. Ludwig & Hülssner, 1893: Tafel 20
Sl. 10. Foto: autor, 4.11.2015.
Sl. 11. Ludwig & Hülssner, 1893: Tafel 23
Sl. 12. Ludwig, 1900: Tafel 5
Sl. 13. Foto: autor, 19.5.2017.
Sl. 15. Foto: autor, 11.3.2020.
Sl. 16. HR-DAK, Zbirka graðevinske dokumentacije za grad Karlovac, kut. 8, 1. 4.2., Višje graðanske škole, Djeèaèka škola
Sl. 17. Razglednica ustupljena ljubaznošæu kustosa Ðorða Boškoviæa iz Zavièajnog muzeja Ruma
Sl. 18.-19. Ludwig, 1900: Tafel 10
Sl. 20. Ludwig, 1900: Tafel 2
Sl. 21. Foto: autor, 9.3.2012.
Sl. 22. Ludwig, 1900: Tafel 2
Sl. 23. HR-HDA-80, ZVBiN, kut. 51, opæi spisi svezak III., br. 371-471; sv. IV - 1894/131
Sl. 24. HR-HDA-80, UOZV-KTO, kut. 1 (5470)
Sl. 25., 27. HR-HDA-905, ZGN, br. V-59
Sl. 26. HR-HDA-905, ZGN, br. V-58
Sl. 28. HR-HDA-905, ZGN, br. V-23
Sl. 29. HR-HDA-905, ZGN, br. V-16
Sl. 30. Sitzer, 1899.b: Prilog 4
This paper presents the work of the German architectural practice Ludwig & Hülssner, specifically their designs for public buildings in Croatia in the late 19th century. Sources from the State Archives in Leipzig reveal that their office was founded in 1882 and officially ceased to exist in 1897. Their company had two branch offices that operated in Leipzig (at 1, Mozartstrasse, relocated later at 19, Mozartstrasse) and in Berlin (initially at 4, Beuthestrase, relocated later at 1/3, Neue Jacobstrasse). Unfortunately, no further details could be found about the education and early careers of the two architects after whom the office was named. There are two publications sharing the same title Neue Schulhäuser (New School Buildings) that provide a rich source of information about their work. One of these was jointly published by the two architects in 1893 while the other one was published solely by Alfred Ludwig in 1900 although it contains the projects that had been made before their joint office was dissolved. According to these publications, their architectural practice was very productive at the time, mainly on the territory of the German empire. Their work extended beyond the scope of school building design and included the designs for other public buildings such as hospitals and meat processing plants, residential buildings and mixed-use residential and office buildings. As far as one can infer from the newer sources related to the history of Historicism in Germany, this architectural office was not ranked as one the leading ones in the late 19th-century German architecture. Nevertheless, they were extremely important for the history of architecture in Leipzig and its surroundings.
Like most of their contemporaries, they used to design their public buildings in Neo-Renaissance style. The school buildings they designed in Germany show that their first choice was the northern, so-called German Neo-Renaissance style although they did not shun the Italian Neo-Renaissance when necessary. The latter was the style they used in their Croatian projects.
They started working in Croatia thanks to the first Croatian art historian Iso Kršnjavi, head of the Department of Religious and Educational Affairs of the Croatian Provincial Government between 1891 and 1896 (some sort of the then minister of Cul-
Dr.sc. DRAGAN DAMJANOVIÆ roðen je 1978. u Osijeku. Redoviti je profesor na Odsjeku za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta Sveuèilišta u Zagrebu, na kojem radi od 2003. Glavni mu je interes vezan za povijest hrvatske arhitekture 19. i 20. stoljeæa. Voditelj je projekta Hrvatske zaklade za znanost „Umjetnost i država u Hrvatskoj od prosvjetiteljstva do danas” (od 2018. godine).
ture, Education and Religions in the Croatian autonomous province of the Austro-Hungarian Monarchy). Kršnjavi used his position to carry out a series of reforms. Some of them were targeted at public architecture. He was keen to raise the quality of the architectural projects in Croatia. With this aim in view, he did not hesitate to withdraw some projects from the Department of Construction of the Croatian Provincial Government because he did not consider that their engineers were competent enough to design rather complex projects such as churches, schools, and other educational and cultural buildings. Instead, he entrusted such projects to the renowned and highly qualified Croatian architects, notably Herman Bollé, Kuno Waidmann, Josip Vancaš and others. Only rarely did he decide to hire non-Croatian architects or launch competitions - mostly in cases when particular buildings appeared to be technically too complex for the Croatian architects (such as the Croatian National Theatre in Zagreb) or when he thought that it would be wiser to use foreign architects and rely on their rich experience in building certain types of buildings (as was the case with the architectural practice Ludwig & Hülssner).
He found out about the architectural practice Ludwig & Hülssner from the above mentioned publication from 1893 featuring their school projects and invited them to take part in the competition for the designs of the so-called School Forum in Zagreb (1893-1894). Although none of the competition entries won the first award, Kršnjavi considered the Ludwig & Hülssner’s project entirely acceptable for the realization. As a result, he called on them to produce new, partly altered designs for the part of planed School Forum, the secondary school buildings (Royal Grand High School, Secondary School of Natural Sciences, and Trade School with the museum and the gym). Building the schools on today’s Roosevelt’s square was one of the most challenging and costly projects during Kršnjavi’s mandate. Due to very high cost of construction works he encountered opposition from the Croatian ban (prime minister) Dragutin Károly Khuen-Héderváry. All schools were accommodated in one building built in 1894/1895 in Italian Neo-Renaissance style. Its main facade (in particular its central section) is remarkably similar to the main facade of the Zurich
Polytechnic building designed by Gottfried Semper. Another monumental building - the high school in Sušak, a town on the Adriatic coast - was designed by Ludwig & Hülssner in similar style. Commissioning foreign architects Ludwig & Hülssner to work on such expensive government-funded projects like the school complex in Zagreb and the high school in Sušak was strongly opposed in Croatia by right-wing political parties. Consequently, the issue was raised in the Croatian parliament in 1895. Kršnjavi argued that he hired them because there were no architects in Croatia at the time who were specialists in school construction. He justified his decision as an act of patriotism claiming that it was more reasonable to hire highly qualified foreign architects than some less competent home professionals. With the School Forum, as he explained in his speech to parliament, he attempted to establish a role model for future school building construction.
Similarly, other school buildings built in Croatian towns according to Ludwig and Hülssner’s designs were also meant to become role models. Even before the competition for the high school complex in Zagreb was closed, Kršnjavi had commissioned this architectural practice in January 1894 to design the primary schools in Ilok and Nova Gradiška. In the same year, they were also commissioned to design the Boys’ and the Girls’ schools as well as the boarding school in Gospiæ, the elementary school in Ðakovo, the conversion of the warehouse Šimatovo into an elementary school in Kraljevica and the conversion of the Stella inn in Senj into a high school building. The design originally made for the school building in Nova Gradiška served to build the elementary schools in Karlovac and Ruma. It is also quite possible that Ludwig & Hülssner were authors of the standardized designs for the school buildings in Croatian villages, published in 1895, although it could not be confirmed.
The same architects were the authors of the standardized designs for the hospitals in Croatia too. Hospital in Slavonski Brod was built entirely according these designs, and some partly in Varaždin, Sisak and Virovitica. Their standardized designs were adapted to local requirements by the engineers from the Department of Construction of the Croatian Provincial Government.
DRAGAN DAMJANOVIÆ, Ph.D., Full Professor in the Department of Art History at the Faculty of Humanities and Social Sciences in Zagreb since 2003. His main research interests are focused on the history of Croatian architecture in the 19th and 20th century. He currently runs the project “Art and the State in Croatia from the Enlightenment to the Present” funded by the Croatian Science Foundation.
Sveuèilište u Zagrebu Arhitektonski fakultet
HR - 10000 Zagreb, Kaèiæeva 26 azunic@arhitekt.hr
Izvorni znanstveni èlanak https://doi.org/10.31522/p.28.1(59).3
UDK 727:72.036 A. Dragomanoviæ (497) ”19”
Tehnièke znanosti / Arhitektura i urbanizam
2.01.01. - Arhitektonsko projektiranje
2.01.04. - Povijest i teorija arhitekture i zaštita graditeljskog naslijeða Èlanak primljen / prihvaæen: 20. 5. 2020. / 23. 6. 2020.
University of Zagreb Faculty of Architecture
HR - 10000 Zagreb, Kaèiæeva 26 azunic@arhitekt.hr
Original Scientific Paper https://doi.org/10.31522/p.28.1(59).3
UDC 727:72.036 A. Dragomanoviæ (497) ”19”
Technical Sciences / Architecture and Urban Planning
2.01.01. - Architectural Design
2.01.04. - History and Theory of Architecture and Preservation of the Built Heritage Article Received / Accepted: 20. 5. 2020. / 23. 6. 2020.
Educational Buildings Designed by the Architect Aleksandar Dragomanoviæ
arhitektura kasne moderne djeèji vrtiæi Dragomanoviæ, Aleksandar fakulteti
odgojno-obrazovne zgrade škole
A. Dragomanoviæ je stvorio respektabilan opus od stotinjak djela, pri èemu se brojnošæu i kvalitetom projekata izdvajaju odgojno-obrazovne zgrade (najèešæe u koautorstvu s R. Nikšiæem i E. Šmidihenom). U razdoblju 1953.-1977. osmislio je 15 vrtiæa, škola, gimnazija i fakulteta, uglavnom u Zagrebu i okolici, s nekoliko ekskursa drugdje u Hrvatskoj i Jugoslaviji (Nova Gradiška, Kutina, Zenica, Sarajevo, Skopje). Primjeri ove skupine bazirani su na tipiziranim modularnim konceptima; u oblikovanju su zanimljive inklinacije prema strukturalizmu i brutalizmu.
Late Modern architecture kindergartens
Dragomanoviæ, Aleksandar higher education institutions educational buildings schools
Aleksandar Dragomanoviæ produced a respectable oeuvre of approximately a hundred works of architecture of which his educational buildings (designed mostly in collaboration with R. Nikšiæ and E. Šmidihen) are generally regarded as fine examples of this typology. Between 1953 and 1977 he designed 15 kindergartens, schools, high schools and higher education buildings mostly in Zagreb and its surroundings with a few examples elsewhere in Croatia and former Yugoslavia. The examples of this typology are based on standardized modular concepts while their design shows inclinations towards structuralism and brutalism.
Vremenskiraspon djelovanja arhitekta Aleksandra Dragomanoviæa i njegova prisutnost u struci protežu se na èak 47 godina aktivnoga projektantskog rada - od prvoga studentskoga natjeèajnog projekta iz 1948. godine do posljednje studije iz 1994./95. kojom je zakljuèio svoj respektabilni opus od stotinjak inventariziranih radova.1
Provedeno istraživanje Dragomanoviæeva djela2 jasno pokazuje da su njegov opus dominantno obilježile tri tipološke skupine zgrada - robne kuæe i trgovaèko-opskrbni centri kao novi tip arhitekture što se u Hrvatskoj pojavio upravo u drugoj polovici 20. stoljeæa, kada je Dragomanoviæ najaktivniji, zatim poslovne i uredske zgrade što su svoj nagli razvoj takoðer doživjele u istome razdoblju, te njegove odgojno-obrazovne ustanove koje se u ovome èlanaku prvi put cjelovito katalogiziraju uz kritièku kontekstualizaciju i valorizaciju.
Uspostavljena periodizacija opusa Aleksandra Dragomanoviæa pokazuje èetiri glavne etape njegova djelovanja. Prva dionica konstitucije (1948.-1953.) razdoblje je tijekom kojeg on sudjeluje na studentskim natjeèajima (uglavnom bez plasmana), ali se projektantski formira kao redoviti suradnik na natjeèajima prof. Alfreda Albinija. Drugo veliko razdoblje afirmacije (1953.-1958.) obilježeno je intenzivnim sudjelovanjem na natjeèajima, èesto s visokim nagradnim plasmanima i prvim publikacijama u struci. Treæu etapu materijalizacije (1958.1981.) obilježili su njegovi kljuèni projekti, od-
nosno sve bitne realizacije - od paviljona ‘Porodica i domaæinstvo’ na Zagrebaèkom velesajmu (r. 1958.), do robne kuæe ‘Nama’ Trnsko (r. 1966.), preko paviljona SRCE (r. 1974.) i kombinirane djeèje ustanove u ‘Sopotu’ (r. 1977.), do zgrade SDK (r. 1981.). U tome su razdoblju izraðeni i neki Dragomanoviæevi paradigmatski natjeèaji i studije poput nebodera ‘Vagongradnje’ u Beogradu, kompleksa RTV Zagreb, uglovnice Petrinjska/Ðorðiæeva u Zagrebu i dr. Posljednja etapa sublimacije (1981.1995.) sadrži kasni opus, tijekom kojeg se njegov angažman kvantitetom i utjecajem prorijedio, s ‘toèkastim’ i pomalo nesustavno odabranim zadatcima, iako je Aleksandar Dragomanoviæ ostao projektantski aktivan sve do svoje smrti 1996. godine.
Uz projektantsko djelovanje, hrvatsku je poslijeratnu arhitekturu obilježio i svojim inovativnim pedagoškim utjecajem na brojne generacije studenata Arhitektonskoga fakulteta Sveuèilišta u Zagrebu, gdje je poèeo sudjelovati u nastavi 1947. kao student demonstra-
1 Više o arhitektu Aleksandru Dragomanoviæu v.: Žuniæ, Karaè, 2015.b; Žuniæ, 2017.c. Buduæi da dva navedena ranije objavljena èlanka zajedno s ovim èine cjelinu, biografski se podatci neæe ponavljati.
2 Èlanak je nastao kao izvedenica dijela doktorskog istraživanja provedenoga tijekom rada na disertaciji pod naslovom Diskurzivna metoda projektiranja u opusu arhitekta Aleksandra Dragomanoviæa [Žuniæ, 2016.], izraðenoj u sklopu Doktorskog studija ‘Arhitektura i urbanizam’ na AF-u. Mentor disertacije bio je izv.prof. dr.sc. Zlatko Karaè, a obranjena je 28.10.2016. na Arhitektonskom fakultetu Sveuèilišta u Zagrebu pred povjerenstvom u sastavu: akademik prof. emerit. dr.sc. Velimir Neidhardt, prof. dr.sc. Aleksandar Homadovski i prof. dr.sc. Zlatko Juriæ [Žuniæ, 2017.a; Žuniæ, 2017.b]. Doktorska disertacija i ovaj èlanak dio su širega programa istraživanja na znanstvenom projektu HERU: Heritage Urbanism - Urban and Spatial Models for Revival and Enhancement of Cultural Heritage [HRZZ-2032], voditelja akademika Mladena Obada Šæitarocija, u sklopu teme 9c - Naslijeðe modernistièke arhitekture
3 Detaljnije o Dragomanoviæevoj nastavnièkoj karijeri: Žuniæ, 2016: 170-209; AF-APD: Aleksandar Dragomanoviæ [doss. br. 29].
4 Pavloviæ, 1968.; Uchytil, 1990: 69, 192, 213, 218
5 Arhiva A. Žuniæa: Aleksandar Dragomanoviæ. Radovi [elab., 1986.]; Uchytil, 1990: 69, 192, 218
6 Meniga, 1963.
7 *** 1954.c
8 Venturini, 1961.
9 Gomboš, 1954.
10 *** 1955.b; Odak, 2006: 47, 126, 229
11 Šajnoviæ, 1958.; HAZU-HMA: ostavština Dragomanoviæ, inv. br. HMA/AD/9/5/1-3
12 *** 1956.a; *** 1956.b
13 Arhiva A. Žuniæa: Aleksandar Dragomanoviæ. Radovi [elab., 1986.]
14 Arhiva M. Dragomanoviæa
15 Arhiva A. Žuniæa: Aleksandar Dragomanoviæ. Radovi [elab., 1986.]
16 AF-APD: Aleksandar Dragomanoviæ [doss. br. 29]Šegviæ, N., Mohorovièiæ, A., Rašica, B. - Ocjena komisije za izbor A. Dragomanoviæa u zvanje višeg predavaèa 1971.
17 Kisiæ [ur.], 2005: 112, 128
18 HAZU-HMA: ostavština Nikšiæ, inv. br. HMA/RN/3/ 72/1-5
tor prof. Albinija (poslije i kao njegov laborant i asistent), djelujuæi u cijelome nizu nastavnièkih statusa - sve do umirovljenja u zvanju redovitoga profesora 1991. godine.3
Kljuèni utjecaj na formatiranje Dragomanoviæeva arhitektonskog habitusa u ranoj je etapi nesumnjivo imao upravo njegov profesor i mentor Alfred Albini, u najveæem dijelu projektantskoga djelovanja od nezaobilazne je važnosti koautorski odnos s Radovanom Nikšiæem (poslije i s Edom Šmidihenom), a u formatiranju pedagoškog dijela njegove karijere važno je ime prof. Nevena Šegviæa.
DRAGOMANOVIÆEV OPUS
ODGOJNO-OBRAZOVNE ARHITEKTURE
DRAGOMANOVIÆ’S OEUVRE - EDUCATIONAL BUILDINGS
Nakon što su se prve moderne zgrade za odgoj i edukaciju djece u Hrvatskoj pojavile u razdoblju izmeðu dva svjetska rata zahvaljujuæi naprednim realizacijama gimnazija Egona Steinmanna i osobito ‘djeèjih skloništa’ i škola Ivana Zemljaka, od sredine 1950-ih i tijekom sljedeæih dvadesetak godina razvija se novi val suvremeno koncipiranih odgojno-obrazovnih objekata svih vrsta i edukacijskih razina, korifeji kojih su Dragomanoviæ, Nikšiæ i Šmidihen - pioniri implementacije novih programa i nastavnih reformi u inovativne arhitektonske koncepte. Njihove su realizacije locirane primarno u Zagrebu, no zahvaljujuæi pozitivnoj recepciji u struci - putem publikacija, izložaba i nagrada - posredan su utjecaj imale i diljem Hrvatske.
KRONOLOGIJA, RAZVOJ, PERIODIZACIJA
CHRONOLOGY, DEVELOPMENT, PERIODIZATION
1950-e godine: vrijeme natjeèaja - Temom zgrada društvenog standarda Dragomanoviæ se poèeo baviti veæ u svojoj najranijoj fazi, suraðujuæi, kako je spomenuto, s Alfredom Albinijem na tri natjeèajna projekta za nove visokoškolske ustanove - za Graðevinski fakultet (p. 1949./50.)4 i Zavod za motorizaciju Strojarskog fakulteta (p. 1949./50.)5 u Studentskom gradu u Dubravi, te nešto kasnije na projektu Tehnološkoga fakulteta u centru Zagreba (p. 1956.-1958.)6
Prvi autorski projekt za školu Dragomanoviæ radi dvije-tri godine nakon diplome. Na natjeèaju za osnovnu školu i Dom kulture u zagrebaèkoj Dubravi, zajedno s Radovanom Nikšiæem, Zvonimirom Juriæem i Božidarom Murkoviæem osvaja prvu nagradu (n. 1953./54.)7, ali u kasnijoj razradi i izvedbi sudjeluje samo na nacrtima školskoga namještaja (p. 1955.1958., r. 1958.-1960.)8. Iste godine radi natjeèaj za Tehnièki fakultet u Sarajevu, ponovno
sa Zvonimirom Juriæem, Olgom Vujoviæ i Stjepanom Vukadinoviæem (n. 1954.), gdje za veliki prostorni sklop nalik sveuèilišnom kampusu osvaja drugu nagradu.9 Nakon toga slijedi iznimno ambiciozna 1955., kada u istoj godini samostalno radi natjeèaj za Gimnaziju u Novoj Gradiški (n. 1955.)10, zatim s Berislavom Radimirom i Dragicom Crnkoviæ natjeèaj za OŠ Repišæe u okolici Zagreba (n. 1955.)11, a s Ninoslavom Kuèanom i Radovanom Nikšiæem natjeèaj za novi Filozofski fakultet u Zagrebu (n. 1955./56.)12, te projektira koncept OŠ Ribnica nedaleko od Velike Gorice (p. 1955.)13.
1960-e godine: vrijeme realizacija - Nakon te plodne natjeèajne godine u sljedeæih gotovo 15 godina Dragomanoviæ radi samo jedan objekt edukacijske namjene, no krajem 1960-ih, na temelju dobivenog natjeèaja za tipske osnovne škole u Zagrebu, kreæe ciklus realizacija brojnih njegovih ustanova te vrste. Spomenuti jedinièni sklop s poèetka ovoga razdoblja jest Kemijski institut Prirodoslovno-matematskog fakulteta u Skopju (n. 1960., p. 1963./64.).14 Za ovaj projekt na natjeèaju osvaja prvu nagradu i razraðuje dio projektne dokumentacije, ali zgrada je naposljetku realizirana bez njegova sudjelovanja, pa èak i bez znanja da je uopæe izvedena.15 Projekt je bio simplificiranog oblikovanja, poput kakva Miesova staklenog kristala, no glavni mu je doprinos bio u funkcionalnom rješenju zahtjevnoga tehnološko-prostornog programa, koje je valorizirano kao kljuèno Dragomanoviæevo postignuæe na ovome zadatku: „Kemijski institut Prirodoslovno-matematskog fakulteta u Skoplju [je lokacija] gdje se Aleksandar Dragomanoviæ detaljno angažirao na veoma složenim tehnološkim problemima smatrajuæi ih bitnim za cjelokupno arhitektonsko rješenje ovog zadatka’’.16
Nakon dulje stanke kreæe produktivna njegova suradnja u timu s Nikšiæem i Šmidihenom. Prvo su tijekom 1968./69. godine zajedno radili natjeèaje za dva tipska projekta u Zagrebu - jedan za kombinirane djeèje ustanove (lokacije: Siget, Utrina, Gornja Dubrava, Zapruðe, Trnsko, Gajnice, Dubec, Botinec)17, a drugi za škole s 12 i 16 uèionica u Zagrebu.18
Sl. 2. Aleksandar Dragomanoviæ i Edo Šmidihen
Fig. 2 Aleksandar Dragomanoviæ and Edo Šmidihen
Sl. 3. Šmidihen, Fulla, Vujoviæ, (?), Nikšiæ, Ballay i Dragomanoviæ u Londonu
Fig. 3 Šmidihen, Fulla, Vujoviæ, (?), Nikšiæ, Ballay and Dragomanoviæ in London
Sl. 4. R. Nikšiæ, A. Dragomanoviæ (interijer): OŠ Dubrava, Zagreb (r. 1960.), ulazno proèelje
Fig. 4 R. Nikšiæ, A. Dragomanoviæ (interior): Primary School Dubrava, Zagreb (r. 1960), entry facade
Sl. 5. R. Nikšiæ, A. Dragomanoviæ: OŠ Dubrava, Zagreb (r. 1960.), proèelje
Fig. 5 R. Nikšiæ, A. Dragomanoviæ: Primary School Dubrava, Zagreb (r. 1960), elevation
Rješenja djeèjih ustanova nisu poluèila daljnju razradu, no tipski projekt škola rezultirao je s nekoliko autorski kontroliranih izvedbi u Zagrebu - OŠ ‘Maršal Tito’ u Preèkom (p. 1969., r. 1970.)19, OŠ ‘Josip Raèiæ’ na Srednjacima (p. 1969., r. 1970./71.)20 i OŠ ‘Vjenceslav Novak’ u Grani (p. 1969., r. 1969.-1971.)21, uz još jednu kasnije realiziranu inaèicu u Kutini - OŠ ‘Stjepan Kefelja’ (p. 1972., r. 1975.)22 Isto je tipsko rješenje, mimo Dragomanoviæeva sudjelovanja, projektirano ili realizirano na još nekoliko lokacija (Dubec, Vukomerec, Lekenik itd.).
1970-e godine: antologijska završinca - Posljednji projekt u ovoj tipološkoj grupi - Kombinirana djeèja ustanova ‘Sopot’ u Novom Zagrebu koju radi s Nikšiæem (n. 1974., p. 1975./76., r. 1976./77.)23 - predstavlja jednu od pet najznaèajnijih Dragomanoviæevih realizacija uopæe. Sklop je to iznimnih funkcionalnih i oblikovnih dometa, nagraðivan i èesto publiciran, koji je do danas ostao gotovo nenadmašeni primjer naše vrtiæke arhitekture. Nakon ove maestralne realizacije Dragomanoviæ se kao aktivni projektant više nije bavio odgojno-obrazovnim tipologijama.
Pogleda li se raspon izmeðu prvoga i posljednjega autorskog projekta ove skupine, vidljivo je kako se odgojno-obrazovnom arhitekturom Dragomanoviæ bavio svega dvadesetak godina, i to u prvome dijelu svoje karijere. Tijekom toga razdoblja izradio je 15 projekata ove namjene (uz nekoliko dvojbenih izvedenica), od kojih je 9 natjeèajnih, a 6 ih je i izvedeno. Zanimljiv je podatak da je na samo jednom projektu (Sopot) sudjelovao u cijelome procesu razrade dokumentacije, pa je i potpisnik konaène izvedbene etape.
ELEMENTI ZA INVENTARIZACIJU
- RELACIJE I KONTEKSTI
ELEMENTS FOR INVENTORY COMPILATION
- RELATIONS AND CONTEXTS
Lokacije - Natjeèajne destinacije, projekti i realizacije Dragomanoviæevih odgojno-obra-
zovnih zgrada uglavnom su locirane u Zagrebu (8) i njegovoj okolici (2 - Ribnica, Repišæe). Izvan zone metropole u Hrvatskoj je radio na samo 2 lokaliteta (Kutina i Nova Gradiška), a još su 3 projekta vezana za gradove na širemu jugoslavenskom prostoru (natjeèaji u Sarajevu i Skopju te projekt u Zenici).
Valja spomenuti da su i svi rani suradnièki projekti za nove fakultete (3) koje je Dragomanoviæ radio s Albinijem smješteni na zagrebaèkim lokacijama, a i skupina autorski dvojbenih projekata koji se neodreðeno ili netoèno vežu za Dragomanoviæa (detaljnije se diskutiraju u zasebnom poglavlju) uglavnom su zagrebaèkih ‘adresa’.
Tipovi - Vrlo široka paleta edukacijskih arhitektonskih tipova, razlièitih po nomenklaturi, pedagoškome standardu važeæem u odreðenom razdoblju, kao i diferentnim programskim kapacitetima, u Dragomanoviæevu se opusu inventarizacijski može razvrstati na: djeèje vrtiæe - kombinirane ustanove (2), osnovne škole (7), gimnazije (1) i fakultete (3), èemu je moguæe pridružiti još 3 sveuèilišna sklopa projektirana u suradnji s Albinijem. Zanimljivo je da je u svome plodnomu arhitektonskom djelovanju u svim navedenim skupinama (izuzev srednjih škola) Dragomanoviæ imao i zapažene realizacije.
Koautorski odnosi - Kao i kod nekih ranije obraðenih tipoloških grupa (npr. robnih kuæa i poslovno-uredskih zgrada24), Dragomanoviæ i na ovoj vrsti objekata na ravnopravnoj koautorskoj osnovi najviše suraðuje s Radovanom Nikšiæem (8 primjera) i Edom Šmidihenom (6), dvaput radi sa Zvonimirom Juriæem,
19 D. L. 1970; AF-APD: Aleksandar Dragomanoviæ [doss. br. 29]
20 Arhiva OŠ ‘Josip Raèiæ’; AF-APD: Aleksandar Dragomanoviæ [doss. br. 29]
21 Kisiæ [ur.], 2005: 87, 128
22 Iako Dragomanoviæ ovu školu ne spominje u svojem popisu radova, niti ga Nikšiæ i Šmidihen u personalnim dosjeima ne navode kao koautora, na nacrtima koji se èuvaju u školskoj arhivi navedeno je i njegovo ime meðu autorima projekta (Arhiva OŠ ‘Stjepan Kefelja’).
Berislavom Radimirom i Brankom Bercom, a po jednom sa Zvonimirom Radiæem, Olgom Vujoviæ, Stjepanom Vukadinoviæem, Dragicom Crnkoviæ, Božidarom Murkoviæem i Ninoslavom Kuèanom. Na nekim projektima izvan Hrvatske spominju se i imena poput M. Vukoviæa, M. Jelineka, A. Jurage i dr. Timski je rad opæa odlika razdoblja u kojem je Dragomanoviæ djelovao, pa je samostalno potpisan na tek dva projekta.
Valja spomenuti i èitav niz suradnika kojih imena nalazimo zabilježena u sastavnicama njegovih projekata, poput arh. Aleksandre Zimpermann i arh. Nenada Kavuriæa, te slabije poznatih sudionika drugih struka (konstruktora i instalatera), kao što su A. Tunkl, B. Miškoviæ, H. Hololèev, L. Atanasov, A. Spasov, V. Škrbina, V. Hluchy, A. Bukal, D. Kaitner i dr.
Dvojbena autorstva i krive atribucije - Uz 15 sigurnih Dragomanoviæevih djela iz skupine odgojno-obrazovnih zgrada, istraživanjem je u literaturi i izvorima identificirano još 7 projekata (uglavnom osnovnih škola) s dvojbenim ili netoèno navedenim njegovim autorstvom.
Takav je sluèaj s tri tipske škole (inaèicama primjera koje je Dragomanoviæ ranije izveo u Preèkom, Srednjacima i Grani), koje se povezuje s njegovim autorstvom iako on u razradu i realizaciju tih sklopova nije bio ukljuèen, èak ni konzultiran, pa ih on ne navodi u popisu svojih radova. Tako je za tipsku OŠ Lekenik predelaborat izradio arh. Branko Berc iz PB ‘Remetinec’, no na koncu projekt nije išao u razradu, nego je lokalna uprava odabrala i izvela drugo rješenje.25 Isti je projektant Berc, prema Dragomanoviæevu inicijalnom rješenju iz 1969., izveo i OŠ Vukomerec u Zagrebu, no kako je sam posvjedoèio - bez konzultacija s autorima, jer je taj tipski projekt obešteæenjem postao vlasništvo osnovnoškolskoga USIZ-a koji je pak projektiranje i modifikacije izvornoga rješenja slobodno ugovarao s drugim arhitektima.26 Slièna je situacija i s OŠ ‘Antun Mihanoviæ’ u zagrebaèkom naselju Dubec (r. 1972./73.), koja je realizirana po istome tipskom projektu, s manjim izmjenama, a na nacrtima su kao autori navedeni M. Šiprak, A. Filipoviæ i, oèito samo nominalno, R. Nikšiæ, E. Šmidihen i A.
23 Roth-Èerina, 2015: 169, 188, 203, 295, 297, 298, 301
24 Žuniæ, 2012.; Žuniæ, Karaè, 2015.b; Žuniæ, 2017.c
25 Anketni podatci: Branko Berc, Zagreb (11.2.2016.);
AF-AKAK: ostavština Ede Šmidihena
26 Anketni podatci: Branko Berc, Zagreb (11.2.2016.); Arhiva OŠ Vukomerec
27 Arhiva OŠ ‘Antun Mihanoviæ’
28 Arhiva A. Žuniæa: Aleksandar Dragomanoviæ. Radovi [elab., 1986.]
29 Obad Šæitaroci [ur.], 2000: 266
Dragomanoviæ, koji ni ovu školu ne navodi meðu svojim djelima.27
Za OŠ u Klaki, koju je Dragomanoviæ uvrstio u popis realizacija (iako pripada drugoj tipskoj skupini škola koju su Nikšiæ i Šmidihen radili bez Dragomanoviæa)28, greška se vjerojatno dogodila zbog zamjene za OŠ u Grani (koja jest Dragomanoviæeva!) jer je rijeè o susjednim naseljima koja su u doba izgradnje škola možda pripadala èetvrti jedinstvenoga imena.
U jednoj bibliografskoj notici pogrešno se navodi i Dragomanoviæevo koautorstvo na antologijskoj OŠ Trnsko (Nikšiæ, Šmidihen, 1963.)29, a izvedenicu te škole reliziranu u Voltinom naselju (1964.) iz nejasnih razloga i sam Dragomanoviæ navodi u jednome biografskom popisu, iako ga Nikšiæ i Šmidihen na tom objektu ne spominju kao koautora u timu.
Zasad nije moguæe preciznije atribuirati jedan nenaslovljeni idejni projekt vjerojatno nove likovne akademije na nepoznatoj lokaciji, koji se èuva u Dragomanoviæevoj obiteljskoj ostavštini. Dvojbe izaziva èinjenica da je na nacrtima samo potpis Stjepana Vukadinoviæa (Dragomanoviæeva studenta i suradnika na nekim natjeèajima), uza žig Zavoda za arhitektonske kompozicije i ime prof. Alfreda Albinija.
ATRIBUTI ARHITEKTURE
ATTRIBUTES OF ARCHITECTURE
Kreativni prosede - Arhitekturu Aleksandra Dragomanoviæa obilježava decentna este-
Sl. 6. A. Dragomanoviæ, N. Kuèan, R. Nikšiæ: Filozofski fakultet, Zagreb (n. 1955./56.), aksonometrijski prikaz
Fig. 6 A. Dragomanoviæ, N. Kuèan, R. Nikšiæ: Faculty of Humanities and Social Sciences, Zagreb (c. 1955/56), axonometric projection
Sl. 7. A. Dragomanoviæ: Gimnazija, Nova Gradiška (n. 1955.), perspektivni prikaz
Fig. 7 A. Dragomanoviæ: High School, Nova Gradiška (c. 1955), perspective
Sl. 8. A. Dragomanoviæ, R. Nikšiæ: Kombinirana djeèja ustanova ‘Sopot’, Zagreb (r. 1977.)
Fig. 8 A. Dragomanoviæ, R. Nikšiæ: Kindergarten ‘Sopot’ Zagreb (r. 1977)
tiziranost, iznimna racionalnost, oblikovni i strukturni minimalizam, svedenost objekata na nužno potrebno bez ‘viška geste’ i formalnih ‘ukrasa’ - on je esencijalni modernist, ali lišen oblikovnog manirizma moderne. Tlocrtni postav, funkcija, konstrukcija i kompozicija masa u njegovu su konceptu uvijek meðusobno ovisni i simultano razvijani kao jedinstvena arhitektonska cjelina, što je osnovna odlika diskurzivne metode projektiranja koju je redovito primjenjivao u svome stvaralaèkom postupku.30
Urbanistièke odlike - Prostorna dispozicija Dragomanoviæevih odgojno-obrazovnih zgrada uvijek poèiva na konceptu slobodnostojeæih sklopova izdvojenih od okolnoga gusto izgraðenog tkiva grada, s aktivno ureðenom i ekstenzivnom parcelom koja sve ‘do ograde’ nosi njegov autorski rukopis. I kada su parcele nepravilnih organiènih kontura ili položene na kosom terenu i naglašenim slojni-
cama (kao npr. u Sarajevu ili Repišæu), arhitektura na njima ima svoj izdvojeni autoritet i dosljednu ortogonalnost, pravilna je i posve artificijelna, èime Dragomanoviæ uspostavlja kreirani unutarnji red u odnosu na rubni ili vanjski urbanistièki nered. Gotovo sve njegove edukacijske graðevine jesu pojedinaèni sklopovi, a samo su Internat u Zenici, Kemijski institut u Skopju i Tehnièki fakultet u Sarajevu planirani kao dijelovi kampusa, odnosno veæega sustava sveuèilišnih zgrada.
Morfološke odlike - Dragomanoviæ pristupa odgojno-obrazovnoj skupini zgrada na tlocrtno-morfološkoj razini na èetiri naèina, formatirajuæi ih: kao èisti pravokutni tlocrt (Kemijski institut u Skopju), kao centralni objekt s dodatnim paviljonskim elementima istih ili razlièitih dimenzija i oblika (Internat u Zenici, Filozofski fakultet u Zagrebu, Tehnièki fakultet u Sarajevu, Gimnazija u Novoj Gradiški, OŠ u Dubravi, OŠ Repišæe), kao strukturu složenu od manjih modularnih jedinica povezanih u kompaktnu cjelinu (vrtiæ ‘Sopot’, tipske djeèje ustanove), a posljednji je model kombinacija pravokutnoga i paviljonskoga tipa korišten kod 12- i 16-razrednih škola (Srednjaci, Preèko, Grana, Kutina).
Strukturne odlike - Osnovni konstruktivni sustav kod svih Dragomanoviæevih škola, fakulteta i djeèjih vrtiæa položen je na pravilnoj ortogonalnoj mreži koja proizlazi iz nosivoga rastera. Konstrukcija je kod svih primjera armiranobetonska, u pravilu skeletna s ukrutnim zidovima i jezgrama (Filozofski fakultet, Kemijski institut, OŠ Repišæe, OŠ u Dubravi, Preèkom, Srednjacima, Grani i Kutini), katkad s veæim udjelom zidnih panela (Internat u Zenici, Gimnazija u Novoj Gradiški), no rijetki su primjeri gdje cijeli nosivi sustav poèiva na linijaturi popreènih AB zidova (djeèji vrtiæ i jaslice ‘Sopot’, tipske kombinirane djeèje ustanove).
30 Žuniæ, 2016.; Žuniæ, 2017.a; Žuniæ, 2017.b
OBLIKOVNI RUKOPIS - LIKOVNE ODLIKE VRTIÆA, ŠKOLA I FAKULTETA
DESIGN VOCABULARY - VISUAL FEATURES OF KINDERGARTENS, SCHOOLS AND HIGHER EDUCATION INSTITUTIONS
PROSEDEI I PROVENIJENCIJE
PROCEDURES AND ORIGINS
U odnosu na današnje trendove parametrièkoga generiranja arhitektonskih formi koje èesto ne proizlaze ni iz funkcije, ni iz strukture zgrade, doba Dragomanoviæeva djelovanja, pa i njegova osobnoga kreativnog postupka, bilo je odreðeno rigidnim postulatima visoke i kasne moderne drukèijega stvaralaèkog prosedea. Èistoæa njegovih estetskih principa uvijek je bila rezultanta integralnog projektiranja u kojem je arhitektura nastajala kroz tlocrt, presjek, konstrukciju i pejsažnu siluetu, s jednakim interesom za detalj, cjelinu zgrade i okoliš... Oblikovnokompozicijski rukopisi utvrðeni unutar cjeline Dragomanoviæeva opusa u svojoj se genezi i prepoznatljivim provenijencijama jasno reflektiraju i na likovnosti njegovih odgojno-obrazovnih ustanova, kod kojih se tijekom vremena izmjenjuju èetiri ili pet snažnih linija utjecaja.
Prva generacija Dragomanoviæevih edukacijskih projekata iz 1950-ih godina nastaje pod utjecajem Le Corbusiera i njegovih jednostavnih izduljenih bijelih volumena, podignutih na stupove i artikuliranih potezima trakastih otvora (obrazac je toga prosedea, primjerice, Gimnazija u Novoj Gradiški, n. 1955.).
Na prijelazu 1950-ih/60-ih godina Dragomanoviæ afirmira ideju visokotehnološke montažne arhitekture, laku metalnu konstrukciju i apstraktni stakleni raster, izravno se referirajuæi na Miesa (kako to npr. pokazuje Kemijski institut PMF-a u Skopju, n. 1960.).
Krajem 1960-ih, u odnosu na dotadašnje kompaktne volumene, u Dragomanoviæevim
se kompozicijama primjeæuje usitnjavanje masa s ‘adirajuæim’ prostornim jedinicama, što je postupak blizak Van Eyckovu strukturalizmu, zacijelo preuzet posredovanjem Nikšiæevih nizozemskih veza (dosljedan su primjer tipski projekti za zagrebaèke kombinirane djeèje ustanove, a do neke mjere i rješenje tipskih škola, n. 1968./69.).
Tijekom 1970-ih Dragomanoviæ je slijedeæi europske trendove poèeo primjenjivati sirovi beton kao dio oblikovnoga rukopisa na nekoliko razlièitih arhitektonskih tipologija kojima se tada bavio, pa je taj brutalistièki vokabular vidljiv i na proèeljima nekih škola i djeèjih vrtiæa (u maestralnoj dizajnerskoj gesti upravo na Kombiniranoj djeèjoj ustanovi ‘Sopot’, n. 1974.).
U kasnoj etapi Dragomanoviæeva opusa primjetni su i decentni ekskursi k postmodernistièkom izrièaju, no u skupini odgojno-obrazovnih zgrada koje je posljednji put projekti-
Sl. 9. A. Dragomanoviæ, Z. Juriæ, O. Vujoviæ, S. Vukadinoviæ: Tehnièki fakultet Sarajevo (n. 1954.), perspektivni prikaz
Fig. 9 A. Dragomanoviæ, Z. Juriæ, O. Vujoviæ, S. Vukadinoviæ: Technical Faculty Sarajevo (c. 1954), perspective
Sl. 10. A. Dragomanoviæ, R. Nikšiæ: Kombinirana djeèja ustanova ‘Sopot’, Zagreb (r. 1977.)
Fig. 10 A. Dragomanoviæ, R. Nikšiæ: Kindergarten ‘Sopot’, Zagreb (r. 1977)
Sl. 11. A. Dragomanoviæ, R. Nikšiæ, E. Šmidihen: OŠ ‘Stjepan Kefelja’, Kutina (r. 1975.)
Fig. 11 A. Dragomanoviæ, R. Nikšiæ, E. Šmidihen: Primary School ‘Stjepan Kefelja’, Kutina (r. 1975)
rao sredinom 1970-ih ovih naznaka još nema. Tema lokalnih formi (kosi krovovi, duboke strehe, kamen na proèeljima), prisutnih na nekim Dragomanoviæevim školama i vrtiæima, nije postmodernistièke provenijencije jer je regionalizam kao oblikovni pristup veæ vidljiv i na vrlo ranim primjerima (poput seoske škole u Repišæu, n. 1955.), kao i na zrelim primjerima strukturalistièkoga koda gdje se kosi krovovi javljaju u visokourbanome miljeu novih zagrebaèkih naselja (tipski projekti djeèjih vrtiæa, n. 1969.).
REFLEKSIJE LE CORBUSIERA
I INTERNACIONALNOGA STILA
REFLECTIONS OF LE CORBUSIER AND INTERNATIONAL STYLE
Kontekst vremena - U godinama poslije Drugoga svjetskog rata gotovo jedini naruèitelj javnih i društvenih zgrada u Jugoslaviji, a time i financijer cjelokupne arhitektonske djelatnosti, postaje država. Najveæi dio te produkcije svodi se na masovnu gradnju jeftinoga stambenog fonda ili na obnovu i izgradnju baziènih industrijskih postrojenja31, no zanimljivo je da se u programu prve ‘Petoljetke’ (za razdoblje 1947.-1951.) predviða i milijun m2 novih školskih površina.32 S vremenom je postalo jasno da se izgradnjom iskljuèivo stambenih objekata stvaraju velike socijalno neartikulirane zone bez drugih sadržaja, posebno bez popratnih odgojno-obrazovnih ustanova, što æe se u prvom valu investicija te vrste pokazati kao idealna prilika za afirmaciju mladih talentiranih arhitekata poput Dragomanoviæa i Nikšiæa.
sredine 1950-ih godina. Najjasnije se corbusierovska likovnost prepoznaje na projektu Gimnazije u Novoj Gradiški (n. 1955.), u kojem se gotovo išèitava manifestnih ‘pet toèaka arhitekture’. Sliène postulate Dragomanoviæ u znatno veæemu mjerilu koristi kod projekta Tehnièkog fakulteta u Sarajevu (n. 1954.), gdje dominiraju odignuti bijeli volumeni, sustav stupova i inserti trakastih prozora na proèeljima. Projekt je unatoè nepravilnim konturama parcele i kosome terenu izrazito geometriziran. Ovoj corbusierovskoj grupi projekata pripada i natjeèaj za Filozofski fakultet u Zagrebu (n. 1955./56.), u oblikovanju kojega Z. Juriæ nalazi tragove apstraktnih exatovskih istraživanja.35 Kompozicija lebdeæih kvadera položenih na bazu šetnica, pasaža i trijemova u prizemlju gotovo da se doima kao multiplicirani uzorak novogradiške gimnazije i svakako je dosljedan izdanak internacionalnoga stila.
Interijer i dizajn - U okolnostima probuðenog interesa za problematiku funkcionalnoga, dobro oblikovanoga i moderno opremljenoga stambenog prostora kao okosnice urbanizacijskih procesa pokrenut je 1954.36 i èasopisa „Èovjek i prostor“. Upravo je redakcija ÈIP-a 1960-ih prepoznala još jednu važnu temu - proizvodnju suvremenoga namještaja kao pitanja na koje se uporno i dugotrajno upozoravalo. Stoga je uredništvo iniciralo anketu o problemima mobilijara nastojeæi povezati tvornice s arhitektima.
Sl. 12. A. Dragomanoviæ, B. Radimir, D. Crnkoviæ: OŠ Repišæe, Repišæe (n. 1955.), proèelja
Fig. 12 A. Dragomanoviæ, B. Radimir, D. Crnkoviæ: Primary School Repišæe, Repišæe (c. 1955), elevations
Za napredne socijalistièke ideje 50-ih i 60-ih godina 20. stoljeæa moderna se svojom avangardnošæu pokazala kao ‘idealan stil’ lišen povijesnih konotacija, usto i maksimalno funkcionalan, jednostavan i produkcijski efikasan za masovne potreba, pa su Le Corbusierovi postulati postali široko prihvaæena arhitektonska paradignma i na fakultetima i u projektantskoj praksi onodobne Hrvatske. Koliko su CIAM-ove postavke bile bliske hrvatskim arhitektima, govori i èinjenica da se jedan od kongresa održao kod nas u Dubrovniku 1956. godine, gdje je Dragomanoviæ tada kooptiran u èlanstvo hrvatskog tima33, a 1957. imenovan je i u ‘jugoslavensku grupu’ za pripremu materijala za sljedeæi kongres u Otterlou.34
Pitanja stila - Nesumnjivo, prvi je Dragomanoviæev uzor u svijetu arhitekture, još od studentskih dana, bio Le Corbusier, o èemu zorno svjedoèi njegov diplomski rad s prepoznatljivim ‘LC’ prosedeom (Moderna galerija u Zagrebu) izraðen pod mentorstvom prof. A. Albinija. Takav kôd nose svi Dragomanoviæevi rani projekti, osobito natjeèaji nastali do
Da je Dragomanoviæ bio spreman odgovoriti i na tu relativno novu strukovnu zadaæu, važnu upravo u domeni edukacijske arhitekture, pokazao je dizajnom autorskoga namještaja i opreme za osnovnu školu u Dubravi (oprema
31 „Nakon rata Hrvatska se ponajprije sustavno industrijalizira… Poèinje izgradnja velikih sklopova, a jedan od prvih znaèajnijih primjera je bio kompleks ELIH, kasnije tvornica Rade Konèar…“ [Radoviæ Maheèiæ, 2004: 75], a osnivaju se i istraživaèke institucije koje su kroza znanstveni pristup trebale pridonijeti rapidnom razvoju države, pa tako tih godina nastaje i Institut ‘Ruðer Boškoviæ’. 32 Zakon o Petogodišnjem planu razvitka NRH 1947.1951. objavljen je upravo u èasopisu „Arhitektura“, gdje su poboljšanje stambenih prilika i izgradnja 15 milijuna m2 stambenih i 1 milijun m2 školskih površina navedeni kao jedan od glavnih zadataka. U skladu s idejama socijalizma, pripadajuæi stan istaknut je kao egzistencijalni simbol radnika, a ne sredstvo bogaæenja pojedinaca, kakva je bila predratna ‘buržoaska vila’ i rentna zgrada [Križiæ Roban, 2012: 57]. Kasnijih je godina stambeni program imao eksponencijalno uzlaznu putanju pa „...statistièki podaci pokazuju da se 1950. gradilo tisuæu stanova godišnje, 1958. dvije tisuæe, a veæ 1960. tri tisuæe stanova...“ [Radoviæ Maheèiæ, 2004: 91].
33 Sekuliæ-Gvozdanoviæ, 1992: 138
34 Ivankoviæ, 2016: 119-120
35 Juriæ, 1988.
36 Važno je spomenuti da iste godine, 1954., poèinje izlaziti i „Peristil“, glasilo Društva povjesnièara umjetnosti Hrvatske. Osim èasopisa, i aktualne su inozemne knjige poèele nalaziti svoj put sa Zapada u veæ politièki omekšalu socijalistièku Jugoslaviju, pa su tih godina prevedeni: A.
je vjerojatno projektirana 1958.). Referirajuæi se na oblikovanje proèelja oplemenjenih nizozemskim likovnim matricama de stijlovskoga kolorita i rasporeda, Dragomanoviæ dizajnira ergonomski i estetièni namještaj (stolce, klupe, vješalice, ugraðene ormare), što je Nikšiæ kao glavni projektant škole ovako komentirao: „Izvedba prema nacrtima arh. Aleksandra Dragomanoviæa zaista je uspjela. Škola je dobila namještaj oblikovan suvremeno, jednostavno, èisto i lijepo, jer je autorova tendenca bila da djeluje odgojno u razvijanju ukusa kod uèenika...“
UTJECAJ MIESA
MIESIAN INFLUENCE
U drugoj polovici 1950-ih godina, s razvojem tehnoloških moguænosti onodobne Jugoslavije raste interes za primjenu èelika i stakla u arhitekturi, a posljedièno i razvoj inovativnih koncepata prefabriciranih metalnih zgrada i montažne gradnje inspirirane kristaliènim Miesovim paviljonima raznih namjena. Prvi Dragomanoviæev doticaj s tom novom filozofijom gradnje, ali i promjenom paradigme u oblikovanju arhitekture, dogodio se u domeni njegovih izložbenih i servisnih paviljona te robnih kuæa (npr. paviljon ‘Porodica i domaæinstvo’ na Zagrebaèkom velesajmu, 1958.).37
Kod odgojno-obrazovnih zgrada maestralni eksperiment te vrste u Dragomanoviæevu opusu predstavlja natjeèajni projekt za Kemijski institut PMF-a u Skopju (n. 1960.), o èemu Z. Juriæ piše sljedeæe: „Paviljon konfekcije na izložbi porodica i domaæinstvo na zagrebaèkom velesajmu iz 1958. (zajedno s N. Kuèanom) i Natjeèajni projekt Kemijskog in-
Loos, Ornament i zloèin (1952.) te J.M. Richards, Moderna arhitektura (1955.) s predgovorom N. Šegviæa. 37 Velike promjene na podruèju zagrebaèke arhitekture i urbanizma poèinju se dogaðati od 1952. kada gradonaèelnikom postaje Veæeslav Holjevac, koji, uz ostalo, odlukom iz 1955. inicira izgradnju ‘Zagrebaèkoga velesajma’ preko Save. Prva je velika izložba ondje organizirana 1957. pod nazivom Porodica i domaæinstvo, kao demonstracija ideološke promidžbene borbe. I u susjednoj je Ljubljani godinu ranije, 1956., održana izložba Stan za naše prilike gdje je stanovanje prezentirano kao jedan od glavnih ciljeva društva, a u èasopisu „Arhitektura“ objavljen je prikaz te izložbe za koju se navodi da je donijela reprezentativan raspon ideja o stanovanju, konstrukciji, dekoraciji i dizajnu interijera stana iz svih podruèja Jugoslavije. Dakle, tema stana postala je središnja okupacija arhitekata toga doba, a ‘Zagrebaèki velesajam’ poligon za vježbanje uglavnom miesovske moderne za Rašicu, Begoviæa, Dragomanoviæa, Kuèana i mnoge druge koji ondje izvode svoje staklene paviljone.
38 Juriæ, 1988: 6
39 Iako taj pojam kod nas nije pobliže obraðivan, niti su u teorijskoj literaturi jasno specificirani hrvatski primjeri s ‘brutalistièkim’ inklinacijama, možda najvještije brutalizam primjenjuje Boris Krstuloviæ na kompleksu ‘Elektroslavonije’ u Osijeku, koji se u više etapa izgraðuje poèevši od 1971. [Žuniæ, 2010.]
40 Kisiæ [ur.], 2005: 14
stituta PMF u Skoplju iz 1960. godine pokazuju senzibilitet za poslijeratna istraživanja Miesa i njegovu monumentalizaciju tehnike, ali uz izrazito rafinirano uspostavljanje humanog mjerila cijelog objekta…’’38 Na žalost, u konaènici je skopski fakultet realiziran bez Dragomanoviæeva sudjelovanja, a transparentni stakleni kubus s èeliènim rasterom izveden je kao konvencionalna AB struktura sa zidanim parapetima i klasiènim otvorima.
STRUKTURALIZAM SUSREÆE BRUTALIZAM
STRUCTURALISM MEETS BRUTALISM
U hrvatskoj arhitekturi 1970-ih, s ponešto zakasnjelom primjenom, javljaju se i oblikovne manifestacije brutalizma. Vidljivi armirani beton s otiscima drvene oplate u površinskoj teksturi prisutan je tada u radovima nekoliko hrvatskih autora koji su svojim oblikovnim vokabularom težili novoj paradigmi - béton brut39 , što je evidentno i na Dragomanoviæevim realizacijama toga doba.
Usporedno, arhitektonskom se scenom širi i strukturalizam koji je na našim prostorima osobito afirmirao Radovan Nikšiæ, zahvaljujuæi doticaju s nizozemskom školom arhitekture tijekom šestomjeseènoga usavršavanja u birou Johannesa Van den Broeka i Jakoba Bakeme u Rotterdamu (1956.), gdje je upoznao Ouda, Rietvelda i druga kljuèna imena nizozemskoga arhitektonskog miljea. Usto, Nikšiæ je sudjelovao na posljednjem kongresu CIAM-a 1959. u Otterlou gdje je izlagao referat o Radnièkom sveuèilištu40, a uz Bakemu ondje susreæe i Alda van Eyecka, jednoga od èlanova grupe Team X i organizatora skupa. Posredno, preko najbližeg suradnika, ali i osobnim putovanjima u Nizozemsku Aleksandar Dragomanoviæ je stekao dobar uvid u aktualne tendencije nizozemskih arhitekata pa je u svojim projektima škola i vrtiæa na prijelazu 1960-ih/70-ih godina ostvario zanimljivu sintezu dvaju pravaca - strukturalistièku organizaciju i volumensku kompoziciju s obli-
Sl. 13. A. Dragomanoviæ, M. Vukoviæ, M. Jelinek: Kemijski institut PMF-a, Skopje (r. 1967.), perspektivni prikaz
Fig. 13 A. Dragomanoviæ, M. Vukoviæ, M. Jelinek: Chemical Institute of the Faculty of Science, Skopje (r. 1967), perspective
Sl. 14. A. Dragomanoviæ, R. Nikšiæ, E. Šmidihen: Tipske kombinirane djeèje ustanove (n. 1969.), aksonometrijski prikaz
Fig. 14 A. Dragomanoviæ, R. Nikšiæ, E. Šmidihen: standardized kindergartens (c. 1969), axonometric projection
kovanjem ploha u vidljivom betonu. Antologijski primjer takvog dodira arhitektonskih vokabulara jest Kombinirana djeèja ustanova u Sopotu (r. 1977.) koju projektira upravo s Nikšiæem - sklop generiran modularnim adiranjem jaslièkih i vrtiækih jedinica, pri èemu je cijela nosiva konstrukcija izvedena u sustavu armiranobetonskih zidova s vidljivim oblikovnim gestama sirovog betona i naglašenim konzolnim gredama na proèelju.
To je samo nastavak istraživanja kojemu su prethodili naglašeno strukturalistièki koncepti tipskih djeèjih ustanova i takoðer tipskih osnovnih škola za zagrebaèke lokacije (n. 1968./69.), od kojih je nekoliko i izvedeno - sve s prepoznatljivim motivom vidljivih rebrastih armiranobetonskih greda u natur-betonu što na proèeljima stvaraju jak plasticitet i ujedno konzolnim istacima nose ulazni trijem, nadstrešnice, elemente zaštita od sunca iznad prozora itd.41
REGIONALIZAM, DODIRI
S POSTMODERNOM
REGIONALISM, CONTACTS WITH POST-MODERNISM
U svijetu krajem 60-ih i poèetkom 70-ih godina 20. stoljeæa postupno poèinje jaèati utjecaj postmoderne arhitekture, najviše preko amerièkih arhitekata - i na razini teorijskih razmatranja, kao i na razini koncepata i samih realizacija.42
U Hrvatskoj je ‘proces postmodernizacije’ išao znatno sporije i u konaènici je, uz tek nekoliko zapaženih ekskursa, nestao u nekim drugim oblicima i ekstenzijama kasne moderne. Ivo Maroeviæ u jednom æe svojem tekstu
napisati: „Osamdesete godine ne èine tako zatvoreno i cjelovito razdoblje kakvo su èinile sedamdesete, koje su nagovijestile ulazak postmoderne u našu arhitekturu. Neke tendencije koje su zapoèele u sedamdesetim godinama, poput strukturalizma, završavaju na poèetku i oko sredine osamdesetih, da bi postmoderna i regionalizam do kraja osamdesetih poèeli dobivati neke nove predznake; postmoderna u smislu nenametljive modifikacije, a regionalizam u pravcu sve veæe vezanosti arhitekture uz okolicu i razvoja osjetljivosti za povijesne gradske prostore.“43
No, regionalizam se u Dragomanoviæevu opusu pojavljuje vrlo rano (posve neovisno o postmodernim trendovima) i predstavlja oblikovnu konstantu u njegovoj karijeri kojoj se povremeno vraæao kada su to specifiènosti zadatka zahtijevale. Atribute regionalnog izrièaja Dragomanoviæ koristi kontrolirano, nikada vulgarno ili samo formalno, a najbolji primjer takva pristupa jest seoska Osnovna škola Repišæe (n. 1955.) koja je po svojoj tlocrtnoj organizaciji apsolutno moderna, funkcionalno besprijekorna i jasna, ali je volumenski rašèlanjena i oblikovanjem kosih krovova s dubokim strehama, usijecanjem u brdoviti teren i korištenjem lokalnoga kamena na proèelju slikovito uklopljena u ruralni okoliš i zeleni krajolik.
Neobièan primjer takvoga kôda jest tipski projekt za kombinirane djeèje ustanove u Zagrebu (n. 1969.), za koje je veæ spomenuto da su u svojoj osnovi izrazito strukturalistièko-funkcionalnog pristupa - od formiranja sklopa ‘jedinicama’ do cjelokupne dispozicije, modernistièki jasne i ortogonalne. No, u vanjskom oblikovanju dominantan su motiv ‘šatorasti’ kosi krovovi nad svakom vrtiækom jedinicom. Ta prepoznatljiva karakteristika regionalizma ovdje kao da granièi s postmodernim manirizmom i pomalo je nejasna u kontekstu Dragomanoviæeva prosedea jer su ovi projekti raðeni za visokourbanizirane dijelove Zagreba gdje takvi krovovi nisu dio slike i okolnoga arhitektonskoga konteksta.
41 Galiæ, 1991: 144-149
42 Veæ 1966. Robert Venturi piše svoju knjigu Složenosti i proturjeènosti u arhitekturi [Venturi, 1966.], èime postmoderna postupno ulazi u diskurs arhitekture, a istih godina i projektira jedno od antologijskih djela postmoderne - Vanna Venturi House u Philadelphiji. Venturi 1972. izdaje i drugu knjigu koja nastavlja postmodernistièku misao - Pouke Las Vegasa - ovoga puta zajedno s Denise Scott Brown i Stevenom Izenourom [Venturi, Scott Brown, Izenour, 1972.], ali potonji æe se arhitekti poslije redovito distancirati od novoga trenda u arhitekturi objašnjavajuæi kako je njihov rad samo modificirani modernizam. Kao ideolog postmoderne postupno æe se profilirati Britanac Charles Jencks s knjigom Jezik postmoderne arhitekture, kod nas prevedena tek 1985. u izdanju beogradske Biblioteke Zodijak [Dženks, 1985.] uz velik predgovor „Arhitektura u vremenima promena“ tada istaknutoga
PEDAGOŠKI I STRUKOVNI DOPRINOSI U DOMENI EDUKACIJSKE ARHITEKTURE
PEDAGOGICAL AND PROFESSIONAL CONTRIBUTIONS IN THE AREA OF ARCHITECTURAL EDUCATION
Nastava i istraživaèki diskurs - Uz plodno projektantsko bavljenje razlièitim tipovima odgojno-obrazovne arhitekture, Dragomanoviæ je tijekom veæega dijela nastavnièke karijere na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu vodio i vježbe s tematikom društvenih zgrada (ukljuèujuæi škole i djeèje vrtiæe), istovremeno razvijajuæi i neke druge predmete poput fundamentalnoga kolegija Osnove arhitektonskog projektiranja. Nositelj je kolegija Projektiranje (Arhitektura društvenih zgrada I, II ) na V. i VI. sem. (1971.1972.), a potom gotovo dva desetljeæa vodi Arhitektonsko projektiranje VI posveæeno školama i vrtiæima (1972.-1991.).44 Tako je imao priliku iskustva iz vlastite prakse nepo-
srpskog teoretièara arhitekture Ranka Radoviæa. Upravo æe Jencks prvi eksplicitno promovirati arhitektonsku postmodernu, objavivši u svojoj knjizi Jezik postmoderne arhitekture iz 1977. da je ona zapoèela 15.7.1972. u 15.32 sati rušenjem Pruitt-Igoe stambenih blokova u St. Louisu, arhitekta Minoru Yamasakija [Petit, 2013: 3].
43 Maroeviæ, 1992: 235
44 AF-APD: Aleksandar Dragomanoviæ [doss. br. 29]
45 Arhiva A. Žuniæa: Aleksandar Dragomanoviæ. Radovi [elab., 1986.]
46 Arhiva A. Žuniæa: Aleksandar Dragomanoviæ. Radovi [elab., 1986.]; *** 1979.
47 HAZU-HMA: ostavština R. Nikšiæa, inv. br. HMA/ RN/3/59/1-29 (1 nac., 27 fot., 1 tekst.)
48 Obad Šæitaroci [ur.], 2000: 166
sredno prenijeti studentima i mladim generacijama nastavnika, a neki æe od njih poslije postati prepoznati u struci upravo po bavljenju odgojno-obrazovnim zgradama (Hildegard Auf-Franiæ, Tonèi Žarniæ, Veljko Olujiæ, Emil Špiriæ i dr.). Uz nastavu, od 1981. godine radio je i na fakultetskome znanstvenom projektu tematski vezanom za spomenuti predmet - ‘Optimalizacija sistema izgradnje školskih objekata’.45
Recepcija struke - Bio je èlan ocjenjivaèkog suda za OŠ Hum na Sutli 1977., a jedini projekti iz domene odgojno-obrazovnih ustanova koje je izlagao jesu natjeèajni rad za osmogodišnju školu i Dom kulture u Dubravi (na izložbi DARH-a 1953.) i mnogo godina kasnije Kombiniranu djeèju ustanovu u Sopotu (na 14. Zagrebaèkom salonu).46 Za taj antologijski projekt u Sopotu 1978. nominiran je za Nagradu Grada Zagreba (koju nije osvojio), a u obrazloženju prijedloga Arhitektonskoga fakulteta dekanica Sena Sekuliæ-Gvozdanoviæ istièe decentnost zgrade i njezin senzibilitet pri uklapanju u kontekst: „Kvaliteta ovog ostvarenja proizašla je iz stava autora prema postojeæoj urbanoj situaciji, sadržaju i moguænostima ulaganja društva u izgradnju djeèjih ustanova, te želji eliminacije uobièajenih pretencioznosti karakteristiènih u oblikovanju djeèjih ustanova.“47
Za ukupni doprinos projektiranju osnovnih škola proizašlih iz paradigmatskoga tipskog projekta iz 1968./69. (Srednjaci, Preèko, Grana...) kojim je s Radovanom Nikšiæem i Edom Šmidihenom postavio nove kriterije i razinu projektiranja školskih ustanova - 1972. godine nagraðen je Godišnjom nagradom Viktor Kovaèiæ. 48
Sl. 15. A. Dragomanoviæ, R. Nikšiæ, E. Šmidihen: Tipske kombinirane djeèje ustanove (n. 1969.), maketa Fig. 15 A. Dragomanoviæ, R. Nikšiæ, E. Šmidihen: standardized kindergartens (c. 1969), scale model
Sl. 16. A. Dragomanoviæ, R. Nikšiæ: Kombinirana djeèja ustanova ‘Sopot’, Zagreb (r. 1977.), interijer Fig. 16 A. Dragomanoviæ, R. Nikšiæ: Kindergarten ‘Sopot’ Zagreb (r. 1977), interior
Sl. 17. A. Dragomanoviæ, B. Radimir: Internat industrijske škole, Zenica (p. 1957.), aksonometrijski prikaz
Fig. 17 A. Dragomanoviæ, B. Radimir: Boarding school of the Industrial School, Zenica (p. 1957), axonometric projection
CONCLUSION
U vremenskom rasponu od 47 stvaralaèkih godina Aleksandar Dragomanoviæ (Banja Luka, 1921.- Zagreb, 1996.) - jedan od korifeja hrvatske poslijeratne moderne - stvorio je respektabilan opus od stotinjak djela. Tijekom života ostavio je dubok trag i u projektantskoj i u edukacijskoj domeni hrvatske arhitekture, od prvih koraka pod mentorstvom prof. arh. Alfreda Albinija do kasnijega samostalnog djelovanja ili plodne suradnje s nekoliko kljuènih arhitekata u stožernim djelima svoga opusa. Uz projektantski utjecaj valja istaknuti i njegovu krucijalnu ulogu edukatora na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu, koju je zapoèeo 1947. kao demonstrator, od 1949. i laborant prof. Albinija, da bi 1951. bio primljen za asistenta, napredujuæi tijekom karijere do zvanja redovitog profesora (umirovljen je 1991.).
Dragomanoviæev opus dominanto su obilježile tri tipološke skupine zgrada: 1) robne kuæe i trgovaèko-opskrbni centri, 2) poslovno-uredske zgrade i 3) odgojno-obrazovne ustanove, pri èemu su potonje u ovome èlanku cjelovito katalogizirane, kritièki kontekstualizirane i valorizirane. Dragomanoviæ se odgojno-obrazovnim zgradama nije bavio tijekom cijele karijere, veæ u omeðenom razdoblju od dvadesetak godina - od prvoga projekta za osnovnu školu i Dom kulture u zagrebaèkoj Dubravi (1953./ 54.) do natjeèajnog projekta djeèjeg vrtiæa u Sopotu (1974.). Tijekom toga perioda izradio je 15 projekata ove namjene; devet je natjeèajne provenijencije, a èak je šest i izvedeno. Uglavnom su to projekti za Zagreb i okolicu, s tek nekoliko ekskursa k drugim prostorima Hrvatske i nekadašnje Jugoslavije (Nova Gradiška, Kutina, Zenica, Sarajevo, Skopje). Zgrade odgojno-obrazovnih ustanova Dragomanoviæ je èesto radio u koautorstvu s R. Nikšiæem i E. Šmidihenom, s kojima je realizirao cijelu seriju škola (u zagrebaèkim naseljima Srednjaci, Preèko, Grana i u Kutini), nastalih na zajednièkome tipskom rješenju iz 1968./69., a za taj
skup izvedenih zgrada autorski je tim, kako je spomenuto, 1972. dobio Godišnju nagradu Viktor Kovaèiæ. Unatoè uspjehu toga tipa osnovnih škola, nesumnjivo najznaèajnija Dragomanoviæeva realizacija u odgojno-obrazovnoj skupini zgrada jest kombinirani djeèji vrtiæ u zagrebaèkom Sopotu (koautor R. Nikšiæ), koji je do danas ostao jedan od najbolje projektiranih objekata te namjene uopæe. Zgrada je èesto publicirana i ukljuèivana u antologije zagrebaèke arhitekture. Uz robnu kuæu ‘Nama’ u Trnskom, taj je vrtiæ njegov vjerojatno najuspješniji izvedeni projekt. Od nerealiziranih rješenja valja istaknuti Gimnaziju u Novoj Gradiški kao vrstan primjer proèišæene corbusierovske arhitekture internacionalnoga stila, koja dodatno dobiva na vrijednosti i zbog èinjenice da je nastala samo èetiri godine nakon autorove diplome! Meðu neizvedenim radovima zanimljiv je i projekt tipskih kombiniranih djeèjih ustanova što su kreativno uspjele spojiti racionalnost tipologije vrtiæa i inovativne interpretacije višestrešnih krovova izrazitog plasticiteta, koji su bili u doba nastanka gotovo potpuno potisnuti iz modernistièkoga oblikovnog vokabulara.
Prema urbanistièkoj dispoziciji, analizirane odgojno-obrazovne zgrade redovito su slobodnostojeæi objekti razvedenih gabarita, izdvojeni od gusto izgraðenoga tkiva grada, što je posebno vidljivo kod vrtiæa i osnovnih škola. Internat u Zenici, Kemijski institut PMF-a u Skopju i Tehnièki fakultet u Sarajevu jedini su planirani kao dijelovi veæega sustava sveuèilišnih kampusa. Osnovni je konstruktivni sustav, kao i u veæemu dijelu Dragomanoviæeva opusa, dominantno temeljen na rasteru AB stupova ili zidova položenih na modularnoj mreži.
U oblikovanju njegovih odgojno-obrazovnih ustanova razvidna su èetiri ‘stilska’ pristupa koji jasno reflektiraju referentne autore i oblikovne paradigme druge polovice 20. stoljeæa - od utjecaja Le Corbusiera i internacionalnoga stila, preko Miesa, kombinacije strukturalistièkih ideja i brutalizma, do naznaka regionalizma i postmodernih elemenata koji se kod Dragomanoviæa mogu naæi tek u tragovima. U svojoj osnovi svi projekti ove namjene funkcionalno su i organizacijski izrazito modernistièki, ekonomièni u konstrukcijskom sustavu i odabiru materijala. Arhitekturu Aleksandra Dragomanoviæa obilježava profinjen oblikovni minimalizam bez formalnih ‘ukrasa’ i manirizma moderne. Tlocrtna dispozicija, dosljedni funkcijski kriteriji, èista konstrukcija shema i kompozicija masa meðusobno su ovisni, simultano nastali kao jedinstvena cjelina, što je jedna od osnovnih odlika Dragomanoviæeve racionalne metode projektiranja koju je redovito primjenjivao u svome stvaralaèkom prosedeu. Sve navedeno osobito je dosljedno koristio pri projektiranju škola i djeèjih vrtiæa, kod kojih je u razvoju inovativnih modela organizacije ostavio bitan tipološki doprinos.
Analiza odabranih primjera - Katalog
Unutar opusa Aleksandra Dragomanoviæa ukupno je 15 projekata odgojno-obrazovne namjene koji su kao dio èlanka uvršteni kronološki kako bi se lakše pratio tijek njegove arhitektonske misli, a redoslijed je formiran s obzirom na poèetnu godinu natjeèaja ili projekta. Osim autorskih projekata, katalogu su priložena i 3 suradnièka rada (s A. Albinijem) i 7 projekata dvojbene, netoène ili nerazriješene atribucije. Svaka kataloška jedinica u ‘glavi’ ima jasno definirane datacije, gdje n. oznaèava godinu ili razdoblje natjeèaja, p. je datacija projekta, a r. realizacije. Objekti su navedeni prema izvornom nazivu iz vremena nastanka (s napomenom - ako je to danas promijenjeno), dok imena ulica imaju današnje nazive radi lakšeg snalaženja pri terenskom obilasku ili mapiranju zgrada. Dokumentacija je popratno priložena uza svaku zgradu abecednim redom, a lista bibliografskih jedinica vezana za svaki objekt složena je kronološkim redoslijedom, s obzirom na godinu objave.
I. Graðevinski fakultet
Zagreb, Studentski (Sveuèilišni) grad p. 1949./50.
Autor: Alfred Albini
Sur.: Aleksandar Dragomanoviæ
Dokumentacija:
AF-APD: Aleksandar Dragomanoviæ [doss. br. 29]
Arhiva A. Žuniæa: Aleksandar Dragomanoviæ. Radovi [elab., 1986.?]
Bibliografija:
*** 1968; Pavloviæ, 1968; Juriæ, 1988: 7; Uchytil, 1990: 69, 192, 213, 218; Uchytil, Štulhofer, 2007: 100, 107
1. Osnovna škola i dom kulture [dan. OŠ ‘Dr. Ante Starèeviæa’], Zagreb, Dubrava, Ul. Sv. L. Mandiæa 55
2. Tehnièki fakultet, Sarajevo
3. Gimnazija, Nova Gradiška
4. OŠ Ribnica, Ribnica (kod Velike Gorice)
5. OŠ Repišæe, Repišæe (kod Jastrebarskog), Opæ. Klinèa Selo
6. Filozofski fakultet, Zagreb, Ul. I. Luèiæa 3
7. Internat industrijske škole, Zenica
8. Kemijski institut PMF-a, Skopje, Arhimedova 5
9. Tipske škole s 12 i 16 uèionica, Zagreb
10. OŠ ‘Maršal Tito’ [dan. OŠ Preèko], Zagreb, Preèko, Dekaniæi 6
11. OŠ Srednjaci [dan. OŠ ‘Josipa Raèiæa’], Zagreb, Srednjaci bb
12. OŠ Grana [dan. OŠ ‘Vjenceslava Novaka’ i Centar za autizam], Zagreb, Grana, Ul. Vile Velebita 15a
13. OŠ ‘Stjepan Kefelja’, Kutina, N. Tesle 1
14. Tipske kombinirane djeèje ustanove, Zagreb - Siget, Utrine, Gornja Dubrava, Zapruðe, Trnsko, Gajnice, Dubec, Botinec
15. Kombinirana djeèja ustanova ‘Sopot’ [dan. DV Sopot], Zagreb, Sopot, V. Kovaèiæa 18c
*Suradnièki i dvojbeni projekti nisu navedeni
II. Zavod za motorizaciju Strojarskoga fakulteta
Zagreb, Studentski (Sveuèilišni) grad p. 1949./50.
Autor: Alfred Albini
Sur.: Aleksandar Dragomanoviæ
Dokumentacija:
AF-APD: Aleksandar Dragomanoviæ [doss. br. 29]
Arhiva A. Žuniæa: Aleksandar Dragomanoviæ. Radovi [elab., 1986.]
Bibliografija:
Uchytil, 1990: 69, 192, 218; Uchytil, Štulhofer, 2007: 107
III. Tehnološki fakultet
Zagreb, Pierottijeva 6 / Kršnjavoga / Kaèiæeva / Jukiæeva p. 1956.-1958. | r. 1958.-1963. (1964.)
Autor: Alfred Albini
Sur.: Aleksandar Dragomanoviæ, Doroteja Ložnik, Boris Krstuloviæ, Juraj Meniga; konst. Eugen Erlich
Dokumentacija:
AF-APD: Aleksandar Dragomanoviæ [doss. br. 29]
Arhiva A. Žuniæa: Aleksandar Dragomanoviæ. Radovi [elab., 1986.]
Bibliografija:
Albini, 1963; Meniga, 1963: 15; *** 1968; Pavloviæ, 1968; Juriæ, 1988: 7; Uchytil, 1990: 192, 199, 213, 218; Uchytil, Štulhofer, 2007: 90-95, 109
1. Osnovna škola i dom kulture
[dan. OŠ ‘Dr. Ante Starèeviæ’]
Zagreb, Dubrava, Ul. sv. L. Mandiæa 55 n. 1953./54. [najviša nagrada]; uži n. za školu 1954. [I. nagrada] | p. 1955.1959. | r. 1958.-1960.
I. faza - natjeèaj
Autori: Aleksandar Dragomanoviæ, Radovan Nikšiæ, Zvonimir Juriæ, Božidar Murkoviæ
II. faza - realizacija
Autor: Radovan Nikšiæ
Sur.: Edo Šmidihen, Aleksandra Zimpermann; Ante Tunkl (statika); Aleksandar Dragomanoviæ (interijer), Zvonimir Radiæ (interijer)
Dokumentacija:
AF-AHA: Aleksandar Dragomanoviæ [doss.]
AF-AKAK: ostavština E. Šmidihena
AF-APD: Aleksandar Dragomanoviæ [doss. br. 29]
Arhiva A. Žuniæa: Aleksandar Dragomanoviæ. Radovi [elab., 1986.?]
Arhiva I. Nikšiæ Olujiæ: nacrti
Arhiva M. Dragomanoviæa: 5 nacrta
Arhiva OŠ ‘Ante Starèeviæ’: nacrti
GF-APD: Radovan Nikšiæ [doss.]
HAZU-HMA:
ostavština A. Dragomanoviæa, inv. br. HMA/AD/9/2/1-4 (4 nac.)
ostavština R. Nikšiæa, inv. br. HMA/ RN/3/15/1-65 (31 nac., 31 fot., 3 tekst.)
MK-MKT: 363, 377, 423
Bibliografija:
*** 1954.c; *** 1954.d; *** 1954.f; Bahovec, 1954; MG, 1954; *** 1960.b; *** 1960.c; Meštroviæ, 1960; Šegviæ, 1960; Erceg, 1961; M. G., 1961; Medvešèek, 1961; Venturini, 1961; Begoviæ, 1962; Uhlik, 1962; Z. Ša., 1964; *** 1968; Pavloviæ, 1968; *** 1986: 106; Odak, 1986; Šegviæ, 1986: 164; Premerl, 1987; Juriæ, 1988; Galiæ, 1991: 144-149; 103, 124, 125; Štraus, 1991: 44; Sekuliæ-Gvozdanoviæ, 1992: 11-12; T. Pl., 1993; Vrkljan, 1995: 152-153; Obad Šæitaroci [ur.], 2000: 183, 298; A. Las., 2005; Kisiæ [ur.], 2005: 41; Ivankoviæ, 2008: 169; Uchytil, Barišiæ Mareniæ, Kahroviæ, 2009; Ivankoviæ [ur.], 2010; Nikšiæ Olujiæ, 2010; Uchytil, Barišiæ Mareniæ, Kahroviæ, 2011; Deranja Crnokiæ i dr., 2015:24, 31
Ova je škola prvi Dragomanoviæev autorski doticaj s tipologijom obrazovnih zgrada. Smještena je u središtu planiranoga naselja individualnog stanovanja u Gornjoj Dubravi u susjedstvu studija ‘Jadran filma’. Sklop škole pruža se u smjeru JZ-SI, paralelno s ulicom s koje je riješen glavni J ulaz, dok je na S dijelu parcele zona školskih igrališta.
U prvomu natjeèajnom projektu (1953./54.) kompleksni je program uza školu predviðao i dom kulture. Izvorno je škola bila koncipirana kao izdužena jednokatnica višestrukoga ‘H’ tlocrta s unutarnjim atrijima oko kojih su formirani uèionièki traktovi. U njihovu su zaleðu zasebni volumeni s fiskulturnom dvoranom i prateæim sadržajima, a ta dva dijela meðusobno su povezana središnjim volumenom unutar kojeg je ulazni hal s upravom i PVN-om. Na natjeèaju su samo dva najbolje plasirana rada ponudila dom kulture prihvatljive kvalitete, ali je ocijenjeno da natjeèajni program za njega nije dobro razraðen pa se od Doma posve odustalo. Inaèe, na natjeèaju je zaprimljeno 18 radova, a u žiriju su od poznatijih imena bili Ivan Zemljak, Božidar Tušek, Franjo Bahovec i Vladimir Fulla. Rad autorskog tima Dragomanoviæ, Nikšiæ, Juriæ i Murkoviæ bio je svrstan u prvu grupu najboljih radova (od triju skupina), no nijedno rješenje u tom krugu nije odabrano kao adekvatno za izvedbu. Uz njih je u tu grupu uvršten još i tim Ostrogoviæ, Koloniæ i Lorber, te su se zajedno plasirali u uži natjeèaj za školu (bez doma kulture).
U drugoj etapi, na užem natjeèaju (s rokom predaje 28.4.1954.), projekt doživljava volumensku transformaciju, postaje kompaktniji s dvoetažnom glavnom zgradom i boèno adi-
ranim prizemnim traktovima organiziranim oko atrija, s dominantnim volumenom sportske dvorane. Nikšiæeva je grupa u ovome krugu pobijedila i dobila izvedbu.
U konaènici realizirani je projekt 12-razredne osnovne škole još dodatno iskomprimiran, pa sklop èine tri izdužene ‘lamele’ i dvorana na I dijelu; prizemni traktovi s uèionicama uz atrije omoguæavaju nastavu na otvorenom; glavni troetažni volumen na Z dijelu sklopa u prizemlju sadrži gospodarske prostore, blagovaonicu i kuhinju, a na katovima uèionice. Na spoju dviju uèionièkih cjelina jesu glavni ulaz s velikim trijemom, hal u funkciji PVN-a i prostorije uprave. Konstrukcija je kod natjeèajnih projekata bila nešto heterogenija s razlièitim konstruktivnim rasterima, dok je u izvedbi strukturna matrica ujednaèenija, svedena na pravilni raster stupova i lamelnih zidova (dominantno 7´5 m). Za razliku od prvoga natjeèajnog rješenja s naznakama regionalnoga tretmana fasada obloženih kamenom, na internom natjeèaju veæ se naziru apstraktni nizozemski likovni utjecaji, dosljedno potvrðeni i u izvedenom rješenju. Ipak, N. Šegviæ navodi kako vrijednost sklopa nije formalno-kompozicijska i da u projektu „nema niti Miesa niti Mondriana”, veæ istièe kako su svi volumeni „…vizuelno povezani, iako su posebno rješavani. To je ustvari i najviši kvalitet ove prostorne arhitektonske koncepcije”. Z. Juriæ piše da projekt ima „…sve odlike suvremene arhitekture internacionalnog stila, koja se može odrediti kao funkcionalizam s poetskim akcentom”. Zbog te izrazite funkcionalne perfekcije D. Venturini naglašava da je ova škola „suviše mašina za uèenje” i da joj nedostaju boje u interijeru
koje bi, prema njegovu mišljenju, djeci bile prikladnije jer bi unijele ‘živost’ u objekt. Izvedeni projekt potpisuje samo R. Nikšiæ (Vrkljan navodi da je projekt razraðivao tijekom boravka u Rotterdamu). Izgradnja škole poèela je krajem 1958., prvi je dan nastave bio 22. rujna 1960., a u školsku je godinu bilo upisano 880 uèenika. Otvorenje sportske dvorane bilo je godinu dana kasnije. Godine 1968. škola je preimenovana u ‘29. novembar’, a 1990. dobila je današnje ime.
Unatoè suautorstvu u natjeèajnoj etapi, Dragomanoviæ je na realiziranom objektu naveden samo kao suradnik, odnosno kao ‘autor namještaja’ (stolci, stolovi, vješalice, ormari). U jednomu od svojih intervjua R. Nikšiæ o tome kaže: „Izvedba prema nacrtima arh. Aleksandra Dragomanoviæa zaista je uspjela. Škola je dobila namještaj oblikovan suvremeno, jednostavno, èisto i lijepo, jer je autorova tendenca bila da djeluje odgojno u razvijanju ukusa kod uèenika.” N. Šegviæ je prema interijeru bio nešto kritièniji: „U opremi unutarnjih ambijenata suradnici projektanta Dragomanoviæ i Radiæ nijesu podjednako vrijedno riješili svoje zadatke. Dok je Dragomanoviæ veoma funkcionalno riješio potrebne namještaje, garderobe, ormare, itd. Radiæ se u svojoj polihromiji nije izdigao iznad shematiènosti. Polihromija bez funkcionalne uloge pretvara se u blijedu dekoraciju.”
Natjeèajne etape, projekti i konaèna realizacija škole u Dubravi zbog brojnih neprecizno navedenih podataka jedno je od atribucijski zamršenijih Dragomanoviæevih djela, gdje se datacije, (ko)autori i suradnici te etape i nagradni plasmani u nekoliko izvora navode
razlièito. Za prvi natjeèaj Dragomanoviæ u elaboratu svojih radova piše kako je raðen 1953. uz osvojenu II. nagradu, no u ranijim dokumentima u vlastitu personalnom dosjeu na AF-u navodi ‘najvišu nagradu’. U Nikšiæevoj monografiji za taj se projekt navodi I. nagrada. Za drugi natjeèajni krug Dragomanoviæ ponovno navodi 1953., a Nikšiæeva monografija istièe èak 1955., iako se iz službene dokumentacije vidi da su radovi predani krajem travnja 1954. Dragomanoviæ za „opremu osmogodišnje škole” navodi da ju je samostalno izveo 1957., no interijer je ureðivan tek u ljeto 1960. U arhivi škole èuvaju se osim nacrta objekta i projekti namještaja, ali nisu datirani niti se u sastavnici navode autori. U realizaciji je ovaj projekt jedan od prvih primjera total-dizajna pri izgradnji škola u nas, gdje je nekoliko arhitekata zaduženo za razlièite dijelove razrade - od generalne koncepcije, oblikovanja proèelja i funkcionalne organizacije, do kolornih aplikacija u interijeru i dizajna najmanjih detalja. Nagrada SAJ-a za najbolje arhitektonsko ostvarenje u 1960. za školu u Dubravi dodijeljena je samo R. Nikšiæu kao vodeæemu projektantu. Škola je i danas u izvornoj funkciji i kao jedno od rijetkih djela poslijeratne arhitekture na listi je zaštiæenih kulturnih dobara RH [Z-4470]. Iako je slabo održavana, prostorna i oblikovna koncepcija nije narušena, a od neprimjerenih naknadnih intervencija istièu se plitki kosi krovovi. Premda je od otvorenja škole prošlo 60 godina, u interijeru je još djelomièno oèuvano originalno stanje, a pronaðene su i dvije tipske zidne vješalice (odložene u kotlovnici škole), koje su posljednji tragovi Dragomanoviæeva interijerskog rješenja.
2. Tehnièki fakultet
Sarajevo n. 1954. [II. nagrada]
Koautori: Zvonimir Juriæ, Olga Vujoviæ, Stjepan Vukadinoviæ
Dokumentacija:
AF-APD: Aleksandar Dragomanoviæ [doss. br. 29]
Arhiva A. Žuniæa: Aleksandar Dragomanoviæ. Radovi [elab., 1986.]
Arhiva M. Dragomanoviæa: 10 nacrta
Bibliografija:
*** 1954.e; Gomboš, 1954; *** 1964; Juriæ, 1988; Obad Šæitaroci [ur.], 2000: 245; A. Las., 2005.
Projekt sarajevskoga Tehnièkog fakulteta predstavlja urbanistièko-arhitektonsko rješenje veæega obuhvata, s detaljnijom razradom samo JZ dijela. Kompleks je razvedenoga paviljonskog tipa, strukturalistièki tretiranih usitnjenih volumena. Kolni su prilazi sklopu sa Z, a pješaèki s I, gdje je na JI velik pristupni plato.
Cjelina je nalik kampusu složenom od paviljona unutar kojih su traktovi s uèionicama, izmeðu njih su povezni pasaži, velike hale za predavanja, uredi i društvene prostorije, a u meðuprostore su umetnute veæe zelene površine. Konstruktivni je sustav kombinacija AB zidova i stupova, dominantno na rasteru 4´6 m, iako se pojavljuje još nekoliko drugih strukturnih modulacija. Proèelja su minimalistièki oblikovana, apstraktna i geometrizirana, a pune mase zgrada artikulirane su neprekinutim ‘trakama’ prozora i ponegdje ubaèenim kvadratiènim otvorima. Za razliku od drugih dvaju nagraðenih radova, Dragomanoviæev je projekt izrazito ortogonalan, rasporedom masa u tlocrtu nalik je na mondria-
novsku kompoziciju. Situacijski ova složena cjelina djeluje kao ‘tepih’ na ravnom terenu koji svojim pružanjem na izgled zanemaruje èinjenicu da se nalazi na padini, no perspektivni prikaz pokazuje finu kaskadnu konfiguraciju arhitektonskih masa posve prilagoðenih slojnicama.
Iako je rijeè o sarajevskom natjeèaju, jedno od znaèajnijih imena u ocjenjivaèkom sudu bio je i Stjepan Gomboš. Iznenaðujuæe je da su rješenja na natjeèaj predala samo èetiri tima. Prvu nagradu osvojili su Franjo Bahovec, Slavko Novak i Božidar Tišina iz Zagreba, drugu Dragomanoviæev tim, a treæu Zdravko Kovaèeviæ i Milivoj Peterèiæ iz Sarajeva. U sarajevskom èasopisu ‘Arh’, u jednoj naknadnoj objavi iz 1964. krivo se navodi da je Dragomanoviæevo rješenje nagraðeno treæom nagradom, što i sam Dragomanoviæ pogrešno bilježi u vlastitome popisu radova. U svojem elaboratu Dragomanoviæ kao koautoricu navodi samo O. Vujoviæ, dok se u èasopisu ‘Arhitektura’ kao koautor spominje samo S. Vukadinoviæ.
3. Gimnazija
Nova Gradiška n. 1955. [II. nagrada, najviši plasman]
Dokumentacija:
Arhiva A. Žuniæa: Aleksandar Dragomanoviæ. Radovi [elab., 1986.?]
Bibliografija:
*** 1955.b; *** 1968; Pavloviæ, 1968; Odak, 1986; Juriæ, 1988; Juras, 1996; Obad Šæitaroci [ur.], 2000: 183; Odak, 2006: 47, 126, 229; Paladino, 2015: 260
Iz nacrta nije razvidno gdje se u Novoj Gradiški nalazila parcela buduæe gimnazije, niti je naznaèena njezina orijentacija, s obzirom na sjever. Sklop je gimnazije ‘T’ tlocrta s izduženim uèionièkim traktom položenim uz ulicu (P+2) i dvoranom okomito postavljenom na glavni korpus škole. Ispred ulaza je trijem nastao odizanjem volumena na stupove. U unutrašnjosti glavna je zgrada dvotraktna sa središnjim hodnikom-galerijom osvijetljenom zenitalno; u uliènom su traktu potezi uèionica, a u paralelnom, nešto duljem unutarnjem traktu smještena je administracija i specijalizirane uèionice te stubišta i sanitarije. Prizemlje je otvoreni prostor na stupovima, izuzev manjega ulaznog hala s garderobom i središnjom vertikalom stubišta (sa sanitarijama) koja se proteže kroz sve tri etaže. Volumen dvorane dvostruke je visine; uz nju je u interijeru postavljena i galerija kojoj se pristupa vanjskim zavojitim stubištem. Za konstrukciju se može pretpostaviti da se radi o kombiniranom sustavu AB stupova, zidova i ploèa. U oblikovanju proèelja jasan je utjecaj lecorbusierovske moderne, s njegovih pet toèaka arhitekture, pri èemu je posebno nagla-
šeno odizanje na stupove i dugi trakasti prozori (za puni dojam nedostaje jedino krovna terasa). Pravilni kubus dvorane odvojen je od škole i oblikovno djeluje kao zaseban artefakt u prostoru drukèijega, simplificiranog oblikovanja - na razini prizemlja zatvorenog perimetra, dok je po visini druge etaže potpuno ostakljen.
Na natjeèaju za gimnaziju prva nagrada nije dodijeljena, Dragomanoviæ je osvojio drugu kao najviši plasman, a uruèene su tri treæe (Božidar Tušek, Emil Pernar i Nikola Martinov; Neven Šegviæ, Dagmar Goraniæ i Kuzma Žuvela; Ivo Novak, Nada Kružiæ, Stjepan Perac) i èetiri otkupa. Radovi su bili predstavljeni 2. srpnja 1955. na izložbi u Novoj Gradiški. U osvrtu na Dragomanoviæev opus Z. Juriæ piše da gimnazija ima „...sve odlike suvremene arhitekture internacionalnog stila, koja se može odrediti kao funkcionalizam s poetskim akcentom”, a T. Odak navodi: „Izuzetan je rezultat skromna gimnazija u Novoj Gradiški. Jednostavnost i lapidarnost u organizaciji prostora, likovnoj interpretaciji, prožimanju konstrukcije i forme èine taj projekt visokim i zrelim dometom unutar vladajuæeg koncepta”.
4. OŠ Ribnica Ribnica (kod Velike Gorice) p. 1955.
Dokumentacija:
AF-APD: Aleksandar Dragomanoviæ [doss. br. 29]
Arhiva A. Žuniæa: Aleksandar Dragomanoviæ. Radovi [elab., 1986.?]
Bibliografija:
* Projekt nije publiciran niti se navodi u literaturi.
5. OŠ Repišæe
Repišæe (kod Jastrebarskoga), Opæ. Klinèa Selo n. 1955. (1958.?)
Koautori: Berislav Radimir, Dragica Crnkoviæ
Dokumentacija:
AF-APD: Berislav Radimir [doss. br. 110 (76)]
Arhiva A. Žuniæa: Aleksandar Dragomanoviæ. Radovi [elab., 1986.?]
HAZU-HMA: ostavština A. Dragomanoviæa, inv. br. HMA/AD/9/5/1-3 (3 nacrta)
MK-MKT: 432
Bibliografija:
Šajnoviæ, 1958; *** 1968; Pavloviæ, 1968
Idejni projekt za dvorazrednu osnovnu školu u naselju Ribnica spomenut je u osobnom dosjeu A. Dragomanoviæa, gdje se navodi i datacija (1955.), a kao pobližu lokaciju arhitekt uz ime naselja navodi grad Karlovac, gdje takvog toponima nema (!). Vjerojatno se ipak radi o Ribnici kod Novoga Èièa što administrativno pripada gradu Velikoj Gorici. Dragomanoviæ iste podatke navodi i u vlastitu elaboratu radova, ali samo u sumarnom popisu na poèetku, gdje je osim imena škole takoðer navedena spomenuta datacija, no nacrti nisu prezentirani niti su saèuvani u autorovoj ostavštini, pa rješenje škole zasad ostaje nepoznato. S obzirom na skromni program (dvorazredna škola), rijeè je o malom objektu i vjerojatno tek idejnom rješenju jer, koliko je poznato, u tome mjestu škola nikada nije izgraðena.
Sklop seoske škole smješten je u slobodnome zelenom prostoru, na blagoj padini s tek nekoliko kuæa u okolici. Na izduljenoj parceli (približno S-J) zgrada škole pozicionirana je na krajnjem jugu bliže cesti, dok se prema sjeveru nižu školsko dvorište, vježbalište i vrt. Uèenièki je pristup s I, a kolni sa Z.
Projektirane su dvije inaèice iste morfologije: sklop katnosti P+1 te varijanta gdje bi cijeli program bio smješten samo na prizemnoj etaži. U tlocrtu je zgrada složena od dvaju posmaknutih kvadratnih paviljona povezanih kratkim ulaznim ‘zglobom’ u kojem je hal sa sanitarijama za pranje cipela i nogu kada djeca hodaju bosa (!). U jednokatnoj varijanti na gornjoj etaži, do koje vodi jednokrako stubište, smještene su èetiri uèionice, prostorije za domaæinstvo i radionicu, te ured direktora, zbornica i aula u funkciji PVN-a.
Uèionice su rasporeðene po dvije u svakom paviljonu; predviðeni je broj ðaka 36 u sva-
kom razredu. Alternativno rješenje, gdje bi sve prostorije bile na istoj etaži, ima jednostrano orijentirane uèionice, dok su u dvoetažnoj varijanti uèionice osvijetljene ‘preko ugla’, na oba proèelna zida.
U osnovnom rješenju konstruktivni je sustav skeletni s nosivim zidovima križno postavljenima u centralnim, osim svakoga paviljona. Raster stupova u oba je paviljona položen na kvadratnu mrežu. Prizemno je rješenje klasiènije strukturirano sustavom zidova.
Usporedimo li Dragomanoviæev oblikovni vokabular èistoga internacionalnog stila na projektu Gimnazije u Novoj Gradiški (iz iste, 1955. godine kada je datirana i škola u Repišæu), pomalo nevjerojatno djeluje ambijentalna prilagodba njegova autorskog rukopisa na ovoj seoskoj školi izrazito regionalnog izrièaja, usjeèenoj u padinu i pejsaž, sa slikovitim kosim krovovima dubokih streha i rustiènim kamenom na proèeljima u prizemlju.
Oko atribucije i datacije ovoga nerealiziranog projekta objavljeno je nekoliko kontradiktornih ili nejasnih podataka. U „Arhitekturi” br. 99-100 iz 1968. škola se navodi kao zajednièki projekt Aleksandra Dragomanoviæa i Dragice Crnkoviæ. U vlastitu elaboratu Dragomanoviæ istièe da je projekt (ne spominje se natjeèaj!) nastao 1955. u suradnji s Berislavom Radimirom. U objavi rezultata natjeèaja u „ÈIP”-u uopæe nema spomena Dragomanoviæa, veæ se kao autor navodi samo Dragica Crnkoviæ (iako su nacrti iz Dragomanoviæeve ostavštine u HMA identièni publiciranima!). Vezano za rezultate natjeèaja neobièno je što su objavljeni tek 1958., ako je toèan podatak iz Dragomanoviæeva elaborata radova da je godina projekta 1955.? Iz raspoložive graðe zasad nije moguæe utvrditi toène (ko)autorske relacije ni dataciju, a škola nije izvedena.
6. Filozofski fakultet
Zagreb, Ul. I. Luèiæa 3 n. 1955./56. [podijeljena VI. nagrada]
Koautori: N. Kuèan, R. Nikšiæ
Sur.: Petar Kušan
Dokumentacija:
AF-APD: Aleksandar Dragomanoviæ [doss. br. 29]
Arhiva A. Žuniæa: Aleksandar Dragomanoviæ. Radovi [elab., 1986.?]
GF-APD: Radovan Nikšiæ [doss.]
HAZU-HMA:
ostavština A. Dragomanoviæa, inv. br. HMA/AD/9/7/1-5 (5 nacrta); ostavština R. Nikšiæa, inv. br. HMA/ RN/3/16/1-5 (2 nacrta, 3 foto.);
MK-MKT: 364, 424
Bibliografija:
*** 1955.d; *** 1956.a; *** 1956.b; *** 1956.d; Juriæ, 1988; Kisiæ [ur.], 2005: 59, 103, 125; Obad Šæitaroci [ur.], 2000: 183, 298; Dubroviæ, 2006: 22, 24 85; Uchytil, Barišiæ Mareniæ, Kahroviæ, 2009; Uchytil, Barišiæ Mareniæ, Kahroviæ, 2011; Paladino, 2015: 261; *** 2018: 193
Parcela natjeèajem planiranoga Filozofskog fakulteta smještena je na ‘Sveuèilišnoj aleji’ (tada ‘produženoj Runjaninovoj’), gdje nešto sjevernije Dragomanoviæevi suautori iste godina projektiraju i Radnièko sveuèilište. Pravokutnog je oblika izduljena u smjeru S-J, glavni je ulaz u zgrade fakulteta sa Z, a kolni je opskrbni pristup na JZ.
Kompleks je složen od pravilnoga prizemnog ‘tepiha’ s naizmjeniènim nizom insertiranih atrija i veæih predavaonica povezanih izduženim komunikacijskim foyerom; prema ulici je adiran izdvojeni volumen amfiteatarske dvorane (dispozicijski podsjeæa na situaciju Tehnološkog fakulteta, na kojem je Dragomanoviæ suradnik Albiniju). Po cijeloj dužini spomenutoga ‘tepiha’ nanizane su popreène dvokatne i trokatne lamele s æelijama uèionica, pri èemu su tri južne ‘prizme’ tlocrtno i volumenski meðusobno spojene u meandar. Konstrukcija nije opisana jer je natjeèaj raðen u sitnome mjerilu 1:500, ali je vidljiv jasno postavljen raster skeletnoga stupovnog sustava. Oblikovanje fasada možda je najbolje opisao Z. Juriæ u osvrtu na Dragomanoviæev opus, gdje navodi da sklop ima „…dominantne ele-
mente apstrakcije u oblikovanju na tragu egzatovskih estetskih istraživanja”. U arhitektovu vokabularu FF je nastavak kompozicijskih gesti inauguriranih godinu ranije na natjeèaju za gimnaziju u Novoj Gradiški, gdje višekatni volumeni takoðer lebde nad šetnicama i otvorenim trijemovima u prizemlju.
Na natjeèaj je pristiglo 17 radova, a u žiriju su bila ugledna imena onodobne arhitekture: Zdenko Strižiæ, Bogdan Nestoroviæ, Ivan Zemljak, Stanko Rohrman. Prva nagrada nije dodijeljena, dvije druge osvojili su: tim Nikola Filipoviæ, Ivo Novak i Ines Medaniæ, te u drugoj grupi Božidar Tušek s Emilom Pernarom; treæa je nagrada pripala timu Grozdana Kneževiæa; èetvrta grupi Antuna Ulricha; petu su dobili Zoja i Selimir Dumengjiæ; dvije šeste nagrade podijeljene su Dragomanoviæevu timu, odnosno Veri Èirkoviæ s Nikolom Šercerom. U popisu vlastitih radova Dragomanoviæ krivo navodi osvojenu petu nagradu, a i u fakultetskoj biografiji njegova koautora N. Kuèana takoðer je neispravan podatak o èetvrtoj nagradi.
U konaènici na toj je lokaciji izveden Filozofski fakultet prema projektu Božidara Tušeka.
7. Internat industrijske škole Zenica
p. 1957.
Koautor: Berislav Radimir
Dokumentacija:
AF-APD:
Aleksandar Dragomanoviæ [doss. br. 29]
Berislav Radimir [doss. br. 110 (76)]
Arhiva A. Žuniæa: Aleksandar Dragomanoviæ. Radovi [elab., 1986.?]
Arhiva M. Dragomanoviæa: 7 nacrta
Bibliografija:
*** 1968; Pavloviæ, 1968
Smješten na Z dijelu kampusa, sklop internata složen je od visoke trokatnice i okomito pripojenih dvaju nižih volumena: sjeverni je kvadratnog tlocrta i sadrži veliku dvoranu za predavanja, a južni je izduljeniji s nizom uèionica u dvije etaže; J od kompleksa jest nogometno igralište. Glavni je pješaèki pristup s ulaznoga trga na I, a opskrbni prilaz vozilima jest na mjestu spoja centralnog objekta s jednim od adiranih volumena, prometnicom koja se za jednu etažu upušta ispod razine terena. Najviši centralni objekt u prizemlju ima uèionice, a na katovima smještajne jedinice površine 28.75 m2 sa po 6 kreveta u sobi; krovna terasa namijenjena je za druženje na otvorenom. Nosiva konstrukcija je sustav AB zidova i stupova na rasteru od 6 m. Proèelja nose tipièan Dragomanoviæev likovni izraz 1950-ih, razvijen upravo u projektiranju obrazovno-odgojnih ustanova (sliènoga su oblikovanja Gimnazija u Novoj Gradiški, Filozofski fakultet u Zagrebu i OŠ Dubrava). Kod njegovih drugih objekata taj je kompozicijski kôd Z. Juriæ de-
terminirao kao „suvremenu arhitekturu internacionalnog stila, koja se može odrediti kao funkcionalizam s poetskim akcentom”. U setu saèuvanih nacrta ovoga sklopa kao varijantno rješenje (drukèije grafike!) prezentirana je još jedna stambeno-edukativna lamela izduljenoga pravokutnog tlocrta, smještena I od kompleksa internata. Gotovo je identiènoga vanjskog oblikovanja kao i najviša zgrada osnovnoga kompleksa, ima èetiri kata i krovnu terasu. U prizemlju su upravnoadministrativne prostorije i restoran, na katu uèionice i prateæi sadržaji, a na ostalim su etažama sobe dimenzija 5´5 m sa 6 kreveta. Nije poznato radi li se o alternativnom rješenju sklopa ili, možda, o drugoj etapi u sluèaju potrebe za dodatnim kapacitetima.
Dragomanoviæev koautor Berislav Radimir u popisu svojih radova u profesorskom dosjeu na AF-u projekt naziva ‘Internat uèenika u privredi’. Rješenje nije nigdje publicirano, a u literaturi se kao usputni podatak spominje u samo dva kratka biografska èlanka.
8. Kemijski institut PMF-a Skopje, Arhimedova 5 n. 1960. [I. nagrada] | id. p. 1961.; izv. p. 1961./62.; p. sanacije 1965. | r. 1967. [otvoreno 11.10.1968.]
Koautori: M. Vukoviæ, M. Jelinek (id. projekt); A. Juraga (interijer)
Dokumentacija:
AF-APD: Aleksandar Dragomanoviæ [doss. br. 29]
Arhiva A. Žuniæa: Aleksandar Dragomanoviæ. Radovi [elab., 1986.?]
Arhiva M. Dragomanoviæa: 7 nacrta
HAZU-HMA: ostavština A. Dragomanoviæa, inv. br. HMA/AD/9/12/1-14 (6nacrta)
HIS-Biblioteka: idejni i izvedbeni projekti, projekti sanacije
MK-MKT: 428
Anketni podaci:
Jasmina Siljanoska, Skopje [5. 9. 2016.]
Bibliografija:
Ž. D., 1966.a; *** 1968; Pavloviæ, 1968; J. M. M., 1984; Juriæ, 1988; T. Pl., 1993; J. M. M., 1995; Obad Šæitaroci [ur.], 2000: 183, 266; *** 2014
Objekt je pozicioniran uz park ‘Gazi Baba’, nedaleko od gradskog središta, i dio je veæega sveuèilišnog kompleksa u kojem se nalazi nekoliko fakulteta, menza, smještajne zgrade, uprava i sportska igrališta. Trokatnica je pravilnoga èetverokutnog tlocrta, prema projektu usmjerena S-J, s dva atrija u unutrašnjosti - jednim u punoj visini i drugim na posljednjem katu. S obzirom na to da je u projektnoj postavi (za razliku od izvedbe) zgrada položena okomito na slojnice i jednim je dijelom usjeèena u kosi teren, glavni je ulaz kroz poluukopanu etažu ispod velikoga trijema formiranog odizanjem staklenoga kvadera zgrade na stupove. Horizontalne komunikacije su obodne, a vertikalne su riješene oblikovno zanimljivim ‘mimoilaznim’ stubišnim krakovima. Laboratoriji su nanizani u punoj dužini triju proèelja, a samo na J dijelu iznad ulaza nalaze se velika predavaonica dvoetažne visine i zajednièki prostori za okupljanja, izložbe i sl. U realizaciji je projekt doživio odreðene preinake, od kojih je najznaèajnija u orijentaciji - umjesto projektirane postave zgrade S-J, korpus je zarotiran za 90° i postavljen u smjeru I-Z, paralelno sa slojnicama terena. Ta je odluka opravdana štednjom na zaštiti od sunca i atraktivnijom ekspozicijom prema prometnici Skopje-Kumanovo. Ipak, na slabiju kvalitetu realizacije ponajviše je utjecalo odustajanju od transparentne staklene fasade, umjesto koje je izvedena konvencionalna, sa zidanim parapetima i trakastim potezima prozora.
Prema Z. Juriæu ovaj projekt „pokazuje senzibilitet za poslijeratna istraživanja Miesa i njegovu monumentalizaciju tehnike, ali uz izrazito rafinirano uspostavljanje humanog mjerila cijelog objekta”. Sklop je zasigurno jedan od najdosljednije provedenih primjera Dragomanoviæeve diskurzivne metode projektiranja - kako u interijeru tako i u eksterijeru - uz naglašenu organizaciju tlocrta ‘na mreži’, racionalnu AB skeletnu konstrukciju modula 7´7 m i rasterirana staklena proèelja iznimne èistoæe i jednostavnosti u rasponu potkonstrukcije od 1,75 m.
Na jugoslavenski je natjeèaj za Institut pristiglo 16 radova, a u žiriju su djelovali: S. Kliska, Z. Vrkljan, Lj. Tomiæ, D. Marinkoviæ, D. Pecijare i G. Flumini. Prvu nagradu je osvojio Dragomanoviæ, a druga i otkupi nisu dodijeljeni, veæ su uruèene tri treæe nagrade. U svojim biografskim prilozima u osobnom dosjeu na AF-u Dragomanoviæ netoèno navodi da je natjeèaj održan 1963., a i u elaboratu svojih radova u uvodnom popisu ponavlja istu grešku, iako poslije uz nacrte te zgrade piše toènu godinu. Formalni idejni projekt 1961. izradio je PB GP-a ‘Hidrotehnika’ iz Beograda (kao projektanti su navedeni M. Vukoviæ, M. Jelinek i A. Dragomanoviæ, a interijer potpisuje A. Juraga). Izvedbeni projekt je raðen veæ 1961./62., no na njemu se više ne navodi Dragomanoviæevo ime. Godine 1965. ‘Hidrotehnika’ takoðer izraðuje i projekt sanacije i pojaèanja na seizmièke sile, na kojem se kao glavni projektant navodi B. Miškoviæ, a iste godine takav elaborat radi i Tehnièki fakultet u Skopju (Univerzitet vo Skopje, Zavod za studii i proektiranje), koji potpisuje prof. ing. grað. K. Hololèev sa suradnicima L. Atanasovom i A. Spasovom. Nije poznato je li zgrada Instituta veæ bila u izgradnji 1963. kada se u Skopju dogodio jak potres, pa su zbog toga raðeni projekti naknadne sanacije konstrukcije, ili je to bila dorada projekta još prije poèetka izvedbe, sukladno novim propisima. Zgrada je završena 1967., a nakon opremanja interijera s radom je zapoèela 11. 10. 1968. povodom praznika Ustanka makedonskog naroda.
Zanimljivo je da Dragomanoviæ s tim projektom, nakon idejne etape, više nije imao veze, te tako nije znao èak ni to da je objekt izveden (!), o èemu sam piše: „Godine 1970. boravio sam u Skopju u novoizgraðenom hotelu na Gazi-babi - vis-a-vis hotela postojala je zgrada koja je na krovu imala instalacije ventilacije digestora - tek nakon nekog vremena postalo mi je jasno da je to Kemijski institut PMF Skopje.” Na žalost, zgrada je u realizaciji izgubila kljuène elemente oblikovnoga kôda, pa je daleko od iznimne kvalitete Dragomanoviæeva natjeèajnog projekta.
9. Tipske škole s 12 i 16 uèionica
Zagreb n. 1968./69. [I. nagrada]
Koautori: Radovan Nikšiæ, Edo Šmidihen
Dokumentacija:
AF-AKAK: ostavština E. Šmidihena
AF-APD: Edo Šmidihen [doss. br. 93]
GF-APD: Radovan Nikšiæ [doss.]
HAZU-HMA: ostavština R. Nikšiæa, inv. br. HMA/RN/3/72/1-5 (5 nac.)
MK-MKT: 404
Bibliografija:
Galiæ, 1991: 144-149; Kisiæ [ur.], 2005: 127128
Nacrti projekta saèuvani su u ostavštini R. Nikšiæa, i to ukupno pet razlièitih shema tlocrtnih tipskih rješenja, do kojih je došlo zbog prelaska obrazovnog sustava na kabinetsku nastavu. Osim varijacija u velièini (kapacitetu) škola, ponuðeni su razlièiti oblici gabarita - od posve kompaktnih (razvijenih iz tipa nešto starije OŠ Trnsko), do razvedenih višetraktnih sklopova s nekoliko varijanti orijentacija i pozicija ulaza koji odgovaraju razlièitim urbanistièkim situacijama.
Za jedno od rješenja postoji i tehnièki opis iz kojeg je vidljiv koncept temeljen na pretpostavkama prefabrikacije. Škola je u tom sluèaju zamišljena kao paviljonski tip spojen od centralnoga školskog prostora, gimnastièke dvorane na zaèelju, trakta uèionica i sklopa specijalnih prostorija za defektnu djecu. Uz glavni ulaz pozicionirane su centralne (zajednièke) garderobe, što je bila inovacija u školskom programu. Nakon ulaza slijedio je ‘ukrasni patio’ koji dovodi svjetlost u unutrašnjost objekta i stvara prostorni fokus društvenog dijela.
Modularna nosiva konstrukcija trebala je biti AB skelet ukruæen zidnim lamelama. Razradom ovoga tipskog rješenja poslije je izvedeno više škola, a projekt je s modifikacijama primijenjen na nekoliko razlièitih lokacija. Dragomanoviæ supotpisuje one u Kutini i u zagrebaèkima naseljima Grana, Preèko i Srednjaci, dok je nekoliko gotovo identiènih objekata izvedeno bez sudjelovanja autora (npr. u Dupcu i Vukomercu).
Neke od preostalih èetiriju tipova realizirali su R. Nikšiæ i E. Šmidihen, no bez sudjelovanja Dragomanoviæa. Iako se svugdje navodi kako je natjeèaj za tipske škole bio 1969., možda je zapoèet još 1968., jer se ta godina navodi u Nikšiæevu profesorskom dosjeu, a i neki od navedenih objekata koji su proizašli iz ovih tipskih rješenja 1969. veæ su bili u izvedbi.
Autorskom timu Dragomanoviæ - NikšiæŠmidihen za tipske projekte osnovnih škola u Zagrebu SAH je 1972. dodijelio Godišnju nagradu ‘Viktor Kovaèiæ’.
10. OŠ ‘Maršal Tito’ [dan. OŠ Preèko]
Zagreb, Preèko, Dekaniæi 6 p. 1969. | r. 1970.
Koautori: Radovan Nikšiæ, Edo Šmidihen; B. Berc (izv. projekt)
Sur.: V. Škrbina, V. Hluchy
Dokumentacija:
AF-AKAK: ostavština E. Šmidihena
AF-APD:
Aleksandar Dragomanoviæ [doss. br. 29] Edo Šmidihen [doss. br. 93]
Arhiva A. Žuniæa: Aleksandar Dragomanoviæ. Radovi [elab., 1986.?]
Arhiva I. Nikšiæ Olujiæ
Arhiva OŠ Preèko
GF-APD: Radovan Nikšiæ [doss.]
Anketni podatci:
Branko Berc, Zagreb [14.1.2016.]
Bibliografija:
D. L., 1970; Kisiæ [ur.], 2005: 87, 128
Iako je projektirana istovremeno s gotovo identiènim tipskim školama u Grani i na Srednjacima (1969.), OŠ u Preèkom prva je dovršena i stavljena u funkciju veæ sljedeæe godine. Pripada ‘manjem tipu’ 12-razredne škole. U odnosu na izvorni projekt i svih pet ostalih izvedenih ustanova toga tipa na drugim lokacijama (Grana, Srednjaci, Dubec, Vukomerec, Kutina), koje imaju istoèno orijentirane ulaze i optimalno razvijaju tlocrtnu organizacijusklop u Preèkom je zbog urbanistièkih razloga zrcalno okrenut glavnim ulazima na Z, bez ureðenog predtrga, no sa znatno veæim školskim igralištem i nekim modifikacijama u prostornoj dispoziciji. Hortikulturno rješenje sa sportskim terenima izvedeno je desetak godina kasnije (p. 1979./80.), a projekt potpisuje Višnja Ratkoviæ.
Oblikovanje proèelja slijedi izvorni koncept, no katni su otvori iznad ulaznoga trijema na glavnoj fasadi umjesto u obliku projektirane ‘trake’ prozora izvedenih u 6 kvadratnih zasebnih polja. Škola je otvorena 3. studenoga 1970. (za 23 razredna odjela od 1. do 8. razreda sa 735 uèenika i 29 uèitelja). Ideologizira-
ni izvorni naziv OŠ ‘Maršal Tito’ godine 1992. promijenjeno u OŠ ‘Preèko’.
Šmidihen i Dragomanoviæ spominju ovaj objekt u svojim dosjeima, ali ne navode godinu. Nikšiæ netoèno bilježi 1972. Prema anketnim podatcima Branka Berca, on je u PB ‘Remetinec’ izradio izvedbene nacrte za školu. Kao i kod Srednjaka, u Nikšiæevoj ga se monografiji navodi kao ‘suradnika’, ali je na nacrtima koji se èuvaju u školi njegovo ime na prvome mjestu u rubrici ‘autor projektant’, a zatim slijede Dragomanoviæ, Nikšiæ i Šmidihen. Te autorske relacije i specifiènosti projektantskih ingerencija u to doba objašnjene su u tekstu o tipskim školama - katalog ad 9.
Recentno je zatvoren zasebni ulaz za niže razrede na J i nad tim je izvorno prizemnim traktom nadograðen kat (2001.), a kao i kod svih drugih Dragomanoviæevih škola nadodani su plitki kosi krovovi. U interijeru su srušene garderobe uz glavni ulaz, koje su bile amblematski motiv i programski novum ovih tipskih škola; stolarija je djelomièno izmijenjena, obojenje proèelja ne slijedi izvornu kolornu shemu.
11. OŠ Srednjaci
[dan. OŠ ‘Josip Raèiæ’] Zagreb, Srednjaci bb p. 1969. | r. 1970./71.
Koautori: Radovan Nikšiæ, Edo Šmidihen; B. Berc (izv. projekt)
Sur.: V. Škrbina, V. Hluchy
Dokumentacija:
AF-AKAK: ostavština E. Šmidihena
AF-APD:
Aleksandar Dragomanoviæ [doss. br. 29] Edo Šmidihen [doss. br. 93]
Arhiva A. Žuniæa: Aleksandar Dragomanoviæ. Radovi [elab., 1986.?]
Arhiva I. Nikšiæ Olujiæ Arhiva OŠ ‘Josip Raèiæ’
GF-APD: Radovan Nikšiæ [doss.] os-j-racica.hr/o_skoli/o_skoli.html
Anketni podatci: Branko Berc, Zagreb [14. 1. 2016.]
Bibliografija:
Kisiæ [ur.], 2005: 86, 128
U cijelome nizu škola realiziranih prema tipskom projektu Dragomanoviæa, Nikšiæa i Šmidihena, druga po redoslijedu izvedbe bila je OŠ na Srednjacima. Za razliku od ostalih primjera, ima kreativno projektiran I predtrg s kojeg su glavni ulazi u zgradu - sjeverniji za stariju djecu i zasebni južni za mlaðu; kolni je pristup na SZ parcele.
Kompleks je paviljonskog tipa složen od meðusobno povezanih volumena razlièitih visina. Središnja jednokatna zgrada (46.65´ 26.80 m) predviðena je za kabinetsku nastavu viših razreda, s velikim PVN-om, insertiranim atrijima i dva akcentna stubišta. Kod ovih tipskih škola prvi su put u hrvatskome školskom programu planirane centralne garderobe smještene neposredno kod ulaza. Prizemni linearni trakt nižih razreda (70´6.80/ 13,60 m) nalazi se J, a dvorana za tjelesni odgoj SZ (16´29 m), uza sportske terene na Z dijelu parcele. Konstruktivni je sustav u osnovi monolitni AB skelet s okvirima raspona 9 m na razmacima od 2.90 m, s ukrutnim zidovima (kod gimnastièke dvorane razmaci su okvira na 7.10 m). Vanjsko je oblikovanje suzdržano, s ‘trakama’ otvora na uèionièkim potezima, a upravo na tim dijelovima pojavljuje se prepoznatljiv Dragomanoviæev detaljprepuštene tanke grede koje plastièki izlaze iz linije fasade i postaju funkcionalni element za zaštitu od insolacije. Isti motiv vidljivih ‘rebrastih greda’ javlja se i na ulaznom trijemu - nadstrešnici.
Na temelju tipskoga idejnog projekta izvedbenu je dokumentaciju za ovu školu radio biro ‘Remetinec’ s glavnim projektantom Brankom Bercom. U Nikšiæevoj monografiji on se spominje kao suradnik, ali iz nacrta koji se èuvaju u školi vidljivo je da je njegovo ime na prvome mjestu u rubrici ‘autor’ (abecedno?), zatim slijede Dragomanoviæ, Nikšiæ i Šmidihen. Prema anketnim podatcima dobivenim od B. Berca, došlo je do nekih preinaka tipskog rješenja, ali su autori izvornoga koncepta bili konzultirani. Iako su projekti za Srednjake i Preèko raðeni u isto vrijeme u istome PB ‘Remetinec’, OŠ na Srednjacima detaljnije je i kompletnije elaborirana, te bolje programski razraðena od druge spomenute. Oko datacije tog objekta nekoliko je razlièitih podataka. Projekt i realizacija, prema Bercu, provedeni su 1969./70., Nikšiæ u svojem dosjeu navodi samo 1971., a u njegovoj je monografiji 1970. spomenuta kao jedina godina. Dragomanoviæ i Šmidihen ovaj projekt navode u svojim popisima radova, ali ne navode dataciju. Prema podatcima na web-stranici škole, ustanova je otvorena i poèela je s radom na jesen 1971. godine.
U novije su vrijeme na školskim paviljonima izvedeni plitki kosi krovovi pokriveni limom, no oblikovno nisu bitno poremetili kompozicijske odnose jer iz pješaèkih vizura gotovo da i nisu vidljivi. Znatnu ekspanziju škola je doživjela 2009. dogradnjom izduljenoga jednokatnog aneksa na SZ dijelu.
12. OŠ Grana
[dan. OŠ ‘Vjenceslav Novak’ i Centar za autizam]
Zagreb, Grana, Ul. Vile Velebita 15a p. 1969. | r. 1969.-1971.
Koautori: Radovan Nikšiæ, Edo Šmidihen
Sur.: Adolf Bukal (konstr.), Olga Vujoviæ, Daniel Kaitner
Dokumentacija:
AF-AKAK: ostavština E. Šmidihena
AF-APD: Edo Šmidihen [doss. br. 93]
Arhiva I. Nikšiæ Olujiæ
GF-APD: Radovan Nikšiæ [doss.] os-vnovaka-zg.skole.hr/skola/povijest
Bibliografija:
Kisiæ [ur.], 2005: 18, 87, 128; Uchytil, 2010
Sklop je izveden je kao 16-razredna škola prema tipskom projektu. Ulaz je na I, bez velikoga predtrga uobièajenog kod drugih izvedenih primjera istoga tipa; pristup za dostavu je sa S, a u toj su zoni i sportski tereni okruženi parkom.
Jedina veæa modifikacija u odnosu na prethodno opisano inicijalno tipsko rješenje jest nadodani sklop u S dijelu povezan sa školom toplom vezom. Moguæe je da je to interpretacija ‘specijalnih prostora za defektnu djecu’ koji se spominju u tehnièkom opisu tipskog rješenja iz 1969., a u obliku kvadratnog aneksa na toj se poziciji pojavljuje i na shemama;
prema namjeni taj je adirani volumen danas u funkciji Centra za autizam. Ulazno proèelje izvedeno je s prepoznatljivim trijemom i ‘trakom’ prozora na katu. Ovaj projekt Dragomanoviæ ne navodi u svojem dosjeu, Šmidihen zabunom u personalnom dosjeu navodi školu u obližnjoj Klaki umjesto Grane (nekada jedinstveni kvart), a Nikšiæ projekt neprecizno datira u 1970. Prema stranicama škole izgradnja zgrade poèela je u jesen 1969. godine, a zbog raznih problema izvedena je godinu dana kasnije od planiranoga roka. Otvorena je 1. rujna 1971. s upisanih 1226 uèenika. Recentno je na školi izveden kosi krov.
13. OŠ ‘Stjepan Kefelja’
Kutina, N. Tesle 1 p. (1969.) 1972.? | r. 1975.
Koautori: Radovan Nikšiæ, Edo Šmidihen
Sur.: Adolf Bukal (konstr.), Olga Vujoviæ, Daniel Kaitner
Dokumentacija:
AF-AKAK: ostavština Ede Šmidihena
AF-APD: Edo Šmidihen [doss. br. 93]
Arhiva I. Nikšiæ Olujiæ: foto.
Arhiva OŠ ‘Stjepan Kefelja’
GF-APD: Radovan Nikšiæ [doss.] os-stjepana-kefelje-kt.skole.hr/skola/ lokacija
Bibliografija:
Kisiæ [ur.], 2005: 89, 129; Mravunac, 2018
Ova je škola jedna od šest realiziranih gotovo identiènih tipskih obrazovnih ustanova autorskog tima Dragomanoviæ - Nikšiæ - Šmidihen, prema idejnom rješenju dobivenom na natjeèaju 1969., dok su se izvedbe sukcesivno odvijale do sredine 70-ih, ukljuèujuæi i ovu posljednju - kutinsku - jedinu izvan Zagreba.
Podignuta je u potpuno drukèijem kontekstu od ostalih Dragomanoviæevih škola - smještena na rubu grada, u suburbanom ambijentu obiteljskih kuæa i zelenog pejsaža na blagoj padini. Ulazna je zona s predtrgom na JI, gospodarski je pristup s JZ. Prema tlocrtnoj ‘markici’ vidljivo je da je rijeè o 16-razrednoj inaèici toga tipa škole. Od svih izvedenih primjera jedina ima izvorno oèuvana proèelja u kombinaciji sirovog betona i
fasadne opeke te ‘trakaste’ prozore iznad ulaznog trijema kakvi su bili predviðeni u idejnom projektu; i ovdje je naknadno izveden kosi limeni krov.
Na stranicama škole piše da je „…poèela s radom prije 30 godina, toènije 1975.”. R. Nikšiæ u fakultetskom dosjeu neprecizno navodi 1976., a ista je godina navedena i u njegovoj monografiji. Šmidihen je u svome popisu datira u 1972., što je vjerojatno godina projekta (bez spomena Dragomanoviæa), a Dragomanoviæ je uopæe ne navodi meðu svojim projektima iako je zasigurno rijeè o istoj tipskoj izvedenici koju drugdje supotpisuje s ostalim autorima. Na izložbi suvremene kutinske arhitekture održanoj 2018. škola je katalogizirana bez autorske atribucije.
14. Tipske kombinirane djeèje ustanove
Zagreb - Siget, Utrine, Gornja Dubrava, Zapruðe, Trnsko, Gajnice, Dubec, Botinec
n. 1969. [II. nagrada?; interni natjeèaj]
Koautori: Radovan Nikšiæ, Edo Šmidihen
Dokumentacija:
AF-APD: Aleksandar Dragomanoviæ [doss. br. 29]
Arhiva A. Žuniæa: Aleksandar Dragomanoviæ. Radovi [elab., 1986.]
Arhiva M. Dragomanoviæa: 7 nac., 1 foto.
GF-APD: Radovan Nikšiæ [doss.]
HAZU-HMA:
ostavština A. Dragomanoviæa, inv. br. HMA/AD/9/28/1-16 (6 nacrta)
ostavština R. Nikšiæa, inv. br. HMA/ RN/3/46/1-3 (2 nacrta, 1 foto.)
MK-MKT: 391, 450
Bibliografija:
Premerl, 1987; Kisiæ, 2005 [ur.]: 112, 128; kontekstualizacija: Roth-Èerina, 2017
Projekti za kombinirane djeèje ustanove (s programom združenih vrtiæa i jaslica) raðeni su kao modularne tipske varijante prilagodljive razlièitom kapacitetu i urbanistièkoj situaciji, koje su na natjeèaju testirane na 8 konkretnih lokacija u Zagrebu. Na svim je parcelama sklop organiziran s èistim južnim orijentacijama jedinica, osim u Botincu i Gornjoj Dubravi gdje postoji kosa inklinacija k JI S obzirom na mikrolokaciju, smjerovi glavnih pristupa variraju, a i velièina sklopa je razlièita, ovisno o potrebama naselja: Siget, Utrine i Gornja Dubrava - identiènog tlocrta (A tip: 4 vrtiæke i 2 jaslièke jedinice), Gajnice i Botinec (B tip: 4 vrtiæke i 2 jaslièke jedinice), Zapruðe i Trnsko (C tip: 2 jaslièke jedinice), Dubec (D tip: 4 vrtiæke jedinice). Glavni ulazi za jaslice i vrtiæe uvijek su odvojeni, pri èemu jaslice imaju i dva boèna ulaza s direktnim vanjskim pristupom u svaku jedinicu; gospodarski je ulaz na S. Veæa, najrazraðenija varijanta kompleksa (A tip) složena je od èetiriju vrtiækih jedinica na Z dijelu, sa zaštiæenim J terasama, dvije jaslièke jedinice na I i središnjom zonom zajednièkih sadržaja poput PVN-a, blagovaonice, gospodarstva, uprave i dr. okupljenih
oko centralnog atrija. Iz nacrta je vidljivo projektiranje na modularnoj mreži s komunikacijskim koridorima koji podržavaju ortogonalnost, strogo funkcionalno zoniranje i nevjerojatnu planimetrijsku èistoæu. Osnovni konstruktivni sustav složen je od AB zidnih lamela.
U vanjskoj fizionomiji sklop ostavlja dojam dinamiène ‘tepih’ izgradnje, na kojoj se možda išèitavaju utjecaji Le Corbusierove bolnice u Veneciji ili strukturalistièke matrice Van Eyckova amsterdamskog sirotišta. Dominantnu siluetu stvaraju zanimljivo dizajnirani skošeni krovovi sa skrivenim nadsvjetlima, postavljeni nad svakom prostornom jedinicom, što evocira svojevrstan regionalni izrièaj.
Natjeèajni projekt nije publiciran niti je dalje razvijan. U monografiji opusa R. Nikšiæa navodi se da je rad dobio otkup, dok A. Dragomanoviæ bilježi II. nagradu. Zapaženo rješenje na tom natjeèaju autore je vjerojatno vodilo do angažmana na kasnijem antologijskom projektu za kombiniranu djeèju ustanovu u zagrebaèkom naselju Sopot, iako oblikovno i organizacijski ti projekti nisu nimalo slièni.
15. Kombinirana djeèja ustanova ‘Sopot’ [dan. DV Sopot]
Zagreb, Sopot, V. Kovaèiæa 18c n. 1974. [I. nagrada] | p. 1975./76. | r. 1976./77.
Koautor: Radovan Nikšiæ
Sur.: Nenad Kavuriæ
Dokumentacija:
AF-AHA: Aleksandar Dragomanoviæ [doss.]
AF-APD: Aleksandar Dragomanoviæ [doss. br. 29]
AF-AKDZ: ostavština A. Dragomanoviæa Arhiva A. Žuniæa: Aleksandar Dragomanoviæ. Radovi [elab., 1986.]
Arhiva I. Nikšiæ Olujiæ: nacrti
DVS Tajništvo - Arhiva tehnièke dokumentacije
GF-APD: Radovan Nikšiæ [doss.]
HAZU-HMA: ostavština R. Nikšiæa, inv. br. HMA/RN/3/59/1-29 (1 nac., 27 fot., 1 tekst.)
MK-MKT: 411
Bibliografija:
Sušanj, 1975; *** 1977: 115-117; *** 1978: 114; Dragomanoviæ, 1978; *** 1979: 21; Marinkoviæ, 1979; Maroeviæ, 1981: 60; Maroeviæ, 1982; J. M. M., 1984; Premerl, 1987; R., 1987: 14-15; Juriæ, 1988; Galiæ, 1991; Sekuliæ-Gvozdanoviæ, 1992: 60-63; T. Pl., 1993; J. M. M., 1995; Karaè, 1996; Špiriæ, Ivanišin, 1998; Obad Šæitaroci [ur.], 2000: 137, 183, 298; Auf-Franiæ, 20033: 10, 13, 16, 18, 52, 53; Kisiæ [ur.], 2005: 19, 82-83, 115, 129-130; Uchytil, Barišiæ Mareniæ, Kahroviæ, 2009; Uchytil, Barišiæ Mareniæ, Kahroviæ, 2011; Karaè, Žuniæ, 2012.1, 2013.2: 183; Roth-Èerina, 2015: 169, 188, 203, 295, 297, 298, 301; Žuniæ, Karaè, 2015.a: 199; Bobovec, 2016: 83; *** 2018: 193
Naselje Sopot, smješteno u središnjoj kaseti Novoga Zagreba, tijekom 1970-ih godina gradi se kao gotovo iskljuèivo stambena zona (‘naselje mladih’), s izrazitim deficitom kulturnih i odgojno-obrazovnih sadržaja. Program prve kombinirane djeèje ustanove, pozicionirane u SZ dijelu Sopota, nedaleko od velikog križanja Av. Dubrovnik i Av. V. Holjevca, inauguriran je na arhitektonskom natjeèaju 1974., na kojem su I. nagradu i realizaciju osvojili Aleksandar Dragomanoviæ i Radovan Nikšiæ. Vezano za datacijske dvojbe koje se javljaju u literaturi, valja naglasiti da su poslijenatjeèajni projekti raðeni u Zavodu za arhitekturu AF-a tijekom 1975./76., dijelom paralelno s izgradnjom, da je vrtiæ s ‘neslužbenim’ radom poèeo veæ u rujnu 1976., a uporabna je dozvola izdana 1. 2. 1977.
Djeèji vrtiæ s jaslicama (kapaciteta 197 djece) razvijen je na parceli površine 13.500 m2; zgrada ‘L’ tlocrta smještena je na SI dijelu èestice, glavni je ulaz s istoène tangentne prometnice uz koju su riješena i parkirališta, a zona djeèjih igrališta s vrtom organizirana je u mirnom J dijelu parcele, zaštiæenom od prometa i oplemenjenom hortikulturnim ureðenjem. Na slièan naèin prostorni koncept ustanove opisuje i S. Sekuliæ Gvozdanoviæ u valorizacijskom tekstu prijave ove realizacije za Nagradu Grada Zagreba 1978.: „Arhitektonski volumeni svojom postavom formiraju intiman otvoren prostor orijentiran na nužne prostore spram juga, dok je paralelni prizemni volumen na sjeveru oblikovan kao zaštita od prisutnog prometa naselja Sopot.”
Prizemni jaslièki dio ustanove organiziran je u sjevernome izduženom traktu položenom u smjeru Z-I paralelno s prilaznom pješaèkom ulicom. Ukupno šest jaslièkih jedinica s tera-
sama orijentiranim prema vrtu složene su u tri zrcalno simetrièna para prostorija sa zajednièkim blokovima sanitarija, a imaju direktne S ulaze (danas nisu u funkciji iz sigurnosnih razloga). Okomito na jaslièki trakt u I je zoni parcele postavljen dvoetažni vrtiæki dio, takoðer s polunatkrivenim terasama. U dubini tlocrta dopunsko je osvjetljenje riješeno zenitalno kupolama ‘Plexiglas’ profila 125 i 185 cm. S obzirom na to da je zgrada ‘L’ tlocrta, na spoju dvaju krakova smještene su gospodarske i upravno-administrativne prostorije, ulaz za zaposlenike i veliki PVN - blagovaonica. U manjem su podrumu tehnièki i instalacijski prostori. Ukupna zatvorena neto-površina ustanove jest 2286 m2 (s normativom od 11,6 m2 po djetetu) i terasama s dodatnih 815 m2.
Konstrukciju èini AB sustav popreèno postavljenih nosivih zidova, križno armiranih stropnih ploèa i greda koje konzolno izlaze iz linija fasada stvarajuæi oblikovno naglašen plasticitet karakteristièan za Dragomanoviæev likovni rukopis tih godina. Dodatni autorski ‘potpis 70-ih’ vidljiv je i u kombinaciji materijala na proèeljima - sirovog betona kod terasa i žute fasadne opeke regionalnih konotacija. Kao i kod ranijih Dragomanoviæevih projekata, evidentno je dosljedno prožimanje forme i strukture - vanjski oblik proizlazi iz funkcionalne organizacije prostora, a detalji su generirani iz konstrukcije. Racionalnost njegove diskurzivne metode projektiranja rezultira besprijekornom funkcionalnom shemom, èistom matriènom konstrukcijom, a u oblikovanju ne ostavlja ‘viškove’ na arhitekturi, niti stvara detalja koji ne bi proizlazili iz same fizièke strukture zgrade.
Generalna organizacija kompleksa i naèin slaganja funkcionalnih jedinica i ovdje je obilježen diskretno prisutnim ‘vaneyeckovskim’ strukturalizmom (koji su Dragomanoviæ i Nikšiæ parafrazirali veæ u ranijem natjeèajnom rješenju za tipske kombinirane djeèje ustanove), u oblikovanju je korišteno i ponešto od brutalistièkog vokabulara sirovog betona, s tek nasluæenom postmodernistièkom igrom u detaljima, poput kružnih otvora na terasama. Projekt je izlagan na 14. Zagrebaèkom salonu i èesto je publiciran i studiran kao paradigmatski primjer naše vrtiæke arhitekture koji je snažno utjecao na daljnji razvoj ove tipologije. I. Nikšiæ Olujiæ u monografiji R. Nikšiæa istièe kako je ovo „...jedna od najzrelijih realizacija tandema Nikšiæ - Dragomanoviæ, srasla s terenom, izvrsna u izboru materijala”. Z. Juriæ na ovome primjeru nalazi elemente arhitektonskog izrièaja primijenjenog na zgradi SDK i smatra da DV Sopot pokazuje „...interpretaciju kasne arhitekture internacionalnog stila koja je bliska etiènosti i staloženosti suvremene nordijske arhitekture”. Napokon, u nedavno obranjenom doktoratu o arhitektonskim parametrima u projektiranju zgrada za predškolski odgoj M. Roth-Èerina naglašava da je DV Sopot djelo „...ekspresivne konstrukcije i jasne funkcionalne i prostorne organizacije. Unutarnja organizacija prostora eksplicitno komunicira prema van, a prostorna organizacija formirana je istovremeno funkcionalnim cjelinama i odnosom prema urbanom kontekstu”.
Danas je objekt u izvornoj funkciji, u dobrom je stanju, s tek manjim promjenama u interijeru, sanitarnim prostorima i na proèeljima, gdje je natur-beton nepotrebno prebojan u olovno sivu boju.
Sl. 18. A. Dragomanoviæ, R. Nikšiæ, E. Šmidihen: Tipske kombinirane djeèje ustanove (n. 1969.), tlocrt
Fig. 18 A. Dragomanoviæ, R. Nikšiæ, E. Šmidihen: standardized kindergartens (c. 1969), layout
I. OŠ Lekenik
Lekenik
AF-AKAK: programski elaborat za OŠ Lekenik, 1969.
Anketni podatci: Branko Berc, Zagreb [11.2.2016.]
II. OŠ ‘Antun Mihanoviæ’
Zagreb, Dubec, Dubeèka 5
GF-APD: Radovan Nikšiæ [doss.]
Anketni podaci: Branko Berc, Zagreb [11.2.2016.]
Kisiæ [ur.], 2005: 128
Na saèuvanomu programskom elaboratu iz 1969. Dragomanoviæ je naveden kao autor idejnoga rješenja, no ovaj projekt on ne spominje ni u jednom popisu svojih radova (kao ni Šmidihen i Nikšiæ, koji su takoðer navedeni kao koautori). Na kraju elaborata potpisan je arh. Branko Berc, koji je u razgovoru potvrdio
da je ta škola trebala biti izvedena prema njihovu tipskom projektu iz iste godine (poslije realiziranom u Preèkom, Grani, Srednjacima, Kutini i dr.), ali u produkciji PB ‘Remetinec’. Dana je ponuda za projektiranje (nacrti nisu raðeni), ali projekt nije ugovoren jer je lokalna uprava odabrala i izvela drugo rješenje.
Ova osnovna škola izvednica je istoga tipskog projekta po kojem je realizirana škola u obližnjoj Grani i dr., no s dvoranom zarotiranom za 90°. Prema web-stranici škole izgraðena je 1972./73. Dragomanoviæ ovu realizaciju ne navodi u popisu svojih radova, kao ni Šmidihen, no spominje se u Nikšiæevoj monografiji i njegovu osobnom dosjeu na GF-u. Nije poznato tko je naposljetku
razradio i izveo objekt te jesu li autori bili konzultirani, a arh. B. Berc, koji je èesto radio kao projektant izvedbenih nacrta za Dragomanoviæeve škole, istièe kako na to tipsko rješenje njegov PB ‘Remetinec’ nije imao ekskluzivno pravo, veæ je taj tipski projekt bio vlasništvo školskog USIZ-a koji je projektnu razradu mogao ugovoriti i bez znanja autora.
III. OŠ ‘Mate Lovrak’ Zagreb, Klaka, Al. B. Jurišiæa 13
AF-APD: Edo Šmidihen [doss. 92] - razni biografski popisi
Arhiva A. Žuniæa: Aleksandar Dragomanoviæ. Radovi [elab., 1986.]
GF-APD: Radovan Nikšiæ [doss] - razni
biografski popisi
Kisiæ [ur.], 2005: 113, 128; Uchytil, 2010
IV. OŠ Vukomerec
Zagreb, Poreèka 7
Anketni podatci: Branko Berc, Zagreb [11.2.2016.]
V. OŠ Trnsko
Zagreb, Trnsko 25 Obad Šæitaroci [ur.], 2000: 266
VI. OŠ Voltino
Zagreb, Vinkovaèka 1
AF-APD: Edo Šmidihen [doss. br. 93]izbor za predavaèa, 1971. i poslije
Arhiva M. Dragomanoviæa: Životopis [elab.] - biografski popis, o. 1988.
GF-APD: Radovan Nikšiæ [doss.] - razni biografski popisi
Kisiæ [ur.], 2005: 127
VII. Nova Likovna akademija (?)
Arhiva M. Dragomanoviæa: 14 nacrta
Aleksandar Dragomanoviæ u svojem popisu radova navodi i školu na Klaki, no vjerojatno se radi o lapsusu i zamijeni za OŠ Grana (dan. OŠ Vjenceslava Novaka) jer su to dva susjedna naselja koja su izvorno zauzimala jedinstveni prostor, a njihove su škole danas udaljene 550 m. Naime, OŠ na Klaki pripada drugom tipu, morfološki je npr. identièna OŠ Sopot, koju pak autorski potpisuju samo Nik-
šiæ i Šmidihen, iz èega proizlazi da se ni realizacija na Klaki ne može pripisati Dragomanoviæu. Uchytil (2010.) u specifikaciji Šmidihenova opusa uz OŠ Klaka (datiranu 1968./69) kao autora bilježi i Dragomanoviæa, no kod Šmidihena ne navodi Granu, pa je, èini se, opet rijeè o istoj zabuni s nazivima naselja. Nikšiæeva monografija OŠ Klaka datira u znatno kasnija godišta: p. 1972. | r. 1975.
Ovu osnovnu školu, identiènu onima u Preèkom, Srednjacima i Grani, u svojim životopisima ne navodi ni jedan od autora tipskog rješenja tih škola. Izvedbeni je projekt prema anketnim podatcima izradio arh. Branko Berc iz PB ‘Remetinec’, a - prema njegovim rijeèima - Dragomanoviæ, Nikšiæ i Šmidihen u ovom sluèaju više nisu bili ni konzultirani
U fakultetskoj biografiji asist. Doroteje Ložnik, koja je suraðivala na razradi škole u Trnskom (p. 1963. | r. 1964.), omaškom se navodi da su autori te antologijske realizacije Drago-
U jednome biografskom popisu (sastavljenom nakon 1988.) Dragomanoviæ meðu svojim obrazovnim ustanovama navodi i OŠ u Voltinom naselju, što je jedini dokument u kojem se ta škola povezuje s njegovim autorstvom. Meðutim, u monografiji Nikšiæevih radova, takoðer i u Nikšiæevu personalnom dosjeu na GF-u za taj se realizirani objekt (1964.)
(kao na prethodnim projektima istoga tipskog ciklusa), jer nad eksploatacijom projekta više nisu imali prava. Ipak, izvorno je rješenje dosljedno poštovano, osim što je izmeðu sportske dvorane i dijela za starije uèenike izveden još jedan dodatni volumen. Gradnja je zapoèela u srpnju 1973., a škola je otvorena 9. rujna 1974. godine.
manoviæ, Nikšiæ i Šmidihen, iako na ovom projektu (takoðer tipskom, s naknadnim modificiranim izvedbama u Zapruðu i Voltinom) nije sudjelovao Dragomanoviæ.
kao autori izrièito navode samo R. Nikšiæ i E. Šmidihen. Takvu autorsku atribuciju spominje i Šmidihen u svojim biografskim popisima, no nacrti nisu saèuvani u ostavštinama ni jednoga od autora jer je izvedbene projekte vjerojatno radio neki eksterni biro. Morfološki, rijeè je o izvedenici tipskog projekta za OŠ Trnsko i Zapruðe.
U Dragomanoviæevoj ostavštini, pohranjenoj kod njegova sina Miroslava, saèuvan je originalni, olovkom crtani set projekata s potpisom Stjepana Vukadinoviæa (inaèe Dragomanoviæeva suradnika na natjeèaju za Tehnièki fakultet u Sarajevu iz sredine 1950-ih), a uz potpis na nacrtima je žig Zavoda za arhitektonske kompozicije i ime prof. Alfreda Albinija. Naslova i datacije projekta na nacrtima nema, pa nije jasno koja je funkcija kompleksa, no pre-
ma opisu prostorija na tlocrtu to bi mogla biti likovna akademija ili kakva umjetnièka škola. Je li to u nekoj mjeri Dragomanoviæev projekt ili se možda Vukadinoviæev studentski rad sluèajno našao u njegovoj ostavštini donesenoj iz fakultetskog kabineta nakon Dragomanoviæeve smrti - za sada nije jasno. Možda je to èak i Vukadinoviæev diplomski rad jer je on diplomirao 1953. upravo kod Albinija, kojemu je Dragomanoviæ tada bio asistent.
Sl. 19. A. Dragomanoviæ, R. Nikšiæ: Kombinirana djeèja ustanova ‘Sopot’, Zagreb (r. 1977.)
Fig. 19 A. Dragomanoviæ, R. Nikšiæ: Kindergarten ‘Sopot’ Zagreb (r. 1977)
Radovi vezani uz užu temu [reference u kojima se spominje A. Dragomanoviæ]
Main Bibliography [References about A. Dragomanoviæ]
1. A. Las. [Aleksander Laslo] (2005), Juriæ, Zvonimir, u: Hrvatski biografski leksikon, 6: 616-617, LZ ‘Miroslav Krleža’, Zagreb [http://hbl.lzmk. hr/clanak.aspx?id=9264]
2. Albini, A. (1963.), Nova zgrada Tehnološkog fakulteta u Zagrebu, „Èovjek i prostor”, X (123): 1-2, Zagreb
3. Auf-Franiæ, H. (2003.3), Djeèje jaslice i vrtiæi, upute za programiranje, planiranje, projektiranje, AF: Acta Architectonica. Udžbenici i priruènici, Zagreb
4. Bahovec, F. (1954.), Natjeèaj za izradu idejnog projekta osmogodišnje škole u Dubravi, „Èovjek i prostor”, I (6): 3, Zagreb
5. Begoviæ, M. (1962.), Dinamika života, prostora i arhitekture, „Èovjek i prostor”, IX (107): 4-7, Zagreb
6. Bobovec, B. (2016.), Antologija hrvatske arhitekture druge polovine dvadesetog stoljeæa, UPI-2m Plus, Zagreb
7. Deranja Crnokiæ, A.; Jelaviæ Livakoviæ, I. (2015.), Pravna zaštita poslijeratne arhitekture ostvarene u razdoblju od 1945. do 1990. godine na podruèju Republike Hrvatske - doprinos valorizaciji i oèuvanju, „Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatake”, 39: 17-36, Zagreb
8. D. L. (1970.), Prva u Zagrebu, „Veèernji list”, 2.XI.: 7, Zagreb
9. Dragomanoviæ, A. (1978.) [Vujoviæ, O.?], Arhitektonski fakultet Sveuèilišta u Zagrebu. Terenska nastava I. - Program razgledavanja Zagreba [karta s legendom], AF, Zagreb
10. Dubroviæ, E. (2006.), Ninoslav Kuèan, MGR, Rijeka
11. Erceg, D. (1961.), Škola u Dubravi. Ostvarenje godine, „Vjesnik”, 12.III.: 7, Zagreb
12. Galiæ, D. [ur.] (1991.), Arhitekti èlanovi JAZU [ad: Radovan Nikšiæ]: 144-149, „Rad HAZU”, 437 [Razred za likovne umjetnosti, XIV], Zagreb
13. Gomboš, S. (1954.), Tehnièki fakultet u Sarajevu, „Èovjek i prostor”, I (17 /15.X./): 3, Zagreb
14. Ivankoviæ, V. (2008.), Ulica grada Vukovara 1945.-1971. i moderne vizije Zagreba u 20. stoljeæu - refleksije utjecaja internacionalnog stila u hrvatskoj arhitekturi i urbanizmu nakon Drugog svjetskog rata [doct. diss.], AF, Zagreb
15. Ivankoviæ, Z. [ur.] (2010.), Osnovna škola Dr. Ante Starèeviæa 1960.-2010., OŠ Dr. Ante Starèeviæa, Zagreb
16. J. M. M. [Josipa Milas-Matutinoviæ] (1984.), Dragomanoviæ, Aleksandar, u: Likovna enciklopedija Jugoslavije, 1 [ur. Domljan, Ž.]: 334-335, JLZ ‘Miroslav Krleža’, Zagreb
17. J. M. M. [Josipa Milas Matutinoviæ] (1995.), Dragomanoviæ, Aleksandar, u: Enciklopedija hrvatske umjetnosti, 1 [ur. Domljan, Ž.]: 204, LZ ‘Miroslav Krleža’, Zagreb
18. Juras, I. (1996.), Aleksandar Dragomanoviæ (1921.-1996.). In memoriam, „Èovjek i prostor”, XLIII (1-2 /500-501/): 60, Zagreb
19. Juriæ, Z. (1988.), Aleksandar Dragomanoviæ. Nagrada „Viktor Kovaèiæ” za životno djelo, 1986. godine, i Nagrada „Vladimir Nazor” za životno djelo, 1988. godine, „Èovjek i prostor”, XXXV (7-8 /424-425/): 6-8, Zagreb
20. Karaè, Z. (1996.), Arhitekt europskog znaèenja. In memoriam - Aleksandar Dragomanoviæ, „Vjesnik”, LVII (17370 (20.II.): 22, Zagreb
21. Karaè, Z.; Žuniæ, A. (2012.1, 2013.2, 2018.3), Antologijski arhitektonski vodiè. 100 izabranih zgrada, AF, UPI-2M Plus, Zagreb
22. Kisiæ, D. [ur.] (2005.), Radovan Nikšiæ 1920.1987. Arhiv arhitekta. Izložba iz zbirke Hrvatskog muzeja arhitekture [katalog; autori priloga: Magaš, B.; Nikiæ Olujiæ, I.; Tonkoviæ, Z.], HAZU - HMA, Zagreb
23. M. G. (1954.), Osmoljetka u Dubravi. Prizemni paviljon ili zatvorena jednokatnica, „Vjesnik”, 25.III.: 6, Zagreb
24. M. G. (1961 ), Izložba arhitekture ‘u studiju G’, „Veèernji list”, 20.X.: 7, Zagreb
25. Marinkoviæ, F. [prir.] (1979.), Urednici i suradnici ÈIP-a za Radio Zagreb o Zagrebaèkom salonu, „Èovjek i prostor”, XXVI (6-7 /315-316/): 16-18, Zagreb
26. Maroeviæ, I. (1981.), Arhitektura sedamdesetih godina u Hrvatskoj, „Arhitektura”, XXXIV (176177): 45-64, Zagreb
27. Maroeviæ, I. (1982.), Arhitektura 70-ih godina u Hrvatskoj. Problemi, pojave i tendencije [katalog: 17. zagrebaèki salon / retrospektiva], DAZ, Zagreb
28. Medvešèek, E. (1961.), Nagrada zdaj za leto 1960, „Arhitekt”, 2: 9, Ljubljana
29. Meniga, J. (1963.), Nagrada grada Zagreba. Tehnološki fakultet Sveuèilišta u Zagrebu, „Arhitektura”, XVII (1): 15-18, Zagreb
30. Meštroviæ, M. (1960.), XII. triennale u Milanu. Dom i škola, „Èovjek i prostor”, VII (104): 1, 3, Zagreb
31. Mravunac, I. (2018.), Arhitektura u Kutini 1955.1985. [katalog], MMK, Kutina
32. Nikšiæ Olujiæ, I. (2010.), Osnovna škola u Gornjoj Dubravi, u: Osnovna škola Dr. Ante Starèeviæa 1960.-2010.: 120-125, OŠ Dr. Ante Starèeviæa, Zagreb
33. Obad Šæitaroci, M. [ur.] (2000.), Sveuèilište u Zagrebu - Arhitektonski fakultet, 1919./1920.1999./2000. Osamdeset godina izobrazbe arhitekata u Hrvatskoj, AF, Zagreb
34. Odak, T. (1986.), Hrvatska arhitektonska alternativa 1945-85., „Arhitektura”, XXXIX (196-199): 31-101, Zagreb
35. Odak, T. (2006.), Hrvatska arhitektura dvadesetog stoljeæa. Neostvareni projekti, Studio Forma Urbis, UPI-2M Plus, Zagreb
36. Paladino, Z. (2015.), NF. Majstor arhitekture. Nikola Filipoviæ, Naklada Ljevak, AF, Zagreb
37. Pavloviæ, B. (1968.), Arhitekt Aleksandar Dragomanoviæ, „Èovjek i prostor”, XV (185): 11, Zagreb
38. Premerl, T. (1987.), Nova suvremenost moderne. In memoriam Radovanu Nikšiæu (1920.1987.), „Èovjek i prostor”, XXXIV (3 /408/): 7, Zagreb
39. R. (1987.), Nikšiæ, Radovan, u: Likovna enciklopedija Jugoslavije, 2 [ur. Domljan, Ž.]: 468-469, JLZ ‘Miroslav Krleža’, Zagreb
40. Roth-Èerina, M. [ur.] (2008.), Arhitektura djeèjih vrtiæa u Zagrebu 1990.-2008. [publikacija uz okrugli stol, 12. prosinca 2008.], DAZ, AF, Zagreb
41. Roth-Èerina, M. (2015.), Odreðivanje arhitektonskih parametara u projektiranju zgrada za predškolski odgoj [doct. diss.], Sveuèilište u Zagrebu - AF, Zagreb
42. Sekuliæ-Gvozdanoviæ, S. (1992.), Radovan Nikšiæ - monografija arhitekta [radna monografija Atlasa arhitekture; umnoženo], AF, Zagreb
43. Sušanj, B. (1975.), Naselje mladih - a bez vrtiæa, „Veèernji list”, 24.IX.: 6, Zagreb
44. Šajnoviæ, B. (1958.), Škola u Repišæu. Dva natjeèajna elaborate za èetverorazrednu osmogodišnju školu, „Èovjek i prostor”, V (76 /15.VII./): 2, Zagreb
45. Šegviæ, N. (1960.), Objekt bez patetike, „Vjesnik”, 13.XI.: 6, Zagreb
46. Šegviæ, N. (1986.), Stanje stvari, jedno viðenje 1945.-1985. / Situation in Architecture, a Point of View 1945-1985, „Arhitektura”, XXXIX (196199): 118-290, Zagreb
47. Špiriæ, E.; Ivanišin, K. (1998.), Forme, matrice, ljudi, baština / paralele; èasopis Arhitektura 1947.-1997., „Arhitektura”, LI (1 /214/): 82-150, Zagreb
48. Štraus, I. (1991.), Arhitektura Jugoslavije 19451990, IP Svjetlost, Sarajevo
49. T. Pl. [Tomislav Premerl] (1993.), Dragomanoviæ, Aleksandar, u: Hrvatski biografski leksikon, 3: 569-570, LZ ‘Miroslav Krleža’, Zagreb [http:// hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=5327]
50. Uchytil, A. (1990.), Arhitekt Alfred Albini [mag. rad], AF, Zagreb
51. Uchytil, A. (2010.), Nagrada Viktor Kovaèiæ za životno djelo. Profesor emeritus dr.sc. Edo Šmidihen, „Èovjek i prostor”, LVII (11-12 /678679/): 30-31, Zagreb
52. Uchytil, A.; Barišiæ Mareniæ, Z.; Kahroviæ, E. (2009.), Leksikon arhitekata Atlasa hrvatske arhitekture XX. stoljeæa1 [ad: Dragomanoviæ, Aleksandar]: 78-81; [ad: Nikšiæ, Radovan]: 151153, AF: Acta Architectonica. Udžbenici i priruènici, 6, Zagreb
53. Uchytil, A.; Barišiæ Mareniæ, Z.; Kahroviæ, E. (2011.), Lexicon of Architects. Atlas of 20th Century Croatian Architecture1 [ad: Dragomanoviæ, Aleksandar: 78-81; [ad: Nikšiæ, Radovan]: 151153], AF: Acta Architectonica. Udžbenici i priruènici, 6, Zagreb
54. Uchytil, A.; Štulhofer, A. (2007.2), Arhitekt Alfred Albini, AF: Acta Architectonica. Atlas arhitekture - Arhiv arhitekta, 5, Zagreb
55. Uhlik, J. (1962.), Die moderne Architektur in Kroatien, „Der Aufbau”, XVII (8): 327-331, Wien
56. Venturini, D. (1961.), Osnovna škola u Dubravi, Zagreb, „Arhitektura”, XV (1-2): 40-43, Zagreb
57. Vrkljan, Z. (1995.), Sjeæanja, Sveuèilište u Zagrebu - Središnji odbor za obilježavanje 75. obljetnice tehnièkih fakulteta, Zagreb
58. Z. Ša. [Zdenko Šenoa] (1964.), Nikšiæ, Radovan, u: Enciklopedija likovnih umjetnosti, 3 [ur. Mohorovièiæ, A.]: 553, JLZ, Zagreb
59. Ž. D. [Žarko Domljan] (1966.a), Dragomanoviæ, Aleksandar, u: Enciklopedija likovnih umjetnosti, 4 [ur. Mohorovièiæ, A.]: 672, JLZ, Zagreb
60. Žuniæ, A. (2016.a), Diskurzivna metoda projektiranja u opusu arhitekta Aleksandra Dragomanoviæa [doct. diss.], Sveuèilište u ZagrebuAF, Zagreb
61. Žuniæ, A. (2017.a), Diskurzivna metoda projektiranja u opusu arhitekta Aleksandra Dragomanoviæa, u: Dr. sc. Knjiga doktora znanosti i umjetnosti, 33. promocija, svibanj 2017.: 124, Sveuèilište u Zagrebu, Zagreb
62. Žuniæ, A. (2017.b), Diskurzivna metoda projektiranja u opusu arhitekta Aleksandra Dragomanoviæa Doktorska disertacija [sažetak] / Discursive Design Method in the Work of the Architect Aleksandar Dragomanoviæ. Doctiral Dissertation [Summary], „Prostor”, 25 (2 /54/): 437, Zagreb
63. Žuniæ, A.; Karaè, Z. (2015.a), Zagreb Architecture Guide. An Anthology of 100 Buildings, UPI-2M Plus, AF, Zagreb
64. *** (1954.c), Rezultat natjeèaja za idejne projekte osmog. škole i doma kulture u Dubravi, „Borba”, 10.III.: 7, Zagreb
65. *** (1954.d), Rezultati natjeèaja za idejne projekte osmog. škole i doma kulture u Dubravi, „Èovjek i prostor”, I (5 /15.IV./): 8, Zagreb
66. *** (1954.e), Sarajevo. Natjeèaj za zgradu Tehnièkog fakulteta [rezultati], „Arhitektura”, VIII (2): 66-71, Zagreb
67. *** (1954.f), Zagreb, natjeèaj za osmoljetku u Dubravi [rezultati], „Arhitektura”, VIII (3): 103105, Zagreb
68. *** (1955.b), Natjeèaji. Narodni odbor gradske opæine Nova Gradiška. Rezultat natjeèaja za idejni projekt novogradnje gimnazije u Novoj Gradišku, „Èovjek i prostor”, II (34 /1.VII./): 8, Zagreb
69. *** (1955.d), Dekanat Filozofskog fakulteta u Zagrebu raspisuje preko Društva arhitekata Hrvatske opæi jugoslavenski anonimni Natjeèaj za izradu idejnih skica nove zgrade Filozofskog fakulteta, Sveuèilišta u Zagrebu..., „Èovjek i prostor”, II (39 /15.IX./): 10, Zagreb
70. *** (1956.a), Filozofski fakultet Sveuèilišta u Zagrebu objavljuje rezultate natjeèaja za zgradu...., „Èovjek i prostor”, III (48): 10, Zagreb
71. *** (1956.b), Filozofski fakultet u Zagrebu. Natjeèajni radovi, „Èovjek i prostor”, III (49 /1. IV./): 3, Zagreb
72. *** (1956.d), Natjeèaj za zgradu Filozofskog fakulteta u Zagrebu [rezultati], „Arhitektura”, X (1-6): 59, Zagreb
73. *** (1960.b), Arhitekt Radovan Nikšiæ, „Èovjek i prostor”, VII (101 /kolovoz/): 3, Zagreb
74. *** (1960.c), Osnovna škola u Dubravi, Zagreb, „Arhitektura urbanizam”, I (6): 6-7, 9, 12-14, Beograd
75. *** (1964.), Konkurs za objekte Tehnièkog fakulteta u Sarajevu - 1954., „Arh”, II (5): 8-9, Sarajevo
76. *** (1968.), Arhitekt Aleksandar Dragomanoviæ, „Arhitektura”, XXII (99-100): 64, Zagreb
77. *** (1977.), Razvoj koncepcije racionaliziranja u projektiranju djeèjih jaslica i vrtiæa na temelju normativa 1960.-1977. na primjerima izvedenih objekata [ad: Djeèja ustanova Sopot, Zagreb], „Arhitektura”, XXXII (162-163): 75-130, Zagreb
78. *** (1978.), ‘Tempo’ - u povodu 30-godišnjice rada poduzeæa, Tempo, Zagreb
79. *** (1979.), 14. zagrebaèki salon. Arhitektura i urbanizam [katalog], LIKUM, Zagreb
80. *** (1986.), Arhitektura u Hrvatskoj 1945.-1985., „Arhitektura”, XXXIX (196-199): 102-117, Zagreb 81. *** (2014.), Likovni leksikon [ad: Dragomanoviæ, Aleksandar]: 243, [ad Nikšiæ, Radovan]: 661, LZ ‘Miroslav Krleža’, Zagreb 82. *** (2018.), Hrvatski muzej arhitekture / Croatian Museum of Architecture [ur. Mutnjakoviæ, A.], HAZU, Zagreb
Opæi i kontekstualni radovi [dopunske reference]
General and Contextual Bibliography [Additional References]
1. Dženks, È. (1985.), Jezik postmoderne arhitekture, Vuk Karadžiæ: Biblioteka Zodijak, 59, Beograd
2. Dženks, È. (2007.), Nova paradigma u arhitekturi, Orion Art, Beograd
3. Ivankoviæ, V. (2009.), Le Corbusier i Drago Galiæ - kritièki eksperimenti arhitekture višestambenih zgrada, „Prostor”, 17 (1 /37/): 1-31, Zagreb
4. Križiæ Roban, S. (2012.), Obilježja modernosti na podruèju arhitekture, urbanizma i unutrašnjeg ureðenja nakon Drugog svjetskog rata, u:
Socijalizam i modernost. Umjetnost, kultura, politika 1950.-1974. / Socialism and Modernity. Art, culture, and politics 1950-1974 [ur. Kolešnik, Lj.]: 55-126, MSU, IPU, Zagreb
5. Maroeviæ, I. (1992.), Zagrebaèka arhitektura osamdesetih godina, „Radovi IPU”, 16: 235252, Zagreb
6. Petit, E. (2013.), Irony or, The Self-Critical Opacity of Postmodern Archiecture, Yale University Press, New Haven, London
7. Radoviæ Maheèiæ, D. (2004), Nova uloga arhitekture, u: Pedesete godine u hrvatskoj umjetnosti / The Fifties in Croatian Art [katalog; ur. Makoviæ, Z. i dr.]: 72-97, HDLU, Zagreb
8. Roth-Èerina, M. (2017.), Tipski projekti djeèjih vrtiæa u 1960-im i 1970-im godinama u Zagrebu, „Prostor”, 25 (1 /53/): 20-39, Zagreb; https:// doi.org/10.31522/p.25.1(53).2
9. Venturi, R. (1966.), Complexity and Contradiction in Architecture, MoMA, New York; https:// doi.org/10.2307/1566911
10. Venturi, R.; Scott Brown, D.; Izenour, S. (1972.), Learning from Las Vegas, MIT Press, Cambridge, London
11. Žuniæ, A. (2010.), Béton brut kao paradigma arhitekture moderne / Béton brut as a Paradigm of Modernist Architecture, „Oris”, XII (66): 4657, Zagreb
12. Žuniæ, A. (2012.), Robna kuæa Nama Trnsko u Zagrebu / Nama Trnsko Department Store in Zagreb, „Presjek”, 2 (5): 124-129, Zagreb
13. Žuniæ, A. (2017.c), Poslovne i uredske zgrade arhitekta Aleksandra Dragomanoviæa, „Prostor”, 25 (1 /53/): 40-73, Zagreb; https://doi.org/ 10.31522/p.25.1(53).3
14. Žuniæ, A.; Karaè, Z. (2015.b), Robne kuæe i opskrbni centri arhitekta Aleksandra Dragomanoviæa, „Prostor”, 23 (2 /50/): 276-303, Zagreb
Skraæenice nakladnika u bibliografiji
Publishers Abbreviations of Bibliography
AF - Arhitektonski fakultet Sveuèilišta u Zagrebu
DAZ - Društvo arhitekata Zagreba
HAZU - Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb
HDLU - Hrvatsko društvo likovnih umjetnika, Zagreb
HMA - Hrvatski muzej arhitekture, Zagreb
IPU - Institut za povijest umjetnosti, Zagreb
JAZU - Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb
JLZ - Jugoslavenski leksikografski zavod, Zagreb
LZ - Leksikografski zavod, Zagreb
MGR - Muzej grada Rijeke
MMK - Muzej Moslavine Kutina
MoMA - The Museum of Modern Art, NY
MSU - Muzej suvremene umjetnosti, Zagreb
Arhivski i dokumentacijski izvori
Archive and Document Sources
* Korišteni fondovi s pojedinaènim inventarnim brojevima i signaturama dokumentacije navedeni su uz odgovarajuæe kataloške jedinice graðevina.
1. AF-AHA: Arhitektonski fakultet Sveuèilišta u Zagrebu - Atlas hrvatske arhitekture, Kaèiæeva 26, Zagreb
2. AF-AKAK: Arhitektonski fakultet Sveuèilišta u Zagrebu - Arhiva Katedre za arhitektonske konstrukcije, Kaèiæeva 26, Zagreb
3. AF-AKDZ: Arhitektonski fakultet Sveuèilišta u Zagrebu - Arhiva Kabineta za društvene zgrade, Kaèiæeva 26, Zagreb
4. AF-APD: Arhitektonski fakultet Sveuèilišta u Zagrebu - Arhiva personalnih dosjea, Kaèiæeva 26, Zagreb
5. Arhiva Alena Žuniæa, Zagreb
6. Arhiva Ivane Nikšiæ Olujiæ, Zagreb
7. Arhiva Miroslava Dragomanoviæa, Zagreb
8. DVS: Djeèji vrtiæ Sopot, V. Kovaèiæa 18c, 10000 Zagreb
9. GF-APD: Graðevinski fakultet Sveuèilišta u Zagrebu - Arhiva personalnih dosjea, Kaèiæeva 26, Zagreb
10. HAZU-HMA: Hrvatski muzej arhitekture HAZU, I. G. Kovaèiæa 37, Zagreb - ostavština Aleksandra Dragomanoviæa - ostavština Radovana Nikšiæa
11. HIS: Hemijski institut Skopje [PMF], Arhimedova 5, Skopje, Makedonija
12. MK-MKT: Ministarstvo kulture - Mikroteka, Runjaninova 2, Zagreb
13. OŠ - Preèko, Srednjaci, Dubrava, Grana, Dubec, Kutina: arhivska dokumentacija
Internetski izvori
Internet Sources
1. os-vnovaka-zg.skole.hr/skola/povijest
2. os-j-racica.hr/o_skoli/o_skoli.html
3. os-precko-zg.skole.hr/skola
4. os-stjepana-kefelje-kt.skole.hr/skola/lokacija
Izvori ilustracija
Illustration Sources
SL. 1., 3.-5., 8., 10., 15., 19. Arhiva Ivane Nikšiæ Olujiæ
SL. 2., 16. Arhiva Miroslava Dragomanoviæa
SL. 6., 12.-14., 18. HAZU-HMA
SL. 7., 9., 11., 17. Arhiva Alena Žuniæa
* Sve ilustracije uz kataloške jedinice su iz fundusa HAZU-HMA i osobnih arhiva Miroslava Dragomanoviæa, Ivane Nikšiæ Olujiæ i Alena Žuniæa.
Aleksandar Dragomanoviæ is widely considered as one of the truly outstanding figures of post-war Croatian Modernism. During the course of his prolific career spanning 47 years, he produced a respectable oeuvre of around one hundred works of architecture. He left an indelible mark on the architectural design as well as on the education of young architects. He started his career under the supervision of prof. Alfred Albini but he later followed his own individual path. Some of his most significant works resulted from fruitful collaboration with some of the leading architectural figures of the period. Besides architectural design, he deserves great credit for his contribution to the professional education of young architects at the Faculty of Architecture in Zagreb. He made his first steps in teaching as a student assistant in 1947. Two years later he became assistant to prof. Albini. In 1951 he was employed as teaching assistant and from that time on he pursued his regular career at the Faculty ending as full professor (retired in 1991).
Three types of buildings feature prominently in Dragomanoviæ’s oeuvre: 1) department stores and shopping malls, 2) office buildings, and 3) educational buildings. This paper deals with the last category. The analyzed buildings have been catalogued, critically contextualized and evaluated. Dragomanoviæ dealt with educational buildings only within a limited period of 24 years: from his first project for the primary school and the cultural center in the Zagreb’s neighborhood Dubrava (195354) to the design for the kindergarten in Sopot (1976-77). Over that period he produced 15 designs for this type of buildings of which 9 resulted from competitions while 6 projects were actually built. They were mainly the projects for Zagreb and its surroundings with few of them designed for other parts of Croatia and former Yugoslavia (Nova Gradiška, Kutina Zenica, Sarajevo, Skopje). Dragomanoviæ produced many designs for educational buildings in collaboration with his colleagues, R. Nikšiæ and E. Šmidihen. The schools in the Zagreb neighborhoods Srednjaci, Preèko, Grana, and Kuti-
na were all based on a standardized conceptual design from 1969. In 1972 the architects received the Annual Award Viktor Kovaèiæ for this series of built school projects.
However, the most significant Dragomanoviæ’s project (in collaboration with R. Nikšiæ) was undoubtedly the kindergarten in the Zagreb’s neighborhood Sopot which has been widely considered as one of the best designs for this type of buildings ever produced. This project was included in many monographs on Zagreb architecture. In the context of Dragomanoviæ’s oeuvre, this building is a reference to the structural and visual treatment of the facades on the building of SRCE (University Computing Center).
Besides Dragomanoviæ’s design for the Nama department store, this kindergarten may be considered as his most successful built project. Among his unbuilt projects, the one that deserves mention is the high school in Nova Gradiška. This fine example evoking Le Corbusier’s purified architecture of international style is all the more valuable since it was designed only four years after the architect’s graduation. Among his unbuilt projects, the one that is quite interesting is the design for standardized combined pre-school institutions. Here the rationality of pre-school architecture is creatively blended with an innovative interpretation of multipitched roofs of expressive plasticity that were entirely pushed out of the Modernist design vocabulary at the time when they were created. According to their urban disposition, the analyzed educational buildings were normally built as detached structures with straggling plans, separated from dense urban fabric. It is particularly obvious in the designs for kindergartens and primary schools. The boarding school in Zenica, Chemical Institute of the Faculty of Science in Skopje and Technical Faculty in Sarajevo were the only buildings planned as parts of a larger chain of university campuses. In terms of their layout and morphology, Dragomanoviæ conceived this building type in four different manners: as a pure rectangular lay-
out (Chemical Institute in Skopje); as a central building with additional pavilion-type additions of the same or different scale and form (Boarding school in Zenica, Faculty of Humanities and Social Sciences in Zagreb, Technical Faculty in Sarajevo, high-school in Nova Gradiška, primary school in Dubrava, primary school Repišæe); as structures composed of smaller modular units connected into an integral unity (kindergarten “Sopot”, standardized kindergartens); as a combination of the rectangular and pavilion type used in the design of 12 and 16-class schools (Srednjaci, Preèko, Grana, Kutina). The basic structural system is, like in most Dragomanoviæ’s works, predominantly based on a grid of reinforced concrete columns or walls placed on a modular grid.
In the design of his educational buildings, there are four stylistic approaches with explicit reference to some authors and design paradigms that marked the second half of the 20th century - from Le Corbusier’s influence and international style, over Mies, combinations of structuralist ideas and brutalism, to hints of regionalism and post-modern elements of which slight traces can be detected in Dragomanoviæ’s works.
Essentially, all Dragomanoviæ’s projects of this kind are functionally and organizationally entirely modern and economical in terms of their structural system and choice of the materials. His architecture is fundamentally marked by a refined design minimalism without formal decoration and Modernist mannerism.
Plan disposition, consistent functional criteria, pure construction of schemes and composition of masses are mutually dependent and simultaneously blended into an integral whole. This is one of the great virtues of Dragomanoviæ’s rational design methodology regularly applied in his creative procédé. All these features were consistently used in his designs for schools and kindergartens and therefore it may be rightfully claimed that he made a major contribution to the development of the innovative models within this type of architectural typology.
Biografija Biography
Dr.sc. ALEN ŽUNIÆ, mag ing. arh. (Zagreb, 1989.), diplomirao je u Zagrebu te magistrirao teoriju i filozofiju arhitekture na GSD Harvard University. Doktorirao je 2016. na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu gdje je sada docent na Katedri za urbanizam. Postdoktorsko usavršavanje obavio je na ETH-gta Institute Zürich, specijalizaciju na Columbia University NY. Podruèje interesa mu je moderna i suvremena arhitektura o èemu je objavio preko 330 radova.
ALEN ŽUNIÆ, Ph.D., M.Arch. (Zagreb, 1989), graduated in Zagreb, received his Master degree from GSD Harvard University. In 2016 he received his Ph.D. from the Faculty of Architecture in Zagreb where he currently works as assistant professor. He completed his post-doctoral research at the ETH in Zürich and his specialization at Columbia University NY. His research interests are focused on Modern and contemporary architecture. He has published more than 330 articles.
University of Ljubljana
Faculty of Civil and Geodetic Engineering
Slovenia - 1000 Ljubljana, Jamova cesta 2 gregor.cok@fgg.uni-lj.si gasper.mrak@fgg.uni-lj.si alma.zavodnik@fgg.uni-lj.si
Original Scientific Paper
https://doi.org/10.31522/p.28.1(59).4
UDC 711.143 (497.4) ”20”
Technical Sciences / Architecture and Urban Planning 2.01.02. - Urban and Physical Planning
Article Received / Accepted: 2. 5. 2020. / 23. 6. 2020.
Univerza v Ljubljani Fakulteta za gradbeništvo in geodezijo Slovenija - 1000 Ljubljana, Jamova cesta 2 gregor.cok@fgg.uni-lj.si gasper.mrak@fgg.uni-lj.si alma.zavodnik@fgg.uni-lj.si
Izvorni znanstveni èlanak https://doi.org/10.31522/p.28.1(59).4 UDK 711.143 (497.4) ”20” Tehnièke znanosti / Arhitektura i urbanizam 2.01.02. - Urbanizam i prostorno planiranje Èlanak primljen / prihvaæen: 2. 5. 2020. / 23. 6. 2020.
business entities
land use
location
building typology
Slovenia
The article presents the spatial distribution of business entities in Sloveniafrom locations in business zones and the areas of community, commerce and business services to work at home. The study uses the comparative method to determine their size, location and building typology. It was concluded that the structure is quite diversified and that most of the entities are located in residential areas. This field of study requires a further comprehensive treatment and regulation.
gospodarski subjekti namjena prostora lokacija tipologija zgrada Slovenija
U èlanku je prikazana prostorna raspodjela poslovnih subjekata u Slovenijiod lokacije u poslovnim zonama, u podruèjima centralnih djelatnosti, do rada kod kuæe. U istraživanju smo koristili komparativnu metodu da utvrdimo njihovo stanje s obzirom na broj, lokaciju i tipologiju zgrada u kojima se nalaze. Ustanovili smo da je struktura vrlo razgranata i da se veæina entiteta nalazi u stambenim podruèjima. To podruèje u buduænosti zahtijeva cjelovitija istraživanja i reguliranje.
Spatialdistribution of business entities1 represents the elementary network of physical locations, which contribute to the gross domestic product. This network can be found in various forms - from locations in business zones and areas of community, commerce and business services to individual locations of diverse activities and home-based work. The diversification and organization of the network is one of the key features of spatial development as it affects the distribution of migrant workers. Moreover, it influences the distribution of energy sources, raw materials and other processes that alter physical and social environment. The current state in Slovenia is the result of previous socialist2 and post-socialist development policies that shaped the present concept of industrialization and urbanization of space.
After the independence in the early 1990s, Slovenia shifted from a socialist socio-developmental planning into a democratic system3, conditioned by a free market concept, which completely transformed the theory and practice of spatial distribution of activities. Similar to other post-socialist countries4, there was a rapid transfer of Western economic models into the newly emerging administrative context that generated a new spatial and developmental reality. The doctrine of supply and demand was well stabilized in the planning process, which ensured the expansion of real estate investments and
the realization of a wide range of entrepreneurial initiatives in various locations. In an often too loose understanding of the democratic principle - anything anywherethe basic purpose of spatial planning documents and their tendency to realize the strategic goals of spatial development were often neglected.
The real estate market, including the segment of business zones and facilities, operates largely on its own principles, so the spatial distribution of business entities is increasingly becoming the result of marketing rather than spatial planning. This makes us wonder if we still have control over the basic elements of spatial planning, such as a long-term planning institute or the outlined supervision of settlement, infrastructure and economy?
Almost all countries in transition5 are experiencing this kind of transformation. For decades, individual researchers have been studying the structural changes that result from the implementation of free market models in the context of post-socialist societies.6 The particular challenges of transition include land privatization7, the creation of a competitive real estate market8 and the unsystematic transformation of the monoculture industry into numerous shopping and business centers.9 Especially emphasized10 is the importance of strategic planning, which would fast establish a participatory planning and a formulation of legitimate spatial development in the new socio-political reality. Despite the socialist legacy of some effective spatial regulatory mechanisms and the implementation of sustainable planning principles11, we are facing many challenges in coordinating interests and defining development priorities. The spectrum of business entities is very diverse in terms of activity, number of employees and environmental impacts, and the current business environment is characterized by marked instability and the demand to respond quickly to changing needs for personnel, raw materials, destination of products
1 SKD, 2010
2 e. g. Šarec et al., 1975; Jakhel et al., 1977
3 e. g. MOP, 2004; the Constitution of the Republic of Slovenia, 2006; the Government of the Republic of Slovenia, 2016
4 Lorber, 1999
5 Andusz et al., 1996; Bartaud, 2006; Hamilton 1999
6 Barjak, 2010; Jociæ, 2019
7 Stanilov, 2007
8 Reiner et al 1995
9 Kiss, 2007; Ursu et al., 2019
10 Tsenkova, 2007
11 ESDP, 2000
12 These challenges are directly related to the location of the business activities, so we are facing new location requirements in the process of spatial distribution of acti-
and services. Current requirements in the organization of the work process also include sustainable mobility and the ability to limit environmental impacts.12
The existing network of both traditional and new business zones and the expansion of various forms of home-based work is a longstanding legacy that is still developing and being commercially active. As such, it presents certain potentials that have not yet been analytically and sufficiently investigated, which is why the article presents an in-depth analysis of business entities in Slovenia.
At the moment, the process of preparing planning documents at local levels leads to sectoral academic bases being only partially done, so in most cases the areas of business entities are not adequately analyzed and therefore, the starting points for the development of settlement areas remain unknown. There is also a lack of input information for the planning of new zones. There are even more uncertainties in creating spatial (urban) conditions for organizing home-based work. We find that the potentials in the field of home-based work and the capacity of business zones are not sufficiently utilized due to incomplete or outdated data.
The purpose of the article is to determine whether business entities normally operate in accordance to their activity sector and the needs of their business (industrial zones, areas of community, commerce and business services or sport, tourism and commerce areas) and whether they reside in an appropriate building typology (non-residential buildings). The purpose of the article is also to answer the following research questions:
1. What are the precise locations of business entities, what is their total size and reach depending on the activity sector?
2. Are the business entities distributed in accordance with the zoned land use?
3. What are the structural characteristics of the spatial distribution of business entities in relation to building typology?
The conclusion presents some open questions regarding the research of business entities and suggestions for further research.
Given the diversified urban network13 and dispersed settlement, which also condition the diversified infrastructure system, the existing network of business locations presents both potentials and challenges that offer a wide range of different business conditions. The existing situation in the area of spatial distribution of business entities operating practically throughout the national territory is therefore logical. Chronologically, we can identify three periods that have evidently influenced the development of the existing situation not only in Slovenia but in all countries in the transition from the socialist to the capitalist economic (and social) system:
The primary industrialization of the 18th and 19th centuries, which mobilized the traditional locations of some of the plants still active today.14 This period also showed the establishment of efficient transport infrastructure and the quick economic development of numerous Slovenian cities (Ljubljana, Jesenice, Maribor, etc.).
The post-war socialist industrialization, which in the period after 1945, in parallel with the urbanization of space, formed an important part of the existing urban system with a hierarchy of economic and administrative centers15, which have more or less remained unchanged.16 During this period, many industrial plants were introduced17, both in the form of monoculture activities and mixed, storage and manufacturing facilities.18
13 According to the Statistical Office of the Republic of Slovenia, Slovenian urban network consists of 5978 settlements. [SURS, 2019]
14 Košir, 1986; Bole, 2010
15 Vrišer, 2000; Balažiè, 2006
16 MOP, 2004
17 Kralj Pavlovec, 1999
18 Sitar et al., 2002
19 Èok, 2004
20 Stanovnik et al., 2000
21 Svetlik et al., 1988; Kos, 1993
The post-independence development of business sector was marked by the ownership restructuring and the program reorganization of conventional industrial zones, the additional establishment of new zones and the expansion of home-based work.19 The end of Yugoslavia in the 1980s also caused an economic crisis in Slovenia (GDP decline, unemployment, etc.), which reached its peak in 1992-93.20 The former state sector retained only part of its employees after privatization and restructuring, while the rest were employed in the newly created private sector, retired or remained unemployed.
In the first decade after independence, labor market researchers found that many individuals tried themselves in emerging entrepreneurship, found partly upon home-based work in the socialist period21. In addition to the already existing manufacturing industry22, this period introduced the development of tertiary activities (financial and consulting vities, which place the importance on the distribution of human resources, the involvement in The Trans-European Transport Network [TEN-T] and the proximity of the urban environment with all developed infrastructure networks.
22 Vadnjal, 1996
activities, freight forwarding, private education and real estate activities23). This process can be proven by the statistics of various databases, which show a significant increase in the number of newly established business entities of different legal forms and self-employed individuals between 1990 and 1995. In the 1990-1995 period, their numbers increased from approx. 25,000 to approx. 57,000, which also results in the spatial dispersal of materialization. This reflected in the expansion of home-based work24 and/or the establishment of new business zones.
An inter-municipal survey entitled Standards and Criteria for Business Zones and Manufacturing Industry in Slovenia25 found that 92 new zones were established between 19901996.26 In 2002, an international consortium27 made a study focusing on how Slovenia could effectively integrate into the international economic environment by establishing competitive zones, and how foreign investors should approach cooperation in setting them up. The study showed that in 1998 alone 154 new zones were established in Slovenia. Also other business zones researchers have been pointing out the spatial characteristics of the developing network of zones28, the need for their typing29 or the understanding of their hierarchical importance.30 The researchers were identifying spatial development potentials in terms of attracting direct foreign investment31 or studying the synergistic effects on a wider region.32 More recent studies also highlight the issues of legal bases in terms of setting up zones33, the challenges of management and promotion34, and the visual impact that zones have on urban space and landscape.35 In 2019, a methodology to record and monitor the situation was established, and a more detailed inventory of the zones was made (480 locations were recorded). Moreover, an application that allows updating of data was introduced.
Less explored in the field of home-based work, in which many activities of the quaternary, tertiary36 and partly secondary sectors are carried out. The widespread occurrence of home-based work can be justified by numerous economic and sociological reasons. Kos37 points out that work at home in Slovenia is based on the former socialist practice of informal activity. More recent studies38, however, highlight the need for more intensive recognition and regulation.
Traditional capitalist countries face similar challenges. Work at home, in parallel with the development of information technology, is experiencing a real renaissance and generates the need for more effective treatment. In examining the spatial forms of home-based work in England, Holliss39 even cites the need to introduce a new building typology and the
formalization of specific procedures for planning work from home. Felstead and Henseke40 point out the spatial and psychological consequences that this current form of work has in a wider population.
The study of the spatial distribution of business entities within the physical space was carried out for the entire territory of Slovenia at different spatial levels (national, regional and local). For the analysis of the situation, we used the latest available data for 2018 and 2019, taken from various public records41, all of which, except the database of business entities42, are publicly available. All the data were applied with a unique identifier and processed with ESRI ArcGIS Desktop 10.6.1. Statistical analyses were performed with Microsoft Excel.
In the first phase of the research, we obtained data on the location (registration address43) of all business entities in Slovenia by linking data from the database of business entities44 and house number records.45 The results were presented at the level of municipalities and statistical regions. For the latter we also obtained data on the total number of employees.46
The data on the location of business entities was then intersected with a generalized
23 Stanovnik et al., 2000
24 Èok, 2004
25 MGD RS, 1996
26 They were located in 51 municipalities and distributed fairly evenly throughout the territory of the Republic of Slovenia. In addition to those already implemented, 96 municipalities planned to establish additional new ones, of which 30 municipalities had already had a known location, 19 known investors and 9 building permits for the new zones. These zones were relatively small, almost half (49%) of them smaller than 5 ha and mostly lacked the possibility of expansion. Besides this, up to twenty companies were located in 47% of the zones. The zones were dominated by manufacturing activity (on the rise were mainly trade and service, metal, electrical and wood industries). The presence of foreign or mixed-ownership companies was negligible. This fact points to a highly responsive approach of local communities and coincides with the period of development of local self-government. The impact of the latter is reflected in the creation of smaller municipalities that partly responded to the current real estate market needs for business activities.
27 Hypodomi, 2002
28 Kokelj, 2012
29 Filipiè, 2000; Guliè, Mladenoviè, 2009
30 Bole, 2010
31 Kavaš et al., 2003
32 Potoènik Slaviè, 2010; Kušar, 2010, 2012
33 Šoman Lebar et al., 2012
34 Èok et al., 2016
35 Peèenko, 2019
36 Rus, 2007
37 Kos, 1990, 1993
38 Èok, Furman Oman, 2019
zoned land use, which holds a list of detailed zoned land uses from all valid municipal spatial planning documents in the Slovenian territory47, with data on the use of buildings48 and data on their primary activity gathered in the standard classification of activities.49 We later grouped them by activity sector50 on the basis of their activity classification as stated in the standard activity classification:
primary sector (agriculture, hunting, forestry, fisheries, mining, oil and gas), secondary sector (production - processing and construction), tertiary sector (all services of non-general interest, including information and communication technologies, transport, trade, tourism) and quaternary sector (services of general interest51: public administration, healthcare, judiciary, culture, education, science, social welfare).
Furthermore, we particularly examined business entities located in 428 registered business zones.52 The result of the data crosssection shows all business entities53 in business zones and in individual categories of zoned land use.54 In addition, we were able to calculate their number and percentage by activity sectors and the categories of zoned land use.
In the last phase of the research we examined the distribution of business entities accord-
39 Hollis, 2007, 2015
40 Felstead, Henseke, 2017
41 House number records from the Register of Spatial Units [RPE EHIS, 2019], the Land Register [REN, 2019], Generalized Land Use [GNRP, 2018], PC - Business Zone Database [Bizjak et al., 2019] and Standard Classification Activity [SORS, 2019], data on the number of employees by statistical regions of Slovenia [Si-Stat, 2019].
42 Business Entities by Activity and Title [AJPES, 2019]
43 The registration address of a business entity is not necessarily the address of implementation.
44 AJPES, 2019
45 RPE EHIS, 2019
46 SURS, 2019
47 GNRP, 2018
48 REN, 2019
49 SKD, 2010
50 Data on the number of employees according to the standard classification of activities are available only at the national level, therefore a more detailed analysis at the level of statistical regions or municipalities could not be performed. [SI-STAT, 2019]
51 ESPON SeGI, 2013
52 Bizjak et al., 2019
53 Calculations take into account all registered entities [AJPES, 2019], while the active business status in the analysis was not taken into account.
54 OPN Policy, 2007
55 REN, 2019
56 All references of the authors of the article are available in the Information System for Research Activity in Slovenia [SICRIS] at: http://www.sicris.si/public/jqm/cris.as px?lang=slv&opdescr=home&opt=1
Table I Number of inhabitants and employees, and number and share of business entities by statistical regions of Slovenia Tabl. I. Broj stanovnika, zaposlenika te broj i udio gospodarskih subjekata po statistièkim regijama Slovenije Statistical
Upper Carniola204,67070,52434.525,0799.9 Gorizia117,61642,05735.815,1815.9
Southeast Slovenia144,03253,20736.913,7765.4 Carinthia70,58823,25532.96,9812.7 Coastal-Karst115,01643,87638.117,8737.0
Central Slovenia549,171293,64753.585,35933.2
Drava Region324,104116,25235.935,09813.7 Mura Region114,28733,34929.210,6184.1
Lower Sava Region75,55922,89230.37,8113.0
Littoral-Inner Carniola52,54415,85630.25,8342.3 Savinja Region256,35998,20038.328,44411.1
Central Sava Region56,96212,94622.74,9781.9
Total2,080,908826,06139.7257,032100.0
ing to the building typology for which we obtained data from the land register.55 All buildings were divided into residential and nonresidential. Based on related data we later calculated the number and percentage of business entities depending on the activity sector in specific building typology.
The results of all the analyses are further qualitatively evaluated by: a) descriptive method based on the reviewed literature and current studies in the field of business entities research, and b) our own expertise obtained from the preparation of municipal spatial plans for Slovenian municipalities, court assessments, academic backgrounds and local, regional and country level land use research.56
The spatial distribution of business entities in Slovenia shows a strong centralization in urban municipalities, especially in the Central Slovenia and Slovenian capital city Ljubljana. Business entities are distributed in all Slovenian municipalities, but their number is significantly smaller than in city municipalities (Fig. 1).
Differences in the distribution of business entities also exist between statistical regions. The Central Slovenia has a good third of all business entities (33.2%) and it is followed by the Drava Region (13.7%), the Sava Region (11.1%) and the Upper Carniola (9.9%. The smallest proportion of entities is present in the Central Sava Region (1.9%). The detailed overview of the data (Table I) shows that all statistical regions together employ about 30% of the population. The exception
Table II Number and share of business entities by land use categories*
Tabl. II. Broj i udio gospodarskih subjekata u pojedinim kategorijama namjene prostora*
is the Central Slovenia, which employs more than 50% of the population, excluding workplaces and daily commuters from other statistical regions.57
even greater dispersion than expected. 257,032 business entities (Table II) were registered in 201958 and they can be found in all land use categories.59 We discovered that more than a half of all the entities are located within residential areas (S=134,965 or 52.5%; Fig. 2). In second place are the areas of community, commerce and business services (C=80,987, or 31.5%), and only in third place we can find those business entities that are located within the areas of industry and manufacturing (I=17,521 or 6.8%). The areas of dispersed settlement represent a significant share as well (A=10,839 or 4.2%). Business entities in other categories, with the exception of sport, tourism and commerce areas (B=5,902 or 2.3%) and agricultural land (K= 3,585 or 1.4%), represent less than 1% of all business entities.
Sl. 2. Raspodjela poslovnih subjekata na podruèjima detaljne namjene prostora u dijelu Ljubljane (2A) i u malome naselju na ruralnom podruèju (2B) jasno pokazuje prisutnost brojnih subjekata u industriji i proizvodnim podruèjima (I), te u stambenim podruèjima (S)
• Business Entities According to the Zoned Land Use - The results of the research, which as such was executed in Slovenia for the first time, showed the current spatial distribution of business entities. Despite the prediction that entities would be in different land use categories, the result of the analysis showed
Based on our own experience with the development of municipal spatial plans [OPN]60, the situation can be understood as a consequence of rather loose provisions of spatial implementation conditions. For example, in residential areas and dispersed settlements, the implementation of other, non-residential activities61 such as religious activities, activities of museums, libraries, restaurants, health care and even trade is allowed. Nevertheless, the overall distribution of business entities in residential and dispersed settlement areas is very surprising.
An additional analysis of the distribution of business entities by activity sector (Table III) showed that tertiary activities are dominant among all sectors with a high percentage of 70.2%. More than a half of these tertiary activities (53.3%) are in residential areas. Other tertiary activities are also present in the areas of community, commerce and business services (30.8%) and with a rather high percentage (6.7%) can be found also in industry and manufacturing areas and dispersed settlement areas (3.8%). Regarding the number and share, tertiary activities are followed by quaternary activities (18.4%), which are also predominantly located in residential areas (47.8%) and in the areas of community, commerce and business services (42.7%). They are less present in industry and manufacturing areas (3.1%) and dispersed settlement areas (2.8%). The result is not surprising, since tertiary activities include all services (such as hairdressers, bars and even vulcanization services) and trade, so their presence in residential areas is understandable. In any
57 Bogataj et al., 2019
58 AJPES, 2019
59 In accordance with the Municipal Spatial Plan, 2007
60 The Municipal Spatial Plan is the basic spatial act in Slovenia, in which municipalities determine the detailed land use in accordance with the OPN, 2007.
case, we expected a higher share of quaternary activities in the areas of community, commerce and business services in terms of zoned land use. The result can be attributed to the municipal spatial plans, as they, in accordance with the legislation62, allow a broader definition of zoned land use. This in reality means that various categories of detailed zoned land use determine other activities as well.
• Business Entities and Business ZonesThe reasons for the situation, demonstrated also by the results of secondary and primary sector, cannot be attributed solely to spatial legislation. The data show that only 10.4% of business entities are classified in the secondary sector, which is the second strongest sector by number of employees, as it employs 29.9% of all employees (Table IV). Surprisingly, 55.0% of all activities in the secondary sector are located in residential areas. A high percentage of secondary sector activities can be found also in the areas of community, commerce and business services (18.2%) and in dispersed settlement areas (8.6%). Only 14.6% of activities in the secondary sector are actually located in the areas of industry.
An additional analysis of business entities located within 428 industry and manufacturing areas (Fig. 3), identified in the project entitled Methodology for Defining and Gathering Business Zones and Entities of an Innovative Environment in Slovenia63, showed that 16,764 entities were registered in these zones, which represents only 6.52% of all business entities in Slovenia. In addition, only 328 zones are actually located within industry and manufacturing areas of zoned land use (I). There are 8,794 business entities registered in them. The other 100 zones, in which 7,970 business entities are registered, are found in other categories of zoned land use. Based on these results, we can conclude that despite the adopted spatial development strategies at all administrative levels (national, regional, local) and extensive financing of business zones by local communities, Slovenia was not able to respond entirely to the large demand for business premises and facilities that have been witnessed in the past decades.64
The smallest share of business entities are primary sector activities (1.1%), with the majority located in residential areas (56.4%), dispersed settlement areas (15.2%) and the areas of community, commerce and business services (14.1%). Quite significant is also the
61 Municipal Spatial Plan of Municipality of Ljubljana, 2010
62 ZP Plan, 2007
63 Bizjak et al., 2019
64 Šenica, 2004
Table III Share of business entities by activity sectors and by zoned land use categories: residential areas (S), dispersed settlement (A), sport, tourism and commerce areas (B), community, commerce and business services (C), industry and manufacturing areas (I), green areas (Z), transport infrastructure (P), forestry (G) and agriculture land (K). The last column combines all other categories of land use.**
Tabl. III. Udio poslovnih subjekata po sektorima djelatnosti i prema kategorijama planirane namjene prostora: stambena podruèja (S), podruèja raspršene graðevine (A), podruèja za sport, turizam i velike trgovaèke centre (B), podruèja trgovaèkih, poslovnih i javnih djalatnosti (C), podruèja industrije i drugih proizvodnih djelatnosti (I), zelene površine (Z), podruèja za promet (P), šuma (G) i poljoprivredno zemljište (K). Posljednji stupac kombinira sve ostale kategorije namjene prostora.**
Activitiy sector
Business entities
Share of business entities by category of zoned land use (in %) No. Share (in %) Total (in %)
primary sector2,7321.1100.056.415.23.714.15.20.50.20.83.40.6 secondary sector26,61110.4100.055.08.60.918.214.60.20.40.11.80.2 tertiary sector180,46570.2100.053.33.82.730.86.70.40.70.11.40.1
** Municipal Spatial Plan OPN, 2007
Table IV Number and share of employees by activity sectors
Tabl. IV. Broj i udio zaposlenih po sektorima djelatnosti
secondary sector244,67616,25887261,02129.9 tertiary sector344,04539,94014383,99944.0 quaternary sector192,3649,1510201,51523.1 Total786,88966,17119,589872,649100.0
share in the areas of industry and manufacturing (5.2%) and in agricultural land (3.4%).
One of the reasons for this situation is certainly the possibility for business entities to report the activity at one address, but actually perform it at another. Public records do not con-
Fig. 3 Distribution and size of recorded business zones in Slovenia
Sl. 3. Pregled raspodjele i velièine registriranih poslovnih zona u Sloveniji
Fig. 4 Activities in the secondary and tertiary sector (carpentry, locksmithing, hairdressing, trade services, etc.) appear as work at home in various building typologies, such as a detached office building next to a residential building (a) or an annex (b)
Sl. 4. Aktivnosti u sekundarnom i tercijarnom sektoru (stolarija, bravarija, frizerski saloni, trgovaèke usluge itd.) pojavljuju se kao rad kod kuæe u razlièitim tipologijama zgrada, poput samostojeæe poslovne zgrade pored veæ postojeæe stambene zgrade (a) ili proširenja postojeæe zgrade (b)
tain this information, so the results of the analysis cannot fully reflect the actual situation. We even assume that the share of noncompliant locations is not insignificant. Similar case is the employee registration, as larger entities register all employees at one address, even though they actually work in various offices across the country. We assume that the reasons can be found in other statutory provisions as well, as they must be taken into account when registering a business entity in various fields. But, so far no one has done a more detailed research in this direction.
We can conclude that the zoned land use is not in the expected relation with the activity performed by business entities (production in industrial areas, services of general interest in the areas of community, commerce and business, production of energy and food, sport, tourism and commerce areas or agricultural land, etc.). We can notice obvious and numerous deviations. The spatial distribution is based on location or business criteria (land ownership or lower purchase price, cheaper contribution to the communal furnishing of building land, proximity to business partners or customers, etc.).65
• Business Entities and Building Typology
- We additionally researched the building typology of business entities. It turned out that almost two thirds (166,191 or 64.7%) were registered in residential buildings, and only 90,841 (35.3%) were registered in non-residential buildings (Table V).
a loose definition of the predominant use of an individual building (e.g. predominantly residential or predominantly commercial use). Such an approach concedes different interpretations and may also lead to the acquisition of legal licenses for large-scale manufacturing activities within a residential building or in a residential area. The practice tries to follow the development of entrepreneurship, but consequently generates dispersion in a wider area and causes various environmental impacts, which have not yet been sufficiently explored, but present a substantial financial, logistical and administrative problem (energy distribution, waste collection, noise remediation, emissions, etc.).
Among the important side effects are the visual effects on a wider environment, which must be properly interpreted in relation to the Public Interest Institute. The economic aspect has commonly been justified as a priority over the qualitative elements of the urban environment. In the concept of sustainable planning, economic growth and the quality of the living environment represent equivalent development goals and as such also assume the role of public interest. Also notable is the fact that the real estate market alone defines landscaping as an important business interest. This particular interpretation of the concept of sustainable planning leads, due to spatial distribution of business entities with no proper relation to the natural and social environment, to the degradation of space.
The results of the research showed that business entities are mostly concentrated in major urban centers, with the Central Slovenia statistical region being the most prominent, as 33.2% of all business entities in Slovenia are registered there. Most surprising is the fact that more than a half (56.2%) of business entities are located in residential areas and dispersed settlement areas. These include secondary and tertiary sector activities. From
Table V Number and share of business entities registered in residential and non-residential buildings
Tabl. V. Broj i udio poslovnih subjekata registriranih u stambenim i nestambenim zgradama
Building typology No. of business entitites Share of business entitites (in %) residential166,19164.7 non-residential90,84135.3 Total257,032100.0
Residential buildings hold especially the activities of the tertiary and quaternary sectors (such as business consultancy, engineering services, technical consultancy, computer programming, etc.). Èok and Furman Oman66 noted that some activities of the secondary sector (such as carpentry and metal or plastics manufacturing) appear to some extent as home-based work (Fig. 4).
The difference in registration data between the location of the company’s headquarters and the location of its actual activity and service is encouraged by the existing legislation, which, with obtaining an appropriate construction and business documentation, allows
65 This framework also includes the previously mentioned practice of relatively simple organization of home-based work, which represents a cheaper, faster or a more accessible alternative to commercial enterprise in business zones.
66 Èok, Furman Oman, 2019
67 It should be emphasized that certain activities cannot be placed in business zones for business or technological reasons, and that certain activities of the tertiary sector (due to demand for certain services such as hairdressers or certain specialized shops) can be carried out only in residential areas and areas of community, commerce and business services.
68 AJPES, 2019
69 Èok, 2004
70 Nared et al., 2019
this we can conclude that work at home in Slovenia is a widespread phenomenon, and the establishment of business zones as a measure of directing (especially secondary) activities in space has so far been only partially effective.67
The analysis of the results also revealed a methodological dilemma, caused by the existing record keeping of business entities68, which does not contain information on the actual location of the business activity but only information on the address where the business entity is registered. We were therefore able to answer the research question only partly, as it was determined by how much we could examine the publicly available data. It is also not possible to estimate the deviation of the actual state of activities from the registered locations of business entities.
Based on the statistical chronology of the corporate sector development after 199169, it can be stated with great certainty that the current dispersed state is also a consequence of the slow response of regulatory instruments to the increase in demand for surfaces and facilities in development and the altered technological requirements of individual activities.
The results of the research address the need for a more professional, politically administrative treatment of this field, as numerous business processes and their social and environmental consequences are negatively affecting the quality of the living environment. Further research should therefore be especially directed towards more contemporary forms of work (including home-based work) that enable decentralization of workplaces from major urban areas and have consequently positive effects on reducing daily commuting and environmental pollution while maintaining population density in rural or other structurally deprived areas.70 Therefore, in the future it will be necessary to: supplement the records of business entities with the location information and the number of workplaces at the location of activity,
establish more effective criteria for the placement of business activities in terms of appropriate zoned land use, develop regulatory mechanisms for the decentralization of workplaces and the execution of home-based work.
It is only on the basis of such improvements that it will be possible to finalize a more indepth study of the spatial distribution of business entities and to prepare an appropriate academic basis to support diversified decision-making.
[Translated by Kristina Vrèon, mag. prev. (MA in Translation Studies)]
1. AJPES (2019), Baza poslovnih subjektov, Agencija Republike Slovenije za javnopravne evidence in storitve, https://www.ajpes.si/fipo/default.asp [12.11.2019]
2. Andrusz, G.D.; Harloe, M.; I. Szelényi [Eds.] (1996), Cities after Socialism. Urban and Regional Change and Conflict in Post-socialist Societies. Oxford (Blackwell), https://doi.org/ 10.1002/9780470712733
3. Balažiè, G. (2006), Relikt socializma v prostoru - primer mestne obèine Koper, Diplomska naloga, Fakulteta za humanistiène študije, Koper
4. Barjak, F. (2010), Regional disparities in transition economies: a typology for East Germany and Poland, Post-Communist Economies, 13 (3): 289-311, https://doi.org/10.1080/14631370 120074849
5. Bertaud, A. (2006), The spatial structures of Central and Eastern European cities. In: Tsenkova, S.; Nedoviæ-Budiæ, Z. [Eds.]: The Urban Mosaic of Post-socialist Europe. Space, Institutions and Policy, 91-110, Heidelberg (Physica-Verlag)
6. Bizjak, I.; Guliè, A.; Pegan Žvokelj, B.; Mujkiæ, S.; Cotiè, B.; Mušiè, B.; Radovan, D.; Kovaèiè, B.; Meža, S.; Zore, M. (2019), Metodologija za popis poslovnih con in subjektov inovativnega okolja na obmoèju Slovenije, izvedba terenskega popisa in vzpostavitev ažurne evidence : zakljuèno poroèilo : CRP V5-1723, Urbanistièni inštitut Republike Slovenije, Geodetski inštitut Slovenije, Ljubljana, https://poslovnecone. uirs.si/sl-si/ [5.12.2019]
7. Bogataj, D.; Bogataj, M.; Droben, S. (2019), Interactions between flows of human resources in functional regions and flows of inventories in dynamic processes of global supply chains, “International Journal of Production Economics”, 209: 215-225, Elsevier, https://doi.org/10.1016 /j.ijpe.2017.10.018
8. Bole, D. (2010), Sekundarna gospodarska središèa v Ljubljani: analiza stanja in presoja naèrtovanega razvoja, “Urbani izziv”, 21 (1): 5-20, Ljubljana, https://doi.org/10.5379/urbani-izziv -2010-21-01-001
9. Èok, G. (2004), Razvoj regionalnega omrežja gospodarskih con v pogojih sodobne informacijske družbe, Doktorska disertacija, Fakulteta za arhitekturo, Ljubljana
10. Èok, G.; Furman Oman, M. (2019), Delo na domu kot prostorski pojav : arhitekturni in urbanistièni vidik regulacije dela na domu, Igra ustvarjalnosti - teorija in praksa urejanja prostora, 7: 38-45, Ljubljana, https://doi.org/ 10.15292/IU-CG.2019.07.038-045
11. Èok, G.; Kavaš, D.; Zimmermann, R. (2016), Business zones in Slovenian and Croatian Istria: locations, capacity and development problems, “Prostor”, 24 (2 /52/): 254-267, Zagreb, https: //doi.org/10.31522/p.24.2(52).9
12. ESDP (2000), European Spatial Development Perspective, Evropske prostorsko-razvojne perspektive, izdajatelj slovenske verzije: Ministrstvo za okolje, prostor in energijo, Ljubljana
13. ESPON SeGI (2013), Indicators and Perspectives for Services of General Interest in Territorial Cohesion and Development. Aplied Research. Final Report. Executive Summary. ESPON & Royal Institute of Techology [KTH]
14. Felstead, A.; Henseke, G. (2017), Assessing the growth of remote working and its consequences for effort, well-being and work-life balance, “New Technology Work and Employment”, 32 (1), https://doi.org/10.1111/ntwe.12097
15. Filipiè, B. (2000), Poslovne cone. V: Glas, M., in: Pšenièny, V. [ed.]: Podjetništvo - izziv 21. stoletja, Ministrstvo za malo gospodarstvo in turizem, Ljubljana
16. GRNP (2018), Generalizirana namenska raba prostora, MOP, Ministrstvo za okolje in prostor, portal PIS, https://dokumenti-pis.mop.gov.si /javno/veljavni/tematski_zbirni_sloji/gnrp.zip [20.11.2019]
17. Guliè, A.; Mladenoviè, L. (2009), Gospodarske cone v Ljubljanski urbani regiji, Gradivo za delavnico : Strokovne podlage za pripravo regionalnega prostorskega naèrta LUR, Urbanistièni inštitut RS, Ljubljana
18. Hamilton, F.E.I. (1999), Transformation and space in Central and Eastern Europe, “The Geographical Journal”, 165 (2): 135-144, https:// doi.org/10.2307/3060411
19. Holliss, F. (2007), The workhome... a new building type?, PhD, Metropolitan University, London
20. Holliss, F. (2015), Beyond Live/Work: the architecture of home-based work, Routledge, London, https://doi.org/10.4324/9781315738048
21. Hypodomi (2002), Strategic Possibilities for the Development of Business Zones in Slovenia, Final report
22. Jakhel, R. et al. (1977), Sistem planskih kategorij in enot. Teoretièna izhodišèa in metodološki pristop, Uvodni del. Ljubljana: UI SRS
23. Jociæ, N. (2019), Creative economy in a post-socialist transitional context: spatial distribution of creative activities and their interrelation with urban milieus in city quarters of Belgrade, University of Bamberg Press
24. Kavaš, D.; Rojec, M.; Èok, G. (2003), Vloga ponudbe stavbnih zemljišè pri pridobivanju neposrednih tujih naložb, Inštitut za ekonomska raziskovanja, Ljubljana
25. Kiss, E. (2007),The evolution of industrial areas in Budapest after 1989, In: Stanilov, K. [Ed.], The Post-Socialist City: Urban form and space transformation in Central and Eatern Europe after socialism, 147-170, Dordrecht: Springer
26. Kokelj, S. (2012), Analiza poslovnih con na Gorenjskem, Magistrsko delo, Ekonomska fakulteta, Ljubljana
27. Kos, D. (1990), Združevanje dela in bivanja, V, “Teorija in praksa”, 27 (1-2), Ljubljana
28. Kos, D. (1993), Predmodernost ali postmodernost èrnograditeljskih praks, “Teorija in praksa”, 30 (5-6), Ljubljana
29. Košir, F. (1986), Razvoj oblikovanja industrijskih obmoèij in objektov, Fakulteta za arhitekturo, gradbeništvo in geodezijo, Ljubljana
30. Kralj Pavlovec, J. (1999), Edo Mihevc - urbanist, arhitekt in oblikovalec. Vrednotenje povojnega urbanizma slovenske obale, “Urbani izziv”, 10 (2): 48-65, Ljubljana, https://doi. org/10.5379/urbani-izziv-1999-10-02-006
31. Kušar, S. (2010), Planiranje kot dejavnik lociranja proizvodnih dejavnosti v Sloveniji, “Dela”, 34: 61-72, https://doi.org/10.4312/dela.34.61-72
32. Kušar, S. (2012), Usmeritve za trajnostni prostorski razvoj obmoèij proizvodnih dejavnosti, “Revija za geografijo”, 7 (1): 115-129, Maribor
33. Lorber, L. (1999), The economic transition of Slovenia in the process of globalization, “Geografski zbornik”, 39: 133-166
34. MGD RS (1996), Standardi in kriteriji za podjetniško-obrtne cone v Sloveniji (Ur. l. RS, št. 19 z dne 5.4.1996), Ministrstvo za gospodarske dejavnosti RS, Ljubljana
35. MOP (2004), Spatial Development Strategy of Slovenia, Ministry of the Environment, Spatial Planning and Energy, Ljubljana, http://www. mop.gov.si/fileadmin/mop.gov.si/pageuploads/podrocja/prostorski_razvoj/SPRS_angleska_verzija.pdf [6.1.2017]
36. Nared, J.; Repolusk, P.; Èerniè Isteniè, M.; Trobec, A.; Zavodnik Lamovšek, A.; Drobne, S.; Foški, M.; Mrak, G.; Rozman, U. (2019), Celovita demografska analiza s projekcijami za podeželska in urbana obmoèja, Konèno poroèilo, CRP projekt V6-1672, ZRC SAZU in UL FGG, Ljubljana
37. OPN MOL ID (2010), Odlok o obèinskem prostorskem naèrtu Mestne obèine Ljubljanaizvedbeni del, Ur. L. RS, št. 78/10, 10/11 - DPN, 22/11 - popr., 43/11 - ZKZ-C, 53/12 - obv. razl., 9/13, 23/13 - popr., 72/13 - DPN, 71/14popr., 92/14 - DPN, 17/15 - DPN, 50/15 - DPN, 88/15 - DPN, 95/15, 38/16 - avtentièna razlaga, 63/16, 12/17 - popr., 12/18 - DPN in 42/18
38. Peèenko, Ž. (2019), Vpliv novejših gospodarskih con na videz krajine na obmoèju Ljubljanske urbane regije, Magistrsko delo, Biotehniška fakulteta, Oddelek za krajinsko arhitekturo, Ljubljana
39. Potoènik Slaviè, I. (2010), Geografski vidik obrtno-poslovnih con na slovenskem podeželju, “IB revija”, 44 (1), https://www.dlib.si/details/ URN:NBN:SI:DOC-QU0WKFMU [2.4.2019]
40. Pravilnik OPN (2007), Pravilnik o vsebini, obliki in naèinu priprave obèinskega prostorskega naèrta ter pogojih za doloèitev obmoèij sanacij razpršene gradnje in obmoèij za razvoj in širitev naselij, Ur. L. RS št. 33/07, Ljubljana
41. Reiner, T.; Strong, A.L., (1995), Formation of land and housing markets in the Czech Republic, “Journal of the American Planning Association”, 61 (2): 200-209, https://doi.org/10. 1080/01944369508975633
42. REN (2019), Register nepremiènin, GURS, Geodetska uprava Republike Slovenije, portal EGP, https://egp.gu.gov.si/egp/ [20.11.2019]
43. RPE EHIS (2019), Evidenca hišnih številk iz registra prostorskih enot, GURS, Geodetska uprava Republike Slovenije, portal EGP, https://egp. gu.gov.si/egp/ [16.11.2019]
44. Rus, A. (2007), Pomen terciarnih dejavnosti v razvoju Ljubljane, Razgledi, “Dela”, 27: 265277, Ljubljana, https://doi.org/10.4312/dela. 27.265-277
45. SiStat (2019), Podatkovna baza SiStat, Statistièi nurad RS, Ljubljana, https://pxweb.stat.si/SiStat [12.1.2020]
46. Sitar, M.; Bošnjak, A.; Lobnik, U.; Èelig, D.; Lesnik, Š.; Pogaèar, K. (2002), Gospodarske cone in prostorski razvoj Slovenije, Fakulteta za gradbeništvo, Maribor
47. SKD (2010), SKD - Standardna klasifikacija dejavnosti 2008, Klasifikacije, št. 11, Statistièni urad RS, Ljubljana, http://www.stat.si/Klasje/ Klasje/Tabela/5531 [5.12.2019]
48. Stanilov, K. (2007), Political reform, economic development, and regional growth in post-socialist Europe, In: Stanilov, K. [Ed.], The PostSocialist City: Urban Form and Space Transformations in Central and Eastern Europe after Socialism, 35-52, Dordrecht: Springer, https:// doi.org/10.1007/978-1-4020-6053-3
49. Stanovnik, P.; Majcen, B.; Lavraè, V. (2000), Slovenia, in: Helena, T. [Ed.], Winners and Losers of EU Integration - Policy Issues for Central and eastern Europe, The World Bank, Washington D.C., https://doi.org/10.1596/0-8213-4427-7
50. SURS (2019), Število naselij v Sloveniji, SURS, Ljubljana, http://virtual.arhitekt.hr/default. aspx [22.4.2020].
51. Svetlik, I.; Kos, D.; Boh, K.; Zrimšek, Z. (1988), Neformalno delo, Delavska enotnost, Ljubljana
52. Šarec, A. et al. (1975), Izhodišèa in temelji za politiko regionalnega razvoja, Regionalni prostorski plan za obmoèje SR Slovenije, Zavod SRS za regionalno planiranje, Ljubljana
53. Šenica, R. (2004), Analiza stanja na trgu poslovnih nepremiènin v Ljubljani, Diplomsko delo, Ekonomska fakulteta, Ljubljana
54. Šorman Lebar, A.; Temeljotov S.; Deèman Dobrnjiè, O. (2012), Problematika naèrtovanja poslovno-obrtnih con, “Urbani izziv”, Posebna izdaja: 58-64, Ljubljana
55. Tsenkova, S. (2007), Urban futures: Strategic planning in post-socialist Europe, In: Stanilov, K. [Ed.], The Post-Socialist City: Uran form and space transformation in Central and Eatern Europe after socialism, 447-472, Dordrecht: Springer, https://doi.org/10.1007/978-1-4020-60533_22
56. Ursu, A.; Chelariu, O.; Stoleru, A. (2019), From industrial to commercial, an eastern european phenomenon, Case study: Moldova, Romania, 19th International Multidisciplinary Scientific GeoConference SGEM 2019, https://doi. org/10.5593/sgem2019/2.2/S11.104
57. Ustava RS (2006), Ustava Republike Slovenije. Ur. list RS, št. 33/91-I, razglašena 23.12.1991, Sprememba - datum razglasitve 27.6.2006; UL RS, št. 68/2006 z dne 30.6.2006
58. Vadnjal, J. (1996), Družinsko podjetništvo v Sloveniji, Magistrsko delo, Ekonomska fakulteta Univerze v Ljubljani, Ljubljana
59. Vlada RS (2016), Strategija razvoja lokalne samouprave v Republiki Sloveniji do leta 2020 Vlada RS, Ljubljana, http://www.mju.gov.si/ fileadmin/mju.gov.si/pageuploads/SOJ/2016/ Strategija_LS_2020/12_SRLS_1692016_vlada. pdf [4.4.2017]
60. Vrišer I. (2000), Industrijska geografija, Filozofska fakulteta, Oddelek za geografijo, Ljubljana
61. ZPNaèrt (2007), Zakon o prostorskem naèrtovanju, Ur. L. RS, št. 33/07, 70/08 - ZVO-1B, 108/09, 80/10 - ZUPUDPP, 43/11 - ZKZ-C, 57/12, 57/12 - ZUPUDPP-A, 109/12, 76/14odl. US, 14/15 - ZUUJFO in 61/17 - ZUreP-2
Sources Izvori
Illustration and Table Sources
Izvor ilustracija i tablica
Authors
Summary Sažetak
Lociranje poslovnih djelatnosti u fizièki prostor poseban je struèni i administrativni izazov. Slovenija ima raznoliku prostornu strukturu poslovnih subjekata, što je rezultat razlièitih povijesnih razdoblja. Kljuèno je sljedeæe: a) tradicionalna industrijalizacija prostora u 18. i 19. stoljeæu, koja je formirala mnoge još danas aktivne proizvodne djelatnosti; b) poslijeratna socijalistièka urbanizacija sa smještanjem industrije i usluga u urbanu mrežu naselja, te c) prijelazno razdoblje izmeðu socijalistièkog i demokratskog (kapitalistièkog) društveno-politièkog koncepta.
Osobito u posljednja tri desetljeæa Slovenija je, kao i druge postsocijalistièke zemlje, implementirala odreðene teoretske i struène inovacije na podruèju prostornog planiranja i urbanizma. U tom je kontekstu organizacija poslovnih djelatnosti u prostoru uvelike slijedila ponudu i potražnju na tržištu nekretnina. Ta je praksa posebno odgovarala poslovnom sektoru i osigurala provedbu brojnih poduzetnièkih inicijativa praktièki na cijelomu nacionalnom podruèju. Posljedice ovoga trenda vide se u širokoj mreži poslovnih zona, razlièitim oblicima rada kod kuæe i drugim rješenjima za smještaj poslovnih subjekata u razlièite kategorije namjene prostora. U tom se kontekstu pitamo: imamo li još uvijek kontrolu nad osnovnim elementima prostornog planiranja, kao što su dugoroèno planiranje, smjernice za planiranje naselja, infrastrukture i gospodarstva?
Strukturne karakteristike postojeæeg stanja relativno su malo istraživane. Zbog toga je svrha èlanaka utvrditi jesu li poslovni subjekti organizirani prema sektoru prostornih djelatnosti sukladno potrebama svoga poslovanja (industrijska podruèja, podruèja centralnih djelatnosti, trgovaèke zone itd.) i rade li u odgovarajuæoj tipologiji zgrada (nestambene zgrade). Svrha je i odgovoriti na postavljena istraživaèka pitanja:
1. Gdje se u prostoru nalaze poslovni subjekti, koja je njihova ukupna velièina i opseg prema sektorima djelatnosti?
Assist. Prof. GREGOR ÈOK, PhD. He graduated in 1998 and received his PhD in Spatial Planning of Business Zones in 2004. He leads or collaborates in numerous Slovenian and foreign research.
Assist. GAŠPER MRAK, PhD. He graduated in 2005 and received his PhD in 2016. He tutors tutorials in Urban and Spatial Planning on various study programs and the Erasmus Mundus Program on Flood Risk Management.
Assist. Prof. ALMA ZAVODNIK LAMOVŠEK, PhD. She graduated in 1992 and continued her postgraduate studies in spatial planning. Her current research interests include land use, brownfield regeneration and regional development.
2. Jesu li poslovni subjekti smješteni sukladno s namjenom prostora?
3. Koje su strukturne karakteristike položaja poslovnih subjekata u prostoru u odnosu na tipologiju zgrada (stambene i nestambene zgrade)?
Istraživanje prostorne raspodjele poslovnih subjekata u fizièkom prostoru provedeno je za podruèje cijele Slovenije na razlièitim prostornim razinama (nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj). Za analizu stanja koristili smo najnovije dostupne podatke za 2018. i 2019. godinu iz baza podataka koje su sve (osim baze podataka o poslovnim subjektima) javno dostupne. Svi su podatci meðusobno povezani jedinstvenim identifikatorom i obraðeni odgovarajuæim softverskim alatima.
Rezultati istraživanja pokazali su da su poslovni subjekti rasporeðeni po cijelom teritoriju Slovenije, ali u srednjoslovenskoj statistièkoj regiji postoji izrazito zgušnjavanje, što je posljedica procesa urbanizacije i centralizacije gospodarstva, javne uprave i naseljavanja na utjecajnom podruèju Ljubljane. Ukupni broj poslovnih subjekta u Sloveniji jest 275.030, od èega gotovo tri èetvrtine (70,2%) predstavljaju tercijarne djelatnosti, a slijede kvartarne (18,4%) i sekundarne (10,4%) djelatnosti. Primarne djelatnosti prisutne su samo u 1,1%, što ukazuje na relativno razvijeno slovensko gospodarstvo. Poslovni su subjekti u prostoru rasporeðeni disperzno po razlièitim kategorijama namjene prostora. Iznenaðuje èinjenica da se više od polovice njih (52,5%) nalazi u stambenim i disperznim naseljima, ukljuèujuæi i djelatnosti sekundarnog sektora. Èak treæina poslovnih subjekata (31,5%) nalazi se na podruèjima centralnih djelatnosti. Usto, velika veæina (64,7%) smještena je u stambenim zgradama, a ostatak (35,3%) smješten je u nestambenim zgradama. S obzirom na položaj u poslovnim zonama, ustanovili smo da unatoè njihovu velikom broju èine relativno malen udio svih poslovnih subjekata (6,5%). Istodobna ekspanzija poslovnih subjekata u stambenim podruèjima potvrðuje pretpostavku da je u Sloveniji prilièno raširena pojava posla kod kuæe.
U tom kontekstu, uspostava poslovnih zona kao mjera usmjeravanja djelatnosti u prostoru može se ocijeniti samo kao djelomièno uspješna. Analizom je takoðer utvrðeno da postoji velik izazov na podruèju podataka o mjestu na kojem je poslovni subjekt registriran i lokaciji na kojoj se njegova djelatnost stvarno obavlja. Zbog toga je samo na osnovi službenih podataka gotovo nemoguæe utvrditi stvarno stanje i potrebe prostora. Usto, razvojem suvremenih proizvodnih tehnologija i pojedinih uslužnih djelatnosti sve je teže razluèiti djelatnosti sekundarnog i tercijarnog sektora. Na temelju navedenoga zakljuèujemo da s gledišta planiranja pojedinih aktivnosti u odgovarajuæu kategoriju namjene prostora i tipologije zgrada, kao s gledišta stvarnoga poslovanja u sklopu poslovnih zona, postoje velike razlike. Razlozi koji generiraju situaciju vrlo su razlièiti (administrativni, ekonomski, društveno-politièki i povijesni), ali u ovoj studiji nisu dodatno istraženi. Na osnovi statistièke kronologije razvoja poslovnog sektora nakon 1991. godine može se s velikom sigurnošæu reæi da je trenutaèno disperzno stanje u prostoru logièna posljedica nezadovoljavajuæih regulatornih instrumenata na oèigledan porast potražnje za razvojnim podruèjima i objektima. Kao znaèajniji problem trenutaène prostorne distribucije poslovnih subjekata potrebno je posebno istaknuti razlièite utjecaje na okoliš. Upravljanje disperznom strukturom poslovnih subjekata glavni je financijski, logistièki i administrativni problem (distribucija energije, prikupljanje otpada, sanacija buke, emisija itd.). Za efikasnije rješavanje ovih pitanja predlažemo sljedeæe mjere: (a) uspostavljanje odgovarajuæe evidencije o stvarnome mjestu registracije poslovnih subjekata i lokacije izvoðenja djelatnosti, te (b) uspostavljanje efikasnih kriterija za planiranje poslovnih djelatnosti u odgovarajuæu kategoriju namjene prostora. Predstavljeno istraživanje daje model za suoèavanje s postojeæim izazovima lociranja poslovnih subjekata u prostoru, s kojima se suoèavaju i druge zemlje šire regije.
Doc. dr.sc. GREGOR ÈOK, univ.dipl.inž.arh., diplomirao je 1998., a doktorirao 2004. na podruèju prostornog planiranja poslovnih zona. Vodi ili suraðuje kod brojnih domaæih i stranih istraživanja. Asist. dr.sc. GAŠPER MRAK, univ.dipl.inž.arh., diplomirao je 2005., a doktorirao 2016. Vodi vježbe iz urbanistièkog i prostornog planiranja na razlièitim studijskim programima i u sklopu meðunarodnog diplomskoga programa Flood Risk Managment.
Doc. dr.sc. ALMA ZAVODNIK LAMOVŠEK, univ.dipl.inž. arh., diplomirala je 1992. i nastavila obrazovanje na podruèju prostornog planiranja. Bavi se istraživanjem namjene prostora, degradiranim podruèjima, te prostornim planiranjem na regionalni razini.
Sveuèilište u Zagrebu Arhitektonski fakultet
HR - 10000 Zagreb, Kaèiæeva 26 mmrduljas@arhitekt.hr idis@turato.hr
Prethodno priopæenje https://doi.org/10.31522/p.28.1(59).5
UDK 711:728.5 (497.5) ”19”
Tehnièke znanosti / Arhitektura i urbanizam 2.01.04. - Povijest i teorija arhitekture i zaštita graditeljskog naslijeða Èlanak primljen / prihvaæen: 14. 3. 2020. / 23. 6. 2020.
University of Zagreb Faculty of Architecture
HR - 10000 Zagreb, Kaèiæeva 26 mmrduljas@arhitekt.hr idis@turato.hr
Preliminary Communication https://doi.org/10.31522/p.28.1(59).5
UDC 711:728.5 (497.5) ”19”
Technical Sciences / Architecture and Urban Planning 2.01.04. - History and Theory of Architecture and Preservation of the Built Heritage Article Received / Accepted: 14. 3. 2020. / 23. 6. 2020.
Interpretacije urbaniteta u kontekstu kritike turizma i modernizacije hrvatske jadranske obale
Interpretations of Urbanity in the Context of Criticism against Tourism and Modernization of the Croatian Adriatic Coast
Emili, Igor
Hotel Uvala Scott
Hotelski kompleks Haludovo
Magaš, Boris turistièki sklop
Tijekom 1960-ih i poèetkom 1970-ih u Hrvatskoj se artikulira kritika modernizacije obale i masovnog turizma. Meðu kritikama prevladava mišljenje da je nuždan kontekstualno osjetljiv i regionalistièki pristup, kako èitavoj urbanizaciji tako i turistièkoj gradnji. Projekti Uvale Scott i Haludova ponudile su dvije razlièita interpretacije urbaniteta turistièkih kompleksa; prvi kroz koncept simulacije tradicijskih ambijenata, a drugi kroz simulakrum elemenata povijesnog grada.
Emili, Igor
Resort Uvala Scott
Resort Hotel Haludovo
Magaš, Boris tourist resort
In the 1960s and the early 1970s critical voices in Croatia were raised against modernization of the coast and mass tourism. The prevailing view was that the entire urbanization process and tourist construction industry require a contextually sensitive and a region-based approach. The projects Uvala Scott and Haludovo offered two different interpretations of tourist resorts and their urban character: one based on the simulation of traditional ambiences and the other one on a simulacrum of the elements of a historic town.
Tijekomdruge polovice 20. stoljeæa hrvatska jadranska obala prolazi kroz korjenitu modernizaciju. Bitan pokretaè modernizacije jest masovni turizam koji je važna izvozna ekonomska grana i izvor deviznih prihoda, ali i promicatelj vrijednosti tadašnjega društvenog sustava. S obzirom na kulturološko znaèenje i prirodne vrijednosti obalne regije, njena modernizacija prati se s osobitom pozornošæu.
Tijekom 1960-ih i poèetkom 1970-ih artikulira se kritika modernizacije u kojoj se zrcale nedoumice vezane za eskapistièki i monokulturni karakter turizma, ali i dileme vezane za èitav urbani razvoj obale.
Jezgra tih kritika razvija se oko pojma regionalnosti te se pred turistièku arhitekturu postavlja zahtjev autentiènog doprinosa lokalnom urbanitetu.
Razlièite odgovore na ta pitanja daju dva velika turistièka kompleksa: Hotel Uvala Scott pokraj Kraljevice (1967.-1968.) Igora Emilija i tima Graðevno-projektnog zavoda [GPZ] iz Rijeke, te Turistièki kompleks Haludovo pokraj Malinske (1971.-1972.) Borisa Magaša i suradnika.
Pozitivan kritièki prijam Uvale Scott i brojne negativne ocjene Haludova u znaèajnoj su mjeri posljedica idealistièke želje da su turistièki kompleksi, usprkos svom neizbježno artificijelnom karakteru, i vitalni urbani prostori usporedivi s tradicijskim ambijentima.
KRITIKE MODERNIZACIJE OBALE
CRITICISM AGAINST MODERNIZATION OF COASTAL AREAS
Brzi razvoj masovnog turizma 1960-ih i u Hrvatskoj i izvan nje izaziva snažne kritièke reakcije. Turizam se poèinje tumaèiti kao eskapistièka društvena pojava unutar konteksta sve više fragmentirane društvene stvarnosti i uspona konzumeristièkog društva. Sintezu takve pozicije artikuliraju sociolozi Louis Turner i John Ash u utjecajnoj knjizi indikativnog naslova Zlatne horde: Meðunarodni turizam i periferija za užitak, koji u sezonskim migracijama sa sjevera na jug raspoznaju neokolonijalni proces u kojem globalni razvijeni centar eksploatira manje razvijene sredine. Prema tome pesimistièkom viðenju turizam je „sredstvo koje sustavno uništava sve što je na svijetu prekrasno”1 i koji destabilizira lokalne zajednice. Opreznost prema uèincima turizma razvidna je i u hrvatskom kontekstu. Kritika masovnoga turizma i s njime vezane modernizacije u Hrvatskoj paralelna je s njegovim razvojem. Unutar arhitektonsko-urbanistièke discipline, rane kritike modernizacije dio su samog procesa urbanistièkog i regionalnog planiranja. Tim Zavoda za urbanizam Arhitektonsko-graðevinsko-geodetskog fakulteta Sveuèilišta u Zagrebu - Josip Seissel, Dragan Boltar, Bruno Miliæ, Miroslav Kollenz, Ante Marinoviæ-Uzelac i suradnici - izraðuju Regionalne planove turistièke izgradnje obalnoga podruèja Šibenske rivijere i podruèja od Brela do Podgore (1959.-1961.)2, koji su polazili od pomnjive inventarizacije svih elemenata okoliša te su promovirali koncept koncentracije nove izgradnje kako bi se prirodni i tradicijski urbani ambijenti u što veæoj mjeri oèuvali. Veæ i sami planovi kritika su dotadašnje modernizacije, a Josip Seissel 1962. godine u èasopisu „Arhitektura” objavljuje opsežan prilog Nad slikama jadranskih mjesta, koji je rezime istraživaèkih iskustava. Seissel istièe sklad organskoga povijesnog razvoja urbanih sredina i kritizira dotadašnju urbanizaciju obale kao „neobazrivu, samouvjerenu i ishitrenu”.3 Za argumentaciju svojih stajališta Seissel koristi dojmljive zraène fotografije jezgri povijesnih gradova i manjih mjesta, od Rijeke do Sv. Stefana, koje su tada tek mjestimice okrznute novim graditeljskim intervencijama. Žurnost problema prepoznata je i na
1 Turner, Ash, 1975: 15
2 Studije su izraðene u Zavodu za urbanizam AGG fakulteta Sveuèilišta u Zagrebu (danas Arhitektonskog fakulteta), a u suradnji s Biroom za investicije u turizmu, koji æe poslije postati Institut za turizam Hrvatske.
3 Seissel, 1962: 10
4 Urbanistièki institut Hrvatske jest nositelj projekta u kojem sudjeluju i drugi regionalni urbanistièki instituti, Institut za povijest umjetnosti, te druge istraživaèke institucije. U izradi programa ukljuèuje se i misija Programa za
državnoj razini pa je temeljem narudžbe Hrvatskog sabora u Urbanistièkom institutu Hrvatske 1962.-1967. izraðen Program dugoroènog razvoja i plan prostornog ureðenja Jadranskog podruèja4, koji je trebao poslužiti kao osnova za znanstveno utemeljen i koordiniran razvoj obale. Pristup je interdisciplinaran, a pod vodstvom povjesnièara umjetnosti Milana Preloga izraðen je i elaborat o spomenièkoj baštini. U sklopu izrade programa arhitekti Mijo Heæimoviæ i Miro Marasoviæ koordiniraju vrjednovanje dotadašnje turistièke izgradnje, koje su zakljuèci izneseni u „Èovjeku i prostoru” 1966. godine. Autori kvalitetu i karakter obalne regije raspoznaju u „razvedenosti obale… i specifiènom mjerilu njenih poteza i ambijenata”5, no stajališta su da veæina nove izgradnje nije prikladno odgovorila na kontekst.
Usporediva razmišljanja o problemu modernizacije obale i ulozi turistièke arhitekture iznose vodeæi povjesnièari umjetnosti Grgo Gamulin i Milan Prelog, a slijedi ih i mlaða generacija. U seriji kritièkih tekstova objavljenih u èasopisu „Život umjetnosti” Gamulin istièe kako suvremeni gradovi nastaju na ‘crtaæem stolu’, a ne putem dugotrajnog i organskog utjecaja društvene zajednice i razvoja izgraðenog okoliša. Polazeæi od te èinjenice, Gamulin se opire i globalnom univerzalizmu, ali i zagovaranju zajednièkoga ‘jugoslavenskog prostora’, te zastupa regionalistièki pristup koji polazi od „podneblja ne samo u geografskom nego i u duhovnom smislu”.6 Slièno kao Seissel, i Gamulin koristi zraène fotografije kako bi plastièno argumentirao teze o problemima urbanizacije, pa primjerice suprotstavlja grad Korèulu i tada novo, shematski projektirano stambeno naselje na Lapadu u Dubrovniku. Istražujuæi široki broj meðunarodnih referenci, Gamulin se pita: „Ako je vrijeme ‘prebrzo’ da bi moglo dozvoliti ‘taloženje’ i postupnu kristalizaciju arhitektonske forme i urbanistièke strukture, što nam je još preostalo?”7 Referirajuæi se na rad Franka Lloyda Wrighta, Alvara Aalta i rad teoretièara Brune Zevija, Gamulin zakljuèuje kako postoje dva uvjeta za prikladan graditeljski ulazak u prirodne okoliše i povijesne ambijente. Na razini gradbene jedinice nužno je „korespondiranje s prirodnim i historijskim koordinatama regije”, dok je za njihov raspored u prostoru potrebno ”uživljavanje u pejzaž”, ali samo kako
razvoj UN-a [UNDP]. Sintezu Programa donosi: Gašparoviæ, 1966: 1-5.
5 Marasoviæ, 1966: 2
6 Gamulin, 1966: 40
7 Gamulin, 1966: 48
8 Gamulin, 1966: 51
9 Prelog, 1967: 13
10 Pasinoviæ, 1968: 2
11 Pasinoviæ, 1968: 2
12 Pasinoviæ, 1969: 8
bi ga se nadgradilo i stvorilo „umjetnièko djelo”.8 Dakle, regionalizam se ostvaruje simultano u mjerilu arhitekture i urbanizma, i u domenama životne kulture i podneblja. I Prelog raspoznaje „problem ‘regionalnog’ karaktera arhitekture na jadranskoj obali” te traži arhitektonske i urbanistièke reakcije koje bi vodile raèuna o njenu specifiènom karakteru, pri èemu je najjasniji odnos prema svojstvima topografije - „rašèlanjenoj obali i terasnom uspinjanju reljefa”.9 Na sliènom je tragu i Antoaneta Pasinoviæ, prema kojoj hrvatsku obalu karakterizira „kako pejsažno-topografski, tako i prostorno-ambijentalni princip mikrorazvedenosti i mikromjerila i mikroregionalnosti…”10, ali ona æe i upozoriti kako „odsudno po kvalitet arhitektonske umjetnine, tj. prostornog oblika nije… mehanièka translacija ranijih urbanistièkih osnova i odnosa u bazu suvremenog prostora”.11 Kritièari su suglasni oko nužnosti pomnog išèitavanja konteksta i upuæuju na pristup koji æe se nastaviti na strukturalnu složenost i prirodnoga i povijesnoga urbanog okoliša. Usprkos èesto razoèaravajuæim iskustvima dotadašnje turistièke gradnje, u kritikama uglavnom izostaje analiza ekonomske logike turistièke industrije. Tek Pasinoviæ istièe napetost izmeðu „humanistièke svijesti” i „tržišne orijentacije koja problematiku urbanistièke vizualizacije buduæeg ljudskog pejzaža nateže u horizontalu ponude i potražnje”.12
Stajalište prema kojem æe regionalistièki pristup stvoriti skladan urbanitet polagao je nadu u utjecaj same arhitektonske kulture koja je trebala pripitomiti instrumentalne modernizacijske procese. Kritika je dala preporuke i teorijske naznake za urbani razvoj utemeljen na izoštrenijem osjeæaju za regionalno, no sama arhitektonska istraživanja trebala su posredovati izmeðu socio-kulturnog idealizma i pragmatiènih interesa turistièke industrije. S jedne strane, turistièki su kompleksi trebali stvoriti vitalan i autentièan urbanitet koji æe osuvremeniti lokalnu kulturu. S druge strane, turistièki su kompleksi neizbježno artificijelni jer nastaju unutar okvira ekonomske monokulture turizma, opremljeni su specijaliziranim programskim elementima i namijenjeni su specifiènim socijalnim praksama turizma. Te proturjeènosti bilo je teško izmiriti, a meðunarodni pseudotradicionalistièki primjeri poput Port Grimauda (1961.-1966.), ‘male Venecije’ arhitekta Françoisa Spoerryja - jasno su pokazivali opasnosti ‘lažnoga’ regionalizma i konzumeristièkog pristupa. Projekti poput Hotela Neptun u Poreèu Julija de Luce (1966.-1968.), Turistièkog centra Brela Ante Rožiæa (1969.) i Hotela Marko Polo u Korèuli Bernarda Bernardija (1970.) - uspješno su se uklopili u povijesne ambijente, ali rijeè je o pojedinaènim arhitektonskim realizacijama. Razvoj novih koncepata regionalistièkog urbaniteta
zahtijevao je projekte u mjerilu turistièkog naselja ili kompleksa u kojima se mogla ostvariti sinteza arhitekture i urbanizma. Usprkos intenzivnoj modernizaciji obale, cjelovito koncipiranih turistièkih urbanih cjelina bilo je malo, a veæina kompleksa poput Borika pokraj Zadra, Plave i Zelene lagune pokraj Poreèa i drugih razvijena je u vidu urbanistièki nekoherentnih aglomeracija naèinjenih od pojedinaènih graðevina razlièitih arhitekata. Takoðer, ni jedan od minucioznih detaljnih urbanistièkih projekata osmišljenih u sklopu regionalnih planova Južni i Gornji Jadran (1967.-1972.)13 nije realiziran, uz izuzetak urbanistièkog projekta Babin kuk14 na Lapadu pokraj Dubrovnika, kojeg je koncept pojednostavljen i takoðer sveden na niz pojedinaènih projekata. U takvim okolnostima, Uvala Scott pokraj Kraljevice Igora Emilija i Haludovo pokraj Malinske Borisa Magaša kljuèni su primjeri cjelovito koncipiranih turistièkih sklopova koji su ponudili razlièita tumaèenja urbaniteta na tragu regionalistièkih zahtjeva.15
ISTRAŽIVANJA URBANIH KONCEPATA
IGORA EMILIJA I BORISA MAGAŠA
RESEARCH INTO THE URBAN CONCEPTS DEFINED BY IGOR EMILI AND BORIS MAGAŠ
Igor Emili projektira Uvalu Scott temeljem metodologije koju je razvio tijekom sustavnog rada na obnovi rijeèkoga Staroga grada, opsežnom i identitetski osjetljivom projektu koji ga je zaokupljao èitavog života. Stari grad je nakon Drugoga svjetskoga rata u ruševinama, djelomice je i napušten.16 Loše stanje nije posljedica ratnih razaranja, nego je Stari grad ‘slijepa pjega’ rijeèkoga urbaniteta koja je tijekom ubrzane modernizacije grada u 19. i prvoj polovici 20. stoljeæa bila zanemarena te prepuštena fizièkom i socijalnom pro-
padanju. Nakon napuštanja ideja o radikalnom preoblikovanju i gradnji nebodera, koje se razmatraju poèetkom 1950-ih godina, Emili se okreæe prema kontekstualno osjetljivom pristupu. U suradnji s konzervatorskim službama snima se i klasificira postojeæe stanje, a Emili razvija koncept prema kojem se štite povijesna urbana morfologija, kulturno posebno važne graðevine i ‘vrijedne fasade’. Veæina urbanog tkiva zamjenjuje se novom arhitekturom koje fizionomija i arhitektonski jezik korespondiraju s kvarnerskom graditeljskom tradicijom urbanih cjelina bez izrazitih arhitektonskih spomenika: Bakra, Kastva, Krka, Cresa i drugih. Emili æe ustvrditi: „Ono pravo nalazio sam u naoko skromnim objektima jednostavnog, iskrenog, neizvještaèenog i stvarnog života...”, ali æe i dodati kako je „... regionalno preuzak okvir za istraživanje i realizaciju…”.17 Emili eklektièki kombinira razne pristupe rekonstrukciji povijesnih ambijenata, od faksimilne obnove do sasvim slobodnih reinterpretacija povijesnih formi te razvija romantiziranu, ali i osuvremenjenu inaèicu kvarnerskoga tradicijskog ambijenta. I dok Emilijev urbani pejsaž Staroga grada u proporcijama i prostornim odnosima simulira tradicijske ambijente, nutrine zgrada posve su slobodno oblikovane i udomljuju nove poslovne i trgovaèke programe.18
Dok je Emili posveæen Kvarneru, Magaš se krajem 1950-ih i tijekom 1960-ih afirmira kroz niz eksperimentalnih natjeèajnih radova u razlièitim kontekstima poput Muzeja Revolucije u Sarajevu (s Radovanom Horvatom i Edom Šmidihenom, 1958.-1963.), Doma zdravlja u Labinu (s Mladenom Vodièkom koji preuzima razvoj projekta i realizaciju, 1963.) i Kazališta u Zenici (s Vladimirom Turinom, 1964.). Koncepti projekata u Sarajevu i Labinu proizlaze iz reakcija na urbani, odnosno prirodni kontekst. Muzej Revolucije u Sarajevu postavljen je na neoklasicistièkoj ‘miesovskoj’ bazi, što pridonosi monumentalizaciji institucije koju zgrada udomljuje. No baza tvori i novo urbano tlo koje odvaja reprezentativni program od snažne prometnice, a unutar sebe sadrži zaštiæeni ozelenjeni atrij. Sliènu ulogu formiranja umjetnog tla u Domu zdravlja u Labinu preuzima pješaèka ulica razapeta izmeðu dva brijega, pa kompleks funkcionira poput mosta ispod kojeg teèe topografija. Prvi Magašev realizirani ansambl urbanog mjerila, ujedno i prva njegova grad-
13 Izradu regionalnih planova Gornji Jadran i Južni Jadran provodi Urbanistièki institut Hrvatske, u suradnji s drugim jugoslavenskim planerskim institucijama, te uz sudjelovanje meðunarodnih konzultanata.
14 Urbanistièki projekt Babin Kuk izradili su Urbanistièki institut Hrvatske i konzultantska tvrtka SWECO iz Švedske. Projekt je predviðao gustu aglomeraciju s kombiniranim tipologijama. [*** 1969.]
15 U Uvali Scott broj kreveta iznosio je oko 700, a kompleks se prostire na približno 4 hektara, dok je broj kreveta u Haludovu iznosio oko 1650 na oko 25 hektara.
nja na obali, jest Hotelski kompleks Solaris (1967.-1968.) u Zablaæu pokraj Šibenika. U naglašeno horizontalnoj topografiji bez izrazitih akcenata Magaš razvija turistièki grad sastavljen od grupacija niskih volumena položenih na terase - postamente, koje tvore umjetno tlo. Zahvaljujuæi opsežnosti javnih sadržaja, veæina je novoga umjetnog tla i u interijeru i u eksterijeru napuèena aktivnostima pa nastaje vitalni turistièki ambijent. Iako je jezikom nedvosmisleno modernistièki, kompleks Solaris skladno se nadovezuje na topografiju. Dok je u Emilijevim projektima regionalizam definiran kroz kulturološki kontinuitet arhitektonskih i urbanih formi, jezik Magaševih projekata je autonoman, redovito su razvijeni oko umjetnoga urbanog tla, no ti su projekti u aktivnom dijalogu s prirodnim i urbanim okolišem.
HOTEL UVALA SCOTT: SIMULACIJA TRADICIJE
RESORT HOTEL UVALA SCOTT: SIMULATING THE TRADITION
Obala Rijeke 1960-ih je godina veæ potpuno iskorištena pa dolazi do potrebe daljnjeg širenja luke i industrije izvan grada. U podruèjima južno od Rijeke i oko Bakarskog zaljeva dolazi do kontradiktornih sudara zona namijenjenih infrastrukturi, industriji i turizmu. Brodogradilište Viktor Lenac seli se 1960-ih iz
16 Depopulacija Rijeke i Staroga grada jest posljedica razlièitih parametara, od loših stambenih uvjeta pa do iseljavanja motiviranih politièkim i ideološkom razlozima - prvo hrvatskog stanovništva tijekom talijanskih fašistièkih vlasti, pa zatim talijanskog i jugoslavenskom socijalistièkom poretku nesklonog stanovništva nakon Drugoga svjetskog rata.
17 Salopek, 1978: 17-18
18 U tom procesu iz Staroga je grada postupno iseljeno sve preostalo stanovništvo pa on postaje gentrificiran.
rijeèke luke u slikovitu uvalu Martinšèicu, dotad popularno izletište u kojem je djelovalo Djeèje odmaralište smješteno u zgradama francuskih Lazareta. U Urinju, na rubu rekreacijskog podruèja Kostrena, 1963.-1965. realizira se prva etapa nove rafinerije nafte, a u Bakru je 1967. pušten u rad luèki terminal za rasute terete. Ekspanzija industrije i infrastrukture nije sprijeèila razvoj turizma te je u uvali Dubno izmeðu Kraljevice i Šmrike odabrano mjesto za Hotel Uvala Scott, nazvano po romantièarskom ladanjskom imanju Alexandera Scotta od Coldhousea izvedenom u prvoj polovici 19. stoljeæa. Odabir lokacije s neposrednim pogledom na rafineriju s druge strane zaljeva može se èiniti kontradiktornim, ali Scottovo ladanjsko imanje jedno je od prvih na Kvarneru koje je imalo znatan simbolièki potencijal. Takoðer, u susjednoj Kraljevici veæ su pokazane moguænosti koegzistencije industrije i turizma jer je u zaljevu uz brodogradilište 1911. godine izgraðen veliki Hotel Liburnia koji je nakon Prvoga svjetskog rata prenamijenjen u bolnicu.
Emili prvi put gradi veæi kompleks osloboðen fizièkih okvira povijesnoga grada. Dispozicija hotela brižljivo je usklaðena s topografskim datostima. Udolina s terasama kultiviranog pejsaža koje se spuštaju prema plaži i imanju Scotta ostavljena je neizgraðenom. Kompleks hotela koncentriran je na sam rt, dok je na brežuljku s druge strane uvale planirano naselje vikend-kuæa (Sl. 2.). Projekt redefinira tipologiju i prostornu organizaciju hotela. Umjesto jednoga kompaktnog objekta ili nekoliko paviljona, program je prema principu ‘mikro-mjerila’ razveden u gustu i usitnjenu urbanu strukturu koja slijedi konfiguraciju strmog terena i simulira organski nastalu tradicionalnu aglomeraciju. Jezgra projekta organizirana je oko trga s kojeg se otvaraju pogledi prema moru. Recepcija, kavana, trgovine i drugi zajednièki sadržaji manjeg mjerila
Sl.
Fig.
smješteni su u prizemljima, a programsku raznolikost i vitalnost trga osiguravaju sobe na gornjim etažama (Sl. 4.). Veæina je smještajnih jedinica rasporeðena u manje zgrade rasporeðene u blizini trga. Proporcije volumena, kosi krovovi s kupom kanalicom i razmjerno zatvorena fasadna platna u hotelu referiraju se na lokalnu tradiciju (Sl. 5.). No, Emili sustavno destabilizira povijesne obrasce. Silueta glavnog trga jest tradicionalistièka, no prizemlja su potpuno ostakljena ili otvorena, a gornje etaže nosi vitka èelièna konstrukcija. Na taj naèin nastaje otvorenija, pa i zaèudna prostorna konfiguracija. Imanje Scotta reciklirano je i apsorbirano u programski scenarij turistièkog sklopa. U njegovoj izdvojenoj vili smještena je taverna, mali toranj bivše konjušnice postao je hibrid izložbene galerije i diskokluba, dok je ribarska kuæa preureðena u bar.
Urbana fizionomija i raspored programa u kompleksu potièu aktivno korištenje mreže vanjskoga javnog prostora koji se od središnjega trga grana prema ulicama i stubištima, a zatim prema mostovima i otvorenim galerijama, koji vode do svake pojedinaène sobe (Sl. 6.). U urbanu mrežu ukljuèeni su stubišta i prolazi preostali od Scottova imanja, a na nj su dodane nove terase interpolirane u topografiju. Umjesto zatvorenih hodnika, èitavo urbano tkivo postaje mjesto prostornih iskustava, socijalnih susreta i izloženosti prirodnim elementima - na tragu urbanih dinamika tradicijskog urbaniteta. Uèinjen je ustupak turistièkoj industriji pa je kroz kompleks proveden automobilski promet. Podgraðe ispod glavnog trga s opsežnim zajednièkim sadržajima osloboðeno je od formalnih zakonitosti tradicije (Sl. 7.-8.). Rasponi prostora dvaju restorana svladani su luènim rebrima koji se od terena uzdižu prema moru, gdje su pridržani golemim luènim nosaèem. Na rebra je preko èeliène potkonstrukcije ovješena i donja etaža. Konstruktivna èistoæa žrtvovana je u korist spektakularnog dojma otvaranja pogleda iz interijera prema moru. Emili uspijeva artikulirati dva lica turizma. Na tlu gradi urbanu i socijalnu simulaciju tradicije. Zajednièki sadržaji, kojih su veliki prostori i intenzitet aktivnosti teži za uklapanje u okvire tradicijskoga grada, smješteni su u tri etaže podgraða, u ekspresivno oblikovanu arhitekturu koja ne simulira povijest. Ta dvije domene èvrsto su povezane i sadržajno se potpomažu, ali projekt nastoji neutralizirati ‘masovnost’ zajednièkih sadržaja i afirmirati urbanitet koji je što slièniji tradicijskom.
HOTELSKI KOMPLEKS HALUDOVO: SIMULAKRUM GRADA
RESORT HOTEL HALUDOVO: SIMULACRUM OF A TOWN
Po završetku visoko ocijenjenog Solarisa, Magašu je povjereno projektiranje ambicioznoga turistièkog kompleksa Haludovo, grada-blizanca Malinske na otoku Krku. Magaš nastoji velikom sklopu osigurati prepoznatljivu urbanu fizionomiju i slobodno reinterpretira reference na elemente povijesnoga grada. Dispozicija se tih elemenata i prostorno i simbolièki nastavlja na topografske znaèajke lagano brežuljkastog terena (Sl. 9.-10.). Hotel Palas je fokus ansambla i ima ulogu ‘palaèe’ pa je smješten na povišenijoj poziciji kako bi bio eksponiran u okolnim vizurama (Sl. 11.). ‘Zidine’ Haludova - dugaèki potez apartmana i linearno razveden Hotel Tamaris - sastavljeni su od manjih volumena i organski slijede izohipse po perimetru kompleksa. Glavninu urbanoga tkiva èini tepihstruktura atrijskih vila položenih izmeðu ‘zi-
dina’ i ‘palaèe’. Slikovito i tradicionalistièki oblikovano Ribarsko selo, kojeg je projektiranje povjereno Darku Turatu, organizirano je oko male uvale i integrirano s luèicom. Uz pristupnu cestu smješten je i objekt recepcije koji ima ulogu ‘gradskih vrata’. Gustoæa izgraðenosti razmjerno je niska, a izmeðu elemenata kompleksa proteže se park s autohtonom vegetacijom. Urbana struktura kompleksa hibrid je modernistièkoga ozelenjenog grada i razlièitih urbanih morfologija koji se samo simbolièki referiraju na povijesne izvornike. U Solarisu su svi elementi kompleksa homogeno oblikovani i podvrgnuti formalnoj disciplini. U Haludovu je svaka sastavnica kompleksa specifièna pa nastaje, Magaševim rijeèima, ‘bogatstvo razlièitosti’.19 Hotel Palas koncipiran je kao montaža programskih atrakcija i funkcionira kao interiorizirani grad iz kojeg ne treba izaæi da bi se konzumiralo èitav scenarij turistièkog života (Sl. 12.). Umjesto da se podreðuje konzistentnom prostornom konceptu, projekt se razvija oko izdašnih zajednièkih programa. Ansambl hotela povezuje umjetno tlo goleme terase - rješenje koje Magaš preuzima iz svojih ranijih istraživanja. Terasa poput promatraènice lebdi visoko iznad tla, natkrivena je velikom betonskom pergolom, preklapa se s interijerom restorana i plesne dvorane te djeluje kao dio ‘unutarnjeg svijeta’ hotela kojem je okolna priroda tek pozadina. Središte hotela je monumentalni hal iz kojeg se putanje kretanja granaju prema unutarnjim i vanjskim bazenima, saunama i prostorima za masažu, kuglani, restoranu, diskoklubu, barovima i sobama (Sl. 13.). Fokus doživljaja nije okolna priroda, nego dogaðaji u samom hotelu, pa
pogled prema moru iz hala presijeca galerija s barom. Bogata programska ponuda Hotela Palas u sebe je apsorbirala veæinu turistièkih aktivnosti i Hotel Palas funkcionira kao samodovoljni turistièki ambijent, kao zasebni turistièki grad smješten unutar veæega kompleksa (Sl. 14).
Atrijske vile koje okružuju Hotel Palas afirmiraju prožetost životnog ambijenta s prirodom i primjer su klimatske samoodrživosti (Sl. 15.). Kompaktne prizemnice organizirane su oko intimnih atrija koji su djelomièno natkriveni lebdeæim krovom, èime je osigurano strujanje zraka i zaštita od sunca. Vile se defanzivno odnose prema javnoj domeni, no mreža pješaèkih putova koji meandriraju kroz gustu tepih-strukturu potencijalno je aktivan socijalni prostor. Dok je Hotel Palas nudio artificijelni turistièki ambijent odijeljen od prirode, atrijske su vile uvjerljiv prikaz
potencijala obitavanja na Mediteranu, a njihova prostorna logika kod turista potièe osjetljivost prema podneblju (Sl. 16.). Svaka od razlièitih urbanih morfologija pridonosila je heterogenosti okoliša i turistièkog života. Reference su tih ‘povijesnih’ elemenata imaginarne. ‘Palaèa’, ‘zid’, ‘vrata’ nemaju svoju izvornu funkciju, a njihova forma, mjerilo, prostorni odnosi, pa i sama socijalna uloga, nisu preuzeti neposredno iz lokalne tradicije. Haludovo je, baudrillardovskim rjeènikom reèeno, simulakrum20 povijesnoga grada: ‘kopija bez originala’ i referenca na realno nepostojeæe. Magaš nije doslovan u preuzimaju urbanih predložaka, nego ih slobodno koristi kao ‘znakove’. Ipak, taj je simulakrum neraskidivo vezan za mjesto svoga nastanka jer je dispozicija kompleksa neposredno proizašla iz topografskih datosti. Takoðer, usitnjena struktura ‘zidina’ i atrijskih vila kompatibilne su s mediteranskim kontekstom te potvrðuju model ‘mikro-razvedenosti’.
KRITIÈKA TUMAÈENJA
UVALE SCOTT I HALUDOVA
CRITICAL INTERPRETATIONS OF UVALA SCOTT AND HALUDOVO
I Uvala Scott i Haludovo ponudili su originalne interpretacije urbaniteta turistièkih sklopova, no razlièito su kritièki prihvaæeni. Uvala Scott dobiva više prestižnih nagrada: Republièku nagradu lista „Borba”, Nagradu grada Rijeke i Nagradu Matice hrvatske za 1968. godinu, a kritièki su tekstovi bili gotovo unisono pozitivni. Gamulin u Uvali Scott raspoznaje regionalistièki odgovor na dotadašnje neuspjehe urbanizacije obale. Prema Gamulinu u Uvali Scott uvodi se „posve nova metoda organièkog”, a „naš je arhitektonski strukturalizam izbio, dakle, iz svog vlastitog tla, u morfologiji poèela i u permutaciji cjeline”.21 Ipak, on ne propušta istaknuti kako je rijeè o artificijelnom socijalnom okolišu: „Središte, naravno, nije središte gradiæa nego hotela sa svim potrebnim službama, ali simulacija trga, ulica i malih prolaza duhovita je i uvijek dis-
kretna”.22 Za Gamulina je Uvala Scott „poetizirana iluzija malog mjesta”23, no ta je iluzija neizbježna s obzirom na monokulturno programiranje turistièkih kompleksa. U iscrpnom tekstu koji analizira turistièku izgradnju u Hrvatskoj Željka Èorak alternativu ‘konzumeristièkom’ masovnom turizmu traži u aktivnoj socijalnoj i kulturnoj razmjeni izmeðu domaæina i gosta. Arhitektura bi u tom procesu trebala igrati pouènu ulogu i komunicirati lokalne vrijednosti. Za Èorak Uvala Scott uspješna je upravo zato jer je „primjer shvaæene jadranske urbane tradicije”, a njena je arhitektura „tumaè jednoga tla i prijenosnik njegove kulture”.24 U Uvali Scott manje nedoumice izaziva tek oblikovanje podgraða, dakle element koji odstupa od tradicijske sintakse, pa Eugen Frankoviæ25 smatra kako je: „veliki i nametljivi luk restorana ustupak staroj reprezentativnoj koncepciji hotela”.26
Usprkos komercijalnom uspjehu i kratkotrajnom djelovanju kasina, koji vodi amerièki èasopis za muškarce „Penthouse”, Haludovo je lošije kritièki ocijenjeno. Kritike su u prvom redu usmjerene prema ‘raskošnosti’ i specifiènom oblikovanju. Duška Keèkemeta arhitektura Hotela Palas asocira na secesiju te tvrdi da bi „mogla stajati u Floridi jednako kao na Jadranu, èak ima u sebi više suvremenog amerièkog dekorativnog duha nego našega”.27 U osvrtu na hrvatsku arhitekturu sedamdesetih Ivo Maroeviæ piše: „Ne može se osporiti egzotika arhitekture hotelskog kompleksa Haludovo... koja zaostaje za njegovim ranijim èistim rješenjima u Solarisu.”28 Vanda Ekl u inaèe pozitivno intoniranom tekstu ipak se uklapa u ocjene ostalih osvrta te piše kako je Haludovo monumentalno, a da hal budi „osjeæanje raskošja, otvorenosti, velièajnosti”. 29 Èorak formalnu kritiku proširuje na sam karakter masovnog turizma i raspoznaje predaju komercijalnim interesima: „... viša kategorija i veæa raskoš dovele do stvaranja neke umjetne atmosfere dalekoistoènih amerièkih ambasada”.30 Za Èorak raznolikost urbanoga tkiva Haludova nije socijalno autentièna jer korespondira s turistièkim kategorizacijama pa svaki tip smještaja ima i svoju cijenu: „Za razliku od cjelovite Uvale Scott i cjelovitoga Solarisa, Haludovo sadrži pet urbanistièkih modela... postoji raznovrsnost izbora, ali ta prethodi boravku u naselju. Ono je poput grada zatvorenih èetvrti, za koje se stanovnici opredjeljuju veæ prema platežnim moguænostima… ja smijem sanjati velike turi-
20 Prema Jeanu Baudrillardu simulakrumi su „kopije bez originala… To je stvaranje prema modelima stvarnog bez izvorišta u samoj stvarnosti… To više nije pitanje imitacije, dupliranja, niti parodije. To je pitanje zamjene stvarnosti sa znakovima stvarnosti”. [Baudrillard,1994: 1-2]
21 Gamulin, 1972: 52
22 Gamulin, 1969: 98
23 Gamulin, 1972: 52
stièke komplekse kao ljetne škole odnosa prema prirodi, prema povijesti i prema istinskome urbanom životu”31
Uvala Scott bila je bliža regionalistièkim zahtjevima negoli Haludovo, no razlike u kritièkim tumaèenjima u znatnoj su mjeri posljedica razlièitih shvaæanja fenomena turizma. U Uvali Scott prioritet je bila simulacija tradicijskog urbaniteta ne samo u formalnom nego i u socijalnom smislu, dok su zajednièki sadržaji tipièni za masovni turizam prikriveni. U Haludovu je koncept obrnut te je scenarij kompleksa razvijen oko izdašno programiranih i dimenzioniranih zajednièkih sadržaja, koji su i formalno naglašeni. Magaš ne simulira tradicijske ambijente, nego povijesne reference koristi kao simulakrume koji su uklopljeni u topografiju.
ZAKLJUÈAK
CONCLUSION
U tekstu Obala u izgradnji, objavljenom 1972. godine po završetku izgradnje Uvale Scott i Haludova, Prelog u turizmu raspoznaje programske potencijale te istièe kako se u turistièkim kompleksima zahvaljujuæi izdašnim zajednièkim programima mogu formirati
24 Èorak, 1973: 45
25 Frankoviæ, 1968: 18
26 Keèkemet, 1975: 28
27 Keèkemet, 1975: 30
28 Maroeviæ, 1981 : 50
29 Ekl, 1972: 61
30 Èorak, 1975: 50
31 Èorak 1973: 48
nove kvalitete i intenzitet javnog života, koji nisu ostvarivi u stambenim naseljima. Ta je teza dobila konkretno socijalno znaèenje jer su lokalne zajednice u Hrvatskoj brzo prisvojile programske elemente turistièke arhitekture u svoje prakse svakodnevice. Turistièki okoliši postali su socijalno aktivne ekstenzije gradova i mjesta susreta domaæina i gostiju, što se dogodilo i u Uvali Scott i u Haludovu. U oba su projekta velikodušni prostori zajedništva integrirani u koncept; u Uvali Scott kroz napor da se uklope u simulaciju tradicijskog ambijenta, dok su u Haludovu oni jezgra prostornog scenarija. Afirmativna kritika simulacije grada koja je provedena u Uvali Scott težila je kompromisu - uravnoteženju regionalistièkoga urbanog razvoja i maksimalistièkih potreba turizma. Haludovo kao simulakrum povijesnoga grada doèekan je s negodovanjem zbog odbojnosti prema ‘spektakularnoj’ interpretaciji urbaniteta u turistièkim kompleksima, iako se projekt skladno
odnosio prema topografiji, a atrijske vile ponudile su inovativno viðenje regionalizma koje je moglo poslužiti kao šire primjenjivi model.
Globalna ekonomska kriza prve polovice 1970-ih, zastoj velikih investicija u turizam u Hrvatskoj te sve veæa zastupljenost kako planiranoga tako i dereguliranoga apartmanskog smještaja utjecat æe na zastoj eksperimenata s velikom hotelskom gradnjom. Daljnja istraživanja turistièkih aglomeracija dovest æe do morfologije ‘sezonskih gradova’ s apartmanima za tržište i s bitno manjim prostorima zajedništva.32 Uvala Scott i Haludovo ostat æe tako izolirani pokušaji izmirenja proturjeènosti masovnog i monokulturnog turizma te regionalistièkog urbaniteta kroz simulaciju, odnosno simulakrum grada.
32 Meðu takvim projektima treba istaknuti Èervar-Porat (1972.-1973.) i Mareda (1981.) u Istri te Gajac (1987.) na Pagu, a izraðeni su u sklopu Urbanistièkog instituta Hrvatske.
1. Baudrillard, J. (1994.), Simulacra and Simulation, University of Michigan Press, Ann Arbor, https://doi.org/10.3998/mpub.9904
2. Èorak, Ž. (1973.), Stil i karakter suvremenih zahvata u jadranski prostor, „Život umjetnosti”, 19-20: 34-58, Zagreb
3. Ekl, V. (1972.), Hotel Haludovo na Krku, „Život umjetnosti”, 18: 57-62, Zagreb
4. Frankoviæ, E. (1968.), Hotel „Uvala Scott”, „Arhitektura”, 22 (97-98): 17-25, Zagreb
5. Gamulin, G. (1966.), Prostori u regijama, „Život umjetnosti”, 1: 38-53, Zagreb
6. Gamulin, G. (1969.), Integracija u strukturi, „Život umjetnosti”, 10: 81-100, Zagreb
7. Gamulin, G. (1972.), Krug što se zatvara, „Život umjetnosti”, 18: 45-56, Zagreb
8. Gašparoviæ, F. (1966.), Program dugoroènog razvoja i plan prostornog ureðenja jadranskog podruèja, „Èovjek i prostor”, 13 (160-161): 1-5, Zagreb
9. Keèkemet, D. (1975.), Uloga tradicije u suvremenoj arhitekturi, „Život umjetnosti”, 24-25: 12-31, Zagreb
10. Magaš, B. (1972.), Uz temu turistièkog kompleksa „Haludova”, „Arhitektura”, 26 (115): 3340, Zagreb
11. Marasoviæ, M. (1966.), O dosadašnjoj turistièkoj izgradnji jadranske obale, „Èovjek i prostor”, 13 (160-161): 4-10, Zagreb
12. Maroeviæ, I. (1981.), Arhitektura sedamdesetih godina u Hrvatskoj, „Arhitektura”, 35 (176-177): 45-55, Zagreb
13. Pasinoviæ, A. (1968.), Arhitektura hotela Solaris kraj Šibenika, „Èovjek i prostor”, 15 (12 /189/): 1-4, Zagreb
14. Pasinoviæ, A. (1969.), Projekt Južnog Jadrana, „Arhitektura”, 23 (104): 8-10, Zagreb
15. Prelog, M. (1967.), Prostorno planiranje i kulturna baština Jadranske obale, „Arhitektura”, 21 (93-94 /120-121/): 11-19, Zagreb
16. Prelog, M. (1972.), Obala u izgradnji, u: Prelog, M. (1991.), Prostor - vrijeme [ur. Domljan, Ž.], Grafièki zavod Hrvatske: 64-73, Zagreb
17. Salopek, D. (1978.), Spoznati okolinu = potvrditi vlastitost, razgovor s arhitektom Igorom Emilijem, „Èovjek i prostor”, 25 (11 /308/): 1618, Zagreb
18. Seissel, J. (1962.), Nad slikama jadranskih mjesta, „Arhitektura”, 16 (1-2): 5-13, Zagreb
19. Turner, L.; Ash, J. (1975.), The Golden Hordes : International Tourism and the Pleasure Periphery, London
20. *** (1969.), Urbanistièki projekt Babin kuk, Dubrovnik, Ujedinjene nacije - Program za razvoj i Vlada SFR Jugoslavije, Dubrovnik
Izvori
Sources
Arhivski izvori
Archive Sources
1. Arhiva Miljenka Smokvine, fotografije Miljenko, Abdon i Ranko Smokvina [MS]
2. Arhiva Olge Magaš [OM]
3. Arhiva fotografa Aleksandra Karolyia [AK]
4. Personalni arhiv arhitekta Borisa Magaša, Hrvatski muzej arhitekture HAZU [HMA]
5. Arhiv Maroja Mrduljaša [MM]
6. Arhiv CCN-images/Turistkomerc [CCN]
7. Hrvatski državni arhiv - kartoteka AGE foto
Izvori ilustracija
Illustration Sources
Sl. 1.-8. MS
Sl. 9. HMA
Sl. 10., 16. AK
Sl. 11., 13., 15. OM
Sl. 12. CCN
Sl. 14. MM, skenirala: Ivana Trivia
In the second half of the 20th century, radical modernization processes driven by mass tourism swept across the Croatian Adriatic coast and a significant part of the Mediterranean region. In view of a profound cultural and environmental significance of the coastal region as one of the cradles of urban tradition, special attention was devoted to urban transformation of the Adriatic coastal area. During the 1960s and in the early 1970s, modernization of coastal areas came under criticism that clearly reflected doubts revolving around the escapist and mono-cultural character of tourism but also dilemmas about the urban development of the coastal areas. In the field of architecture and urban planning, the criticism was growing within the process of urban and regional planning of the coast. Drawing on the experience of planning tourist construction in the coastal area of Šibenik riviera and in the area between Brela and Podgora Šibenska and Makarska riviera, Josip Seissel promoted harmony of the organic historical development of urban areas and criticized contextually insensitive urbanization. Such tenets were also advocated in the Long-Term Development Program and the Spatial Plan of the Adriatic Coast developed in the Institute of Urban Planning of Croatia. It should have served as a basis for a scientific and coordinated development plan of the coastal areas. In a series of articles in journals and in professional studies, the art historians Grgo Gamulin and Milan Prelog argued in favour of a sharpened sensitivity to coastal ambiences whose core value is recognized in the specific scales of urban and natural environments as well as in the diversity of the coastal stretch. In their writings they put forward a demand for a region-based approach. However, the critiques generally lacked an in-depth analysis of tourist industry and its economic logic. Taking a regionbased sensitive approach that would hopefully create harmonious urban ambiences primarily relied on the architectural culture seen as a predominant influence that might tame instrumental modernization processes. Architecture was faced with a difficult task of mediating between the socio-cultural idealism and pragmatic interests of tourist industry. The research into a new type of urbanity could be carried out only in large-scale tourist projects that integrate urban planning and architecture.
Biografije Biographies
Pred. MAROJE MRDULJAŠ, dipl.ing.arh., doktorski je kandidat na Arhitektonskom fakultetu Sveuèilišta u Zagrebu. Glavni je urednik èasopisa „Oris”. Fokus njegovih istraživanja jesu suvremene arhitektonske prakse i poslijeratni modernizam u Hrvatskoj i bivšoj Jugoslaviji.
Izv.prof. dr.sc. IDIS TURATO, dipl.ing.arh., doktorirao je s temom Arhitektura gotovih elemenata. Autor je brojnih nagraðivanih realizacija i tekstova o fenomenima arhitekture.
Such an integrated approach was perfectly embodied in two projects: the Resort Uvala Scott near Kraljevica (1967-68) designed by Igor Emili and the team from the Rijeka-based Construction and Design Institute and the Resort Hotel Haludovo (197172) near Malinska designed by Boris Magaš and his associates. Each project offered an individual vision of a tourist resort or a resort hotel from an urban perspective.
Drawing on previous experience, Emili and Magaš embarked on their projects with clear aims in view. Emili’s project was based on the methodology that he had previously developed while working on the revitalization of Rijeka’s Old Town. Emili eclectically combined various approaches to the revitalization of the historic ambiences, from restoration to free reinterpretations of traditional forms, and developed a romanticized and an updated version of the Kvarner homeland. The Resort Hotel Solaris (1967-68) in Zablaæe near Šibenik was Magaš’s first urban scale ensemble and his first built project on the coast. Although its design vocabulary is unequivocally modernist, the Resort Hotel Solaris blends harmoniously into the environment and upgrades it with high intensity public life.
The concept of the Resort Uvala Scott is innovative in terms of its program and typology. Instead of conceiving it as one compact building or several pavilions, the building program was based on a dense urban fabric of separate buildings whose layout follows the steep configuration of the terrain and simulates a traditional, organically formed urban agglomeration. The main part of the resort is conceived as a small town centre. It is organized around a square that takes on the role of a hotel lobby. A network of outdoor public spaces such as small streets, staircases and galleries act like a hallway. Thus the way the resort hotel is used stimulates traditional outdoor way of life, social gatherings and interaction. Extensive common facilities are located below the main square in freely designed spaces. As a result, the potential threat of turning the resort hotel into a mass tourist facility is neutralized allowing its urban character to come to the fore without revealing its tourist purpose.
In case of the Resort Hotel Haludovo, Magaš attempted to give it a recognizable urban physionomy and therefore he freely interpreted references to
the elements of a historic town whose disposition is logically integrated with the topography. The center of the resort is Hotel Palas which takes on the role of a “palace” situated on an elevated position. “The walls” of Haludovo - a long stretch of apartments and a linear configuration of Hotel Tamaris - organically follow the isohypses along the perimeter of the resort hotel. The urban fabric is predominantly made of a carpet-structure of atrium villas placed between “the walls” and „the palace“. A picturesque traditional place called Ribarsko selo (“Fishermen’s Village”) designed by Darko Turato grows out of a small cove with a small port.
Hotel Palas is positioned on a man-made base of a large terrace which sums up all the elements of the ensemble. There is no need to leave it in order to truly experience the entire tourist scenario. The central part of the resort hotel is actually a monumental hall connected to a network of large communal facilities at a distance from nature. While Hotel Palas is conceived as an assemblage of attractions, the atrium villas offered an innovative concept of climatic self-sustainability thus promoting living in natural environment. “The palace”, “the wall”, “sub-structure facilities” and “doors” do not have their original role and so their form is arbitrary. In this respect Magaš used imaginary role models. As a result Haludovo is a simulacrum of a historic town with references that do not take over the urban models literally but use them as “signs”. However, this simulacrum is inextricably linked with the place of its origin due to its organic connection with topography.
The highly praised resort Uvala Scott offered a compromise: harmonizing a region-based approach with maximum tourist requirements without questioning the very mono-functional character of tourism. Magaš’s simulacrum of the Mediterranean ambience was less critically accepted due to its extensive tourist program although the project was harmoniously integrated with the topography while the atrium villas put forward an advanced view of regionalism that could serve as a widely applicable model. Uvala Scott and Haludovo will be remembered as isolated attempts at reconciling the contradictions of massive tourism and the formation of a man-made urbanity through simulation, i.e. the simulacrum of a town.
MAROJE MRDULJAŠ, Dipl.Eng.Arch., Ph.D. candidate, lecturer at the Faculty of Architecture of the University of Zagreb. Editor-in-chief of the “Oris” magazine. His research interests are focused on contemporary architecural practice and post-war Modernism in Croatia and former Yugoslavia.
IDIS TURATO, Dipl.Eng.Arch., Ph.D., Assoc. Prof. He wrote his Ph.D. thesis on the Architecture of Prefabricated Elements. Award-winner and author of the texts on the phenomena in architecture.
Sl. 1. Prikazane zgrade na Nacrtu Zagreba Dragutina Albrechta iz 1864.: 1. sklop palaèe Ivana Draškoviæa; 2. palaèa Franje Draškoviæa; 3. palaèa Karla Draškoviæa; 4. kuæa Kordan; 5. kuæa Demetroviæ; 6. kuæa Hatz; 7. kuæa Felbinger; 8. zgrada Pravoslavne opæine; 9. Hotel Pruckner; 10. vlastita kuæa Bartola Felbingera Fig. 1 Buildings in Zagreb, Dragutin Albrecht, 1864: 1. Ivan Draškoviæ’s palace cmplex; 2. Franjo Draškoviæ’s palace; 3. Karlo Draškoviæ’s palace; 4 Kordan House; 5 Demetroviæ House; 6 Hatz House; 7. Felbinger House; 8. Orthodox municipality building; 9 Hotel Pruckner; 10. Bartol Felbinger’s own house
Sveuèilište u Zagrebu Arhitektonski fakultet, Studij dizajna HR - 10000 Zagreb, Kaèiæeva 26 auchytil@arhitekt.hr mcavlovic@arhitekt.hr msmode@arhitekt.hr
Pregledni znanstveni èlanak https://doi.org/10.31522/p.28.1(59).6
UDK 725.035:725.036 B. Felbinger (497.5 Zagreb) ”18” Tehnièke znanosti / Arhitektura i urbanizam 2.01.04. - Povijest i teorija arhitekture i zaštita graditeljskog naslijeða Èlanak primljen / prihvaæen: 1. 4. 2020. / 23. 6. 2020.
University of Zagreb Faculty of Architecture, School of Design HR - 10000 Zagreb, Kaèiæeva 26 auchytil@arhitekt.hr mcavlovic@arhitekt.hr msmode@arhitekt.hr
Scientific Subject Review https://doi.org/10.31522/p.28.1(59).6
UDC 725.035:725.036 B. Felbinger (497.5 Zagreb) ”18” Technical Sciences / Architecture and Urban Planning 2.01.04. - History and Theory of Architecture and Preservation of the Built Heritage Article Received / Accepted: 1. 4. 2020. / 23. 6. 2020.
arhitektura Zagreba prve polovice 19. stoljeæa bidermajer Felbinger, Bartol hrvatska moderna arhitektura klasicizam
Radom su tematizirana djela Bartola Felbingera kroz prizmu njemu svojstvenih, i danas aktualnih i pozitivno evaluiranih, koncepcijskih razina projektantskog pristupa. Takvim je postupkom djelovanje arhitekta percipirano u kontekstu profilacije zagrebaèkih gradograditeljskih uzusa odnosno inicijacije duktusa hrvatske moderne arhitekture. Usporedno su obuhvaæene Felbingerovu djelu inherentne teme klasicizma i bidermajera u domeni arhitektonske kulture kontinentalne Hrvatske.
architecture in Zagreb in the first half of the 19th C. Biedermeier
Felbinger, Bartol
Croatian Modern architecture Classicism
This paper deals with the architecture of Bartol Felbinger in the context of the relevant and positively evaluated conceptual levels of design. The architect’s work is thus perceived in the context of building up the City of Zagreb and the initiation of Croatian Modern architecture. Furthermore, the paper looks into Classicism and Biedermeir inherently linked with Felbinger’s work. They are viewed here in the context of the architectural culture of continental Croatia.
Felbingerov
1 rad još 1952. godine Neven Šegviæ postavlja kao inicijaciju duktusa hrvatske moderne arhitekture. Šegviæ inzistira na procjeni sinteznog procesa projektiranja, talenta i znanja te vještini vezanja projektantske problematike uz suvremeni život. Takvo stajalište odstupa od analize stilistièkih obrazaca, ali zato neminovno deklarira pitanje kritièke svijesti o kulturnim problemima pripadajuæeg prostora i graðenja njegova kontinuiteta ili diskontinuiteta. Ujedno Šegviæ uspostavlja otvoreno polje moguæih autorskih dijaloga meðu arhitektima ili njihovim djelima iz razlièitih vremena, èime gradi neophodan alat istraživanju škole arhitekture na hrvatskom prostoru.
„U èasu kada ‘veliki majstor’ klasicizma Schinkel propovijeda svoje univerzalne metode, dopiruæi i do same Akropole, stvorivši u èitavom svijetu svoje sljedbenike, kojih utjecaji još i do danas traju, Felbinger je potpuno samostalan i dalek od svakoga ‘univerzalizma’, doktrinarstva. Vezujuæi svoje osnove za mjerilo Zagreba, on stvara - osobito u Gornjem gradu - nadasve diskretne akorde, pune neke tople muzikalnosti i arhitektonske otmjenosti… On se, doduše, služi klasicistièkim inventarom jednoga Weinbrennera ili Kornhäusela, ali osnovne arhitektonske volumene stvara iz prostorne dispozicije, pa su objekti raznoliki i u mjerilu i u upotrebi inventara. Njegova je zasluga što je umio povezati se s našom tradicijom, transformirajuæi svoje na-
zore i arhitektonske poglede s obzirom na naše prilike a da pritom ne zakržlja u provincijskim formama. Zato ga smatramo preteèom ‘moderne’.”2
Percepcijom dijakronije stvaralaèkog kontinuuma iz današnjeg rakursa, iznenadna se pojava Bartola Felbingera ovim radom rasvjetljava kao zaèetak maloga, ali konzistentnoga pristupa arhitekturi koji æe u Hrvatskoj utemeljiti vrijednosne meðaše arhitektonske discipline modernoga doba. Njegova inicijacija prethodi pedeset godina, odnosno gotovo èitavo stoljeæe, slojevitu kritièkom djelovanju Viktora Kovaèiæa, potom Drage Iblera i škole arhitekture koja se razvija u Zagrebu. Svjestan važnosti autorskih prosudbi kao polazišta svome profesionalnom radu, ali i odgovornosti arhitekture u širemu kulturološkom smislu, ne samo onome datoga trenutka, Felbinger u zagrebaèkom prostoru nastupa kao prvi arhitekt. Djeluje u raskoraku s ondašnjim normama cehovskih izvoðaèa, tih nevještih šablonskih i tek pragmatiènih gradnji ili s, nasuprot njima, ‘imperijalnih arhitekata’ s nekoliko narudžbi za gradnju reprezentativnih graðevina. Takvim okolnostima on uporno suprotstavlja vlastit kreativni duktus i stoga je razumljivo da ga biografi bilježe kao osobu teške naravi, èesto u sukobu sa strukom i okolinom. No, usprkos tome, relativno velik broj narudžbi za socijalno razlièite naruèitelje, kao i radovi distinktivno razlièitih
1 Bartol Felbinger roðen je 1785. godine u Chebu u Èeškoj. Potjecao je iz obitelji graditelja pa se pretpostavlja da je zanat izuèio u rodnome gradu. Godine 1803. u Beèu zapoèinje službu kod Franza Wipplingera, zatim od 1806. kod kipara, tadašnjeg ravnatelja beèke Akademije likovnih umjetnosti, Franza Antona Zaunera. Od 1808. kratkotrajno je angažiran na gradnji carske rezidencije u Laxenburgu. Godine 1809. nastanjuje se u Zagrebu, gdje æe ostati do smrti 1871. Formativno iskustvo Beèa u zrelome æe razdoblju transkodirati u perifernu zagrebaèku situaciju gdje, unutar otprilike tri i pol desetljeæa aktivne prakse, projektira i izvodi znaèajan broj graðevina razlièitih prostornih situacija, namjena i mjerila te, sukladno istovremenim društvenim promjenama, razlièite socijalne strukture investitora. Iako se ovaj rad ne bavi problematikom atribucija, nužno je spomenuti nedostatak arhivskih izvora koji bi i èinjenicama potvrdili autorstvo nad odreðenim brojem radova unutar arhitektonsko-historiografskog diskursa gotovo redovito pripisanih Felbingeru. Vješt majstor i kontroverzna osoba, gotovo je bez iznimke smatran najznaèajnijom liènošæu prve polovice 19. stoljeæa u hrvatskoj arhitekturi. Iz opusa izdvajamo: Kuæa Demetroviæ (Dömötörffy), Radiæeva 32 / Kožarska 9, Zagreb, 1814.-15.; Projekt katedrale u Ðakovu, 1817.; Dekoracija i iluminacija grada za doèek cara Franje II., Zagreb, 1818.; Adaptacija i dogradnja dijela vlastite kuæe, Radiæeva 70, Zagreb, 1820.24.; Zgrada Pravoslavne opæine, Ilica 7, Zagreb, 1822.; Pregradnja kuæe Leitner (sjeverno proèelje), Kamenita 9 / Habdeliæeva 4, Zagreb, 1823.; Ljetnikovac biskupa Aleksandra Alagoviæa, Nova Ves 86, Zagreb, 1824.; Gradska vijeænica, Samobor, 1824.; Kuæa Kordan, Mesnièka 49, Zagreb, 1826.; Kuæa Felbinger, Trg bana Josipa Jelaèiæa 15, Zagreb, 1827.; Kuæa Hatz, Trg bana Josipa Jelaèiæa / Gajeva 1, Zagreb, 1827.; Dvorac Januševec, Prigorje Brdoveèko, 1828.-30.; Svratište Veliki Kaptol, Sisak, 1830.-32.; Sklop palaèe Ivana Draškoviæa, Demetrova 7-9, Zagreb, 1830.32.; Palaèa Franje Draškoviæa, Opatièka 29 / Demetrova 17, Zagreb, 1835.; Palaèa Karla Draškoviæa (Narodni dom - Dvorana), Opatièka 18, Zagreb, 1838.-39.; Hotel Pruck-
tipologija, govore ipak u prilog njegovim uspješno primjenjivanim profesionalnim postupcima i procedurama, pa i o opæem povjerenju od strane mnogih klijenata u kvalitetu Felbingerova konaènoga rada.3
Fokus istraživanja nije usmjeren prema išèitavanju i determinaciji klasicistièkim vokabularom obuhvaæenih stilsko-morfoloških znaèajki - podruèju do danas veæ ostvarenih bitnih istraživaèkih doprinosa, veæ prema profesionalnim odlukama i projektantskim operacijama vezanim za konkretne prostorno-programske aspekte, odnosno inkorporaciji vrijednosti nove arhitektonske kulture unutar zadanih okolnosti. Namjera je ovoga rada rasvijetliti aspekte projektantskog pristupa, kojeg potonja evaluacija pretpostavlja upravo Felbingerovo djelo kao zamašnjak složene kulturološke formacije fenomena hrvatske arhitekture modernoga doba. Dokazi takve pretpostavke podastrijet æe se analizom studijski referentnih primjera njegova opusa, upuæujuæi na polazišta pristupa arhitekturi s nekoliko koncepcijskih razina. Prva je razina prostorno širega utemeljenja arhitektonskog koncepta, usklaðenog ne samo s uzusima tekuæeg zadatka veæ i s hijerarhijski višim autoritetima - bilo to prirodnog, urbanog ili onoga kulturnog konteksta. Druga je razina neindoktriniranosti osobnoga arhitektonskog izrièaja koji je, kreativnom resorpcijom prevladavajuæeg izraza vremena, profili-
ner, Ilica 44, Zagreb, 1844. [Dobroniæ, 1971.; Dobroniæ, 1984.; Dobroniæ, 1998.; Jakaša Boriæ, 2018.; Keèkemet, 1962.; Kneževiæ, Laslo, 1991.]
2 Šegviæ, 1952: 180
3 U osvrtu na knjigu „Bartol Felbinger i zagrebaèki graditelji njegova doba” autorice Lelje Dobroniæ [Dobroniæ, 1971.], u odreðenom nesuglasju s naèinom iznošenja i interpretacijom faktografije vezane za Felbingerov život i djelo, Ivo Maroeviæ komunicira razumijevanje arhitektova života kroz „borbu izmeðu teške naravi i vrsne kreativnosti” [Maroeviæ, 1973.]. I bez implikacije njihove paradigmatske meðuovisnosti, oèito su i jedna i druga bile dio Felbingerove osobnosti. U pogledu ekspertize autorskih atribucija iznesene u istome tekstu priklanjamo se Maroeviæevu stajalištu.
4 Takvi æe se impulsi ostvariti, primjerice, obrazovanjem prije spomenutih arhitekata - studij Viktora Kovaèiæa na Akademiji likovnih umjetnosti u Beèu kod Otta Wagnera, odnosno studij Drage Iblera na Visokoj tehnièkoj školi u Dresdenu i rad u berlinskom atelijeru Hansa Poelziga. Upravo æe trijadu Felbinger - Kovaèiæ - Ibler istaknuti Neven Šegviæ kroz inauguraciju kontinuirane linije vrijednosnoga sustava baštinjenog unutar praksi hrvatskoga arhitektonskog modernizma. [Šegviæ, 1952.; Uchytil, 2002.]
5 Hortikulturni struènjak Mihovil Kuniæ objavljivao je tekstove u njemaèkom èasopisu „Allgemeine deutsche Garten-Zeitung”, glasilu društva „Praktische GartenbauGesellschaft” [Maruševski, 1997.; Bojaniæ Obad Šæitaroci, Obad Šæitroci, 2004.]. Odnos izmeðu grada i njegove prirodne sredine, èesto definiran upravo kulturom vrtova i perivoja koju su, u prosvjetiteljskom duhu ‘povratka prirodi’, njegovali pojedinci, vidljiv je na planu grada Petra Haillera iz 1817. godine. Na podruèju današnjega Donjega grada istièu se tri velike vrtno ureðene površine: biskupov vrt u Vlaškoj, vrtovi grofa Sermagea u Gajevoj i Teslinoj te vrt Stjepana Mikuleteca u Ilici [Malekoviæ (ur.), 1997: 355].
ran prema posebnostima svakoga pojedinaènog zadatka. Treæa je razina dispozicije prostornih odrednica unutar koje se jednako važnim tretira ono puno - sam arhitektonski korpus, kao i praznine koje su posljedicom istih projektantskih operacija suvereno predodreðene. Èetvrta je razina delikatnoga balansa ovakvog pristupa ovisno o mjestu intervencije - bilo da se radi o naslijeðenoj gradskoj konfiguraciji, onoj novoj u nastajanju, kultiviranoj prirodi ili slobodno otvorenom krajoliku. S obzirom na pretpostavljene razine konceptualizacije koja ukazuje na autoritet autorske geste spram širih prostornih datosti zadane lokacije, istraživanjem analizirani primjeri ne iznose se logikom kronološkog slijeda, veæ onom njihove šire urbanistièke odnosno prostorne situacije. Konaèno, istražuje se znaèenje Felbingerova djela, kako u formiranju gradogradbenih odrednica arhitekture Zagreba tako i u usmjerenju daljnjeg razvoja i afirmaciji fenomena hrvatske moderne arhitekture.
FELBINGEROV ZAGREB
FELBINGER’S ZAGREB
Felbinger djeluje u prvoj polovici devetnaestog stoljeæa, tik prije razdoblja ubrzanja koje dolazi s modernizacijom društva, u Zagrebu, gradu uzlaznoga urbanog razvoja, još uvijek organskoga sklada i suživota s prirodnim gravitacijskim tokovima regije, èije su prostorne silnice integrirane u pore gradu pripadajuæe okoline. Njegov dolazak iz epicentra tadašnje Habsburške Monarhije u Zagreb prethodi nekolicini drugih autoriteta koji pristižu iz preostalih centara i mjesta Monarhije, a kojih æe struèni impulsi poslije profesionalno razbuktati zagrebaèku sredinu.4 Meðutim, za razliku od onih malograðanskih, autonomno divergentnih do pomodno provincijskih konotacija, Felbingerov æe pristup arhitekturi sintetski amalgamirati posebnosti spoznatoga autohtonog otklona i profilirati milieu zagrebaèke arhitekture.
U Zagreb stiže iz Èeške. Uèi u Beèu, gdje i radi na carskoj ljetnoj rezidenciji i parku dvorca Laxenburg. Apsolvira striktnu sintaksu klasicizma, ali upoznaje i ‘mekše’ otklone barokizirane sredine prema humaniziranom, ne samo interijeru veæ i u arhitekturi prisutnom bidermajeru. Vrijedno iskustvo steèeno radom na hortikulturnim zadatcima utkat æe potom u mnoge zagrebaèke narudžbe, no mi danas, na žalost, ne svjedoèimo više tim kulturno sintetiziranim djelima. Tek æe nam kronièar vrtne umjetnosti Mihovil Kuniæ - svojim èlancima izmeðu 1828. i 1834. godine, ehom prosvjetiteljskog svjetonazora o autoritetu prirode kojoj se podatno prilagoðava graðanski svjetonazor - svjedoèiti o Felbingerovoj hortikulturnoj arhitekturi.5
se paravan ograde u Demetrovoj ulici postupno razotkriva iz prilaznih smjerova, samostojeæi portal u aksi jest lateralnog, ujedno i ulaznog, te zato i nešto poveæanog, luènog otvora novoga trijema. Kao element reprezentacije - ujedno i grada i palaèeportal ograde artikuliran je jasnom tektonikom klasicistièkog jezika.13 Meðutim, za razliku od portala, dvoetažni trijem - aneks uz masivni valjak bivše kule obrambenoga amorfnog ziða - modeliran je problemski hrabrim i lucidnim otklonom od striktnih pravila klasicistièkog kanona, osobnim talentom voðenja posebne geometrije prilagoðene autoritetu zateèene graðevne stereotomije (ne-
6 Jakaša Boriæ, 2018: 50
7 O rastu Zagreba druge polovice 19. stoljeæa govore èinjenice o broju njegovih stanovnika koji je 1804. iznosio oko 10.000, 1860. oko 20.000, a 1900. gotovo 70.000.
[Jakaša Boriæ, 2018: 54]
8 Horvat, 1964.; Pelc, 2016: 14
9 Pelc, 2016: 14-15
10 Galjer, 1997: 68
11 Kneževiæ, Laslo, 1991: 31
12 Poèetkom 18. stoljeæa na ovoj su se lokaciji nalazile èetiri parcele. Nadalje se spominju dvije kuæe na dvjema parcelama koje se zatim vlasnièki objedinjuju. Predmetnom intervencijom dogradnje sjeverne, barokne kuæe uza srednjovjekovnu kulu, zajedno s dijelom gradskog bedema vjerojatno je uklonjena i ‘poluzidana’ kuæa na južnom dijelu posjeda [Dobroniæ, 1967: 157-159; Dobroniæ, 1988: 374-378; Jakaša Boriæ, 2018: 69].
13 Portal je, moguæe, stilski referentan provizornoj inscenaciji grada koju je uz iluminaciju projektirao za doèeka cara Franje II. 1818. godine.
koæ pripisivane još nevješto ovladanom izrazu autora). Odabir jonskoga sloga, za razliku od u literaturi èesto usporeðivane Palladijeve Loggie del Capitaniato (preciznoga redukcionistièkog izraza i korintskoga sloga), prepoznat æe i ponoviti Viktor Kovaèiæ pri izazovu konstituiranja portala novoga istoènog dijela grada, ali i simbolièki inaugurirati opæi lirski duktus moderne zagrebaèke arhitekture. Znalaèki odabir paladijanskog predloška potvrðen je mikrourbanistièkom situacijom, analogijom aneksa uz postojeæu strukturu i funkcioniranjem arhitekture u širim prostornim perimetrima. Unatoè tome što je Palladio uspio realizirati tek fragmentalno svoje zamisli na trgovima Vicenze, Felbinger je s idejom o jednako važnom punom i praznom, jednako bitnim gradskim gabaritima koji definiraju ulice i prazninama koje definiraju trgove, na primjeru palaèe Ivana Draškoviæa, krenuo putem afirmacije ulice, apsorpcije šume Tuškanac u niz meðusobno poveznih i prelijevajuæih praznina i njihovih meðuprostora. Ulièna jednokatnica uz Demetrovu djeluje sa svoja tri proèelja, te u službi uliène ograde istovremeno odreðuje i spomenutu uliènu frontu, ali i dvorišni prostor. Lišena retorike klasiènih aplikacija, ona predlaže kako postupati u sluèajevima preostale standardne gradske strukture, te nereprezentativne i neunikatne, no po svemu važne i jednako aktualne amorfne strukture grada. Izuzetno skladno proporcionirana, artikulirana
Sl. 6. Palaèa Franje Draškoviæa - vizure spoja Demetrove i Opatièke ulice definiranog trima palaèama
Fig. 6 Franjo Draškoviæ’ palace -view of the junction of Demetrova and Opatièka streets, defined by three palaces
Sl. 7. Palaèa Franje Draškoviæa - tlocrt prizemlja
Fig. 7 Franjo Draškoviæ’s palace - ground-floor plan
je iskljuèivo slijepim lukovima14 tipièno Felbingerovim rukopisom, koji svjedoèi o poznavanju referentnih varijacija klasicistièkog izraza izvan antièkoga sloga.
Palaèa Franje Draškoviæa (1835.) na utoku Demetrove u Opatièku ulicu mjesto je prilagodbe pravilno organiziranih gornjogradskih insula njegovim prirodnim tokovima. Felbinger ovdje gradi dvije palaèe15 koje æe, s oštrokutnom stambenom kuæom Frigan graditelja Aleksandra Brdariæa (nekoæ pripisivanoj samom Felbingeru) i uz nju prislonjenom stambenom kuæom Arko Alfreda Albinija, poslije postati uzor za pomno studiranje kreativnoga razrješenja mikrourbanistièkih tokova. Takva situacija upravo korespondira s datostima èetiriju koncepcijskih razina Felbingerova pristupa iznesenim u uvodnom dijelu teksta. Palaèa Franje Draškoviæa konveksnim gabaritom tupoga kuta ulice priznaje i potvrðuje specifiènu lokaciju sjecišta ulica, a novim ritmom rizalita, perforacijama i artikulacijom detalja, koji svi zajedno proizlaze iz organièkih tokova geometrije raskršæa èetiriju smjerova pristupnih vizura i kontakta kuæe sa svojim susjedima, dostojanstveno uzdiže obièno
sjecište ulice na rang manjega gradskog trga. Kao dogradnja uz postojeæu palaèu,16 Felbingerova arhitektura lako je èitljivih kompozicijskih odluka. Ona osvaja nepravilno dvorište dodatno ostvarujuæi mjeru, humanu proporciju i prostorno-kompozicijski sklad uz redukciju elemenata plastiène rašèlambe korpusa. Nagovješæujuæi gotovo sitteovski tretman distinktnih aspekata urbanoga kontinuuma, ona æe postati predloškom arhitetonske sintakse i uzor buduæim primjerima arhitektonsko-urbanistièkih sklopova Zagreba.
Palaèa Karla Draškoviæa - Narodni domDvorana (1838.-1839.), ugraðena u pad terena kao supstitucija samostana odnosno crkve klarisa17, situacijskom dispozicijom u relaciji s palaèom Ivana Draškoviæa zauzima drukèiji odnos prema unutrašnjosti grada i vanjštini krajobraza. Ova je palaèa interpolirana poput sasvim autonomnog i voluminoznog umetka u reprezentativni, sada istoèni perimetar grada. Elementima suzdržane aksijalne dominacije - prilagoðavanjem autoriteta osne simetrije onomu zateèene situacije, pa i funkcionalnom prilagodbom tlocrta, meðu ostalim tangencijalnim postavom reprezentativnog sadržaja - njome Felbinger polazi ponajprije za kontrolom vizura prema Kaptolu, okolne prirode i obronaka vrta prema Dugoj (Radiæevoj) ulici, dok nasuprot tome prema Opatièkoj ulici, uza spomenuti utok Demetrove, nudi iznenaðujuæu, novo stvorenu prazninu koja ujedno postaje njezino ulazno dvorište. Poznato je da Felbinger dizajnira visoku željezno kovanu ogradu palaèe kao propulzivnu opnu i završetak uliènoga gabarita, na koju je još Albini upozorio u svojim poznim objavama vlastitih istraživanja Felbingerova opusa: tlocrtna U-tipologija moguæe je pariškog podrijetla.18 Krakovi palaèe adirani su osnovnom korpusu na istoènom rubu Gradeca. Dok se južni priljubljuje uza susjednu zgradu, sjeverni formira usku izlaznu ulièicu koja æe se poslije preko Vrazova šetališta Huge Ehrlicha povezati s gradom Lenucijevim, kasnije nazvanim Felbingerovim stubama. Identitet palaèe neodvojiv je od njena unutarnjeg programa. Taj opsežni i golemi unutarnji program tražio je i veæe gabarite krila. Problem je to na koji je Felbinger inovativno odgovorio visinskom artikulacijom, a ne neposrednim horizontalnim širenjem i mijenjanjem gabarita. Voluminozna, zenitalno
14 Lunete èija logika, uz onu kompozicijsku, ima i konstruktivnu funkciju rasteretnih lukova nad prozorskim otvorima.
15 Druga Felbingerova realizacija koja definira analizirani urbanistièki tok jest palaèa Karla Draškoviæa, poznatija po svojoj kasnijoj funkciji Narodnog doma odnosno Dvorane u službi preporodnog pokreta.
16 Prvobitna, barokna palaèa na perimetru srednjovjekovnoga zida glavnim je proèeljem bila orijentirana prema gradskome prostoru. Dogradnjom novih uliènih krila formira se cjelina organizirana oko nepravilnoga unutarnjeg dvorišta. [Jakaša Boriæ, 2018: 69-71]
osvijetljena, pilastrima artikulirana dvorana, prema kojoj æe zgrada ubrzo dobiti i ime, ugraðena je uza spoj s otklonjenim južnim krakom zgrade. Nešto kasnije adaptirat æe je Brdariæ, umetnuvši još i dodatnu galeriju za potrebe iliraca.
Felbingerov arhitektonski odgovor na narudžbe triju gornjogradskih palaèa, po svemu navedenom, izuzetno je promišljen. Razgradnja srednjovjekovnih zidina i integracija grada s podgraðem uèinila je te lokacije i njihove položaje parcela izuzetno atraktivnim, a sve u skladu s novim, prosvjetiteljskim shvaæanjem kvalitete života, koje su išle za uživanjem u gradskim vizurama te ostvarivanju direktnijeg kontakta s vanjskim prostorom i njegovim vrijednim enklavama gradskog zelenila. Stoga se èesto postupkom okrupnjavanja prijašnjih uskih parcela sa znatno manjim stambenim kuæama, sada na istim lokacijama grade nove plemiæke palaèe.19
S tendencijom potpune redukcije artikulacijsko-dekorativnih elemenata plohe zida te naglaskom na stereotomiji volumena i prilago-
17 Dobroniæ, 1967: 89-91; Dobroniæ, 1988: 264-269
18 Prema Albiniju „Felbingerovo rano doba u klasicistièkom Beèu, treba povezati sa dokazanom infiltracijom iz Francuske” [Albini, 1966.a; Uchytil, 1990.]. Poveznicu s francuskim l’hôtel particulier istaknut æe Snješka Kneževiæ i Aleksandar Laslo [Kneževiæ, Laslo, 1991.], a s konceptom cour d’honneur Viki Jakaša Boriæ [Jakaša Boriæ, 2018.].
19 Jakaša Boriæ, 2018: 68
20 Jakaša Boriæ, 2018: 147-159
21 Jakaša Boriæ, 2018: 26
22 Pelc, 2016: 14; Žmegaè, 2016: 46-47
ðenoj simetriènoj kompoziciji koja pregovara sa zateèenim, koncepcijom koja se temelji na racionalistièkim postavkama i funkcionalnim rješenjima, gradnjom ovih su palaèa, meðu ostalim, u strukturi Gornjega grada svoj odraz podjednako našle ideje i ‘radikalnog klasicizma’ i ‘paladijanizma’.20 Štoviše, izuèavajuæi uzor rimskih termi i sam Palladio zakljuèuje da „graðevina ne mora biti dekorirana elementima dorskog ili nekog drugog reda da bi bila klasièna”.21 Meðutim, za razliku od radikalnih uzora zapadne provenijencije s republikanskim predznacima svojih koncepcija, pa i drastiènijim stajalištem prema baroku, unutar granica Habsburške Monarhije takva vrsta socijalnog, pa i stilskog diskontinuiteta bitno je slabija.22 Djelujuæi u doba tranzicije iz feudalizma u liberalnu ekonomiju, uvedenu tek stasajuæim graðanskim društvom, Felbingerovi su investitori uz crkvene institucije i upravu grada te oba staleža. U zagrebaèkoj situaciji to su feudalno, imuæno plemstvo, isprva financijski u stanju okrupnjivati parcele za izgradnju posljednjih gradskih palaèa, no koje æe ih uskoro, osiromašeno, biti prisiljeno prodavati novim vlasnicima, uglavnom financijski osnaženom trgovaèkom, obrtnièkom i oficirskomu graðanskom staležu. Felbingerove æe arhitektonske realizacije stoga odražavati upravo tu preobrazbu društva, traganjem za ispravnim odgovorima osmišljavanjem arhitektonskih prototipa za nove potrebe i programe, društvene relacije i gradske areale ekspandirajuæega grada. Cjelovitim promišljanjem, voðenim poboljšanjem i unapreðenjem posto-
Sl. 10. Kuæa Demetroviæ - razlièiti tretmani proèelja u Radiæevoj i Kožarskoj ulici
Fig. 10 Demetroviæ House- different treatments of the facades in Radiæeva and Kožarska streets
Sl. 11. Kuæa Demetroviæ - tlocrt, presjek okomito na padinu
Fig. 11 Demetroviæ House - plan, section perpendicular to the slope
jeæega, on æe uspjeti završiti cjelinu gornjogradskoga Zagreba kao sintezu kretivnog pregovora s naslijeðenim. U nizu izvedbi tome æe svjedoèiti i kuæa Kordan (1826.), korpulentna, zglobno modelirana uglovnica Mesnièke, Visoke i Demetrove ulice.
Na rubu dvaju povijesnih gradova Kaptola i Gradeca, kuæa Demetroviæ-Dömötörffy (1814.-1815.) položena je na parceli razapetoj zahtjevnim terenom znaèajne visinske razlike nivoa, izmeðu trgovaèke Duge i proizvodne Kožarske ulice. Felbinger ovoga puta za trgovca i vojnoga dobavljaèa pomnom razradom presjeka nudi rješenje specifiène lokacije tako da na gornjoj razini formira gospodarsko dvorište koje je povezano i na istoj visinskoj koti s jedne strane stambenom zgradom, a s druge magazinskom zgradom u donjoj, Kožarskoj ulici. Gornja kuæa Demetroviæ, artikulirana razgovijetnim ‘paladijanskim’ pilastarima velikog reda, apliciranim je elementima arhitektonske plastike najprepoznatljivija ‘klasièna’ Felbingerova izvedba u Zagrebu. Zgrada u podgraðu Kožarske, s druge strane, originalan je snažni, robustni odraz svoje stvarne namjene. Dok gornja kuæa profilira karakter reprezentativne pristupne ulice, donja transformira lice suburbije.
DONJI GRAD - DEFINIRANJE GRADA
U NASTAJANJU
LOWER TOWN - DEFINING THE CITY
Situaciju Donjega grada Felbinger razlikuje od one gornjogradske, mijenjajuæi pristup od koncepta organièkog urastanja u postojeæe tkivo prema spoznaji o potrebi interpoliranja u novo mjerilo grada, zgradama koje æe uspo-
staviti i pratiti buduæu geometrijski pravilnu urbanu matricu. Gradi u ishodištu, na Trgu bana Jelaèiæa i u Ilici, koji nakon ujedinjenja povijesnih gradova zapoèinju transformaciju u novo središte odnosno u glavnu ulicu prirodne linearno protežnoga grada, u doba prije prodora prema savskoj dolini, dosežuæi približno do poteza današnje Masarykove. Kuæa Hatz (1827.), s kavanom u prizemlju, i susjedna joj kuæa Felbinger (1827.)23 na Trgu bana Jelaèiæa zapoèinju uz gabarit stare Zakladne bolnice novu južnu frontu trga. Kuæa Pavla Hatza prototip je specifièno zagrebaèke uglovnice koja je svojom pozicijom istovremeno kuæa s dvama proèeljima, onim na trgu i onim u ulici, zacjeljujuæi u kontinuitetu obje gradske zadaæe - reprezentativnog proèelja glavnoga gradskoga trga i umetnute gradske kuæe. Na pravilnoj gradskoj parceli na prvi je pogled postavljena prema trgu kao osno simetrièna samostojeæa ili ugraðena zgrada. Njezin je središnji rizalit strukturiran pilastrima velikog reda, poput onih na veæ spomenutoj kuæi Demetroviæ. Isti tip uglovnice slijedit æe zgrada Muzeja za umjetnost i obrt Hermana Bolléa, zgrada Školskoga muzeja i Starèeviæev dom Lea Hönigsberga i Julija Deutscha, kao i mnogi drugi zagrebaèki primjeri. Poèetkom tridesetih godina dvadesetoga stoljeæa stambeno-ugostiteljsku Hatzovu kuæu supstituirat æe Sunko-Jungmannov art déco hotel Milinov, te na kraju upravo suprotno retorièki koncipirana uglovnica, danas hotel Dubrovnik I. Niz intervencija na toj lokaciji nastavit æe adaptacije Zdenka Strižiæa iz èetrdesetih, Ines i Nikole Filipoviæ iz sedamdesetih te, konaèno, zgrada Dubrovnika II istoga autorskog para, koja æe osamdesetih godina definirati metropolitansku interpolaciju na mjestu spoja Gajeve i Bogoviæeve ulice. Na Jelaèiæevu trgu, meðutim, memoriju prvobitnih vlasnika, trgovaca željezom, i danas s približno iste visine èuva Merkurov kip. Podalje, u Ilici izmeðu Margaretske i Preobraženske, zgrada Pravoslavne opæine (1822.) ugraðena je u strukturu grada kao kuæablok, U-tlocrta, koje južnu stranu zauzima slobodnostojeæa crkva. Njezin æe gornji kat
23 Godine 1827. Felbinger je investitor stambeno-trgovaèke zgrade na Trgu bana Josipa Jelaèiæa.
24 Fabijaniæ, Šepiæ, 1983.
25 Šegviæ, 1983. Odèitavanje predložaka i arhitektonskih operacija Bartola Fellbingera kao potencijal škole zagrebaèke arhitekture temelji se i na Karamanovoj tezi o periferijskim slobodama. Takav predložak doslovno se ne oponaša, jer bi to vodilo u provincijalizam, veæ gradi kao posebna i nova kreativna sinteza. Stoga elaboracija iskljuèivo egzaktnih èinjenica unutar europskoga konteksta i izvanvremenskoga diskursa o arhitekturi (paradoksalno) otkriva Kukoviæevu kuæu Ivana Plochbergera iz 1874. kao tipološki sljednik beèkoga Heinrich Hofa, Theophila Hansena iz 1861. godine [Dobroniæ, 1983.].
„Oktogon” iz 1899. (koji de facto ne zauzima površinu cijeloga bloka), produkcije Helmera i Fellnera, projektanta
1872. godine nadograditi graditelj Janko Jambrišak. U zagrebaèkoj tradiciji ovaj predložak kontinuira u razvojnoj tipologiji niza - Kukoviæeva kuæa Ivana st. Plochbergera, Palaèa Prve hrvatske štedionice u Zagrebu Josipa Vancaša, Kuæa Nadarbine Nadbiskupije zagrebaèke Huge Ehrlicha, te projekt Zakladnog bloka Josipa Pièmana i Josipa Seissela.24 Iako nije moguæe utvrditi da navedeni primjeri slijede u doslovno referentnom odnosu, oni svojim urbanotvornim pristupom problematiziraju velièinu zagrebaèkog bloka, kondenziraju znanje o moguænosti škole i interpolaciji kao „osnovnom oblikovnom elementu grada”, što je predavanjima na Arhitektonskom fakultetu tumaèio Šegviæ, a projektantski postavio još Viktor Kovaèiæ projektom regulacije Kaptola, Dolca i Vlaške ulice.25
Hotel Pruckner (1844.), na sjevernoj strani Ilice, Felbinger gradi kao zgradu reprezentativnoga ilièkog proèelja te U-tlocrta izmeðu Frankopanske i Meduliæeve ulice. Repetitivan ritam pilastara i minimalna plastièna profilacija s ondašnjim sustavom tradicionalnih zaokretnih prozora prema van na ulicu, gotovo da vlastitim primjerom proèelja naviješta - sve do Mesnièke ulice i polukružne stambeno-trgovaèke uglovnice Franje Kleina - slijed koji plitkim fasadnim varijacijama ujednaèe-
Josipa Vancaša, moguæi je sljednik „Passagen-Werka” Beèa, Budimpešte, Milana, Pariza ili Bruxellesa. Ehrlichova Nadarbina iz 1926.-1930. gotovo je istovremena beèkim Hofovima uz Margaretengürtel (Herwegh Hof, Reumann Hof, Franz Domes Hof). Pièman-Seisselov projekt bloka iz 1932. kompleksnošæu sadržaja i presjeka moguæe je odèitavati kroz kontinuitet tipološkog slijeda Adler-Sullivanova „Auditoriuma” u Chicagu iz 1889. godine.
26 Na analogan æe naèin zgrada Jadranskog osiguravajuæeg društva Slavka Löwyja tridesetih godina dvadesetog stoljeæa ponoviti slog Ehrlichove palaèe Janekoviæ, i time ne samo definirati ugao Draškoviæeve i Martiæeve ulice, veæ i postaviti dostojan okvir urbanistièkom smislu Kovaèiæeve Burze.
27 Albini, 1966.a, b, c
28 Albini, 1966.a
no i podreðeno cjelini gradi aktivno pulsirajuæe gradsko platno uniformne pojavnosti. Istaknuti treba posebno napore arhitekta Kune Waidmanna. On æe gotovo pedeset godina poslije dograditi ovu cjelinu prema Britanskom trgu novim poljima, ali unutar, s poštovanjem preuzetoga, Felbingerova sloga.26 Svojevremeno, u poznatoj brizi o arhitektu, profesor Albini æe fotografijama upozoriti na konzervatorske pogreške kod prijenosa blage rustike središnjeg rizalita na bazu prizemlja. Iste nastaju nakon što su moænim nadvojima uvuèenih modernistièkih predvorja lokala poslije restituirani lukovi, ali neminovno kraæe i stoga karikaturalne visine, kojoj svjedoèimo i danas.27 Albini i za Felbingerovu vlastitu kuæu na Trgu bana Jelaèiæa objavljuje grafike koje pokazuju stanje bez naknadno apliciranih interpretacija lukova u prizemlju.28
SUSRET S PRIRODOM
- ARTIFICIJELNO OBLIKOVANI
I OTVORENI KRAJOLICI
ENCOUNTER WITH NATUREARTIFICIALLY DESIGNED AND OPEN LANDSCAPES
Jedna od najizrazitijih opozicija kulture klasicizma prema prethodnom razdoblju baroka manifestirat æe se paradigmom odnosa èovjeka - odnosno arhitekture - i prirode. Prožimanje arhitekture i prirode u baroknome perivoju ostvaruje se postavom rezidencije u središnjoj osi, gdje je ona ujedno i ishodište stroge geometrije oblikovanog krajobraza. Arhitektura time postaje sredstvom apsolutne kontrole prostora. Nasuprot tome, perivoj klasicizma „pretpostavlja neprimjetnost ljudske intervencije i zamišljen je kao svjedoèenje prirodne svrsishodnosti”. Unutar njega rezidencija je „potpuno odvojena od postojeæeg parka i iskazuje volju èovjeka”, èime su arhitekti „prisutnost ljudskog
Sl. 14. Hotel Pruckner, 1844. nadogradnja zapadnog krila Kuno Waidmann, 1886. - sukus oblikovnog sloga sjevernog proèelja Ilice
Fig. 14 Hotel Pruckner, 1844. annexe to the west wing, Kuno Waidmann, 1886 - design vocabulary of the north side of Ilica street
Sl. 15. Hotel Pruckner - izvorno stanje proèelja
Fig. 15 Hotel Pruckner - facade in its original condition
Sl. 16. Ljetnikovac biskupa Aleksandra Alagoviæa - tlocrt prizemlja i prvog kata, nacrt proèelja Fig. 16 Summer residence of the bishop Aleksandar Alagoviæ - ground-floor and first-floor plans, drawing of the facade
Sl. 17. Dvorac Januševec - tlocrt, presjek Fig. 17 Januševac Castle - plan, section
razuma potpuno izdvojili iz iracionalne sredine slobodnog rasta vegetacije”.29 Primjetan je, u usporedbi s prethodno analiziranim primjerima koji teže afirmirati kontinuitet naslijeðenoga urbanog palimpsesta, Felbingerov drukèiji pristup u prostoru izvan domene svojevrsnoga ‘kulturnog taloga’. Odmakom od uvjeta gradskoga konteksta Felbinger mijenja izraz prema sintaksi univerzalne prepoznatljivosti klasicistièkog jezika.
Ljetnikovac biskupa Aleksandra Alagoviæa (1824.) nalazi se sjeverno od grada, u blizini današnje Gupèeve zvijezde. Iako je Felbingerov projekt rekonstrukcije starije kuæe izveden tek djelomièno, izuzetno rafinirani omjeri saèuvanog stanja ljetnikovca svjedoèe o kvaliteti njegove arhitekture i danas. Sasvim je opravdana pretpostavka da æe radom na ovom zadatku Felbinger primijeniti pejsažno iskustvo Laxenburga, no, na žalost, nije poznata moguæa arhitektonska prožetost ljetnikovca s pripadajuæim mu tadašnjim velebnim perivojem.30
Dvorac Januševec (1828.-1830.), u prirodnom okruženju poviše savske doline Marofa, autonomna je arhitektura postavljena u tipièno klasicistièki kontekstualni kontrast s krajolikom. Njegov naruèitelj barun Josip Vrkljan, pukovnik austrijske vojske i državni tajnik na parmskome dvoru vojvotkinje Marije Lujze, osoba èije poprsje izraðuje sam Antonio Canova, po svemu je sudeæi bio dobar poznavatelj kulture graðenja onovremene sjeverne Italije te je vjerojatno i sam imao jasnu predodžbu o oblikovanju vlastite rezi-
29 Èak æe i Kenneth Frampton citiranjem Jeana Starobinskog prvo poglavlje svoje kritièke povijesti posveæeno klasicizmu zapoèeti mišlju o promjeni odnosa èovjeka i prirode uslijed nastupajuæeg tehnološkog napretka [Frampton, 1992: 19]. O odnosu barokne i klasicistièke koncepcije rezidencije i perivoja: Žmegaè, 2016: 46.
30 Detalje o pejsažnoj koncepciji perivoja moguæe je saznati iz opisa Mihovila Kuniæa, u: Bojaniæ Obad Šæitaroci, Obad Šæitaroci, 2004: 54-57.
31 Maroeviæ, 1973: 123
32 Altana u punoj visini na južnom proèelju, loða na zapadnom proèelju, portik s timpanonom na sjever-
dencije.31 Radikalnije klasicistièke premise zapadnih provenijencija time æe potencirati svoju primjenu i u dubini kontinentalnog prostora Hrvatske. Simetriènu kompoziciju dvorca centralne tlocrtne koncepcije i njemu prateæe, danas nepostojeæe gospodarske zgrade razvedenoga tlocrta, takoðer je moguæe dovesti u relaciju s aktualnim zapadnim uzorima. Vanjski prostor ulaznoga dvorišta, formiranog izmeðu dviju zgrada i okolnoga pejsažnog perivoja, koncepcijski je integriran s arhitekturom. Blagi pad terena podno samoga dvorca svladan je poluukopanim podrumom, èime je stvorena pravokutna platforma prizemlja organizirana uokolo okulusom osvijetljene središnje rotonde. Sintaksu klasicizma u dijalogu s ‘paladijanskim’ uzorom Felbinger ‘funkcionalistièki’ pozicionira, varirajuæi pritom trijemove, stupove, timpanone, pilastre i loðu32, kojima razlikuje èetiri proèelja, s obzirom na stvarnu namjenu njima pripadajuæih prostorija i logiku orijentacije, toènije stajališta, spram širega, otvorenog krajolika.
Arhitektonska valorizacija toga unikatnog spomenika klasicizma opæe je mjesto povijesti arhitekture u Hrvatskoj. Krajem Drugoga svjetskog rata teško je stradao u eksploziji. Tek je struènom intervencijom na najvišem politièkom vrhu spašen od rušenja na tada vojnom posjedu. Proces njegove obnove u trajanju od èetrdesetak godina objedinio je brojne povjesnièare umjetnosti, konzervato-
nom proèelju, pilastri na istoènom proèelju objedinjeni su dvovisinskim velikim redom. Prilikom rekonstrukcije dvorca nakon Drugoga svjetskog rata vijencu južne altane dodan je timpanon koji, iako je vidljiv na nacrtu, nije bio potvrðeni element graðevine. Odstupanja izmeðu prikaza na od strane Felbingera potpisanim povijesnim nacrtima i izvedenoga stanja, meðutim, postoje, ali gotovo bez utjecaja na arhitektonsku koncepciju dvorca [Jurišiæ, 1954.].
33 Luèiæ, 1965.; Raiè Stojanoviæ, 2016.
34 Gvozdanoviæ, 1967.; Raiè Stojanoviæ, 2016: 205
re i arhitekte, te ukljuèivao razlièite prijedloge konzervacije.33 Nacrti za njegovu konaènu faksimilsku rekonstrukciju raðeni su u majstorskoj radionici Drage Galiæa i kabinetu profesora Zvonimira Vrkljana, a uza suradnju fakultetskih nastavnika Jurja Denzlera, Andre Mohorovièiæa, Valdemara Balleya, Ivana Glogolje te Ines i Nikole Filipoviæa.34
DOMENA UTJECAJA I KULTURA BIDERMAJERA
DOMAIN OF INFLUENCE AND THE CULTURE OF BIEDERMEIER
O razini informiranosti i akceptiranju koncepata koje je u domeni graðanskog stanovanja nudila kultura srednje Europe svjedoèi vlastita kuæa Bartola Felbingera (adaptacija i dogradnja 1820.-1824.) u Radiæevoj ulici, smještena dijagonalno spram palaèe Karla Draškoviæa, uza stube koje danas nose njegovo ime. Podno slobodno stojeæe kuæe sa staklenikom, na padini prema Kaptolu pružao se bogato uzdržavani gradski vrt. O kuæi i vrtu Mihovil Kuniæ svjedoèi u svojim kronikama: „Ovo je od ... [Felbingera] samoga izgraðena, lijepa arhitektura, s visokim staklenikom s okretnim prozorima, s grijanjem cijevima u kojima struji topli zrak - vrt zasaðen brojnim lijepim i mladim stablima… S mjesta u stakleniku ima pogled na cijeli Kaptol i predgraðe Novu Ves, na brežuljke i široku
Sl. 18. Dvorac Januševec - razlièiti tretmani južnog, zapadnog i istoènog proèelja
Fig. 18 Januševac Castle - different treatments of the south, west, and east facade
Sl. 19. Dvorac Januševec - stanje nakon razaranja u Drugom svjetskom ratu
Fig. 19 Januševac Castle - its condition in the wake of World War Two
20. Vlastita kuæa Bartola Felbingera u Radiæevoj ulici
Felbinger’s
dolinu rijeke Save. Gosp. Felbinger ima vrlo jednostavno ureðenu kuæu. On uživa sa svih strana (izuzev uliène) udobnost unutrašnjega vrta u kojem se nalazi.”35 Takav prikaz govori o Felbingeru kao poznavatelju, pa i promicatelju kvaliteta koje je nudila suvremena tehnièka oprema stambenog prostora, kao i njegovo više ili manje izravno posezanje u eksterijer. Karakteristike su to kulture bidermajera, koja uz funkcionalnost, udobnost i sigurnost graðanskoga stana usredotoèuje pozornost na vremenski aspekt dokolice. U kuæi koju je izgradio na Harmici njegovao je takoðer komorni perivoj ‘engleskoga tipa’.36
Otvorenost hrvatskih granica prema europskim utjecajima, svojstveno podruèju kulture u prvoj polovici 19. stoljeæa, poznata je èinjenica.37 A u domeni arhitekture takvi su se utjecaji s jedne strane prenosili radom ili školovanjem graditelja u europskim centrima, odnosno, rjeðe, projektima inozemnih arhitekata na prostoru Hrvatske. Kljuènu ulogu za Felbingera u tom su smislu imale formativne godine u Beèu, gdje je pored stjecanja vlastite prakse, kako u gradu tako i izvan njega, bio u situaciji neposrednog kontakta s aktualnim arhitektonskim zbivanjima. Najznaèajnijim æe se pritom pokazati djelo tada nadolazeæeg Josepha Kornhäusela, èija æe stambena arhitektura velikoga mjerila s vremenom promicati beèku kulturu bidermajera.38 No, po svemu sudeæi, kontakt s aktualnim zbivanjima beèkoga kulturnog kruga prisutan je tijekom cijeloga Felbingerova stvaralaèkog razdoblja. S druge strane, utjecaj struènih publikacija, ukljuèujuæi objavu èasopisa, ali i pojedinaènih projekata, rasprostranjen je istovremeno diljem Europe. Unutar granica Habsburške Monarhije od posebnoga je znaèenja bio lajpciški „Ideen-Magazin für Architekten, Künstler und Handwerker”.39 Èasopis sa sadržajem ‘predložaka za projektiranje’, osim Felbingeru, zasigurno je bio poznat i drugim graditeljima na podruèju Hrvatske, pa pitanje njegove primjene otvara zasebnu temu znanstvenog bavljenja.40 U osvrtu na pojavu klasicizma unutar periodizacijskih okvira hrvatske povijesti umjetnosti Milan Pelc zakljuèuje da „... od Lj. Babiæa do G. Gamulina i V. Malekoviæa za prvu polovinu 19. stoljeæa prevladava ocjena o receptivnosti domaæe sredine koja ima konotacije nezrelosti i zaostajanja. Jedino A. Horvat, možda pod utjecajem Ljube Karamana, nastoji umjetnièko stvaralaštvo toga vremena protumaèiti na afirmativniji naèin, priznajuæi mu odreðenu kreativnost”.41 Jednako kao što primjenjivost Karamanove teze o periferijskoj umjetnosti nije moguæe generalizirati, tako i ocjena stvaralaštva cjelokupnog razdoblja detaljnijom analizom poprima preciznije obrise. Sagledan s tako definiranih pozicija, Felbingerov opus dobiva svoju dodatnu vrijednost.
ZAKLJUÈAK
CONCLUSION
Radom analizirana Felbingerova ostvarenja u razlièitim situacijama prostornoga konteksta evidentiraju jasne diferencijacije pristupa. One su opredmeæene kako komponiranjem gabarita masa i volumena odnosno adekvatnom dispozicijom funkcija, tako i specifiènim rješenjima detalja te primijenjenom slogu klasicistièkog izrièaja. Intervencijama u prostoru Gornjega grada ostvaren je svojevrstan novum interpolacija koje postojeæoj urbanoj strukturi pridodaju razine višestrukog èitanja. Mahom svjesno prilagoðene otkrivanju u sekvencama, afirmiraju vrijednosti pripadajuæih gradskih ‘praznina’. Pozicionirane unutar širih gradskih prospekata, donjogradske intervencije pak projiciraju svoja znaèenja sukladno ne samo vlastitoj prostornoj veæ i vremenskoj dalekosežnosti. Lokacije izvan neposrednog dodira s kontekstom urbanih tradicija nove æe znaèenjske vrijednosti zadobiti upravo elementima univerzalne klasicistièke sintakse, suglasno povijesnoj reafirmaciji odnosa arhitekture i prirode, danas izrazito aktualnih posljedica. Iz priložene karte (Sl. 1.) išèitavaju se situacije opisanih intervencija na podruèju Zagreba sredine 19. stoljeæa. Izrazito fragilnim podruèjima urbane transformacije te su intervencije, utemeljenjem graðanske kulture, pružile nova identitetska odreðenja. Na taj su naèin pionirski pridonijele formuliranju urbanoga habitusa arhitekture Zagreba, kojeg vrijednosti sežu sve do današnjeg trenutka.
35 Bojaniæ Obad Šæitaroci, Obad Šæitaroci, 2004: 61
36 Bojaniæ Obad Šæitaroci, Obad Šæitaroci, 2004: 61
37 Prema rijeèima Vladimira Malekoviæa, „Hrvatska je u doba bidermajera prostor bez granica za osnove i ostvarenja, za ideje i za ljude.” Unatoè tome, „... u Hrvatskoj kultura bidermajera jest autentièna. Bliskost s izvorima i veze s uzorima nisu bile prepreka razvoju nekih specifiènosti u svim podruèjima koje je regulirala bidermajerska estetika i obilježavao bidermajerski duh, a koje hrvatski bidermajerski tezaurus uposebnjavaju u srednjeeuropskom kontekstu.” [Malekoviæ, 1997.]
38 O mnogostrukim utjecajima na arhitekturu Zagreba prve polovice 19. stoljeæa, kako samoga Kornhäusela tako i ostalih arhitekata beèkoga kruga koji „svojim graðevinama inauguriraju bidermajer koji derivira iz ideja funkcionalne arhitekture radikalnog klasicizma”: Jakaša Boriæ, 2018. [citat str. 43].
39 O recepciji inozemnih publikacija na podruèju graditeljstva prve polovice 19. stoljeæa: Jakaša Boriæ, 2018: 250.
40 Maroeviæ, 1973: 121
41 Pelc, 2016: 19
42 Albini, 1966.c
43 Moguænost škole 1919.-1991. naslov je teksta kojim konture tog fenomena u kontekstu „zagrebaèke škole arhitekture” potvrðuje prof. dr.sc. Andrej Uchytil, voditelj projekta „Atlas hrvatske arhitekture XX. stoljeæa” Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu, povodom obilježavanja stote godišnjice institucijskog obrazovanja arhitekata u Hrvatskoj. [Uchytil, 2019.]
44 Uchytil, 2019.
Iznalaženjem linija vlastitog djelovanja mnogi æe se istaknuti hrvatski arhitekti voditi upravo Felbingerovim naslijeðem. Prizmom metiersa profesora „Arhitektonskih kompozicija” i „Arhitekture najnovijeg doba”, kao arhitekt koji je uèio od Felbingera (i sam stanovnik njegovih obližnjih radova, u danima mirovine suradnik Zavoda za zaštitu spomenika kulture grada Zagreba) - Alfred Albini kritièki nastupa u javnim glasilima povodom aktualnih intervencija kojima su grubo uèinjene preinake na relevantnim Felbingerovim zgradama.
„Samo potpunom odsutnošæu sposobnosti shvaæanja Felbingera i njegovog jedinstvenog znaèenja u razmjerima cijele epohe kojoj pripada njegov opus, mogu se tumaèiti zahvati sadašnjeg autora ove nesretne avanture na Trgu Republike 15… Meðutim sam Felbinger, posebno obdaren urbanistièko-prostornim osjeæajem, znao je što treba kad je objekt lociran na trgu sa dalekim slobodnim vidicima: instinktivno i znalaèki podredio je detalj masi; tako je do krajnosti smanjio i broj elemenata. Sve je to on proveo s toliko jasnoæe, ukljuèiv i sferu podnožja, da upravo zapanjuje kako se njegova monumentalna arhitektura još i danas upravo savršeno uklapa u sve što je nastalo oko nje kroz više od sto i dvadeset godina pa sve do danas … Felbinger nije jedan od onih mnogih provincijelnih baumajstora. Odgojen je u svjetskoj metropoli, tadašnjem Beèu. Ako je on znao što spada u naš Gornji grad, to ne znaèi da je dopustio jednostavno prenositi detalje njegove tamošnje arhitekture. Ovo važi za Trg Repu-
blike; isto i za Ilicu 44, a donekle i za Radiæevu ulicu 32…”42
Tezu o platformi autorskih dijaloga posredstvom arhitektonskih realizacija, odnosno relevantnosti iste percipirane kao ‘moguænost škole’43, osvrtom na Felbingerove projektantske postupke afirmira i drugi autoritet zagrebaèkoga Arhitektonskog fakulteta. Instruktivna je, meðutim, Albinijeva valorizacija Felbingerovih ostvarenja prije svega u kontekstu reakcije spram njihovih mikrourbanistièkih situacija. Unutar iste kontekstualne razine postavljene su i propozicije ovoga rada.
Ako je ‘zapadanje u provincijalnost’ moguæe tumaèiti kao strepnju provincijalne sredine, Felbingerovi putokazi zaèetak su diskursa kojeg æe kontinuitet, akceptiran od strane disciplinarnih sljednika, imati krucijalnu vrijednost u formiranju hrvatske arhitektonske kulture. Suživljenost sa suvremenošæu uz odbacivanje dogme, sposobnost distinkcije autohtonih vrijednosti uz prepoznatljivost vlastite geste, svladavanje višeslojnosti projektantskog procesa uz inherentnu nadgradnju novim kvalitetama - meðu vrijednostima su utkanim u kontinuum arhitektonske teorije i prakse kojima æe upravo opredmeæenje Felbingerova opusa dati zamašnjak prema svjetonazoru modernoga doba. Zastupajuæi integrativne vrline arhitekture koja se gradi kontekstom grada i topografije prostora44, pouke ovdje razmotrenih primjera u operativnoj srži projektantskog pristupa svoju aktualnost projiciraju neposredno u recentnost.
1. Albini, A. (1966.a), A što sad?... Ili Hollywood u centru Zagreba, „Èovjek i prostor”, 154-155: 8-10, Zagreb
2. Albini, A. (1966.b), A što sad?, „Vjesnik”, 23.1., Zagreb
3. Albini, A. (1966.c), Još uvijek pitanje: A što sada?, „Vjesnik”, 30.1., Zagreb
4. Bojaniæ Obad Šæitaroci, B.; Obad Šæitaroci, M. (2004.), Gradski perivoji Hrvatske u 19. stoljeæu. Javna perivojna arhitektura hrvatskih gradova u europskom kontekstu, ŠæitarociArhitektonski fakultet, Zagreb
5. Dobroniæ, L. (1967.), Zagrebaèki Gornji grad nekad i danas, Izdavaèki zavod JAZU, Zagreb
6. Dobroniæ, L. (1971.), Bartol Felbinger i zagrebaèki graditelji njegova doba, Društvo historièara umjetnosti Hrvatske, Zagreb
7. Dobroniæ, L. (1983.), Graditelji i izgradnja Zagreba u doba historijskih stilova, Društvo povjesnièara umjetnosti Hrvatske, Zagreb
8. Dobroniæ, L. (1984.), Felbinger, Bartol, u: Likovna enciklopedija Jugoslavije [ur. Domljan, Ž.], 1: 406, JLZ „Miroslav Krleža”, Zagreb
9. Dobroniæ, L. (1988.), Zagrebaèki Kaptol i Gornji grad nekad i danas, Školska knjiga, Zagreb
10. Dobroniæ, L. (1998.), Felbinger, Bartol (Bartolomej), u: Hrvatski biografski leksikon, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb, http:// hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=5874
11. Fabijaniæ, N.; Šepiæ, Lj. (1983.), Urbano generiranje. Prilog analizi interpolacije na nekim primjerima, „Arhitektura”, 184-185: 60-69, Zagreb
12. Frampton, K. (1992.), Moderna arhitektura. Kritièka povijest, Globus, Zagreb
13. Galjer, J. (1997.), Arhitektura u Hrvatskoj u vrijeme Bidermajera, u: Bidermajer u Hrvatskoj 1815.-1848. Arhitektura, urbanizam, skulptura, slikarstvo, umjetnièki obrt, književnost, glazba, moda, fotografija [ur. Malekoviæ, V.]: 66-81, Muzej za umjetnost i obrt [MUO], Zagreb
14. Gvozdanoviæ, S. (1967.), Majstorska radionica prof. arh. Drage Galiæa, „Èovjek i prostor”, 177: 1-11, Zagreb
15. Horvat, A. (1964.), Klasicizam, u: Enciklopedija likovnih umjetnosti [ur. Mohorovièiæ, A.], 3: 183-188, JLZ, Zagreb
16. Jakaša Boriæ, V. (2018.), Arhitektura klasicizma i ranoga historicizma u Zagrebu, Meandarmedia, Zagreb
17. Jurišiæ, G. (1954.), Bartol Felbinger i gradnja dvorca Januševec, „Peristil”, 1: 170-173, Zagreb
18. Keèkemet, D. (1962.), Felbinger, Bartolomej, u: Enciklopedija likovnih umjetnosti [ur. Batušiæ, S.; Mohorovièiæ, A.], 2: 257-259, Leksikografski zavod FNRJ, Zagreb
19. Kneževiæ, S.; Laslo, A. (1991.), Klasicizam / Biedermeier u Zagrebu, „Èovjek i prostor”, 454455: 31-38, Zagreb
20. Luèiæ, B. (1965.), Konzervatorska problematika dvorca Januševec, „Arhitektura - urbanizam”, 31: 48-49, Beograd
21. Malekoviæ, V. (1997.), Bidermajer u Hrvatskoj. Politièka, gospodarska i kulturna osnovica, u:
Bidermajer u Hrvatskoj, 1815.-1848. Arhitektura, urbanizam, skulptura, slikarstvo, umjetnièki obrt, književnost, glazba, moda, fotografija [ur. Malekoviæ, V.]: 12-64, MUO, Zagreb
22. Malekoviæ, V. [ur.] (1997.), Bidermajer u Hrvatskoj 1815.-1848. Arhitektura, urbanizam, skulptura, slikarstvo, umjetnièki obrt, književnost, glazba, moda, fotografija - Bidermeier in Kroatien 1815.-1848. Architektur, Urbanistik, Skulptur, Malerei, Kunsthandwerk, Literatur, Musik, Mode, Fotografie, katalog izložbe, Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb
23. Maroeviæ, I. (1973.), O Felbingeru i njegovu vremenu. Dr. Lelja Dobroniæ: „Bartol Felbinger i zagrebaèki graditelji njegova doba”. Društvo historièara umjetnosti Hrvatske, Zagreb, 1971., „Život umjetnosti”, 19-20: 114-125, Zagreb
24. Maroeviæ, I. (2003.), Antologija zagrebaèke arhitekture, Art studio Azinoviæ, Zagreb
25. Maruševski, O. (1997.), Kultura vrtova i perivoja, u: Bidermajer u Hrvatskoj 1815.-1848. Arhitektura, urbanizam, skulptura, slikarstvo, umjetnièki obrt, književnost, glazba, moda, fotografija [ur. Malekoviæ, V.]: 82-101, Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb
26. Pelc, M. (2016.), Periodizacija hrvatske povijesti umjetnosti i klasicizam, u: Zbornik radova znanstvenog skupa Klasicizam u Hrvatskoj [ur. Kraševac, I.]: 11-22, Institut za povijest umjetnosti, Zagreb
27. Raiè Stojanoviæ, I. (2016.), Recepcija klasicistièkog dvorca Januševca i njegovo rekonstruiranje nakon Drugoga svjetskog rata, u: Zbornik radova znanstvenog skupa Klasicizam u Hrvatskoj [ur. Kraševac, I.]: 195-212, Institut za povijest umjetnosti, Zagreb
28. Ranitoviæ, B. [ur.] (1974.), Zagreb 1900, Liber, Zagreb
29. Strižiæ, Z. (1955.), Svjetla i sjene. Jedna monografija Zagreba, Kultura, Zagreb
30. Šegviæ, N. (1952.), Arhitektonska ‘moderna’ u Hrvatskoj, „Republika”, 3: 179-185, Zagreb
31. Šegviæ, N. (1983.), Interpolacija. Osnovni oblikovni element grada, „Arhitektura”, 184-185: 22-25, Zagreb
32. Uchytil, A. (1990.), Arhitekt Alfred Albini, magistarski rad, Arhitektonski fakultet, Zagreb
33. Uchytil, A. (2002.), Opus arhitekta Nevena Šegviæa, doktorska disertacija, Arhitektonski fakultet, Zagreb
34. Uchytil, A. (2019.), Moguænost škole 1919.1991., u: Kratka autobiografija škole arhitektonskog fakulteta. 100 godina izobrazbe arhitekata [ur. Smode Cvitanoviæ, M.], Arhitektonski fakultet, Zagreb
35. Žmegaè, A. (2016.), Nekoliko uvodnih opaski o klasicistièkoj arhitekturi, u: Zbornik radova znanstvenog skupa Klasicizam u Hrvatskoj [ur. Kraševac, I.]: 43-52, Institut za povijest umjetnosti, Zagreb
36. *** (1962.), Bartolomej Felbinger. Dvorac Januševec 1828, Izdanje Zavoda za zaštitu spomenika kulture grada Zagreba, Zagreb
Arhivski izvor
Archive Source
1. Arhiv „Atlasa hrvatske arhitekture XX. stoljeæa”, Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet, Kaèiæeva 26, Zagreb [AHA]
Internetski izvori
Internet Sources
1. http://digitalna.nsk.hr/?object=info&id=10415 [1.4.2020.]
2. http://www.d-a-z.hr/hr/kalendar/ilicki-izlog, 2947.html [1.4.2020.]
Izvori ilustracija
Illustration Sources
Sl. 1. http://digitalna.nsk.hr/?object=info &id=10415; obrada autori
Sl. 2., 4. Maroeviæ, 2003.
Sl. 3., 12., 16. Dobroniæ, 1971.
Sl. 5.-8., 10., 14., 20. AHA
Sl. 9. Strižiæ, 1955.
Sl. 11. Kneževiæ, Laslo, 1991.
Sl. 13. Ranitoviæ [ur.], 1974.
Sl. 15. http://www.d-a-z.hr/hr/kalendar/ ilicki-izlog,2947.html
Sl. 17. *** 1962.
Sl. 18. *** 1962.; AHA
Sl. 19. Luèiæ, 1965.
Bartol Felbinger was born in 1785 in the Czeck town Cheb. He came from a family of builders and it is assumed that he learned the craft in his hometown. When he came to Vienna in 1803 he was hired by Franz Wipplinger. In 1806 he was employed in the studio of the sculptor Franz Anton Zauner, director of the Viennese Academy of Fine Arts. In 1808 he was briefly engaged in the construction of the imperial residence in Laxenburg. He adopted strict Classicist syntax but was also acquainted with the “softer” departure from the Baroque-prevailing environment towards a more humane interior and Biedermeir-style architecture. In 1809 he settled down in Zagreb where he remained until his death in 1871. In the mature phase of his career he brought his formative experience from Vienna to the peripheral Zagreb milieu. During three and a half decades he designed and built a significant number of buildings with different layout plans, functions and scales and used to deal with various types of investors in accordance with the changes in the society of the period.
The objective of this paper is to throw light on the aspects of his design approach. Its evaluation is necessarily rooted in Felbinger’s work seen as a driving force behind the cultural formation of Modern Croatian architecture. This hypothesis is confirmed by the analysis of the selected examples of his architectural production with reference to a multi-layered conceptual approach to architecture. The first level is concerned with a spatially wider grounding of the architectural concept. The second level deals with personal architectural expression tailored to the particular needs of each individual task. The third level is concerned with the disposi-
tion of the spatial guidelines. The fourth level is about a delicate balance of such an approach depending on the place of intervention, be it an inherited urban configuration, an emerging new one, cultivated nature or open landscape. The analyzed examples are not presented in chronological order. Instead, they are put forth in the context of their wider urban and spatial circumstances. Finally, the significance of Felbinger’s work is examined in the context of the formation of the Zagreb architecture guidelines for building the city and recognition of the phenomenon of Croatian Modern architecture and its further development.
A range of examples bear witness to Felbinger’s approach to the already built and historically determined context of the Upper Town. For each case he sought an architectural solution that creatively addresses and models the urban fabric (Ivan Draškoviæ’s palace complex, Franjo Draškoviæ’s palace, Karlo Draškoviæ’s palace, Kordan House, Demetroviæ House). These insertions into the existing fabric communicate new cultural values of the newly-formed society while their assemblies create well thought-out urban and architectural prototypes never seen before. Felbinger made a distinction between the Lower Town matrix and the Upper Town one changing his approach from the concept of an organic integration in the existing fabric towards an understanding of the need for an in-fill pattern in the new city scale with the buildings that were meant to establish and follow the future geometrically regular urban matrix (Hatz House, Felbinger House, Orthodox municipality building, Hotel Pruckner). He started from the centre - Ban Jelaèiæ square and Ilica street. After the two historic
towns had been united, these two city points were transformed into a new centre and a high street characterized by a linear spreading of the city before it spilled over into the Sava valley. Stepping back from the city context, he changed his vocabulary and directed it towards a syntax of a universally recognizable Classicist vocabulary (summer residence of the bishop Aleksandar Alagoviæ, Januševac castle). Finally, he exemplified his views by his own house with a park.
Felbinger's works in different spatial contexts clearly manifest different approaches. His buildings are executed through a combination of the size of the masses and volumes with an adequate disposition of functions. They are characterized by specific details and Classicist vocabulary. His interventions in the Upper Town were a novelty in terms of in-fillings which added to a multi-layered interpretation of the existing urban structure. The sites with no direct contact with urban traditions will acquire their significance precisely with the elements of a universal Classicist syntax in accordance with a historical reappreciation of the relationship between architecture and nature. The map (Fig. 1) shows these interventions in Zagreb in the mid-19th century.
These same interventions offered new identity to the fragile areas of urban transformation. In this way they contributed to the formation of an urban habitus of Zagreb architecture whose values have been cherished to the present day. In addition, the research confirms the hypothesis about a platform of dialogues among the authors that has been established by means of architectural realizations. Its relevance can be rightfully perceived as “the school”.
Biografije
Biographies
Prof. dr.sc. ANDREJ UCHYTIL, redoviti profesor, voditelj projekta „Atlas hrvatske arhitekture 20. stoljeæa”. Dobitnik je nagrada UHA-e „Neven Šegviæ” za teorijski rad 2008., Državne nagrade za znanost 2009. (sa Z. Barišiæ Mareniæ i E. Kahroviæ) te I. nagrade Zagrebaèkog salona 2009. (s R. Waldgoni) za realizaciju crkve sv. Ivana Evanðelista u Zagrebu.
Dr.sc. MELITA ÈAVLOVIÆ, poslijedoktorandica, suradnica projekta „Atlas hrvatske arhitekture 20. stoljeæa”. U istraživaèkom radu zanimaju je promjene arhitektonske profesije te politièke, gospodarske i urbanistièke uvjetovanosti razvoja arhitektonske produkcije.
Dr.sc. MOJCA SMODE CVITANOVIÆ, poslijedoktorandica, suradnica projekta „Atlas hrvatske arhitekture 20. stoljeæa”. U svom istraživaèkom radu bavi se procesima transfera struke i meðunarodne diseminacije znanja unutar arhitektonske profesije.
ANDREJ UCHYTIL, Ph.D., Full Prof., head of the project “Atlas of 20th Century Croatian Architecture”. He received the “Neven Šegviæ” Award in 2008 for his theoretical work, the State Science Award (in collaboration with Z. Barišiæ Mareniæ and E. Kahroviæ) in 2019 and the First Award of the “Zagreb Salon” in 2009 (in collaboration with R. Waldgoni) for the Church of St. John the Evangelist in Zagreb.
MELITA ÈAVLOVIÆ, Ph.D., post-doctoral candidate, collaborator on the project “Atlas of 20th Century Croatian Architecture”. Her research interests are focused on the changes in architectural profession as well as political, economic, and urban conditions of the architectural production.
MOJCA SMODE CVITANOVIÆ, Ph.D., post-doctoral candidate, collaborator on the project “Atlas of 20th Century Croatian Architecture”. Her research interests are focused on the processes of international knowledge transfer and dissemination within the architectural profession.
Cumhuriyet University
Faculty of Architecture, Fine Arts and Design Department of Architecture
Turkey - 58140 Sivas, Cumhuriyet Ünv. 61 pinarkoc85@gmail.com
Scientific Subject Review
https://doi.org/10.31522/p.28.1(59).7
UDC 725:72.036 (560 Sivas) ”19”
Technical Sciences / Architecture and Urban Planning
2.01.04. - History and Theory of Architecture and Preservation of the Built Heritage
Article Received / Accepted: 17. 2. 2020. / 23. 6. 2020.
Sveuèilište Cumhuriyet Fakultet za arhitekturu, likovne umjetnosti i dizajn Odsjek za arhitekturu Turska - 58140 Sivas, Cumhuriyet Ünv. 61 pinarkoc85@gmail.com
Pregledni znanstveni èlanak https://doi.org/10.31522/p.28.1(59).7
UDK 725:72.036 (560 Sivas) ”19” Tehnièke znanosti / Arhitektura i urbanizam 2.01.04. - Povijest i teorija arhitekture i zaštita graditeljskog naslijeða Èlanak primljen / prihvaæen: 17. 2. 2020. / 23. 6. 2020.
factory modernization practice public buildings republican period Sivas, Turkey
With the proclamation of the Republic in 1923, Turkey began to experience modernization. Sivas as an Anatolian city has its own regional modernization practice in parallel with the nation-state modernization. Between the period of 1930-1950, Sivas was developed by factories and after the 1950s, public buildings with campuses were added to the modern city. As a consequence, city morphology expanded to the south and west and the traditional-modern dilemma became evident in the urban area.
tvornica
praksa modernizacije javne zgrade razdoblje Republike Sivas, Turska
Proglašenjem Republike 1923. godine Turska je krenula putem modernizacije. Anatolijski grad Sivas prolazi kroz vlastitu praksu regionalne modernizacije usporedno s nacionalno-državnom modernizacijom. Izmeðu 1930. i 1950. godine grad se industrijski razvio, a nakon 50-ih godina 20. stoljeæa izgraðene su javne zgrade. Posljedièno, grad se u morfološkom smislu proširio prema jugu i zapadu, dok je u urbanim podruèjima došla do izražaja dilema u pogledu odnosa tradicionalnoga i modernoga.
Thistext aims to analyze modernization practice in Sivas from the 1930s to 1980s. It should be mentioned that modernization practice in Sivas is characterized by public buildings and factories. Thus, the main problem framework here is how public buildings and factories have contributed to the transformation of urban and architectural dynamics. At this point, it should be briefly bracketed that modernization practices in Sivas and Turkey are affected by the Modern Movement in the world context. According to Frampton2, it is difficult to determine the beginning of the modern period. However, by the midnineteenth century, there was a demand for new architecture and this period is marked as the transition. As Collins3 stated, architecture was faced with new standards of construction, new materials, new needs that had not existed a century before. Thus, all achievements of industry and modernization process are directly reflected in the cities by architectural dynamics and new planning concepts. By the beginning of the 20th century, functionalism and rationalism emerged as a new architectural style in parallel with the Modern Movement and modernization process. This comprises of usage of reinforced concrete, steel and glass as the construction material, cubic forms and cartesian grids as design principles, as well as the exclusion of the decoration, stylistic ornaments and other traditional details.4 In a wider concept, this process is seen as a whole and referred to as an
international style. However, it should not be overlooked that there are some differences, disjunctions, ruptures and localities in terms of modernization practice. Jencks5 suggests a pluralism and postulates a series of discontinuous movements in recent architecture. On the other hand, this Eurocentric modernization conception has faced critical approaches after World War II and some narratives such as synchronic and diachronic, have emerged. When it is evaluated in this context, it should be stated that diachronic narratives for modern architecture mark otherness. Although some countries do not internalize the modernity conditions with their western connotations, Modern Movement, modernism, and modernization are transferred to these countries by other dynamics. One such dynamic is the nation-state concept. As Bozdoğan and Akcan6 stated, rationalist/functionalist progressivism of modern architecture and urbanism is embraced by revolutionary regimes and legitimized as active agents of modernity. In this respect, Turkey as a nation-state aimed to develop comprehensive spatial strategies after the 1930s in relation to modernism. This program refers to the diachronic conception of western modernism although it does not internalize modernity conditions.
Ankara is the capital city of the new nationstate and it is the first experimental area of comprehensive modernization program in terms of western modernism sources. At this point, Ankara is the center and headquarters of the spatial strategies of the nation-state. Namely, Ankara is the first city in Turkey where the rational architecture of modernism is seen and thus, it is accepted as a model for the other Anatolian cities. In this respect, spatial constituents of modernism have expanded to other Anatolian cities over time. Here again, there emerged a diachronic narrative of modernism. Sivas as a peripheral city takes Ankara as a reference. Ankara is directly formed by modernization practice of the nation-state. It can be stated that there is a conscious modernization practice in Ankara. However Sivas does not have such an impact. Rather than conscious modernization, Sivas experienced modernization practice through stimulus conditions and this revealed an artificial modernity. What makes Sivas important in modernization practice is that modernization is imported by the nation-
1 This study is derived from doctoral thesis, titled ‘An Analysis on the Stratums of Modernization Trace Between the Range of 1870-1970 in Sivas: A Model Proposal for Spatial and Periodical Discrimination’ conducted at Necmettin Erbakan University, the Graduate School of Natural and Applied Science, Department of Architecture.
2 Frampton, 1992: 8
3 Collins, 1998: 206
4 Bozdoğan, 2008: 16
5 Jencks, 1985: 13
6 Bozdoğan, Akcan, 2012: 19
state and by embracing the modernist aesthetic artificially. The city gained contradiction and complexity between traditional texture and the modern one. Also, this situation has contributed to understanding diachronic modernization more clearly among the plural modernity narratives.
Although it is emphasized that the modernization program implemented by the founding cadres of the Republic is often seen as an authoritarian approach, this also shows an orientation that manipulates rational transformations in urban space. A modernization practice that involves not only the modernization of the state, but also the modernization of society by undertaking the task of destroying the attitude of traditionalism. On the other hand, it is designed to replace the old with the appropriate rules of this track and to train new generations according to the requirements of this track.7 In other words, the idea of a nation-state, which ensures the consolidation of modern institutions, has to realize a “civilized” imagination. According to Berman8, in countries where the modernization process has not found itself, modernism has to be nourished by dreams, not social reality. Thus, the architectural expression of the modernization programs implemented by the ruling elites of the nation-states emerged as “the civilization mission”.9
More specifically, the founding ideology of the Republic defines the concept of progress which it uses to reach the level of Western civilization in the context of technical and economic development.10 In this context, factories, which are the basis of industrialization, play an important role in transforming urban space and society. On the other hand, the state was an important entrepreneur in the factories established after the 1930s due to the burdens of the War of Independence and the world economic depression of 1929. For example, Sümerbank, responsible for the industry, and Etibank, responsible for mining, were established in 1933. These institutions supported all kinds of initiatives that contributed to the development of state enterprises.11 These entrepreneurial imaginations of the period revealed the formation of the social classes by the state, the development of the new regime identity, the definition of the citizen, and the discourses of industrialization
7 Berkes, 2002: 522
8 Berman, 2017: 315-316
9 Bozdoğan, 1999: 122
10 Gülalp, 1999: 50
11 Zürcher, 2002: 288
12 Cengizkan, 2009: 256
13 Sargın, 2017: 30
14 Batuman, 2017: 44
15 Tekeli, 1998: 12
16 Akpınar, 2010: 12
and modernization which were carried out in parallel with nationalization.12
The economic, technical, and social mechanisms created by the factories have been carried out simultaneously with the redefinition of publicity in urban space. In a sense, the factories, equipped with the rationality of modernism, played a founding role in changing the form of publicity and public structures. According to Sargın13, unlike the fragmented public space organization based on the congregational system of the Ottoman period, there is a central-periphery relationship that was designed all over again with republican ideology. The effectiveness of public spaces on an urban scale has thus transferred a mechanism parallel to modernization of the city. Public space has become a tool in which social power relations are established and carried.14 After 1950, modernization practice had begun to be implemented sensitively to populist tendencies; with the discourse of liberalization, the economy of the country began to expand and the importance given to the private sector increased.15 According to Akpınar16, the 1950s visualized modernism and the distancing of the country from an inward and nationalist understanding.
The discovery of such a mechanism within the scope of this text will be discussed in the Sivas scale (Fig. 1). The text will be shaped on three basic axes. The first of these will be the examination of the state railways campus where the imaginary content and the representative dynamics of the early Republican ideology are instrumentalized. In addition, the urban-spatial activity and effects of the settlement, which reflects the prestige of modernism in terms of urban scale to the western part of the city, away from the traditional core of the city, will be analyzed. The second research axis will be the examination of transformations in the new industrial zone on the western side of the city until the 1950s and their comparison with the modern public buildings that have penetrated the traditional fabric. Finally, the leaps created by the changing conditions in the public pattern after 1950 will be studied.
ALATI MODERNIZACIJE GRADSKOG
PROSTORA: DRŽAVNA ŽELJEZNICA U SIVASU I POSTROJENJE ZA REMONT ŽELJEZNICE
Urban renewal movements in Sivas, which started in the second half of the 19th century, were mostly evident via architectural changes after 1913 and as a result, stylistic changes
in architecture became visible through new spatial productions (new types of buildings/ typologies). Architectural and urban renewals in the period from the end of the 19th century to the 1930s on the scale of Sivas were a kind of modernity practice. However, it is difficult to speak of an urban system that is completely disconnected from the spatial structure created by the traditional urban fabric. Such a radical transformation could only be realized on the urban scale when the railway line came to the city. In the city, new topographical and morphological transformations were triggered by the modernization practice of the nation-state and thus, urban areas met sharp and rigid modernism in the 1930s. First of all, railways, which have symbolic status as “contemporary civilization level” for the Republican regime, have been transformed into technical, social and urban innovation lines as a means of civilization in the Sivas scale.
Sivas State Railway Campus is located to the west of the traditional settlement of the city. The area was defined as an open urban area to the west of the city before the construction started; it is also confined to the area where the outer walls of the city known as Kayseri Gate are located and where the Kayserikapi cemetery is located (Fig. 2). This urban area also defined the boundary of the rail network at that time. Today, the Sivas State Railways campus, which is built on an area of 300.000 m2, consists of approximately 180 buildings, and was developed primarily between 19301951.17 In this process, the construction started in the Kayserikapı cemetery area on the west side of the city with the construction of the station building first. It later became a campus with the articulation of production and social equipment in line with the requirements of the railway network (Fig. 3). The shaping of the urban openness towards the south-east line of the settlement continued with the establishment of the wagon factory (Fig. 4). The railway repair shop (wagon fac-
tory), founded in 1939, is the first stateowned industrial enterprise in Sivas. Even though the railway station and the service buildings of this station were part of a certain industrialization initiative, the urban space faced a stronger industrialization move with the establishment of the railway repair shop as a factory. This means that urban spaces such as the administrative center and the trade center, which continued to function as urban backbone despite the new structure typologies in the traditional settlement until the 1930s, encountered a radical form of urban articulation after this date. Thus, the railway network and railway repair shop have a founding role in marking the western side of the city an industrial zone. This is because the public factory complexes located in an area outside the city and added to this chain by the rail network are characteristic of the early Republican period; these settlements consist of production and storage spaces, public housing, social service and recreation areas with the nature of an integrated and closed colony.18
Therefore, it is useful to mention how the railway service buildings and the railway repair shop form the western part of the city on an urban scale. That area was conceived as an openness until the 1930s. The railway campus was first constructed from west to the east, parallel to the railway network, and then, penetrated to the south for the spatial units of the wagon factory. In addition, social units of campus were located to the north of the production units. More specifically, while the railway station and station service buildings provided a construction pattern adjacent and parallel to the railway, at the same time the area is characterized by a spread on the east-west axis. However, over time, especially with the construction of public housing, and after the 1950s, with the addition of equipment such as schools, hospitals, and training centers, the railway campus expanded to the north. As a result, the area of
Kayserikapı cemetery was destroyed by the constructions. Also, a new artery was created to connect the administrative center, the Government Square, which was reinforced with the administrative mechanism during the Republican period, to the train station; in other words, it was designed to connect the modernity transmitting fiction on the west side of the city. This linear artery, known as Istasyon Street, opened from the railway station to the Government Square and has the task of connecting modernist aesthetics to the traditional fabric of the city. If a parenthesis is opened here, it is a characteristic urban mechanism that connects the railway station and the service buildings around it to the traditional fabric of the city through the railway network, which emerged as a compulsory infrastructure project during this period. Such an artery is a modernist zoning project with its green refuges, segregated fiction of pedestrian and auto traffic, distribution and dimensions of public buildings, and is radically different from the old urban fabric.19 The establishment of the Railway Repair Shop led to the transformation of Yukarı Kale and its environs, Yukarı Kale is located to the east of the railway campus. The wagon factory, located to the south of the railway campus, expanded this open area to the west of the city and destroyed the traditional fabric nearby. The State Railway [SRW] campus and Railway Repair Shop are like urban parts that are joined together. In the 1950s, these campuses, which reinforce their existence as the most defining elements of modern urban structure, have become the primary urban dynamics with their campus spatial systems and the typological diversity that displays the stylistic content of modern architecture in a rational setting. This means that the railway campus not only leads to the formation of an industrial zone on the western side of the city, but also acts as a threshold between the traditional fabric of the city and the area where modernism is leaking. As a matter of fact, until the 1950s, the western side of the city defined an urban space reinforced by factories, and after 1950, the same region witnessed the infiltration of public buildings in the form of a campus, especially those in need of large-scale and service-oriented vehicles.
On the architectural scale, it is understood that the most prestigious building among the buildings belonging to the railway campus is the railway station. Sivas railway station includes the characteristic architectural elements of modernist aesthetics such as simple,
vertical and horizontal volumes, symmetry, a flat roof, and geometric facade composition. Other station service buildings belonging to the campus were constructed with a very functionalist attitude. Although there is a consistent scale between the buildings, there are no stylistic elements that provide continuity for facade systems or planimetric organizations. However, the Railway Repair Shop reveals all the requirements of modern factory space with both functionalist and rationalist systems: a prismatic body, a large span steel truss of the interior systems, roof window elements such as ribbon windows seen in the front string creating Railway Repair Shop. This defining architectural language also refers to a common design approach applicable to factory buildings of the period. Despite the implications of railroads in the modernity experience, the factory is the first large-span space in the city and is the first modern structure that responds to a function that did not previously exist in the city.
PRIMJENA JAVNIH PROGRAMA
NA URBANI PROSTOR IZMEÐU 1930. I 1950.
This modern threshold opened by the railway campus and wagon factory on the west side of the city is at the junction point of two arteries which are directed to the east and west, and the artery which opens to the east, Istasyon Street, leads to the traditional settlement of the city. The other artery to the west of the modern threshold formed near the railway station marks the ring road of the city to
17 Bayram, Uluşans, 2009: 237
18 Bilgin, 1998: 261
19 Bilgin, 1998: 260
Ankara and this route is called Barbaros Boulevard. Barbaros Boulevard continued to be formed as an artery with two new factory settlements until the 1950s. During this period, the Cement Factory and Military Sewing House were founded in the region. The Cement Factory was constructed by the German Humbolt company under the direction of Sümer Bank Construction Science Committee. Building began in 1938, was put on hold during the war, and resumed production in 1943. The factory, located on the Ankara-Sivas ring road, marks the last urban part to the west of the city. This means that, as a threshold, the area to the east of the railway campus is dominated by the traditional fabric, and the west of the threshold appears as the main axis of the modernization route.
Sivas Cement Factory, established to meet the cement needs of Central and Eastern Anatolia, which will be used especially in railway construction, is planned as a campus consisting of production and social areas (Fig. 5). There is a small railway station to the south of the settlement which is located on the north line of the Sivas-Ankara highway and the factory is connected to the railway network to the south by narrow gauge railways. In addition to production areas, directorates, laboratory buildings, workers’ and officers’ houses, a small bazaar, truck and tram garages, a cinema, a cafeteria, a guest house and sports facilities make up the other facilities of the campus.20 Also, among the reinforcements built on the campus under the direction of Sümerbank, there is a school called “Sümer Elementary School” which was active between 1945 and 1998.21 In terms of the added value produced by the Cement Factory, in other words, the contribution of easily accessible cement to the city, it has paved the way for new developments in the urban space. This production output on the axis of construction material changed the vocabulary of materials and construction techniques of the city. On the one hand, while modern apartment buildings are being built rapidly, traditional form vocabulary started to emerge due to the opportunities offered by cement. The first findings for such a change were obtained from new neighbor-
hoods established around factories. More specifically, as cement became an easily accessible material, instead of the traditional construction technique and material, a new construction tradition was created under the formal language of modern architecture by the first social segment of factory workers that migrated from the rural areas to the city. This means that there are architectural elements such as reinforced concrete, singlestory, single-family houses in the Altıntabak District which constitute the first scale of slums on the west side of the city. Thus, the Cement Factory, in terms of its production mission, technical content, and the social mechanism it defines, has kept the western exit of the city as a highly planned pattern. With the Cement Factory at one end and the railway station and wagon factory at the other, Barbaros Boulevard has become an urban space in which the economic progress of the early Republic period was realized. At the same time, through the social facilities they define, these two settlements caused the city to receive immigrants thanks to the employment opportunities created while establishing the codes of conduct of modernization.
Another factor that triggered migration from rural areas to the city is the Military Sewing House, established in 1945 in the northwest of the railway campus. The Sewing House, which was planned as a campus, was planned with multiple spatial integrity with production-service units, sports, and storage areas. Although the Sewing House does not offer any public housing construction, it will trigger the formation of the officers’ houses and the Altintabak District, which, in time, will form the Barbaros Boulevard. While the rational architectural elements starting from the reinforced concrete eaves of the campus can be read in all storage areas and service units, the main mass of the factory is defined by a local classicism.
Thus, at the end of the 1930s, the settlement, which was marked as the industrial zone of the city, turned into a region where a group of
20 *** 1944: 195; Kaplan, 2009: 372 21 Kaplan, 2009: 372
workers clustered in the city and led to the opening of residential areas around the factories. The train station, which consists of multiple spatial units and extends to large urban parts; station service buildings, a wagon factory, sewing house and cement factory around the beginning of a scale that can be called the settlement of the inhabiting movements, have emerged. These new residential areas emerged initially on a scale that could be called slums, and shaped the built environment with a low density, gardenlike, and detached appearance within the urban space. The factories, which emerged in the form of campuses until the 1950s, created a preparatory-constructive effect for the transfer of public patterns of the area, which were planned after 1950 with multiple spatial units. Parallel to this, the development of Barbaros Boulevard and the Altıntabak District just north of the city was accelerated by the cooperatives built after 1950.
Contrary to the fact that the artery to the west of the railway station was shaped by factory settlements as the threshold of modernization, the artery to the east of the railway network was reported to have penetrated the traditional fabric of the city. It is necessary to state here that public buildings, which were articulated to Sivas between 1930 and 1950 and were the face of the state organization, permeated mostly in areas such as administrative centers or trade centers. In these congested areas, modernist aesthetics leaking into the traditional fabric of the city presents a single-scale and stand-alone architectural program. Significant elements of public buildings in Ankara, such as flat roofs, plain surfaces, curbs around outer windowsills, and high colonnades, were transported into the traditional urban fabric in Sivas. The first transmitter of the classicism of the local scale was the PTT building, and despite its monu-
mental classicism or positional dominance over the governing center, it did not create a rapid transformative effect in the urban space (Fig. 6). It can be claimed that the PTT building, located at the intersection of Government Square, which is the administrative center, and Atatürk Street, which defines an important route of the commercial center, transforms only the traditional bazaar center with new building typologies built on a single building scale. With the counterline of the PTT building, namely Bankalar Street and Municipal Park on the western side of Atatürk Street, a program of reconstruction has emerged on this traditional fabric. The most characteristic buildings of this area are İş Bank, Emlak Kredi Bank and Municipal Wedding Hall buildings which are located adjacent to a linear axis on Bankalar Street. Constructed in a single structure with a congested traditional texture, these buildings maintained a local classicism in urban spaces until the 1960s with their prismatic bodies, colonnaded ground floor surfaces, and simple facades. The Officer’s Club (Orduevi) building, which was built in 1940, stands as the first modern public building among the buildings surrounding the Government Square (Fig. 7). The Officer’s Club, which consists of several buildings in a large garden, does not have the appearance of a full campus, but the main structure that surrounds the north of the Government Square is realized with a tragic representation in the urban space. The Officer’s Club building, which is located just west of the 1908 Gendarmerie Office building, refers to the corner tower of the L-shaped Gendarmerie building with its tower-shaped configuration on the east end of its mass and is reminiscent of the tower-shaped mass organizations seen in public buildings in Ankara. In the area on the eastern side of the railway network, a rational transformation took place only on Istasyon Street, which offers an image of urban space,
the majority of which was reinforced by apartment buildings. Despite the images such as Esen Cinema, Tekel (İnhisarlar) Department, Sivas High School Pension, and the railroads that shape the western end of the artery, there is no holistic transformation in this traditional part of the urban space (Fig. 8). The west of the railway network, however, under the leadership of the factories, emerged as a new urban pattern articulated in campus form with the axis of Barbaros Boulevard, production, and social equipment.
The only exception, in which the modernist aesthetics were leaking into the traditional fabric in the 1930s through the 1950s, emerged from a single building scale and turned into a campus appearance, can be considered as schools that emerged on the axis of Kepenek Street towards the northeast of Government Square (Fig. 9). The construction started with the construction of Fevzipaşa Primary School in 1938 and resulted in the clustering of school buildings together to form a campus. With the articulation of structures such as Girls’ Vocational High School and Atatürk Anatolian High School within the same urban part, the area had become a mechanism formed with the landscape pattern. These structures have been transferred to the traditional fabric with the definition of green areas consisting of large ceremony areas in front of the school buildings, a wooded area, and a pool. It is useful to assess this
formation in the more eastern part of the city. Contrary to modernist aesthetics, which can infiltrate the congested areas of the city like PTT building on a singular scale, modern public buildings are initially singular on the northern and eastern lines of the urban space where the traditional fabric is looser; as a result of the loose arrangement of the settlement fabric, a functional and educationaloriented unity was created by combining it with a landscape pattern.
When we talked about the gradual clustering of school buildings in the urban setting, it should not be ignored that the urban space articulation of another educational campus, developed in contrast to this situation. Located on Rahmi Günay Street in the northeast of the Government Square, this campus is the Industrial Vocational High School campus, which was transferred to the urban part where the industrial school and ironworking atelier was built in the early 20th century. The campus consists of classrooms, a casting department, an engine compartment, an electrical and electronics department, a furniture workshop, a metal workshop, a model workshop, a sports hall, a boiler room, and public housing. All buildings were designed with a rational axis layout between 1940 and 1960. Contrary to the multiple school structures in the school district, the buildings of the Industrial Vocational High School can be regarded as the first multi-unit campus that comes together under a single roof within the traditional fabric.
THE EFFECTIVENESS OF PUBLIC SETTLEMENTS AND THE DEFINITION OF URBAN SPACE FROM 1950 TO 1980S
JAVNA NASELJA I DEFINICIJA GRADSKOG PROSTORA IZMEÐU 1950. I OSAMDESETIH GODINA 20. STOLJEÆA
It must be said from the outset that disengagement was detected between the first 25 years of the Republic and the second 50 years.22 For example, in the urbanization process of 1960-1980, the tendency to build various public service buildings on campuses increased and accordingly, instead of the growth of cities with the addition of individual structures, a growth was formed by adding large parts to the city.23 If this situation is studied in the Sivas scale, it can be assumed that an industrial zone emerged on the western side of the city in the 1930-1950 interval
22 Bilgin, 1998: 257
23 Tekeli, 2009: 124
24 Boysan, 2010: 83
and that this area was equipped with factories and defined a threshold in the urban space. Since the western side of the threshold defines a scale which can be grasped as a void, a more rational mechanism has been used for the emergence of new settlement areas. For example, as can be seen in the city’s current plans, this area on the western side of the city is reinforced by a grid system neighborhoods developed around the factories. Therefore, after 1950, due to the changing political climate and socio-economic conditions, the settlements belonging to the provincial organizations of the public institutions in need of wider openings emerged in this region which has hollow areas. One reason for the emergence of provincial organizations in this area can be shown as having institutions that serve the roads between rural areas or cities and that require fieldwork, rather than institutions that serve the urban space such as education or health. The campuses belonging to the 16th Regional Directorate of Highways in 1966, the Regional Directorate of Soil and Water in 1967, and the 19th Regional Directorate of State Hydraulic Works in 1976 were located on the west side of the city.
With the beginning of the Menderes period, an intensive investment was made to connect the national market with motor vehicles, and for this purpose, the General Directorate of Highways was established in 1950.24 This highly prestigious public institution emerged as a provincial organization in Sivas. The 16th Regional Directorate of Highways was transferred to Barbaros Boulevard in two separate parts with administration, service buildings, and public housing units (Fig. 10). The first part is located in the urban space to the west of the old 4 Eylül Stadium, which is north of the boulevard and is now equipped with highways and guesthouses. The second part is located about 2 kilometers away from the southern line of the boulevard and there are
administrative buildings and service units in this area. The focal structure of the campus is the administrative building and the building has a distinctive architectural language especially in terms of its facade character. Thus, during 1960s, Barbaros Boulevard formed a strong public backbone with the 4 Eylül Stadium, Directorate of Highways’ public houses to the west of the stadium, Sewing House to the northwest of the houses, and officer houses built to the south of Sewing House and west of the public housing.
The public backbone, defined by the settlement of the highways on the north and south line of the Barbaros Boulevard axis, was completed with the Soil-Water Regional Directorate building located directly opposite the officer’s houses. The Soil-Water Regional Directorate is surrounded by the state railway campus in the east. The building, which was built in 1967, has the appearance of a small public campus with its technical units in the backyard, and was used as the Directorate of Rural Services temporarily.
The 19th Regional Directorate of State Hydraulic Works is another public campus situated on the same axis. The campus, consisting of the service building, technical units, and public housing units, will once again assert itself as the public backbone on the western side of the city with an organization similar to the 16th Regional Directorate of Highways; this time the transformation is evident via the architectural language of the buildings. For example, the administrative building, the most prestigious structure of the 16th Regional Directorate of Highways, rises from a large podium on the ground, framing the building mass and emphasizing the entrance line. Again, the inwardly drawn formal arrangement leads to the entrance with a colonnaded system. On the other hand, in the administration building of the 19th Regional Directorate of State Hydraulic Works, there is a more stylized version of
1970s aesthetics. The lightly overhanging and angled composition of the pavements between the floors and the thick and flared eaves circulating the entire mass along the roof level reflects the style of the period.
Barbaros Boulevard, which was consolidated through public campuses until the 1970s, welcomed the 1980s with a new factory. Established in 1976 under the Ministry of Transport, the Concrete Sleeper Factory, which started production in 1979, is located on the artery after crossing the State Hydraulic Works campus and on the opposite line of the Cement Factory. In this area, falling on the south line of Sivas-Ankara highway, the factory is located adjacent to the railway network. In addition to these public settlements along the western axis of the State Railways Campus, the observatory is another public structure that dates back to the SRW hinterland. A new route parallel to Barbaros Boulevard and Istasyon Street became evident in the 1950s, especially with the expansion of the railway workers’ hospital and housing units to the north. The observatory is on this new axis, which is named Halil Rıfat Paşa Street and is dated 1958.
Three important public settlements emerged after 1950 in the east of the SRW Campus. The first of these settlements were on Istasyon Street, which connects to the traditional center of the city. The building and public housing, which served as the Worker Insurance Branch Building, is located on the southern axis and the central axis of Istasyon Street. The insurance institution and lodging buildings, which were built in 1965, are unique examples, especially in terms of cassette facade layout. In 1971, the Worker’s Insurance Hospital was built to the west of this public structure (Fig. 11). Consisting of 4 blocks, and a functional-spatial arrangement organized with rectangular masses, all facade surfaces of the hospital were completed plainly.
Numune Hospital is the most prestigious and earliest of the urban settlements leaking into the traditional fabric. Built on Rahmi Günay Street, Numune Hospital is a very important example of modern architecture with its large mass, which can be viewed even from Government Square; the facade defines a monumental classicism and the layout of the urban space with a landscape arrangement (Fig. 12). The Hospital, which was opened in 195253, opens up the area as a construction site. It can be said that Rahmi Günay Street, where the hospital building is located, is the first artery of the city that began to modernize through westernization reforms. Moreover, it can be said that the first housing cooperative in the city is located in the same area. Teacher Houses built in the 1940s and this civil collective housing initiative was not carried out by the state. Although Teacher Houses were gradually demolished between 1960-1970; the area of the Numune Hospital Campus continued to be encircled by two new public buildings: the Kızılırmak School in 1954 and the Public Education Center in the 1960s. This means that the Numune Hospital as a public campus shapes the area where it is located and allows for the formation of coherent urban fragments encircled by modernism. Finally, we will talk about a public settlement outside the prominent arteries such as Barbaros Boulevard, Istasyon Street, Government Square, and Rahmi Günay Street which is not defined by any modernity axis. There is a cemetery consisting of groves near the urban area known as the “Yukarı Tekke”.25 This area, known as Eğrikavak cemetery, was allocated to village services as a provincial organization after which the cemetery was removed and the area became a small campus. Village Services institution was founded in 1984 with administrative and service units (Fig. 13). As a result, all of these public buildings, constituted as a campus, are important in terms of attracting civil servants and workers’ housing cooperatives to the immediate vicinity.
In a wider context, modern architecture and Modern Movement correspond to modernity conditions. Modernism is accepted as a synchronic narrative within the Eurocentric narratives. However, modern history of the nonEuropean countries can be assumed to be diachronic. In this regard, Turkey experienced modernization by the nation-state concept. Ankara as the capital city serves as a model for other Anatolian cities. Although similar urban transformations emerged after
the 1930s in Turkey, Sivas experienced modernization practice artificially. What makes Sivas important in this period is that public buildings of the nation-state were transferred to urban space and this caused spatial changes and revealed a traditional-modern dilemma.
The Modernism period in Sivas, between 1930-1980, is notable for its powerful spatial pattern which articulated the urban texture. Although Sivas began to experience modernization artificially, the urban texture changed rapidly. In particular, public buildings, factories and public campuses have caused spatial organizations of the city to comprehensively renew due to the dominant spatial character of publicness. On an urban scale, public buildings and their campuses accommodate clues of modern architecture and also, have a functional structure in terms of internalization of modernism. On the other hand, the penetration of these spatial organizations in urban space constitute defined spatial elements in their immediate vicinity. Penetration strategy of public buildings and campuses have an architectural attitude as well as modernism’s stylistic features. On an urban scale, this penetration strategy leads to the deformation of traditional urban texture. In the period from 1930-1950, public buildings in Sivas, except for factories, were often included in the traditional fabric with singular scale building programs.
In addition to this, modernization through public buildings and campuses in Sivas created new areas in the urban texture. The architectural organizations of these campuses have a subjective attitude toward Sivas in terms of spatial clustering. Articulation types of these modern buildings have a linear configuration and they affect the content of the urban texture in their immediate vicinity. For example, transformations have been experienced thanks to the urban dynamics that
emerged on the western side of the city. At first, factories with their campuses triggered settlement movements on the west side of the city. Eventually, the axis between the railway station and the Cement Factory became the backbone where the public buildings, especially campuses, are located. The strong urban structure, which has existed on the western side of the city since the 1960s, is a sign that modernization practice is now internalized. This backbone will continue to be equipped with the provincial organizations of the public buildings which were also campuses until the 1980s. Thanks to this public activity, resettlement movements have increased in the immediate surroundings; especially through the slums and the cooperatives, housing density increased and the city morphology expanded to the south and west. As a result, public buildings and campuses in Sivas contribute to the definition of modernism and provide a living modernist aesthetic.
[Written in English by the author, proof-read by Jacquelyn Coiro, Yozgat Bozok University, Turkey]
1. Akpınar, İ.Y. (2010), Sunuş, in: Osmanlı Başkentinden Küreselleşen İstanbul’a: Mimarlık ve Kent [ed. Akpınar, İ.Y.], Osmanlı Bankası Arşiv ve Araştırma Merkezi: 7-19, İstanbul
2. Batuman, B. (2017), Mekan, Kimlik Ve Sosyal Çatışma: Cumhuriyet’in Kamusal Mekanı Olarak Kızılay Meydanı, in: Ankara’nın Kamusal Yüzleri Başkent Üzerine Mekan-Politik Tezler [ed. Sargın, G.A.], İletişim Yayınları: 41-76, İstanbul
3. Bayram, G.; Uluşans, G. (2009), Sivas Gar Yerleşkesinin Endüstriyel Miras Olarak Korunması Ve Değerlendirilmesi, in: Cumhuriyet Döneminde Sivas Sempozyumu Bildirileri [ed. Anonymous], Sivas Valiliği İl Kültür ve Turizm Müdürlüğü Yayını: 237-258, Sivas
4. Berkes, N. (2002), Türkiye’de Çağdaşlaşma, Yapı Kredi Yayınları, İstanbul
5. Berman, M. (2017), Katı Olan Her Şey Buharlaşıyor, Trans. Ü. Altuğ ve B. Peker, İletişim Yayınları, İstanbul
6. Bilgin, İ. (1998), Modernleşmenin Ve Toplumsal Hareketliliğin Yörüngesinde Cumhuriyet’in Imarı, in: 75 Yılda Değişen Kent ve Mimarlık [ed. Sey, Y.], Türkiye İş Bankası Kültür Yayınları ve Tarih Vakfı Ortak Yayını: 255-272, İstanbul
7. Boysan, B. (2010), İstanbul’un Sıçrama Noktası, in: Osmanlı Başkentinden Küreselleşen İstanbul’a: Mimarlık ve Kent, 1910-2010 [ed. Akpınar, İ.Y.], Osmanlı Bankası Arşiv ve Araştırma Merkezi: 81-95, İstanbul
8. Bozdoğan, S. (1999), Türk Mimari Kültüründe Modernizm: Genel Bir Bakış, in: Türkiye’de Modernleşme ve Ulusal Kimlik [ed. Bozdoğan, S.; Kasaba, R.], Tarih Vakfı Yurt Yayınları: 118-135, İstanbul
9. Bozdoğan, S. (2008), Modernizm ve Ulusun İnşası Erken Cumhuriyet Türkiyesi’nde Mimari Kültür, English Edition: Modernism and Nation Building Turkish Architectural Culture in the Early Republic, Metis Yayınları, İstanbul
10. Bozdoğan, S.; Akcan, E. (2012), Turkey Modern Architectures in History, Reaktion Books, London
11. Cengizkan, A. (2009), Sonuç Yerine… Işçi Konutlarında Barınma: Yaşam, Kültür Ve Kentleş-
me, in: Fabrika’da Barınmak Erken Cumhuriyet Dönemi’nde Türkiye’de İşçi Konutları: Yaşam, Mekan ve Kent [ed. Cengizkan, A.], Arkadaş Yayınevi: 255-272, Ankara
12. Collins, P. (1998), Changing Ideals in Modern Architecture, Second Edition, McGill-Queen’s University Press, Montreal&Kingston, London, Ithaca
13. Frampton, K. (1992), Modern Architecture, A Critical History, Third Edition, Thames and Hudson, London
14. Gülalp, H. (1999), Türkiye’de Modernleşme Politikaları Ve İslamcı Siyaset, in: Türkiye’de Modernleşme ve Ulusal Kimlik [ed. Bozdoğan, S.; Kasaba, R.], Tarih Vakfı Yurt Yayınları: 43-53, İstanbul
15. Jencks, C. (1985), Modern Movements in Architecture, Second Edition, Penguin Books, England
16. Kaplan, H. (2009), Cumhuriyet Döneminin Ikinci Büyük Yatırımı: Sivas Çimento Fabrikası, in: Cumhuriyet Döneminde Sivas Sempozyumu Bildirileri [ed. Anonymous], Sivas Valiliği İl Kültür ve Turizm Müdürlüğü Yayını: 365-378, Sivas
17. Sargın, G.A. (2017), Kamu, Kent Ve Politika, in: Ankara’nın Kamusal Yüzleri Başkent Üzerine Mekan-Politik Tezler [ed. Sargın, G.A.], İletişim Yayınları: 9-40, İstanbul
18. Tekeli, İ. (1998), Türkiye’de Cumhuriyet Döneminde Kentsel Gelişme Ve Kent Planlaması, in: 75 Yılda Değişen Kent ve Mimarlık [ed. Sey, Y.], Türkiye İş Bankası Kültür Yayınları ve Tarih Vakfı Ortak Yayını: 1-24, İstanbul
19. Tekeli, İ (2009), Modernizm, Modernite ve Türkiye’nin Kent Planlama Tarihi, Tarih Vakfı Yurt Yayınları, İstanbul, ISBN: 978-975-333-234-7
20. Üredi, K. (2006), Bir Şehrin Beş Hali, Ötüken Yayınları, İstanbul
21. Zürcher, E.J. (2002), Modernleşen Türkiye’nin Tarihi, Trans. Y.S. Gönen, İletişim Yayınları, İstanbul
22. *** (1944), Sivas Çimento Fabrikası, “Arkitekt”, 9-10: 195-197, İstanbul
Illustration Sources Izvori ilustracija
Fig. 1 Author, 2020
Fig. 2-3, 12 sivasresimleri, 2018. http://www.sivas.li [25.8.2018.]
Fig. 4 Önemlibıçak archive, 2018. Erdoğan Önemlibıçak personal archive
Fig. 5 *** 1944: 195-197
Fig. 6 sivasresimleri, 2018. http://www.sivas.li [25.8.2018.]
Fig. 7 birzamanlarsivas, 2018. https://www. facebook.comsivasbirzamanlarsivasphotos [11.9.2018.]
Fig. 8 Önemlibıçak archive, 2018. Erdoğan Önemlibıçak personal archive; sivasresimleri, 2018. http://www.sivas.li [25.8.2018.]
Fig. 9-11, 13 Author, 2018
Summary Sažetak
Proglašenjem Republike 1923. godine Turska je kao nacionalna država krenula putem modernizacije. Tražeæi naèine kako unaprijediti tehnièki i ekonomski razvoj, utemeljitelji Republike slijedili su razvojni put modernizacije društva. Moderna se u tom procesu pojavila kao prikladan alat. S jedne su strane razvojne inicijative ostvarene osnivanjem modernih tvornica u zemlji i uspostavom željeznièke mreže. A s druge je strane moderna utjecala ponajprije na arhitekturu i stil života u Ankari, a poslije i u ostalim anatolijskim gradovima. Tako su nastale javne zgrade i stanovi izgraðeni u duhu moderne kao alternativa tradicionalnomu urbanom tkivu. Nakon Drugoga svjetskog rata, zajedno s politikom liberalizacije u Turskoj, kontekst modernizma promijenio se u pogledu gradskog prostora. Modernistièka klima koja se razvila zbog arhitektonskih i urbanistièkih intervencija prije 1950. omoguæila je pripremnu infrastrukturu za artikulaciju novih urbanih dijelova u kojima je urbano mjerilo došlo do izražaja nakon 1950. godine. Ovaj se rad bavi praksom modernizacije u kontekstu grada Sivasa. Glavni je cilj analize ispitati intervencije na gradskoj periferiji kroz prostornu dinamiku koju su potaknule tvornice izgraðene u ranom razdoblju Republike, kao i trendovi ponovnog naseljavanja tih prostora u gradu Sivasu. Prije 1950. javne su se zgrade u Sivasu gradile fragmentarno i pojedinaèno. No, nakon 1950. došlo je do racionalnog pristupa planiranju, što je povezano takoðer s promjenom naèina razumijevanja ovih procesa. Nakon 1950. javne su zgrade bile organizirane u formi kampusa, iako su bile definirane specifiènim funkcionalnim programom. Može se reæi da su nakon 1950. godine javne graðevine u gradovima bile produžetak provincijalne organizacije, kao što su regionalne uprave cesta, pa su pridodane gradu u
formi kampusa. U pozicioniranju tih kampusa, SRW kampus predstavlja razdjelnicu izmeðu istoènoga i zapadnoga dijela grada. Glavna moderna arterija, kao što je Ulica Istasyon, nastala je u istoènom dijelu grada, gdje su izgraðene razne javne zgrade. Duž osi Trga Vlade i Ulice Atatürk pojedine su javne zgrade reprezentativni primjeri estetike moderne, primjerice Èasnièki klub (Orduevi) ili zgrade Emlak kreditne banke. Prve modernistièke škole, kao što je osnovna škola Fevzipaşa, prebaèene su u rahliju strukturu naselja; imale su svoje parkove i zadobile karakteristiènu formu kampusa pozicioniranjem više od jedne školske zgrade u istome parku duž osi Ulice Kepenek. To se može smatrati prvom etapom estetike moderne u urbanom prostoru. Osobito reprezentativna zgrada iz razdoblja izmeðu 50-ih i 60-ih godina 20. stoljeæa jest bolnica Numune u Ulici Rahmi Günay, gdje je takoðer smještena i industrijskostrukovna srednja škola. Bolnica Numune prvi je primjer ublažavanja stroge estetike moderne iz razdoblja prije 1950-ih godina. Takvi projekti pojavili su se u Ulici Istasyon tek sedamdesetih godina 20. stoljeæa. Kampus, izgraðen kao Bolnica radnièkog osiguranja, sastoji se od nekoliko jedinica i nalazi se na urbanom prostoru neobilježenom pejsažnim ureðenjem.
Ovi strukturni programi uslužnih i zdravstvenih jedinica diversificirani su provincijalnom organizacijom novih javnih institucija koje su nastale u promijenjenim okolnostima nakon pedesetih godina 20. stoljeæa. Može se reæi da su nakon 1950. godine javne zgrade graðene putem opsežnih intervencija u gradskom prostoru. Te inicijative u malome mjerilu kampusa odredile su naèin na koji su se gradile javne zgrade još naglašenijim i dovele do definicije urbanoga mjerila upravo kroz te kampuse. Najrani-
ja i najprestižnija organizacija u takvom procesu jest 16. Regionalna uprava za ceste. Kampus koji se prostire na velikoj površini sadrži objekte za stanovanje, društvene sadržaje, uslužne sadržaje i upravnu zgradu u zapadnom dijelu grada. To je prvi javni projekt u razdoblju nakon 1950. godine izgraðen, prvi put nakon tvornica, temeljem državno potpomognutog višestrukturnog programa. Sve javne zgrade i tvornice koje su bile preseljene u urbani prostor, kao što su Opservatorij, Uprava za zemljišta i vode, 19. Regionalna uprava državnih hidraulièkih radova i dr., pojavile su se s drukèijim sadržajem od onoga imidža modernizma stvorenog u nacionalnoj državi prije 1950. godine. Kao rezultat toga industrijska je zona u zapadnom dijelu grada, okružena Željeznièkom remontnom tvornicom, Vojnom tvornicom šivanja i Tvornicom cementa, stvorila dinamiku prakse modernizacije na primjeru grada Sivasa. Nakon 1950. godine to podruèje postaje okosnica grupiranja javnih zgrada, osobito kampusa. Primjeri kao što su Bolnica Numune ili Bolnica radnièkog osiguranja pokazuju da su javne zgrade nakon 1950. planirane kao kampusi. U zapadnom dijelu grada, kao industrijskoj zoni prije 1950. godine, nalazile su se tvornice. U istome su razdoblju moderne javne zgrade utjecale na tradicionalno projektiranje naselja. Primjeri škola i ostalih obrazovnih institucija pokazuju (premda su u poèetku bile graðene kao individualne zgrade) da dolazi do njihova spontanoga grupiranja, zahvaljujuæi lokaciji, u istome urbanom podruèju. Zbog konsolidiranja tvornica i javnih kampusa u zapadnome dijelu grada prvi su gradski ‘slamovi’ nastali oko tvornica i javnih zgrada; gustoæa stanovanja poveæala se kroz zadruge, a grad se širio prema jugu i zapadu, dok je dilema u pogledu odnosa tradicionalnoga i modernoga postajala sve oèitija u gradskom prostoru.
Biography
Biografija
PINAR KOÇ is an architect and research assistant. She is in her final year of PhD at Necmettin Erbakan University. She graduated from Selcuk University in the department of architecture and received a Master’s degree in Architecture at Erciyes University. Her researches focus on modernization practice in Turkey and architectural education. She has published many essays on architectural education, architectural history and theory.
PINAR KOÇ je arhitektica i znanstvena asistentica. Trenutaèno završava posljednju godinu doktorskog studija na Sveuèilištu Necmettin Erbakan. Diplomu magistre arhitekture stekla je na Sveuèilištu Erciyes. Njezin je istraživaèki interes usmjeren prema praksi modernizacije u Turskoj i obrazovanju u podruèju arhitekture. Objavila je brojne eseje s temama koje se odnose na obrazovanje arhitekata, te povijest i teoriju arhitekture.
Middle East Technical University Department of Architecture
Turkey - 06800 Cankaya, Ankara, Dumlupinar Bulvari 1 gguneri@metu.edu.tr
Scientific Subject Review https://doi.org/10.31522/p.28.1(59).8
UDC 72.01 P.Cook ”19/20” Technical Sciences / Architecture and Urban Planning
2.01.04. - History and Theory of Architecture and Preservation of the Built Heritage Article Received / Accepted: 1. 5. 2020. / 23. 6. 2020.
Tehnièko sveuèilište Bliskog istoka Odsjek za arhitekturu Turska - 06800 Cankaya, Ankara, Dumlupinar Bulvari 1 gguneri@metu.edu.tr
Pregledni znanstveni èlanak https://doi.org/10.31522/p.28.1(59).8
UDK 72.01 P.Cook ”19/20” Tehnièke znanosti / Arhitektura i urbanizam
2.01.04. - Povijest i teorija arhitekture i zaštita graditeljskog naslijeða Èlanak primljen / prihvaæen: 1. 5. 2020. / 23. 6. 2020.
Archigram architectural utopianism Cook, Peter utopia
This text visits and manifests the critical utopianism embedded in the praxis of Peter Cook, within which resides a promising mode of architectural thinking based on reflexive inquiries rather than absolute and closed utopias. It aims to revert questions that link utopia and spatial determinism towards questions that revolve around utopian methodologies that become trainings of architectural imagination.
Archigram utopizam u arhitekturi Cook, Peter utopija
Rad se bavi prikazom kritièkom utopizma ugraðenog u rad Petera Cooka, u kojemu se manifestira naèin arhitektonskog razmišljanja koji se više temelji na refleksivnim istraživanjima nego apsolutnim i zatvorenim utopijama. U radu se nastoji preusmjeriti pitanja koja povezuju utopiju i prostorni determinizam na pitanja koja se bave utopijskim metodologijama koje postaju poligoni za vježbanje arhitektonske imaginacije.
Utopia,as a means of reorganizing the relationships between problems and models, is returning to favor within the contemporary debates and practices of architecture.1 There are a growing number of discussions revolving around the place a revised version of utopianism might potentially hold within the discipline as a means to revolutionize postcritical tendencies. These mostly recall utopianism primarily for its constitutive potential, as one of the very few survivors of holistic thinking.2
Central to these discussions is the conceptualization of utopian vision as a positive informing model rather than an absolute, restrictive and unobtainable one. Within these, utopia implies - if we are to put it in Ruth Levitas’ words - a “desire” for wholeness3, but not absolute totalities.
Urban theorists and practitioners seeking the ‘relevance of utopia’ today are doing so with an eye to the dangers and risks of its direct translation into real-life practices. The aim in this approach is to examine the utopian tradition in order to drag out ‘useful ideas, enlightening images, challenging visions, and perspectives’, and therefore, use it as a ‘navigational compass’ to respond to the wideranging issues of contemporary urban settings4 - a tool (but not a goal) appropriate for practitioners, whose objectives have shifted from the goal of creating a perfect world towards the challenge of designing viable and
sustainable environments, capable of evolving in an era of expanded risks, scales, complexities, and asperities.
On parallel lines, utopian studies are shifting towards paradigms which favor open definitions of utopia(nism). Within these, descriptive tendencies, which create thick separations between the utopian and the non-utopian, are set aside for rather analytical ones, through which utopian aspects and methodologies embedded within cultural phenomena may be unraveled. Thuswise, utopianism’s formal, functional and thematic variables multiply.
These mostly build upon the trajectory Ernst Bloch follows, claiming that utopia does not necessarily “require the imaginative construction of whole other worlds.”5 It may well be present as a pointed impulse embedded in different spheres of daily life. It may be “fragmentary, fleeting, elusive.”6 Within this framework, utopianism is not an inanimate concept, but rather, a dialectical and dynamic one, and it evolves parallel to the realities it is fed by, critical to, and influential on, within various thematic domains and in multitudes of forms and methodologies.
The discussion of utopianism here in this text is built upon this trajectory, within which a definitive distinction between what is utopia(n) and what is not is deliberately refrained from so as to accentuate the significance of methodological varieties of a reflexive and critical mode of utopianism, examples of which have been existent yet pigeonholed throughout the history of architecture.
This survey, here, intends to open a novel discussion ground over which specifically such utopianisms of critical inquiry within which utopia was exploited as a method, as a device to think with, but not as a goal, might be anatomized. To this end, parallel to an expansion on this critical form of utopianism, Peter Cook, a significantly momentous and exemplary figure whose utopian tendencies have spanned several decades up until the present, finding various forms throughout his
1 This text is constituted based on the findings of the author’s PhD dissertation entitled A New Conceptual Framework for Architectural Utopia(nism)s completed under the supervision of Prof. Dr. Suha Ozkan in the Department of Architecture at Middle East Technical University in 2014, funded by The Scientific and Technological Research Council of Turkey.
2 Coleman, 2005
3 Levitas, 1990
4 Geus, 1999
5 Bloch, 1995: 5
6 Levitas, 2013: 4
7 Utopias within which the imagined space is thought to steer social change. Given this definition, it would not be fallacious to claim that architectural utopias, once given specific architectural forms, for better or worse, might
architectural practice, is visited as an explanatory case.
UTOPIZAM KAO KRITIKA
Even though a significant number of theorists have expanded on the promises of a critical exploitation of utopianism for radicalizing various cultural practices, two significant figures come to the fore with their specific concern for space (production): David Harvey and Reinhold Martin.
Harvey, in his seminal text Spaces of Hope, (falsely) distinguishing between utopias of spatial form7, and utopias of social process8, propounds an alternative path of utopianism - “dialectical utopianism” - which is defined to be spatiotemporal and relies on reasoned, critical and reflexive inquiry.9
In dialectical utopianism, responses both to the materialist problems of authority and closure - problems of form -, and to problems relating to “some perfected emancipatory process”10 are to be balanced. This entails both an analysis of the actual conditions of the present and a forage for agents and means of its transformation over time, and certainly has solemn implications regarding what a critical take of utopianism might entail.11 On parallel lines, Reinhold Martin also reflects on utopianism as a form of criticality, but not as an inanimate concept. The emphasis on animadversion, however, is more outspoken in his proposition. He endorses - as a means to rethink post-critical architecture rooted in “post-utopian pragmatism”12 - a revised and alternative form of architectural practice based on critical utopian thinking, what he calls utopian realism. His take on utopianism, in this, is, certainly, not one which is associated with the constitution of perfect whole new worlds. It is rather one within which utopia itself always stays as the counter, a non-place, which diffuses into everyday realities and acts as a parallel and comparable ideal through which the existing might be diagnosed for its ills. It is like a specter that
never fully escape being utopias of spatial form - in Harvey’s definition -, substantially. Here, within the scope of this text, however, a discussion which revolves primarily around architectural utopias themselves is deliberately refrained from so as to propound a means through which varieties of the methodological exploitations of utopianism, which are majorly unbound by the forms or contents of utopias - if ever constituted -, might be exhibited.
8 Utopias within which temporal processes which never come to spatial closure are defined as the drivers of change.
9 Harvey, 2000
10 Harvey, 2000: 196
11 Levitas, 2003
12 Martin, 2005: 3
13 Levitas, 2003: 137
14 Archigram was a group constituted of radical British architects. Together with Peter Cook, the group members
haunts real architectural practices, mirroring the status quo and without having any specific form: it is a formless style. In this, like in Harvey’s conception, the reflexive and dialectical deployment of utopianism is central, rather than what very utopia is.
Even though his conception is very illuminating, within it there still persists a very strict and negative portraiture of utopia, as in Harvey’s mutually exclusive distinction between utopias of spatial form and utopias of process - something which radically prevents reading historical practices for the varieties of their methodological undertakings of utopianism. Once historical moments, approaches, or conceptions of utopia are labeled as totalities, and thus, accepted to be homogeneous, they are exempt from inquisition. In such treatments - which are certainly not limited to Harvey’s and Martin’s -, very often if not always, the matter is reduced to “lessons to be learned from the separate histories”13 of exclusively categorized utopias. When this is done, however, a great opportunity for uncovering various coexistent mediums, means and methodologies of utopianisms embedded in these practices slips away.
Herewith, in this text, in response, the intention is to introduce an alternative means of excavating utopianisms, focusing on methodological significances - rather than binary separations - unbound by any definitive, distinctive or time-specific formulations. This is posited as a means through which architecture might learn from promising critical modes of utopianism embedded in past practices to respond to recent calls to feed its long-lost critical artery.
Peter Cook’s notable praxis, based on critical inquiry that pushes architecture forward, imagining the otherwise, and impressions of which have found a wide plethora of bodies through concepts and languages, rather than figures, is dwelt upon here to illustrate this intended analytical conception of utopianism. In so doing, neither he nor his works or his discipline is distinguished as utopian. This is rather an effort to manifest the promising utopian methodologies Cook exploited in constituting an architecture that is both critical and operable, and propagate the significance of such methodologies for today’s practices, endeavoring to respond to the ever expanding scales and complexities of environmental problems.
KRITIÈNOST PREMA (COOKU, U) ARCHIGRAMU
Peter Cook is primarily known as a member of the Archigram14 group. Associations between his practice and utopianism, alas, are very
often made solely in reference to his practice within the group. Certainly, Archigram’s great influence on many emergent discourses and practices (from and beyond its time) via its critical hypothetical projects built upon its member’s criticisms over the course of modernism is doubtless. The group came to the forefront with a compendious stance against the strict ordonnance of conventional architecture within which architecture referred to fixed form.15 They, in resistance, propagated an imaginary praxis of architecture, the outputs of which have never been built.
The group’s newsletter was the means through which a genuine conception of architecture - architecture not as mere architecture, but also as cultural practice - was disseminated and remained notably influential over time. Within it, not only the members’ arguments on architectural style, daily life, technology, society or the discipline, but also their dominantly ironic representational language - a way out of the linguistic trap of Modern Architecture - was remarkable and distinctive.
In any effort to explicate the architectural conceptions and perceptions of Cook, it would certainly be fallacious to intend a probe peeled off from this tradition which relied on venturous inquiries into the means, the language and the products of architecture. It is, however, also important to highlight that Cook’s praxis is never limited to that. His utopian endeavors cannot be discussed merely through a mere Archigram - Utopia duo.16 Instead, within a utopia themed reading of his praxis, Archigram might be a notable chapter, but not a summary of the versatile methodologies of architectural utopianism he came to utilize. Peter Cook’s practice has always been centered on critical queries through which ambiguous and unexpected architectural possibilities were excavated. He was the most voluble member of the Archigram group.17 His illustrations - rather than writings - were loudly annunciated paper manifestations of such possibilities in forms of hypothetical environments.18
In these, he accentuated radical propositions, not only of architecture but also of living, different from those of the then immediate past. His lasting dialogic strictures of the antecedent and the prevailing modes of architectural and cultural practice of the urban were particularly notable. In them, Cook steered clear of a direct attack on the statusquo, to alter it completely and for all, but not from an effort to improve already existing or emerging conducts through critical dialogue. His architectural ouvre very rarely conformed with the existing means of practice. This relied on the fact that he believed architecture
might well work with advanced techniques and contemporary production methods at hand and yet still embed a criticism on and challenge with the existing system. His use of textual material throughout his Archigram period, beyond sole descriptive and provocative purposes, as a means to acuminate a distinction between built form and architectural possibility certainly has references to this very attitude.19
It was the Plug-in City scheme, as developed by Peter Cook, which, for the first time, extensively capsulized the group’s pursuits between the years 1962 and 1964. The project evolved through a critical dialogue with two relatively less formative themes of modernism - namely, the ‘megastructure’ and the ‘building-in-becoming’. The intention was to experiment with architectural means of generating and sustaining urban vitality.20 Initially experimenting with expendable buildings, the scheme went on to investigate possibilities for urban environments programmed and structured for change. It was a plan for a modular city - “a romantic extension of prefabrication into something else”21 which precisely presented itself at a threshold between amnesic utopianism and nostalgia.
The first exhibition and collective work of the group, The Living City (1963) also revolved around the same theme. In this, the group, meticulously, refrained from a suggestive plan for a new city - a blueprint. They rather revealed architecture’s modest part within urban production. The emphasis was on the city not as mere accumulation of form but rather as a cultural artefact. The critical stance of the group was quite outspoken in this: “We must perpetuate this vitality or the city will die at the hands of the hard planners and architect-aesthetes.”22
This was an inquiry into what architecture could be(come) if not static form - something absolute -, and what the architect could be if
included Warren Chalk, Dennis Crompton, David Greene, Ron Herron and Michael Webb. The name Archigram not only referred to these influential figures but also their critical publication, the newsletter, which was published between the years 1961 and 1970.
15 Pickering, 2006
16 Even the utopianism of Archigram cannot be discussed as a single entity, as the group was never univocal.
17 Cook, 1999
18 Webb, 1999
19 Gannon, 2008
20 Cook, 1999
21 https://www.royalacademy.org.uk/article/cities-ofdreams
22 Cook, 1999: 20
23 Sadler, 2005
24 Coleman, 2013: 135
25 Certainly, this owed very much to the Pop-art aesthetics that widely dominated the period subsuming endeav-
not the master. Cook experimented with these questions in his Plug-in City scheme. Within it, his emergent belief in system-building’s central role, in response, for the future of architecture was outspoken - a system within which multitudes of fragmentary utopianisms could flourish.
The scheme allowed the architect to be both fully autonomous and also totally marginalized. Physicalistic conceptions of architecture were, thereby, replaced by an architecture without architecture. 23 This was because architecture, in the conventional sense, was postulated as a degenerate utopia upon its “fatal constraint by the given.”24
The group made use of almost caricaturistic representations in manifesting an architecture otherwise.25 Within them, the message outrode the form. The newsletter media prospered to transmit the group’s radical conceptualizations of architecture through a means which read statementally rather than formally. Irony was central to this. It was the ironic tone which made certain propositions available only to certain groups and which required one always to question what was proposed for the real, the actual, the formal, and what was not. As such, the schemes proposed were neither utopias nor jokes. They were both and neither.
CRITICALITY FOR COOK (BEYOND ARCHIGRAM)
KRITIÈNOST PREMA COOKU (IZVAN ARCHIGRAMA)
The group’s, and certainly Cook’s, inquiries over what an architecture without architecture might mean further revolved around two major concepts: indeterminacy and growth. These inquiries, which eventually evolved into a tradition of thematic development, very much shaped Cook’s future career. The accumulative effect of projects which came
ours to dispose accepted rigidities in cultural and moral conceptions and an accompanying predominant search for new possibilities of representation. Archigram, in its intentions to release the bonds between architectural form and imagination - its challenge with accepted architectural rigidities -, might certainly not be understood without references to this then emergent Pop-art tradition.
26 Cook, 1970: 133
27 It is important to open a parenthesis here and note that Cook has collaborated with several figures during his career. His presence in the Archigram group continued until 1998. In 1976 he initiated his collaboration with Prof. Christine Hawley, which lasted until 1998. At that time, he started his partnership with Colin Founier, which ended in 2004, the year he started his ongoing collaboration with Gavin Robotham in the CRAB studio.
28 Cook, 1997
29 Cook, 1993
30 Spens, 2007: 14
31 See his elaborations on the lump in: Cook, 1993
one after another - closely-packed - reinforced a series of ideas constituting what he called “the Effect of Archigram.”26
It would not be fallacious to state that a precise intellection of his praxis might never be possible through a sole chronological perusal but only through a thematic one. His propositions do not linearly evolve from the Plugin City to the Kunsthaus Graz. Very often, Cook claims to find thematic advancement more interesting, since what interests him intellectually is the recurrence of certain themes.
In his praxis27, there have been certain evolving themes which have found a significantly rich variety of forms. These forms were even contrasting from time to time as the formal languages of the Plug-in city and the Monte Carlo Competition entry. This was because his radicalizing exercise was not solely within the physical domain of architecture but was more on conceptual reorientations.
The winning scheme proposed by the group for the Monte Carlo Entertainment Center competition exhibited a profound maneuver of the formal language of the group. The proposal, outspokenly, built upon Cook’s earlier design for the Mound - a grass-covered hill under which building functions took place. In it, the underground was designed as an open space which would allow endless reconfigurations of activities and services. It was a notable probe into invisible architecture - “an apparent nothing,” “just a piece of ground.”28
This very similarly resonated in the competition entry. In this, the center was proposed to be totally underground, over which the beach functions could extend. Below ground were not only vast spaces but also robots, services and apparatus at the disposal of show producers. The group’s purpose was clear: to maintain this precious piece of landscape while also allowing for an integrated design for devices, the building and also the landscape. This was “devices-with-architecturewith-landscape.”29
Cook’s further and profound involvement in landscape was very much inspired by this scheme. What he started with the Mound “as a separate vein of intellectual therapy”30 evolved into a major preoccupation which nourished his utopian constructs. Sponge city (1975) might be referred to as one of his most remarkable projects along this line. This was a novel interpretation of placing buildings under ‘lump’s.31 The essence was identical: removing the outer skin of the building and replacing it with some sort of landscape. Here, Cook clothed the city he proposed with a landscape-like, porous zone which consisted of a variety of skins.
This was a very significant quest into the togetherness of architecture and landscapeas Michael Spens claimed, into building as landscape.32 It radicalized not only the way landscape was approached - as something over which the city rules - to “a growing, enfolding aspect of urban expansion, an absorbent city conurbation”33 but also the way cities and landscapes could coexist. It would not be fallacious to claim that this was one of the very early incarnations of what we discuss today as landscape (as) urbanism.
Coupling this vast inquiry into the comingtogetherness of landscape, architecture and urbanism, was his interest in vegetation as an architectural artefact. As a response to his effort to redefine building boundaries so as to allow for the continuity of the outside to the inside and vice versa, Cook very often dwelled on the concept of metamorphosis. 34
He very often made use of sequential illustrations as means to exercise this concept of architectonic metamorphosis. On certain occasions, he worked with series of silhouettes, plans or sections - as in Urban Mark (1972) and Way Out West Berlin (1988) -, and on some others, he took a bit from the whole and massaged it with the concept - as in Arcadia Towers (1975 - 1978) and Veg-house of Veg-village. In all, he allowed the drawing to take over. This allowed his own conception of metamorphosis to also metamorphose. Drawing, for him, had been a medium of critical inquiry - rather than a mere means of formal representation - through which a profound change of one’s own regard for phenomena was rendered possible. It was the instrument to exercise utopianisms to constitute radical forms of architectural production but never formally closed utopias.
Alongside his ongoing assay with metamorphosis Cook frequently made use of ‘layering.’ This was a revised strategy he commenced using to merge the architecture and the landscape of the city into one. In his Layer City (1986) - a city “somewhere along the Oslo Fjord”35 - for instance, he utilized layering to transmit the imagery in his mind to three-dimensional form. It was another inquiry into a non-solid urban condition. In it, he experimented with possibilities for attaining urban porosity through a perusal of multiple-layered landscapes among which interstitial spaces existed. In between and through these layers, the building and the landscape melted. This novel modus of layering, not only as a domain of interest but also as a revised strategy of thematically advancing metamorphosis, may clearly be read from his drawings from the 80s onwards.
For Cook, drawing has always been a disquisitional instrument within which “more than
60 per cent was, at the outset, merely a ‘sniff’ of what was to come”36. It was never taken to be static. Rather, drawings were deployed as kinetic and operative devices of critical dialogue between him and his ideas, and between his architecture, landscape and the city. What changed in these through time was their methodologies of inquiry as well as their carefully crafted tones.37 His drawings which evolved through layers, a novel methodology for the time, were a reflection of his keen interest in layering as a conceptual medium to radicalize architecture and urbanism. Cook kept producing series of drawings while advancing in this new technique. These, however, were, then, rarely sequential but rather subject-matter specific. They experimented, this time, not with the temporal aspects of metamorphosis but its vocabulary and schematic organizations. Cook’s drawing for the Swiss Cottage Tower (2011), for instance, was worked on four distinct sheets to be butted together. On all four, he intended to portray different and contrasting proceedings of the tower’s surface. In his design for the Tower of Droplets (2010), on the other hand, he investigated, with a set of drawings, different forms of experimental organization.
Drawing has always been “the motive force of architecture”38 for Cook, a means to establish links between statemental notions and their visual accompaniments. His take on the drawing has been against its mere formal, supplementary and supportive depictions. Through his statementally charged drawings, Cook made the grade in conceiving a language for architectural representation that is dialogic and critical. In so doing, he distanced himself equally from his motive and from the physicalistic paradigms of architecture. He has been very diligent and precise in his linguistic tone. This is so as to calibrate to whom his plan specifically speaks and which precise message it conveys. Physical determinism, in his drawings, is replaced by an architectural
32 Spens, 2007
33 Spens, 2007: 15
34 According to Cook, metamorphosis is a tidal action which, architecturally speaking, involves both a form of thinking and a physicality. Metamorphosis as a form of thinking involves stepping outside mere architectural frames of reference, and might well be read from, as Cook himself refers, Bernard Tschumi’s conception of architecture in relation to use and events - notions out of the conventional lexicon of architecture. Physical metamorphosis, on the other hand, refers to reversible or irreversible change, as he himself exemplifies through his projects such as one of the early Archigram ones: Blow-out village - a mobile village which expands and contracts seasonally according to the needs of its community. In both conceptions it is depicted, by Cook, in its fullest sense as a significantly rich and fruitful notion which operates not only across physical and conceptual domains but also across scales that expand from the building to the urban such as Arcadia City, Layer City, Way Out West-Berlin and Veg.
interpretation of possibilism. His utopian experiments with and within architecture evolve through his drawings and these allow conceptual interpretations and thus give way to a rich plethora of architectural incarnations. The marks of his utopian experiments with and within architecture are substantially nonformal in all these incarnations. They are rather conceptual, outputs of which speak to a wide range of tectonic cultures.
His deliberate aloofness from aggressive formal postulations allow his drawings - his dialogic trainings of imagination - to speak for their embedded utopianism and to a specific and appreciative audience - be it either a group of radical architects/architectural students or the art-loving public - through ways that are placid.
This malleable quiddity of his representational means hides behind a significantly ambitious will: Cook’s perpetual faculty to foster a bold group of architects and urban practitioners. As the doyen of the architectural drawing world,39 it would not be fallacious to claim that Cook may have inspired a significantly large number of architect generations through his graphics. It was, however, not only this representational media he depended on to encourage potent architects that would experiment with the frontiers of architecture, but also lobbying.
From the early days of his career, Cook got involved in running spaces for art for which he believed “architecture not only is art, but must be art.”40 He came to direct several art institutions such as the Institute of Contemporary Arts and later Art Net, an independent gallery in London, in the 1970s and 80s until his relationship with such establishments soured with his experience at the Art Academy in Frankfurt. Those were the occasions when “he introduced new ideas and people to audiences, and stimulated discussions about the nature of art and contemporary culture.”41 Cook never ceased curating, orga-
Village as early examples, and Hidden City and Soak City as more recent elaborations.
35 Cook, 1993: 34
36 Cook, 2013: 80
37 What Cook, whilst a part of Archigram, commenced, with the humorous Pop-artisan language, later on evolved into rather serious yet never absolutist architectural drawing techniques. This paralleled his ever present endeavor to disconnect architectural form from architectural imagination.
38 Cook, 2008
39 Cook, 2008: 201
40 Cook, 1993: 126
41 The Royal Academy, n.d.
42 Goodwin, 2016
43 Betsky, 1998
44 Zaha Hadid Architects, n.d.
45 Schumacher, 2004
nizing and exhibiting around the world. He continued to submit drawings to the Summer Exhibitions of the Royal Academy from the mid-1960s onwards as he saw this “as an opportunity to show architectural ideas to a public that wouldn’t otherwise see them.”42
His capacity as an instructor also dilated the extent of his influence. Through his preceptorship and jury memberships in prime competitions, Cook encouraged radical raisonneurs that would testify new possibilities of/ in architecture. Zaha Hadid’s international recognition, to illustrate, was procured by his diligent effort. It was Cook, as the jury chairman of the Hong Kong Peak Competition (1983), who insisted on Hadid’s unrealizable scheme which he believed developed a new emergent form of architecture.43 Hadid, in her winning entry, extended the verticality of the site and, working with layers, stratified the building, like a mountain. Her intention was to create a man-made hill of polished granite - a significantly unparalleled topology - that was to be composed of spaces underground, easily identifiable horizontal layers and floating masses which housed the club facilities.44 That, certainly, was her interpretation of layering in relation to architecture, the city and the landscape.
In her following career, Hadid went on to experiment with the themes she introduced with the Peak, and those bore traces of Cook’s conceptualizations of layers and landscape. Hadid’s experiment with landscapelike viscous building forms and skins spoke of her perpetual preoccupation with landscape. Landscape, however was not the only domain of architectural inquiry through which Cook inspired Hadid. His mark can also be traced in her experimental architectural language - in her unusual modes of representation. Beyond doubt, Hadid’s language of representation played a very fundamental role in her highly original and influential formal and conceptual repertoire.45 For Hadid, the medium of representation was invariably charged and never external to her work. It was an inseparable component of her design thinking, questioning and reasoning. This was exactly what Cook intended to encourage in his audience, an intrepid inquiry into new architectural (representational) aesthetics that would pursue an evolving conception of modernism.
What had been central throughout Cook’s career was his keen resistantce to the univocal understanding of modern movement in architecture. In that, he continously challenged with the direct attachment of a liberated society - a broad and almost all-encompassing social and cultural program -, to a specific architectural expression and a very specific moment in architectural history.
His inquiry has been into various possible exploitations of modernity in and for architecture. He, thus, succeeded in situating himself at the threshold between the overly simplistic understandings of modernism and postmodernism. Philosophically, he defended modernity. His search for possible formal and aesthetic undertakings of this ever evolving modernity, however, never remained constant and never owed to any specific domain. This enabled his practice to be read as one which has never been limited to any specific form of spatial utopias per se. His works, rather, widely rested on a methodological exploitation of utopianism as a means of architectural imagination and critical inquiry, evolving parallel to his dialectical architectural dialogue with modernity, and disallowed any undialectical architectural interpretations.
ZAKLJUÈAK:
DJELOVANJE NA RUBU
It is beyond doubt that historically significant and definitive utopian moments have always been those within which different sets of ideas have come explicitly into collision. Those have been the moments of awakening, resistance, insistence and notably loud rhetoric. To speak of exact instances in time, one may immediately refer to the symbolic moments of post-war modernism which witnessed and were marked by both the triumph
and the failure of utopian practices. Those were the moments within which the farreaching excitement caused by ambitious and gigantic plans swiftly collapsed under the backlash that unsuccessful attempts to materialize utopias without a negotiation with spatiality and the geography of place yielded. Very many spaces of Modernismbut certainly not all - failed in the hands of urban practitioners, specifically en passant this threshold within which utopian ideals transformed to real world practices, the threshold Peter Cook rather successfully operated from within.
Even though, for many, it might not be easy to accept, this widely-known failure had comparably much less to do with the very concept, form or content of utopia but rather with the temperament of the author architect who did not always seem to be highly conscious of the mediums, means and methods through which he/she manifested utopian ideals.46
Today, however, the sirens of the widely incapacitated post-critical architecture are calling out for utopia infused architectural practices, authors of which circumspectly operate at thresholds, neither silent nor loud but diligently toned.
Cook’s practice implies two major conceptual fissures within which such critical formulations of architectural utopianism might flourish, and their authors operate: The threshold between amnesia and nostalgia,
46 Cook, 2008: 10
47 Zawia, 2013
48 Cook, 2016
and the threshold between representation and production.
Cook, very often, claimed that he found the concept of back-and-forth between reality and detachment from reality electric. In his formulations he meticulously operated at the thin line which separates what exists from what does not. Never abnegating his aspirations for past precedents such as “some of the architects of the early ‘20s particularly in Germany, particularly the people who revolved around Bruno Taut who were socialists”47, his “’English’ memories that could only have come from those moments in” his “past”48, or sincerely enjoying and massaging what exists in daily life, Cook succeeded in recognizing “’reality’ itself as—precisely— an all-too-real dream enforced by those who prefer to accept a destructive and oppressive status quo.”49 Even in his entirely abstract propositions which imply a sort of amnesic pleasure, connections to reality - and not only to reality as/of the present but reality as a historical, cultural and spatial artefact - reside. Even in those, he operates at the threshold between desires to render pasts present and a complete rejection of and resistance to whatever exists.
Interwoven into this operational ground at the threshold between amnesia and nostalgia is Cook’s keen use of representation as a means to mediate between architectural desire and physicality, symbolism and built form, representation and production. Cook has always been very successful in avoiding “‘obviousness’, ‘full-frontality’ or the direct answer”50
in his architectural language conveying his utopianisms as a means to encourage interpretations by the audience. This, certainly, relies on the fact that he believes the author architect should always keep a critical distance between himself/herself, his/her motive, and the motive’s thrust so as to contemplate his works’ possible impacts. The virtue of drawings that convey his utopian conceptualizations of architecture is that they “look like something”51 - something never readyserved for architectural form-hunters, but also something which still looks architectural. In these, Cook goes back and forth between architectural solutions that satisfy practical demands and almost romantic expeditions that owe rather to artistic domains.
Building upon self-conscious commentaries of his perception and conception of a geographical and temporal status quo, keeping and propagating a state of mind that is critical but not extremely radical, and elaborating keenly on his motive yet always keeping it at a critical distance from physicalistic paradigms of architecture, Cook, with his praxis, well exemplifies what critical utopianism might offer and entail. In this, rather than explosive utopian moments, one might read a rather silent and diffused existence of utopianism, one which parallels reality as a way of thinking differently, one within which utopias are never present as architectural forms but as trainings of architectural imagination.
[Written in English by the author, proof-read by Beth Elaine Dogan]
49 Martin, 2005: 5
50 Cook, 2016: 148
51 Cook, 2008: 22
1. Betsky, A. (1998), Zaha Hadid: The Complete Buildings and Projects, Thames & Hudson, London
2. Bloch, E. (1995), The Principle of Hope, The MIT Press, Cambridge
3. Coleman, N. (2005), Utopias and Architecture, Routledge, Abingdon
4. Coleman, N. (2013), ‘Building in Empty Spaces’: is Architecture a ‘Degenerate Utopia?, “The Journal of Architecture”, 18 (2): 135-166, https:// doi.org/10.1080/13602365.2013.783225
5. Cook, P. (1970), Experimental Architecture, Universal Books, New York
6. Cook, P. (1993), Six Conversations, Academy Editions, London
7. Cook, P. (1997), Accurate reminiscences, in: Archigram Symposium zur Ausstellung [ed. Louis, E.; Stooss, T.], Kunsthalle Wien: 18-39, Vienna
8. Cook, P. [ed.] (1999), Archigram, Princeton Architectural Press, New York
9. Cook, P. (2008), Drawing: The Motive Force of Architecture, Wiley, West Sussex
10. Cook, P. (2013), Looking and Drawing, “Architectural Design”, 83 (5): 80-87, https://doi. org/10.1002/ad.1638
11. Cook, P. (2016), Architecture Workbook: Design through Motive, Wiley, West Sussex, https:// doi.org/10.1002/9781118965382
12. Gannon, T. (2008), Return of the Living Dead: Archigram and Architecture’s Monstrous Media, “Log”, 13/14: 171-180
13. Geus, M. (1999), Ecological Utopias: Envisioning the Sustainable Society, International Books, Utrecht
14. Goodwin, K. (2016), Cities of dreams: Peter Cook RA on the importance of imagination, The Royal Academy, https://www.royalacademy. org.uk/article/cities-of-dreams [10.4.2020].
15. Harvey, D. (2000), Spaces of Hope, University of California Press, Berkeley
16. Levitas, R. (1990), The Concept of Utopia, Philip Allan, Hertfordshire
17. Levitas, R. (2003), On Dialectical Utopianism, “History of the Human Sciences”, 16: 137-150, https://doi.org/10.1177/0952695103016001011
18. Levitas, R. (2013), Utopia as method: The imaginary reconstitution of society, Palgrave Macmillan, Hampshire
19. Martin, R. (2005), Critical of what? Toward a utopian realism, “Harvard Design Magazine”, 22 (2): 1-5
20. Pickering, A. (2006), Archigram: Architecture without Architecture (review), “Technology and Culture”, 47 (3): 661-663, https://doi.org/10. 1353/tech.2006.0196
21. Sadler, S. (2005), Archigram: Architecture without Architecture, The MIT Press, Cambridge
22. Schumacher, P. (2004), Digital Hadid: Landscapes in Motion, Birkhauser, Basel
23. Spens, M. (2007), From Mound to Sponge: How Peter Cook Explores Landscape Buildings, “Architectural Design”, March/April: 12-15, https:// doi.org/10.1002/ad.419
24. The Royal Academy (n.d.), Sir Peter Cook RA (b. 1936), The Royal Academy, https://www.royalacademy.org.uk/art-artists/name/peter-cook-ra [7.4.2020]
25. Webb, M. (1999), Boys at Heart, in: Archigram [ed. Cook, P.], Princeton Architectural Press: 2-4, New York
26. Zaha Hadid Architects (n.d.), The Peak Leisure Club, Zaha Hadid Architects, http://www.zahahadid.com/architecture/the-peak-leisure-club/ [7.4.2020]
27. Zawia (2013), This was our utopianism: An Interview with Peter Cook, Arch Daily, https:// www.archdaily.com/472429/this-was-our-utopianism-an-interview-with-peter-cook [22.4.202]
Sources Izvori
Internet Sources
Internetski izvori
1. https://www.royalacademy.org.uk/art-artists/ name/peter-cook-ra [7.4.2020]
2. http://www.zaha-hadid.com/architecture/thepeak-leisure-club/ [7.4.2020]
3. https://www.archdaily.com/472429/this-wasour-utopianism-an-interview-with-peter-cook [22.4.2020]
Illustration Source
Izvor ilustracije
Fig. 1 © Peter Cook, Photo: Royal Academy of Arts, London, Photographer: John Bodkin / DawkinsColour
Summary Sažetak
Peter Cook zauzima znaèajno mjesto u svijetu arhitekture. Poznat je po svojem radu u Archigramuavangardnoj skupini arhitekata iz 60-ih godina 20. stoljeæa nadahnutoj tehnološkim napretkom svojega vremena i prikazivanjem provokativne stvarnosti kroz hipotetièke projekte. Rad Petera Cooka proteže se ipak izvan radikalnih vizija same grupe. On propituje standarde arhitektonske produkcije svrstavajuæi sebe izvan podjela na modernistièku i postmodernistièku paradigmu.
Ovaj se tekst bavi kritièkim utopizmom u praksi, unutar koje postoji naèin arhitektonskog razmišljanja utemeljen prije u refleksivnim propitivanjima negoli u apsolutnim i zatvorenim utopijama. Cilj mu je preokrenuti pitanja koja povezuju utopiju i prostorni determinizmam prema pitanjima koja se vrte oko utopijskih metodologija koje postaju poligoni za vježbanje arhitektonske imaginacije. Takvi utopizmi i njihove specifiène reference na prostor predmet su prouèavanja u sklopu rada dvaju znaèajnih autora: Davida Harveyja i Reinholda Martina. U svojemu znaèajnom radu Spaces of Hope, Harvey (pogrešno) razlikuje utopije prostorne forme i utopije društvenih procesa te predlaže alternativni put utopizma - ‘dijalektièki utopizam’ koji je definiran prostorno-vremenskim odrednicama i oslanja se na razumno, kritièko i refleksivno propitivanje. Reinhold Martin takoðer promišlja o utopizmu kao obliku kritièkog propitivanja. On podupire revidirani i alternativni oblik arhitektonske prakse utemeljen na kritièkom utopijskom razmišljanju o onome
što on naziva ‘utopijskim realizmom’. Ipak, u koncepcijama obaju autora postoji stroga i negativna kategorizacija utopije. Time se ne dopušta razotkrivanje razlièitih medija, sredstava i metodologija utopizama koje su ukorijenjene u tim praksama. U ovome je radu namjera predstaviti alternativni put razotkrivanja utopizama s naglaskom na važnosti metodologije, bez ogranièenja definirajuæih, razlikovnih i vremenski povezanih formulacija. To je naèin na koji arhitektura može uèiti od kritièkih naèina utopizama ukorijenjenih u prošlim praksama kako bi odgovorila novijim zahtjevima prema odavno izgubljenoj kritiènosti. Praksa Petera Cooka uvijek je bila usmjerena prema kritièkim istraživanjima kroz koja su izranjale dvosmislene i neoèekivane arhitektonske moguænosti. Na poèetku svoje karijere on je bio najrjeèitiji èlan grupe Archigram. Njegove ilustracije, više negoli njegovi tekstovi, glasno su najavljivale takve moguænosti u vidu hipotetièkih okoliša. Ne samo Cook nego i skupina kao cjelina proizveli su gotovo karikaturalne prikaze drukèije arhitekture. U njima je poruka nadmašila formu. Za Cooka je crtež uvijek bio motivirajuæa snaga arhitekture, sredstvo uspostavljanja veza izmeðu pojmova i njihovih vizualnih reprezentacija. Njegov je pogled na crtež bio u suprotnosti s onim što èini crtež formalnim, dopunskim i podržavajuæim prikazom. Kroz njih Cook je osmislio jezik za arhitektonsku reprezentaciju, koji je dijaloški i kritièan. Pritom se podjednako distancirao od svoga motiva i od fizièkih paradigmi arhitekture.
Bio je vrlo marljiv i precizan u svom jeziènom izražavanju. Fizièki determinizam u svojim crtežima zamjenjuje arhitektonskim tumaèenjem moguænosti. Njegovi utopijski eksperimenti s arhitekturom i unutar nje razvijaju se kroz njegove crteže koji omoguæuju konceptualne interpretacije i tako ustupaju mjesto bogatim arhitektonskim inkarnacijama. Tragovi njegovih utopijskih eksperimenata s arhitekturom i unutar nje u osnovi su neformalni u svim tim utjelovljenjima. Oni su prilièno konceptualni.
Sve u svemu, Cookova praksa podrazumijeva dvije glavne konceptualne pukotine unutar kojih bi mogle procvjetati kritièke formulacije arhitektonskog utopizma, a njihovi autori djelovati: razdjelnica izmeðu amnezije i nostalgije te razdjelnica izmeðu reprezentacije i produkcije. Djelujuæi na razdjelnicama, nadograðujuæi se na samosvjesne komentare svoje percepcije i koncepcije zemljopisnog i vremenskog statusa quo, èuvajuæi i promièuæi stanje uma koje je kritièno, ali ne krajnje radikalno, te razraðujuæi svoj motiv, ali uvijek ga èuvajuæi na kritiènoj distanci od fizikalnih paradigmi arhitektureCook, sa svojom praksom, predstavlja dobar primjer onoga što kritièki utopizam može ponuditi i što povlaèi za sobom. U tome, umjesto eksplozivnih utopijskih trenutaka, može se razabrati prilièno tiho i difuzno postojanje utopizma, onoga koji odražava paralelnu stvarnost kao drukèijeg naèina razmišljanja, onoga u kojem utopije nikada nisu prisutne kao arhitektonske forme.
Biography Biografija
GIZEM DENIZ GUNERI, PhD, holds a professional degree in architecture. She completed a Masters in Architecture and Urban Design at Columbia University as a Fulbright scholar and a PhD in Architecture at Middle East Technical University. She has recently completed her studies as a research fellow at Harvard University Graduate School of Design. Her major interests include architectural utopias, collective urban form, landscape and urban design.
Dr.sc. GIZEM DENIZ GUNERI diplomirala je arhitekturu. Magistrirala je u podruèju arhitekture i urbanog dizajna na Sveuèilištu Columbia kao Fullbrightova stipendistica, a doktorirala u podruèju arhitekture na Tehnièkom sveuèilištu Bliskog istoka. Nedavno je završila svoj studij u svojstvu istraživaèa na Sveuèilištu Harvard (Graduate School of Design). Njezini interesi usmjereni su prema utopijama u arhitekturi, kolektivnoj urbanoj formi, krajobrazu i urbanom dizajnu.
Sveuèilište u Zagrebu
Arhitektonski fakultet
HR - 10000 Zagreb, Kaèiæeva 26 dandric@arhitekt.hr
Pregledni znanstveni èlanak https://doi.org/10.31522/p.28.1(59).9
UDK 72.00:696.5 ”20”
Tehnièke znanosti / Arhitektura i urbanizam
2.01.03. - Arhitektonske konstrukcije, fizika zgrade, materijali i tehnologija graðenja
Èlanak primljen / prihvaæen: 7. 5. 2020. / 23. 6. 2020.
University of Zagreb Faculty of Architecture
HR - 10000 Zagreb, Kaèiæeva 26 dandric@arhitekt.hr
Scientific Subject Review https://doi.org/10.31522/p.28.1(59).9
UDC 72.00:696.5 ”20”
Technical Sciences / Architecture and Urban Planning
2.01.03. - Architectural Structures, Building Physics, Materials and Building Technology
Article Received / Accepted: 7. 5. 2020. / 23. 6. 2020.
Kritièki pregled i analiza
Critical Review and Analysis
pneumatske konstrukcije suvremene konstrukcije lagane konstrukcije pneubotika biomimetika
Rad donosi pregled razvoja pneumatskih konstrukcija kao specifiènoga konstrukcijskog politipa. Pneumatske konstrukcije zapoèele su razvoj s prvim balonima na topli zrak u 18. st., tijekom Drugoga svjetskog rata koriste se u vojne svrhe, nakon èega slijedi i njihova civilna upotreba. Krajem 20. i poèetkom 21. st., s ubrzanim razvojem suvremenih projektantskih tehnika i raèunalnog upravljanja, dolazi do udruživanja robotske komponente s pneumatskom konstrukcijom u nastajanju nove kategorije pneubotskih konstrukcija.
pneumatic structures contemporary structures light structures pneubotics biomimetics
This paper presents the evolution of pneumatic structures as a specific structural polytype. The development of pneumatic structures began with the first hot air balloons in the 18th century. During World War II they were used for military purposes and afterwards for civilian purposes. Rapid development of contemporary design techniques and computer control in the late 20th and the early 21st century led to a combination of a robotic component and a pneumatic structure resulting in a new type of pneubotic structures.
Razvojpneumatskih konstrukcija - danas posebno aktualnih i izazovnih - zapoèinje krajem 18. stoljeæa, kada su braæa Montgolfier uspješno konstruirala prvi balon na topli zrak, a Jacques A. C. Charles prvi balon punjen vodikom.2 Tijekom i neposredno nakon Drugoga svjetskog rata primitivne pneumatske konstrukcije koristile su se u vojne svrhe3, nakon èega kreæe i njihova civilna primjena. Zraèni brodovi bili su inspiracija i za vizionarske prijedloge kakav je bio Putujuæi grad koji je 1932. godine osmislio Josip Seisselgrad za 50.000 stanovnika kao pet zgrada ovješenih o zraèni brod stalno spojen na izvor plina na tlu.4 Od drugih ranih istraživanja u arhitekturi istièu se vizionarski prijedlog kupole za New York Buckminstera Fullera iz 1962. i projekt Arktièkoga grada Otta Freia iz 1970. godine.5 Šezdesetih godina 20. stoljeæa pojavljuju se grupe arhitekata i umjetnika koje se od okoštalosti tadašnjeg urbanizma i formalizma kasnomodernistièke arhitekture okreæu potencijalima pneumatskih konstrukcija kao obliku izražavanja proaktivne društvenosti, privremenosti, mobilnosti i svega suprotnog od statiènosti i inertnosti tadašnjeg društva i arhitekture6, što æe popularizirati ovu vrstu konstrukcija i dovesti do vrhunca interesa na Svjetskoj izložbi u Osaki 1970. godine.7 Na izložbi su se, izmeðu ostalih, isticala tri paviljona s pneumatskom konstrukcijom: 1) Amerièki paviljon autora Davisa Brodyja, Davida Geigera i Waltera Birda kao krovna membranska konstrukcija nošena zra-
kom povišenog tlaka u interijeru; 2) paviljon tvrtke Fuji autora Yutake Murate konstruiran kao niz povezanih tlaènih pneumatskih lukova bez dodatnog tlaka u interijeru i 3) Plutajuæe kazalište, takoðer projekt Yotake Murate, s konstrukcijom od tlaènih pneumatskih lukova stabiliziranih membranom pokrova i negativnim tlakom zraka8 (Sl. 2.).
Nakon procvata u šezdesetim i sedamdesetim godinama 20. stoljeæa slijedi relativno sporiji razvoj pneumatskih konstrukcija9, dok na prijelazu iz 20. u 21. stoljeæe pneumatske konstrukcije doživljavaju ponovni zamah. Taj recentni razvoj bitno je potaknula i unaprijedila pojava novih tehnièkih i umjetnih materijala posebno projektiranih mehanièkih, fizikalnih i drugih svojstava10, kao i razvoj tehnika raèunalnog projektiranja i proizvodnje.11
Cilj, metoda, materijali - Cilj je ovoga rada kroz pregled recentnih tipova pneumatskih konstrukcija pokazati da one predstavljaju poseban konstrukcijski politip visoke prilagodljivosti i biomimetièkog potencijala. Termin konstrukcijski politip odnosi se na postojanje višestrukih tipova konstrukcija unutar jedne vrste konstrukcije, a biomimetièki potencijal predstavlja kapacitet ove vrste konstrukcija da u nekom svom aspektu (konstrukcijskom logikom, mehanizmom ili funkcijom) oponaša logiku, mehanizam ili funkciju živih biæa. Kroz izabrane primjere bit æe prikazana i istaknuta njihova glavna svojstva i moguænosti primjene koji svjedoèe o visokoj prilagodljivosti i fleksibilnosti. Primjeri su tematski provuèeni kroz poglavlja koja izlažu neka od glavnih polja razvoja suvremenih pneumatskih konstrukcija, što sve zajedno potkrepljuje tezu o konstrukcijskom politipu i biomimetièkom potencijalu.
1 Rad se temelji na dijelu istraživanja provedenom prilikom izrade doktorske disertacije autora, završene 2017. godine na Arhitektonskom fakultetu Sveuèilišta u Zagrebu pod mentorstvom profesora Karin Šerman i Josipa Galiæa te naknadnim istraživanjima autora.
2 Potonji su se razvili u zraène brodove tipa Zeppelin.
3 Razni lažni kamioni i tenkovi na napuhavanje bili su postavljeni na polja diljem Britanije, dalje od strateških objekata, kao ‘mamci’ za njemaèka bombardiranja, a pneumatske kupole, takozvane radome (od engleskih rijeèi radar+dome), bile su korištene za zaštitu radarske opreme od atmosferskih prilika. [Chi, Pauletti, 2005.]
4 Prijedlog je bio upuæen Meðunarodnom odboru za rješavanje problema moderne arhitekture [CIRPAC] kao prilog pripremi Èetvrtoga kongresa CIAM-a. [Mikiæ, 2010.]
5 Frei je 1967. u Stuttgartu organizirao prvi tematski znanstveni skup o pneumatskim konstrukcijama IASS Pneumatic Colloquium.
6 Meðu istaknutima jesu grupe Utopie, Archigram i Ant Farm Privlaène su kvalitete pneumatskih konstrukcija: lakoæa, prenosivost, privremenost, financijska pristupaènost, hibridnost i dr. kao odlike suprotne formalizmima kasnomodernistièkih arhitektonskih manifestacija, a sliène senzibilitetu Pop Art pokreta - za mase, jeftino, potrošno, mladenaèki, glamurozno i sl.
7 Razlozi za izbor ovoga tipa konstrukcija na spomenutoj izložbi bili su slaba nosivost tla i visoka seizmièka aktivnost podruèja na kojem se izložba održavala.
SUVREMENE PNEUMATSKE KONSTRUKCIJE U ARHITEKTURI
CONTEMPORARY PNEUMATIC STRUCTURES IN ARCHITECTURE
U razdoblju obilježenom neodluènošæu, željom za neinvazivnim i reverzibilnim naèinima gradnje, gradnjom koja ne ostavlja tragove, organiziranjem privremenih javnih i društvenih okupljanja na mjestima minimalne tehnièke opremljenosti, željom za boravkom na teško dostupnim mjestima i slièno - ponovno se intenzivira primjena pneumatskih konstrukcija upravo za lagane, prijenosne i privremene konstrukcije. Želja za privremenim korištenjem prostora, kao i razne krizne situacije, potom istanèaniji osjeæaj za utjecaj na okoliš te pojava suvremenih projektantskih tehnika i brzog prototipiziranja doveli su do ubrzanja razvoja pneumatskih konstrukcija. Koncerti i festivali takoðer su za korištenje pneumatskih konstrukcija koje dobivaju i složenije oblike, a organiziranja privremenih dogaðaja zahvalne su prilike za konstrukcije od jeftinijih i potrošnih materijala koji se mogu lako podiæi, premjestiti i popraviti.
Polja primjene tako su se od prvotnih - transportnog, vojnog i civilnog, dodatno razgranala u transportno, infrastrukturno, krizno, ekspedicijsko, civilno, energetsko i druga,
8 Chi, Pauletti, 2005.
9 Ovo razdoblje obilježava ponajprije primjena pneumatskih konstrukcija za krovove velikih raspona, a razvijaju se i pneumatski jastuci kao lagana alternativa staklenim ovojnicama.
10 To su u prvom redu razne folije i tekstili s poboljšanim svojstvima (visoka mehanièka otpornost, refleksivnost toplinskog i ultraljubièastog zraèenja, otpornost na probijanje, moguænosti samozacjeljenja materijala i dr.).
11 To su softveri za simulaciju velikih deformacija i neelastiènog ponašanja materijala, za pronalaženje optimalnog oblika membrana i membrana pod tlakom te softveri za raèunalno numerièko upravljanje ponajprije strojevima za rezanje membrana i folija.
12 Raumlabor
13 Casa Bubble
što prati i pojaèani razvoj novih vrsta i tipova samih konstrukcija te laganijih, manje stalnih graðevina. Uobièajena je temeljna podjela pneumatskih konstrukcija na membrane nošene zrakom u prostoru, na napuhane konstrukcije (membrane pod tlakom) i na vlaèno stabilizirane napuhane konstrukcije. Primjeri membrana nošenih zrakom u prostoru najèešæi su, kao što je, primjerice, koncertna dvorana Ark Nova Arate Isozakija i Anisha Kapoora projektirana kao privremena konstrukcija složene geometrije nepravilnog torusa. U istu vrstu pripada i Das Küchenmonument, mobilna limena skulptura koja sadrži spremište membrane i stroj za punjenje prostora zrakom, koji ujedno služi i kao vjetrobran (airlock). Napuhavanjem membrane, pneumatskom se konstrukcijom formira prostor privremene javne namjene (domjenci, konferencije, kino, koncerti, ples, spavaonice, sauna i dr.). Instalacija Space Buster slièan je koncept, samo u ovome sluèaju kao pretkomora za ulaz i napuhavanje služi kombi vozilo koje se lakše može premještati od limene skulpture pa tako i lakše služiti istraživanju kvaliteta i moguænosti korištenja raznih javnih prostora u New Yorku.12 Pojava trenda glampinga takoðer je pridonijela popularizaciji pneumatskih konstrukcija, ponajprije rješavanjem hotelskih soba u divljini, kao što je Casa Bubble Frédérica Richarda i Pierre-Stéphana Dumasa. Ove hotelske sobe - kao kuæice u neizgraðenom okolišu - dolaze u nekoliko varijanti kao prozirne ili djelomièno prozirne, ovisno o zahtjevima privatnosti i zaštite od elemenata okoliša. Sastoje se od dvije prostorije: 1) glavne sobe - veæeg prostora za boravak i 2) zraène pretkomore - airlock - kroz koji se ulazi u sobu, a koji sustavom dvostrukih vrata sprjeèava nagao gubitak zraka iz prostora13 (Sl. 3.A). Ovo je glavna karakteristika ovoga tipa konstrukcija - posebno oblikovani ulaz što sprjeèava gubitak zraka koji nosi konstrukciju.
Primjer drugoga tipa pneumatskih konstrukcija, dakle napuhanih konstrukcija odnosno membrana pod tlakom, jest Kuæica za èaj
Sl. 2. Tri osnovna tipa pneumatskih konstrukcija na EXPO-u 1970. u Osaki:
A) membrana nošena tlakom zraka u interijeru: amerièki paviljon
B) konstrukcija nošena tlakom zraka unutar membrane (snop cjevastih lukova): Fuji paviljon
C) vlaèno stabilizirana pneumatska konstrukcija: paviljon Plutajuæe kazalište
Fig. 2 Three basic types of pneumatic structures on the 1970 Osaka EXPO:
A) membrane carried by air pressure in the interior: American Pavilion
B) construction carried by air pressure inside the membrane (bundle of tubular arches): Fuji Pavilion
C) tension-stabilized pneumatic structure: Pavilion Floating Theater
Sl. 3. Suvremene inaèice osnovna tri tipa pneumatskih konstrukcija:
A) membrana nošena zrakom u interijeru: Ark Nova, Das Küchenmonument, space Buster
B) napuhana konstrukcija: Kuæica za èaj
C) vlaèno stabilizirane napuhane konstrukcije: Peace Pavilion i PlusMinus
Fig. 3 Contemporary variations of three basic types of pneumatic structures:
A) membrane carried by air in the interior: Ark Nova, Das Küchenmonument, space Buster
B) inflated structure: Little Teahouse
C) tension-stabilized inflated structures: Peace Pavilion and PlusMinus
Kenga Kume (Sl. 3.B), projektirana za frankfurtski Muzej suvremene umjetnosti 2007. godine, koja je izvedena kao dvoslojna membrana pod tlakom. Zrak u interijeru normalnoga je atmosferskog tlaka, a kuæica površine 20-ak m2 može se grijati toplim zrakom koristeæi dvostruku membranu kao radijator. Mobilnost i kinetiènost pneumatskih konstrukcija provlaèi se kroz primjere kratkotrajnih recentnih pneumatskih konstrukcija. Arhitekti MinSuk Cho i KiSu Park projektirali su 2008. godine pneumatsku konstrukciju Air Forest dužine 56,3 m, širine 25 m i visine 4 m. Trideset i pet stupova bilo je povezano preèkama u 9 šesterokutnih polja, a u bazama su imali zemljane utege, rasvjetu ili ventilatore za napuhavanje. Konstrukcija je bila vrlo podatna pa se na vjetru znaèajno njihala, a ugraðeni barometri mjerili su stanje tlaka u konstrukciji kako bi regulirali intenzitet napuhavanja, što predstavlja jednostavan oblik aktivno prilagodljive konstrukcije. Konstrukcija je korištena tjedan dana za razne društveno- umjetnièke priredbe, kao i opæu namjenu javnoga paviljona u gradskom parku u Denveru.14
Broj novih oblika i konstrukcijskih rješenja pneumatskih konstrukcija u posljednje se vrijeme intenzivno poveæava, dijelom zahvaljujuæi i razvoju raèunalnog projektiranja i proizvodnje te simulacijskih programa i generativnih metoda.15 Prvotni arhitektonski blobovi sada su zamijenjeni funkcionalno i logièno projektiranim inovativnim oblicima mekih konstrukcija, pa tako i treæi spomenuti uobièajeni tip - vlaèno stabilizirane napuhane konstrukcije - dobiva svoje suvremene razrade i primjere. Ovdje je potrebno spomenuti da se vlaèna stabilizacija obièno pojavljuje u dvije varijante: 1) kao stabilizacija jednostrukom membranom i 2) stabilizacija (jednostrukom ili dvostrukom) membranom i vakuumiranjem. Potonja varijanta pritom granièi s jednom drugom vrstom konstrukcija - vakuumskim konstrukcijama. Primjer napuhane konstrukcije stabilizirane jednostrukom
vlaènom membranom jest Peace Pavilion u Cambridgeu iz 2013. pariškog ureda Atelier Zündel Cristea (Sl. 3.C). Konstrukciju površine 62 m2 èini kontinuirana tlaèna prostorno zakrivljena simetrièna cijev koja je vlaènom membranom - pokrovom spregnuta u oblik proizašao iz moguænosti suvremenih tehnika parametarskog projektiranja i strojne proizvodnje membranskih konstrukcija.16 Isti ured projektirao je 2012. još jednu sliènu konstrukciju: pneumatski Trampolin-most preko Seine u Parizu (natjeèajni projekt), koji je bio zamišljen kao niz od tri segmenta, svaki naèinjen od savijene pneumatske cijevi koja je središnjom membranom napeta u oblik savijenog torusa. Primjer napuhane konstrukcije stabilizirane vakuumiranjem jest pneumatska mrežasta ljuska PlusMinus, konstrukcija nastala kao istraživaèki projekt studenata Arhitektonskog fakulteta Sveuèilišta u Stuttgartu i Instituta za lagane konstrukcije i konceptualno projektiranje17 u suradnji s „Festo bionièkom mrežom za uèenje”. Mrežasta ljuska od 34 napuhane cijevi promjera 5,5 cm, tlaka zraka 0,5-0,7 Ba, vakuumiranjem je stabilizirana izmeðu dviju membrana. Horizontalni potisak preuzima podna tekstilna membrana, a krajevi cijevi imaju prilagodljive spojeve tako da mogu zauzeti položaj pod bilo kojim potrebnim kutom u odnosu na podlogu. Konstrukcija koja natkriva površinu od 16,5´10,4 m u imenu daje do znanja da je rijeè o konstrukciji „graðenoj i pozitivnim i negativnim tlakom”.18 Takva je konstrukcija izrazito vitka i lagana u odnosu na raspon i površinu koju natkriva.
INOVATIVNE MOGUÆNOSTI PROJEKTIRANJA PNEUMATSKIH KONSTRUKCIJA
INNOVATIVE POSSIBILITIES OF PNEUMATIC STRUCTURE DESIGN
Prethodno opisani (pod)tip napuhanih konstrukcija vlaèno stabiliziranih vakuumiranjem izmeðu dviju membrana jest konstrukcija koja je ujedno i pneumatska i vakuumska pa je slièna posebnom tipu konstrukcija, uvriježeno nazivanom vakuumski stabilizirane konstrukcije.19 Takve konstrukcije - koje su puno rjeða pojava od pneumatskih - jesu konstrukcije što sadrže rastresito ili nevezano punjenje koje se vakuumiranjem (unutar
14 Hyun, 2008.
15 Raèunala i softver donedavno nisu bili toliko dostupni i ‘propusni’ da bi omoguæili aktivnu kontrolu mekanih konstrukcijskih tijela uživo, puno kompleksniju od kontrole tvrdih mehanizama.
16 Peace Pavilion - AZC
17 Institut für Tragkonstruktionen und konstruktives Entwerfen [ITKE]
18 PlusMinus - Pneumatic gridshell
19 Moguæe je susresti se i s drugim nazivima za ovaj tip konstrukcija, kao što su vakuumske konstrukcije, va-
membrane) stvrdne u stabilan oblik. Ovakve su konstrukcije pogodne za oblikovanje laganih tvrðih konstrukcija s moguænošæu prilagodbe oblika. Puštanjem zraka u konstrukciju, punjenje ponovno postaje rastresito te ga se ponovnim vakuumiranjem može stvrdnuti u novi oblik.
Pneumatski jastuci - uobièajeno korišteni pri oblikovanju arhitektonskih ovojnica i pokrova - èesto se koriste za postizanje boljih energetskih svojstava graðevina. Tako su dvostruki jastuci s moguænošæu razlièite napuhanosti pojedine komore postali èesto korišteno rješenje za projektiranje prilagodljivih ovojnica zgrada kojima je moguæa regulacija toplinskih dobitaka, odnosno kolièine propuštanja prirodnoga svjetla prema trenutaènim potrebama. To se postiže postavljanjem dvaju preklapajuæih mutnih, neprozirnih ili reflektirajuæih uzoraka na srednjoj i jednoj vanjskoj stijenki dvostrukog jastuka. Napuhavanjem jednoga i ispuhavanjem drugoga jastuka dva se uzorka preklope ili razmaknu, èime se svjetlo blokira ili propušta. Primjer takve inovativne primjene jest zgrada Media-TIC ureda Cloud 9 u Barceloni (Sl. 4.A), koja ima dva tipa pneumatske ovojnice na dvama proèeljima. Na jugoistoènom proèelju ovojnica se sastoji od trokutastih dvostrukih jastuka s preklapajuæim uzorkom, dok se na jugozapadnom proèelju nalaze duguljasti vertikalni pneumatski jastuci u koje se, po potrebi, upuhuje smjesa umjetne magle na bazi dušika, èime se regulira popodnevna insolacija
kuumski prednapete konstrukcije ili u engleskom jeziku vacuumatics analogno rijeèi pneumatics
20 Postignuto je smanjenje solarnog faktora ‘g’ s 0,35 na 0,19, a cijena ovoga sustava iznosila je 5% ukupne cijene gradnje zgrade. [Cloud 9]
21 Quastic
22 Balmond Studio
23 Izvorni naziv na nizozemskom glasi: Het dak dat opgaat in rook.
24 Overtreders W
25 3Gatti
interijera.20 Osim zrakom, pneumatske konstrukcije tako mogu biti punjene drugim fluidima, kao što su neki elementarni plinovi, razne vrste umjetne magle i dima te dr. Amerièki arhitektonski ured Quastic projektirao je privremenu nadstrešnicu za okupljanja na otvorenomu Floatastic (Sl. 4.B). To je pneumatski jastuk nepravilne konture punjen helijem koji je obodnim zastorima sidren u tlo. Konstrukcija nije horizontalno stabilizirana pa se na vjetru pomièe i naginje koliko joj to dopuštaju dužine zastora.21 A privremeni paviljon galerije Serpentine u Londonu iz 2006. Rema Koolhaasa22 imao je pneumatsku kupolu - balon koji se mogao podiæi u zrak ili povuæi nazad na paviljon, zatvarajuæi ga tako, ovisno o vremenskim prilikama i vrsti aktivnosti koja se u tom trenutku odvija. Još jedan primjer pneumatske konstrukcije koja nije punjena obiènim zrakom jest prenosivi paviljon za izletnike Krov koji ide u dim23 (Sl. 4.C). On se sastoji od zraènog jastuka punjenog toplim zrakom (otpadnom toplinom iz peæi na drva) koji natkriva stolove s drvenim klupama te tako odozgo zraèi toplinu na prostor za okupljanja na otvorenomu. Paviljon je nominiran za nizozemsku nagradu za dizajn 2012. godine.24
Dodavanje pneumatskih konstrukcija postojeæim ovojnicama zgrada može biti priuštiv naèin poboljšanja energetskih svojstava zgrade, kao i poveæanja volumena zgrade bez znaèajnog dodavanja težine na postojeæu konstrukciju. Projekt Shanghai Bubble Building ureda 3GATTI Arch. Studio primjer je takvog pristupa renoviranju i poboljšanja energetskih svojstava postojeæe uredske zgrade. Ovojnica se napuhuje dok u zgradi borave i rade ljudi, a ispuhuje se tijekom noæi. Uz poboljšanje fizike zgrade postignut je i dodatan vizualni efekt ovojnice kao dinamièke skulpture (s dnevnim i noænim režimom ponašanja) te nove vizualne prepoznatljivosti, dok zraèni prostor izmeðu postojeæe zgrade i dodane ovojnice pridonosi poveæanju energetske uèinkovitosti graðevine.25
Sl. 4. Pneumatske konstrukcije punjene drugim medijem:
A) pneumatski jastuci prilagodljivo punjeni umjetnom maglom: Media-TIC Building
B) konstrukcija punjena helijem: Floatastic
C) konstrukcija punjena toplim zrakom: Krov koji ide u dim
Fig. 4 Pneumatic structures filled with other medium:
A) pneumatic pillows adaptively filled with artificial mist: Media-TIC Building
B) structure filled with helium: Floatastic
C) structure filled with hot air: Roof that goes up in smoke
Sl. 5. Inovativne primjene pneumatskih konstrukcija:
A) skijaški most u Lanslevilardu kao Tensairity greda, B) lebdeæa vjetroelektrana, C) ICD-ITKE 2014-15 paviljon, D) Combat Concrete
Fig. 5 Innovative applications of pneumatic structures: A) ski bridge in Lanslevilard as a Tensairity beam, B) floating wind plant, C) ICD-ITKE 2014-15 Pavilion, D) Combat Concrete
Poseban tip konstrukcija koji se odnedavno intenzivnije istražuje i koristi, a koje je patentirao i popularizirao Mauro Pedreti, jesu takozvane tensairity konstrukcije.26 To su kompozitne konstrukcije koje se sastoje od vitkih tlaènih elemenata stabiliziranih pneumatskim jastukom kao zraènom tlaènom ispunom i užadima u vlaènoj zoni.27 Èesto se koriste kao lagani gredni nosaèi velikih raspona, kao što je krov garaže u Montrauxu u Švicarskoj ureda Luscher Architects raspona 28 m iz 2004. ili skijaški most u Lanslevilardu u Francuskoj ureda Barbeyer Architect raspona 52 m iz 2005. (Sl. 5.A), no mogu se oblikovati i u stupove, kupole i dr.28
Suvremena istraživanja pneumatskih i pneumatski prilagodljivih konstrukcija ukljuèuju i razna alternativna tehnièka rješenja u drugim tehnièkim poljima, kao što su primjerice: (prilagodljiva) krila letjelica, lebdeæe vjetroelektrane (Sl. 5.B), samopodizne konstrukcije, pneumatski okviri, lukovi i modularne kupole, prilagodljivi bukobrani, nasipi i dr. Važno je istaknuti istraživanja moguænosti primjene pneumatskih konstrukcija u sustavima protupotresne izolacije poput onoga japanske tvrtke Air Danshin, koji se aktivnom kontrolom napuhanosti pneumatskih elemenata ugraðenih izmeðu temelja i konstrukcije kuæe optimalno prilagoðava djelovanju potresa prema vrsti i intenzitetu (80-ak kuæa u Japanu bilo je opremljeno ovim sustavom u svrhu testiranja).29
Još jedna inovativna primjena pneumatskih konstrukcija jest moguænost korištenja pneumatske konstrukcije kao oplate za gradnju. Primjerice, robotski proizvedena biomimetièka kupola Istraživaèkog paviljona 2014-15 u Stuttgartu Instituta ICD-ITKE30 (Sl. 5.C) nastala je nanošenjem ugljiènih vlakana na unutarnju stranu napuhane kupole od ETFE folije. Privremena skloništa Combat Concrete tvrtke ACSG31 (Sl. 5.D) - sustav su brze gradnje privremenih graðevina koja se dopremaju kao paketi unutar kojih je pneumatski jastuk koji, napuhan, služi kao oplata za podizanje tekstil-betonske ljuske. Nakon stvrdnjavanja ljuske pneumatik se na mjestu vrata izrezuje, dok ostatak membrane ostaje kao unutarnji završni sloj, èime se osigurava higijenska razina korištenja, primjerice za poljske bolnice, laboratorije i dr.
KRIZNE SITUACIJE, EKSPEDICIJE I SVEMIRSKA ISTRAŽIVANJA
CRITICAL SITUATIONS, EXPEDITIONS, AND SPACE EXPLORATION
Pneumatske konstrukcije èesto se koriste u razne ekspedicijske svrhe na Zemlji i u svemiru. Primjer zemaljske upotrebe tako su konstrukcije Perec i Splav autora Gillesa Eberolta Sarla za pokretne istraživaèke laboratorije (Sl. 6.A). Sastoje se od pneumatskih cijevi od PVC-a povezanih mrežom, na kojima je moguæe podiæi šatore za boravak ili objesiti istraživaèke kapsule i opremu. To su svojevrsne platforme velike površine32 koje se zraènim brodom dopremaju i polažu na vrh krošnji prašumskih stabala. Istraživaèi su tako podignuti visoko iznad zone predatora, zmija i drugih životinja te smješteni u osunèanu zonu iznad mraènoga i vlažnoga pojasa krošanja s puno leteæih insekata.33
U ovu grupu može se uvrstiti i koncept Passing Cloud studija Tiago Barros (Sl. 6.B). Zamišljen kao projekt velikoga transportnog ‘oblaka’, ideja je to koja preispituje konstrukciju zraènog broda ili balona na topli zrak, i to, u ovom sluèaju, tako da putnike smješta na gornju stranu balona - plohu inaèe izloženu atmosferskim prilikama.34
Arturo Vittori i Andreas Vogler 2004. godine za Europsku su svemirsku agenciju projektirali Desert Seal, pustinjsko sklonište - šator od aluminiziranog platna prevuèenog preko skeleta od pneumatskih cijevi. Šator na vrhu ima ventilator koji hvata hladniji zrak iznad
26 Pojam tensairity slièan je pojmu tensegrity. Prvi je nastao spajanjem rijeèi tension, air i integrity te predstavlja vrstu pneumatskih konstrukcija, dok je drugi nastao spajanjem rijeèi tension i integrity a predstavlja vlaèno stabilizirane konstrukcije obièno konstruirane od štapova i užadi, bez pneumatskih jastuka.
27 Pneumatski jastuk ovdje služi kao tlaèna ispuna ekvivalentnoga rešetkastog nosaèa.
28 Tensairity Soultions
29 Air Danshin
30 Institut for Computational Design and Construction [Institut für Computerbasiertes Entwerfen und Baufertigung] / Institute of Building Structures and Structural Design [Institut für Tragkonstruktionen und konstruktives Entwerfen]
31 ACSG [Amplified Concrete Solutions Global] amerièka je tvrtka koju su osnovali ratni veterani, a koja proizvodi
tla i upuhuje ga u niži prostor šatora, èineæi ga tako ugodnim za boravak.35 Konstrukcije s pneumatskim cijevima postale su uobièajene kod raznih suvremenih tipova šatora, od malih osobnih za kampiranje pa do veæih, npr. poljske bolnice i druge privremene graðevine.
Pojava novih visokotehnoloških materijala, kao što su kevlar, dyneema i drugi materijali koji pružaju dovoljnu sigurnost korištenja u uvjetima vakuuma, intenzivnoga sunèanog zraèenja, mikrometeora, temperaturnih promjena i dr., reaktualizirala je primjenu pneumatskih konstrukcija u svemirskim istraživanjima. Ispituje se primjenjivost pneumatskih konstrukcija pri projektiranju raznih lutalica za druge planete, orbitalnih postaja, istraživaèkih kolonija, pokretnih laboratorija i dr. Dok jedan dio ideja može djelovati odveæ vizionarski, jedan je dio njih realno izvediv ili se veæ primjenjuje. Zraèni jastuci i naprave za pomoæ pri slijetanju36 (Sl. 6.C), razne antene i zrcala s pneumatskom konstrukcijom i dr., stalno su prisutni u svemirsko-istraživaèkim
visoko prenosive betonske infrastrukturne konstrukcije za izvanrednu i udaljenu primjenu.
32 Perec, primjerice, ima površinu od 400 m2
33 Agence d’Architecture Gilles Ebersolt Sarl
34 Passing Cloud
35 Architecture and Vision
36 Sustav ublažavanja slijetanja robotskih lutalica na Mars èini grozd zraènih jastuka koji se aktivira trenutak prije kontakta s površinom.
37 Jones, 2001.
38 Gruber, Imhof, 2007.
39 Adams, 2007.
40 The Space Review: Interview: TransHab developer William Schneider
41 Bigelow Expandable Activity Module, iako se pokazao uspješnim za boravak ljudi, trenutaèno se koristi za odlaganje opreme. [Bigelow Aerospace]
projektima i studijama. Istražuju se moguænosti primjene mekih tekstilnih pneumatskih kotaèa umjesto èesto korištenih metalnih za svemirska vozila, konstruiranja raznih balona za primjenu na drugim planetima i satelitima s razlièitim tipovima atmosfere i dr.37 Mala težina i kompaktnost pogodni za transport u svemir prednosti su pneumatskih konstrukcija pri ovoj vrsti istraživanja. Projekt razvijajuæega pneumatskog modula Space Loggia Petre Gruber za Meðunarodnu svemirsku postaju (Sl. 6.D) predviða konstruiranje ovojnice s velikim prozirnim površinama kao alternativu limenim modulima s malim oknima za promatranje Zemlje i svemira.38
Proširive ovojnice za istraživaèke laboratorije u svemiru montirane na kruti endoskelet, koji èini jezgru s opremom, zbog male težine i moguænosti ‘pakiranja’ u format lansirne rakete za dopremu u svemir atraktivan su istraživaèki koncept. Prototip svemirske postaje hibridne konstrukcije - istraživaèki projekt NASA-ina svemirskog centra Johnson - predstavlja takvu višeetažnu svemirsku postaju kompaktnog volumena i oblika prilagoðenog gabaritima teretnog prostora veæine lansirnih raketa. Kada raketa dospije na cilj, opna isporuèenog modula napuše se poveæavajuæi volumen radno-istraživaèkog prostora.39 Prototip modula veæ se devedesetih godina prošloga stoljeæa konkretno ispitivao u velikim vakuumskim komorama simulirajuæi svemirske uvjete, no NASA je 2000. odustala od daljnjeg razvoja ovoga prototipa nazvanog TransHab40 te je njegov razvoj nastavila tvrtka Bigelow Aerospace, koja je uspješno lansirala dva takva modula Genesis I 2006. i Genesis II 2007. Ista je tvrtka na Meðunarodnoj svemirskoj postaji instalirala i testirala pneumatski rastezljivi modul BEAM (Sl. 6.E).41
Sl. 6. Pneumatske konstrukcije za ekspedicije i svemirska istraživanja: A) Perec i Splav, B) Passing Cloud, C) ureðaj za pomoæ pri slijetanju na Mars i ureðaj za povratak u atmosferu, D) Space Loggia, E) BEAM
Fig. 6 Pneumatic structures for expeditions and space exploration: A) Solvin Bretzel and Canopy Raft, B) Passing Cloud, C) device assisting in landing on Mars and device for returning into atmosphere, D) Space Loggia, E) BEAM
Sl. 7. Pneumatske umjetnièke instalacije: A) Waste Landscape, B) Snowballing Doorway, C) Inner Space Fig. 7 Pneumatic art installations: A) Waste Landscape, B) Snowballing Doorway, C) Inner Space ABC
PNEUMATIC STRUCTURES IN ART
Pneumatske konstrukcije zahvalno su polje za razvoj prilagodljivih i interaktivnih umjetnièkih instalacija. Zbog male težine, moguænosti kompaktnog spremanja i jednostavnog transporta, visokih oblikovnih i transformacijskih moguænosti - pneumatske interaktivne instalacije èesto su medij umjetnièkog izražavanja i istraživanja. Dio njih povezan je s arhitekturom i služi preispitivanju ljudsko-strojne interakcije. To su instalacije raznih mjerila - od pneumatskih terena / krajobraza preko arhitektonskih elemenata do mekih robota.
Waste Landscape Elise Morin i Clemence Eliard (Sl. 7.A) umjetnièka je instalacija od recikliranih kompaktnih diskova na pneumatskim mjehurima velikih dimenzija koji podsjeæaju na brežuljke - kao serija krajobraza koja može biti postavljena u razne prostore i za razne prigode. A Alex Schweder gradi prostore i barijere/prolaze pneumatskim skulpturama kojima mijenja moguænosti korištenja i kretanja kroz prostor. Instalacija Snowballing Doorway (Sl. 7.B) jest dvostruki pneumatski jastuk koji se pretakanjem zraka iz jednoga jastuka u drugi transformira iz barijere u prolaz i obratno, a Wall to Wall Floor to Ceiling sastoji se od 12 velikih pneumatskih tijela (6 montiranih na pod i 6 na strop), koja se meðusobno guraju i istiskuju oblikujuæi promjenjive prostore za kretanje i istraživanje.42
Jedan primjer zrakom pokretanih kinetièkih skulptura veæega mjerila jesu skulpture nazvane Strandbeest autora Thea Jansena. Rijeè je o više razlièitih pasivnih analognih robota pokretanih vjetrom koji su zamišljeni kao lutajuæa stvorenja što se beskrajno mogu kretati pješèanim plažama. Opremljeni su primitivnim mehanièkim logièkim sklopovima koji im osiguravaju minimum refleksa za opstanak u nepredvidivim uvjetima okoline. Vjetar može direktno gurati skulpture ili pomicati krilca kojima se putem poluga i klipova komprimira zrak u plastiène spremnike, koji dalje, putem mreže pneumatskih cjevèica, dolazi do logièkih i pokretaèkih elemenata skulpture.43
Chico MacMurtie je umjetnik koji intenzivno koristi pneumatske konstrukcije u svojim interaktivnim instalacijama. Neke od njegovih poznatijih interaktivnih pneumatskih skulptura jesu: Ptice - jato pneumatskih ptica što poèinju život s poèetnim uzorkom ponašanja koje se dalje u interakciji s posjetiteljima razvija do nepredvidivoga završetka, Inner Space (Sl. 7.C) i Inflatable Architectural Body kojima istražuje odnose izmeðu unutarnjeg i vanjskog, kao simbioze s izgraðenim okolišem i naèine ekspresije pojedinih umjetnih biæa i njihove interakcije s okolinom.44
Primjer propitkivanja moguænosti hipotetske primjene aktivne robotske pneumatske konstrukcije velikog mjerila u prostoru posebnog statusa, u ovome sluèaju arheološkog nalazišta, jest koncept rekonstrukcije sklopa ranokršæanskoga groblja Manastirine u Solinu pokraj Splita, koji su u svome radu teorijski postavili autori Davor Andriæ i Nataša Jakšiæ.45 Primjena ovakvih mekanih konstrukcija za dinamièko fizièko neinvazivno rekonstruiranje etapa razvoja arheološkog sklopa in situ nudi se kao materijalno opipljiva alternativa uobièajenim slikovnim, maketarskim ili VR rekonstrukcijama i zavrjeðuje daljnje istraživanje.
PNEUBOTIC STRUCTURES
Pneumatski aktivno prilagodljive konstrukcije (pneumatika+robotika) ubrzano se razvijaju zahvaljujuæi razvoju složenijih raèunalnih
42 Snowballing Doorway, Wall to Wall Floor to Ceiling
43 Strandbeest
44 Amorphicrobotworks
45 Andriæ, Jakšiæ, 2018.
46 Meki pneumatski pokretaèki robotski elementi postojali su još od vremena prvih robota, kakav je bio Gakutensoku, japanski robot iz 1928. godine pokretan gumenim zraènicama. Ureðaj umjetni mišiæ kao protetièko pomagalo za žrtve djeèje paralize izumio je 1957. Joseph Laws McKibben koji se bavio proizvodnjom vakuumskih ventila. Ureðaj je èinila ljudski kontrolirana najlonska cijev pogonjena ugljiènim dioksidom iz zasebnog spremnika. Gumeni mišiæ iz 1967., izum Benjamina F. Goodricha i
kontrola, jeftinih elektronièkih upravljaèa, senzora i mekih pokretaèa. Neki pokretaèki elementi, poput ‘mekih mišiæa’, izumljeni su sredinom 20. stoljeæa46, a aktivnu uporabu doživljavaju upravo u doba intenzivnoga razvoja meke robotike. Ovakve konstrukcije koje udružuju pneumatsku i robotsku komponentu nazivaju se pneubotske konstrukcije. One mogu biti pneumatski pokretane konstrukcije od tvrdih komponenata, ali se u veæini sluèajeva radi o laganim mekim pneumatskim konstrukcijama s mekim pneumatskim pokretaèima. Pokretaèi mogu biti linearni, kakvi su primjerice spomenuti ‘meki mišiæi’, ili volumenski, koji istovremeno mogu biti i oblikotvorni i pokretaèki element pneubotske konstrukcije.
Paviljon Airtecture primjer je pneumatski aktivno prilagodljive prijenosne konstrukcije. Nosivu konstrukciju èine pneumatski stupovi i grede koji su stabilizirani mekim mišiæima. Ovisno o promjeni vanjskih djelovanja, konstrukcija se prilagoðava aktivnim upravljanjem prijenosom optereæenja, optimizirajuæi krutost pojedinih dijelova konstrukcije.47
Interaktivne pneubotske proto-arhitekture transdisciplinarnoga znanstvenoistraživaèkog projekta Hyperbody Arhitektonskog fakulteta Tehnièkog sveuèilišta u Delftu - istraživaèki projekt pod vodstvom profesora Kasa Oosterhuisa - služe za istraživanje više tipova prilagodljivih konstrukcija, veæinom pokretanih umjetnim mišiæima. Projekt ima za cilj istraživanje moguænosti projektiranja slo-
Johna S. Englanda, ima pak upletenu vrpcu u gumeno crijevo koje se napuhavanjem savija. Ovisno o tlaku mijenja se i zakrivljenost cijevi. Suvremeni su meki mišiæi uglavnom vlaèni linearni pokretaèi naèinjeni od elastiène cijevi unutar vlaknaste mreže koja se širenjem skraæuje i tako proizvodi uèinak.
47 Kronenburg, 2008.
48 U kontekstu ove analize pojam nastajuæe ponašanje odnosi se na pojavu kompleksnog ponašanja sklopa sastavljenog od elemenata temeljenih na setu jednostavnih pravila.
49 Kievid, Oosterhuis, 2012.
50 Bongers, 2012.
ženih sustava, njihove fleksibilnosti, sposobnosti zadržavanja oblika i prilagodbe krutosti, kombinirane s kinetièkim moguænostima i kompleksnim ponašanjem interaktivnih sustava. Primjer konstrukcije s krutim štapovima i mekim mišiæima jest Muscle Tower II (Sl. 8.A) koji linearnim skraæenjem mišiæa znaèajno mijenja položaj štapova u konstrukciji, postižuæi pokret i promjenu oblika. Muscle Reconfigured (Sl. 8.B) drukèija je konstrukcija koja se sastoji od fleksibilnih ploha što se mogu nabirati putem mekih mišiæa, mijenjajuæi tako topografiju poda, vertikalnih stijena i stropa. A NSA Muscle (Sl. 8.C) jest izložbena instalacija koja se sastoji od napuhane membrane premrežene mekim mišiæima. Konstrukcija je u stalnoj interakciji s posjetiteljima zahvaljujuæi 24 senzora rasporeðenih na 8 mjesta po mekomu pneumatskom tijelu, kojima detektira pokret, blizinu i dodir. Signal se u zvuènom formatu prenosi do raèunala koje ga tumaèi te odreðuje ‘raspoloženje’ koje može biti ocijenjeno kao uzbuðenje, strah ili ljutnja. Konstrukcija je reagirala na okolinu trešnjom, promjenom oblika, zvuèno i svjetlosno te je, izmeðu ostaloga, služila za istraživanje nastajuæih (emergent) uzoraka ponašanja48 robotskih rojeva (zamišljena je kao robotski roj s mekim mišiæima koji koordinirano proizvode uèinak). Chris Kievid i Kas Oosterhuis tvrde da se konstrukcija - koja je bila izložena u Centru Pompidou u Parizu, a pušteno je da sama reagira u interakciji s posjetiteljima - ponašala nepredviðeno te je tako predstavljala „prototip za okruženje koje je lagano izvan kontrole […] prototip konstrukcije koja je proaktivna umjesto reagirajuæa ili korisnicima poslušna”.49 Suvremene tehnike programiranja videoigara i razvoja umjetnih inteligencija èesto se posuðuju za programiranje virtualnih okruženja za dinamièko projektiranje zgrada i razvoj pogonskog softvera ovakvih konstrukcija, a jedan od naèina interakcije s aktivno reagirajuæim konstrukcijama jest i kroz upravljaèe za videoigre (gaming pad-ove), te kroz geste, govor, piktogramske prekidaèe i dr.50
Sl. 8. Pneubotske konstrukcije: A) Muscle Tower II, B) Muscle Reconfigured, C) NSA Muscle Fig. 8 Pneubotic structures: A) Muscle Tower II, B) Muscle Reconfigured, C) NSA Muscle
Ovakve interaktivne konstrukcije za istraživanje moguænosti projektiranja konstrukcija meke topologije ili istraživanja ljudsko-robotske interakcije donose sa sobom specifiène probleme. To su najèešæe tehnièki problemi vezani za aspekte proizvodnje, projektiranja, programiranja, korištenja i interakcije sa suvremenim pneubotskim konstrukcija i dr., ali mogu biti i etièki problemi vezani za pravna pitanja odgovornosti u sluèaju neželjenih posljedica proizašlih djelovanjem ureðaja opremljenih algoritamskim softverima.51
ZAKLJUÈAK
CONCLUSION
Pneumatske konstrukcije su poseban tip konstrukcija u arhitekturi, štoviše rijeè je o politipu koji može biti nosiva konstrukcija, ovojnica, temeljna konstrukcija, ureðaj, robot, vozilo i dr. Takoðer, isti tip konstrukcije moguæe je svrstati i u druge vrste konstrukcija, èime pneumatske konstrukcije proširuju polje moguænosti razvoja raznih disciplina. Udruživanjem meke robotike i pneumatskih konstrukcija nastao je robotski politip pneubotske konstrukcije koji dodatno proširuje polje moguænosti za projektiranje prilagodljivih i reagirajuæih konstrukcija kroz dinamièku interakciju s promjenjivim okolišem, što ukljuèuje promjenjiva djelovanja na konstrukciju, promjenjive zahtjeve i potrebe korisnika i dr. Opremljene biologikom i senzorikom one postaju aktivne, morfodinamiène, biomimetièke konstrukcije. Ovakve jeftine i meke alternative tvrdim i mehanièkim kinetièkim konstrukcijama proširuju polje moguænosti oblikovanja i opremanja prilagodljivih prostora. Posebnost pneumatskih i pneubotskih konstrukcija jest njihova velika sliènost s prirodnim oblicima i živim organizmima, što proizlazi iz njihove mekoæe, zaobljenosti, male težine te višefunkcionalnosti i konstrukcijske optimiziranosti, èime pripadaju u konstrukcije visokoga biomimetièkog potencijala. Time što se lako i podatno uklapaju i u mehanièku i u organièku analogiju u arhitekturi, kao i u arhitekturu kao umjetnost, polje primjene pneumatskih i pneubotskih konstrukcija uistinu je vrlo široko. U skorašnjoj se buduænosti samo može oèekivati daljnje proširenje toga polja - kako za potrebe privremenih, žurnih, ekspedicijskih, transportnih, infrastrukturnih i drugih rješenja, tako i za oblikovanje trajnijih funkcionalnih konstrukcija zgrada. Razvoj ovih konstrukcija još je u ranoj etapi, ali mnogobrojni primjeri njihove uspješne i atraktivne primjene èine izglednijim da pneubotske konstrukcije uskoro postanu uèestalija pojava.
51 Slièni problemi prate razvoj trenutaèno aktualnih robotskih sustava autonomne vožnje osobnih vozila.
1. Adams, C. (2007.), Hybrid Inflatable Structures for High-Performance Applications, Army Research Office Base Camp Sustainability Workshop, Sept. 12-14, Raleigh, NC: Synthesis intl.
2. Andriæ, D.; Jakšiæ, N. (2018.), Adaptive Pneubotics in the Service of Heritage Presentation: the Cemetery of Manastirine, Salona, The 5th International Conference on Architecture and Built Environment with AWARDs: S. ARCH 2018, Get It Published Verlag e.k.: 800-814, Erlangen, Njemaèka
3. Bongers, B. (2012.), Multimodal Interaction in Protospace 1.0, Hyperbody-First Decade of Interactive Architecture [ur. Oosterhuis, K.; Bier, H.; Biloria, N.; Kievid, C.; Slootweg, O.; Xia X.], Jap Sam Books: 533-548, Heijningen
4. Chi, J.Y.; Pauletti, R.M. (2005.), An outline of the evolution of pneumatic structures, II Simposio Latinoamericano de Tensoestructuras, Caracas, Venezuela, Pon_10, Universidad Central de Venezuela, Caracas
5. Gruber, P.; Imhof B. (2007.), Transformation: Structure/space studies in bionics and space design, „Acta Astronautica”, 60 (4-7): 561-570; https://doi.org/10.1016/j.actaastro.2006.09.032
6. Hyun, Y. (2008.), Pavilions in the Vanguard of Architecture, „C3: Architecture + Landscape + Urbanism”, 0812 (292): 40-47
7. Jones, J.A. (2001.), Inflatable Robotics for Planetary Applications, 6th International Symposium on Artificial Intelligence, Robotics & Automation in Space: A New Space Odyssey, Montreal, Canada, June, 18-22: 1-6; http://hdl.handle. net/2014/39004
8. Kievid, C.; Oosterhuis, K. (2012.), Muscle NSA, a Basis for a True Paradigm Shift in Architecture, Hyperbody: First Decade of Interactive Architecture [ur. Oosterhuis, K.; Bier, H.; Biloria, N.; Kievid, C.; Slootweg, O.; Xia, X.], Jap Sam Books: 445-452, Heijningen
9. Kronenburg, R. (2008.), Portable architecture (3.), Elsevier/Architectural Press: 61-64, Oxford / Burlington, MA
10. Lipson, H. (2006.), Evolutionary Robotics and Open-Ended Design Automation, Biomimetics: Biologically Inspired Technologies [ur. BarCohen Y.], CRC Press: 129-155, Boca Raton
11. Mikiæ, V. (2010.), Zajednièki projekti arhitekata Seissela i Pièmana; Uz Seisselovu skicu „Putujuæi grad” iz 1932. godine, „Prostor”, 18 (2 /40/): 348-359, Zagreb
12. Steadman, P. (2008.), The Evolution of Designs: Biological Analogy in Architecture and the Applied Arts, Routledge, Oxon; https://doi.org/ 10.4324/9780203934272
Internetski izvori
Internet Sources
1. 3Gatti, http://3gatti.com/#0 [1.2.2016.]
2. Agence d’Architecture Gilles Ebersolt Sarl, http: //www.gillesebersolt.com/ [12.2.2016.]
3. Air Danshin, http://www.airdanshin.jp/ [1.2. 2016.]
4. Amorphicrobotworks, http://amorphicrobotworks.org [7.12.2019.]
5. Architecture and Vision, http://www.architectureandvision.com/ [18.2.2016.]
6. Balmond Studio, http://www.balmondstudio. com/work/serpentine-pavilion-2006.php [20. 10.2019.]
7. Bigelow Aerospace, http://bigelowaerospace. com/ [12.2.2020.]
8. Casa Bubble, http://www.casabubble.com/ [18.2.2016.]
9. Strandbeest, http://www.strandbeest.com/ [30.12.2017.]
10. Media-TIC Building, http://www.abitare.it/wpcontent/uploads/2010/01/PresentacionMEDIA -TIC_web_EN-1.pdf [5.7.2017.]
11. Overtreders W, http://www.overtreders-w.nl/ index.php?sb1=project&sb2=project&sb3=dak [18.2.2016.]
12. Passing Cloud, http://tiagobarros.pt/PassingCloud-1 [21.3.2016.]
13. Peace Pavilion - AZC, http://www.zundelcristea. com/en/design/peace-pavilion/ [18.2.2016.]
14. PlusMinus - Pneumatic gridshell, https://www. festo.com/cms/en_corp/12645.htm [8.1.2016.]
15. Quastic, http://www.qastic.com/, [17.4.2014.]
16. Raumlabor, http://raumlabor.net/ [10.11.2015.]
17. Snowballing Doorway, http://www.alexschweder.com/work/snowballing.html [14.12.2015]
18. Tensairity Solution, http://www.tensairitysolutions.com/applications/ [14.4.2020.]
19. Wall to Wall Floor to Ceiling, http://www.alexschweder.com/work/wall_to_wall.html [14.12. 2015]
20. Strandbeest, http://www.strandbeest.com/ [1.12.2016.]
21. The Space Review: Interview: TransHab developer William Schneider, http://www.thespacereview.com/article/686/1 [21.1.2018.]
Izvor ilustracija
Illustration Source
Autor
Sažetak Summary
The development of pneumatic structures began with the first hot air and hydrogen balloons in the 18th century. They were used in World War II for military purposes followed by their civilian application. Their culmination was reached at the Expo ‘70 in Osaka. Recent development of pneumatic structures has been substantially improved by the emerging new technical and man-made materials with specially designed properties as well as the development of computer-aided design and manufacture. By presenting the selected examples of contemporary pneumatic structures and main areas of their development, this paper aims to confirm a hypothesis that such structures represent a structural polytype (the existence of multiple types of structures within one particular kind) having a high biomimetic potential (capacity to mimic logic, mechanism or function of the living beings in some aspects). Pneumatic structures have been reused again in cases where lightweight, portable and temporary structures are needed. This trend echoes a particular historical period marked by indecision, non-invasive and reversible ways of construction, construction leaving no traces, the organization of temporary public and social gatherings at the places with minimal technical requirements, staying in some places that are difficult to access etc. Multi-purpose lightweight structures are designed for exhibition halls, concerts, festivals, dormitories, saunas, etc. These can be individual facilities or structures connected with the service devices and vehicles. The emergence of glamping is also an opportunity for the application of pneumatic structures as structures that do not leave traces in nature. Besides spatial enclosure, pneumatic structures can perform other technical functions such as the control of heating and cooling, light and heat transmission, etc. Pneumatic structures as additions to the existing building skin can significantly improve the energy performance of a structure. Some characteristics can be accomplished by means of a special construction of a pneumatic element or introduction of another medium besides ordinary air into the structure such as artificial mist, warm air, various gases etc. The
number of new forms and structural solutions is on the increase. It is partly due to the development of computer-aided design and manufacture as well as simulation programs and generative methods. There appear logically designed innovative forms of soft parametrically designed and robotically produced structures. Contemporary structural innovations include the socalled tensairity composite structures with slender compression elements stabilized by a pneumatic cushion as air compression web and tension cables as well as vacuum structures filled with loose material that may harden into a desirable shape by vacuuming process should. Contemporary research also includes the application of pneumatic structures in other technical fields such as for example: (adaptive) aircraft wings, flying wind power plants, self-erecting structures, pneumatic frames, arches and modular domes etc.
Research projects have been carried out in order to examine the possibilities of constructing pneumatic seismic insulation as well as formwork for temporary and permanent structures including the possibilities of robotic construction using such structures in combination with other materials. Crises and expeditions on the Earth and in space have also given impetus towards innovations in the field of pneumatic structures. This is mainly due to low weight and compactness of pneumatic structures which facilitates their transport to distant places with relatively large useful volume they can form. This development is supported by the use of new high-tech materials resistant to space vacuum conditions, intense radiation, micrometeor impacts, high temperature oscillations, etc. Thus, space research entails an analysis of various pneumatic structures and their applicability in the design of space devices, orbital stations, research colonies and mobile laboratories. These are, for example, landing cushioning systems, expandable envelopes of research laboratories with a rigid core containing equipment, which can be easily packed into space launch vehicles. Specific structures have already been constructed and tested as modules for the International Space Station in the Earth’s orbit.
Pneumatic actively adaptable structures have emerged as a result of the development of more complex computer controls, inexpensive electronic control panels, sensors, and soft actuators. The built pavilions and experimental structures use volumetric and linear operating pneumatic elements to adapt their own shape and actively respond to users and the environment. Research is being carried out into the possibilities of designing complex systems, their flexibility, ability to retain the shape or adapt rigidity combined with kinetic possibilities and complex behavior of interactive systems. Such structures are pneumatically operated robotic structures - pneubotics. These are actively adaptable structures with pneumatic elements that can at the same time act as form-giving and actuating elements. Modern pneumatic structures are suitable for the construction of adaptable and interactive art installations of various scales: from small robots or architectural elements to dynamic terrains (landscapes). Thus, for example, some installations are static but portable, some are kinetic, some have a rudimentary analog logic circuit, while others are equipped with more sophisticated controllers and algorithms. Atypical applications are also considered such as the possibility of non-invasive reconstruction of archaeological findings using adaptive pneumatic structures in situ. It has been shown that pneumatic structures in architecture are a polytype that can be a loadbearing structure, envelope, basic structure, device, robot, vehicle, etc. By combining soft robotics and pneumatic structures, the resulting robotic polytype - pneubotic structures - further expands the field of design possibilities for adaptable and responsive structures in architecture. This type enables dynamic interaction between the structure and the changing environment which includes changing actions, changing requirements and users’ needs etc. Equipped with bio-logic and sensors, they become active, morphodynamic, biomimetic structures. Numerous examples demonstrating the application of such structures indicate that pneumatic structures are likely to be increasingly used.
Biografija Biography
Dr.sc. DAVOR ANDRIÆ je poslijedoktorand na Arhitektonskom fakultetu Sveuèilišta u Zagrebu. Doktorirao je 2017. s temom biomimetièkih pneubotskih konstrukcija u arhitekturi. Istražuje suvremene tehnike projektiranja i oblikovanja konstrukcija u arhitekturi.
DAVOR ANDRIÆ, Ph.D., postdoctoral researcher at the Faculty of Architecture in Zagreb. He received his Ph.D. with his dissertation on biomimetic pneubotic structures in architecture. His research interests are focused on the contemporary design techniques and structural design in architecture.
Sveuèilište u Zagrebu Arhitektonski fakultet
HR - 10000 Zagreb, Kaèiæeva 26 alan.k@kostrencic-krebel.com tjukic@arhitekt.hr
Pregledni znanstveni èlanak https://doi.org/10.31522/p.28.1(59).10
UDK 711 ”20”
Tehnièke znanosti / Arhitektura i urbanizam 2.01.02. - Urbanizam i prostorno planiranje Èlanak primljen / prihvaæen: 7. 5. 2020. / 23. 6. 2020.
University of Zagreb
Faculty of Architecture
HR - 10000 Zagreb, Kaèiæeva 26 alan.k@kostrencic-krebel.com tjukic@arhitekt.hr
Scientific Subject Review https://doi.org/10.31522/p.28.1(59).10
UDC 711 ”20”
Technical Sciences / Architecture and Urban Planning 2.01.02. - Urban and Physical Planning Article Received / Accepted: 7. 5. 2020. / 23. 6. 2020.
preobrazba grada urbanistièka metodologija urbana ekologija kriteriji sistematiziranja 21. stoljeæe
Urbanizam poèetkom 21. stoljeæa, u teoriji i praksi, pokušava naæi nove modalitete djelovanja, a karakterizira ga heterogenost i divergentnost pristupa. U svrhu razumijevanja urbanistièkih rješavanja suvremenih transformacija grada kompariraju se razlièiti pristupi s ciljem sistematiziranja i pojmovne jednoznaènosti. Analizom urbanistièkih praksi, u prvih se dvadeset godina 21. stoljeæa induktivnom metodom definiraju šest tema bavljenja suvremenim gradom, koje se metodološki rješavaju kroz šest razlièitih pristupa.
transformation of the city urbanistic methodology urban ecology systematization criteria 21st century
Early 21st century urbanism strives for new ways of action, in theory and practice, and is characterized by heterogeneity and divergence in approach. In order to understand the urban solutions of modern transformations of the city, different approaches are compared aiming for systematization and conceptual unambiguity. By analyzing urban practices, in the first twenty years of the 21st century, the inductive method defines six topics tackling the modern city that are methodologically addressed through six different approaches.
Urbanizamje poèetkom 21. stoljeæa suoèen s novim problemima koji proizlaze iz drukèijih okolnosti razvoja, života i preobrazbe grada. Osim ovih ‘fizièkih’ promjena dolazi i do promjena u teorijskom razmatranju problema; umjesto jedinstvene, dominantne teorijske osnove poèetak 21. stoljeæa karakterizira i pluralizam ideja i koncepata unutar znanstvenih disciplina. Zbog vrlo razlièitih konceptualnih i teorijskih polazišta, te zbog nesustavnosti i nepostojanja koherentnoga, kritièkog valoriziranja tih razlièitih pristupa - javlja se potreba za utvrðivanjem kriterija za njihovu sistematizaciju, kao i za uspostavljanje pojmovne jednoznaènosti. U tu je svrhu potrebno utvrditi koje su to promjene u razvoju i funkcioniranju grada na poèetku 21. stoljeæa i na koji se naèin one razlikuju od problema rješavanih urbanizmom 20. stoljeæa. Postojeæa literature koja daje preglede metoda i pristupa suvremenog urbanizma istražena je kroz sedam literaturnih jedinica. Na osnovi komparacije postavaka iz literature derivirani su parametri za sistematiziranje velikog broja razlièitih pristupa problemu preobrazbe grada u urbanizmu na poèetku 21. stoljeæa.
PREOBRAZBA GRADA I SUVREMENI ŽIVOT
NA PRIJELAZU MILENIJA
CITY TRANSFORMATION AND MODERN LIFE AT THE TURN OF THE MILLENNIUM
Na èetvrtom Svjetskom urbanom forumu organizacije UN-Habitat, održanom u Nanjingu
u Kini, 21. stoljeæe je karakterizirano kao ‘urbano doba’.1 To urbano doba odreðeno je naèinom života u kojem veæina svjetskog stanovništva živi u gradovima, èime grad postaje jedan od odreðujuæih èimbenika - ne samo za život ljudi veæ i za stanje cijeloga planeta.2 U uskoj vezi s time, zbog svoga opsega i intenziteta, utjecaj ljudskih aktivnosti na Zemljinu geologiju i ekosustave postaje tako velik da dolazi do antropogene promjene klime. Taj se fenomen u literaturi naziva ‘anthropocene’.3 Ljudski rod tako postaje geofizièka sila planetarnog mjerila.4 Time grad, njegova prostorna organizacija i procesi koji se u njemu odvijaju, odreðuje ukupan život na Zemlji, dajuæi mu znaèenje koje daleko nadilazi konvencionalno poimanje grada.
Ovakav razvoj grada kontinuitet je procesa zapoèetih modernizacijom i modernizmom kao njenim kulturološkim izrièajem. Nagla ekspanzija grada, koja je poèela krajem 19. stoljeæa, kulminirala je u 80-im i 90-im godinama 20. stoljeæa. Grad iz formata metropolisa, kao višemilijunskog centra moæi, proizvodnje i distribucije robe, prerasta u megalopolis - velika, povezana, urbana podruèja s najmanje deset milijuna stanovnika. ‘Poèetak kraja’ tradicionalnoga grada oznaèava nestajanje jasne granice izmeðu grada i predgraða, što rezultira rastakanjem njegove nekad jasne strukture u amorfne, nekontrolirane oblike poput urban sprawla.
„Grad kao takav, više ne postoji. Pošto je koncept grada iskrivljen i rastegnut van presedana, svako inzistiranje na iskonskom stanju u smislu izvornih predodžbi, pravila i projektiranja neminovno vodi ka nostalgiji ili irelevantnosti.”5
Dosadašnje metode i strategije urbanistièkog planiranja i projektiranja grada, s obzirom na nove okolnosti, zahtijevaju promjene i prila-
1 Na osnovi demografskih podataka za 2008. godinu na svjetskoj razini došlo je do prekretnice kojom ljudi dominantno žive u gradovima, ne više u ruralnim podruèjima kao do tada.
2 O proporcijama antropogenog utjecaja na ukupni život planeta jasno govore i statistièki podatci - gradovi zauzimaju tek oko 2% Zemljine površne, ali troše 60% ukupno proizvedene energije, uzrokuju 70% greenhouse plinova i 70% globalnog otpada [UN-Habitat worldwideNew Urban Agenda Whiteboard Video, https://www.youtube.com/watch?v=mQQxskvR9TE&feature=youtu.be]
3 McGarth, 2013.; Gomez-Luque, Jafari, 2017.
4 Morton, 2016.
5 Koolhaas, 1995: 963
6 Ellin, 1999: 297
7 Ley kao primjer ekspresivnog principa uzima Camilla Sittea i principe postavljene knjigom Der Städtebau nach seinen künstlerischen Grundsätzen. Taj ekspresivni princip moguæe je povezati s tradicijom beaux arts - škola (umjetnièki pristup).
8 Ley kao primjer instrumentalne ideologije uzima Sitteova sunarodnjaka Otta Wagnera i njegov racionalni, funkcionalistièki pristup. Instrumentalna ideologija povezana je s tradicijom politehnièkih škola (inžinjerski pristup).
godbe. Moguæe je postaviti pitanje - koji su to novi principi ili modeli urbanistièkog planiranja i projektiranja grada, u ovim radikalno izmijenjenim uvjetima?
URBANIZAM U RAZDOBLJU
OD MODERNIZMA DO POSTMODERNE
- PRINCIPI I NAÈELA
URBANISM FROM MODERNISM TO THE POST-MODERN - PRINCIPLES AND POSTULATES
Prije istraživanja urbanizma u procesima navedene preobrazbe grada poèetkom 21. stoljeæa nužno je kratkim pregledom ustanoviti koja su to dosad važeæa i korištena naèela. Urbani geograf David Ley baveæi se trendovima u teoriji urbanizma 20. stoljeæa suprotstavlja dvije dominantne ideologije6 - ekspresivnu7 i instrumentalnu8. Instrumentalna ideologija tipièna je za razdoblje moderne i ideologiju progresa, tehnike, mehanicistièkog pristupa, apstrakcije i univerzalizma. Dok je ekspresivna ideologija okrenuta doživljaju i dojmu prostora, fokusirana je na estetsku komponentu, formu, morfologiju grada i tipologiju graðevina, ali isto tako i na sociološku komponentu. Kroz ova dva pristupa moguæe je pratiti osnovne postavke, interese i mijene urbanizma - od moderne do postmoderne.
Prva polovica 20. stoljeæa je razdoblje ‘herojskog modernizma’ s novom organizacijom i oblikovanjem grada na naèelima CIAM-a9, koje poèiva na instrumentalnom principu. Teorijski i kroz praksu planiranja i projektiranja postavljena je jedinstvena doktrina funkcionalistièkog urbanizma, koja se tijekom trideset godina postojanja organizacije (1928.1959.) pokazala problematiènom. Urbanizmom dominira model modernistièke dogme
9 Temeljeni postulati postavljeni su kroz zakljuèke kongresa grupe CIAM [Congrès internationaux d’architecture moderne - 1928.-1959.], koju su èinila najprominentnija imena arhitekture moderne: Le Corbusier, Ernst May, Hannes Meyer, Walter Gropius i Alvar Aalto. Osnovu èini postavka o èetiri osnovne funkcije grada: stanovanje, rad, odmor, komunikacija, koje u praktiènoj primjeni impliciraju zoniranje grada kao osnovnu metodu.
10 Stanovanje, rad, odmor, komunikacija - zoniranje.
11 Poèetak tog novog pristupa definira grupa Team 10Aldo van Eyk, Jacob Bakema, Peter i Alison Smithson i Georges Candilis - formirana 1956., koja unutar CIAM-a nastoji reformirati ogranièavajuæa naèela. Fokus im je bio na problemu kompleksnosti i èesto kontradiktornosti javnog prostora, za koju modernizam sa svojim redukcionizmom i funkcionalnim simplificiranjem i ogranièenjima nije mogao dati odgovor.
12 U praksi realiziran IBA izložbom u Berlinu, a poèiva na naèelima djelovanja unutar gradskog tkiva kroz urbano ureðivanje (editing).
13 Amerièki model moguæe je reprezentirati konceptom ‘grada kolaža’ Colina Rowea. Po njemu uspješan grad nastaje kroz vrijeme, odnosno neprekinuti proces fragmentacije, kolizije, supraponiranja i kontaminacije raznih urbanistièkih ideja. [Rowe, Koetter, 1988.]
o racionalnom gradu temeljenom na èetiri osnovne funkcije.10 Racionalna organizacija, vjera u progres, univerzalizam, grad kao ‘stroj’ - sve su to obilježja koja definiraju instrumentalni princip kao dominantnu metodu toga doba.
Druga polovica 20. stoljeæa donijela je nadgradnju te, naposljetku, i odmak od tih postulata. U teorijski diskurs vraæa se interes za javni prostor grada, kao i za neformalnim, intuitivnim prostornim vezama unutar njega, za razliku od striktnoga funkcionalizma.11 U 70-im i 80-im godinama 20. stoljeæa urbanizam karakterizira ‘povratak gradu’ kroz ponovno ‘otkrivanje’ ulice i trga kao tvorbenih elemenata grada i njegova identiteta. Teme interesa, kao i metode rješavanja problema - morfologija grada, tipologija - ponovno aktualiziraju ‘umjetnièko oblikovanje grada’, vraæajuæi ekspresivni princip kao prevladavajuæi model urbanizma. Umjesto jedinstvenog naèela, poput CIAM-ove povelje u razdoblju modernizma, postmoderna donosi pluralizam pristupa. Ekspresivni princip u razdoblju postmoderne ukljuèuje, pojednostavljeno, dva glavna modela - europski12 i amerièki model13. Za razliku od modernistièke metafore ‘grad kao stroj’, javlja se nova metafora - ‘èitanje grada’ - u kojoj je grad ‘sustav znaèenja’ i može se analizirati poput teksta. Time se grad, njegova struktura, morfologija i tipologija interpretira semiološki. ‘Znaèenje’ oblika i tipova, što u gradskoj strukturi, što u samim graðevinama, postaje znaèajna tema interesa.
Koncem 20. stoljeæa rast grada opsegom i brzinom nadilazi planerske moguænosti kontrole i predviðanja urbanista. U novonastaloj situaciji ni funkcionalistièki pristup moderne i CIAM-a, ni postmodernistièki pristup gradu, koji je definiran tipologijom, ulicom i blokom, nisu u stanju dati adekvatan odgovor.
KRITIKA URBANIZMA 20. STOLJEÆA I TRAŽENJE NOVIH PRISTUPA I METODA
CRITIQUE OF 20TH CENTURY
URBANISM AND THE SEARCH FOR NEW APPROACHES AND METHODS
Teorijski diskurs, ali i urbana praksa - poèetkom 21. stoljeæa pokušava naæi nove modalitete djelovanja, a karakterizira je izrazita heterogenost i divergentnost pristupa. Niz znanstvenih radova, knjiga i izložbi, na razlièite naèine definira problem suvremenoga grada, kao i moguæe pristupe rješavanju toga problema. Za pregled novih urbanistièkih postavaka korišteno je 7 literaturnih jedinica (Tabl. I.). Osnovu za komparaciju èine tri parametra: a) koncept grada (što je grad), b) fokus interesa (tema) u problematici transformacije grada i c) metode rješavanja problema.
Tabl. I. Prikaz urbanistièkih postavki prema literaturnim jedinicama
Table I Overview of urban settings according to literary units
Literaturna jedinicaUrbanistièke postavke
Zaera-Polo, A. [ur.] (2017.), Imminent Commons - urban questions for the Near Future
- grad kao sustav - megastruktura, zajednièko dobro - devet kljuènih dobara: zrak, voda, vatra (energija), zemlja (prostorni resurs), osjetni element (sensing), komunikacija, kretanje, stvaranje i recikliranje - top-down pristup
Mostafavi, M.; Dohetry, G. [ur.] (2016.), Ecological Urbanism - grad kao ekološki sustav - ekološki sklop - tehnološkog (infrastrukturni sustavi), prirodnog (ekološki sustavi) i društvenog (ekonomsko-politièki sustavi) - top-down pristup
Betsky, A. [ur.] (2016.), Re-Living the City: UABB 2015 Catalogue
Oswald, P.; Overmeyer, K.; Misselwitz, P. (2013.), Urban Catalyst - The Power of Temporary Use
Casanova, H.; Hernandez, J. [ur.] (2014.), Public Space Acupuncture
- Strategies and Interventions for Activating City Life
Fitz, A.; Krasny, E. (2019.), Critical Care - Architecture and Urbanism for a Broken Planet
Barnett, J. (2011.b), A short guide to 60 of the newest urbanisms and there could be many
- grad kao produkt djelovanja stanovnike s jedne strane i s druge strane urbanista, arhitekata i umjetnika - ‘useljivi kolaž’ - ponovna upotreba (re-use) i recikliranje prostora, povratak ‘memoriji’ - bottom-up pristup
- urbane intervencije u prostorima izmještanja starih sadržaja - strategije ‘koloniziranja’ i ‘privremenog korištenja’ (temporary use)
- urbanistièke analize samonastalih procesa transformacije koje se onda urbanistièki i arhitektonski artikuliraju - bottom-up pristup
- strategija ‘malih intervencija’ koje služe kao katalizatori za buduæe veæe promjene grada
- moguænost brzog realiziranja malim sredstvima, ali ‘kumulativno’ znaèajno mijenjaju kvalitetu života u gradu
- kombinacija top-down i bottom-up pristupa
- anomalije i krizne situacija grada
- strategije koje traže rješenja za ekološke katastrofe, klimatske promjene, potrese, bolesti, migracije koje akutno djeluju na grad
- 60 urbanizama, podijeljenih u 6 kategorija: urbanizmi sustava, zeleni urbanizmi, tradicionalni urbanizmi, urbanizmi zajednice, socio-politièki urbanizmi, urbanizmi naslovnica
Neadekvatnost postojeæih alata arhitekture i urbanizma polazište je knjige Imminent Commons - urban questions for the Near Future.14 Alejandro Zaera-Polo, urednik publikacije, polazi od grada kao zajednièkoga dobra, definirajuæi ga s devet kljuènih dobara: zrak, voda, vatra (energija), zemlja (prostorni resurs), osjetni element (sensing), komunikacija, kretanje, stvaranje i recikliranje. Osnovnu premisu promišljanja èini postavka da su ljudi postali sposobni modificirati prirodne ekološke sustave, geološke strukture, pa i klimu. To upuæuje na dvije stvari: a) iznimnu odgovornost te pozicije i opasnost koja iz nje proizlazi te b) èinjenica da granica izmeðu prirodnog i artificijelnog (nastalog ljudskim djelovanjem) nestaje. Grad je razmatran kao megastruktura. On predstavlja kompleksan sustav niza meðuovisnih elemenata. Tehnološki sustavi, infrastruktura grada, u ovome su pristupu prošireni i prirodnim sustavima: biološkim organizmima, geološkim resursima i klimatskim znaèajkama. Teorijskim razmišljanjima, kao i konkretnim praksama, ekološkog pristupa gradu bavi se knjiga Ecological Urbanism.15 Unatoè razlièitosti, pa i divergentnosti autora i koncepata predstavljenih u knjizi, kohezivni element predstavlja radikalni koncept ekološkog sustava, koji ne definira samo priroda i biološki organizmi veæ i djelovanje ljudi kroz tehnologiju, ekonomiju, etiku, estetiku i kulturu. Njegovu konceptualnu odrednicu èine teorije Gregoryja Batesona16: „osnovnu jedinicu opstanka èine organizam i njegov okoliš” i Fe-
lixa Guattarija: „tri ekologije”.17 Temeljen na neraskidivoj povezanosti - tehnološkog (infrastrukturni sustavi), prirodnog (ekološki sustavi u užem smislu) i društvenog (ekonomsko-politièki sustavi) - ovaj je pristup bitno drukèiji od onih iz 20. stoljeæa.
Tema Ponovno življenje grada reafirmirana je kroz publikaciju Re-Living the City: UABB 2015 Catalogue18, koja, sumirajuæi glavne postavke kuratora i izloženih projekata, ukazuje na nemoguænost ‘savršenoga grada’. Grad je shvaæen kao dobrobit koja nastaje kroz djelovanje njegovih stanovnika i urbanista i arhitekata. Oni zajedno izgraðuju i preureðuju urbano tkivo raznim sredstvima koji su im na
14 Zaera-Polo, 2017.
15 Mostafavi, Dohetry, 2016. Knjiga je nastala kao rezultat istraživanja, konferencije i izložbe Harvard University Graduate School of Design.
16 Engleski antropolog, lingvist, vizualni antropolog, semiotièar i kibernetièar, 1940-ih proširio je teoriju sustava i kibernetiku na društvene i bihevioralne znanosti. Posljednje je desetljeæe svog života proveo razvijajuæi metaznanost epistemologije kako bi spojio razlièite oblike teorije sustava koji se razvijaju u razlièitim podruèjima znanosti. Najvažnija su mu djela: Steps to an Ecology of Mind (1972.) i Mind and Nature (1979.).
17 Kao kritiku tehnokratskog i znanstvenog environmentalizma, francuski poststrukturalistièki filozof i psihoanalitièar Felix Guattari u eseju Tri ekologije identificira tri meðusobno ovisna ekološka registra. Prvi ekološki registar èini sam okoliš, drugi ekološki registar èine socijalni odnosi te treæi - ekološki registar ljudskog subjektiviteta. 18 Betsky, 2016. Publikacija je nastala kao urednièko sumiranje Shenzheenskog bijenale arhitekture i urbanizma 2015. [UABB].
19 Poglavlje Radikalni urbanizam [Betsky, 2016: 75]
20 Poglavlje Collage City 3D. [Betsky, 2016: 231-250]
raspolaganju. Re-Living the City tako predlaže alternativne metode kreiranja održivih, pravednijih i neformalnih urbanih formacija, koristeæi ponovnu upotrebu (re-use) i recikliranje, kao i povratak ‘memoriji’ grada. Realiziranje tih principa poèiva na ad hoc reagiranju arhitekata i planera te bottom-up inovacija. Buduæi da je grad s poèetka 21. stoljeæa radikalniji od arhitekata i planera koji djeluju u njemu19, rješenje kontradiktornih kompleksnosti grada treba tražiti kroz konceptualnu suradnju umjetnika i arhitekata20 stvaranjem trodimenzionalnih intervencija u gradu koje bi predstavljale ‘useljivi kolaž’. Razlièiti pristupi prikazani na izložbi mogu se sumirati idejom o oživljavanju grada (re-Living the City) kroz razne oblike ‘recikliranja’ onoga što je u gradu veæ prisutno. ‘Prerazmještanje i preustroj’ postojeæega sugerirana je metodologija.
Slièan pristup, koji bi se metodološki mogao nazvati eksperimentalnim, jer djeluje manjim intervencijama koje po sustavu ‘pokušaja i pogreške’ postupno transformiraju grad, prisutan je i u sljedeæim dvjema studijama. Autori studije Urban Catalys21 na europskim primjerima fokusiraju se na spontano nastale urbane intervencije u prostorima izmještanja starih sadržaja (pretežito bivše industrije) koji se raznim strategijama ‘koloniziraju’ kao novi javni prostori, a imaju karakter ‘privremenog korištenja’ (temporary use). Ovdje prikazane strategije proizlaze iz urbanistièkih analiza samonastalih procesa preobrazbe, koje se onda artikuliraju od strane urbanista i arhitekata. Takav pristup funkcionira kao bottom-up
Drugi oblik eksperimentalnog pristupa predstavljaju primjeri prikazani u knjizi Public Space Acupuncture. 22 Oni poèivaju na strategiji ‘malih intervencija’ koje služe kao katalizatori za buduæe veæe promjene. Te se prakse bave intervencijama u prostoru grada koje
21 Oswald i dr., 2013.
22 Casanova, Hernandez, 2014.
23 Fitz, Krasny, 2019.
24 Jonathan Barnett je profesor emeritus urbanizma na Sveuèilištu u Pennsylvaniji. Prakticirajuæi arhitekt i urbanist, angažiran u edukaciji, kao i autor brojnih knjiga i èlanaka o teoriji i praksi oblikovanja grada. Autor je knjige City Design: Modernist, Traditional, Green and Systems Perspectives, u kojoj je ustanovljena podjela urbanistièkih pristupa koja je poslužila za ustanovljenje ‘kategorija’ za razvrstavanje šezdeset ‘urbanizama’. U knjizi on razlikuje tri pristupa: tradicionalno projektiranje, projektiranje ‘zelenoga grada’ (Green City Design) i projektiranje ‘grada sistema’ (Systems City Design), koje u èlanku proširuje na šest kategorija.
25 Barnett, 2011.b
26 U prijevodu namjerno je zadržana množina rijeèi - urbanizam - kako bi se ostalo u duhu izvornika, koji upotrebom množine želi apostrofirati ‘pluralizam’ urbanistièkih pristupa. U nastavku teksta, kada je god rijeè o nekoj od šest Barnettovih kategorija, zadržava se ta množina ‘urbanizmi’.
mogu biti realizirane u kratkom vremenu i malim sredstvima, ali ‘kumulativno’ znaèajno mijenjaju kvalitetu života u gradu.
Knjiga Critical Care - Architecture and Urbanism for a Broken Planet23 kao temu interesa ima anomalije i krizne situacije koje se pojavljuju u životu grada s poèetka 21. stoljeæa. Naglasak je ovdje na ‘dogaðanjima’ u gradu, a ne na njegovoj izgraðenoj strukturi. Promišljaju se strategije koje traže rješenja za ekološke katastrofe, klimatske promjene, potrese, bolesti i migracije koje akutno djeluju na grad. Metodološki radi se ili o ‘toèkastim’ intervencijama, sliènim akupunkturi grada, u svrhu ‘lijeèenja’ odreðenih devijacija u životu grada ili o redistribuciji i reorganiziranju postojeæe strukture grada u svrhu poboljšanja uvjeta života.
KATEGORIZACIJA SUVREMENIH PRISTUPA URBANIZMU PREMA JONATHANU BARNETTU
CATEGORIZATION OF CONTEMPORARY APPROACHES TO URBANISM ACCORDING TO JONATHAN BARNETT
Razmatrane strategije i principi urbanistièkog bavljenja preobrazbom grada na poèetku 21. stoljeæa pokazuju kompleksnost problema, kao i raznovrsnost pristupa. Pokušaj kategoriziranja tog velikog broja razlièitih pristupa u suvremenom urbanizmu napravio je Jonathan Barnett24 s listom od 60 razlièitih tipova urbanizma podijeljenih u šest kategorija (Tabl. II.).25 Barnettove kategorije predstavljaju odreðene aspekte problema suvremenoga grada: infrastrukturu - urbanizmi26 sustava (System Urbanism), ekologiju - zeleni urbanizmi, tipologiju i morfologiju - tradicionalni urbanizmi, društveni aspekt - urbanizmi zajednice, ekonomsko-politièki aspekt - sociopolitièki urbanizmi, te problem anomalija i ekstremnih situacija - urbanizmi naslovnica (Headline Urbanisms). Analizom karakteristika pojedinih urbanizama unutar svojih kategorija moguæe je iz njih izvesti i zakljuèke o primijenjenim metodama.
Prvu navedenu kategoriju èine urbanizmi sustava (System Urbanisms) koji grad smatraju funkcionalnim, tehnološkim sustavom, a koji je rezultat interakcije njegovih podelemenata. Grad kao takav treba biti briga sustavnog projektiranja. Urbanizmi sustava svedivi su na instrumentalni princip i nisu znaèajna novost u odnosu na urbanizam 20. stoljeæa. Pomak u odnosu na ono veæ poznato èini proširivanje elemenata megastrukture grada novim, virtualnim sustavima digitalne tehnologije i interneta: digitalni urbanizam, mrežni urbanizam (Network Urbanism). Oblikovno drukèiji, suvremeni vid sustavnog planiranja i projektiranja grada jest parametrièki urbanizam. Definiran je teorijskom osnovom Patrika
TABL. II. Pregled Barnettove liste 60 suvremenih urbanizama u šest kategorija
Table II Overview of Barnett’s list of 60 contemporary urbanisms in six categories
URBANIZMI SUSTAVA (System urbanisms) ZELENI URBANIZMI (Green urbanisms) TRADICIONALNI URBANIZMIURBANIZMI ZAJEDNICESOCIO-POLITIÈKI URBANIZMI URBANIZMI NASLOVNICA (Headline urbanisms)
1. Infrastrukturni urbanizam
2. Futuristièki urbanizam
3. Retro-futuristièki urbanizam
4. the Bypass Urbanism
5. Parametrièki urbanizam
6. Samonastali urbanizam
7. Tržišni urbanizam
8. Propagandni urbanizam
9. Bihevioristièki urbanizam
10. Zakrivljeni urbanizam
1 1. Digitalni urbanizam
12. Diskonektirani urbanizam
13. Mrežni urbanizam
14. Krajobrazni urbanizam 15. Zeleni urbanizam 16. Održivi urbanizam
17. Okolišni urbanizam 18. Ekološki urbanizam 19. Èisti urbanizam 20. Agrikulturni urbanizam
21. Novi urbanizam
22. Pješaèki urbanizam
23.Novi urbanizam predgraða
24. Antiurbanizam
25. Drugorazredni urbanizam
26. Participirajuæi urbanizam
27. Korisnièki urbanizam
28. ‘Uradi sam’ urbanizam
29. Neformalni urbanizam
30. Open source urbanizam
31. Oportunistièki urbanizam
32. Gerila urbanizam
33. Gypsy urbanism
34. Instant urbanizam
35. Pop-up urbanizam
36. Svakodnevni urbanizam
37. Egzotièni urbanizam
38. Radikalni urbanizam
39. ‘Brikolaž’ urbanizam
40. Magijski urbanizam
41. ‘Slam’ urbanizam
42. Dijalektièki urbanizam
43. Politièki urbanizam
44. Prekrasni urbanizam
45. Stvarni urbanizam
46. Zanijekani urbanizam (the Denied Urbanism)
47. Neodgovorni urbanizam
48. ‘Rekombinantni’ urbanizam
49. Unitarni urbanizam
Schumachera.27 Osnovno mu je polazište parametrièki dizajn - kompjutorski utemeljeno projektiranje u kojem formalne, ali i druge karakteristike projektiranog objekta bivaju tretirane kao varijable ‘programa’.28 Parametrièki urbanizam, primjenjujuæi ta osnovna naèela u svrhu oblikovanja grada i urbanog tkiva, koristi pseudoobjektivnu metodu kojom se pomoæu GIS-a i drugih najnovijih tehnologija mapiraju razlièiti ulazni podatci koji predstavljaju varijable programa. Simuliranjem odreðenih situacija i manipuliranjem ulaznim parametrima kompjutorski se generira rezultirajuæa forma. Na donekle sliènim naèelima, ali metodološki bottom-up pristupom, temelji se samonastali urbanizam (Emergent Urbanism). Forma grada generirana je sustavom pravila izmeðu meðusobno neovisnih aktera, kojih se meðudjelovanjem formira grad kao rezultat procesa, a ne unaprijed postavljene vizije.29 Ostali navedeni oblici sistemskog urbanizma zapravo su varijacije ovih osnovnih navedenih tema, bilo da su potpuno formalne inaèice, poput futuristièkog ili retrofuturistièkog urbanizma, ili pak ime dobivaju prema specifiènom segmentu sustava s kojim se bave, poput tržišnog urbanizma, propagandnog urbanizma ili bihevioristièkog urbanizma.
Posebnu kategoriju èine zeleni urbanizmi (Green urbanisms) koji kao glavni èimbenik uzimaju odnos grada i prirode, odnosno ekološku tematiku. Raspon pristupa kreæe se od kontinuiteta prirodnog i izgraðenog (krajobrazni/landscape urbanizam) i namjere da se grad planira kao integralni dio prirodnog okoliša (okolišni/enviromental urbanizam), do prirode u gradu kao korektiva u cilju kvalitetnijeg života (zeleni urbanizam, èisti urbanizam). Sve ove podteme upuæuju na važnost uvoðenja pojma urbane ekologije30 kao pokušaja odgovora na sve kompleksnije probleme globalizacije, urbanizacije, održivosti i klimatskih promjena - kao specifiènih problema s poèetka milenija.
50. Veliki urbanizam
51. ‘Sveti’ urbanizam
52. Brutalni urbanizam
53. Plaæeni urbanizam
54. Granièni urbanizam
55. Prekogranièni urbanizam
56. Nuklearni urbanizam
57. Mikro urbanizam
58. Urbanizam srednje klase
59. Post-traumatski urbanizam
60. Stereoskopski urbanizam
Treæu kategoriju èine tradicionalni urbanizmi koji koriste iskustva mjesta koja su nastajala tijekom vremena i postupno evoluirala. Oni polaze od kontinuiteta misli o gradu, a na tradiciji postmodernistièkih urbanista i arhitekata A. Rossija, braæe Krier i O.M. Ungersa. Temeljna im je znaèajka da poèivaju na oblikovnom aspektu, tipologiji i ‘urbanom tkivu’ grada, a kao metodu djelovanja koriste topdown pristup. Tradicionalni urbanizmi primarno su oblikovni i dominantna im je estetska komponenta. Ova cijela grupa urbanizama svodiva je pod ekspresivni princip. Najjasnije formuliran jest Novi urbanizam koji zastupa pješaèku prohodnost (walkability), povezanost ulica, avenija i trgova u kontinuirani, hijerarhijski sustav pješaèkih komunikacija (connectivity); mješovite funkcije i razlièitost naèina korištenja gradskog prostora; tradicionalno stambeno susjedstvo; ‘zeleni’ transport (sustav javnog prijevoza temeljen na ekološkoj osnovi).31 Ostali ‘urbanizmi’ iz te kategorije, unatoè drukèijim nazivima, predstavljaju ‘varijaciju’ na osnovne teme postavljene principima Novog urbanizma. Problem ovoga pristupa, usprkos kvalitetnim postulatima koji ponovno afirmiraju temelje tradicionalnoga grada, jest to što on ne nudi odgovore na niz novih problema života u gradu generiranih suvremenom situacijom te, s druge strane, predstavlja vrlo elitistièki pristup koji ne nudi adekvatna rješenja za socijalnu problematiku grada, kao ni
27 Patrik Schumacher (1961.) arhitekt je i arhitektonski teoretièar sa sjedištem u Londonu. Glavni je direktor arhitektonskog ureda Zaha Hadid Architects. Schumacher koristi izraz ‘parametrizam’ da oznaèi uporabu naprednih tehnika raèunalnog dizajna. God. 2008. na venecijanskom bijenalu arhitekture objavio je manifest ‘parametrizma’.
28 ‘Parametrijski model’ prikazuje odreðeni oblik prema skupu trenutaèno odabranih vrijednosti, odnosno identitet parametrijskog dizajna nalazi se u topologiji ‘nestabilnog’ objekta, a ne u njegovu trenutaèno odreðenom obliku. [https://www.patrikschumacher.com/Texts/Design %20Parameters%20to%20Parametric%20Design.html]
29 Teoretièari u objašnjavanju tog pristupa povlaèe analogiju s popularnom raèunalnom igrom SimCity
za specifiènosti identiteta pojedinih dijelova grada.
Èetvrta kategorija urbanizama - urbanizmi zajednice - komplementarni su tradicionalnom urbanizmu, na naèin da se iste teme i ciljevi obraðuju bottom-up metodom (a ne top-down kao kod tradicionalnih urbanizma), te da osnovu rješavanja problema èini sociološki pristup umjesto oblikovnog. Urbanizmi zajednice poèivaju na neformalnom, nehijerarhijskom pristupu, malim intervencijama i participaciji graðana. U toj se grupi osim participirajuæeg urbanizma i korisnièkog urbanizma, kojeg sam naziv upuæuje na strategije djelovanja, nalaze i gerila urbanizam, pop-up urbanizam, instant urbanizam. Metodološki oni predstavljaju novinu u smislu naèina mišljenja i djelovanja u urbanistièkoj praksi. To se odnosi na participaciju graðana, kao i drukèiju ulogu profesionalaca, koji umjesto rada u uredu koriste aktivizam i direktno djelovanje. Iako je strategija drukèija (bottomup) od konvencijalne urbanistièke strategije (top-down), metode i alati djelovanja u okviru grada ostaju iste. U središtu interesa takvih pristupa jest rješavanje konkretnih i lokalnih problema - nedostatak javnog prostora, neadekvatni prostor za pješake, zapreke u korištenju za osobe s otežanim kretanjem ili posebnim potrebama. Specifiènost je ovih pristupa i èinjenica da su èesto privremenog karaktera, pa kao takvi nemaju trajan utjecaj na grad.
Petu kategoriju èine sociopolitièki urbanizmi kod kojih je glavna strategija djelovanja politièka i socijalna kritika života u gradu i projektiranja grada. Njihovo zajednièko polazište jesu razni oblici nejednakosti: socijalne, nacionalne, rasne, rodne i druge tenzije. Urbana se sociologija tim temama bavi veæ dugi niz godina i ta se problematika svakako mora uzeti u obzir. Dijalektièki urbanizam razmatra èitav niz urbanih pitanja, sukoba i borbi u suvremenomu kapitalistièkom gradu.32 On se bavi pitanjima koja utjeèu na kvalitetu svakodnevnog života - od cijene stanovanja, preko djelovanja lokalne vlasti, do utjecaja velikih korporacija na urbani krajolik. Urbanistièki razvoj stavljen je u kontekst veæih politièkih i ekonomskih snaga. Politièki urbani-
30 Urbana ekologija je znanstveno prouèavanje meðusobnog odnosa živih organizama i njihova okruženja u kontekstu urbane sredine. Ekologija se povijesno usredotoèila na ‘netaknute’ prirodne sredine, ali do 1970-ih mnogi ekolozi poèeli su okretati svoj interes prema ekološkim interakcijama koje se odvijaju u urbanim sredinama i koje su uzrokovane urbanim sredinama, što je u konaènici dovelo do uvoðena tog novog termina.
31 http://www.newurbanism.org/newurbanism.html
32 Merrifield, 2002.
33 Otklon od konvencionalne problematike grada kojim se bavi urbanizam i naglasak na situacijama ugroze ili senzacije ujedno ih i èini novinskim vijestima.
34 Broken Planet [Fitz, Krasny, 2019.]
zam nastupa sa sliène pozicije, ali njegovu teorijsku osnovu ne èini marksistièki dijalektièki materijalizam. Stvarni urbanizam (Real Urbanism), kao i prekrasni urbanizam (Beautiful Urbanism), nastupa s pozicije kritike ‘idealnih gradova’ i projekta poput City Beautiful koji, po njihovu mišljenju, predstavljaju alate socijalne kontrole te iskrivljuju normalan razvoj grada u korist povlaštenih skupina. Posljednju, šestu kategoriju èine urbanizmi naslovnica (Headline urbanism). 33 Njihova je zajednièka karakteristika da se bave nekom od anomalija u životu grada. U tu grupu pripadaju urbanistièki pristupi koji pokušavaju naæi rješenje na iznimne situacije koje mogu zadesiti grad, poput brutalnog urbanizma koji se bavi nasiljem i antisocijalnim ponašanjem; graniènog (Border Urbanism) i prekograniènog urbanizma (Trans-border Urbanism) koji rješavaju problem migracije i migranata; ili pak nuklearnog i post-traumatskog urbanizma koji se bave saniranjem neke katastrofe u gradu. Ova grupa urbanizama, iako atipièna, indikativna je za suvremeni trenutak u kojem prirodne, gospodarske ili politièke katastrofe snažno utjeèu na normalan život grada. Problematika arhitekture i urbanizma u epohi ‘slomljenog planeta’34, u kojoj ekološke katastrofe, klimatske promjene, potresi, bolesti, migracije èine svakodnevnicu, poèinje biti znaèajna tema teorijskog i praktiènog diskursa.
SUVREMENA PREOBRAZBA GRADA
- SISTEMATIZACIJA PREMA TEMAMA
I METODAMA
CONTEMPORARY CITY
TRANSFORMATION - SYSTEMATIZATION
ACCORDING BY THEMES AND METHODS
U svrhu daljnjih istraživanja urbanistièkih praksi suvremenih transformacija grada neophodno je identificirati zajednièke kriterije sistematizacije, kao i uspostaviti jednoznaènu terminologiju. Na osnovi prethodno analiziranih i kompariranih literaturnih jedinica sintezom se uspostavljaju parametri sistematizacije novih urbanistièkih pristupa s poèetka 21. stoljeæa. Prethodno razmatranje upuæuje da je moguæe razlikovati teme (što se radi?) od metoda (kako se radi?).
U cilju identificiranja glavnih tema bavljenja gradom u novim urbanistièkim pristupima moguæe je koristiti Barnettove kategorije. Na osnovi njegovih šest kategorija definirane su sljedeæe teme: grad kao sustav (infrastruktura), ekološki aspekt grada (zeleni urbanizmi), tipologija i morfologija grada (tradicionalni urbanizmi), doživljajno ambijentalni aspekt (urbanizmi zajednice), ekonomsko-politièki aspekt (sociopolitièki urbanizmi), anomalije i situacije krize (urbanizmi naslovnice). Ove
teme, iako u konkretnim urbanistièkim pristupima mogu biti dominantne, trebale bi biti uvijek sagledane u uzajamnoj relaciji. Zbog uzajamne uvjetovanosti nužno je da svih navedenih šest tema budu ukljuèene u procesu planiranja i projektiranja grada ili urbanih cjelina.
Ove se teme metodološki rješavaju razlièitim naèinima. Najopæenitije, dva su osnovna naèina pristupa rješavanju navedenih tematop-down / bottom-up. Te dvije metode definiraju princip organizacije - bilo formiranja projektnog zadatka, bilo donošenja odluka. Obje metode, kao i njihove kombinacije, primjenjive su na svaku od šest tema. Metodološki, na osnovi razlike urbanizma 20. i poèetka 21. stoljeæa mogu se diferencirati tri pristupa: konvencionalni, eksperimentalni i pristup ‘intenzivne njege’ (critical care).35 Konvencionalna metoda odreðuje grupu urbanistièkih pristupa koji koriste naèela poznata i korištena tijekom 20. stoljeæa. Slijedeæi Leyevu postavku o dva dominantna principa arhitekture i urbanizma 20. stoljeæa, moguæe je razlikovati ekspresivnu i instrumentalnu konvencionalnu metodu. Ekspresivni pristupi temeljeni su na kontinuitetu misli o gradu koji poèiva na oblikovnom aspektu, tipologiji i ‘urbanom tkivu’ grada. U smislu realizacije tih koncepata možemo razlikovati one koji koriste top-down pristup (tradicionalni urbanizmi) i one koji usvajaju novi, bottom-up pristup, fokusiraju se na male intervencije i participaciju graðana (urbanizmi zajednice). Osnovno obilježje te metode jest fokusiranje na oblikovnom i sociološkom aspektu grada (urbanizmi zajednice). Instrumentalni pristup unutar konvencionalne metode koincidira s Barretovim urbanizmima sustava. Ti se pristupi ponajprije bave organizacijom grada, a posebice organizacijom tokova roba, ljudi, energenata. Za razliku od sliènih pristupa 20. stoljeæa, novi milenij kao važan kriterij uzima održivost tih tokova te, naposljetku, i održivost samoga grada. Teorijske postavke takvih novih instrumentalnih pristupa najjasnije su definirane teorijom Alejandra Zaere (post-human city, anthropocene), u kojima se grad promatra kao složeni ‘ekosustav’ koji èine zajedno biološki okoliš, izgraðeni okoliš, društveno-kulturni kontekst i èovjek.36
Druga metoda suvremenih urbanistièkih pristupa jest eksperimentalna metoda koju, u teorijskom smislu, odreðuje akceptiranje zateèenih stanja grada, bez nostalgiènoga povratka na tradicionalni model grada. Temeljena je na teorijskim promišljanjima da je u suvremenim uvjetima nemoguæe govoriti o kontinuitetu grada kao jedinstvenom oblikovnom i identitetskom sustavu (post-urbanizam). Lokalne intervencije i intervencije privremenoga karaktera omoguæuju da se
kroz niz manjih i postupnih koraka rješavaju problemi grada, kumulativno proizvodeæi uèinke na grad u cjelini. Ovoj metodi pripadaju prakse ‘recikliranja’ urbanih struktura i drugih intervencija koje po sustavu ‘pokušaja i pogreške’ postupno transformiraju grad, kroz strategije ‘privremenog korištenja’ ili ‘malih intervencija’ koje služe kao katalizatori za buduæe veæe promjene.37
Treæa metoda ‘intenzivne njege’ bavi se anomalijama grada kao posljedicama ekonomsko-politièkih uvjeta (društveno-politièki urbanizmi), te prirodnim, biološkim, geološkim ili migracijskim i zdravstvenim anomalijama (urbanizmi naslovnica). Teme klimatskih promjena, ugroženosti ekološkog sustava, problemi prenapuèenosti, migracije, kao i terorizma, zahtijevaju poseban pristup. ‘Intenzivna njega’ odnosi se i na hitnost djelovanja i na težinu problema u kojoj je ugrožena opstojnost grada, ne samo u ekonomskom ili energetskom pogledu (èime se bave sistemski urbanizmi) veæ i održivost u smislu biosa38 - života u svim oblicima njegove manifestacije. Belgijski filozof i aktivist Lieven De Cauter tumaèi da u suvremenim procesima ljudi gube kvalitetu društvenog života (bios), svodeæi se na tek puko postojanje (zoe).39 Modernitet, i specifièno modernizam u arhitekturi i urbanizmu, temeljio se na ideologiji progresa i obeæanja graðenja bolje buduænosti, ali ta je buduænost bila graðena na uništenju mnogih prirodnih resursa, biljnih i životinjskih vrsta, pa i na štetu samog èovjeka.40 Etika brige za ljude, prirodu i planet u cjelini trebala bi biti središnja briga arhitekture i urbanizma u cilju osiguranja ljudskog staništa, njegovoj naseljenosti i kontinuiranoj sposobnosti osiguranja kvalitetnog života.41 Ta kvaliteta, koju bi urbanizam trebao osigurati u planiranju i projektiranju grada, specifièna je za ovo vrijeme.
CONCLUSION
Polazeæi od osnovne hipoteze da novi, specifièni uvjeti života grada i njegovih transformacija zahtijevaju nove modalitete rješavanja problema, napravljen je pregled razlièitih urbanistièkih pristupa planiranju i projekti-
35 Fitz, Krasny, 2019.
36 Zaera-Polo, 2017
37 Casanova, Hernandez, 2014.; Oswald i dr., 2013.
38 Koncept biosa preuzet je od suvremenoga talijanskog filozofa Giorgia Agambena, a poèiva na kljuènoj grèkoj razlici izmeðu ‘golog života’ (la vita nuda ili zoê /ˈ zoʊi /; Gk. Ζωή zoê) i ‘odreðenog naèina života’ ili ‘kvalitetnog života’ (Gk. Βίος bios).
39 De Cauter, 2004: 29, 68-69
40 Fitz, Krasny, 2019: 12
41 Fitz, Krasny, 2019: 13
TABL. III Sistematizacija novih urbanizama - teme i metode
Table III Systematization of new urbanisms - themes and methods
METODE
RJEŠAVANJA
hijerarhijske top-down
bottom-up
konvencionalne instrumentalna
ekspresivna
nove metode eksperimentalna
‘intenzivna njega’
TEME grad kao sustav
ekološki aspekt grada tipologija, morfologija ambijentalni aspekt grada
ekonomsko-politièki aspekt grada anomalije i situacije krize
ranju grada, koji su razvijani u prvih dvadeset godina 21. stoljeæa. Kao specifikum toga doba detektirane su sljedeæe karakteristike: a) živimo u urbano doba jer veæina stanovništva planeta Zemlje živi u gradovima; b) u smislu utjecaja ljudi na planet, geološko doba je antropoceno; c) razvoj grada iz ekstenzivnoga (20. st.) prelazi u intenzivno (21. st.) nakon ekspanzije grada, dolazi do njegove ‘implozije’.
Novi pristupi urbanizmu mogu se sistematizirati tematski i metodološki. Tematska sistematizacija definira šest pristupa gradu: grad kao sustav, ekološki aspekt grada, tipologija i morfologija grada, doživljajno ambijentalni aspekt, ekonomsko-politièki aspekt, anomalije i situacije krize. Tih se šest tema mogu metodološki rješavati na sljedeæe naèine: a) hijerarhijski - top down / bottom-up; b) konvencionalnim metodama (ekspresivnom ili instrumentalnom); c) eksperimentalnim metodama (recikliranje, koloniziranje, privremene intervencije, ‘akupunktura’ grada), d) metodom intenzivne njege (intervencije temeljene na holistièkim, ekološkim i održivim
principima u svrhu ‘lijeèenja’ konfliktnih situacija grada). Primjenjivost metoda na specifiène probleme suvremenoga grada - teme, prikazana je u Tabl. III.
Ono što je moguæe uoèiti jest da nove metode (eksperimentalna i ‘intenzivna njega’) ne daju alate za probleme grada kojima se bavio urbanizam 20. stoljeæa (grad kao sustav te problemi tipologije i morfologije), kao što ni konvencionalne metode (instrumentalna i ekspresivna) ne rješavaju probleme specifiène za poèetak 21. stoljeæa (ekologija, ekonomsko-politièka problematika te anomalije grada i situacije krize). Moguæe je zakljuèiti da rješavanje problema suvremenoga grada ne treba tražiti u nekom specifiènom urbanistièkom pristupu, veæ u ispravnom detektiranju problema (teme) i u odabiru adekvatne metode. Unatoè prividno velikom broju pristupa, ovom je sistematizacijom èitav niz ‘imena’ prisutnih u literaturi sveden na pojmovno jasne, meðusobno povezane kategorije, unutar kojih je moguæe smjestiti bilo koji od u literaturi navedenih ‘urbanizama’.
1. Barnett, J. (2011.a), City Design: Modernist, Traditional, Green and Systems Perspectives, Routledge, New York, London (Kindle izdanje iz 2016.); https://doi.org/10.4324/9781315707983
2. Barnett, J. (2011.b), A short guide to 60 of the newest urbanisms and there could be many more; https://www.uc.edu/cdc/urban_database/urban_imaging/60_Newest_Urbanisms.pdf [18.1.2020.]
3. Betsky, A. [ur.] (2016.), Re-Living the City: UABB 2015 Catalogue, Actar, Barcelona
4. Casanova, H.; Hernandez, J. [ur.] (2014.), Public Space Acupuncture - Strategies and Interventions for Activating City Life, Actar Publishers
5. De Cauter, L. (2004.), The Capsular Civilization - On the City in the Age of Fear; NAi Publishers, Rotterdam
6. Ellin, N. (1999.), Postmodern Urbanism - revised edition, Priceton Architectural Press, New York
7. Fitz, A.; Krasny, E. (2019.), Critical Care - Architecture and Urbanism for a Broken Planet, Architekturzentrum Wien, Vienna, the MIT Press; https://doi.org/10.7551/mitpress/12273.001. 0001
8. Gomez-Luque, M.: Jafari, G. (2017.), New Geographies 09 - Post Human, Harvard University Graduate School of Design, Actar
9. Koolhaas, R. (1995.), What Ever Happened to Urbanism?, u: S, M, L, XL; 010 Publishers, Rotterdam
10. McGrath, B. (2013.), Urban Design EcologiesAD Reader, Wiley & Sons Ltd
11. Merrifield, A. (2002.), Dialectical Urbanism: Social Struggles in the Capitalist City, Monthly Review Press
12. Morton, T. (2016.), Dark Ecology: For a Logic of Future Coexistence, Columbia University Press; https://doi.org/10.7312/mort17752
13. Mostafavi, M.; Dohetry, G. [ur.] (2016.), Ecological Urbanism, Harvard University Graduate School of Design, Lars Muller Publishers
14. Oswald, P.; Overmeyer, K.; Misselwitz, P. (2013.), Urban Catalyst - The Power of Temporary Use, DOM Publishers, Berlin
15. Rowe, C.; Koetter, F. (1988.), Grad Kolaž, Graðevinska knjiga, Beograd (original MIT Press, 1978.)
16. Zaera-Polo, A. [ur.] (2017.), Seoul Biennale of Architecture and Urbanism 2017: Imminent Commons - urban questions for the Near Future, Actar Publishers
In the first twenty years of 21st century, a contemporary city is undergoing a major transformation caused by economic, political, technological and cultural changes. After a period of continuous and rapid expansion of the city during the 20th century, those processes, at the turn of the century, are replaced by an “implosion”. The city, having reached a “critical mass” due to the displacement of some of its contents and functions, become fragmented by abandoned zones that destroy the urban fabric and structure of the city from the inside. Significant changes in the way the city functions and develops, imply new and different urban-architectural approaches. In literature and theoretical discourse, an attempt is made to detect and terminologically determine a number of new approaches, methods and models of urban planning and city design.
The 20th century urban approaches are based on two basic ideologies: modernist and post-modernist; and operate on the basic two principles: instrumental and expressive. The development of the city is characterized by the expansion of territories, the emergence of large urban structures: the metropolis and the megalopolis, and the disappearance of the distinction between the city and the suburbs. Turn of the century is characterized by new circumstances: most people live in cities - the “urban era”, human influence is such that anthropogenic climate change occurs - the “Anthropocene”, the extensive development of the city has been replaced by the intensive - the “implosion” of the city. These new circumstances also require different urban approaches.
The beginning of the 21st century is characterized by pluralism of urban thought, and a large number of heterogeneous, often divergent approaches. In order to detect the real novelties in urban approaches, which reflect the specific problems of contemporary city transformation, a comparative analysis was made of various systematization and categorization of methods and approaches of contemporary urbanism. Imminent Commons - Urban Questions
[Written in English by the authors, proof-read by prof. Andrej Radman, TU Delft]
Biografije Biographies
Dr.sc. ALAN KOSTRENÈIÆ diplomirao je i doktorirao na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu. Podruèje mu je interesa javni gradski prostor. Autor je nagraðenih arhitektonsko-urbanistièkih natjeèaja i realizacija nominiranih za nagrade B. Bernardi, V. Kovaèiæ, Public Space Award te Mies van der Rohe Award.
Prof. dr.sc. TIHOMIR JUKIÆ redoviti je profesor u trajnom zvanju. Predaje kolegije vezane za teoriju urbanizma i preobrazbu grada. Dobitnik je šest prvih nagrada na arhitektonsko-urbanistièkim natjeèajima. Predaje na doktorskom studiju Arhitektura i urbanizam.
for the Near Future by editor Alejandro Zaera-Polo defines the city as a complex system and a common good. The focus of interest are nine key assets, as elements of the city system: air, water, fire (energy), earth (spatial resources), sensing, communication, movement, creation and recycling. The next group of urbanisms is covered by the book Ecological Urbanism by Mohsen Mostafavi, that is defined by looking at the city as an ecological system, in which the elements of the system are interconnected: nature (biological, geological and climatic), technology, the economic-political sphere and the cultural sphere. Publication Re-Living the City: UABB 2015 Catalogue affirms the re-use and recycling of city space as a new urban strategy, as well as the creation of open space collages that emerge as an interaction between residents, artists and architects. Strategies for colonizing out-of-use city spaces, temporary use, and other bottom-up methods for solving urban problems are outlined in Urban Catalyst: The Power of Temporary Use by Philipp Oswald. Small urban interventions strategies that serve as catalysts for city change, are presented in Casanova’s book Public Space Acupuncture - Strategies and Interventions for Activating City Life. A special aspect of dealing with urbanism and the associated problems of the city is given in the book Critical Care - Architecture and Urbanism for a Broken Planet. The book deals with urban and architectural interventions that focus on anomalies of the city and the conflicting situations in it that arise as a result of or as migration. This group of literary units, in addition to mutual comparison, was also compared to the list of Jonathan Barnett, which lists sixty different types of urbanism, which are divided into six categories. Barnett’s categories represent specific aspects of the contemporary city’s problems: infrastructureSystem Urbanism, ecology - Green urbanism, typology and morphology - Traditional urbanism, social aspect - Community urbanism, economic and political aspect - Socio-political urbanism,
and the problem of anomalies and extreme situations - Headline urbanisms. By analysing the characteristics of each of those urbanisms, within their categories, conclusions can be drawn about used methods. Summarizing these presented attempts to systematize different urban approaches, it can be observed that the current situation is characterized by a series of heterogeneous practices of different starting points, divergent in criteria and goals. In order to further investigate urban practices in the problems of contemporary city transformations, it is necessary to identify common parameters for systematization as well as to establish unambiguous terminology. The criterion for setting the systematization parameters arises in relation to the specific problem of city transformations in the early 21st century. Existing pluralism of urban approaches can be classified on the basis of two groups of questions: - “what” is the subject of interest of urbanism, thematic categorization; andhow these topics are addressed, methodological characterization
Thematic categorization defines six of the following problems of the city: the city as a system, the environmental aspect of the city, city typology and morphology, sensing and ambient aspect, economicpolitical aspect, anomalies and crisis situations These six topics, either individually or in their interaction, can be addressed methodologically in the following ways: hierarchical - top down / bottomup, conventional methods (expressive or instrumental), experimental methods (recycling, colonization, temporary interventions, city acupuncture), and the method of critical care (interventions based on holistic, environmental and sustainability principles, designed to “heal” the city’s conflict situations). This kind of classification presents the basic scheme for distinguishing new urban strategies and approaches, and it is systematic terminologically. Also, it is open enough for future additions of the new approaches and allows for further expansion or deepening inside categories.
ALAN KOSTRENÈIÆ, Ph.D., graduated and received his doctorate from the Faculty of Architecture in Zagreb. His area of interest is urban public space. He is the author of awarded architectural and urban competitions and built projects nominated for Bernardo Bernardi Award, Viktor Kovaèiæ Award, Public Space Award and Mies van der Rohe Award. Professor TIHOMIR JUKIÆ, Ph.D, full professor. He teaches courses related to the theory of urbanism and the transformation of the city. He has won six (6) first awards in architectural and urban planning competitions. He teaches at the doctoral programme of Architecture and Urbanism.
1 Urban Planning Institute of the Republic of Slovenia
Slovenia - 1000 Ljubljana, Trnovski pristan 2
2 University of Ljubljana
Faculty of Architecture
Slovenia - 1000 Ljubljana, Zoisova 12 bostjan.cotic@uirs.si lucija.azman@fa.uni-lj.si
Scientific Subject Review
https://doi.org/10.31522/p.28.1(59).11
UDC 711.14 (497.4) ”20”
Technical Sciences / Architecture and Urban Planning
2.01.02. - Urban and Physical Planning
Article Received / Accepted: 27. 4. 2020. / 23. 6. 2020.
1 Urbanistièki institut Republike Slovenije Slovenija - 1000 Ljubljana, Trnovski pristan 2
2 Sveuèilište u Ljubljani Arhitektonski fakultet
Slovenija - 1000 Ljubljana, Zoisova 12 bostjan.cotic@uirs.si lucija.azman@fa.uni-lj.si
Pregledni znanstveni èlanak https://doi.org/10.31522/p.28.1(59).11
UDK 711.14 (497.4) ”20” Tehnièke znanosti / Arhitektura i urbanizam 2.01.02. - Urbanizam i prostorno planiranje Èlanak primljen / prihvaæen: 27. 4. 2020. / 23. 6. 2020.
brownfields
degraded urban areas inventory methodology
urban regeneration
Slovenia
The paper compares methods and results concerning the two most recent inventories of brownfield sites in Slovenia: while the MOP inventory focuses more on spatial planning issues, the MGRT inventory concentrates more on economic issues. Therefore, the two methodologies used cannot be properly combined and a new methodology for brownfields inventory is only able to adopt certain elements of each.
brownfield lokacije degradirani urbani prostori popis metodologija urbana revitalizacija Slovenija
U radu se prikazuju metode i rezultati koji se odnose na usporedbu dva novija popisa brownfield lokacija u Sloveniji: popis MOP-a usmjeren na probleme prostornog planiranja i popis MGRT-a usmjeren na gospodarske probleme. Stoga se dvije korištene metodologije ne mogu adekvatno kombinirati. Nova metodologija za izradu popisa brownfield lokacija mogla bi usvojiti neke elemente iz obje postojeæe.
Thelarge number of brownfield sites in Europe and limited resources available to ensure their regeneration have created the need for more efficient processes for regenerating brownfield sites.2 The European Commission is particularly aware of these problems, having allocated large sums of money from the EU Structural and Cohesion Funds to solve problems related to brownfield sites. Several related important research projects were funded, including3: CABERNET4, CLARINET5, CARACAS6, REVIT7, COBRAMAN8, HOMBRE9 and TIMBRE10.
The Bath model developed in the CABERNET project shows the emergence of brownfield sites is a continuous urban process. Due to the relocation of labour-intensive production to third countries, especially China, and the associated collapse of companies, this process in Central and Eastern European countries was very intense during the 1990s.11 In Slovenia, brownfields mostly occurred as a result of industrial activities and army barracks in urban centres being abandoned and relocated to the outskirts of settlements.12 Only a few examples of heavily polluted brownfield sites exist in Slovenia, typically the outcome of abandoned heavy or chemical industrial activities.13
• What is a brownfield site? - The definition of brownfield site has attracted considerable attention.14 The term “brownfields” is often used to designate former industrial and com-
mercial sites that are either polluted15, unused and/or abandoned. In addition, a brownfield site may be described as “any land or premises which has previously been used or developed and is not currently fully in use, although it may be partially occupied or utilized”.16 Ways of defining the concept of brownfield site differ from country to country, but the term generally has a dual character: it refers to both environmental and economic problems.17 The literature shows that assumptions are commonly made about the size or extent of brownfields, such as they are mostly large industrial complexes, yet little is known about smaller sites like petrol stations or machine shops18, noting that the identification of brownfield sites in some cities could prove critical.
1 This research paper is elaborated as a reflection on the first author’s Ph.D. progress entitled Evaluation and Development of a Brownfields Inventory Methodology in Slovenia, the Case of the City of Kranj, at the University of Ljubljana, Faculty of Architecture, Ljubljana, Slovenia. Supervised by: prof. dr. Lucija Ažman Momirski.
2 Oliver et al., 2005
3 Particular emphasis in these projects was placed on managing the processes of brownfield regeneration. [Limasset et al., 2018; Mušiè, Cotiè, 2012]
4 CABERNET: EU project and network entitled The Concerted Action on Brownfield and Economic Regeneration Network (2001-2004). The aim of the CABERNET network was to develop new tools to support the regeneration of Brownfield sites in urbanised areas and, in this way, enable the sustainable development of European cities. See: https: //www.researchgate.net/publication/228789048_The_ Scale_and_Nature_of_European_Brownfield [27.1.2020]
5 CLARINET: EU project and network entitled Contaminated Land Rehabilitation Network for Environmental Technologies (1998-2002). The CLARINET perceived developed technical recommendations for decision-making on the rehabilitation of contaminated sites in Europe and for identifying research and development needs for this topic. See: http://www.eugris.info/DisplayProject.asp?Project ID=4420 [5.12.2019]
6 CARACAS: EU project entitled Concerted Action on Risk Assessment for Contaminated Sites in Europe (19961998). The aim of the CARACAS project was to evaluate the practical state-of-the-art of contaminated land risk assessment, collect risk assessment approaches in European countries and prepare recommendations on scientific priorities for future R&D programmes in the EU in this topic. See: http://www.eugris.info/displayproject.asp?Project id=4575 [5.12.2019]
7 REVIT: EU project entitled Towards More Effective and Sustainable Brownfield Revitalization Policies (2000-2006). The REVIT project developed new approaches for different aspects of brownfield regeneration. To ensure the practical realisability of the new approaches, tools were tested in the partners’ areas. See: http://www.eugris.info/displayproject.asp?Projectid=4509 [5.12.2019]
8 COBRAMAN: EU project entitled Manager Coordinating Brownfield Redevelopment Activities (2008-2012). The COBRAMAN project provided essential knowledge for the management of regeneration processes. Tools developed in the project can assist municipalities to develop such areas in more rapidly and more effectively. The project developed a study course for a new profile - Brownfield redevelopment manager. See: http://cobraman.uirs.si [5.12.2019]
9 HOMBRE: EU project entitled Holistic Management of Brownfield Regeneration (2010-2014). The HOMBRE project focused on strategies, technologies and solutions
The Slovenian Spatial Planning Act19 defines a devalued area as “an area which, due to its inappropriate or abandoned use, has reduced its economic, social, environmental or visual value or value according to the criteria for the protection of cultural heritage and is in need of renovation. Based on physical, functional, environmental, social and cultural heritage criteria, devalued area may show different types and levels of devaluation”. “Devalued area” (in Slovenian: razvrednoteno obmoèje) is a notion used in ZureP-2 and equivalent to “brownfield site” in the English language. Until 2017, the notion used in Slovenian for a brownfield was a degraded urban area (degradirano urbano obmoèjeDUO). Use of the term degradation is now exclusively reserved for areas with confirmed
for brownfield management. It addressed the need to prevent the depreciation of urban, industrial and mining areas before they become brownfields. See: www.zerobrownfields.eu [5.12.2019]
10 TIMBRE: EU project entitled Tailored Improvement of Brownfield Regeneration in Europe (2011-2014). The TIMBRE research project aimed to “support end-users in overcoming existing barriers by developing and providing customised problem- and target-oriented packages of technologies, approaches and management tools for a megasite’s reuse planning and remediation”. See: http:// www.timbre-project.eu/timbre-project.html [5.12.2019]
11 Ferber, 2006; Garb, Jackson, 2011
12 Lampiè et al., 2017
13 De Sousa, 2017
14 Mehdipour, Nia, 2013
15 US Environmental Protection Agency. Brownfields and Land Revitalization, http://www.epa.gov/brownfields/. It is estimated that there are more than 450,000 brownfields in the USA.
16 Alker et al., 2000
17 Yount, 2017
18 Heberle, Wernstedt, 2006; Frickell, Elliot, 2008
19 *** 2017 (ZureP-2, Zakon o urejanju prostora, see URL: https://www.uradni-list.si/glasilo-uradni-list-rs/vsebina/201701-2915 [1.6.2019]
20 *** 2006
21 The Czech language uses loanword-mutated terms for brownfield and regeneration from the English language (Czech: Regenerace brownfieldu), Národní strategie regenerací brownfieldu 2019-2024, 2019; Ilík, Bergatt Jackson, 2006
22 Matkoviæ, Jakovèiæ, 2019: 350
23 Heasman et al., 2011
24 Otsuka et al., 2013
25 RETINA: EU project entitled Revitalisation of Traditional Industrial Areas in South-East Europe (2007-2013). The project addressed the problems of delayed and hindered brownfield regeneration due to legal, financial, organisational and image problems. An integrated approach was proposed via a jointly developed revitalisation method consisting of a model masterplan and a strong stakeholder engagement campaign [BRM, 2012]. See http://www. southeast-europe.net/en/projects/approved_projects/? id=94 [5.12.2019]
26 BRM, 2012. See: http://www.southeast-europe.net/ document.cmt?id=457 [5.12.2019]
27 Sroka, 2019
28 Noviks et al., 2009
29 Limasset et al., 2018
30 Rizzo et al., 2018
pollution or contamination under the Environmental Protection Act.20
The notion brownfield is not used in Slovenia in the same way as in certain other non-English-speaking countries like Czechia21 or Croatia22. The definition of devalued sites (previously degraded urban area or DUO) in Slovenia is based on criteria similar to the criteria for brownfield applied in Ireland, the UK and Scotland and the use of the notion in both the Slovenian legislation (and language) is very similar to the English term brownfield as used in the UK, Ireland and Scotland.23
In 2020, a new/revised Spatial Development Strategy of Slovenia is expected. It will be harmonised with the Spatial Planning Act from 2017 and will therefore also use the new notion of devalued areas.
• Brownfield regeneration - The UK has taken a very systematic approach to regenerating brownfields24 and acts as a role model for many countries. There is no comparable systematic approach to brownfield regeneration in Slovenia, yet there are several successful examples in Slovenia. Among many possible reasons for this achievement, one important factor that has enabled successful regeneration is the constant growth of the real estate market over the years.
• Research subject - In order to tackle the problem of brownfields, it is necessary to define how many brownfields exist, their size and current status. This is step one in the process of managing the redevelopment of brownfield sites. The importance of this phase is shown in the RETINA25 project as the initial phase26 of its brownfield regeneration model.
O POPISIMA BROWNFIELDA
• Theoretical background on brownfield inventories, literature review - Keyword searches in the Scopus database only produce 44 scientific papers on brownfield inventory. The first paper dates from 1998 and there are two publication peaks, 2004 and 2012, with ever more papers being published in recent years. In Central and Eastern Europe, brownfield issues have been associated with the political and economic shifts and industrial restructuring after 1989.27 Most studies focus on brownfield-regeneration processes of brownfield sites and their inventory28, ideally one where the data are well geo-referenced29 as part of this process.30 The input data usually come from records of brownfield inventory databases of national statistical offices or public national databases. In some countries, the brownfield databases are strictly confidential and not
publicly accessible. Many scientific papers have considered the results of the scientific projects listed above.
• National brownfield inventories - At the national level, the UK maintains an up-todate database. NLUD-PDL31 is a database maintained by the English Office for National Statistics since 2004.32 The UK also maintains the specialised Brownfield land registers33 created under a new 2017 law.34 This law requires all planning authorities to prepare a register of brownfield sites based on a standard methodology. The register also provides the legal basis for obtaining co-financing for brownfield regeneration.
Czechia is an example of good practice in Central and Eastern Europe in systematically solving the problem of brownfield sites. Since 1992, when the Czechinvest public agency was established, such sites have been promoted as primary investment areas. The Agency is similar in purpose to the Slovenian agency SPIRIT.35 On its website, Czechinvest enables advanced searches using different criteria throughout the brownfield site database.36 The database has public and nonpublic parts. The database’s public part includes locations for investors, while the nonpublic part serves statistical purposes and supports brownfield regeneration. The database currently contains records of 3,500 locations, of which over 450 are revealed on the site.
• Brownfield inventory in Slovenia - from modest beginnings to two comprehensive methodologies - Awareness of the brownfield site problem in Slovenia grew soon after the country achieved its independence, at least since 1994.37 The first studies on such areas aimed to understand the reasons for the phenomenon’s occurrence, but did not undertake any systematic inventory of these sites.
The first attempt at a short inventory is a publication entitled Degradirana urbana obmoèja [Degraded Urban Areas - DUO] in 1998.38 Although the study did not exclusively aim to make an inventory of brownfield sites, it was important by identifying areas holding potential for spatial (re)development. The study also defined “degradation” and the reasons for the emergence of degraded areas, while analysing the main types of brownfield sites in 33 Slovenian municipalities.
Later came several attempts in Slovenia to carry out a comprehensive inventory at the municipal level. In the analytical phase of preparing for the new Spatial Development Plan for the City of Ljubljana, a study called The Distinctive Structure of the City was produced.39 While the notion of degraded areas does not appear in this analysis, a map of Lju-
bljana was created in which so-called stable and transformable structures were defined. Within the framework of the COBRAMAN project, an inventory of brownfield sites in the inner area of the City Municipality of Kranj was developed in 2008.40 Ten priority sites were listed (including their spatial characteristics, orthophoto depiction of the area, development history of the area, photo documentation, ownership structure, current land use and planned land use in spatial planning documents), as identified using the criteria of physical and functional degradation.
The project “Sustainable Remediation of Environmental Burdens as a Sustainable Development Opportunity of Slovenia”41 consisted of two parts, where part two focused on brownfield sites. This was the first systematic inventory of brownfield sites in Slovenia. The authors also designed a system for database maintenance and noted that the records were still incomplete because one of the criteria, based on the commissioner’s demand, was only to include areas bigger than 1 hectare.
In 2015, the project “Establishment of an Active Register of Spatially and Functionally Degraded Areas for the Gorenjska Region” was conducted.42 Despite being a student43 project, it was an important step towards developing a comprehensive methodology for an inventory of brownfields. It included all 18 municipalities of the Gorenjska statistical region, upgraded the 2012 methodology and defined 10 different types of functionally degraded areas [FDO]. The project recorded 70 FDOs, covering 308.6 hectares. Particular attention was paid to the database-updating process, which involved the Regional Development Agency (BSC Kranj acts as a regional
31 NLUD-PDL stands for The National Land Use Database of Previously Developed Land
32 See: https://www.gov.uk/government/collections/ national-land-use-database-of-previously-developed-landnlud-pdl [5.12.2019]
33 See: https://www.gov.uk/guidance/brownfield-land -registers [5.12.2019]
34 The Town and Country Planning (Brownfield Land Register) Regulations 2017. See: http://www.legislation.gov .uk/uksi/2017/403/contents/made [5.12.2019]
35 Public Agency for Entrepreneurship, Internationalization, Foreign Investments and Technology. See: https:// www.spiritslovenia.si/ [5.12.2019]
36 See: https://brownfieldy-dotace.czechinvest.org/Aplikace/bf-public-x.nsf/bfs.xsp [5.12.2019]
37 Špes et al., 2012
38 Koželj et al., 1998
39 Dimitrovska et al., 2001
40 Èelik, 2008
41 Target Research Program, October 2010 - September 2012, co-funded by the Slovenian Research agency [Špes et al., 2012]
42 Lampiè et al., 2015
development agency for the Gorenjska statistical region and as a business support centre44) and associated municipalities.
Two more projects developed a comprehensive methodology for a brownfield site inventory.
The project “Comprehensive Methodology for the Inventory and Analysis of Degraded Areas, the Implementation of a Pilot Inventory and the Establishment of an Up-to-date Register”45 (MGRT46 study) is a continuation of two earlier research projects.47 The study’s main objective was to list all brownfield sites in pilot statistical regions and determine whether a site is abandoned, out of function and therefore shows potential for reactivation. When the project finished, the MGTR tendered a new research project called Supplementary Inventory of Functionally Degraded Areas in the Five Statistical Regions, which was concluded in 2017. This additional project enabled an inventory of brownfield sites in the remaining five statistical regions in Slovenia not included in the pilot inventory of the first project.48 A quality and complete inventory of brownfield sites across the whole of Slovenia was thereby accomplished.
Just a few months before the MGRT’s study was tendered, the MOP49 launched a research project to prepare an inventory of brownfield sites in 11 city municipalities in Slovenia (the MOP study50). The research project was completed in early 2016. It is important to note that those conducting the MGRT project followed the progress of the MOP study so as to become familiar with the methodological approach and attempted to make the two inventories as compatible as possible. In total, 746 potential NERUOs51 were identified, covering
43 Involving students of geography and landscape architecture.
44 See: http://www.bsc-kranj.si/ [7.12.2019]
45 Funded under the Targeted Research Programme of the Slovenian Research Agency (October 2015 - June 2017). The research project was co-financed by the Slovenian Ministry of Economic Development and Technology. The project consortium consisted of the Faculty of Arts, Department of Geography, the Faculty of Civil Engineering and Geodesy, and the Geodetic Institute of Slovenia.
46 MGRT is an acronym for the Ministry of Economic Development and Technology as expressed in Slovenian.
47 Sustainable remediation of environmental burdens, as well as the sustainable development opportunity of Slovenia from 2012; Establishment of an active register of spatially and functionally degraded areas for the Gorenjska region.
48 Lampiè, Bobovnik, 2017
49 MOP is the acronym for the Ministry of Environment and Spatial Planning as expressed in Slovenian.
50 The project called Criteria for Defining Degraded Urban Areas [DUO2[ with an upgrade: definition of Non-Revitalised Urban Areas [NERUO] was tendered to the Faculty of Architecture.
51 NERUO: Non-Revitalised Urban Areas (Slovenian: nerevitalizirana urbana obmoèja)
an overall area of 3,656.75 hectares. The data also include areas based on suspected social and environmental degradation.
• Research goal - The aim of this research is to analyse differences and/or similarities between the two methodological approaches to brownfields used in the MGTR and MOP studies. We argue that the definitions of brownfield sites, types of degradation, the (minimum) size of the inventory, the types of brownfield sites and the inventory results of the MGRT and MOP are quite different and that the two methodologies therefore cannot be combined to produce a single inventory method for brownfields. However, their results and individual methodological constituent parts allow new recommendations to be made for a future methodology for an inventory of brownfields.
To find differences and/or similarities in the two research projects we used the comparative method. By definition, comparison is the simultaneous or explicit observation of two or more objects, data or things in order to take advantage of their common characteristics or differences. In this research, we analysed four topics: the definition of a base unit (brownfield) and the scope of each research project; types of degradation; the (minimum) size of the inventory area; and types of degraded areas/brownfields.
The results of the MGTR and MOP inventories were compared at a general, methodological level (for all topics) and for the case study area of the City Municipality of Kranj (Fig. 1; for the fourth topic), which was selected for several reasons. The municipality has been actively involved in regenerating brownfield sites since 2008 when the first comprehensive inventory of the municipality occurred within the COBRAMAN project. Due to the experience acquired by the administration in establishing the municipal brownfield inventory, several other projects (including the MOP and MGRT) have used Kranj as a testing area for their methods.
The comparison of the inventory results was performed with ESRI ArcGIS software. We received the data in ESRI shapefile form in the MGI_1901_Slovene_National_Grid coordinate system, which was changed to the D48_ Slovenia_TM coordinate system. The area calculation was then carried out in this coordinate system. Prior to the analysis, it was necessary to standardise the data from the
2 The spatial distribution of different types of
do not follow the cadastral data
Sl. 3. FDP podaci (projekt MGRT) definirani su promatranim podruèjem degradacije i ne slijede katastarske podatke
MOP inventory since some areas were included more than once. According to the MGRT inventory, one area is located on the outskirts of the Kranj municipality and also extends to the neighbouring municipality. We limited this area to the border of the municipality so only that part located in the Municipality of Kranj was considered while calculating the total area. The overlapping areas were obtained with the Intersect tool.
• Definitions of brownfield sites - The fundamental difference between the two inventories arises from their definition of brownfield site and their different scopes/objectives. The MGRT research project’s definition is broader in the common features of a brownfield: insufficient use of the area, various forms of pollution, reduced value of the area, visible impact of previous land use, a state of neglect or abandonment, potential for development, and the need for revitalisation and regeneration.
However, the authors then narrowed the definition down to the first set of common brownfield features, i.e. to FDOs that “often present the potential for re-development. The objective for the FDO inventory is to identify those areas that are not in function or main function is performed to a limited extent”.52 Based on this narrower scope, they adapted the general definition of the FDO: “… FDO is an underuti-
lized or abandoned area with a visible impact of prior use and reduced usefulness and may represent potential for redevelopment. FDOs can be activated by sectorally harmonized regulations and measures for renovation and reactivation or can be restored (with certain measures) in a state as it was before the activity was carried out.”53
The MOP research project defined DUO as “… an area within settlements that is devalued by its status, characteristics and image due to the effects of inappropriate use or abandonment. A DUO site can show different types and levels of devaluation based on physical, functional, environmental or social criteria…”.54 They introduced an additional definition of NERUO as: “… areas where, through various measures, such as renovation, rehabilitation, introduction of new uses and activities we can ensure more economical and efficient use, thus supporting sustainable development…”. The NERUO definition extends that for DUO by including areas where social degradation and/or environmental pollution is suspected.
The definition of a basic inventory area [NERUO] in the MOP study is wider than the previous DUO definition, whereas the definition of a basic inventory area [FDO] in the MGRT study is narrower than the DUO definition, even with the latter’s expanded definition of brownfield area that includes sus-
52 Lampiè et al., 2017
53 Lampiè et al., 2017
pected areas of social and environmental degradation.
This difference reflects the objectives of each ministry where the MGRT was following the interest of attracting direct (economic) investments into brownfields while the MOP was pursuing its main motive of reporting as required to the EU about the effectiveness of the EU funds’ investments.55 However, the goal of more sustainable spatial development in Slovenia in prioritising brownfield developments over greenfield developments was also clearly visible in the MOP research project’s objectives.
• Types of degradation - The inventory methodology in the MGRT research project identified two main capture and three supplementary criteria: abandonment rate and minimum size of the area; physical degradation criterion, social degradation criterion and environmental degradation criterion. For some types of FDOs (functional degraded areas), the “special criterion” representing the criterion of the time of abandonment (FDO of transitional/temporary use) was added.
The MOP research project’s inventory methodology used slightly different criteria (defining the type of degradation): functional degradation [FuD], physical degradation [FiD], social degradation [SoD], environmental degradation [OkD], and area size as a baseline criterion (see Fig. 4).
54 Koželj et al., 2016
55 Cotiè et al., 2017
When defining the type of degradation, good alignment of the two methodologies can be noticed although a clear preference is given in the MGRT study to the level of abandonment, i.e. functional degradation. New criteria were added to the MGRT study in a later phase precisely to ensure better harmonisation of the two methodological approaches. In both methodologies, the criteria social and environmental degradation are merely at the level of detected suspicion. The criterion of transitional/temporary use is an integral part of the functional degradation criterion in the MOP study.
• Minimum size of the inventory area - The MOP project tried to follow the boundaries of Spatial Planning Units (Enote urejanja prostora - EuP) e.g. zones in spatial planning documents with similar spatial planning rules. If that proved impossible, clusters of land parcels located within the area of settlements were relied on. The MGRT research project did not have such a restriction. Instead, the area was delimited by the area of degradation as perceived by the authors (Fig. 3). The MGRT inventory thus also covers the increasingly pressing issue of peri-urban areas. Both research projects defined 2,000 m2 as the minimum area size to be included in the inventory. The MGRT study also establishes a limit on brownfields outside cities and urban settlements of more than 5,000 m2.
• Types of degraded areas/brownfields - In further defining types of brownfield sites, both research projects used the official Rules
Fig. 4 The inventory according to the FA methodology in the city of Kranj. Some areas appear in different categories, up to three. The corresponding categories are listed next to each area. One notes that this inventory covers more areas than the MGRT inventory, with a much larger total area.
Sl. 4. Popis prema FA metodologiji u gradu Kranju. Neka se podruèja pojavljuju u razlièitim kategorijama, do tri odgovarajuæe kategorije upisane su uz svako podruèje. Ovaj popis pokriva više podruèja nego popis MGRT-a, sa znatno veæom ukupnom površinom.
Fig. 5 Comparison of brownfield areas detected by the MOP study and MGRT study
Sl. 5. Usporedba brownfield lokacija identificiranih u projektima MOP-a i MGRT-a
I FDO shares [in ha]
II FDO shares [in %]
II. FDO [u %]
Graph. III NERUO shares [in ha]
Graf. III. NERUO [u ha]
Graph. IV NERUO shares [in %]
Graf. IV. NERUO [u %]
on the content, form and manner of preparing the municipal spatial plan.56 Article 15 of these Rules defines the basic and detailed classification of land use types (e.g. residential, agricultural, infrastructure). The two research projects considered that the types of brownfield sites [NERUO, FDO] should follow the land-use type of previous use. The Rules from 2007 defined 20 types of land use. Based on these, the MOP study identified ten relevant types of NERUO, while the MGRT study identified nine major types of FDOs, five of which had subtypes. A total of 19 different FDO types were defined. Differences exist between the Rules and the MOP research project’s classification in Type D Tourism and Recreation Area, Type F Infrastructure Area (that combines several types of infrastructure), Type H of the Agricultural Production Area, defined in the Rules as “agricultural areas” and Type J Areas of Transitional Passive Use.
The comparison shows (see Table I) the differences between the Rules and the MGRT research project’s classification are bigger than with the MOP research project. A prominent difference is the definition of FDO service activities, which includes the FDO of old city centres as a subtype.
In the City Municipality of Kranj, the MGRT project detected 13 FDOs. In total, the area
of FDOs in the City of Kranj encompasses 46.17 ha (Graph 1). The largest share is represented by FDO of industrial and craft activities, 66.1% (30.5 ha), followed by FDO of service activities with 25.3% (11.7 ha; Graph 2). Other categories appear less frequently (Fig 2).
The MOP research project detected more NERUOs than the MGRT research project did. In the City of Kranj, 72 areas with a total area of 304.08 ha were identified (Fig. 4, Graph 3).
Besides the number of brownfield sites, the boundaries of certain sites differ. It is interesting that the most common type of NERUO in the City of Kranj is areas with suspected social degradation, in total representing 123.60 ha (Graph 3) or 40.7% of the entire area of NERUOs (Graph 4). The MOP project identified certain areas several times, namely one for every typology. Taking this fact into consideration, a total of 47 unique areas was identified. This fact is problematic from the aspect of the database’s structure since one area can be included several times.
In addition, we noticed some irregularities in the topology of the NERUO data (MOP project). In some areas, they do not fully connect or overlap with each other. The total area of brownfields is then 206.36 ha.
Table I Comparison of the MGRT and MOP studies on brownfield sites inventory
Tabl. I. Usporedba projekata MGRT-a i MOP-a s obzirom na
popis
brownfield lokacija
Analysed parameters / Methodology MGRT inventoryMOP Inventory
Main objective/scope of the inventory
The definition of a base unit (brownfield definition)
Focus on functionally degraded areas as areas with the greatest potential for (economic) redevelopment
FDO is an underutilised or abandoned area with a visible impact of prior use and reduced usefulness and may hold potential for redevelopment. FDOs can be activated by sectorally harmonised regulations and measures for renovation and reactivation or can be restored (with certain measures) to the state it was in before the activity was carried out.
Types of degradation - Criterion of the abandonment rate (as the second main criterion),
- Criterion of physical degradation
- Criterion of (suspected) social degradation [SoD]
- Criterion of (suspected) environmental degradation (OkD)
- Timeframe criterion (temporary use)
The minimum size of the inventory area
Types of degraded areas/brownfields
More than 2,000 m2
More than 5,000 m2 outside urban settlements
Based on the official “Rules on the content, form and manner of preparing the municipal spatial plan”, land use types associated with prior use
9 major types, some with subtypes; overall,
19 different FDOs: - of Agriculture
- of Services (subdivided into public services, business and shopping services and historic city (village) centres
- of Tourism/recreation
- of Industry/production - of Military/defence
- of Mining (subdivided into mining, quarries/sand pits, gravel pits and others)
- of infrastructure (subdivided into traffic, environmental, other public inf. and green inf.)
- of transitional use (subdivided into abandoned construction sites and other)
- of Housing/residential (subdivided into unfinished residential areas and old decaying residential)
The total area of sites overlapping in both inventories is 43.5 ha (Fig. 5), only slightly smaller than the total area of areas detected with the MGRT project’s methodology (46.2 ha; Fig. 2). It is interesting that the MOP project’s methodology did not detect the “Gramoznica Gradbinec” area and part of the Laze business zone. Some minor differences in other areas were also found, but these were mainly due to a different area boundary. Put more simply, the MGRT project objectives were based on a more vertical, sectoral (silos) view, while the MOP project objectives relied more on a horizontal and integrative approach with all sectors and levels in the spatial planning process in mind.
While analysing the results of the two methodologies, we must also consider the subjectivity of the experts involved in the evaluation process since such tasks are never fully automated, but constitute an expert’s judgement in line with the defined criteria. This is especially true, correct and justified with respect
56 *** 2007. See: http://www.pisrs.si/Pis.web/pregled Predpisa?id=PRAV8106 [21.11.2019].
57 Heberle, Wernstedt, 2006
Focus on unused or underused areas within settlements for their sustainable regeneration
- NERUO is an area whose use can become more economical and efficient through various measures like renovation, redevelopment, introduction of new uses and activities, thereby supporting sustainable development
- Criterion of functional degradation [FuD]
- Criterion of physical degradation [FiD]
- Criterion of (suspected) social degradation [SoD]
- Criterion of (suspected) environmental degradation criterion [OkD]
More than 2,000 m2
On the basis of official “Rules on the content, form and manner of preparing the municipal spatial plan”, land use types associated with prior use 10 types of NERUO: - of Housing/residential - of Central/mixed use
- of Industry/production - of Tourism/recreation - of Green areas - of Infrastructure - of Military/defence - of Agriculture - of Mining - of Transitional use
to qualitative criteria. The final decision to identify a particular location as a brownfield (FDO or NERUO) is also a matter of judgment in the context of the surrounding and other factors (location, ownership structure, political decisions) that might have an influence.
The results of the two projects allow us to describe the MOP inventory as ‘spatial planning’ oriented and the MGRT inventory as more ‘business’ oriented. Still, it is important to emphasise that both methodologies are well designed and in line with the latest findings concerned with brownfield regeneration.
The present study shows that while drawing up a brownfield inventory, several aspects must be kept in mind: find out what brownfields mean in the geographical area of a region, county or state; develop a methodology for a specific brownfield inventory as there is no standard and universally applicable method for identifying brownfields57; and draw attention to the size of brownfields and different/same inventories for different/same sizes.
• Proposed guidelines for combining two methodologies to form one - A critical evaluation of the two methods reveals the advan-
Table II List of selected topics as a basis for the proposed new methodology for an inventory of brownfield sites
Tabl. II. Popis izabranih tema kao osnova predložene nove metodologije za izradu popisa brownfield lokacija
MOP inventoryMGRT inventory
Area boundaryFollows the land cadastre and, if possible, spatial planning units [EUP]
Types of degraded areas/brownfields Follows almost entirely the official Rules on the content, form and manner of preparing the municipal spatial plan
Delimited by the area of degradation as perceived by authors
Follows to some extent the official Rules on the content, form and manner of preparing the municipal spatial plan
Selected study as basis for the new methodology Explanation for the selected study
MOP inventoryTo create a register and not just an inventory
MOP inventoryTo allow compatibility with the Municipal Spatial plan
Analysed areaSettlement areas onlyEntire municipalityMGRT inventoryTo cover the total area of the municipality
GIS TopologySome areas are covered with multiple layers
Each area is covered with one layer
tages/disadvantages of the two approaches and may be seen as the first step towards defining criteria for a new, upgraded methodology (see Table II).
Following the selected topic on the minimum size of the inventory area and the delimitation of brownfield land, we propose relying on the MOP study approach, which is based on the cadastral boundaries and, if possible, on the boundaries of spatial planning units (Enota urejanja prostora - EUP). Since the cadastral data are linked to the land register (ownership data), we consider this approach to be mandatory given that not only is an inventory produced, but also a brownfield register as the final goal.
In classifying types of brownfield sites (also in relation to their previous land use), the MOP approach is more consistent with the “official rules on the content, form and method of drawing up the municipal spatial plan”. This allows for the better integration of the brownfields issue in the spatial planning process. All brownfields areas must be covered in the inventory (like in the MGTR research project), and not simply those in settlement areas (as in the MOP research project where some brownfields in peri-urban or rural areas are missing).
It is better to follow the MGRT methodology while preparing one inventory methodology, taking the structure of the database (topology) into account, as each area is listed only once and there are no multilayer zones. In a GIS database, different characteristics should only be treated as additional GIS attributes.
The integrative method of providing information on environmental pollution (pollution of soil and water with waste, sewage, toxic emissions and other pollutants) and/or social degradation (presence of vandalism, damage to buildings, reduced security,
MGRT inventoryTo ensure a clear GIS topology, different characteristics should be handled as attributes
above-average crime rate, bad reputation, ageing population, ghettoisation and others) would be a common collection point not only for inventory studies or data, but for data already collected by several sectors and institutions.58 Such an approach to various aspects of environmental and/or social degradation could enable solid criteria for defining brownfield sites that take account of these problems to be established.
The inventory of brownfields is also part of the spatial information system available to investors when they decide on investment and the regeneration of brownfields. Planners and policymakers need to know the extent of a city’s brownfield problem before they are able to create effective policies and legislation for regeneration and before developers and municipalities make large financial investments.59 A brownfield inventory is used to develop a clear vision of new uses and functions of a regenerated area.
It is important to provide municipalities with a tool for managing and regenerating brownfield sites and to prevent brownfield sites and surrounding areas becoming neglected. A brownfield inventory also means drawing up a profile of brownfield sites: confirming the status of land as brownfield sites with further investigations (i.e. file research, site inspections etc.) and examining individual brownfields in relation to the city region as a whole.
Apart from applying a standardised methodology for the inventory of brownfield sites,
58 Mujkiæ et al., 2017
59 Hayek et al., 2010
the results and data should be reviewed and commented on by landowners and the general public. This process could form an integral part of the planning of the Municipal Spatial Plan (especially for public consultations). In this way, the new inventory could strengthen its role as an official register and obtain a legal background. One consequence might be greater co-financing for brownfield regeneration by public authorities. The new register should also enable landowners to decide whether or not their property is to be included in the publicly available online list as brownfield land.
We also propose that before a new methodology and new register are prepared, municipalities should be free to choose the methodology they wish to apply so as to suit their needs with regard to the development visions held by the municipality (region).
[Written in English by the authors, proof-read by Murray Bates]
1. Alker, S.; Joy, V.; Roberts, P.; Smith, N. (2000), The definition of brownfield, “Journal of Environmental Planning and Management”, 43 (1): 49-69; https://doi.org/10.1080/096405600 10766
2. Cotiè, B.; Bizjak, I.; Nikšiè, M.; Koblar, S.; Mušiè, B. (2017), Povezava nalog, ki obravnavata degradirana obmoèja, opredelitev do izdelanih metodologij in oblikovanje predloga rešitve, zakljuèno poroèilo, Urbanistièni inštitut Republike Slovenije, Ljubljana
3. Èelik, M. (2008), Industrijska degradirana urbana obmoèja v ožjem obmoèju Mestne obèine Kranj, Jereb Budja arhitekti, Kranj
4. De Sousa, C. (2017), Trying to Smart-In-Up and Cleanup Our Act by Linking Regional Growth Planning, Brownfields Remediation and Urban Infill in Southern Ontario Cities, “Urban Planning”, 3: 5-17; https://doi.org/10.17645/up. v2i3.1026
5. Dimitrovska, A.; Miheliè, B.; Staniè, I. (2001), Razpoznavna struktura mesta: Primer Ljubljane, “Urbani izziv”, 12 (2): 5-16, 117-123, Ljubljana; https://www-jstor-org.nukweb.nuk.uni-lj. si/stable/44180365; https://doi.org/10.5379/ urbani-izziv-2001-12-02-001
6. Ferber, U. [ed.] (2006), Brownfields handbook, LEBOP, Leonardo da Vinci pilot project: 94 p., Ostrava; http://fast10.vsb.cz/lepob/index1/ handbook_eng_screen.pdf
7. Frickell, S.; Elliot, J.R. (2008), Tracking Industrial Land Use Conversions: A New Approach for Studying Relict Waste and Urban Development, “Organization & Environment”, 21 (2): 128-147; https://doi.org/10.1177/1086026608 317799
8. Garb, Y.; Jackson, J. (2011), Brownfields in the Czech Republic, 1989-2009: The long path to integrated land management, Henry Stewart Publications, “Journal of Urban Regeneration and Renewal”, 3 (3): 263-276 London
9. Hayek, M.; Novak, M.; Arku, G.; Gilliland, J. (2010), Mapping Industrial Legacies: Building a Comprehensive Brownfield Database in Geographic Information Systems, “Planning Practice & Research”, 25 (4): 461-475; https://doi.or g/10.1080/02697459.2010.511018
10. Heasman, I.; Westcott, F.; Connell, P.; Visser-Westerweele, E.L.; Mackay, S. (2011), Environmental Liability Transfer in Europe: Divestment of Contaminated Land for Brownfield Regeneration, NICOLE Brownfield Working Group Report, Rotterdam; http://www.nicole.org/uploadedfiles/2011-wg-brownfields-finalreport.pdf
11. Heberle, L.; Wernstedt, K. (2006), Understanding brownfields regeneration in the US, “Local Environment”, 11 (5): 479-497; https://doi. org/10.1080/13549830600853064
12. Ilík, J.; Bergatt Jackson, J. (2006), Dobrodružství kocoura Brownfielda: kocour Brownfield
přináší nové příležitosti našim městům a obcím, IURS, Ostrava
13. Koželj, J.; Ažman Momirski, L.; Maligoj, T.; Omerzu, B. (1998), Degradirana urbana obmoèja, Ministrstvo za okolje in prostor, Urad RS za prostorsko planiranje, Ljubljana
14. Koželj, J.; Filipiè, P; Hoèevar, P.; Strle, K.; Kušar, K. (2016), Merila in kriteriji za doloèitev degradiranih urbanih obmoèij (DUO2) z nadgradnjo: Doloèitev nerevitaliziranih urbanih obmoèij (NERUO), Fakulteta za arhitekturo, Katedra za urbanizem, Ljubljana
15. Lampiè, B.; Mator, N.; Gamse, M.; Jenko, I.; Kljun, U. (2015), Vzpostavitev aktivnega registra prostorsko in funkcionalno degradiranih obmoèij za Gorenjsko regijo: konèno poroèilo, Oddelek za geografijo Filozofske fakultete, Oddelek za krajinsko arhitekturo Biotehniške fakultete, Ljubljana
16. Lampiè, B.; Cigal, D.; Kušar, S.; Krevs, M.; Potoènik Slaviè, I.; Zavodnik Lamovšek, A.; Foški, M.; Soss, K.; Simoneti, M.; Radovan, D.; Meža, S.; Barboriè, B. (2017), V6-1510 Celovita metodologija za popis in analizo degradiranih obmoèij, izvedba pilotnega popisa in vzpostavitev ažurnega registra : konèno poroèilo, Filozofska fakulteta, Univerza v Ljubljani, Ljubljana
17. Lampiè, B.; Bobovnik, N. (2017), Dodatni popis funkcionalno degradiranih obmoèij v petih statistiènih regijah (Osrednjeslovenska, Savinjska, Primorsko-notranjska, Obalno-kraška, Koroška): metodologija CRP 2015: konèno poroèilo, Filozofska fakulteta, Oddelek za geografijo, Ljubljana
18. Limasset, E.; Pizzol, L.; Marly, C.; Gatchett, A.M.; Le Guern, C.; Matrinat, S.; Klusaèek, P.; Bartke, S. (2018), Points of attention in designing tools for regional brownfield prioritization, “Science of the Total Environment”, 622-623: 997-1008; https://doi.org/10.1016/j.scitotenv. 2017.11.168
19. Matkoviæ, I.; Jakovèiæ, M. (2019), Brownfield prostori i njihova regeneracija; Definicije i pristupi, “Prostor”, 27 (2 /58/): 348-359, Zagreb; https://doi.org/10.31522/p.27.2(58).13
20. Mehdipour, A.; Nia, H.R. (2013), The role of brownfield development in sustainable urban regeneration, “Journal of Sustainable Development Studies”, 4 (2): 78-87
21. Mujkiæ, S.; Kajapi, L.; Bizjak, I.; Nikšiè, M.; Vodeb, V.; Goršiè, N.; Tominc, B. (2017), Priprava strokovnega gradiva za doloèitev meril in kriterijev socialne degradacije urbanih obmoèij, Urbanistièni inštitut Republike Slovenije, Ljubljana
22. Mušiè, B.; Cotiè, B. (2012), Brownfield regeneration management: From education to practi-
ce, final Brochure of the project INTERREG Central Europe COBRAMAN, Urbanistièni inštitut Republike Slovenije, Ljubljana
23. Noviks, G.; Teirumnieks, E.; Lemešenoka, N.; Matisovs, I.; Teirumnieka, E.; Miklašēviès, Z. (2009), Evaluation of brownfields in Latvia, Environment. Technology. Resources Proceedings of the 7th International Scientific and Practical Conference, Volume 1, Rēzeknes Augstskola, Rēzekne, RA Izdevniecība; https://doi.org/ 10.17770/etr2009vol1.1112
24. Oliver, L.; Ferber, U.; Grimski, D.; Millar, K.; Nathanail, P. (2005), The Scale and Nature of European Brownfield, project CABERNET, Nottingham
25. Otsuka, N.; Dixon, T.; Abe, H. (2013), Stock measurement and regeneration policy approaches to ‘hardcore’ brownfield sites: England and Japan compared, “Land Use Policy”, 33: 36-41; https:// doi.org/10.1016/j.landusepol.2012.12.002
26. Rizzo, E.; Pizzol, L.; Zabeo, A.; Giubilato, E.; Critto, A.; Cosmo, L.; Marcomini, A. (2018), An Information System for Brownfield Regeneration: providing customised information according to stakeholders’ characteristics and needs, “Journal of Environmental Management”, 217: 144-156; https://doi.org/10.1016/j. jenvman.2018.03.059
27. Sroka, B. (2019), Specificity of Brownfield’s Revitalisation in Polish Legal Framework: Discussion On Current Legislature Problems Based On Case Study, “IOP Conf. Series: Materials Science and Engineering”, 471; https://doi.org/ 10.1088/1757-899X/471/7/072049
28. Špes, M.; Krevs, M.; Lampiè, B.; Mrak, I.; Ogrin, M. (2012), Sonaravna sanacija okoljskih bremen kot trajnostno razvojna priložnost Slovenije, Degradirana obmoèja, Ciljni raziskovalni program (CRP) “Konkurenènost Slovenije 20062013”: zakljuèno poroèilo, Oddelek za geografijo Filozofske fakultete Univerze v Ljubljani, Ljubljana
29. Yount, K.R. (2017), What Are Brownfields? Finding a Conceptual Definition, “Environmental Practice”, 25-33; https://doi.org/10.1017/S146 6046603030114
30. *** (2006), Zakon o varstvu okolja, “Uradni list Republike Slovenije”, uradno prešèišèeno besedilo, 39/2006, Ljubljana
31. *** (2007), Pravilnik o vsebini, obliki in naèinu priprave obèinskega podrobnega prostorskega naèrta, “Uradni list Republike Slovenije”, 99/ 2007, Ljubljana
32. *** (2017), Zakon o urejanju prostora, “Uradni list Republike Slovenije”, 61/2017, Ljubljana
Izvori
Internet Sources
Internetski izvori
1. https://www.researchgate.net/publication/22 8789048_The_Scale_and_Nature_of_European _Brownfield [27.1.2020.]
2. http://www.eugris.info/DisplayProject.asp? ProjectID=4420 [5.12.2019.]
3. http://www.eugris.info/displayproject.asp? Projectid=4575 [5.12.2019.]
4. http://www.eugris.info/displayproject.asp? Projectid=4509 [5.12.2019.]
5. http://cobraman.uirs.si [5.12.2019.]
6. www.zerobrownfields.eu [5.12.2019.]
7. http://www.timbre-project.eu/timbre-project. html [23.1.2020.]
8. https://www.uradni-list.si/glasilo-uradni-listrs/vsebina/2017-01-2915 [1.6.2019]
9. http://www.southeast-europe.net/document. cmt?id=457 [5.12.2019.]
10. http://www.southeast-europe.net/en/projects /approved_projects/?id=94 [5.12.2019.]
11. https://www.gov.uk/government/collections/ national-land-use-database-of-previously-developed-land-nlud-pdl [5.12.2019.]
12. https://www.gov.uk/guidance/brownfieldland-registers [5.12.2019.]
13. http://www.legislation.gov.uk/uksi/2017/403 /contents/made [5.12.2019.]
14. http://www.epa.gov/brownfields/ [5.12.2019.]
15. https://www.spiritslovenia.si/ [5.12.2019.]
16. https://brownfieldy-dotace.czechinvest.org/ Aplikace/bf-public-x.nsf/bfs.xsp [5.12.2019.]
17. http://www.bsc-kranj.si/ [7.12.2019.]
18. http://www.pisrs.si/Pis.web/pregledPredpisa? id=PRAV8106 [21.11.2019.]
Illustration Sources
Izvori ilustracija
Fig. 1 Hieng, Primož, 2009 (copyright by the City of Kranj)
Fig. 2 Cotiè, Koblar, 2017 (data source: MGRT Study)
Fig. 3 Cotiè, Koblar, 2017 (data source: MGRT Study)
Fig. 4 Cotiè, Koblar, 2017 (data source: MOP Study)
Fig. 5 Cotiè, Koblar, 2017 (data source: MOP Study and MGRT Study)
Graph 1 Koblar, 2017 (data source: MGRT Study)
Graph 2 Koblar, 2017 (data source: MGRT Study)
Graph 3 Koblar, 2017 (data source: MOP Study)
Graph 4 Koblar, 2017 (data source: MOP Study)
Table I Authors, 2020 (based on MOP Study and MGRT Study)
Table II Authors, 2020 (based on MOP Study and MGRT Study)
Summary Sažetak
Pojavljivanje brownfield lokacija kontinuirani je urbani proces. U Sloveniji su te lokacije uglavnom nastale kao posljedica napuštanja industrijskih aktivnosti i vojarni u urbanim centrima te njihova premještanja na periferije naselja. Postoji samo nekoliko primjera iznimno zagaðenih brownfield lokacija u Sloveniji. No, u Sloveniji ima i nekoliko primjera uspješnih obnova takvih lokacija, unatoè tome što ne postoji sustavni pristup njihovoj revitalizaciji. Prije nego što se pristupi rješavanju problema koji se odnose na same brownfield lokacije i pokretanju postupaka obnove, važno je definirati što je to brownfield lokacija te provesti postupak njihove inventarizacije kako bi se utvrdilo koliko takvih lokacija uopæe ima, kolika je njihova velièina i trenutaèno stanje. Pristupi definiranju brownfield lokacija, pristupi utvrðivanju kriterija za njihovo definiranje, kao i pristupi njihovoj inventarizaciji, razlikuju se u raznim državama. Definicije brownfield lokacija mogu se pronaæi u raznim prostornim dokumentima, kao što je Zakon o prostornom planiranju Slovenije, gdje se koristi pojam ‘devalvirano podruèje’ (podruèje smanjenje vrijednosti), kojeg je znaèenje vrlo slièno engleskom pojmu brownfield koji se koristi u Velikoj Britaniji i Irskoj. Velika Britanija èuva specijalizirane zemljišne knjige brownfield lokacija, utemeljene u zakonu iz 2017. godine koji zahtijeva od svih tijela što sudjeluju u planiraju da pripreme popis brownfield lokacija na temelju jedinstvene metodologije. U Sloveniji je bilo nekoliko pokušaja inventarizacije brownfield lokacija još 1998. godine na osnovi analize glavnih tipova brownfield lokacija u 33 slovenske opæine. U sklopu Cobraman projekta provedena je inventarizacija brownfield lokacija u užem podruèju Gradske opæine Kranj s 10 prioritetnih lokacija. Prva sustavna inventarizacija brownfield lokacija u cijeloj Sloveniji pripremana je izmeðu 2010. i 2012. Usto,
autori su takoðer osmislili sustav baze podataka, no zapisi su ostali nepotpuni jer su prikupljena samo podruèja veæa od 1 hektara. Metodologija iz 2012. usavršena je 2015. za svih 18 opæina Gorenjske regije. Definirano je 10 razlièitih vrsta funkcionalno degradiranih podruèja. Najnovijim istraživaèkim projektima Ministarstva gospodarskog razvoja i tehnologije ([MGRT] te Ministarstva za okoliš i prostorno planiranje [MOP] u razdoblju izmeðu 2015. i 2017. godine pripremljen je kvalitetan i cjelokupan popis brownfield lokacija u Sloveniji (projektom MGRT-a pripremljen je popis za cjelokupno podruèje Slovenije, dok je projekt MOP-a pokrio tek 11 gradskih opæina u Sloveniji). Ti su projekti provedeni na osnovi razlièitih metodologija i polazišta. Cilj je ovoga istraživanja analizirati razlike i sliènosti u dvama metodološkim pristupima, kao i rezultate istraživanja MGRT-a i MOP-a, te definirati smjernice za buduæu središnju metodologiju za inventarizaciju brownfield lokacija. Kljuèna razlika u dvama popisima proizlazi iz njihove razlièite definicije brownfield lokacije te razlièitih obuhvata i ciljeva. Oba istraživaèka projekta potvrðuju minimalnu velièinu površine od 2000 m2 kao kriterij na temelju kojeg se neka lokacija unosi u popis. Projekt MOP-a pokušao je slijediti granice prostornoplanskih jedinica, tj. zona u dokumentima prostornog planiranja sa sliènim pravilima prostornog planiranja. Projekt MGRT-a nije imao takve restrikcije, veæ je umjesto toga podruèje ogranièeno podruèjem degradacije kako ga percipiraju autori. U definiranju tipologija brownfield lokacija obje su studije koristile službena Pravila o sadržaju, formi i naèinu pripreme opæinskoga prostornog plana. Usporedba pokazuje da su razlike izmeðu Pravila i klasifikacije istraživaèkog projekta MGRT-a veæe nego kod istraživaèkog projekta MOP-a.
Ciljevi projekta MGRT-a temelje se na vertikalnomu sektorskom pristupu, a ciljevi projekta MOP-a temelje se na horizontalnomu integriranom pristupu koji vodi raèuna o svim sektorima i razinama u procesu prostornog planiranja. Rezultati obaju projekata pokazuju da je popis MOP-a više orijentiran prostornoplanski, dok je popis MGRT-a više poslovno orijentiran. Stoga se metodologije iz obaju projekata ne mogu kombinirati kako bi se došlo do jedne jedinstvene centralne metodologije za inventarizaciju brownfield lokacija. Ipak, polazeæi od rezultata ovih istraživanja, moguæe je ustanoviti preporuke za buduæu metodologiju inventarizacije brownfield lokacija. Definiranjem minimalne površine podruèja, ogranièavanjem brownfield zemljišta i klasificiranjem tipova brownfield lokacija - istraživaèki projekt MOP-a predstavlja solidnu osnovu. Bolje je slijediti metodologiju projekta MGRT-a, s obzirom na strukturu njegove baze podataka (topologiju), jer je svako podruèje navedeno samo jednom i nema višeslojnih zona. Popis brownfield lokacija takoðer je i dio prostornoga informacijskog sustava. Planeri i kreatori politika moraju imati uvid u opseg problema brownfield lokacije u nekome gradu prije nego pristupe kreiranju uèinkovitih strategija i zakonodavnog okvira za njihovu revitalizaciju, te prije nego što ‘developeri’ i opæine ulože znatna financijska sredstva. Rezultati i podatci svakoga novog registra moraju se revidirati i prodiskutirati s vlasnicima zemljišta i javnošæu. Taj bi proces mogao postati integralni dio pripreme Opæinskoga prostornog plana (osobito za javne konzultacije). Na taj bi naèin novi popis mogao postati službeni registar i dobiti zakonodavnu podlogu. Novi popis brownfield lokacija trebao bi takoðer pomoæi vlasnicima zemljišta u odluci o tome treba li njihova imovina biti na javno dostupnoj online listi zavedena kao brownfield zemljište.
Biographies
Biografije
BOŠTJAN COTIÈ is an architect and urban planner and had led several EU-funded projects focused mainly on urban planning and brownfield regeneration processes. He was the president of the Town and Spatial Planning Association of Slovenia (2012-2014).
LUCIJA AŽMAN MOMIRSKI, Ph.D., is an architect and urban planner. She has received several first prizes and awards in national and international architectural and urban design competitions and led several international research and professional projects.
BOŠTJAN COTIÈ, arhitekt i urbanist. Vodio je nekoliko projekata financiranih iz EU fondova koji se bave urbanizmom i procesima revitalizacije brownfield lokacija. U razdoblju od 2012. do 2014. bio je predsjednik Saveza za prostorno planiranje Slovenije.
Dr.sc. LUCIJA AŽMAN MOMIRSKI, arhitektica i urbanistica. Dobitnica je nekoliko prvih nagrada na državnim i meðunarodnim arhitektonskim i urbanistièkim natjeèajima. Vodila je nekoliko meðunarodnih istraživaèkih i struènih projekata.
Eseji i ogledi
Recenzije i prikazi knjiga, èasopisa i izložaba
Vijesti, suradnja, zanimljivosti, bibliografija, znanstveni skupovi, tribine i predavanja
Essays and Reviews
Evaluations & Reviews of Books, Journals and Exhibitions
Information, Cooperation, Topics of Interest, Bibliography, Conferences, Debates and Lectures
Melita Èavloviæ
100 godina izobrazbe arhitekata
Izložba
The Centennial Exhibition of Architectural Education Exhibition
Faculty of Architecture: Short Autobiography is the name of a jubilee exhibition that marked the centennial (1919-2019) of the architectural education in Zagreb and Croatia. The exhibition seeks to capture the invisible and the intangible, that particular quality that is usually recognized as a typical architectural vocabulary or a school spirit that has continued to prosper despite all institutional reorganizations, changes of its name and its teaching staff. The exhibition focused on a selection of works that embody the basic tenets of the school of architecture clearly outlined in a longstanding research project called Atlas of Architecture run by the Faculty of Architecture. The exhibition aims to present four integral entities in four different rooms spanning a period from the early 20th century to the early 21st century. The choice of the exhibition material does not focus on important figures in the history of the school. Instead, it aims to draw attention to the results that have been accomplished and the ways the teaching staff have managed to outline what is usually recognized as a typical architectural vocabulary of the Zagreb School.
Jubilej Tehnièke visoke škole (1919.-2019.), a time i stogodišnje kontinuirane izobrazbe arhitekata u Hrvatskoj, obilježen je autorskom izložbom postavljenom u rujnu ove godine u Hrvatskom muzeju arhitekture.
Izložba se oslanja na valorizaciju odreðenog senzibiliteta, pristupa ili arhitektonskog uvjerenja koje baštinimo, a sve ih zajedno možemo nazvati rukopisom i trajnom memorijom Zagrebaèke škole natkrivene institucijom Arhitektonskog fakulteta. Stoga je namjera i ambicija bila predoèiti fokusiranu liniju razvoja arhitektonske misli Škole arhitekture, koja ukljuèuje arhitekte, urbaniste, teoretièare i povjesnièare koji su svi zajedno djelovali upravo ovome na tragu.
Struktura izložbe poèivala je na nekoliko segmenata i elaborirala generacijski izbor predstavljenih nastavnika koji zapoèinje Viktorom Kovaèiæem (1874.-1924.) i završava Ivanom Crnkoviæem (1941.-2017.). Raspon je demonstrirao homogenu, ali svakako evolutivnu liniju koja je obilježavala projektantski pristup odabranih autora. Djela se tih autora stoga nisu razmatrala kao slijed karakteristika njihova individualnog autorskog pristupa, veæ kao djela koja meðusobnom interferencijom predoèavaju upravo konzistentan rukopis Zagrebaèke škole
Njihova kulturna i pedagoška pouka, nevezana vremenom nastanka i kurikulumom nastavnika, stoga i jest duktus Fakulteta.
Prva od cjeline „IZ ARHIVA” posveæena je prikazu autentiènih artefakata nastavnika Arhitektonskog fakulteta koji svi zajedno predoèavaju odreðenu sliènost, toènije - duh koji povezuje njihovo djelovanje. Uza slikovne prikaze fotografija, izvornih publikacija, nacrta i artefakata izbor ukljuèuje radove arhitekata, urbanista, teoretièara i povjesnièara koji su tekstom, slikom ili nacrtom gradili vrijednosti
Zagrebaèke škole
Drugo poglavlje, koje evocira nekoæ tradicionalnu HEMEROTEKU tlocrta, presjeka i karakteristiènih prikaza odabranih projekata, bavi se interpretacijom, odnosno demonstracijom rukopisa Škole.
Treæe poglavlje oslovljava EDUKACIJU arhitekata. Ona se istraživaèkom studijom trodimenzionalne biti discipline doèarava slijedom analitièkih maketa.
Posljednje poglavlje „radova U KONTEKSTU”
èine odabrani fotografski prikazi izvedenih djela. Prethodnim poglavljima elaborirani najprije arhivski (autentièni), nakon toga analitièki i tekstualni (interpretacijski), sada se zakljuèuju kontekstualnim ilustracijama kojima se manifestira njihovo šire kulturno, urbano i društveno djelovanje.
Postavljeni su radovi oni umrlih autora, stoga su i relevantno èuvani u instituciji Muzeja. Generacijski raspon od Viktora Kovaèiæa (1874.-1924.) do Ivana Crnkoviæa (1941.-2017.) rastvara povijesno (1918.-1991.) i arhitekton-
Izložba 18.9.-18.10.2019. Hrvatski muzej arhitekture Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti
Nositelj izložbe: Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet
Kuratori i autori postava: Andrej Uchytil, Melita Èavloviæ Urednica kataloga: Mojca Smode Cvitanoviæ
sko vrijeme od protomoderne, moderne do postmoderne, te sociološko vrijeme kapitalistièke i socijalistièke modernizacije obilježeno rupturama Prvoga, Drugoga i Domovinskoga rata. U sinkopama svjetske ekonomske krize krajem dvadesetih i konglomerata centralnih i perifernih dogaðaja - svjetonazorskih energetskih i politièkih kriza i obrata 1968.-1973. - stoje pak njegovi civilizacijski meðaši.
Izlaganjem prosedea nastavnika Arhitektonskog fakulteta, aktualnom u kontekstu diskursa autonomije arhitekture, prezentirane su aspiracije profesije koja je uporno težila rezultatima daleko iznad okolnosti svojega vremena. Stoga, ne nudeæi definiciju, veæ pozivom za traganjem latentnih konotacija, ona teži bilježenju arhitektonskih presedana za generacije koje dolaze.
Povjerenstvo za organizaciju izložbe: prof. dr.sc. Andrej Uchytil (voditelj), akademik Mladen Obad Šæitaroci, prof. dr.sc. Ariana Štulhofer, dr.sc. Melita Èavloviæ i dr.sc. Mojca Smode Cvitanoviæ. Potpora AF 100: prof. Branimir Rajèiæ i izv.prof. dr.sc. Mia Roth-Èerina. Makete: Kabinet za modernu i suvremenu arhitekturu - Atlas arhitekture, u suradnji s Hrvojem Spudiæem, Nikolom Brlekom i Majom Francuz. Fotografije: Miljenko Bernfest, Jure Živkoviæ i Damir Žižiæ. Grafièko oblikovanje: Sven Soriæ i Hrvoje Spudiæ.
Zlatko Karaè
Izložba
Exhibition
The exhibition of architectural drawings from the donation of Branko Kincl, member of the Academy, to the Croatian Museum of Architecture of the Croatian Academy of Sciences and Arts is a rich collection of unknown drawings of the author himself but also of his numerous co-authors and collaborators on joint projects. The exhibition is a memory of the pre-computer era when architecture used to be drawn by hand using pencil, pastel, pen or watercolour. It is a determined attempt by the author to get the architectural drawing back on the gallery scene with dignity it deserves as an autonomous art discipline. It also serves to remind today’s computerized profession of the time when analogue graphics - ranging from a free hand-drawn croquis on a sketch paper to a technical drawing or art-inspired perspective - were an integral part of every project. The exhibition presents around seventy drawings produced over a 60-year long creative architectural career.
U doba treæe raèunalne revolucije i dominantnoga parametrièkog projektiranja arhitekture, kada kompjutori više nisu samo alati za brzo i precizno iscrtavanje nacrta (što su još donedavno bili), veæ su danas uz napredne programske moguænosti postali gotovo ravnopravni sukreatori likovnih i prostornih zamisli - kako to svjedoèe, primjerice, projektantski prosede jednoga Patricka Schumachera, algoritmirane krivulje Zahe Hadid ili neeuklidske kompozicije Franka Gehryjavidjeti u izložbenim prostorima arhitektonski crtež risan rukom postalo je rijetko iskustvo gotovo posve nestaloga umjetnièkog žanra. Za razliku od crteža u drugim likovnim umjetnostima, gdje je sam crtež još uvijek èisto rieglovsko umjetnièko htijenje, poèetak i kraj onoga što je umjetnik želio izraziti - u arhitekturi je ta grafièka rezultanta tek poèetak puta, pomoæno sredstvo u vizualizaciji prve ideje, a potom i nuždan tehnièki dokument, kotirani nacrt koji æe poslužiti za materijalizaciju graditeljskog djela. Stoga je arhitektonski crtež danas najèešæe efemeran i brzo zaboravljen komad papira koji se ne èuva, ne potpisuje, niti izlaže, iako je u prošlosti imao samosvojno mjesto u razvoju svake arhitektonske kreacije. Sjetimo li se ne tako davne izložbe opusa Hermana Bolléa u MUO-u i povremenih fin du siecle ekskursa s uvidom u nenadmašni crtaèki talent Wagnerovih uèenika Viktora Kovaèiæa, Alojza Bastla ili samosvojnoga likovnog dara Aladara Baranyaija, primijetit æemo da je minuciozni školovani crtež tada èesto bio ‘jaèi’ i od same arhitektu-
re koju prikazuje. Prije stotinjak i više godina kada je nadmetanje izmeðu studija arhitekture na Likovnoj akademiji i Politehnici, kako na izložbama tako i u struènoj periodici, redovito bilo dokumentirano besprijekornim grafièkim vizualima - arhitektonski je crtež još uvijek imao primarnu važnost i bivao je publiciran puno èešæe od samih realizacija. Meðuratna je moderna u tome bila posve praktièna, funkcionalno fokusirana više na ‘nacrt’, a manje na ‘crtež’ (kakva differentia specifica!), no od 1950-ih æe godina gotovo do kraja milenija kulturu crteža na zagrebaèkoj arhitektonskoj školi iznova revitalizirati slikari Kamilo Toma i potom Josip Vaništa. Posljednji izdanak te fine škole arhitektonskog crteža vidjeli smo nedavno na autorskoj izložbi profesorice Renate Waldgoni u zagrebaèkoj galeriji Oris. Vaništin je edukacijski koncept od svakoga školovanog arhitekta stvarao dostatno kultiviranog crtaèa vlastite arhitekture (do pojave kompjutora sredinom 1990-ih, kada i Vaništa odlazi u mirovinu). U razdoblju 1980-ih i dijela 1990-ih kao jedina profesionalna, pritom iznimna, autorska osobnost u domeni umjetnièkoga arhitektonskog crteža sui generis profilirala se arhitektica Branka Kaminski (1956.-2002.). Upravo su se njene posljednje, rukom raðene pastelne perspektive arhitektonskih natjeèaja mimoišle s prvim digitalnim 3D renderiranim vizualizacijama novoga vremena i u tome je trenutku arhitektonski crtež naizgled izgubio bitku svoga bitka...
Hrvatski muzej arhitekture HAZU
Zagreb, 29.1.-8.4. 2020.
Autori izložbe i likovnog postava: Branko Kincl, Borka Bobovec
Suradnja: Iva Ceraj, Ana-Marija Zuboviæ
Tehnièka podrška: Vid Šešelj
Dizajn: Sara Pavlekoviæ Preis
Tekstovi u katalogu: Andrija Mutnjakoviæ, Zvonko Makoviæ, Borka Bobovec, Branko Kincl
Rijeè na otvorenju: Andrija Mutnjakoviæ i autori
Prijatelj izložbe: Kamgrad d.o.o.
KINCLOVA MAPA CRTEŽA
Izložba Crtežom kroz sjeæanja, koja je odnedavno postavljena u Hrvatskome muzeju arhitekture, zanimljiv je autorski pokušaj akademika Branka Kincla i ravnateljice Muzeja dr.sc. Borke Bobovec da arhitektonski crtež vrate na zagrebaèku galerijsku scenu s dignitetom samosvojne umjetnièke discipline te da današnju kompjutoriziranu struku podsjete na vrijeme kada je analogna grafikaod prostoruènoga krokija na skicn-papiru, do tehnièkih nacrta ili umjetnièki nadahnutih perspektiva - bila sastavni dio svakoga projekta. Doba je to debelih 6B olovaka, drvenih bojica i crtaæeg ugljena za prvu kreativnu misao, tvrdih 7H grafitnih mina za precizne inženjerske nacrte, pera za tuš, hamer papira i pausa, ozalit-kopija koje su se razvijale u amonijaku i brzo blijedjele na suncu...
Za izložbu su autori izdvojili sedamdesetak crteža iz Kinclove ‘arhivske mape’ (nedavno donirane Muzeju arhitekture), u koju je on tijekom zamalo 60 godina kreativne projektantske karijere gotovo sluèajno i bez svjesnoga kolekcionarskoga koncepta ponekada ‘pospremao’ ono što je nakon završenoga posla, predanog natjeèaja ili projekta ostalo na stolu. Usputno se tako skupila iznimna, nikada viðena zbirka od nekoliko stotina artistièkih crteža i klasiènih arhitektonskih nacrta - što onih koje je rukom risao sam Branko Kincl, što onih koje su ostavili njegovi koautori i suradnici na brojnim projektima, odreda
korifeji struke. Kako je na otvorenju izložbe sam autor spomenuo - te lijepe, iako èesto efemeralne i sluèajne, crteže jednostavno je ulagao u mapu jer mu je „... nekako bilo žao da se bace“. A, posljedièno, stvoren je fundus specifiène likovnosti i autentiène graðe jednoga vremena, o èemu u predgovoru katalogu Zvonko Makoviæ piše: „Zbirku ovih crteža mogli bismo s puno razloga razumjeti i kao alternativnu povijest naše novije arhitektonske baštine. U onoj pravoj i legitimnoj povijesti susreæemo se s realiziranim objektima i gledamo djela u kojima je udio projektanta obièno zamagljen i maskiran slojevima koje su na njegovu osnovicu ugraðivali drugi. Ovdje, na crtežima svega toga nema i zato i istièem znaèenje aure koja iz njih zraèi...“
Ta sintagma ‘alternativne povijesti’ dodatno bi se mogla osnažiti i èinjenicom da su na izložbi prikazana brojna arhitektonska djela koja nikada nisu izvedena (konceptualne studije, natjeèajna rješenja, projektne inaèice...), no kao kreativni doprinos suvremenoj hrvatskoj arhitekturi ona ipak postoje u virtualnom svijetu Kinclove mape crteža. Vremenski raspon te ‘povijesti’ na izložbi je predstavljen u autorskoj selekciji koja seže od prvoga Kinclova natjeèaja iz 1964., do posljednjega velikog projekta za zraènu luku u Teheranu iz 2019. godine. Nižu se tu brojni Kinclovi projekti, ponajviše za Zagreb - poput bloka ‘Badel’, SRC Šalata, natjeèaja za NSK ili za ‘Gradski podrum’ u Cesarèevoj ul., stadiona Maksimir...
Uz crteže samog autora izloženi su i grafièki unikati njegovih brojnih kolega - od Kinclovih karizmatiènih profesora Nevena Šegviæa, Andre Mohorovièiæa i Mladena Vodièke, do generacijski bliskih suradnika i koautora poput Željka Maèeka, Zvonka Kralja, Zdenka Metera, Ivana Jurasa, Nikole Filipoviæa, Velimira Neidhardta, zatim njegovih onodobnih asistenata i suradnika s Arhitektonskog fakulteta - Dražena Juraèiæa, Aleksandra Homadovskog, Ivana Crnkoviæa, Nikole Polaka i najmlaðih - Anete Mudronja Pletenac i Luke Kincla...
Ipak, meðu svima navedenim arhitektima posebno mjesto pripada nedavno preminulom professoru emeritusu Nikoli Filipoviæu, koji je tijekom nekoliko desetljeæa bio najèešæi i kreativno najbliži Kinclov suautor na brojnim kapitalnim projektima. Svojim crtaèkim darom i osebujnim likovnim stilom Filipoviæ je i u struci i na široj kulturnoj i društvenoj sceni Zagreba stekao gotovo kultni status, pa ne iznenaðuje što je i na ovoj izložbi zastupljen s èak 28 radova u svim zamislivim tehnikama - olovci, tušu, pastelama, fotografiji i kolažu, flomasteru, pa èak i kemijskoj olovci (!) - i u svemu tome pokazao se kao podjednako dobar, virtuozan crtaè! Šteta što na izložbi nije bilo moguæe pokazati i nešto od njegovih crteža koje je tijekom predavanja studentima kredom na ploèi risao i desnom i lijevom rukom, a na kraju sata slušaèi su ploèu redovito fotografirali za ‘alternativnu povijest’ jer su ti
Nikola Filipoviæ, Branko Kincl: stambeno-poslovna zgrada na Iblerovu trgu u Zagrebu, idejno arhitektonsko-urbanistièko rješenje, 1992. [kemijska olovka / papir / 21.0´29.7 cm]
fantastièni crteži trajali tek koju minutu - do vlažne spužve spremaèice!
Iako je Kinclova izložba u Muzeju arhitekture ugostila brojne vrsne crtaèe iz njegove mape, valja istaknuti da je Branko Kincl ovom prigodom skromno i posve decentno izložio i tek petnaestak vlastitih crteža - od picassovskih krokija i minijatura ‘u dvije linije’, do kompleksnih crteža velikoga mjerila i minuciozne tehnièke perfekcije. Uz afirmiranoga projektanta, arhitekta paradigmatskih djela naše suvremene arhitekture o kojima se veæ mnogo zna, Kincla ovom prigodom upoznajemo i kao vrsnog crtaèa fine grafièke geste. Na žalost, zbog corona-virusa od ožujka su zatvoreni svi zagrebaèki muzeji, pa je ovu izložbu stigao pogledati tek malen broj posjetitelja. Šteta, jer predstavljeni su doista rijetki, nepoznati eksponati ponajboljih crtaèa u hrvatskoj suvremenoj arhitekturi.
* Tekst je prilagoðeni prikaz izložbe koji je autor pod naslovom Memento nestalom vremenu crtane arhitekture objavio u èasopisu „Vijenac“, MH, br. 680 (26.3.2010.): 22, Zagreb
The monograph is a comprehensive overview of an architect, scientist and professor whose multi-faceted oeuvre has communicated with numerous generations of Croatian architects and made major contribution to the development of Croatian architecture. According to different areas of the author’s research and professional activity the book is organized as an integral unity comprising thematically varied, yet indivisible and complementary chapters. The most extensive part of the monograph is dedicated to public buildings. A vast collection of the realized and unrealized architectural projects for educational purposes is supplemented with excerpts that confirm their importance as a starting point for prolific academic work. In view of the recent trends towards knowledge specialization that affect the essence of the architectural discipline by increasingly fragmenting its various aspects, the work of Hildegard Auf Franiæ demonstrates and confirms the importance of a coherent engagement and purposeful balance of the architectural and urban, pedagogical and institutional, professional and scientific, and ultimately artistic levels of discipline.
Monografija Arhitektica Hildegard Auf Franiæ sveobuhvatan je prikaz stvaralaštva arhitektice - projektantice, znanstvenice i profesorice - koje je slojevito djelovanje razlièitim facetama komuniciralo s brojnim generacijama hrvatskih arhitekata i pružilo znaèajan doprinos odreðenju relevantnih pozicija razvojne potke hrvatske arhitekture vlastitog razdoblja. U osnovi, rijeè je o razdoblju od 1965., godine stjecanja diplome zagrebaèkoga Arhitektonskog fakulteta i poèetka studija u Majstorskoj radionici JAZU pod vodstvom Drage Galiæa, sve do današnjih dana, neumorne aktivnosti i neprikosnovenog autoriteta professora emeritusa. S obzirom na recentnu profesionalizaciju znanja koja bit arhitektonske discipline pogaða sve veæim fragmentiranjem njezinih razlièitih aspekata, stvaralaštvo arhitektice Hildegard Auf Franiæ demonstrira i potvrðuje smisao koherentnog bavljenja i svrhovitog balansa arhitektonskih i urbanistièkih, pedagoških i institucijskih, struènih i znanstvenih, te u konaènici umjetnièkih razina discipline.
Urednice ove monografije, i same arhitektice Vera Grimmer i Mia Roth-Èerina, sadržaju su pristupile koncizno i analitièki. Iako je cjelokupnost stvaralaštva èvrsto pozicionirane, svestrano priznate i nagradama za životno djelo honorirane arhitektice na odreðeni naèin predodredila i kvalitetu njezina prikaza, ovdje nipošto nije rijeè o samodostatnoj sublimaciji autorskoga prosedea. Monografsko bilježenje opusa sveuèilišne profesorice i samo je po svojoj naravi svojevrstan udžbenik, materije iz kojeg je, kako u domeni profe-
sije tako i u onoj svjetonazora, moguæe profilirati smjernice za buduænost. Sukladno podruèjima autorièina bavljenja, teme su u knjizi jasno precizirane, a svaka se od njih nalazi upravo u srži specifiènoga problemskog diskursa kojim je Hildegard Auf Franiæ platformi suvremene hrvatske arhitekture pružila esencijalan doprinos. Unutar iste sveobuhvatne platforme, sintezom iznesenoga, potvrðuje se mnogima veæ dobro poznati, a nadolazeæim generacijama možda sluteæi autorski narativ.
Tematski diferencirane, no u osnovi nedjeljive facete djela arhitektice Hildegard Auf Franiæ obraðene su unutar strukturno razluèenih, no meðusobno upotpunjujuæih poglavlja knjige - Urbanistièke teme, Težnje i realnosti, Ambijenti obrazovanja, Znanstveni radovi, Osobnost, Fragmenti intervjua, Kronologija radova. Autorice tekstova u knjizi su: Hildegard Auf Franiæ, Vera Grimmer, Sonja Jurkoviæ, Snješka Kneževiæ, Mia Roth-Èerina i Karin Šerman.
Prikaz struènoga rada zapoèinje urbanistièkim temama, kako saznajemo, inicijalnim podruèjem interesa arhitektice. Urbanistièka konstanta, meðutim, i te kako æe se manifestirati u svim podruèjima njezina bavljenja, kontinuiranim tijekom djelovanja. Znaèenje urbanizma kao temeljne predispozicije prostorne kulture odreðene zajednice, štoviše, apostrofirat æe i elaborirati prilikom gotovo svakoga javnog nastupa, dok æe se esencijalna osjetljivost upravo spram prostorno-urbanistièkih parametara zadanih situacija evi-
Arhitektonski fakultet Sveuèilišta u Zagrebu
UPI-2M PLUS Zagreb, 2019.
Str. 242, ilustrirano, uvod, 7 poglavlja, bibliografija, index fotografa, zahvale [26/21 cm, kolor, meki uvez]
Urednice: Vera Grimmer, Mia Roth-Èerina Izvršna urednica: Mateja Markešiæ
Recenzenti: Tamara Bjažiæ Klarin, Veljko Oluiæ, Darovan Tušek
Grafièki dizajn i prijelom: Borjana Katiæ
Lektura i korektura: Mira Pavlica-Stojèeviæ
Tisak: Tiskara Zelina
ISBN 978-953-8042-54-6 [AF]
ISBN 978-953-7703-65-3 [UPI-2M PLUS]
CIP 001048876
dentirati u svakome od monografijom prikazanih projekata.
Odabir kronologijom, namjenom i lokacijom divergentnih arhitektonskih intervencija, odnosno projekata objedinjenih nazivom težnje i realnosti, pokazuje izrazito blizak i osjetljiv odnos s okolinom, pružajuæi nadgradnju razlièitim, uglavnom fragilnim okolnostima pripadajuæega kulturnog konteksta.
Sadržajem najopsežniji dio monografije, opravdano i oèekivano, posveæen je zgradama društvenog standarda. Rijeè je o zavidnom repozitoriju prikazanih realiziranih i nerealiziranih projekata odgojno-obrazovne namjene naslovljenim sugestivnom sintagmom ambijenti obrazovanja. Kao što naslov poglavlja indicira, svaka je od prikazanih zgrada rezultat specifiène kako organizacijsko-tipološke tako i prostorno-kontekstualne elaboracije. Osjetljivost spram društvenih aspekata pritom je iskazana ne samo akceptiranjem programa proširenog prema potrebama lokalne zajednice veæ i ugradnjom istoga u prostorne reperkusije obrazovnog ciklusa kao svojevrsne integrirane kulturološke platforme. Na ovome mjestu vrijedi istaknuti kvalitetu koje ovo monografsko djelo donosi u domeni arhitektonske analitike, gdje su unutar kvalitetnih grafièkih rješenja obuhvaæeni dragocjeni materijali nacrta koji dešifriraju složene operacije usustavljivanja razlièitih organizacijskih shema. Upravo ozbiljnost svjetonazora - koji, kako je tekstom monografije, meðu ostalim, i naglašeno, inzistira na trajnim vrijednostima i nipošto ne podliježe trendovima
- moguæe je tumaèiti kao ishod i afirmaciju kontinuiteta vrijednosnog sustava arhitekture ‘zagrebaèke škole’, odnosno njegovo istovremeno hotimièno i precizno usmjeravanje obrazovanjem buduæih generacija arhitekata. Doprinosi istraživanja njihovih tipoloških obrazaca ugraðeni su u kurikulum pripadajuæih kolegija zagrebaèkoga Arhitektonskog fakulteta, a brojnošæu i kvalitetom - zgrade za odgoj i obrazovanje arhitektice Hildegard Auf Franiæ nesumnjivo èine vrijedan i prepoznatljiv dio korpusa hrvatske arhitekture predmetnoga razdoblja.
Zasebnim poglavljem adresirani, ne manje važni znanstveni radovi studiozna su sinteza proživljenog iskustva prakse, promišljenih i uvijek aktualnih istraživaèkih ciljeva. Upravo Hildegard Auf Franiæ i njezinu timu suradnika zahvalni smo na elaboriranim prostornim standardima odgojno-obrazovnih ustanova u našoj zemlji.
U duhu cjelovitog prikaza polja autorskog stvaralaštva arhitektice nezaobilazno poglavlje osobnosti otvara uvide u formativne okolnosti i vrijednosne konstante životnoga opredjeljenja koje je u ovome sluèaju neodvojivo od onoga profesionalnoga. Iste su konstante potvrðene serijom fragmenata intervjua, dotièuæi veæ spomenute aspekte profesije unutar kojih je djelovanje Hildegard Auf Franiæ ostavilo prepoznatljiv trag. Vlastitim mislima, isjeècima razgovora zabilježenih unutar posljednjih deset godina, umjesto zakljuèka, profesorica Auf Franiæ još æe jednom ohrabriti struku i pouèiti publiku o važ-
nosti ustrajnoga angažmana u podruèju nadasve kompleksnog bavljenja problemima prostora.
Na samome kraju kronologija radova pregled je arhitektonskih i urbanistièkih projekata sistematiziranih u vremenskim i prostornim okvirima.
Konaèno, monografski prikaz djela arhitektice Hildegard Auf Franiæ bio bi nepotpun bez prisutnosti prijatelja i kolega, profesora i studenata. S jedne su strane njezini suradnici vrsni projektanti i ravnopravni autori zajednièkih projekata, a s druge profesionalni sljednici koje je obrazovala - nerijetko oboje. U veæini sluèajeva rijeè je o dijeljenju kako profesionalnoga svjetonazora, tako i bliskoga prijateljstva evidentnih i u intonaciji ove monografije.
Arhitektica Hildegard Auf Franiæ nedvojbeno je osoba koje je autoritet sveuèilišnoga nastavnika višestruko opravdan vlastitim primjerom ne samo struènih i znanstvenih veæ i onih životnih nastojanja. Sveobuhvatnom kvalitetom svojega stvaralaštva pred arhitekte je postavila najviše kriterije, ukazujuæi na èinjenicu da jedino inicijalno ambiciozno postavljeni ciljevi mogu dovesti do vrhunskih rezultata. Prikazujuæi mnogostrukost aspekata njezina autorskog prosedea ova knjiga to uvjerljivo dokazuje. Osim bremena odgovornosti, ona nudi i operativna sredstva koja proizlaze iz sinteze njezine materije, podsjeæajuæi na vrijednosti trajnih kategorija ‘kulture i kreativnosti’, kao i nužnost njihove konstantne reafirmacije.
Tajana Jaklenec
The monograph presents the work of Marijan Hržiæ, eminent Croatian architect, urban planner, scientist and professor. The first chapter entitled Inventory of Marijan Hržiæ’s authorial legacy provides insight into the main features of the author’s poetics and his oeuvre. The second chapter Architect Marijan Hržiæ through the eyes of his contemporaries brings the reviews and opinions given by fifteen prominent architects, builders, colleagues and friends. Guide through the oeuvre is the most extensive chapter with an overview of a hundred projects. The chapter The builder’s archive is a collection of photos, drawings, notes, fragments of the texts about numerous events that marked Hržiæ’s work and daily life. The final chapter Biographic diagonal and other data offers Hržiæ’s biography written by his wife, Žana Radetiæ.
Monografija Marijan Hržiæ - Obrisi opusa prikazuje pedesetogodišnji autorski rad istaknutoga hrvatskog arhitekta, urbanista, znanstvenika i profesora Marijana Hržiæa. Cjelokupnost njegovih djela bilo je zahtjevno sklopiti u više od 550 stranica monografije jer je Hržiæeva djelatnost golema: arhitektura, urbanizam, planiranje, znanost, teorija, publicistika, pedagogija, struèna žiriranja itd. Ovaj iznimni arhitekt dobitnik je triju nagrada Zagrebaèkog salona i Velike nagrade Zagrebaèkog salona, godišnje Nagrade Viktor Kovaèiæ i Nagrade za životno djelo, triju godišnjih Nagrada Vladimir Nazor za životno djelo, dviju Saveznih Borbenih nagrada, a odlikovan je i Redom Danice hrvatske s likom Marka Maruliæa za umjetnièke doprinose u kulturi. Obrise gotovo tristotinjak Hržiæevih djela glavni je urednik Ivan Rogiæ Nehajev strukturirao u pet dijelova monografije.
Inventura autorskog traga Marijana Hržiæa prvo je poglavlje u kojem su prezentirane osnovne znaèajke autorove poetike i teorijska uporišta opusa. U njemu progovaraju urednik Ivan Rogiæ Nehajev, Nikola Polak i Hrvoje Njiriæ. Rogiæ analizira nekoliko osnovnih znaèajki Hržiæeva opusa: sklonost snažnim formama; korištenje poetièkih èimbenika poput kretanja, mjerila, pogleda odozgo na grad, svjetlosne igre, arhitektonskog sklopa i vrijednosti zgrade koja ona ostvaruje u slici grada. A Polak analizira arhitektonski opus ukazujuæi na neraskidivu vezu izmeðu Hržiæeve arhitekture i urbanoga konteksta, te Hržiæevu
zaokupljenosti slikom grada. I na kraju Njiriæ, podijelivši njegov urbanistièki opus na èetiri osnovna razdoblja, zakljuèuje da je rijeè o jedinstvenom autoru koji kao rijetko tko dubinski razumije urbani kontekst kao temeljne varijable u urbanistièkom planiranju i projektiranju. Hržiæev opus ocrtava tijek suvremene urbanistièke misli, zbog èega je njegov autorski doprinos oblikovanju prostora izniman. Poetièno i toplo obojeno drugo poglavlje, Arhitekt Hržiæ u zrcalu suvremenika, èine tekstovi petnaest ugledanih arhitekata, graditelja, kolega, prijatelja i studenata. Svaki od njih subjektivno pristupa arhitektu Hržiæu kroz osvrte i sjeæanja, a èitaju se kao svojevrsna osobna pisma. Svaki od njih otkriva samo još jednu nijansu i kvalitetu u osobi Marijana Hržiæa koji se razotkriva kao glavni akter umrežavanja arhitektonske djelatnosti. Tekstove su napisali: Nikola Filipoviæ, Branko Silaðin, Dinko Kovaèiæ, Vladimir Grubešiæ, Jerko Rošin, Dražen Juraèiæ, Drago Miletiæ, Nenad Fabijaniæ, Darovan Tušek, Krešimir Rogina, Igor Franiæ, Saša Begoviæ, Dražen Pejkoviæ, Svebor Andrijeviæ i Ivana Tutek, te Idis Turato koji je umjesto eseja s profesorom vodio razgovor.
Vodiè kroz opus najopsežnije je i treæe poglavlje monografije u kojem je prezentirano i dokumentirano stotinjak radova. Osnovne znaèajke pojedinih skupina radova razvrstane su u poglavlja: Zgrada znak, Rekonstrukcija - interpolacija, Izložbe stalnog postava, Urbanistièke studije, Natjeèaji i Novi zagre-
Nakladnik: Oris d.o.o., Oris Kuæa arhitekture
Sunakladnici: Grad Zagreb, Arhitektonski fakultet
Sveuèilišta u Zagrebu, Akademija arhitektonske umjetnosti i znanosti, Arhitektonski atelier Hržiæ Zagreb, 2019.
Str. 552, ilustrirano, usporedno hrvatski i engleski, index radova, izvori tekstova, sažetak [31/24,5 cm, tvrd uvez, kolor, posebna kutija]
Urednik: Ivan Rogiæ Nehajev
Uredništvo: Ivan Rogiæ Nehajev, Ana-Marija Rem, Žana Radetiæ, Ana Bedenko, Fran Petar Zovko
Recenzenti: Andrija Mutnjakoviæ, Feða Vukiæ
Dizajn: Šesniæ & Turkoviæ
ISBN 978-953-6888-60-3 [Oris d.d.d.]
ISBN 978-953-8096-33-4 [Oris Kuæa arhitekture] CIP 001044305 [NSK Zagreb]
baèki opus. Svaku skupinu radova prati tekst Žane Radetiæ koji je èesto potkrijepljen brojim ulomcima i citatima kritièara i teoretièara arhitekture koji su analizirali Hržiæev rad.
U poglavlju Iz graditeljeve arhive skupljena je fotodokumentacija, crteži, bilješke, fragmenti tekstova cijeloga niza dogaðaja koju su obilježili Hržiæev rad i svakodnevnicu, a obojenom stanovitom toplinom koja se najviše oèituje u njegovoj ljubavi prema psima, ljubav koja jedina može konkurirati arhitekturi. U dijelu Biografska dijagonala i drugi podatci, na kraju monografije, skiciran je životopis Marijana Hržiæa, i to iz pera njegove supruge, Žane Radetiæ. U ovome tehnièkom dodatku posebno je dojmljiv popis njegovih radova, kada je veæ bilo nemoguæe sve podrobno opisati u monografiji.
Ovih pet dijelova, grafièki kodiranih Yves Klein plavom, tvrdo je ukorièeno i položeno u dodatnu kartonsku kutiju. Crne korice ispisane su Hržiæevim projektima, dok je kartonska kutija izrezana fragmentima Hržiæevih inicijala. Slovi za najtežu (3,5 kg) publikaciju prema ideji i dizajnu studija Šesniæ& Turkoviæ.
Nadamo se da æemo prof. Hržiæa još dugo susretati u šetnjama Gornjim gradom i s njime voditi zanimljive rasprave o gradu, arhitekturi i natjeèajima koji æe na meðusobno povezan naèin bitno utjecati na suvremenu hrvatsku arhitekturu i urbanistièku misao - živjeti arhitekturu koja æe biti predmet nekih novih monografija.
Zlatko Karaè
Srednjovjekovni burgovi oko Save i Kupe
Sena Sekuliæ-Gvozdanoviæ [pripremio i uredio Alen Žuniæ]
Medieval Burgs around the Sava and Kupa Rivers
Sena Sekuliæ-Gvozdanoviæ [prepared and edited by Alen Žuniæ]
The book presents a revised but so far unpublished manuscript of the author’s habilitation thesis defended in 1960 at the Faculty of Architecture, Civil Engineering and Geodesy of the University of Zagreb under the supervision of prof. Juraj Denzler. The manuscript has never been published as a whole and the only copy of the habilitation thesis kept at the Faculty was lost over time. However, the original manuscript has been recently found in the private archives. Sixty years after it had been written it was used as a basis for the book. It is a valuable document of the state of research into Croatian burgs and methodology of the period. The book consists of three big parts: the first one deals with the general survey of the development of the fortification architecture through history, the second one gives an analysis of the characteristics of the medieval burgs and parts of its architecture while the third one encompasses 10 ‘catalogue units’ with a detailed analysis of the burgs in the analyzed area (Blagaj on the Korana river, Lukavec, Medvedgrad, Okiæ, Ozalj, Ribnik, Samobor, Sisak, Slavetiæ, Susedgrad).
Iz bogate rukopisne ostavštine dr. Sene Sekuliæ-Gvozdanoviæ (1916.-2002.), dugogodišnje profesorice povijesti arhitekture na Arhitektonskom fakultetu Sveuèilišta u Zagrebu, nedavno je objavljena treæa posmrtna knjiga koja je, kao i prethodna, posveæena hrvatskoj srednjovjekovnoj baštini. Rijeè je o davno napisanom, ali nikada publiciranom znanstvenom djelu, kojeg je rukopis bio zagubljen još za autorièina života, a nedavno je u neobiènim okolnostima jedan primjerak pronaðen na sajmu starina na Hreliæu pa je potom u izvrsnoj redakturi dr. Alena Žuniæa prireðen za objavu.
U respektabilnom nizu struènih knjiga, znanstvenih monografija, udžbenika i važnih prijevoda arhitektonske literature koje je autorica objavila tijekom svoje profesorske karijere, ova je monografija po kronologiji nastanka prvi njezin veæi istraživaèki rad, pisan u asistentskim godinama krajem 1950-ih i u rujnu 1960. obranjen kao docentski habilitacijski rad pod mentorstvom prof. Jurja Denzlera. Pronaðen rukopisni izvornik (s Denzlerovim potpisom!), koji se danas èuva na Katedri za teoriju i povijest arhitekture AF-a, opsega je 220 velikih folio-tabli s tekstom i grafièkim prilozima, a kako je rijeè o uvezanoj mapi, to je nesumnjivo cjelovit primjerak, za razliku od fragmentarnoga kompleta koji je sredinom 1980-ih još postojao u Studijskom arhivu Fakulteta. Taj je habilitacijski rad pripremljen pod nazivom Prilog istraživanju srednjovjekovnih starih gradova u Hrvatskoj, a na koricama je još rukom dopisan podnaslov -
Deset burgova izmeðu Save i Kupe, iz èega je izveden i naslov za objavu.
Interes za istraživanje srednjovjekovnih utvrðenih gradova u Hrvatskoj datira još od 19. stoljeæa (I. Kukuljeviæ-Sakcinski, V. Klaiæ i dr.) te osobito prvih godina 20. stoljeæa, kada su izdane i dvije antologijske monografije posveæene toj tematici (E. Laszowski, G. Szabo). No, svi ti rani radovi historiografske su profilacije i više se bave poviješæu burgova negoli njihovom arhitekturom. Tek u novije doba, od 1970-ih, srednjovjekovnim se utvrdama bave i arhitekti te povjesnièari umjetnosti sa sintezama i veæim studijama objavljenim prije nekoliko godina (Z. Horvat, D. Miletiæ, A. Žmegaè).
Pa ipak, dosad nepoznati rukopis knjige Sene Sekuliæ-Gvozdanoviæ pokazuje da je upravo njezin korpus istraživanja bio taj pionirski iskorak, kako je urednik Žuniæ u predgovoru naveo - „karika koja nedostaje” - djelo pisano diskursom arhitekta, snažno oslonjeno na vlastita terenska istraživanja i precizno dokumentiranje ostataka burgova koji su 1950-ih još bili u znatno boljem stanju nego što su to danas. Upravo ta autentièna slika oèuvanosti i istraženosti srednjovjekovnih utvrda sredinom prošloga stoljeæa to djelo i danas èini aktualnim, iako æe pažljivi èitatelj primijetiti i neke autorièine metodološke te terminološke dvojbe koje su u meðuvremenu, tijekom proteklih 60 godina, razriješene i elaborirane u cijelome nizu novijih studija. Knjigu èine tri velike cjeline. U prvoj se obraðuje opæi pregled razvoja fortifikacijske arhi-
Golden marketing - Tehnièka knjiga Arhitektonski fakultet Sveuèilišta u Zagrebu Zagreb, 2019.
Str. 110, ilustr. 165, bilj. 100, izv. 16, lit. 110; Rijeè urednika, Predgovor, Izvori, Literatura, Bilješka o autorici [28/21,5 cm, c/b, tvrdi uvez]
Urednik: Alen Žuniæ Struèna i bibliografska redaktura: Alen Žuniæ Recenzenti: Mladen Obad Šæitaroci, Zorislav Horvat Lektura i korektura: Alka Zdjelar-Paunoviæ Grafièki urednik: Tanja Balotiæ Likovni predložak korica: Saša Stubièar Tisak i uvez: Kerschoffset, Zagreb
ISBN 978-953-212-427-9 CIP 001007936 [NSK Zagreb]
tekture tijekom povijesti - od prethistorije do pojave vatrenoga oružja na izmaku srednjega vijeka, pri èemu su opsežno elaborirana poglavlja o romanièkim i gotièkim burgovima. U drugome se bloku analiziraju karakteristike srednjovjekovnoga burga i dijelovi njegove arhitekture: prostorne cjeline poput branièkule, palasa, kapele, podiznoga mosta..., te potom razni detalji, gradbeni elementi i oprema burga. Ovo ‚opæe gradivo‘ u doba nastanka djela bila je nužna podloga za tumaèenje konkretnih primjera jer metodološki relevantne literature tada još nije bilo. U treæoj je cjelini objedinjeno deset ‚kataloških jedinica‘ s detaljnom analizom odabranih utvrda na promatranome podruèju, što je nesumnjivo najveæa vrijednost ove knjige i izvorni autorièin doprinos - i u provedenim istraživanja in situ i u izvrsno pripremljenoj arhitektonskoj dokumentaciji s terena. Tih ‘deset burgova izmeðu Save i Kupe’ jesu: Blagaj na Korani, Lukavec, Medvedgrad, Okiæ, Ozalj, Ribnik, Samobor, Sisak, Slavetiæ i Susedgrad; a to nisu sve utvrde s ovoga podruèja, ali jesu upravo one koje pokazuju dostatnu tipološku raznolikost da bi se mogle analizirati vremenske mijene, terminološke distinkcije, kao i prostorno-morfološke posebnosti. Knjizi je priložena pregledna tipološka shema burgova te uobièajena dokumentacija poput izvora i bibliografije (zakljuèene s 1960.), a vrlo zanimljiva sjeæanja na terenske obilaske s autoricom pripremio je profesorièin sin dr. Vladimir P. Goss u predgovoru Metodologija poskoka i kupine.
Karin Šerman
Zrinka Barišiæ Mareniæ
Zrinka Barišiæ Mareniæ
The monograph Architect Zoja Dumengjiæ presents the life and work of a noted modernist architect of Russian ancestry who developed her long and prolific professional career in Croatia. She graduated from the Architectural Department of the Zagreb Technical Faculty in 1927, as the third female student, and the first female architect who proved herself a successful practitioner, designer and builder. With her 188 projects, 54 built works, 72 competitions and 20 first prizes, she left significant trace in the Croatian architectural space. She designed projects in various building typologies, but excelled precisely in health facilities - hospitals, healthcare centers, medical centers, and above all, specialized tuberculosis pavilions and sanatoriums. In order to properly present this significant oeuvre, her work is discussed in broader architectural context, Croatian and international, tracing indicative influences, connections and inspirations, thereby enticing further interpretations and analyses, which might contribute to deeper understanding of the overall Croatian modernist architectural scene. [Translated by Karin Šerman]
Na poèetku svoga bavljenja opusom Zoje Dumengjiæ autorica Zrinka Barišiæ Mareniækako istièe u uvodu svoje knjige - znala se pri spomenu svoje teme susretati s opreènim reakcijama: s jedne strane oduševljenjem i poštovanjem, a s druge neupuæenošæu i nepoznavanjem. No, to ju je tek dodatno uvjerilo u važnost upravo toga izbora.
Kao tadašnja znanstvena novakinja na projektu „Atlas arhitekture Republike Hrvatske - 20. stoljeæe”, svojim je izborom slijedila plan zacrtan od pokretaèa ovoga stožernog projekta, profesora Nevena Šegviæa, koji je postavio da bi bilo „neophodno potrebno monografski obraditi radove naših istaknutih arhitekata. Tek tada bismo mogli dati jedan cjeloviti prikaz našeg najnovijeg arhitektonskog razvitka.” U takav se zadatak upustila Zrinka Barišiæ Mareniæ uzevši pritom u fokus jedan posebno zanimljiv život i opus. Disertaciju pod nazivom „Arhitektica Zoja Dumengjiæ - osobitost djela u kontekstu hrvatske moderne arhitekture” dovršila je 2007., a to široko istraživanje, s pregršt otkriæa, podataka, analiza i interpretacija, sada je pretoèeno u knjigu.
U sluèaju Zoje Dumengjiæ život je sam po sebi pisao knjigu: kao kæi ruskoga generala koji nakon Oktobarske revolucije s obitelji emigrira i nastanjuje se u Vojvodini, ona kao 19-godišnja djevojka 1923. sama odlazi u Zagreb na Arhitektonski odjel tadašnje Tehnièke visoke škole. Ondje završava studij 1927., kao tek treæa žena i prva koja æe se uistinu potvr-
diti kao djelatni praktièar, vrsni projektant i uspješni graditelj, s bogatim opusom koji æe na hrvatskoj arhitektonskoj sceni ostaviti bitan peèat i trag.
Naznaèimo tu tek konture opusa - 188 projekata, od èega 54 realizacija; 72 natjeèajna rada, od kojih 62 nagraðena, a 20 prvom nagradom, i to u razlièitim tipologijama - od zgrada za stanovanje, za odgoj i obrazovanje, gospodarskih, javnih i društvenih, meðu kojima se bez premca istièu zgrade zdravstvenog standarda: bolnièki sklopovi, domovi zdravlja, medicinski centri, dispanzeri, a poglavito specijalizirani tuberkulozni paviljoni. Tu se nižu takvi biseri kao što su: TBC paviljon u Varaždinu (1936.-1942.), Dom zdravlja u Trnju u Zagrebu (1953.-1961.), Glavna zgrada i TBC paviljon Opæe bolnice na Firulama u Splitu (1951.-1969.), Medicinski centar i TBC paviljon u Karlovcu (1961.-1969.) te brojni drugi. Iz toga konzistentnog niza uviða se i markantna modernistièka orijentacija i najèvršæe uvjerenje da se tek kroz oplemenjeno shvaæenu funkciju i kreativno interpretiranu konstrukciju dolazi do utemeljene progresivne i humanizirane estetike i forme. Uistinu, kroz luk progresije njezinih djela može se pratiti i luk razvoja hrvatskoga arhitektonskog modernizma, kojeg teren ona tijekom pedesetogodišnjega aktivnog stvaralaštva nikada ne napušta.
Da bi tu širinu stvaralaštva najbolje predstavila, autorica svoju analizu provodi kroz jasnu strukturu glavnih poglavlja knjige: Dje-
Arhitektonski fakultet Sveuèilišta u Zagrebu UPI-2M PLUS Zagreb, 2020.
Str. 371, ilustrirano, 6 poglavlja, prilozi, katalog [25/21 cm, meki uvez, kolor]
Recenzenti: Ivan Juras, Tomislav Premerl, Andrej Uchytil Urednica: Zrinka Barišiæ Mareniæ Dizajn: minimum d.o.o.
ISBN 978-953-7703-36-3 CIP 001007113 [NSK Zagreb]
lovanje arhitektice Zoje Dumengjiæ uz paralelno poglavlje ... u kontekstu hrvatske moderne arhitekture, Analiza cjelina opusa, Izbor djela, Slojevitost života i djela, kao i Katalog radova sa svim ostalim prateæim prilozima. No da bi pritom omoguæila istinsko razumijevanje posebnosti autorskog rukopisa, diskusiju njezina djela predstavlja u mreži širega struènog i kulturnog konteksta, hrvatskog ali i svjetskog, pronalazeæi indikativne dodire, poticaje, utjecaje, razmjene, inspiracije, poveznice. Kroz rakurs opusa Zoje Dumengjiæ tako ulazimo i u dobrodošlu diskusiju opæe arhitektonske produkcije vremena, njegovih glavnih protagonista, ideja i ostvarenja, što otvara moguænost instruktivnih komparacija, analiza i interpretacija. Knjigom je postavljena vrijedna široka platforma koja jedina može zajamèiti utemeljenu valorizaciju specifiènih doprinosa i iskoraka djela Zoje Dumengjiæ u cjelokupnoj svježini naše modernistièke misli, ali koja isto tako, širinom svoga zahvata, poziva i na daljnja nova èitanja i tumaèenja, te na sveudilj nove komparacije i atribucije, a tako i na sve bolje poznavanje sveukupne modernistièke hrvatske arhitektonske dionice - baš kako je to Neven Šegviæ inicijalno i zamislio. Knjigom je, konaèno, baèeno zasluženo svjetlo reflektora na ovaj uistinu atraktivan, inspirativan i rafiniran lik naše arhitekture, svjetlo koje jamèi da djelo Zoje Dumengjiæ više ne samo da neæe ostati skriveno i nepoznato, nego æe zasluženo poluèiti široko poštovanje i oduševljenje.
Ivana Krmpotiæ
Željko Pavloviæ
Željko Pavloviæ
In his publication Renovation of a Traditional Dalmatian House, the author Željko Pavloviæ interprets the on-going topical issue of optimization and transfer of knowledge and skills acquired over many years into the world of real, factual and tangible moments. Systematicity and attention to detail reveal sensitivity and instinct of a Teacher, who has written his manual with a desire to address the universal principles, easily transferrable knowledge and analytically painted truths. Unpretentious and exact, without the intention of selectively correcting complex ideas acquired during the whole process, the author presents the face and reverse side of the architectural process. He elaborates and explains the program and concept of renovation showing his intention and inclination towards modern and experimental architectural and technological details. The epilogue of a successful synthesis between tradition and modernity through the language of architecture is here accompanied by a rich collection of photographs. The attached edition is part of the exhibition of the same name held in March 2020 at the Faculty of Architecture in Zagreb.
Publikacija s temom Obnove tradicionalne dalmatinske kuæe autora Željka Pavloviæa interpretira uvijek aktualno pitanje optimizacije i transmisije godinama akumuliranog znanja i nauèenih vještina u svijet realnog, èinjeniènog i opipljivog trenutka. Toèke u kojoj svaka odluka postaje okamenjena i konaèna, vješto odabrana iz sfere beskrajnih moguænosti i prezentirana na uvid, ogled i eventualnu kritiku.
Sistematiènost i posveta detalju otkrivaju nerv i instinkt Uèitelja, koji ovaj priruènik piše sa željom za ostvarenjem univerzalnih principa, lako prenosivih znanja i analitièno oslikanih istina upuæenih zainteresiranom èitatelju. Nepretenciozno i egzaktno, bez namjere selektivnog korigiranja kompleksnih spoznaja usvojenih tijekom èitavog procesa, autor prezentira lice i nalièje arhitektonskog postupka. Predano rašèlanjuje i sintetizira dosad steèenu vještinu, dosežuæi nova pitanja i otvarajuæi diskusiju za neke buduæe naraštaje. Istina, ili potraga za njenom materijalizacijom, predstavljena je uvidom u slojevitu anatomiju jedne Kuæe i pokušaju oživljavanja rituala njene svakodnevice. Kuæa u ovom primjeru predstavlja ogoljeni sklad utilitarne harmonije lišene izlišnih prostorno-sadržajnih ornamenata i koji poziva na vlastitu dekonstrukciju u potrazi za uzvišenim smislom.
Publikacija se išèitava kroz tri konceptualno nasluæene cjeline organizirane u nekoliko razlièitih poglavlja. Uvodna cjelina omoguæava nam razumijevanje konteksta prostora i vremena, te bezimenog prethodnika - puèkoga graditelja u službi arhitekture, èije je autorstvo s vremenom išèeznulo. Takoðer, razlaže i postupak prostorne i konstruktivne analize Kuæe te valorizacije i oèuvanja njenih vitalnih dijelova, popraæenih arhitektonskim pojmovnikom autohtonih izraza dalmatinskog podneblja. Središnja cjelina razraðuje i tumaèi program i koncept obnove, u kojem do izražaja dolazi autorova intencija i sklonost suvremenim i eksperimentalnim arhitektonsko-tehnološkim detaljima koji ovaj arhitektonski primjer uvjerljivo upisuju na listu uspješnih principa adaptacije i obnove tradicionalne dalmatinske gradnje. Sinkronost izmeðu posveæenosti tehnološkim dostignuæima naoko nevidljivog organizma Kuæe i detaljno razraðena estetika interijera svoje ostvarenje pronalaze u detaljima. Izazov oprostorenja i ugradnje kompleksnih i ekološki održivih sklopova suoèen s realnim ogranièenjima investicije rezultira kompromisom, u kojem obje strane pronalaze harmonièan i zadovoljavajuæi ishod. Epilog uspješne sinteze tradicije i suvremenosti kroz jezik arhitekture u publikaciji je popraæen pomno izrežiranim, bogatim foto-
Arhitektonski fakultet Sveuèilišta u Zagrebu Zagreb, 2020.
Str. 100, ilustrirano, podrijetlo tekstova, podrijetlo ilustracija, bilješka o autoru, biografija i dokumentacija [26/21 cm, kolor, meki uvez, hrv. jezik]
Urednik: Željko Pavloviæ
Recenzenti: Mateo Biluš, Nenad Fabijaniæ, Josip Galiæ Lektura: Mirjana Ostoja Grafièko oblikovanje i prijelom: Željko Pavloviæ Tisak i uvez: ITG d.o.o
ISBN 978-953-8042-52-2 CIP 001051116
grafskim fondom koji potvrðuje ispravnost donesenih odluka. Rigidnost arhitektonskog crteža i poetika realizacije potencirana fotografijom doèaravaju sveobuhvatnost onoga što Kuæa naposljetku utjelovljuje. Istodobno stara i nova, izgubljena i vraæena hridi potvrðuje poznatu sintagmu: ‘manje je više’. Priloženo izdanje dio je istoimene izložbe održane u ožujku 2020. godine pri Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu, koja predstavlja simbolièki epilog jednog procesa i podviga, neprestanog uèenja i profesionalnih spoznaja, te vrijednog doprinosa struènoj i akademskoj zajednici.
Izazovni dijalog s momentom utilitarne i nepogrešive tradicije nije nov ni iznenaðujuæi, ali je sasvim sigurno dragocjen. Dio je to bezvremenskog i uvijek razlièitog pokušaja arhitektova obraèunavanja s prošlošæu i pokušajem njene autentiène interpretacije kroz manifestaciju sadašnjosti. Èitanjem kompleksnih, godinama akumuliranih zapisa jedne Kuæe otkriva se zapanjujuæa spoznaja o jednostavnosti. Vernakularna arhitektura upuæuje nas iznova na potisnuti fenomen istinske i elementarne svrhe. Svrhe èijom transcedencijom projektantski senziblilitet i entuzijazam formiraju ono što se u suvremenom repertoaru teško dokuèivih pojmova danas naziva ljepotom.
Tomislav Pletenac
Tehnike popravaka i pojaèanja
Josip Galiæ, Hrvoje Vukiæ, Davor Andriæ, Lucija Stepinac
Josip Galiæ, Hrvoje Vukiæ, Davor Andriæ, Lucija Stepinac
In the wake of the earthquake that struck Zagreb on 22 March 2020 people were confronted with a myriad of various technological solutions that hardly clarify anything to anyone who is not a professional in the fields of construction and architecture. Conceived as a safe guide to repair and renovation, the manual appears to be a trustworthy professional source of information. The manual offers four levels of repair and renovation strategies: the first one deals with the preservation of buildings with minimal improvements; the second one considers the ways to strengthen the structure by at least 50 per cent upon the present condition; the third one opts for strengthening the structure by 100 per cent. The fourth solution envisages a more invasive solution for strengthening the whole building with a reinforced concrete structure.
Tijekom relativno neometanoga djelovanja svakodnevice, uza sve izazove koje ona donosi, uglavnom nismo svjesni cijeloga niza praksi koje tu svakodnevicu održavaju u registru normalnosti. Tek u sluèaju malih ili velikih kriza skriven, pozadinski rad institucija i znanja dolazi do izražaja. Bolest tako, primjerice, odjednom pojedinca suoèava s cijelim institucionalnim i znanstvenim aparatom medicinskog diskursa. A kao i svaki drugi diskurs, tako i ovaj - da bi uopæe bio operativan - mora reducirati pojedinca na simptome koji se moraju lijeèiti. Individualnost pojedinca, ako se želi izlijeèiti, mora biti u potpunosti podreðena bezrezervnim uputama lijeènika, struènjaka. Foucaultovskim rjeènikom, pacijent je druga vrsta subjektivnosti koja više nije ona koju je pojedinac imao u svakodnevici, veæ je odjednom istrgnut iz nje kako bi postao objektom istraživanja. Na izgled, taj je odnos dvaju diskursa odvojen, no kao što je naznaèeno, ovaj potonji, koji od ljudskoga biæa èini objekt analize, samo nije osviješten u vrijeme ‘normalnosti’. U tim odnosima pozicija eksperta poprima apsolutnu moæ, a znanje bolesnika poreknuto je, pa èak i opasno. U vrijeme pandemije ekspertni, medicinski diskurs postao je i politièki. Društvo se organiziralo prema uputama epidemiologa, virologa i ostalih djelatnika medicinske struke. I premda su postojale zebnje prema takvoj iznenadnoj suspenziji demokratskih institucija, bar u prvo je vrijeme svaki pojedinac pristajao biti dijelom populacije, krivulja i statistika. S druge strane, dotad skriveno struè-
no znanje postalo je dijelom popularne kulture i, dakako, u njemu je dolazilo do raznovrsnih distorzija, senzacionalistièkih tvrdnji, pa shodno tome i teorija zavjera. Problem je, naravno, kako su to upozoravali i sami virolozi i epidemiolozi, da znanost nije recept te da za razumijevanje prirode i naèina širenja do tada nepoznatoga virusa treba vremena i prilagoðavanja znanstvenog aparata, što ukljuèuje i povremene stranputice. Na tim nesigurnostima gradile su se raznovrsne popularne tvrdnje koje su znale unositi, ili još uvijek unose, dozu panike i straha. Kao što je to i naglašavao Foucault u svome djelu Roðenje klinike, klinièki diskurs da bi ostao izvan distorzije mora ostati skriven pacijentu i konstruirati odreðenu vrstu autoritativne moæi. Vrijedi li ista ekspertna pozicija i za arhitekturu i graðevinu? Odnosno, može li se potres koji je pogodio Zagreb 22. ožujka 2020. godine usporediti sa veæ tada prezentnom epidemijom? Prostor u kojem obitava svatko od nas proizvod je spleta raznovrsnih institucionalnih praksi. U naše interijere upisani su tehnološki proizvodi i znanje koje je u njihovoj pozadini, povijest politièkih odluka koje su oblikovale urbani prostor, pravna regulativa, zdravstvene politike, ekonomska povijest i sadašnjost, te na kraju i imaginacija pojedinaca o konceptima ugodnoga i udobnoga života u prostoru. Cijelo pozadinsko znanje koje je ugraðeno tijekom stoljeæa u stanove u kojima obitavaju ljudi u potpunosti je nevidljivo i postaje dijelom svakodnevice tek kada se dogodi elementarna nepogoda. Tada smo,
Arhitektonski fakultet Sveuèilišta u Zagrebu Zagreb, 2020.
Recenzenti: Tomislav Kišièek, Igor Gukov, Zoran Veršiæ Lektura: Mirjana Ostoja
Priruènik...: str. 51, digitalno, ilustrirano, kolor, hrvatski, predgovor
ISBN 978-953-8042-53-9
Tehnike...: str. 77, digitalno, ilustrirano, kolor, hrvatski, predgovor, literatura ISBN 978-953-8042-59-1
kao i u bolesti, odjednom suoèeni s tom nepreglednom kolièinom povijesti i znanja. U tome nepreglednom mnoštvu raznovrsnih tehnoloških rješenja teško se snaæi osobi koja nije posvetila svoj profesionalni život gradnji i arhitekturi.
Problem se dodatno komplicira zbog kulture gradnje u Hrvatskoj. Kao i tehnologija, i kultura gradnje ima svoju dugu povijest, a efekte tih povijesnih naplavina osjeæamo i danas. Ruralna podruèja izgraðena su mahom znanjima i radnom snagom priuèenih, poluprofesionalnih graditelja. Svako je selo imalo bar jednoga ‘struènjaka’ koji se razumio u statiku, graðevinske detalje i vodio gradilišta obiteljskih kuæa na kojima bi se okupila obitelj i prijatelji. Tako su nicale kuæe, èak i kada je uvedena obveza graðevinskih dozvola. Tada je umjesto arhitektonskog tržišta nastalo tržište serijskih projekata, a izvedbe bi se dogaðale na terenu i usklaðivale s idejama i potrebama buduæih stanovnika. Takav put do stvaranja mjesta za život iznimno se dobro uklopio i u inaèe raširen zazor prema znanju, koji postoji posebno u tehnièkim strukama. Veæ su posloviène anegdote koje su se preprièavale o ‘mladim inženjerima’ koji se ne razumiju u praksu pa ih iskusni radnici ‘poduèavaju’. Stvarao se mit o tome kako škola ne valja ništa i kako samo praksa vrijedi. Mali obiteljski investitor koji želi doæi do svoga mjesta za život tako je uvijek suoèen s raznim ‘mudrostima’ koje dolaze èas s ove, èas s one strane, od ‘dobronamjernih’ poznanika, zidara koji su se našli na gradilištu, sluèajnih pro-
laznika, pa tek na kraju i struke. Gradnja kuæe, pa èak i preureðenje stana, èini se da ima istu društvenu poziciju kao i nogometsvi su najbolji treneri, izbornici i taktièari, dakako - osim onih kojih je to poziv. Struka, kako bi sprijeèila stihijsku proizvodnju prostora, pouzdaje se u zakone i traži regulaciju procesa koji se dogaðaju u prostoru. Stoga se vrlo èesto èini kao da se arhitekti i graðevinari bave pravom, a ne osnovnim zanimanjem. Pa i kod zagrebaèkog potresa glavna je tema postala zakon, a ne strategije oporavka. Sreæom, ovaj je put intervencija struke u zakon bila je blagotvorna i sprijeèena je stihijska gentrifikacija zagrebaèkog centra. Pravna regulativa, meðutim, nije sama u stanju riješiti ili regulirati društvene procese. Veæ je dugo u pravnoj teoriji poznat koncept ‘normativnog optimizama’, za koji je dokazano da može proizvesti èitav niz katastrofalnih društvenih efekata. Dobar zakon je onaj koji se može provesti i istovremeno jamèiti prihvatljive oblike ponašanja. Odviše se èesto zakoni donose bez pravog znanja o naèinima na koji ljudi žive i kakve su im nadanja, želje i perspektive. Koliko je god važno ukljuèiti se u izradu zakona, to nije potpuno rješenje. I unutar zakona postoje moguænosti koje nisu bile predviðene, a koje na kraju postanu naèin na koji se zakon koristi. U tom kolopletu raznovrsnih praksi, zahtjeva i pritužbi graðani se osjeæaju nemoæni i ostavljeni na udaru visoke politike koja, oèito, nije bila u stanju odgovoriti na potres. Pomoæ nije stizala niotkuda i graðani suoèeni s raznovrsnim ošteæenjima svojih stanova - za koja nisu bili u stanju razumjeti jesu li opasni ili nisu, a kamoli na koji ih naèin sanirati - bili su prepušteni ponudama raznih graðevinskih tvrtki kojima je, ipak, ponajprije u cilju zarada (i u tome nema nièega spornog). Ponovno se ukljuèio cijeli puèki diskurs znanja o gradnji i statici, kojem je društvo tako i tako sklono, sve do teorija zavjere, kako pomoæi za grad neæe biti jer u centru, koji je najviše stradao, ne žive glasaèi vladajuæih lokalnih i državnih politièkih opcija. Kolièina nesigurnosti i straha graðana samo je rasla. Upravo je zato Priruènik za protupotresnu obnovu postojeæih zidanih zgrada došao kao jedini siguran izvor informacija u koji su se stanovnici ošteæenih
zgrada mogli pouzdati. Povjerenje koje priruènik ulijeva dolazi iz nekoliko važnih izvora. Kao prvo, tekst je nastao kao plod iskustava koja su se skupila na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu tijekom godina sudjelovanja njihovih profesora u obnovi raznih zgrada u donjem dijelu Zagreba. A kao drugo, korištena su talijanska iskustva, posebno ona koja se tièu razornog potresa u L’Aquili iz 2009. godine i obnove koja je uslijedila. Treæi je pak izvor iskustvo samih autora.
Uz navedeno, tekst ovoga priruènika napisan je razumljivim jezikom, a ponuðena rješenja za nastala ošteæenja provediva su s materijalima koji su dostupni. Posebnu kvalitetu priruèniku daje odabrani primjer, tako da su osim nacrta vidljiva i realna ošteæenja. Svaki stanovnik zainteresiran za obnovu vlastitih stanova i zgrada tako je u stanju, kada uzme priruènik u ruke, razumjeti i planirati sanaciju ošteæenja. Dapaèe, priruènik nudi i naèine na koje je moguæe pojaèati statièku otpornost na potrese i time dodatno zaštititi stanare u buduænosti. Tako priruènik nudi èetiri razine sanacije: u prvoj oèuvanje zgrade i minimalna poboljšanja, u drugoj naèine kako pojaèati konstrukciju za barem 50% od trenutaènog stanja, razinu tri koja ukljuèuje i pojaèanje od gotovo 100 %. Èetvrta je etapa moguænost ojaèanja cijele zgrade AB konstrukcijom koja je nešto invazivnija i, naravno, skuplja. Meðutim, sve te razine poštuju zateèeno oblikovanje i èuvaju memoriju prostora. Usto, autori pružaju i uvid u cijene za pojedine etape zahvata, bar one kakve su do potresa bile na tržištu.
Takav priruènik služi kao mjesto na kojem se susreæu izvoðaèi i naruèitelji radova. Naruèitelj postaje svjestan velièine zahvata i potrebnih radova koje pojedina ošteæenja zahtijevaju. S druge strane, izvoðaè radova ne treba nanovo objašnjavati što sve treba izvesti kako bi graðevina ponovno postala funkcionalna ili, eventualno, još sigurnija za one koji se odluèe za drugu ili treæu etapu sanacije. Time je priruènik ispunio prazno mjesto ili društvenu pukotinu koja se pojavila nakon potresa. Umjesto pasivnoga oèekivanja pomoæi, stanovnici ošteæenih zgrada mogli su poèeti planirati obnovu sami, bez èekanja završetka beskrajnih pravno-politièkih debata.
A to je upravo zadatak struke - pružiti provjerenu, utemeljenu i jasnu informaciju. Premda bi se moglo tvrditi da su i zgrade vrsta organizama, meðusobno povezanih elementa koji djeluju uvijek u dosluhu jedni s drugima, ovaj se priruènik oteo potrebi konstrukcije skrivenoga diskursa znanja, kakav se, na žalost, vrlo èesto nalazi u klinikama. Moguænost da se kompleksna znanja iza kojih postoji matematièko modeliranje ‘prevede’ u svakodnevni jezik upravo je jedan od razloga zašto društva razvijaju znanost. Tih pedesetak stranica podijeljenih u 5 poglavlja imaju mnogo veæi društveni utjecaj negoli se na prvi pogled može vidjeti. Oni vraæaju povjerenje u znanstveni oblik razmišljanja i u institucije, pružaju sigurnost u trenutcima krize i, što je najvažnije, u potpunosti su odvojeni od svakodnevne politike. Javna reprezentacija znanja mnogo je moænija poluga u stvaranju novoga naèina društvenog razmišljanja, nego što je to politièko mobiliziranje struke iza zatvorenih vrata ‘think-tankova’, pa onda pozivanje na poslovièno navodno ukljuèenje struke u donošenje odluka. Dodatno, ovaj priruènik blagotvorno djeluje i na doživljavanje javnoga interesa. Dobar dio napuknutih zgrada posljedica je nedostatnog razumijevanja javnoga prostora i brige o njemu. Priruènik pokazuje kako smo u stambenim zgradama ovisni jedni o drugima te kako æe preživjeti samo one zgrade u kojima æe javni, zajednièki, interes biti važan, a ne mjesto na kojem æe se sukobljavati privatni interesi.
I uza sve to, ovaj priruènik ima i nastavak - za one koji žele znati više: Tehnike popravaka i pojaèanja zidanih zgrada, u kojem se detalji sanacije mogu prouèavati još dublje i tako informirano donositi odluke.
Vjerujemo da ovaj priruènik nije posljednji takve vrste i da takva izdanja neæe nužno biti samo krizne prirode. Bilo bi iznimno korisno imati slièan priruènik za upravljanje zgradama koji bi bio dio knjižnice svakoga stanara višestambene zgrade. Pa, na kraju krajeva, ne bi li i rasprava o obnovi nakon potresa ponajprije trebala krenuti od cijeloga niza meðunarodnih interdisciplinarnih konferencija koje bi iznjedrile novu prostornu politiku što æe biti u stanju živjeti s potresima i ostalim elementarnim nepogodama.
Maroje Mrduljaš
Miroslav
Geng, Tin
Sven Franiæ, Lovorka Prpiæ
Miroslav Geng, Tin Sven Franiæ, Lovorka Prpiæ
The book entitled Pavilion and Three Possible Sites integrates problem research, architectural design and journalistic work. The research deals with the Ðuro Ðakoviæ pavilion, one of the canonical works of post-war Modernism in Croatia, built for the needs of the Zagreb Fair. The architects think that the abandoned and dilapidated pavilion deserves revitalization and relocation. The focus of the action shifts to the individual artifact, and explores the pavilion performance at new sites (Bundek, Borongaj Campus and Maksimir). The researchers suggest repairing and renovating the existing pavilion structure and interior details. They reasonably propose a new glass membrane, which should resemble the original as close as possible. They approach the architectural heritage from the architectural design perspective, analyze the potentials and suggest effective action. Reflexivity and design-presentation precision invested in this research and art project are impressive. The researchers have shown that a creative architectural act need not result in the creation of a new structure. Instead it may result from the re-articulation of the existing one.
Knjiga Paviljon i tri moguæa mjesta - Redefiniranje i reafirmacija Paviljona 28 Zagrebaèkog velesajma, arhitekta Miroslava Begoviæa autora Miroslava Genga, Tina Svena Franiæa i Lovorke Prpiæ objedinjuje problemsko istraživanje, arhitektonski projekt i publicistièki rad te otvara èitav niz pitanja vezanih i za modernistièku baštinu, ali i za šire arhitektonske teme. Istraživanje se bavi paviljonom Ðuro Ðakoviæ, jednim od kanonskih djela poslijeratnog modernizma u Hrvatskoj, a koji je izgraðen za potrebe Zagrebaèkog velesajma. Arhitekti su stajališta da danas napušteni i ruševni paviljon u ponešto zabaèenom dijelu, danas uglavnom neaktivnoga, velesajamskog kompleksa zaslužuje aktivaciju i premještanje na drugu lokaciju. Zamisao premještanja može se èiniti radikalnom, no i paviljonska tipologija, ali i povijest Velesajma nisu nekompatibilni s tom idejom.
S obzirom da je tek tangencijalno uvjetovana namjenom, uglavnom nevezana za kontekst i maloga mjerila, tipologija paviljona bila je važno polje autonomnih konceptualnih istraživanja koja su se èesto provodila upravo za potrebe izložbenih i sajamskih dogaðanja. Zagrebaèki velesajam, nekada globalno važna izložbena institucija, specifièan je jer nije projektiran kao sustav velikih hala, nego kao sustav u kojem je urbana matrica fiksirana, dok je graðevna supstancija promjenjiva.
Pojedini paviljoni traju, a drugi se uklanjaju da bi se zamijenili drugima, pa tako danas više ne postoje lijepi radovi poput Austrijskoga paviljona Zdravka Bregovca i Vjenceslava Richtera. Takoðer, preseljenje paviljona kao metoda nije neuobièajeno jer je, primjerice, Richterov paviljon Jugoslavije izveden na EXPO-58 u Bruxellesu preseljen u grad Wevelgem i danas u njemu djeluje škola Sint-Pauluscollege.
No, znaèi li preseljenje paviljona odustajanje od urbanistièko-arhitektonske cjeline Velesajma, kompleksa koji je svojevrstan muzej ne samo hrvatskoga nego i meðunarodnoga poslijeratnog modernizma? Na žalost, mnogi paviljoni u lošem stanju, poput paviljona Mašinogradnje ili treæeg paviljona Italije, uskoro bi mogli biti nepopravljivi. Meðu svim tim paviljonima jedino je Ðuro Ðakoviæ tehnièki i mjerilom pogodan za preseljenje. U kontekstu opæe nebrige za baštinu, autori istraživanja fokus akcije prebacuju na pojedinaèni artefakt te istražuju performanse paviljona na novim lokacijama - na Bundeku, Kampusu Borongaj i u Maksimiru.
Akcija preseljenja otvara i dilema o materijalnim intervencijama na tijelu paviljona i pitanjima konzervacije modernizma. Treba li ‘poboljšati’ baštinu ili èuvati tragove prošlosti? U Japanu se tradicijska arhitektura kontinuirano obnavlja, pa s vremenom više nijedan
Arhitektonski fakultet Sveuèilišta u Zagrebu Zagreb, 2020.
Str. 67, ilustrirano, summary, appendix, bibliografija, biografije [26/37 cm, kolor, meki uvez, hrv. jezik]
Suradnici: Robert Barbir, Boris Bièaniæ, Jelena Èaèiæ, Luka Jeciæ Recenzenti: Leo Mordèin, Andrej Uchytil
Lektura i korektura: Bojana Franiæ Fotografije: Miljenko Bernfest Grafièko oblikovanje i prijelom: Zvonimir Prusina Tisak i uvez: Ars kopija d.o.o.
ISBN 978-953-8042-58-4 CIP 001063400 [NSK Zagreb]
element graðevine ne mora biti izvoran, jer se èuva ideja, a ne materijalna supstancija arhitekture. Ali ta zamjena obavlja se metodom faksimila, a objekt izgleda identièno kao izvornik. Drukèiji su noviji pristupi obnovama koji èuvaju i patinu, a katkad i traumatiène tragove vremena, kada oni imaju povijesnu ili društvenu važnost, kao što je to sluèaj s obnovom Neues Museuma prema projektu Davida Chipperfielda u Berlinu. No to èuvanje povijesnih tragova istovremeno dopušta i interpolaciju sasvim novih prostornih elemenata. Autori istraživanja predlažu saniranje postojeæe konstrukcije i detalja interijera paviljona Ðuro Ðakoviæ te razumno predlažu novu staklenu opnu, pri èemu bi se trebalo što više približiti izvorniku. U jednoj varijaciji postava predlaže se i nova podzemna etaža koja proširuje programsku shemu paviljona, što je opravdano dokle je god zadržan integritet izvorne prostorne i formalne koncepcije.
Autori istraživanja pristupaju graditeljskoj baštini projektantski, analiziraju potencijale i predlažu konkretnu akciju. Impresioniraju refleksivnost, ali i projektantsko-prezentacijska preciznost koju su autori uložili u istraživaèko-umjetnièki projekt te pokazali kako kreativni arhitektonski èin nije nužno stvaranje novoga objekta, nego široki raspon re-artikulacije postojeæega. Upravo ta domena ne-graðenja postaje sve važnija tema arhitekture.
Vera Grimmer
Intersticij
Izložba
radova Lovorke Prpiæ
Interstitium
Exhibition: The Works of Lovorka Prpiæ
Lovorka Prpiæ exhibited her works in the contemporary gallery Greta. As the gallery windows front directly onto the high street, the exhibition was easily accessible to the general public and this fact was also an important part of the author’s concept. The title of the exhibition, which denotes the interspace-intermediate time, indicates an important topic in the work of the architect: the spatio-temporal relationship between the internal and the external. The peculiarity of the exhibition was the connection between the authorial and pedagogical process. Lovorka Prpiæ presents her projects as a fragmented series - a strip that wraps around the walls of the gallery.
Zagrebaèki Arhitektonski fakultet svojim nastavnicima u umjetnièkom zvanju postavlja odreðeni uvjet - realizaciju vlastite autorske izložbe. Te se izložbe uglavnom održavaju u prostorima Fakulteta. Lovorka Prpiæ jedna je od rijetkih koji prekidaju tu tradiciju te izmješta izložbu u suvremeno orijentiranu galeriju Greta, koje su izlozi otvoreni prema glavnoj zagrebaèkoj ulici. Tako je izložba Intersticij postala dostupna široj javnosti, što je važna èinjenica cijeloga pothvata. Veæ sam naziv izložbe, koji oznaèuje meðuprostor-meðuvrijeme, ukazuje na bitnu temu u djelovanju arhitektice: prostorno-vremensku relaciju unutarnjega i vanjskoga. Još jedna odrednica izložbe - povezanost autorskog i pedagoškog procesa - njena je osobitost. Transformaciju galerijskog prostora zamislili su i izveli studenti 3. semestra Diplomskog studija, aktualni polaznici kolegija Istraživanja, seminari, projekti - Arhitektura: Mjesto za doživljaj docentice Prpiæ. Studentskom intervencijom nazvanom Relacije aktivirane su plohe izložbenog prostora. Motiv intervencije bio je odnos interijera i urbanoga vanjskog prostora. Tako je kameni teraco-pod obložen sjajnom plastiènom folijom po kojoj se neèujno hoda. U duboke špalete izloga montirane su panel-ploèe olièene blještavom uljenom bojom. Po uliènom zidu razapeta je naborana struktura od alu-folije. Sve te mjere naglašavaju meðuprostor: reflektiranjem svjetla do-
prinose unošenju fragmenata diferenciranog eksterijera u prostor izložbe. Dinamika prostorne instalacije naglašena je projekcijom studentskih filmova na segment spuštenoga stropa.
Izmeðu tema prostorne instalacije studenata i tema eksponata njihove nastavnice nema raskoraka. Lovorka Prpiæ, autorica suptilnih tekstova, u svojemu se radu inspirira arhitektonskom i umjetnièkom teorijom i praksom; primjerice umjetnièkim pozicijama Kleea i Mondriana, ali i pozicijama arhitekata kao što su RCR, Sverre Fehn, John Lautner. Promišljajuæi razlièite fenomene, autorica dolazi do spoznaja koje prenosi studentima.
Iz svojega opusa, nastalog u posljednjih 20 godina, Lovorka Prpiæ odabire 13 projekata i prikazuje ih kao fragmentirani niz - vrpcu koja obavija zidove galerije. Ne radi se o kronološkom slijedu, veæ o tematici izraženoj u pojedinim projektima, kako u realizacijama tako i u nagraðenim natjeèajnim radovima. Serija poèinje i završava intimistièki intoniranim radovima - studentskim radom autorice Pogled iznutra i realizacijom obiteljske kuæe Ribica na Zlarinu. Poèetak parkura naglašen je objektom - mobilom, valjkom od pleksiglasa sajlama upetim u pod i strop. Plašt rotirajuæega valjka - filmska vrpca - prvi je izložak iza kojeg se nižu projekti uglavnom javne tipologije.
Galerija Greta, Zagreb 23.-26.1.2020.
Fotografirao: Miljenko Bernfest
Autori prostorne instalacije Relacije: Andro Mihalac, Fran Mikoliæ, Josipa Tomazetiæ, Ana Šutej, Andrea Šandrk, Ana Osreèak, Karla Lojen, Iva Manduriæ (studenti polaznici kolegija Istraživanja, seminari, projekti - Arhitektura: Mjesto za doživljaj, ak. god. 2019./20.)
U prikazanim projektima razlièitih namjenaod frizerskog salona do centra za socijalnu skrb - autorica izražava preokupacije svoga arhitektonskog djelovanja. Naziv i moto Intersticij ukazuje na interes za prostore tranzicije, (meta)fizièko prelaženje granica, kadriranje vizura i uz to vezan pogled iznutra. Definicija granice kao porozne i difuzne generator je ozraèja frizerskog salona La Coulisse (s M. Bernfestom, 2002.). Zaèudan je prikaz projekta filmiènim nizanjem kadrova u kojima se obrisi sjena naziru iza translucentnih slojeva granice interijera i eksterijera. Teme koje zaokupljaju arhitekticu dolaze do izražaja u projektu Centra za socijalnu skrb u Sisku (s M. Bernfestom, 2008.). Prepoznajemo motiv iteracije volumena izmeðu kojih su montirane praznine atrija i hola, pri èemu je opet bitan pogled iznutra, prožimanje unutarnjega i vanjskoga. Kao i drugi izloženi projekti, i ovaj istražuje potencijal praznine kao generatora arhitekture.
Arhitektica svojim projektima pokazuje vjeru u važnost prostornoga doživljaja, autentièno osjetilno iskustvo kao katalizator intenzivnoga životnog iskustva. Težnjama Lovorke Prpiæ odgovaraju rijeèi njoj važnoga finskog teoretièara Juhanija Pallasmaae: „Granica je mjesto egzistencijalnog susreta - to je dvosmjerno iskustvo: arhitekt daje svoje egzistencijalno iskustvo, a korisnik svoje osjetilno iskustvo.”
Leo Modrèin
Izložba u izložbi „Umjetnost i život su jedno: Udruženje umjetnika Zemlja 1929.-1935.”: Antivila
Izložba studentskih projekata obiteljskih kuæa
Exhibition in the Exhibition “Art and Life are one: the Association of Artists Zemlja 1929-1935”: Antivilla Exhibition of students’ designs for single-family houses
Exhibition in the Exhibition Art and Life are one: the Association of Artists Zemlja 1929-1935 under the name Antivilla presented selected designs of single-family houses made by the second-year students from the Faculty of Architecture in Zagreb. The antivilla is a non-elitist, modest and unpretentious house in the neighbourhood Kanal in the city centre. This neighbourhood has thus provided a spatial and social context in which architects have to work in the absence of any clear and coherent urban planning legislative framework. The exhibition, specifically its architectural part, was conceived by Ivana Ergiæ and Tamara Bjažiæ Klarin as a grand finale of the Studio 1 course program. In a modest, unpretentious and minimalist manner so appropriate to the concept of an antivilla and the Existenzminimum of the single-family houses of the Association members, the most successful students’ works were presented in the form of scale models and a lavishly illustrated book of their drawings.
Izložba ANTIVILA poseban je dogaðaj, važan za vrjednovanje pedagogije Arhitektonskog fakulteta i potrebe njena šireg odjeka. Ista je kulminacija nastave arhitektonskog projektiranja Preddiplomskog studija arhitekture i urbanizma, realizirane u sklopu projektantskog Studija 1 kolegija Studio 1 arhitektura Kabineta za stambene zgrade. Projektni zadatak osmislila je voditeljica Studija - izvanredna profesorica Ivana Ergiæ, i to na poticaj dr.sc. Tamare Bjažiæ Klarin, više znanstvene suradnice s Instituta za povijest umjetnosti i autorice arhitektonske dionice izložbe „Umjetnost i život su jedno: Udruženje umjetnika Zemlja 1929.-1935.”, koja je željela ukljuèiti i suvremeno èitanje problematike upravo kroz projekte nastale u nastavi arhitektonskih projektiranja, a održala je i uvodno predavanje o arhitektonskim aspektima djelovanja grupe Zemlja i njezinih istomišljenika. U oblikovanju zadatka važnu su ulogu imali i docent dr. sc. Luka Korlaet te asistentica Tamara Reliæ.
Uz ogradu od pristranosti kao sudionik nastavnog procesa koji je rezultirao izložbom, želim se u prikazu izložbe osvrnuti na nekoliko temeljnih postavki kojima nalazim potvrdu u izložbi Antivila.
Prva je i osnovna da projektantske vježbe imaju validnost koja nadilazi školski okvir, kao i pragmatiènu vrijednost potvrde u stvarnom životu. Poslovièna povezanost akademije i realnoga sektora, sveuèilišta i društva
nije samo floskula, veæ imperativ i u našem podruèju djelovanja. Usuðujem se sugerirati da se inovacije i napredak arhitektonske discipline mogu jedino dogoditi unutar okvira neke arhitektonske škole. Namjernu iskljuèivost ove teze ne navodim kao ispraznu provokaciju široj struci, nego kao poticaj debati o stanju arhitekture, kao poticaj samoj instituciji Fakulteta, kojeg su èlanovi po definiciji i pedagozi i djelatni arhitekti, ali i kao isticanje vrijednosti ove izložbe da potakne takav dijalog. Nadam se dokumentaciji izložbe u nekomu drugom, trajnom mediju u skoroj buduænosti.
Druga se postavka odnosi na temu silabusa koji povezuje školski zadatak s povijesnim, misaonim, socijalnim i prostornim okvirom djelovanja arhitekata unutar grupe Zemlja. Njihov se rad afirmira kao putokaz za vrjednovanje stanja stambene arhitekture danas. Suvremeni arhitekti, ili barem temeljni cilj njihova odgoja na Fakultetu, ne bi trebali biti promatraèi društvene matice ili kurentnih zakona tržišta, veæ bi trebali biti perpetualni agenti promjene, elitne postrojbe popravka društvenih zala. Ambicija je, dakle, da se projektnom zadatku „moje prve kuæe” daje kulturološka relevantnost povrh obiène školske etide jer je obiteljska kuæa oduvijek imala snagu arhitektonskog manifesta. Sada je, na oèigled šire i struène javnosti, poprimila formulaièni oblik tržišne robe kodificirane besmislenim i predvidljivim setom graðevinskih
Galerija Kloviæevi dvori, Zagreb, 11.2.-1.3.2020.
Autorski tim izložbe: Ivana Ergiæ, Tamara Bjažiæ Klarin
Zahvaljujemo Galeriji Kloviæevi dvori na ustupljenim fotografijama.
proizvoda koji su bliži filozofiji prodajnih centara Bauhaus negoli filozofiji škole Bauhaus - ishodišne institucije meðuratnoga europskog modernizma. Usprkos tome što se obiteljske kuæe prosjeène suvremene arhitektonske produkcije i tržišta zaodijevaju u veæ istrošen pojavni vokabular originalnoga Bauhausa, 100 godina nakon njegova osnutka, a da se u njega ne ugraðuje filozofija suvremenog trenutka, opæih društvenih stanja i naèina graðenja po mjeri globalnoga ili pojedinaènoga društva, ili cijeloga planeta. Arhitektonska dionica izložbe „Umjetnost i život su jedno” predstavlja djela arhitekata èlanova grupe Zemlja, ali i njihovih gostiju, veæinom profesora i ðaka alternativne škole arhitekture Drage Iblera na Akademiji likovnih umjetnosti - alternativne našoj, takoðer stogodišnjoj školi arhitekture. Putem odabranih radova kolegica Tamara Bjažiæ Klarin elokventno progovara o paradoksu na razmeði progresivnih stajališta, istraživanja i agitacije novih, progresivnih vrijednosti s jedne strane te, s druge strane, uglaðene, elegantne i perfektno iscrtane i realizirane arhitekture za novu graðansku klasu, koja jedino može konzumirati i sponzorirati naprednu arhitekturu svoga vremena i preporoditi svoje gradove injekcijom suvremenosti. Tek je sljedeæa generacija arhitekata, a i neki mlaði izdanci Zemlje poput Drage Galiæa, realizirala svoje društvene ideale u velikom mjerilu novoga društva ili upravo obrnuto poput Stje-
pana Planiæa - glasogovornika progresa u doba uzleta graðanskog sloja, a poslije èuvara graðanskog ideala - u projektima skromnih, intimnih obiteljskih kuæa u doba uzleta masa. Èini mi se imperativom da na tome tragu mladim arhitektima postavljamo pitanja
WHW: što, kako i za koga ? - odnosno da ih odgajamo za povlaštenu ulogu buntovnika protiv statusa quo koji sami postavljaju relevantna pitanja. Intenzivno ih uèimo temeljima arhitektonske pismenosti koju donose suvereno baratanje funkcionalnim sklopovima, inžinjerska logika, matematièka preciznost i graðevna tehnika, pa i specifièan likovni senzibilitet, ali to su tek nužni preduvjeti za trenutak odrastanja u kojem i prva kuæa mora odgovoriti na neka bitna pitanja. Kuæa nije stroj za življenje, nego stroj za preživljavanje. Tu ukljuèujemo i preživljavanje vlastite struke.
Treæa se postavka dotièe gradotvornog potencijala arhitekture obiteljske kuæe unutar isplanirane urbane matrice, pri èemu se radikalizira sukob urbanistièkih parametara i pokušaja njihove subverzije kao suvremena manifestacija autorske težnje individualnom, osobnoj ekspresiji - i autora i naruèitelja te arhitekture. Naselje Kanal rezultat je gotovo matematièke impostacije slobodnostojeæih i dvojnih kuæa u matrici bloka pravokutnih i trapeznih i trokutastih oblika s trgom - parkom kao centralnim prostorom, zapravo za današnje vrijeme visokohumanistièki odgo-
vor na socijalne potrebe, tj. stambeno zbrinjavanje nižih društvenih slojeva. Sto godina kasnije osnovna je isprojektirana matrica obiteljskih kuæa, prizemnica i katnica uviðavnih prema susjedu potpuno transformirana. Novogradnje su plod jednoga novoga urbaniteta, organiène distorzije stroge geometrijske potke urbanistièkog plana, u osnovi divlja nadogradnja originalne matrice koja vodi u potpunu individualizaciju projektantskog postupka, nepatvoreni individualizam arhitekta auteura koji se ne skriva pod krinkom korisnika ili diktata tržišta. Možemo li ga i moramo li ga provoditi, tj. poduèavati? To je bilo pitanje - polazište studentima koji projektiraju zamjenske graðevine, svaki na svojoj parceli unutar zadanoga bloka. I, na kraju, èetvrta se postavka dotièe izravno fenomenologije obiteljske kuæe i moguænosti da se na osnovi izloženih projekata detektira stanje suvremenosti koje se materijalizira obiteljskom kuæom kao temeljnom manifestacijom arhitekture odreðenoga trenutka. Iako kuæe imaju minimalan prostorni program gotovo sukladan veæem stanu, pokušale su zauzeti svaku èesticu u cjelini, uokviriti je i zauzeti i vanjski prostor te ga integrirati u prostor kuæe. Reakcija je to na visoki urbanitet neposredne okoline, ali i pokušaj izolacije, intimne enklave u velikom gradu. Kuæe su rašèlanjeni prostori, topografije koje se ne šire prema vanjskom prostoru, veæ ga gutaju i inkorporiraju u sebe. Istovremeno one pre-
govaraju odnos sa susjedima, pojmom privatnosti, ali i moguænost zajedništva, kako unutar same kuæe tako i sa susjedima. Kuæe pokazuju i svijest o neposrednom okolišu u kojem se nalaze; orijentacija je možda manje važna od zaštite od gradskih zagaðenja bukom, svjetla, prometa. Ako je grad najviši fizièki oblak kolektivnog znanja, unutar njega treba stvoriti vlastitu ekologiju za preživljavanje i tijela, a napose duha, svoju kuæu. A tek smo na drugoj godini!
Mentori: Alenka Deliæ, Ivana Ergiæ, Mladen Jošiæ, Luka Korlaet, Ljubomir Mišèeviæ, Leo Modrèin, Lea Pelivan, Tamara Reliæ, Marina Šimuniæ-Buršiæ, Nino Virag
Studenti odabranih projekata: Fran Bakariæ, Mara Beniæ, Rebecca Bobetko, Damjan Borovina, Lucija Božièeviæ, Marta Bunjan, Mihaela Cobenz, Lucija Æurkoviæ, Filip Galiæ, Klara Gazda, Viktorija Genziæ, Doria Gobiæ, Tin Heljiæ, Fran Hodalj, Sanja Hokal, Lucija Jung, Fran Klariæ, Karla Klobuèar, Jurica Koren, Paola Kostrenèiæ, Dora Kovaèiæ, Petar Kukec, Ivona Lovriæ, Marko Ljubas, Matej Maslovar, Ana Mendica, Tomislav Neumann, Matej Orkiæ, Dea Peruško, Lora Pleskina, Julija Punèec, Barbara Srèek, Marta Šarar, Vid Šobat, Bernard Matej Štimac, Anja Tihomiroviæ, Kaja Terze, Nikola Toplek, Tvrtko Ževrnja, Bruno Vidoševiæ, Jakov Vrankoviæ, Dubravka Zidiæ, Bruno Žganjer Šram.
Roberta Pavloviæ
Dispozicija
Radionica i izložba studentskih radova
Disposition
Workshop and Exhibition of Students’ Works
The research that is systematically being conducted within the course Plastic Modelling I and II at the Faculty of Architecture in Zagreb has been extended to include the topic on ‘compositional process diagrams as links between various artistic disciplines’. The topic has been explored from the intertwined perspectives of architecture, design, music and poetry during a two-day workshop. Heads of the workshop put the topic into focus and then in collaboration with their students built up a network of possibilities and information using the materials in various formats.
Radionica: 28.-29.2.2020.
Izložba: 3.3.2020.-16.3.2020.
Galerija Modulor, Park Stara Trešnjevka 1, Zagreb
Organizacija i postav: Ivana Tutek, Bernarda Lukaè, Stanislav Habjan
Katkada je fakultetski okvir stjecanja znanja odreðen satnicom i nastavnim programom preuzak za sve u što bi se željelo zaroniti, ponekad interes i želja nadilaze zadani format, ponekad planirana platforma za brojna bitna u- i pre-pletanja drugih disciplina traži vlastito vrijeme i prostor, ponekad se rubni rukavci interesa moraju odvojiti da bi se na kraju kao specifièno profilirani ponovno pripojili.
Istraživanja koja se sustavno provode na kolegiju Plastièno oblikovanje I i II Kabineta za crtanje i plastièno oblikovanje na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu ovaj su put proširena temom ‘kompozicijskih procesnih dijagrama kao poveznice raznih umjetnièkih disciplina’.
Arhitektonski, dizajnerski, glazbeni i pjesnièki rakurs isprepletali su se na dvodnevnoj radionici 28.-29. veljaèe 2020. godine pod vodstvom i u organizaciji doc. dr.sc. Ivane Tutek s Arhitektonskog fakulteta; Bernarde Lukaè, arhitektice i glazbenice (‘Atelier Minerva’, ‘DDR’), te multimedijalnog umjetnika, pjesnika i dizajnera Stanislava Habjana (‘Dialogues’, ‘Duæan metafora’, ‘Car je gol’), uza svesrdnu pomoæ Saše Martinoviæ Kunoviæ iz Galerije ‘Modulor’.
Studenti II. godine Arhitektonskog fakulteta Sveuèilišta u Zagrebu - Ida Bajtek, Ana Bošnjak, Doria Gobiæ, Fran Hodalj, Sanja Hokal,
Dora Kovaèiæ, Mateo Lioviæ, Lara Marasoviæ, Lovro Mavrek, Ana Mendica, Josipa Pešut, Lora Pleskina, Tonka Ravliæ, Katarina Šarac, Nikola Toplek, Dora Vitliæ, Jakov Vrankoviæ i Mia Vrgoè - boravkom su i intenzivnim radom u prostoru galerije osmišljavali scenarije moguæih dogaðanja, bilježeæi ih prvo skicama, a zatim doraðujuæi i profilirajuæi crtežima, tekstom i dijagramima. Voditelji su kroz atmosferu tematske igre zajedno sa studentima prvo satkali mrežu moguænosti i informacija služeæi se materijalima raznih formata (audio, video, knjige, èasopisi, plakati…) i tako razastrli interdisciplinarnu podlogu na kojoj su potom studenti vlastitim interesnim sferama obilježili svoje podruèje djelovanja i aktivacije. Nakon dvodnevne radionice postavljena je izložba studentskih radova u Galeriji Modulor koja je fokusirana na prezentaciju arhitektonskih, urbanistièkih i dizajnerskih djelatnosti, no ovaj je put poslužila i kao model - istraživaèki modul i okvir. Njen vanjski i unutrašnji prostor bio je polazište za kreaciju dijagrama dogaðanja: prostorne, likovne, (multi)medijalne akcije i postav mehanizma koji æe aktivirati segment ili cjelinu na željeni naèin.
Skice, crteži i dijagrami dali su naslutiti dualitet svijeta realiteta naspram svijeta ideja i apstraktnih znaèenja. Fokus je bio na njihovu uzajamnom djelovanju, na igri napetosti za-
diranja i istiskivanja, plesu na rubu stvarnosti i fikcije, generirajuæi nemoguæe varijante koje bi ipak mogle postati realne, dok sve ostaje zabilježeno kao èudesna metafora, stvarajuæi stabilnost u vremenu i kontinuitet izmeðu razlièitih pozicija i umjetnosti. Na kraju su ostavljena odškrinuta vrata sljedeæim prilikama i susretima razlièitih disciplina kako bi se druženja i istraživanja mogla proširiti, dopunjavati polaganjem novih slojeva i donijeti nova èitanja i veselja u otkrivanjima umjetnièkih poveznica. Orijentacijske toèke èvrsto su postavljene, stupanj slobode je velik, razapeta mreža kreativnih stremljenja èeka nova èvorišta i znaèenja.
Otvaranje izložbe 3. ožujka 2020. podastrlo je posjetiteljima tek galerijskim prostorom ogranièenu epidemiju kreativnih èitanja moguænosti dogaðanja na granicama unutrašnjeg i vanjskog prostora, zarazno stremljenje arhitekture djelovanja. Slutnje i snoviðenja iskazani su kroz aspiracije i aksonometrije, a interakcija potencirana pokretom i procesom, nipošto sluèajem.
Izložba je postavljena uzdužno u Galeriji na kvadratnim panoima, stripovskim slijedom projicirajuæi moguæe scenarije prostornih dogaðanja, referirajuæi se i na radove Stanislava Habjana izložene u horizontalnim vitrinama i s njima uspostavljajuæi (bez)vremenski dijalog.
Zorana Protiæ
Prostorni vodiè
Puèko otvoreno uèilište Zagreb
Izložba i publikacija
Public Open University Zagreb
Exhibition and publication
The publication Spatial Guide is part of the project run by the Public Open University in Zagreb. It provides a visitor with the relevant information about the building. By means of research tools, the authors have addressed three basic questions concerning the spatial potential of the building, the way it is accomplished and the building’s users. The guide is designed as a three-way presentation manual using visual reference, citations, and essays. The publication is the result of a fruitful collaboration between the Centre for Culture of the Public Open University of Zagreb and the Faculty of Architecture in Zagreb.
Prostorni vodiè Puèkoga otvorenog uèilišta u Zagrebu [POUZ] tiskana je informacija o zgradi namijenjena neposrednom posjetitelju, a realizirana je na inicijativu Ane Mušæet, voditeljice Centra za kulturu POUZ, u sklopu programa Kulturni inkubator koji promovira umjetnièke doprinose promišljanju zgrade u cjelini i predstavlja vrijedan primjer meðuinstitucionalne suradnje kulturne ustanove i akademske zajednice. Vodiè je rezultat autorske suradnje studentica Dunje Kneževiæ i Nike Vojvode, pod mentorstvom Mojce Smode Cvitanoviæ i Melite Èavloviæ s Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu, te dizajnera Damira Gamulina. Paradigmatski projekt POUZ iz sredine 50-ih godina prošlog stoljeæa - djelo arhitekata Radovana Nikšiæa i Ninoslava Kuèana, te autora mobilijara Bernarda Bernardija i hortikulturnog ureðenja Silvane Seissel - odlikuje višeznaèna isprepletenost prostora i programa, kako u prošlosti tako i danas. Upotrebom istraživaèkih alata autorice se usredotoèuju na tri osnovna pitanja: što èini prostorni potencijal zgrade, kako se on ostvaruje i kome je zgrada namijenjena.
Vodiè u obliku deplijana koristi prepoznatljiv grafièki dizajn Galerije CEKAO, od kojeg ga razlikuje tek upotreba crvene boje. Prema tumaèenju jeziènog leksika Vodiè pokazuje i objašnjava djela, sadrži upute i podatke te pokazuje put i omoguæuje snalaženje u nepoznatom prostoru. Balansirajuæi izmeðu povijesnog prikaza i informacije o trenutaènoj namjeni zgrade, Vodiè prezentira istraženi
materijal na tri razlièite razine: slikovnoj, citatnoj i esejistièkoj. Na jednoj strani deplijana vizualne informacije svode se na projektne nacrte, ne nužno u potpunosti izvedene tlocrte, s legendama u formi kratkih opisa i s usporednim prikazom izvornog i recentnog stanja dijelova interijera u crno-bijelim odnosno fotografijama u boji. Na drugoj strani Vodièa nakon naslovnice slijedi stranica isjeèaka s opæim reakcijama na projekt neposredno nakon njegova otvorenja, poput dugovjeènog èasopisa za umjetnost i kulturu 15 dana, koji izlazi u okrilju POUZ-a. Autorice su prepoznale, analizirale i izdvojile novinske tekstove s nekoliko stajališta: programskog - o radnièkom sveuèilištu, osobitosti - o jedinstvenosti graðevine u Europi, projektantskih metoda - fleksibilnost programa, modularnost konstruktivnog rastera, koloristièki akcenti, sloboda kretanja, gradacija javnosti od izoliranih do potpuno otvorenih sadržaja, povezanost kuæe s okolinom. Posljednji dio Vodièa èini popratni autorski tekst jedne od mentorica o arhitektonskim vrijednostima projekta, koji dosljedno slijedi egalitarni princip prirode javnoga prostora i fenomena zajednice. Vrijednost identiteta zgrade leži u sustavu totalno aktivnog prostora koji daleko nadilazi prvotnu namjenu radnièkog obrazovanja i kulturnog uzdizanja. Razumijevanjem, razvojem i korištenjem prostornih potencijala u cjelini moguæe je stvoriti novu instituciju javnog znaèenja. Iako ne doslovno, Vodiè ukazuje na recentnu zamjenu teza javnoga prostora sa slobodom tržišta. Neka-
Puèko otvoreno uèilište Zagreb, Odjel za kulturu i nakladništvo Zagreb, 19.12.2019. - 7.1.2020.
Deplijan [24/18 cm, tvrdi papir] Autorica i voditeljica projekta: Ana Mušæet Autorice vodièa: Dunja Kneževiæ, Nika Vojvoda
Mentorice: Melita Èavloviæ, Mojca Smode Cvitanoviæ
Dizajn: Damir Gamulin
Tisak: Kvik print
Projekt Vodiè realiziran je u sklopu programa Kulturni inkubator, uz podršku Grada Zagreba.
da prostori obrazovanja za sve i nezavisne kulture prenamjenjuju se u poslovne prostore, pa tako velika dvorana kulture danas udomljuje noæni klub, ljetno kino koristi se kao ugostiteljska terasa, prostor èitaonice postaje poslovna škola, a klupski su prostori sada uredi i skladišta. Prostorni vodiè nije tek surogat nesustavnoj signalizaciji, veæ fragmentirani pokušaj puno složenijeg èitanja prostora i usmjeravanje pozornosti, mimo povijesnog naslijeða i trenutaène namjene. Promocija Vodièa bila je popraæena prigodnom izložbom koje se koncepcija zasnivala na modularnoj jedinici uèionice s originalnim klupama i stolicama smještenim unutar prostora hodnika. Postav izložbe, iako vidljivo produkcijski improviziran, bio je zaèudan u moguænosti višeznaènog tumaèenja: kao simbolièno zaustavljeni tijek radnog procesa, kao umjetnièki artefakt u prostoru galerije ili kao spremište prikupljenog materijala. Ipak, izložak na jednoj klupi u zadnjem redu otkriva svu složenost istraživaèkog procesa u obliku niza suptilnih, refleksivnih prostornih dijagrama otisnutih na prozirnim folijama kojih preklapanjem odjednom postaje jasna dosljednost arhitektonskog postupka. Prostorni vodiè POUZ tako treba shvatiti tek kao skicu, maketu nekog daljnjeg istraživanja. Koristeæi se strategijom skretanja pozornosti, èinjenja neèega vidljivim, pa time i prisutnim, ovaj rad ukazuje na golem prostorni potencijal koji se krije iza jednostavnih vrata na ulazu zgrade.
Svetislav G. Popoviæ
Graditeljska djela u Knjaževini Crnoj Gori 1877.-1900.
Slobodan Mitroviæ
Architectural Works in the Principality of Montenegro 1877-1900
Slobodan Mitroviæ
Architect Josip Slade Šiloviæ (1828-1911), born in Trogir, played a pioneering role in the history of architecture of Montenegro, the “Small Principality in the Hills”, a newly formed European state at the Berlin Congress in 1878. The monograph shows his work from 1877 to 1900 through a presentation of his projects and realizations: road construction and infrastructural projects, land and sea fortifications, the construction of buildings, palaces, churches, theaters, and urban planning projects. Josip Slade Šiloviæ thus marked the architectural history of the newly formed principality. The monograph, along with architectural, engineering and aesthetic evaluation of the projects, gives an overview of the general context of rural, tribal Montenegro through a social, economic and historical survey of the formation of the state from the first stages of its urbanization. Despite his fundamental role in the historiography of Montenegro’s architecture in the late 19th and the early 20th century, Josip Slade Šiloviæ was not the subject of considerable research interest in Montenegro and in Croatia.
Monografija Arhitekt Josip Slade Šiloviæ, Graditeljska djela u Knjaževini Crnoj Gori 1877.1900., autora arhitekta Slobodana Mitroviæa, jest visokoprofesionalno i struèno, te znanstveno djelo, dragocjen izvor sveobuhvatnih informacija i pionirsko istraživanje o važnom struènjaku koji je boravio i stvarao u Crnoj Gori na zahtjev vlade i njegova visoèanstva Nikole I. Petroviæa Njegoša, a kojega je Austro-Ugarska Monarhija uputila 1877. godine u Crnu Goru.
Monografija kronološki prati stvaralaštvo urbanista, arhitekta i doktora filozofije Josipa Sladea Šiloviæa (Trogir, 1828. - Trogir, 1911.) u Crnoj Gori, a bogato ilustrirani tekst obraðuje njegov cjelokupni opus u tadašnjoj Knjaževini Crnoj Gori od 1877. do 1900. godine. Knjiga prikazuje sve njegove inženjerske objekte, arhitektonske i urbanistièke planove te izvedene graðevine. Kroz ovu monografiju struèna i kulturna javnost u Crnoj Gori i Hrvatskoj prvi se put na cjelovit naèin susreæe s ovim znaèajnim sudionikom urbanoga razvoja moderne Crne Gore, ali se u knjizi daje i specifièan prikaz tadašnjeg austrougarskog graditeljstva, gledanog kroz prizmu jednoga specifiènog opusa, a njen je sadržaj od neprocjenjiva znaèenja za crnogorsko kulturološko naslijeðe.
Autor ove monografije, arhitekt Slobodan Mitroviæ svoje višegodišnje arhivsko istraživanje strukturirao je u nizu poglavlja koja obra-
ðuju zahvate na kojima Slade djeluje, a meðu kojima se istièe i jedan specifikum, a to je njegov prikaz ’postojeæeg stanja’ prostora Crne Gore, koji izraðuje odmah po dolasku, a kojim se Josip Slade dokazuje kao vizionar koji djeluje jednako strateški kao i planerski, pa ga se može smatrati kao jednoga od utemeljitelja urbanizacije Crne Gore. Svaki od zahvata prikazanih u knjizi predstavlja znaèajan povijesni spomenik, a analizirani su preko njihove funkcionalnosti, forme, vizualnih metafora, tehnièkih inovacija i vrhunskih onovremenih europskih graditeljskih iskustava kako bi se sveobuhvatno spoznalo puno znaèenje stvaralaèkog opusa koji je Slade ostvario u Crnoj Gori.
Poglavlja u knjizi obuhvaæaju: Odrastanje i mladost, Iskustvo u Dalmaciji (Austro-Ugarskoj) do 1877. i Dolazak u Knjaževinu Crnu Goru 1877.
Dijelovi knjige koji prikazuju Sladeova pojedinaèna urbanistièko-arhitektonska i inženjerska ostvarenja u Crnoj Gori jesu: Obalna ureðenja mora, jezera i rijeka Zogajsko jezero; Ulcinj, Port Milena; Valdanos, Pristan u Baru; Putevi u Knjaževini Crnoj Gori 1877.1900.; Crkva sv. Arhangela Mihaila u Herceg Novom; Regulacioni plan Nikšiæa; Pozorište Zetski dom na Cetinju; Vila Špira Ognjenoviæa, Cetinje; Dvorac na Topolici u Baru; Dvorac u Nikšiæu; Carev most na Zeti; Austrougarsko Poslanstvo.
Nacionalna zajednica Crnogoraca Hrvatske, Zagreb
Ministarstvo održivog razvoja i turizma Crne Gore, Podgorica
Skaner studio d.o.o., Zagreb
Str. 255, ilustrirano (ukupno 270 priloga) [28/25 cm, kolor, tvrdi uvez]
Recenzenti: Aleksandar Èilikov, Svetislav G. Popoviæ, Miljenko Srkoè
Urednik: Slobodan Mitroviæ
Tisak: Skaner studio d.o.o., Zagreb
ISBN 975-953-7239-61-9 CIP 001050723 [NSK Zagreb]
Odlike su autorova stila pisanja - ujednaèenost njegove leksike i sintakse, preciznost i jasnost, a posjeduje i svježinu i originalnost, te bogatstvo izraza i živopisnost. Znanstveni je stil nedvosmisleno jasan i teži tome da problematika o kojoj se govori bude stalna preokupacija èitatelja. Ustanovljena metodologija u ovoj monografiji zasnovana je na suvremenomu metodološkom postupku i preporuèuje se za neke buduæe istraživaèe o djelima stvaralaca koji su djelovali u razlièitim razdobljima razvoja Crne Gore. Na kraju svoga istraživanja autor se pita: zašto je Josip Slade punih 110 godina ostao izvan istraživaèkog fokusa povjesnièara arhitekture, kritièara, kulturologa, jednako u Hrvatskoj kao i u Crnoj Gori? Je li djelomièan odgovor u sudbini arhitekture i njenih naruèitelja? Jer kada njeni naruèitelji padnu u ideološke nemilost, gube se tragovi i arhitektima koji su za njih radili. Tako Knjaževinu i Kraljevinu Crnu Goru nije bilo poželjno spominjati desetljeæima pa su Josip Slade i drugi znaèajni arhitekti toga doba ušli u zaborav. Takav odnos stvaranja povijesnog vakuuma ili, bolje reæi, amnezije prema stvarateljima i njihovim djelima svakako ostavlja tragove na civilizacijski razvoj jedne male zajednice kakva je Crna Gora, a što ova knjiga pokušava, a vjerujem i uspijeva, promijeniti prikazom djela stvaratelja koji ju je zadužio uvodeæi je u današnji moderni i tehnološki orijentirani svijet.
S obzirom na bitno smanjen priljev financijskih sredstava iz svih izvora na koje se èasopis oslanjao u dosadašnjem izlaženju (proraèunske potpore, izdvajanja Fakulteta, vlastiti prihodi), Uredništvo je - kako bi se osiguralo daljnje redovito izlaženje i održala dosegnuta razina kvalitete PROSTORA - odluèilo za znanstvene priloge primljene nakon 1. sijeènja 2013. uvesti nužnu financijsku participaciju autora. Podatci i upute za uplatu, kao i nova procedura koju æemo primjenjivati prilikom prijama rukopisa, nalaze se na web stranici èasopisa. Nadamo se razumijevanju cijenjenih suradnika.
Uredništvo
Due to large cuts in funding from all sources, the editorial board has decided to introduce a financial support from the authors for all papers submitted after 1st January 2013. in order to be able to continue regular publication and maintain the achieved quality of the journal PROSTOR. Further information and payment instructions including information about the new procedure for manuscript submission can be found on the journal’s web site. We sincerely hope for your understanding and support.
Editorial board
Opæa i koncepcijska profilacija èasopisa PROSTOR, otisnuta uz impresum, sastavni je dio Uputa suradnicima. Molimo suradnike da poštuju sljedeæe upute.
Priprema i predaja rukopisa
• Uredništvo prima iskljuèivo neobjavljene rukopise na hrvatskom ili engleskom jeziku.
• Rukopis (cjeloviti tekst èlanka s ilustracijama) dostavlja se Uredništvu u elektronièkom obliku (e-mail: prostor@arhitekt.hr).
• Autor e-poštom dostavlja dvije inaèice svoga èlanka: za Uredništvo: s naslovnicom 1. i biografijom autora na kraju; za recenzente: s naslovnicom 2. te bez biografije autora i bilo kakvih autorskih oznaka.
• U digitalnom se obliku putem e-pošte predaju: cjelovit tekst èlanka u jednom .doc fileu (MS Word) s ubaèenim ilustracijama male rezolucije; ilustracije: svaka spremljena kao zaseban file (skenirane s minimalnom rezolucijom od 300 dpi u nekom od sljedeæih formata: tif, jpg, psd, bmp, dwg, cdr); fileovi trebaju biti imenovani kratko (Sl. 1.; Sl. 2.; Tabl. I.). Tablice i grafikoni dostavljaju se u word ili excel fileu. Ilustracije veæe od 25 mb slati programskim servisima za slanje velikih datoteka (npr. Jumbo mail, WeTransfer i sl.)
• Svi radovi podliježu anonimnom recenzentskom postupku.
• Sve ostale opise (oznake znanstvenog podruèja, doi i UDK oznake, datume prijama i prihvaæanja èlanka, dvojeziène elemente itd.) unosi Uredništvo.
• Na autorov zahtjev pismeno ili mailom æe se potvrditi prijam rukopisa.
• Predajom rukopisa autor jamèi da je rad njegovo izvorno djelo i da u izradi nije koristio druge izvore osim onih koji su u njemu navedeni.
• Za sve znanstvene priloge Uredništvo osigurava najmanje dvije neovisne recenzije, pri èemu su autorima recenzenti nepoznati, a isto su tako recenzentima nepoznati autori èlanka.
• Konaènu odluku o kategorizaciji rada donosi Uredništvo uzimajuæi u obzir mišljenja recenzenata.
• Objavit æe se svi pozitivno recenzirani i na sastanku Uredništva prihvaæeni èlanci, a redoslijed objave Uredništvo utvrðuje prema sadržajnim i koncepcijskim kriterijima svakoga pojedinog broja.
• Uredništvo æe autora obavijestiti o provedenom recenzentskom postupku, utvrðenoj kategoriji èlanka i eventualnim dopunama ili ispravkama koje je autor obvezan provesti prije konaènoga prihvaæanja èlanka za tisak.
• Autor je obvezan postupiti prema primjedbama recenzenata i ispravljeni rukopis dostaviti u roku od 30 dana, ponovno u istom obliku kao i prilikom prve predaje.
• Ukoliko autor ne doradi èlanak u roku od 30 dana, èlanak se odbija za tisak. Prepravljeni èlanak može se ponovno poslati kao novi tekst koji æe iæi u redovit recenzentski postupak.
Urednièka redaktura
• Radovi se u integralnom obliku pišu i objavljuju na hrvatskom ili engleskom jeziku, a sažetci, kljuène rijeèi, naslovi i podnaslovi, opisi ilustracija i biografija autora tiskaju se dvojezièno (prijevod osigurava Uredništvo).
• Èlanci cjelovito prevedeni na engleski jezik prihvatit æe se samo ako autor osigura jezièki kvalificiran prijevod i lekturu teksta i dostavi Uredništvu presliku dokumenta ovlaštenog prevoditelja/lektora.
• Uredništvo zadržava pravo manjih ispravaka, promjene naslova, jeziène lekture, prijevoda i uobièajene redakture teksta nužne radi prilagodbe èlanka propozicijama èasopisa.
• Autoru pripada jedan besplatan primjerak èasopisa i 15 posebnih otisaka (separata) njegova èlanka. Dodatni se otisci, na autorov trošak, mogu posebno naruèiti putem Uredništva.
Molimo suradnike da svoj èlanak, osim ovim opæim uputama, obvezno prilagode i Tehnièkim uputama objavljenim na: http://hrcak.srce.hr/prostor
https://arhitektzg.sharepoint.com/prostor/sitepages/po%c4%8detna%20stranica.aspx
Information about the general concept of the journal PROSTOR next to the impressum is an integral part of these notes. Contributors are asked to conform to the following notes.
• Editorial Board accepts exclusively unpublished texts, written either in the Croatian or English language.
• Contributions (text and illustrations) should be submitted to the Editorial Board as electronic files (e-mail: prostor@arhitekt.hr).
• All contributions will be peer reviewed anonymously.
• All other descriptions (scientific field, doi and UDC designation, dates of admission and acceptance of the contribution, bilingual elements etc.) are entered by the Editorial Staff.
• Authors should submit two versions of the article via e-mail: for the Editorial Board: one copy with the front page and biography in the end of the contribution for reviewers: with the front page 2, without author’s biography or any other information on the author
• Contributions are submitted electronically via e-mail and should include: integral text of the contribution in a single .doc file (MS Word) with inserted illustrations in low resolution; illustrations - each saved as a separate file (scanned at 300 dpi in one of the following formats:
tif, jpg, psd, bmp, dwg, cdr); the name of the files should be short (Fig. 1; Fig. 2; Table I). Tables and graphs are submitted in word or excel file. Illustrations bigger than 25 mb should be sent via program services designed for large databases (Jumbo mail, WeTransfer etc.)
• Submission of the contribution will be confirmed in writing at the request of the author.
• By submitting the manuscript, the author confirms and guarantees that it is his/her own original paper and that he did not use any other sources except those listed in the article.
• All scientific papers are subjected to at least two independent reviews provided by the Editorial Board. Reviewers are unknown to authors as well as authors to reviewers.
• Final decision concerning the category of papers is made by the Editorial Board taking into account the reviewers’ opinions.
• All contributions positively reviewed and accepted by the Editorial Board will be published. The order of their publication is subject to the Editorial Board’s decision regarding the content and concept of each particular issue of PROSTOR
• Authors will be informed about the review procedure, assigned category of the article and possible additions or corrections which should be made on the part of the authors prior to the final acceptance of the article.
• Authors are required to follow the instructions and suggestions of the reviewers and submit the revised manuscript within 30 days, in the same form and following the same procedure as when submitting it the first time.
• In case authors fail to submit the revised text within 30 days, the text will not be considered for publishing. It is possible to submit the revised text as a new contribution which will again undergo the standard editorial procedure.
• Articles are written and published in Croatian or English whereas abstracts, summaries, key words, titles and subtitles, captions and authors’ biographies are bilingual (translation is provided by the Editorial Board)
• Articles submitted in English translation will be accepted only on condition that the authors themselves provide high-quality English translation or proof-reading by an officially registered translator and submit a copy of the registered translator’s / proof-reader’s professional certificate to the Editorial Board.
• Editorial Board reserves the right to make minor corrections, changes of titles, language editing, translation and text editing in order to adapt the article to publishing requirements of the journal.
• The author is entitled to one free copy of the journal and 15 offprints of his contribution. Additional offprints may be ordered from the editor at the author’s expense.
Contributors are asked to adjust their contributions according to the Technical notes published on the web page: http://hrcak.srce.hr/prostor
https://arhitektzg.sharepoint.com/prostor/sitepages/po%c4%8detna%20stranica.aspx
Ovaj je broj èasopisa PROSTOR redakcijski pripremila i realizirala
Broj je urednièki zakljuèen 23. 6. 2020.
Grafièka priprema i tisak dovršeni su 29. 6. 2020.
Osnovna tipografija: Meta
Papir: 115 gr
Offsetni tisak c/b
Znanstveni prilozi | Scientific
Mladen Obad Šæitaroci
Mara Mariæ
Dragan Damjanoviæ
Alen Žuniæ
Gregor Èok
Landscape Areas within Fortified Medieval-Renaissance Towns
Typology, Valorisation and Enhancement
Pejsažne površine unutar utvrðenih srednjovjekovno-renesansnih gradova Tipologija, vrjednovanje i unaprijeðenje
Arhitektonski biro Ludwig & Hülssner i djelovanje u Hrvatskoj
Od monumentalne neorenesanse do tipskih projekata u suton historicizma
Architectural Practice Ludwig & Hülssner and their Work in Croatia From Monumental Neo-Renaissance to Standardized Projects in the Twilight of Historicism
Odgojno-obrazovne zgrade arhitekta Aleksandra Dragomanoviæa
Educational Buildings Designed by the Architect Aleksandar Dragomanoviæ
Analysis of Spatial Distribution of Business Entities in Slovenia
Gašper Mrak Analiza prostorne distribucije poslovnih subjekata u Sloveniji
Alma Zavodnik Lamovšek
Maroje Mrduljaš Turistièki kompleksi Haludovo i Uvala Scott Idis Turato Interpretacije urbaniteta u kontekstu kritike turizma i modernizacije hrvatske jadranske obale
Tourist Resorts Haludovo and Uvala Scott
Interpretations of Urbanity in the Context of Criticism against Tourism and Modernization of the Croatian Adriatic Coast
Andrej Uchytil Interpretacija djela Bartola Felbingera kao moguænost uspostavljanja škole
Melita Èavloviæ Interpretation of Bartol Felbinger’s Works as a Way to Establish a School
Mojca Smode Cvitanoviæ
Pınar Koç Modern Public Buildings in Sivas and their Architectural Analysis Analiza arhitekture moderne na primjerima javnih zgrada u Sivasu
Gizem Deniz Guneri Peter Cook Beyond Archigram: Towards a Critical Utopianism
Peter Cook izvan Archigrama: Prema kritiènom utopizmu
Davor Andriæ Suvremene pneumatske konstrukcije u arhitekturi
Kritièki pregled i analiza Contemporary Pneumatic Structures in Architecture Critical Review and Analysis
Alan Kostrenèiæ Pristupi urbanistièkom projektiranju poèetkom 21. stoljeæa
Tihomir Jukiæ Approaches to Urban Design in the Beginning of the 21st Century
Boštjan Cotiè Inventory of Brownfield Sites in Slovenia: Towards a New Methodology
Lucija Ažman Momirski Popis brownfield lokacija u Sloveniji: prema novoj metodologiji
Aktualno | Current Themes