23 [2015] 2 [50]
ZNANSTVENI ÈASOPIS ZA ARHITEKTURU I URBANIZAM A SCHOLARLY JOURNAL OF ARCHITECTURE AND URBAN PLANNING
SVEUÈILIŠTE U ZAGREBU, ARHITEKTONSKI FAKULTET UNIVERSITY OF ZAGREB, FACULTY OF ARCHITECTURE
ISSN 1330-0652
CODEN PORREV UDK | UDC 71/72 23 [2015] 2 [50] 195-470 7-12 [2015]
ZNANSTVENI »ASOPIS ZA ARHITEKTURU I URBANIZAM A SCHOLARLY JOURNAL OF ARCHITECTURE AND URBAN PLANNING 23
2 [50]
SVEU»ILI©TE U ZAGREBU, ARHITEKTONSKI FAKULTET
UNIVERSITY OF ZAGREB, FACULTY OF ARCHITECTURE
ISSN 1330-0652
CODEN PORREV
UDK | UDC 71/72
GOD. | VOL. 23 [2015] BR. | NO. 2 [50]
STR. | PAG. 195-470
MJESECI | MONTHS 7-12 [2015]
ZnaËenja Meanings
Cijena pojedinaËnog broja Price per issue
Hrvatska: 75 kn Europa | Europe: 24 Eur Izvaneuropske zemlje | Outside Europe: 27 Eur U cijene su ukljuËeni troškovi poštarine. | Postage and handling included in the price.
Narudžbe Ordering Info
UPI-2M
HR - 10000 Zagreb, Meduliæeva 20 Tel. +385/1/4921-389 Fax. +385/1/4921-390 www.upi2mbooks.hr info@upi2mbooks.hr
Besplatan pristup internet izdanju Ëasopisa Free On-line Access to Internet Edition
Dostupni su svi Ëlanci publicirani u svim dosad izašlim brojevima u PDF formatu. All published articles in previous issues are available in PDF format.
EISSN 1333-9117
PROSTOR Online: www.arhitekt.hr/prostor
PROSTOR m space, room; (površina) area; (zona) tract; (prostranstvo) extent, expanse; (za kretanje/ manevriranje) elbow-room, playroom, leeway, scope; (prostorije, smještaj) premises, accomodation | životni ~ living space; stambeni ~ housing; školski ~ school space; poslovni ~ office space/premises; ~ za noge legroom; prema raspoloživom ~u on a space available basis; fig pružati ~za offer/give scope for; posvetiti (pokloniti) ~ (u novinama) devote (give) space to; zbog pomanjkanja ~a because of limited space; radi uštede na ~u to save space; povreda zraËnog ~a violation of airspace, aerosp; istraživanje ~a space exploration
ŽELJKO BUJAS (1999.), Veliki hrvatsko-engleski rjeËnik | Croatian-English dictionary, Nakladni zavod Globus, Zagreb
»asopis PROSTOR objavljuje znanstvene Ëlanke iz svih grana arhitekture i urbanizma, ali i radove iz drugih znanstvenih podruËja (povijesti umjetnosti, arheologije, etnologije, sociologije, geografije, graðevinarstva, geodezije, šumarstva, dizajna...), ako su sadržajem vezani za problematiku arhitekture i urbanizma. PROSTOR je primarni znanstveni Ëasopis i tiska samo neobjavljene Ëlanke, koji istodobno i u istom obliku ne mogu biti ponuðeni drugom izdavaËu. Osim znanstvenih priloga koji podliježu recenziji, decimalnoj klasifikaciji i kategorizaciji (izvorni znanstveni Ëlanci, prethodna priopæenja, pregledni Ëlanci, izlaganja na znanstvenim skupovima), iznimno æe se objavljivati i struËni Ëlanci analitiËkog karaktera. U skladu s navedenim, u PROSTORU se neæe objavljivati recentni projekti ni ostvarenja, osim u sluËajevima kada je posrijedi visokostruËno, odnosno primijenjeno znanstveno rješenje nekoga posebnog pitanja ili problema u sklopu projekta, uz uvjet da je sadržaj prikazan na znanstveni naËin (koncepcijski, tehniËki, tehnološki ili metodološki problem, a ne projekt ili zgrada kao takvi).
U prateæim rubrikama publiciraju se prijevodi, bibliografski prilozi, recenzije i prikazi (Ëasopisa, knjiga, izložaba, znanstvenih skupova), vijesti i aktualnosti iz struke, kronika Arhitektonskog fakulteta te sažeci obranjenih doktorskih disertacija i magistarskih radova.
• »asopis PROSTOR prijavljen je Ministarstvu znanosti i tehnologije RH kao primarna znanstvena publikacija za podruËje tehniËkih znanosti: znanstveno polje: arhitektura i urbanizam.
• »asopis PROSTOR upisan je u evidenciju periodiËnih tiskovina pri Ministarstvu informiranja RH (sada Ministarstvo kulture RH) pod prijavnim brojem 38 (Potvrda o prijavi periodiËke tiskovine od 12.05. 1992, kl. 104, ur. br. 523-021/92-847/38).
• PROSTOR izlazi polugodišnje (dva broja u godištu). U godištu 1 (1993) i 2 (1994) Ëasopis je izlazio tromjeseËno (Ëetiri broja u godištu).
• Predajom potpisanoga primjerka rukopisa autor jamèi da je iskljuèivi nositelj autorskog prava predmetnoga djela te pristaje na objavu èlanka u tiskanom i elektronskom izdanju èasopisa (Prostor Online), kao i na referiranje u sekundarnim bazama.
• Rukopisi prihvaæenih Ëlanaka ne vraæaju se.
• Objavljeni se prilozi ne honoriraju.
• Za znanstvene stavove i iznesena mišljenja u Ëlanku, toËnost podataka, te pravo objave tekstualnih i ilustracijskih priloga odgovorni su autori.
• Sva prava umnožavanja i komercijalne reprodukcije pridržava nakladnik. Korištenje podataka dopušteno je, uz obvezno citiranje potpune reference PROSTORA.
Izlaženje Ëasopisa financijski potpomaže Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske.
The journal PROSTOR publishes scientific papers from all branches of architecture and urban planning as well as texts from other fields of science (art history, archaeology, ethnology, sociology, geography, civil engineering, geodesy, forestry, design...) if their content relates to architectural issues.
PROSTOR is a primary scientific journal and accepts only previously unpublished papers which cannot be simultaneously offered in the same form to another publisher. In addition to scientific contributions, which are subject to evaluation by reviewers, decimal classification and categorisation (original scientific papers, preliminary communications, reviews, conference papers), professional papers of analytical character will be published exceptionally. In accordance with the above, design projects will not be published in PROSTOR, except in cases that display a highly expert or applied scientific solution for a particular issue or problem within a project, unless the content is presented in a scientific manner (a conceptual, technical, technological or methodological problem, but not a project or a building itself).
The accompanying sections include translations, bibliographies, evaluations and reviews (of journals, books, exhibitions, conferences), the latest news and topical issues in the field, chronicle of the Faculty of Architecture as well as summaries of defended doctoral disertations and master’s theses.
• The journal PROSTOR is registered with the Ministry of Science and Technology, RC, as a primary scientific publication in the area of technical sciences: scientific field: architecture & urban planning.
• The journal PROSTOR is registered as a periodical publication with the Ministry of Information, RC (now the Ministry of Culture, RC) under the entry number 38 (Registration of a Periodical Publ. Certif. from May 12, 1992, class 104, Reg. No. 523-021/92-847/38).
• PROSTOR is a half-yearly publication (two issues a year). In vol. 1 (1993) and 2 (1994) the journal was published quartarly.
• By delivering his / her signed paper, the author guarantees that he is the sole copyright holder of his work and grants his consent to its publishing in hardcopy or electronic edition (Prostor online) as well as to its abstracting / indexing in secondary data bases.
• Typescripts of accepted papers are not returned.
• The author does not receive any payment.
• Responsibility for scientific attitudes and opinions presented in the paper, the accuracy of data and the right to publish the text(s) and illustrations rests with the author(s).
• All rights (copying and commercial reproduction) reserved by the Publisher. The use of data is permitted with obligatory citation of full reference to PROSTOR.
The journal is financially supported by the Ministry of Science, Education and Sports of Republic of Croatia.
ZNANSTVENI »ASOPIS ZA ARHITEKTURU I URBANIZAM
A SCHOLARLY JOURNAL OF ARCHITECTURE AND URBAN PLANNING
OsnivaË i nakladnik Founder & Publisher
SveuËilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet
HR - 10000 Zagreb, KaËiæeva 26 www.arhitekt.hr
Za nakladnika For the Publisher
Prof.mr.sc. Boris Koružnjak
Dekan fakulteta | Dean of the Faculty
Glavni i odgovorni urednik Editor-in-Chief
Doc.dr.sc. Zlatko Karaè
SveuËilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet
Zamjenica glavnog urednika Deputy Editor
Prof.dr.sc. Ariana Štulhofer
SveuËilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet
Uredništvo Editorial Board
Prof.dr.sc. Aleksandar Homadovski
SveuËilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet
Prof.dr.sc. Zlatko Juriæ
SveuËilište u Zagrebu, Filozofski fakultet
Prof.dr.sc. SreËko Pegan
SveuËilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet
Dr.sc. Tomislav Premerl Zagreb
Izv.prof.dr.sc. Karin Šerman
SveuËilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet
Doc.dr.sc. Zoran Veršiæ
Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet
Izv.prof.dr.sc. Feða Vukiæ, prof. SveuËilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet, Studij dizajna
Meðunarodno uredništvo International EB
Prof.Arch. Nezar AlSayyad, Ph.D. University of California, Berkeley, USA
Prof. Joan Busquets, Ph.D. GSD, Harvard University, Cambridge, USA
Prof.d.d. Alberto Darias Principe Universidad de la Laguna, Tenerife, Spain
Prof. Rudolf Klein, Ph.D. Ybl Miklós Építéstudományi Kar, Szent István Egyetem, Budapest, Hungary
Prof.dr. Fedja Košir Univerza v Ljubljani, Slovenia
Prof. Ákos Moravánszky, Ph.D.
Eidgenössische Technische Hochschule [ETH], Zürich, Switzerland
Prof.Mag.Arch. Boris Podrecca Technische Universität, Stuttgart, Germany
Izvršno uredništvo Managing Board
Izv.prof.dr.sc. Damir Krajnik
Paula Šimetin
Urednica sažetaka doktorata i magisterija |
Editor in charge of summaries of doctoral dissertations and master’s theses
Doc.dr.sc. Lea Petroviæ Krajnik
V.asist.dr.sc. Zorana Sokol Gojnik
Tajnice uredništva | Editorial Secretary
StruËni i tehniËki suradnici
Professional and Technical Staff
Mirjana Ostoja, prof. Lektura | Croatian Language Editor
V.pred.dr.sc. Neda Boriæ, prof. Prijevod na engleski | English Translation
Mirjana ©ah, prof.
Korektura | Proof-reader
Ljiljana Loina-Hohnjec
Prijepis | Typing
Saša StubiËar, dipl. dizajner
Oblikovanje | Design
DENONA d.o.o., Zagreb
Grafièka priprema, tisak i uvez | Lay-out, Print and Binding
Povjerenstvo za nakladništvo Fakulteta
Publishing Council of Faculty
Prof.dr.sc. Tihomir Jukiæ
Prof.dr.sc. Andrej Uchytil
Prof.dr.sc. Ariana Štulhofer
Izv.prof.dr.sc. Feða Vukiæ
Doc.dr.sc. Zlatko Karaè
Doc.dr.sc. Mia Roth-Èerina (predsjednica)
Asist.mr.sc. Roberto Vdoviæ
Pred. Tajana Jaklenec
Pred.dr.sc. Luka Korlaet
SVEU»ILI©TE U ZAGREBU, ARHITEKTONSKI FAKULTET
UNIVERSITY OF ZAGREB, FACULTY OF ARCHITECTURE
ISSN 1330-0652
CODEN PORREV
UDK | UDC 71/72
23 [2015] 2 [50]
195-470
7-12 [2015]
Doc.dr.sc. Mia Roth-Èerina
Izvršni urednici | Managing Editors
Asist.mr.sc. Roberto Vdoviæ
Urednik internet izdanja | Internet Editor
Doc.dr.sc. Iva Muraj
Urednica Fakultetske kronike | Faculty Chronicle Editor
Adresa uredništva Editor’s Office Address
PROSTOR
Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet
HR - 10000 Zagreb, Kaèiæeva 26 Hrvatska | Croatia
Tel. +385/1 4639 382
Fax. +385/1 4828 079
E-mail: prostor@arhitekt.hr
Prilozi objavljeni u PROSTORU referiraju se u: PROSTOR is abstracted or indexed in:
• Academic Search Complete
EBSCO Publishing, Ipswich, MA, USA
• Architectural Publications Index
Royal Institute of British Architects (RIBA), The British Architectural Library, London, England
• Arts and Humanities Citation Index® [A&HCI] - Web of Science® [WoS] Thomson Reuters, Philadelphia, PA, USA
• Avery Index to Architectural Periodicals
Columbia University in the City of New York, Avery Architectural and Fine Arts Library, N.Y., USA
• CAB Abstracts
CAB International, Wallingford, Oxon, United Kingdom
• Catalogue, Index of Periodicals
The Library of Congress, Washington D. C., USA
• Directory of Open Access Journals (DOAJ)
Lund University Libraries, Sweden
• Hrèak - Portal znanstvenih èasopisa Republike Hrvatske
Sveuèilišni raèunski centar Zagreb i Hrvatsko informacijsko i dokumentacijsko društvo, Zagreb, Hrvatska
• Hrvatska bibliografija: niz B - prilozi u èasopisima i zbornicima; niz C - serijske publikacije Nacionalna i sveuèilišna knjižnica, Zagreb, Hrvatska
• SCOPUS
Elsevier, Amsterdam, Netherland
• ULRICHSWEB
Proquest, Cambridge, United Kingdom
• Žurnale Geografija
Akademija nauk Rusije, Institut nauènoih informacii, Moskva, Russia
Znanstveni prilozi Scientific Papers
IZVORNI ZNANSTVENI ÈLANCI ORIGINAL SCIENTIFIC PAPERS
196-207 GÜLşEN DIşLI
208-221 IRMA HUIÆ MLADEN OBAD ŠÆITAROCI
222-235 BORIS DUNDOVIÆ
PIA SOPTA
ALAN BRAUN
236-249 ZORAN VERŠIÆ
IVA MURAJ
MARIN BINIÈKI
250-263 MARIJA BOŠKOVIÆ ROBERT PLEJIÆ
264-275 ZORANA SOKOL GOJNIK MLADEN OBAD ŠÆITAROCI
276-303 ALEN ŽUNIÆ ZLATKO KARAÈ
Women’s Prayer Space in the Case Studies of the Historic Mosques in Three Balkan Countries UDC 726.2(497)”14/18”
Urbanistièki razvoj Graèišæa u Istri Nove spoznaje i èimbenici identiteta naselja UDK 711.4(497.5 Graèišæe)”9/18”
Kuæa Petrovski u Senju Povijesno-prostorni razvoj patricijske kuæe s renesansnim Lavljim dvorištem
UDK 728.03:72.034(497.5 Senj)”14/19”
Model ugraðene najamne zgrade zagrebaèkog donjogradskog bloka Analiza u svrhu poboljšanja energetske uèinkovitosti
UDK 728.2/691:69.05(497.5 Zagreb)”18/20”
Biološko-oceanografski institut u Splitu arhitekta Fabijana Kaliterne
UDK 727.5:72.036 F.Kaliterna(497.5 Split)”19”
Liturgijska arhitektura Zagreba u razdoblju moderne izmeðu dva svjetska rata
UDK 726.5:72.036(497.5 Zagreb)”19”
Robne kuæe i opskrbni centri arhitekta Aleksandra Dragomanoviæa UDK 72.036 A. Dragomanoviæ (497)”19”
PRETHODNA PRIOPÆENJA PRELIMINARY COMMUNICATIONS
304-313 ANA SOPINA BOJANA BOJANIÆ OBAD ŠÆITAROCI
314-323 TIHOMIR JUKIÆ FEÐA VUKIÆ
324-331 IVA GREDELJ
332-343 ZORAN STIPERSKI
344-353 IVANA ŠIMUNIÆ MARINA ŠIMUNIÆ BURŠIÆ
Asocijativna obilježja krajolika UDK 712.01
Razvojna perspektiva Zadra Povijesna središta, suvremeni grad i održivi turizam
UDK 711.4/379.8:910.4 (497.5 Zadar)”20”
Neplanski izgraðena naselja Pojam i znaèenje
UDK 711.4-121
Percepcija mjesta ugode i neugode u prostoru grada Zagreba Anketno istraživanje
UDK 303.6:308(497.5 Zagreb)”19/20”
Svod sakristije zagrebaèke katedrale UDK 72.035.3:726.5.04(497.5 Zagreb)”18”
Molitveni prostor za žene u primjerima povijesnih džamija u tri balkanske države UDK 726.2(497)”14/18”
Urban Development of Graèišæe in Istria New Insights and Elements of its Identity UDC 711.4(497.5 Graèišæe)”9/18”
Petrovski House in Senj Historic and Spatial Development of the Patrician House and its Renaissance Lions’ Court UDC 728.03:72.034(497.5 Senj)”14/19”
A Model of Attached Apartment Building in Zagreb’s Lower Town Blocks Analysis Aimed at Energy Efficiency Improvement UDC 728.2/691:69.05(497.5 Zagreb)”18/20”
Institute of Sea Biology and Oceanography in Split Designed by the Architect Fabijan Kaliterna UDC 727.5:72.036 F.Kaliterna(497.5 Split)”19”
Zagreb’s Liturgical Architecture of Modernism Between the Two World Wars
UDC 726.5:72.036(497.5 Zagreb)”19”
Department Stores and Shopping Centers of the Architect Aleksandar Dragomanoviæ UDC 72.036 A. Dragomanoviæ (497)”19”
Associative Features of Landscapes UDC 712.01
Development Perspective of Zadar Historic Nuclei, Modern City and Sustainable Tourism UDC 711.4/379.8:910.4 (497.5 Zadar)”20”
Unplanned Settlements The Concept and its Meaning UDC 711.4-121
Perception of Pleasurable and Unpleasurable Places in Zagreb City Survey Research UDC 303.6:308(497.5 Zagreb)”19/20”
Vault of the Sacristy of Zagreb Cathedral UDC 72.035.3:726.5.04(497.5 Zagreb)”18”
PREGLEDNI ZNANSTVENI ÈLANCI SUBJECT REVIEWS
354-369 BISERKA DUMBOVIÆ BILUŠIÆ
VIKI JAKAŠA BORIÆ
JASENKA KRANJÈEVIÆ
370-383 ZRINKA BARIŠIÆ MARENIÆ
384-393 MARIJA ZEÈEVIÆ
VLADIMIR ANÐELKOVIÆ
DIJANA ADŽEMOVIÆ ANÐELKOVIÆ
394-403 IVAN ŽIVANOVIÆ
MILICA MALEŠEVIÆ
407 DARKO KAHLE
408-409 NIKOLA MATUHINA
Hotelski sklop otoka Veliki Brijun Urbanistièko-arhitektonska geneza
UDK 711.4:711.557/379.8:910.4 (497.5)”20/21”
Gradska klaonica i stoèna tržnica u Zagrebu arhitekta Waltera Fresea
UDK 725.42:637.513/72.036 W. Frese(497.5 Zagreb)”19/20”
Umjetnièka instalacija kao arhitektonski projekt
Formativno razdoblje
UDK 7.038.15:72.01”19”
Concept of Inter(con)textuality in Architectural Discourse and Production
Case Study: New Acropolis Museum
UDC 721.01:727.7 B.Tschumi (495)”20”
LUKA KORLAET
Nikola Filipoviæ: NF Majstor arhitekture
Zrinka Paladino
Meðunarodni znanstveni skup „Prostorne i razvojne moguænosti kulturnog naslijeða” - Zbornik radova
Moderni grad - Ishodišta suvremenoga urbanistièkog planiranja
Jesenko Horvat
Druga povijest dizajna
Fedja Vukiæ
Facta Architectonica 2
Zbornik struènih radova nastavnika AF 2011.-2013.
Obiteljska kuæa u Gunji Izbor radova studenata dionice Arhitektonskog projektiranja na kolegiju Studio 1 u akademskoj godini 2014. /2015.
Hotel Complex on the Island of Veliki Brijun Urban and Architectural Genesis
UDC 711.4:711.557/379.8:910.4 (497.5)”20/21”
City Meat Packing Plant and Cattle Market in Zagreb Designed by the Architect Walter Frese
UDC 725.42:637.513/72.036 W. Frese(497.5 Zagreb)”19/20”
Art Installation as Architectural Design
Formative period
UDC 7.038.15:72.01”19”
Koncept inter(kon)tekstualnosti u arhitektonskom diskursu i stvaralaštvu
Studija sluèaja: Novi muzej Akropole
UDK 721.01:727.7 B.Tschumi (495)”20”
Zbornik izlaganja s Meðunarodnoga simpozija Arhitektura i djeca „Hura arhitektura”
Hrvatska moderna arhitektura izmeðu dva rata. Nova tradicija Tomislav Premerl
Barokna arhitektura
Katarina Horvat-Levaj
Nikola Filipoviæ: NF Master of Architecture
Zrinka Paladino
International Scientific Conference ”Cultural Heritage - Possibilities for Spatial and Economic Development” Proceedings
Modern City - Origins of Contemporary Urban Planning
Jesenko Horvat
The Other Design History
Fedja Vukiæ
Facta Architectonica 2
Teaching Staff: Collection of Works, Faculty of Architecture 2011-2013
Single-family house in Gunja Selection of students’ works in the Architectural Design Studio 1 in academic year 2014/15
Proceedings of the International Symposium on Architecture and Children ”Hura arhitektura”
Croatian Modern Architecture between the Two World Wars. New Tradition Tomislav Premerl
The Baroque Architecture
Katarina Horvat-Levaj
418-419 MLADEN OBAD ŠÆITAROCI
420 ZLATKO HINŠT
421 ALEKSANDAR KADIJEVIÆ
422 JOSIP PANDŽIÆ
Krajolik kao kulturno naslijeðe Metode prepoznavanja, vrjednovanja i zaštite kulturnih krajolika Hrvatske
Biserka Dumboviæ Bilušiæ
Željeznièki kolodvori u Hrvatskoj
Prièa o ljudima, zgradama i vlakovima Neda Staklareviæ, Tamara Štefanac
Itinereri:
Moderna i Mediteran
Tragovima arhitekata Nikole Dobroviæa i Milana Zlokoviæa
Ljiljana Blagojeviæ
Oikonet konferencija: Strategije urbane obnove Bratislava, 25. rujna 2015.
The Landscape as Cultural Heritage
Methods of identifying, evaluating and protecting Croatian Cultural Landscapes Biserka Dumboviæ Bilušiæ
Railway Stations in Croatia
The Story of People, Buildings and Trains Neda Staklareviæ, Tamara Štefanac
Itineraries:
Modernism and the Mediterranean Following the Architects Nikola Dobroviæ and Milan Zlokoviæ
Ljiljana Blagojeviæ
OIKONET Conference: Housing Regeneration Strategies Bratislava, September 25, 2015
In memoriam In Memoriam
425 IVAN CETINIÆ HUSEIN JAŠAREVIÆ
426 NATAŠA JAKŠIÆ
427-429 MLADEN OBAD ŠÆITAROCI SREÈKO PEGAN KRUNOSLAV ŠMIT
430 ZORAN VERŠIÆ
Rudolf Dragoviæ [1930.-2014.]
Prof. dr.sc. Vladimir Bedenko [1943.-2015.]
Prof. dr.sc. Ante Marinoviæ-Uzelac [1930.-2015.]
Professor emeritus dr.sc. Edo Šmidihen [1930.-2015.]
Rudolf Dragoviæ [1930.-2014.]
Prof. dr.sc. Vladimir Bedenko [1943.-2015.]
Prof. dr.sc. Ante Marinoviæ-Uzelac [1930.-2015.]
Professor emeritus dr.sc. Edo Šmidihen [1930.-2015.]
Kronika Chronicle
431-455 IVA MURAJ
Kronika Arhitektonskoga fakulteta Sveuèilišta u Zagrebu za akademsku godinu 2014./15.
Doktorske disertacije Doctoral Dissertations
457-469 Doktorske disertacije Doctoral Dissertations
Chronicle of the Faculty of Architecture, University of Zagreb, academic year 2014/15
Haris Bradiæ, Silva Kalèiæ, Damir Hrvatin, Luka Korlaet, Mia Roth-Èerina, Svebor Andrijeviæ, Ivana Tutek, Marko Rukavina, Ana Mrða, Tin Oberman, Meri Batakoja
Haris Bradiæ, Silva Kalèiæ, Damir Hrvatin, Luka Korlaet, Mia Roth-Èerina, Svebor Andrijeviæ, Ivana Tutek, Marko Rukavina, Ana Mrða, Tin Oberman, Meri Batakoja
UZ 50. BROJ PROSTORA
Poštovani suradnici i èitatelji, izlaskom ovoga sveska naš èasopis obilježava malen jubilej - izdanih 50 brojeva! O povijesti èasopisa (utemeljenoga 1993.) nedavno je, uz 20. obljetnicu izlaženja, pisao tadašnji urednik - akademik Mladen Obad Šæitaroci, a tim je povodom bila pripremljena i retrospektivna bibliografija svih dotad izdanih brojeva, u kojoj je priložena i iscrpna statistika s bitnim bibliometrijskim podacima o autorima, prilozima, temama itd., pa to ovom prigodom neæemo ponavljati. Spomenuo bih tek da ovim brojem zakljuèujemo 23. godište našega kontinuiranog i redovitog izlaženja, tijekom kojeg smo objavili èak 785 èlanaka (od toga 2/3 znanstvenih), a prilozima je dosad participiralo više od 300 autora iz Hrvatske i inozemstva. Odavno smo uvršteni u sve bitne indeksne baze znanstvenih publikacija (od 2007. i u vrlo selektivan Web of Science) pa je to PROSTORU priskrbilo status ‘A’ kategorije znanstvenih èasopisa. I u nepovoljnim financijskim uvjetima uspijevamo osigurati redovitost izlaženja, uvijek na toène datume (30. lipnja i 30. prosinca), za što zahvalnost dugujemo našem utemeljitelju i nakladniku - Arhitektonskom fakultetu Sveuèilišta u Zagrebu - koji vlastitim sredstvima pokriva bitan dio ukupnih troškova izdavanja. Kvaliteta PROSTORA poèiva na predanome radu èlanova uredništva i širokoga recenzentskog tima koji je ukljuèen u ocjenu tekstova, no ponajviše istièemo važnost autora s kvalitetno elaboriranim istraživanjima koja i nadalje želimo poticati.
Glavni i odgovorni urednik Zlatko Karaè
ON THE OCCASION
Dear collaborators and readers, with this issue, our journal marks a jubilee of 50 issues of our journal published so far. On the occasion of PROSTOR’s 20th anniversary, the academician Mladen Obad Šæitaroci, the editor at the time, wrote about the history of Prostor from its foundation in 1993. We then prepared a retrospective bibliography of all the issues published so far and collected all relevant data about the authors, papers, topics etc.
This issue of our journal marks the 23rd anniversary of our continuous publication. We have published 785 papers of which two-thirds are scientific ones and more than 300 articles were written by foreign authors. PROSTOR has been included in all relevant scientific data bases for a long time and since 2007 also in the very selective Web of Science which made it rank as A category journal. Despite unfavourable financial circumstances we have successfully maintained publication in regular intervals (30th of June and 30th of December) owing to our founder and publisher the Faculty of Architecture of the University of Zagreb which helps to cover a substantial part of the overall publication costs. The quality of the journal PROSTOR is assured by dedicated work of all the members of the editorial board as well as a wide circle of reviewers. Of course, the authors themselves made a major contribution with their high-quality research papers. We intend to foster their contributions in the future in order to maintain the achieved status and quality of our journal.
Editor-in-chief Zlatko Karaè
Za sve znanstvene Ëlanke objavljene u Ëasopisu PROSTOR Uredništvo je, iz kruga uglednih naših i inozemnih znanstvenika, osiguralo najmanje dvije neovisne recenzije.
The Editorial Board provides at least two independent reviews by prominent Croatian or foreign scholars for all the scientific contributions published in the journal PROSTOR.
Table I Typology of women’s prayer space [wps]/maksuras in historic case study mosques of three Balkan countries
Tabl. I. Tipologija molitvenih prostora za žene [wps]/maksure u povijesnim džamijama u tri balkanske države
Type 1-1
Type 2
1 - Wps without a balcony - narrow width 2a - Wps on the northwest corner - wider width 1-1 - Wps without a balcony - wider width
3
- ”U” type wps with short side wings
Type 4
- ”L” type wps - west side wing
1a - Wps with rectangular balcony - narrow width 1-1a - Wps with rectangular balcony - wider width 3b - ”U” type wps with a balcony 2b - Wps on the northwest corner - narrow width 4b - ”L” type wps with a balcony - west side wing
1b - Wps with a circular balcony - narrow width 1-1b - Wps with circular balcony - wider width
1c - Wps with two circular balconies - narrow width 1-1c - Wps with three balconies - wider width
1d - Wps with a raised central part - narrow width 1-1d - Wps with a raised central part - wider width
, lying along the full length of the north wall with a narrow or wider width
, located on the northwest corner
3c - ”U” type wps4c - ”L” type wps with a balcony - east side wing
”U” type maksura
* Photo Gazanfer Beg Mosque http://kons.gov.ba/main.php?id_struct=50&lang=4&action=view&id=1827 [2.3.2015.]
”L” type maksura
Turkish Republic Prime Ministry Directorate General of Foundations
Department of Art and Construction Works
Milli Mudafaa Cad. No: 20, Kızılay, 06100, Ankara, Turkey
disli001@umn.edu
Original Scientific Paper
UDC 726.2(497)”14/18”
Technical Sciences / Architecture and Urban Planning
2.01.04. - History and Theory of Architecture and Preservation of the Built Heritage
Article Received / Accepted: 4. 6. 2015. / 7. 12. 2015.
Glavna državna uprava za gospodarenje spomenièkom baštinom Republike Turske Odsjek za umjetnièke i graðevinsko-restauracijske radove
Milli Mudafaa Cad. No: 20, Kızılay, 06100, Ankara, Turkey disli001@umn.edu
Izvorni znanstveni èlanak UDK 726.2(497)”14/18”
Tehnièke znanosti / Arhitektura i urbanizam
2.01.04. - Povijest i teorija arhitekture i zaštita graditeljskog naslijeða Èlanak primljen / prihvaæen: 4. 6. 2015. / 7. 12. 2015.
architectural typology
Balkans historic mosques maksura
women’s prayer space
Full or partial access of women to the mosque in various historical periods has influenced the architectural type and setup, especially in the mosque interiors in the form of women’s prayer space (maksura) reserved for women. This study examines women’s access to the mosque, particularly with emphasis on the architectural typology of women’s prayer space in sixty mosques from 15th to 19th centuries located in Bosnia and Herzegovina, Kosovo, and Macedonia as specific case studies, which has often remained relatively unrecognized.
arhitektonska tipologija Balkan
povijesne džamije maksura
molitveni prostor za žene
Potpun ili djelomièan pristup žena u džamije u razlièitim je mjerilima i u razlièitim razdobljima utjecao na formiranje maksure, tj. molitvenog prostora namijenjenoga ženama u interijerima džamija koji se može smatrati specifiènim primjerom arhitektonske tipologije i prostorne organizacije. Ovaj se rad bavi analizom do sada relativno nepoznatih molitvenih prostora za žene u 60 džamija s osobitim osvrtom na njihovu arhitektonsku tipologiju. Analiza obuhvaæa razdoblje od 15. do 19. stoljeæa u Bosni i Hercegovini, Kosovu i Makedoniji.
Women’sprayer spaces, namely the maksuras (area in a mosque screened off or partitioned off) reserved for women in the historic mosques, are among the parts that have undergone massive changes in due course, passing from destruction to reconstruction, to additions and extensions, to disuse and reuse, the reason of which might have been their indurable construction materials or weak construction techniques. Most analysis of women and the mosque has focused on the ”historic perspective on segregation in mosques, gendering of space, women’s right to use mosques, and Islamic Law history of women’s mosque access”.1 There is also a growing tendency to work on this issue in contemporary mosques through more general aspects such as ”spatial segregation, physical division, boundary and women, gender inequality, women’s religious and spiritual leadership, and gender justice in a prayer”.2 Yet, very few researchers in these fields specialize exclusively in the architecture and quality of women’s space and the study of its typology in historic mosques, let alone in the mosques of a specific region as Balkans.3 Accordingly, the lack of research on these specific prayer spaces lead to their inappropriate restoration and/or reconstruction, examples of which can be seen in case study mosques and in selected three countries of the Balkan peninsula.4 Yet, a critical element in any preservation is the need to assess the
type and condition of building elements which can provide a baseline for the comparison during their preservation or reconstruction. Therefore, this study first briefly outlines the history of women’s access to the mosque, focusing particularly on its effect in architecture. After a brief examination of the literature on women and the mosque, it follows with a discussion of how women’s access to the mosque affected the architecture as in the form of women’s prayer space, either as constructed, reserved, or separated area. At this section, different functions of maksuras and their emergence were explained. The next section presents an assessment of maksuras in case study mosques of selected Balkan countries, used by women today, originally constructed either for muezzins (caller of Muslims to mosque for prayer) or for women, by describing and analyzing the typology of those women’s spaces.5
PRISTUP ŽENA U DŽAMIJE KROZ POVIJEST DO DANAŠNJIH DANA
In order to fully understand the emergence for women’s prayer space as part of mosque’s architectural form in selected Balkan countries one must first look at the historical context of women’s attendance to the mosques and the issue of gender segregation in these religious spaces. In Islam, mosques are not only spaces for religious practices, but also for education, social, political, and charitable activities.6 Reda’s and Hussain’s researches provide a historic perspective on women’s access to mosque in early Islam, explaining the lack of material and textual evidence with regard to gender segregation in mosques, such as walls or barriers, during the Prophetic period.7 It is further stated that from the reign of second Caliph Umar ibn al-Khattab,
1 Buisson, 2013: 99-122; Holmes-Katz, 2014; Melchert, 2006: 59-69; Reda, 2004: 78-97; Sayeed, 2001: 10
2 Gaber, 2014: 1-7; Aryanti, 2012: 177-190; Buisson, 2013: 99-122; Hammer, 2010: 26-54; Kahera, 2013: 679682; Eskandari, 2011; Eskandari, 2012: 1-9; Woodlock, 2010a: 51-60; Woodlock, 2010b: 265-278; Hoel, 2013: 25-41
3 Kahera, et al., 2009; Avcı-Erdemli, 2013: 113-128
4 For instance in Kosovo, Peć, Abdürrezzak Efendi Mosque, Bosnia and Herzegovina, Bugojno, Sultan Ahmed II Mosque, and in Macedonia, Ohrid Ali Pasha Mosque the maksura were totally reconstructed in a new style or with new material as concrete.
5 The author would like to thank to Prof. Dr. Orhan Cezmi Tuncer for all his invaluable suggestions and critical review on the subject matter.
6 Kuran, 1969: 1; Özaloğlu, Gürel, 2011: 337
7 Abbot, 1942: 111; Hussain, 2009: 54; Reda, 2004: 82
8 Abbot, 1942: 114; Hussain, 2009: 53-54; Reda, 2004: 77
9 Abbot 1942: 106-126; Avcı-Erdemli, 2013: 113-128
the tradition changed; ”total prevention of women from the mosque”, ”pro-segregation,” and ”anti-segregation” being the three major trends.8 Abbot’s and Avcı-Erdemli’s works also examine the status of women in early periods of Islam addressing their right to attend the mosque for religious services without any discrimination.9 Ahmad and Aryanti, on the other hand, state that ”instituting seclusion” did exist in Arabian territory during Prophet’s time, relevant especially for His wives, and even far before Islam in Byzantium and Persian non-Muslim communities.10 In her studies, Aryanti further explains how this spatial and visual seclusion of women and quasi privilege of men, at the same time, provided freedom for women as the right for public attendance and thus ”opportunities for her leadership” in the society.11 Similarly, after a detailed research on early Islamic laws, Melchert argued that there were restrictions for women to go to the mosque even in medieval times and laws, among them Hanafi School being the least permissive and Hanbali the most. He also states that the degree of that restriction was still less than today.12
Above arguments demonstrate that there are different exegeses of Verses and Hadiths and scholarly disputes with regard to the history of women’s access to the mosque that this study does not attempt to resolve. Instead, the study is limited to the question of how these Islamic laws and women’s prayer practice at the mosques affected the architecture of those spaces. Even though there are narrations in important Hadith books concerning ”separating the women from the men in the masjid (Why don’t we leave this door /in the Masjid/ for the women?), women leaving their houses for the masjid, women’s forming a separate line behind the men, rows for the women and their distance from the first row, and women leaving before men after the prayer”, Hadiths do not directly restrict wom-
10 Ahmad, 1986: 683; Ahmad, 1992; Aryanti, 2012: 180
11 Aryanti, 2013: ii, iii, 114
12 Melchert, 2006: 64, 69
13 Qadhi, 2008: 284, 349-351, 372-374, 379, 404, 609610; Kasadar, Şenaslan, 2007: 260
14 Söylemezoğlu, 1954: 30
15 Samb, 1991: 654-655
16 Samb, 1991: 662
17 Samb, 1991: 691
18 Samb, 1991: 696
19 Holmes-Katz, 2014: 188
20 Holmes-Katz, 2014: 7
21 Aryanti, 2012: 177-190; Buisson, 2013: 99-122; Eskandari, 2011; Eskandari, 2012: 1-9; Gaber, 2014: 1-7; Hammer, 2010: 26-54; Hussain 2009: 52-66; Özaloğlu, Gürel, 2011: 336-358; Woodlock, 2010a: 51-60; Woodlock 2010b: 265-278
22 Kahera, et al., 2009; Mazumdar, Mazumdar, 2001: 302-324
en’s attendance to the mosque, yet they suggest the privacy of women.13 Thanks to those narrations, and to the scholarly research, it is understood that in Prophet’s Mosque in Medina, there was a separate door for women’s entrance called as Bab-an Nisa, which might be considered as the first architectural sign of women’s seclusion in mosques, assigned for their privacy rather than prohibition.14 Maksuras, mezzanines, boundaries such as partition screens, curtains, ropes, and wooden balustrades/grilles/lattices in the mosques, balconies, or totally separate praying spaces reserved for women were the other architectural reflections of such segregation.15 For instance, in 870s, women’s prayer space in the mosques was separated from the rest, by means of ropes tied between the columns by order of the governor in Mecca. Similarly, in Jerusalem, special maksuras for women were built inside the mosques, for which Aksâ Mosque can be given as an example with its three maksuras for women about 912-913.16 Masdjid Kuwwat al-Islam (b. 1191) in Delhi is another early example; exhibiting architectural reflection of women’s seclusion with is four-side mezzanine around the courtyard of the mosque allocated possibly for women.17 In two-storied mosques such as Afzal Khan’s Mosque (b. 1653) and Anda Mosque (b. 1698), in Bijapur, similarly, the second floor was reserved for women as a separate prayer area.18 In some other examples, during the congregational prayers, women and men prayed on the same main prayer space, provided that women formed a distant row behind the men with or without partitions in-between, even in the mosques with maksuras. In nineteenth century, it was also common for women to use the main prayer space in addition to maksuras between the congregational prayers.19 As Holmes-Katz states, all those historic patterns demonstrating women’s presence at the mosque for prayers or for social activities, though limited in number, time, and frequency, and rarely during the congregational prayers, suggest the gendering of activities as well as spaces at the mosques.20
In consideration of today’s boundaries separating women’s prayer spaces in mosques, this subject is most aptly illustrated in the work of women scholars, which often draw attention to the poor quality of those spaces, gender inequality issues, and socio-spatial quality of mosques. Contributions range from mosques in Australia, Canada, and the United States to Indonesia, and Turkey.21 Research findings propose that cultural, traditional, social, regional, and religious forces are at work for the women’s attendance and architectural composition of women’s space at mosques in various ways.22 Dividing devices such as latticed screens, curtains, mez-
Fig. 1. Kosovo, Priština, Sultan Mehmed II Mosque, wooden lattices and curtains at women’s prayer space; Macedonia, Bitola, İshak Çelebi Mosque, wooden separators at women’s space, and curtains for women’s separation in Bitola, Hamza Beg Mosque (from top to bottom)
Sl. 1. Kosovo, Priština, džamija sultana Mehmeda II., drvene rešetke i zavjese u molitvenom prostoru za žene; Makedonija, Bitola, Isak džamija, drveni razdjelnici u ženskom prostoru i zavjese za odvajanje žena u Bitoli, Hamza-begova džamija (odozgo prema dolje)
Fig. 2. Bosnia and Herzegovina, Sarajevo, Careva/Emperor’s/Fatih Mosque, built 1565, separate entrance and separate prayer space reserved for women, attached at the east side of the mosque in 1848
Sl. 2. Bosna i Hercegovina, Sarajevo, džamija cara Fatiha II., sagraðena 1565., odvojen ulaz i odvojeni molitveni prostor rezerviran za žene, pridodan uz istoènu stranu džamije 1848.
zanines, separate entrances, and spaces (mostly the basements or anterooms) are the most common ways to create constructed spaces for women, examples of which can also be seen in historic mosques of Balkans (Fig. 1, 2).23
MAKSURA KAO ARHITEKTONSKA FORMA RAZDVAJANJA
on the ground or are raised, for which wood, stone, and iron were the primary materials of construction.29
Fig. 3. Montenegro, Pljevlja, Husein Pasha Mosque, maksura for the muezzin on the northwest corner, and mukebbire on the north façade of Bosnia and Herzegovina, Bugojno, Sultan Ahmed II Mosque and Careva/Emperor’s/Fatih Mosque, and mukebbire above the entrance door in Macedonia, Bitola, Mehmed Efendi Mosque (from left to right) Sl. 3. Crna Gora, Pljevlja, Husein-pašina džamija, maksura za mujezina na sjeverozapadnom uglu i mukebbire (mali balkon) na sjevernom proèelju džamije sultana Ahmeda II. u Bugojnu, Bosna i Hercegovina i džamija cara Fatiha, te mukebbire iznad ulaznih vrata u Makedoniji, Bitoli, Mehmed-efendijina džamija (s lijeva na desno)
The maksuras, introduced at the beginning of Ummayad period during 7th century, had several functions. They were reserved either for the rulers24, for muezzins25, or for women.26 At the beginning, the maksuras were constructed mostly with a separate door as ”an enclosed box or compartment in a mosque in order to protect the ruler from the hostile attacks during the prayer”.27 Later, this tradition spread through the whole Islam territory including Anatolia, such that Divriği Kale Mosque (b. 1180-1181), Divriği Great Mosque (b. 1228-1229), and Beyşehir Eşrefoğlu Mosque (b. 1297-1299) are known among the earliest examples in Anatolia, with a maksuras reserved for the Sultan, and there are many others built for the same function in Seljuk and Ottoman periods, the effects of which also observable in Balkans.28 They either lie
On the other hand, makasîrs, separate rooms or raised platforms shut off by partitions in a mosque were introduced for teaching, gathering, and women’s praying, and were also often called as maksura. In addition, maksura was the name of the raised platform or balcony often located over the entrance to the mosque or on the north façade of it as a projection (often called as mukebbire), on which the muezzin repeated the words of the imam (prayer leader) during the prayer for the rear prayers (Fig. 3).30
Due to the relative scarcity of archival and historic documents, the exact date for the first appearance and primary function of maksuras and makasîrs, whether initially built for women or for muezzins in the early mosques, is unknown. Similarly, due to their mix use (maksuras for muezzins were also assigned for the use of women out of prayer times), today in most of the historic mosques of Balkans and of Turkey, their original function is unidentified.31 Though it seems that the rulers and noble women used the balconies by the fourteenth century, it was only by the eighteenth century that the use of those balconies by women becomes a standard in major Ottoman mosques.32
Table II Table showing the name, period, location (B - Bosnia and Herzegovina, K - Kosovo, M - Macedonia), plan type (Square type /S/, Rectangular type /R/, T type /T/), and current condition (U - Used, UR - Under Restoration, NE - Not-existent, R - Restored/Reconstructed) of case study mosques and typologies of their women’s prayer spaces (for different typologies of women’s prayer spaces [wps]/maksuras see Table I)
Tabl. II. Tablica pokazuje naziv, vremenski period, lokaciju (B - Bosna i Hercegovina, K - Kosovo, M - Makedonija), tip tlocrta (kvadratièan /S/, pravokutan /R/, T tip /T/ te sadašnje stanje (U - korišteno, UR - restauracija u tijeku, NE - nepostojeæe, R - restaurirano / rekonstruirano) džamija koje su predmet analize te tipologije njihovih molitvenih prostora za žene (za razlièite tipologije takvih prostora [wps]/maksure v. tablicu I.)
Code of the mosque Typology of women’s space Plan type of the mosque Name of the Mosque (M.)
Code of the mosque Typology
B11-1SÈekrekèi Muslihudin M.16th Bosnia and H. /SarajevoUK61SHadži Kasım M.16th “ /PrizrenU B21-1aSSultan Selim II. M.16th “ /KnežinaNEK71-1SSinan Pasha M.16th “ /KaçanikU B31-1bSKuršumlija M.16th “ /KladanjRK81aSHadım M.16th “ /CakovaR
B42aSArnaudija M.16th “ /Banja LukaNEK91aSEmir Alaaddin M.16th “ /PrištinaU B52bSCareva/Sultan Suleiman M.16th “ /BlagajUK101bS İlyas Kuka M.16th “ /PrizrenU B62bSAladža M.16th “ /Foèa URK111bSKukli Mehmedbeg 16th “ /PrizrenU B72bSMusluk M.16th “ /FoèaRK121dSDefterdar M.16th “ /PeæR B82bSKuršumlija M.16th “ /Maglaj RK132bSGazi Mehmed Pasha M.16th “ /PrizrenU B92bSKaradjozbeg M.16th “ /MostarRK143aSSûzî Çelebi M.16th “ /PrizrenU B102bSHadži Alija M.16th “ /Poèitelj RK151dSKuršumlija M.17th “ /PeæR B112bSJeni-Hasan Aga M.16th “ /Travnik RK162aTSufi Sinan Pasha M.17th “ /PrizrenR B122bTFerhadija M.16th “ /SarajevoRK171aSHadži Ömer M.18th “ /CakovaU B132bSCareva/Emperor’s/Fatih M.16th “ /SarajevoRK181bS İskender Beg M.18th “ /PrizrenU B142bSSinan Beg M.16th “ /ÈajnièeNEK191SPehlivan Meydan M.19th “ /PeæR B152bSBalaguša M.16th “ /LivnoRK201RGazi Ali Beg M.19th “ /VushtriU B164aSWhite (Bijela) M.16th “ /SarajevoUK211aRAbdürrezzak Efendi M.19th “ /PeæR B174cSGazanfer Beg M.16th “ /Banja LukaRK221aSKosar M.19th “ /CakovaU B181-1bRJalska M.17th “ /TuzlaUK231-1aSMahmud Pasha M.19th “ /CakovaU B192bSKoski Mehmed Pasha M.17th “ /MostarUK241dRTaftali M.19th “ /PeæU B204aSBehram Efendi M.17th “ /Banja LukaRK251dSYašar Pašha M.19th “ /PrištinaUR B211-1aSHadži Hasan M.19th “ /TuzlaUK262bTEmin Pasha M.19th “ /PrizrenR B223bRHadži Ali Beg M.19th “ /TravnikUM11aRHûnkar M.15th “ /DebarU B233bRSuleiman Pasha M.19th “ /TravnikUM23aSAli Pasha M.15th Macedonia/OhridU B243cRSukiye/Èaršija M.19th “ /MaglajUM31aSMustafa Pasha M.16th “ /SkopjeR B254bSHussein Kaptan M.19th “ /GradaèacRM41cSIshak Chelebi M.16th “ /BitolaR K11dSBulazade Hasan Beg M.15h Kosovo /PeæRM51-1cSSultan Murad M.16th “ /SkopjeU K21dRFatih/Bajrakli M.15th “ /PeæRM61-1dSYahya Pasha M.16th “ /SkopjeU K31dSSultan Mehmed II. M.15th “ /PrištinaRM73aSMurad Pasha M.16th “ /SkopjeU K41dSSultan Murad/Èaršija/Fatih M.15th “ /PrištinaURM81SZeynel Abidin M.17th “ /OhridU K51SRamadanije/Lap M.16th “ /Priština UM91bTHamza Beg M.17th “ /BitolaR
According to Çam, if a maksura has a balcony like projection at its front (for the muezzin) or if there is Ya Bilal-i Habeşî written calligraphy on the wall of the mosque, through which the
23 In Sarajevo, Careva (Emperor’s/Fatih) Mosque, today women use the left wing addition to the mosque added in 1848, measuring 4,47´12,74 m, instead of the maksura at the main prayer hall.
24 Sudalı, 1958; Önge, 1969: 8-9-20; Çetinaslan, 2013; Çalışkan, 2010: 61-74
25 Çam, 1995: 541-555
26 Çetinaslan, 2005; Çamay, 1989
27 Arseven, 1950: 1260; Ugan, 1954: 35-37, 105, 662
28 Tanman, 2003: 662, 680
29 Tanman, 2003: 662, 680
30 Tanman, 2003: 662, 680; Çam, 1995: 543
31 Çam, 1995: 543
32 Holmes-Katz, 2014: 187
33 Çam, 1995: 544
maksura lies, it is originally constructed for the muezzin during the prayer times and also used for women out of those times.33 All above scholarship demonstrate that we still know surprisingly little about maksuras reserved for muezzins and for women, which might be the reason for the neglect of the subject, though its obvious importance.
WOMEN’S PRAYER SPACES IN THE CASE STUDIES OF THE HISTORIC MOSQUES IN THREE BALKAN COUNTRIES: AN EVALUATION AND DISCUSSION
MOLITVENI PROSTORI U POVIJESNIM DŽAMIJAMA U TRI BALKANSKE DRŽAVE: EVALUACIJA I DISKUSIJA
Many scholars have done important contributions particularly on the inventories of the
Maksuras in oldest surviving mosques from 15th century in selected Balkan countries, including Sultan Mehmed II. Mosque (K3/1d) (Priština), Sultan Murad/Èaršija/Fatih Mosque (K4/1d) (Priština), Fatih Mosque (K2/1d) (Peæ), Bulazade Hasan Beg Mosque (K1/1d) (Peæ), Ali Pasha Mosque (M2/3a) (Ohrid), and Hûnkar Mosque (M1/1a) (Debar), are all constructed with wood except for Fatih Mosque (K2/1d) (Peæ), and lie along the full length of the north wall of the mosque with varying widths (”a”) ranging between 2,23-2,90 m (Table III and IV). In the 16th century, maksuras experienced new styles and continued to be used in later periods and almost all the maksuras in ”Type 2” are built either with stone or marble with a few wooden exceptions. In this century, maksura widths (”a”) showed a great variety allowing one (below 2,00 m - examples: K6/1 and K10/1b) to three rows (above 4,00 m - example: M5/1-1c) of prayer spaces at the same time (Table IV).38
Reviewing Tables II, III and IV, it becomes clear that there is no strong break between the 16th century and later period maksuras in terms of architectural typology and material, also that all three case study neighboring regions deeply influenced each other comprising fairly similar maksuras. Since dimensions and proportions are two important elements in a typology study, approximate areas of women’s prayer spaces are also compared with the total interior prayer area of the mosque. The study showed that in nearly half
34 Ayverdi, 2000a; Ayverdi, 2000b; Ayverdi, 2000c; Ayverdi, 2000d; Yücel, 1991; Pasic, 1994; Turan, İbrahimgil, 2004; Gerö, 1976; Özer, 2006; İsen, 2005; Kiel, 2000; Konuk, 2008; İbrahimgil, Konuk, 2006
35 Buturovic, Schick, 2007
36 Plan type of a mosque is considered to be ”square type” if the difference between the width and depth dimensions of the mosque is less than 1,00 m.
37 For instance for the totally destructed mosques in Foèa, Bosnia and Herzegovina, see Nemlioğlu, 1996. Among the totally destructed mosques, Bosnia and Herzegovina, Banja Luka, Ferhat Pasha Mosque and Poèitelj, Hadži Alija Mosque were recently reconstructed and Foèa, Aladža Mosque is under reconstruction. Macedonia, Bitola, Haydar Kadi Mosque, Kosovo, Priština, Yašar Pasha Mosque are under restoration and Bosnia and Herzegovina, Mostar, Karadjozbeg Mosque, Maglaj, Kuršumlija/Kalavun Yusuf Pasha Mosque, Kosovo, Prizren, Sinan Pasha Mosque, Priština, Sultan Mehmed II Mosque, Macedonia, Skopje Mustafa Pasha Mosque, and Bitola, Ishak Celebi Mosque have been recently restored. In addition, Bosnia and Herzegovina, Èajnièe, Sinan Beg Mosque, Kosovo, Priština, Emir Alaaddin Mosque, Vushtri, Gazi Ali Beg Mosque, and Cakova, Kosar Mosques are planned to be restored or reconstructed by Turkish Republic, Directorate General of Foundations.
38 Approximate width (”a”) of a row needed during the prayer is 1,50 m and approximate dimensions of prayer space required per woman during the prayer are 0,50´1,50 m (depth ´ width). For more detailed information see Eskandari, 2011: 66-67.
39 Özaloğlu, Gürel, 2011
40 This information became public to the author during an interview with Macedonia, Bitola Mufti and with the imam of Ohrid, Ali Pasha Mosque in March and April 2015.
Table III Table showing the construction material of the women prayer spaces in case study mosques (codes&types represent the code of the mosque and typology of women’s prayer space shown in Tables I and II) Tabl. III. Tablica pokazuje graðevinski materijal molitvenog prostora za žene u džamijama (oznake codes&types predstavljaju šifru džamije i tip molitvenog prostora za žene u tablicama I. i II.)
B1/1-1
B2/1-1a
B3/1-1b
B4/2a
B5/2b
B6/2b
B7/2b
B8/2b
B9/2b
B10/2b
B16/4a
B17/4c
B18/1-1b
B19/2b
B20/4a
B21/1-1a
B22/3b
B23/3b
B24/3c
B25/4b
B11/2b √ K1/1d
B12/2b
B13/2b
K2/1d
K3/1d
B14/2b √ K4/1d
B15/2b √ K5/1
of the case study mosques mostly from 15th and 19th centuries, the ratio of women’s prayer space to the whole prayer area ranges between 20-30%, following it the ones below 10% and between 30-40% percent, respectively (Table IV and V). As can also be seen from Table V, in almost all case study mosques, women’s prayer space is smaller than men’s, which is a common tradition39, and the ones with ratio of women’s prayer space to the main prayer hall above 40% is most common especially in 19th century mosques. This can be explained to some extent that in case study mosques, women could attend to the Friday prayers only at some specific mosques such as Careva/Emperor’s/Fatih Mosque (B13/2b) and Gazi Husrev Beg Mosque in Sarajevo (Fig. 2), most frequently during the Ramadan for night prayers and rather less for daily prayers.40 The increasing base areas of women prayer spaces especially in 19th century, on the other hand, can be seen as the sign of increasing number of women attendance to the mosque as well as developments in architectural programme of maksuras.
Among the studied maksuras, the ones in Gazanfer Beg Mosque (B17/4c) in Banja Luka, Hussein Kaptan Mosque (B25/4b) in Gradaèac, Ishak Celebi Mosque (M4/1c) in Bitola, and Sultan Murad Mosque (M5/1-1c) in Skopje represent one of a kind with their unique architectural types, differentiated from others with their shape and number of balcony projections. If there is no specifically reserved area for women inside a mosque, either the late comers portico partitioned with (Bitola, Hatuniye Mosque and Sarajevo, Gazi Husrev Beg Mosque) or without (Bitola, Hasan Baba Mosque) curtains or wooden
K6/1
K7/1-1
K8/1a
K9/1a
K10/1b
K11/1b
K12/1d
K13/2b
K14/3a
K15/1d
K16/2a
K17/1a
K18/1b
K19/1
K20/1
K21/1a
K22/1a
K23/1-1a
K24/1d
K25/1d
K26/2b
M1/1a
M2/3a
M3/1a
M4/1c
M5/1-1c
M6/1-1d
M7/3a
M8/1
M9/1b
Sl. 6. Ženski molitveni prostori u Makedoniji u Bitoli, Hatuniye džamiji, Isak džamiji, Hasan-babinoj džamiji i u Tetovu, Serena/Alaca džamiji (s lijeva na desno)
screen, back rows of the main prayer space, or the second floor of the late comers portico with projecting balconies (Tetovo, Serena/ Alaca Mosque) are used for women during the prayer times (Fig. 6). Even in some cases, such as Ishak Celebi (M4/1c) and Hamza Beg Mosques (M9/1b) in Bitola, which have maksuras, reserved spaces partitioned with curtains at latecomer’s portico instead of interior maksuras are used for women.
Balkan Peninsula, located on southeast Europe, had an important geopolitical location and was under considerable power of Byzantine and Latin feudal lords at the time of Ottoman arrival.41 The Peninsula has a long history with its rich historic monuments and cultural landscape including Islamic religious architecture, yet, they are disappearing gradually. Ottoman penetration began in the Balkans in mid-fourteenth century, and so did the effect of Islamic art and architecture in the area, among them mosques being at the first place.42 During its approximately 550-year rule of Balkans, Ottoman Empire built mosques, hans (buildings for housing a caravan), hammams (public baths), and madrasas (theological schools) in the entire peninsula as can still be seen in many surviving works, despite the destruction of several hundred. Among them, literature on historic mosques of Balkan countries helps us understand several dimensions of those monuments ranging from their history, founder, and architectural features to wall paintings. Yet, very few researches specialized exclusively in the architecture and quality of women’s space and the study of its typology in historic mosques, let alone in the mosques of a specific region as Balkans.43 Accordingly, the lack of research on these specific prayer spaces lead to their inappropriate restoration and/or reconstruction, examples of which can be seen in case study mosques.
This study, therefore, aimed to provide a broader perspective in Islamic religious ar-
chitecture of the peninsula in the historic process of time by forming its relation with women’s prayer space, whose primary function in the mosque was religious activities, as well existed as the result of especially education and social activities of women. First, the study briefly outlined the history of women’s access to the mosque, focusing particularly on its effect in architecture either as constructed, reserved, or separated spaces. The research, then, analyzed architectural reflection of women’s attendance to mosques and formal aspects of women’s prayer spaces, namely, maksuras by identifying both common elements and variations in styles. For instance, maksuras, mezzanines, boundaries such as partition screens, curtains, ropes, and wooden balustrades/grilles/lattices in the mosques, balconies, or totally separate praying spaces reserved for women, were examples of architectural reflections of women segregation in historic mosques.44 Different functions of maksuras in the history and their emergence were also explained.
The current study, which summarizes four major maksura types (Table I), also indicates practical and detailed indicators such as dimensions, local construction materials, proportions, current condition of women’s prayer spaces and mosques, as well as the ratio between the size of the maksura and the size of the mosque. There are primarily three different plan types observable in case study sixty historic mosques of three Balkan countries, Bosnia and Herzegovina, Kosovo, and Macedonia, which are square type, rectangular type, and T type. Among them, square type is the most common mosque plan type observed in different periods. Of the sixty mosques, six are from the 15th century and the rest are built in 16th to 19th centuries. The architectural styles of women prayer spaces in these case study mosques are classified into four main groups with eighteen subgroups based on their spatial scheme, loca-
41 Karpat, 2004: 525
42 Inalcık, 2009: 49-52
Table IV Table showing the approximate interior dimensions and the dimensions of women’s prayer spaces of the mosques being studied - WS - area of women’s prayer space; M - area of mosque (dimensions: a /width/, b /length/, c,d,e and the codes&types represent the ones shown in Tables I and II).
Tabl. IV. Tablica pokazuje prosjeène dimenzije interijera kao i dimenzije molitvenih prostora za žene u džamijama - WS - površina ženskog prostora za molitvu; M - površina džamije (dimenzije: a /širina/, b /dužina/, c,d,e i oznake codes&types predstavljaju one iz tablica I. i II.)
&Type
abcdeWSMabcdeWSM
B1/1-12,537,80 8,002062K6/11,677,66 7,531358
B2/1-1a2,708,251,660,518,252368K7/1-13,3610,25 10,2534105
B3/1-1b2,607,671,080,617,512158K8/1a2,5512,402,250,8712,3034153
B4/2a2,128,443,39 - 8,44771K9/1a2,5710,142,450,419,482796
B5/2b3,0010,854,30 - 10,8013117K10/1b1,497,962,070,677,971363
B6/2b2,5611,394,35 - 11,3911130K11/1b2,517,031,060,507,171850
B7/2b1,9710,554,27 - 9,758103K12/1d2,039,502,101,009,352189
B8/2b2,6012,404,29 - 12,6011156K13/2b2,9713,354,95 - 13,2015176
B9/2b2,3510,804,00 - 10,809117K14/3a2,238,601,510,868,602374
B10/2b2,339,733,50 - 9,73895K15/1d2,9011,85 11,5034136
B11/2b2,609,804,20 - 9,601194K16/2a3,8613,955,87 - 14,2523199
B12/2b2,6310,904,50 - 11,2012122K17/1a2,778,972,030,609,022681
B13/2b2,5513,165,00 - 13,2013174K18/1b3,358,601,800,908,633074
B14/2b2,6310,974,25 - 10,9711120K19/11,708,60 8,601574 B15/2b2,308,473,40 - 8,53872K20/11,566,79 7,811153 B16/4a2,949,253,721,7510,123494K21/1a2,357,801,420,559,601975 B17/4c2,9510,602,232,9810,7038113K22/1a1,908,151,770,809,101774 B18/1-1b2,879,551,290,608,602882K23/1-1a2,548,802,350,839,202481 B19/2b2,3310,103,55 - 10,108102K24/1d2,486,93 9,481766 B20/4a2,736,051,900,486,851741K25/1d1,639,683,150,979,681994 B21/1-1a3,3111,572,190,7311,9840139K26/2b2,319,233,34 - 9,20885 B22/3b4,5613,732,631,2016,65127220M1/1a2,907,57 10,862282 B23/3b3,2014,202,651,0016,50117234M2/3a2,7312,451,741,5312,5042156 B24/3c2,259,502,00 - 10,7055102M3/1a3,0316,403,410,8016,5252271
B25/4b2,4011,202,232,5611,2333126M4/1c2,4014,602,981,1614,5439212
K1/1d2,4710,23 9,402596M5/1-1c5,2824,052,500,8524,28130584
K2/1d2,237,29 9,591670M6/1-1d4,0617,952,910,9718,0074323
K3/1d2,5414,00 13,9836196M7/3a4,2712,963,304,8819,9083258
K4/1d2,7910,30 10,4529108M8/11,947,90 7,951563
K5/11,909,15 9,171784M9/1b1,488,902,000,488,901479
tions inside the mosque, and existence and number of balcony projections, determined by means of in situ analysis, literature survey, and comparative studies (Table I). Of the sixty case study mosques in three Balkan countries, most of them are used in their original function, three are not existent and three are under restoration (Table II) and construction materials of maksuras in those mosques are stone, marble or wood, which is the most common material (Table III).
Thanks to the case studies, it became possible to better understand the different typologies of maksuras, either damaged or totally destructed, in Bosnia and Herzegovina, Kosovo, and Macedonia, experienced violent war damages, during which most of the mosques,
43 Kahera, et al., 2009; Avcı-Erdemli 2013: 113-128
44 Samb, 1991: 654-655
as well as the archives were wiped out. The study on Balkan mosques and their maksuras not only illustrates undiscovered information about their typologies with regard to formal and proportional changes that can be used to explore the others in the South-eastern Europe, they also display historic phases in the region, which can inform conservation efforts. Thus, all allows the preservationist and designers to make comparison during decision making for the correct intervention and/ or reconstruction of those and other maksuras of historic mosques in Balkans, as well as to draw a guideline to application of choices as different models for the new projects inspired by the historic ones. This study also leads to another important conclusion in case study mosques; pointing to the smaller and separated spaces allocated for women as the continuation of tradition in many other Muslim communities.
Table V Table showing the ratio of WS-area of women’s prayer space and M-area of mosque
Tabl. V. Tablica pokazuje omjer WS - površine ženskog molitvenog prostora i M - površine džamije
Ratio % WS/M area #
Most common types of women prayer spaces in this range
Most common period of the mosques in this range
Below 10%122a, 2b16th century
10-20%72b16th century
20-30%251, 1a, 1d15th and 19th century
30-40%111-1, 1-1b16th century
Above 40%53b19th century
1. Abbott, N. (1942), Women and the State in Early Islam, ”Journal of Near Eastern Studies”, 1: 106-126, Chicago
2. Ahmad, L. (1986), Women and the Advent of Islam, ”Signs: Journal of Women in Culture and Society”, 11: 665-691, Boston
3. Ahmed, L. (1992), Women and Gender in Islam: Historical Roots of a Modern Debate, Yale University Press, New Haven
4. Arseven, C.E. (1950), Sanat Ansiklopedisi, III., Milli Eğitim Basımevi, ”Maksure”: 1260, Istanbul
5. Aryanti, T. (2012), Women’s Prayer Space: Body and Boundary, ”The International Journal of the Constructed Environment”, 2 (3): 177190, Champaign
6. Aryanti, T. (2013), Breaking the Wall, Preserving the Barrier: Gender, Space, and Power in Contemporary Mosque Architecture in Yogyakarta, Indonesia, Ph.D thesis, University of Illinois at Urbana-Champaign, Chicago
7. Avcı-Erdemli, K. (2013), Cami Mimarisinde Kadınların Yeri ve İstanbul Müftülüğü Camilerin Kadınlar Bölümünü Güzelleştirme Projesi (3T Projesi), in: 1. Ulusal Cami Mimarisi Sempozyumu Gelenekten Geleceğe Cami Mimarsisinde Çağdaş Tasarım ve Teknolojileri Bildiri Kitabı, Diyanet İşleri Başkanlığı: 113-128, Ankara
8. Ayverdi, E.H. (2000a), Avrupa’da Osmanlı Mimari Eserleri, Romanya-Macarsitan, I, İstanbul Fetih cemiyeti Yayınları, İstanbul
9. Ayverdi E.H. (2000b), Avrupa’da Osmanlı Mimari Eserleri, Yugoslavya, II, İstanbul Fetih cemiyeti Yayınları, İstanbul
10. Ayverdi, E.H. (2000c), Avrupa’da Osmanlı Mimari Eserleri, Yugoslavya, III, İstanbul Fetih cemiyeti Yayınları, İstanbul
11. Ayverdi, E.H. (2000d), Avrupa’da Osmanlı Mimari Eserleri, Bulgaristan, Yunanistan, Arnavudluk, IV, İstanbul Fetih cemiyeti Yayınları, İstanbul
12. Buisson, J. (2013), Gender Segregation in Islam, Protection or Destruction?, ”Kufa Review”, 2 (1): 99-122, Kufa
13. Buturovic, A.; Schick, I.C. [eds.] (2007), Women in the Ottoman Balkans: gender, culture and history, I.B. Tauris, London
14. Çalışkan, U.C. (2010), İstanbul Camileri’nde Süslemeleriyle Hünkar Mahfilleri (1808-1909), Master’s Thesis, Gazi University, Ankara
15. Çam, N. (1995), Müezzin Mahfilleri ve Gaziantep Camilerinin Ahşap Müezzin Mahfili, in: Proceedings Book of 9th International Congress of Turkish Art, Kültür Bakanlığı Yayınları: 541-556, Ankara
16. Çamay, N. (1989), Mimar Sinan’ın İstanbul’daki Camilerinde Mahfiller, Master’s Thesis, Istanbul Technical University, Istanbul
17. Çetinaslan, M. (2005), Konya Camilerinde Mahfiller, Master’s Thesis, Selçuk University, Konya
18. Çetinaslan, M. (2013), The Emergence, Development of Hünkâr Mahfils and its Samples in Ottoman Empire, ”Selçuk Üniversitesi Sosyal Bilimler Enstitüsü Dergisi”, 29: 61-74, Konya
19. Eskandari, M. (2011), Women Places and Spaces in Contemporary American Mosques, Master’s Thesis, Massachusetts Institute of Technology, Boston
20. Eskandari, M. (2012), [Re]Construction of Women’s Spaces in the American Mosques, in: Gender, Sexuality, and Urban Spaces: Conference 2011, Working Papers Collection, The Graduate Consortium in Women’s Studies: 1-9, Boston
21. Gaber, T. (2014), Beyond the Divide: Women’s Spaces in Canadian Mosques, in: Architecture. Culture, and Spirituality Symposium: The Architecture of Spirituality in a Multicultural Setting (ACS6): 1-7, Trinity College in the University of Toronto, Toronto
22. Gerö, G. (1976), Turkish Monuments in Hungary, Corvina Press, Budapest
23. Hammer, J. (2010), Gender Justice in a Prayer: American Muslim Women’s Exegesis, Authority, and Leadership, ”Hawwa: Journal of Women of the Middle East and the Islamic World”, 8: 2654, Leiden, Boston
24. Hoel, N. (2013), Sexualizing the Sacred, Sacralizing Sexuality: An Analysis of Public Responses to Muslim Women’s Religious Leadership in the Context of a Cape Town Mosque, ”Journal for the Study of Religion”, 26 (2): 25-41, Grahamstown
25. Holmes-Katz, M. (2014), Women in the Mosque: A History of Legal Thought and Social Practice, Columbia University Press, New York
26. Hussain, J. (2009), Finding The Women’s Space Muslim Women And The Mosque, in: Beyond the hijab debates: new conversations on gender, race, and religion [eds. Dreher, T.; Ho, C.], Cambridge Scholars Publications: 52-66, Newcastle upon Tyne
27. İbrahimgil, M. Z.; Konuk, N. (2006), Kosova’da Osmanlı Mimari Eserleri I-II, Türk Tarih Kurumu Yayınları, Ankara
28. İnalcık, H. (2009), Devlet-i ‘Aliyye Osmanlı İmparatorluğu Üzerine Araştırmalar-I, Klasik Dönem (1302-1606) Siyasal, Kurumsal ve Ekonomik Gelişim, Türkiye İş Bankası Kültür yayınları, İstanbul
29. İsen, M. (2005), Balkanlar’da Osmanlı Mirası Gezi Rehberi, A Turizm Yayınları, İstanbul
30. Kahera, A.; Abdulmalik, L.; Anz, C. (2009), Design Criteria for Mosques and Islamic Centers, Art, Architecture, and Worship, Elsevier, Architectural Press, Boston
31. Kahera, A.I. (2013), Mosque, Women’s Space and Use of, in: The Oxford Encyclopedia of Islam and Women [ed. DeLong-Bas, N.J.], Oxford University Press: 679-682, Oxford
32. Karpat, K.H. (2004), Studies on Turkish Politics and Society: Selected Articles and Essays (Social, Economic and Political Studies of the Middle East and Asia), Brill, Leiden, Boston
33. Kasadar, M.; Şenaslan, Ş [trans.] (2007), Imam Nevevi, Riyâzu’s-Sâlihîn II, Ravza Yayınları, İstanbul
34. Kiel, M. (2000), Bulgaristan’da Osmanlı Dönemi Kentsel Gelişimi ve Mimari Anıtlar [trans. Kolay, İ.], Kültür Bakanlığı Yayınları, Ankara
35. Konuk, N. (2008), Ottoman Architecture in Levos, Rhodes, Chios, and Kos Island, The Center for Strategic Research, Ankara
36. Kuran, A. (1969), Anadolu Medreseleri 1. Cilt, Publications of Middle East Technical University Faculty of Architecture, Ankara
37. Mazumdar, S.H.; Mazumdar, S.A. (2001). Rethinking Public And Private Space: Religion And Women In Muslim Society, ”Journal of Architectural Planning and Research”, 18 (4): 302-324, Chicago
38. Melchert, C. (2006), Whether to Keep Women out of the Mosque: A Survey of Medieval Islamic Law, in: Authority, Privacy and Public Order in Islam [ed. Kolay, İ.; Michalak-Pikulska, B.; Pikulski, A.], Peeters: 59-69, Leuven
39. Nemlioğlu, C. (1996), Bosna-Hersek Foça’da Yok Edilen Türk İslâm Kültür Eserleri, İSAR, Istanbul
40. Önge, Y. (1969), Divriği Ulu Camii Hünkar Mahfili,”Önasya”, 49 (4): 8-9-20, Ankara
41. Özaloğlu, S.; Gürel, M.Ö. (2011), Designing Mosques For Secular Congregations: Transformations Of The Mosque As A Social Space In Turkey, ”Journal of Architectural and Planning Research”, 28 (4): 336-358, Chicago
42. Özer, M. (2006), Üsküp’te Türk Mimarisi, Türk Tarih Kurumu Yayınları, Ankara
43. Pasic, A. (1994), Islamic Architecture in Bosnia and Herzegovina [trans. Ridjanovic, M.], IRCICA, Istanbul
44. Qadhi, Y. [trans.] (2008), English Translation of Sunan Abu Dawud I, Darussalam Global Leader in Islamic Books, Riyadh
45. Reda, N. (2004), Women in the Mosque: Historical Perspectives on Segregation, ”The American Journal of Islamic Social Sciences”, 21 (2): 7897, Herndon
46. Samb, A. (1991), The Encyclopedia of Islam VI, [trans. Bosworth, C.E.; Van Donzel, E.; Heinrichs, W.P.; Pellat, C.H.], New Edition,Volumes IXIII, ”Masdjid”: 644-707, Brill, Leiden
47. Sayeed, A. (2001), Early Sunni Discourse on Women’s Mosque Attendance, ”ISIM Newsletter”, 7 (1): 10, Leiden
48. Söylemezoğlu, H.K. (1954). İslam Dini, İlk Camiler ve Osmanlı Camileri, İstanbul Teknik Üniversitesi Mimarlık Fakültesi Yayınları, İstanbul
49. Sudalı, M. (1958), Hünkâr Mahfilleri, İstanbul Teknik Üniversitesi Mimarlık Fakültesi Yayınları, İstanbul
50. Tanman, M.B. (2003), Türkiye Diyanet Vakfı İslam Ansiklopedisi 27, ”Maksure”: 662, 680, Türkiye Diyanet Vakfı Yayınları, Ankara
51. Turan, Ö.; İbrahimgil, M.Z. (2004), Balkanlar’daki Türk Mimari Eserlerinden Örnekler, TBMM Kültür Sanat ve Yayın Kurulu Yayınları, Ankara
52. Ugan, Z.K. [trans.] (1954), İbni Haldun Mukaddime II, Maarif Basımevi, Ankara
53. Yücel, Y. [trans.] (1991), Macaristan ve Bulgaristan’daki Türk Sanat Eserleri, Türk Tarih Kurumu Basımevi, Ankara
54. Woodlock, R. (2010a), The masjid is for men: competing voices in the debate about Australian Muslim women’s access to mosques, ”Islam and Christian-Muslim Relations”, 21 (1): 51-60, Abingdon
55. Woodlock, R. (2010b), Praying Where They Don’t Belong: Female Muslim Converts and Access to Mosques in Melbourne, Australia, ”Journal of Muslim Minority Affairs”, 30 (2): 265-278, London
Sources Izvori
Illustration Sources Izvori ilustracija
Fıg. 1, 6 Photo: author, 2011, 2015
Fıg. 2 Photo: author, 2011
Fig. 3, 5 Photo: author, 2009, 2015
Fig. 4 Photo: author, 2011, 2013, 2015
Summary Sažetak
Balkanski je poluotok, kao specifièna tranzicijska regija, oduvijek bio sjecište utjecaja brojnih civilizacija koje su na ovim prostorima slijedile jedna iza druge, npr. civilizacije antièke Grèke i Rima, bizantinska i turska. Njihov je utjecaj na društvene, kulturne i religijske institucije na Balkanu bio znaèajan, što je posljedièno utjecalo i na povijest arhitekture u toj regiji. Tijekom svoje duge povijesti Balkanski je poluotok svojim položajem u jugoistoènoj Europi bio jedinstveno podruèje civilizacijskih dodira, buduæi da se preko njega širio ranokršæanski i islamski utjecaj, o èemu svjedoèi bogato naslijeðe povijesnih spomenika. Moæ Turskoga Carstva snažno se osjeæala u svim sferama života na poluotoku izmeðu sredine 14. i poèetka 20. stoljeæa, a osobito u politièkoj, društvenoj, kulturnoj i religijskoj. Turska osvajanja ostavila su znaèajan trag u umjetnosti i arhitekturi, pri èemu valja izdvojiti arhitekturu džamija kao najtipièniju formu islamskoga graditeljstva. Brojni znanstvenici istraživali su povijesne spomenike Balkana na samome terenu te došli do važnih arhivskih, arhitektonskih i povijesnih podataka o njima, ukljuèujuæi i povijesne džamije. Ipak, ti su podaci veæinom temeljeni na inventarizaciji džamija, pri èemu se molitveni prostori za žene uglavnom ne spominju, dok su neki podaci prilièno zastarjeli. Nije, naime, bilo dovoljno interesa za istraživanje pristupa žena u džamije, a posljedièno i na ureðenje njihovih interijera. S obzirom na nedostatak publikacija o toj temi, ovo je istraživanje usmjereno na analizu razvoja ženskih molitvenih prostora kao arhitektonske forme. Analiza obuhvaæa šezdeset povijesnih džamija u trima balkanskim državama: Bosni i Hercegovini, Kosovu i Makedoniji. Ove džamije više ne postoje ili su razrušene, ošteæene ili u postupku restauracije i rekonstrukcije, dok one koje su u dobrom stanju ili tek manje ošteæene i dalje služe svojoj prvobitnoj
namjeni. Arhitektonski stilovi tih džamija klasificirani su u tri glavna tipa na osnovi forme: kvadratiène, pravokutne ili džamije T-forme, ovisno o prostornoj shemi utvrðenoj terenskom analizom te arhivskim i povijesnim istraživanjem. Nadalje, s obzirom na uništavanje islamske sakralne arhitekture na Balkanu zbog ratnih razaranja ili politièkih nestabilnosti tijekom 20. stoljeæa, a osobito tijekom 90-ih godina 20. stoljeæa, ovim se radom nastoji utvrditi tipologija ženskih molitvenih prostora u šezdeset povijesnih džamija sagraðenih izmeðu 15. i 19. stoljeæa. Iako one pokazuju neke promjene tijekom vremena, osobito u pogledu funkcije i osnovnih arhitektonskih obilježja, cilj je ovoga rada omoguæiti širi uvid u sakralnu arhitekturu poluotoka kroz povijest, te osobito u ženske molitvene prostore i njihov utjecaj u arhitekturi. Pristup žena u džamije utjecao je na formiranje molitvenih prostora rezerviranih za žene u interijerima džamija, poznatih pod nazivom maksura. Kako bi se toèno objasnio pojam maksure, rad obraðuje i povijest pristupa žena u džamije te posljedièan utjecaj na formiranje i funkciju takvih prostora, bilo da se radi o posebno izgraðenim prostorima ili rezerviranim prostorima, ili pak odvojenim prostorima. Donosi se i pregled literature o razdvajanju spolova u džamijama. Nedostatak istraživanja o ovim specifiènim prostorima doveo je do njihove neadekvatne restauracije i/ili rekonstrukcije. Kako bi se ukazalo na probleme njihove konzervacije, u ovome je istraživanju provedena klasifikacija i revalorizacija tih prostora na temelju analize šezdeset odabranih primjera džamija u balkanskim državama s obzirom na nekoliko bitnih kriterija: njihovu formu, proporcije, graðevinski materijal, dimenzije, broj balkona i lokaciju unutar džamija. Analiza ukazuje na postojanje 4 razlièita tipa maksura s 18 podtipova koji se mogu uoèiti u povijesnim džamijama u trima balkanskim državama. Iz
analize proizlazi i zakljuèak da su ove tri susjedne regije znaèajno utjecale jedna na drugu pa tako sadrže sliène tipove maksura. Usto, u gradnji maksura opaža se tendencija iskorištavanja onih graðevinskih materijala koji su bili najdostupniji u tim regijama, kao što su kamen, mramor i drvo. Analizirani tipovi ovih prostora karakteristièni su za odreðena podruèja i povijesna razdoblja pa je stoga pitanje njihove konzervacije od izuzetne važnosti jer oni omoguæavaju uvid ne samo u arhitekturu ovih podruèja veæ i njihovu sociologiju i kulturu. Primjerice, kvaliteta ovih molitvenih prostora, njihove dimenzije, proporcije u odnosu na cjelokupan molitveni prostor džamije te elementi razdvajanja, kao što su drvene rešetke, zavjese i povišeni balkoni, ukazuju na kolektivna znaèenja i sliènu tradiciju u korištenju tih prostora. Analiza tih prostora u primjerima povijesnih džamija otkriva nepoznate podatke o njihovoj tipologiji s obzirom na formalne promjene, koji mogu poslužiti kao predložak pri projektiranju novih maksura po uzoru na one povijesne. Ona takoðer daje pregled povijesne dokumentacije o maksurama unutar jednoga ogranièenog podruèja balkanskih država, a koja može poslužiti kao osnova njihove buduæe konzervacije. Tako se u ovoj analizi princip „konzervacije na temelju dokumenata” smatra temeljnim konceptom koji može poslužiti u identifikaciji kulturnog potencijala regije i u oèuvanju njezina kulturnog naslijeða. Nadalje, analizirane maksure omoguæavaju uvid u prirodu rane islamske arhitekture na poluotoku sve do poèetka 20. stoljeæa i mogu korisno poslužiti u buduæim istraživanjima takvih prostora diljem jugoistoène Europe. Za buduæe analize potrebno je definirati metode zaštite i održavanja u cilju njihova konzerviranja, dok tipološka analiza i tablice iz ovoga istraživanja mogu korisno poslužiti za istraživanje takvih prostora u povijesnim džamijama drugih balkanskih država.
Biography Biografija
GÜLS ¸ EN DIS ¸ LI is a preservationist architect holding an M.S. from University of Minnesota and Middle East Technical University and a PhD from Gazi University. She has conducted restoration studies at the chief governmental institution in Turkey responsible for preservation of historic monuments in both Turkey and abroad including historic mosques in Balkans since 2005. She has also participated in the inventory projects of Turkish traces in Yemen and Crimea. Her research interests include Islamic architecture, historic preservation, cross-cultural analysis, and functional systems in historic monuments.
GÜLS ¸ EN DIS ¸ LI je arhitektica i konzervatorica. Magistrirala je na Sveuèilištu Minnesota i Tehnièkom sveuèilištu Srednjeg istoka, a doktorirala na Sveuèilištu Gazi. Od 2005. godine bila je voditeljica projekata restauracije u glavnoj državnoj instituciji u Turskoj koja se bavi zaštitom povijesnih spomenika u Turskoj, ali i u drugim zemljama ukljuèujuæi i povijesne džamije u balkanskim državama. Takoðer je sudjelovala u projektima inventarizacije turskih tragova u Jemenu i na Krimu. Njezin istraživaèki interes usmjeren je na islamsku arhitekturu, povijesnu zaštitu, interkulturalnu analizu te funkcionalne sustave povijesnih spomenika.
Hrvatski restauratorski zavod
HR - 10000 Zagreb, Nike Grškoviæa 23
Sveuèilište u Zagrebu
Arhitektonski fakultet
HR - 10000 Zagreb, Kaèiæeva 26 ihuic@h-r-z.hr mos@arhitekt.hr
Izvorni znanstveni èlanak
UDK 711.4(497.5 Graèišæe)”9/18”
Tehnièke znanosti / Arhitektura i urbanizam
2.01.02. - Urbanizam i prostorno planiranje Èlanak primljen / prihvaæen: 25. 11. 2015. / 7. 12. 2015.
Croatian Conservation Institute
HR - 10000 Zagreb, Nike Grškoviæa 23
University of Zagreb
Faculty of Architecture
HR - 10000 Zagreb, Kaèiæeva 26 ihuic@h-r-z.hr mos@arhitekt.hr
Original Scientific Paper
UDC 711.4(497.5 Graèišæe)”9/18”
Technical Sciences / Architecture and Urban Planning 2.01.02. - Urban and Physical Planning
Article Received / Accepted: 25. 11. 2015. / 7. 12. 2015.
New Insights and Elements of its Identity
èimbenici identiteta Graèišæe Istra razvoj naselja stratigrafska analiza
Na primjeru Graèišæa, sagledavajuæi razvoj istarskih naselja u prostoru sliènih zemljopisnih i graditeljskih obilježja, analizirani su èimbenici identiteta srednjovjekovnih istarskih naselja. Èimbenici identiteta koji se razmatraju tijekom povijesnoga razvoja naselja jesu topografski smještaj, tkivo i ustroj naselja, obrambeni okvir grada te obilježja gradotvornih elemenata naselja (dominantni prostori i graðevine).
elements of identity
Graèišæe Istria
development of the settlement stratigraphic analysis
This paper, based on the analysis of Graèišæe settlement, investigates the elements of identity of medieval settlements in Istria, a region of similar geographical and building features. Elements of identity, studied in the context of the historical development of the settlement, are its topography, fabric and structure, defense system, and the most prominent areas and structures that formed it.
urbanizam unutrašnje Istre rezultirao je organièkom urbanom morfologijom, promovirajuæi istarski primjer kao sinonim za srednjovjekovni urbanizam na nacionalnoj razini. Urbanistièki i arhitektonski oblici srednjovjekovnih naselja u Istri nastali su miješanjem obilježja dviju razlièitih tradicija (srednjoeuropske i mletaèke). Naselja središnje Istre, podruèje povijesne Pazinske knežije (današnje Pazinštine), još su uvijek zadržala svoj srednjovjekovni karakter i obuhvat.
Predmet istraživanja - Rad je dio istraživanja koje sagledava razvoj istarskih naselja u prostoru sliènih zemljopisnih i graditeljskih obilježja, a u ovome æe se sluèaju na primjeru Graèišæa analizirati èimbenici identiteta srednjovjekovnih istarskih naselja.1 Cilj je rada nadopuniti postojeæe spoznaje o razvoju Graèišæa. Èimbenici identiteta koji æe se razmatrati tijekom povijesnoga razvoja naselja jesu topografski smještaj, tkivo i ustroj naselja, obrambeni okvir grada te obilježja gradotvornih elemenata naselja (dominantni prostori i graðevine).
Smještaj naselja - Šire podruèje Graèišæa, danas Opæina Graèišæe, granièi s opæinama Cerovlje, Žminj, Barban, Piæan i Pazin. Graèišæe svojim položajem dominira uzdignutom zaravni uz prometnicu Pazin-Plomin. Naselje se prostire duž zaravni u smjeru sjever-jug, slijedeæi prirodno oblièje terena. Zaravan je sa zapada odreðena Pazinskom kotlinom, is-
tokom Èepiækim poljem, na jugoistoènom dijelu Raškom dragom, a na sjevernom rubu omeðuju je Gologorièki potok i dolina Fojbe (Sl. 2.).
DOSADAŠNJA ISTRAŽIVANJA URBANISTIÈKOG RAZVOJA GRAÈIŠÆA
RESEARCHES ON URBAN DEVELOPMENT OF GRAÈIŠÆE UNTIL PRESENT
Dostupna literatura koja se odnosi na Graèišæe može se podijeliti u dvije skupine: prvu èini opæa povijesna literatura koja spominje Graèišæe kao dio prstena utvrðenih naselja oko Pazina i ekonomsko središte Knežije, a drugu skupinu èine tekstovi domaæih autora iz druge polovice 20. stoljeæa koji se bave veæinom pojedinaènim graðevinama ili umjetninama u naselju. Istraživajem urbanistièkog razvoja Graèišæa dosad se nije nitko bavio. Prva skupina obuhvaæa temeljna djela o istarskoj povijesti (Benussi, De Franceschi, Gruber, Kirac). Graèišæe je takoðer spomenuto u nekoliko putopisnih tekstova iz kraja 19. i poèetka 20. stoljeæa.2
Iscrpan prikaz i analizu stilskih obilježja najpoznatijih graðevina u Graèišæu daje Cornelije Budiniæ u svojim dvjema publikacijama tiskanim poèetkom 20. stoljeæa. Budiniæevi tekstovi daju dobar pregled stanja i dataciju opisanih graðevina, no ne govore o razvoju naselja. Do tekstova tiskanih u drugoj polovici 20. stoljeæa njegovi su tekstovi bili jedina ozbiljna analiza graèišæanskih spomenika.3 Od tekstova nastalih u drugoj polovici 20. stoljeæa istièu se tekstovi Danila Klena, Vjekoslava Bratuliæa i Radovana Ivanèeviæa.4 Najiscrpniji tekst koji analizira srednjovjekovno Graèišæe jest tekst Radovana Ivanèeviæa Model srednjovjekovnog Graèišæa u kojem analizira drveni model naselja iz 17. stoljeæa.
1 Istraživanje je dio znanstvenog projekta Heritage Urbanism - Urban and Spatial Planning Models for Revival and Enhancement of Cultural Heritage [2032] koji financira Hrvatska zaklada za znanost, provodi se na Arhitektonskom fakultetu Sveuèilišta u Zagrebu.
2 *** 1987.; Benussi, 1897.; Benussi, 1924.; De Franceschi, 1879.; Gruber, 1924.; Kirac, 1946.; De Franceschi, 1964.; Kandler, 1849: 254; Kandler, 1877: 139; *** 1892.; Caprin, 1895.
3 Budiniæ, 1916.; Budiniæ, 1984. Budiniæ prilaže i prvu poznatu arh. snimku crkve sv. Antuna u Graèišæu i crteže opisanih graðevina.
4 Klen, 1969.; Klen, 1977.; Bratuliæ, 1963.
5 Ivanèeviæ, 1966. Model se nalazi u rukama sveca koji je dio višedijelne oltarne kompozicije koje izradu natpisa na predeli smješta u 1633. godinu.
6 Èeè, Darovec, 2009.
7 Krizmaniæ, Vuèiæ, 1997.; Drempetiæ, 1997. Zapoèeta izrada konzervatorske podloge naselja Graèišæe.
8 Prva izmjera na tlu Istre obavljena je 1785. u sklopu jozefinske izmjere Habsburške Monarhije. Prva sustavna
Ivanèeviæ u èlanku usporeðuje prikaz na modelu s postojeæim stanjem u naselju.5 Zanimljiv je èlanak Dragice Èeè i Darka Darovca Znaèenje seoskih utvrda uz mletaèko-habsburšku granicu u ranom novom vijeku u kojem se autori osvræu na Graèišæe kao primjer takva utvrðenog naselja u Hrvatskoj, ali se ne bave urbanistièkim razvojem Graèišæa.6
Analizom razvoja naselja u Istri, no ne i Graèišæa, bavilo se nekoliko autora kroz obradu u magistarskim radovima i konzervatorskim podlogama za izradu prostornih planova. Valja spomenuti konzervatorsku podlogu grada Pazina autora Borisa Vuèiæa i Attilija Krizmaniæa, te Jadranku Drempetiæ koja u svome magistarskom radu obraðuje povijesni razvoj Berma. Navedeni radovi primjenjuju sliènu metodologiju koja se primijenila u ovome istraživanju.7
Izvori korišteni u istraživanju - Buduæi da dosad nije bilo ozbiljnije analize urbanistièkog razvoja Graèišæa, veliki broj podataka prikupljen je preklapanjem arhivskih izvora, kartografske dokumentacije i dostupne literature. Arhivski se izvori ponajprije odnose na katastarske karte iz 19. stoljeæa u mjerilu 1:2280, katastarska izmjera Franje I. iz 1820. godine i katastarska izmjera 1874. godine.8
Te katastarske karte preklopljene sa suvremenim katastrom omoguæile su pouzdano prepoznavanje izgradnje nakon 1820. godine, a time i jasniji uvid u povijesnu matricu naselja. Kartografski izvori odnose se na Detaljnu topografsku kartu [DTK25] u mjerilu 1:25000, Hrvatsku osnovnu kartu [HOK] u mjerilu 1:500, Digitalnu ortofoto kartu [DOF] u mjerilu 1:5000 i katastarsku kartu u mjerilu 1:2000.9
Arhitektonsko snimanje postojeæega stanja graðevina unutar obuhvata istraživanja veæinom je obavljeno u sklopu kolegija Graditeljsko naslijeðe I na Arhitektonskom fakultetu
izmjera Istre obavljena je u sklopu katastarske izmjere Habsburške Monarhije 1817.-1822.
9 Svi katastarski prilozi ustupljeni su od Državne geodetske uprave i Podruènog ureda za katastar Pazin. [www. dgu.hr]
10 Ivetiæ, 2000.
11 Zakon o zaštiti i oèuvanju kulturnih dobara [NN 69/99, NN 151/03; NN 157/03, Ispravak, NN 87/09, NN 88/10]. Pod pojmom ‘povijesna jezgra’ smatra se naselje ili dio naselja koji sadrži povijesno prepoznatljive strukture što svjedoèe o èovjekovoj nazoènosti u prostoru.
12 Terenski rad na inventarizaciji graðevina proveden u sklopu istraživanja za doktorsku disertaciju tijekom 2013.2014. godine.
13 Lipovac, 1994.; Tosco, 2003: 133; Valvasor, 1689: 171
14 Primjena arheološke metode stratigrafske analize podrazumijeva stratigrafsku analizu zidova i slaganje uoèenih stratigrafskih jedinica. Cilj je utvrditi promjene u strukturi ziða te njihovo stavljanje u kronološki redoslijed. Metoda 1990-ih dobiva naziv Archeologia dell’architettura. Vidjeti detaljnije: Broglio, G.P. (1997.), Dall’analisi stratigrafica degli elevati all’Arceologia dell’Architettura, „Archeologia dell’Architettura”, II: 175-180, Firenze.
Sveuèilišta u Zagrebu pod vodstvom prof. dr.sc. Vladimira Bedenka od 1984. do 1986. godine.
Osim arhitektonskih snimaka postojeæega stanja, vrijedan izvor podataka za stratigrafsku analizu bile su fotografije iz fototeke Konzervatorskog odjela u Rijeci snimljene do 1970. godine i fotografije Konzervatorskog odjela u Poreèu snimljene do 2010. godine. Fotografije Graèišæa s poèetka 20. stoljeæa nalazimo u zbirci starih razglednica Muzeja grada Pazina objavljene u knjizi Marije Ivetiæ Pazin na starim razglednicama.10
Metoda istraživanja - Unutar granice povijesne jezgre11 Graèišæa provedeno je terensko istraživanje saèuvanih mikrourbanistièkih cjelina (blokovi-nizovi, ulice, trgovi) uz inventarizaciju svih povijesnih graðevina zabilježenih na katastru s poèetka 19. stoljeæa i dostupnim prijašnjim grafikama i planovima.12 Pri inventarizaciji obuhvaæene su, prije svega, uliène zgrade koje su i mjerodavne za povijesnu sliku i ambijent naselja. U naselju su takoðer analizirane graðevine važne za razvoj naselja. Odreðivanje približnog vremena ili toène godine gradnje tih graðevina primijenjeno je u analizi razvoja naselja te je usporedbom stilskih obilježja pomoglo u odreðivanju vremena gradnje ostalih graðevina u naselju.
U analizu je bio ukljuèen i katastar iz 1820. godine s pomoæu kojeg su se rekonstruirali dijelovi naselja srušeni nakon nastanka katastra, stari planovi i nacrti, grafike i vedute, osobito Valvasorova grafika i model Graèišæa iz 17. stoljeæa, te povijesni podatci iz urbara i ostalih povijesnih dokumenata (korespondencija feudalca i vladara, u kojoj se èesto traži modernizacija utvrde).13 Nakon analize arhivske i povijesne dokumentacije na arhitektonskim su nacrtima postojeæega stanja traženi dokazi povijesnih struktura i etapnosti gradnje arheološkom metodom stratigrafske analize.14 U kartama su grafièki prikazani svi podatci o interpretaciji razvoja naselja i utjecaja kaštela na smjerove razvoja naselja. U naseljima je analiziran njihov topografski i prometni smještaj, urbanistièki ustroj i graðevine u naselju.
Primjena ove metodologije istraživanja, ukljuèujuæi arheološku metodu stratigrafske analize, omoguæila je detaljnije podatke o razvoju pojedinih graðevina u naselju, a time i jasniji uvid u urbanistièki razvoj cijeline naselja.
URBANISTIÈKO-ARHITEKTONSKI
RAZVOJ GRAÈIŠÆA
URBAN DEVELOPMENT AND ARCHITECTURE OF GRAÈIŠÆE
Urbanistièki ustroj Graèišæa - Današnja povijesna jezgra Graèišæa ima izdužen ovalni
tlocrt s najvišom toèkom na kojoj se nalazi župna crkva sv. Vida, Modesta i Kresencije te najnižom toèkom na kojoj su glavna gradska vrata. U srednjem vijeku bilo je okruženo zidinama s kulama (Sl. 5.). Od glavnog ulaza u naselje jedna se ulica odvaja prema crkvi sv. Vida, Modesta i Kresencije, sjevernome dijelu grada i manjemu trgu na sjeverozapadnom rubu naselja s crkvom sv. Pankracija. Druga ulica od gradskih vrata vodi južno prema ljevkastomu velikom gradskom trgu. Na ulazu u trg smještena je crkva sv. Marije na Placi. Crkva sv. Antuna, biskupska kapela, nalazi se nasuprot crkvi sv. Marije, na zapadnome rubu trga. S trga je moguæa komunikacija do crkve sv. Eufemije na jugoistoènom rubu naselja i prolazom ispod biskupske kapele prema sjeveroistoènom dijelu naselja i crkvi sv. Vida, Modesta i Kresencije.
Razmatrajuæi urbanistièko-arhitektonski razvoj Graèišæa od 10. do 20. stoljeæa15 u kontekstu razvoja naselja Pazinske knežije, uoèavaju se tri razdoblja veæih radova i širenja naselja:
Potkraj 13. i poèetkom 14. stoljeæa, stvaranjem velikoga feuda grofova Gorièkih, novi feudalac zapoèinje seriju investicija u nove posjede;
Drugo je važno razdoblje za širenje naselja u 15. stoljeæu i poèetkom 16. stoljeæa, nakon veæih ratnih sukoba Mletaèke Republike i Habsburga, prodorom Turaka i pojavom vatrenog oružja;
Taj podatak možemo uzeti kao prvi spomen mjesta u povijesnim dokumentima, a ujedno je i dokaz da je potkraj 12. stoljeæa Graèišæe bilo jedno od važnijih i veæih naselja.19 O izgledu naselja prije 14. stoljeæa nema podataka. Može se pretpostaviti da je na mjestu današnje crkve sv. Vida postojala stara crkva. Na modelu Graèišæa iz prve polovice 17. stoljeæa crkva je prikazana kao longitudinalna graðevina s prigraðenom sakristijom uz južni zid i zvonikom ispred ulaza. Prema proporciji može se pretpostaviti da je, kao i kasnije sagraðena crkva sv. Eufemije, imala tri pravokutne apside20 (Sl. 3.).
Sl. 4. Graèišæe, pogled na zapadne zidine, k.è. 105/2 i 1*
4. Graèišæe, view of the west walls, cadastral plot 105/2 and 1*
Posljednje razdoblje veæih radova i širenja naselja jest nakon Uskoèkoga rata poèetkom 17. stoljeæa, kada se situacija u Knežiji stabilizira i poèinje obnova potpuno opustošene Knežije, ali i graniènih mletaèkih posjeda.
Graèišæe do 14. stoljeæa - Prapovijest naselja Graèišæe i podruèja oko Graèišæa gotovo je nepoznata. Pregledom literature i povijesnih terenskih izvještaja možemo utvrditi postojanje nekoliko potencijalnih i potvrðenih prapovijesnih arheoloških nalazišta.16 Kao i u prapovijesti, i u antici je podruèje Graèišæa bilo slabo naseljeno, najvjerojatnije napušteno, a naselje je ponovno obnovljeno u kasnoj antici kao utvrda za zaštitu stanovništva.17 Tek u 3. i 4. stoljeæu položaj Graèišæa poèinje dobivati na važnosti, u doba borbi za carski tron i poèetkom nadiranja barbarskih plemena. Uzvisine oko Graèišæa postaju idealni položaji za vojne straže, a na njima se grade male osamljene crkve s dobrim pogledom na prometnice u dolinama. Feud i župa Graèišæe (osnovana oko 1000. godine) bili su pod upravom Piæanske biskupije, koja u 13. stoljeæu ustupa feud Gorièkim grofovima. U Graèišæu je bila povremena rezidencija piæanskih biskupa.18 U dokumentu iz 1199. godine, sporazumu Barbana i Pule, meðu svjedocima sporazuma spominje se i stanovnik Graèišæa.
Graèišæe u 14. i 15. stoljeæu (Sl. 6.) - Graèišæe ulazi u sastav Pazinske knežije 1342. godine, a 1374. zajedno s ostatkom Knežije dolazi pod vlast Habsburgovaca. Naselje se u povijesnim izvorima spominje kao jaèi komun obzidan bedemima.21 Na sjevernome rubu naselja, na gradskim zidinama, u 14. stoljeæu sagraðena je crkva sv. Pankracija. Ispred crkve uspostavlja se manji trg okružen stambenim kuæama. S obzirom na to da je crkva izgraðena na bedemima, zakljuèak je da su bedemi sagraðeni prije crkve, još poèetkom 14. stoljeæa.22 Na kuæi na k.è. 1* i 105/2 u prizemlju je s vanjske strane gradskih zidina vidljiva puškarnica, koja obilježjima odgovara puškarnicama na zidinama nastalim od 12. do 14. stoljeæa23 (Sl. 4.). U isto razdoblje u Graèišæu je moguæe smjestiti sklop gradskih vrata sa po dvije boène kule i propugnakulom. Postojanje propugnakula potvrðuje model Graèišæa iz prve polovice 17. stoljeæa, na kojem je on jasno prikazan (Sl. 3.). Na prostoru ispred glavnoga ulaza u naselje gradi se 1381. godine crkva sv. Antuna, koja je veæ u sljedeæem stoljeæu adaptirana i uklopljena u biskupsku rezidenciju. Na jugoistoènom rubu naselja 1383. godine dovršava se gradnja crkve sv. Eufemije.24
15 Kako se u radu razmatra urbanistièki razvoj povijesne jezgre Grašiæa, nije analizirana izgradnja nakon 1874., odnosno izgradnja izvan povijesne jezgre naselja.
16 Za podruèje Graèišæa i Pazinštine, nema sustavno provedenih arheoloških istraživanja. Na prapovijesno podrijetlo nepobitno ukazuju nalazi prapovijesne keramike. Detaljnije vidjeti: Monfardin-Juroš, F. (1983.), Pazinština u srednjem vijeku, Pazin od prapovijesti do srednjeg doba, Katalog 15, Pula (bez paginacije); Marchesetti, C. (1903.), I Castellieri preistorici di Trieste e della regione Giulia, Atti del Museo civico di storia naturale di Trieste, 10: 1-207, Trieste.
17 Starac, 2000: 17-19. Rimska ekonomija nije imala veæih interesa na podruèju izmeðu teritorija priobalnih kolonija i municipija Tergeste, Egida, Parentia i Pole te granice Italskih provincija s provincijom Ilirik.
18 *** 1991: 61
19 Margetiæ, 1993: 44-47. Jedino su stanovnici važnijih naselja, koja su imala svoj peèat i mogli biti svjedoci u pravnim sporovima.
20 Vlaketiæ, 2002: 29
21 Klen, 1977: 271; Vlaketiæ, 2002: 23. U Pazinskoj ispravi iz 1409. predstavnici opæine Graèišæe ovjeravaju ispravu svojim peèatom i potpisom. Posjedovanje peèata vjerodostojan je dokaz da je Graèišæe poèetkom 15. st.
imalo kakvu-takvu samostalnost i status koji je grad izdizao od susjednih opæina, a prikaz kule sa zidinama na peèatu potvrðuje da je Graèišæe potkraj 14. odnosno poèetkom 15. st. sigurno bilo utvrðeno.
22 Fuèiæ, 1964: 417-418; Grah, 1983: 217. Unutrašnjost crkve oslikana je zidnim slikama koje se mogu vremenski smjestiti u prvu polovicu 15. st., što znaèi da je crkva sagraðena najkasnije potkraj 14. st.
23 Višnjiæ, 2008: 34, 46, 62-64. U široj regiji sliène puškarnice nalazimo u Kobdilju, Piranu, Završju, Momjanu i Pietru Pelosi. Puškarnice u utvrdi Pietro Pelosa vremenski su, stratigrafskom analizom, smještene u razdoblje do kraja 13. st.
24 Gradnja crkve sv. Eufemije, prema tekstu natpisa iznad ulaznih vrata, završena je 1383. god.
25 Za potvrdu te pretpostavke potrebno je provesti arheološka istraživanja duž pretpostavljene trase.
26 Fuèiæ, 1960: 10-11. Majstor Dento po narudžbi Petra Beraèiæa 1425. god. na ulazu na današnji glavni trg u naselju gradi crkvu sv. Marije na Placi. Na ploèi ugraðenoj iznad ulaza zabilježena je godina gradnje, naruèitelj i majstor koji je crkvu gradio. Natpis na crkvi glasi: ANO DOMINI MCCCCXXV / DIE V AUGUSTI CONSECRATA / EST HAEC ECCLESIA SANCTAE MARIAE VIRGINIS PER DOMINUM GREGORIUM / EPISCOPUM PETTENESEM. EST PETRUS FUNDATOR / BERACICZ DENTOUQUE OPERIS FACTOR
Razmatrajuæi obuhvat zidina oko naselja u 14. stoljeæu, malo je vjerojatno da su zidine veæ onda zauzimale površinu koju su obuhvaæale nakon graðevinskih preinaka na poèetku 16. stoljeæa. Ako je ulica Pod Fumu graðena tijekom 15. stoljeæa, a polukružna kula poèetkom 16. stoljeæa, jedina graðevina za koju sigurno znamo da je u južnome dijelu naselja graðena u 14. stoljeæu jest crkva sv. Eufemije. Pretpostavka je da je naselje 14. stoljeæa imalo manji obuhvat zidina, koji je prilikom preinaka na poèetku 16. stoljeæa proširen do današnjeg obuhvata.25
Gradnjom crkve sv. Marije na Placi, s ulazom usmjerenim prema gradskim vratima, biskupske rezidencije i palaèe Salamon, Graèišæe u 15. stoljeæu ureðuje reprezentativan gradski prostor na ulazu u naselje26 (Sl. 11.). Buduæi da su u Graèišæu piæanski biskupi imali povremenu ljetnu rezidenciju, piæanski biskup Pasqualino Paskazije gradi tu svoju palaèu. U
Sl. 5. Graèišæe, urbanistièki ustroj mjesta Fig. 5. Graèišæe, urban structure
Sl. 6. Graèišæe, naselje u 14. i 15. st. Fig. 6. Graèišæe, settlement in 14th and 15th c.
7. Graèišæe, naselje u 16. st. Fig. 7. Graèišæe, settlement in 16th c.
Sl. 8. Graèišæe, naselje u 17. st. Fig. 8. Graèišæe, settlement in 17th c.
sklop palaèe ukljuèena je veæ postojeæa kapela sv. Antuna, koja je tom prilikom i znatnije preureðena.27 Ulaz je u kapelu iz natkrivenoga prolaza koji omoguæava prolaz s glavnog trga prema crkvi sv. Vida. Kapela se danas nalazi unutar bloka kuæa, no na sjevernom uglu vidljivi su vežnjaci na koje se nastavljao zid biskupske palaèe pa je moguæe pretpostaviti i položaj palaèe unutar naselja. O položaju palaèe uz kapelu govori veæa prazna parcela na k.è. 1341/5 koja bi odgovarala markici palaèe. Na istoènom uglu saèuvan je ulaz u zvonik koji je takoðer bio dio sklopa palaèe (Sl. 12.).
Gotovo istovremeno nasuprot biskupskoj rezidenciji gradi se palaèa Salamon.28 Klesarski detalji kamene plastike i naèini zidanja glavnoga proèelja palaèe vidljivi su na crkvi sv. Marije na Placi i na kapeli sv. Antuna, stoga možemo i palaèu vremenski smjestiti u 15. stoljeæe.29 Osim usporedbe s vremenski do-
kumentiranim primjerima u naselju, naèin zidanja palaèe može se usporediti s postojeæim sliènim primjerima palaèa iz 15. stoljeæa u Poreèu30 (Sl. 15.).
Razmatrajuæi današnje preostale kuæe iz 14. i 15. stoljeæa u Graèišæu, vidljiv je nedostatak izgradnje u bloku ispred glavnoga ulaza u naselje. Usporeðujuæi tu situaciju s Boljunom, Kršanom ili Bermom, može se pretpostaviti da je pred ulazom bio veæi prazni prostor za okupljanje, ladonja31, srednjovjekovno središte naselja. U prilog toj hipotezi ide orijenta-
27 De Franceschi, 1964: 330-331
28 Vlaketiæ, 2002: 31. Istarska enciklopedija, Foscan i Alberi smještaju gradnju palaèe u 1570. godinu.
29 Semi, 1935: 77-78
30 Prelog, 2007: 107
31 Ladonja je stablo iz porodice brijestova. U središnjoj Istri, pod ladonjom, na rubu naselja ili na trgu na otvorenom prostoru, zasjedalo je opæinsko vijeæe sa županom.
cija crkve sv. Marije na Placi, kojoj je ulaz okrenut prema glavnom ulazu u naselje, te orijentacija biskupske rezidencije, kao i glavno proèelje palaèe Salamon.
Tijekom 15. stoljeæa Graèišæe se znatnije širi uz glavne putove u naselju. Od glavnih gradskih vrata prema crkvi sv. Eufemije grade se nizovi kuæa uz ulicu i manji nizovi okomiti na glavni put u naselju (npr. ulica Pod Fumu).32
Stambene kuæe postavljene su na manjim kvadratiènim parcelama podjednake velièine koje tvore ulièni potez, a pripadajuæe gospo-
32 Nekoliko kuæa u ulici Pod Fumu na nadvratnicima ima uklesanu godinu gradnje. Kuæa na k.è. 64 ima uklesanu 1449. godinu, dok kuæa na k.è. 62/2 ima uklesanu godinu 1451. i znak za kovaènicu.
33 Stambene kuæe su jednoprostorne s prizemljem i prvim katom. Meðukatna konstrukcija jesu drvene grede pokrivene daskama. Stubište je unutar kuæe ili u nekim sluèajevima prislonjeno uz proèelje. Smještaj stubišta ovisio je o velièini parcele i vremenu gradnje.
darske zgrade smještene su iza stambenih kuæa u usporednom nizu odvojenom uskim prolazom od uliènoga niza kuæa33 (Sl. 16.). Koristeæi se vremenski odreðenim i dokumentiranim primjerima stambene izgradnje iz 15. stoljeæa, isti naèin zidanja uoèen je na nizu kuæa na k.è. 95-90 koji od crkve sv. Antuna prati glavni put prema crkvi sv. Eufemije i nizu kuæa koji je okomit na taj put s kuæama na k.è. 89-87, 84/1 i 84/2. Prema crkvi. sv. Vida u 15. stoljeæu gradi se nekoliko manjih nizova zgrada/kuæa okomitih na crkvu. Nizovi na k.è. 1820 danas su gotovo u cijelosti srušeni. Niz na k.è. 21-24 još je uvijek zadržao svoja srednjovjekovna obilježja. Kuæa na k.è. 24 ima uklesanu godinu gradnje - 1454. Kuæa na k.è. 25, u koju æe se u 18. stoljeæu smjestiti hospicij, takoðer je graðena u 15. stoljeæu, a proširena je prilikom preinake kuæe u hospicij.
Crkva sv. Vida okružena grobljem, iako župna crkva, nije jaèe integrirana u naselje i za nju
Sl. 9. Graèišæe, naselje u 18. st. Fig. 9. Graèišæe, settlement in 18th c.
Sl. 10. Graèišæe, naselje u 19. st. Fig. 10. Graèišæe, settlement in 19th c.
Sl. 11. Graèišæe, pogled na crkvu sv. Marije na Placi i trg
Fig. 11. Graèišæe, view of St Mary’s church on Placa and the square
Sl. 12. Graèišæe, pogled na sjeverno proèelje kapele sv. Antuna
Fig. 12. Graèišæe, view of the north facade of St Anthony’s chapel
Sl. 13. Graèišæe, pogled na okruglu kulu
Fig. 13. Graèišæe, view of the round tower
Sl. 14. Graèišæe, pogled na glavni gradski trg Fig. 14. Graèišæe, view of the main town square
se može reæi da se nalazi izvan naselja. Prema crkvi vode dva puta, jedan kroz natkriveni prolaz biskupske kapele, a drugi kroz prostor ladonje prema istoku.34
Graèišæe u 16. stoljeæu (Sl. 7.) - Poèetkom 16. stoljeæa Graèišæe je prema gospodarskoj snazi i broju stanovnika bilo prvo u Pazinskoj knežiji. Tijekom rata Cambraiske lige, u velikoj mletaèkoj ofenzivi 1508. godine Venecija je kratkotrajno okupirala naselje. U reformiranom urbaru iz 1578. godine naselje je oznaèeno kao städtl, odnosno kao manji grad.35 Naselje je po svojoj ekonomskoj snazi bilo meðu najjaèima u Knežiji.
Kraj 15. i poèetak 16. stoljeæa u Graèišæu je obilježen velikim graditeljskim pothvatom obnove i osuvremenjivanja gradskih zidina. Na južnome rubu naselja gradi se nova okrugla kula s topnièkim puškarnicama. Prema natpisu na kordonskom vijencu gradnja je kule završena 1500. godine36 (Sl. 13.). Uz potez zidina do nove okrugle kule gradi se i nekoliko kuæa u nizu na k.è. 81/2, 81/1, 80, 77, 76 i 74, koje su prikazane i na modelu Graèišæa iz 17. stoljeæa.37 Obnovljeni su ulaz u grad i gradska loža, kojoj je pridodan fontik 1549. godine.38
Pazinski kapetan Areardi 1570. godine ruši rezidenciju piæanskih biskupa, a njezina se graða upotrebljava za gradnju kašæe.39 Nakon rušenja i razgradnje rezidencije preostala je samo biskupska kapela, odnosno crkva sv. Antuna, èime se otvara velik prazni prostor na istoènoj strani bloka biskupske rezidencije, odnosno glavnoga gradskog trga. Blok biskupske palaèe dodatno se zatvara na sjevernoj strani gradnjom niza zgrada na k.è.
112-114. Gradnjom kuæe na k.è. 108, sjevernoga stambenog niza, i rušenjem palaèe poèinje popunjavanje prostora ladonje i premještanje glavnoga gradskog trga na prostor ispred južnoga proèelja crkve sv. Antuna i iza crkve sv. Marije na Placi (Sl. 14.). Prostor novoga trga poèinje se oblikovati gradnjom na sjevernoj strani kad se 1576. godine gradi veæ spomenuta manja kuæa na k.è. 108, datirana natpisom na vratima. Nasuprot njoj, u nastavku do palaèe Salamon, na k.è. 105/1 gradi se sljedeæa velika kuæa koja sa zapadne strane obilježava ulaz na prazni prostor iza crkve sv. Marije na Placi. Na južnome dijelu novonastaloga trga gradi se niz kuæa na k.è. 97-99, koji se pruža okomito na trg.
Trg ispred crkve sv. Pankracija u 16. stoljeæu zatvara se 1562. godine gradnjom dviju kuæa na k.è. 9, koje su vremenski smještene natpisom na nadvratniku. Tom gradnjom trg postaje manji zatvoreni gradski prostor, gotovo zasebna gradska èetvrt.
Graèišæe u 17. i 18. stoljeæu (Sl. 8. i 9.) - Venecija 1616. godine opet napada Graèišæe, no nakon duge borbe bila je prisiljena povuæi se.40 Poèetkom 17. stoljeæa (1600. godine) glavar Graèišæa, Kaspar, u pismu nadvojvodi Ferdinandu opisuje Graèišæe kao „željeznu i najjaèu utvrdu” (eysseriste und schterkhöste Vosstung) u Pazinskoj knežiji.41 Tomassini 1641. godine opisuje da naselje ima tri bastiona i da je u obliku tvrðave te da u naselju postoji župna crkva s grobljem.42
Najvažnija promjena u planimetriji naselja jest gradnja novoga gradskog bloka oko parcele biskupske palaèe. Nasuprot crkvi, u produžetku kuæe na k.è. 106, sagraðene 1576. godine, gradi se 1656. godine kuæa na k.è. 108, a 1658. godine na k.è. 110. Gradnja obiju kuæa dokumentirana je natpisima iznad nadvratnika. Takoðer se gradi kuæa na k.è. 112. Preostala kapela sv. Antuna postaje integralan dio bloka. Blok popunjava i prostor ladonje, a glavni gradski trg postaje velik slobodni prostor iza crkve sv. Marije na Placi. Oko novoga se trga, na njegovoj zapadnoj strani, tijekom 17. i 18. stoljeæa na gradskim zidinama grade nove gradske kuæe na k.è. 102, 103 i 104. Istoèni rub trga omeðuju veæ postojeæi nizovi
34 Huiæ, 2015: 169-171. Slièan je primjer smještaja župne crkve s grobljem izvan naselja u Pazinu i Boljunu.
35 Bratuliæ, 1965: 245-256
36 Na kordonskom vijencu uklesana je godina 1500. i ime Petro Compassi. Natpis je zabilježio A. Gnirs u svojem izvještaju od 9. 01. 1913., kada iznosi svoje zapažanje prilikom obilaska terena, i to zbog obnove kule. AVA-FHK Beè, Denkmalamt, K. 35, Z.142
37 Ivanèeviæ, 1966: 128
38 Obnova lože i gradnja fontika dokumentirani su natpisom ugraðenim u zid lože.
39 Kandler, 1849: 254; Klen, 1960: 4. Klen u svojem èlanku navodi da je izgraðeno gospoštijsko skladište žita (kašæa) u Graèišæu na glavnom trgu. Jedina kuæa iz toga
Tkivo i ustroj naselja - Naselje ima kompleksan oblik. Manji trgovi, nastali ispred bratovštinskih crkava, meðusobno su spojeni nepravilnom uliènom mrežom. Tkivo naselja sastoji se od manjih nizova kuæa sa stambenom zgradom na uliènom potezu i s gospodarskim zgradama u usporednom nizu iza stambenih jedinica. Sliène nizove nalazimo u Draguæu, Kršanu, Boljunu ili Barbanu. U naselju nema blokova kuæa. Koncept naselja s nizovima kuæa uz glavnu i sekundarnu ulicu nastao je spontano dodavanjem graðevina po potrebi, što je vidljivo zbog razlièite velièine parcela. Takav naèin formiranja nizova, tzv. casa in linea, možemo istovremeno, sve od 15. do 19. stoljeæa, pratiti u Italiji u znatno veæim gradovima, gdje je taj proces takoðer bio spontan i neplaniran.45
Ulice su bile poploèene duguljastim kamenim blokovima složenim ‘na nož’. Dobre primjere istoga oploèenja, karakteristiènog za srednjovjekovna naselja Istre, nalazimo u Kršanu, Draguæu, unutarnjem dvorištu pazinskog kaštela, Balama, Oprtlju, Završju.46 Tkivo i ustroj naselja jesu urbanistièki èimbenik identiteta, ali nisu jedinstveni za Graèišæe. U Graèišæu su srednjovjekovno tkivo naselja s karakteristiènim dvostrukim nizovima stambenih i gospodarskih zgrada te parcelacija dobro saèuvani i danas èine jedno od prepoznatljivih obilježja povijesne jezgre. Obrambeni elementi - Graèišæe je bilo utvrðeno naselje s prstenom zidina i kulama, ali bez kaštela. Najstarije dijelove zidina možemo smjestiti u razdoblje od 12. do poèetka 14. stoljeæa. U velikomu graditeljskom pothvatu zidine su obnovljene krajem 15. stoljeæa, kada se na južnom rubu naselja gradi nova kružna kula prilagoðena ratovanju topovima. Potez zidina s ulaznim kulama i sklopom glavnih gradskih vrata (ukljuèujuæi propugnakul) najvažniji su èimbenici urbanistièkog identiteta naselja. U svim povijesnim prikazi-
ma (model i Valvasorova grafika iz 17. stoljeæa) obrambene zidine i sklop gradskih vrata uz crkvu sv. Vida najvidljiviji su èimbenici identiteta naselja. U današnjoj vizuri naselja zapadni potez zidina još uvijek dominira (Sl. 1. i 17.). Uzimajuæi u obzir da je gradnja okrugle kule 1500. godine bio znaèajan financijski pothvat, kao i izrazito suvremena gradnja za to razdoblje, jasno je da su i stanovnici naselja zidine i kule doživljavali kao jedan od èimbenika identiteta naselja.47
Javne zgrade - Najvažnija javna zgrada u Graèišæu do 16. stoljeæa jest biskupska palaèa. Uz palaèu, u naselju je od javnih zgrada izgraðena gradska loža u gradskim vratima, kašæa i hospicij. Kompleks biskupske palaèe ruši se u 16. stoljeæu. Osim javnih zgrada u naselju postoji župna crkva sv. Vida i èetiri manje bratovštinske crkve. Crkva sv. Vidamada je do 19. stoljeæa bila zbog groblja oko crkve pomalo izolirana od naselja - znaèajan je èimbenik urbanog identiteta svojim smještajem na najvišoj toèki naselja. Vertikala zvonika i masa crkve dominirala je naseljem tijekom cijeloga istraživanog razdoblja. Ostale javne zgrade nisu bile èimbenici urbanistièkog identiteta naselja. Gradnja i rušenje biskupske rezidencije utjecali su na urbanistièki razvoj, ali ne i na identitet naselja.
CONCLUSION
Razmatrajuæi urbanistièko-arhitektonski razvoj Graèišæa od 10. do 20. stoljeæa mogu se izdvojiti èetiri etape razvoja naselja:
a) Graèišæe do ulaska u sastav Pazinske Knežije 1342. godine - Graèišæe je i prije formalnog ulaska u sastav Pazinske Knežije bilo jedno od važnijih naselja u središnjoj Istri o èemu govori nekoliko povijesnih dokumenata iz 12. stoljeæa. Naselje je bilo utvrðeno zidinama i kulama. Prostiralo se od crkve sv. Pankracija i sv. Vida na sjeveru naselja do crkve sv. Eufemije na jugoistoènom rubu naselja.
b) Graèišæe u 15. i poèetkom 16. stoljeæa - U 15. stoljeæu zapoèinje prva veæa obnova naselja gradnjom crkve sv. Marije na Placi, biskupske palaèe i palaèe Salamon te ureðenjem reprezentativnog prostora glavnog gradskog trga. Gradi se nekoliko i danas prepoznatljivih uliènih poteza kao što je ulica Pod Fumu prema crkvi sv. Eufemije.
c) Graèišæe u 16. stoljeæu - Ovo je razdoblje obilježeno velikim graditeljskim pothvatom obnove zidina i kula te gradnjom nove, moderne okrugle kule na južnom rubu naselja,
45 Huiæ, Šæitaroci, 2012: 335; Corsini, 1997: 35-38
46 U naselju je nedavno obnovljeno oploèenje ulica u neprimjerenom materijalu i tehnici. Dobar primjer obnovljenog oploèenja možemo vidjeti u Žminju.
èime se definira jedno od glavnih urbanistièkih obilježja Graèišæa. U naselju se ruši biskupska palaèa i zapoèinje proces premještanja glavnog gradskog trga.
d) Graèišæe nakon ratnih sukoba u 17. i 18. stoljeæu - Posljednje razdoblje veæih radova i širenja naselja jest nakon Uskoèkoga rata poèetkom 17. stoljeæa. U naselju se završava formiranje novog glavnog gradskog trga. Na zidinama se grade nove stambene kuæe. Najveæa investicija je obnova crkve sv. Vida koja svojim novim gabaritima potvrðuje dominantnu ulogu u vizuri naselja.
Analiza povijesnoga razvoja naselja pokazala je, osim sistematizacije i objedinjavanja postojeæih podataka, dvije nove èinjenice o razvoju Graèišæa. Glavni gradski trg bio je ispred biskupske rezidencije i glavnih gradskih vrata do rušenja rezidencije u 16. stoljeæu. Na trgu je bio smješten etalon trgovaèkih mjera te gradska loža unutar gradskih vrata, bratovštinska crkva sv. Marije na Placi i biskupska palaèa. Rušenjem palaèe gradski se trg premješta ispred novih reprezentativnih graðevina u naselju, palaèe Salamon i crkve sv. Antuna. O položaju trga govori smještaj crkve sv. Marije na Placi, ulazom usmjerenim prema gradskim vratima i zaèeljem okrenutim prema današnjemu glavnom trgu. Gradnjom crkve sv. Marije na Placi, biskupske rezidencije i palaèe Salamon, Graèišæe u 15. stoljeæu ureðuje reprezentativan gradski prostor na ulazu u naselje.
U Graèišæu, prema dosadašnjim istraživanjima, nema dokaza da je u naselju postojao kaštel. Na južnom zidu današnje crkve sv. Modesta i Kresencija uoèava se dio zida zi-
47 Istovremeno s okruglom kulom u Graèišæu u Istri se grade okrugle kule u Pazinu, Žminju, Barbanu i Boljunu, ali te su kule izrazito srednjovjekovnih obilježja (visoke i prilagoðene ratovanju hladnim oružjem). Vidjeti detaljnije: Huiæ, 2015: 185-188.
dan veæim, dobro obraðenim kamenim blokovima u pravilnim redovima (Sl. 18). Usporeðujuæi tu zidanu strukturu sa strukturom zida kršanske kule ili pazinske braniè-kule, taj zid možemo vremenski smjestiti najkasnije u 13. stoljeæe. S obzirom na to da nisu provedena arheološka istraživanja, ne može se utvrditi je li to zid stare crkve sv. Vida ili možda ostatak neke prethodne graðevine, odnosno ostatak kaštela sagraðenog na strateškoj, lako branjivoj uzvisini.
Analiza razvoja naselja ukazala je na èimbenike urbanistièkog identiteta Graèišæa. Najvažnija obilježja naselja jesu obrambene zidine i kule (zapadni potez zidina s okruglom kulom). Zidine, kule i sklop gradskih vrata najznaèajniji su dijelovi naselja prikazani na povijesnim grafikama i modelima. Na srednjovjekovnom peèatu Graèišæa prikazana je jedna od gradskih kula, a najveæe i najsuvremenije investicije u naselju bile su upravo u zidine i kule.
Crkva sv. Vida sa zvonikom svojim je smještajem na najvišoj toèki naselja èimbenik urbanistièkog identiteta naselja u silueti naselja i prikazana je na svim povijesnim prikazima naselja, bez obzira na ostale bratovštinske crkve unutra Graèišæa koje su joj svojim položajem na glavnomu gradskom trgu (crkva sv. Marije na Placi) ili svojom velièinom (crkva sv. Eufemije) mogle konkurirati. Ostale javne zgrade u naselju nisu karakteristièni èimbenici urbanistièkog identiteta naselja. Prepoznatljivo tkivo naselja, mada karakteristièno za srednjovjekovna naselja u Istri, u Graèišæu je dobro oèuvano pa je stoga karakteristièan èimbenik urbanistièkog identiteta naselja. Potpuno oèuvani ulièni potezi ulice Pod Fumu i paralelne ulice koja vodi prema zvoniku postali su paradigmatski primjeri saèuvanog srednjovjekovnog urbanizma istarskih gradova.
18. Graèišæe, crkva sv. Vida, izvadak iz fotogrametrijske snimke južnog zida crkve sv.
i pogled na njega u vrijeme graðevinskih
Fig. 18. Graèišæe, church of St Vid, segment of the photogrametric image of the south-facing wall and view of the south-facing wall during construction works
1. Benussi, B. (1897.), Nel medio evo. Pagine di storia istriana, Societa istriana di archeologia e storia patria, Poreè
2. Benussi, B. (1924.), L’Istria nei suoi due milleni di storia, Stab. art. tipografico G. Caprin, Trieste
3. Bratuliæ, V. (1963.-1965.), Urbari Pazinskog feuda (16. stoljeæa), dio I - Vjesnik historijskih arhiva u Rijeci i Pazinu, sv. 8-9: 139-204; dio II - Vjesnik historijskih arhiva u Rijeci i Pazinu, sv. 10: 245-290
4. Budinich, C. (1916.), Spitzbogige Bauwerke in Istrien und den angrenzenden Gebieten, Jahrbuch des Kunsthistorischen, Institutes der K.K. ZentralKommission fur Denkmalpflege 10: 7-68, Wien
5. Budinich, C. (1984.), Arhitektonske studije, Pula-Rijeka., Èakavski sabor - Istarska naklada - Otokar Keršovani - Edit - Centro di ricerche storiche - IKRO Mladost, Pula-Rijeka-Rovinj-Zagreb
6. Caprin, G. (1895.), Alpi Giulie. Seguito ai libri Marine istriane, Lagune di Grado, Pianure Friulane etc.; Stabilimento artistico tipografico G. Caprin, Trieste
7. Corsini, M.G. (1997.), Residential building types in Italy before 1930: the significance of local typological processes, „Urban morphology”, 1: 34-48, Birmingham
8. Èeè, D.; Darovec, D. (2009.), Znaèenje seoskih utvrda uz mletaèko-habsburšku granicu u ranom novom vijeku, „Povijesni prilozi”, 37: 217246, Zagreb
9. De Franceschi, C. (1879.), L’Istria, Note storiche, Tipografia di Gaetano Coana, Poreè
10. De Franceschi, C. (1964.), Storia documentata della Contea di Pisino, Editrice Societa’ Istriana di Archeologia e storia patria, Venezia
11. Drempetiæ, J. (1997.), Revitalizacija naselja središnje Istre s posebnim osvrtom na tri naselja koja gravitiraju Pazinu: Beram, Lindar i Zareèje, magistarski rad, Filozofski fakultet, Zagreb
12. Fuèiæ, B. (1960.), Petar Beraèiæ ‘fundator’ u Graèišæu, „Bulletin JAZU”, VIII/I: 8-11, Zagreb
13. Fuèiæ, B. (1964.), Srednjovjekovno zidno slikarstvo u Istri, disertacija, Rijeka-Ljubljana, strojopis
14. Grah, I. (1983.), Pazinski kraj u izvještajima piæanskih i poreèkih biskupa Svetoj Stolici 1588.-1780., „Vjesnik historijskih arhiva u Rijeci i Pazinu”, sv. 26, Pazin-Rijeka
15. Gruber, D. (1924.), Povijest Istre, Zagreb
16. Huiæ, I. (2015.), Kašteli i naselja sjeveroistoène Istre od 10. do 18. stoljeæa - urbanistièki razvoj i preobrazbe, doktorski rad, mentor: Obad Šæitaroci, M., Filozofski fakultet, Sveuèilište u Zagrebu
17. Huiæ, I.; Obad Šæitaroci, M. (2012.), Draguæ u Istri - nove spoznaje o urbanistièkom razvoju naselja, „Prostor”, 20 (2 /44/): 329-339, Zagreb
18. Ivanèeviæ, R. (1966.), Model srednjovjekovnog Graèišæa, „Peristil”, 8-9: 125-130, Zagreb
19. Ivetiæ, M. (2000.), Pazin na starim razglednicama, Grad Pazin, Pazin
20. Kandler, P. (1849.), Fogli stracciati dal libro Memorie di un Viaggiatore, La provinzia dell’ Istria (8.12.1849.), 4 (63/64): 149-255; URN:NBN:SI:
DOC-5HBS447W from http://www.dlib.si, (Graèišæe 254), [18.11.2012.]
21. Kandler, P. (1877.), Corrispodenze, La provinzia dell’ Istria, anno XI, n.18: 137-141, Trieste (Pazin 139, Graèišæe 139)
22. Kirac, L. (1990.), Crtice iz istarske povijesti (pretisak iz 1946.), naklada Josip Turèinoviæ, Pazin
23. Klen, D. (1969.), Urbar Pazinske grofovije (1498.), „Vjesnik historijskih arhiva u Rijeci i Pazinu”, 14: 51-160, Pazin
24. Klen, D. (1977.), Uvjeti i razvitak odnosa izmeðu puèana i graðana u Mletaèkoj Istri, Radovi 10: 305-334, Institut za hrvatsku povijest, Sveuèilište u Zagrebu, Zagreb
25. Lipovac, N. (1994.), Analiza arhivske grafièke i kartografske dokumentacije Petrinje, Prilog istraživanju urbanog razvoja grada, magistarski rad, Arhitektonski fakultet, Zagreb
26. Margetiæ, L. (1993.), Položaj Barbana i Planje 1099. godine, Vjesnik istarskog arhiva, sv. 2-3: 41-48, Povijesni arhiv u Pazinu, Pazin
27. Markoviæ, V. (2004.), Crkve 17. i 18. stoljeæa u Istri - tipologija i stil, Institut za povijest umjetnosti, Zagreb
28. Prelog, M. (2007.), Poreè - grad i spomenici, Institut za povijest umjetnosti, Zagreb
29. Semi, F. (1935.), L’arte in Istria, Atti e memorie della Societa Istriana di archeologia e storia patria, vol. XLVII: 23-129, Societa Istriana di archeologia e storia patria, Pula
30. Tomasini, G.F. (1837.), De Commentari storicigeografici della Provincia dell’ Istria (1641.), Archeografo Triestino, vol. IV: 490-492, Trst
31. Tosco, C. (2003.), Il castello, la casa, la chiesa, Architettura e societa nel medioevo, Picola biblioteca Einaudi 243, Giulio Einaudi Editore, Torino
32. Valvasor, J.W. (1689.), Die Ehre des Herzogthums Crain, Ljubljana
33. Višnjiæ, J. (2008.), Petrapilosa. Arhitektonska analiza srednjovjekovne utvrde, magistarski rad, Univerza na Primorskem, Koper
34. Vlaketiæ, R. (2002.), Graèišæe i isprava iz 1409. godine, Graèaški zbornik: zbornik radova sa Znanstvenog skupa Graèišæe i okolica od prapovijesti do danas: u povodu obilježavanja 800. obljetnice prvog spomena imena Graèišæe, 19. lipnja 1999. (urednik Šikliæ, J.): 23-33; Skupština udruga Matice hrvatske Istarske županije; Poglavarstvo opæine Graèišæe, Graèišæe
35. *** (1892.), Capo d’Istria e provincia tutta, intorno a confini suoi con Trieste e con Contado di Pisino ed altre materie, racolte nell’anno 1732; Scriture e Carte de Pub. Confini con il Cont. di Pisin essistenti nell’Archivio di Pinguente, Atti e memorie della Societa Istriana di archeologia e storia patria, vol. VIII, fasc. 1-2: 409-478, Societa Istriana di archeologia e storia patria, Poreè 36. *** (1987.), Codice Diplomatico Istriano, priredio: P. Kandler, Trieste 37. *** (1991.), Crkva u Istri, osobe, mjesta i drugi podaci Poreèke i Pulske biskupije (ur. Bartoliæ, M.; Grah, I.), IKD „Juraj Dobrila”: Josip Turèinoviæ, Biskupski ordinarijat, Pazin, Poreè
Arhivski izvori
Archive Sources
1. Archivio di Stato di Trieste, Via La Marmora 17, Trieste [ASTR], Catasto franceschino, Mappe del Catasto franceschino, Distretto di Pisino Comune di Gallignana d’Istria /196 b Mappa catastale del Comune di Gallignana d’Istria foglio IV, sezione IV (1820 - sec. XIX primo quarto)
2. Državni arhiv u Splitu, Glagoljaška 18, Split [DAST], (0152) Arhiv mapa za Primorje, (Archivio proviciale delle mappe di Littorale) - Trst (1819.1919.); 1820.-1895. Katastarski planovi za Istru, Graèišæe, Originalni katastarski plan u 26 listova iz 1820. s reambulacijom iz 1875., Detaljni katastarski plan naselja Graèišæe i zaselaka u mjerilu 1:720 iz 1876.
3. Državni arhiv u Rijeci, Park Nikole Hosta 2, Rijeka [DAR], (DAR-390) Fond Danilo Klen (1910.1990.) Trst, Zagreb, Rijeka; kutija 1, 2
4. Arhiv Republike Slovenije [AS], Zvezdarska 1, Ljubljana, Republika Slovenija, Fond Deželni stanovi, sig. SI AS 2
Dokumentacijski izvori
Document Sources
1. Krizmaniæ, A.; Vuèiæ, B. (1997.), Grad Pazin, povijesna jezgra, Kaštel - Buraj, Studija s pripremnom dokumentacijom za PUP, Pazin
2. Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet, Kaèiæeva 26, Zagreb [AF], arhiv Katedre za teoriju i povijest arhitekture
3. Državna geodetska uprava [DGU], Sektor za topografsku izmjeru i državne karte
Izvori ilustracija
Illustration Sources
Sl. 1. Snimio: J. Kliska
Sl. 2. Crtež: I. Huiæ, 2015.
Sl. 3. Ivanèeviæ, 1966: 125, snimio: N. Gatin
Sl. 4., 11., 13. Snimila: I. Huiæ
Sl. 5.-10. Crtež: I. Huiæ, 2014.
Sl. 12., 14. Snimio: Ž. Bistroviæ
Sl. 15. Autori: Škariæ, Štok, Glatz, Vukašin, Trkulja, Orèiæ, AF-KTPA, 1984.
Sl. 16. Snimio: D. Krizmaniæ
Sl. 17. Valvasor, 1689: 171
Sl. 18. Zavod za fotogrametriju, KO Pula; snimila N. Nefat
The architecture and urban forms of the medieval Istrian settlements owe their origins to two different lines of tradition (the central European and the Venetian) which merged over time. The central Istrian settlements in the area known as Pazin county (nowadays Pazinština) have retained their medieval layout and character until today.
This study aims to analyze the identity features of the medieval Istrian settlements being well exemplified in Graèišæe settlement. Methodologically based on field research, it examines the preserved micro-urban entities (blocks - lines, streets, squares) as well as an inventory of all the historic structures registered in the cadastre from the early 19th century including the available graphic representations and plans.
The maps provide all graphic data relevant to the interpretation of the settlement development. The analysis encompasses its topography and strategic location in the area as well as its urban structures and architecture. The applied research methodology including the archaeological method of stratigraphic analysis provides detailed data about the development of particular structures thus leading to a profound insight into the urban development of the entire settlement revealing the elements of its urban identity.
The wider surroundings of the settlement, nowadays the municipality of Graèišæe, border the municipalities of Cerovlje, Žminj, Barbab, Piæan and Pazin. Strategically located on a hill, it dominates the area along the road Pazin-Graèišæe following the natural topography of the terrain. Its present historic nucleus has an elongated oval plan with the parish church of Sts Vitus, Modestus and Crescentia at its peak and a town gate at its lowest point.
The history of urban and architectural development of Graèišæe, specifically in the period between the 10th and the 20th century, reveals that the settlement considerable expanded in three stages. In the late 13th and the early 14th century, the count family Gorièki consolidated power over a vast territory. They made large investments into the acquisition of new land and the repair of the existing castles and defense walls around the settlement. The second crucial stage was the 15th and the early 16th
Biografije
Biographies
Dr.sc. IRMA HUIÆ, dipl.ing.arh., viša je konzervatorica u Hrvatskom restauratorskom zavodu u Zagrebu. Doktorirala je 2015. na Studiju povijesti umjetnosti Filozofskoga fakulteta Sveuèilišta u Zagrebu s temom „Kašteli i naselja sjeveroistoène Istre od 10. do 18. stoljeæa - urbanistièki razvoj i preobrazbe”.
Akademik MLADEN OBAD ŠÆITAROCI redoviti je profesor Arhitektonskoga fakulteta Sveuèilišta u Zagrebu. Voditelj je znanstvenoistraživaèkog projekta Heritage Urbanism. Podruèje istraživanja: kulturno naslijeðe i revitalizacija naslijeða. [www.scitaroci.hr]
century after the wars between Venice and the Habsburgs, Turkish conquests, and the advent of firearms. The third period of major construction works and expansion began in the early 17th and continued well into the 18th century when redevelopment and reconstruction of the devastated county including the Venice’s neighbouring territory finally started.
The analysis of the settlement’s urban development identified the following urban features: its topographic position, fabric and structure, defense walls and public buildings.
The settlement acquired its characteristic outline until the 14th century with the church of Sts Vitus, Modestus and Crescentia built at the highest point of the settlement and with the town walls built along the western border up to the town gate. Despite the fact that the church was somewhat isolated from the rest of the settlement until the 19th century because of the graveyard around it, it is definitely perceived as a significant element of Graèišæe’s urban identity owing to its dominant position. The bell tower and the church volume dominated the settlement throughout the analyzed period. Other public buildings cannot really be considered the elements of its urban identity.
The fabric of the settlement consists of lower lines of houses with residential dwelling units fronting the street and the outbuildings lined behind them. This concept of the settlement consisting of lines of houses along the main and the secondary street resulted from a spontaneous development when new structures were built as necessary. This type of line formation, the so-called casa in linea can be also traced in Italy between the 15th and the 19th century in much larger cities where such a development was also spontaneous and unplanned.
The fabric and the structure of the settlement are elements of urban identity not only in case of Graèišæe. A recognizable fabric of the settlement, typical of the medieval Istrian settlements, is well preserved in Graèišæe and therefore a characteristic element of its urban identity. The entirely preserved street named Pod Fumu as well as parallel streets leading to the bell tower can be considered paradigmatic examples of medieval urbanism.
Throughout its history Graèišæe was a fortified settlement with defense walls and towers and no castles. The oldest parts of the walls were built between the 12th and the early 14th century. The walls were renovated during a period of extensive construction in the late 15th century when a new round tower adjusted to cannon warfare was built on the eastern rim of the settlement.
The walls with the entry towers and the main town gate adjacent to the church of Sts Vitus, Modestus and Crescentia (including the propugnaculum) are the essential and most conspicuous elements of the settlement’s urban identity as can be seen in all historical representations. The present skyline of the settlement is still nowadays dominated by its west walls. The analysis of the historical development of the settlement reveals two new facts about Graèišæe’s development. The main town square had been in front of the bishop’s residence and the main town gate until the residence was demolished in the 16th century. On the square there was an étalon of trading measurement standards and the town loggia behind the town gate, the church of St Mary on Placa and the bishop’s palace. After the palace had been demolished, the town square was formed in front of the new representative buildings, the Solomon palace and the church of St Anthony. Scientific researches give no evidence so far about the existence of a castle in the settlement. A part of the south-facing wall of the present church of Sts Vitus, Modestus and Crescentia was obviously built with larger, well dressed stone blocks set in regular courses. The remnants of the town walls raise the possibility that some castle might have been there until the 12th century.
Graèišæe, with its interesting history, can be rightly considered a paradigmatic example of a medieval settlement with the well preserved elements of urban identity. Its position along the border of the Venice’s territory in Istria, its strategic significance as the most affluent settlement of the Pazin county, and its key role in the defense system around Pazin were actually the main reasons why major investments were made in the Middle Ages in its defense system, the construction of representative palaces, and its development in general.
IRMA HUIÆ, Dipl.Eng.Arch., senior conservationist at the Croatian Conservation Institute. She obtained her Ph.D. in art history from the Faculty of Humanities and Social Sciences of the University of Zagreb with her thesis ”Castles and Settlements of the northeastern Istria between the 10th and the 18th c. - Urban Development and Transformations”. Academician MLADEN OBAD ŠÆITAROCI, Full Professor at the Faculty of Architecture in Zagreb. He is head of the research project Heritage Urbanism His research interests are focused on cultural heritage and its revitalization. [www.scitaroci.hr]
1 Sveuèilište u Zagrebu
Arhitektonski fakultet
HR - 10000 Zagreb, Kaèiæeva 26
2 Sveuèilište u Zagrebu Filozofski fakultet
HR - 10000 Zagreb, Ivana Luèiæa 3 boris.dundovic@arhitekt.hr pia.sopta@gmail.com alan.braun@arhitekt.hr
Izvorni znanstveni èlanak UDK 728.03:72.034(497.5 Senj)”14/19” Tehnièke znanosti / Arhitektura i urbanizam
2.01.04. - Povijest i teorija arhitekture i zaštita graditeljskog naslijeða Humanistièke znanosti / Povijest umjetnosti
6.05.01. - Povijest i teorija likovnih umjetnosti, arhitekture, urbanizma i vizualnih komunikacija Èlanak primljen / prihvaæen: 13. 10. 2015. / 7. 12. 2015.
1 University of Zagreb Faculty of Architecture
HR - 10000 Zagreb, Kaèiæeva 26 2 University of Zagreb Faculty of Humanities and Social Sciences
HR - 10000 Zagreb, Ivana Luèiæa 3 boris.dundovic@arhitekt.hr pia.sopta@gmail.com alan.braun@arhitekt.hr
Original Scientific Paper
UDC 728.03:72.034(497.5 Senj)”14/19” Technical Sciences / Architecture and Urban Planning
2.01.04. - History and Theory of Architecture and Preservation of the Built Heritage Humanities / Art History
6.05.01. - History and Theory of Fine Arts, Architecture, Urban Planning and Visual Communication
Article Received / Accepted: 13. 10. 2015. / 7. 12. 2015.
Povijesno-prostorni razvoj patricijske kuæe s renesansnim Lavljim dvorištem
Historic and Spatial Development of the Patrician House and its Renaissance Lions’ Court
Lavlje dvorište patricijska kuæa povijesna gradska jezgra renesansna arhitektura Senj
Zbog jedinstvenih znaèajki unutrašnjega Lavljeg dvorišta, kuæa Petrovski u Senju predstavlja nezaobilazan primjer renesansne stambene arhitekture na hrvatskome dijelu sjevernoga Jadrana. Njezin je prostorni razvoj, analizom arhivskih vrela, terenskim istraživanjima i zakljuècima izvedenim iz izraðene arhitektonske snimke postojeæega stanja, podijeljen u etape koje opisuju izvorno stanje kuæe, njezinu renesansnu pregradnju te nadgradnje i promjene izvedene tijekom 19. i 20. stoljeæa.
Lions’ Court patrician house historic town core Rennaisance architecture Senj, Croatia
Owing to features of its Lions’ Court, the Petrovski House in Senj represents a quintessential example of Renaissance residential architecture on the Croatian part of the north Adriatic coast. Using the archival sources and conclusions drawn from the architectural survey, the spatial development of the house is described in stages spanning from its first occurrence and its Renaissance remodelling, to alterations carried out in the 19th and the 20th centuries.
Sl. 2. Povijesni Senj s gradskim zidinama i utvrdom Nehaj; grafièki prikaz V.M. Coronellija iz 1688. godine
Fig. 2. Historic Senj with town walls and the Nehaj Fortress, graphic illustration by V.M. Coronelli dating from 1688
u središte povijesne jezgre Senja, kuæa Petrovski1 sa svojim unutrašnjim dvorištem (Sl. 1.) èini jedinstven i rijedak primjer stambene renesansne arhitekture na sjevernome Jadranu s kraja 15. stoljeæa. Pored sedam razlièitih kamenih konzola s motivom lava koje nose ophodnu galeriju unutrašnjega dvorišta, zbog kojih je taj prostor i nazvan ‘Lavljim dvorištem’, od iznimnog su znaèenja i dva luka arkade koja dijeli dvorište na natkriveni i nenatkriveni dio.
Prema dosad poznatim podacima o renesansnom graditeljstvu u Hrvatskoj, možemo reæi da se ovdje radi o najranijem primjeru toliko širokog raspona izvornih renesansnih arkadnih lukova na našem podruèju. Njihov je promjer usporediv s promjerom lukova šibenske Gradske lože2 koja zatvara sjeveroistoèno proèelje glavnoga gradskog trga te promjerom lukova arkada Palaèe Sponze (Divone) i onih arkadure Kneževa dvora u Dubrovniku. No kako šibenska loža, za razliku od kuæe Petrovski, nije preživjela razaranja Drugoga svjetskog rata, danas se na njezinu mjestu nalazi graðevina rekonstruirana metodom faksimila. S druge strane, dubrovaèka je Palaèa Sponza doživjela historicistièko restauriranje i intervencije na arkadama izmeðu 1888. i 1892. godine3, dok je cjelokupna arkadura zapadnoga proèelja i atrija Kneževa dvora u Dubrovniku nastradala u potresu još 1667. godine te neposredno nakon toga doživjela barokno rekonstruiranje.4 Osim spome-
nutih javnih upravnih graðevina, pojedini dubrovaèki ljetnikovci - poput ljetnikovca Sorkoèeviæ na Lapadu, ljetnikovca Buniæ-Kaboga u Bahatovini5 i ljetnikovca Rastiæ u Rožatu6 - sadrže lukove te širine, ali svi su sagraðeni u 16. stoljeæu. Kuæa Petrovski u Senju tako preostaje jedinim izvornim i intaktnim spomenikom renesansnoga graditeljskog naslijeða 15. stoljeæa s toliko širokim promjerom arkadnih lukova.7
Ipak, unatoè njezinoj posebnosti, tijekom 20. stoljeæa kuæa Petrovski gotovo je zaboravljena, a o njezinu postojanju u struènim i znanstvenim krugovima svjedoèi tek pokoja reèenica u vodièima, zbornicima, knjigama i èlancima o Senju ili renesansnoj arhitekturi u Hrvatskoj, kao i èinjenica da je zaštiæena kao pojedinaèno nepokretno kulturno dobro i upisana u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske.8 S obzirom na njezinu prepoznatu vrijednost, patricijska je kuæa arhitektonski snimljena krajem rujna 2014. godine, a njezin se povijesno-prostorni razvoj istražuje - sve u cilju stvaranja jasne konzervatorske podloge za rekonstruiranje, restauriranje, ali i za svaki buduæi projektantski zahvat.9 Stoga ovaj rad, koji je nastao na temelju zakljuèaka provedenih istraživanja, prvi put donosi prikaz povijesno-prostornoga razvoja kuæe Petrovski u Senju.10
SMJEŠTAJ KUÆE U POVIJESNOJ JEZGRI SENJA
SETTING OF THE HOUSE IN THE HISTORIC TOWN CORE OF SENJ Kako bismo odredili èimbenike povijesno-prostornoga razvoja Senja i pojedinaènih
1 Ime pod kojim je, osim kao Lavlje dvorište ili Lavlji dvor, kuæa najèešæe spominjana u literaturi.
2 Tijekom 20. stoljeæa za Gradsku se ložu u Šibeniku koristio naziv Gradska vijeænica [Zeliæ, 2014: 301-302]. Ona je graðena izmeðu 1536. i 1542. godine, pola stoljeæa nakon(!) ovim radom pretpostavljene renesansne pregradnje kuæe Petrovski u Senju. [Markoviæ, 2004: 102]
3 Prilikom historicistièkoga restauriranja s Palaèe Divone uklonjena je izvorna dekorativna kamena arhitektonska plastika i veæinom izmještena u tvrðavu Bokar, a po završetku intervencije na proèelju se mogla jasno èitati razlika izmeðu novoga i izvornoga. [Više u: Æoriæ, 2013.]
4 Više o baroknom rekonstruiranju Kneževa dvora u Dubrovniku u: Horvat-Levaj, Seferoviæ, 2003.
5 „Stupove, lukove i èesmu za trijem svog ljetnikovca Petar Sorkoèeviæ naruèuje 1518. godine od Petra Petroviæa, koji je radio na Divoni. Tko je izradio stupove Buniæ-Kabogina trijema, nije poznato, no sliènost je upadljiva.” [Grujiæ, 1991: 86]. Izgradnja Sorkoèeviæeva ljetnikovca, koji se èesto smatra vrhuncem dubrovaèke ladanjske arhitekture, dovršena je 1521. [Grujiæ, 1991: 121; Grujiæ, 1987: 72, 314-315]. Nedavno obnovljeni ljetnikovac Buniæ-Kaboga na Bahatovini u Rijeci dubrovaèkoj izgraðen je takoðer u prvoj polovici 16. stoljeæa [Grujiæ, 1991: 121].
6 Trijem ljetnikovca Rastiæ u Rožatu u Rijeci dubrovaèkoj otvara se prema boènom vrtu arkadom s tri luka, a izgraðen je sredinom 16. stoljeæa. [Grujiæ, 1991: 86; Grujiæ, 1987: 72, 318]
7 Promjeri lukova Lavljega dvorišta u Senju jesu 290 i 296 cm.
primjera senjske povijesne arhitekture, potrebno je najprije se osvrnuti na njihov jedinstveni geografski položaj. Još od antièkoga razdoblja Senj je bio krajnja toèka puta koji ga je povezivao s Modrušem, Topuskom i naposljetku Zagrebom (takozvana Via exercitualis). To je ujedno bio i najkraæi prirodni spoj primorja i unutrašnjosti. Štoviše, kada je Hrvatska 1102. godine postala dio Ugarsko-Hrvatskog Kraljevstva, Senj je preuzeo privilegiranu ulogu poveznice Ugarske s Italijom. On je u to doba bio i jedina trgovaèka luka za Ugarsku, Hrvatsku i Slavoniju te jedna od najvažnijih na cijelomu hrvatskom prostoru11, a o njegovoj mnogostoljetnoj važnosti govori i èinjenica da je Jozefinska cesta, graðena tijekom 18. i 19. stoljeæa, završavala upravo gradskim vratima Senja. Senjska povijesna jezgra (Sl. 2.) omeðena je kamenim zidinama u obliku nepravilnoga peterokuta. Njihov najraniji spomen datira iz
8 Izvod iz Registra kulturnih dobara, Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, reg. oznaka Z-159.
9 Kuæa je arhitektonski snimljena u sklopu Radionice dokumentiranja i interpretiranja graditeljskog naslijeða grada Senja u rujnu 2014., na kojoj su sudjelovali studenti Arhitektonskoga fakulteta u Zagrebu pod vodstvom mr.sc. Alana Brauna i mr.sc. Dubravka Baèiæa te studenti Filozofskoga fakulteta u Zagrebu pod vodstvom dr.sc. Marka Špikiæa i dr.sc. Ognjena Èaldaroviæa. Arhitektonsku snimku postojeæega stanja kuæe Petrovski izradili su studenti: Boris Dundoviæ, Antonija Galac, Mario Kralj, Andrija Matotan i Marija Medoš. 10 Istraživanje povijesno-prostornoga razvoja kuæe Petrovski provedeno je na diplomskom studiju arhitekture i urbanizma Arhitektonskoga fakulteta Sveuèilišta u Zagrebu u sklopu izbornoga kolegija Graditeljsko naslijeðe II, voditelja v.pred. mr.sc. Alana Brauna, a upotpunjeno je zakljuècima istraživanjâ koje Boris Dundoviæ provodi u sklopu istraživaèkoga projekta „Urbanizam naslijeðaUrbanistièki i prostorni modeli za oživljavanje i unaprjeðenje kulturnoga naslijeða” [HERU], voditelja akademika Mladena Obada Šæitarocija (projekt pod brojem 2032 financira Hrvatska zaklada za znanost).
11 Tijan, 1940: 5
12 Vilièiæ, 1972: 66
13 Vilièiæ, 1990: 209
14 Vilièiæ, 1978: 20
15 U prostoru nekadašnje crkve sv. Ivana Krstitelja danas je smješten restoran.
16 Glavièiæ, 1995: 122
1297. godine, a govori o knezovima Leonardu i Dujmu koji su sagradili franjevaèki samostan izvan zidina. Nedugo potom, neposredno se uz zidine gradi kaštel, a njegov položaj smješta Senj u skupinu ostalih frankopanskih posjeda - Grobnika, Bakra, Bribira, Hreljina i drugih.12 Gradske se zidine uèvršæuju u doba opasnosti od Turaka, kada se ujedno ruše sve graðevine izvan njihova obuhvata i gradi utvrda Nehaj (1558.). Ipak, veæ se od mira u Srijemskim Karlovcima 1699. godine i smanjenja turske opasnosti zapoèelo s rušenjem zidina, a grad se poèinje širiti i izvan njima odreðenoga okvira.13
Urbanistièku okosnicu grada èini organski splet ulica i trgova karakteristièan za srednjovjekovno razdoblje, pri èemu su trgovi bili izvorišta prema kojima su se postupno orijentirale i formirale glavne prometnice, a zatim i sporedne, koje su ih dodatno povezale i tvorile stambene blokove. Kuæa Petrovski èini dio jednoga od središnjih gradskih blokova povijesne jezgre okruženih reprezentativnim sakralnim i javnim graðevinama, a nalazi se na najznaèajnijemu srednjovjekovnom trgovaèkom potezu Senja14 kojeg je ostatak današnja Ulica Petra Preradoviæa (Sl. 4.).
Istoèno od kuæe, u njezinu neposrednom susjedstvu, nalazili su se crkva i samostan sv. Franje. Crkva je srušena u Drugomu svjetskom ratu, dok je samostan i danas saèuvan. Sjeverno od ovoga sklopa nalazila se manja crkva sv. Ivana Krstitelja, danas desakralizirana.15 Sjeverno je proèelje stambenog bloka usmjereno na katedralu i biskupski dvor. Glavni ulaz kuæe Petrovski nalazi se na njezinu istoènome proèelju uz proširenje Ulice Petra Preradoviæa. Istovremeno, kuæi je upravo kroz Lavlje dvorište moguæe pristupiti i sa zapadne strane, iz pokrajnje gospodarske ulice koja je prije brojnih pregradnji što su zapunile blok bila znaèajna gradska ulica i, prolazivši ispod kuæe Šojat, vodila do crkve sv. Franje.16
Plan grada Senja i bliže okolice (stanje oko 1785.), koji je Ante Glavièiæ prema pisanim tekstovima iscrtao i objavio 1965. godine,
Sl. 3. Pretpostavljeni povijesno-prostorni razvoj kuæe Petrovski tijekom tri etape: A) poèetna etapa do kraja 15. stoljeæa, B) renesansna etapa kuæe tijekom 15. i 16. stoljeæa, C) etapa historicizma - te D) manje preinake tijekom 20. stoljeæa
Fig. 3. Presumed architectural volume of the Petrovski House during three stages of its spatial development - A) the initial stage until the close of the fifteenth century, B) the Renaissance stage beginning at the end of the fifteenth and lasting through the sixteenth century, and C) the nineteenth century historicist stage - together with D) minor alterations in the twentieth century
Sl. 4. Položajni nacrt kuæe Petrovski u gradskoj strukturi Senja; izrez temeljen na katastarskoj podlozi
Fig. 4. Situation plan of the Petrovski House in the town structure of Senj, detail based on the cadastral map
Sl. 5. Tlocrt prizemlja kuæe Petrovski, pretpostavljena prostorna dispozicija tijekom prve etape: A) u sluèaju da je južno krilo bila kuæa od samo jedne prostorije u prizemlju ili B) u sluèaju da se radilo o dvjema prostorijama
Fig. 5. Ground-floor plan of the Petrovski House, supposed spatial disposition during the first stage of the house: A) if the south wing was a house with only one room in its ground floor or B) if it had two rooms
Sl. 6. Tlocrt prizemlja kuæe Petrovski, današnje stanje
Fig. 6. Ground-floor plan of the Petrovski House, present-day state
gradski blok u kojem se nalazi kuæa Petrovski prikazuje cjelovitim, a kuæu u svojoj punoj današnjoj površini.17 Poèetkom osamdesetih godina prošloga stoljeæa Melita Vilièiæ18, sa skupinom suradnika, izradila je maketu povijesnoga Senja, na kojoj su trodimenzionalno prikazane graðevine kojima se mogla odrediti visina na kraju 16. i poèetku 17. stoljeæa.19 U svojoj današnjoj, punoj visini prikazana je i kuæa Petrovski. Ipak, prouèavanjem pisanih i grafièkih vrela o povijesti i razvoju grada Senja te njegovih patricijskih i trgovaèkih obitelji, odnosno prouèavanjem arhitektonskih snimaka izraðenih u rujnu 2014. godine, može se pretpostaviti da se prostorno-povijesni razvoj kuæe Petrovski odvijao u barem tri glavne etape - 1) poèetna etapa do kraja 15. stoljeæa, 2) renesansna etapa kuæe tijekom 15. i 16. stoljeæa te 3) etapa historicizma - nakon èega su uslijedile i manje preinake tijekom 20. stoljeæa (Sl. 3.).
DEVELOPMENT OF THE HOUSE
BY THE END OF THE FIFTEENTH CENTURY
Sl. 7. Proèelja Lavljega dvorišta: A) sjeverno; B) istoèno; C) južno; D) zapadno
Fig. 7. Elevations of the Lions’ Court: A) north; B) east; C) south; D) west
Povijest kuæe Petrovski poèinje i prije kraja 15. stoljeæa, u kojem je najvjerojatnije tek na-
dogradnjom dobila renesansne odlike. Iako o najranijoj graditeljskoj etapi same kuæe nema konkretnih pisanih ili grafièkih izvora, njezin povijesni i prostorni kontekst ukazuje na postojanje ranije izgradnje na tome mjestu20, a zakljuèak o prostornom rasporedu prijašnje izgradnje može se izvesti ponajprije iz analize tlocrta prizemlja (Sl. 6.), ali i ostalih nacrta arhitektonske snimke iz rujna 2014. godine, na kojima se jasno ocrtavaju dvije manje kuæe jednostavne tlocrtne dispozicije i simetriènoga proèelja prema gradskim ulicama (Sl. 5.). Analizom rasporeda konstruktivnoga sustava može se pretpostaviti da je kuæa, glavnim proèeljem okrenuta prema gradskoj ulici, imala samo dvije prostorije: jednu u kojoj se vjerojatno nalazila trgovina i drugu, privatniju, koja je gledala na unutrašnje dvorište. Ulièno proèelje bilo je jednostavno, sastojalo se od jednih ulaznih vrata u sredini i po jednoga prozorskog otvora s obje strane.21 Takoðer, iz debljine zidova i prostornoga rasporeda današnje kuæe moguæe je pretpostaviti da je na nju s jugozapadne strane svojim uglom bila naslonjena manja kuæa koja je prema današnjoj gospodarskoj, slijepoj ulici imala takoðer simetrièno proèelje. Ona je u razini prizemlja imala samo jednu prostoriju. Dvije su kuæe zatvarale unutrašnje dvorište i dijelile izvor pitke vode (cisternu). Stoga se pretpostavlja kako je današnja tlocrtna organizacija kuæe Petrovski, ona u obliku slova ‘L’, nastala tek u drugoj polovici 15. stoljeæa objedinjavanjem te ranije izgradnje.
17 Glavièiæ, 1965.a: 259
18 Melita Vilièiæ (1913.-2005.) bila je arhitektica i povjesnièarka arhitekture te redovita profesorica na Arhitektonskome fakultetu u Zagrebu koja je svojim znanstvenim i istraživaèkim radom dala nemjerljiv obol razumijevanju arhitektonske i urbanistièke povijesti grada Senja. Od 1963. godine vodila je arhitektonska snimanja senjskoga graditeljskog naslijeða (ukljuèivo i prvu snimku kuæe Petrovski iz 1963.) te prikupljala i obraðivala arhivsku dokumentaciju. Meðu prvim je cjelovitim sintezama graðe o arhitekturi Senja i njezina doktorska disertacija: Vilièiæ, 1975.
19 Vilièiæ, 1981: 212; Vilièiæ, 1988: 89. Maketa je izraðena od pleksiglasa u mjerilu 1:500. Danas je dio stalnoga postava izložbe u utvrdi Nehaj.
Visina dviju prvotnih kuæa takoðer nije sa sigurnošæu poznata. Ipak, može se pretpostaviti da su one bile prizemnice jer je stubište koje vodi na kat nastalo tek za renesansne nadogradnje. Ispod manje kuæe, koja èini južno proèelje unutrašnjega dvorišta, nalazi se i jedini podrumski prostor današnje kuæe Petrovski. Podrum se danas sastoji od jedne velike prostorije s kombinacijom križnog i baèvastog svoda te jedne manje prostorije s plitkim baèvastim svodom. S dvama otvorima koja sijeku visinu svoda dobiva svjetlost iz unutrašnjega dvorišta i slijepe prilazne ulice. U prilog tvrdnji o izvornoj visini kuæâ ide i èinjenica da su sve do polovice 15. stoljeæa senjske kuæe bile manje i najèešæe prizemne jer nisu trebale udomljivati novopristiglo stanovništvo koje se, kad se osmanska vojska poèela približavati gradu, poèelo ubrzano nastanjivati unutar gradskih bedema. U to su se doba, kako piše Pavao Tijan, pregraðivale i dograðivale postojeæe zgrade, a iskorištavao se svaki i najmanji slobodan prostor za gradnju, buduæi da je trebalo smjestiti „najprije vlastite graðane iz porušenih predgraða, a onda i brojne doseljenike, uskoke i venturine što su bježali iz osvojenih ili popaljenih i razorenih mjesta u Dalmaciji i Istri”.22
Srednjovjekovnim podruèjem grada Senja može se, kako je prijašnjim istraživanjima utvrðeno, smatrati podruèje smješteno unutar gradskih zidina. Tada se grad veæ potpuno jasno formirao i zadržava te povijesne znaèajke u granicama svoga srednjovjekovnog podruèja sve do danas.23 Nakon prvog obzidavanja grada u srednjem vijeku nastaje najprije grupna izgradnja, a zatim se ona tijekom stoljeæa, kako piše Melita Vilièiæ, sve više ugušæuje. Vlasništvo pritom djeluje na „krivudavost i nepravilnost uliènog spleta”24, što se jasno èita i u danas krivudavoj Preradoviæevoj ulici, za koju Ante Glavièiæ piše kako je bila najvažnija srednjovjekovna senjska ulica. Nije neobièno da je kuæa s podrumskim prostorom svojim širim proèeljem gledala na usku stražnju ulicu, koja u obliku prilaza postoji i danas. Promet srednjovjekovnoga Senja, u kojem su sudjelovali samo pješaci i životinje za vuèu, nije bio intenzivan, stoga su i
20 Ovdje se ponajprije misli na veæ spomenuti smještaj kuæe Petrovski u gradskome bloku kao cjelovitoj jedinici urbane strukture povijesne gradske jezgre, uz najprometniju srednjovjekovnu trgovaèku ulicu srednjovjekovno-renesansnoga Senja.
21 U prizemlju izvornoga dijela kuæe Petrovski danas se nalazi restoran, dok su u prizemlju sporedne kuæe prostori restoranske kuhinje i gospodarstva.
22 Tijan, 1996: 318
23 Vilièiæ, 1978: 20
24 Vilièiæ, 1972: 67
25 Glavièiæ, 1995: 120
26 Glavièiæ, 1995: 113
27 Lokmer, 2005: 104
ulice uglavnom bile uske. Usto, u tom je razdoblju neprestanih opasnosti, ukazuje Glavièiæ, postojala potreba za bližim kontaktom izmeðu stanovnika „pa su stambene kuæe, iako su bile otvorene prema ulici - za razliku od rimskih - oblikovale èesto gotovo neprohodne ulice”.25
Veæina se stambene arhitekture u predrenesansno doba gradila od drva. Ipak, zbog svoga znaèajnoga položaja uz glavnu srednjovjekovnu gradsku ulicu, ove su dvije pretpostavljene kuæe graðene vjerojatno od kamena lomljenca, koji nije previše pogodan za zidanje, ali koji je zbog svoje otpornosti postupno zamjenjivao drvenu gradnju. Iako nije bio pogodan ni za obradu, jedno od najznaèajnijih svojstava toga kamena jest njegova tvrdoæa, što je ujedno osiguralo da se ti najstariji graðevni elementi kuæe Petrovski oèuvaju do danas. To je sivi i tvrdi kamen najvjerojatnije iz okolice Sv. Jurja, otkud se i danas uzima i koristi kamen za izgradnju.26 Ipak, ove pretpostavke o najranijim slojevima i fazama današnje kuæe potvrdile bi se tek sondiranjem na mjestima pretpostavljenih dodira materijala iz razlièitih razdoblja.
RENESANSNE NADOGRADNJE KUÆE KRAJEM 15. I TIJEKOM 16. STOLJEÆA
RENAISSANCE EXPANSIONS OF THE HOUSE AT THE END OF THE FIFTEENTH AND DURING THE SIXTEENTH CENTURY
Veæina pisanih vrela kazuje da je kuæa Petrovski graðena za nepoznatoga vlasnika krajem 15. stoljeæa, no u svojim znanstvenoistraživaèkim radovima o povijesti Senja i senjskih obitelji Juraj Lokmer daje naslutiti kako je kuæa u to doba bila vlasništvo bogate obitelji de Ponte.27 Tada je jedinstvena kuæa nastala vjerojatno sjedinjavanjem i nadogradnjom dviju manjih kuæa iz ranijeg razdoblja. U to je doba dobila ne samo dodatnu etažu nad prizemljem veæ i prepoznatljiva obilježja renesanse.
Znaèajke zrele renesanse najuoèljivije su u unutrašnjem dvorištu. Ono je podijeljeno na dva dijela arkadom s dva kamena luka što stoje na jednome središnjem stupu i dva pokrajnja polustupa (Sl. 7.). Ta arkada unutrašnjeg dvorišta kuæe u Senju dijeli dva polja s križnim svodom od otvorenog atrija, a zajedno sa sedam razlièitih kamenih konzola u obliku lavljih glava (Sl. 8.) s južne i zapadne strane dvorišta drži kamene ploèe galerijskoga ophoda na prvome katu, po èemu je i prozvano ‘Lavljim dvorištem’.
Glavni ulaz u stambeni dio kuæe bila je balatura koja je vodila s javnoga prostora ulice na pristupni trijem gornje stambene etaže. Od balature danas je ostalo samo kameno stubište prepoznatljivo po rubnim plaketama s
Sl. 9. Balkon Kneževa dvora u Rabu s konzolama oblikovanim kao dvostruke lavlje glave
Fig. 9. Balcony of the Ducal Palace in Rab with consoles shaped as pairs of lion heads
Sl. 10. Rubne plakete kamenih stuba Lavljega dvora s motivima školjaka
Fig. 10. Side stones of the Lions’ Court staircase with shell motifs
Sl. 11. Atrij palaèe Velikoga kapetana u Zadru, stanje od restauriranja 1921. do bombardiranja 1943. (fotografirao Biagio Cigliano, 1921.)
Fig. 11. The atrium of the Great Marshall’s Palace in Zadar, state from restoration in 1921 until the bombing of 1943 (photograph by Biagio Cigliano, 1921)
motivom školjaka koje prate svaku stubu (Sl. 10.). Duž jadranske obale nalazimo brojne sliène primjere kamenih vanjskih stubišta iz razdoblja renesanse, od kojih je maloprije spomenutom vjerojatno najsliènije ono Palaèe Velikoga kapetana u Zadru28, porušeno tijekom Drugoga svjetskog rata, koje je bilo smješteno u atriju s arkadama i bunarom te urešeno sliènim rubnim plaketama s motivom školjaka (Sl. 11.). Stubište kuæe Petrovski i danas vodi do galerijskog ophoda dvorišta na prvome katu, a izvorno mu se pristupalo iz danas uže ulice koja je u to doba bila prolazna i vodila do crkve sv. Franje.29 Èini se da je upravo galerija pritom bila glavna komunikacija kojom se dolazilo do svih prostorija na gornjoj etaži. Sâm prostor stubišta u tlocrtu izlazi iz pravilne geometrije kuæe s dvorištem, a prostor ispod njega neobiènih je kosih zidova i baèvastoga svoda, što djeluje kao nespretni nastavak prijašnja dva polja arkada križnih svodova. To je još jedan dokaz da je polje ispod stubišta nastalo kasnije od preostala dva, tek u doba renesansne nadogradnje. No, za konaèan zakljuèak o njegovoj funkciji i znaèenju za cijeli blok potrebno je konzervatorsko-restauratorskim istraživanjima utvrditi povijesno-prostorni razvoj i dviju kuæa sjeverno od kuæe Petrovski, na koje se stubište naslanja.
Središnji stup i dva boèna glatko obraðena polustupa široke lukove arkada nose na stiliziranim korintskim kapitelima, ukrašenim sa svake strane drukèijim cvjetnim motivom (Sl. 12.), osim u sluèaju stranice srednjega stupa što gleda na atrij, gdje se nalazi - umjesto cvjetnoga - motiv djeèje anðeoske glave s krilima, takozvanog putta ili amoreta (Sl. 13.). Obod lukova ukrašen je užljebljenjima poput veoma kratkih kanelura, a na njima poèiva traka s klesanim reljefom biljnih motiva. U zidu u osi arkada, izvedenom od fino klesanih kamenih blokova, nalazi se još jedna vertikalna pravokutna izduljena traka, takoðer biljnih motiva, koja se proteže od kapitela središnjeg stupa sve do vijenca što se sastoji od trake s nizom jednakih ploèica postavljenih pod kutom, osim u središnjem dijelu gdje je manji reljef ponovno biljnoga motiva. Ta traka nosi sedlasto profilirane (tip cyma versa)
kamene ploèe ophoda, s donje strane ukrašene zuborezom (dentilima).
Sliène su maloprije spomenutoj vertikalnoj traci s biljnim motivima i dvije nešto veæe trake aplicirane na kamene dovratnike vrata koja iz dvorišta vode u kuæu (Sl. 14.). Njihov plitki reljef naèinjen od biljnih motiva u središtu je trake podijeljen kružnim cvjetnim ornamentom.
S južne i zapadne strane dvorišta, osim konzola u obliku lavljih glava, na mjestima pucanja kamenih ploèa tijekom kasnijih je razdoblja ugraðeno još pet relativno grubih kamenih konzola nejednakih dimenzija.
Kamena plastika koju nalazimo u Lavljem dvorištu povezuje se sa srednjoeuropskim renesansnim kulturnim krugom vezanim za dvor ugarskohrvatskoga kralja Matije Korvina, odnosno s djelovanjem njegovih majstora iz kruga klesara i kipara Ivana Duknoviæa, koji su u Senj mogli doæi iz Budima izmeðu 1480. i 1490. godine.30 Meðu tim su majstorima bila i dvojica Trogirana, od kojih je za Petra, sina Rada Busanina, poznato kako je 1488. boravio u Šibeniku, da bi nakon toga nastavio djelovati na otoku Rabu. Vrlo je vjerojatno, tvrdi povjesnièar umjetnosti Milan Pelc, da se prije odlaska na Rab Petar Radov Trogiranin neko vrijeme zadržao u Senju, možebiti u pratnji kakvog suradnika s kojim je izradio kamene ukrase u Lavljemu dvorištu.31 U dekorativnoj plastici Petra Radova vidimo jasan utjecaj Ivana Duknoviæa, koji se pak vezao na stil
28 Podataka o zadarskoj Palaèi Velikoga kapetana doista je malo. Iako ona postoji i danas, njene renesansne znaèajke gotovo su u potpunosti nestale zbog mnogih kraða materijala, ali i preinaka te adaptacija što su uslijedile tijekom 1950-ih godina. [Mlikota, 2013: 64, 108-110]
29 Glavièiæ, 1995: 122
30 Kao što je sluèaj kod brojne renesansne izgradnje na podruèjima koja su nekad pripadala knezovima Frankopanima, a koja su nakon mletaèke opasnosti ili preuzimanja vlasti doživjela stabilizaciju politièkih prilika, bogata se i dekorativna arhitektonska plastika poput one u Lavljem dvorištu „relativno precizno može datirati na poèetak devedesetih godina 15. stoljeæa”. [Bradanoviæ, 2013: 71]
31 Pelc, 2007: 131
32 Pelc, 2007: 354
33 Marijan Bradanoviæ u svome radu o palaèi Dominis u Rabu navodi kako su prethodni istraživaèi, Cvito Fiskoviæ i
svojih velikih suvremenika - kasnoga Donatella i Desiderija de Settignana. To ponajprije èitamo u bogatoj i preciznoj sitnoplastièkoj dekoraciji što se u potpunosti priklanja modi all’antica32 , a što se u radovima hrvatskih renesansnih kipara i klesara budimskoga kruga jasno iskazuje u karakteristiènim dekorativnim motivima „poput antemija, kimationa, astragala, dupina, putta, vijenaca, girlandi (festona), kandelabara, rozeta i palmeta” te osobito omiljenih obilnih, bujnih festona i veristièki klesanih vegetabilnih ukrasa koje možemo pronaæi u djelima Petra Radova, poglavito onima na reprezentativnoj stambenoj arhitekturi otoka Raba.33 U gradu Rabu nalazi se i Knežev dvor s balkonadom pridržanom trima zoomorfnim konzolama sa po dvije lavlje glave veoma bliske onima u Senju (Sl. 9.).34 Radova je u Budim kao uèenika doveo Ivan Grubaniæ, koji je ondje i umro 1487. godine. Danas je Petar Radov Trogiranin jedini umjetnik iz skupine Dalmatinaca koji pripada budimskome krugu, a koji se pojavljuje u dokumentima nakon 1490. godine i èiji su radovi atribuirani.35
Iako tako širok radijus kretanja onodobnih klesara i kipara u potrazi za naruèiteljima (mecenama) nije bio neobièan, pogodovala mu je èinjenica što je Senj 1469. godine preuzeo kralj Matija Korvin i dao mu status slobodnoga kraljevskoga grada.36 U njemu je uredio kapetaniju, a prvim je kapetanom imenovao Majera Blaža (Balázsa Magyara). Imenovanje kapetana jedino je pravo koje je kralj sebi nakon preuzimanja grada zadržao, a odmah po preuzimanju grada Senjanima je potvrdio njihov statut i stare pravice da sami biraju gradske suce i ostale èinovnike.37
Senj je kralj Matija Korvin oteo ili preuzeo od nesložnih knezova Frankopana koji su izgubili svoju popularnost ponajprije zbog svoga približavanja Mleèanima, èega je vrhunac bila prodaja otoka Krka Mlecima koju je proveo knez Ivan Frankopan 19. lipnja 1452. godine.38 Tu dolazimo do kljuène senjsko-bašæanske povijesne veze u kojoj nalazimo primjere
Miljenko Domijan, renesansnu plastiku pripisali Petru Radovu. [Bradanoviæ, 2011: 55]
34 Osim što spominje konzole u obliku lavljih glava, Bradanoviæ naglašava kako i „preostatak atrija palaèe Dominis konceptualno puno duguje glasovitom Lavljem dvoru”, èime se jasno èitaju onodobna arhitektonska klesarska i kiparska strujanja na sjevernome Jadranu. [Bradanoviæ, 2011: 56]
35 Pelc, 2007: 366
36 Pelc, 2007: 73
37 Tijan, 1931: 38
38 Sabljak, 1990: 269
39 Lokmer, 2005: 104
40 Kukuljeviæ-Sakcinski, 1891: 238-239 (navedeno i u: Lokmer, 2005: 104)
41 Vilièiæ, 1978: 20; Vilièiæ, 1990: 210, 230-232
42 Lokmer, 2005: 103
renesansne arhitekture srodne onoj Lavljega dvorišta.
Dvije lavlje glave iste izrade i stilskih karakteristika poput onih u Senju pojavljuju se i na „otmjeno profiliranom, širokom i kvalitetne zanatske izrade kamenom vanjskom stubištu” koje èini balaturu jedne od kuæa u Baški na Krku, u današnjoj Ulici kralja Zvonimira na broju 8. Susjedne su toj kuæi nešto starije kuæe s renesansnim grbovima obitelji de Ponte, ali i obitelji Desantiæ. Desantiæi su, piše Juraj Lokmer, s obitelji de Ponte bili „najvjerojatnije povezani bliskim srodstvom, tj. da su Desantiæi prilièno sigurno naslijedili tu staru i uglednu senjsku obitelj, odnosno da su skupivši veliko bogatstvo kupili njihove kuæe i posjede u Senju i Baški, gdje su obje obitelji nazoène zasigurno od poèetka XVI. stoljeæa, a možda i nešto prije”.39 Ipak, posljednji spomen obitelji de Ponte nalazi se na reljefu Svetoga Trojstva iz 1493. godine, koji se danas nalazi u senjskoj katedrali40, dok o èlanovima obitelji Desantiæ od 16. stoljeæa èitamo u raznim pisanim vrelima.
Rodoèelnik obitelji Desantiæ bio je senjski patricij Vicenzo de Santich koji je najvjerojatnije došao s otoka Krka. Iznimno veliko bogatstvo, steèeno zalozima uskocima i financiranjem njihovih ratova, priskrbilo mu je naziv najbogatijega senjskog trgovca. I sâm položaj kuæe govori o njezinoj povezanosti s trgovinom. Ona je smještena u samom središtu Senja, izmeðu katedrale, crkve sv. Ivana Krstitelja i crkve sv. Franje, a u njezinoj neposrednoj blizini bio je Stari trg - srednjovjekovno trgovaèko središte grada smješteno uz potez što je vodio od Malih vrata (zvanih i Vrata tergovine) do Kopnenih vrata. Tomu u prilog govori i èetvrtina odredbi statuta grada Senja posveæena iskljuèivo trgovini.41 Kuæa Petrovski, koja se nalazila na tom kljuènom potezu kroz gradsku jezgru, u svojem je prizemlju vjerojatno smještala trgovinu u kojoj je Vicenzo prodavao „ulje, vino i drugu robu dopremljenu brodovima iz Apulije”.42 Pritom je drugo krilo u prizemlju i podrumu najvjerojatnije služilo kao kuæno gospodarstvo s kuhinjom i prostorijama za èuvanje hrane te izvorom pitke vode u unutrašnjem dvorištu.
Sl. 12. Cvjetni ukras na kapitelu jednoga od polustupova arkade u Lavljem dvorištu
Fig. 12. Floral ornament on the capital of one of the Lions’ Court arcade jambshafts
Sl. 13. Motiv putta na kapitelu središnjega stupa arkade u Lavljem dvorištu
Fig. 13. The putto motif on the capital of the central column of the arcade in the Lions’ Court
Sl. 14. Cvjetni motivi na trakama apliciranim na kameni dovratnik u Lavljem dvorištu
Fig. 14. Floral motifs on the strips of a stone doorjamb in the Lions’ Court
Tim dvjema kuæama na sjevernoj strani Lavljega dvorišta proèelja su kamena, a uglovi su im zidani pravokutnim tesancima i prigodno zakošeni kako se ne bi ošteæivali prilikom kretanja pješaka i malih kola. Na lagano zaobljenom dijelu uglova nalazi se natpis IHS (Kristov monogram) i znakovlje sv. Bernardina. Ante Glavièiæ takoðer spominje kako se na kuæi sa sjeverozapadne strane od Lavljega dvorišta nalazio i „skladni gotièki prozor s ukošenim doprozornicima koje je neodgovorni projektant dao ukloniti i prozor proširiti”.59 Gotièko-renesansna kamena plastika kuæâ sjeverno od Lavljega dvorišta, koja je danas, nažalost, uklonjena i opisana jedino u arhitektonskim snimkama Melite Vilièiæ i njezinih suradnika iz 1963. godine60, upuæuje na to da su dvije spomenute kuæe izgraðene u isto vrijeme kada i izvorno prizemlje kuæe Petrovski. Dvije gornje etaže tih susjednih kuæa, iznad one prizemne, zidane su od opeke, stoga su svoju nadogradnju dvije kuæe dobile vjerojatno u drugoj polovici 19. stoljeæa kada je zbog imovinsko-pravnih odnosa i intervenirano u katastar.
Èini se da je i kuæa Petrovski u drugoj polovici 19. stoljeæa nadozidana za još jednu etažu i potkrovlje, postavši tako kuæom s više stambenih jedinica. Iz Druge vojne izmjere61 (1806.-1869.) vidimo da je u prvoj polovici 19. stoljeæa još postojao i javni prolaz uz blok u kojem je smještena kuæa Petrovski, a koji je vodio prema crkvi sv. Franje (Sl. 17.).
Takoðer, u ovome je razdoblju nastala i karakteristièna kovana oprema kuæe: ograda (Sl. 19.) i rešetke prozora na prvome podestu stubišta. Ograda prati cijeli stubišni prostor od prizemlja do potkrovlja, a prisutna je i na vanjskom stubištu te galerijskom ophodu galerije dvorišta sa sve tri strane. Na njoj je prepoznatljiv jedinièni motiv naèinjen od dva luka sa spojnicom na mjestu gdje se dodiruju.
Možemo reæi kako je, radikalnim pregradnjama, u ovome razdoblju kuæa Petrovski dobila svoj konaèni vanjski oblik i visinu, što je ostalo nepromijenjeno do danas, ali takoðer i posljednje kvalitetne znaèajke u obliku kovane bravarije.
56 Tijan, 1940: 23
57 Lokmer, 2005: 110
58 Lokmer, 2005: 112
59 Glavièiæ, 1995: 122
60 Vilièiæ, 1972: reprodukcije arhivskih snimaka br. 47-
50 [grafièki prilozi na kraju publikacije]
61 Dostupno u Austrijskom državnom arhivu (Österreichisches Staatsarchiv).
62 Tijan, 1931: 38
63 Glavièiæ, 1995: 121
64 Szabo, 1940: 46
65 Glavièiæ, 1965.b: 293
66 Glavièiæ, 1995: 115
67 HAZU, Knjižnica Strossmayerove galerije, inv. br. 609
68 Glavièiæ, 1995: 122
TIJEKOM 20. STOLJEÆA
ARCHITECTURAL ALTERATIONS
DURING THE TWENTIETH CENTURY
U svome kulturno-povijesnom vodièu Senjom iz 1931. godine, Pavao Tijan opisuje kuæu Petrovski-Pavan koja u prizemnome dijelu ima trgovinu kupališnih potrepština u vlasništvu J. Pavana.62
Na objavljenoj fotografiji koju je 1940. godine snimio Gjuro Szabo63 vidimo kako je još te godine razina poda Lavljega dvorišta bila za oko èetrdeset centimetara niža nego danas. Takoðer, vidimo da je pod bio naèinjen od jednakih kamenih ploèa, toèno onakvih kakvima je oploèeno i unutrašnje stubište u prizemlju te na podestu prema prvome katu. Iste godine pišuæi o njoj, Gjuro Szabo tvrdi kako se kuæa, prije negoli je postala poznata kao kuæa Petrovski-Pavan, nekad zvala kuæa Barac-Mileusniæ.64 Ante Glavièiæ 1965. godine spominje još jedne vlasnike, obitelj Hajdukoviæ.65
Dana 7. i 8. listopada 1943. godine njemaèko je zrakoplovstvo u više navrata bombardiralo Senj i neke manje obližnje luke66. No iako je struktura povijesne jezgre grada Senja pritom znaèajno uništena, kuæa Petrovski nije pretrpjela veæa ošteæenja. Ipak, znatna ošteæenja i uklanjanje jedinstvenih znaèajki kuæe Petrovski uèinjena su namjernim intervencijama, ponajprije kad je pod Lavljega dvorišta najprije betoniran - što možemo zakljuèiti prema fotografskoj snimci Artura Schneidera67 (Sl. 1.) - a zatim i ponovno oploèen, èime se njegova razina znatno podigla. Zbog toga dvorište djeluje kao da je „utonulo, tim više jer su baze stupova i dijelovi stubišta takoðer skraæeni i djeluju nezgrapno”, što vidimo i na primjeru bunara koji svojim donjim dijelom uranja u nasipano šljunkovito kamenje. Ante Glavièiæ piše da je tako „izvršena profanacija vrijednog spomenika našeg graditeljskog naslijeða”.68
Sl. 17. Senj u kartama Druge vojne izmjere (1806.-1869.) i prema njoj iscrtan shematski prikaz urbane strukture gradske jezgre: 1 - gradski blok u kojem se nalazi kuæa Petrovski; 2 - gradska ulica uz jugozapadni dio bloka; 3 - crkva sv. Franje i franjevaèki samostan
Fig. 17. Senj in maps of the Second Military Survey (1806-1869) and accordingly drawn schematic map of urban structure in the town core: 1 - town block which includes the Petrovski House; 2 - town street along the south-west façade of the block; 3 - St Francis Church and Franciscan Monastery
Sl. 18. Izrez iz Maðarskoga katastra (oko 1876.) s naznaèenom podijeljenom èesticom kuæe Petrovski Fig. 18. Detail of the Austro-Hungarian cadastral map dating from around 1876 depicting the divided lot of the Petrovski House
Recentne pregradnje kuæe Petrovski vezane su kako za adaptaciju prizemnih prostora za ugostiteljske svrhe tako i za daljnju podjelu prostora na višim etažama u zasebne stambene jedinice. Njezin najvrjedniji dio, Lavlje dvorište, danas je zatvoren, toèno na razini rubne profilacije ploèa galerijskog ophoda, i to neprimjerenom tendom za zaštitu od sunca. Pri toj je adaptaciji izgradnjom sanitarnih prostorija u prizemlju negiran luk oveæega raspona69, prisutan u veæ spomenutoj arhitektonskoj snimci iz 1963.70 Na toj snimci možemo vidjeti i zid koji je prostor prizemlja dijelio na prostor trgovine i manju prostoriju za spremište, a koji danas postoji samo kao greda.71 Naposljetku, u drugoj su polovici 20. stoljeæa mnogi izvorni senjski krovovi dobili novi pokrov72, pa tako i na kuæi Petrovski bilježimo dvije razlièite vrste pokrova.
Ipak, kako se volumen kuæe Petrovski i njezine vanjske znaèajke nisu tijekom 20. stoljeæa znatno promijenile, možemo reæi da ona još uvijek ima moguænost oèuvati jedinstveni ambijent bloka unutar gradske jezgre Senja. Iako naizgled agresivne, gotovo su sve adaptacije iz 20. stoljeæa reverzibilne i moguæe je kuæu ponovno dovesti u prezentabilno stanje.
ZA NJEZINO RESTAURIRANJE I PREZENTACIJU
BUILT HERITAGE ASSESSMENT AS THE STARTING POINT OF THE HOUSE RESTORATION AND PRESENTATION
S obzirom na provedenu analizu povijesno-prostornog razvoja kuæe Petrovski i stupnja oèuvanosti pojedinih graðevinskih etapa, najcjelovitija i najvrjednija faza je ona prije historicistièkih pregradnji, odnosno prije druge polovice 19. stoljeæa. To se odnosi na prostornu strukturu (dispoziciju osnovnih volumena, organizaciju unutrašnjih prostorija) i konstruktivne elemente te obradu proèelja. Ti elementi arhitekture prate zamisao senjske patricijske kuæe koja je u svome prizemnom dijelu bila namijenjena trgovini i gospodarskom dijelu uz izvor pitke vode, a kojeg su gornje etaže bile namijenjene stanovanju. Nedvojbeno je pritom najvrjedniji dio kuæe upravo Lavlje dvorište sa svojom bogatom kamenom plastikom.
Pretpostavljena graðevna struktura dviju odvojenih skromnijih kamenih kuæa prije renesansne nadogradnje odredila je tlocrtni oblik kuæe Petrovski u kasnijim razdobljima. Kuæe su nakon spajanja postale istoèno i južno krilo veæe kuæe smještene uz glavnu gradsku trgovaèku prometnicu. Nadalje, renesansnom je nadogradnjom postavljen temelj za radikalne dogradnje i pregradnje u 19. stoljeæu. Ipak, historicistièke su pregradnje takoðer važne jer su definirale današnju visinu ne samo kuæe
Petrovski veæ i cijeloga bloka unutar povijesne gradske jezgre, stoga ih valja pri buduæim zahvatima saèuvati. I renesansna i historicistièke pregradnje prate i nadograðuju organizaciju proèeljâ kuæe Petrovski te ona djeluje kao nedjeljiva, kompaktna cjelina.
S druge strane, pregradnje izvedene tijekom 20. i 21. stoljeæa neprimjerene su znaèenju ove kuæe. Ne samo da su njima bitno promijenjene karakteristike interijera kuæe nego su znatno podignule i razinu poda unutrašnjega dvorišta, èime su stupovi arkada postali neproporcionalno kratki, a grlo bunara je utonulo. Takoðer, unutrašnje je dvorište naposljetku zatvoreno supstandardnim pokrovom (Sl. 20.). Kuæa je u tome posljednjem razdoblju izgubila i povijesni pokrov. U interijeru kuæa je dobila pregradnje koje negiraju izvornu dispoziciju prostorija (primjerice, sanitarni trakt u prizemlju) ili su uklonjene neke pregrade što su definirale povijesnu tlocrtnu organizaciju. Svoju geometriju negiraju poglavito zidovi i svodovi u podrumskom dijelu, gdje je na njih nadodan debeli sloj žbuke s neprimjerenim ukrasima.
Kao što je spomenuto u Venecijanskoj povelji iz 1964. godine73, povijesni spomenici nositelji su starih predaja naraštaja ljudi do naših dana, stoga je oèuvanje njihove vrijednosti naša zajednièka odgovornost, a oèuvanje bogatstva njihove autentiènosti naša zajednièka dužnost. Sukladno Povelji, kuæi Petrovski se tijekom istraživanja pristupalo ne samo kao pojedinaènomu arhitektonskom djelu veæ i kao dijelu širega urbanog konteksta i ambijenta.
Rijetki su sluèajevi kad je manja stambena graðevina jedan od najvažnijih profanih spomenika grada. Stoga se osnovni konzervatorski pristup smjernicama za sanaciju i prezentiranje kuæe Petrovski temelji na kriteriju najviše razine oèuvanja povijesnoga graðevnog supstrata i izvornih elemenata oblikovanja. Osnovne metode kojima bi se to postiglo jesu
69 Raspon luka u interijeru veæi je i od raspona lukova arkada unutrašnjega dvorišta!
70 Vilièiæ, 1972: reprodukcije arh. snimaka br. 45 i 46 [grafièki prilozi na kraju publikacije]
71 Posebno su neprimjereni detalji današnjeg interijera u prizemlju i podrumu kuæe Petrovski, koji su arhitektonski njeni najstariji i najvrjedniji dijelovi. Pritom mislimo na lažne drvene grede i ostale obloge zidova, podova, ali i svodova podruma.
72 Glavièiæ, 1995: 112
73 International Charter for the Conservation and Restoration of Monuments and Sites (The Venice Charter 1964) / Meðunarodna povelja o konzerviranju i restauriranju spomenika i cjelina (Venecijanska povelja, 1964.) [ICOMOS Hrvatska, Arhiva dokumenata]
74 European Charter of the Architectural Heritage. Vijeæe Europe prihvatilo je povelju u listopadu 1975. [ICOMOS Hrvatska, Arhiva dokumenata]
75 Još poèetkom 16. st. u Rabu je izgraðena i palaèa Dominis, koje se atrij konceptualno izveo po uzoru na onaj Lavljega dvorišta u Senju. [Bradanoviæ, 2013: 74]
konzerviranje i restauriranje svih oèuvanih povijesno relevantnih struktura, rekonstruiranje nedostajuæih elemenata za koje postoje materijalni ostaci ili dokumentacija o izvornom izgledu i oblikovanju, te interpretiranje izgubljenih elemenata ili elemenata koji ne pripadaju izvornom oblikovanju, ali su kvalitativno pridonijeli kuæi kao cjelini.
To ponajprije znaèi zadržavanje trenutaènoga volumena kuæe i njezine visine, koja je konaèno definirana u 19. stoljeæu visinom èitavoga gradskog bloka. Nadogradnju i pregradnju novim elementima moguæe je pritom provesti uglavnom samo u interijeru.
Kako bi kuæa Petrovski oèuvala svoje znaèenje, potrebno se osvrnuti i referirati na njezin okoliš. Gradski blok u koji je smještena nalazi se u samome središtu povijesne jezgre Senja i uz glavnu povijesnu trgovaèku ulicu. On je smješten izmeðu triju povijesno znaèajnih crkava (od kojih je jedna i senjska katedrala), a s ostatkom povijesne jezgre grada spojen je krivudavim srednjovjekovnim ulicama. Spajajuæi pojedina povijesna razdoblja i stilove u skladnu cjelinu, blok èini jedinstven i cjelovit urbani ambijent koji valja oèuvati.
ZAKLJUÈAK
CONCLUSION
U rujnu 2014. godine, nakon više od pedeset godina od pionirskog pothvata Melite Vilièiæ i njenih suradnika, kuæa Petrovski i elementi njezina najvrjednijeg dijela, oni u Lavljem dvorištu, precizno su arhitektonski snimljeni. Ta je snimka, uz struènu literaturu, omoguæila da se u daljnjim terenskim i arhivskim istraživanjima, kojih su zakljuèci predstavljeni ovim radom, pretpostavi preciznija datacija kuæe po graditeljskim etapama i da se njeni elementi atribuiraju ne samo moguæem autoru ili radionici veæ i naruèiteljima. Pretpostavljeni povijesno-prostorni razvoj kuæe podijeljen je u tri razvojne etape, od kojih je druga,
ona u razdoblju renesanse, povezuje s ostalim gradovima sjevernoga Jadrana i tako smješta na kartu najvažnijih i reprezentativnih renesansnih ostvarenja (stambene) arhitekture uzduž hrvatske obale. Ovaj rad tako predstavlja vrijedan prilog svakome daljnjem istraživanju ili prezentaciji kuæe Petrovski, vjerojatno najvrjednije patricijske graðanske kuæe u povijesnoj jezgri grada Senja. Za potvrdu ovih teza potrebno je izvesti sveobuhvatna konzervatorsko-restauratorska istraživanja na vanjštini i unutrašnjosti kuæe Petrovski.
ICOMOS-ova Europska povelja o arhitektonskoj baštini iz 1975.74 godine zakljuèuje kako graditeljsko naslijeðe ima važnu ulogu i u obrazovanju. Kuæa Petrovski smještena je u kontekst primjera renesansne arhitekture u Rabu i Baški, gradova koji su sa Senjom bili najuže povezani trgovinom, stoga ona pruža bogatstvo graðe za objašnjenje i usporedbu oblika i drugih stilskih znaèajki toga razdoblja. Usto, ona služi kao dokaz raznolikosti i kontinuiteta izgraðenoga kulturnoga naslijeða razdoblja renesanse na sjevernom Jadranu.75 Ipak, na kraju vrijedi spomenuti kako je za uspješnost provoðenja konzervatorskih i restauratorskih zahvata potrebno kuæu trajno održavati, a ona uvijek mora imati primjerenu namjenu. Jasna zamisao rehabilitacije toga vrijednoga primjera graditeljskoga naslijeða ukljuèivala bi stoga i strategiju njegova aktivnog korištenja na naèin da se ne umanji povijesna i ambijentalna vrijednost kuæe. Primijenivši metode analize i vrjednovanja kulturnoga naslijeða, potrebno je naæi kulturno-povijesne i arhitektonske, ali i urbanistièke kriterije za unaprjeðenje koji služe definiranju scenarija za ukljuèenje kuæe Petrovski u svakodnevni život Senja. Time bi ona postala model ne samo za konzerviranje i restauriranje graditeljskoga naslijeða Senja nego i za smjernice na razini cijeloga grada - sve kako bi se oèuvala njegova autentiènost i potaknuo jasan i usmjeren daljnji razvoj.
1. Bradanoviæ, M. (2011.), Palaèa Dominis u Rabu, „Rijeka”, 16 (1): 53-58, Rijeka
2. Bradanoviæ, M. (2013.), Prilog poznavanju stambenog graditeljstva 15. i 16. stoljeæa na sjevernom Jadranu, „Peristil”, 56: 71-80, Zagreb
3. Æoriæ, F. (2013.), Prilog poznavanju historicistièkih intervencija na dubrovaèkoj Divoni 1888.1892., „Portal”, 4: 37-47, Zagreb
4. Glavièiæ, A. (1965.a), Iz prošlosti Senja po doseljenju Hrvata, „Senjski zbornik”, 1 (1): 264314, Senj
5. Glavièiæ, A. (1965.b), Kulturno-povijesni vodiè po Senju, „Senjski zbornik”, 1 (1): 264-314, Senj
6. Glavièiæ, A. (1974.), Vodiè po Senju i okolici, Senjsko muzejsko društvo / Turistièki savez Opæine Senj, Rijeka
7. Glavièiæ, A. (1995.), Kamena proèelja srednjovjekovnih kuæa u Senju, „Senjski zbornik”, 22 (1): 111-138, Senj
8. Grujiæ, N. (1987.), Reprezentativna stambena arhitektura, u: Zlatno doba Dubrovnika XV. i XVI. stoljeæa, katalog izložbe [ur. Soriæ, A.], MTM: 65-108, 307-323, Zagreb
9. Grujiæ, N. (1991.), Ladanjska arhitektura dubrovaèkog podruèja, Institut za povijest umjetnosti Sveuèilišta u Zagrebu / Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb
10. Horvat-Levaj, K.; Seferoviæ, R. (2003.), Barokna obnova Kneževa dvora u Dubrovniku, „Radovi Instituta za povijest umjetnosti”, 27: 162-183, Zagreb
11. Kukuljeviæ-Sakcinski, I. (1891.), Nadpisi sredovjeèni i novovjeki na crkvah, javnih i privatnih sgradah i t.d. u Hrvatskoj i Slavoniji, Knjižara Jugoslavenske akademije / Knjižara Dionièke tiskare, Zagreb
12. Lokmer, J. (2005.), Ex-voto Kvirina Desantiæa, patricija senjskoga u crkvi Majke Božje Gorièke u Baški, „Senjski zbornik”, 32 (1): 95-115, Senj
13. Ljuboviæ, E. (2009.), Senjska uskoèka i plemiæka obitelj Desantiæ i njihovi grbovi, „Senjski zbornik”, 36 (1): 209-219, Senj
14. Ljuboviæ, E. (2010.), Tri kamena reljefna grba na tvrðavi Nehaj u Senju, „Grb i zastava: Glasnik Hrvatskog grboslovnog i zastavoslovnog društva”, 4 (7): 14-16, Zagreb
15. Markoviæ, P. (2004.), Arhitektura renesanse u Hrvatskoj, u: Hrvatska renesansa, katalog
izložbe [ur. Jurkoviæ, M.; Erlande-Brandenburg, A.], Galerija Kloviæevi dvori: 71-110, Zagreb
16. Mlikota, A. (2013.), Obnova i izgradnja povijesne jezgre Zadra nakon razaranja u Drugom svjetskom ratu, disertacija [mentori: Lozzi Barkoviæ, J.; Vežiæ, P.], Filozofski fakultet, Zagreb
17. Pelc, M. (2007.), Renesansa, Naklada Ljevak, Zagreb
18. Raèki, F. (1877.), Prilog za poviest hrvatskih uskoka, „Starine”, 9: 172-256, Zagreb
19. Sabljak, S. (1990.), Povijesno-topografska skica Senja, „Senjski zbornik”, 17 (1): 267-272, Senj
20. Szabo, Gj. (1940.), Arhitektura grada Senja, u: Hrvatski kulturni spomenici I: Senj [ur. Schneider, A.], Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti: 11-34, Zagreb
21. Tijan, P. (1931.), Senj: kulturno-historijska šetnja gradom po priloženom tlocrtu, Senjski klub, Zagreb
22. Tijan, P. (1940.), Grad Senj u povijesti i kulturi hrvatskoga naroda, u: Hrvatski kulturni spomenici I: Senj [ur. Schneider, A.], JAZU: 11-34, Zagreb
23. Tijan, P. (1996.), Što da se radi sa senjskim povijesnim znamenitostima, „Senjski zbornik”, 23 (1): 315-340, Senj
24. Vilièiæ, M. (1972.), Arhitektonski spomenici Senja, „Rad JAZU”, 6: 65-129, Zagreb
25. Vilièiæ, M. (1975.), Dokumentacija arhitektonske i urbanistièke strukture Senja u XVII. stoljeæu, disertacija [mentor: Mohorovièiæ, A.], Arhitektonski fakultet, Zagreb
26. Vilièiæ, M. (1978.), Povijesna topografija Senja (I): urbanistièki odnos rimske Senie i srednjovjekovnog grada Senja, „Rad JAZU”, 8: 1733, Zagreb
27. Vilièiæ, M. (1981.), O maketi Senja sedamnaestog stoljeæa, „Senjski zbornik”, 9 (1): 210-214, Senj
28. Vilièiæ, M. (1988.), Izgled Senja i senjskih zidina u doba uskoka, „Senjski zbornik”, 15 (1): 77-90, Senj
29. Vilièiæ, M. (1990.), Gradska vrata i urbanistièko formiranje drevnog Senja, „Senjski zbornik”, 17 (1): 203-234, Senj
30. Zeliæ, D. (2014.), O Gradskoj loži u Šibeniku, „Ars Adriatica”, 4: 299-312, Zadar
Arhivski izvori
Archival Sources
1. Državna geodetska uprava, Podruèni ured Gospiæ, Ispostava Senj, Trg Cilnica 1, Senj [DGU-PUG-IS]
2. Sveuèilište u Zagrebu, Knjižnica Filozofskog fakulteta, Ivana Luèiæa 3, Zagreb [FFZG]
3. Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Knjižnica Strossmayerove galerije, Schneiderov arhiv, Trg Nikole Šubiæa Zrinskog 11, Zagreb [HA-ZU-SA]
4. Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, Konzervatorski odjel u Rijeci, Užarska 26, Rijeka [MKRH-KOR]
5. Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, Odjel za INDOK poslove kulturne baštine, Fototeka kulturne baštine, Runjaninova 2, Zagreb [MKRH-F]
6. Nacionalna i sveuèilišna knjižnica u Zagrebu, Grafièka zbirka, Ulica Hrvatske bratske zajednice 4, Zagreb [NSK-GZ]
7. Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet, Studijski arhiv, Kaèiæeva 26, Zagreb [SAAF]
Internetski izvori
Internet Sources
1. ICOMOS Hrvatska, Arhiva dokumenata - www. icomos-hrvatska.hr/icomos-hrvatska-arhiva. html [20.2.2015.]
2. Registar kulturnih dobara, Ministarstvo kulture Republike Hrvatske - www.min-kulture.hr/default.aspx?id=6212 [12.4.2015.]
Izvori ilustracija
Illustration Sources
Sl. 1. HAZU-SA, inv. br. 609
Sl. 2. NSK-GZ, inv. br. GZ-GS-207-CORO1
Sl. 4., 6., 7. Grafièki prilozi iz arh. snimke postojeæega stanja, rujan 2014. (autori: B. Dundoviæ, A. Galac, M. Kralj, A. Matotan i M. Medoš, voditelji snimanja: A. Braun i D. Baèiæ)
Sl. 3., 5. Crtež autorâ (prema arh. snimci postojeæega stanja od rujna 2014.)
Sl. 8., 10., 12.-15., 19., 20. Foto: B. Dundoviæ, M. Kralj i M. Medoš (rujan 2014.)
Sl. 9. Foto: J. Vidas Vidoviæ (travanj 2015.)
Sl. 11. http://zadaretro.info/fotografija/10_st agnacija/photo/cigliano_palaca.jpg [preuzeto: 9.8.2015.]
Sl. 16. HAZU-SA, inv. br. 591
Sl. 18. DGU-PUG-IS
Sl. 17. http://mapire.eu/en/map/collection/ secondsurvey/?zoom=15&lat=44.9882 9&lon=14.91209 [preuzeto: 24. 11. 2015.] (shematski prikaz i oznake dodali autori)
Located in the dense structure of the historical town core of Senj, Petrovski House is a unique example of late fifteenth-century Renaissance residential architecture in the northern part of the Croatian Adriatic. With its main façade facing Petra Preradoviæa Street, the former patrician house constitutes an urban block situated along the busiest artery of mediaeval Senj. Its most captivating part is the courtyard, approachable both through the house and via a small side alley. Due to seven consoles shaped as different lion heads which hold the south and the west part of the second storey gallery, the courtyard has been known as the Lions’ Court. The east part of the gallery rests upon a lavishly ornamented arcade, which consists of two arcs, wider than any other original Renaissance arcade arc on the Croatian coast. Enclosed with a Renaissance stone staircase on its northern side and adorned with a stone well, the Lions’ Court is an exceptional combination of Renaissance sculptural artistry and architecture. Few authors have written on the Petrovski House, and even they have scarcely scratched the surface of the topic. This paper uses data from an architectural survey conducted in September 2014 by a team from the Faculty of Architecture in Zagreb, and overlays it by analyses of graphic, cartographic and written sources about Senj and its cultural history, thus providing us with exhaustive information on the development stages of the house.
The period preceding the close of the fifteenth century marks the first stage of the Petrovski House. Owing to the disposition of the building’s volumes determined by the survey, it has been deducted that originally there existed two smaller groundfloor houses enclosing the inner courtyard with a water source. One of the houses faced the busy mediaeval town street with its originally symmetrical frontispiece, and the other had an entrance from the town street, while its symmetrical façade faced the side alley. The latter house had a vaulted cellar, which today serves as a tavern.
[Proofread by: David Edel]
Biografije
Biographies
BORIS DUNDOVIÆ, univ. bacc. ing. arch., student je diplomskoga studija i demonstrator Arhitektonskoga fakulteta u Zagrebu. Suradnik-istraživaè je na projektu Urbanizam naslijeða [HERU]. PIA SOPTA, univ. bacc. hist. art. et franc., studentica je diplomskoga studija povijesti umjetnosti te francuskog jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Podruèje interesa su joj teorijski i praktièni aspekti oèuvanja graditeljskoga naslijeða. Mr.sc. ALAN BRAUN, dipl. ing. arh., viši je predavaè na Katedri za teoriju i povijest arhitekture te predstojnik Zavoda za graditeljsko naslijeðe na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu.
Until the mid-fifteenth century, most of the houses in Senj were small one-storeys. During the second half of the century, the need for bigger houses emerged due to newcomers from nearby settlements destroyed by the approaching Ottoman army. Even though most of the residential architecture of the pre-Renaissance Senj were wooden constructions, the two aforementioned houses were most likely built out of stone, which was the imperative of their privileged location.
Several written sources imply that, at the end of the fifteenth century, which marks its second and most significant stage, the Petrovski House was owned by the De Ponte family. During that period, the two former houses were merged into a single patrician house with an L-shaped layout and an additional storey which became the residential part of the building, approachable from the back alley by the stone staircase. On the ground-floor level, the front of the house facing the town street thus became a merchant’s shop and the south wing housed the kitchen. It was during that comprehensive reconstruction of the house that the Lions’ Court acquired its Cinquecento features. Floral ornaments on the middle column and two side jambshafts upon which the arcade rests, the geometry of the cornice, and the zoomorphologic motifs of consoles and side stones of the stairs all point to the work of the milieu of artists patroned by Hungarian king Matthias Corvinus, who gathered around sculptor and stonemason Giovanni Dalmata (Ivan Duknoviæ). One of Dalmata’s most prominent pupils was Petar Radov from Trogir, known to have resided in Šibenik in 1488, after which he continued his work on the island of Rab. It is possible that he resided in Senj for a short time before arriving to Rab, leaving behind sculptural works both in Senj and in Baška on the island of Krk. In several houses in Baška, we find similar consoles in the shape of a lion’s head, as well as stone crests not only by members of the De Ponte family, but also by those of the Desantiæ family, who acquired all of the De
Ponte estates, presumably via family ties. With Vincenzo de Santich as their pater familias, the Desantiæs were known as a respectable family of wealthy merchants and, as such, they were given the noble title by King Rudolf II in 1579. Vicenzo’s son Luka Kvirin fought against the Ottomans, and after his escape from enemy captivity, the king granted the family with a new crest in 1587. As one side of the stone well in Lions’ Court depicts the older version of the family crest, it was most likely crafted during the mentioned time span between years 1579 and 1587.
The third development stage of the Petrovski House is the nineteenth century, when the stone staircase was adjoined to the neighbouring house by dividing the original parcel of the house, as shown on the Austro-Hungarian cadastral map dating from around 1876. As we can conclude from the architectural survey and visible building material, the house was enlarged with an additional storey and an attic during that period. With these additions, along with enclosing the inner staircase, Petrovski House gained its present-day shape.
A number of small-scale interventions mark the twentieth century as the sequence of minor alterations to the Petrovski House. The Second World War bombing in 1943 left the house intact, but subsequent adaptations by its owners resulted in inadequate changes in its appearance. Today, the ground level of the courtyard is somewhat higher and serves as a restaurant terrace roofed by a substandard construction. The original roof cladding was replaced, and both exterior and interior walls were altered and covered with a thick layer of plaster and paint.
In an attempt to put the Petrovski House on the map of the most significant architectural monuments of the Adriatic Renaissance in Croatia, this paper aims not just to stimulate further research and assessment, but also to inspire a vision of its appropriate and continuous active use in the future.
BORIS DUNDOVIÆ, B.Arch, is an M.Arch student and undergraduate teaching assistant at the Faculty of Architecture in Zagreb. He is a research collaborator on the Heritage Urbanism [HERU] project.
PIA SOPTA, BA, is an MA student of Art History and French Language and Literature at the Faculty of Humanities and Social Sciences in Zagreb. She studies the theoretical and practical aspects of the conservation of built heritage.
ALAN BRAUN, M.Sc, architect, is senior lecturer at the Department for Theory and History of Architecture and head of Institute for Built Heritage at the Faculty of Architecture in Zagreb.
Sveuèilište u Zagrebu Arhitektonski fakultet
HR - 10000 Zagreb, Kaèiæeva 26 zoran.versic@arhitekt.hr iva.muraj@arhitekt.hr marin.binicki@arhitekt.hr
Izvorni znanstveni èlanak
UDK 728.2/691:69.05(497.5 Zagreb)”18/20” Tehnièke znanosti / Arhitektura i urbanizam
2.01.03. - Arhitektonske konstrukcije, fizika zgrade, materijali i tehnologija graðenja Èlanak primljen / prihvaæen: 20. 10. 2015. / 7. 12. 2015.
University of Zagreb Faculty of Architecture
HR - 10000 Zagreb, Kaèiæeva 26 zoran.versic@arhitekt.hr iva.muraj@arhitekt.hr marin.binicki@arhitekt.hr
Original Scientific Paper
UDC 728.2/691:69.05(497.5 Zagreb)”18/20”
Technical Sciences / Architecture and Urban Planning
2.01.03. - Architectural Structures, Building Physics, Materials and Building Technology
Article Received / Accepted: 20. 10. 2015. / 7. 12. 2015.
Analiza u svrhu poboljšanja energetske uèinkovitosti
Analysis Aimed at Energy Efficiency Improvement
donjogradski blok energetska uèinkovitost obnova
Zagreb
Rad se bavi odreðivanjem modela referentne ugraðene najamne zgrade zagrebaèkoga donjogradskog bloka graðene u razdoblju izmeðu 1850. i 1927. godine te analizom njegovih energetskih svojstava, proraèunom toplinskih karakteristika osnovnih graðevnih dijelova ovojnice zgrada i istraživanjem potencijala obnove s aspekta energetske uèinkovitosti.
Lower Town block energy efficiency
renovation
Zagreb
This paper is aimed at defining a referential model of an attached apartment building built between 1850 and 1927 in Zagreb’s Lower Town blocks. The analysis focuses on its energy performance and thermal properties of the fundamental parts of its envelope. The paper also explores its potential in renovation projects regarding energy efficiency.
Obnovapovijesnih gradskih središta trajni je proces koji mora uvažiti mnogo èimbenika. Èuvanje i razvoj naslijeðenih struktura preduvjeti su za oèuvanje povijesnih središta i njihovo buduæe korištenje. Održanje vrijednosti arhitekture zagrebaèkih donjogradskih blokova jest proces kroz koji se materijalni, povijesni i oblikovni integritet arhitektonskog naslijeða produžuje pomoæu niza pomno planiranih aktivnosti. Pristup energetski uèinkovitoj obnovi zgrada bloka temelji se na naèelima održive arhitekture - od urbanistièkog i prostornog planiranja do projektiranja oblika i konstrukcije, primjene materijala, tehnike i izvora energije.
Èlanak je nastao kao rezultat istraživanja provedenog na Arhitektonskom fakultetu Sveuèilišta u Zagrebu u sklopu kratkoroènoga znanstvenoistraživaèkog projekta Sveuèilišta u Zagrebu „Odreðivanje modela referentnih višestambenih zgrada iz razlièitih razdoblja gradnje u Hrvatskoj u svrhu energetske analize”.1 Na poèetku istraživanja detaljno su analizirana energetska svojstva višestambenih zgrada prema starosti i vrsti gradnje, a u ovisnosti o postojanju propisa o toplinskoj zaštiti. Višestambene zgrade mogu se svrstati u pet razdoblja gradnje: zgrade graðene prije 1940., zgrade graðene u razdoblju 1940.1970., 1970.-1987., 1987.-2006. i novogradnje graðene nakon 2006. godine.2 Razdoblje gradnje zgrade daje približan uvid u naèin gradnje i primijenjene graðevinske materijale
i proizvode koji utjeèu na energetsko svojstvo zgrade.
Uvid u zgrade zagrebaèkih donjogradskih blokova koje su graðene u razdoblju izmeðu 1850. i 1927. godine pokazuje njihovu veliku sliènost (geometrijske karakteristike, velièina zgrada i stambenih prostora, materijali gradnje i sastavi osnovnih graðevnih dijelova ovojnice zgrade, kao i elementi ugraðeni u otvore) pa su stoga odabrane za daljnje istraživanje. Promatrano razdoblje poèinje intenzivnijim graðenjem u podruèju Donjega grada, što je bio rezultat ujedinjenja naselja Kaptola i Gradeca 1850. godine te donošenja Reda graðenja 1855. godine koji propisuje ugraðenu zgradu kao osnovnu jedinicu gradnje i traje sve do poèetka Drugoga svjetskog rata. Završetak promatranoga razdoblja odreðen je poèetkom pojave i drugih konstruktivnih sustava (skeletni nosivi sustav) i korištenih materijala (monolitni stropovi izvedeni armiranim betonom).3
Logièna sljedeæa etapa istraživanja bila je zanimanje za sadašnje stanje zgrada donjogradskog bloka i moguæe naèine njihove obnove. Tijekom životnoga vijeka i uporabe, u kontekstu stalno prisutnih društvenih, kulturnih i gospodarskih promjena, zgrade su izložene propadanju. Uobièajeno razdoblje u životu jedne zgrade u kojem ona može funkcionirati bez temeljite obnove jest 30-40 godina. Nakon devet i više desetljeæa kontinuiranog korištenja povremena temeljita obnova je nužnost kako bi se sanirala i djelomièno zamijenila postojeæa gradbena struktura zgrade i njeni dijelovi te kako bi se zgrada prilagodila suvremenim zahtjevima i potrebama. Tehnièkim i funkcionalnim zastarijevanjem zgrada i dalje ispunjava svoju ulogu, ali ispod trenutaèno važeæih zahtjeva.
Osnovni cilj istraživanja bilo je utvrðivanje moguæih naèina usklaðivanja principa zaštite kulturnih dobara prilikom obnove postojeæih zgrada i zahtjeva zakona, s posebnim naglaskom na postizanju zadovoljavajuæe ili prihvatljive toplinske bilance. Današnje zahtjeve zakona i propisa, pretpostavljene i odreðene za nove graðevine, gotovo je nemoguæe potpuno zadovoljiti kod veæine starih (povijesnih) zgrada, pa tako i zgrada zagrebaèkoga donjogradskog bloka. Propisani protokoli i deklaracije, preuzete kao meðunarodne obveze iz podruèja zaštite okoliša o smanjenju emisije staklenièkih plinova, utjeèu na poboljšanje energetske uèinkovitosti u zgradarstvu. Jedan od ciljeva ukupne uštede energije
1 Di. 1
2 Muraj, Veršiæ, Štulhofer, 2014.; Veršiæ, Štulhofer, Muraj, 2014.
3 Kahle, 2004.
4 Specifièna godišnja potrebna toplinska energija za grijanje (Q”H,nd) za energetski uèinkovito projektirane zgra-
i zaštite okoliša jest stvoriti preduvjete za optimalnu sanaciju i obnovu postojeæih zgrada. Zgrade su namijenjene ponajprije boravku ljudi. Želimo li postiæi ugodan život i boravak u postojeæim zgradama, treba ih obnoviti i sanirati, ne samo radi njihove upotrebe nego i radi oèuvanja njihovih saèuvanih povijesnih vrijednosti.
Prilikom obnove zgrada donjogradskog bloka ukljuèeni su isti principi koji se primjenjuju i na povijesne zgrade u estetskom, filozofskom i povijesnom istraživanju. Strategija ovisi o zgradi koja se èuva, stupnju zaštite i stupnju intervencije. U ekonomskoj realnosti suvremenoga svijeta ne mogu se zaobiæi ni aspekti komercijalne procjene i upravljanja (gospodarenja) nekretninama. U projektima koji obraðuju problematiku arhitektonskog naslijeða jedno je od glavnih naèela uspostavljanje uravnoteženog odnosa izmeðu osnovnih izvornih povijesnih oblika i suvremenih pojava. Pod suvremenim pojavama danas se smatra racionalno i ekonomièno korištenje prostora, te njegovo oèuvanje i zaštita.
OBNOVA U SVRHU POBOLJŠANJA ENERGETSKE UÈINKOVITOSTI
RENOVATION AIMED AT ENERGY EFFICIENCY IMPROVEMENT
Energetska uèinkovitost u zgradarstvu znaèi upotrebu manje kolièine energije za grijanje i hlaðenje prostora, ventilaciju, rasvjetu i pripremu tople vode, uz nesmanjenu razinu udobnosti odnosno osjeæaja ugode u prostoru. Suvremena arhitektura primjenjuje nove energetski uèinkovite koncepte projektiranja i gradnje, dijelom nove materijale i tehnologije. Nove, energetski uèinkovito projektirane zgrade4 imaju male gubitke topline kroz oplošje, a velike dobitke od sunca, pa zbog toga trebaju manje topline za grijanje zgrade. Gospodarenje energijom i oèuvanje topline jedni su od temeljnih zahtjeva za graðevinu koje treba osigurati pri projektiranju i graðenju zgrada - novih, ali i pri rekonstrukciji i adaptaciji postojeæih zgrada. Znanstvena dostignuæa kojima se dolazi do novih materijala i tehnologija utjeèu na oblikovanje zgrada, a znanstvene spoznaje utjeèu na poboljšanje metoda projektiranja i proraèuna zgrada. Jedna od osnovnih strateških energetskih pretpostavki današnjice jest da se potrošnja energije i energenata treba smanjiti i zaustaviti, te da obnovljivi izvori energi-
je (sunèeva energija, energija vjetra i biomasa) postupno postanu energija buduænosti. Velik dio potrošnje energije odnosi se na podruèje potrošnje u zgradama. U ukupnoj potrošnji energije u Republici Hrvatskoj 42,4% troši se u zgradama.5 Pod poboljšanjem energetske uèinkovitosti u zgradarstvu podrazumijeva se smanjenje potrošnje energije uz iste referentne uvjete i jednak uèinak. Za ureðenje zakonodavnog okvira na podruèju energetske uèinkovitosti zgrada u Europskoj je uniji donesen èitav niz dokumenata i direktiva. Propisani protokoli i deklaracijekao preuzete obveze o smanjenju emisije staklenièkih plinova - utjeèu na poboljšanje energetske uèinkovitosti u arhitekturi. Prema europskoj direktivi zemlje èlanice Europske unije obvezne su provoditi planove za smanjenje emisije staklenièkih plinova, poboljšanje energetske uèinkovitosti i poveæanje udjela obnovljivih izvora energije u vrijednosti od 20% do 2020. godine.6 Cilj je sveobuhvatne uštede energije i zaštite okoliša stvoriti preduvjete za sustavnu sanaciju i rekonstrukciju postojeæih zgrada. Iz toga su razloga sve zemlje èlanice dužne napraviti analizu energetskih svojstava i potreba postojeæega fonda zgrada razlièitih namjena te izraditi troškovno optimalne mjere poboljšanja energetske uèinkovitosti.
Vlada Republike Hrvatske u suradnji s Ministarstvom graditeljstva i prostornog ureðenja donijela je programe energetske obnove zgrada razlièitih namjena, pa tako i Program energetske obnove višestambenih zgrada za razdoblje od 2014. do 2020. godine.7 Prijedlogom se planira obnova stambenih zgrada, koje èine oko 70% ukupnoga graðevinskog fonda RH, u svrhu poboljšanja energetskih karakteristika. Višestambene zgrade èine 2/3 svih stambenih zgrada u kontinentalnom dijelu zemlje, što jasno govori o potencijalu obnove i velikim energetskim uštedama.
5 *** 2013.a
6 Plan „20/20/20 do 2020. godine”
7 *** 2013.b; Iz. 1
8 Iz. 2
Fond za zaštitu okoliša i energetsku uèinkovitost provodi programe energetske obnove i sufinancira mjere energetske uèinkovitosti u zgradarstvu.8 Kriteriji za dodjelu sredstava za poboljšanje energetske uèinkovitosti ne rade razliku izmeðu zahtjeva koje je potrebno ispuniti kod zgrada iz razlièitih razdoblja izgradnje i njihova povijesnog znaèenja. Pritom je jedini i najvažniji kriterij ispunjenje tehnièkih uvjeta koji propisuju najveæe dopuštene vrijednosti koeficijenata prolaska topline (U-vrijednosti) graðevnih dijelova zgrade i postignute uštede godišnje potrebne toplinske energije za grijanje (QH,nd). Ispunjenje navedenih tehnièkih uvjeta, a osobito onih koji propisuju najveæe dopuštene U-vrijednosti, dovodi do predviðanja izvedbe dodatnih toplinsko-izolacijskih slojeva na graðevnim dijelovima ovojnice zgrade, a to u veæini sluèade iznosi: £ 40(50) kWh/m2 za niskoenergetske, £ 10(15) kWh/m2 za pasivne i 0 kWh/m2 za nulenergetske zgrade.
niziranih površina iznosi više od 60% (1862.1893.).13 Novi plan ulica utemeljen je prvom (1865.) i drugom (1887.) regulacijskom osnovom, èime je stvorena današnja morfološka struktura Donjega grada s pravilnom uliènom shemom u smjeru sjever-jug i istok-zapad. Ubrzana urbanizacija poèinje prema planu obnove starih i gradnje novih zgrada iz 1888. poslije razornoga potresa 1880. godine. Udio izgraðene površine narastao je na 77% (1893.-1914.). U udjelu neizgraðenih površina od 22% èak 12,9% cjeline grada èine hortikulturne površine (preostali udjeli poljoprivrednih površina odnose se na voænjake i vrtove unutar blokova zgrada).
Do 1914. godine Donji je grad preuzeo funkciju poslovno-trgovaèkog, obrazovnog i kulturnog središta grada. U potpunosti je dovršeno formiranje ortogonalnoga plana ulica, a u slici grada dominiraju dvokatnice i trokatnice koje zatvaraju blok nepravilnog (izduženog) ili pravilnog oblika. Brza ekspanzija ugraðenih najamnih kuæa u Zagrebu nastavila se odmah nakon Prvoga svjetskog rata i praktièno trajala sve do poèetka Drugoga svjetskog rata 1941. godine. (Sl. 1.)
Danas je gradska èetvrt Donji grad gusto nastanjen dio grada s 37.017 stanovnika (4,7% od 789.966 stanovnika Grada Zagreba) i s 23.397 stanova (6,1% od 384.333 stanova Grada Zagreba), kojeg ukupna površina iznosi 1.675.172 m2. Od toga broja za stalno stanovanje koristi se 16.425 stanova s ukupnom površinom od 1.185.065 m2 (prosjeèno 72,2 m2 po stanu). Veæinu od ukupnog broja èine dvosobni i trosobni stanovi (63,5%).14
S obzirom na opremljenost instalacijama plina, koju posjeduje 15.300 stanova (93,2% od ukupnog broja stalno nastanjenih stanova), glavni energent koji se koristi za grijanje jest plin. Veæi dio stanova u Donjem gradu za grijanje koristi plinske etažne ureðaje. Zgrade donjogradskog bloka posjeduju velik potencijal za doprinos rastuæim zahtjevima kvalitetnoga urbanog života. Kod njihove ob-
željeznièke pruge. Navedenim podruèjima zaokružene su razvojne etape grada do polovice 20. st. koje su znaèajne za formiranje urbane matrice grada kao izrazite povijesne, urbanistièke i arhitektonske cjeline. [*** 2011.]
10 GUP grada Zagreba utvrðuje temeljnu organizaciju prostora, zaštitu prirodnih, kulturnih i povijesnih vrijednosti, korištenje i namjenu površina, s prijedlogom uvjeta i mjera njihova ureðenja, za podruèje od oko 220 km2 i obuhvaæa uže gradsko podruèje izmeðu medvednièke šume i zagrebaèke obilaznice, ukljuèujuæi i njegovo povijesno središte. [*** 2013.]
11 Slukan Altiæ, 2006.
12 Kahle, 2014.
13 Slukan Altiæ, 2006.
14 Prema podacima za 2011. [Iz. 3]
15 Kahle, 2003., 2004., 2014.
16 Di. 1
nove važna je hijerarhija u intervencijama. Uvijek treba pokušati zadržati što veæu autentiènost originalnog materijala (vizualni izgled, detalje, dimenzije, boju, teksturu i sl.). Procjena vrijednosti izmeðu aspekata originalnosti, moguæih uvjeta materijalizacije i suvremenih potreba zgrade složen je proces. Spoj izmeðu originala i novih prikladnih praktiènih rješenja rezultira novim djelom. Kompleksno balansiranje traži tehnièko znanje i iskustvo, kombinirano s dobrim projektom, otvorenim razmišljanjem i senzibilitetom.
TIPIÈNA GRADBENA JEDINICA
DONJOGRADSKIH BLOKOVA
TYPICAL BUILDING UNIT IN LOWER TOWN BLOCKS
Strukturu ugraðenih najamnih kuæa u Zagrebu detaljno je istražio Darko Kahle i napravio sveobuhvatnu bazu podataka.15 Prezentirani podaci ovoga istraživanja, analiza primjera ugraðenih zgrada iz promatranog razdoblja koja je izvršena za potrebe istraživanja u sklopu kratkoroènoga znanstvenoistraživaèkog projekta „Odreðivanje modela referentnih višestambenih zgrada iz razlièitih razdoblja gradnje u Hrvatskoj u svrhu energetske analize”16, kao i analiza niza primjera za potrebe ovoga rada - ukazuju na odreðenu sliènost koja omoguæava izradu modela zgrade koji æe poslužiti za analizu energetskih karakteristika zgrade iz navedenog perioda. Ugraðene zgrade zagrebaèkoga donjogradskog bloka, iz promatranoga razdoblja, karakterizira velika sliènost geometrijskih karakteristika, velièina zgrade i stambenih prostora, konstruktivnog sustava, materijala gradnje i sastava osnovnih graðevnih dijelova ovojnice zgrade, kao i elemenata ugraðenih u otvore (prozori i vrata). Konstruktivni sustav uglavnom poèiva na tri uzdužna nosiva zida, od kojih su dva ujedno i vanjska obodna zida. Masivni su zidovi od pune opeke debljine 30 do 80 cm, pa i više, bez toplinske zaštite. Meðukatne stropne konstrukcije uobièajeno su drvene, izuzev podrumskih i prizemnih koje su èesto izvedene kao masivni svodovi od opeke. Iz konstruktivne sheme proizlazi i organizacija prostora u smislu glavnih prostorija smještenih uz ulièno proèelje. Dubina prostorija iznosi 5-6 m, a širina 3-6 m. Širina prostorija prema uliènom proèelju ovisi o izabranom rasteru otvora na proèelju, a veæina prostorija ima jedan ili dva prozora. Uz unutrašnji nosivi zid nalazi se hodnik širine 1,4-2 m. Prostorije uz dvorišno proèelje nešto su uže i manje dubine. Konstruktivna je visina etaže 3,5-4,5 m, što uglavnom daje svijetlu visinu unutrašnjih prostorija 3-4 m. Stubišni prostori najèešæe se nalaze uz dvorišno proèelje u prostoru izmeðu stanova ili su u središnjem dijelu zgrade.
2. Model ugraðene najamne zgrade donjogradskog bloka
Fig. 2. Model of an attached apartment building in
Sl. 3. Model uglovne ugraðene najamne zgrade donjogradskog bloka
Fig. 3. Model of a corner apartment building in a Lower Town block
Na vanjskom dvorišnom zidu stubišta nalaze se veæinom jednostruki prozori veæih površina koji osiguravaju osvjetljenje i prozraèivanje stubišnog prostora. Zgrade su uglavnom izvedene s podrumima koji su djelomièno ukopani, provjetravani i negrijani te u kojima se nalaze pomoæni i spremišni prostori. Krovovi su u pravilu drveni dvostrešni iznad negrijanoga tavanskog prostora.
Otvori na glavnom uliènom proèelju svojom velièinom i ritmom daju relativno ujednaèenu shemu koja se ponavlja na gotovo veæini zgrada. Otvori na unutarnjem, dvorišnom proèelju u prosjeku su manjih dimenzija i manje ukupne površine od otvora na uliènom proèelju. Njihov je ritam nepravilan, a položaj je uglavnom uvjetovan potrebama i namjenama unutrašnjih prostora. Elementi ugraðeni u otvore, prozori i vrata, izvedeni su uglavnom
s drvenim okvirima, dok su vrata na negrijanim prostorima izvedena i s metalnim okvirima. Prozori na uliènom proèelju i na dijelu dvorišnog proèelja najèešæe su dvostruki, s dvama krilima na razmaku veæem od 10 cm. Dio prozora na dvorišnom proèelju (pomoæne prostorije, WC) jednostruki su, drveni, s jednostrukim ostakljenjem.
Veæi je dio zgrada zagrebaèkih donjogradskih blokova danas u nezavidnom graðevinskom stanju zbog neodržavanja tijekom vremena.
MODEL AND ANALYSIS OF ENERGY PERFORMANCE
Prema navedenim obilježjima odreðeni su pojednostavljeni modeli ugraðene i uglovne ugraðene najamne zgrade zagrebaèkoga donjogradskog bloka, koji su u prvoj etapi poslužili za proraèun i odreðivanje toplinsko-izolacijskih karakteristika graðevnih dijelova ovojnice izvorne zgrade i godišnje potrebne toplinske energije za grijanje (QH,nd), a u drugoj etapi za analizu mjera poboljšanja energetske uèinkovitosti (Sl. 2., 3.). Analiza je raðena sukladno važeæemu Tehnièkom propisu o racionalnoj uporabi energije i toplinskoj zaštiti u zgradama [TPRUETZZ]17 s pomoæu raèunalnog programa EnCert-HR 2010 ver.: 1.28.18 Prikazani rezultati primjenjivi su na veæinu ostalih ugraðenih i poluugraðenih zgrada u donjogradskim blokovima izvedenim u promatranom razdoblju (Tabl. I.). Analiza je pokazala da su razlike godišnje potrebne toplinske energije za grijanje za ugraðenu i uglovnu zgradu gotovo identiène pa je u nastavku rada obavljana analiza samo za model ugraðene zgrade. Analiza je izraðena za modele ugraðenih i poluugraðenih zgrada razlièitih katnosti (P+1, P+2 i P+3) i orijentacije. Kao referentni model odabrana je ugraðena zgrada katnosti P+2 južne orijentacije. Zgrade
Tabl. I. Usporedba specifiène godišnje potrebne energije za grijanje (Q” H,nd) raznih tipova nesaniranih ugraðenih zgrada donjogradskog bloka u Zagrebu
Table I. Comparison of the annual energy needs for heating (Q” H,nd) in various types of non-rehabilitated attached apartment buildings in Zagreb’s Lower Town blocks
Opis zgrade
Ulièno proèelje jug (referentni model)
Ulièno proèelje jug
Ugraðena zgrada
Ulièno proèelje jug Ulièno proèelje sjever
Ulièno proèelje jug s kolnim prolazom
Ulièno proèelje jug sa stambenim tavanom
Uglovna zgrada ulièno proèelje jug i istok
KatnostP+2P+1P+3P+2P+2+PkP+2
Q”H,nd [kWh/m2a]: 197,1 221,9184,8198,1212,7132,3202,2
Odnos Q”H,nd prema referentnom modelu [%]: 100,0 112,693,8100,5107,967,2102,6
Opis zgrade
Poluugraðena zgrada
Q”H,nd [kWh/m2a]: 211,2 236,1197,0212,3227,8143,7209,6
Odnos Q”H,nd prema referentnom modelu [%]: 107,2 119,8100,0107,7115,672,9106,4
1. Strop prema tavanu 22,5%
2. Pod iznad podruma 22,5%
3. Zid dvorišnog proèelja 20,2%
4. Zid uliènog proèelja 13,8%
5. Zid prema negrijanom stubištu 12,9%
6. Prozori 6,1%
7. Ulazna vrata stanova 1,2%
8. Kutije roleta 0,7%
veæe katnosti imaju povoljniji faktor oblika (fo), a time i manju ukupnu godišnju potrebnu energiju za grijanje. Zgrada katnosti P+3 ima oko 6% manju potrošnju, dok zgrada katnosti P+1 ima oko 13% veæu potrošnju u odnosu na odabranu referentnu zgradu. Udio prozora u ovojnici zgrade iznosi svega 6% pa dobici od Sunèeva zraèenja minimalno utjeèu na potrošnju energije za grijanje. Pri analizi uzeta je u obzir i moguænost kolnoga prolaza kroz zgradu, koji utjeèe na poveæanje oplošja grijanoga dijela zgrade i smanjenje volumena grijanoga dijela, što poveæava godišnju potrebnu toplinsku energiju za grijanje zgrade za oko 8%. Analizom je obraðen i moguæi sluèaj poluugraðene zgrade u bloku koji zbog jednoga slobodnoga zabatnog zida ima veæu ploštinu ovojnice prema vanjskom prostoru i time veæu godišnju potrebnu toplinsku energiju za grijanje, kao i model zgrade kod kojeg je tavanski prostor adaptiran u grijani stambeni prostor. Poveæanje grijanoga volumena zgrade i toplinski izolirani krov zahtijeva približno 30% manje specifiène godišnje potrebne toplinske energije za grijanje zgrade u cjelini, i to zbog poveæanja korisne površine i smanjenja gubitaka kroz konstrukciju tavana odnosno krova.
17 *** 2014.
18 Raèunalni program ENCert-HR 2010 namijenjen je izraèunu potrebne kolièine topline i energije za grijanje i hlaðenje zgrada prema normi HRN EN ISO 13790:2008 te je u sukladnosti s Tehnièkim propisom o racionalnoj uporabi energije i toplinskoj zaštiti u zgradama [NN 97/2014.] i s Pravilnikom o energetskom pregledu zgrade i energetskom certificiranju [NN 48/2014.]
19 Veršiæ, 2001.
20 Prema podacima za 2011. [Iz. 3.]
1. Strop prema tavanu 20,2%
2. Pod iznad podruma 14,7%
3. Zid dvorišnog proèelja 23,1%
4. Zid uliènog proèelja 15,8%
5. Zid prema negrijanom stubištu 6,4%
6. Prozori 17,0%
7. Ulazna vrata stanova 1,0%
8. Kutije roleta 1,9%
Toplinsko-difuzna analiza izvornih graðevnih dijelova ovojnice zgrada ukazuje da iako graðevni dijelovi ne zadovoljavaju današnje zahtjeve koeficijenata prolaska topline, kod veæine nema pojave nedopuštenoga kondenzata za predviðene uvjete korištenja prostora (projektna unutrašnja temperatura grijanja Qint,set,H=20 °C i unutrašnja vlaga ji=50%).19 Iz analize ukupnih gubitaka topline vidljivo je da od specifiène godišnje potrebne toplinske energije za grijanje (Q”H,nd), koja za referentni model zgrade iznosi oko 197 kWh/m2a, 57% otpada na transmisijske, a 43% na ventilacijske gubitke topline (Sl. 6.). S obzirom na uèešæe u ploštini vanjske ovojnice zgrade (Sl. 4.) i toplinsko-izolacijske karakteristike graðevnih dijelova, najveæi su transmisijski gubici kroza zidove (45%). Transmisijski gubici kroz prozore i kutije za rolete iznose 19%, ali pritom se kroz prozore ostvaruje veæi dio ventilacijskih gubitaka zbog nekontrolirane infiltracije zraka kroz nedovoljno sljubljene spojeve i preklope starih prozora (Sl. 5.).
Analiza energetskih karakteristika zgrade daje podatke o specifiènoj godišnjoj potrebnoj toplinskoj energiji za grijanje promatrane zgrade u cjelini. Godišnja potrebna toplinska energija za grijanje pojedinog stana ovisi i o njegovu položaju u zgradi, npr. stanovi koji se nalaze iznad ili ispod negrijanih etaža imaju veæe gubitke od onih koji su u središnjem dijelu zgrade. Podaci o stvarno potrebnoj toplinskoj energiji za grijanje važni su i zbog podmirenja troškova grijanja. S obzirom na postojeæu plinsku mrežu Gradske plinare Zagreb i opremljenost plinskim instalacijama u veæini stanova u Donjem gradu (93,2%)20, za
1. Transmisijski gubici
Ventilacijski gubici
Sl. 4. Udio graðevnih dijelova u ovojnici grijanoga prostora modela ugraðene najamne zgrade
Fig. 4. Proportion of the building components in the envelope of a heated attached apartment building model
Sl. 5. Raspodjela transmisijskih gubitaka topline za grijanje modela ugraðene najamne zgrade
Fig. 5. Distribution of heat loss transmission for heating an attached apartment building model
Sl. 6. Raspodjela ukupnih gubitaka topline za grijanje modela ugraðene najamne zgrade
Fig. 6. Distribution of the total heat loss for heating an attached apartment building model
II. Utjecaj arhitektonsko-graðevinskih mjera na energetske karakteristike graðevnoga dijela
Table II. Effects of architectural and building interventions on energy performance of a building component
Ovojnica grijanog prostora Opis graðevnog dijela A [m2] Udio u ovojnici [%] U [W/m2K ] H [W/K] MjeraOpis arhitektonsko-graðevinske mjere U [W/m2K] H [W/K]
Ventilacijski gubitak kroz izvorne drvene prozore s velikom zrakopropusnošæu spojeva i preklopa 1048,6
Prozori
M1Popravak postojeæih prozora i brtvljenje spojeva i preklopa - 489,4 M2 Zamjena postojeæih prozora i ugradnja toplinski izolirane kutije za roletu - 349,6
Drveni dvostruki prozor ostakljen jednostrukim staklom 62,15,02,70167,7 M2
Ugradnja novog drvenog jednostrukog prozora ostakljenog Low-E IZO staklom minimalnih dimenzija 4+12+4 (ili više, ovisno o sigurnosnim zahtjevima) s jednim staklom niske emisivnosti
1,3080,7
Drveni jednostruki prozor ostakljen jednostrukim staklom 13,51,15,0067,5 1,3017,6
Kutija za roletuDrvena obloga bez izolacije9,00,72,7625,7M2Ugradnja toplinski izolirane kutije za roletu0,545,8
Strop prema tavanu
Pod iznad podruma
Zid dvorišnog proèelja
Zid uliènog proèelja
Drveni grednik s dašèanom oplatom, nasipom šute i žbukanim podgledom
Svod od opeke s nasipom šute i drvenim podom
Zid od pune opeke debljine 30-60 cm obostrano žbukan
277,522,50,91280,3M3
277,522,51,12203,1*M3
249,920,21,18319,9M4
Postava tvrdih ploèa MW d=12 cm ili gredica s ispunom filcem MW d=12 cm i zaštita istih daskama 0,2391,6
Zamjena dijela nasipa šute tvrdim ploèama EPS d=8 cm i zvuènom izolacijom EEPS d=2 cm potrebno izvesti i suhi ili mokri estrih
Oblaganje zida s vanjske strane ETICS sustavom s MW d=12 cm i tankoslojnom žbukom
171,013,81,18218,9M5 Postava toplinske izolacije MW d=10 cm s unutarnje strane, postava parne brane i obloga gips kartonskim ploèama 0,2966,7 Zid prema negrijanom stubištu
159,912,91,2888,3* - U sluèaju pozicije stubišta izmeðu stanova višestruko je isplativije sanirati vanjsku ovojnicu stubišnog prostora 1,2841,9*
Ulazna vrataPuna drvena masivna vrata14,41,22,4013,8* - Ulazna vrata imaju nezamjetan utjecaj na potrošnju energije (mala površina) 2,406,6*
* Koeficijent izmjene topline izražen je s korekcijskim faktorima gubitaka preko negrijanih prostorija
grijanje se u pravilu koriste etažni plinski ureðaji koji ujedno služe i za pripremu tople vode. Pritom utrošak energenta za pripremu topline za grijanje podmiruje svaki stan ovisno o stvarnoj potrošnji. Zbog navedenoga izvršena je i analiza godišnje potrebne toplinske energije za grijanje za pojedine stanove s obzirom na njihov položaj u zgradi.
Stanovi u prizemlju nalaze se u veæini sluèajeva iznad negrijanih podrumskih prostora, a ponekad i uz otvorene negrijane prolaze kroza zgradu. Djelomièno ukopani podrumi tijekom zimskoga razdoblja imaju nekoliko stupnjeva veæu temperaturu u odnosu na vanjski prostor, a masivni zidovi i stropovi prema stanovima iznad osiguravaju relativno malu zrakopropusnost i ventilacijske gubitke.
Stanovi na posljednjoj etaži nalaze se ispod negrijanoga tavanskog prostora, a ponekad imaju i zabatne vanjske zidove koji nadvisuju susjedne zgrade i koji poveæavaju ploštinu prema negrijanim odnosno vanjskim prostorima. Neureðeni i nekorišteni tavanski prostori provjetravani su kroz otvore na krovu, ali i kroz plohu krova zbog nebrtvljenih reški i procijepa. Meðukatne konstrukcije iznad stanova prema tavanskom prostoru imaju nezanemarivu zrakopropusnost koja utjeèe na poveæanje gubitaka topline. Upravo su zbog toga stanovi ispod negrijanih tavanskih prostora najnepovoljniji u pogledu potrošnje energije za grijanje i mogu imati specifiènu godišnju potrebnu toplinsku energiju za grijanje veæu i do 60% u odnosu na stanove koji
se nalaze izmeðu dva grijana stana u istoj zgradi.
Na rezultate analize energetskih karakteristika zgrade u cjelini, a osobito pojedinih stanova, utjecaj ima i okolna izgradnja. Ulice Donjega grada variraju visinom gradnje i širinom - od vrlo uskih (oko 9 m) pa do širokih ulica s drvoredima (oko 25 m). Zelenilo, visina i udaljenost okolne izgradnje utjeèu na kolièinu osunèanja tijekom zime, a na taj naèin i na toplinske dobitke od Sunèeva zraèenja (Qsol) koji se ostvaruju kroz prozore (prozirni element) jer na njih upada sunèevo zraèenje. Dio prozora zgrade, posebice stanova u prizemlju, zasjenjen je iz navedenih razloga potpuno ili samo dio dana, a to umanjuje toplinske dobitke od Sunèeva zraèenja.
Stanovi nižih etaža zgrade imaju u pravilu, zbog konstruktivnih razloga, zidove veæe debljine u odnosu na zidove stanova viših etaža. Zato imaju manje transmisijske gubitke i nema veæe razlike u godišnjoj potrebnoj toplinskoj energiji za grijanje tih stanova.
Provedena analiza omoguæava nastavak istraživanja na višestambenim zgradama zagrebaèkoga donjogradskog bloka izvedenim u sljedeæem razdoblju, u kojem s vremenom dolazi do promjena konstruktivnog sustava i korištenih materijala (uvoðenje skeletnih armiranobetonskih konstrukcija), a to za posljedicu ima zgrade koje imaju lošije energetske karakteristike od zgrada u ovdje obraðenom razdoblju.
Tabl. III. Isplativost arhitektonsko-graðevinskih mjera na primjeru modela ugraðene najamne zgrade donjogradskog bloka u Zagrebu
Table III. Cost-effectiveness of architectural and building interventions exemplified by a model of an attached apartment building in a Lower Town block of Zagreb
Nesanirana zgrada
Ugraðena zgrada ulièno proèelje jug P+2
Referentni model
Provedene zasebne mjere sanacijeProvedene kombinacije mjera sanacije
Q”H,nd [kWh/m2a]: 197,1141,3116,8163,7173,4181,8108,583,268,784,257,843,5 Odnos Q”H,nd prema referentnom modelu [%]: 100,071,759,383,188,092,355,142,234,842,729,322,1
Jednostavni period povrata [god]: - 2,613,530,717,610,713,213,913,618,718,117,5
Q”H,nd stan prizemlja (iznad podruma)
Q”H,nd stan 1. kata (izmeðu 2 stana)
Q”H,nd stan 2. kata (ispod tavana)
211,3154,9130,4167,7187,2195,6112,487,272,688,061,847,4
147,392,568,3147,3123,8132,392,567,252,968,342,028,5
233,2177,0152,4175,6209,4217,9120,294,780,195,769,254,8
Vrijednosti prikazane u ovim tablicama se odnose na model ugraðene zgrade i ne vrijede za slobodnostojeæe objekte. Opis mjera
M1 - Mjera 1: Popravak i brtvljenje reški i preklopa postojeæih prozora
M2 - Mjera 2: Zamjena postojeæih prozora novima te ugradnja izolirane kutije za roletu (Uw=1,3 W/m2K)
M3 - Mjera 3: Izolacija stropa prema tavanu (MW d=12 cm) i poda prema podrumu (EPS d=8 cm + EEPS d=2 cm)
M4 - Mjera 4: Izolacija dvorišnih zidova (MW d=12 cm)
M5 - Mjera 5: Izolacija uliènog proèelja - po potrebi s unutarnje strane (MW d=10 cm)
U proraèunu su korišteni podaci za sloj toplinske izolacije - mineralna vuna [MW] i ekspandirani polistiren [EPS]
èajno na izvorni izgled graðevine i pridonose uštedi godišnje potrebne energije za grijanje do 12%.
Peta mjera [M5] predviða toplinsku izolaciju zida uliènoga proèelja s unutrašnje strane. Doprinos ove mjere iznosi oko 8%. Ova mjera utjeèe na smanjenje unutrašnje korisne površine stanova. Pri postavi toplinske izolacije na unutarnju stranu zidova potrebno je izvesti i toplinsku izolaciju unutrašnjih zidova i meðukatnih konstrukcija koji su u kontaktu s toplinski izoliranim vanjskim zidom, i to zbog sprjeèavanja graðevinske štete zbog pojave kondenzata na kontaktnim površinama. Ovu izolaciju potrebno je izvesti u širini minimalno 50 cm od spoja s toplinski izoliranim vanjskim zidom.
Stubišta zgrada najèešæe se nalaze uz dvorišno proèelje u prostoru zgrade izmeðu stanova. Jednostruki prozori veæih površina i zrakopropusnosti na dvorišnom proèelju èine ga hladnim prostorom zgrade. Zidovi izmeðu stubišnoga prostora i stanova uglavnom su nosivi zidovi izvedeni opekom. Zidove izmeðu negrijanoga stubišnog prostora i stanova moguæe je dodatno toplinski izolirati postavom toplinske izolacije (mineralna vuna zaštiæena gipskartonskim ploèama) na strani zida prema stubištu ili prema stanu. Provedba ove mjere smanjuje ili koristan prostor stubišta ili koristan prostor stana. Analizom referentnoga primjera s ugraðenim stubištem izmeðu dva stana ukazuje da je prihvatljivije sanirati vanjsku ovojnicu stubišta kako bi se smanjili toplinski gubici negrijanoga prostora prema vanjskom prostoru i na taj
naèin umanjili gubici topline izmeðu grijanoga prostora stanova i negrijanoga stubišta.
Trošak izoliranja zida izmeðu stana i stubišta može biti višestruk u odnosu na izoliranje vanjske ovojnice stubišta, a s obzirom na to da je razlika u uštedi manja od 1,5% ova mjera ima izuzetno dugo vrijeme povrata investicije, što ovu mjeru èini neopravdanom.
Radom su analizirane razlièite kombinacije predloženih mjera koje pridonose uštedi energije za grijanje, a kojima je moguæe postiæi znaèajnu uštedu godišnje potrebne energije za grijanje od 45 do 78% (Tabl. III.).
Poboljšanjem toplinsko-izolacijskih karakteristika samo pojedinih graðevnih dijelova zgrade može se postiæi smanjenje ukupnih gubitaka topline pojedinih stanova, a time i ukupnih gubitaka topline graðevine. U odreðenim sluèajevima moguæe je postiæi zadovoljavanje propisane vrijednosti toplinskih gubitaka i potrebne energije za grijanje zgrade (iako pojedini graðevni dijelovi ovojnice zgrade ne zadovoljavaju propisanu vrijednost koeficijenta prolaska topline). U tom sluèaju te graðevne dijelove treba ocijeniti sa stanovišta difuzije vodene pare kako u njima ili na njihovoj površini ne bi došlo do pojave kondenzata jer to uz graðevinsku štetu predstavlja i opasnost za zdravlje korisnika. Energetsku sanaciju graðevina koje su pod zaštitom ili se nalaze u zaštiæenim povijesnim cjelinama treba prilagoditi i ostalim zahtjevima kako ispunjavanjem propisanih zahtjeva energetske uèinkovitosti ne bi narušili njenu spomenièku vrijednost. Iz navedenog razloga
obvezno je izvršiti konzervatorsku valorizaciju zgrade i odrediti dopuštene intervencije koje neæe narušiti njenu spomenièku vrijednost. Temeljem jasno postavljenih zahtjeva zaštite zgrade treba izraditi projekt sanacije koji bi ukljuèio i toplinsku odnosno energetsku sanaciju. Pritom treba naglasiti da pristup sanaciji kojeg je primarni i jedini cilj energetska sanacija - može dovesti do narušavanja spomenièke vrijednosti zgrade kao pojedinaènoga kulturnog dobra ili dijela kulturno-povijesne cjeline.
ZAKLJUÈAK
CONCLUSION
Ugraðene najamne zgrade zagrebaèkih donjogradskih blokova dio su zaštiæene Povijesne urbane cjeline Grada Zagreba. Veæina je ovih zgrada u nezavidnome graðevinskom stanju zbog neodržavanja tijekom vremena pa je sanacija i rekonstrukcija neminovna kako bi se zgrade saèuvale od daljnjeg propadanja. Temeljem konzervatorske valorizacije, jasno postavljenih zahtjeva zaštite i dopuštenih intervencija na svakoj pojedinoj zgradi potrebno je izraditi projekt sanacije koji bi ukljuèio i toplinsku odnosno energetsku sanaciju u svrhu poboljšanja energetskih karakteristika zgrade i graðevnih dijelova njene ovojnice.
Nužne su mjere poboljšanja energetske uèinkovitosti zgrada arhitektonsko-graðevinske, koje osiguravaju smanjenje gubitaka topline kroz oplošje grijanoga dijela zgrade. Provedba ovih mjera zahtijeva poveæanje toplinskog otpora pojedinih graðevnih dijelova, a to se postiže ugradnjom dodatnih toplinsko-izolacijskih materijala. Pritom je potrebno predvidjeti mjere kod kojih dodatni toplinsko-izolacijski materijali neæe narušiti izvorna obilježja zgrade i cjeline u kojoj se nalazi. U veæini sluèajeva ne postoji moguænost postave toplinske izolacije s vanjske strane zidova uliènog proèelja a da pritom ne narušimo izvorni izgled zgrade (arhitektonska plastika, profilacije...) i cjeline u kojoj se nalazi. Analizom modela i primjene odreðenih arhitektonsko-graðevinskih mjera prikazano je da se poboljšanjem toplinsko-izolacijskih karakteristika samo pojedinih graðevnih dijelova zgrade može postiæi smanjenje ukupnih gubitaka topline graðevine, te u odreðenim sluèajevima i zadovoljavanje propisane vrijednosti toplinskih gubitaka i potrebne energije za grijanje zgrade, uvažavajuæi pritom njenu spomenièku vrijednost.
No ipak treba naglasiti da pristup sanaciji kojeg je primarni i jedini cilj energetska sanacija - može dovesti do narušavanja spomenièke vrijednosti zgrade kao pojedinaènoga kulturnog dobra ili dijela kulturno-povijesne cjeline.
1. Kahle, D. (2003.), Zagrebaèka ugraðena najamna kuæa u razdoblju od 1935. do 1945. godine, „Prostor”, 11 (1 /25/): 33-43, Zagreb
2. Kahle, D. (2004.), Zagrebaèka uglovnica u razdoblju od 1928. do 1944. godine, „Prostor”, 12 (1 /27/): 77-85, Zagreb
3. Kahle, D. (2014.), Multi-story Attached Houses in Zagreb between 1850 and 1927, „Prostor”, 23 (2 /48/): 174-187, Zagreb
4. Muraj, I.; Veršiæ, Z.; Štulhofer, A. (2014.), Energy Efficient Solutions for Multi-apartment Buildings in Croatia, u: Proceedings of the 1st South East Europe Conference on Sustainable Development of Energy, Water and Environment Systems, SEESDEWES2014.50, 1-8, Ohrid, Macedonia
5. Slukan Altiæ, M. (2006.), Morphological and Functional Change in Zagreb Lower Town 18621914 Based on Cadastral Sources, „Prostor”, 14 (1 /31/): 2-19, Zagreb
6. Veršiæ, Z. (2001.), Metode sanacije starih graðevina i graðevina pod zaštitom sa stanovišta zahtjeva toplinske zaštite i uštede energije, magistarski rad, Arhitektonski fakultet, Zagreb
7. Veršiæ, Z.; Štulhofer, A.; Muraj, I. (2014.), Multi-apartment Buildings in Croatia: Methods and Techniques of Protection in the Process of Energy Renovation, u: Proceedings of the International Scientific Conference Protection of Cultural Heritage from Natural and Man-made Disasters, Zagreb-Šibenik
8. *** (2007., 2009., 2013.), Generalni urbanistièki plan grada Zagreba, „Službeni glasnik Grada Zagreba”, 16/2007., 8/2009. i 7/2013., Zagreb
9. *** (2011.), Povijesna urbana cjelina Grad Zagreb (Z-1525), „Narodne novine”, 92, Zagreb
10. *** (2013.a), Energija u Hrvatskoj 2013., Ministarstvo gospodarstva RH
11. *** (2013.b), Program energetske obnove stambenih zgrada za razdoblje od 2013. do 2020. godine s detaljnim planom za razdoblje od 2014. do 2016. godine, Ministarstvo graditeljstva i prostornoga ureðenja, Zagreb
12. *** (2014.), Tehnièki propis o racionalnoj uporabi energije i toplinskoj zaštiti, „Narodne novine”, 97, Zagreb Izvori
Arhivski i dokumentacijski izvori [Di]
Archive and Document Sources [DI]
Di. 1. Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet, Kaèiæeva 26, Zagreb, kratkoroèna financijska potpora istraživanjima Sveuèilišta u Zagrebu, Odreðivanje modela referentnih višestambenih zgrada iz razlièitih razdoblja gradnje u Hrvatskoj u svrhu energetske analize (5.1.2.1), voditelj istraživanja: Z. Veršiæ (2013.)
Di. 2. Gradski zavod za zaštitu spomenika kulture i prirode, Kuševiæeva 6, Zagreb
Internetski izvori [Iz]
Internet Sources [Iz]
Iz. 1. Ministarstvo graditeljstva i prostornoga ureðenja RH - Energetska uèinkovitost http:// www.mgipu.hr/default.aspx?id=14520 [9.10.2015.]
Iz. 2. Energetska uèinkovitost, Fond za zaštitu okoliša i energetsku uèinkovitost http://www. fzoeu.hr/hr/energetska_ucinkovitost/ [9.10.2015.]
Iz. 3. Državni zavod za statistiku http://www.dzs.hr/ [9.10.2015.]
Iz. 4. GeoPortal Zagrebaèke infrastrukture prostornih podataka / Tematske karte / Glavni preglednik https://geoportal.zagreb.hr/Karta [9.10.2015.]
Izvori ilustracija i tablica
Illustration and Table Sources
Sl. 1. Grad Zagreb, Gradski zavod za zaštitu spomenika kulture i prirode, 2015.
Sl. 2.-6. Autori
Tabl. I.-III. Autori
This paper aims to draw attention to specific architectural and building measures that might effectively contribute to the improvement of energy performance of the present building envelopes, not forgetting, however, the historic buildings that deserve special treatment. Selective measures targeted at energy efficiency improvement of buildings in the historic city cores should be undertaken with the utmost caution in order to preserve their authentic value inextricably linked with the identity of an area. This paper is the result of a research conducted at the Faculty of Architecture of the University of Zagreb within a short-term scientific research named ”Defining a referential model of the apartment buildings from various construction periods in Croatia for the purpose of energy efficiency analysis supported by the University of Zagreb. The attached buildings of Zagreb’s Lower Town blocks were built between 1850 and 1927. They are markedly similar in terms of their geometrical characteristics, size and dwelling spaces, structural systems, building materials, and the composition of the main building parts of their envelopes including the built-in elements of their openings. Nowadays, the Lower Town of Zagreb is an area of high population density (37.017 inhabitants, i.e. 4,7% out of the total 789.966) with 23.397 apartments (6,1% out of the total 384.333). Of this number, 16.425 apartments are used for permanent dwelling occupying an area of 1.185.065 m2 (72,2 m2 per apartment on average). The attached apartment buildings in Lower Town blocks are a part of the protected Historic City Core of Zagreb. Since the majority of buildings have seriously deteriorated due to poor maintenance, it is strongly advised that effective rehabilitation and reconstruction strategies are designed in order to prevent their further degradation. In view of improving the energy performance of buildings and building parts of their envelopes, it is necessary to design a rehabilitation project (including a thermal, i.e. energy efficiency rehabilitation project) based on a conservation assessment study, a clearly defined set of protection requirements and the permissible interventions on each building. The implementation of energy-efficiency measures in buildings in the
Biografije Biographies
Dr.sc. ZORAN VERŠIÆ, dipl.ing.arh., docent pri Kabinetu za arhitektonske konstrukcije, fiziku zgrade, materijale i tehnologiju graðenja na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu. Magistrirao s radom „Metode sanacije starih graðevina i graðevina pod zaštitom sa stanovišta zahtjeva toplinske zaštite i uštede energije”.
Dr.sc. IVA MURAJ, dipl.ing.arh., docentica pri Kabinetu za arhitektonske konstrukcije, fiziku zgrade, materijale i tehnologiju graðenja.
MARIN BINIÈKI, dipl.ing.arh., predavaè pri Kabinetu za arhitektonske konstrukcije, fiziku zgrade, materijale i tehnologiju graðenja.
protected cultural and historic areas and in the buildings listed in the Register of Cultural Goods of the Republic of Croatia is limited to those measures that will not disrupt the original features of the buildings and their immediate environment. This research is based on the analysis of the simplified models of an attached and a corner apartment building in a Lower Town block. In the first stage these models served for calculating and defining the thermal and insulating properties of the building parts of the original building’s envelope as well as the analysis of the annual thermal energy needs for heating. In the second stage they served for the analysis of the measures aimed at improving energy efficiency. The analysis was made for the attached and semi-attached buildings of different height (P /”ground-floor”/ +1, P+2, and P+3) and orientation. An attached south-facing two-storey building (P+2) was selected as a referential model. The thermal diffusion analysis of the original building parts of the envelope indicates that although the building parts do not meet the modern requirements regarding heat transfer coefficient, most buildings do not show signs of unacceptable condensation for the planned conditions of space use. The analysis of the building’s energy performance provides data about the specific annual thermal energy needed for heating (Q”H,nd), which amounts to approximately 197 kWh/m2a for the referential building model. Of this, transmission heat loss accounts for 57% while ventilation heat loss accounts for 43%. Considering the ratio between the building parts of the envelope and the overall envelope size as well as the thermal insulating properties of the former, the greatest transmission losses occur through walls (45%). Transmission losses through windows and shutter boxes amount to 19% but the former cause most of the ventilation losses due to uncontrolled air intake through insufficient adherence of the old windows in the area of window joints and folding. Energy efficiency improvement can be accomplished through a series of measures ensuring a measurable reduction of energy consumption. The necessary improvement measures are those related to architecture and construction interventions with the aim to
reduce heat losses through a surface area of the heated part of the building by increasing thermal resistance of some building parts and reducing air permeability. Besides architecture and construction-related measures, energy savings for heating needs can be achieved through other measures as well such as building in a more efficient heating system or a heating system with time regulation or waste heat recovery through air-conditioning systems.
This paper brings forward an analysis and a proposal for a set of complementary measures in terms of economic acceptability and cost-effectiveness, designed for the external building envelopes and their parts towards the unheated spaces without disrupting the authentic character of the building. The first proposed measure (M1) targets repair and caulking of the joints and adherence lines of the present windows in order to reduce uncontrolled air intake and ventilation losses. The second measure (M2) envisages replacing the existing windows with new double-glazed windows with Low-E coating filled with inert gas (argon) as well as building in thermally insulated shutter boxes. The third measure (M3) is aimed at the insulation of the ceilings above the basement and towards the unheated attic. The fourth measure (M4) is aimed at the insulation of the exterior walls facing the courtyard while the fifth measure (M5) suggests thermal insulation of the street front from the inside.
This set of measures is seen as an essential prerequisite for the implementation of other measures with the aim to achieve energy efficiency in buildings and save them and their building components from further degradation. Various combinations of the proposed measures are analyzed with the aim to achieve energy savings for heating needs. They can help achieve considerable energy savings ranging from 45 to 78% at the level of the annual heating needs. The analysis of the model and the implementation of architectural and building measures shows that the improvement of thermal insulating properties of only some parts of the building could reduce the overall heat losses in buildings and in some cases also meet the required standards of thermal loss and energy needs for heating without affecting the buildings and their historic value.
ZORAN VERŠIÆ, Dipl.Eng.Arch., Ph.D., Assist. Prof. in the Department of Architectural Structures, Building Physics, Materials and Building Technology. He earned his M.Sc. degree with his thesis entitled Methods of Rehabilitation of Historic Buildings and Buildings under Protection from Standpoint of Thermal Insulation Standard and Energy Saving Demands.
IVA MURAJ, Dipl.Eng.Arch., Ph.D., Assistant Professor in the Department of Architectural Structures, Building Physics, Materials and Building Technology.
MARIN BINIÈKI, Dipl.Eng.Arch., lecturer in the Department of Architectural Structures, Building Physics, Materials and Building Technology.
Marija Boškoviæ, Robert Plejiæ
HR - 21000 Split, Marasoviæa 6
Sveuèilište u Splitu
Fakultet graðevinarstva, arhitekture i geodezije
HR - 21000 Split, Matice hrvatske 15 marboskovic@gmail.com robert.plejic@gmail.com
Izvorni znanstveni èlanak
UDK 727.5:72.036 F.Kaliterna(497.5 Split)”19”
Tehnièke znanosti / Arhitektura i urbanizam
2.01.04. - Povijest i teorija arhitekture i zaštita graditeljskog naslijeða Èlanak primljen / prihvaæen: 30. 9. 2015. / 7. 12. 2015.
HR - 21000 Split, Marasoviæa 6 University of Split Faculty of Civil Engineering, Architecture and Geodesy HR - 21000 Split, 15 Matice hrvatske Street marboskovic@gmail.com robert.plejic@gmail.com
Original Scientific Paper UDC 727.5:72.036 F.Kaliterna(497.5 Split)”19”
Technical Sciences / Architecture and Urban Planning
2.01.04. - History and Theory of Architecture and Preservation of the Built Heritage Article Received / Accepted: 30. 9. 2015. / 7. 12. 2015.
arhitektonski natjeèaji
Biološko-oceanografski institut Kaliterna, Fabijan moderna arhitektura
Split
Prezentacijom i analizom dosad neobraðene dokumentacije iz arhive arhitekta Fabijana Kaliterne razmatra se njegov doprinos promišljanju odnosa Duha mjesta i Duha vremena u projektima za Biološko-oceanografski institut u Splitu poèetkom 1930-ih godina. U njegovu arhitektonskom opusu projekti svjedoèe promjenama ranijega pristupa temeljenog na povijesnim reminiscencijama u zrelu sintezu suvremenog funkcionalizma i tradicijskih regionalnih iskustava.
architectural competitions Institute of Sea Biology and Oceanography
Kaliterna, Fabijan modern architecture
Split
This research, based on the analysis of the previously unresearched documents from Fabijan Kaliterna’s archives, aims to examine the architect’s contribution to the relationship between Genius Loci and Zeitgeist in his projects for the Institute of Sea Biology and Oceanography in Split from the early 1930s. They show how his design approach evolved from his earlier reliance on historical reminiscences into a mature synthesis of contemporary functionalism and traditional regional experiences.
Unovostvorenoj zajednièkoj državi Južnih Slavena, nastaloj nakon Prvoga svjetskog rata, grad Split postao je glavna luka i najvažnije obalno administrativno i gospodarsko središte, èime je poèelo jedno od najznaèajnijih razvojnih razdoblja u njegovoj povijesti. Sredinom tog meðuratnog razdoblja, 1930. godine, na poseban su se naèin kristalizirale narasle ambicije ove sredine te potrebe prostornih regulacija i izgradnje javnih sadržaja primjerenih novim programskim standardima grada. Unutar jedne godine u Splitu je bilo raspisano èak šest natjeèaja za izradu arhitektonskih i urbanistièkih rješenja posebno važnih gradskih prostora i sadržaja, meðu njima i pozivni jugoslavenski natjeèaj za Biološko-oceanografski institut na rtu sv. Jurja na Marjanu.1 Posve razlièiti koncepti, sadržani u ukupno 74 natjeèajna prijedloga, pojavili su se te godine suprotstavljeni na uzavreloj splitskoj arhitektonskoj sceni, i to u rasponu od klasicistièkih i eklektièkih do potpuno avangardnih internacionalistièkih. Renomirani arhitekti i mladi, veæ istaknuti protagonisti arhitektonskog modernizma tadašnje države sudjelovali su u autorskim timovima ili bivali ukljuèeni u ocjenjivaèke sudove.2 Natjeèaj na kojem se tražila „idejna skica zgrade Biološko-oceanografskog instituta na rtu Marjana” po svome je programu i velièini, izoliranoj lokaciji te pozivnom karakteru ostao u drugom planu u odnosu na natjeèaje visokog naboja urbanog standarda provedene iste godine. Meðutim, naèinom prezentiranja arhitektonskih škola i
suprotstavljenih autorskih stajališta, kao i žestokim javnim reakcijama i kritikama u novinskim polemikama, postao je paradigmatski u okolnostima sukobljenih regionalnih interpretacija i ortodoksnih modernistièkih prijedloga. Istaknuti položaj s kojeg se otvaraju Trogirski i Salonitanski zaljev, kao i monumentalnost planiranog sadržaja, dodatno su usložili argumentaciju u trajnomu splitskom procesu rasprava na temu Genius loci vs Zeitgeist, gdje se tvrdoglavo pozivanje na duh tradicije i naslijeðenih vrijednosti sukobilo sa suvremenim, internacionalnim, arhitektonskim idejama. Zgrada Instituta realizirana je prema odabranom projektu splitskog arhitekta Fabijana Kaliterne, praškoga studenta i jednoga od najznaèajnijih sudionika meðuratne splitske arhitektonske scene.3
PRIPREME ZA IZGRADNJU ZGRADE BIOLOŠKO-OCEANOGRAFSKOG INSTITUTA
INSTITUTE OF SEA BIOLOGY AND OCEANOGRAPHY: PRE-CONSTRUCTION ACTIVITIES
Neposredno nakon završetka Prvoga svjetskog rata, na inicijativu èlanova dviju državnih akademija - Jugoslavenske akademije
1 Zbog tako velikog broja natjeèaja i preklopljenih rokova za izradu prijedloga zainteresirani su natjecatelji morali odabrati sudjelovanje na samo nekima od njih. Opæi internacionalni natjeèaj za regulaciju Baèvica raspisan je 13. sijeènja 1930., s rokom predaje 1. svibnja 1930.; Natjeèaj za Biološko-oceanografski institut poèeo je u veljaèi iste godine, s rokom predaje 3. svibnja 1930.; Pozivni internacionalni natjeèaj za Bolnicu na Firulama raspisan je u travnju, s rokom predaje 15. kolovoza 1930.; Opæi jugoslavenski natjeèaj za Bansku palaèu raspisan je 1. kolovoza 1930., s rokom predaje 31. listopada 1930.; Opæi jugoslavenski natjeèaj za crkvu Gospe od Zdravlja raspisan je 9. srpnja 1930., s rokom predaje 31. prosinca 1930.; Opæi gradski natjeèaj za Regulacijski plan Meja raspisan je 1. prosinca 1930., s rokom predaje 15. veljaèe 1931. [Tušek, 1994: 174-177]
2 Èlanovi ocjenjivaèkih sudova bili su, meðu ostalima: J. Pleènik, I. Meštroviæ i Æ. Ivekoviæ, a meðu brojnim natjecateljima arhitekti: N. Dobroviæ, Z. Strižiæ, J. Pièman, E. Šen, L. Horvat, A. Albini, H. Erlich, D. Ibler te splitski autori F. Kaliterna i J. Kodl. [Tušek, 1994: 174-177]
3 Splitski arhitekt Fabijan Kaliterna [Split, 1886. - Split, 1952.] diplomirao je u Pragu 30. travnja 1921., a tijekom 1920-ih afirmirao se kao projektant brojnih stambenih zgrada i kao struènjak ukljuèen u pripremu programa i provoðenje natjeèaja za Regulacijski plan Grada Splita, u kojem je bio i èlan ocjenjivaèkog suda. Tri njegova splitska projekta izgradnje na morskoj obali iz 1929. vjerojatno su bili referentni za njegovo pozivanje na natjeèaj za zgradu Instituta. Te su godine realizirani zgrada „Putnik” u gradskoj luci i ulazni sklop vile Ivana Meštroviæa na Mejama (zapoèet 1928.), a Kaliterna je pobijedio i na opæem jugoslavenskom natjeèaju za Dom Trgovaèko-obrtnièke komore na Trumbiæevoj obali 1929. te je u realizaciji zgrade prvi put reducirao primijenjeni zanatski registar obrade kamena. [Plejiæ, 2003: 145-158; Boškoviæ, Plejiæ, 2015: 67]
4 Sustavno bavljenje temama vezanim za more na našim je obalama poèelo polovicom 19. stoljeæa, a planirani razvoj ribarstva u novoj je državi bio dodatni poticaj osnivanju specijalizirane znanstvene ustanove za istraživanje mora. [*** 1925.c: 4; *** 1995: 9]
znanosti i umjetnosti u Zagrebu i Srpske kraljevske akademije u Beogradu, iskazana je potreba da se na našoj obali Jadrana podigne nacionalni istraživaèki centar - znanstveni institut, sukladno svjetskim trendovima u razvijenim sredinama.4 Godine 1925. osnovana je komisija koja je trebala pregledati obalu od Sušaka do Kotora kako bi se našla najpovoljnija lokacija za izgradnju Biološko-oceanografskog instituta.5 U užem izboru našli su se Dubrovnik i Split, što je izazvalo rasprave u struènim krugovima jer su se mišljenja mjerodavnih znanstvenika razilazila u vezi s predloženim lokacijama.6 Nakon dugotrajnih konzultiranja odabrana je lokacija na rtu sv. Jurja na Marjanu u Splitu jer je ustanovljeno da ima niz prednosti pred drugim predloženim lokacijama (uvalom Lapad u Dubrovniku i uvalom Kašjuni u Splitu).7 U Split je 20. rujna 1927. stigla zajednièka komisija dviju Akademija, u sastavu: dr. Artur Gavazzi, dr. Živojin Ðorðeviæ, dr. Boris Zarnik, dr. Jovan Hadži i dr. Hjalmar Broch, sveuèilišni profesor iz Osla, kako bi potvrdila izbor mjesta za podizanje zgrade Instituta i precizirala nastavak priprema za izgradnju.8 Komisija je obišla lokaciju i posjetila velikog župana, direkciju pomorske i luèke oblasti, komandu ratne mornarice i gradonaèelnika, od kojih je dobila od-
5 *** 1925.a: 5; *** 1925.b: 5
6 *** 1926.a: 132; *** 1926.b: 9; *** 1926.c: 3
7 Prednosti položaja na rtu Marjanu bile su: bolja zaštiæenost i moguænost rada za vrijeme vjetrova, sigurnost terena od odronjavanja, položaj terena u razini mora i time lakša moguænost snabdijevanja èistom morskom vodom, zaštiæenost od utjecaja neèistoæe iz gradske luke, duboka obala i èisto more, blizina razlièitih faciesa morskog dna i živog svijeta mora, moguænost izgradnje veæih morskih bazena - akvarija - za praktièno ribarstvo, odnosno s estetskoga gledišta najpovoljniji položaj, kao i konaèno saznanje da oko 10.000 m2 zemljišta pripada opæini Split, odnosno državi. [Izvještaj o radu komisije SKA i JAZU za odreðivanje mjesta povoljnog za podizanje Oceanografskog instituta, 26. rujna 1927.; HR-DAST]
8 Norvežanin dr. Hjalmar Broch, sveuèilišni profesor iz Osla, bio je po posebnom odobrenju Akademija pozvan da sudjeluje u radu komisije za odabir lokacije, a naknadno je sudjelovao u izradi programa izgradnje i u komentarima predlaganih rješenja. Godine 1931. postao je prvi ravnatelj splitskog Instituta. [Izvještaj o radu komisije SKA i JAZU za odreðivanje mjesta povoljnog za podizanje Oceanografskog instituta, 26. rujna 1927.; HR-DAST]
9 Tušek, 1994: 60; *** 1995: 15
10 *** 1928.a: 4;*** Vouk, 1931: 169
11 *** 1928.b: 3; *** 1995: 16
12 Kodl, 1931: 82
13 Èeh Josip (Josef Maria) Kodl (Zdice 1887. - Split 1971.) studirao je arhitekturu na Èeškoj visokoj tehnièkoj školi u Pragu i družio se s grupom vršnjaka, splitskih studenata, posebno Kaliternom i studentima graðevinarstva Kargotiæem i Krstuloviæem. Kao pasionirani veslaè došao je na nagovor Kaliterne u Split, gdje je zajedno s Kaliternom i dr. Staliom osnovao veslaèki klub Gusar 1914. godine. Nakon što je diplomirao 1921., zaposlio se u Tehnièko-graðevinskom odjelu Opæine Split u Odsjeku za visokogradnju. Znaèajne realizacije 1920-ih bile su mu: Meteorološki opservatorij na vrhu Marjana 1924.-1926., Dom veslaèkog kluba Gusar 1926.-1927., Osnovna škola Manuš-Dobri 1928.-1930. [Piploviæ, 1987: 88-104; Piploviæ, 2008: 140, 172, 201-202]
reðena obeæanja. Sa splitskom Opæinom dogovoreno je besplatno ustupanje opæinskog terena za gradnju Instituta (oko 12.000 m2), produžetak automobilske ceste od Meja do rta Marjana te dovoðenje instalacija vode, plina i struje - i to sve o trošku grada.9 Utvrðeni je program izgradnje, uz tehnološke i radne prostore Instituta, u istoj zgradi sadržavao i stanove za upravitelja, pomoæno osoblje, asistente i teèajce. Kuratorij (Odbor za izgradnju) „zamolio je Opæinsko upraviteljstvo da u svom graðevnom odsjeku izradi prve skice”.10
Arhitekt Josip Kodl, zaposlen u opæinskom Odsjeku za visokogradnju Tehnièko-graðevnog odjeljenja, dovršio je u srpnju 1928. idejni projekt zgrade Instituta koji je trebao poslužiti za provjeru i definiranje konaènog programa i odreðivanje troškova gradnje.11 Kodlov je projekt objavljen u ljubljanskoj „Arhitekturi” pod naslovom Skice za Oceanografsko-biološki institut u Splitu u prosincu 1931. (dakle šest mjeseci nakon završetka pozivnog natjeèaja, u kojem je i sam sudjelovao; Sl. 3.).12
Tlocrt prizemlja i perspektivni izgled prikazuju sklop pravilnih kubusa organiziranih u tri dvostruka trakta prostorija oko dvorišta otvorenog prema istoku, gdje je smješten i glavni ulaz. Zgrada je bila visoka pet etaža s tri odvojena stubišta kojima se dolazilo do razlièitih sadržaja (tehnoloških, uredskih i stambenih), a u oblikovanju je Kodl inzistirao na kubistièkoj kompoziciji s konzolnim dijelovima, loðama i balkonima te akcentima horizontalnih istaka sukladno svojim projektima i realizacijama u drugoj polovici 1920-ih godina u Splitu.13 „Graðevina je u svrhu štednje bila zamišljena kao željeznobetonski skelet s ispunjavajuæim ziðem i žbukanim proèeljima.” Organiziranje obimnog i složenog programa sadržaja (oko 11.000 m3) u istoj je zgradi rezultiralo prilièno krupnim gabaritima, a bez prikaza kontaktnih prostora i moænoga prirodnog okoliša obalne lokacije, izgled graðevine ostao je primjereniji intervenciji u izgraðeno gradsko tkivo. Odbor za izgradnju zatražio je od prof. Brocha oèitovanje o programu izgradnje, a nakon toga je ‘splitski projekt’ dostavio na mišljenje arhitektima, èlanovima JAZU-a, Martinu Pilaru i Æirilu Ivekoviæu. Oba su akademika bili sveuèilišni profesori i nekadašnji beèki studenti, gotovo vršnjaci u kasnim šezdesetim godinama, s opusima koje je karakterizirao suzdržan, pretežito neorenesansni historicistièki izraz i interes za prouèavanje narodne graditeljske baštine. Dali su gotovo istovjetna mišljenja i upozorenja u odnosu na modernistièki Kodlov prijedlog (koji navode kao ‘splitski projekt’). Primjedbe su se odnosile na prevelik i raznorodan program izgradnje, posebno na oblikovanje s ravnim krovovima i
Sl. 2. Biološko-oceanografski institut na rtu Marjana (danas Institut za oceanografiju i ribarstvo), Šetalište Ivana Meštroviæa 63 u Splitu. Istoèno, iznad Instituta, uz cestu nalazi se mala stambena zgrada za djelatnike Instituta, a preko puta ceste pansion s restoranom i garažama. Na obali su, sjeverno od glavne zgrade, stambene jedinice za djelatnike, tri prizemnice i jednokatnica (današnje stanje, pogled iz zraka).
Fig. 2. Institute of Sea Biology and Oceanography on Marjan cape in Split (nowadays the Institute of Oceanography and Fisheries), Šetalište Ivana Meštroviæa 63. A small residential building for the Institute’s employees lies along the eastward road above the Institute. A boarding house with a restaurant and garages is across the road. Residential facilities for the employees (three bungalows and one two-storey house) are built along the coastline, north from the main building (present condition, aerial view).
Sl. 3. J. Kodl: Idejni projekt, prostorna i programska provjera sadržaja zgrade Biološko-oceanografskog instituta, Split, 1928., perspektivni prikaz
Fig. 3. J. Kodl: Preliminary design, spatial and programmatic check-up of the building (and its functions) of the Institute of Sea Biology and Oceanography, Split, 1928, perspective
Sl. 4. E. Šen: Biološko-oceanografski institut, natjeèajni projekt, 1930., fotografija modela
Fig. 4. E. Šen: Institute of Sea Biology and Oceanography, competition entry, 1930, scale model, photo
Sl. 5. I. Vurnik: Biološko-oceanografski institut, natjeèajni projekt, 1930., aksonometrijski prikaz
Fig. 5. I. Vurnik: Institute of Sea Biology and Oceanography, competition entry, 1930, axonometric projection
terasama te žbukom na proèeljima, koje je po njima bilo neprimjereno lokaciji.14
Temeljem ovih mišljenja Odbor za izgradnju zakljuèio je kako je „…arhitekt J. M. Kodl sa mnogo ljubavi i shvatanja za stvar izradio prve skice, koje su poslužile kao mjerilo, kakva bi i kolika bi ta zgrada mogla biti. Mnogi struèni i materijalni razlozi opravdavali su Kuratorij, da se ipak ovim skicama za dalje nije mogao poslužiti”.15
NATJEÈAJ ZA IDEJNO RJEŠENJE
ZGRADE BIOLOŠKO-OCEANOGRAFSKOG
INSTITUTA U SPLITU
COMPETITION FOR THE CONCEPTUAL DESIGN OF THE INSTITUTE OF SEA BIOLOGY AND OCEANOGRAPHY
Odbor za izgradnju izradio je temeljem Kodlove prostorne provjere i pribavljenih mišljenja novi program sadržaja zgrade Instituta s luèicom za istraživaèke brodove, a stambene se kapacitete planiralo graditi na odvojenoj lokaciji.
Na sjednici Kuratorija 14. veljaèe 1930., na kojoj je sudjelovao i akademik arhitekt Martin Pilar kao pozvani struènjak, zakljuèeno je da æe se raspisati uži (pozivni) natjeèaj za izradu projekta za zgradu Biološko-oceanografskog instituta na rtu sv. Jurja na Marjanu, na koji æe se pozvati arhitekti, sveuèilišni profesori na tehnièkim fakultetima: Ivan Vurnik iz Ljubljane, Edo Šen iz Zagreba, Bogdan Nestoroviæ iz Beograda te arhitekt Fabijan Kaliterna iz Splita.16 Prof. Josip Pleènik, s kojim se prethodno dogovaralo sudjelovanje na natjeèaju pismom od 13. veljaèe 1930., zahvalio se i isprièao što se „zbog školskih obveza i tekuæih poslova ne može odazvati èasnom pozivu Odbora”.17
Pozvani arhitekti potvrdili su svoje sudjelovanje na natjeèaju, a arhitekt Kaliterna u svojoj je potvrdi sudjelovanja zamolio Odbor da pomakne termin predaje radova (3. svibnja
1930.) jer je Natjeèaj za regulaciju kupališta Baèvice u Splitu, na kojem se takoðer natjecao, završavao 1. svibnja 1930. godine.18
Na posebnu zamolbu arhitekta Josipa Kodla Odbor je, na istoj sjednici, prihvatio da se i on naknadno pridruži užem natjeèaju, ali bez ikakve obveze Kuratorija prema arhitektu Kodlu.
Takoðer, tada su odreðeni uvjeti natjeèaja prema kojima „karakter graðevine ima biti nauèna institucija mirne i ozbiljne spoljašnosti, i ima se prilagoditi primorskom tipu graðevine i lokalnim cijenama i materijalu”. U Odbor za ocjenu nacrta izabrani su akademici botanièari dr. Živojin Ðorðeviæ i dr. Vale Vouk te akademici arhitekti Martin Pilar i Æiril Ivekoviæ, koji su poèetkom prethodne godine veæ dali svoje mišljenje o Kodlovim skicama za zgradu Instituta u Splitu.
14 Arhitekt Martin Pilar dostavio je 26. sijeènja 1929. Odboru za izgradnju svoje mišljenje „...o osnovi za zgradu Oceanografsko-biološkog Instituta, kako ju je odboru predložilo Gradsko poglavarstvo u Splitu”. Suglasio se s mišljenjem prof. Brocha i njegovim prijedlozima te je smatrao kako je „...splitski projekt preopsežan i nepraktièan i da ga valja radikalno preraditi i umanjiti”. Arhitektonski izgled prijedloga èinio mu se neprikladnim jer moderne, tvrde forme u betonu, po njemu, nije bilo prikladno graditi u dalmatinskom kraju, a „…dvojbena je i trajnost žbuke u blizini mora, dapaèe i samog betona, dok nepropustivost za kišne vode kod brojnih terasa i plosnog krova nije sasvim sigurna”. Na kraju je dao svoj sud „…kako bi bilo puno uputnije graditi po domaæu kamenom s krovom pokrivenim žlijebnjacima, a ...arhitektonski izraz prisloniti uz tradicionalne, jednostavne oblike dalmatinskih zgrada”. Arhitekt Ivekoviæ u svome je pismu od 11. veljaèe 1929., uz koje je Odboru vratio dostavljene nacrte, upozorio na nedostatke prijedloga „...èitavi je raspored zbiven u šablonske konstruktivne èetvorine, koje proizlaze iz modernog naèina gradnje”, èime je, po njemu, onemoguæena racionalna organizacija prostorija razlièite velièine. S arhitektonskoga gledišta upozorio je na predložene ravne krovove i otvorene terase jer je njegovo tridesetogodišnje iskustvo u gradnjama po raznim dijelovima Dalmacije pokazalo da „...nijedna terasa, bila ona svoðena ili betonirana, nije trajna veæ za razmjerno kratko vrijeme pokazuje veliki upliv klime, razlike u silnim promjenama kako topline, tako i vlage, te su veæ za rana potrebite velike radnje na popravcima i uzdržavanju”. I za njega je žbuka kao završni sloj obrade proèelja u blizini mora veoma upitna. Pismo je završio upozorenjem: „Kako je pako èitava zgra-
Na sjednici Kuratorija 9. srpnja 1930. u Zagrebu, a posebno na sjednici ocjenjivaèkog suda istoga je dana zakljuèeno da su svi pozvani arhitekti i naknadno ukljuèeni Kodl poslali svoje radove na vrijeme - do 3. svibnja 1930. godine. Nakon duge rasprave zakljuèeno je da „nijedan od stiglih nacrta ne odgovara potpuno uvjetima i u cijelosti se ne može prihvatiti. Nacrti arhitekata Šena i Vurnika ne mogu se ni u kojem sluèaju prihvatiti, dok nacrti Kodla, Nestoroviæa i Kaliterne sadržavaju mnogo elemenata, koji su upotrebivi. Napose pak odgovara veæ i s obzirom na arhitekturu u smislu natjeèaja nacrt arhitekta Kaliterne, koji se najviše približava postavljenim zahtjevima”.
Svih pet projekata pristiglih na natjeèaj iz Zagreba, Ljubljane, Beograda i Splita tražene su sadržaje organizirali u zgradama visine pri-
da osnovana baš na ovim modernim graðevnim principima, to smatram za osobitu moju dužnost na oboje ovdje upozoriti a da se za vremena izbjegnu razlièita iznenaðenja”. [HR-DAST]
15 Vouk, 1931: 169
16 Vouk, 1931: 169
17 Pismo prof. Pleènika [HR-DAST]
18 Kaliternina molba nije prihvaæena, a ostalo je nepoznato je li izradio natjeèajni rad za Baèvice, s obzirom na to da se ne spominje meðu nagraðenim sudionicima tog natjeèaja.
19 Zakljuèci sjednica Odbora i perspektivni prikazi svih pet pristiglih radova objavljeni su u Ljetopisu Akademije sljedeæe godine (1931.) u èlanku dr. Vale Vouka, pravog èlana i tajnika JAZU-a te èlana Odbora za izgradnju Instituta. [Vouk, 1931: 169]
20 Teže je kod ovoga rada ustanoviti u kojoj je mjeri reprezentirao ‘ljubljansku arhitektonsku školu’, odnosno o moguæim analogijama s geometrijskim rašèlambama i kružnim volumenima u radovima profesora Pleènika, neosporivog autoriteta i kljuène osobe ljubljanske arhitektonske scene. Pleènik je vlastitim jezikom kontinuiteta uspostavljao dijalog sa suvremenim programima i prostornim intervencijama pa je tako 1929. izradio prijedlog regulacije i ureðenja središnjeg dijela splitske rive s uzbudljivim arhitektonskim rješenjima i smjelim obalnim regulacijama. Bilo bi vrlo zanimljivo vidjeti njegovo rješenje zgrade Instituta s luèicom, ali ne preostaje drugo nego žaliti što zbog preuzetih obveza nije uspio sudjelovati na natjeèaju pa je tako oslobodio mjesto svojemu, dvanaest godina mlaðem kolegi Vurniku. [Plejiæ, 2007: 165-168]
zemlje i dva kata, ali su se meðusobno znatno razlikovali predloženom arhitektonskom artikulacijom te su na poseban naèin reprezentirali bitne odrednice arhitektonskih škola toga doba.19 Kad se veæ znaju prije navedena stajališta arhitekata Pilara i Ivekoviæa u odnosu na modernistièko oblikovanje i korištene materijale u Kodlovu projektu iz 1928. godine, moguæe je pretpostaviti prema kojim je kriterijima i uz koju argumentaciju radio ocjenjivaèki sud.
Arhitekt Šen, najstariji od pozvanih arhitekata, predložio je cjelovitu kompoziciju sklopa, odmaknutog od prirodnog brijega, u kojoj je elegantan izduženi volumen zgrade s krovnom terasom bio blago zakrivljen i orijentiran prema zapadu i Kaštelanskom zaljevu. Na zapadnom, glavnom proèelju u prizemlju bio je centralno istaknut konveksni trakt u kojem je bio smješten akvarij, a zakrivljenost ovoga dijela prenosila se na širok obalni plato u središtu planirane luèice. Odmjerenost i harmoniènost modernistièkog oblikovanja zgrade reprezentativnog sadržaja i prostorna kompozicija koja je afirmirala posebnosti lokacije sažeto su izrazili najbolja nastojanja ‘zagrebaèke škole’ (Sl. 4.).
Arhitekt Vurnik, profesor na Tehnièkom fakultetu u Ljubljani, predložio je prilièno radikalno oblikovanu zgradu u obliku prošupljenog valjka s kosim krovom okrenutim prema okruglome atrijskom dvorištu. Vanjsko konveksno i unutrašnje konkavno proèelje bili su jednako oblikovani s plitkim, konzolnim, kružnim terasama na prvom i drugom katu. Shematizirano geometrijsko rješenje volumena gurnutog na samu obalnu crtu (takoðer predviðenu s kružnim segmentima) potenciralo je autonomnost artefakta u kontrastu s pejsažem20 (Sl. 5.).
Arhitekt Kodl varirao je i pojednostavnio svoj raniji prijedlog zadržavajuæi za njega karakteristièno oblikovanje internacionalnog stila s refleksima èeških kubistièkih iskustava. Sve je sadržaje smanjenog programa smjestio u
Sl. 6. J. Kodl: Biološko-oceanografski institut, natjeèajni projekt, 1930., perspektivni prikaz Fig. 6. J. Kodl: Institute of Sea Biology and Oceanography, competition entry, 1930, perspective
Sl. 7. B. Nestoroviæ: Biološko-oceanografski institut, natjeèajni projekt, 1930., perspektivni prikaz Fig. 7. B. Nestoroviæ: Institute of Sea Biology and Oceanography, competition entry, 1930, perspective
Sl. 8. F. Kaliterna: Biološko-oceanografski institut, natjeèajni projekt, 1930., perspektivni prikaz
Fig. 8. F. Kaliterna: Institute of Sea Biology and Oceanography, competition entry, 1930, perspective
Sl. 9. F. Kaliterna: Biološko-oceanografski institut, natjeèajni projekt,1930., sjeverno proèelje, skica
Fig. 9. F. Kaliterna: Institute of Sea Biology and Oceanography, competition entry, 1930, north elevation, sketch
jednostruko orijentirane traktove sa središnjim atrijskim dvorištem. Glavni ulaz i stubište ostavio je na istoènoj strani te reducirao morfološki registar korišten u prvom prijedlogu. Krovnu je terasu predložio kao jedinstvenu, izbacio trijem na zapadnom proèelju, a zadržao konzolne horizontalne istake s loðama prvog i drugog kata na južnom proèelju. U prikazu kontaktnih prostora odredio je položaj obalnoga platoa i lukobrana luèice. Funkcionalnost i racionalnost rješenja, kao i aproksimativni raèun troškova koji je vjerojatno bio vrlo povoljan, zadržali su ovaj rad u drugoj etapi ocjenjivanja (Sl. 6.).
Arhitekt Nestoroviæ, najmlaði od pozvanih autora, predložio je klasièno oblikovan èvrsti jedinstveni volumen s kosim krovom i naglašenim krovnim vijencem. Proèelja usklaðenih proporcija bila su potpuno simetrièno organizirana i ritmizirana otvorima koje je varirao od pravokutnih do onih s polukružnim završetkom. Tradicijska obrada kamenih proèelja s upuštenim odnosno istaknutim središnjim dijelom dodatno je bila usložena plitkim istakama zidnih ploha i horizontalnim vijencima - naznakama katova. Prijedlog je bio svojevrsna prilagodba konzervativne koncepcije zgrade monumentalnog sadržaja traženomu ‘primorskom tipu graðevine’ (Sl. 7.). Arhitekt Kaliterna u svojemu je natjeèajnom radu organizirao tražene sadržaje unutar relativno kompaktnog volumena, s hodnicima uz unutrašnje dvorište - svjetlik u kojemu je kao izdvojeni volumen bilo smješteno reprezentativno trokrako stubište s dizalom. Sva èetiri proèelja ove romantiène kompilacije razlièitih elemenata bila su drukèije interpretirana, a glavni je ulaz bio predviðen sa sjevera (Sl. 9.), i to kao zajednièki za prostore Instituta i posjetitelje morskog akvarija smještenog u upuštenom dijelu zapadnog trakta (Sl. 10.). ‘Kula’ na spoju južnog i zapadnog proèelja, iako prikazana kao zaseban povišeni volumen, sadržavala je produžetke trijema u prizemlju (s velikim polukružnim otvorima
koji nisu vodili nikamo), odnosno nastavke terasa - loða na katovima (Sl. 11.). Završetak ‘kule’ bio je oblikovan kao krovna loða - reminiscencija na tradicijske promatraènice dalmatinskih ‘kaštela’. Kameno ziðe bilo je ‘robusnije’ obraðeno u prizemljima, a izdubljeni otvori dvostrukoga južnog proèelja i ‘kule’ bili su vrlo pomnjivo oblikovani, u kombinaciji pridržavajuæih zidova i stupova. Na kratke stupove prvoga kata naslanjali su se polukružni otvori, na naèin inspiriran kolonadama i arhivoltama splitskog Peristila. Prozori osnovnoga korpusa bili su pravokutni u prizemlju i na prvom katu, a luèni na drugom. Na zapadnom proèelju rustièno obraðen kameni zid akvarija s trakom prozora bio je u prizemlju povezan s ‘kulom’, isturen ispred osnovnoga korpusa i s terasama na prvom i drugom katu. Sliène je elemente dalmatinskoga oblikovnog registra Kaliterna uspješno koristio na svojim brojnim splitskim realizacijama u 1920-im godinama, posebno ulaznom sklopu vile Ivana Meštroviæa zapoèetom 1928.
21 Radoviæ Maheèiæ, 2007: 27-28
22 Vouk, 1931: 170
23 Povjesnièar umjetnosti i likovni kritièar Kosta Strajniæ (1887.-1977.) bio je od 1928. pomoæni dubrovaèki konzervator te je u svome djelovanju podupirao prodor avangardne moderne arhitekture u Dalmaciju i zalagao se za smjele projekte suvremenih domaæih arhitekata. Don Vinko Brajeviæ (1888.-1967.) bio je od 1927. glavni urednik splitskog dnevnika „Novo doba”, zagovornik arhitektonskog pristupa koji uvažava tradiciju i naslijeðeni prostorni i oblikovni kontekst. Povod polemici bio je projekt Nikole Dobroviæa za zgradu Kursalona na Pilama u Dubrovniku (koji je bio izraðen na Strajniæev poziv, a koji po Brajeviæu nikako nije odgovarao duhu i ambijentu staroga Grada). Polemika se proširila na brojne projekte i realizacije u Splitu i Dubrovniku, izazvala je velik interes javnosti pa je naknadno 1931. bila pretiskana u knjižici Misli o èuvanju dalmatinske arhitekture s predgovorom don Frane Buliæa. [Radoviæ Maheèiæ, 2007: 27, 29; Viðen, 2007.] 24 Strajniæ se pitao: „…Zašto bi savremeno orijentirani i umjetnièki nadareni arhitekti morali èekati makar jedan decenij da bi mogli graditi u Splitu i Dubrovniku?! Zar valjda zato da bi domaæi diletanti i kojekakvi šeprtlje mogli da po svojoj volji nagrðuju oba grada banalnim šablonima i amaterskim imitacijama historijskih palaèa?! Ovakvo svijesno negiranje savremene arhitekture i njezinih zna-
godine.21 Perspektivni crtež zgrade iz smjera jugozapada prikazuje reprezentativan javni sadržaj, izdvojen u prirodnom okolišu, s pozadinom škrte vegetacije marjanskoga brijega i prirodnim obalnim kontaktnim prostorima bez intervencija i naznaka luèice. Na zgradi koja sentimentalno podsjeæa na povijesne dalmatinske utvrde ili ljetnikovce, pod jakim podnevnim suncem zasjenjeni su otvori južnog proèelja, a kompozicijom dominira ugaona ‘kula’ (Sl. 8.).
S obzirom na to da nijedan rad nije u potpunosti zadovoljio, a Kaliterna se svojim projektom najviše približio programskim odrednicama, Odbor je odluèio pozvati ga u Zagreb „gdje æe mu èlanovi Odbora na èelu s arh. Pilarom dati potrebne upute za preinake prema principima istaknutim u raspravi”.22
Rezultati natjeèaja s ovako suprotstavljenim koncepcijama izazvali su oštre komentare sudionika i kritièara. Primjedbe su se odnosile na sastav ocjenjivaèkog suda, s prevladavajuæom ulogom botanièara, èinjenicu da je ocjenjivanje održano gotovo tajno u Zagrebu te da nije održana javna izložba radova.
Najoštriji komentari ‘modernistièkih’ i ‘tradicionalistièkih’ stajališta iskazanih u natjeèajnim projektima našli su se u polemici Brajeviæ-Strajniæ, koja se vodila u splitskom dnevniku „Novo doba” 1930. i 1931. godine.23 Strajniæ je, komentirajuæi rezultate natjeèaja, strastveno branio Šenov projekt i osudio èinjenicu da je Kaliterna uopæe pozvan na natjeèaj.24 Prema Brajeviæu, za èlanove žirija koji je odabrao Kaliternin rad nikako se nije moglo „...kazati da negiraju modernu arhitekturu, nego bit æe da nalaze da arhitektonski pravac koji ne prekida sa tradicijom odgovara bolje ovdašnjem ambijentu”. Kao bitan funkcionalni nedostatak Šenova pro-
èajnih i blagotvornih rezultata imalo je za posljedicu da je nedavno odbijen odlièan projekt prof. Eda Šena za Biološko-oceanografski Institut u Splitu. Kako se vidi po reprodukciji, ovaj projekt ima obilježja europske ljevièarske arhitekture.” [Strajniæ, 1930: 1-2]
Osvræuæi se na Kaliternin natjeèajni rad za zgradu Instituta, bio je vrlo oštar u ocjeni: „... Da su oni koji su raspisali uži natjeèaj bili slabo upuæeni u arhitekturu i njezine najbolje predstavnike u zemlji, dokaz je što su kao èetvrtog natjecatelja izabrali splitskog arhitekta g. F. Kaliternu, autora stambenih kuæa na Baèvicama i Magazina Paschesa i Aljinoviæa o kojima smo ranije govorili. Ovu neupuæenost naših akademika još bismo mogli nekako isprièati, ali kako da im oprostimo što su projekt g. F. Kaliterne proglasili najuspjelijim?! Mi smo taj projekt vidjeli reproduciran u zagrebaèkom Svijetu i Jutarnjem Listu i moramo iskreno priznati da njegova vrijednost ne prelazi nivo najprosjeènijih radova.” Strajniæ je polemiku završio komentirajuæi ulogu konzervatora, koji bi prošlost morali shvaæati kao kontinuitet u organskoj vezi sa sadašnjošæu, a po njemu bi suvremena europska izgradnja Dalmacije trebala biti prepuštena darovitim i suvremeno orijentiranim arhitektima. [Strajniæ, 1931: 1-2]
25 Brajeviæ, 1930: 1-2
26 Vouk, 1931: 170; *** 1995: 16
jekta istaknuo je neuvažavanje bitnih klimatskih uvjeta ove lokacije, iskazano u tretmanu proèelja s potezima prozora i položaju akvarija, u kojem bi se, prema mišljenju struènjaka (prof. Brocha), „ribe naprosto skuhale”.25
Stajališta pristalica i zagovaratelja meðunarodne avangardne arhitekture i onih koji su se priklanjali kontekstualnom pristupu uz uvažavanje naslijeðenoga, iskazana u ovoj polemici, postala su opæe mjesto svih buduæih rasprava. Teško je sa sigurnošæu procijeniti u kojoj su mjeri ovi komentari utjecali na Kaliternu, ali je zamjetna promjena njegova pristupa u razradi projekta zgrade Instituta, kojim je prošao put prema proèišæenomu modernistièkom izrazu, a sliène promjene mogu se pratiti i u njegovim radovima iz ranih tridesetih godina.
POST-COMPETITION PROJECT
Nakon konzultacija u Zagrebu dogovoreno je da Kaliterna u što kraæem vremenu izradi definitivan plan Biološko-oceanografskog instituta. Na sjednici Odbora 27. listopada 1930. predoèene su njegove nove skice za konaèni projekt, ali je odluèeno prièekati dolazak prof. Brocha, s kojim je Kaliterna trebao „sporazumno izvesti sve detaljne nacrte”.26 Na perspektivnom crtežu (ponovno iz smjera jugozapada, ali sa zapadnim suncem) koji pripada ‘novim skicama’ izraðenim 1930., zgrada Instituta je smireni volumen bez ugaone ‘kule’, harmoniènih proporcija i razlièito oblikovanih kamenih proèelja (Sl. 12.). Na zapadno je proèelje premješten glavni ulaz, naglašen pristupnim trijemom nad kojim je terasa prvoga kata, a na drugom katu dodan je balkon (na mjestu terase iz natjeèajnog rada). Proèelje je bilo rašèlanjeno sa sedam prozora s polukružnim završetkom na drugom katu i šest pravokutnih na prvom katu. Prozori prizemlja imali su polukružne završetke, kao i
Sl. 10. F. Kaliterna: Biološko-oceanografski institut, natjeèajni projekt, 1930., tlocrt prizemlja
Fig. 10. F. Kaliterna: Institute of Sea Biology and Oceanography, competition entry, 1930, ground-floor plan
Sl. 11. F. Kaliterna: Biološko-oceanografski institut, natjeèajni projekt, 1930., tlocrt kata
Fig. 11. F. Kaliterna: Institute of Sea Biology and Oceanography, competition entry, 1930, floor plan
Sl. 12. F. Kaliterna: Biološko-oceanografski institut, poslijenatjeèajni projekt, 1930., perspektivni prikaz Fig. 12. F. Kaliterna: Institute of Sea Biology and Oceanography, post-competition project, 1930, perspective
otvori ulaznog trijema, a uz južni rub zapadnog proèelja bili su otvori trijema u prizemlju i loða na katovima. Južno proèelje bilo je prošireno na sedam otvora na sve tri etaže koje su pratile oblikovanje iz natjeèajnog rada. Na otvorima trijema u prizemlju ostali su polukružni lukovi, a na prvom su katu stupovi s kapitelima pridržavali luène otvore zida. Red dvostrukih stupova (sa po jednim uza zid s obje strane), takoðer s kapitelima, nosio je krovnu gredu s jednostavnim krovnim vijencem na drugom katu. Obalni platoi i zidovi luèice planirani su paralelni sa zidovima zgrade, a pred južnim, povijesno inspiriranim proèeljem bila je privezana barka s latinskim jedrom. Škrta vegetacija okolnih prostora ovdje je bila oplemenjena novom sadnjom, meðu kojom je bilo istaknuto stablo palme, koje je za Kaliternu bilo motiv prihvaæanja internacionalnih iskustava i znak novoga vremena.27 Još jedan simbol novog vremena i njegovih standarda koje je Kaliterna usvojio razradom projekta jest prikaz aviona (kojeg je trup Kaliterna, ne odveæ spretno, nacrtao kao brod), koji je u brišuæem letu iznad pojednostavljenoga zapadnog proèelja razbijao melankoliju dechiricovskoga popodnevnog prizora.
KONAÈNI PROJEKT I REALIZACIJA
ZGRADE INSTITUTA
FINAL DESIGN AND CONSTRUCTION OF THE INSTITUTE BUILDING
Konaèni projekt, koji je Kaliterna izradio u lipnju 1931., sadržavao je niz izmjena i pojednostavljenja u odnosu na natjeèajni rad. Najveæe su se intervencije dogodile u organiziranju sadržaja prizemlja - glavni ulaz prebaèen je na zapadno proèelje, a javni akvarij, dostupan iz zajednièkoga ulaznog prostora, i njegovi pomoæni prostori na sjever (gdje je na proèelju postavljen niz prozora koji su u natjeèajnom radu bili na zapadnom proèelju; Sl. 13.). Pompozno stubište iz natjeèajnog rada pojednostavljeno je i kao dvokrako prislonjeno u jugozapadni ugao atrija, bez dizala. U izgradnji nisu izvedeni visoki prozori na sje-
vernom zidu stubišta, nego samo oni na istoènom (to je bila jedna od rijetkih promjena ovoga projekta). Zadržan je pomoæni ulaz u zgradu s južnog trijema, a ostali iz natjeèajnog rada ukinuti su. Izvan osnovnoga korpusa (pravokutnog tlocrta dimenzija 34,8´27,8 m s kraæom južnom stranom i visinom sljemena 16,77 m) na istoènome je dijelu utisnuta manja prizemnica (5,4´13,4 m, ukopana oko 1,7 m i veæe visine), s radionicom i postrojenjem centralnoga grijanja (u natjeèajnom radu ovaj je sadržaj bio istaknuti dio prizemlja). Prostorije prizemlja bile su podignute u odnosu na pristupni plato za 1,0 m (bile su visine 4,25 m), ali je prostor akvarija bio spušten na razinu terena i tako imao veæu visinu, s nadsvjetlima u razini poda prvoga kata. Katovi su sadržavali južni, zapadni i sjeverni trakt radnih prostora - laboratorija (visine 4,35 m na prvom i 4,10 m na drugom katu), s pristupnim hodnicima uz unutrašnje dvorište - svjetlik. U zapadnom dijelu prvoga kata bila je, na južnom uglu, radna soba - laboratorij ravnatelja, te pisarnica uz knjižnicu (salu za sastanke) s terasom (Sl. 14.). Istoèni trakt manje širine sadržavao je na svim etažama sanitarne i pomoæne prostore manjih dimenzija uz atrijsko dvorište, s redovima po sedam pravokutnih prozora na katovima (Sl. 15.). Uz istoèno proèelje zgrade bio je postavljen hodnik sa po pet veæih reprezentativnijih prozora s polukružnim završecima. Sva su èetiri proèelja bila razlièito interpretirana, kao i u natjeèajnom radu, ali su nakon uklanjanja ugaone ‘kule’ dobila jaèe izraženu simetriènu rašèlambu. Istoèno proèelje, okrenuto brijegu i s uvuèenim središnjim dijelom te plitkim istaknutim kulama na rubovima, nije imalo ulaze ni kontakt s terenom. Sjeverno je proèelje u natjeèajnom radu imalo glavni ulaz, ali je u razradi postalo ‘stražnje’, bez ulaza i s nizovima prozora u prizemlju i na katu povezanih horizontalnim vijencima (Sl. 16.). Konstruktivnom strukturom kamenoga zida bili su zadržani dijelovi zida izmeðu prozora, ali je potez uokviren vijencima (svojevrsna ‘traka’ prozora) bio novi element u Kaliterninu radu. Na svakome od proèelja rustiènom obradom kamena i horizontalnim istakom odvojen je zid prizemlja od gornjega dijela. Dinamièki odnos puno-prazno na zapadnom proèelju ostvaren je odnosom balkona na sjevernom dijelu i luènih otvora trijema i loða na južnom dijelu. Balkon je bio predviðen s ogradom od cilindriènih balustara s bazom i kapitelom, a
27 Boškoviæ, Plejiæ, 2015: 59
28 Boškoviæ, Plejiæ, 2015: 67
29 Graðevinska dozvola za glavnu zgradu Instituta izdana je 13. svibnja 1932., a prema graðevinskom dnevniku gradnja je poèela 4. lipnja 1932., a završila 16. rujna 1933. godine [HR-DAST].
30 Gradnja stambene zgrade trajala je od srpnja 1932. do ožujka 1933., a izvoðaè je takoðer bilo poduzeæe Marina Marasoviæa.
kao i kod njegovih brojnih realizacija bio je pridržan profiliranim kamenim konzolama. Isti detalji kamenih balustara dodani su u izvedbi i na parapete ulaznog trijema, koji su u ovom projektu bili predviðeni kao puni zid. Krovni vijenac bio je oslonjen na tradicionalne kamene kubuse konzolica, kojih poslije nije bilo na natjeèajnim skicama. Spomenuti detalji svjedoèili su o njegovu poznavanju materijala i detalja izvedbe, a ostali su kao relikt njegova sentimentalnog i eklektièkog prosedea koji ga je karakterizirao u 1920-im godinama, a koji je tek na realizaciji zgrade Doma Komore, prema njegovu prvonagraðenom natjeèajnom radu iz 1929., doživio redukciju i postupno usvajanje suvremenih, modernistièkih oblikovnih standarda.28 Južno je proèelje, od poèetnih skica sagledavano kao najvažnije, zadržalo svoju višedijelnu strukturu, ali je u slijedu razrada (od natjeèajnog rada, poslije natjeèajne skice do izvedbenog projekta) doživjelo niz promjena, koje su vodile k proèišæenoj i jasnoj regionalnoj formi (Sl. 17.). Perforacije južnog zida, kojima je zasjenjen osnovni volumen (preko trijema i loða širine 2,6 m), bile su izrezane u kamenoj plohi zida prizemlja i kata, a na drugom je katu šest stupova bilo umetnuto u širok horizontalni otvor (umjesto èetrnaest s perspektivnog crteža poslije natjeèajnog rada).
31 Nakon što je bio odbijen projekt Pansiona, koji je 1934. izradio splitski ovlašteni graditelj Leonard Markovina, naruèen je novi projekt od arhitekta Lavoslava Horvata [Tušek, 1994: 62]. Graðevinska dozvola za Dom Instituta - pansion s 30 ležajeva i restoranom za prihvat struènih ekskurzija, izdana je 4. svibnja 1936. godine [HR-DAST]. Horvat je u razdoblju 1932.-1936. boravio u Splitu i ostavio zapažen trag svojim natjeèajnim prijedlozima (natjeèaji za Burzu rada i Hotel, oba 1933.), poslije natjeèajnim projektima (kupalište Baèvice 1932., bolnica na Firulama) i
Vanjska kamena opna njegova dvostrukog sklopa, prošupljena i ritmizirana preciznom geometrijom otvora, svjedoèila je kretanju sunca svojim sjenama (od oštrih jutarnjih, preko gustih podnevnih do mekih sutonskih), odražavala je stalne mijene astronomskih konstelacija te funkcionirala kao svojevrstan ‘sunèani sat’. Zrelim stvaralaèkim postupkom arhitekt Kaliterna sažeo je korištenje tradicijskih obrazaca u oblikovanju kubusa zgrade Instituta (usklaðene proporcije, tradicijske tehnologije obrade i ugradnje kamena) s modernistièkim corbusierovskim postulatom velièanstvene igre volumena pod svjetlom.
Zgrada Instituta graðena je od 1932. do 1933., a glavni izvoðaè bilo je poduzeæe Marin Marasoviæ i drug.29 Unutrašnje ureðenje i opremanje zgrade u nekoliko je navrata bilo prekidano, tako da se Institut preselio u novu zgradu tek 1941. godine. Nakon osloboðenja Splita, 1944., zgrada je bila konaèno useljena, ali je njeno ureðenje trajalo sve do 1947., a potpuno opremljen morski akvarij bio je otvoren za posjetitelje 1955. godine. Kaliterna je bio angažiran i na projektima drugih sadržaja koji su uza zgradu Instituta trebali kompletirati funkcionalni sustav na ovoj izdvojenoj lokaciji, slabo povezanoj s gradom. Nakon izvoðenja spojne ceste (1932.) najprije je završena mala stambena zgrada, a u njezinu je dijelu bila smještena privremena biološko-oceanografska stanica (s akvarijem u podrumu i laboratorijima u prizemlju) te dva stana na katu.30 Nakon toga izgraðene su i garaže na zavoju ceste, oko 25 m iznad obale, a Kaliterna je u više navrata izraðivao varijante njihova proširenja i povezivanja sa zgradom pansiona s restoranom, izgraðenom 1936. prema projektu Lavoslava Horvata31 (Sl. 1.).
Sl. 13. F. Kaliterna: Biološko-oceanografski institut, izvedbeni projekt, 1931., tlocrt prizemlja
Fig. 13. F. Kaliterna: Institute of Sea Biology and Oceanography, working design, 1931, ground-floor plan
Sl. 14. F. Kaliterna: Biološko-oceanografski institut, izvedbeni projekt, 1931., tlocrt kata
Fig. 14. F. Kaliterna: Institute of Sea Biology and Oceanography, working design, 1931, floor plan
Sl. 15. F. Kaliterna: Biološko-oceanografski institut, izvedbeni projekt, 1931., uzdužni presjek
15. F. Kaliterna: Institute of Sea Biology and Oceanography, working design, 1931, longitudinal section
Stubište koje je povezivalo dvorište male stambene zgrade i obalni plato, s kamenim zidovima i koritima za raslinje, izgraðeno je krajem tridesetih. Sjeverno od zgrade Instituta, na razini obale, Kaliterna je 1948. projektirao još èetiri manje zgrade, a 1949. sadnjom dvostrukoga drvoreda palmi pred južnim proèeljem Instituta dovršeno je ureðenje èitavoga sklopa.32
CONCLUSION
Izgradnja Biološko-oceanografskog instituta na rtu Marjana potvrdila se kao izuzetno i kljuèno arhitektonsko dogaðanje na arhitektonskoj sceni, ne samo Splita nego i znatno širih prostora tadašnje države, koje se odvijalo u širokom luku aktivnosti - od odabira lokacije preko programskih priprema, pozivnog natjeèaja 1930. do postupne realizacije dijelova funkcionalnog sklopa. Smještajem znanstvenoistraživaèke institucije državnog znaèenja potvrdio je status Splita kao glavnoga obalnog središta, a èinjenica da su dvije državne akademije pripremile, raspisale i provele natjeèaj odredila je njegov karakter (pozivni s natjecateljima - sveuèilišnim profesorima iz Ljubljane, Zagreba i Beograda i ‘lokalnim’ istaknutim arhitektom, te izborom arhitekata akademika za èlanove ocjenjivaèkog suda).
Ekskluzivnost odabrane lokacije na markantnoj toèki splitskog akvatorija nužno je otvorila temu tumaèenja ‘Duha mjesta’, ne samo kao geostrateškog položaja na ulazu u Salonitanski zaljev (koja je kroz povijest bivala obilježena arhitektonskim reperima, od antièkog hrama Dijane do predromanièke crkvice sv. Jurja33) nego i kao paradigme izgradnje veæega reprezentativnog sadržaja na platou uz more. Svojim dimenzijama, oblikovanjem i položajem on je nužno postao istaknuti element slike grada s mora, tako da su Kaliternine reminiscencije na povijesne predloške (pa i samu Dioklecijanovu palaèu) bile oèekivane i razumljive.
U splitskoj sredini, tradicionalno karakteriziranoj regionalnim i naslijeðenim graditeljskim obrascima, na prijelazu u 1930-e veæ su znaèajno bile prisutne modernistièke ideje u projektima i prvim realizacijama. Glavni protagonisti ovih kretanja bili su arhitekti prve generacije praških studenata Èeške visoke tehnièke škole, meðu kojima Fabijan Kaliterna, na tragu sinteze modernoga i tradicionalnoga ‘dalmatinskog’ stila, i Josip Marija Kodl, zagovornik avangardnoga, internacionalnog stila.34
Upravo su te koncepcijske prijelomnice toga burnog razdoblja - sa suèeljenim arhitektonskim pristupima ortodoksnog modernizma i tradicijske reinterpretacije, inspirirane arhitektonskom baštinom - na bitan naèin odredile ‘Duh vremena’ u kojem se odabirao i doraðivao projekt zgrade Instituta te u kojem je bio komentiran u javnosti. Korištenjem vrlo preciznih i uvjerljivih tipoloških odrednica realizirani je objekt postao gotovo prototip izdvojenoga reprezentativnoga javnog sadržaja u oplemenjenom prirodnom okolišu s precizno odreðenim sekvencama morskog i kopnenog pristupa. Funkcionalni raspored radnih i pomoænih prostorija, kao i raspored kretanja korisnika zgrade i posjetitelja javnog akvarija po objektu - organizirani su unutar cjelovitoga troetažnog volumena s unutarnjim dvorištem - svjetlikom, na naèin koji priziva antièke i renesansne predloške. Kaliterna je sretnim kompromisom, proèišæavajuæi svoj ranije prepoznatljiv pitoreskni pristup, oslonjen na naslijeðena prostorna i zanatska iskustva, racionalno organizirao sadržaje zgrade - palaèe monumentalnog izgleda, kako je to program zahtijevao. Arhitektonska artikulacija kamenih proèelja, u vrhunskoj zanatskoj izvedbi, bila je temeljena na baštinjenim obrascima (podjela na zone kontakta
realizacijama (crkva Gospe od Zdravlja, 1936.) [Paladino, 2013: 67-84]. Nekoliko izrazito uspješnih obiteljskih zgrada projektirao je u suradnji sa splitskim biroima (Šperac, Kaliterna). Kaliterna je potpisivao i ovjeravao nekoliko projekata ranih 1930-ih, kojima je autor ili suradnik bio Horvat, a ovaj složeni i inspirativni odnos predmet je posebnog istraživanja.
32 Projekti jednokatnice za radionicu (drvodjelsku i mehanièarsku), dviju stambenih prizemnica i jednokatnice (s tri stana i tri samaèke sobe), sve za osoblje Instituta, izraðeni u ožujku 1948., nalaze se u arhivu FK.
33 Marasoviæ, 1959: 122-133
34 Razlièit arhitektonski pristup najznaèajnijih autora iste generacije praških studenata bila je jedna od karakteristika splitske arhitektonske scene u prvoj polovici dvadesetog stoljeæa. Elemente povijesnih reminiscencija koje pridonose ureðivanju slike grada koristio je Kaliterna, a elementi koncepta koji agresivno unosi novi avangardni izrièaj nalazili su se u Kodlovim radovima. Slijed suprotstavljenih koncepata nastavili su Niko Armanda i Budimir Pervan na strani avangardnih i izrazito funkcionalistièkih pristupa, a Helen Baldasar i Lovro Perkoviæ na strani kontekstualnih i sintetskih pristupa [Keèkemet, 1976: 65-79].
35 Tušek, 1994: 61; Tušek, 2007: 209-210
s terenom, s rustièno obraðenim kamenom i stupnjevanim rastvaranjem gornje plohe, naglasak na sadržajima prvoga kata s terasom). Na južnom se proèelju višedijelnu prostornu strukturu, izbalansiranih proporcija i pomnjivo dimenzioniranih otvora, izuzetne arhitektonske vrijednosti, može smatrati i svojevrsnim komentarom veæ snažno prisutne modernistièke doktrine pojednostavljivanja i odvajanja plohe proèelja od konstruktivnog sustava zgrade. Posebnosti ove par excellence mediteranske lokacije, uz autentiène arhitektonske interpretacije, dodatno su bile naglašene prostornim položajem i orijentacijom
objekta (gotovo paralelnog s prostornom matricom Palaèe) te se po svim ovim znaèajkama zgradu Instituta može sagledavati i kao jedan od prvih primjera arhitekture kritièkog regionalizma na našim prostorima. Svojevrsnom autorskom ‘katarzom’ arhitekt Fabijan Kaliterna ostvario je zgradom Instituta svoj najuspješniji projekt, ujedno i kljuènu zgradu splitske meðuratne arhitektonske scene, znalaèki kombinirajuæi suvremene funkcionalistièke postavke s tradicijskim regionalnim iskustvima, èime je otvorio (i potvrdio) moguæi put sintetskim arhitektonskim pristupima buduæih generacija.35
Sl. 16. F. Kaliterna: Biološko-oceanografski institut, izvedbeni projekt, 1931., sjeverno proèelje
Fig. 16. F. Kaliterna: Institute of Sea Biology and Oceanography, working design, 1931, north elevation
Sl. 17. F. Kaliterna: Biološko-oceanografski institut, izvedbeni projekt, 1931., južno proèelje. Na nacrtu je kriva datacija: 1930.
Fig. 17. F. Kaliterna: Institute of Sea Biology and Oceanography, working design, 1931, south elevation. Wrong year on the drawing: 1930
1. Boškoviæ, M.; Plejiæ, R. (2015.), Dom Trgovaèko-obrtnièke komore u Splitu, „Prostor”, 23 (1 /49/): 57-69, Zagreb
2. Brajeviæ, V. (1930.), Za oèuvanje naše stare arhitekture, Replika na ponovna objašnjenja g. Koste Strajniæa, „Novo doba”, 301 (31.12.): subotnji prilog 1-2, Split
3. Keèkemet, D. (1976.), Moderna arhitektura u Dalmaciji, „Arhitektura”, 30 (156-157): 65-79, Zagreb
4. Kodl, J.M. (1931.), Skice za Oceanografsko-biološki institut u Splitu, „Arhitektura”, 3: 82, Ljubljana
5. Marasoviæ, T. (1959.), Antièki Dijanin hram i ranosrednjovjekovna crkvica sv. Jurja na rtu Marjana, „Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku”, 61: 122-133, Arheološki muzej, Split
6. Paladino, Z. (2013.), Lavoslav Horvat - Kontekstualni ambijentalizam i moderna, Meandarmedia, HAZU, Hrvatski muzej arhitekture, Zagreb
7. Piploviæ, S. (1987.), Splitski arhitekti Š. Nakiæ i J. Kodl, Od eklekticizma do moderne, „Kulturna baština”, 17: 88-104, Split
8. Piploviæ, S. (2008.), Izgradnja Splita izmeðu svjetskih ratova, DAS, Društvo prijatelja kulturne baštine, Split
9. Plejiæ, R. (2003.), Utjecaj praške škole na arhitekturu moderne u Splitu, disertacija, Arhitektonski fakultet, Zagreb
10. Plejiæ, R. (2007.), Josip Pleènik i prijedlog za regulaciju splitske obale; Petar Senjanoviæ, Splitski planer i graditelj: iz ostavštine u Sveuèilišnoj knjižnici u Splitu, Sveuèilišna knjižnica, Split
11. Radoviæ Maheèiæ, D. (2007.), Moderna arhitektura u Hrvatskoj 1930-ih, Institut za povijest umjetnosti, Školska knjiga, Zagreb
12. Strajniæ, K. (1930.), Za oèuvanje naše stare arhitekture, Ponovna objašnjenja g. Koste Straj-
niæa, „Novo doba”, 297 (27.12.): subotnji prilog 1-2, Split
13. Strajniæ, K. (1931.), Za oèuvanje naše stare arhitekture, Treæa i završna objašnjenja g. Koste Strajniæa, „Novo doba”, 19 (24.1.): subotnji prilog 1-2, Split
14. Tušek, D. (1994.), Arhitektonski natjeèaji u Splitu 1918.-1941., DAS, Split
15. Tušek, D. (2007.), u: Radoviæ Maheèiæ, D.: Moderna arhitektura u Hrvatskoj 1930-ih, Institut za povijest umjetnosti, Školska knjiga, 209-210, Zagreb
16. Viðen, I. (2007.), Kosta Strajniæ: Dubrovnik bez maske i polemika s Vinkom Brajeviæem o èuvanju dalmatinske arhitekture, K-R Centar, Zagreb
17. Vouk, V. (1931.), Biološko-okeanografski institut, Pripravni rad za osnivanje Biološko-okeanografskog instituta, „Ljetopis JAZU”, 43: 131174, Zagreb
18. *** (1925.a), Biološko-okeanografski institut u Splitu, „Novo doba”, 260 (22.10.): 5, Split 19. *** (1925.b), Komisija za podizanje oceanografsko-biološkog instituta, „Novo doba”, 262 (24.10.): 5, Split
20. *** (1925.c), Biološko-okeanografski institut u Splitu, „Novo doba”, 281 (14.11.): 4, Split
21. *** (1926.a), O Okeanografskom institutu, „Jadranska straža”, 6: 132, Split 22. *** (1926.b), Oceanografski institut na Jadranu, „Novo doba”, 157 (11.7.): 9, Split 23. *** (1926.c), Gdje da bude Oceanografski institut? „Novo doba”, 222 (25.9.): 3, Split
24. *** (1928.a), O Oceanografskom institutu na Marjanu, „Novo doba”, 171 (21.7.): 4, Split 25. *** (1928.b), Prve škice zgrade Okeanografskog i biološkog instituta na Marjanu, „Jadranska pošta”, 169 (24.7.): 3, Split
26. *** (1995.), 65 godina Instituta za oceanografiju i ribarstvo, Split [ur.: Zore-Armanda, M.; Alajbeg, M.], Split
Arhivski izvori
Archive Sources
1. Državni arhiv Split, 368, sv. 93, Glagoljaška 18, Split [HR-DAST]
2. Institut za oceanografiju i ribarstvo, Split, Arhiv, Šetalište Ivana Meštroviæa 63, Split [IORS]
3. Arhiva Fabijana Kaliterne, u vlasništvu obitelji Boškoviæ u Splitu [FK]
Izvori ilustracija
Illustration Sources
Sl. 1. IORS, Fotodokumentacija
Sl. 2. Foto: Darko Rom
Sl. 3. Kodl, 1931: 82
Sl. 4.-7. Vouk, 1931: 131-174
Sl. 8.-17. FK
In the newly formed state of the South Slavic peoples after World War I, the city of Split flourished as the main port and major administrative and economic center on the coastline. It was the beginning of one of the most important periods in the history of its development. In the interwar period, specifically in 1930, new strategies were needed in the realm of space planning and construction in response to the growing city demands. In only one year, the city authorities launched as many as six competitions aimed at developing planning and design strategies for the most important city areas. One of the most important ones was the invited competition for the Institute of Sea Biology and Oceanography on Marjan cape, a scientific research institution of considerable importance for the entire country.
The competition was organized in 1930 by two state academies (the Serbian Royal Academy in Belgrade and the Yugoslav Academy of Arts and Sciences in Zagreb) and this fact to a certain extent defined its character. It was an invited competition targeted to selected candidates, the university professors from Ljubljana, Zagreb and Belgrade including the Split-based architect Fabijan Kaliterna as a prominent figure of Split architecture throughout the 1920s. He established his reputation with numerous projects, especially the entry complex to Ivan Meštroviæ’s villa and the Chamber of Commerce and Industry, an interpolation on the Split waterfront built according to the awarded 1929 competition entry.
Josip Kodl, another Split-based architect, who worked in the Municipial Department of Architecture, was later also invited to submit his entry. In 1928 he drew up a working design for the Institute building as a spatial and programmatic check-up which was critically reviewed by the architects and members of Academy, Martin Pilar and Æiril Ivekoviæ. In early 1929 they agreed that the planned program of the building was too ambitious and that the accommodation facilities had to be relocated. In their opinion, the rendered modernist cubic volumes with flat roofs were inappropriate for the proposed site. Pilar and Ivekoviæ were appointed as jury members for the evaluation of the design concepts in May 1930 together with the botanists and members of Academy, dr Ž. Ðorðeviæ and dr V. Vouka.
Biografije
Biographies
MARIJA BOŠKOVIÆ diplomirala je na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu 1978. i na Fakultetu graðevinskih znanosti 1990. u Splitu. Od 1979. do 1983. pohaðala je poslijediplomski studij „Graditeljsko naslijeðe”. Ovlaštena je projektantica.
Dr.sc. ROBERT PLEJIÆ, docent je na Fakultetu graðevinarstva, arhitekture i geodezije Sveuèilišta u Splitu. Doktorirao je 2003. na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu. Podruèje znanstvenog interesa: moderna arhitektura u Splitu i Dalmaciji, utjecaji praške arhitektonske škole.
The architect Šen envisaged an elegant curved modernist volume in a spatial composition which highlighted some special characteristics of the site and in a concise manner expressed the best endeavours of the ”Zagreb school”.
The architect Vurnik, professor at the Technical faculty in Ljubljana, proposed a radical design in the form of a perforated cylinder with a pitched roof facing the circular atrium courtyard. A schematic geometrical design of the facade accentuated the autonomous character of the building in contrast to landscape.
The architect Kodl varied and simplified his earlier project, retaining, however, his typical design features rooted in International Style with Czech cubist influences.
The architect Nestoroviæ from the Belgrade Technical faculty proposed a classical design, a solid volume with stone walls and a pitched roof. His design reveals his attempt to adapt a conservative monumental building to a seaside type of architecture as required by the competition regulations.
In Kaliterna’s design, the required spaces were conceived within a relatively compact volume with an atrium courtyard articulated by a corner tower. The building was taller with a more complex layout of openings, the robust stone walls on the ground level and careful design of the recessed openings on a double south-facing facade and the tower. While the competition entries, each in its own way, embodied the essential principles of the architecture schools of the period, those proposed by Kaliterna and Kodl actually reflected the essence of a lively debate focused on the relationship between Genius loci and Zeitgeist. The debate sharply polarized the professional community along two lines: on one side stood ardent proponents of an approach firmly rooted in tradition and inherited values whereas on the other were enthusiastic advocates of the adoption and implementation of international modern architectural concepts in the local context. Among the most prominent architects of the first generation of students from the Czech Polytechnic in Prague were Fabijan Kaliterna with his synthesis of a modern and a traditional Dalmatian style, and Josip Marija Kodl, an advocate of avant-garde functionalism. A line of opposite concepts continued to be the focus of interest of the
following generations of Prague students, notably Niko Armanda and Budimir Pervan as representatives of truly functionalist approaches, and Helen Baldasar and Lovro Perkoviæ whose work epitomized contextual and synthetic approach. The competition jury, guided primarily by the architectural style of the submitted entries in evaluation, selected Kaliterna’s project for further elaboration. Their decision was fiercely opposed by both the contenders and the critics, especially in a widely known debate between Brajeviæ and Strajniæ that was going on in the newspaper ”Novo doba” during 1930 and 1931 and was reprinted in the 1931 booklet entitled Thoughts on the Preservation of Dalmatian architecture. It was actually Dobroviæ’s project Kursalona in Dubrovnik that sparked off a heated debate which over time involved also Kaliterna’s and Kodl’s projects. Strajniæ eagerly promoted the idea that talented architects who followed modern European trends should be in charge of planning, designing and building the Dalmatian region. In his vigorous defense of Šen’s dismissed design proposal, he accused the jury of being incompetent and fiercely criticized the organizers’ decision to invite Kaliterna to the competition at all. According to Brajeviæ, jury members had no intention of refuting modern architecture. They simply advocated for a moderate approach that would not break up with the tradition as such an orientation would better fit the local context. For the first time Kaliterna took up the challenge of designing an entirely isolated representative building set amidst a powerful natural setting and therefore his reminiscences to historic models are hardly surprising. He elaborated his design in several stages, constantly purifying his recognizable approach, relying on the inherited spatial and craftbased experience. In the end the result was a happy compromise: a blend of a rational organization of spaces and a reduced design vocabulary on an impressive well balanced stone facade and careful proportioning of facade openings. His most successful project was thus executed through some sort of a personal catharsis culminating in what is rightfully considered as one of the most outstanding works of 1930s Split architecture in which contemporary functionalism creatively merged with regional tradition.
MARIJA BOŠKOVIÆ graduated from the Faculty of Architecture in Zagreb in 1978 and from the Faculty of Civil Engineering in Split in 1990. From 1979 to 1983 she was enrolled in the Post-graduate program in Built Heritage. She is a licensed architect. ROBERT PLEJIÆ, Ph.D., Assist. Prof. at the Faculty of Civil Engineering, Architecture and Geodesy in Split. In 2003 he earned his Ph.D. from the Faculty of Architecture in Zagreb. His research interests are focused on modern architecture of Split and Dalmatia, the Prague school of architecture and its influences.
Sveuèilište u Zagrebu Arhitektonski fakultet
HR - 10000 Zagreb, Kaèiæeva 26 zorana.sokol@arhitekt.hr mos@arhitekt.hr
Izvorni znanstveni èlanak UDK 726.5:72.036(497.5 Zagreb)”19” Tehnièke znanosti / Arhitektura i urbanizam 2.01.04. - Povijest i teorija arhitekture i zaštita graditeljskog naslijeða Èlanak primljen / prihvaæen: 27. 10. 2015. / 7. 12. 2015.
University of Zagreb Faculty of Architecture
HR - 10000 Zagreb, Kaèiæeva 26 zorana.sokol@arhitekt.hr mos@arhitekt.hr
Original Scientific Paper
UDC 726.5:72.036(497.5 Zagreb)”19”
Technical Sciences / Architecture and Urban Planning 2.01.04. - History and Theory of Architecture and Preservation of the Built Heritage Article Received / Accepted: 27. 10. 2015. / 7. 12. 2015.
moderna sakralna-liturgijska arhitektura Zagreb
Èlanak govori o sakralnoj, liturgijskoj arhitekturi Zagreba u razdoblju moderne. Iako je u tome stilskom razdoblju 20. stoljeæa bio izgraðen velik broj crkava, u èlanku se analiziraju djela osobite arhitektonske izvrsnosti ostvarena u tome prijelomnom razdoblju za liturgijsku arhitekturu. Potraga za autentiènošæu obojit æe cijelo 20. stoljeæe, a razdoblje moderne oznaèilo je poèetak preispitivanja ustaljenih paradigmi i poèetak potrage za novom autentiènošæu, kako liturgije tako i liturgijske arhitekture.
Modernism
religious-liturgical architecture Zagreb
This paper deals with Zagreb’s liturgical architecture of Modernism. Among many churches built in this style throughout the 20th century, some outstanding examples are selected for this research. They may be considered representative of the period which is usually seen as a turning point in the history of liturgical architecture. Modernism in particular called for a re-evaluation of the established paradigms and marked the beginning of a quest for a new authenticity both in liturgy itself and in liturgical architecture.
moderne kao stilsko razdoblje ostvareno na principima novih misli o prostoru i graðenju u periodu izmeðu dva svjetska rata1 bilo je razdoblje u kojem je Zagreb iznjedrio vrlo vrijedne sakralne liturgijske graðevine.2 To je doba velikog zamaha gradnje liturgijskih objekata jer se grad širi, a time i potreba za pastoralnim prostorima. Tako je 1925. osnovan Odbor za gradnju djeèaèkog sjemeništa na Šalati, a gradnja sjemeništa i crkve Srca Isusova poèela je 1926. godine. Crkva Majke Božje Sljemenske Kraljice Hrvata poèinje se graditi 1932. godine, a dvije godine poslije na zagrebaèkoj periferiji, u simbolièkoj poveznici sa sljemenskom crkvicom, gradi se crkvica Majke Božje Kraljice Hrvata u Remetincu. U tom razdoblju gradi se i mala crkvica Ranjenoga Isusa u Ilici, ugraðena u tkivo donjogradskog bloka, kao memorija na srušenu kapelu Ranjenog Isusa koja se nalazila na današnjem Trgu bana Josipa Jelaèiæa. Godine 1932. gradi se crkva sv. Antuna Padovanskog na Sv. Duhu. Za vrijeme kardinala bl. Alojzija Stepinca duhovne vlasti s Kaptola poèele su s osnivanjem novih rimokatolièkih župa. Godine 1936. osnovana je Župa sv. Terezije od djeteta Isusa u Trnju. Godine 1937. osnovane su župe - Župa sv. Josipa na Trešnjevci, Župa Sv. Obitelji u Držiæevoj ulici, Župa sv. Marka Križevèanina u Selskoj ulici, Župa Marije Pomoænice na Knežiji, a Župa Krista Kralja na Trnju3 osnovana je 1938. godine. Župa sv. Nikole Taveliæa u Kustošiji osnovana je 1939. godine. Neposredno na-
kon osnivanja župa poèela je i izgradnja gotovo svih crkava osim crkve sv. Terezije od djeteta Isusa. Godine 1936. blagoslovljen je temeljni kamen za crkvu Majke Božje Lurdske u Zvonimirovoj ulici, a župa je osnovana 1942. godine.
Ovo je razdoblje bilo prijelomno u sakralnome liturgijskom graditeljstvu jer je to doba promjena u shvaæanju arhitekture, napuštanja historicistièkog pristupa i pojave novih modernih naèela koja zahvaæaju i sakralno liturgijsko graditeljstvo. Meðutim, novo, moderno shvaæanje arhitekture otežavajuæe je prodiralo u liturgijsku arhitekturu jer su važeæi crkveni naputci za gradnju crkava potjecali iz 16. stoljeæa.4 Naime, u Crkvi su još bile na snazi smjernice Tridentskoga koncila (1545.1563.) za projektiranje crkava. Sv. Karlo Boromejski kao sudionik koncila u svome je djelu Instruzione Fabricae et Supellectilis Ecclesiasticae iz 1577. godine, kao poslijekoncilskom dokumentu koji se sastoji od 33 poglavlja, donio naputke za gradnju crkava prema zakljuècima Tridentskoga koncila. Ti su naputci jasno definirali osnovnu prostornu dispoziciju pojedinih elemenata liturgijskog prostora. Tako je, primjerice, crkva trebala imati križni tlocrt (latinski križ) u skladu s tradicijom, položaj crkve trebao je biti na istaknutoj lokaciji ako je to dopuštala prirodna topografija terena, a u suprotnome crkvu je trebalo izdignuti na postolje koje èine tri ili pet stuba; crkva je trebala biti samostojeæa graðevina, a svetište-prezbiterij trebao je biti usmjeren prema istoku. Unutarnji prostor crkve trebao je, prema naputcima, biti integralni prostor koji nije odijeljen u nekoliko laða, a ritam usmjerenja prema oltaru trebao je biti naglašen samo boènim kapelama. Oltar je trebalo smjestiti u dno apside. Prostor prezbiterija trebao se nalaziti u apsidi i biti izdignut samo trima stubama, èime se umanjila srednjovjekovna snažnija denivelacija prostora prezbiterija. Glavni je oltar trebao biti samostojeæi, a boèni oltari mogli su se naslanjati na zidove u boènim kapelama. Svetohranište (tabernakul) prvi je put u povijesti dobio svoje znaèajno mjesto na glavnom oltaru, a prema poslijekoncilskim naputcima, povrh tabernakula trebao se nalaziti ciborij, èime je dan akcent na važnost Kristove prisutnosti (corpus verum) u Presve-
1 Premerl, 1990., 2015.
2 Èlanak je nastao na temelju doktorskog istraživanja provedenog u sklopu znanstvenog projekta Urbanistièko i pejsažno naslijeðe Hrvatske kao dio europske kulture pod mentorstvom dr.sc. Tomislava Premerla i akademika Mladena Obada Šæitarocija, a dopunjeno je istraživanjem provedenim u sklopu znanstvenog projekta Heritage urbanism (HERU-2032) Hrvatske zaklade za znanost.
3 Sokol Gojnik, Gojnik, 2010: 307-321
4 Sokol Gojnik, Crnèeviæ, Obad Šæitaroci, 2011: 290-291
5 Sokol Gojnik, 2010: 54
tom oltarskom sakramentu u jeku borbe protiv luterizma. Ambon u svojoj semantièkoj snazi nestaje, a zamjenjuju ga obiène govornice koje se najèešæe nalaze u sredini laðe. Ove upute za projektiranje liturgijskih graðevina jasno definiraju shemu liturgijskih prostora, koji æe biti okosnica gradnje od baroka sve do 20. stoljeæa.
Meðutim, pojavom moderne u arhitekturi se nameæu nove prostorne paradigme koje oslikavaju slogani ‘forma slijedi funkciju’ ili ‘ornament je zloèin’. Time arhitektura postaje osloboðena od povijesnih kanona, ona pokušava postati odraz istine korištenja prostora. No tridentski kanon koji nameæe prostornu shemu za liturgijske graðevine u suprotnosti je s duhom moderne. Arhitekti se žele slobodnije izražavati, ali kanon ih u tome sputava. S druge strane, poèetak 20. stoljeæa oznaèit æe i velika kriza liturgije. Raslojenost obreda, nesudjelovanje naroda u obredu, nerazumljiv latinski jezik na kojem se obred odvijao - samo su neke znaèajke vremena velike krize liturgije. Stoga je razumljivo da je projektiranje sakralnih graðevina u ovome razdoblju bilo izuzetno teško jer nije bio jasan odgovor na osnovno pitanje što liturgijska graðevina treba biti. Njena liturgijska funkcija bila je u krizi i nije postojao jednoznaèni odgovor što to liturgija jest, a s druge su strane tridentske smjernice anakrono usmjeravale prostorne odgovore.
Poèetkom 20. stoljeæa u Europi se javljaju liturgijski pokreti5 kojima se nastoji revidirati liturgija s polazišta mise kao slavlja spomena na Kristovu žrtvu cijele kršæanske zajednice. U liturgijskom pokretu Quickborn6 sudjeluju teolozi, liturgièari, ali i arhitekti jer je namjera redefinirati smisao liturgije i njenih prostornih artikulacija u novome vremenu. Nova strujanja doprijet æe tako i u naše krajeve, a u sakralnoj arhitekturi razdoblja moderne ostaje upisan trag i nesporazuma i traganja i pomirivanja nepomirljivih koncepata, ali i pravih iskoraka i otvaranja puta autentiènom shvaæanju kršæanskoga sakralnog prostora novoga doba. Tek æe Drugim vatikanskim koncilom (1962.-1965.) biti donesene nove teološke paradigme pa æe time biti službeno otvorena vrata novom promišljanju sakralnoga liturgijskog prostora.
6 Sokol Gojnik, 2010: 54
7 Vidi: Premerl, 1990: 57
8 Ivan Pavao II. 14. rujna 1998. godine objavljuje encikliku Fides et Ratio kao poziv na cjelovito shvaæanje ljudskog biæa kojemu su „vjera i razum dva krila kojima se ljudski duh diže prema cjelovitoj spoznaji istine”.
9 „Arhitekt Neidhardt je predstavio svoj projekt nadbiskupu i sjemenišnim poglavarima. Projektu su naðene mnoge primjedbe, a za crkvu se smatralo da je prevelika, da nema ništa od sjemenišne intimnosti i da je pretjerano reprezentativna - usporeðena je sa Bazilikom Srca Isusova u Palmotiæevoj ulici.” [Razum, 2004: 339]
10 Nacrti se nalaze u: DAZ, Sjemenište - Voæarska 106, mikrofilm sign. 343-448.
U tom razdoblju gradilo se puno, a ovim se radom žele prikazati najvrjednija arhitektonska ostvarenja sakralnih liturgijskih graðevina iz doba moderne.
CRKVA SRCA ISUSOVA
I KRIPTA SV. ANTUNA NA ŠALATI
CHURCH OF THE SACRED HEART OF JESUS AND THE CRYPT OF ST ANTHONY, ŠALATA
Arhitektonski sklop Meðubiskupijskoga djeèaèkog sjemeništa na Šalati autora arhitekta Jurja Neidhardta, kojega je gradnja poèela 1927. godine, funkcionalno je rašèlanjen u nekoliko graðevina razlièitih funkcija. U najsjevernijoj graðevini nalazi se gimnazija s knjižnicom i ostalim popratnim sadržajima, te zvjezdarnicom smještenoj na jednoj strani uzdužne osi cjelokupnog sklopa. Na drugoj strani osi nalazi se crkva. Boèno su smješteni djeèaèki i profesorski paviljoni s popratnim sadržajima. Paviljoni su povezani natkritim prolazima sa školom. Crkva, kao žarišna toèka cjeline, ulazom je orijentirana prema gradu. Crkvi se pristupa i iz sjemeništarskog sklopa i izravno s gradske prometnice - Voæarske ulice. Cjelokupni sklop, premda je graðen tek 1920-ih godina, oblikovno pripada razdoblju zrele moderne arhitekture. Istovremenik Gropiusova Bauhausa u Dessauu (1925.-1926.) i Mendelsohnova tornja u Potsdamu (1920.-1924.), iskrenom rašèlanjenošæu volumena i ekspresionistièkim pregnuæem arhitekt Neidhardt stvara djelo koje postaje znak sjevernoga podruèja grada i mjesto materijalizacije impulsa modernizma u našim prostorima.7
Osim oblikovnih vrijednosti, vrijednost tog kompleksa leži u raspodjeli sadržaja koji osim funkcionalne imaju i simbolièku vrijednost. Na jednoj rubnoj toèki uzdužne osi sklopa arhitekt Neidhardt smješta crkvu, a na drugoj zvjezdarnicu (Sl. 1.). Ovim simbolièkim povezivanjem dvaju naèina ljudske spoznaje, vjere i razuma, arhitektonska cjelina djeèaèkog sjemeništa anticipira teološke aktualnosti 20. stoljeæa.8 Crkva Presvetoga Srca Isusova kao središnja tema cjelokupnog sklopa u prostorno hijerarhiziranoj dispoziciji sadržaja ima središnje mjesto. Crkva je svojim ulazom okrenuta prema gradu, dok je stražnje proèelje integrirano u prostor unutrašnjeg dvorišta.9 Arhitekt Neidhardt izradio je za crkvu dva projekta. Prvi projekt iz 1926. godine usvojen je na sjednici Odbora za gradnju djeèaèkog sjemeništa 29. travnja 1926. Taj se projekt èuva u Državnom arhivu u Zagrebu.10 Na tom je nacrtu crkva zbog pada terena na strani ulaza izdignuta. U prostoru podruma-suterena predviðeno je spremište. Ulaz u crkvu ostvaren je dvama stubištima. U ovom projektu vidljiv je napor arhitekta da pomiri s jedne strane tridentski kanon, a s druge stra-
2. Crkva sv. Antuna na Šalati, izvana Fig. 2. Church of St Anthony, Šalata, exterior
Sl. 3. Crkva sv. Antuna na Šalati, iznutra Fig. 3. Church of St Anthony, Šalata, interior
Sl. 4. Crkva sv. Antuna na Šalati, projekt iz 1926., tlocrt
Fig. 4. Church of St Anthony, Šalata, design from 1926, plan
Sl. 5. Crkva sv. Antuna na Šalati, projekt iz 1932./33., tlocrt
Fig. 5. Church of St Anthony, Šalata, design from 1932/33, plan
ne modernistièke principe oblikovanja, a to æe pratiti sve arhitekte prve polovice 20. stoljeæa. Arhitekt gradi prostor na tlocrtnoj shemi latinskog križa. Time formira prostor središnje laðe s boènim kapelama u transeptu i apsidu u strogo ortogonalnom rasteru i proporcijskim odnosima nadahnutim modernistièkim principima oblikovanja. Detaljima oblikovanja, a nadasve ravnim krovovima, arhitekt novi oblikovni pristup ugraðuje u povijesno shvaæanje liturgijskog prostora, èime prevodi prostorni koncept Tridentskoga koncila u moderni jezik (Sl. 2.-4.).
Drugi projekt, po kojem je crkva i izgraðena, èuva se u Nadbiskupskom arhivu u Zagrebu i potjeèe iz 1932./1933. godine. Ta datacija vjerojatno proizlazi iz toga što je projekt iz 1926. godine u tijeku gradnje mijenjan pa je nakon izvedbe (završetak radova - listopad 1931. godine) napravljen projekt izvedenoga stanja.
Projekt iz 1932./33. godine znatno je izmijenjen u odnosu na projekt iz 1926. godine. Crkva je u prvome projektu jednobrodna longitudinalna graðevina s transeptom i apsidom pravokutnog tlocrta. U drugom projektu ona gubi transept i dobiva dva boèna broda koja su od središnje laðe odvojena stupovima, a izrazito jak transept iz prvog projekta pretvara se u boènu kapelu. U drugom projektu središnja laða završava polukružnom apsidom i ona je viša od boènih laða, što omoguæava njeno osvjetljavanje. Radikalna je promjena i odustajanje od ravnih krovova crkve te rješavanje krovišta dvostrešnom konstrukcijom. Zbog pada terena autor zadržava podrum-suteren, ali ga pretvara u liturgijski prostor kapele sv. Antuna, èime ova graðevina postaje jedan od rijetkih primjera dvoetažne crkve. U crkvu se pristupa dvama dvokrakim stubištima na ulaznom proèelju. Odustajanje od tlocrtne matrice projekta iz 1926. godine, koje je radikalnije i bliže modernom shvaæanju, te vraæanje ‘klasiènijoj’ tipologi-
ji bilo je uvjetovano zahtjevima naruèitelja11 (Sl. 5.).
Unatoè znaèajnim izmjenama, arhitekt ipak uspijeva dati graðevini karakter moderne arhitekture. Ulazno je proèelje naglašeno dvama snažnim dvokrakim stubištima pa je time ostvarena dinamika ulaza u crkvu i prijelaza u liturgijski prostor. Na mjestu ulaza proèelje je rašèlanjeno nizom moderno oblikovanih stupova, èime je naglašen glavni ulaz, dok je ulaz u kapelu u prizemlju riješen samo vratima i naglašen dvama boènim okruglim prozorima kao elementima vokabulara moderne. Boèna su proèelja ritmizirana otvorima koji su u središnjoj laði okrugli, a na boènim laðama kvadratièni. U unutrašnjosti motivi triju brodova razlièitih visina odvojenih stupovima, apsidalnog završetka prostora koji, neprekinut trijumfalnim lukom, prati širinu središnje laðe, neprekinutog niza prozora u središnjoj laði, drvenog stropa što natkriva središnju laðu u cjelini - razvijaju se kroz modernistièke proporcijske odnose koji na arhetipskom obrascu puristièkim i geometrijskim stilom stvaraju novu arhitektonsku vrijednost.
Crkva Presvetog Srca Isusova s kapelom sv. Antuna u Meðubiskupijskom sjemeništu na Šalati preinakama projekta u tijeku gradnje svjedoèi nesporazume izmeðu naruèitelja i arhitekta, kanona i kreativne slobode u traganju za novom autentiènošæu, kako liturgije tako i arhitekture.
CRKVA MAJKE BOŽJE SLJEMENSKE KRALJICE HRVATA NA SLJEMENU
CHURCH OF OUR LADY QUEEN OF CROATS, SLJEME
Crkva Majke Božje Sljemenske Kraljice Hrvata na Sljemenu autora arhitekta Jurja Denzlera iz 1932. godine èesto je mjesto zaustavljanja, molitve i obreda planinara i posjetitelja
sljemenske šume na nadmorskoj visini od 1001 m, a to je 34 m ispod najvišeg vrha Sljemena. Time je i ta crkva u funkciji grada. Crkva se nalazi na vrhu brežuljka, blago odmaknuta od pješaèkoga planinarskog puta. Do crkve vode stube, a cijeli je brežuljak kao otvoreni prostor u funkciji liturgijske graðevine, pogotovo kad se u njoj odvijaju sveèaniji obredi. (Sl. 6.)
Svojim oblikovanjem crkva je gotovo mimikrijski uklopljena u prirodni okoliš pa iz njega organski izrasta. Crkva je projektirana 1930. godine, kad su u našim krajevima u oblikovanju arhitekture zamah dobili principi moderne. Arhitekt Juraj Denzler u to doba projektira zgradu Gradskih poduzeæa u Gunduliæevoj ulici (današnju Elektru), zaodjenuvši klasiènu tipologiju u jednostavnost i funkcionalnost modernog oblikovanja. Projektirajuæi sljemensku kapelu, arhitekt Denzler ne prepušta se beskompromisno novim postulatima modernoga internacionalnog stila, nego ih, pokušavajuæi razumjeti polazišta Crkve, nastoji na specifièan naèin utkati u tradicijski slijed. Pomirenje tridentskog i modernistièkog kanona autor je pronašao radeæi odmak od ortogonalnoga racionalnog, geometrijskog oblikovanja moderne te je modernizmom volumetrijskog plasticizma na povijesnoj potki izgradio novu oblikovnu arhitektonsku vrijednost osobite izvornosti i kreativne snage. Ova dva, s jedne strane, ogranièenja, a s druge strane poticaja - rezultirala su djelom vrhunske liturgijske arhitekture svoga doba12 prizivajuæi karakter starohrvatskih crkvica. Iako je prostor laðe u osnovi kvadrat, integriranom apsidom on zadobiva longitudinalni karakter, èime je tridentska shema interpretirana novim oblikovnim vokabularom moderne arhitekture. Prostoru se pristupa preko jakoga ulaznog trijema. Unutrašnji prostor snažno je usmjeren prema moderno oblikovanoj apsidi. Izvana nju èini zid koji je u tlocr-
11 „...Radio je samostalno djeèaèko sjemenište na Šalati, u neprekidnoj borbi sa odborom gradnje - tražio je mjesto krovova terase: za odmor i zdravlje djece, na tom poslu je obolio, a Sjemenište je dobilo krovove, pa time i drugi izgled.” [Grabrijan, 1936: 7]
12 Vidi: Premerl, 1983: 59
13 Premerl, 1977: 80
tu polukrug, na koji je oslonjena polukupola izvedena kao drvena konstrukcija s pokrovom od crijepa. U unutrašnjosti apsida je interpretirana na naèin da se u stražnjem dijelu apside pojavljuje ravni zid u koji je integriran reljef Majke Božje i koji slijedi geometriju trijumfalnog luka. Reljef Majke Božje mekim zakrivljenim plohama apsida povezan je s trijumfalnim lukom. Arhitekt Denzler na poseban naèin stereotomskim principom oblikovanja ostvaruje integritet unutrašnjeg prostora. Dva nevidljiva, boèna izvora svjetlosti daju posebnost i ugoðaj prostoru prezbiterija koji je trima stubama izdignut iznad razine prostora vjernika i u kojeg se središtu nalazi oltar s tabernakulom.
Izvana kompozicija volumena svjedoèi moderan naèin graðenja volumena. Tako integriranje zvonika u volumen crkve postaje tema koja oèito zaokuplja arhitekta jer zvonik nije integriran onako kako su to radili povijesni stilovi - bilo kao zvonik na proèelju ili kao samostojeæi element uz crkvenu graðevinu. Ovdje zvonik boèno izrasta iz mase crkve. Zato je temeljni volumen crkve ojaèan kamenim ‘pilastrima’ koji pojaèavaju doživljaj masivnosti volumena, a zvonik postaje vertikala izrasla iz jednoga od ‘pilastara’. Smireno uravnotežena kompozicija nesimetriènih i naoko disharmoniènih elementa anticipira smjer kojim æe se razvijati arhitektonsko stvaralaštvo nakon izlaska iz razdoblja moderne. „Jednostavan tlocrt, prostorna dispozicija trijema i unutrašnjosti s velikom apsidom, volumen zvonika koji izrasta iz kamenom meko oblikovanog korpusa, strmi krov, te njezin smještaj u šumi pružaju poseban prostorni doživljaj koji bismo mogli usporediti s Le Corbusierovom kapelom u Ronchampu, zidanom dvadesetak godina kasnije.”13 To arhitektonsko djelo satkano je od autorova modernog mišljenja prostora, razumijevanja liturgijskih zahtjeva i njihovim prevoðenjem u nove prostorne vrijednosti, te iskreno pokazane konstrukcije i materijala (zeleni sljemenski kamen i drvo) orkestriranih modernim izrièajem u izuzetno vrijedan sakralni liturgijski prostor Zagreba.
Bogat i simbolièki bremenit unutrašnji prostor dodatno je oplemenjen umjetnièkim dje-
lima Radoja Hudoklina, Vanje Radauša, Josipa Turkalja, Gabriela Stupice, Marte Plazzeriano, Josipa Bifela. „Stvoren je ugoðaj kontemplacije uz umjetnièki govor svih oblika razlièitih umjetnika u okviru što ga je nametnuo arhitekt.”14
CRKVA SV. ANTUNA NA SV. DUHU
CHURCH OF ST ANTHONY, SVETI DUH
Iste, 1932. godine arhitekt Juraj Denzler radi projekt za crkvu Majke Božje Sljemenske Kraljice Hrvata i za crkvu sv. Antuna na zagrebaèkome Sv. Duhu.15 Cijeli se sklop, prema Denzlerovu projektu, trebao sastojati od crkve, kripte16, zvonika i samostana. Crkva je izgraðena 1932. godine, a zvonik tek 2008. godine. Na mjestu projektirane ‘kripte’, tj. kapele, izgraðen je volumen s utilitarnim sadržajima. Sklop je smješten na brijegu pa je pred njim formiran trg intimnog karaktera. Volumen samostana smješten je u pozadini crkve, uz cestu, i ne sudjeluje u doživljaju kompozicije kompleksa. (Sl. 7. i 8.)
Za razliku od Majke Božje Sljemenske, gdje je arhitekt imao ekspresivniji pristup neogranièen urbanitetom, u urbanome kontekstu arhitekt Denzler reagira suzdržanije i racionalnije pa volumen oblikuje iz strogo ortogonalnog rastera. U interpretaciji proèelja išèitavamo tradicijske elemente portala i rozete, koji su u zakonitostima nove proporcije i s profinjenim osjeæajem za detalj interpretirani modernim jezikom. Uporabom grubog kamena kao obloge jednostavni modernistièki volumeni crkve dobivaju specifièan karakter romanièke provenijencije i svojevrsnu skulpturalnost.
Iako u manjem mjerilu arhitekt Denzler lakše ovladava tridentskim konceptom, koji ostaje jedva èitljiv u tlocrtu, u velikom mjerilu, tj. crkvi sv. Antuna, problem težine pomirivanja tridentskoga prostornog koncepta i modernih naèela vidljiviji je. Kao i u crkvi Majke Božje Sljemenske Kraljice Hrvata Denzler polazi od kvadrata - prostora laðe podijeljenog u tri broda. Središnji je brod nešto viši od boènih brodova. U osi središnjeg broda pojavljuje se s jedne strane ulazni narteks, a s druge strane duboka apsida. Veæ samo korištenje kvadrata kao polazišta govori o Denzlerovu pokušaju da ‘ovlada’ tradicijskom longitudinalnom formom proizašloj iz tridentskoga prostornog koncepta i da prostor vjernika više integrira s prostorom svetišta. Tu su temu dvadesetih godina navijestili liturgijski pokreti17, a ona se poèela pojavljivati u europskoj liturgijskoj arhitekturi tridesetih godina. Iako kvadratnim tlocrtom prostora vjer-
14 Sekuliæ Gvozdanoviæ, 2000: 49
15 Vidi: Jakšiæ, 2007.; Sekuliæ-Gvozdanoviæ, 2000.; Premerl, 1967., 1977., 2008.
16 Na projektnoj dokumentaciji koja se èuva u DAZ-u iz 1932. godine kao spojni element crkve i zvonika pojavljuje se volumen koji je na nacrtima imenovan kao kripta. Meðutim, s obzirom na dispoziciju i unutrašnju organizaciju, mišljenja sam da se radi o manjoj kapeli za dnevno bogoslužje, a ne o kripti, koja se tijekom povijesti redovito pojavljivala ispod svetišta. Kapela je projektirana kao dvoetažna graðevina koja je u prizemlju imala trijem koji je bio pretprostor kapele i natkrivena veza zvonika s crkvom. Proèelje kapele, prema projektu, èinilo je u prizemlju niz arkada, a na katu niz okruglih prozora.
17 Vidi: Sokol Gojnik, 2010.
18 Kordiæ, 2001: 20
19 Tom su prilikom uklonjeni boèni oltari. Postaje križnog puta naslikao je slikar Vasilije Jordan. Znaèajan Bernardijev zahvat jest oblaganje boènih zidova laðe drvenom oblogom s kvadratiènom mrežom, što je stvorilo har-
nika koji se ‘izlijeva’ u apsidu, što naglašava ukidanje trijumfalnog luka, Denzler postiže integriraniji prostor, stupovi koji grade tri laðe ipak snažno usmjeravaju prostor prema apsidi. Apsida nije interpretirana kao polukružni nadsvoðeni prostor, kako su to radili prethodni stilovi, veæ kao produžetak središnje laðe ortogonalnog tlocrta i ravnog stropa.
U arhitektonskom pregnuæu pomirivanja opreènih zakonitosti Denzler je ipak ostvario moderan karakter prostora, naglašavajuæi ga proporcijama i iskrenim odnosom konstrukcije i oblikovanja izraženog reduciranim oblikovnim vokabularom. Prema Denzlerovu projektu cijela je završna stijena ‘apside’ trebala biti oslikana. Ureðenje unutrašnjosti nakon izgradnje zaustavljeno je i nastavljeno 1943. godine prema projektu arhitekta Vladimira Potoènjaka.18 On je, poštujuæi Denzlerov prostorni okvir, 1943. godine uredio prezbiterij. Godine 1984. prema nacrtima arhitekta Ber-
moniènu cjelinu s Denzlerovim ispovjedaonicama i novim križnim putom. U crkvi je izveden novi kameni pod i kamena obloga stupova. Uklonjena je propovjedaonica s reljefima Jurja Škrape, oltar se preoblikuje i pomièe ispred ciborija. Uz rub svetišta postavljena su dva nova ambona. Bernardi rješava novo osvjetljenje crkve, a prozore oslikava Tihomir Lonèar.
20 Uz crkvu Majke Božje Sljemenske Kraljice Hrvata i crkvu sv. Antuna na Sv. Duhu važno je spomenuti još jedno, manje poznato Denzlerovo djelo, a to je kapela Majke Božje Kraljice Hrvata u Remetincu iz 1935. godine. Kapela je skromnih dimenzija i jednostavnoga, tradicijskog oblikovanja, ali svojom inventivnom skulpturalnom interpretacijom ulaznoga proèelja sa zvonikom (povijesna tipologija zvonika na preslicu) ona je još jedan trag moderne arhitekture u sakralnim liturgijskim graðevinama grada Zagreba.
21 Premerl, 2008.
22 Vidi: Ivanèeviæ, 1983: 30-34; Mikiæ, 2002.; Premerl, 1990.,1994.; Štulhofer, 1991: 129-135
narda Bernardija završava se ureðenje crkve i preinaka oltarnog prostora prema liturgijskim zahtjevima Drugoga vatikanskog koncila.19
Arhitekt Denzer20 ovim je djelom uspio sjediniti naoko divergentne polove modernog duha racionalnih proklamiranih postulata i duhovnog pregnuæa usidrenog u kršæanskoj teologiji i liturgiji, èime je stvorio sakralni liturgijski prostor prožet kršæanskom sakralnošæu utkanom u zakonitosti moderne. Na taj je naèin arhitekt pokazao kako se „stvaralaèkom snagom prostornog izražavanja može odgovoriti na složenu teološku istinu novim naèinima mišljenja, to jest, na naèin novog modernog odnosa prema duhovnoj baštini”.21
KAPELA RANJENOGA ISUSA U ILICI
CHAPEL OF WOUNDED JESUS, ILICA
Duh moderne i novi naèin interpretacije liturgijskog prostora u zagrebaèkom donjogradskom prostoru obilježit æe i Kapelu Ranjenog Isusa iz 1932. godine22, malu liturgijsku graðevinu autora arhitekta Antuna Ulricha i koautora Franje Bahovca i Ive Juranoviæa, ugraðenu u tkivo donjogradskog bloka na poèetku Ilice (Sl. 9. i 10.). Oblikovno su arhitekti imali mimikrijski pristup oblikovan modernim pristupom. Blagim uvlaèenjem ulaznog proèelja, dvama jakim stupovima na ulazu te nježnim i decentnim modernim oblikovanjem ulaznoga staklenog proèelja, u središtu kojeg je bijeli elegantni križ, kapela je postala nepretenciozan znak i mjesto zaustavljanja prolaznika na molitvu. Unutrašnji prostor je vrlo skroman, trapeznog tlocrta, integralni prostor bez apside, koji se sužava prema prosto-
Sl. 9. Kapela Ranjenoga Isusa, izvana i tlocrt
Fig. 9. Chapel of Wounded Jesus, exterior and plan
Sl. 10. Kapela Ranjenoga Isusa, iznutra
Fig. 10. Chapel of Wounded Jesus, interior
Jože Pleènika, tlocrt kripte
12.
nistom, neki postmodernistom, jer je oèito prkosio dominantnome internacionalnom funkcionalizmu. Za Pleènika arhitektura nije samo zaustavljanje u sadašnjosti i podreðivanje trenutaènim funkcionalnim potrebama, niti ‘osloboditeljski’ pogled u buduænost, za njega je arhitektura puno kompleksnija stvarnost - stvarnost koja pamti, koja citira, koja povezuje ono što je prošlo i ono što dolazi, ali svojim katolièkim duhom uvijek otvorena transcendentnom.
ru prezbiterija. Odvajanje prostora prezbiterija od prostora vjernika tek je naznaèeno dvama stupovima koji se pojavljuju uz boène zidove. Kapela je ugraðena u stambeno-poslovnu graðevinu, ali unutrašnji je prostor postao jedan ‘svjetlosni’ dogaðaj unutar èvrstog tkiva bloka. Proèelje je stakleno pa prostor dobiva svjetlost s ulice preko vitraja. No arhitekt je iskoristio i zenitalne otvore bloka kako bi kapela dobila svjetlost i u plohi iza prezbiterija, koja je takoðer izvedena u vitraju autora M. Trepše. Tako prostor kapele i s ulice i kroz svjetlik bloka dobiva prirodno osvjetljenje. Ono postaje kontrast tamnim kamenim zidnim oblogama, a minimalistièki oblikovanom prostoru daje izuzetnu sakralnost koja dobiva svoj kršæanski sadržaj ikonografijom vitraja.
CRKVA MAJKE BOŽJE LURDSKE U ZVONIMIROVOJ
CHURCH OF OUR LADY OF LOURDES, ZVONIMIROVA ST.
Individualnom modernošæu u našim krajevima u liturgijskoj arhitekturi ostavlja svoj trag slovenski arhitekt Jože Pleènik. Godine 1935. arhitekt Jože Pleènik radi projekt za crkvu Majke Božje Lurdske smještenu u današnjoj Zvonimirovoj ulici. Po Pleènikovu projektu izgraðena je samo kripta. Crkva je nadograðena 1970. godine po projektu arhitekata Zvonimira Vrkljana i Valdemara Balleya, no njena unutrašnjost nije završena. Trenutaèno se kao liturgijski prostor koristi samo kripta izgraðena po Pleènikovu projektu.
Projekt za crkvu Majke Božje Lurdske23 Pleènik je napravio u doba kad su dominirali estetski kanoni moderne. Svojom individualnošæu i osobnim arhitektonskim pristupom kojeg je ishodište secesija24 Pleènik je ostvario djelo koje sažima simbolièku formu, funkciju i konstrukciju u plastièni jezik drukèijeg moderniteta od tada kurentnih arhitektonskih strujanja. Neki ga smatraju protomoder-
Nažalost, od velebnog projekta izvedena je samo kripta. Prema projektu crkva je zamišljena kao dvoetažna graðevina kojoj je u suterenu kripta, a na gornjoj razini glavni liturgijski prostor. Ulaz u kriptu i crkvu u projektu je bio formiran iz Zvonimirove ulice, na mjestu i današnjeg ulaza u crkvu. Nad ulaznim prostorom bio je predviðen visok zvonik. Crkva je bila zamišljena kao relativno nizak volumen (oko 10 m) s plitkim dvostrešnim krovom sljemena paralelnog sa Zvonimirovom ulicom. Na tada vrlo velikoj parceli, koja je bila u vlasništvu Franjevaèke provincije, Pleènik je crkvu smjestio tako da je bila završetak stambenog bloka u Zvonimirovoj, ostavljajuæi veliku površinu parcele slobodnom u funkciji samostana u Vrbaniæevoj ulici i vrta. Ulièno platno prema Zvonimirovoj u nastavku crkve završio je nizom arkada s duæanima, koje su odvajale samostanski vrt od ulice (Sl. 11. i 12.).
Veæ u kripti koju je uspio sagraditi èitljiv je Pleènikov pristup temi sakralne liturgijske arhitekture, èvrsto usidren u dubokom razumijevanju liturgije i teologije. Pleènik osjeæa neharmoniziranost tridentske liturgije i trenutka u kojem živi te koji sve više vapi za jaèim sudjelovanjem zajednice u liturgiji. Za razliku od svojih suvremenika koji su problem vidjeli u ovladavanju tridentskim prostornim konceptom u kontekstu zakonitosti moderne, za Pleènika je polazište bilo upravo sudjelovanje vjernika u obredu, promjena funkcionalne i simbolièke paradigme liturgijskog prostora, zbog èega ga možemo smatrati istinskim modernistom i tragaèem za istinom u arhitekturi. Iako se, u naèelu, drži smjernica Tridentskoga koncila, interpretira ih na novi naèin, èime ih istovremeno i negira, te stvara arhitekturu novih prostornih vrijednosti. Dihotomiju autoriteta smjera longitudinalne, tridentske tipologije i autoriteta zajedništava arhitekt neutralizira veæ u prostoru kripte, gdje longitudinalni autoritet smjera negira naoko slobodnim rasterom stupova koji crkvu dijele u pet brodova. Polukružna apsida u ko-
23 Vidi: Domljan,1977.; Kreèiæ, 1992.; Prelovšek, 1992.; Dobroniæ, 1993: 176-187; Uchytil, Barišiæ, Štulhofer, 2004.
24 Domljan, 1977.
25 Vidi: Premerl, 1990: 94; Premerl, 1980: 100-104; Premerl, 1994: 593; Sokol Gojnik, 2009: 146-157
joj je smješten glavni oltar nalazi se u središnjem, ali najužem brodu. Ostali brodovi ne završavaju polukružnim apsidama, nego ravnim zidom uz koji su smješteni boèni oltari. U projektu crkve još se jasnije èitala intencija arhitekta naznaèena u kripti. Prostor crkve zamišljen je kao cjelovit prostor, nestaje podjela na brodove jer se vještim izmicanjem i rjeðim pojavljivanjem stupova negira usmjerenost. Prostor prezbiterija s integriranim ambonom zadire u prostor vjernika, što je prostorna novost u to doba, a uska apsida, male dimenzije u kontekstu proporcija cijele crkve, tek je naglasak još uvijek tridentski okrenutog oltara. U ovakvoj prostornoj kompoziciji boèni oltari (takoðer baština tridentskoga koncepta) gube važnost kakvu su imali od razdoblja baroka. Glavni oltar i ambonski prostor integriran u prezbiterij postaju žarišta liturgijskog prostora. Nepravilnim ritmom klupa arhitekt takoðer razbija autoritet smjera i povezuje zajednicu vjernika.
Pleènikova kripta, kao jedini ostatak velikoga zamišljenog kompleksa i trag nezavršene Pleènikove prostorne misli, prostor je istinske modernosti koja tridentski koncept ne vidi kao ogranièenje, nego kao izazov iz kojeg se raða novo prostorno razmišljanje - udaljeno od estetskog i tehnièkog racionalizma moderne te nadahnuto i potaknuto življenom kršæanskom duhovnošæu.
CRKVA SV. MARKA KRIŽEVÈANINA
NA SELSKOJ CESTI
CHURCH OF ST MARK OF KRIŽEVCI, SELSKA ST.
Projektom crkve sv. Marka Križevèanina na Selskoj cesti iz 1940. godine - traženjem autentiènoga arhitektonskog izrièaja i arhitekt Marijan Haberle pokušava prevesti tridentski kanon u moderne arhitektonske forme.25 Potpuno iskreno izraženim i suptilno oblikovanim konstruktivnim elementima arhitekt je oblikovao modernu liturgijsku graðevinu koje je osnovna tema kompozicija horizontalnoga jednostavnog volumena natkrivenog tankom armiranobetonskom ploèom i vertikalnog zvonika. Ulaz u crkvu, koji se nalazi na prvoj etaži, naglašen je monumentalnim stubištem i ulaznim trijemom koji tektonièno gradi tanka ploèa i èetiri elegantna stupa. Jednostavni volumen crkve jasno diferencira prizemnu etažu (suteren) od kata na kojem se nalazi svetište. Proèelje etaže na kojoj je svetište arhitekt oblikuje monumentalno ritmom manjih apsida u donjem dijelu i kružnih otvora u gornjem dijelu. Proèelje prizemlja, naprotiv, arhitekt oblikuje gotovo kao postament gornjoj etaži - grubom kamenom oblogom i funkcionalno rasporeðenim prozorima. Prizemna etaža bila je namijenjena dvorani za predstave s pret-
prostorom i cafeom, dvoranom s pozornicom i garderobama (Sl. 13. i 14.).
Unutrašnji prostor je cjelovit, bez podjele na brodove. Usmjerenost unutrašnjeg prostora prema prezbiteriju arhitekt je ritmizirao boènim nišama i okruglim prozorima. Prostor prezbiterija jasno je odvojen od prostora vjernika svojim položajem u apsidi, koja je vizualno jednom gredom odvojena od prostora vjernika pa je time prekinut kontinuitet prostora. Zenitalnim osvjetljenjem arhitekt naglašava prezbiterij. Skroman likovni inventar liturgijskog prostora u suglasju je s arhitektonskim oblikovanjem.
Ovom decentno oblikovanom arhitekturom arhitekt Haberle sakralni je liturgijski sadržaj podredio funkcionalistièko konstruktivistièkim zakonitostima. Time je proèistio tradicijski jezik liturgijske arhitekture, ali je otvorio prostor i za novo misaono poglavlje u razumijevanju liturgijskog prostora.
ZAKLJUÈAK
CONCLUSION
U razdoblju moderne kao stilskoga razdoblja dvadesetoga stoljeæa u Zagrebu je sagraðen velik broj liturgijskih graðevina, što je vidljivo iz kronologije izgradnje dane u uvodu ovoga èlanka. No u ovome su èlanku s posebnom pozornošæu obraðene graðevine kojima je ostvarena arhitektonska izvrsnost i u kojima se èita trag misli o prostoru u kontekstu novih oblikovnih paradigmi moderne i promjena u liturgiji koje su obilježili to doba. Odgovori arhitekta na ista prostorna pitanja bila su razlièita. Tako arhitekt Neidhardt u crkvi Srca Isusova na Šalati pomiruje tridentski prostorni koncept s modernim oblikovanjem èuvajuæi tradicijsku shemu latinskog križa (koji poslije modificira u trobrodni tlocrtni koncept), koju morfološki proèišæava i s elementima modernog oblikovanja gradi sakralni liturgijski prostor. Arhitekt Denzler projektira crkvu Majke Božje Sljemenske Kraljice Hrvata na
Sljemenu, gdje pomiruje tridentski i modernistièki kanon radeæi odmak od ortogonalnoga racionalnog, geometrijskog oblikovanja moderne, te modernizmom volumetrijskog plasticizma na povijesnoj potki gradi novu oblikovnu arhitektonsku vrijednost osobite izvornosti i kreativne snage. U urbanome kontekstu, u crkvi sv. Antuna na Sv. Duhu arhitekt Denzler reagira suzdržanije i racionalnije te volumen oblikuje iz strogo ortogonalnog rastera. U unutrašnjem prostoru odnos laðe i svetišta svjedoèi napor pomirivanja tridentskog koncepta i novih oblikovnih paradigmi, a moderni karakter prostora arhitekt naglašava proporcijama i iskrenim odnosom konstrukcije i oblikovanja izraženog reduciranim oblikovnim vokabularom. Arhitekt Ulrich oblikuje malu liturgijsku graðevinu, kapelu Ranjenog Isusa, u kojoj se èita napor da se minimalnim, reduciranim oblikovanjem stvori prostor modernog karaktera koji èuva osnovne prostorne odnose tradicijskog jezika. Individualnom modernošæu u našim krajevima u liturgijskoj arhitekturi ostavlja svoj trag slovenski arhitekt Jože Pleènik, èije djelo, nažalost, nije do kraja izvedeno, nego je izvedena samo kripta. Za razliku od svojih suvremenika koji su problem vidjeli u ovladavanju tridentskim prostornim konceptom u kontekstu zakonitosti moderne, za Pleènika je polazište bilo upravo sudjelovanje vjernika u obredu, promjena funkcionalne i simbolièke paradigme liturgijskog prostora, koja onda implicira i novi oblikovni pristup, zbog èega ga možemo smatrati istinskim modernistom i tragaèem za istinom u arhitekturi, napajanom njegovom osobnom kršæanskom duhovnošæu. Arhitekt Marijan Haberle u crkvi sv. Marka Križevèanina decentno oblikuje sakralni liturgijski sadržaj i podreðuje ga funkcionalistièko konstruktivistièkim zakonitostima. Time proèišæava tradicijski jezik liturgijske arhitekture, ali i otvara prostor za novo misaono poglavlje u razumijevanju liturgijskog prostora.
Iz ovih razlièitih odgovora na pitanje što bi trebao biti sakralni liturgijski prostor u razdoblju moderne vidljivo je koliko je to razdoblje bilo znaèajno za sakralnu arhitekturu jer je preispitivalo polazišta i pokušavalo odgovoriti novim oblikovnim jezikom na neautentièan kanonski okvir. Potraga za autentiènošæu, kako arhitekture tako i liturgije, obojit æe cijelo 20. stoljeæe. Tek æe novi naglasci koje æe donijeti Drugi vatikanski koncil otvoriti moguænost nastajanja autentiène sakralne arhitekture svoga doba.
1. Dobroniæ, L. (1993.), Novije Bogorodièine crkve na podruèju Zagreba, „Bogoslovna smotra”, 1-2, Zagreb
2. Domljan, Ž. (1977.), Kripta, umjetnièko djelo arhitekta Pleènika, „Majka”, 2, Zagreb
3. Grabrijan, D. (1936.), Pred izložbu jednog od najveæih naših arhitekta, „Jugoslavenska pošta”, Zagreb
4. Ivanèeviæ, R. (1983.), Blok zakladne bolnice u Zagrebu - spomenik moderne arhitekture, „Èovjek i prostor”, 363 (6): 30-34, Zagreb
5. Jakšiæ, N. (2007.), Arhitektonski opus Jurja Denzlera tridesetih godina dvadesetog stoljeæa, disertacija, Arhitektonski fakultet, Zagreb
6. Kordiæ, A. (2001.), Svetište sv. Antuna padovanskog u Zagrebu, „Veritas”, 6, Zagreb
7. Kreèiæ, P. (1992.), Pleènik, Milano
8. Mikiæ, V. (2002.), Arhitekt Antun Ulrich - klasiènost moderne, Zagreb
9. Prelovšek, D. (1992.), Josef Pleènik: 1872-1957: Architectura perennis, Beè
10. Premerl, T. (1967.), Projekti i realizacije arhitekta Jurja Denzlera, „Arhitektura”, 21, Zagreb
11. Premerl, T. (1977.), Od klasiènog reda do vlastite moderne, „Kaj”, 3-5: 73-84, Zagreb
12. Premerl, T. (1980.), Graditelj kontinuiteta moderne - Marijan Haberle, „Arhitektura”, 34 (172173): 100-104, Zagreb
13. Premerl, T. (1983.), Kapelica na Sljemenu - cjelovito djelo moderne umjetnosti, „Život umjetnosti”, 35: 58-65, Zagreb
14. Premerl, T. (1984), Èetiri vrijedna djela moderne arhitekture na Medvednici, „Kaj”, 6: 93-100, Zagreb
15. Premerl, T. (1990.), Hrvatska moderna arhitektura izmeðu dva rata. Nova tradicija, Zagreb
16. Premerl, T. (1994.), Crkveno graditeljstvo dvadesetog stoljeæa, u: „Sveti trag: devetsto godina umjetnosti Zagrebaèke nadbiskupije: 1094.1994.”, MGC - Muzej Mimara, 10.9.-31.12., Zagreb
17. Premerl, T. (2008.), Moderna kao izrièaj i oblikovatelj sakralnog. Franjevci konventualci baštinici modernih umjetnosti, zbornik znanstvenog skupa „Posljednjih 100 godina, II. svezak”, 170-201, Zagreb
18. Premerl, T. (2015.), Hrvatska moderna arhitektura izmeðu dva rata. Nova tradicija, Zagreb, EPH Media d.o.o., Zagreb
19. Radoviæ Maheèiæ, D. (2007.), Moderna arhitektura u Hrvatskoj 1930-ih, Zagreb
20. Razum, S. (2004.), Nadbiskupsko djeèaèko sjemenište i Nadbiskupska klasièna gimnazija u prvih 30 godina djelovanja (1920-1950), „Tkalèiæ”, 8: 329-345, Zagreb
21. Sekuliæ-Gvozdanoviæ, S. (1978.), Tri istaknuta djela iz opusa arhitekta Jurja Denzlera, „Rad JAZU”, knjiga 381, Zagreb
22. Sekuliæ-Gvozdanoviæ, S. (2000.), Arhitekt Juraj Denzler, Braæa hrvatskog zmaja, Zagreb
23. Sokol Gojnik, Z.; Crnèeviæ, A.; Obad Šæitaroci, M. (2011.), Utjecaji na preobrazbe kršæanske liturgijske arhitekture do 20. stoljeæa, „Prostor”, 19 (2 /42/): 282-295, Zagreb
24. Sokol Gojnik, Z. (2009.), Liturgijska arhitektura na urbanistièkom planu Zagreba iz 1938. godine, „Prostor”, 17 (1 /37/): 147-157, Zagreb
25. Sokol Gojnik, Z. (2010.), Arhitektonska i urbanistièka obilježja liturgijskih graðevina u Zagrebu u 20. stoljeæu, disertacija, Arhitektonski fakultet, Zagreb
26. Sokol Gojnik, Z.; Gojnik, I. (2010.), Crkva Krista Kralja u Zagrebu Ivana Meštroviæa. Arhitektonski projekti, „Prostor”, 18 (2 /40/): 307-321, Zagreb
27. Štulhofer, A. (1991.), Sportski objekti arhitekta Franje Bahovca, magistarski rad, Arhitektonski fakultet, Zagreb
28. Uchytil, A.; Barišiæ Mareniæ, Z.; Štulhofer, A. (2004.), Jože Pleènik - impulsi i ogranièenja crkve Majke Božje Lurdske u Zagrebu, „ARArhitektura raziskave”, 4 (1): 44-49, Ljubljana
Izvori
Sources
Arhivski izvori
Archive Sources
1. Arhiv Župe sv. Antuna Padovanskog, Sv. Duh 31
2. Arhiv Župe Majke Božje Lurdske, Vrbaniæeva 35
3. Arhiv Župe Sv. Obitelji, Držiæeva 31
4. Arhiv Župe sv. Josipa, Trakošæanska 74
5. Arhiv Župe sv. Marka Križevèanina, Selska 91
6. Arhiv Župe Krista Kralja, Trg kardinala Franje Šepera 1
7. Arhiv Župe sv. Nikole Taveliæa, Sv. N. Taveliæa 2
8. Državni arhiv u Zagrebu, Zbirka graðevinske dokumentacije, Opatièka 29 [DAZ]
9. Nadbiskupski i kaptolski arhiv u Zagrebu, Kaptol 27 [NAZ]
Izvori ilustracija
Illustration Sources
Sl. 1. Radoviæ Maheèiæ, 2007: 71
Sl. 2., 3., 8., 10. Arhiva autora
Sl. 4. DAZ, Sjemenište, Voæarska 106, mikrofilm sign. 343-448
Sl. 5. NAZ, zbirka nacrta, Meðubiskupijsko sjemenište na Šalati
Sl. 6. Premerl, 1983: 58; arhiva autora
Sl. 7. DAZ, Crkva sv. Antuna, Sv. Duh 31
Sl. 9. DAZ, Bolnica, Ilica 1
Sl. 11., 12. NAZ, zbirka fotografija, crkva Majke Božje Lurdske
Sl. 13. DAZ, Crkva sv. Marka Križevèanina, Selska cesta
Sl. 14. NAZ, zbirka fotografija, Sv. Marko Križevèanin, fotografija od 2. lipnja 1962.; arhiva autora
This paper deals with Zagreb’s liturgical architecture of Modernism. Among many churches built in this style throughout the 20th century, some outstanding examples are selected for this research. They may be considered representative of the period which is usually seen as a turning point in the history of liturgical architecture. The quest for authenticity permeated the entire 20th century. Modernism in particular called for a re-evaluation of the established paradigms and thus marked the beginning of a quest for a new authenticity both in the realm of liturgy itself and in the realm of liturgical architecture. The 20th century was a breakthrough in the history of liturgical architecture as it witnessed a changing approach to architecture, the abandonment of Historicist approach and the introduction of new modernist principles with farreaching effects on liturgical architecture. However, a radically new, modernist tendencies in architecture slowly penetrated the established tradition of church design which was strictly regulated by the 16th century Canon of Trent. Modernism in architecture imposed new spatial paradigms embodied in such postulates as ”form follows function” or ”ornament is a crime”. Architecture was thus truly liberated from any historical restraints trying to reflect the truth about how to use space. However, on the one hand the Canon of Trent, which imposed a specific spatial organization in church design, was clearly discordant with the true spirit of Modernism. Although architects were eager to adopt a more liberal expression in their work, they were restrained by the Canon. On the other hand, liturgy itself suffered a severe crisis in the early 20th century which manifested as a disintegrated service, inability of the congregation to take part in the service, and incomprehensible Latin language of the service. It seems hardly surprising therefore that designing churches was a difficult task at the time since there was no clear definition of a true character of a religious structure. Its equally ill-defined liturgical function left little room for a proper understanding of what liturgy really was. The Canon of Trent was of no help as it imposed outdated guidelines for church design. The
Biografije Biographies
Dr.sc. ZORANA SOKOL GOJNIK, viša asistenticaznanstvena novakinja na Arhitektonskom fakultetu. Podruèje njenog interesa je sakralna liturgijska arhitektura kojom se bavi u znanstvenoistraživaèkom i struènom projektantskom radu. Autorica je brojnih èlanaka i priopæenja na meðunarodnim znanstvenim konferencijama, te nagraðenih natjeèajnih radova i realiziranih arhitektonskih projekta.
Akademik MLADEN OBAD ŠÆITAROCI redoviti je profesor Arhitektonskoga fakulteta Sveuèilišta u Zagrebu. Voditelj je znanstvenoistraživaèkog projekta Heritage Urbanism. [www.scitaroci.hr]
early 20th century saw the emergence of liturgical movements striving for a revision of the liturgical service which was to focus primarily on the celebration of the memory of Christ’s sacrifice. The liturgical movement Quickborn assembled theologists, liturgists, and architects with the aim of redefining the very essence of liturgy and its spatial articulation in modern times. New tendencies reached our regions as well. Church architecture in the period of Modernism was marked by conflicts and attempts to reconcile the opposite concepts. However, it can also be seen as a major breakthrough that cleared the way for a more authentic understanding of a Christian religious space. It was not before the Second Vatican Council (1962-1965) that new theological paradigms were set up paving the way for a radical rethinking of the liturgical space. It was a period of frenzied construction activity. This paper focuses on the analysis of those structures that may be considered as remarkable examples of the church architecture of the period and which may serve as illustrative examples of new architectural tendencies in the context of Modernism and changes in the realm of liturgy itself. Architects responded differently to the same issues concerning space organization. For instance, the architect Neidhardt reconciled the Trent-based spatial concept with a modern design concept preserving the traditional scheme of Latin cross (later modified into a three-nave layout) which he morphologically purified and built a liturgical space by means of modern design elements.
In his design of the Church of Our Lady Queen of Croats on Sljeme, the architect Denzler reconciled the Trent canon with the Modern canon by shifting away from the orthogonal rational, markedly geometrical Modernism-inspired design and built a new architecture of exceptional value and creative power by means of a modern treatment of the volume on the historical basis. In an urban setting, in the Church of St Anthony, the architect Denzler reacted in a more restrained and rational way and designed the volume based on a strictly orthogonal grid.
In the interior the relationship between the nave and the sanctuary reflects an attempt to reconcile
the Trent concepts and new design paradigms. The modern character of space is emphasized by proportions and a harmonious relationship between the structure and a reduced vocabulary design.
The architect Ulrich designed a small liturgical structure, the chapel of Wounded Jesus with the aim to create a truly modern space by means of a reduced minimalist design which, however, preserves the fundamental spatial relationships of the traditional vocabulary. The Slovenian architect Jože Pleènik has left his trace in these regions with his liturgical structure of a distinctly modern character. Unfortunately, the crypt was the only part of his project that was actually built.
Unlike his contemporaries who embarked on a mission to find a workable solution for a successful adaptation of the Trent spatial concept to modernist principles, Pleènik started from the liturgical process itself, i.e. from the congregation and their active participation in the service. He saw the need for a shift in the functional and symbolic paradigm of the liturgical space which consequently resulted in a new design approach. For this reason Pleènik, inspired by his personal Christian spiritualism, may be considered a true representative of Modernism. In the Church of St Mark in Križevci the architect Marijan Haberle’s unobtrusive design is subjected to functionalist and structural principles. He thus purified the traditional liturgical vocabulary and paved the way for a new understanding of liturgical space.
The fact that all these projects represented different solutions to challenging problems of defining a true character of a liturgical space in Modernism indicates that it was a significant period in the history of church architecture in which the basic premises of the Canon were seriously reconsidered in an attempt to produce novel design solutions to a non-authentic Canon framework. The quest for authenticity both in the realm of architecture and in the realm of liturgy permeated the entire 20th century. It was only the Second Vatican council which opened up new possibilities for church design leading ultimately to an authentic architectural production appropriate to its historical period.
ZORANA SOKOL GOJNIK, Ph.D., senior assistant - junior researcher at the Faculty of Architecture. Her research and practical work in architectural design is mostly focused on religious liturgical architecture. She is the author of numerous published articles as well as some realized architectural projects. She gave presentations at international scientific conferences and won architectural awards for her work.
Academician MLADEN OBAD ŠÆITAROCI, Ph.D., full professor at the Faculty of Architecture University of Zagreb. He has head of research project Heritage Urbanism. [www.scitaroci.hr]
Sveuèilište u Zagrebu Arhitektonski fakultet
HR - 10000 Zagreb, Kaèiæeva 26 zunic.alen@gmail.com zkarac@arhitekt.hr
Izvorni znanstveni èlanak
UDK 72.036 A. Dragomanoviæ (497)”19” Tehnièke znanosti / Arhitektura i urbanizam 2.01.04. - Povijest i teorija arhitekture i zaštita graditeljskog naslijeða Èlanak primljen / prihvaæen: 25. 11. 2015. / 7. 12. 2015.
University of Zagreb Faculty of Architecture
HR - 10000 Zagreb, Kaèiæeva 26 zunic.alen@gmail.com zkarac@arhitekt.hr
Original Scientific Paper UDC 72.036 A. Dragomanoviæ (497)”19” Technical Sciences / Architecture and Urban Planning
2.01.04. - History and Theory of Architecture and Preservation of the Built Heritage Article Received / Accepted: 25. 11. 2015. / 7. 12. 2015.
arhitektura kasne moderne Dragomanoviæ, Aleksandar opskrbni centri robne kuæe
U opusu Aleksandra Dragomanoviæa (1921.-1996.), jednog od korifeja hrvatske poslijeratne arhitekture, meðu stotinjak projekata i realizacija brojnošæu i inovativnošæu istièu se robne kuæe i opskrbni centri - njih èetrnaest u raznim gradovima onodobne Jugoslavije (Prijedor, Sisak, Varaždin, Vinkovci, Zagreb), ukljuèujuæi i izvedene tipske inaèice antologijske ‘Name’ Trnsko (Novi Sad, Vukovar). Nezaobilazan je autorov doprinos u tipološkom razvoju robnih kuæa projektiranih na funkcionalnim i inženjerski èistim matricama kasne moderne.
Late Modern Architecture
Dragomanoviæ, Aleksandar shopping centers department stores
In the prolific body of work of Aleksandar Dragomanoviæ (1921-1996), one of the leading figures of Croatian post-war architecture, department stores and shopping centres could be singled out for their innovative design. His fourteen projects were designed and built in various cities of ex-Yugoslavia (Prijedor, Sisak, Varaždin, Vinkovci, Zagreb) including a version of ”Nama” Trnsko in Novi Sad and Vukovar. He made a major contribution to the development of department store typology based on functional and engineering principles of Late Modernism.
Sl. 2. Arh. A. Dragomanoviæ (1921.-1996.)
Fig. 2. Arch. A. Dragomanoviæ (1921-1996)
Uprvim godinama nakon Drugoga svjetskog rata, kada se odjel arhitekture na zagrebaèkome Tehnièkom fakultetu kadrovski i programski regenerira, a struka dotaknuta efemernim tendencijama socrealistièke estetike ipak uspijeva održati dominantnu liniju moderne u hrvatskoj arhitekturi - studij završava plejada mladih arhitekata koji æe nastavili njegovati likovni rukopis i èistoæu meðuratne zagrebaèke škole. Od kasnije afirmiranih imena, u razdoblju 1945.-1949. diplomirat æe: Branko Vasiljeviæ, Berislav Kalogjera, Bernardo Bernardi, Andrija Èièin Šain, Zvonimir Marohniæ, Nada Šiloviæ, Josip Uhlik, Žarko Vincek, Zdravko Bregovac, Nada Felice, Zvonimir Juriæ, Dragica Crnkoviæ-Oèko, Vjenceslav Richter, Tatjana Zdvorák...; 1950. diplomanata nije bilo, a potom 1951. studij završavaju Željko Žlof, Olga Vujoviæ i Ninoslav Kuèan.2
Te 1951. diplomirat æe i Aleksandar Dragomanoviæ3, nezaobilazna osobnost u ‘novome valu’ nadolazeæe generacije arhitekata s kojima je dijelio studentske godine, a s nekima od njih i prva projektantska iskustva. Arhitekt Aleksandar Dragomanoviæ (Banja Luka, 1921.-1996., Zagreb) afirmirao se kao jedan od korifeja hrvatske kasne moderne, stvorivši respektabilan opus od stotinjak djela (natjeèaja, projekata i realizacija), meðu njima i neka antologijska ostvarenja najviše kreativne razine. Kao projektant djelovao je 45 godina - od prvih studentskih suradnji 1949. na
radovima prof. Albinija i prof. Strižiæa do posljednje projektne studije stambenoga naselja u Selskoj 1994., dovršene nedugo prije njegove smrti. Usto, nezaobilazan je utjecaj na struku ostavio i svojim dugim pedagoškim radom na Arhitektonskom fakultetu, gdje je kao asistent, predavaè i profesor djelovao 1951.-1991., odgojivši na postulatima beskompromisne moderne likovnosti i vlastite profinjene estetike 40 generacija studenata (s èak 277 diplomskih mentorstava).
Njegov je opus dosad bio poznat tek po manjem broju istaknutih i nagraðenih primjera, poput paradigmatskih robnih kuæa ‘Standard konfekcije’, isprva na Velesajmu, potom u Praškoj ul. (s N. Kuèanom, r. 1958.) i ‘Name’ Trnsko (r. 1966.), zatim uredskih zgrada SRCA (r. 1974.) i SDK-a (s R. Nikšiæem, r. 1981.) te djeèjeg vrtiæa u Sopotu (s R. Nikšiæem, r. 1977.) - sve u Zagrebu. No, realizacije [r.] su mu rasute i u brojnim drugim gradovima (Novom Sadu, Skopju, Vukovaru, Vinkovcima, Varaždinu, Zadru...), a ako tome pribrojimo i natjeèaje i neizvedene projekte (za Pariz, Bruxelles, Alžir, Beograd, Sarajevo i dr.), katalog njegovih djela obuhvaæa èak 40 lokaliteta!
Dragomanoviæ je ostavio osobit trag u razvoju i dosljednoj primjeni racionalne inženjerske metode projektiranja s uporabom preglednih konstruktivno-tehnoloških shema te funkcionalno besprijekornih tlocrta - na tragu diskurzivne stvaralaèke geste koja je imanentna cijelome njegovu opusu.
Projektirao je gotovo sve arhitektonske tipove - od industrijske arhitekture do memorijalnih kompleksa i interijera, ali Dragomanoviæev je najznaèajniji doprinos u razvoju tipologije robnih kuæa i tržnih centara, što i brojem realizacija i razinom kvalitete predstavlja najvažniji dio njegova opusa.
Meðu ukupno 14 djela iz te grupe (projektiranih za Zagreb, Novi Sad, Vukovar, Sisak, Varaždin, Vinkovce i Prijedor) devet je izvedeno, a u ovome su èlanku svi primjeri kataloški obraðeni te kritièki i valorizacijski interpretirani.
1 Ova je studija nastala kao dio doktorskih istraživanja koje prvi autor, mr.sc. Alen Žuniæ, provodi u sklopu rada na disertaciji posveæenoj specifiènostima projektantske metode i valorizaciji opusa arhitekta Aleksandra Dragomanoviæa. Disertacija se pod mentorstvom doc. dr.sc. Zlatka Karaèa izraðuje na Arhitektonskom fakultetu Sveuèilišta u Zagrebu u sklopu Doktorskog studija ‘Arhitektura i urbanizam’, a uklopljena je u širi program istraživanja znanstvenog projekta HERU: Heritage Urbanism - Urban and Spatial Models for revival and Enhancement of Cultural Heritage [HRZZ - 2032], voditelja akademika Mladena Obada Šæitarocija.
Obradu teme Alen Žuniæ je inicijalno zapoèeo još kao student u veljaèi 2012. ureðivanjem Dragomanoviæeve ostavštine u Hrvatskome muzeju arhitekture HAZU, nastavio ju je razvijati kao kolateralno istraživanje tijekom boravka na poslijediplomskom studiju History and Philosophy of
ROBNA KUÆA KAO ARHITEKTONSKA TIPOLOGIJA
A DEPARTMENT STORE
AS AN ARCHITECTURAL TYPOLOGY
Za utemeljenu analizu od važnosti je komparativno uklapanje Dragomanoviæevih projekata u širu genezu robnih kuæa kao izdvojenoga arhitektonskog tipa - kako u povijesnome kontekstu te posebno u kontekstu našega prostora gdje je on bio pionir u inauguriranju novih rješenja trgovaèkih prostora, tako i u potrazi za europskim uzorima gdje se Dragomanoviæ referira ponajviše na nizozemske primjere 50-ih i 60-ih godina 20. stoljeæa.
ORIGINS AND THE GENESIS OF THE TYPE
Iako je razvoj arhitektonskoga tipa (a posljedièno i tipologije) robnih kuæa fenomen prvih modernizacijskih procesa s kraja 19. stoljeæa, temu velikih trgovaèkih sklopova organiziranih ‘pod jednim krovom’ moguæe je pratiti od antièkoga doba kada se prvo razvila stoa grèkih agora (uz ostalo i za trgovaèke namjene), a poslije u rimskim gradovima i trijem s tabernama po obodu foruma i tržnica, no to su bili tek nizovi odijeljenih pojedinaènih trgovina.
Prvi veliki prodajni sklopovi koji unutar jedinstvene zatvorene cjeline objedinjuju raznolike trgovaèke aktivnosti povezane mrežom unutarnjih komunikacija - nastaju u islamskome kulturnom krugu. Vjerojatno je najdojmljiviji takav primjer Veliki bazar u Istanbulu iz 15. stoljeæa, razvijen na 185.000 m2, dok je približno slièan kompleks na ‘zapadu’ - moskovski bazar GUM arh. A.N. Pomeranzeva - izgraðen tek 1888.-1893.4 S pojavom novih materijala (èelik, staklo) i velikorasponskih konstrukcija, od poèetka 19. stoljeæa i u Europi je poèeo razvoj kompleksnih trgovaèkih objekata koji zamjenjuju uliènu prodaju na otvorenome. Isprva su to iskljuèivo pješaèki pasaži s nanizanim lokalima, za koje N. Pevsner navodi da su posljedica graðanske
Design na GSD Harvard University 2013.-2015., a od rujna 2015. disertacijska je tema formalizirana upisom na III. godinu doktorskog studija pri AF.
2 Obad Šæitaroci, 2000: 314
3 S obzirom na to da ovdje nije moguæe iznijeti opširniji životopis ni cjeloviti popis Dragomanoviæevih radova, upuæujemo na sumarne enciklopedijske i druge objavljene prigodne biografije: Ž.D., 1966.a; Pavloviæ, 1968.a; *** 1968.a; J.M.M., 1984; Juriæ, 1988; T. Pl., 1993; J.M.M., 1995; Juras, 1996; Karaè, 1996; *** 1996; Obad Šæitaroci, 2000: 183; *** 2005-2007; Uchytil, Barišiæ Mareniæ, Kahroviæ, 2009, 2011; *** 2014
4 Pevsner, 1997: 257-272
5 Pevsner, 1997: 257-272
6 Neidhardt, 2015
7 Bagariæ, 2011: 146
revolucije i nove slobode u trgovanju. Prvi primjer koji je oznaèio prijelaz k funkcionalno suvremenim sklopovima s objedinjenom prodajom unutar jedne velike trgovine pariški je Bon Marche (arh. Aristide Boucicaut, 1852.)5, koji æe ubrzo postati uzorom za razvoj moderne robne kuæe. Atraktivno stubište, veliki prozori, nadsvjetla, prodajne galerije, brojni ukrasni detalji u metalu… prepoznatljivi su elementi novoga arhitektonskog tipa. U anglosaksonskome svijetu trgovine prijelaz stoljeæa obilježili su paradigmatski primjeri poput kuæe Carson, Pirie, Scott u Chicagu (arh. Louis Sullivan, 1899.-1904.) i kuæe Selfridge’s u Londonu (arh. Frank Atkinson i D.H. Burnham, 1908.).6
Za hrvatske je prilike vjerojatno znaèajniji kontekst ranih srednjoeuropskih trgovaèkih centara, gdje se kao nerealizirani ‘teorijski’ doprinos može istaknuti K.F. Schinkelova robna kuæa na Unter den Linden (Berlin, 1827.), H.H. Bothenova trgovaèko-stambena kuæa Au petit Bazar (Dresden, 1851.) i primjer koji Marina Bagariæ istièe kao ishodište u arhitekturi trgovaèkih kuæa monarhijskoga kruga na poèetku 20. stoljeæa - A. Messelov Wertheim (Berlin, 1904.), za koji autorica navodi da je autor u njoj „...uistinu koristio tehnièke inovacije epohe da bi postigao što snažniji dojam prozraènosti prostora. Središnji je prostor natkriven staklenim krovom, a veliki prozori propuštaju mnogo svjetla na izloženu robu. Iz centralnog prostora s ostakljenim krovom vidi se struktura cijelog objekta… Ponešto ekspresionistièki, svijetli fasadni plašt Messelove zgrade takoðer æe postati standard u arhitekturi robnih kuæa ranoga 20. stoljeæa, a nezaobilazni elementi postali su i naglašeno raskošni ukrasi cijelog interijera”.7
I dok su u razdoblju nakon Drugoga svjetskog rata u Americi, pod utjecajem austrijskog arhitekta Victora Gruena, u pregraðima podizani izolirani shopping-centri prilagoðeni ‘kulturi automobila’ iznimno velikih mjerila (tek od sredine 1990-ih importirani i u naše pro-
Sl. 3. Sisak, Robna kuæa ‘NaMa’, A. Dragomanoviæ, natjeèaj 1969.
Fig. 3. Sisak, Department store ‘NaMa’, A. Dragomanoviæ, design competiton 1969
Sl. 4. Chicago, ‘Carson, Pirie, Scott’, L.H. Sullivan, 1899.-1904.
Fig. 4. Chicago, ‘Carson, Pirie, Scott’, L.H. Sullivan, 1899-1904
Sl. 5. Zagreb, Zagrebaèki velesajam, Robna kuæa, Z. Gmajner, S. Milkoviæ i E. Ladinek, 1958. Fig. 5. Zagreb, Zagrebaèki velesajam, Department store, Z. Gmajner, S. Milkoviæ and E. Ladinek, 1958
Sl. 6. Zagreb, Trešnjevaèki trg 1, Robna kuæa ‘NaMa’, Z. Gmajner, S. Milkoviæ i E. Ladinek, 1959.
Fig. 6. Zagreb, Trešnjevaèki trg 1, Department store ‘NaMa’, Z. Gmajner, S. Milkoviæ and E. Ladinek, 1959
Sl. 7. Beograd, Robna kuæa ‘Beograd’, L. Horvat, 1958. Fig. 7. Beograd, Department store ‘Beograd’, L. Horvat, 1958
store), Europa je težila integraciji robnih kuæa i trgovina u gradski život, s naglaskom na humano mjerilo i ‘medij’ pješaka (umjesto vozila). Nesumnjivo je najbolji primjer takvoga shvaæanja rotterdamski Lijnbaan (1952.1954.) arhitekata Johannesa van den Broeka i Jacoba B. Bakeme. Glavna trgovaèka ulica u centru grada podignuta je na dijelu u potpunosti razorenom tijekom njemaèkoga bombardiranja u Drugome svjetskom ratu. Karakterizira je niska nenametljiva izgradnja i inovativna ideja segregacije kolnoga prometa od pješaèkih trgovaèkih komunikacija, èime je putem pješaèke zone uveden društveni život u novo središte grada.8 Ovaj je primjer, kako æemo vidjeti, neposredno utjecao na Dragomanoviæeve ‘horizontalne’ robne kuæe i natkrivene pasaže opskrbnih centara, buduæi da ga on, uz kratki komentar, navodi i u svojoj habilitacijskoj radnji (1972.) posveæenoj upravo robnim kuæama jer... „tu je prvi put trgovanje ukljuèeno u opæi životni tok”.9
ROBNE KUÆE U HRVATSKOJ
- KONTEKST VREMENA I TIPOLOGIJE
DEPARTMENT STORES IN CROATIA
- CONTEXT OF THE PERIOD AND THE TYPOLOGY
Sl. 8. Split, Robna kuæa ‘Prima’, A. Šatara, 1962.-1966. Fig. 8. Split, Department store ‘Prima’, A. Šatara, 1962-1966
Hrvatski milje isprva je posve suvremen monarhijskim primjerima kasnoga 19. stoljeæa, kako to svjedoèi trgovaèki pasaž Oktogon arh. Josipa Vancaša u Zagrebu (Palaèa Prve hrvatske štedionice, 1897.-1899.)10, no namjenski podignute robne kuæe kod nas se neæe pojaviti sve do kraja 1950-ih. Prva graðevina u Hrvatskoj nalik modernoj robnoj kuæi (iako nastala adaptacijom strarijeg objekta hotela K caru austrijskom) bila je Kastner&Öhler, danas ‘NaMa’ u zagrebaèkoj Ilici (arh. Ignjat Fischer, 1913.-1915.). Prepoznatljivo art déco proèelje izvedeno je tek 1928. (arh. Alfred Keller), a kako je kuæa korpusom ušla duboko u blok, prema ulici je eksponirana samo u jednome manjem izrezu ilièkog poteza. Iako je u zagrebaèkoj sredini predstavljala modernu novinu, radi se o primjeru gotovo izravno prenesenom iz europskih prijestolnica, projektiranom po uzoru na veæ spomenuti Messelov Wertheim i druge
objekte nastale na tragu „...robne kuæe trgovaèkog lanca Tietz u Kölnu (1914., arh. Wilhelm Kreis), Dusseldorfu (1908., arh. Joseph Maria Olbrich) i Eberfeldu (1911./12., arh. Wilhelm Kreis) ili robne kuæe Karlstadt u Görlitzu (1912./13., arh. Carl Schmanns)”.11 Interijer koji je u zagrebaèkoj realizaciji izvorno bio ureðen u stilu kasne secesije, na Messela se veže bogatim dekorom opreme i bravarskih elemenata, a na tome tragu Fischer uvodi Lichthof, osvijetljeni centralni prostor s galerijama koji se proteže kroz nekoliko etaža, i ‘totalni tlocrt’ gdje trgovine razlièite robe više nisu odijeljene.
Do prve ab ovo podignute robne kuæe na našim prostorima èekalo se do druge izložbe Porodica i domaæinstvo na Zagrebaèkom velesajmu 1958.12, za koju Dragomanoviæ i Kuèan projektiraju avangardan modernistièki objekt, poslije preseljen u Prašku ul. za modnu koæu (1959./60.), a istovremeno su Zdravko Gmajner, Stjepan Milkoviæ i Emil Ladinek namjenski osmislili drugu robnu kuæu koja je nakon izložbe dislocirana na Trešnjevaèki trg (takoðer 1959.)13. Oba su objekta projektirana kao dvoetažni montažno-demontažni paviljoni od èeliènog skeleta sa staklenom envelopom, izduženoga pravokutnog tlocrta na modularnom rasteru, s lagano uvuèenim prizemljem, èime je stvoren trijem po obodu zgrade i lebdeæi katni kvadar. Nakon toga uslijedile su brojne kvalitetne realizacije i u drugim veæim hrvatskim gradovima.
Tako arh. Antun Šatara u Splitu projektira robnu kuæu Prima, a interijer dizajnira Bernardo Bernardi (r. 1962.-1966.), za što su nagraðeni Republièkom nagradom Borbe (1966.).14
Ta je zgrada, koja neodoljivo podsjeæa na robnu kuæu Merkur Haralda Loebermanna i Helmuta Rhodea u Duisburgu (1958.)15, po-
8 Magnago Lamugnani, 1996: 32
9 Dragomanoviæ, 1972: n.p.
10 Karaè, Žuniæ, 2012: 98-99
11 Bagariæ, 2011: 150
12 Prva je održana 1957., treæa 1960.
13 *** 1959; Milkoviæ, Gmajner, 1961
14 *** 1967
15 Neidhardt, 2015
stavljena uz pješaèku os i tada neartikuliran trg, planiran u sklopu studije za proširenje gradskoga središta. U prizemlju su prodajni lokali uvuèeni pod konzolni trijem (za zaštitu od jakoga ljetnog sunca)16, a pravokutan izduljeni tlocrt na pravilnom rasteru stupova i open space prodajnim prostorima (u to doba još bez eskalatora) u eksterijeru generira tipiènu likovnost robnih kuæa toga razdobljaèisti bijeli kubus obložen kamenom, s trima diferentnim potezima trakastih prozora.
Samo godinu kasnije u sklopu novoga ‘Blokcentra I.’ dovršena je i Robna kuæa Osijek (r. 1965.-1967.) slovenskog autora arh. Milana Mihelièa17, takoðer ovjenèana Nagradom Borbe (1968.). Dvokatnica je u prizemlju udomila samoposlugu ‘Prehrane’, a na katovima ‘Modnu hišu’ Ljubljana. Izvana je tektonièna i razvedenijega proèelja od ostalih ‘bijelih kubusa’ toga doba, oblikovana naizmjeniènim ritmom izbaèenih slijepih rizalita i uvuèenih cezura s otvorima. U prizemlju je volumen lagano uvuèen pa je formiran trijem na kojem se javljaju inovativni detalji stupova s ‘kapitelima’ od valjkastih kotrljajuæih ležajeva apsolutno otpornih na potres, na tragu japanskih metabolista i nadolazeæih poslijemodernistièkih eksperimenata. U interijeru je ugraðena i bitna tehnièka inovacija u naseskalatori18, koje gotovo istovremeno i Dragomanoviæ projektira na svojim robnim kuæama u Prijedoru, Sisku i Varaždinu. U Zagrebu, na Kvaternikovu trgu, tih godina nastaje robna kuæa NaMa (r. 1963.-1968.) arh. Josipa Hitila i Slobodana Jovièiæa.19 Sklop je dijelom interpolacijskoga karaktera, stražnjom stranom (gospodarskoga i uredskoga karaktera) ugraðen u blok, dok je prema javnomu prostoru razvijena dispozicija uglovnice s naglašenim prospektom i pretprostorom
16 Tušek, 2011: 94
17 *** 1968
18 Pokretne stube patentirane su 1892., kada su primijenjene u jednoj robnoj kuæi u New Yorku, a èetiri godine poslije dospjele su i do Europe [Milonja, 2012: 23].
19 Hitil, Jovièiæ, 1968; *** 2006: 104
20 *** 1975; Dubroviæ, 2006: 39-49
21 Dubroviæ, 2006: 46
22 Venturini, 1960; Venturini, 1961
uz Trg i južnu ulicu. U vanjskoj kompoziciji dominira jednostavan ‘lebdeæi’ bijeli volumen I. kata, konzolno istaknut u odnosu na liniju prizemlja (dok je II. kat uvuèen), a gotovo slijepa fasada obložena je kamenim ploèama u ponešto dekorativnoj matrici. Izvorno na katnome je proèelju po rubovima kubusa bio formiran okvir od iluminacijske vrpce, što je u nas (nakon Löwyjeva ‘Maloga nebodera’) bio prvi primjer korištenja svjetlosne scenografije u noænome oblikovanju zgrade. U funkcionalnoj organizaciji sustav ab skeleta omoguæio je otvorene prodajne prostoresamoposluživanja u podrumu i specijaliziranih odjela na trima nadzemnim etažama. Tijekom izvedbe naknadno su postavljene i pokretne stube.
Antologijski primjer kojim se zakljuèuje prvo razdoblje izgradnje robnih kuæa u nas jest rijeèka Robna kuæa Ri (r. 1970.-1974.) Ninoslava Kuèana, Borisa Babiæa i Vjere Kuèan20, nagraðena godišnjom nagradom Viktor Kovaèiæ (1974.). Netipièna peterokatna zgrada, izgraðena u povijesnome središtu grada, snažne je urbanistièke geste, proteže se kao djelomièna interpolacija preko dvaju gradskih blokova, a volumeni su joj meðusobno povezani mostom iznad glavne prometnice. U odnosu na prvi val robnih kuæa 1960-ih godina, ovaj primjer pokazuje jasne promjene u mjerilu, konstrukciji i oblikovanju. Proèelja katnih etaža izvedena su od trakastih, okomito postavljenih prefabriciranih betonskih elemenata bez otvora (Kuèanov moto bio je ‘montirati, a ne zidati’) pa je po cijelome oplošju volumena aplicirana prostorna metalna struktura, inovativno osmišljena za postavu reklamnih i info-panoa, koji tako postaju elementi promjenjivog oblikovanja proèelja.21 Uz ove kljuène izvedene primjere valja istaknuti i velik natjeèaj hibridnoga programa za Robnu kuæu i kino u Zagrebu (1960.), na kojem su I. nagradu dobili Zdravko Gmajner i Stjepan Milkoviæ, koji veæ tada u nacrtima prikazuju eskalatore. Meðu nagraðenima bili su i Miroslav Begoviæ (II. nagrada) te Boris Magaš (V. nagrada), a sudjelovali su još Nikola Filipoviæ i Ninoslav Kuèan (otkup).22 Zabilježena su i sudjelovanja hrvatskih arhitekata na natjeèajima za robne kuæe u drugim re-
Sl. 9. Zagreb, Kvaternikov trg, Robna kuæa ‘NaMa’, J. Hitil i S. Jovièiæ, 1963.-1968.
Fig. 9. Zagreb, Kvaternik Square, Department store ‘NaMa’, J. Hitil and S. Jovièiæ, 1963-1968
Sl. 10. Duisburg, Robna kuæa ‘Merkur’, H. Loebermann i H. Rhode, 1958.
Fig. 10. Duisburg, Department store ‘Merkur’, H. Loebermann and H. Rhode, 1958
Sl. 11. Rijeka, Robna kuæa ‘Ri’, N. Kuèan, B. Babiæ i V. Kuèan, 1970.-1974.
Fig. 11. Rijeka, Department store ‘Ri’, N. Kuèan, B. Babiæ and V. Kuèan, 1970-1974
publikama Jugoslavije, poput Kuèanova u Skopju.23
U drugoj generaciji robnih kuæa 1970-ih godina u Zagrebu su realizirani antologijski primjeri specijaliziranih trgovaèkih sklopova - poput Slovenijalesa Luje Schwerera (r. 1970.)24, Autohrvatske Duška Rakiæa (r. 1971.)25, UPIN-a Zdravka Moslavca (r. 1975.-1978.)26, a krajem desetljeæa u tada trendovskim oblicima ‘neoregionalizma’ (tema kosih ‘eternitnih’ krovova i fasadne opeke) izvode se i velike robne kuæe u povijesnim jezgrama Zeline (Dražen Jankoviæ, r. 1979.)27, Vukovara (Branimir Velniæ, r. 1978./79.)28, a poslije i Siska, Samobora i dr.
Naši arhitekti grade i poznate primjere robnih kuæa u drugim gradovima Jugoslavije, pa tako Lavoslav Horvat projektira robnu kuæu Beograd na Terazijama (r. 1958.)29, a Velimir Neidhardt s Ljerkom Luliæ i Jasnom Nosso izveo je velik trgovaèki kompleks Boska u Banjoj Luci (r. 1973.-1979.).30
tivnim utjecajem beèke Politehnike i Akademije te švicarskog ETH, na kojih je postulatima ovdje i ustrojen prvi edukacijski program, poslijeratno doba u kojem Dragomanoviæ na Fakultetu djeluje isprva kao asistent (od 1951.), a potom i profesor, pokazuje novo preusmjerenje škole prema naglašenomu nizozemskom likovnom izrièaju veæ od sredine 50-ih i osobito tijekom 60-ih godina 20. stoljeæa. To æe se snažno manifestirati i u Dragomanoviæevu projektantskom opusu, a posljedièno i u njegovu pedagoškom utjecaju na brojne generacije studenta.
Njegova dva najèešæa suradnika u autorskom timu - Radovan Nikšiæ i Edo Šmidihen - specijalizanti su s vrsnom edukacijom i praksom steèenom u Nizozemskoj, a sliène je poveznice povremenim studijskim boravcima u Nizozemskoj (1959. i 1961.)31 te studijskim putovanjima s apsolventima (srpanj 1964.)32 gradio i sam Dragomanoviæ. Prvi doticaj s Nizozemskom ostvario je, meðutim, Radovan Nikšiæ tijekom šestomjeseènoga usavršavanja u birou Johannesa Van den Broeka i Jakoba Bakeme u Rotterdamu (1956.), gdje je upoznao Ouda, Ritvelda i druga kljuèna imena nizozemskoga arhitektonskog miljea.33 Usto, sudjelovao je na posljednjem kongresu CIAM-a 1959. u Otterlou, gdje je izlagao referat na temu Radnièkoga sveuèilišta (tada je bio još u izgradnji)34, a uz Bakemu ondje susreæe i Alda van Eyecka, jednoga od èlanova grupe Team X koji je i organizirao skup (to nudi nove moguænosti ‘èitanja’ kasnijih strukturalistièkih tendencija i u Nikšiæevu i u Dragomanoviæevu radu). Kako Ivankoviæ piše u svojoj disertaciji „…potvrda uspjeha i generacijska bliskost s nizozemskim èlanovima novoosnovane grupe Team X, Nikšiæu je otvorila vrata novoga stvaralaèkog prosedea, koji je govorio o promjenama ustolièenog moderniteta, o novome vidu habitata, o Geddes’s Valley Section, Lijnbaanu, Charged voidu, Lost identity… i o nepripadanju egzemplarnoj arhitekturi pravilnih kubusa kao herojskih oblika prve polovice pedesetih godina”.35
Sl. 12. Banja Luka, Robna kuæa ‘Boska’, V. Neidhardt, Lj. Luliæ i J. Nosso, 1973.-1979.
Fig. 12. Banja Luka, Department store ‘Boska’, V. Neidhardt, Lj. Luliæ and J. Nosso, 1973-1979
Navedeni kljuèni primjeri robnih kuæa nastalih od kasnih 50-ih do kraja 70-ih godina, vremenski su i tipološki okvir unutar kojeg je moguæe objektivno valorizirati Dragomanoviæevu pionirsku ulogu u inauguriranju uopæe prvih robnih kuæa na podruèju Hrvatske i onodobne Jugoslavije, a takoðer i njegov doprinos u funkcionalnom i tehnološkom razvoju te skupine graðevina. U nekim je sluèajevima od važnosti i kontekstualizacija teme ‘novo u starome’.
NIZOZEMSKI UZORI I UTJECAJ JACOBA BAKEME
DUTCH MODELS AND JACOB BAKEMA’S INFLUENCE
Iako je zagrebaèki studij arhitekture meðuratnoga razdoblja bio pod snažnim konstitu-
U ovome nizu primjera važno je primijetiti rotterdamski Lijnbaan, a i spomenuti kako je u osobnoj arhivi R. Nikšiæa saèuvana cijela prijepiska s Bakemom36, gdje su meðusobno iz-
23 Dubroviæ, 2006: 44
24 Pavloviæ, 1974
25 Karaè, Žuniæ, 2012, 2013: 155
26 Žuniæ, Karaè, 2015: 197
27 *** 1979
28 Karaè, 1994.a: 336
29 Paladino, 2013: 151-156, 311
30 Vukiæ, 2001: 34-41
31 AF-APD: ad A. Dragomanoviæ; Arhiva Alena Žuniæa: Aleksandar Dragomanoviæ. Radovi [elab. 1986.?]
32 Dragomanoviæ, Nikšiæ, Radimir, 1964
33 Kisiæ, 2005: 12; Ivankoviæ, 2008: 168
34 Kisiæ, 2005: 14
mjenjivali ideje, što je Nikšiæu (a posljedièno i Dragomanoviæu) osiguralo kontinuitet doticaja s nizozemskom arhitektonskom scenom. Da nije sve ostalo samo na usmenom ili korespondencijskom posredovanju, dokazuje i spomenuto apsolventsko putovanja u Nizozemsku 1964., koje je Dragomanoviæ organizirao s R. Nikšiæem i B. Radimirom, kada su sa studentima obišli najvažnije rotterdamske suvremene realizacie, s naglaskom na Bakemine radove. U uvodnome tekstu publikacije, izdane nakon putovanja, Dragomanoviæ piše: „Arhitektonski biro Prof. Van den Broeka i Bakeme proveo nas je kronološki po Rotterdamskim realizacijama svog biro-a poèevši od objekata izgraðenih 1919. godine do najrecentnijih.”37 Meðu ukupno 11 ilustracija uvrštenih u publikaciju pojavljuje se i Lijnbaan, koji je samo godinu dana prije autorski tim Dragomanoviæ - Nikšiæ - Šmidihen uspješno parafrazirao u svome rješenju Opskrbnoga centra Trnsko.
Dragomanoviæ je Bakemu imao prilike sresti i prilikom njegova posjeta Zagrebu 1965., kada je cijeli tematski broj ‘Arhitekture’ bio posveæen tome nizozemskom arhitektu.38 U èasopisu „Èovjek i prostor” [ÈIP] su objavljeni i razgovori povodom toga dogaðaja, gdje je bio prisutan Nikšiæ, a vjerojatno i Dragomanoviæ.39 Napokon, u to je doba i treæi èlan Dragomanoviæeva autorskog tima, Edo Šmidihen, boravio na usavršavanju u Bauwcentrumu u Rotterdamu (1964./65.).40
U išèitavanju moguæih utjecaja nizozemske arhitekture na Dragomanoviæev kreativni prosede valja reæi da je u najranijim njegovim projektima (upravo kod robnih kuæa) prije moguæe prepoznati Miesov utjecaj u primjeni materijala i ideji montažnosti. Tako Z. Juriæ piše: „Paviljon konfekcije na izložbi porodica i domaæinstvo na zagrebaèkom velesajmu iz 1958. (zajedno s N. Kuèanom) i Natjeèajni projekt Kemijskog instituta PMF u Skopju iz 1960. godine pokazuju senzibilitet za poslijeratna istraživanja Miesa i njegovu monumentalizaciju tehnike, ali uz izrazito rafinirano uspostavljanje humanog mjerila cijelog objekta…”41 Elementi strukturalizma, kako Juriæ smatra, dominiraju u projektu za Dom RTZ (ne sluèajno, potpisuju ga sva tri autora - Dra-
35 Ivankoviæ, 2008: 169
36 HAZU-HMA: ostavština Radovana Nikšiæa
37 Dragomanoviæ, Nikšiæ, Radimir, 1964: n.p.
38 Bakema, 1965
39 *** 1965; U ÈIP-u su ponekad prevoðeni Bakemini tekstovi (npr. Bakema, 1968) ili su prezentirani njegovi radovi (Petroviæ, 1955).
40 Obad Šæitaroci, 2000: 219
41 Juriæ, 1988: 6
42 Juriæ, 1988: 6
43 Juriæ, 1988: 6
44 Dragomanoviæ, 1972: n.p.
gomanoviæ, Nikšiæ i Šmidihen): „Arhitektonski koncept ima sva obilježja strukturalizma, ali bez agresivne i monotone repeticije, što je inaèe osnovni nedostatak strukturalistièki intoniranih arhitektonskih zamisli.”42 Meðutim, glavna potka svih Dragomanoviæevih projekata jest vraæanje arhitekture na mjerilo èovjeka, aktiviranje ulice koja je izgubila važnost u modernizmu (to je bila osnovna ideja Lijnbaana) i, naravno, gotovo de stijlovska estetika (koju Juriæ primjereno naziva ‘novim kubizmom’): „Uz strukturalistièka istraživanja paralelno traju i razmišljanja i realizacije na tragu novog kubizma (studija za modnu kuæu u Praškoj iz 1958., robna kuæa u Trnskom iz 1963., robna kuæa u Sisku iz 1969., robna kuæa u Vinkovcima iz 1970., SRCE iz 1972.), kojih je osnovno obilježje uspostavljanje humanog mjerila cjelokupnog objekta pomoæu rafiniranog odnosa otvora na proèelju i pažljivo proporcioniranog volumena.”43 I sam Dragomanoviæ u tekstu svoje habilitacije pri opisu ‘NaMe’ Trnsko potvrðuje tu namjeru: „Finoæa mjerila tih prostora treba da prenese èovjeka iz širokih aspekata automobilskog prometa u svijet pješaka, svijet ljudskog koraka u kojem se susreæu svi stanovnici susjedstva.”44
Možda je najbolji zakljuèak o utjecaju Bakeme i Nizozemaca na Dragomanoviæa dao I. Juras u svojem vrlo osobnom prisjeæanju, u nekrologu: „Uzora je bilo puno, ali to primarno nije bio Mies van der Rohe, kako se mislilo. U kabinetu, preko puta radnog stola, na zidu iznad niza niskih ormara još stoje, veæ pomalo izblijedile, kaširane fotografije kuæa holandskih arhitekata: Bakeme, Van der Broeka i Brinckmana… Zašto upravo ta arhitektura? Holanðani su dali doprinos novom urbanizmu kroz socijalnu kategoriju. Istraživali su strukturu organizma ovih trgovaèkih centara,
Sl. 13. Zagreb, Robna kuæa i kino, Z. Gmajner i S. Milkoviæ, natjeèaj 1960. (I. nagrada)
Fig. 13. Zagreb, A department store and a movie theater, Z. Gmajner and S. Milkoviæ, design competition 1960 (1st prize)
Sl. 14. Zagreb, Robna kuæa i kino, Boris Magaš, natjeèaj 1960. (V. nagrada)
Fig. 14. Zagreb, A department store and a movie theater, Boris Magaš, design competiton 1960 (5th prize)
Sl. 15. Rotterdam, Trgovaèki sklop ‘Lijnbaan’, J. van den Broek i J.B. Bakema, 1952.-1954.
Fig. 15. Rotterdam, Shopping center ‘Lijnbaan’, J. van den Broek and J.B. Bakema, 1952-1954
Sl. 16. Zagreb, Trnsko, Robna kuæa ‘NaMa’, A. Dragomanoviæ, 1965.-1966.
Fig. 16. Zagreb, Trnsko, Department store ‘NaMa’, A. Dragomanoviæ, 1965-1966
pješaèkih zona i ljepotu industrijskih zgrada. Njihovu su arhitekturu prouèavali i snimali naši arhitekti na putovanjima po Holandiji. Inventari oblika njihove arhitekture bili su refleksivni elementi nove, a ne infrastrukturne naslage, Dragomanoviæeve personalne slojevitosti. Ne vrijede opisni i brbljivi citati, veæ jasnoæa i konzistentnost.”45
ROBNE KUÆE
ALEKSANDRA DRAGOMANOVIÆA
DEPARTMENT STORES OF ALEKSANDAR DRAGOMANOVIÆ
U slojevito išèitanim utjecajima inozemnih, napose nizozemskih strujanja u arhitekturi i poticajnom kontekstu doba u kojem je Dragomanoviæ inaugurirao temu suvremene robne kuæe na našim prostorima (pri èemu je od svih autora koje smo spominjali i isprojektirao najveæi broj objekata te tipološke skupine) nalazimo respektabilan korpus od 14 takvih Dragomanoviæevih graðevina i sklopova (9 je realizirano). Njegova arhitektura trgovaèke namjene može se podijeliti na opskrbne centre kompleksnijih urbanistièkih atributa (3) i robne kuæe (11).
Ove je teme najèešæe projektirao samostalno, no na nekoliko je zadataka radio i u ravnopravnim koautorskim relacijama, primjerice s N. Kuèanom (robna kuæa u Praškoj ul.), B. Radimirom (robna kuæa ‘Dom’ u Varaždinu) te s R. Nikšiæem i Šmidihenom (Opskrbni centri Trnsko i Folnegoviæevo - gdje su i najvidljiviji utjecaji ‘holandske škole’ - te robna kuæa ‘VaMa’ u Varaždinu)46. Manje su sretne ‘koautorske’ relacije na projektima kojih su razradu i realizaciju, mimo autorove volje, preuzeli drugi kolege, poput B. Goldonija (robna kuæa ‘Dom’ u Varaždinu) ili S. Milkoviæa (‘NaMa’ Vinkovci), koji Dragomanoviæevo autorstvo ni na nacrtima, ni u publiciranim prikazima ne spominju!
Zanimljivo je da je sva trgovaèka arhitektura unutar opusa Aleksandra Dragomanoviæa skoncentrirana u relativno kratkome vremenskom odsjeèku, u nepunih 14 godina - od 1958. kad projektira paviljon Porodica i domaæinstvo na Zagrebaèkome velesajmu, poslije Praškoj, do 1972. kad završava glavni projekt ‘NaMe’ Vinkovci (iako se ralizacija protegnula do 1979.). Jedina je iznimka znatno kasniji natjeèajni projekt za novu robnu kuæu u Praškoj (1977.) s poslijenatjeèajnim studijama koje su, èini se, nastale tek poslije požara, najranije 1981. godine.
Kod Dragomanoviæevih Opskrbnih centara javlja se polivalentan program sadržaja: objekti za trgovinu, kino, knjižnica, dom kulture, ambulanta, mjesna zajednica, uslužni servisi, restoran i razni društveni prostori. U sva tri primjera zajednièka su poveznica pješaèki
meðuprostori, natkriveni pasaži i trgovi, gdje se i u kompozicijskom i u programskom pogledu jasno prepoznaju reference na model rotterdamskoga Lijnbaana
Prema urbanistièkom položaju Dragomanoviæeve su robne kuæe uglavnom projektirane kao slobodnostojeæe graðevine (èesto s predtrgom), a samo su primjeri u povijesnim jezgrama Varaždina i Vinkovaca izvedeni kao interpolacije s naizgled ugraðenom ‘prislonjenom’ postavom uz postojeæu izgradnju. Modna je kuæa u Praškoj specifièan sluèaj, buduæi da je inicijalno projektirana kao paviljon u slobodnom prostoru, poslije je prebaèen na parcelu u donjogradskom bloku koju je interpolacijski ‘zapunio’, no s jasnim prostornim cezurama prema okolnim povijesnim zgradama. Zanimljivo je da svi objekti nastaju kao potencijalni generatori gradskoga života u novim naseljima, koja tek trebaju zaživjeti, a rjeðe u povijesnoj jezgri na mjestima gdje je planirana urbana transformacija tradicionalne strukture u modernu gradsku toèku. Tlocrtno-morfološki Dragomanoviæ za Robne kuæe koristi dva èista, zatvorena geometrijska predloška - kvadrat (‘NaMa’ Trnsko i njene izvedenice) te izduženi pravokutnik (Praška, Prijedor, Varaždin i Sisak), a samo u Vinkovcima kontura tlocrta doima se razvedenije i manje algoritmirano. Jedini kontrastni odmak od ovih dvaju oblika jest trokutasti gabarit koji je autor ponudio kao jednu od studijskih varijanti za Prašku poèetkom 1980-ih. Funkcionalni ‘zoning’ njegovih robnih kuæa uvijek je besprijekorno i tehnološki jasno organiziran: ulazi su diferencirani na javne i opskrbne (u stražnjem dijelu), s preglednom pozicijom stubišta ili elevatora postavljenih u slobodni prostor, velikim open space prodajnim dvoranama prema ulici (oko 2/3 tlocrta etaže) te sa skladišnim i uredskim blokom koji je kod kvadratnih tlocrta smješten u stražnjem dijelu (Trnsko i izvedenice), odnosno u boènoj ‘desnoj’ treæini kod izduženih tlocrta (Prijedor, Varaždin, Sisak).
Konstrukcijski Dragomanoviæeve su robne kuæe uvijek skeletni sustavi s nenosivom opnom proèelja, položeni na kvadratnom rasteru koji varira od 5´5 m (Praška) ili 6´6 m (Trnsko) do modula 7,5 m (VaMa). U prvoj etapi koristi lake materijale (èelik - montažno-demontažnih moguænosti) i stvara prozraène ostakljene zgrade, a u kasnijim primjerima na prijelazu 60/70-ih godina, s
45 Juras, 1996
46 R. Nikšiæ i E. Šmidihen kao formalni su koatori (vjerojatno iz poslovnih razloga) potpisani još i na nacrtima robne kuæe ‘NaMa’ Trnsko te na njenoj izvedenici ‘Detelinara’ u Novom Sadu, no iz kasnijih popisa radova vidljivo je da ni Nikšiæ, ni Šmidihen taj objekt nikad ne pripisuju sebi, veæ iskljuèivo Dragomanoviæu, kako je i u literaturi na više mjesta publicirano.
47 Dragomanoviæ, 1972
promjenom protupožarnih propisa, poèinje primjenjivati armirani beton (Varaždin, Vinkovci), pa robne kuæe postaju zatvoreni volumeni. Projekt koji je oznaèio taj prijelaz jest studija za varaždinsku malu robnu kuæu 'Dom', gdje arhitekt predlaže dvije opreène varijante - jednu lagane strukture i nenosive envelope s èeliènim skeletom te, drugu, s 'povijesnim' proèeljem i strukturom od armiranoga betona i zidanih ispuna (koja je u konaènici i izvedena). U tehnološkom smislu važno je istaknuti kako Dragomanoviæ meðu prvima u Hrvatskoj uvodi eskalator kao oblik vertikalne komunikacije, koji se kod njega prvi put pojavljuje u projektu za Prijedor (1968.).
Prema oblikovnom rukopisu, odnosno kompozicijskim karakteristikama proèelja i volumena, Dragomanoviæeve robne kuæe pokazuju nekoliko razvojnih etapa. Prvi primjeri iz ranije faze arhitektova opusa (Praška, Trnsko i inaèice) poèivaju na temi uvuèenoga, posve dematerijaliziranoga ostakljenog prizemlja nad kojim konzolno prepušten puni ‘bijeli’ kvadar ostavlja dojam lebdjenja. Druga je etapa obilježena dinamiziranjem masa meandrirajuæim volumenom, s ekspresivnom tektonièkom igrom (Prijedor, Sisak). Treæi je pristup obilježen brutalistièkom izražajnošæu proèelja izvedenih u teškim masama i sirovome betonu (‘VaMa’ Varaždin), a èetvrta etapa obuhvaæa primjere s obilježjima neoregionalizma i povijesnih ‘citata’ uvjetovanih konzervatorskim kriterijima uklapanja novogradnje u povijesni kontekst (‘Dom’ Varaždin, Vinkovci). U vlastitoj oblikovnoj evoluciji Dragomanoviæ je unatoè trendovskim varijacijama likovnoga izrièaja uspio održati visoku estetsku razinu svojih rješenja obilježenih elegantnim, minimalistièkim vokabularom, osobito dosljednim u projektima koje je radio samostalno.
Na koncu valja istaknuti da je Aleksandar Dragomanoviæ na temi vlastitih robnih kuæa ostavio i svoj najvažniji teorijski doprinosizradivši 1972. na Arhitektonskom fakultetu Sveuèilišta u Zagrebu habilitacijski rad pod nazivom Problematika robnih kuæa na primjerima Trnsko Zagreb, Novi Sad i Vinkovci47, što mu je osiguralo profesorsko mjesto na Katedri za arhitektonsko projektiranje.
CONCLUSION
U arhitektonskom opusu Aleksandra Dragomanoviæa meðu stotinjak djela - natjeèaja, projekata i realizacija - brojnošæu i inovativnošæu istièu se robne kuæe i kompleksni opskrbni centri - njih 14, osmišljenih za razne gradove onodobne Jugoslavije. Kako je pokazala kritièka interpretacija svih navedenih objekata i sklopova iz ove skupine, kljuèni su autorovi doprinosi u kompozicijskim, konstruktivnim i tehnološkim inovacijama te u funkcionalno tipološkom razvoju arhitekture robnih kuæa u nas.
Prvi je uopæe 1958. projektirao prvu ab ovo namjenski podignutu modernu robnu kuæu na podruèju Hrvatske i Jugoslavije, èime je na naše prostore uveo novu arhitektonsku tipologiju. Razvijao je i dosljedno primjenjivao racionalnu i, što je za robne kuæe osobito važno, ekonomiènu metodu projektiranja na ‘rasteru’, stvarajuæi jasne i pregledne tlocrte podržane èistim konstruktivnim shemama. Usto, zahvaljujuæi utjecajima nizozemske škole na njegov projektantski prosede, radio je objekte visoke likovne i kompozicijske kvalitete.
Vjerojatno najvrjednije djelo u cjelokupnome njegovu opusu jest robna kuæa ‘NaMa’ Trnsko (uklopljena u širi sklop Opskrbnoga centra) s nedvojbenim utjecajima rotterdamskoga Lijnbaana arhitekata J.B. Bakeme i J.H. Van den Brokea. Važnost je te zgrade u njezinu utjecaju na daljnji razvoj tipa suvremene robne kuæe na prostorima onodobne Jugoslavije, buduæi da su autorove gotovo tipske inaèice (a i plagirane kopije) poslije podignute u nekoliko gradova. Veæ je u doba nastanka bila visoko valorizirana pa je osvojila Nagradu saveza arhitekata Jugoslavije i Godišnju nagradu Viktor Kovaèiæ (obje 1966.), a danas je unatoè recentnim degradacijama jedino Dragomanoviæevo djelo konzervatorski zaštiæeno kao kulturno dobro. Od nerealiziranih projekata takav je kreativni potencijal imalo natjeèajno rješenje za ‘NaMu’ u Sisku, koja je mogla biti još jedno remek-djelo svoga vremena.
Sl. 17. Varaždin, Robna kuæa’ VaMa’, A. Dragomanoviæ, R. Nikšiæ i E. Šmidihen, 1969.-1978. Fig. 17. Varaždin, Department store ‘VaMa’, A. Dragomanoviæ, R. Nikšiæ and E. Šmidihen, 1969-1978
Sl. 18. Zagreb, Opskrbni centar Trnsko, A. Dragomanoviæ, R. Nikšiæ i E. Šmidihen, 1965.-1969. Fig. 18. Zagreb, Shopping center Trnsko, A. Dragomanoviæ, R. Nikšiæ and E. Šmidihen, 1965-1969
Analiza izabranih primjera - Katalog
Iz ukupnoga Dragomanoviæeva opusa izabrano je 14 djela trgovaèke arhitekture relevantnih za temu robnih kuæa i opskrbnih centara. Kataloške su jedinice složene kronološkim redoslijedom, prema prvoj godini projekta (ili natjeèaja). Datacije su detaljnije rasèlanjene, ovisno o raspoloživim podacima: n. - natjeèaj, p. - projekt, r. - realizacija. Nazivi objekata su izvorni, prema opisima s nacrta ili autorova osobnog popisa radova, a u podnaslovu su dodani i današnji nazivi. Imena ulica su suvremena, radi lakše identifikacije na terenu. Popis dokumentacije je složen abacedno prema ustanovama, a bibliografije kronološki prema slijedu objava (detaljne reference za oba bloka podataka su priložene na kraju èlanka, kao i izvori ilustracija).
1. Tipska robna kuæa na izložbi ‘Porodica i domaæinstvo’ [posl. ‘Modna kuæa’]
Zagreb, Zag. velesajam [prenes. Praška ul. 7]
n. 1958. [I. nagr.] | p. 1958. | r. 1958. [Praška: p. 1958./59. | r. 1959./60.]
Koaut.: Ninoslav Kuèan
Konst. : V. Milèiæ, M. Biliæ; odg. pr. V. Krekoviæ [‘Projekt’]
Dokumentacija:
AF-AHA: Aleksandar Dragomanoviæ [doss.]
Arhiva A. Žuniæa: Aleksandar Dragomanoviæ. Radovi [elab., 1986.?]
Arhiva M. Dragomanoviæa: 3 fot.
DAZG: [1122] ZGD, inv.br. 2278
HAZU-HMA: ostavština A. Dragomanoviæa, inv. br. HMA/AD/9/8/1-6 (6 nac. - 1959)
MK-MKT: 392, 433
MSU-ATD: 10933, 13498, 13612 http://www.zoz.hr/files/sinagogasec.pdf
Bibliografija:
Pavloviæ, 1958; *** 1959; *** 1960; Kolacio, Rakiæ, 1960; Putar, 1960; Rakiæ, 1960; m., 1961; Ivanèeviæ, 1963; Ž.D., 1966.a; Ž.D., 1966.b; *** 1968; Pavloviæ, 1968.a; Maroeviæ, 1976: 43; Pasinoviæ, 1977: n.p.; Živkoviæ, 1978; J.M.M., 1984; Maroeviæ, 1986: 192-193; Ž.D., 1987; Juriæ, 1988; T. Pl., 1993; Mirkoviæ, 1994; J.M.M., 1995; ŽD., 1995; Obad Šæitaroci, 2000: 183, 277; Ivanèeviæ, 2001: 33-34; Pasinoviæ, 2001: 383; *** 2006: 221; Dubroviæ, 2006: 23-27, 88; Mrduljaš, 2007: 174; Polak, 2007: 600; Bobovec, Mlinar, Sentiæ, 2012: 186; Karaè, Žuniæ, 2012, 2013: 179; Križiæ Roban, 2012: 78-79, 12; Lovrenèiæ, 2012: 139, 150-151; Mrduljaš, Kuliæ, 2012: 25; Da.R.M., 2013; Damjanoviæ, 2014: 135; Jankoviæ, 2014: 11, 52; Žuniæ, Karaè, 2015: 195
Paviljon je prvotno izveden u rujnu 1958. za 2. izložbu Porodica i domaæinstvo na ‘Zagrebaèkom velesajmu’ (bio je pozicioniran u SZ dijelu), kada je realiziran i Milkoviæ-Gmajnerov paviljon (poslije preseljen za ‘NaMu’ na Trešnjevaèkom trgu). Graðevina u privremenoj izložbenoj funkciji unaprijed je projektirana kao robna kuæa (prva u onodobnoj Jugoslaviji!) pa se u „Èovjeku i prostoru” tada navodi da je „... objekt ostvaren kao montažno-demontažni, s tim da se nakon izložbe premjesti na odreðenu lokaciju u Praškoj ulici. (Dakle, sa sajamskom arhitekturom nema mnogo veze.) Objekt je trebao biti tipski - tipska trgovaèka kuæa...” Stakleno-metalan rasklopivi paviljon izrazito kubiènog volumena, minimalistièkog oblikovanja, nastao je pod utjecajem tada popularnih Miesovih èelièih ‘kutija’, a s vrlo sliènim konstruktivnim i oblikovnim prosedeom koji je iste godine V. Richter primijenio na Jugoslavenskom paviljonu na EXPO’58 u Bruxellesu. Prizemlje je kvadratnog tlocrta dimenzija 25´25 m (625 m2), a kat je zbog prepusta nad prednjim i stražnjim trijemom nešto izduljenijih proporcija 25´35 m (875 m2). Ulaz je naglašen natkrivenim ‘predtrgom’; u interijeru s ‘ophodno’ organiziranim prodajnim prostorom u samoj je sredini tlocrta postavljeno jednokrako akcentno stubište. U stražnjoj su zoni prizemlja skladišni, tehnièki i sanitarni prostori, dok su na katu u toj zoni uredi. Jednostavan, posve fleksibilan otvoreni tlocrt odgovara funkcionalnim premisama ‘tipske robne kuæe’, koja je morala biti lako prilagodljiva za izmjenjive scenarije korištenja. U konstruktivnome smislu paviljon je racionalno, inženjerski besprijekorno projektiran, što je zasigurno i zasluga Vuka Milèiæa, poslije profesora GF-a u Zagrebu i struènjaka za èeliène konstrukcije. Laka metalna struktura postavljena je na skeletnom rasteru 5´5 m s vrlo tankim stupovima i vidljivim dijagonal-
nim spregovima na proèelju, a u èeliku su izvedeni i svi ostali nosivi dijelovi sklopa (stropni roštilj, krovna rešetka s nadsvjetlima, stubište). Trošak izvedbe bio je vrlo nizak, svega 35.000 din/m2.
Potpuno ostakljen i prozraèan volumen robne kuæe po oplošju je proèelja artikuliran tek rasterom staklenih stijena, što je u noænoj pojavnosti objektu osiguravalo dojmljiv iluminacijski efekt.
Nakon izložbe paviljon je demontiran i prenesen na parcelu nekadašnje sinagoge u Prašku, u povijesno okruženje gdje se nova arhitektura (koja je izazivala i negativne kritike) kontrastno isticala materijalom, oblikovanjem, ali i znatno nižom visinom. Izvorna dokumentacija velesajamske etape paviljona nije saèuvana, no postoji nekoliko montažnih nacrta za izvedbu na novoj lokaciji u Praškoj (datirani su XII/1958. i III/1959.). Kako su graðevinske dozvole za instalacijske dionice izdane krajem 1959. i poèetkom 1960., kad je ‘izvršen oèevid’ na gradilištu, oèito je da je izvedba na novoj lokaciji tada veæ bila u tijeku. Zbog inovativnoga montažnog postupka, koji je hvaljen kao primjer funkcionalnosti, racionalnosti i ekonomiènosti modernizma toga doba, realizacija je trajala samo 90 dana, a „ÈIP” donosi vijest da je robna kuæa otvorena potkraj travnja 1960. (ponegdje se u literaturi neprecizno navodi da je rijeè o 1963. ili èak 1968.).
Paviljon za koji se i u struènome tisku pisalo da „...nema definitivni karakter”, pa je za njegovu lokaciju poslije bilo izraðeno više studija i natjeèaja, izgorio je 31. prosinca 1980. u požaru, a parcela u Praškoj 7 do danas je ostala prazna (privremeno se koristi kao parkiralište). Krajem 1999. vraæena je Židovskoj opæini Zagreb, otkad je bilo nekoliko nerealiziranih inicijativa za rekonstrukciju povijesne sinagoge, izgradnju novoga židovskoga kulturnog centra ili memorijalno ureðenje.
2. Opskrbni centar Trnsko [cjelina]
Zagreb, Trnsko 29-34
p. 1963. [sukc. do 1967.] | r. 1965.-1969. Koaut.: Radovan Nikšiæ, Edo Šmidihen
Dokumentacija:
Arhiva A. Žuniæa: Aleksandar Dragomanoviæ. Radovi [elab., 1986.?]
Arhiva I. Nikšiæ Olujiæ: nacrti [Ops. cent., ‘NaMa’]
Arhiva M. Dragomanoviæa: nacrti [‘NaMa’]
DAZG: [1122] ZGD, inv.br. 3098: ‘NaMa’; inv.br. 3100: Ambul.
HAZU-HMA:
ostavština A. Dragomanoviæa, inv.br. HMA/ AD/9/14/1-119: ‘NaMa’ (99 nac., 6 fot., panoa - 1963.-1966.)
ostavština R. Nikšiæa, inv.br. HMA/RN/3/35/ 1-2: Ops. cent. (2 nac. - 1963.); inv.br. HMA/ RN/3/37/1-9: Ambul. (5 nac., 4 fot. - 1964.); inv.br. HMA/RN/3/44/1-21: Rest. (11 nac., 10 fot. - 1966./67.)
MGZ-FT: 50375-50380
MK-MKT: 378, 385, 387, 429
UZGZ: DUP Trnsko [1960.]
Bibliografija:
Kolacio, 1962: n. p.; V. B., 1962; Z. Ša., 1964; Jelinek, 1965; Magaš, 1967; Pavloviæ, 1968; Maretiæ, 1970; Maretiæ, 1985; Odak, 1986: 109, 110; Šegviæ, 1986: 186, 195; Premerl, 1987; Maretiæ, 1993: 18, 19, 24, 25, 28; F. Vu., 1996; Maretiæ, 1996.a: 153-154; Maretiæ, 1996.b: 28-33; Kisiæ, 2005: 108, 109, 127; Strukiæ, 2010: 45, 47, 106; Žuniæ, 2012; Žuniæ, Karaè, 2015: 191
Naselje Trnsko, površine 29 ha, nastalo je kao prva eksperimentalna ‘kaseta’ od ukupno 25 planiranih, no tek djelomièno realiziranih stambenih zajednica Južnoga (danas Novoga) Zagreba, dimenzioniranih za po 10.000 stanovnika (idejno urbanistièko rješenje: Zdenko Kolacio, Mirko Maretiæ i Josip Uhlik, 1959./60.). U središtu naselja prepoznatljive su programske i arhitektonske reference (iako u manjem mjerilu) na europski relevantne trgovaèke sklopove tog tipa - Lijnbaan u Rotterdamu (1953.), Farsta Centrum u Stockholmu i Town Centre u škotskome Cumbernauldu (oba iz 1960.).
Na sliènim je postulatima i autorski tim A. Dragomanoviæ, R. Nikšiæ i E. Šmidihen osmislio urbanistièki kompleks Opskrbnoga centra Trnsko (1963.), kao jedan od prvih primjera polivalentnoga trgovaèko-društvenog centra na prostorima bivše Jugoslavije. Meðutim, unatoè uvriježenome mišljenju, èini se da autori nisu imali bitnog udjela u kompozicijskom rješenju cjeline (veæ samo u programskoj i poslije arhitektonskoj dionici), s obzirom na to da je na maketi Južnoga Zagreba, koju je godinu prije publicirao Urbanistièki zavod grada Zagreba (1962.), sklop Centra veæ bio definiran u toènim oblicima i gabaritima koje potom nalazimo u razradi Dragomanoviæa i koautora. Takoðer, zbog jasnoæe autorskih atribucija treba razlikovati Opskrbni (ponegdje u literaturi ‘Trgovaèki’) centar Trnsko arh. Ede Šmidihena, realiziran nekoliko godina kasnije (1967.-1969.) kao natkriveni pasaž s lokalima, koji je smješten u središnjem dijelu ove veæe cjeline istoga naziva!
Sklop je dominantno prizemne strukture, obuhvata 2,6 ha, izgraðene površine oko 5300 m2, izdužen u smjeru S-J oko 250 m. Gabaritno je razvedenih masa s nekoliko razlièitih tema javnih prostora insertiranih izmeðu objekata (dva trga, pješaèka djelomièno natkrivena
ulica, perivojne zone). Iako autori zajednièki potpisuju sve nacrte Centra kao urbanistièke cjeline, a takoðer i projekte svih objekata, poznato je da su pojedine dijelove tijekom etapne realizacije razraðivali samostalno, kako su te objekte individualizirano poslije i navodili u popisima svojih radova.
Tako Dragomanoviæ od 1963. projektira robnu kuæu ‘NaMa’ u južnoj zoni (izvedena 1965./66.), Šmidihen projektira centralni dio opskrbnog centra s lokalima i natkrivenom šetnicom, koja uza se veže planirani restoran, trgovine i uslužne servise te društvene sadržaje (projektirano 1967., realizirano 1969.), a zajedno rade Zdravstveni centar s ambulantom i ljekarnom u sjevernome dijelu (projekt 1964.-1966., izvedba 1966.); kao svojevrsnu ekstenziju Centra Nikšiæ i Šmidihen izvode i antologijsku osnovnu školu, smještenu SZ, u neposrednoj blizini (1962.1964.). Nažalost, spomenuta promenada koja objedinjuje kretanje kroza sklop ostala je svojevrstan ‘torzo’ bez ishodišta i nedovoljno artikulirana zbog nikad izvedenih objekata mjesne zajednice i jaslica u južnoj zoni Centra, nerealiziranog restorana s kavanom u središnjem dijelu uz trg (zajednièki projekt 1966./67.), doma kulture u sjevernoj ‘niši’, gdje je danas malen park, i pošte na rubu obuhvata.
Prema recentnim urbanološkim istraživanjima M. Maretiæa Centar Trnskoga nije u oèekivanoj mjeri zaživio kao aktivan generator dogaðanja u prostoru, vjerojatno zbog preformalnog i u odnosu na stambene zgrade izoliranog položaja, gdje i ‘težište naseljenosti’ i ‘geometrijsko središte’ naselja pada izvan obuhvata Centra. Na razini arhitektonskoga vrjednovanja cjeline i pojedinaènih objekata rijeè je o vrsnim, višestruko nagraðivanim i publiciranim djelima naše kasne moderne.
3. Robna kuæa ‘NaMa’ [posl. ‘Diona’; dan. ‘Spar’]
Zagreb, Trnsko 29 p. 1963.-1965. | r. 1965./66.
Formalni koaut.: Radovan Nikšiæ, Edo Šmidihen
Sur. Doroteja Ložnik; stat. Ž. Roèiæ; el. Vlado Trtinjak; vod. Zdenko Fidermuc
Dokumentacija:
AF-AHA: Aleksandar Dragomanoviæ [doss.]
Arhiva A. Žuniæa: Aleksandar Dragomanoviæ. Radovi [elab., 1986.?]
Arhiva I. Nikšiæ Olujiæ: nacrti
Arhiva M. Dragomanoviæa: nacrti
DAZG: [1122] ZGD, inv.br. 3098
HAZU-HMA: ostavština A. Dragomanoviæa, inv. br. HMA/AD/9/14/1-119 (99 nac., 6 fot., pano - 1963.-1966.)
MGZ-FT: 7690, 50375, 50378
MK-MKT: 429
Bibliografija:
Ž. D., 1966; Magaš, 1967; *** 1968.a; *** 1968.b; *** 1968.c; Pavloviæ, 1968.b; Maretiæ, 1970; Dragomanoviæ, 1972: n.p.; Maroeviæ, 1973; *** 1974; Vujoviæ, 1977: br. 29; Bošnjak 1980: 218; Šegviæ, 1983; J. M. M., 1984; *** 1985: br. 50; Odak, 1986: 109; Šegviæ, 1986: 186; Juriæ, 1988; T. Pl., 1993; J. M. M., 1995; *** 1996; Juras, 1996; Karaè, 1996; Maretiæ, 1996: 153-154; Polak, 1996: 16; Polak, 1998: 39, 42, 45; Špiriæ, Ivanišin, 1998: 111; Obad Šæitaroci, 2000: 166, 183, 266; Premerl, 2003: 87; *** 2005.-2007; *** 2006: 104; Maroeviæ, 2007: 146-147; Mrduljaš, 2007: 174; Polak, 2007: 606-607; Margaretiæ Urliæ, 2009: 14-15, 46-47, 49-50; Uchytil, Barišiæ Mareniæ, Kahroviæ, 2009; Strukiæ, 2010: 45, 46, 47, 106, 115; Uchytil, Barišiæ Mareniæ, Kahroviæ, 2011; Zagreb Society of Architects’ - Youth Section, 2011; Karaè, Žuniæ, 20121, 20131: 174-175; Žuniæ, 2012; Sekcija mladih DAZ-a, 2013; *** 2014; Damjanoviæ, 2014: 391; Magaš, 2014: 54-57; Žuniæ, 2014: 12; Žuniæ, Karaè, 2015: 190-191
U sklopu polivalentnoga Opskrbno-trgovaèkog centra Trnsko (program i urbanistièko rješenje A. Dragomanoviæ, R. Nikšiæ, E. Šmidihen, 1963.) Dragomanoviæ iste godine samostalno zapoèinje projekt robne kuæe ‘NaMa’, no nacrte svih objekata u Centru, pa tako i robne kuæe, u kontinuitetu zajednièkog rješenja sklopa formalno signiraju sva tri autora koji tek u kasnijim popisima svojih radova navode diferencirane atribucije.
Zgrada je smještena u središtu ‘trokuta’ naselja Trnsko u južnome dijelu Centra; I. glavnim ulazom orijentirana je prema zelenoj površini i trgu uz sabirnu prometnicu, gdje je inicijalno bio predviðen restoranski objekt (takoðer projekt istih autora, 1966./67.); opskrbni pristup i gospodarsko dvorište sa zapadne su stražnje strane. Prvotno je robna kuæa bila slobodnostojeæi volumen (P+1) eksponirane impostacije u prostoru, a poslije je natkrivenim pješaèkim pasažem povezana u jedinstvenu cjelinu s Tržnim centrom (E. Šmidihen, 1967.-1969.).
Èistoga je kvadratnog tlocrta (30´30 m), razvijena na dvije etaže (btt P=1800 m2), pri èemu je prizemlje namijenjeno samoposluživanju, a kat specijaliziranim odjelima. Prodajni su prostori u prednjem dijelu objekta (1000 m2), u kojima skeletna struktura omoguæuje otvoren, posve fleksibilan tlocrt organiziran mobilijarom. U stražnjoj su zoni skladišta, uredi, tehnièke prostorije i opskrbne vertikale orijentirani na gospodarsko dvorište, gdje su idejnim projektom bila predviðena dva prizemna aneksa, no realiziran je samo jedan s naknadno projektiranim (1966.) mesnicama otvorenim prema zelenoj tržnici. Laka skeletna konstrukcija od kutijastih èeliènih stupova ( 130 mm, na katu 100 mm) postavljena je na ortogonalnoj mreži raspona 6´6 m (ukupno 25 modularnih polja). Stropna ab ploèa izmeðu prizemlja i kata, debljine samo 9 cm, ojaèana je ab-gredama na istome nosivomu rasteru i sekundarnim podvlakama na svaka 3 m; krovna konstrukcija izvedena je kao èelièni roštilj od ‘I’ nosaèa, a unutar svakog polja smješteni su horizontalni ukrutni spregovi (φ 51), dok je vertikalni spreg
(φ 76) pozicioniran ekscentrièno u po jednome boènome modulu svakog smjera. Oplošje je zgrade nenosivo (sendvièi od ab-monierki s ‘heraklit’ izolacijom i saæastom opekom); spušteni je stropni podgled izvorno bio izveden od drvene oplate, još oèuvane na vanjskoj ovješenoj nadstrešnici.
Decentno mjerilo i nepretenciozna silueta lebdeæega bijelog volumena na transparentnoj staklenoj bazi pokazuju odmjeren i estetiziran koncept. Proèelja kata u apstraktnoj jednostavnosti i èistoæi obraðena su sitnim svijetlim kulirom na plohama ‘vijenca’, dok su zidne ispune obložene bijelim keramièkim ploèicama finoga modula; bjelina zidnih panela prekinuta je tek trakastim prozorskim cezurama (na južnom proèelju postavljeni su brisoleji od metalnih lamela koji su i bitan oblikovni motiv). U kompoziciji sklopa naglašenu važnost ima elegantan potez dvorišnoga zida u prizemlju koji se iz osnovnog volumena ‘miesovskom’ gestom isteže uz južni prospekt zgrade.
Robnu je kuæu izgradila ‘Industrogradnja’ Zagreb (otvorena 25. 2. 1966.), a izvornost joj je bila oèuvana do sredine 1990-ih, kad je izveden niz degradacijskih zahvata na vanjštini (postava plitkoga kosog krovišta 1996., ugradnja predimenzionirane alu-elox bravarije), kao i intervencija u interijeru (pregradnja katne etaže u zasebne lokale, izvedba dizala izmeðu stubišnih krakova, zamjena drvenoga podgleda knauf-ploèama itd.).
Unatoè recentnim devastacijama, ovo je Dragomanoviæevo antologijsko djelo od 2003. zaštiæeno kulturno dobro [Z-680, NN 63/03], valorizirano kao vrhunski izraz kasne ‘bijele’ moderne. Ta inženjerski èista i konstruktivno racionalna graðevina, osobitoga kompozicijskog sklada i simpliciranoga likovnog rukopisa obogaæenog osjeæajem za detalje, autoru je 1966. donijela Godišnju nagradu ‘Viktor Kovaèiæ’, a o popularnosti zgrade (koja je bila jedan od prvih primjera suvremenih robnih kuæa u onodobnoj Jugoslaviji) govori i èinjenica da su prema njezinu ‘tipskom’ obrascu realizirane gotovo identiène robne kuæe u Vukovaru i na dvjema lokacijama u Novom Sadu.
4. Opskrbni centar Folnegoviæevo
Zagreb, J. Laurenèiæa | M. Trnine p. 1965. - id. skica
Koaut.: Radovan Nikšiæ, Edo Šmidihen
Dokumentacija:
Arhiva A. Žuniæa: Aleksandar Dragomanoviæ. Radovi [elab., 1986.?]
HAZU-HMA:
ostavština A. Dragomanoviæa, inv.br. HMA/ AD/9/16/1-5 (5 nacrta - nedat.)
ostavština R. Nikšiæa, inv.br. HMA/RN/3/ 40/1-5 (5 nacrta - nedat.)
MK-MKT: 376, 443
Bibliografija:
Kisiæ, 2005: 110, 127
Polivalentan kompleks planiran je za tada veæ uglavnom dovršeno Folnegoviæevo naselje (na nacrtima pogrešno piše ‘Folnegoviæeva ulica’, koja se nalazi sjevernije, na Sigeèici), a trebao je biti lociran u središtu naselja na èetverokutnoj insuli izduženoj u smjeru Z-I, omeðenoj èetirima ulicama. Taj neizgraðeni prostor okružen višestambenim zgradama urbanistièki je bio predviðen za centralni sadržaj pa je rješenje interpolacijski uklopljeno u dovršenu ortogonalnu matricu cjeline koju uspješno nastavlja.
Ovaj projekt (Dragomanoviæ ga u popisu svojih radova naziva ‘idejna skica’) nastaje dvije godine nakon programski sliènoga Opskrbnog centra Trnsko, no djeluje kao njegova kompaktnija, zatvorenija i kompozicijski manje dinamièna verzija. Komunikacijske okosnice sklopa koje povezuju sve sadržaje jesu dvije natkrivene pješaèke osi (svojevrstan cardo i decumanus), što su kao tema preuzete iz Trnskoga, a ishodišno nesumnjivo iz rotterdamskoga Lijnbaana. Na sjevernome dijelu, uz podužnu šetnicu, postavljen je linearan potez uslužno-servisnih sadržaja (brijaè, frizer, sabirnica rublja, èistionica, postolar, ljekarna) smještenih u lokalima moduliranima konstruktivnom mrežom. Samoposluživanje je na istoènome dijelu sklopa, a na nj se prema središtu nadovezuje restoran društvene prehrane, ot-
voren prema klaustralnome trgu (tema foruma) formiranom uza sjecište pješaèkih osi. U zapadnoj su zoni Centra društveni sadržaji (kinodvorana, èitaonica, prostori udruga), sa zanimljivim preklapanjem urbanistièkih i arhitektonskih komunikacija (na vanjski podužni pasaž nastavlja se unutarnji hodnik društvenoga centra, prolazan na oba kraja).
Konstrukcija sklopa poèiva na èistoj kvadratnoj mreži, a èini je èelièni skeletni sustav s lakim staklenim ili panelnim vertikalnim ispunama.
Proèelja su ‘de stijlovski’ oblikovana, apstraktna i kompozicijski promišljena, s iznimno izduljenim prizemnim volumenima povezanim zajednièkom opnom ravnoga krova. I sam tlocrt u prostornim odnosima ostavlja dojam kao da je proporcioniran u zlatnome rezu. Zanimljiv su oblikovni detalj veliki natpisi iznad svake volumenske cjeline koji pojašnjavaju njezin program.
Neobièno je što taj iznimno uspješan projekt nikada nije publiciran, niti se spominje u enciklopedijskim biografijama autora. Iako daljnje razrade dokumentacije nije bilo, prostor potencijalnog Centra još je dvadesetak godina èuvan za tu namjenu, pa je tek sredinom 1980-ih na tome mjestu nastala stambena zgrada i objekt samoposluživanja.
5. Robna kuæa ‘Dom’ - ‘Jedinstvo’ [posl. ‘VaMa’; ‘Point’]
Varaždin, Cankareva 1 | Kaèiæeva 3 p. 1966. - id. skica; 1967. - gl. pr. | r. 1967./68.
Koaut.: Berislav Radimir [Izv. pr. Bruno Goldoni, APB ‘Varaždin’]
Dokumentacija:
DAVŽ: [0047] SO Varaždin, br. 06/3850-1967: Rob. kuæa ‘Jedinstvo’ (1 mapa: dozv., 4 nac.1966./67.)
HAZU-HMA: ostavština A. Dragomanoviæa, inv. br. HMA/AD/9/17/1-7 (6 nacrta - 1966.)
MK-KOVa: konz. Uvjeti, dozvole
MK-MKT: 442
Anketni izvori:
Spomenka Rožiæ, Varaždin (27.11.2015.) Željko Trstenjak, proèelnik KO Varaždin (27.11. 2015.)
Bibliografija:
Kožar, 1974: n.p.; Kožar, 1985: n.p.; LentiæKugli, 2001: 27, 75
Podaci o ovome objektu djelomièno su dvojbeni i nedovoljno jasni. Naime, Dragomanoviæ u popisu svojih radova navodi studiju Robne kuæe ‘Zvijezda’ Varaždin iz 1968. (lapsus u nazivu, vjerojatno zbog njegove istoimene novosadske robne kuæe), dok na saèuvanim nacrtima iz ostavštine ni naziva ni adrese nema, a listovi su opisani tek kao idejne skice s datacijom 7/1966. Jedina bilješka u literaturi [Lentiæ-Kugli, 2001.] navodi robnu kuæu pod nazivom ‘Jedinstvo’ (što je naziv tvrtke) te realizaciju datira u 1967., navodeæi da ju je po projektu A. Dragomanoviæa i B. Radimira ‘izveo’ arh. B. Goldoni iz Varaždina. Ni Dragomanoviæ, ni Radimir u svojim popisima ne spominju da je objekt realiziran, no na adresi koju bilježi I. Lentiæ-Kugli doista postoji robna kuæa koja izgledom toèno odgovara jednoj od varijanti iz spomenutih Dragomanoviæevih idejnih skica!
Korespondenciju oko izgradnje tog objekta 1966./67. s Konzervatorskim zavodom te SO Varaždin potpisuje Bruno Goldoni (APB ‘Varaždin’), koji 1967. ishodi lokacijsku i graðevinsku dozvolu za robnu kuæu pod službenim nazivom ‘Dom’, pa se èini da je bez sudjelovanja autora, a možda i bez njihova znanja, lokalno napravljena projektna razrada, potom i realizacija (je li se Dragomanoviæ tog autorstva iz nekoga razloga odrekao ili za realizaciju nije ni znao, zasad ostaje nejasno).
U zakljuènom dokumentu investitor izjavljuje da je osigurao sredstva za izgradnju u visini 1,9 milijuna dinara te da æe gradnju zapoèeti 1. 6. 1967., a završiti je do 1. 4. 1968. Uporabna dozvola nije uložena, pa se datacija dovršetka izvedbe ne može toèno utvrditi.
Preobrazbom poduzeæa naziv se ubrzo mijenja u ‘VaMa’, a kad je objekt 2000. prodan zagrebaèkom ‘Tekstilprometu’, robna je kuæa preimenovana u ‘Point’; posljednjih nekoliko godina korisnik je ‘Donatex’. To je prva, mjerilom nevelika, varaždinska robna kuæa u kojoj su nakon izgradnje ‘VaMe’ na Kapucinskom trgu ostali samo neki komplementarni odjeli (namještaj, boje i lakovi), a u novije vrijeme tekstilna roba.
Graðevina je locirana u visokovrijednom ambijentu povijesne jezgre, na uglovnoj parceli u okruženju prizemnica i jednokatnica, pa je gabaritno prilagoðena tome mjerilu (P+1+Pk), s linijama proèelja postavljenim na povijesnome regulacijskom pravcu i poluugraðenom postavom prema južnome susjedu.
U spomenutim ‘idejnim skicama’ Dragomanoviæ istražuje dva opreèna pristupa - jedan gdje metodom kontrasta interpolira suvremeno oblikovanu robnu kuæu s ravnim krovom, slobodnostojeæe postave uvuèene u parcelu (nalik umanjenoj ‘Nami’ Trnsko!) i drugi gdje metodom uklapanja oblikuje discipliniranu ugraðenu uglovnicu s kosim krovom, arkadnim trijemom u prizemlju i pravilnim ritmom francuskih prozora na katu. U oba sluèaja tlocrt je gotovo identièan (izvedene dimenzije su 20´20 m), takoðer i urbanistièka postava koja je ukljuèivala aktivaciju dvorišta i pasaž kroz palaèu zagrebaèkoga Kaptola u istoènome zaleðu robne kuæe (nerealizirano). Izvedena je, dakle, ova konzervativnija varijanta koja slijedi vijenac susjednih kuæa i nagib kosih krovova te inaugurira trijem s lukovima u prizemlju, naizgled ‘povijesnih’ atributa, ali nespecifièan za Varaždin.
Interijer u prizemlju riješen je poluetažno (pod južnim je dijelom suterenski prostor), sa središnjom postavom vertikalnih komunikacija i kružnom organizacijom prodajnog prostora; kat i potkrovlje ponavljaju tu dispoziciju. Predviðeno južno gospodarsko dvorište u Cankarevoj ul. nije izvedeno, pa postoji samo kolni pristup u zadnjoj arkadi.
Konstrukcija je kombinacija ab skeleta i punih zidova (u ‘kontrastnoj’ varijanti trebala je biti èelièna).
Ovo korektno, no ne osobito kreativno Dragomanoviæevo djelo prvi je put u njegovu opusu inauguriralo temu povijesne i lokalne kontekstualizacije koja æe se snažno manifestirati nekoliko godina poslije pri oblikovanju robne kuæe u Vinkovcima.
6. Robna kuæa ‘Vukovar’ [dan. ‘Velepromet’]
Vukovar, J. J. Strossmayera 3 p. 1966.? | r. 1969./70.
Dokumentacija:
Arhiva A. Žuniæa: Aleksandar Dragomanoviæ. Radovi [elab., 1986.?]
MK-KOVu: id. proj. obnove rob. kuæe (‘Hidroelektra-projekt’, d.o.o. - 5/2001.)
Anketni izvori:
Zdenka Predrijevac, proèelnica KO Vukovar (6.8.2015.)
Bibliografija:
Dragomanoviæ, 1972: n.p.; Popoviæ, 1972: 20, 21, 27, 36; Majski, 1975: 126; Tustoniæ, 1977: n. p.; J. M. M., 1984; Juriæ, 1988; Karaè, 1992; T. Pl., 1993; Karaè, 1994.a: 331, 336; Karaè, 1994.b: 91; J. M. M., 1995; Z. Kè., 1996; *** 1996; Karaè, 1997.a: 14; Karaè, 1997.b: 14; Obad Šæitaroci, 2000: 183; Karaè, 2001: 123; Karaè, 2004: 133; Z. Kè., 2005; Karaè, 2007: 137; Karaè, 2010: 229230, T. XCV/2; Karaè, 2012: 240; Žuniæ, 2012: 128; *** 2014
Vukovarska robna kuæa (još uvijek u izvornoj funkciji) jedna je od èetiriju izvedenih inaèica Dragomanoviæeve ‘NaMe’ Trnsko koja je i danas u najboljem stanju. Èini se da je projekt naruèen odmah nakon dovršetka zagrebaèkog ‘prototipa’ jer sam autor u popisu svojih radova objekt datira u 1966., što se može odnositi na dokumentaciju, ali ne i na izvedbu, koja se prema publikacijama vukovarskog poduzeæa ‘Graðevinar’ odvijala tek tijekom 1969./70. Projekti u Vukovaru nisu saèuvani, a nema ih ni u Dragomanoviæevoj ostavštini (iako on u popisima radova navodi ‘glavni i izvedbeni projekt’), pa je moguæe da i nisu iznova iscrtavani, nego da su za gradnju korištene kopije nacrta Trnskoga (s ulijepljenom novom sastavnicom, kako se èesto radilo kod tipskih projekata).
Zgrada je podignuta u središtu grada, u glavnoj ulici, a nastala je na mjestu gdje je u poplavi 1965. srušen povijesni blok. U izmijenjenoj urbanistièkoj situaciji umjesto uliènoga poteza ugraðenih prizemnica ispred nove je robne kuæe, uvlaèenjem volumena u dubinu parcele za 8 m, formiran predtrg kao zaèetak buduæe pješaèke zone. Novogradnja je isprva bila slobodnostojeæa, no interpolacijom aneksa uza sjeverno proèelje (arh. Milka Papiæ, 1980.) postala je poluugraðena.
U odnosu na izvorni zagrebaèki predložak, na vukovarskom primjeru nisu izvedeni svi elementi arhitekture, niti su korišteni posve
identièni materijali i vidljivi detalji. U stražnjem dijelu tako nije realizirano gospodarsko dvorište sa servisnim objektom (a posljedièno ni amblematski južni zid kao važan dio kompozicije), buduæi da parcela nije imala dovoljnu dubinu, a ni kolni pristup. Nedostaju brisoleji i njihovi zidni nosaèi ispred velikih južnih otvora na katu jer je u tlocrtu na tome dijelu potez ureda zamijenjen prodajnim degažmanom kojem nije trebala zaštita od sunca. Kao rezultat prilagodbe tehnološkim moguænostima lokalnoga graðevnog poduzeæa, nenosiva katna opna na proèeljima umjesto sendviè-monierki izvedena je kao klasièan zid od bijele silikatne opeke, a betonske su horizontalne pasice obraðene u smeðem kuliru, što je za Dragomanoviæev likovni rukopis netipièan i prekontrastan kolorit.
S obzirom na to da se robna kuæa nalazi u zaštiæenoj povijesnoj jezgri, u obnovi nakon Domovinskoga rata konzervatorskim je nastojanjem provedena rekonstrukcija prema Dragomanoviæevu izvorniku (arh. Marusja Tus, 2001.). Pritom su korigirane neke od spomenutih ‘lokalnih’ nedosljednosti pa je objekt umjesto vidljive opeke dobio glatko žbukana, posve bijela proèelja nalik onima u Trnskom. Ipak, željezna bravarija, koja tehnièki više nije prihvatljiva, zamijenjena je aluminijskom, a suvremeni su materijali korišteni i u interijeru (‘knauf’ spušteni stropovi i podgledi stubišta itd.).
7. Robna kuæa ‘Zvezda’ - ‘Kokra’ [dan. ‘Simpo’]
Srbija, Novi Sad, Bulevar osloboðenja 31 p. 1967.? | r. 1968.
Dokumentacija:
Arhiva M. Dragomanoviæa: fotog. (o. 1970.)
Anketni podaci:
Nebojša Todoroviæ, Novi Sad, SGNS - TA (6.8. 2015.)
Dr.sc. Dubravka Ðukanoviæ, Novi Sad, ‘Studio D’Art’ (6.8.2015.)
Bibliografija:
Dragomanoviæ, 1972: n.p.; J. M. M., 1984; Juriæ, 1988; T. Pl., 1993; J. M. M., 1995; Obad Šæitaroci, 2000: 183; Žuniæ, 2012: 128; *** 2014
Prototip robne kuæe ‘NaMa’ Trnsko, nakon Zagreba i Vukovara, uz manje je modifikacije gotovo istovremeno izveden i na dvjema lokacijama u Novom Sadu (a planiran je i za treæu u sklopu Centra ‘Liman II’, gdje do realizacije nije došlo).
Projektna dokumentacija nije saèuvana ni u ostavštini Aleksandra Dragomanovæa, ni u Tehnièkoj arhivi SO Novi Sad (gdje postoje nacrti za kasniju robnu kuæu na Detelinari), pa nije sigurno potpisuje li i ovu zgradu isti formalni koautorski tim (R. Nikšiæ i E. Šmidihen), no vjerojatno je da je tako. Moguæe je da nacrti i nisu iznova iscrtavani, veæ da su korištene kopije projekta robne kuæe Trnsko s dolijepljenom novom sastavnicom, kako je to uèinjeno u elaboratu robne kuæe na Detelinari.
Zbog nepostojanja dokumentacije ni datacija zasad nije sasvim pouzdana, buduæi da Dragomanoviæ u popisu svojih radova navodi 1967., ali ta se godina (sudeæi po sliènoj, ali razjašnjenoj dvojbi oko vukovarske robne kuæe) vjerojatno odnosi na projekt, dok smo terenskom anketom meðu stanovnicima susjednih zgrada utvrdili da realizaciju valja datirati u 1968. Urbanistièki položaj robne kuæe vrlo je eksponiran, smještena je na najveæemu novosad-
skom bulevaru u prvome redu uz ulicu, glavnim proèeljem orijentirana prema zapadu, a arhitektonski joj okvir u zaleðu formiraju lamele stambenih višekatnica.
Gospodarsko je dvorište zbog prostornih ogranièenja manje nego kod Trnskoga te ima boèni južni ulaz, no u interijeru je organizacija tlocrta s otvorenim prodajnim prostorom posve izvorna, a vjerno je oèuvano i glavno stubište koje je kod ostalih primjera pretrpjelo znatnije intervencije.
Robna kuæa (danas salon namještaja) u dobrome je stanju pa su evidentirane tek manje adaptacije: željezna je bravarija zamijenjena alu-eloxom i glavni je ulaz premješten na južni dio proèelja, u interijeru je drveni spušteni strop zamijenjen ‘knauf’-ploèama, a istim su materijalom (vjerojatno zbog protupožarnih propisa) obloženi i èelièni stupovi.
Na boènome su proèelju izvedeni zidni istaci za brisoleje, ali lamele nikad nisu postavljene vjerojatno stoga što je to sjeverna fasada.
Dašèani spušteni strop oèuvan je u podgledu ovješene nadstrešnice ispred glavnoga proèelja i po obodu glavnoga volumena.
8. Trgovaèko-administrativni Centar ‘Liman II’
Srbija, Novi Sad,
Bulevar osloboðenja 127-133 |
Bulevar cara Lazara | Nar. fronta |
Dr. I. Ribara
p. 1968. - id. skica | urb. rješenje izvedeno
Dokumentacija:
Arhiva A. Žuniæa: Aleksandar Dragomanoviæ. Radovi [elab., 1986.?]
Bibliografija:
* Projekt nije publiciran niti se u literaturi navodi.
Realizacija robne kuæe ‘Zvezda’ na sjevernom potezu Bulevara osloboðenja 1968. Dragomanoviæu je, èini se, otvorila nove moguænosti projektantskog angažmana u Novom Sadu jer iste godine za južni dio tog bulevara izraðuje ‘idejnu skicu’ urbanistièko-arhitektonskog sklopa opskrbnog centra nove višestambene zone ‘Liman II’. Potpunija dokumentacija tog projekta ni u autorovoj ostavštini, ni u gradskom arhivu Novoga Sada ne postoji, osim nekoliko skica uloženih u elaborat njegovih referentnih radova, pa nije jasno je li daljnje razrade uopæe bilo ili je sve ostalo na inicijalnim promišljanjima.
Rijeè je o polivalentnome javnom sklopu smještenom u insuli omeðenoj èetirima ulicama. S obzirom na to da i na tlocrtima i na pogledima postoje ‘bijele markice’ koje Dragomanoviæ nije rješavao (ali ih je ucrtao), može se zakljuèiti da su to objekti koji su tada veæ postojali ili su bili urbanistièki zadani, zbog èega njegov sklop ima karakter kompleksne urbanistièke interpolacije. Svi projektirani objekti stvaraju novu gradsku fasadu sa zapadnom orijentacijom prema Bulevaru osloboðenja i stražnjim opskrbno-parkirališnim i kolnim pristupom s istoène paralelne Ul. dr. I. Ribara. Središnja je tema prostornog rješenja
robna kuæa (tlocrtno i vanjskim izgledom nalik Trnskome, ovdje u 5. inaèici), sjeverno je od nje velika trokatna garaža s trgovaèkim prizemljem, a južno, na uglovnoj poziciji prema Ul. Narodnog fronta, poslovna ‘lamela’ P+3 te ispred nje prizemni paviljon s trgovaèkim lokalima. Oko cijeloga sklopa predviðen je zeleni okvir, a ispred robne kuæe ucrtan je dijelom natkriveni trg atrijske koncepcije (parafraza rimskog foruma). Prospekt prema bulevaru odlikuje se elegantnom horizontalnom kompozicijom masa povezanih u cjelovit oblikovni izrièaj kasne moderne.
Iako daljnji trag Dragomanoviæeva sudjelovanja u artikulaciji tog prostora nemamo, važno je istaknuti da je opisana urbanistièka situacija u konaènici vrlo toèno realizirana po njegovu rješenju, no s drukèijom arhitekturom. U garažnome objektu danas su u prizemlju smještene trgovine, u robnoj kuæi dominantan je sadržaj ‘DM’, a poslovna je zgrada realizirana u planiranim gabaritima, ali bez prizemnoga paviljona s lokalima. Autor ne navodi nikakav podatak o realizaciji tog sklopa, pa možda i nije bio upoznat s èinjenicom da je njegovo urbanistièko rješenje u cijelosti izvedeno, vjerojatno na naèin da je bilo ugraðeno u formalni urbanistièki plan i sukcesivno izvoðeno.
9. Robna kuæa
BiH, Prijedor
p. 1968. - studija
Dokumentacija:
Arhiva A. Žuniæa: Aleksandar Dragomanoviæ. Radovi [elab., 1986.?]
Bibliografija:
* Projekt nije publiciran niti se u literaturi navodi.
Studija za robnu kuæu u Prijedoru saèuvana je u samo nekoliko skica bez oznake naruèitelja, uže lokacije ili adrese. Nije publicirana niti se igdje u literaturi spominje, a zanimljivo je da ju ni sam autor ne navodi u popisima svojih radova iako je jedan list grafièke dokumentacije (s perspektivom i dva tlocrta) uvrstio u elaborat vlastitih djela, što je zasad jedini trag postojanja ovoga projekta. Možda je razlog tome taj što daljnje razrade za Prijedor nije bilo, dok je gotovo identièno rješenje tlocrta uz prepoznatljive kompozicijske elemente Dragomanoviæ godinu dana kasnije (1969.) iskoristio u natjeèajnom projektu za robnu kuæu ‘NaMa’ Sisak, gdje je elaboracija prijedorskoga ‘prototipa’, kako æemo vidjeti, dovedena do visoke kreativne razine.
Sudeæi po perspektivnom crtežu, robna kuæa u Prijedoru kao soliterni je troetažni objekt (P+2) trebala biti smještena u dnu veæega trga prema kojem se otvara dužim proèeljem, a linijatura pješaèke plohe kontinuirala je iz konstruktivnog rastera zgrade.
Objekt je izduženoga pravokutnog tlocrta (okvirnih proporcija 1:2) razvijenog na ortogonalnoj konstruktivnoj mreži 8,5´12,5 m
(sudeæi po sisaèkom projektu). Kat ima identiènu organizaciju kao i sisaèki primjer - velik landsape prodajni prostor uzduž cijelog objekta, opremljen eskalatorima pozicioniranima toèno kao na sisaèkome i poslije na varaždinskom tlocrtu, a paralelno s njima, u dubini prostora uzduž stražnjega se proèelja protežu èetiri ‘boxa’ skladišta; na kraæoj strani zgrade nalazi se upravno-administrativni blok s tehnièkim vertikalama, po èemu je dispozicijski ‘zoning’ vrlo slièan rješenju varaždinske ‘VaMe’. Drugi je kat gotovo preslika prvoga (vjerojatno i prizemlja, koje nije prikazano), uz dodatak uglovnoga cafea.
Kao kod ostalih Dragomanoviæevih robnih kuæa, i ova u kompozicijskom postupku ostavlja dojam lebdjenja osnovnoga punog volumena nad transparentnim staklenim prizemljem, pri èemu je dvokatni gabarit rašèlanjen horizontalnom cezurom otvora i posmaknutim volumenima katnih etaža koje se doimaju kao elegantne bijele trake. Sa sisaèkim primjerom prijedorska robna kuæa dijeli sliènosti u oblikovanju proèelja inspiriranih temom meandra i naglašenom igrom konzolnih prijepusta te uvlaèenja volumena ‘oduzimanjem’ mase od glavnoga korpusa.
10. Robna kuæa ‘Nama’ [posl. ‘VaMa’, dan. zatvorena]
Varaždin, Kapucinski trg 9 | Vrazova | Cankareva n. 1968./69. [I. nagrada] | p. 1969. [izmj. do 1977.] | r. 1969.-1978.
Koaut.: Radovan Nikšiæ, Edo Šmidihen [razrada: APB ‘Ilica 21’; ‘Projekt’ Zagreb; PB GP ‘Zagorje’]
Dokumentacija:
AF - AHA: Aleksandar Dragomanoviæ [doss.]
Arhiva A. Žuniæa: Aleksandar Dragomanoviæ. Radovi [elab., 1986.?]
Arhiva I. Nikšiæ Olujiæ: persp. DAVŽ: [0047] SO Varaždin, UP-I UP-06-5386/ 1969; 06-1953/75; 06-1853/77; 06-2305/77; 06-2437/77: Rob. kuæa ‘VaMa’ (7 mapa: dozv., nac., razni dok. - 1968.-1978.)
HAZU-HMA: ostavština A. Dragomanoviæa, inv. br. HMA/ AD/9/20/1-5 (5 fot.); ostavština R. Nikšiæa, inv. br. HMA/RN/3/ 45/1-9 (1 nac., 7 fot., 1 dok.)
MK-KOZG: konz. uvjeti, dozvole
MK-MKT: 394
Anketni izvori:
Spomenka Rožiæ, Varaždin (27.11.2015.)
Bibliografija:
Malekoviæ, 1969; Kožar, 1974: n. p.; Maroeviæ, 1975; Maroeviæ, 1976: 46; Maroeviæ, 1977; Maroeviæ, 1978; Maroeviæ, 1981: 46, 53, 60; Maroeviæ, 1982; Rusan, 1983; Kožar, 1985: n. p.; Maroeviæ, 1986: 194, 218; Premerl, 1987; R., 1987; Juriæ, 1988; Galiæ, 1991; T. Pl., 1993; *** 1996; F. Vu., 1996; Obad Šæitaroci, 2000: 183, 219, 298; Kisiæ, 2005: 18, 44, 72, 112, 129, 130; Slukan Altiæ, 2009: 204, 205, 244
Interni natjeèaj za rješenje robne kuæe (autori su osvojili I. nagradu 1968./69.) provela je ‘Nama’ Zagreb kao prvi investitor i naruèitelj projekta (s tom atribucijom ovaj objekt vodi i A. Dragomanoviæ); tijekom izvedbe graðevina je prodana tvrtki ‘Vama’ pa je pod tim nazivom i otvorena. Lokacijsko rješenje datirano je 18. 3. 1968., graðevna je dozvola izdana 31. 12. 1969. (iako je GIK ‘Zagorje’ radove zapoèeo još 19. 4. 1969.), izvedba je u prekidu 1972.-1976., a uporabna je dozvola izdana 16. 1. 1978.
Sklop je smješten na JZ rubu povijesne jezgre, na zaèelnoj parceli bloka koja je kraæim stranama omeðena Vrazovom i Cankarevom ul., dok je glavno, južno proèelje zgrade orijentirano prema Kapucinskom trgu (donedavno neureðenom). Pješaèki su ulazi formirani na sva tri proèelja, a kolni je opskrbni pristup riješen sa sjeverne strane. Izduženi glavni volumen graðevine (81´36 m) izvorno je projektiran s naglašenim elevacijama visokih trgovaèkih etaža Po+P+2, no od izvedbe drugoga kata u konaènici se odustalo; u istoènome dijelu zgrade uredski su i skladišni prostori dvostruko niže visine, pa su ondje u istome gabaritu izvedene po dvije podrumske, tri nadzemne i jedna etaža na krovnoj terasi.
U tlocrtnoj organizaciji robna je kuæa funkcionalno besprijekorno zonirana s preglednim open space prodajnim prostorima u zapadnome dijelu (zauzimaju oko 2/3 površine svake etaže), s eskalatorima nasuprot ulazima; u istoènoj su zoni skladišta i uredi; u kontaktnome su prostoru stubišne vertikale, dizala i sanitarije. Ukopana etaža (-6 m) namijenjena je za samoposluživanje, a ostalo su prostori specijaliziranih odjela. Prohodna krovna terasa bila je povezana s restoranom i služila je za plesne veèeri i društvena dogaðanja (izravni pristup vanjskim stubištem).
Konstruktivni je sustav ab skelet na ortogonalnom rasteru 7,5´7,5 m (središnji je prostor s ‘ispuštenim’ nizom stupova raspona 15 m). U podrumskoj je etaži zbog visoke podzemne vode morala biti izvedena složena ab struktura (‘dvostruka školjka’), a to je bitno poskupjelo izgradnju, zaustavilo radove i za nekoliko godina prolongiralo dovršetak objekta. Konzolni prepusti na proèeljima istak-
nuti su 3 m, a puna fasadna opna katne etaže (iako nenosiva) takoðer je izvedena od betona, èime je konstrukcijski materijal dosljedno iskorišten i kao oblikovni motiv s vidljivom teksturom oplate na tragu tada aktualnih brutalistièkih izrièaja u arhitekturi (béton brut), ali i s nedosljednom primjenom kamene obloge (travertin) na nekim dijelovima proèelja.
U kompozicijskom postupku varaždinska robna kuæa više ne slijedi karakteristiènu Dragomanoviæevu temu niskih ‘lebdeæih’ kubusa (možda pod utjecajem koautora R. Nikšiæa i E. Šmidihena), iako i dalje koristi posve ostakljeno dematerijalizirano prizemlje s otvorenim pješaèkim trijemovima. Puni katni volumen poligonalno lomljene linije proèelja daje dojam masivnosti i naglašenog plasticiteta, što je osobito vidljivo na izvorno projektiranomu (no neizvedenom) dvokatnom korpusu i vanjskomu požarnom stubištu gotovo skulpturalne pojavnosti.
U urbanistièkom sagledavanju horizontala robne kuæe stvara dobar kontrapunkt s neboderom u neposrednom zaleðu, no u konzervatorskoj literaturi oba su objekta i gabaritno i oblikovno ocijenjena neuklopljenima u nisko, sitno mjerilo barokne jezgre i Kapucinskoga trga, na kojem se nalaze spomenièki sklopovi palaèe Erdödy i kapucinskoga samostana. Objekt je nagraðen Prvom nagradom na pozivnom natjeèaju, izlagan je na retrospektivama 11. i 17. Zagrebaèkog salona i višekratno publiciran, ali i sam Dragomanoviæ prema njemu ima kritièki odnos bilježeæi sljedeæe: „Predimenzionirani volumen zgrade, uvjetovan programom, predstavljao je poteškoæe u rješavanju prostornih odnosa (...) pa slijede kritièki prigovori. Autorska grupa uspijeva uvjeriti Skupštinu opæine Varaždin i investitora da odustane od izgradnje II. kata Robne kuæe... Rezultat je nažalost izostao. Ipak smatram potrebnim da ga registriram.” Nezadovoljstvu autora zacijelo pridonosi i èinjenica da su nakon prvoga glavnog projekta daljnju projektnu razradu preuzeli drugi biroi (APB ‘Ilica21’; PB GP ‘Zagorje’).
Od 2008. zgrada je bez namjene, zatvorena i èeka rekonstrukciju za ‘SC City’ (iste godine projekt je za tvrtku ‘Alpe-Adria’ izradio Miroslav Gudelj iz rijeèkoga biroa ‘Area’).
11. Robna kuæa ‘NaMa’
Sisak, Trg hrvatske državnosti n. 1969. [II. nagrada]
Dokumentacija:
Arhiva A. Žuniæa: Aleksandar Dragomanoviæ. Radovi [elab., 1986.?]
Arhiva I. Nikšiæ Olujiæ
HAZU-HMA: ostavština A. Dragomanoviæa, inv. br. HMA/AD/9/18/1-14 (14 nacrta - nedat.)
MK-MKT: 445
Bibliografija:
Juriæ, 1988; Obad Šæitaroci, 2000: 183; Odak, 1986: 74; Uchytil, Barišiæ Mareniæ, Kahroviæ, 2009; Uchytil, Barišiæ Mareniæ, Kahroviæ, 2011
Natjeèajna lokacija nalazila se na južnoj periferiji grada, u zaleðu željeznièke postaje Caprag, gdje je tada bilo u nastajanju novo višestambeno naselje s veæ djelomièno izvedenim zgradama i obiteljskim objektima. Horizontalni volumen robne kuæe na nacrtima je prikazan u kontrapunktu s urbanistièki zadanom vertikalom tornja planiranog u neposrednoj blizini. Troetažni objekt robne kuæe (Po+P+1) proteže se izduženim gabaritom u smjeru SZ-JI, kraæim je proèeljima postavljen okomito na prilazne gradske ceste, a glavnim, dužim, orijentiran je prema pješaèkom predtrgu s južne strane zgrade. Zbog terenske denivelacije trg je djelomièno uzdignut (1-2 m) i akcentiran reprezentativnim pristupnim stubištem, a ispod njega je poluukopana garaža kojoj se prilazi sa zapadne tangentne prometnice, dok je opskrbni gospodarski pristup s istoène prometnice; pješaèki su ulazi moguæi sa sve tri strane trga ili izravno iz garaže.
Tlocrtna organizacija gotovo u cijelosti ponavlja dispoziciju prijedorske robne kuæe (projektirane godinu dana prije, 1968.) pa su na svim etažama open space prodajni prostori smješteni uzduž cijeloga prednjeg dijela objekta, u zaleðu su æelijasta skladišta (s kamionskim pristupom i povišenom istovarnom rampom na sjevernoj strani prizemlja), a u istoènome dijelu zgrade s dvostrukim meðuetažama nižih elevacija jesu uredi, servisni prostori, sanitarije i komunikacijske vertikale. U podrumskoj etaži (-5.00 m) predviðen je prostor samoposluživanja i tehnièki blok (klimatizacija, toplinska stanica, garderobe osoblja); prizemlje i kat namijenjeni su specijaliziranim odjelima. Sve su prodajne etaže (konstruktivne visine èak 6 m) povezane eskalatorima u ‘nasuprotnoj’ postavi, što je tih godina kod robnih kuæa još uvijek bila tehnološka novina.
S promjenom protupožarnih propisa za javne objekte krajem 60-ih godina Dragomanoviæ napušta laku èeliènu konstrukciju koju je dotad gotovo iskljuèivo koristio te na novijim robnim kuæama (Varaždin, Prijedor, Sisak, Vinkovci) nosivu strukturu projektira kao ab skelet poveæanih raspona. U Sisku je konstruktivni raster 8,5´12,75 m, što omoguæuje prodajni prostor bez stupova; meðukatne su konstrukcije projektirane kao kasetirane ploèe s roštiljem sekundarnih greda. Kod vanjskog oblikovanja još je uvijek vidljiva sliènost s ‘Namom’ Trnsko, po tome što je zadržano ostakljeno prizemlje i lebdeæa horizontalnost katnoga volumena s tek jednim vertikalnim elementom (krovna strojarnica dizala, koja ovdje ima i kompozicijsko znaèenje). I dalje je prisutna elegantna ovješena nadstrešnica iznad izloga u prizemlju. Proèelja su, meðutim, tektonièki snažnije artikulirana, nije to više samo površinska kompozicija ploha, veæ autor u volumen ‘usijeca’ duboke niše, otvore i terase u punoj masi katnoga kvadera, što stvara motiv meandra po oplošju zgrade i kreativnu igru dubokih padajuæih sjena.
Na natjeèajnoj lokaciji robna kuæa nikad nije izvedena, a poslije je ondje podignuta višestambena zgrada s poslovnim prostorima koja je posve negirala planirani trg. Ipak, u Sisku je tvrtka ‘Nama’ 1980-ih realizirala drugu robnu kuæu ‘neoregionalnoga’ oblikovanja, smještenu u povijesnoj jezgri - u Ul. A. Starèeviæa 13, propustivši priliku da u svome ‘portfelju’ afirmira još jedno potencijalno antologijsko djelo hrvatske kasne moderne.
Ovaj Dragomanoviæev projekt odlikuje iznimna kompozicijska gesta, pa iako je u struci gotovo nepoznat - Juriæ, Odak i potom Uchytil uvrstili su ga u selektivne kataloge najboljih Dragomanoviæevih radova.
12. Robna kuæa ‘Detelinara’ - ‘Slavija’ [dan. ‘Univerexport’]
Srbija, Novi Sad, M. Grèiæa 6a p. 1970. | r. 1970.
Formalni koaut.: Radovan Nikšiæ, Edo Šmidihen
Sur. Doroteja Ložnik; konst. Ž. Roèiæ; inst. I. Peèkaj, J. Koloniæ
Dokumentacija:
Arhiva A. Žuniæa: Aleksandar Dragomanoviæ. Radovi [elab., 1986.?]
HAZU-HMA: ostavština A. Dragomanoviæa, inv. br. HMA/AD/9/22/1-73 (71 nacrt, 4 pisana dok. - 1970.)
MK-MKT: 430
SGNS-TA: projektna dokumentacija, br. 56/70 (id. projekt: 1 fasc.; gl. i izv. projekt: 1 fasc.1970.)
Anketni podaci:
Nebojša Todoroviæ, Novi Sad, SGNS-TA (6.8. 2015.)
Dr.sc. Dubravka Ðukanoviæ, Novi Sad, ‘Studio D’Art’ (6.8.2015.)
Bibliografija:
Dragomanoviæ, 1972: n. p.; J. M. M., 1984; Juriæ, 1988; T. Pl., 1993; J. M. M., 1995; Obad Šæitaroci, 2000: 183; Žuniæ, 2012: 128; *** 2014
Prema predlošku zagrebaèke ‘NaMe’ Trnsko, u Novom Sadu je kao posljednja inaèica (s varijacijama u detaljima) izvedena i èetvrta Dragomanoviæeva robna kuæa toga tipa. Kao i prethodne, supotpisuju je isti formalni koautori, uz ostalo i zbog toga što su u dijelu projektne dokumentacije neposredno korišteni nacrti Trnskoga, na kojima je pokraj postojeæe sastavnice samo dodana nova s podacima o novosadskom objektu.
Graðevina je podignuta u višestambenom naselju koje je 1970-ih godina bilo tek u nastajanju, a pozicionirana je kao soliterni volumen u zelenom otoku, okružen parkom, pješaèkim predtrgom i prometnicama. Objekt je s obzirom na orijentaciju i okolnu lamelnu izgradnju zarotiran u dijagonalni položaj, tako da je glavno proèelje okrenuto na JZ, a kolni pristup gospodarskom dvorištu riješen je s boène SZ strane.
U tlocrtnoj organizaciji na ovome je primjeru vidljivo najviše izmjena u odnosu na izvornik. Cijeli je gospodarski dio (‘manipulativno dvorište’) drukèije projektiran - u klaustralnoj formi sa zatvorenim èetverokutnim dvorištem upuštene nivelete i s boènim, umjesto stražnjim, ulazom. Zbog vlastite je kotlovnice u dvorištu morala biti izvedena visoka samostojeæa vertikala dimnjaka (v=13 m), koju je autor koristeæi horizontalne poteze dvorišnih zidova uspješno uklopio u novu kompozicijsku sliku. I u unutrašnjem prostoru robne kuæe izmijenjen je tlocrt skladišno-servisnog bloka uvo-
ðenjem degažmana za prodaju mesa i hladnjaèa u prizemlju te redukcijom skladišne površine na katu. Meðutim, najveæe su razlike u odnosu na prethodne tri inaèice robne kuæe primjetne u vanjskome oblikovanju (posebno koloritu), koji jedino ovdje ne slijedi Dragomanoviæevu paradigmu glatkoga lebdeæeg ‘bijelog kubusa’. Naime, zidne plohe proèelja u cijelosti su obložene keramièkim ploèicama reljefnog ‘dijamant’ uzorka, pri èemu je za betonske horizontalne pasice ‘vijenaca’ korištena svijetla bež boja ploèica, a za velike zidne ispune tamnosmeða. To sklopu daje težak dojam koji u vizualnoj pojavnosti odudara od prepoznatljive autorove likovnosti. U projektnoj dokumentaciji vrste ploèica i boje nisu definirane, pa nije jasno je li izvedeno stanje Dragomanoviæev odabir ili je rijeè o lokalnom ‘odstupanju’ tijekom gradnje.
Iako je to najnovija od èetiriju sliènih robnih kuæa (projekti su datirani III. i IV./1970.; gradnja je dovršena do kraja godine), zgrada je danas u odnosu na ostale primjere u najlošijem stanju, zapuštena, oronulih fasada i degradirana raznim nesustavnim intervencijama - od improviziranih zazida, prigradnja ispod stubišta i u dvorištu, do nakaradnih zeleno-žutih obojenja i postave velikih plakata na proèeljima. Zgrada je u trgovaèkoj funkciji (u prizemlju je samoposluživanje, na katu ‘kineski duæan’) i u interijeru je oèuvala prostorni koncept, èak i neke izvorne detalje poput drvenoga spuštenog stropa ili ‘Hunter Douglas’ brisoleja, kojih ni u Trnskome više nema.
13. Robna kuæa ‘NaMa’ [dan. ‘VSC’]
Vinkovci, Duga ul. 26-32
n. 1970./71. [I. nagrada] | p. 1971./72. [1972./73.] | r. 1979.
Sur. Doroteja Ložnik [izved. pr. Stjepan Milkoviæ, APZ]
Zbog specifiène lokacije u najužoj povijesnoj jezgri Vinkovaca ovaj je Dragomanoviæev sklop projektiran u nekoliko natjeèajnih i studijskih inaèica, s naglašenom konzervatorskom i urbanistièkom kontekstualizacijom. Osim oblikovno delikatne ekpozicije ulaznoga južnog proèelja prema glavnoj gradskoj ulici, projekt karakterizira i opsežan rekonstrukcijski zahvat u unutrašnjosti bloka po cijeloj dubini (djelomièno realiziran), što ovoj temi daje složeni interpolacijski karakter. U prvoj natjeèajnoj fazi (1970.) Dragomanoviæevo je rješenje još na oblikovnom tragu godinu dana ranijega natjeèajnog projekta za ‘NaMu’ u Sisku (1969. - I. nagrada) i dosljedno je njegovu kasnomodernistièkom prosedeu. Arhitektura je to naglašenih horizontalnih kubusa, geometrijski apstraktna u kompozicijskoj pojavnosti, s daljnjim razvojem teme transparentnoga dematerijaliziranog prizemlja i snažnih volumenskih prijepusta kata koji po obodu objekta formiraju ‘trijem’ uz izloge. Elementi rašèlambe proèelja ovdje su, meðutim, znatno bogatiji od prethodnih suzdržanih i minimalistièki proèišæenih Dragomanoviæevih rješenja pa se u morfologiji i rasporedu otvora - u odnosu punoga i praznoga, statiènih i dinamiènih formi - javlja gotovo ‘de stijlovska’ igra posmaknutih ploha, izduženih cezura i ‘mreže’ na kojoj se kompoziciju varira.
okružen parkiralištima, opskrbnim pristupima, u projektu èak i malom tržnicom s pješaèkom zonom i ‘piacetom’.
Povijesni i lokalni ‘citati’ koje Dragomanoviæ stilizirano koristi u Vinkovcima (prvi ih je put kao metodu inaugurirao 1966. na robnoj kuæi ‘Dom’ u Varaždinu) vjerojatno su posljedica konzervatorskih uvjeta, no i onodobnoga trenda ‘neoregionalnih’ izrièaja u hrvatskoj arhitekturi, koji æe se specifiènim vokabularom potvrditi i u okviru postulata nadolazeæe postmoderne.
Dragomanoviæ na temelju toga rješenja izraðuje glavni projekt (1971./72.), no ostaje nejasno kako je u konaènici projekt izvedbe (1972./73.) dobio Stjepan Milkoviæ iz APZ-a koji se u objavljenom prikazu u ÈIP-u potpisuje kao ‘autor’ bez spomena Dragomanoviæeva imena, iako je u svim bitnim elementima razvidno da je realizirano njegovo rješenje (izvedba GRO ‘Tempo’, do 1979.). Je li rijeè o osobnom odricanju od autorstva zbog moguæih odstupanja u realizaciji ili o Dragomanoviæevu revoltu prema neetiènoj gesti ‘preuzimanja’ posla od strane drugoga kolege, ostaje otvoreno pitanje. Svakako, Dragomanoviæ je ‘NaMu’ u Vinkovcima smatrao bitnim korakom u vlastitoj genezi robnih kuæa jer ju je uvrstio (uz Trnsko i Novi Sad) i u svoju habilitaciju.
Dokumentacija:
Arhiva A. Žuniæa: Aleksandar Dragomanoviæ. Radovi [elab., 1986.?]
Arhiva I. Nikšiæ Olujiæ
HAZU-HMA: ostavština A. Dragomanoviæa, inv. br. HMA/AD/9/25/1-20 (17 nac., 13 fot.); MK-MKT: 441
Bibliografija:
Dragomanoviæ, 1972: n. p.; Krekoviæ, 1978; *** 1981; Venturini, 1982: 64, 82; Rusan, 1983; Živkoviæ, 1983; J. M. M., 1984; Juriæ, 1988; T. Pl., 1993; J. M. M., 1995; Milèec, 1997; Karaè, 2000: 121; Obad Šæitaroci, 2000: 183, 266; Karaè, 2007: 137; Karaè, 2012: 240; *** 2014
U drugoj natjeèajnoj etapi (1971. - I. nagrada) i potom iste godine u postnatjeèajnoj studiji, autor je napravio radikalan odmak od prvotne ‘metode kontrasta’ te je sklop preoblikovao koristeæi elemente regionalne i lokalne arhitekture poput luène arkadure prizemnoga trijema izvuèene na samu regulacijsku crtu ulice (motiv je oblikovna parafraza baroknih jednokatnica u susjedstvu), kao i uporabe kosih krovova, zapravo ‘maski’ u kojima je skrivena katna etaža. Stoga u ovoj varijanti voluminozni sklop djeluje bitno niže i elevacijski posve uklopljeno u niz historicistièkih prizemnica u susjedstvu. S obzirom na to da se prospekt zida s arkadama proteže cijelom širinom parcele, iz pješaèke vizure robna se kuæa doima kao ugraðena zgrada, iako se iza scenografiènog platna krije soliterni kompleks
Realizirana robna kuæa (P=8070 m2) ima korektnu funkcionalnu shemu s troetažnim unutrašnjim prostorom (samoposluga u podrumu, open space odjelni prostori u prizemlju i na katu), s prodajnom zonom uz ulicu te skladišnim i uredskim prostorima u dubini bloka. Konstruktivni ab skeletni sklop poèiva na kvadratnoj mreži, dok su nenosive ispune proèelja zidane crvenom fasadnom opekom, a kosine ‘krovnih’ ploha pokrivene su biber crijepom.
Danas je objekt u funkciji trgovaèkoga centra ‘VSC’ i uglavnom je oèuvanoga vanjskog izgleda, no unutrašnjost je radikalno pregraðena podjelom prostora u zasebne lokale. Uz istoèno proèelje recentno je prigraðen aneks kada je uklonjen dio proèelnoga platna s dva desna luka trijema.
14 Robna kuæa ‘Standard konfekcija’ i urbanistièko rješenje bloka
Zagreb, Praška ul. 7
n. 1977. | p. 1981.? - studija
Dokumentacija:
Arhiva A. Žuniæa: Aleksandar Dragomanoviæ. Radovi [elab., 1986.?]
Arhiva M. Dragomanoviæa: (nat. pr. 1977, 13 nacrta)
HAZU-HMA: ostavština R. Nikšiæa, inv. br. HMA/RN/3/50/1-5 (5 nac. - 1970.)
MK-MKT: 392 http://www.zoz.hr/files/sinagogasec.pdf
Bibliografija:
Živkoviæ, 1978, Kisiæ, 2005: 112, 128
Zanimljiva je koincidencija u Dragomanoviæevu opusu robnih kuæa da je prvi njegov projekt u toj tipološkoj skupini (1958.) - a takoðer i zadnji nastao nakon 23 godine (1981.?) - raðen za istu lokaciju, istu namjenu i istog investitora. Naime, velesajamski je paviljon s izložbe ‘Porodica i domaæinstvo’ u Prašku ulicu preseljen kao nekontekstualno projektirana ‘tipska’ robna kuæa privremenog trajanja, pa su tijekom vremena u više navrata izraðivane razne studije i projekti, a provoðeni su i natjeèaji za trajno rješenje trgovinskoga sklopa za tu konzervatorski i urbanistièki delikatnu lokaciju. Tako je u arhivi Radovana Nikšiæa saèuvano pet tlocrta ‘Standard konfekcije’ iz 1970., no nije jasno u kojim je okolnostima došlo do toga angažmana i je li još netko bio pozvan predložiti rješenje, primjerice Dragomanoviæ i Kuèan kao ‘domicilni’ autori?
Godine 1977. raspisan je javni natjeèaj za novu robnu kuæu ‘Standard konfekcije’ i ureðenje pripadajuæeg bloka, na kojemu je sudjelovao i Dragomanoviæ s radom pod šifrom „10”. Simptomatièno je da on u popisima svojih radova taj natjeèaj nigdje ne navodi, možda i zbog toga što je ostao bez plasmana, a i žiri je u pisanoj ocjeni rješenje okvalificirao izrazito nepovoljnim i na urbanistièkoj razini intervencije u bloku, i u arhitektonskom segmentu. Taj je natjeèajni projekt s 14 listova nacrta saèuvan u obiteljskoj arhivi (izvan autorove ostavštine u HMA), pa ga je moguæe u cjelini sagledati. U istoènom zaleðu robne kuæe Dragomanoviæ otvara prolaz kroz blok te formira tri pješaèka pasaža s izlazima na Jurišiæevu, Petrinjsku i Zrinjevac, uz koje su interpolirani novi lokali s nizom rekonstrukcijskih zahvata. Na samoj parceli robne kuæe praktièki ponavlja soliternu dispoziciju i oblik postojeæe graðevine u tek nešto poveæanim tlocrtnim konturama, što ocjenjivaèki sud smatra neprihvatljivim jer nisu ostvarene lateralne veze sa susjednim kuæama br. 5 i 9, iako je program to oèito zahtjevao. U elevacijama rijeè je o voluminoznom objektu visine izjednaèene sa susjednom uglovnicom (P+4 i još dvije podzemne etaže), pri èemu je zadnji kat skriven unutar mansardnoga krovišta zbog boljeg uklapanja
u povijesno okruženje. U objektu su pet prodajnih etaža, jedna servisna (na -2) te uredska (potkrovna). Tlocrti su gotovo identièni, otvorenoga prostornoga koncepta sa središnjom zonom vertikala (elevatori, stubišta, liftovi, sanitarije) i ophodnom shemom kretanja. Ulièno proèelje pokazuje stupnjevanje gabarita: uvuèeno prizemlje s pristupnim trijemom pod konzolom i nešto manje uvuèeni mezanin, dok su katne etaže poravnate s linijom proèelja susjednih kuæa. Ulièna je fasada projektirana u velikoformatnom staklenom rasteru (oblikovni kontinuitet postojeæe robne kuæe); unutarnje fasade oblikovane su neutralno, a zbog uskoga obodnog koridora gotovo ih i nije moguæe sagledati. U odnosu na ranije Dragomanoviæeve projekte ovo je rješenje konzervativno i kompozicijski ne osobito uspješno, no autor æe ga ipak koristiti u daljnjim studijskim razradama.
Naime, ovaj natjeèaj nije rezultirao realizacijom, a krajem 1980., nakon što je u požaru izgorjela stara robna kuæa, ponovno je aktualizirano pitanje trajnog rješenja sada posve ispražnjene parcele. Možda na poziv investitora (ili samoinicijativno) Dragomanoviæ izraðuje dvije studijske varijante modne kuæe u Praškoj (vjerojatno 1981., a svakako prije 1986.), koje takoðer ne navodi u popisu radova, ali ih prezentira u elaboratu vlastitih projekata. Prva inaèica je tek modificirani raniji natjeèajni projekt, s uliène strane neizmijenjene slike, no unutar bloka korpus zgrade je snažno akcentiran staklenom plohom koja koso natkriva èetiri stepenasto posmaknute galerijske etaže artikulirajuæi bitno atraktivnije rješenje od izvornoga natjeèajnog rada. Druga varijanta je naglašeno kontrastna u odnosu na kontekst gdje Dragomanoviæ oblikuje ekspresivnu trokutastu staklenu prizmu (‘oštricom’ okrenutu prema Praškoj ulici), suzivši tlocrtni gabarit graðevine no podižuæi elevacije do P+7, što je bitno više od susjednih povjesnih zgrada.
Programi i rješenja za tu parcelu i dalje su se propitivali (npr. Nikšiæ 1987. radi idejne skice sinagoge), no Dragomanoviæ se Praškoj više nije vraæao.
Bibliography
Radovi vezani uz užu temu [reference u katalogu primjera]
Main Bibliography
[References of Buildings Catalogue]
1. Bobovec, B.; Mlinar, I.; Sentiæ, D. (2012.), Zagrebaèki velesajam kao poticaj razvoju novozagrebaèkog centra, „Prostor”, 20 (1 /43/): 186-197, Zagreb
2. Bošnjak, M. (1980.), Kompozicija i oblikovanje u arhitekturi, u: Tehnièka enciklopedija, 7: 200220, JLZ, Zagreb
3. Da. R.M. [Darja Radoviæ Maheèiæ] (2013.), Kuèan, Ninoslav, u: Hrvatski biografski leksikon, 8: 286-288, LZ ‘Miroslav Krleža’, Zagreb
4. Damjanoviæ, D. (2014.), Zagreb. Arhitektonski atlas, AGM, Zagreb
5. Dragomanoviæ, A. (1972.), Problematika robnih kuæa na primjerima Trnsko Zagreb, Novi Sad, Vinkovci [habilitacijski rad], Arhitektonski fakultet, Zagreb
6. Dubroviæ, E. (2006.), Ninoslav Kuèan, MGR, Rijeka
7. F. Vu. [Feða Vukiæ] (1996.), Šmidihen, Edo, u: Enciklopedija hrvatske umjetnosti, 2: 328, LZ ‘Miroslav Krleža’, Zagreb
8. Galiæ, D. [ur.] (1991.), Arhitekti èlanovi JAZU [ad: Radovan Nikšiæ]: 144-149, „Rad HAZU”, 437 [Razred za likovne umjetnosti, XIV], Zagreb
9. Ivanèeviæ, R. (1963.), Staklena palaèa na starom trgu, „15 dana”, VI (14 /20.6.): 10-11, Zagreb
10. Ivanèeviæ, R. (2001.), Za Zagreb (suprotiva mnogim), DPUH: Bblioteka suvremene umjetnosti, XI, Zagreb
11. J.M.M. [Josipa Milas Matutinoviæ] (1984.), Dragomanoviæ, Aleksandar, u: Likovna enciklopedija Jugoslavije, 1: 334-335, JLZ ‘Miroslav Krleža’, Zagreb
12. J.M.M. [Josipa Milas Matutinoviæ] (1995.), Dragomanoviæ, Aleksandar, u: Enciklopedija hrvatske umjetnosti, 1: 204, LZ ‘Miroslav Krleža’, Zagreb
13. Jankoviæ, I. [ur.] (2014.), AZ, Tošo Dabac. Arhitektura Zagreba / The Architecture of Zagreb [katalog], MSU, Zagreb
14. Jelinek, S. (1965.), Svrha i krajnji cilj prakse je funkcionalan, ekonomièan i suvremeno oblikovan arhitektonski objekt, „Èovjek i prostor”, XII (149-150): 1-3, Zagreb
15. Juras, I. (1996.), Aleksandar Dragomanoviæ (1921.-1996.). In memoriam, „Èovjek i prostor”, XLIII (1-2 /500-501/): 60, Zagreb
16. Juriæ, Z. (1988.), Arhitekt Aleksandar Dragomanoviæ. Nagrada ‘Viktor Kovaèiæ’ za životno djelo, 1986. godine, i Nagrada ‘Vladimir Nazor’ za životno djelo, 1988. godine, „Èovjek i prostor”, XXXV (7-8 /424-425/): 6-8, Zagreb
17. Karaè, Z. (1992.), Vukovar - grad i graditeljstvo / Vukovar and its architecture, „Èovjek i prostor & Arhitektura”, pos. izd. 1: 7-11, Zagreb
18. Karaè, Z. (1994.a), Oblikovanje suvremenog urbanog sustava Vukovara (1945-1991), u: Vukovar. Vjekovni hrvatski grad na Dunavu [ur. Karaman, I.]: 327-342, NK Dr Feletar Koprivnica, Zagreb
19. Karaè, Z. (1994.b), Osnovna analiza urbanistièko-arhitektonskog razvoja Vukovara. Kompendij dosadašnjih istraživanja, „Prostor”, 2 (1-2): 77-98, Zagreb
20. Karaè, Z. (1996.), Arhitekt europskog znaèenja. In memoriam - Aleksandar Dragomanoviæ, „Vjesnik”, LVII (17370 /20.2./): 22, Zagreb
21. Karaè, Z. (1997.a), Vukovar - Urban Development and Architectural Heritage, u: Vukovar. Reconstruction Challenge [ed. Kaštelan-Macan, M.]: 11-14, RC Ministry of Development and Reconstruction, Zagreb
22. Karaè, Z. (1997.b), Vukovar - urbani razvoj i arhitektonska baština, u: Vukovar. Izazov obnove [ur. Kaštelan-Macan, M.]: 11-14, RH Ministarstvo razvitka i obnove, Zagreb
23. Karaè, Z. (2000.), Arhitektonska i urbanistièka baština, u: Vukovarsko-srijemska županija [ur. Buljan, Z.]: 112-121, SN Privlaèica, Vinkovci
24. Karaè, Z. (2001.), Der historische urbanistische-architektonische Komplex der Stadt Vukovar. Wert und Vielschichtigkeit der historischen Baudenkmäler der Stadt Vukovar bis zu den Zerstörungen der Kriegshandlungen von 1991, in: Kulturparks. Tagungen 2000 [red. Scherer, E. i dr.]: 119-123, Publikationsreihe der Arbeitsgemeinschaft Donauländer, St. Pölten
25. Karaè, Z. (2004.), Tragedija urbane baštine Vukovara. Razaranje hrvatskog i europskog identiteta grada 1991., u: Vukovar ‘91. Meðunarodni odjeci i znaèaj [ur. Jurèeviæ, J. i dr.]: 125-144, Institut društvenih znanosti Ivo Pilar: Biblioteka Zbornici 24, Zagreb - Vukovar
26. Karaè, Z. (2007.), Arhitektonsko i urbanistièko spomenièko naslijeðe Vukovarsko-srijemske županije. Valorizacijski osvrt uz reviziju Registra kulturnih dobara, „Vukovarski zbornik”, MH, 2: 129-140, Vukovar
27. Karaè, Z. (2010.), Analiza urbanistièko-arhitektonskog razvoja grada Vukovara s težištem na urbanom razvoju tijekom srednjovjekovnoga i turskog razdoblja do 1700. godine [doct. diss.], Arhitektonski fakultet, Zagreb
28. Karaè, Z. (2012.), Graditeljska baština - arhitektura i urbanizam Vukovarsko-srijemske županije, u: Vukovarsko-srijemska županija. Prostor, ljudi, identitet [ur. Živiæ, D.]: 221-246, Institut društvenih znanosti Ivo Pilar, Vukovarsko-srijemska županija, Zagreb - Vukovar
29. Karaè, Z.; Žuniæ, A. (2012.1, 2013.2), Antologijski arhitektonski vodiè. 100 izabranih zgrada, Arhitektonski fakultet, UPI-2M Plus, Zagreb
30. Kisiæ, D. [ur.] (2005.), Radovan Nikšiæ 1920.1987., HAZU-HMA, Zagreb
31. Kolacio, Z.; Rakiæ, D. (1960.), Kritika kritike modne kuæe, „Telegram”, I (9 /25.4.): 6, Zagreb
32. Kolacio, Z. (1962.), Južni Zagreb, UZGZ, Zagreb
33. Kožar, B. [ur.] (1974.), 20 Vama: ‘Varaždinski magazin’ Varaždin 1954-1974, Osnovna organizacija udruženog rada ‘Maloprodaja’, TP Varaždinski magazin, Varaždin
34. Kožar, B. [ur.] (1985.), 30 Vama, TRO Vama, Varaždin
35. Krekoviæ, J. [ur.] (1978.), Tempo 1948-1978, GRO Tempo, Zagreb
36. Križiæ Roban, S. (2012.), Obilježja modernosti na podruèju arhitekture, urbanizma i unutraš-
njeg ureðenja nakon Drugoga svjetskog rata, u: Socijalizam i modernost. Umjetnost, kultra, politika 1950.-1974. [ur. Kolešnik, Lj.]: 55-125, MSU, IPU, Zagreb
37. Lentiæ Kugli, I. (2001.), Zgrade varaždinske povijesne jezgre, Naklada Ljevak, Zagreb
38. Lovrenèiæ, L. (2012.), Zagreb Fair, u: Unfinished Modernisations Between Utopia and Pragmatism [ed. Mrduljaš, M.; Kuliæ, V.]: 134-153, UHA, Zagreb
39. M. (1961.), Modna kuæa u Praškoj ulici u Zagrebu, „Arhitektura”, XV (3-4): 5-7, Zagreb
40. Magaš, B. (1967.), Robna kuæa ‘Na-ma’ Trnsko, Zagreb, „Arhitektura”, XXI (93-94): 36-42, Zagreb
41. Magaš, B. [prir. Žuniæ, A.] (2014.), Misli o arhitekturi, Izabrani tekstovi, HAZU-HMA, Arhitektonski fakultet, UPI-2M Plus, Zagreb
42. Majski, B. [ur.], (1975.), Vukovarska komuna. Trideset godina u slobodi 1945-1975, Opæinska konferencija SSRN Vukovar - Odbor..., Turistkomerc: Biblioteka Monografije, 4, Zagreb
43. Malekoviæ, V. (1969.), Ušanèena tehnokracija ili slom javnog duha. Sukob stavova oko izgradnje robne kuæe u Varaždinu, „Vjesnik”, XXX (31.5.): 9, Zagreb
44. Maretiæ, M. (1970.), Izgradnja stambenih naselja u Zagrebu, „Arhitektura”, XXIV (107-108): 48-59, Zagreb
45. Maretiæ, M. (1985.), Prilog istraživanju modela centra novog gradskog naselja - uz posebnu analizu Trnskog i Zapruða u Zagrebu [doct. diss.], Arhitektonski fakultet, Zagreb
46. Maretiæ, M. (1993.), Neki indikatori za dimenzioniranje centra gradskog naselja, „Prostor”, 1 (1): 13-44, Zagreb
47. Maretiæ, M. (1996.a), Gradski centri, ŠK, Zagreb
48. Maretiæ, M. (1996.b), Prilog istraživanju centara zagrebaèkih naselja Trnskog i Zapruða, „Prostor”, 4 (1 /11/): 27-46, Zagreb
49. Margaretiæ Urliæ, R. (2009.), Slavko Jelinek, UHA, Zagreb
50. Maroeviæ, I. (1973.), Prekosavska spavališta, „15 dana”, XVI (1-2): 5-9, Zagreb
51. Maroeviæ, I. (1975.), Novo u starom u arhitekturi Hrvatske. Proces interpolacije, „Arhitektura”, XXVIII (154): 7-9, Zagreb
52. Maroeviæ, I. (1976.), Novo u starom (nova arhitektura u starim ambijentima na tlu Hrvatske) [katalog: 11. zagrebaèki salon / kritièka retrospektiva], Zagreb
53. Maroeviæ, I. (1977.), Novo u starom u arhitekturi Hrvatske - proces interpolacije, „VMKH”, XXVI (4): 49-69, Zagreb
54. Maroeviæ, I. (1978.), New Architecture as a Part of New Life on the Historical Urban Sites of Croatia, ICOMOS [Savjetovanje 30.9.-5.10.1978.), Prag - Bratislava
55. Maroeviæ, I. (1981.), Arhitektura sedamdesetih godina u Hrvatskoj, „Arhitektura”, XXXIV (176177): 45-64, Zagreb
56. Maroeviæ, I. (1982.), Arhitektura 70-ih godina u Hrvatskoj. Problemi, pojave i tendencije [katalog: 17. zagrebaèki salon / retrospektiva], DAZ, Zagreb
57. Maroeviæ, I. (1986.), Sadašnjost baštine, DPUH, k. XXXVI, Zagreb
58. Maroeviæ, I. (2007.), O Zagrebu usput i s razlogom. Izbor tekstova o zagrebaèkoj arhitekturi i urbanizmu (1970.-2005.), IPU, Zagreb
59. Milèec, Z. (1997.), Nama, Nama, Zagreb
60. Mirkoviæ, Ð. (1994.), In memoriam. Ninoslav Kuèan 1927.-1994., „Èovjek i prostor”, XXXXI (7-8 /482-483/): 5, Zagreb
61. Mrduljaš, M. (2007.), Testiranje stvarnosti / Testing Reality, u: Suvremena hrvatska arhitektura - testiranje stvarnosti / Contemporary Croatian Architecture: Testing Reality [ur. Mrduljaš, M.]: 98-261, Arhitekst, Zagreb
62. Mrduljaš, M.; Kuliæ, V. [ed.] (2012.), Timeline 1945-1991, u: Unfinished Modernisations Between Utopia and Pragmatism: 22-33, UHA, Zagreb
63. Obad Šæitaroci, M. [ur.] (2000.), Sveuèilište u Zagrebu - Arhitektonski fakultet, 1919./1920.1999./2000. Osamdeset godina izobrazbe arhitekata u Hrvatskoj, Arhitektonski fakultet, Zagreb
64. Odak, T. (1986.), Hrvatska arhitektonska alternativa 1945-85., „Arhitektura”, XXXIX (196-199): 31-101, Zagreb
65. Pasinoviæ, A. (1977.), Nolli me tangere. SOS za stari dobri grad Zagreb [katalog], Galerija Nova - CKD SSO, Zagreb
66. Pasinoviæ, A. [prir. Križiæ Roban, S.] (2001.), Izazov mišljenja o prostornom jedinstvu, IPU: Mala biblioteka, 7, Zagreb
67. Pavloviæ, B. (1958.), Velesajamska simfonija, „Èovjek i prostor”, V (78): 1, 4-5, Zagreb
68. Pavloviæ, B. (1968.a), Arhitekt Aleksandar Dragomanoviæ, „Èovjek i prostor”, XV (185): 11, Zagreb
69. Pavloviæ, B. (1968.b), Druga glavna godišnja skupština Saveza arhitekata Hrvatske, „Èovjek i prostor”, XV (185): 8, Zagreb
70. Polak, N. (1996.), Odjek zagrebaèke škole / The echo of Zagreb school, „Èovjek i prostor”, pos. izd. 1: 12-17, Zagreb
71. Polak, N. (1998.), Strogost moderniteta, „Arhitektura”, LI (1 /214/): 33-46, Zagreb
72. Polak, N. (2007.), Kontekst koji traje. Hrvatska arhitektura dvadesetog stoljeæa / Croatian Architecture of the Twentieth Century, u: Suvremena hrvatska arhitektura - testiranje stvarnosti / Contemporary Croatian Architecture: Testing Reality [ur. Mrduljaš, M.]: 568-621, Arhitekst, Zagreb
73. Popoviæ, V. [ur.] (1972.), 25 godina Graðevinara. 1947 - Graðevinar - 1972 [prigodna edicija], Graðevinar, Vukovar
74. Premerl, T. (1987.), Nova suvremenost moderne. In memoriam Radovanu Nikšiæu (19201987), „Èovjek i prostor”, XXXIV (3 /408/): 7, Zagreb
75. Premerl, T. (2003.), Zagreb grad moderne arhitekture. Stoljeæe zagrebaèke arhitekture, Durieux, Zagreb
76. Putar, R. (1960.), Mala likovna kronika, „Èovjek i prostor”, VII (98 /svibanj/): 3, Zagreb
77. R. (1987.), Nikšiæ, Radovan, u: Likovna enciklopedija Jugoslavije, 2: 468-469, JLZ ‘Miroslav Krleža’, Zagreb
78. Rakiæ, D. (1960.), Modna kuæa (Kritika novih arhitektonskih objekata), „Telegram”, I (6 /4.6./): 6, Zagreb
79. Rusan, A. (1983.), Interpolacija od 1968. do 1983. Izvadak iz ‘Atlasa arhitekture SR Hrvatske’, „Arhitektura”, XXXVI (184-185): 152-155, Zagreb
80. Sekcija mladih DAZ-a [ur.] (2013.), Zagreb, arhitektura u džepu [karta-vodiè], DAZ, Zagreb
81. Slukan Altiæ, M. (2009.), Povijesni atlas gradova, V. svezak: Varaždin, Institut društvenih znanosti Ivo Pilar, DAVŽ, Zagreb - Varaždin
82. Strukiæ, K. [ur.] (2010.), Pola stoljeæa Trnskog - prièa jedne generacije [katalog], MGZ, Zagreb
83. Šegviæ, N. (1983.), Interpolacija - osnovni oblikovni element grada, „Arhitektura”, XXXVI (184-185): 22-25, Zagreb
84. Šegviæ, N. (1986.), Stanje stvari, jedno viðenje 1945.-1985. / Situation in Architecture, a Point of View 1945-1985, „Arhitektura”, XXXIX (196199): 118-290, Zagreb
85. Špiriæ, E.; Ivanišin, K. (1998.), Forme, matrice, ljudi, baština / paralele; èasopis Arhitektura 1947.-1997., „Arhitektura”, LI (1 /214/): 82-150, Zagreb
86. T. Pl. [Tomislav Premerl] (1993.), Dragomanoviæ, Aleksandar, u: Hrvatski biografski leksikon, 3: 569-570, LZ ‘Miroslav Krleža’, Zagreb
87. Tustoniæ, M. [ur.] (1977.), „Graðevinar” 19471977 Vukovar [prigodna edicija], Graðevinar, Vukovar
88. Uchytil, A.; Barišiæ Mareniæ, Z.; Kahroviæ, E. (2009.), Leksikon arhitekata Atlasa hrvatske arhitekture XX. stoljeæa1 [ad: Dragomanoviæ, Aleksandar]: 78-81, Arhitektonski fakultet: Acta Architectonica - Udžbenici i priruènici, 6, Zagreb
89. Uchytil, A.; Barišiæ Mareniæ, Z.; Kahroviæ, E. (2011.), Lexicon of Architects. Atlas of 20th Century Croatian Architecture1 [ad: Dragomanoviæ, Aleksandar]: 78-81, Arhitektonski fakultet: Acta Architectonica - Udžbenici i priruènici, 6, Zagreb
90. V.B. (1962.), Novi Zagreb I i II još uvijek gradilište, „Vjesnik” (8.5.): 4, Zagreb
91. Venturini, D. (1982.), Arhitektonski projektni zavod - APZ, prilog poslijeratnoj hrvatskoj arhitekturi, APZ, Zagreb
92. Vujoviæ, O. (1977.?), Arhitektonski fakultet Sveuèilišta u Zagrebu. Terenska nastava I. Program razgledavanja Zagreba [karta s legendom], Zagreb
93. Z. Kè. [Zlatko Karaè] (1996.), Vukovar, u: Enciklopedija hrvatske umjetnosti, 2: 462-464, LZ ‘Miroslav Krleža’, Zagreb
94. Z. Kè. [Zlatko Karaè] (2005.), Vukovar, u: Hrvatska likovna enciklopedija, 8: 60-62, LZ ‘Miroslav Krleža’, Vjesnik d.d., Zagreb
95. Z. Ša. [Zdenko Šenoa] (1964.), Nikšiæ, Radovan, u: Enciklopedija likovnih umjetnosti, 3: 553, JLZ, Zagreb
96. Zagreb Society of Architects’ - Youth Section [ed.] (2011.), Zagreb, pocket architecture [karta-vodiè], DAZ, Zagreb
97. Ž.D. [Žarko Domljan] (1966.a), Dragomanoviæ, Aleksandar, u: Enciklopedija likovnih umjetnosti, 4: 672, JLZ, Zagreb
98. Ž.D. [Žarko Domljan] (1966.b), Kuèan, Ninoslav, u: Enciklopedija likovnih umjetnosti, 4: 679, JLZ, Zagreb
99. Ž.D. [Žarko Domljan] (1987.), Kuèan, Ninoslav, u: Likovna enciklopedija Jugoslavije, 2: 151, JLZ ‘Miroslav Krleža’, Zagreb
100. Ž.D. [Žarko Domljan] (1995.), Kuèan, Ninoslav, u: Enciklopedija hrvatske umjetnosti, 1: 491, LZ ‘Miroslav Krleža’, Zagreb
101. Živkoviæ, Z. (1978.), Kakvu bismo mogli imati Prašku ulicu?, „Èovjek i prostor”, XXV (2 /299/): 22, Zagreb
102. Živkoviæ, Z. (1983.), Arhitektonski projekti zavoda - APZ, „Èovjek i prostor”, XXX (3 /360/): 34-35, Zagreb
103. Žuniæ, A. (2012.), Robna kuæa Nama Trnsko u Zagrebu / Nama Trnsko Department Store in Zagreb, „Presjek”, 2 (5): 124-129, Zagreb
104. Žuniæ, A. (2014.), Teorijski, znanstveni i publicistièki opus akademika Borisa Magaša. Razvoj arhitektonske misli, u: Boris Magaš. Misli o arhitekturi. Izabrani tekstovi: 8-22, HAZU-HMA, Arhitektonski fakultet, UPI-2M Plus, Zagreb
105. Žuniæ, A.; Karaè, Z. (2015.), Zagreb Architecture Guide. An Anthology of 100 Buildings, UPI-2M Plus, Faculty of Architecture, Zagreb 106. *** (1959.), Zagrebaèki velesajam [Aleksandar Dragomanoviæ: Konfekcijska modna kuæa], „Èovjek i prostor”, VI (82 /15.1.): 2-5, Zagreb 107. *** (1960.), Arhitekt Ninoslav Kuèan, „Èovjek i prostor”, VII (98 /svibanj/): 3, Zagreb 108. *** (1968.a), Arhitekt Aleksandar Dragomanoviæ, „Arhitektura”, XXII (99-100): 64, Zagreb 109. *** (1968.b), Nagrade 1968, „Arhitektura”, XXII (99-100): 60, Zagreb 110. *** (1968.c), Stambeno naselje Trnsko, „Èovjek i prostor”, XV (178): 1, Zagreb
111. *** (1974.), Nagrada ‘Viktor Kovaèiæ’ (od 1961 do 1973) [Godišnja nagrada za 1966. Prof. Aleksandar Dragomanoviæ], „Èovjek i prostor”, XXI (12 /261/): 4-26, Zagreb
112. *** (1981.), Robna kuæa ‘Na-Ma’ u Vinkovcima. Ostvarenja, „Èovjek i prostor”, XXIX (3 /336/): 9, Zagreb
113. *** (1985.), 20. zagrebaèki salon. Arhitektura i urbanizam [katalog], USIZ kulture Grada Zagreba, Zagreb 114. *** (1986.), Arhitektura u Hrvatskoj 1945-1985. / Architecture in Croatia 1945-1985, „Arhitektura”, XXXIX (196-199): 102-117, Zagreb
115. *** (1996.), Hrvatski leksikon, I. [ad: Dragomanoviæ, Aleksandar]: 288, Naklada Leksikon d.o.o., Zagreb
116. *** (2005.-2007.), Opæa i nacionalna enciklopedija u 20 knjiga, V. (2005.) [ad: Dragomanoviæ, Aleksandar]: 193, Proleksis d.o.o., Veèernji list d.d., Zagreb
117. *** (2006.), Zagrebaèki leksikon, 2, [ad: Nama, Praška ulica, Trnsko]: 104, 221, 439, LZ ‘Miroslav Krleža’, Masmedia, Zagreb
118. *** (2014.), Likovni leksikon [ad: Dragomanoviæ, Aleksandar]: 243, LZ ‘Miroslav Krleža’, Zagreb
Opæi i kontekstualni radovi [dopunske reference uz uvodni dio]
General and Contextual Bibliography [Additional References of Introductury]
1. Bagariæ, M. (2011.), Arhitekt Ignjat Fischer, Meandarmedia, MUO, Zagreb
2. Bakema, J.B. (1965.), Arhitektura kao instrument u procesu identifikacije èovjeka, „Arhitektura”, XIX (89): 11-42, Zagreb
3. Bakema, J.B. (1968.), Javna zgrada ili sjedinjena arhitektura, „Èovjek i prostor”, XV (182 /5/): 6, Zagreb
4. Buch, J. (1998.), A Century of Architecture in the Netherlands 1880-1990, NAI Publishers, Rotterdam
5. Dragomanoviæ, A.; Nikšiæ, R.; Radimir, B. (1964.?), Studijsko putovanje apsolvenata 6364 po Holandiji, Arhitektonski fakultet, Zagreb
6. Gregotti, V. (pr. Deanoviæ, A.) (1962.), „Èovjek i prostor”, IX (116): 2-3, Zagreb
7. Hitil, J.; Jovièiæ, S. (1968.), Robna kuæa NA-MA na Kvaternikovom trgu u Zagrebu, „Èovjek i prostor „, XV (184): 6-8, Zagreb
8. Ivankoviæ, V. (2008.), Ulica grada Vukovara 1945.-1971. i moderne vizije Zagreba u 20. stoljeæu - refleksije utjecaja internacionalnog stila u hrvatskoj arhitekturi i urbanizmu nakon Drugog svjetskog rata [doct. diss.], Arhitektonski fakultet, Zagreb
9. Magnago Lamugnani, V. (1996.), The Thames and Hudson Dictionary of 20th Century Architecture [ad. Bakema, Jacob Berend]], Thames and Hudson, London
10. Milkoviæ, S.; Gmajner, Z. (1961.), NA-MA (Narodni magazin) na Trešnjevci u Zagrebu, „Arhitektura”, XV (3-5): 8-9, Zagreb
11. Milonja, D. (2012.), Razvoj šoping-centara, „Presjek”, II (5): 21-29, Zagreb
12. Neidhardt, V. (2015.), Arhitektura radnog i komercijalnog prostora [skripta], Arhitektonski fakultet, Zagreb
13. Paladino, Z. (2013), Lavoslav Horvat. Kontekstualni ambijentalizam i moderna, HAZU, Meandarmedia, Zagreb
14. Pavloviæ, B. (1974.), Trgovina od gospodarskih izložbi do Zagrebaèkog velesajma, „Arhitektura”, XXVII (150): 17-20, Zagreb
15. Petroviæ, B. (1955.), Uz vjetrenjaèe, tulipane i Philipsa, „Èovjek i prostor”, II (44): 4-5, Zagreb
16. Pevsner, N. (1997.), A History of Building Types, Princeton University Press, New Jersey
17. Tušek, D. [ur.] (2011.), Split. Arhitektura 20. stoljeæa / 20th Century Architecture [Vodiè / A Guidebook], GAF, Split
18. Venturini, D. (1960.), Natjeèaj za robnu kuæu i kino, „Èovjek i prostor”, VII (105): 1, 8, Zagreb
19. Venturini, D. (1961.), Natjeèaj za idejnu skicu robne kuæe i kina u Zagrebu, „Arhitektura”, XV (3-4): 15-23, Zagreb
20. Vukiæ, F. (2001.), Velimir Neidhardt. Urban Architecture / Arhitektura grada, Neidhardt arhitekti d.o.o., Meandar, Zagreb
21. *** (1965.), Razgovori povodom posjeta J. Bakeme Zagrebu, „Èovjek i prostor”, XII (152): 1-3, 5, Zagreb
22. *** (1967.), Robna kuæa ‘Prima’ u Splitu, „Èovjek i prostor”, XIV (173): 1, 11, Zagreb
23. *** (1968.), Robna kuæa Osijek, „Èovjek i prostor”, XV (183 /4/): 3-4, Zagreb
24. *** (1975.), Robna kuæa ‘Rijeka’, „Èovjek i prostor”, XXII (5): 4-7, Zagreb
25. *** (1979.), Zelina. Robna kuæa, „Arhitektura”, XXXII (170-171): 42-43, Zagreb
Skraæenice nakladnika u bibliografiji
Publishers Abbreviations of Bibliography
AGM - Antun Gustav Matoš
APZ - Arhitektonski projektni zavod
CKD SSO - Centar za kulturnu djelatnost Saveza socijalistièke omladine
DAVŽ - Državni arhiv u Varaždinu
DAZ - Društvo arhitekata Zagreba
DPUH - Društvo povjesnièara umjetnosti Hrvatske
GAF - Graðevinsko-arhitektonski fakultet
HAZU - Hrvatska akademija znanosti I umjetnosti
HMA - Hrvatski muzej arhitekture
ICOMOS - International Council on Monuments and Sites
IPU - Institut za povijest umjetnosti
JLZ - Jugoslavenski leksikografski zavod
LZ - Leksikografski zavod ‘Miroslav Krleža’
MGR - Muzej grada Rijeke
MGZ - Muzej grada Zagreba
MH - Matica hrvatska
MSU - Muzej suvremene umjetnosti
MUO - Muzej za umjetnost I obrt
ŠK - Školska knjiga
UHA - Udruženje hrvatskih arhitekata
UZGZ - Urbanistièki zavod grada Zagreba
3. Arhiva Alena Žuniæa, Zagreb
4. Arhiva Ivane Nikšiæ Olujiæ, Zagreb
5. Arhiva Miroslava Dragomanoviæa, Zagreb
6. DAVŽ: Državni arhiv u Varaždinu, Trstenjakova 7, Varaždin
7. DAZG: Državni arhiv u Zagrebu, Opatièka 29, Zagreb
8. HAZU-HMA: Hrvatski muzej arhitekture HAZU, I.G. Kovaèiæa 37, Zagreb ostavština Aleksandra Dragomanoviæa ostavština Radovana Nikšiæa
9. MGZ-FT: Muzej grada Zagreba - Fototeka, Opatièka 20, Zagreb
10. MK-MKT: Ministarstvo kulture - Mikroteka, Runjaninova 2, Zagreb
11. MK-KOVa: Ministarstvo kulture - Konzervatorski odjel u Varaždinu, Gunduliæeva 2, Varaždin
12. MK-KOVu: Ministarstvo kulture - Konzervatorski odjel u Vukovaru, Županijska 5, Vukovar
13. MK-KOZG: Ministarstvo kulture - Konzervatorski odjel u Zagrebu, Mesnièka 49, Zagreb
14. MSU-ATD: Muzej suvremene umjetnosti - Arhiv Toše Dabca, Ilica 17, Zagreb
15. SGNS-TA: Skupština grada Novog Sada - Tehnièka arhiva, Novi Sad
16. UZGZ: Urbanistièki zavod grada Zagreba, Braæe Domany 4, Zagreb
Izvori ilustracija
Illustration Sources
Izvori
Sources
Dokumentacijski i arhivski izvori
Archive and Document Sources
* Korišteni fondovi s pojedinaènim inventarnim brojevima i signaturama dokumentacije navedeni su uz odgovarajuæe kataloške jedinice graðevina.
1. AF-AHA: Arhitektonski fakultet Sveuèilišta u Zagrebu - Atlas hrvatske arhitekture, Kaèiæeva 26, Zagreb
2. AF-APD: Arhitektonski fakultet Sveuèilišta u Zagrebu - Arhiva personalnih dosjea, Kaèiæeva 26, Zagreb
Sl. 1. Jankoviæ, 2014. [Foto: T. Dabac, MSU-ATD]
Sl. 2. T. Pl., 1993.
Sl. 3., 17., 18. HAZU-HMA
Sl. 4. www.pinterest.com
Sl. 5. Milkoviæ, Gmajner, 1961.
Sl. 6. Pavloviæ, 1974.
Sl. 7. Paladino, 2013.
Sl. 8. *** 1967.
Sl. 9. Hitil, Jovièiæ, 1968.
Sl. 10. www.histocard.info
Sl. 11. Dubroviæ, 2006.
Sl. 12. Vukiæ, 2001.
Sl. 13., 14. Venturini, 1961.
Sl. 15. www.rijnmond.nl
Sl. 16. Arhiva Miroslava Dragomanoviæa
* Sve ilustracije uz kataloške jedinice su iz fundusa HAZU-HMA ili arhive Alena Žuniæa.
The architect Aleksandar Dragomanoviæ (Banja Luka, 1921-1996, Zagreb), one of the leading figure of Croatian Late Modernism, left an indelible mark on architectural profession. Throughout his long and prolific career spanning 45 years he worked as a professor at the Faculty of Architecture in Zagreb (1951-1991) and actively pursued his career in architecture. Having produced around 100 projects he made a major contribution to the typology of department stores and shopping centers which were mostly his own works but sometimes designed in collaboration with N. Kuèan, R. Nikšiæ and E. Šmidihen. A specific type of department store originated in the late 19th century as a result of modernization processes. The first notable example and typological model was Bon Marche (arch. A. Boucicaut, 1852) in Paris. Some examples of department stores in the context of early Central European architecture, however, seem to have exerted a crucial influence on Croatian architects: Schinkel’s design of a department store on Unter den Linden (unrealized, Berlin, 1827), H.H. Bothen’s design of Au petit Bazar (Dresden, 1851), and a paradigmatic example of the early 20th century department store architecture - Messel’s design of Wertheim (Berlin, 1904). The European post-war architecture was greatly influenced by the Lijnbaan in Rotterdam (1952-1954) designed by J. van den Broek and J.B. Bakema whose direct influence is felt in Dragomanoviæ’s most significant project: NaMa department store (Trnsko, Zagreb, 1963-1966) integrated within a bigger shopping mall complex. He designed a large number of shopping centers and department stores all over the territory of former Yugoslavia (Zagreb, Novi Sad, Vukovar, Sisak, Varaždin, Vinkovci and Prijedor). Nine out of his 14 projects were built. Three shopping centers were complex large-scale projects including an urbanplanning component in their design and realization while 11 were department stores. This series of his realizations started in 1958 when the first purposebuilt modern department store (Paviljon konfekcije, Zagreb) in Croatia and ex Yugoslavia was put up
Biografije
Biographies
Mr.sc. ALEN ŽUNIÆ, mag.ing.arh., diplomirao je u Zagrebu te magistrirao teoriju i filozofiju arhitekture na GSD Harvard University. Podruèje interesa mu je hrvatska moderna i suvremena arhitektura o èemu je objavio oko 200 radova. Doktorand je i honorarni asistent na zagrebaèkom Arhitektonskom fakultetu; proèelnik je Odjela za arhitekturu Matice hrvatske.
Dr.sc. ZLATKO KARAÈ, mag.ing.arh., prodekan je za znanost i docent na Arhitektonskom i Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Bavi se poviješæu i zaštitom hrvatske arhitekture i urbanizma, osobito u sklopu urbanistièkih i prostornih planova; objavio je više od 420 radova; dobitnik je godišnje Državne nagrade za znanost 2012.
and continued until the 1977 competition project for a new department store (Praška street, Zagreb), and a post-competition design study for the same site (probably after 1981).
In terms of their position in an urban setting, Dragomanoviæ’s department stores are conceived as detached buildings (often with a square in front). Only those situated in the historic nuclei of Varaždin and Vinkovci were built as interpolations, i.e. seemingly built-in and ‘attached’ to the existing buildings. Modna kuæa in Praška street is specific since it was initially designed as an independent detached pavilion in an open space but was later ‘relocated’ onto a plot in a Lower Town block. The new structure ‘filled in’ the plot in interpolationlike manner. Yet, it was made clearly distinct from the adjacent historic buildings.
Considering their layout and morphology, Dragomanoviæ’s department stores are based on two clear geometrical patterns: a square (NaMa Trnsko and its derivatives) and an elongated rectangle (Praška, Prijedor, Varaždin and Sisak) except the department store in Vinkovci which is more straggling in plan and less algorithmic. The only exception is a triangle-like layout that Dragomanoviæ offered in one of his design studies for a department store in Praška in the early 1980s. A functional ‘zoning’ of his department stores was always perfectly articulated and technologically well organized: public and warehouse entrances are clearly distinguished, the staircases and the elevators are placed in large open space, spacious shopping halls front onto the streets (around two-thirds of their floor plans) while warehouses and offices are placed in the rear (in square-shaped stores, Trnsko and its variations) or they occupy one third of the lateral ‘right’ side of the stores with elongated plans (Prijedor, Varaždin, Sisak).
The department stores are based on skeleton structures with non-structural envelopes, placed on a square grid varying from 5´5 m (Praška), 6´6 m (Trnsko) up to 7.5 m module (VaMa). Earlier in his career he used light materials (steel) for his
airy, transparent glazed buildings while in the later stages (1960s-1970s), being restrained by a new set of fire safety regulations, he turned to reinforced concrete (Varaždin, Vinkovci) in the design of his more compact volumes.
A project that marked this shift was a design study for a small department store Dom in Varaždin. The architect offered two contrasting concepts: the one with a light structure and a non-structural envelope with a steel skeleton and the other with a ‘historic’ front and a reinforced concrete structure with masonry infill walls (realized). It is worth mentioning that Dragomanoviæ was among the first designers in Croatia who introduced elevator as a form of vertical communication link (for the first time in his design for a department store in Prijedor, 1968).
In terms of his design vocabulary as well as the composition of the facades and volumes, his department stores fall into several development stages. The first designs from his earlier career (Praška, Trnsko, and variations) are based on the concept of a recessed, entirely glazed ground-floor level with a ‘floating’ cantilevered white overhanging cuboid structure above it. The second stage is marked by more dynamic volumes characterized by an expressive tectonic interplay (Prijedor, Sisak). The third stage can be recognized by brutal expressiveness of the massive facades in raw concrete (VaMa Varaždin) while the fourth stage is exemplified in the structures with neo-regional features and historical references following the imposed conservation requirements for the insertion of a new building into a historic context (Dom Varaždin, Vinkovci). A critical analysis of Dragomanoviæ’s department stores and shopping centers shows that his major contribution lies in structural and technological innovations as well as in the functional development of department store typology in Croatia. He developed and consistently applied a rational and economical design on a grid pattern creating clear plans with pure structural schemes. Due to Dutch influences, he produced high-quality architecture of great visual and compositional value.
ALEN ŽUNIÆ, M.Arch., M.Sc., graduated from the Faculty of Architecture in Zagreb. He finished postgraduate studies in the theory and philosophy of architecture at the Harvard GSD. His work, encompasses around 200 scientific papers, studies, projects etc. He is a doctoral student at the Faculty of Architecture in Zagreb. He is also head of the Department of Architecture in Matica hrvatska.
ZLATKO KARAÈ, Dipl.Eng.Arch., Ph.D., Assistant Dean for Science and Assistant Professor at the Faculty of Architecture and the Faculty of Humanities and Social Sciences in Zagreb. His prolific work encompassses more than 420 scientific papers, studies, projects, popular articles etc. He is the recipient of the annual 2012 State Award for Science.
1. Krajolici južnoga Velebita: 1 - Iznimni krajolici: Crni vrh i pogled na vršnu zonu; 2 - Svakodnevni krajolici: Starigrad Paklenica; 3 - Degradirani krajolici: deponij iznad Starigrada Paklenice
1. Southern Velebit landscapes: 1 - exceptional landscapes: Crni vrh and view of the mountain peaks; 2 - Everyday landscapes: Starigrad Paklenica; 3 - Degraded landscapes: waste dump above Starigrad Paklenica
Sveuèilište u Zagrebu
Arhitektonski fakultet
HR - 10000 Zagreb, Kaèiæeva 26 ana.sopina@gmail.com bbojanic@arhitekt.hr
Prethodno priopæenje
UDK 712.01
Tehnièke znanosti / Arhitektura i urbanizam
2.01.05. - Pejsažna arhitektura
Èlanak primljen / prihvaæen: 3. 10. 2015. / 7. 12. 2015.
University of Zagreb Faculty of Architecture
HR - 10000 Zagreb, Kaèiæeva 26 ana.sopina@gmail.com bbojanic@arhitekt.hr
Preliminary Communication
UDC 712.01
Technical Sciences / Architecture and Urban Planning
2.01.05. - Landscape Architecture
Article Received / Accepted: 3. 10. 2015. / 7. 12. 2015.
doživljaj krajolika kulturni krajolik kulturni prostor nematerijalno naslijeðe
Asocijativna obilježja krajolika obuhvaæaju asocijacije na fizièke elemente krajolika i povezanost s nematerijalnim kroz doživljaj, percepciju i interpretaciju znaèenja krajolika. Istražuje se odnos objektivnoga pristupa temeljenog na specifiènim obilježjima (analizi i dokumentiranju) i subjektivnoga pristupa temeljenog na kontekstualnim obilježjima (doživljaju), koji afirmira asocijativna obilježja u svim krajolicima kao kljuèna za njihovo razumijevanje.
landscape experience cultural landscape cultural space non-material heritage
The associative features of landscapes refer to the associations with the physical components of landscapes and their connection with the non-material through experience, perception, and interpretation of landscape meaning. This study focuses on the relationship between an objective approach based on specific features (analysis and documentation) and a subjective approach based on contextual features (experience).
obilježja krajolika obuhvaæaju asocijacije1 na fizièke elemente krajolika - povezanost s nematerijalnim elementima kroz doživljaj2, percepciju3 i interpretaciju4 znaèenja5 krajolika. Istovremeno obuhvaæaju percepciju prirodnih i kulturnih, materijalnih i nematerijalnih sastavnica te kolektivne i osobne doživljaje krajolika.
Istraživanja kulturnih krajolika u Hrvatskoj vezana su za materijalne sastavnice i znanstveni rad dr.sc. Biserke Dumboviæ Bilušiæ6 te istraživanja perceptivne vrijednosti krajolika dr.sc. Sonje Jurkoviæ.7 Nematerijalne sastavnice i asocijativna obilježja krajolika u Hrvatskoj su ponajprije prepoznati kao tema istraživanja humanistièkih znanosti.
„Istraživanja Ivanova i Toporova na podruèju slavenske mitologije omoguæila su hrvatskim humanistima primjenu tih otkriæa na hrvatski pejsaž.”8 Vitomir Belaj, etnolog, istražuje mitsku interpretaciju prostora prepoznavanjem trodijelne strukture9, te s Jurjem Belajem, arheologom, istražuje ‘dolazak Hrvata’ kao kulturni proces zabilježen u krajoliku i nematerijalnom naslijeðu.10 Radoslav Katièiæ, klasièni filolog i lingvist, rekonstruira i tumaèi sakralne tekstove, obrede i vjerovanja pretkršæanske starine te dokazuje kako se temeljem prikupljenih toponomastièkih i topografskih podataka može potvrditi sakralna interpretacija prostora.11 Vladimir Peter Goss, povjesnièar umjetnosti, otkriva krajolik kao složenu granu umjetnosti i prepoznavanjem sadržaj-
no važnih toèaka u krajoliku otkriva nestale ili zaboravljene spomenike i povijesnu teritorijalnu organizaciju.12
Prepoznavanje znaèenja i potrebe zaštite vrijednosti krajolika na svjetskoj razini znaèajnije su zapoèeti donošenjem Konvencija UNESCO-a13 i Operativnih smjernica 1992. godine14, koje su definirale pojmove kulturnih krajolika (razlikujuæi vidljivo oblikovane, organski razvijene i asocijativne krajolike) i nematerijalne kulturne baštine, te donošenjem Europske konvencije o krajoliku. Konvencije su odgovor na suvremene promjene u kontekstu sagledavanja kulturnog naslijeða koje su uvjetovale potrebu uvoðenja novih kategorija naslijeða i novih alata zaštite.
Èlanak postavlja u meðuodnos objektivni pristup temeljen na specifiènim obilježjima (razlikujuæi prirodno od kulturnog, materijalno od nematerijalnog, objektivno od subjektivnog, promatranje od doživljaja) i subjektivni pristup temeljen na kontekstualnim obilježjima (prepoznavanje prostora kroz nerazdvojnost intelektualnog i fizièkog sadržaja), koji afirmira asocijativna obilježja u svim krajolicima kao kljuèna za njihovo razumijevanje. „Ideja krajolika kao istovremeno objektivne i subjektivne stvarnosti”15 obuhvaæa „ponovno vrjednovanje krajolika”16, time i (ponovno) vrjednovanje nematerijalnog naslijeða, kulturnih prostora i asocijativnih krajolika kao kategorije kulturnih krajolika.17
Konvencije UNESCO-a i Europska konvencija o krajoliku Prepoznavanje pojmova kulturni krajolik i nematerijalna kulturna baština, u Konvencijama UNESCO-a18, predstavilo je znaèajan odmak od tradicionalne podjele na prirodno i kulturno naslijeðe te proma-
1 Asocijacija (lat. associatio) - udruživanje, spajanje, vezivanje; društvo, udruženje; fil. asocijacija ideja vezivanje predodžaba na taj naèin što jedna predodžba izazove u svijesti neku drugu. [Aniæ, Klaiæ, Domoviæ, 1998: 126]
2 Doživljaj - dogaðaj koji je doživljen, ono što je steèeno iskustvom. [Aniæ, 1994.]
3 Percepcija (lat. perceptio) - psih. primjeæivanje, zamjeæivanje, opažanje, shvaæanje; svi oni psihièki procesi koji (ili: sva ona psihièka zbivanja koja) se neposredno izazivaju osjetilnim podražajima. [Aniæ, Klaiæ, Domoviæ, 1998: 1072]
4 Interpretacija (lat. interpretatio) - tumaèenje, objašnjavanje, izlaganje; prikazivanje, izvoðenje. [Aniæ, Klaiæ, Domoviæ, 1998: 617]
5 Znaèenje - sposobnost rijeèi ili drugog znaka da upuæuje na neki element stvarnog ili duhovnog svijeta; velika važnost, važna uloga u èemu. [Aniæ, 1994.]
6 Dumboviæ Bilušiæ, Obad Šæitaroci, 2007.; Dumboviæ Bilušiæ, 2007.; 2012.; 2014.; 2015.
7 Jurkoviæ, 1999.
8 Goss, 2009: 167
9 Belaj, 2007.
10 Belaj, Belaj, 2014.
11 Katièiæ, 2008.; 2014.
12 Goss, 2009.
13 UNESCO, 1972.
14 UNESCO, 1992.
tranja naslijeða temeljenog na materijalnom. Donošenjem Konvencije UNESCO-a potvrðena je velika raznolikost svjetskog naslijeða. Europskom konvencijom o krajoliku krajolik je definiran kao „bitna sastavnica èovjekovog okruženja, izraz raznolikosti zajednièke kulturne i prirodne baštine, te temelj identiteta podruèja”.19 „Priznajuæi da je krajolik važan dio kvalitete života ljudi, gdje god živjeli - u gradskim podruèjima i na selu, u degradiranim podruèjima, kao i onima vrlo oèuvane
15 Smith, 2013: 54
16 Smith, 2013: 55
17 Istraživanje je dio znanstvenog projekta Heritage Urbanism - Urban and Spatial Planning Models for Revival and Enhancement of Cultural Heritage [2032] koji financira Hrvatska zaklada za znanost, provodi se na Arhitektonskom fakultetu Sveuèilišta u Zagrebu, a vodi ga akademik Mladen Obad Šæitaroci.
18 Pojam kulturnog krajolika i kategorije oblikovanog, organskog i asocijativnog krajolika uvedeni su 1992. godine [UNESCO, 1992.] u Operativnim smjernicama za primjenu Konvencije o svjetskoj baštini. Pojam nematerijalne kulturne baštine i kulturnog prostora uveden je Konvencijom o nematerijalnoj kulturnoj baštini 2003. [UNESCO, 2003.]
19 European Landscape Convention - Europska konvencija o krajoliku donesena je 2000. godine, a u Hrvatskoj je usvojena 2002. Zakonom o potvrðivanju Konvencije o europskim krajobrazima. [NN 12/2002., èl. 5.; Council of Europe, 2000.]
20 Zakon o potvrðivanju Konvencije o europskim krajobrazima. [NN 12/2002, preambula, toèka 6]
21 Smith, 2013: 49
22 Wu, 2010: 1147
23 Wu, 2010: 1147-1148
24 Taylor, 2008: 5
25 Taylor, 2008: 5
kvalitete života, u podruèjima priznatim po iznimnoj ljepoti kao i u svakodnevnom okruženju”20, naglašena je vrijednost krajolika za pojedinca i za zajednicu, te podjednaka vrijednost njegovih objektivnih i subjektivnih sastavnica.
„Kulturni krajolici mogu se smatrati relativno novom tipologijom naslijeða, te je vrijedno razmotriti kako koncept kulturnih krajolika zahtijeva ponovno promišljanje cjelovitog pristupa kulturnom naslijeðu.”21 Ponovno promišljanje i vrjednovanje naslijeða ne razdvaja prirodu i kulturu, materijalno i objektivno od nematerijalnog i subjektivnog, opažanje (analizu i dokumentiranje) od doživljaja, veæ obuhvaæa sve sastavnice naslijeða ravnopravno, omoguæujuæi njegovo potpuno razumijevanje.
KULTURNI KRAJOLIK
CULTURAL LANDSCAPE
Pojam kulturnih krajolika poznat je još od kraja 19. stoljeæa, kada ga je njemaèki geograf Friedrich Ratzel definirao kao „krajolik modificiran ljudskom aktivnošæu”.22 Iako se u 60-im godinama 20. stoljeæa koncept kulturnih krajolika širi izvan geografije23, „koncept naslijeða ostaje usmjeren na spomenike i arheološka nalazišta, arhitektonska ostvarenja ili povijesne prostore povezane s bogatima i slavnima”.24 Poveæanim interesom i razumijevanjem koncepta kulturnih krajolika u 1990-im, koji je David Jacque nazvao ‘usponom kulturnih krajolika’25, razvijan je sustav vrjednovanja koji je povezao prirodu i kultu-
Sl. 2. Kulturni krajolici južnoga Velebita: 4 - zaselak Dokoze; 5 - Balkunina i Bili Sinokos; 6 - kanjon Velike Paklenice; 7 - kameni suhozid, Veliko Rujno; 8 - Vinjerac, Podvelebitski kanal i kanjon Velike Paklenice; 9 - pogled sa Svetoga brda na Dušice; 10 - Lisarica; 11 - Jurline Fig. 2 Cultural landscapes of Southern Velebit: 4 - Dokoze hamlet; 5 - Balkunina and Bili Sinokos; 6 - Velika Paklenica canyon; 7 - stone drywall, Veliko Rujno; 8 - Vinjerac, Velebit channel and Velika Paklenica canyon; 9 - view of Dušice from Sveto brdo; 10 - Lisarica; 11 - Jurline
ru, prirodne i humanistièke znanosti. „Koncept kulturnih krajolika nadilazi ideju izoliranih ‘otoka’ kulturnog naslijeða u prirodnoj okolini i poveæava svijest o naslijeðu koje nastaje u meðuovisnosti èovjeka, socijalnih struktura, krajolika i ekoloških sustava.”26
UNESCO je 1992. godine prepoznao tri kategorije kulturnih krajolika iznimnih, univerzalnih vrijednosti za upis na listu Svjetske baštine: vidljivo oblikovane, organski razvijene i asocijativne krajolike. Prepoznavanjem jednakovrijednih materijalnih i nematerijalnih sastavnica u asocijativnim krajolicima potvrðeno je da „krajolik ne postoji izvan i bez èovjekove percepcije - on je i fizièka i mentalna tvorba”.27
„Poèetkom 21. stoljeæa, pojam krajolika kao istovremeno objektivne i subjektivne realnosti postao je središnja tema teorijskih rasprava i praksa”28 brojnih disciplina koje obuhvaæaju pojam krajolika.29 Usmjerenje od objektivnog pristupa krajoliku temeljenog na analizi i dokumentiranju prema subjektivnom pristupu doživljajem temelji se na istraživanju nematerijalnih sastavnica i asocijativnih obilježja krajolika.
Promišljanje asocijativnih obilježja krajolika „Landscape is not simply what we see, but a way of seeing” [Ken Taylor] - Kategorije kulturnih krajolika, definirane UNESCO-om, obuhvaæaju krajolike koji su izrazito promijenjeni ljudskim aktivnostima i krajolike koji nisu oblikovani utjecajem èovjeka, veæ kulturna obilježja sadrže u nematerijalnim sastavnicama.
Prepoznavanje asocijativnih obilježja krajolika znaèajan je odmak od pristupa temeljenog na specifiènim obilježjima (promatranju materijalnog sadržaja prostora koji razlikuje prirodu od kulture) prema pristupu kontekstualnim obilježjima (doživljaju intelektualnog i fizièkog sadržaja prostora).30 Prepoznavanjem nematerijalnih sastavnica u asocijativnim krajolicima afirmira se ideja da svi krajolici posjeduju asocijativna obilježja koja su kljuèna za njihovo razumijevanje.31
Istraživanja cjelovitog konteksta krajolika obuhvaæaju krajolike kao dijelove kulture i identiteta zajednica, snažnu povezanost krajolika s duhovnim i ritualnim, te asocijativna obilježja prepoznata u „mnogim slojevima znaèenja krajolika”.32 Znaèenje krajolika, osim povezanosti s poznatim osobama, dogaðajima i umjetnièkim djelima, obuhvaæa simboliku33, komemoraciju34, memoriju35, vjerovanja i usmenu predaju36, identitet37, genius-loci38 , doživljaj39... Znaèenje krajolika, kroz njegov doživljaj, percepciju i interpretaciju, možemo smatrati odrednicom asocijativnih obilježja krajolika.
Nematerijalno naslijeðe i kulturni prostor Konvencija o zaštiti nematerijalne kulturne
baštine UNESCO-a uvodi pojam nematerijalnog naslijeða40, što predstavlja znaèajan odmak od tradicionalnog promatranja naslijeða temeljenog na materijalnom i statiènom. Važnost nematerijalnog naslijeða nije u samoj kulturnoj manifestaciji, veæ u oèuvanju znanja i vještina koje su kroz nju prenošene s jedne generacije na drugu.41 Nematerijalno naslijeðe nerazdvojan je dio identiteta njegovih nositelja.
Veza nematerijalnog naslijeða i fizièkog prostora definirana je pojmom kulturnog prostora. Kulturni su prostori ishodišta nematerijalnoga kulturnog naslijeða, prostori njihova odvijanja i prostori kojima je zajednica svojom prisutnošæu i promišljanjem pridružila znaèenje. Iako bliski asocijativnim krajolicima, kulturni se prostori od njih razlikuju ponajprije po obuhvatu. Kulturni prostori mogu obuhvatiti pojedino mjesto, lokalitet, zgradu, graðevinu ili pojedini element prostora. Nizovima kulturnih prostora prepoznajemo asocijativna obilježja krajolika. Kroz pojam kulturnoga prostora kulturne krajolike ne promatramo kao iskljuèivo artefakt, veæ kao cjelovit prostor stalne prilagodbe kulturnoj evoluciji njegovih stvaralaca i nositelja.
Krajolik vs. kulturni krajolik Koncept kulturnih krajolika potekao je iz geografije, no danas obuhvaæa i meðusobno povezuje brojne discipline: geografiju, arhitekturu, povijest umjetnosti, antropologiju, sociologiju, ekologiju, politièke znanosti i dr., koje iz razlièitih aspekata definiraju i pridonose razumijevanju pojma kulturnih krajolika. Arhitektonska struka ponajprije se naslanja na definiciju krajolika prema Europskoj konvenciji o krajoliku te na definiciju kulturnih krajolika prema Konvenciji i Operativnim smjernicama UNESCO-a. U suvremenim teorijskim raspravama iz podruèja geografije, humanih i prirodnih znanosti brojni su zagovornici izjednaèavanja pojmova prirodnog i kulturnog krajolika, te krajolika i kulturnog krajolika.42 Julian Smith istièe potrebu eko-
26 Taylor, 2010: 1
27 Dumboviæ Bilušiæ, 2015: 22; Ermischer, 2004.
28 Smith, 2013: 54
29 Smith, 2013: 55
30 *** 1995.
31 Smith, 2013: 55
32 Leader-Elliot, Maltby, Burke, 2004.
33 Cosgrove, 1984.; Ermischer, 2004.; Gustafson, 2001.
34 Ashworth, Tunbridge, 1996.; Lowenthal, 1985.
35 Odnos lieux de mémoire i milieux de mémoire koji istražuje Pierre Nore. [Nore, 1984.-1992.]; Taylor, 2008.; Schama, 1995.
36 Rudolff, 2006.; Azaryahu, Foote, 2008.
37 Relph, 1976.; McDowell, 2008.; Peralte, Anico, 2009.; Proshansky, 1978.
38 Antrop, 2000.; Jiven, Larkham, 2003.
39 Smith, 2013: 49-66; Appleton, 1996.; Bell, 1999.
loškog pristupa u zaštiti krajolika, koji „ne obuhvaæa samo kulturne i prirodne sustave, veæ fizièki krajolik stavlja u kontekst šireg kulturnog, socijalnog, ekonomskog i politièkog krajolika”.43 Razlièiti aspekti sagledavanja krajolika, karakteristiènih za pojedinu struku, trebaju pridonositi njihovu razumijevanju, kako i Ken Taylor istièe: „Èini se da ispod retorike postoji istovjetnost u naèinu na koji ljudi osjeæaju privrženost i povezanost s okruženjem, bez obzira koja se terminologija koristi.”44
Odnos èovjeka i krajolika posljedica je kulture, koja se razlikuje ne samo unutar zemalja
40 Prema: UNESCO, 2003. (Konvencija o zaštiti nematerijalne kulturne baštine) - nematerijalno kulturno naslijeðe „znaèi vještine, izvedbe, izrièaje, znanja, umijeæa, kao i instrumente, predmete, rukotvorine i kulturne prostore koji su povezani s tim, koje zajednice, skupine i, u nekim sluèajevima, pojedinci prihvaæaju kao dio svoje kulturne baštine”.
41 Lenzerini, 2011: 101-120
42 „Krajolik je memorija - ne postoji neposredna percepcija prirode.” [Ignatieff, 2011.]; „Može se smatrati kako su kulturni aspekti prisutni u gotovo svakom krajoliku na Zemlji, svi krajolici se mogu smatrati kulturnima.”
[Phillips, 1998: 23]
43 Smith, 2013: 55
44 Taylor, 2008: 12
45 Taylor, 2008: 7
46 U tijeku je donošenje Svjetske konvencije o krajoliku.
47 Rudolff, 2006: 1
48 Scazzosi, 2002: 59
pojedinog kontinenta veæ i unutar zajednica pojedine zemlje. Jedinstvenost svakoga pojedinog krajolika, u njegovim sastavnicama, obilježjima i definiranju, razvija „kulturno bogatstvo koje promovira svijest lokalne raznolikosti”.45
Klasifikacija krajolika - Konvencija o zaštiti svjetske kulturne i prirodne baštine, kao i prateæi dokumenti UNESCO-a, razlikuje prirodno i kulturno naslijeðe te dodatno klasificira i vrjednuje kulturno naslijeðe i kulturne krajolike, dok se Europska konvencija o krajoliku46 odnosi prema krajolicima u cjelini, ne vrjednujuæi ih. Suvremeno promišljanje krajolika potaknulo je daljnja pitanja: „Gdje je granica izmeðu materijalnog i nematerijalnog kulturnog izrièaja? Postoji li stvarna razlika izmeðu kulturnog prostora i asocijativnog krajolika? Ima li više smisla kategorizirati kulturni izrièaj kroz razlièite koncepte, a ne stupnjem fizièke materijalizacije? Kako ova arbitrarna podjela utjeèe na naèin kako danas doživljavamo naslijeðe?”47
Suvremeni pristup kulturnom naslijeðu prepoznaje njegova dinamièna obilježja, koja su prepoznata i u Konvencijama UNESCO-a. „Zahtjevi UNESCO-u iz razlièitih dijelova svijeta za upis novih lokaliteta u Popis svjetske baštine potaknuli su definiranje novih kategorija, te redefiniranje koncepata i znaèenja povezanih s krajolicima.”48 Takoðer, UNESCO
Sl. 3. Asocijativni kulturni krajolici južnoga Velebita: 12 - Dušice i Sveto brdo; 13 - Majstorska cesta i Tulove grede; 14 - Sv. Petar, Starigrad Paklenica
Fig. 3. Associative cultural landscapes of Southern Velebit: 12 - Dušice and Sveto brdo; 13 - Majstorska cesta and Tulove grede; 14 - Sv. Petar, Starigrad Paklenica
Sl. 4. Nematerijalno kulturno naslijeðe
17, 18 - flock on Crnikovac
jasno naznaèuje kako su rijetki krajolici koji odgovaraju iskljuèivo jednoj kategoriji, da pojedini kulturni krajolici utjelovljuju obilježja više potkategorija. Mnoštvo definicija i pristupa kulturnim krajolicima dodatno omoguæava njihovo razumijevanje.
Da bismo razumjeli krajolike, potrebno ih je doživjeti - percipirati i interpretirati njihovo znaèenje. Istraživanje asocijativnih dimenzija krajolika ukazuje kako kultura èovjeka, u svoj svojoj raznovrsnosti, nadilazi konvencionalne klasifikacije. Klasifikacija krajolika treba biti u službi sagledavanja sastavnica i obilježja pojedinog krajolika.
Asocijacije pojedinca „Any landscape is a condition of the spirit” [Henri-Frédéric Amiel] - Krajolici ne obuhvaæaju samo ono što vidimo, veæ naèin na koji vidimo. Pripisujemo im znaèenje iz nematerijalnih - duhovnih razloga, te ih možemo „smatrati kulturnim konstruktom koji utjelovljuje osjeæaj mjesta i sjeæanja”49, obuhvaæajuæi objektivno istraživanje
i subjektivan doživljaj. Da bismo ih razumjeli, krajolike trebamo nauèiti èitati.50 Asocijacija èovjeka na krajolik ovisi podjednako i o samom pojedincu i o krajoliku koji doživljava.51 Nematerijalne sastavnice i asocijativna obilježja krajolika dio su mnogostrukog èitanja, koje èvrsto povezuju krajolik i identitet, osjeæaj prostora - genius loci, sjeæanja, vjerovanja, ideologije, simbole, prièe, mitove... „Materijalni fizièki identitet i nematerijalni identitet, koji proizlaze iz razlièitosti vlastitog doživljenog svijeta i vlastitih iskustava, neraskidivo su povezani sa znaèenjem mjesta, vrijednostima èovjeka te simbolima, slikama i znaèenjima asociranima na krajolik.”52 Uz nematerijalne sastavnice, asocijacije krajolika utjelovljene su u širokom rasponu ljudskoga stvaralaštva - prozi, poeziji, slikarstvu, fotografiji, perivojima, kulturnim aktivnostima, filmu, televizijskim dokumentarcima, oglašavanju, turistièkim materijalima, mapama... Svaki promatraè asocijacijama stvara vlastiti krajolik koji je dio njegova vlastitoga svije-
49 Taylor, 2008: 1
50 Krajolik je „bogata i prekrasna knjiga, uvijek otvorena ispred nas. Trebamo je nauèiti èitati”. [Jackson, 1951: 5]; „Sami krajolici, za one koji ih znaju èitati, jesu najbogatiji zapis povijesti koji posjedujemo.” [Hoskins, 1955: 14]
51 „Ono što znamo i ono u što vjerujemo utjeèe na naèin na koji vidimo.” [Berger, 1972.]; „Koristimo vlastite oèi i
ta.53 Time je svaki krajolik jedinstven, ne samo razlièit jedan od drugoga u sastavnicama veæ je i pojedini krajolik razlièit u oèima pojedinog promatraèa. Kolektivni doživljaj krajolika rezultat je percepcije i interpretacije zajednice, definirane tradicijom, dok je osobni doživljaj krajolika rezultat percepcije i interpretacije pojedinca.
ZAKLJUÈAK
CONCLUSION
Krajolici su prostori života èovjeka - nepregledni i slobodni, kao i njima pridružene asocijacije.
Krajolici su dokaz kulture - podjednako svakodnevni krajolici, kao i krajolici iznimnih vrijednosti. Oni reflektiraju tko smo, oni su prostori pohrane naših privatnih i kolektivnih sjeæanja. Kulturna obilježja krajolika, koja obuhvaæaju najširi spektar ljudskoga djelovanja: materijalno i nematerijalno naslijeðe,
intelekt kako bismo proèitali krajolik kao dokument povijesti èovjeka.” [Taylor, 2008: 6]
52 Taylor, 2008: 5
53 Dawid Lewis kroz teoriju tzv. modalnog realizma zagovara: „Naš svijet samo je jedan od nebrojenog mnoštva svjetova. Naš svijet jest na odreðeni naèin. No naèin na koji on jest samo je jedan od nebrojenog mnoštva naèina na koji bi svijet mogao biti, i za svaki od tih naèina na koje bi svijet mogao biti postoji svijet koji uistinu jest na taj naèin.”
kolektivne i osobne asocijacije, dio su svakoga krajolika - samo ih je potrebno doživjeti.
Doprinos istraživanja asocijativnih obilježja krajolika jest u naglašavanju subjektivnog pristupa doživljajem kao jednakovrijednog objektivnom pristupu promatranjem i analiziranjem; u razvijanju svijesti o vrijednostima svakodnevnih i iznimnih krajolika kroz osobna i kolektivna sjeæanja; u razvijanju svijesti i odgovornosti zajednica o krajolicima u kojima svakodnevno žive i naslijeða koja svakodnevno susreæu.
Daljnja istraživanja asocijativnih obilježja krajolika potrebno je usmjeriti na istraživanja percepcije i interpretacije znaèenja krajolika, uloge osobnih i kolektivnih sjeæanja u doživljaju krajolika. Svaki je krajolik jedinstvenstoga je kroz studije specifiènog(ih) krajolika potrebno istražiti teze domaæih i inozemnih autora te potvrditi da su doživljaj, percepcija i interpretacija znaèenja krajolika osnovna odrednica njihovih asocijativnih obilježja.
Sl. 5. Kulturni prostori južnoga Velebita - mirila: 19-23 - Mirila zaseoka Tomiæi, Opuvani Dolac Fig. 5. Cultural spaces of Southern Velebit - mirila /”dwellings of the souls of the dead”/: 19-23 - mirila in the hamlet Tomiæi, Opuvani Dolac
1. Aniæ, V. (1994.), Rjeènik hrvatskoga jezika, Novi Liber, Zagreb
2. Aniæ, Š.; Klaiæ, N.; Domoviæ, Ž. (1998.), Rjeènik stranih rijeèi - tuðice, posuðenice, izrazi, kratice i fraze, Sani-Plus, Zagreb
3. Antrop, M. (2000.), Where are the Genii Loci? u: Landscape, Our Home: Essays on the Culture of the European Landscape as a Task [ur. Pedroli, B.]: 29-34, Indigo, Zeist
4. Appleton, J. (1996.), The Experience of Landscape, John Wiley & Son, Chichester
5. Ashworth, G.J.; Tunbridge, J.E. (1996.), Dissonant Heritage: Managing the Past as a Resource of Conflict, John Wiley & Son, Chichester
6. Azaryahu, M.; Foote, K.E. (2008.), Historical Space as Narrative Medium: On the Configuration of Spatial Narratives of Time at Historical Sites, „GeoJournal”, 73: 179-194, New York
7. Belaj, J.; Belaj, V. (2014.), Sveti trokuti - topografija hrvatske mitologije, Ibis, Zagreb
8. Belaj, V. (2007.), Hod kroz godinu, Golden Marketing, Zagreb
9. Bell, S. (1999.), Landscape: Pattern, Perception and Process, E&FN Spon, London
10. Berger, J. (1972.), Ways of seeing, British Broadcasting Corporation and Penguin Books, London
11. Cosgrove, D. (1984.), Social Formation and Symbolic Landscape, Croom Helm, London
12. Council of Europe (2000.), European Landscape Convention, Firenza
13. Dumboviæ Bilušiæ, B. (2007.), Krajolik kao kulturno naslijeðe: Metode prepoznavanja, vrjednovanja i zaštite kulturnih krajolika Hrvatske, disertacija, Arhitektonski fakultet, Zagreb
14. Dumboviæ Bilušiæ, B. (2012.), Prepoznavanje i razvrstavanje krajolika kao kulturnog naslijeða, „Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske”, Ministarstvo kulture, Zagreb
15. Dumboviæ Bilušiæ, B. (2014.), Doprinos istraživanju krajolika kao kulturne kategorije, „Sociologija i prostor”, 52 (199 /2/): 187-205, Zagreb
16. Dumboviæ Bilušiæ, B. (2015.), Krajolik kao kulturno naslijeðe - Metode prepoznavanja, vrjednovanja i zaštite kulturnih krajolika Hrvatske, Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, Uprava za zaštitu kulturne baštine, Zagreb
17. Dumboviæ Bilušiæ, B.; Obad Šæitaroci, M. (2007.), Kulturni krajolici u Hrvatskoj - identifikacija i stanje zaštite, „Prostor”, 15 (2 /34/): 260-271, Zagreb
18. Ermischer, G. (2004.), Mental Landscape. Landscape as Idea and Concept, „Landscape Research”, 29 (4): 371-383, New York
19. Goss, V. P. (2009.), Landscape as History, Myth and Art. An Art Historian’s View, „Studia Ethnologica Croatica”, 21: 133-166, Zagreb
20. Goss, V.P. (2014.), Uvod u kulturnu ekologiju, Antibarbarus and Tukbuk, Zagreb
21. Gustafson, P. (2001.), Meanings of Place: Everyday Experience and Theoretical Conceptualizations, „Journal of Environmental Psychology”, 21: 5-16, Amsterdam
22. Hoskins, W.G. (1955.), The Making of the English Landscape, Hodder and Stoughton, London
23. Ignatieff, M. (2011.), Walk on the wild side, „The Independent”, 23.10., London
24. Jackson, J.B. (1951.), Landscape - Human Geography of the Southwest, 1, Santa Fe
25. Jiven, G.; Larkham, P.J. (2003.), Sense of Place, Authenticity and Character: a Commentary, „Journal of Urban Design”, 8 (1): 67-81, London
26. Jurkoviæ, S. (1999.), Perceptivne vrijednosti krajobraza Hrvatske - Studija za vizualno determiniranje krajobraza, u: Krajolik - Sadržajna i metodska podloga Krajobrazne osnove Hrvatske [ur. Sala, M.; Furlan-Zimmermann, N.], Zavod za prostorno planiranje, Zagreb
27. Katièiæ, R. (2008.), Božanski boj, Ibis, Zagreb
28. Katièiæ, R. (2014.), Vilinska vrata, Ibis, Zagreb
29. Lenzerini, F. (2011.), Intangible Cultural Heritage - The Living Culture of Peoples, „European Journal of International Law”, 22: 101-120, University of Oxford, Oxford
30. Leader-Elliot, L.; Maltby, R.; Burke, H. (2004.), Understanding cultural landscapes - Definition, http://flinders.edu.au (22.11.2015.)
31. Lewis, D. (2011.), O mnoštvu svjetova, Kruzak, Zagreb
32. Lowenthal, D. (1985.), The past is a Foreign Country, CUP: 224-231, Cambridge
33. McDowell, S. (2008.), Heritage, Memory and Identity, u: The Ashgate Research Companion to Heritage and Identity [ur. Brian, G.; Howard, P.]: 37-54, Ashgate, Aldershot
34. Nore, P. (1984.-1992.), Les Lieux de mémoireRealms of Memory, Columbia University Press, 1996.-1998., New York
35. Peralta, E.; Anico, M. (2009.), Heritage and Identity, Abingdon, Oxon
36. Phillips, A. (1998.), The nature of cultural landscapes - a nature conservation perspective, „Landscape Research”, 23: 21-38, Oxford
37. Proshansky, H. (1978.), The City and Self-Identity, „Environment and Behavior”, 10 (2): 147169, Los Angeles
38. Relph, E. (1976.), Place and Placelessness, Pion, London
39. Rudolff, B. (2006.), Intangible and tangible heritage - A topology of culture in context of faith, Johannes, Gutenberg - University of Mainz, Mainz
40. Scazzosi, L. (2002.), Landscape and Cultural Landscape: European Landscape Convention and UNESCO Policy, u: Cultural Landscapes: the Challenges of Conservation Workshop, 55-59, Ferrara
41. Schama, S. (1995.), Landscape and Memory, Harper Collins, London
42. Smith, J. (2013.), Cultural Landscape Theory and Practice - Moving from Observation to Experience, u: Understanding Heritage - Perspectives in heritage studies [ur. Albert, M.; Becker, R.; Rudolff, B ]: 49-66, Deutsche Nationalbibliothek, Berlin
43. Taylor, K. (2008.), Landscape and Memory: cultural landscapes, intangible values and some thoughts on Asia, u: 16th ICOMOS General Assembly and International Symposium: „Finding the spirit of place - between the tangible and the intangible”, Quebec
44. Taylor, K. (2010.), Cultural landscapes - a bridge between culture and nature, „International Journal of Heritage Studies”, 17 (6): 537-554, New York
45. UNESCO (1972.), World Heritage Convention, Convention Concerning the Protection of the World Cultural and Natural Heritage, Paris
46. UNESCO (1992.), Operational Guidelines for the Implementation of the World Heritage Convention, Paris
47. UNESCO (2003.), Convention for the Safeguarding of the Intangible Cultural Heritage, Paris
48. Wu, J. (2010.), Landscape of culture and culture of landscape: does landscape ecology need culture?, „Landscape Ecology”, 25: 1147-1150, New York
49. *** (1995.), The Asia-Pacific regional workshop on associative cultural landscapes, A report by Australia ICOMOS to the World Heritage Committee
Izvori ilustracija
Illustration Sources
Sopina, A. - vlastita arhiva fotografija:
Sl. 1. 1 - listopad 2014.; 2,3 - ožujak 2011.
Sl. 2. 4 - kolovoz 2015.; 5,6 - kolovoz 2014.; 7kolovoz 2015.; 8 - travanj 2014.; 9 - srpanj 2011.; 10 - kolovoz 2012.; 11 - listopad 2014.
Sl. 3. 12,13 - listopad 2014.; 14 - travanj 2011.
Sl. 4. kolovoz 2013.
Sl. 5. kolovoz 2015.
The associative features of landscapes refer to the associations with the physical components of landscapes - a connection with the non-material elements through experience, perception and interpretation of landscape meaning. They parallely encompass the perception of natural and cultural, material and non-material components as well as the collective and personal experiences of landscapes.
Studies of cultural landscapes in Croatia are mainly focused on the material components and researches on landscape as cultural heritage in the works of dr.sc. Biserka Dumboviæ-Bilušiæ or perceptive values of landscapes in the work of dr.sc. Sonja Jurkoviæ. Non-material components and associative features of landscapes in Croatia are primarily the focus of research within the humanities. The results of Slavic mythology studies have been applied to Croatian landscape studies. Vitomir Belaj, ethnologist, studied the mythical dimension of space through its tripartite structure. With the archaeologist Juraj Belaj he studied ”the arrival of the Croats” as a cultural process recorded in landscape and non-material heritage. Radoslav Katièiæ, classical philologist and linguist, affirms that the collected toponomastic and topographic data may confirm a religious interpretation of space. Identification of the relevant points in landscape helped the art historian Vladimir Peter Goss to uncover the vanished or forgotten monuments, and a territory organization through history.
The UNESCO Convention and the 1992 Operational Guidelines as well as the European Landscape Convention heightened global awareness of the importance of landscapes and of the need for their protection. The Operational Guidelines defined the evaluation criteria for cultural landscapes (with a distinction between the visibly shaped, organically developed, and associative landscapes) and nonmaterial cultural heritage. These conventions are a response to contemporary changes in the context of cultural heritage resulting in new heritage categories and new modes of their protection. Cultural landscapes may be considered a relatively new type of heritage. It is therefore worth consider-
Biografije Biographies
ANA SOPINA, dipl.ing.arh., diplomirala je na Arhitektonskom fakultetu Sveuèilišta u Zagrebu. Èlanica je znanstvenoistraživaèkog projekta Heritage Urbanism. Podruèje istraživanja: kulturni krajolici, umjetnost u javnom prostoru, urbanistièki razvoj Zagreba.
Dr.sc. BOJANA BOJANIÆ OBAD ŠÆITAROCI, dipl.ing. arh., izvanredna je profesorica Arhitektonskog fakulteta Sveuèilišta u Zagrebu na Katedri za urbanizam, prostorno planiranje i pejsažnu arhitekturu. Voditeljica je doktorskih istraživanja u sklopu znanstvenoistraživaèkog projekta Heritage Urbanism. Podruèje istraživanja: odnos suvremene perivojne arhitekture i naslijeða.
ing how the concept of a cultural landscape affects our reconsideration of our overall approach to heritage. Rethinking and re-evaluation of heritage does not entail the opposition between nature and culture, the material/objective and the non-material/subjective, perception (analysis and documentation) and experience. Instead, it implies that all heritage components are on an equal footing in a proper interpretation of landscape.
In the early 21st century, the concept of landscape both as an objective and a subjective reality, became a central topic of theoretical debates and practical work in numerous disciplines. A shift from an objective approach to landscape (based on the analysis and documentation) to a subjective interpretation (rooted in experience) was brought about by a research into non-material components and associative features of landscapes. Recognizing the non-material components in associative landscapes promotes the idea that all landscapes do possess associative features that are crucial for their proper interpretation.
A research into heritage in its overall context implies the view of landscape as an integral component of a particular community and its cultural background. The meaning of a landscape may be considered a component of the associative features of landscapes arrived at through experience, perception and interpretation.
The concept of cultural landscapes links numerous disciplines. Each of them in its own way, defines and contributes to a better understanding of what the concept of cultural landscape really is. The relationship between man and landscape is defined by a particular culture. Cultures differ not only in different countries but also within different communities of one country. The unique identity of a particular landscape in all its components, features and definitions, helps to develop the cultural wealth which raises the awareness of local differences.
Re-evaluation of cultural landscapes leads to a rethinking of the established polarities such as: landscape vs cultural landscape, material vs non-material cultural expression, cultural space vs associa-
tive cultural landscape; cultural expression through various concepts and not through a level of material realization; personal values vs collective associations and memories; the effect of the already established polarities on the way we experience heritage. In order to understand landscapes, it is necessary to have an experience of them - to perceive them and to be able to interprete their meanings. Studying the associative dimensions of landscapes shows that cultural diversity goes beyond conventional classifications. Classification of landscapes should follow the recognition of all components and features of a particular landscape.
Landscapes are not only what we actually see. They also include the way we see them. We attach value to them for purely non-material (spiritual) reasons and we consider them a cultural construct which embodies the atmosphere of a place and memories including an objective research and a subjective experience. Each observer creates his own landscape through his own network of associations deeply rooted in his own personal experience of the world. Each landscape is unique. It is not only different from any other in terms of its components but it is also different in the eye of the observer.
Landscapes, both everyday and exceptionally beautiful ones, are a true manifestation of a culture. They reflect our identity, they contain our personal and collective memory. Cultural features of a landscape, which embrace a wide array of human activities such as material and non-material heritage, collective and personal associations, are an integral part of every landscape.
The contribution of this paper to the studies of the associative features of landscape lies in its emphasis on a subjective experience-based approach which should be treated as equivalent to an objective approach based on observation and analysis; in raising awareness of the values of both everyday and exceptional landscapes through personal and collective memory, and finally, in raising awareness and responsibility within human communities about the landscapes and heritage they are surrounded with.
ANA SOPINA, Dipl.Eng.Arch., graduated from the Faculty of Architecture in Zagreb. She is a member of the research team carrying out the project Heritage Urbanism. Her research interests are focused on cultural landscapes, art in public space, urban development of Zagreb.
BOJANA BOJANIÆ OBAD ŠÆITAROCI, Dipl.Eng.Arch., Ph.D., Associate Professor of the Faculty of Architecture in Zagreb, Department of Urban and Physical Planning, and Landscape Architecture. She is head of the research activities within the scientific research project Heritage Urbanism. Her research interests are focused on the relationship between contemporary landscape architecture and heritage.
najèešæi ciljevi kretanja stanovnika Zadra, turista, kao i stanovnika okolnih otoka koji dolaze ciljano u Zadar, na poluotok, obaviti neku od svojih potreba (oznaèene intenzivna, prijelazna i intimna zona te prijelazne toèke)
1. Visitors to Zadar have diverse interests when visiting the Peninsula: the most common routes of Zadar’s inhabitants, tourists and people from nearby islands who come to Zadar for some reason (intensive, transitional and private zones marked, and transition points)
Sveuèilište u Zagrebu
Arhitektonski fakultet
HR - 10000 Zagreb, Kaèiæeva 26
Sveuèilište u Zagrebu
Arhitektonski fakultet
Studij dizajna
HR - 10000 Zagreb, Frankopanska 12 tihomir.jukic@arhitekt.hr fvukic@arhitekt.hr
Prethodno priopæenje
UDK 711.4/379.8:910.4 (497.5 Zadar)”20” Tehnièke znanosti / Arhitektura i urbanizam 2.01.02. - Urbanizam i prostorno planiranje
Èlanak primljen / prihvaæen: 16. 11. 2015. / 7. 12. 2015.
University of Zagreb
Faculty of Architecture
HR - 10000 Zagreb, Kaèiæeva 26
University of Zagreb
Faculty of Architecture
School of Design
HR - 10000 Zagreb, Frankopanska 12 tihomir.jukic@arhitekt.hr fvukic@arhitekt.hr
Preliminary Communication
UDC 711.4/379.8:910.4 (497.5 Zadar)”20”
Technical Sciences / Architecture and Urban Planning
2.01.02. - Urban and Physical Planning
Article Received / Accepted: 16. 11. 2015. / 7. 12. 2015.
održivi turizam povijesna jezgra prostorni identitet Zadar
Èlanak razmatra posebnosti urbanog razvitka povijesnoga središta grada suoèenog s fenomenom turizma, potom tematizira mijene tijekom industrijske modernizacije, upuæujuæi na djelomièno kontrolirano širenje grada i izgraðene strukture izvan gradskog središta. Kao važan aspekt sagledavanja koncepta planerskih aktivnosti uzima se u obzir i fenomen identiteta grada, odnosno percepcija lokalnih kulturnih i povijesnih vrijednosti od samih graðana.
sustainable tourism historic nucleus spatial identity
Zadar
This paper examines the town’s historic nucleus in the context of its urban development and growing tourism industry. It analyzes changes brought about by industrial modernization with emphasis on a partially controlled town expansion and construction beyond the borders of its central area. Urban identity, i.e. the local cultural and historical values as they are perceived by the citizens themselves, is considered vital for the concept of strategic planning.
Svakije grad moguæe shvaæati teorijski i planerski, kao u kakvoj laboratorijskoj ekspertizi, ali graditi ga i razvijati moguæe je tek u onoj dimenziji koja je teško u potpunosti svodljiva na pravila, a rijeè je o dinamici života i povijesnim okolnostima koje grad kao skupina pojedinaca nasljeðuje. Iskustvena i baštinska dimenzija vrlo su važne jer su u povijesnim središtima suvremenih gradova dio svakodnevnoga životnog protokola, dio iskustva življenja u okruženju nakupljenih slojeva, a kroza stalne pokušaje stvaranja novih i povoljnijih okolnosti za život.
Vjerojatno ne treba posebno elaborirati koliko je ta svakodnevna interpretativna aktivnost prisutna u središtu Zadra, na njegovu poluotoku koji je postao i sinonim za središte.
Stjecajem okolnosti to je današnje središte (a veæi dio povijesnog vremena - utvrðeni grad) u nekoliko navrata pretrpjelo destrukciju urbanog tkiva, a koje je inaèe raslo logikom svakodnevnog života. To je tipièna karakteristika urbanoga konteksta Zadra koji se stalno mijenja, grad se širi i zauzima sve veæi prostor, te povijesno gradsko središte doživljava svoju znaèajnu funkcionalnu, a u manjoj mjeri strukturalnu preobrazbu. Prostor, najveæim dijelom prije korišten za stanovanje, pod pritiskom rentijerskih interesa i poveæanih prihoda od turizma postupno preuzima turistièke sadržaje. Stanovi se pretvaraju u apartmane i hostele, a stanovništvo poluotoka postupno se seli izvan njega. Sindrom Du-
brovnika, grada koji ljeti gotovo funkcionira kao turistièka maketa, u manjoj mjeri možemo pratiti i u Zadru. Komparacijom digitalnih karata s iskazanim kategorijama korištenja poluotoka iz 1989. (prije Domovinskog rata) i onih s podacima iz 2014. godine mogu se utvrditi procesi i intenzitet promjena. Kljuèno pitanje u pristupu održivom životu u povijesnim središtima, a ovdje motrenog na primjeru Zadra, jest: može li se ta održivost osigurati samo intervencijama unutar povijesnoga središta koje je turistièki najinteresantnije ili povijesnu jezgru treba shvaæati kao integralni dio cjeline za ukupni razvoj grada? Istraživanja u potrazi za odgovorom potrebno je nastaviti na svim razinama i na svim relevantnim temama, kako bi odvijanje svakodnevnoga života u povijesnom središtu grada i zahtjevi turistièke konjunkture mogli teæi paralelno, a da jedno ne šteti drugome.
ODNOSI SUVREMENOGA I POVIJESNOGA GRADA
RELATIONSHIP BETWEEN THE MODERN AND THE HISTORIC TOWN
Posljednjih dvadesetak godina, otkad su ratne aktivnosti prestale, središte Zadra se obnavlja i vraæa se mirnodopskim aktivnostima u tranzicijsko vrijeme, kad je malošto preostalo od nekadašnje industrijske proizvodnje, pa se i poluotok pomalo pretvorio u ljetno turistièko središte. Istovremeno, grad se tijekom šezdesetak godina ekstenzivno širio, a u posljednjih desetak godina na rubovima novoizgraðene strukture nastale su nove toèke privlaèenja socijalnih dogaðanja - trgovaèki centri.
U središtu je povijesni grad sa svim svojim prednostima i manama, ali savršen za turiste koji ovdje proborave tek koji dan i dožive ga kao kulisu. Oko središta je novi grad s toèkama kondenziranih komercijalnih atrakcija koje se domaæem stanovništvu nude cijelu godinu. Stoga, naravno, poluotok izvan sezone ne živi punim životom i posve je jasno da stanovnici središta grada nemaju normalan život tijekom turistièke sezone.
Od prije nekih desetak godina nastali su snažni turistièki atraktori na sjeverozapadnom kutu poluotoka - Morske orgulje i Pozdrav suncu. Na simbolièkoj razini taj je dio povijesnoga središta postao gotovo amblem novoga života grada, no danas je vrlo izgledno da æe zadarski poluotok trebati poèeti
1 Èlanak je nastao na Arhitektonskom fakultetu u sklopu rada na znanstvenom projektu Heritage Urbanism koji financira Hrvatska zaklada za znanost i znanstvenog istraživanja na projektu Razvojni potencijal javnog prostora gradova Hrvatske financiranog od strane Sveuèilišta u Zagrebu 2 Istraživanja su obavljena na Arhitektonskom fakultetu u sklopu kolegija Radionica urbanizma pod vodstvom prof. dr.sc. Tihomira Jukiæa i asistentice Kristine Perkov.
shvaæati cjelovito i da æe revitalizaciji gradskoga središta trebati nove ideje.
Svi dijelovi zadarskoga poluotoka nisu doživjeli preobrazbu na isti naèin, a u cjelini nije u potpunosti jasan koncept urbane rekonstrukcije. Neki su dijelovi potpuno zapušteni i nisu atraktivni ni za stanovnike ni za turiste (Sl. 1.).
Provedena istraživanja u sklopu urbanistièke radionice na Arhitektonskom fakultetu2 pokazala su razlièite interese razlièitih korisnika, a sve je to objedinio sumarni grafièki prikaz.
Rezultati radionice prezentirani su na izložbi u Zadru u Kneževoj palaèi (prosinac 2014.), a pripremljeni su i za tisak u vidu publikacije. Tom je prigodom održan i okrugli stol. Projekt je proveden u suradnji s Udruženjem arhitekata Zadra [ZDA], Županijskim zavodom za prostorno ureðenje te uz potporu Grada Zadra i tvrtke Aco. U projektu je sudjelovao i veæi broj struènjaka iz razlièitih podruèja, i to kao gosti ili predavaèi.
Istraživani su pojedinaèni interesi odnosno najèešæi ciljevi kretanja stanovnika koji žive izvan poluotoka, turista, kao i stanovnika okolnih otoka koji dolaze ciljano u Zadar (na poluotok) obaviti ono što ne mogu riješiti na otoku (administrativne poslove, sud, katastar, kultura itd.). Preklapanjem tih slojeva razlièitih informacija evidentirana su na poluotoku podruèja manjeg, srednjeg ili veæeg intenziteta korištenja. Ona se mogu dovesti u direktnu vezu s atraktivnošæu i ureðenošæu pojedinih dijelova poluotoka, a posredno i s potencijalnim mjestima poželjnih intervencija.
Kako bi se napravio plan i predložila strategija preobrazbe poluotoka te predložile pojedine akcije i aktivnosti, trebalo je prvo snimiti postojeæe stanje, utvrditi ciljeve i na temelju toga predložiti intervencije u prostoru. Posljednje detaljno i cjelovito istraživanje poluotoka
Sl. 2. Korištenje prizemlja zgrada zadarskoga poluotoka: usporedba podataka iz 1989. i 2014. - uoèeni su procesi i intenzitet promjena Fig. 2. Use of ground-floor levels of the buildings on the Peninsula: data compared from 1989 and 2014. Processes and intensity of changes are marked.
Sl. 3. Rekonstrukcija povijesne ulice kao nove turistièke atrakcije zadarskoga poluotoka: prikaz vremenske lente i projekta
Fig. 3. Reconstruction of a historic street as a new tourist attraction of Zadar: chronological chart and projects
Tabl. I. Podaci o godišnjem poveæanju turistièkih dolazaka i noæenja za veæe dalmatinske gradove s povijesnim središtem i aktivnim gradskim životom za razdoblje 2014./2013. Iz podataka je vidljivo da se godišnji porast dolazaka turista u veæe dalmatinske gradove kreæe od 8 do 20%, a poveæanje broja noæenja od 5 do 21%.
Table I. Annual increase of tourist arrivals in major Dalmatian cities with historic nuclei and active urban life for 2014/2013. Annual influx of tourists in major Dalmatian cities ranges between 8 and 20% with increase of night stays between 5 and 21%.
Grad Indeks rasta 2014./2013. DolasciNoæenje Zadar113,7108,8 Šibenik108,4105,5 Trogir114,4118,1 Split119,9121,4 Dubrovnik111,6108,8
obavljeno je 1989. godine. Da bi se istražilo razdoblje od tada, detaljno istraživanje i novu snimku napravili su studenti u sklopu radionice. Snimljen je i istražen cijeli poluotok, a rezultati ilustriraju sljedeæe kategorije: korištenje prizemlja korištenje gornjih katova visina i katnost promet (u kretanju, mirovanju, javni...). Usporedbom istih informacija s onima iz 1989. g. uoèeni su procesi i intenzitet promjena koji su poslužili kao polazišta za odreðivanje programa za predložene projekte preobrazbe - odreðene su teme i predložene lokacije pojedinih projekata. Upravo ti projekti trebali bi izazvati reakciju graðana i struènjaka, participaciju graðana i njihovo ukljuèivanje u postupak utvrðivanja stvarnih ciljeva i programa preobrazbe poluotoka (Sl. 2.).
No, to je samo prvi korak jer cjelovito sagledavanje preobrazbi vezano je za njihovo cjelovito shvaæanje u kontekstu kvalitativne promjene cjelokupnoga gradskog prostora, te se procesi koji se odvijaju na poluotoku ne bi trebali promatrati izdvojeno od preostaloga dijela grada. Ne treba zaboraviti da i turisti radije posjeæuju gradove u kojima je prisutan i vidljiv svakodnevni život3, a ne gradove kulise, jer je on dio njihova identiteta.4 Turisti putuju sve više, a borave sve kraæe, i to u potrazi za sadržajima koji su bitno drukèiji od logike nekadašnjega masovnog turizma koji nudi isto iskustvo za velik broj korisnika.
ZADAR PRIJE I TIJEKOM INDUSTRIJSKE
MODERNIZACIJE I TURIZAM KAO (JEDINI?)
GENERATOR PROBLEMA
ZADAR BEFORE AND DURING INDUSTRIAL MODERNIZATION AND TOURISM AS (THE ONLY?) GENERATOR OF PROBLEMS
Zadar je do Domovinskoga rata 1990., uz aktivnu turistièku djelatnost, bio jedno od jaèih industrijskih središta u srednjoj Dalmaciji.
Promjene u gospodarskoj strategiji grada nastale kao odraz industrijske modernizacije, kao i ekonomska tranzicija nakon osamostaljenja države Hrvatske, rezultirali su propadanjem važnih zadarskih gospodarskih subjekata (Bagat, SAS...), ali i pražnjenjem bivših vojarni u širem gradskom središtu. Sve te napuštene lokacije postale su poligoni propitivanja novih scenarija za buduænost Zadra, koji æe postati i nove toèke u identitetskoj mapi Zadra.
Najèešæe se turizam i turistièka djelatnost spominju kao jedini krivci za procese koji se odvijaju u povijesnom dijelu Zadra i koji vode k postupnom preseljenju stalnoga stanovništva u druge dijelove grada, i to kako bi napravili mjesta za hostele i apartmane.5
Turistièka djelatnost, meðutim, nije jedini uzrok ili generator promjena u povijesnoj jezgri Zadra. Ne treba zanemariti i druge èinitelje i pojave, kao što su: poveæanje interesa turista za urbana podruèja, ponajprije gradove s povijesnim središtima;
mobilnost turista i dostupnost destinacija; visoke cijene zemljišta, a time i cijene stanova;
relativno malen udio slobodnih zemljišta/ parcela u vlasništvu grada (…kako bi aktivnije kontrolirao i utjecao na promjene); kompleksnost, dugotrajnost i skupoæa rekonstrukcije povijesnoga središta u odnosu na gradnje na neizgraðenom terenu; neadekvatni i nedostatni sadržaji potrebni za visok standard življenja u povijesnoj jezgri;
sustavno premještanje važnih funkcija iz gradskog središta bitnih za živost i aktivnosti u gradu (dijela Sveuèilišta, trajektne luke, dijela sadržaja u obližnje trgovaèke centreRelja i Supernova).
Prateæi suvremene trendove u turizmu moglo bi se doæi do zakljuèka da je potrebna bolja verifikacija prirodne i kulturne baštine, kao i drukèiji naèin njihova prezentiranja i ukljuèivanja u svakodnevne procese korištenja. S druge strane, potrebno je zadovoljiti potrebe turista tijekom njihova kratkog boravka u gradu. Usto potrebno je osigurati raznolikost sadržaja, ostvariti njihovu diverzifikaciju i lokalnu
3 I za ostale dalmatinske gradove turisti pokazuju sve veæi interes. Tako se èesto kao primjer istièe Split u kojem je udvostruèen broj noæenja u razdoblju od 4 godine. [https://hr.wikipedia.org/wiki/Turizam_u_Hrvatskoj] 4 O znaèajnom porastu broja turista u gradovima govore podaci Državnog zavoda za statistiku iz proteklog razdoblja (Priopæenje, Zagreb, 11. veljaèe 2015., 2015 broj: 4.3.2.). Kako još nisu poznati podaci za 2015., dani su podaci o poveæanju broja dolazaka i noæenja u veæim dalmatinskim gradovima koji imaju prepoznatljivo povijesno središte, a za razdoblje 2014./2013. [http://www.mint.hr/ UserDocsImages/4-3-2_dzs_%202014.pdf]
prepoznatljivost. Turistima treba povijesno središte ponuditi kao izrazito vitalan dio grada u kojem se život stanovnika skladno nadopunjuje s turistièkom djelatnošæu. Saznanje o lokalnom životu, personaliziranje turizma, isticanje posebnosti te bogatiji i raznovrsniji sadržaji preduvjet su kvalitetnije turistièke valorizacije i korištenja povijesnoga gradskog središta. Iz tog je razloga Zadru potrebno cjelovito sagledavanje gradskog prostora jer jedino u sklopu cijeloga urbanog sustava moguæe je riješiti i aktualne probleme povijesnoga središta. Potrebno je podiæi kvalitetu i uèinkovitost cjelokupnoga gospodarstva, a time posredno i kvalitetu života u gradovima.6 Neophodno je zaštititi identitet i kulturu, ali paralelno s time stvarati i nove vrijednosti. Novije intervencije u javnome prostoru gradskog središta pokazuju neke moguænosti inovacija u zateèenom stanju (Sl. 3.).
IDENTITET GRADA KAO KULTURNI I GOSPODARSKI FENOMEN
IDENTITY OF A CITY AS A CULTURAL AND ECONOMIC PHENOMENON
Kljuèan element urbanosti i svakodnevnog života jest i identitet grada, kako prije i tijekom industrijske modernizacije tako i danas, u doba tranzicijske deindustrijalizacije. Identitet je kljuèni simbolièki konstrukt društvenosti i zajednièkog života u gradu, koji kao rezultantu daje opæu sliku, a nerijetko se danas koristi i kao projektni alat sustavne gradnje idejne predodžbe o zajednici.7
Vrlo èesto toponimi grada postaju i simbolièke vrijednosti, dakako - u projekciji dionika u vezi s odreðenim dogaðajima, memorijom, protokolima vezanim za ta fizièka mjesta, kako prije tako i tijekom industrijske modernizacije.8 Na taj se naèin stvara kognitivna mapa grada, a toponimi modernosti zajedno s predmodernima èine repere stvorene u percepciji graðana - na tragu teorije Kevina Lyncha o percepciji grada.9 Upravo je Lynch poèetkom šezdesetih, kada je u Zadru u punom tijeku obnova bombardiranjem uništenoga poluotoka, utemeljio ne samo pojam wayfindinga (ono što se danas standardno naziva urbana signalistika) nego i kognitivne temelje za prakticiranje suvremene urbane participativnosti, odnosno demokracije u naj-
5 Dokaz su tome statistièki podaci Turistièke zajednice Zadra o poveæanju broja ležajeva u razdoblju od 2011. do 2015. (Tabl. II.) s petogodišnjim porastom od 1220%, s registriranih 90 turistièkih postelja u 2011. do 1100 postelja u 2015.
6 Gavranoviæ, 2015: 18-19
7 Vukiæ, 2013.
8 Gobe, 2002.
9 Lynch , 1960.
10 Rowe, Koetter, 1984.
11 Vukiæ, 2006: 69
višem svojem izrazu, shvaæene kao sudjelovanje u zajednièkom životu. Lyncheva perceptivna struktura, zasnovana na „stazama, rubovima, distriktima, žarišnim toèkama i znamenitostima”, zapravo je spoznajna osnova za shvaæanje grada, a time i za intelektualnu i kreativnu empatiju prema strukturi grada i njegovim stanovnicima.
Ta spontana mitologijska mapa nastala je iz modernizacijskog paradoksa koji, meðutim, nije tipièan samo za Zadar. Nesretne okolnosti, naime, stvorile su od Zadra grad-kolaž, puno prije no što su Rowe i Koetter u svojoj kljuènoj knjizi (tog naslova) razjasnili da zamišljanje i planiranje grada kao cjeline „from the scratch” zapravo je daleko od evolutivne stvarnosti života koji slojeve urbanih struktura nerijetko slaže logikom posve drukèijom od striktne planske.10 Taj se kolaž na poluotoku uglavnom dovršio do poèetka devedesetih, no po kopnenom dijelu, podruèjima s ladanjskim objektima i poljima, grad se istovremeno širio stihijski, s tek nekoliko sustavnih urbanizirajuæih poteza (Bili brig, dio današnjeg Višnjika...).
Da postoji oèit jaz izmeðu planiranoga i realno ostvarenoga, vidljivo je ne samo u fizièkom nego i u simbolièkom prostoru, na razini percepcije kljuènih vrijednosti grada, pri èemu se pokazuje da graðani èesto vide kao važne vrijednosti zajednice posve razlièito od onih koje plasira javna uprava ili društvena elita odnosno da „identitetska mapa grada nastaje kao relacija zateèenog i projektiranog sustava vrijednosti”.11 Ta èinjenica upuæuje na potrebu dubljeg aktiviranja sudionika grada u planerske procese.
Planiranje grada, kao i projektiranje njegova identiteta, ima daleko manje šanse biti održivo ako se provodi samo top-down metodom, no ako se koristi bottom-up pristup, osjeæaj sudjelovanja u gradnji fizièkog i simbolièkog bit æe jaèe prisutan u svim aspektima planiranja, a angažman graðana time veæi i proaktivniji (Sl. 4.).
Sl. 4. Defortifikacija Zadra i povezivanje poluotoka s ostalim dijelovima grada: luka Foša
Fig. 4. Defortification of Zadar and linking the Peninsula with other parts of the town: Foša port
Tabl. II. Zadar - poveæanje broja postelja na poluotoku u razdoblju 2011./2015. i godišnji indeks rasta
Table II. Zadar - increased number of beds on the Peninsula between 2011 and 2015 and annual growth rate
Godina Broj iznajmljivaèa na poluotoku
Broj postelja na poluotoku Indeks rasta - godišnji
2011.3090
2012.1555776,40 2013.1585861,01 2014.2498451,44 2015.35011001,30
2011. / 2015. - indeks 11,6612,20 -
Tabl. III. Ukupan broj turista u Zadru (dolasci i noæenja) za razdoblje 2011./2014. i godišnji indeks rasta. Za navedeno razdoblje karakteristièno je stalno poveæanje godišnjeg indeksa rasta.
Table III. Total number of tourists in Zadar (arrivals and overnight stays) between 2011 and 2014 and annual growth rate. The analyzed period shows a continuously increasing annual growth rate.
GodinaZadar /dolasci IndeksZadar /noæenja Indeks 2011.284.085908.453 2012.293.9961031,122.038104 2013.328.8841121,232.309110 2014.392.3321141,428.425109
Sl. 5. Sagledavanje i analiziranje zadarskoga prostora vodi k podizanju razine kvalitete života i u povijesnome gradskom središtu, kako za stalno tako i za povremeno korištenje, a obuhvaæa sljedeæe istraživaèke projekte: 1. grad na kopnu, 2. grad na obali i otocima (kameni grad), 3. vrtni grad, 4. gradski koridori
Fig. 5. Analyzing the Zadar area results in an increased quality of life in the historic nucleus both for permanent and temporary use. It encompasses the following research projects: 1. city on the mainland, 2. coastal and insular city (stone city), 3. garden city, 4. city corridors
HOW TO PLAN THE PHYSICAL AND SYMBOLIC LAYER OF A CITY?
Domovinski je rat devedesetih ponovno nanio destrukciju gradu i time naglasio stare, ali i nove razvojne probleme Zadra. Stari su još oèitiji, a novi su se samo nastavili na veæ postojeæe. Problem prvi vezan je za ovo pitanje: ima li potencijala za širenje grada s obzirom na negativne populacijske i demografske trendove, a ne postoji nacionalna niti lokalna strategija društvenog i ekonomskog razvoja? To je, dakako, problem koji se tièe svih lokalnih zajednica u aktualnoj Hrvatskoj, a posebnost je Zadra što njegova prostorna specifiènost, izostanak dosadašnjega jasnog ulaska urbanizirajuæe politike u zaleðe, ali i u dužobalne poteze, navode na poklanjanje posebne pozornosti tom aspektu. Ako æe se širiti, kuda i kojim pravcima? Postoji li još potreba za planiranjem velikih površina jedne namjene, poput stanovanja, ili treba poticati miješane (gotovo - hibridne) modele koji bi primjerenije mogli zadovoljiti parametre populacijske i ekonomske stvarnosti Zadra i Hrvatske? Instruktivnim se za traženje odgovora èini trend rekuperacije poljoprivrednog zemljišta i obnove nekadašnjih imanja kao svojevrstan odgovor na propast kulture masovne industrijske proizvodnje. Buduæi Zadar možda bi bilo moguæe zamisliti i kao vrtni grad.
Problem buduæeg planiranja Zadra vezan je i za temu grada na kopnu i na obali, odnosno uz pitanje - kakva bi mogla biti integralna vizija? Ako je dublje zaleðe veæ poèelo poprimati ozbiljnu rekuperiranu fizionomiju nove poljodjelske kulture i života vezanog za taj trend, što èiniti s obalom koja je u velikoj mjeri veæ upregnuta u rentijerski jednostavno korištenje prostora, s malom dodanom vri-
jednosti, kako na razini iskoristivosti u tijeku godine tako i na razini kulture odnosa prema prostoru? Pojedina obalna naselja, donedavno izvan gradskog perimetra, veæ su barem desetak godina pripojena rubovima grada. Što èiniti dalje? Kako (ako ikako?) povezati zbir privatnih arkadija u prostor koji može imati i javnu dimenziju, a bez èega teško da se može tretirati kao urbani? Tu æe biti potrebno naæi ravnotežu ne samo izmeðu privatnoga i javnoga nego i izmeðu pojedinih gospodarskih kategorija jer dominacija rentijerskog turizma svakako ne ide u prilog tezi o širenju grada u dužobalnom pojasu.
Rješenje se možda može naæi u koncepciji grada koji živi sa svojim otocima i na njima, što Zadar formalno i upravno jest, ali je ta koncepcija još uvijek polovièno ugraðena u razvojne planove. Uzmu li se u obzir i brojni ekologijski okolinski izazovi kojima æe podruèje jadranskog priobalja biti izloženo tijekom desetljeæa koja dolaze, èini se itekako bitno u svim buduæim prostornim planovima Zadra voditi raèuna o ovoj, dosad zanemarenoj dimenziji života u gradu. Veæ i zbog èinjenice da dobar dio populacije živi dva dana u tjednu upravo u toj kopneno-otoèkoj suburbanoj dimenziji jer se tijekom vikenda vraæa u svoj nostalgièni mentalni krajolik.
Uloga Sveuèilišta u definiranju strateških odrednica buduæeg planiranja prostornog razvoja Zadra trebala bi biti izražena upravo kroz interdisciplinarni uvid u moguæe razvojne scenarije. Pritom je pitanje regionalnog razvoja jedno od kljuènih pitanja, što je i sluèaj s veæinom gradova u danas razvijenom svijetubez razvoja regije teško je planirati razvoj samoga grada. Sveuèilište bi moglo svojim potencijalima preispitati iz razlièitih perspektiva što regija znaèi gradu, kako uža unutar granica državno-pravne cjeline Republike Hrvatske tako i prekogranièna, oslonjena na prirodne konfiguracije i veze, te na kulturne i ekonomske odnose.
I na kraju, potrebno je postaviti i pitanje participacije javnosti u prostornom planiranju. Razvoj demokracije u tranzicijskim zemljama èesto stvara zabune oko udjela privatnoga u javnom, a sagledavanje tih relacija još je uvijek tema o kojoj nema lakih odgovora u liberalnoj stvarnosti nekadašnjih samoupravljaèa. S druge strane, participacija u novoj globalnoj komunikacijskoj svijesti dovodi do pozicije u kojoj je diskrecijska razina odluèivanja društvenih elita gotovo nemoguæa jer je sudjelovanje javnosti zapravo neizbježno. Proces demokratizacije i društvenoga sazrijevanja nepovratan je i kao takav itekako æe utjecati na metodologiju prostornog planiranja. Stoga ima sve više elemenata za zakljuèak kako æe institut javne rasprave vrlo skoro postati nedostatan i morat æe biti dopunjen aktivnom ulogom dionika zajednice u cijelom
procesu - od stvaranja strategije do detaljnijeg planiranja. Tradicionalni urbanizam u takvim bi okolnostima mogao prerasti u poligon prakticiranja demokracije i stvaranja održive buduænosti zajednièkog života u gradovima, pa tako i u Zadru.
TOWARDS THE CONCLUSION - THEMATIC (AND PROBLEM-BASED) FRAMEWORK FOR PLANNING ACTIVITIES
Temeljem iznesenoga moguæe je zakljuèiti da samo sveobuhvatno sagledavanje grada Zadra i njegova utjecajnog prostora može dovesti do održivih intervencija u njegovu povijesnom središtu smještenom na poluotoku. Upravo takvo sagledavanje i analiziranje zadarskog prostora vodi k detekciji tematskih cjelina kojih bi razmatranje moglo dovesti do cilja - podizanja razine kvalitete života, kako za stalno (stanovnici) tako i za povremeno korištenje (turisti; Sl. 5.). Te su cjeline sljedeæe:
1. Gradski koridori i pristupi gradu - Najvitalniji i vjerojatno najvažniji segmenti gradskog tkiva jesu gradski koridori koji zrakasto vode prema povijesnom središtu. Oni èine presjeènicu gradskog tkiva i svih njegovih funkcionalnih dijelova koji se nastavljaju jedan na drugi od gradskog središta (poluotoka) prema rubu grada i šire, zaleðu Zadra u Ravnim kotarima. Ti segmenti uz glavne prometne koridore imaju više zajednièkih osobina negoli što imaju pojedini manji segmenti koridora s njima okolnim prostorom.
2. Susret s vrtnim gradom U sustavu održivoga funkcioniranja grada njegovo zaleðeRavni kotari - èini važnu ulogu. Jedan od sve bitnijih elemenata održivosti grada jest njegova vitalnost - sposobnost da prehrani svoje stanovnike. Upravo se u tom segmentu oèituje komparativna prednost Zadra u odnosu na ostale dalmatinske i kvarnerske gradove. U ovu kategoriju pripada i energetska neovisnost, tj. sposobnost grada da novim izvorima energije (solarne elektrane i vjetro-
12 Teoriju rizoma (rhizome) kao produkt filozofskog promišljanja postavili su i detaljno razradili Gilles Deleuze, Felix Guattari. U knjizi su [Deleuze, Guattari, 1987: 92-93] opisani teorija i istraživanja koja govore o nehijerarhijskom sustavu. Prema Deleuzu to je naèin razmišljanja vezan za strukturu biljaka (korijenje/krošnja) i njihovo kapilarno povezivanje. Ta nehijerarhijska struktura razmišljanja jedan je od rezultata projekta Capitalism and Schizophrenia (1972.-1980.).
13 U hrvatskome govornom podruèju rabe se izrazi: gradski projekt, kapitalni projekt ili strateški projekt. U razlièitim govornim podruèjima najèešæe se koriste sljedeæi termini: na engleskom: City project, City development project, City controlled project, Target area, a na njemaèkom najèešæe se koristi izraz Zielgebiet.
elektrane) zadovolji veæi dio svojih energetskih potreba, a one bi mogle biti smještene na manje kvalitetnim zemljištima zadarskog zaleða (kamenjar).
3. Tradicija i novum javnih prostora Tisuæljetna tradicija formiranja i oblikovanja javnih prostora govori o vitalnosti grada i aktivnom ukljuèivanju njegova stanovništva u sve procese. Još i danas meðu najatraktivnije i najintenzivnije javne prostore ubrajaju se oni stariji od 2000 god., uglavnom iz rimskoga razdoblja. Isto tako, jedan od važnih segmenata koje treba detaljnije istražiti jest gubljenje interesa za javni prostor od 1990. do danas, što je rezultiralo njegovom malom zastupljenošæu u novim naseljima i u ukupnom prostoru grada. Taj trend prati još uvijek prisutna dominacija privatnoga nad javnim. Upravo javni je prostor jedan od bitnih i prepoznatljivih èinitelja slike grada kao jednoga od najvažnijih elemenata identifikacije i prepoznatljivosti prostora koji pridonose identitetu grada više od novoizgraðene gradske strukture, pri èemu je važno i simbolièko znaèenje javnoga prostora.
4. Grad na moru i otocima Uz kopnene, Zadar ima i morsku magistralu. Upravo ona povezuje grad i otoke u jedinstven prometni i organizacijski sustav, a samo središte grada ima kljuènu ulogu kao ishodište najveæeg broja putovanja. Ta morska magistrala umrežuje i uvezuje grad s njegovim prirodnim izdvojenim dijelovima. Istraživanje in situ vjerojatno æe pokazati da današnji centralni sustav povezivanja s jednim ciljanim žarištem nije jedini moguæi model povezivanja. Upravo teorija rizoma (franc. rhizome)12 može ovdje naæi svoju pravu primjenu na naèin da se umrežavanje obavi na lokalnoj razini izmeðu pojedinih izdvojenih segmenata meðusobno te time jaèaju veze i na rubnim dijelovima urbane strukture. Za razvoj takva urbaniziranog arhipelaga bit æe potrebna sustavna analiza infrastrukturnih potencijala u odnosu na demografske i bioklimatske pokazatelje.
GRADSKI PROJEKTI KAO ALAT RAZVOJA
CITY PROJECTS AS A DEVELOPMENT TOOL
Teza o potrebi potpunog sagledavanja grada i njegova utjecajnog prostora kao pretpostavke saniranja gradskog središta potvrðuje se i u kategoriji organizacije i provedbe odreðenih akcija kontroliranih i upravljanih od strane gradske uprave.
Nezavisno od èetiriju spomenutih problematskih pristupa sagledavanja cjelovitoga gradskog prostora kao posebna se moguænost javlja gradski projekt ili strateški gradski projekt.13 Temeljni je motiv takvih projekata kontrola gradskoga teritorija, a provode se uz uvjet suglasnosti svih sudionika u projektu.
„Gradski projekt èine složene aktivnosti u ureðenju prostora od osobitog interesa za Grad, u kojima se Grad javlja kao sudionik u realizaciji bilo da je vlasnik zemljišta bilo da je veæ uložio ili æe tek ulagati u novu gradsku infrastrukturu ili, opæenito, u neku novu gradsku kvalitetu”14 (graðevine javne i društvene namjene, parkovi, infrastruktura i sl.). Upravo su takvi ciljani projekti pridonijeli novome identitetskom kodificiranju pojedinih zapuštenih gradskih prostora.
Osim rekonstrukcije povijesnoga gradskog središta ili njegovih pojedinih dijelova, sadržaj gradskih projekata može biti stanogradnja (socijalno ili obiteljsko), kontrola rubnih podruèja grada, gradnja uz velike gradske ulice, postojeæe i potencijalne trase javnoga gradskog prometa, grad uz željeznièku prugu, gradnja uz afirmirane i planirane gradske poteze - projekti važni za sliku grada, rekonstrukcija postojeæeg tkiva grada, gradnja na prostorima stare industrije, projekti zelenila, sportske rekreacijske zone, ekoprojekti - novi gradski parkovi.15
ZAKLJUÈAK
CONCLUSION
Da bi se riješio problem života u povijesnome središtu grada Zadra, primarno je potrebno podiæi kvalitetu i uèinkovitost cjelokupnoga gospodarstva, a time posredno podiæi i kvalitetu života u cijelome gradu. Na taj bi se naèin smanjio broj graðana koji iz ekonomskih
razloga napuštaju poluotok. Prostorni zahvati odnosno razvojne strategije širenja grada trebale bi obuhvatiti širi prostor grada i njegove okolice kako bi se u tom kontekstu sagledao i novi održivi smisao povijesnog središta i njegove turistièke funkcije. U sklopu takva, novoga širokog shvaæanja grada, rekonstrukcija povijesnoga gradskog središta trebala bi biti primarni gradski i društveni projekt kojim æe se ostvariti razvojne perspektive Zadra. Cilj bi trebao biti pronalaženje skladnog meðuodnosa suvremenoga grada i njegova povijesnog središta u funkciji održivog turizma koji se ne odvija na štetu kvalitetnog života graðana. Simbioza kvalitete lokalnog života, visok društveni standard i zadovoljavanje potreba turista u istome prostoru omoguæit æe održivi model turistièke djelatnosti u povijesnome središtu grada. Identitetu Zadra trebalo bi pristupiti sveobuhvatno, znanstveno, empirijski i planski, ali i participativno, s maksimalnim ukljuèenjem graðana i zainteresiranih skupina. Rekonstrukcija povijesnoga gradskog središta jest proces koji bi se odvijao desetljeæima i koji bi uspostavio sveobuhvatan okvir društvenih, funkcionalnih i strukturalnih promjena. Nije preuranjeno niti pretenciozno zakljuèiti kako je rijeè o pothvatu jednake važnosti za buduænost kakvo je svojevremeno imala poslijeratna obnova ratom porušenog zadarskoga gradskog središta. S tom razlikom što je tada iz fizièkih ruševina stvarana nova nastanjiva struktura, a danas u fizièki i simbolièki ispražnjeno središte grada treba unijeti novi život.
14 Definicija gradskoga projekta prema GUP-u Grada Zagreba iz 2007.
15 Primjer detaljnog navoðenja moguæeg korištenja procedure gradskog projekta još je krajem 90-ih godina 20. stoljeæa prezentiran u planu grada pod nazivom Zagreb 2000+ Nova urbana strategija.
1. Deleuze, G.; Guattari, F. (1987.), Rhizome: 92-93
2. Gavranoviæ, A. (2015.), Kuda plovi (naš) turistièki brod?, „Suvremena trgovina”, 4: 18-19, Zagreb
3. Gobe, M. (2002.), Citizen Brand, Ten Commandments for Transforming Brand Culture in a Consumer Society, Allworth Press Kavartzis, M., From City Marketing to City Branding, Rijskuniversiteit Groningen, 2008. [ISBN: 978-90367-3552-0]
4. Jukiæ, T. [ur.] (2015.), Afirmacija zadarskog Poluotoka - suvremene turistièke intervencije i zaustavljanje trenda iseljavanja iz gradskih središta, Arhitektonski fakultet Sveuèilišta u Zagrebu, Grad Zadar (dostupno u Kabinetu za urbanizam Arhitektonskog fakulteta)
5. Lynch, K. (1960.), The Image of the City, Harvard-MIT Joint Center for Urban Studies, MIT Press
6. Rowe, K.; Koetter, F. (1984.), Collage City, MIT Press, Cambridge Mass
7. Vukiæ, F. (2006.), Topografija identiteta grada Zadra, Studija potencijala razvoja simbolièkih vrijednosti grada, Županijski zavod za prostorno planiranje i Grad Zadar
8. Vukiæ, F. (2013.), Grad kao identitetski sustav, Prema metodi sustavnog projektiranja identiteta grada, Arhitektonski fakultet, Studij dizajna, Sveuèilište u Zagrebu, Zagreb
Izvori Sources
Internetski izvori
Internet Sources
1. http://www.mint.hr/UserDocsImages/4-3-2_ dzs_%202014.pdf
2. https://hr.wikipedia.org/wiki/Turizam_u_Hrvatskoj
3. http://www.mint.hr/UserDocsImages/4-3-2_ dzs_%202014.pdf
Izvori ilustracija i tablica
Illustration and Table Sources
Sl. 1. Projekt studenta Marka Skoblara
Sl. 2. Autori
Sl. 3. Projekt studenta Mate Viduke
Sl. 4. Projekt studenata Viktora Vdoviæa i Filipa Vidoviæa
Sl. 5. Tihomir Jukiæ
Tabl. I. Državni zavod za statistiku, Priopæenje, Zagreb, 11. veljaèe 2015., 2015 broj: 4.3.2.; http://www.mint.hr/UserDocsImages/4-3-2_dzs_%202014.pdf
Tabl. II. i III. Turistièka zajednica grada Zadra
The historic nucleus of Zadar has been undergoing a major functional and, to a lesser extent, structural transformation in the context of a growing phenomenon typical of transitional countries. Spaces previously used for housing have been altered to accommodate tourist facilities. Dwelling units have been turned into tourist apartments and hostels while the city dwellers gradually move out of the Peninsula. Tourism industry represents a considerable share of economic activity in Zadar. All parts of Zadar Peninsula have not experienced these changes in the same way. Moreover, the concept of urban reconstruction is not entirely clear. Some parts are derelict and therefore unattractive to permanent dwellers and tourists alike.
This paper focuses on the city’s historic nucleus in the context of its urban development and on the phenomenon of the city’s identity which primarily refers to how local cultural and historic values are perceived both by tourists and city dwellers.
The last detailed and comprehensive study of the Peninsula was undertaken in 1989 when the entire area was surveyed and studied within the Urbanplanning workshop project at the Faculty of Architecture in Zagreb. The results were represented graphically showing the use of the ground-floor levels in all buildings, the use of the upper floors, the height and number of floors in buildings, and traffic (in motion, at a standstill, public…). The same type of newly-acquired data compared to those from 1989 indicate processes and changes used as the starting points in defining the pro-
grams of the suggested projects. The on-going transformation processes are viewed in the context of beneficial changes affecting the whole urban area. They should be perceived as an integral part of the planning strategies aimed at the entire city’s development. One should bear in mind that tourists prefer cities with active daily life as it is also an important segment of their urban identity. Changes in the city’s economic policy have been brought about by industrial modernization and economic transition processes following Croatia’s declaration of independence. As a result, important segments of Zadar’s economy were ruined. Zadar thus became an appropriate target for new strategic planning. Tourist industry is frequently accused of having initiated the processes that are currently going on in Zadar’s historic nucleus. However, tourism is certainly not the only cause of the current situation. Other factors and processes also play a role such as: a growing tourist interest for city visits, high prices of land and consequently of apartments, a relatively small percentage of vacant land owned by the town government as well as inadequate and insufficient facilities necessary for a good standard of living in the historic nucleus. Modern trends in tourism suggest the need for a better evaluation of the natural and cultural heritage including its more adequate presentation and everyday use. A high-quality tourist evaluation and a more efficient use of the historic nucleus depend on the available information about the local way of life, a more personalized approach to tourist offer,
emphasis on special characteristics and a provision of a wide range of interesting activities. It is therefore vital to consider the city as an integral entity. A solution might possibly be the concept of a city which extends to its neighbouring islands. A key component of urban everyday life is the city’s identity before and during the industrial modernization process as well as nowadays in the transitional deindustrialization period. Identity is a key symbolic construct of social living in a city playing a productive role in its overall image. Unfavourable circumstances turned Zadar into a so-called ”city-collage”. The ”collage” was mostly completed across the peninsula until the early 1990s. However, the city experienced an uncontrolled sprawl over the former countryside areas and fields with few systematically conceived urban areas. Planning a city and designing its identity in terms of sustainability should inevitably be based on a bottom-up approach. The university should be involved in defining strategic physical planning of Zadar through some sort of an interdisciplinary insight into possible development scenarios. Urban space and city’s identity should be approached globally. Within this policy it is vital to devise planning strategies for the historic nucleus as well. Some visionary concepts have been formulated which might become the frameworks for future planning and design interventions: city corridors and access, the contact between the city and its rural hinterland, public spaces, city on sea and on the islands, and city projects as a special kind of development category.
Biografije Biographies
Dr.sc. TIHOMIR JUKIÆ redoviti je profesor na Katedri za urbanizam, prostorno planiranje i pejsažnu arhitekturu Arhitektonskog fakulteta Sveuèilišta u Zagrebu. Podruèje interesa: suvremeni procesi u gradu, planiranje i preobrazba grada, transformacija zapuštenih industrijskih podruèja.
Dr.sc. FEÐA VUKIÆ doktorirao je u podruèju teorije dizajna na Univerzitetu u Ljubljani. Od 1994. godine predaje teoriju i povijest dizajna na Studiju dizajna Arhitektonskog fakulteta Sveuèilišta u Zagrebu. Stipendist je The Wolfsonian Foundation / Florida International University 1995.
TIHOMIR JUKIÆ, Ph.D., full professor in the Department of Urban and Physical Planning and Landscape Architecture at the Faculty of Architecture in Zagreb. His research interests focus on contemporary urban processes, city planning and redevelopment, revitalization of derelict industrial areas.
FEÐA VUKIÆ, Ph.D., earned his Ph.D. with his doctoral thesis in design theory at the University of Ljubljana. Since 1994 he has been teaching the history and theory of design at the School of Design, Faculty of Architecture in Zagreb. In 1995 he won a scholarship from the Wolfsonian Foundation.
Sveuèilište u Zagrebu Arhitektonski fakultet
HR - 10000 Zagreb, Kaèiæeva 26 iva.gredelj@zg.t-com.hr
Prethodno priopæenje
UDK 711.4-121
Tehnièke znanosti / Arhitektura i urbanizam
2.01.02. - Urbanizam i prostorno planiranje
Èlanak primljen / prihvaæen: 12. 10. 2015. / 7. 12. 2015.
The Concept and its Meaning
bespravna izgradnja neplanski izgraðena naselja
Unplanned settlements, informal settlements, spontaneous settlements, squatter settlements, shanty town, self-made cities - neki su od naziva za neplanski izgraðena naselja u svijetu. Meðunarodne organizacije odredile su znaèenje pojma neplanski izgraðena naselja. Neplanski izgraðenih naselja ima i u Republici Hrvatskoj. S obzirom na to da u Republici Hrvatskoj nije odreðeno znaèenje pojma neplanski izgraðeno naselje, potrebno ga je odrediti.
University of Zagreb Faculty of Architecture
HR - 10000 Zagreb, Kaèiæeva 26 iva.gredelj@zg.t-com.hr
Preliminary Communication
UDC 711.4-121
Technical Sciences / Architecture and Urban Planning
2.01.02. - Urban and Physical Planning
Article Received / Accepted: 12. 10. 2015. / 7. 12. 2015.
illegal construction unplanned settlements
Unplanned settlements, informal settlements, spontaneous settlements, squatter settlements, shanty towns, self-made cities - are some of the terms used to designate unplanned settlements worldwide. Although the concept of an unplanned settlement has been largely defined by international organizations it still remains relatively undefined within the Croatian context despite the fact that such settlements exist in the Republic of Croatia.
na snagu Zakona o postupanju s nezakonito izgraðenim graðevinama u srpnju 2012. godine u Republici Hrvatskoj omoguæeno je ozakonjenje nezakonito izgraðene zgrade. U smislu Zakona, nezakonito izgraðena zgrada je svaka zgrada ili njezin rekonstruirani dio koji je izgraðen bez ili protivno dokumentu kojim se odobrava graðenje. Iako su Zakon i njegove posljedice pobudili interes javnosti, sveobuhvatna reakcija urbanista i arhitekata izostala je pa je ovaj èlanak izraðen i kao poticaj struènjacima urbanistièke struke na aktivnije ukljuèivanje u temu ‘bespravne’ ili ‘divlje’ ili ‘crne’ gradnje.2
Kozari bok i Kozari put u Gradu Zagrebu3, Petina i Mala Kosnica, Selnica šèitarjevska i Bapèa u Zagrebaèkoj županiji, Rogoznica i naselje Vir na otoku Viru4 - neka su od neplanski izgraðenih naselja u Republici Hrvatskoj. Razlièiti su razlozi njihova nastanka - od sve intenzivnijeg rasta urbanih sredina, sporosti administracije i visokih cijena komunalnih doprinosa pa sve do masovnog premještanja stanovništva kao neposredne posljedice ratnih dogaðanja na podruèju bivše Jugoslavije.5 Bez obzira na uzroke, odreðeni broj zgrada izgraðen je bez ili protivno dokumentu kojim se odobrava graðenje, na podruèjima koja najèešæe nisu bila planirana za gradnju. Kad su nezakonito izgraðene zgrade formirale naselje6, dakle - cjelinu prepoznatljivih prostornih, funkcionalnih, oblikovnih, demografskih, socioloških ili kulturoloških obilježja, nastala su ‘divlja’7 odnosno
‘neplanski izgraðena naselja’ koja su zatim, slijedom ozakonjenja, postala legitiman akter u prostoru.
Svaka izgradnja - i planirana i neplaniranautjeèe na prostor u kojem živimo. Osim na prostor, izgradnja utjeèe i na društvo u kojem živimo, tj. utjeèe na složene društvene i gospodarske procese koji se u našem društvu odvijaju. Utjecaj neplanski izgraðenih naselja na prostor i društvo najèešæe je negativan. Negativni utjecaj neplanski izgraðenih naselja na prostor jest neposredan. Proizlazi veæ iz same èinjenice da je naselje: ili izgraðeno na podruèju koje nije bilo planirano za gradnju, ili ako jest izgraðeno na podruèju koje je bilo planirano za gradnju, zgrade i javne površine u naselju izgraðene su ne poštujuæi zakonom propisane procedure vlasništva, graðenja te prostornog i urbanistièkog planiranja. Podruèje na kojem je naselje neplanski izgraðeno treba komunalno urediti, tj. opremiti komunalnom i prometnom infrastrukturom. Dodatni je to pritisak na postojeæu i planiranu komunalnu i prometnu infrastrukturu u organizacijskom i financijskom smislu.
Posredno, neplanski izgraðena naselja negativno utjeèu na socijalne i ekonomske društvene procese jer ih èesto nastanjuju siromašne i/ili marginalne socijalne skupine, pripadnici
1 Èlanak je nastao u sklopu rada na Doktorskoj radionici 3 Doktorskog studija arhitekture i urbanizma na Arhitektonskom fakultetu Sveuèilišta u Zagrebu pod mentorstvom akademika Mladena Obada Šæitarocija, u proljeæe 2015. godine. Sadržaj èlanka dio je istraživanja pod naslovom Urbanistièki kriteriji za unaprjeðenje neplanski izgraðenih stambenih naselja.
2 Blaževiæ-Perušiæ, 2005.: „...to je gradnja bez graðevinske dozvole odnosno bez propisane pravno-tehnièke dokumentacije koju nije moguæe odobriti”.
3 Uvidom u kartografske prikaze GUP-a Grada Zagreba iz 1970. i 1985. godine uoèeno je da površina danas izgraðenog naselja Kozari put i Kozari bok planom nije bila odreðena za naselje.
4 „...9000 nezakonitih graðevina je izgraðeno na otoku Viru i još 1800 u obalnom dijelu Rogoznice.” [NALAS, 2011.]
5 „Èetiri su osnovna uzroka formiranju neplanski izgraðenih naselja u zemljama UNECE: 1) ubrzana urbanizacija i priljev ljudi u odabrana urbana podruèja; 2) nerealni ili nedovoljni urbanistièki propisi i neuèinkovita zemljišna administracija; 3) ratovi i prirodne katastrofe koje su dovele do masovnog kretanja ljudi prema mjestima moguænosti i sigurnosti i 4) siromaštvo i nedostatak low-cost stambene izgradnje i komunalno opremljenog zemljišta.” [UNECE/WPLA, 2009.]
6 Mnogi autori odredili su znaèenje pojma naselje, primjerice: Lipovac, 2014.: „Naselje: ...predstavlja oblik stalnog ili povremenih mjesta u kojima su boravili ili borave ljudi, bez obzira na velièinu površine koju zauzima, broj stanovnika ili važnost. Ovaj pojam pokriva podruèja zaselaka do velikih gradova okruženih predgraðima.”
Pegan, 2007., Urbanistièki pojmovnik: „Gradska èetvrtdio grada prepoznatljivih strukturnih, funkcionalnih, oblikovnih i/ili drugih obilježja; može biti i gradska upravna jedinica (ovisno o lokalnim propisima - èetvrt, okrug, opæina).”
Kombinirajuæi razlièite definicije, možemo zakljuèiti da je naselje cjelina prepoznatljivih prostornih, funkcionalnih, oblikovnih, demografskih, socioloških ili kulturoloških obi-
manjinskih ili drugih nacionalnosti i sl., a to pogoduje getoizaciji i daljnjemu socijalnom raslojavanju društva. Negativni ekonomski utjecaj proizlazi iz èinjenice da nezakonito izgraðene zgrade, zgrade koje nisu legalne u prostoru, ne mogu ostvariti vrijednost u prometu nekretnina. Mrtvi je to kapital, osobito ako je naselje izgraðeno na podruèju koje nije pogodno za gradnju (klizišta, blizina izvora buke i/ili zagaðenja zraka vode ili tla i sl. ...).
Uzimajuæi u obzir brojne negativne utjecaje neplanski izgraðenih naselja, može se zakljuèiti da ih je potrebno sanirati. Osnovni preduvjet sanaciji jest precizno odrediti znaèenje pojma neplanski izgraðeno naselje, što æe se pokušati ovim èlankom.
ZAKONI KOJI SE BAVE PROBLEMATIKOM
NEPLANSKE IZGRADNJE
U REPUBLICI HRVATSKOJ
I POJMOVI KOJI SE U NJIMA KORISTE
ACTS DEALING WITH THE ISSUE OF UNPLANNED CONSTRUCTION IN CROATIA AND THE RELEVANT CONCEPTS
Analizirajuæi zakone, može se zakljuèiti da u Republici Hrvatskoj nije propisano znaèenje
lježja, bez obzira na površinu koju zauzima, broj stanovnika koji u njoj stalno ili povremeno boravi ili je boravio, te njenu udaljenost od najbližega gradskog središta.
7 Divlje naselje je jedan od izraza za naselje koje se sastoji od kuæa i srodnih graðevinskih objekata koji su podignuti na protupravni naèin - bilo protupravnim zauzimanjem tuðeg zemljišta na kojem se ti objekti grade, bilo izgradnjom objekata bez potrebnih upravnih dozvola. [Wikipedia]
8 Protupravna se gradnja u smislu sankcije protupravnim graditeljima spominje i u èl. 212. Kaznenog zakona [NN 125/2011, 144/2012, 56/2015 i 61/2015]. Ovdje je znaèenje pojma protupravne gradnje donekle suženo na gradnju graðevine u podruèju koje je propisom ili odlukom nadležnog tijela proglašeno zaštiæenom prirodnom vrijednosti, kulturnim dobrom ili drugim podruèjem od posebnog interesa za državu.
9 Èlanak 26. inaèice Zakona objavljene u „Narodnim novinama” [NN], 36/1995.
10 Zakon o prostornom ureðenju i gradnji [NN 76/2007, 38/2009, 55/2011, 90/2012], koji je bio na snazi prije Zakona o prostornom ureðenju [NN 153/2013], koristio je pojam ‘urbane obnove’ kao skupa planskih mjera i uvjeta za funkcionalnu i kvalitativnu promjenu gospodarskih, društvenih, kulturnih i okolišnih nedostataka degradiranih naseljenih i drugih podruèja. Tek Zakon o prostornom ureðenju [NN 153/2013] uvodi pojam ‘urbana sanacija’ za poboljšanje prostora devastiranog nezakonitim graðenjem.
11 Èl. 3., st. 35. Zakona o prostornom ureðenju [NN 153/ 2013]: Urbana sanacija je skup planskih mjera i uvjeta kojima se poboljšava karakter izgraðenog dijela graðevinskog podruèja i urbane mreže javnih površina devastiranih nezakonitim graðenjem.
12 Èl. 53., st. 4. i 5. Zakona o prostornom ureðenju [NN 153/2013]:
(4) Mjere za urbanu sanaciju propisuju se prostornim planom za podruèje za koje se tim planom propisuju uvjeti provedbe zahvata u prostoru.
(5) Mjere za urbanu sanaciju propisuju se prostornim planom za podruèja na kojima pretežu zgrade ozakonjene na temelju posebnog zakona.
pojma neplanski izgraðeno naselje. Postoje zakoni koji obraðuju problematiku izgradnje zgrada bez i/ili protivno dokumentu za graðenje. To su: Zakon o gradnji [NN 153/2013, ukljuèivo i inaèice Zakona koje su bile na snazi prije sada važeæe], Zakon o komunalnom gospodarstvu [NN 26/2003, 36/1995, 70/1997, 128/1999, 57/2000, 129/2000, 59/ 2001, 82/2004, 178/2004, 38/2009, 79/2009, 49/2011, 144/2012, 147/2014] i Zakon o postupanju s nezakonito izgraðenim graðevinama [NN 86/2012, 143/2013].8
Zakonom o gradnji, primjerice, odreðeni su akti za graðenje te su propisane posljedice gradnje bez i/ili protivno dokumentu za graðenje za sve sudionike u gradnji.
Zakonom o komunalnom gospodarstvu9 odreðena je obveza prikljuèivanja graðevina na komunalnu infrastrukturu na naèin da se graðevine izgraðene bez graðevinske dozvole ne smiju prikljuèiti na komunalnu infrastrukturu.
Zakonom o postupanju s nezakonito izgraðenim graðevinama odreðeno je znaèenje pojma nezakonito izgraðene zgrade i propisana je procedura ozakonjenja te zgrade. Zakon, meðutim, ne rabi pojam nezakonito izgraðeno naselje.
Devastaciju prostora nezakonitim graðenjem spominje Zakon o prostornom ureðenju [NN 153/2013].10 Pojmovnik Zakona11 donosi pojam urbane sanacije kao skupa planskih mjera kojima se poboljšava prostor devastiran nezakonitim graðenjem. Zakonom je, dakle, propisano da se prostor sanira skupom planskih mjera, u formi prostorno-planskog dokumenta.12 Potrebno je, meðutim, odrediti urbanistièke kriterije na temelju kojih æe se odrediti mjere za sanaciju prostora devastiranog neplanskom izgradnjom.
S obzirom na to da u Republici Hrvatskoj nije propisano znaèenje pojma neplanski izgraðeno naselje, upotrijebit æe se definicije meðunarodnih organizacija i pojmovi kojima se neplanski izgraðena naselja oznaèavaju u svi-
Sl. 2. Otok Salamina, Grèka: neplanska izgradnja
Fig. 2. Salamina island, Greece: unplanned construction
Sl. 3. Beograd: tamne mrlje predstavljaju neplanski izgraðena naselja (GUP do 2021.)
Fig. 3. Belgrade: unplanned settlements marked by dark spots (GUP /”Master plan”/ until 2021)
jetu i zemljama Ekonomske komisije za Europu Ujedinjenih naroda [UNECE].13
UNPLANNED SETTLEMENTS
Fenomen neplanske izgradnje poznat je i izvan granica Republike Hrvatske. Masovno je prisutan u siromašnim društvima i/ili društvima u razvoju. Prema podacima UN-Habitat-a14 u Južnoj Americi i na Karibima, primjerice, oko 111 milijuna ljudi živi u neplanski izgraðenim naseljima; u jugoistoènoj Aziji 88.9 milijuna, u zapadnoj Aziji 35 milijuna i u sjevernoj Africi 11.8 milijuna.
Unplanned settlements, informal settlements, spontaneous settlements, squatter settlements, shanty town, self-made cities - neki su od naziva za neplanski izgraðena naselja. Razlike u znaèenjima pojedinih naziva ipak postoje, a proizlaze iz naèina života stanovnika neplanski izgraðenih naselja u razlièitim dijelovima svijeta. Neka od kolokvijalnih imena za neplanski izgraðena naselja u razlièitim dijelovima svijeta jesu: favele u Brazilu, ranèevi (ranchos) u Venezueli, campamentos u Èileu, barriadas u Peruu, villas missriess u Argentini, colonias latenas u Meksiku, barong na Filipinima, kevehits u Burmi, Gecekondu u Turskoj i Juggi-Johnmpri u Indiji.
Obilježja neplanski izgraðenih naselja u svijetu - Neplanska naselja u Južnoj Americi najèešæe su nastala neposredno uz gradski centar, na podruèju koje nije vlasništvo stanovnika naselja niti je pogodno za stanovanje (blizina prometnica, klizište, odlagalište otpada i sl.). Naselja karakterizira supstandardna izgradnja u svakome smislu: velik broj stambenih jedinica na malome podruèju (ve-
lika gustoæa naseljenosti), uporaba netrajnih i jeftinih materijala za gradnju, nedovoljna prometna povezanost naselja s centrom, poddimenzioniranost prometnih površina unutar naselja, nedovoljna razina komunalne opremljenosti (voda, kanalizacija), što rezultira znaèajnim zdravstvenim problemima (zaraze). Stanovnici naselja najèešæe su siromašne i/ili marginalizirane socijalne skupine, nerijetko sklone kriminalu. Provoditi i održavati zakone u takvim je naseljima gotovo nemoguæe pa ona èesto uspostavljaju vlastita pravila i egzistiraju kao ‘grad u gradu’. Odgovarajuæi naziv za opisani tip neplanskog naselja jest squatter settlement ili shanty town. 15 Obilježja neplanski izgraðenih naselja u zemljama UNECE - Neplanski izgraðenih naselja ima i u zemljama UNECE. Prema podacima UN, Odbora UNECE-a za stanovanje i zemljišnu politiku16, neplanski izgraðenih naselja ima u 15 zemalja UNECE i u njima živi više od 50 milijuna ljudi. U Grèkoj je, primjerice, 2007. godine bilo više od milijun bespravnih graðevina. U Albaniji, 40% izgraðenog podruèja jesu neplanski izgraðena naselja. U Makedoniji, 11% stanovnika u 14 velikih gradova živi u neplanski izgraðenim naseljima, dok je 40% stambenih naselja u Beogradu izgraðeno neplanski.17
Iako su mnoga obilježja neplanski izgraðenih naselja u zemljama UNECE jednaka onima u Južnoj Americi (velika gustoæa izgraðenosti, poddimenzioniranost prometnih površina unutar naselja, nedovoljna razina komunalne
13 UNECE-UN Economic Comission for Europe; meðu 56 zemalja èlanica jest i Republika Hrvatska. Èlanice UNECE jesu: Albanija, Andora, Armenija, Austrija, Azerbajdžan, Bjelorusija, Belgija, Bosna i Hercegovina, Bugarska, Kanada, Hrvatska, Cipar, Èeška, Danska, Estonija, Finska, Francuska, Gruzija, Njemaèka, Grèka, Maðarska, Island, Irska, Izrael, Italija, Kazahstan, Kirgistan, Latvija, Lihtenštajn, Litvanija, Luksemburg, Malta, Monako, Crna Gora, Nizozemska, Norveška, Poljska, Portugal, Moldavija, Rumunjska, Ruska Federacija, San Marino, Srbija, Slovaèka, Slovenija, Španjolska, Švedska, Švicarska, Tadžikistan, bivša jugoslavenska Republika Makedonija, Turska, Turkmenistan, Ukrajina, Ujedinjeno Kraljevstvo Velike Britanije i Sjeverne Irske, Sjedinjene Amerièke Države, Uzbekistan. UNECE je još 1947. godine osnovao ECOSOC [United Nations Economic and Social Council] zajedno s komisijama za Afriku, Aziju i Pacifik, Latinsku Ameriku i Karibe te zapadnu Aziju. Glavni je cilj UNECE promovirati ekonomsku integraciju i suradnju zemalja èlanica te održivi razvoj i ekonomski prosperitet kroz politièki dijalog, meðunarodne zakonske instrumente, razvoj regulativa i normi, razmjenu i primjenu najboljih praksi, kao i ekonomskih i tehnièkih istraživanja, te tehnièku podršku zemljama èlanicama u razvoju. [www.unece.org]
14 The United Nations Human Settlements Programme [UN-Habitat] jest agencija Ujedinjenih naroda za naselja i održivi urbani razvoj. Osnovana je 1978. u Vancouveru na sastanku Habitat I i ima sjedište u uredu Ujedinjenih naroda u Nairobiju u Keniji. Zadatak joj je odredila Opæa skupština Ujedinjenih naroda: da unaprjeðuje socijalno i ekološki održive gradove i naselja s ciljem pružanja odgovarajuæeg skloništa svima. Èlan je Grupe za razvoj Ujedinjenih naroda. Zadatak UN-Habitata izlazi iz Habitat Agende usvojene na Konferenciji Ujedinjenih naroda o naseljima (Habitat II) u Istanbulu u Turskoj 1996. Zajednièki cilj Habi-
opremljenosti (voda, kanalizacija)), poimaju se drukèije. Neplanska izgradnja nije nužno vezana za siromašni sloj stanovništva koji nelegalno gradi da bi riješio vlastite egzistencijalne probleme: fenomen bespravne izgradnje raskošnih vila motiviran profitom osobito je prisutan na turistièki atraktivnim obalnim podruèjima.18 Stanovnici najèešæe grade na zemljištu koje posjeduju. Gradi se solidnim materijalima. Zbog nedostatka središnjih funkcija naselje èesto funkcionira kao dormitorij.19 Za ovaj tip neplanski izgraðenoga naselja odgovarajuæi bi naziv bio informal settlement.
Analizirajuæi obilježja neplanski izgraðenih naselja u svijetu i zemljama UNECE te uzimajuæi u obzir prostorna20 i društvena obilježja zemalja u svijetu, zemalja UNECE i Republike Hrvatske, može se zakljuèiti da su neplanski izgraðena naselja u zemljama UNECE primjerenija za usporeðivanje s neplanski izgraðenim naseljima u Republici Hrvatskoj.
Definicija pojma ‘neplanski izgraðena naselja’ meðunarodnih organizacija - Meðunarodne organizacije odredile su znaèenje pojma neplanski izgraðena naselja (informal settlements). Prema definiciji UN-Habitata21, primjerice, neplanski izgraðena naselja (informal settlements) jesu:
1. podruèja na kojima su grupe jedinica za stanovanje izgraðene na zemlji na kojoj stanovnici nemaju pravo graðenja ili koju su zauzeli nezakonito, ili
2. neplanski izgraðena naselja i podruèja na kojima kuæe nisu izgraðene u skladu s va-
tat Agende jesu - svima odgovarajuæe sklonište i razvoj održivih naselja u urbanome svijetu. [Wikipedia] 15 Shanty town (‘naselje straæara’) - naselje od šperploèa, valovitih metalnih ili plastiènih ploèa i kartonskih kutija. Takva naselja obièno nastaju na periferiji, u javnim parkovima ili u blizini željeznièkih traènica, rijeka, laguna ili odlagališta otpada. Ponekad nazivani i squatter, informal ili spontaneous settlement, tipièni shanty town najèešæe nema odgovarajuæu zdravstvenu njegu, sigurnu vodoopskrbu, elektriènu energiju, èiste ulice ili druge osnovne ljudske potrebe. Najèešæe ih nalazimo u zemljama u razvoju, ali takoðer i u nekim dijelovima razvijenih zemalja. [Wikipedia]
16 United Nations, UNECE Committee on Housing and Land Management
17 UN-Habitat, 2006.
18 NALAS, 2011.: „Problem nezakonite izgradnje u Hrvatskoj je naroèito znaèajan u obalnom podruèju što je dovelo do nastanka neplanskih naselja. U veæini sluèajeva, radi se o vikendicama ili izgradnji motiviranoj profitom koja krši planerska naèela i graðevinske dozvole.”
19 Pegan, 2007. Urbanistièki pojmovnik: „Dormitorijprihvaæen naziv za nova stambena naselja u kojima je ‘jedina’ funkcija spavanje (‘grad spavaonica’). Dormitorijem se (pogrdno) naziva funkcionalno slabo ili uopæe neopremljena stambena èetvrt. Iz tih se èetvrti svakodnevno mora putovati u druge dijelove grada u kojima se nalaze funkcije uprave, obrazovanja, poslovanja, trgovine, rekreacije i sl.”
20 Pod prostornim obilježjima podrazumijevaju se osobito reljef i klima.
21 HABITAT
22 Stability Pact for South Eastern Europe: The Vienna Declaration on Informal Settlements in SEE, 2004.
zakonima o planiranju i gradnji (bespravna izgradnja).
Prema Beèkoj deklaraciji o neplanskim naseljima22 neplanski izgraðena naselja (informal settlements) jesu naselja koja iz razlièitih razloga ne ispunjavaju uvjete legalnosti (i izgraðena su ne poštujuæi propisane procedure legalnoga vlasništva, prijenosa vlasništva, kao ni graðenja i urbanog planiranja). Usprkos znaèajnim regionalnim razlikama, ova naselja uglavnom karakterizira nelegalan ili nesiguran zakup zemljišta, neadekvatna opremljenost osnovnim servisima - i društvenoj fizièkoj infrastrukturi i financiranju stanogradnje.
CONCLUSION
U Republici Hrvatskoj postoje neplanski izgraðena naselja i legitiman su èimbenik u prostoru. Znaèenje pojma, meðutim, nije odreðeno. Meðunarodne organizacije UN-Habitat i UNECE odredile su znaèenje pojma neplanski izgraðeno naselje. Usporeðujuæi obilježja neplanski izgraðenih naselja u svijetu i zemljama UNECE s obilježjima neplanski izgraðenih naselja u Republici Hrvatskoj te kombinirajuæi definicije neplanski izgraðenih naselja u svijetu i u zemljama UNECE, može se zakljuèiti da je u Republici Hrvatskoj neplanski izgraðeno naselje svako naselje koje nije izgraðeno u skladu s prostornim planovima niti su zgrade u naselju izgraðene u skladu s važeæim zakonima i podzakonskim aktima o prostornom planiranju i gradnji, odnosno neplanski izgraðeno naselje je naselje koje je izgraðeno ne poštujuæi zakonom propisane procedure vlasništva, graðenja i prostornog planiranja (bespravna gradnja).
Sl. 6. Prilep, Makedonija: neplanski izgraðeno naselje Fig. 6. Prilep, Macedonia: unplanned settlement
Sl. 7. Beograd: neplanski izgraðeno naselje u Batajnici („Šangaj”)
Fig. 7. Belgrade: unplanned settlement in Batajnica (”Šangaj”)
Sl. 8. Kuæe u Kozari boku, Zagreb
Fig. 8. Houses in Kozari bok, Zagreb
Sl. 9. Nezakonito izgraðena zgrada u Viru na Viru Fig. 9. Illegal building in Vir on Vir island
1. Lipovac, N. (2014.), Englesko-hrvatski struèni pojmovnik, Acta Architectonica, Zagreb
2. Pegan, S. (2007.), Uvod u detaljno urbanistièko planiranje, Acta Architectonica, Zagreb
Zakonski dokumenti
Legal Documents
1. Zakon o gradnji, „Narodne novine” [NN] 153/ 2013
2. Zakon o komunalnom gospodarstvu: NN 26/ 2003, 36/1995, 70/1997, 128/1999, 57/2000, 129/2000, 59/2001, 82/2004, 178/2004, 38/ 2009, 79/2009, 49/2011, 144/2012, 147/2014
3. Zakon o prostornom ureðenju i gradnji: NN 76/ 2007, 38/2009, 55/2011, 90/2011, 50/2012
4. Zakon o postupanju s nezakonito izgraðenim graðevinama: NN 86/2012, 143/2013
5. Zakon o prostornom ureðenju: NN 153/2013
6. Zakon o zaštiti okoliša: NN 80/2013
7. Stability Pact for South Eastern Europe: The Vienna Declaration on Informal Settlements in SEE, 2004.
8. Generalni urbanistièki plan Grada Zagreba, „Službeni glasnik Grada Zagreba”, 16/2007, 8/2009, 7/2013
9. Prostorni plan podruèja posebnih obilježja PPUO Èrnkovec - Zraèna luka Zagreb, „Službeni glasnik Zagrebaèke županije”, 23/2012.
Internetski izvori
Internet Sources
1. Blaževiæ-Perušiæ, J. (2005.), Bespravna gradnja i inspekcijski nadzor, HGK - Sektor za trgovinu, Zbornik radova s Desetog foruma poslovanja nekretninama koji je održan 28. i 29. 10. 2005. u Puli; http://www.agenti.hr/sadrzaj/info-agent/strukovni-forumi/forum-10/10-forumBespravna-gradnja-i-inspekcijski-nadzor.pdf (23.11.2015.)
2. Dimopoulou, E.; Zentelis, P. (2007.), Informal Settlements within a Spatial Development Framework; http://www.academia.edu/11836714/ Informal_Settlements_within_a_Spatial_Development_Framework (23.11.2015.)
3. Ekandem, E.S. (2014.), Spontaneous Settlements: Roles and Challenges to Urban Planning; http://infinitypress.info/index.php/jsds/ article/view/760 (23.11.2015.)
4. Gabriel, B. (2007.), Informal Settlements in SEE - A regional support approach; http://library. tee.gr/digital/m2267/m2267_gabriel.pdf (23.11.2015.)
5. Tsenkova, S. (2010.), Informal settlements in post-communist cities: Diversity factors and patterns; http://prism.ucalgary.ca/handle/1880 /48828 (23.11.2015.)
6. Zlatar, J. (2013.), Mike Davis: Planet slumova - recenzija, „Sociologija i prostor”, 2 (51): 431434; http://hrcak.srce.hr/index.php?show=toc &id_broj=8952 (23.11.2015)
7. HABITAT, The State of the World’s Cities Report 2001 United Nations Centre for Human Settlements, Nairobi; mirror.unhabitat.org/pmss/listItemDetails.aspx? (18.11.2015.)
8. NALAS [Network of Associations of Local Authorities in South-East Europe] (2011.), Task Force on Urban Planning: Challenges of regularization of informal settlements in South East Europe; Overview of the relevant urban planning and legalization laws and practice; http://www. pur.rs/materials/publication/403%20Challenges%20of%20Regularisation%20ENGKekn.pdf (23.11.2015.)
9. UNECE/WPLA (2009.), Self-Made Cities in search of sustainable solutions for informal settlements in the UNECE Region: Informal settlements in SEE seen through a case of Albania,; www.unece. org/publications/oes/SelfMadeCities.pdf (18.11.2015.)
10. www.unece.org
11. https://bs.wikipedia.org/wiki/Naselje
12. https://bs.wikipedia.org/wiki/Divlje_naselje
13. https://en.wikipedia.org/wiki/Category: Urban studies and planning, Shanty towns, 7C (18.11. 2015.)
Izvori ilustracija
Illustration Sources
SL. 1., 3., 4., 6., 7., 9. NALAS, 2011. (18.11.2015.)
Sl. 2. Dimopoulou, Zentelis, 2007.
SL. 5. Državna geodetska uprava, Aerofotogrametrijski snimci tiff.format, klasa: 935-10/14-01/152 od 6.10.2014., obrada u Photoshopu: Iva Gredelj
SL. 8. https://www.google.hr/maps/streetview Kozari put I (24.11.2015)
The Act on Proceeding with Illegally Built Building was a major step in the legalisation of illegally constructed buildings in Croatia. In legal context, an illegally constructed building is any building or its reconstructed part which was built without a legal permit or which does not comply with the building regulations. Although the new Act stirred great public interest, it did not trigger off a reaction among urban planners and architects. The aim of this article is, among other things, to stimulate urban planning professionals to become more actively involved in addressing the issue of illegal, wild or black construction.
Kozari bok and Kozari put in Zagreb, Petina and Mala Kosnica, Selnica šèitarjevska and Bapèa in Zagreb County, Rogoznica and Vir settlement on the island of Vir are the names of several unplanned settlements in the Republic of Croatia. Various reasons caused their development: rapid growth of urban areas, slow and inefficient administration procedures, high utility costs, mass population migrations due to war on the territory of ex Yugoslavia etc. Whatever the causes, illegal buildings were put up without a legal permit or did not comply with the building regulations, usually on the sites where no construction activities were planned. Wild settlements, i.e. unplanned or informal settlements grew out of the clusters of illegally constructed houses which over time formed spatial, functional, formal, demographic, sociological and cultural entities which, after the legalisation procedure has been completed, turn out to be legitimate participants in space use. Any type of construction, whether planned or not, has a profound effect on our environment. It is not only space as a resource that is affected by it but also various complex social and economic processes in a community. The impact of unplanned settlements on space and society is mostly negative so it is vital to address this issue in an adequate manner. Prior to any intervention, it is necessary to formulate a precise and unambiguous definition of the concept unplanned settlement. Considering the fact that the concept of an unplanned settlement has been as yet undefined in
Croatia, we put forward definitions provided by the international bodies, which are currently used worldwide and in the member states of the UNECE (the United Nations Economic Commission for Europe). According to the UN Habitat, the unplanned settlements are:
1. Areas occupied by the groups of housing units on a site where dwellers have no legal right to build or which has been appropriated by them illegally, or
2. Unplanned settlements and areas where houses are not built in compliance with the valid building and planning regulations (illegal construction)
According to the Vienna declaration on informal settlements, the unplanned settlements are defined as those which, for any reason, do not meet the legal requirements (and are not built in compliance with the regulations on legal property, property transfer, construction or urban planning). Despite major regional differences, such settlements are mostly characterized by an illegal or insecure lease tenure, inadequate provision of basic utilities.
The phenomenon of illegal construction is well known in other countries, too Unplanned settlements, informal settlements, spontaneous settlements, squatter settlements, shanty town, selfmade cities… these are just some of the terms used to designate unplanned settlements worldwide. Differences in the meanings of these terms do, however, exist as a result of a way of life in such settlements in different parts of the world.
Unplanned settlements in South America predominantly emerged in the immediate vicinity of central urban areas, on the sites that are neither owned by its dwellers nor are suitable for housing (roads nearby, land-slide sites, waste dumps etc.). In terms of housing, these settlements are substandard with too many housing units over a small area (high population density), the use of non-durable and cheap building materials, inadequate and insufficient traffic links with the city centres, not enough traffic space, insufficient and inadequate utilities (water, sewage system). All these factors cause serious health hazards.
The occupants living in unplanned settlements are predominantly poor and/or marginalized crimeoriented social groups. Law enforcement mechanisms are manifestly inefficient in such communities. As a result these communities function as ”a city within a city” and live by their own rules. A common term for such a settlement is squatter settlement or shanty town
Although unplanned settlements in the member countries of the UNECE share similar characteristics with those in South America (high population density, not enough traffic space, insufficient and inadequate utilities (water, sewage system), they are perceived differently. Illegal construction need not always be associated with low income social classes who build illegal houses in order to provide their own housing. The phenomenon of profitbased illegal construction of luxurious villas is particularly widespread in attractive tourism-oriented coastal areas. In such circumstances people mostly build on their own land. They use quality building materials. Owing to a lack of basic facilities, such settlements function as dormitories. For this type of unplanned settlement, a convenient term would be informal settlement
Considering spatial and social characteristics of the countries throughout the world and the member states of the UNECE including Croatia, the analysis points to the conclusion that the unplanned settlements in the member states of the UNECE can be more adequately compared with the unplanned settlements in Croatia.
By comparing the features of the unplanned settlements worldwide and in the member states of the UNECE and the features of the unplanned settlements in Croatia and by combining their definitions, it can be said that in Croatia the term unplanned settlement refers to a settlement which is not built in compliance with the physical planning regulations or building regulations in force or subordinate regulations on physical planning and construction. In other words, an unplanned settlement is any settlement which is not built in compliance with the legal regulations on property procedures, construction and physical planning (illegal construction).
Biografija Biography
IVA GREDELJ, dipl.ing.arh. Diplomirala je 1996. na Arhitektonskom fakultetu Sveuèilišta u Zagrebu. Od 2000. godine upisana je u Imenik ovlaštenih arhitekata Hrvatske komore arhitekata. Od 2001. godine osnivaèica je i vlasnica tvrtki IVAARCH d.o.o. i Unifika d.o.o. Polaznica je Doktorskog studija Arhitektura i urbanizam na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu.
IVA GREDELJ, Dipl.Eng.Arch. She graduated in 1996 from the Faculty of Architecture of the University of Zagreb. She has been a licensed architect since 2000. In 2001 she founded her own architectural practices IVAARCH d.o.o. and Unifika d.o.o. She is a Ph.D. student enrolled in the Ph.D.program Architecture and Urban Planning at the Faculty of Architecture in Zagreb.
Mjesta ugode: 1 - Zrinjevac, 2 - Gornji grad, 3 - Jarun, 4 - Maksimir, 5 - Bundek, 6 - Trg bana Josipa Jelaèiæa, 7 - Perivoj Maksimir, 8 - Tomislavov trg, 9 - Botanièki vrt, 10 - Tkalèiæeva ulica, 11 - Hrvatsko narodno kazalište, 12 - Sljeme, 13 - Kaptol, 14 - Strossmayerovo šetalište, 15 - Trg maršala Tita, 16 - Cvjetni trg, 17 - Jarunsko jezero, 18 - Arena, 19 - Savski nasip, 20 - Tuškanac
Mjesta neugode: 1 - Dubrava, 2 - Kozari bok, 3 - Autobusni kolodvor, 4 - Jakuševec, 5 - Žitnjak, 6 - Muzièka akademija, 7 - Savska, 8 - Stadion Maksimir, 9 - Glavni kolodvor, 10 - Pešèenica, 11 - Kvaternikov trg, 12 - Okretište Èrnomerec, 13 - Okretište Savski most, 14 - Èrnomerec, 15 - Novi Zagreb
Sl. 1. Zagrebaèka mjesta koja pobuðuju ugodu, odnosno neugodu kod više od 5% ispitanika
Fig. 1. Pleasurable and unpleasurable places in Zagreb (by more than 5% of respondents)
Zoran Stiperski
Sveuèilište u Zagrebu
Prirodoslovno-matematièki fakultet, Geografski odsjek
HR - 10000 Zagreb, Maruliæev trg 19 zstiper@geog.pmf.hr
Prethodno priopæenje
UDK 303.6:308(497.5 Zagreb)”19/20”
Tehnièke znanosti / Arhitektura i urbanizam
2.01.02. - Urbanizam i prostorno planiranje
Interdisciplinarna podruèja znanosti / Geografija
8.02.02. - Društvena geografija
Èlanak primljen / prihvaæen: 13. 10. 2015. / 7. 12. 2015.
University of Zagreb
Faculty of Science, Department of Geography
HR - 10000 Zagreb, 19 Maruliæ Square zstiper@geog.pmf.hr
Preliminary Communication
UDC 303.6:308(497.5 Zagreb)”19/20”
Technical Sciences / Architecture and Urban Planning
2.01.02. - Urban and Physical Planning
Interdisciplinary Fields of Science / Geography
8.02.02. - Social Geography
Article Received / Accepted: 13. 10. 2015. / 7. 12. 2015.
mjesta neugode
mjesta ugode
urbana odbojnost urbana privlaènost Zagreb
Anketnim istraživanjem utvrdili su se dijelovi Zagreba koji su doživljeni kao mjesta ugode, odnosno mjesta neugode. Istraživanje je provedeno 2015. godine i usporeðeno je s istovjetnim istraživanjem iz 1996./1997. godine. Gledajuæi strukturno, prostorna velika zelena podruèja, gradski trgovi Donjega grada i Gornji grad doživljeni su kao mjesta ugode kod veæine ispitanika, dok neke gradske èetvrti i prometni terminali kao mjesta neugode.
unpleasurable places pleasurable places
urban repulsion
urban attractiveness
Zagreb
A survey research has identified the parts of Zagreb that are experienced as either pleasurable or unpleasurable. The survey was conducted in 2015 and compared to the same type of survey made in 1996/97. The results indicate that some areas, especially the vast green spaces, the squares in the Lower Town, and the Upper Town were found pleasurable by most respondents, while some city areas and traffic corridors were found unpleasurable.
Ljudina razlièite naèine doživljavaju gradove, odnosno odreðene elemente grada poput gradske èetvrti, trga, ulice, zgrade, perivoja, kolodvora ili trgovaèkog centra. Na nekim se mjestima ljudi osjeæaju ugodno i za ta bi mjesta željeli da uvijek ostanu ista. U takvim ugodnim prostorima želi se boraviti i uobièajeno je da se u njima èešæe provodi vrijeme. Pitanje izazivanja ugode ili neugode gradskih mjesta usko je povezano sa samim identitetom. Niz mjesta koja izazivaju ugodu postaju dio identiteta grada. Vrlo je visoka razina osjetljivosti kod veæine stanovnika za izmjene dijelova grada koji izazivaju ugodu. Za mjesta koja veæinom izazivaju neugodu ljudi èešæe priželjkuju njihove izmjene. Ako mogu, rado ih zaobilaze. Nažalost, mnogi žive ili rade u gradskim èetvrtima, ulicama ili zgradama koje su im odbojne. Popis i struktura najprivlaènijih i najmanje privlaènih mjesta u gradu govore mnogo o stanovnicima. Razina privlaènosti pojedinih mjesta u gradu pobuðuje pozornost pri izradi urbanih planova te, opæenito, razvojnih i strateških gradskih planova.
Utvrðivanje mjesta koja u sugraðanima pobuðuju ugodu može biti važno i sa stajališta lokalne ekonomije, kao što je vidljivo na primjeru grada Manteo u Sjevernoj Karolini u SAD-u.1 U razvojnim je planovima odluèeno kako se ta mjesta - odreðene zgrade, ulice, trgovi, pogledi - moraju saèuvati radi oèuvanja identiteta grada i ugodnosti življenja u
njemu. Èuvanje identiteta bilo je u Manteu od kljuène važnosti za planirani gospodarski razvoj jer su željeli saèuvati identitet grada i ugodnost življenja uz prihvaæanje moguænosti malo slabijega gospodarskog razvoja u odnosu na gubljenje identiteta i ljepote življenja za predviðeni nešto viši gospodarski razvoj. Prema opsežnom istraživanju, koristeæi brojne brojèane podatke izveo se zakljuèak kako gradovi s visokom kvalitetom života istovremeno imaju razmjerno nisku kvalitetu poslovnog okruženja, i obrnuto.2 Kljuèni je razlog pitanje cijene stanova i kuæa, jer atraktivni gradovi za razvijanje poslova privlaèe radnu snagu iz raznih dijelova SAD-a i time dižu cijenu nekretnina.3 Razlièitim se društvenim, kulturološkim, okolišnim, tehnološkim, estetskim i drugim elementima mjeri kvaliteta jednoga grada, ali glavni pokazatelji estetske kvalitete grada jesu arhitektura, parkovi i gradsko naslijeðe.4
Turbulentna politièka, društvena i kulturna vremena možda se najoèitije išèitavaju u ‘slici grada’.5 Identitet je proces stvaranja i razvoja te je stalno izložen reidentifikaciji. Javni prostor grada jest svojevrstan proizvod ‘države’ i društva u cjelini. Gradski trgovi u povijesnome središnjem dijelu grada postaju mapa vrlo složenih znaèenja.6 Identitet grada vidljiv je i kroz gradske toponime. Imena ulica, trgova, parkova i prolaza pružaju pogled u zajednicu i njezino objašnjavanje svoje prošlosti, odreðujuæi se prema pojedincima, ustanovama i dogaðajima. Ulièna su nazivlja panteon društvenih vrijednosti. Promjene ukazuju na kretanja, ciljeve i težnje društva. Od brojnih gradskih elemenata - trg, ulica, perivojupravo prostrani gradski perivoji imat æe središnju funkciju u društvenom samoodreðivanju7 u gradu 21. stoljeæa. Prema ispitanicima, u Bostonu je utvrðeno strukturiranim intervjuima kako nema dovoljno slobodnih, zelenih površina za rekreaciju.8 Otvoreni gradski prostori prijemljivi su za razne ideje koje proizlaze iz kulturoloških razlièitosti kao posljedica susreta brojnih stranaca. Gledajuæi više povijesno, središnji je trg srce grada sa scenom koja predstavlja gradsku kulturu, umjetnost, slijed stilova i koncepata.9 U odre-
1 Hester, 1996.
2 Gabriel, Rosenthal, 2003: 438
3 Gabriel, Rosenthal, 2003: 443
4 Florida, 2002: 215, 252, 255-258, 331-334
5 Podnar, 2009: 369
6 Stiperski, i sur., 2011: 181
7 Thompson, 2002: 71
8 Linè [Lynch], 1974: 23
9 Bashova, Shtefantsova, 2013: 239
10 Linè [Lynch], 1974: 33-34
11 Linè [Lynch], 1974: 41-42, 50-51, 56
12 Žuniæ, Matuhina, 2012: 100
13 Van Duren, 1992.
14 Lenzholzer, van der Wulp, 2010: 375
ðivanju vizualne strukture Jersey Cityja ispitanici su navodili da je grad presijecan autocestama i da nema prostranije podruèje s markantnim elementima gradske strukture.10 U tome smislu Jersey City nema ni izražen vlastiti identitet. U Los Angelesu, iako postoji jasno odreðen down-town odnosno gradsko središte, zbog raširenoga automobilskog prometa, prostorne raspršenosti funkcija i rijetkog posjeæivanja trgovina u središtu gradasredište grada postaje fluidno s nedovoljno izraženim moguænostima zapažanja od strane graðana grada.11 Zagrebaèki povijesni trgovi, osobito trgovi u sustavu ‘Zelene potkove’, najvrjedniji su javni prostori u urbanome tkivu grada zbog oblikovnih i ambijentalnih odlika.12 Javni gradski trgovi u nizozemskim gradovima zadobivaju na važnosti zbog toga što stanovništvo sve više vremena provodi na otvorenome.13 Na temelju terenskog istraživanja meðu stanovništvom za mišljenje o tri trga u nizozemskim gradovima Den Haagu, Eindhovenu i Groningenu, zakljuèeno je da Nizozemci osjeæaju neugodu na prostorima odnosno trgovima koji su previše široki, previše otvoreni i sadrže previše hladnih materijala.14 Javni prostori grada smatraju se kljuènim za izgradnju društva i gradske zajednice, te društvene povezanosti.15 Istraživanje najprivlaènijih i najneprivlaènijih mjesta provedeno meðu odraslom populacijom u španjolskom gradu Malagi i talijanskoj Padovi ukazuju kako su najprivlaènija mjesta ‘povijesno-kulturna’, ‘rekreacijska’ i ‘panoramska’, dok su najneprivlaènija ‘stambena naselja’, osobito radnièka, kao i ‘administrativno i uslužna mjesta’, ukljuèujuæi autobusne i željeznièke kolodvore te poslovne zgrade.16 U istraživanju kvalitete javnoga prostora u Mexico Cityju u javni su prostor ukljuèeni parkovi, trgovi i šetnice. Analiza pokazuje kako je potrebno da gradska vlada izgradi i poboljša nove i postojeæe javne prostore. Autori vide problem Mexico Cityja u njegovu brzom poveæanju i nedostatku politièke volje gradskih vlasti za stvaranje javnoga prostora. Karlovaèki tinejdžeri doživljavaju gradske parkove i rijeke kao najljepša mjesta grada Karlovca.17 Autori istraživanja smatraju kako se
15 Villanueva, 2015: 929
16 Hidalgo, i sur., 2006: 120
17 Šakaja, Višniæ, 2011: 137
18 Šakaja, Višniæ, 2011: 133
19 Basten, 2004: 97
20 Andrijeviæ, 2015: 275-297
21 Anketom provedenom tijekom 1996. i 1997. u Zagrebu je ukupno obuhvaæeno 279 ispitanika. Bila su postavljena ista pitanja kao i u anketi iz 2015. Anketni uzorak iz 1996./1997. bio je prigodni. Udjel mlaðe populacije i studenata bio je iznadprosjeèan u odnosu na reprezentativni uzorak, ali u nešto manjoj dominaciji nego u uzorku iz 2015. Središte grada kao predio stanovanja bilo je zastupljenije negoli u uzorku 2015., dok su više dominirali ispitanici s istoka, a ne iz zapada grada kao u uzorku 2015.
pri izradi urbanih planova trebaju istražiti i više uvažavati potrebe lokalne zajednice. Pojava bottom-up i grassroots strategija nagoviješta potrebu za ojaèavanjem lokalne inicijative u procesu prostornog planiranja.18 Na primjeru rubne gradske èetvrti Kirchsteigfeld u Potsdamu uoèeno je da postoji velika razlika u sagledavanju gradskih prostora izmeðu kreatora i stanovnika, tako da kreatori vide gradski prostor iz struène i èesto apstraktne, konceptualne perspektive, dok stanovnici i drugi korisnici grada ponajviše vide gradski prostor iz perspektive svakodnevnog života.19 Razlièito viðenje struènjaka i laika na primjeru nekoliko novih urbanih interpolacija u Zagrebu ukazuje da su neki vidovi interpolacije bolje prihvaæeni u javnosti negoli kod struke, i obrnuto.20
CILJ ISTRAŽIVANJA I HIPOTEZE
RESEARCH OBJECTIVE AND HYPOTHESES
Glavni cilj istraživanja ovoga rada jest utvrditi mjesta ugode i neugode u Zagrebu, utvrditi njihov položaj, znaèajke i funkciju. Istraživanje ima nekoliko hipoteza koje su izvedene na temelju pretpostavki proizašlih iz navedenih istraživanja i istraživanja u Zagrebu 1996./1997. godine. Prva je hipoteza da æe središte grada i veliki perivoji biti glavna mjesta ugode za ispitanike. Druga je hipoteza da æe novoizgraðena naselja i prometni terminali biti glavna mjesta neugode. Treæa hipoteza jest da æe neke novoizgraðene graðevine u središtu grada biti jedno od glavnih mjesta neugode. Èetvrta je hipoteza da Zagreb nema prepoznatih vidikovaca. Peta hipoteza jest da æe doæi do promjena razine ugodnosti pojedinih mjesta u odnosu na istraživanje 1996./ 1997. godine. Izvjesna pretpostavka kod pete hipoteze bila je smanjenje razine ugodnosti Ilice i Importanne centra, a da æe razina ugodnosti Bundeka biti visoka. Nije bilo jasnog oèekivanja o brojnim drugim otvorenim prostorima Zagreba poput Cvjetnoga trga, Tomislavova trga, trgovaèkih centara ili savskoga nasipa. Oèekivanja su bila da æe se sve hipoteze u grubim crtama potvrditi, ali istraživanje je provedeno radi detalja koji bi, zajedno s usporedbom istraživanja iz 1996./1997. trebali dati preciznije odgovore. Istraživanjem su se hipoteze potvrdile i pružilo nekoliko detaljnijih odgovora.
SURVEY RESEARCH METHOD
Rezultati istraživanja temeljeni su na osnovi anketnog istraživanja meðu stanovnicima Zagreba. Anketa o mjestima ugode i neugode u Zagrebu provedena je tijekom travnja i svibnja 2015. godine. Istovjetna anketa provedena je i 1996. i 1997. godine21, a rezultati su
Tabl. I. Struktura uzorka ispitanika (N=543)
Table I. Sample Structure of respondents (N=543)
Relevantne varijableN%
1. SpolMuški 25146
Ženski 28252 bez odgovora102
2. Dob19 i manje godina367
20-29 godina31859
30-39 godina499
40-49 godina5210
50-59 godina5710
60 i više godina316 bez odgovora00
3. IzobrazbaOŠ ili manje153 SSS32860 VŠS9618
VSS-MAG. struke9317 bez odgovora112
4. Radni statuszaposlen19436 nezaposlen316 umirovljenik285 uèenik-student27851 bez odgovora122
5. Mjeseèni prihod0 kn18334 do 4000 kn19436 4-7000 kn9417
7-10.000 kn418 10-15.000 kn122 preko 15.000 kn51 bez odgovora143
6. Predio stanovanjaSredište gradaa 326
Sjeverb 122
Jugc 12222
Istokd 10720 Zapade 25647 bez odgovora51
7. Mjesto djetinjstvaZagreb29254 izvan Zagreba22742 bez odgovora244
objavljeni u znanstvenom èasopisu „Prostor”.22 U ovome radu ponajprije se analiziraju rezultati proizašli iz ankete provedene 2015. godine, ali se ti rezultati usporeðuju i s rezultatima ankete iz 1996./1997. godine, pa i s drugim sliènim istraživanjima. Anketiranje je provedeno u cijelome Zagrebu, meðu raznim dobnim i imovinskim skupinama, ali pretežu studenti i mlaðe dobne skupine nižih mjeseènih prihoda. Slabije je zastupljena skupina koja živi na sjeveru i u središtu grada, dok stanovnici iz zapadnoga dijela prednjaèe u odnosu na stanovnike s istoka grada. Uzorak ne predstavlja reprezentativnu sliku grada, veæ je rijeè o prigodnom uzorku, pretežito mlaðe populacije.
U anketi su postavljena samo dva pitanja, ako se izuzmu pitanja o samim ispitanicima poput spola, dobi i sliènog. Ispitanici su kod prvoga pitanja trebali navesti do pet najljepših mjesta gdje se osjeæaju ugodno i za koja bi željeli da uvijek ostanu ista. U drugome pitanju trebali su navesti do pet najmanje lijepih mjesta gdje se osjeæaju neugodno i za koja bi željeli da se odmah promijene. Odgovori na oba pitanja mogli su se odnositi samo na otvoreni prostor. U ovome istraživanju pojam ‘dijelovi Zagreba’ ukljuèuje sve elemente što stanovnik grada može vidjeti iz ulice, trga ili perivoja. Velièina tih elemenata može se protezati od jednog objekta, preko jedne urbane jedinice poput ulice, trga ili perivoja do èitave gradske èetvrti. Tako da su ispitanici mogli navesti bilo koji otvoreni ‘dio Zagreba’ unutar podruèja Grada Zagreba - od planine hrpta Medvednice i najvišeg vrha Sljemena na sjeveru do posljednjih zgrada Zagreba na jugu, od Sesveta na istoku do Podsuseda na zapadu. Trgovaèki centri bili su jedini zatvoreni prostor koji su ispitanici mogli navesti, i to zbog svoje djelomiène unutrašnje otvorenosti. Oba su pitanja bila otvorenog tipa. Pitanja otvorenog tipa koristilo se zbog potpune slobode iskazivanja i nemoguænosti pretpostavke svih moguæih mjesta ugode i neugode od strane ispitanika. S druge strane, pitanja zatvorenog tipa pojednostavnjuju kasniju analizu, ali èesto izostave važne moguæe odgovore i time suzuju prostor moguæih zakljuèaka. Ispitanici su trebali navesti do najviše pet mjesta ugode i pet mjesta neugode. Prilikom anketiranja nije se zahtijevalo navoðenje svih pet mjesta jer bi svako inzistiranje dovodilo do lažnih mjesta.
izazivaju u nama ugodu i osjeæaj zadovoljstva. Mjesta ugode jesu mjesta gdje se osobe osjeæaju ugodno, opušteno, sigurno i pouzdano. Razlièite osobe vide isto mjesto na razlièit naèin, tako da jedno mjesto može pobuðivati kod jedne skupine ljudi ugodu, kod druge neugodu, a kod treæe ostaje nezamijeæeno. Shodno tome, mjestom ugode možemo smatrati ono koje više ljudi navede da im pobuðuje ugodu. Jedno mjesto možemo istovremeno smatrati i mjestom ugode i mjestom neugode, ali takva su mjesta rijetka u jednome gradu. Pretpostavka je da se na mjesta ugode želimo vraæati i uèestalo posjeæivati, te ne želimo njihov nestanak i promjenu. Osjeæaje ugode pobuðuju posve raznorodne vrste mjesta poput perivoja i trgovaèkog centra. Kako su u anketi bila postavljena otvorena pitanja, pojavljivale su se razne vrste mjesta. Jedina je poveznica meðu njima to što su sva mjesta dio otvorenoga prostora. Mjesta ugode istovremeno su i privlaèna mjesta23 za odreðene aktivnosti poput izlazaka, odmora, rekreacije ili kupovanja.
Istraživanjem mjesta ugode dotièemo se i pojma kvaliteta grada, što se odnosi ponajprije na kvalitetu života u gradu, ali može se istovremeno odnositi i na estetsku i ekološku, te dijelom i na društvenu, kulturološku i stambenu kvalitetu grada. To se uglavnom ne odnosi na druge oblike kvalitete grada - poput poslovne, tehnološke, industrijske ili prometne kvalitete grada.
Anketnim istraživanjem ukupno su obuhvaæena 543 ispitanika (Tabl. I.). U odgovorima je navedeno ukupno 419 razlièitih mjesta u Za-
22 Stiperski, 1997: 307-320
23 Privlaèno mjesto u ovome je smislu ono mjesto koje ne privlaèi ljude zbog neke nužnosti, veæ zbog mjesta samog po sebi. Mjesto koje privlaèi ljude zbog potrebe nije nužno i privlaèno mjesto. Naime, zagrebaèki Autobusni kolodvor privlaèi ljude zbog njihove potrebe za prijevozom, a buduæi da kolodvor pobuðuje kod ljudi veæinom neugodu, ne smatramo ga privlaènim mjestom.
24 Rezultati iz 2015. u tom se smislu poklapaju s rezultatima istraživanja iz 1996./1997.
25 Gornji grad, perivoj Maksimir, Trg bana Josipa Jelaèiæa, Hrvatsko narodno kazalište i Zrinjevac jesu pet mjesta koja su pobuðivala ugodu kod najviše ispitanika 1996./1997. godine. [Stiperski, 1997.]
26 Podnar, 2009. navodi èetiri trga - Trg bana Josipa Jelaèiæa, Cvjetni trg, Trg sv. Marka i Kaptolski trg - kao važan dio identitetskog sustava Zagreba. U ovome istraživanju sva su èetiri trga mjesta ugode, iako Zrinjevac uvjerljivo kod najveæeg broja ispitanika pobuðuje ugodu.
a Od Britanskog do Kvaternikovog trga, od Gornjeg grada do Glavnog kolodvora
b Sjeverno od središta grada, Podsljeme c Trnje i Novi Zagreb d Istoèno od središta grada i Držiæeve avenije e Zapadno od središta grada i Savske ceste
‘Ugoda’ nastaje iz ljudske težnje za izbjegavanjem boli, patnje i neugode te ostvarenjem zadovoljstva i osjeæaja sreæe. Prirodna je nakana da biæa teže ugodi. Prema suvremenim shvaæanjima ugoda postaje kriterij za odreðivanje osobne uspješnosti. Rasprostranjeno širenje ugode možemo poistovjetiti s korisnošæu jer pridonosi sreæi. Pod pojmom ‘mjesta ugode’ podrazumijevaju se mjesta koja
27 Prema istraživanju: Hidalgo, i sur., 2006., na primjeru Malage i Padove, ispitanici su naveli kao najprivlaènija kulturno-povijesna mjesta (48% ispitanika), rekreacijska mjesta (33%), mjesta panoramskih pogleda (12%) i stambena naselja (3%).
28 Andrijeviæ, 2015., u doktorskom radu navodi, prema rezultatima anketnog istraživanja, da su Zrinjevac (za 81% ispitanika), Trg maršala Tita - HNK (54%), Botanièki vrt (48%), Tomislavov trg (30%) i Britanski trg (29%) pet najljepših prostora Donjega grada. Rezultati ovoga istraživanja o mjestima ugode u veæoj se mjeri poklapaju s rezultatima Andrijeviæeva rada o najljepšim gradskim
grebu koja pobuðuju ugodu i/ili neugodu ispitanika. U analizi su izdvojena samo 20 mjesta ugode i 15 mjesta neugode. Kriterij izdvajanja spomenutih 35 mjesta bio je uèestalost navoðenja kod najmanje 5% ispitanika. Drugi korak analize bio je izluèivanje skupina istih znaèajki, primjerice, trgovi ili gradske èetvrti. Skupine su se oblikovale oko nekoliko istaknutih mjesta ugode ili neugode. Primjerice, kako je Gornji grad naveden kao vrlo ugodno mjesto, onda su se skupini ‘Gornji grad’ pridružila sva mjesta iz Gornjega grada - npr. Strossmayerovo šetalište, Trg sv. Marka, zatim Kamenita vrata i drugo, iako su se neka mjesta pojavljivala u manje od 5% sluèajeva.
REZULTATI ISTRAŽIVANJA
SURVEY RESULTS
• Mjesta ugode ili neugode - Ukupno 35 mjesta èešæe su se pojavljivala kao mjesta ugode ili neugode za ispitanike. Prostorni raspored pokazuje da se u cijelome Zagrebu nalaze mjesta ugode ili neugode, ali zapadnije od Èrnomerca nema nijednog lokaliteta - poput gradske èetvrti, trga, ulica, perivoja, graðevine, prirodne cjeline - koji pobuðuje kod ispitanika osjeæaj ugode ili neugode u više od 5% sluèajeva.24 Obièno se ljudima za neko mjesto vežu odreðena sjeæanja i razvijaju osjeæaji ugode ili neugode zbog dizajnerskih, arhitektonskih ili urbanistièkih rješenja, te stila života i raznih dogaðanja. U tome smislu dio grada zapadno od Èrnomerca nije ni po èemu poseban ili dojmljiv pa pretpostavljamo da taj dio grada skromno sudjeluje
prostorima Donjega grada. Jedino je primjetnije odstupanje kod Britanskog trga, koji kod 1% ispitanika pobuðuje ugodu, dok ih 30% ispitanika ubraja meðu najljepše urbane prostore Donjega grada. Zrinjevac je za 81% ispitanika jedan od najljepših urbanih prostora Donjega grada, iako se posjeæuje znatno rjeðe (34%) nego Trg bana Josipa Jelaèiæa (72%) i Cvjetni trg (67%).
29 Andrijeviæ, 2015., u doktorskom radu navodi kako ispitanici smatraju da je Hrvatsko narodno kazalište najvažniji gradski simbol na prostoru Donjega grada. HNK je najvažniji gradski simbol u Donjem gradu za 47% ispitanika, a drugi po važnosti simbol jest Hrvatska narodna banka za 33% ispitanika. Muzej Mimara nije ponuðen u anketnom istraživanju Andrijeviæa.
30 U Andrijeviæevu doktorskom radu navodi se kako ispitanici razmjerno rijetko (uglavnom ispod 10%) smatraju ulice Donjega grada najljepšim gradskim prostorom. Primjerice, Stara Vlaška je najljepša ulica za 21%, dok je najljepši gradski prostor Donjega grada Zrinjevac za 81% ispitanika. S druge strane, Ilica od Trga bana Josipa Jelaèiæa do Britanskog trga ulazi u najljepši gradski prostor za 15%, Bogoviæeva ulica za 7%, Frankopanska ulica za 3%, a Vlaška ulica za 0% ispitanika.
31 Tyrväinen, i sur., 2007., navode na primjeru istoènoga dijela Helsinkija kako više od 80% ispitanika smatra da zelene površine znaèajno pridonose kvaliteti okoliša. Stanovnici naselja na istoku Helsinkija takoðer smatraju da najomiljenija mjesta unutar njihove gradske èetvrti jesu neka od tri prirodne cjeline. Kada daju znaèajke najomiljenijega mjesta, tada navode mirnoæu, osjeæaj šume i prirode, te moguænosti vježbanja i otvorenost.
u oblikovanju gradskog identiteta. Prvih deset mjesta koja najèešæe izazivaju ugodu navedena su 1426 puta, dok mjesta koja izazivaju neugodu 650 puta. To govori da se s vodeæim mjestima ugode ispitanici znatno više slažu, dok su u sluèaju neugode odgovori raspršeniji.
• Mjesta ugode - Zrinjevac, Gornji grad, Jarun, Maksimir i Bundek25 jesu pet mjesta koja pobuðuju ugodu kod najviše ispitanika. Slijede Trg bana Josipa Jelaèiæa, perivoj Maksimir, Tomislavov trg, Botanièki vrt i Tkalèiæeva ulica. Rezultati ankete ukazuju da najviše ugode Zagrepèanima pobuðuju trgovi u središnjem dijelu grada (Zrinjevac, Trg bana Josipa Jelaèiæa i Tomislavov trg)26, prostrani perivoji (Maksimir, Jarun i Bundek), povijesna jezgra (Gornji grad) i šetnica (Tkalèiæeva ulica). Od 20 mjesta ugode u strogome središtu grada nalazi se njih 11, a u ostalim dijelovima 9. Glavni razlog privlaènosti dijelova grada izvan strogoga središta jest funkcija sporta, rekreacije i odmora, koji se ostvaruju u prostranim perivojima i prirodi (Sl. 1.).
Kada grupiramo mjesta po prostornim cjelinama ili kategorijama, tada najviše pobuðuju ugodu Donji grad, veliki zeleni perivoji, Gornji grad, prostor oko Gornjega grada i Kaptola, te Kaptol.27 U Donjem gradu najviše ugode pobuðuje nekoliko trgova, Botanièki vrt i Hrvatsko narodno kazalište.28 Ipak, uoèljive su znaèajne razlike u uèestalosti pojavljivanja pojedinih trgova kao mjesta ugode. Trgovi Donjega grada koji vrlo rijetko izazivaju ugodu jesu Mažuraniæev, Rooseveltov, Svaèiæev, Europski i Britanski trg, dok Strossmayerov i Starèeviæev trg nisu izazvali ugodu kod nijednog ispitanika. Upravo je Hrvatsko narodno kazalište zgrada29 koja najviše pobuðuje ugodu od svih zgrada Zagreba. Od zgrada još možemo spomenuti Muzej Mimara, koja pobuðuje manju ugodu kod ispitanika. Ulice Donjega grada pobuðuju razmjerno malu ugodu kod stanovnika, tako da najpoznatija Ilica pobuðuje ugodu kod manje od 2% ispitanika. Veæina ulica uopæe nije spomenuta u anketiranju, a samo njih nekoliko pobuðuje (Masarykova, Praška, Stara Vlaška, Frankopanska, Tomiæeva, Gajeva, Jurišiæeva, Draškoviæeva, Varšavska, Teslina, Bogoviæeva, Meduliæeva) ugodu kod manje od 1% ispitanika.30 Zgrade izgraðene posljednjih nekoliko godina više pobuðuju neugodu negoli ugodu - poput Muzièke akademije i Centra Cvjetnoga.
Ispitanicima su veliki zeleni perivoji podjednako ugodni31 kao i trgovi Donjega grada. Tri najprivlaènija prostrana zelena perivoja, ujedno i jedina takve velièine u Zagrebu, jesu perivoj Maksimir sa Zoološkim vrtom, sportsko-rekreacijski centar i jezero Jarun te peri-
Tabl. II. Zagrebaèka mjesta koja pobuðuju ugodu kod više od 5% ispitanika
Table II. Places in Zagreb found pleasurable by more than 5% of the respondents
Sinonimi ugode Broj pojavljivanja
1. Donji grad
Zrinjevac
Trg bana Josipa Jelaèiæa
Tomislavov trg
Cvjetni trg
Trg maršala Tita
Botanièki vrt
HNK
Maruliæev trga, Zelena potkova, Glavni kolodvor, Donji grad, Ilica, Muzej Mimara, Britanski trg, Hotel Esplanade, Svaèiæev trg, Europski trg, Muzièka akademija, Masarykova, Praška, Stara Vlaška, Frankopanska, Tomiæeva, Rooseveltov trg, Centar, Centar Cvjetni (Cvjetni trg), Hotel Dubrovnik, Gajeva, Jurišiæeva, Hotel Westin, Hrvatska narodna banka, Draškoviæeva, Varšavska, Kazalište Gavella, Teslina, Zeleni val, Bogoviæeva, Oktogon, Meduliæeva, Mažuraniæev trg 827 298 106 93 39 41 73 52b
2. Veliki zeleni parkovi i prirodne jedinice
Maksimir
Park Maksimir
Zoološki vrt
Jarun
Jarunsko jezero
Bundek
Sljeme
Savski nasip Cmrok, Medvednica, Ribnjak, Dubravkin put, Trg dr. Franje Tuðmanac, Rokov perivoj, Šuma Tuškanac, Sava, Park Mladenaca, Djeèje igralište uz Boæarski dom, Šuma Jelenovac, Park Jelenovac, ŠRC Svetice, Šuma Branoveèina
3. Gornji grad
Gornji grad
Strossmayerovo šetalište
Trg sv. Marka, Kamenita vrata, Radiæeva, Ilirski trg, Kula Lotršèak, Uspinjaèa, Mesnièka, Katarinin trg
4. Prostor oko Gornjeg grada i Kaptola, a smješten na obroncima Medvednice
Tkalèiæeva ulica
793 159 104 11 201 33 124 50 29
voj Bundek.32 Slijede Sljeme i Medvednica, te savski nasip. Od manjih zelenih površina možemo još spomenuti kao mjesta ugode za ispitanike - Cmrok i Ribnjak. Ispitanici su kao mjesto ugode naveli najèešæe èitav Gornji grad, dok ostale trgove, ulice ili zgrade znatno rjeðe. Donekle se posebno navodilo kao mjesto ugode Strossmayerovo šetalište i Trg sv. Marka. Kao i kod Donjega grada, ispitanici su rijetko navodili ulice ili zgrade kao mjesta ugode. Prostor oko Gornjega grada i Kaptola jest nekompaktan prostor koji okružuje dva zasebna brdašca Gornjega grada i Kaptola. U tome prostoru nema trgova, veæ ulica, šetnica, staza i manjih zelenih površina. Tkalèiæeva ulica, koja se smjestila izmeðu Gornjega grada i Kaptola u njihovu podnožju, izaziva najviše ugode meðu ispitanicima. Ona je šetnica s brojnim kafiæima na otvorenom. Uz Cvjetni trg s okolnim ulicama, Tkalèiæeva sa susjednom Skalinskom ima najveæu koncentraciju kafiæa s terasama na ulici u cijelome Zagrebu. Od svih ulica u Zagrebu Tkalèiæeva ulica pobuðuje uvjerljivo najviše ugode meðu ispitanicima (Tabl. II.).
ranja brojnih trgovaèkih centara u raznim dijelovima grada tradicionalno bila glavna trgovaèka ulica, pobuðuje ugodu tek kod nešto više od 1% ispitanika. Velik dio kupovanja posljednjih se godina preselio iz središta grada u trgovaèke centre. Tako trgovaèki centar Arena, ali i sa snažnom funkcijom zabave, druženja i provoðenja slobodnoga vremena, pobuðuje ugodu kod 6% ispitanika. Avenue Mall i City Centar One West pobuðuju ugodu neznatno više od Ilice. Ispitanici imaju podijeljeno mišljenje o novim trgovaèkim centrima. Trgovaèki centri pobuðuju ugodu ili neugodu kod 21% ispitanika, odnosno ugodu kod 11%, a neugodu kod 10% ispitanika. Trgovaèki centri Arena, Avenue Mall i City Centar One West pobuðuju veæinom ugodu, a Centar Cvjetni i Importanne centar na Glavnom kolodvoru veæinom neugodu. Ipak, stanovnicima su novi trgovaèki centri dojmljiviji, bilo pozitivno ili negativno, negoli stare tradicionalne trgovaèke ulice u središtu grada, kojih je dojmljivost ishlapila.
295 211 42
Dolac, Ribnjak, Dubravkin put, Rokov perivoj, Nova ves, Opatovina, Skalinska, Kaptol centar, Gupèeva zvijezda, Kožarske stube, Dežmanov prolaz, Jurjevsko groblje, Jurjevska 116 57
5. Kaptol44
6. Arena30
7.
a Mjesta ugode navedena kao odlomak i bez broja pojavljivanja su ona koja su se pojavila kod manje od 5% ispitanika. Mjesta su poredana po uèestalosti pojavljivanja tako da se prvo mjesto (Maruliæev trg), pojavljuje èešæe nego posljednja u nizu (Meduliæeva ili Mažuraniæev trg).
b Naveden je broj ponavljanja samo za mjesta ugode kod 5% i više ispitanika.
c Trg dr. Franje Tuðmana više je zelena površina nego ureðeni trg, radi njegove dizajnerske neureðenosti.
Ulice i trgovi koji pobuðuju ugodu datiraju iz doba prije Prvoga svjetskog rata. Iz razdoblja nakon Drugoga svjetskog rata kod ispitanika pobuðuju ugodu jedino prostrani perivoji i zelene površine poput Jaruna i Bundeka te savskog nasipa. Jedino mjesto što pobuðuje ugodu, a nastalo je u 21. stoljeæu, jest trgovaèki centar Arena. Naselje Tuškanac, kao jedino naselje koje pobuðuje ugodu kod više od 5% ispitanika, nastalo je poslije Prvoga svjetskog rata, a sadašnji izgled dobiva uglavnom nakon Drugoga svjetskog rata.
Prema vrsti i namjeni, veæina mjesta koja najèešæe pobuðuju ugodu kod ispitanika povezana je sa šetnjom, rekreacijom, odmorom ili zabavom. Mjesta povezana s radom, poslovima i stanovanjem uglavnom ne pobuðuju ugodu. Maksimir, Jarun, Bundek, Botanièki vrt i savski nasip imaju pretežito funkciju odmora, rekreacije i sporta. Sve više graðana provodi vrijeme u središnjem dijelu grada radi šetnje, odmora i boravka u ugostiteljskim objektima, dok se trgovaèkoj funkciji smanjuje znaèenje. Upravo najèešæa mjesta ugode za ispitanike jesu u središtu gradapoput Gornjega grada, Tkalèiæeve, Cvjetnoga trga, Strossmayerova šetališta, Zrinjevca, Trga bana Josipa Jelaèiæa, Tomislavova trga i Trga maršala Tita - jer su funkcionalno znatno više usmjerena na šetnju, zabavu i odmor negoli na kupovanje. Trgovaèki centar Arena je mjesto gdje prednjaèi trgovaèka funkcija, uz zabavu i druženje, dok funkcija stanovanja prednjaèi samo na Tuškancu.
Trgovaèka funkcija pobuðuje ugodu kod manjega dijela ispitanika. Ilica, koja je do otva-
Postoji težnja veæ duže vrijeme da se središte Zagreba proširi južno od Glavnoga kolodvora na prostor od Trga Stjepana Radiæa u Trnju do Avenue Malla u Novom Zagrebu, oko avenije Hrvatske bratske zajednice. U tome prostoru nalaze se neke važne zgrade za grad, kao što su gradska uprava, Koncertna dvorana Vatroslav Lisinski, Palaèa pravde, Nacionalna i sveuèilišna knjižnica te Muzej suvremene umjetnosti. Nažalost, željeznièki koridor i Glavni kolodvor predstavljaju važnu prometnu zapreku u stvaranju jedinstvene i dobro povezane gradske cjeline staroga gradskog središta na sjeveru i novijega dijela na jugu. Dio grada od Trga Stjepana Radiæa do Avenue Malla pobuðuje odreðenu ugodu ili neugodu tek kod 14% ispitanika, što ostavlja taj dio grada znatno slabije dojmljiv nego susjedni Donji grad. Spomenuti prostor u Trnju i Novom Zagrebu izaziva nešto više neugode (8%) negoli ugode (6% ispitanika). Glavni izvori neugode jesu ruševne zgrade industrijskog naslijeða u Paromlinskoj ulici i
32 Tyrväinen, i sur., 2007., na temelju anketnog istraživanja o kvaliteti zelenih površina provedenog u Helsinkiju navode kako su glavne koristi od gradskih zelenih površina osiguravanje moguænosti za rekreaciju na otvorenom i pridonošenju ugodnosti gradskog prostora. Sljedeæe su koristi poboljšanje zdravlja, smanjenje stresa, omoguæavanje boravka u prirodi te poboljšanje i uravnoteženje klimatskih uvjeta.
33 Ispitanici su fontane u zelenom pojasu izmeðu dva smjera avenije Hrvatske bratske zajednice, ispred Nacionalne i sveuèilišne knjižnice, najèešæe zvali ‘Bandiæeve’ fontane po aktualnom gradonaèelniku i zagovaratelju fontana.
34 Dubrava, Novi Zagreb, Cvjetni trg, zgrada Ferimporta na Trgu maršala Tita (na mjestu zgrade Ferimporta izgraðena je Muzièka akademija) i Kvaternikov trg bili su najveæi sinonimi za neugodu 1996./1997. [Stiperski, 1997.]
35 Od ponuðenih gradskih prostora Donjega grada njih je nekoliko najrjeðe navedeno kao najljepši od strane ispitanika. Vlaška, Branimirova tržnica i Ilica od Britanskog trga do Ulice Republike Austrije jesu najljepši gradski
Muzej suvremene umjetnosti. ‘Bandiæeve fontane’33 pobuðuju podijeljene osjeæaje, ali više ugode nego neugode.
• Mjesta neugode - Dubrava, Kozari bok, Autobusni kolodvor, Jakuševec i Žitnjak34 jesu pet mjesta koja pobuðuju neugodu kod najviše ispitanika. Slijede zgrada Muzièke akademije, Savska cesta, stadion Maksimir, Glavni kolodvor i Pešèenica.35 Najviše neugode kod ispitanika pobuðuju neke gradske èetvrti, prometni terminali, nove graðevine, odlagalište smeæa i industrijska proizvodnja.36
Mjesta neugode nastala su uglavnom nakon Drugoga svjetskog rata. Od 15 mjesta neugode u strogome središtu grada nalazi se samo njih 2, a izvan središta preostalih 13 (Sl. 1.) Uvjerljivo najèešæe pobuðuju neugodu kod ispitanika gradske èetvrti. Ispitanici su naveli èak 83 razlièite gradske èetvrti koje im pobuðuju neugodu. Veæina tih naselja pobuðuje neugodu kod manje od 1% ispitanika. Dubrava najviše pobuðuje neugodu od svih mjesta (31% ispitanika), potom slijede Kozari bok (16%), Žitnjak (9%), Pešèenica (6%), Èrnomerec (6%) i Novi Zagreb (5%). Veæina spomenutih gradskih èetvrti - Dubrava, Kozari bok, Žitnjak i Pešèenica - nalaze se na istoku Zagreba i izgraðena su nakon Drugoga svjetskog rata. Za Donju Dubravu i Kozari bok uvriježeno je mišljenje kako je rijeè o ‘divljoj, ne-urbanistièkoj’ izgradnji naselja. Neki èak misle da Kozari bok ima elemenata slama. Na podruèju Žitnjaka niknula je nakon Drugoga svjetskog rata najveæa industrijska zona u Hrvatskoj. Žitnjak je danas mješavina aktivne i posrnule industrije, skladišta, trgovina, neureðenih zelenih površina i stambenih podruèja. Pretpostavlja se da dio ispitanika vidi Žitnjak kroz prizmu industrijskog krajolika. Od glavnih gradskih èetvrti koja pobuðuju neugodu kod više od 5% ispitanika jedino je Novi Zagreb dominantno izgraðen višekatnicama, dok su ostale gradske èetvrti mješavina privatnih kuæa i višekatnica. Izgleda da ispitanicima više neugode pobuðuju ‘urbanistièki neplanirana i divlja’ naselja uskih ulica i pri-
prostori Donjega grada za 0% ispitanika, a Jukiæeva, Draškoviæeva, Gunduliæeva, Branimirova ulica od Glavnog kolodvora do Branimirove tržnice za 1% ispitanika. Za razliku od spomenutih ulica, najljepši gradski prostor Donjega grada je Zrinjevac za 81% ispitanika. [Andrijeviæ, 2015.]
36 Prema istraživanju: Hidalgo, i sur., 2006., na primjeru Malage i Padove, ispitanici su naveli kao najneprivlaènija stambena naselja (59% ispitanika), te poslovne zgrade, autobusni i željeznièki kolodvor (33%).
37 Rijetka su mjesta koja kod ispitanika izazivaju iskljuèivo ugodu ili neugodu, kao što je u sluèaju Zrinjevca, veæ obièno pobuðuju veæinom ugodu ili neugodu. Najveæa je podijeljenost osjeæaja kod Trešnjevke, Cvjetnog trga i Glavnog kolodvora. Tako gradska èetvrt Trešnjevka izaziva kod 67% ispitanika neugodu, a kod 33% ugodu. Glavni kolodvor pobuðuje kod 69% ispitanika neugodu, dok kod 31% ugodu (od onih koji su naveli gradsku èetvrt Trešnjevku i Glavni kolodvor kao mjesta ugode ili neugode). Isto tako, Cvjetni trg pobuðuje pretežito ugodu (68%), ali znaèajnim dijelom i neugodu (32% ispitanika).
vatnih kuæa nego standardni urbanizam naselja višekatnica, uèestalo graðenih nakon Drugoga svjetskog rata. Kod vrlo maloga broja ispitanika, tek kod njih dvoje-troje, neugodu pobuðuju i naselja koja pobuðuju ugodu kod brojnih ispitanika poput Gornjega grada, Maksimira i Jaruna, ili naselja koja mnogi Zagrepèani smatraju elitnima poput Pantovèaka i Šalate.
Nova zgrada Muzièke akademije na Trgu maršala Tita i nedovršeni stadion Maksimir najviše pobuðuju neugodu kod ispitanika meðu svim zgradama i graðevinama. Nove interpolacije ili preureðenja koja ozbiljnije mijenjaju oblik u Donjem gradu ili poznatije graðevine u drugim dijelovima grada èesto pobuðuju više neugode nego ugode. To se jedino ne odnosi na novoureðene perivoje. Podjednaku neugodu ispitanicima pobuðuju nove interpolacije i zgrade poput Muzièke akademije, Centra Cvjetnog i Muzeja suvremene umjetnosti, kao i ruševne zgrade, razrušena cementara u Podsusedu i neizgraðena bolnica u Blatu.
Prometni terminali odnosno izmjene veæeg broja putnika pobuðuju neugodu kod 47% ispitanika. Osobito se istièe Autobusni kolodvor, pa potom slijedi Glavni kolodvor te brojna okretišta tramvaja i gradskih autobusa. Savska cesta najviše pobuðuje neugodu kod ispitanika od svih zagrebaèkih ulica. Savska je vrlo prometna, a istovremeno ima slab kapacitet protoka. Cesta izgleda arhitektonski nesreðeno i zapušteno, s brojnim starim oronulim zgradama, kuæercima i ponekom novijom, neprivlaènom interpolacijom, ali i s nekoliko nebodera (Zagrepèanka, Vjesnik, Industrogradnja, HoTo Business Tower) koji predstavljaju važan simbol grada. Trgovi u središnjem dijelu grada ostavljaju snažniji dojam na ispitanike negoli trgovi lokalnih èetvrti. Kvaternikov je trg na istoènomu rubu središta grada najviše pobudio neugode kod ispitanika od svih zagrebaèkih trgova. Cvjetni trg i Trg bana Josipa Jelaèiæa pobuðuju kod manjega dijela ispitanika neugodu, iako pobuðuju znatno više ugode.37 Stanovnici teško prihvaæaju nova preureðenja u Donjem gradu, tako da je novoureðeni Europski trg, nastao na križanju Stare Vlaške i Cesarèeve, nakon preureðenja ostavio ispitanike prilièno ravnodušnim, ali s više osjeæaja neugode nego ugode (Tabl. III.).
• Usporedba rezultata 1996./1997. i 2015. - Rezultati istraživanja 1996./1997. i 2015. godine poklapaju se u kljuènim toèkama. Ipak, neki detalji ukazuju na razlike i pretpostavka su odreðenih pravila. Zrinjevac i Tomislavov trg su mjesta koja pobuðuju ugodu kod zamjetno više ispitanika 2015. godine u odnosu na 1996./1997. Ilica je bila mjesto ugode za 7% ispitanika 1996./1997., a samo
Tabl. III. Zagrebaèka mjesta koja pobuðuju neugodu kod više od 5% ispitanika Table III. Places in Zagreb found unpleasurable by more than 5% of the respondents
Sinonimi neugode Broj pojavljivanja 1. Naselja, gradske èetvrti
Dubrava
Donja Dubrava
Gornja Dubrava
Kozari bok
Žitnjak
Pešèenica
Èrnomerec
Novi Zagreb
Folnegoviæevo naseljea, Trešnjevka, Borongaj, Voltino, Vrbik, Jankomir, Zapruðe, Lanište, Sesvete, Preèko, Dugave, Jarun, Knežija, Borovje, Vrapèe, Savski gaj, Rudeš, Ferenšèica, Savica, Gajnice, Kajzerica, Trnje, Sopot, Utrine, Kustošija, Trnsko, Maksimir, Remetinec, Špansko, Podsused, Malešnica, Donji grad, Cvjetno naselje, Sigeèica, Dubec, Volovèica, Siget, Travno, Kruge, Pantovèak, Trokut, Srednjaci, Svetice, Brezovica, Klara, Vukomerec, Markuševac, Šalata, Stenjevec, Podsljeme, Gornji grad, Sloboština, Trnovèica, Jelkovec, Staro Trnje, Trnava, Donje Svetice, Resnik, Savica Šanci, Trešnjevka jug, Trnje uz Hrvatsku bratsku zajednicu, Remete, Trešnjevka sjever, Šestine, Ravnice, Struge, Pile, Graèani, Brjeste, Mihaljevac, Lašæina, Luèko, Horvati, Sopnica, Planina Donja, Ježdovec
2. Zgrade, graðevine
Muzièka akademija
Stadion Maksimir
Zagrebaèki velesajam, Importanne centar - Glavni kolodvor, Ruševne zgrade, Cementara Podsused, Centar Cvjetni, Neizgraðena bolnica u Blatu, Studentski domovi, Vjesnik, Mamutica, Studentski centar, Arena, Trgovaèki centri, Muzej suvremene umjetnosti, ‘Rakete’ na Vukovarskoj, Ban centar, Neboder na Trgu bana Josipa Jelaèiæa, Dom sportova, Avenue Mall, City Centar One East, Vojarne na križanju Selske i Ilice, Zgrada Nada Dimiæ u Branimirovoj, Klinièki bolnièki centar Dubrava, Tvornica Badel u Sesvetama, POS Špansko, Getro, Preèko centar, Importane galerija, City Centar One West, Nacionalna i sveuèilišna knjižnica, Point trgovaèki centar, Farmaceutsko-biokemijski fakultet, Neboder Cibona, Sveuèilišni kampus Borongaj, Moèvara, Euroherc osiguranje, Fakultet elektrotehnike i raèunarstva, Trgovaèki centar Meridijan 16, Vrbani centar, Zagrepèanka, Neboderi u Braæe Domany, Neboder na Ljubljanici, Crkva sv. Augustina Kazotiæa u Ivaniægradskoj ulici, Crkva sv. Mati Slobode na Jarunu, Dvorana Cibone, Stadion u Kranjèeviæevoj, Kutija šibica, Zgrada Konzum, bivši Mercator na Zagrebaèkoj aveniji, Psihijatrijska bolnica Vrapèe, Djeèja bolnica u Klaiæevoj, KBC Šalata, Palaèa pravde, Zgrada stare tvornice TDR-a u Klaiæevoj, Bivša tvornica Zvijezda, Trgovaèki centar Supernova, Mercatone, Vila Rebar, Eurotower, Hotel Panorama, Neboder u Strojarskoj, Ciglana Èrnomerec, Zgrada Medike, Bolnice, Kazalište Trešnja, Hypo centar, Crkva u Vrbanima, Ružmarinka u Koranskoj ulici, Kaufland, TEŽ
3. Prometni terminali (kolodvori, okretališta)
Autobusni kolodvor
Glavni kolodvor
Okretište Èrnomerec
Okretište Savski most Okretište Dubrava, Okretište Remiza, Ljubljanica, Zapadni kolodvor, Okretišta tramvaja, Okretište Dubec, Ranžirni kolodvor, Okretište Mihaljevac, Okretište Preèko, Okretište tramvaja Žitnjak, Okretište iza Glavnog kolodvora
4. Ulice
Savska
Paromlinska, Rotor Savski gaj, Ilica, Branimirova ulica, Heinzelova, Avenija Dubrava, Mesnièka, Ilica iza Britanskog prema zapadu, Tratinska, Vukovarska, petlja na Slavonskoj aveniji, biciklistièke staze, Zvonimirova, Koturaška, Gajeva, Draškoviæeva, Zagrebaèka avenija, Teslina, Vlaška, Radnièka, Slavonska avenija, Vodnikova, Ilica od Kustošije do Vrapèa, Konjšèinska, Selska, Jukiæeva, Držiæeva, Bogoviæeva, Križanje Vukovarske i Držiæeve, Vinogradska, Ozaljska, Poslovna zona u Vukovarskoj, Mandalièina, Ante Topiæa Mimare, Horvaæanska, Krapinska, Jurišiæeva, Martiæeva, Klaiæeva, Strojarska, Radiæeva, Trnjanska, Bužanova, Varšavska, Opatovina, Petrinjska, Matkoviæeva, Nežiæeva, Aleja Bolonje, Folnegoviæeva, Austrijska, Unska, Veslaèka ulica, Zagrebaèka, Adžijina, Rockfelerova
5. Trgovi
Kvaternikov trg
Cvjetni trg, Trg bana Josipa Jelaèiæa, Europski trg, Trg dr. Franje Tuðmana, Trg maršala Tita, Britanski trg, Trg žrtava fašizma, Trešnjevaèki trg, Zelena potkova, Kennedyev trg, Trg sv. Marka, Trg Ivana Kukuljeviæa, Svaèiæev trg, Trg Vrapèe, Trg Stjepana Radiæa, Trg bana Jelaèiæa u vrijeme sajmova
6. Smetlišta
Jakuševac
a Mjesta neugode navedena kao odlomak i bez broja pojavljivanja su ona koja su se pojavila kod manje od 5% ispitanika. Mjesta su poredana po uèestalosti pojavljivanja tako da se prvo naselje (Folnegovæevo naselje) pojavljuje èešæe nego posljednja u nizu (Ježdovec ili Planina Donja).
b Naveden je broj ponavljanja samo za mjesta neugode kod 5% i više ispitanika.
za 1,5% ispitanika 2015. godine. S druge pak strane, trgovaèki centar Arena na rubu grada je mjesto ugode za 6% ispitanika 2015. godine. Trgovaèki centar Importanne kod Glavnoga kolodvora pobuðivao je ugodu kod 5% ispitanika 1996./1997. godine i bio je tada jedan od spominjanijih mjesta ugode u Donjem gradu. Sada (2015.) Importanne centar za 3% ispitanika je mjesto koje pobuðuje neugodu. Gledajuæi vremenski, privlaènost trgovaèkih centara je nestalna. Neureðeni i obrasli Bundek od nezamijeæenog je mjesta 1996./1997., nakon ureðenja u rekreacijski perivoj postao mjesto ugode za 23% ispitanika 2015. godine. Zagrepèani su tijekom vremena prepoznali savski nasip kao rekreacijsko podruèje i postao je mjesto ugode za 5% ispitanika, prateæi ureðene perivoje Maksimir, Jarun i Bundek te planinu Medvednicu kao mjesta ugode za više od 5% ispitanika. Gradske èetvrti Dubrava i Novi Zagreb bila su dva mjesta koja su najviše pobuðivala neugodu kod ispitanika 1996./1997. godine. U meðuvremenu, do 2015. godine, Dubrava i dalje pobuðuje neugodu kod najviše ispitanika, dok Novi Zagreb sada pobuðuje neugodu kod znatno manjeg dijela ispitanika. Glavno neslaganje s interpolacijama i preureðenjem 1996./1997. godine bilo je zbog tada tek preureðenog Cvjetnoga trga, zgrade Ferimporta na Trgu maršala Tita i neobnovljenoga nebodera na Trgu bana Josipa Jelaèiæa, a s novom zgradom Muzièke akademije i stadionom Maksimir 2015. godine. Osjeæaj neugode prema mjestima interpolacija i preureðivanja iskazivalo je znatno više ispitanika 1996./ 1997. nego 2015. godine. Osjeæaj neugode može biti ojaèan prometnom frekventnošæu na kojoj se nalazi interpolacija i odvija preureðivanje, te stajalištem i pozornošæu medija.
Od mjesta koja je Florida38 naveo kao iznimnu estetsku kvalitetu grada ispitanici su izdvojili kao mjesta ugode parkove i gradsko naslijeðe, a manje samu arhitekturu, osobito suvremenu. Mjesta ponajviše povezana s funkci-
38 Florida, 2002: 215, 252, 255-258, 331-334
39 Thompson, 2002: 71
40 Hidalgo, i sur., 2006: 120
41 Bashova, Shtefantsova, 2013: 239
42 Andrijeviæ, 2015: 207
43 Andrijeviæ, 2015: 207
44 Andrijeviæ, 2015.
45 Andrijeviæ, 2015: 207
46 Andrijeviæ, 2015.
jom rekreacije, odmora, šetnji i provoda pobuðivala su najèešæe ugodu kod ispitanika u ovome istraživanju. Ispitanici vide prostrane gradske perivoje kao mjesta ugode, a upravo Thompson39 smatra kako æe oni imati središnju ulogu u identitetu grada 21. stoljeæa. Hidalgo i sur.40 su utvrdili ‘povijesno-kulturna’ i ‘rekreacijska’ mjesta u Malagi i Padovi kao najprivlaènija, što se poklapa s iskazivanjem ispitanika za glavna mjesta ugode u Zagrebu. Od izgraðenih površina jedino strogo središte grada (Donji grad) i povijesna jezgra (Gornji grad) pobuðuju ugodu kod veæine ispitanika. Ispitanici iskazuju ugodu prema središnjim trgovima koji, prema istraživanju Bashove i Shtefantsove41, predstavljaju srce grada i gradsku kulturu. U kategoriji trgovi više ugode pobuðuju ureðeni i dobro dizajnirani trgovi poput Zrinjevca, Trga bana Josipa Jelaèiæa i Tomislavova trga. U istraživanju Andrijeviæa42 Zrinjevac je naveden kao najljepši trg, što je potvrðeno ovim istraživanjima jer Zrinjevac pobuðuje ugodu kod najviše ispitanika. S druge pak strane, u Andrijeviæevu43 istraživanju Britanski je trg naveden kao jedan od najljepših trgova u zagrebaèkom Donjem gradu, ali taj je trg kod ispitanika u ovome istraživanju ostao nezamijeæen. To je jedina ozbiljna razlika izmeðu istraživanja Andrijeviæa44 i ovoga istraživanja na podruèju Donjega grada. Od ulica jedino je Tkalèiæeva ulica, kao šetnica u povijesnoj jezgri namijenjena odmoru i izlascima, pobudila ugodu kod nešto više ispitanika. Ispitanici u Malagi i Padovi naveli su ‘panoramska’ mjesta kao treæa najprivlaènija mjesta u gradovima, ali ispitanici u ovome istraživanju u Zagrebu nisu zamijetili nijedno ‘panoramsko’ mjesto.
Divlje, neplanski i neurbanistièki graðeni dijelovi grada poput Donje Dubrave i Kozari boka pobuðuju neugode kod više ispitanika nego urbanistièki ureðeniji Novi Zagreb. Prometni terminali pobuðuju neugodu kod ispitanika u Zagrebu. Ulice u pravilu ostavljaju ljude ravnodušnima ili pobuðuju neugodu, osobito ako u njoj ima više zapuštenih zgrada i kuæeraka, poput Savske ceste. Ulice Donjega grada u istraživanjima Andrijeviæa45 pokazale su se znatno manje atraktivnima nego
trgovi. Nove zgrade, interpolacije u Donjem gradu i preureðenja, koja imaju jednim dijelom i elemente preoblikovanja, u pravilu izazivaju neugodu (Muzièka akademija) ili, u najboljem sluèaju, neprimjeæivanje (Europski trg). Poznata i nedovršena preureðenja izazivaju neugodu kod priliènog broja ispitanika (stadion Maksimir). Treba posebno istaknuti kako se mišljenja o interpolacijama obièno razlikuju izmeðu struènjaka i laika, utvrðena Andrijeviæevim46 istraživanjem. Usporeðujuæi rezultate istraživanja 1996./ 1997. i 2015. godine, možemo zakljuèiti kako nema promjena u kljuènim toèkama, ali iz nekih razlika mogu se izvesti detaljniji zakljuèci. Otvaranjem posljednjih desetak godina brojnih trgovaèkih centara, uglavnom na rubu grada, Ilici je smanjena važnost trgovaèke funkcije pa je to vjerojatno razlog zašto Ilica 2015. godine pobuðuje ugodu kod znatno manje ispitanika nego 1996./1997. Tomislavov trg pobuðuje ugodu kod znatno veæeg dijela ispitanika 2015. nego 1996./1997., iako se u tom razdoblju nije dogodilo preureðenje Trga. Razlog je te promjene u organiziranim dogaðanjima (zimsko klizalište, koncert) posljednjih godina na Tomislavovu trgu, za razliku iz vremena 1996./1997. kada se na Trgu ništa nije organiziralo. Izvodimo zakljuèak kako je, osim izgleda prostora, važan i život u prostoru, vidljiv kroz formalna i neformalna, organizirana ili neorganizirana dogaðanja. Neboder na Trgu bana Josipa Jelaèiæa izazivao je znaèajnu neugodu kod ispitanika 1996./1997., da bi kod ispitanika 2015. ostao gotovo nezamijeæen. Vjerojatni su razlozi to što je prošlo dodatnih 18-19 godina i veæi je odmak od njegove izgradnje pa je sve manje ispitanika koji se sjeæaju Trga bana Josipa Jelaèiæa bez nebodera. Dodatan je razlog i njegov novi izgled. Èetvrta je razlika u istraživanjima što savski nasip pobuðuje više ugode meðu ispitanicima 2015. nego 1996./1997. Godinama je savski nasip sve popularniji meðu stanovnicima Zagreba i razina njegova ureðenja postupno se popravlja. Zakljuèujemo kako su ispitanici, uz Medvednicu, izdvojili još jednu veliku prirodnu cjelinu u gradu Zagrebu.
1. Andrijeviæ, S. (2015.), Specifièni procesi vizualnih promjena urbane strukture Donjeg grada u Zagrebu, disertacija, Arhitektonski fakultet, Zagreb
2. Bashova, S.; Shtefantsova, L. (2013.), Urbanity and Certainty of Places, „Vestnik Volgogradskogo Gosudarstvennogo ArhitekturnoStroitelnogo Universiteta: Stroitelstvo i Arhitektura”, 32(51), 239-253, Volgograd
3. Basten, L. (2004.), Perceptions of Urban Space in the Periphery: Potsdam’s Kirchsteigfeld, „Tijdschrift voor Economische en Sociale Geografie”, 95 (1): 89-99, Oxford, Malden
4. Florida, R. (2002.), The rise of the creative class, and how it’s transforming work, leisure, community and everyday life, Basic Books, New York
5. Gabriel S.A.; Rosenthal, S.S. (2003.), Quality of the Business Environment Versus Quality of Life: Do Firms and Households Like the Same Cities? „The Review of Economics and Statistics”, 86 (1): 438-444, Cambridge, SAD
6. Hester, R.T. Jr. (1996.), Economic Progress Within Community Preservation, The Case of Manteo, North Carolina, U.S.A., „Prostor”, 4 (1 /11/): 7-26, Zagreb
7. Hidalgo, M.C.; Berto, R.; Galindo, M.P.; Getrevi, A. (2006.), Identifying attractive and unattractive urban places: Categories, restorativeness and aesthetic attributes, „Medio Ambiente y Comportamiento Humano”, 7 (2): 115-133, La Laguna, Tenerife
8. Lenzholzer, S.; van der Wulp, N.Y. (2010.), Thermal Experience and Perception of the Built Environment in Dutch Urban Squares, „Journal of Urban Design”, 15 (3): 375-401, London
9. Linè (Lynch), K. (1974.), Slika jednog grada, Beograd
10. Podnar, I. (2009.), Zagrebaèki trgovi kao urbani identitetski sustavi, „Prostor”, 17 (2 /38/): 359-371, Zagreb
11. Stiperski, Z. (1997.), Mjesta u Zagrebu - sinonimi za ugodu i neugodu, „Prostor”, 5 (2 /14/): 307-320, Zagreb
12. Stiperski, Z.; Lorber, L.; Heršak, E.; Ptaèek, P.; Górka, Z.; Kołoś, A.; Lonèar, J.; Farièiæ, J.; Milièeviæ, M.; Vujakoviæ, A.; Hruška, A. (2011.), Identity through Urban Nomenclature: Eight Central European Cities, „Geografisk Tidsskrift - Danish Journal of Geography”, 111 (2): 181194, London
13. Šakaja, L.; Višniæ, S. (2011.), Experiencing a Place: Karlovac as an Older Teenagers’ Daily Environment, „Hrvatski geografski glasnik”, 73 (1): 133-148, Zagreb
14. Thompson, C.W. (2002.), Urban open space in the 21st century, „Landscape and Urban Planning”, 60: 59-72, New York
15. Tyrväinen, L.; Mäkinen, K.; Schipperijn, J. (2007.), Tools for mapping social values of urban woodlands and other green areas, „Landscape and Urban Planning”, 79: 5-19, New York
16. Van Duren, A.J. (1992.), Changes in the attraction of Amsterdam city centre, „Built Environment”, 18 (2): 123-137, Marcham
17. Villanueva, M.M. (2015.), The Quality of Public Space in Mexico City: Current State and Trends, „International Journal of Civil, Environmental, Structural, Construction and Architectural Engineering”, 9 (9): 929-935, Istanbul
18. Žuniæ, A.; Matuhina, N. (2012.), Povijesni trgovi grada Zagreba nastali do 1918., Prostorna geneza i urbanistièke odlike, „Prostor”, 20 (1 /43/): 88-105, Zagreb
Izvor ilustracije i tablica Illustration and Table Sources
Anketa provedena u travnju i svibnju 2015.
People experience cities and their parts (quarters, squares, streets, buildings, parks, railway stations or shopping malls) in a different way. They associate certain places with their own memories and accordingly develop pleasurable or unpleasurable feelings for them. Other components also play a crucial role in this process: design, architecture or urban solutions including lifestyle and various events in public spaces. People find pleasure at some places and want them to stay forever the same. By contrast, they want to see changes in the places that they experience in a negative way. Some parts of the cities are neutral in terms of pleasure or unpleasure. It means that they have no special features that would make them attractive or otherwise impressive. Development plans of the town Manteo in North Carolina in the USA ensure that certain buildings, streets, squares and vistas remain unchanged in order to preserve its urban identity and a high quality of urban life associated with pleasurable feelings. Preserving the identity of Manteo has been directly linked with the town’s planned economic development. In other words, the town government decided that preserving the town’s identity and the pleasure derived from living there should be given priority even if it entails a slower rate of economic growth. A survey carried out among the adult population in Malaga in Spain and Padua in Italy revealed that the most attractive places were the historic and cultural ones as well as the recreational and panoramic ones. The least attractive ones were housing developments, especially those built for working class, followed by administrative and service areas including bus and railway stations, and office buildings. Teenage population find town parks and river banks the most beautiful places in Karlovac in Croatia. This research is based on a 2015 survey on pleasurable and unpleasurable places in Zagreb. The respondents were first asked to list five most beautiful places where they feel comfortable and which they would like to see unchanged in the future. Then they
were asked to name five least plesurable places where they feel uncomfortable and which they would like to see changed. Responses to both questions could refer only to public, open spaces like city quarters, squares, streets, buildings, parks, natural entities etc. Both questions were open-ended which means that the respondents could name any outdoor space in the City of Zagreb (from Medvednica mountain in the north to the southern city areas, from Sesvete to the east to Podsused to the west. Survey research included a total of 543 respondents whose responses covered a total of 419 different places in Zagreb that provoke their pleasurable and/or unplesurable feelings.
The respondents find pleasure in places such as: the central Zagreb squares (Zrinjevac, Josip Jelaèiæ square and Tomislav’s square), big parks (Maksimir, Jarun and Bundek), historic nucleus (Upper town) and pedestrian streets (Tkalèiæeva street). Out of 20 most pleasurable places, 11 are found in the city centre and 9 in other parts. If we take into consideration the criteria like spatial entities or categories, then the most pleasurable areas are the Lower Town, vast green parks, the Upper Town with its surrounding area, and Kaptol. According to type and purpose, the majority of places associated with pleasure are the places intended for strolling, recreation, fun and leisure. Places associated with work and housing generally do not provoke pleasurable feelings.
The most unpleasurable places are some city areas (Dubrava, Kozari bok, Pešèenica), traffic terminals (bus and railway stations, bus and tram end terminals), some new buildings (Music Academy), unfinished projects (Maksimir stadium), waste dumps (Jakuševec), industrial facilities (Žitnjak), and neglected or even partly derelict streets (Savska street). In the city centre there are only 2 out of 15 places that are found unpleasurable compared to 13 situated outside the city centre. Such places were formed mostly after World War II while those that are experienced as the most pleasurable ones
Dr.sc. ZORAN STIPERSKI redoviti je profesor na Geografskom odsjeku PMF-a u Zagrebu. Istraživaèki radovi obuhvaæaju teme iz urbane problematike, gospodarskih prostornih odnosa i regionalnih studija. Interesi unutar urbane problematike obuhvaæaju demografska (razlozi i prilagodba doseljenika, autohtonost stanovništva), gospodarska (faktori lokacija, gospodarske strukture), upravna (modeli upravljanja, centralitet) i pitanja identiteta (urbani toponimi).
ZORAN STIPERSKI, Ph.D., Full Professor in the Department of Geography at the Faculty of Science in Zagreb. His research papers mostly deal with the topics on urban issues, economic relationships in space, and regional studies. His research interests are focused on demographic issues (causes and adaptation of migrations, indigenous population), economic issues (locations, economic structures), administrative issues (administrative models, centrality), and issues of identity (urban toponyms).
originated in the pre-war period (Lower Town and Upper Town). The only exceptions are Maksimir and Bundek parks: although laid out in the last 30 years, they are still experienced as pleasurable. Some parts of the city that were recently built remain relatively unimpressive (new office buildings in Vukovarska street).
The respondents find more pleasure in urban areas that are laid out according to urban design principles like the Lower Town (pleasurable area) as opposed to disorderly, unplanned construction in Lower Dubrava and Kozari bok (unpleasant places). Vast green areas (park Maksimir, Jarun and Bundek) as well as some natural entities (Medvednica, Savski nasip) provoke pleasure while the built-up areas are only exceptionally found pleasureable, like the centre of Zagreb (Lower Town) and the historic nucleus (Upper Town and Kaptol), and to a lesser degree some of the wealthy neighbourhoods with single-family houses and villas (Tuškanac). Squares are experienced as far more pleasurable than streets which are perceived as neutral or sometimes unpleasurable, especially if they have derelict or dilapidated houses, like Savska street. Pedestrian streets in the historic nucleus are found pleasurable by a larger number of respondents (Tkalèiæeva street). New buildings, interpolations in the Lower Town and renovations and redesigns provoke unpleasurable feelings (Music Academy) or at least go unnoticed (European square). The respondents generally prefer the older, familiar buildings as is the case in the Lower Town. According to the above mentioned survey results, the places that are found most pleasurable by the majority of the respondents are the well laid out squares in the city centre, the historic nucleus and the vast recreation parks while the most unpleasurable places are the unplanned, disorderly neighbourhoods with buildings for low-income population, housing developments with multi-storey buildings, railway stations and end terminals, various interpolations in the city centre and poorly laid out streets.
Sveuèilište u Zagrebu
Katolièki bogoslovni fakultet
HR - 10000 Zagreb, Vlaška 38
Sveuèilište u Zagrebu
Arhitektonski fakultet
HR - 10000 Zagreb, Kaèiæeva 26 ivana.simunic@kbf.hr marina.simunic@arhitekt.hr
Prethodno priopæenje
UDK 72.035.3:726.5.04(497.5 Zagreb)”18” Tehnièke znanosti / Arhitektura i urbanizam 2.01.04. - Povijest i teorija arhitekture i zaštita graditeljskog naslijeða Èlanak primljen / prihvaæen: 12. 10. 2015. / 7. 12. 2015.
University of Zagreb Catholic Faculty of Theology
HR - 10000 Zagreb, Vlaška 38
University of Zagreb
Faculty of Architecture
HR - 10000 Zagreb, Kaèiæeva 26 ivana.simunic@kbf.hr marina.simunic@arhitekt.hr
Preliminary Communication
UDC 72.035.3:726.5.04(497.5 Zagreb)”18”
Technical Sciences / Architecture and Urban Planning 2.01.04. - History and Theory of Architecture and Preservation of the Built Heritage Article Received / Accepted: 12. 10. 2015. / 7. 12. 2015.
gotièki konstruktivni sustav kontrafor sakristija strukturalna logika zagrebaèka katedrala
Zagrebaèka katedrala presudno je utjecala na recepciju gotièkoga strukturalnog sustava u kontinentalnoj Hrvatskoj. Istraživanja istaknutih znanstvenika pridonijela su razjašnjenju strukture stolnice, no zbog kompleksne povijesti njene gradnje i nedostatnih povijesnih izvora još preostaju neke dvojbe. Kao prilog istraživanju kompleksne strukture stolnice analizirana je konstrukcija sakristije, donjega prostora zdanja uza sjevernu poboènu kapelu katedrale.
Gothic structural system buttress sacristy structural logic
Zagreb cathedral
Zagreb cathedral predominantly influenced the acceptance of the Gothic structural system in continental Croatia. Researches conducted by the renowned scientists shed new light on the cathedral’s structure. However, due to a complex history of its construction and incomplete historical sources, some questions still remain unanswered. The analysis focuses on the structure of the sacristy along the north lateral chapel.
BUILDING THE EASTERN WING OF ZAGREB CATHEDRAL
katedrala, posveæena Uznesenju Blažene Djevice Marije, odnosno sv. Stjepanu kralju1, najznaèajnije je i daleko najveæe gotièko zdanje u Hrvatskoj.2 Unatoè istraživanjima brojnih uvaženih znanstvenika3, složena povijest njezine gradnje, koju su obilježile brojne teškoæe, prekidi i promjene koncepcije, još uvijek nije sasvim razjašnjena.4 Neogotièka obnova katedrale pod vodstvom Hermana Bolléa, zapoèeta prije potresa 1880. godine, ali sa znatno proširenim programom nakon toga tragiènog dogaðaja5, uèinila je sagledavanje i datiranje pojedinih elemenata i dijelova katedrale još težim.6
U hrvatskoj povijesti arhitekture još uvijek postoje opreèna stajališta o poèetku gradnje zagrebaèke katedrale. Veæina istraživaèaod starijih poput I. Kukuljeviæa Sakcinskoga7 i Gj. Szabe do suvremenih poput J. Stošiæaprihvaæa tezu da se postojeæe zdanje zagrebaèke katedrale poèelo graditi nakon ošteæenja starije graðevine u provali Tatara 1242. godine i da je biskup Timotej (1263.-1287.) poduzeo prve ozbiljnije zahvate njezine graditeljske obnove.8
Od prethodnih zdanja stolnice poznati su nam samo ogranièeni arheološki tragovi, nedostatni za idejnu rekonstrukciju predtatarskoga zdanja.9 Meðutim, ne može se iskljuèiti moguænost da su neki dijelovi staroga ziða tzv. Prodanove katedrale, koju je 1217. godine posvetio kralj Andrija II.10, a koja je ubrzo ošteæena u tatarskoj provali, saèuvani i korišteni za gradnju. A. Deanoviæ smatra da pred-
tatarska katedrala nije bila u potpunosti srušena, potkrepljujuæi to èinjenicom da su se u njoj održavali obredi i pokapale istaknute osobe i nakon tatarskoga haranja. Ona iznosi hipotezu da je prilikom obnove biskup Timotej zadržao znatne ostatke starijega zdanja te da je pritom pratio i koncepciju, napose tlocrtne omjere predtatarskoga zdanja, koje A. Deanoviæ smatra ranogotièkima odnosno romanièkima.11 Prihvati li se ta hipoteza, moglo bi se govoriti o poèetku gradnje zagrebaèke katedrale krajem 12. stoljeæa (Sl. 1.).
Gradnja saèuvanoga (posttatarskog) zdanja zagrebaèke katedrale zbog nepovoljnih je povijesnih okolnosti trajala stoljeæima, što se odrazilo na njezinu prostornu i graðevinsku strukturu. Po vremenu nastanka i prostornoj koncepciji, te po detaljima arhitektonske plastike koji prate mijene stila, znatno se razlikuju dva glavna dijela katedrale: svetište i uzdužno tijelo crkve (Sl. 2.).
Najstariji saèuvani dio katedrale jest njezin istoèni sklop - trobrodno svetište i niže zda-
1 Mišljenja o izvornom titularu zagrebaèke katedrale razlikuju se. Veæina autora smatra da je patron prve, predtatarske katedrale bila Blažena Djevica Marija [Ivandija 1948: 29]. Stošiæ iznosi hipotezu da je titular zagrebaèke katedrale promijenjen prilikom boravka kralja Andrije II. u Zagrebu 1217. godine, kada je katedrala posveæena sv. Stjepanu kralju kao najprominentnijem èlanu ugarske dinastije (Stošiæ, 1994: 104).
2 Unatoè laièkom mišljenju da je katedrala, kakvu je danas vidimo, veæim dijelom neogotièko zdanje, veæi dio korpusa katedrale potjeèe iz srednjega vijeka. Herman Bollé, kao vrsni arhitekt historicistièkog doba koji je podigao neogotièke tornjeve kao urbani znak u tkivu Zagreba, popravio je i obnovio ostale dijelove katedrale decentno, zahvaljujuæi izvrsnom poznavanju vokabulara i sintakse gotièke arhitekture. Pritom je poštovao i saèuvao znatan dio materijalne strukture srednjovjekovne katedrale.
3 Od I. Kukuljeviæa Sakcinskog (1856.), K. Weissa (1859.), I.K. Tkalèiæa (1873.), Gj. Szabe (1929.), A. Ivandije (1948.), Lj. Karamana (1948., 1950. i 1963.) do J. Stošiæa (1994.) i D. Vukièeviæ-Samaržije (2001.)
4 Zagrebaèka katedrala, premda od kljuène važnosti za razumijevanje recepcije gotièke arhitekture u Hrvatskoj, još nije sustavno istražena. Osobito se to odnosi na prouèavanja in situ, kako na ona arheološka tako i na ona koja se odnose na analizu postojeæega zdanja (Bauarchäologie).
5 Èorak, 1988: 281. H. Bollé u svojem govoru 1884. detaljno iznosi program graðevne obnove katedrale, kako prije tako i nakon potresa [prema: Èorak, 1988: 278-286].
6 Na probleme istraživanja jasno je upozorio veæ Gjuro Szabo: „O razvoju gradnje zagrebaèke katedrale nije lako donijeti konaèni prikaz. Literatura o tom predmetu nije velika, a pogotovo nema radova iz novijega doba. Isprave, koje o gradnji govore veoma su oskudne, vrlo se malo saèuvalo raèuna i sliènih spomenika. Najvažniji dokument: sama graðevina crkve malo ne je posvema zanijemila poslije besmislene takozvane restauracije.” [Szabo, 1929: 65-66]
7 I. Kukuljeviæ Sakcinski smatra da je zagrebaèki biskup Stjepan II. poèeo popravljati stolnu crkvu, ali glavnu zaslugu za ‘popravak’ (odnosno obnovu) pripisuje biskupu Timoteju (1263.-1287.). [Kukuljeviæ Sakcinski, 1856: 3]
8 I. Kukuljeviæ Sakcinski [Kukuljeviæ Sakcinski, 1856: 3], Gjuro Szabo [Szabo, 1929: 68], Antun Ivandija [Ivandija, 1948: 54] i Ljubo Karaman [Karaman, 1963: 13] smatraju biskupa Timoteja prvim pravim graditeljem, odnosno obnoviteljem katedrale. Tu tvrdnju prihvaæaju i noviji
nje uza sjevernu poboènu kapelu katedrale. Trobrodno svetište katedrale široko je više od 30 m, sa širim i višim korom, raspona veæeg od 13 m, te užim i nižim poboènim kapelama.12 Glavni kor - središnji prostor istoènoga sklopa - duži je od poboènih kapela. Glavni kor ima tri polja, a obje poboène kapele samo po dva polja. I glavni kor i poboène kapele završavaju poligonalnim apsidama (Sl. 4.).
Svetište zagrebaèke katedrale sagraðeno je u drugoj polovici 13. stoljeæa: oltar sv. Ladislava u sjevernoj apsidi posveæen je 1275. godine13, a oltar sv. Marije u južnoj apsidi 1284. godine14, iz èega se zakljuèuje da su obje poboène kapele tada bile dovršene. Iz povijesnih izvora poznato je da je veæ 1275. godine posveæen i oltar apostola Petra i Pavla u sakristiji.15 Sakristijom se u povijesnim spisima vjerojatno naziva niže zdanje uza sjevernu poboènu kapelu katedrale, koje je integralni dio istoènoga sklopa stolnice. To je zdanje dvoetažno, no izvorno možda nije bilo podijeljeno u dvije etaže.
istraživaèi, poput A. Deanoviæ [Deanoviæ, 1988: 40-41] i J. Stošiæa [Stošiæ, 1994: 107]. 9 Ostaci predtatarskoga zdanja poznati su nam samo na temelju parcijalnih arheoloških istraživanja na južnoj strani svetišta. Iskopi temelja južne poboène kapele, posveæene sv. Mariji, otkrili su na velikoj dubini (2 m) ostatke potpornjaka i ziða [Deanoviæ, 1963: 24] - na temelju èega A. Deanoviæ zakljuèuje kako je moguæe da se radi o ostacima predtatarske katedrale ili èak prvoga zdanja, tzv. Ladislavove katedrale, koje je služilo kao stolna crkva u prvo vrijeme, nakon što je kralj Ladislav proglasio Zagreb biskupskim sjedištem [Deanoviæ, 1979: 7-8]. Buduæi da arheološka istraživanja, nažalost, nisu provedena sustavno, na cijelom obuhvatu na kojem se mogu oèekivati dokazi o postojanju predtatarskoga zdanja, naš je uvid ogranièen.
10 Deanoviæ, 1979: 10
11 Deanoviæ, 1979: 20
12 Stošiæ, 1994: 107
13 Tkalèiæ, 1873: 178
14 Tkalèiæ, 1873: 215; Karaman, 1948: 123
15 Tkalèiæ, 1873: 175. U arhivskim se dokumentima ne spominje posveæenje glavnog oltara, što ostavlja prostor za razlièita nagaðanja o vremenu presvoðenja glavne apside.
16 S križno-rebrastim svodom u poljima kvadratièna tlocrta, a radijalno-rebrastim rasporedom rebara u poligonalnim zakljuècima.
17 Oblik svoda koji je natkrivao glavni kor do potresa 1880. poznat je iz Schmidtova presjeka, a dekorativna mreža njegovih rebara i iz Lippertova tlocrta objavljenog u Weissovu èlanku. [Weiss, 1859.]
18 Deanoviæ, 1988: 75. U hrvatskoj povijesti arhitekture postoje dvojbe o prvom presvoðenju glavnoga kora katedrale, osobito stoga što u povijesnim spisima zagrebaèkoga kaptola iz 13. i 14. st. nema spomena o presvoðenju glavnoga kora odnosno posveæenju glavnog oltara, dok su saèuvane isprave o posveæenju obiju poboènih apsida i sakristije. Za razliku od veæine znanstvenika, J. Stošiæ pretpostavlja da je kasnogotièki mrežasti svod iz druge polovice 15. st. prvo presvoðenje tog prostora velikoga raspona i visine [Stošiæ, 1994: 103].
19 H. Bollé, govor 1884. [Èorak, 1988: 281]
20 H. Bollé, govor 1884. [Èorak, 1988: 279]
21 Weiss, 1859: 236
22 Herman Bollé, istaknuti arhitekt razdoblja historicizma, bio je dobar poznavatelj gotièke arhitekture, što otežava razlikovanje izvornih i novoisklesanih elemenata.
STRUKTURALNI SUSTAV ISTOÈNOGA
SKLOPA KATEDRALE
STRUCTURAL SYSTEM
OF THE EASTERN CATHEDRAL WING
Svetište katedrale bilo je presvoðeno: potres 1880. godine doèekala je katedrala s boènim kapelama presvoðenim svodom križno-rebrastoga tipa16, dok je svod glavnoga kora imao oblikovno-tipološke znaèajke kasnogotièkoga svoda s dekorativnom mrežom paralelnih rebara parlerovskoga tipa.17 To, meðutim, nije bio izvorni kasnogotièki svod iz razdoblja biskupa Osvalda Thuza (1466.-1499.), nego svod kojim je majstor Hans Alberthal nadomjestio svod ošteæen u požaru 1646. godine. Svod je obnovljen ‘prema prvobitnom obliku’ pa je tako katedrala u razdoblju baroka dobila svod kasnogotièkih oblikovnih karakteristika.18 Taj svod iz 17. stoljeæa bio je ošteæen u potresu 1880. godine i odstranjen u Bolléovoj intervenciji.19 Treba naglasiti da je H. Bollé još prije potresa upozoravao da je taj svod slab i da prijeti urušavanjem te da ga treba nadomjestiti pouzdanijom konstrukcijom.20
Poboène kapele katedrale presvoðene su križno-rebrastim svodom, u poligonalnim zakljuècima kombiniranim s radijalno-rebrastim tipom. Stariji su autori te svodove smatrali autentiènim svodovima iz doba gradnje21, ali s obzirom na Bolléovu intervenciju nakon potresa 1880. godine, teško je sa sigurnošæu tvrditi koji su elementi izvorni, a koje je H. Bollé zamijenio ili regotizirao.22 Za-
Sl. 2. Zagreb, katedrala Uznesenja Blažene Djevice Marije, sa sakristijom uza sjevernu poboènu kapelu svetišta. Tlocrt, postojeæe stanje: I. Tenšek Fig. 2. Zagreb Cathedral of the Assumption of the Blessed Virgin Mary with a sacristy along the north lateral chapel. Plan, present condition: I. Tenšek
Sl. 3. Zagrebaèka katedrala i sakristija uza sjevernu poboènu kapelu prije regotizacije, tlocrt. Snimka: Lippert, 1859.
Fig. 3. Zagreb cathedral and the sacristy along the north lateral chapel before regothization, plan. Drawing: Lippert, 1859
Sl. 4. Zagrebaèka katedrala prije regotizacije, popreèni presjek kroz svetište i sakristiju. Snimka: E. Nordio, 1878. za F. Schmidta
Fig. 4. Zagreb cathedral before regothization, cross-section through the sanctuary and the sacristy. Elevation: E. Nordio, 1878 for F. Schmidt
Sl. 5. Zagrebaèka katedrala i sakristija prislonjena uz nju, pogled sa sjeveroistoka
Fig. 5. Zagreb cathedral and the sacristy attached to it, view from northeast
hvaljujuæi Lippertovoj snimci katedrale prije potresa23, razabire se ipak da su poboène kapele i tada imale križno-rebrasti svod s poljima kvadratièna tlocrta, kao i danas.24 Strukturi svodova poboènih kapela, podjeli na svodna polja i toèkama uporišta odgovaraju upornjaci koji preuzimaju horizontalni potisak svoda (Sl. 3.).
Sl. 6. Usporedba profilacija svodnih rebara svetišta i sakristije zagrebaèke katedrale te biskupske kapele sv. Stjepana u zagrebaèkom katedralnom sklopu: b - rebra u kapeli sv. Stjepana; c - rebra u sakristiji zagrebaèke katedrale; d - rebra u svetištu zagrebaèke katedrale, u sjevernoj apsidi
Fig. 6. Comparison of the profiles of the ribbed vaults of the sanctuary and the sacristy of Zagreb cathedral and the Bishop’s chapel of St Stephen in the Zagreb cathedral complex: b - ribs in St Stephen’s chapel; c - ribs in the sacristy of Zagreb cathedral; d - ribs in the sanctuary of Zagreb cathedral, in the north apsis
Istoènom sklopu zagrebaèke katedrale pripada i niže zdanje uza sjevernu poboènu kapelu katedrale, koje se u povijesnim spisima naziva sakristijom (Sl. 5.). Prema povijesnim izvorima sakristija je vjerojatno bila dovršena do 1275. god., kada je u njoj posveæen oltar apostola sv. Petra i Pavla.25 Tada je vjerojatno bila veæ i nadsvoðena. Ovo je mišljenje potkrijepljeno i freskama u sakristiji, datiranima u treæu èetvrtinu 13. stoljeæa.26 To je zdanje dvoetažno: tijekom povijesti u gornjem je katu bio kaptolski arhiv, a u donjem riznica i sakristija katedrale.27 Ne možemo, meðutim, sa sigurnošæu tvrditi da je izvorno bilo podijeljeno na etaže. Postojeæe zdanje sastoji se od dvaju dijelova nastalih u razlièitim razdobljima: njegov zapadni dio autentièna je gotièka struktura, dok je istoèni dio, s peterostranim zakljuèkom, neogotièka prigradnja Hermana Bolléa, obnovitelja katedrale. Izvorni, gotièki dio toga zdanja najbolje je oèuvan dio srednjovjekovnog sklopa zagrebaèke katedrale.28 Njegov donji kat bio je podijeljen na dvije podjednako velike prostorije nadsvoðene sa po dva polja križno-rebrastog svoda (Sl. 9.). U prostoriji na gornjem katu istraživanje donjih dijelova dekorativno-strukturalnih elemenata - rebara i njihove supstrukture - vrlo je otežano jer ugraðeni namještaj sprjeèava uvid u donje dijelove tih elemenata.
Ovo se preliminarno istraživanje stoga zasniva na prouèavanju donje prostorije nižega zdanja koje i danas, kao i tijekom povijesti, služi kao sakristija.29 Na izvornim gotièkim svodovima i zidovima sakristije saèuvane su gotièke freske datirane u treæu èetvrtinu 13. stoljeæa30, koje daju terminus ante quem za gradnju toga prostora.31 Dobro su saèuvani i gotièki arhitektonsko-dekorativni elementi rašèlambe sakristije.32
Izvorni gotièki dio sakristije presvoðen je križno-rebrastim svodom: svaka od dviju prostorija približno kvadratièna tlocrta presvoðena je sa po dva polja križno-rebrastog svoda (Sl. 9.). Sva èetiri svodna polja podjednako su velika: imaju izdužen pravokutni tlocrt s omjerom stranica približno 1:2. Duži raspon polja iznosi približno 7 m, a visina svodnih lukova oko 3,7 m. S obzirom na ovakve omjere raspona i visine, pojasnice svoda gotovo su polukružni lukovi, samo blago prelomljeni u tjemenu, a takav je i oblik uzdužnih jedara.
23 Lippertova snimka objavljena je u èlanku Karla Weissa. [Weiss, 1859.]
24 Unatoè nekim nedostacima na Lippertovim snimkama, osobito na odviše shematskom presjeku koji ne prikazuje toèno svod glavnoga kora i elemente artikulacije gornje etaže sjeverne prigradnje (prostorije nad sakristijom koja je služila kao arhiv), iz Lippertove se snimke, posebice iz njegova tlocrta, ipak mogu oèitati opæe znaèajke svoda i njegove konstrukcije.
25 Tkalèiæ, 1873: 175
26 Deanoviæ, 1957: 134
27 Weiss, 1859: 12
28 Vukièeviæ-Samaržija, 2001: 48
29 Opsežnije istraživanje, osobito invazivno, zasad nije moguæe provesti zbog trenutaènih financijskih moguænosti i okolnosti. Stoga se samo izlažu ideje koje treba provjeriti u buduæem istraživanju in situ
30 Deanoviæ, 1957: 133, 134
Takav oblik uzdužnih svodnih jedara i popreènih lukova, kojih je strijela (visina) jedva malo viša od njihova poluraspona, proizlazi iz prostornih moguænosti. Naime, da bi zdanje ove visine moglo biti razdijeljeno na dvije etaže (prizemlje i prvi kat), lukovi i svodna jedra morali su biti niski s obzirom na raspon, iz èega proizlazi njihov oblik, neuobièajen za ranu i zrelu gotiku. Usto, uporišta su lukova nisko s obzirom na visinu prostora (Sl. 7.). Sva su svodna jedra sakristije ‘prelomljena’, tj. njihov je popreèni presjek šiljasti luk. Detalj kontakta svodnih jedara i zidova riješen je zidnim lukovima koji ocrtavaju obris jedara: uzdužni su zidni lukovi šiljasti poput popreènih jedara svoda, a popreèni zidni lukovi, kojih je raspon znatno veæi od raspona uzdužnih zidnih lukova, takoðer su prelomljeni u tjemenu, ali imaju relativno vrlo malu strijelu.33 Zahvaljujuæi primjeni prelomljenih lukova, tjemena svih lukova svoda nalaze se na približno istoj visini unatoè njihovim vrlo razlièitim rasponima, a tjemene linije jedara približno su horizontalne. Primijenjeno je, dakle, klasièno gotièko rješenje razvijeno u Île-de-Franceu 34 Svodna su rebra istaknuta i masivna, zakljuèena kruškolikom profilacijom35 (Sl. 6.).
Dijagonalna rebra i pojasnice imaju jednak popreèni presjek, zakljuèen kruškolikim profilom.36 Dimenzije pojasnih i dijagonalnih rebara takoðer su jednake: nema hijerarhije svodnih lukova, za razliku od svodova boènih brodova svetišta kojih su pojasnice znatno snažnije, šire i više od njihovih dijagonalnih rebara.
Svodna rebra sakristije sastaju se u èetiri velika kljuèna kamena kružnoga oblika. Dva kljuèna kamena u zapadnome dijelu (tzv. unutarnjoj sakristiji) ukrašena su motivom lišæa stiliziranim gotovo do apstrakcije. U istoènome dijelu sakristije kljuèni kameni imaju simbolièke prikaze: jedan vinovu lozu s grozdovima, a drugi Agnus Dei. Taj kljuèni kamen visoke kvalitete podsjeæa na skulpturu Champagne.37
31 Deanoviæ, 1988: 48
32 Vukièeviæ-Samaržija, 2001: 48
33 Prema Schmidtovu popreènom presjeku kroz katedralu i sakristiju (1878.).
34 Svodovi s približno horizontalnim tjemenim linijama jedara karakteristièni su za ranogotièku arhitekturu Île-de-France, dok se u nekim drugim pokrajinama, poput Anjou i Poitou, istodobno grade svodovi kupolasta oblika s nadvišenim tjemenom. [Blomme, 1998: 11; Nußbaum, 1999: 109]
35 Weiss, 1859: 263; Horvat, 1992: 75
36 Uvid in situ
37 Deanoviæ, 1988: 45
38 Deanoviæ, 1960: 71
39 Ivandija, 1948: 70
40 Deanoviæ, 1988: 46
Vertikalno rašèlanjenje supstrukture rebara svoda sastoji se od kratkoga kompozitnog stupa kojeg su službe snažno plastièki istaknute, izdvajajuæi se iz svežnja za više od pola presjeka službe.38 U kutovima, gdje je peta samo jednoga dijagonalnog rebra, takav se snop službi reducira na samo jednu snažno istaknutu službu. Službe su vitke, na visokim bazama i s jednostavnim visokim èaškastim kapitelima bez dekoracija39 (Sl. 8.). Stablo službe vrlo je kratko u odnosu na visinu kapitela i baze, a njegov je presjek vrlo tanak u usporedbi sa snažnim presjekom rebara. Oblikovne karakteristike arhitektonske plastike - osobito oblikovanje službi i velikih ‘tanjurastih’ kljuènih kamenova ukrašenih figuralnim, lisnatim i geometrijskim motivima te profilacije dijagonalnih i popreènih rebara - upuæuju na relativno ranu etapu gotike.40
ODSTUPANJA KONSTRUKCIJE SAKRISTIJE
OD GOTIÈKOGA KANONA SVOÐENJA
DEPARTURE OF THE SACRISTY’S STRUCTURE FROM THE GOTHIC VAULTING CANON
Sakristija (prostori u prizemlju izvornoga gotièkog zdanja) podijeljena je na dvije prostorije kvadratiènog tlocrta, nadsvoðene sa po dva polja križno-rebrastog svoda. Svodna polja imaju izdužen pravokutni tlocrt. Snažni kontrafori na uglovima, postavljeni dijagonalno, te ortogonalno postavljen kontrafor u sredini dužine sjevernoga zida, na spoju dviju prostorija sakristije, svjedoèe o logici konstrukcijesve dok se ne uoèi odreðena nedosljednost izmeðu svodova i njihove supstrukture.
Sl. 7. Sakristija zagrebaèke katedrale, izvorni gotièki dio, u drugom planu Bolléova neogotièka prigradnja
Fig. 7. Sacristy of Zagreb cathedral, original Gothic structure, Bollé’s Neo-Gothic addition in the background
Sl. 8. Sakristija zagrebaèke katedrale, svodna rebra i svežnjasti stupiæ
Fig. 8. Sacristy of Zagreb cathedral, rib vaulting and a pillar
Sl. 9. Sakristija zagrebaèke katedrale, izvorni gotièki svod
Fig. 9. Sacristy of Zagreb cathedral, original Gothic vault
Naime, po konstruktivnoj logici i gotièkom kanonu graðenja na svakom bi se ležajuuporištu rebara svoda, na kojem se optereæenje svoda prenosi na vertikalnu nosivu konstrukciju - izveo upornjak. Sa statièkoga odnosno mehanièkoga gledišta, to je opravdano i logièno jer se na kontaktu dvaju polja svoda, u ležaju pojasnoga i dijagonalnih rebara, koncentriraju optereæenja svoda - kako vertikalno, tj. težina svoda, tako i horizontalni potisak koji nastaje zbog specifiènoga mehanièkog djelovanja svoda. Bilo bi, dakle, logièno oèekivati još dva kontrafora, i to na kontaktima dvaju polja istoènoga i zapadnoga dijela stare sakristije, tj. po jedan kontrafor izmeðu srednjega kontrafora sjevernoga zida i uglovnih, dijagonalno usmjerenih kontrafora. I postojeæa konstrukcija oèito statièki zadovoljava, kako svjedoèi njezino vjekovno postojanje. No, dispozicija snažnih kontrafora sakristije, koja se ne podudara s rasporedom polja svodova, nedosljednost je koja vjerojatno ne bi bila predviðena izvornim integralnim projektom graditelja gotièkoga razdoblja, u kojem je rješenje svoda i njegove supstrukture jedan od najvažnijih zadataka.
ZAKLJUÈAK
CONCLUSION
Ako kontrafori ne odgovaraju unutarnjoj nosivoj konstrukciji odnosno svodovima - a to je jedan od osnovnih zahtjeva gotièke konstrukcije - logièno je zakljuèiti da svodovi po vremenu gradnje ne odgovaraju kontraforima. Na ovome stupnju spoznaje, bez daljnjih istraživanja same zgrade, došle smo do preliminarne hipoteze da su debeli vanjski zidovi sakristije41 i njezini snažni kontrafori te podjela na dvije prostorije približno kvadratièna tlocrta - stariji sloj, koji je trebao biti nadsvoðen s dva polja gotièkoga križno-rebrastog svoda kvadratièna tlocrta. Usto, i boèni brodovi svetišta katedrale imaju polja približno kvadratièna tlocrta i približno jednakog raspona kao dvije, nekad odvojene, prostorije sakristije. Može se pretpostaviti da su i prostori sakristije trebali biti nadsvoðeni sliènim križno-rebrastim svodovima s poljima približno kvadratièna tlocrta, po osnovnom tipu i rasponima vrlo sliènim svodu boènih brodova svetišta.
Usvoji li se pretpostavka da vanjski zatvoreni konstruktivni plašt s kontraforima nije nastao istovremeno kada i svod kojeg polja ne odgovaraju razmještaju kontrafora, mogle bi se objasniti neke nedoumice, odnosno neslaganja meðu istraživaèima koji su prouèavali katedralu. Teze o postojanju ranije graðevine, u koju je uklopljena sakristija (ili koje su dijelovi iskorišteni za gradnju sakristije), zastupali su mnogi istraživaèi katedrale. Tako Kukuljeviæ smatra zdanje sakristije predtatarskim42,
a Weiss sakristiju smatra najstarijim dijelom katedralnoga kompleksa43, kao i Ivandija, koji pretpostavlja da je sakristija najstariji dio postojeæega katedralnog sklopa, odnosno da je sakristija možda izvedena prije Timotejeva razdoblja.44 Premda povijesni izvori svjedoèe da je sakristija posveæena 21. travnja 1275. godine, kad je biskup Timotej posvetio oltar sv. Petra i Pavla u sakristiji, Ivandija iznosi hipotezu da je sakristija mogla ostati pošteðena od tatarskog razaranja, odnosno da su preostali bar njezini zidovi. Biskup Timotej je u tom sluèaju možda samo postavio oltar i uredio unutrašnjost prema suvremenom ukusu.45 I A. Deanoviæ smatra da je graditelj sakristije možda raspolagao ostacima neke starije zgrade koje je spretno ukljuèio u gotièki prostor.46
Uoèena strukturalna nedosljednost, izostanak kontrafora na mjestima nekih uporišta svodova, odnosno dihotomija vanjske konstrukcije i unutrašnjeg prostora, potkrepljuju tezu o naknadnoj interpolaciji svodova u stariju vertikalnu nosivu konstrukciju. Graditelji su u stariji prostor, koji je bio projektiran i izveden za presvoðenje s dva polja približno kvadratièna tlocrta, interpolirali svod s drukèijim oblikom svodnih polja. Koncepcija svoda se promijenila, bilo tijekom gradnje ili prilikom popravka nakon ošteæenja. Svakako je i prvotno planirani svod bio zamišljen kao gotièki križno-rebrasti svod, kako svjedoèi saèuvana supstruktura s upornjacima. Ovaj je planirani svod, koliko možemo zakljuèiti iz supstrukture, koncepcijski bliži ostalim svodovima Timotejeva sklopa negoli postojeæi svodovi sakristije. To nas stavlja pred zagonetku datacije svodova, koju ne možemo riješiti bez novih istraživanja strukture zgrade ili eventualnih novih otkriæa povijesnih izvora.
Ako je opæeprihvaæena teza A. Deanoviæ, odnosno datacija fresaka na zidovima i svodovima u sakristiji (prostoru u prizemlju nižega zdanja) u treæu èetvrtinu 13. stoljeæa toèna, onda se može postaviti hipoteza da su vanjski zidovi sakristije starija struktura u koju je interpoliran svod nastao svakako najkasnije u treæoj èetvrtini 13. stoljeæa. Prema dosadaš-
41 Pod sakristijom se ovdje podrazumijeva samo donji prostor (prizemna etaža) zdanja uza sjeverni kor katedrale. Samo ovaj prostor služi kao sakristija. Strukturalno-dekorativni elementi svoda gornje etaže ne mogu se prouèavati bez veæih zahvata u ureðenje te prostorije. Nadamo se da æe to biti moguæe u nekomu buduæem istraživanju.
42 Kukuljeviæ Sakcinski, 1856: 2
43 Weiss identificira zdanje sakristije s biskupskom kapelom sv. Stjepana [Weiss, 1859: 262], koju je, prema tradiciji, sagradio biskup Stjepan II.
44 Ivandija, 1948: 97
45 Ivandija, 1948: 71
46 A. Deanoviæ potkrepljuje tu tezu èinjenicom da se sakristija prije Bolléova zahvata sastojala od dviju prostorija odijeljenih zidom. Podovi tih prostorija bili su na razlièitim razinama. [Deanoviæ, 1988: 45]
njim spoznajama, u isto je vrijeme nastao i svod sjeverne poboène kapele, koji se, meðutim, od svoda sakristije bitno razlikuje po opæem konceptu - po tlocrtnim proporcijama koje slijede tlocrtni raster stupaca, možda predtatarskoga zdanja, te po naglašenim pojasnicama, znatno snažnijima od dijagonalnih lukova. Jesu li ti svodovi nastali istovremeno, unatoè tim razlikama? Na temelju povijesnih izvora dosad se pretpostavljalo da je i sjeverna poboèna kapela presvoðena u treæoj èetvrtini 13. stoljeæa, s obzirom na to da je oltar sv. Ladislava u sjevernoj apsidi posveæen 1275. godine, dakle iste godine kada je posveæen i oltar apostola Petra i Pavla u sakristiji.
Kompleksna povijest gradnje katedrale postavlja pred istraživaèa cijeli niz pitanja na koja nije lako odgovoriti. Èini se da svaka analiza i svaka hipoteza otvara još više pitanja.
Cilj i domet ovoga rada nije datiranje svodova nad sakristijom, tj. prizemljem nižega zdanja uza sjevernu stranu katedrale, a niti njegovih vanjskih zidova. Cilj je ovoga rada skromniji: na temelju postojeæe literature, uvida in situ i preliminarne analize dati doprinos razmišljanju o relativnoj dataciji svodova u sakristiji i poboènoj kapeli, te vertikalne nosive konstrukcije nižega zdanja uz katedralu, koje ne smijemo nazivati prigradnjom jer je možda starije od današnjega zdanja katedrale. Je li to niže zdanje nastalo prije današnje strukture katedrale? Na to se pitanje ne može sa sigurnošæu odgovoriti bez opsežnih istraživanja arhivskih spisa i materijalne strukture zgrade. Takoðer ostaje otvorenim i pitanje koncepta same katedrale - kvadratièna polja
poboènih kapela mogla bi upuæivati na preuzimanje koncepta starijega zdanja. Meðutim, sva ta pitanja ostaju u sferi nedokazivih hipoteza - sve dok konkretna arheološka i druga istraživanja na samome zdanju ili u arhivu ne donesu konkretne dokaze.
Ovo se preliminarno istraživanje ogranièilo na analizu svodova nad sakristijom (tj. nad prizemljem dvoetažnoga zdanja uz katedralu) i odnosa tih svodova, kako s njihovom supstrukcijom (nosivim zidovima) tako i sa svodovima poboènih kapela katedrale. Postojeæi svodovi sakristije po tlocrtnom se obliku jasno razlikuju od svodova boènih brodova svetišta katedrale, koji imaju polja kvadratièna tlocrta. Uoèljiva je i razlika u oblikovanju svodnih rebara: u svodu sakristije nema hijerarhije svodnih lukova, dok su pojasnice svodova boènih brodova svetišta znatno snažnije od dijagonalnih rebara. Osim tih razlika u oblikovanju dekorativnih elemenata svoda, nedosljednost u geometrijskoj koncepciji svodova sakristije, izostanak kontrafora na mjestima gdje bi oni po strukturalnoj logici trebali postojati (ako bi se supstruktura gradila upravo za takve svodove) - snažno podupiru pretpostavku o naknadnoj interpolaciji svodova u stariju strukturu. Obrazložena je relativna datacija svoda sakristije (nad prizemljem) i vertikalne nosive konstrukcije. Apsolutna datacija tih strukturalnih elemenata, odnosno odreðenje doba njihova nastanka, treba biti predmet mnogo opsežnije studije koja bi ukljuèivala multidisciplinarnu ekipu struènjaka i znatna materijalna sredstva.
1. Blomme, Y. (1998.), Anjou gothique, Picard, Paris
2. Èorak, Ž. (1988.), Katedrala i XIX. stoljeæe, u: Zagrebaèka katedrala, Globus, Kršæanska sadašnjost: 257-369, Zagreb
3. Deanoviæ, A. (1957.), Srednjovjekovne zidne slikarije na podruèju Zagreba, u: Iz starog i novog Zagreba I, Muzej grada Zagreba: 131-138, Zagreb
4. Deanoviæ, A. (1960.), Srednjovjekovna arhitektonska plastika u Stjepanovoj kapeli na Kaptolu, u: Iz starog i novog Zagreba II, Muzej grada Zagreba: 67-84, Zagreb
5. Deanoviæ, A. (1963.), Zagrebaèka katedrala u okvirima prvih iskapanja, u: Iz starog i novog Zagreba III, Muzej grada Zagreba: 13-32, Zagreb
6. Deanoviæ, A. (1979.), Zagrebaèka katedralaprošlost u sadašnjosti, „Kaj - èasopis za kulturu”, 3: 3-38, Zagreb
7. Deanoviæ, A. (1988.), Zagrebaèka katedrala od XI. do sredine XIX. stoljeæa, u: Zagrebaèka katedrala, Globus, Kršæanska sadašnjost: 7-90, Zagreb
8. Deanoviæ, A.; Èorak, Ž. (1988.), Zagrebaèka katedrala, Globus, Kršæanska sadašnjost, Zagreb
9. Grèeviæ, N. (1981.), Fotografija devetnaestog stoljeæa u Hrvatskoj, Društvo povjesnièara umjetnosti Hrvatske, Zagreb
10. Horvat, Z. (1992.), Katalog gotièkih profilacija arhitekture kontinentalne Hrvatske, Društvo povjesnièara umjetnosti Hrvatske, Zagreb
11. Ivandija, A. (1948.), Stara zagrebaèka katedrala. Historijsko-umjetnièka rasprava, I dio: Arhitektura, vlastita naklada, Zagreb
12. Karaman, Lj. (1948.), Umjetnost srednjeg vijeka u Hrvatskoj i Slavoniji, „Historijski zbornik”, 1: 103-127, Zagreb
13. Karaman, Lj. (1950.), O umjetnosti srednjeg vijeka u Hrvatskoj i Slavoniji, „Historijski zbornik”, 3: 125-173, Zagreb
14. Karaman, Lj. (1963.), Bilješke o staroj katedrali, „Bulletin JAZU”, 1-2: 1-46, Zagreb
15. Kukuljeviæ Sakcinski, I. (1856.), Prvostolna crkva zagrebaèka, opisana s gledišta povjestnice, umjetnosti i starinah, Zagreb
16. Nußbaum, N.; Lepsky, S. (1999.), Das gotische Gewölbe: Eine Geschichte seiner Form und Konstruktion, Wissenschaftliche Buchgesellschaft, Darmstadt
17. Schurr, M.C. (2003.), Die Baukunst Peter Parlers, Jan Thorbecke Verlag, Ostfildern
18. Stošiæ, J. (1994.), Srednjovjekovna umjetnièka svjedoèanstva o zagrebaèkoj biskupiji, u: Sveti trag: devetsto godina umjetnosti Zagrebaèke nadbiskupije 1094-1994 [ur. Lukšiæ, T., i sur.], Zagrebaèka nadbiskupija, Institut za povijest umjetnosti, Muzejsko-galerijski centar: 101-130, Zagreb
19. Szabo, Gj. (1929.), Prilozi za graðevnu povijest zagrebaèke katedrale, „Narodna starina”, 8: 6576, Zagreb
20. Tkalèiæ, I.K. (1873.), Monumenta historica episcopatus Zagrabiensis saec. XII. et XIII, Zagrabiae (Zagreb)
21. Vukièeviæ-Samaržija, D. (2001.), Gotik in Nordkroatien, „Hortus Artium Medievalium”, 7: 3757, Zagreb
22. Weiss, K. (1859.), Der Dom zu Agram, „Mittheilungen der K.K. Central-Commission zur Erforschung und Erhaltung der Baudenkmale”, 9 (IV): 229-238, Wien
Izvori ilustracija
Illustration Sources
Sl. 1. Grèeviæ, 1981.
Sl. 2. Deanoviæ, Èorak, 1988.
Sl. 4. Horvat, 1992.; Riznica zagrebaèke katedrale
Sl. 3. Weiss, 1859.
Sl. 5. Kukuljeviæ Sakcinski, 1856.
Sl. 7.-9. Foto: Fabris, 2015.
Sl. 6. Horvat, 1992.
The Gothic sacristy of Zagreb cathedral is attached to the north nave of its three-nave sanctuary forming a structural unity with it. This eastern side is the oldest preserved part of the present cathedral. The construction of the cathedral, dedicated to the Assumption of the Blessed Virgin Mary, began after an older structure had been damaged in the Tatar invasion in 1242. Some structural parts from the previous structure were probably reused. Most researchers agree that its reconstruction intensely began on the initiative of bishop Timotej (12631287). Extensive works started with the east part, i.e. the cathedral’s sanctuary consisting of the main choir and side chapels. All three spaces of the cathedral’s east side terminate in polygonal apses. The main choir is wider, taller and longer than the lateral spaces. The historical sources confirm that St Ladislav’s altar was consecrated in 1275 in the north apsis and St Mary’s alter in the south apsis in 1284. The altar of the apostles Peter and Paul in the sacristy was consecrated in 1275.
The cathedral’s sanctuary was vaulted: the Late Gothic type of the vault of the main choir, but built in the Baroque period, was damaged in the 1880 earthquake and removed on Bollé’s own decision.
The side chapels have cross-ribbed vaults, combined with the rib-groin vault with radial ribs in polygonal endings. The bays orthogonal in plan have a cross-ribbed vault above a square-shaped plan.
The lower structure attached to the north lateral nave of the cathedral’s sanctuary consists of two parts: its western part is an authentic Gothic structure while the eastern part is a Neo-Gothic annexe designed by Hermann Bollé. The original Gothic part of the lower storey of this structure, which serves as a sacristy, is the best preserved part of this medieval cathedral complex.
This paper brings forward an analysis of only the lower storey of this two-storey structure since the
Gothic elements of the upper storey are unavailable for research. The sacristy - the lower storey of this structure - is divided into two rooms of equal size vaulted by two cross-ribbed vault bays. All four vault bays are equal with an elongated rectangular plan with their side ratio of approximately 1:2. The longer span of the bay is approximately 7 m. Diagonal ribs and transverse arches have crosssection ended in a pear-like profile. The size and the form of all sacristy’s vault ribs are equal resulting in no hierarchy of the vault arches.
Vault ribs meet at large circular keystones. The vertical division of the vault’s substructure comprises clusters of short slender shafts with simple capitals devoid of decoration. The shafts are short relative to the height of the capital and the base. The shaft section is very thin compared to the strong section of the ribs. Vault bays have elongated rectangular plans. Strong buttresses on the corners, placed diagonally as well as an orthogonally placed buttress in the mid-length of the north-facing wall, at the joint of two sacristy rooms apparently seem logical elements of the vault structure.
However, a comparative analysis of the plan of the vault bays and the layout of the buttresses reveals structural inconsistency. According to the Gothic building canon, buttresses are placed on each bearing of the vault ribs where the thrust of the vault is transmitted to the vertical load-bearing structure. It logically follows that the sacristy should have two more buttresses in the contact zones between two bays of the eastern and the western parts of the former sacristy. The disposition of the strong buttresses not corresponding to the layout of the vault bays is inconsistent. It is highly unlikely that such a solution might have been provided in the original design in the Gothic period.
It can be therefore assumed that the buttresses, in terms of the period of their construction, do not
correspond to the vaults. A preliminary hypothesis suggests that the thick external walls of the sacristy and its strong buttresses are of an earlier date and that they should have been vaulted with two square bays of the Gothic cross-ribbed vaults. If we accept the assumption that the external compact surface of the structure with buttresses and the vault whose bays do not match the layout of the buttresses were built in different periods, we might support a hypothesis about the existence of an earlier structure into which the sacristy was incorporated.
Although the historical sources testify that in 1275 the altar of the apostles Peter and Paul was consecrated in the sacristy, Ivandija puts forward a hypothesis that the sacristy might have been spared from Tatar destruction or that at least its walls survived.
The assumed subsequent interpolation of the vaults into an older vertical load-bearing structure might possibly explain the inconsistent layout of the buttresses in view of the geometrical design of the vaults, i.e. the dichotomy between the external structure and the interior. An older space, designed and built for the vaulting with two bays approximately square in shape, served for the interpolation of a vault with a different shape of the vault bays.
The concept of the vault changed. The vault originally planned was certainly conceived as a Gothic cross-ribbed vault as can be seen from the preserved substructure with buttresses. This planned vault, as far as it can be deduced from the substructure, is conceptually more similar to other vaults of the Timotej’s complex, with the squareshaped bays than the existing vaults of the sacristy. Further elaboration of this hypothesis might help to trace accurately the chronological history of the oldest parts of the Zagreb cathedral.
Biografije
Biographies
IVANA ŠIMUNIÆ je studentica Katolièkoga bogoslovnog fakulteta Sveuèilišta u Zagrebu. Na Hrvatskim studijima Sveuèilišta u Zagrebu odslušala je i položila kolegij Povijest graditeljstva.
Dr.sc. MARINA ŠIMUNIÆ BURŠIÆ znanstvena je suradnica. Poseban joj je znanstveni interes strukturalna analiza povijesnih konstrukcija, napose u Hrvatskoj. Naslovni je docent na Hrvatskim studijima Sveuèilišta u Zagrebu, gdje predaje kolegij Povijest graditeljstva.
IVANA ŠIMUNIÆ, student at the Catholic Faculty of Theology of the University of Zagreb. She passed her exam in the History of Architecture at the Centre for Croatian Studies, University of Zagreb.
MARINA ŠIMUNIÆ BURŠIÆ, Ph.D., research associate. Her research interests are focused on the structural analyses of historic structures, especially in Croatia. She is Assistant Professor at the Centre for Croatian Studies of the University of Zagreb where she teaches a course on the history of architecture.
1 Ministarstvo kulture, Konzervatorski odjel
HR - 51000 Rijeka, Užarska 26
2 Ministarstvo kulture
HR - 10000 Zagreb, Mesnièka 49
3 Institut za turizam
HR - 10000 Zagreb, Vrhovec 5 bbilusic@gmail.com vjakasa@gmail.com jasenka.kranjcevic@iztzg.hr
Pregledni znanstveni èlanak
UDK 711.4:711.557/379.8:910.4 (497.5)”20/21” Tehnièke znanosti / Arhitektura i urbanizam
2.01.02. - Urbanizam i prostorno planiranje
2.01.04. - Povijest i teorija arhitekture i zaštita graditeljskog naslijeða Humanistièke znanosti / Povijest umjetnosti
6.05.01. - Povijest i teorija likovnih umjetnosti, arhitekture, urbanizma i vizualnih komunikacija Èlanak primljen / prihvaæen: 15. 9. 2015. / 7. 12. 2015.
1 Ministry of Culture of the Republic of Croatia, Department of Conservation HR - 51000 Rijeka, Užarska 26
2 Ministry of Culture
HR - 10000 Zagreb, Mesnièka 49
3 Institute for Tourism
HR - 10000 Zagreb, Vrhovec 5 bbilusic@gmail.com vjakasa@gmail.com jasenka.kranjcevic@iztzg.hr
Subject Review
UDC 711.4:711.557/379.8:910.4 (497.5)”20/21” Technical Sciences / Architecture and Urban Planning
2.01.02. - Urban and Physical Planning
2.01.04. - History and Theory of Architecture and Preservation of the Built Heritage Humanities / Art History
6.05.01. - History and Theory of Fine Arts, Architecture, Urban Planning and Visual Communication
Article Received / Accepted: 15. 9. 2015. / 7. 12. 2015.
hotelski sklop razvoj turizam
urbanizam i arhitektura
Veliki Brijun
Na temelju istraživanja urbanistièko-arhitektonske geneze hotelskog sklopa na otoku Veliki Brijun, u istoimenoj uvali, želi se potvrditi hipoteza o planskoj gradnji i o uspostavljenim visokim arhitektonsko-urbanistièkim i turistièkim dosezima pojedinih razdoblja. Rezultati istraživanja pridonose saznanju o razvoju hotelske arhitektonske misli na prostoru Hrvatske te mogu služiti kao podloga za obnovu hotelskog sklopa.
hotel complex development tourism
urbanism and architecture
Veliki Brijun
This study investigates the urban and architectural genesis of the hotel complex on the island of Veliki Brijun. It aims to confirm a hypothesis about planned construction and high standards of excellence achieved in architecture, urbanism and tourism in some periods. It contributes to new insights into hotel architecture in Croatia and can be used as a basis for the renovation of the hotel complex.
Predmetsu istraživanja urbanistièko-arhitektonski razvoj i turistièko znaèenje hotelskog sklopa u uvali Veliki Brijun. Hotelski sklop èine hoteli i zgrade: Neptun, Istra, Karmen, Jurina i Franina, zatim zgrada nekadašnje parne praonice (danas izložbenog prostora), vila Marica, gospodarski sklop, male vile i Kaštel. Sve su graðevine danas pod upravom Javne ustanove Nacionalni park Brijuni i planiraju se dati u koncesiju. Navedene graðevine u brijunskoj luci sagledavane su takoðer i kao integralni dio krajolika otoka Veliki Brijun. S obzirom na današnje loše stanje2 ureðenosti i kvalitete turistièke ponude hotelskog sklopa na otoku Veliki Brijun planira se redizajn i podizanje kvalitete hotelske ponude, ureðenje rekreativnih i drugih prateæih sadržaja kojima bi se pridonijelo ekskluzivnosti i luksuznosti hotela te prikladnijoj ureðenosti prostora.
Cilj istraživanja bio je dopuniti i revidirati dosadašnja saznanja o povijesti gradnje i prostornog ustroja hotelskog sklopa u brijunskoj luci, analizirati adaptacije i prilagodbe hotela i ostalih zgrada za potrebe turizma, ocijeniti njihovo znaèenje i arhitektonski doprinos u prostorno povijesnom kontekstu te vrjednovati elemente prostorne organizacije, urbanih uzoraka, graðevne strukture i ostalih oblikovnih elemenata.
Istraživanje je temeljeno na analizi dostupne arhivske graðe, povijesnih karata, nacrta, fotografija, relevantne grafièke i pisane doku-
mentacije, postojeæe literature, istraživanju na terenu te analizi i valorizaciji povijesno-umjetnièkog, urbanistièko-arhitektonskog i turistièkog konteksta hotelske izgradnje jadranske obale pripadajuæih razdoblja. Novi pristup valorizaciji uvjetovan je i zaštitom otoèja Brijuni kao podruèja kulturnog krajolika upisanog u Registar kulturnih dobara3 te zaštiti otoèja Brijuni kao zaštiæenog podruèja prirode. Stoga su osim analize i valorizacije arhitektonskih obilježja zgrada provedene i analize urbanistièkih i pejsažnih obilježja.
Istraživanje donosi dosad nepoznate podatke o urbanistièko-arhitektonskom razvoju hotelskog sklopa na Velikom Brijunu, kao i dosad neobjavljene arhivske grafièke priloge.
Kako bi se dobio bolji uvid u urbanistièko-arhitektonsku genezu navedenog sklopa, istraživanje je sagledavano unutar tri karakteristièna razdoblja koja su snažno utjecala na njegov razvoj.
Polazišta za ovo istraživanje jesu da iako jadranska Hrvatska ima tradiciju u turizmu, njezino turistièko graditeljsko naslijeðe nije dovoljno istraženo i valorizirano te da je sve više primjera neprimjerene gradnje i preureðenja postojeæih hotelskih sklopova. Na taj se naèin umanjuju dosegnute vrijednosti postojeæe hotelske gradnje i time se gubi prostorni identitet naselja i krajolika s tradicijom turizma.4
Arhitektonsko-turistièka povijest Brijuna poèinje krajem 19. stoljeæa, kada se turizam veæ prilièno razvio u srednjoj Europi (pod utjecajem novih tehnologija, gradnjom prometne infrastrukture, razvojem medicine, pojavom slobodnog vremena, investicija i dr.) te se postupno širio prema njezinu jugoistoku, pa tako i na hrvatsku obalu Jadrana. Generalno gledajuæi, gradnja hotela s urbanistièko-arhitektonskog stajališta, kao i funkcionalno-tehnoloških rješenja, zahtijeva specijalizirana
1 Ovaj je rad izraðen u sklopu Znanstvenoistraživaèkog projekta 2032-HERU /2014.-2018./ Hrvatske zaklade za znanost Urbanizam naslijeða - Urbanistièki i prostorni modeli za oživljavanje i unaprjeðenje kulturnoga naslijeða, Arhitektonski fakultet Sveuèilišta u Zagrebu.
2 Uvidom u bazu podataka Bist Instituta za turizam vidljivo je da je turistièki promet od 2008. do 2013. u stalnom padu. Tako je 2008. godine zabilježeno da je u Fažani ostvareno 729.755 noæenja, a 2013. 246.589 noæenja.
3 Kulturni krajolik otoèja Brijuni upisan je u Registar kulturnih dobara RH, Lista zaštiæenih kulturnih dobara Z-5983.
4 Primjeri neobazrivog pristupa prema turistièkom naslijeðu razdoblja kraja 19. i poèetka 20. stoljeæa jesu recentna preureðenja hotela i vila u uvali Èikat u Malom Lošinju, Crikvenici itd.
5 Ivanèeviæ, 2001.
6 Kranjèeviæ, 2013: 166
7 Dumboviæ Bilušiæ, 2014.
8 Prema Statutu grada Pule iz 1421. i 1423. godine odobravaju se odreðene povlastice brijunskim kamenorescima. Istarski kamen koristio se u gradnji ne samo Venecije veæ i u cijeloj gornjoj i srednjoj Italiji. [Gnirs, 1912.]
znanja.5 Osim zadovoljavanja smještaja gostiju, hotel treba osigurati nesmetano funkcioniranje društveno-javnih (restorani, recepcije, dvorane za druženje, rekreativni sadržaji, itd.) i servisno-upravnih (kuhinja, grijanje, rasvjeta, servis, itd.) funkcija. Takva vrsta graðevina na prijelazu s 19. u 20. stoljeæe na našoj je obali bila novost ne samo za arhitekte ili graditelje veæ i za sve pružatelje usluga u turizmu.
S obzirom na to da je turizam najprije polako, a zatim snažno prodirao na našu obalu, arhitekti su promišljali ne samo o gradnji hotela veæ i hotelskih sklopova. Tako se na prijelazu 19. u 20. stoljeæe istièu projekti: Eduarda Kramera za Brijune, Alfreda Kellera za Trsteno, Split i Dubrovnik6, Emila Hoppea, Otta Schönthala i Marcela Kammerera za Opatiju (natjeèaj 1908./1909.), T. Jaffea za Zadar (1909.), Karla Lehrmana za Rab (natjeèaj 1914.) itd.
URBANISTIÈKO-ARHITEKTONSKA GENEZA
HOTELSKOG SKLOPA
URBAN AND ARCHITECTURAL GENESIS OF THE HOTEL COMPLEX
RAZDOBLJE DO KRAJA 19. STOLJEÆA
PERIOD UNTIL THE LATE 19TH CENTURY
Podruèje hotelskog sklopa u brijunskoj luci integralni je dio turistièkog krajolika7 otoka Veliki Brijun koji se formirao tijekom posljednjeg stoljeæa, stoga je za njegovo razumijevanje i primjerenu valorizaciju važno cjelovito prostorno vremensko sagledavanje. Iako je naseljenost otoka vidljiva još u doba antike, razdoblje formiranja brijunskog naselja u blizini današnje luke nije utvrðeno, ali braniè-kula oko koje se razvilo naselje potjeèe iz 12. stoljeæa, kada se Brijuni, kao važna strateška toèka Pulske komune, utvrðuju zbog sukoba
9 Iste je godine obnavljana bazilika sv. Marije iznad uvale Dobrika, kao i župna crkva sv. Germana u današnjoj brijunskoj luci, što govori u prilog moguæoj tezi da su istovremeno postojala dva naselja.
10 Prema podatku Josephusa Faustinusa iz 1530. [Bertoša, 1986.]
11 Prema izvještaju kartografa Antonija dell Oke 1563. [Bertoša, 1986.]
12 Izvještaj novigradskog biskupa Tommasinija iz 1650. [Bertoša, 1986.]
13 Bahr, 1909.; Bahr, 1991.
14 Catasto Franceschino (Archivio di Stato di Trieste) Gemeinde (Fasana) Fažana, 1830.
15 Katastarska karta i popis èestica, 1830. Izgled naselja iz 1893. opisuje i Paul Kupelwieser prilikom posjeta Brijunima.
16 Piploviæ, 2003: 56-64
17 Kupelwieser kupuje Brijune od gospodina Widlija, koji ih je nekoliko tjedana ranije kupio od tadašnjih portugalskih vlasnika za gotovo dvostruko nižu cijenu, prethodno se informiravši od K.u.k. Ratne mornarice o njihovim namjerama glede otoèja. [Kupelwieser, 2006: 11]
grada Pule s Venecijom (1145., 1149. i 1195. godine). Pojava kuge poèetkom 14., 15., 16. i 17. stoljeæa utjecala je na slabljenje naseljenosti na otoku, zbog èega mletaèke vlasti nastoje poveæati naseljavanje opustjelog otoka i to tako da od 1420. godine uvode poreske olakšice stanovnicima Brijuna, posebno kamenorescima.8 Brijunsko je naselje bilo organizirano oko plitkog zaljeva - Mandraèa uz braniè-kulu, uz koju je 1521. godine izgraðen kaštel.9 U naselju su u neposrednoj blizini kule i kaštela izgraðene crkva sv. Germana, 1478., a nešto južnije crkva sv. Roka, 1504. godine. Najstariji je pisani podatak da su „Brijuni lijepo naselje èiji se stanovnici bave vaðenjem kamena”10, a veliki dio nekad obradivih površina i sjenokoša obrastao je makijom.11 U 17. stoljeæu u naselju je živjelo pedesetak stanovnika u èetrnaest kuæa.12
Propašæu Mletaèke Republike 1797. godine Brijuni su kratko vrijeme pod austrijskom upravom, a od 1805. do 1813. godine kao dio Ilirskih provincija pod vlašæu Napoleona. Nakon 1813. godine Brijuni ulaze u sastav Austrijskog Carstva, pod èijom vlašæu ostaju do propasti Austro-Ugarske Monarhije 1918. godine. U tom je razdoblju otok samo povremeno naseljen jer je i dalje izložen malariji.13 Stanje izgraðenosti dokumentirano je na karti prve katastarske izmjere iz 1820. godine14 (Sl. 2. i 3.). Prostor naselja zauzimao je površinu uz plitki zaljev koji se uvlaèi u dubinu kopna sve do zgrade kaštela i kule, a s otvorenim je morem povezan uskim prolazom, kanalom. U naselju se osim kule, kaštela i dvije crkve nalazilo svega devet stambenih i gospodarskih zgrada.15
Izborom pulskog zaljeva za smještaj glavne austrijske vojne luke sredinom 19. stoljeæa Brijuni dobivaju strateško znaèenje u sustavu obrane, što je naglašeno gradnjom sustava utvrda oko Pule, pa je tako i otoèje Brijuni ušlo u vojni sustav obrane. Na Velikom Brijunu, na najvišoj toèki iznad brijunske luke (brdo Straža), izgraðena je u razdoblju 1868.1872. utvrda Tegetthoff, a poslije i nekoliko obalnih utvrda, for Peneda, Kavanela i Mali for te fortifikacijski sustav Giacone.16
RAZDOBLJE OD POÈETKA 20. STOLJEÆA DO DRUGOGA SVJETSKOG RATA
PERIOD BETWEEN THE EARLY 20TH CENTURY AND WORLD WAR II
Brijune je 1893. godine kupio Austrijanac Paul Kupelwieser, direktor željezare u Vítkovicama (Ostrava, Èeška), vješto usklaðujuæi poslove željezare s lukom u Puli. Otoèje je prvobitno kupljeno s namjerom revitalizacije otoka za potrebe poljoprivredne proizvodnje.17 Pošumljavanjem otoka uz oèuvanje autohtone vegetacije, rekultiviranjem obradivih povr-
Sl. 2. Naselje u Brijunskoj luci na izrezu s katastarskog plana iz 1830.
Fig. 2. Brijun port settlement, extract from the cadastral plan, 1830
3. Struktura starog dijela naselja u Brijunskoj luci, krajem 19. st.
Fig. 3. Structure of the old part of the settlement in Brijun port, late 19th century
Sl. 4. Izgradnja zapadne i južne obale Brijunske luke, 1899.
Fig. 4. Building the west and south side of Brijun port, 1899
5. Brijunska luka na izrezu s vojne karte 1904. Fig. 5. Brijun port, extract from a military map, 1904
šina, gradnjom nove mreže putova i uvoðenjem komunalne infrastrukture do 1900. godine uspostavljeno je uzorno gospodarstvo koje æe postati osnovom za održivo funkcioniranje buduæega turistièkog naselja.18 Neposredno nakon preuzimanja Brijuna bez unaprijed osmišljenog plana i vizije da se otok uredi kao turistièko naselje, veæ kao gospodarstvo srednje velièine, nova prostorna organizacija i urbaniziranje otoka najprije se odvijala spontano pa se uz povijesno naselje, kao prostorna jezgra, postupno širila gradnja.19 Nasipavanjem Mandraèa formirana je luka za pristup brodovima, a uz njezinu južnu i zapadnu obalu gradi se niz gospodarskih, stambenih i pomoænih zgrada. Prirodna je obalna linija za potrebe formiranja luke korigirana u pravocrtnim linijama južne i zapadne obale, a prostor uz ulazni kanal izveden je sa skošenjem, formirajuæi na taj naèin izlomljenu liniju kao asocijaciju na njezin prirodni izgled.20 Ovim oblikovanjem obalne linije i pozicijom glavnog pristaništa te lokacijom povijesnog dijela naselja definirana je prostorna organizacija buduæega turistièkog naselja Brijuni. Istovremeno su raðeni opsežni radovi na asanaciji i melioraciji zemljišta kako bi se iskorijenila malarija i osigurali uvjeti za poljoprivrednu proizvodnju i gradnju. Prve zgrade: štale, vinski podrumi, radnièke nastambe, vjetrenjaèa i ostale gospodarske zgrade u razdoblju od 1893. do 1900. godine tadašnji vlasnik gradi neposredno uz obalnu liniju, na lokaciji kasnije graðenih hotela. Radi se o gradnji bez unaprijed stvorene prostorne zamisli (izraðenog plana) o ustroju i izgledu buduæega turistièkog resorta Brijuni jer je prvotna namjera vlasnika bila Brijune osposobiti kao uzorno poljoprivredno gospodarstvo. Ideja o turistièkom razvoju otoka uoblièila se tek nakon nekoliko godina, a zapoèela je prenamjenom kantine za radnike i njezinim preureðenjem za hotel Brioni, potom i vinskog podruma za hotel Neptun I.21 (Sl. 4.)
Razlozi o davanju turistièke namjene otoèju (ne samo poljoprivredne) vjerojatno su bili
18 Podizanje šume umjesto niskoga grmlja bio je Kupelwieseru jedan od prioriteta na njegovu otoènom posjedu. Sljedeæe je bilo poveæanje broja cisterni za vodu, zato gradi nekoliko novih cisterna za skupljanje kišnice, ukljuèujuæi i s krova crkve. Plodna zemlja u udolinama omoguæavala je uzgoj stoke, zemljoradnju, vinograde i voænjake. Zapadna strana otoka, sa svojim prostranim uvalama zaštiæena od neugodnoga sjeveroistoènog vjetra, bure, bila je zimi dva stupnja toplija, a ljeti zbog stalnih sjeverozapadnih vjetrova hladnija, stoga se èinila pogodnijom za sadnju južne vegetacije. Istoèna strana otoka trebala je postati prirodno središte gospodarskog razvoja, za razliku od zapadne - reprezentativnije i raskošnije. Zemljoradnja, vinogradarstvo i trgovina vinom bile su u prvih nekoliko godina glavne aktivnosti. Malarija je bila najveæi zdravstveni problem otoka. Doprema pitke vode bila je jedan od najveæih problema, zato je u razdoblju 1903.-1908. izgraðen vodovod koji izvorsku vodu podmorskim putom dovodi od Fažane do zaljeva Saluge. [Kupelwieser, 2006: 61-69]
19 Zgrade napuštenog naselja koje je Kupelwieser zatekao na Brijunima nalazile su se na zaobljenom kraju duboko usjeèene uvale, udaljene od obale tristotinjak metara, otvorene prema buri i sjevercu, ali dobro zaštiæene od jugoistoènog vjetra te od južnih i zapadnih vjetrova. Tamo gdje se danas nalazi hotel Karmen na jednoj te crvena kuæa i hoteli Neptun na drugoj strani luke pružale su se velike stjenovite padine sve do mora, iza kojih su bili kamenolomi. [Kupelwieser, 2006: 61]
20 Obzidavanje pristanišne linije luke Brijuni cementom i tucanikom te uklanjanje hrpe kamenja i nasipavanje prostora iza zidane obale tim kršem, kako bi se dobio uzak pojas zemljišta na kojem danas stoje hoteli, bili su dugotrajan i skup posao. Uskotraèna željeznica s vagonima izgraðena je u unutrašnjosti otoka, gdje su se nalazili napušteni kamenolomi još iz venecijanskog razdoblja. Sa zemljišta gdje su nekad bila polja uklonjeni su ostatci zdrobljenog kamena i iskorišteni su za nasipavanje iza obalnih zidova nove luke. Istovremeno na taj su naèin dobivene površine za polja i livade. [Kupelwieser, 2006: 61] 21 Kupelwieser je za boravak svojih prijatelja 1901. godine na otoku izgradio dvije vile u uvali Madona. [Kupelwieser, 2006: 83]
22 Opekom graðena kanatna kuæa, upravna zgrada, dugo je godina stvarala oblikovni nesklad u zoni hotela Neptun. Stambena zgrada vlasnika, vila Kupelwieser - izgraðena na povišenom terenu staroga brijunskog naselja, u blizini kaštela, iako se visinski uklapa u gabarite naselja, svojom arhitektonskom tipologijom i materijalima završne obrade, posebice pokrovom od eternit ploèa - suprotstavlja se slici prostora.
23 Eduard Kramer, arhitekt (Muszyna, Galicija, Poljska, 1.10.1874. - Klosterneuburg pokraj Beèa, 14.10.1943.). Arhitekturu je studirao na Akademiji u Beèu kod prof. Hasenauera, a zatim kod Otta Wagnera 1894.-1895. Do Prvoga svjetskog rata najviše je radova realizirao na Brijunima: projekt 1901. spremište za èamce sa stambenom etažom (tzv. èamèarnica), izvedeno 1904. uz uporabu armiranoga betona; 1904. šetnicu uz hotel Brioni, 1905. zgrada
nagli uzlet turizma na istoènoj obali Jadrana, ali i sve èešæi izleti mornarièkih èasnika iz Pule. Prostorni ustroj i izgraðenost prostora prije gradnje hotela u brijunskoj luci dokumentirano je na vojnoj karti iz 1904. godine (Sl. 5.). Godine 1899. uz kaštel i kulu, koje su bile adaptirane za smještaj vlasnika, izgraðena je vila Kupelwieser. Za razliku od organiènoga prostornog ustroja staroga naselja, na koje se nadovezala gradnja Kupelwieserove vile, izgradnja zapadne obale formirana je na nasutom, umjetno stvorenom terenu iza obalnih zidova luke, u pravilnom nizu pet zgrada: kantine za radnike, koja je ubrzo adaptirana u prvi hotel pod imenom Brioni, te èetiri radnièke barake prizemne visine. Na slièan su naèin na oformljenoj južnoj obali smještene zgrade veæih gabarita: velika staja za krave, vinski podrum, zgrada za smještaj radnika, vila Toni, sjenik i vjetrenjaèa. U središnjem dijelu luke, uz obalnu liniju izgraðena je upravna zgrada kanatne konstrukcije tzv. ‘crvena kuæa’. Radi se o oblikovno vrlo heterogenim arhitektonskim intervencijama koje ne samo da se ne odlikuju uvažavanjem arhitektonskog jezika jadranskog priobalja ili unošenjem tada dominirajuæih stilsko-arhitektonskih obilježja veæ su imale i elemente provincijalne austrijske arhitekture.22
Urbanotvorno razdoblje Brijuna uslijedilo je poèetkom 20. stoljeæa, nekoliko godina nakon što je vlasnik u velikoj mjeri osposobio poljoprivrednu proizvodnju na visokoj razini kao preduvjet gospodarske samoodrživosti.
kupališta Saluga; 1909. hotel Neptun II, dovršen 1911., sa spojnim traktovima za postojeæi hotel Neptun I i hotel Neptun III, otvoren 1912.; 1910. stambeni sklop za radnike u uvali Turanj; 1911. višestambenu zgradu; nerealizirani projekt Grand hotela Brioni; 1912. praonicu rublja i javnu kupelj, zatvoreni zimski bazen s grijanom morskom vodom, dovršen 1913.; adaptacija vile i mauzolej obitelji Kupelwieser, 1924.-1925. (s pulskim arhitektom Albertom Turinom) te plesalište na otvorenom i paviljon za glazbenike. 24 Èufar (Zuffar), Alojz, šumarski struènjak (Otlica iznad Ajdovšèine, Slovenija 7.3.1852. - Mittewald pokraj Villacha, Austrija, 14.9.1907.). Od 1875. radio je u Divaèi (Slovenija) kao šum. pomoænik, a zatim kao šum. nadzornik u Divaèi i Galižani pokraj Pule. Postavši 1884. šumarom, premješten je u Vodnjan, a 1889. u Labin. Potaknuo je pošumljivanje istarskog krša. Na Brijunima je podigao velik rasadnik s mediteranskim šumskim i parkovnim sadnicama, zapoèeo melioraciju, ureðenje šuma i parkova, obnovio ceste i osigurao pitku vodu. Od 1900. s R. Kochom suraðivao je u suzbijanju tropske malarije. Za Kupelwiesera pronašao je i kupio velike posjede u Medulinu (poluotok Vižula i susjedni zaljev) i Valturi. U znak zahvalnosti obitelj Kupelwieser postavila mu je 1908. u jednom od starih kamenoloma spomen-ploèu, rad beèkoga kipara Josefa Engelharta.
25 Eduard Kramer, tada u službi Društva Južnih željeznica, suraðivao je na izgradnji kuæe za èamce - èamèarnice s tvrtkom za gradnju željeznim betonom Ast&Comp. 1904. Željezni (armirani) je beton, kao tada suvremen, inovativni graðevni materijal, bio primijenjen pri izgradnji dugaèkog prolaza izmeðu hotela Brioni i južne obale, Wandelbahna.
26 Mugler, 2013: 142
27 Hotelski niz na zapadnoj obali nazivao se zajednièkim imenom Karmen, a onaj na južnoj Neptun.
Ukljuèivanjem struènjaka, posebno arhitekta Eduarda Kramera23, nova se gradnja usmjerava prema prostorno osmišljenijem konceptu, a oblikovanje otoka kao pejsažnog parka nastalo je zahvaljujuæi senzibilitetu vlasnika i struènom djelovanju šumara Alojza Èufara (Zuffar).24
Od 1901. godine, tj. otkad je u graðevinske poslove na Brijunima ukljuèena graðevna tvrtka iz Graza koja je u to doba koristila tada inovativnu tehnologiju željeznog (armiranog) betona prema projektima mladog arhitekta E. Kramera, izveden je èitav niz novih zgrada i adaptacija postojeæih25 (Sl. 6. i 7.).
Jednokatna kantina uz morsku obalu adaptirana je u hotel Brioni 1901. godine i on je odredio graðevnu liniju i gabarite gradnje. Taj prvi hotel imao je samo 14 soba26 i ubrzo se pokazao kao podloga za novu djelatnost otoèja - turizam. Na sjevernoj strani iza hotela 1905./1906. gradi se depandansa, gdje je u prizemlju bio smješten prvi restoran, a na katu sobe za goste. U isto vrijeme gradi se i šetnica Wandelbahn, izvedena od željeznog (armiranog) betona kao dominantan integrativni i oblikovni element obalne panorame. Hotel Karmen izgraðen je 1907. godine kao jednokatna graðevina, izduženog tlocrta, simetrièno oblikovanoga reprezentativnog proèelja orijentiranog prema morskoj obali. Izmeðu hotela Karmen i depandanse hotela Brioni izgraðena je 1909. godine jednokatna zgrada s kavanom i restoranom.27
Urbanistièko oblikovanje južne obale, gradnjom hotela Neptun I, II i III te njihovim depandansama, uslijedilo je nedugo nakon uspostavljanja urbanistièke matrice zapadne obale. Dogradnjom vinskih podruma nastao je hotel Neptun I koji je 1907. godine završen
Sl. 6. Hotel Brioni nakon izgradnje depandanse i šetnice, Wandelbahna, 1906.
Fig. 6. Hotel Brioni after building the annexe and the promenade, Wandelbahna, 1906
Sl. 7. Zapadna obala s hotelima Brioni i Karmen te restoranom, idejni projekt, 1895.
Fig. 7. West seafront with the hotels Brioni and Karmen and a restaurant - preliminary design, 1895
Sl. 9. Izgradnja u Brijunskoj luci 1930-ih
Fig. 9. Construction activities in Brijun port in the 1930s
postavom mansardnog krovišta. Iz turistièkog vodièa 1907. godine28 vidljivo je da Brijuni imaju hotelski smještaj sa 75 soba i 100 kreveta, a veæ 1909. godine29 imaju smještaj u 150 soba s 300 kreveta. Nakon požara koji je 1908. godine zahvatio štale smještene na južnom dijelu luke, 1910. godine gradi se hotel Neptun II. Godine 1911., neposredno nakon dovršenja hotelske zgrade Neptun II, gradi se spojni trakt prema Neptunu III, a 1913. godine dovršena je zgrada zatvorenog (zimskog) bazena.30 Sve zgrade izvedene su prema projektima arhitekta E. Kramera te predstavljaju najopsežniji i najznaèajniji graðevinski i urbanistièki zahvat u brijunskoj luci do danas.31 Sklop hotela Neptun sa zimskim bazenom, izgraðen u razdoblju od 1910. do 1913. godine, primjer je tada suvremene gradnje i tehnologije u turizmu - ustrojen na urbanom obrascu formiranja kontinuiranoga reprezentativnog proèelja naselja na jadranskoj obali. Za razliku od jednokatnog mjerila izgradnje zapadne obale, tro- i èetveroetažnim zgradama uspostavlja novo mjerilo i oblikovanje dotadašnjeg prostora.
U dinamiènoj i rašèlanjenoj silueti hotelskog sklopa južne obale volumenom je naglašen Neptun III. Tlocrtnu osnovu hotela èini dvotraktni niz soba orijentiranih sjevernomobalnom i južnom - parkovno ureðenom prostoru. Karakteriziraju ga historicistièki i secesijski dekorativni elementi, razigrana mansardna krovišta i moderne forme u vidu velikih loða naglašene arhitektonske plastike. Iza reprezentativno ustrojenoga obalnog proèelja i dalje je u drugome redu zadržan gospodarski sklop, zgrada sa stajama i stambena zgrada.
Za razliku od južne obale koje je reprezentativno proèelje riješeno kao kulisa, kojom se samo formalno naznaèava postojanje jaèih urbanih slojeva u drugom planu, zapadna je obala artikulirana urbanistièki dosljednije. Iza reprezentativnih i monumentalnih proèelja hotelskog sklopa Neptun dugo se zadržao gospodarski sklop sa zgradama i agrarnim
površinama. Arhitektonska koncepcija E. Kramera kojom formira dva jednako vrijedna proèelja, morsko i kopneno, dugi niz godina nije bila prostorno uoblièena. Tek nakon Drugoga svjetskog rata uklanjanjem gospodarskih zgrada i parkovnim ureðenjem prostora dolazi do pune afirmacije izvornoga arhitektonskog koncepta.
Zaleðe zapadne obale, meðuprostor izmeðu napuštenih kamenoloma i obalne linije, urbanistièki je bio artikuliran veæ poèetkom 20. stoljeæa. Osim šetnice uz morsku obalu uspostavljena je i druga, paralelna komunikacija - šetnica koja prolazi unutrašnjim dijelom, iza zaèelja hotela i restorana orijentiranih prema morskoj obali. Uz tu su šetnicu smještene zgrade s utilitarnim sadržajima, ljetne kuhinje, parna praonica, radionica i stanovi za radnike. Ta je komunikacija, kao i šetnice uz kamenolome, uspostavljena neposredno nakon 1904. godine.32
Požar koji je 1908. godine zahvatio staje smještene u južnom dijelu brijunske luke inicirao je osim gradnje hotelskog niza Neptuna i gradnju novoga gospodarskog sklopa sa zgradama za stanovanje radnika na rtu Karmen. Izgradnja gospodarskih zgradastaja za krave i ovce, spremišta za kola i nastambi za radnike, skladišta za brašno, kuglane, prostora za zabavu radnika i nadstrešnice - trajala je do 1914. godine. Taj je sklop koncipiran kao zasebna prostorna cjelina koju zatvaraju dva gospodarska krila
28 Stradner, 1907: 18
29 Stradner, 1909: 27
30 Mugler, 2013: 144
31 *** 2014.
32 Na karti iz 1904. godine još nije ucrtana, ali je zasigurno izvedena do 1912. godine, kad je izgraðena zgrada parne praonice rublja i javna kupelj iza hotela Karmen. Idejni tvorac izgradnje šetnice bio je Alojz Èufar, koji umire 1907.
33 Kupelwieser je smatrao kako poslovanje neæe imati odgovarajuæih prihoda sve dok broj hotelskih soba ne prijeðe tri stotine. [Kupelwieser, 2006: 135]
na sjevernoj i južnoj strani, dok su na istoènoj bila smještena tri stambena krila. Na obalnoj su zoni uz gospodarski sklop izgraðene u razdoblju 1910.-1911. dvije stambene kuæe (vile) namijenjene stanovanju upravitelja imanja.
Na taj su naèin diferencirane prostorne cjeline razlièitih sadržaja, što se podudara s razvojem Brijuna kao mjesta odmora i oporavka, koja posjeæuju otmjeni gosti, èlanovi austrougarskog i njemaèkog plemstva, ugledni znanstvenici te pripadnici carske obitelji. Sklonost korištenju tehnièkih i tehnoloških dostignuæa - uvoðenjem niza tehnièkih inovacija, elektriène rasvjete, dizelskih motora - kao i redovite brodske veze s Pulom pridonosile su razvitku Brijuna, ali su izazvale i nedovoljne financijske prihode.33
Osim hotelskih i prateæih sadržaja, kao što je zimski bazen u sklopu poteza Neptuna, gradnje nekoliko manjih vila uz povijesno naselje, kao što su vila Šumadinka, Borika, Robillant, sklopa Kaštelet u uvali Turanj, Kupelwieser ureðuje i povijesne zgrade: crkve i cijelu staru jezgru koju ukljuèuje u turistièku ponudu. Pejsažno se ureðuje cijeli prostor, pri èemu su posebno važne lokacije poput napuštenog kamenoloma, zgrade povijesnih vrijednosti i arheološki lokaliteti.
Vizura na jezgru naselja s morske strane ostala je otvorena pomnjivim dimenzioniranjem ogradnog zida obalne šetnice, Wandelbahna, èime je srednjovjekovna kula dugo bila i ostala znaèajan prostorni akcent Brijuna (Sl. 8.). Hotelski je sklop od rekreativnih aktivnosti nudio tenis, jedrenje i veslanje, a održavani su i brojni meðunarodni teniski turniri, pa i jedrilièarske regate.34 O naglom turistièkom uzletu govori i èinjenica da su prije Prvoga svjetskog rata Brijuni u ponudi imali 300 soba. Zbog blizine kopna i atraktivnog prostora Brijuna, osim evidentiranih 5000 stacionarnih turista, 1913. godine na Brijunima je evidentirano i 45.000 dnevnih izletnika.35
Razdoblje Prvoga svjetskog rata oznaèava gospodarsku stagnaciju, a time i snažno slabljenje turistièkih aktivnosti na Brijunima. Paul Kupelwieser umire 1919. godine, a Brioni dolaze pod talijansku upravu unutar pokrajine Venezia-Giulia. Brijuni više nisu mjesto
34 O sportskim dogaðanjima redovito se može èitati u èasopisu „Brioni Insel Zeitung” izmeðu 1910. i 1913.
35 *** 2001: 41
36 Dotad je veæina turista bila iz zemalja Austro-Ugarske Monarhije, iz aristokratskih i visokih èinovnièkih krugova koji su na Brijune dolazili tražeæi mir, šetnje i, prije svega, boravak uz more.
37 *** 2001: 41
38 Nažalost, pri izradi studije nisu bile na raspolaganju fotografije zapadne obale koje bi ilustrirale njezin izgled nakon izgradnje hotela Karmen èetrdesetih godina prošlog stoljeæa.
39 Blaževiæ, 1987: 290
odmora i oporavka pripadnika najviših društveno-politièkih i vojnih krugova Austro-Ugarske Monarhije, što je bila osnovna znaèajka prijeratnog razdoblja, veæ postaju mondeno odredište tadašnje industrijske i trgovaèke buržoazije.36 Inaèe, turistièki oporavak u cijeloj Europi nakon rata tekao je vrlo sporo. Karl Kupelwieser, koji je imanje naslijedio od oca, prilagoðavao se zahtjevima vremena te na Brijune uvodi dodatnu ponudu rekreacijskih i sportskih sadržaja: 1922. godine ureðuje golf-igralište i nove terene za sport (tenis, polo, itd.), te otvara i kasino. U razdoblju izmeðu dva svjetska rata Brijuni postaju jedno od glasovitijih europskih sportskih središta. Razdoblje uzleta bilo je kratkotrajno jer se svjetska kriza odrazila i na turistièko poslovanje Brijuna. Graðevna aktivnost svela se na nužne popravke i adaptacije, izuzev što je 1924. godine izgraðeno plesalište na otvorenom s paviljonom (Puppenhaus), adaptirana je zgrada sa spavaonicama za radnike i radionice, iza hotela Karmen, te izgraðena zgrada današnje vile Marice. Stanje tadašnje vrlo guste izgraðenosti ilustriraju karta iz 1929. godine (Sl. 10.) i onovremene razglednice (Sl. 9.).
Turistièki promet izmeðu dva svjetska rata nije dosegnuo onaj prije Prvoga svjetskog rata. Na Brijunima 1925. evidentirano je tek 3900 turista i ostvareno 81.878 noæenja. Sljedeæe godine evidentirano je 4068 turista, a tijekom ‘špice sezone‘ dnevno je dolazilo 550 posjetitelja.37 Nakon smrti Karla Kupelwiesera 1930. godine i zbog problema financijskog poslovanja Brijuni 1936. godine prelaze u vlasništvo talijanske države. Veæ se tada javlja ideja o gradnji novoga, luksuznog hotela Karmen na mjestu dotadašnjeg. Gradnja novog hotela trokatne visine poèinje 1939. godine, a dovršena je 1942. godine.38 To je bio posljednji graditeljski zahvat u brijunskoj luci do Drugoga svjetskoga rata kojom je uspostavljen hotelsko-turistièki sklop u luci.
Time je urbanistièka matrica u cijelosti definirana kontinuiranom izgradnjom uz obalu, koju odreðuje trokatna i èetverokatna visina južnog dijela i jednokatna zapadnog dijela luke, izuzev visine novog hotela Karmen. Radi se o vrlo heterogenoj izgradnji po funkcionalnim, urbanistièkim, arhitektonskim i stilsko-oblikovnim obilježjima.
Nedostatak inovativnog vlasnika, kao i nova ekonomska kriza, odrazilo se na poslovanje Brijuna, što je negativno utjecalo na turistièki promet. Tako je 1938. zabilježeno ukupno 1687 turista koji su ostvarili 20.492 noæenja. A 1940. zabilježeno je svega 157 turista i 1453 noæenja.39
Nakon pada Italije 1943. godine otok su preuzeli Nijemci pa su 1945. godine Saveznici
bombardirali Brijune, pri èemu su znatno ošteæeni hoteli Neptun i Karmen. Najviše su stradale zgrade na zapadnoj obali (kavana, ljetne kuhinje, hotel Brioni, šetnica i akvarij, plesalište s paviljonom), kao i sama obala.
RAZDOBLJE NAKON
DRUGOGA SVJETSKOG RATA
PERIOD FOLLOWING WORLD WAR II
Primopredaja turistièkog naselja Brijuni od strane talijanske države i novostvorene države Jugoslavije izvršena je 1946. godine.40 Tada poèinje rašèišæavanje ruševina i osnovni popravci kako bi se sprijeèilo daljnje urušavanje.41 Vlasti su 1947. godine oformile struènu komisiju koje je zadatak bio procjena šteta i prijedlog mjera za sprjeèavanje uništavanja prirodnih, graditeljskih i kulturnih vrijednosti otoka.42 Osim navedene, Glavna uprava za turizam FNRJ formira Komisiju koje je zadatak bio predložiti mjere za planski razvoj turizma, koji je ukljuèivao i Brijune. Komisija je ocijenila da se sve zgrade hotela, izuzev hotela Neptun I, ukljuèujuæi i kupalište u uvali Saluga - mogu obnoviti. Stanje iz-
graðenosti toga razdoblja dokumentirano je kartografskim prikazom, položajnim nacrtom svih zgrada (Sl. 11.).
U izvještaju Komisije iz 1952. godine utvrðeno je da je stanje prirodnih i kulturnih vrijednosti i ostale gradnje znatno lošije u odnosu na stanje utvrðeno 1947. godine. Veæina zgrada kojima je formirana zapadna obala srušena je: restoran s kavanom, hotel Brioni s depandansom, šetnica s akvarijem, plesalište na otvorenom s glazbenim paviljonom. Na mjestu srušenih zgrada zasaðeno je zelenilo.
Buduæi da su Brijuni postali zatvoreno podruèje za širu javnost, te su postali predsjednièka rezidencija Josipa Broza Tita, prestaju imati obilježja i funkcije stalno naseljenog podruèja. Stoga se krajem pedesetih godina, osim hotela Neptun I s depandansama, uklanjaju i preostale zgrade sa stanovima za radnike na zapadnoj obali. Pedesetih godina hotel Neptun III doživljava znaèajne izmjene što je bilo u uskoj vezi s politièkim kontekstom i povijesnim dogaðanjima koja su se odvijala upravo na Brijunima.43 Zadatak je povjeren Vinku Glanzu44 koji je svojom intervencijom znaèajno izmijenio vanjsku sliku Neptuna III kombinirajuæi oblikovne elemente klasicizma i moderne.45 U duhu suvremene ideologije potiskuje znakove aristokratske prošlosti lišavajuæi graðevinu njenih bitnih svojstava. Naime, dokidanjem èetvrtog kata rizalitnog volumena i zamjenom slikovitih razigranih krovišta kontinuiranim plitkim krovištem formira volumen kubiènog karaktera naglašene horizontalnosti. Naglašena, historicistièka mansardna krovišta pokrivena eternit ploèama zamjenjuju se plitkim èetverostrešnim pokrovom od kupe kanalice (Sl. 12. i 13.). Na mjestu srušenog hotela Neptun III gradi se novi hotel.
Za potrebe smještaja osoblja sigurnosne službe 1956. godine u uvali Soline, na dijelu golfskih terena gradi se hotel s menzom, hotel Franina te ubrzo, istoènije od njega i drugi hotel Jurina. Radi se o paviljonski koncipiranim hotelima, smještenim u pejsažu, dijelu golfskog igrališta, koji su oblikovani prema naèelima moderne, tzv. kritièkog regionalizma.
Smještajni kapaciteti 1984. godine u hotelima Neptun, Istra i Karmen iznosili su 116 soba, 41
40 Narodno dobro Brioni predano je 1946. na upravljanje i rukovoðenje Oblasnoj upravi hotela za Istru i Opatiju, poslije (1948.) Hotelsko poduzeæe za Istru.
41 Popravljeni su: krovišta na hotelima Neptun I, II i III, ošteæenja na hotelu Karmen i vili Kupelwieser, ljetnim kuhinjama i kavani s restoranom.
42 Èlanovi komisije bili su: arh. Aleksander Freudenreich, prof. dr. Ivo Pevalek, prof. dr. Milan Aniæ.
43 Grabar, 2009: 134-136
apartman s 251 krevetom, da bi 1991. iznosili 101 soba, 41 apartman s 245 kreveta.
Nakon Drugoga svjetskog rata do kraja 80-ih godina prošlog stoljeæa turistièki promet nije dostupan. Nakon otvaranja Brijuna javnosti poèelo je i evidentiranje turistièkog prometa. Najuspješnija turistièka sezona bila je 1989. kada je evidentirano 74.705 noæenja te 178.324 posjetitelja/izletnika.46 S obzirom da posljednjih dvadesetak godina nije ulagano u graðevinsku obnovu hotelskog sklopa nužna je revitalizacija i obnova cijelog sklopa ne samo s turistièkog aspekta veæ i urbanistièko-arhitektonskog.
S turistièkog aspekta potrebno je imati na umu da Brijunsko otoèje ima tri sustava korištenja i posjeæivanja. To su: izletnièki/posjetiteljski, stacionarni i državno-rezidencijalni.
Vezano uz zaštitu prirodnih i kulturnih dobara potrebno je napomenuti da 1948. Zemaljski zavod za zaštitu prirodnih rijetkosti NR Hrvatske donosi odluku o proglašenju Brionskih otoka zaštiæenom prirodnom rijetkosti. Godine 1983. Regionalni zavod za zaštitu spomenika kulture u Rijeci upisuje „Jugoslavensko spomenièko podruèje - Titovi Brioni” u Registar nepokretnih spomenika kulture, RRI-443. Iste se godine otoèje Brioni, kao podruèje izuzetne prirodne i kulturno-povijesne vrijednosti proglašavaju temeljem Zakona o zaštiti prirode Nacionalnim parkom. Godine 2013. otoèje Brijuni se temeljem Zakona o zaštiti i oèuvanju kulturnih dobara47
44 Vinko Glanz (Kotor, 31.7.1902. - Ljubljana, 20.2. 1977.), arhitekt, nakon Drugoga svjetskog rata najviše projektira na podruèju Istre (Kopar, Piran, Buje, Ankaran, Brijuni itd.). Njegovo glavno arhitektonsko ostvarenje je zgrada parlamenta Slovenije u Ljubljani (1954.-1958.). Na Brijunima je rekonstruirao hotel Neptun III i ljetnu pozornicu (1954.-1955.).
45 *** 2014: 29-30
46 *** 2001: 41
47 NN 69/99 te izmjene i dopune
kao cjelina kulturnog krajolika upisuje u Registar kulturnih dobara.
EVALUATION OF URBAN AND ARCHITECTURAL FEATURES
Današnje stanje prostorne organizacije i arhitektonskih struktura hotelsko-turistièkog naselja u Brijunskoj luci pokazuje heterogene urbane uzorke koji su rezultat povijesnog razvoja stare jezgre naselja i gradnje hotelsko-turistièkih sadržaja kao ‘mjesta odmora i zabave‘ nastale krajem 19. i u prvoj èetvrtini 20. stoljeæa. Urbani uzorci Brijunske luke, izuzev organièke forme starog naselja, nastali su planski poèetkom 20. stoljeæa, u razdoblju kad se artikulirala zamisao o prostornom ureðenju turistièkog naselja. Osim luke koncipirane na geometrijskim naèelima s pravocrtno formiranom obalnom linijom, uspostavljen je sustav glavnih komunikacija i ostalih šetnica uvažavajuæi obilježja prirodne topografije. Prostorni sustav šetnica vrlo je rani i uspješni primjer ekološke i oblikovne sanacije napuštenih kamenoloma, gdje su kultiviranjem i sadnjom mediteranskog raslinja oblikovani prepoznatljivi i jedinstveni pejsažni uzorci Brijuna.
Hoteli Neptun II i III iako sagraðeni kao dvije nejednake graðevine vezane spojnim krilom, tvore organsku funkcionalnu cjelinu povezanu zajednièkim sadržajima. Arhitektonska koncepcija arhitekta E. Kramera kojega karakteriziraju historicistièki i secesijski dekorativni elementi, razigrana mansardna krovišta te moderne forme u vidu velikih loða naglašene arhitektonske plastike bitno je promijenjena bombardiranjem i intervencijom nakon Drugoga svjetskog rata. S ciljem postizanja odgovarajuæeg arhitektonskog oblikovanja u skladu sa zamislima univerzalnih stremljenja moderne, najprije Neptun II,
Fig. 12. South seafront, hotel complex Neptun, present condition
Sl. 13. Današnje stanje zapadne obale, hotel Karmen
Fig. 13. West seafront, hotel Karmen, present condition Sl. 12. Današnje stanje južne obale, hotelski sklop Neptun
Tabl. I. Sažeti grafièko-informativni prilog urbanistièko-arhitektonske geneze Hotelskog sklopa Veli Brijun Table I. Brief supplement to the urban and architectural genesis of the hotel complex Veli Brijun Poèetak 19. stoljeæaPoèetak 20. stoljeæa1929. godine Fotografija
Glavna namjena i korisnici V. Brijuna
Karta V. Brijuna s izgraðenom strukturom
Naselje, šume, poljoprivreda, kamenolomi Stanovnici otoka
Naselje, poljoprivreda, turizam, fortifikacije, šume Turisti - visoki društveni slojevi, vojska
turizam,
Karta Istre i Brijuna te okolnih podruèja (s naznakom pripadnosti državnim tvorevinama)
Monarhija)
1950-ih godina Neptun III i 1980-ih godina zgrada zimskog bazena, doživljavaju znaèajne izmjene vanjskog oblikovanja. Nova obilježja proèelja Neptuna III, koji predstavlja dominantu ove cjeline, u duhu klasicizma i moderne ostvaruju se uklanjanjem dekorativnih elemenata te dokidanjem èetvrtog kata rizalitnog dijela graðevine što dovodi do formiranja trokatnog volumena kubiènog karaktera i naglašene horizontalnosti. Preostale graðevine ove cjeline na slièan naèin lišavaju se svojih prvobitnih obilježja slijedeæi moderne tendencije vremena koje simboliziraju slobodan pogled u buduænost bez optereæenja povijesti.
Prostor izmeðu napuštenih kamenoloma i obalne linije zapadne obale urbanistièki je artikuliran poèetkom 20. stoljeæa. Osim šetnice uz morsku obalu, uspostavljena je i druga, paralelna komunikacija, šetnica koja prolazi unutrašnjim dijelom, iza zaèelja hotela i restorana orijentiranih morskoj obali. Uz tu su šetnicu smještene zgrade s utilitarnim sadržajima, meðutim one se krajem pedese-
tih godina uklanjaju. Na taj se naèin dotadašnja urbana matrica kontinuirano oblikovanog obalnog proèelja transformira u slobodnostojeæi tip izgradnje. Purifikacijom arhitektonskih oblika i sadržaja, nedostatkom urbane artikulacije i oblikovanja javnih i svih vanjskih prostora nastalo je današnje stanje Brijunske luke.
Ukratko, izgradnja hotelskih sadržaja u Brijunskoj luci zasnivala se na ideji o stvaranju novoga grada kao mjesta odmora i zabave u duhu urbanizma svog vremena. Zgradama hotela, restorana, kavana i promenade oblikovan je kontinuirani obalni niz reprezentativne izgradnje kojom je poèetkom 20. stoljeæa formirana glavna panorama, prepoznatljiva je slika Brijunske luke s mora. Pozadinu ove slike upotpunjava mediteranska vegetacija oblikovanih parkovnih površina u napuštenim kamenolomima te na pomno odabranim lokacijama brježuljaka.
Utjecaji suvremenosti u izgradnji i formiranju hotelskog sklopa na Brijunima mogu se pro-
1942. godine1945./46. godineDanašnje stanje
Hoteli, turizam, sport i rekreacija, fortifikacije, poljoprivreda, šume Turisti - visoki društveni slojevi
Devastacije - bombardiranjem Državna rezidencija i vojska
Turizam, rekreacija, sport, šume; Nacionalni park od 1983. godine; Turisti i izletnici svih kategorija
Karta Istre i Brijuna, 1918.-1943. (Italija)
Karta Istre i Brijuna, 1947.-1954. (Socijalistièka Republika Hrvatska + Zona A i Zona B)
matrati od poèetne zamisli, osnutka obiteljskog gospodarstva, a potom i prostora za turizam odnosno klimatskog ljeèilišta i odmarališta sve do primjene inovativne tehnologije armiranog betona. Zbog blizine glavne vojne luke a time i sustava zaštite Brijuni su bili pogodna lokacija za odmor najviših èlanova carske obitelji a time i pripadnika najviših društvenih slojeva monarhije. Zbog navedenog Brijuni su ureðivani u skladu s tadašnjim trendovima ljeèilišnih naselja (Kurorte) Monarhije na poèetku 20. stoljeæa. Inaèe, u Austro-Ugarskoj Monarhiji 1910. evidentirano je 33 ljeèilišta (spa resorta)48 meðu kojima su i Brijuni. Ukljuèivanje Brijuna na listu europ-
48 Steward, 2000: 117
49 Guttenberg Lenz, Pavletiæ, 2007.
50 Na sjevernom Jadranu turizam se osim Brijuna i Opatije razvija na: otoku Lošinju, Crikvenici, Rabu, Rovinju, Portorožu i dr. U njima se grade i ureðuju razlièite graðevine za potrebe turizma: hoteli, kupališta, vile, ljeèilišta, zgrade ili dvorane za zabavu, èitaonice, plesne dvorane, glazbeni paviljoni, kavane, sportsko-rekreacijske graðevine itd. [Radoviæ Maheèiæ, 2002.; Radoviæ Maheèiæ, 2007.]
Karta Istre i Brijuna, 1991. do danas (Republika Hrvatska)
skih klimatskih ljeèilišta te boravak visokih društvenih slojeva omoguæili su dolazak brojnih umjetnika, znanstvenika, sportaša, lijeènika i dr.49 Pri tome ne smije se zanemariti èinjenica da je Opatija bila perjanica u ostvarenju turistièkog prometa i mondeno morsko ljeèilište.50
Urbanistièko-arhitektonskim intervencijama poslijeratne izgradnje transformirana je izvorna koncepcija Brijunske luke te je uspostavljena današnja prostorna organizacija koju èini pet prostorno i oblikovno raznorodnih klastera: hotelski sklop Neptuna, hotelski sklop Karmena, sklop nekadašnjeg povijesnog naselja, gospodarski sklop te prostor paviljonske gradnje hotela Jurina i Franina te Kašteleta. Navedena prostorna transformacija demantira povijesnu slojevitost primijenjenih suvremenih urbanistièko-arhitektonskih pristupa i inovativnih tehnièkih rješenja kojima su stvorene prepoznatljive strukture turistièkog naselja u Brijunima poèetkom 20. stoljeæa, a koje se uklapaju u tada suvremene arhitektonske trendove (Sl. 13.).
Fotografija
Glavna namjena i korisnici V. Brijuna
Karta V. Brijuna s izgraðenom strukturom
Karta Istre i Brijuna te okolnih podruèja (s naznakom pripadnosti državnim tvorevinama)
Tabl. II. Kronološki pregled izgradnje hotelskog sklopa Veli Brijun Table II. Chronological overview of construction of the hotel complex GodinaZgrada/šetnica/pejsažni park/druge intervencije u prostoru Izvedba/projekt/ rušenje/intervencija Arhitekt ili druga struka 1893.-1900.Osnovni putovi i infrastruktura (cisterne za vodu, septièke jame) izvedbaAlois Èufar (Zuffar) i dr. 1893.-1900.Štale, vinski podrum, radnièke nastambe, vjetrenjaèaizvedbanepoznat 1895.Zapadna obala s hotelima Brioni i Karmen te restoranom idejni projektE. Kramer 1896.-1898. Kantina za radnike (14 soba) projekt + izvedbanepoznat 1899.Kaštel i kula adaptirane su za potrebe stanovanja vlasnika izvedbanepoznat 1899. Vila Kupelwieser izvedbanepoznat 1899.Crvena kuæa - upravna zgrada izvedbanepoznat 1899.Kantina za radnikenepoznat 1899.Zapadna i južna obalaizvedbaE. Kramer 1901.Rekonstrukcija kantine u hotelu Brioni izvedbaE. Kramer 1903.-1908.Vodovod s kopnaizvedbanepoznat 1904. ÈamèarnicaizvedbaE. Kramer 1905.-1906.Depandansa hotela Brioni (restoran + sobe) izvedbaE. Kramer 1905. Grand hotel Brionineizvedeni projektE. Kramer 1905.Zgrada kupališta Saluga izvedbaE. Kramer 1905.-1906.WandelbahnizvedbaE. Kramer 1907.Hotel Neptun IizvedbaE. Kramer 1907.Stari hotel Karmen izvedbaE. Kramer 1908.Štale na južnoj obali požarnepoznat 1909.Kavana i restoran (izmeðu hotela Karmen i depandanse Brioni)izvedbaE. Kramer 1910.Hotel Neptun IIizvedbaE. Kramer 1911.Hotel Neptun IIIizvedbaE. Kramer 1911.Spojni trakt izvedbaE. Kramer 1912.Parna praonica (danas zgrada fotoizložbe)izvedbaE. Kramer 1909.-1913.„Kaštel” u uvali Turanj izvedbanepoznat 1910.-1912.Crkva sv. Germana obnovaA. Gnirs, M. Fabiani 1911.Vile Fažanka i Perojkaizvedbanepoznat 1913. Zimski bazenizvedbaE. Kramer 1910., 1912.-1914. Gospodarski sklop na rtu Karmen izvedbanepoznat
1924.Plesalište + PuppenhausizvedbaM. Fabiani 1936.Vila Fažanka adaptacijanepoznat 1937.Komandna zgrada - Vila Maricaizvedbanepoznat 1939.-1942.Novi hotel Karmen izvedbanepoznat 1945.Hoteli Neptun, Karmen, kavana, ljetna kuhinja, hotel Brioni, šetnica, akvarij, paviljon ošteæeni bombardiranjem1959.-1960.Hotel Neptun I s depandansama rušenje1953.-1962.Hotel Neptun IIadaptacijaM. Radosavljeviæ 1953.-1975.Hotel Neptun IIIadaptacijaV. Glanz, M. Šoltes, M. Vuksanoviæ 1947.-1962.spojni trakt hotela Neptun II i IIIadaptacijaM. Radosavljeviæ 1952.GospodarskI sklop na rtu KarmenadaptacijaM. Milièiæ 1954.Hotel Jurina - menzaizvedbaV. Glanz 1959.Parna praonicaadaptacija - projektM. Milièiæ 1965.Hotel Jurina adaptacija - projektM. Radosavljeviæ 1969.-1970.Hotel Jurina adaptacija - izvedbaM. Radosavljeviæ 1965.Hotel Franina adaptacija - projektM. Radosavljeviæ 1969.-1970.Hotel Franina izvedbaM. Radosavljeviæ 1975.Parna praonicaadaptacija - izvedbaM. Šoltes 1970.-1975.GospodarskI sklop na rtu KarmenadaptacijaS. Zdravkoviæ 1979. Zimski bazenadaptacijaM. Šoltes 1985.Hotel Karmenneizvedeni projekt proširenja M. Šoltes 1990.‘Kaštel’ u uvali Turanj adaptacijanepoznat
Hotelski sklop u Brijunskoj luci integralni je dio krajolika otoka Veliki Brijun. U svom stoljetnom razvoju, integrirajuæi naslijeðene graðevne strukture iz srednjovjekovnog i novovjekovnog razdoblja doživio je svoje arhitektonsko-urbanistièke i turistièke dosege, koji su nadmašili lokalne okvire. Meðutim u recentnom je razdoblju doživio dekadenciju i narušavanje postignutih dosega. Provedena istraživanja o povijesnom formiranju i valorizaciji urbanistièko-arhitektonskih vrijednosti hotelskog sklopa mogu biti polazište za planski pristup preureðenju i obnovi. Današnju neprimjerenu urbanistièku ureðenost obalnog pojasa Brijunske luke nastalu i zbog gubitka povijesne izgradnje: hotela, restorana i obalne šetnice moguæe je supstituirati novom gradnjom na lokaciji srušenih hotelskih zgrada te kvalitetnijim ureðenjem vanjskih površina. Navedena zamisao bila je
prisutna u promišljanju generacija arhitekata u razdoblju sedamdesetih i osamdesetih godina 20. stoljeæa o èemu svjedoèe brojni nerealizirani urbanistièko-arhitektonski planovi i projekti.
Iz navedenog istraživanja zakljuèeno je da hotelski sklop na Velom Brijunu u urbanistièko-arhitektonskom te turistièkom smislu predstavlja jedinstveni turistièki krajolik na istoènoj obali Jadrana, koji na prepoznatljiv naèin integrira arhitektonske, urbanistièke i pejsažne strukture. Navedena èinjenica zahtijeva obzirni pristup pri planiranju obnove. Znaèajno poveæanje smještajnih kapaciteta hotela narušilo bi najveæu vrijednost, harmoniènu ravnotežu krajolika, njegovih izgraðenih i zelenih površina.51
Ovim radom donose se nove spoznaje o hotelsko-turistièkom krajoliku Velikog Brijuna, doprinosi poznavanju turistièkog graditeljskog nasljeða te povijesti turizma jadranskog dijela Hrvatske.
1. Bahr, H. (1909.), Dalmatinische Reise, Fischer Verlag, BerlinBahr, H. (1991.), Dalmatinsko putovanje, Grafièki zavod Hrvatske, Zagreb
2. Bertoša, M. (1986.), Mletaèka Istra 16. i 17. st., I dio, Pula
3. Blaževiæ, I. (1987.), Povijest turizma Istre i Kvarnera, Otokar Keršovani, Opatija
4. Brockhausen, K. (1906.), Brioni ein Kulturmärchen aus unsere Tagen, „Österreichische Rundschau”, Band VII, Mai bis Jul: 228-238
5. Èorak, Ž. (2000.), Opatija - prijestolnica evazije (poèeci turizma), K. und K. Archiv, Beè
6. Dumboviæ Bilušiæ, B. (2014.), Prepoznavanje i razvrstavanje krajolika kao kulturnog naslijeða, „Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske”, 36: 47-66, Zagreb
7. Gnirs, A. (1912.), Christophorus di Brioni, ein Bildhauer des Quatrocento, „Brioni Insel Zeitung” 3 (3): 3, Brioni
8. Goldstein, G.; Mavar, Z. (2003.), Izgubljeni sklad secesijskog ansambla, „Brijuni - Biseri Jadrana”, 1 (3): 32-40, Zagreb
9. Grabar, N. (2009.), Architecture of Vinko Glanz: between classicism and modernism, disertacija, Arhitektonska fakulteta, Univerza Ljubljana
10. Guttenberg Lenz, M.; Pavletiæ, M. (2007.), Izgubljeni raj: Brijuni, Fažana: Izdanja Antibarbarus, Javna ustanova Nacionalni park Brijuni
11. Ivanèeviæ, N. (2001.), Hoteli, „Arhitektura historicizma u Rijeci”, Moderna galerija Rijeka, katalog izložbe, 306-326, Rijeka
12. Kranjèeviæ, J. (2013.), Arhitektonski opus Alfreda Kellera na Kvarneru, „Prostor”, 21 (1): 158169, Zagreb
13. Kupelwieser, P. (2006.), Brioni, Iz sjeæanja starog Austrijanca, Amforapress, Pula
14. Lozzi Barkoviæ, J. (2000.), Arhitektura historicizma u Hrvatskom primorju i Istri, Historicizam u Hrvatskoj, katalog izložbe MUO, 221-229, Zagreb
15. Mugler, J. (2013.), Das Unternehmen Brioni, Paul Kupelwieser und sein Inselprojekt, u: Österrechische Riviera - Wien entdeckt das Meer [Eds. Rapp, C.; Rapp-Wimberger, N.], Wien Musem: 136-147, Wien
16. Niel, A. (1991.), L’ i r Riviera: da Abbazia a Grado (prijevod djela: Die K. u K. Riviera), Edizioni LINT, Trst
17. Peršiæ, M. (1988.), Razvoj turistièke arhitekture na zapadnoj obali Kvarnera, „Peristil”, 31: 167172, Split
18. Piploviæ, S. (2003.), Na braniku carevine, „Brijuni - Biseri Jadrana”, 1 (3): 56-64, Zagreb
19. Radoviæ Maheèiæ, D. (2002.), Preobrazba Opatije 1882. -1897. - poèeci turistièke arhitekture, „Radovi IPU”, 26: 132-148, Zagreb
20. Radoviæ Maheèiæ, D. (2007.), Moderna arhitektura u Hrvatskoj, Školska knjiga, Zagreb
21. Steward, J. (2000.), The Spa Towns of the Austro-Hungarian Empire and the Growth of the Tourist Culture; 1860-1914, u: New Direction in Urban History Waxmann [ur. Borsay, P.; Hirschfelder, G.; Mohrmann, R.E.], Münsteraner Schriften zur Volkskunde, Europäische Ethnologie, Die Deutsche Bibliothek, 5: 87-125, Münster/New York/München/Berlin
22. Stradner, J. (1907.), Anzeiger der Seebäder und Luftkurorte an der Adria, Graz
23. Stradner, J. (1907./1908.), Stradners AdriaFührer insbesondere Anzeiger der Seebäder und Luftkurorte an der Adria, Sommer, Leykam, Graz
24. Stradner, J. (1909.), Stradners Adria-Führer insbesondere Anzeiger der Seebäder und Luftkurorte an der Adria, Sommer, Leykam, Graz
25. Zakon o zaštiti i oèuvanju kulturnih dobara, „Narodne novine” [NN], 69/99, 151/03, 157/03, 87/09, 88/10, 61/11, 25/12, 136/12, 157/13, 152/14, Zagreb
26. *** (1909.), Almanach der Österreichischen Riviera 1908-1909., Küstenländische Kurorte-revue [ed. Bayer, E.], Laibach
27. *** (2001.), Prostorni plan podruèja posebnih obilježja Nacionalnog parka Brijuni, Ministarstvo zaštite okoliša i prostornog ureðenja RH, Zavod za prostorno planiranje, Zagreb
28. *** (2003.), Hrvatski povijesni atlas [ur. Regan, K.], Leksikografski zavod „Miroslav Krleža”: 239, 247, 275, 281, 293, 312, Zagreb
29. *** (2014.), Konzervatorska studija obalnog dijela centralne zone otoka Veli Brijun, Ministarstvo kulture, Uprava za zaštitu kulturne baštine, autorice: Marina Boico, dipl.pov.umj.; dr.sc. Biserka Dumboviæ Bilušiæ, dipl.ing.arh.; mr.sc. Viki Jakaša Boriæ, prof.pov.umj.; Nataša Nefat, prof.pov.umj.; Zagreb
Arhivski izvori
Archive Sources
1. Ministarstvo kulture, arhiva 18 - Istarska županija, Grad Pula, Pula - Veli Brijun [MK]
2. JU NP Brijuni, Brionska 10, Fažana, Tehnièka arhiva, trajno gradivo
3. JU NP Brijuni, Brionska 10, Fažana, Pododsjek za zaštitu kulturnih dobara [JU NP] - Zbirka razglednica
4. Povijesni i pomorski muzej Istre, Gradinski uspon 6, Pula, Zbirka razglednica
5. Archivio di Stato di Trieste, Mappe del Catasto franceschino , 181: Mappa catastale del Comune di Fasana, 1820. [AST]
Internetski izvor
Internet Source
1. Bist, Institut za turizam [1.9.2015.]
Izvori ilustracija
Illustration Sources
Sl. 1., 5., 10., 12. JU NP
Sl. 2. AST , 181 b 15
Sl. 3., 4., 6., 8., 9. JU NP - Zbirka razglednica
Sl. 7. MK
Sl. 11., 13. Autorice
Izvori tablica
Table Sources
Tabl. I. Autorice
Tabl. II. JU NP Veli Brijun, Tehnièka dokumentacija; *** 2003: 239, 247, 275, 281, 293, 312
This paper analyzes urban and architectural features of the hotel complex situated on the island of Veliki Brijun. The complex is viewed as integral part of the cultural landscape and the National park Brijuni directed by the Public institution of national parks. The hotel complex is presently in poor condition with poor tourist infrastructure. The management board therefore plans to grant a concession on the complex as well as to develop projects aimed at raising the quality of the hotel offer including the design and layout of new recreation and other facilities that would effectively transform the whole complex into an exclusive and luxurious tourist destination.
Despite the fact that Croatia boasts a long-standing tourist tradition, its tourist architecture has been underresearched and insufficiently assessed. There is an ever growing number of inappropriate buildings and poorly redesigned hotel complexes. As a result, a previous high standard of tourist architecture is greatly reduced leading to a loss of spatial identity of the places and landscapes in tourism-oriented areas.
The hotel complex in Brijun port is an integral part of the tourist landscape of the island Veliki Brijun. In view of the fact that it developed over a centuries-long period, it cannot be properly evaluated unless it is perceived in its entire spatial and historical context. The period of the formation of the Brijun settlement in the vicinity of the present port is unknown. However, the defense tower, the early nucleus of the future settlement, dates back to the 12th century when Brijuni islands as a strategically important point of Pula region, were walled in due to a conflict between Pula and Venice.
With the fall of Venice in 1797, Brijuni islands were under Austrian rule for a brief period. Between 1805 and 1813 they became part of the Illyrian provinces. After 1813 they fell under the rule of the Austrian Empire until the decline of the AustroHungarian Monarchy in 1918. Throughout this period the island, plagued by malaria, was populated only occasionally. The settlement occupies an area
Biographies
Dr.sc. BISERKA DUMBOVIÆ BILUŠIÆ, dipl.ing.arh., znanstvena suradnica, proèelnica Konzervatorskog odjela u Rijeci. Podruèje struènog i znanstvenog interesa je kulturni krajolik i graditeljsko nasljeðe.
Dr.sc. VIKI JAKAŠA BORIÆ, dipl.pov.umj. G. 2015. obranila je disertaciju pod nazivom „Arhitektura klasicizma i ranoga historicizma u Zagrebu”. Podruèje njenog struènog djelovanja i interesa je istraživanje i zaštita novovjekovne stambene i javne arhitekture kontinentalne Hrvatske.
Dr.sc. JASENKA KRANJÈEVIÆ, dipl.ing.arh., znanstvena savjetnica. Zaposlena u Institutu za turizam. Predmet znanstvenog interesa je turistièko graditeljsko nasljeðe i povijest turizma.
around a shallow cove. Besides the tower, the castle and two churches, there were only few residential buildings and outbuildings.
The history of Brijuni’s architecture and tourism began in the late 19th century, when the islands were bought by the Austrian Paul Kupelwieser who set out to revitalize the derelict island and launched various projects which consequently built up a stable agricultural economy as a foundation of a future sustainable tourist resort: afforestation, preservation of indigenous Mediterranean vegetation, soil recultivation, new road network, introduction of communal infrastructure until 1900.
The development of Brijuni in terms of urban identity started in the early 20th century, a few years after their owner had made a major effort to develop agriculture as a precondition for economic selfsustainability. The building projects carried out by the end of the 19th and in the early 20th century such as the hotel and other tourist facilities in Brijun port were based on the concept of a new vacation and leisure resort in the spirit of urbanism of the period.
A military map from 1904 shows spatial organization and construction density over the area before the hotel in Brijun’s port was built. The villa Kupelwieser was put up in 1899 after the castle and the tower had been rehabilitated to accommodate the owner’s residential quarters. Urban design of the south seafront was completed with the hotels Neptun I, II, and III including their annexes soon after the urban matrix of the west coast was formed. The involvement of the professionals, especially the architect Eduard Kramer, led the design of new buildings towards a more elaborate spatial concept. Landscape design of the island was the work of the forester Alojz Èufar whose sensitivity and professional work turned the island into an exceptional landscaped park.
A continuous line of representative buildings housing hotels, restaurants, coffee shops, and promenades along the seafront created a recognizable panorama of the Brijun’s port in the early 20th cen-
tury. World War I caused economic stagnation and a downturn in tourism. After Paul Kupelwieser’s death in 1919, the islands fell under Italian rule and became part of the Venezia Giulia province. Brijuni islands were no longer a prestigious holiday destination for the political and military establishment. Instead, they turned into a fashionable resort for wealthy manufacturers and businessmen.
After the fall of Italy in 1943, the island was taken over by the Germans. The Allied bombing in 1945 severely damaged the hotels Neptun and Karmen. The buildings on the west seafront as well as the coast itself suffered the worst damage. In 1946, Italy handed over the tourist resort Brijuni to the newly-established state of Yugoslavia.
After Brijuni islands had become a residence for the Yugoslav president Josip Broz, they were closed for public and consequently lost their function of an inhabited area. In the late 1950s, the buildings for the workers on the west seafront were removed except the hotel Neptun I and its annexes. The hotel Neptun III was considerably altered in the 1950s due to new political and historical circumstances. The project was headed by Vinko Glanz, a Slovenian architect who considerably altered the appearance of Neptun III combining elements of Classicism and Modernism.
Urban and architectural transformation of the hotel complex in the 1950s was actually a negation of the historical layers of architectural, urban and landscape design solutions responsible for a recognizable image of this outstanding tourist resort in the early 20th century. This research aims to highlight the importance of Veli Brijun island as a unique east Adriatic tourist landscape for its remarkable architecture, urbanism and landscape design. The hotel complex is exceptionally valuable in terms of its historical development, urban and architectural design including tourist, landscape and associative values. In order to preserve its uniqueness and recognizable identity, it is essential that redevelopment projects are planned and carried out with the utmost care.
BISERKA DUMBOVIÆ BILUŠIÆ, Dipl. Eng. Arch., Ph.D., scientific associate, head of the Conservation Department in Rijeka. Her professional and research interests are focused on cultural landscape and the built heritage.
VIKI JAKAŠA BORIÆ, art historian, Ph.D. In 2015 she defended her doctoral dissertation entitled ”The Architecture of Classicism and Early Historicism in Zagreb”. Her professional activities focus on the research and protection of modern residential and public architecture of continental Croatia.
JASENKA KRANJÈEVIÆ, Dipl.Eng.Arch., research associate. She is employed in the Institute for Tourism. Her research interests are focused on the tourist built heritage and history of tourism.
Sveuèilište u Zagrebu Arhitektonski fakultet
HR - 10000 Zagreb, Kaèiæeva 26 zbarisic@arhitekt.hr
Pregledni znanstveni èlanak
UDK 725.42:637.513/72.036 W. Frese(497.5 Zagreb)”19/20”
Tehnièke znanosti / Arhitektura i urbanizam
2.01.04. - Povijest i teorija arhitekture i zaštita graditeljskog naslijeða Èlanak primljen / prihvaæen: 2. 10. 2015. / 7. 12. 2015.
University of Zagreb
Faculty of Architecture
HR - 10000 Zagreb, Kaèiæeva 26 zbarisic@arhitekt.hr
Subject Review
UDC 725.42:637.513/72.036 W. Frese(497.5 Zagreb)”19/20”
Technical Sciences / Architecture and Urban Planning
2.01.04. - History and Theory of Architecture and Preservation of the Built Heritage
Article Received / Accepted: 2. 10. 2015. / 7. 12. 2015.
Designed by the Architect Walter
Frese, Walter
Gradska klaonica i stoèna tržnica industrijska arhitektura moderna arhitektura Zagreb
Jugoistoèni dio Zagreba planski je namijenjen za industrijsko podruèje. Njemaèki arhitekt Walter Frese realizirao je sklop Gradske tržnice i stoènoga sajma na poziv gradonaèelnika Vjekoslava Heinzela. Od 2000. godine ovaj sklop nije u funkciji te je otad udomio èitav niz dogaðanja (sub)kulturne scene. Mnogo referentnih primjera u Zagrebu i Europi ukazuje na visoke potencijale napuštenih industrijskih zgrada pa je cilj afirmirati potencijale ovoga zanimljivog ostvarenja moderne arhitekture, koje, nažalost, unatoè zaštiti ubrzano propada.
Frese, Walter
City meat packing plant and cattle market
industrial architecture
modern architecture
Zagreb
The southeastern area of Zagreb was planned as an industrial zone. The City market and cattle fair complex, commissioned by the mayor Vjekoslav Heinzel, was the work of the German architect Walter Frese. Since 2000 the complex has been reused for other purposes, mainly as a (sub)culture venue. Many derelict industrial facilities have been succesfully converted to new uses in Zagreb and throughout Europe. This article aims to point out the great potential of this interesting project of modern architecture which rapidly deteriorates despite protection efforts.
naslijeða zgrada tehnièke kulture, odnosno industrije, aktualizirana je posljednjih desetljeæa u sklopu interdisciplinarnog podruèja industrijske arheologije. Taj segment naslijeða postupno se revalorizira i sve intenzivnije ukljuèuje na liste zaštiæene baštine, odnosno svjetske baštine UNESCO-a. Nakon gašenja primarne funkcije, tj. prestanka proizvodnje, proizvodni sklopovi uèestalo su prepušteni devastacijama.1 Do nove, sekundarne funkcije proizvodnog sklopa traje razdoblje svojevrsnoga funkcionalnog ‘vakuuma’. Provizorna korištenja napuštenog sklopa od strane, primjerice, nezavisne kulturne scene, u nekim sluèajevima afirmiraju nove moguænosti korištenja koje mogu prerasti i u novu trajnu funkciju. Kako su ti periferno graðeni industrijski sklopovi inicirali širenje gradova, tako je i danas njihovom preobrazbom i obnovom moguæe oplemeniti urbanitet tih dijelova širega gradskog centra. Zorni je i avangardni primjer zagrebaèke Gliptoteke HAZU, zbirke što je smještena u napuštenoj Kožari u Medvedgradskoj ulici, koja je prenamijenjena 1937.-1945. godine.
GRADSKA KLAONICA
I STOÈNA TRŽNICA, HEINZELOVA 66
CITY MEAT PACKING PLANT AND CATTLE MARKET, HEINZELOVA 66
• Obilježja lokacije na jugoistoènoj periferiji Zagreba - industrijska zona 20. st. - Sta-
ra zagrebaèka Klaonica2 djelovala je u Klaonièkoj ulici (današnja Bauerova ulica), u zoni koja se poèetkom 20. stoljeæa intenzivno urbanizira. Godine 1921. donesena je odluka o gradnji nove Gradske klaonice i stoène tržnice u Ulici Lašèinšèak (današnjoj Heinzelovoj ulici). Zona u jugoistoènoj periferiji Zagreba, naèelno definirana kao ‘Predjel za tvornice’, planski je predviðena za smještaj industrije još 1898. godine Generalnom osnovom o buduæem razvitku grada. Konkretniji prijedlog moderne industrijske zone u jugoistoènoj periferiji Zagreba uslijedit æe 1907. na temelju „Nacrta podruèja i okolice slob. i kr. glavnoga grada Zagreba. Osnova za buduæi razpored željeznièkih uredaba” Milana Lenucija.3 Neposredna blizina željeznièke pruge bila je bitan èimbenik za lociranje proizvodnih sklopova. Novi proizvodno-sajamski sklop, kao i niz drugih proizvodnih sklopova u tome dijelu grada, povezan je odvojcima željeznièkih kolosijeka sa sjevernom željeznièkom prugom. Izvorna Ulica Lašèinšèak (ispod koje teèe nadsvoðeni potok Lašèinšèak) danas nosi ime arhitekta Vjekoslava Heinzela, gradonaèelnika Zagreba, za èijeg je naèelnikovanja i inicirana izgradnja novoga sklopa Gradske klaonice i stoène tržnice.4
• Projekt izvedenoga klaonièko-sajamskog sklopa, Walter Frese, 1928.-1931. - Projekt velikoga sajamsko-klaonièkog sklopa povjerio je gradonaèelnik Vjekoslav Heinzel arhitektu Walteru Freseu iz Berlina, struènjaku za
1 Ako to razdoblje predugo traje, primjer zagrebaèkoga Paromlina ukazuje, katkada ni èinjenica zaštite ne pomaže u oèuvanju kulturnoga dobra od krajnjeg rušenja.
2 U Zagrebu je 1820. otvorena prva, a 1869. druga klaonica. [*** 1932.]
3 Kneževiæ, 1992: 169-197; Šepiæ, 2010: 239-249
4 „Priznanje za to da je došlo do izgradnje ove velike i lijepe graðevine, ide u prvome redu bivšemu naèelniku grada Zagreba, arhitektu Vjekoslavu Heinzelu. On je poveo pregovore i doveo do zakljuèka za izgradnju nove klaonice i stoène tržnice.” [Frese, 1932.a: 37]
5 Walter Frese (1872.-1949.), njemaèki je arhitekt sa sjedištem u Berlinu i specijaliziran na podruèju industrijske arhitekture. Bio je voditelj Tehnièkog ureda za projektiranje klaonica i stoènih tržnica, ali i odbora za nadzor takvih sklopova u Njemaèkoj i Austriji, i to s aspekta higijene, sigurnosti i kontrole. Autor je klaonièkih sklopova u Neussu (1903.-1905.), St. Johannu, Elbertfeldu, Bochumu, Rostoku, Zagrebu i dr.
6 Frese, 1932.a: 37
7 Laslo, 2011: 23
8 1928.-1929. Stambeno-poslovna zgrada Srpske pravoslavne opæine, Preobraženska 2 / Ilica, Zagreb (J. Denzler; M. Kauzlariæ; S. Kliska); 1928.-1931. Stambeno-poslovna zgrada Herzog i prolaz Harmica, Pod zidom 6 (rekonstrukcija i dogradnja stambeno-poslovne zgrade Gavella, Trg bana Josipa Jelaèiæa 6), (I. Fischer + atr. aut. Z. Nepenina udana Dumengjiæ); 1928. Stambena zgrada Blühweiss, Domagojeva 2 (H. Ehrlich); 1928.-1929. Stambena zgrada Deutsch, Vukotinoviæeva 3 (Z. Neumann); 1928.-1929. Stambeno-poslovna zgrada, Draškoviæeva 30 / Ðorðiæeva 23 (V. Šterk); 1928.-1931. Veslaèki klub Uskok na Savi (A. Urlich, devastiran) - sve u Zagrebu. [Uchytil, i sur., 2007.]
9 Velika dimenzija parcele potrebna je zbog koncentriranoga stoènog sajma (3200 grla stoke na dnevnoj bazi,
gradnju takvih sklopova.5 Arhitekt Frese izradio je projekt 1928. godine, gradnja se izvodila pod nadzorom projektanta6 i arhitekta Ivana Zemljaka iz Projektnog odsjeka Gradske uprave. Konzultativni nadzor provodio je i arhitekt Peter Behrens, glasovit njemaèki arhitekt koji je tada u Zagrebu boravio zbog projekta nadogradnje i preoblikovanja kuæe Feller na središnjemu zagrebaèkom Trgu bana Jelaèiæa.7 Za zagrebaèku modernu arhitekturu upravo je 1928. godina bila znaèajna jer je predstavljala prijelomnicu - godinu otkad su se u Zagrebu izgraðivale prve zgrade prema naèelima moderne arhitekture.8
Prema Freseovu projektu velika je parcela dimenzija 400´260 m razdijeljena na južnu stoènu tržnicu (odnosno sajmište) i sjeverni integrirani procesni industrijski blok Gradske klaonice. Cjelokupna zagrebaèka trgovina stoke odvijala se na tom prostoru, a dopremala se zaprežnim kolima (za koja je bila predviðena velika površina na južnome dijelu parcele) ili željeznièkim odvojcima na parcelu.9
Industrijski sklop klaonice uvuèen je u drugi plan parcele.10 Obilježava ga ortogonalna struktura prizemnih hala te gradacija visina prema sjeveru, gdje je dominirao dimnjak11 i visok toranj za vodu. Toranj za vodu, proporcija poput maloga nebodera12 obloženog crvenom opekom, s ekspresivnim cilindriènim betonskim aneksom, bio je znaèajan orijentir u širem prostoru jugoistoène periferije Zagreba. To je podruèje planirano za moder-
ali i pretpostavke potrebe 100% proširenja pojedinih dijelova pogona. [Frese, 1932.a: 38]
10 1928.-1931., izvedba: GP „Union d.d.”, uz tehnološku opremu poduzeæa „Škoda”, izvedbeni projekt konstrukcije: arh. Nikola Molnar. [Paladino, 2009./2010.: 151]
11 Dimnjak je u meðuvremenu srušen.
12 Zapravo, to je prva moderna visokogradnja u Zagrebu od 9 etaža. Tzv. Prvi zagrebaèki neboder, stambeno-poslovna zgrada Radovan, izveden je prema projektu Slavka Löwyja 1933.-1934. na uglu Masarykove 22 i Gunduliæeve ul., dok je Matica hrvatskih obrtnika kao ugraðena visokogradnja izvedena u Ilici 49 prema projektu Zvonimira Požgaja i Aleksandra Freudenreicha 1937.-1940.
13 „Nacrt podruèja i okolice slob. i kr. glavnoga grada Zagreba. Osnova za buduæi razpored željeznièkih uredaba” [Kneževiæ, 1992: 185; Šepiæ, 2010: 239-249]
14 Projekt prof. Drage Iblera - interpolacije nebodera na poèetku Ilice u novoplanirani Zakladni blok na Trgu bana Josipa Jelaèiæa 1929./30. - dr.sc. Željka Èorak interpretira u kontekstu teme ‘šišanja’ tornjeva zagrebaèke katedrale, projektnoga prijedloga Iblerova studenta na Umjetnièkoj akademiji, Mladena Kauzlariæa 1927. godine, odnosno ‘sakralizacije’ poslovnoga središta grada. Nadovezujuæi se ovdje na temu ‘desakralizacije’ središta Zagreba [Èorak, 1981: 166], na jugoistoku Zagreba intenzivna industrijalizacija u silueti grada tvori novu simboliku modernoga, industrijskoga grada, kasneæi pritom za zapadnoeuropskim središtima, podjednako koliko i dolazak prve željeznièke pruge u Zagreb 1862. godine, u odnosu na izgradnju željeznice u Velikoj Britaniji.
15 Frese, 1932.a: 38; Frese, 1932.b: 56
16 Frese, 1932.a: 38; Frese, 1932.b: 56. Uz natkriveni ulaz, gdje se pregledavala stoka, smješteni su upravna zgrada, laboratorij, zgrada za restoran, stambena zgrada direktora i veterinara.
nu industrijsku zonu planom Milana Lenucija iz 1907. godine.13 Tijekom gotovo cijeloga 20. stoljeæa jugoistoènim su predgraðem Zagreba dominirale vertikale dimnjaka i odreðivale industrijski karakter grada.14 Upravo je industrijalizacija ona potka kojoj Zagreb duguje svoj enormni rast i razvoj toga razdoblja. Prateæe zgrade uprave i laboratorija uz ulaze iz Heinzelove ul. obilježavala je ambijentu i tradiciji podreðena arhitektura, što je bio zahtjev Gradske uprave. Te zgrade tradicionalnijeg izraza tvorile su uliènu fasadu sklopa uz Heinzelovu ulicu. „Strogo je održan princip, da stanovi i prostorije koje ne pripadaju direktno poslovanju klaonice, leže izvan terena klaonice i tržnice te da su pristupaèni samo s uliène strane”, pojašnjava dalje projektant Frese.15 Kosi krovovi uliènih zgrada bili su ustupak arhitekta Fresea traženjima „uprave iz mjesnih lokalnih razloga”16, a ta èinjenica ukazuje da je upravo ‘uprava’ inzistirala na uvlaèenju moderne arhitekture u drugi plan parcele te rane 1928. godine. Oèiti je to pokazatelj opreznoga prihvaæanja moderne arhitekture, koje prvi projekti u Zagrebu datiraju od 1928. godine.
Prizemni industrijski sklop klaonice i stoène tržnice uvuèen je u drugi plan parcele. Niski prizemni sklop kubiènih formi obilježavala je
Sl. 2. Zagreb, lokacija planirane klaonice 1923. i ortofoto 2015.
Fig. 2. Zagreb, location of the planned meat packing plant in 1923 and ortophoto from 2015
Sl. 3. Gradska klaonica i stoèna tržnica, situacija sklopa
Fig. 3. City meat packing plant and cattle market, layout plan
obloga crvenom fasadnom opekom i betonski zid u donjoj zoni. Zenitalni potezi nadsvjetla17 omoguæavali su adekvatno osvjetljenje i prozraèivanje prilaznih komunikacija za dovoðenje stoke, odnosno diferenciranih prostora tržnice za razlièita ‘blaga’ - odnosno stoku, kako je tada nazivana. Projektant je posebnu pozornost pridavao diferenciranju komunikacija kupaca i prilaza stoke u tom sklopu stoène tržnice. U rješenju sklopa klaonice projektant Frese odbacio je prijašnji karakteristièan sustav spojenih dvorana i referirao se veæim dijelom na vlastitu realizaciju analognoga sklopa u Bochumu u Njemaèkoj, uvodeæi pojedine novitete na podruèju bivše Jugoslavije.18 Sustav viseæih transportnih traènica i èak 36 dizalica u interijeru prostora izveden je prema projektu tvornice „Škoda” u Èeškoj19, a dijelom je saèuvan i danas.
Kompleksan tehnološki proces klaonice objedinjavao je prostore staja za životinje, klaonice, obrade i analizu mesa do hladnjaèe, ledane i vodotornja20, te zgrade za proizvodnju pare. Sustav transporta na lokaciji integrirao je dostavu i odvoz vagonima putem željeznièkih kolosijeka, kolima s konjskom zapregom - do
interijerskih viseæih traènica i dizalica, te predstavlja kompleksno infrastrukturno rješenje. Ravni krov izbor je projektanta, kako zbog racionalizacije troškova i higijene prostora (izbjegavajuæi upotrebu drva) tako i zbog modernoga suvremenog izraza. Obloga modernih zgrada sklopa crvenom fasadnom opekom rijetka je u hrvatskoj modernoj arhitekturi toga razdoblja. Promišljen i uspješan spoj dvaju kontrastnih izraza, tradiciji i ambijentu podreðene arhitekture uz ulaznu zonu i avangardne arhitekture industrijskoga bloka21, odjeljivao je potez parkovnih prostora, danas znaèajnih pejsažnih vrijednosti.
• Znaèenje ostvarenja - Prilikom otvorenja sajamsko-klaonièkog sklopa, u sveèanom govoru visokih uzvanika reèeno je kako su „klaonica i tržnica grada Zagreba, sa stajališta tehnièkog i arhitektonskog, najbolje izvedena naprava sadašnjice”.22
U Heinzelovoj, nasuprot Gradskoj klaonici, potkraj tridesetih godina 20. stoljeæa izgraðuje se paviljonski sklop Veterinarskoga fakulteta prema projektu prof. Zvonimira Vrkljana (1937.-1962., u nekoliko etapa).23 Ova je lokacija odabrana za studij veterine zbog postojeæih nužnih programskih sadržaja koje je bilo moguæe koristiti u nasuprotnoj Gradskoj klaonici.24 Izvedbom komplementarne visokoškolske institucije sklopa Veterinarskoga fakulteta ostvaren je znaèajan doprinos urbanizaciji te periferne zone Zagreba, i to ponajprije sadržajem fakultetske namjene i modernom arhitekturom paviljonskog sklopa velikog mjerila.
Uz navedenu gradotvornu ulogu sklopa znaèajan je i utjecaj na druga srodna ostvarenja.25 Ujedno, vrijedno je istaknuti kako su u Hrvatskoj u meðuratnom razdoblju rijetki industrijski sklopovi ostvareni prema projektu
17 Arhitekt je nastojao da samo difuzna svjetlost sa sjeverne strane ulazi u prostor, a konstruiran je i zaštitni krov protiv prejakog osunèanja s drugih strana. Nadsvjetlo omoguæuje osvjetljenje, ali i prozraèivanje prostora. Zenitalno osvjetljenje primijenjeno je i na Gradskoj tržnici, Dolac 2, Zagreb (1926.-1930., Vjekoslav Bastl), te u operacijskim dvoranama Sanatorija dr. Jokoviæa, Klaiæeva ul. 16, Zagreb (1908.-1910., Ignjat Fischer).
18 Dvorana za omamljivanje životinja, prostor za pregledavanje na trihinelu itd. [Frese, 1932.a: 41]
19 Laslo, 2010: 23
20 „Klaonica posjeduje vlastitu opskrbu vodom pa je iznad ceste izmeðu tvornice leda i kotlovnice postavljena visoka vodospremnica, izvedena u modernom obliku.”
[Frese, 1932.b: 55]
21 Laslo, 2011: 23
22 Frese, 1932.a: 37; Frese, 1932.b: 57
23 Vrkljan, 1995: 159-162, Barišiæ Mareniæ, 2004: 167-177
24 Prvotna promišljanja za smještaj Veterinarskoga fakulteta „vezivala su se uz lokaciju” Poljoprivredno-šumarskog sklopa u Maksimiru, no nakon niza problemaizborom lokacije nasuprot Gradskoj klaonici ostvarena je racionalna odluka i redukcija izvedenih sadržaja toga paviljonskog sklopa [Vrkljan, 1995: 159-162; Barišiæ Mareniæ, 2004: 167-177]. Ujedno, sukladno suvremenim
arhitekata. Uz iznimku zaboravljenih tvornica - Tvornice aluminija u Lozovcu pokraj Šibenika arhitekta Vladimira Potoènjaka (1936.1939.) i Zavoda za proizvodnju lijekova u Kalinovici pokraj Samobora arhitektice Zoje Dumengjiæ (1939.-1944.)26 - ovo ostvarenje njemaèkog arhitekta Waltera Fresea prethodi intenzivnijem arhitektonskom promišljanju i izvedbama tvornièkih sklopova koje æe uslijediti nakon Drugoga svjetskog rata prema projektima arhitekata.27
Cijeli niz publiciranih prikaza sklopa Gradske klaonice u struènoj literaturi ukazuje na znaèenje tog ostvarenja. U sklopu prvoga godišta struènog èasopisa „Graðevinski vjesnik” autorski prikaz djela njemaèkog arhitekta Waltera Fresea 1932. godine objavljen je u dva dijela.28 Osvrt na tu zagrebaèku realizaciju objavljen je i u znaèajnome njemaèkom èasopisu „DBZ - Deutsche Bauzeitung” 1933. godine.29 Arhitekt Aleksander Laslo, jedan od vodeæih poznavatelja zagrebaèke arhitekture, prikazani je klaonièki sklop 2011. godine uvrstio i u Arhitektonski vodiè Zagreba. 30 U vodièu koji objedinjuje najznaèajnija ostvarenja zagrebaèke arhitekture 1898.-2010. taj industrijsko-sajamski sklop predstavlja jedini primjer te tipologije i time je njegovo istaknuto znaèenje posebnije. Unatoè tomu, „klaonica... godinama propada, mada (ili upravo zbog toga) se radi o zaštiæenom kulturnom dobru velike i arhitektonske i tržišne vrijednosti”, pronicljivo navodi Barbara Matejèiæ u tekstu Industrijska baština dobro gori. 31
POSTOJEÆE STANJE
PRESENT CONDITION
Ovi su pogoni bili u sastavu nekoliko poduzeæa za preradu i distribuciju mesa. Recentna su poduzeæa „Sljeme” i „Zagrepèanka”, po
visokoškolskim tendencijama, integriranje visokoškolskog procesa s proizvodnim sklopovima, svojevrsni ‘cluster’, koji je u Hrvatskoj postojao i u Sisku (studij metalurgije i Željezara Sisak).
25 Zavod za proizvodnju lijekova u Kalinovici pokraj Samobora, arhitektice Zoje Dumengjiæ, 1939.-1944., utjecaj generira u formiranju visokoga vodotornja analognih proporcija i strukturiranju sklopa za smještaj životinja [Barišiæ Mareniæ i sur., 2008: 16-20]. Institut s klinikama za porodiljstvo i kirurgiju (1957.-1959., arhitekti Zvonimir Vrkljan i Ninoslav Kuèan), ostvaren u nasuprotnom sklopu Veterinarskoga fakulteta, obilježavaju trijemovi sa zenitalnim osvjetljenjem. [Barišiæ Mareniæ, 2004: 167-177]
26 Barišiæ Mareniæ, Medak, 2008: 16-20
27 Naime, u tome razdoblju u Hrvatskoj industrijske i infrastrukturne sklopove realizirali su veæinom ovlašteni graditelji ili inženjeri graðevine, a u manjem broju arhitekti.
28 Frese, 1932.a: 37-42; Frese, 1932.b: 53-57
29 Siewert, 1933: 35-42. Nevelik je broj struènih prikaza moderne hrvatske arhitekture prisutan u europskim izdanjima, stoga je i ova èinjenica to znaèajnija.
30 Laslo, 2011: 23
31 http://pogledaj.to/arhitektura/industrijska-bastinadobro-gori/
32 *** 2015: 12
kojoj se sklop èesto i naziva. Sklop klaonice i mesnopreraðivaèke industrije djelovao je do 2000. godine, kada je napušten pa je pokrenut steèajni postupak. Grad Zagreb kupio je 2001. godine taj sklop, a zbog neriješenih imovinsko-pravnih odnosa pokrenut je sudski postupak te danas sklopom upravlja Zagrebaèki holding.32 Južni, otvoreni dio parcele nije više u sastavu sklopa pa je recentno izgraðen.
Aktualan je svojevrstan funkcionalni ‘vakuum’, koji uèestalo obilježava napuštene sklopove tehnièke kulture nakon gašenja prvotne funkcije do njegove prenamjene i obnove. Posljednjih petnaest godina obilježavaju provizorna korištenja klaonièkog sklopa. Izniman potencijal takvih napuštenih industrijskih sklopova èesto prva prepoznaje alternativna kulturna scena. Klaonièki je sklop udomio u tome razdoblju niz koncerata, izložaba, performansa i predavanja, ali i skvotera. Dan D - sajam dizajna veæ se godinama vrlo uspješno održavao u prostorima Gradske klaonice. Minimalne intervencije potrebne su za provizorna korištenja sklopa i ilustriraju tzv. bottom-up pristup, koji može biti i trajno rješenje ili uspješno inicirati nove permanentne namjene i intervencije. Ujedno, sklop je sve uèestalije tema promišljanja i studenata, kako Arhitektonskog fakulteta tako i Akademije dramske umjetnosti Sveuèilišta u Zagrebu.
Sklop Gradske klaonice zaštiæeno je kulturno dobro od 2004. godine. Registriran je sklop zgrada i pejsažnog okruženja kao Industrijski krajolik - povijesna cjelina industrijskoga
Sl. 6. Prodavaonica mesa, vodotoranj i strojarnica, izvorna fotografija sa sjeveroistoka
Fig. 6. Butcher shop, water tower, and engine-house, original photograph from northeast
Sl. 7. Otpremna hala
Fig. 7. Shipping room
Sl. 8. Istoèno proèelje sklopa Gradske klaonice i interne ceste
Fig. 8. East elevation of the City meat packing plant complex and internal road
kompleksa „Gradska klaonica i stoèna tržnica”33, a „Mjere zaštite odnose se na potrebu oèuvanja izvorne povijesne strukture procesnog postrojenja, koje svojim smještajem, volumenom i oblikovanjem dokumentira jedno znaèajno razdoblje u razvoju grada i u bitnome odreðuje njegovu povijesnu urbanu matricu. Oèuvanje povijesne graðevne strukture podrazumijeva restituciju i sanaciju graditeljskog fonda spomenièke vrijednosti, uz moguænost neinvazivne adaptacije i prenamjene, te moguænost rekonstrukcije i uklanjanja objekata bez osobitih vrijednosti i gradnju prema detaljnim konzervatorskim uvjetima”. Iz cijeloga sklopa izuzet je južni dio parcele stoène tržnice, èime izvorni sklop gubi autentièan okvir, a pojedine obodne prigradnje predviðene su za rušenje.
PERSPEKTIVE RAZVOJA ZAŠTIÆENOGA SKLOPA
PROTECTED COMPLEX AND DEVELOPMENT PERSPECTIVES
Prema Generalnome urbanistièkom planu Grada Zagreba34 sklop Gradske klaonice nalazi se unutar površine za koju je planirana mješovita namjena, pretežito poslovna (M2).35 Sklop „Zagrepèanke” u Heinzelovoj ulici jest zona Gradskog projekta, za koji je predviðen raspis natjeèaja.36 Prema recentnim izmjenama i dopunama GUP-a iz 2013. godine „Na podruèju Zagrepèanka - Heinzelova, J. Gredelj, ... preispitat æe se i moguænost gradnje graðevina viših od 9 etaža”.37 Na temelju te znakovite Odluke o izmjenama GUP-a slute se vizije novoga sklopa.
Danas sklop nekadašnje Gradske klaonice nije adekvatno iskorišten pa je zbog neodržavanja izložen rapidnom propadanju. Aktualna su provizorna korištenja prostora u skladišne svrhe na temelju natjeèaja Zagrebaèkog holdinga grada Zagreba koncem 2014. godine. Sklop je ponuðen u zakup za „skladište, posrednièke usluge, agencije, sportske, uredske, trgovaèke, proizvoðaèke i preraðivaèke djelatnosti, na razdoblje od pet godina”, uz stanovite napomene.38
S druge strane, ova golema i saèuvana industrijska struktura ima velikih potencijala za
obnovu i prenamjenu. Potencijale prenamjene zorno ilustriraju istaknuti europski primjeri, od kojih su pojedini prikazani i u ovome radu. Ujedno, potrebno je osvijestiti kako i u urbanome tkivu Zagreba postoji nekoliko uspjelih primjera obnove industrijskog naslijeða za raznovrsne nove namjene - od stanovanja, muzejskih i galerijskih namjena do radikalnijih zahvata za trgovaèke i druge namjene. Premda su ostvarenja pretežito samo parcijalne intervencije u izvornim industrijskim sklopovima, njihova je prenamjena vrlo dobro prihvaæena u struènoj, ali i široj javnosti. I tu èinjenicu treba osvijestiti i afirmirati te razbijati predrasude o industrijskom naslijeðu - donedavno izrazito podcijenjenom segmentu graditeljske baštine. Obnovu treba racionalno promišljati i u financijskom pogledu. O tome svjedoèe zapadnoeuropski primjeri ostvareni na temelju iscrpnih feasibility studija kojima se analizira isplativost svake intervencije. Interdisciplinaran pristup ovoj specifiènoj tematici jedini je moguæi preduvjet kvalitetnoj obnovi toga vrijednog i znaèajnog segmenta graditeljskog naslijeða.
• Intervencije na napuštenim industrijskim sklopovima Zagreba - Na primjeru zagrebaèke industrijske baštine i njezine samo djelomiène obnove cijeli je niz ostvarenja, ali veæim dijelom samo parcijalnih intervencija. Njihov sažeti prikaz ima namjeru ilustrirati potencijale takvih obnova, ostvarenja koja su dobro prihvaæena od strane šire javnosti. Pojedine obnove okrunjene su i najvišim strukovnim, domaæim nagradama i meðunarod-
33 http://www1.zagreb.hr/Galerijakd.nsf „Cjelovitost i oèuvanost autentiène graditeljske strukture, te prepoznatljivo prostorno-organizacijsko funkcioniranje postrojenja Povijesnu cjelinu sklopa ‘Gradske klaonice i stoène tržnice’ èine važnim ostvarenjem znaèajnoga povijesnog razdoblja u razvoju grada Zagreba, te ga nedvojbeno oznaèuju svojstvom kulturnog dobra. Oèuvana izvorna graðevna struktura procesnog postrojenja zauzima istaknuto mjesto unutar industrijske arheologije zagrebaèke i cjelokupne hrvatske graditeljske baštine, te kao takva takoðer pridonosi odreðenju kulturnog dobra. Graðevinska supstancija koja je adaptacijama i dogradnjama bitno izmijenila strukturu, iako posjeduje stanovitu vrijednost, izdvajanjem je prostora stoène tržnice ostala izvan konteksta, te, kao ni kasnije gradnje, nema obilježja kulturnog dobra.” [Paladino, 2009/2010: 151]
34 Generalni urbanistièki plan Grada Zagreba (Službeni glasnik Grada Zagreba 16/2007., 8/2009. i 7/2013.) utvrðuje temeljnu oragnizaciju prostora, zaštitu prirodnih, kulturnih i povijesnih vrijednosti, korištenje i namjenu površina s prijedlogom uvjeta i mjera njihova ureðenja, za podruèje od oko 220 km2 i obuhvaæa uže gradsko podruèje izmeðu medvednièke šume i zagrebaèke obilaznice, ukljuèujuæi i njegovo povijesno središte.
35 Kartografski prikaz 1. Korištenje i namjena prostora, mj. 1:5000.
36 Gradski se projekti izraðuju za zahvate u prostoru gdje je Grad partner u realizaciji, bilo da je vlasnik zemljišta bilo da je veæ uložio ili æe tek ulagati kako bi stvorio novu gradsku kvalitetu (graðevine javne i društvene namjene, parkovi, infrastruktura i sl.). Podruèja i teme gradskih projekata obuhvaæaju i prenamjenu stare industrije. [http://www1.zagreb.hr/zagreb/slglasnik.nsf]
nim priznanjima. No s druge strane, prikazani i analizirani sklop Gradske klaonice sa stoènom tržnicom nužno je u kontekstu obnove promatrati cjelovito, a ne segmentirano. Stoga su u prilogu navedene cjelovite prenamjene odabranih europskih ostvarenja kao referentni primjeri koji zorno ilustriraju potencijale takvih obnova.
Jugoistoèna periferija Zagreba uz Radnièku cestu, južno od željeznièke pruge, planski je predviðena za industrijsku zonu Zagreba poèetkom 20. stoljeæa. Stoljeæe poslije industrijske su hale uglavnom izgubile primarnu funkciju. Njihove sudbine obilježava široka skala - od devastacija, postupnih degradacija do spontanih ili promišljenih obnova.
U dijelovima napuštene tvornice Katran39 na Radnièkoj cesti, nakon niza požara, glumac Mario Petrekoviæ uredio je velik stambeni prostor te je snimljen niz spotova, ureðen je klupski prostor, održane su kazališne predstave, koncerti, snimanja, izložbe i dr. Primjer je to bottom-up intervencije40 koju obilježavaju adaptacije i improvizacije, a iniciraju neprofitne grupacije ili pojedinci limitiranih ekonomskih sredstava. Ali unatoè tomu, neupitan je njihov pozitivni utjecaj u smislu oplemenjivanja sadržaja suvremenoga grada, a u konaènici i oèuvanja industrijske baštine u kojoj habitiraju.
Napuštenu Tvornicu papira na Zavrtnici41 danas koriste brojni korisnici. Sklop zgrada, koji je postavljen poštujuæi dispoziciju istok-zapad, u otklonu je na postojeæu matricu Zavrtnice. Agencija Bruketa&Žiniæ OM jedan je od
37 *** 2013.
38 http://www.zgh.hr/default.aspx?id=9326
39 Hrvatsko graðevinsko asfaltno poduzeæe djeluje od 1890. Poduzetnik Antun Res (izvoðaè brojnih zgrada u Zagrebu prve polovice 20. st.) preuzima poduzeæe koje prerasta u tvornicu graðevinskog materijala pod imenom Industrijsko i graðevinsko poduzeæe Antun Res, s gotovo 300 zaposlenih i podružnicom u Ljubljani. Tvornièki sklop na Radnièkoj cesti napušten je 1994.
40 Prema paradigmi o ‘tri urbanizma’ autora Douglasa Kelbaugha. [Kelbaugh, 2001.]
41 Paladino, 2009/2010: 163; Paladino, 2011: 744-745; Paladino, 2013: 321. Tvornica papira adaptacija je i dogradnja Gradske živodernice za potrebe Tvornice papira, s novim gradnjama ostvarena 1894.-1895., a 1905. bila je potpuno dovršena prva etapa gradnje prema projektima arhitekata Hönigsberga i Deutscha. Zbog poratnih modernizacija i adaptacija (Lav Horvat i dr.) ostala je znatno izmijenjenoga izvornoga industrijskoga graditeljskog sklopa.
42 Autori obnove: Brigada arhitekti, interijer, 2013.: Damjan Geber, David Kabalin, Marina Brletiæ, Kristina Jeren, Lorenzo Cetina, Marija Šarušiæ; dizajner Simon Morasi Piperèiæ.
43 „Iconic Awards prvo je neutralno meðunarodno natjecanje fokusirano na interakciju arhitekture i dizajna kao disciplina, razmatrajuæi njihovu integraciju u urbanom, kulturnom i ekonomskom kontekstu. Tako su Iconic Awards žiriju, osim graðevine kao takve, jednako važni i detalji, materijali, dorade te naèin na koji prostor komunicira poruku.” [http://bruketa-zinic.com/hr/2015/07/14/zagrebacka-tvornica-toalet-papira-uz-crkvu-u-st-moritzu/]
istaknutijih korisnika sklopa, a taj segment obilježava grafizam proèelja kojim dominira hipertrofirana tipografija i crno-bijeli kolorit. Interijer tvornièkih prostora, realizacije Brigada arhitekata42, ostvaren je skromnim budžetom, ali vrlo uspjelo, inspirativno i usklaðeno potrebama dizajnerske agencije. Upravo je ostvarenju interijera Agencije Bruketa&Žiniæ OM dodijeljena nagrada natjecanja Iconic Awards u kategoriji korporativnih interijera, i to za koncept kreativnoga i ekonomiènoga uredskog prostora.43
Nagrade za kvalitetne prenamjene uèestalo okrunjuju prenamjene napuštenih industrijskih zgrada. Strukovna nagrada za interijer „Bernardo Bernardi” za najuspješnije ostvarenje na podruèju oblikovanja i unutrašnjeg ureðenja dodijeljena je 2011. godine Laubikuæi za ljude i umjetnost za obnovu nekadašnjega Tekstilnog skladišta TKZ-a (izvorno jahaonice Konjanièke vojarne, Graðevinsko poduzeæe Eisner-Ehrlich, 1910.). Ostvarenje na zagrebaèkom Èrnomercu, koje potpisuju arhitektice Alenka Gaèiæ-Pojatina, Branka Petkoviæ, Ana Krstuloviæ i Morana Vlahoviæ, znaèajno je sadržajno obogaæenje koje je pridonijelo urbanitetu toga zapadnog dijela gra-
Sl. 12. Klaonica, interijer, izvorno stanje Fig. 12. Meat packing plant, interior, original condition
Sl. 13. Gradska klaonica, devastirani interijer, 2011. (Dan D - sajam dizajna)
Fig. 13. City meat packing plant, devastated interior, 2011 (D Day - design fair)
Sl. 14. Agencija Bruketa&Žiniæ OM (Brigada arhitekti) u prostoru bivše Tvornice papira na zagrebaèkoj Zavrtnici (nagrada „Iconic Awards” u kategoriji korporativnih interijera za koncept kreativnoga i ekonomiènoga uredskog prostora)
Fig. 14. Bruketa&Žiniæ Om Agency (Brigada) in a former paper factory in Zavrtnica, Zagreb (awarded by the Iconic Awards competition jury in the corporate interior category for the concept of a creative and economical office space)
da, koji se razvio uz prvu izvedenu željeznièku prugu u Zagrebu. I danas ga obilježava isprepletanje zona industrijskih sklopova, vojarni i stanovanja. Obnovi izvorne jahaonice odnosno skladišta TKZ-a prethodila je preventivna zaštita 2003. godine i konaèno zaštita, odnosno registracija povijesnog i graðevinskog sklopa 2005. godine44, što ukazuje na sve intenzivniji doprinos Gradskoga zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode u Zagrebu u oèuvanju zagrebaèkoga industrijskog naslijeða recentnih godina.
Unatoè brojnim devastacijama industrijskoga naslijeða, Zagreb obilježava i široka skala ostvarenja i prenamjena napuštenih tvornièkih sklopova. Inicirane su prenamjenom napuštene Kožare (Tvornica koža) u Medvedgradskoj ulici za današnju Gliptoteku HAZU 1937.-1945. godine, koja je ostvarena s minimalnim intervencijama. Prenamjena zagrebaèkoga industrijskog sklopa za kulturne svrhe, odnosno izložbene prostore, predstavlja avangardni primjer i u svjetskim i europskim relacijama. Osvijestimo tu èinjenicu, na koju Zagreb treba biti ponosan. Upravo potaknuti i inspirirani takvom baštinom, s osobitom pažnjom pristupimo oèuvanju i obnovi sklopova saèuvanoga industrijskoga graditeljskog naslijeða.45
stitucije. Njena zbirka obuhvaæa britanske umjetnine od 1500. godine te bogatu zbirku moderne i suvremene umjetnosti internacionalnih umjetnika. Skladišne zgrade na Albert Docku na obali u Liverpoolu prenamijenjene su za potrebe Tate Gallery 1988. godine prema projektu Jamesa Stirlinga. Istaknuti je to primjer obnove industrijskog naslijeða za kulturne svrhe, koji æe prethoditi obnovi napuštene termoelektrane u središtu Londona za drugu, sestrinsku instituciju Tate Gallery. Elektrana Bankside izgraðena je nakon Drugoga svjetskog rata zbog potreba opskrbe elektriènom energijom. Lokacija na rijeci Temzi, na mjestu uništenom njemaèkim bombardiranjem tijekom Drugoga svjetskog rata, nasuprot katedrali St. Paul, izazvala je u doba gradnje 1947.-1952. (1960.) velike proteste javnosti. Stoga je i visina velikoga dimnjaka limitirana visinom kupole katedrale sjeverno od rijeke Temze. Njezin je projektant Sir Giles Gilbert Scott, autor katedrale u Liverpoolu, Baterrsea Power Station i karakteristiène telefonske govornice.
Sl. 15. Lauba - kuæa za ljude i umjetnost u prostoru nekadašnjega tekstilnog skladišta u Zagrebu (nagrada „Bernardo Bernardi” 2011.; Alenka Gaèiæ-Pojatina, Branka Petkoviæ, Ana Krstuloviæ i Morana Vlahoviæ)
Fig. 15. Lauba - People and Art House in the former textile warehouse, Zagreb (2011 Bernardo Bernardi award, Alenka Gaèiæ-Pojatina, Branka Petkoviæ, Ana Krstuloviæ and Morana Vlahoviæ)
• Referentni europski primjeri obnova industrijske baštine - Radi ilustriranja moguæih i poželjnih scenarija obnove sažeto su prezentirani i neki od najznaèajnijih zapadnoeuropskih primjera obnove napuštenih industrijskih sklopova, pa èak i cijele regije. Velikim potencijalom koji ti prostori imaju i oplemenjeni kreativnom intervencijom arhitekata, oni oplemenjuju postindustrijski grad i regiju, poluèuju najviše strukovne nagrade i transformiraju postindustrijske sklopove u generatore gospodarske moæi - žarišta urbanih prostora i identiteta grada 21. stoljeæa. Obnova zgrada tehnièke kulture za potrebe Galerije Tate ima istaknut doprinos u kontekstu afirmiranja djelatnosti interdisciplinarne grane industrijske arheologije. Svjetski su poznati primjeri obnova zgrada tehnièkog naslijeða u Liverpoolu 1988. i Londonu 1994.2000. za izložbene prostore ove istaknute in-
Elektrana je prestala s radom 1970-ih zbog poskupljenja goriva nakon naftne krize. Uslijedila je karakteristièna faza s nizom varijacija na temu, nakon gubitka primarne funkcije industrijskih zgrada i konaène obnove. Impresivna struktura postupno je propadala, a Gradska uprava odbila ju je zaštititi. Buène debate o njenoj sudbini kulminirale su 1993. emisijom BBC-ja, koja je posljedièno dovela do odluke o kupnji napuštene elektrane od strane Tate Gallery. Godine 1994. raspisan je arhitektonski natjeèaj.46 Pristigli radovi nudili su širok splet rješenja koja su zadirala u postojeæu strukturu, što je bilo omoguæeno èinjenicom da elektrana nije bila zaštiæena kao vrijedna graditeljska baština.47 Švicarski dvojac arhitekata Jacques Herzog i Pierre de Meuron, impresionirani strukturom elektrane od opeke, za razliku od ostalih laureata, svoju su intervenciju sveli na minimum. Zadivljeni njezinom snagom, pribjegli su, kako sami
44 Paladino, 2009./2010: 157
45 Prije nego što je prekasno, o èemu svjedoèi primjer srušene zgrade Paromlina.
46 Tate Modern u Londonu: natjeèaj 1994.-1995., projekt Herzog & de Meuron 1995.-1997., izvedba 1998.-2000.
47 Spomenimo projektna rješenja Tadaa Anda, Davida Chipperfielda, Rafaela Monea, Rema Koolhaasa, Renza Piana, te laureata Herzoga & de Meurona. [Moore, et al., 2000: 18-19]
48 „Our strategy was to accept the physical power of Bankside’s massive mountain-like brick building and to even enhance it rather than breaking it or trying to diminish it. This is a kind of Aikido strategy where you use your enemy’s energy for your own purposes. Instead of fighting it, you take all the energy and shape it in unexpected and new ways.” The Pritzker Architecture Prize, Jacques Herzog and Pierre de Meuron, 2001., Laureates (Biography) [http://www.pritzkerprize.com/]
49 Poveznicu toga ulaza i sjevernije katedrale sv. Paula ostvarila je realizacija Millenium Bridgea arhitekta Sir Normana Fostera.
navode, tehnikama koje koriste aikido- borci, koji u borbi neprijateljevu snagu koriste na nepredvidive naèine, a ne jednostavno suprotstavljanjem.48 Minimalistièka intervencija u eksterijeru zgrade ukljuèivala je jedino adiciju translucentnoga izduženog aneksa na krovnoj etaži i decentnog akcenta na vrhu dimnjaka. Glavne prilazne osi artikulirane su sa sjevera, pored dimnjaka na koti terena49, i sa zapada pješaèkom rampom koja se spušta u veliku halu turbina.50 Prostor hale turbina, kote poda ispod kote površine Temze, proteže se i punom visinom zgrade te predstavlja poveznicu s mjerilom Londona.51 Gotovo polujavan karakter prostora dominira cijelom zgradom te sadržajno i oblikovno predstavlja svojevrstan dnevni boravak grada oplemenjen frekventnim izmjenama umjetnièkih performansa. Dostupan je svima jer je recentno ulaz u muzejske institucije Londona besplatan pa time nudi kvalitetno i sadržajno provoðenje slobodnoga vremena svim slojevima puèanstva i brojnim turistima. To je vid oplemenjivanja prostora i sadržaja suvremenoga grada koji je uzor svima.
Obnova devastirane regije Ruhr u Njemaèkoj svjetski je poznat primjer koji obuhvaæa jednu od najveæih konurbacija uz rjeèicu Emscher u pokrajini Sjeverna Rajna - Vestfalija. Intenzivni proces industrijalizacije zapoèet u drugoj polovici 19. stoljeæa, okonèan je do poèetka 1970-ih godina. Velika gospodarska kriza, nezaposlenost i pejsaž obilježen napuštenom teškom industrijom i rudnicima, nakon niza nedoumica doveli su do obnove u sklopu IBA Emscher Parka. Vlasti su prethodno otkupile napuštene industrijske komplekse, uslijedila je zaštita te je u sklopu desetogodišnjeg procesa usmjerenog na urbanu, kulturnu, gospodarsku i socijalnu obnovu regije rezultiralo meðunarodnom izložbom graditeljstva 1999. godine (Internationale Bauaustellung). Projekti su tematski grupirani u osnovnim grupama: Krajobrazni park Emscher, Ekološka obnova Emscher sustava,
50 Za hlaðenje turbina na koti ispod kote Temze korištena je voda rijeke.
51 U sjevernome uzdužnom traktu uz dimnjak, uz prostore bojlera elektrane smješteni su izložbeni prostori, prostor za èlanove i restoran na vrhu. Južni zid bojlerskih prostora artikuliran je kao izlog razlièitih prostora iza njega, s nastojanjem arhitekata da se muzej ne prezentira pomoæu maketa, nego da se posjetiteljima otkriva u svome tijelu, sagledivom iz hale turbina. Južni aneks piramidalne forme izdiže se iznad tri kružna spremnika plina u podrumu te je prema projektu izvornoga dvojca pred dovršetkom.
52 *** 1999.
53 Rudarski sklop realiziran je 1930-ih prema projektu arhitekata Fritza Schuppa i Martina Kremmeera, a inspiriran je tradicionalnom fahwerk konstrukcijom, izveden od èeliène konstrukcije s ispunom od opeke, na tradiciji Bauhausa.
54 SAANA potpisuje realizaciju obrazovne institucije Zollverein za menadžment i dizajn.
Rad u parku, Gospodarski i socijalni impulsi za razvoj gradova, Stanovanje (novogradnje i obnove), Kultura industrije i turizam, te Umjetnost.52 U postindustrijskoj regiji Emscher kultura je prezentirana kroz 20 kulturnih ruta i 19 žarišnih toèaka. U bogatoj mreži istièe se sklop Zeche Zollverein XII53 u Essenu, koji je uvršten na listu svjetske baštine UNESCO-a 2001. godine. Za cijeli je sklop (uz rudarska okna i koksaru) s okolnim podruèjima na rubu Essena urbanistièki Master plan izradio Rem Koolhaas (OMA), koji istièe karakter izvornih prostora, a nove programe predviða u obodnim zonama.54 Arhitekt Rem Koolhaas ujedno ostvaruje obnovu zgrade praonice ugljena (Kohlenwasche) u Centar za posjetitelje i Muzej Rajnske oblasti, restituirajuæi izvorne odrednice prostora te uzdižuæi kotu ulaza na kotu +24 m, s prilaznim eskalatorom koji je formom referentan postojeæim konvejerima, a osvjetljenjem užarenim peæima regije. U kotlovnici rudnika interpoliran je Muzej dizajna, ostvaren prema projektu Sir Normana Fostera. Ostvarenje koje zadržava jedan postojeæi bojler intaktnim, a u prostoru kotlovnice s preostalih pet bojlera minimalistièkom intervencijom disponira dizajnerske artefakte - dobitnik je Red Dot Awarda. Ovi istaknuti arhitektonski primjeri obnove ilustriraju izuzetnu intervenciju koja je transformirala postindustrijsku regiju i novo kulturno podruèje - suvremenu konurbaciju (od 5 milijuna stanovnika) kojoj je 2010. dodijeljen i naslov Europske prijestolnice kulture.
U kontekstu tipologije klaonièkoga sklopa i stoène tržnice, uz niz europskih primjera kvalitetne obnove, u ovome su prikazu izdvojene intervencije na klaonicama u Parizu i Madridu. Natjeèaj iz 1984. godine za nekadašnji klaonièki sklop na sjeveroistoku Pariza težio je formiranju urbanoga parka 21. stoljeæa, razlièitog od dekorativnih parkova povijesnih razdoblja. Izniman odziv od èak 470 radova rezultirao je jednim od najveæih natjeèaja osamdesetih godina 20. stoljeæa. Laureat Bernard Tschumi na prostoru La Villettea osmislio je park za 21. stoljeæe, kao novo društveno poprište, mjesto raznovrsnih kulturnih, scenskih, rekreativnih i niza drugih dogaðanja. Parkovnu površinu strukturirao
Sl. 16. Gliptoteka HAZU u napuštenoj Tvornici koža u Zagrebu, 1937.-1945.
Fig. 16. Glypthotheque of the Croatian Academy of Sciences and Arts in the abandoned tannery and leather production facility, Zagreb, 1937-1945
prema nizu natjeèajnih projekata u etapama za polivalentni kulturni centar
17. Matadero, Madrid - meat packing plant complex from the early 20th century revitalized in stages and converted into a multi-purpose cultural centre according to a series of competition projects
Sl. 18. La Villette, Pariz - urbani park 21. st. na prostoru bivše klaonice (arh. Bernard Tschumi, 1984.-1987.), obnova klaonièke hale za kulturne svrhe, La Grande Halle La Grande Halle de la Vilette (arh. Berdard Reichen i Philippe Robert, 1985.-2007.)
Fig. 18. La Villette, Paris - urban park of the 21st century in the former meat packing plant (architect Bernard Tschumi, 1984-1987), converted to cultural uses, La Grande Halle La Grande Halle de la Villette (architects Berdard Reichen and Philippe Robert, 1985-2007)
je kroz karakteristiène slojeve: Raster (120 m) koji formira 26 toèaka (Folies - crvenih objekata u dekonstruktivistièkom stilu), Linijepromenade i Površine, namijenjene tematskim vrtovima. Preostala klaonièka hala (La Grande Halle de la Villette, 19. st.) tangentno je postavljena uz ulaznu promenadu u park. Obnovljena je prema projektu francuskoga dvojca specijaliziranog na tom podruèju, arhitekata Berdarda Reichena i Philippea Roberta (1985.-2007.). Klaonièka hala iz 19. stoljeæa koristi se za raznovrsna kulturna dogaðanja: izložbe, promocije, koncerti i predstave. Varijabilni naèin korištenja omoguæen je sustavom pokretnih pasarela i stubišta, koji omoguæuju fleksibilno korištenje prostora za širok spektar raznovrsnih namjena. Recentna iskustva obnove klaonice Matadero u Madridu (Luis Bellido, 1911.-1924.), koja se inicijalno od 1970-ih prenamjenjuje za kulturne i upravne svrhe - uza znaèajnu suradnju voditelja pojedinih institucija i umjetnika koje udomljuje te natjeèajnih laureata za svaku pojedinu halu - pokazuju kako se i sa skromnim financijskim sredstvima može oèuvati sklop industrijske baštine i ostvariti njegova etapna obnova, a time i višeslojno oplemenjivanje prostora grada. Madridski primjer sklopa Matadero zorno ukazuje na potencijale i moguænosti obnove i s ogranièenim budžetom, ukljuèivanjem struènjaka interdisciplinarnih podruèja. Ujedno, tim su se ostvarenjem afirmirali mahom arhitekti mlaðe generacije koji ostvaruju ove parcijalne prostore: Galerija Intermediae (arh. Arturo Franco, Fabrice Van Teslaar i Diego Castellanos /projekt interijera/, 2007.), Central de Diseño (arh. José Antonio García Roldán, 2007.), Naves del Español (arh. Emilio Esteras i Justo Benito, 2007.), Radionica i ured uprave (arh.
Arturo Franco, 2010.), Trg i ulica Matadero (arh. Francisco Burgos i Ginés Garrido, 2011.), Hala 16 (arh. Alejandro Virseda, Jose Ignacio Carnicero i Ignacio Vila Almazan, 2011.), Cineteca i kantina (arh. Jose Maria Churtichaga i Cayetana de la Quadra Salcedo, 2011.), te Glazbena hala (arh. María Langarita i Víctor Navarro, 2011.).55 Posljednja navedena hala ujedno je i dobitnik nagrade „Mies Van der Rohe”. Hala Abierto X Obras ostavljena je intaktna nakon požara, bez intervencije 2007., kao pokazatelj izvornoga karaktera prostora u koji se interveniralo, a ujedno udomljuje brojne suvremene instalacije umjetnika. Prenamjena sklopa Matadero za kulturne svrhe inicirana je sagledavanjem sklopa i u širem kontekstu Madrida, kao južni akcent pravca artikulirane kulturne osi grada koja povezuje muzejske institucije: Thyssen-Bornemisza Museum, Muzej Prado, Musée Reina Sofia i Caixa Forum (obnovljena elektrana Central Eléctrica del Mediodía za Muzej moderne umjetnosti prema projektu arhitekata Herzog & de Meuron, 2008.). Druga komponenta obnove Matadero sklopa jest afirmacija zapuštenoga prostora uz rijeku Manzanares na jugu i izgradnja novoga pješaèkog mosta. Ujedno, ostvareno je i upuštanje jakoga prometnog koridora u toj zoni te artikuliranje pješaèke šetnice uz rijeku. Cijela intervencija uklapa se u potku nastojanja Madrida da se istakne kao novo kulturno središte.
Nova namjena zagrebaèkog sklopa još je uvijek neizvjesna, dok s druge strane madridski primjer zorno ocrtava kvalitetnu i inovativnu obnovu. I dok je za zagrebaèki sklop predviðen raspis natjeèaja (ali i izgradnja do 9 katova visine), madridski je sklop obnovljen na temelju natjeèaja u sklopu izvornih gabarita. Kompariranjem istovrsnih tipoloških primjera s poèetka 20. stoljeæa (u Zagrebu i Madridu) nastoji se afirmirati još neiskorištene potencijale zagrebaèkoga klaonièkog sklopa. Španjolski primjer ukazuje na èinjenicu kako je sklop potrebno sagledavati u kontekstu širega gradskog prostora i afirmiranja još neiskorištenih prostornih moguænosti ove obodne zone grada. Izuzetna inovativna i kreativna ostvarenja moguæa su i s minimalnim financijskim ulaganjima, o èemu zorno govori recentni madridski primjer obnove koji je ostvaren etapno. S druge strane, skromne financijske moguænosti naše sredine nikad nisu limitirale kreativnost arhitekata, veæ su poticajno djelovale na generacije arhitekata, stasalih u zagrebaèkoj školi arhitekture, u cijelom nizu kreativnih ostvarenja.
55 http://www.mataderomadrid.org/new-times-newarchitecture.html; AZI
56 Zapadno od prikazanog sklopa dvojnoga karakteraGradske klaonice i stoène tržnice
Sklop Gradske klaonice i stoène tržnice znaèajno je ostvarenje moderne arhitekture. Velièanstveni je to sklop, dosljedno izveden prema zamisli inicijalnoga projektanta Waltera Fresea, njemaèkog arhitekta specijaliziranog na takvim tipologijama. Nadalje, rijetko je i jedinstveno arhitektonsko ostvarenje industrijske arhitekture meðuratnog razdoblja u Hrvatskoj i jedno od vrlo ranih ostvarenja moderne na podruèju Zagreba. Moderna arhitektura Gradske klaonice i nasuprotnog Veterinarskoga fakulteta te javna namjena i veliko mjerilo proizvodno-sajamskog sklopa i visokoškolske institucije znaèajno pridonose generiranju urbaniteta te jugoistoène periferne zone grada u inicijalnoj etapi, anticipirajuæi ono što se upravo dogaða danas - intenzivnu urbanizaciju i transformaciju zone uz Radnièku cestu u tzv. novi zagrebaèki city.
Gašenjem sajamske funkcije i proizvodnje otvara se pitanje nove namjene klaonièkoga sklopa na toj izuzetno atraktivnoj lokaciji. Ako se prisjetimo da su tijekom povijesti Zagreba iseljenja sajmišnih prostora s dotadašnjih lokacija omoguæila formiranje novih gradskih trgova - žarišta javnoga života, jasan je potencijal te lokacije - nekadašnjega sajmišta uz Heinzelovu ulicu. Sva nekadašnja zagrebaèka sajmišta zapravo su inicirala stvaranje novih žarišta grada Zagreba: sajam se selio s Markova trga i trga ispred katedrale na današnji Trg bana Jelaèiæa, potom na Trg Ni-
kole Šubiæa Zrinskog (Zrinjevac), Trg maršala Tita, šire okruženje Trga kralja Petra Krešimira IV., te konaèno uz Heinzelovu ulicu. Stoga ne iznenaðuje i aktualna konverzija zone uz obližnju Radnièku cestu u svojevrstan novi zagrebaèki city 56 Upravo zbog vrijednosti te lokacije potrebno je afirmirati i kod struène i kod šire javnosti znaèenje zaštiæenoga industrijskog sklopa nekadašnje Gradske klaonice i stoène tržnice.
I premda je šira javnost podložna predrasudama o znaèenju napuštene klaonice i potencijalu takvoga industrijskog sklopa, splet prikazanih obnova napuštenih industrijskih sklopova uz užu lokaciju i na podruèju Zagreba i Europe zorno ilustrira iznimne potencijale koje ti prostori imaju. Negativne konotacije o napuštenom sklopu Gradske klaonice, koje dio šire javnosti u Zagrebu možda ima, može razbiti nekoliko pozitivnih primjera prenamjena napuštenih industrijskih sklopova u Zagrebu, od Gliptoteke HAZU do recentnog primjera Laube - kuæe za ljude i umjetnost, koje djeluju upravo u nekad napuštenim industrijskim sklopovima Zagreba. Treba nadiæi predrasude i reagirati što prije kako bi se izbjegla sudbina srušenoga Paromlina, kojem èak ni èinjenica zaštite nije pomogla da opstane i doèeka obnovu u izvornom gabaritu. Cijeli niz kvalitetnih primjera obnova klaonièkih sklopova u Europi oèito svjedoèi o kvalitetama te tipologije i iznimnim moguænostima za formiranje novih sadržaja unutar postojeæih industrijskih sklopova, izuzetnih morfoloških vrijednosti.
London
1. Barišiæ, Z. (2002.), Zgrade za obrazovanje u opusu arhitekta Zvonimira Vrkljana, magistarski rad, knjiga I i II, Arhitektonski fakultet, Zagreb
2. Barišiæ Mareniæ, Z. (2004.), Sklop Veterinarskog fakulteta arhitekta Zvonimira Vrkljana; Antologijski primjer u kontekstu izgradnje modernog Zagrebaèkog sveuèilišta, „Prostor”, 12 (2 /28/): 167-177, Zagreb
3. Barišiæ Mareniæ, Z.; Medak, M. (2008.), Zavod za proizvodnju lijekova u Kalinovici (Institute for Medicine Manufacturing in Kalinovica), „Kvartal - kronika povijesti umjetnosti u Hrvatskoj”, 5 (3): 16-20, Zagreb
4. Barišiæ Mareniæ, Z. (2007.), Sklop Veterinarskoga fakulteta, u: Moderna arhitektura u Hrvatskoj 1930-ih / Modern Architecture in Croatia 1930’s [ur. Radoviæ Maheèiæ, D.], Školska knjiga i Institut za povijest umjetnosti, 325-328, Zagreb
5. Barišiæ Mareniæ, Z.; Šepiæ, Lj.; Uchytil, A. (2011.), The Problem of Reconstruction and Revitalization of Industrial Heritage Buildings in Zagreb, Croatia, u: Building Materials and Building Technology to Preserve the Built Heritage, Vol. 2, Part 1, Heft 36; zbornik radova meðunarodnog kongresa) [ur. Drochytka, R.; Bohus, S.], Technische Universität Brno, Fakultät für Bauingenieurwesen; Wissenschaftlich-Technische-Arbeitgemeinschaft für Bauwerkserhaltung und Denkmalpflege e.V., 61-68, Brno
6. Barišiæ Mareniæ, Z. (2015.), Industrijsko naslijeðe Zagreba - identitet, urbanitet, moguænosti / Zagreb Industrial Heritage - Identity, Urbanity, Potentials; u : International Scientific Conference - possibilities for Spatial and Economic Development / Prostorne i razvojne moguænosti kulturnog naslijeða, zbornik znanstvenog skupa, 346-351, Zagreb
7. Èorak, Ž. (1981.), U funkciji znaka - Drago Ibler i hrvatska arhitektura izmeðu dva rata, Institut za povijest umjetnosti, Zagreb
8. Frese, W. (1932.a), Klaonica i stoèna tržnica grada Zagreba, „Graðevinski vjesnik”, Nakladni konzorcij struène literature, 1 (3): 37-42, Zagreb
9. Frese, W. (1932.b), Klaonica i stoèna tržnica grada Zagreba (svršetak), „Graðevinski vjesnik”, Nakladni konzorcij struène literature, 1 (4): 53-57, Zagreb
10. Kneževiæ, S. (1992.), Regulatorna osnova Milana Lenucija za dio Zagreba od željeznièke pruge do rijeke Save iz 1907., „Radovi Instituta za povijest umjetnosti”, 16: 169-197, Zagreb
11. Kneževiæ, S. (2011.), Zagreb: grad_memorija_ art, Meandarmedia, Zagreb
12. Laslo, A. (2011.), Gradska klaonica i stoèna tržnica, u: Arhitektonski vodiè Zagreb, 1898.2010., Arhitekst, DAZ, 23, Zagreb
13. Moore, R.; Ryan, R. (2000.), Building Tate Modern, Herzog & de Meuron Transforming Giles Gilbert Scott, Tate Gallery Publishing, London
14. Paladino, Z. (2009./2010.), Zaštita zagrebaèke industrijske baštine izradbom konzervatorskih
elaborata Gradskoga zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode u Zagrebu, „Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske”, 33/34: 147-172, Zagreb
15. Paladino, Z. (2011.), Lavoslav Horvat: Arhitektonsko djelo 1922.-1977., disertacija, Filozofski fakultet, 744-745, Zagreb
16. Paladino, Z. (2013.), Lavoslav Horvat: Kontekstualni ambijentalizam i moderna, Meandar Media i HAZU, 321, Zagreb
17. Premerl, T. (1983.), Industrijska arhitektura izmeðu dva svjetska rata, „Èovjek i prostor”, 30 (8): 32, Zagreb
18. Premerl, T. (2015.), Industrijska arhitektura, u: Hrvatska moderna arhitektura izmeðu dva rata. Nova tradicija, EPH Media, 134-138, Zagreb
19. Siewert (1933.), Der neue Schlacht- und Viehhof in Zagreb, Architekt BDA Walter Frese, Berlin-Grunewald, „DBZ - Deutsche Bauzeitung”, Deutschen Ausschusses für Wirtschaftlichen Bauen, 2, 35-42, Berlin
20. Šepiæ, Lj. (2010.), Željeznica kao generator razvoja industrijskih zona u Zagrebu, 3. Meðunarodna konferencija o industrijskoj baštini, pod motom: Rijeka, povijesno prometno raskršæe Mediterana i Europe, zbornik radova [ur. Smokvina, M ], Pro torpedo, 239-249, Rijeka 21. Uchytil, A.; Barišiæ Mareniæ, Z.; Kahroviæ, E. (2007.), Leksikon arhitekata Atlasa hrvatske arhitekture 20. st., Arhitektonski fakultet, Zagreb 22. Vrkljan, Z. (1995.), Izgradnja Veterinarskog fakulteta, u: Sjeæanja, Sveuèilište u Zagrebu, 159162, Zagreb
23. *** (1994.), Zagreb na geodetsko-katastarskim zemljovidima i u zemljišnim knjigama, Gradski zavod za katastar i geodetske poslove, Zagreb
24. *** (1999.), IBA ’99 Internationale Bauaustellung Emscher Park, Katalog der Projekte
25. *** (2011.), Zaštita/preservation, „Èovjek i prostor”, 57 (682/683), tematski broj, Udruženje hrvatskih arhitekata, Zagreb
26. *** (2015.), Rethinking Industrial Sites, struènoznanstvena analiza prostornih moguænosti kompleksa nekadašnje Gradske klaonice i stoène tržnice u Zagrebu, Muzej grada Zagreba, Gradski ured za strategijsko planiranje i razvoj Grada, Zagreb
Izvori Sources
Arhivski izvori
Archive Sources
1. Arhiv znanstvenog istraživanja uz potporu Sveuèilišta u Zagrebu: Znaèaj industrije u kontekstu hrvatske moderne arhitekture, Arhitektonski fakultet, Zagreb, 2015. [AZI]
2. Arhiva autorice
Internetski izvori
Internet Sources
1. Kelbaugh, D. (2001), Three Urbanisms and the Public Realm (invited paper), Proceedings: 3rd International Space Syntax Symposium, pp. 14.1.-14.8, Atlanta, http://www.ucl.ac.uk/bartlett/3sss/papers_pdf/14_kelbaugh.pdf
2. Matejèiæ, B.: Industrijska baština dobro gori, http://pogledaj.to/arhitektura/industrijska-bastina-dobro-gori/
3. Galerija nepokretnih kulturnih dobara grada Zagreba, Gradski zavod za zaštitu spomenika kulture i prirode http://www1.zagreb.hr/Galerijakd.nsf
4. GUP Zagreb, http://www1.zagreb.hr/zagreb/sl glasnik.nsf/52e5cbe929e7b66fc12569650045 2b27/fc7bc5b1e3f36f97c12573a90032dc3d/$F ILE/Odluka%20o%20dono%C5%A1enju%20Ge neralnoga%20urbanisti%C4%8Dkog%20plana %20grada%20Zagreba.pdf
5. *** (2013.), Odluka o izmjenama i dopunama Odluke o donošenju Generalnoga urbanistièkog plana grada Zagreba, 7 (28.3.), http://www1. zagreb.hr/slglasnik.nsf/VPD/C54716268DA1E9 67C1257B3C003F85C4?OpenDocument
6. Martiæeva-Zagrepèanka - javni natjeèaj za davanje u zakup poslovnih prostora, http://www. zgh.hr/default.aspx?id=9326
7. http://bruketa-zinic.com/hr/2015/07/14/zagrebacka-tvornica-toalet-papira-uz-crkvu-u-st-moritzu/
8. The Pritzker Architecture Prize, Jacques Herzog and Pierre de Meuron, 2001 Laureates (Biography), http://www.pritzkerprize.com/
9. Matadero Madrid, Centro de Creacion Contemporanea, New Times - New Architecture, http:// www.mataderomadrid.org/new-times-new-architecture.html
10. https://earth.google.com
11. http://wsimag.com/es/cultura/12505-un-matadero-muy-vivo
12. http://www.clemilletinternational.com/
13. http://www.documentalarcadioliveres.org/
Izvori ilustracija
Illustration Sources
Sl. 1. Frese, 1932.a: 42
Sl. 2. *** 1994: 101; https://earth.google.com (dopuna: autorica)
Sl. 3. Frese, 1932.a: 38
Sl. 4. Frese, 1932.a: 39
Sl. 5. Siewert, 1933: 35
Sl. 6. Frese, 1932.b
Sl. 7. Siewert, 1933: 38
Sl. 8. Siewert, 1933: 38
Sl. 9. Siewert, 1933: 37
Sl. 10. http://pogledaj.to/arhitektura/industrijska -bastina-dobro-gori/ (Foto: D. Geber)
Sl. 11. Foto: autorica
Sl. 12. Frese, 1932.b: 55
Sl. 13. Foto: autorica
Sl. 14. Arhiv znanstvenog istraživanja
Sl. 15. www.lauba.hr
Sl. 16. Foto: autorica
Sl. 17. http://www.documentalarcadioliveres.org/; http://wsimag.com/es/cultura/12505-unmatadero-muy-vivo
Sl. 18. http://www.clemilletinternational.com/; Foto: autorica
Sl. 19. Foto: autorica
Industrial architecture has become a vital issue in the last few decades in the context of an interdisciplinary-based approach to industrial archaeology. Production facilities have been left to decay after they had fallen into disuse. Until their conversion to new uses they are left in some sort of ”void”. They are used temporarily, often as cultural event venues. This, however, indicates that they do have the potential to be put to new permanent uses. This segment of the heritage is gradually being reevaluated and increasingly registered as the protected world heritage by the UNESCO.
The southeastern periphery of Zagreb along Radnièka street, south from the railway, was designated as the city’s industrial zone in the early 20th century. The German architect Walter Frese was commissioned by the mayor Vjekoslav Heinzel to design a complex that would accommodate the City market and cattle fair. The complex was built between 1928 and 1931 under the supervision of the designer himself, the architect Ivan Zemljak and with consultative services offered by Peter Behrens who was staying in Zagreb at the time working on the addition and redesign of the Feller House on the central city square (Ban Jelaèiæ square). The year 1928 was a breakthrough in the history of Zagreb’s modern architecture since it was then that the first houses were designed and built according to the principles of modern architecture.
According to Frese’s design, a large plot measuring 400´260 m was divided into two zones: the cattle market and fair to the south and the meat packing plant to the north in the rear part of the plot. With an orthogonal structure of the halls on the groundfloor level, the plant, visually dominated by a chimney stack and a tall water tower, gradually rises to the north side. The accessory buildings housing administrative offices and laboratory were accessed from Heinzelova street. They were carefully designed to fit the surroundings and tradition as required by the City authorities. The concept of the whole project was based on a similar project by Frese built in Bochum, Germany. However, some
novelty was introduced. The suspended transport rail system and 36 cranes in the interior, partly preserved until today, were based on the design of Škoda factory in Czech Republic. A thoughtful and successful blend of two opposite concepts was achieved: on the one side the architecture near the entrance zone based on tradition and in harmony with the local ambience and on the other, the avantgarde architecture of the industrial area. The two are separated by an exceptional landscaped park. In the same street (Heinzelova), opposite the City meat packing plant, a pavilion complex of the Faculty of Veterinary Medicine, designed by prof. Zvonimir Vrkljan, was built between 1937 and 1962 in several stages. The modern architectural concept of a complementary higher education institution was a major contribution to the urban design of Zagreb’s periphery.
The meat packing plant shut down in 2000 and was left abandoned. Yet, in the last 15 years it has been the venue of many concerts, exhibitions, performances and lectures but it has been occasionally also occupied by squatters. Minimal intervention is needed to adapt the complex for temporary reuse. This so-called ”bottom-up” approach can potentially provide long-term or even permanent solutions.
The meat packing plant, as designated in the master plan of Zagreb, is situated in a mixed-use (predominantly business-oriented, M2) zone planned to be laid out after a competition. According to recent alterations and additions to the master plan, there is a possibility of building multi-storey buildings (taller than nine-storeys). The meat packing plant has been a listed complex registered as Industrial landscape since 2004.
The southeastern periphery of Zagreb has been reserved for industry since the beginning of the 20th century. Nowadays, these halls are no longer used for their original purpose. Some of them have been devastated or they gradually deteriorated while some were spontaneously or thoughtfully converted to new uses. In this context some successful conversion projects are worth mentioning of which
a notable example is the conversion of the former paper factory in Zavrtnica into a design studio Bruketa&Žiniæ Om Agency.
Another successful project was Lauba - People and Art House converted from a former textile warehouse. The design team (Alenka Gaèiæ-Pojatina, Branka Petkoviæ, Ana Krstuloviæ, and Morana Vlahoviæ) received the 2011 ”Bernardo Bernardi Award” for the interior design of this complex. Another example, relevant in the world context, is an avantgarde conversion project of a tannery and leather production facility into a gallery (Glypthotheque of the Croatian Academy of Sciences and Arts, 19371945). With all these examples Zagreb City boasts a series of remarkable high-quality conversion projects of the former production facilities.
Among European examples of meat packing plant conversion projects, two examples are singled out in this paper.
The conversion project of La Villette in Paris was carried out on the basis of a large-scale international competition by mid 1980s. The award-winner Bernard Tschumi designed his park for the 21st century, a social venue of a contemporary city. And last but not least, the French duo Reichen and Robert converted a 19th century meat packing plant into a flexible cultural venue.
The disused meat packing plant in Madrid (Luis Belido, 1911-1924) has gradually undergone conversion processes since the 1980s. Some pavilions were renovated by the younger generations of architects after a series of competitions. This example shows that it is possible to preserve and renovate or convert an exceptionally valuable facility of industrial heritage with minimal investments. This paper aims to draw attention to the need for a rapid renovation and conversion of a production facility in Zagreb as an outstanding achievement of modern architecture in the local context. Considering the examples from the past, each disused facility initiated the development of a new point on the contemporary map of Zagreb, namely, a public city square.
Biografija Biography
Dr.sc. ZRINKA BARIŠIÆ MARENIÆ, docentica, nositeljica je kolegija Industrijska arheologija, Hrvatski prostor i arhitektura - sjeverozapadna Hrvatska, te HPA - Zagreb na Arhitektonskom fakultetu Sveuèilišta u Zagrebu. Magistrirala je 2002. i doktorirala 2007. Dobitnica je Državne nagrade za znanost 2010. za Leksikon arhitekata Atlasa hrvatske arhitekture XX. stoljeæa (sa: A. Uchytil, E. Kahroviæ). Autorica-kustosica je hrvatskog nastupa na 14. Venecijanskom bijenalu 2014., s temom: Fitting Abstraction, 1914.-2014. (izbornica K. Šerman). Radi na afirmaciji meðunarodne suradnje matiènog fakulteta.
ZRINKA BARIŠIÆ MARENIÆ, Ph.D., Assistant Professor. She runs courses in Industrial Archaeology and Architecture in Croatian Regions - northwestern Croatia and Zagreb at the Faculty of Architecture in Zagreb. She received her M.Sc. degree in 2002 and her Ph.D. in 2007. She is the recipient of the 2010 State Science Award for her work on the Lexicon of Architects - Atlas of the 20th Century Croatian Architecture (with A. Uchytil, E. Kahroviæ). She was member of the Croatian team at the 14th Venice Bienale 2014 (with the topic: Fitting Abstraction, 1914-2014). She is in charge of the promotion of the Faculty of Architecture through international collaboration.
1 Srbija - 11000 Beograd, Borivoja Stevanoviæa 27
2 Bekament d.o.o.
Srbija - 11000 Beograd, Ustanièka 128a marijarhi@yahoo.com vladimir_andjelkovic@yahoo.com dijana_adzemovic@yahoo.com
Pregledni znanstveni èlanak
UDK 7.038.15:72.01”19”
Tehnièke znanosti / Arhitektura i urbanizam
2.01.01. - Arhitektonsko projektiranje
Èlanak primljen / prihvaæen: 14. 8. 2015. / 7. 12. 2015.
1 Serbia - 11000 Beograd, Borivoja Stevanoviæa 27
2 Bekament d.o.o.
Serbia - 11000 Beograd, Ustanièka 128a marijarhi@yahoo.com vladimir_andjelkovic@yahoo.com dijana_adzemovic@yahoo.com
Subject Review
UDC 7.038.15:72.01”19”
Technical Sciences / Architecture and Urban Planning 2.01.01. - Architectural Design
Article Received / Accepted: 14. 8. 2015. / 7. 12. 2015.
Formative period
arhitektonsko projektiranje fleksibilna arhitektura konceptualna umjetnost simbolièki potencijal umjetnièka instalacija
Umjetnièka instalacija, promatrana kao arhitektonska kategorija, predstavlja izvor za išèitavanje refleksija konceptualnih umjetnosti na istraživanja u arhitektonskom projektiranju. Kao eksperimentalni oblik proizvodnje prostora ona ukazuje na moguænost realizacije teorija ‘prostornog viška’ i ‘kritièke prostorne prakse’ u podruèju arhitektonskog projektiranja. Na taj naèin instalacija pruža osnovu za prouèavanje alternativnih prostornih koncepata.
architectural design flexible architecture conceptual art symbolic potential art installation
Perceived as an architectural category, art installation becomes a starting point for interpreting the reflections of conceptual arts on the exploration within architectural design. As an experimental form of space production, it suggests that it is possible to implement the theories of ‘spatial excess’ and ‘critical spatial practice’ in the field of architectural design. Thus the installation serves as a basis for exploring alternative spatial concepts.
UMJETNIÈKOG STVARALAŠTVA
I ARHITEKTONSKOG PROJEKTIRANJA*
INSTALLATION - BETWEEN ART AND ARCHITECTURAL DESIGN
i umjetnost, promatrane kao neovisne discipline, uzajamno se privlaèe. Na granici izmeðu polja istraživanja arhitekture i umjetnosti razvijaju se brojne ‘prostorne prakse’1 koje se mogu istraživati paralelno, odnosno s gledišta umjetnosti i s gledišta arhitekture.
Teoretièarka umjetnosti i arhitekture Jane Rendell koristi termin ‘kritièka prostorna praksa’2 (critical spatial practice) kako bi opisala rad koji nadilazi granice umjetnièkog stvaralaštva i arhitektonskog projektiranja. Ona ukazuje na umjetnost uvjetovanu specifiènim karakteristikama mjesta (site-specificity art), ali i na urbane intervencije, konceptualne arhitektonske projekte i razlièite oblike umjetnièkog izražavanja - od kritièkih performansi do instalacija. Unutar termina ‘kritièke prostorne prakse’ Rendell redefinira pojam ‘kritièke teorije’ s aspekta arhitekture i umjetnosti. Poput Geuss Raymonda, politièkog filozofa koji kritièkoj teoriji pripisuje „inherentno produktivno prosvjetljenje i emancipaciju”3, Rendell kritièku teoriju promatra kao vrstu rada koja u postojeæim uvjetima stvara ‘drugaèije prijedloge’.4 Takoðer, pod konceptom ‘kritièke prostorne prakse’ teoretièarka preuzima principe dekonstruktivistièke filozofije Jacquesa Derride upravo kako bi izbrisala granice podjele na umjetnost i arhitekturu. U knjizi Art and Architecture: A Place Between ona odbacuje zamisao da je bilo koji od ova dva pojma dominantan u odnosu na
drugi i da, zapravo, jedan pojam koristi onaj drugi kako bi definirao svoje znaèenje. Rendell razmatra netipiène prostorne koncepte kako bi „otvorila mjesto izmeðu umjetnosti i arhitekture koje omoguæuje da prostorni radovi budu ispitani u njihovom meðuodnosu kao kritièka prostorna praksa”.5 Koncept ‘kritièke prostorne prakse’ pruža osnovu za prouèavanje alternativnih prostornih ideja koje se odnose i na nove naèine nastanjivanja i aproprijacije prostora.
Sukladno tome, filozofkinja Elizabeth Grosz razvija teoriju ‘prostornog viška’ (spatial excess). Teorija se zasniva na tumaèenjima Georgesa Bataillea i Luce Irigaray, a odnosi se na „eksperimentalne pozicije u arhitekturi”6 i alternativne ideje nastanjivanja prostora. U sklopu teorije ‘prostornog viška’ arhitektura predstavlja sinonim za dominaciju i monumentalne objekte koje stvaraju binarne parove. Binarni parovi funkcioniraju hijerarhijski, tako da je jedna od dviju komponenata (izvana-unutra, privatno-javno) postavljena u dominantan položaj. U takvim opozicijama svaki termin implicira svoju suprotnost i nema središnjeg termina. Teorija ‘prostornog viška’ osporava ideju binarnih opozicija i kritizira njihov hijerarhijski karakter.
‘Višak’ u arhitektonskom projektiranju Grosz vidi kao nešto što nadilazi koncept funkcije. Svoja stajališta ona argumentira tumaèenjima suvremenih prostornih teorija Johnathana Hilla i Thomasa C. Mitchella. Ovi su teoretièari osporili naslijeðe funkcionalistièke paradigme u arhitektonskom projektiranju i uèvrstili postfunkcionalistièku teoriju Petera Eisenmana.7 Grosz smatra da bi arhitekti trebali istraživati moguænosti prostora kroz proizvodnju alternativnih modela nastanjivanja. Kako ona navodi, arhitekti bi trebali „otvoriti diskurs arhitekture kroz stvaranje treæeg prostora”.8 Treæi prostor ispituje granice arhitektonskog projektiranja i sposobnosti drukèijeg naèina nastanjivanja od uobièajenog modela.
* Istraživanje je provedeno u sklopu izrade doktorskih disertacija na Arhitektonskom fakultetu Univerziteta u Beogradu, i to: Marija Zeèeviæ (roðena Josifovski): „Primena koncepata umetnièkih instalacija u arhitektonskom projektovanju”; Vladimir Anðelkoviæ: „Primena principa transformacije u arhitektonskom projektovanju savremenih stambenih objekata”; Dijana Adžemoviæ Anðelkoviæ: „Simbolika arhitektonskog izraza u memorijalnoj arhitekturi u Srbiji”.
1 ‘Prostorna praksa’ je prva od triju meðuovisnih varijabli koncepta ‘prostorne trijade’ francuskog filozofa Henrija Lefebvrea. Pojam se odnosi na društveni prostor i njemu referentne društvene djelatnosti. Takoðer, on oznaèava fizièke i materijalne tokove, cirkulacije i interakcije u prostoru, struktuirane na naèin koji održava postojeæi model reprodukcije društvenog života. [Lefebvre, 1991: 39]
2 Rendell, 2006: 1
3 Raymond, 1981: 3
4 Rendell, 2003: 221
5 Rendell, 2006: 29
Jedan od alternativnih oblika proizvodnje prostornih prijedloga na granici arhitektonskog projektiranja i umjetnièkog stvaralaštva jest umjetnièka instalacija. Ono što umjetnièku instalaciju posebno dovodi u vezu s arhitektonskim projektiranjem jest izraženi utjecaj fizièkog okruženja na njezino formiranje, a njezinu prostorno-zavisnu taksonomiju postavlja teoretièar Mark Rosenthal.9 Upotreba umjetnièke instalacije kao medija izražavanja arhitektonskog koncepta (pored crteža i makete) posebno se uoèava u istraživanjima u projektiranju tijekom 60-ih i 70-ih godina 20. stoljeæa, u kojem se stvara i povijesna perspektiva suvremenog trenutka. Ovo istraživanje zasniva se na pretpostavci da je kljuèna veza izmeðu arhitektonskog projektiranja i umjetnièke instalacije postavljena u kontekstu konceptualnih umjetnosti te krupnih promjena unutar konzervativne politike umjetnièkog i arhitektonskog modernizma.
Pretpostavka da arhitekti prate pravac koji su postavili umjetnici u razdoblju 60-ih i 70-ih godina 20. stoljeæa otvara pitanja rekonceptualizacije arhitektonskog projektiranja te, posljedièno tomu, promjena u pristupu arhitektonskom objektu i njegovim izražajnim i simbolièkim vrijednostima.
KONCEPTUALNE I IZRAŽAJNE MOGUÆNOSTI
UMJETNIÈKE INSTALACIJE - ISTRAŽIVANJE U ARHITEKTONSKOM PROJEKTIRANJU
CONCEPTUAL AND EXPRESSIVE POSSIBILITIES OF AN ART INSTALLATION - EXPLORATION IN ARCHITECTURAL DESIGN
Umjetnièka instalacija je širok pojam koji se odnosi na brojne prostorne prakse razlièito registrirane u nizu pristupa povijesti i teorije umjetnosti. Umjetnièke instalacije ne predstavljaju koherentni pokret ili stil, veæ naèin proizvodnje, pozicioniranja i prikazivanja djela u prostornom kontekstu. Stoga kljuèni as-
6 Grosz, 2001: 151
7 Hill, 1998: 135-159
8 Grosz, 2001: xv
9 Prema Marku Rosenthalu umjetnièka se instalacija može razumjeti samo u odnosu na prostor u sklopu kojeg se formira. Rosenthal izdvaja dvije osnovne grupe umjetnièke instalacije: ‘instalacije koje popunjavaju prostor’ (filled-space installations) i ‘lokalno specifiène instalacije’ (site-specific installations). [Rosenthal, 2003: 28]
10 U istraživanju se koristi termin ‘dekonstruktivna umjetnost’ da bi se imenovao estetski diskurs koji tako naziva njemaèki teoretièar Peter Bürger. Ovaj termin sadrži sljedeæe karakteristike: dekonstrukciju tradicionalnog koncepta umjetnièkog djela (ukidanje podjele na umjetnost i neumjetnost, antiestetizam, dekompoziciju, montažu, upotrebu dotrajalih i pronaðenih predmeta), integriranje svakodnevnoga života u umjetnost (što podrazumijeva kritièko stajalište prema elitizmu) i sudjelovanje gledatelja u kreativnom procesu. [Bürger, 1984: 88]
11 Reiss, 1999: 16
pekt refleksivnog identiteta umjetnièke instalacije predstavlja naèin na koji je rad izveden u fizièkom okruženju. Ova heterogena umjetnièka forma obuhvaæa ponajprije arhitekturu, a potom i umjetnièke prakse poput konstruiranih situacija (constructed situations), performansa (performance art) i zbivanja (happenings). Umjetnièka instalacija nema usmjeren i kontinuiran povijesni razvoj pa je time i ishodišna toèka njezine povijesti i nadalje otvoreno pitanje.
Glavne komentare o umjetnièkoj instalaciji dali su ovi povjesnièari umjetnosti: Julie H. Reiss, Claire Bishop, Mark Rosenthal, Nicolas de Oliveira, Juliane Rebentisch i Nicolas Bourriard. Prema tim istaknutim znanstvenicima povijest umjetnièke instalacije nedvojbeno poèinje u prvoj polovici 20. stoljeæa, u sklopu estetskoga diskursa ‘dekonstruktivistièke umjetnosti’10, ali njezino se formativno razdoblje veže za šezdesete i sedamdesete godine 20. stoljeæa i razvoj konceptualnih umjetnosti.11
Kljuèna razlika izmeðu dekonstruktivne umjetnosti u prvoj polovici 20. stoljeæa u odnosu na konceptualne umjetnosti druge polovice 20. stoljeæa leži u èinjenici da prva nije bila nadmoæna sila u odnosu na prevladavajuæi diskurs klasiènoga modernizma i njegovu društveno relevantnu vezu s arhitekturom i dizajnom. Nasuprot tome, transgresivne prakse tijekom 1960-ih i 1970-ih godina postaju dominantan diskurs koji ruši apstraktnu vezu s arhitekturom i dizajnom. Brojni neoavangardni pokreti u razdoblju 60-ih i 70-ih godina 20. stoljeæa, poput minimalizma (minimal art), okruženja (environments), zbivanja i performansa, koji su utjecali na razvoj umjetnosti instalacije, pojavili su se tijekom tog razdoblja kao reakcija na ogranièenja modernizma. Formativno razdoblje umjetnièke instalacije vezuje se za šezdesete godine 20. stoljeæa pa se posljedièno može tumaèiti u kontekstu konceptualnih umjetnosti. Opæenito gledano, šezdesete godine 20. stoljeæa oznaèene su kao razdoblje šire kulturalne promjene. Brojne discipline (filozofija, znanost, umjetnost) nalazile su se u stanju previranja. Znanstvene revolucije 1960-ih pokazale su da postoje trenutci kada jedna teorija nije više u stanju uspješno objašnjavati i predviðati èinjenice te da tada dolazi do promjene njezina istraživaèkog aparata. Takoðer, kulturalna je revolucija iz 1968. godine potaknula osporavanje tradicionalne i elitistièke pozicije umjetnosti. Radi se o krupnom rezu na svjetskoj umjetnièkoj sceni kao rezultatu klime ‘velikog odbijanja’ (great refusal) sa svim posljedicama koje su globalni procesi promjene senzibiliteta, politike, kulture i nadasve naèina života u tadašnjoj mladoj generaciji izazvali u podruèju umjetnièkog djelovanja.
Sl. 2. Specifièni sintetièki rezervat: Grupa Haus-Rucker-Co, instalacija Ballon für Zwei, Beè, 1967.
Fig. 2. Specific synthetic preserve: the group Haus-Rucker-Co, Ballon für Zwei installation, Vienna, 1967
Ideja o novom pristupu istraživanju tijekom 60-ih godina 20. stoljeæa ulazi i u umjetnièki diskurs. Koncept ‘istraživanja u umjetnosti’ (pratica artistica come la ricerca) postavio je Giulio Carlo Argan.12 Prema Arganu pojam se odnosi na moguænost umjetnosti da postavlja i rješava odreðene probleme, pri èemu se istraživanje vidi kao ‘otvoreni proces’ u sklopu kojeg umjetnièki koraci nisu predvidivi. Arganov ‘otvoreni proces’ rada analogan je tumaèenju ideje ‘otvorenog djela’ (opera aperta) Umberta Eca, kojim je Eco pokušao riješiti problem statusa netipiènoga i eksperimentalnoga umjetnièkog djela neoavangardi. Prema talijanskom teoretièaru Carlo Arganu, pojam ‘istraživanja u umjetnosti’ odnosi se na legitimizaciju umjetnosti kod postavljanja i rješavanja odreðenih problema više nego na stvaranje predmeta estetskog promišljanja. Kod istraživanja u umjetnosti Argan postavlja polaznu razliku izmeðu istraživaèkih i neistraživaèkih umjetnosti. Razlika izmeðu ova dva ‘tipa’ jest u tome što neistraživaèke umjetnosti polaze od ustanovljenih vrijednosti i odnose se na umjetnièko stvaralaštvo, dok istraživaèke umjetnosti teže utvrðivanju novih vrijednosti i „same sebe kao vrijednosti”.13 Takoðer, umjetnièki rad kao istraživanje odnosi se na uvoðenje daljnje razrade diskursa u podruèju diskursa poput - teorije umjetnosti, estetike, povijesti umjetnosti, sociologije i drugih znanosti o umjetnosti. Tako shvaæen koncept istraživanja u umjetnosti stvorio je osnovu za promatranje postojeæih principa u umjetnosti kao dodatnog diskursa kojeg bi uvoðenje u arhitekturu dinamiziralo proces projektiranja.
arhitekti postavili objekte izvan nestalnosti svakodnevnog života.17 Ideja o mobilnoj arhitekturi ili arhitekturi kao ‘opremi za stanovanje’ u kontekstu 1960-ih predstavljala je alternativni prijedlog naseljavanja prostora, koji se može dovesti u vezu s idejama Jane Rendell i Elizabeth Grosz. Naime, Archigram je zauzeo stajalište da bi projektiranje, na svim razinama, trebalo biti zasnovano na inspiraciji te bi trebalo ukljuèivati ‘nediscipliniranost’ i ‘otpor’ pretpostavkama o arhitektonskom projektiranju na znanstvenim osnovama kao ‘treningu kompetentnih inžinjera’.18
Prva izložba grupe Archigram Living City održana je 1963. godine u sklopu Instituta suvremene umjetnosti (Institute of Contemporary Arts) u Londonu. Projekt Living City bio je dvostrano specifièan, kako po prijedlogu arhitekture sjedinjene s dinamikom svakodnevnoga života u gradu tako i prema naèinu postavljanja izložbene postavke u formi umjetnièke instalacije. Dok su dotadašnje arhitektonske izložbe ukljuèivale tehnièke crteže, skice ili makete, Living City je predstavljen kao paviljon kojeg je unutrašnjost bila oblikovana tako da prenese na promatraèa vizualno iskustvo dinamike suvremenoga grada. Grupa Archigram nastojala je prenijeti dojam gradske dinamike koristeæi kao središnju figuru izložbene postavke ureðaj koji je proizvodio vizualnu simulaciju pomoæu treperenja strob rasvjete. Slijedeæi kategorizaciju koju postavlja Mark Rosenthal, Living City pripada u kategoriju ‘instalacija koje popunjavaju prostor’. Specifiènost prostora paviljona može se, s druge strane, tumaèiti u sklopu kategorizacije teoretièarke Calire Bishop kao instalacije tipa ‘fantastièno okruženje’.19
Sl. 3. Mobilni arhitektonski objekt estetike popularne kulture: Grupa Haus-Rucker-Co, instalacija Gelbes Herz, Beè, 1968.
Fig. 3. Mobile architectural object of pop culture aesthetics: the group Haus-Rucker-Co, Gelbes Herz installation, Vienna, 1968
Uvoðenje umjetnièkih procedura u arhitektonsko projektiranje zapoèelo je u eksperimentalnim istraživanjima engleske grupe Archigram. Rad ove grupe bio je dio šire promjene u avangardnom sudjelovanju tijekom 60-ih godina 20. stoljeæa koja je poèela provoditi istraživanja u umjetnosti. Kako navodi teoretièar arhitekture Simon Sadler, grupa Arhigram zalagala se za „konstantnu regeneraciju na svim nivoima projektiranja izgraðenog okruženja”, dok je rezultat rada grupe bio „vizualni prekid sa prošlošæu, antiidealizam i arhitektonska disjunkcija”.14 Sadler navodi da je grupa bila pod utjecajem konceptualne umjetnosti Sola le Vitta i Jospeha Koshuta.15 Posljedièno tomu, grupa je preuzela Koshutovu ideju o dematerijalizaciji objekta i usmjeravanju ka konceptualnim prijedlozima, podrazumijevajuæi da se arhitekti ne moraju „neposredno usmjeravati prema fizièkim osobinama objekta”.16
Archigram je uveo u razmatranje pojam mobilne arhitekture i objekte poput šatora i pokretnih natkrivenih vozila, koji su stajali izvan dometa arhitektonske struke, buduæi da su
Takoðer, grupa Archigram ovom je izložbom uvela temu psihogeografije u arhitektonsko projektiranje i oslobodila sudjelujuæi subjekt kroz poznatu ideju flanerie. Upeèatljiva simbolika ovoga projekta odnosila se na dinamiku suvremenoga grada, u sklopu kojeg je arhitektura samo polovica (moguæe i - nebitnija polovica) iskustva grada. Archigram je ponudio egzistencijalistièki pristup projektiranju i kao težište postavio pitanje života u suvremenome gradu ispred arhitektonskog projektiranja (Sl. 1.).
12 Argan, 1982: 153-161
13 Argan, 1982: 154
14 Sadler, 2005: 42
15 Sadler, 2005: 137
16 Harison, Wood, 1992: 864
17 Cook, 1970: 67
18 Sadler, 2005: 5
19 Bishop navodi primjer amerièkog umjetnika Allana Kaprowa i njegov rad Words iz 1962. godine kako bi objasnila principe ove kategorije umjetnosti instalacije. Takoðer, u knjizi Installation Art: A critical history ona posebno govori o takozvanim ‘totalnim instalacijama’ (total installations) ruskog umjetnika Ilje Jósifovièa Kabakóva, u
Takoðer, 1963. godine talijanski konceptualni arhitekti zapoèeli su istraživaèki pristup u arhitektonskom projektiranju koristeæi se principima ‘dekonstruktivistièke umjetnosti’. Grupe U.F.O., Super studio i Archizoom iskazale su sustavnu težnju spontanosti u arhitektonskim strukturama. Formirane oko ideje ‘antiprojektiranja’20, navedene grupe karakterizira ‘radikalni’21 pristup arhitektonskom projektiranju, nerijetko usmjeren prema atrofiji arhitektonskog objekta, pa i „brutalizaciji nekog specifiènog, najèešæe lokalnog prostora”.22 Znaèenje rada talijanskih konceptualnih arhitekata odražava se u èinjenici da su ovi arhitekti stupili u podruèje semiotike, koja se u Italiji vezivala za Umberta Eca. Eco pokušava definirati simbolièko kao semiotièko, uvodeæi teorije koje prostor simbolièkog identificiraju s prostorom semiotièkog. Simbolièka je aktivnost u umjetnosti ona kroz koju akter postaje svjestan složenosti iskustva, organizirajuæi ga u strukture sadržaja kojima odgovaraju odreðeni sustavi umjetnièkog izraza. Simbolièko u umjetnièkoj instalaciji omoguæava da se odreðeno iskustvo (doživljaj, senzacija) ‘imenuje’, da se organizira i konstituira kao misaono i komunikativno. Eco je povezao vizualni dizajn sa semiotièkim principima, èime je dao doprinos proširenju arhitektonskog vokabulara i usmjerio istraživanja prema izvoðenju umjetnièkih koncepata u arhitektonskom projektiranju. Vodeæi talijanski teoretièar arhitekture Manfredo Tafuri istaknuo je znaèenje i doprinos radova Umberta Eca u podruèju arhitekture u smislu razvijanja neoavangardne pozicije i ostvarivanju potencijala alternativnog projektiranja.23 Dodatno, austrijsko arhitektonsko partnerstvo u Beèu, osnovano 1967. godine, grupa Haus-Rucker-Co privukla je meðunarodnu pozornost u razdoblju 60-ih i 70-ih godina 20. stoljeæa odvažnim prijedlozima u obliku urbanih instalacija. Mnoge strukture poput „Balona za dvoje” (Ballon fur Zwei), „Oaza br. 7” (Oasis no. 7) ili „Žuto srce” (Gelbes Herz) projektirani su kako bi ponudili osjeæaj intimnosti unutar javnoga prostora. Estetika instalacija, kao i privremeno pozicioniranje u gradskom tkivu, daju ovim projektima kritièki i simbolièki aspekt koji se prepoznaje u odno-
sklopu kojih je èitava postavka orijentirana percepciji promatraèa s ciljem njegove impresije. [Bishop, 2005: 14]
20 Lapo Binazzi uveo je pojam ‘antiprojektiranja’ (nondesign) tvrdeæi da su objekti i ideje pribor kapitalizma, a ne, kako se smatralo, izraz ljudske aktivnosti. ‘Antiprojektiranje’, prema Binazziju, sadrži osobine uništavanja objekta s ciljem njegove atrofije i imaginarnosti. Za Binazzija ‘antiprojektiranje’ je teroristièki èin koji se vodio utopijom opstanka individualne kreativnosti.
21 Raggi, 1974: 39
22 Frampton, 2004: 112
23 Tafuri, 1998: 116
24 Klotz, 1998: 61
su na ustanovljeno shvaæanje arhitektonskog projektiranja prema slici koju su postavili Bauhaus i International Style. Ovi specifièni sintetièki rezervati predstavljaju alternativni prijedlog nastanjivanja fizièkog prostora. Oni su - uvoðenjem distorzije u iskustvo javnoga i privatnoga prostora te evociranjem osjeæaja stranoga - postavljeni jedan naspram drugoga u odnosu na fizièki kontekst u sklopu kojeg se realiziraju.
Grupu Haus-Rucker-Co opisao je teoretièar Heinrich Klotz u knjizi The History of Postmodern Architecture kao grupu koja je propagirala alternative dotadašnjoj arhitekturi kroz potenciranje privremenih objekata.24 Dizajn ove grupe bio je osloboðen lokalne politike i utilitarnosti, s obzirom na to da je privremena arhitektura po sebi neoptereæena potrebom održivosti. Takoðer, simbolika transparentnih objekata može se vezati za sveopæu legitimizaciju i osloboðenje ponašanja, posebno u kontekstu neposredno nakon kulturalne reforme, u smislu prenošenja simbolike onoga oznaèenog koji prenosi ‘nešto više’ od oèiglednog i neposrednog smisla, i to kroz odreðenu metaforiènu mimetiènost i kulturološku definiranost (Sl. 2.-4.).
Austrijski arhitekt Hans Hollein imao je slièan pristup arhitektonskom projektiranju. U eseju Alles ist Architektur iz 1968. godine Hollein je istaknuo da je ogranièeni koncept tradicionalne definicije arhitekture i njezine uloge izgubio znatno na važnosti te da je okruženje u cjelini predmet naše pozornosti, kao i svi mediji koji ga kontroliraju. Hollein je predlagao elektronsku alternativu arhitektonskoj sceni
Sl. 4. Instalacija kao sredstvo arhitektonskog izražavanja naglašene simbolike i izraženoga kritièkog potencijala: Grupa Haus-Rucker-Co, instalacija Oasis no.7, Kassel, 1972. Fig. 4. Installation as a means of architectural expression full of rich symbolism and great critical potential: the group Haus-Rucker-Co, Oasis no.7 installation, Kassel, 1972
kojom su dominirali Philip Johnson, Walter Gropius, Minoru Yamasaki i drugi. Manifest Alles ist Architektur, meðutim, bio je više nego samo hommage cyber prostoru. Ono što Hollein naziva ‘sve’ (alles) odnosi se na rekategorizaciju arhitekture, eliminaciju zatvaranja u vlastitoj definiciji i uklanjanje svih granica izmeðu arhitektonskog projektiranja i umjetnièkog stvaralaštva. Takoðer, Hollein koristi termin ‘gebilde’ (oblikovati) kako bi ukazao na nepostojanje granice izmeðu arhitekture i umjetnosti te na novi naèin razmišljanja o arhitekturi. Manifest je stavio arhitekturu u nove kategorije i povezao ju je u neoèekivane analogije, izjednaèujuæi je s umjetnom klimom, transportom, odjeæom, akustikom, èak i vojnom strategijom. Holleinova ‘tema’ bila je kolaž, a njegova se metoda zasnivala na povezivanju elemenata koji se konvencionalno ne podrazumijevaju kao arhitektonski proizvodi i oznaèavanju novonastale veze arhitektonskom tvorevinom. U eseju Alles ist Architektur uoèava se naglasak na umjetnièkim instalacijama pa se tako izdvaja rad Ela Lissitzkyja „Soba Proun” (Proun Room), „Balon za dvoje” grupe Haus-Rucker-Co ili rad Lucasa Samarasa „Soba br. 2” (Room No. 2).
Usporedno s razvojem europske konceptualne arhitekture u Sjedinjenim Amerièkim Državama djeluje arhitektonska grupa Ant farm. Grupa je promovirala ideje koje nemaju komercijalni potencijal, ali predstavljaju važan aparat kulturalne integracije koja je podrazumijevala ukljuèivanje korisnika na svim razinama, od proizvodnje do upotrebe objekta. Rad grupe formirao se na granici arhitekture, dizajna i medijske umjetnosti, a bio je usmjeren prema kritici sjevernoamerièke kulture masovnih medija i konzumerizma. Poput ironiènog pristupa arhitekturi talijanskih konceptualnih arhitekata, grupa je razmatrala potencijal objekata na napuhivanje koji su jeftini, laki za transport i montiranje. Ovaj tip arhitekture vezuje se za retoriku nomadskoga, komunalnog naèina života, u suprotnosti
s onim koji je bio obrazac masovne potrošnje 1970-ih godina u SAD-u. Gumeni objekti, koje je istraživala grupa Ant farm, bili su strukture bez fiksnog oblika, koje se nisu mogle predstaviti uobièajenim arhitektonskim prikazom kroz tehnièki crtež, plan, presjeke i slièno. Tako grupa pored svojih objekata proizvodi i priruènike za njihovo postavljanje, takozvane Inflatocookbook. 25 Ovi priruènici nastali su kao pokušaj da se arhitektura predstavi na razini opæepoznate komunikacije koja nadilazi samo struènu javnost. Priruènici su korisnicima davali informacije i predstavljali vještine steèene u procesu izrade objekta lako razumljivim likovnim rjeènikom. Na taj naèin gumeni objekti postaju tip sudjelujuæe, do it yourself arhitekture koja omoguæuje korisnicima da preuzmu kontrolu nad vlastitim okruženjem (Sl. 5.).
Po uzoru na istraživanja u projektiranju britanske grupe Archigram, talijanske radikalne scene i rad austrijskih eksperimentalnih grupa, Bernard Tschumi je tijekom 1970-ih i 1980-ih godina nastavio istraživanja u projektiranju. Koristeæi se koncepcijom slobodne interpretacije Jacquesa Derride, Tschumi je nastojao evocirati baštinu avangarde s poèetka 20. stoljeæa i ispitati sustavnu razradu pretpostavki na kojima se temeljila moderna arhitektura. Tijekom 1990-ih godina, u razdoblju kad umjetnièka instalacija dostiže zenit, francuski teoretièar Nicolas Bourriaud definira zamisao ‘relacijske estetike’ (esthétique rélationnel) kojom krizni ambijent 90-ih godina poistovjeæuje s eksperimentalnim umjetnostima 60-ih i 70-ih godina. U ovome razdoblju nastavljaju se ispitivanja ogranièenja uobièajenih metoda arhitektonskog projektiranja i pokazuje nužnost pronalaženja novih modela proizvodnje prostornih prijedloga koji bi bili usmjereni arhitekturi ‘koja se prilagoðava promjenama’.26 Tako, primjerice, „Sanduk kuæa” (Crate house) umjetnika i arhitekta Allana Wexlera predstavlja skulpturalnu instalaciju koja preispituje karakter suvremene kuæe i potencira važnost projektiranja objekata u cilju definiranja vlastitog identiteta i intimne veze izmeðu korisnika i prostora koji se rabi. Zanimljiva je analogija ovoga projekta s instalacijom Rirkrita Tiravanija „Bez naslova (Besplatno)” (Untitled (Free)) iz 1992. godine, koja se smatra eksponentom relacijske umjetnosti, s obzirom na to da je odbacila profesionalne protokole i izvršila promjenu u percepciji galerijskog prostora i umjetnièkog stvaralaštva (Sl. 6. i 7.).
25 Vidi: http://issuu.com/golfstromen/docs/inflatocook book/1?e=1335299/5789222
26 Kronenburg, 2007: 11
27 Bonnemaison, Eisenbach, 2009: 17
U suvremenom kontekstu, pri èemu se misli na prva desetljeæa novoga tisuæljeæa, ideja izvoðenja umjetnièkih koncepata unutar arhitektonskog projektiranja i nadalje se èini aktualnom. U knjizi Instalacije arhitekataEksperimenti u graðenju i projektiranju (Installations by Architects - Experiments in Building and Design) autori Sarah Bonnemaison i Ronit Eisenbach o instalaciji govore kao o mediju umjetnièkog i arhitektonskog projektiranja. Kroz uvid u brojne projekte suvremene instalacije autori ispituju konkretan doprinos toga medija unutar arhitektonskog projektiranja i skreæu pozornost na poveæano zanimanje za istraživanje koncepcijskih i simbolièkih moguænosti tog medija.27
ZAKLJUÈNA RAZMATRANJA
CONCLUDING REMARKS
Prostorni koncepti usmjereni stvaranju alternativnih oblika naseljavanja i aproprijacije prostora bili su osnovna tema eksperimentalnih istraživanja u arhitektonskom projektiranju tijekom 60-ih i 70-ih godina 20. stoljeæa. U ovome razdoblju, odnosno formativnom razdoblju umjetnièke instalacije, arhitekti su koristili instalaciju kao model arhitektonskog izražavanja i koncipiranja prostornih prijedloga. Zadržavajuæi veæi stupanj osloboðenja i neodreðenosti karakteristiène za umjetnièko stvaralaštvo, koncepte ‘otvorenog djela’ i ‘istraživanja u umjetnosti’, instalacije su pogodovale arhitektonskom projektiranju zbog svoga simbolièkog potencijala pogodnog za istraživanje i izražavanje profesionalnih kritièkih stajališta.
Dodatno, zamisao o instalaciji kao ‘prostornom višku’ ili ‘kritièkoj prostornoj praksi’ odnosi se na prostorne prijedloge koji su alternativni i izolirani u odnosu na uobièajeno arhitektonsko projektiranje.
Alternativnost se odnosi na uobièajeni pristup arhitektonskom projektiranju i uobièajeni pristup realizaciji arhitektonskog objekta. Tako se sa stajališta arhitektonskog projektiranja uoèava upotreba umjetnièkih procedura dekonstruktivistièke umjetnosti (montaža, kolaž, objekti svakodnevne kulture), dok se s aspekta arhitektonskog objekta uoèava osporavanje pretpostavki koje je zapadnoeuropskoj tradiciji postavio Vitruvius, a koje se odnose na statiènu strukturu objekta kao uvjeta njegova funkcionalnog i estetskog legitimiteta. Rijeèju, umjetnièka instalacija u polju istraživanja arhitekture odnosi se na dinamiène, fleksibilne i privremene strukture kojih je estetika najèešæe ekvivalentna objektima svakodnevne kulture, a simbolika direktna i naglašena.
Može se zakljuèiti da upotreba umjetnièke instalacije u arhitektonskom projektiranju proširuje shvaæanje prostora sa stajališta antideterminirajuæeg pristupa projektiranju, potrage za razlièitim oblicima prostornog naseljavanja i aproprijacije. Na taj naèin umjetnièka instalacija ukazuje na moguænost realizacije teorija ‘prostornog viška’ i ‘kritièke prostorne prakse’ u podruèju arhitektonskog projektiranja. Takoðer, umjetnièka instalacija kao arhitektonski projekt otvara moguænost za odvažne simbolièke i kritièki kondenzirane prostorne prijedloge.
Sl. 6. Skulpturalna instalacija koja preispituje karakter suvremene kuæe: Allan Wexler, instalacija Crate House, Karl Ernst Osthaus Museum - Hagen, Njemaèka, 1990.
Fig. 6. Sculptural installation reinterpreting the character of a contemporary house: Allan Wexler, Crate House installation, Karl Ernst Osthaus muzej, Hagen, Germany, 1990
Sl. 7. Sugestivna prostorna situacija: Instalacija Untitled (Free) Rirkrita Tiravanija, New York, 1992. Fig. 7. Suggestive spatial layout: Rirkrit Tiravani, Untitled (Free) installation, New York, 1992
1. Argan, C.G. (1982.), Studije o modernoj umetnosti, Nolit, Beograd
2. Bonnemaison, S.; Eisenbach, R. (2009.), Installations by Architects: Experiments in building and design, Princeton Architectural Press, New York
3. Burger, P. (1984.), Theory of the Avant-Garde, prijevod: Michael Shaw, University of Minnesota Press, Minneapolis
4. Cook, P. (1970.), Experimental Architecture, studio Vista, London
5. Eko, U. (1995.), Simbol, Narodna knjiga - Alfa, Beograd
6. Frampton, K. (2004.), Moderna arhitektura, kritièka istorija, Orion art, Beograd
7. Grosz, E. (2001.), Architecture from the Outside: Essays on Virtual and Real Space, The MIT Press, Cambridge
8. Harison, C.; Wood, P. (1992.), Art in Theory 1900-1990: An Anthology of Changing Ideas, Blackwell, Oxford
9. Henri, L. (1991.), The Production of Space, prijevod: Donald Nicholson-Smith, Blackwell Publisher, Oxford
10. Hill, J. [ur.] (1998.), An other architect, u: Occupying Architecture, 135-159, London
11. Hollein, H. (1968.), Alles ist Architektur, „Bau”, 1/2: 2-35, Wien
12. Klotz, H. (1998.), The History of Postmodern Architecture, prijevod: Donnell Radka, MA: MIT Press, Cambridge
13. Kronenberg, R. (2007.), Flexibile - Architecture that Responds to Change, Laurence King Publishing, London
14. Raggi, F. (1974.), Architettura d’ opposizione, „Cassabella”, 386: 39-42, Milan
15. Raymond, G. (1981.), The Idea of Critical Theory: Habermas and Frankfurt School, Cambridge Universtiy Press, Cambridge
16. Reiss, J. (1999.), From Margin to Center: The Spaces of Installation Art, The MIT Press, Cambridge
17. Rendell, J. (2003.), Between two: Theory and Practice, u: Special Issue of „Journal of Architecture” [ur. Hill, J.], Summer, 8 (2): 221-223, London
18. Rendell, J. (2006.), Art and Architecture: A Place Between, I.B. Tauris & Co. Ltd., New York
19. Rosenthal, M. (2003.), Understanding Installation Art, Prestel, Munich
20. Sadler, S. (2005.), Archigram: architecture without architecture, The MIT Press, Cambridge
21. Tafuri, M. (1998.), Toward a Critique of Architectural Ideology, u: Architecture Theory since 1968. [ur. Hays, K.M.], The MIT Press, London
Izvori ilustracija
Illustration Sources
Sl. 1. Sadler, 2005: 67
Sl. 2. http://www.stylepark.com/en/news/top-drawer-time-bombs/355748 [15.5.2015.]
Sl. 3. http://www.ortner-ortner.com/?load=hausr uckerco&rub=hausruckerco&sub=hausruck erco_149&lang=de&site=ortner [15.5.2015.]
Sl. 4. http://displayedatdisplayed.tumblr.com/ [15.5.2015.]
Sl. 5. http://nicoonmars.com/?cat=37 [15.5.2015.]
Sl. 6. http://www.allanwexlerstudio.com/projects /crate-house [17.5.2015.]
Sl. 7. http://faculty.samfox.wustl.edu/bulawsky/ regifting.html [15.5.2015.]
The topic of this research is the art installation viewed from the perspective of architectural design. The research is focused in particular on the art installation which emerged in the formative period of conceptual art (1960s and 1970s), or specifically, the type of installation made by the Archigram group, Italian radical scene (Archizoom, Super studio, U.F.O ) and the Austrian group Haus-Rucker-Co. The subject matter is analyzed and interpreted by a method of analysis used in the information-based process as well as the method of analysis of the content of the texts in the form of design-related theoretical texts and publications. Through a theoretical discourse rooted in architectural design methodology and contemporary art installation theory, the subject of the research is directed to the analysis and interpretation of the alternative and new ways of exploring space through art installation. The principles of designing an art installation are treated in architectural terms which throw light on the reflections of conceptual art on the exploration in the field of architectural design. Additionally, this research examines a symbolic potential of the art installation and changes in the approach to an architectural object and its expressive and symbolic values.
The formative period of the art installation, i.e. the 1960s and the 1970s, corresponds to conceptual challenges in architectural design. Conceptual challenges in design began in the period when Modern architecture was ideologically faced with numerous crises in production and education. Architectural design during the 1960s and the 1970s was based on scientific research and design principles imposed by Modern architecture. ”A decade of design methodology” additionally strengthened a science-based approach to design rooted in the principles of rationality, economy and logic-driven initiatives. Concurrently with design methodology
based on scientific foundations, the 1960s saw an increased interest in an experimental and conceptual approach to architectural design as a critical response to a perception of architecture through scientific research. Experiments in architecture started with the introduction of art media in design as a result of the blurred distinctions between art and architecture.
Moreover, the concept of ”research into art” introduced by the Italian theoretician Giulio Carlo Argan had far-reaching effect both on art and architectural design considering the fact that Argan opened up the possibility of dealing with certain issues in the context of conceptual arts. Thus, conceptual art of the 1960s offered a new methodological framework to architectural design. The new methodological framework of architectural design was based on the appropriation and implementation of artistic procedures as well as on the concept of interdisciplinarity and the use of additional discourse in design. The use of additional discourse actually referred to the procedures that made possible the application of artistic concepts in architecture. It was based on the use, transfer, naming and appropriation of art concepts in architectural design.
The initial hypothesis of this research is that the application of art installation-related concepts oriented towards the alternative ideas about space use, might ”open up” architecture discourse through a creation of a third space” as stated by Elizabeth Grosz leading to a reconceptualization of architectural design process. This hypothesis stems from the contemporary theories of space which address alternative concepts, liminal, marginal and other forms of space use. The concept of architectural design based on the conceptual art principles (i.e. art installation) is addressed through a careful interpretation of the concepts
Biographies
MARIJA ZEÈEVIÆ - Diplomirala je 2005. na Arhitektonskom fakultetu u Beogradu, gdje upisuje poslijediplomski doktorski studij 2008. Bavi se teorijom arhitekture i objavljivanjem èlanaka iz podruèja arhitekture.
DIJANA ADŽEMOVIÆ ANÐELKOVIÆ - Arhitektonski fakultet u Beogradu završava 2006., a poslijediplomski doktorski studij upisuje 2008. Dobitnica je nekoliko društvenih priznanja i nagrada na meðunarodnim i domaæim natjeèajima iz podruèja arhitekture i dizajna.
VLADIMIR ANÐELKOVIÆ - Arhitektonski fakultet u Beogradu završava 2006., a 2008. upisuje poslijediplomski doktorski studij. Dobitnik je nekoliko društvenih priznanja i nagrada na meðunarodnim i domaæim natjeèajima iz podruèja arhitekture i dizajna.
MARIJA ZEÈEVIÆ graduated in 2005 from the Faculty of Architecture in Belgrade where she enrolled in the Ph.D. program in 2008. Her main research interest lies in architectural theory. She has published papers on architectural topics.
DIJANA ADŽEMOVIÆ ANÐELKOVIÆ graduated in 2006 from the Faculty of Architecture University in Belgrade where she enrolled in the Ph.D. program in 2008. She received several awards at the international and home architecture and design competitions.
VLADIMIR ANÐELKOVIÆ graduated in 2006 from the Faculty of Architecture in Belgrade where he enrolled in the Ph.D. program in 2008. He received several awards at the international and home architecture and design competitions.
such as ”critical spatial practice” formulated by the art and architecture theoretician Jane Rendell and ”spatial excess” devised by the philosopher Elizabeth Grosz. The former provides a basis for the exploration of alternative spatial ideas related to new ways of space appropriation while the latter critically addresses a hierarchical relationship between binary constructions, the concept of architecture as a synonym for domination and the legacy of functionalist paradigm in architecture. Both concepts suggest that architects should explore space possibilities in order to devise alternative space use models. This fact adds an alternative dimension to space use, i.e. the possibility of its use in a different way than the conventional one.
The main objective of this research is to examine the installation as an architectural design through the analysis and systematic overview of the selected examples. It implies the analysis of the influence of conceptual art on the exploration development in design, i.e. the role of the art installation in the development of architectural design methodology. A specific objective of the research refers to the analysis of the art installation in view of its symbolic potential as well as the ways in which a symbolic form of art installations is used as an alternative to a conventional approach to architectural design and architectural object.
The art installation as an experimental form, beyond the limits of conventional architectural design, points out that it is possible to apply the theories of ”spatial excess”, ”critical spatial practice”, and liminal and marginal space. It extends the interpretation of space from the standpoint of an antidetermining approach to design, or from the perspective of a quest for various forms of space use and appropriation and finally from the standpoint of intersubject relationships.
VLADIMIR ANÐELKOVIÆ
Univerzitet u Banja Luci
Arhitektonsko-graðevinsko-geodetski fakultet
BiH - 78000 Banja Luka, Stepe Stepanoviæa 77/3
ivanzvnvc@yahoo.com milica1611@yahoo.com
Subject Review
UDC 721.01:727.7 B.Tschumi (495)”20”
Technical Sciences / Architecture and Urban Planning
2.01.01. - Architectural Design
Article Received / Accepted: 10. 6. 2015. / 7. 12. 2015.
University of Banja Luka
Faculty of Architecture and Civil Engineering BiH - 78000 Banja Luka, Stepe Stepanoviæa 77/3 ivanzvnvc@yahoo.com milica1611@yahoo.com
Pregledni znanstveni èlanak UDK 721.01:727.7 B.Tschumi (495)”20” Tehnièke znanosti / Arhitektura i urbanizam
2.01.01. - Arhitektonsko projektiranje Èlanak primljen / prihvaæen: 10. 6. 2015. / 7. 12. 2015.
Case Study: New Acropolis Museum
Studija sluèaja: Novi muzej Akropole
New Acropolis Museum, Athens concept context intertextuality inter(con)textuality
The paper focuses on the productive dimensions of inter(con)textuality concept in discourses and production of architecture, based upon Bernard Tschumi’s New Acropolis Museum built in 2009 in Athens. Post-structuralism linguistic theories are being analyzed, focusing on concepts of intertextuality, inter(con)textuality, and deconstruction, and the capacities for their architectural application.
Novi muzej Akropole, Atena koncept kontekst intertekstualnost inter(kon)tekstualnost
Rad se bavi produktivnim dimenzijama koncepta inter(kon)tekstualnosti u arhitektonskim diskursima i stvaralaštvu kroz analizu Novoga muzeja Akropole autora Bernarda Tschumija, sagraðenog 2009. u Ateni. Analiziraju se poststrukturalistièke lingvistièke teorije s osobitim osvrtom na pojmove intertekstualnosti, inter(kon)tekstualnosti i dekonstrukcije, te na moguænosti njihove primjene u arhitekturi.
Thepaper analyses the productive dimensions of the concept of inter(con)textuality in architectural discourse and production based on the assessment of the design-concept of Bernard Tschumi’s New Acropolis Museum built in 2009. The focus is on the analogy between poststructuralist linguistic theories and architecture, primarily pointing out the capacities of the concepts of intertextuality and intercontextuality and their implications for the production, evaluation and judgement of architecture.
The primary hypothesis is that the productive side of architectural discourse and production as a text reflects in the concept of inter(con)textuality. In a narrower sense, the aim is to capitalize on this specific case study in order to detect the inter(con)textual nature of architecture. Further considerations of relations among different theoretical frameworks could eventually help reach general conclusions.
ARCHITECTURE AS TEXT AND CONCEPT OF INTER(CON)TEXTUALITY
ARHITEKTURA KAO TEKST I KONCEPT INTER(KON)TEKSTUALNOSTI
To observe architecture as a text means to analyze it through structure of signs that it comprises and the meanings that are being produced. Undoubtedly, architecture has become a subject matter of linguistic theories
but the key question remains whether the concepts of these theories are at all suitable for architectural theories and production? In a broad sense, semiotics discusses the structure of signs and meanings and is a formal study of ”sign and meaning of both linguistic and non-linguistic origins”.1 In a narrower sense, semiology is a study of ”the source, transfer, function, and transformation of signs of both linguistic and non-linguistic origin within the social life, which is why semiology may be referred to as semiotics of culture”.2 This was corroborated by Umberto Eco when he stated that ”architecture as a cultural artifact logically represents one of the greatest challenges of semiology as semiology is not only a study of sign system but also a study of all the cultural phenomena that are systems of signs in reality”.3 Unlike structuralism, which observes the text as a closed structure, it is post-structuralism that destabilizes this premise by defining the text as an open structure of signs which produce meanings based upon their current relation to other signs or texts within the actual and historical culture.4 This shift was marked by the so-called poststructuralist linguistic turn initiated at the Critical Languages and the Sciences of Man Conference held at Johns Hopkins University in 1966, when Jacques Derrida presented his Structure, Sign, and Play in the Discourse of the Human Sciences. This linguistic turn implies the transcendence of the structuralist language theory and the emergence of instability and excessiveness of linguistic meanings along with the resurgence of heterogeneity and differences.5 At the same time, this is the foundation of deconstruction, one of the most prominent poststructuralist theories, which is most frequently understood as reconceptualization of the logocentric idea of the world that is widely ingrained in the West European philosophy and metaphysics.6 Opposite to the hitherto dominant phonocentrism which preferred the speech over the text, Derrida points out that ”nothing exists outside the text”.7 This famous Derrida’s line means that ”writing and speech are actually both instances of the text” and that the reader has the authority to ”derive the meaning” which would be equally valid as that of the author of the text himself.8 Furthermore, this is how the structure loses its phonocentric character
1 Šuvakoviæ, 2005: 554
2 Šuvakoviæ, 2005: 554
3 Eco, 1973: 207
4 Šuvakoviæ, 2005: 610
5 Biti, 1997: 48
6 Petroviæ, 2006: 5
7 Biti, 1997: 48
8 Biti, 1997: 48
9 Biti, 1997: 48
10 Biti, 1997: 48
and the quest for meaning becomes the quest for the perpetually retreating horizon whose centripetal movement results from the constant multiplication of different connotations.9 Hereby, the master meaning of the text cannot be grasped as each comment on the text actually represents a personal report on its intertextual nature.10 Along with Derrida, Julia Kristeva and Roland Barthes are considered to be the pioneers of concept of intertextuality. The productive dimension of the concept refers to the formation of the object of the study and Kristeva stresses that ”it is not merely the object of study that is ‘in process’, the process of being produced, but also the subject, the author, reader or analyst. Author, reader or analyst join a process of continual production, are ‘in process/on trial’ (le sujet-en-procès), over the text”.11 Speaking of intertextuality and writer-reader positions, Roland Barthes supports the aforementioned hypotheses by saying that the stage of the text has no footlights and that ”there is not, behind the text, someone active (the writer), and out front someone passive (the reader); There is not a subject and an object”.12 Nevertheless, opposing in his book Image, Music, Text, the classical idea of the author-oriented literature, Barthes goes to the extremes and declares the Death of the Author: ”We know that to give writing its future, it is necessary to overthrow the myth: the birth of the reader must be at the cost of the death of the Author.”13
Hence, intertextuality entails the production process in which the sign gets integrated into the text and gains different meanings depending on specific contexts. It is precisely in this manner that the production of meanings is tightly connected with the change of the context in which specific signs are positioned. It is possible to make a connection between this view and the intertextuality in architecture, in which it represents ”the poetic theory or a model upon which art of a non-consistent and open visual structure and the structure of meaning is created”.14 Thus, intertextuality in architecture refers to the analysis of all changes of the context which it connotes by switching the barycenter to the concept of intertextuality that manifests how ”artistic meanings belong to different artistic and cultural contexts which are in interrelations - in conditions of exchange, presenta-
11 Allen, 2000: 34
12 Barthes, 1975: 16
13 Barthes, 1977: 148
14 Šuvakoviæ, 2005: 284
15 Šuvakoviæ, 2005: 318
16 Tschumi, 2004: 141
17 Šuvakoviæ, 2005: 248
18 Nestoroviæ, 1974: 283
19 http://whc.unesco.org/en/list/404 [27.4.2015.]
20 Kostrenèiæ, 2010: 20-24
tion, usage, change, etc”.15 Bernard Tschumi claims that architecture exists only inside the world in which it is located and if this process means the destruction of harmony, it will definitely affect the architecture itself.16 Accordingly, meanings that architecture produces do not only refer to the change of physical context but rather to all the aspects from which the structure may be observed: ”Within contextual art, the work of art is a probe used by an artist in order to test different semantic, receptive, cultural, ideological, and momentous situations. It is the work of art that is being transferred from one context to another in which process it metamorphoses its meanings, sense, value, and system of perceptive conditions.”17 Essentially, the concept of intertextuality entails the concept of intercontextuality, because the assertion according to which text uses its open structure to reach its meanings through its current relation to other signs of texts of culture, also refers to the context-context switch.
Being one of the most relevant world’s ancient monuments, the Acropolis of Athens was built on a steep calcareous cliff (Greek akros = upper, polis = city) in 5th century BC. This compound of antique temples, which was the biggest sanctuary of ancient Athenians, is dominated by the Parthenon - the temple of the goddess Athena built between 447-438 BC which symbolizes the zenith of Doric style and classical Greek art.18 During the course of history, the monuments of the Acropolis have been exposed to different types of damages on several occasions. The active preservation of the Acropolis has had an aim to protect the art from further decay so it nowadays represents an open training ground for innovative conservation techniques, targeted at the protection of marble sections that suffered large damages due to atmospheric pollution.19
The original Acropolis Museum was designed and built by Panages Kalkosas at the site of the Acropolis in 1874 and whose additional reconstruction followed in 1950s. It was back then that archaeological excavations and protection of the remaining Parthenon sculptures proved that the Museum lacked the required spatial capacity so the competition for a New Acropolis Museum started in 1976. It took five public competitions until 2001 when Bernard Tschumi’s project was finally selected and the realization of the New Acropolis Museum started at the foot of Acropolis. Although the initial plan was to open the museum until the 2004 Athens Olympics, it was only in 2009 that the museum ultimately started to work.20
The construction itself was rather controversial. Criticism from the part of both the experts and outsiders targeted the ownership and that of the relocation of the old museum from the Acropolis; the locals did not want a modern building in their vicinity: archaeologists opposed the construction within a pertinent archaeological site, and finally, the politicians disputed.21 Tschumi himself, however, did not see all that as a problem as he said that ”the building was at the center of a controversy”.22 Yet somehow, it was the building itself that was leaning against the controversy. For Tschumi, it was important to merge the old and the new in a provocative manner: ”I have often argued that a city is a mound of successive layers. Instead of juxtaposing them, we were layering them, floating one above another. A building is not of one single moment in time. One of the most important aspects of architecture is that it be able to bring together things of different times.”23
(Fig. 1)
In order to comprehend this complexity, i.e. to comprehend the historic context upon which the New Acropolis Museum concept was based24, it is crucial to consider what we refer to as history, i.e. the past. Dana Arnold, a professor at the Southampton University, wrote a book titled Reading Architectural History in which she stated: ”If we accept architecture as a cultural artifact then we must also see its histories as a text open to a variety of readings. The process of location the text within its appropriate contexts is not merely to provide a historiography; it is to begin the process of interpretation.”25
The design-concept of the Museum are largely based upon the relation with the historic
context, and the New Acropolis Museum only intensifies this arrangement. However, what is specific in Tschumi’s approach is also a deviation from this relationship. He believes that if urbanism might be taken as the essence of modernism, which is a new historical-anthropological core of men, then it is only urbanism from which the new forms of human existence can develop.26 The issue that he creates is the change in the role of architecture which ”stops serving the conservative society that affects our cities and starts affecting the society by the cities”.27 This is precisely what makes the ”rhetorical act” and ”symbolical value of the architectural social actions”.28 For the author, the dialogue between the old and the new is highly important and it is the New Museum project that should bring freshness to this type of discourse: ”The Museum shows how the contemporary can give, retroactively, a new value to the historical and architectural.”29 In other words, we may say that the design-concept of the New Acropolis Museum is the author’s interpretation of the context, which targets a much wider discourse.
As he attempted to translate the physical and cultural context into a creative one, Tschumi designed a whole range of conceptual subversions that might be analyzed through the spatial organization of the New Museum within its urban setting. In a fully contemporary manner, the design-concept of the New Museum leans against the arithmetical and conceptual clarity of the ancient Greek architecture (Fig. 2). The slender pillars, which are located above the archaeological site in order not to affect the delicate archaeological relics, give a special touch to the effect of floating layers (Fig. 4). This floor accommodates the main entrance, the lobby and temporary exhibit rooms, but at the same time the glass floor reveals the archaeological relics located beneath it, which are a sort of permanent exhibition. Inclusion of archaeological relics into the permanent exhibition enables a completely new way of their exposure, which at the same time, destabilizes the ubiquitous ways of their preservation and the experience of entering a museum whatsoever (Fig. 3). Namely, the Museum entrance becomes a transfer from a city street into a his-
21 http://heritage-key.com/greece/interview-new-acropolis-museum-architect-bernard-tschumi-building-homemissing-marbles [27.3.2013.]
22 http://heritage-key.com/greece/interview-new-acropolis-museum-architect-bernard-tschumi-building-homemissing-marbles [27.3.2013.]
23 http://heritage-key.com/greece/interview-new-acropolis-museum-architect-bernard-tschumi-building-homemissing-marbles [27.3.2013.]
24 Walker, Tschumi, 2006: 155
25 Arnold, 1974: 7
26 Tschumi, 2004: 13
27 Tschumi, 2004: 14
toric space involving various periods of time. We may say that the floating layers of the facility indicate the sensation of floating throughout history. Even the Acropolis itself was based on layers of history: the Old Acropolis from the era of Pisistratus was reconstructed under the reign of Pericles by replacing the small Propylaia with new ones, Parthenon was built in the place of old temple of the goddess Athens, and the Erechtheion was built in the place of another old temple.30 Tschumi transfers the idea of a city as a mound of successive layers into his concept of the Museum in a very similar way. The glass ramp that displays the archaeological fossils beneath, leads towards the doublesized central part which continues the permanent exhibition ranging from the Archaic to the late Roman period. The building culminates in the Parthenon Gallery, a rectangular glass room, naturally lit space, which is rotated 23 degrees in comparison with the rest of the building, and thus placed in a parallel position with the Parthenon. The exterior glass envelope let visitors keep a constant view of the antic temples and the neighbouring parts of the city. Within the Gallery, a rectangular core displays the Parthenon moulding, original panels, and plaster replicas positioned identical as at the original monument (Fig. 5).
Moving through the Museum constantly brings both visual and sensual relations with the Acropolis, i.e. the original location of the displays. The travel through these layers forms a three-dimensional extrovert loop, which guides the visitors through the collection organized so as to follow the chronology in a completely modern way. The movement line, the dismissal of floors, the interaction of outer and inner space formed by the terrace, and the hierarchy that reaches its culmination with the Parthenon Gallery all set a connection with the vivacious effect of the urban concept of the Acropolis. The vivacious effect is obtained by disabling the planned building construction because buildings used to be built in empty sites among the existing monuments in order to adjust to the terrain. Although the building distribution differs as we move from the Propylaia, the most relevant monuments dominate because they are sur-
28 Tschumi, 2004: 14
29 http://heritage-key.com/greece/interview-new-acropolis-museum-architect-bernard-tschumi-building-homemissing-marbles [27.3.2013.]
30 Nestoroviæ, 1974: 308
31 Nestoroviæ, 1974: 281-310
32 http://heritage-key.com/greece/interview-new-acropolis-museum-architect-bernard-tschumi-building-homemissing-marbles [27.3.2013.]
33 http://www.bbc.co.uk/serbian/news/2009/06/090 621_greece-sculptures.shtml [27.4.2015.]
34 http://www.bbc.co.uk/serbian/news/2009/06/090 621_greece-sculptures.shtml [27.4.2015.]
rounded by other minor monuments. All the buildings dominated by the Parthenon are arranged in different levels because the Acropolis has an irregular base in the shape of a terrace, which only contributes the vivacity. 31
Equalizing the New Museum program and the complex context of historical layers in this manner always calls for the temporal and spatial dislocations. The natural sunlight of the Museum enables the conditions that are typical of the displays, during which process the light and shadows over the day set the dynamics and intensify the relation between space and time. The natural ambient light in the Museum that covers the upper floor of the Parthenon Gallery is filtered through the glass floor into the two-storied Atrium of the gallery beneath. All this allows the light flow through the building and supports the floating layers effect (Fig. 6).
This type of relation among the physical, cultural, and creative contexts opens various issues about the production of meaning with reference to historical, actual, and future time. Hence, the time continuity may be simultaneously regarded as discontinuity because the construction of the Museum was largely initiated in order to exhibit what was eventually not exhibited after the opening ceremony.
Long before the idea of construction of New Museum emerged, this archaeological monument had suffered an international dispute between Greece and Great Britain. It is wellknown that the sculptures from the Parthenon have been exhibited in London National Museum for a long time. The English government bought them from lord Elgin, a longterm English ambassador in Turkish Empire in 1816 after he had purchased them upon the approval of Ottoman authorities.32 The British Museum is also in control of more than half of Parthenon Marbles made by Fidia in 4th century B.C., and parts of the marble are placed in French Louvre Museum.33 The Greeks publicly appealed for the return of the marble since Melina Merkuri, Greek Minister of Culture, started a campaign in early 1980s. Even before that, Greek government had announced competition for the project of a museum in which those relics could be displayed. Dimitris Pantermalis, the New Museum manager, said the following lines at the opening ceremony: ”Naturally, it is rather uncomfortable having both originals and copies in the museum but we have decided to fill the missing gaps with plaster and we now have an interesting outcome. If you look in front of you, you will see horses whose heads are in Athens, bodies in London, and tails in Athens. The Parthenon frieze belongs here because Parthenon itself is here.”34
The opening ceremony welcomed Bonnie Greer, deputy Chairman of the Steering Board of British Museum, who used her opportunity to remind us why parts of the Parthenon frieze should remain in London: ”British Museum is not just a building. It is rather a notion representing various world cultures and their mutual relations; it displays the humankind achievements throughout history. The Parthenon figures are a part of that notion in 21st century”, she explained.35
Logically, Tschumi used this political-historical dispute and turned it into the benefit of his concept, which strongly calls for the solution. On one side, he does not think it wrong that marble was transferred to London at one point because there were many instances of national artifacts needing protection - for example the National Museum of Afghanistan in Kabul: ”It’s never a case of absolutes; Never an ideological statement; That’s why I don’t like the nationalistic approach.”36 According to him, Lord Elgin’s act was justified because, as Parthenon was used as an ammunition storage, more than half metopes were destroyed by Ottomans. On the other hand, he claims that some artifacts belong to one specific place and it is offensive for both artists and historical period that they are separated. Simultaneously, regardless of legal arguments, he absolutely believes that metopes will be returned. This takes time necessary for revision of the 21st century museum definition.37
The design-concept of the New Acropolis Museum may be interpreted in different levels as we consider its analogy with linguistic theories on inter(con)textuality. As the design-concept fully relies on the strong presence of Acropolis, especially the Parthenon, we may say that the discourse the museum produces along with the Acropolis is being fully acquired. Nevertheless, the contextuality of a wider urban matrix within the foot of Acropolis might be characterized as non-con-
textual. Furthermore, ”non-contextuality does not neccesarily mean anti-contextuality”38 (Fig. 8). This is where interaction and tension come into force and the concepts of deconstruction and disjunction come to stage. According to Bernard Tschumi, deconstruction in architecture refers to disjunction which ”represents the inner strength and subversive power of architecture… Architecture is, by definition, in its very nature, dismantled and disociated”.39 Tschumi prefers the concept of intertextuality because it makes architecture a complex human activity, it introduces the multiplicity of heterogeneous discourses and a constant interaction between the sensual experience and conceptual acrobatics.40 This reveals the productive dimension of intertextuality which refers not to the representational but rather to the conceptual background of architecture: ”If it is the writers who can manipulate the structure of story by distorting the vocabulary and grammar, could it not be the architects who can do the same thing by organizing reality in an objective, unbiased, or imaginative manner? If architects can consciously use repetition, distorsion, or juctaposition in a formal elaboration of walls, why could not they do exactly the same thing with the activities taking place behind these walls.”41
Intertextuality as a poetic model of construction of an open visual structure in Bernard Tschumi’s approach refers to strategic design (French dessein meaning the strategy of intention), which is dynamic, and not to the design composition, which is static and introduces visual criteria only when it completely exhausts the conceptual process.42 Thus, the strategic design produces a sort of intertextual tension between an author and a reader, i.e. the space and the user. The New Acropolis Museum produces this tension by confronting the existing object, i.e. Objet trouve, to reality.43 Objet trouve refers to both historical and physical contexts as well as to social, cultural, and political contexts related to the Acropolis and the New Museum. The experience of space is formed by conceptual setting which simultaneously exposes all these contexts. The dynamics of experience produced by the positive tension starts with
35 http://www.bbc.co.uk/serbian/news/2009/06/090 621_greece-sculptures.shtml [27.4.2015.]
36 http://heritage-key.com/greece/interview-new-acropolis-museum-architect-bernard-tschumi-building-homemissing-marbles [27.3.2013.]
37 http://heritage-key.com/greece/interview-new-acropolis-museum-architect-bernard-tschumi-building-homemissing-marbles [27.3.2013.]
38 Mrduljaš, 2007: 52-73
39 Tschumi, 2004: 20
40 Tschumi, 2004: 93
41 Tschumi, 2004: 115
42 Walker, Tschumi, 2006: 117
the entrance into the inter-space of historical layers, moves along the extravert loop that constantly interacts with the Acropolis, and it culminates within the multilayered experience at the Parthenon gallery. This means that the experience of the space results from the constant perceptive relocation from one context to another and the production of multiple meanings, which directly implies the concept of inter(con)textuality.
This concept could be best identified through the settings of the Parthenon frieze in relation to its original location. The glass envelope of the Parthenon gallery occasionally reflects the frieze, pointing its original position on the Acropolis by virtual image. This moment depicts the inter(con)textual nature of the Museum as the signified starts a multiple play of the signifier by the historic-modern, existing-potential, material-immaterial, and real-unreal relationship production. Gaston Bachelard spoke of the necessity to add the function of unreal to the function of real and said that ”in its vivid actions, imagination separates us from both past and presence”.44 The concept of the Parthenon frieze setting, which has the identical dimension, orientation, and natural light source as the original site, along with the prominent white plaster replicas assembled with the patina of the original marbles and the virtual image directed towards the original site all produce a whole range of associations and possible interpretations. It is a multiple narrative (Fig. 7, 9) that does not threaten the primary, historical narrative and strongly impresses each visitor by suggesting that the New Museum has a task to reunite the British and French metopes with the Greek ones. Process of continual production of intertextuality that Kristeva implied was now initiated by imagination through the author-reader relations. Hence, imagination becomes a tool of inter(con)textual production as a quality of advanced architectural production: ”Imagination transforms reality, and establishes unsuspected relations; It signals other paths from which to attack the problems. Imagination, however, needs to have memory and a certain knowledge base; it is a player that always plays with the rebound, against what
43 Walker, Tschumi, 2006: 117
44 Bachelard, 1969: 22
45 Gausa, 2003: 330
46 Eco, 2001: 157
47 http://humanscribbles.blogspot.com/2010/11/communication-in-architecture.html [25.2.2013.]
48 Tschumi, 2004: 12
49 Tschumi, 2004: 97
50 Barthes, 1975: 17
51 Barthes, 1997: 158-172 (161)
52 Tschumi, 2004: 76
is.”45 Inter(con)textuality within an actual moment of experience means the deconstruction of what once was and what at first sight seemed to have been finished, and also what the future might bring. Hereby, the production of meanings is based upon both the deviation and connection among the past, present, and future.
Apart from imagination, metaphor is also a conceptual tool of inter(con)textual production of architecture. Umberto Eco claims that in a certain intertextual and cultural universe there are metaphores that cannot exist within any other universe: ”The metaphore makes us wonder about the complete intertextuality and, at the same time, it makes a context vague and open to multiple interpretations. Intertextuality also consists of previous metaphores so we can talk about the metaphores of metaphores, which can be interpreted only due to sufficient intertextual knowledge.”46 Generally speaking, the Museum is essentially a metaphore because it transfers meanings of what belonged to past into the present. Tschumi uses metaphores as a most persuasive visual tool of mass consumption beause in a society crowded with a fast information exchange, the metaphores lead directly to an answer and do not pose new questions.47 The multiple narration produced within the Parthenon gallery is a sort of metaphore play that, at the same time, enables both dislocation of sense and dislocation of time. This metaphoric play is being induced by the productive tension between the architectural concept and the spatial experience. This brings us to Tschumi’s basic theoretical position according to which architecture is defined as pleasure, which represents ”the cross section between spatial experience and its conceptual aspects”48, and sometimes it is the ”violent clash of space and action, which represents a metaphore of intensive relation between individuals and the space surrounding them”.49 One such theoretical background may be rooted in what Roland Barthes refers to as pleasure of the text: ”The pleasure of text is that moment when my body pursues its own ideas - for my body does not have the same idea as I do.”50 Both the author and the reader joined the inter(con)textuality of architecture and Barthes’s thesis on Death of the Author is left aside along with the position that architectural objects may be greately imprecise becoming the marker of something else, which would make them temporary and provisional.51 Tschumi confirms this by saying that ”architecture of pleasure starts at a point where the space concept and experience violently collide and the architecture culture is infinitely deconstructed”.52 In case of the New Acropolis Mu-
8. Non-contextuality Sl. 8. Nekontekstualnost
9. New narrative
9. Nova narativnost
seum, the multiple signifier play is a part of inter(con)textual nature of architecture but the suggestion is potent enough to keep the signifiers from being weak and temporary but rather being expanded to their full capacity. Consequently, the productivity of inter(con) textuality concept in architecure reflects in the strategic role of the design-concept of the New Acropolis Museum by giving architecture a whole new dimension and supporting Tschumi’s thesis that ”architecture stops being the background of an action and becomes the action itself”.53 In other words, analogue to deconstruction, the inter(con)textuality in Bernard Tschumi’s architecture reflects in disjunction, which is the inner productive capacity of architecture. These are the capacities that are tightly connected with the terms promoted by Derrida as he spoke of architecture of heterogeneity, interruption, non coincidence: dissociation, disjunction, disruption, difference, destabilization, deconstruction, dehiscence.54 Fragments of architectural text are dissociated and observed through its ideas and readers’ experience without the necessity to equalize these two or insist on the author’s dominacy. Hence, it is clear that the concept of inter(con)textuality derived from post-structuralist linguistic theories may serve as a productive model for both architectural discourses and architectural production.
ZAKLJUÈAK
The productive side of the concept of inter(con)textuality within architectural discourses and production reflects itself in reconsideration of complex psychological, sociological, political, and physical effects that architecture has on both people and community by producing multiple changeable meanings through relations of context, concept, and spatial experience. This sort of productivity does not refer to the representation of architecture as a text but rather to the capacity of turning the signified into an active play of the signifiers that are being produced within the inter(con)textual world. Unlike the observation of inter(con)textuality in art in which the open structure means the production of meaning between the visual object and the reader, it is in architecture that this concept refers to a much wider domain because it directly affects the activity of everyday usage. Inter(con)textual nature of architecture implies the production of meanings, which emerges at the intersection of conceptual architectural determination and the unstable nature of its perceptive abilities.
Izvori
53 Tschumi, 2004: 116
54 Derrida, 1968: 566-587 (578)
1. Arnold, D. (1974), Reading architectural history, Routledge, New York
2. Bachelard, G. (1969), Poetika prostora, Kultura, Beograd
3. Barthes, R. (1997) Semiology and the Urban 1981, in: Rethinking Architecture: A Reader in Cultural Theory [ed. Leach, N.], Routledge: 166171, London
4. Barthes, R.; Heath, S. (1977), Image, music, text, Hill and Wang, New York
5. Barthes, R.; Miller, R.; Howard, R. (1975), The pleasure of the text, Hill and Wang, New York
6. Biti, V. (1997), Pojmovnik suvremene književne teorije, Matica hrvatska, Zagreb
7. Derrida, J. (1998) Point de folie - Maintenant l’architecture, in: Architecture theory since 1968. [ed. Hays, K.M.], MIT Press: 566-587, Mass, Cambridge
8. Eco, U.; Drndarski, M. (1973), Kultura informacija komunikacija, Nolit, Beograd
9. Eco, U.; Piletiæ M. (2001), Granice tumaèenja, Paideia, Beograd
10. Gausa, M. (2003), The Metapolis dictionary of advanced architecture: city, technology and society in the information age, Actar, Barcelona
11. Kostrenèiæ, A. (2010), Light and shadow, ”Oris, Magazine for architecture and culture”, 61: 2034, Zagreb
12. Mrduljaš, M. (2007), Architecture is not the knowledge of form but a form of knowledge, ”Oris, Magazine for architecture and culture”, 48: 52-73, Zagreb
13. Nestoroviæ, B.N. (1962), Arhitektura Starog veka, Nauèna knjiga, Beograd
14. Petroviæ, S. (2006), Dekonstrukcija estetike: uvod u ontologiju stvaralaèkog èina, Književna zadruga, Banja Luka
15. Šuvakoviæ, M. (1995), Postmoderna, 73 pojma, Narodna knjiga, Beograd
16. Šuvakoviæ, M.; Jevriæ, O. (1999), Pojmovnik moderne i postmoderne likovne umetnosti i teorije posle 1950. godine: primljeno na VI. skupu Odeljenja likovnih i muzièkih umetnosti od 30. oktobra 1996., Srpska akademija nauka i umetnosti, Beograd
17. Šuvakoviæ, M.; Jevriæ, O. (2005), Pojmovnik suvremene umjetnosti, Horetzky, Zagreb
18. Tschumi, B. (2004.), Arhitektura i disjunkcija, AGM, Zagreb
19. Walker, E.; Tschumi, B. (2006), Tschumi on architecture: conversations with Enrique Walker, Monacelli Press, New York
Internet sources
Internetski izvori
1. http://whc.unesco.org/en/list/404 [27.4.2015.]
2. http://www.bbc.co.uk/serbian/news/2009/06 /090621_greece-sculptures.shtml [27.4.2015.]
3. http://humanscribbles.blogspot.com/2010/11/ communication-in-architecture.html [25.2.2015.]
4. http://heritage-key.com/greece/interview-new -acropolis-museum-architect-bernard-tschumibuilding-home-missing-marbles [27.3.2013.]
Illustration Sources
Izvori ilustracija
Fig. 1 http://ad009cdnb.archdaily.net/wp-content /uploads/2010/05/1274907914-080906-nam -8195.jpg [3.4.2015.]
Fig. 2 http://www.yatzer.com/assets/Article/1762 /images/the-new-acropolis-museum-at-yatzer_4.jpg [18.3.2015.]
Fig. 3 http://www.esto.com/photographers/petermauss/archaeology-museum [10.9.2015.]
Fig. 4 http://www.archdaily.com/61898/new-acropolis-museum-bernard-tschumi-architects/ 500918ad28ba0d27a70017a8-new-acropolis -museum-bernard-tschumi-architects-image [10.9.2015.]
Fig. 5 http://www.archdaily.com/61898/new-acropolis-museum-bernard-tschumi-architects/ cr3849-169/ [2.4.2015.]
Fig. 6 http://images.adsttc.com/media/images/ 5009/18d4/28ba/0d27/a700/17b0/large_ jpg/stringio.jpg?1414383443 [10.9.2015.]
Fig. 7 http://www.nytimes.comslideshow200906 19arts20090620-acropolis-slideshow_6.html [2.4.2015.]
Fig. 8 http://images.adsttc.com/media/ima ges/ 5009/18cb/28ba/0d27/a700/17ae/large_ jpg/stringio.jpg?1414383436 [10.9.2015.]
Fig. 9 http://www.feellikehome.cn/culture/the-acropolis-museum/?lang=en [2.4.2015.]
[Translated
by: Nevena Vuèen, Senior teaching assistant at
University of Banja
Luka, Master of philosophy in Anglo Linguistic]
Summary Sažetak
Studija sluèaja: Novi muzej Akropole
Rad se bavi analogijom izmeðu lingvistièkih teorija i arhitekture na temelju analize Novoga muzeja Akropole autora Bernarda Tschumija, sagraðenog 2009. u Ateni. Temeljna je hipoteza rada da se produktivna strana arhitektonskog diskursa i arhitektonske produkcije putem teksta odražava u konceptu inter(kon)tekstualnosti. On je slièan konceptu intertekstualnosti, pri èemu se naglašava moguænost njegove umjetnièke primjene u podruèju arhitekture. Analiza arhitekture kroz ovaj koncept obuhvaæa složene znaèenjske odnose unutar povijesnoga fundusa, a generiranje novih znaèenja iznova preispituje ulogu muzeja i arhitekture u kontekstu društvenih promjena 21. stoljeæa. U prvome se dijelu rada iznosi pregled lingvistièkih i semiotièkih principa koji mogu biti od koristi u analizi zadane teme. Lingvistièke teorije teksta kroz semiologiju prožimaju i druge discipline zbog èinjenice da se tekst promatra kao bilo koji sustav znakova. Za razliku od strukturalistièkoga poimanja teksta kao zatvorenoga sustava, u poststrukturalizmu tekst se promatra kao otvoreni sustav, tj. kroz odnose koji proizlaze iz njegova suodnosa s drugim tekstovima. Drugim rijeèima, oznaèeno se pretvara u brojne oznaèitelje, što se zatim reproducira kroz odnose s užim i širim kulturnim i povijesnim kontekstima. Prijelaz iz strukturalizma u poststrukturalizam oznaèio je tzv. lingvistièki zaokret (‘linguistic turn’), inicijalno potaknut konferencijom pod naslovom Jezici kritike i znanosti o èovjeku održanoj 1966. godine na Sveuèilištu John Hopkins, na kojoj je Jacques Derrida održao svoje izlaganje pod naslovom Struktura, znak i igra u diskursu humanistièkih znanosti.
Jedna od temeljnih postavki odnosi se na nemoguænost odvajanja teksta i njegova stvarnoga znaèenja od njegovih moguæih interpretacija. Upravo je odnos stvarnoga i moguæega ono na èemu se temelji teorija intertekstualnosti i predmet je diskusije istaknutih zagovornika dekonstruktivizma, kao što su Jacques Derrida, Julia Kristeva i Roland
Barthes. Prema ovim teorijama struktura gubi svoju èvrstoæu, èime i autor teksta i èitatelj zadobivaju podjednaku važnost, a znaèenje postaje nestabilna kategorija. Drugim rijeèima, struktura je podložna brojnim interpretacijama koje ne odražavaju objektivnu stvarnost, nego konstruiraju našu vlastitu interpretaciju stvarnosti. Metafore su takoðer sastavni dio intertekstualnosti, buduæi da teže multipliciranju i spajanju. Drugi dio rada prikazuje kontekst unutar kojeg se pojavila potreba za izgradnjom Novoga muzeja Akropole. Kontekst obuhvaæa složenu interakciju nekoliko èimbenika, kao što su zahtjevi same lokacije, struènu i javnu kritiku, te državne politièke ambicije na koje bi Novi muzej trebao svratiti pozornost. Stoga se (kon)tekst u ovome sluèaju ne odnosi samo na fizièku strukturu i vizualne parametre veæ i na sve kulturne, društvene i ekonomske aspekte projekta. Nadalje, naglasak je i na naèinu na koji se složeni kontekstualni impulsi prevode u neku vrstu strategijskog koncepta. U sluèaju Bernarda Tschumija to se odnosi na kreiranje društveno aktivne arhitekture temeljene na intenzitetu koji podjednako proistjeèe iz suprotstavljenih iskustava konteksta, koncepta i prostora. U koncepciji Novoga muzeja to se postiže kroz niz asocijativnih i direktnih veza s Akropolom, tj. kroz tzv. dinamièan efekt koji karakterizira njegovu morfologiju, dinamiku i hijerarhiju unutar njegove prostorne dispozicije, kao i dominantnu poziciju Partenona unutar šire gradske strukture. Osim specifiènog oèuvanja povijesnih objekata i njihovih višestrukih veza s originalnom Akropolom, strateška strana ovoga projektantskog koncepta ima takoðer i svoju politièku dimenziju. Stoga se u ovome radu iznosi èitav niz konceptualnih podvarijanata kroz koje Muzej oznaèava obvezu vraæanja mramora što je bio uklonjen iz Akropole zbog povijesno-politièkih prilika, a koji je sada pohranjen u muzejima u Velikoj Britaniji i Francuskoj.
Treæi dio rada bavi se daljnjom razradom koncepta inter(kon)tekstualnosti na osnovi teorijske pozadine i analize znaèenja povezanih s konceptom Novoga muzeja iz prethodna dva poglavlja. Da bi se utvrdio potencijal primjene takva koncepta u arhitekturi, rad se bavi sliènostima i razlikama izmeðu koncepata intertekstualnosti, inter(kon)tekstualnosti i dekonstrukcije. O ovim sliènostima i razlikama govori i Tschumi u svojoj knjizi Arhitektura i razdvajanje govoreæi o arhitekturi promatranoj kroz tekst. Prema autoru, dekonstrukcija u arhitekturi odražava se kroz razdvajanje koje predstavlja njezinu unutarnju snagu i subverzivnu moæ. Jezgra dekonstrukcije je sama dekomponirana i rastavljena priroda arhitekture. Kroz dekompoziciju arhitektura kreira prostor u kojem se stvaraju nove veze; u sluèaju Novoga muzeja, ali i opæenito, ove veze spajaju prošlost, sadašnjost i buduænost. Takve veze sadrže i meðuodnos i otklon od ovih vremenskih kategorija. Dekonstruktivistièki pojmovi - kao što su nestabilnost jeziènih znaèenja, stvaranje heterogenosti i razlika - ono su što se u arhitekturi podrazumijeva pod pojmovima ekscentriènosti, dezintegracije, razdvajanja, izbacivanja, diskontinuiteta itd. Koncept inter(kon)tekstualnosti profilira se putem analize projekta - koncepta inter(kon)tekstualnosti Novoga muzeja Akropole i putem višestrukih paralela izmeðu lingvistièkih i arhitektonskih teorija koje se ponajviše odnose na dekonstrukciju. Neke su od njih prisutne veæ u djelu Rolanda Barthesa The Pleasure of the Text i u djelu The Pleasure of Architecture autora Bernarda Tschumija ili u sintagmi Umberta Eca metafora kao èimbenik intertekstualnosti, odnosno sintagmi metafora kao èimbenik potrošaèkog društva, na koju se i Bernard Tschumi referira u svome radu. Stoga je inter(kon)tekstualnost neka vrsta modela za postkonceptualizaciju i arhitektonski diskurs opæenito, no ona je ujedno i buduæi koncept vezan za arhitektonsku produkciju.
Biographies
Biografije
IVAN ŽIVANOVIÆ, senior teaching assistant, Department of Architecture, Faculty of Architecture and Civil Engineering, University of Banja Luka; currently finishing a PhD thesis at the Faculty of Architecture in Belgrade, research field: architectural design and contemporary architecture.
MILICA MALEŠEVIÆ, senior teaching assistant, Department of Architecture, Faculty of Architecture and Civil Engineering in Banja Luka; PhD scholar at the Faculty of Architecture in Belgrade.
IVAN ŽIVANOVIÆ je viši asistent na Odsjeku za arhitekturu Arhitektonsko-graðevinskog fakulteta Sveuèilišta u Banjoj Luci. Trenutaèno dovršava svoju doktorsku disertaciju na Arhitektonskom fakultetu u Beogradu. Podruèje istraživanja: arhitektonsko projektiranje i suvremena arhitektura.
MILICA MALEŠEVIÆ je viša asistentica na Odsjeku za arhitekturu Arhitektonsko-graðevinskog fakulteta Sveuèilišta u Banjoj Luci. Doktorandica je na Arhitektonskom fakultetu Sveuèilišta u Beogradu.
Eseji i ogledi
Rezenzije i prikazi knjiga, èasopisa i izložaba.
Vijesti, suradnja, zanimljivosti, bibliografija, znanstveni skupovi, tribine i predavanja.
Essays and Reviews
Evaluations & Reviews of Books, Journals and Exhibitions.
Information, Cooperation, Topics of Interest, Bibliography, Conferences, Debates and Lectures.
Darko Kahle
Zrinka Paladino
Zrinka Paladino
After her seminal book on Architect Lavoslav Horvat, a distinguished Croatian member of Modern Movement between the World Wars and further, architectural historian and Deputy Chairwoman of the City Institute for Conservation of Cultural and Natural Heritage in Zagreb Zrinka Paladino dignified us with her new book on Professor Emeritus Nikola Filipoviæ, the doyen of Croatian Architecture in the second half of twentieth century and beyond. In a confident and pleasant manner this book exemplifies his threefold character as an Architect, a Researcher and a Teacher. The book includes excerpts of Professor’s doctoral thesis from the year 1980 under the title ”The Family House: Emphasis-Idea-Reality” (Supervisor Late Professor Emeritus Andrija Mohorovièiæ), based on juxtaposition of Zagreb School of Modern Architecture and classical masters of Modern Movement with more recent works of The New York Five and illustrated with brilliant drawings of analyzed houses. Zrinka Paladino succeeded to draw Professor’s immense complex architectural achievement in an extraordinary light and enjoyable manner. [Translated by author]
Nakon objavljivanja svoje prve knjige o arhitektu Lavoslavu Horvatu, jednom od pobornika modernoga pokreta izmeðu dva svjetska rata i nastavno jednom od korifeja takozvane poslijeratne moderne arhitekture, dr.sc. Zrinka Paladino pripremila je knjigu u kojoj prikazuje majstora arhitekture Nikolu Filipoviæaarhitekta, znanstvenika i pedagoga, u svakom sluèaju doajena hrvatske arhitekture druge polovice 20. stoljeæa odnosno dosadašnjih godina 21. stoljeæa, sada professora emeritusa Arhitektonskoga fakulteta Sveuèilišta u Zagrebu. Veæ letimièan pogled na ovu knjigu doziva u misao arhitekta, znanstvenika i pedagoga Philipa Johnsona (1906.2005.), koji je poèeo kao povjesnièar umjetnosti i propagator ideja internacionalnog stila u arhitekturi, da bi u meðuvremenu bio najprije student Ludwiga Mies van der Rohea, zatim doajen postmoderne arhitekture, a završio svoj životni put kao simpatizer dekonstruktivizma. Prema knjizi i analogno Philipu Johnsonu, profesor Filipoviæ poèeo je svoj stvaralaèki put kao pobornik poslijeratne moderne, ali za razliku od Johnsona temeljio je gotovo svako svoje djelo na kritièkom preispitivanju moderne, kako bi to definirao Kenneth Frampton.
Kada se prelistaju sve stranice ove knjige, koje sadrže bilo crteže ili skice, bilo projekte
profesora Nikole Filipoviæa, neizbježno se treba sjetiti arhitekta Adolfa Loosa kojemu je crtež, baš poput profesoru, bio osnovno sredstvo komunikacije. Zrinka Paladino uklopila je bogatstvo izražaja profesorove ruke u radost života, kako bih se ja usudio okarakterizirati njegov naèin stvaranja, istraživanja i pouèavanja - za razliku od Ruckschija i Schachela, koji su ipak samo formalno i suhoparno uspjeli secirati Loosov život i djelo. Svaka od rukom crtanih skica - bilo kemijskom olovkom na memorandumu fakulteta, bilo grafitnom tehnièkom olovkom na teškom paus-papiru osamdesetih - pokazuje profesorovu vještinu projektiranja od najmanjeg detalja interijera pa sve do odnosa masa i ploština u urbanizmu. Ono što, prema mojem mišljenju, Filipoviæeve skice razlikuje od Loosovih jest upravo uživanje u mentalnoj transpoziciji primljenih podražaja u stvaranje, za razliku od Loosa koji se ipak dosta muèio da bi svoj Raumplan stjerao u šest graniènih ravnina bijeloga paralelopipeda. Zrinka Paladino uspjela je tu razliku prikazati, zagrebaèki reèeno, ‘od šuba’. Dodatnu vrijednost knjige predstavljaju tri ekscerpta doktorske disertacije profesora Nikole Filipoviæa iz 1980. godine pod naslovom „Obiteljska kuæa: znaèaj-ideja-stvarnost”, gdje su hegelijanski postavljeni: kritièka definicija i opis Zagrebaèke škole, zatim kritièka
Nakladnik: Naklada Ljevak Sunakladnik: Arhitektonski fakultet Sveuèilišta u Zagrebu Zagreb, 2015.
Str. 505, ilustr. 676, bilješke, katalog projekata i realizacija, analiza odabranih djela, popis kratica, literatura, izvori ilustracija, kazalo imena [31´24 cm, hrvatski jezik]
Urednica: Nives Tomaševiæ Recenzenti: Zvonko Makoviæ, Lenko Pleština, Tomislav Premerl Lektura i korektura: Ivana Buljubašiæ Grafièko oblikovanje: Ram Tisak: Printera grupa
ISBN 978-953-303-859-9 CIP 000914559 [NSK Zagreb]
definicija i opis klasiènih predstavnika modernoga pokreta u svijetu (Le Corbusier, Frank Lloyd Wright), te sinteza u liku i djelu arhitekata takozvane grupe The New York Five (Eisenman, Graves, Hejduk, Gwathmey i Meier).
U blagoslovljenom trenutku - heureka! Profesor je vlastitu disertaciju ilustrirao briljantnim precrtima fotografija analiziranih kuæa pa se ona, primjerice, može objaviti na internacionalnom tržištu bez dugotrajnih pregovora oko osiguranja autorskih prava za fotografije kuæa poznatih autora. Važno je spomenuti Michaela Gravesa, èiji utjecaj postmodernizma Zrinka Paladino diskretno naglašava objavom fotografije Davorke Križ Filipoviæ u Orlandu, Florida, ispred hotela koji je projektirao upravo Graves.
U knjizi su razmjerno prikazani svi životni suputnici profesora Nikole Filipoviæa: njegova pokojna supruga Ines Filipoviæ, odnosno Davorka Križ Filipoviæ, zatim profesori Branko Kincl, Nenad Fabijaniæ, Dragomir Maji Vlahoviæ i, ne na kraju, jedan od briljantnih domaæih teoretièara arhitekture dr.sc. Nikola Polak. Zrinka Paladino uspjela je realizirati jedan izuzetno težak znanstveni pothvat: isprièati profesorovu životnu prièu na lagani naèin, pokazavši nam da je put do vrhunskog ostvarenja moguæ s uživanjem i radosno, što u struènom i socijalnom kontekstu nije baš uobièajeno.
Nikola Matuhina
razvojne
International Scientific Conference ”Cultural Heritage - Possibilities for Spatial and Economic Development” Proceedings
The proceedings under the title Cultural Heritage - Possibilities for Spatial and Economic Development was published on the occasion of the 2015 international scientific conference jointly organized by the Faculty of Architecture of the University of Zagreb and the Department of Fine Arts of the Croatian Academy of Sciences and Arts. This publication is the result of the researches conducted within a scientific project Heritage Urbanism - Urban and Spatial Models for Revitalization and Enhancement of Cultural Heritage (HERU-2032). It comprises 108 contributions from 177 authors (76 from abroad) divided into three thematic sections: 1- space planning of the heritage, 2 - experience of the heritage, and 3 - development based on the heritage.
This volume brings forward a wealth of creative ideas in the realm of scientific research and practical aspects of the profession as well as experiences and visionary concepts for the enhancement of cultural heritage. This book would also be of great interest to a wider academic, scientific, professional and general public.
Zbornik radova Prostorne i razvojne moguænosti kulturnog naslijeða jedna je od publikacija - uz Knjigu sažetaka (e-knjiga, ISBN 978-953-8042-07-2) i Knjigu postera (e-knjiga, ISBN 978-953-8042-12-6) - nastalih provedbom istoimenoga meðunarodnoga znanstvenog skupa koji se održao 22. i 23. listopada 2015. u Zagrebu u organizaciji Arhitektonskog fakulteta Sveuèilišta u Zagrebu i Razreda za likovne umjetnosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Publikacije su nastale kao rezultat dosad provedenih istraživanja u sklopu znanstvenoga projekta Urbanizam naslijeða - Urbanistièki i prostorni modeli za oživljavanje i unaprjeðenje kulturnog naslijeða (HERU-2032). Projekt se od rujna 2014. provodi na Arhitektonskom fakultetu Sveuèilišta u Zagrebu pod vodstvom akademika Mladena Obada Šæitarocija, a financira ga Hrvatska zaklada za znanost (HRZZ). Polazište i osnovna teza istraživanja koja se provode u sklopu znanstvenoga projekta HERU, ujedno i održanoga znanstvenog skupa, jest kako naslijeðe ne smije biti samo spomenik prošlosti (zaštiæeni objekt), veæ aktivan èimbenik (kreativan subjekt) suvremenog života i razvoja zajednice. S obzirom na to da su brojna zbornikom predstavljena istraživanja u zaèetku, a namjena znanstvenoga skupa nije bila zakljuèiti istraživanje, nego ga ponajprije potaknuti, objavljena je knjiga ujedno i najava nastavka iscrpnoga istraživanja te složene i globalno aktualne teme. Osnovno tijelo Zbornika èini 108 znanstvenih priopæenja (ukupno je u njihovoj izradi sudje-
lovalo 177 autora, od èega 76 inozemnih) razdijeljenih u tri tematske podcjeline: 1 - planiranje prostora naslijeða, 2 - doživljaj naslijeða i 3 - razvoj temeljen na naslijeðu. Istraživanjima prethodi Proslov i Uvod glavnoga urednika, akademika prof. Mladena Obada Šæitarocija, te uvodni tekst pozvanoga predavaèa prof. Andree Bruna: Planiranje sagraðenoga. Unatoè naèelnoj podjeli objavljenih istraživanja, mnoge je radove moguæe svrstati u dvije, pa èak i tri tematske podcjeline. Pokazatelj je to složenosti i brojnosti postavljenih pitanja oèuvanja i unaprjeðenja naslijeða, kao i njegove definicije te modaliteta znanstvenih i struènih interpretacija iste. U svakoj od podcjelina istraživani su sljedeæi pokazatelji unaprjeðenja naslijeða: prostorni èimbenici identiteta naslijeða, kriteriji za nove zahvate i uporabu naslijeða; metode vrjednovanja, planiranja i projektiranja u prostorima i graðevinama naslijeða; modeli planiranja i projektiranja naslijeða, te scenariji kao moguæa programatska i konceptualna naèelna tretiranja naslijeða.
Prvu tematsku cjelinu - Planiranje prostora naslijeða - èine 32 rada. Interpretacije i definicije kulturnoga naslijeða, kao i procesa planiranja pripadajuæeg mu prostornog konteksta, ovdje su sagledane s vrlo raznolikih motrišta. Istražuju se modaliteti provedenih i potencijalnih buduæih zahvata na kulturnom naslijeðu brojnih europskih lokaliteta, suvremene metode zaštite njegovih prirodnih i antropomorfnih èimbenika, kao i njihova uzajamnog suživota u kulturno-povijesnim cjeli-
Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet Zagreb, 2015.
Str. 679, proslov, uvod, izvornici tekstova, popis autora, izdanja znanstvenog skupa, kontakti [26/21 cm, meki uvez/e-knjiga]
Glavni urednik: akademik Mladen Obad Šæitaroci, voditelj projekta Urbanizam naslijeða/ Heritage Urbanism Izvršni urednici: Bojana Bojaniæ Obad Šæitaroci, Damir Krajnik, Irma Huiæ, Ana Mrða, Marko Rukavina Recenzenti: Sreèko Pegan, Ivan Rogiæ Lektura i korektura: Mirjana Ostoja, Boris Dundoviæ Oblikovanje: Boris Dundoviæ
ISBN 978-953-8042-10-2 (meki uvez)
ISBN 978-953-8042-11-9 (e-knjiga) CIP 000915230 [NSK Zagreb]
nama raznovrsnih mjerila - regija i veæih izvorno prirodnih lokaliteta, gradova u cjelini, kao i dijelova gradova od širega gradskog podruèja do fenomena koji predstavljaju njegove specifiène mikrolokacije. Èimbenici identiteta, kao i potencijali naslijeða obuhvaæeni ovim poglavljem, variraju i u pogledu datacije: analizira se planiranje i urbana integracija u rasponu od specifiènih prapovijesnih lokaliteta do prostora naslijeða nastalih strujanjem urbano-arhitektonskih, kulturno-povijesnih, socioekonomskih i inih utjecaja novije urbano-kulturne povijesti. Obuhvaæena su i istraživanja s ciljem unaprjeðenja kulturnoga naslijeða mjerama tehnološkog razvoja struènih alata i digitalizacijom naslijeða, kao i redefinicije znanstvenih, struènih, administrativnih i zakonodavnih pojmova povezanih s naslijeðem.
Sljedeæa cjelina - Doživljaj naslijeða - kroz 35 istraživaèkih radova èitatelju ukazuje na potrebu stvaranja svijesti o naslijeðu, kao i razvoju vještina njegova išèitavanja, s ciljem tretiranja naslijeða u funkciji potencijalnoga zaèetnika kulturnog i društvenog razvoja. Obraðuju se participativne prakse modela oèuvanja baštine, raznorodni ustaljeni i novouvedeni pojmovi poput „mitološkog krajolika”, memorijala, kulturnih ruta, te brojni drugi. Istražuju se i specifièni èimbenici i fenomeni naslijeða poput utjecaja zvuka na naslijeðe i koncept zvuènog okoliša, dnevno svjetlo i utjecaj na naslijeðe, interpretacija i valorizacija urbanog naslijeða kroz fotografske opuse, pojmovi „muzeja lažnog” i misao-
noga kulturnog krajolika. Obraðuju se i nezaobilazne i aktualne teme poput uzajamnog utjecaja naslijeða i turizma, urbanog i arhitektonskog naslijeða moderne poput prefabricirane izgradnje, modernistièki prototipovi stambene i izgradnje drugih namjena, potencijali i scenariji energetske obnove graditeljskog naslijeða, kulture ladanja i drugo. Posljednja, po broju radova najopširnija istraživaèka podcjelina - Razvoj temeljen na naslijeðu - kroz 41 rad ponajprije nastoji ukazati na potrebu uporabe novih metoda i strategija u planiranju i projektiranju prostora naslijeða, kao i kritièkog sagledavanja novodostupnih urbanistièkih i projektantskih alata, kako bi se jasno definirao smisao samosveprisutne suvremene sintagme „naslijeðe kao potencijal gospodarskog razvoja” na štetu nejasnoæe kriterija njezine ustaljene uporabe. Nastoji se iskazanom sviješæu o postojeæim (suženim) prostornim kapacitetima i brojnosti naslijeða u širem smislu odgovoriti na pitanja prihvatljivosti i održivosti utemeljenih i novih prostornih modela razvoja temeljenog na naslijeðu, odabira znanstvenih i struènih kriterija njihove primjene u svrhu kvalitativne nadogradnje tretmana naslijeða. Na konkretnim analitièkim primjerima obraðuju se i kvalitativno klasificiraju raznorodne teme i pojmovi vezani za materijalno i nematerijalno kulturno naslijeðe, od razjašnjenja opæih pojmova poput rehabilitacije graditeljske baštine, održivosti konzervacije zgrada i okoliša, urbane obnove i drugih, do onih vrlo specifiènih poput uloge participacije korisni-
ka u planiranju prostora naslijeða, „cirkularnog” planiranja i programiranja naslijeða i drugih. Istražuju se i fenomeni poput nasljeðivanja tradicijskih obrta kao naslijeða, razmatraju kriteriji i scenariji obnove zapuštenih istoènoeuropskih sinagoga, kriteriji i scenariji novih zahvata na bastionskim utvrðenjima gradova, fenomeni propadanja i devaluacije ladanjske arhitekture, dvoraca i ljetnikovaca, ali i naslijeða prirodnih krajolika nastalih povijesnim antropogenim utjecajem. Neiscrpno se nastoji ukazati na brojnost i ozbiljnost sluèajeva, ali i modele i metode izbjegavanja novih scenarija baštine bez baštinika interdisciplinarnošæu i znanstvenošæu pristupa planiranju, projektiranju i programiranju. Istraživaèko poglavlje knjige završava Zakljuècima skupa gdje se, uz osnovne informacije o održanomu znanstvenom skupu, pristiglim radovima, njihovoj tematskoj kategorizaciji te metodološkoj i sadržajnoj raznolikosti, kroz nekoliko sažetih poglavlja obznanjuju osnovne teze i poruke znanstvenoga skupa. Naslijeðe kao dragocjenost i resurs, Strategija aktivnog korištenja naslijeða, Kulturno naslijeðepokretaè gospodarskog razvoja, Novi život naslijeða - kreativnost u planiranju, projektiranju i upravljanju, Zakonodavna i fiskalna politika - financiranje revitalizacije naslijeða, Upravljanje kulturnim naslijeðem pripadajuæa su poglavlja Zakljuèaka koja sažetim uputama/smjernicama naglašavaju potrebu provoðenja reformi i redefinicije uvriježenih metoda planiranja naslijeða, razvoja temeljenog na naslijeðu i njegove suvremene percepcije, s
Slika lijevo: Meðunarodni znanstveni skup „Prostorne i razvojne moguænosti kulturnog naslijeða”: publika Slika desno: Predavanje gostujuæeg (pozvanog) predavaèa prof. Andree Bruna, talijanskog arhitekta i konzervatora, profesora arhitektonske restauracije na Politehnièkom sveuèilištu u Torinu (1976.-1990.) i Milanu (od 1991.). Poèasni je predsjednik Meðunarodnoga centra za Raymond Lemaire i ravnatelj programa oèuvanja arhitektonskog i urbanistièkog naslijeða na Katolièkom fakultetu u Leuvenu (Belgija), predavaè u Meðunarodnom centru za prouèavanje i restauraciju kulturnih dobara (ICCROM) u Rimu, te savjetnik Ministarstva vanjskih poslova Italije i UNESCO-a (od 1974.).
jasnim ciljevima unaprjeðenja naslijeða optimalnim suvremenim naèinom korištenja. Ova publikacija, kao što æe obznaniti poglavlje Zakljuèaka tumaèeæi pritom ciljeve održanoga skupa, svojevrsna je razmjena ideja, iskustava i mišljenja prostornoplanerskih, urbanistièkih, pejsažno-arhitektonskih, arhitektonskih i inih vidova unaprjeðenja kulturnoga naslijeða. Važno je pritom istaknuti da ovdje predstavljene ideje jednakovrijedno uvažavaju i komparativno razmatraju misao studenta, doktoranda i iskusnog struènjaka - te istraživaèa raznolikih strukovnih opredjeljenja. Zbornik time donosi znaèajan odmak od ustaljene znanstveno-publicistièke prakse. U pogledu sadržaja, Zbornik je od iznimnog znaèenja za nužno unaprjeðenje znanstvenog i struènog poimanja kulturnoga naslijeða pa æe kao takav naæi primjenu u široj akademskoj, znanstvenoj, struènoj i popularnoj javnosti.
Ivan Mlinar
Jesenko Horvat
Jesenko Horvat
The text under the title Modern City - Origins of Contemporary Urban Planning covers most of the topics from the curriculum of the fifth-semester course Urbanism III of the Bachelor degree program in Architecture and Urban Planning at the Faculty of Architecture of the University of Zagreb. The topics address the issues of the overlapping between the planning strategies for the development of an urban area and the strategies implemented within the context of physical planning. Thirteen chapters offer a brief overview of the essential principles of planning construction activities, reasonable programs and city scales and layout, and the mechanisms necessary in the control of the city’s spatial identity. This text crosses disciplines inherent to planning procedures, thus opening the possibility of using the book in other courses dealing with education in technical, humanistic and economic aspects of the city.
Nastavni tekst Moderni grad - Ishodišta suvremenoga urbanistièkog planiranja obuhvaæa veæinu tema iz curriculuma kolegija Urbanizam III 5. semestra preddiplomskoga Studija arhitekture i urbanizma Arhitektonskog fakulteta Sveuèilišta u Zagrebu. Teme obuhvaæaju podruèja preklapanja planiranja razvojnih strategija urbanoga podruèja u užem smislu s regionalnim planiranjem. Vrlo širok opseg obraðenih tema uvjetovao je njihov jezgrovit i sažet opis te prikaz neophodan za stjecanje elementarnih urbanistièko-planerskih znanja i poticajan je za daljnja istraživanja navedenih bibliografskih izvora, ovisno o osobnim preferencijama èitaèa.
U trinaest poglavlja opisana su naèela i pokazatelji za planiranje graðenja, razumno programiranje i dimenzioniranje prostora i ureðenje grada te kontrolu njegove prostorne fizionomije. Elaboracija zapoèinje definicijom grada te opisom smisla i metoda planiranja, instrumenata zaštite i prostornog razvoja grada. Zatim slijedi pregled razvoja postindustrijskoga grada tijekom 20. stoljeæa i prijelaz u novi milenij s prikazom svjetskih referentnih primjera. Opisane su i prikazane paradigme suvremenoga grada te zoniranje kao metoda planskog iskaza (zoniranje prema
namjeni, oblicima intervencija i postupcima u provedbi), razvojne koncepcije, kriteriji za optimalno odreðivanje namjene prostora i standardi za dimenzioniranje prostora, urbana pravila i odredbe za provoðenje (normativni urbanizam u službi kontrole prostora), javna i privatna domena (vlasnièki aspekt i režimi dostupnosti), ulièni sustav kao osnova gradskog tlocrta (emanacije prometa, prometna hijerarhija i promet u mirovanju), stanovanje (rezidencijalni oblici i stambene tipologije, socijalna topografija, modeli organizacije i hijerarhizacije), instrumenti planske kontrole i pravni instrumenti provedbe plana, gradska forma kao premisa i rezultanta planerskog prosedea (slika grada) i gradska silueta (emanacije visoke gradnje).
Odmjeren nastavni tekst i slikovni materijal upuæuju i uvode èitaèa u promišljanja o gradu kroz rakurs urbanistièke i prostornoplanerske struke. Teme koje anticipiraju sintezna znanja ugraðena u funkcionalni i fizièki okvir suvremenoga grada predoèene su nizom polazišta za razumijevanje procesa razvoja grada, instrumentarija planske kontrole njegova širenja, ali i zaštite naslijeðenih vrijednosti u prostoru. Obraðena je temeljna suvremena urbana etiologija, kao i prostorni fenomeni
Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet Zagreb, 2014.
Acta Architectonica: Digitalni udžbenici Nastavni tekst kolegija Urbanizam 3
Str. 85, ilustr. 153 [pripremljeno u formatu 29,7/29,7 cm]
Recenzenti: Sreèko Pegan, Tihomir Jukiæ Lektura: Mirjana Ostoja
ISBN 978-953-8042-03-4
koji prate dinamiène promjene u društvu i tehnike planiranja koje se prakticiraju u urbanistièkoj praksi u sklopu strategijskoga planiranja gradova.
Interdisciplinarnost nastavnoga teksta oèituje se prikazom znanja iz drugih tehnièkih podruèja koja su sadržana u urbanistièkom i planerskom postupku, što otvara moguænost korištenja nastavnog teksta i drugim sastavnicama Sveuèilišta u Zagrebu i na drugim sveuèilištima gdje se provodi edukacija u poljima tehnièkih, humanistièkih i ekonomskih disciplina (geografija, agronomija, šumarstvo, prostorna ekonomija, sociologija i druga dodirna podruèja) koje se bave fenomenom grada i prostora.
U dijelu nastavnoga teksta prikazani su rezultati dijela istraživanja provedenih u sklopu znanstvenog projekta (2032) HERU - Heritage Urbanism - Urban and Spatial Planning Models for Revival and Enhancement of Cultural Heritage / Urbanizam naslijeða - urbanistièki i prostorni modeli za oživljavanje i unaprjeðenje kulturnoga naslijeða, koji financira Hrvatska zaklada za znanost i koji se provodi na Arhitektonskom fakultetu Sveuèilišta u Zagrebu, a vodi ga akademik Mladen Obad Šæitaroci.
Ivana Podnar
Fedja Vukiæ
Fedja Vukiæ
Writing about history is common, especially about the history of (post) transitional societies, but writing about the history of design from a social, political and cultural perspective is a new interpretative model put forward by Fedja Vukiæ in his book The Other Design History. By mapping the theory and practice between the 1940s and the 1980s, the author creates a relational identity-based system. Within this framework design is viewed in a history that is different from its so-called first history as it is interpreted in the context of Western capitalism. Croatian design is described and analyzed through a terminological shift from ”shape-giving” practice to design in the context of political and economic changes affecting the history of design development.
Pisanje povijesti nerijetka je tema, osobito (post)tranzicijskih društava, no pisanje povijesti dizajna, sagledane iz pozicije društvene, politièke i kulturne drugosti, novi je interpretativni model koji u svojoj knjizi The Other Design History donosi Fedja Vukiæ. Mapiranjem teorije i prakse od 1940-ih do 1980-ih godina autor stvara odnosni identitetski sustav unutar kojeg se dizajn definira kao drukèija/druga povijest, usidrena na razlici naspram prve povijesti napisane u zemljama zapadnoga kapitalistièkog svijeta. Pozicija hrvatskog dizajna opisana je i analizirana kroz terminološku promjenu od oblikovanja do dizajna, a koja istovremeno ukazuje na promjene politièkih i ekonomskih uvjeta unutar kojih se podruèje razvijalo. Victor Margolin ispravno podcrtava kako je „povijest dizajna važna sastavnica puno šire povijesti industrijalizacije”, koja je u poèetnom razdoblju druge modernizacije znaèila dva procesa: uvoðenje samoupravljanja na razini proizvodnje i uspostavu Akademije primijenjenih umjetnosti koja je u svome kratkom trajanju od 1948. do 1954. u diskurs uvela pojam što æe se iduæih desetljeæa preobraziti u dizajn.
Modernizacijski su procesi, obilježeni specifiènom dinamikom državne kontrole i tržišne slobode, praæeni terminološkim artikulacijama, deartikulacijama i reartikulacijama. U tome nas smislu knjiga Fedje Vukiæa vodi kroz povijest promjena naziva kao rezultat mišljenja i djelovanja kljuènih teoretièara, koji kroz institucije u kojima rade te inicijati-
ve koje provode, odreðuju diskurs. Meðutim, diskurs suptilno osluškuje procese koji se odvijaju na posve drugoj razini, pri èemu upravo industrijske inovacije i politièke reforme postaju svojevrstan poticaj za kontinuiranu reartikulaciju pojmova. Primijenjena umjetnost, kroz obrazovni sustav, postaje novi naziv kojim se opisuje uloga umjetnosti u realnim ekonomskim uvjetima, no zbog kritika koje dolaze (osobito od strane eksperimentu otvorenih umjetnièkih grupa kao što je EXAT 51) ubrzo ga zamjenjuje pojam oblikovanje, koji Bernardo Bernardi smatra primjerenijim procesu industrijske proizvodnje. Konceptualno, to ukljuèuje sasvim drukèije poimanje ne umjetnika kao dekoratera, veæ umjetnika kao oblikovatelja, posve integriranog u industrijsku proizvodnju. Veæ krajem 1950-ih dogaða se teorijska artikulacija industrijskog dizajna koji ima važnu ulogu u oblikovanju novih životnih uvjeta. Referirajuæi se na lokalne specifiènosti druge modernizacije, koja je uz industrijalizaciju ukljuèivala i urbanizaciju, s posebnim naglaskom na stambenu izgradnju, pitanje ureðenja ‘stana za naše prilike’ svoj odgovor traži u pomnjivome industrijskom oblikovanju koje se u bitnome razlikuje od pojma dizajna kakav vrijedi za kapitalistièko društveno ureðenje. Citirajuæi autora, „teorija industrijskog oblikovanja važan je instrument modernizacije, u kulturnom ali i širem društvenom i politièkom smislu”. Izdavaèka i izložbena djelatnost proširuje razgovor o oblikovanju na polje vizualnih komunikacija, a u promišljanje o
Upi2M Books, Zagreb
Studij dizajna, Arhitektonski fakultet Sveuèilišta u Zagrebu Zagreb, 2015.
Str. 99, ilustr. 20, literatura, izvori [19,5/13 cm, kolor, meki uvez, engleski jezik]
Savjetnik za engleski jezik: Hrvoje Èargonja
Urednica: Silvana Buconjiæ
Recenzenti: Victor Margolin, Jonathan M. Woodham Lektura: Ray Fletcher
Dizajn: Karla Paliska
Tisak: Stega tisak, Zagreb
ISBN 978-953-7703-28-8
CIP 000908831 [NSK Zagreb]
oblikovanju vlastita adekvatnoga životnog okruženja ukljuèuju i temeljnu legitimacijsku bazu socijalistièkog društva - radnike. Knjiga nas kroz suodnos ekonomske i politièke povijesti vodi do deartikulacije oblikovanja i artikulacije novoga pojma koji ostaje u uporabi do danas - dizajna. Kontekstualizirajuæi teorijsku misao, tekst uspostavlja poveznice izmeðu novih industrijskih okolnosti što ih donosi privredna reforma 1965. godine te umjetnièkih i obrazovnih okolnosti koje uspostavljaju eksperimentalni umjetnièki pokreti (Nove tendencije i Muzièki bijenale Zagreb) zajedno s novoosnovanim Centrom za industrijsko oblikovanje. Upravo Centar postaje kljuèno mjesto sinergije teorije i prakse dizajna, koji se definiraju s jasnom razlikovnom pozicijom prema onome dizajnu koji nastaje u sklopu kapitalistièkih uvjeta. Predodžba o dizajnu kreira se istovremeno i u interakciji s aktualnim kretanjima u inozemstvu, pri èemu kljuènu ulogu ima Hochschule für Gestaltung u Ulmu i metodologija konceptualnog dizajna. Druga povijest dizajna vodi èitatelja kroz nakladnièke aktivnosti 1970-ih i 1980-ih godina te problematiku novih modela implementacije dizajna u proizvodne pogone, ukazujuæi kako složene pojave širih društvenih akcija izvan sfere kulture bitno utjeèu na rekonceptualizaciju dizajna, kao teorije i kao prakse. I, na kraju, Druga povijest dizajna donosi katalog s ilustracijama vezanim za kljuène manifestacije i publikacije o kojima se najprije kroz tekstualni, a potom i slikovni jezik interpretira historiografija jednoga pojma.
Luka Korlaet
Facta Architectonica 2
Zbornik struènih radova nastavnika AF 2011.-2013.
Facta Architectonica 2
Teaching Staff: Collection of Works, Faculty of Architecture 2011-2013
The study program at the Faculty of Architecture encompasses three complementary aspects: teaching, scientific research, and design. In 2011 Facta Architectonica was published for the first time on the initiative of prof. Lenko Pleština with the aim to present the entire production of our teaching staff. Facta is conceived as a portfolio of works produced by our teaching staff together with basic data and a short description. The first issue covered the production between 2000 and 2011 while the second issue was dedicated to the period between 2011 and 2013. The editorial board under the aegis of prof. Vesna Mikiæ has chosen forty projects, of which sixteen have actually been built. The number of projects and the percentage of built ones witnesses the current economic (thus also architectural) moment in time: not much is being built, but there is a continuity. As the first number had a specific focus on the architectural detail, the second number focuses on the architectural drawing, presented in six problematic texts about the importance of drawing as a conceptual tool and powerful mediator of the architectural idea.
Kvalitetan nastavni kadar djeluje na (barem) tri razine - nastavnoj, znanstvenoj i projektantskoj - koje se meðusobno nadopunjuju. Nastavna razina našega Fakulteta dokumentirana je Godišnjakom studentskih radova, koji izlazi veæ treæu godinu zaredom i svjedoèi o ambicioznom kurikulu i visokim dosezima nastavne doktrine. Znanstvena razina najjasnije je evidentirana kroz èasopis Prostor, kojeg uredništvo godinama inzistira na izvrsnosti. A projektantska razina donedavno je bila (pre)poznata tek fragmentarno: putem monografija nastavnika (rjeðe), objavama u struènoj periodici ili na internetu (èešæe) ili katalozima skupnih izložaba (najèešæe). Integralni je prikaz projektantske produkcije našega Fakulteta sve donedavno izostajao. Iz razloga kompletiranja slike kompetencija naših nastavnika, na inicijativu prof. Lenka Pleštine pokrenuta je 2011. g. edicija Facta Architectonica.
Facta je zamišljena kao portfolio struènih radova nastavnika, s osnovnom faktografijom i kratkim opisom pojedinog djela (projekta ili realizacije). Prvi broj obuhvatio je produkciju u razdoblju 2000.-2011. i - kao važan fenomen - apostrofirao arhitektonski detalj pa je od nastavnika zatraženo da uobièajenim nacrtima (tlocrtima, presjecima) prilože i nacrt karakteristiènog detalja predmetne graðevine. Ova je molba bila odraz nastojanja da se istakne inženjerski aspekt djela - kao važna znaèajka pristupa arhitekturi na našem Fakultetu. Facta 2 donosi radove (projekte i realizacije) nastavnika nastale u razdoblju 2011.-
2013. g. Uredništvo pod vodstvom prof. Vesne Mikiæ odabralo je èetrdeset projekata, od èega je šesnaest realiziranih. Brojnost projekata i udio realizacija svjedoèi o aktualnomu gospodarskom, pa onda i arhitektonskom trenutku: ne gradi se puno, ali kontinuitet postoji. Prezentirani opus raznorodan je i višeslojan: od scenografija, preko trgova, obiteljskih, višestambenih i poslovnih zgrada do rekonstrukcija i luftprojekata možemo oèitati tradiciju zagrebaèke škole arhitekture koju bismo - u slobodnoj interpretaciji - mogli opisati kao amalgam racionalnog i poetiènog, jednostavnog i složenog, arhitekture koje se vrijednosti išèitavaju „na drugu”.
Kao što je u prvoj Facti dopuna konvencionalnom prikazu projekta bio nacrt arhitektonskog detalja, tako je u drugoj to sluèaj s crtežom. Od autora se, naime, oèekivalo da prikaz djela upotpune skicom (dakle crtežom iz konceptualne odn. projektne etape) ili nekim specifiènim oblikom prezentacije (npr. rastavljenom aksonometrijom, perspektivnim presjekom ili nekim sliènim prikazom koji pospješuje razumijevanje djela). Ovom pozivu odazvao se tek dio nastavnika, što svjedoèi o odreðenoj atrofiji crteža kao projektantskog i prezentacijskog alata. Anticipirajuæi ovakav ishod, uredništvo se odluèuje na proširenje standardnog formata Facte tematom posveæenim crtežu. Spomenuti temat sadrži šest teoretskih tekstova na temu arhitektonskog crteža, nastojeæi ga rehabilitirati i kao sredstvo analize arhitektonskog djela i kao projektantski alat te - posljednje, ali ne i naj-
Arhitektonski fakultet Sveuèilišta u Zagrebu Zagreb, 2014.
Str. 236, ilustrirano, hrvatski/engleski [31/24,5 cm, meki uvez]
Recenzenti: Aleksandar Homadovski, Vladimir Peter Goss
Urednica: Vesna Mikiæ
Lektura: Suzana Szabo
Prijevodi: Klara Dokmanoviæ, Slavica Košæa-Vrlaziæ, Irina Kriliæ, Jasna Mati, Anðelka Polovina, Suzana Szabo
Dizajn i prijelom: Damir Braliæ, Andrija Mudniæ, Luka Reicher
Tipografija: Nikola Ðurek
ISBN 978-953-8042-01-0
CIP 895298 [NSK Zagreb]
manje važno - kao moæan prezentacijski medij. Temat otvara tekst Crtež u arhitekturi prof. Jurasa, ekstrakt njegove disertacije, koji na akribièan naèin progovara o važnosti i naèinima korištenja crteža u procesu projektiranja. Pozornost plijeni i tekst prof. Waldgoni u kojem pretresa vlastiti nastavnièki, pa onda i crtaèki habitus, popraæen mnogobrojnim virtuoznim crtežima ove voditeljice Kabineta za crtanje i plastièno oblikovanje.
Treæu cjelinu Facte èine struèni radovi nastavnika i studenata. Smisao je ovoga poglavlja pokazati kako struèni rad opstoji i izvan sfere samog projektiranja, odnosno da je istraživaèki dio conditio sine qua non kvalitetnoga projektantskog procesa. Objavljena su èetiri struèna teksta, derivirana iz istraživaèkog dijela diplomskog rada na našem Fakultetu, koji se veæ godinama smatra premisom za uspješno projektiranje.
Dizajn Facte 2 izveden je iz dizajna fakultetskoga Godišnjaka, a potpisuju ga doc. Damir Braliæ te Andrija Mudniæ i Luka Reicher koji su uložili velik napor i pokazali veliko strpljenje pri prelamanju èak 240 stranica, posebice ako se uzme u obzir raznorodnost sadržaja. Dizajnerska ujednaèenost ovih dviju publikacija proizlazi iz stajališta o njihovoj komplementarnosti: objedinjene one èine potpunu iskaznicu našega Fakulteta. Posredno, Facta i Godišnjak na najbolji moguæi naèin promoviraju Zagreb i pozicioniraju ga na sveuèilišnu kartu Europe, stimulirajuæi interfakultetsku razmjenu. Uz tiskanu verziju, Facta 2 dostupna je i na fakultetskom issuu.com profilu.
Branimir Rajèiæ
Obiteljska kuæa u Gunji
Izbor radova studenata dionice Arhitektonskog projektiranja na kolegiju Studio 1 u akademskoj godini 2014. /2015.
Selection of students’ works in the Architectural Design Studio 1 in academic year 2014/15
Studio 1 is an integrated course in the third semester of the Bachelor degree program at the Faculty of Architecture in Zagreb. The central topic of the course is the design of a single-family house viewed integrally as a part of a wider urban setting. In other words, students are required to design it within a housing development and to apply knowledge and skills they have acquired in other engineering-based courses on architectural structures. In academic year 2014/15 Gunja was selected as an appropriate site for two reasons. On the one hand it offers the opportunity to design in a new context characterized by some specific features of local architectural tradition. On the other hand, it provides the opportunity to come up with new design ideas for the areas struck by devastating floods in June 2014.
Studio 1 je integralni kolegij u treæem semestru Preddiplomskog studija na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu. Okosnica kolegija, arhitektonski projekt obiteljske kuæe, nadograðuje se urbanistièkom komponentom, projektom stambenog naselja niske izgradnje i nizom tehnièkih znanja u sklopu dionice arhitektonskih konstrukcija. Rad poèinje analizom zateèenoga konteksta i programa. Potom se kroz analize referentnih primjera i klauzure istražuju karakteristike tipologija individualnog stanovanja. Temeljem steèenog predznanja prelazi se u etapu koncipiranja naselja i prostorne zamisli kuæe. Idejno rješenje upotpunjuje se razradom tehnièkih aspekata. Zadatak se razvija prema metodologiji rada pojedinih voditelja.
U akademskoj godini 2014. / 2015. odabrana je lokacija u Gunji radi istraživanja rada u novome kontekstu s podruènim tradicijskim arhitektonskim znaèajkama i temama, te radi moguæih projektantskih rješenja za izvanrednu situaciju katastrofalne poplave iz lipnja 2014. godine.
Predložene su dvije urbanistièke i tri graðevinske èestice razlièite velièine, karaktera i programa. Unutar dionice Arhitektonskog projektiranja, na najmanjoj graðevinskoj èestici tražilo se rješenje obiteljske kuæe s radionicom i povrtnjakom za osobne potrebe, na veæoj èestici rješenje koje sadrži i stan za treæu generaciju te opsežniji gospodarski sadržaj, a na najveæoj rješenje koje uz matièni i stan za treæu generaciju sadrži zahtjevno osmišljen gospodarski dio.
Nakon obilaska terena studenti su upuæeni na struènu literaturu: „Kako narod gradi na podruèju Hrvatske” (A. Freudenreich, 1972.), „Hrvatsko tradicijsko graditeljstvo” (Z. Živkoviæ, 2013.) i èlanak „Perspektive i zaštita prostornog modela tradicijske slavonske kuæe” (Ž. Koški, S. Lonèar-Vickoviæ, D. Stober, 2009.). Tijekom semestra održana su predavanja gostujuæih predavaèica: Borke Bobovec, pomoænice ministrice za graditeljstvo i energetsku uèinkovitost u zgradarstvu, s temom „Status obnove poplavljenih podruèja” i Sanje Lonèar, poslijedoktorandice - više asistentice na Odsjeku za etnologiju i kulturnu antropologiju pri Filozofskom fakultetu Sveuèilišta u Zagrebu, s temom „Uvod u tradicijsku arhitekturu i stanovanje u Slavoniji i Baranji / Etnologija i arhitektura u Hrvatskoj od 1870-ih do 1970-ih - istraživanja, suradnje i meðuutjecaji”, te razgovor s Janom Šariniæ, višom asistenticom na Odsjeku za sociologiju pri Filozofskom fakultetu Sveuèilišta u Zagrebu. Uz uobièajeni tijek i oèekivane rezultate rada ovoga su se semestra pojavile nove arhitektonske i urbanistièke teme proizašle iz istraživanja zadanoga problema: 1) planiranje stambenog naselja male gustoæe stanovanja i naèina života koji je izmeðu suburbanog i ruralnog, 2) organiziranje velike graðevne èestice s jednom ili više malih graðevina, 3) odnos kuæe i okuænice, koja se veæim dijelom koristi za gospodarstvo, 4) odnos dijela kuæe i okuænice s ulicom i zajednicom, 5) tip graðevine koju korisnici mogu graditi ili razgraðivati prema vlastitu znanju i sposobnosti-
Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet Zagreb, 2015.
Str. 106, ilustrir., hrvatski/engleski, predgovor [21/21 cm, cb, meki uvez]
Oblikovali i uredili: Ivana Ergiæ, Branimir Rajèiæ Recenzenti: Alenka Deliæ, Lenko Pleština Lektura: Mladen Hoffman, Mirjana Ostoja Prikazani su radovi studenata: Dora Baroviæ, Antea Diviæ, Marin Duiæ, Silvija Hruškar, Leon Husnjak, Ivona Lerga, Andrea Lipej, Katarina Nanjara, Ela Ptièek, Ante Suriæ, Dario Urban i Gabriela Zec
ISBN 978-953-8042-08-9 CIP 000907669 [NSK Zagreb]
ma, u odnosu sa životnim ili gospodarskim tijekom, 6) graðenje podruènim materijalima i jednostavnim tehnologijama.
Veæina prijedloga unutar dionice Arhitektonskog projektiranja jesu prizemne ili katne kuæe, dvostrešnog krova, izduljene ili rašèlanjene prostorne organizacije, s jednim ili nekoliko unutarnjih dvorišta, jednostavne konstrukcije, jeftine obloge, nezahtjevne okuænice i životnoga stila smještenog izmeðu suburbanog i ruralnog. Ambiciozniji projekti propituju prožimanje kuæe i okuænice kao jedan od sadržaja kuæe, kao prostornu organizaciju i meðuodnos obaju elemenata ili kao specifièan životni stil.
Izložba „Obiteljska kuæa u Gunji. Izbor radova studenata dionice Arhitektonskog projektiranja na kolegiju Studio 1 u ak. god. 2014. / 2015.” u organizaciji Arhitektonskog fakulteta Sveuèilišta u Zagrebu održana je u predvorju knjižnice Filozofskog fakulteta od 25. do 29. svibnja 2015. godine, u sklopu godišnjega znanstveno-struènog skupa Hrvatskoga etnološkog društva pod temom „Baština i prirodne katastrofe. Poplave u Hrvatskoj 2014. godine - posljedice i perspektive.”
Na skupu su sudjelovali i doc. Ivana Ergiæ i doc. Branimir Rajèiæ s predavanjem koje je dobro prihvaæeno. Radi dokumentiranja i zahvale svima koji su sudjelovali u pripremi objavljena je knjižica.
Na poziv organizatora DA festivala izložba je postavljena na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu od 20. do 22. lipnja 2015. godine.
Rethinking Vitiæ
Rethinking Vitiæ
The book entitled Rethinking Vitiæ is a synthesis of a workshop program of the same name held in the summer term of academic year 2014/15 at the Faculty of Architecture in Zagreb and concurrently at the Faculty of Architecture in Ljubljana. The concept of the book and its publication is the result of the joint effort of all students with the assistance of their supervisors and other experts involved in the workshop program. Students’ works supplemented with additional texts offer insight into the issues of revitalization and renovation of modern structures as well as into new typologies of alternative housing. The book brings forward the experience of a training process which involves an active interdisciplinary dialogue in the face of challenging circumstances that architects have to confront today.
Sloboda arhitektonske zamisli i ogranièenja njezine realizacije, poznati komplementarni par projektantske prakse, akcentirani su polovi edukacijskoga procesa radionice Rethinking Vitiæ koju su tijekom ljetnog semestra akademske 2014./2015. godine vodili prof. Goran Rako i prof.dr.sc. Idis Turato, uz podršku v.pred.mr.sc. Alana Brauna. Studentskim radovima sugerirani prostorno-programski scenariji obnove danas napuštenoga i devastiranoga motela Sljeme arhitekta Ivana Vitiæa na Preluci slijedili su metodološki obrazac preokretanja kapitalistièkog brutalizma turistièke industrije u svoju korist kao sredstva za ostvarivanje vlastitoga cilja. S razlièitih zainteresiranih strana radionicu su svojim predavanjima informirali struènjaci involvirani u domenama aktualne arhitektonske teorije i prakse, kritike i edukacije, problematike graditeljskog naslijeða te njegove obnove i zaštite, ali i u domenama urbanih i kulturnih politika i poduzetništva. Dinamièno odvijanje nastave u vidu redovitih vježbi, studijskih obilazaka i radno-prezentacijskih susreta u Zagrebu i Rijeci, pri èemu se studentima zagrebaèkoga Arhitektonskog fakulteta pridružila grupa studenata arhitekture Sveuèilišta u Ljubljani s prof. Tadejem Glažarom usporedno svladavajuæi isti zadatak, na svojevrstan je naèin sintetiziralo dinamizam suvremene arhitektonske prakse. U tom kontekstu nije neobièno da u predloženim studentskim rješenjima išèitavanje procesa nastajanja arhi-
tekture ima naglašeniju ulogu od finalnoga produkta te da su završna prezentacija radionice, kao i predmetna publikacija, u svojoj elementarnoj namjeri oblik postprodukcije i dalje u svrsi edukacijskog ciklusa. U službu istoga ciklusa stupila je i medijski popraæena izložba, održana na zadanoj lokaciji, realizacijom svojeg postava u ruševnoj zgradi bivšega motela izvræuæi èinjenice moguæega i nemoguæega.
Knjiga Rethinking Vitiæ koncipirana je i realizirana timskim radom studenata, pri èemu je Mia Andraševiæ angažirana kao izvršna urednica, uz podršku voditelja i participaciju svih ostalih u radionicu ukljuèenih struènjaka. U njoj je sintetizirano gradivo istoimene radionice u obliku izmjenjujuæih idejnih rješenja studenata i ekstrakata predavanja. Njezina evidentna namjera nije nuðenje finalnih rješenja niti donošenje finalnih sudova, nego, u skladu s njezinim naslovom, pluralistièko i demokratièno iznošenje viðenja jednoga problema. Proces revitalizacije moderne graðevine suoèen je s realnim aspiracijama suvremenoga društva, ravnopravno sagledavajuæi potrebe svih zainteresiranih strana. Kao odraz te èinjenice, jedanaest ekstrakata predavanja u knjizi baca svjetlo na odreðene fragmente teme, a sedamnaest studentskih radova iste fragmente sintetizira i uoblièuje u konkretna prostorna rješenja dajuæi im pritom i neizostavan - vlastiti sud. Veæ nazivi projekata, primjerice Vitiæ to Vrtiæ, Plug-in Auto-
Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet
Hrvatska gospodarska komora, Županijska komora Rijeka
Sveuèilište u Ljubljani, Arhitektonski fakultet
Edicija: Ljetne škole i radionice 20 Zagreb, 2015.
Str. 213, hrvatski, slovenski [26/20 cm, u boji, meki uvez]
Uredništvo: Goran Rako, Idis Turato, Alan Braun, Mojca Smode Cvitanoviæ
Izvršna urednica: Mia Andraševiæ
Recenzenti: Leo Modrèin, Slaven Tolj Lektura: Mirjana Ostoja
ISBN 978-953-8042-09-6 CIP 000909113 [NSK Zagreb]
strada, Motor-Hotel, On the Edge, Healthscape, Foodscape, Hotel Class(es), Copy/Paste i (Priroda(Grad(Vitiæ)) - (indikativna je èinjenica da je veæina naziva na engleskom jeziku) - iskazuju interes prema odnosu èovjeka i prirode, stvarnosti i virtualnosti, raznolikosti životnih stilova, tjelesnosti i duhovnosti, zdravlja i zdrave prehrane te paradoksa turistièke industrije kao aspekata suvremenosti tematski bliskih zadatku. S druge strane, oni govore i o oblicima prostorne intervencije u arhitektonski sklop kojeg je trenutaèna devastacija u kontradikciji sa statusom zaštiæenoga kulturnog dobra. Suoèavanje s navedenim problemima, kao metodološki princip, dovelo je do konkretnih rješenja.
Doprinos ove publikacije u kontekstu struke jest otvaranje novih perspektiva na suvremenu arhitektonsku problematiku, kako u podruèju revitalizacije i obnove moderne graðevine pod konzervatorskom zaštitom tako i u podruèju preispitivanja tipologije hotela, odnosno alternativnog stanovanja, u skladu s èinjenicom aktualnoga trenutka. Oba navedena problemska podruèja uvelike su prisutna u hrvatskoj arhitekturi današnjice. Drugi vrijedan doprinos jest u podruèju edukacije, iznoseæi iskustvo studija koji osim stvaranja „na papiru” ukljuèuje i aktivan dijalog s akterima te suoèavanje s uvjetima koji danas okružuju arhitekta u koncipiranju i realizaciji njegove zamisli.
Mia Roth-Èerina
Zbornik izlaganja s Meðunarodnoga simpozija Arhitektura
Architecture and Children - Built Environment Education Network is a working program of the International Union of Architects aimed to develop built environment education for children and youth as well as connect and encourage such activities around the world. The program is based on the assumption that, by learning about the built environment, the children of today will be able to understand the space around them and actively participate in its articulation as adults. Croatia joined this working program in 2007, represented through the Chamber of Architects. In 2009, the Chamber’s former president Helena Knifiæ-Schaps, together with the program’s first Croatian delegate Sanja Filep (and an array of partners), organized an international symposium which brought together lecturers from various countries who introduced the modalities of implementing goals of this program to government officials and a broader audience.
Architecture and Children - Built Environment Education Network jest radni program Meðunarodnoga udruženja arhitekata (UIA) pokrenut s ciljem poticanja obrazovanja djece u temama vezanim za prostor te povezivanja i praæenja provoditelja takvih aktivnosti na meðunarodnoj razini. Program polazi od pretpostavke da æe djeca - uèeæi o izgraðenom okolišu, arhitekturi, urbanizmu i naslijeðumoæi kao odrasli graðani, buduæi korisnici prostora, razumjeti prostor koji ih okružuje te aktivno sudjelovati u stvaranju uvjeta za zdrav i harmonièan životni okvir. Provodi se kao nekomercijalni projekt u dvadesetak zemalja svijeta, redovito zastupan pri nacionalnim strukovnim udruženjima.
Hrvatska postaje èlanicom programa 2007. godine na inicijativu tadašnje predsjednice Razreda arhitekata Hrvatske komore arhitekata i inženjera u graditeljstvu (danas Hrvatske komore arhitekata) Helene Knifiæ-Schaps, koja je prepoznala potencijal programa i važnost njegove implementacije u hrvatski obrazovni kontekst. Hrvatska komora arhitekata od poèetka je nositelj nacionalnog programa Arhitektura i djeca, a njegova prva voditeljica i povjerenica u radnoj grupi UIA postaje Sanja Filep. Na njihovu je inicijativu, u suradnji s nizom pojedinaènih i institucionalnih partnera, 2009. održan meðunarodni simpozij u organizaciji Hrvatske komore arhitekata i partnerstvu s Arhitektonskim fakultetom i galerijom Modulor. Skup pod nazivom ‘Hura arhitektura’ okupio je èitav niz domaæih i inozemnih predavaèa ukljuèenih u srodne aktivnosti te
je zahvaljujuæi dobroj medijskoj promociji u kratko vrijeme upozorio na znaèajne ciljeve programa, ali i predstavio nove i postojeæe oblike njegove provedbe. Uz simpozij na razlièitim su lokacijama u Zagrebu organizirane i radionice za djecu.
Jednodnevni je simpozij 25. travnja 2009. otvorila tadašnja naèelnica Odjela za predškolski odgoj Marija Ivankoviæ u ime Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta. U uvodnom dijelu govorili su Helena Knifiæ Schaps, prof. dr.sc. Lenko Pleština, tadašnji dekan Arhitektonskoga fakulteta, Lidija Benšek Završki, izaslanica ministrice zaštite okoliša, prostornog ureðenja i graditeljstva te arhitekt Tomaž Kancler, delegat UIA. U radnome dijelu simpozija održano je dvanaest predavanja: Ewa Struzynska, predsjednica programa, Barbara Feller, Solange Espoille, Takeshi Inaba, Laurent Tardieu, Inga M. Abaeva i Nona S. Aznavuryan, Hannes Hubrich, Franka Meštroviæ, Zrinka Maroviæ i Miranda Veljaèiæ, Jozo Serdareviæ, doc. dr.sc. Edita Slunjski te prof. dr.sc. Sanja Filep s Anetom Mudronja Pletenac. Pokroviteljstvo nad tom meðunarodnom (i u Hrvatskoj pionirskom) manifestacijom prihvatili su Grad Zagreb, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta, Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog ureðenja i graditeljstva te Ministarstvo kulture, dajuæi time znaèajan poticaj ugraðivanju ciljeva programa u kurikulum. Zgusnuti zbroj uhodanih ili novoformiranih praksi predstavljenih na jednom okupu potpirio je entuzijazam za nastavak aktivnosti.
Hrvatska komora arhitekata
Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet Zagreb, 2015.
Str. 208, hrvatski/engleski, predgovori, program, izlaganja, biografije [21/21 cm, boja, meki uvez]
Urednica: Sanja Filep
Recenzenti: Hildegard Auf-Franiæ, Tomislav Pletenac Dizajn: Katarina Zlatec, Matej Korlaet Lektura: Mirjana Ostoja
ISBN 978-953-57614-1-9 CIP 899259 [NSK Zagreb]
Zbornik je promoviran 30. lipnja 2015. u Oris kuæi arhitekture, a o simpoziju, programu Architecture and Children, te aktivnostima koje su uslijedile u iduæim godinama govorili su predsjednik HKA Tomislav Æurkoviæ, organizatorica simpozija i urednica kataloga Sanja Filep, voditeljica programa Arhitektura i djeca HKA Mia Roth-Èerina, Aneta Mudronja Pletenac koja je od poèetka kontinuirano ukljuèena u provedbu programa, Ida Loher iz Udruge za promicanje vizualne kulture OPA te Davorka Periæ iz Društva arhitekata Zagreba (posljednje su èetiri, s Gordanom Košæec, 2010. pokrenule interdisciplinarni program ‘Prostor.i.ja’). Predstavljanje kataloga bilo je tako prigoda i za rezimiranje rezultata koji su uslijedili: promociju je pratilo otvorenje izložbe osamdesetak radionica za djecu održanih od 2010. do 2015., koje su, djelujuæi pod inicijativom ‘Prostor.i.ja’, provedene u osnovnim školama, Društvu arhitekata i javnim prostorima Zagreba, Splita, Zadra, Osijeka i drugdje - motivirane, izmeðu ostaloga, i tragovima toga poèetnog entuzijazma. Iako je od simpozija do realizacije njegova Zbornika prošlo neuobièajeno puno vremena (izvršna se urednica Tajana Jaklenec, u suradnji s dizajnerima Katarinom Zlatec i Matejom Korlaetom, prihvatila obrade i heterogenog materijala koji je prikupljen za vrijeme i nakon simpozija pa je on dovršen i za objavu prihvaæen 2012., a otisnut 2015.), vremenski odmak dodatno potvrðuje znaèenje tada postavljenih temelja provedbe programa u Hrvatskoj, ali i aktualnost ciljeva meðunarodnoga programa UIA Architecture and Children.
Alen Žuniæ
Tomislav Premerl
Tomislav Premerl
This book is based on the author’s doctoral thesis, first published in 1989 and again a year later in a larger edition. This third edition has been substantially revised. At the time of its first publication, the book was a major step forward in the context of researches on Croatian Modernism between the two World Wars and the first synthetic overview of the architecture of the period. The new edition has been supplemented with two additional chapters: Integration into Modern Trends with the selected examples of Modernism outside Zagreb’s architecture and Memory of Modernism which analyzes the development of Croatian architecture after World War II. The central hypothesis underlying the entire book is that Modernism is currently going on. The appendix contains detailed lists of names and biographies of architects, data about the competitions, publications and projects of the period. Premerl’s life-work laid a solid foundation for a great number of recent studies on the architecture between the two World Wars.
‘Hrvatski Frampton’ - misao koja mi se javila još kod prvog intervjua što sam ga za „Èovjek i prostor” imao prilike raditi s Tomislavom Premerlom povodom dodijeljene mu nagrade Neven Šegviæ 2010. za sveukupan znanstveni, teorijski i publicistièki rad. Mnogi su se tada pitali kako ju nije osvojio i prije (postoji od 1997.), ali Premerl je na to samo odgovorio: „Èovjek sam koji nije dobio puno nagrada tako da se i za ovu nisam previše pitao zašto je nisam dobio, a godine su prolazile… Znam da kad-tad stvari moraju doæi na vidjelo, da jednom moraju biti prepoznate.” Ono što zaista povezuje Framptona i Premerla jest èinjenica da su obojica objavili nezaobilazno važne bestselere o moderni - jedan za svjetsku arhitekturu, a drugi za hrvatsku. Frampton je, doduše, svoju knjigu objavio devet godina ranije (1980., s dopunjenim i revidiranim izdanjima 1985., 1992. i 2007.), pri èemu se on veæ mogao osloniti na brojna istraživanja svojih prethodnika, dok je Premerl napravio pravi pionirski pothvat stvaranja sintezne publikacije o hrvatskoj meðuratnoj moderni. Neobièna je podudarnost da su im 2015. objavljene najnovije publikacije - Premerlu navedeno treæe izdanje, a Framptonu Geneaology of Modern Architecture: A Comparitive Critical Analysis of Built Form, o kojoj je, kako i sam kaže, poèeo razmišljati i prije negoli je ‚slavna’ Modern Architecture: A Critical History uopæe bile u planu. Jedina je bitna razlika Framptonovo uvjerenje kako postoji kriza modernizma te unatoè neslaganjima s Jencksom piše i o postmodernoj arhitekturi, dok
Premerl za naš kontekst gotovo posve odbacuje njezino postojanje, iz èega proizlazi i osnovna ideja njegova treæeg izdanja: „Moderna [je] trajan i još nezavršen proces naše žive povijesti”!
Knjiga je nastala na temelju autorova doktorata, prvi je put objavljena 1989., potom i godinu kasnije u dopunjenom izdanju, a zadržala je strukturu svojih prethodnica, o kojima nije potrebno previše govoriti, buduæi da je veæ dvadeset sedam godina ovo jedina cjelovita publikacija o hrvatskoj meðuratnoj moderni. Za Premerla i dalje kljuènu ulogu u formiranju tzv. zagrebaèke škole ima Drago Ibler, no uz ‘nosioce moderne’ iz prva dva izdanja sada su još kratkim biografskim podacima predstavljeni: Bogdan Petroviæ, Ljudevit Poelzer, Stanko Kliska, Hinko Bauer, Fabijan Kaliterna, Josip Kodl, Helen Baldasar, Zlatibor Lukšiæ, Niko Armanda, Emil Ciciliani i Budimir Pervan. Novo je izdanje, uz izvornih 12 poglavlja, obogaæeno i dvama dodatnima: Urastanje u moderne tokove, s odabranim primjerima moderne izvan stroge likovnosti zagrebaèkoga arhitektonskog kruga (u Splitu, Dubrovniku, Sušaku, Istri i Osijeku), koji su prethodno zbog neistraženosti bili nepravedno izostavljani, i Memorija moderne, gdje Premerl ukratko analizira razvoj hrvatske arhitektonske scene nakon Drugoga svjetskog rata, u kontekstu meðunarodnih zbivanja. Iznimno vrijedan blok informacija smješten je na kraju knjige, u Dodatku, gdje su priloženi iscrpni popisi imena i bibliografije arhitekata,
EPH Media d.o.o., Jutarnji list Zagreb, 2015.
Str. 304, literatura, izvori, kazalo [26,5/20 cm, kolor, tvrdi uvez]
Urednik: Krešimir Galoviæ
Recenzenti: Vladimir Markoviæ, Velimir Neidhardt, Karin Šerman
Lektura i korektura: Ivana Galiæ Laslaviæ
Art direktor: Dino Ðurina
Tisak: Printera
ISBN 978-953-338-159-6 CIP 000914790 [NSK Zagreb]
podaci o natjeèajima, publikacijama i projektima toga doba. Premerl je stvorio svojevrstan registar moderne arhitekture izmeðu dva rata, a posebno je zanimljivo pratiti listu s ispisanim mjestima u kojima su se naši kljuèni arhitekti moderne u to doba školovali (Prag, Beè, Budimpešta, Graz…) i u kojim su etabliranima internacionalnim uredima stjecali iskustva (isprva kod Wagnera, potom Behrensa, Loosa, Le Corbusiera…). Upravo je školovanje u inozemstvu te stvaranje meðunarodnih kontakata i poznanstava sloj koji je oèito imao velik utjecaj na formiranje toga važnoga sloja u povijesti hrvatske arhitekture, a to toliko nedostaje na našoj današnjoj arhitektonskoj sceni. U tome dijelu knjige autor evidentira i važnije arhitektonske izložbe, urbanistièke natjeèaje i dogaðaje, zbornike, èlanke i publikacije te kljuène èasopise znaèajne za meðuratno razdoblje, a navedena je i opsežna bibliografija za svakoga važnijeg arhitekta ili istraživaèa toga razdoblja. Na kraju knjige još su priloženi sažetci na engleskom i hrvatskom te kazalo imena - alat za lakše snalaženje u opsežnoj graði, koji inaèe kod arhitektonskih knjiga èesto izostaje.
Premerlovo životno djelo postavilo je temelje za mnoga u novije doba provedena istraživanja meðuratne arhitekture, meðu kojima su i brojni monografijski, odnosno opusni doktorati. Ono što se nameæe kao prirodan slijed svih ovih nastojanja trebala bi biti publikacija koja æe nastaviti i možda, napokon, iznjedriti jednako ambiciozno izdanje o razdoblju nakon Drugoga svjetskog rata.
Zlatko Karaè
Katarina Horvat-Levaj
Katarina Horvat-Levaj
This book is the 11th edition of the revised series named Art History in Croatia published by Ljevak. This outstanding monograph is up to now the most comprehensive synthesis of Baroque architecture in Croatia. The author has systematically researched a complex subject matter adopting a contemporary approach to stylistic and typological analysis of buildings and retaining a critical eye on some earlier partial researches. In the introduction the author defines the phenomenon of the Baroque in both the European and the Croatian context describing the specific features of our local milieu, spatial and temporal framework and the historical periods of the new style. The book contains two main typologically different entities: religious and secular architecture. The subject matter is interpreted chronologically (in particular the 17th and the 18th centuries) across different Croatian regions since they were exposed to different lines of foreign Baroque influence: the Venetian and Roman influence on the Adriatic coast and the Austrian influence in the continental part of Croatia.
U kapitalnoj ediciji Povijest umjetnosti u Hrvatskoj, koju veæ nekoliko godina u suradnji s Institutom za povijest umjetnosti [IPU] sukcesivno izdaje ‘Naklada Ljevak’, kao 11. svezak objavljena je velika monografija o arhitekturi hrvatskoga baroka dr. Katarine Horvat-Levaj, povjesnièarke umjetnosti i znanstvene savjetnice u IPU. Ishodišta spomenute biblioteke sežu u rane 1980-e kada je ‘Sveuèilišna naklada Liber’ kao prvu (i, nažalost, jedinu) knjigu u ediciji objavila upravo sintezu naše barokne umjetnosti, koju je tada pripremio tim doajena - Anðela Horvat, Radmila Matejèiæ i Kruno Prijatelj (1982.). Zadatak je za Katarinu Horvat-Levaj bio to teži jer je trebalo napraviti metodološki i koncepcijski odmak u odnosu na to klasièno djelo, odluèiti se za mnoge nove interpretacije (pa i ispravke, gdje je to bilo potrebno) te uvesti suvremene valorizacijske kriterije koji æe nadograditi prijašnju pozitivistièku inventarizaciju naše barokne baštine.
Nova sinteza baroka dr. Horvat-Levaj veæ je u temeljnim konturama posve drukèiji tip knjige. Ona se ne bavi sveukupnom umjetnošæu hrvatskoga 17. i 18. stoljeæa, nego samo arhitekturom, dok slikarstvo i kiparstvo ostavlja drugim struènjacima. Naime, u ‘Ljevakovoj’ su ediciji za starija razdoblja oblikovani cjeloviti svesci koji pokrivaju ukupan umjetnièki fenomen razdoblja i stila (npr. Prapovijest, Antika, Renesansa), a od baroka se zbog opsežnosti graðe stilska razdoblja obraðuju u zasebnim svescima za svaku od umjetnièkih disciplina.
U uvodnome dijelu autorica definira fenomen baroka u europskom kontekstu, a potom i u Hrvatskoj, odreðujuæi naše lokalne posebnosti, prostorni i vremenski okvir te periodizaciju novoga stila. Za razliku od ranije ‘Liberove’ monografije strukturirane po regionalnom kljuèu, Horvat-Levaj od svoje prve stranice prostor barokne Hrvatske sagledava kao integralnu cjelinu gdje se simultanom analizom prati razvoj srodnih arhitektonskih tipova i istovremenih utjecaja iz razlièitih kulturnih zona u našem okruženju, koje su tada bile ishodišta geneze stila (Venecija, Rim, Austrija itd.). U kompoziciji knjige istièu se dvije velike cjeline s tipološkom podjelom graðe na sakralnu i profanu arhitekturu, u sklopu tih poglavlja interpretacija je provedena kronološki, posebno za 17. i 18. stoljeæe, a tek unutar pojedinog razdoblja promatraju se i osobitosti regionalnih cjelina Hrvatske izloženih posve razlièitim inozemnim strujanjima. Tako složena mreža interpretacija knjigu Katarine Horvat-Levaj pretvara u golemu fresku vremena, slojevite povijesti i prebogatih umjetnièkih fenomena.
Iako je fokus monografije na ‘èistim’ baroknim stoljeæima - ranom 17. i visokom 18.autorica je poveznicu sa ‘susjednim’ stilskim razdobljima ostvarila mjestimiènim ekskursima k Übergang manifestacijama, primjerice manirizma s kraja 16. stoljeæa u donjem sloju stila (osobito u Dubrovniku) te kasnoga baroknog klasicizma s poèetka 19. stoljeæa. Tipološke teme unutar velikog poglavlja o sakralnoj arhitekturi sistematizirane su, uz ostalo, i
Naklada Ljevak d.o.o. Edicija: Povijest umjetnosti u Hrvatskoj Zagreb, 2015.
Str. 724, ilustr. 580, bilj. 1544, literatura, izvori, kazalo [27/20 cm, kolor, tvrdi uvez/omot]
Urednica: Nives Tomaševiæ Recenzenti: Vladimir Markoviæ, Tonko Maroeviæ Lektura, korektura, kazala: Ivana Majer Fotografije: Paolo Mofardin
Arh. nacrti: Ivan Tenšek, Ivana Valjato-Vrus, Davor Zuljan Grafièka i likovna oprema: Luka Gusiæ Tisak: Printera Grupa d.o.o.
ISBN 978-953-303-858-2 CIP 000914185 [NSK Zagreb]
prema oblicima tlocrta, dok se u bloku o profanoj arhitekturi analiziraju rezidencijalni sklopovi, arhitektura gradskih palaèa. Posebno poglavlje èini tema bastionskih utvrda, kod kojih je i interpretacija renesansnih ishodišta sastavni dio geneze.
Velika je vrijednost knjige u vrsnome odabiru ilustracija - novih autorski snimljenih fotografija, te još više brojnih arhitektonskih snimaka što su za ovu prigodu grafièki ujednaèene, iako je kod bitnih primjera autorica uvrstila i originalne arhivske nacrte koji nisu samo dokument nego su i grafièka umjetnièka djela toga doba. Knjiga u appendixu sadrži iscrpnu bibliografiju, vrijednu zbog popisa novijih djela koje u knjizi Horvat - MatejèiæPrijatelj ne možemo naæi. Od korisnih alata za lakše snalaženje u opsežnoj graði valja istaknuti minuciozno pripremljena kazala osobnih imena te lokaliteta i spomenika. U tome dijelu standardnih priloga, nažalost, nedostaje sažetak na nekome od svjetskih jezika (to je i jedina zamjerka knjizi), koji je tim potrebniji jer je malo vjerojatno da æe se djela ovakva opsega i zahtjevnosti ikada moæi objaviti u, primjerice, engleskim izdanjima.
Ova je kapitalna monografija dosad najopsežnija autorska sinteza arhitekture baroka na tlu Hrvatske, u kojoj autorica složenu graðu interpretira serioznom znanstvenom metodom, suvremenim pristupom stilskoj i tipološkoj analizi graðevina te s naglašenim kritièkom diskursom u odnosu na prijašnja parcijalna istraživanja.
Mladen Obad Šæitaroci
Krajolik kao kulturno naslijeðe
Metode prepoznavanja, vrjednovanja i zaštite kulturnih krajolika Hrvatske
Biserka Dumboviæ Bilušiæ
The Landscape as Cultural Heritage
Methods of identifying, evaluating and protecting Croatian Cultural Landscapes
Biserka Dumboviæ Bilušiæ
The book entitled The Landscape as Cultural Heritage is based on Ph.D. researches carried out within the framework of two scientific research projects: Urban and Landscape Heritage of Croatia as Part of European Culture and a scientific project Heritage Urbanism - Urban and Spatial Models for Revitalization and Enhancement of Cultural Heritage |HERU| run by the Croatian Science Foundation. The book will contribute to a more thorough understanding of landscape as a complex system which needs to be evaluated from different standpoints. On the basis of research results the author suggests new methods of landscape recognition, documentation and evaluation comparable to the widely accepted international theoretical principles and promotes the idea that they constitute essential prerequisites for an adequate protection of cultural landscapes in Croatia.
Knjiga je nastala na temelju doktorskih istraživanja koja su provedena u sklopu znanstvenoistraživaèkog projekta Urbanistièko i pejsažno naslijeðe Hrvatske kao dio europske kulture na Arhitektonskom fakultetu Sveuèilišta u Zagrebu. U završnoj etapi knjiga je raðena u sklopu znanstvenog projekta Hrvatske zaklade za znanost - Urbanizam naslijeðaurbanistièki i prostorni modeli za oživljavanje i unaprjeðenje kulturnog naslijeða [HERU]. U današnjem znanstvenom sustavu Hrvatske knjige se ne vrjednuju na zadovoljavajuæi naèin jer se smatra da su znanstveni doprinosi postignuti u doktorskoj disertaciji, te posebice u objavi znanstvenih èlanaka u svjetskim èasopisima s visokom citiranošæu. Meðutim, primijenjena znanstvena istraživanja, kojima pripada i istraživanje rezultat kojeg je i ova knjiga, moraju naæi svoju primjenu u stvarnom životu, u konkretnim planovima, projektima i strategijama gdje su naslijeðe i prostor središte interesa. Jedino tako možemo cjelokupno hrvatsko kulturno naslijeðe prepoznati, oèuvati, unaprijediti i osuvremeniti. Knjige potièu na nove poglede i na promjenu pristupa i metoda u struènim podruèjima. Knjiga Krajolik kao kulturno naslijeðe omoguæit æe ozbiljnije shvaæanje krajolika nego što je to dosad, shvaæanje kulturnog krajolika kao složenog sustava koji se može i mora sagledavati s razlièitih gledišta, ali pritom ne treba zaboraviti da je krajolik u stalnoj mijeni jer je živ. Oèuvanje kulturnog krajolika, kao i opæenito graditeljskog naslijeða, neæe uspjeti ako izo-
stane život, ako nema èovjeka koji svojim aktivnostima i svojim životom vraæa ili unaprjeðuje život krajolika i drugoga naslijeða. Meðutim, i èovjeku je danas potrebna izobrazba jer treba nauèiti kako se živi i radi u kulturnom krajoliku, u graditeljskom naslijeðu kojeg Hrvatska ima previše jer ga nije u stanju zbrinuti. Moramo ubrzo, ne odgaðajuæi, pronaæi prihvatljiv put i održiv model za afirmaciju 25 stoljeæa urbane kulture na tlu Hrvatske, te još više stoljeæa kulturnoga krajolika, jer život i suživot èovjeka s prirodom na tlu Hrvatske još je mnogo stariji.
U Hrvatskoj se krajolik još uvijek najèešæe doživljava kao lijepa romantièna slika i poistovjeæuje se s raslinjem i reljefom, a prostor se doživljava apstraktno ili kao teren za gradnju. No krajolik je mnogo više od lijepe ambijentalne slike. Krajolik Hrvatske istodobno je i prostor Hrvatske - jednako na zemljinoj površini (landscape), kao i na morskoj površini (seascape), te ga se jednako mora doživljavati kao dobro od najveæega nacionalnog interesa. U suvremenom svijetu krajolici su prepoznati kao jedan od važnih èimbenika prostornog identiteta zemlje, bilo da se radi o krajolicima visokog stupnja prirodnosti ili su tijekom vremena oblikovani èovjekovim djelovanjem pa ih nazivamo kulturnim krajolikom. Osim identitetskog, krajolici imaju veliko društveno i gospodarsko znaèenje. Kulturni krajolik, kao prostor stvoren meðudjelovanjem èovjeka i njegova prirodnog okruženja, valja promatrati slojevito. Nekad se štitio pojedinaèni spomenik kulture kao gra-
Ministarstvo kulture Republike Hrvatske
Uprava za zaštitu kulturne baštine
Zagreb, 2015.
Str. 348, ilustr. 110, bilj. uz tekst; Summary, Tumaè pojmova, Literatura, Izvori, Bilješka o autorici, [26/21 cm, kolor, meki uvez]
Urednica: Sanja Šaban
Recenzenti: Mladen Obad Šæitaroci, Vladimir Kušan
Lektura: Silvija Brkiæ Midžiæ
Grafièko oblikovanje: Ivo Madžor, Kofein d.o.o., Zagreb
Tisak: Printera grupa d.o.o. Naklada: 500
ISBN 978-953-312-032-4 CIP 000916002 [NSK Zagreb]
diteljski artefakt sa svojom pripadajuæom katastarskom èesticom. Nakon toga prepoznala se važnost okruženja kulturnoga dobra pa se štiti ambijent u kojem se ono nalazi. Danas se kulturna i prirodna dobra promatraju prostorno umreženo, kao isprepletena cjelina satkana od brojnih slojeva koji èine kulturni krajolik. Cjelovitost, sveobuhvatnost i slojevitost èitanja kulturnih i prirodnih dobara u prostoru jamstvo su vrsne zaštite i aktivnog korištenja u svrhu gospodarskog, društvenog i kulturnog razvoja, ali i oèuvanja nacionalne prepoznatljivosti.
U Europi i svijetu Hrvatska je prepoznata kao zemlja lijepih i raznolikih krajolika visokoga stupnja prirodnosti te staroga kulturno-povijesnoga graditeljskog naslijeða. Prepoznavanje tih vrijednosti jasno ukazuje i na usmjerenje gospodarskog razvoja Hrvatske, pri èemu valja te vrijednosti saèuvati i unaprijediti, ali na njima mudro i racionalno graditi gospodarski oporavak. U 21. stoljeæu razvoj gospodarstva ne potièu samo tvornice ili trgovaèki centri, veæ promišljeno i održivo korištenje nacionalnih bogatstava. Hrvatski prostor s naslijeðenim kulturnim krajolikom i graditeljskim naslijeðem jest hrvatski resurs, hrvatsko bogatstvo od najveæe nacionalne, društvene i gospodarske važnosti. Nažalost, on se èešæe doživljava apstraktno i deklarativno jer se još uvijek ne prepoznaje kao pokretaè gospodarskog i turistièkog razvoja. Jedan od razloga zašto je to tako vidimo u nepostojanju standarda i kriterija za prepoznavanje, dokumentiranje i vrjednovanje kul-
turnoga krajolika. Zbog izostanka sustavnoga metodskog pristupa, razlièitog razumijevanja krajolika te zbog malobrojnih istraživanja i objavljenih radova - u Hrvatskoj se krajolik još uvijek nije shvatio u dovoljnoj mjeri važnim - ne samo radi oèuvanja prostornog i kulturnog identiteta nego i kao znaèajan èinitelj gospodarskog razvoja.
Autorica istièe da je svaki krajolik stvoren kao rezultat èovjekova boravljenja, korištenja i oblikovanja pa stoga predstavlja jednu od kulturnih kategorija. Meðutim, kulturno-povijesne sastavnice, kao važan èimbenik prepoznavanja i utvrðivanja krajoliènih tipova i krajoliènih podruèja, nisu u dovoljnoj mjeri ukljuèene u tipološko razvrstavanje krajolika. Zato je moguæe uspostaviti metode dokumentiranja, sistematizacije i oèuvanja krajolika koje bi omoguæile zaštitu krajolika Hrvatske i njegovu meðunarodnu usporedivost. Na temelju provedenih analiza autorica predlaže metode prepoznavanja, dokumentiranja i vrjednovanja, koje su usporedive s opæeprihvaæenim meðunarodnim teorijskim stajalištima, i istièe da su one osnovna pretpostavka za primjerenu zaštitu kulturnih krajolika u Hrvatskoj.
Doprinos je knjige ponajprije u predloženoj metodi tipološkoga razvrstavanja ili tipološke karakterizacije. Ta se metoda u velikoj mjeri temelji, osim na prirodnim, i na kulturnim sastavnicama (a to su uzorci naselja i kulturno naslijeðe), te na povijesnim obilježjima. Osim te metode autorica uspostavlja i model vrjednovanja kulturnih krajolika zasnovan na odabranim grupama vrijednosti kulturnoga naslijeða (kao što su kulturno-povijesno-esteske, prirodno-okolišne, društveno-ekonomske), ali i na jasno odreðenim kriterijima, kao što su: cjelovitost, izvornost/oèuvanost, rijetkost, raznolikost, zastupljenost elemenata kulturnog naslijeða, estetska obilježja i drugi kriteriji. Na kraju uspostavlja teorijski sustav mjera i metoda potrebnih za primjerenu zaštitu kulturnih krajolika u Hrvatskoj.
Rezultati istraživanja izloženi u knjizi mogu biti polazište za:
- pripremu Registra/Upisnika kulturnih krajolika Hrvatske; - izradu pravilnika i naputaka u Ministarstvu kulture za prepoznavanje, vrjednovanje i zaštitu krajolika kao kulturnog naslijeða; - pripremu standarda i kriterija za metodu tipološkog razvrstavanja (odnosno karakterizaciju) krajolika Hrvatske;
- izradu Atlasa krajolika Hrvatske, koji bi se nadovezali na sadašnji program Vijeæa Europe i izradu Atlasa europskih krajolika. Knjiga je podijeljena u sedam poglavlja. Prvo poglavlje - Odreðenje pojma krajolik i kulturni krajolik - usmjereno je na pojašnjenje pojma krajolik jer je podložno razlièitom razumijevanju, tumaèenju i èesto nesuglasju, što je u hrvatskom jeziku dodatno naglašeno korištenjem nekoliko rijeèi koje se odnose na isti pojam: krajolik, krajobraz i pejsaž. Zakljuèeno je da je krajolik kulturna kategorija stvorena meðudjelovanjem èovjeka i njegova prirodnog okoliša. Zbog toga u istraživanju, dokumentiranju, planiranju i upravljanju krajolik zahtijeva integralni i transdisciplinarni pristup društvenih i prirodnih znanosti. U drugom poglavlju - Pravna zaštita krajolika u Hrvatskoj i usporedba s europskim zemljama - prikazani su meðunarodni i domaæi normativni i zakonski standardi zaštite krajolika. Zakljuèeno je da stanje aktualne pravne zaštite krajolika u Hrvatskoj nije zadovoljavajuæe jer ne osigurava potrebnu razinu zaštite krajolika kao bitnog elementa prepoznatljivosti i prostornog identiteta Hrvatske. Predložen je naèin na koji se sustav pravne zaštite krajolika u Hrvatskoj može uskladiti s meðunarodnim - usklaðivanjem sadašnjih zakona koji izravno (primjerice: Zakon o prostornom ureðenju i gradnji, Zakon o prihvaæanju Europske konvencije o krajolicima, Zakon o zaštiti i oèuvanju kulturnih dobara, Zakon o zaštiti prirode) ili neizravno (primjerice: Zakon o šumama, Zakon o vodama, Zakon o poljoprivredi i dr.) utjeèu na stanje i promjene u krajoliku.
U treæem poglavlju - Tipološki razvrstaj - karakterizacija krajolika - predstavljene su metode tipološke klasifikacije (odnosno karakterizacije) krajolika koje se primjenjuju u europskim zemljama. Usporedbom s obilježjima krajolika u Hrvatskoj predložen je model tipološke podjele krajolika, provjeren na istraživanom podruèju Žumberka, podjelom na opæe krajoliène tipove i krajoliène tipove. Osim prirodnih sastavnica [koje utvrðujemo primjenom geografsko-informacijskog sustava (GIS)], u odreðivanju krajoliènih jedinica (tipova i podruèja) u velikoj su mjeri ukljuèene i antropogene (kulturne i povijesne) sastavnice.
U èetvrtom poglavlju - Krajolik kao vrsta kulturnog naslijeða - prikazan je teorijski, meðunarodni pristup metodama prepoznavanja i dokumentiranja kulturnih krajolika te je is-
pitana primjenjivost za krajolike u Hrvatskoj. Kulturni krajolik definiran je kao zemljopisno podruèje jasnih i prepoznatljivih obilježja, rezultat meðudjelovanja èovjeka i njegove prirodne okoline. Zakljuèeno je da postojeæi pravilnici i struèna znanja u Hrvatskoj ne osiguravaju potrebnu razinu prepoznavanja i obrade kulturnih krajolika pa ih treba dopuniti prema predloženome modelu razvrstavanja. Postoje brojni i raznovrsni kulturni krajolici koji zaslužuju zaštitu, kao što su: urbani, ruralni, poljodjelski, industrijski, sakralni, morski, rijeèni, krajolici utvrda, krajolici dvoraca itd.
U petom poglavlju - Vrjednovanje kulturnog krajolika - izloženi su teorijski pristupi i meðunarodni modeli vrjednovanja kulturnih krajolika te su usporeðeni s metodom vrjednovanja ostalih kulturnih dobara u Hrvatskoj. Rezultat je predloženi model vrjednovanja kulturnih krajolika usklaðen s meðunarodnim u pogledu kriterija i primijenjenih postupaka. Za predloženi model kao referentni okvir korištene su meðunarodne povelje i preporuke, ali i teorijski radovi renomiranih autora koji se bave pitanjima zaštite kulturnih krajolika, a provjeren je na istraživanome podruèju Žumberka.
U šestom poglavlju - Sustav i metode zaštite kulturnog krajolika - navedeni su teorijski pristupi i meðunarodno usvojene metode zaštite krajolika. Nakon provedene analize primjenjivih metoda i sustava zaštite u meðunarodnom okruženju predložene su metode i sustav zaštite krajolika i kulturnih krajolika u Hrvatskoj.
Sedmo poglavlje - Izazovi oèuvanja i održivog razvoja krajolika - zakljuèni je dio knjige, nakon èega slijedi pojmovnik i opširna literatura.
Knjiga Krajolik kao kulturno naslijeðe donosi suvremene i nove poglede na krajolik kao naslijeðe, što je posebice važno u podruèju kulturnih dobara i konzervatorske struke, ali i za podruèje urbanizma, prostornog planiranja i pejsažne arhitekture. Knjiga æe imati praktiènu primjenu u konzervatorskoj i urbanistièkoj struci, no i u akademskoj izobrazbi u razlièitim znanstveno-struènim podruèjima - tehnièkom, biotehnièkom, prirodnom i humanistièkom. Struène i znanstvene knjige pišu se kako bi bile èitane, da potièu nove poglede, ali i da osuvremenjuju dosadašnje metode. Knjiga Krajolik kao kulturno naslijeðe jedna je od takvih.
Zlatko Hinšt
Prièa o ljudima, zgradama i vlakovima
Neda Staklareviæ, Tamara Štefanac
The Story of People, Buildings and Trains
Neda Staklareviæ, Tamara Štefanac
The book entitled Railway Stations in Croatia - The Story of People, Buildings and Trains, written by Neda Staklareviæ, adviser of the Technical Museum in Zagreb and Tamara Štefanac, director of the Croatian Railway Museum, is the only published monograph about the history of railway stations in Croatia. It comprises numerous texts based on the analysis of historical sources and documents as well as the photographs of railway station buildings and their interiors, other buildings, views of the wider railway station surroundings, and sketches and drawings of railway station facilities. The book was presented on the occasion of a thematic exhibition Railway stations in Croatia (29 Dec 2014 - 24 Feb 2015) hosted by The Technical Museum in Zagreb.
U monografiji je u pet regionalnih podruèja Hrvatske sadržano u tekstovima i prilozima ukupno 20 željeznièkih kolodvora, uz osvrte o željeznièkim prugama s kojima su dotièni kolodvori i podruèja bili povezani. Regionalna su podruèja ujedno poglavlja, a željeznièki kolodvori unutar njih kao svojevrsna potpoglavlja. Za podruèje sjeverozapadne Hrvatske to su pruge i kolodvori vezani za željeznièke kolodvore Èakovec, Varaždin, Zagreb (Glavni kolodvor Zagreb i Zapadni kolodvor Zagreb) i Dugo Selo. Za podruèje središnje Hrvatske to su željeznièki kolodvori Koprivnica, Križevci, Bjelovar i Sisak. Za podruèje istoène Hrvatske to su željeznièki kolodvori Osijek, Vinkovci i Slavonski Brod. Za podruèje zapadne Hrvatske to su željeznièki kolodvori Karlovac, Rijeka i Pula. Za podruèje južne Hrvatske to su željeznièki kolodvori Knin, Zadar, Šibenik, Split, Ploèe i Metkoviæ. Za sve ove kolodvore priložene su fotografije od vremena gradnje i kada su izgraðeni, pa u nekom od razdoblja do današnjih izgleda. Uz ovih dvadeset obuhvaæeni su i drugi pojedini kolodvori u važnijim mjestima u svakomu od regionalnih podruèja. Prikazi se pretežito odnose na putnièki promet, ali se osvræu i na teretni promet, posebice na ranžirne kolodvore za formiranje teretnih vlakova i rad vezan za teret unutar pojedinih kolodvora.
Željeznièki kolodvori poèeli su se graditi veæ od izgradnje prvih željeznièkih pruga u drugoj
polovici 19. stoljeæa, kada su na podruèju Hrvatske radila dva željeznièka poduzeæa - austrijsko Društvo južnih željeznica i Maðarske kraljevske državne željeznice. Meðu prvima je izgraðena zgrada kolodvora Èakovec 1860. godine nakon izgradnje željeznièkih pruga od Kotoribe do Èakovca i Pragerskog. Slijedila je zgrada Južnoga kolodvora Zagreb ili Agram Südbahnhof (poslije nazvan Zapadni kolodvor) 1862. godine, kao i u Sisku, kad je izgraðena željeznièka pruga Zidani Most - Zagreb - Sisak. Izgradnjom pruge Osijek - Beli Manastir izgraðen je i kolodvor Osijek. Nakon izgradnje željeznièke pruge Èakovec - Zaprešiæ 1886. godine izgraðen je i kolodvor Varaždin. Izgradnjom željeznièke pruge od Zagreba do Karlovca 1865. godine izgraðen je i provizorni kolodvor Karlovac (dovršen 1903.), a kad je 1873. izgraðena pruga dalje do Rijeke, iste je godine dovršena i zgrada kolodvora Rijeka kao privremeno rješenje (prijamna kolodvorska zgrada izgorjela je u požaru 1888., da bi djelomièno bila rekonstruirana 1907.), a kolodvor u Puli 1876. godine. Nakon izgradnje navedenih željeznièkih pruga, ali i veæ nakon izgradnje pruge do Rijeke, pojavila se potreba i planovi za novu zgradu kolodvora u Zagrebu, da bi 1892. godine bio izgraðen Zagreb Državni kolodvor, poslije preimenovan u Zagreb Glavni kolodvor. Zgrada toga kolodvora definirana je elementima kolodvorske arhitekture vremena gradnje i obilježjima hi-
Tehnièki muzej Zagreb, 2015.
Str. 304, ilustr. 280, literatura, izvori; hrvatski [27/21 cm, kolor, meki uvez/omot]
Urednice: Neda Staklareviæ, Tamara Štefanac
Recenzent: Borna Abramoviæ
Lektura: Nataša Bunijevac, Margarita Medjureèan
Grafièko oblikovanje i priprema: Boris Greiner
Tisak: Vemako tisak
ISBN 978-953-6568-46-8 CIP 000898075 [NSK Zagreb]
storicizma, a dijelovi proèelja sadrže bogate arhitektonske kompozicije u stilu neoklasicizma. Zgrade kolodvora u Zagrebu i Rijeci graðene su prema nacrtima maðarskog arhitekta Ferenca Pfaffa. Navedeni kolodvori èine kulturnu baštinu, a o tome se vodi briga i prilikom obnove. Valja istaknuti da je nekoliko kolodvora doživjelo potpune promjene jer su u prvobitnom obliku izgraðeni u 19. stoljeæu, da bi, primjerice, u Vinkovcima bila izgraðena nova zgrada 1965., a u Slavonskom Brodu 1977. godine. Kolodvori u Splitu i Šibeniku izgraðeni su 1877. i povezani su prugom do Knina (kolodvor je izgraðen 1888., a 1965. nova zgrada), ali tek 1925. godine dalmatinske željeznice spojene su preko Like s kontinentalnom Hrvatskom. Nakon izgradnje pruge Knin - Zadar izgraðen je i kolodvor Zadar 1967. godine. Uskotraèna pruga Ploèe - Metkoviæ zamijenjena je prugom normalnog kolosijeka 1966. godine i izgraðenim novim kolodvorom u Ploèama. Prikazana su i ošteæenja i stanje pojedinih kolodvora i pruga tijekom i nakon Drugoga svjetskog rata i Domovinskoga rata.
Kvaliteti knjige uvelike je pridonijela suradnja s cijelim nizom željeznièkih struènjaka i jedinica, knjižnica, arhiva, muzeja i drugih institucija. To ukazuje da je monografija rezultat vrijednoga struènog i istraživaèkog rada u spoju više podruèja tehnièkih i društvenih znanosti.
Aleksandar Kadijeviæ
Itinereri:
Tragovima arhitekata Nikole Dobroviæa i Milana Zlokoviæa
Ljiljana Blagojeviæ
Itineraries: Modernism and the Mediterranean
Following the Architects Nikola Dobroviæ and Milan Zlokoviæ
Ljiljana Blagojeviæ
The monograph entitled Itineraries: Modernism and the Mediterranean - Following the architects Nikola Dobroviæ and Milan Zlokoviæ, written by dr. Ljiljana Blagojeviæ, professor at the Faculty of Architecture in Belgrade, successfully completes a series of the author’s researches into the Mediterranean inspirations that can be traced in the works of the founders of Serbian Modernism. Based on the analysis of the newly-discovered documents, the book sheds new light on the Mediterranean background of Serbian and regional Modern architecture which has not yet been extensively researched. It offers a profound insight into the phenomenology of the Mediterranean spirit in a wider historical context. It also shows that the progressive Serbian architects have always had considerable interest in the multi-layered heritage of this unique transcultural region.
Objavljivanjem monografije „Itinereri: Moderna i Mediteran. Tragovima arhitekata Nikole Dobroviæa i Milana Zlokoviæa” dr. Ljiljana Blagojeviæ, profesorica Arhitektonskog fakulteta u Beogradu, uspješno zaokružuje višegodišnja istraživanja mediteranskih inspiracija u radu ovih znaèajnih utemeljitelja srbijanske moderne. Temeljena na analizi novootkrivenih dokumenata prikupljenih u privatnim ostavštinama i arhivima, monografija osvjetljava nedovoljno prouèene mediteranske osnove srbijanske i regionalne moderne arhitekture. Prouèavajuæi više od èetvrt stoljeæa Zlokoviæevu i Dobroviæevu struèno-umjetnièku djelatnost, dr. Blagojeviæ je ovom prilikom upotpunila fond raspoloživih saznanja o njihovim stvaralaèkim biografijama vezanim za istoènu obalu Jadrana, srednju Europu i kontinentalni zapadni Balkan. Knjiga je funkcionalno podijeljena na nekoliko tematskih cjelina. U inicijalnom „Uvodu” obrazlaže se strategija promatranja materije u širemu geokulturološkom kontekstu europskog modernizma kombiniranjem komparativne i dijakronièke metode, s fokusom na transkulturalni prijenos ideja kroz školovanje, graðenje, osobne kontakte i putovanja. Istaknuto je da je jedan od ciljeva monografije utvrðivanje prepoznatljivih modusa modernizma na užemu dubrovaèkom, hercegovaèkom i ulcinjskom podruèju.
U poglavlju „Italienische Reise” stavlja se naglasak na razdoblje Zlokoviæeva odrastanja u Trstu. Nedvojbene rane tršæansko-mediteranske inspiracije autorica pronalazi u Zloko-
viæevu zanimanju za mediteranizirani rundbogen stil, zastupljen na njegovoj antologijskoj beogradskoj višekatnici Josifa Šojata (1925.-1927.). U poglavlju „Galicija” u središtu je pozornosti Dobroviæevo i Zlokoviæevo djelovanje tijekom Prvoga svjetskog rata, kada ih ni najdublja osobna razoèaranja i emotivni gubici nisu omeli u planiranju buduæe graditeljske aktivnosti. Sljedeæe poglavlje „Balkanske ekspedicije” aktualizira obilaske drevnih kulturno-povijesnih cjelina koje je Zlokoviæ u meðuraæu prakticirao na prostorima novoformirane Kraljevine SHS. Tijekom ovih znanstvenih pohoda, uz mediteransko i srednjovjekovno bizantsko-srpsko graditeljsko nasljeðe, graðevine balkanske orijentalne folklorne arhitekture jednako su ga nadahnjivale. To se posebice oèitava na njegovim pojedinim zgradama u Beogradu, Prizrenu i Ulcinju. U poglavlju „Mediteran” naglasak je na Dobroviæevim mediteransko-jadranskim iskustvima, kao i Zlokoviæevim izvedbama i nerealiziranim projektima, sagledanim paralelno s djelovanjem Le Corbusiera i talijanskih arhitekata. Uz sljedeæe poglavlje „Južni Jadran” ono se po opsegu i faktografsko-analitièkoj slojevitosti izdvaja kao stožerno u èitavoj monografiji. Poglavlja „Putovanje po Zapadu” i „Dubrovnik” plodno upotpunjuju elaboraciju. Osobito se istièe znaèenje Dubrovnika u Dobroviæevu sluèaju, dok poglavlja „Mitski Mediteran” i „Moderna na Mediteranu: itinereri kamena” predstavljaju efektne završne oglede. Time se monografija nenametljivo privodi kraju, bez konvencionalno
Službeni glasnik - Arhitektonski fakultet
Univerziteta u Beogradu
Edicija: Umetnost i kultura
Beograd, 2015.
Str. 236, ilustr. 211, literatura, izvori, summary [24/20 cm, c/b, meki uvez, omot]
Urednica: Milka Zjaèiæ Avramoviæ
Glavni urednici: Jelena Trivan, Vladan Ðokiæ Recenzenti: Ðorðe Zlokoviæ, Jerko Denegri, Milanka Todiæ Prijevod na engleski: Edward Djordjeviæ
Lektura: Nevena Èoviæ
Dizajn: Miloš Majstoroviæ, Saša Beševiæ
Tisak: Glasnik štamparija
ISBN 978-86-519-1903-2 [SG] CIP 72.036 (497.1)”19”[NBS]
istkanog epiloga, dajuæi smjer buduæim, nikako kruto determiniranim tumaèenjima. Nadahnuto pisana, s èestim komparativnim i digresivnim pasažima, monografija prof. Blagojeviæ metodološki je inovativna, buduæi da odstupa od klasiènog sustava kronološki utemeljenih narativa. Otud i posjeduje više eksplikativnih ‘poèetaka’, jer svaki problem iznova sagledava u njemu primjerenom kontekstu. Izbjegavajuæi nefunkcionalna ponavljanja, autorica uspješno potkrepljuje tezu o mediteranstvu kao bitnom opredjeljenju srbijanskoga modernistièkog dvojca, naglašavajuæi da je ona identitetski obilježila i Zlokoviæevu predmodernu etapu autorskoga sazrijevanja. Zbog obilja novih komentara, analiza i izvora monografija je, osim srbijanskoj znanstvenoj javnosti, višestruko korisna i historiografima hrvatske, crnogorske i talijanske moderne arhitekture. Isto vrijedi i za specijalizirane tumaèe putovanja umjetnika kroz regije, kulture i epohe. Znaèajna je i po tome što tematski odstupa od pomodnih ‘dokazivanja’ ideološko-politièkih determinizama opisanih arhitektonskih karijera, akcentirajuæi ‘umjetnièarenje’ i mediteranstvo kao primarno. Spisak korištene literature mogao je za nijansu biti potpuniji, pogotovo što se predugo prekinute veze izmeðu znanstvenih centara s prostora bivše Jugoslavije postupno obnavljaju (zahvaljujuæi i naporima prof. Blagojeviæ), ali i nameæe potreba za tjesnijom suradnjom unutar matiènih nacionalnih historiografija kao nezamjenjivom komunikacijskom osnovom širega dijaloga.
Josip Pandžiæ
Bratislava, 25. rujna 2015.
OIKONET Conference: Housing Regeneration Strategies
Bratislava, September 25, 2015
The objective of OIKONET project is to create a platform of collaboration to study contemporary housing from a multidisciplinary and global perspective. Relevant issues on contemporary housing studies discussed by researchers and experts provide themes to design learning activities; existing problems at the community level provide study cases to develop design workshops with the participation of academic and non-academic stakeholders; and housing problems are being analyzed in collaboration with local stakeholders. The second OIKONET conference, Global Dwelling: Housing Regeneration Strategies, focused on regeneration strategies as mechanisms that are applied to improve the existing living conditions in urban areas around the world and discussed the implications of such integrated approaches based on the design and implementation of strategies for the regeneration of communities.
[Translated by author]
Globalna multidisciplinarna mreža stambenih istraživanja i uèenja [OIKONET - www.oikonet.org] - platforma je suradnje za prouèavanje suvremenoga stanovanja iz multidisciplinarne i globalne perspektive, obuhvaæajuæi višestruke dimenzije koje odreðuju oblike stanovanja u današnjim društvima: arhitektonske, urbane, ekološke, ekonomske, kulturne i društvene. OIKONET obuhvaæa tri podruèja aktivnosti: (1) istraživanja o stanovanju, koristeæi multidisciplinaran i globalan pristup; (2) participativne akcije za ukljuèivanje zajednica u definiranje, rješavanje i evaluiranje stambenih problema; (3) pedagoške aktivnosti okupljanja razlièitih dionika i discipline te stvaranja okruženja za uèenje. U ovome trogodišnjem, Erasmus projektu cjeloživotnog uèenja, sudjeluju 34 europske i svjetske organizacije, ukljuèujuæi sveuèilišta, istraživaèke organizacije, gradove, struène i organizacije civilnog društva. Projektne su aktivnosti zapoèele u listopadu 2013. godine i trajat æe tri godine. Katedra za socijalnu politiku Pravnoga fakulteta hrvatski je partner u ovome projektu i sudjeluje u sklopu radnoga paketa koji se odnosi na stambena istraživanja
Druga meðunarodna konferencija Global Dwelling: Housing Regeneration Strategies tematski je bila fokusirana na strategije urbane obnove kao mehanizme poboljšanja životnih uvjeta u urbanim podruèjima diljem svijeta, a organizirana je u sklopu projekta OIKONET na Arhitektonskom fakultetu u Bratislavi 25. rujna 2015. U radu konferencije sudjelovalo je pedesetak izlagaèa s ukupno 11 izlaganja. Iz
sadržaja konferencije važno je istaknuti dva plenarna izlaganja: (1) Richarda Haywarda pod nazivom „Le Corbusierov ‘stroj za stanovanje’ ili krtièja kuæa u ‘Vjetru u vrbama’omoguæavajuæe i onemoguæavajuæe arhitekture i urbanizmi” te (2) Aseema Inama pod nazivom „Teorije prakse: od stambene regeneracije do urbane transformacije”.
U svojem se izlaganju profesor Hayward dotaknuo velikog broja tema, meðu kojima se istaknula problematizacija naèina usklaðivanja apstraktnih teorijskih znanja steèenih obrazovanjem u podruèju arhitekture i urbanoga dizajna s ‘moèvarom’ stvarnoga svijeta, u kojem su potrebe za stanovanjem èesto neadekvatno podmirene, a strukturalni problemi urbanih podruèja onemoguæavaju urbani razvoj. Moæ gradova i važnost regija izlagaè je želio naglasiti postavivši pitanja buduæim istraživaèima o naèinima reforme gradova na dobrobit svih graðana, balansiranja razvoja i ulaganja pomoæu suradnje regionalnih konfiguracija te adekvatnog usklaðivanja odnosa grada i sela.
Profesor Inam stanovanje proglašava esencijom gradova te smatra da ono tvori grad u idejnom i materijalnom smislu. Prvotni fokus na priuštivosti stanovanja iz tog je razloga izlagaè proširio na teme urbanizma, arhitekture i društvene promjene unutar gradova. Doprinos hrvatskoga partnera na konferenciji èinilo je izlaganje pod nazivom „Što je dodana vrijednost programa javno najamnog stanovanja kao socijalne inovacije?”, koje je
održao Gojko Bežovan. Visoke cijene najma stanova, život s roditeljima ili plaæanje visokih rata stambenih kredita - nepovoljne su životne okolnosti pripadnika mlaðih naraštaja u veæim i velikim gradovima, posebice Zagrebu. Inovacija programa javno najamnog stanovanja u zagrebaèkom naselju Novi Jelkovec ispunila je važan dio svoje namjene jer su obuhvaæene ciljane skupine koje su ranjive na stambenom tržištu. U izlaganju su predstavljeni rezultati istraživanja kvalitete života kuæanstava u tom programu, pokazavši poboljšanje kvalitete života najmoprimaca u odnosu na prethodno stanovanje.
Osim navedenih održana su i sljedeæa izlaganja: Filip Tittl o preobrazbi stambenih naselja dugoroènom strategijom i intervencijama malih razmjera u Èeškoj; Karin Schaeffer o utjecaju urbanih i arhitektonskih transformacija na imidž obnovljenih èetvrti u Francuskoj; Lubica Vitková o preobrazbi masovnog stanovanja u Slovaèkoj; Cristina Romao o ulozi arhitekta u participacijskim metodologijama; Viviana Fernández Prajoux o participaciji i rodnoj dimenziji u programu obnove susjedstva u Èileu; Gregor Herda o pristupu UN-Habitata „Stanovanje u središtu”; Andrzej Tokajuk o standardu najamnih socijalnih stanova u Bialystoku te Ognen Marina o narativima i strategijama urbane obnove u Skoplju.
Konferencija je zatvorena kratkom plenarnom diskusijom koju je moderirao Karim Hadjri iz Velike Britanije, uz sudjelovanje plenarnih izlagaèa. Posljednja konferencija projekta OIKONET 2016. godine održat æe se u Prestonu.
Rudolf Dragoviæ [1930.-2014.] Vladimir Bedenko [1943.-2015.] Ante Marinoviæ-Uzelac [1930.-2015.] Edo Šmidihen [1930.-2015.]
Viši predavaè Rudolf Dragoviæ, dipl.ing.strojarstva, roðen je 1930. u Zagrebu, a umro 14. studenoga 2014. godine. Tehnièku je školu završio 1950. godine, kad upisuje Tehnièki fakultetStrojarski smjer, gdje je diplomirao 1956. godine. Tijekom studija zaposlen je 1952.-1953. u poduzeæu „B. Maleševiæ”, a 1954.-1955. u poduzeæu „Radijator”. Nakon stjecanja diplome tehnièki je direktor u poduzeæu „Radijator” 1957.-1963., a zatim radi kao samostalni projektant u projektnom birou „Instalacije”. Na Arhitektonskom fakultetu Sveuèilišta u Zagrebu zaposlen je 1966. godine u svojstvu asistenta na Katedri za arhitektonske konstrukcije i zgradarstvo, 1986. godine biran je za predavaèa, a 1992. postaje viši predavaè. Habilitirao na Arhitektonskom fakultetu 1975. godine s temom „Projekt ureðaja klimatizacije, zraènog grijanja i ventilacije, te tehnièko obrazloženje ventilacije i klimatizacije u industrijskim objektima”. Bio je nositelj kolegija: Graðevne instalacije, Studij više spreme: Završni rad, Instalacije zgrada (1979.-93.); Studij više spreme (Graðevinski fakultet) - Instalacije, Grijanje (1981.-93.). Obnašao je dužnost prodekana za financije Arhitektonskog fakulteta (1982.-83.) te bio predstojnik Zavoda za zgradarstvo (1983.-87.). Umirovljen je 1993. godine. Istraživaèki radovi (odabir):
Studija sustava instalacija centralnog grijanja u stambenim zgradama (u sklopu istraživaèke teme „Stanovanje - otvoreni kontinuirani arhitektonsko-komunalni proces”);
Studija moguænosti iznalaženja parametara rekonstrukcije termotehnièkih postrojenja pogona „Jugokeramika” u Zaprešiæu; Studija energetske podobnosti projektiranih i izvedenih klima-ureðaja na Aerodromu Zagreb. Izvedeni projekti instalacija (odabir): Bolnica „Dr. O. Novosel” („Merkur”), Zagreb; Sportska dvorana u Danièiæevoj, Zagreb; Medicinski centar, Koprivnica; Stambeni tornjevi na Trgu sportova, Zagreb; Medicinski centar, Sisak; Dom zdravlja, Labin; Muzej hrvatskih arheoloških spomenika, Split; Dom umirovljenika „Cvjetno naselje”, Zagreb; Arheološki muzej, Zadar; Bolnica za pluæne bolesti Jordanovac, Zagreb; Gradska biblioteka, Karlovac; Hotelski kompleks „Perna”, Orebiæ; Dom umirovljenika, Pula; Medicinski centar, Šibenik; Kompleks „Vjesnik”, Zagreb; Dom zdravlja, Mrkonjiæ Grad; Osnovna škola Dubrava, Zagreb.
IVAN CETINIÆ
HUSEIN JAŠAREVIÆ
Prof. dr.sc. Vladimir Bedenko [1943.-2015.]
U sijeènju ove godine preminuo je uvaženi profesor dr.sc. Vladimir Bedenko, dipl.ing.arh., dugogodišnji i netom umirovljen zaslužni nastavnik Arhitektonskog fakulteta Sveuèilišta u Zagrebu, istaknuti znanstvenik i arhitektonski povjesnièar, svojim opusom i djelovanjem znaèajnim za cjelokupnu hrvatsku historiografiju u podruèju arhitekture i urbanizma.
Vladimir Bedenko roðen je 1943. u Zagrebu, gdje je završio osnovnu školu i Klasiènu gimnaziju. Diplomirao je 1967. na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu, a magistrirao 1973. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu na podruèju povijesti umjetnosti s radom „Križevci - urbanistièki razvoj”. Doktorirao je 1986. na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu na podruèju povijesti arhitekture s disertacijom „Prostorna organizacija i stambena kuæa zagrebaèkog Gradeca u XIV. i XV. stoljeæu”. Na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu zaposlen je od 1970. godine na Katedri za teoriju i povijest arhitekture. Isprva djeluje kao asistent, potom od 1978. kao znanstveni asistent, docentom postaje 1987., izvanrednim profesorom 1991., a u zvanje redovitog profesora izabran je 1996. godine. Obnašao je dužnosti predstojnika Katedre za teoriju i povijest arhitekture (1992.1997.) te predstojnika Zavoda za graditeljsko naslijeðe Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu (1994.-2005.). Profesor Bedenko svojom je iznimnom arhitektonskom erudicijom te genuinim istraživaèkim instinktom i nabojem, pretoèenima u vlastiti metodološki i pedagoški pristup, poduèavao više od èetrdeset godina generacije studenata Arhitektonskog fakulteta povijesnom razvoju arhitekture, i to na svim razinama studija, od prve godine pa sve do poslijediplomskih i doktorskih studija. Bio je dugogodišnji voditelj znanstvenoga poslijediplomskog studija „Graditeljsko naslijeðe” te mentor desetaka magisterija i doktorata. Zbog svoje pedagoške karizme i nepresušne istraživaèke strasti i energije postao je s vremenom ikona i zaštitni znak Arhitektonskog fakulteta i kolegija iz povijesti arhitekture i zaštite graditeljskog naslijeða. U svojoj nastavi naglasak je stavljao na istinskom razumijevanju arhitektonskog prostora te logike i konteksta njegova prostornog razvoja, tako da je uèiti povijest arhitekture kod profesora Bedenka ujedno znaèilo i uèiti arhitekturu generalno. Svoja nadaleko poznata predavanja, ispunjena ushitom i talentom izvornog projektanta, kontinuirano je dopunjivao najnovijim spoznajama, a redovito ih popraæivao i britkim kritièkim komentarima na recentnu struènu i znanstvenu literaturu. Njihova kvaliteta s lakoæom je nadilazila i pobjeðivala suvremene metode i tehnologije u sveuèilišnoj nastavi te uspijevala postizati maksimalnu koncentraciju i novijih generacija studenata. Uz profesorovo neumorno i bezrezervno ustrajanje na najvišim pedagoškim kriterijima studenti su postizali dobre rezultate, a njegovi ispiti i predavanja ostali su trajno urezani u njihovim sjeæanjima. Kao vrhunski povjesnièar arhitekture i urbanizma prepoznat je i meðunarodno, još od 1976. godine kada kao stipendist austrijske vlade boravi u Beèu, te u èitavom nizu pozvanih meðunarodnih predavanja koja æe uslijediti: Technische Universität Darmstadt, 1983.; Technische Universität München, 1983.; Technische Fachhochschule München, 1983.; Polska Akademia Nauk, odio Krakow, 1983.; Technische Universität Karlsruhe, 1984.; Polytehnika Krakow, 1984. i dr. Meðunarodni ugled stekao je i sudjelovanjima na meðunarodnim ljetnim školama, na kojima uspješno predstavlja i promovira hrvatsku i zagrebaèku arhitekturu: International Laboratory of Architecture and Urban Design (ILAUD) Urbino (1979.-1981.), ILAUD Siena (1987.) i dr. Svoje je nadahnuto bavljenje temama povijesne arhitekture i razvojem grada izložio i prezentirao u mnogobrojnim znanstvenim radovima i knjigama objavljenim u domaæim i meðunarodnim èasopisima i izdanjima. Autor je, izmeðu ostaloga, kapitalne knjige „Zagrebaèki Gradec, kuæa i grad u srednjem vijeku” (Školska knjiga, Zagreb, 1989.), esencijalnoga djela za studiranje i razumijevanje urbane strukture srednjovjekovnog Zagreba. Analizi arhitektonske povijesti Zagreba prof. Bedenko posvetio se i u svojim struènim radovima - istraživanjima i studijama pojedinih povijesnih zagrebaèkih lokaliteta i èitavih gradskih predjela, koje obogaæuje utemeljenim znanstvenim interpretacijama i analizama u kojima se manifestira preciznost i pronicljivost njegova analitièkog pogleda. Uz radove posveæene povijesnoj arhitekturi i razvoju grada Zagreba, prof. Bedenko obogatio je arhitektonsku i širu kulturnu javnost i drugim svojim važnim djelima, meðu kojima se zasigurno istièe rad na pripremi i prijevodu fundamentalne knjige iz podruèja arhitekture - „Deset knjiga o arhitekturi” antièkoga rimskog teoretièara Vitruvija (izdavaèi: Golden marketing i Institut graðevinarstva Hrvatske, Zagreb, 1999.), koju upotpunjuje instruktivnim i za razumijevanje vremena i djela nezaobilaznim pogovorom „Vitruvije i njegovo djelo”.
Predan i temeljit, služeæi se vrhunskim lingvistièkim znanjem u strpljivom išèitavanju primarnih pisanih izvora, profesor je bio znanstvenik kojemu se bezrezervno vjeruje. U svome znanstvenom radu sustavno je razvijao prepoznatljiv metodološki pristup te originalan i inovativan pogled, krajnje precizan i pronicljiv, èesto možda i neoèekivan, ali zato èvrsto utemeljen i pouzdano provjeren. Time nas je poduèio da treba biti intelektualno radoznao, ustrajan i nadasve strastven u dubinskome sveobuhvatnom istraživanju, koristiti samo nepobitne dokaze, kontekstualizirati rezultate, biti oprezan i skeptièan u prihvaæanju tuðih znanja, kao i neumoran u vlastitoj intelektualnoj nadogradnji. Ukratko, da treba težiti najvišoj i najèišæoj kvaliteti. Profesor dr.sc. Vladimir Bedenko svojim je radom tako višestruko zadužio èitavu arhitektonsku, povjesnièarsku i širu kulturnu javnost. Zbog cjelokupnoga znaèajnoga znanstvenog opusa i nemjerljivoga doprinosa u formiranju brojnih generacija arhitekata, s kojima je bezrezervno ustrajao na najvišim pedagoškim kriterijima i koji stoga nastavljaju nadahnuto istraživati hrvatsku arhitektonsku povijest i izgraðivati njezin suvremeni trenutak, profesoru Bedenku iskreno zahvaljujemo, uz duboko i trajno poštovanje. NATAŠA JAKŠIÆ
Prof. dr.sc. Ante Marinoviæ-Uzelac [1930.-2015.]
Profesor doktor znanosti Ante Marinoviæ-Uzelac, vrstan struènjak i znanstvenik, ugledan i cijenjen nastavnik Katedre za urbanizam Arhitektonskog fakulteta, znaèajno je obilježio urbanistièko i prostorno planiranje 2. polovice 20. stoljeæa u Hrvatskoj.
Roðen je u Zagrebu 1930. godine. Na Tehnièkom fakultetu Sveuèilišta u Zagrebu 1954. godine diplomirao je na Studiju arhitekture, a nakon toga, 1956. godine, i na Studiju urbanizma Instituta urbanizma Sveuèilišta u Parizu. Po povratku iz Pariza, od 1961. godine sve do mirovine 1999. godine djelovao je kao nastavnik na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu. Profesor Marinoviæ-Uzelac doktor je geografskih znanosti od 1976. godine, a od 1984. godine doktor je i tehnièkih znanosti u podruèju arhitekture i urbanizma. Redoviti je èlan francuske Akademije arhitekture od 1979. godine.
U razdoblju od 1982. do 1984. godine bio je dekan Studija prometnih znanosti, a u dva mandata od 1993. do 1997. godine dekan Arhitektonskog fakulteta. Predstojnik Katedre za urbanizam ovoga fakulteta bio je od 1973. do 1999. godine, s prekidom za vrijeme dužnosti dekana.
Obnašao je brojne funkcije u Društvu arhitekata Grada Zagreba, u Savezu arhitekata Hrvatske i u Urbanistièkom savezu Hrvatske. Bio je èlan Odbora za kulturu Jugoslavenske komisije za suradnju s UNESCO-om.
Autor je 145 znanstvenih i struènih radova.
Profesor Marinoviæ-Uzelac dobitnik je mnogih nagrada i priznanja: republièke godišnje nagrade Vladimir Nazor (1977.), nagrade za znanost Nikola Tesla (1990.), državne nagrade za životno djelo Viktor Kovaèiæ (1997.), kao i Zlatne znaèke Urbanistièkog saveza Jugoslavije. Odlikovan je Redom Danice hrvatske s likom Ruðera Boškoviæa 1996. godine. Za životno djelo dodijeljena mu je 2002. godine Državna nagrada za znanost, kao i Državna nagrada Vladimir Nazor.
NASTAVNA AKTIVNOST
Profesor Marinoviæ-Uzelac na Arhitektonski je fakultet u Zagrebu uveo kolegij Prostorno planiranje (1968.) i kolegij Urbana sociologija. Kolegij Prostorno planiranje uveo je takoðer i na Interfakultetski prometni studij Sveuèilišta u Zagrebu, dok je na Hrvatskim studijima uveo kolegij Naselja, gradovi, prostori Hrvatske. Na Arhitektonskom je fakultetu 1969. godine osnovao prvi poslijediplomski znanstveni studij Urbanizam i prostorno planiranje. Bio je nositelj brojnih kolegija na poslijediplomskim studijima Sveuèilišta u Zagrebu (Arhitektonski, Šumarski, Agronomski, Ekonomski, Prirodoslovno-matematièki fakultet) i Sveuèilišta u Ljubljani (Arhitektonsko graðevinsko geodetski fakultet i Biotehnièki fakultet).
Profesor Ante Marinoviæ-Uzelac u svome je djelovanju na Arhitektonskom fakultetu ostavio znaèajan trag - afirmirajuæi urbanizam i prostorno planiranje, obrazujuæi studente, arhitekte i druge struènjake, uvijek naglašavajuæi važnost razumnog djelovanja i kulturnog ponašanja u prostoru.
Prof. dr.sc. Ante Marinoviæ-Uzelac, dugogodišnji predstojnik Katedre za urbanizam, djelovao je èetrdesetak godina kao sveuèilišni profesor, znanstvenik i arhitekt. Njegov je rad prepoznat kao uspješan spoj znanstvenog istraživanja i struènoga kreativnog stvaralaštva, što je razvidno u njegovim brojnim prostornim i urbanistièkim planovima te urbanistièko-arhitektonskim projektima. Ukupnim znanstvenim radom profesora Marinoviæ-Uzelca ostvaren je izuzetan doprinos na podruèju urbanizma i prostornog planiranja. Nedvojbeno možemo ga smatrati jednim od pokretaèa suvremenoga teorijskog istraživanja ureðenja prostora u Hrvatskoj. Obogatio je prostornoplanersku metodologiju vlastitim metodama. Zadužio je struku svojim doprinosom znanstvenog, racionalnog i osjetljivog odnosa prema korištenju prostora te znaèajnim unaprjeðenjem izrade prostornih planova, temeljeæi ih na znanstvenom istraživanju.
Državna nagrada za znanost za životno djelo, dodijeljena mu je 2002. godine, temeljila se na sljedeæim doprinosima:
Èetiri kapitalne znanstvene knjige: Socijalni prostor grada (1978.), Naselje, gradovi, prostori (1986.), Teorija namjene površina u urbanizmu (1989.) i Prostorno planiranje (2000.);
Voðenje znanstvenih projekata iz podruèja Arhitekture i urbanizma, posebice na znanstvenom polju Urbanizam i prostorno planiranje (1971.-1999.);
Utemeljitelj i dugogodišnji voditelj poslijediplomskoga znanstvenog studija „Urbanizam i prostorno planiranje” (od 1969., studij u nešto izmijenjenom obliku traje do danas);
Mentor 11 doktorskih disertacija, 21 magistarskog rada i 116 urbanistièkih diplomskih radova Arhitektonskog fakulteta;
Pokretaè i prvi glavni urednik znanstvenoga meðunarodno priznatog èasopisa za podruèje arhitekture i urbanizma „Prostor” (1993.-2000.);
Osnivaè nekoliko sveuèilišnih kolegija u diplomskoj i poslijediplomskoj nastavi na Arhitektonskom fakultetu Sveuèilišta u Zagrebu (Prostorno planiranje, Urbana sociologija i dr.) i na drugim fakultetima; Voditelj i autor struènih projekata (oko 50) s ugradnjom znanstvene metodologije (prostorni planovi prirodnih rezervata, posebice nacionalnih parkova).
Tijekom èetiriju desetljeæa stvaranja njegovo je djelo bilo važan izvor znanja, metoda oblikovanja te oèuvanja okoliša i prostora. Njegova multidisciplinarna otvorenost, vrijednosna èistoæa i metodologijska strogost stvorili su dragocjeno naslijeðe, obvezujuæe za svaki buduæi znanstvenoistraživaèki i struèni rad. Brojnim radovima i znanstvenom aktivnošæu obogatio je teoriju u podruèju urbanizma i prostornog planiranja, bitno je pridonio unaprjeðenju i razvoju znanosti u podruèju tehnièkih znanosti, na znanstvenom polju arhitekture i urbanizma.
Gotovo 30 godina vodio je znanstvenoistraživaèke projekte na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu i promicao znanstvenoistraživaèki rad. Projekt „Istraživanje gravitacijske snage centara u Zagrebu” iz 1971. godine bio je prvo znanstveno urbanistièko istraživanje na Arhitektonskom fakultetu, a vodio ga je prof. A. Marinoviæ-Uzelac. Od ostalih znanstvenih projekata istièu se: Metodologija izrade prostornih planova prirodnih rezervata (1981.-1985.), Istraživanje elemenata za teoriju prostornog ureðenja Hrvatske (1991.-1995.) i Elementi opæe teorije prostornog ureðenja i zaštite okoliša u Hrvatskoj (1998.-2001.). Od meðunarodnih projekata aktivno je sudjelovao u projektima Ujedinjenih naroda: Regionalni prostorni plan „Gornji Jadran” (1970.-1972.) i „Jadran III” (1974.-1975.).
Istraživanja i kritièki rad profesora Marinoviæ-Uzelca izravno su utjecali na teoriju i metodologiju urbanistièkog i prostornog planiranja u Hrvatskoj u razdoblju od 1965. do 2000. godine. Njegova interdisciplinarna metodologija planiranja nacionalnih parkova i parkova prirode pridonijela je provedbi zaštite temeljnih vrijednosti hrvatskoga prostora i kulturnoga krajolika.
Teorijski i metodologijski horizont urbanizma i prostornog planiranja razvijen je i obogaæen u njegovim knjigama, gdje se posebno istièu zahtjevi za analitièkom i metodološkom strogošæu, zahtjevi za etièkom i pravnom èistoæom te zahtjevi za ekologijskom i socijalnom osjetljivošæu. Nastali na toj podlozi, njegovi znanstveni radovi ogledni su primjeri multidisciplinarnoga autorskog napora, kakvih je i u europskom kontekstu malo.
Prvom knjigom Socijalni prostor grada otvorio je polemiènu i znanstveno utemeljenu raspravu o teoriji susjedstva, aktualnoj u tadašnjem urbanizmu. Druga knjiga, Teorija namjene površina u urbanizmu, razotkriva površnost tada aktualne kritike zoninga te dokazuje da je primjena namjene površina nezaobilazna i ispravna planerska metoda. Treæa knjiga Naselja, gradovi, prostori, izmeðu ostaloga, donosi analitièku razradu prostornog planiranja prirodnih rezervata.
Èetvrtom je knjigom Prostorno planiranje prof. Marinoviæ-Uzelac zaokružio ne samo svoj rad na podruèju prostornoga planiranja veæ i svoj rad profesora iz istoimenoga kolegija, ostavivši studentima i mlaðim naraštajima sveuèilišni udžbenik, a time i trajan spomen na svoj plodan, savjestan i kreativan rad u urbanistièkoj struci. Urbanistima i arhitektima, kao i svima koji se na izravni ili posredni naèin bave prostornim planiranjem, dao je knjigu ne samo kao priruènik nego i kao poticajno štivo za promišljanje o teoriji i stvarnosti u urbanizmu i prostornom planiranju. Mnogi dijelovi njegove knjige podsjetit æe nas na trajna naèela i vrijednosti u urbanizmu, neovisno o politièkom i društvenom ozraèju. U epilogu je knjige Prostorno planiranje napisao: „Rad na urbanizmu i prostornom planiranju traži struèno znanje veoma širokog spektra, meðutim, potrebna je i izvjesna razina kulture, ne nauèene i knjiške nego socijalne i humanistièke, da bi se imalo snage pružiti otpor tehnicistièkim gledanjima koja su èesto agresivna i invazivna, a s razlogom da bi se moglo prostoru priæi s poštovanjem koje on kao ogranièeno i neobnovljivo dobro zahtijeva i zaslužuje. Zdravi razum i dobar odgoj temelji su urbanizma i prostornog planiranja, a jednog i drugog je sve manje.”
Poput renesansnoga èovjeka bavio se ne samo znanošæu nego i umjetnošæu. Gotovo je nepoznat njegov lik glazbenika i pjesnika. Iako su ti radovi ostali u sjeni njegova znanstvenog, struènog i nastavnog rada, nedvojbeno su utjecali i na njegovu osobitost.
Odgojio je brojne arhitekte i urbaniste. Svojom osobnošæu i autoritetom uvijek je uspijevao na raznim mjestima i u raznim prilikama dati važnost struci urbanizma i prostornog planiranja koju oni zaslužuju. Dobitnik je brojnih nagrada, meðu njima i tri državne nagrade za životno djelo: Nagrada „Nikola Tesla” (1990.), Nagrada za znanost (2002.) i Nagrada „Vladimir Nazor” (2002.). Nažalost, nije izabran za professora emeritusa, premda je to želio, a teško je to podnio jer je Arhitektonski fakultet Sveuèilišta u Zagrebu doživljavao kao prostor svoga djelovanja.
STRUÈNA AKTIVNOST
Prof. dr.sc. Ante Marinoviæ-Uzelac, znanstvenik i sveuèilišni profesor, zadužio je struku i društvenu zajednicu kao arhitekt - urbanist i planer brojnim prostornim i urbanistièkim planovima i arhitektonskim projektima, te sudjelovanjem u društvenim aktivnostima unaprjeðenja struke. Vrhunskim umijeæem i senzibilitetom objedinio je znanstvena i struèna saznanja u urbanizmu i prostornom planiranju steèena na poslijediplomskom studiju urbanizma u Parizu. Posebice se 1960-ih i 1970-ih godina isticao naprednim stajalištima o zaštiti vrijednih prirodnih podruèja.
U bogatu struènu praksu uveo je nove metode planiranja, a struèno iskustvo iskoristio za produbljenje teorijskih naèela. Zaslužan je za razradu znanstvenog pristupa planiranju nacionalnih parkova i parkova prirode te uveo pojam temeljnog fenomena. Nova interdisciplinarna metoda planiranja pridonijela je provedbi zaštite temeljnih vrijednosti hrvatskoga prostora i kulturnoga krajolika.
Struèni radovi A. Marinoviæ-Uzelca nastavak su njegovih teorijskih. Ti su radovi praktièno afirmirali urbanizam i prostorno planiranje u Hrvatskoj kao obzirno gospodarenje i èuvanje okoliša i naslijeða te su na taj naèin utrli put djelovanju novih naraštaja struènjaka. Njegovi su planovi struèni i istraživaèki orijentiri i izvori novih predodžaba o struènoj vrsnoæi. Dvadesetak takvih radova iz 1960-ih i 1970-ih godina ekvivalentni su znanstvenim radovima zbog istraživaèkog pristupa i inovativnih metoda izrade.
Najznaèajniji njegovi struèni radovi jesu: Prostorni planovi Nacionalnih parkova Krka, Plitvièka jezera i Mljet; Prostorni planovi za Parkove prirode Biokovo, Blidinje; Prostorni plan Vukovarsko-srijemske županije; Koordinacioni regionalni prostorni plan „Gornji Jadran” i Prostorni plan podruèja posebne namjene HE-sistema Drava; Prostorni planovi za Memorijalne parkove Petrova gora, Kalnik, Trakošæan, Kumrovec, Dotršèina; Generalni urbanistièki planovi za Kutinu, Vukovar, Rijeku; Detaljni urbanistièki planovi obnove i revitalizacije povijesnog središta grada Nina i centra Vukovara; Arhitektonski projekti za: stambeno-poslovni blok i veslaèki dom na Branimirovoj obali u Zadru, stepenasti stambeni niz na Kajfešovu brijegu u Zagrebu i dr. U prostornim planovima Nacionalnog parka Krka i Nacionalnog parka Plitvièka jezera primjenjuje metodu zoniranja unutar granica parka koja razlikuje kontekst zaštite prostora u odnosu na razlièite kriterije odreðivanja granica obuhvata plana. U prostornim planovima Parka prirode Biokovo i Parka prirode Blidinje predlaže metodu odreðivanja granice zaštite koja razlikuje podruèja zaštite u odnosu na granice parka, te koja ukljuèuje rješenja graðevnih podruèja naselja i koridora regionalne infrastrukture. U prostornim planovima Memorijalnih parkova Petrova gora, Kalnik, Trakošæan, Kumrovec i Dotršèina istièe važnost ureðenja i oèuvanja krajolika kao temeljne oblikovne i funkcionalne sastavnice užega memorijalnog podruèja. U detaljnim urbanistièkim planovima obnove i revitalizacije povijesnog središta grada Nina i grada Vukovara predlaže selektivan koncept zaštite i obnove koja ukljuèuje funkcionalne preobrazbe i razvoj. Izvrsnost Ante Marinoviæ-Uzelca daleko nadilazi uže podruèje prostornog planiranja i arhitektonskog projektiranja te obuhvaæa najviši stupanj poznavanja društva, politike i zakonodavstva. Uvodni tekst objavljen u prvom broju „Prostora - znanstvenog èasopisa za arhitekturu i urbanizam” 1993. godine, jednako je aktualan i danas. U tom tekstu profesor Ante Marinoviæ-Uzelac istièe: „…reformom politièkoga, gospodarskoga i pravnoga sustava, koje su u predizbornoj utrci obeæale sve demokratske stranke, morao bi se promijeniti i pogled na urbanizam i prostorno ureðenje”. Ukazao je tada na promjene u podruèju urbanizma koje je potrebno strateški postaviti i provesti. Nažalost, malo je toga ostvareno, a posljedice na provedbi važnih odluka vidimo danas u prostoru Hrvatske. Izmeðu ostaloga, ukazivao je tada na neodgodivu potrebu uvoðenja arondacije i komasacije urbanoga i graðevnoga zemljišta kao temeljnog instrumenta za provedbu svakoga urbanistièkog plana.
Dvadeset dvije godine prošle su od objavljivanja toga teksta u kojem je istaknuo važnost reguliranja postupaka kao što su: ustanovljenje i prenamjena graðevnoga zemljišta, urbana komasacija, davanje koncesija itd. Tek su djelomièno prihvaæeni prijedlozi za oèuvanje jadranske obale, a i nadalje je ostao zanemaren problem nerazumne prostorne diskriminacije stanovanja i turizma. Važna upozorenja prof. Marinoviæ-Uzelca o važnosti strukturnih promjena u prostornom ureðenju nisu shvaæena, pa tako ni do danas nije riješen problem velikih projekata („posebne kategorije velikih pothvata”). Sa žaljenjem možemo zakljuèiti da su izostali razumijevanje, spremnost i odluènost politike i nadležnih institucija da se ti problemi riješe. Struèni radovi profesora Marinoviæ-Uzelca visokih su kriterija i struènih standarda izvrsnosti te u mnogim postavkama aktualni i nadalje primjenjivi. Ante Marinoviæ-Uzelac je velikim meðunarodnim iskustvom bitno pridonio utemeljenju Hrvatske komore arhitekata i inženjera u graditeljstvu. Izdvajao se jasnim i beskompromisnim stajalištem u funkciji jaèanja ugleda urbanistièke struke, odvajajuæi je od neprihvatljivih politièkih i privatnih interesa. Profesor Ante Marinoviæ-Uzelac ostat æe u trajnom sjeæanju, a njegovo djelo inspiracija novim znanstvenicima arhitektima i urbanistima.
MLADEN OBAD ŠÆITAROCI
SREÈKO PEGAN
KRUNOSLAV ŠMIT
U nedjelju, 13. rujna 2015. godine u 85. godini života zauvijek nas je napustio uvaženi professor emeritus dr.sc. Edo Šmidihen, dugogodišnji zaslužni nastavnik Arhitektonskog fakulteta Sveuèilišta u Zagrebu i istaknuta liènost hrvatske arhitekture.
Edo Šmidihen roðen je 25. listopada 1930. u Celju. U Zagrebu živi od 1937., gdje je i maturirao. Diplomirao je 1955. na Arhitektonskom odsjeku Tehnièkog fakulteta Sveuèilišta u Zagrebu, a doktorirao 1981. obranivši disertaciju „Prilog primjeni teorije zvuènog gušenja dvostrukih pregradnih zidova”.
Još tijekom studija i neposredno nakon diplomiranja radio je kao pomoæni projektant u Arhitektonskom birou „Vitiæ”, a poslije i kao suradnik-projektant arhitekata Vitiæa i Fabrisa. Radio je i kao samostalni projektant u Projektnom birou „Novak” (1957./58.), a zatim u Zavodu za graðevne konstrukcije AGG fakulteta Sveuèilišta u Zagrebu. Godine 1958. zaposlen je u zvanju asistenta na AGG fakultetu Sveuèilišta u Zagrebu na Katedri za graðevne konstrukcije. Godine 1964.-1965. boravio je u Rotterdamu na Internacionalnom poslijediplomskom specijalistièkom studiju u organizaciji Bouwcentruma i Nacionalnog savjeta za industrijska istraživanja, na kojem je diplomirao s radom „Problematika projektiranja TV-studija”. Habilitirao je 1972. godine na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu s radom „Razmatranje konstrukcija kojima se ogranièava prijenos zvuka”. Iste je godine biran za stalnog nastavnika predmeta Graðevne konstrukcije u zvanju docenta. Viši znanstveni suradnik postao je 1982., a znanstveni savjetnik 1987. godine. Zvanje izvanrednog profesora stekao je 1981., a redovitog profesora 1987. Na Arhitektonskom fakultetu bio je prodekan u nekoliko mandata, sudjelovao je u reformi studija, organizirao uvoðenje studija Više struène spreme i bio voditelj tog studija u razdoblju od 1978. do 1981. godine. Godine 1981. izabran je za dekana i tu je funkciju obavljao u dva mandata. Pokrenuo je osnivanje Studija dizajna, koji je vodio od osnutka do 1998. godine. Nakon umirovljenja 1999. godine, u poèasnom zvanju professora emeritusa koje mu je dodijeljeno 2002. godine, sudjelovao je u nastavi na poslijediplomskom doktorskom studiju Arhitektura i urbanizam na Arhitektonskom fakultetu.
Prof. Edo Šmidihen znaèajna je liènost hrvatske arhitekture, a njegova se profesionalna aktivnost, osim u podruèju projektiranja i realizacije istaknutih graðevina suvremene hrvatske arhitekture, proteže i na znanstveno istraživanje fizikalnih fenomena u zgradarstvu te na intenzivan pedagoški rad, tijekom kojeg je sudjelovao u izobrazbi više od èetrdeset generacija hrvatskih arhitekata.
Samostalno ili u koautorstvu projektirao je brojne izvedene zgrade: stambene tornjeve u Zenici, trgovine opskrbnog centra Trnsko, Muzej revolucije u Sarajevu (s B. Magašem) te èitav niz osmogodišnjih škola i gimnazija u Zagrebu. Uz navedeno vrijedno je još spomenuti: Dom vojske u Karlovcu, Robne kuæe u Varaždinu i Obrovcu, potpuni dizajn Kina August Cesarec u Zagrebu, kao i mnoge obiteljske i ladanjske kuæe. Kao koautor sudjelovao je na velikom broju natjeèaja, od kojih su mnogi nagraðeni. Od tih radova treba kao posebno znaèajne izdvojiti: zgradu CK Hrvatske, Dom RTV Zagreb, zapadni ulaz u grad Zagreb. Autorski prosede Ede Šmidihena odlikuje jednostavnost i èistoæa tlocrtne koncepcije koja uvijek proizlazi iz funkcije zgrade. Ova lapidarna jasnoæa rješenja javlja se i kao rezultat smišljenog ekonomiziranja raspoloživom tehnologijom, utrošenim materijalom i financijskim sredstvima. Odlièno poznavanje konstrukcija i karakteristika materijala olakšalo mu je put do arhitektonskih realizacija.
Autor je brojnih znanstvenih i struènih radova, èlanaka i izvještaja iz podruèja arhitektonskih konstrukcija i fizike zgrada, posebno iz podruèja arhitektonske akustike i zaštite od buke. Autor je i knjige Zvuèna izolacija dvostrukih pregradnih zidova (Zagreb, 1983.). Vodio je istraživanje prostornih koncepcija rješenja Nacionalne, sveuèilišnih i gradskih knjižnica (1976.-1982.), znanstvene projekte „Fizikalno-tehnièke i higijenske karakteristike zgrade” (1980.-1985.), „Arhitektonske konstrukcije u funkciji zaštite izgraðenih prostora” (1986.-1990.) te „Arhitektonske konstrukcije i termotehnièki sustavi” (1998.-2000.).
Tijekom svoga struènog djelovanja obavljao je mnoge struène i društvene funkcije, posebice u Društvu i Savezu arhitekata Hrvatske, Savezu inženjera i tehnièara Hrvatske, u odborima i komisijama Skupštine grada Zagreba te Republièkog sekretarijata za prosvjetu, kulturu i fizièku kulturu SRH. Za aktivno sudjelovanje u radu Društva arhitekata imenovan je zaslužnim èlanom Saveza arhitekata i zaslužnim èlanom Saveza inženjera i tehnièara Hrvatske. Bio je i poèasni èlan Hrvatskoga dizajnerskog društva.
Za zaslužni i predani rad dodijeljena mu je 1969. godine Plaketa za suradnju i unapreðenje Arhitektonskoga fakulteta. U tri je navrata nagraðen najvažnijom godišnjom strukovnom nagradom „Viktor Kovaèiæ”, i to: 1963. godine za zgradu Muzej narodne revolucije u Sarajevu (zajedno s arhitektom B. Magašem), 1972. godine za realizaciju osmogodišnjih škola u Zagrebu (zajedno s arhitektima R. Nikšiæem i M. Dragomanoviæem) te 2010. godine nagradom za životno djelo. Godine 1996. odlikovan je odlièjem „Reda Danice hrvatske s likom Marka Maruliæa”.
Zbog cjelokupnoga znaèajnoga profesionalnog i znanstvenog opusa te nemjerljivog doprinosa u izobrazbi brojnih generacija arhitekata, s kojima je neumorno i bezrezervno ustrajao na najvišim pedagoškim kriterijima, profesoru Šmidihenu iskreno zahvaljujemo, uz duboko i trajno poštovanje.
ZORAN VERŠIÆ
Chronicle of the Faculty of Architecture, University of Zagreb in academic year 2014/15
Kronika Fakulteta Chronicle of the Faculty
SADRŽAJ KRONIKE
Uprava i struktura Fakulteta
Uprava Fakulteta
Predstojnici katedri
Voditelji kabineta
Predstojnici zavoda
Fakultetska povjerenstva
Uposlenici Fakulteta - izmjene
Promaknuti u više zvanje
Novi zaposlenici Fakulteta
Prekinuli radni odnos na Fakultetu
Umirovljenici
Preminuli
Studenti
Razredbeni postupak i dodatna provjera znanja, vještina i sposobnosti
Brojno stanje
Popis diplomanata
Nastavni planovi
Nastavni plan Arhitektonskoga fakulteta
Nastavni plan Studija dizajna
Ljetne škole arhitekture
Znanstvena djelatnost
Poslijediplomski doktorski znanstveni studij Arhitektura
Doktorirali
Znanstvenoistraživaèki projekti
Nakladnièka djelatnost
Publikacije u nakladi [ili sunakladništvu] Fakulteta Objavljeni znanstveni radovi nastavnika izvan fakultetske nakladnièke djelatnosti
Gostovanja nastavnika
Gostovanja nastavnika na meðunarodnim znanstvenim skupovima
Preostala javna izlaganja nastavnika
Preostala javna izlaganja na AF
Struèna djelatnost
Zavod za arhitekturu
Zavod za urbanizam, prostorno planiranje i pejsažnu arhitekturu
Zavod za zgradarstvo i fiziku zgrada
Zavod za graditeljsko naslijeðe u Zagrebu
Prilozi
Nagrade
Nagrade nastavnika
Nagraðeni natjeèajni radovi nastavnika
Natjeèaji - sudjelovanje u ocjenjivaèkom sudu
Nagrade studenata arhitekture
Izložbe
Izložbe na AF Izložbe radova nastavnika
Sudjelovanje na meðunarodnim izložbama
Oblikovanje izložaba i muzejskih postava
Izložbe studentskih radova
Promocija struke
Meðunarodna suradnja
Gostovanja nastavnika
Meðunarodne razmjene i projekti
Struèna putovanja u inozemstvo Javna djelatnost i funkcije nastavnika izvan Fakulteta
Sudjelovanje na drugim fakultetima
Sveuèilišta u Zagrebu
Èlanstva nastavnika
Iva Muraj
Kronika Arhitektonskoga fakulteta Sveuèilišta u Zagrebu
za akademsku godinu 2014./15.
[1.10.2014. - 30.9.2015.]
Chronicle of the Faculty of Architecture, University of Zagreb
Academic year 2014/15
[10/1/2014 - 9/30/2015]
UPRAVA I STRUKTURA FAKULTETA1
UPRAVA FAKULTETA2
Prof. mr.sc. Boris Koružnjak dekan
Prof. dr.sc. Alenka Deliæ prodekanica za nastavu
Doc. dr.sc. Zlatko Karaè prodekan za znanost
Izv.prof. dr.sc. Miljenko Haiman prodekan za poslovanje
Izv.prof. dr.sc. Feða Vukiæ prodekan za meðunarodnu suradnju
Prof. Stipe Brèiæ voditelj sveuèilišnoga Studija dizajna
Deanka Hirjan, dipl.iur. tajnica Fakulteta
PREDSTOJNICI KATEDRI
Prof. Miroslav Geng
Katedra za arhitektonsko projektiranje
Izv.prof. dr.sc. Krunoslav Šmit
Katedra za urbanizam, prostorno planiranje i pejsažnu arhitekturu
Izv.prof. dr.sc. Karin Šerman
Katedra za teoriju i povijest arhitekture
Doc. Mateo Biluš
Katedra za arhitektonske konstrukcije i zgradarstvo
VODITELJI KABINETA
Prof. Renata Waldgoni
Kabinet za crtanje i plastièno oblikovanje
Prof. dr.sc. Bojan Baletiæ
Kabinet za primjenu raèunala
Prof. Tonèi Žarniæ
Kabinet za osnove arhitektonskog projektiranja
Prof. Mladen Jošiæ
Kabinet za stambene zgrade
Prof. Veljko Oluiæ
Kabinet za zgrade društvenog standarda
Prof. dr.sc. Vesna Mikiæ
Kabinet za javne zgrade
Izv.prof. dr.sc. Dina Vulin Ilekoviæ
Kabinet za interieur
Prof. dr.sc. Sreèko Pegan
Kabinet za prostorno planiranje
Prof. dr.sc. Tihomir Jukiæ
Kabinet za urbanistièko projektiranje
Izv.prof. dr.sc. Bojana Bojaniæ Obad Šæitaroci
Kabinet za pejsažnu arhitekturu
Doc. dr.sc. Nataša Jakšiæ
Kabinet za povijest arhitekture i zaštitu graditeljskog naslijeða
Izv.prof. dr.sc. Karin Šerman
Kabinet za teoriju arhitekture
Prof. dr.sc. Aleksandar Homadovski
Kabinet za modernu i suvremenu arhitekturu
Doc. dr.sc. Marija Šimiæ Horvath
Kabinet za matematiku, nacrtnu geometriju i perspektivu
Doc. Mateo Biluš
Kabinet za arhitektonske konstrukcije, fiziku zgrade, materijale i tehnologiju graðenja
Izv.prof. dr.sc. Miljenko Haiman
Kabinet za nosive konstrukcije
V.pred. mr.sc. Ivan Cetiniæ
Kabinet za instalacije zgrada
Doc. Gordana Žaja
Kabinet za planiranje i organizaciju graðenja
PREDSTOJNICI ZAVODA
Prof. Mladen Jošiæ Zavod za arhitekturu
V.pred. mr.sc. Alan Braun
Zavod za graditeljsko naslijeðe
Doc. dr.sc. Zoran Veršiæ
Zavod za zgradarstvo
Izv.prof. dr.sc. Jesenko Horvat Zavod za urbanizam, prostorno planiranje i pejsažnu arhitekturu
FAKULTETSKA POVJERENSTVA
• Povjerenstvo za reformu studija i upravljanje kvalitetom
Prof. mr.sc. Boris Koružnjak, prof. dr.sc. Alenka Deliæ, prof. Miroslav Geng, izv.prof. dr.sc. Krunoslav Šmit, izv.prof. dr.sc. Karin Šerman, doc. Mateo Biluš, prof. Tonèi Žarniæ, prof. Nenad Fabijaniæ, doc. dr.sc. Zoran Veršiæ, prof. dr.sc. Tihomir Jukiæ, predsjednik Studentskog zbora AF (uži sastav) + voditelji kabineta (širi sastav)
• Povjerenstvo za praæenje nastave
Prof. dr.sc. Alenka Deliæ, pred. dr.sc. Luka Korlaet, doc. dr.sc. Sanja Gašparoviæ, doc. mr.sc. Sonja Tadej Vonèina, studentski predstavnici 1., 2. i 3. godine preddiplomskog studija te 1. i 2. godine diplomskog studija
• Povjerenstvo za nakladnièku djelatnost Izv.prof. dr.sc. Feða Vukiæ, prof. dr.sc. Andrej Uchytil, prof. dr.sc. Ariana Štulhofer, asist. mr.sc. Roberto Vdoviæ, doc. dr.sc. Zlatko Karaè, doc. dr.sc. Mia Roth-Èerina (predsjednica Povjerenstva), pred. Tajana Jaklenec
• Povjerenstvo za terensku nastavu
Prof. dr.sc. Alenka Deliæ, doc. dr.sc. Zlatko Karaè, prof. dr.sc. Andrej Uchytil, v.pred. mr.sc. Alan Braun,
doc. dr.sc. Zrinka Barišiæ Mareniæ + studentski predstavnik
• Povjerenstvo za E-learning
Prof. dr.sc. Alenka Deliæ, asist. mr.sc. Roberto Vdoviæ, doc. dr.sc. Marija Šimiæ Horvath, asist. Morana Pap, doc. dr.sc. Nataša Jakšiæ, izv.prof. dr.sc. Ivan Mlinar, zn.nov.-asist. Boško Opaliæ + studentski predstavnik preddiplomskog studija + studentski predstavnik diplomskog studija
• Povjerenstvo za izložbe i predavanja
Prof. Ljubomir Mišèeviæ, doc. dr.sc. Iva Muraj, doc. Siniša Justiæ, pred. dr.sc. Luka Korlaet, zn.nov.asist. dr.sc. Ana Mrða, Kristijan Petroviæ
• Povjerenstvo za dodjeljivanje studentskih nagrada
Prof. dr.sc. Alenka Deliæ, prof. mr.sc. Boris Koružnjak, prof. Miroslav Geng, izv.prof. dr.sc. Jesenko Horvat, prof. Tonèi Žarniæ, doc. Mateo Biluš, prof. Nenad Fabijaniæ, izv.prof. dr.sc. Karin Šerman, izv. prof. dr.sc. Krunoslav Šmit, doc. Siniša Justiæ
• Povjerenstvo za provoðenje razredbenog postupka
Doc. Tin-Sven Franiæ, zn.nov.-asist. Mojca Smode Cvitanoviæ, zn.nov.-v.asist. dr.sc. Kristina Careva, v.pred. Dunja Mandiæ, izv.prof. dr.sc. Damir Krajnik, v.pred. Zorana Protiæ
• Diplomsko povjerenstvo
Prof. Nenad Fabijaniæ, prof. mr.sc. Boris Koružnjak, prof. Miroslav Geng, prof. Tonèi Žarniæ, akademik Mladen Obad Šæitaroci, prof. dr.sc. Sreèko Pegan, prof. dr.sc. Andrej Uchytil, izv.prof. dr.sc. Karin Šerman, doc. Mateo Biluš, doc. Siniša Justiæ (tajnik)
• Povjerenstvo za obranu diplomskog rada
Prof. Nenad Fabijaniæ, prof. mr.sc. Boris Koružnjak, prof. Igor Franiæ, prof. Miroslav Geng, prof. Mladen Jošiæ, akademik Mladen Obad Šæitaroci, prof. Veljko Oluiæ, prof. Goran Rako, prof. Tonèi Žarniæ, izv. prof. dr.sc. Jesenko Horvat, prof. dr.sc. Tihomir Jukiæ, prof. dr.sc. Sreèko Pegan, prof. dr.sc. Andrej Uchytil, izv.prof. dr.sc. Karin Šerman, izv.prof. dr.sc. Miljenko Haiman, doc. dr.sc. Zoran Veršiæ, doc. Mateo Biluš
• Vijeæe doktorskog studija „Arhitektura i urbanizam”
Prof. dr.sc. Aleksandar Homadovski, prof.emeritus dr.sc. Hildegard Auf-Franiæ, akademik Velimir Neidhardt, izv.prof. dr.sc. Karin Šerman, prof.emeritus dr.sc. Nikola Filipoviæ, prof. dr.sc. Andrej Uchytil, prof. dr.sc. Sreèko Pegan, prof. dr.sc. Tihomir Jukiæ, izv.prof. dr.sc. Bojana Bojaniæ Obad Šæitaroci, doc. dr.sc. Zlatko Karaè
• Povjerenstvo za utvrðivanje dodatnih uvjeta Fakultetskog vijeæa za izbor u umjetnièko-nastavna zvanja
Prof. Nenad Fabijaniæ, prof. Tonèi Žarniæ, prof. mr.sc. Boris Koružnjak, prof. Renata Waldgoni, prof. Veljko Oluiæ
• Uredništvo znanstvenog èasopisa „Prostor” Èlanovi uredništva
Doc. dr.sc. Zlatko Karaè (glavni i odgovorni urednik), prof. dr.sc. Ariana Štulhofer (zamjenica gl. urednika), prof. dr.sc. Aleksandar Homadovski, prof. dr.sc. Zlatko Juriæ, prof. dr.sc. Sreèko Pegan, dr.sc. Tomislav Premerl, izv.prof. dr.sc. Karin Šerman, doc. dr.sc. Zoran Veršiæ, izv.prof. dr.sc. Feða Vukiæ
Èlanovi Meðunarodnog uredništva: Prof.arch. Nezar AlSayyad, Ph.D. (SAD), prof. Joan Bosquets, Ph.D. (SAD), prof. d.d. Alberto Darias Principe (Španjolska), prof. Rudolf Klein, Ph.D. (Maðarska), prof. dr. Feða Košir (Slovenija), prof. Akos Moravanszky, Ph.D. (Švicarska), prof.mag. arch. Boris Podrecca (Njemaèka)
Izvršno uredništvo
Izv.prof. dr.sc. Damir Krajnik, doc. dr.sc. Mia Roth-Èerina (izvršni urednici), v.asist. dr.sc. Lea Petroviæ, v.asist. dr.sc. Zorana Sokol Gojnik (tajnice uredništva), asist. mr.sc. Roberto Vdoviæ (urednik internetskog izdanja), doc. dr.sc. Iva Muraj (urednica Fakultetske kronike), Paula Šimetin (urednica sažetaka magisterija i doktorata)
• Povjerenstvo za odabir studenata za mobilnost u okviru programa ERASMUS
Prof. dr.sc. Alenka Deliæ, izv.prof. dr.sc. Feða Vukiæ, pred. dr.sc. Luka Korlaet, doc. dr.sc. Zrinka Barišiæ Mareniæ, doc. dr.sc. Iva Muraj, v.pred. Damir Mance
• Etièko povjerenstvo
Prof. dr.sc. Aleksandar Homadovski, izv.prof. dr.sc. Jesenko Horvat, prof. Tonèi Žarniæ, doc. Mateo Biluš + studentski predstavnik
• Povjerenstvo za izdavanje zbornika „Facta Architectonica”
Prof.emeritus dr.sc. Hildegard Auf-Franiæ, prof. dr. sc. Lenko Pleština, prof. dr.sc. Vesna Mikiæ, doc. dr.sc. Iva Muraj, v.pred. Vjera Bakiæ, pred. dr.sc. Luka Korlaet, zn.nov.-asist. Marina Smokvina, Maroje Mrduljaš
• Povjerenstvo za ljetne škole i radionice
Prof. dr.sc. Alenka Deliæ, izv.prof. dr.sc. Feða Vukiæ, prof. Nenad Fabijaniæ, prof. dr.sc. Sanja Filep, prof. dr.sc. Vesna Mikiæ, prof. Ljubomir Mišèeviæ, doc. mr.sc. Sonja Tadej Vonèina
• Povjerenstvo za stalno struèno usavršavanje
Izv.prof. dr.sc. Miljenko Haiman, doc. Mateo Biluš, doc. dr.sc. Zoran Veršiæ, v.pred. mr.sc. Ivan Cetiniæ, asist. mr.sc. Roberto Vdoviæ
UPOSLENICI FAKULTETA - IZMJENE3
• Promaknuti u više zvanje
Redoviti profesor - trajno
Dr.sc. Bojan Baletiæ (21.10.2014.)
Redoviti profesori
Dr.sc. Alenka Deliæ (20.1.2015.)
Dr.sc. Ariana Štulhofer (21.7.2015.)
Izvanredni profesor
Dr.sc. Ivan Mlinar (16.2.2015.)
Docent
Vedran Duplanèiæ (13.1.2015.)
Viša predavaèica
Dunja Mandiæ (16.2.2015.)
Poslijedoktorandi
Dr.sc. Marko Rukavina (1.6.2015.)
Dr.sc. Tin Oberman (1.6.2015.)
Dr.sc. Ana Mrða (1.6.2015.)
• Novi zaposlenici Fakulteta
Redovita profesorica
Dr.sc. Anka Mišetiæ (1.11.2014.), Studij dizajna
Izvanredni profesor
Dr.sc. Idis Turato (1.11.2014.)
Docenti
Robert Šimetin (15.10.2014.), Studij dizajna
Dr.sc. Krunoslav Ivanišin (1.3.2015.)
Asistenti
Bojan Pažek (1.11.2014.)
Pavel Posavec (1.2.2015.), Studij dizajna
Doktorand
Nikola Matuhina (20.1.2015.)
Predavaèi
Juraj Glasinoviæ (20.10.2014.)
Darko Latin (23.10.2014.)
Dr.sc. Krešimir Dragèeviæ (1.12.2014.), Studij dizajna
Jelena Parizoska (22.12.2014.), Studij dizajna
Administracija
Ksenija Matacun (1.11.2014.)
Boris Vidakoviæ (1.11.2014.)
Katica Hunjet (16.2.2015.)
Sarah Baldani (15.6.2015.)
Davor Jozepoviæ (1.9.2015.)
Struèni suradnici u zavodima
Ivana Krstiniæ (18.2.2015.)
Mateja Markešiæ (18.2.2015.)
Ivana Curiæ (9.3.2015.)
Nikolina Gradeèki (7.4.2015.)
• Prekinuli radni odnos na Fakultetu
Dr.sc. Katja Marasoviæ (9.11.2014.)
Marina Smokvina (31.1.2015.)
Marina Robina (30.4.2015.)
Tin Kadoiæ (11.9.2015.), Studij dizajna
• Umirovljenici
Josip Sever (11.10.2014.)
Lianka Ištvaniæ (30.12.2014.)
Anton Intihar (31.8.2015.)
Deanka Hirjan (30.9.2015.)
• Preminuli
V.pred. Rudolf Dragoviæ (14.11.2014.)
Prof. dr.sc. Vladimir Bedenko (12.1.2015.)
Prof. dr.sc. Ante Marinoviæ-Uzelac (22.5.2015.)
Professor emeritus dr.sc. Edo Šmidihen (13.9.2015.)
STUDENTI4
• Razredbeni postupak i dodatna provjera znanja, vještina i sposobnosti, lipanj 2014.
Preddiplomski studij arhitekture i urbanizma
Prijavljeno kandidata u I. roku: 412
Upisano: 125 (113 bez plaæanja, 12 uz maksimalno plaæanje)
Preddiplomski studij dizajna
Prijavljeno kandidata u I. roku: 125
Upisano: 32 (18 bez plaæanja, 14 uz maksimalno plaæanje)
Diplomski studij dizajna
Prijavljeno kandidata: 33
Upisano: 28
• Brojno stanje
Studenti arhitekture
Preddiplomski studij arhitekture i urbanizma
I. godina: 197
II. godina: 147
III. godina: 181
Diplomski studij arhitekture i urbanizma
I. godina: 121
II. godina: 214
Ukupno: 860 studenata
Studenti dizajna
Preddiplomski studij dizajna
I. godina: 34
II. godina: 37
III. godina: 40
Diplomski studij dizajna
I. godina: 32
II. godina: 34
Dodiplomski studij dizajna
Apsolventi: 6
Ukupno: 183 studenta
• Popis diplomanata
Arhitektonski fakultet visoka struèna sprema, dipl.ing.arh.
2014.
(30.9.-31.12.; ukupno 5 dipl.ing.arh.)
Bavèeviæ Petar
Careviæ Kornelia Kokotoviæ Milana
2015.
Prpiæ Marija Vukoviæ Dinko
(1.1.-1.10.; ukupno 5 dipl.ing.arh.)
Draganiæ Dražen
Hajdinjak Dubravko
Milas Marko
Arhitektonski fakultet
Paliniæ Davor Podunavac Milorad
Preddiplomski studij arhitekture i urbanizma
Sveuèilišni prvostupnik/ca (Baccalaureus/rea) inženjer/ka arhitekture i urbanizma (ukupno 115 univ.bacc.ing.arh.)
Agejev Petar
Ajzenhamer Aleksandra
Anðeliæ Antonija
Babiæ Marko
Barada Mislav
Barbir Robert
Barièiæ Neva
Barta Karlo
Besednik Filip
Biæaniæ Boris
Biliæ Iskra
Biluš Pietro
Blagec Marko
Bogojeviæ Dunja
Borovina Srðan
Boševski Vito
Bradaè Lovro
Braliæ Nika
Breka Marina
Brmboliæ Lara
Brzoviæ Ivana
Budimir Julija
Bukviæ Ines
Bulian Ivan
Butigan Grgur
Buždon Ana
Cahunek Ella
Cavor Iva
Cestar Ela
Cindriæ Luka
Crnjak Marko
Èaniæ Eugen Zvonimir
Èaržavec Viktor
Èegec Antonija
Èingel Paula
Drobac Luka
Frišèiæ Marko
Gašpar Ivan
Gojak Stella
Gorup Vedrana
Grgurev Mario
Grubišiæ Denis
Habijanec Ira
Haiman Ivan
Horvat Neva
Horvatiæ Barbara
Romiæ Marta Rižana
Rubeša Darija
Rubiniæ Denis
Sedak Matija
Seitz Karlo
Senjak Matea
Serdar Nika
Siništaj Ivan Mihovil
Solomun Matija
Steæ Adriano
Stojanoviæ Marin
Sušiæ Feni
Arhitektonski fakultet
Tašler Maksimilijan
Tomaško Maja
Vivoda Martina
Vlahoviæ Neven
Vrtariæ Tina
Vuciæ Antonia
Vuletiæ Vedran
Zaninoviæ Ivan
Zaninoviæ Lucija
Žonja Sanja
Žužul Andro
Diplomski studij arhitekture i urbanizma
Magistar/ra inženjer/ka arhitekture i urbanizma
(ukupno 128 mag.ing.arh.)
Alii Irma
Asturiæ Antonia
Atlija Mirta
Hrvatin Denis
Jambrešiæ Karla
Japunèiæ Martina
Jelièiæ Jelena
Jeliæ Martina
Juraèiæ Jan
Juraèiæ Vid
Jušiæ Pavao
Kašiæ Nikola
Kedžo Kristina
Klaiæ Ivo
Kopecki Matej
Košiæ Jana
Kovaè Hana
Kovaèeviæ Karla
Kovaèiæ Anita
Krèaliæ Marina
Krekiæ Valentina
Lanèa Samanta
Lonèar Toni
Lukiæ Tamara
Maslaæ Marija
Maslaæ Mihaela
Matas Jakov
Megla Lucija
Meštroviæ Iva
Mikac Filip
Mišan Marin
Mohar Hana Marisa
Mršiæ Monika
Mujkanoviæ Iva
Nasiæ Sara
Novak Marko
Ognjanovac Denis
Oršoliæ Amalija
Pavloviæ Ružica
Perliæ Ana
Petric Krešimir
Petroviæ Goran
Pirnat Mihovil
Pletikapiæ Živko
Prusina Zvonimir
Pucak Matija
Puèar Ivor
Radiæ Petra
Rogulja Josipa
Bagariæ Ivana
Bakiæ Irena
Baniæ Ivana
Barišiæ Korina
Baroviæ Marija
Bartovèak Marta
Begoviæ Ana
Bekavac Luka
Birin Iva
Bjeliæ Ana
Buljan Tihana
Buljubašiæ Željana
Burum Marija
Busija Vanesa
Èop Tin
Èuljak Monika
Æeloviæ Aleksandar
Æosiæ Iva
Denk Goran
Dvoršæak Sandra Ðerek Ante
Ðuzel Tea
Elez Anita
Erak Martina
Fatoviæ Luka
Fioliæ Filip
Golubièek Juraj
Golubovac Ehrenfreund
Hana
Goluža Mihaela
Gospiæ Mia
Grguraè Ana
Gudelj Mario
Hajduk Jana
Halapir Sonja
Hrvojèec Luka
Ilièiæ Ana
Ivanek Ivona
Iveta Jan
Iviæ Ivana
Jeger Tamara
Jelinèiæ Iva
Jurinèiæ Sara
Kolarec Petra
Kolundžiæ Damjan
Korpar Petra
Ramov Marko
Rem Ana-Marija
Roiæ Maja
Rubeša Danira
Rukavina Ana
Seviæ Radovan
Skoblar Marko
Soèe Nina
Soriæ Sven
Soviæ Željko
Spudiæ Hrvoje
Stahor Antun
Šariæ Roko
Šnjariæ Ines
Škondriæ Tamara
Škudar Mirka
Arhitektonski fakultet
Švaljek Ana
Teški Patricia
Tomiæ Monika
Trifunoviæ Vanda
Tukiæ Danijela
Udovèiæ Mirna
Unterajner Sandra
Viskoviæ Petra
Volareviæ Gordan
Vukojeviæ Ivan
Wagner Anja
Waldgoni-Tonkoviæ
Sofija
Zlodre Marijana
Žaja Nina
Žarko Ivo
Košuta Saša
Kovaè Lea
Kovaèev Iva
Križiæ Ivan
Krnjaiæ Ivona
Krznariæ Iskra
Kuren Ivona
Kušan Maja
Kuzmaniæ Jere
Lokošek Vjeran
Lonèariæ Dora
Madjanoviæ Iva
Madunoviæ Anja
Magdiæ Hrvoje
Mamiæ Damir
Mance Jelena
Matejèiæ Lorena
Matijaševiæ Aleksandar
Matotan Andrija
Meðugorac Marta
Mihaliæ Zrinka
Mikula Mia
Mikuliæ Mateja
Milojeviæ Maja
Miljaèki Matak Kristina
Miljan Ana
Miškoviæ Dino
Mravunac Ines
Mrla Marina
Mušiæ Andrea
Obradoviæ Nikolina
Obšivaè Ivana
Odeljan Damjan
Opaèak Josipa
Optariæ Vedran
Pajdek Renato
Pandžiæ Maja
Perkoviæ Ana
Petroviæ Mihael
Petroviæ Vilijam
Petroviæ Tena
Pljušèec Ana
Prišlin Saša
Prtenjaèa Iva
Pušiæ Dubravka
Radek Igor
Radoš Martina
Raguž Luèiæ Nikolina
Rahmanoviæ Samra
Studij dizajna visoka struèna sprema, dipl.diz. 2014.
(1.10.2014.-31.12.2014; ukupno 0 dipl.diz.) 2015. (1.1.-30.9.2015; ukupno 1 dipl.diz.)
Saletoviæ Mirna
Arhitektonski fakultet
Preddiplomski studij dizajna sveuèilišni prvostupnik/ca (baccalaureus/rea) dizajna [ukupno 29 sveuèilišnih prvostupnika/ca (baccalaureus/rea) dizajna]
Balen Juraj
Bartoliæ Dina
Bašiæ Miran
Bitunjac Marina
Buriæ Tin
Cvijanoviæ Stela
Fuzul Nikolina
Gudièek Karmela
Huljev Katarina
Jurèeviæ Matea
Kentriæ Stanèiæ Nikolina
Kovaèeviæ Michelle
Antonia
Kušec Otto
Lesar Dunja
Arhitektonski fakultet
Markušiæ Dominik
Matulina Kai Ana
Mesariæ Rebecca
Moèeviæ Monika
Nemec Helena
Pavlek Borjan
Pavlekoviæ Preis Sara
Prelec Maja
Radas Donat
Sviben Matija
Šaban Ivan
Šarko Lidija
Šljaka Toni
Vrbaniæ Gala Marija
Vuèemiloviæ-Grgiæ Iva
Diplomski studij dizajna magistar/ra dizajna, ukupno: 34
Benusi Dorja
Birkiæ Marta
Borèiæ Luka Daniel
Boškoviæ Maja
Brkiæ Matea
Buèeviæ Anta
Crnèeviæ Niko
Crnek Vidoviæ Kristina
Dominko Hrvoje
Farkaš Slavica
Filipec Tihomir
Guliè Matija
Horvat Zrinka
Jekiæ Mario
Karaèa Antonio
Klariæ Iris
Kostiæ Stanislav
Kutleša Dorotea
Kuzmanoviæ Sanja
Lugariæ Dora
Miloš Ivona
Niæeno Lucija
Paviæ Tea
Peranoviæ Martin
Periæ Luka
Priselec Ena
Ratkaj Katarina
Roškar Janja
Somek Ana
Spetiæ Franka
Subotiæ Maja
Šavar Alma
Špoljar Matija
Vrdoljak Petra
NASTAVNI PLANOVI
NASTAVNI PLAN ARHITEKTONSKOGA FAKULTETA5 Preddiplomski studij arhitekture i urbanizma - Prva godina
Kolegij Semestar NastavnikSuradnik I.II.
Povijest arhitekture I, II2 020Doc. dr.sc. Nataša Jakšiæ Matematika2100V.pred. Zlatko Klanac
Nosive konstrukcije I2100Izv.prof. dr.sc. Miljenko HaimanV.pred. mr.sc. Berislav Mediæ Pred. Nenad Turèiæ
Nosive konstrukcije II0022Izv.prof. dr.sc. Miljenko Haiman Doc. dr.sc. Josip Galiæ
V.pred. mr.sc. Berislav Mediæ Pred. Nenad Turèiæ
Asist. Andrej Markoviæ Asist. Hrvoje Vukiæ
Arhitektonske konstrukcije i materijali I, II2323Doc. Mateo BilušProf. dr.sc. Ariana Štulhofer Doc. Vedran Duplanèiæ Doc. dr.sc. Iva Muraj
V.pred. Dunja Mandiæ
V.pred. Zorana Protiæ
V.pred. Marino Šneler Pred. Marin Binièki Pred. Željko Pavloviæ Pred. Stanka Ostojiæ Pred. Darko Užareviæ
Urbanizam I0010Izv.prof. dr.sc. Ivan Mlinar Osnove nacrtne geometrije1200Doc. dr.sc. Marija Šimiæ HorvathAsist. Gorana Aras-Gaziæ Asist. Bojan Pažek
Nacrtna geometrija i perspektiva0012Doc. dr.sc. Marija Šimiæ HorvathAsist. Gorana Aras-Gaziæ Asist. Bojan Pažek
Crtanje I, II0303Prof. Renata Waldgoni Doc. Siniša Justiæ
V.pred. Ana Martina Bakiæ V.pred. dr.sc. Ivana Tutek Pred. Roberta Pavloviæ Zn.novak-asist. Tihana Hrastar
Uvod u primjenu raèunala0100Prof. dr.sc. Bojan BaletiæAsist. Morana Pap Asist. mr.sc. Roberto Vdoviæ
Zn.novak-v.asist. dr.sc. Kristina Careva Zn.novak-v.asist. dr.sc. Rene Lisac
Primjena raèunala u arhitekturi I0001Prof. dr.sc. Bojan BaletiæAsist. Morana Pap
Asist. mr.sc. Roberto Vdoviæ
Zn.novak-v.asist. dr.sc. Kristina Careva
Zn.novak-v.asist. dr.sc. Rene Lisac
Uvod u projektiranje stambenih zgrada0011Prof. dr.sc. Alenka DeliæProf. dr.sc. Alenka Deliæ
Prof. Teufik Galijaševiæ
Prof. Mladen Jošiæ
Prof. Ljubomir Mišèeviæ
Prof. dr.sc. Lenko Pleština
Prof. Dragomir Vlahoviæ
Doc. Ivana Ergiæ
Doc. Branimir Rajèiæ
Pred. dr.sc. Luka Korlaet
Pred. Nino Virag
V.asist. dr.sc. Marina Šimuniæ Buršiæ
Zn.novak-asist. Boško Opaliæ
Arhitektonsko projektiranje I, II1313Prof. Tonèi ŽarniæProf. Veljko Oluiæ
Izv.prof. mr.sc. Leo Modrèin
Izv.prof. Helena Paver-Njiriæ
Doc. Petar Miškoviæ
Doc. Vanja Rister
Doc. dr.sc. Mia Roth-Èerina
V.pred. Marina Bertina
Pred. Juraj Glasinoviæ (AP II)
Pred. Darko Latin (AP II)
Hrvatski prostor i arhitektura - Zagreb1 danDoc. dr.sc. Zrinka Barišiæ MareniæDoc. dr.sc. Nataša Jakšiæ
Doc. Vanja Rister
V.pred. Marina Bertina
Zn.novak-asist. Mojca Smode
Zn.novak-asist. Marina Smokvina
Hrvatski prostor i arhitektura - Sjeverozapadna Hrvatska
2 danaDoc. dr.sc. Zrinka Barišiæ MareniæV.pred. Marina Bertina
V.pred. Dunja Mandiæ
Pred. dr.sc. Luka Korlaet
Engleski jezik za arhitekturu I, II0101V.pred. dr.sc. Neda Boriæ
Tjelesna i zdravstvena kultura I, II0202V.pred. mr. Dalibor Vraèan
NASTAVNI PLAN ARHITEKTONSKOGA FAKULTETA
Preddiplomski studij arhitekture i urbanizma - Druga godina
Kolegij
Povijest arhitekture III, IV
Semestar NastavnikSuradnik III.IV.
2020 Doc. dr.sc. Nataša Jakšiæ Hrvatski prostor i arhitektura - Slavonija0 03 danaDoc. dr.sc. Zlatko KaraèV.asist. dr.sc. Marina Šimuniæ Buršiæ Asist. Morana Pap Zn.novak-asist. Boško Opaliæ
Stambene zgrade I
2000
Prof. dr.sc. Lenko Pleština
Stambene zgrade II0010Prof. Mladen Jošiæ
Instalacije zgrada I, II2010V.pred. mr.sc. Ivan CetiniæPred. Tihomir Rengel
Plastièno oblikovanje I, II
Arhitektonske konstrukcije i materijali III
1212
Prof. Renata Waldgoni
Doc. Siniša Justiæ
V.pred. Ana Martina Bakiæ V.pred. dr.sc. Ivana Tutek Pred. Roberta Pavloviæ Zn.novak-asist. Tihana Hrastar Hon.doc. Damir Braliæ
2000 Doc. dr.sc. Zoran VeršiæDoc. Mateo Biluš
Doc. dr.sc. Iva Muraj
Pred. Marin Binièki
Fizika zgrade0011Doc. dr.sc. Zoran VeršiæDoc. Mateo Biluš
Doc. Vedran Duplanèiæ
Doc. dr.sc. Iva Muraj
Doc. dr.sc. Zoran Veršiæ
Pred. Marin Binièki
Pred. Željko Pavloviæ
Pred. Darko Užareviæ
Urbanizam II1000Izv.prof. dr.sc. Krunoslav Šmit
Perivojna arhitektura0010Izv.prof. dr.sc. Bojana Bojaniæ Obad Šæitaroci Nosive konstrukcije III
2200 Izv.prof. dr.sc. Miljenko Haiman
Doc. dr.sc. Josip Galiæ
Sociologija okolice0010Prof. dr.sc. Anka Mišetiæ
Pred. Nenad Turèiæ
Asist. Davor Andriæ
Asist. Andrej Markoviæ
Asist. Hrvoje Vukiæ
Primjena raèunala u arhitekturi II1100Prof. dr.sc. Bojan BaletiæAsist. Morana Pap
Asist. mr.sc. Roberto Vdoviæ Zn.novak-v.asist. dr.sc. Kristina Careva
Zn.novak-v.asist. dr.sc. Rene Lisac
Tehnièki studio
0008
Doc. dr.sc. Zoran Veršiæ
Doc. Mateo Biluš
Doc. Vedran Duplanèiæ
Doc. dr.sc. Iva Muraj
Doc. Ivica Plavec
V.pred. Dunja Mandiæ
V.pred. Marino Šneler
AK
Prof. dr.sc. Ariana Štulhofer
Hon.v.pred. Tomislav Petrinjak
V.pred. Zorana Protiæ
Pred. Marin Binièki
Pred. Teodor Cvitanoviæ
Pred. Tajana Jaklenec
Pred. Željko Pavloviæ
Pred. Darko Užareviæ
NK
Izv.prof. dr.sc. Miljenko Haiman
Doc. dr.sc. Josip Galiæ
V.pred. mr.sc. Berislav Mediæ
Pred. Nenad Turèiæ
Asist. Andrej Markoviæ
Asist. Hrvoje Vukiæ
Hon.asist. Ivan Klepo
IZ
V.pred. mr.sc. Ivan Cetiniæ
Pred. Tihomir Rengel
Kolegij
Semestar NastavnikSuradnik III.IV.
Studio I, II0806Prof. Teufik Galijaševiæ
Prof. Mladen Jošiæ
Prof. Ljubomir Mišèeviæ
Prof. dr.sc. Lenko Pleština
Prof. Dragomir Vlahoviæ
Prof. dr.sc. Alenka Deliæ
Doc. Ivana Ergiæ
Doc. Branimir Rajèiæ
Pred. dr.sc. Luka Korlaet
Pred. Nino Virag
URBANIZAM
S I
Prof. dr.sc. Nenad Lipovac
Izv.prof. dr.sc. Damir Krajnik
Izv.prof. dr.sc. Ivan Mlinar
Izv.prof. dr.sc. Krunoslav Šmit
Doc. dr.sc. Sanja Gašparoviæ
Doc. dr.sc. Vedran Ivankoviæ
Doc. dr.sc. Zlatko Karaè
S II
Prof. dr.sc. Sreèko Pegan
Prof. dr.sc. Mladen Obad Šæitaroci
Izv.prof. dr.sc. Damir Krajnik
Izv.prof. dr.sc. Ivan Mlinar
Izv.prof. dr.sc. Krunoslav Šmit
Doc. dr.sc. Sanja Gašparoviæ
Doc. dr.sc. Vedran Ivankoviæ
Doc. dr.sc. Zlatko Karaè
Tjelesna i zdravstvena kultura III, IV0202V.pred. mr. Dalibor Vraèan
V.asist. dr.sc. Marina Šimuniæ Buršiæ
Zn.novak-asist. Boško Opaliæ
URBANIZAM
S I
V.asist. dr.sc. Lea Petroviæ Krajnik
Zn.novak-asist. dr.sc. Ana Mrða
Zn.novak-asist. dr.sc. Tin Oberman
Zn.novak-asist. dr.sc. Marko Rukavina
Hon.asist. Konstantina Kralj
Hon.asist. Timea Marochini
Hon.asist. Marin Piršiæ
Hon.asist. Hrvoje Vidoviæ
S II
V.asist. dr.sc. Lea Petroviæ Krajnik
Zn.novak-asist. Tamara Mariæ
Zn.novak-asist. dr.sc. Tin Oberman
Zn.novak-asist. dr.sc. Marko Rukavina
Hon.asist. Marko Cvjetko
Hon.asist. Konstantina Kralj
Hon.asist. Sven Soriæ
Hon.asist. Hrvoje Vidoviæ
AK S I
Prof. dr.sc. Ariana Štulhofer
Doc. dr.sc. Iva Muraj
Doc. Ivica Plavec
Doc. dr.sc. Zoran Veršiæ
V.pred. Dunja Mandiæ
V.pred. Marino Šneler
Pred. Teodor Cvitanoviæ
Pred. Stanka Ostojiæ
Pred. Željko Pavloviæ
NK S I
Izv.prof. dr.sc. Miljenko Haiman
Doc. dr.sc. Josip Galiæ
V.pred. mr.sc. Berislav Mediæ
Pred. Nenad Turèiæ
Asist. Davor Andriæ
Asist. Andrej Markoviæ
NASTAVNI PLAN ARHITEKTONSKOGA FAKULTETA
Preddiplomski studij arhitekture i urbanizma - Treæa godina
Kolegij
Svjetska arhitektura 20. stoljeæa
Semestar NastavnikSuradnik V.VI.
2000
Prof. dr.sc. Aleksandar Homadovski
Zaštita graditeljskog naslijeða1000V.pred. mr.sc. Alan Braun
Planiranje i organizacija graðenja
Tehnologija graðenja
Urbanizam III
Perivojno oblikovanje
3200
2000
2000
0300
Planiranje grada
Zgrade društvenog standarda
Studio III
0004
Izv.prof. Gordana Žaja
Pred. mr.sc. Dubravko Baèiæ
V.pred. Marino Šneler
Izv.prof. dr.sc. Jesenko Horvat
Prof. dr.sc. Tihomir Jukiæ
Prof. dr.sc. Nenad Lipovac
Prof. dr.sc. Mladen Obad Šæitaroci
Izv.prof. dr.sc. Bojana Bojaniæ Obad Šæitaroci
Izv.prof. dr.sc. Damir Krajnik
Izv.prof. dr.sc. Ivan Mlinar
Doc. dr.sc. Sanja Gašparoviæ
Doc. dr.sc. Vedran Ivankoviæ
Prof. dr.sc. Tihomir Jukiæ
Prof. dr.sc. Nenad Lipovac
Prof. dr.sc. Sreèko Pegan
Prof. dr.sc. Mladen Obad Šæitaroci
Izv.prof. dr.sc. Bojana Bojaniæ Obad Šæitaroci
Izv.prof. dr.sc. Ivan Mlinar
Izv.prof. dr.sc. Krunoslav Šmit
Doc. dr.sc. Vedran Ivankoviæ
2000
0900
Hrvatska arhitektura 20. stoljeæa
0020
Prof. Veljko Oluiæ
Prof. dr.sc. Andrej Uchytil
Prof. Veljko Oluiæ
Prof. Tonèi Žarniæ
Prof. Igor Franiæ
Doc. Petar Miškoviæ
Doc. Vanja Rister
Doc. dr.sc. Mia Roth-Èerina
V.pred. Marina Bertina
URBANIZAM
Prof. dr.sc. Tihomir Jukiæ
Prof. dr.sc. Nenad Lipovac
Prof. dr.sc. Sreèko Pegan
Izv.prof. dr.sc. Damir Krajnik
Izv.prof. dr.sc. Ivan Mlinar
Doc. dr.sc. Sanja Gašparoviæ
Doc. dr.sc. Vedran Ivankoviæ
Doc. dr.sc. Zlatko Karaè
Prof. dr.sc. Andrej Uchytil
Uvod u teoriju arhitekture0010Izv.prof. dr.sc. Karin Šerman Održiva arhitektura0011Prof. Ljubomir Mišèeviæ
Osnove prostornog planiranja i zakonodavstva
Zgrade za rad i trgovinu
0020
0020
Prof. dr.sc. Nenad Lipovac
Prof. dr.sc. Vesna Mikiæ
Studio IV00011Prof. dr.sc. Vesna Mikiæ
Prof. dr.sc. Sanja Filep
Prof. Miroslav Geng
Prof. dr.sc. Aleksandar Homadovski
Izv.prof. dr.sc. Dina Vulin Ilekoviæ
Doc. Tin Sven Franiæ
Doc. dr.sc. Krunoslav Ivanišin
Doc. mr.sc. Sonja Tadej Vonèina
URBANIZAM
Prof. dr.sc. Tihomir Jukiæ
Prof. dr.sc. Sreèko Pegan
Izv.prof. dr.sc. Damir Krajnik
Izv.prof. dr.sc. Ivan Mlinar
Izv.prof. dr.sc. Krunoslav Šmit
Doc. dr.sc. Sanja Gašparoviæ
Doc. dr.sc. Vedran Ivankoviæ
Doc. dr.sc. Zlatko Karaè
V.pred. Damir Mance
Pred. Teodor Cvitanoviæ
Pred. Tajana Jaklenec
Zn.novak-asist. Tamara Mariæ
Zn.novak-asist. dr.sc. Ana Mrða
Zn.novak-asist. dr.sc. Tin Oberman
Zn.novak-asist. dr.sc. Marko Rukavina
Hon.asist. Marko Cvjetko
Hon.asist. Alan Kostrenèiæ
Hon.asist. Morana Manger
Hon.asist. Ana Sopina
Zn.novak-asist. dr.sc. Ana Mrða
Zn.novak-asist. dr.sc. Marko Rukavina
Hon.asist. Kristina Perkov
Hon.asist. Marina Robina
Hon.asist. Svebor Andrijeviæ
Hon.asist. Ana Sopina
Hon.asist. Zrinka Grosek Hon.asist. Morana Manger
Zn.novak-asist. Melita Èavloviæ
URBANIZAM
V.asist. dr.sc. Lea Petroviæ Krajnik Zn.novak-asist. Tamara Mariæ Zn.novak-asist. dr.sc. Ana Mrða Zn.novak-asist. dr.sc. Tin Oberman Zn.novak-asist. dr.sc. Marko Rukavina Hon.asist. Martina Ljubièiæ Hon.asist. Sandra Smiljaniæ
NK
Izv.prof. dr.sc. Miljenko Haiman
Doc. dr.sc. Josip Galiæ
V.pred. mr.sc. Berislav Mediæ Pred. Nenad Turèiæ
AK
Prof. dr.sc. Ariana Štulhofer
Doc. Vedran Duplanèiæ
Doc. Ivica Plavec
V.pred. Damir Mance
V.pred. Dunja Mandiæ
V.pred. Marino Šneler
Pred. mr.sc. Dubravko Baèiæ
Pred. Marin Binièki
Pred. Teodor Cvitanoviæ
Pred. Tajana Jaklenec
Pred. Željko Pavloviæ
Pred. Darko Užareviæ
NK
Izv.prof. dr.sc. Miljenko Haiman
Doc. dr.sc. Josip Galiæ
V.pred. mr.sc. Berislav Mediæ
Pred. Nenad Turèiæ
IZ
V.pred. mr.sc. Ivan Cetiniæ
Pred. Tihomir Rengel
Hrvatski prostor i arhitektura - Istra003 danaV.pred. mr.sc. Alan BraunDoc. Petar Miškoviæ
Pred. mr.sc. Dubravko Baèiæ
Pred. Tajana Jaklenec
Pejsažno planiranje001 0Doc. dr.sc. Sanja Gašparoviæ
NASTAVNI PLAN ARHITEKTONSKOGA FAKULTETA Diplomski studij arhitekture i urbanizma - Prva godina
Kolegij
Semestar
NastavnikSuradnik I./II.
Prostorno planiranje10Prof. dr.sc. Sreèko Pegan
Urbane preobrazbe10Prof. dr.sc. Tihomir Jukiæ Hrvatski prostor i arhitektura - Dalmacija
Prof. dr.sc. Andrej UchytilDoc. Tin Sven Franiæ
Zn.novak-asist. Melita Èavloviæ
Zn.novak-v.asist. dr.sc. Tin Oberman
Zn.novak-asist. Mojca Smode Cvitanoviæ
Zgrade za sport10Prof. mr.sc. Boris Koružnjak Radionica arhitektonskog projektiranja 2 - Sport +08Prof. Igor Franiæ
Prof. Veljko Oluiæ
Prof. Tonèi Žarniæ
Izv.prof. mr.sc. Leo Modrèin
Izv.prof. Helena Paver Njiriæ
Doc. Vladimir Kasun
Doc. Petar Miškoviæ
Doc. Vanja Rister
Doc. dr.sc. Mia Roth-Èerina
V.pred. Marina Bertina Pred. Juraj Glasinoviæ
Pred. Darko Latin
Doc. dr.sc. Zrinka Barišiæ Mareniæ (suradnik na seminaru)
Održivo graðenje I10Doc. Mateo BilušDoc. dr.sc. Josip Galiæ
Doc. dr.sc. Iva Muraj
Doc. Ivica Plavec
V.pred. mr.sc. Ivan Cetiniæ
V.pred. Zorana Protiæ Pred. Tajana Jaklenec
Urbanistièka radionica 1 - Preobrazba grada04Prof. dr.sc. Tihomir Jukiæ
Prof. dr.sc. Nenad Lipovac
Izv.prof. dr.sc. Bojana Bojaniæ Obad Šæitaroci
Izv.prof. dr.sc. Damir Krajnik
Izv.prof. dr.sc. Ivan Mlinar
Izv.prof. dr.sc. Krunoslav Šmit
Doc. dr.sc. Vedran Ivankoviæ
Nasl.doc. Zoran Boševski
Inženjerske konstrukcije
10Doc. Josip Galiæ
Urbana sociologija10Prof. dr.sc. Anka Mišetiæ Povijest hrvatskog urbanizma10Doc. dr.sc.Zlatko Karaè Engleski jezik za arhitekturu III10V.pred. dr.sc. Neda Boriæ
Matematièke strukture10V.pred. Zlatko Klanac Arhitektonika svjetla10Doc. Neda Cilinger
Metode i praksa nosivih konstrukcija u arhitekturi10Izv.prof. dr.sc. Miljenko Haiman
History of making American city by the end of 19th century /Amerièki grad do kraja 19. stoljeæa
10Prof. dr.sc. Nenad Lipovac
Sakralna arhitektura - uvod u projektiranje10Prof. mr.sc. Boris Koružnjak
Zn.novak-v.asist. dr.sc. Zorana Sokol Gojnik
Geometry in Architecture10Doc. dr.sc. Marija Šimiæ Horvath Industrial Archaeology10Doc. dr.sc. Zrinka Barišiæ Mareniæ
V.asist. dr.sc. Lea Petroviæ Krajnik
Zn.novak-asist. Tamara Mariæ Zn.novak-asist. dr.sc. Ana Mrða
Zn.novak-asist. dr.sc. Tin Oberman Hon.asist. Alan Kostrenèiæ Hon.asist. Vera Ružiæ Hon.asist. Marin Piršiæ Hon.asist. Ivana Šajn
Kolegij
Semestar NastavnikSuradnik I./II.
Teorija arhitekture I10Izv.prof. dr.sc. Karin Šerman
Povijest europskog urbanizma10Prof. dr.sc. Mladen Obad Šæitaroci
Suvremeno stanovanje10Prof. dr.sc. Alenka Deliæ
Radionica arhitektonskog projektiranja 1 - suvremeno stanovanje08Prof. Teufik Galijaševiæ
Prof. Mladen Jošiæ
Prof. Ljubomir Mišèeviæ
Prof. dr.sc. Lenko Pleština
Prof. Dragomir Vlahoviæ
Doc. Branimir Rajèiæ
Pred. dr.sc. Luka Korlaet
Pred. Nino Virag
Doc. Ivana Ergiæ
V.asist. dr.sc. Marina Šimuniæ Buršiæ
Održivo graðenje II10Doc. dr.sc. Zoran VeršiæVanjski sur. v.pred. Milan Careviæ Vanjski sur. Goran Tonèiniæ
Urbanistièka radionica - Planiranje naselja0
4Prof. dr.sc. Sreèko Pegan
Prof. dr.sc. Mladen Obad Šæitaroci
Izv.prof. dr.sc. Damir Krajnik
Izv.prof. dr.sc. Ivan Mlinar
Izv.prof. dr.sc. Krunoslav Šmit
Doc. dr.sc. Sanja Gašparoviæ
Doc. dr.sc. Vedran Ivankoviæ
Nasl.doc. Zoran Boševski
Nasl.pred. Bojan Linardiæ
Visokotehnološka arhitektura10Prof. Ljubomir Mišèeviæ
Oblik zgrade i termotehnièke instalacije10V.pred. mr.sc. Ivan Cetiniæ
Turizam u urbanistièkom i prostornom planiranju10Izv.prof. dr.sc. Krunoslav Šmit
Primjena materijala i konstrukcija u perivojnoj arhitekturi10Izv.prof. dr.sc. Damir Krajnik
Raèunalno oblikovanje pejsažne arhitekture10Prof. dr.sc. Bojan Baletiæ
Asist. mr.sc. Roberto Vdoviæ
Revitalizacija dvoraca10Akademik Mladen Obad Šæitaroci
Sociologija kulture10Prof. dr.sc. Anka Mišetiæ
Uvod u znanstvenoistraživaèki rad10Prof. dr.sc. Ariana Štulhofer
Autorski pristupi hrvatskih arhitekata10Prof. dr.sc. Andrej Uchytil
Industrijska arheologija10Doc. dr.sc. Zrinka Barišiæ Mareniæ
Postupci sanacija i pojaèanja postojeæih konstrukcija10Doc. dr.sc. Josip Galiæ
Praktièna fizika zgrade10Doc. Mateo Biluš
Ljetna škola: Tradicija, kreativnost i održivost - MotovunProf. Ljubomir Mišèeviæ
Prostorno planiranje II - zaštita prirode i okoliša10Prof. dr.sc. Sreèko Pegan
V.asist. dr.sc. Lea Petroviæ Krajnik
Hon.asist. Svebor Andrijeviæ
Hon.asist. Zrinka Grosek
Hon.asist. Kristina Lukaèeviæ Hon.asist. Nikola Matuhina Hon.asist. Kristina Perkov Hon.asist. Marija Premužiæ Anèiæ Hon.asist. Vera Ružiæ
Hon.asist. Ivana Šajn
Doc. dr.sc. Zrinka Barišiæ Mareniæ (gost nastavnik)
Engleski jezik za arhitekturu IV10V.pred. dr.sc. Neda Boriæ Graditeljsko naslijeðe I10V.pred. mr.sc. Alan BraunPred. mr.sc. Dubravko Baèiæ Hrvatska tradicijska arhitektura10Doc. dr.sc. Zlatko Karaè
Zvuk u arhitekturi1 0Doc. dr.sc. Zoran Veršiæ
Japanska prostorna koncepcija10Prof. Dragomir Vlahoviæ
Suvremena perivojna arhitektura10
Izv.prof. dr.sc. Bojana Bojaniæ Obad Šæitaroci Urban Transportation Design Issues10Prof. dr.sc. Nenad Lipovac
NASTAVNI PLAN ARHITEKTONSKOGA FAKULTETA
Diplomski studij arhitekture i urbanizma - Druga godina
Kolegij
Semestar NastavnikSuradnik III.
Teorija arhitekture II20Izv.prof. dr.sc. Karin Šerman
Auditorna radionica10Prof. Miroslav Geng
Interijer10Izv.prof. dr.sc. Dina Vulin Ilekoviæ
Radionica interijera02Izv.prof. dr.sc. Dina Vulin Ilekoviæ
Prof. dr.sc. Sanja Filep
Prof. dr.sc. Vesna Mikiæ
Prof. Veljko Oluiæ
Doc. Neda Cilinger
Doc. Lovorka Prpiæ
Radionica arhitektonskog projektiranja 3015Prof. dr.sc. Aleksandar Homadovski
Prof. dr.sc. Sanja Filep
Prof. Miroslav Geng
Prof. dr.sc. Vesna Mikiæ
Prof. Goran Rako
Izv.prof. dr.sc. Idis Turato
Izv.prof. dr.sc. Dina Vulin Ilekoviæ
Izv.prof. Gordana Žaja
Doc. Tin Sven Franiæ
Doc. mr.sc. Sonja Tadej Vonèina
Zgrade za zdravstvo10Izv.prof. Gordana Žaja
Zgrade za turizam10Prof. Goran Rako
Zgrade za kulturu10Prof. Nenad Fabijaniæ
Zgrade za rad10Prof. dr.sc. Vesna Mikiæ
Radionica prostornog planiranja015Prof. dr.sc. Sreèko Pegan
Radionica urbanizma
015Prof. dr.sc. Tihomir Jukiæ
Radionica pejsažne arhitekture015
Izv.prof. dr.sc. Bojana Bojaniæ Obad Šæitaroci
Doc. dr.sc. Sanja Gašparoviæ
Radionica arhitektonskih konstrukcija i održivog graðenja015Doc. Mateo Biluš
Doc. Saša Begoviæ, gost. nastavnik
Oblik zgrade i termotehnièke instalacije10V.pred. mr.sc. Ivan Cetiniæ
Radionica graditeljskog naslijeða015V.pred. mr.sc. Alan Braun
Graditeljsko naslijeðe II10V.pred. mr.sc. Alan Braun
V.pred. Marina Bertina
Prof. dr.sc. Tihomir Jukiæ V.pred. mr.sc. Alan Braun
Doc. Vedran Duplanèiæ V.pred. Zorana Protiæ
Graditeljsko naslijeðe III02V.pred. mr.sc. Alan BraunPred. mr.sc. Dubravko Baèiæ
* izborni kolegiji kao na I. i II. semestru
Kolegij
Diplomska radionica
Semestar Voditelji kolegija
(brojka u zagradi oznaèava broj mentorstava) IV.
122Prof. dr.sc. Miroslav Geng (5)
Prof. dr.sc. Aleksandar Homadovski (1)
Prof. dr.sc. Tihomir Jukiæ (2)
Prof. dr.sc. Lenko Pleština (3)
Prof. dr.sc. Mladen Obad Šæitaroci (2)
Prof. mr.sc. Boris Koružnjak (2)
Prof. Nenad Fabijaniæ (6)
Prof. Teufik Galijaševiæ (5)
Prof. Mladen Jošiæ (3)
Prof. Ljubomir Mišèeviæ (2)
Prof. Goran Rako (10)
Prof. Veljko Oluiæ (6)
Prof. Tonèi Žarniæ (8)
Izv.prof. dr.sc. Bojana Bojaniæ Obad Šæitaroci (7)
Izv.prof. dr.sc. Idis Turato (2)
Izv.prof. Igor Franiæ (4)
Izv.prof. dr.sc. Ivan Mlinar (3)
Izv.prof. mr.sc. Leo Modrèin (5)
Izv.prof. Helena Paver Njiriæ (1)
Izv.prof. dr.sc. Krunoslav Šmit (1)
Izv.prof. dr.sc. Dina Vulin Ilekoviæ (1)
Izv.prof. Gordana Žaja (1)
Doc. dr.sc. Sanja Gašparoviæ (2)
Doc. dr.sc. Vedran Ivankoviæ (2)
Doc. dr.sc. Zlatko Karaè (1)
Doc. mr.sc. Sonja Tadej Vonèina (2)
Doc. Mateo Biluš (3)
Doc. Neda Cilinger (1)
Doc. dr.sc. Mia Roth-Èerina (11)
Doc. Tin Sven Franiæ (5)
Doc. Siniša Justiæ (5)
Doc. Vladimir Kasun (1)
Doc. Petar Miškoviæ (7)
Doc. Branimir Rajèiæ (4)
Doc. Vanja Rister (4)
KolegijDiploma
Voditelji kolegija (brojka u zagradi oznaèava broj mentorstava)
Diplomski rad - Sveuèilišni studij08Prof. dr.sc. Aleksandar Homadovski (1)
Prof. Teufik Galijaševiæ (2)
Izv.prof. dr.sc. Ivan Mlinar (3)
Izv.prof. dr.sc. Krunoslav Šmit (1)
Doc. Siniša Justiæ (1)
Doc. Branimir Rajèiæ (1)
NASTAVNI PLAN STUDIJA DIZAJNA6
Preddiplomski studij - Prva godina KolegijSemestarNastavnikSuradnik I.II.
Projektiranje, Industrijski dizajn I, II1313Prof. mr.sc. Zlatko Kapetanoviæ
Prof. Mladen Orešiæ
Projektiranje, Vizualne komunikacije I, II1313Prof. Stipe Brèiæ
Prof. Nenad Dogan
Prof. Ivan Doroghy
Crtanje I, II0202Izv.prof. Boris Ilekoviæ
Kompozicija I, II1111Pred. Nives Sertiæ
Doc. mr.sc. Sanja Bencetiæ Doc. mr.sc. Ivana Fabrio Asist. Andrea Hercog
Doc. Tomislav Vlainiæ Asist. Romana Kajp
Asist. Inja Kavuriæ Kireta
Plastièno oblikovanje I, II1111Izv.prof. Boris IlekoviæAsist. Inja Kavuriæ Kireta Vizualna kultura I, II2020Pred. dr.sc. Ivana Podnar Uvod u dizajn I, II1111Izv.prof. dr.sc. Feða Vukiæ Povijest pisma i tipografije1100Prof. Nenad DoganAsist. Hrvoje Živèiæ
Teorija tipografije I0011Prof. Nenad Dogan
Asist. Hrvoje Živèiæ 3D modeliranje i vizualizacija0011Prof. dr.sc. Bojan Baletiæ
Asist. mr.sc. Roberto Vdoviæ Matematika I, II1111V.pred. Zlatko Klanac Nacrtna geometrija i perspektiva I, II1111Doc. dr.sc. Marija Šimiæ Horvath V.pred. mr.sc. Nikoleta Sudeta Strani jezik za dizajn I, II1111Pred. Jelena Parizoska Tjelesna i zdravstvena kultura0202Pred. dr.sc. Vlatka Werheimer
NASTAVNI PLAN STUDIJA DIZAJNA
Preddiplomski studij - Druga godina
Kolegij
Semestar NastavnikSuradnik III.IV.
Zajednièki predmeti Crtanje III, IV0202Izv.prof. Boris IlekoviæAsist. Inja Kavuriæ Kireta Povijest umjetnosti I, II2020Pred. dr.sc. Ivana Podnar Fotografija0012Izv.prof. Stanko HercegAsist. Pavel Posavec Metodologija dizajna
1100Doc. mr.sc. Sanja Bencetiæ Tehnike prezentiranja pomoæu raèunala
1100Doc. mr.sc. Ivana Fabrio
Strani jezik za dizajn III, IV 1111Pred. Jelena Parizoska
Tjelesna i zdravstvena kultura III, IV0202Pred. dr.sc. Vlatka Wertheimer
Predmeti smjera - industrijski dizajn
Projektiranje - industrijski dizajn III, IV1313Prof. mr.sc. Zlatko Kapetanoviæ Prof. Mladen Orešiæ
Konstruiranje pomoæu raèunala
1200Prof. dr.sc. Dorian Marjanoviæ
Ergonomija I, II1111Doc. mr.sc. Sanja Bencetiæ Osnove konstrukcija1
100Prof. dr.sc. Milan Opaliæ
Doc. mr.sc. Sanja Bencetiæ Doc. mr.sc. Ivana Fabrio Asist. Andrea Hercog
Doc. dr.sc. Dragan Žeželj
Konstrukcije drvnih proizvoda I0012Prof. dr.sc. Ivica GrbacDoc. dr.sc. Ivica Župèiæ
Strojarske konstrukcije 0021Izv.prof. dr.sc. Tanja Jurèeviæ Luliæ Izborni predmeti
Crtanje akt I, II0202Izv.prof. Boris IlekoviæAsist. Inja Kavuriæ Kireta Osnove interaktivnih medija I, II1212Pred. Tin Kadoiæ
Grafièki materijali i tisak I, II2121Pred. dr.sc. Krešimir Dragèeviæ
Grafièki proizvodi0021Pred. dr.sc. Krešimir Dragèeviæ
Predmeti smjera - vizualne komunikacije
Projektiranje - vizualne komunikacije I, II1313Prof. Stipe Brèiæ
Prof. Nenad Dogan
Prof. Ivan Doroghy
Doc. Tomislav Vlainiæ Asist. Romana Kajp
Teorija tipografije II, III1111Prof. Nenad DoganAsist. Hrvoje Živèiæ
Grafièki proizvodi I, II0021Pred. dr.sc. Krešimir Dragèeviæ
Grafièki materijali i tisak I, II2121Pred. dr.sc. Krešimir Dragèeviæ Osnove interaktivnih medija I, II1212Pred. Tin Kadoiæ
Izborni predmeti
Crtanje akt I, II0202Izv.prof. Boris IlekoviæAsist. Inja Kavuriæ Kireta
Ergonomija I, II1111Doc. mr.sc. Sanja Bencetiæ
NASTAVNI PLAN STUDIJA DIZAJNA
Preddiplomski studij - Treæa godina
Kolegij
Zajednièki predmeti
Marketing I, II
Semestar NastavnikSuradnik V.VI.
2020 Prof. dr.sc. Jurica PavièiæAsist. dr.sc Morana Fuduriæ
Uvod u povijest dizajna 2000 Izv.prof. dr.sc. Feða Vukiæ
Psihologija za dizajnere
Urbana sociologija
0020 Izv.prof. dr.sc. Marijan Palmoviæ
2100Izv.prof. dr.sc. Anka Mišetiæ
Socijalna ekologija0021Izv.prof. dr.sc. Anka Mišetiæ
Estetika 1,2 1111 Pred. Veljko Žvan
Osnove intelektualnog vlasništva
Predmeti smjera - industrijski dizajn
0020 Pred. Dina Korper Žemva
Projektiranje - industrijski dizajn V, VI 1515
Prof. mr.sc. Zlatko Kapetanoviæ
Prof. Mladen Orešiæ
Konstrukcije proizvoda iz plastike0011Doc. dr.sc. Tatjana Haramina
Doc. mr.sc. Sanja Bencetiæ
Doc. mr.sc. Ivana Fabrio
Asist. Andrea Hercog
Konstrukcije drvnih proizvoda II2100Prof. dr.sc. Ivica GrbacDoc. dr.sc. Ivica Župèiæ
Elementi arhitektonskog projektiranja 1212
Izborni predmeti
Fotografija i film za industrijski dizajn I, II 1212
Doc. Robert Šimetin
Izv.prof. Stanko Herceg Asist. Pavel Posavec
Tehnike prezentiranja pomoæu raèunala II1200Doc. Vedran Kasap
Scenografija I, II 2121 Pred. dr.art. Ivana Knez
Likovne vježbe / ilustracija I, II 1212
Kolegij sa Sveuèilišta 3030
Predmeti smjera - vizualne komunikacije
Projektiranje V, VI 1515
Fotografija i film I, II 1212
Izv.prof. Boris IlekoviæAsist. Inja Kavuriæ Kireta
Prof. Stipe Brèiæ
Prof. Nenad Dogan
Prof. Ivan Doroghy
Doc. Tomislav Vlainiæ Asist. Romana Kajp
Izv.prof. Stanko HercegAsist. Pavel Posavec
Oglašavanje 1212 Pred. Veljko Žvan
Izborni predmeti
Dizajn fonta i kaligrafije I, II 1212
Doc. dr.sc. Nikola Ðurek
Tehnike prezentiranja pomoæu raèunala II1200Doc. Vedran Kasap
Scenografija I, II 2121 Pred. dr.art. Ivana Knez
Grafièke tehnike I, II 0202 Pred. Mario Petrak
Likovne vježbe / ilustracija I, II 1212
Kolegij sa Sveuèilišta 3030
Izv.prof. Boris IlekoviæAsist. Inja Kavuriæ Kireta
NASTAVNI PLAN STUDIJA DIZAJNA Diplomski studij - Prva godina
Kolegij
Zajednièki predmeti
Semestar NastavnikSuradnik I.II.
Sociologija kulture2100Izv.prof. dr.sc. Anka Mišetiæ
Teorija i povijest dizajna I, II2121Izv.prof. dr.sc. Feða Vukiæ
Umjetnost danas
Znanstvenoistraživaèke metode
Razvoj koncepata i strategija
0020Pred. dr.sc. Ivana Podnar
1100Izv.prof. dr.sc. Anka Mišetiæ
001 1Doc. mr.sc. Ivana Fabrio Dizajn interakcija1212Doc. Vedran Kasap Pred. Tin Kadoiæ
Teorija medija2
Predmeti smjera - industrijski dizajn
Industrijski dizajn 1, 2
020Pred. Veljko Žvan
1414Prof. mr.sc. Zlatko Kapetanoviæ
Prof. Mladen Orešiæ
Interieur I, II1212Doc. Robert Šimetin
Izbor materijala1200Prof. dr.sc. Tomislav Filetin
Suvremene tehnologije materijala0012Prof. dr.sc. Mladen Šercer Izborni predmeti*
Doc. mr.sc. Sanja Bencetiæ Doc. mr.sc. Ivana Fabrio Asist. Andrea Hercog
Film i video I, II1212Izv.prof. Stanko Herceg Asist. Pavel Posavec
Kolegij sa Sveuèilišta3030
Predmeti smjera - vizualne komunikacije
Dizajn vizualnih komunikacija 1, 2
1414Prof. Stipe Brèiæ
Prof. Nenad Dogan
Prof. Ivan Doroghy
Kreativna komunikacija i društvo 1, 21212Pred. Veljko Žvan Izborni predmeti**
Projektiranje pisma I, II1212Doc. dr.sc. Nikola Ðurek
Interaktivni mediji I, II1 212Pred. Tin Kadoiæ
Doc. Tomislav Vlainiæ Asist. Romana Kajp
Film i video I, II1212Izv.prof. Stanko HercegAsist. Pavel Posavec
Interieur I, II1212Doc. Robert Šimetin
Kolegij sa Sveuèilišta 3030
* Upisuje se 45 sati predavanja/vježbi (ECTS 3,5).
** Upisuje se 90 sati predavanja/vježbi (ECTS 7).
NASTAVNI PLAN STUDIJA DIZAJNA
Diplomski studij - Druga godina
Kolegij
Zajednièki predmeti
Upravljanje dizajnom
Semestar NastavnikSuradnik III.IV.
2000
Izv.prof. dr.sc. Vatroslav Škare
Socijalni dizajn 1100Doc. mr.sc. Ivana Fabrio
Predmeti smjera - industrijski dizajn
Industrijski dizajn 3
Industrijski dizajn - diploma
Diploma - obrana
Izborni predmeti*
26Prof. mr.sc. Zlatko Kapetanoviæ
Prof. Mladen Orešiæ
0210Prof. mr.sc. Zlatko Kapetanoviæ
Prof. Mladen Orešiæ
Inkluzivni dizajn1100Doc. mr.sc. Sanja Bencetiæ
Kolegij sa Sveuèilišta 2000
Predmeti smjera - vizualne komunikacije
Dizajn vizualnih komunikacija 3
Dizajn vizualnih komunikacija - diploma
Diploma - obrana
Izborni predmeti*
2600
Prof. Stipe Brèiæ
Prof. Nenad Dogan
Prof. Ivan Doroghy
0210Prof. Stipe Brèiæ
Prof. Nenad Dogan
Prof. Ivan Doroghy
Inkluzivni dizajn1100Doc. mr.sc. Sanja Bencetiæ
Kolegij sa Sveuèilišta 2000
* Upisuje se 60 sati predavanja/vježbi (ECTS 5).
Doc. mr.sc. Sanja Bencetiæ
Doc. mr.sc. Ivana Fabrio
Asist. Andrea Hercog
Doc. Tomislav Vlainiæ
Asist. Romana Kajp
LJETNE ŠKOLE ARHITEKTURE7
• Tradicija, kreativnost i održivost - Meðunarodna ljetna škola Motovun 2015. / Tradition, Creativity and Sustainability - International Summer School of Architecture Motovun 2015 [4.-11.8.2015.]
Voditelj škole i studijskog centra: Ljubomir Mišèeviæ
- 34. meðunarodna ljetna škola arhitekture u Studijskom centru AF u Motovunu
Design topic: ”Over/underground Interpolation”
• ”City as a Monument”
- Meðunarodna ljetna škola, Motovun [13.-23.8.2015.]
Organizatori: Architecture Unit u suradnji s AF Organizatori i mentori: Céline Bessire, Marija Blagojeviæ, Guillermo Dürig, Josip Jerkoviæ, Marta Lozo, Tamara Mariæ, Guillaume Othenin-Girard, Nigel Peake, Luka Piškorec, Richard Prest, Philip Shelly, Matthias Winter, Nemanja Zimonjiæ Sudionici (ukupno: 37, studenti AF: 13): Daniel Ayad, Valentina Benèiæ, Jure Bogdaniæ, Enrico Brondelli di Brondello, Juraj Božiæ, Sonja Cheng, Alexis Ierides, Nikola Kašiæ, Mia Kos, Matija Kraljiæ, Marina Krèaliæ, Anne Sofie Kristensen, Ariana Kun, Michelle Lo, Ivan Markoviæ, Adriana Mogosanu, Petra Pfaff, Petar Petrièeviæ, Olga Rausch, Mirjam Schenk, Eveline Schneider, Karlo Seitz, Dora Sipina, Ivana Slavniæ, Frane Stanèiæ, Ivana Stanèiæ, Hristina Stojanoviæ, Maksimilan Tašler, Petar Tatiæ, Elena Tikviæ, Maja Tomljenoviæ, Roxanne Turmel, Petar Veselinoviæ, Mirza Vranjakoviæ, Liang Yingcheng Gosti mentori, kritièari i predavaèi: Emma Letizia Jone, Josip Zaninoviæ, Mia Roth-Èerina i Tonèi Èerina, Hrvoje Šmidihen, Dorit Aviv, Ranko Bon, Lucy Styles, Irma Huiæ, Daia Stutz, Alen Žuniæ, Nicola Campri, Victoria Easton, Richard Prest, Kristina Careva i Rene Lisac, Ivan Rupnik, Nicolai von Rosen, Goran Jovanoviæ, Hikaru Nissanke, Bruno Jurièiæ, Marko Chiabov i Krešimir Reniæ, Katarina Worf • Radionica dokumentiranja i interpretiranja graditeljskog naslijeða, Bale [3.-10.5.2015.]
Organizatori: AF u suradnji s Arhitektonskim fakultetom Sveuèilišta u Ljubljani i Sveuèilištem IUAV iz Venecije
Voditelji: Alan Braun, Dubravko Baèiæ, Francesco Guerra, (IUAV), Valentin Slaèek (AF Ljubljana) Polaznici: Marija Èoro, Jure Èudina, Iva Gotovac, Marin Kneževiæ, Ivana Koretiæ, Bruno Kostaniæ, Karla Kovaèeviæ, Mario Kralj, Nataša Mandir, Tea Ivana Medvidoviæ, Marija Medoš, Doroteja Novak, Mara Uroda, Katija Violiæ i Marina Vraniæ
POSLIJEDIPLOMSKI DOKTORSKI ZNANSTVENI STUDIJ ARHITEKTURA8
Voditelj: prof. dr.sc. Aleksandar Homadovski Èetvrta generacija - druga godina: U 3. sem. upisano 17 polaznika. Nastava se održavala na AF u zimskom semestru ak. god. 2014./ 15., datum upisa 20.10.2014. U 4. sem. upisano 15 polaznika. Nastava se održavala na AF u ljetnom semestru ak. god. 2014./15., datum upisa 23.3.2015.
Termini održavanja nastave radionica: R1 - 16.9. 2014., 6.10.2014., R2 - 16.2.2015., R3 - 17.6.2015., 15.9.2015., 28.10.2015.
DOKTORIRALI
Haris Bradiæ Transformacija arhitekture kao posljedica zahtjeva energetske uèinkovitosti na primjeru postojeæih zgrada za osnovno obrazovanje
mentor: doc. dr.sc. Zoran Veršiæ 26.11.2014.
Silva Kalèiæ, dipl.pov.umj. Arhitektura i novi mediji - medijske fasade, video i svjetlosne instalacije
mentor: doc. dr.sc. Igor Toš 24.3.2015.
Damir Hrvatin
Urbanistièki pokazatelji izgradnje turistièkih zona Primjer priobalja zapadne Istre mentor: prof. dr.sc. Tihomir Jukiæ
27.3.2015.
Luka Korlaet
Prostorni razvoj stana u Zagrebu 1975.-2005. u okvirima programa društveno poticane stanogradnje mentorica: prof. dr.sc. Ljerka Biondiæ
27.3.2015.
Mia Roth-Èerina
Odreðivanje arhitektonskih parametara u projektiranju zgrada za predškolski odgoj mentorica: prof.emeritus dr.sc. Hildegard Auf-Franiæ 30.3.2015.
Svebor Andrijeviæ
Specifièni procesi vizualnih promjena urbane strukture Donjeg grada u Zagrebu mentori: prof. dr.sc. Anka Mišetiæ, dipl.soc. i prof. dr.sc. Marijan Hržiæ
31.3.2015.
Ivana Tutek
Urbanizirani pejsaž Dubrovnika
Transformacija prostora Dubrovaèke Republike kao podloga za oblikovanje suvremenog pejsaža mentori: dr.sc. Vlasta Begoviæ, dipl. arheolog i prof. dr.sc. Marijan Hržiæ
31.3.2015.
Marko Rukavina
Metoda integracije arheološkog naslijeða u urbanistièkom planiranju mentor: akademik prof. dr.sc. Mladen Obad Šæitaroci
13.4.2015.
Ana Mrða
Metoda odreðivanja turistièke nosivosti u prostornom planiranju mentorica: izv.prof. dr.sc. Bojana Bojaniæ Obad Šæitaroci
11.5.2015.
Tin Oberman
Zvuèni okoliš gradskih prostora Urbanistièko-akustièki èimbenici i modeli mentori: izv.prof. dr.sc. Bojana Bojaniæ Obad Šæitaroci i izv.prof. dr.sc. Kristian Jambrošiæ, dipl.ing.el. 25.5.2015.
Mr.sc. Meri Batakoja
Interakcija izmeðu umjetnièkog sadržaja i muzejske arhitekture u konceptualizaciji umjetnièkih muzeja mentorice: izv.prof. dr.sc. Karin Šerman i izv.prof. dr.sc. Leonida Kovaè, dipl.povj.umj. 8.6.2015.
ZNANSTVENOISTRAŽIVAÈKI PROJEKTI
Znanstvenoistraživaèki projekti
Hrvatske zaklade za znanost
Heritage Urbanism - Urban and Spatial Models for Revival and Enhancement of Cultural Heritage / Urbanizam naslijeða - Urbanistièki i prostorni modeli
za oživljavanje i unaprjeðenje kulturnoga naslijeða (2032)
voditelj: akademik prof. dr.sc. Mladen Obad Šæitaroci
trajanje projekta: 1.9.2014.-31.8.2018.
Innovative Green Building Research in the Campus Living Lab / Istraživanje inovativnih zelenih tehnologija na kampusima za potrebe održivog društva (8596)
voditelj: prof. dr.sc. Bojan Baletiæ trajanje projekta: 1.9.2014.-31.8.2017.
Istraživaèka djelatnost na Sveuèilištu u Zagrebu
Kratkoroèna financijska potpora istraživanjima listopad-prosinac 2014.
Odreðivanje modela referentnih zgrada odgojnoobrazovne namjene iz razlièitih razdoblja gradnje u Hrvatskoj u svrhu energetske analize i poboljšanja energetskih svojstava zgrade (TP1.1.)
voditelj: Z. Veršiæ
Operativno istraživanje fenomena „Zagrebaèke škole arhitekture” (TP2.2.)
voditeljica: K. Šerman
Kratkoroèna financijska potpora istraživanjima srpanj-prosinac 2015.
• Znanstvena istraživanja
Znaèaj industrije u kontekstu hrvatske moderne arhitekture (TP007)
voditeljica: Z. Barišiæ Mareniæ
Emanacija urbanog pejsaža (TP015)
voditeljica: B. Bojaniæ Obad Šæitaroci
Integralni pristup seizmièkog pojaèanja konstrukcije i poboljšanja energetske uèinkovitosti starih stambenih zgrada pod zaštitom (TP041)
voditelj: J. Galiæ
Urbanistièka obilježja modernog i suvremenog hrvatskog grada (TP092)
voditelj: I. Mlinar
Razvojni potencijal javnog prostora gradova Hrvatske (TP052)
voditelj: T. Jukiæ
Korpus hrvatske arhitektonske i urbanistièke baštine u europskom kontekstu (TP057)
voditelj: Z. Karaè
Znanstveni i teorijski koncepti 19. stoljeæa u funkciji razvoja hrvatske moderne arhitekture (TP141)
voditeljica: K. Šerman
Umrežavanje ostvarenja hrvatske moderne i suvremene arhitekture (TP152)
voditelj: A. Uchytil
M. Šimuniæ Buršiæ, suradnica na istraživanju Inovativna primjena informacijskih i komunikacijskih tehnologija u istraživanju i popularizaciji materijalne kulturne baštine (VIF 2013-29)
voditeljica: D. Šimuniæ, FER
• Umjetnièka istraživanja
DASA - Digitalni arhiv stambene arhitekture (UP010)
voditelj: M. Jošiæ
Zagrebaèki interijeri (UP025)
voditeljica: D. Vulin Ilekoviæ
NAKLADNIÈKA DJELATNOST9
U popisu naslova izdanih tijekom ak. god 2014./15. navedene su samo samostalne publikacije: knjige, monografije, katalozi, te èasopis „Prostor” kao cjelina.
Obranjene disertacije i magistarski radovi, koje se takoðer smatraju objavljenim radovima, navedene su u posebnom poglavlju, a u ovom su broju èasopisa „Prostor” objavljeni i njihovi sažetci.
Publikacije u nakladi [ili sunakladništvu]
Fakulteta
• Knjige
Horvat, J. (2014.), Moderni grad - Ishodišta suvremenoga urbanistièkog planiranja, Arhitektonski fakultet Sveuèilišta u Zagrebu: Acta architectonicaDigitalni udžbenici [ur. Roth-Èerina, M.]
Vukiæ, F. (2015.), The Other Design History, UPI-2M Plus d.o.o., AF, Studij dizajna
*** (2014.), Facta Architectonica 2 - Zbornik struènih radova nastavnika AF 2011-13, AF [ur. Mikiæ, V.]
*** (2014.), Godišnjak Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu, AF [ur. Mrduljaš, M.; Jaklenec, T.]
*** (2014.), Opæina Pisarovina - Arhitektonska topografija identiteta, AF: Ljetne škole i radionice knj. 15 [ur. Mikiæ, V.]
*** (2014.), Radionica arhitektonskog projektiranja 1: 2014-2015, AF: Ljetne škole i radionice knj. 15 [ur. Rajèiæ, B.]
*** (2015.) International scientific conference: Cultural Heritage - Possibilities for spatial and economic development - Abstracts / Meðunarodni znanstveni skup: Prostorne i razvojene moguænosti kulturnog naslijeða - Sažetci, Arhitektonski fakultet Sveuèilišta u Zagrebu [ur. Obad Šæitaroci, M.]
*** (2015.), Learning Spaces in Transition 2 - Typology for Healthy Learning Environments, AF, Studij dizajna, UNICEF [ur. Vitale, K.]
*** (2015.), Obiteljska kuæa u Gunji, AF: Ljetne škole i radionice knj. 19 [ur. Ergiæ, I.; Rajèiæ, B.]
*** (2015.), Rethinking Vitiæ, AF: Ljetne škole i radionice knj. 20, Fakulteta za arhitekturo in urbanizem u Ljubljani, Hrvatska gospodarska komora [ur. Braun, A.; Rako, G.; Smode, M.; Turato, I.]
*** (2015.), Tehnièki studio / polivalentni paviljon, AF: Ljetne škole i radionice knj. 17 [ur. Muraj, I.; Protiæ, Z.; Veršiæ, Z.]
*** (2015.), Zbornik izlaganja s Meðunarodnog simpozija Arhitektura i djeca: Hura Arhitektura, Hrvatska komora arhitekata, sunakladnik Arhitektonski fakultet Sveuèilišta u Zagrebu [ur. Filep, S.]
• Promocije knjiga
*** (2014.), Radionica arhitektonskog projektiranja 1: 2013-2014, AF: Ljetne škole i radionice knj. 15 [Zagreb, Kino SC, 2.10.2014.]
*** (2014.), Godišnjak Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu, AF [Zagreb, AF, 23.12.2014.]
*** (2015.), Learning Spaces in Transition 2 - Typology for Healthy Learning Environments, AF, Studij dizajna, UNICEF [Dubrovnik, CAAS, 12.3.2015.]
*** (2015.), Obiteljska kuæa u Gunji, AF: Ljetne škole i radionice knj. 19 [Zagreb, Filozofski fakultet, 25.5.2015.]
*** (2015.), Rethinking Vitiæ, AF: Ljetne škole i radionice knj. 20, Fakulteta za arhitekturo in urbanizem u Ljubljani, Hrvatska gospodarska komora [Preluka, Hotel Sljeme, 26.6.2015.]
*** (2015.), Zbornik izlaganja s Meðunarodnog simpozija Arhitektura i djeca: Hura Arhitektura, Hrvatska komora arhitekata, sunakladnik AF [Zagreb, Oris Kuæa arhitekture, 30.6.2015.]
• Èasopis
„Prostor”
Vol. 22 (2014.), br. 2 (48) Vol. 23 (2015.), br. 1 (49) U navedenim brojevima èasopisa „Prostor” èlanke su objavili sljedeæi nastavnici, uposlenici i studenti AF:
br. 2 (48): B. Bojaniæ Obad Šæitaroci, A. Mrða, T. Oberman
br. 1 (49): Z. Barišiæ Mareniæ, B. Bojaniæ Obad Šæitaroci, L. Korlaet, A. Mrða, I. Muraj, M. Obad Šæitaroci, M. Rukavina, N. Virag
OBJAVLJENI ZNANSTVENI RADOVI NASTAVNIKA
IZVAN FAKULTETSKE NAKLADNIÈKE DJELATNOSTI
Andriæ, D. (2015.), The Rosetta Project - an Exploration Into Geometric Polymorphism, u: Abstracts 18th Scientific-Professional Colloquium on Geometry and Graphics [ur. Došliæ, T.; Jurkin, E.], 36-38., Beli Manastir, 6-10.6.2015., Croatian Society for Geometry and Graphics, Zagreb
Barišiæ Mareniæ, Z. (2015.), Potentials of Industrial and Technical Cultural Heritage in Croatia; Promoters and Regeneration Projects (abstract), u: Résumés / Abstracts, XVIth international TICCIH congress 2015 “Industrial Heritage in the TwentyFirst Century, New Challenges”, TICCIH (The International Committee for the Conservation of the Industrial Heritage) and CILAC (The Comité d’Information et de Liaison pour l’Archéologie, l’Étude et la Mise en Valeur du Patrimoine Industriel, France), 68, Lille
Barišiæ Mareniæ, Z., Korlaet, L. (2015.), Zagrebgrad društvenog standarda: 5. Dani zagrebaèke arhitekture, Društvo arhitekata Zagreba, Zagreb Ekštajn, I. (2015.), Refuting Exoticism (prikaz knjige Holidays after the Fall: Seaside Architecture and Urbanism in Bulgaria and Croaita [ur. Zinganel, M.; Beyer, E.; Hagemann, A.] Jovis, 2013. www.secondworldurbanity.org/category/book-discussions/holidays-after-the-fall/ Ekštajn, I. (2015.), Dona et impera: politika jednog Mjeseèeva kamena, Život umjetnosti: èasopis za suvremena likovna zbivanja, 96 (6/2015), 20-31, Zagreb
Gašparoviæ, S.; Petroviæ Krajnik, L. (2015.), Identitet prostora kao pokretaè razvoja, u: Razvojni potenciali podeželskih obmoèij in celovita prenova vasi, Mednarodna študentska delavnica, Istra 2015 [ur. Zavodnik Lamovšek, A.], 31-35, Fakulteta za gradbeništvo in geodezijo, Korte / Ljubljana Gašparoviæ, S.; Petroviæ Krajnik, L. (2015.), Koncepti prostornog razvoja na primjeru urbanistièkih radionica Arhitektonskog fakulteta Sveuèilišta u Zagrebu, u: 30 godina Zavoda za prostorno ureðenje Primorsko-goranske županije (1985.-2015.) [ur. Èrnjar, M.], 217-225, Javna ustanova Zavod za prostorno ureðenje Primorsko-goranske županije, Rijeka
Kostanjšak, A.; Pap, M. (2015.), The Interplay of Music and Architecture: Layering of Sound and Space, u: Keeping Up with Technologies to Improve Places [ur. Vaništa Lazareviæ, E.; Vukmiroviæ, M.; Krstiæ-Furundžiæ, A.; Ðukiæ, A.], 136-145, Cambridge Scholars, Cambridge
Kralj, K., Mlinar, I. (2014.), Žièara Sljeme, Korak u prostor, 12, 1 (45): 30-35, Zagreb
Mlinar, I. (2014.), Kaskadni stambeni niz Kajfešov brijeg u Zagrebu, Korak u prostor, 12, 4 (48): 44-49, Zagreb
Mlinar, I. (2014.), Remetineèki gaj u Novom Zagrebu, Korak u prostor, 12, 3 (47): 39-43, Zagreb
Mlinar, I. (2014.), Zagrebaèka prototipska stambena naselja obiteljskih kuæa, Presjek, 4 (11): 6-16, Zagreb
Mlinar, I.; Petroviæ Krajnik, L.; Mariæ, T. (2015.), Renewal of Jugomont Prefabricated Residential Buildings JU-61, Book of Conference Proceedings Places and Technologies 2015 - Keeping up with Technologies to Make Healthy Places [ur. Fikfak, A.; Vaništa Lazareviæ, E.; Fikfak, N.; Vukmiroviæ, M.; Gabrijelèiæ, P.], 576-581, University of Ljubljana, Faculty of Architecture, Ljubljana
Muraj, I. (2014.), Gradnja zgrade fizike Filozofskog fakulteta na Maruliæevom trgu, 1927.-1929., u: Stan-
ko Hondl, Život i djelo (1873.-1971.), u: Rasprave i graða za povijest znanosti, knjiga 14 [ur. PaušekBaždar, S.; Ilakovac, K.], 61-82, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Razred za matematièke, fizièke i kemijske znanosti, Zagreb Obad Šæitaroci, M.; Bojaniæ Obad Šæitaroci, B. (2015.), Public Parks in Croatia in the 19th Century within a European Context, Centropa, vol. 15, no. 1, January 2015, 5-21, New York Obad Šæitaroci, M.; Bojaniæ Obad Šæitaroci, B. (2015.), The Zagreb Horseshoe Park, Centropa, vol. 15, no. 1, January 2015, 34-49, New York
Obad Šæitaroci, M.; Bojaniæ Obad Šæitaroci, B.; Radiæ, K. (2014.), Spa Garden in Daruvar - Methods of Renewal and Reconstruction, Ybl Journal of Built Environment, vol. 2, no. 2, 5-16, Budimpešta Obad Šæitaroci, M.; Kovaèeviæ, M.A. (2014.), Arboretum Trsteno - perivoj renesansnog ljetnikovca, Art Bulletin, no. 64, 101-131, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb (on-line)
Petroviæ Krajnik, L.; Krajnik, D.; Mlinar, I. (2015.), Landfill Jakuševec in Zagreb - Potential for New Space Identity and Enhancement of Quality of Life, Book of Conference Proceedings Places and Technologies 2015 - Keeping up with Technologies to Make Healthy Places [ur. Fikfak, A.; Vaništa Lazareviæ, E.; Fikfak, N.; Vukmiroviæ, M.; Gabrijelèiæ, P.], 589-594, University of Ljubljana, Faculty of Architecture, Ljubljana
Smokvina, M., Smode Cvitanoviæ, M., Kincl, B. (2015.), Influence of Croatian Urban Planners in Postcolonial Africa. Urban Development Plan of Conakry, Guinea, u: Urban Planning in Sub-Saharan Africa. Colonial and Postcolonial Planning Cultures Places [ur. Carlos Nunes Silva], Routledge, New York
Stipanèiæ-Klaiæ, I.; Andriæ, D.; Kostanjšak, A. (2015.), Architecture of Light - Case study St. Cross Church in Nin, Croatia, u: XIII Forum Internazionale di studi ”Le Vie dei Mercanti” - Heritage and Technology. Mind, Knowledge, Experience [ur. Argenziano, P.; Avella, A.; Ciambrone, A.; Pisacane, N.; Piscitell, M.], 1599-1607, Aversa, Capri, La scuola di Pitagora editrice, Napulj
Šerman, K. (2014.), Gustav Bohutinsky, zagrebaèki student arhitekture na Bauhausu, u: Bauhaus. EX-YU recepcija Bauhausa [ur. Šuvakoviæ, M.], 141-146, Orion Art, Beograd
Šerman, K. (2014.), Kabinet èuda zadarskog antièkog postava, Oris: èasopis za arhitekturu i kulturu življenja, 90, XVI-2014, 178-187, Zagreb
Šerman, K. (2014.), Nepoznato poglavlje klasicizma (prikaz knjige Ane Šverko: Giannantonio Selva. Dalmatinski projekti venecijanskog klasicistièkog arhitekta, izdavaè Institut za povijest umjetnosti Zagreb, 2013.), u: Moguænosti, 10-12, 2014., 157160, Književni krug, Split
Šerman, K.; Jakšiæ, N.; Baèiæ, D. (2015.), Bauhausovska misao u poslijeratnom opusu Gustava Bohutinskog / Die Bauhaus-Idee im Nachkriegswerk von Gustav Bohutinsky, u: Zbornik radova meðunarodnog znanstvenog simpozija Bauhaus u životu i djelu Selmana Selmanagiæa / Das Bauhaus im Leben und Werk von Selman Selmanagiæ, Akademija likovnih umjetnosti u Sarajevu i Bošnjaèki institut Fondacija Adila Zulfikarpašiæa, 76-85, Sarajevo Šimuniæ Buršiæ, M. (2015.), Problems of Vaulting the Eastern Part of the Gothic Cathedral of Zagreb (Croatia), Proceedings of the Fifth International Congress on Construction History [ur. Bowen, B., Friedman, D., Ochsendorf, J.], 337-344, Construction History Society of America, Chicago
GOSTOVANJA NASTAVNIKA
• Gostovanja nastavnika na meðunarodnim znanstvenim skupovima
3rd International Interdisciplinary Scientific Symposium CROARTSCIA 2015 Technological Innovations: Art&Science, Zagreb, 27.-30.5.2015.: R. Vdoviæ, M. Pap: ”ICT in Architecture @ CADLab Af, Education, Research&Development Activities at Faculty of Architecture University of Zagreb” R. Vdoviæ, M. Pap: ”Affordable 3D scanning and 3D printing”
2nd International Academic Conference on Places and Technologies 2015 ”Keeping up with Technologies to Make Healthy Places”, organizatori: University of Belgrade, Faculty of Architecture, Serbia; University of Ljubljana, Faculty of Architecture, Slovenia; Professional Association, Urban Laboratory, Serbia; General Hospital, ”Dr Franca Derganca” Nova Gorica, Nova Gorica, 18.-19.6.2015.
A. Kostanjšak, M. Pap, T. Lazareviæ: ”Music and Sound as a Tool into Designing Healthier Places”
I. Mlinar, L. Petroviæ Krajnik, T. Mariæ: ”Renewal of Jugomont Prefabricated Residential Buildings JU-61”
L. Petroviæ Krajnik, D. Krajnik, I. Mlinar: ”Landfill Jakuševec in Zagreb - Potential for New Space Identity and Enhancement of Quality of Life” 18th Scientific-Professional Colloquium on Geometry and Graphics, Beli Manastir, 6.-10.9.2015.:
D. Andriæ: ”The Rosetta Project - an Exploration Into Geometric Polymorphism''
J. Beban-Brkiæ, M. Šimiæ Horvath: ”A Sequel to Interaction Among Courses”
K. Šerman, N. Jakšiæ, D. Baèiæ: „Bauhausovska misao u poslijeratnom opusu Gustava Bohutinskog”, meðunarodni znanstveni skup „Bauhaus u životu i djelu Selmana Selmanagiæa” u organizaciji Akademije likovnih umjetnosti u Sarajevu, Sarajevo, 23.10.2014.
K. Careva, B. Baletiæ: ”The Architectural Model of Space for Interdisciplinary Research in Art and Technology”, The Second International Conference for Phd Students in Civil Engineering and Architecture, Cluj - Napoca, 10.-13.12.2014.
I. Muraj: ”Energy-Efficiency Upgrades: Residential Buildings from the Period up to 1940 in Zagreb”, 40. meðunarodna konferencija IAHS World Congress on Housing - Sustainable Housing Construction, Funchal, Madeira, Portugal, 16.-19.12.2014.
D. Vulin Ilekoviæ: ”Minimal Intervention”, meðunarodni seminar FEED.EU - Further Environscapes - Environmental Design in Europe, Milano, Politecnico di Milano, Dipartimento di Architettura e Studi Urbani, 13.-14.1.2015.
B. Baletiæ, D. Douçot: ”UGAF Database Project”, 5th UNICA Green Academic Footprint Workshop ”Sustainability at Universities - How to Combine Management and Participation?”, Berlin, 25.-27. 3.2015.
K. Šerman, D. Baèiæ, N. Jakšiæ: ”Correspondence of Sensibilities: Bauhaus and the Interwar Croatian Architecture”, meðunarodni znanstveni simpozij „Hubert Hoffmann. Od Bahausa do Graza” / ”Hubert Hoffmann. Von Bauhaus nach Graz”, Neue Galerie Graz, Universalmuseum Joanneum, Graz, 27.3.2015.
S. Soriæ, B. Bojaniæ Obad Šæitaroci, T. Mariæ: „Redefinicija industrijskog pejsaža Siska”, 6. meðunarodna konferencija o industrijskoj baštini „Èovjek i industrija”, Filozofski fakultet Sveuèilišta u Rijeci, Rijeka, 24.-25.4.2015.
T. Mariæ, B. Bojaniæ: ”Criteria for Developing Transformation Models of Urban Historical Pathways and Roadways”, 1. Winer Doktorand_innensymposium der Architectur, Beè, 7.-8.5.2015.
G. Aras-Gaziæ, J. Peèariæ, A. Vukeliæ: ”Generalization of Jensen’s Inequality and its Converses by Lidstone’s Polynomial and Majorization Theorem”, Applied Mathematics & Approximation TheoryAMAT 2015, TOBB University of Economics and Technology, Ankara, Turska, 28.-31.5.2015.
M. Šimuniæ Buršiæ: ”Problems of vaulting the eastern part of the Gothic cathedral of Zagreb (Croatia)”, 5th International Congress on Construction History, Chicago, 3.-7.6.2015.
T. Mariæ, B. Bojaniæ Obad Šæitaroci: ”Contemporary Planning on the Basis of Historical Pathways, The case study of Zagreb”, Arquitectonics Network: Architecture, Education and Society - Architecture and Knowledge, Universitat Politecnica de Catalunya, 3.-5.6.2015, Barcelona, Španjolska
A. Sopina, B. Bojaniæ Obad Šæitaroci: ”Principles of Zagreb Urban Development - 'Code of Practice' and 'City Themes' throught Historic and Present Photographs”, Contemphoto 15 Visual Culture and Contemporary Photography Conference, Istanbul, 9.6.2015.
M. Šimiæ Horvath, V. Volenec, J. Beban-Brkiæ: ”On the Cyclic Quadrangle in the Isotropic Plane”, Conference on Geometry: Theory and Applications 2015, Kefermarkt, Austrija, 8.-12.6.2015.
T. Oberman, B. Bojaniæ Obad Šæitaroci, K. Jambrošiæ: ”Creating Immersive Soundscapes for Urban Open Spaces”, AESOP 2015 Prague ”Definite Space, Fuzzy Responsability”, Czech Technical University, Prag, 13.-16.7.2015.
D. Baèiæ, A. Braun: ”Public Spaces in Historical Contexts: Croatian Examples in-Between Ambition and Restraint”, RE-Cond ‘15, International Conference on Re-Evaluating Contemporary Designs in Historical Context, Istanbul, Turska, 22.-24.7.2015.
Z. Barišiæ Mareniæ: ”Potentials of Industrial and Technical Cultural Heritage in Croatia, Promoters and Regeneration Projects”, XVIth International TICCIH Congress 2015 ”Industrial Heritage in the Twenty-First Century, New Challenges” uz potporu francuskog ministra kulture i komunikacija, Campus Moulins, Université de Lille-Droit et santé Lille, 6.-11.9.2015.
K. Šerman: ”The (Re)-Awakening of Postmodernist Themes within the Course of a Modernist Tradition”, pozvano uvodno predavanje u okviru konferencije ”East West Central 03: Re-framing Identites: Architecture’s Turn to History, 1970-1990”, u organizaciji Katedre za teoriju i povijest arhitekture ETH Zürich (GTA), ETH Zürich, 10.-12.9.2015.
S. Soriæ, B. Bojaniæ Obad Šæitaroci, T. Mariæ: ”Rethinking Utopia: The Industrial Landscape as a Generator of Urban Change”, 12th conference of the European Architectural Envisioning Association ”Image, Perception and Communication of Heritage”, Lodz University of Technology, Lodz, Poljska, 23.-25.9.2015.
• Preostala javna izlaganja nastavnika Znanstveni simpozij o arhitekturi Borisa Magaša, Velika vijeænica grada Karlovca, 25.10.2014. predavanja:
N. Fabijaniæ: „Duž i poprijeko Magaševih putanja”
Z. Karaè: „Hrvatska graditeljska baština u opusu arhitekta Borisa Magaša”
L. Modrèin: „Triangulirana kvadratura kruga: U potrazi za prostornim slogom arhitekta Borisa Magaša”
Z. Sokol Gojnik: „Sakralna arhitektura akademika Borisa Magaša”
A. Štulhofer: „Sportska arhitektura Borisa Magaša” Radionica „Rešetke nisu prepreke”, Požega, 4-8. 5.2015.
U suradnji s udrugom Roda, Studij dizajna je organizirao i realizirao radionicu participativnog dizajna i socijalne inkluzije u Ženskoj kaznionici Požega. Nastavnice i studentice Studija, aktivistice
udruge Roda i zatvorenice iz Kaznionice su tijekom 5-dnevne radionice zajednièki osmislile i izradile uzorke za 8 proizvoda (s ambalažom i vizualnim komunikacijama) namijenjenih bebama i roditeljima, koji æe se proizvoditi u Kaznionici, a prihod od kojih æe služiti za pokrivanje troškova puta djece i omoguæivanje susreta s majkama koje služe zatvorsku kaznu. Proizvodi nastali na radionici izloženi su i nagraðeni na Danu D 2015. 5. dani zagrebaèke arhitekture, Društvo arhitekata Zagreba, 21.5.2015.
predavanja:
V. Oluiæ: „Arhitektura školskih zgrada u Zagrebu u razdoblju od 1930/40, 1950/60, 1975/80” M. Roth-Èerina: „Arhitektura djeèjih vrtiæa u Zagrebu”
A. Braun: predavanje „Novo u starom - suvremeni primjeri obnove graditeljskog naslijeða” u sklopu Radionice dokumentiranja i interpretiranja graditeljskog naslijeða, Puèko otvoreno uèilište, Senj, 25.9.2014. predavanje „Obnova francuskog paviljona u Zagrebu, V. dani zagrebaèke arhitekture, Gliptoteka, Zagreb, 22.5.2015. predavanje „Problematika obnove graditeljskog naslijeða s aspekta energetske uèinkovitosti: Ivan Vitiæ, stambeni sklop, Laginjina ulica, Zagreb”, Radionica Projekti energetske obnove i revitalizacije kulturne baštine - primjeri dobre prakse, Krapina, 12.6.2015., Zabok, 18.6.2015.
R. Lisac, K. Careva: predavanje ”City Acupuncture in Motovun - new methodologies for public spaces”, City as a monument, Motovun, 13.-23.8.2015. voditelji interdisciplinarne radionice „Akupunktura grada na Špancirfestu”, Varaždin, 26.-30.8.2015.
R. Lisac:
predavanje „Akupunktura grada”, Buduænost ugodnog stanovanja - BUS, udruga SUPEUS, Zagreb, 14.3.2015.
M. Pap:
sudjelovanje na radionici „Dostupno 3D skeniranje i 3D ispis”, Arheološki muzej u Zagrebu, 27.-28.10.2014.
sudjelovanje na radionici „2. otvoreni dani 3D ispisa”, AF Sveuèilišta u Zagrebu, 18.-19.12.2014. M. Smode Cvitanoviæ:
sudjelovanje na radionici „Advent u Zagrebu” u svojstvu mentorice u organizaciji DAZ-a, Turistièke zajednice grada Zagreba i Koncertne direkcije Zagreb,15.-20.10.2014.
sudjelovanje na radionici „Akupunktura grada” u svojstvu mentorice u sklopu Špancirfesta, Varaždin, 26.-29.8.2015.
K. Šerman: predavanje „Viktor Kovaèiæ. Modernost oca moderne hrvatske arhitekture”, u sklopu obilježavanja 140. godišnjice roðenja i 90. godišnjice smrti Viktora Kovaèiæa, Udruženje hrvatskih arhitekata, Zagreb, 18.12.2014. pozvano predavanje „Linije aktualizacije suvremene hrvatske arhitekture” na Arhitektonskom fakultetu Univerziteta u Beogradu, u sklopu ciklusa gostujuæih predavanja ”Architecture, Realism, Utopia”, 5.3.2015. predavanje „Arhitekt Gustav Bohutinsky i Bauhaus”, Muzej suvremene umjetnosti u Zagrebu, 14.7.2015.
R. Vdoviæ: organizator radionice „Dostupno 3D skeniranje i 3D ispis”, Arheološki muzej u Zagrebu, 27.-28.10.2014. predavanje „3D ispis”, sastanak županijskog struènog vijeæa uèitelja tehnièke kulture „Zagreb 1” Grada Zagreba, Zagreb, 28.1.2015. predavanje „3D ispis”, sudionik rasprave, okrugli stol ”Creative Startup”, IPA Operativni program Slovenija-Hrvatska 2007.-2013., Rijeka, 8.5.2015.
predavanje „Digitalna proizvodnja i 3D ispismoguænosti primjene u nastavi vizualnih umj. i dizajna” za nastavnike tehnièke kulture srednjih škola, Škola za umjetnost, dizajn, grafiku i odjeæu Zabok, Zabok, 29.5.2015.
• Preostala javna izlaganja na AF
7. dani pasivne kuæe, meðunarodni struèni skup, 7.-9.11.2014.
1. regionalni: Zagreb, Osijek, Koprivnica, Zadar, Žminj, zajednièki skype, program, predavanja, izložba i struèni obilasci
Predsjednik organizacijskog odbora: Lj. Mišèeviæ predavanje: R. Lisac: ”Campus Living Lab”
Program struènog usavršavanja u podruèju arhitekture pri AF
Održana predavanja:
Staklo i ostakljene konstrukcije u arhitekturi (ZG-12), 16.10.2014.; 28.5.2015.
voditelj: Z. Veršiæ
Digitalna fabrikacija (A-1), 18.-19.12.2014. voditelj: R. Vdoviæ
Urbanizam, koncepti i scenariji prostornog razvoja (U-4), 3.2.2015.
voditelj: S. Pegan
Suvremene modularne konstrukcije (ZG-503), 15.6.2015.
voditelj: M. Šneler
Solar Decathlon predavanje „Iskustva s projekta” o studentskom natjecanju i projektu i iskustvima projektiranja i izgradnje održive kuæe „Membrain”, AF, 422, 21. 10.2014.
Erasmus dan 2015, 317, 26.2.2015. L. Korlaet i Z. Barišiæ Mareniæ: informacije i predstavljanje programa povodom raspisa natjeèaja za studijski boravak u okviru programa Erasmus
iskustva studenata koji su se upravo vratili sa studijskog boravka u inozemstvu
6. zagrebaèki energetski tjedan, 11.-16.5.2015. cjelodnevni seminar „Energetski dan Arhitektonskog i Graðevinskog fakulteta Sveuèilišta u Zagrebu”, AF, Velika vijeænica, 14.5.2015.; otvorenje skupa: B. Koružnjak, dekan AF i Lj. Mišèeviæ; predavanja domaæih i stranih struènjaka na temu energetski uèinkovite i održive arhitekture i drugi ”Ecosandwich” dan o projektu i prvoj implementaciji predgotovljenih ventiliranih fasadnih elemenata za energetski standard pasivne kuæe (A+) od recikliranog agregata koji se provodi u okviru EU programa Eco-innovation struèni seminar „Energetska obnova do faktora 10 i obnovljivi izvori energije”, Tribina Grada Zagreba, Kaptol, 16.5.2015., prezentacija tema: „Napredna energetska obnova - Faktor 10”, „Energetski gotovo nulta gradnja (nZEB)”, „Integrirani sustavi obnovljivih izvora energije” i „Grad Zagreb - PassREg EU projekt” i predavanja na temu najnovijeg statusa zakonodavnog okvira u RH i u EU, o integraciji sustava za uporabu obnovljivih izvora energije u ovojnicu novogradnje i obnove te o završetku EU projekta PassREg.
A. Deliæ, Z. Kapetanoviæ: predavanje „Etiopija - slikom i rijeèju”, AF, 317, 26.11.2014.
R. Vdoviæ: predavanje „Digitalna proizvodnja” na studiju dizajna AF Sveuèilišta u Zagrebu „Digitalna proizvodnja”, 12.11.2014. organizator radionice „2. otvoreni dani 3D ispisa”, udruga Fablab Hrvatska, AF, 18.-19.12.2014.
ZAVOD ZA ARHITEKTURU10
M. Jošiæ, predstojnik
N. Mlinar, tehnièka rukovoditeljica
• Izvedbe u tijeku
I. Juras, N. Mlinar, E. Lokošek (konstrukcija), I. Cetiniæ (instalacije): IV. faza radova za dovršenje obnove Biskupske palaèe, Dubrovnik
V. Mikiæ, Z. Protiæ: Adaptacija i dogradnja zgrade „E” u sklopu Trga pravde za potrebe Kaznenog odjela Opæinskog državnog odvjetništva, Zagreb
Lj. Mišèeviæ: Prva „Eco-Sandwich” kuæa, Koprivnica
• Izvedbeni projekti
D. Dvornik, T. Perakoviæ: Grobna kuæa, Varaždin
Lj. Mišèeviæ: Prva „Eco-sandwich” kuæa, Koprivnica
N. Mlinar:
Izmjene i dopune izvedbenog projekta - prenamjena dijela prostora Biskupske palaèe u Dubrovniku
• Glavni projekti
N. Filipoviæ: Rekonstrukcija (dogradnja) stambene kuæe, Srebrnjak 47, Zagreb
Lj. Mišèeviæ: Prva „Eco-Sandwich” kuæa, Koprivnica
P. Šimetin, I. Tutek: Ureðenje Trga Poljana, Šibenik
• Idejni projekti
N. Filipoviæ: Idejni projekt rekonstrukcije - zatvaranja trijema hotela Dubrovnik, Zagreb
T.S. Franiæ, V. Rister: Idejni projekt trodijelne sportske dvorane, Sveuèilišni kampus Rijeka
V. Kasun: Idejni projekt vrtiæa Pèelica u naselju Višnjik, Zadar
Idejni projekt vrtiæa u naselju Smiljevac, Zadar
B. Koružnjak, G. Domiæ: Specijalna bolnica za medicinsku rehabilitaciju Lipik Idejno arhitektonsko rješenje - analiza moguænosti rekonstrukcije i dogradnje objekta „Fontana” Idejni projekt rekonstrukcije i dogradnje objekta „Fontana” Idejni projekt rekonstrukcije objekta „Narodne kupke”
V. Oluiæ, T. Žarniæ: Idejno rješenje rekonstrukcije proèelja i unutrašnjosti uredske zgrade, Radnièka cesta, Zagreb
P. Šimetin, I. Tutek: Idejni projekt ureðenja Trga Poljana, Šibenik
• Interijer
D. Dvornik, T. Perakoviæ: Projekt unutarnjeg ureðenja Grobne kuæe, Varaždin
B. Koružnjak, G. Domiæ: Projekt unutrašnjeg ureðenja wellness-a hotela Princess, Jastrebarsko
• Studije
H. Auf-Franiæ, M. Bertina: Sveuèilišni kampus Rijeka, Projektni program za izgradnju Centra za translacijska medicinska istraživanja
D. Dvornik, T. Perakoviæ:
Programske smjernice i projektni zadaci strateških projekata Opæine Marija Gorica
N. Fabijaniæ:
Programsko-prostorna studija Magazina soli u gradu Pagu
Programska polazišta strateškog projekta Paromlin, Zagreb
Programska polazišta strateškog projekta Gredelj, Zagreb
Studija moguæeg povezivanja Ulice baruna Filipoviæa i Ulice Ð. Deželiæa, Zagreb
Prijedlog izmjene i dopune projekta Državna cesta D106 prolaz kroz Pag
D. Juraèiæ, G. Žaja:
Projektni program s varijantnim idejnim rješenjima za potrebe ureðenja Poliklinike CZO, Vukovarska 62, Zagreb
V. Kasun:
Projektni program za gradnju nove zgrade Poduzetnièkog inkubatora, Zadar
Studija prostornih moguænosti ureðenja Gradske tržnice, Zadar
N. Mlinar, S. Bašiæ: Koncept prostornog razvoja i razmještaja znanstvenoistraživaèkih sadržaja unutar cjelokupnog kompleksa IRB, Bijenièka cesta 54, Zagreb
G. Poljanec:
Program za provedbu arh.-urb. natjeèaja za izgradnju novog Stomatološkog fakulteta na lokaciji Sjeverni kampus, Zagreb
• Javni natjeèaji
S. Filep, V. Mikiæ, M. Javoroviæ Pehar, N. Muža, I. Ðakoviæ, D. Arsiæ, T. Pelin: 4. nagrada, natjeèaj za izradu idejnog arh.-urb. rješenja za rezidencijalnu graðevinu stambene namjene, Preradoviæeva 11, Zagreb
S. Justiæ: posebno priznanje, natjeèaj za izradu arh.-urb. rješenja interkulturnog programa predškolske osnovne škole „Dunav” te školske sportske dvorane, Vukovar
S. Justiæ, D. Latin: otkup, natjeèaj za idejno arh. rješenje Sportsko-rekreacijskog centra Kineziološkog fakulteta u Zagrebu
• Projekti konstrukcije
M. Haiman: Statièki proraèun za rekonstrukciju i prenamjenu tavana stambene zgrade, Bijenièka ulica 21, Zagreb Natkriveni otvoreni objekt za odmor i gledalište društvenog doma u Brezju, Sveta Nedelja
• Strojarski projekti instalacija
I. Cetiniæ:
Objekt 5 - Mlinica, Ljetnikovac Guèetiæ, Trsteno (VK), glavno/izvedbeni projekt
Objekt 6 - Sanitarije, Ljetnikovac Guèetiæ, Trsteno (VK, V), glavno/izvedbeni projekt
Dvorac Stari grad Lukavec, Velika Gorica (VK, PL), glavno/izvedbeni projekt
Zgrada Žandarmerije, Topusko (VK, GV, PL), idejni projekt
Velika Onofrijeva fontana, Dubrovnik (VK), idejni i glavni projekt
Rekonstrukcija postojeæih objekata u Hotel 3*, T. Brezoveèkog 6 i 8, Zagreb (VK, GHV, PL), glavni projekt
Prva Eco-Sandwich kuæa, Koprivnica (VK, GV, PL), glavni i izvedbeni projekt
ZAVOD ZA URBANIZAM, PROSTORNO PLANIRANJE I PEJSAŽNU ARHITEKTURU11
J. Horvat, predstojnik
• Prostorni planovi
N. Lipovac:
II. Izmjene i dopune PPUO Stupnik, 2015. (s: M. Robina i N. Gradeèki) PPUO Štitar, 2015. (s: M. Robina)
• Studije, idejna rješenja i izvješæa
T. Jukiæ:
Idejna prostorno-programska studija odreðivanja programskih smjernica i sadržaja gradskih projekata - primjer gradskog projekta „Zagrebaèki velesajam” u Zagrebu, 2015. (s: F. Vukiæ, N. Laušin, I. Iviæ, I. Žarko)
D. Krajnik, L. Petroviæ Krajnik: Studija ureðenja groblja na podruèju Grada Jastrebarskog, 2015. (s: I. Štambuk)
M. Obad Šæitaroci:
Studija zaštite i prezentacijskog potencijala arheološkog nalazišta Kuzelin i bliskih arheoloških nalazišta, 2015. (s: M. Rukavina, K. Petriæ, T. Oberman, D. Fofiæ)
• Projekti
J. Horvat:
Glavni i izvedbeni projekt spomen obilježja hrvatskim braniteljima Varaždinske županije, stradalim i nestalim u Domovinskom ratu - Varaždinsko groblje, 2014. (s: B. Mediæ i I. Iviæ)
D. Krajnik, L. Petroviæ Krajnik: Glavni projekt djeèjeg igrališta u perivoju Erdödy u Jastrebarskom, 2015.
Glavni projekt djeèjeg igrališta Vancaševa-Holjevèeva u Jastrebarskom, 2015.
Glavni projekt djeèjeg igrališta u naselju Stankovo u Jastrebarskom, 2015.
ZAVOD ZA ZGRADARSTVO I FIZIKU ZGRADA12
Z. Veršiæ, predstojnik
• Projekti zgrade u odnosu na uštedu toplinske energije i toplinsku zaštitu i Elaborati akustièkih svojstava i zaštite od buke
Z. Veršiæ, M. Binièki, S. Raiè: Rekonstrukcija i dogradnja hotela Mlini, izmjena i dopuna glavnog projekta za ishoðenje rješenja za graðenje (prosinac 2015.)
M. Biluš:
Biskupska palaèa, Dubrovnik, Rekonstrukcijakonstruktivna sanacija i adaptacija, Glavni projekt - izmjene i dopune (rujan-listopad 2014.) Fakultet organizacije i informatike u Varaždinu, k.è.br. 1348/3, k.o. Varaždin (ožujak 2015.)
• Projekti zgrade u odnosu na uštedu toplinske energije
Z. Veršiæ: Ljetnikovac Guèetiæ - gospodarska zgrada, Trsteno (sijeèanj 2015.)
Ljetnikovac Guèetiæ - mlinica, Trsteno (sijeèanj 2015.)
Z. Veršiæ, M. Binièki: Crkva Sv. Juraj na bregu - cinktor, Lopatinec (sijeèanj 2015.)
M. Biluš:
Kompleks studentskog doma Sveuèilišta u Dubrovniku k.è. 1962, k.o. Dubrovnik, Analiza energetskih svojstava zgrade u skladu s novim Pravilnikom o energetskom certficiranju (PEPCZ) i Tehnièkim propisom (TPRUETZZ) za sufinanciranje energetskih poboljšanja nestambenih zgrada, srpanj (2015.)
• Elaborat zaštite od buke za graðevinu
Z. Veršiæ:
Prijedlog sanacije meðukatne konstrukcije - strop trgovine, Billa, Špansko, Odvojak Ul. Pavlenski put, Zagreb (rujan 2015.)
• Projekt energetske obnove proèelja
D. Mandiæ, D. Biluš, M. Biluš: Stambene zgrade, Sesvete, Trg Lovre Mataèiæa 8, 9 i 10, Glavni projekt energetske obnove proèelja višestambenih zgrada - arhitektonski projekt (srpanj 2015.)
• Graðevinski projekti - Projekti nosive konstrukcije
J. Galiæ:
Ekspertiza sanacije Orlandovog stupa u Dubrovniku (Naruèitelj Zavod za obnovu Dubrovnika), prosinac 2014.
Rješenje sanacije èeliène konstrukcije zgrade Facebook u Švedskoj (Naruèitelj tvrtka Emerson iz Zagreba), prosinac 2014.
Analiza nosive konstrukcije kompleksa Križaniæ Turanj u Turnju, veljaèa 2015. Glavni projekt konstrukcije Sportske dvorane u Rijeci (suradnja s tvrtkom Ivicom Consulting d.o.o.), svibanj 2015.
Idejni projekt konstrukcije Garaže Poljane u Šibeniku, srpanj 2015.
U ZAGREBU13
A. Braun, predstojnik
M. Cvitanoviæ i T. Vidoviæ, struèni suradnici
• Izvedbe
Francuski paviljon u sklopu Studentskog centra u Zagrebu, obnova i rekonstrukcija, 2009.-2014.
Adaptacije sjevernog krila Franjevaèkog samostana na Ksaveru, Zagreb, 2014.-2015.
Stambeno-poslovna zgrada, Gunduliæeva 31, Zagreb, obnova proèelja i krova, 2015.
• Projekti obnove povijesnih graðevina Idejni i izvedbeni projekt adaptacije kuæe èasnih sestara u sklopu Franjevaèkog samostana na Ksaveru, Zagreb, 2014.-2015.
Idejni projekt obnove i rekonstukcije kuæe Bartoliæ-Paspa, Jurjevska 16, Zagreb, 2015.
• Konzervatorski elaborati
Konzervatorski elaborat Vile Rusko, Dubrovnik, 2014.-2015.
Konzervatorski elaborat sklopa Križaniæ Turnja, Turanj pokraj Karlovca, 2014.-2015.
Konzervatorski elaborat središnje zgrade Industrijsko-rudarskog sklopa Pijacal, Podlabin, 2015.
• Arhitektonske snimke postojeæeg stanja Kuæe èasnih sestara u sklopu Franjevaèkog samostana na Ksaveru, Zagreb, 2014.-2015.
Središnja zgrada industrijsko-rudarskog sklopa Pijacal, Podlabin, 2015.
• Studije A. Braun:
suradnik u izradi studije Revitalizacija i energetska obnova Donjeg grada, voditelj: Regionalna energetska agencija Sjeverozapadne Hrvatske, Zagreb
PRILOZI
NAGRADE
• Nagrade nastavnika
Godišnje nagrade Udruženja hrvatskih arhitekata i otvorena izložba ostvarenja hrvatskih arhitekata u 2014. godini, Francuski paviljon, Studentski centar,
Zagreb, 20.-30.1.2015. (struèni savjet UHA-e: B. Fioliæ, V. Duplanèiæ, M. Vitkoviæ, M. Tadej Crnkoviæ, N. Škariæ, J. Velniæ i Ž. Golubiæ):
D. Vlahoviæ: nagrada „Viktor Kovaèiæ” za životno djelo
P. Miškoviæ i V. Rister: nagrada „Drago Galiæ” za najuspješnije ostvarenje na podruèju stambene arhitekture 2014. godine za obiteljsku kuæu, Kvarnerska ulica 2D, Rijeka; suradnici: I. Bakiæ, N. Brlek, A. Martinèiæ Vareško, P. Žiniæ; fizika zgrada i detalji: M. Biluš; konstrukcija: Z. Sabljak
N. Fabijaniæ: nagrada „Bernardo Bernardi” za najuspješnije ostvarenje na podruèju oblikovanja i unutrašnjeg ureðenja za 2014. godinu za Arheološki park Principij, Stari grad, Rijeka; suradnici: I. faza: V. Šoiæ, B. Kruniæ; II. faza: Ž. Pavloviæ; 3D: D. Pavloviæ
K. Šerman: nagrada „Neven Šegviæ” za publicistièki, kritièki, znanstvenoistraživaèki i teorijski rad na podruèju arhitekture za 2014. godinu za koncept hrvatskog nastupa na 14. Venecijanskom bijenalu arhitekture
I. Crnkoviæ: nagrada za životno djelo „Nagrada Vladimir Nazor”, za najbolje umjetnièko ostvarenje u RH za 2014. godinu na podruèju arhitekture i urbanizma, 28.5.2015.
N. Lipovac: državna godišnja nagrada za popularizaciju i promidžbu znanosti, 28.9.2015.
• Nagraðeni natjeèajni radovi nastavnika
V. Duplanèiæ: 3. nagrada, arh.-urb. natjeèaj za izradu idejnog rješenja graðevine javne i društvene namjeneGimnazije i ekonomske škole Benedikta Kotruljeviæa u Mikuliæima, Zagreb, listopad 2014. 5. nagrada, natjeèaj za izradu idejnog urbanistièko-arhitektonskog rješenja Pojedinaènog zahvata P11 u Splitu, srpanj 2015.
L. Prpiæ, T. Krušec, L. Krušec, V. Kurinèiè, J. Nemec: 4. nagrada, natjeèaj za idejno arh. rješenje Prirodoslovno-matematièkog fakulteta - izgradnja kompleksa: Biološkog, Geografskog i Geološkog odsjeka na lokaciji Horvatovac, Kampus Sjever, Sveuèilšta u Zagrebu, studeni 2014.
A. Kocsis, M. Binièki:
1. nagrada, natjeèaj za izradu arh.-urb. rješenja zdravstveno-turistièkog centra u Biogradu, kolovoz-prosinac 2014.
L. Prpiæ, T. Krušec, L. Krušec, V. Kurinèiè, J. Nemec, A. Kuèan:
4. nagrada, arh.-urb. natjeèaj za idejno rješenje Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta na lokaciji Zmajevac 5, Kampus Sjever, Sveuèilšta u Zagrebu, prosinac 2014.
M. Roth-Èerina, T. Èerina, N. Vlahoviæ:
3. nagrada, arh.-urb. natjeèaj za idejno rješenje Zdravstvenog centra u Biogradu, prosinac 2014. otkup, arh.-urb. natjeèaj za idejno rješenje Sportsko-rekreacijskog centra Kineziološkog fakulteta u Zagrebu, prosinac 2014.
L. Prpiæ, T. Krušec, L. Krušec, V. Kurinèiè, J. Nemec, A. Kuèan, L. Javornik:
1. nagrada, arh.-urb. natjeèaj za idejno rješenje nove zgrade Centra za posjetitelje „Centar pavlina” u Lepoglavi, ožujak 2015.
L. Prpiæ, T. Krušec, L. Krušec, V. Kurinèiè, A. Kuèan, L. Javornik:
2. nagrada, arh.-urb. natjeèaj za idejno rješenje ureðenja središta naselja sa zgradom multimedijalnog centra u Matuljima, travanj 2015.
• Natjeèaji - sudjelovanje u ocjenjivaèkom sudu
B. Koružnjak:
èlan žirija na urb.-arh. natjeèaju za Farmaceutsko-biokemijski fakultet Sveuèilišta u Zagrebu, prosinac 2014.
èlan žirija arh. natjeèaja za novi kampus Sveuèilišta u Zadru na prostoru bivše vojarne Franka Lisice, lipanj-rujan 2015.
L. Prpiæ:
zamjenica èlana Ocjenjivaèkog suda javnog opæeg i pozivnog natjeèaja za izradu idejnog arh.-urb. rješenja rezidencijalne graðevine stambene namjene, Preradoviæeva 11 u Zagrebu, travanj-lipanj 2015.
M. Roth-Èerina: predsjednica Ocjenjivaèkog suda Natjeèaja za izradu idejnog arhitektonsko-urbanistièkog rješenja za novu zgradu Centra za posjetitelje „Centar pavlina” Lepoglava, prosinac 2014.-veljaèa 2015. zamjenica èlana Ocjenjivaèkog suda na Natjeèaju za izradu idejnog arhitektonsko-urbanistièkog rješenja Interkulturnog programa predškole i osnovne škole ‘Dunav’ te školske sportske dvorane u Vukovaru, srpanj-rujan 2015.
Natjeèaj za izradu idejnog arh. rješenja sportsko-edukacijskog centra Kineziološkog fakulteta na podruèju zapadnog kampusa za potrebe sastavnice Sveuèilišta u Zagrebu (KIF-a), listopad-prosinac 2014.:
I. Franiæ, predsjednik ocjenjivaèkog suda, B. Baletiæ i L. Modrèin, èlanovi ocjenjivaèkog suda, M. Bertina, zamjenica èlana ocjenjivaèkog suda, K. Careva, tajnica
• Nagrade studenata arhitekture
Dobitnici Rektorove nagrade za ak. god. 2014./15. - tehnièko podruèje:
Mia Andraševiæ: Bazenski centar Peæine
Ella Cahunek: Idejni projekt osnovne škole Stupnik
Hrvoje Magdiæ: Afirmacija sklopa Nuštarskog dvorca u naselje
Monika Prinèiæ: Sportski centar Peæine, Rijeka Sveèana dodjela Rektorovih nagrada održana je na Sveuèilištu u Zagrebu 18.6.2015.
Priznanje dekana AF najboljim diplomantima u ak. god. 2014./15.
Mateja Mikuliæ: za najbolje ocijenjeni diplomski rad i najbolji ukupan uspjeh na diplomskom studiju u zimskom diplomskom roku
Ivan Vukojeviæ: posebno priznanje za izvrstan postignuti uspjeh i prosjek ocjena na diplomskom studiju
Nagrade studija dizajna ak. god. 2013./14.* Preddiplomski studij
Industrijski dizajn
Tamara Petruša: Kuhinja Frames / Dizajn za potrebe prozvoðaèa kuhinja Knapiæ
Mentor: M. Orešiæ, asistentica: A. Hercog
Vizualne komunikacije
Klasja Habjan: (od) blok (iraj) / Samoinicirani projekt za crtanje, pisanje i istraživanje
Mentor: N. Dogan, asistentica: R. Kajp Diplomski studij
Industrijski dizajn
Luka Jelaska: Monoskija / Inkluzivni dizajn za invalide
Mentor: M. Orešiæ, mentor teorijskog istraživanja: F. Vukiæ, asistenti: I. Fabrio, S. Bencetiæ, V. Kasap Vizualne komunikacije
Andrija Mudniæ: Tonpoton / Didaktièka glazbena aplikacija
Mentor: I. Doroghy, mentor teorijskog istraživanja: F. Vukiæ, asistent: T. Vlainiæ
IZLOŽBE
• Izložbe na AF ”Piccole utopie / Male utopije”, AF, ulazni hol, 20. 11.2014. otvorenje izložbe i uvodna rijeè: B. Koružnjak, dekan AF i Maria Sica, direktorica Talijanskog instituta za kulturu, u suradnji s Instituto Italiano di Cultura / Talijanski institut za kulturu i AF „Zeleni svinènik 2014. Zbornice za prostor i arhitekturu Slovenije”, AF, ulazni hol, 14.5.2015. izložba u okviru 6. zagrebaèkog energetskog tjedna (11.-16.5.2015.), uvodna rijeè: Petra Ostanek, O+P>A, Ljubljana „Meðunarodni studentski natjeèaj Saint GobainIsover, Astana”, AF, 3. kat, 14.-30.5.2015. izložba radova meðunarodnog studentskog natjeèaja Saint Gobain, Isover, Astana, Kazahstan, uvodna rijeè: Mirsad Begoviæ, direktor Saint Gobain Isover Hrvatska i Alenka Deliæ, predsjednica Ocjenivaèkog suda
• Izložbe radova nastavnika
V. Duplanèiæ: „5 godina: nagraðeni radovi 2009.-2013.”, AF, Zagreb, 8.-18.12.2014.
G. Žaja: „Zgrade za zdravstvo i socijalnu skrb, Gordana Žaja: realizacije, projekti, natjeèaji, 1994.-2014”, AF, nastavnièki trakt 3. kat, 8.-18.12.2014.
K. Ivanišin: „Projekti / Projects 2004-2014”, AF, Zagreb, 30.12.2014.-15.1.2015.
K. Careva, R. Lisac: plakati i video „Akupunktura grada”, Summit kreativnih i kulturnih industrija, Muzej suvremene umjetnosti, Zagreb, 21.-22.5.2015.
• Sudjelovanje na meðunarodnim izložbama L. Prpiæ, M. Bernfest: ”Continuity of modernity: fragments of Croatian architecture from Modernism to 2010” / „Kontinuitet modernosti: fragmenti hrvatske arhitekture od modernizma do 2010.”, Vaduz (travanj-svibanj 2015.), Zagreb (srpanj-rujan 2015.), koncept izložbe: Adolph Stiller, Vera Grimmer, Tadej Glažar, Maroje Mrduljaš, Andrija Rusan
M. Geng, L. Prpiæ: „Piranski dani arhitekture”, Piran, Slovenija (studeni-prosinac 2014.)
Meðunarodna studentska izložba za studentsku Nagradu Piranesi 2014. na kojoj sudjeluju arhitektonski fakulteti iz Ljubljane, Maribora, Graza, Beèa, Trsta, Pescare, Splita i Zagreba. Za izložbu 2014. selektirani su:
Maja Cindriæ, Tin Èop: multimedijalna prezentacija projekta ”Living organism” / „Živi organizam” za Croatia Expo 2015 - paviljon RH na Expo Milano 2015., mentorica: L. Prpiæ
Iva Martinis: Plivaèki bazen / gradska niša / stambeni niz - potporni zid klizišta Grmošèica, Ilica 350, Zagreb, mentor: P. Miškoviæ
Pero Vukoviæ: Arhitektonsko-urbanistièko rješenje prostora bivše vojarne uz Viteziæevu ulicu u Zagrebu / „središte susjedstva”, mentor: T. Žarniæ
• Oblikovanje izložaba i muzejskih postava
J. Jerkoviæ, M. Lozo, T. Mariæ, N. Zimonjiæ: izložba „Re:Public Izložba” bazirana na studentskim radovima radionice „Zagreb Rooms”, koja se održala od 21.-26.7.2014. uz postprodukcijski rad urednièkog tima te autora tekstova, Francuski paviljon, Zagreb, 11.-19.6.2015. Urednici kataloga: Marija Blagojeviæ, Josip Jerkoviæ, Marta Lozo, Tamara Mariæ, Guillaume Othenin-Gi-
rard, Noelle Paulson, Luka Piškorec, Philip Shelly, Nemanja Zimonjiæ
Autori crteža: Irvin L Ahatoviæ, Irena Bakiæ, Eugen Èaniæ, Nikola Kašiæ, Mia Kos, Roman Krajcarz, Marina Krèaliæ, Tamara Lukiæ, Matija Romiæ, Dora Sipina, Ivana Slavniæ, Frane Stanèiæ, Ivana Stanèiæ, Mirna Udovèiæ
Autori tekstova: Emma Jones, Ivan Himanen, Michael Hirschbichler, Paniz Musawi, Darko Šeparoviæ, Saša Šimpraga, Alen Žuniæ
K. Šerman, D. Baèiæ, N. Jakšiæ: autori izložbene dionice o arhitektu Gustavu Bohutinskom u sklopu izložbe „Bauhaus: umrežavanje ideja i prakse (BAUNET)”, Muzej suvremene umjetnosti u Zagrebu, 9.5.-26.7.2015.
R. Vdoviæ: 3D noæ (3D animacija - 3D ispis - hologramski prikaz), Noæ muzeja 2015.; Arheološki muzej u Zagrebu, 30.1.2015.
• Izložbe studentskih radova
Kabinet za Arhitektonske konstrukcije, fiziku zgrade, materijale i tehnologiju graðenja Kolegij Tehnièki studio, voditelj: Z. Veršiæ „Polivalentni paviljon”, izložba studentskih radova IV. sem., ak. god. 2014./15., nastavnièki hodnik 2. kata AF, lipanj-rujan 2015. Kolegij Radionica 3, Radionica arhitektonskih konstrukcija i održivog graðenja, voditelji: M. Biluš, S. Begoviæ
izložba i prezentacija studentskih radova Radionice 3 „Drveni modularni apartman”, AF, 413, 21.22.1.2015.
Kabinet za pejsažnu arhitekturu i povijest urbanizma Kolegij Perivojno oblikovanje
izložba studentskih radova ak. god. 2013./14., 3. kat, zimski semestar (listopad-prosinac 2014.)
izložba studentskih radova ak. god. 2014./15. u organizaciji studenata arhitekture, vanjski prostor AF (19.7.2015.)
Kolegij Studio 1 izložba selekcije radova ak. god. i proglašenje „Kuæe godine” po odabiru emeritusa prof. dr.sc. N. Filipoviæa i dodjela nagrade, 3.2.2015. Izložbe radova studenata Studija dizajna Kolegij Industrijski dizajn
”Gardening”, izložba na temu pribor i alati za vrtlarenje u galeriji „Bernardo Bernardi”, Zagreb, 17.12.2014.-30.1.2015.; galerija Centra za kulturu, Vrbovec, 6.- 20.5.2015. Organizator i postavljaè: M. Orešiæ „Dizajner i Obr(a)t”, kolegij Industrijski dizajn na temu novi život odbaèenih predmeta u galeriji „Bernardo Bernardi”, Zagreb, 24.4.-15.5.2015. Organizator i postavljaè: Z. Kapetanoviæ sudjelovanje studenata dizajna na meðunarodnom festivalu Mikser, Beograd, 3.-7.7.2015. Organizator: HDD
Kolegij Vizualne komunikacije izložba u galeriji Studija dizajna, Zagreb, 15.5.15.9.2015. Organizator i postavljaè: N. Dogan Kolegiji Industrijski dizajn i Vizualne komunikacije izložba na Tjednu dizajna, galerija Lauba, Zagreb, 8.-16.5.2015. Organizator i postavljaè: M. Orešiæ izložba na 1. Sammitu kreativnih i kulturnih industrija, MSU, Zagreb, 21.-22.5.2015. Organizator i postavljaè: Mladen Orešiæ
Kolegiji Industrijsko oblikovanje, Vizualne komunikacije, Tipografija, Interaktivni mediji, Fotografija, Grafièke tehnike i Ilustracija
izložba na 6. meðunarodnom festivalu dizajna „DanD”, Zagreb, 3.-5.7.2015. Organizatori: nositelji kolegija, postavljaèi: grupa studenata
• Promocija struke
19. smotra Sveuèilišta u Zagrebu, Francuski paviljon, Studentski centar u Zagrebu, Savska 25, 14.15.11.2014.
Sportska udruga Arhitektonskog fakulteta 5. revijalna košarkaška utakmica studenata i nastavnika AF, dvorana Martinovka, 12.12.2014. 5. Dani zagrebaèke arhitekture „Zagreb - grad društvenog standarda”, 21.-23.5.2015.
Programski odbor: L. Korlaet (voditelj), Z. Barišiæ Mareniæ
Promocija Studija dizajna
prezentacija Studija dizajna na Tjednu dizajna, galerija Lauba, Zagreb, 14.5.2015. Tamara Petruša, Luka Jelaska i Klasja Habjan: studenti prezentatori, dobitnici Nagrade studija dizajna za 2014. godinu Arhitekturijada 2015. informativno predavanje o sudjelovanju na Arhitekturijadi 2015. u organizaciji Studentskog zbora AF i Sportske udruge AF, 317, 6.3.2015.
MEÐUNARODNA SURADNJA
• Gostovanja nastavnika
Ruben Arevshatyan, umjetnik i teoretièar, Erevan, Armenija predavanje ”Conflicting Modernities” u organizaciji: Slobodne veze, Spaces & Motel Trogir Podrška, Ministarstvo kulture RH, AF, 317, 11.11.2014. Matteo Scagnol, arhitekt iz Bolzana predavanje „Innesti / Prožimanja” nakon otvorenja izložbe „Piccole utopie / Male utopije”, AF, Velika predavaonica, 17.3.2015.
Prof. dr. Aleš Vodopivec: predavanje „Je li suvremeni stan izraz stvarnih potreba?”, AF, Velika predavaonica, 17.3.2015.
Mathias Klotz, èileanski arhitekt predavanje ”Poetic of boxes” u suradnji s èasopisom tj. kuæom arhitekture „Oris”, AF, Velika predavaonica, 27.3.2015.
Kohki Hiranuma, japanski arhitekt predavanje „Struktura misli” u suradnji s èasopisom tj. kuæom arhitekture „Oris”, AF, Velika predavaonica, 16.4.2015.
Hironaka Ogawa, japanski arhitekt predstavljanje svog opusa, AF, Velika predavaonica, 25.9.2015.
• Meðunarodne razmjene i projekti Meðunarodna suradnja AF u okviru europskog programa Erasmus+ i drugih programa14
Ured za meðunarodnu suradnju AF: Z. Barišiæ Mareniæ, ECTS koordinatorica AF, i L. Korlaet 20 sklopljenih bilateralnih Erasmus+sporazuma s europskim sveuèilištima:
1. Technische Universität Graz / Tehnièko Sveuèilište Graz, Austrija
2. Kunstuniversitaet Linz / Sveuèilište za umjetnost, Linz, Austrija
3. Universitet Po Architectura, Stroitelstvo i Geodesia, Sofia / Tehnièko Sveuèilište Sofija, Bugarska
4. Vysoké Ucení Technické v Brne - Arhitektura / Tehnièko Sveuèilište Brno, Èeška Republika
5. Technische Universität Carolo-Wilhelmina Braunschweig / Tehnièko Sveuèilište Carolo-Wilhelmina, Braunschweig, Njemaèka
6. Technische Universität München / Tehnièko Sveuèilište München, Njemaèka
7. Universidad Politécnica de Madrid, Escuela Tecnica Superior de Arquitectura de Madrid / Tehnièko Sveuèilište Madrid, Španjolska
8. Université de Paris-la-Villette / Arhitektonski fakultet, Paris La Villette, Francuska
9. Szent István Egyetem, Budapest / Sveuèilište Szent István, Budimpešta, Maðarska
10. Università di Camerino / Sveuèilište u Camerinu, Camerino, Italija
11. Università degli Studi ”G. d’Annunzio”, Chieti / Sveuèilište ”G. d’Annunzio”, Chieti, Italija
12. Politecnico di Milano / Tehnièko Sveuèilište Milano, Italija
13. Università IUAV di Venezia / Sveuèilište IUAV, Venecija, Italija
14. Rzeszów University of Technology / Rzeszów sveuèilište tehnologije, Poljska
15. University of Ecology and Management, Warsaw / Sveuèilište ekologije i menadžmenta, Varšava, Poljska
16. Universidade de Lisboa Faculty of Architecture / Sveuèilište u Lisabonu, Arhitektonski fakultet, Lisabon, Portugal
17. Univerza v Ljubljani / Sveuèilište u Ljubljani, Slovenija
18. TOBB University of Economics and Technology, Ankara / TOBB Sveuèilište ekologije i tehnologije, Ankara, Turska
19. University of Strathclyde, Glasgow / Sveuèilište Strathclyde, Glasgow, UK
20. Universidad Del País Vasco / Euskal Herriko Unibertsitatea (UPV/EHU),/ University of the Basque Country, Escuela Técnica Superior de Arquitectura / Higher Technical School of Architecture / Bilbao, Španjolska
Akademska mobilnost nastavnika: dolazna mobilnost sa stranog sveuèilišta (Erasmus+, Staf Mobility for Teaching) 2014./15.: prof. Aleš Vodopivec s: AF, Sveuèilište u Ljubljani (Univerza v Ljubljani ), Slovenija, 17.3.2015. asist. Andrej Mahoviè i asist. Tomaž Berèiè s: AF, Sveuèilište u Ljubljani (Univerza v Ljubljani), Slovenija, 20.-26.9.2015.
Akademska mobilnost studenata: studijski boravak, studenti sa stranih sveuèilišta (Erasmus+, Basileus, CEEPUS programi) koji su studirali na AF 2014./15.:
Gregoire Simonin (Paris-la-Villette)
Natalija Katiæ (TU München)
Cristina Herrero Munoz (Universidad Politécnica de Madrid)
Antonella Patetta, Ariana Cavallo (Università degli Studi ‘G. d’Annunzio’, Chieti)
Vilotiæ Nebojša (Fakultet Tehnièkih nauka, Novi Sad)
Boris Stoimenov (Universitet Po Architectura, Stroitelstvo i Geodesia, Sofia) studenti AF koji su u okviru programa Erasmus+ studirali na stranim sveuèilištima 2014./15.
Tihana Buljan (Ecole Nationale d’Architecture de Paris-La-Vilette)
Petra Kolarec, Petra Korpar (TU Graz)
Iva Birin, Dora Kordiæ (Universita degli Studi ”G. d’Annunzio”, Chieti)
Luka-Ante Sariæ, Sven Dupliæ (Vysoke Uceni Technické v Brne)
Ivana Koretiæ, Ana Bjeliæ (Universidad Politécnica de Madrid)
Tamara Šebetovsky, Karla Sršen, Bruna Stipanièiæ, Tomi Šoletiæ (TU Carolo-Wilhelmina zu Braunschweig)
Mirta Rusan (Univerza v Ljubljani)
struèna praksa, Erasmus+, 2014./15.: Pietro Biluš (de Architekten CIE, Amsterdam)
Marija Burum, Aleksandar Celoviæ (Campos Costa Arquitectos, Lisabon)
Denis Grubišiæ, Marina Krèaliæ (gbp Generalplanung GmbH&Co. KG, Berlin)
Ivan Haiman (Bruzkuz Batek Architekten Partnerschaft, Berlin)
Neva Horvat (Atelier Zündel Cristea, Pariz)
Barbara Horvatiæ (AIR Architectures lngénieries Recherches, Pariz)
Martina Japunèiæ (Cruz y Ortiz Arquitectos, Sevilla)
Hana Kovaè (Neutelings Riedijk, Rotterdam)
Linda Mavar (Architects Collective ZT-GmbH, Beè)
Denis Ognjanovac (HS Architekten, Berlin)
Matea Senjak (ECDM Architectes, Pariz)
Krešimir Petric (MATTER Büro für Architektur und Städtebau, Berlin)
Iva Madjanoviæ (HoG Architektur ZT GmbH, Graz)
D. Andriæ: polaznik meðunarodne radionice Žive Konstrukcije, International Workshop Live Constructions, Predavalnica Pleènikovo razstavišèe, Univerza v Mariboru, Maribor, 16.-19.6.2015.
B. Baletiæ: sudjelovanje na radionici s predavanjem ”A Knowledge base for sustainable Campus Design and Management”, Nordic Sustainable Campus Network Workshop, Gothenburg, 20.-21.5.2015. sudjelovanje na radionici 9th annual conference, co-hosted by the International Sustainable Campus Network (ISCN) and The University of Hong Kong, 17.-19.6.2015.
Z. Barišiæ Mareniæ: struèni obilazak Zagreba za gostujuæe nastavnike radionice „Prostori uèenja u tranziciji, tipologija za zdrave prostore uèenja”, u organizaciji Škole narodnog zdravlja i AF, Zagreb, 23.-26.10.2014. akademska mobilnost nastavnika Sveuèilišta u Zagrebu, Oxford Brookes University, School of Architecture, nastavak suradnje u nastavi na temi zagrebaèke industrijske baštine, 15.-22.5.2015.
Z. Barišiæ Mareniæ, L. Korlaet: struèno vodstvo „Arhitektura Zagreba” studenata s Fakultät für Architektur, KIT Karlruhe Institut für Technologie, zimski semestar 2014./15. Entwurf Master: Deutsche Schule Zagreb, 24.-25.10.2014.
B. Bojaniæ Obad Šæitaroci, A. Mrða: gostovanje na Departamento de Urbanisticay Ordenacion del Territorio Escuela Tecnica Superior de Arquitectura, Universidad Politécnica de Madrid (UPM), Master Universitario en Planeamiento y Ordenacion del Territorio, Madrid, 21.-25.9.2015. Gostovanje je dio sveuèilišnih potpora istraživanju pod nazivom Emanacija urbanog pejsaža, te istraživaèkog projekta Heritage Urbanism / Urbanizam naslijeða financiran od Hrvatske zaklade za znanost. - predavanja održana 23.9.2015.:
B. Bojaniæ Obad Šæitaroci: ”Urbanscape Emanation”
A. Mrða: ”Environmental Issues in Tourism Planning”
B. Koružnjak: èlan meðunarodne ispitne komisije na obrani diplomskih radova, ‘‘ION MINCU‘‘ University of Architecture and Urbanism, Bukurešt, Rumunjska, 7.-11.7.2015.*
predavanje ”Zagreb - An Integrated City, Urban Planning and Architectural Study for Development of Space between Dr. Franjo Tuðman Square and Krešimir Æosiæ Square”, meðunarodna ljetna škola Motovun 2015. - Tradition, Creativity and Sustainability - Above/Underground Interpolation, 7.8. 2015.
predavanja Univerzitet Crne Gore, Arhitektonski fakultet, Podgorica, 15.5.2015.: „Polivalentnost - energetska uèinkovitost sportskih dvorana na primjerima arena i malih dvorana” „Razvoj mreže sportske infrastrukture u Hrvatskoj (na primjeru Zagreba)”
R. Lisac:
predavanja „Akupunktura grada i Zagreb za mene” i ”Energy Cities EU”, moderator diskusije s èlanovima AF, u sklopu studijskog obilaska europskih partnera asocijacije Energy Cities unutar europskog 7FP projekta POCACITO, susret s voditeljima projekta Akupunktura grada i Zagreb za mene.
Centralna tema susreta su metode, projekti i iskustva za niskougljièni razvoj gradova, AF, 422, 16.6.2015.
L. Petroviæ Krajnik: pozvano predavanje ”Urban Planning Workshop and the Concept of Sustainability” na meðunarodnoj radionici ”Urban Planning Workshop and the Concept of Sustainability”, Faculty of Civic and Geodetic Engineering, University of Ljubljana, Ljubljana, 14.5.2015.
M. Šimuniæ Buršiæ: organizacija meðunarodne radionice i okruglog stola ”Innovative Information and Communication Technologies in Material Cultural Heritage” i voditeljica sekcije ”Contribution of Information and Communications Technology in Promotion of Cultural Heritage”, Hotel International, Zagreb, 15.12. 2014. Na radionici su sudjelovali: L. Miguel Girao, S. Baardsen, Z. Žagar, I. Radiæ Rossi i profesori AF: Lj. Mišèeviæ i A. Deliæ sudjelovanje na meðunarodnoj arhitektonskoj radionici International Design Workshop ”Restarting from Bacchus and Dyonysus with the help of Oyamatsumi” kao jedan od predavaèa i mentora, u organizaciji Arhitektonskog fakulteta Politecnico di Milano, Dipartimento di Architettura e Studi Urbani, pod vodstvom doc. dr. Luce M.F. Fabrisa, Casarsa della Delizia, Italija, 31.8.-12.9.2015. predavanja in situ:
”Reading the stones of Venice”, Venecija, 6.9.2015. ”Discovering Pordenone through its historical architecture”, Pordenone, 8.9.2015.
”A little masterpiece from the Late Middle Ages, the Glisiut in Casarsa”, Casarsa della Delizia, 9.9. 2015.
K. Šerman:
èlanica programskog i organizacijskog odbora meðunarodnog znanstvenog simpozija „Arhitekturna zgodovina: arhitektura in politika”, u organizaciji Filozofskog fakulteta Sveuèilišta u Ljubljani, Ljubljana 28.-29.11.2014.
K. Šerman, D. Baèiæ, N. Jakšiæ, I. Ekštajn: istraživaèi u sklopu meðunarodnog istraživaèkog i izložbenog projekta „Bauhaus: Networking of Ideas and Practice (BAUNET)” pod vodstvom Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu, provode dionicu istraživanja o arhitektu Gustavu Bohutinskom, hrvatskom studentu arhitekture na Bauhausu, 2013.-2015.
K. Šmit, S. Gašparoviæ, L. Petroviæ Krajnik: voditelji radionice „Razvojni potenciali podeželskih obmoèij in celovita prenova vasi”, Faculty of
Civic and Geodetic Engineering, University of Ljubljana, Ljubljana, travanj 2015. Studenti s AF Zagreb: Lara Brmboliæ, Irena Markoviæ, Mateja Nosil, Ana Oršièek, Ana Pljušèec, Valentina Štivièiæ
R.Vdoviæ:
sudjelovanje na radionici ”Parametric design”, Barcelona, 28.10.-1.11.2014. sudjelovanje na radionici ”Structural light 3D scanning”, Koblenz, Njemaèka, 22.-26.4.2015. predavanje ”Digital Fabrication Basics - 3D Scanning and 3D Printing” i sudjelovanje na meðunarodnoj radionici ”Live Constructions”, Sveuèilište u Mariboru, 15.-19.6.2015.
• Struèna putovanja u inozemstvo B. Bojaniæ Obad Šæitaroci, A. Mrða: putovanje i obilazak Madrida 21.-25.5.2015. i Segovie 24.5.2015. u svrhu istraživaèkog projekta Heritage Urbanism / Urbanizam naslijeða, istraživaèke teme T13 - Javni prostori povezivanja grada - kultura šetanja i kretanja (Mariæ, Bojaniæ) i T6Kulturno naslijeðe otoka kao nositelj gospodarskog i turistièkog razvoja (Mrða, Bojaniæ)
T. Mariæ: putovanje i obilazak Barcelone 1.-6.6.2015. i Montserrata 2.6.2015. u svrhu istraživaèkog projekta Heritage Urbanism / Urbanizam naslijeða, istraživaèke teme T13 - Javni prostori povezivanja grada - kultura šetanja i kretanja (Mariæ, Bojaniæ)
L. Prpiæ: struèno putovanje u Milano, posjet Svjetskoj izložbi EXPO Milano 2015., rujan 2015.
JAVNA DJELATNOST I FUNKCIJE NASTAVNIKA IZVAN FAKULTETA
• Sudjelovanje na drugim fakultetima Sveuèilišta u Zagrebu Preddiplomski studij Šumarski fakultet, smjer „Urbano šumarstvo, zaštita prirode i okoliša”:
M. Obad Šæitaroci: kolegij „Povijest perivojne arhitekture”, 1. godina, I. sem., satnica 15+30; nastavu izvode: M. Obad Šæitaraoci, T. Oberman, M. Rukavina
I. Mlinar: kolegij „Uvod u urbanizam”, 1. godina, II. sem., satnica 15+15
S. Justiæ: kolegij „Kultura vizualne misli”, 1. godina, II. sem., satnica 0+30; nastavu izvode: S. Justiæ, I. Tutek, A.M. Bakiæ, R. Pavloviæ D. Krajnik: kolegij „Pejsažno oblikovanje i planiranje”, 2. godina, I. sem., satnica 15+15
K. Šmit: kolegij „Uvod u prostorno planiranje”, 3. godina, VI. sem., satnica 30+15; nastavu izvode: K. Šmit, L. Petroviæ Krajnik
Agronomski fakultet, smjer „Krajobrazna arhitektura”:
R. Waldgoni: kolegij „Crtanje I”, 1. godina, I. sem., satnica 8+48+4; nastavu izvode: R. Waldgoni, R. Pavloviæ
R. Waldgoni: kolegij „Crtanje II”, 1. godina, II. sem., satnica 8+48+4; nastavu izvode: R. Waldgoni, I. Tutek, A.M. Bakiæ
R. Waldgoni: kolegij „Likovna analiza i plastièno oblikovanje”, 2. godina, III. sem., satnica 8+48+4; nastavu izvode: R. Waldgoni, R. Pavloviæ Akademija likovnih umjetnosti, smjer „Kiparstvo”: R. Waldgoni, S. Justiæ: kolegij „Arhitektura spomenika”, 4. godina, VII. sem., satnica 30+0; nastavu izvode: R. Waldgoni, S. Justiæ
R. Waldgoni, S. Justiæ: kolegij „Arhitektura spomenika”, 4. godina, VIII. sem., satnica 30+0; nastavu izvode: R. Waldgoni, S. Justiæ
diplomski studij
Hrvatski studiji
Prof. dr. M. Korade: kolegij „Povijest graditeljstva”, 4. ili 5 godina / I. ili III. sem., satnica 0+30 (seminar); nastavu izvodi: M. Šimuniæ Buršiæ • Èlanstva nastavnika
A. Braun: èlan Hrvatskog vijeæa za kulturna dobra predsjednik struènog povjerenstva Ministarstva kulture za utvrðivanje uvjeta za obavljanje poslova na zaštiti i oèuvanju kulturnih dobara
èlan Povjerenstva za realizaciju projekta Luka nautièkog turizma na lokaciji sv. Katarina i Monumenti u Puli
Z. Barišiæ Mareniæ:
èlanica TICCIH (The International Committee for the Conservation of the Industrial Heritage), Meðunarodni odbor za konzervaciju industrijskog naslijeða, od 2014.
R. Lisac:
predsjednik Društva arhitekata Zagreba
* Dopuna podataka za prošlogodišnju kroniku 2013./14.
1 Kronika je ostvarena na temelju skupljenih podataka mjerodavnih osoba, zapisnika Fakultetskog vijeæa i ankete nastavnika. Podaci koji nedostaju nisu predani uredništvu.
2 Podaci: Lj. Loina-Hohnjec
3 Podaci: S. Kustiæ
4 Podaci: S. Bušiæ (Studij dizajna), N. Šerbula (AF)
5 Podaci: N. Šerbula, Lj. Hohnjec, I. Muraj i voditelji Kabineta
6 Podaci: V. Krajnoviæ
7 Podaci: I. Muraj i izvještaji voditelja
8 Podaci: P. Šimetin
9 Podaci: M. Roth-Èerina
10 Podaci: N. Mlinar
11 Podaci: J. Horvat
12 Podaci: Z. Veršiæ
13 Podaci: A. Braun
14 Podaci: Z. Barišiæ Mareniæ
Sažetci doktorskih disertacija obranjenih na Arhitektonskom fakultetu Sveuèilišta u Zagrebu u akad. god. 2014./15.
Summaries of doctoral dissertations defended at the Faculty of Architecture, University of Zagreb in acad. year 2014/15.
Doktorske disertacije Doctoral Dissertations
Haris Bradiæ [26.11.2014.]
Silva Kalèiæ [24.3.2015.]
Damir Hrvatin [27.3.2015.]
Luka Korlaet [27.3.2015.]
Mia Roth-Èerina [30.3.2015]
Svebor Andrijeviæ [31.3.2015.]
Ivana Tutek [31.3.2015.]
Marko Rukavina [13.4.2015.]
Ana Mrða [11.5.2015.]
Tin Oberman [25.5.2015.]
Meri Batakoja [8.6.2015.]
Haris Bradiæ
uèinkovitosti
Doktorska disertacija (sažetak)
Transformation of Architecture Arising from Energy Efficiency
Requirements on the example of the Existing School Buildings for Primary Education
Doctoral Dissertation (Summary)
Man, energy and comfortable architectural space are always correlated and always encourage new ideas, solutions, forms, structures and aesthetic values in the field of construction. The aim of this correlation is to create pleasant interior space and provide comfort to occupants of that space, while meeting all hygienic and technical requirements. Use of renewable sources of energy and energy and economic savings are bases of today’s architectural design. All of the above led to research on how architecture and energy are mutually connected in order to determine the actual energy needs of existing buildings and potentials for their transformation. Climate changes, global warming, unstable economic trends on the one, and increased demand for more comfortable interior environment on the other hand, were the reasons why the Author decided to explore this subject more thoroughly. To make it even more challenging, the research was conducted on primary education buildings, which the Author found as best examples to prove whether transformation was possible. The Dissertation, inter alia, aimed at proving that every, even ”protected” building can be transformed into an energy efficient and modern building in order to become more acceptable for its natural and social environment.
Global climate changes have reached their peak, making sustainable development almost impossible. Emission of CO2 is constantly increasing, world population exceeded 7 billion, climate changes are no secret anymore, the mean annual air temperature is also rising, etc. All of this indicates that we should abandon conventional sources of energy, reduce our energy needs and embrace renewable energy. Consequently, this leads to transformation of buildings and their exterior and opens up for a series of issues and topics to be researched. However, it gives us an opportunity to improve living conditions in the existing architectural space and change how the space is used. Saving energy is a subject matter of both scholarly literature and everyday life and its importance is not questionable. However, Bosnia and Herzegovina has not given this issue sufficient signifi-
cance or research, especially when it comes to public buildings.
Doctoral thesis titled Transformation of architecture arising from energy efficiency requirements on the example of the existing school buildings for primary education is a systematically, scientifically and methodologically elaborated (11 scientific methods have been used) examination of primary education buildings in Sarajevo that provided findings on the existing condition of these buildings and their architectural and energy potentials. Envelope redesign on existing buildings is on the one hand an architectural challenge in terms of the form, and on the other, the most important step in creating energy efficient architecture. Sarajevo hosted four historic periods of construction that left distinctive architectural styles, easily seen in different materialization concepts of envelopes, forms, and urban designs on primary education buildings.
Transformation of the existing buildings is a challenge that deals with energy potential (envelopes need to be energy flow regulators), architectural design, functionality, impact on the environment and economic and emotional values of the existing structures. The models presented in this Dissertation show how to use the energy potentials and renewable energy sources from the environment. Eleven scientific methods were used to examine and determine the actual condition of the existing primary education buildings. The results obtained, along with empirical and theoretical findings on the use of renewable energy sources, were a basis for definition of the best model as an upgrade to the current understandings and contribution to science and practical work in designing energy efficient architecture.
The final results are reported in the form of recommendations for redesigning the existing primary education buildings and envelopes, by transforming them into designed membranes whose purpose is to control the energy flow between the internal and the external environment.
[Translated by Lejla Bradiæ and Haris Bradiæ]
Autor: Haris Bradiæ, dipl.ing.arh. [1982., Sarajevo] Univerzitet u Sarajevu, Arhitektonski fakultet
Mentor: doc. dr.sc. Zoran Veršiæ Znanstveno podruèje: Tehnièke znanosti Znanstveno polje: Arhitektura i urbanizam
Podatci o disertaciji: 282 stranice, 265 slikovnih priloga, 280 bilješki, 144 bibl. jedinica
Proceduralni podatci: Prijava teme: studeni 2012. Povjerenstvo za ocjenu teme i predlaganje mentora: - imenovano: sjednica VDS, 14.11.2012. prof. dr.sc. Hildegard Auf-Franiæ prof. dr.sc. Dražen Juraèiæ prof. dr.sc. Ahmet Hadroviæ Prihvat teme, imenovanje mentora: 467. sjednica FV, 15.1.2013. Odluka Senata: 14. sjednica Senata, 11.6.2013. Izvješæe mentora: 484. sjednica FV, 15.7.2014. Povjerenstvo za ocjenu disertacije: - imenovano: 484. sjednica FV, 15.7.2014. prof. dr.sc. Aleksandar Homadovski prof. dr.sc. Hildegard Auf-Franiæ prof. dr.sc. Ahmet Hadroviæ Povjerenstvo za obranu disertacije: - imenovano: 487. sjednica FV, 11.11.2014. u istom sastavu kao i Povjerenstvo za ocjenu Obrana: 26.11.2014. Promocija: 12.7.2015.
Èovjek, energija i komforan arhitektonski prostor predstavljaju neraskidiv spoj i konstantno potièu traganje za novim idejama, rješenjima, oblicima, formama i estetskim vrijednostima u zgradarstvu. Spomenuta relacija ima zadatak kreirati ugodan unutrašnji prostor i osigurati komfor za korisnike. Korištenje obnovljivih izvora energije, energetske i ekonomske uštede danas su okosnica kreiranja arhitekture. Upravo je to jedan od razloga zbog kojih se krenulo u istraživanje relacija izmeðu arhitekture i energije.
Silva Kalèiæ
The synthesis of architecture and contemporary art accomplished by means of electronic and electronic/computer technology is a new form of visual culture that is basic to the understanding of the innovations in and patterns of form and communications in contemporary society in general. A new sense of the ambient environment in the architecture and morphology of the city can be observed, generated by electronic and electronic/computer technology. Both architecture and new media art are crucially defined and linked not only by intermediality and interdisciplinarity but also by interactivity. Architecture is defined by the user, that is, by events in the architectural space or by its functioning. In contemporary art, too, the participation and activation of the public, which by understanding the work completes it, is an essential property. The most innovative manner of achieving a synthesis of architecture and the new media is via the phenomenon of the media facade. The media facade not only visualises information and messages, but operates in the ambient infrastructure of the city, its pictorial qualities and its image. It is also a kind of reconfiguration of the city in a technical, aesthetic and sociological point of view. In the architecture of the 20th century, under the influence of photography, film and, from the 1960s, of video, the fundamental perspective paradigms as symbolic forms have changed. In accord with the increasing speed of movement, the observer’s dominant vista has be-
come that made from a moving vehicle, and the necessary consequence has become that those decorative elements of the architectural facade that can be comprehended only if the building is approached from the viewpoint of the pedestrian have disappeared or been downsized. It might well be said that the speed of the observer has brought about the demise of tectonics in 20th century architecture. The role of elements of the vertical vista of the architecture has been taken over by its form or silhouette and its colour or illumination, replacing ornamental and sculptural decoration. The facade has taken on the form of a membranous envelope (or in an analogy with the human body, a skin), whose immateriality (a term used by Lyotard, 1985) has become a medium of communication linking the interior and the surroundings of the structure; it is often used for luminous installations that link interior and exterior space. Since video unlike film or television, does not require a special surface for projection, the architectural facade has become an adequate medium for video projections in public or public-private spaces. A further step is the use of an exterior surface as a video screen where video, often interactive with the public, is inserted into the public space. The blend of architecture and video has taken on meanwhile the role of being the contemporary form of public architectural decoration, replacing the traditional sculptures.
[Translated by Silva Kalèiæ]
Autorica: Silva Kalèiæ, dipl.pov.umj. [1967., Zagreb] Sveuèilište u Zagrebu, Tekstilno-tehnološki fakultet
Mentor: doc. dr.sc. Igor Toš Znanstveno podruèje: Tehnièke znanosti Znanstveno polje: Arhitektura i urbanizam
Podatci o disertaciji: 754 stranice, 488 slikovnih priloga, 990 bilješki, 206 bibl. jedinica
Proceduralni podatci: Prijava teme: lipanj 2011. Povjerenstvo za ocjenu teme i predlaganje mentora: - imenovano: sjednica VDS, 15.6.2011. prof. dr.sc. Dražen Juraèiæ doc. dr.sc. Igor Toš doc. dr.sc. Ivana Mance, dipl.pov.umj. Prihvat teme, imenovanje mentora: 455. sjednica FV, 6.12.2011.
Odluka Senata: 7. sjednica, 14.2.2012. Izvješæe mentora: 489. sjednica FV, 20.1.2015. Povjerenstvo za ocjenu disertacije: - imenovano: 489. sjednica FV, 20.1.2015. prof. dr.sc. Vesna Mikiæ prof. dr.sc. Željka Mihajloviæ, dipl.ing.el. prof. dr.sc. Andrej Uchytil Povjerenstvo za obranu disertacije: - imenovano: 491. sjednica FV, 10.3.2015. u istom sastavu kao i Povjerenstvo za ocjenu Obrana: 24.3.2015.
Promocija: 12.7.2015.
Sintetiziranje arhitekture i suvremene umjetnosti posredovano elektronièkom te elektronièko-informatièkom tehnologijom predstavlja novu formu vizualne kulture koja je temeljna za razumijevanje formalnih i komunikacijskih inovacija i obrazaca suvremenoga društva opæenito. Uoèava se nova ambijentalnost arhitekture i morfologija grada generirana elektronièkom i elektronièko-informatièkom tehnologijom. Najinovativniji naèin sinteze arhitekture i novih medija predstavlja fenomen medijske fasade. Osim vizualizacije podatakaporuka, medijska je fasada zahvat u ambijentalnu infrastrukturu grada, slikovnost grada i sliku grada, takoðer svojevrsna rekonfiguracija grada u tehnièkom, estetskom i sociološkom smislu.
Damir Hrvatin
Doctoral
The research of urban parameters of the coastal area tourist zones covered the survey of parameters in the so called ”Mediterranean” area of southern Europe, and their comparison with planned and realized urban parameters in the region of the Republic of Croatia, particularly the coastal area of the western coastal area of Istria and primarily Poreè area with the aim of spatial planning methodology improvement. Analysis of urban parameters in the states of southern Europe indicate non-existence of identical approach to the issue which is the result of not only geographical, topographical and other spatial differences and particularities, but also stem from the fact that standard prescription is, in most of observed countries, under the auspices of regional and/or local authorities in keeping with spatial and urban planning procedures and criteria. The development and application of urban planning standards applied on tourist zones in Croatia has been keeping pace with equivalent European achievements since the late fifties of the previous century. The survey of programmes, plans and projects for western Istria, especially Poreè area, provide evidence for the abovementioned statement.
The research results concerning the period up to year 1990 show that spatial and urban planning was based on urban standards stemming from qualified work, which enabled high quality realisation notwithstanding all the characteristics and specificities of the contemporary social and political system. The results of the research into the development since 1991 show that spatial and urban planning under the conditions of a new so-
cial- political system have been undergoing constant alternations which, in most cases have not been the product of research, competent work and/or new insights. As regards planning of tourist zones the standards have been set in the form of guidelines and recommendations only partially incorporated in the legal regulations not respecting the characteristics, specificities and particularities of certain regions or areas.
The conducted research supports the theses that in the West Istria costal area, especially Poreè area, owing to long-term systematic planning and high degree of realization and building compatible with spatial and urban planning a substantial level of costal preservation in keeping with modern standards of spatial preservation has been retained.
The comparison of the spatial planning system and qualified planning work in the beginnings and the stages of greatest expansion of tourist building in the Croatian costal area with present-day spatial planning and qualified planning work leads to the conclusion that it is vitally important to reaffirm the role of a spatial planner and redefine spatial and urban planning procedure in consistence with present and future requirements of space and its users, all in line with sustainable development. The proposed methodology of spatial planning of tourist zones in coastal areas which includes analysis and testing of urban parameters is applicable to existing built and planned zones, planned but unbuilt zones as well as to new initiatives (areas and zones), that is investments.
[Translated by Vlatka Kliman, prof.]
Autor: Damir Hrvatin, dipl.ing.arh. [1963., Poreè]
Grad Poreè, Upravni odjel za prostorno planiranje i zaštitu okoliša
Mentor: prof. dr.sc. Tihomir Jukiæ Znanstveno podruèje: Tehnièke znanosti Znanstveno polje: Arhitektura i urbanizam
Podatci o disertaciji: 238 stranica, 37 priloga, 158 slika, 92 tablice, 292 bilješke, 111 bibl. jedinica, 23 èlanka, 24 zakonske regulative, 69 prostorno-planskih dokumentacija, 27 internetskih izvora, 17 arhivskih izvora
Proceduralni podatci: Prijava teme: ožujak 2011.
Povjerenstvo za ocjenu teme i predlaganje mentora: - imenovano: 447. sjednica FV, 29.3.2011. prof. dr.sc. Sreèko Pegan dr.sc. Jasenka Kranjèeviæ prof. dr.sc. Tihomir Jukiæ Prihvat teme, imenovanje mentora: 463. sjednica FV, 11.9.2012. Odluka Senata: 17. sjednica 16.9.2014. Izvješæe mentora: 489. sjednica FV, 20.1.2015. Povjerenstvo za ocjenu disertacije: - imenovano: 489. sjednica FV, 20.1.2015. prof. dr.sc. Sreèko Pegan dr.sc. Jasenka Kranjèeviæ izv.prof. dr.sc. Krunoslav Šmit Povjerenstvo za obranu disertacije: - imenovano: 491. sjednica FV, 10.3.2015. u istom sastavu kao i Povjerenstvo za ocjenu Obrana: 27.3.2015. Promocija: 12.7.2015.
Istraživanje urbanistièkih pokazatelja izgradnje turistièkih zona priobalnog podruèja obuhvatilo je pregled pokazatelja u tzv. ‘mediteranskom’ prostoru južne Europe te njihovu usporedbu s urbanistièkim pokazateljima na podruèju Republike Hrvatske, odnosno priobalja zapadne Istre. Metodologija planiranja prostora, koja je predložena u odnosu na turistièku namjenu priobalnog podruèja, primjenjiva je kako za postojeæe izgraðene ili planirane neizgraðene zone tako i za nova podruèja i zone.
Luka Korlaet
Prostorni razvoj stana u zagrebu 1975.-2005. u okvirima programa društveno poticane stanogradnje Doktorska disertacija (sažetak)
Doctoral Dissertation (Summary)
Thesis deals with socially incentive collective housing in Zagreb at the end of 20th and the beginning of 21st centuries. Main subject is the apartment, i.e. numerous factors that shape it. The goal is to show cause and effect connection between these factors and the layout of the apartment. More specifically, the thesis tends to show that a deregulation in terms of housing policy, city planning tools and design guidelines leads to bad quality of housing stock and aims to prepare the ground for better planning, programming and design of collective housing in general. In the first, introductory chapter theme, aim and hypothesis as well as the expected scientific contribution are argued. Furthermore, research methods are explained and bibliography is commented on.
In the second chapter (Socially incentive housing programmes in general) the term/concept of socially incentive housing is defined and comparison among various countries is given. Moreover, the reasons for carrying out this type of housing programmes are argued. It is stated that housing is the most important part of social and economic growth of a certain society, and that housing production has the deepest impact on built space and living standard. Continuous housing shortage should be dealt with through socially incentive housing programmes and not be left over to free market exclusively.
The third chapter (Overview of socially incentive housing programmes in Croatia) deals with the history of socially incentive housing programmes within the time span of thirty years (1975-2005). Here, a detailed legislative, financial and technological framework of the observed period is given. The overview contains numerous tables and diagrammes that enhance the understanding of the data. In the fourth chapter (Apartment size standardization issue) special attention is dedicated to the problem of apartment size standardization. After the quotation of various international guidelines, a development of domestic guidelines/standards is given in detail. Furthermore, a multi-criteria comparison of three most important sets of guidelines from the observed period is carried out and trends in spatial distribution are detected and commented on.
Four following chapters are case studies of housing estates that marked the observed period i.e. socially incentive housing programmes within which they were carried out. A detailed analysis of urban planning features as well as spatial layout of all the characteristic buildings and apartments is given and interdependence of spatial standard, technological constraints and layout of the buildings/apartments is shown.
Ninth chapter (Apartment evaluation model) a multi-criteria evaluation model is presented. After the exhaustive overview of existing efforts in this field, a model with five criteria and eight sub-criteria that allows easy and straightforward evaluation of designed and/ or built apartments is given. Proposed model is first used on a sample apartment floorplan and then applied on a number of others. This analysis shows constant quality in apartment layout within socially incentive housing programmes.
The tenth chapter deals with commercial housing. Three housing complexes that (in terms of spatial standard and equipment) can be compared to socially incentive ones were analysed. Analysis shows jeopardy of housing policy deregulation.
In the conclusion, the importance of socially incentive housing programmes and the need to implement their legacy into a broader legal framework is emphasized. Three main theses were derived: (1) There is a firm connection among housing policy, building technology, spatial standards/guidelines and the layout of the apartment and it can be shown clearly. By pointing out this connection, layout of a certain apartment within a certain time/space becomes more comprehensible. (2) Socially incentive housing programmes generally result in apartments of good quality. This is so due to comprehensive approach as well as the obligatory guidelines. (3) Buildings and apartments carried out within socially incentive housing programmes are generally of higher spatial quality than buildings and apartments built within commercial housing production.
[Translated by Luka Korlaet, proofread by dr.sc. Martina Domines, prof.]
Autor: Luka Korlaet, dipl.ing.arh. [1974., Zagreb]
Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet
Mentorica: prof. dr.sc. Ljerka Biondiæ Znanstveno podruèje: Tehnièke znanosti Znanstveno polje: Arhitektura i urbanizam
Podatci o disertaciji: 200 stranica, 354 slikovnih priloga, 65 tabela, 298 bilješki, 173 bibl. jedinica
Proceduralni podatci: Prijava teme: studeni 2011. Povjerenstvo za ocjenu teme i predlaganje mentora: - imenovano: 454. sjednica FV, 8.11.2011. izv.prof. dr.sc. Ljerka Biondiæ prof. dr.sc. Alenka Deliæ prof. dr.sc. Darovan Tušek Prihvat teme, imenovanje mentora: 463. sjednica FV, 11.9.2012.
Odluka Senata: 5. sjednica Senata, 20.11.2012. Izvješæe mentorice: 489. sjednica FV, 20.1.2015. Povjerenstvo za ocjenu disertacije: - imenovano: 489. sjednica FV, 20.1.2015. prof. dr.sc. Tihomir Jukiæ prof. dr.sc. Alenka Deliæ doc. dr.sc. Silvio Bašiæ Povjerenstvo za obranu disertacije: - imenovano: 491. sjednica FV, 10.3.2015. u istom sastavu kao i Povjerenstvo za ocjenu Obrana: 27.3.2015. Promocija: 12.7.2015.
Rad je posveæen društveno poticanoj stanogradnji u Zagrebu u razdoblju 1975.-2005. Cilj je pokazati uzroèno-posljediènu vezu izmeðu brojnih èimbenika i ustroja, odnosno kvalitete stana. Istraživanje pokazuje kako deregulacija u sferi stanovanja rezultira smanjenjem kvalitete stambenog fonda i nastoji - ekstrapolacijom pozitivnih tekovina društveno poticanih programa stanogradnje na ukupnu stambenu produkciju - formulirati okvir za naprednije planiranje, programiranje i projektiranje stanova.
Mia Roth-Èerina
Doktorska disertacija (sažetak)
Doctoral Dissertation (Summary)
The spatial frame of preschool education facilities today reflect an array of demands visible in their spatial organization and physical expression, which stem from social context, educational practices, location attributes, organizational demands and developmental needs of the child. The goal of the presented research was to identify parameters of all sources which inform the space of preschool education, and define a model of their interdependence which could facilitate future planning and design. The research was motivated by noted current problems in planning, designing, building and using preschool facilities in Croatia. Previous research as well as practice has shed light on the unbalance between needs presented through contemporary educational practices and existing plans and guidelines, as observed in the case study of planning and building preschool facilities in Zagreb. The analysis of the emergence, definition and transformation of influences shaping the preschool environment from the mid-19th century until today resulted in the detection of specific parameters and a causal model explaining their relations. Their respective influence and connection can be observed through a set of indicators specific for these identified and related parameters. Their coordination is, ideally, a result of interdisciplinary cooperation on various levels through which clear directions, laws, guidelines, plans and programs are articulated and preschool education buildings subsequently designed. If this cooperation is challenged or non-existent, a qualitative unbalance will ensue and leave a mark on the development of preschool facility networks, built projects and use. The defined model is proven on the example of the network and building development of preschool facilities in Zagreb by means of evaluation through the stated set of indicators. The case studies are divided into three chronological sections: preschool facilities in Zagreb until the Second World War, between the Second World War and the declaration of Croatian independence in 1991, and since then until today. These three periods are defined by different cultural and social contexts and ambitions, which are reflected in the goals of early education. The first period was marked by the architecture of
caring for children of working mothers in the development of day-shelters - and it was this particular type of day-care through which a progressive interpretation of modern spaces for early childhood laid the base of modern kindergarten architecture in Zagreb. After the Second World War, the priority of a widely accessible government provision of day-care as an integral part of the educational system implies the definition of legislation, educational goals and programs which ensure a framework for kindergarten network development. The creation of space for early childhood education in Croatia during the last two decades has been affected by a discrepancy in necessary production for increasing accommodation needs, outdated spatial programs and architectural experiments made possible through a number of public competitions. The indicators by which each period was evaluated show that the cooperation of all involved experts and stakeholders reached its peak during the second half of the 1970s and beginning of 1980s, which resulted in spatial programs and network development plans that were coordinated with the goals of preschool education of the time, as well as the social role of the preschool institution. Their building and development during this time was enabled by adequate strategies, mainly through a systematic and interdisciplinary development of type projects. The majority of preschool facilities which still form a dominant portion in the total quota were built in this period.
The measure of interdependence of parameters is different for each observed period, and an in-depth evaluation enabled the extraction of exemplary practices whose lessons can inform a new approach to planning, programming and the realization of preschool facilities and their networks. A synthesis of the lessons of these three periods, an in-depth analysis of the current state, a comparison with international contemporary practices in designing preschool facilities, and the observation of transformations within spaces of existing preschool buildings, resulted in the derivation of programming parameters relevant in formulating contemporary and appropriate spaces for early education.
[Translated by author]
Autorica: Mia Roth-Èerina, dipl.ing.arh. [1974., Zagreb] Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet
Mentorica: prof. emeritus dr.sc. Hildegard Auf-Franiæ Znanstveno podruèje: Tehnièke znanosti Znanstveno polje: Arhitektura i urbanizam Grana: Arhitektonsko projektiranje
Podatci o disertaciji: 280 stranica, 24 stranice priloga, 235 slika, 6 tabela, 3 kartografska priloga, 515 bilješki, 252 bibl. jedinice, 9 arhivskih izvora, 12 internetskih izvora
Proceduralni podatci: Prijava teme: srpanj 2011. Povjerenstvo za ocjenu teme i predlaganje mentora: - imenovano: 451. sjednica FV, 12.7.2011. prof. dr.sc. Andrej Uchytil prof. dr.sc. Hildegard Auf-Franiæ prof. dr.sc. Darovan Tušek
Prihvat teme, imenovanje mentora: 453. sjednica FV, 4.10.2011. Odluka Senata: 3. sjednica Senata, 30.10.2012. Izvješæe mentora: 490. sjednica FV, 10.2.2015. Povjerenstvo za ocjenu disertacije: - imenovano: 490. sjednica FV, 10.2.2015. izv.prof. dr.sc. Idis Turato doc. dr.sc. Zlatko Karaè prof. dr.sc. Darovan Tušek Povjerenstvo za obranu disertacije: - imenovano: 491. sjednica FV, 10.3.2015. u istom sastavu kao i Povjerenstvo za ocjenu Obrana: 30.3.2015. Promocija: 12.7.2015.
U disertaciji se istražuju izvorišta parametara koji oblikuju prostor predškolskog odgoja, te postavlja model njihove meðusobne uvjetovanosti. Njihova se povezanost može provjeriti identificiranim pokazateljima, te je prema njima provedeno vrjednovanje mreže i prostornog okvira predškolskog odgoja na primjeru Zagreba kako bi se izluèile dobre prakse, identificirale potrebe i moguænosti njihovog zadovoljenja, te otkrila moguæa unaprjeðenja u planiranju i programiranju suvremenih predškolskih ustanova.
Svebor Andrijeviæ
City planning is a complex process that requires an interdisciplinary approach and participation of numerous stakeholders. A continuous communication between experts, city administration and citizens is necessary in order to achieve the common goal of a city developing in accordance with the needs of contemporary society: a sustainable entity that provides a setting for a good living, capable of revitalizing inherited historical structures and fulfilling all of its potentials. The complexity of urban processes demands that each stakeholder in the city planning process expands the limits of their traditional field in order to achieve synergy that can contribute to a better comprehension of the challenges faced by today’s cities. In Croatian planning practice, there is an evident need of improvement the planning process by implementing new research methods that could bring fresh, responsible know-how through public participation and combining of technical/scientific and informal/experiential knowledge.
The proposed survey method differs from the standard questionnaire as questions are posed with the help of visual materials, photographs and maps. The use of digital representation of urban settings and widely available interactive media has enabled quick reaction to changes, which is one of important requirements of contemporary planning. Using this, the discussion is directed from the general notions towards specific issues and solutions, and continuous participation of users and the public is secured. The tool is designed for examining visual perception of urban features within the historical urban environment, and can be applied as part of scientific analysis in the planning and design process. Depicting the urban settings with use of photographic materials diminishes the risk of a research based on a high level of scientific knowledge and terminology.
The survey was successfully conducted on 200 subjects. Their perception of specific areas in Lower town were explored, as well as their view on changes in the urban matrix, which urban features make a certain space distinguishable and what is their role in the hierarchy of features that make a certain area a ”place”. Which urban features are recog-
nized as important symbols of the city, visual landmarks or features that communicate elementary values and symbols and mark places. Further it was explored which Lower town spaces can be identified as urban fragments - spaces of coherent architecture and morphology that need to be preserved, as well as spaces with potential to enhance the quality of city life, but are currently perceived as derelict and deprived. Analysis of results led to data indicating numerous previously unrecorded urban situations and problems in the Lower town area. It was concluded that inclusion of built heritage in the sustainable development evaluation processes would mark a positive shift towards a more integral view of environmental and societal aspects. Shortcomings of existing definitions of built heritage protection were analyzed, and it was proposed that they be updated with communication methods in order to gain a more favorable standpoint for acquiring good results that combine heritage values and creative values of the new developments.
The hypothesis that including the public in the discussion using the proposed tool will encourage participation of the public in the urban planning processes was corroborated, which will influence the sensitivity to new interventions in the historical urban areas and minimize negative influence on perception of individuals using that space. Studying theory of planning confirmed that participation of the public in the planning processes will lead to the evolution of the theory, based on the theory of communicative action, and that communicative planning is characterized by a long term process in which the focus is not just on the planning object but on the processes themselves and on communication rather that calculation. It was concluded that implementation of the proposed method in the planning standards enables the general public to participate and that combining knowledge strengthens the participative process in the planning procedures leading to new, more responsible understanding of the urban environment.
[Translated by Iva Bedenko and Svebor Andrijeviæ]
Autor: Svebor Andrijeviæ, dipl.ing.arh. [1969., Zagreb]
Arhitektura Svebor Andrijeviæ d.o.o. Zagreb
Mentori: prof. dr.sc. Anka Mišetiæ, dipl.soc. prof. dr.sc. Marijan Hržiæ
Znanstveno podruèje: Tehnièke znanosti
Znanstveno polje: Arhitektura i urbanizam
Podatci o disertaciji: 443 stranice, 279 slika, 52 dijagrama, 50 tablica i 304 bilješke
Proceduralni podatci:
Prijava teme: lipanj 2012. Povjerenstvo za ocjenu teme i predlaganje mentora: - imenovano: 461. sjednica FV, 5.6.2012. prof. dr.sc. Tihomir Jukiæ prof. dr.sc. Ivan Juras prof. dr.sc. Alenka Deliæ
Prihvat teme, imenovanje mentora: 463. sjednica FV, 11.9.2012.
Odluka Senata: 3. sjednica, 30.10.2012.
Izvješæe mentora: 489. sjednica FV, 20.1.2015. Povjerenstvo za ocjenu disertacije: - imenovano: 489. sjednica FV, 20.1.2015. prof. dr.sc. Alenka Deliæ prof. dr.sc. Sreèko Pegan prof. dr.sc. Sanja Filep doc. dr.sc. Silvio Bašiæ dr.sc. Geran Marko Miletiæ, dipl.soc. Povjerenstvo za obranu disertacije: - imenovano: 491. sjednica FV, 10.3.2015. u istom sastavu kao i Povjerenstvo za ocjenu Obrana: 31.3.2015. Promocija: 12.7.2015.
Na temelju provedenog istraživanja, koristeæi izvorno oblikovani anketni alat, u ovome su radu istraženi specifièni procesi vizualnih promjena u urbanoj strukturi Donjega grada u Zagrebu. Oslanjajuæi se na spoznaje u okvirima teorije planiranja i percepcije urbane forme, nastoji se pridonijeti razvijanju metoda urbanoga planiranja. Analizom rezultata došlo se do podataka koji ukazuju na brojne urbane situacije i probleme na prostoru Donjega grada koji dosad nisu bili evidentirani.
Ivana Tutek
Dubrovaèke Republike kao podloga za oblikovanje suvremenog pejsaža
Doktorska disertacija (sažetak)
Dubrovnik Urban Landscape - Transformation of the Dubrovnik Republic
Territory as a Design Blueprint for Contemporary Landscape
Doctoral Dissertation (Summary)
Landscape has been formed spontaneously and by planning over a long period of time. The interaction of nature and human activity in the landscape of Dubrovnik is recognized as an exceptional achievement. It developed into an organised whole of landscape and structures, both beeing the result of the centuries-long urban culture. Consequently, the natural space represents an integral part of architecture and can be defined as total architectural space or urban landscape.
That homogeneous system is in constant change and its harmonious design becomes possible only through the acceptance of timespatial dynamics. In order to direct the transformation of space, it is necessary to understand the processes which took place in the past. The origin and the development of the city, as well as its entire activity area, are influenced by the historical field lines which trigger the general development of a society in all spheres of its material and spiritual culture.
The significance of the city-territory, the Dubrovnik urban landscape, is established through the analysis and synthesis of the spatial, temporal, historical and socio-political framework of the organisation and cultivation of the territory of the Dubrovnik Republic, as well as through recording and superimposing spatial structures and typologies.
Finally, the synthesis of scientific analysis of historical changes and abstract models of rethinking space represents a design blueprint for the developmental concept of contemporary landscape. Proposed compositional diagrams mediate between history of architecture and the way it defines outer space in order to generate a new reality by means of the designing process. It is the concept of superimposition of traces of the past, the present and the future which leaves the possibility of adapting new spatial positions to the open dynamic system of the Dubrovnik urban landscape.
The scientific contribution of this work consists of systematization and interpretation of data related to space, as well as determining the significance of the entire Dubrovnik Republic territory through the superposition of spatial structures and typologies, in addition
to scientific and artistic analysis and synthesis of spatial transformations. The author’s original and detailed charts and tables illustrating the spatial development, genesis and transformations of Dubrovnik urban landscape also represent an original contribution of the research. The valorisation of the territory is achieved through comprehensive review of all spatial elements, geomorphologic characteristics of landscape, detailed topographical data and the cultural memory of the area.
The subject matter is elaborated through scientific methodology, precisely enough in order to enable consideration of the entire territory in its historical dynamic development and to enable reaching relevant conclusions, new insights and interpretations. The dissertation gathers all previous work and data, as well as the author’s personal research undertaken within the doctoral study, field work and engagement with urban plans, projects and studies, in addition to her work at the Faculty within the Cabinet of drawing and modelling.
The results of the research have the potential to be applied in practice, and provide a valuable groundwork for further development of the design and developing concepts of the Dubrovnik territory. The methodology applied in this work, which connects the city to its territory defined by geomorphologic, climate, geographic and culture-historic elements, can be applied to other cities as well. Furthermore, the diagrams of traces of the past and present are employed in order to delineate the genesis of space as the basis for fluid diagrams of the future, governing the transformation and design processes of the contemporary landscape.
Additional effort has been put into introducing the fluid and unstable systems generated by the architecture of territory development and design into the education of students, future architects and urban planners. There are still many possibilities for further research and development of the theory and practice of translating architects’ skills and knowledge into the field of architecture of processes, organization and systems.
[Translated by Ivana Tutek, proofread by Tanja Trska]
Autorica: Ivana Tutek, dipl.ing.arh. [Dubrovnik, 25.2.1969.] Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet
Mentori: dr.sc. Vlasta Begoviæ, dipl. arheolog prof. dr.sc. Marijan Hržiæ Znanstveno podruèje: Tehnièke znanosti Znanstveno polje: Arhitektura i urbanizam
Podatci o disertaciji: 304 stranice, 3 tabele, 91 slika, 18 kartograma, 30 dijagrama, 313 bilješki, 205 bibl. jedinica
Proceduralni podatci: Prijava teme: srpanj 2011. Povjerenstvo za ocjenu teme i predlaganje mentora: - imenovano: 451. sjednica FV, 12.7.2011. prof. dr.sc. Ivan Juras prof. dr.sc. Katarina Horvat Levaj, prof.pov.umj.
dr.sc. Vlasta Begoviæ, dipl. arheolog prof. dr.sc. Marijan Hržiæ Prihvat teme, imenovanje mentora: 463. sjednica FV, 11.9.2012. Odluka Senata: 3. izv. sjednica, 30.10.2012. Izvješæe mentora: 489. sjednica FV, 20.1.2015. Povjerenstvo za ocjenu disertacije u sastavu: - imenovano: 489. sjednica FV, 20.1.2015. prof. emeritus dr.sc. Nikola Filipoviæ izv.prof. dr.sc. Idis Turato izv.prof. dr.sc. Katarina Horvat Levaj, prof.pov.umj.
prof. emeritus dr.sc. Vladimir P. Goss, prof.pov.umj.
prof. dr.sc. Vesna Mikiæ
Povjerenstvo za obranu disertacije: - imenovano: 491. sjednica FV, 10.3.2015. u istom sastavu kao i Povjerenstvo za ocjenu Obrana: 31.3.2015.
Promocija: 12.7.2015.
U doktorskom se radu analizom i sintezom prostornog, vremenskog, povijesnog i društveno-politièkog okvira organizacije i kultiviranja teritorija Dubrovaèke Republike, te bilježenjem i superponiranjem prostornih struktura i tipologija, uspostavlja znaèenje grada-teritorija, urbaniziranoga pejsaža Dubrovnika. Znanstvene analize povijesnog slijeda promjena u sintezi s apstraktnim modelima promišljanja prostora predstavljaju podlogu za razvojno-umjetnièki koncept oblikovanja suvremenoga pejsaža.
Marko Rukavina
The doctoral research explores the integration and enhancement of archaeological heritage in towns and settlements from an urban and spatial planning point of view, and the interrelationship between protection and management of archaeological heritage and urban planning. The archaeological heritage is explored and identified as a spatial and development resource that promotes urban, spatial and other benefits (economic, social and conservation) if the archaeological heritage is integrated in contemporary life and the town/settlement.
The need for the conducted research is based on: 1) the analysis of the condition and use of archaeological heritage in Croatia, 2) the professional and scientific principles and objectives defined by international and national documents, and 3) the previous research on integration and enhancement of archaeological heritage in towns and settlements. The main aim of the research is to determine the urban planning method/process of archaeological heritage integration that provides the enhancement of archaeological heritage and includes its recognition as a sustainable development resource in towns and settlements.
Based on the field research and the available data, a catalogue is made, in which the results of the research (qualitative measurements conducted in towns Pula, Zadar and Mérida) empirically prove the theoretical assumptions.
The results of the doctoral research include: 1) the identified types of towns/settlements in relation to archaeological heritage; 2) identified potential urban planning values of archaeological heritage; 3) the identified factors of urban integration of archaeological heritage in towns and settlements; 4) the identified specificities of protection and conservation of archaeological heritage in towns and settlements that affect its urban integration; 5) the identified types and models of urban integration of archaeological heritage in towns and settlements. All cited elements are part of the proposed urban planning method of archaeological heritage integration.
The proposed method of archaeological heritage integration in urban planning cannot be
separated from the overall process of management of archaeological heritage. The possibility of applying this method depends on the ongoing collaboration between the many stakeholders involved in the management of archaeological heritage (primarily interdisciplinary collaboration of archaeologists, conservationists, and urban and spatial planners at certain planning stages and in certain planning decisions).
Results of the doctoral research represent a theoretical contribution in terms of methodology (supplement general planning method in relation to archaeological heritage) and practical contribution through their application in the urban planning process and preparation of urban planning documents (master plans, development plans, etc.) in the Republic of Croatia.
The application of this research is also expected in: 1) the professional work of architects (architectural design) in individual enhancement and integration projects of archaeological heritage, 2) the existing system of protection and management of archaeological heritage in Croatia as a supplement to the existing process of archaeological heritage management, 3) the amendments to the legal framework that regulates/determines the management of archaeological heritage in Croatia, 4) the recognition of the need for individual archaeological remains/sites enhancement in the towns of Pula and Zadar (and Mérida), 5) the education of urban planners in relation to the issue of archaeological heritage enhancement in towns and settlements.
The conducted research confirmed the proposed hypotheses and proved that urban planning is one of the key involved disciplines in the contemporary process of protection and management of archaeological heritage in towns/settlements which, on the one hand, secures protection, affirmation and enhancement of archaeological heritage, and on the other hand, provides new content and aesthetic enrichment (improvement) of towns through the integration of archaeological heritage, all of which contributes to the quality of life and sustainable urban development.
[Proofread by Mirta Jurilj]
Autor: Marko Rukavina, dipl.ing.arh. [1981., Zagreb]
Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet
Mentor: akademik Mladen Obad Šæitaroci Znanstveno podruèje: Tehnièke znanosti Znanstveno polje: Arhitektura i urbanizam
Podatci o disertaciji: 484 stranice, 55 slikovnih priloga (bez kataloga), 6 tabela, 527 bilješki, 387 bibl. jedinica (bez kataloga)
Proceduralni podatci: Prijava teme: ožujak 2013. Povjerenstvo za ocjenu teme i predlaganje mentora: - imenovano: 55. sjednica VDS, 20.3.2013. prof. dr.sc. Mladen Obad Šæitaroci doc. dr.sc. Zlatko Karaè dr.sc. Biserka Dumboviæ Bilušiæ Prihvat teme, imenovanje mentora: 472. sjednica FV, 4.6.2013. Odluka Senata: 15. sjednica, 11.7.2013. Izvješæe mentora: 488. sjednica FV, 9.12.2014. Povjerenstvo za ocjenu disertacije: - imenovano: 488. sjednica FV, 9.12.2014. doc. dr.sc. Zlatko Karaè izv.prof. dr.sc. Damir Krajnik prof. dr.sc. Aleksandar Durman, dipl. arheolog Povjerenstvo za obranu disertacije: - imenovano: 491. sjednica FV, 10.3.2015. u istom sastavu kao i Povjerenstvo za ocjenu Obrana: 13.4.2015.
Promocija: 27.9.2015.
U radu se istražuje integracija i unaprjeðenje arheološkog naslijeða u gradovima i naseljima s urbanistièkog i planerskog gledišta te meðuodnos zaštite i upravljanja arheološkim naslijeðem i urbanistièkog planiranja. S urbanistièkoga gledišta istražuje se i prepoznaje arheološko naslijeðe kao prostorni i razvojni resurs koji potièe urbanistièko-prostorne i druge dobiti (gospodarske, društvene i konzervatorske) ako se arheološko naslijeðe ukljuèi u suvremeni život i grad/naselje.
Ana Mrða
The interdependence between the development of tourism and the preservation of space from the spatial planning point of view is studied. Spatial planning of tourism zones is improved by determining tourism carrying capacity as a planning process and the means of maintaining sustainable usage of space. The dissertation tries to offer a solution for the question on what kind of spatial planning method can offer a certain way to control the effects of spatial encroachment made by tourism. The need for this kind of research is based on analysis of conditions and problems of tourist space development in Croatia, scientific and expert principles as well as objectives defined by international and national documents that regulate sustainable tourism and spatial planning.
The introductory chapter presents starting points that are based on determining problems and researching relevant international and national literature on tourism carrying capacity and spatial planning.
Second chapter points at undeniable relationship between tourism and space. In doing so, the importance of the role of space in tourism is established. It has been shown that space is the basic resource/attraction for tourism and that tourist up-building of these spaces is one of the major negative effects. Based on these findings, certain guidelines for determining the general spatial planning criteria for control of tourism development are defined and presented.
Components of tourism planning, planning approaches, development principles to tourism planning and policies on tourism planning have been the main focus of research in the third chapter.
Chapter four deals with systematic overview of the carrying capacity concept in previous studies as well as prominent methodological viewpoints in defining and evaluating carrying capacity. Thesis on tourist carrying capacity has been set forth as an active spatial planning method for monitoring, planning and evaluation of tourism activity.
A vast array of theoretical and legal background in improving spatial tourist planning has been researched in chapter five. Conclu-
sions that were drawn upon are that preservation and protection of space, as well as its improvement and activation should be determined primarily from the spatial planning point of view.
Long tradition of spatial planning in Croatia has been researched in the sixth chapter with the aim of identifying existing and setting up new criteria for the development of new methods of spatial planning in tourism development. These new methods are based on previous experiences in developing plans and they are also consonant with contemporary spatial planning documents and documents in the field of tourism planning.
In chapter seven, the method for determining tourism carrying capacity in spatial planning has been appointed by forming and adapting existing analysed concepts in a practical and appropriate means for sustainable use of the tourist area. From the spatial planning point of view, this method is based on recognizing, evaluating, preserving and activating spatial features and particularities - fundamental tourism values.
Based on quantitative and qualitative comparison of spatial-specific factors and quality indicators of space in chosen islands (Hvar, Mljet and Vis) chapter eight presents the reevaluation of planned tourist zones that has been carried out.
The discussion section presents a review of hypotheses, goals and contribution of the research. This chapter also deals with certain disadvantages of this kind of research, together with possible further plans and directions. Practical uses of this method for tourism carrying capacity in spatial planning have been laid out together with recommendations and guidelines on enhancing laws and regulations in the field of spatial planning. Specific cumulative conclusions of the conducted research on methods for tourism carrying capacity in spatial planning as well as possibilities of applying it to tourism planning in Croatia are presented in the final chapter.
[Proofreading: Zlatko Bukaè, mag.soc., mag.philo.angl.]
Autorica: Ana Mrða, dipl.ing.arh. [1981., Zagreb] Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet, Katedra za urbanizam, prostorno planiranje i pejsažnu arhitekturu
Mentorica: izv.prof. dr.sc. Bojana Bojaniæ Obad Šæitaroci
Znanstveno podruèje: Tehnièke znanosti Znanstveno polje: Arhitektura i urbanizam
Podatci o disertaciji: 493 stranice rada, 10 poglavlja, 49 ilustracija, 40 tablica, 27 grafikona, 545 bilješki, 233 bibl. jedinica; popis priloga: Pojmovnik, Katalog za utvrðivanje èimbenika vrjednovanja metode odreðivanja turistièke nosivosti u prostornom planiranju na primjerima otoka Hvara, Mljeta i Visa
Proceduralni podatci: Prijava teme: ožujak 2013. Povjerenstvo za ocjenu teme i predlaganje mentora: - imenovano: 55. sjednica VDS, 20.3.2013. prof. dr.sc. Sreèko Pegan izv.prof. dr.sc. Bojana Bojaniæ Obad Šæitaroci dr.sc. Hrvoje Cariæ, dipl.ekon. Prihvat teme, imenovanje mentora: 472. sjednica FV, 4.6.2013. Odluka Senata: 15. sjednica Senata, 11.7.2013. Izvješæe mentora: 489. sjednica FV, 20.1.2015. Povjerenstvo za ocjenu disertacije: - imenovano 489. sjednica FV, 20.1.2015. izv.prof. dr.sc. Krunoslav Šmit doc. dr.sc. Sanja Gašparoviæ dr.sc. Hrvoje Cariæ, dipl. ekon. Povjerenstvo za obranu disertacije: - imenovano: 492. sjednica FV, 21.4.2015. u istom sastavu kao i Povjerenstvo za ocjenu Obrana: 11.5.2015.
Promocija: 27.9.2015.
U doktorskom se radu istražuje meðuovisnost razvoja turizma i oèuvanja prostora s prostorno-planerskoga gledišta. Unaprjeðuje se prostorno planiranje turistièkih zona metodom odreðivanja turistièke nosivosti kao postupka oèuvanja održivoga optereæenja prostora postavljanjem kriterija i prostorno-specifiènih èimbenika za vrjednovanje prostornih osobitosti turistièkoga odredišta te odreðivanje prostorno-specifiènih standarda kvalitete za kontrolu i neprekidno praæenje oèuvanja turistièkoga prostora.
Tin Oberman
Doctoral
How to acoustically design urban open spaces? In which manner do urban planning and landscape architecture influence the application of the qualitative approach to the enhancement of the soundscape of urban open spaces?
The quality of urban open spaces contributes directly to the quality of city life. The soundscape is a significant factor of the integral experience of the urban ambiance and influences the mood and health of the population. With the aim to mitigate the distinctly negative influence of noise on the quality of life, the quantitative approach to soundscape in form of noise mitigation measures has been included in the systematic planning and design of the built environment. This approach does not completely encompass the issue of urban open spaces or the attainment of acoustic comfort. Therefore a more holistic approach would entail the following: 1) the suppression of unwanted sounds, 2) the valorisation of existing preferable sounds by attentively treating their sources, 3) the addition of new sources of preferable sounds. However, the benefits of this holistic approach to the phenomenon of sound in towns have hitherto not been made distinct enough for such approach to be widely accepted even though the significance of soundscape has also been recognised in defining the spirit of place from the aspect of protection of cultural heritage, urban planning and landscape architecture.
The results of the doctoral research encompass the following:
1. The definition of the notion of urban open space with a distinct acoustic experiencespace in which an exceptional acoustic experience is implemented. The notion has been conceived so as to cover all of the existing detected approaches: artistic, scientific, engineering and intuitive, as well as the approach inherent to the protection of cultural and historical heritage.
2. The definition of general urban and acoustic factors of enhancement of urban open spaces recognised on the basis of the subject catalogue. The urban and acoustic factors of enhancement of urban open spaces are intended for use during the production of the
conceptual designs through interdisciplinary collaboration.
3. The definition of urban planning and acoustic models recognised on the basis of determined factors (models in terms of examples of good practice, and the theoretical spatial models). The theoretical spatial models have been defined at two levels: A) the level of urban planning and acoustic models intended for urban planning, which suggest as to where to plan urban open spaces with a distinct acoustic experience; and B) the level of urban planning and acoustic models intended for the design of urban open spaces, which suggests as to where and how to design the sound sources.
4. The definition of method of analysis and evaluation of urban open spaces with a distinct acoustic experience. Four spaces (selected from the catalogue - Lendkai in Graz, the Waterfront of King Petar Krešimir IV in Zadar, and the Echo Pavilion in Maksimir Park and the Green Horseshoe in Zagreb) with different urban planning and acoustic features were documented and monitored in the period from December 2013 until October 2014. The collected data was analysed using computer analysis and examined in the auralisation laboratory, with the participation of 44 examinees.
Alongside results useful for the urban planning soundscape evaluation of the four analysed locations in Zadar, Graz and Zagreb, the comparative analysis of the results of qualitative analysis has enabled the following: 1) the characterisation of certain urban planning and acoustic models, 2) the confirmation of the previously determined interrelation of individual compounds of soundscape and the integral experience, 3) the definition of the advantage of the proposed method per se, and the importance of the research of spatial sequence within an urban open space. The research has been conducted within the Heritage Urbanism - Urban and Spatial Models for Revival and Enhancement of Cultural Heritage research project, financed by the Croatian Science Foundation (lead by Mladen Obad Šæitaroci).
[Translated by Mirta Jurilj]
Autor: Tin Oberman, dipl.ing.arh. [1982., Zagreb] Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet
Mentori: izv.prof. dr.sc. Bojana Bojaniæ Obad Šæitaroci
izv.prof. dr.sc. Kristian Jambrošiæ, dipl.ing.el. Znanstveno podruèje: Tehnièke znanosti Znanstveno polje: Arhitektura i urbanizam
Podatci o disertaciji: 609 stranica, 11 poglavlja, 437 ilustracija, 51 tabela, 355 bilješki, 173 bibl. jedinice
Proceduralni podatci: Prijava teme: ožujak 2013. Povjerenstvo za ocjenu teme i predlaganje mentora: - imenovano: 55. sjednica VDS, 20.3.2013. doc. dr.sc. Sanja Gašparoviæ izv.prof. dr.sc. Bojana Bojaniæ Obad Šæitaroci
izv.prof. dr.sc. Kristian Jambrošiæ, dipl.ing.el. Prihvat teme, imenovanje mentora: 472. sjednica FV, 4.6.2013.
Odluka Senata: 15. sjednica Senata, 11.7.2013. Izvješæe mentora: 490. sjednica FV, 10.2.2014. Povjerenstvo za ocjenu disertacije: - imenovano: 490. sjednica FV, 10.2.2015. doc. dr. sc. Sanja Gašparoviæ doc. dr.sc. Zoran Veršiæ dr.sc. Marko Horvat, dipl.ing.el. Povjerenstvo za obranu disertacije:
- imenovano: 492. sjednica FV, 21.4.2015. u istom sastavu kao i Povjerenstvo za ocjenu Obrana: 25.5.2015. Promocija: 27.9.2015.
U doktorskoj disertaciji istražuje se unaprjeðenje zvuènog okoliša u gradskim prostorima sa stajališta urbanizma, pejsažne arhitekture i okolišne akustike. Na temelju izraðenoga kataloga 70 gradskih prostora, terenskog istraživanja i praæenja 4 karakteristiène lokacije (u Grazu, Zagrebu i Zadru), te ispitivanja u laboratoriju za auralizaciju Fakulteta elektrotehnike i raèunarstva, s urbanistièkog se gledišta prepoznaje zvuèni okoliš kao resurs za izradu urbanistièkih planova gradova i projekata pejsažne arhitekture.
Meri Batakoja
Doktorska disertacija (sažetak)
Conceptual Interaction between Art Content and Museum Architecture in Art Museum Design
Doctoral Dissertation (Summary)
The dissertation provides a compelling methodological model consisted of multiple research programmes in order to mobilize the wider interdisciplinary debate. The research is conducted as systematic synchronic and diachronic analysis of art museum type overlapped by the changing notions of art content in historical context, various display strategies and art practices. It utilises the lessons learnt from the existence of conventions and canons that advocate traditional thinking about art museum; the new museology that presents the potentials for art museum architecture when the museum object and museum experience are conceptually displaced from the sphere of the collection-based and scientific practices, into the sphere of useroriented and aesthetic practices; and the discovery of multiple avant-garde projects in the field of exhibitions, multimedia, art galleries and museums that are left unnoticed by architectural scholars but promote the intrinsic relation between museum architecture and art content as a dominant, cultural and therefore even a structural principle they are based upon.
In a broader context, this dissertation refers to the rethinking of art museum as conventionally established functional typology and rethinking of the very problem of its ”architectural programme”. Due to the most prevalent ideology of modernism - the ”functionalism”, art museum is commonly understood as quantifiable set of different functions and functional blocks, as exhibition area, storage area, commercial spaces etc. Therefore, the theorizing of museum space is usually ”sentenced” to preconceived architectural ideas of what an art museum should be consisted of, more than of what an art museum is or should become. Then again, this dissertation tunes our understanding of ”architectural programme” as a cultural construct and hence historically shaped sets of conventions that are hard to shift but yet prone to evolve, so we would start to rethink art museum as a product of specific cultural necessities of which the most intrinsic is our relation with art, how we value it, how we learn about it and how we enjoy it in relation to architectural space. As Hans Belting says, ”art is
something ‘past’ not only because it was created in another time in history, but also because it fulfilled another function in history.” What was its function in relation to architecture throughout history? How does architecture shape our contemporary experience of art as different from other historical epochs (the experience of art in Renaissance Italy)? Is it different and why? Why do we need art museum architecture as it is conventionally conceptualised and how does it culturally shape our appreciation and perception of art? And what is the purpose of such thinking in the problem of art museum design?
The answers to all of these questions build the essence of the ”architectural programme” of an art museum and further compose the new programmatic typology of art museums based on the interaction between art content and museum architecture. Five different (proto)types are discovered throughout history: diaeta, musaeum, museum based on art historical narrative, experiential museum and pro-active museum. Each of these types is elaborated through separate chapter providing a set of formative ideas the discovered (proto)types are based upon and mobilising a set of design techniques they could be operationalised by. All the five chapters form a diachronic whole of the conceptual history of art museum architecture.
Therefore, the scientific contributions of this dissertation are:
1. Providing a compelling methodological model of interdisciplinary research and specific analytical aspect, the relation between the art content and museum architecture, for systematic survey of art museum buildings.
2. Compiling of new programmatic typology of art museums based on the interaction between art content and museum architecture
3. Recognition and elaboration of (proto) types, new formative ideas they are based upon and set of design techniques they could be operationalised by.
4. Theorizing of possible new forms of architectural practices as creative collaborations in Interdisciplinary context.
[Translated by Meri Batakoja and Nadica Stamboldzioska]
Autorica: mr.sc. Meri Batakoja, dipl.ing.arh. [1982., Skopje] Arhitektonski fakultet, Sveuèilište Sv. Kiril i Metodij u Skopju, Makedonija
Mentorice: izv.prof. dr.sc. Karin Šerman izv.prof. dr.sc. Leonida Kovaè, dipl.povj.umj.
Znanstveno podruèje: Tehnièke znanosti Znanstveno polje: Arhitektura i urbanizam
Podaci o disertaciji: 362 stranice, 15 poglavlja, 138 slikovnih priloga, 5 tabela, 420 bilješki, 216 bibl. jedinica
Proceduralni podatci:
Prijava teme: ožujak 2014. Povjerenstvo za ocjenu teme i predlaganje mentora: - imenovano: 62. sjednica VDS, 25.3.2014. prof. dr.sc. Aleksandar Homadovski izv.prof. dr.sc. Leonida Kovaè, dipl.povj.umj. izv.prof. dr.sc. Karin Šerman
Prihvat teme, imenovanje mentora: 484. sjednica FV, 15.7.2014. Odluka Senata: 4. sjednica, 18.11.2014 Izvješæe mentora: 490. sjednica FV, 10.2.2015. Povjerenstvo za ocjenu disertacije: - imenovano 490. sjednica FV, 10.2.2015. prof. dr.sc. Aleksandar Homadovski doc. dr.sc. Nataša Jakšiæ dr.sc. Sandra Križiæ Roban, dipl.povj.umj. Povjerenstvo za obranu disertacije: - imenovano: 492. sjednica FV, 21.4.2015. u istom sastavu kao i Povjerenstvo za ocjenu Obrana: 8.6.2015.
Promocija: 27.9.2015.
Disertacija uvodi nov analitièki aspekt u sagledavanje problematike umjetnièkih muzeja - konceptualnu interakciju izmeðu umjetnièkog sadržaja i muzejske arhitekture, te u skladu s time elaborira iz toga proizašle prototipove i formativne ideje, koji još nisu dio službenog znanja o arhitekturi umjetnièkih muzeja. Ovaj specifièni aspekt prouèavanja arhitekture umjetnièkih muzeja potaknut je nedavnim reaktualizacijama odreðenih zaboravljenih arhitektonskih ostvarenja pa je u skladu i s pristupom nove muzeologije u smislu prepoznavanja i uvažavanja arhitektonskih formacija razlièitih od tradicionalnog muzeja.
Recenzenti èlanaka objavljenih u èasopisu PROSTOR u god. 23 [2015.], br. 1 [49] i 2 [50] (abecednim slijedom)
Doc. dr.sc. Zrinka Barišiæ Mareniæ
Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet
Izv.prof. dr.sc. Jasenka Bertol-Vrèek Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet [m.]
Dr.sc. Biserka Dumboviæ Bilušiæ Ministarstvo kulture, Konzervatorski odjel, Rijeka
Dr.sc. Željka Èorak Institut za povijest umjetnosti, Zagreb [m.]
Doc. dr.sc. Sanja Gašparoviæ Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet
Prof. dr.sc. Aleksandar Homadovski
Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet
Izv.prof. dr.sc. Jesenko Horvat
Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet
Dr.sc. Zorislav Horvat
Vrbovec
Doc. dr.sc. Nataša Jakšiæ
Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet
Prof. dr.sc. Tihomir Jukiæ
Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet
Prof. dr.sc. Zlatko Juriæ
Sveuèilište u Zagrebu, Filozofski fakultet
Prof. dr.sc. Aleksandar Kadijeviæ
Univerzitet u Beogradu, Filozofski fakultet
Doc. dr.sc. Zlatko Karaè
Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet
Izv.prof. dr.sc. Damir Krajnik
Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet
Prof. dr.sc. Nenad Lipovac
Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet
Prof. dr.sc. Vesna Mikiæ
Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet
Prof. dr.sc. Anka Mišetiæ
Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet
Studij dizajna
Izv.prof. dr.sc. Ivan Mlinar
Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet
Dr.sc. Ana Mrða
Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet
Akademik Mladen Obad Šæitaroci
Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet
Dr.sc. Zrinka Paladino
Gradski zavod za zaštitu spomenika kulture i prirode, Zagreb
Prof. dr.sc. Sreèko Pegan
Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet
Doc. dr.sc. Lea Petroviæ Krajnik
Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet
Dr.sc. Tomislav Premerl
Zagreb
Dr.sc. Zorana Sokol Gojnik
Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet
Izv.prof. dr.sc. Karin Šerman
Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet
Izv.prof. dr.sc. Krunoslav Šmit
Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet
Izv.prof. dr.sc. Marko Špikiæ
Sveuèilište u Zagrebu, Filozofski fakultet
Prof. dr.sc. Ariana Štulhofer
Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet
Dr.sc. Ana Šverko
Institut za povijest umjetnosti, Split
Izv.prof. dr.sc. Josip Tica
Sveuèilište u Zagrebu, Ekonomski fakultet
Prof. dr.sc. Darovan Tušek
Sveuèilište u Splitu, Fakultet graðevinarstva, arhitekture i geodezije
Prof. dr.sc. Andrej Uchytil
Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet
Doc. dr.sc. Zoran Veršiæ
Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet
Prof. dr.sc. Diana Vukièeviæ-Samaržija
Sveuèilište u Zagrebu, Hrvatski studiji [m.]
Reviewers of papers published in PROSTOR in Vol. 23 [2015], No. 1 [49] and 2 [50] (in alphabetic order)
S obzirom na bitno smanjen priljev financijskih sredstava iz svih izvora na koje se èasopis oslanjao u dosadašnjem izlaženju (proraèunske potpore, izdvajanja Fakulteta, vlastiti prihodi), Uredništvo je - kako bi se osiguralo daljnje redovito izlaženje i održala dosegnuta razina kvalitete PROSTORA - odluèilo za znanstvene priloge primljene nakon 1. sijeènja 2013. uvesti nužnu financijsku participaciju autora. Podatci i upute za uplatu, kao i nova procedura koju æemo primjenjivati prilikom prijama rukopisa, nalaze se na web stranici èasopisa. Nadamo se razumijevanju cijenjenih suradnika.
Uredništvo
Due to large cuts in funding from all sources, the editorial board has decided to introduce a financial support from the authors for all papers submitted after 1st January 2013. in order to be able to continue regular publication and maintain the achieved quality of the journal PROSTOR. Further information and payment instructions including information about the new procedure for manuscript submission can be found on the journal’s web site. We sincerely hope for your understanding and support.
Editorial board
Opæa i koncepcijska profilacija èasopisa PROSTOR, otisnuta uz impresum, sastavni je dio Uputa suradnicima. Molimo suradnike da poštuju sljedeæe upute:
Priprema i predaja rukopisa
• Uredništvo prima iskljuèivo neobjavljene rukopise na hrvatskom ili engleskom jeziku.
• Rukopis (tekst èlanka s ilustracijama) dostavlja se Uredništvu u papirnatom i elektronièkom obliku (CD ili e-mail).
• Svi radovi podliježu anonimnom recenzentskom postupku.
• Sve ostale opise (oznake znanstvenog podruèja, UDK oznake, datume prijama i prihvaæanja èlanka, dvojeziène elemente itd.) unosi Uredništvo.
• Autor dostavlja Uredništvu tri primjerka svoga èlanka u papirnatom obliku: za Uredništvo: jedan (s autorovim potpisom) s naslovnicom 1. i biografijom autora na kraju; za recenzente: dva istovjetna s naslovnicom 2. te bez biografije autora i bilo kakvih autorskih oznaka.
• U digitalnom se obliku na jednom CD-u predaju: cjelovit tekst èlanka u jednom .doc fileu (MS Word);
ilustracije: svaka spremljena kao zaseban file (skenirane s minimalnom rezolucijom od 300 dpi u nekom od sljedeæih formata: tif, jpg, psd, bmp, dwg, cdr); fileovi trebaju biti imenovani kratko (Sl. 1.; Sl. 2.; Tabl. I.).
• Rukopisi se dostavljaju preporuèenom poštom ili se mogu osobno predati Uredništvu.
• Na autorov zahtjev pismeno æe se potvrditi prijam rukopisa.
• Rukopisi i CD-i ne vraæaju se.
• Za sve znanstvene priloge Uredništvo osigurava najmanje dvije neovisne recenzije, pri èemu su autorima recenzenti nepoznati, a isto su tako recenzentima nepoznati autori èlanka.
• Konaènu odluku o kategorizaciji rada donosi Uredništvo uzimajuæi u obzir mišljenja recenzenata.
• Objavit æe se svi pozitivno recenzirani i na sastanku Uredništva prihvaæeni èlanci, a redoslijed objave Uredništvo utvrðuje prema sadržajnim i koncepcijskim kriterijima svakoga pojedinog broja.
• Uredništvo æe autora obavijestiti o provedenom recenzentskom postupku, utvrðenoj kategoriji èlanka i eventualnim dopunama ili ispravkama koje je autor obvezan provesti prije konaènoga prihvaæanja èlanka za tisak.
• Autor je obvezan postupiti prema primjedbama recenzenata i ispravljeni tekst dostaviti u roku od 30 dana, ponovno u istom obliku kao i prilikom prve predaje (1+2 papirnata primjerka i CD).
• Ukoliko autor ne doradi èlanak u roku od 30 dana, èlanak se odbija za tisak. Prepravljeni èlanak može se ponovno poslati kao novi tekst koji æe iæi u redovit recenzentski postupak.
Urednièka redaktura
• Radovi se u integralnom obliku pišu i objavljuju na hrvatskom ili engleskom jeziku, a sažetci, kljuène rijeèi, naslovi i podnaslovi, opisi ilustracija i biografija autora tiskaju se dvojezièno (prijevod osigurava Uredništvo).
• Èlanci cjelovito prevedeni na engleski jezik prihvatit æe se samo ako autor osigura jezièki kvalificiran prijevod i pritom navede kvalificiranog prevoditelja.
• Uredništvo zadržava pravo manjih ispravaka, promjene naslova, jeziène lekture, prijevoda i uobièajene redakture teksta, nužne radi prilagodbe èlanka propozicijama èasopisa.
• Autoru pripada jedan besplatan primjerak èasopisa i 15 posebnih otisaka (separata) njegova èlanka. Dodatni se otisci, na autorov trošak, mogu posebno naruèiti putem Uredništva.
Molimo suradnike da svoj èlanak, osim ovim opæim uputama, obvezno prilagode i Tehnièkim uputama objavljenim na: http://virtual.arhitekt.hr/prostor/default.aspx
Information about the general concept of the journal PROSTOR next to the impressum is an integral part of these notes.
Contributors are asked to conform to the following notes:
Submission of contributions
• Editorial Board accepts exclusively unpublished texts, written either in the Croatian or English language.
• Contributions (text and illustrations) should be submitted to the Editorial Board as hard copies and as electronic files (on a CD or sent by e-mail).
• All contributions will be peer reviewed anonymously.
• All other descriptions (scientific field, UDC designation, dates of admission and acceptance of the contribution, bilingual elements etc.) are entered by the Editorial Staff.
• Authors should submit three identical hard copies to the Editorial board: for the Editorial Board: one copy (signed by the author) with the front page and biography in the end of the contribution for reviewers: two identical copies with the front page 2, without author’s biography or any other information on the author
• Contributions are submitted electronically on one CD and should include:
integral text of the contribution in a single .doc file (MS Word) illustrations - each saved as a separate file (scanned at 300 dpi in one of the following formats: tif, jpg, psd, bmp, dwg, cdr); the name of the files should be short (Fig. 1; Fig. 2; Table I)
• Contributions in the form of hard copies are sent by registered mail or submitted personally to the Editorial board.
• Submission of the contribution will be confirmed in writing at the request of the author.
• Hard copies and CDs with contributions are not returned to the authors.
• All scientific papers are subjected to at least two independent reviews provided by the Editorial Board. Reviewers are unknown to authors as well as authors to reviewers.
• Final decision concerning the category of papers is made by the Editorial Board taking into account the reviewers’ opinions.
• All contributions positively reviewed and accepted by the Editorial Board will be published. The order of their publication is subject to the Editorial Board’s decision regarding the content and concept of each particular issue of PROSTOR.
• Authors are required to follow the instructions and suggestions of the reviewers and submit the revised text within 30 days, in the same form and following the same procedure as when submitting the first time (1+2 hard copies and a CD).
• In case authors fail to submit the revised text within 30 days, the text will not be considered for publishing. It is possible to submit the revised text as a new contribution which will again undergo the standard editorial procedure.
• Articles are written and published in Croatian or English whereas abstracts, summaries, key words, titles and subtitles, captions and authors’ biographies are bilingual (translation is provided by the Editorial Board).
• Articles translated entirely into English will be accepted only on condition that the authors themselves provide a high-quality English translation by a qualified translator and provide his/her name.
• Editorial Board reserves the right to make minor corrections, changes of titles, language editing, translation and text editing in order to adapt the article to publishing requirements of the journal.
• The author is entitled to one free copy of the journal and 15 offprints of his contribution. Additional offprints may be ordered from the editor at the author’s expense.
• Authors will be informed about the review procedure, assigned category of the article and possible additions or corrections which should be made on the part of the authors prior to the final acceptance of the article.
Contributors are asked to adjust their contributions according to the technical notes published on the web page: http://virtual.arhitekt.hr/prostor/default.aspx
Ovaj su broj èasopisa PROSTOR redakcijski pripremile i realizirale dr.sc. Ariana Štulhofer i dr.sc. Mia Roth-Èerina
Broj je urednièki zakljuèen 7. 12. 2015. Grafièka priprema i tisak dovršeni su 28. 12. 2015.
Osnovna tipografija: Meta
Papir: 115 gr Offsetni tisak c/b
prilozi
Gülşen Dişli Women’s Prayer Space in the Case Studies of the Historic Mosques in Three Balkan Countries Molitveni prostor za žene u primjerima povijesnih džamija u tri balkanske države
Irma Huiæ Urbanistièki razvoj Graèišæa u Istri
Mladen Obad Šæitaroci Nove spoznaje i èimbenici identiteta naselja Urban Development of Graèišæe in Istria New Insights and Elements of its Identity
Boris Dundoviæ Kuæa Petrovski u Senju
Pia Sopta Povijesno-prostorni razvoj patricijske kuæe s renesansnim Lavljim dvorištem
Alan Braun Petrovski House in Senj Historic and Spatial Development of the Patrician House and its Renaissance Lions’ Court
Zoran Veršiæ Model ugraðene najamne zgrade zagrebaèkog donjogradskog bloka
Iva Muraj Analiza u svrhu poboljšanja energetske uèinkovitosti
Marin Binièki A Model of Attached Apartment Building in Zagreb’s Lower Town Blocks Analysis Aimed at Energy Efficiency Improvement
Marija Boškoviæ Biološko-oceanografski institut u Splitu arhitekta Fabijana Kaliterne
Robert Plejiæ Institute of Sea Biology and Oceanography in Split Designed by the Architect Fabijan Kaliterna
Zorana Sokol Gojnik Liturgijska arhitektura Zagreba u razdoblju moderne izmeðu dva svjetska rata
Mladen Obad Šæitaroci Zagreb’s Liturgical Architecture of Modernism Between the Two World Wars
Alen Žuniæ Robne kuæe i opskrbni centri arhitekta Aleksandra Dragomanoviæa
Zlatko Karaè Department Stores and Shopping Centers of the Architect Aleksandar Dragomanoviæ
Ana Sopina Asocijativna obilježja krajolika
Bojana Bojaniæ Associative Features of Landscapes Obad Šæitaroci
Tihomir Jukiæ Razvojna perspektiva Zadra
Feða Vukiæ Povijesna središta, suvremeni grad i održivi turizam Development Perspective of Zadar Historic Nuclei, Modern City and Sustainable Tourism
Iva Gredelj Neplanski izgraðena naselja Pojam i znaèenje
Unplanned Settlements
The Concept and its Meaning
Zoran Stiperski Percepcija mjesta ugode i neugode u prostoru grada Zagreba Anketno istraživanje
Perception of Pleasurable and Unpleasurable Places in Zagreb City Survey Research
Ivana Šimuniæ Svod sakristije zagrebaèke katedrale
Marina Šimuniæ Buršiæ Vault of the Sacristy of Zagreb Cathedral
Biserka Dumboviæ Bilušiæ Hotelski sklop otoka Veliki Brijun
Viki Jakaša Boriæ Urbanistièko-arhitektonska geneza
Jasenka Kranjèeviæ Hotel Complex on the Island of Veliki Brijun Urban and Architectural Genesis
Zrinka Barišiæ Mareniæ Gradska klaonica i stoèna tržnica u Zagrebu arhitekta Waltera Fresea City Meat Packing Plant and Cattle Market in Zagreb Designed by the Architect Walter Frese
Marija Zeèeviæ Umjetnièka instalacija kao arhitektonski projekt
Vladimir Anðelkoviæ Formativno razdoblje
Dijana Adžemoviæ Art Installation as Architectural Design
Anðelkoviæ Formative period
Ivan Živanoviæ Concept of Inter(con)textuality in Architectural Discourse and Production
Milica Maleševiæ Case Study: New Acropolis Museum Koncept inter(kon)tekstualnosti u arhitektonskom diskursu i stvaralaštvu
Studija sluèaja: Novi muzej Akropole
Aktualno | Current Themes
In memoriam | In Memoriam
Kronika fakulteta | Chronicle of the Faculty
Doktorske disertacije | Doctoral Dissertations