24 [2016] 2 [52]
ZNANSTVENI ÈASOPIS ZA ARHITEKTURU I URBANIZAM A SCHOLARLY JOURNAL OF ARCHITECTURE AND URBAN PLANNING
SVEUÈILIŠTE U ZAGREBU, ARHITEKTONSKI FAKULTET UNIVERSITY OF ZAGREB, FACULTY OF ARCHITECTURE
ISSN 1330-0652
CODEN PORREV
UDK | UDC 71/72 24 [2016] 2 [52] 131-308 7-12 [2016]
ZNANSTVENI »ASOPIS ZA ARHITEKTURU I URBANIZAM A SCHOLARLY JOURNAL OF ARCHITECTURE AND URBAN PLANNING
2 [52]
SVEU»ILI©TE U ZAGREBU, ARHITEKTONSKI FAKULTET
UNIVERSITY OF ZAGREB, FACULTY OF ARCHITECTURE
ISSN 1330-0652
CODEN PORREV
UDK | UDC 71/72
GOD. | VOL. 24 [2016] BR. | NO. 2 [52]
STR. | PAG. 131-308
MJESECI | MONTHS 7-12 [2016]
ZnaËenja Meanings
Cijena pojedinaËnog broja Price per issue
Hrvatska: 75 kn Europa | Europe: 24 Eur Izvaneuropske zemlje | Outside Europe: 27 Eur U cijene su ukljuËeni troškovi poštarine. Postage and handling included in the price.
Narudžbe Ordering Info
UPI-2M
HR - 10000 Zagreb, Meduliæeva 20 Tel. +385/1/4921-389 Fax. +385/1/4921-390 www.upi2mbooks.hr info@upi2mbooks.hr
Besplatan pristup internet izdanju Ëasopisa Free On-line Access to Internet Edition
Dostupni su svi Ëlanci publicirani u svim dosad izašlim brojevima u PDF formatu. All published articles in previous issues are available in PDF format.
EISSN 1333-9117
PROSTOR Online: www.prostor.hr
PROSTOR m space, room; (površina) area; (zona) tract; (prostranstvo) extent, expanse; (za kretanje/ manevriranje) elbow-room, playroom, leeway, scope; (prostorije, smještaj) premises, accomodation | životni ~ living space; stambeni ~ housing; školski ~ school space; poslovni ~ office space/premises; ~ za noge legroom; prema raspoloživom ~u on a space available basis; fig pružati ~za offer/give scope for; posvetiti (pokloniti) ~ (u novinama) devote (give) space to; zbog pomanjkanja ~a because of limited space; radi uštede na ~u to save space; povreda zraËnog ~a violation of airspace, aerosp; istraživanje ~a space exploration
ŽELJKO BUJAS (1999.), Veliki hrvatsko-engleski rjeËnik | Croatian-English dictionary, Nakladni zavod Globus, Zagreb
»asopis PROSTOR objavljuje znanstvene Ëlanke iz svih grana arhitekture i urbanizma, ali i radove iz drugih znanstvenih podruËja (povijesti umjetnosti, arheologije, etnologije, sociologije, geografije, graðevinarstva, geodezije, šumarstva, dizajna...), ako su sadržajem vezani za problematiku arhitekture i urbanizma. PROSTOR je primarni znanstveni Ëasopis i tiska samo neobjavljene Ëlanke, koji istodobno i u istom obliku ne mogu biti ponuðeni drugom izdavaËu. Osim znanstvenih priloga koji podliježu recenziji, decimalnoj klasifikaciji i kategorizaciji (izvorni znanstveni Ëlanci, prethodna priopæenja, pregledni Ëlanci, izlaganja na znanstvenim skupovima), iznimno æe se objavljivati i struËni Ëlanci analitiËkog karaktera. U skladu s navedenim, u PROSTORU se neæe objavljivati recentni projekti ni ostvarenja, osim u sluËajevima kada je posrijedi visokostruËno, odnosno primijenjeno znanstveno rješenje nekoga posebnog pitanja ili problema u sklopu projekta, uz uvjet da je sadržaj prikazan na znanstveni naËin (koncepcijski, tehniËki, tehnološki ili metodološki problem, a ne projekt ili zgrada kao takvi).
U prateæim rubrikama publiciraju se prijevodi, bibliografski prilozi, recenzije i prikazi (Ëasopisa, knjiga, izložaba, znanstvenih skupova), vijesti i aktualnosti iz struke, kronika Arhitektonskog fakulteta te sažeci obranjenih doktorskih disertacija i magistarskih radova.
• »asopis PROSTOR prijavljen je Ministarstvu znanosti i tehnologije RH kao primarna znanstvena publikacija za podruËje tehniËkih znanosti: znanstveno polje: arhitektura i urbanizam.
• »asopis PROSTOR upisan je u evidenciju periodiËnih tiskovina pri Ministarstvu informiranja RH (sada Ministarstvo kulture RH) pod prijavnim brojem 38 (Potvrda o prijavi periodiËke tiskovine od 12.05. 1992, kl. 104, ur. br. 523-021/92-847/38).
• PROSTOR izlazi polugodišnje (dva broja u godištu). U godištu 1 (1993) i 2 (1994) Ëasopis je izlazio tromjeseËno (Ëetiri broja u godištu).
• Predajom potpisanoga primjerka rukopisa autor jamèi da je iskljuèivi nositelj autorskog prava predmetnoga djela te pristaje na objavu èlanka u tiskanom i elektronskom izdanju èasopisa (Prostor Online), kao i na referiranje u sekundarnim bazama.
• Rukopisi prihvaæenih Ëlanaka ne vraæaju se.
• Objavljeni se prilozi ne honoriraju.
• Za znanstvene stavove i iznesena mišljenja u Ëlanku, toËnost podataka, te pravo objave tekstualnih i ilustracijskih priloga odgovorni su autori.
• Sva prava umnožavanja i komercijalne reprodukcije pridržava nakladnik. Korištenje podataka dopušteno je, uz obvezno citiranje potpune reference PROSTORA.
Izlaženje Ëasopisa financijski potpomaže Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske.
The journal PROSTOR publishes scientific papers from all branches of architecture and urban planning as well as texts from other fields of science (art history, archaeology, ethnology, sociology, geography, civil engineering, geodesy, forestry, design...) if their content relates to architectural issues.
PROSTOR is a primary scientific journal and accepts only previously unpublished papers which cannot be simultaneously offered in the same form to another publisher. In addition to scientific contributions, which are subject to evaluation by reviewers, decimal classification and categorisation (original scientific papers, preliminary communications, reviews, conference papers), professional papers of analytical character will be published exceptionally. In accordance with the above, design projects will not be published in PROSTOR, except in cases that display a highly expert or applied scientific solution for a particular issue or problem within a project, unless the content is presented in a scientific manner (a conceptual, technical, technological or methodological problem, but not a project or a building itself).
The accompanying sections include translations, bibliographies, evaluations and reviews (of journals, books, exhibitions, conferences), the latest news and topical issues in the field, chronicle of the Faculty of Architecture as well as summaries of defended doctoral disertations and master’s theses.
• The journal PROSTOR is registered with the Ministry of Science and Technology, RC, as a primary scientific publication in the area of technical sciences: scientific field: architecture & urban planning.
• The journal PROSTOR is registered as a periodical publication with the Ministry of Information, RC (now the Ministry of Culture, RC) under the entry number 38 (Registration of a Periodical Publ. Certif. from May 12, 1992, class 104, Reg. No. 523-021/92-847/38).
• PROSTOR is a half-yearly publication (two issues a year). In vol. 1 (1993) and 2 (1994) the journal was published quartarly.
• By delivering his / her signed paper, the author guarantees that he is the sole copyright holder of his work and grants his consent to its publishing in hardcopy or electronic edition (Prostor online) as well as to its abstracting / indexing in secondary data bases.
• Typescripts of accepted papers are not returned.
• The author does not receive any payment.
• Responsibility for scientific attitudes and opinions presented in the paper, the accuracy of data and the right to publish the text(s) and illustrations rests with the author(s).
• All rights (copying and commercial reproduction) reserved by the Publisher. The use of data is permitted with obligatory citation of full reference to PROSTOR.
The journal is financially supported by the Ministry of Science, Education and Sports of Republic of Croatia.
ZNANSTVENI »ASOPIS ZA ARHITEKTURU I URBANIZAM
A SCHOLARLY JOURNAL OF ARCHITECTURE AND URBAN PLANNING
OsnivaË i nakladnik Founder & Publisher
SveuËilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet
HR - 10000 Zagreb, KaËiæeva 26 www.arhitekt.hr
Za nakladnika For the Publisher
Izv.prof.dr.sc. Krunoslav Šmit
Dekan fakulteta | Dean of the Faculty
Glavni i odgovorni urednik Editor-in-Chief
Doc.dr.sc. Zlatko Karaè
SveuËilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet
Zamjenica glavnog urednika Deputy Editor
Prof.dr.sc. Ariana Štulhofer
SveuËilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet
Uredništvo Editorial Board
Prof.dr.sc. SreËko Pegan
SveuËilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet
Dr.sc. Tomislav Premerl
Zagreb
[Poèasni èlanovi uredništva | Honorary members]
Izv.prof. dr.sc. Bojana Bojaniæ Obad Šæitaroci
Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet
Prof.dr.sc. Aleksandar Homadovski
SveuËilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet
Prof.dr.sc. Zlatko Juriæ
SveuËilište u Zagrebu, Filozofski fakultet
Prof.dr.sc. Karin Šerman
SveuËilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet
Doc.dr.sc. Zoran Veršiæ
Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet
Prof.dr.sc. Feða Vukiæ
SveuËilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet, Studij dizajna
Meðunarodno uredništvo International EB
Prof.Arch. Nezar AlSayyad, Ph.D. University of California, Berkeley, USA
Prof. Joan Busquets, Ph.D. GSD, Harvard University, Cambridge, USA
Prof. Rudolf Klein, Ph.D. Ybl Miklós Építéstudományi Kar, Szent István Egyetem, Budapest, Hungary
Prof.dr. Fedja Košir
Univerza v Ljubljani, Slovenia
Prof.emer. Ákos Moravánszky, Ph.D. Eidgenössische Technische Hochschule [ETH], Zürich, Switzerland
Prof.Mag.Arch. Boris Podrecca Technische Universität, Stuttgart, Germany
Izvršno uredništvo Managing Board
Doc.dr.sc. Mia Roth-Èerina
Izvršna urednica | Managing Editor
Asist.mr.sc. Roberto Vdoviæ Urednik internet izdanja | Internet Editor
Doc.dr.sc. Lea Petroviæ Krajnik
V.asist.dr.sc. Zorana Sokol Gojnik
Tajnice uredništva | Editorial Secretary
StruËni i tehniËki suradnici
Professional and Technical Staff
Mirjana Ostoja, prof. Lektura | Croatian Language Editor
V.pred.dr.sc. Neda Boriæ, prof. Prijevod na engleski | English Translation
Mirjana ©ah, prof. Korektura | Proof-reader
Ljiljana Loina-Hohnjec
Prijepis | Typing
Saša StubiËar, dipl. dizajner Oblikovanje | Design
DENONA d.o.o., Zagreb Grafièka priprema, tisak i uvez Lay-out, Print and Binding
Povjerenstvo za nakladništvo Fakulteta
Publishing Council of Faculty
Prof.dr.sc. Tihomir Jukiæ
Prof.dr.sc. Ariana Štulhofer
Prof.dr.sc. Andrej Uchytil
Prof.dr.sc. Feða Vukiæ
Izv.prof.dr.sc. Nataša Jakšiæ
Doc.dr.sc. Zlatko Karaè
Doc.dr.sc. Mia Roth-Èerina
Asist.mr.sc. Roberto Vdoviæ
Pred. Tajana Jaklenec (predsjednica)
SVEU»ILI©TE U ZAGREBU, ARHITEKTONSKI FAKULTET
UNIVERSITY OF ZAGREB, FACULTY OF ARCHITECTURE
ISSN 1330-0652
CODEN PORREV
UDK | UDC 71/72
24 [2016] 2 [52]
131-308
7-12 [2016]
Doc.dr.sc. Iva Muraj
Urednica Fakultetske kronike Faculty Chronicle Editor
Paula Šimetin
Urednica sažetaka doktorata i magisterija Editor in charge of summaries of doctoral dissertations and master’s theses
Adresa uredništva Editor’s Office Address
PROSTOR
Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet
HR - 10000 Zagreb, Kaèiæeva 26
Hrvatska | Croatia
Tel. +385/1 4639 382
Fax. +385/1 4828 079
E-mail: prostor@arhitekt.hr
Prilozi objavljeni u PROSTORU referiraju se u: PROSTOR is abstracted or indexed in:
• Academic Search Complete EBSCO Publishing, Ipswich, MA, USA
• Architectural Publications Index
Royal Institute of British Architects (RIBA), The British Architectural Library, London, England
• Avery Index to Architectural Periodicals
Columbia University in the City of New York, Avery Architectural and Fine Arts Library, N.Y., USA
• CAB Abstracts
CAB International, Wallingford, Oxon, United Kingdom
• Catalogue, Index of Periodicals
The Library of Congress, Washington D. C., USA
• Directory of Open Access Journals (DOAJ) Lund University Libraries, Sweden
• Hrèak - Portal znanstvenih èasopisa Republike Hrvatske
Sveuèilišni raèunski centar Zagreb i Hrvatsko informacijsko i dokumentacijsko društvo, Zagreb, Hrvatska
• Hrvatska bibliografija: niz B - prilozi u èasopisima i zbornicima; niz C - serijske publikacije Nacionalna i sveuèilišna knjižnica, Zagreb, Hrvatska
• SCOPUS
Elsevier, Amsterdam, Netherland
• ULRICHSWEB
Proquest, Cambridge, United Kingdom
• Web of Science® [WoS] - Arts and Humanities Citation Index® [A&HCI]
Thomson Reuters, Philadelphia, PA, USA
• Žurnale Geografija
Akademija nauk Rusije, Institut nauènoih informacii, Moskva, Russia
Znanstveni prilozi Scientific Papers
IZVORNI ZNANSTVENI ÈLANCI ORIGINAL SCIENTIFIC PAPERS
132-155 ATTILIO KRIZMANIÆ
156-171 ŽELJKO PEKOVIÆ
KRISTINA BABIÆ
172-187 DARKO KAHLE
Amfiteatar u Puli
Istraživanja o izvornom izgledu iz sredine 1. st. pr. Kr. UDK 72.032(497.5 Pula)
Kasnoantièka sakralna arhitektura u doba Istoènih Gota u Dalmaciji
UDK 72.033/726:26(497.5 Dalmacija)”4/5”
Architect Zlatko Neumann
Works after the Second World War (1945-1963)
UDC 72.038.1(497.5 Z. Neumann)”1945/1963”
PRETHODNA PRIOPÆENJA PRELIMINARY COMMUNICATIONS
188-201 ÉVA LOVRA
MLADEN OBAD ŠÆITAROCI BOJANA BOJANIÆ OBAD ŠÆITAROCI
202-215 ÉVA LOVRA
216-227 BORKA BOBOVEC IVAN MLINAR ANDRIANA POZOJEVIÆ
PREGLEDNI ZNANSTVENI ÈLANCI SUBJECT REVIEWS
228-237 DOROTI BRAJNOV BOTIÆ DUŠKO VIOLIÆ
238-253 SANDRA SMILJANIÆ IVAN MLINAR
254-267 GREGOR ÈOK DAMJAN KAVAŠ RATIMIR ZIMMERMANN
Amphitheatre in Pula
Studies on its Original Appearance in the Mid-1st Century BC UDC 72.032(497.5 Pula)
Late Antique Religious Architecture
During the Ostrogothic Period in Dalmatia
UDC 72.033/726:26(497.5 Dalmacija)”4/5”
Arhitekt Zlatko Neumann
Djela nakon Drugoga svjetskog rata (1945.-1963.)
UDK 72.038.1(497.5 Z. Neumann)”1945/1963”
Transformations of Urban Structure
Effects of Railway Construction on the Urban Tissue in the Cities of Austro-Hungarian Empire (1867-1918)
UDC 711.7(436/439)”1867/1918”
Urban Tissue Typology and Urban Typology (1868-1918)
Special Cases: Zagreb and Rijeka
UDC 711.6(497.5 Rijeka, Zagreb)”1868/1918”
Programi stanogradnje u Hrvatskoj od 1991. do 2016. godine UDK 728.1(497.5)”1991/2016”
Preobrazbe urbane strukture
Uloga željeznice u oblikovanju urbanoga tkiva u gradovima Austro-Ugarske Monarhije (1867.-1918.)
UDK 711.7(436/439)”1867/1918”
Tipologija gradskoga tkiva i urbana tipologija u razdoblju od 1868. do 1918. godine Posebni sluèajevi: Zagreb i Rijeka UDK 711.6(497.5 Rijeka, Zagreb)”1868/1918”
Housing Construction Programs in Croatia between 1991 and 2016 UDC 728.1(497.5)”1991/2016”
Porta Marina - južna (morska) gradska vrata s drvenim vratnicama u Trogiru
UDK 72.04(497.5 Trogir)”1593”
Uloga grada u znanstvenofantastiènim filmovima
UDK 711.433:791.43”19/20”
Business Zones in Slovenian and Croatian Istria
Locations, Capacity and Development Problems
UDC 711.6(497.4/497.5 Istra)”00”
Porta Marina - Southern Sea Town Gate with Wooden Door in Trogir
UDC 72.04(497.5 Trogir)”1593”
The Role of the City in Science Fiction Movies
UDC 711.433:791.43”19/20”
Poslovne zone u slovenskim i hrvatskim dijelovima Istre
Lokacije, kapaciteti i problemi razvoja
UDK 711.6(497.4/497.5 Istra)”00”
271 LENKO PLEŠTINA
272 MLADEN OBAD ŠÆITAROCI
274 BOJANA BOJANIÆ OBAD ŠÆITAROCI
275 VESNA POLJANÈIÆ
Radionica interijera
Izbor studentskih radova akademske godine 2015./2016.
Kincl
Zlatko Karaè, Alen Žuniæ, Iva Körbler, Hela Vukadin-Doronjga, Toni Bešliæ
Medulin Boogie-Woogie
Javni prostori jezgre Medulina i njihove ekstenzije
Radionica urbanizma
Afirmacija zadarskog poluotoka
Suvremene turistièke intervencije i zaustavljanje trenda iseljavanja iz gradskih središta
276 LEA PETROVIÆ KRAJNIK U potrazi za identitetom - Mièevec 2030 Urbanistièka radionica 2 - Planiranje naselja
277 MELITA ÈAVLOVIÆ
Arhitekt Ivo Bartoliæ Modernistièka arhitektura Siska Gradski muzej Sisak 25.11.2016. - 15.1.2017.
Interior Design Studio
Selection of Students’ Projects, Academic Year 2015/2016
Kincl
Zlatko Karaè, Alen Žuniæ, Iva Körbler, Hela Vukadin-Doronjga, Toni Bešliæ
Medulin’s Boogie-Woogie
Public Spaces in Medulin’s Historic Core and their Redevelopment
Urban-planning Workshop
The Affirmation of Zadar Peninsula Contemporary Tourist Interventions and Preventing the City Center
Emigration Trends
Searching Identity - Mièevec 2030
Urban Design Studio 2 - Town Planning
Architect Ivo Bartoliæ Modernist Architecture of Sisak City Museum in Sisak 25/11/2016 - 15/01/2017
Kronika Chronicle
279-304 IVA MURAJ
Kronika Arhitektonskoga fakulteta Sveuèilišta u Zagrebu za akademsku godinu 2015./16.
Doktorska disertacija Doctoral Dissertation
305-308 Doktorska disertacijaJelena Skorup Juraèiæ
Chronicle of the Faculty of Architecture, University of Zagreb, academic year 2015/16
Jelena Skorup Juraèiæ
Za sve znanstvene Ëlanke objavljene u Ëasopisu PROSTOR Uredništvo je, iz kruga uglednih naših i inozemnih znanstvenika, osiguralo najmanje dvije neovisne recenzije.
The Editorial Board provides at least two independent reviews by prominent Croatian or foreign scholars for all the scientific contributions published in the journal PROSTOR.
1 First circular passageway, southwestern part after reconstruction
HR - 52100 Pula, Tomasinijeva 33 krizmatti@gmail.com
Izvorni znanstveni èlanak
UDK 72.032(497.5 Pula)
Tehnièke znanosti / Arhitektura i urbanizam 2.01.04. - Povijest i teorija arhitekture i zaštita graditeljskog naslijeða Èlanak primljen / prihvaæen: 15. 10. 2016. / 8. 12. 2016.
HR - 52100 Pula, Tomasinijeva 33 krizmatti@gmail.com
Original Scientific Paper
UDC 72.032(497.5 Pula)
Technical Sciences / Architecture and Urban Planning 2.01.04. - History and Theory of Architecture and Preservation of the Built Heritage Article Received / Accepted: 15. 10. 2016. / 8. 12. 2016.
Istraživanja o izvornom izgledu iz sredine 1. st. pr. Kr.
Studies on its Original Appearance in the Mid-1st Century BC
Amfiteatar
antika izvorno stanje Pula
U èlanku se sažeto obraðuju nove spoznaje i rezultati istraživanja s najnužnijim informacijama o izvornom izgledu Amfiteatra u Puli podignutog sredinom 1. st.pr.Kr., od kojeg su se do danas, usprkos znatnim višestoljetnim destrukcijama, ipak saèuvali opsežni ostaci koji omoguæuju vjerodostojnu virtualnu rekonstrukciju njegovih nestalih dijelova. Istaknuta je i njegova posebnost kao rano arhitektonsko djelo ostvareno na prijelazu amfiteatara iz drvene u kamenu konstrukciju, potvrðenu èetirima istaknutim specifiènim tornjevima s ukrižanim drvenim stubištima, drvenim palubama i velarijem, kao i drugim prostornim znaèajkama. Prouèavanjem integralnog izgleda Amfiteatra (1976.2016.) došlo se do novih saznanja u otkrivanju bitnih arhitektonskih sklopova i detalja njegova izvornog stanja.
amphitheatre
Antiquity
original appearance
Pula
This article brings forward new knowledge and research results including some basic information about the original appearance of the amphitheatre in Pula built in the mid-1st century BC. Although severely damaged through centuries, the structure is remarkably well preserved, allowing an authentic virtual reconstruction of its missing parts. The article points out its unique character as it was built at the time when wood replaced stone in the construction of amphitheatres. It is confirmed here by four projected towers with wooden staircases, wooden decks and a velarium, and some other spatial characteristics. Studying the amphitheatre’s integral appearance (1976-2016) has provided fresh insight into its original architectural features and details.
Amfiteatar (Φ 44° 52’ 23.6” N - A 13° 51’ 0.6” E), osim što je primjer najsaèuvanijeg zidnoga nosivog plašta meðu svim amfiteatrima na svijetu, predstavlja jedinstven sluèaj interpolacije èetiri stubišna tornja u strukturi vanjskoga nosivog zida - proèelja, a u okviru tih tornjeva tehnièko rješenje osobitoga originalnog sustava komunikacija s ukrižanim dvostrukim drvenim stubištima - prvoga i jedinoga sluèaja u arhitekturi rimskih amfiteatara. To pokazuje najviši tehnièki domet projektiranja stubišta, kakvi se i danas rijetko susreæu - da se kroz odreðeni prostor stubišta ostvaruje dvostruki kapacitet prolaza. S obzirom na monumentalnost, saèuvanost, veliku starost i èinjenicu da je bio sav izgraðen iz kamena, a na èetvrtoj etaži veæim dijelom iz drva, može se pretpostaviti utjecaj pulskog Amfiteatra na druge graðevine iste namjene nastale nakon njega, te utjecaj na izgradnju drugih monumentalnih graðevina u Puli. Pretpostavlja se da je prvi amfiteatar što je sagraðen u Rimu iz kamena djelo èasnog Istranina Statilija Taura1, koji je potom u Augustovo doba bio konzul i prvosveæenik (pontifex). U svakom sluèaju, Amfiteatar u Puli bio je izvor inspiracija znamenitih arhitekata u razdoblju od 16. do 19. stoljeæa (S. Serlio, A. Palladio, G. Piranesi, C.L. Clerisseau, R. Adam, K.F. Schinkel, P. Nobile...).2
U antièko je doba Amfiteatar bio usko povezan s važnim društvenim dogaðajima, zbog èega je i nastao, to jest za gladijatorske viteš-
ke borbe i borbe s divljim zvijerima, dok je potom, izvan funkcije, gotovo neprestano vezan za poznate èasne ljude koji su ga èuvali od rušenja ili onih koji su mu prouèavali izvorne oblike. Meðu svima njima istièu se: akvilejski patrijarh u 13. st.; G. Emo 1583.; A.De Ville 1632.; S. Serlio i A. Palladio u 16. st.; G. Piranesi 1744.; C.L. Clerisseau i R. Adam 1757.; G. Carli 1750./88.; K.F. Schinkel 1803.; P. Nobile 1809.-1814.-1818. i naš kanonik P. Stancovich 1822., èlan brojnih akademija i znanstvenih institucija Italije i Francuske.3
Od izuzetno velikog broja amfiteatara izgraðenih na teritoriju Rimskoga Carstva pulski se Amfiteatar redovito prikazuje kao rijedak primjer jedinstvenih tehnièkih i tehnoloških rješenja te izuzetne saèuvanosti, zajedno s Koloseumom u Rimu, te arenama u Veroni, Nimesu, Arlesu i Thysdrusu (El-Jem). Pulski Amfiteatar ujedno predstavlja znaèajan kulturni i društveni spomenik, kako u doba nastanka tako i danas, takoðer izuzetno važan za znanstveno prouèavanje graditeljstva i umjetnosti antike.
Pulski je Amfiteatar arhaièko djelo rimske arhitekture iz doba Republike jer „... u svim svojim arhitektonskim elementima vlada jedinstveni, èvrsti, dostojanstveni muški karakter...” . 4 Metode graðenja Amfiteatra i njegova dosadašnja znanstvena obrada daju moguænost da se prati njegov nastanak, od projektiranja policentriènih krivulja, preko saèuvanih oznaka kolèenja i montaže, do složenih projektiranja stubišta, montaže velikih blokova kamena i izvedbe svodova. Saèuvane udubine greda na unutarnjoj ravnini vanjskoga zidnog plašta otkrivaju kriterije dimenzioniranja drvenih konstrukcija na IV. etaži, a to je opæenito rijetkost.
Vrlo bitni, jedinstveno oèuvani detalji na èetvrtoj etaži pulskog Amfiteatra (završni užlijebljeni vijenac i parapet iz kamena - ‘falchetta’) omoguæuju prouèavanje konstrukcije rimskog velarija kao ni na jednomu drugom amfiteatru na svijetu. Bez tih detalja gotovo je nemoguæe riješiti probleme natkrivanja amfiteatara velarijem, a bez velarija vrlo se teško može objektivno govoriti o prvobitnom izgledu amfiteatara uopæe, no je ta praksa gotovo redovita jer, kako je napisao G.R. Carli 1793. godine, lakše je govoriti i pisati o igri i oblikovanju jedara, ali teže je to sve nacrtati.5 Nadam se da sam sa svojim prijedlogom oblikovanja i funkcioniranja velarija uspio oboriti takvu praksu.
Pulski je Amfiteatar arhitektonsko djelo od opæeg znaèenja s gledišta povijesti umjetnosti i znanosti graditeljstva. Svrstan je zato u najvišu (‘nultu’) kategoriju vrijednosti prema zakonima Republike Hrvatske.
Sam Amfiteatar pokriva površinu od 11.466 m2, a zajedno s neposrednim slobodnim oko-
lišem do susjednih blokova graðevina iz 19. stoljeæa i do današnje morske obale zauzima površinu od 5 ha (Sl. 2.). Duža mu je os 132,45 m - 450 stopa (borilište ‘harena’ 67,69 m - 230 stopa), dok mu je kraæa (manja) os 105,96 m - 360 stopa (borilište ‘harena’ 41,50 m - 141 stopa); odnos 5:4, sa 72 luka-pilastra na razini treæe etaže (Sl. 3.). Osnovni tlocrtni oblik vanjskoga impozantnog nosivog zidnog plašta i svih unutarnjih cirkularnih konstrukcija zasniva se na policentriènoj krivulji, a radijusi su te temeljne krivulje meðusobno sukladni u poznatome redu ‘Fibonaccija’.6
Amfiteatar je orijentiran i smješten sukladno rimskoj podjeli zemljišta, u okviru jedne, možda prve centurije pulskoga rimskog agera s otklonom 18° 30’ od sjevera prema istoku, danas na k.è. 1800 u K.O. Pula.
Izgraðen na padini brežuljka veæ sredinom 1. st.pr.Kr. karakteristièan je po tome što su prema moru (zapadu) izvedene èetiri etaže, ukupne visine do 33,64 m (40.44-6.8), dok su prema istoku, prema kopnu, izvedene samo zadnje dvije etaže, ukupne visine do 20,24 m (40.44-20.20), jer se gledalište s te strane prilagodilo padini èvrste stijene.
Izuzetan je i po sustavu cirkularnih komunikacija, a jedinstven je u svijetu po arhitektonskom rješenju s èetirima vertikalnim stubišnim tornjevima, koji su služili za komunikaciju gledatelja izmeðu treæe i èetvrte etaže, te za prilaz classiaria (mornarièke vojske) na glavnu i gornju palubu, gdje su sklapali i zatezali velarij.
Od izvorne antièke graðevine, izgraðene u kamenu obližnjih kamenoloma i drvu na IV. etaži, oèuvan je gotovo u cjelini vanjski nosivi zidni plašt (proèelje), manji dio unutarnjega zidnog plašta, temelji i zidovi koji su nosili gledalište, znatni ostaci izvorne kanalizacije, ostaci stubišta i vomitorija na razlièitim razinama, palubni užlijebljeni završni vijenac s parapetom (‘falchetta’) najviše èetvrte etaže, razni umjetnièki ukrasi, vijenci, lezene, imposti (tragovi udubljenja - ležajevi) za smještaj kamenih parapeta, drvenih greda i ograda, ležajevi nosivih greda III. cirkularnog hodnika i u stubišnim tornjevima te kamenih svodova na svim etažama i niz drugih arhitektonskih detalja, a sve to upuæuje na logiène zakljuèke o njegovu izvornom izgledu.
Sve to pomaže u tumaèenju izvornoga stanja manje saèuvanih amfiteatara u svijetu. Vrlo
1 Carli, 1793: 153
2 Krizmaniæ, A., 1996.; Krizmaniæ, A., 1999: 43, 61, 144
3 Krizmaniæ, A., 1996.; Krizmaniæ, A., 1999: 43, 61, 144
4 Rusconi, 1926: 355
5 Carli, 1793: 225
6 Krizmanich, V., 1976.-1978: 413-426
7 Krizmaniæ, A., 1999: 43, 61, 144
jasne konstrukcije zaobljenih i nagnutih cirkularnih (radijalnih) baèvastih svodova, tragovi stare tehnologije klesanja kamena, tragovi trasiranja krivulja, montaže kamenih blokova, najnovija saznanja o promjeni projekta i maksimalna prilagodba živoj stijeni tijekom graðenja, konstrukcija istaknutih stubišnih tornjeva iznad najviše toèke s drvenim ukrižanim stubištima za prilaz gledatelja III. menianu i palubama mornara, te niz drugih zanimljivih detalja, posebice u vezi s konstrukcijom velarija, doprinos su znanjima o razini graditeljskih znanosti sredinom 1. st.pr.Kr.7
PREGLED DOSADAŠNJIH ISTRAŽIVANJA
OVERVIEW OF THE RESEARCH PROCESS UP TO THE PRESENT
Povijest pulskog Amfiteatra, od èasa kad je graðen i dovršen do kraja antièkoga razdoblja, nepoznata je. Njegovo postojanje i
Sl. 2. Uže podruèje grada s Amfiteatrom opkoljenim graðevinama iz 19. st.
Fig. 2 Central town area with the amphitheatre surrounded by 19th century buildings
prisutnost u gradu i širem prostoru gravitacije možemo svejedno objasniti kroz poznate epizode u povijesti grada i južne Istre. O tome, meðutim, i o interesu koji je Amfiteatar pobuðivao kao izuzetna graðevina od znamenitih umjetnika i arhitekata neæemo u ovome kratkom èlanku. Spomenut æemo samo ono što nas posebno zanima, a to su provedena ozbiljna istraživanja koja unaprjeðuju znanja o njegovu prvotnom stanju i dataciji uèinjena od sredine 18. stoljeæa do 1976. godine i od 1976. do 2016., ali istodobno radove onih autora koji su pokazali nesposobnost shvaæanja funkcije i konstrukcije Amfiteatra do te mjere da izmišljaju dvije udaljene etape njegove gradnje.
OD 1750. DO 1976.
FROM 1750 TO 1976
Prva ozbiljna istraživanja izvornoga stanja pulskog Amfiteatra zapoèeo je Kopranin Gianrinaldo Carli tijekom dvaju posjeta Puli 1750. i 1788. godine.8 Tijekom dugogodišnjeg razdoblja (1750.-1793.) ozbiljnoga prouèavanja izvornog izgleda Amfiteatra u rimsko doba iznio je na vidjelo i dao dragocjena arhitektonska prihvatljiva rješenja prvobitnog stanja. Dok se prije Carlija špekuliralo i izmišljalo bez osnove kojekakva arhitektonska rješenja i namjene te tvrdnju da je unutrašnjost bila sva izvedena iz drva, on tada upravo otvara naèin prepoznavanja nestalih arhitektonskih elemenata i sklopova vježbama gledanja, kojima istinito i jasno prezentira njihovo prvotno stanje „... jer nas koji puta više nauèi jedan kamen od jedne knjige...”.9 Carli se povremeno vraæa prouèavanju Amfiteatra do kraja 18. stoljeæa, dokazavši da nije bio optereæen pretpostavkama ranijih autora, sumnja i ne prenosi neprovjereno te tako u svemu opovrgava prejasnoga Scipionea Maffeia i sve njegove prethodnike.
Prvi zakljuèuje da je iznutra nedvojbeno Amfiteatar bio graðen kamenom, a èetvrta etaža, summa cavea in ligneis u veæem dijelu u drvu.
Zbog lakšeg snalaženja u opisima numerira lukove od 1 do 72.
Otkriva suterenski I. red s ravnim arhitravima i tako izluèuje èetiri reda prema zapadu i samo dva zadnja prema istoku, jer se tu gledalište naslonilo na padinu brežuljka.
Postupno istražuje i prezentira I. cirkularni hodnik prema zapadu i dijelove pilastra unutarnjeg portika, kao i kanal oko borilišta, koji pogrešno zamišlja kao podij. Graver, crtaè
8 Carli, 1793: 150-237
9 Stancovich, 1922: prva nenumerirana stranica
10 Carli, 1793: 150-237; Marasoviæ, J., Krizmaniæ, A., Marasoviæ, D., 1988: 881-882
Francesco Monaco prati njegova istraživanja preciznim arhitektonskim snimkama kojima registrira smještaj stubišta „C” koji polaze s I. cirkularnog hodnika.
Otkriva položaj kamenih parapeta na razini I. i II. cirkularnog hodnika visine dvije rimske stope (118 cm), kojima potvrðuje postojanje cirkularnih hodnika odnosno portika s ostacima pilastra unutarnjega nosivog zidnog plašta na više mjesta. Posebno je bio važan ostatak unutarnjeg pilastra na poz. 68 koji potvrðuje postojanje II. cirkularnog hodnika i na istoku, potom nestao pljaèkom kamena.
Otkriva da su èetiri tornja pored funkcije eventualnih kontrafora služila smještaju drvenih ukrižanih stubišta za prilaz iz II. na III. cirkularni hodnik i do palube iznad, gdje su stajali mornari koji su upravljali velarijem. Iz opisanoga može se zakljuèiti da Carli nije razumio sustav ukrižanih stubišta za potrebe mornara.
Tvrdi da je velarij u cjelini pokrivao Amfiteatar i da je bio nagnut od sredine prema rubu vijenca kako bi kišnica, a ne samo voda ‘krova’ (palube, o.a.), otjecala u široki oluk. Opisuje funkcioniranje velarija, ali kaže da ga je lako opisati, ali vrlo teško nacrtati ono o èemu se govori. Njegova koncepcija velarija sustavno stoji, ali kod prve ruske bure, a vjerojatno i prije, jarboli pucaju jer nemaju sartie (pripone -zatege). ‘Classiarii’ se nisu uspinjali od I. cirkularnog hodnika na zapadu, kako tvrdi Carli, nego od II. cirkularnog hodnika na istoku i zapadu. Iz uèinjenoga presjeka velarija nije jasno gdje su, po Carliju, mornari stajali kad su njime manipulirali.
Carli tvrdi da arhitektura pulskog Amfiteatra upuæuje na izvedbu prije cara Tita i Vespazijana. U doba Vespazijana (69.-79.), kaže Carli, arhitektura stilski opada i gubi na jednostavnosti, dok je arhitektura pulskog Amfiteatra jednostavna u izrazu.
Njegovim drugim posjetom Puli s inženjerom Roccom Sbisá (11. studenoga - 13. prosinca 1788.) mora sa žaljenjem konstatirati da pljaèka kamena još uvijek traje. Ovaj mu je posjet Amfiteatru omoguæio da ispravi dio prijašnjih pretpostavki o prvotnom stanju i izgledu Amfiteatra, koje su se i u novije vrijeme pokazale kao toène i uvelike pridonijele porastu saznanja o njegovoj izvornoj konstrukciji.10
Pietro Nobile, dvorski arhitekt cara Franje I., uvelike je zadužio Pulu i Hrvatsku u zaštiti graditeljskog i kulturnog naslijeða duž istoène obale Jadrana u prvoj polovici 19. stoljeæa. Tada Nobile, izmeðu ostalog, boravi i u Puli 1809., 1814., 1816. i 1818. sa zadaæom da radi na prouèavanju, obnovi i zaštiti antièkih graðevina. Tijekom cijeloga drugog desetljeæa 19. stoljeæa najveæu pozornost posveæuje otkrivanju izvornoga stanja i zaštiti Amfiteatra
levantne detalje, razmišlja i crta izvorno stanje Amfiteatra. Prisvaja prvotno autorstvo na dio rezultata istraživanja Carlija i Nobilea kao svoja otkriæa. Cijelo jedno poglavlje posveæuje raznim kanalima unutar i izvan Amfiteatra, dokazujuæi da su služili sustavu prikupljanja i odvodnje oborinskih i otpadnih voda, uvjetovani i smještajem raznih sanitarnih prostorija - s pravom pobijajuæi sve ranije i kasnije pretpostavke da su po nekima od tih kanala prolazile zvijeri, pa èak i ljudi. Pretpostavlja da se ispod borilišta - arene nalazi veæa prostorija u koju su se slijevale oborinske i otpadne vode, te po veæem kanalu (18-19) po kraæoj osi do morske obale. Ovu æe prostoriju iskopati 1831. godine F. Brüyn i G. Carrara. Od navedenih otkriæa izdvojit æe se samo one koji pripadaju Stancovichu:
Prvi je put izraðena precizna i cjelovita snimka Amfiteatra i do 1821. nije postojala bolja.
Prvi je put izraðena idejna rekonstrukcija izvornoga stanja Amfiteatra koja se zbog nepogodnog mjerila mora danas uvelike ispraviti.
Prvi je put spoznat dobar dio kanalizacijskog sustava.
Na svoj se naèin usuglasio s Carlijem i Nobileom o dataciji prije cara Augusta. Stancovichu se, meðutim, mora - osim nekih otkriæa - priznati da je svojim oštroumnim intervencijama, idejama i obrazloženjima tuðih nalaza obogatio znanstveni pristup u tumaèenju nekih otkriæa i da je pridonio razumijevanju izvornoga izgleda pojedinih arhitektonskih sklopova pokazujuæi sposobnost sagledavanja funkcije i konstrukcije Amfiteatra. Možemo stoga tvrditi da je Stancovichevo istraživanje velik korak dalje u znanstvenoj obradi i prepoznavanju izvornoga stanja Amfiteatra. Stancovichevo djelo o pulskom Amfiteatru svakako zaslužuje veæu pozornost od one koju je dobilo do danas.17 Je li moguæe da je tome uzrok što naš kanonik nije bio ni arhitekt ni arheolog - ili je razlog tome nešto drugo?
Devedeset godina nakon P. Nobilea, 1899. u Pulu dolazi Anton Gnirs koji je od 1901. godi-
tualno prestale prepisivati te besmislice kao gotove èinjenice. Buduæi da je bila preopširna, do danas se ta detaljna analiza nije objavila. Èuva se u autorovoj dokumentaciji. Tiskana je 1988. samo kratka verzija u èasopisu „Pogledi” u Splitu. Navodim ovu opširnu analizu, koju sam zapravo napravio 1987., kako se ne bi pomislilo da sam navedene podatke u njoj preuzeo, a ne citirao, od radova koji su tiskani poslije 1988. (usp.: Girardi Jurkiæ, 2003: 19-69).
16 Stancovich, 1822.
17 U navedenoj detaljnoj analizi obraðeno je i Stancovichevo djelo.
18 Gnirs, 1915.b: 33-42
19 Gnirs, 1915.b: 33. U samome poèetku Gnirs navodi da „... Amfiteatar u Puli pripada prvim graðevinama kojima je augustovska era opremila koloniju”.
ne konzervator zadužen za okrug Pule, Pazina i Rovinja te za arheološku zbirku u Puli. Bavi se i Amfiteatrom, a po tome što je napisao o njegovu prvotnom stanju18 jasno je da nije razumio ili nije znao za otkriæa G. Carlija, Nobilea i Brüyna te P. Stancovicha, ili je njihova saznanja bahato zanemario. A. Gnirs 1915. godine prvi iznosi tezu o izgradnji pulskog Amfiteatra u dvije etape te da je vanjski plašt dodan u drugoj etapi, i to nakon stotinu godina: „... Kao jezgro ove goleme teatarske ruševine može se jasno izdvojiti starija graðevina koja je dogradnjom formirala veæe zdanje...”. I dalje tvrdnja da: „... Bez da se promijeni jezgra prvotne (stare) Arene, dograðena je sredinom I. st.po.Kr. dvoetažna stojeæa galerija, a ispod toga zasvoðeni ophodi...”. Kako bi to o èemu govori bilo jasnije, na približnom, nevještom crtežu izdvaja crvenom crtom ono što podrazumijeva pod jezgrom odnosno starijom graðevinom, za razliku od onoga što je, po Gnirsu, dograðeno sredinom 1. st.po.Kr. - odnosno stotinu godina poslije nastajanja Amfiteatrove ‘jezgre’ u Augustovo doba.19
Bez obzira na neke autorske meðusobne razlike u koncipiranju konstrukcije pulskog Amfiteatra, kojima se u posljednjih 266 godina s novim spoznajama kontinuirano unaprjeðivalo znanje o njegovu izvornom izgledu, do danas je uèinjeno šest znanstvenih studija kojima se od 1750., s manjim i veæim stankama, više prouèavalo, a manje objavljivalo rezultate novih spoznaja:
1. Opise nalaza i izvornoga stanja G. Carlija od 1750. do 1793. (objavljeno)
2. Opise nalaza i izvornoga stanja P. Nobilea i F. Brüyna od 1809. do 1838. (dijelom objavljeno)
3. Opise nalaza i generalna studija izvornoga stanja u 1:500 P. Stancovicha 1822. (objavljeno)
4. III. skica rekonstrukcije pulskog Amfiteatra J. Marasoviæa uz konzultacije s E. Dyggveom: 3 tlocrta u 1:200 i 4 presjeka u 1:100, od 1959. do 1961. (dijelom objavljeno)
5. Studija izvornoga stanja i tretmana zapadnoga dijela samo do III. cirkularnoga hodnika, A. Krizmaniæ, J. Marasoviæ, D. Marasoviæ u 1:50, od 1984. do 1988. (dijelom objavljeno)
6. Detaljni studijski nacrti koje sam uèinio od 1988. do danas u raznim mjerilima: oko stotinu pedeset od 1:2 do 1:200 i 1:500 (uz povremene konzultacije s Jerkom Marasoviæem do 2009., pet godina prije njegova konaènog odlaska), kao plod dugogodišnjega povremenog prouèavanja izvornoga stanja Amfiteatra. U posljednje tri godine uèinjena su 74 popreèna presjeka i razni detalji u 1:50 i 1:10, 1:20; oko stotinjak nacrta (neobjavljeno).
Nitko od navedenih autora nije nikada spominjao, a niti nacrtao, nikakve etape gradnje Amfiteatra kojima Gnirs u I. etapi praktièki onemoguæava prilaz gledalištu, takozvanoj njegovoj ’jezgri’ od podija do vrha III. meniana, jer u toj I. etapi u razdoblju od sto godina, po Gnirsu, ne postoji do danas oèuvan vanjski nosivi zidni plašt pa slijedom toga ni tri rubna cirkularna hodnika, osnova svih komunikacija u Amfiteatru, ni èetiri stubišna tornja preko kojih se odvijala komunikacija svih gledatelja III. meniana i mornara za prilaz palubama na kojima su upravljali velarijem. Nedvojbeno se na 28 stubišta i 36 vomitorija navedene Gnirsove ‘jezgre’ nije moglo prilaziti! O neodrživosti tih etapa pisalo se 1988. godine.20 Spominjem to zbog toga što se te dvije etape stalno navode kao iznimne istine pulskog Amfiteatra, a to su samo nedokazane pretpostavke i laži. Jedini koji je prvi na takvo arhitektonsko rješenje posumnjao jest Dyggve21, a potpuno ga je odbio Kähler.22 Buduæi da Gnirs nije znao kako bi riješio velarij, negira ga pa umjesto njega izmišlja da su jarboli držali drugu galeriju (trijem) ponad prvog trijema u razini èetvrte etaže. Taj drugi trijem, ili peta etaža koja slijedi cijelo proèelje Amfiteatra, a za koji se ne zna èemu služi, bila je, po Gnirsu, jedna vrsta ‘zakljuènice graðevine’. Gnirs potom tvrdi da su se tragovi i ostaci ovih stupova povezivali s tehnièki nemoguæim rješenjem velarija nategnutog iznad cijele Arene. Kaže da su ‘tende’ sigurno bile „... ali samo iznad pojedinih sjedišta u gledalištu”. Nije objasnio što je pod time smatrao pa možemo misliti i na kišo-suncobrane, tako da bi se za održavanja igara umjesto gladijatora i divljih zvijeri gledalo šarene suncobrane po pulskom Amfiteatru. Uvijek je lakše i atraktivnije prepisivati oèaravajuæe legende i nedokazane nelogiène ‘istine’ nego mukotrpan, minuciozan, euristièan rad na otkrivanju prvotnog stanja Amfiteatra. Tvrditi da spomenuta ‘jezgra’ bez tri rubna cirkularna hodnika, bez vanjskog plaštazida i bez stubišnih tornjeva može funkcionirati, vrijeða znanje svih onih koji samo nešto malo znaju o najelementarnijim sustavima graðevnih konstrukcija, ali i onih koji su od 1750. do danas znali interpretirati izvorno stanje na temelju tumaèenja svih onih nalaza, još uvijek danas vidljivih in situ, koji jasno govore o prvobitnom stanju integralnog Amfiteatra sredinom 1. stoljeæa prije, a ne poslije Krista. Ovo neshvaæanje zbunjuje, a stogodišnje prenošenje gotovo bez imalo sumnje nepojmljivo je neznanje, ponekad možda i kolegijalno licemjerstvo - mišljenje da su rimski graditelji bili diletanti ili je to rezultat konzervativnog opreza.
Gnirsove dvije besmislene etape gradnje Amfiteatra previše su se dugo zadržale pa su definirale vanjski zidani plašt kao èisto dekora-
tivno djelo koje se izdvaja i diže bezrazumno u nebesa, da ga se izolira od tobože same ‘vulgarne’ funkcije nosaèa s vrlo reduciranom, tek rascvjetanom ornamentikom koja, meðutim, i kad stoji ugraðena na nosaèu, vrši svoju dužnost skladne arhitekture, one arhitekture koja je rezultat igre bata i špice (dlijeta), koja se stvara na licu mjesta, a da bi se tek u obrisima priklesao kamen, kao nešto mekano i gipko, kako bi se netom u profilacijama vidio toskanski stil, jedinstven na svim razinama od suterena do vrha klupèice (razme) iznad užlijebljenoga vijenca. To je onaj plod u arhitekturi koji Nobile 1818. godine priziva jer u njegovo doba nije više postojao pa se ubrajao u gubitak umjetnosti klesanja na licu mjesta nakon ugradnje veæih blokova kamena, „... oggi si conta fra le perdite dell’arte...”. 23
Nakon 13 stoljeæa zapuštenosti i pasivne uloge Amfiteatra u gradu 1931./1932. pokreæe se akcija za revalorizaciju njegovih prostornih vrijednosti natkrivanjem podzemne prostorije ispod borilišta - arene i izvedbe istoènoga I. meniana oslonjenog na živoj stijeni brežuljka kako bi se u Amfiteatru mogle održavati ljetne operne predstave. Radovi se izvode 1933. godine pod vodstvom i po projektu inženjera arhitekta Guida Brassa 24 Po obièaju, bez prethodno izraðenih detaljnih arhitektonskih snimaka i prostornih studija izvornoga stanja - sve je izvedeno napamet i pogrešno. Zbog dotrajalosti neadekvatne armiranobetonske konstrukcije nad podzemnom prostorijom 2002./2003. godine izvedena je nova armirnobetonska ploèa s prethodno
20 Marasoviæ, J., Krizmaniæ, A., Marasoviæ, D., 1988: 889
21 Dyggve, 1933: 143 „... pogotovo ako je datiranje oko sredine 1. st.po.Kr. - predloženo od Gnirsa za proèelje Pule toèno...”
22 Kähler, 1958: 377 - On preferira da se smatra proširenje našeg Amfiteatra samo kao II. etapa jednog te istog procesa gradnje. Prema tome, Kähler odbija bilo kakvu kasniju dogradnju. Blago odbija Gnirsovo rješenje jer shvaæa da bi u I. etapi nedostajali rubni (vanjski) cirkularni hodnici, bez kojih Amfiteatar ne bi mogao funkcionirati („... per la mancanza di un corridoio esterno...”). Mislim da etapa u jednom te istom procesu gradnje ima toliko koliko ima graðevina na ovome svijetu.
23 Rusconi, 1926: 355; Coarelli, 1972: 21-32. Coarelli je jedan od onih autora kojima odgovaraju dvije udaljene Gnirsove etape gradnje pulskog Amfiteatra. S veæim dubiozama analizira veronski Amfiteatar, èesto usporeðujuæi pulski koji, kao i Amfiteatar u Aosti (Augusta Pretoria), nastaje u doba cara Augusta (oko 40. g.pr.Kr.), a gradi se u dvije udaljene etape. Spominje i Kählera, ali ga ne uvažava. Po Coarelliju vanjski prsten, kako u Puli tako u Veroni, nije imao nikakvu nosivu funkciju veæ samo kao monumentalni omotni plašt. Meðutim, nastavlja dvojbeno jer smatra da je to proèelje bilo povezano (oslanjalo se) sa složenim stražnjim konstrukcijama, i to ‘samo’ u temeljima i preko dva baèvasta svoda cirkularnih hodnika (koje on naziva galerie). Kako se može osloniti, kad je prije odredio da taj vanjski prsten nema nikakvu funkciju nosive konstrukcije? Takvim se dvojbama èesto služe oni koji ne razumiju ono o èemu pišu! Coarelli mudruje da su se za takvu vrstu graðevina planirala proširenja kako se grad razvijao i da bi to bio sluèaj Pule, koja se proširila odmah
izraðenom detaljnom arhitektonskom snimkom25, ali i ovoga puta bez prethodno izraðene prostorne studije. Najviše su radovima 1933., a zatim i 2002./2003., uništeni dragocjeni nalazi i podaci o izvornoj konstrukciji natkrivanja podzemne prostorije.
Koristeæi Stancovicheva istraživanja prezentirana u njegovoj knjizi Dello Anfiteatro di Pola 1822. godine i arhitektonsku snimku studenata arhitekture na venecijskoj Višoj školi (1925.), kandidat arhitekt Enrico Trolis 1938.-1940. pokušava izraditi idejnu rekonstrukciju sekcije Amfiteatra od nosivoga plašta do borilišta - arene, i to od pilastra 8 do 14 s ukljuèenim jugozapadnim stubišnim tornjem. Neuspješna u svim pogledima i u svemu, ova idejna rekonstrukcija ukazuje još jednom da od loših i nepotpunih arhitektonskih snimaka u kojima aktivno ne sudjeluju istraživaèi - nema gotovo nikakve koristi.26
Arheolog Mario Mirabella Roberti 1935. godine direktor je Arheološkoga muzeja Istre u Puli. Godine 1943. izdaje vodiè Amfiteatra27 u kojem ponavlja grešku A. Gnirsa o dvjema etapama gradnje, no to ni on ne može dokazati. Govori o naumachiama, ali ne može odoljeti a da u kanalizacijski sustav ne gura gladijatore. Pod njegovim se vodstvom 1938. godine navodno rekonstruira dio ukrižanih drvenih stubišta u sjeverozapadnom tornju.28 Ne prilaže projekt, nego samo šturu arhitektonsku snimku tornja i nekoliko djelomiènih fotografija izvedenoga stanja. Po opisu ispada da nije razumio mornarska ljestvasta stubišta pa je umjesto njih izmeðu ’cisterni’ izveo kružna. Za prilaz iz I. na II. cirkularni
(?) ili tijekom gradnje. Vjerojatno to èini da iskljuèi Kählerovo mišljenje o nepostojanju dviju etapa, koji je jedini razumio tu logiènu konstrukciju bez Coarellijevih, navodno proraèunskih grešaka. Nije pogreška mijenjati projekt, ali iskljuèiti iz projekta tri osnovna konstrukcijska elementa (tri cirkularna rubna hodnika, nosivi vanjski zid i stubišne tornjeve) te tvrditi da Amfiteatar u Puli može bez toga sto godina funkcionirati, to je nedopustivo neznanje. Što se tièe izmjene projekta našeg Amfiteatra, objasnit æemo jednu takvu izmjenu i razloge zašto se to dogodilo kad æemo ukratko navesti našu studiju zapadnoga dijela, naèinjenu 1984. do 1988. Coarelli tvrdi da pulski Amfiteatar ima 3 reda (etaže), a ne 4 do vrha. Nije vidio da je i veronski imao 4 etaže (reda). Kao i Pula, èetvrti red s kvadratnim prozorima veronskoga vidljiv je na jednoj graviri G. Carota i F. Masierija, objavljenoj na str. 87 i 93. Držim takoðer da amfiteatar u Nimesu nije imao samo dvije veæ i treæu etažu s kvadratnim prozorima te iznad toga palubu za zbrinjavanje velarija i oborina.
24 Brass, 1932.
25 Bertoldi, 2002.-2003.
26 Trolis, 1938.-1940.
27 Mirabella Roberti, 1943.
28 Mirabella Roberti, 1987.
29 Marasoviæ, J., 1961.
30 Petkoviæ, Brukner, Lojen, 1959./60.
31 Faber i sur., 1960./61.
32 Marasoviæ, J., 1961.
33 Marasoviæ, J., Krizmaniæ, A., Marasoviæ, D., 1988: 887-889
hodnik izveo je èelièno strmo stubište koje izvorno nije postojalo te su tako upitna i prva dva kraka drvenoga stubišta koja su polazila od II. za III. cirkularni hodnik. Krivo je krenuo od II. i krivo došao na III. cirkularni hodnik. Nažalost, i Gnirsove etape uzima veæ kao èinjenice.
Do znaèajnog obrata u prouèavanju prvotnoga stanja Amfiteatra dolazi 1959. godine na inicijativu Opæine Pula koja zadužuje dipl.inž. arhitekta Jerka Marasoviæa iz Odjela za povijest graditeljstva Urbanistièkog biroa Split i dr. arh. Ejnara Dyggvea iz Kopenhagena da naprave idejnu rekonstrukciju pulskog Amfiteatra.29 Zbog toga je trebalo izraditi detaljnu geodetsku snimku koja je naèinjena pod vodstvom prof. inž.geodezije Veljka Petkoviæa30 , a na temelju toga arhitektonske snimke koje su uèinjene pod vodstvom dipl.inž.arh. Aleksandre Faber. 31 Obje ove snimke nije vodio arhitekt izraðivaè idejne studije, pa je tako izostala nužna suradnja i upoznavanje snimatelja s relevantnim detaljima koje je trebalo registrirati. Posebice je to vrijedilo za nedovršenu arhitektonsku snimku koja je bila neuporabiva.
U Amfiteatru su se ljeti održavale operne i filmske predstave pa je Grad ozbiljno pokretao inicijative za znaèajniju rekonstrukciju unutrašnjosti kako bi poveæao broj sjedeæih mjesta i druge prateæe sadržaje predstava. Rad na izradi integralne studije relativno je naglo završio 1961. godine. Vjerojatno nekomu iz središnjice nije bilo po volji da se bilo što uèini u Amfiteatru.
Arhitekt Jerko Marasoviæ, meðutim, 1961. godine završio je, uz konzultacije s Dyggveom, tri idejne skice rekonstrukcije izvornoga stanja32, od èega je III. skica rekonstrukcije u mj. 1:200 prihvaæena i ocijenjena kao najbolji rad na kojem se može temeljiti detaljna studija izvornoga stanja Amfiteatra.
Jerko Marasoviæ, jedan od mojih dražih uèitelja, mentora i prijatelja od 1975. godine, ovom III. skicom rekonstrukcije (1961.) znatno je pridonio porastu saznanja izvornoga izgleda Amfiteatra. On ne prenosi slijepo otkriæa ozbiljnih ranijih istraživaèa (Carli, Nobile, Brüyn, Stancovich) i prvi daje integralnu cjelovitu sliku Amfiteatra, odnosno njegovu generalnu studiju, kojom se, primjerice, ispravlja integralni sustav komunikacija (hodnici, stubišta, vomitorij...), raspored i nagibi tri maeniana, rješenje podija i drugo.33 Jerko Marasoviæ tada tvrdi da æe se Detaljna studija morati temeljiti - na podacima analize tehnièkih rješenja ranijih istraživaèa, na podacima još vidljivim na saèuvanim dijelovima Amfiteatra, na provjeri podataka koji nastaju u primjeni geometrijske logike i ritma ponavljanja sliènih ili istih elemenata, na podacima iz novih istraživanja, na podacima eventualnih komparacija s drugim sliènim amfiteatrima.
Buduæi da je prouèavateljski rad ubrzo nasilno sprijeèen, detaljna studija nije ni zapoèeta, a nisu uèinjeni niti èestite geodetske i arhitektonske snimke u mj. 1:50. To æe se uèiniti tek u sljedeæem razdoblju ozbiljnih istraživanja od 1976. do 2016. godine.
OD 1976. DO 2016.
FROM 1976 TO 2016
Ovo razdoblje ne poznaje nova izmišljanja bez dokaza, veæ ponavljanja ad infinitum dviju Gnirsovih etapa, gladijatore i tajne prolaze u kanalizaciji te druge mudrolije, koje se razumno ne mogu dokazati. Tezi o izgradnji Amfiteatra u dvije etape bio se priklonio i Š. Mlakar.34
Godina 1976. plodna je za naš Amfiteatar. Usto što je u sklopu Zavoda za urbanizam i stambeno komunalne poslove osnovan Odjel za graditeljsko naslijeðe, bio je sastavljen i Metodološki pristup izradi znanstvene studije, programa i projekta zaštite i revitalizacije sa sadržajem znanstvene publikacije Amfiteatra u Puli.35 To je ujedno bio poèetak profesionalnoga prouèavanja Amfiteatra kojim se poticalo i aktiviranje rada na izradi detaljne studije.
Da bi se moglo tome pristupiti, trebalo je ponoviti geodetsko-fotogrametrijske radove, ali ovoga puta po programu i sadržaju snimaka koje su sastavljene i uvjetovane geodetima Zavoda za fotogrametriju iz Zagreba, predvoðenim dipl.inž. Marijanom Kadijem, koje su završene 1979.36 Razvojem rada na tim snimkama dipl.inž. geodezije Venceslao Krizmanich objavljuje studiju o poznavanju oblika Amfiteatra u Puli kojom dokazuje da tlocrtni oblik plašta pulskog Amfiteatra nije elipsa nego policentrièna krivulja. Ova je Venceslaova (Vencijeva) središnja studija u svemu pomogla tijekom rada na prouèavanju prvotnoga stanja Amfiteatra.37
Dvadeset èetiri godine nakon prvoga pokretanja akcije za obnovu Amfiteatra, 1983. Opæina Pula zajedno s AMI-jem pokreæe to po drugi put.38 To je uvjetovalo poèetak rada na izradi arhitektonske snimke, projekta obnove39, detaljne studije izvornoga izgleda zapadnog dijela u razini suterena (I. reda) i I. cirkularnog hodnika (II. reda). Ovoga je puta za studiju angažirana ekipa Arhitektonskoga fakulteta Sveuèilišta u Zagrebu: Jerko Marasoviæ, Attilio Krizmaniæ i Duško Marasoviæ. 40
Detaljna je studija, uz potvrdu dobroga dijela postavki izvornoga stanja iz 1961., donijela i nova saznanja: izluèio se detaljno osnovni konstrukcijski i komunikacijski sustav s položajem dijela stubišta i vomitorija; definiran je toèan položaj i oblik kamenih parapeta na razini I. i II. cirkularnog hodnika, osim na otvorima preko kojih se ulazilo neposredno u
Amfiteatar koji su se zatvarali drvenim visokim konstrukcijama; prouèavanjem graðevnih ostataka nesumnjivo je dokazano da je suteren snižen i izmijenjen poèetni projekt tijekom njegove gradnje radi boljega prilagoðavanja prirodnoj živoj stijeni, èime su razriješene dileme dvostrukih zidova na pet ulaza i na ovim mjestima otuèenih i zazidanih boènih vijenaca prije izvoðenja sniženih svodova; razraðena je konstrukcija pet ulaznih portala u suterenu s ravnim arhitravima na temelju saèuvanih dijelova in situ; dopunjen je i korigiran kanalizacijski sustav iz 1822. (istražen od P. Stancovicha) te potvrðena namjena prostorije ispod arene kao posuda za zbrinjavanje oborinskih i otpadnih voda; definiran je položaj i oblik podija (Sl. 4.), tri maeniana
34 Usp.: Mlakar, 1957.
35 Krizmaniæ, A., 1976.
36 Marasoviæ, J., Krizmaniæ, A., Marasoviæ, D., 1988: 891; usp.: Kadi, Koren: 1977.-1979.
37 Marasoviæ, J., Krizmaniæ, A., Marasoviæ, D., 1988: 892; usp.: Krizmanich, V., 1976.-1978. Kada se razmatra tlocrtna krivulja zidnoga vanjskog plašta Amfiteatra, ne smije se mjeriti taj vanjski plašt preko postojeæe, ne dokraja dotjerane (priklesane) bunje blokova kamena, nego po dimenzijama pilastara (njihova tlocrta), koje su odreðene u doba gradnje trasiranim križevima na kamenim temeljnim blokovima na poèetku svake etaže. Ako se tako ne postupi (kao V. Krizmanich), krivulja plašta (iznutra i izvana) može biti koliko želite, pogotovo s novim geodetskim instrumentima. Ovo, meðutim, neæe odgovarati ni projektiranim, a ni izvedenim (na licu mjesta trasiranim) krivuljama veæ proizvoljnim sluèajnim putanjama. Treba tražiti spomenute oznake na svim razinama, izmjeriti njihov precizni položaj na odgovarajuæoj projektiranoj razini, pa æe te oznake (križevi i crte) odrediti odgovarajuæu krivulju, a ne onu odreðenu sluèajnim ispupèenjima i uvlaèenjima na veæim kamenim blokovima.
38 Godine 1983. Sektor za urbanizam i Odjel za graditeljsko naslijeðe Zavoda za urbanizam i stambeno-komunalne poslove organizirali su u Puli savjetovanje u vezi s tretmanom pulskoga graditeljskog naslijeða u Starome gradu, u kojeg je fokusu svakako bio i Amfiteatar.
39 Dugandžiæ, i sur. 1984.-1986.a,b
40 Marasoviæ, J., Krizmaniæ, A., Marasoviæ, D., 1988: 892. Iako su trojica arhitekata bili pozvani da izrade samo studiju izvornoga stanja i idejni projekt obnove, na kraju su morali preuzeti i ulogu opravdavanja i odgovornosti odreðenih politièkih odluka, o kojima neæu govoriti u ovome kratkom èlanku, osim što æu spomenuti da su oni koji lako èine salto morale brzo zauzeli odreðene distance, posebice kad su se s obje strane Jadrana upuæivale prve sliène kritike napumpane politikom i nacionalizmom.
41 Marasoviæ, J., Krizmaniæ, A., Marasoviæ, D., 1988: 893, 894
42 Oba su ova stubišta dijelom nestala u davno doba, dok se iz Amfiteatra još krao kamen za gradnju, te konaèno u novije vrijeme tijekom i nakon arheoloških iskapanja. Stubište od 07 do 10 pilastara u cjelini je vidio i opisao Stancovich, 1822: 17; spominje ga Gnirs, 1915.a: 169, a registriran je takoðer na geodetskim i arhitektonskim snimkama 1979., 1984. i 1986.
43 Krizmaniæ, A., 1997.
44 Ova se èista voda mogla koristiti i za piæe ili za gašenje vatre u sluèaju požara summae caveae in ligneis, ali joj je glavna namjena bila polijevanje drvenih paluba, koje su se ljeti mogle rasušiti, raspucati i propuštati. Tom se vodom moglo ispirati sanitarne èvorove, kojih je zasigurno bilo na nekoliko mjesta na svakome maenianumu. Vodom za piæe gledatelji su se mogli opskrbljivati putem posebnog sustava malih ‘fontanella’ smještenih duž cirkularnih hodnika ili širih putova (viae-itinera) na gledalištu. O tipovima takvih fontanica i ispiranju sanitarnih èvorova
gledališta i konstrukcijski sustav cirkularnih hodnika kroz 36 popreènih presjeka od suterena samo do III. cirkularnog hodnika.41
Radovi obnove izvodili su se tijekom 1985./ 1986., a studija prvobitnog stanja nastavljena je do 1994./1995. godine kada su definitivno riješena dva vanjska prilazna stubišta koja su išla od razine suterena do I. cirkularnog hodnika smještenog boèno izvana do oba stubišna zapadna tornja na poziciji od pilastra 07 do 10 i od pilastra 26 do 31 (Sl. 5.).42
Odluèujuæa, možda najvažnija godina arhitektonskog snimanja i prouèavanja izvornoga stanja Amfiteatra u novije doba bila je 1997.43 Tada su u kolovozu uèinjene arhitektonske snimke, tlocrti, presjeci i pogledi unutarnjih
usp.: Adam, 1988: 271-284, a za smještaj fontanica u Koloseumu, usp.: Rea, 2003: 132; takoðer u: Luciani, 2000: 103, 257. Nemoguæe je prihvatiti da je ta voda služila za pripremu nekakvog ’dezodoransa’ koji se tijekom igara špricao po Amfiteatru (usp.: Mirabella Roberti, 1943.). Nije sporno da se u te tzv. ‘cisterne’ slijevala voda s paluba i velarija, a nazvao sam ih ‘baève’ jer u tim ostacima kamenih recipijenata na osam mjesta nije se pronašao ni najmanji trag opusa caementiciuma, koji je trebao biti završni unutarnji sloj cisterne. Vjerojatno su iz statièkih razloga stabiliteta konstrukcije i tehnologije održavanja odabrane drvene platice kao završna obloga tih osam kamenih recipijenata, uèinjenih od kalafata sliènom tehnologijom kao palube na brodu. Voda je u tim pokrivenim baèvama èuvana u mraènom prostoru, iznad nje je stalno strujao svježi zrak, dok je voda - i kad se nije stalno koristila - bila u pokretu, kao treæi uvjet za zdravu vodu, jer se u nju mogla ubaciti po koja jegulja s Nimphaeuma, stalnog izvora izdašne i zdrave vode koji je uvijek obilovao jeguljama, po našu tzv. bižati (ven. bisato). U vezi s vodovodom u rimsko doba i kasnije do poèetka 20. stoljeæa usp.: Krizmaniæ, A., 2011., 2012., 2013.: neobjavljeno djelo, Graðevine komunalnog sustava Pule 1813.-1918., 2.1. Izvori vode - crpilišta - bunari - cisterne - vodovodi - vodospremnici - sljevovi - uprava: 208-299. Povijesni i pomorski muzej Istre - Pula. Nemoguæe je da u gradu u kojem postoji vodovod, s castellum acquae na vrhu brežuljka, oko dvadeset tisuæa gledatelja u Amfiteatru ima za korištenje samo malu kolièinu vode iz navedenih osam baèava.
45 Mirabella Roberti, 1987.
46 Ostatke nalaza tih 6, a ne 3, jarbola na tornju 10, 11 i 12 nisu vidjeli ni studenti arhitekture iz Venecije 1925., pa ni sam Trolis, 1938.-1940. Gledali su, a nisu vidjeli.
47 Kakva je to „summa cavea in ligneis” bez drva? Trebala bi se zvati: summa cavea in lapidis. Dyggve, 1933: 124, navodi: „... da nekoliko osoba potrebnih za opsluživanje veluma su se mogli bez smetnje kretati po krovu ... pokriven sa solidnom površinom rimskih crijepova, èija otpornost i homogenost iskljuèuje sve usporedbe sa modernim krovom od crijepova”. Ne radi se samo o nekoliko osoba, veæ o odredu od najmanje 400 discipliniranih mornara, a za prvu montažu ili demontažu velarija 1000 iskusnih ustrojenih mornara i majstora raznih zanata, usp.: Luciani, 2000: 82-87. U radu prve montaže i upravljanja veæim brojem elemenata složene lanèanice velarija nemoguæe je zamisliti da se to može uèiniti na 18° nagnutoj površini krova pokrivenog rimskim kupama kanalicama, dok se to na 1-2% nagnutoj drvenoj palubi može zasigurno uèinkovito napraviti. Palube, a ne krov, nisu samo mjesto po kojem se hoda, veæ mjesto rada: stvaranja, montaže i rasprostiranja jedinica velarija. Ni Dyggve, 1933., a ni Marasoviæ, J., 1961. nisu se zapravo bavili konstrukcijom velarija. Jerko Marasoviæ se zajedno sa mnom poèeo baviti velarijem poèetkom 1997. god., pa smo do konaènoga održivog sustava lanèanica došli poèetkom veljaèe 1999. Osim mornara u radu prve montaže i demontaže lanèanica velarija radilo je zasigurno oko stotinu ‘majstora užara’ - ‘piombadora’, te isto toliko tesara.
stijena svih èetiriju stubišnih tornjeva s mojim grafièkim bilješkama, a to je omoguæilo da se prouèe ukrižana drvena stubišta u njima i s tornjevima povezane palube, a konaèno i sustav velarija u sklopu èetvrte odnosno u sklopu otkrivene pete poluetaže (visine 3,14 m), u kombinaciji kamene i drvene izvedbe u summa cavea in ligneis, i to u središnjem dijelu tornjeva izmeðu dviju tzv. ‘cisterni’, zapravo dviju ugraðenih drvenih baèava, svaka 8 m3 zapremine, koje su se, izmeðu ostalog, punile oborinskom vodom preko velarija i glavne palube, a kad nije bilo kiše, vodom koja se dovodila iz vodovoda.44 Nitko do ovoga rada nije nikada cjelovito rješavao izvorno stanje stubišnih tornjeva. Kad je rijeè o stubištima, uglavnom se ostalo na konstataciji da su bila ukrižana, a njihova je rekonstrukcija 1938. godine45 samo u vrlo malome dijelu slijedila original. O velariju i palubama u vezi s time nije se raspravljalo, kao ni o mornarskim ljestvastim strmim ukrižanim drvenim stubištima u sklopu summe cavee in ligneis. O velariju se crtalo uglavnom samo jarbole: 72 umjesto 84 i od toga 12 na krivome mjestu. Nitko nije vidio da su unutar tornjeva, izmeðu tzv. ugraðenih baèava, bila èetiri tanja jarbola pravokutnog presjeka 18´20 cm umjesto jednoga središnjeg debljeg koji bi smetao stubištima, a da su ona dva na vanjskom rubu tornjeva bili izvana u uglu do samog tornja, izmeðu prozora i tornja, a ne unutar njega (Sl. 6.).46 Prije ovoga rada summa cavea in ligneis, zapravo, nije ni postojala jer se umjesto drvenih paluba crtao krov s pokrovom od kupa kanalica s kamenim stupovima i kapitelima.47
Sl. 4. Rekonstrukcija vomitorija „B” na poz. 20-21 za izlaz na podiju ponad uske cirkularne prostorije oko borilišta - arene
Fig. 4 Reconstruction of vomitoria ”B” on pos. 20-21 for the entrance to the podium above the narrow circular room around the arena
Sl. 5. Stanje 1995. Terestrièko-fotogrametrijska snimka zapadnoga proèelja dopunjena izvedenim dijelovima u suterenu i 1. cirkularnom hodniku, s prikazom dvaju izvornih vanjskih stubišta („A.1” i „A.2”) devastiranih u novije doba.
Fig. 5 Condition in 1995. Terrestrial photogrametric survey of the western facade supplemented with the built parts below ground level and in the first circular passageway with two original external staircases (”A.1” and ”A.2”) devastated in recent times
Dakle, na temelju ‘proèitanih’ sigurnih nalaza moglo se izdvojiti deseterokrako drveno ukrižano stubište koje je polazilo od dvojih ulaznih vrata u stubišni toranj s poèetnim kamenim blokom48 na razini II. cirkularnog hodnika (20.45 m/n.v.), na koja su vrata ulazili gledatelji III. maeniana i mornari. Gledatelji III. meniana izlazili su kroz dvoja vrata iz tornja na razini III. cirkularnog hodnika (28.85 m/n.v.), dok su mornari nastavljali svojim drvenim strmim ljestvastim stubištima do razine 37.30 (do vrha ‘falchette’ - ograde-razme) i kroz dvoja vrata izlazili na gornju palubu širine 2,50 m (na 36.70 m/n.v.) i na glavnu palubu širine 6,00 m (na 35.95 m/n.v.). Zbog tih dvojih vrata i ravne palube kaštela iznad njih stubišni je toranj izmeðu baèava morao biti viši za oko 3,14 m do vrha palube kaštela (40.00 m/n.v.) i do vrha nadozida ove palube na razini 40.44 m/n.v.
Buduæi da izmeðu zapadnih stubišnih tornjeva i u njima, izmeðu I. i II. cirkularnog hodnika, nije bila moguæa nikakva vertikalna komunikacija za plebs i mornare, prema tome ni stubišta - gledatelji III. maeniana (plebs) i mornari nisu mogli sa zapadne strane Amfiteatra dolaziti do razine 20.45 m/n.v., do II. cirkularnog hodnika, a da se nisu miješali s gledateljima II. i I. maeniana i podija, odnosno da se nisu koristila njihova unutarnja stubišta „A”, „C” i „E” te dva vanjska stubišta do zapadnijih tornjeva (A1 i A2). Da se takvo nedopušteno miješanje publike izbjegne, smatram da su gledatelji III. maeniana (plebs) i mornari prilazili u Amfiteatar koristeæi istoène ulaze, koji su gotovo svi bili s pragom ulaza veæ na nadmorskoj visini II. cirkularnog hodnika (na oko 20.45 m). Duž II. cirkularnog hodnika s te istoène strane plebs i mornari mogli su s juga ili sjevera prilaziti i do zapadnih stubišnih tornjeva te kroz dvoja vrata na 20.45 m/n.v. na tornju popeti se drvenim ukrižanim stubištima do svojih mjesta na III. maenianu ili do odgovarajuæih paluba na kojima se montirao i upravljao velarij. Kako gle-
datelji (plebs) ne bi smetali mornarima i penjali se mornarskim stubištima do vrha tornja, postojala je moguænost da se prva dva
48 U vezi s rimskim tesarstvom, drvodjelstvom i odgovarajuæom tehnologijom izrade, montaže i održavanja raznih drvenih konstrukcija, usp.: Adam, 1988: 213-233; takoðer: Giuliani, 2000: 52-68; Marta, 1990: 61, 134; Barbisan, Laner, 1997.
49 Gnirs, 1915.a: 172. Buduæi da su gladijatori ulazili u Amfiteatar kroz sveèani ulaz ’pompe’ - ‘porta triumphalis’ na sjeveru, bilo bi logiènije oèekivati da je njihova vojarna bila u produžetku duže osi izvan Amfiteatra bliže tom ulazu.
50 Dal Maso, 1980: 78; Rea, 2001.c: 272, smatra da je razlog rijetkog spominjanja mornara i veluma nepostojanje incidenata u upravljanju veluma na Koloseumu od misenatskih mornara pa zato nije bilo potrebno o tome pisati. Drugim rijeèima, kad sve ide dobro, nema dokumenata. Razlog tome mogla bi biti i odreðena tajnovitost u prenošenju znanja uèinkovitih sustava velarija.
51 Odakle je dolazio spomenuti veæi broj mornara (mornari = nautae i vojni mornari = classiarii) u prvoj pripremi, montaži i poèetnim upravljanjem veluma u Pulu? Za vladavine cara Augusta pojavljuje se prava stalna ratna flota sa stalnim postajama podijeljena na dvije eskadre: jedna mediteranska sa sjedištem na Punti Miseno, blizu Napulja, classis Misenensis; druga jadranska sa sjedištem u Ravenni, classis Ravennas, usp.: Palazzi, Untersteiner, 1925: 138-141. Kada je trebalo više mornara i drugih potrebnih zanata, Ravenna je bila Puli takoreæi ‘preko puta’. Meðutim, ne treba zaboraviti da je Pula sa svojom lukom i arsenalom bila važna mornarièka postaja s veæim brojem mornara classiaria, ali i majstora svih zanata, koji su bili potrebni i u gradnji Amfiteatra, pa je bilo lako ustrojiti odred mornara - vexillatio classiarii.
52 Rea, 2001.a: 74, u vezi s gradnjom Koloseuma u Rimu prenosi da bi tehnièko obrazovanje njegova projektanta trebalo smjestiti u brodogradnji „... nell’ambito della cantieristica navale”. Tako je i naš Amfiteatar u pulskome zaljevu - luci moguæe povezati s gradnjom brodova u njegovu rimskom arsenalu, smještenom na prostoru današnjega Trga Dante Alighieri, u kojem su se uvijek gradili brodovi i stvarali majstori raznih zanata, potrebni i kod konstruiranja velarija, koji su svoje znanje uvijek prenosili na mlaðe. Vjerojatno su genijalne ideje naše summe cavee in ligneis sa velarijem, kao i konstrukcija vrlo rane krovne visulje, roðene u brodograðevnom inženjerstvu, usp.: Adam, 1998: 221-229.
53 Na kraju tog vrlo kratkog opisa velarija izdvojit æemo sažeti popis glavnih dijelova i elemenata koji ga èine. Svaka od 23 složene lanèanice bila je razapeta na 4 jarbola u odnosu na 4 pilastra pomoæu 8 štraja - leta: 4 donja štraja koji nose jedra i 4 gornja zatezna štraja putem bucela vezani su za vrh jarbola. Ukupno 92 donja leta + 92 gornja leta = 184 leta; 68 jarbola 30´30 cm i 16 jarbola 18´20 cm, a to ukupno èini 84 jarbola; 168 (84´2 ) sartija - pripona;
kraka mornarskih stuba sustavom kolutura podignu na odgovarajuæu visinu od poda palube stubišnoga podesta da bi se onemoguæilo njihovo korištenje. Vjerojatnije je stoga da su bogato opisani ostaci antièke graðevine pronaðeni u Emovoj ulici 1915. godine49 pripadali mornarièkoj, a ne gladijatorskoj vojarni.
O gladijatorima se uvijek puno pisalo i raspravljalo, i to od antike do danas. Mornari, užari i drugi majstori koji su izvodili, montirali, a potom upravljali velarijem, jednim od najsloženijih poslova uopæe, kompliciranijim od dizanja jednog obeliska50, takoreæi nisu ni spomenuti. Katkada se može èuti tvrdnja da su navedene poslove obavljali isluženi mornari koji su završili vojnu službu. Mislim da ne samo što nisu bili odabrani isluženi mornari nego, naprotiv, da su bili izdvojeni najiskusniji i najvještiji mornari u rukovanju jedrima na brodu, visokoorganiziranim poslom, us-
84 cipusa. Svaki pojedini krak èetverokrake lanèanice smješten je u svojoj zasebnoj jednoj èetvrtini u svome posebnom kvadrantu osnovne konstrukcijske mreže konopa velarija s jednim stubišnim tornjem, na kojega je istaknutoj ravnoj palubi kaštela (na 40.00 m/n.v.) zapovjedno mjesto upravljanja 1/4 velarija. Prema tome, svaka je lanèanica velarija bila odreðena s 4 gornja i 4 donja štraja - leta, te sa dva popreèna zatezna (paralelna s kraæom osi) i dva uzdužna zatezna (paralelna s dužom osi) konopa koji su povezivali vodoravno svih 8 štraja u jedinstveni statièki sustav. Kako bi se pomoglo da se stabiliziraju i uravnoteže 84 jarbola i tako sprijeèi njihov lom zbog djelovanja lanèanica s rastegnutim jedrima, èesto utjecajem vjetra i drugih sila potaknutih upravljanjem velarija, svaki je jarbol bio opremljen sa dvije sartie - pripone (zatezna konopa) koje su ukoso išle od njegova vrha do odgovarajuæega kamenog cipusa, usidrenog u teren na 10 do 18 m udaljenom od vanjskoga zidnog plašta. Takvih je 5 cipusa oèuvano u okolišu Koloseuma u Rimu na udaljenosti 17,50 m od vanjskog plašta (usp.: Dal Maso, 1980: 76; Luciani, 2000: 83-87). Nemam namjeru davati nikakva rješenja velarija na Koloseumu kada kažem da sam 6. travnja 2016. bio u Rimu te da sam vidio i fotografirao cipuse u odnosu na proèelje amfiteatra. Primijetio sam da njihov položaj nije sukladan kako osovinama pilastera tako ni simetrali lukova amfiteatra, prema tome ni vrlo preciznom ritmu smještaja jarbola na IV. etaži. Ovi manji pomaci mogli bi upozoriti da u funkciji sidrenja sartija jarbola na cipuse nije bila odluèujuæa preciznost njihova položaja u odnosu na smještaj jarbola uz isti statièki rezultat njihove stabilnosti. U amfiteatru S. Maria Capua Vetere i Pozzuoliju saèuvano je puno više cipusa (usp.: Rea, 2003: 124). U Puli je to vjerojatno nalaz jednoga veæega kamenog bloka u jugoistoènom sektoru prema današnjoj crkvi sv. Antuna, pronaðen 1933., ali nije snimljen i smatra se da je dio nekakve ograde (usp.: Degrassi, 1933: 395-396). Što se tièe udaljenosti od 18 m naših cipusa na zapadnoj strani, indikativan je potporni zid kojeg je dio pronaðen upravo na toj udaljenosti nasuprot pilastru 14-15. Smatram da je taj zid podupirao na granici dijela naših cipusa i Via Flaviae zapadni ‘pješaèki’ plato Amfiteatra. Taj je dio zida (usp.: *** 1995.) vjerojatno saèuvan i prezentiran zalaganjem arheologa u nadsvoðenoj prostoriji (do danas oèuvanoj na granici Parka Valerije) u doba kad je graðena I. etapa Hotela Elisabeth (oko 1860.) ili graðevine koja mu je prethodila. Dok su zidovi Amfiteatra nerijetko bili predimenzionirani, konopi velarija nisu smjeli biti - kako bi svojim profilom bili što lakši i uravnoteženi u jedinstvenom sustavu velarija zbog njegova što jednostavnijeg rukovanja. Tome se trebao prilagoditi i materijal jedara, koji se od poèetnoga uobièajenoga teškog i grubog lana mijenjao u finije laneno platno da bi se potom koristila i svila (usp.: Carli, 1793: 220; Luciani, 2000: 87).
klaðenim vrhunskom vojnom disciplinom, a provedenim isto kao na ratnom brodu - jedrenjaku s više jarbola i jedara.51 Kao i u graðenju cijeloga Amfiteatra, posebice je na toj èetvrtoj/petoj etaži u summa cavea in ligneis došla do izražaja brodograðevna tehnika izvoðenja i èinjenica da je naš Amfiteatar vjerojatno projektirao arhitekt (architectus) obrazovan u sklopu brodograðevne proizvodnje i tehnologije koju je vodio praefectus fabrum, šef vojne inženjerije.52
U tome usklaðenom manevru zatezanja (povlaèenja) i rastezanja (raširenosti) velarija Amfiteatar je mogao biti podijeljen u èetiri sektora, po dužoj i kraæoj osi, u kojima su vrhovi stubišnih tornjeva mogli imati funkciju zapovjedna mosta, mjesta upravljanja s ¼ velarija na najvišoj palubi kaštela (40.00 m/n.v.), u kojem su se zajedno rastezale i zatezale 23 sekcije veluma - lanèanica, a u cijelome Amfiteatru 92 (23´4) štraja - leta, nosaèa isto toliko jedara. Pravci podjele 4 sekcija, jedna vrsta otvorene duže fuge niz kraæe i veæe osi, bili su nakon raširenosti svih 88 jedara naknadno pokriveni s 4 uža jedra53, ukupno s 92 jedra.
Gledalište je našeg Amfiteatra, u odnosu na one koji su ga smjeli koristiti, bilo podjeljeno na podiji i 3 sektora odnosno 3 maeniana.
Sl. 6. Proèelja sjeveroistoènoga stubišnog tornja 46-47-48, izvorno stanje Fig. 6 Facades of the northeastern staircase tower 46-47-48, original condition
Podiji, odijeljen od borilišta - arene visokim zidom (2,40 m) i željeznom ogradom (1,18 m), mogli su uz I. red I. maeniana koristiti èlanovi municipalnoga senatorskog reda: decurioni, magistrati i svjetovni sveæenici. Ispod podija širine oko 1,25 m bio je tzv. zatvor ‘carcere’cirkularna uska prostorija koja je uvijek bila u funkciji borilišta i dogaðaja koji su se na njemu zbivali te je zapravo bila njegovo zatvoreno proširenje opremljeno s 14 vrata za sva moguæa iznenaðenja tijekom raznih krvoloènih borbi. I. maenian - ima cavea - imao je 13 sjedeæih redova koje su mogli iza senatorskoga municipalnog reda koristiti èlanovi visokoga viteškog reda. II. maenian - media cavea, odijeljena od I. maeniana visokim zidompraecinctiones (2,70 m) - imao je 4 sjedeæa reda koja su mogli koristiti èlanovi viteškog reda - equites, odijeljeni od III. maeniana zi-
dom visine 77 cm. III. meanian - summa cavea - imao je 13 redova na kojima su mogli sjediti samo èlanovi plebsa podijeljeni u rodove - gens. U prvim redovima ove summe cavee smjeli su sjediti oženjeni muškarci, iza njih žene (muliebri), pa na vrhu ovoga maeniana neoženjeni muškarci i žene. Poslije zadnje praecintio visine 96 cm, koja je zakljuèivala caveu (gledalište) prema gore, uzdizao se portik - trijem - porticus in summa cavea - širine do 6,00 m, u kojem su bila 3 do 4 reda najlošijih sjedišta izvedenih u drvu, a na kojima su smjele sjediti žene. Portik je bio pokriven glavnom palubom (na 35.95 m/n.v.), gornjom palubom (na 36.70 m/n.v.) i do nje skošenom gornjom palubom. Obje su palube bile omeðene produžetkom vanjskoga proèelnog zida u obliku boka-ograde, visine 1,61 m, od užlijebljenog vijenca i bitve za vezivanje štraja - leta do gornje razme - porubnika - ‘falchette’ - do zakljuèno 37.30 m/n.v. U sredini stubišnih tornjeva izmeðu baèava, od gornje palube na 35.95 m/n.v.do nadozida palube kaštela na 40.44 m/n.v. bilo je 4,49 m. Na ovome mjestu treba napomenuti da iznad glavne palube na kavaletima namještena, u sekcijama lako demontabilna, ravna gornja paluba (širine 2,50 m) i u nastavku skošena gornja paluba (širine 2,10 m) služe kako bi u sastavljanju velarija i njegovim upravljanjem mogao vladati prostorni red i potrebna disciplina u 4 glavna stupnja njegova izvoðenja i korištenja: 1 - glavna paluba s jarbolima i stalnom konstrukcijom konopa velarija; 2pomoæni lako skidljivi i montažni ureðaji (kavaleti, gredice, ploèe i sitna oprema) na glavnoj palubi kako bi se mogle sastaviti ravne i skošene površine demontabilne gornje palube; 3 - složeno i zaštiæeno platno jedara na gornjoj skošenoj palubi; 4 - rašireni velariji u korištenju. Svim navedenim radnim stupnjevima prethodilo je jedinstveno poèetno sastavljanje 23 složene lanèanice na ravnoj površini borilišta - arene, a potom njihovo dizanje, zatezanje i vezivanje na bitve i jarbole, tako da su jarboli bili prethodno sartiamapriponama - usidreni na cipuse i osigurani od lomova.
Kao što smo rekli, u središnjem dijelu stubišnih tornjeva, izmeðu tzv. cisterni-baèava, Amfiteatar se uzdizao za dodatnih 3,14 m zbog dovršenja križnih ljestvastih drvenih stubišta, izlaza mornara na palube i definiranje palube kaštela s ogradnim zidom do 40.44 m/n.v.
Naveli smo da je u u projektiranju Amfiteatra54 neprijeporan vladar bio u svemu architectus, dok je u izvedbi Amfiteatra vladao praefectus faber sa svojim ekipama majstora: u kamenoj gradnji zidari - structori (cementariusi) i kamenoklesari - lapicidae (sculptori), a u izvoðenju IV. i V. poluetaže te palube u summae
caveae in ligneis s izvedbom oko 60 ulaznih portuna u suterenu, dolazili su na I. i II. cirkularnom hodniku do izražaja najviše tesari (ili majstori sjekire) - carpentariusi i calafati. U vrlo složenoj izvedbi velarija suvereni su bili mornari, užari i krojaèi jedara, vjerojatno sa svojim usmeno prenošenim neotkrivenim tajnama o njegovu uèinkovitom radu.
Jedan od važnijih kamenih elemenata koji su èinili sustav velarija bili su golemi kameni blokovi usidreni u okolni teren, tzv. cipusi, težine oko 4 tone, na kojima su se vezivale po dvije sartie - pripone - od vrha jarbola do njih, da se jarboli saèuvaju od pucanja, a ne da služe, kako se katkad tvrdi, prièvršæenju nekakve ograde koja je, navodno, zatvarala površinu namijenjenu Amfiteatru.
Spomenuli smo u vezi s velarijem da Carli i Stancovich postavljaju ispravan sustav koji služi za zaštitu od sunca i kiše. Meðutim, njihovi se jarboli ruše jer nemaju sartie - pripone-zatege do njima tada nepoznatih cipusa. Njihova mreža štraja, nosaèa jedara, nije sukladna središtima policentriène krivulje veæ samo jednom središtu na sjecištu velike i male osi, s nepotrebnom teškom željeznom krunom za zatezanje konopa i drugim nizom danas neprihvatljivih detalja.55 Gnirs 1915. potpuno negira velarije pa s jarbolima koje ne može poreæi izmišlja nemoguæe i nepotrebne konstrukcije.56 Graefe je 1979. napisao opsežno djelo o velarijima nad teatrima i
54 Rea, 2001.a: 74
55 Carli, 1793: 219-224; Stancovich, 1822: 63-64, 77-79
56 Gnirs, 1915.b
57 Graefe, 1979: 219-221
58 Dal Maso, 1980: 67-80; Luciani, 2000: 82-88
amfiteatrima, da bi na kraju u sažetku57, nažalost, zakljuèio da su velariji služili samo za zaštitu od sunca, a ne od kiše. Buduæi da je poznavao oèuvani pulski široki užlijebljeni vijenac, èudno je da se nije zapitao èemu i zašto takva velièina. Njegovo grafièki prezentirano rješenje velarija nemoguæe je prihvatiti. Arhitekt A.C. Carpiceci 1974. godine58 pokušava aktivirati ulogu cipusa uokolo Koloseuma kao suport rješavanju velarija, no èini se da i on samo za zaštitu od sunca. Iako je to Carpicecijevo rješenje djelomièno naprednije u odnosu na druge istraživaèe, ali ostaje još dosta neriješenih problema. Posebice su upitni središnja teška željezna rešetka i ruèna vitla, a nije jasno gdje se na Koloseumu nalazio užlijebljeni vijenac.
Sl. 8. Presjek duž kraæe osi (18-19 - 54-55) s idealno zategnutim konopima osnovne stalne postave konstrukcije lanèanica velarija
Fig. 8 Section along the shorter axis (18-9-54-55) with ideally tied ropes of the basic permanent catenary construction of the velarium
Sl. 9. Tlocrt kompleksne lanèanice na 4 jarbola (14-23 - 50-59), s 8 sartija, 8 štraja te 2 uzdužna i 2 popreèna vodoravna zatezna konopa
Fig. 9 Plan of a complex catenary on 4 masts (14-23 - 50-59), with 8 ropes, 8 ties and 2 longitudinal and 2 transversal horizontal tie ropes
Sl. 10. Mreža centara zakrivljenosti s temeljnom i izvedenom modularnom krivuljom vanjskoga zida plašta i sukladnom mrežom 164 lanèanica velarija na raspolovljenim podvostruèenim rasponima jedara izmeðu pilastara. Napušteno rješenje kao pregusto s konopima iznad borilišta.
Fig. 10 Network of centres of curvatures with the basic and derived modular curve of the external wall and corresponding net of 164 catenaries of the velarium on the halved doubled spans of the canopy between pilasters. Abandoned solution as too dense with ropes above the arena.
Dok se nije poèeo ozbiljno rješavati velarij, 1997. godine usporedno sa stubišnim tornjevima, a to znaèi i s IV. etažom summa cavea in ligneis, s palubama i ukrižanim stubištimanije se moglo riješiti kakva vrsta greda i kojih dimenzija stoji u jednome plitkom ležaju, dubine od 4 do 10 cm, takoðer uz unutarnji rub užlijebljenog vijenca, koji se nalazi do uobièajenoga dubljeg ležaja, na oko 50 cm od normalne nosive grede glavne palube. Dok su dublji ležajevi debljih greda bili na unutarnjem rubu vijenca približno u osovini pilastra i bitvi te u sredini izmeðu njih, ti plitki ležaji nisu klesani po nekome strogom jednakom ritmu, nego na meðusobnoj udaljenosti od 8 do 10,40 m, uvijek pokraj bitvi kako bi iza plitkog ležaja do poèetka žlijeba (oko 70-80 cm) bilo mjesta za isklesati tri kanaliæa. Prema
tome, kako bi se otežalo rješavanje tog problema, iza tih plitkih ležaja, izmeðu njih i širokog žlijeba, izvoðena su tri kanaliæa, od kojih su dva boèna ravna i uža, a srednji širi i dublji s padom prema žlijebu. Plitki je ležaj širi i pliæi na dodiru s kanaliæima, a uži i dublji do unutarnje ravnine 30 cm izboèenoga užlijebljenog vijenca. Sve je upuæivalo na to da je kroz tri kanaliæa curila nekakva voda u žlijeb. Ali, nije bilo tako! Godine 2014. riješio sam definitivno taj problem, koji neæu zasad produbljivati i objašnjavati nepobitnim dokazima, nego æu samo reæi da je u tom plitkom ležaju i u trima kanaliæima iza njega bila lijevanim olovom ukliještena zatezna greda (Sl. 7.), kombinacija deblje daske 32´8 cm i dvije posebne željezne proteze. One su u rimskoj arhitekturi našeg Amfiteatra primjer konti-
nuiteta izmeðu stropa (palube ponad portika), drvenoga stupa naknadno još uèvršæenog dvjema protuvjetrenim pajantama (kosnicima) i drvenim vodoravnim gredama na unutarnjem rubu palube koja uzdužno povezuje drvene stupove. To je vrlo stari statièki sustav usporediv s današnjom èeliènom zategom koja se odupire razlièitim horizontalnim silama.59
Drugi jedan detalj karakteristièan za drvene konstrukcije u Amfiteatru jest tzv. ‘spavaè’podsponjak, tal. ‘dormiente’ koji se pojavljuje ispod ležaja svih drvenih nosivih greda III. cirkularnog hodnika i glavne palube. Rijeè je o manjem skoku kamenog ležaja na njegovu unutarnjem rubu prema dolje ili o kosini ležaja grede prema unutra kako bi se moglo ispod unutarnjeg ruba ležaja grede ugraditi komad deblje daske ili gredice (podsponjak glavne palube i III. cirkularnog hodnika debljine 4,9-7,35 ili 9,8 cm), koji æe neznatno uzdignuti ležaj grede, a ujedno ostaviti boène otvorene šliceve kako bi oko ležaja strujao uvijek svježi zrak da ga se saèuva od truljenja. Vrlo smo kratko objasnili, a iz opisanoga i vidjeli, da je prouèavanje i otkrivanje izvornoga stanja Amfiteatra u posljednjih èetrdeset godina bilo usmjereno na sve njegove dijelove i arhitektonske sklopove, na provjeru prijašnjih istraživanja te na prouèavanje onih elemenata i cjelina o kojima se prije nije dovoljno vodilo raèuna ili one koji se uopæe nisu razmatrali, ili o kojima se samo pisalo bez izrade pogodnih grafièkih provjera kojima bi se dokazalo da su rješenja o kojima se piše i govori izvediva i provediva. Primjerice, stubišni tornjevi u cjelini njihove funkcije, i to s ukrižanim drvenim stubištima za prilaze od II. do III. cirkularnog hodnika i u nastavku za pristup mornara do svojih paluba zbog montiranja i upravljanja velarijem, te s tzv. cisternama, zapravo baèvama za vodu, a meðu njima nalaz tanjih jarbola velarija.
Ispitalo se nekoliko moguæih shema velarija da bi se na kraju odabralo najlogiènije izvedivo rješenje, to jest shemu konopa s jednom vrstom složene lanèanice razapete izmeðu èetiriju sukladnih jarbola s dvjema priponama pomoæu 8 leta i 4 vodoravna zatezna konopa (Sl. 8. i 9.). Detaljno se razjasnilo sve tipove stubišta i vomitorija u gledalištu. Razriješila se podzemna prostorija ispod arene i glavni odvodni kanal oborinskih i otpadnih
59 Barbisan, Laner, 1997: 7-38. Autori navode da su u vezi sa zateznim gredama u potresnim podruèjima Leon Battista Alberti i Leonardo da Vinci prvi uoèili njihovu prednost,a konstruirane su još od 13.-14. st., ali da je njihovo podrijetlo poznato veæ u predantièko doba za pojaèavanje zidova od blata, opeke, ali i kamena. Što se rimskoga doba tièe, zatezne grede na Amfiteatru u Puli sredinom 1. st.pr.Kr. najstariji su primjer u nas znatno oèuvanih ostataka in situ. Takoðer usp.: Giuliani, 2000: 47-64.
voda. Precrtani su u metarskom sustavu svi Stancovichevi bitni nalazi objavljeni 1822. godine. Istražena je cirkularna prostorija po rubu arene ispod podija. Otkriveno je oko 60 ulaza do I. i II. cirkularnog hodnika i lokacija dvaju portuna po dužoj osi koji zatvaraju blizu ruba arene portu triumphalis - pompae i portu libitinensis. Otkriveno je nekoliko manjih poteza kanalizacije u suterenu na zapadu, koja mogu upozoriti na lokaciju sanitarnih èvorova za tri razine maeniana, i èitav niz drugih manjih otkriæa, primjerice ‘spavaèa’podsponjaka, koji na prvi pogled izgledaju manje važna, ali - kao i ostalo - bitno pridonose stvaranju izvorne integralne slike pulskog Amfiteatra.
CONCLUSION
Pulski je Amfiteatar zbog svojih izuzetnih vrijednosti, kao jedan od najsaèuvanijih antièkih graðevina ne samo u Hrvatskoj veæ i na teritoriju nekadašnjega Rimskog Carstva, privlaèio pozornost i interes istraživaèa iz raznih zemalja svijeta poèevši veæ od 15. stoljeæa. Od tada do danas publicirano je puno radova, od kojih se u nekima može pratiti postupno formiranje novih znanja o izvornom izgledu Amfiteatra. Prva i zadnja cjelovita znanstvena publikacija o Amfiteatru, autora P. Stancovicha, izdana je na talijanskome jeziku prije sto devedeset i èetiri godine - 1822. u Veneciji. Naslijedili smo relativno bogatu obradu Amfiteatra, uvjetovanu, meðutim, moguænostima i stupnjem razvoja tehnike snima-
Sl. 11. Popreèni presjek kroz dužu os 36-37 i pogled prema istoku, izvorno stanje Fig. 11 Cross section through a longer axis 36-37 and view to the east, original condition
12. Popreèni presjek 19-20 od suterena do razme boka glavne palube, izvorno stanje
Fig. 12 Cross-section 19-20 between the level below the ground up to the level of the lateral side of the main deck, original condition
nja, kao i odnosa pojedinih autora u prošlosti prema preciznim i sustavno izraðenim cjelovitim geodetsko-arhitektonskim snimkama.
Od 1959. do danas u tom je smislu uèinjen golem korak dalje, kako u geodetsko-arhitektonskom snimanju tako i u novim saznanjima o izvornom stanju Amfiteatra, i to primjenom integralne metode rada u prouèavanju graditeljskog naslijeða. Znaèajan je korak dalje u prouèavanju izvornoga stanja Amfiteatra uèinjen nakon 1979. Godine, kad su dovršeni cjelovite geodetske, terestrièko-fotogrametrijske snimke (105 grafièkih prikaza) i parcijalne arhitektonske snimke u zapadnome dijelu izmeðu 1984. i 1989. godine. Cjelovita studija s grafièkom obradom izvornoga stanja Amfiteatra, kao i prostornog razvitka okolnoga prostora, dovršava se ove godine. Osim vrlo skraæenoga znanstvenog èlanka o spomenutim novim rezultatima istraživanja u èasopisu „Pogledi” 1988. - ništa nije objavljeno.
Zapoèeta ozbiljna znanstvena istraživanja o izvornom izgledu Amfiteatra u 2. polovici 18. i u 19. stoljeæu nastavljena su poèetkom 1960-ih godina trima skicama rekonstrukcije prvotnoga stanja, sredinom 1980-ih u zapadnom dijelu sa studijom izvornoga stanja do razine III. cirkularnog hodnika, a nakon toga do
danas nastavak integralne detaljne studije izvornoga stanja od temelja do vrha jarbola velarija.
Zbog obnove i preureðenja dvaju trgova u neposrednom okolnom prostoru Amfiteatra (Trg Nimfeja - Ozad Arene) organiziran je 1995. i uspješno proveden urbanistièko-arhitektonski natjeèaj koji je dijelom imao meðunarodni karakter.60 Što se okolice Amfiteatra tièe, jedna se neistina poèela u posljednje vrijeme širiti, a to je tvrdnja da je Amfiteatar u rimsko doba bio bliži morskoj obali pulskog zaljeva. Upravo obratno, bio je dalje od morske obale, a to se nepobitno dokazuje.61 Obalna je crta tada bila na pojedinim mjestima èak nešto dalje od današnje obale.
U antici izvan obrambenih zidina, danas je Amfiteatar u centru - srcu grada i predstavlja izuzetnu, vrlo dobro oèuvanu rimsku graðevinu, koja ponovno od 1947. godine tradicionalno služi kao najveæe otvoreno hrvatsko gledalište - teatar - za razne vrhunske ljetne priredbe: opere, film te sportske i druge manifestacije. Od davnina u središtu pozornosti svakoga posjetitelja Pule i Istre, u novije je vrijeme pulski Amfiteatar obvezna svjetska turistièka destinacija.
Pulski je Amfiteatar arhitektonsko djelo uzvišene nesavršenosti, spontanosti, ležernosti. Jednostavan, nepotpun, manjkav i nedovršen, arhitektonsko je djelo velièanstveno zavodljive, èarobne, sugestivne, uzvišene imperfekcije i mana klesanja na licu mjesta. Sve je to reèeno kad je skinut veo blještavila koji ga je jedno stoljeæe èvrsto stezao i onemoguæivao da ga se bolje upozna i otkrije njegovo prvotno stanje, koje ga zasigurno svrstava po reèenim i drugim izuzetnim osobitostima u sam vrh rimskih amfiteatara u svijetu. Previše su se dugo senzacije i neistine vezivale za Amfiteatar kako bi ga se, navodno, moglo valorizirati, a zapravo je time srozan na razinu legendi i krivotvorina, a ne znanstvene istine. Naroèito se u to mogu ubrojiti spomenute dvije udaljene etape gradnje našeg Amfiteatra, koje pripadaju u klasiène senzacionalizme kojima se želi prikriti uobièajeno neznanje i nepoznavanje èinjenica. Ono što se ne razumije pa se onda skriva i objašnjava gotovo znanstvenom frazeologijom.
Amfiteatar je graðevina koja se iznutra trebala doimati i doživljavati kao velièanstveno, impozantno djelo. O vanjskom se proèelju
60 Krizmaniæ, A., Marasoviæ, D., 1995.
61 Usp.: Krizmaniæ, A., 2011., 2012., 2013: neobjavljeno djelo, Graðevine komunalnog sustava Pule, 2.6.6. Najveæa Austrougarska vojna skladišta namirnica u Šijani 1905. Razvoj i transformacija Valle del Ponte: 654-669. Povijesni i pomorski muzej Istre - Pula. Ova tvrdnja o navodno puno bližoj obalnoj crti pulskoga zaljeva - luke našem Amfiteatru u rimsko doba nastala je 1915., usp.: Gnirs, 1915.a: 170172. Èini se da Gnirs tada još nije znao o fenomenu spuštanja obale (po nekima dizanje mora) za oko 1 mm godišnje.
nije zato osobito vodilo raèuna, osim iznimno na nekim primjerima u kasnijim razdobljima rimskoga imperija. U tim poèecima to nije bilo toliko bitno, trebalo je okupiti narod u tom ambijentu i privuæi pozornost na ono što se dogaða u areni, ali ne treba zanemariti ni ulogu pacifikacije naroda na novoosvojenom teritoriju.
Umjetnost graðenja našega rimskog Amfiteatra treba konaèno osloboditi predrasuda da je sve što je rimsko graðenje - precizno i pedantno izvedeno. To, meðutim, nikako ne umanjuje umjetnièku vrijednost toga izuzetnoga arhitektonskog djela na kojem se sve dovršava i kleše na licu mjesta nakon ugradnje, u grubim crtama prireðenih, veæih kamenih blokova i debelih zidova. Prilagoðavanje zateèenom stanju, primjerice, valovitoj razini žive stijene - ne znaèi izravnati je i uèiniti propisanu, uobièajenu podlogu sa završnom kamenom oblogom, veæ znaèi razne slojeve podloge uèiniti debljima ili tanjima, a na kraju gornji sloj izravnati neposredno ispod završne obloge. Na nekoliko sam mjesta naišao na sliène situacije, primjerice, ispod istoènoga središnjega cirkularnog hodnika, ispod II. maeniana, koji je sa završnim podom bio na razini 16.55 m/n.v., ili ispod temeljnih zidova i temeljnih pilastara od pozicije 04 do 09.
Otkriæe iz 1997. èetiriju tanjih jarbola velarija (18´20 cm), koji su se uzdizali nad stubišnim tornjevima s manjim rasponima meðu njima (od 1,80 do 2,25 m), upuæivalo je da veæi raspon od 5,20 m izmeðu debljih jarbola (30´30 cm) treba u izvedbi velarija raspoloviti na 2,60 m. To je, meðutim, nakon grafièke provjere napušteno kao previše gusto, složeno rješenje, osobito na poèetku, a najviše na krajevima jedara iznad ruba borilišta - arene (Sl. 10.).
Godine 2013. zapoèeo sam s konaènim iscrtavanjem izvornoga stanja u raznim mjerilima (od 1:500 do 1:5) na temelju svih opisanih i spomenutih istraživanja, te starijih i novijih saznanja, kao i onih koji u tom kratkom èlanku nisu mogli naæi mjesta. Sve je to omoguæilo da se s veæom vjerojatnošæu nacrta Amfiteatar kako je izgledao kad je podignut sredinom 1. st.pr.Kr. na oko 120 grafièkih prikaza, na kojima se vidi da je Amfiteatar jasno i èvrsto spojen s terenom na kojem je graðen, temeljen uvijek i u svim presjecima do žive stijene ili do opusa caementiciuma, izravnate nepravilne žive stijene (Sl. 11.-13.).
Inženjer Felix Osmolski je zasigurno dobro izvršio izmjeru 1833. god. Ako je mjerio i dubine mora, vidjelo se da je Valle del Ponte bila vrlo plitka (ispod 2 m). Ova uvala do luèke kapetanije i obala ispred željeznièke postaje nasipane su od 1850. do kraja 19. st. do dubine oko 2 m, a nakon formiranja obalnoga zida temeljenog na pilotima more je produbljivano. 62 Nažalost, radovima kojima se od 2008. do 2011. god. sanirao i obnovio sjeverozapadni toranj (25-26-27), provedenih od Hrvatskoga restauratorskog zavoda, izbrisao se dio izvornih podataka dotad oèuvanih na stijenama tornja.
Integralno istraživanje našeg Amfiteatra dugo je trajalo jer je ovisilo o zauzetosti autora na drugim poslovima i zadacima, ali i o relativno velikim investicijama u vezi s izradom preciznijih i funkcionalnijih arhitektonskih, geodetskih i terestrièko-fotogrametrijskih snimaka, postavljanjem pogodnih skela, korištenjem kamionskih dizalica, rezidbom stabala koji su ometali istraživaèki rad i svim drugim što je sprjeèavalo traženje nalaza važnih u sastavljanju izvornoga stanja pojedinih dijelova i arhitektonskih cjelina. Najvažniji je dogaðaj u procesu istraživanja i otkrivanja izvornoga stanja zasigurno bila 1997. godina. Tada su, naime, Uljanikovi brodski skelari sklopili i namjestili vrhunsku skelu koja je omoguæila detaljno arhitektonsko snimanje, grafièko bilježenje i uvid u svaki dio unutarnjih stijena ÈETIRIJU STUBIŠNIH TORNJEVA, kljuè za otvaranje i otkrivanje novih znanja u rješavanju UKRIŽANIH STUBIŠTA, VELARIJA I TORNJA U CJELINI u kontekstu dotad nepoznate, ali èesto spominjane misteriozne IV. ETAŽE SUMME CAVEAE IN LIGNEIS, te konaèno rješenje PLITKOG LEŽAJA i 3 KANALIÆA (2014.) sa ZATEZNOM GREDOM (DASKOM) i èinjenicu da je SREDIŠNJI DIO STUBIŠNIH TORNJEVA (V. POLUETAŽA), izmeðu tzv. cisterni (baèava) bio viši za oko 3,14 m.62
Sl. 13. Popreèni presjek 09-10 s pogledom na boèno proèelje jugozapadnoga stubišnog tornja, izvorno stanje
Fig. 13 Cross-section 09-10 with a view of the lateral facade of the southwestern passageway tower, original condition
Sl. 14. Protourbano naselje - gradina Histra na brežuljku, poèetak 1. tisuæljeæa pr.n.e.
Fig. 14 Protourban settlement - hill fort of the Histri, beginning of the first millennium B.C.
Sl. 15. Rimski castrum, 2. st. pr.n.e.
Fig. 15 Roman castrum, 2nd century B.C.
Sl. 16. Rimski grad Pula, 2. st.n.e.
Fig. 16 Roman town of Pula, 2nd century A.D.
Bilješke koje se spominju u sažetku:
63 Izvjesni arhitekt Attilius gradio je u Fideni, blizu Rima, drveni amfiteatar još u doba cara Tiberija (27. g.po.Kr.); usp.: Coarelli, 1972: 52.
64 Ovi æe se rasponi, širine jedara u izvedbi velarija, raspoloviti na oko 2,50 m izmeðu jarbola u kasnijim amfiteatrima, podignutim poslije našega pulskog.
65 Stubišni su tornjevi ostali jer bi njihovo uklanjanje izazvalo veæe promjene u sustavu komunikacija, rasporedu maeniana, stubišta i vomitorija.
66 To obostrano dodavanje zida širine 59 cm i otuèivanje prvotnih vijenaca može se i danas proèitati na licu mjesta jer je ostavljena fuga-sljubnica izmeðu dva zida. Znamo i za nedatirani trenutak kad je došlo do dodavanja zidova i snižavanja I. cirkularnog hodnika. To se dogodilo kad je iza pilastra 20 izveden 1 m prvotnog zida, potom odreðen fugom, pa je u nastavku do poèetka izvedbe sniženoga polukružnog svoda izvorni zid jedinstven bez fuge.
1. Adam, J.-P. (1998.), L’arte di costruire presso i Romani, Materiali e tecniche, Milano
2. Barbisan, U.; Laner, F. (1997.), I solai in legno, Milano
3. Beste, H.-J. (2001.), I sotterranei del Colosseo: impianto, trasformazioni e funzionamento, u: Sangue e Arena (priredio: La Regina, A.), 277299, Milano
4. Bradanoviæ, M. (2012.), Istra iz putnih mapa Pietra Nobilea, Koper
5. Bussi, S.: Foraboschi, D. (2001.), Spartaco: il personaggio, il mito, la vicenda, u: Sangue e Arena (priredio: La Regina, A.), 29-41, Milano
6. Carli, G. (1793.), Delle antichità italiche, Parte seconda, Libro terzo, 150-237, Milano
7. Coarelli, F.; Franzoni, L. (1972.), Arena di Verona - venti secoli di storia, Verona
8. Coarelli, F. (2001.a), Gli anfiteatri a Roma prima del Colosseo, u: Sangue e Arena (priredio: La Regina, A.), 43-47, Milano
9. Coarelli, F. (2001.b), Ludus gladiatorius, u: Sangue e Arena (priredio: La Regina, A.), 147-151, Milano
10. Coarelli, F. (2001.c), L’armamento e le classi dei gladiatori, u: Sangue e Arena (priredio: La Regina, A.), 153-173, Milano
11. Dal Maso, L.B. (1980.), Roma dei Cesari, Firenze
12. Degrassi, A. (1933.), Notiziario archeologico, 1932-1933, u: AMSI, vol. XLV: 395-396, Pola
13. Dyggve, E. (1933.), L’amphitheatre - Recherches a Salone, Tome II, Copenhague
14. Girardi Jurkiæ, V. (2003.), The History of Research of the Amphitheater in Pula, ”Histria Antiqua”, 9: 19-69, Pula
15. Giuliani, C.F. (2000.), L’edilizia nell’ antichità, Urbino
16. Gnirs, A. (1915.a), Antike Baureste ausserhalb des Amphitheaters in Pola, u: Jahreshefte des Ö.A.I., XVIII: 163-176, Laibach
17. Gnirs, A. (1915.b), Pola - ein Führer durch die Antiken Baudenkmäler und Sammlungen, Das Amphitheater in Pola, 33-42, Wien
18. Graefe, R. (1979.), Vela erunt, Mainz am Rhein
19. Gregori, G.L. (2001.), Aspetti sociali della gladiatura romana, u: Sangue e Arena (priredio: La Regina, A.), 15-27, Milano
20. Kähler, H. (1958.), Anfiteatro, u: Enciclopedia dell’Arte Antica Classica e Orientale, I: 374-380, Roma
21. Krizmaniæ, A.; Marasoviæ, J.; Marasoviæ, D. (2003.), L’anfiteatro nella struttura urbana di
Pola, approccio metodologico all’elaborazione scientifica dello studio dello stato originario, ”Histria Antiqua”, 9: 89-115, Pula
22. Krizmanich, V. (1976.-1978.), Doprinos poznavanju oblika rimskog amfiteatra u Puli, Poseban otisak „Jadranskog zbornika”, X: 413-426, Pula
23. Luciani, R. (2000.), Il Colosseo, Milano
24. Marasoviæ, J.; Krizmaniæ, A.; Marasoviæ, D. (1988.), Amfiteatar u urbanoj strukturi Pule, „Pogledi”, 18 (3-4): 875-906, Split
25. Marta, R. (1990.), Architetura romana: Tecniche costruttive e forme architettoniche del mondo romano. Roman Architecture: Technique constructions and architectural forms of Roman world, ”Edifici per lo spettacolo - Buildings for Public Spectacles”, 134-146, Roma
26. Mirabella Roberti, M. (1943.), L’arena di Pola, Quaderni - guida, Pola
27. Mirabella Roberti, M. (1987.), Le scale lignee nelle torri dell’arena di Pola, Saggi in onore di Guglielmo de Angelis d’ Ossat, 57-60, Roma
28. Mlakar, Š. (1957.), Amfiteatar u Puli, Pula
29. Palazzi, F.; Untersteiner, M. (1925.), La civiltà romana (La vita - Le istituzioni - I costumi), Milano
30. Pavan, G. (1996.), Il restauro dei monumenti romani di Pola, Pietro Nobile, Francesco Brüyn e altri (1809-1860), „Archeografo Triestino”, serie IV, vol. LVI: 127-172, Trieste
31. Rea, R. (2001.a), L’anfiteatro di Roma: note strutturali e di funzionamento, u: Sangue e Arena (priredio: La Regina, A.), 69-77, Milano
32. Rea, R. (2001.b), Il Colosseo, teatro per gli spettacoli di caccia. Le fonti e i reperti, u: Sangue e Arena (priredio: La Regina, A.), 223-243, Milano
33. Rea, R. (2001.c), Gli animali per la venatio: cattura, trasporto, custodia, u: Sangue e Arena (priredio: La Regina, A.), 245-275, Milano
34. Rea, R. (2003.), Indagini archeologiche - supporto al proggetto museale del Colosseo, ”Histria Antiqua”, 9: 123-134, Pula-Pola
35. Rusconi, L. (1926.), Pietro Nobile e i monumenti romani di Pola, ”Archeografo Triestino”, serie III, vol. XIII: 343-346, 351-356, Trieste
36. Stancovich, P. (1822.), Dello anfiteatro di Pola, Venezia
37. Vismara, C. (2001.), La giornata di spettacoli, u: Sangue e Arena (priredio: La Regina, A.), 199221, Milano
38. *** (1951.), Brodska nomenklatura, Rijeka-Split
Dokumentacijski izvori (kronološki)
Document sources (chronologically)
1. Clerisseau, C.L. (1757.), Anfiteatro a Pola, dva akvarela, Ermitage, Sankt Peterburg: 11675, 11767 (dar Emila Milovana)
2. Schinkel, K.F. (1803.), Veduta dell’Amphitheatro e della Città di Pola, u: *** (1781.-1841.), Schinkel l’architetto del principe, 1982: 42, Venezia
3. Nobile, P. (1816.-1818.), 1 - Perspektiva unutrašnje središnje sjeverne strane Amfiteatra s dva razrušena luka na poz. 36-37 i 37-38; 2Projekt rekonstrukcije dva razrušena luka koje kamenoklesar Valle Valentino nije izveo po Nobileovu projektu i ostalo je tako do danas. Izvorno iz „Archivio storico dell’ Istria - Pola”; danas se crteži èuvaju u Povijesnom arhivu Rijeke (dobrotom Marijana Bradanoviæa).
4. *** (1818.-1898.), Franciskanski katastri Pule XIX. st., stupili na snagu: 1820., 1855., 1872., 1911. Èuvaju se u Državnom arhivu Pazina, Splita i Trsta, dijelom i u Zavodu za katastar Pula.
5. Moro, G. (oko 1900.), Dvije fotografije drvene makete idejne rekonstrukcije pulskog Amfiteatra, izraðene za princa nasljednika Ferdinanda, a ne za nadvojvodu Ferdinanda Maksimilijana. Maketa, vlasništvo grofice Lischi Franzoia iz Colmirana, prikazana je na Prvoj istarskoj pokrajinskoj izložbi u Kopru 1910. god. (usp.: Histria Documentum II., Prva istarska pokrajinska izložba - 100 godina, 2010: 94, 95, sl. 26 /ur. Krmac, D./ Koper). Katkad se navodi da je ovu maketu dao možda izraditi dvorski arhitekt Pietro Nobile (usp.: Bradanoviæ, 2012: 156, bilj. 179). Ova je pretpostavka, meðutim, nemoguæa jer se iz fotografija vidi da su izvedena rješenja na maketi u potpunoj suprotnosti s Nobileovim spoznajama o izvornom izgledu Amfiteatra (usp.: Rusconi, 1926: 343-346 i 351-356).
6. Brass, G. (1932.), Arena - Pola - Particolari della gradinata, dal Civico ufficio tecnico, 1:20. Izvedbeni detalji pogrešno izvedenoga i projektiranoga gledališta I. meniana na istoènoj padini, dovršenog 1933.
7. Trolis, E. (1938.-1940.), Arena di Pola, Rilievo archeologico e studio di ricostruzione eseguito per conto delle Soprintendenze alle Antichità delle Venezie. Relazione sul restauro e 12 piante del totale rilievo architettonico (direttore Mirabella Roberti). Sadrži: 1 integralni tlocrt 1:250 na ukupnoj razini „B” i „C”; 1 tlocrt 1:100 sekcije Amfiteatra od pilastra 8 do 14 i do arene na razini „B”; isto u 1:500; isto vanjsko proèelje 1:100; isto popreèni presjek 10-11; isto popreèni presjek 13-14; isto popreèni presjek 10-11 i uzdužni presjek kroz stubišni toranj 10-11-12; dvadesetak raznih skica; olovkom rukom pisano izvješæe na dvadesetak stranica na kojima E. Trolis prenosi uglavnom dijelove teksta iz knjige P. Stan-
covicha Dello Anfiteatro di Pola, Venezia 1822., koja mu služi kako bi predstavio idejnu rekonstrukciju sekcije Amfiteatra od stupa 8 do 14. Trolis takoðer koristi nepreciznu i lošu arhitektonsku snimaku dijela Amfiteatra bez registriranja važnih nalaza, koje su naèinili studenti Pelizzari Guido, Scarpa Carlo, Scattolin Angelo i Renato Renosto, polaznici dvogodišnje Više škole arhitekture u Veneciji na svojem struènom putovanju 1925. god. u Pulu. Trolisovi su nacrti izvornoga stanja Amfiteatra gotovo replika onoga što je u sitnijem mjerilu nacrtao P. Stancovich 1822., ali s dodatnim greškama, po èemu se vidi da Trolis zapravo nije ozbiljno prouèavao Amfiteatar. To se posebice vidi u potpuno pogrešnoj i nedovršenoj idejnoj rekonstrukciji jugozapadnoga stubišnog tornja, bez èetvrte etaže i s pripadajuæim jarbolima velarija na krivome mjestu. Isto su tako krivo ucrtana i nedovršena ukrižana drvena stubišta u tornju. Prema tome, tvrdnja Girardi Jurkiæ, 2003: 38, da je spomenuto Trolisovo pisano izvješæe na 20 stranica sastavio Pietro Nobile - pogrešna je. Isto je tako pogrešno (str. 27) da je car Franjo Josip I. „nakon 1816. naredio...” - to je mogao biti samo car Franjo I. Navedena se dokumentacija èuva u arhivi Povijesnoga i pomorskoga muzeja Istre u Puli.
8. Petkoviæ, V.; Brukner, M.; Lojen, M. (1959./ 60.), Geodetske snimke postojeæeg stanja Amfiteatra, 1:50, 1:100, 1:200. Fotogrametrijska snimka plašta izraðena je 1961. pod vodstvom Kruna Šmita. Ove snimke nisu u potpunosti zadovoljile jer nisu sadržajno i metodološki prilagoðene potrebama izrade studije izvornoga stanja.
9. Faber, A. i sur. (1960./61.), Arhitektonski snimci Amfiteatra, 1:100, 1:200. I ove su snimke previše površne, nedovršene i neprecizne da bi se mogle koristiti za razna istraživanja.
10. Marasoviæ, J. (1961.), Amfiteatar u Puli - III. skica rekonstrukcije. Elaborat Urbanistièkog biroa Split (Odjel za povijest graditeljstva), PG/73. Naruèen od Narodnog odbora Opæine Pula, sastoji se od 3 tlocrta i 4 presjeka u mjerilu 1:200, s pismenim obrazloženjem aktivnosti provedene akcije od 1959. do 1961. godine (3 stranice) te izvještajem o rezultatima rada na analizi idejne rekonstrukcije pulskog Amfiteatra, izvršenog u Kopenhagenu od dr. arh. Ejnara Dyggvea i ing. arh. Jerka Marasoviæa u svibnju 1961. (2 stranice), Split. Državni arhiv PazinUprava za zaštitu kulturnih i prirodnih dobara, Zagreb
11. *** (1961.), Akt o zaštiti Amfiteatra, Rješenjem broj 03-30/2-1961. od 17.7.1961., upisan je u Registar nepokretnih spomenika kulture RH pod brojem 12.
12. Krizmaniæ, A. (1976.), Metodološki pristup izradi znanstvene studije, programa i projekta zaštite i revatalizacije sa sadržajem znanstvene publikacije Amfiteatra u Puli. Uz konzultacije s Jerkom Marasoviæem izraðen je detaljni sadržaj i metoda izrade studije. Urbanistièki zavod Dalmacije - Split
13. Kadi, M.; Koren, S. (1977.-1979.), Geodetski i terestrièko fotogrametrijski snimci postojeæeg stanja Amfiteatra, 1:50, 1:100, 1:200, kao pod 12., uz moje upute i sadržaj geodetske snimke, Zavod za fotogrametriju Zagreb, Geoprojekt Pula
14. Krizmaniæ, A. (1983.), Tretman prostorne karakteristike i strukture u planovima ureðenja povijesne jezgre Pule. Osnovni materijal i uvodno izlaganje savjetovanja održanog u Puli 27.28. listopada 1983. u sklopu rada Sekcije za graditeljsko naslijeðe Stalne konferencije gradova i opæina Jugoslavije, koje sam tada bio predsjednik.
15. Dugandžiæ, Lj. i sur. (1984.-1986.a), Arhitektonski snimci postojeæeg stanja zapadnog dijela Amfiteatra od pilastra 4 do 33 u razini prizemlja i I. cirkularnog hodnika, 1: 50, 1:100, 1: 200, kao pod 12. (prije i nakon arheološkog iskapanja), uz moje voðenje i konzultacije. Pulaprojekt, Zavod za prostorno planiranje i pripremu zemljišta - Pula, AMI-Pula
16. Marasoviæ, J.; Krizmaniæ, A.; Marasoviæ, D. (1984.-1986.), Amfiteatar u Puli zapadni dioStudija izvornog stanja, tretmana i revitalizacije od pilastra 4 do 33 u razini prizemlja i I. cirkularnog hodnika, 1:50, 1:100, 1:200, kao pod 12., uz moje voðenje. Arhitektonski fakultet Sveuèilišta u Zagrebu - Zavod za graditeljsko naslijeðe u Splitu, Zavod za prostorno planiranje i pripremu zemljišta - Pula, AMI-Pula
17. Dugandžiæ, Lj. i sur. (1984.-1986.b), Izvedbeni projekt ureðenja zapadnog dijela Amfiteatra od pilastra 4 do 33 u razini prizemlja i I. cirkularnog hodnika, 1: 50, 1:100, 1:20, 1:25, uz moje konzultacije. Pulaprojekt, Zavod za prostorno planiranje i pripremu zemljišta - Pula, AMI-Pula
18. Krizmaniæ, A.; Marasoviæ, D. (1995.), Grad Pula - Trg Nimfeja - Ozad Arene, Program za urbanistièko-arhitektonski natjeèaj. Odjel za graditeljsko naslijeðe, Pula, Ured za povijesnu jezgru, Split
19. *** (1995.), Geodetski snimak podzemne nadsvoðene prostorije koja se nalazi na granici Parka Valeria i Trga Nimfeja, ispod ceste zapadno od Amfiteatra, udaljena od njega 18 m. Ovaj su stariji potporni zid vjerojatno ostavili vidljivim u prostoriji koja je nastala kad je nakon 1947. i rušenja Questure (bivši Hotel Elisabeth) izveden novi potporni zid proširene Amfiteatarske
ulice na trasi antièke Via Flaviae, GEOBIRO, Pula (dobrotom Dragana Stojkovskog).
20. Krizmaniæ, A. (1996.), Amfiteatar - Pula, Prijedlog za uvrštenje na „Popis svjetske baštine „UNESCO-a, Pula - Zagreb, Ministarstvo kulture RH, AMI-Pula
21. Krizmaniæ, A. (1997.), Amfiteatar - Pula, Arhitektonski snimci postojeæeg stanja (tlocrti, popreèni i uzdužni presjeci i pogledi) unutrašnjosti sva èetiri stubišnja tornja s užlijebljenim vijencima, koje su 10.-28.8.1997. naèinili studenti Arhitektonskog fakulteta Sveuèilišta u Zagrebu: Domagoj Lovas, Saša Reliæ, Tea Rister, Milan Štrbac, Tomislav Marjanoviæ, Vedran Linke i Ivana Stošiæ, predvoðeni asistentom mr.sc. Borisom Vuèiæem. Njihov sam rad vodio davanjem potrebnih uputa, a tijekom snimanja uèinio sam niz grafièkih bilježaka koje su odigrale važnu ulogu u sastavljanju izvornoga stanja stubišnih tornjeva. Stekao sam nova saznanja o konstrukciji ukrižanih drvenih stubišta, o velariju i èetvrtoj etaži u drvu - o summa cavea in ligneis, MK - Uprava za zaštitu kulturne baštine, Konzervatorski odjel - Rijeka.
22. Krizmaniæ, A. i sur. (1999.), Antièka Pula s Amfiteatrom, Prijedlog za upis u listu svjetske baštine UNESCO-a, Pula, Ministarstvo kulture RH, AMI-Pula
23. Bertoldi, S. (1999.-2000.), Amfiteatar - Pula, Arhitektonski snimak kanala i vanjske strane pilastra 48 do 61, 1:25, listova 9, AMI-Pula (dobrotom Silvija Bertoldija)
24. Bertoldi, S. (2000.-2001.), Amfiteatar - Pula, Arhitektonski snimak pet stubišta „E” na razini „C”. 26 listova (tlocrti i presjeci), 1:20. Na poz. 43-44; 49-50; 54-55; 59-60 i 65-66, AMI-Pula (dobrotom Silvija Bertoldija)
25. Bertoldi, S. (2002.-2003.), Amfiteatar - Pula, Arhitektonski snimak prostorije ispod borilišta (arene), stanje prije i nakon rekonstrukcije AB ploèe u razini borilišta. 45 fotografija i 13 nacrta 1:25 stanje prije rekonstrukcije; 12 nacrta stanje poslije rekonstrukcije 1: 25, AMI-Pula (dobrotom Silvija Bertoldija)
26. *** (2011.), Amfiteatar - Pula, Geodetski snimak kanala s vanjske strane pilastra 48 do 61, 1:50, listova 3, dvije situacije i jedan uzdužni profil, AMI-Pula, GEOBIRO Pula (dobrotom Dragana Stojkovskog)
Izvori ilustracija
Illustration Sources
Sl. 1. Foto: R. Kosinožiæ, 1996.
Sl. 2.-16. Autor
Summary
Throughout its history Pula has always been a major city of the region: first in the Ancient Roman and Bizantine periods, then in the Middle Ages until 1331 as a free town community and from the second half of the 19th century until 1918 when it became the major centre for all activities of the Austrian Imperial Navy. Pula is a rare example in Europe whose historic nucleus still preserves considerable remains from the Ancient Roman times with a valuable and remarkably well preserved amphitheatre which stood outside the town walls and was integrated into the modern city in the 19th century. This amphitheatre is the oldest antique structure in Croatia dating from the first century B.C., built in one step, not in two stages as it has been persistently suggested for the last hundred years although no scientific evidence or critical review has ever been given. The amphitheatre in Pula is one of the oldest well preserved amphitheatres and the only one with the projected staircase towers as integral parts of their load-bearing external wall. Therefore it can be used as a model and a basis for a research into the earlier versions of amphitheatres made of wood which later evolved into masonry ones. The elements of contruction used for the velarium have been remarkably well preserved unlike in any other amphitheatre. Drawing from the experience during its construction, the width of the canopy stretched over the subsequent amphitheatres was reduced as some architectural details clearly show. Ample evidence exists about the preserved positions of the bearings for the wooden staircase construction, the podium, the third circular passageway, the deck and the mast on the fourth and the fifth half-storey. This is by far the greatest number of wooden elements found in comparison to all other preserved masonry amphitheatres in the world. Among more than two hundred Roman amphitheatres, some architectural features of the amphitheatre in Pula are unique and cannot be found in any other preserved amphitheatre. In addition to the above mentioned elements, there are also crossdouble wooden staircases and water cisterns in the structure of the staircase towers, traces of the initial stakeout of a polycentric curve on all sto-
Biografija Biography
Dr.sc. ATTILIO KRIZMANIÆ, dipl.ing.arh., roðen je 1935. u Puli. Diplomirao je 1963., magistrirao 1984. i doktorirao 1998. na Arhitektonskom fakultetu Sveuèilišta u Zagrebu. Radio je u Brodogradilištu „Uljanik” do 1970., a od tada u opæinskom Zavodu za urbanizam i komunalne poslove. Od 1972. do 2003. prouèavao je i radio na obnovi i zaštiti nekoliko stotina graðevina i prostora graditeljskog naslijeða grada Pule. Objavio je 5 monografija o Puli. Od umirovljenja 2003. nastavlja se kontinuirano baviti prouèavanjem graditeljskog naslijeða Pule, a tijekom 2016. dovršio je oko 150 grafièkih prikaza studije o izvornom stanju Amfiteatra u Puli. Sažetak
reys, and a grooved stone cornice with a parapet (‘falchetta’), preserved at some places integrally above the fourth storey and the main deck of the porch.
The way the amphitheatre in Pula was built suggests that it might have been designed on the model of a wooden amphitheatre in that early period (mid-1st century B.C.) when amphitheatres used to be constructed out of wood.63 Since stone was an abundant local building material in Pula and its surroundings, it was naturally used for building the amphitheatre. Replacing wood with stone is also evident in the larger spans between the masts of the velarium (around 5,20 m)64, four projected towers with cross wooden staircases as reminiscent of that earlier abandoned wood construction.65
Another characteristic defines the amphitheatre in Pula as a structure consisting of four levels facing west, not three as it is frequently mentioned, which also include two western staircase towers with a total of five storeys with a height of 33,64 m measured from the level below ground (at 6.80 m/above sea level) up to the top of the tower (at 40.44 m/above sea level). The first level below ground of 4,45 m with architraves on the loadbearing external wall serves as a transitory level for four passages (”A”) for the second storey access with the ground level at 11,25 m (to the first circular passageway) and one passage/access along the shorter axis (18-19) to the central chamber below the arena, the rainwater and wastewater basins of the amphitheatre. According to the original design, the first level below ground was probably meant to be higher by 3 Roman feet (0,88 m) amounting to a total of 5,33 m. This first 14-m deep/wide storey below ground might have been designed to accommodate some useful facilities or an open porch 3 m wide below the first perimeter circular passageway should have been built which would link two staircase towers on the level below ground.66 Such a solution or a similar one was started but when a single wall was built behind the pilaster 20 for the first storey below ground of 5,33 m, between the external pilaster and the internal wall, it was decided to
lower the height of the storey by 3 Roman feet (0,88 m).
For this reason additional lateral walls 2 feet thick had to be built on either side of the five entrances in order to reduce the spans of the five semi-circular vaults below the first circular passageway. The unexpected change in design was probably brought about by a bedrock. As a result, the door in the load-bearing wall at the level below ground features architraves instead of semi-circular arches. These double walls in the staircase passgeways are sometimes incorrectly used as evidence for Gnirs’ hypothesis about a two-phase construction process of the amphitheatre. Even the stone grooved cornice with a parapet (‘falchetta’) was not the highest absolute point of the amphitheatre at 37.30 m above sea. Recent studies indicate that the central parts of the staircase towers exceeded that point by 3,14 m reaching the absolute height of 40.44 m/above sea level.
The amphitheatre was used for gladiator fights until the 5th century when they were forbidden. It was followed by the 7th century ban on the fights with wild beasts. Since then its internal structure became some sort of a quarry from which stone was extracted for other construction projects. However, as early as the 8th century it was strictly forbidden to carry away stone from the amphitheatre. This regulation was in force more or less successfully until the second half of the 19th century when the amphitheatre was finally enclosed by a tall fence in 1875. Due to the fact that its external load-bearing wall and partly its internal structure are so well preserved, this amphitheatre was in the early 16th century considered one of the most familiar Antique structures in Europe and was permanently in the focus of interest of famous builders and scientists as indicated by Sebastiano Serlio and Andrea Palladio in the 16th century.
As the only amphitheatre in the world which still has an entirely preserved external wall and typical staircase towers, it came into focus of prominent architects and artists, especially between the 18th and mid-20th century who studied it for scientific purposes in the context of Ancient Roman architecture.
ATTILIO KRIZMANIÆ, Dipl.Eng.Arch., Ph.D., born in Pula in 1935. He graduated in 1963, received his M.Sc. degree in 1984 and his Ph.D. degree in 1998 from the Faculty of Architecture in Zagreb. He worked in the municipal Institute of Urbanism. From 1972 to 2003 he researched and worked on the restoration and protection of several hundred buildings and spaces of the built heritage in Pula. He is the author of 5 monographs on Pula. Since his retirement in 2003 he has been continuously conducting researches into the built heritage of Pula. In 2016 he completed around 150 graphic representations of the study on the original condition of the amphitheatre in Pula.
63 The architect Attilius built a wooden amphitheatre in Fidena near Rome at the time of the emperor Tiberius (year 27 AD); comp.: Coarelli, 1972:52.
64 These spans in the construction of the velarium will be divided into 2,50 m between the masts in later amphitheatres built after the one in Pula.
65 Staircase towers remained since their removal would cause changes in communication links, layout of staircases and vomitoria.
66 Adding the 59 cm wall on both sides and removing the original cornices can be also seen today since the joint between the two walls has been preserved. It is known that the addition of the walls and lowering of the first circular passageway was executed when the original 1 m wall was built behind pilaster 20 so that when the lowered semi-circular vault was built, the original wall was without joints.
Sveuèilište u Splitu Filozofski fakultet, Odsjek za Povijest umjetnosti
HR - 21000 Split, Sinjska 2 HR - 21231 Klis, Bobani 9 zeljko.pekovic@gmail.com kristinababic004@gmail.com
Izvorni znanstveni èlanak
UDK 72.033/726:26(497.5 Dalmacija)”4/5” Tehnièke znanosti / Arhitektura i urbanizam 2.01.04. - Povijest i teorija arhitekture i zaštita graditeljskog naslijeða Èlanak primljen / prihvaæen: 27. 9. 2016. / 8. 12. 2016.
University of Split Faculty of Humanities and Social Sciences, Department of Art History
HR - 21000 Split, Sinjska 2 HR - 21231 Klis, Bobani 9 zeljko.pekovic@gmail.com kristinababic004@gmail.com
Original Scientific Paper
UDC 72.033/726:26(497.5 Dalmacija)”4/5” Technical Sciences / Architecture and Urban Planning 2.01.04. - History and Theory of Architecture and Preservation of the Built Heritage Article Received / Accepted: 27. 9. 2016. / 8. 12. 2016.
arijanizam
Dyggve, Ejnar
Istoèni Goti
Narona
Polaèe
Salona Slano
Teza danskog arhitekta Ejnara Dyggvea o postojanju takozvane arijanske katedrale u Saloni potaknula je živu raspravu koja traje sve do današnjih dana. Cilj je teksta revidirati teorijska polazišta Dyggveove teze, kao i kasnija razmišljanja o istaknutom problemu, te na temelju zasad oskudnih raspoloživih podataka ponuditi neke nove smjerove istraživanja i predložiti nekoliko kasnoantièkih crkava u Dalmaciji kojih su naruèitelji možda mogli biti Istoèni Goti.
Arianism Dyggve, Ejnar the Ostrogoths
Narona Polaèe Salona Slano
The hypothesis, put forward by the Danish architect Ejnar Dyggve, about the existence of the so-called Arian cathedral continues to be the subject of lively debate. This paper aims to revise the theoretical starting points of Dyggve’s hypothesis including some subsequent attitudes towards this important issue. Starting from the scarcely available data at present, it also offers some new directions for research as well as a hypothesis that several Late Antique churches in Dalmatia were actually commissioned by the Ostrogoths.
Idejao postojanju arhitekture Istoènih Gota u Dalmaciji nije nova, dapaèe stara je nešto više od pola stoljeæa. Njezin je autor poznati danski arhitekt Ejnar Dyggve1 èiji je doprinos razvoju hrvatske povijesti arhitekture i njezinu razumijevanju golem. Iako je u prvi mah ova teza naišla na prihvaæanje2 - pa se za jednu od salonitanskih gradskih crkava ustalio naziv ‘arijanska’ - tijekom vremena ona je postupno odbaèena kao teško dokaziva.3 Namjera je ovoga rada još jednom revidirati bibliografiju posveæenu ovoj temu, tj. propitati treba li ovu tezu potpuno odbaciti ili ima mjesta za njezino buduæe razmatranje usprkos oskudnim arheološkim ostatcima koji najèešæe nisu baš ‘rjeèiti’.
POVIJESNA POLAZIŠTA
HISTORICAL STARTING POINTS
Prije no što se detaljnije osvrnemo na spomenute teze i protuteze, a zatim i konkretne spomenike, nužno je problematiku iz naslova staviti u konkretan povijesni kontekst. Od Odoakarove smrti 493. godine, pa do Justinijanova pothvata 537. godine, Dalmacija je bila pod vlašæu Istoènih Gota. Salona je i u tom razdoblju zadržala ulogu metropole. Romansko stanovništvo ipak nije bilo u potpunosti obespravljeno. Uz gotskoga komesa, koji je u svojim rukama držao vrhovnu i civilnu vlast, postojao je i rimski civilni namjesnik. Ali vojna je uprava bila iskljuèivo pod
ingerencijom Istoènih Gota. Salona nije zadržala samo ulogu upravnoga središta veæ i crkvenoga, s jednom razlikom - sada su tu usporedno egzistirale dvije Crkve: ortodoksna koju je èinilo romansko stanovništvo i arijanska koje su pripadnici uglavnom bili Istoèni Goti.4 (Sl. 2.)
Spomen arijanizma zahtijeva kraæi ekskurs. Poèetkom 4. stoljeæa aleksandrijski sveæenik Arije donio je novi nauk o Sv. Trojstvu - poznat kao arijanizam - prema kojem Sin nije jednak Ocu, veæ je od njega stvoren te mu je podložan. Filozofsko-teološka podloga ovoga nauka, njegov povijesni razvoj - od nastanka, velikog poleta, pa do konaènog sloma odnosno pobjede pravovjerja - vrlo je složen pa æemo istaknuti samo nekoliko kljuènih trenutaka. Godine 319. Arije je ekskomuniciran iz Crkve. Meðutim, njegovo uèenje doživjelo je velik odjek, osobito u istoènome dijelu Carstva. Car Konstantin sazvao je 325. godine crkveni sabor u Niceji koji je rezultirao sastavljanjem Nicejskoga vjerovanja u kojem je Sin definiran kao „…pravi Bog od pravoga Boga, roðena, ne stvorena, istobitna s Ocem…” Dakle, apriori su odbaèene osnovne postavke Arijeva nauka, a završni dio ovoga vjerovanja sadržava i anatemu onima koji se ne slože s prethodnom definicijom: „…[oni] koji prihvaæanjem da je Sin Božji razlièite bitnosti, ili subjekt promjene, ova katolièka i apostolska Crkva proklinje”. Konstantin je iznudom prikupio potpise gotovo svih sudionika sabora. Dva biskupa - Teon iz Marmare i Sekund iz Ptolomeide - i nekolicina sveæenika, meðu njima i Arije, nisu potpisali novosastavljeno vjerovanje te su prognani u Ilirik (!).5 Problemi koje je pravovjerna Crkva imala s arijancima ovim saborom nisu ni blizu riješeni, što dokazuju brojni sabori koji su uslijedili nakon 325. godine. Dapaèe, sve do polo-
1 Dyggve, 1948: 369-374; Dyggve, 1996: 49-53. Buduæi da se citirani tekstovi minimalno razlikuju, u nastavku rada citirat æemo noviji tekst, neznatno dopunjen. Valja istaknuti da se ideja pojavila još 1930. godine kada je G. Èremošnik, na temelju pronaðenoga runskog natpisa, proglasio crkvu u Brezi kod Sarajeva istoènogotskom [Èremošnik, Sergejevski, 1930: 1-9]. Vidi i: Uglešiæ, 1996: 115-116. Meðutim, Dyggve je prvi iskljuèivo na temelju pronaðene arhitekture, preciznije - krstionice s karakteristiènim oblikom piscine, pretpostavio da je rijeè o tzv. arijanskoj katedrali.
2 Rendiæ-Mioèeviæ, 2011.e: 31-32. Èremošnikovu ideju o postojanju istoènogotske arhitekture u Bosni i Hercegovini, dodatno osnaženu Dyggveovom tezom o ‘arijanskoj’ katedrali u Saloni, prihvatili su i M. Abramiæ i Ð. Basler pa su je, na temelju likovnih odlika pronaðenoga crkvenog namještaja, primijenili na još neke crkve u današnjoj Bosni i Hercegovini. Koncizan prikaz navedenih teza i osvrt na njih vidi u: Uglešiæ, 1996: 116-118 i tamo navedenoj literaturi.
3 Karaman, 1954: 181; Gabrièeviæ, 2015: 618; Rendiæ-Mioèeviæ, 2011.c: 45, bilj. 1; Cambi, 1972: 243-244; Cambi, 1996: 142-145; Cambi, 2002: 227, 235; Gunjaèa, 1989: 168; Uglešiæ, 1996: 116-117, 118-119
4 Iscrpnije o upravi Istoènih Gota u Dalmaciji vidi u: Uglešiæ, 1990/91: 64-77.
vice 4. stoljeæa, kada su se podijelili na manje frakcije, arijanci su bili prilièno snažni. Meðusobne podjele arijanaca, kao i dolazak na vlast Teodozija I. - cara koji je 380. kršæanstvo proglasio službenom i jedinom religijom Rimskoga Carstva - rezultirale su sazivanjem crkvenog sabora u Konstantinopolu 381. godine. Sudionici ovoga sabora sastavili su Konstantinopolsko vjerovanje, koje je vrlo slièno Nicejskom s umetnutim manjim korekcijama. U povijesti Crkve 381. godina poznata je kao godina konaènog sloma Arijeva nauka.6 Meðutim, sljedbenici njegova nauka još su neko vrijeme bili pojedini barbarski narodi, a meðu njima i Istoèni Goti. Pokrštenje Istoènih Gota pripisuje se arijanskom biskupu Wulfili (Ulfilasu) koji je zaslužan za prijevod Biblije s grèkoga jezika na vernakular kojim su se koristili Goti.7
Vratimo se temi naznaèenoj u naslovu. Vladavina Istoènih Gota u Dalmaciji nužno podrazumijeva stalno obitavanje odreðenog broja pripadnika navedenoga naroda na našim prostorima. Raspravljajuæi o tom problemu, A. Uglešiæ istièe da „broj pridošlih Gota na podruèje rimske provincije Dalmacije nije mogao biti velik i saèinjavao je neznatnu manjinu u odnosu na domaæe romanizirano, više ili manje kristijanizirano puèanstvo”.8 Dodali bismo da iako „broj pridošlih Gota…nije mogao biti veliki”, nije mogao biti ni zanemariv. Osim kraljeva izaslanika sa svojom svitom, u Dalmaciji su se naselili i vojnici. Vojska je bila sastavljena iskljuèivo od istoènogotskih vojnika. Rimljanima, koji nisu uopæe smjeli nositi oružje, pristup vojsci bio je onemoguæen.9 Neupitni materijalni dokazi obitavanja Istoènih Gota u Dalmaciji jesu grobovi, toènije prilozi10 koji upuæuju na etnièku pripadnost pokojnika. Istoènogotski nalazi dokumentirani su u kasnoantièkim urbanim centrima, u ka-
5 Ilirik, osobito Panonija, bio je u izravnom dodiru s Arijevim naukom. Opširnije u: Žderiæ, 2003: 174-178 i tamo navedenoj literaturi.
6 Vrlo opsežno o arijanizmu vidi u: Baus, Ewig, 1995: 18-76; Žderiæ, 2003: 121-181.
7 Baus, Ewig, 1995: 217-220; Uglešiæ, 1996: 14 i bilj. 8
8 Uglešiæ, 1990/91: 71
9 Uglešiæ, 1990/91: 68
10 U tom su smislu indikativni samo ženski grobovi s pokojnicama višega društvenog staleža. Prepoznavanje muških grobova Istoènih Gota otežava izostanak obièaja polaganja oružja uz pokojnika. [Vinski, 1971: 53; Uglešiæ, 1990/91: bilj. 2]
11 Vinski, 1971: 53-54. Zasad su istoènogotski grobovi registrirani na sljedeæim lokalitetima: Kašiæ-Glavèurak kod Zadra, Knin - Greblje, Plavno - nepoznato nalazište kod Knina, Unešiæ - Veliki Bogoèin, Vrlika, Solin - Manastirine, Porta suburbana (?) i Narona. Opširnije o navedenomu vidi u: Beloševiæ, 1965: 129-143; Beloševiæ, 1968: 221225, 226-232, 237-239, 239-241; Vinski, 1972/73: 177227; Uglešiæ, 1994/95: 145-150; Uglešiæ, 1996: 44-54; Uglešiæ, 1999: 93-100.
12 Još jedan natpis na kojem je spomenuta ecclesia chatolica salonitana Buliæ je pronašao na lokalitetu „kod mosta u Blatu/kod Kuka” (lijeva obala Jadra) te ga datirao u 5. stoljeæe. Opširnije vidi u: Buliæ, 1891: 145-147; Gatti, 1893: 44, 54-61.
snoantièkim utvrdama te unutar velikih i malih grobalja na redove. Meðutim, zasad nisu poznate iskljuèivo istoènogotske nekropole, veæ odreðeni broj istoènogotskih pokopa unutar grobalja starosjedilaca.11
Je li moguæe da Istoèni Goti - vladajuæa društvena skupina - nisu imali poriv da svoju moæ, vlast i bogatstvo pokažu svojim podanicima arhitekturom? Koliko je prihvatljivo da se vladajuæi društveni sloj iskljuèivo zadovolji korištenjem i eventualnom prenamjenom postojeæih objekata za vlastite svrhe? Rekli bismo - ne baš puno.
DYGGVEOVA TEZA O ‘ARIJANSKOJ’
KATEDRALI U SALONI
DYGGVE’S HYPOTHESIS ABOUT THE ‘ARIAN’ CATHEDRAL IN SALONA
No prije nekih konkretnijih zakljuèaka treba se detaljnije osvrnuti na Dyggveovu tezu o postojanju arijanske arhitekture, kao i njezina odjeka u struènoj javnosti. Teza o postojanju dviju katedrala, tj. dviju Crkava u Saloni, bila je potaknuta pronalaskom još jedne crkve s krstionicom unutar gradskih bedema 1931. godine. Navedenu tezu Dyggve je detaljno argumentirao. Osim postojanja dviju crkava s krstionicom - a poznato je da je u prvim stoljeæima kršæanstva samo biskup imao privilegij dodjeljivati taj osnovni inicijacijski sakrament - i razlièite orijentacije stuba u tim dvama krsnim zdencima, on spominje još neke argumente koje kasniji autori, kritizirajuæi njegovu tezu, uglavnom vrlo èesto izostavljaju. U nastavku teksta navest æemo Dyggveove argumente. Dokaz da su krajem 5. stoljeæa usporedno postojale dvije Crkve, dva biskupa, autor vidi u natpisu koji, ako ništa drugo - prema njegovu mišljenju - dokazuje da je ortodoksna Crkva u Saloni bila nadmoæna.12 Zatim arhitekturu djelomièno otkopanog sakralnoga kompleksa,
Sl. 2. Topografija kasnoantièke Salone s obilježenim arijanskim lokalitetima: 4 - tzv. arijanska katedrala, 12 - južna nekropola
Fig. 2 Topography of the Late Antique town of Salona with the marked Arian sites: 4 - so-called Arian cathedral, 12 - south necropolis
Sl. 3. Tlocrt kršæanske-ortodoksne i arijanske katedrale
Fig. 3 Christian-Orthodox and Arian cathedral, plan
kao i pripadajuæu joj skulpturu, na temelju stilskih karakteristika datira u kraj 5. stoljeæa. Smještajuæi tako datiranu arhitekturu i skulpturu u konkretan povijesni kontekst, Dyggve povezuje lokalitet s vladavinom Istoènih Gota u Dalmaciji te zakljuèuje sljedeæe: „Jedino prihvatljivo objašnjenje jest da se osim izvorne nikejske vjerske zajednice razvila i postala snažna neka druga, heretièka, tako da je mogla otvoreno djelovati i biti toliko moæna da osnuje svoju vlastitu èvrstu organizaciju s biskupskim crkvenim centrom. S povijesne toèke promatranja postoji oèito samo jedna moguænost, druga je biskupska crkva mogla pripadati samo arijanskoj vjerskoj zajednici.”13 Citirani zakljuèak autor dalje argumentira epizodama iz bogate salonitanske crkvene povijesti. Oko 480. godine, nakon smrti biskupa Glicerija, došlo je do žestokih sukoba s arijancima u Saloni. Zasvjedoèen je i kontakt istoènogotskoga kralja Teodorika sa Salonom. Kasiodor spominje da 507. godine Teodorik sastavlja pismo u kojem spominje dug za ulje koje je kupio salonitanski biskup Januarije.14 Dyggve pretpostavlja da je spomenuti crkveni prelat kojega kralj kudi arijanski biskup. Usto on istièe da „kasne liste salonitanskih biskupa (…) sadrže znatno više biskupa nego odgovarajuæe liste bilo gdje drugdje, kao na primjer u Akvileji, Padovi, Veroni, zaista mnogo više nego ih je moglo biti, ako raèunamo prosjeèno 7-8 biskupa u 100 godina”.15
Teza je osnažena i komparacijama sa sliènim situacijama u velikim zapadnogotskim gradovima na podruèju Galije i Španjolske, a poglavito istoènogotske prijestolnice Ravenne, u kojoj su, uz ortodoksne crkve, postojale još tri arijanske: Santo Spirito (biskupska crkva), San Apollinare Nuovo (Teodorikova dvorska bazilika) i Sant’ Andrea dei Goti (župna crkva). Potonje je poslužilo Dyggveu da buduæim istraživanjima ostavi da potvrde ili da ospore pretpostavku kako je jedna od brojnih gradskih salonitanskih crkava mogla biti arijanska župna crkva.16 Polazeæi od pretpostavke da su Istoèni Goti koji su živjeli u Saloni morali negdje u blizini biti pokopani, Dyggve je iznio pretpostavku da su južna nekropola17, ali i pripadajuæa joj cemeterijalna crkva sv. Petra18 mogle biti arijanske.19
Na kraju argumentacije spomenute teze Dyggve je usporedio arhitekturu ortodoksne i tzv. arijanske katedrale, kao i pripadajuæih im krstionica. Arhitektonski je koncept u osnovnim crtama jednak - obje su trobrodne crkve s aneksima na sjeveru, no arijanska je nešto manja.20 Usporeðujuæi krstionice on zakljuèuje da su takoðer vrlo sliène, s time da je arijanska nešto manja. Obje su zgrade centralnog tlocrta, s križnom piscinom u središtu - ortodoksna u obliku latinskoga, a arijanska u obliku grèkoga križa. Razlike se oèituju u
nepostojanju stupova u interijeru arijanske krstionice i u razlièitoj orijentaciji stuba u piscini - istok-zapad u ortodoksnoj, sjever-jug u arijanskoj. Nakon uoèavanja ove druge razlike Dyggve navodi sljedeæe: „Možda bi istraživaèi liturgije mogli odgovoriti na pitanje je li ta razlika, koja sigurno nije sluèajna, bila posljedica specifiènosti obreda.”21 Iako ne dvoji u sluèajnost orijentacije stuba, iz citirane reèenice proizlazi da je vrlo oprezan u korištenju te razlike kao glavnog argumenta teze o postojanju arijanske katedrale u Saloni pa daljnje istraživanje prepušta liturgièarima. Dvije krstionice razlikuju se i u kontinuitetu korištenja. Dok je krstionica ortodoksne katedrale korištena tijekom dužega razdoblja pa je doživjela nekoliko pregradnji piscine, piscina krstionice tzv. arijanske katedrale nije pregraðivana te je „s obzirom na prilike, trajala samo vrlo kratko vrijeme”.22 (Sl. 3. i 4.)
RECEPCIJA DYGGVEOVE TEZE
DYGGVE’S HYPOTHESIS AND ITS RECEPTION
Uporišta Dyggveove teze o postojanju arijanske katedrale u Saloni, kao što smo vidjeli, prilièno su opsežna i raznovrsna - od epigrafskih spomenika, dogaðaja iz povijesti - osobito povijesti salonitanske Crkve - komparacija sa situacijama na podruèju zapadnogotskog i ostatka istoènogotskog teritorija, pa do provedenih arheoloških istraživanja. Nažalost, u mnogim su segmentima razmišljanja danskog arhitekta ostala nedoreèena. Najveæi je problem samo djelomièna istraženost tzv. arijanske katedrale, kao i potpuna devastacija južne nekropole i pripadajuæe joj crkve. Usprkos nedoreèenosti i izostanku sustavnijih arheoloških istraživanja, mišljenja smo da Dyggveova razmišljanja ne treba ola-
13 Dyggve, 1996: 49
14 Buliæ, Bervaldi, 1912: 45-46
15 Dyggve, 1996: 50. Usp. i popise solinskih biskupa u: Buliæ, Bervaldi, 1912: 72, 101-110.
16 Dyggve, 1996: 53
17 O južnoj salonitanskoj nekropoli usp. Buliæ, 1903: 177-186 i tamo navedenu literaturu.
18 Na temelju pronaðenog natpisa Buliæ je predložio titulara crkve. Danas crkva nije vidljiva. [Buliæ, 1984.a: 537-541]
19 Dyggve, 1996: 53, bilj. 34, 68
20 Detaljnije usporedbe arhitekture ovih crkava nisu moguæe. Tzv. arijanska crkva u Saloni nalazi se na privatnom zemljištu. Dyggve ju nije u potpunosti istražio. Na temelju otkopanih lateralnih zidova crkve pretpostavio je da je rijeè o trobrodnoj crkvi s narteksom na proèelju. Uza sjeverni boèni zid pronaðene su prostorije, a u jednoj od njih i krstionièka piscina. Istoèno zaèelje crkve tom prilikom nije istraženo, nego autor na temelju „jasno vidljivih obrisa” pretpostavlja postojanje polukružne apside. Nakon Dyggveovih istraživanja tridesetih godina 20. stoljeæa na ovome lokalitetu nisu poduzimana arheološka istraživanja. Trenutaèno ništa od spomenutih nepokretnih nalaza nije vidljivo.
ko odbaciti, veæ ih je potrebno shvatiti kao ‘putokaze’ za daljnja istraživanja. Suprotno tome, teza o postojanju arijanske arhitekture u Saloni uglavnom je, što je vrijeme više prolazilo, sve više osporavana. Veæ u prikazu Dyggveove knjige History of Salonitan Christianity (1951.) Ljubo Karaman je 1954. godine prvi doveo u pitanje tezu o postojanju arijanske arhitekture u Saloni. On navodi druge razloge koji su mogli utjecati na gradnju nove crkve s krstionicom u Saloni: „… po mojemu mišljenju ne možemo sa sigurnošæu iskljuèiti moguænost da je druga krstionica u Saloni podignuta za privremenu upotrebu, kada je god. 400. bila odstranjena najstarija bazilika s krstionicom i gradila se nova Simferije-Esihijeva ili kada je sredinom VI. stoljeæa bila temeljito pregraðena krstionica ove posljednje bazilike”. Nadalje, potpuno ispravno uoèava da Dyggve nije detaljnije obrazložio dataciju prije 500. godine. Karaman se osvrnuo i na tezu o južnoj salonitanskoj nekropoli kao istoènogotskom, tj. arijanskom groblju. Natpis s Manastirina, koji Dyggve spominje u svojoj argumentaciji, Karaman ne smatra relevantnim dokazom teze o postojanju arijanskoga groblja u Saloni. Osim što se u tome tumaèenju Dyggve pozvao na Eggera (za razliku od Buliæa i De Rossija koji u istome natpisu vide dokaz o postojanju židovskoga groblja u Saloni), Karaman istièe da je natpis datiran u prvu polovicu 5. stoljeæa, dakle prije vladavine Istoènih Gota. Izostanak spomena germanskih imena na nadgrobnim spomenicima južne salonitanske nekropole još je jedan u nizu Karamanovih dokaza u osporavanju Dyggvea.23
Karaman se osvrnuo samo na neke Dyggveove argumente pa nije jasno smatra li osnovanima one koje je izostavio spomenuti. I mi bismo napisali nekoliko rijeèi o istaknutim protuargumentima, a osobito onome koji se
21 Dyggve, 1996: 52
22 Dyggve, 1996: 52
23 Karaman, 1954: 181
24 Popis literature o ovome problemu prilièno je opsežan, stoga upuæujemo na naslove koji daju koncizan pregled i sadrže svu relevantnu literaturu: Dyggve, 1996: 33-48; Rendiæ-Mioèeviæ, 2011.b: 85-97; Cambi, 2002: 223-224.
25 I N. Cambi sumnja u provizorni karakter ove krstionice [Cambi, 1972, bilj. 31; Cambi, 1996: 144]. Ipak, Karaman postavlja zanimljivo pitanje: gdje se odvijao obred krštenja nakon rušenja prethodne crkve episkopalnog kompleksa, tj. tijekom gradnje nove, poèetkom 5. stoljeæa? Pri rješavanju ovoga problema valja imati u vidu postojanje dviju krstionièkih piscina u Saloni koje su funkcionirale u ‘ilegalnom’ razdoblju kršæanstva. Detaljnije vidi u: Dyggve, 1996: 34, 36; Rendiæ-Mioèeviæ, 2011.d: 24-28.
26 Ilirik, osobito Panonija, bio je u izravnom dodiru s Arijevim naukom. Opširnije u: Žderiæ, 2003: 174-178 i tamo navedenoj literaturi.
27 Buliæ, 1903: 177-186 i tamo navedena literatura
28 Khatchatrian, 1962: 54; Ristow, 1998: 72, 205
29 O pristupu u piscine dalmatinskih ranokršæanskih krstionica s tabliènim prikazom vidi u: Chevalier, 1995/2: 169-171.
izravno tièe moguænosti postojanja arijanske crkve. Pretpostavka o gradnji nove crkve s krstionicom kao kratkotrajnoga, zamjenskoga katedralnog prostora tijekom gradnje novoga episkopalnog kompleksa na mjestu prethodnoga - èini nam se prilièno neutemeljena. Ostavljajuæi po strani pitanje kronologije ranokršæanskih crkava episkopalnog kompleksa u Saloni24, ideja o podizanju nove, prilièno prostrane trobrodne crkve s popratnim prostorijama sjevernog aneksa zasigurno se èini kao prezahtjevan pothvat (ponajprije u financijskom pogledu) da bi bio neko kratkotrajno, provizorno rješenje.25 Plasirajuæi spomenutu ideju, toènije spominjuæi gradnju arijanske crkve za vrijeme biskupa Simferija i Ezihija, Karaman je njezinu dataciju ‘spustio’ na poèetak 4. stoljeæa. Iako Dyggveu s pravom zamjera nedovoljno argumentirano vremensko odreðenje, i sam je uèinio isti propust. Osvrnimo se i na problematiku natpisa s Manastirina koji ovo groblje karakterizira kao ono salonitanske Katolièke Crkve. Potreba za ovakvim odreðenjem groblja ukazuje na moguænost postojanja druge vjerske zajednice koja ugrožava salonitansku Katolièku Crkvu. Dapaèe, nema smisla da je ovaj natpis nastao za vrijeme istoènogotske vladavine kad je arijanizam bio vjera vladajuæe društvene skupine, nego prije kad su se vodili veliki sporovi, na podruèju cijeloga teritorija Rimskoga Carstva, upravo o ispravnosti uèenja sveæenika Arija, još od 4. stoljeæa.26 Nakon što je Dalmacija potpala pod Istoène Gote arijanizam i ortodoksno kršæanstvo nakratko su postali ravnopravne religije. O problemu južne nekropole i pripadajuæe mu crkve uistinu je teško govoriti, a i u buduænosti neæe biti moguæe jer je lokalitet u potpunosti devastiran industrijskim postrojenjima pa nam preostaju samo kratki Buliæevi izvještaji o nalazima s ovoga podruèja.27
Usprkos suzdržanosti spram Dyggveove teze o postojanju tzv. arijanske katedrale u Saloni, ipak je ona ušla i u europsku literaturu28 te je do danas prisutna - usprkos èinjenici da je nerijetko osporavana. No vratimo se recepciji Dyggveove teze u hrvatskoj bibliografiji. Godine 1931. kad je otkrivena, druga krstionica u Saloni bila je jedina poznata krstionica kojoj su pristupne stube križne piscine bile orijentirane u smjeru sjever-jug. Meðutim, arheološka istraživanja diljem Dalmacije, koja su uslijedila sljedeæih nekoliko desetljeæa, iznjedrila su brojne crkve s krstionièkim zdencima od kojih neki imaju pristupne stube jednako orijentirane kao u tzv. arijanskoj katedrali.29 Spomenuta otkriæa dodatno su poljuljala Dyggveovu tezu, a istraživaèi koji su je osporavali redovito su to radili iskljuèivo na temelju relativno velikog broja piscina s orijentacijom stubišta u smjeru sjever-jug, dok su ostali Dyggveovi argumenti ostajali zanemareni.
Sl. 4. Tlocrt nicejskog i arijanskog baptisterija u Saloni
Fig. 4 Nicean and Arian baptistry in Salona, plan
Tako je Branimir Gabrièeviæ - potaknut otkriæem krstionica u Starome Gradu na Hvaru i u braèkim Povljima, koje imaju pristupne stube u smjeru sjever-jug - zakljuèio sljedeæe: „Položaj stuba u dalmatinskim krsnim zdencima otkrivenim u posljednjih nekoliko godina, ne slaže se, kao što je ovdje pokazano, sa salonitanskim obrascima. U onom u Otoku stube su u sva èetiri kraka grèkoga križa, dok se u krsnim zdencima na otocima [op.: Hvar, Stari Grad i Braè, Povlja] stube nalaze samo u južnim i sjevernim krakovima. Susljedno tomu vjerujem - neka mi to bude dopušteno zakljuèiti - da onome u Saloni i njezinu okružju ne treba pridavati neko posebno znaèenje, što proistjeèe iz razlika izmeðu arijanskog i ortodoksnog obreda.”30 Iz citiranoga je oèito da autor nije dublje ulazio u Dyggveovu argumentaciju. Njegova je tvrdnja naišla na odjek u kasnijim tekstovima.31 Ivanka Nikolajeviæ prihvatila je Gabrièeviæev zakljuèak, ali pritom nije osporila Dyggveovu tezu da je druga crkva s krstionicom u Saloni bila arijanska. Dapaèe, datirala ju je na sam poèetak 6. stoljeæa.32 Nakon njega i Duje Rendiæ-Mioèeviæ posvetio je nekoliko tekstova krstionicama. Uz probleme tipologije krstionica - kako u ruralnim podruèjima provincije Salone33 tako i u njezinu centru34 - ovaj se autor dotaknuo još jedne Dyggveove teorije, a to je rekonstrukcija obreda krštenja unutar krstionièkog sklopa episkopalne bazilike u Saloni.35 Pišuæi o krstionicama otkrivenim u ruralnim sredinama, autor je uvidio da su one vrlo èesto blizu jedna drugoj i da nisu privilegij administrativnih i crkvenih (biskupskih) središta: „… krstionièke graðevine nisu bile privilegija urbanih ambijenata i urbanih bazilika, štoviše, biskupskih, kao što se nekoæ mislilo. Ova privilegija, istina je, pripadala je njima do odreðene toèke, poslije koje je pravo krštavanja prešlo i na druge predstavnike klera. Ne treba ispustiti ni hipotezu da su u neko doba - osobito u doba kad je krštenje bilo obavljano imerzijom - biskupi posjeæivali vjernike u svojim podruèjima i krstili u takvim ambijentima”.36 U radu o salonitanskim baptisterijima on razlikuje tri skupine: baptisteriji kratkotrajnog karaktera koji prethode gradnji velikih crkava u episkopalnom centru; baptisteriji (razlièite etape istoga) sagraðeni u episkopalnom kompleksu „ortodoksne vjerske zajednice” te „arijanski baptisterij”. Pišuæi o posljednjoj vrsti baptisterija Rendiæ-Mioèeviæ navodi da „ovaj sretni nalaz pokazuje Salonu kao grad koji je, barem u jednoj fazi, imao dvije biskupske crkve i dvije zajednice kršæanskih vjernika, onu tradicionalnu ortodoksnu i onu Arijevih sljedbenika”. Prema njegovu je mišljenju Dyggveova teza prihvatljiva zbog povijesnih prilika, toènije vladavine Istoènih Gota u Dalmaciji. U nastavku on usporeðuje arhitekturu dviju crkava u Saloni i pripadaju-
æih krstionica te, pozivajuæi se na Dyggvea, navodi i orijentaciju stuba u piscini kao glavne vidljive razlike. Spominje i Gabrièeviæevo razmišljanje o ovoj problematici, ali se suzdržava od izricanja vlastita stajališta o tome.37 Iz svega navedenog jasno je da je ovaj autor prilièno oprezan prilikom spominjanja Dyggveove teze o postojanju arijanske katedrale. Iako se u tekstu o baptisterijima ruralnih sredina Dalmacije nije uopæe osvrnuo na Dyggveovu tezu38, u sljedeæem spomenutom tekstu prihvatio je spomenutu tezu, da bi je u radu iz 1975. godine usputno osporio bez nekih detaljnijih protuargumenata. Na poèetku teksta, toènije u bilješci br. 1, autor - nakon navoðenja Dyggveovih tekstova u kojima razraðuje teoriju o arijanskoj katedrali - zakljuèuje sljedeæe: „… nova otkriæa u kršæanskoj arheologiji u svijetu i kod nas znatno su poljuljala i dovela u pitanje tu nekada prihvaæenu Dyggveovu hipotezu”.39 Dakako, ova oskudna reèenica nije dovoljna da se opsežnije osvrnemo na Rendiæ-Mioèeviæevo razmišljanje o toj problematici.
Nenad Cambi nekoliko se puta osvrnuo na ovu Dyggveovu tezu. Kao jedan od Problema starokršæanske arheologije na istoènoj jadranskoj obali istaknuo je i postojanje tzv. arijanske katedrale u Saloni. Tome se vratio i u Pogovoru drugog izdanja Dyggveove Povijesti salonitanskog kršæanstva (1996.), da bi se iste teme posljednji put dotaknuo u tematski opsežnoj studiji - svojevrsnom rezimeu
30 Gabrièeviæ, 2015: 615-818 (citat preuzet s posljednje stranice)
31 Domanèiæ, 1983: bilj. 10; Gunjaèa, 1989: 168; Uglešiæ, 1996: 117
32 Nikolajeviæ, 1966: 252, 237
33 Rendiæ-Mioèeviæ, 2011.a: 33-44
34 Rendiæ-Mioèeviæ, 2011.d: 23-32
35 Prvi se toga zahtjevnog zadatka uhvatio Dyggve, 1996: 38-39. Njegove je prijedloge revidirao i, vrlo argumentirano, dijelom ispravio Rendiæ-Mioèeviæ, 2011.c: 4558. Teze obaju autora recentno je korigirao liturgièar Crnèeviæ, 2008: 331-349. Vrijednost teksta potonjega autora leži u èinjenici što je spomenute tekstove revidirao s aspekta povijesti liturgike, a svoje zakljuèke potkrijepio patrološkim spisima. Krstionièki sklop salonitanskoga episkopalnog kompleksa, nažalost, zasad je izdvojen i rijedak primjer interdisciplinarnog promišljanja arheoloških ostataka nekad impozantne arhitekture, odnosno njezine funkcije u smislu rekonstrukcije liturgijskih kretnji unutar nje. Dakako, to treba biti poticaj buduæoj intenzivnoj suradnji povjesnièara umjetnosti, arhitekata, arheologa i liturgièara u prouèavanju sakralne arhitekture.
36 Rendiæ-Mioèeviæ, 2011.a: 43
37 Rendiæ-Mioèeviæ, 2011.d: 23-24, 31-32 (citat preuzet sa str. 32)
38 Razlog je tome, možda, detaljno èitanje Dyggveovih prethodno citiranih tekstova, tj. èinjenica da osim orijentacije stubišta u piscini krstionica pojedinih crkava u ruralnim dalmatinskim sredinama D. Rendiæ-Mioèeviæ nije uspio pronaæi još neke argumente na temelju kojih bi odreðene lokalitete mogao pripisati arijanskoj zajednici.
39 Rendiæ-Mioèeviæ, 2011.c: 45, bilj. 1
40 Navodeæi Stobi kao primjer grada s dvjema krstionicama, Cambi citira Ivanku Nikolajeviæ. Meðutim, spome-
svoga cjeloživotnoga rada - monografiji Antika (2002.). Imajuæi u vidu neospornu vlast Istoènih Gota u Dalmaciji, kao i komparaciju sa situacijom u Ravenni, Cambi je mišljenja da se teza o postojanju arijanske crkve - katedralne ili župne - ne može olako odbaciti te da je ‘logièna’, iako istodobno i vrlo teško dokaziva, ponajprije zbog neistraženosti. Preduvjet za donošenje pouzdanijih zakljuèaka - prema njegovu mišljenju - jesu arheološka iskopavanja. Ipak, Cambi je upozorio na manjkavosti Dyggveove teze. Ozbiljno dovodi u pitanje ekskluzivnost prava biskupa na krštenje katekumena, što povezuje s relativno velikim brojem krstionica pronaðenih na podruèju rimske provincije Dalmacije, mnoge od njih i izvan urbanih središta i biskupskih sijela. Istièe i primjere postojanja dviju krstionica u istome gradu - Stobi u Makedoniji40; Efez i Milet (jedna unutar, a druga krstionica izvan gradskih zidina), s napomenom da na spomenutim prostorima uopæe nije bilo arijanaca - èak i u istoj crkvi, kao primjer navodi ranokršæansku crkvu u Zmijavcima.41 Cambi zakljuèuje da je „gotovo nemoguæe odvojiti gotsku (arijansku) graditeljsku aktivnost od ortodoksne, jer se razlike što odvajaju te dvije kršæanske zajednice nisu oèitovale jasnim pojavnim oblicima. (…) Osim toga, nema dvojbe da su takvi objekti poslije propasti istoènogotske države bili privedeni ortodoksiji”.42 Propitao je i tezu o južnoj nekropoli kao o salonitanskom groblju. Pod
nuta autorica navodi da je osim krstionice episkopalne crkve u Stobima J. Petroviæ predložio da je pronaðena kamenica u narteksu bazilike episkopa Filipa mogla služiti kao krstionica u 9. stoljeæu, nakon što je prva spomenuta prestala funkcionirati. U blizini toga grada autorica navodi još jedan objekt koji J. Petroviæ tumaèi kao krstionicu. No ona to tumaèenje dovodi u pitanje jer u toj prostoriji nisu pronaðeni tragovi piscine, pa je mogla pripadati pretkršæanskoj etapi lokaliteta. Prema navedenomu, Stobi nisu imali dvije krstionice unutar grada. [Nikolajeviæ, 1966: 226-227 i tamo navedena literatura]
41 Pojava dviju piscina u jednom crkvenom sklopu doista je iznimno neobièna. Dodatna je neobiènost i položaj druge ‘piscine’ u boènome crkvenom brodu. Naime, obred krštenja u kasnoj antici ne dopušta katekumenima ulazak u crkvu prije krštenja. Do trenutka krštenja njima je dopušten boravak u narteksu, a tek nakon krštenja i odijevanja nove bijele haljine oni su sveèano pristupali u brod/ brodove crkve, odakle su punopravno mogli sudjelovati u cijelom obredu i euharistiji. Ovakva praksa dovodi u pitanje odreðenje funkcije zdenca u sjevernome crkvenom brodu. O ranokršæanskoj bazilici u Zmijavcima detaljnije vidi u: Cambi, Gamulin, Tonkoviæ, 1999.
42 Cambi, 2002: 235
43 Cambi, 1972: 243-244; Cambi, 1996: 142-145; Cambi, 2002: 227, 235
44 Gunjaèa, 1989: 168
45 Uglešiæ, 1996: 119
46 Teodorik je pospješio trgovinu, otvorio nove rudnike i oživio pomorstvo. Arheološki dokaz svojevrsnoga ekonomskog oporavka jest relativno velik broj pronaðenog novca istoènogotske države [Uglešiæ, 1990/91: 70]. O istoènogotskom novcu pronaðenom u Dalmaciji iscrpnije vidi u: Demo, 2003: 137-148.
uvjetom da je arijanska zajednica bila brojna i imala svoj kultni centar, Cambi se slaže da je moralo postojati i arijansko groblje. Meðutim, odluèno odbacuje tezu da je natpis s Manastirina (382.) vezan za arijansko groblje, a to potkrepljuje slièno kao i Karaman. Pri zauzimanju stajališta o južnoj salonitanskoj nekropoli autora je onemoguæila trajna devastacija arheološkog lokaliteta.43 Vrlo je uspješno revidirao Dyggveovu tezu o postojanju arijanske katedrale i groblja u Saloni. Karamanovu kritiku odbacio je kao ‘neuvjerljivu’, iako se slažu oko osporavanja natpisa s Manastirina kao vjerodostojnog argumenta u raspravi o arijanskom groblju. U nekim segmentima razmišljanja složio se s Rendiæ-Mioèeviæem. To se odnosi na problematiku brojnosti krstionica, osobito u ruralnim sredinama, odnosno na pravo dodjeljivanja krucijalnoga inicijacijskog sakramenta katekumenima. Upravo na temelju spomenutoga Dyggveovu je tezu osporio i Zlatko Gunjaèa. Usto, otkopavši još jednu ranokršæansku crkvu s križnom piscinom sa stubama u smjeru sjever-jug, onu u Srimi kod Šibenika, složio se s Gabrièeviæevim razmišljanjem kako orijentacija stuba nije indikator specifiènosti obreda.44
Pretpostavkom o postojanju arijanske arhitekture pozabavio se i Ante Uglešiæ. Mišljenja je da Dyggveova teza ima uporišta u povijesnoj pozadini i paraleli s Ravennom, ali njegovu argumentaciju - konkretnije samo dva argumenta: postojanje dviju krstionica u Saloni i orijentacija stubišta u piscini - odbacuje zbog otkriæa velikog broja crkava s krstionicom i u ruralnim podruèjima, od kojih zamjetan broj ima piscinu s pristupnim stubama u smjeru sjever-jug. Na ostale Dyggveove dokaze nije se osvrnuo, ali je, s pravom, podcrtao problem neistraženosti toga salonitanskog lokaliteta. Zasad, prema Uglešiæu, nema osnove da se neka crkva na podruèju Dalmacije pripiše Istoènim Gotima, a gradnju onih koje su im pripisane trebalo bi vezati za Justinijanovu vladavinu. Postavlja i zanimljivo pitanje broja èlanova arijanskog klera u Dalmaciji te zakljuèuje da su „Istoèni Goti za svoje vjerske potrebe adaptirali veæ postojeæe objekte”. Oni, prema njegovu tumaèenju, „nisu morali graditi, kad su zakonski ‘nasljeðivali’ jednu treæinu svakog posjeda”, a „njihova graditeljska aktivnost svodila se najveæim dijelom na održavanje postojeæih objekata, odnosno na manje intervencije na njima”.45 Potonje razmišljanje zahtijeva kraæi komentar. Teško je povjerovati da vladajuæi društveni sloj - koji je, kako sam autor istièe, unaprijedio gospodarstvo46 Dalmacije te mu je zakonski pripadala zavidna treæina svakog posjeda, dakle, neosporno je imao financijsku moæ - nije imao potrebu iskazivanja te moæi.
THE ISSUES CONCERNING THE EXISTENCE OF NUMEROUS EARLY CHRISTIAN BAPTISTRIES IN DALMATIA
Buduæi da ju je veæina autora koji su se uhvatili ukoštac s tom Dyggveovom tezom najèešæe osporavala - na temelju velikog broja pronaðenih krstionica u izvangradskim sredinama, a to opet povlaèi pitanje koji su sve èlanovi klera imali pravo krstiti katekumene, ovaj problem zahtijeva kraæi ekskurs. Spomenuta arheološka otkriæa ponukala su D. Rendiæ-Mioèeviæa, N. Cambija i Z. Gunjaèu na zakljuèak da su, osim biskupa, pravo krštavanja katekumena imali još neki èlanovi klera. Meðutim, akti crkvenog sabora održanog 533. godine47 u Saloni otvaraju nam još jednu moguænost. Sabor je sazvao Andrija, jadertinski biskup, sa sljedeæom molbom upuæenom salonitanskom nadbiskupu Honoriju Mlaðem: „Preblaženi oèe, razumijem revnost svih sveæenika i svoje subraæe, jer je tolika velièina dobrote Tvoje koja nas sve sili na razmišljanje o olakšanju svoga tereta. Vjerujemo da æe Vam uistinu biti drago jer mislimo, zbog udaljenosti i razvuèenosti župa, rastrèavši se poradi popisa puka, da župe i prezbiteri zaslužuju da im Vi posvetite i zaredite i druge biskupe. Tako je u Barcenskoj (?) crkvi, u vrijeme Vašega prethodnika blaženospomenuta Honorija, bilo brižno ustrojstvo; jer zbog tolike udaljenosti mjesta novostasali naraštaj rijetko bude krizman. Stoga je potrebno da Ti, koji si nam u svemu prvak i koji uz Božju pomoæ predsjedaš i brižno upravljaš povjerenom pastvom, potvrdiš više biskupa pomoænicima.”48
Kao što je poznato, Honorije je odobrio zahtjev biskupa pa su osnovane tri nove biskupije: Sarsenterum, Mucrum (Muccur) i Ludrum. Meðutim, nas više zanimaju razlozi koji su potaknuli biskupa Andriju da citirani zahtjev uputi Honoriju. Naime, zbog velikih teritorija, podijeljenih na župe, koji su bili pod ingerencijom biskupâ salonitanske metropolitske Crkve, oni nisu mogli stizati pravovremeno izvršavati svoje biskupske dužnosti: „…zbog tolike udaljenosti mjesta novostasali naraštaj rijetko bude krizman”. Kako su se u prvim stoljeæima kršæanstva sakramenti krštenja i potvrde obavljali u sklopu zajednièkog obreda49, pretpostavljamo da gornji citat podrazumijeva i problem nedovoljno uèestalog krštenja „novostasalih naraštaja”. Ranokršæanska arheologija rimske provincije Dalmacije neupitno je pokazala da su, osim katedrala u velikim crkvenim i politièkim centrima, krstionice imale i župne crkve u ruralnim podruèjima. No to ne mora nužno biti dokaz da su sveæe-
nici/župnici imali ovlast dodjeljivanja sakramenta krštenja, nego da su biskupi imali obvezu redovitog posjeæivanja50 župa svoje biskupije, prilikom èega su dodjeljivali sakramente krštenja i potvrde.51
Upravo u tome smjeru mogli bismo protumaèiti prethodni akt salonitanskoga crkvenog sabora iz 533. godine. Uvoðenjem dodatnih biskupija postojeæi biskupi bili su rastereæeni dijela teritorija, što znaèi da su morali posjeæivati manji broj župa i brinuti se o krštenju i pomazanju krizmom manjega broja katekumena. Ako je pretpostavka ispravna, onda ona predstavlja rješenje problematike postojanja brojnih krstionica i u ruralnim podruèjima daleko od biskupskih centara. Meðutim, krstionicu tzv. arijanske katedrale ne bismo smjeli, u sklopu istaknutoga problema, promatrati s istog aspekta kao krstionice udaljenije od crkvenih i politièkih centara. Naime, u Saloni su dvije krstionice meðusobno udaljene samo nekoliko stotina metara. Je li moguæe da je nadbiskup - uz onako luksuzno opremljenu krstionicu sjevernijega episkopalnog kompleksa - krstio Salonitance u još jednoj crkvi unutar grada? Mislimo da su tijekom vladavine Istoènih Gota u Dalmaciji šanse za to vrlo male. Nakon 537. godine, a prije pada Salone, postoji moguænost za to. No treba prièekati rezultate arheoloških istraživanja koja æe se, nadamo se u bližoj buduænosti, poduzeti na lokalitetu tzv. arijanske katedrale, a koja bi trebala odgovoriti i na pitanje do kada je crkva bila u funkciji.
Veliki broj krstionica na nekomu užem geografskom teritoriju52 mogli bismo objasniti i željom lokalne Crkve da se visoko plasira u hijerarhiji župa neke biskupije. Gradnja crkve
47 Buduæi da su zapisnici s ovih sabora saèuvani u vrlo kasnom prijepisu (datiranom u prvu polovicu 16. stoljeæa), nekolicina je autora - poèevši od Ivana Luciæa Luciusa pa sve do Ive Babiæa - osporavala njihovu autentiènost. Uz ostale koji vjeruju u autentiènost akata istièemo recentna razmišljanja I. Basiæa i V. Prozorova, koji ukazuju na èinjenicu kako sadržaji akata spomenutih sabora ne prikazuju salonitansku Crkvu u najboljem svjetlu (osobito sabor održan 530. godine), što dovodi u pitanje motiv eventualnog krivotvoritelja spisa. Osim toga, Prozorov je donio èitav niz dokumenata koji pokazuju da su se i ostala crkvena središta diljem kršæanske Europe suoèavala sa sliènim problemima u 6. stoljeæu, a to nedvojbeno govori u prilog autentiènosti spisa. O salonitanskim crkvenim saborima 530. i 533. godine opsežnije vidi u: Dodig, Škegro, 2008: 9-23; Škegro, 2009: 191-204; Basiæ, 2009: 59-69; Prozorov, 2011: 309-337 i tamo navedenoj literaturi.
48 Latinski izvornik akata i njihov prijevod vidi u: Dodig; Škegro, 2008: 18.
49 O redoslijedu obreda vidi u: Baus, 1972: 308-310; Testini, 1980: 619-621; Crnèeviæ, 2008: 331-349.
50 Imajmo na umu da se u prvim stoljeæima kršæanstva obred krštenja - i potvrde kao njegova sastavnog dijelaobavljao samo jednom ili dva puta godišnje - na Uskrs i Duhove. Ostali dio godine katekumeni su prolazili pripremu za primanje sakramenta. [Baus, 1972: 308; Testini, 1980: 620]
s krstionicom nedvojbeno pokazuje barem relativnu financijsku moæ te zajednice, koja tim èinom ‘prisiljava’ biskupa - naravno, pod uvjetom da je gornja pretpostavka ispravna - da ih posjeti s vremena na vrijeme.
Preostaje nam još prokomentirati koliko je indikativna orijentacija pristupnih stuba u krstionièku piscinu u raspravi o eventualnom postojanju crkava koje su sagradili Istoèni Goti u Dalmaciji. Dyggve je orijentaciju stuba piscine tzv. arijanske katedrale u Saloni istaknuo kao njezinu razlièitost u odnosu na nešto sjeverniju baziliku episkopalnog kompleksa, a ne nužno kao indikator obreda koji se slavio u crkvi. Vrjednujuæi navedeno valja imati u vidu da je 1931. godine to bila jedina otkrivena križna piscina sa stubama u sjevernom i južnom kraku.
Meðutim, s današnjega gledišta neupitno je da je B. Gabrièeviæ, a za njim i ostali53, bio u pravu kad je odbacio orijentaciju stuba u piscini kao mjerodavan pokazatelj obreda. Naime, prema evidenciji P. Chevalier, od trinaest piscina s dvama nizovima pristupnih stuba na èak sedam lokaliteta one su orijentirane u smjeru sjever-jug.54
Uistinu je teško sve te lokalitete pripisati Istoènim Gotima samo na temelju spomenutog pokazatelja. Ipak, imajuæi u vidu da je krštenje najvažniji inicijacijski sakrament kojim pojedinac postaje dijelom Crkve i preduvjet je za primanje ostalih sakramenata, a krstionice su mjesta u kojima se prvi spomenuti obred obavlja, možda odreðivanje orijentacije stuba nije puka sluèajnost, veæ intencija, pa bi kompetentna znanstvena javnost trebala posvetiti veæu pozornost pokušaju objašnjavanja orijentacije55 pristupa u krstionièke bazene.
51 Istu je opciju naznaèio i Rendiæ-Mioèeviæ, 2011.a: 43.
52 Kao primjer istièemo Braè na kojem su, za sada, pronaðene èetiri ranokršæanske crkve s krstionicama (Povlja, Puèišæa, Lovreèina, Postira). Kvalitetan kamen kojim se može podièiti ovaj srednjodalmatinski otok omoguæio je materijal, ali i financijsku moæ lokalne Crkve, što im je omoguæilo gradnju crkava zavidne velièine i opreme. Iscrpnije vidi u: *** 1994: 17-51; Kovaèiæ, 1999/2000: 89-105 i tamo navedenoj literaturi.
53 Domanèiæ, 1983: bilj. 10; Gunjaèa, 1989: 168; Uglešiæ, 1996: 117; Nikolajeviæ, 1966: 252, 237
54 Rijeè je o sljedeæim lokalitetima: Cim, crkva pod Sv. Vidom u Naroni, Stari Grad (2), Povlja, Crvenice, Srima, Bare, Lovreèina, Postira. P. Chevalier u svoju opsežnu studiju nije uvrstila ranokršæanske crkve politièkog i crkvenog središta provincije Dalmacije. [Chevalier, 1995/2: 169-171]
55 U križnim piscinama stube su najèešæe postavljene u nasuprotnim krakovima, no u dvjema braèkim ranokršæanskim crkvama (Lovreèina, Postira) one su postavljene u susjednim krakovima. [Chevalier, 1995/2: 169-171]
56 Osobito bi zanimljivo bilo usporediti broj salonitanskih biskupa i onih iz ostalih crkvenih središta Mediterana tijekom 5. i 6. stoljeæa kako bi se potvrdio ili osporio jedan od Dyggveovih argumenata. Nadamo se da æe se uskoro ovim problemom pozabaviti netko od struènjaka za povijest Crkve.
KASNOANTIÈKE CRKVE SAGRAÐENE ZA VRIJEME ISTOÈNOGOTSKE VLADAVINE U DALMACIJI
LATE ANTIQUE CHURCHES BUILT UNDER OSTROGOTHIC RULE IN DALMATIA
Iz prikaza recepcije sporne teze u hrvatskoj znanosti proizlazi da se autori (D. Rendiæ-Mioèeviæ, N. Cambi, A. Uglešiæ) koji su detaljnije ušli u Dyggveovu argumentaciju zapravo slažu s idejom da je u Dalmaciji zacijelo postojala arhitektura koju su sagradili Istoèni Goti izmeðu 493. i 537. godine, ali tezu su ocijenili nedovoljno argumentiranom te su upozorili na izostanak arheoloških istraživanja, ponajprije onih u Saloni, koja bi omoguæila daljnju raspravu o tom problemu. S navedenim se, dakako, slažemo. Dyggve je, nažalost, ostao u mnogoèemu nedoreèen, ali je njegova zamisao o tome da su Istoèni Goti tijekom svoje vladavine u glavnome gradu provincije sagradili crkvu, prema našem mišljenju, vrlo osnovana pa je njegove argumente potrebno provjeriti interdisciplinarnim istraživanjima. To se ponajprije odnosi na poduzimanje arheoloških istraživanja i daljnje prouèavanje epizoda iz povijesti salonitanske Crkve koje je Dyggve spomenuo.56
Usprkos izostanku arheoloških istraživanja kojih su rezultati neophodni za ozbiljniju raspravu na temu arhitekture koju su gradili Istoèni Goti u Dalmaciji, u nastavku teksta ponudit æemo - na temelju oskudnih podataka kojima trenutaèno raspolažemo - nekoliko repera koji su vjerojatno indikativni u prepoznavanju spomenika ovoga tipa pod pretpostavkom da su oni uistinu postojali. Ishodište poèiva na osnovnoj hipotezi kako je prilièno nevjerojatno da najviši sloj društva koji je Dalmacijom vladao gotovo pola stoljeæa (!) i gdje su pristaše njihove vjere obitavale i prije njihova stupanja na vlast, nije financirao gradnju reprezentativnih graðevina, u prvom redu crkava.
Kao prvu potencijalnu kasnoantièku crkvu koja je sagraðena za istoènogotske vladavine naveli bismo Dyggveovu tzv. arijansku katedralu. Ako je igdje postojala arijanska katedrala, zasigurno se može pretpostaviti da je ona sagraðena u politièkom i crkvenom središtu provincije Dalmacije. Osim toga, nema prevelikog smisla da unutar zidina Salone postoje dvije krstionice, meðusobno udaljene samo tristotinjak metara. Iznoseæi Dyggveova razmišljanja, kao i razmišljanja ostalih autora koji su poslije propitivali vjerodostojnost njegove teze, prethodno smo komentirali sve argumente i protuargumente ove teze pa èitatelja upuæujemo na prethodni dio teksta. Istaknuli bismo samo još jedan detalj koji prije nismo u ovoj raspravi isticali, a to je sit-
niji arheološki materijal57 - od kojeg su neki predmeti vjerojatno bili izraðeni upravo u Saloni58 - kao dokaz življenja odreðenog broja Istoènih Gota u Saloni. Veoma važan dio obitavanja kasnoantièkog èovjeka na nekom podruèju bilo je i iskazivanje religioznosti, koje podrazumijeva postojanje odgovarajuæe bogomolje - crkve.
Sljedeæi lokalitet na kojem bismo možda mogli pretpostaviti postojanje crkve sagraðene pod pokroviteljstvom istaknutih èlanova istoènogotskoga društva jest Narona - današnji Vid u blizini Metkoviæa. Ishodište ove pretpostavke jest pronalazak luksuznih istoènogotskih ukopa na lokalitetu Njive-Podstrana.59 Prilozi pokazuju da je rijeè o najistaknutijim èlanovima onodobnoga društva. Nažalost, Narona je, baš poput Salone, velikim dijelom arheološki neistražena. Zasad su u cijelosti istražene dvije ranokršæanske crkve60, jedna je pouzdano ubicirana i tek manjim dijelom istražena61, dok se pretpostavlja postojanje još barem dviju crkava62 istoga razdoblja. Za ovu je raspravu osobito zanimljiva crkva pronaðena pod Sv. Vidom, kao i ona ubicirana na Poprièici, ali, nažalost, neistražena, što nam otežava ozbiljniju argumentaciju te nas zadržava iskljuèivo na vrlo opreznim pretpostavkama. Zaštitna istraživanja ove posljednje obuhvatila su samo istoèni korpus crkve, tj. svetište, te su potvrdila da je rijeè o trobrodnoj crkvi koje je apsida u prvoj etapi bila po-
lukružna upisana u pravokutno tijelo što penetrira u okolni prostor, a u sljedeæoj je etapi dobila novu, polukružnu apsidu ojaèanu kontraforima, koja je sagraðena nešto zapadnije od one iz prethodne etape.63 Iako je samo prostor svetišta osloboðen naslaga zemlje koje su se stoljeæima taložile nad njezinim ruševinama, postoje indicije koje upuæuju na to da je to jedina, za sada, pronaðena trobrodna crkva unutar zidina Narone i da æe ona svojim dimenzijama64 nadiæi crkvu pod Sv. Vidom i onu u Erešovim barama. Rana datacija65 i dimenzije - odnosno indicije koje upuæuju na njezinu trobrodnost - omoguæuju opreznu pretpostavku da æe možda buduæa istraživanja pokazati da je to bila naronitanska katedrala, što bi podrazumijevalo pronalazak još jedne krstionice unutar zidina Narone. (Sl. 5.)
Rezultati dosadašnjih istraživanja omoguæili su Emiliju Marinu da oprezno pretpostavi kako je crkva pod Sv. Vidom bila naronitanska katedrala, ali i on istièe da æe „tu pretpostavku biti moguæe temeljito postaviti tek nakon istraživanja ostataka druge (…) bazilike, koja je u neposrednoj blizini, u tzv. trasi
57 Uglešiæ, 1996: 83-84, 90-91, 103, 108, 112, 147-149; Uglešiæ, 2003.a: 106
58 Vinski, 1971: 51; Uglešiæ, 1996: 75, 84, 90-91; Uglešiæ, 2003.a: 104, 107, 109, 111, 119-120
59 Uglešiæ, 1994/95: 145-150; Buljeviæ, 1997/98: 201293; Uglešiæ, 1999: 93-100; Uglešiæ, 2003.b: 201-212
60 Rijeè je o ranokršæanskoj crkvi pod Sv. Vidom koja je sagraðena u tzv. Donjem gradu i onoj u Erešovim barama koja je smještena izvan zapadnoga gradskog bedema. [Marin, 1999.a: 269-30; Marin, 1999.b: 9-94; Marin, 2002: 9-80]
61 Ova se crkva u starijoj literaturi spominje kao crkva u trasi ex vodovoda, a u novijoj kao crkva na Poprièici. [Buškariol, 1986.a: 26-27; Buškariol, 1989: 147-164; Vuèiæ, 1998: 102-105]
62 Još je Buliæ pretpostavio postojanje ranokršæanske crkve na vrhu brijega, a tu je pretpostavku dodatno razradio J. Vuèiæ. On je kao potencijalni položaj ranokršæanske crkve predložio i zemlju Pere Borasa, koja se nalazi negdje izmeðu Sv. Vida i crkve u Erešovim barama. Iscrpnije vidi u: Buliæ, 1984.b: 560; Vuèiæ, 2012: 75-76, 78, 225; Vuèiæ, 2003: 202.
63 Buškariol, 1986.b: 122-123; Buškariol, 1986.c: 2426; Buškariol, 1986.a: 26-27; Buškariol, 1989: 147-164; Chevalier, 1995/1: 433; Chevalier, 1995/2: Pl. LXIV, fig. 3; Vuèiæ, 1998: 102-105
64 Širina otkopanoga dijela zaèelja crkve s polukružnom apsidom upisanom u pravokutno zaèelje (druga sakralna etapa lokaliteta), bez sjevernog aneksa, iznosi 16 m. Pronaðena baza jednog stupa in situ - koja pokazuje da se radi o trobrodnoj crkvi - omoguæuje odreðivanje širine boènog broda, koja je iznosila oko 3,5 m. Apsida ojaèana kontraforima crkve iz druge etape veæa je, ali do poduzimanja novih arheoloških istraživanja ne možemo odrediti njezine dimenzije. Usporedbe radi navodimo dimenzije dviju istraženih ranokršæanskih crkava u Naroni: crkva pod Sv. Vidom s aneksima iznosi 29,725 m, a bez 17,79,5 m; crkva u Erešovim barama duga je 24,5, a široka 7,3 m. 65 F. Buškariol je gradnju prve crkve na Poprièici datirao u drugu polovicu 4. stoljeæa, a druge polovicom 6. stoljeæa. P. Chevalier raniju crkvu datira na poèetak 5. stoljeæa, a kasniju krajem istog stoljeæa. Opširnije vidi u: Buškariol, 1989: 150-151; Chevalier, 1995/1: 435-436. Po završetku sustavnih arheoloških istraživanja crkve pod Sv. Vidom E. Marin je cijeli sakralni sklop - koji je u nekom trenutku
vodovoda”.66 Osnove za ovu pretpostavku Marinu je pružio pronalazak krstionice u jednoj od prostorija sjevernog aneksa crkve pod Sv. Vidom. Bogato oslikana piscina osmerokutnog je oblika, a katekumeni su njezinoj unutrašnjosti pristupali stubama postavljenima u osi sjever-jug. No ovu èinjenicu - kao što smo veæ prethodno istaknuli, složivši se s B. Gabrièeviæem - ne možemo izolirano tretirati kao dokaz postojanja arijanskog obreda, nego samo navesti kao sliènost s krstionicom tzv. arijanske bazilike u Saloni, ali i još nekih drugih koje ne možemo povezati s Istoènim Gotima odnosno arijancima.67 Buduæim arheološkim istraživanjima prepuštamo konaèno odreðivanje katedrale u Naroni i prihvaæanje ili odbacivanje naše sramežljive pretpostavke o postojanju crkve sagraðene za potrebe Istoènih Gota unutar zidina ovoga grada. (Sl. 6.)
Sljedeæa crkva koje bismo gradnju možda mogli povezati s Istoènim Gotima jest ona zapadna u Polaèama na otoku Mljetu. U Polaèama dosad nije otkriveno groblje, pa ne možemo govoriti o etnièkoj pripadnosti pokojni-
doživio dogradnju i redukciju prostora svetišta - datirao u 5. stoljeæe. Prije dovršetka istraživanja P. Chevalier je izrekla isto mišljenje, dok je N. Cambi predlagao prvu polovicu toga stoljeæa kao vrijeme gradnje crkve. Iscrpnije vidi u: Marin, 1999.b: 17, 18, 20, 21-22; Marin, 1999.a: 271-273; Cambi, 1984/85: 43; Chevalier, 1995/1: 436, 438 66 Marin, 1997: 49
67 O pristupu u piscine dalmatinskih ranokršæanskih krstionica s tabliènim prikazom vidi u: Chevalier, 1995/2: 169-171.
68 Ova specifiènost Polaèa vrlo je neobièna, s obzirom na postojanje rimske stambene i gospodarske arhitekture, kasnoantièke palaèe s istodobnom utvrdom na vrhu brijega te dviju prostranih ranokršæanskih crkava koje su, uz pregradnje, ostale u funkciji još nekoliko stoljeæa. Dakle, pronaðena arhitektura govori u korist postojanja naselja koje bi podrazumijevalo i groblje, ali ono još nije pronaðeno. Dosad je poznat samo jedan sarkofag - dakle, ukop lokalnog moænika - u aneksima uz krstionicu zapadne crkve. U kontekstu postojanja gospodarskih objekata još iz rimskoga doba i pristaništa za brodove neophodno je istaknuti veliku važnost iznimno zaštiæene luke Polaèe za moreplovce, koji su tu tražili zaklon od nevremena, noæi i tijekom zime. Uz stalno stanovništvo, u Polaèama su zacijelo èesto kraæe ili duže boravili pomorci. Detaljnije o arheološkoj topografiji Polaèa vidi u: Brusiæ, 1988: 139150; Fiskoviæ, 1996/97: 61-82; Fiskoviæ, 1998: 273-286; Žile, 2006: 210-211.
69 Prijatelj, 1949: 25-27, 89-93; Karaman, 1954/57: 102-107; Cambi, 1984/85: 55-57; Dyggve, 1989: 167-176; Fiskoviæ, 1996/97: 65-69; Fiskoviæ, 1998: 273-276; Cambi, 2002: 234; Stošiæ, i sur., 2002: 271-276
70 Mohorovièiæ, 1960: 25-32, o dataciji prve etape na str. 31
71 Fiskoviæ, 1996/97: 70
72 Lokalitet je istraživan u nekoliko navrata. Godine 1974. Dubravka Beritiæ pronašla je krstionicu u vrtu preko puta crkve i samostana. Prostor crkve i samostana istraživao je Ivica Žile u nekoliko iskapanja provedenih od 1986. do 1990. Upravo su ta istraživanja rezultirala pronalaskom kasnoantièkih zidova koje s veæom vjerojatnošæu možemo pripisati ranokršæanskoj crkvi nepoznata titulara. Posljednja istraživanja na podruèju vrta nasuprot crkvi poduzeta su 2007. i 2008. godine. Detaljnije vidi u: Žile, 1987: 180-182; Žile, 2001: 60-61; Muciæ, Galinoviæ, 2007: 583-584; Kovaèeviæ, i sur., 2009: 720-721.
ka.68 Polaèe su bile carski posjed, o èemu nam svjedoèi Odoakarova darovnica comesu Pieriusu iz 488. godine. Nakon preuzimanja vlasti nad Dalmacijom, Istoèni Goti naslijedili su i ovu monumentalnu palaèu.69 Zapadno od nje nalazi se jedna od dviju ranokršæanskih crkava u Polaèama. Andre Mohorovièiæ, koji joj je prvi posvetio opsežniji tekst, datirao ju je u 5. ili najkasnije poèetak 6. stoljeæa.70 Igor Fiskoviæ datirao je gradnju istoène crkveza koju je pretpostavio da je bila palatinska crkva, sagraðena otprilike istodobno s palaèom - u 5. stoljeæe, ali prije gradnje one zapadne.71 Znaèi vjerojatno je crkva T-tlocrta sagraðena upravo za vrijeme istoènogotske vladavine u Dalmaciji. Nekoliko specifiènosti izdvaja tu crkvu iz korpusa ranokršæanske arhitekture u Dalmaciji. Osim ‘nepravilne’ orijentacije i boènoga ulaza, osobito je zanimljiva apsida s dvostepenom klupom za kler, koja je slobodno postavljena u prostor svetišta i samo tjemenom dodiruje zaèelni zid. Lijevo i desno od paravanske apside, kako je naziva Mohorovièiæ, nalaze se krstionica s ovalnom piscinom i pristupnim stubama u sjeveroistoènom i jugozapadnom kraku te pomoæna prostorija sa saèuvanim zidanim stipesom. Posebnosti su te crkve i zidane klupe uz boène zidove broda i jedne boène prostorije uza svetište. (Sl. 7.)
Posljednji lokalitet koji bismo predložili u ovome nizu jest Slano u Dubrovaèkom primorju, toènije ostatke ranokršæanske crkvedosad neobjavljene72 - pod crkvom i samostanom sv. Jeronima. Ishodište pretpostavke o sakralnoj funkciji „kasnoantièke graðevine” - kako ju naziva Žile - i pokušaja rekonstrukcije njezina oblika jest polukružna apsida pronaðena u sjevernom trijemu klaustra franjevaèkog samostana. Nekoliko metara zapadnije od apside, u sjevernom dijelu zapadnoga trijema klaustra, pronaðeni su ostatci zida koji se pruža u smjeru sjeverozapad-jugoistok te se pod pravim kutom lomi i nastavlja prema sjeveroistoku. Položaj i smjer kretanja ovoga zida, kao i njegova nastavka koji je pronaðen u sjevernom dijelu istoènoga krila samostana, pokazuju da je
Sl. 6. Tlocrt zidanih struktura na Poprièici Fig. 6 Masonry structures, Poprièica, plan
Sl. 7. Tlocrt prve etape zapadne crkve u Polaèama Fig. 7 West church, Polaèe, plan, first phase
ZAKLJUÈAK
CONCLUSION
Zasad nam je arheologija pružila neupitne dokaze obitavanja odreðenog broja Istoènih Gota u Dalmaciji. Ako toj èinjenici dodamo i onu da su sljedbenici Arijeva nauka u Dalmaciji najvjerojatnije bili prisutni i prije 493. godine te da je i sam Arije bio protjeran u Ilirik, jasno je da je vrlo opravdano propitivati koje bismo kasnoantièke crkve mogli vezati za Istoène Gote koji su ovim prostorima vladali gotovo pola stoljeæa. Iako se - kao što je Cambi s pravom naglasio - vjerojatno radilo o malim razlikama u sakralnoj arhitekturi, koja je nakon 537. nastavila funkcionirati za potrebe obreda ortodoksne zajednice, ipak bismo se trebali potruditi detektirati crkve ove skupine.
Za sada smo uspjeli prepoznati nekoliko crkava koje, prema odabiru lokacije za gradnju, možemo podijeliti u dvije veæe skupine: crkve sagraðene u veæim urbanim centrima (tzv. arijanska katedrala u Saloni i crkva pod Sv. Vidom u Naroni) i crkve veæih dimenzija sagraðene unutar kasnoantièkih castruma (zapadna crkva u Polaèama na Mljetu i ranokršæanska crkva pod crkvom i samostanom sv. Jeronima u Slanom). Zanimljivo je da uz crkve u kasnoantièkim castrumima nisu pronaðeni grobovi veæ samo sarkofazi koji upuæuju na društvenu elitu. Preduvjet za uoèavanje još nekih crkava koje bi mogli pribrojiti ovom nizu su, svakako, arheološka istraživanja. Arheološka istraživanja možda æe i osporiti neke od naših pretpostavki, a možda æe predloženom nizu crkava pribrojiti još neke.80
Na temelju trenutaèno raspoloživih saznanja i predloženih lokaliteta ne možemo govoriti o nekoj prepoznatljivoj tipologiji crkava u sklopu kasnoantièke arhitekture istoène obale Jadrana. Tzv. arijanska katedrala u Saloni i crkva pod Sv. Vidom u Naroni tlocrtno se u potpunosti uklapaju u repertoar kasnoantièke sakralne arhitekture u Dalmaciji. Ovaj zakljuèak ne vrijedi za zapadnu crkvu u Polaèama i ranokršæansku crkvu pod Sv. Jeronimom u Slanom koje T-tlocrtom s paravanskom apsidom, koja tangentom dotièe zaèelni zid te stoji slobodno u unutarnjem prostoru, u potpunosti odstupaju od uobièajenih rješenja na istoènom Jadranu, a i šire.
niz crkava u Dalmaciji, èiju je gradnju moguæe vezati uz Istoène Gote. U tom je smislu osobito zanimljiva kadionica iz 6. stoljeæa [Cambi, 2002: 308]. Sjeveroistoèni dio sklopa otkrio je don Frane Buliæ 1906. godine. Reviziju Buliæevih istraživanja te iskopavanje jugozapadnog dijela kompleksa poduzeo je 2006. godine Muzej hrvatskih arheoloških spomenika (Hrvoje Gjurašin, Mate Zekan, Maja Petrinec, Ante Jurèeviæ i Nikolina Uroda). Buduæi da rezultati posljednjih istraživanja nisu u potpunosti objavljeni, objavu istih prepuštamo zaslužnim arheolozima. [Buliæ, 1907: 101-122; Jurèeviæ, 2007: 249-265; Šeparoviæ, 2009: 27-34]
1. Basiæ, I. (2009.), Pristupna razmatranja uz popise biskupa Zapadnog Ilirika u aktima crkvenih koncila u Saloni 530. i 533. godine, „Tusculum”, 2: 59-69, Solin
2. Baus, K. (1972.), Od praopæine do ranokršæanske velecrkve, u: Velika povijest Crkve I. [ur. Jedin, H.], Kršæanska sadašnjost, Zagreb
3. Baus, K.; Ewig, E. (1995.), Crkva Carstva poslije Konstantina Velikoga, u: Velika povijest Crkve II. [ur. Jedin, H.], Kršæanska sadašnjost, Zagreb
4. Beloševiæ, J. (1965.), Prvi arheološki tragovi velike seobe naroda na podruèju sjeverne Dalmacije, „Diadora”, 3: 129-143, Zadar
5. Beloševiæ, J. (1968.), Ranosrednjovjekovna nekropola u selu Kašiæ kraj Zadra, „Diadora”, 4: 221-246, Zadar
6. Brusiæ, Z. (1988.), Antièka luka u Polaèama na otoku Mljetu, u: Arheološka istraživanja u Dubrovniku i dubrovaèkom podruèju [ur. Rapaniæ, Ž.], Izdanja Hrvatskog arheološkog društva, 12: 139-150, Zagreb
7. Buliæ, F. (1891.), Iscrizioni Inedite. Salona, „Bullettino di archeologia e storia dalmata”, XIV: 145-148, Split
8. Buliæ, F. (1901.), Necropoli antica cristiana a Slano di Ragusa, „Bullettino di archeologia e storia dalmata”, XXIV: 85-99, Split
9. Buliæ, F. (1903.), Ritrovamenti nel cemetero antico cristiano a Crkvine presso i casolari Juriæ (Æuæine kuæe) sulla strada fra Salona e Vranjic, „Bullettino di archeologia e storia dalmata”, XXVI: 177-186, Split
10. Buliæ, F. (1907.), Sterro di una Chiesa antica cristiana del VI sec. nella localita detta Crikvina a Klapavice, nel Comune Censuario di Klis, „Bullettino di archeologia e storia dalmata”, XXX: 101122, Split
11. Buliæ, F. (1984.a), Posveta gradskih i izvangradskih bazilika Salone, u: Frane Buliæ. Izabrani spisi [prir. Cambi, N.], Književni krug: 537-546, Split
12. Buliæ, F. (1984.b), Ulomak reljefa s predstavom euharistièke posude, našast 1904. godine u Naroni (Vid kod Metkoviæa), u: Frane Buliæ. Izabrani spisi [prir. Cambi, N.], Književni krug: 555562, Split
13. Buliæ, F.; Bervaldi, J. (1912.), Kronotaksa solinskih biskupa, Tiskara Hrvatskog kat. tiskovnog društva, Zagreb
14. Buljeviæ, Z. (1997./1998.), Njive - Podstrana: groblje iz vremena seobe naroda u Naroni, „Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku”, 9091: 201-293, Split
15. Buškariol, F. (1986.a), Nastavak zaštitnih istraživanja na trasi vodovoda u Naroni, „Obavijesti Hrvatsko arheološko društvo”, XVIII (2): 26-27, Zagreb
16. Buškariol, F. (1986.b), Vid kod Metkoviæa, Narona, „Arheološki pregled”, 26: 122-123, Ljubljana
17. Buškariol, F. (1986.c), Zaštitna istraživanja u Naroni, „Obavijesti Hrvatsko arheološko društvo”, XVIII (1): 24-26, Zagreb
18. Buškariol, F. (1989.), Prinosi kasnoantièkoj sakralnoj topografiji Narone, „Lychnid”, 7: 147164, Ohrid
19. Cambi, N. (1972.), Neki problemi starokršæanske arheologije na istoènoj jadranskoj obali, u: Materijali, XII, IX. kongres arheologa Jugoslavije [ur. Batoviæ, Š.], Hrvatsko arheološko društvo, Savez arheoloških društava Jugoslavije: 239282, Zadar
20. Cambi, N. (1984.-1985.), Arhitektura Narone i njezina teritorija u kasnoj antici, „Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru. Razdio povijesnih znanosti”, 24 (11): 33-59, Zadar
21. Cambi, N. (1996.), Pogovor, u: Povijest salonitanskog kršæanstva [Dyggve, E.], Književni krug: 142-145, Split
22. Cambi, N. (2002.), Antika, Naklada Ljevak, Zagreb
23. Cambi, N.; Gamulin, A.; Tonkoviæ, S. (1999.), Starokršæanska bazilika u Zmijavcima, Zbornik Kaèiæ, Split
24. Chevalier, P. (1995.), Ecclesiae Dalmatiae: l’architecture paléochrétienne de la province romanie de Dalmatie (IVe-VIIe s.) (en dehors de la capitale, Salona): tome 1, 2, Arheološki muzejÉcole française de Rome, Salona, II, Split-Rim
25. Crnèeviæ, A. (2008.), Baptisterij episkopalnog centra u Saloni u liturgijsko-teološkom smislu, u: Salonitansko-splitska crkva u prvom tisuæljeæu kršæanske povijesti [ur. Dukiæ, J.; Kovaèiæ, S.; Višiæ-Ljubiæ, E.], Crkva u svijetu: 331-349, Split
26. Èremošnik, G.; Sergejevski, D. (1930.), Gotisches und römisches aus Breza bei Sarajevo, Novitates Musei Sarajevoensis, Bosansko-hercegovaèki muzej, Sarajevo
27. Demo, Ž. (2003.), Istoènogotski novci Dalmacije, u: Hrvati i Goti [prir. Tafra, R.], Marjan tisak: 137-148, Split
28. Dodig, R.; Škegro, A. (2008.), Akti crkvenih sabora održanih 530. i 533. u Saloni, „Povijesni prilozi”, 35: 9-23, Zagreb
29. Domanèiæ, D. (1983.), Krsni zdenac ranokršæanske crkve u Lovreèini na Braèu, „Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji”, 23: 41-48, Split
30. Dyggve, E. (1948.), Druga bazilika urbana s baptisterijem u Saloni, „Zbornik Filozofskog fakulteta Univerziteta u Beogradu”, 1: 369-374, Beograd
31. Dyggve, E. (1989.), Palaèa na otoku Mljetu s novog gledišta, u: Ejnar Dyggve. Izabrani spisi
[ur. Cambi, N.; Marasoviæ, T.], Književni krug: 167-176, Split
32. Dyggve, E. (1996.), Povijest salonitanskog kršæanstva, Književni krug, Split
33. Fiskoviæ, I. (1980.), O ranokršæanskim spomenicima naronitanskog podruèja, u: Dolina rijeke Neretve od prahistorije do ranog srednjeg vijeka [ur. Rapaniæ, Ž.], Izdanja Hrvatskog arheološkog društva, 5: 213-256, Split
34. Fiskoviæ, I. (1996./1997.), Jesu li Polaèe na Mljetu bile sijelo vladara Dalmacije?, „Prilozi Instituta za arheologiju u Zagrebu”, 13-14: 61-82, Zagreb
35. Fiskoviæ, I. (1998.), Late antique buildings in Polaèe on the island of Mljet, u: Radovi XIII. meðunarodnog kongresa za starokršæansku arheologiju, sv. III [ur. Cambi, N.; Marin, E.], Arheološki muzej: 273-286, Split
36. Gabrièeviæ, B. (2015.), Križoliki krsni zdenci nedavno otkriveni u Dalmaciji, u: Branimir Gabrièeviæ. Izbor iz djela [prir. Cambi, N.], Književni krug: 615-618, Split
37. Gatti, G. (1893.), Iscrizione Salonitana, „Bullettino di archeologia e storia dalmata”, XVI: 3944, 54-62, Split
38. Gunjaèa, Z. (1989.), Krstionica starokršæanske dvojne bazilike na Srimi, „Lychnid”, 7: 165-179, Ohrid
39. Jurèeviæ, A. (2007.), Kasnoantièko i srednjovjekovno groblje na lokalitetu Crkvine u Klapavicama, „Starohrvatska prosvjeta”, III (34): 249265, Split
40. Karaman, Lj. (1954.), Nova knjiga o ranokršæanskoj Saloni (E. Dyggve: History of Salonitan christianity), „Peristil”, 1: 179-184, Zagreb
41. Karaman, Lj. (1954./1957.), O rimskom zaseoku u Polaèama na otoku Mljetu, „Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku”, LVI-LIX („Zbornik radova posveæen M. Abramiæu”): 102-107, Split
42. Khatchatrian, K. (1962.), Les baptistres paléochrétiens, Plans, notices et bibliographic, Ecole Pratique des Hautes Etudes, Pariz
43. Kovaèeviæ, N.; Kristoviæ, M.; Muciæ, K. (2009.), Slano. U Polju, „Hrvatski arheološki godišnjak”, 6: 720-721, Zagreb
44. Kovaèiæ, V. (1999.-2000.), Ranokršæanska crkva u Stipanskoj luci kod Puèišæa, „Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji”, 38: 89-105, Split
45. Marin, E. (1997.), Ave Narona, Matica hrvatska, Zagreb
46. Marin, E. (1999.a), Narona. Basilique et beptistre paléochrétiens de Sv. Vid, u: Sv. Vid [Marin, E. i sur.], Arheološki muzej, Narona, I: 269-300, Split
47. Marin, E. (1999.b), Sv. Vid. Starokršæanska bazilika i krstionica Narone, srednjovjekovno groblje, novovjekovna crkva, u: Sv. Vid [Marin, E. i sur.], Arheološki muzej, Narona, I: 9-94, Split
48. Marin, E. (2002.), Erešove bare. Villa suburbana iz 3. stoljeæa i starokršæanska crkva iz 7. stoljeæa u Naroni, u: Erešove bare [Marin, E. i sur.], Arheološki muzej, Narona, III: 9-80, Split
49. Mohorovièiæ, A. (1960.), Prilog poznavanju razvoja arhitekture na otoku Mljetu, u: Beritiæev zbornik [ur. Cvitaniæ, V.], Društvo prijatelja dubrovaèke starine: 25-32, Dubrovnik
50. Muciæ, K.; Galinoviæ, I. (2007.), Slano, „Hrvatski arheološki godišnjak”, 4: 583-584, Zagreb
51. Nikolajeviæ, I. (1966.), Ranohrišæanske krstionice u Jugoslaviji, „Zbornik radova Vizantološkog instituta”, 9: 223-255, Beograd
52. Prijatelj, K. (1949.), Kasnoantikna palaèa u Polaèama na otoku Mljetu, „Arhitektura”, 2527: 89-93, Zagreb
53. Prozorov, V. (2011.), Salonitanski crkveni sabori iz šestog stoljeæa, „Vjesnik za arheologiju i povijest dalmatinsku”, 104: 309-337, Split
54. Rendiæ-Mioèeviæ, D. (2011.a), Krstionice u ruralnim ambijentima istoènog Jadrana, u: Duje Rendiæ-Mioèeviæ. Dalmatia christiana. Opera omnia [prir. Cambi, N.], Arheološki muzej u ZagrebuKnjiževni krug: 33-44, Zagreb-Split
55. Rendiæ-Mioèeviæ, D. (2011.b), Pitanje kronologije razvoja Salonitanskih gemina, u: Duje Rendiæ-Mioèeviæ. Dalmatia christiana. Opera omnia [prir. Cambi, N.], Arheološki muzej u ZagrebuKnjiževni krug: 85-97, Zagreb-Split
56. Rendiæ-Mioèeviæ, D. (2011.c), Salonitana cristiana. O solinskom baptisterijalnom kompleksu: catechumeneum ili consignatorium?, u: Duje Rendiæ-Mioèeviæ. Dalmatia christiana. Opera omnia [prir. Cambi, N.], Arheološki muzej u Zagrebu - Književni krug: 45-58, Zagreb-Split
57. Rendiæ-Mioèeviæ, D. (2011.d), Tipologija salonitanskih baptisterija, u: Duje Rendiæ-Mioèeviæ. Dalmatia christiana. Opera omnia [prir. Cambi, N.], Arheološki muzej u Zagrebu - Književni krug: 23-32, Zagreb-Split
58. Ristow, S. (1998.), Frühchristliche baptisterien, Aschendorff, Münster
59. Stošiæ, J.; Tenšek, I.; Valjato-Vrus, I.; Žile, I. (2002.), Ispravljeni tlocrt kasnoantièke palaèe u Polaèama na otoku Mljetu, „Dubrovnik”, 13(12): 271-276, Dubrovnik
60. Šeparoviæ, T. (2009.), Skupni nalaz novca iz 5. i 6. stoljeæa na lokalitetu Klapavice-Crkvina kod Klisa, „Starohrvatska prosvjeta”, III (36): 27-34, Split
61. Škegro, A. (2009.), Akti salonitanskih metropolitskih sabora održanih 530. i 533. godineanaliza, „Archeologia Adriatica”, 3: 191-204, Zadar
62. Testini, P. (1980.), Archeologia cristiana, Edipuglia, Bari
63. Uglešiæ, A. (1989.-1990.), Tipološko-stilska analiza istoènogotskog nakita na podruèju rimske provincije Dalmacije, „Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru. Razdio povijesnih znanosti”, 29 (16): 207-230, Zadar
64. Uglešiæ, A. (1990./1991.), Rimska provincija Dalmacija pod vlašæu Istoènih Gota, „Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru. Razdio povijesnih znanosti”, 30 (17): 64-77, Zadar
65. Uglešiæ, A. (1994./1995.), Istoènogotski ženski grob iz antièke Narone, „Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru. Razdio povijesnih znanosti”, 34 (21): 145-150, Zadar
66. Uglešiæ, A. (1996.), Nazoènost Istoènih Gota u jugoistoènoj Europi u svjetlu izvorne arheološke i povijesne graðe, doktorska disertacija, Sveuèilište u Zadru
67. Uglešiæ, A. (1999.), O etnièkoj pripadnosti groba 2 položaja Njive - Podstrana u Naroni, „Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru. Razdio povijesnih znanosti”, 38 (25): 93-100, Zadar
68. Uglešiæ, A. (2003.a), Nakit Istoènih Gota na podruèju rimske provincije Dalmacije, u: Hrvati i Goti [prir. Tafra, R.], Marjan tisak: 99-135, Split
69. Uglešiæ, A. (2003.b), O Naroni u istoènogotsko doba na temelju arheoloških nalaza, „Diadora” 21: 201-212, Zadar
70. Vinski, Z. (1971.), Rani srednji vijek u Jugoslaviji od 400. do 800. godine, „Vjesnik Arheološkog muzeja u Zagrebu”, 3 (5): 47- 73, Zagreb
71. Vinski, Z. (1972./1973.), O rovašenim fibulama Ostrogota i Tirinžana povodom rijetkog tirinškog nalaza u Saloni, „Vjesnik Arheološkog muzeja u Zagrebu”, 3 (6-7): 177-227, Zagreb
72. Vuèiæ, J. (1998), Prilog poznavanju ranokršæanske sakralne topografije u antièkoj Naroni, „Obavijesti Hrvatsko arheološko društvo”, XXX/3: 102-105, Zagreb
73. Vuèiæ, J. (2003.), Ranokršæanska kamena plastika Narone, u: Arheološka istraživanja u Naroni i dolini Neretve [ur. Marin, E.], Izdanja Hrvatskog arheološkog društva, 22, Hrvatsko arheološko društvo - Arheološki muzej - Grad Metkoviæ: 199-214, Zagreb-Split-Metkoviæ
74. Vuèiæ, J. (2012.), Topografija Naronitanske biskupije, doktorska disertacija, Filozofski fakultet Sveuèilišta u Zagrebu, Zagreb
75. Žderiæ, A. (2003.), Suton antike u svjetlu arijanskog krivovjerja, „Diadora”, 21: 121-181, Zadar
76. Žile, I. (1987.), Slano. Samostan sv. Jeronima, „Arheološki pregled”, 28: 180-182, Ljubljana
77. Žile, I. (2001.), Arheološka istraživanja samostana sv. Jeronima, „Zbornik Dubrovaèkog primorja i otoka”, 8 („Zbornik znanstvenog skupa Franjevaèki samostan u Slanom i Dubrovaèko primorje”) [ur. Bazdan, Z.], Kulturno-prosvjetno društvo „Primorac”: 60-61, Dubrovnik
78. Žile, I. (2006.), Polaèe na Mljetu, u: Stotinu hrvatskih arheoloških nalazišta [ur. Durman, A.], Leksikografski zavod: 210-211, Zagreb
79. *** (1994.), Ranokršæanski spomenici otoka Braèa [ur. Belamariæ, J.], Regionalni zavod za zaštitu spomenika kulture, Split
Dokumentacijski izvor
Document Source
1. Tlocrt nepokretnih arheoloških nalaza pod crkvom i samostanom sv. Jeronima u Slanom, Planoteka Konzervatorskoga odjela Dubrovnik
Izvori ilustracija
Illustration Sources
Sl. 1., 7.-9. Crtež: Pekoviæ, Ž.
Sl. 2. Rendiæ-Mioèeviæ (prema Dyggveu), 2011: 349
Sl. 3. Dyggve, 1996: III.1
Sl. 4. Dyggve, 1996: III.2
Sl. 5. Marin, 1999: 280
Sl. 6. Buškariol, 1989: I
Between 493 and 537 AD Dalmatia was ruled by the Ostrogoths, the followers of the Arian doctrine of the Holy Trinity which holds that the Son of God is subordinate to God the Father. During Ostrogothic rule, Salona (the political and religious center of Dalmatia) was the seat of two Churches which concurrently existed there: the Orthodox Christian church and the Arian church. Another church with a baptistry uncovered in Salona in 1931 led Danish architect Ejnar Dyggve to hypothesize that it was actually a cathedral of the Arian bishop offering a series of arguments to support his claim. On the basis of a sculpture uncovered on the site, he dated the church to the end of the 5th century AD and therefore related it to the Ostrogothic rule in Dalmatia and their religious community.
An inscription found in Manastirine ( ) serves Dyggve as evidence for the existence of another religious community in Salona. He supports his hypothesis with the episodes from the history of the Church in Salona. His further argument is based on a comparison with similar cases in large Gothic cities on the territories of Gallia and Spain, and primarily the Ostrogothic capital of Ravenna. The last point in his argument rests on a comparison between the architecture of the Orthodox and the Arian cathedrals and their baptistries. Dyggve points out that the main distinctive feature between the two episcopal complexes in Salona lies in different orientation of the entry staircases leading to the baptismal font. In the so-called Arian baptistry the staircase is oriented north-south unlike the baptistry of the orthodox episcopal complex where it is placed in opposite direction.
At first Dyggve’s hypothesis about the existence of an Arian cathedral in Salona was accepted. However, after 1931 it was called into question when numerous Early Christian churches with baptistries were uncovered leading to a justified conclusion that baptistries existed not only in cathedrals but also in parish churches. This consequently raised the issue of who among the church officials in Late Antiquity had the right to give the Sacraments of Baptism and Confirmation (indivisible at the time): was it only the bishop or possibly also other mem-
Biografije Biographies
Dr.sc. ŽELJKO PEKOVIÆ, dipl.ing.arh., redoviti je profesor u trajnom zvanju na Filozofskom fakultetu Sveuèilišta u Splitu. Publicirao je niz znanstvenih èlanaka i pet znanstvenih knjiga. Jedan je od osnivaèa, izdavaèa i urednika serije „Studia Mediterranea archaeologica”. Kao istraživaè, projektant i konzervator realizirao je niz projekata na svjetskoj kulturnoj baštini.
KRISTINA BABIÆ diplomirala je 2013. Povijest umjetnosti na Filozofskom fakultetu Sveuèilišta u Splitu. Godine 2015. upisala je poslijediplomski studij Humanistièke znanosti (smjer: Povijest umjetnosti) na Sveuèilištu u Zadru. Objavila je nekoliko znanstvenih radova.
bers of the clergy? The acts of the Church Council held in Salona in 533 AD allow us to assume that the bishop in those days had exclusive right to give these sacraments.
Provided that this assumption is valid, then the existence of so many baptistries in Dalmatia indicates that local church communities obviously put considerable effort into building churches with baptistries with the aim to assure bishop’s visits from time to time. Bishop’s regular visits to smaller church communities outside diocese centers certainly contributed to their more privileged status within a church hierarchy in a diocese.
A considerable number of baptistries unearthed all over Dalmatian territory after 1931 has led to a correct conclusion that the orientation of a staircases leading to a baptismal font is by no means a reliable indicator of the differences between the two religious rituals.
Despite the fact that Dyggve’s hypothesis has been refuted - primarily on the basis of a large number of baptistries and the orientation of their staircases - some authors (D. Rendiæ-Mioèeviæ, N. Cambi, A. Uglešiæ), who conducted in-depth studies of Dyggver’s assertions, basically agree that there must have been an architecture in Dalmatia built by the Ostrogoths between 493 and 537 though they concede that this hypothesis lacks supporting evidence. Additionally, they have pointed out that the lack of archaeological research particularly in Salona prevents a more productive debate on this unresolved issue.
In light of the indisputable archaeological evidence (primarily the graves with characteristic motifs) about the presence and rule of the Ostrogoths in Dalmatia, this paper highlights how important it is to recognize in the future those religious buildings that were funded by the ruling establishment during a particular historical period with the aim to display their political and financial power to people. A considerable problem in this respect is certainly a lack of archaeological excavations on the localities that might prove highly relevant in regard to this issue. Nevertheless, this paper suggests several Late Antique churches which are assumed to have been built under Ostrogothic rule in Dalmatia.
In addition to the so-called Arian cathedral in Salona, the authors of this paper also assume the existence of another such church in Narona - an important urban agglomeration in southern Dalmatia. This hypothesis was initially based on the archaeological evidence of the Ostrogothic graves with luxurious additions uncovered on the locality Njive-Podstrana. Besides, the dimensions of the sanctuary of the church on Poprièica, which has only been partially researched, seem to indicate that future archaeological excavations might possibly prove that it really was an orthodox cathedral. In this case, the Early Christian church with a baptistry uncovered below St Vid locality, might be possibly attributed to the Ostrogoths.
In addition to the above mentioned town churches, this paper suggests two other churches built in the Late Antique (Ostrogothic?) castrum. One of them is the church west from the monumental Late Antique palace in Polaèe while the other one in Dubrovaèko primorje is for the first time in this paper identified under the present-day church and a monastery of St Jeronim in Slano. Polaèe was an imperial estate according to the Odoacer’s grant to comes Pierius from 488 AD. After Dalmatia had been seized by the Ostrogoths in 493 AD, Pierius’s palace became an Ostrogothic estate.
The western church in Polaèe was built approximately at the same time. This church and the Early Christian church under the monastery of St Jeronim in Slano exhibit numerous similarities in their layouts. Both churches are one-nave structures with a T-shaped plan. Along their back walls, there is the apex of the apsis which stands independently in the interior thus separating the sanctuary from the lateral rooms. In the western church in Polaèe, the baptismal font is placed in one of the lateral rooms along the free-standing apsis.
Future archaeological researches will possibly refute some of the above mentioned assertions. However, it is equally possible that some new evidence will be found. Currently available data and the suggested localities do not provide a sound basis for the recognition of some typical church typology in the context of Late Antique architecture of the eastern Adriatic coast.
ŽELJKO PEKOVIÆ, Dipl.Eng.Arch., Full Professor (tenured) at the Faculty of Humanities and Social Sciences in Split. He has published many scientific papers and five scientific monographs. He is one of the founding publishers and editors of a series ”Studia Mediterranea archaeologica”. He realized a wide range of world cultural heritage projects through his work in research, architecture and conservation.
KRISTINA BABIÆ graduated in Art History in 2013 from the Faculty of Humanities and Social Sciences of the University of Split. In 2015 she was enrolled in the Ph.D. program in Humanities (Art History) at the University of Zadar. She has published several scientific papers. Sažetak Summary
Fig. 1a Potoènjak, Vladimir; Neumann, Zlatko; Ulrich, Antun; Perak, Dragica: The New Government Presidium Building, the future New Belgrade, YU, 1946-47, first prize competition entry, perspective view
Sl. 1.a Potoènjak, Vladimir; Neumann, Zlatko; Ulrich, Antun; Perak, Dragica: Nova zgrada predsjedništva Vlade FNRJ, buduæi Novi Beograd, Jugoslavija, 1946.-1947., prvonagraðeni natjeèajni rad, perspektivni pogled
1b - model view on the definitive building site, 1947
1.b pogled na maketu na konaènoj lokaciji zgrade, 1947.
Fig. 1c Potoènjak, Vladimir, Architect-in-Charge; Neumann, Zlatko, Senior Design Architect; Ulrich, Antun; Perak, Dragica: The reinforced concrete skeleton of the New Government Presidium Building after the construction halted in 1949
Sl. 1.c Potoènjak, Vladimir, odgovorni arhitekt; Neumann, Zlatko, stariji projektant; Ulrich, Antun; Perak, Dragica: Armiranobetonski kostur nove zgrade predsjedništva Vlade FNRJ nakon zaustavljanja radova 1949.
Office of the Licensed Architect Darko Kahle, PhD HR - 10000 Zagreb, Jurjevska 18 darko.kahle@gmail.com
Original Scientific Paper
UDC 72.038.1(497.5 Z. Neumann)”1945/1963” Technical Sciences / Architecture and Urban Planning 2.01.04. - History and Theory of Architecture and Preservation of the Built Heritage Article Received / Accepted: 3. 10. 2016. / 8. 12. 2016
Ured ovlaštenog arhitekta dr.sc. Darko Kahle HR - 10000 Zagreb, Jurjevska 18 darko.kahle@gmail.com
Izvorni znanstveni èlanak UDK 72.038.1(497.5 Z. Neumann)”1945/1963” Tehnièke znanosti / Arhitektura i urbanizam
2.01.04. - Povijest i teorija arhitekture i zaštita graditeljskog naslijeða Èlanak primljen / prihvaæen: 3. 10. 2016. / 8. 12. 2016.
Djela nakon Drugoga svjetskog rata (1945.-1963.)
International Style (Modern Architecture) Neumann, Zlatko Yugoslavia Zagreb
The article enlightens the virtually unknown work of the Architect Zlatko Neumann after 1945. As one of the design architects of a seminal government building in the socialist Yugoslavia in 1947, he immensely contributed to the suspended beauty of a slender H-beam shape of the today ”Palace of Serbia”. In 1954, he effectually started an independent architecture practice as a Central Executive Officer [CEO] of the Architectural Design Office ”Neuman” (sic!) and was active there until his retirement in 1963.
Internacionalni stil (Moderna arhitektura)
Neumann, Zlatko Jugoslavija Zagreb
Èlanak prikazuje engleskom govornom podruèju dosad nepoznato djelovanje arhitekta Zlatka Neumanna od 1945. gotovo sve do njegove smrti 1969. godine. Kao jedan od projektanata palaèe Saveznoga izvršnog vijeæa [SIV] u Beogradu 1947., dao je enorman doprinos suspregnutoj ljepoti tlocrtnog oblika blago svinutoga H-profila današnje „Palate Srbije”. Godine 1954. zapoèeo je praktièno neovisnu arhitektonsku praksu kao direktor Arhitektonskoga projektnog biroa „Neuman” (sic!) sve do umirovljenja 1963. godine.
UVOD
Asthe sequel to ”Architect Zlatko Neumann: Buildings and Projects between the World Wars”1, this article reconsiders virtually nonexistent architect’s position in the English speaking world after the Second World War [WWII], exemplifying his work after having been released from German prisoner of war [POW] camps in 1945 up to his retirement in 1963 and his premature death in 1969. The backbone of the article are projects and realizations in Zagreb brought to light through the archival documentation contained in the State Archives in Zagreb [DAZG], and additionally through competition entries for the Party and Government Headquarters [HQ] buildings in 1947 (Fig. 1a, 3), which incorporated the regulation plan for government buildings to be situated on yet unbuilt area of future New Belgrade (Fig. 4). The realization of the Federal Government Presidency Building was awarded the first prize (Fig. 1b, c). The Appendix comprises the hopefully comprehensive list of all his projects and realizations from the period.2,3
The Croatian Modern Movement, or as some authors named it, the Neues Bauen (hrv: Novo graðenje), emerged in Zagreb in 1928 under the influences of various German Modern Movements in the 1920es (Gustav Bohutinsky, Antun Ulrich, Slavko Löwy), Le Corbusier (Ernest Weissmann, later Zlatko Neumann), Adolf Loos (Zlatko Neumann, Vladimir Potoènjak), of Czech Modern Architecture
(Marko Vidakoviæ, Vladimir Šterk), and finally under the auspices of the Architectural Department at the Academy of Fine Arts under Drago Ibler (Lavoslav Horvat, Stjepan Planiæ, Mladen Kauzlariæ, Drago Galiæ, Aleksandar Freudenreich) and of the Architectural Department of the Technical Faculty of the University of Zagreb (Alfred Albini, Juraj Denzler, Milovan Kovaèeviæ, Edo Schön, Zvonimir Vrkljan).4 In this context, Architect Zlatko Neumann (Fig. 2.) figured as an important connection between the Loosschule and the contemporary architectural scene in Croatia.
1 Kahle, 2015: 28 ff.
2 The numeration of entries continues from the list featured in prequel article thus making the whole.
3 For all the remarkable people involved in shaping this article, I am especially thankful to two skillful professionals of DAZG: Mrs. Štefica Vrhovnik, for her competence in finding lost signatures, and Mrs. Ivana Ciko Vidoviæ, for her competence to organize occasionally chaotic circumstances for an effective work. Beyond these substantial, other important acknowledgments go to the reviewers and editorial staff for their simultaneous improvement of this article, further to the Chairwoman of DAZG Assistant Professor Dr. Živana Heðbeli.
4 Compare the full literature reviews in Kahle, 2015: 30-32 and Kahle, 2016, 50-52. For a short biography of Architect Zlatko Neumann, see Kahle, 2015: 32
5 Uchytil, Barišiæ Mareniæ, Kahroviæ, 2009, 20112
6 Philips, 1949: 46, explanation of a picture in the upper left corner: ”New Presidium rises in Belgrade to house Tito’s government. All the work is done by volunteer student and peasant brigades, as their contribution to Comrade Tito’s Five Year Reconstruction Plan. The signs exhort: Greater Work for Greater National Honor.”
7 The official name of the ”New Presidium Building” after its completion in 1961 [Mišiæ, 2007: 137] up to 1992 (hrv: Palaèa Federacije / SIV; srp: Palata Federacije / SIV).
8 See entry Neumann in the Register of Persons for further clarification.
9 Kuliæ, 2009: xix, label to Fig. 3.16 [ASCG (srp: Arhiv Srbije [i] Crne Gore), Fund (srp: Fond): [the] Projects of the FEC building (srp: Projekti zgrade SIV), Folder (srp: Fascikla): A6.]
10 Kuliæ, 2009: 274, footnotes 477-479 ([the] ”Aleksandar Jankoviæ (son of late(?) Architect Mihailo-Mika Jankoviæ) Collection”)
11 He recently sumarized the emergence and further construction of New Belgrade as a paradigm of perpetual U-turns in Yugoslav foreign policy from the USSR via the USA up to the Non-Aligned Movement [NAM], an excerpt from still unpublished PhD dissertation ”Land of the Inbetween: Modern Architecture and the State in socialist Yugoslavia, 1945-65”. See Kuliæ, 2009
12 Kuliæ, 2009
13 Kuliæ, 2009: 274, footnote 478
14 Laslo, 1987: 458-459; Laslo, 1996: 628-629
15 I assume that the inheritance documentation of late Architect Zlatko Neumann was still intact in 2008, when his widow deceased. It is not possible to claim where or in which state this documentation currently is, although it is possible that the whole or at least some its parts will come to light in some form.
16 The first Constitution of Federal People’s Republic of Yugoslavia from January 31st, 1946, was written in four languages: Serbian, Croatian, Slovenian and Macedonian.
17 Latin and Serb Cyrillic scripts.
18 It seems that the term ”Man & Environment” better describes this journal in English than literally translated as ”Man & Space”.
19 Kuliæ, 2009: 195-196
After the WWII, this Movement was recognized as predominant in the whole Yugoslav area, launching prominent executives, taking lead at important federal competitions (Government buildings in future New Belgrade), and yielding professional journals (”Architecture”) or organizing new schools of architecture in some federal parts (Antun Ulrich, Slavko Löwy and Valdemar Balley as assistant professors at the University of Skopje).
LITERATURE REVIEW
PREGLED LITERATURE
There is no literature in the English language considering the work of Zlatko Neumann after the WWII. Recently, a valuable monograph was published on a broader subject under the title ”Lexicon of Architects - Atlas of 20th Century Croatian Architecture”.5 The famous article in ”Life” respecting the influences of Tito’s breakup with Stalin, failed to mention any architects or professionals involved in the construction of, as coinedt, the ”New Presidium [Building]”.6 In various internet sources he is often mentioned as one of the architects of the ”Palace of the Federation [FEC]”7, yet with erroneous transcriptions of his surname as ”Najman”, ”Naimann”, ”Nojman” or ”Neuman”.8
With insight into the archival documentation9 and the inheritance documentation of the Architect Mihailo Jankoviæ10, Vladimir Kuliæ11 revealed construction drawings for the Federal Government Presidency Building [PFG] from 194812 and later the written refusal of the Architect Zlatko Neumann to serve as a consultant to the „Committee for the Revision of the Project of the Building of the [FEC]” without design prerogatives, dated January 10th, 1955.13 It is possible yet not probable that the architectural historian late Aleksander Laslo contacted the architect when still alive, there-
fore one has to conclude that Laslo composed articles in visual arts encyclopedias of 1987 and 199614 mostly based on his studying the architect’s inheritance documentation and based on conversations with the architect’s late widow.15
The professional literature in Croatian and Serbian16 from the period started in January 1946 through the emergence of the journal ”Technology” as a continuation of the preWWII technology journal ”Technical journal” with articles from the whole field of technology in both scripts17, including some in Slovenian language as well. The specialized architectural journal ”Architecture” emerged in August 1947 as a bulletin for architecture and visual arts for the whole territory of Yugoslavia up to 1953 with articles in both scripts and in the Slovenian language too. After that it became a professional journal of Association of Architects from Croatia, where the newly emerged ”Man & Environment”18 was created in 1954 as a monthly issued newspaper. As Kuliæ pointed it out, in inclusion of foreign contemporary architectural news there is the shift from the Soviet architectural influence through meticulously planted articles upon the Yugoslav architectural heritage in the first years after Tito broke up with Stalin up to the news of the then recent realizations of leading architects of Modern Movement in the Western World.19 It seemed from the pages of journals and newspapers issued by Association of Architects from Croatia that in the 1950s Yugoslavia fully belonged to the West.
The majority of the projects and realizations of the Architect Zlatko Neumann was found in the signatures of DAZG, however in different collections. The relative incoherence of the documentation itself after 1945 is due to numerous changes of the construction legislations caused by U-turns in foreign policy and
Fig. 3 Potoènjak, Vladimir; Neumann, Zlatko; Ulrich, Antun; Perak, Dragica; Vasiljeviæ, Branko: The Communist Party Presidium Building, the future New Belgrade, YU, 1946-47, competition entry Sl. 3. Potoènjak, Vladimir; Neumann, Zlatko; Ulrich, Antun; Perak, Dragica; Vasiljeviæ, Branko: Nova zgrada predsjedništva CK KPJ, buduæi Novi Beograd, Jugoslavija, 1946.-1947., natjeèajni projekt
Fig. 4 Potoènjak, Vladimir; Neumann, Zlatko; Ulrich, Antun; Perak, Dragica; Vasiljeviæ, Branko: Regulation plan for the ”New Belgrade”, the future New Belgrade, YU, 1946-47, competition entry Sl. 4. Potoènjak, Vladimir; Neumann, Zlatko; Ulrich, Antun; Perak, Dragica; Vasiljeviæ, Branko: Regulacioni plan za „Novi Beograd”, buduæi Novi Beograd, Jugoslavija, 1946.-1947., natjeèajni projekt
Fig. 5 Potoènjak, Vladimir; Neumann, Zlatko; Gomboš, Stjepan; Kauzlariæ, Mladen: Four southernmost 6s CHBs, 5-8 Gaje Alage St, 5-8 Frana Bošnjakoviæa St, 5-8 Ivana Stožira St & 5-8 Fausta Vranèiæa St, ZG, YU, 1946-47, near completion
Sl. 5. Potoènjak, Vladimir; Neumann, Zlatko; Gomboš, Stjepan; Kauzlariæ, Mladen: Èetiri južno situirane šestoetažne kolektivne stambene zgrade, Ul. Gaje Alage 5-8, Ul. Frana Bošnjakoviæa 5-8, Ul. Ivana Stožira 5-8 i Ul. Fausta Vranèiæa 5-8, Zagreb, Jugoslavija, 1946.-1947., neposredno prije dovršetka gradnje
virtual adaptations of the proclaimed principle of self-government.20 Finally, the late Professor Zvonimir Vrkljan gives us a valuable insight into the state of professional affairs after the WWII in his memoirs.21
RAZDOBLJE IZMEÐU 1945. I 1954.
Architect Zlatko Neumann escaped from German POW camps in 1945 and subsequently worked for a few months as an architect for the Western Allies’ occupation troops in Germany22 before returning to Yugoslavia, where he joined a newly foounded state-owned architectural office after demobilization. The State Construction Project Institute [of Croatia] SCPI was decreed with the intention to collectivize the majority of architects practicing in the People’s Republic of Croatia.23 Vladimir Potoènjak & Zlatko Neumann together made a semiofficial architectural design team.
KOLEKTIVNO STAMBENO NASELJE
Their first significant task in cooperation with Gomboš&Kauzlariæ was practically the first housing project in Zagreb after the WWII, a collective dwelling estate containing eight buildings situated on an unbuilt, former Wehrmacht estate in vicinity of Moscow St, today Vukovar Ave. The still valid pre-WWII regulation plan from 1940 was used and adapted to make equal distance between the buildings, placed in S-N cardinal axe. Dwelling layouts for each building were taken from usual preWWII yard apartment buildings, by coupling two opposite sides with blind walls back-toback, to have a layout with four dwellings per stairwell with unilateral orientation to E or W respectively, consequently a thorough natural ventilation was made possible only through small ventilation funnels. Contrary to similar Nordic schemes, windows were not
20 E.g. in one professional review of the current building legislation in 1956 author pointed to the Law of Buildings from Kingdom of Yugoslavia (1931) and the Building Code for Zagreb in 1940 as valid [Šilhard, 1954: 10]. However, the preserved documentation still gives roughly 80% of data to us, if properly read.
21 Vrkljan, 1995
22 It is probable that in this period he became acquainted with state of the architecture in the Western World up to the 1945, the data he missed being detained in German POW camps.
23 CEO of this institution was Architect Branko Tuèkoriæ, one of the pre-WWII left-wing Croatian architects. The deputy was architect Vladimir Potoènjak, another acquaintance of Zlatko Neumann. He was one of young graduates of the DoA at ZIT whom Neumann recommended to Loos. After practicing for Loos in Paris and Ernst May in Frankfurt am Main, he established his career as a Licensed Architect in Croatia, mostly in Zagreb and Sušak area and wrote remarkable articles about Architecture in Croatia between 1878 and 1938. See Potoènjak, 1939: 49 ff. Being expelled by the Ustasha regime in 1943, Architect Vladimir Potoènjak was charged with huge commissions after 1945.
24 As stated in the text, the original drawing documentation mentions only Branko Tuèkoriæ as the CEO (hrv: upravitelj) and Vladimir Potoènjak as the designer-in-charge (hrv: odgovorni projektant). In most contemporary publishings, these four buildings were pointed out without mentioning its designers. First written attempt dated from the professional journal ”Architecture” probably in January 1952, in the article Architects speaking on their dwelling projects (hrv: Arhitekti govore o svojim projektima stanova) where in Latin alphabet order Architects Ivo Bartoliæ, Kazimir Ostrogoviæ and Vladimir Potoènjak presented their contemporary dwelling houses. When one analyses this article one can not make a connection between Ivo Bartoliæ and/or Kazimir Ostrogoviæ (even Vladimir Potoènjak himself!) and these eight buildings [Bartoliæ, Ostrogoviæ, Potoènjak, 1952: 20-23, pictures: 24, 25]. Furthermore, the secretary of the editorial board of the publisher was Architect Boro Pavloviæ, who later in his eulogy on Architect Zlatko Neumann mentioned the first four buildings as ”four blocks built 1946 in (contemporary in 1969) Proleterskih Brigada St (i.e. former Moscow St)” [Pavloviæ, 1969: 67; hrv: Veæ 1946. izvode se 4 bloka u Ulici Proleterskih brigada u Zagrebu]. Therefore, it seems that the majority of further researchers were deceived with the title of the article and simply attributed these eight buildings to Bartoliæ, Ostrogoviæ and Potoènjak as a group.
In: Uchytil, Barišiæ Mareniæ, Kahroviæ, 2009 and 2011 the authorship is declared: Stjepan Gomboš, Viktor Dušan Heæimoviæ, Vladimir Potoènjak / APZ.
25 He would later be known as the inventor of substandard, so-called Tuèkoriæ-dwellings, containing rooms and spaces of minimal dimensions.
26 The next collective dwelling building, for which BP was issued in 1947 was ”Elektrozapad” building at Ibler Sq., designed by Prof. Vrkljan. It continued with the usual pre-WWII layouts with a servant room per each dwelling, therefore made Vrkljan to opt for self-criticism, as driven by the Party. Compare Vrkljan, 1995: 74-75.
27 Dobroviæ, 1946: 177. Kuliæ is suspicious whether architects or politicians invented the term [Kuliæ, 2009: 130-131], however Dobroviæ was the first who put it into circulation.
28 A monumental two 100 meters high skyscraper-like winged ensemble with huge domed auditory in the centre, in the place of Meštroviæ’s monument which stood there.
[Dobroviæ, 1946: 180-181]
29 ***, 1946: 353
30 Kuliæ, 2009: 145
31 Who as a team designed a tournament hall, published in very first issue of ”Architecture”, virtually with no resemblance or reference to Neumann’s work. Compare: Ulrich et al., 1947: 25-26. Two years later Ulrich and Perak together went on to Skopje, to supervise architectural design there and to teach at a newly formed Skopje university.
32 For urban planning purposes they co-opted Architect Branko Vasiljeviæ, who was particularly named only for the Party Presidency building.
allowed even to dwellings at every corner side (Fig. 5)24 of the building. Such sparse organization may be attributed to the Architect Branko Tuèkoriæ who signed drawings as a CEO.25 Original design scheme didn’t contain even balconies, which were added probably on intervention of Gomboš&Kauzlariæ, who were not signed on layouts, as was not Zlatko Neumann, who probably designed huge cornices, stairways’ window strips and terrace allotments, in which the first-built four buildings (Fig. 5) slightly differed from the other four, placed similarly in close northern vicinity and built shortly after.26
Early in June 1946 Chairman of the IUPS, Architect Nikola Dobroviæ started to reveal his vision of the renewal and reconstruction of Belgrade, publicly coining the terminus ”New Belgrade”.27 Among the buildings he proposed, the ”New Yugoslav Assembly Building at the Kalimegdan (sic!)” was to occupy the most honorable position.28 The nomenclature opted for the erection of three public buildings: The Party Presidency, the Federal Government Presidency Building and the Hotel for the Party and Government executives. In November ”Technology” announced three open competitions, each for every building, accompanied with programs and preliminary design sketches for the urban planning of ”New Belgrade”29, made by the IUPS and designed by Nikola Dobroviæ himself.30 The
33 This corresponds with the fact, that in 1955, in the absence of late Architect Vladimir Potoènjak, only Architect Zlatko Neumann was contacted in accordance with redesign and finalization of the FEC building. [Kuliæ, 2009: 274]
34 With Arch. Branko Vasiljeviæ as urban design consultant.
35 Probably connected with a sketch of a master plan of the future New Belgrade.
36 It is not known whether they submitted an entry for the third competition: namely for a Hotel for the party and government executives from all along Yugoslavia, which was won by another team (Architects Mladen Kauzlariæ, Lavoslav Horvat & Kazimir Ostrogoviæ) from the same design office. [Seissel, 1947: 22-23]
37 It is worth of notice that the contemporary deputy of Yugoslav Federal Minister of Buildings was Branko Tuèkoriæ.
38 Arch. Milorad Macura (one of contestants itself, and also a coworker of Arch. Dobroviæ) deemed the Arch. Haberle and coworkers’ entry as truly functional, where it is obvious that this entry is only an articulated functional sketch, inevitably to converge to Potoènjak & Neumann solution in execution. See Macura, 1947: 15-16. Other recent authors, e.g. Mišiæ or Kuliæ show more sense for suspended monumentality of chosen design.
39 As a possible constructivist influence of Ludwig Mies van der Rohe.
40 i.e. the proposed Dobroviæ’ Assembly building.
sketch significantly encompasses the position of the Party and Government Presidency buildings and relates the position of the Party Presidency building with a dome shaped circle to the proposed Assembly building. Further on, at the proposed place of the Government Presidency Building one can find a symmetrical plan layout ensemble, placed exactly on the place and with the main axe oriented exactly in the orientation line of the executed building.
Vladimir Potoènjak and Zlatko Neumann took over the Architects Antun Ulrich & Dragica Perak, another architectural designer duo from the same firm.31,32 The placement of their surnames as authors was a hierarchical one: Vladimir Potoènjak was the chief architect and the architect-in-charge for the possible execution, Zlatko Neumann was a senior architect with design authorities close to Potoènjak, whereas Antun Ulrich and Dragica Perak were junior architects.33,34 The team competed at least in two competitions, for the Party Presidency Building35 as a group of five and were awarded with the fourth placement and the third prize, whereas for the Government Presidency Building as a group of four they won the first prize.36,37 Treating the problems accentuated by the competition announcements masterly38, the architects choose suspended constructivist symbols for the shapes of buildings, namely a slender H-beam layout for the Government Presidency and a C-beam scheme for the Party Presidency.39 To implicit the prevalence of Party over the Government, they gave the main part of Party Presidency an overall height of 15 stories and placed the building to the natural focal point of New Belgrade, to the confluence of the river Sava into the Danube, again a suspended statement of the importance of these two rivers for Yugoslavia and importance of the unification of the two polarized parts of the new greater Belgrade - Kalemegdan fortress40 of the old heritage and the proposed Party HQ of the new ways (Fig. 3 and 4). The Government HQ were placed at the right angle to the W and surrounded by simple cubic design of office or residential buildings.
The Urban potential of the chosen I-beam layout for the Government Presidency building combined with the Dobroviæ’ planned position of it turned out to be ingenious, enabling practically two focal points: one from the newly planned square avenue from the SSW where the main entrance currently is (Fig. 1a), and the other one from the banks of the Sava river and the Great War Island from the northnortheast (NNE; Fig. 1c). The New (Government) Presidency (Building), as the author of the famous article about Tito issued in ”Life” in 1949 coined the terminus, slowly started to
Fig. 6 Neumann, Zlatko: CAB ”Municipality People’s Committee Trešnjevka - Zagreb”, 77-79 Tratinska St & 103 Nova Rd, ZG, HR, 1954-55, perspective of overall design, including non-executed: CAB 109 Nova Rd & Beogradska [Proleterskih brigada, today Grada Vukovara] St (Phase 2) resp. AB 105-107 Nova Rd, after demolition existing two buildings (Phase 3) - layout of executed building
Sl. 6. Neumann, Zlatko: Uglovna stambena zgrada „NO Opæine Trešnjevka - Zagreb”, ugao Tratinske ulice 77-79 i Nove ceste 103, ZG, HR, 1954-1955., perspektivni prikaz cjelovitog projekta, ukljuèivo neizvedene: Uglovna stambena zgrada ugao Nove ceste 109 i Beogradske ulice [Proleterskih brigada, danas Grada Vukovara] (etapa II.) odnosno stambena interpolacija Nova cesta 105-107, nakon rušenja postojeæih dviju zgrada (etapa III.) - karakteristièan tlocrt izvedenoga dijela zgrade
emerge from the Banks of Danube41, relying on Potoènjak’s skills as the architect-incharge and on the work of numerous working brigades from all over Yugoslavia. When the works came finally to a standstill due to the definitive lack of funds mostly caused by the blockade after Tito’s break up with Stalin, the structure was finished as a fully reinforced concrete skeleton shaped as an elongated H-beam section. Potoènjak obviously attempted to finish the building, and in the meantime he translated the ”Bauordnungslehre”, a famous Neufert’ work from 1944 into SerboCroatian42, to transplant the efficiency of German planning methods in building construction into the Yugoslav building community. It is probable that Zlatko Neumann helped him with the translation, although he was not credited most probably because of his experience as a POW in Germany during the WWII. After Vladimir Potoènjak’s premature death in 1952, Zlatko Neumann took his place as the Head of Architecture at the State Construction Project Institute [of Croatia; SCPI], until starting his own independent architectural practices in 1954. It is significant that from the beginning in 1946 until sometime in 1953 the architectural group had its address in one of famous Zlatko Neumann’s buildings, the former Rosinger apartment building in Zagreb, 69 Vlaška St. However, the death of his closest ally of the period and his exclusion from any further involvement in the completion or redesigning of the still unfinished New Government Presidency building43 made the appearance of buildings he designed more complicated and filled with virtual nets of brise-soleils, occasionally framed into boxes. One of the first examples is the dormitory of the navy yard in Šibenik, recently an inspiration for a newly erected hotel building which won a recognized international prize.
THE PERIOD FROM 1954 TO 1963 AND BEYOND
RAZDOBLJE IZMEÐU 1954. I 1963.
ODNOSNO POSLIJE
The Architectural Design Institute was dissoluted on February 11th, 1954. Thirteen archi-
tectural groups became independent Architectural Design offices, among them Architectural Design Office [ADO] ”Neuman” (sic!) on the same day.44 Architect Zlatko Neumann was appointed as a CEO of the ADO which bore, although slightly misspelled, his surname.45 Many other colleagues - architects, structural engineers and other professionals were appointed as CEOs of design offices under their surnames subsequently, or a couple of years before.46 In fact, almost all of the survived pre-WWII professionals and engineers were co-opted in professional structures of socialist bureaucracy as reliable skilled masters, badly needed to put the building industry on its feet.47 However, this tide was dwindled down at the beginning of 1960s, when a majority of the de facto independent architectural practices was drowned again in bigger collective entities. His ADO ceased to exist on February 14th, 1963 and was submerged into the ”Engineering Design Office”.48 He was probably retired on the same day49, although he stayed in contact with his former coworkers and authored at least one realization.
STAMBENE ZGRADE
Zlatko Neumann realized two great residential commissions placed by the Executive Commit-
41 It is possible that the new building was to host both Party and Government HQs, at least for temporary. For the completion of the building as the Palace of FEC and its further fate, see Kuliæ, 2015: 135 ff.
42 Neufert, 1944; Neufert, 1952
43 Kuliæ: 2009: 274, see footnotes 11&13
44 *** 1954: inside front cover. Other ADOs were, according to the same announcement: ADO ”Auer”, ADO ”Bartoliæ”, ADO ”Delenardo”, ADO ”Dumengjiæ”, ADO ”Geršiæ”, ADO ”Grakaliæ”, ADO ”Horvat-Biliniæ”, ADO ”Novak”, ADO ”Pavešiæ”, ADO ”Plehati”, ADO ”Tuèkoriæ”, ADO ”Ulrich.
45 Hrv: Arhitektonski projektni biro [APB] ”Neuman” (sic!) It is paradoxical that in his sole advertisement in ”Architecture” during the whole period of office’ existence his name was correctly spelled as Neumann, whereas in the entire documentation submitted to the authorities and later legally enforced as parts of relating BPs and/or OPs the name was misspelled as Neuman.
46 E.g. former owner of a costruction company before the WWII Eng. Ferdo Keller, who became Neumann’s frequent structural engineer as the head of the SDO ”Keller”.
tee of the Sabor50 at the corner of Martiæeva and Derenèinova St and by the Zagreb city authorities, at the corner of former Rade Konèara, today Tratinska St and former Lenjingradska, today Nova St (Fig. 6). Beyond that he made a project of at least one residential building for the City of Zagreb People’s Committee in Primorska St, with a network of brisesoleils and stairways extruded to the street façade, as an outcome of the layout disposition (Fig. 7) where all the daily spaces were oriented to the street balconies but all nightly spaces to the yard. The living room had a potential to be loosely divided with a curtain into two rooms in need of arranging space for emerging kid(s). This project failed at the revision, consecutively he proposed another yet much conventional solution, trying in vain to secure commission. Laslo stated that he designed a villa in Cumberland51, UK, for his old pre-WWII landlord Friedländer in 1954, yet to be researched, although its design would be very significant for the analysis of his architectural design practices.
Beyond residential buildings, Architect Zlatko Neumann designed in his architectural
47 E.g. former building firm owner Eng. Mauricij Stapp after the WWII became a city administration official in Zagreb, further Eng. Stjepan Cernjak, and Eng. Josip Neumann (Najman), former owners of his beloved pre-WWII building firm, became city or state administration officials, at least a former pupil of Arch. Aladar Baranyai and practicing architect Arch. Ervin Hönigsfeld, after the WWII Henigsfeld, became an influential official in the Croatian state planning committee, a body de facto in charge for approving all non-residential building enterprises.
48 *** 1963: front advertising pages
49 Laslo, 1987: 458
50 I.e. Croatian State Government; every one of six states which constituted Yugoslavia had its own government, however with significantly less political power than contemporary Länder which constitute Federal Republic of Germany.
51 Laslo, 1996: 629
52 The reconstruction, i.e. putting the whole flat roof to the TBC pavilion was so far the very last architectural commission of Architect Zlatko Neumann, probably as a retiree with his former coworkers for their new design office.
design office other kinds of edifices, per example kindergartens, primary schools, office buildings, industrial facilities, hospitals and museum pavilions. In spite of being connected with certain professionals, who as the old boys’ network helped him remarkably after the death of his after-WWII accommodator Architect Vladimir Potoènjak, every commission was sui generis in the milieu of the second decade of socialist Yugoslavia, not to speak Zagreb alone. The system of making decisions was very rigid, exhausting and time-consuming, bound with lot of meetings when one was talking too much but deciding too little. E.g. at the first stages of designing Vrbaniæeva school, which lasted at least for a couple of years, the main question was how to handle a few landlords of unlawfully built residences before the WWII at the chosen construction site. Consequently, the layout plan was changed four times in eighteen months, with respect to whether these residences will be left or torn down completely. Every single principal tried to enlarge design program, to secure maximum of capacities in the given, always tight budget. The layout of the tuberculosis [TBC] Pavillion at Vinogradska Hospital was changed two times during the design process (Fig. 8 and 9) from the saddle roof to the inverted roof of a regular attached apartment building of the pre-WWII as executed, to the final emergence of the whole flat roof with one additional story when being reconstructed in 1964-65.52 Therefore he organized his office in an efficient manner, made the drawings and documents, which they produced together, always clean, precise and comprehensible, filled with necessary details and connected with other professionals offices, e.g. for structural design, Heating, Ventilation and Air-Condition [HVAC], etc. etc., to be able to cope with such kind of demands. One can say the organization of his office was a forerunner of today’s Building Information Modeling [BIM], however with typewriters, slide rulers and pens instead of tons of Gigahertzes and Terabytes of today’s graphical workstations and servers, further tons of Skizzenpapier put into simple carton folders instead of solid state drives, finally the books like both Neuferts or Handbuch
Fig. 7 Neumann, Zlatko: AAB ”Department for Housing of City People’s Committee Zagreb”, 3-5-7 Primorska St, ZG, HR, 1955, first design, rejected on revision: perspective view-layout
Sl. 7. Neumann, Zlatko: Ugraðena stambena zgrada „Stambenog odsjeka GNO Zagreb”, Primorska ulica 3-5-7, ZG, HR, 1955., prvi idejni projekt, odbijen na reviziji: perspektivni prikaz - tlocrt karakteristiènoga kata
Fig. 8 Neumann, Zlatko: TBC pavilion, ”Dr Mladen Stojanoviæ Hospital”, today ”Sestre Milosrdnice” Hospital, 29 Vinogradska St, ZG, HR, June 1954: perspective of first variant-July 1954: perspective of second variant
Sl. 8. Neumann, Zlatko: TBC paviljon u bolnici „Dr. Mladen Stojanoviæ”, danas Bolnica sestara milosrdnica, Vinogradska ulica 29, ZG, HR, lipanj 1954.: perspektivni prikaz prve inaèice - srpanj 1954.; perspektivni prikaz druge varijante
Fig. 9 Neumann, Zlatko: TBC pavilion, ”Dr Mladen Stojanoviæ Hospital”, today ”Sestre Milosrdnice” Hospital, 29 Vinogradska St, ZG, HR, 1954, contemporary photograph
Sl. 9. Neumann, Zlatko: TBC paviljon u bolnici „Dr. Mladen Stojanoviæ”, danas Bolnica sestara milosrdnica, Vinogradska ulica 29, ZG, HR, 1954., suvremena fotografija prije adaptacije
Fig. 10 Neumann, Zlatko: Primary school ”Cvjetno naselje”, 17 Cvjetna Rd, ZG, HR, 1957-62, contemporary photographs
Sl. 10. Neumann, Zlatko: Osnovna škola Cvjetno naselje, Cvjetna cesta 17, ZG, HR, 1957.-1962., suvremene fotografije
der Architektur instead of today’s prevailing internet.
After his return from the confinement in Germany, after the end of WWII, Architect Zlatko Neumann (1900-1969) was demobilized and employed by the State Ministry of Building of People’s Republic of Croatia. At the beginning of 1946, he was one of the founder members of the State Construction Project Institute of Croatia, later known as the Architectural Design Institute, together with the Architect Vladimir Potoènjak, serving as the Chief Architect and Architect Branko Tuèkoriæ, serving as the CEO, at the address 69 Vlaška St, possibly in the pre-WWII architectural office of Zlatko Neumann. Together with the Architect Vladimir Potoènjak he constituted a mutual architectural team who, in cooperation with other architects, won the first prize for the most ambitious federal building enterprise (Fig. 1a-b-c), the Government Presidency Building in New Belgrade in 1947, today ”the Palace of Serbia”. The construction started soon with the Architect Vladimir Potoènjak as the Architect-in-charge and the Architect Branko Tuèkoriæ as a supervisor in the position of the Deputy of Yugoslav Federal Minister of Buildings. Due to the shortage of funds, the construction was halted in 1951 when the reinforced concrete skeleton of a slender H-shaped building was finished. Until the death of Arch. Potoènjak in 1952 they together designed a few industrial facili-
ties, most notable being the Fish factory on the island Prviæ in the same year.
Regarding residential buildings designed by the Architect Zlatko Neumann after the WWII, they can be divided into two groups. The earlier class corresponds to the four southernmost collective housing blocks (Fig. 5) of eight buildings, designed by Architects Vladimir Potoènjak, Zlatko Neumann, Stjepan Gomboš & Mladen Kauzlariæ as an improvement of plans probably composed as a compromise between the municipal and the state socialist bureaucracy in 1946. This supergroup of four ”star-architects” from before-WWII improved sparse façade design with adding balconies to the already straight-tied layout and diversified other elements such as cornices and stairways fenestration. Highly esteemed within few years after erecting, these buildings may be interesting today only as an entry into monographs of their authors. Later class is more substantial for analyzing his design methods in the housing design. Between 1954 and 1963 he was awarded with three residential commissions, from both the city and state administration. The layouts are more spacious, with generously given standards for socialist countries, with fresh concepts of manipulation with layouts to achieve an unusual solution for a corner building, e.g. molding the layout and placing a central stairway into the wrist of both wings, while placing bathrooms and water closets onto the front façade just right in the middle of the corner (Fig. 6). Such experiments could naturally go on only to a certain limit, beyond that the layouts were rejected as not social or appropriate, as for the first layout solution for the not realized project in Primorska St (Fig. 7). It comprises both usual Raumplan solutions in Zagreb area, namely ventilation shaft for the water closet above the ceiling of pantry for each regular apartment and arranging the doorway with a small staircase because the level of the first story was designed slightly above the ground.
At the beginning of the 1950s, Yugoslav authorities surprisingly approved the founding of a few private architectural offices simply
called by their head architect. In February 1954, the Architect Zlatko Neumann effectually started an independent architectural practice as the CEO of the Architectural Design Office ”Neuman” (sic!). Until his final retirement in 1963, he designed and supervised the execution of nineteen various edifices, among them six schoolhouses. The old boys’ network of his pre-WWII colleagues, who at the times were highly positioned in diverse decisionmaking or advising bodies entrusted him with school design. Design drawings and supporting documentation were ahead of the time in Yugoslavia: complete construction, HVAC and detailing sheets were made either by the design office itself or by corresponding support offices. It can be said that all the involved parties functioned in a way which may be called Building Information Modelling [BIM], however provided by human resources on drawing desks with pens, slide rulers and typewriters. This was necessary due to the rigidly structured decision-making process exercised by the authorities. Common typological characteristics of six schools analyzed are flat roofs, rows of lengthwise windows flanked with vertical pillars making mesh-like surfaces, longitudinal main parts of a building with classrooms oriented to the South thereby ensuring a maximum of insolation to pupils, where, so to speak, he succeeded in making a classroom the living room for children.
The design approach of the Architect Zlatko Neumann started to change significantly before the WWII. Instead of smooth white surfaces extruded with horizontally oriented window stripes, he started to implement three-dimensional meshes of yet suspended either transversal plates or columns and horizontal plates as the arrangement of loggiashaped balconies in horizontal direction of a particular façade curtain he designed, which he seminally implemented for the street front of the unrealized ”Stoeger” project in 1937 [Kahle, 2015: Fig. 16]. His experience of being a POW in WWII certainly added particular conspicuous elements to his design skills, i. e. structural meshes appeared to both direc-
tions, three-dimensional boxes emerged on top stories (Fig. 11). In the process of design and execution, meshes started to grow organically (Fig. 8 and 9) or were implemented since the beginning (Fig. 6, 7 and 12). These structural patterns were withheld when schools were designed, as if he tried to spare the children from the real world (Fig. 10 and 11). His 15-story skyscraper-like double-circular tower at the new Zagreb Paper Mill facility is one of most cogent, conceivable and potent high-rise in Zagreb skyline. (Fig. 13).
The impact of the Architect Zlatko Neuman onto the architectural affairs in Croatia and beyond from 1927 up to 1966 is overwhelming. He managed himself to attend the Loosschule and to be an important collaborator of the Architect Adolf Loos, further he gave enormous efforts to implement his masters’s way of designing to Croatian Modern Movement, having success at least at a subconscious level. Miraculously having survived the Holocaust, he attempted to create new patterns of conceiving Modern Architecture: by suppressing two or three-dimensional meshes on the building envelope, characterizing his emotions forced by fortunes of his life.
[Proofread by Gordana Èaliæ, prof.]
Fig. 11 Neumann, Zlatko: Primary school ”Silvije Strahimir Kranjèeviæ” Vrbaniæeva St, ZG, HR, 1955, preliminary design dated August 8th, 1955: perspective
Sl. 11. Neumann, Zlatko: Osnovna škola Silvija Strahimira Kranjèeviæa, Vrbaniæeva ulica, ZG, HR, 1955., prvi pretprojekt s nadnevkom 8. kolovoza 1955.: perspektivni prikaz
Fig. 12 Neumann, Zlatko: Pavilion in the yard of Archaeological Museum, 19 Zrinski Sq., ZG, HR, 1954, project, perspective
Sl. 12. Neumann, Zlatko: Paviljon u dvorištu Arheološkog muzeja, Zrinjski trg 19, ZG, HR, 1954., projekt: perspektivni prikaz
Fig. 13 Neumann, Zlatko (General design architect & AIC): Zagreb Paper Mill, new factory facility Žitnjak, 173 Radnièka Rd, ZG, HR, 1958-62, contemporary photograph
Sl. 13. Neumann, Zlatko (odgovorni projektant i glavni nadzorni inženjer): novi tvornièki pogon Zagrebaèke tvornice papira na Žitnjaku, Radnièka cesta 173, ZG, HR, 1958.-1962., suvremena fotografija
Abbreviations and Symbols
Kratice i simboli
Acad. - Academician, the title of a member of the Croatian Academy of Sciences and Arts (former Yugoslav Academy of Sciences and Arts)
Arch. - Architect
Ave - Avenue
b. - blue, occasionally black or green number, signed in the below right corner of a signature folder
cca. - circa, about
cf. - compare
deu, de - German language (ISO 639, individual language)
eng, en - English language (ISO 639, individual language)
Eng. - Engineer (architectural, structural, electrical, mechanical)
err. - erroneously
ff. - far forte, m. and continuing (when referencing a whole book or article)
hbs (deprecated: sh) - Croatian-Bosnian-Serbian language, commonly known as Serbo-Croatian language (ISO 639, macrolanguage)
hrv, hr - Croatian language (ISO 639, individual language)
hun, hu - Hungarian language (ISO 639, individual language)
Ill. - Illinois
m. - meaning
ns, usually 2s to 9s - number of stories given counted as in the US, i.e. first story is the ground story
pl. - nobleman (hrv: plemeniti)
Prof. - Professor (high school, college, university)
r. - red number, signed in the above right corner of a signature folder
Rd - road (hrv: cesta)
sign. - signature
slv, sl - Slovenian language (ISO 639, individual language)
Sq. - square (hrv: trg)
srp, sr - Serbian language (ISO 639, individual language)
St - street (hrv: ulica)
AAB - attached apartment building
ADI - Architectural Design Institute (hrv: Arhitektonski projektni zavod, local acronym APZ)
ADO - Architectural Design Office (hrv: Arhitektonski projektni biro, local acronym APB)
AIC - architect-in-charge
AJ - The Archives of Yugoslavia (srp: Arhiv Jugoslavije)
AL1987 - entry on appendix list first recorded by (Aleksander) Laslo, 1987
AL1996 - entry on appendix list first recorded by (Aleksander) Laslo, 1996
ASCG - The Archive of Serbia [&] Montenegro (srp: Arhiv Srbije [i] Crne Gore), today The Archives of Yugoslavia (AJ)
BG - Belgrade (srp: Beograd), former capital of YU, today capital of RS
BIT - the Budapest Institute of Technology (hun: Királyi József Műegyetem), today BUTE: Budapest University of Technology and Economics (hun: Budapesti Műszaki és Gazdaságtudományi Egyetem)
BL - bilingual
BP - the building permit
BP1969 - entry on appendix list first recorded by (Boro) Pavloviæ, 1969
CAB - corner apartment building
CC - Construction Company, referred to private enterprises in YU between the WW
CEO - the Chief Executive Officer (hrv: direktor, upravitelj, generalni direktor)
CHB - the Collective Housing Block
CMOS - the Chicago Manual of style, recent (16th) edition
DAZG - The State Archives in Zagreb (hrv: Državni arhiv u Zagrebu)
DE - Germany
DoA - the Department of Architecture
FEC - the Federal Executive Council
HQ - headquarters
HR, HRV - Croatia, Republic of (ISO 3166)
HVAC - Heating, Ventilation and Air Conditioning
IL - Illinios, State of the USA
ISO - the International Organization for Standardization
IT - the Institute of Technology
IUPS - The Institute [of] Urban Planning [of the People’s Republic of] Serbia
JSAH - The Journal of the Society of Architectural Historians
JLZ - the local acronym (hrv: Jugoslavenski leksikografski zavod) for publishing house in ZG who published mostly encyclopedic works in former YU, later JLZ ”Miroslav Krleža”, today LZ ”Miroslav Krleža”
LA - licensed architect
LJ - Ljubljana, former YU, today capital of SLO
LSE - licensed structural engineer
ML - monolingual
NAM - the Non-Aligned Movement
NKY - not known yet
OP - the occupancy permit
PFG - the Presidency of the Federal Government [Building]
PM - the Prime Minister, in Yugoslavia the President of the Government of FNRY, later the Chairman of the Federal Executive Council
PRM - People’ Republic of Macedonia
POW - the prisoner of war
RS, SRB - Serbia, Republic of (ISO 3166)
SCPI - State Construction Project Institute [of Croatia], see Glossary
SDA - Senior Design Architect
SDO - structural design office (hrv: SPB)
SI, SVN - Slovenia, Republic of (ISO 3169)
SIV - the Federal Executive Council (hrv: Savezno izvršno vijeæe)
SoA - the School of Architecture
SoASEGE - the School of Architecture, Structural Engineering and Geodetic Engineering
SoT - the School of Technology
UK - the United Kingdom of Great Britain and Northern Ireland
UoS - the University of Skopje, PRM, YU
UoZ - the University of Zagreb
USA - the United States of America
USSR - the Union of Soviet Socialist Republic
WW, WWII - World Wars, the Second World War YU - Yugoslavia, former Federal People’s Republic of Yugoslavia (hrv: Federativna Narodna Republika Jugoslavija, local acronym FNRJ, 1945-1963), later former Socialist Federal Republic of Yugoslavia (hrv: Socijalistièka Federativna Republika Jugoslavija, local acronym SFRJ, 1963-1992)
ZG - Zagreb, former YU, today capital of HR
ZGD - archival collection of documentation made in process of issuing legal building and occupancy approvals (hrv: Zbirka graðevinske dokumentacije)
ZIT - The Zagreb Institute of Technology (hrv: Visoka tehnièka škola u Zagrebu, local acronym VTŠ, 1918-1926), later incorporated in the University of Zagreb as the School of Technology (hrv: Tehnièki fakultet Sveuèilišta u Zagrebu) with a high degree of autonomy
Sources
Izvori
Archive Sources
Arhivski izvori
HR-DAZG- [Državni arhiv u Zagrebu / State Archives in Zagreb / Opatièka 29, 10000 Zagreb, Hrvatska / http://daz.hr/en/]
E.4. HR-DAZG-37-17 NOGZ Odjel za graðevinarstvo 18691/1946g Kutija 79
E.13. HR-DAZG-1122-ZGD sign. b.943/944 r.1530/1 Ilica 31
E.14. HR-DAZG-1122-ZGD sign. b.3398 Zavrtnica 18 Tekstilna ind. Pobjeda 1955.-1960.
E.15., E.18., F.6. HR-DAZG-1122-ZGD sign. b.3394 Zavrtnica 17 Tvornica papira 1951.-1954.
E.17., F.12. HR-DAZG-1122-ZGD sign. b.2527/1 Remete pošta
F.3. HR-DAZG-1122-ZGD sign. b.707/7 Derenèinova 14, HR-DAZG-1122-ZGD sign. b.2469/1 Martiæeva 46
F.4. HR-DAZG-1122-ZGD sign. b.2873/1, b.2874/1 [Ozaljska 13]
F.5. HR-DAZG-1122-ZGD sign. b. 3211 Vinogradska 29 Bolnica TBC Paviljon 1954.
F.7. HR-DAZG-1122-ZGD sign. b.3425/1 Zrinjski trg br. 19
F.8. HR-DAZG-1122-ZGD sign. b.1571 r.2760 Lenjingradska / Nova cesta - 1955. Stambena èetverokatnica Lenjingradska (Nova c.) I Ploleterskih (sic!) B. (Beogradska) (idejni proj., glavni projekt, statièki raèun), HR-DAZG-1122-ZGD sign. b.1573 r.2761 Lenjingradska / Nova Cesta 1956 - Beogradska stambena èetverokatnica - centralno, elekt. inst. - vodovod, plin - detalji limarije - stubišta - oploèenja, HR-DAZG-1122-ZGD sign. b.1572/1 r.2762 Lenjingradska 1956. - Beogradska stambena èetverokatnica - stolarski radovi NE (?), HR-DAZG-1122-ZGD sign. b.1572 r.2763 Lenjingradska Beogradska stambena èetverokatnica 1956 troškovnici ne (?), HRDAZG-1122-ZGD sign. b.1573/1 r.2764 Nova cesta Lenjingradska - Beogradska èetverokatnica 1956 polirski nacrti - tlocrti, - presjeci planov (sic!) oplata [1958-1960 èetverokatnica (Stambena zadruga prosvjetnih radnika)]
F.9. HR-DAZG-1122-ZGD sign. b.3715 VrbaniæevaOsnovna škola Ne (?), HR-DAZG-1122-ZGD sign. b.3316/1 Vrbaniæeva škola
F.10. HR-DAZG-1122-ZGD sign. b.2330 Primorska 3-5-7 Èetverokatna stamb. zgrada 1955-1957 (K.È. 3590, 3593, 3594)
F.11. HR-DAZG-1122-ZGD sign. b.394 r.633 Cvjetno naselje škola Rev. 8297 Troškovnici, HR-DAZG-1122ZGD sign. b.394/1 r.632 Cvjetno naselje Škola1959.-1962. Revizija glavnog projekta, Dozvola za upotrebu
F.13. HR-DAZG-1122-ZGD sign. b.3394 Zavrtnica 17 Tvornica papira, 1957.-1959., HR-DAZG-1122-ZGD sign. b.3640/2 Žitnjak Tvornica papira Gr. dozvola 8158/60 Ogrda, Bunar, crpna stanica[,] Skladište sirovina[,] Bunker za ugljen[,] Garderoba, Separacija[,] T.S., HR-DAZG-1122-ZGD sign. b.3642 Žitnjak Tvornica papira Rastvaraæ (sic!) [,] sjekaonica, sortir-
nica[,] garderoba,silos[,] dizalo u tornjevima 1960., HR-DAZG-1122-ZGD sign. b.3640/1 Žitnjak Tvornica papira Gr. dozvola br.6943/59 Rem. Radionica[,] Toranj za kiselinu[,] Spremište, garaža, dorada[,] T.S F.14. HR-DAZG-1122-ZGD sign. b.639 r.973 Ferenèica Osmogodišnja škola Br. 19815/59 Revizija glavnog projekta, HR-DAZG-1122-ZGD sign. b.639/1 r.972 Ferenèica Osmogidišnja(sic!) škola Revizija instalacija br. 25967/59. Plinske instalacije br. 5079/60. F.15. HR-DAZG-1122-ZGD sign. b.659 r.1008 Folnegoviæevo naselje škola - Graðevna dozvola 9752/63.; Revizija idejnog projekta 26280/62.; Revizija glavnog projekta 16732/63., HR-DAZG-1122-ZGD sign. b.660/2 r.1009 Folnegoviæevo naselje škola Revizija glavnog projekta 16732/1963., HR-DAZG-1122-ZGD sign. b.659 r.1010 Folnegoviæevo naselje škola Revizija glavnog projekta 16732/1963., HR-DAZG-1122ZGD sign. b.660/3 r.1011 Folnegoviæevo naselje škola Revizija gl. projekta 16732/1963. Statièki raèun 13889/1964.
F.16. HR-DAZG-1122-ZGD sign. b.1537 r.2207 Laginjina 13 Osnovna škola - idejni projekt 1962 - projekti B1-B3 br. 1529/1963, HR-DAZG-1122-ZGD sign. b.1537/1 r.2209 Laginjina 13 Osnovna škola Teh. dokument B4-B7 br. 1529/1963, HR-DAZG-1122-ZGD sign. b.1538 r.2208 Laginjina 13 Osnovna škola B8B10 br. 1529/1963, - vodovod - Hotel za samce, HRDAZG-1122-ZGD sign. b.1536/1 r.2213 Laginjina 16 zajednièka kotlovnica DNZ. I osnovne škole B1-B4
F.20. HR-DAZG-1122-ZGD sign. b.183/1 r.360 Borongajska cesta Osnovna škola Br. 25602/1962. - idejni projekt i investicioni program; statièki raèun za Fis. dvoranu; Rješenje za tehnièki pregled
G.1. HR-DAZG-1122-ZGD sign. b.3211/1 Vinogradska 29 Bolnica TBC Paviljon Dogradnja 1964.-1965.
AJ-, formerly ASCG- [Arhiv Jugoslavije / The Archives of Yugoslavia / Vase Pelagiæa 33, 11000 Belgrade, Serbia /http://www.arhivyu.gov.rs/active/ en/home/glavna_navigacija/o_arhivu/osnovne_informacije.html]
ASCG, Fond: Projekti zgrade SIV, Fascikla: A6. (cf. Kuliæ, 2009: xix, label to Fig. 3.16)
Written Primary and Secondary Sources
Pisani primarni i sekundarni izvori
1. Bagariæ, M. (2008), Ignjat Fischer - Architecture at High Frequency / hrv: Ignjat FischerArhitektura na visokoj frekvenciji (BL: hrv, eng), ”Život umjetnosti”, 82: 13 (secondary)
2. Ilièiæ, E. et al. (2008), The History of the Building of the Zagreb Archaeological Museum from Its Original Construction to 1954. (hrv: Povijest palaèe Arheološkog muzeja u vremenu od njegove izgradnje do 1954. godine) (ML: hrv), ”VAMZ”, 3.s., XLI: 367-372, 376 (secondary)
3. [Laslo, A.] A. Las. (1987), Neumann, Zlatko (ML: hrv), in: Domljan, Ž. ed. (1987), Visual Arts En-
cyclopedia of Yugoslavia / Likovna enciklopedija Jugoslavije, JLZ Miroslav Krleža, ZG, YU, 2: 458-459 = AL1987 (secondary)
4. [Laslo, A.] A. Las. (1996), Neumann, Zlatko (ML: hrv), in: Domljan, Ž. ed. (1996), Encyclopedia of Croatian [Visual] Art[s] / Enciklopedija hrvatske umjetnosti, LZ ”Miroslav Krleža”, ZG, HR, 2: 628-629 = AL1996 (secondary)
5. Neumann, Z. (January 10th, 1955), Letter of written refusal to serve as a consultant to the ”Committee for Revision of the Project of the Building of the [FEC]” without design prerogatives (cited primary, ”Aleksandar Jankoviæ Collection”, cf. Kuliæ, 2009: 274, footnote 478)
6. Pavloviæ, B. (1969), Zlatko Neumann, an apprentice and an associate to Adolf Loos (hrv: Zlatko Neumann, uèenik i suradnik Adolfa Loosa) (ML: hrv), ”Arhitektura”, 101, ZG, YU: 61-68 = BP 1969 (primary, secondary)
Internet Sources
Internetski izvori
1. Rajsek, O. (retrieved October 3rd, 2016), https:// jfr.org/rescuer-stories/rajsek-olga/
2. Primary school ”Cvjetno naselje” (website in Croatian, retrieved October 3rd, 2016) http://www. os-cvjetno-naselje-zg.skole.hr/?page_id=27
Illustration Sources
Izvori ilustracija
Fig. 1a Potoènjak et al., 1947: frontispiece
Fig. 1b Potoènjak et al., 1948: 11
Fig. 1c *** 1951: 123
Fig. 2 Krizmaniæ, 1953: 43
Fig. 3 *** 1950: 33
Fig. 4 Seissel, 1947: 20
Fig. 5 *** 1947b: 251
Fig. 6 Neumann, 1954: 28
Fig. 7 HR-DAZG-1122-ZGD, sign. b.2330, Primorska 3-5-7, Èetverokatna stamb. zgrada 19551957 (K.È. 3590, 3593, 3594)
Fig. 8 HR-DAZG-1122-ZGD, sign. b.3211, Vinogradska 29, Bolnica, TBC Paviljon, 1954.
Fig. 9 Pavloviæ, 1969: 67
Fig. 10 http://www.os-cvjetno-naselje-zg.skole. hr/?page_id=27
Fig. 11 HR-DAZG-1122-ZGD, sign. b.3715, Vrbaniæeva, Osnovna škola Ne (?)
Fig. 12 HR-DAZG-1122-ZGD, sign. b.3425/1, Zrinjski trg 19
Fig. 13 Pavloviæ, 1969: 67
Summary Sažetak
Djela nakon Drugoga svjetskog rata (1945.-1963.)
Poslije povratka iz zarobljeništva u Njemaèkoj neposredno nakon svršetka Drugoga svjetskog rata, arhitekt Zlatko Neumann (1900.-1969.) bio je demobiliziran i zaposlen u Ministarstvu graðevina Narodne Republike Hrvatske. Poèetkom sljedeæe godine bio je jedan od osnivaèa Zemaljskoga graðevnoga projektnog zavoda Hrvatske, poslije poznatog pod nazivom Arhitektonski projektni zavod, zajedno s arh. Vladimirom Potoènjakom koji je bio glavni arhitekt, odnosno arh. Brankom Tuèkoriæem kao upraviteljem Zavoda, u stambenoj zgradi exRosinger, Vlaška ulica 69, vjerojatno u bivšem predratnomu vlastitom uredu ovlaštenog arhitekta. Zajedno s Potoènjakom èinio je zajednièki projektantski duo koji je, popunjen drugim arhitektima (duo Ulrich-Perak), sastavljao grupu koja je osvojila prvu nagradu na opæejugoslavenskom natjeèaju za zgradu predsjedništva Vlade FNRJ (Sl. 1.a-b-c) na zemljištu buduæega Novog Beograda 1947., poslije dovršetka 1961. poznatu pod nazivom „Palaèa Federacije / SIV”, a danas pod nazivom „Palata Srbija”. Graðenje je poèelo iste godine pod rukovodstvom arh. Vladimira Potoènjaka, a nadzor je vjerojatno provodio arh. Branko Tuèkoriæ u svojstvu pomoænika jugoslavenskoga saveznog ministra graðevina. Zbog nedostatka sredstava gradnja je prekinuta 1949., kad je dovršen armiranobetonski kostur glavnoga tijela zgrade u obliku blago zakrivljenog H-profila. Do smrti arh. Potoènjaka 1952. njih su dvojica zajedno projektirali nekoliko industrijskih postrojenja, meðu kojima se istièe Tvornica sardina na otoku Prviæu iste godine, a danas „Odmaralište Požega”. Stambene zgrade koje je Zlatko Neumann projektirao nakon završetka Drugoga svjetskog rata mogu biti svrstane u dvije grupe. Ranija klasa sadrži èetiri kolektivne stambene zgrade koje su projektirali arhitekti Potoènjak, Neumann, Gomboš i Kauzlariæ (Sl. 5.), od ukupno 8, kao popravak projekata nastalih 1946. kompromisom izmeðu gradske i Hrvatske zemaljske birokracije. Ova arhitektonska supergrupa, sastavljena od èetvorice ‘zvijezda arhitekture’ prije Drugoga svjetskog rata, popravila je štedljiv projekt proèelja dodavanjem balkona stisnutom tlocrtu, odnosno diverzifikacijom glavnoga vijenca proèelja i fenestracije stubišta. Visokouvažavane prvih nekoliko godina nakon nastanka, ove zgrade danas mogu biti zanim-
Biography
Biografija
DARKO KAHLE, PhD, Architect [ARB, United Kingdom], Architekt [BYAK, Freistaat Bayern], Licensed Architect [HKA, Croatia], Senior Research Fellow [MZOS, Croatia]; 1989 MArch, 2002 MSc in Architecture and Urban Planning, 2007 PhD in Architecture and Urban Planning [University of Zagreb, School of Architecture, Graduate School of Built Heritage Split]. From 2002: 11 published scientific articles, 4 executed renovation projects & 2 competition projects.
ljive samo kao sastavnice monografija svakoga od svojih autora. Klasa zgrada izmeðu 1954. i 1963., kad je dobio tri stambene narudžbe za gradsku i Hrvatsku zemaljsku administraciju, supstancijalna je za analizu njegovih metoda projektiranja u stanovanju. Karakteristièni tlocrti sada posjeduju više prostora, s velikodušno tumaèenim stambenim standardima za socijalistièke države, i svježim obrascima manipulacije tlocrtnim obrisima kako bi se dobilo neobièno rješenje uglovnice, naprimjeromekšavanjem obrisa i smještanjem središnjega stubišta u zglob obaju krila te smještajem kupaonica i zahoda po sredini ugla uliènoga proèelja (Sl. 6.). Ovakvi eksperimenti mogli su, naravno, iæi do odreðene granice, iznad koje su tlocrti bili odbijani kao premalo socijalni odnosno neprimjereni, kao u sluèaju prvoga tlocrtnog rješenja nerealiziranog projekta u Primorskoj ulici (Sl. 7.). Prvi idejni projekt, uostalom, sadrži dva predloosovska obrasca ’Raumplana’ široko primjenjivana na zagrebaèkom podruèju, poimence zraèni kanal smješten iznad stropa izbe u svakome standardnom stanu namijenjen prozraèivanju zahoda, odnosno aranžman ulaznoga prostora u svako stubište gdje se s nekoliko stuba svladava visinska razlika izmeðu tla i povišenoga poda prizemlja. Poèetkom pedesetih godina dvadesetoga stoljeæa jugoslavenske su vlasti iznenaðujuæe dopustile osnivanje manjeg broja privatnih arhitektonskih ureda, jednostavno nazvanih po prezimenu glavnog arhitekta. Tako je u veljaèi 1954. arhitekt Zlatko Neumann zapoèeo nezavisnu arhitektonsku praksu kao direktor APB „Neuman” (sic!). Do umirovljenja 1963. projektirao je devetnaest razlièitih objekata, odnosno nadzirao izvedbu veæine njih, od toga šest osmogodišnjih škola. Mreža njegovih kolega otprije Drugoga svjetskog rata, koji su sada bili strateški rasporeðeni po razlièitim bilo izvršnim bilo savjetodavnim tijelima, omoguæila mu je projektiranje nekoliko školskih zgrada. Graðevni nacrti i pripadajuæa dokumentacija bili su ispred vremena u tadašnjoj Jugoslaviji: cjeloviti statièki, instalaterski i detaljni nacrti bili su izraðeni u njegovu ili u odgovarajuæemu struènom birou. Može se tvrditi da su svi sudionici procesa funkcionirali na naèin koji danas zovemo Building information modeling [BIM], iako podržani ljudskim resursima na crtaæim daskama oboružani rapidografima,
logaritamskim raèunalima odnosno pisaæim strojevima, što je bilo uvjetovano hijerarhijski konfliktnim naèinom donošenja odluka u vladajuæoj administraciji. Tipološka obilježja ovih škola jesu uzdužni traktovi zgrada s uèionicama okrenutim jugu, èime je arhitekt uspio od uèionice napraviti dnevni boravak za uèenike.
Postupci oblikovanja arhitekta Zlatka Neumanna poèeli su se znaèajno mijenjati veæ prije poèetka Drugoga svjetskog rata. Umjesto glatkih bijelih ploha izbušenih vodoravno orijentiranim prozorskim vrpcama, poèeo je primjenjivati prigušene trodimenzionalne mreže popreènih zidnih ploha ili stupova, odnosno horizontalnih stropnih ploèa, kao ureðenje balkona u obliku loðe u vodoravnom smjeru pojedinaène fasade koju bi projektirao. Tako je to izvorno primijenio na uliènom proèelju neizvedenog projekta „Stoeger” iz 1937. [Kahle, 2005: Sl. 16]. Njegovo iskustvo kao ratnog zarobljenika u Drugome svjetskom ratu sigurno je dodalo suspektne elemente njegovoj projektantskoj vještini, naprimjer - pojavu strukturalnih mreža u objema dimenzijama proèeljnoga platna, izbaèene trodimenzionalne kutije na posljednjim etažama (Sl. 11.) itd. Tijekom procesa projektiranja mreže su rasle organièki (Sl. 8. i 9.) ili su bile implementirane od prve ideje (Sl. 6., 7. i 12.). Ove su strukturalne mreže ipak potisnute u projektima školskih zgrada, kao da je pokušao poštedjeti djeèje umove od realnosti svijeta koji ih okružuje (Sl. 10. i 11.). Njegov petnaestoetažni neboderoliki, dvostruko cjevasti toranj nove Zagrebaèke tvornice papira na Žitnjaku jedna je od najuvjerljivijih visokih zgrada zagrebaèkog horizonta (Sl. 13.).
Utjecaj arhitekta Zlatka Neumanna na arhitektonska zbivanja u Hrvatskoj i šire izmeðu 1927. i 1966. godine bio je enorman. On se uspio upisati u Loosovu privatnu školu, zatim postati jednim od najvažnijih suradnika arhitekta Adolfa Loosa, da bi uložio nadljudske napore u implementaciju projektantskog metiera svoga uèitelja na hrvatsku modernu arhitekturu, u èemu je uspio makar na podsvjesnoj razini. Èudesno preživjevši holokaust, pokušao je stvoriti nove obrasce shvaæanja moderne arhitekture - potisnute dvo- ili trodimenzionalne mreže na oplošju zgrade, karakterizirajuæi svoje osjeæaje koji su nastali sudbinom vlastitoga života.
Dr.sc. DARKO KAHLE, arhitekt [ARB, Ujedinjeno Kraljevstvo], arhitekt [BYAK, Slobodna Država Bavarska], ovlašteni arhitekt [HKA, Hrvatska], viši znanstveni suradnik [MZOS, Hrvatska]; 1989. diplomirani inženjer arhitekture, 2002. magistar tehnièkih znanosti, 2007. doktor tehnièkih znanosti [Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet, Mediteranski centar za graditeljsko naslijeðe Split]. Od 2002. godine objavio je 11 znanstvenih radova, 4 izvedena projekta obnove i 2 natjeèajna projekta.
Table I The relationship between the built area of the city and railway lines in the 1st development period: pre-1867 (1838-1867), 2nd development period: mid Austria-Hungary around 1900 and 3rd development period: late Austria-Hungary period till 1918. Tabl. I. Odnos izmeðu izgraðene površine grada i željeznièkih linija u prvom razdoblju razvitka: prije 1867. (1838.-1867.); drugo razdoblje razvitka: sredina Austro-Ugarskog perioda oko 1900.; treće razdoblje razvitka: kasno razdoblje Austro-Ugarske do 1918.
1st DEVELOPMENT PERIOD2nd DEVELOPMENT PERIOD3rd DEVELOPMENT PERIOD
1 University of Pécs
Faculty of Engineering and IT
Marcel Breuer Doctoral School HU - 7624 Pécs, Boszorkány Street 2
2 University of Zagreb
Faculty of Architecture
HR - 10000 Zagreb, Kaèiæeva 26 lovra.eva@gmail.com mos@arhitekt.hr bbojanic@arhitekt.hr
Preliminary Communication
UDC 711.7(436/439)”1867/1918”
Technical Sciences / Architecture and Urban Planning
2.01.02. - Urban and Physical Planning
Article Received / Accepted: 18. 7. 2016. / 8. 12. 2016.
1 Sveuèilište u Peèuhu Fakultet tehnièkih znanosti i informatièke tehnologije
Doktorska škola Marcel Breuer HU - 7624 Pécs, Boszorkány 2
2 Sveuèilište u Zagrebu Arhitektonski fakultet
HR - 10000 Zagreb, Kaèiæeva 26 lovra.eva@gmail.com mos@arhitekt.hr bbojanic@arhitekt.hr
Prethodno priopæenje UDK 711.7(436/439)”1867/1918” Tehnièke znanosti / Arhitektura i urbanizam
2.01.02. - Urbanizam i prostorno planiranje Èlanak primljen / prihvaæen: 18. 7. 2016. / 8. 12. 2016.
Uloga željeznice u oblikovanju urbanoga tkiva u gradovima Austro-Ugarske Monarhije (1867.-1918.)
railway urban structure
urban transformations
urban typology
This paper explores the role of the railway and railway stations in the development and structural changes of the towns in the former Austro-Hungarian Monarchy with the aim to create an adequate framework of urban typology. This part of urban typology can serve as a method for identifying different types of Austro-Hungarian towns and is defined by the relationship between the identified urban fabric and the railway.
željeznica urbana struktura urbane preobrazbe urbana tipologija
Rad se bavi istraživanjem uloge željeznice i željeznièkih stanica u razvoju i strukturalnim promjenama gradova bivše Austro-Ugarske Monarhije sa ciljem oblikovanja prikladnog okvira urbane tipologije. Taj dio urbane tipologije može poslužiti kao metoda za odreðivanje razlièitosti austro-ugarskih gradova, a definirana je meðuodnosom identificiranoga urbanog tkiva i željeznice.
Urbanstructure of the 19th century cities was significantly transformed and developed with the establishment of the railway system in all scales in terms of the built environment.1 In his work The Architecture of the City Aldo Rossi elucidates urban artefacts as primary elements since their presence has cooperated in the morphological and cultural evolution of the urban environment. According to Rossi, any element capable of accelerating the process of urbanization is a primary element2: railway stations in the 19th century could act as primary elements since they accelerated the process of urban tissue transformation. Along with railway lines, they were able to structure the city. On the urban tissue level, railway stations were major evidences of railways and industrialization, which often acted as symbols of modernization. Their position and the relations between the surrounding urban tissue types and the railway and railway stations, as well as their influence on the urban structure are considerable in urban typology of Austro-Hungarian cities. The study focuses on four Central-European cities with a mutual historical background as former Austro-Hungarian cities and on the urban tissue transformation caused by the railway in this period. The constitutional merger of two states, the Austrian Empire and the Kingdom of Hungary, followed by the Compromise (1867), created a unique state structure and development policy. Urban development of the dualist state
took on a new direction, partly because of the state-regulated city development (in case of the capitals, Vienna and Budapest), and partly because of the emerging economic development in the Transleithanian territories3 since economic alignment by that time had a strong impact on the urbanization processes.
The four cities - Vienna, Prague, Budapest and Zagreb - have been chosen to represent the Trans- and Cisleithanian territory of the unified, yet diverse area of the Dual Monarchy, since their role in the dual monarchy was socially and politically significant. Vienna, as the capital of the Austrian Empire, and Budapest (unified in 1872/73), as the capital of the Hungarian Kingdom, played the main role in the progressive, state-regulated urban development, but the leading, yet provincial cities of the Bohemian Crown Lands (Prague4) and the Kingdom of Croatia-Slavonia (Zagreb5) also witnessed intensive development. The research focuses on the cities beyond the Leitha River, and in a wider context compared to the towns of the former Austrian Empire, to show the urban manifestation of the combined power of Austria-Hungary. The progressive urban development of the second part of the 19th century was the manifestation and the consequence of the industrialization and the new socio-economic and political status. Although Vienna was the first representative of a modernizing metropolis, it was a peripheral one in the 19th century, representing a paradigm of the Central European city, sharing common cultural and socio-historical (later political) background as a driving force of urban evolution. The construction
1 Schivelbusch, 2004
2 Rossi, 1982: 12
3 Transleithania was an unofficial term for the Lands of the Crown of Saint Stephen: referred to the Austro-Hungarian Empire beyond the Leitha (Lajta) river. Cisleithania refers to the Habsburg lands of the Dual Monarchy. After the Austro-Hungarian Compromise (1867), Transleithania consisted of the Kingdom of Hungary (including the former Principality of Transylvania, Voivodeship of Serbia and Banat of Temeschwar), the self-governed Kingdom of Croatia-Slavonia (1868), and the free port of Fiume (Rijeka, Croatia).
4 Prague was chosen because it played a leading role in the Monarchy, since Francis Ferdinand d’Este was in favour of the Triple Monarchy, expanding Austro-Hungarian dualism into trialism.
5 Zagreb was chosen since the idea of the trialist monarchy (Austro-Hungarian-Croatian Monarchy) was proposed as well as in the case of the Czech Crown Lands.
6 Demographic expansion: Vienna (1850: 551,000; 1910: 2,031,000), Prague (1850: 118,400; 1910: 640,000), Budapest (1850: 180,000; 1910: 880,000), Zagreb (1850: 20,000; 1910: 69,000). [Gunzburger Makaš, Damljanoviæ, 2010: 27]
7 The industrial revolution in the Kingdom of Hungary occurred with delay, the country could join only the second wave of the industrial revolution (1871-1914), however it partly worked off its disadvantage until the First World War.
8 Vadas, 2005: 23-34
9 Gerevich, 1978: 306
10 Csendes, 2005: 37-45
of first railway lines (Vienna in 1838, Prague in 1845, Budapest in 1846 and Zagreb much later, in 1862) and the establishment of first railway stations took place in mid-19th century in the majority of (Central) European cities. Due to the demographic growth6 which was stimulated by the industrial revolution7, cities faced the need of spatial expansion and urban regulations.
As old city walls were demolished in Vienna (1857), an international urban planning tender was issued and the winning plans modified and accepted in 1859: the idea was based on two ring roads, the inner ring (Ring and Franz-Josef-Kai) which followed the line of former city walls and ramparts, and the outer ring (Lastenstraße) which enclosed the area around the former glacis from the outside. Areas suitable for further expansion lay at the edge of the city. In 1861, the Emperor approved the establishment of the Gürtel Straße, as the outer ring following the line of the Linienwall (demolished in 1894).8
On the Pest side of the later unified Budapest, an inner ring road (Kiskörút) was formed parallel to city walls, while the main radial roads led to former city gates. The lack of fortification around Budapest made urban regulation more expensive and less effective, given that in many cities (including Vienna) eradication of the fortification and integration of the glacis created huge open spaces available for urban development. Due to expensive land expropriations, the urban structure of Budapest, with some exceptions, is characterized by a small number of large ur-
11 Blau, Rupnik, 2007: 58
12 Kohout, Vanèura, 1986
13 The current research was partly carried out within the framework of the Central European Exchange Program for University Studies (mentor: prof.dr.sc. Bojana Bojaniæ Obad Šæitaroci) at the University of Zagreb Faculty of Architecture. The research is a part of the Heritage Urbanism [HERU] - Urban and Spatial Models for Revival and Enhancement of Cultural Heritage [HERU-2032] project, financed by the Croatian Science Foundation, carried out (20142018) at the Faculty of Architecture, University of Zagreb, project leader: prof.dr.sc. Mladen Obad Šæitaroci. The methodological background was created by taking into consideration the HERU method and the integrated morphological method that is a part of an on-going doctoral dissertation research of Éva Lovra, as well as the ”urban typology and urban tissue typology” related sections are based on the upcoming Ph.D. work: Urban Tissue and Urban Typology of the Dualism (1867-1918). The current research is based on the previous studies, but is an elaborated and developed version of the previous researches that has taken a new direction and new topic.
14 The Heritage Urbanism method that rethinks the revitalization and enhancement of heritage in the spatial, urban and landscape context, comprises four steps: 1. determining the cultural identity factors, features of heritage impact; 2. determining the valorization criteria for the existing heritage and new interventions in heritage; 3. recognizing the historical/existing model, determining new models for revitalization and enhancement; 4. creating sustainable scenarios. The method implies consideration of individual themes from various points of view.
ban spaces and parks compared to Vienna. The adoption of the general regulatory plan was preceded by an international competition in 1871.9 Lajos Lechner, who was awarded with the first prize, elaborated the plan that would connect ring roads on the Buda side with the ring road in Pest (Nagykörút 1872-1897/1906).10
In 1880 Zagreb was hit by an earthquake which caused great damage and contributed to the town’s modernisation, since most of the built environment was demolished. In 1887 the first Urban Development Master Plan was made which shaped the Green Horseshoe (Zelena potkova or the Zagreb Ring11), a framework of park squares around the centre of the Lower Town, established on an unbuilt land (fields and gardens). Milan Lenuci was a city planner and engineer credited with the idea of constructing a U-shaped green belt around the city centre.
Compared to other European cities, the central area of Prague remained largely untouched by the late 19th century, apart from the redevelopment of city walls (medieval fortifications were demolished in 1874 to make space for the growing city) and parts of Josefov, a quarter that was demolished between 1893 and 1913 as part of an initiative to model Haussmann’s Paris.12 Medieval streets and houses of Josefov, the Jewish quarter, were replaced with modern roads and apartment buildings.
In European cities in general it is possible to distinguish urban characteristics, while in historical towns of the former Austria-Hungary, especially in cities of the former Hungarian Kingdom, there are numerous overlaps of different historical structures combined with strong local character.
The aim13 is to identify the factors of influence on the urban fabric caused by the railroad system, and to determine the character and directions in which urban tissue evolved as a result of the construction of railway lines and stations within the framework of urban typology. Further on, research results and methodology could be applied as the theoretical background and as part of practical methods in urban revitalization projects (restoration and revitalization of historic parts of the city), since the research deals with urban structure transformation and urban relations related to railway lines and stations.
TEORIJSKI I METODOLOŠKI OKVIR
The research methodology is based on two different practices, combining some aspects of the Heritage Urbanism [HERU] method14
Table II Railway stations according to time division Tabl. II. Željeznièke stanice prema vremenskoj podjeli
Vienna
A. 1838: k. und k. Nordbahnhof (Imperial and Royal North railway station); rebuilding period: 1858/1865 (by Theodor Hoffmann); 1865: Praterstern
B. 1841/1846: Gloggnitzer Bahnhof (South railway), later in 1869/73 it was rebuilt to Wien Süd-Bahnhof / Vienna South Station (designed by Wilhelm Gustav von Flattich) and the Raaber Bahnhof (East railway), in 1867/1870 was replaced by Centralbahnhof (Central station designed by A. Schumann); 1910: Staatsbahnhof (State station); 1914: Ostbahnhof (Eastern station). The original Gloggnizer and Raaber were built by Mathias Ritter von Schönerer.
C. 1857/59: Wien Westbahnhof (originally called the k.k. privilegierte Kaiserin-Elisabeth-Bahn), designed by Moritz Löhr; 1910/12: enlargement
D. (1848?) 1859: Hauptzollamt Bahnhof; later called Mitte; 1899/1901: it was rebuilt
E. 1870/73: Nordwest Bahnhof
F. 1870/72: Wien Kaiser Franz-Josefs Bahnhof (1872 new building)
G. 1880/83: Bahnhof Aspang
Prague
A. 1845: Prague Masaryk railway station (then Praha nádraží)
B. 1850: Praha-Bubeneè railway station (closed in 2014)
C. 1862: Praha-Smíchov railway station; 1872/73: new lines
D. 1863: Praha-Veleslavín railway station (minor)
E. 1868 (1866-1875): Nádraží Praha-Bubny
F. 1871: Praha-Vršovice railway station (minor)
G 1871: Praha hl.n (Main) railway station (originally Franz Josef station)
H. 1872: Nádraží Praha-Satalice (minor)
I. 1872: Praha-Vysoèany railway station (Vysoèany is part of Prague from 1922)
J. 1877: Praha-Libeň railway station (the railway passed thought the village, but the station was opened in 1877 - minor) Praha-Èakovice - minor station
Budapest
A. 1846: Indóház (final terminus of the Pest-Vác railway line); *1877: rebuilt - Nyugati (West) railway station
B. 1861: Budai station, later Déli (South) railway station
C. 1861: Kelenföld railway station
D. 1867-1885: Józsefvárosi (Losonczi) railway station (from 1885 lost its reputation and function) *1877: Nyugati (West) railway station (by Eiffel Office)
E. 1877/78: Budapest Ferencváros railway station
F. 1883/84: Keleti (East) railway station (designed by: Gyula Rochlitz) Kőbánya alsó and Kőbánya felső are minor stations.
Zagreb
A. 1862: Južni (South) railway station, later Zapadni (West) railway station
B. 1892: Glavni (Main) railway station by Pfaff Ferenc
and some of the integrated urban morphological method (created by Éva Lovra), to provide an adequate research framework. According to the HERU method, to identify the factors of identity (in our case the direction of territorial development caused by the railway system), distinctive characteristics of the subject of study have to be determined by establishing a ”catalogue” in which characteristics and peculiarities are identified via different points of view (in our case spatial and urban point of view are taken into account). The criteria for the evaluation of the existing urban heritage have to be determined on the basis of selected examples processed in a research catalogue (Table I and II) based on the studied archival maps of the 1st (pre-1867), the 2nd (mid Austria-Hungary period around 1900) and the 3rd period (late Austria-Hungary period till 1918).15
The integrated urban morphological methodology is based on the practice of Italian and English urban morphology schools: in his work, morphological practice and studies Muratori focused on the typology via four scales (building-district-city-territory) due to his understanding of the directions shaping the building fabrics, urban organism and territories.16 Caniggia further developed Muratori’s theories with a focus on typo-morphology and an understanding of the built form by examining the historical process of its formation. In the case of cities in the former Austria-Hungary, if we adopt the Caniggian approach, historical processes played major role in the urban morphological development. Besides the Caniggian urban typology/ morphology, the Conzenian approach17 is applicable with limitation to the analysis and typology of the dualist cities, since the goal of the Conzen’s town-plan analysis18 is to trace the character of towns via their elements and development through time. The urban tissue [Caniggia, Maffei] or plan-unit [Conzen] is a diverse combination of streets, plots, and block-plans. Furthermore, Conzen’s morphological approach is based on morphological periods19, as they are urban manifestations of diverse social and cultural history. In order to establish the urban tissue typology of the former Austro-Hungarian towns within the framework of the English and the Italian morphological school, and later to determine the urban typology, it is important to create an integrated and developed research practice.20
The integrated and developed morphological research practice consists of several aspects/ elements (plot; streets and street systems; and their more complex form: urban tissue; fringe belt; morphological region/townscape21) due to the creation of the urban tissue
typology and their more complex form, the city typology.
According to Éva Lovra, urban typology (town types) in the dual monarchy period (Austria-Hungary: 1867-1918) can be outlined via the formation of a matrix of characteristics and driving forces, via definition, description and combination of urban tissue types defined by the different features and combinations of urban forms, taking into account dominant urban tissue types. Railway systems, parks, green spaces and other urban formations and their location within the city, as well as the relations to the various types of urban fabric are significant in terms of determining and defining the urban types/urban typology. The establishment of urban typology has to take into account the position of the town centre according to different urban tissues. The combination of urban tissue types, relations22 and dominance of certain urban tissues determinates the urban tissue type. The relationships according to urban tissues and the surrounding: 1. Urban tissue type and the centre; 2. Urban tissue type and the green areas; 3. Urban tissue type and the main roads/railway; 4. Urban tissue type and the river/lake.
This research focuses on the ”urban tissue type and the railway” and demonstrates the role of the railway in the direction of urban development and the importance in urban typology (determination of the urban types of the cities in the studied period) via the combination of the HERU methodology and the integrated approach of urban morphology and urban relations.
ÈIMBENICI IDENTITETA URBANOG TKIVA DUŽ ŽELJEZNIÈKIH TRASA
Since our research focuses on the post-industrial urban tissue and urban types, it has to be highlighted that the regulation of the growing (industrial) city was one of the main concerns of the 19th century engineers in general. Architects of the time, among others Robert Owen, Tony Garnier and Ebenezer Howard, studied the issue and the potential of the growing city from different directions, while in the case of the modernizing cities in the former Austria-Hungary, the works of Camillo Sitte (The Art
15 1st [CS No 1, 6, 7, 12, 17], 2nd [CS No 2, 3, 8, 9, 13, 14, 18] and 3rd development period [CS No 4, 5, 10, 11, 15, 16, 19, 20].
16 Caniggia, Maffei, 2001 (1979)
17 In his study, he deals with general aspects of the urban morphological analysis, among which he differentiates the town plan, land utilization pattern and building fabric within the townscape. The more important subdivision is related with the town plan that is in the case of the dualist cities is the most important source of the typology.
of Building Cities, 1889) and his critic Otto Wagner (The Large City, 1911) are the most relevant, since urban tissues of the Austria-Hungarian cities are diverse.
For the current study, literature review and analysis of maps were chosen to describe the historical process of the development of the city form and its spatial consequences. The literature provided the methodological base [Conzen, Caniggia] and the historical studies are important for establishing the framework of urban typology, which was not studied in these circumstances before.
URBANI KONTEKST PRIJE
I NEPOSREDNO POSLIJE IZGRADNJE
ŽELJEZNICE I ŽELJEZNIÈKIH STANICA
As shown in Table I, the selection of location and the construction of railway lines were limited not only by the technical level and geo- and hydrographical features, but also because the price of land in the wider city territory city was foregrounded since at the beginning of the industrialization most of the railroads and stations were built by private companies.24 According to available studies, first railway stations were built in the four cities, but they were mostly terminal stations placed outside of the built area, often on the outskirts of the city. The Kaiser Franz-Josefs Bahnhof (Fig. 1) was the only station that penetrated into Vienna’s inner districts (Fig. 2), and since mid-19th century Prague (Fig. 3) was built up within baroque city walls, the first railway station and railway lines (1845-Masaryk, marked with A in Table I, II; Fig. 4) were positioned only partly within city walls (passenger part / the station itself), with the
18 Conzen, 1960 (1969)
19 Morphological regions or townscape units are areas of homogeneous urban form (building and plan type).
20 The integrated methodology is the methodological base and theorem of the upcoming Ph.D. dissertation of Éva Lovra.
21 Changes in the road structure influence the division of plot shapes. Numbers of plots form plot series (urban blocks). The blocks make up the city’s urban tissue and can thus indirectly define the urban tissue metamorphosis via street network changes. Determination of urban tissues requires identification of roads, followed by buildings - plots - plot series. Based on the street network changes, the direction and the character of the city’s development can be observed.
22 Relations: mutual relationships, relationship to the park, river, centre, city walls, castle, railway and periphery etc.
23 The urban context study is based on Table I [Heritage Urbanism method] and integrated analyses of maps of the 1st [CS No 1, 6, 7, 12, 17], 2nd [CS No 2, 3, 8, 9, 13, 14, 18] period.
24 In Budapest the Hungarian National Railway [Magyar Állami Vasút - MÁV] was founded just in 1868 (1869).
1. Beè, 1858.
Fig. 2 F - Franz Josefs Bahnhof (1872) in Vienna. Urban transformation from 1858 till 1888. Comparison of maps from 1858 and 1888 shows minor transformations in the built environment, since the station was built in an open space.
Sl. 2. F - Kolodvor Franza Josefa (1872.) u Beèu. Urbana transformacija izmeðu 1858. i 1888. Usporedba zemljovida iz 1858. i 1888. pokazuje manje transformacije u izgraðenom okolišu buduæi da je stanica izgraðena na slobodnom prostoru.
tracks and the facilities outside the baroque fortress in the Karlín neighbourhood. The location of the station within the walls was not randomly chosen: the site was previously used as a garden (the inner city was spatially dense without open free spaces). The location can be seen as the contrast to Vienna, in which stations were located outside city walls. In the case of Zagreb (Fig. 7) and Budapest, city walls as urban development limitating factors were absent (the defence line in Budapest did not withstand Ottoman conquests and has not been reconstructed since, and even if there are traces of the walls, these do not create physical barriers). The first railway line (1846, marked with A) was built in the northern part of the Pest side, followed by the main road leading to Vác from the terminal constructed at the border of the built-in area of the city. In the case of Zagreb, railway lines did not penetrate the built-up area of the city: they horizontally followed roads, but were placed far from the existing body of the city, in the fields. Urban development lines are clearly visible, following the horizontality, the railways and the existing roads. Actually, the Austro-Hungarian urban fabric (mostly the Lower Town area) was located between
the railway and the existing medieval settlements (Gradec and Kaptol). In contrast with the linear distribution of railway lines in Zagreb, it is mostly the radial distribution with connecting lines25 that can be seen as the direction of development in other cities.
The urban tissue around railway stations was diverse, yet significant and peculiar to each city, according to the analysis of relevant26 historical maps using the integrated method:
Vienna: stations were located mostly outside city walls, far from built-up areas, the rare examples inside outer walls were placed in open spaces surrounded by an irregular
25 The railway node was finished in 1882 in the city of Prague, also the main station and the Smíchov terminal were connected to the network, the Masaryk Station (formerly Prague Station) remained unconnected [Kohout, Vanèura, 1986: 97]. In the not yet unified Budapest, the first plan for connecting the railway was made in 1871. There were two versions of the plan, but both planned to go across unbuilt fields and meadows (less expensive fields). Only in 1877 was the connecting line finished, resulting in the construction of the Keleti Railway Station [Seefehlner, 1877: 161-173, 224-240]. In Vienna the lack of connection of railway lines and stations enabled the creation of an appropriate network system. This gap was filled later on with the Stadtbahn (primary idea of Otto Wagner) in the inner/suburban areas and the Vienna connecting rail (1859) and Donauufer-Donauländebahn.
street network and geometrically irregular blocks (Franz Josefs, Hauptzollamt).
Prague: the hybrid location of the Masaryk (formerly Prague) Station shows how a densely built urban structure with medieval roots was dealing with the requirement of new technological needs. The station was surrounded with mostly medieval structure, an irregular street network and blocks. The main railway station is located at the edge of former city walls, facing a large green area (park), but the facilities and the tracks are running on free (unbuilt) areas. Smíchov is a great example of a railway station located in an industrial area that remained of the same type for more than a century (it has a strong industrial character until the present day, even if it is in transition).
Budapest: the main stations were located outside the built-up area, making it possible in the period of progressive urbanization of the Austro-Hungarian era to undergo intensive changes.
Zagreb: stations were built on open spaces surrounded by gardens, thus providing an opportunity for the urbanization of Austria-Hungary. The first station (marked A) was situated in an open field, later on military facilities were built in the neighbourhood of the station and the railway lines.
THE CHARACTERISTICS OF THE URBAN PATTERN27 AFTER THE CONSTRUCTION OF RAILWAY LINES AND STATIONS
OBILJEŽJA URBANOG
TKIVA
NAKON IZGRADNJE ŽELJEZNICE
I ŽELJEZNIÈKIH STANICA
1. Characteristics of urban fabric along the railways: as a result of the construction of railway lines, changes in the construction dynamics (urban pattern) can be examined around railway stations and lines. When tracks were laid parallel to the direction of spatial urban development, efficient spatial communication of the split areas on each side of the tracks was made impossible. Track represented spatial and social divisions. Par-
26 1st period before Austria-Hungary (1838-1867).
27 According to the results of the integrated urban morphology method.
28 It encouraged the railways owner before the MÁV to propose a plan in 1872 to build under- and overpasses to connect city parts divided by railway lines [Vadas, 2005: 148].
29 The case of Vienna and Prague, but stations and tracks were constructed in unbuilt areas without demolishing the original urban tissue.
30 Changes: demolition of the existing urban structure.
31 Based on the studied archival maps of the 2nd [mid Austria-Hungary period, CS No 2, 3, 8, 9, 13, 14, 18] and 3rd period [late Austria-Hungary period till 1918, CS No 4, 5, 10, 11, 15, 16, 19, 20].
allel lines can be found in Zagreb. Radial track division, later on with the connecting circles, moderated the effect, but in the case of Budapest the moderate effect was significant.28 The loose urban structure dominated by single-family houses or rural environment, as well as the previously dominant undeveloped fields (cultivated or uncultivated land) were replaced by industrial sites and accompanying infrastructural buildings which can be considered as the consequence and the character of the industrialism period (Prague, Zagreb). In the vicinity of railway lines new settlements were built to meet housing needs of workers (typically regular, geometric structure/vertically and horizontally intersecting streets in Budapest, after the research period in Vienna).
Railway lines penetrated the existing urban tissue of the city only exceptionally29; usually they passed beside the built environment (the existing structure). According to this feature, the area along the railway lines in many cases did not undergo significant changes30 (Vienna, Prague), especially if lines passed through an undeveloped territory (Budapest, Prague, Vienna).
Along the more centrally located railway lines the construction followed the dynamics of the incorporated central area, therefore in these areas multiple-story rental palaces are frequent, the building layouts, building types are more similar along the tracks than further away, in the inner city areas closer to the centre (Budapest).31
In the case of Budapest, the first third of the dualist era was the most important section in the railway construction, even though the economic recession (started in 1873) slowed down the development of the railway system as well as urban development. The urban development plan (1871) was followed by less intensive changes: only indispensable demolition and path widening were taken into account (Nagykörút, Andrássy/Radial Road). The simple tissue (street network) of the undeveloped area was designed according to the radial-ring system practice with mostly
monotonous grid street networks, where only fractures of traversing streets brought some variety. The period of the new Nyugati railway station construction (1877, Eiffel Office) and the first period (started in 1872) of the Nagykörút (outer ring road) construction overlapped, and one of the most significant buildings of the ring road became the Nyugati station (Fig. 6). According to the stations, a diverse urban development scenario can be seen after the construction: extreme urban development (privileged area: Main Station / Zagreb/ and suburban: Southern Station / Zagreb/); modest/progressive urban transformation (Budapest and Prague /Smíchov/); in the case of Vienna and Prague (Main Station and Masaryk) just minor urban changes can be witnessed.
In Budapest (Fig. 5) and Zagreb the 2nd development period saw the most intensive urbanisation (discussed in the urban typology context), while the 3rd period can be seen as a sequel of previous works. Although the main urban transformation in Prague took place after the First World War and in Vienna in the 1st and the beginning of the 2nd period, these examples act as counterpoints in the com-
32 The railway line could act like a fringe belt that is taken separately in the analysis, although the railway station itself is part of the townscape and city structure, but taken as a counterbalance point in urban typology.
33 The significant factors of urban typology identification are chosen according to previous research by Éva Lovra, regarding the most important components of urban environment in the research period.
parison and emphasize the importance of the railway in further development.
KONTEKST URBANE TIPOLOGIJE
The aim of the study was not to create a historical/spatial comparison of the four cities but to use the comparison to explain and prove the importance of railways and railway stations in the process of urban typology. The comparison of maps from the three periods shows the direction of urban evolution and the dynamics and location of railway development.32 In the 2nd development period the majority of railway stations were built in the wider territory of each city, giving the further direction of the expansion.
The analysis of urban typology is based on the integrated urban morphology method. Significant factors of urban typology identification33: 1. placement of railway lines, railway stations; 2. their relations with the surrounding urban tissue and the historic (central) core; 3. other urban type defining factors (green areas and natural water surfaces).
The most relevant stations for urban typology are chosen according to Table I, as it can be considered as the outcome of the Heritage Urbanism methodology. Table I is graphically guiding, but without considering the focused classification of stations and identification of the urban tissue from the Austro-Hungarian period, no relevant surroundings can be chosen. In our case the most relevant stations are located in Budapest (A, F) and Zagreb (A, B), and to give a wider context in Vienna34,
34 The Gründerzeit (Founder’s period) between 1857 and 1914 is a more complex and intensive period [Parsons, 2008], even though the period partly overlaps with the urbanization of the Austro-Hungarian era, it cannot be compared, since it differs from it. According to that, the relevance of the Viennese structures are important, but it can be seen in the affirmation of the importance of the railway in urban typology analyses.
35 CS No 21
since the most intensive urban tissue transformation can be seen in Budapest and Zagreb (Fig. 6 and 8) according to the comparison of the four cities, whereas urban tissue transformation of Vienna is less intensive, yet visible (Fig. 2).
Street network structural changes were prompted by the evolving transportation in the industrial period and the narrow streets that made communication within cities impossible. A special type of roads was constructed towards railway stations to connect stations (mostly placed on the outskirts) directly with the city centre. This type of streets can be found in Budapest (Keleti), but it was never established in Vienna or Prague. Keleti faces a large square and a radial road, structurally similar to the location of the Main Station in Zagreb (Fig. 8) where the station faces a large square and a green area/park, but the function is similar (next to the park, that is part of the Green Horseshoe, streets are wide enough for transport).
Urban tissue patterns around relevant stations:
1st type in the neighbourhood of the selected railway stations in Budapest and the Main Station in Zagreb show some similarities: the pattern is dense and shows spatial organization by an unbroken row of rental palaces, mainly rectangular and less often polygonal plot series with some corner sub-series, generally more regular with fine grain.
2nd type is based on the first, but looser with large green areas that broke the dynamics of the unbroken row of rental palaces. Multiple isolated buildings with similar layouts show the direction of the development of the plot series (Nyugati).
3rd type is shown in the Southern Railway Station in Zagreb, the placement is less favourable, the location during the research period was more suburban, with such special characteristics as the proximity of military facilities (Rudolf Barracks 1888/1889). The surrounding of the station is characterized by
large open areas and ”randomly” placed (facility/industrial) buildings. According to the 1910/13 (1915) cadastral map35 the urban tissue is loose with industrial characteristics, the station faces an open area, but the military buildings in the neighbourhood changed the pattern (not the urban distribution, but the land use is unique). In urban typology land use is less important, but since this urban tissue cannot be considered as homogeneous by the use, just by the pattern. The predominantly whole block plots and multiple isolated buildings with similar layouts should be considered as an important factor that has impact on the urban pattern of neighbourhood areas: creating an alien-like tissue surrounded by an unbroken row of buildings defined tissues.
Square as a pattern is present in all of the mentioned stations, but its distribution is widely different. Nyugati faces an outer ring road, with a square on the side of the station, but urban pattern analyses do not have a tissue changing role (open space, unbuilt space), they are not part of the simple tissue.
Urban tissues are diverse around the station, since the surrounding was in rapid development, the nearly permanent state is considered: large unbuilt areas and densely built urban tissue (closed, rectangular construction pattern with inner yards and a nearly geometric plot division, plot series repeating themselves and the building layouts are similar, showing homogeneous construction dynamics). The role of the tracks and the station in the urban typology is multifold: it should be considered not just in the context of the surrounding tissues, but also at the simple tissue determination as well. The already mentioned situation of Keleti and the Main Station has to be discussed, since these two stations act as gates to their respective cities, although rental palaces are less notable around Keleti than around the Main Station in Zagreb. Tissue distribution is similar, but with different building layouts and there are some differences in the simple tissue. Both of them act as gates and follow lines towards the city centre. In Zagreb the green area (series of squares) with the station has a double
effect in urban typology, since these should be taken as a single ensemble, not as unique elements.
Zagreb has an important role in urban typology, with its inner urban tissue and ”counterpoints” (railway, parks, Sava River) relations and the fact that the entire new urban territory was established during the Austro-Hungarian period with a strict, grid-like simple tissue that could act as one of urban basic types of urban typology in Austria-Hungary.
In the former Austria-Hungary regional transport was part of the deliberate development policy, but influence over urban territories was site-specific with some similarities. The railway and the increasing intensity of urban development in the second half of the 19th century changed the scale and urban tissue of urban areas. Intensive modernization took place during the industrial period and one of the accompanying events was the realignment and modernization of transport, routes, street networks. The railway brought new construction dynamics (new simple tissue and urban pattern) to the surrounding areas. New urban forms, such as the widened radial street, square, park or other green areas in front of the railway station, and new building layouts resulted, and urban tissue typology was changed corresponding to the period when the station was built. In the studied cities, as some mutual characteristics can be
seen, the first railway lines were placed in unbuilt areas, outside city walls (Prague, Vienna), just at the border of the built area (Budapest) and far from the built environment (Zagreb). The Masaryk (formerly Prague) Station was placed partly beyond the city walls and only the Franz Joseph Station (Vienna) penetrated the built environment, these two terminals being the only exceptions. Modern urban infrastructure exerted complex effects in settlements. Train stations incorporated into the urban tissue indicated the establishment of new sub-centres presenting a different, more grid-like spatial plan. The increasing number of regional railway lines impacted the improvement of certain parts of the city: new sub-centres were created, outskirts and the centre were connected. The results of the analysed period not only gave answers to the question of urban transformation of modernizing towns, but also showed the direction of development in the past. The most intensive urban transformation can be witnessed in Budapest and Zagreb, since the direction of urban development was identified in the four cities, the urban typology context was closely studied and explained in the case of railway stations of these two cities. Different urban contexts of the stations made it possible to study and determine the importance of the position and the relations between the surrounding urban tissue types and railway lines and railway stations in urban typology of the Austro-Hungarian cities.
[Proofreading: Anita Harkai, BA; Final proofreading: Zdenka Ivkovèiæ, ”Interalia”]
1. Blau, E.; Rupnik, I. (2007), Project Zagreb: Transition as Condition, Strategy, Practice, Actar, Barcelona, New York
2. Caniggia, G.; Maffei, G.L. (2001), Architectural composition and building typology: interpreting basic building, Alinea Editrice, Firenze
3. Conzen, M.R.G. (1960), Alnwick, Northumberland: a study in town-plan analysis, Transactions and Papers (Institute of British Geographers), 27, George Philip, London
4. Csendes, P. (2005), Városfejlődés és várostervezés Bécsben a 19. században, in: Műszaki haladás és városfejlődés a 19. században - Várostörténeti tanulmányok 7. [eds. Csendes, P.; Sípos, A.], Bécsi Városi és Tartományi LevéltárBudapest Főváros Levéltára: 37-45, Budapest-Vienna
5. Gerevich, L. ed. (1978), Budapest története IV., Akadémiai Kiadó, Budapest
6. Graèanin, H. et al. (2012), Povijest grada Zagreba 1, Novi Liber, Zagreb
7. Gunzburger Makaš, E.; Damljanoviæ Conley, T. eds. (2010), Capital cities in the Aftermath of Empires: Planning in Central and Southeastern Europe, Routledge, London-New York
8. Kohout, J.; Vanèura, J. (1986), Praha 19. a 20. století, technické proměny, SNTL, Prague
9. Magyar Mérnök- és Építészegylet (1928), Technikai fejlődésünk története 1867-1927, MMÉ, Budapest
10. Mezei, I. ed. (1993), Vasúthistória évkönyv, KÖZDOK, Budapest
11. Parsons, N. (2008), Vienna: A Cultural History, Oxford University Press, New York
12. Rossi, A. (1982), The Architecture of the City, MIT Press, Cambridge, London
13. Schivelbusch, W. (2004), The Railway Journey: The Industrialization of Time and Space in the Nineteenth Century, University of California Press, Oakland
14. Seefehlner, Gy. (1877), A budapesti összekötő vasút tervezése és építése, in: A Magyar Mérnök- és Építész-Egylet Közlönye, Budapest
15. Škalamera, Ž. et al. (1994), Zagreb na geodetsko-katastarskim zemljovidima i u zemljišnim knjigama, Gradski zavod za katastar i geodetske poslove, Zagreb
16. Vadas, F. (2005), Városrendezés Budapesten a 19. században, in: Műszaki haladás és városfejlődés a 19. században - Várostörténeti tanulmányok 7. [eds. Csendes, P.; Sípos, A.], Bécsi Városi és Tartományi Levéltár-Budapest Főváros Levéltára: 23-34, Budapest-Vienna
17. Wolfgang, K. (2011), Die Wiener Bahnhöfe: Geschichte, Gegenwart und Zukunft, GeraMond, Munich
Archival sources
Arhivski izvori
1. Budapest City Archives, 3-5 Teve Street, Budapest /maps.hungaricana.hu [BFL]
2. National Archives of Hungary, 2-4 Bécsi kapu Square, Budapest /maps.hungaricana.hu [MOL]
3. Muzej Grada Zagreba, 20 Opatièka Street, Zagreb [MGZ]
Cartographic Sources [CS]
Kartografski izvori
1. Budapest - 1854: Plan von Ofen und Pest. Neuester Plan von Ofen und Pest in 8 Farben. Published by Emich Gusztáv; BFL XV.16.d. 241/18; OSZK TM 578; OSZK TM 901; http:// maps.hungaricana.hu/hu/2469/?query=FEJZ% 3D%28%22Pest-Buda-Óbuda%22%29
2. Budapest - 1872: Pest belterületének városrendezési térképe. Made by Halácsy Sándor; BFL XV.16.b.221/25 (1-8); http://maps.hungaricana.hu/hu/3238/?query=SZO%3D%28Pest% 20belterületének%20városrendezési%20térképe%29
3. Budapest - 1972/1920: Pest kataszteri térképsorozata az 1872-1920 közötti változások utólagos jelölésével. Made by Halácsy Sándor; BFL XV.16.b.221/18 (1-264); http://maps.hungaricana.hu/hu/3208/?query=FEJZ%3D(%22Pest%22)
4. Budapest - 1905: Meyers Konv. - Lexikon 6. Aufl. Bibliographisches Institut Leipzig; http://images. zeno.org/Meyers-1905/I/big/Wm03556a.jpg
5. Budapest - 1915: http://budapesttimes.hu/ wp-content/uploads/2014/01/BudapestMap_ 1910N.jpg
6. Prague - 1840/42: Cadastral plan of Prague; Source: State Administration of Land Surveying and Cadastre, ÚAZK - Ústřední archiv zeměměřictví a katastru; http://www.dveprahy.cz
7. Prague - 1858: From A Handbook for Travellers in Southern Germany, 8th Edition. London: John Murray. 1858; The University of Texas at Austin, Map Collection; http://www.lib.utexas.edu/ maps/historical/prague_1858.jpg
8. Prague - 1884: Alfred Hurtig: Plán Prahy s okolím (Map of Prague with the surrounding). Published by Alois Wildner, Praha; http://www.dveprahy.cz
9. Prague - 1885: Böhmen Stadtplan Prag 1885; Meyers Lexikon. F.A.Brockhaus. Anstalt, Leipzig; http://www.mapnall.com/et/map/Kaart-Praha_148850.html
10. Prague - 1910: Prague map - V. Neubert a Synové; Harvard Map Collection, Harvard College Library; http://hgl.harvard.edu:8080/HGL/hgl.js p?action=VColl&VCollName=G6514_P7_1910_V1
11. Prague - 1920/24: Výškopisného plánu Velké Prahy - Orientaèní plán hl. m. Prahy; http:// www.dveprahy.cz
12. Vienna - 1858: From A Handbook for Travellers in Southern Germany, 8th Edition. London: John Murray.1858; The University of Texas at Austin, Map Collection; http://www.lib.utexas.edu/ maps/historical/vienna_1858.jpg
13. Vienna - 1872: General plan of the area where the Vienna river flows into the Danube Canal, before 1872; Wagner: Werk - Museum Postsparkasse; http://www.ottowagner.com/thebuilding-s-history/
14. Vienna - about 1900: Übersichtsplan von Wien (own)
15. Vienna - 1910: Freytag, Berndt und Artaria. Vienna, Austria, ca. 1910; Harvard Map Collection, Harvard College Library; http://hgl.harvard.edu:8080/HGL/hgl.jsp?command=VColl& VCollName=G6494_V4_1910_F7
16. Vienna - before 1923: Harvard Map Collection, Harvard College Library, Inv. No 1770/24
17. Zagreb - 1864: Nacrt Zagreba D. Albrechta; MGZ KA,g I h 1-1. Detalj karte Zagreba D. Albrechta, 1864; Škalamera, 1994: 88-89
18. Zagreb - 1889: Regulatorna osnova; MGZ Inv. No 2945. Regulatorna osnova Zagreba, 1889; Škalamera, 1994: 92
19. Zagreb - 1903: Map of Zagreb Baedeker Tourist Guide; Škalamera, 1994: 100
20. Zagreb - 1911: Nacrt grada Zagreba (R. Mosinger); MGZ „Nacrta grada Zagreba” svjetlotiskarskog zavoda R. Mosingera, 1911.; Škalamera, 1994: 100
21. Zagreb - 1913: Nacrt Rudina Intravilana slobodnog i kr. glavnog grada Zagreba 1910-1913; BFL S 76 No 1874/1-100; http://maps.hungaricana.hu/hu/view/21963/?pg=0&bbox=-1215% 2C-7934%2C10664%2C528
22. Vienna - 1888: http://www.mistelbacher.at/ frame_famforsch.htm
Illustrations and Table Sources
Izvori ilustracija i tablica
Fig. 1 CS 4
Fig. 2 Drawing: Éva Lovra, layering based on CS 12 and 22
Fig. 3 CS 7
Fig. 4 Drawing: Éva Lovra, layering based on CS 6 and 8
Fig. 5 CS 4
Fig. 6 Drawing: Éva Lovra, layering based on CS 2 and 3
Fig. 7 CS 17
Fig. 8 Drawing: Éva Lovra, based on CS 21
Table I Drawing: Éva Lovra, The following maps were used from the CS: 1, 4, 5, 7 and 9-20.
Table II Data from Literature under numbers: 7-10 and 17.
Summary Sažetak
Uloga željeznice u oblikovanju urbanoga tkiva u gradovima Austro-Ugarske Monarhije (1867.-1918.)
Ustavno spajanje dviju država - Austrijskog Carstva i Kraljevine Maðarske, nakon èega slijedi Austro-ugarska nagodba (1867.) te Ugarsko-hrvatska nagodba (1868.), omoguæilo je jedinstvenu državnu strukturu i politiku razvoja. Urbani razvoj dvojne države krenuo je u novome smjeru, dijelom zbog urbanoga razvoja koji je bio reguliran od strane države (u sluèaju glavnih gradova, Beèa i Budimpešte), ali i zbog ekonomskog razvoja koji je imao snažan utjecaj na proces urbanizacije. Èetiri grada - Beè, Prag, Budimpešta i Zagreb - odabrani su gradovi za analizu i istraživanje prikazani u ovome èlanku. S motrišta urbanoga tkiva željeznièki kolodvori mogu se smatrati simbolom modernizacije druge polovice 19. stoljeæa. Položaj i odnos kolodvora i trasa željeznièke pruge prema okolnome urbanom tkivu, kao i njihov utjecaj na urbanu strukturu, uoèljivi su u austrougarskim gradovima, posebice s gledišta urbane tipologije. Istraživanje prikazano u ovome radu bavi se preobrazbom urbane strukture i urbanim odnosima zbog izgradnje željeznice i kolodvora. Cilj je istraživanja bio utvrditi èimbenike utjecaja na urbano tkivo uzrokovano uvoðenjem željeznièkog sustava te utvrditi karakter urbanoga tkiva nastalog kao rezultat izgradnje željeznièkih pruga i kolodvora, i to s motrišta urbane tipologije. Istraživanje se nastavlja, a u ovome radu iznose se prvi rezultati i zakljuèci. Rezultati i metodologija istraživanja mogu biti primjenjivi u projektima urbane revitalizacije (obnove i unaprjeðenja povijesnih dijelova grada).
Metodologija istraživanja temelji se na dvama pristupima - integriranoj urbanoj morfološkoj metodi i na polazištima znanstvenog projekta Urbanizam naslijeða [Heritage Urbanism - HERU] koji se provodi na Arhitektonskom fakultetu Sveuèilišta u Zagrebu. Integrirana urbana morfološka metoda temelji se na praksi talijanske [Caniggia, Muratori] i engleske [Conzen] urbane morfologijske škole, koju je za ovo istraživanje razvila Éva Lovra. Urbani tipološki oblici u razdoblju Austro-Ugarske Monarhije (1867.-1918.) mogu se prepoznati u matricama tlocrtnih oblika gradskoga tkiva nastalim
Biographies
Biografije
ÉVA LOVRA, MSc, is a Ph.D. candidate at the University of Pécs, a researcher at the Slovak Academy for Science, a visiting lecturer at the University of Roma Tre. Research area: socialist modernism of post-WWII Serbia, urban tissue and urban tissue typology in Austria-Hungary.
MLADEN OBAD ŠÆITAROCI, F.C.A., Ph.D., full professor at the Faculty of Architecture, University of Zagreb. He is head of the research project Heritage Urbanism and author of numerous scientific and professional works in urban and physical planning and landscape architecture. [www.scitaroci.hr]
BOJANA BOJANIC OBAD ŠÆITAROCI, Ph.D., architect, is an associate professor at the Faculty of Architecture in Zagreb. Research area: history of landscape architecture, relationship between contemporary landscape architecture and heritage. [www.scitaroci.hr]
zbog utjecaja željeznièke pruge i kolodvora kao novih graðevina i novih funkcija unesenih u grad tijekom druge polovice 19. stoljeæa. Istraživanje je usmjereno na tipološke oblike urbanoga tkiva i željeznièke pruge te pokazuje ulogu željeznice na smjer urbanoga razvoja i važnost željeznice za urbanu tipologiju. Znaèajni èimbenici u postupku prepoznavanja urbane tipologije jesu: 1. položaj željeznièkih pruga i željeznièkih kolodvora; 2. njihovi odnosi s okolnim gradskim tkivom i povijesnom jezgrom grada; 3. ostali èimbenici od važnosti za tipološku prepoznatljivost gradskoga tkiva (primjerice: perivoji, perivojni trgovi, parkovi, vodene površine i dr.).
Izgradnja željeznièke pruge, kao i potreba preobrazbe uliène mreže zbog razvoja industrije i nemoguænosti prometovanja u gradovima, pojaèala je dinamiku izgradnje grada uokolo pruge i kolodvora. U gradovima se grade ulice koje vode prema kolodvorima, koji su najèešæe na rubu povijesnoga središta, pa te ulice izravno povezuju središte grada sa željeznièkim kolodvorima. Istraživanje je pokazalo tri vrste/tipa urbanoga tkiva uokolo kolodvora:
1. Urbano tkivo visoke gustoæe s prostornom organizacijom neprekinutoga niza zgrada za iznajmljivanje, parcele su uglavnom pravokutnog i rjeðe poligonalnog oblika (na uglovima blokova);
2. Urbano tkivo sliènih obilježja kao prethodni tip, ali s velikim perivojnim površinama koje prekidaju monotoniju niza zgrada za najam;
3. Pretežito cijeli blok sastoji se od jedne parcele s brojnim izoliranim zgradama sa sliènim tlocrtima. Usporedbom èetiriju gradova (Beèa, Praga, Budimpešte i Zagreba) utvrðena su sljedeæa osnovna obilježja.
Beè - Željeznièki kolodvori nalaze se najèešæe izvan gradskih zidina, podalje od izgraðenih predjela grada. Rijetki primjeri unutar vanjskih gradskih zidova postavljeni su na neizgraðenom prostoru okruženom nepravilnom uliènom mrežom ulica i geometrijski nepravilnih blokova (Franz Josefs, Hauptzollamt).
Prag - Položaj Masarykova kolodvora pokazuje kako se gusto izgraðena srednjovjekovna urbana struktura nosi sa zahtjevima novih tehnoloških potreba. Kolodvor je djelomièno okružen srednjovjekovnim gradskim tkivom, nepravilnom mrežom ulica i blokova unutar zidina, a djelomièno je postavljen izvan zidina. Glavni željeznièki kolodvor nalazi se na dodiru s nekadašnjim gradskim zidom, s velikim perivojem ispred njega, ali željeznièke graðevine i pruga podižu se na neizgraðenim površinama. Smíchov je primjer željeznièkoga kolodvora što se nalazi u industrijskom predjelu, a koji je ostao na istome mjestu više od jednog stoljeæa (do danas ima snažan industrijski karakter, premda u tranziciji).
Budimpešta - Željeznièki kolodvori i pruge nalaze se izvan izgraðenoga tkiva grada, dajuæi tako priliku razvoju novih urbanistièkih koncepata u nadolazeæem razdoblju intenzivne urbanizacije na prijelomu 19. i 20. stoljeæa.
Zagreb - Kolodvori su podignuti na neizgraðenim prostorima, tada okruženi vrtovima, voænjacima i poljima. Prvi (današnji Zapadni kolodvor) smješten je u blizini vojarne, što je gradskom tkivu zapadnoga dijela grada dalo prepoznatljiva i jedinstvena obilježja. Položaj kolodvora na neizgraðenim terenima potaknuo je i omoguæio prepoznatljivu urbanistièku zamisao današnjega Donjega grada, koji je zamišljen i veæim dijelom izveden u doba Austro-Ugarske Monarhije. Nedvojbena je uloga željeznièkih pruga i kolodvora u usmjeravanju i uoblièenju tipoloških obilježja urbanoga tkiva. Posebice je to razvidno kada se kolodvori smještaju izvan gradskih zidova, odnosno podalje od tadašnjega grada i izgraðenoga gradskog tkiva. Oni tada postaju pokretaèi i usmjerivaèi urbanistièkog razvoja i prepoznatljive urbanistièke zamisli. Poèetni rezultati istraživanja, prikazani u ovome radu, ukazali su na urbane preobrazbe na primjerima èetiriju srednjoeuropskih gradova, ali i na smjer razvoja gradogradnje izmeðu 1867. i 1918. na teritoriju tadašnje Austro-Ugarske Monarhije.
Mr.sc. ÉVA LOVRA je doktorandica Sveuèilišta u Peèuhu, istraživaèica slovaèke Akademije za znanost i gostujuæa predavaèica na Sveuèilištu Roma Tre. Podruèja istraživanja: socijalistièki modernizam u Srbiji nakon Drugoga svjetskog rata, gradsko tkivo i urbana tipologija Austro-Ugarske Monarhije.
MLADEN OBAD ŠÆITAROCI, akademik, dr.sc., redoviti je profesor na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu. Voditelj je znanstvenoistraživaèkog projekta Urbanizam naslijeða te autor brojnih znanstvenih i struènih radova iz podruèja urbanizma, prostornog planiranja i pejsažne arhitekture. [www.scitaroci.hr]
BOJANA BOJANIÆ OBAD ŠÆITAROCI izvanredna je profesorica Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu. Podruèje istraživanja: povijest perivojne arhitekture, odnos suvremene perivojne arhitekture i naslijeða. [www.scitaroci.hr]
University of Pécs
Faculty of Engineering and IT
Marcel Breuer Doctoral School
HU - 7624 Pécs, Boszorkány Street 2
Scholar of the CEEPUS - Central European Exchange Program for University Studies at the University of Zagreb, Faculty of Architecture
HR - 10000 Zagreb, Kaèiæeva 26 lovra.eva@gmail.com
Preliminary Communication
UDC 711.6(497.5 Rijeka, Zagreb)”1868/1918”
Technical Sciences / Architecture and Urban Planning
2.01.02. - Urban and Physical Planning
Article Received / Accepted: 15. 9. 2016. / 8. 12. 2016.
Sveuèilište u Peèuhu Fakultet tehnièkih znanosti i informatièke tehnologije
Doktorska škola Marcel Breuer HU - 7624 Pécs, Boszorkány 2
Istraživaèica u okviru programa CEEPUS - srednjoeuropski program razmjene za sveuèilišne studije na sveuèilištu u zagrebu, arhitektonski fakultet HR - 10000 Zagreb, Kaèiæeva 26 lovra.eva@gmail.com
Prethodno priopæenje
UDK 711.6(497.5 Rijeka, Zagreb)”1868/1918” Tehnièke znanosti / Arhitektura i urbanizam
2.01.02. - Urbanizam i prostorno planiranje Èlanak primljen / prihvaæen: 15. 9. 2016. / 8. 12. 2016.
Posebni sluèajevi: Zagreb i Rijeka
Austria-Hungary
special cases
urban forms
urban tissue
urban typology
In the last third of the 19th century urban modernisation processes took place in Austria-Hungary. The urban evolution took new direction and created similar urban forms: the urban tissue types were studied in case of more than seventy towns and enabled the taxonomy of the urban types. Among the low number of special urban types found, two are situated in Croatia. The study is about to discuss and define the unique type of Zagreb and Rijeka.
Austro-Ugarska posebni sluèajevi urbane forme urbano tkivo urbana tipologija
Tijekom zadnje treæine 19. stoljeæa u Austro-Ugarskoj je došlo do modernizacije urbanih središta. Razvoj gradova krenuo je novim smjerom pa su se razvile sliène urbane forme: na temelju analize više od 70 gradova, izvedena je tipologija urbanog tkiva s pripadajuæom taksonomskom organizacijom. Od malog broja specifiènih urbanih tipova, dva se nalaze u Hrvatskoj. Ovaj rad istražuje gradove Zagreb i Rijeku kao jedinstvene primjere.
”Towns have a life history. Their development together with the cultural history of the region in which they lie, is written deeply into the outline and fabric of their built-up areas.”1
tissues, the classification of heterogeneous urban fabric/typological system could be formed.
Theurban tissue typology itself has complex manner in the field of urban morphology and in urban typology as well. The cohesion in the urban tissue and urban typology is evident, but it has to be explained, since the juxtaposition of various urban forms does not essentially create coherent urban tissue patterns that could be the base of urban tissue typology. The aim of the taxonomic designation of Austro-Hungarian towns and urban tissues is intended to describe and evaluate the city building activity of the era, since its recognition and processing was not already made. Establishment of a taxonomy of towns itself is significant because the typology is dealing with the Lands of the Crown of Saint Stephen as a whole, thus there is a possibility to bring it into use and evaluate the results of the urban development and urban evolution by an integrated morphological approach.
The aim is to create urban typology that covers the selected research territory. Being conscious about the nature of the city’s heterogeneous tissue, that hardly allow the creation of a unified system, which accurately determines the city as an entity, thus makes possible to create a typological system that can define a settlement and group towns by matrix of variables in the territory. Decision was made to incorporate the study with analyses of urban tissues and their correlation, due to contradict the statement and prove that via functional circumscription of urban
The one of the most productive and intense eras of town building and modernization of the study area2 is represented in the period between 1867-1918. Generalized view about city development is not sufficient in the towns of the former Lands of the Crown of Saint Stephen, since between 1867 and 1918 the Austro-Hungarian towns went through specific urban evolution, partially following the Western trends of city-development. Comparison of the Austro-Hungarian cities3 shows the system of structural changes established in wider context: particularities of the complex system of cities in the Hungarian Kingdom can be defined more appropriately by examining and comparing of selected cities in the Austrian Empire. Economic and historical changes followed the agreement/compromise (1867), as a result of this and the upcoming industrial revolution4, a progressive urban development started and it was determined by new urban pattern, urban fabric, urban types and different city construction. New directions in the evolution of the urban fabric of the Hungarian Kingdom and some parts of the Austrian Empire were influenced by the economic changes and distinct functions within the settlements and by landscape features in minor level. The purpose of the study of the taxonomy is to systemize the new urban tissue types, whose development was influenced by the progressive urbanization, and by further organization and combination of these types define a new urban typology of the cities.5
The detailed urban tissue analyses indicate high variability of clustered urban tissue and urban types, but there are special cases standing out by their unique features (simple tissue, geo- and urban morphological character, urban tissue combinations, urban planning principals). Out of the more than seventy cities two towns, as special cases in urban typology are going to be analysed in the current paper, outlining their character in the selected timeframe. The former Free City of Fiume / separatum sacrae regni coronae adnexum corpus6 (Rijeka, Croatia) and Agram/ Zagreb (Zagreb, Croatia), the capital of the former Kingdom of Croatia-Slavonia are distinct urban types in the typological matrix of the former Austria-Hungary.
INTEGRIRANA METODA URBANE MORFOLOGIJE
The meaning of ‘morphology’ can be identified as a percept of the nature of the urban
forms as it is, is most significantly the discipline of the study of morphological properties in an urbanized territory.7
The examination of progressive urbanization of intensively growing cities in the selected territory requires a new type of typology method, that is partially based on the (typo)8 morphological analysis of M.R.G. Conzen (English school, 1960) and approaches of G.F. Caniggia (Italian school). The method can not adopt fully either the Conzenian approach of urban morphology or the Canniggian way of seeing the cities. Caniggia considered the development of the cities as a dynamic model, which responds to the changes in society and is perceived as a three-dimensional projection. In case of the study of the selected cities where the examination outlines a specified period of time there are some anomalies, since not all of the forms and elements of the past can be evaluated and seen nowadays. The development of the city and its typology can be examined as a static model primarily in two-dimensions, because of limited availability of sufficient data.
A contemporary theory of the Italian morphological school was based on Koster’s (2001) hypothesis, that the city is the physical manifestation of the cultural development. Finding evidence for this theory, he views the maps as a period of cultural and historical imprint and as in terms of the reconstruction of the elements. According to a theory of Karl Kropf (1996), investigation of the physical factors is the most efficient way to determine the city’s character, since physical aspects are the most obvious in terms of observation, but it is known that without historical, social and economic impacts, not possible to talk about the actual urban development.
The integrated and developed morphological research9 combines the basic urban elements (simple tissue, plots, series of plots, buildings, open and green spaces) and their inner relationships due to establish urban tissue typology and more complex form, the city typology. Plot analysis gives an idea about the evolution of the plot and its shape, it is correlating with streets (simple tissue) that should be analysed according to plot and street form relations and building lines, since each street has its unique character and structure. Study of the streets has multiplied effect and result, also in the urban tissue typology, but in the townscape analyses as well.
The identified and outlined urban tissues refer to the ‘urban block’ (urban block in our case not only a single block/area surrounded by streets, but territory, that consists of some block elements and in this was established a continuous special existence) and its ele-
ments (buildings, streets, plots and their relationships). Within a block the relationship between plots and road ought to be studied, and how the individual homogeneous areas relate to the neighbouring areas. Taking these and previous analyses into account the urban tissue typology can be understood. The city street grid of historical towns refers to the direction of development; thus we can determine the evolution of towns in a selected territory as well. As it has been seen, the built environment is an important indicator in determining the urban tissue. Buildings are placed on the lowest rank with regard to the hierarchy of urban forms and formations10, since they are less constant compared to the road network and the city structure. However, the development of the road network has strong influence on buildings, and on the image of the city itself.
The city layout (map) displays the urban complex, general forms in macro-scale, metamorphosis of plot forms, size and form and references, period of formation and terrain characteristics. The framework is constituted by the outlines of the buildings, being the elements that create the city’s image (facades, building height, style), while empty plots and public areas are included as well. The functional use is temporal, thus focusing on the structural elements created as samples of urban tissue. The city structure is formed by spontaneous or planned organization of urban elements. In our case, the typo-morphology is the result of a special composition, which tends to explore the connections (on the level of streets, blocks, plots, buildings, green space) between internal and external units.
Glossary - Urban forms are group of elements that create different urban tissues and the structure of the town itself, these are streets/roads, plots, plot series, buildings, urban blocks (plot series and buildings together), open spaces and greenery. Simple tissue or street tissue is a combination of all urban elements [Caniggia] or plan unit [Conzen]. The urban tissue or urban fabric is the ensemble of urban forms and its typology is a taxonomic classification of urban form characteristics and their inner relations found in urban places (selected towns), the urban tissue type is a certain arrangement of urban elements. The urban typology is a taxonomic classification of town types according to urban tissues types, urban tissue combinations and relationships between urban tissues and green spaces, railway lines, thus the urban type (city/town type) certain combination and relationship of urban tissue types. The urban or building pattern is ”the arrangement of existing buildings, i.e. their blockplans in a built-up area viewed as a separate
1 Conzen, 1960: 6
2 The study area is the territory of Austria-Hungary: Cisleithania and Transleithania. Transleithania referred to the Austro-Hungarian Empire beyond Leitha (Lajta) river, yet was an unofficial term for the Lands of the Crown of Saint Stephen, it consisted of the Kingdom of Hungary (including the former Principality of Transylvania, Voivodeship of Serbia and Banat of Temeschwar), the self-governed Kingdom of Croatia-Slavonia (1868), and the free port or free city of Fiume (Rijeka, Croatia). Cisleithania refers the Habsburg lands.
3 During the entire research process more than 70 cities were studied. The cities (Zagreb, Rijeka, Osijek) of the present-day Croatia (former Kingdom of Croatia-Slavonia) were analysed within the framework of CEEPUS - Central European Exchange Program for University Studies at the University of Zagreb Faculty of Architecture in 2016 (mentor: prof.dr.sc. Bojana Bojaniæ Obad Šæitaroci). Final works have been done within the framework of Nemzeti Tehetság Program - Nemzet Fiatal Tehetségeiért Ösztöndíj [NTPNFTÖ-16-0859].
4 The industrial revolution in the Kingdom of Hungary occurred with delay, the country could join only to the second wave of industrial revolution (1871-1914), however it partly worked off its disadvantage until the First World War.
5 The list of the case study cities takes into account the group of those cities that lost their right to be municipal towns through the XX. Article of 1876 [See in: 1868. évi XXX. törvénycikk a Magyarország, s Horvát-, Szlavon és Dalmátországok közt fenforgott közjogi kérdések kiegyenlítése iránt létrejött egyezmény beczikkelyezéséről] and also those that were allowed to keep their rights, the research cannot ignore those cities that lost their status as royal free towns. More than 70 cities were chosen according to their legal status, that was an indicator of their precompromise development. Territorial coverage was taken into account as well. Legal status together with rights and duties as part of it, beside natural development forces, were indicators of the direction of urban evolution. Most of the 70 towns were free (royal, mine, port) towns in a certain period of time. The cities of the studied period reflect the territorial diversity of geographical and hydrographic characteristics, and through these cities the historical inclination that prevented them from establishing a unified and distinctive urban structure and townscape typical in its unified nature for the former Transleithan territories can be shown.
6 1868. évi XXX. törvénycikk a Magyarország, s Horvát-, Szlavon és Dalmátországok közt fenforgott közjogi kérdések kiegyenlítése iránt létrejött egyezmény beczikkelyezéséről
7 It deals with urban spatial structure, the distinctive character of urbanized areas, and analysis of the development processes that studies the physical character of the urban fabric at different levels of the urban structure. The methodological background was created by examination of urban morphological studies that raised new research issues. When typological/morphological analysis is concerned, then generally demographics, geographic location, building height, and special historical structures dominate.
8 In the case of the current research the idea and practice of the typo-morphology is based on both schools (English-Italian), basically to give an attention to the changes of the urbanized territory, how physical form metamorphosed over time and to how different cities could be compared to each other due to define the urban tissue types and types of the former cities in the Hungarian Kingdom and the former Austrian Empire.
9 Lovra, 2016: 805-814
10 Based on the Conzenian hierarchy with changes, due to adapt to requirements of the integrated method. [Lovra, 2015: 238-244]
element complex of the town plan”11 and morphogenesis or urban evolution pattern (urban development pattern) is creation of physical forms (patterns) viewed as a developmental or evolutionary process12, thus the urban pattern is the ”way how different functions and elements of the settlement form are distributed and mixed together spatially”.13
Levels (steps) of the urban tissue analysisThe steps of urban tissue analyses, according to the urban morphology and the integrated method starts with (1.) the street network determination, followed by (2.) the analyses of plots and buildings (shapes, relations between plots - buildings and to the street network), (3.) plot series (shapes, relation to street network) and additional spaces (open spaces, green spaces adapted to the blocks), the urban tissue (urban pattern) is completed by the (4.) green and open spaces.
1. The street network/system refers to the structural changes of the time period. Identification of the urban network schemas (simple tissue) is important in terms of the further studies and urban tissue determination. The simple tissue is determined by examination of those areas in different cities on maps and plans that went through structural changes in the research period.
2. Analysis of plots and buildings: the nature of relations of plots and buildings to each other, their relations to the street front (shape of plots, construction, buildings with/without internal courtyard, development in unbroken rows, floor plan of the buildings, etc.)
3. Plot series (blocks): shapes, relationship between the blocks and street network, open spaces and green areas (green areas are going to have high importance in the urban typology)
4. Green spaces in the city (parks, alleys): location, conditions
5. The urban tissue catalogue is based on the determination of similar pattern clusters that can be found in the cities. The determination of the urban tissue is based on the previous points 1 through 4.
Parks and green spaces, their location within the city, as well as the relationship to the various types of urban fabric is significant in terms of determination and definition of urban types/urban typology. Before the determination of urban typology green areas within the city borders shall be categorised as 1. Parks within the city, 2. Green areas at the edge of the cities (recreational areas, integrated construction areas), 3. Alleys within the city. The location of the green areas impact on the urban tissue typology as well as in addition to the urban typology.14
PRINCIPLES OF CITY PLANNING IN THE PERIOD BETWEEN 1867-1918
PRINCIPI URBANISTIÈKOG PLANIRANJA U RAZDOBLJU IZMEÐU 1867. I 1918.
The study of urban tissue types and simple tissues (street networks) of the selected towns showed some recurrent principles of city planning, that can be directly linked to the leading, but at some point contradictory with town building ideas and practices of the period. Camillo Sitte’s Der Städtebau nach seinen künstlerischen Grundsätzen (Vienna, 1889) established a new approach in planning of squares and placement of monuments to define a unity between modern and artistic methods through the formation of public space. Sitte was concerned about the modern town planning principles, like the use of grid layouts for streets, yet he accepted the raison d’etre of modern city planning methods if these are developed with aesthetic values, artistic methods in mind (not just treated as technical problem), in order to avoid the monotony of blocks and to emphasize the importance of creation the right proportions, organization of public spaces and greater or smaller number of winding and irregular streets and picturesque view along these streets (these streets must be the result of topography - contour forming).
His principle could be witnessed in those cities where were lack of free open spaces for
11 Conzen, 1969: 123
12 According to the ISUF Glossary [Whitehand, 1981: 1-24].
13 Lynch, 1981: 265
14 Establishment of the urban typology has to take into account the location of railroad systems in the city, as well as the position of the town centre. The relationships according to the urban tissues: 1. Urban tissue type and the centre, 2. Urban tissue type and the green areas, 3. Urban tissue type and the main roads/railway, 4. Urban tissue type and the river/lake (sea). The combination of urban tissue types, relations and dominance of certain urban tissues determinates the city type.
15 According to B. Metzger-Šober, who analysed the regulation plan of Paolo Grassi. The urban tissue analyses of Rijeka (then Fiume) based on the cadastral map from 1910 proved the probable existence of Sitte’s influence in the upper parts of the city and in the old city, since Sitte was aware that the regulation of the old part/city has its limitations, if the urban heritage should be preserved but in the same time also the old part should be interconnecting into the modern city structure.
16 Bohl-Lejeune, 2009: 251
17 The differences between the pre and post planning period can be followed by the map CS 3.
18 CS 2
19 The aim of the current study is not to go in details of the town planning regulations and explain their influence, but to highlight those characteristics important in case of urban tissue typology and urban typology, the milestones of urban evolution. For detailed explanation about the town planning regulations see in article Kahle, 2004 and in other publications like Blau, Rupnik, 2007 and Kneževiæ, 1996.
planning, mostly in case of the towns developed on the slopes of highland. Sitte’s principles of picturesque harmonic and well organized asymmetry were opposed by Otto Wagner and were followed by Paolo Grassi in his regulation plan of Fiume.15 In then contemporary urban planning Sitte highlighted three simple tissue systems: the gridiron system, the radial system, and the triangular system. Otto Wagner opposed the planning ideas of Sitte, he rejected the architectural and urban language of the past and ‘believed’ in new forms created according to their functions. Wagner in his plan of Die Großstadt defined the urban blocks as new functional forms which were units of aggregation, the paralleled radial and perpendicularly intersecting streets and squares created by ‘removed blocks’ acted as open spaces. For Wagner the ”ideal metropolitan neighborhood consisted of uniform residential blocks interspersed with monumental public buildings arranged along a central axis of green spaces”.16 The modern urban planning principles (orthogonal street network, compact, closed urban block with patio/inner courtyard, centrally arranged green spaces, parks) can be seen in case of Fiume and Zagreb (Lower Town). Hermann Josef Stübben established the practical principles of city planning in his manual, Der Städtebau (first edition 1890). These principles are increased by the most emerging problems of the cities in the period of modernization: traffic, building, health. According to Stübben, the radial streets are the most important in the design of city plan to establish the street network (simple tissue). The concentric circles around the central point of the city are the ring streets with different hierarchy. The radial and ring streets perpendicularly intersect each other (the plot series/districts between the main streets have trapezoidal or approximately rectangular form). The shape of the blocks is usually rectangular, trapezoidal or triangular (especially along diagonal streets).
URBAN TISSUE TYPES AND URBAN TYPE OF RIJEKA AND ZAGREB
TIPOLOGIJA URBANOG TKIVA I SLUÈAJEVI RIJEKE I ZAGREBA
Agram (Zagreb, CRO) between 1868 and 1918
- The urban tissue and urban typology is taking into account the entire urban structure, but highlighting the importance of the studied morphological period that can be distinguished in case of Zagreb. The different morphological periods can be divided and show the linear development character (west-east direction). The medieval double core (Gradec and Kaptol) was unified in the mid of 19th century and since then the evolution of the city
took new and modern direction. Before the first regulation plan was established (1864/ 1865) the morphogenesis of the city was organic (spontaneous) along the access roads (Ilica, Frankopanska, Petrinjska, Vlaška) and around Harmica.17 The map of Zagreb from 186418 served as base of the first regulation plan19 (186520) and shows the pre-regulation structure of the city. The structure of the Upper Town (Gradec and Kaptol) remained untouched, kept its medieval character, since the new city centre (Lower Town with the ”Lenuci Horseshoe”) was situated outside the walls of the settlement. The pre-regulation simple tissue structure of Lower Town lacked any geometrical order, since even the line of the main street (Ilica) between the hill and the plain was adjusted to the slopes, but the other streets on the plain had irregular order as well. The two town planning documents and regulation plans (1865, 1887/188821) established the orthogonal gridiron system of the Lower Town. The regular network of new (and regulated old22) streets, series of squares and green areas, the new city centre itself was divided into block strips with integral green belt. Since in 1880 Zagreb was hit by earthquake which caused great damage in the built environment and the Lower Town before the planning was mostly nothing else but empty fields. Urban planning works resulted in regular, orthogonal grid of streets, squares, parks and system of large city blocks. The upper mentioned Lenuci Horseshoe is an ”U” or horseshoe-shaped system of eight connected park/garden squares (Gartenplätze by Stübben23) with two axes (north-south and west-east). Even the idea of Milan Lenuci was firstly presented in 1881/ 1882, but the green-belt structure, incorporated with the rectangular grid plan was adopted to the regulation plan of Zagreb (1882) as a significant urban ensemble of the Lower Town. The integrity of the rectangular grid system with the green-belt as well gives the unique character to the city, since in other cities that kind of linear24 and radical urban evolution was lacking.
Fiume (Rijeka, CRO) between 1867 and 1918
- The urban structure and townscape of Rijeka has been changed significantly, but its medieval core, built on roman layers remained and integrated into the further developments as a complex, but still almost untouched ensemble. The urban structure of the city in the research period consists of different morphological periods/layers (18th century: southward to the medieval core the orthogonal urban matrix; from the mid of the 19th century the planned filling of the coast acted as base of the further investment with intention of the planned neighbourhood Novi grad, as well as the Boulevard that created a link between the medieval-renaissance nu-
20 CS 3
21 CS 4
22 Old streets were widened and adapted to serve effectively the more intense traffic.
23 Stübben, 1890: 161-170
24 The morphological periods can be easily divided by linear lines: 1st morphological period is the Upper Town, 2nd is the Lower Town till the railway lines.
25 Reference: CS 6. The first railway line was established in 1873 (Budapest-Fiume).
26 The office designed the Croatian National Theatre (1894-1895) as well in Zagreb and other cities in AustriaHungary.
27 Pfaff designed the main railway station in Zagreb (1892) as well as numerous other railway stations in the cities of the former Hungarian Kingdom.
Fig. 2 Zagreb, Theatre (Maršala Tita) Square with the Croatian National Theatre in 1908
Sl. 2. Zagreb, Kazalište, Trg maršala Tita s Hrvatskim narodnim kazalištem 1908.
Fig. 3 Zagreb, simple tissue - street network shows the dynamics of the open spaces and green spaces
Sl. 3. Zagreb, jednostavno tkivo - mreža ulica pokazuje dinamiku otvorenih prostora i zelenih površina
cleus with new developments). The progressive townscape and infrastructural development of Fiume has become national affair in the studied period, due to city’s strategic role. After 1872 the improvements of the port and the railway construction were continuous25, the conscious and purposeful interventions brought new urban development path: at the beginning of the 20th century at the site of the previously narrow winding alleys, wide and regular streets with lines of mansions were built. Even the perception of the city is more likely to Trieste (IT) (comparison has been made to achieve the upper mentioned wider context), but the new-built structure and architecture mostly followed the plans of the state architects. The designers of the Rijeka’s modern public buildings were mainly architect and engineers from Budapest and Vienna: Atelier Fellner&Helmer: Croatian National (City) Theatre (1883-1885)26, Ferenc Pfaff: main railway station (1890/1891)27, Ala-
Table I Statistics of demographic and territorial changes in Zagreb and Rijeka between 1877 and 1913. Data from 1877 based on the official monographs of statistical records valid for the territory. Tabl. I. Statistika demografskih i teritorijalnih promjena u Zagrebu i Rijeci izmeðu 1877. i 1913. Podaci iz 1877. temelje se na službenim statistièkim podacima.
CityYearLegal statusBuildingsInhabitants Territory (cadastral yokes*)
Fiume (Rijeka) 1877 Free City and Port76813,314166
Fiume 1892 Autonomous Port City which is part of the Countries of the Hungarian Holy Crown 1,73129,4941,333
Fiume 1913 Autonomous Port City which is part of the Countries of the Hungarian Holy Crown 2,51149,8063,573
Zágráb/Agram 1877 1,52119,8575,680
Zágráb, Zágreb 1892 Hauptstadt/Capital City2,27538,7425,781
Zágráb, Zagreb 1913 City endowed with Municipal Rights and Capital City 3,83079,03811,620
* 1 cadastral yoke = 1.412 acre, also known as bécsi hold (literally translation: Viennese yoke), used as area unit in the research period.
jos Hauszmann: Governor’s Palace (18931897).28 At the end of the 19th century the new Brajdica neighborhood was built, and freestanding villas and the residential houses surrounded by greenery were erected in the central areas. In 1898 a decision was made about preparation of urban regulatory plan, which was preceded by land survey of the city. In 1904/190529 the regulation plan was accepted, the leading engineer was Paolo Grassi. In this period the construction was related with demolition of the built environment, Grassi at the same time destroyed the abandoned buildings and eliminated the existing smaller squares. The urban development and city building of the period was characterized by the compact closed blocks in the centre and villas and spacious gardens on the slopes.30
Analyses and specifies (simple tissue, urban tissue) - The cities, Rijeka and Zagreb in the period between 1867 (1868) and 1918 have undergone intense urban development and architectural (townscape) transformation (Fig. 1 and 2), the increasing population and the number of buildings, as well as the territorial spreading refer to that tendency (Table I31). The urban morphological changes during the first and one of the most intense modernization period of these cities, created unique urban evolution pattern among the studied towns. Zagreb and Rijeka, as well as the other cities were studied based on the principles of the chapter 2. Zagreb shows individual linear evolution and the urban development of Rijeka is combined, in addition to the regular, almost orthogonal simple tissue structure, the street network on the slopes is adapted to the geomorphological character of the area.
Understanding the basic principles of the city planning (building) theories and practices gives a proper base of the urban tissue analyses, since as in the first level of the urban tissue analysis was highlighted, that the identi-
28 The list of the buildings is not complete; these examples are just few of the extraordinary buildings in Rijeka from the period.
29 Final approval in case of the plan came from Budapest in 1909, but when the plan came into force, terrain conditions have changed so much that it had to be changed in many ways, which was done several times until 1917 when it adopted the final general regulatory plan, the so-called Piano rosso. [Paliniæ, 2011: 53]
30 CS 5 and 7
31 Table I is based on official monographs of statistical data valid to the territory of the former Lands of the Crown of Saint Stephen.
32 It means that in case of urban tissue typology and urban typology all the morphological periods (urban structure and build environment established in a certain development period) are taken into account.
33 More details about the typology and groups in the author’s upcoming publication (2016) Párhuzamos tipológiák - tipológiai párhuzamok in: régi-új Magyar Építőművészet - Post Scriptum.
fication of the urban network schemas is important in terms of the further studies and urban tissue determination. Simple tissuestreet network of Zagreb (Fig. 3) shows the dynamics of open spaces and green spaces as well, along with the rectangular grid network of the Lower town and the organic, irregular street network of the Upper town, the third type is following the inclinations of the slopes and shows looser and irregular, mostly single or poorly connected paths. In case of Rijeka, the simple tissue determination (Fig. 7) is similar, the city is divided into three simple tissue parts: a) orthogonal grid system (along the port) together with the port, b) irregularly winding paths of the old town, c) irregular loose path-system, that are following the slopes. Rijeka is an interesting, yet unique example, since its location (sea) and function (port) has high impact on the simple tissue and on the urban tissue combinations as well. The function is industrial (having in mind its role in transport and trade) and the railway tracks are located between the sea and the urban core (Fig. 6). The semi-linear layers of morphogenesis can be followed by determined simple tissues and urban tissues, and made the urban development and the town itself a special case. The analyses according to the plots and buildings showed high variety, but in both cases the disposition of the plots and buildings with corresponding geometry and placement is similar: on the slopes mainly irregular plots and free standing buildings (the variations see in Table II and Table III among urban tissue groups: A, B) followed by regular oblong plots and buildings what are creating or an unbrokenrow of buildings or compact plot-series with or without patios/inner gardens. The mentioned linear urban evolution is denoted by the built environment and the plot-series (urban block) of the cities is shown in the Fig. 4 (Zagreb) and Fig. 6 (Rijeka). Examination of the urban tissues covers the whole territory of build environment32 of Zagreb (Table II) and Rijeka (Table III), thus it appears unique urban tissue types as well, like in case of the port city, the harbour itself. The urban tissue catalogue of the two cities and the maps show the urban tissue distribution (Zagreb: Fig. 5 and Rijeka: Fig. 8). The samples cover the entire city, in the maps are shown the exact places of the samples, although the whole city was studied and these significant types were found. These pieces (most of the types) are construction elements of other studied urban structures as well, yet their combination is unique. The first determination among the studied cities was based on the urban tissue combinations, their spatial designation, natural features (slopes, river, plain). Two bigger groups can be divided: basic types (outlined and defined tissue, without mix-
ture) and complex or combined types.33 Zagreb and Rijeka was chosen to be discussed as special types, since among the complex/ combined types, their special role is laying in their urban structure and their urban tissue combination. Zagreb’s Lower town adopted well the leading urban planning and urban design tendencies by that time, the urban matrix with the open spaces, green spaces (Lenuci’s green belt), with urban blocks follows the Stübbenian principles and well divided from the unplanned structure of the Upper town. This clear division is hardly found between the other cities, even the single urban tissue types can be found in other studied towns.
Table II Urban tissue types of Zagreb. Analyses are based and referenced on the Cartographic Source under No 1. Tabl. II. Tipologija urbanog tkiva Zagreba. Analize se temelje na podacima iz kartografskog izvora pod brojem 1.
TypeCharacteristicsFigure
[Ha] Regular street network, grid-like dynamics (oblong grid: gridiron system). The parcels are regular, and divided into two or three sections. In the first section is located the building (residential use), its façade is tightly placed on the street line, unbroken row of buildings. Development method is equivalent in the plot series: similar layout shape (rectangular central core with one or two extending elements, ”L” or ”U” shape); behind the residential building (multi-dwelling unit) is situated the courtyard and an open (green) area, the so-called ”perivoj”*, the communal courtyard garden. The buildings form a closed block, which internal part, closed from the public is a connected network of the communal courtyard gardens.
[Hb] Regular street network, grid-like dynamics (oblong grid: gridiron system). The parcels are regular, and divided into two sections. On the first section is placed the building (rental palaces or mixed use), its façade is tightly placed on the street line, unbroken row of buildings. Development method is equivalent in the plot series: similar layout shape (rectangular central core with one or two extending elements, or ”L” shape on the corners); behind the residential building (multi-dwelling unit) is situated the courtyard. The buildings form a closed block, which internal part is a connected network of courtyards.
[Hc] The street network is not completely regular: partly adapted to the geomorphological characteristics (modest inclination) of the area. Plots have regular geometry and are divided into two parts. The façade of the building is located on the line of the street edges (development in unbroken rows). The shape of the buildings could be ”U”, ”L”, ”G” or ”O” and the inner courtyard is enclosed by them. The buildings form closed building blocks, but the courts do not form a coherent network.
[Ia] Rectangular plots with regular geometry, development in unbroken rows. Courtyards are located behind the buildings, that are linked with: a) to the garden, that extends to the lower ranked street parallel to the main street; b) to the garden behind the courtyard. Separated plot with residential buildings faces on the lower ranked street. There are two plots in a line, which connects the streets.
The streets are regulated and orderly planned. The lower rank street can be used as service road, because it is bordered by green space predominantly.
[Ib] Gridiron system (regular street network). The shape of the plot is a regular rectangle, the development method dynamics of the adjacent plots are the same: divided into three sections, behind the residential building is a small courtyard, and behind the courtyard is the garden, that fills over 2/3 of the plot. Development in unbroken rows, dimensions of the buildings are the same, except the ”L” shape building on the corner, but the development method dynamics is unbroken.
[Id] Plots with irregular geometry form complex plot-series. Development in unbroken rows with variable building layouts: ”U”, ”L” and traditional rectangle shape. Outbuildings (in some cases more than 3) are attached to the main building. In all cases a courtyard belongs to the buildings, it is surrounded by buildings located on the same plot. The shape of the plots reflects on the pre-regulation distribution of land, which has not changed. As a result of street system regulations, along the streets the distribution of building layout has changed, while inside the blocks the traditional (preregulation) development method remained the same.
[Cb] In a coherent plot series (one bigger plot) number of separated, in most cases public buildings are located. Public gardens, smaller parks may be on the plot as well. The plot is bordered by streets, if it is not stated (drawn) otherwise. The layout (urban tissue) of the city’s industrial area and that of a privileged area of public buildings is similar. The features/functions and some special building layouts distinguish the two different types of urban fabric.
Public buildings
[Cc] In a coherent plot series (one bigger plot) number of separated buildings are located. The plot is bordered by streets, if it is not stated (drawn) otherwise. The layout (urban tissue) of the city’s industrial area and that of a privileged area of public buildings is similar. The features/functions and some special building layouts distinguish the two different types of urban fabric.
Industrial territory
[Ac] Elongated rectangular plots with regular geometry, dynamics of the plot series are rhythmical/regular: width of the plots and the placement of the buildings are almost identical. The property consists of the main building and some additional buildings (outbuildings), that partially surround the inner courtyard. The buildings are adjusted to the line of the street, coherent free space is between the street line and the development in unbroken rows. The unbroken row of building is disrupted by open courtyards. Yards could be divided into two parts depending on the location (front and back yards): the two sections are separated by buildings and fence.
[Ad] Elongated rectangular plots with regular geometry, dynamics of the plot series are rhythmical/regular: width of the plots and the placement of the buildings are almost identical.
The houses consist of a main building and one or more additional buildings (attached). The development method aligned with the street line is disrupted with open courtyards. The yards can be divided into front and back sections: the two sections are separated by buildings and fence. The street in parallel with the front street functions as a border of the yard or garden.
[Ae] The street structure is adapted to the geomorphological character of the region. The street lines and plot shapes show the modest inclination. The urban tissue is composed of two different fabrics: 1. small, freestanding residential buildings located on prolonged rectangular plot. The properties (plots) are divided into three parts: residential building (house), courtyard and gardens (backyard). In addition to the main building some service buildings (outbuildings) are located on the property. 2. rectangular plots with attached houses, without outbuildings.
[Af] Irregular street network, in the street widening a triangle shape square is formed. The widening and then separating street surround a building block island. The shape of the plots is not fully regular elongate rectangular (tailored to the geomorphological characteristics of the terrain). The façade of the buildings is aligned to the street line, but the development is not in unbroken rows, because in some cases the court extends till the line of the street. Behind the house is located the yard and garden.
[Ag] Elongated rectangular plots with regular geometry, dynamics of the plot series are rhythmical/regular: width of the plots and the placement of the buildings are almost identical (attached single family housing). The façades are in parallel with the street line, but not aligned with the regulation line (there is a forecourt in front of the main building). The plots are divided into the yard and garden; in some cases, the horizontal stratification of the plots consists of four sections.
[Ah] Irregular street network, the line follows the inclinations, geomorphological character of the terrain. The situation of the plots in the urban tissue has two variations:
a) The plot is divided into two parts (in the first section is situated the house and yard, closer to the street; the garden is in the back part).
b) in the plot are just the house, outbuildings and courtyard.
Characteristic that we can get into the house through the courtyard, or the house has ”L” shape, but the central part of the house is located in the centre of the plot, small garden wedged between the single family house and the garden.
[Bb] Irregular street network, the line follows the inclinations, geomorphological character of the terrain: variable plots’ geometry. The inner order of the plots is similar to each other: area located behind the living area is completely separated from the front yard, where the free standing main building and the outbuildings are. The plot is divided into three parts, occasionally there are front gardens, the main building is located close to the street line (short distance). Typical suburban development method.
[Bc] Irregular street network (street lines). Shape of the plot has no regular geometry (more irregular): elongated rectangular or oblong. The freestanding buildings are located in the first third of the site in the courtyard. In some cases, next to smaller outbuildings, agricultural buildings are located on the plot.
[Bd] Regular street network. Geometrical, elongated rectangular plots. The plots are separated into front yard and back yard (garden), inside the courtyard (front yard) are located the house (single family housing) and some additional buildings (outbuildings). The dynamics of development method is characteristically heterogenic, there is not exactly repeating development method’s dynamics. Front garden is located in front of the house (main building) from considerable distance of the street line. The buildings are built on one side of the plot border, occasionally attached to the wall of the building place on the adjacent plot. Typical suburban development method/urban pattern.
[Be] Irregular simple tissue (street network), dynamics of the development method is symmetrical (regular) with attached single family houses. The placement of the houses follows the inclination of the terrain and the façades are not in parallel with the street line. For the lot layout (house and yard combination) the district (urban tissue) is for weekend houses.
[Bf] Elongated rectangular plots with regular geometry, dynamics of the plot series are rhythmical/regular: width of the plots and the placement of the buildings are almost identical. The free standing main building (single family housing - villas, mansions) is not aligned with the street line. The plots are not always divided into yard and garden (back yard).
[Db] Complex, irregular simple tissue. The line of the streets is broken by rectangular squares. Urban tissue is part of the medieval urban structure, which is shown by the structure of the streets, the plots are rectangular (irregular rectangularity). The size of the plots varies (2-3 or 6 and more create a block). The buildings fill almost the entire plot with patios and courtyards open to the street.
[Dc] a)
[Dc] b)
The line of the street is defined by the geomorphological features of the area. The shape of the plots also relates to the terrain inclination (irregular rectangle, polygon) and the buildings fill the entire area of the plots. The properties consist of a main building and an outbuilding, that surround the inner courtyard. The buildings are adjusted to the line of the street, coherent free space is between the street line and the development in unbroken rows.
Variations:
a) double plot series create an irregular geometric block
Variations:
b) single line plot series form a coherent block, bounded by streets.
Fig. 6 The built environment of Rijeka. The bold lines represent the position of the railway lines, but does not show all tracks. The schematic drawing is following the real map, but focusing on the characteristics and is not strictly accurate.
Sl. 6. Izgraðeni okoliš Rijeke. Debljim je linijama oznaèen smještaj željeznièkih pruga, no ne i sve traènice. Shematski crtež slijedi stvarnu kartu s naglaskom na karakteristiènim obilježjima i nije sasvim precizan.
Fig. 7 Rijeka - types of road networks: a) orthogonal gridiron, b) irregular medieval, c) irregular topographical
Sl. 7. Rijeka - tipovi cestovnih mreža: a) ortogonalan, b) srednjovjekovni nepravilan, c) nepravilan topografski
Fig. 8 Urban tissue type dispersion in Rijeka (the spots show the neighborhoods where the samples were taken and the urban tissue type).
Sl. 8. Disperzija urbanog tipa u Rijeci (oznaèene su èetvrti u kojima su uzeti uzorci kao i tip urbanog tkiva)
The urban tissue analyses of these two cities are based not only on urban forms, but also point out the urban tissue characteristics on basis of supporting archival documents and historical analysis and indicate the urban type as well. The urban tissue analyses of Zagreb and Rijeka is supplemented with study of urban planning (city building) theories, practices and principles typical in Central Europe and in Austria-Hungary as well. The development and evolution of these two cities in the period between 1868 and 1918 shows a typical, in sense of architecture and urban evolution, yet unique progress in the area of Austria-Hungary. Based on the examination of Zagreb’s urban tissues and simple tissue established in the period of Austria-Hungary (Lower Town), the city has linear, territorially (west-east) and temporally exactly distinguishable development directions. The significant simple tissue of Zagreb has gridiron system (square and oblong grid): straight street direction, geometrically very regular rectangular grid of streets with regular compact building blocks. The irregular urban fabric follows the geomorphological characteris-
tics of the upper part of the town (slopes), the urban tissue sections show the pre-regulation structure, however, the urban tissue upper and around the Upper town, with summer houses or mansions and irregular streets applied to the inclination of the terrain follows the principles of Sitte’s city building (picturesque view). The relationship of green areas (especially the Lenuci’s Horseshoe) and urban tissues in the Lower Town refers to the fact that the system of parks (green areas), squares and streets is the result of conscious planning that took into account the trending city planning principles by Camillo Sitte and Josef Stübben. The harmony between the urban tissues, created by orthogonal arrangement urban forms and the urban forms related with the geomorphological structure of the terrain can be observed the best in case of Zagreb and Rijeka.
Rijeka is a unique case not only because it is established on the seafront, but also semilinear articulation of the areas with different morphological character: line of the railway, industrial areas and other, like regulated downtown areas and slopes with irregular street network and plot series of the city. The significant simple tissue of Rijeka has gridiron system (oblong grid and rectangular plot series) and contour forming system. Sitte’s principles prevail on the slopes, however, the stricter, more the result of orthogonal city building principles can be witnessed closer to the port and in the territory of the port.
The study negates the doctrine that each city is unique (Benevolo), establishing rather that each city can be seen as a collage of different urban tissue types, the organization of which creates a specific urban type and image. A ”collage nature” of each city allowed to examine the forms of urban areas, and the whole structure has been read as a whole. The research period is a very interesting and complex era of the world history: the study of the cities not only explores the urban types, but also discovers the new urban conditions created within the settlements. It points out the (not just territorial) unity-creating nature of this period, indirectly refers to the appearance of urban forms, and signifies the dominant urban development forces via urban tissue types. The modern image of the city was created and the current built heritage, the inherited city structure represents a valuable inheritance of the contemporary cities and define the cityscape. The modernization processes and development of the cities reached their peak point during the era of AustriaHungary, the urban and architectural pieces dated back to the dual monarchy represent a significant section of today’s urban and architectural heritage of the cities.
[Proofreading: Anita Harkai, BA]
Table III Urban tissue types of Rijeka. Analyses are based and referenced on the Cartographic Source under No 4. Tabl. III. Tipologija urbanog tkiva Rijeke. Analize se temelje na podacima iz kartografskog izvora pod brojem 4.
[De] Medieval street structure and plot layout: irregular, narrow and winding streets and alleys, the plots are irregular, sometimes geometric. Crowded arrangement inside the plots without green areas (yards, gardens), the building layouts fill the entire plot. There are no proper open spaces or courtyards, green spaces that could make looser the dense urban fabric.
[Bg] Irregular street network, the streets and irregular shaped plots are adapted to the geomorphological character of the terrain (slopes). The shape of the plots is irregular polygon, the buildings are free standing, in some cases located at the edge of the plot, surrounded by yard. The blocks are separated by service roads (private roads), that have separated cadastral numbers.
[Bh] Irregular street network (simple tissue), but the ambition for regularity can be observed. The irregular shaped plots are adapted to the geomorphological character of the terrain (slopes). The intersecting buildings form a square. In the placement of the buildings can be discovered some regularity (placed in straight line, located at the frontline of the street or not so far from the frontline), but there is no order in the development method.
[Ea] Regular street network, polygonal building layouts, that fill the entire plot. The building block is cut through by a vacant plot that can function as a service road. The direction of the façades and the development dynamics of the plots may indicate the former (and actual) function held. The inner area is bordered by buildings around, creating a square-formation, where is located a separate building (Market Square).
[Eb] Symmetrical street structure (orthogonal, gridiron system), the shape and dimension of the plots is regular, symmetrical, almost square shape. The buildings fill the plots’ layout completely and double plot series form a block. Plots with same width create development in unbroken rows. The façade of the buildings on the edge of the block is facing perpendicularly to the other façades to the other street. The compactness of the blocks is broken by patios which are connected to the interior courtyards behind the buildings. Buildings located at the edge of the block and do not have patios or the patios are separated, but in some cases these are connected to each other (same inner courtyard dynamics than in case of the parcels in the middle).
TypeCharacteristicsFigure
[Ec] Regular street network (oblong gridiron system) and regular, but differently dimensioned rectangular plots, where residential building and yard is located. The façades form a closed system; building blocks are bordered with streets that intersect each other in the right angle. In some cases the rout towards to the inner part of the block and the buildings located there is going through a courtyard of the other plot, in this way the courtyards of two adjacent plots are connected.
[Ed] Regular street grid (gridiron system), widening of the street takes a function as a gate that leads to the square. The buildings are palaces and public buildings that completely fill the regular rectangular plot on which each of the buildings stand. Inside the buildings are inner courtyards (patios), the dimensions of the buildings are in harmony with the dimensions of the inner courtyards, which are located in the approximate centre of the layout.
[Ee] Symmetrical orthogonal street structure, plot shape and dimension follows the street structure imposed opportunities. The buildings fill entirely the plots, one single plot series line form a block. The width of the plots is the same, development is in unbroken rows. The front façade is facing the wider, higher-priority streets, the narrower street behind functions as a service road. The façade of the building on the edge of block is perpendicular to the other façade, it is facing to the street perpendicular to the higher-ranked street.
[Cc] In a coherent plot series (one bigger plot) number of separated buildings are located. The plot is bordered by streets, if it is not stated (drawn) otherwise. The layout (urban tissue) of the city’s industrial area and that for privileged area of public buildings is similar. The features/functions and some special building layouts distinguish the two different types of urban fabric. Industrial territory
[F] Urban tissue that can be classified as a unique form of industrial area. Cadastral number of halls and cadastral number of the land is different; the buildings fill the plots entirely. The pier is extending toward the sea, halls are positioned symmetrically and correctly on the pier (significant part of the port). Their façade (with opening) turns toward the sea.
1. Blau, E.; Rupnik, I. (2007), Project Zagreb: Transition as Condition, Strategy, Practice, Actar, Barcelona / New York
2. Bohl, C.C.; Lejeune, J.F. [eds.] (2009), Sitte, Hegemann and the Metropolis: Modern Civic Art and International Exchanges, Routledge, London / New York
3. Borovszky, S.; Sziklay, J. [eds.] (1900), Fiume és a magyar-horvát tengerpart, Magyarország vármegyéi és városai, Budapest
4. Caniggia, G.; Maffei, G.L. (2001), Architectural composition and building typology: interpreting basic building, Alinea Editrice, Firenze
5. Collins, G.R.; Crasemann Collins, C. (1965), Camillo Sitte: The Birth of Modern Planning, Phaidon Press, London
6. Conzen, M.R.G. (1960), Alnwick, Northumberland: a study in town-plan analysis, Transactions and Papers (Institute of British Geographers), 27, George Philip, London
7. Dr. Jekelfalussy, J. (1892), A Magyar Korona Országainak Helységnévtára, Pesti Könyvnyomda - Részvénytársaság, Budapest [OSZK ST 3826]
8. Fried, I. (2004), Fiume, Enciklopédia Kiadó, Budapest
9. Kahle, D. (2004), Graðevinski propisi grada Zagreba u razdoblju od 1850. do 1918. godine, „Prostor”, 2 (28): 203-214, Zagreb
10. Kneževiæ, S. (1996), Zagrebaèka zelena potkova, Zagreb
11. Kollerffy, M. (1877), A Magyar Korona Országainak Helységnévtára, Atheneum R. társ. nyomdája, Budapest [OSZK ST 3826]
12. Koster, E.A. (2001), Urban morphology, a taste of a form - oriented approach to the history of urban development, Groningen University, Groningen
13. Kroft, K. (1996), Urban tissue and the character of towns, ”Urban Design International”, 3 (1): 247-263, Palgrave Macmillan, UK
14. Lovra, É. (2015), Typology of the Urban Fabric: Evaluation of the Inherited Townscape, ”Cultural Heritage Possibilities for Spatial and Economic Development - Conference Paper”: 238244, University of Zagreb, Zagreb
15. Lovra, É. (2016), The ‚Modern City’: Urban Tissue Typology (Limitations of Caniggian and Conzenian practice and the new typology), „Zbornik radova 4. Meðunarodne konferencije Savremena dostignuæa u graðevinarstvu 2016”: 805-814, Graðevinski fakultet Subotica, Subotica
16. Magyar Szent Korona Országainak Helységnévtára I. II. (1913), A Magyar kir. Központi Statisztikai Hivatal, Budapest [OSZK ST 3826]
17. Meggyesi, T. (1985), A városépítés útjai és tévútjai, Műszaki Könyvkiadó, Budapest
18. Meggyesi, T. (2009), Városépítészeti alaktan, Terc, Budapest
19. Metzger-Šober, B. (2012), Regulacijski plan grada Rijeke Paola Grassija, 1904. „Prostor”, 20 (1): 146-157, Zagreb
20. Paliniæ, N. (2009), Urbanistièki razvitak Rijeke, https://helpdesk.uniri.hr/system/resources/ docs/000/006/812/original/URBANISTICKI_ RAZVITAK_RIJEKE_slike.pdf?1445010958 [27.8. 2016.]
21. Škalamera, Ž. et al. (1994), Zagreb na geodetsko-katastarskim zemljovidima i u zemljišnim knjigama, Gradski zavod za katastar i geodetske poslove, Zagreb
22. Sitte, C. (1889, reprint 2001), Der Städtebau nach seinen künstlerischen Grundsätzen, Birkhäuser, Basel-Boston-Berlin
23. Slukan Altiæ, M. (2006), Morphological and functional change in Zagreb’s Lower Town (Donji grad) 1862-1914 based on cadastral sources, ”Prostor”, 31 (1): 2-19, Zagreb
24. Slukan Altiæ, M. (2012), Urbano planiranje Zagreba kao dio Evropskog kulturnog kruga, „Ekonomska i ekohistorija”, 8 (8): 100-107, Zagreb
25. Stübben, J. (1890), Der Städtebau, A. Kröner: https://archive.org/details/derstdtebau00stgoog [17.2.2016.]
26. Wagner, O. (1912), Development of a Great City, ”The Architectural Record”, 31 (1-6): 486-500, New York
27. Whitehand, J.W.R. (1981), Background to the urban morphogenetic tradition and Conzenian ideas: extension and development, in: Whitehand, J.W.R. [ed.], The urban landscape: historical development and management: papers by M.R.G. Conzen, London
28. 1876. évi XX. Törvénycikk némely városi törvényhatóságok megszüntetéséről, http://1000ev. hu/index.php?a=3¶m=5733 [12.12.2014.]
29. 1868. évi XXX. törvénycikk a Magyarország, s Horvát-, Szlavon és Dalmátországok közt fenforgott közjogi kérdések kiegyenlítése iránt létrejött egyezmény beczikkelyezéséről, http: //1000ev.hu/index.php?a=3¶m=5352 [15.7.2016.]
30. FORTEPAN, http://fortepan.hu [27.8.2016.]
Archival Sources
Arhivski izvori
1. National Archives of Hungary, 2-4 Bécsi kapu Square, Budapest /maps.hungaricana.hu [MOL]
2. Muzej grada Zagreba, 20 Opatièka Street, Zagreb [MGZ]
3. Országos Széchenyi Könyvtár, 4-5-6 Szent György Square, Budapest [OSZK]
4. Hrvatski državni arhiv, 21 Maruliæ Square, Zagreb [HAD]
Cartographic Sources [CS]
Kartografski izvori
1. Zagreb - 1913: Nacrt Rudina Intravilana slobodnog i kr. glavnog grada Zagreba 1910-1913 [MOL S 76 No 1874/1-100; http://maps.hungaricana. hu/en/MOLTerkeptar/13771/ /6.5.2016./]; References: HR-HDA-1421-1-9-576 (Zagreb - 1914), HR-HDA-1421-1-9-575 (Gornji Grad: 1858-1892) and HR-HDA-1421-1-9-574 (Donji Grad: 18581905)
2. Zagreb - 1864: Nacrt Zagreba D. Albrechta [MGZ KA,g I h 1-1. Detalj karte Zagreba D. Albrechta, 1864; Škalamera, 1994: 88-89]
3. Zagreb - 1865: Regulation Plan [Blau-Rupnik 2007: 42-43]
4. Zagreb - 1889: Regulatorna osnova [MGZ Inv. No 2945. Regulatorna osnova Zagreba, 1889; Škalamera 1994: 92]
5. Rijeka - 1904: Fiume város kataszteri térképének másolata az 1900. évi mérnöki helyszínelés szerint [MOL S 76 No 340/1-16; http://maps. hungaricana.hu/en/MOLTerkeptar/12591/ /16.8.2016./]; References: OSZK ST 66 TM 487 and OSZK ST 66 TM 1937 (1898 Fiume)
6. Rijeka - 1871: Fiume térképe a pályaudvar és kikötő tervezetével; metsz. M. k. Államnyomda [OSZK ST 66 TM 487]
7. Rijeka - 1885/1891: Stadt und Hafen Fiume [OSZK ST 66 TM 246]
Illustration and Table Sources
Izvori ilustracija i tablica
Fig. 1, 2 FORTEPAN/Magyar Földrajzi Múzeum - Erdélyi Mór Cége
Fig. 3-5 Map is based on historical maps of Zagreb from the studied period, graphic and analyses by Éva Lovra
Fig. 6-8 Figures and maps are based on historical maps from the selected period (CS 5-7), graphic and analyses by Éva Lovra
Table I Dr. Jekelfalussy, 1892; Kollerffy, 1887; Magyar Szent Korona Országainak Helységnévtára, 1913
Table II Drawings made by Éva Lovra, based on CS 1
Table III Drawings made by Éva Lovra, based on CS 4
Summary Sažetak
Posebni sluèajevi: Zagreb i Rijeka
Tipologija gradskoga tkiva sama je po sebi doista složena tema unutar polja i urbane morfologije i urbane tipologije. Cilj taksonomskog odreðenja austrougarskih gradova i urbanoga tkiva jest opisati i vrjednovati urbanistièku i graditeljsku djelatnost u razdoblju Austro-Ugarske Monarhije (1867.-1918.) jer takvo odreðivanje tipologije, ali ni obrada podataka - dosad nisu uèinjeni. Uobièajeni pristup kod sagledavanja razvoja gradova u ovome sluèaju nije dovoljan jer su izmeðu 1867. i 1918. godine austrougarski gradovi prošli kroz specifièan oblik rasta, tek djelomièno prateæi zapadne trendove urbanoga razvoja. Ekonomske i povijesne promjene, koje su uslijedile nakon Austro-ugarske nagodbe (1867.) i Hrvatsko-ugarske nagodbe (1868.), takoðer su dio i tada nadolazeæe industrijske revolucije, èime je zapoèeo progresivan urbani razvoj odreðen novim urbanim uzorcima i razlikom u izgradnji grada, gradskoga tkiva, te urbanim tipovima. Istraživanja u vezi sa Zagrebom i Rijekom èine bitnu sastavnicu ove studije u sklopu koje je prouèavano više od sedamdeset gradova. Gradovi prikazuju povijesnu inklinaciju koja je sprjeèavala uspostavu jedinstvene i prepoznatljive urbane strukture tipiène za podruèje Zemlje Krune sv. Stjepana (ugarski dio Monarhije). Detaljnim analizama utvrðen je visok stupanj varijabilnosti urbanoga tkiva i urbanih tipova kod austrougarskih gradova. Prva determinacija meðu ispitivanim gradovima zasnovana je na kombinaciji urbanoga tkiva, njihovih prostornih i prirodnih obilježja (padine, rijeka, ravnica). Po svojim znaèajkama poput uliène mreže, geomorfoloških i urbanomorfoloških znaèajki te po kombinacijama razlièitih urbanih tkiva mogu se razluèiti dvije veæe skupine: osnovni tipovi (definirane karakteristike i tkiva, bez primjesa) i kombinirane/složene vrste. Zagreb i Rijeka odabrani su pritom na temelju iscrpnog istraživanja. U korpusu od više od sedamdeset razlièitih vrsta gradova u tipološkoj matrici, Zagreb i Rijeka istièu se kao kompleksni, ali i posebni sluèajevi urbane tipologije i tipologije gradskoga tkiva, ponajprije zbog toga što ih i meðu kombiniranim tipovima njihove znaèajke, urbana evolucija, kombinaci-
ja tkiva i morfogeneza èine izdvojenim primjerima koji nisu usporedivi s ostalim gradovima iz istraživanoga korpusa. U studiji o vrstama urbanih tkiva i uliènih mreža odabranih austrougarskih gradova utvrðena su naèela gradogradnje koja se ponavljaju, a koja se mogu izravno povezati s vodeæim, ali u nekim sluèajevima i kontradiktornim idejama te praksom izgradnje grada u tom razdoblju. Rijeka i Zagreb doživjeli su u razdoblju od 1867. (1868.) do 1918. godine intenzivan urbani rast i preobrazbu. Tomu u prilog govori prirast u broju stanovnika i broju graðevina, a paralelno s time gradovi su se i teritorijalno proširili. Urbane morfološke promjene tijekom prvog i jednog od najintenzivnijih razdoblja modernizacije tih gradova stvorile su jedinstveni uzorak urbanoga razvoja meðu prouèavanim gradovima. Rijeka je zanimljiv, ali i jedinstven primjer jer njezin položaj (grad na obali mora) i funkcija (luèki grad) imaju velik utjecaj na uliènu mrežu i na kombinacije urbanoga tkiva. Funkcija je industrijska (imajuæi u vidu njezinu ulogu u prometu i trgovini) i željeznièka, pri èemu se pruga nalazi izmeðu obale mora (luka) i gradske jezgre. Polulinearni slojevi morfogeneze mogu se slijediti temeljem odreðenih uliènih mreža i urbanih tkiva, njihove kombinacije te urbanoga razvoja koji grad odreðuje kao poseban sluèaj. Donji grad u Zagrebu usvojio je i vodeæe tendencije planiranja i urbanistièkoga projektiranja toga doba; u urbanoj matrici s otvorenim prostorima, zelenim površinama (Lenucijeva potkova / niz parkova) i urbanim blokovima slijedi naèela Stübbena, pri èemu je odvojenost od neplanirane strukture Gornjega grada definirana. Takvu jasnu, èak i linearnu podjelu jedva da možemo naæi meðu ostalim ispitivanim gradovima, iako se mogu pronaæi pojedini tipovi urbanoga tkiva. Dva spomenuta grada u razdoblju od 1868. do 1918. godine pokazuju znaèajke tipiènoga, a ujedno i jedinstvenoga razvoja i rasta. Na temelju sagledavanja zagrebaèkoga gradskog tkiva i uliène mreže uspostavljene u razdoblju Austro-Ugarske (Donji grad), jasno je kako se grad teritorijalno razvija u linearnom smjeru zapad-istok i vremenski
jasno vidljivim pravcima razvoja. Znaèajna ulièna mreža Zagreba ima sustav rešetkastog sustava (trg i duguljaste rešetke): ravan ulièni smjer, geometrijski, vrlo redovite pravokutne mreže ulica s redovitim slijedom kompaktnih graðevnih blokova. Nepravilno urbano tkivo prati geomorfološke znaèajke sjevernih predjela grada (na padinama), odjeljci urbanoga tkiva pokazuju strukture koje su nastale prije Regulatornih osnova (1865. i/ili 1889.), a urbano tkivo Gornjega grada i njegove okolice s ljetnikovcima, vilama i nepravilnim ulicama prilagoðenim nagibima terena - u skladu je s naèelima Sitteove gradogradnje (slikoviti prikaz). Odnos zelenih površina (posebno Lenucijeva potkova) i urbanoga tkiva u Donjem gradu odnosi se na èinjenicu da je sustav parkova (zelenih površina), trgova i ulica rezultat svjesnog planiranja koje je uzelo u obzir tada aktualna naèela ureðenja grada od Camillea Sittea i Josefa Stübbena. Sklad urbanoga tkiva koji je rezultat ortogonalnoga rasporeda i urbanih oblika vezanih za geomorfološke znaèajke strukture terena može se ponajbolje vidjeti u sluèajevima Zagreba i Rijeke. Znaèajna ulièna mreža u Rijeci ima sustav rešetki (duguljasta rešetka - pravokutne serije parcela/urbani blokovi) i sustav koji oblikuje konture. Sitteova naèela ovdje prevladavaju na padinama, a naèela ortogonalne urbane konstrukcije cjelovitih blokova primijenjena su u blizini luke i na podruèju luke. Sluèaj Rijeke pritom je jedinstven zbog linearne artikulacije podruèja razlièitih morfoloških znaèajki: linija željeznice, industrijska podruèja i druga podruèja grada (regulirano središnje tkivo, padine s nepravilnom uliènom mrežom i èesticama).
Razdoblje na koje se ovo istraživanje osvræe jest zanimljiv i složen dio povijesti, u kojem se gradovi prouèavaju na naèin da jedinstvo stvaranja gradova nije bilo samo teritorijalno nego da se neizravno odnosi i na pojavu urbanih oblika. Procesi modernizacije u to su doba dosegnuli svoj vrhunac, a urbanistièka i arhitektonska djela predstavljaju znaèajan dio današnjega urbanog i arhitektonskog naslijeða gradova.
Biography
Biografija
ÉVA LOVRA, MSc, is a Ph.D. candidate at the University of Pécs, a researcher at the Slovak Academy for Science, a visiting lecturer at the University of Roma Tre. Research area: socialist modernism of post-WWII Serbia, urban tissue and urban tissue typology in Austria-Hungary.
Mr.sc. ÉVA LOVRA je doktorandica Sveuèilišta u Peèuhu, istraživaèica slovaèke Akademije za znanost i gostujuæa predavaèica na Sveuèilištu Roma Tre. Podruèja istraživanja: socijalistièki modernizam u Srbiji nakon Drugoga svjetskog rata, gradsko tkivo i urbana tipologija Austro-Ugarske Monarhije.
1 Ministarstvo graditeljstva i prostornoga ureðenja
HR - 10000 Zagreb, Ulica Republike Austrije 20
2 Sveuèilište u Zagrebu Arhitektonski fakultet
HR - 10000 Zagreb, Kaèiæeva 26 Borka.Bobovec@mgipu.hr imlinar@arhitekt.hr Andriana.Pozojevic@mgipu.hr
Prethodno priopæenje
UDK 728.1(497.5)”1991/2016”
Tehnièke znanosti / Arhitektura i urbanizam 2.01.01. - Arhitektonsko projektiranje Èlanak primljen / prihvaæen: 11. 10. 2016. / 8. 12. 2016.
1 Ministry of Construction and Physical Planning
HR - 10000 Zagreb, Republike Austrije 20
2 University of Zagreb
Faculty of Architecture
HR - 10000 Zagreb, Kaèiæeva 26 Borka.Bobovec@mgipu.hr imlinar@arhitekt.hr Andriana.Pozojevic@mgipu.hr
Preliminary Communication
UDC 728.1(497.5)”1991/2016”
Technical Sciences / Architecture and Urban Planning 2.01.01. - Architectural Design
Article Received / Accepted: 11. 10. 2016. / 8. 12. 2016.
Housing Construction Programs in Croatia between 1991 and 2016
Hrvatska POS poticana stanogradnja programi stanogradnje stanovanje
Programi stanogradnje u Republici Hrvatskoj od 1991. do 2016. godine bitan su èimbenik i pokazatelj socijalnog razvoja i gospodarskog napretka društva i zato ih treba društveno poticati, regulirati i kontrolirati jer su dostupnost stana i osiguranje osnovnog standarda i kvalitete stanovanja temeljne ljudske potrebe i prava. Od devet programa stanogradnje najpoznatiji je i najuspješniji Program društveno poticane stanogradnje (POS), dva su programa usmjerena na odreðeni dio graðana, a jedan je lokalno usmjeren.
POS (State-Subsidized Housing Construction)
subsidized housing construction housing construction programs housing
Housing construction programs in Croatia between 1991 and 2016 have been a major component and indicator of social and economic development. Therefore they should be supported, regulated and controlled since the right to adequate housing in terms of availability, standard and quality is viewed as one of the fundamental human needs and rights. Among nine housing construction programs, POS is widely known and the most successful one; two programs are tailored for a particular population segment while one is designed for local purposes.
stanogradnje na podruèju Hrvatske do njezina osamostaljenja 1991. godine provoðeni su od poèetka 20. stoljeæa u sklopu Austro-Ugarske Monarhije (do 1918.), ‘Prve’ Jugoslavije (1918.-1945.)1, Kraljevine Italije (1920.-1943.), Nezavisne države Hrvatske (1941.-1945.) i ‘Druge’ Jugoslavije (1943.1991.)2 sa ciljem osiguranja odgovarajuæeg i priuštivog stanovanja zbog kontinuiranog manjka stanova uzrokovanog migracijom seoskog stanovništva u gradove uslijed industrijalizacije, centralizacije i ratnih razaranja.3 Najznaèajniji program stanogradnje u Hrvatskoj do 1991. godine bio je Društveno usmjerena stambena izgradnja [DUSI] koji je omoguæen promjenama Ustava SFR Jugoslavije 1974. godine. U Hrvatskoj i Jugoslaviji 1970-ih propituju se postojeæe postavke u urbanizmu, arhitekturi i stanogradnji.4 Privremeni standard stana u usmerenoj stambenoj izgradnji iz 1975. godine bio je struèna podloga za izradu propisa i normativa koji su trebali omoguæiti ujednaèenu i mjerljivu kvalitetu izgradnje stanova, uz uvažavanje regionalnih razlika, a u kontekstu postojeæih društveno-politièkih odnosa i naèina financiranja stanogradnje kroz društvene dogovore i samoupravne sporazume.5 Udružena samoupravna interesna zajednica [USIZ] stanovanja grada Zagreba izdala je 1979. godine Tehnièke uvjete za projektiranje i izgradnju stambenih objekata na 20 lokacija društveno usmjerene stambene izgradnje u Zagrebu za period 1979.-1980. godine, koji su za cilj imali ujednaèiti kvalitetu
projektiranja, graðenja i uporabe stambenih graðevina s naglaskom na korištenje mjerljivih parametara.6 Zatim su izdani dokumenti Standard stana, zgrade i naselja u društveno usmjerenoj stambenoj izgradnji - Standard naselja 1983. godine i Standard stana, zgrade i naselja u društveno usmjerenoj stambenoj izgradnji - Standard stambene zgrade i stana 1984. godine, koji su bili osnova za izradu planova i projekata u DUSI programu stanogradnje kao uporištu sa sustavno razraðenim smjernicama i potrebnim tehnièkim specifikacijama naselja, stambene zgrade i stana.7 Potrebno je naglasiti da DUSI program stanogradnje nije bio obvezujuæi i da nije bio raðen za prostor tadašnje Republike Hrvatske veæ samo za niz zagrebaèkih stambenih naselja8, primjerice Gajnice, Špansko, Jarun, Sloboština, Dugave, Ravnice i Klaka, koja su dio kulturne, urbanistièke i arhitektonske baštine.9 DUSI program stanogradnje bio je kvalitetna osnova i polazište za pripremu programa stanogradnje u Republici Hrvatskoj nakon osamostaljenja 1991. godine.
DEVET PROGRAMA STANOGRADNJE U HRVATSKOJ OD 1991. GODINE NINE HOUSING CONSTRUCTION PROGRAMS IN CROATIA SINCE 1991
U Domovinskom ratu u Hrvatskoj je od 1991. do 1995. godine razoreno približno 590 naselja, odnosno 160.000 stanova ili 11% stambenog fonda10, i znaèajan dio gospodarskih resursa, što je uzrokovalo spor poratni ekonomski oporavak i stagnaciju u stanogradnji. Prijeratni kronièni nedostatak stanova u veæim
1 Država Slovenaca, Hrvata i Srba (1918.), Kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca (1918.-1920.), Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca (1920.-1929.), Kraljevina Jugoslavija (1929.-1945.)
2 Demokratska Federativna Jugoslavija (1943.-1945.), Federativna Narodna Republika Jugoslavija (1945.-1963.), Socijalistièka Federativna Republika Jugoslavija (1963.1991.-1992.)
3 Nakon industrijalizacije i ratnih razaranja postupno je zabilježen i trend poveæanja broja kuæanstava zbog promjene naèina života koja je uzrokovala smanjenje broja èlanova obitelji i poveæanje potražnje za stanovima. [Korlaet, 2015: 5]
4 Jukiæ, Mlinar, Smokvina, 2011: 30
5 *** 1975.
6 *** 1979.
7 *** 1983.; *** 1984.
8 Bašiæ, 2013: 75
9 Istraživanje je dio znanstvenoga projekta Heritage Urbanism - Urban and Spatial Planning Models for Revival and Enhancement of Cultural Heritage [HRZZ-2032] koji se provodi na Arhitektonskom fakultetu Sveuèilišta u Zagrebu pod vodstvom akademika Mladena Obada Šæitarocija, a financira ga Hrvatska zaklada za znanost.
10 Bobovec, 2000: 2
11 Mlinar, 2009: 160
12 Gospodarska kriza 2008. godine u Hrvatskoj posljedica je globalne financijske krize koja je poèela 2007. godine krizom tržišta nekretnina u Sjedinim Amerièkim Državama.
hrvatskim gradovima poveæan je doseljavanjem stanovništva iz ratom zahvaæenih podruèja. Nakon Domovinskoga rata izostala je jasna vizija i provedba programa stanogradnje, a prijeratna velika graðevinska poduzeæa nisu pronašla uspješan model djelovanje pa je to uzrokovalo parcijalnu i nekvalitetnu stambenu izgradnju privatnih poduzetnika na èesto neprimjerenim lokacijama.11 Poèetkom 2000-ih stanogradnja u Hrvatskoj se intenzivira do gospodarske krize 2008. godine12, koja je zaustavila stanogradnju i paralizirala tržište nekretnina na kojem su od tada prevladavali precijenjeni, a dijelom i nekvalitetni, te zato neprodani stanovi. Republika Hrvatska je kroz resorno ministarstvo gradi-
13 Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog ureðenja i graditeljstva od 1990. do 1991. [http://narodne-novine. nn.hr/], Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog ureðenja i stambeno-komunalne djelatnosti od 1991. do 1992. [*** 1991.a: 1621-1623; *** 1991.b: 2009-2010; *** 1992.a: 839846], Ministarstvo graditeljstva i zaštite okoliša od 1992. do 1994. [*** 1992.b: 1254-1259;*** 1993: 1213-1215], Ministarstvo prostornog ureðenja graditeljstva i stanovanja od 1994. do 2000. [*** 1994: 2149-2155; *** 1996.a: 39913996; *** 1997: 4225-4227; *** 1999: 1692-1699], Ministarstvo za javne radove, obnovu i graditeljstvo od 2000. do kraja 2003. [*** 2000: 452, 454], Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog ureðenja i graditeljstva od 2004. do 2011. [*** 2003.b: 9936, 9939-9940] i od 2011. godine Ministarstvo graditeljstva i prostornoga ureðenja [*** 2011.g: 11, 16-17].
14 *** 2014.b: 2-8
15 *** 1996.b: 4397-4408; *** 2004.c: 7891-7915; *** 2005: 9611-9612; *** 2007.b: 7984; *** 2009.b: 12; *** 2009.d: 8-10; *** 2011.d: 3-6; *** 2012.c: 2-8; *** 2013.b: 13; *** 2013.e: 65-67; *** 2014.g: 30-31
16 Djelatnici Sektora za graditeljstvo, stanovanje i komunalno gospodarstvo Ministarstva graditeljstva i prostornoga ureðenja bili su i nakon 2012. godine aktivni kao tehnièka podrška APN-u na dovršenju preuzete i zapoèete gradnje.
17 Program 1 - kupnja gotovih i stanova u visokom stupnju dovršenosti; Program 2 - izgradnja obiteljskih kuæa za stopostotne hrvatske ratne vojne invalide prve skupine koji se kreæu uz tuðu pomoæ; Program 3 - dovršenje stanova koji su projektirani i graðeni bez zadanih
teljstva13 u razdoblju od 1991. do 2016. godine postupno pripremila, provodila ili još provodi, u suradnji s Agencijom za pravni promet i posredovanje nekretninama [APN], devet programa koji se odnose na društvenu stanogradnju i osiguranje dostupnosti odgovarajuæem stanovanju. (Tabl. I.) Prvi u nizu je Program stambenog zbrinjavanja stradalnika iz Domovinskog rata koji se provodi od 1997. godine. Zatim slijedi najpoznatiji i najuspješniji Program društveno poticane stanogradnje [POS] koji se provodi od 2001. godine, a pripremljen je na osnovi DUSI programa stanogradnje. Program stambenog zbrinjavanja povratnika - bivših nositelja stanarskog prava provodi se od 2008. godine. Dva programa regulirana posebnim zakonima jesu Poticanje prodaje stanova provoðeno od 2010. do 2011. godine i Subvencioniranje i državna jamstva stambenih kredita provoðeno od 2011. do 2012. godine. Program POS kreditiranje obiteljskih kuæa provodi se od 2011., a Program POS+ od 2013. godine. Nakon katastrofalnih poplava u istoènom dijelu Hrvatske 2014. godine provodi se Program obnove i saniranja posljedica katastrofe na podruèju Vukovarsko-srijemske županije - obnova zgrada. 14 Program društveno poticanog najma stanova [PON] provodi se od 2015. godine. Program stambenog zbrinjavanja stradalnika iz Domovinskoga rata proizašao je iz Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i èlanova njihovih obitelji15 i financiran je iz Državnog proraèuna, provodilo ga je resorno ministarstvo graditeljstva od 1997. do kraja 2012. godine, a od 2013. godine provodi ga APN16 kroz šest programskih cjelina, razlièitih ovisno o potrebama i odabiru naèina implementacije.17 Program se provodio na temelju podataka koje je pribavljalo Ministarstvo branitelja zaduženo za utvrðivanje potreba za stambenim zbrinjavanjem
Sl. 2. Program stambenog zbrinjavanja stradalnika iz Domovinskoga rata: stambena zgrada, Sokin brig, Zadar
Fig. 2 Housing provision program for the victims of the Croatian War of Independence: apartment building, Sokin brig, Zadar
Sl. 3. Društveno usmjerena stambena izgradnja [DUSI]: stambena zgrada, Dugave, Zagreb
Fig. 3 Socially-oriented housing construction [DUSI]: apartment building, Dugave, Zagreb
Sl. 4. Program POS+: stambene zgrade, Zagrebaèka cesta, Zagreb
Fig. 4 State-Subsidized Housing Construction POS+: apartment buildings, Zagrebaèka cesta, Zagreb
Sl. 5. Subvencioniranje i državna jamstva stambenih kredita: stambena zgrada, Jarušèica, Zagreb
Fig. 5 Subsidies and state-guaranteed housing loans: apartment building, Jarušèica, Zagreb
stradalnika iz Domovinskoga rata. Lokalne jedinice samouprave, gradovi i opæine bili su dužni, sukladno Zakonu o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i èlanova njihovih obitelji, osigurati komunalno opremljeno graðevinsko zemljište za izgradnju stanova. Od 1997. do kraja 2012. godine Programom izgradnje i kupnje stanova osigurano je na podruèju èitave Republike Hrvatske i predano Ministarstvu branitelja ukupno 6161 stan na 317 lokacija.18 Hrvatski 100% ratni vojni invalidi I. grupe zbrinuti su, sukladno odredbama Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i èlanova njihovih obitelji, stambeno izgradnjom kuæa s posebnom prilagodbom. U Programu je ukupno izgraðena 181 obiteljska kuæa. Osim izgradnje provodio se i projekt prilagodbi prilaza do zgrade i prostorija u stanu za kretanje pomoæu kolica i drugih ortopedskih pomagala za potrebe hrvatskih ratnih vojnih invalida.19 Program društveno poticane stanogradnje [POS] osmišljen je krajem 1990-ih godina na inicijativu države, a prema iskustvima prethodnih programa stanogradnje uz struènu podršku Arhitektonskog fakulteta Sveuèilišta u Zagrebu radi zadovoljavanja stambenih potreba i poboljšanja kvalitete stanovanja, kao i unaprjeðenja graditeljstva.20 POS-om se afirmiralo subvencionirano stanovanje, kao i stvaranje stambene politike socijalnoga karaktera, kako bi se u svim segmentima društva, pa tako i tijelima državne uprave i samouprave, neovisno o opcijama koje su na vlasti, formiralo jasno stajalište da je rješavanje stambenog pitanja temelj socijalnoga mira i napretka države. U sklopu POS-a vodi se raèuna o socijalnom ukljuèivanju pojedinaca koji bez pomoæi države ne mogu osigurati stan. POS se provodi izgradnjom stanova, odnosno stambenih zgrada, organiziranom na naèin kojim se ostvaruje svrhovito
korištenje javnih i drugih sredstava za pokriæe troškova pripreme i izgradnje, osigurava se povrat tih sredstava te omoguæuje prodaja stanova uz obroènu otplatu po pristupaènijim uvjetima od tržnih u pogledu kamata i rokova otplate. Javna sredstva kojima se potièe organizirana izgradnja stanova osiguravaju Republika Hrvatska i jedinice lokalne samouprave. Stanovi su izgraðeni u stambenim zgradama namijenjenim za prodaju uz moguænost obroènog naèina plaæanja. Ovaj model dostupan je graðanima koji su državljani Republike Hrvatske radi rješavanja njihovih stambenih potreba, a namijenjen je i jedinicama lokalne samouprave i drugim pravnim osobama sa sjedištem u Republici Hrvatskoj programskih smjernica od strane Ministarstva obrane Republike Hrvatske; Program 4 - podijeljen je na èetiri razlièita modela: model 4.1. - projektiranje i graðenje po sustavu ‘kljuè u ruke’; model 4.2. - posebno se ugovara projektiranje, a zatim, po dobivenoj projektnoj dokumentaciji, ugovara se putem javnog nadmetanja graðenje po sustavu ‘kljuè u ruke’ s ugovorenom cijenom po m2 neto korisne površine stana; model 4.3. - kupnja stanova na tržištu u gradovima gdje jedinica lokalne samouprave nije osigurala graðevinsko zemljište, takoðer po sustavu ‘kljuè u ruke’ s ugovorenom cijenom po m2 neto korisne površine stana; model 4.4. - ugovaranje gradnje po modelu ‘jediniène cijene’ za odreðene lokacije gdje su stanovi za stradalnike Domovinskoga rata dobiveni rekonstrukcijom ili adaptacijom postojeæih stambenih zgrada; Program 5kreditiranje; Program 6 - obnova u ratu stradalih kuæa. [Bobovec, Homadovski, Javora, 2015: 340]
18 Rekapitulacija godišnjeg Izvješæa o provedbi Programa stambenog zbrinjavanja stradalnika Domovinskoga rata iz 1997. godine, stanje na dan 31. prosinca 2012. godine. [MGIPU]
19 Podatke je tijekom realizacije prikupljalo Ministarstvo graditeljstva i prostornoga ureðenja [MGIPU].
20 POS je reguliran Zakonom o društveno poticanoj stanogradnji [*** 2001.b: 4016-4020], Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o društveno poticanoj stanogradnji [*** 2004.b: 2449-2450; *** 2007.a: 5672-5673; *** 2009.a: 834; *** 2012.a: 27-29; *** 2015.d: 22-24], Pravilnikom minimalnih tehnièkih uvjeta za projektiranje i gradnju stanova iz programa POS [*** 2004.a: 3996-3999; *** 2006.a: 1664] i Podatkom o etalonskoj cijeni graðenja
radi davanja stanova u najam.21 U razdoblju od 2000. godine do svibnja 2016. godine izgraðena su na podruèju Republike Hrvatske 6252 stana.22
Program stambenog zbrinjavanja povratnika - bivših nositelja stanarskog prava na stanovima izvan podruèja posebne državne skrbi provodilo je resorno ministarstvo graditeljstva od 2008. godine temeljem Zakljuèka Vlade Republike Hrvatske o provedbi Programa stambenog zbrinjavanja povratnika - bivših nositelja stanarskog prava na stanovima izvan podruèja posebne državne skrbi od 25. kolovoza 2006. godine23 i poslije Odluke Vlade Republike Hrvatske o provedbi stambenog zbrinjavanja povratnika - bivših nosite-
[*** 2002: 12; 2003.a: 8067; *** 2008.a: 31; *** 2009.c: 23; *** 2011.f: 2417; *** 2012.b: 9].
21 Bobovec, Mlinar, 2013: 140-157
22 U razdoblju od 2013. do svibnja 2016. godine zaprimljena su ukupno 442 zahtjeva, od kojih je odobreno 430, a visina odobrenih zajmova iznosi 6.245.554,00 € [APN]
23 *** 2006.b: 6605-6608
24 *** 2008.b: 68
25 Zakonom o podruèjima posebne državne skrbi [*** 2008.c: 12-17; *** 2011.e: 68-72; *** 2013.c: 5-8; *** 2013.d: 42; *** 2014.e: 16-17; *** 2014.h: 12-15; *** 2015.a: 23-24] i Uredbom o uvjetima i mjerilima za stambeno zbrinjavanje na podruèjima posebne državne skrbi [*** 2001.a: 269-271]
26 http://www.duosz.hr/nacionalni-program/ 27 MGIPU
28 *** 2010: 966; Zakon je detaljnije razraðen Pravilnikom o utvrðivanju uvjeta za ostvarivanje prava na jamstvo Republike Hrvatske za otplatu kamata na stambene kredite. [*** 2011.b: 915]
29 *** 2011.c: 678
30 MGIPU
31 *** 2011.c: 678; Zakon je detaljnije razraðen kroz Naputak o naèinu rada Agencije za pravni promet i posredovanje nekretninama u provedbi Zakona o subvencioniranju i državnom jamstvu stambenih kredita [*** 2011.a: 23] i Pravilnikom o utvrðivanju uvjeta za ostvarivanje prava na jamstvo Republike Hrvatske za otplatu kamata na stambene kredite [*** 2011.b: 915].
lja stanarskog prava na stanovima izvan podruèja posebne državne skrbi od 2. lipnja 2008. godine24 te drugih opæih akata25, a financiran je iz Državnog proraèuna na poziciji APN-a.26 Resorno ministarstvo graditeljstva organiziralo je preko APN-a izgradnju stanova, odnosno kupnju stanova potrebnih za stambeno zbrinjavanje povratnika koji nisu vlasnici kuæe ili stana, a živjeli su u stanovima u društvenom vlasništvu (bivši nositelji stanarskoga prava) na podruèjima Republike Hrvatske koja su izvan podruèja posebne državne skrbi. Od poèetka Programa stambenog zbrinjavanja povratnika - bivših nositelja stanarskog prava do studenoga 2011. godine iz proraèuna Republike Hrvatske izdvojeno je 736.648.194,00 kuna i osigurano 1409 stanova na 123 lokacije.27
Poticanje prodaje stanova provodilo se kroz osiguravanje financijskih sredstva u Državnom proraèunu na poziciji APN-a temeljem Zakona o poticanju prodaje stanova28 koji je stupio na snagu 8. travnja 2010. godine, a prestao je važiti donošenjem Zakona o subvencioniranju i državnom jamstvu stambenih kredita 24. ožujka 2011. godine.29 Ukupno je podneseno 120 zahtjeva za odobrenje poticaja putem APN-a, a odobreno je i zakljuèeno 86 Ugovora o zajmu kojim su odobreni poticaji u ukupnom iznosu od 13.415.726,08 kuna.30
Subvencioniranje i državna jamstva stambenih kredita omoguæeno je Zakonom o subvencioniranju i državnom jamstvu stambenih kredita koji je donesen 24. ožujka 2011. godine.31 Ovim Zakonom omoguæeno je subvencioniranje kredita koji graðanin uzima od poslovne banke za kupnju stana radi rješavanja svoga stambenog pitanja s prebivalištem na podruèju Republike Hrvatske, a koji pritom ispunjava uvjete za dobivanje stambe-
Sl. 6. Program društveno poticane stanogradnje [POS]: stambena zgrada, Delnice
Fig. 6 State-Subsidized Housing Construction [POS]: apartment building, Delnice
Sl. 7. Poticanje prodaje stanova: stambene zgrade, Špansko, Zagreb
Fig. 7 Stimulating apartment sale: apartment buildings, Špansko, Zagreb
nog kredita koje utvrðuje poslovna banka s kojom klijent zakljuèi ugovor o kreditu. U razdoblju važenja Zakona odobreno je ukupno 2253 zahtjeva - 1462 u 2011. godini i 791 u 2012. godini. Ukupno odobrena sredstva za svih 2253 zahtjeva iznosila su 23.013.063,84 eura, odnosno 172.597.978,80 kuna. Zakon je bio na snazi do 31. prosinca 2012. godine, do kada su temeljem odobrenih subvencija isplaæena sredstva na ime kamata u ukupnom iznosu od 5.730.757,92 eura.32
Program POS kreditiranje obiteljskih kuæa reguliran je Zakonom o društveno poticanoj stanogradnji i provodi se od 2011. godine za sve graðane Republike Hrvatske koji nemaju vlastiti stan ili kuæu, a žele riješiti svoj stambeni status novom izgradnjom.33 Program mogu koristiti i vlasnici neodgovarajuæeg stana ili kuæe koji žele riješiti svoj stambeni status proširenjem postojeæeg ili izgradnjom novoga stambenog prostora.34 Podnositelji zahtjeva trebaju imati vlastito zemljište, Rješenje o uvjetima graðenja i moraju biti kreditno sposobni. Iznos kredita po m2 neto korisne površine utvrðen je s 804,04 €, plativo u kunama po srednjem teèaju HNB-a na dan uplate. Minimalan iznos kredita koji se može odobriti je 9000 €, a maksimalan 145.000 €35 , ovisno o broju èlanova obiteljskoga domaæinstva.36 U sklopu ovoga programa razvijeni su nadalje Provedbeni program poticanja gradnje i rekonstrukcije (dogradnje i nadogradnje) kuæa37 i Provedbeni program kreditiranja materijala za izgradnju stambenog prostora fizièkih osoba. 38
Program POS+ potièe prodaju novoizgraðenih stanova na tržištu nekretnina od 2013. godine uz korištenje sredstava Republike Hrvatske i u skladu s odredbama Zakona o društveno poticanoj stanogradnji te Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o društveno poticanoj stanogradnji.39
Poticanje prodaje novoizgraðenih stanova provodi se odobravanjem zajmova za kupnju stana javnim sredstvima te sklapanjem i praæenjem provedbe ugovora o zajmu, a u suradnji s poslovnim bankama i stambenim štedionicama s kojima Agencija za pravni promet i posredovanje nekretninama sklapa sporazum o poslovnoj suradnji u pogledu kreditiranja u realizaciji Programa POS+, odnosno odobravanja stambenih kredita graðanima.40
Novoizgraðeni stanovi koji se mogu kupovati u Programu POS+ moraju imati urednu vlasnièku dokumentaciju, zatim moraju imati akt za graðenje i uporabu te moraju biti u sustavu PDV-a. Najviša kupoprodajna cijena stana može iznositi do 1400 € po m2 korisne površine stana (ukljuèivo PDV), u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem teèaju Hrvatske narodne banke.41
Program obnove i saniranja posljedica katastrofe na podruèju Vukovarsko-srijemske županije - obnova zgrada donesen je zbog katastrofalnih poplava koje su pogodile Vukovarsko-srijemsku županiju u svibnju 2014. godine. Ukupno, po poèetnim podacima radilo se o graðevinskim štetama na 2689 obiteljskih kuæa, uz 4713 pomoænih i gospodarskih zgrada te 32 zgrade javne namjene, s procijenjenom vrijednosti štete od 1.17 milijarde kuna uz štete u poljoprivredi i infrastrukturi.42 Do 16. svibnja 2016. godine Republika Hrvatska obnovila je ili izgradila ukupno 1078 stambenih graðevina, dok ih još 11 treba dovršiti, kao i oko 100 pomoænih graðevina, od èega ih je 44 u fazi izgradnje, a za
32 MGIPU
33 *** 2016: 39
34 http://www.mgipu.hr/default.aspx?id=9552
35 Plativ u kunama po srednjem teèaju Hrvatske narodne banke na dan uplate.
36 http://www.apn.hr/poticana-stanogradnja/pos-obiteljske-kuce/kreditiranje-izgradnje-i-rekonstrukcije-program-b/
37 http://www.apn.hr/content/uploads/PROGRAM-B.pdf
38 http://www.apn.hr/content/uploads/PROGRAM-C.pdf
39 http://www.apn.hr/content/uploads/JAVNI-POZIVPOS-.pdf
40 *** 2004.b: 2449-2450
41 APN-ov Poziv za podnošenje zahtjeva za odobravanje zajma javnih sredstava radi kupnje stana po Programu POS+ od 14. svibnja 2013. godine [http://www.apn.hr/ content/uploads/JAVNI-POZIV-POS-.pdf]
42 *** 2015.e: 10
43 *** 2014.f: 2-9
44 *** 2014.d: 20-26
45 *** 2014.a: 3
ostale se provodi postupak pripreme dokumentacije. Program je lokalno primijenjen i realiziran financijskim sredstvima iz Državnoga proraèuna, a pravna je osnova utvrðena u Zakonu o saniranju posljedica katastrofe na podruèju Vukovarsko-srijemske županije43 , Programu obnove i saniranja posljedica katastrofe na podruèju Vukovarsko-srijemske županije - obnova zgrada44 te u Izmjenama i dopunama Programa obnove i saniranja posljedica katastrofe na podruèju Vukovarsko-srijemske županije - obnova zgrada 45 U sklopu ovoga programa proveden je i pilot-projekt sanacije krovova od azbestnih ploèa na zgradama koje su na bilo koji naèin ošteæene poplavom. Krovovi su zamijenjeni primjerenim pokrovom u skladu s važeæim propisima i tehnièkim standardima.46 Program društveno poticanog najma stanova [PON], pripadnih parkirnih mjesta i garažnih prostora provodi APN u sklopu POS-a. Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o društveno poticanoj stanogradnji omoguæeno je davanje u najam izgraðenih stanova POS-a uz moguænost otkupa graðanimadržavljanima Republike Hrvatske radi rješavanja njihovih stambenih potreba.47 PON je reguliran nizom opæih akata i njime je dana moguænost najma novoizgraðenih stanova
46 *** 2015.e: 26
47 *** 2004.b: 2449-2450
48 Uz Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o društveno poticanoj stanogradnji [*** 2004.b: 2449-2450], PON je reguliran i Pravilnikom o najmu nekretnina iz programa POS-a [*** 2015.b: 32-37], Pravilnikom o izmjeni i dopuni pravilnika o najmu nekretnina iz programa POS-a [http://www.apn.hr/content/uploads/odluka-i-izmjenapravilnika-o-najmu1.pdf], Odlukom o uvjetima i mjerilima i postupku za utvrðivanje reda prvenstva. [http://www. apn.hr/content/uploads/Odluka-o-uvjetima-mjerilima-ipostupku-za-utvrðeivanje-reda-prvenstva.pdf] i Odlukom o izmjeni Odluke o visini najamnine i zakupnine [http:// www.apn.hr/content/uploads/odluka-najam.pdf].
49 *** 2016: 46
50 http://www.apn.hr/novosti/javni-poziv-za-davanjeu-najam-stanova-osijek-zagreb-klara-zagreb-zaprude-isplit-kila/
51 MGIPU
52 http://www.apn.hr/novosti/javni-poziv-za-davanjeu-najam-stanova-osijek-zagreb-klara-zagreb-zaprude-isplit-kila/
na rok do pet godina.48 Ako se tijekom tog razdoblja najmoprimac odluèi na kupnju istoga stana, plaæeni se najam za protekli period uraèunava u cijenu stana.49 U srpnju 2015. godine objavljen je prvi javni poziv za najam stanova u Zagrebu, Osijeku i Splitu, kad je ponuðeno ukupno 330 stanova za najam.50 Tako je npr. uz prije zakljuèene ugovore za lokaciju Sopnica-Jelkovec (2011. godine) do kraja svibnja 2016. godine ukupno zakljuèeno 356 ugovora o najmu.51 Upravno vijeæe APN-a nadležno je za donošenje Odluke o visini najamnine za stanove koji su predmet najma. Raspon cijena za najam za stanove do 60 m2 jest od 22,00 do 25,00 kuna, a za stanove iznad 60 m2 raspon je cijena od 19,00 do 23,00 kuna, ovisno o lokaciji stana.52
CONCLUSION
Programi stanogradnje u Hrvatskoj od njezina osamostaljenja 1991. do 2016. godine postupno su se razvijali, a pripremalo ih je, provodilo ili još provodi resorno ministarstvo graditeljstva u suradnji s Agencijom za pravni promet i posredovanje nekretninama [APN]. Prvi program stanogradnje bio je Program stambenog zbrinjavanja stradalnika iz Domovinskog rata i provodi se od 1997. godine, a zatim slijede Program društveno poticane stanogradnje poznatiji kao POS (od 2001.), Program stambenog zbrinjavanja povratnika - bivših nositelja stanarskog prava (od 2008.), Poticanje prodaje stanova (2010.-2011.), Subvencioniranje i državna jamstva stambenih kredita (2011.-2012.), Program POS kreditiranje obiteljskih kuæa (od 2011.), Program POS+ (od 2013.), Program obnove i saniranja posljedica katastrofe na podruèju Vukovarsko-srijemske županije - obnova zgrada (od 2014.) i Program društveno poticanog najma stanova poznatiji kao PON (od 2015.). Najpoznatiji i najuspješniji program stanogradnje u Hrvatskoj jest POS. Programi stanogradnje usmjereni na odreðeni dio graðana jesu Program stambenog zbrinjavanja stradalnika iz Domovinskog rata i Program stambenog zbrinjavanja povratnika - bivših nositelja
Sl. 9. Program stambenog zbrinjavanja povratnika - bivših nositelja stanarskog prava: kuæa poslije obnove
Fig. 9 Housing provision program for the returnees - the former tenants having right of occupancy: a house after renovation
Sl. 10. Program POS kreditiranje obiteljskih kuæa: kreditirana kuæa
Fig. 10 POS - single-family housing loans: loan-built house
Sl. 11. Program obnove i saniranja posljedica katastrofe na podruèju Vukovarsko-srijemske županije - obnova zgrada: obnovljena kuæa, Gunja
Fig. 11 Renovation and rehabilitation program for the Vukovar-Srijem County - renovation of buildings: renovated house, Gunja
Tabl. I. Kronološki popis programa stanogradnje u Hrvatskoj od 1991. do 2016. godine
Table I Chronological list of housing construction programs in Croatia between 1991 and 2016
Redni broj Naziv programa Godina poèetka provedbe Godina završetka provedbe
1.Program stambenog zbrinjavanja stradalnika iz Domovinskoga rata1997.-
2.Program društveno poticane stanogradnje [POS]2001.-
3.Program stambenog zbrinjavanja povratnika - bivših nositelja stanarskog prava2008.-
4.Poticanje prodaje stanova2010.2011.
5.Subvencioniranje i državna jamstva stambenih kredita2011.2012.
6.Program POS kreditiranje obiteljskih kuæa2011.-
7.Program POS+ 2013.-
8. Program obnove i saniranja posljedica katastrofe na podruèju Vukovarsko-srijemske županije - obnova zgrada 2014.-
9.Program društveno poticanog najma stanova [PON]2015.-
stanarskog prava, a lokalno je usmjeren Program obnove i saniranja posljedica katastrofe na podruèju Vukovarsko-srijemske županije - obnova zgrada. Svrha ukupno devet programa stanogradnje jest da državljani Republike Hrvatske vlastitim nastojanjima i uz pomoæ zajednice ostvare kupnju ili najam odgovarajuæeg i priuštivog stana. Priprema i provedba programa stanogradnje koji omoguæavaju odgovarajuæe stanovanje vezana je za donošenje i usklaðivanje posrednih i neposrednih mjera države, lokalnih zajednica i drugih èimbenika. U Nacionalnim smjernicama za vrsnoæu i kulturu graðenja koje su usvojene 29. studenoga 2012. godine u poglavlju Stanovanje navedeni su izazovi koje je potrebno postupno rješavati - od prava na stanovanje, kvalitete stanovanja, kulture stanovanja, pa do tipologije stanovanja53, a svi
oni mogu se obuhvatiti kvalitetnim programima stanogradnje.
Glavni ciljevi pripreme i provedbe buduæih programa stanogradnje u Hrvatskoj jesu:
1. poboljšanje dostupnosti svih oblika stanovanja na razlièite naèine, koji ovise o financijskim moguænostima i potrebama stanovništva;
2. olakšavanje i poticanje razlièitih naèina dolaska do stana u razlièitim vrstama vlasnièkih odnosa;
3. osiguravanje razlièitih oblika subvencioniranja i drugih oblika pomoæi onima koji ne mogu sami doæi do stana;
4. poticanje kvalitetne izgradnje stanova i stambenog okruženja uz osiguranje odgovarajuæeg standarda u odnosu na primjerenu velièinu stanova;
5. poveæanje izgradnje stanova uz naglasak na urbanu regeneraciju;
6. uravnoteženje ponude i potražnje stanova na naèin da se osigura dovoljan broj stanova namijenjenih prodaji odnosno davanju u najam, tamo gdje postoji manjak odnosno potražnja za stanovima;
7. poticanje stambenog tržišta i njegovih poticajnih razvojnih uèinaka.
Programi stanogradnje bitan su èimbenik i pokazatelj socijalnoga razvoja i gospodarskoga napretka društva i zato ih treba društveno poticati, regulirati i kontrolirati jer su dostupnost stana i osiguranje osnovnog standarda i kvalitete stanovanja temeljne ljudske potrebe i prava54, koji utjeèu na gotovo sve razine èovjekova postojanja.55
53 *** 2013.a: 78-83
54 http://www.un.org/en/universal-declaration-humanrights
55 *** 2015.c: 55
1. Bašiæ, S. (2013.), Urbanistièki standardi planiranih novih stambenih naselja, disertacija, Arhitektonski fakultet, Zagreb
2. Biliæ, A.N. (2004.), Vladimir Kasun & Ivica Plavec - Autohtonika, „Oris”, 6 (30): 56-62, Zagreb
3. Bobovec, B. (2000.), Stambeno zbrinjavanje stradalnika Domovinskog rata - Voðenje velikih investicijskih projekata, magistarski rad, Arhitektonski fakultet, Zagreb
4. Bobovec, B.; Homadovski, A.; Javora, A. (2015.), Arhitektonski i graðevinski aspekti stambenog zbrinjavanja stradalnika iz Domovinskog rata, „Graðevinar”, 67 (4): 339-349, Zagreb
5. Bobovec, B.; Mlinar, I. (2013.), Program društveno poticane stanogradnje u Hrvatskoj, „Prostor”, 21 (1 /45/): 140-157, Zagreb
6. Jukiæ, T.; Mlinar, I.; Smokvina, M. (2011.), Zagreb - Stanovanje u gradu i stambena naselja [ur. Karaè, Z.; Matkoviæ, I.], Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet, Zavod za urbanizam, prostorno planiranje i pejsažnu arhitekturu; Grad Zagreb, Gradski ured za strategijsko planiranje i razvoj Grada, Acta architectonicaZnanstvene monografije 8 (10), Zagreb
7. Kolacio, Z., (1964.), Urbanistièki program Grada Zagreba, „Èovjek i prostor”, 11 (3 /132/): 1, 3, Zagreb
8. Korlaet, L. (2015.), Prostorni razvoj stana u Zagrebu1975.-2005. u okviru programa društveno poticane stanogradnje, disertacija, Arhitektonski fakultet, Zagreb
9. Mlinar, I. (2009.), Zagrebaèka stambena naselja nakon 2000. godine - Natjeèaji i realizacije, „Prostor”, 17 (1 /37/): 158-169, Zagreb
10. *** (1975.), Privremeni standard stana u usmerenoj stambenoj izgradnji, Struène osnove, Privredna komora Jugoslavije, Savet za graðevinarstvo i industriju graðevinskog materijala; Stalna konferencija gradova Jugoslavije, Ljubljana
11. *** (1979.), Tehnièki uvjeti za projektiranje i izgradnju stambenih objekata na 20 lokacija društveno usmjerene stambene izgradnje u Zagrebu za period 1979.-1980. godine, Graðevinski institut; Udružena samoupravna interesna zajednica stanovanja grada Zagreba, Zagreb
12. *** (1983.), Standard stana, zgrade i naselja u društveno usmjerenoj stambenoj izgradnjiStandard naselja, Udružena samoupravna interesna zajednica stanovanja grada Zagreba, Zagreb
13. *** (1984.), Standard stana, zgrade i naselja u društveno usmjerenoj stambenoj izgradnjiStandard stambene zgrade i stana, Udružena samoupravna interesna zajednica stanovanja grada Zagreba, Zagreb
14. *** (1991.a), Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o ustrojstvu republièke uprave, „Narodne novine”, 53A (8.10.): 1621-1623, Zagreb
15. *** (1991.b), Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o ustrojstvu republièke uprave, „Narodne novine”, 61 (19.11.): 2009-2010, Zagreb
16. *** (1992.a), Zakon o ustrojstvu republièke uprave (proèišæeni tekst), „Narodne novine”, 34 (17.6.): 839-846, Zagreb
17. *** (1992.b), Zakon o ustrojstvu i djelokrugu ministarstava i drugih organa državne uprave, „Narodne novine”, 55 (11.9.): 1254-1259, Zagreb
18. *** (1993.), Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o ustrojstvu i djelokrugu ministarstava i drugih organa državne uprave, „Narodne novine”, 44 (12.5.): 1213-1215, Zagreb
19. *** (1994.), Zakon o ustrojstvu i djelokrugu ministarstava i državnih upravnih organizacija, „Narodne novine”, 72 (10.10.): 2149-2155, Zagreb
20. *** (1996.a), Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o ustrojstvu i djelokrugu ministarstava i državnih upravnih organizacija, „Narodne novine”, 92 (30.10.): 3991-3996, Zagreb
21. *** (1996.b), Zakon o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i èlanova njihovih obitelji, „Narodne novine”, 108 (23.12.): 43974408, Zagreb
22. *** (1997.), Zakon o izmjenama i dopunama zakona o ustrojstvu i djelokrugu ministarstava i državnih upravnih organizacija, „Narodne novine”, 131 (5.12.): 4225-4227, Zagreb
23. *** (1999.), Zakon o ustrojstvu i djelokrugu ministarstava i državnih upravnih organizacija, „Narodne novine”, 48 (18.5.): 1692-1699, Zagreb
24. *** (2000.), Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o ustrojstvu i djelokrugu ministarstava i državnih upravnih organizacija, „Narodne novine”, 15 (5.2.): 452-455, Zagreb
25. *** (2001.a), Uredba o uvjetima i mjerilima za stambeno zbrinjavanje na podruèjima posebne državne skrbi, „Narodne novine”, 10 (6.2.): 269271, Zagreb
26. *** (2001.b), Zakon o društveno poticanoj stanogradnji, „Narodne novine”, 109 (11.12.): 4016-4020, Zagreb
27. *** (2002.), Podatak o etalonskoj cijeni graðenja, „Narodne novine”, 1 (3.1.): 12, Zagreb
28. *** (2003.a), Podatak o etalonskoj cijeni graðenja, „Narodne novine”, 183 (19.11.): 8067, Zagreb
29. *** (2003.b), Zakon o ustrojstvu i djelokrugu ministarstava i državnih organizacija, „Narodne novine”, 199 (22.12.): 9936-9943, Zagreb
30. *** (2004.a), Pravilnik minimalnih tehnièkih uvjeta za projektiranje i gradnju stanova iz Programa društveno poticane stanogradnje, „Narodne novine”, 106 (30.7.): 3996-3999, Zagreb
31. *** (2004.b), Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o društveno poticanoj stanogradnji, „Narodne novine”, 82 (17.6.): 2449-2450, Zagreb
32. *** (2004.c), Zakon o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i èlanova njihovih obitelji, „Narodne novine”, 174 (10.12.): 7891-7915, Zagreb
33. *** (2005.), Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i èlanova njihovih obitelji, „Narodne novine”, 92 (27.7.): 9611-9612, Zagreb
34. *** (2006.a), Ispravak Pravilnika minimalnih tehnièkih uvjeta za projektiranje i gradnju stanova iz Programa društveno poticane stanogradnje, „Narodne novine”, 25 (6.3.): 1664, Zagreb
35. *** (2006.b), Zakljuèak Vlade Republike Hrvatske o provedbi Programa stambenog zbrinjavanja povratnika - bivših nositelja stanarskog prava na stanovima izvan podruèja posebne državne skrbi, „Narodne novine”, 96 (30.8.): 6605-6608, Zagreb
36. *** (2007.a), Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o društveno poticanoj stanogradnji, „Narodne novine”, 76 (23.7.): 5672-5673, Zagreb
37. *** (2007.b), Zakon o izmjeni i dopuni Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i èlanova njihovih obitelji, „Narodne novine”, 107 (19.10.): 7984, Zagreb
38. *** (2008.a), Podatak o etalonskoj cijeni graðenja, „Narodne novine”, 53 (9.5.): 31, Zagreb
39. *** (2008.b), Odluka Vlade Republike Hrvatske o provedbi stambenog zbrinjavanja povratnika - bivših nositelja stanarskog prava na stanovima izvan podruèja posebne državne skrbi, „Narodne novine”, 63 (2.6.): 68, Zagreb
40. *** (2008.c), Zakon o podruèjima posebne državne skrbi, „Narodne novine”, 86 (23.7.): 1217, Zagreb
41. *** (2009.a), Zakon o izmjeni Zakona o društveno poticanoj stanogradnji, „Narodne novine”, 37 (27.3.): 834, Zagreb
42. *** (2009.b), Zakon o izmjeni Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i èlanova njihovih obitelji, „Narodne novine”, 65 (5.6.): 12, Zagreb
43. *** (2009.c), Podatak o etalonskoj cijeni graðenja, „Narodne novine”, 67 (10.6.): 23, Zagreb
44. *** (2009.d), Zakon o izmjenama i dopuni Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i èlanova njihovih obitelji, „Narodne novine”, 137 (13.11.): 8-10, Zagreb
45. *** (2010.), Zakon o poticanju prodaje stanova, „Narodne novine”, 38 (31.3.): 966, Zagreb, (datum prestanka važenja: 24.03.2011.)
46. *** (2011.a), Naputak o naèinu rada Agencije za pravni promet i posredovanje nekretninama u provedbi Zakona o subvencioniranju i državnom jamstvu stambenih kredita, „Narodne novine”, 38 (1.4.): 23, Zagreb
47. *** (2011.b), Pravilnik o utvrðivanju uvjeta za ostvarivanje prava na jamstvo Republike Hr-
vatske za otplatu kamata na stambene kredite, „Narodne novine”, 38 (1.4.): 915, Zagreb
48. *** (2011.c), Zakon o subvencioniranju i državnom jamstvu stambenih kredita, „Narodne novine”, 31 (16.3.): 678, Zagreb
49. *** (2011.d), Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i èlanova njihovih obitelji, „Narodne novine”, 55 (18.5.): 3-6, Zagreb
50. *** (2011.e), Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o podruèjima posebne državne skrbi, „Narodne novine”, 57 (25.5.): 68-72, Zagreb
51. *** (2011.f), Pravilnik o izmjenama Pravilnika minimalnih tehnièkih uvjeta za projektiranje i gradnju stanova iz Programa društveno poticane stanogradnje, „Narodne novine”, 121 (28.10.): 2417, Zagreb
52. *** (2011.g), Zakon o ustrojstvu i djelokrugu ministarstava i drugih središnjih tijela državne uprave, „Narodne novine”, 150 (22.12.): 11-22, Zagreb
53. *** (2012.a), Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o društveno poticanoj stanogradnji, „Narodne novine”, 86 (27.7.): 27-29, Zagreb
54. *** (2012.b), Podatak o etalonskoj cijeni graðenja, „Narodne novine”, 100 (5.9.): 9, Zagreb
55. *** (2012.c), Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i èlanova njihovih obitelji, „Narodne novine”, 140 (17.12.): 2-8, Zagreb
56. *** (2013.a), Arhitektonske politike Republike Hrvatske 2013.-2020., ApolitikA, Nacionalne smjernice za vrsnoæu i kulturu graðenja [ur. Knifiæ Schaps, H.], Hrvatska komora arhitekata; Ministarstvo graditeljstva i prostornoga ureðenja: 78-83, Zagreb
57. *** (2013.b), Ispravak Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i èlanova njihovih obitelji, „Narodne novine”, 33 (20.3.): 13, Zagreb
58. *** (2013.c), Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o podruèjima posebne državne skrbi, „Narodne novine”, 51A (30.4.): 5-8, Zagreb
59. *** (2013.d), Zakon o izmjenama Zakona o podruèjima posebne državne skrbi, „Narodne novine”, 148 (11.12.): 42, Zagreb
60. *** (2013.e), Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i èlanova njihovih obitelji, „Narodne novine”, 148 (11.12.): 65-67, Zagreb
61. *** (2014.a), Izmjene i dopune Programa obnove i saniranja posljedica katastrofe na podruèju Vukovarsko-srijemske županije - obnova zgrada, „Narodne novine”, 140 (28.11.): 3-3, Zagreb
62. *** (2014.b), Odluka Vlade Republike Hrvatske o donošenju Programa obnove i saniranja posljedica katastrofe na podruèju Vukovarsko-srijemske županije - obnova zgrada, „Narodne novine”, 82 (9.7.): 2-8, Zagreb
63. *** (2014.c), Odluka Vlade Republike Hrvatske o donošenju izmjena i dopuna Programa obno-
ve i saniranja posljedica katastrofe na podruèju Vukovarsko-srijemske županije - obnova zgrada, „Narodne novine”, 140 (28.11.): 3-5; Zagreb
64. *** (2014.d), Program obnove i saniranja posljedica katastrofe na podruèju Vukovarsko-srijemske županije - obnova zgrada, „Narodne novine”, 82 (9.7.): 20-26, Zagreb
65. *** (2014.e), Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o podruèjima posebne državne skrbi, „Narodne novine”, 76 (24.6.): 16-17, Zagreb
66. *** (2014.f), Zakon o saniranju posljedica katastrofe na podruèju Vukovarsko-srijemske županije, „Narodne novine”, 77 (26.6.): 2-9, Zagreb
67. *** (2014.g), Zakon o dopunama Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i èlanova njihovih obitelji, „Narodne novine”, 92 (28.7.): 30-31, Zagreb
68. *** (2014.h), Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o podruèjima posebne državne skrbi, „Narodne novine”, 147 (12.12.): 12-15, Zagreb
69. *** (2015.a), Zakon o izmjenama i dopuni Zakona o podruèjima posebne državne skrbi, „Narodne novine”, 18 (18.2.): 23-24, Zagreb
70. *** (2015.b), Pravilnik o najmu nekretnina iz programa društveno poticane stanogradnje, „Narodne novine”, 57 (27.5.): 32-37, Zagreb
71. *** (2015.c), Social Housing in the UNECE Region, Models, Trends and Challenges, United Nations, 55, Geneva
72. *** (2015.d), Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o društveno poticanoj stanogradnji, „Narodne novine”, 26 (9.3.): 22-24, Zagreb
73. *** (2015.e), 16 mjeseci u Županjskoj Posavini [ur. Bobovec, B.], Ministarstvo graditeljstva i prostornoga ureðenja, Zagreb
74. *** (2016.) Habitat III, Nacionalni doprinos RH [ur. Vranek, J.], Hrvatski zavod za prostorni razvoj: 45-47 i 39-40, Zagreb
Internetski izvori
Internet Sources
1. http://www.apn.hr/ [22.7.2016.]
2. http://www.apn.hr/content/uploads/JAVNI-POZIV-POS-.pdf [22.7.2016.], Poziv za podnošenje zahtjeva za odobravanje zajma javnih sredstava radi kupnje stana po Programu POS+
3. http://www.apn.hr/content/uploads/JAVNI-POZIV-POS-.pdf [22.7.2016.], Program poticanja prodaje novoizgraðenih stanova na tržištu
4. http://www.duosz.hr/nacionalni-program/ [25. 7.2016.], Program stambenog zbrinjavanja povratnika - bivših nositelja stanarskog prava
5. http://www.apn.hr/content/uploads/odluka-iizmjena-pravilnika-o-najmu1.pdf [25.7.2016.], Pravilnik o izmjeni i dopuni pravilnika o najmu nekretnina iz programa društveno poticane stanogradnje
6. http://www.apn.hr/content/uploads/odlukanajam.pdf [25.7.2016.], Odluka o izmjeni Odluke o visini najamnine i zakupnine
7. http://www.apn.hr/content/uploads/Odlukao-uvjetima-mjerilima-i-postupku-za-utvrðeivanje-reda-prvenstva.pdf [25.7.2016.], Odluka o uvjetima i mjerilima i postupku za utvrðivanje reda prvenstva
8. http://www.apn.hr/content/uploads/PROGRAM -B.pdf [22.7.2016.], Provedbeni program poticanja gradnje i rekonstrukcije (dogradnje i nadogradnje) kuæa
9. http://www.apn.hr/content/uploads/PROGRAM -C.pdf [22.7.2016.], Provedbeni program kreditiranja materijala za izgradnju stambenog prostora fizièkih osoba
10. http://www.apn.hr/novosti/javni-poziv-za-davanje-u-najam-stanova-osijek-zagreb-klara-zagreb-zaprude-i-split-kila/ [25.7.2016.], APN, Javni poziv za prikupljanje zahtjeva za davanje u najam, srpanj 2015. godine
11. http://www.apn.hr/poticana-stanogradnja/posobiteljske-kuce/kreditiranje-izgradnje-i-rekonstrukcije-program-b/ [22.7.2016.]
Izvori
Sources
Arhivski izvori
Archive Sources
1. Arhiv Agencije za pravni promet i posredovanje nekretninama, Savska cesta 41/VI, Zagreb [APN]
2. Arhiv Hrvatskoga muzeja arhitekture, Ulica Ivana Gorana Kovaèiæa 37, Zagreb [HMA]
3. Arhiv Ministarstva graditeljstva i prostornoga ureðenja, Ulica Republike Austrije 20, Zagreb [MGIPU]
4. Arhiva Nikole Škariæa [NŠ]
12. http://www.mgipu.hr/default.aspx?id=9552 [22.7.2016.]
13. http://narodne-novine.nn.hr/
14. http://www.un.org/en/universal-declarationhuman-rights [22.7.2016.], United Nations Universal Declaration of Human Rights (UN, 1948)
Izvori ilustracija
Illustration Sources
Sl. 1. NŠ
Sl. 3. HMA
Sl. 2., 4., 5., 7., 9., 11. MGIPU
Sl. 6. Biliæ, 2004: 56
Sl. 8., 10. APN
Tabl. I. Autori
Housing construction programs in Croatia until its independence in 1991 were implemented from the beginning of the 20th century in the Austro-Hungarian Monarchy (until 1918), ”the First Yugoslavia (1918-1945), the Kingdom of Italy (1920-1943), the Independent State of Croatia (1941-1945) and ”the Second” Yugoslavia (1943-1991). They were aimed at providing adequate affordable housing since there was a permanent shortage of apartments brought about by the migration of rural population to urban areas as a result of industrialization, centralization, and war destruction. The most significant housing construction program in Croatia until 1991 was Socially-Oriented Housing Construction [DUSI] which was made possible by the 1974 amendments to the Constitution of the Socialist Federal Republic of Yugoslavia. During the 1970s there was a clear tendency to reconsider the established principles underpinning urban planning, architecture and housing construction. Various elements had to be taken into consideration such as regional differences, the existing social and political relationships as well as the mode of financing housing construction projects through social agreements and self-managing arrangements. There was an attempt to harmonize the quality of design, construction, and use of residential buildings with emphasis on the application of measurable parameters. DUSI housing construction program, worked out between 1979 and 1984, formed the basis for drawing up plans and projects with a systematic and consistent set of guidelines and necessary technical specifications for housing developments, residential buildings and apartments. It needs to be stressed that DUSI housing construction program had no binding effect and was not drawn up for the territory of the Republic of Croatia but only for several housing developments in Zagreb. DUSI housing construction program was a solid basis and a suitable starting point for other housing construction programs in Croatia following its independence in 1991 after the war (1991-1995). In the Croatian War of Independence around 590 settlements were devastated, i.e. 160.000 apartments or 11% of the entire housing stock as well as a substantial part of economic resources leading to slow post-war economic recovery and a stagnant housing construction sector. The chronic shortage of apartments in the larger Croatian cities got worse due to an influx of people from war-ravaged re-
Biografije
Biographies
Dr.sc. BORKA BOBOVEC radi u Ministarstvu graditeljstva i prostornoga ureðenja Republike Hrvatske, a bavi se struènim, znanstvenim i nastavnim radom.
Dr.sc. IVAN MLINAR je profesor na Arhitektonskom fakultetu Sveuèilišta u Zagrebu, na kojem se bavi nastavnim, znanstvenim i struènim radom. ANDRIANA POZOJEVIÆ bavi se struènim radom u Ministarstvu graditeljstva i prostornoga ureðenja.
gions. In the wake of the Croatian War of Independence the pre-war successful construction companies were unable to devise a workable model in the absence of a global strategic vision of an effective implementation of housing construction programs. As a result, fragmentary and low-quality housing construction projects were conceived and funded by private investors and entrepreneurs, very often on inappropriate sites. In the early 2000s the housing construction sector in Croatia was revived until 2008 when housing construction industry ceased and the real estate market practically collapsed. Since then it has been predominantly flooded with overrated and often low-quality apartments that are difficult to sell. In the period between 1991 and 2016 the Croatian Ministry of Construction has been currently developing and carrying out nine programs in collaboration with the Agency for Transactions and Mediation in Immovable Properties. They are designed for social housing construction with the aim to provide available, affordable, and adequate housing.
The first one in a series of housing construction projects deals with housing provision for the Croatian War of Independence victims. It has been carried out and financed by the State budget since 1997. The program, which is tailored for a specific segment of population, is organized into six diverse entities depending on the needs and the selected mode of implementation. Another program running since 2001 is the widely known and the most successful one called the State-Subsidized Housing Construction Program. It is conceived as a government-backed program aimed at supporting the construction of apartment buildings, covering the costs of preparatory and construction activities, ensuring return on investment, and stimulating apartment sale in installments on more favourable terms than market ones as far as interest rates and installment plans are concerned.
The Housing Provision Program for the returneesthe former tenants having right of occupancy - has been running since 2008 and is tailored for a particular population segment. Two programs regulated by specific Acts are Stimulating Apartment Sale Program which was implemented between 2010 and 2011 and Subsidies and State-guaranteed Housing Loans Program which ran from 2011 to 2012. The State-Subsidized Housing Construction Program [POS] designed for single-family housing
loan-based construction has been carried out since 2011 while the Program POS+ which aims to stimulate the sale of newly-built apartments on real estate market, has been running since 2013. After devastating floods in the eastern Croatian regions in 2014, a locally-designed Program for renovation and rehabilitation of the housing stock was launched in Vukovar-Srijem County. The State-Subsidized Housing Program for Rent [PON] has been running since 2015. The main purpose of all nine housing construction programs is to enable the acquisition or rental of adequate and affordable housing either on one’s one or with the help of the community. Preparation and implementation of housing construction programs which provide adequate housing depends on the adoption and coordination of direct and indirect measures introduced by the government, local communities and other subjects. In 2012 National Guidelines for quality and culture of building, the chapter on Housing brings forth challenging issues that need to be addressed ranging from the right on adequate housing, quality, and culture of housing to housing typology. These issues can be dealt with precisely by highquality housing construction programs. The main goals in the preparation and implementation of the future housing construction programs in Croatia are: 1 - increasing availability of all forms of housing in various ways depending on financial means and population needs; 2 - facilitating and encouraging housing acquisition in the form of diverse property relations; 3 - ensuring various types of subsidy and other forms of support for those who cannot afford adequate housing; 4stimulating quality housing construction and pleasant living surroundings and ensuring adequate standard in relation to the size of apartments; 5 - increasing the rate of housing construction with emphasis on urban revitalization; 6 - balancing supply and demand of apartments in such a way as to ensure a sufficient supply of apartments for sale or rent; 7 - stimulating the real estate market and its potential development effects Housing construction programs are an essential component and indicator of social and economic development and therefore need permanent support, regulation, and control since the right to affordable and adequate housing is universally viewed as one of the fundamental human needs and rights affecting all aspects of human life.
BORKA BOBOVEC, Ph.D., employed in the Ministry of Construction and Physical Planning. She is actively engaged in professional and scientific work as well as teaching.
IVAN MLINAR, Ph.D., professor at the Faculty of Architecture of the Univesity of Zagreb. He is actively engaged in teaching, scientific and professional work. ANDRIANA POZOJEVIÆ is involved in professional work in the Ministry of Construction and Physical Planning.
Sveuèilište u Splitu
Umjetnièka akademija
HR - 21000 Split, Zagrebaèka 3 dorotib@yahoo.com dusko.violi@gmail.com
Pregledni znanstveni èlanak
UDK 72.04(497.5 Trogir)”1593”
Tehnièke znanosti / Arhitektura i urbanizam 2.01.04. - Povijest i teorija arhitekture i zaštita graditeljskog naslijeða Èlanak primljen / prihvaæen: 25. 1. 2016. / 8. 12. 2016.
University of Split Arts Academy HR - 21000 Split, Zagrebaèka 3 dorotib@yahoo.com dusko.violi@gmail.com
Subject Review
UDC 72.04(497.5 Trogir)”1593”
Technical Sciences / Architecture and Urban Planning 2.01.04. - History and Theory of Architecture and Preservation of the Built Heritage Article Received / Accepted: 25. 1. 2016. / 8. 12. 2016.
Delfin Delfino
drvene vratnice manirizam
Porta Marina Trogir
Autori u radu analiziraju južna (morska) gradska vrata u staroj jezgri Trogira. Vrata su maniristièkih stilskih odlika, datiraju u 1593. godinu i imaju rijedak primjerak izvornih drvenih vratnica koje se nalaze in situ. Vrata su vjerojatno djelo radionice poznate braèke graditeljske obitelji Bokaniæ odnosno Trifuna Bokaniæa. U ovome radu autori analiziraju mape grada, pisane izvore, objedinjuju dosadašnje spoznaje, a kao prilog dokumentaciji donose izraðene arhitektonske snimke vrata i drvenih vratnica.
Delfin Delfino
wooden door
Mannerism
Porta Marina Trogir
This paper gives an analysis of the southern sea town gate in the ancient core of Trogir. The Mannerist-style gate from 1593 features a rare example of the entirely preserved original wooden door. They were probably made in the workshop of the well-known Braè-based Bokaniæ family (Trifun Bokaniæ) whose members were successful builders. In an attempt to integrate all available data up to the present, the authors have analyzed town maps and written sources and added an architectural survey of the gate and its wooden door.
Staragradska jezgra Trogira smještena je na otoèiæu koji je povezan s kopnom malim mostom sa sjeverne strane i velikim mostom s otokom Èiovom s južne strane. Unatoè bremenitoj povijesti Trogir je na geografski malome prostoru saèuvao èitav niz umjetnièkih ostvarenja koja su se stoljeæima preslojavala i koja mu daju istaknuto mjesto u dalmatinskoj umjetnosti.
Urbanizam Trogira mijenjao se tijekom povijesti. Od prethistorijskoga elipsoidnog oblika povijesne jezgre, vjerojatno odreðenoga konfiguracijom terena, i pravilnoga antièkog rasporeda ulica do znaèajnog uspona u izgradnji u srednjem vijeku.1 Širenjem grada na zapad, predgraðem Pasike, Trogir je dobio izduženi oblik. Današnji je Trogir saèuvao srednjovjekovni izgled. Unatoè dominantnoj srednjovjekovnoj urbanistièkoj strukturi grada važnu je ulogu u izgradnji i utvrðivanju trogirskih zidina imala i mletaèka vlast, koja je svoju vladavinu uspostavila 1420. godine. Povijesne okolnosti, odnosno prisutnost turske opasnosti krajem 15. stoljeæa, uvelike su utjecale na izgradnju trogirskoga obrambenog sustava. Nove tehnike ratovanja i uporaba novih oružja dale su svoj obol u sustavu utvrðivanja grada.
U 15. i 16. stoljeæu grad mijenja svoj izgled, gradi se nekoliko utvrda i kula (Kamerlengo, Sv. Marko, Sv. Barbara) i ojaèava obrambeni sustav. Kao dio južnih gradskih zidina, do danas su saèuvana Porta Marina - morska,
južna gradska vrata. O južnim gradskim vratima u Trogiru postoji èitav niz pisanih izvora, a spominju se i u brojnim znanstvenim i struènim radovima, ali dosad nisu dokumentirana i obraðena kao zasebna cjelina.2 Vrijedan doprinos u prouèavanju teme pružaju arhivska graða i geografske karte.
Osim iz Commissiones et relationes Venetae (mletaèke upute i izvještaji), podatke o povijesti grada u kasnom 16. stoljeæu doznajemo i iz zapisa povjesnièara I. Luciæa3 i P. Andreisa.4 O obitelji Bokaniæ, kojoj se pripisuje velik broj djela u Trogiru, pisali su brojni autori, npr. I. Delalle, Lj. Karaman, C. Fiskoviæ i drugi. Podatke o djelatnosti, a potom i atribucijama Trifunu Bokaniæu, donosi Kruno Prijatelj.5 Znaèajan doprinos u poznavanju tog dijela grada dala je u svojim istraživanjima i objavljenom radu Vanja Kovaèiæ, koja je razluèila etape gradnje (nastanka) južnih gradskih zidina i ubicirala položaj gradskih vrata koja su prethodila Morskim vratima.6 Irena Benyovsky donosi iznimno vrijedan Popis javnih zgrada u Trogiru 1789. godine, koji se èuva u Državnom arhivu u Zadru.7 Iz tog popisa dobivamo mnogo podataka o izgledu i dimenzijama Morskih vrata i pregrade koja je nekoæ postojala pred njima. Danka Radiæ u tekstu o povijesnom razvoju trogirskih luka, uz graðevine u luci, opisuje južna gradska vrata i ponovno navodi podatke iz Popisa 8 O mletaèkim lavovima i njihovu znaèenju pišu Alberto Rizzi u knjizi I leoni di Venezia in Dalmazia9 i Mario Jareb u èlanku o trogirskom incidentu iz 1932. godine kad su uklonjeni brojni mletaèki lavovi u Trogiru.10 Atribucije Bokaniæima u više navrata navodi Ivo Babiæ11, a u novije vrijeme navedenom se temom bavi i Radoslav Bužanèiæ.12 Oba autora u svojim radovima zastupaju hipotezu nastalu prouèavanjem stilskih osobitosti Bokaniæeva opusa s elementima koji se ponavljaju na Morskim vratima. Ivo Babiæ u nedavno izdanoj knjizi o Trogiru, uz atribuciju Morskih vrata opusu Trifuna Bokaniæa, ostavlja i moguænost autorstva nekomu nepoznatome mletaèkom vojnom inženjeru.13 Kartografski prikazi - Prostor Trogira, Kaštela i Splita, zbog stalne ratne opasnosti i uèestalih upada Osmanlija, izrazito je zanimljiv
1 Babiæ, 1987: 37, 40
2 Na ovome mjestu nije moguæe navesti sve poznate izvore i autore, no istaknuti su oni najznaèajniji.
3 Luciæ, 1979.
4 Andreis, 1977.
5 Prijatelj, 1952; Prijatelj, 1985.
6 Kovaèiæ, 1994.
7 Benyovsky, 2005: 199
8 Radiæ, 2006: 121
9 Rizzi, 2005.
10 Jareb, 2007: 420
11 Babiæ, 1990: 46; Babiæ, 2016: 169
mletaèkim kartografima koji su izradili èitav niz kvalitetnih prikaza. Zahvaljujuæi tim prikazima možemo predoèiti izgled grada Trogira, ali i izgled južnih gradskih zidina prije i nakon izgradnje južnih (morskih) gradskih vrata. Jedan od najznaèajnijih mletaèkih kartografa koji je na svojim izolarima prikazao to podruèje jest Giovanni Francesco Camocio (1558.-1575.).14 Na prikazima trogirskoga i splitskoga podruèja iz 1571. godine precizno prikazuje trogirski akvatorij (Sl. 2.). Osim G. F. Camocija svakako treba istaknuti Simonea Pinargentija koji je autor prikaza Trogira, Splita i Klisa iz 1573. godine i Giacoma Franca koji je izradio prikaz podruèja Trogira, Solina i Klisa iz 1579. godine.15 Na kartama Camocija, Pinargentija i Franca prikazani su mostovi koji spajaju Trogir s kopnom i otokom Èiovom. Na svim trima primjerima istaknuta su južna gradska vrata tzv. Porta Dominica, koja su prethodila današnjim Morskim vratima, na koja se nastavlja most prema Èiovu. Mostovi i glavna gradska ulica, koja je povezivala sjeverni i južni dio grada (cardo), prikazani su u jednoj osi.
Na planu Trogira iz 1755. godine (Sl. 4.), koji se èuva u Muzeju grada Trogira, takoðer je vidljiva ulica koja spaja sjeverni dio grada s južnim, no nešto drukèije putanje - o èemu æe poslije još biti rijeèi - a koja završava južnim ili morskim vratima.16 Ista ulica s morskim vratima vidljiva je i na austrijskoj katastarskoj snimci iz 1830. (Sl. 1.), koja se èuva u Državnome arhivu u Splitu, u Arhivu mapa za Istru i Dalmaciju, zavedena pod inventarnim brojem mape 659.
PORTA MARINA - JUŽNA (MORSKA) GRADSKA VRATA
PORTA MARINA - SOUTHERN SEA TOWN GATE
Južna gradska vrata - Porta Dominica - Za izlazak na obalu u trogirsku luku postojalo je nekoliko vrata. Glavna vrata prema luci mijenjala su svoj položaj.17 Prema pisanju I. Luciæa luèka su vrata (koja su se u starini zvala Gospodnja, a sada Velika jer su bila proširena, kako navodi, „u vrijeme naših otaca”) u
12 Bužanèiæ, 2010: 10
13 Babiæ, 2016: 169
14 Botiæ, 2011: 211
15 Botiæ, 2011: 212, 213
16 Babiæ, 1990: 24
17 Radiæ, 2006: 120
18 Luciæ, 1979: 991; Kovaèiæ, 1994: 51
19 Kovaèiæ, 1994: 51
20 Kovaèiæ, 1994: 52
21 Barada, 1951: 34; Kovaèiæ, 1997-1998: 110
22 Delfin Delfino bio je gradski knez (1590.-1593.).
23 Bugnato tehnika umjetno je isticanje ‘neobraðenosti’, rustiènosti oplošja kamenih kvadara.
starini bila na izlasku ulice koja je, polazeæi od kopnenih vrata, jednom stranom trga vodila prema luci, i to na istome mjestu gdje je sada zvonik ili dvorište redovnica sv. Nikole.18
Stara gradska vrata nalazila su se na položaju današnjih veæih sjevernih vrata crkve sv. Nikole, što je potvrðeno tijekom arheoloških istraživanja provedenih 1987./88. godine.19 Stara su gradska vrata, dakle, bila postavljena u produžetku carda i formirala su složeni sklop dvostrukog ulaza u grad s meðuprostorom propugnaculum. Ta se vrata, kako je spomenuto u izvorima, navode pod imenom Vrata Gospodnja, dok se nova vrata ili luèka poslije otvaraju pokraj zapadnog proèelja crkve sv. Nikole. Vrata Gospodnja prestaju funkcionirati proširenjem crkve prema istoku. Gradska komunikacija obilazi oko crkve do zapadnoga proèelja. Ta regulacija gradskih odnosno samostanskih zidina temeljito je izmijenila prostorno rješenje gradskih vrata (Sl. 3.).20
Osim Vrata Gospodnjih ili, kako ih dokumenti zovu, Porta Dominica, u 13. i ranom 14. stoljeæu navode se i Porta de Riva. 21
Porta Marina - Južna morska gradska vrata smještena su u sklopu južnih gradskih zidina, izmeðu kule Vitturi i kule sv. Nikole (Sl. 5. i 6.). Otvorena su, kako je navedeno na natpisu, u doba trogirskog kneza Delfina Delfina22 1593. godine i imaju odlike maniristièkog stila. Graðena su vjerojatno od kamena vapnenca donesenog iz segetskoga kamenoloma. Dovratnike èine polukružni bandažirani pilastri koji su u donjem dijelu postavljeni na bazama i graðeni su od vodoravno postavljenih kamenih blokova, složenih jedan iznad drugoga, te naizmjenièno klesanih finom obradom i tehnikom bugnato.23 Blokovi su u izmjeniènom ritmu širi i uži, èime se postiže
Sl. 2. Giovanni Francesco Camocio: Trogirsko i splitsko podruèje, 1571. Fig. 2 Giovanni Francesco Camocio, Trogir and Split, 1571
Sl. 3. Smještaj gradskih vrata: 1 i 2 - Vrata Gospodnja (Porta Dominica), 3 - Porta Marina (Porta de Riva) Fig. 3 Position of the town gate: 1 and 2 - Vrata Gospodnja (Porta Dominica), 3 - Porta Marina (Porta de Riva)
Sl. 4. Plan Trogira iz 1755. Fig. 4 Trogir, map from 1755
igra volumena karakteristièna za manirizam. Širi su blokovi monolitni, dok su uži klesani iz više dijelova kamena. Na vrhu svakog dovratnika nalazi se jednostavno profiliran toskansko-dorski polukapitel, nad kojim je nadvratna greda s natpisom i u središnjem dijelu, u visokom reljefu, s istaknutim grbom. Natpis teèe cijelom gredom i prekinut je, kako je navedeno, grbom u sredini.
Natpis glasi:
HANC CIVIVM OLIM ROMANORVM CIVITA
TVM CLARIS QVI EX EA PIRODIERUNT
PRAESULIS PERENNI TVTELA MVNITAM
PORTA HAC SANE CONSPICVA EXORNAN
TEM TVM ANTIQVITATE CELEBREM VIRIS APPRIME NOBILEM DIVI IOAN EIVS DELPHINVS DELPHINO PRAETOR AEQVISS DAM CVRAVIT ANNO DO M D X C III
Prijevod: „Delfin Delfino, pretor vitez, pobrinuo se da se ovaj grad, nekoæ rimski, osobito plemenit zbog starine i zbog glasovitih ljudi koje je rodio, zaštiæen vjeènom obranom svog biskupa blaženog Ivana, ukrasi onim zaista odliènim vratima godine Gospodnje 1593.”24
Iz navedenoga latinskog natpisa utvrðuje se vrijeme izgradnje vrata i godina 1593. Natpis ne spominje graditelja, ali slavi starost i slavu grada te njegova zaštitnika sv. Ivana Trogirskog, uz spomen gradskog kneza Delfina koji je dao sagraditi vrata.25 Tekst je žanrovski srodan pjesnièkom žanru laudatio urbis, u pohvalu gradovima i isticanju slavnih ljudi.26
Vlasnik grba zasigurno nije knez D. Delfino jer se obitelj Dolfin27 uvijek koristila grbovima na kojima se pojavljuje dupin, njihov zaštitni znak.28
24 Babiæ, 1990: 50
25 Bužanèiæ, 2010: 10
26 Babiæ, 2016: 169
27 Radiæ, 2015: 398. Grb obitelji Dolfin èuva se u crkvi Sv. Križa na Èiovu.
28 U hrvatskoj historiografiji za opis grbova najviše se citira Blasone Veneto o gentilize insegne delle famiglie oggi esistenti in Venezia, tiskan 1706. u Veneciji, autora Vincenza Coronellija. Na stranicama 37. i 38. nalaze se grbovi obitelji Delfin, njih ukupno 11, i na svima se nalazi dupin, što iskljuèuje povezanost grba iznad vrata s grbom autora natpisa, tj. s obitelji Delfin.
29 Ovim putem zahvaljujemo gospodinu Zoranu Peranu koji nas je uputio u izvore i dao niz vrijednih podataka.
Grb je jednostavan (Sl. 8.). Polje štita ovalno je, obrubljeno trakom (bordurom) širine približno 2 cm i šiljastim završetkom u donjem dijelu. Na polju štita glatko je klesana, ulijevo zakošena, dijagonalna greda. Podloga je štita rustièna, èime se taj grb razlikuje od ostalih saèuvanih grbova u Trogiru na kojima je polje štita glatko. Poznato je kako su ti grbovi bili obojeni, pa se iz toga može zakljuèiti kako su glatke podloge štitova bile podatnije za razlijevanje boje od onih rustiènih. To upuæuje na hipotezu da je taj grb možda u nekom trenutku preklesan ili je možda zamijenjen, što u to doba nije bila rijetka pojava.29 Na nadvratniku, ispod postojeæega grba, nisu vidljivi tragovi nekoga prethodnoga grba. Isto tako, moguæe je da je rijeè o kopiji. Razlog tome može se tražiti u razlièitom stupnju saèuvanosti grba i nadvratnika, koji je u znatno lošijem stanju od grba. Tinkture na grbu nisu saèuvane. Na polju štita, odnosno sredinom grede, uoèava se vodoravan plitki utor, no nije jasno njegovo znaèenje. Nije poznat grb patricijske obitelji koja ima vodoravnu podjelu kose grede.
Oko štita po dvije su volute na gornjem i donjem dijelu, savijene prema van. Na rubovima je voluta traka (bordura) identièna onoj na štitu. Na vanjskom se dijelu svake volute, u plitkom reljefu, naziru po dva preklopljena kruga. Nekoliko je mletaèkih patricijskih obitelji imalo takav grb: Candiano30, Condulmer31, Morosini32 i Sanudo33 (Sl. 9.). Sve te obitelji imale su providura ili kneza grada Trogira.34
Nad gredom s natpisom i grbom vidljiv je niz zubaca ili denta. Iznad profilirane grede u središnjem dijelu nalazi se, danas prazno, pravokutno polje, obrubljeno s lijeve i desne strane istaknutim izvijenim konzolama koje na èeonom dijelu imaju ornamentalnu traku s motivom preklopljenih dukata, polukrugova složenih u pravilan vertikalni niz. Nizovi preklopljenih dukata nisu ujednaèeni na lijevoj i desnoj konzoli.
Nad poljem horizontalno je postavljena kamena ploèa, duboko istaknuta u prostoru, s koso klesanim hrptom bez dekoracije (Sl. 10.)
30 Rukopisna knjiga, Famiglie venete con le loro armi, 17. st., Biblioteca estense universitaria, Modena, Signatura: alfa.o.3.5,: 20, dostupno na: http://bibliotecaestense. beniculturali.it/info/img/mss/i-mo-beu-alfa.o.3.5.html
31 Coronelli, 1706: 27
32 Kalauz, 2000: 63
33 Coronelli, 1706: 95
34 Obitelj Candiano smatra se prethodnicom obitelji Sanudo.
35 Rizzi, 2005: 29; Jareb, 2007: 420
36 Rizzi, 2005: 70
37 Pelc, 2007: 119
38 HR-DAZD-5, Mletaèki katastar, Katastarske knjige, br. 36, list 95r i 95v
U danas praznom polju nekoæ je bio postavljen reljef krilatog lava, simbola vladavine (vojne i politièke moæi) Mletaèke Republike, koji je uklonjen 1. prosinca 1932. godine, zajedno s nekoliko prikaza mletaèkih lavova u Trogiru.35 Prikaz lava vidljiv je na staroj fotografiji s poèetka 20. stoljeæa (Sl. 7.).36 Lav je dimenzija 90´140 cm, oblikovan u visokom reljefu, uzdignuta krila, okrenut u desnu stranu, tijelom prikazan u profilu i s glavom, izdužene njuške, postavljenom en face. Bujni uvojci grive iz koje proviruju male uši prekrivaju mu glavu i prednji dio tijela. Griva i uši formiraju oblik lire. Stražnje su noge u raskoraku, dok prednjom lijevom šapom pridržava otvorenu knjigu na kojoj je bio uklesan natpis: PAX TIBI MARCE EVANGELISTA MEVS [Mir tebi, moj Marko evanðelista]. Tijelo završava uzdignutim uvijenim repom te poèiva na valovima pod stražnjim nogama i ravnom terenu pod prednjim nogama, što je takoðer simbol vladavine Venecije na moru i kopnu. Prema naèinu oblikovanja skulpture može se zakljuèiti kako se radi o vrijednome umjetnièkom ostvarenju oèito vješta i zrela autora.
Mletaèka je uprava u gradovima diljem jadranske Hrvatske postavljala na javnim mjestima službeno obilježje Republike sv. Marka, kipove i reljefe lava sv. Marka. Bili su to simboli državne moæi odnosno oznake politièke jurisdikcije. Iako je rijeè o skulpturalnim djelima, ona su vrlo èesto u izravnoj vezi s arhitekturom i uz ostale prikaze svetaca zaštitnika èine svojevrsne gradske ‘insignije’. Na taj naèin vizualno su podsjeæali gradsko stanovništvo na aktualnu vlast odnosno na moæ Serenissime. 37
U Mletaèkom katastru38 iz 1789 godine, koji se èuva u Državnom arhivu u Zadru, navedeni su opis i dimenzije trogirskih južnih morskih vrata:
N 1. Pubblice Fabbrice interne, Traù esterne, ed adiacenti
Nel Catasstico
Alla Piazza di Traù
In Venezia
Sl. 11. a) Plan Trogira iz 1755.; b) Austrijska katastarska snimka iz 1830.; c) plan koji prikazuje stanje u drugoj polovici 19. stoljeæa (I. Strohal) Fig. 11 a) Trogir, map from 1755; b) Austrian cadastral survey from 1830; c) map from the second half of the 19th century (I. Strohal)
Al 80. Tgo
Porta Marina
Eretta l΄ Anno Consegnata Quartier Mastro al 1593. al 486. Tgo
Formata con ord: Dorico, con intercolunio perfetto.
Alta Pass. 2 ”
Larga Pass:
Chiusa da Porton
Sta una Barriera Esterna
Lunga Pass. 4 ” ” 6
Larga Pass 2 ” 3 ” 6
Con Muretti, che la chiudono.
Alta - Pass. 1 ” 3 ”
Con suo Rastello nel mezzo. E in ottimo stato.
Francesco Cicavo Tenente Ingegnere39
Iz navedenog opisa južnih gradskih vrata može se zakljuèiti kako su vrata u doba nastanka Popisa bila visoka dva koraka, odnosno 3,47 m, zatvorena kapijom i imala su vanjsku ogradu - barijeru s malim zidovima i rešetkom u sredini. Ograda je bila duga 6,94 m, široka 4,55 m, a visoka 2,81 m. Opisana je ograda jasno vidljiva na planu Trogira iz 1755. godine i na austrijskoj katastarskoj snimci iz 1830. godine. Nije vidljiva na karti iz druge polovice 19. stoljeæa (Sl. 11.).40 Nažalost, nisu pronaðeni podatci kad je toèno uklonjena. Slièan primjer južnih vrata s ogradom nalazimo u Splitu u sklopu Mletaèkog kaštela.41
Na popravcima gradskih vrata i zidina radio je šezdesetih godina 18. stoljeæa Ignacije Macanoviæ.42 Na donjem dijelu zapadnoga dovratnika urezan je broj 1780 pa se može pretpostaviti da oznaèava godinu izvedenih popravaka na vratima.43
Lijevo od Morskih vrata, u donjem dijelu zida, nalazi se spolij, ugraðen antièki ulomak s natpisom pisanim rimskim kapitalom sa skraæenicom koja oznaèava dimenzije grobne èestice INFRPX.44
Graditeljska obitelj Bokaniæ - Obitelj Bokaniæ istaknuta je graditeljska, kiparska i klesarska obitelj podrijetlom iz Puèišæa na otoku Braèu. Jedan od poznatijih èlanova te obitelji jest Trifun (1575.-1609.), arhitekt i kipar, koji je u svome kratkom životnom vijeku ostavio èitav niz znaèajnih graditeljskih ostvarenja na prijelazu iz 16. u 17. stoljeæe.45 Njegove radove pronalazimo u Trogiru, Zadru, Hvaru i drugim gradovima u Dalmaciji.46 Trogirski je opus najbogatiji i dosad najbolje istražen.47
Preseljenjem obitelji Bokaniæ iz Korèule u Trogir zapoèinje djelatnost radionice Trifunova oca Jeronima Bokaniæa.48 Osim istaknutih radova poput zvonika trogirske katedrale i zvonika benediktinskih samostana sv. Nikole i sv. Mihovila, pripisuju mu se još neki ra-
dovi, meðu kojima su i južna gradska vrata podignuta 1593. godine.49
Bokaniæi su svojim radovima dali doprinos u primjeni maniristièkih stilskih karakteristika, odnosno u uporabi maniristièkih detalja na kojima je vidljiv provincijalni peèat.50
Temeljem stilskih analiza i elemenata korištenih na vratima (zupci, izvijene konzole…) Porta Marina pripisana su radionici obitelji Bokaniæ, odnosno najistaknutijem èlanu te obitelji - arhitektu i kiparu Trifunu Bokaniæu.51
DRVENE VRATNICE JUŽNIH MORSKIH VRATA
WOODEN DOOR OF THE SOUTHERN SEA GATE
Portal južnih gradskih vrata ima jedan od rijetkih primjeraka saèuvanih izvornih drvenih vratnica koje se nalaze in situ. Vratnice nisu u svojoj izvornoj funkciji. Prvotno su služile za zatvaranje grada u noænim satima. Danas su otvorene unutar grada i fiksirane uz boène zidove (Sl. 12.).
Vratnice su drvene, dvokrilne i simetriène, s umetnutim gusto postavljenim kovanim željeznim šiljastim èavlima koji su imali konstruktivnu, obrambenu, ali i dekorativnu funkciju. Lijevo krilo vratnica, gledajuæi izvana, ima ugraðeno manje krilo koje je služilo kao pomoæni prolaz kako ne bi bilo potrebe za otvaranje cijelih vratnica (Sl. 13.).52
Vratna su krila izraðena od drvenih dasaka, vjerojatno iz roda jela, postavljenih popreèno jedna na drugu, prema van postavljenih vodoravno (debljine 4 cm), a prema unutra okomito (debljine 6 cm), povezanih meðusobno velikim kovanim èetvrtastim èavlima s glavom u obliku piramide prema van, a sa stražnje strane vrhom savijenim u drvo.53
Oba krila vratnica nose po tri šarke (zglobnice) koje su umetnute u kamen i uèvršæene olovom. S unutrašnje su strane kovani okovi za zasun koji je služio za zatvaranje vratnica iznutra. Vratnice su bile obojene, no vrlo je
39 Benyovsky, 2005: 199; Radiæ, 2015: 121. Mjere su navedene kao passi, piedi i pertiche
40 Piploviæ, 1996: 192
41 Marasoviæ, 2013: 253, 257, 260
42 Fiskoviæ, 1955: 253; Babiæ, 2016: 169
43 Babiæ, 2016: 169
44 Babiæ, 1999-2000: 320
45 Prijatelj, 1985: 333; Bužanèiæ, 2010: 6
46 Prijatelj, 1985: 333
47 Bužanèiæ, 2010: 19
48 Bužanèiæ, 2010: 10
49 Fiskoviæ, 1940: 29, 30; Prijatelj, 1985: 332; Babiæ, 2005: 57; Babiæ, 2016: 169; Bužanèiæ, 2010: 6
50 Prijatelj, 1985: 333
51 Babiæ, 1990: 50; Bužanèiæ, 2010: 10
teško odrediti izvoran bojeni sloj. Na najstarijim su daskama pronaðeni tanki nanosi modro-sive boje, a ispod nje pronaðeni su tragovi smeðe i tamnosmeðe uljene boje.54
Današnja boja vratnica zapravo je izblijedjela smeða boja koja je pod utjecajem UV zraèenja i oksidacijom dobila sivo-ljubièasti ton. Željezni èavli bili su obojeni crnom bojom.55 Stražnji dio vratnica, nažalost, nije moguæe snimiti niti detaljno opisati jer bi se eventualnim pomicanjem ugrozila statika vratnica, a možda i cijelog portala. To je mišljenje potvrðeno i u Oèitovanju proèelnika Konzervatorskog odjela u Trogiru.56 Zateèeno je stanje vratnica loše, one nisu u funkciji veæ niz godina zbog dotrajalosti konstruktivnih elemenata. Preporuèa se izrada kopija vratnica metodom faksimilske rekonstrukcije. Nove bi vratnice bile postavljene na portal, dok bi originalne vratnice trebalo pohraniti u odgovarajuæi zatvoreni prostor kako bi se saèuvale i zaštitile od nepovoljnih utjecaja atmosferilija i daljnjeg propadanja.
Takav tip vratnica, bez umetnutih èavala, nalazimo u Trogiru na nacrtu arhitekta Gianantonija Selve u parku Garagnin Fanfogna s poèetka 19. stoljeæa57 te, sudeæi po fotografiji snimljenoj prije 1890., na opæinskoj palaèi.58
Posljednji restauratorsko-konzervatorski zahvat na vratnicama - Inicijativu za provoðenje restauratorskih i konzervatorskih zahvata na drvenim vratnicama pokrenulo je Društvo za oèuvanje kulturnih dobara Radovan iz Trogira 2001. godine. Radovi su izvedeni 2002. godine uz nadzor Ministarstva kulture RH, Uprave za zaštitu kulturne baštine i Konzervatorskog odjela u Splitu. Radove je izvršio restaurator Giuseppe Savà iz Splita.59 Izvedena je parcijalna sanacija prednjeg dijela vratnica bez rastavljanja jer bi bilo kakvo pomicanje vratnica veæ tada ugrozilo statiku vratnica, a možda i portala u cjelini.
Analogije - Trogirska se južna gradska vrata prema stilskim osobitostima pridružuju cijelome nizu vrata podignutih duž Jadrana, a koja su graðena u rustiènom stilu tipiènom za
52 Savà, 2002: 2
53 Savà, 2002: 2
54 Savà, 2002: 4, 8
55 Savà, 2002: 2
56 Oèitovanje proèelnika Konzervatorskog odjela u Trogiru kl. 612-08/15-01/5058, ur.br. 532-04-02-16=1-15-4, od 27. studenoga 2015.
57 Šverko, 2011: 378
58 Babiæ, 2016: 187
59 Zahvaljujemo Giuseppeu Savà na ustupljenom elaboratu o drvenim vratnicama, koji je izraðen za potrebe konzervatorsko-restauratorskih radova izvedenih 2002. godine.
60 Pelc, 2007: 28, 33, 34
61 Vežiæ, 2005: 93
62 Prijatelj, 1985: 333
fortifikacijsku arhitekturu kasnoga 16. i 17. stoljeæa. U tu skupinu mogu se svrstati Kopnena vrata Porta terraferma u Zadru iz 1543., creska kopnena vrata Porta Marcella iz 1586., južna gradska vrata u Šibeniku iz 1570. i Gradska vrata sv. Flora u Labinu iz 1587. godine (Sl. 14.).60
Navedene primjere vezuju proporcijski odnosi, kompozicija, pilastri i stupovi uz portale, uèestalo citirana antièka profilacija i veæ spomenuti karakteristièni bugnato. Sve su to elementi koji su svojstveni i sanmichelijevskoj arhitekturi.61
Unatoè utjecaju stranih arhitekata, odnosno stilskih motiva koji dolaze izvana, spomenuta djela imaju i peèat lokalne sredine, odnosno osobni likovni repertoar, individualnost i konzervativizam.62
CONCLUSION
Porta Marina, morska ili južna gradska vrata u Trogiru, reprezentativan su primjerak maniristièke arhitekture u nas. Iako po koncepciji jednostavna, graðena kombinacijom finih klesanaca i blokova obraðenih u rustici ili tehnikom bugnato, uklapaju se u èitav niz vrata nastalih duž jadranske obale, kojih stilske odlike odražavaju maniristièki izrièaj s naglašenim lokalnim peèatom provincijalnoj izvedbi.
Latinski natpis na nadvratnoj gredi ne navodi autora, ali navodi godinu gradnje 1593. i doba vladavine trogirskoga kneza Delfina Delfina. Vrata su temeljem stilskih i tipoloških analiza pripisana radionici obitelji Bokaniæ odnosno Trifunu Bokaniæu.
Nad nadvratnom gredom, u danas praznom polju, u visokom reljefu bila je postavljena skulptura lava, simbola Mletaèke Republike. Lav je zajedno s nekoliko trogirskih lavova uklonjen u noæi izmeðu 1. i 2. prosinca 1932. godine.
Drvene vratnice koje se danas nalaze fiksirane uz unutrašnju stranu gradskih vrata, unatoè svojoj jednostavnosti vrijedan su primjer saèuvanih izvornih vratnica iz 16. stoljeæa. Poznato je kako su drvene vratnice arhitektonski element koji je podložan brzom propadanju zbog osjetljivosti materijala izrade, ali i uèestalih izmjena uvjetovanih promjenom stila. Upravo iz tih razloga treba valorizirati te vratnice jer su saèuvane višestoljetne drvene vratnice na tlu Dalmacije uistinu rijetkost. Iz naèina izrade vrata oèito je kako je autor usvojio elemente tipologije zastupljene u traktatima iz 16. stoljeæa, odnosno da je poznavao maniristièki stilski izrièaj.
Zadar; 2 - Porta Marcella, Cres; 3 - St Flora town gate, Labin
This paper gives an analysis of the southern sea town gate Porta Marina in the town walls between St Nikola and Vitturi towers. According to the inscription on its lintel, the gate was built in 1593 and opened during the time of Trogir’s duke Delfin Delfino (1590-1593). The Mannerist-style gate is attributed to the well-known Braè-based Bokaniæ family whose members were renowned builders, sculptors and stone-masons in Trogir. The most prominent member of the Bokaniæ family was certainly Trifun Bokaniæ (1575-1609) who produced some of the most remarkable works in Trogir: the cathedral’s bell tower, the bell towers of the Benedictine monasteries of St Nikola and St Mihovil as well as some other works that are attributed to him on the basis of style analyses.
The southern limestone sea portal is representative and monumental. Its door jambs are made of semicircular banded pilasters set on the plinths. The pilasters are composed of the horizontal courses of alternating stone blocks finished in smooth-faced and bugnato techniques. The stone blocks of different widths alternate in a rhythmic pattern thus producing a typical Mannerist ”play of volumes” effect. The wider blocks are monolithic while the narrower ones are cut from several stone blocks. Each door jamb features on top a simple profiled Tuscan-Doric half capital supporting a lintel with an inscription and a coat of arms in high-relief. The inscription, which takes up the entire length of the lintel, is interrupted by the centrally-placed coat of arms. The inscription bears no name of the builder. Instead it mentions the glory of the ancient town and its patron saint St Ivan of Trogir and the honour paid to the duke Delfino. The coat of arms is simple. Its bordered shield is oval and pointed at the bottom. It features a smoothly carved diagonal strip. The shield base is rustic unlike the other preserved coats of arms in Trogir which have smooth-surface shields. It is possible that the coat of arms was at some point re-carved or replaced. Although the coats of arms were usually painted, this example shows no trace of colour. It has two half-unrolled volutes on its top side and two on its bottom.
Biografije
Biographies
DOROTI BRAJNOV BOTIÆ, prof.lik.kult. - restauratorica. Diplomirala je 2000. na Umjetnièkoj akademiji u Splitu gdje je zaposlena od 2002. Apsolvirala je poslijediplomski studij Graditeljsko naslijeðe pri Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu. Radi kao predavaèica na Odsjeku za likovnu kulturu i likovnu umjetnost. Bavi se istraživanjem novovjekovne sakralne arhitekture u Kaštelima.
DUŠKO VIOLIÆ, prof.lik.kult. - restaurator. Diplomirao je 1999. na Umjetnièkoj akademiji Sveuèilišta u Splitu gdje je i zaposlen od 2002. Apsolvirao je poslijediplomski studij Povijest umjetnosti na Filozofskom fakultetu Sveuèilišta u Zagrebu. Radi kao predavaè na Odsjeku za likovnu kulturu i likovnu umjetnost.
The owner of this coat of arms was certainly not the duke D. Delfino since the Delfino family used to have coats of arms featuring a dolphin as their family emblem. Although the ownership of this coat of arms is still uncertain, the authors mention several Venetian noble families (Candiano, Condulmer, Morosini and Sanudo) which produced a governor or a duke and which used to have such coats of arms. There are multiple dents above the lintel. Today the central area above the profiled lintel is an empty rectangular field bordered on its left and right side by brackets whose front sides have ornamental strips with an overlapping gold coins motif (semi-circles arranged in a regular vertical line). Above the empty field there is a horizontal stone slab projected outwards with a diagonally carved stone ridge devoid of decoration.
The empty field today used to feature a relief of a winged lion, symbolic of the rule and military and political power of the Republic of Venice. Due to ideological reasons it was removed on the 1st December in 1932 together with several other representations of Venetian lions in Trogir.
The way the sculpture was made indicates that it was indeed a valuable work of art. The authorities usually put sculptures and reliefs of the Lion of St Mark in public places as the official symbols of the Republic of Venice. They were symbols of the power of the state and the signs of political jurisdiction. Although these works are sculptures, they are often directly linked with architecture. With other depictions of the patron saints they belong to some sort of the town’s insignia. They visually reminded the town dwellers of the ruling power, i.e. the power of La Serenissima
The southern town gate of Trogir bears striking resemblance to the gates in other Adriatic towns built in the same rustic style so typical of the late 16th and 17th century fortification architecture. Similar gates are Porta Marcella gate in Cres, Porta terraferma in Zadar, the south town gate in Šibenik and St Flora gate in Labin. These examples show similarities in their proportions, composition, pilasters and columns, Antique profilation and char-
acteristic bugnato technique used to accentuate the rustic quality of stone surface. These are all elements that were also typical of San Micheli’s design morphology which was certainly familiar to Bokaniæ. Despite the influence of foreign architects and styles, these works also bear the stamp of their local surroundings in terms of personal design expression, individuality and conservatism. Similar examples can be found in Italy, namely on Porta di San Zeno in Verona and Porta di San Martino in Legnano.
Although no longer in use, the original wooden door is still preserved in its portal. Its original function was to close the town at night. The wooden symmetrical double door is studded with pointed forged nails having structural, defensive and decorative function. A small wicket door is inserted into the left door wing on its outer face allowing the movement of people in and out of the gates without the need to open the main door fully.
The door wings are made of wooden boards set in opposite directions: the outer face with the horizontal pattern of boards and the inner side with the boards laid vertically, held together with strong square forged nails with pyramidal heads on the external side and curved points on the wooden back side.
On the internal side there is a metal bolt frame used to lock the gate from the inside. Nowadays, the door wings are opened inwardly and fixed to the walls. Their back sides cannot be photographed neither can they be thoroughly inspected and described since any attempt at their moving might structurally endanger them and possibly even the entire portal. The door is presently in bad condition and has not been in use for years due to its worn-out structural elements.
It is widely known that doors as architectural elements are subject to rapid decay particularly if made of wood. Doors are also commonly replaced as the styles change. This door is therefore all the more valuable since in general the centuries-old wooden doors in Dalmatia are nowadays exceptionally rare.
DOROTI BRAJNOV BOTIÆ, M.Vis.Arts, restorer. She graduated in 2000 from the Arts Academy in Split. She is now a Ph.D. candidate having completed the postgraduate program in Built Heritage at the Faculty of Architecture in Zagreb. She currently works as lecturer in the Department of Visual Culture and Visual Arts. Her research interests are focused on modern religious architecture in Kaštela.
DUŠKO VIOLIÆ, M.Vis.Arts, restorer. He graduated in 1999 from the Arts Academy in Split. He is now a Ph.D. candidate having completed a postgraduate program in Art History at the Faculty of Humanities and Social Sciences in Zagreb. He currently works as lecturer in the Department of Visual Culture and Visual Arts.
1. Dominantna obilježja gradova u znanstvenofantastiènim filmovima:
1 - Metropolis - Mega City One, Dredd (2012.)
2 - Grad-stroj - Space Station V, 2001: A Space Odyssey (1968.)
3 - Degenerativni grad - Los Angeles 2019., Blade Runner (1982.)
4 - Regresivni grad - Snowpiercer (2013.)
5 - Virtualni prostor - The Matrix (1999.)
Fig. 1 Predominant features of cities in sci-fi movies:
1 - Metropolis - Mega City One, Dredd (2012)
2 - City-machine - Space Station V, 2001: A Space Odyssey (1968)
3 - Degenerative city - Los Angeles 2019, Blade Runner (1982)
4 - Regressive city - Snowpiercer (2013)
5 - Virtual space - The Matrix (1999)
Sveuèilište u Zagrebu Arhitektonski fakultet
HR - 10000 Zagreb, Kaèiæeva 26 sandrasmiljanich@gmail.com ivan.mlinar@arhitekt.hr
Pregledni znanstveni èlanak
UDK 711.433:791.43”19/20”
Tehnièke znanosti / Arhitektura i urbanizam
2.01.02. - Urbanizam i prostorno planiranje Èlanak primljen / prihvaæen: 20. 10. 2015. / 8. 12. 2016.
University of Zagreb Faculty of Architecture
HR - 10000 Zagreb, Kaèiæeva 26 sandrasmiljanich@gmail.com ivan.mlinar@arhitekt.hr
Subject Review
UDC 711.433:791.43”19/20”
Technical Sciences / Architecture and Urban Planning
2.01.02. - Urban and Physical Planning
Article Received / Accepted: 20. 10. 2015. / 8. 12. 2016.
film grad vizije gradova znanstvena fantastika znanstvenofantastièni filmovi
U radu se prezentiraju i propituju tehnološke, kulturološke, sociološke, filozofske i psihološke znaèajke ljudskog staništa kroz analizu gradova kao kljuènih protagonista narativa znanstvenofantastiènih filmova. Gradovi se u tom žanru mogu podijeliti po svojim dominantnim obilježjima na metropolise, degenerativne gradove, regresivne gradove, gradove-strojeve i virtualni prostor. Znanstvenofantastièni filmovi vrijedan su izvor razumijevanja, kritike i inspiracije suvremenoga društva i grada.
movie city
visions of cities science fiction science fiction movies
This paper explores the technological, cultural, sociological, philosophical and psychological features of a human habitat through an analysis of cities as key science fiction movie protagonists. Cities in this genre fall into several categories depending on their predominant characteristics: the metropolis, degenerative city, regressive city, city-machine and virtual space. Sci-fi movies are a valuable source of understanding, criticism and inspiration for contemporary society and the city.
Znanstvenafantastika je žanr koji su mnogi pokušali definirati, ali nakon rasprava, ukljuèujuæi i onih na kojima je postavljeno pitanje je li to uopæe žanr ili jednostavno setting narativa, konaèna definicija ne postoji.1 Upravo njegova širina i sposobnost da apsorbira u sebe sve ostale žanrove dovela je do brojnih potkategorija2, pa i èinjenice da je to jedan od najdugovjeènijih žanrova.3
Znanstvenofantastièni film postao je popularan 1950-ih zbog amerièkih napora da pošalju prvog èovjeka na Mjesec, a pravi prodor u popularnu kulturu dosegnut je krajem 1970-ih filmovima poput Close Encounters of the Third Kind (1977.), Star Wars4 (1977.) i Alien (1979.).
Poveznica veæine znanstvenofantastiènih filmova jesu vizionarski tehnološki napredci i njihove sveobuhvatne kulturološke, sociološke, filozofske i psihološke posljedice kroz koje se preispituju etiènost i empatija kao srž ljudskog biæa. Ovaj je žanr oduvijek vezan za napredak tehnologije5 i kontroverznost njezina udjela u snimanju i postprodukciji filmova. Shodno tome, redatelji zauzimaju razlièita stajališta, a time i pristupe snimanju filmova kroz korištenje maketa, modela, zelenog platna itd. Odlièan prijam filma 2001: A Space Odyssey (1968.) kod publike svrstao ga je meðu blockbustere i oznaèio prekretnicu za žanr, te omoguæio novu generaciju znanstvenofantastiènih filmova obilježenih uporabom klasiène glazbe, nadlijetanjem svemirskog
broda kroz prvi kadar, konzultiranjem znanstvenika i napredcima postignutim u podruèju specijalnih efekata.
U ovom su èlanku analizirani znanstvenofantastièni filmovi pretežito nove generacije, snimljeni nakon 1968., u kojima je sveobuhvatna vizija svijeta, prostora i vremena koji nastanjuju sastavni dio atmosfere i radnje filma.6 Ta vizija nije nužno uspješna nadogradnja suvremenoga svijeta, ali je uvijek pozornosti vrijedna kritika društva, prostora i vremena, pa tako i suvremenoga grada. U službi narativa znanstvenofantastiènih filmova gradovi buduænosti postaju staništa i odraz današnje vizije distopijskog odnosno utopijskog društva.
Kultni su znanstvenofantastièni filmovi neodjeljivi od okruženja u kojima se odvija radnja pa je tako vizija kišnoga i vertikalnoga Los Angelesa 2019. sinonimna s Blade Runnerom, Gigerov7 biomehanièki svijet s Alienom itd. Iako je radnja znanstvenofantastiènih filmova smještena u buduænosti, za snimanje se uz imaginarne gradove nerijetko koriste i postojeæi gradovi i graðevine, na koje je zatim nadograðena futuristièka estetika8 ukorijenjena u prepoznatljivom, èineæi je tako vjerodostojnijom u oèima publike. Grad u znanstvenofantastiènim filmovima èesto je simptomatièan za moralno stanje društva, a jedna je od njegovih uloga brzo i jasno vizualno determiniranje politièkog i klasnog sustava svijeta koji prikazuje uporabom prepoznatljivih i opæeprihvaæenih simbola.
1 Suvremeni je znanstvenofantastièni film radi stvaranja profita orijentiran prema široj filmskoj publici pa se stoga izbjegavaju precizna žanrovska odreðenja pri oglašavanju. „...Znanstvenofantastièan film zapravo ne pripada istoj instituciji kao i znanstvenofantastièna književnost.” [Giliæ, 2007: 79-82]
2 Primjerice - znanstvenofantastièni horror (Alien), komedija (Dark Star, The Sleeper), film noir (Blade Runner, The Terminator, Dark City), akcijski filmovi (Mad Max, Planet of the Apes, 12 Monkeys, I Am Legend), distopijski filmovi (A Clockwork Orange, Children of Men, Equilibrium) itd.
3 Giliæ, 2007: 81
4 Lucasov Star Wars danas je poznat pod nazivom Star Wars IV: The New Hope (1977.) i prvi je dobitnik Oscara za najbolje vizualne efekte nakon ponovnog uvoðenja ove kategorije 1977.
5 Uporaba CGI-a (computer-generated imagery / kompjutorski generirane slike), VFX-a (vizualni efekti), zelenog platna, matte painting itd. [Binns, Corey, 2008.]
6 Istraživanje je dio znanstvenog projekta Heritage Urbanism - Urban and Spatial Planning Models for Revival and Enhancement of Cultural Heritage [HRZZ-2032] koji se provodi na Arhitektonskom fakultetu Sveuèilišta u Zagrebu pod vodstvom akademika Mladena Obada Šæitarocija, a financira ga Hrvatska zaklada za znanost.
7 Hans Rudolf Giger (1940.-2014.) bio je švicarski nadrealist. Studirao je arhitekturu i industrijski dizajn u Zürichu. Alejandro Jodorowsky zaslužan je za Gigerov proboj u podruèje filmske umjetnosti. Angažirao ga je na svojemu nikad snimljenom projektu Dune (po romanu Franka Herberta). Gigera je zatim za oblikovanje izvanzemaljca u filmu
Louis Lumire9 shvatio je da je èovjekova znatiželja usmjerena prema odrazu stvarnosti, odnosno prema njenoj slici.10 Tehnike osvjetljenja, moguænost krupnog plana, montaža prostora, ali i vremena, te objektivnost kojom kamera ‘gleda’ grad, na naèin na koji mi ne možemo - pomažu nam vidjeti grad na potpuno nov naèin. „Sve je ovo sažeto u Benjaminovom pojmu kamere kao sprave koja otvara optièko nesvjesno.”11 Odnos snimljenog filma sa stvarnošæu kompleksan je i zanimljiv u tome što èesto prezentira nama poznato kroz velièanje i uzdizanje stvarnoga. Kao što Morin napominje12, film veæ sadrži i prošlost i sadašnjost, njegova je temporalnost izmišljena procesom montaže. Skok u buduænost lak je korak za publiku kojoj objektiv kamere i sadašnjost èini drukèijom, tuðom i zanimljivijom.
Ideja dvostrukoga ili onoga Drugoga13, bilo alter ega ili Grada, kolektivni je doživljaj koji je zajednièki svim ljudima. Ta dvostrukost doseže vrhunac idejom o paralelnim svjetovima i civilizacijama, najbolje proživljavana kroz znanstvenofantastiène filmove, gdje se udružuje s mistifikacijom svemira. Posuðivanje se odvija u oba smjera, pa tako mnoge suvremene graðevine imaju svoje filmske prethodnike14 (Sl. 2.).
Danas neminovno povezujemo odreðene trgove ili ulice s filmovima u kojima su oni spo-
Alien (1979.) angažirao Ridley Scott. Oscarom za vizualne efekte nagraðen je 1980. za rad na Alienu. [Giger, 2007.]
8 Primjer je Dubrovnik kao kulisa za film Star Wars: Episode VII (2017.).
9 Braæa Lumire, Auguste i Louis, izumili su 1896. kinematograf i autori su prvoga filma.
10 Morin, 2005: 14
11 Clarke, D., 1997: 3
12 Edgar Morin (1921.) francuski je filozof i sociolog, te emeritus direktor istraživanja u francuskomu Centre National de la Recherche Scientifique i predsjednik Association pour la Pensée Complexe. [Morin, 2005.]
13 Morin, 2005: 22-25, 38
14 Casa de Musica arhitekta Rema Koolhaasa èesto se usporeðuje s Metabunkerom koji su projektirali Jodorowsky i Moebius poèetkom 1980-ih. Mnogi su takoðer primijetili sliènost OMA-ina projekta UAE - novog sjedišta u Dubaiju sa Zvijezdom smrti iz Star Wars-a. [*** 2013.]
15 Grad napisan velikim slovom podrazumijeva viziju grada buduænosti.
16 Walter Benjamin (1892.-1940.) prvi je pisao o utjecaju masovne proizvodnje, moderniteta i industrijalizacije te prepoznao film kao medij masovne, tj. kolektivne konzumacije. [Benjamin, W., 1936: 129-132; Shiel, Fitzmaurice, 2011: 1]
17 Clarke, D., 1997: 6
18 Noir filmovi 1940-ih oslanjali su radnju na poroènost i dekadenciju amerièkoga grada. [Clarke, D., 1997: 85]
19 Vizije gradova buduænosti u amerièkim filmovima bile su 1980-ih i 1990-ih univerzalno mraènijeg tona. [Beard, 1998: 1]
redni protagonisti, pridajemo im znaèenje koje dotad za nas nisu imali. Dakle, radi se o obostranom utjecaju koji osim vizualne korelacije snažno rezonira socijalnu tematiku. Impresivna vizija i prikaz Grada buduænosti15 u filmskom klasiku Fritza Langa Metropolis (1927.) inspirirana je 1920-ih neboderima i ozraèjem New Yorka. Mraèna vizija buduænosti snimljena je pod utjecajem industrijalizacije, masovne proizvodnje i Grada kao mjesta otuðenja.16
S gotovo simultanim nastankom filmske umjetnosti i onoga što se danas naziva modernim gradom - osjeæaj rascijepljenosti, decentralizacije i prividne besciljnosti samoga grada prenesen je kroz moguænost kadriranja i montaže na film. Sjedinjene Amerièke Države izvorna su verzija moderniteta17 kojeg su utopijski potencijal mistificirali filmovi koji æe se ubrzo okrenuti dihotomskoj prirodi grada.18
Nakon optimistiènih znanstvenofantastiènih filmova 1950-ih, kada su ljudi svojim istraživanjima i znatiželjom dotaknuli druge planete, veæ 1960-e najavljuju mraèniji ton potaknut Hladnim ratom i idejom infiltracije.
U daljnjem razvoju žanra uslijedila je vizualizacija aktualnih strepnji i nadanja.19 Klasna i genetska segregacija èeste su teme znanstvenofantastiènih filmova. Film Children of Men (2006.) predvidio je migracijsku krizu i zatvaranje granica države. Ista premisa ponovljena je s ultimativnim migrantima, izvanzemaljcima, u filmu District 9 (2009.), gdje se segregacija odvija na razini grada odnosno geta. U filmu Dredd (2012.) podjela se svodi na èetvrti, a zatim i na graðevine u kojima zauzimanje vrha predstavlja superiornu poziciju. U filmovima Blade Runner (1982.) i Elysium (2013.) podjela ide korak dalje - na one koji ostaju na Zemlji i one koji žive u izvanzemaljskim kolonijama.
Žanr znanstvene fantastike èesto otvara etièka i metafizièka pitanja. Jedan od najpoznatijih antijunaka filmova 1970-ih jest Alex iz filma A Clockwork Orange (1971.) u kojem se propituje neophodna moguænost izbora iz-
Sl. 2. Utjecaj znanstvenofantastiènih filmova na arhitekturu:
1 - Death Star, Star Wars: Episode VI - Return of the Jedi (1984.)
2 - RAK konvencijski i izložbeni centar, OMA, 2007. Fig. 2 Influence of sci-fi movies on architecture:
1 - Death Star, Star Wars: Episode VI - Return of the Jedi (1984)
2 - RAK convention and exhibition center, OMA, 2007
Sl. 3. Metropolisi:
1 - Le Corbusierov plan Voisin za Pariz (1925.)
2 - Mega City One, Dredd (2012.)
Fig. 3 Metropolis:
1 - Le Corbusier’s plan Voisin for Paris (1925)
2 - Mega City One, Dredd (2012)
meðu dobra i zla te je li èovjek koji više nema moguænost takvog izbora i dalje èovjek. Film Gattaca (1997.) problematizira moguænost podjele ljudi na genetski superiorne i inferiorne, što utjeèe na ekskluzivnost pojedinih prostora, dok se u filmu The Island (2005.) postavlja pitanje etiènosti kloniranja i segregacije klonova u izolirane komplekse. 2001: A Space Odyssey (1968.) i Blade Runner (1982.) dotièu se duše i identiteta umjetne inteligencije. Žižekovim rijeèima: „...opasnost nije u tome da se kinematografija ne shvati ozbiljno, veæ da se fikcija kinematografije ne shvati ozbiljno”.20
Tema otuðenja je druga strana modernistièkih nastojanja da sagrade utopijski grad. U Blade Runneru (1982.) protagonist Deckard na putu do svoga stana u neboderu nikad ne susreæe drugog stanara, a takav stupanj izolacije u visokobirokratiziranom društvu postignut je u filmovima Terryja Gilliama Brazil (1985.) i The Zero Theorem (2013.), gdje se spas nazire u snovima odnosno virtualnoj stvarnosti. U popularnoj je kulturi najpoznatiji primjer Le Corbusierova plana Voisin iz 1925. za Pariz21, a takva repetitivnost i uniformiranost grada na filmskom platnu upuæuje na birokratsko društvo koje stremi k ukidanju individualnosti (Sl. 3.). Modernistièka arhitektonska nastojanja da sistematiziraju svijet i dovedu do ureðenog i pravednog društva u filmovima korištena su kao izvor moralne degeneracije i potlaèenosti22, ujedno nijemo komentirajuæi impotentnost arhitekture glede sociološke transformativnosti. Gradovi u znanstvenofantastiènim filmovima osiguravaju kontekst i autentiènost radnji te prikazuju oprostoreni kulturološki doseg ljudi koji ih nastanjuju.
U ovome se èlanku prati, ilustrira i potencira narativ filma isticanjem jedne ili više odreðenih znaèajki prostora i vremena koje dosad nisu bile kategorizirane, ali se nakon sustavne analize mogu razvrstati prema svojim dominantnim obilježjima u pet prepoznatljivih kategorija (Sl. 1.).
METROPOLIS
Metropolisi znanstvenofantastiènih filmova jesu milijunski gradovi koji su prostorno i klasno fragmentirani. S obzirom na to da je Grad u službi narativa filma kojem odgovaraju scenariji konfrontacije, vizija Grada najèešæe je distopijska. Uvodni kadrovi filmova posveæeni su upravo Gradu.
Primjer je film Children of Men (2006.), gdje u uvodnim scenama filma bomba eksplodira na ulici Londona. Grad, izmeðu ostalog, identificiramo po kupoli katedrale sv. Pavla koja je u kadru. Meðutim, on je zagaðen smogom, zatrpan smeæem, britanska je zastava redizajnirana, a po reakcijama ljudi išèitavamo da su eksplozije uèestala pojava. Svi vizualni i zvuèni podražaji govore nam da je posrijedi vizija Londona buduænosti, a zatim titlovi to potvrðuju - godina je 2027. Upravo po stupnju urbanizacije, korištenju postojeæe arhitekture, isticanju graðevina (religijskih, korporativnih, policijskih), kolièini ozelenjenih prostora, buci i kakvoæi prirodnog svjetlaišèitavamo geografsku i vremensku lokaciju, te tehnološku, kulturološku, sociološku, filozofsku i psihološku sliku društva koje ga je izgradilo.
Metropolisi su iskrivljene vizije postojeæih gradova, vizualizirane strepnje ili nadanja za buduænost.
20 Žižek, 2008.
21 Još 1920. Le Corbusier daje prijedlog Grada nebodera sa 60-erokatnicama visokim 220 m i meðusobno udaljenim 250-300 m unutar prostranih parkovnih površina. [Le Corbusier, 2006: 42]
22 Primjeri filmova gdje je modernizam kontrastiran s moralnim propadanjem i opresivnim sustavom jesu: A Clockwork Orange (1971.), THX 1138 (1971.), Logan’s Run (1976.), Escape From New York (1981.), Brazil (1985.), Minority Report (1999.), Equilibrium (2002.), Aeon Flux (2005.) i Dredd (2012.).
23 Morin, 2005: 22, 28, 38, 41
24 Philips, 2005: 146
25 Zgrada Marine County Civic Centre arhitekta Franka Lloyda Wrighta
Još je 70-ih godina prošloga stoljeæa nasluæena prijetnja koja æe naslijediti onu nuklearnu, a to je prijetnja ekološke katastrofe uzrokovane prenapuèenošæu Zemlje i gradova. Film Soylent Green (1973.), u kojem vlada žive hrani mrtvima, vrlo mraèno prikazuje posljedice prenapuèenosti za New York i njegove stanovnike. Logan’s Run (1976.) predlaže naizgled utopijski metropolis pod zaštitom kupole, gdje je populacija kontrolirana obrednim ubijanjem ljudi kad navrše trideset godina.
Velika podruèja metropolisa èesto izmièu moguænosti kontrole pa dolazi do zoniranja Grada. Protivnici zamišljenoga buduæeg sustava smješteni su na rubnim dijelovima metropolisa (Equilibrium, 2012.), u pojedinim sektorima (Dredd, 2012.), zauzimaju èitave dijelove grada (Escape from New York, 1981.) ili im je zabranjen pristup gradu (Children of Men, 2006.). Film Stalker (1979.), primjerice, predviða povratak napuštenim industrijskim zonama. Protivnici su èesto rezultat klasne segregacije, nezaposlenosti i imigracije, koje su diskriminativno organizirane na razini grada. Daljnja segregacija prelazi s mjerila èetvrti na vertikalnu segregaciju unutar zgrada. Anonimnost i otuðenost ovih gradova ponekad je sadržana i u njihovim imenima poput „Mega City One” iz filma Dredd (2012.). Manjak identiteta i zajedništva vizualno je postignut naizgled beskonaènom repetitivnošæu modernistièkog urbanizma koji nalikuje Le Corbusierovu planu Voisin iz 1925. za Pariz. Promet najèešæe teèe po brojnim kompleksnim i naizgled kaotiènim sustavima vertikalnih i horizontalnih mreža. Morin objašnjava svojstvo Drugoga u fotografiji koja se odnosi i na film, koji sadrži i ono èega nema, odnosno ono što mi projiciramo na njega, a u ovim sluèajevima to su naše strepnje.23 Uèestala tema fragmentacije metropolisa takoðer se odlièno nadopunjava s medijem filma, moguænosti kadriranja i montaže.
Rigorozni policijski nadzor èesto je zamijenjen kontrolom pomoæu prisilne uporabe droga. Kubrick kroz institucionalno lijeèenje mladog zloèinca Alexa u filmu A Clockwork Orange (1971.) problematizira pitanje lišavanja èovjeka slobode odluèivanja, a odabirom arhitekture ponovno se dotièemo teme klasne segregacije. Za Alexov je dom Kubrick svjesno odabrao tada najveæi londonski arhitektonski projekt Thamesmead, kojemu je cilj bio smanjiti socijalnu segregaciju i nemire, ali je u toj ideji potpuno podbacio.24
Kontrola velike populacije pomoæu prisilne uporabe droga kao korektivne društvene mjere - tema je totalitaristièkih metropolisa. Tip metropolisa koji uspješno preuzima znakove Rimskoga Carstva i nacistièkoga režima karakteriziraju graðevine kolosalnih propor-
cija, golemi javni prostori namijenjeni održavanju govora i sveprisutni vizualni elementi vlasti. Poznati su primjeri (Sl. 4.) filmovi Brazil (1985.), Equilibrium (2001.), THX 1138 (1971.) i The Hunger Games (2012.). Individualnost je potpuno suzbijena u birokratiziranom svijetu filma Brazil (1985.), do te mjere da se službenik Sam Lowry u komiènoj sceni bori za komad uredskog stola koji dijeli s nepoznatim èovjekom u susjednom odjeljku. U Lucasovu filmu THX 1138 (1971.) supresivna buduænost zanijeèe èovjekovu spolnost i opæu razlikovnost u sterilnim i anonimnim bijelim modernistièkim prostorima.25 Kompleks koji u filmu The Island (2005.) karakterizira slièan prostorni koncept dom je klonova koji su ne samo prostorno veæ i odjevno i imenom lišeni identiteta i životne svrhe izvan one donora.
U znanstvenofantastiènim filmovima bijela boja gotovo uvijek sugerira vrlo mraèno nalièje naizgled ureðenoga društva.
DEGENERATIVNI GRAD
DEGENERATIVE CITY
U ovome se èlanku pod pojmom degenerativni grad smatra grad koji stagnira i odumire. Naravno, najèešæe je rijeè o metropolisu jer on predstavlja najdramatièniju kulisu za takav dogaðaj. Razlozi napuštanja grada jesu ekološke prirode (Elysium, 2013.; Interstellar, 2015.) i društvene segregacije, što dovodi do fragmentacije i naposljetku rasapa grada (Escape From New York, 1981.).
Najcjelovitija slika degenerativnoga futuristièkoga grada, ili futuristièkoga grada uopæe, jest ona Los Angelesa u Blade Runneru (1982.).
Sl. 4. Totalitaristièki gradovi:
1 - The Hunger Games (2012.)
2 - Brazil (1985.)
3 - Equilibrium (2002.)
Fig. 4 Totalitarian Cities:
1 - The Hunger Games (2012)
2 - Brazil (1985)
3 - Equilibrium (2002)
U znanstvenofantastiènim filmovima Grad i civilizacija sinonimni su pojmovi. Ideja o Gradu ili moguænost postojanja Grada mogu predstavljati nadu u prosperitetnu buduænost. Uništenje grada buduænosti sinonimno je s uništenjem civilizacije i njenim vrijednostima. U The Matrixu (1999.) i I Am Legend (2007.) uništeni odnosno napušteni New York element je šoka koji nas povezuje s radnjom filma.
On je najbolje iskorišten za kulminaciju radnje u filmu Planet of the Apes (1968.). Hodajuæi obalom mora, odbjegli astronauti nailaze na glavu Kipa slobode i shvaæaju da je ono što su oni smatrali stranim svijetom kojim vladaju majmuni zapravo Zemlja. Ovdje nestanak New Yorka dramatièno ukazuje na nestajanje naše civilizacije (Sl. 6.).
U postapokaliptiènim filmovima Mad Max 2 (1981.), Waterworld (1995.) i Mad Max: Fury Road (2015.) ideja o postojanju Grada jest razlog kontinuiranog kretanja protagonista koje potraga za resursima prisiljava na nomadstvo. Postindustrijski svijet Mad Maxa
nalazi se usred pustinje, stvarne i moralne.36 Naselja se imenuju po industriji kojom se stanovnici bave, a grade se uokolo dragocjenih izvora nafte i vode. Klasne segregacije u regresivnim gradovima dosežu vrhunac, a temelje se na pravima steèenim roðenjem. U filmu The Matrix (1999.) postoje dva prostora i svijeta, onaj virtualni i stvarni. U stvarnom svijetu veæina je ljudske rase porobljena, a ljudi su postali usjev koji se bere. Grad Zion je posljednji grad ljudi, utoèište smješteno u blizini Zemljine jezgre. Grad svjedoèi o povratku èovjeka u špilju iz koje se nada ponovno iziæi.
Jedan od originalnijih filmova koji se mogu svrstati u regresivni futurizam jest Snowpiercer (2013.). Film je koncipiran na ideji da je Zemlja ušla u ledeno doba i jedini preživjeli ljudi jesu oni koji su se ukrcali u Snowpiercer, vlak koji je na kontinuiranom putu oko Zemlje. Unutar vlaka - Grada stvorio se klasni sustav koji poèinje prednjim dijelom vlaka i strojarnicom, a nastavlja se sve do posljednjeg vagona s ilegalnim putnicima. Prostorni koncept ponovno je vezan za onaj klasni. Svaki
Sl. 6. Preobrazbe postojeæih gradova: New York u znanstvenofantastiènim filmovima:
1 - Planet of the Apes (1968.)
2 - Fifth Element (1997.)
3-4 - I Am Legend (2007.)
5 - The Matrix (1999.)
6 - Mega City One, Dredd (2012.)
Fig. 6 Transformation of the existing cities: New York in sci-fi movies:
1 - Planet of the Apes (1968)
2 - Fifth Element (1997)
3-4 - I Am Legend (2007)
5 - The Matrix (1999)
6 - Mega City One, Dredd (2012)
vagon unutar Snowpiercera ima svoju funkciju - od škole, akvarija, bazena, kluba pa nadalje. Iako je koherentnost i funkcionalnost takva sustava upitna, on je vrlo jasna slika opresivnoga i zatvorenoga sustava (Sl. 7.).
GRAD-STROJ - SVEMIRSKA POSTAJA
ILI KOLONIJA
CITY-MACHINE - SPACE STATION OR COLONY
U kinima je 1968. poèelo prikazivanje filma 2001: A Space Odyssey (1968.) redatelja Stanleya Kubricka37, nakon više od dvije godine postprodukcije.38 Scenarij su napisali Stanley Kubrick i Arthur C. Clarke.39 Uporaba klasiène glazbe, nadlijetanje svemirskog broda kroz prvi kadar, konzultiranje znanstvenika i napredci postignuti u podruèju specijalnih efekata obilježavaju filmove koji slijede. Èista arhitektura svemirskih letjelica, posveæenost minucioznim detaljima, kadriranje fotografskog oka Stanleya Kubricka i najambicioznija
prièa isprièana u povijesti znanstvene fantastike svrstava ovaj film meðu najveæa postignuæa filmske umjetnosti.
Jedan od brojnih kultnih vizualnih detalja filma 2001: A Space Odyssey jest svemirska postaja Space Station V koja orbitira oko Zemlje. Dva velika koluta promjera 300 metara spojena su središnjom osovinom, a okreæu se oko vlastite osi približnom brzinom 1 rpm40 uz glazbenu pratnju valcera Na lijepom pla-
37 Stanley Kubrick (1928.-1999.) bio je amerièki redatelj, scenarist i producent roðen u New Yorku. Radio je kao fotograf za èasopis „Look”, nakon èega postaje redatelj poznat po potpunoj kreativnoj kontroli, posveæenosti detaljima, razlièitosti žanrova i dugim razdobljima izmeðu snimanja filmova. Neki od njegovih kultnih filmova jesu: Dr. Strangelove or: How I Learned to Stop Worrying and Love the Bomb (1964.), The Shining (1980.) i Full Metal Jacket (1987.). [Philips, 2004.]
38 Hughes, 2014: 89
39 Arthur C. Clarke (1917.-2008.) bio je nagraðivani britansko-šrilanski pisac znanstvene fantastike. Školovanje je završio na King’s College u Londonu, a tijekom Drugoga svjetskog rata bio je borac RAF-a. Poznat je po romanima Childhood’s End (1953.), Rendezvous with Rama (1972.) i The Fountains of Paradise (1979.). [Clarke, A.C., 2010.]
40 2001.wikia.com/wiki/Space_Station_V; 1 rpm (rotation per minute), rotacija u minuti oko vlastite osi
41 Kompozicija prati graciozno kretanje svemirske postaje i umanjuje dojam èudnog i sablasnog svemira. [Philips, 2004: 110]
42 U znanstvenofantastiènim filmovima 1950-ih radnja je bila vezana za izvanzemaljce, a kod publike realistièan prikaz svemirskih pothvata pokazao se uspješnim tek s filmom 2001: A Space Odyssey (1968.). [Hughes, 2014: 83]
43 Knjiga je tiskana u Njemaèkoj 1929. pod nazivom Das Problem der Befahrung des Weltraums. „Godine 1928. europski inženjer Herman Potoènik Noordung predvidio je i oblikovao orbitalnu svemirsku postaju, koja bi bila sagraðena na Zemlji i potom u dijelovima, tijekom više letova, otpremljena u orbitu gdje bi bila sastavljena.” Meðunarodna svemirska postaja, ISS, sagraðena je po Noordungovoj zamisli. [Noordung Potoènik, 2004: 5, 7]
44 Noordung Potoènik, 2004: 13-16, 139-154
45 endurance.interstellarmovie.net/
46 Postaju je oblikovao Mihail Romadin.
47 1975 NASA Summer Study je istraživanje provedeno u suradnji sa Sveuèilištem Stanford. Stanfordov torus je glavni oblik proistekao iz istraživanja moguæih oblika svemirskih kolonija. Zakljuèeno je da su ljudi dosegnuli stupanj znanja dostatan za kolonizaciju svemira. [www.nss. org/settlement/space/stanfordtorus.htm]
48 Wink Winkler zakljuèio je da je idealna rotacija 1 rpm (rotation per minute) pa je promjer Stanfordova torusa narastao na nešto više od jedne milje (približno 1700 metara), dok je O’Neillov cilindrièni oblik, koji je raèunao s 3 rpm, trebao imati promjer od približno 190 metara. [Heppenheimer, 1978: 152-160]
49 U filmu Blade Runner oni koji su ostali na Zemlji uglavnom su pripadnici manjina, ljudi slabijeg obrazovnog i ekonomskog statusa. Tijekom filma mogu se èuti razglasi koji pozivaju ljude da se presele u neku od kolonija i napuste ekološki devastiranu Zemlju.
50 Amerièki fizièar Gerard Kitchen O’Neill objavio je 1976. knjigu The High Frontier: Human Colonies in Space u kojoj predstavlja svoje prijedloge koloniziranja svemira.
51 Prvi se put pojavljuje u nastavku Star Wars V - The Empire Strikes Back (1980.).
52 „Morel’s Invention donosi filmski mit: apsorbiranje èovjeka u svemir kopija tako da je u konaènici spašen i saèuvan onakav kakav je. Na taj naèin nam pokazuje da je latentni mit filma sam po sebi varijanta imaginarne besmrtnosti.” [Morin, 2005: 44]
vom Dunavu Johanna Straussa II 41 A 2001: A Space Odyssey nije prvi film koji upotrebljava ovaj tip orbitalne postaje. Prije njega, kružna rotirajuæa postaja korištena je i u filmu Conquest of Space (1955.).42 Kao i veæina izuma korištenih u znanstvenofantastiènim filmovima, oblikovanje orbitalne postaje potjeèe iz znanstvenih istraživanja i publikacija. Herman Noordung Potoènik objašnjava u knjizi Problem vožnje svemirom43 da se kružna rotirajuæa postaja uporabom centrifugalne sile može oteti utjecaju Zemljina gravitacijskog polja i samostalno navigirati.44 Noordung Potoènik dao je primjer kružne rotirajuæe postaje promjera 30 metara kojoj je potrebno osam sekunda da se okrene oko vlastite osi, pri èemu u prstenu nastaje centrifugalna sila jednaka sili teži na Zemlji. Nedavni primjer korištenja takve forme jest svemirski brod Endurance iz filma Interstellar (2014.), koji s promjerom od 60 metara napravi 5,6 okretaja oko svoje osi unutar jedne minute.45 Istraživaèka postaja kružnog oblika u filmu Solaris (1972.) koristi klaustrofobiènost interijera postaje za razvoj narativa i stvaranje vizualne korelacije izmeðu repetitivnosti prostora postaje i halucinacija46 (Sl. 8.).
Oblikovanje koje je isprva zamišljeno za konstrukciju svemirskih postaja uskoro je primijenjeno i na oblikovanje svemirskih kolonija. NASA je 1975. organizirala ljetno istraživanje koje je okupilo interdisciplinarne struènjake kojih je cilj bio osmisliti realistiène svemirske kolonije.47 Stambeni je dio smješten na vanjskom kolutu gdje je utjecaj centrifugalne sile najsnažniji, a umjetna gravitacija jednaka je onoj na Zemlji. Broj okretaja po minuti takoðer odreðuje promjer kolonije, a u modelu koji se pokazao najuspješnijim - Stanfordovu torusu - on iznosi približno 1700 metara.48 Svemirske kolonije planirane su za 10.000 ljudi, a urbanistièki se oslanjaju na široke parkovne poteze, dok su kuæe veæinom tipske, bijele dvokatnice, a èesto se pribjegava terasastoj izgradnji. Osim prirodnih zakona koji su utjecali na formu kolonija, u obzir su uzete i psihološke potrebe ljudi poput pružanja osjeæaja prostranosti, dok se istodobno mora osigurati moguænost nesagledavanja èitave kolonije odjednom. Predviðeni bi visoki stropovi kolonije zbog velike udaljenosti od tla stvorili osjeæaj otvorenog prostora (Sl. 9.).
Umjetnièki centar „Grad umjetnosti i znanosti” u Valenciji, arhitekta Santiaga Calatrave, prepoznat je u filmu Elysium (2013.) kao jedno od futuristièkih središta svemirske kolonije 2154. Klasna segregacija zastupljena je kroz privilegirane koji žive u svemirskoj postaji i onima koji su ostali na Zemlji.49 Radnja u filmu Interstellar (2014.) odvija se približno izmeðu 2070-ih i 2150-ih, kada su izgraðene svemirske kolonije koje su korištene kao privremeni gradovi i prijevozna sredstva nakon što je Zemlja postala nenastanjiva zbog eko-
loških katastrofa. Oblikovanje kolonija temelji se na ideji O’Neillova cilindra.50 Prièa o generacijama dviju obitelji, patriotizmu i srži èovjeka, zbog svih tehnoloških napredaka i inovacija, svoje žarište usmjeruje na ruralnu farmersku kuæu i njen trijem kao temelj amerièkog identiteta. Cloud City, svemirska postaja-grad koja levitira iznad planeta Bespin, jedan je od vizualnih potpisa serijala Star Wars.51 Formom podsjeæa na zvrk, njezin je gornji dio elegantan disk s dvjema linijama otvora. Postaja-grad je dom približno 4.500.000 stanovnika, a njezina modernistièka bjelina i blještavilo služe doèaravanju blagostanja grada koji je financijski i politièki neovisan od utjecaja Carstva.
Iako su gradovi znanstvenofantastiènih filmova uglavnom distopijski, u gradu-stroju naziru se tragovi utopizma. Nada se proteže od svemirskih kolonija (Interstellar, 2015.) koje æe nas odvesti do novih planeta pa do posljednjih Zemljinih šuma koje lutaju svemirom (Silent Running, 1972.). Mit i besmrtnost svemira koji u znanstvenofantastiènim filmovima ostaje utoèište, ali i mjesto apsolutnog razvitka èovjeka (2001: A Space Odyssey, 1968.), ovdje se povezuje s latentnim mitom kinematografa - besmrtnošæu52, što možemo protumaèiti kao jedan od razloga dugotrajnosti žanra.
Sl. 8. Gradovi-strojevi - svemirske postaje ili brodovi:
1 - Noordung Potoènik: kolo za stanovanje
2 - Space Station V, 2001: A Space Odyssey (1968.)
3 - svemirska postaja iznad planeta Solaris, Solaris (1972.)
4 - svemirski brod Endurance, Interstellar (2014.)
Fig. 8 City-machine - space stations or spacecraft:
1 - Noordung Potoènik - the wheel-shaped dwelling space station
2 - Space Station V, 2001: A Space Odyssey (1968)
3 - Space station above the planet Solaris, Solaris (1972)
4 - Space station Endurance, Interstellar (2014)
Sl. 9. Gradovi-strojevi - svemirske kolonije:
1-2 - Stanford Torus
3-4 - Svemirska kolonija Elysium, Elysium (2013.)
5 - Svemirska kolonija Cooper station, Interstellar (2014.)
9 City-machine - space colonies:
1-2 - Stanford Torus
3-4 - Space colony Elysium, Elysium (2013)
5 - Space colony Cooper station, Interstellar (2014)
VIRTUALNI PROSTOR
VIRTUAL SPACE
TRON (1982.), a poslije i film The Last Starfighter (1984.), ispunio je mnoge djeèaèke snove o ulasku u virtualni prostor i svijet. To je prostor koji se dijeli na pojednostavljen odnos dobra i zla, koji se odigrava po pravilima kompjutorskih igara. Ovaj virtualni prostor predstavljen je pomoæu neonskih svjetala i mrežastog sustava koji asocira na njegove dvodimenzionalne zaèetke. No, ni on ni njegov nastavak TRON: Legacy (2010.) ne odmièu se od stvarnosti, oni su jednostavno njena zrcalna slika. Oštre i elegantne linije virtualnog prostora interpretirane su odabirom èiste modernistièke arhitekture, a uporabom led svjetla prostor je dodatno ohlaðen do razine kompjutorske grafike. Nedostatak Sunèeve svjetlosti èini ovaj prostor tuðinskim, a za njegov novi vizualni i arhitektonski identitet zaslužan je redatelj Joseph Kosinski, koji je po struci arhitekt. Struktura takvoga prostora
i svijeta, arhitektonska i upravna, jest hijerarhijska, što je u prirodi konstrukcije videoigara. Virtualni prostor skriva u sebi dualizam zatvorenog i fizièki skuèenog prostora koji, s druge strane, ima potencijal beskonaène regeneracije i stvaranja prostora (Sl. 10.).
The Matrix (1999.) je film koji je podložan brojnim èitanjima i mnoge ga filozofske struje prisvajaju. U njegovu virtualnom prostoru, koji je stvoren da ljude drži u zatoèeništvu, pravila fizike ne vrijede za one koji su svjesni njegove prave prirode. Spoj virtualnog i stvarnog prostora je biomehanièki, a ljudi su nauèili promatrati prostor na radikalno drukèiji naèin kao fleksibilan i bestežinski, suprotno pasivnosti ostalih ljudi koji su nesvjesno prikljuèeni na Matrix kao izvor energije strojevima.53 U ovome filmu virtualni je prostor do-
53 Robertson, 2003: 22; „Stoga, kad se (neki od) ljudi ‘probude’ iz svoje uronjenosti u virtualnu realnost koju kontrolira Matrix, to buðenje nije otvaranje širokog prostora izvanjske realnosti, veæ prije svega strašna realizacija tog zatoèeništva...” [Žižek, 2008: 158]
slovno zatvor uma koji lišava èovjeka slobode svih vrsta. U filmu The Zero Theorem (2013.) virtualni je prostor izvor socijalizacije i užitka, a s druge strane potencijalni zatvor. Virtualni prostor zasad se doživljava kao fizièki prostor uma, za koji su usko vezani klaustrofobija i bojazan od zatoèeništva, a koji je u filmu Inception (2010.) ishod manipuliranja èovjekovim umom.
ZAKLJUÈAK
CONCLUSION
U èlanku se prezentiraju tehnološke, kulturološke, sociološke, filozofske i psihološke znaèajke ljudskog staništa kroz analizu gradova kao bitnih protagonista narativa znanstvenofantastiènih filmova. U filmu Metropolis (1927.) prikazana je prva vizija grada u znanstvenofantastiènom filmu u kojoj dominiraju neboderi i kompleksni prometni sustavi. Današnje vizije grada buduænosti u znanstvenofantastiènim filmovima nisu se znatno promijenile od prvih vizija, ali su postale slojevitije glede analize uzroka i posljedica njihovih nastajanja i, èesto, propadanja. Filmovi koji su uslijedili nakon Metropolisa, a oslanjali su se na velike setove - Just Imagine (1930.) i Things to Come (1936.) - doživjeli su neuspjeh kod publike. Slijedi razdoblje jeftinijih filmskih serijala o akcijskim junacima, susretu s izvanzemaljcima i èudovištima. Era filmova o istraživanju svemira poèinje 1950-ih, a znanost i kompleksnost osmišljavanja gradova i tehnologije buduænosti doživjela je afirmaciju u filmu 2001: A Space Odyssey (1968.), kojim je napravljen velik korak prema realizmu u znanstvenofantastiènim filmovima. U 1980-im poèinje razdoblje mraènijih vizija buduænosti koje se protežu do danas. Gradovi buduænosti reflektiraju strahove proizišle iz današnjih nesigurnosti.
Edgar Morin i Walter Benjamin prepoznaju svojstvo kritike sadržane u objektivu kamere, a s obzirom na to da èovjek gleda film iz perspektive kamere, on takoðer postaje kritièar koliko i sudionik spektakla. Te su uloge osobito pogodne u kontekstu znanstvenofantastiènog žanra, koji je kritika našega društvenog ureðenja. Arhaièni mit o Drugom èovjeku i Gradu još i danas zanima gledatelje. Kategorizacija gradova u znanstvenofantastiènim filmovima pomaže nam u detektiranju instrumenata koji se koriste za postizanje željene atmosfere i vizije buduænosti. Arhitektura se koristi kao alat kritike državnih tijela koja artificijelno pokušavaju stvoriti utopijska odnosno ureðena društva.
Kako se u èlanku predlaže, gradovi u znanstvenofantastiènim filmovima mogu se podijeliti po svojim dominantnim obilježjima na metropolise, degenerativne gradove, regresivne gradove, gradove-strojeve i virtualni prostor (Sl. 1.).
Metropolisi se oslanjaju na urbanistièka rješenja modernistièke arhitekture, èije su ideje o stvaranju ureðenoga i kohezivnoga društva neslavno propale. Iz znanstvenofantastiènih filmova možemo išèitati da je arhitektura Grada sustav koji je pogodan upravo za ono suprotno, odnosno fragmentaciju, najèešæe u smislu klasne segregacije. Bazna, ulièna, odnosno horizontalna podjela stvara se u odnosu na centar, gdje svaki sljedeæi perimetar predstavlja niži društveni sloj (Logan’s Run, 1976.; Dredd, 2012.). Segregacija po vertikalama nebodera ista je kao u današnjemu stvarnom gradu (Sl. 3., 4. i 6.).
Degenerativni grad ima upravo suprotan proces, a to je rasap centra kao glavnoga kohezivnog tkiva društva. U Blade Runneru (1982.) svjedoèimo gotovo geološki prezentiranim povijesnim slojevima arhitekture koji se na vrlo banaliziran naèin, u sklopu kritike društva, recikliraju za znakove moæi Los Angelesa buduænosti. Cikliènost i smjena društava i gradova postignuta je upravo kolažiranjem
Tabl. I. Glavna obilježja gradova u znanstvenofantastiènim filmovima
Table I Main characteristics of the cities in sci-fi movies
1.2001: A Space Odyssey1968.Stanley KubrickStanley Kubrick, Arthur C. Clarke ´
2.Planet of the Apes1968.Franklin James SchaffnerMichael Wilson, Rod Serling, Pierre Boulle (roman) ´
3.A Clockwork Orange1971.Stanley KubrickStanley Kubrick, Anthony Burgess (roman) ´
4.THX 11381971.George LucasGeorge Lucas, Walter Murch, Matthew Robbins ´
5.Silent Running1972.Douglas TrumbullDeric Washburn, Michael Cimino, Steven Bochco ´
6.Solaris1972.Andrei TarkovskyFridrikh Gorenshteyn, Andrei Tarkovsky, Stanislaw Lem (roman)
7.A Boy and His Dog1975.L. Q. JonesL.Q. Jones, Harlan Ellison (roman)
8.Logan’s Run1976.Michael AndersonGeorge Clayton Johnson, William Francis Nolan, David Goodman ´
9.Star Wars1977.George LucasGeorge Lucas
10.Alien1979.Ridley ScottDan O’Bannon, Ronald Shusett
11.Stalker1979.Andrei TarkovskyBoris Strugatskiy, Arkadiy Strugatskiy
12.Star Wars: Episode V - The Empire Strikes Back1980.Irvin KershnerGeorge Lucas, Lawrence Kasdan, Leigh Brackett
13.Escape From New York1981.John CarpenterJohn Carpenter, Nick Castle
14.Mad Max 21981.George MillerGeorge Miller, Terry Hayes, Brian Hannant
15.Blade Runner1982.Ridley ScottDavid Webb Peoples, Hampton Fancher, Philip Kindred Dick (roman) ´´
16.TRON1982.Steven LisbergerSteven Lisberger, Bonnie MacBird
17.Star Wars: Episode VI - Return of the Jedi1983.Richard MarquandGeorge Lucas, Lawrence Kasdan ´´
18.Brazil1985.Terry GilliamTerry Gilliam, Tom Stoppard, Charles McKeown ´
19.Aliens1986.James CameronJames Cameron, David Giler, Walter Hill ´´
20.They Live1988.John CarpenterJohn Carpenter, Ray Nelson (kratka prièa) ´ 21.Akira 1988.Katsuhiro OtomoKatsuhiro Otomo, Izô Hashimoto ´
22.Total Recall1990.Paul VerhoevenRonald Shusett, Dan O’Bannon, Gary Goldman, Jon Povill, Philip Kindred Dick (prièa) ´
23.Judge Dredd1995.Danny CannonWilliam Wisher, Jr., Steven E. De Souza, Michael De Luca (prièa) ´
24.Kôkaku Kidôtai / Ghost in the Shell1995.Mamoru OshiiKazunori Itô, Masamune Shirow (strip) ´ 25.Twelve Monkeys1995.Terry GilliamChris Marker, David Webb Peoples, Janet Peoples ´´
26.Waterworld1995.Kevin ReynoldsPeter Rader, David Twohy ´
27.The Fifth Element1997.Luc BessonLuc Besson, Robert Mark Kamen ´
28.Dark City1998.Alex ProyasAlex Proyas, Lem Dobbs, David Samuel Goyer ´´
29.The Matrix1999.The Wachowski BrothersThe Wachowski Brothers ´ 30.Minority Report1999.Steven SpielbergScott Frank, Jon Cohen ´
31.Artificial Intelligence: AI2001.Steven SpielbergBrian Adliss, Ian Watson ´
32.Equilibrium2002.Kurt WimmerKurt Wimmer
33.Appurishido2004.Shinji AramakiMasamune Shirow, Haruka Handa, Tsutomu Kamishiro
34.The Chronicles of Riddick2004.David TwohyDavid Twohy, Jim Wheat, Ken Wheat
35.Æon Flux2005.Karyn KusamaPhil Hay, Matt Manfredi, Peter Chung
36.Children of Men2006.Alfonso CuarónAlfonso Cuarón, Timothy J. Sexto, David Arata, Mark Fergus, Hawk Ostby, Phyllis Dorothy James (roman)
37.I Am Legend2007.Francis LawrenceMark Protosevich, Akiva Goldsman, Richard Matheson
38.Pandorum2009.Christian AlvartTravis Milloy
39.TRON: Legacy2010.Joseph KosinskiEdward Kitsis, Adam Horowitz
40.Dredd2012.Pete TravisAlex Garland, John Wagner, Carlos Ezquera
41.The Hunger Games2012.Gary RossGary Ross, Suzanne Collins, Billy Ray
42.Snowpiercer2013.Joon-ho BongJoon-ho Bong, Kelly Masterson
43.Man of Steel2013.Zack SnyderDavid Samuel Goyer
44.Elysium2013.Neil BlomkampNeil Blomkamp
45.Star Trek Into Darkness2013.Jeffrey Jacob AbramsRoberto Orci, Alex Kurtzman, Damon Lindelof
46.X-Men: Days of Future Past2014.Bryan SingerSimon Kinberg
47.Interstellar2014.Christopher NolanChristopher Nolan
48.Mad Max: Fury Road2015.George MillerGeorge Miller, Brendan McCarthy, Nick Lathouris
Grada koji sljedeæi korak vidi u naseljavanju svemira (Sl. 5.).
Regresivni grad i buduænost vezani su za postapokaliptiène filmove. Mad Max (1979.) najavljuje potpuni civilizacijski rasap zbog ratova za gorivom koji æe rezultirati fragmentacijom društva i nestajanjem gradova. Naseobine pružaju elementarnu zaštitu i zajedništvo okupljenih stanovnika oko rijetkih prirodnih resursa. Èovjek se vraæa nomadstvu, arhitektura je mobilna i privremena, a pojam Grada je simbol nove civilizacije i poèetka. Sav civilizacijski trud okupljen u Gradudruštveno ureðenje, ljudska sloboda, tolerancija i kultura - nestao je njegovim fizièkim propadanjem (Sl. 7.).
Gradovi-strojevi utopijski su pandan distopijskim Zemljinim gradovima. Svemir i dalje doživljavamo kao prostor Drugoga, boljega svijeta. Oblikovanje kružnih postaja definirano je zakonima fizike, gdje je uloga arhitekture psihološka. Prisutni su arhetipski primjeri stanovanja unutar kolonija, koji su u službi nostalgije kao sredstvo utjehe (Sl. 8. i 9.).
Virtualni je prostor u znanstvenofantastiènim filmovima shvaæen kao oprostorenje uma. Za njega su vezani pokušaji apstrakcije fizièkog prostora, koji ipak ostaje unutar prepoznatljive strukture današnjega gradskog tkiva. Èak i elementi prijelaza izmeðu fizièkog i virtualnog prostora zadržavaju poznate elementeu Matrixu (1999.) je to željeznièki terminal. Iako je primarno shvaæen kao prostor beskonaènih moguænosti, zatvorenost njegovog sustava stvara osjeæaj klaustrofobije koja je dodatno naglašena mraènim tonovima virtualnoga Grada (Sl. 10.).
Gradovi u znanstvenofantastiènim filmovima jesu arhitektonsko i kulturološko nasljedstvo sadašnjosti, a ujedno i njena kritika. U filmovima je uporabom mnogobrojnih znakova grada, odabirom tehnologije i tipologije te kadriranjem objedinjeno znanje mnogih struka èiji je cilj potaknuti strah ili nadanja publike. Kategorizacija gradova u znanstvenofantastiènim filmovima u ovome je èlanku rezultat nastojanja analiziranja razvoja Grada buduænosti. Taj Grad može biti shvaæen kao Drugi Grad, nalièje današnjega grada ili upozorenje. Metropolisi su glavna okosnica ove podjele jer predstavljaju najdramatièniju kulisu za razvoj narativa. Razvoj, postupni rasap, uništenje ili napuštanje Grada sinonimni su s civilizacijskim razvojem. Filmovi upuæuju kritiku transformabilnoj nemoænosti modernizma, a optimizam pripisuju gradovima-strojevima u svemiru, u kojem brojni autori vide naš scenarij odlaska. Znanstvenofantastièni filmovi vrijedan su izvor razumijevanja, kritike i inspiracije suvremenoga društva i grada kao njegove prostorne manifestacije.
1. Beard, J. (1998.), Science Fiction Films of the Eighties: Fin de Siécle Before Its Time, „Journal of Popular Culture”, 32 (1): 1-13
2. Benjamin, A. (1994.), At Home with Replicants, „Architecture and Film - Architectural Design”, 64 (11/12)
3. Benjamin, W. (1936.), Umjetnièko djelo u razdoblju tehnièke reprodukcije, u: (1986.), Estetièki ogledi [ur. Mikecin, V.; Petroviæ, A.], Školska knjiga: 125-151, Zagreb
4. Binns, C. (2008.), How to Make a Digital World, „Popular Science”, 272 (5): 58-59
5. Brooks Pfeiffer, B. (2004.), Frank Lloyd Wright 1867-1959. Building for Democracy, Taschen, Köln
6. Carper, S. (1997.), Subverting the Disaffected City: Cityscape in Blade Runner, u: Retrofitting Blade Runne [Kerman, J.B.], Wisconsin Press, 185-193, London
7. Clarke, D. (1997.), The Cinematic City, Routledge, London
8. Clarke, A.C. (2010.), Childhood’s End, Pan MacMillan, London
9. Giger, H.R. (2007.), HR GIGER, Taschen, Zagreb
10. Giliæ, N. (2007.), Filmske vrste i rodovi, AGM, Biblioteka Sintagma, Zagreb
11. Gössel, P.; Leuthäuser, G. (2007.), Arhitektura 20. stoljeæa, Taschen/VBZ, Zagreb
12. Heppenheimer, T.A. (1978.), Colonies in Space, Warner Books, London
13. Horvat, S. (2008.), Buduænost je ovdje. Svijet distopijskog filma, Hrvatski filmski savez, Zagreb
14. Hughes, H. (2014.), Outer Limits, I.B. Tauris, New York
15. Le Corbusier (2006.), Ka pravoj arhitekturi, Graðevinska knjiga, Beograd
16. Morin, E. (2005.), The Cinema, or the Imaginary Man, University of Minnesota Press, Minneapolis
17. Philips, G.D. (2004.), Stenli Kjubrik, Hinaki, Beograd
18. Potoènik Noordung, H. (2004.), Problem vožnje svemirom, Labin Art Express, Labin
19. Robertson, B. (2003.), The Matrix Resolution, „Computer Graphics World”, 26 (12): 22-28
20. Shiel, M.; Fitzmaurice, T. (2011.), Cinema and the City: Film and Urban Societies in a Global Context, Wiley-Blackwell, 1-18, London
21. Sobchach, V. (1999.), Cities on the Edge of Time: The Urban Science Fiction Film, u: Alien Zone II: The Spaces of Science Fiction Cinema [ur. Kuhn, A.], Verso Books: 123-143, Brooklyn, NY
22. Žižek, S. (2008.), Pervertitov vodiè kroz film, Biblioteka Tvrða, Zagreb
23. *** (2013.), CLOG : Sci-fi, CLOG, New York
1. Abrams, J.J. (2013.), Star Trek Into Darkness, Paramount Pictures; Skydance Productions; Bad Robot; Auckland Audio, USA
2. Allen, W. (1973.), The Sleeper, Gamma Knife Films, USA
3. Alvart, C. (2009.), Pandorum, Constantin Film Production; Impact Pictures, D; UK
4. Anderson, M. (1976.), Logan’s Run, Metro-Goldwyn-Mayer, USA
5. Aramaki, S. (2004.), Appurishido, Appleseed Film Partners, J
6. Besson, L. (1997.), The Fifth Element, Gaumont, F
7. Blomkamp, N. (2013.), Elysium, TriStar Pictures; Media Rights Capital; QED International; Alpha Core; Simon Kinberg Productions; Genre Films; Sony Pictures Entertainment, USA
8. Bong, J. (2013.), Snowpiercer, SnowPiercer; Moho Film; Opus Pictures; Stillking Films; CJ Entertainment, ROK; CZ; USA; F
9. Butler, D. (1930.), Just Imagine, Fox Film Corporation, USA
10. Cameron, J. (1986.), Aliens, Twentieth Century Fox Film Corporation; Brandywine Productions; SLM Production Group, USA; UK
11. Cannon, D. (1995.), Judge Dredd, Hollywood Pictures; Cinergi Pictures Entertainment, USA
12. Carpenter, J. (1974.), Dark Star, Bryanston Pictures; Jack H. Harris Enterprises; University of Southern California, USA
13. Carpenter, J. (1981.), Escape From New York, AVCO Embassy Pictures; International Film Investors; Goldcrest Films International, UK; USA
14. Carpenter, J. (1988.), They Live, Alive Films; Larry Franco Productions, USA
15. Castle, N. (1984.), The Last Starfighter, Lorimar Film Entertainment; Universal Pictures, USA
16. Cuarón, A. (2006.), Children of Men, Universal Pictures; Strike Entertainment; Hit&Run Productions, USA; UK
17. Derrickson, S. (2008.), The Day the Earth Stood Still, Twentieth Century Fox Film Corporation; 3 Arts Entertainment; Dune Entertainment III; Earth Canada Productions; Hammerhead Productions, USA, CAN
18. Gilliam, T. (1985.), Brazil, Embassy International Pictures, UK
19. Gilliam, T. (1995.), Twelve Monkeys, Universal Pictures; Atlas Entertainment; Classico, USA
20. Jones, L.Q. (1975.), A Boy and His Dog, LQ/JAF, USA
21. Kershner, I. (1980.), Star Wars: Episode V - The Empire Strikes Back, Lucasfilm, USA
22. Kosinski, J. (2010.), TRON: Legacy, Walt Disney Pictures; Sean Bailey Productions; LivePlanet; Prana Studios, USA
23. Kubrick, S. (1968.), 2001: A Space Odyssey, Metro-Goldwyn-Mayer; Stanley Kubrick Productions, USA; UK
24. Kubrick, S. (1971.), A Clockwork Orange, Warner Bros.; Hawk Films, USA; UK
25. Kusama, K. (2005.), Æon Flux, Paramount Pictures; Lakeshore Entertainment; Valhalla Motion Pictures; MTV Films; MTV Productions; Colossal Pictures, USA
26. Lang, F. (1927.), Metropolis, Universum Film, D
27. Lawrence, F. (2007.), I Am Legend, Warner Bros.; Village Roadshow Pictures; Weed Road Pictures; Overbrook Entertainment; 3 Arts Entertainment; Heyday Films; Original Film, USA
28. Lisberger, S. (1982.), TRON, Walt Disney Productions; Lisberger/Kushner, USA
29. Lucas, G. (1971.), THX 1138, American Zoetrope; Warner Bros., USA
30. Lucas, G. (1977.), Star Wars, Lucasfilm; Twentieth Century Fox Film Corporation, USA
31. Marquand, R. (1983.), Star Wars: Episode VIReturn of the Jedi, Lucasfilm, USA
32. Menzies, W.C. (1936.), Things to Come, London Film Productions, UK
33. Miller, G. (1981.), Mad Max 2, Kennedy Miller Entertainment; Kennedy Miller Productions, AUS
34. Miller, G.; Ogilvie, G. (1985.), Mad Max Beyond Thunderdome, Kennedy Miller Productions, AUS
35. Miller, G. (2015.), Mad Max: Fury Road, Warner Bros., Kennedy Miller Productions, Village Roadshow Pictures, AUS
36. Nolan, C. (2014.), Interstellar, Paramount Pictures; Warner Bros.; Legendary Pictures; Lynda Obst Productions; Syncopy, USA; UK; CAN
37. Oshii, M. (1995.), Kôkaku Kidôtai / Ghost in the Shell, Bandai Visual Company; Kôdansha; Production I.G., J
38. Otomo, K. (1988.), Akira, TMS Entertainment; Akira Committee Company Ltd.; Bandai; Kôdansha; Mainichi Broadcasting System; Sumitomo Corporation; TMS Entertainment; Toho Company, J
39. Proyas, A. (1998.), Dark City, Mystery Clock Cinema; New Line Cinema, AUS; USA
40. Reynolds, K. (1995.), Waterworld, Universal Pictures; Gordon Company; Davis Entertainment; Licht/Mueller Film Corporation, USA
41. Ross, G. (2012.), The Hunger Games, Lionsgate; Color Force, USA
42. Schaffner, F.J. ( 1968.), Planet of the Apes, APJAC Productions; Twentieth Century Fox Film Corporation, USA
43. Scott, R. (1979.), Alien, Brandywine Productions; Twentieth Century Fox Productions, USA; UK
44. Scott, R. (1982.), Blade Runner, Ladd Company; Shaw Brothers Warner Bros.; Blade Runner Partnership, USA; HK; UK
45. Singer, B. (2014.), X-Men: Days of Future Past, Twentieth Century Fox Film Corporation; Marvel Entertainment; TSG Entertainment; Bad Hat Harry Productions; Donners’ Company; Ingenious Media; Down Productions; Mel’s Cite du Cinema, USA; UK
46. Snyder, Z. (2013.), Man of Steel, Warner Bros.; Legendary Pictures; Syncopy, USA; CAN; UK
47. Spielberg, S. (1977.), Close Encounters of the Third Kind, Columbia Pictures Corporation; EMI Films; Julia Phillips and Michael Phillips Productions, USA
48. Spielberg, S. (1982.), E.T. the Extra-Terrestrial, Universal Pictures; Amblin Entertainment, USA
49. Spielberg, S. (1999.), Minority Report, Twentieth Century Fox Film Corporation; DreamWorks SKG; Cruise/Wagner Productions; Blue Tulip Productions; Ronald Shusett/Gary Goldman; Amblin Entertainment, USA
50. Spielberg, S. (2001.), Artificial Intelligence: AI, Warner Bros.; DreamWorks SKG; Amblin Entertainment; Stanley Kubrick Productions, USA
51. Tarkovsky, A. (1972.), Solaris, Creative Unit of Writers & Cinema Workers; Kinostudiya „Mosfilm”; Unit Four, USSR
52. Tarkovsky, A. (1979.), Stalker, Kinostudiya „Mosfilm”, USSR
53. The Wachowski Brothers (1999.), The Matrix, Warner Bros.; Village Roadshow Pictures; Groucho II Film Partnership; Silver Pictures, USA; AUS
54. Travis, P. (2012.), Dredd, Reliance Entertainment; IM Global; DNA Films; Peach Trees; Reliance Big Entertainment; Reliance Big Pictures; Rena Films, UK; USA; IND; RSA
55. Trumbull, D. (1972.), Silent Running, Universal Pictures; Trumbull/Gruskoff Productions, USA
56. Twohy, D. (2004.), The Chronicles of Riddick, Universal Pictures; Radar Pictures; One Race Productions; Primal Foe Productions, USA
57. Verhoeven, P. (1990.), Total Recall, Carolco Pictures; Carolco International N.V., USA
58. Wimmer, K. (2002.), Equilibrium, Dimension Films; Blue Tulip Productions, USA
59. Wise, R. (1951.), The Day the Earth Stood Still, Twentieth Century Fox Film Corporation, USA
Internetski izvori (rujan 2014.)
Internet Sources (September 2014)
1. 2001.wikia.com/wiki/Space_Station_V
2. Endurance.interstellarmovie.net
3. http://dodlithr.blogspot.hr/2013/10/rotating-wheel-space-stations.html
4. http://endurance.interstellarmovie.net/
5. http://filmmakeriq.com/2014/05/sci-fi-since-1902-a-supercut/
6. http://nymag.com/thecut/2014/07/most-feminist-moments-in-sci-fi-history.html
7. http://sydmead.com/v/12/biography/
8. http://www.bfi.org.uk/news-opinion/news-bfi /announcements/bfi-takes-giant-leap-sci-fi-days-fear-wonder
9. http://www.bfi.org.uk/sci-fi-days-fear-wonder
10. http://www.nss.org/settlement/nasa/70sArt/ Torus_Cutaway_AC75-1086-1_1920.jpg
11. http://www.nss.org/settlement/space/stanfordtorus.htm
12. rebloggy.com/post/art-concept-art-art-direction -set-design-production-design-snowpiercer-concept-s/90405856395
13. thane62.wordpress.com/2015/08/27/snowpiercer/comment-page-1/
14. thewhereblog.blogspot.hr/2009/04/review-buckminster-fuller-at-mca.html
15. www.dezeen.com/2007/05/11/rak-conventionand-exhibition-centre-by-oma
16. www.flickr.com
17. www.fondationlecorbusier.fr/corbuweb/morpheus.aspx?sysId=13&IrisObjectId=6159&sysL anguage=en-en&itemPos=2&itemCount=2&sy sParentName=Home&sysParentId=65
18. www.imdb.com
19. www.nss.org/settlement/nasa/70sArt/Torus_ Exterior_AC76-0525_900.jpg
Izvori ilustracija
Illustration Sources
Sl. 1. 1 - kadar iz filma Dredd (2012.); 2 - kadar iz filma 2001: A Space Odyssey (1968.); 3 - kadar iz filma Blade Runner (1982.); 4 - konceptualni crtež vlaka iz filma Snowpiercer (2013.) thane62.wordpress.com/2015/08/ 27/snowpiercer/comment-page-1/; 5 - kadar iz filma The Matrix (1999.)
Sl. 2. 1 - kadar iz filma Star Wars: Episode VI - Return of the Jedi (1984.); 2 - www.dezeen. com/2007/05/11/rak-convention-and-exhibition-centre-by-oma
Sl. 3. 1 - www.fondationlecorbusier.fr/corbuweb /morpheus.aspx?sysId=13&IrisObjectId=61 59&sysLanguage=en-en&itemPos=2&item Count=2&sysParentName= Home&sysParentId=65; 2 - kadar iz filma Dredd (2012.)
Sl. 4. 1 - kadar iz filma The Hunger Games (2012.); 2 - kadar iz filma Brazil (1985.); 3 - kadar iz filma Equilibrium (2002.)
Sl. 5. 1, 2, 4 - kadar iz filma Blade Runner (1982.); 3 - Brooks Pfeiffer, 2004: 47
Sl. 6. 1 - kadar iz filma Planet of the Apes (1968.); 2 - kadar iz filma Fifth Element (1997.); 3-4 - kadar iz filma I Am Legend (2007.); 5kadar iz filma The Matrix (1999.); 6 - kadar iz filma Dredd (2012.)
Sl. 7. 1 - kadar iz filma Snowpiercer (2013.); 2-3 - rebloggy.com/post/art-concept-art-art-direction-set-design-production-design-snowpiercer-concept-s/90405856395
Sl. 8. 1 - http://dodlithr.blogspot.hr/2013/10/rotating-wheel-space-stations.html; 2 - kadar iz filma 2001: A Space Odyssey (1968.); 3kadar iz filma Solaris (1972.); 4 - Endurance.interstellarmovie.net
Sl. 9. 1 - www.nss.org/settlement/nasa/70sArt/ Torus_Exterior_AC76-0525_900.jpg; 2http://www.nss.org/settlement/nasa/70sArt/Torus_Cutaway_AC75-1086-1_1920.jpg; 3-4 - kadar iz filma Elysium (2013.); 5 - kadar iz filma Interstellar (2014.)
Sl. 10. 1 - kadar iz filma TRON (1982.); 2-3 - kadar iz filma TRON: Legacy (2010.)
Tabl. I. Autori
Fig. 1 ”Old” Business zone Lucija (Portorož, RS), fragmented land ownership structure (up); Attempt of spatial reserves calculation based on the existing development plan and the actual state on the ground (down).
Sl. 1. „Stara” poslovna zona Lucija (Portorož, RS), fragmentirana struktura vlasništva nad zemljom (gore). Pokušaj izraèuna prostornih rezervi na osnovi postojeæeg razvojnog plana i sadašnjega stvarnog stanja na terenu (dolje).
Central
1 University of Ljubljana Faculty of Architecture
Slovenia - 1000 Ljubljana, Zoisova 12
2 Institute for Economic Research
Slovenia - 1000 Ljubljana, Kardeljeva plošèad 17
3 HR - 10020 Zagreb, Vijenac Frane Gotovca 1 gregor.cok@fa.uni-lj.si kavasd@ier.si ratko.cimerman@hi.t-com.hr
Subject Review
UDC 711.6(497.4/497.5 Istra)”00”
Technical Sciences / Architecture and Urban Planning
2.01.02. - Urban and Physical Planning
Article Received / Accepted: 4. 5. 2016. / 8. 12. 2016.
1 Sveuèilište u Ljubljani Arhitektonski fakultet
Slovenia - 1000 Ljubljana, Zoisova 12
2 Institut za ekonomska istraživanja
Slovenia - 1000 Ljubljana, Kardeljeva plošèad 17
3 HR - 10020 Zagreb, Vijenac Frane Gotovca 1 gregor.cok@fa.uni-lj.si kavasd@ier.si ratko.cimerman@hi.t-com.hr
Pregledni znanstveni èlanak
UDK 711.6(497.4/497.5 Istra)”00” Tehnièke znanosti / Arhitektura i urbanizam
2.01.02. - Urbanizam i prostorno planiranje Èlanak primljen / prihvaæen: 4. 5. 2016. / 8. 12. 2016.
business zones Croatian Istria development documents Slovenian Istria spatial capacities spatial plans
The focus of the study was business zones in Slovenian and Croatian Istria. The existing situation is characterised by a non-transparent situation as to the number, extent, and range of development areas. In the study, we used the comparative method to determine the existing situation and potential solutions for a more efficient role of zones in the concept of spatial development of Istria as a whole. We found that improvements in the fields of programmatic typology, data updating, and the management and marketing system were necessary.
poslovne zone hrvatski dio Istre dokumenti razvoja slovenski dio Istre prostorni kapaciteti prostorni planovi
Ovaj se rad bavi istraživanjem poslovnih zona u slovenskim i hrvatskim dijelovima Istre. Sadašnju situaciju karakterizira netransparentnost u pogledu broja, opsega i rasprostranjenosti razvojnih podruèja. Analiza je provedena usporednom metodom kako bi se utvrdila postojeæa situacija i potencijalna rješenja za efikasniju ulogu tih zona u koncepciji prostornog razvoja Istre kao cjeline. Rad pokazuje da je potrebno uvesti poboljšanja u okvirima programske tipologije, ažuriranja podataka te upravljanja i marketinga.
TheRepublic of Slovenia [RS] and the Republic of Croatia [RC], as new European Union [EU] member states, want to improve their national and regional competitiveness1 under the current socio-economic context. In this context, the attractiveness of the business environment2 is one of the crucial priorities of economic and spatial development strategies. Spatial planning and design can contribute to this by directly shaping its development potential through creation of spatial conditions for the siting and placement of economic activities in an environment. By changing the national government framework after 1991, the field of spatial planning and design changed both in Slovenia and Croatia.3 The previous concept of social and spatial development, characterised by the planned socialist economy, was replaced by a sustainable development doctrine4, following the example of western European countries.5 With the creation of free market6 and the production of new spatial and development documents7, the regulation of integrating economic activities in the physical space changed8 both administratively and structurally.9 The existing industrial, small business, and similar zones10, under privatisation11, have mostly undergone ownership transformation, while a wide range of small industry activities was introduced.12 Simultaneously, based on various planning starting points13, new business zones were
established.14 This trend was also evident in Slovenian15 and Croatian Istria, which can be, in the geographical, cultural, and territorial development sense, addressed as a whole [PUT-UP Istre, 2016].16
Period until 1991 - The Slovenian coastal region, which covers a small part of the Istrian Peninsula, saw intensive urbanisation in the first decades after World War II. In this period, with the development of conurbation Koper-Izola-Piran, large industrial zones were planned17, which included the metal and mechanical industry, food and the raw materials processing industry and logistics (Tomos, Cimos, Droga, Luka Koper, etc.). Politically stimulated economy and spatial planning18 provided jobs for an integrated development concept of the South Primorska region. Similarly to the Slovenian Primorska region, a similar situation, but to a greater degree, was found in Croatian Istria until 1991. Industrial development, which started as early as the 18th century, was intensive19 up until the dissolution of the Austro-Hungarian Monarchy.20
During the post-war urbanisation (after 1950) the development of the coastal zone was reintensified (Pula - shipbuilding, Umag - cement works, Rovinj - tobacco factory, etc.)as well as that of its inland territory (Pazintextile industry) where, in comparison to the Slovenian transport hinterland, the transport network is more densely branched out. With the declaration of independence in 1991, land use became legitimately established in the spatial plans of municipalities/towns in both countries, including the major development reserves.21
Period after 1991 - development of a network of business zones - After 1991 only
1 Clark, Moonen, 2013
2 Kusi, et al., 2011
3 Dimitrovska Andrews, Ploštajner, 2000
4 Repiè Vogelnik, Dimitrovska Andrews, 1993-1995
5 *** 1999a [ESDP - European Spatial Development Perspective]
6 Dunning, 1993
7 Ravbar, 2005
8 In this context, the content structure of documents did not change considerably, while the quality of socioeconomic programmes (particularly in less developed areas) as the starting points for preparation of planning documents decreased.
9 Sitar, et al., 2002
10 Èok, 2004
11 Ownership restructuring of social companies started already in the Socialist Federal Republic of Yugoslavia [SFRY] with the adoption of Zakon o podjetjih, 1988.
12 This was sometimes accompanied by the total abolishment of industrial zones and quick transformation of their intended use (trade, business, administrative, residential, etc.).
13 National development programmes, reallocation of the existing business operation, environmental and realestate motivations, etc.
14 Zrinušiæ, 2011
some zones managed to preserve their mono-cultural focus, while many zones changed their intended purpose due to privatisation, restructuring and bankruptcies.22 The production in some zones partially or completely ceased, in abandoned buildings or on rehabilitated land the activities of trade and storage were most commonly introduced.23 In the second half of the 1990s, due to the ”uncontrollable economic development”, both countries started to promote the development of their economies. Despite the many incentives, only few investments (domestic or foreign) were implemented. In RS, one of the main obstacles was land availability, project documentation production, and the acquisition of the permits necessary; thus RS used financial resources to boost the development of business zones. RC took the same measures.24 The construction of a countrywide business zone network started in 2004 with the adoption of the national ”programme of business zone development”.25 In this process, the role of the ”former” zones was somewhat neglected, which despite their problems (ownership, availability, obsolete infrastructure, etc.) represent a specific development potential.26
Locational factors and the theory of business zone planning - In both theory and practice, the planning of business zones is carried out on the basis of various starting points and objectives. Site-specific factors, which are in principle of economic and spatial character, are of fundamental importance in determining the placing of a business zone. Their selection is based on location theories trying to explain the spatial distribution of specific spatial phenomena and facts. The development
15 The establishment of new zones in the Slovenian coastal region (contrary to the rest of Slovenia) was mostly restricted by spatial possibilities [Kavaš, Koman, 2015].
16 http://put-up-istre.eu/
17 Kralj Pavlovec, 1999
18 Vrišer, 1978
19 Particularly in the second half of the 19th century in settlements along the railway line and in coastal towns, particularly Rovinj and the war port of Pula.
20 Ferenèiæ, 2005
21 This is a remnant of socialism, spatial heritage of the industrialisation development model which is, to this day, logically transferred to the new generation of spatial plans [Balažiè, 2006].
22 Gabrijelèiè, et al., 2016
23 On the other hand, in the coastal zone some industries stayed in their traditional locations (e.g.. small fish processing facilities, cement works in Umag, quarries in Novigrad).
24 Zimmermann, Martinec, 2016
25 Cini, Varga, 2009
26 Lonèar, 2008
27 Krugman, 1998: 9
28 Kušar, 2008: 38
29 Assink, Groenendijk, 2009: 3
30 Èok, 2004
of this theoretical approach dates back to the 19th century when Von Thünen (1826) constructed the location rent theory; later Weber (1909) introduced the location analysis. The central-place theory was introduced by Christaller (1933) and Lösch (1940); Isard (1956), the founder of regional science, and Henderson (1974), who developed the urban systems theory27, also played important roles. The location of an ”economic activity” can be analysed from a partial perspective (i.e. site-specific - microeconomic approach) or from the perspective of the economy as a whole (i.e. macroeconomic approach).28
The location theory underwent various phases. At the beginning, transport costs played a determining role, which gradually decreased with the construction of new infrastructures. This led to a more efficient labour migration (commuting) and the decrease in labour costs, so secondary location factors became important in site selection, particularly the proximity of markets and suppliers. Over the past twenty years, tertiary location factors have become important, such as government policies, institutional framework, knowledge centres, information and communication infrastructure, quality and mentality of labour force, environmental aspects, representative business locations, and quality of living environment.29
A detailed examination of industrial location factors was prepared by Badri (2007), who identified the following factors: transportation infrastructure, labour force structure, accessibility of markets, site characteristics (size, cost, space for future expansion, management), utilities, government attitude, tax structure, climate, and appropriate community (research and educational institutions, primary and secondary schools, hospitals, libraries, shops, hotels, banks, recreational facilities). A very similar set of the factors affecting location decisions was prepared by MacCarthy and Atthirawong (2003), who particularly emphasized accessibility to suppliers, the market, and competition. Location factors change over time and are not the same for all activities, while their significance is greatly affected by the development of technology and globalisation.30 Also in the planning of zones ”sometimes in practice” other factors are also considered, such as: interest of real property investments, opportunity to produce new design and planning documents (definition of potential locations in advance), implementation of local business incentives, etc., which are hard to justify theoretically.
The problem and a hypothesis - Nowadays, spatial capacities and conditions for the placement of economic activities in Istria are highly diverse. In the Slovenian part, these
sional and scientific journals, expertise, etc.). In the next step, the data were categorised, according to content, into five groups: data on zone locations, size, ownership, infrastructure, manner of financing, and marketing.
We found that the ”technical data” (zone location and size) are consistently provided for in existing spatial documents, while other ”content and development data” (availability, equipment, marketing, etc.) are far less available (i.e. absent for most zones). They are partially covered in professional bases for preparing the new generation of plans (RS: for municipal spatial plans (OPNs), RC: for county plans), while some are available online.
OBUHVAT USPOREDBE
• Legal framework for planning and design of existing and new business zones - By comparing the individual parts of spatial acts we found the following:
The two countries have comparable spatial legislation, national and local planning levels, and planning documents (strategic and implementing).
Contrary to RC, RS currently still lacks the ”regional planning level” as the optimal spatial framework for strategic planning of the network of various types of zones.
Currently, not all municipalities in Slovenian Istria have spatial plans in place (OPNs), but rather many times amended plans from 1985 are used, which preserve the long-established zoned land use. These plans lack an adequately defined zone typology and data updating system.
39 RS: *** 2004b; RC: *** 1997, *** 1999b, *** 2015b
40 RS: *** 2006a, *** 2006b, *** 2013e; RC: *** 1969, *** 2002b, *** 2015a
41 RS: Spatial plans of the municipalities: Koper (*** 2001), Izola (*** 2004a), Piran (*** 2004c); OPN drafts: Izola (*** 2013c) and Piran (*** 2010); RC: Spatial plans of the municipalities/towns: Buje-Buie / Novigrad-Cittanova / Umag-Umago / Brtonigla-Verteneglio / Buzet / Grožnjan-Grisignan / Lanišæe / Oprtalj-Portole (amendments).
42 RS: evidence base for municipal OPNs of Koper, Izola, and Piran; RC: *** 2013a, *** 2013b, *** 2014
43 In this paper, neither agricultural land nor areas of mineral resources, which also represent an economic activity, are taken into consideration.
44 Through the: *** 2013d - 15 strategic zones obtained the status of priority zones based on the existing spatial planning documents, previous infrastructure, and available labour force in the area. In the mean time, due to increased entrepreneurial activities and needs, the number of zones increased to 34. These zones take up an area of 1,200 ha, but over 290 million HRK should be invested in their equipment and completion. So far, 168 million HRK has been invested in the implementation of this programme in Istarska županija [Vajdiæ, 2014].
In the Croatian part of Istria in the period 2003-2015 spatial development plans were adopted for all 41 JLSs (10 towns and 31 municipalities). The planning and design of zones in JLSs follow the goals of the County Plan (outside settlements), while inside the areas their own development strategies are implemented.
• Typological zone definitions - In RS’s and RC’s spatial plans, zones43 appear in various forms and under various names (Table I). In principle, there are two options available:
1. zones in traditional locations (the plans before 1991), which preserve their planning names (areas zoned for industry, small businesses, storage, logistics, and mixed use);
2. new zones that express their ”business character” in their name (the same planning definition of zoned land use applies).
Even though zoned land use is provided for in the plans of both countries, in practice there are great discrepancies between zone names and their programmes (particularly in old zones, e.g. zone of municipal industries Koper, where nowadays commercial and business services prevail).
• Development incentives - programmes and financial instruments encouraging the development of business zones - RS and RC both see an important development potential in their business zones. Thus, RS decided to financially support the establishment of new zones from the following resources: PHARE funds, Direct Regional Incentives (until 2004), the Single Programming Document of the RS 2004-2006 (construction of 21 zones), and the Operational Programme of Strengthening Regional Development Potentials 2007-2013: Coastal municipalities did not make a full use of the available financial resources, with the exception of co-financing of the Small-Business and Development Zone of Srmin.
RC started to finance this project more intensively by adopting the national Business Zone Development Programme in 2004. Later the Programme Promoting Small and Medium Entrepreneurship 2008-2012 was adopted, and in 2013, the Improvement of Business Infrastructure Act was adopted. In line with the state programme, Istarska županija started constructing business zones as early as 2002, when the Long-term Programme for Promotion and Development of Business Zones in Istarska županija was adopted. 105 zones in an area of 1,544 ha were provided for in spatial plans. There were no public investments in 58 zones (21 active and 37 nonactive ones), while 35 zones were developed from the existing infrastructure.44
Due to the lack of analyses and evaluations it is difficult to assess the success and effec-
Table I Typological definitions of zones in RS and RC (a comparison)
Tabl. I. Tipološke definicije zona u Republici Sloveniji i Republici Hrvatskoj (usporedba) RS
• Even though spatial legislation lacks an obligatorily defined term, the term gospodarska cona has been established in strategic development documents and the literature.* Two other terms are used, i.e. poslovna and poslovno-proizvodna cona, designated to define mixed-use areas.
• The zones in the Slovenian part of Istria generally preserve the designation determined by zoned land use in the spatial plan where in practice the name of the implementing spatial planning document [PIA] is used which regulates the area, or geographical designation (e.g. industrial area + ”geographical designation”, such as: Cimos Area, Tomos Area, Lama Area, etc.). This applies to both old and new zones.
• Zone areas are not normatively defined.
RC
• In the County Plan ”business zones” are defined by indicating their business or production purpose: (a) business zone - business purpose, (b) business zone - production purpose, and (c) business zone - exploitation field (these zones are excluded from our analysis).
Nevertheless, the zones preserve their geographical designation in their name (e.g. business zone Vodnjan).
• In locations inside towns zoned land use is defined in terms of their(a) production purpose (mostly industrial or mostly small businesses) or (b) business purpose (mostly services, trade, and municipal services).
• Similarly, zone areas are defined in JLS spatial development documents; in size they are divided into micro zones (up to 10 ha), small zones (from 10 to 50 ha), medium zones (from 50 to 100 ha), and large zones (larger than 100 ha).
* According to the Companies Act, a business zone (Slovenian: gospodarska cona) is defined as a synthesis, i.e. umbrella term, covering all zones where companies operate, regardless of the scale, ownership, or industry [Èok, 2004].
Table II Slovenian part of Istria: parameters of existing zones (a total of 14)
Tabl. II. Slovenski dio Istre: parametri postojeæih zona (ukupno 14)
Zones in Slovenian Istria - basic parameters for development potential determination
Spatial parameters
Name of zonePeriod of construction Old - before 1991
Economic parameters
Price EUR/m2 Joint management and marketing Yes/No
Enterprises in zone Yes/No
Implementation Completed/ In Progress/ Stagnation
1. Zone of municipal industryOldPUP21.8 ha NoYesNo HC -NoYesCompleted
2. TOMOS Old (+ new development) PUP, (partially ZN) 22.7 ha No YesNoR1-NoYes In Progress
3. Ob ŠmarskiOldZN ob Šmarski3.5 ha NoPartlyNoR1145NoYesCompleted
4. CimosOldPUP9.1 ha 1 haYesYesR1-NoYesCompleted
5. Small-business zone ŠalaraOldPUP2.5 ha NoYesYesR1-NoYesCompleted 6. VinakoperOldPUP3.5 ha 0.3 haPartlyNoHC-NoYesCompleted
7. Small-business and development zone Srmin Old + newPUP, OPPN48 ha26.8 haPartlyNoAC70YesYes Partly Completed 8. Construction zone Srmin OldZN19.5 ha Entire zone: 19.5 ha NoNoG1-NoNoStagnation
9. LamaOldPUP15.8 ha 3.8 haPartlyNoAC-NoYes In Progress
10. Industrial zone IplasOldPUP38.8 ha24 haPartlyNoAC-NoYes Partly Completed Municipality of Izola
11. Business zone Izola DelamarisOld + newPUP3.7 ha No PartlyNoG1-NoNoCompleted
12. Industrial zone IzolaOldVarious ZNs21 haNo YesNoHC150-280NoYesCompleted
13. Industrial zone CMI-vzhod IzolaNewOPPN6.1 han/aPartlyNoHC-NoYes In Progress Municipality of Piran
14. Small-business zone LucijaOldZN18.7 ha 5.8 haPartlyNoG1144-200NoYes Partly Completed All zones in total:234.7 ha81.2 ha
AC - motorway, HC - expressway, R1 - regional road, G1 - main road
tiveness of these incentives, with the exception of the report ”Izvješæe o obavljenoj reviziji uèinkovitosti osnivanja i ulaganja u opremanje i razvoj poduzetnièkih zona”, which assessed the establishment of business zones as ineffective. Zones were planned and/or established without analysing the actual needs, particularly based on development programmes and real-estate interests (Državni ured za reviziju, 2014). For Slovenia, too (and Slovenian Istria - with only one zone established), it is difficult to assess the degree of efficiency of these measures.45
• Locations and capacities: existing planning areas, reserves, and predicted new zones - By analysing and comparing the existing applicable spatial documents and the documents in preparation, we defined, for the whole Istria, the basic parameters of the existing and envisaged business zones.46 The parameters (for determining development potential) are summarised according to the ”Criteria for Categorising Business Zones in Preparation of Strategic Spatial Documents” (PhD dissertation, Èok, 2004).
In the analytical sense, the zones in the Croatian part of Istria can be divided into (a) those provided by the County Plan (with a defined zone status), and (b) all other ”industrial,
etc., areas, zones” inside settlements, as provided for by spatial plans of JLSs. Due to the lack of data (unavailability, absence, distinct diversity between zoned and actual land use, etc.) this group is not covered in our analysis. In this context our focus was on the County Plan (the current County Spatial Plan (2002), draft of a new plan (public unveiling in 2015), and audit report)47, which actually define the ”zones” as completed spatial entities with a known programmatic direction, and for the Slovenian part, on the existing spatial plans of three coastal municipalities (Koper, Izola, Piran).48 The detailed analysis for the Croatian part addressed 34 priority locations (out of 91 envisaged, presenting a blend of new and old zones), while for the Slovenian part we addressed all 14 locations (of mostly old zones), which the municipal
45 The success of establishment/operation of zones in both countries is also affected by unfavourable business conditions, since on the IMD Competitiveness Yearbook for 2016 Slovenia was ranked 43th (improving from the 49th place in 2015), and Croatia was in the 58th place (the 58th place in 2015) among the 61 countries included in the ranking [IMD, 2016].
46 We did not include the zones of exploitation fields and areas (zones) inside settlements into the analysis of the Croatian part. On the other hand, Luka Koper (Port of Koper) and areas of mineral resources were not included into the analysis of the Slovenian part. These areas were
spatial plans (with different names) define as business zones (Fig. 2). In defining spatial reserves (RS and RC) in the individual zones, this parameter could not be reliably defined in many cases due to the absence, non-availability, and diversity of data. We found the following:
Slovenian part of Istria: All zones (except for one) were planned already before 1991 (Table II). The transport accessibility of all zones is good; their infrastructure is also good, and not in conflict with the narrow and wider environment, with the exception of the Iplas industrial zone. Most zones are completely developed, and all are located in the coastal zone (up to 3 km from the water line). By considering any of the set of location criteria to define the zones according to their meaning in RS (e.g. Èok, 2004) we find that by the criterion of size (zones of national (100 ha), regional (30-50 ha) and local significance (5-30 ha)) there are only 2 zones of regional significance in the area of Slovenian Istria and no zones of national significance. Other zones have local character.
Croatian part of Istria: The zones are distributed both in the coastal zone and the interior. Industry, as a result of previous plans, is located directly along the coastal line, while new zones are mostly not located in the narrow coastal zone. According to spatial development plans of JLS, in 2013 there were 52 entrepreneurial zones with approx. 6,400 employed persons, while 53 zones were not in operation yet (with an area of 668 ha). Because of this the number of zones was reduced to 91 locations in the new spatial plan of Istarska županija. Of this, zones larger than 4 ha cover 2,242 ha (existing and planned, but built in only 26%) and zones smaller than 4 ha cover 325 ha, or 2,567 ha in total. Besides, spatial regulation plans of JLSs of towns and municipalities can plan additional zones and livestock farms, while the total allowed area of business zones (completed, under construction, or completely empty areas) in all (41) JLSs can cover a maximum area of 2,852 ha. Analysis of the existing documents of spatial development of JLSs reveals that the areas planned for the industry and services were over-dimensioned or that they were planned before the last great economic,
excluded from the analysis because of: a) unavailability of absence of data, b) because they represent a specific spatial situation (not in the context of zone network).
47 In this framework we also addressed the existing spatial development plans of the key JLSs which cover these zones.
48 We found that no zones existed in the fourth coastal municipality, i.e. Ankaran.
49 This was also found in the report: *** 2014 which provides 14 recommendations for increasing the efficiency of zone development.
demographic, and social crisis.49 Table III shows 34 priority zones in Croatia Istria.
In view of the above, we found that the current draft of the new spatial plan of Istarska županija provides for a maximum of 91 business zones with a maximum area of 2,567 ha, while in the Slovenian part of Istria there are 14 business zones with an area of 234.7 ha.
• Availability and ownership - Due to the lack of data, the definition of spatial and ownership situation in the existing zones represents a major analytical problem. For the Slovenian part of Istria, expert studies for OPNs were done for all zones, which showed that the spatial reserves within the existing zones are minimum (or completely lacking), and that the ”potential of land availability” is, in fact, difficult to define (Fig. 1). Active (old) zones (in RS and RC) are faced with complex ownership situations, non-digitalised maps, and vague regulatory conditions (areas covered by area specific building code (PUP), based on which it is difficult to define the extent of the potential new construction (quota in m2). The situation is more transparent in locations that recently saw the adoption of municipal detailed spatial plans (OPPNs) providing for a rational plot division. This is mostly the case with new zones in the Croatian part of Istria.
2. Raspodjela analiziranih zona u Istri. Gotovo sve zone u slovenskom dijelu smještene su u priobalnom podruèju, dok su u hrvatskome dijelu smještene podjednako uz obalu, ali i u zaleðu.
Table III Croatian part of Istria: parameters of 34 priority zones out of the 91 zones envisaged in the current draft of the County Plan [data synthesis: *** 2013d; *** 2014; http://www.ida.hr/, 2016]. Tabl. III. Hrvatski dio Istre: parametri 34 prioritetne zone od ukupno 91 predviðene u sadašnjem nacrtu Plana Županije [data synthesis: *** 2013d; *** 2014; http://www.ida.hr/, 2016].
Zones in Croatian Istria - basic parameters for development potential determination Spatial parameters
LocationName of zone Period of construction Old - before 1991 New - after 1991
Spatial document Type/Yes/No
Size ha Reserved land ha Yes (ha) Yes (no exact data available)
Level of municipal services Yes/No/ Partly
Possibility of expansion Yes/No Not available (n/a)
Direct Transport link (up to 2 km) to AC, HC, R1, G1,
Economic parameters
Price EUR/m2 Not available (n/a)
Joint management and marketing Yes/No
Enterprises in zone Yes/No
Implementation Completed/ In Progress/ Stagnation
1. Town of Vodnjan Galižana NewYes18.5Yes Yes53.5AC, R140YesYesCompleted
2. Town of Labin Vinež NewYes20Yes YesYesR125YesYesCompleted
3. Town of Novigrad Vidal NewYes10.4YesYesYesR1n/aNoYesCompleted
4. Municipality of Žminj Žminj NewYes26YesPartlyn/aAC, R1 n/aNoYesCompleted
5. Municipality of Kaštelir Labinci Labinci NewYes15.7YesPartlyYesR130YesYesCompleted
6. Town of Pazin Ciburi NewYes18.9YesPartlyn/aAC, R1n/aYesYesCompleted
7. Municipality of Svetvinèenat Bibiæi NewYes17.0YesPartlyn/aR1n/aNoYesCompleted
8. Town of Buzet Mažinjica NewYes28.0YesPartlyn/a R1n/aNoYesCompleted
9. Municipality of Lupoglav Lupoglav NewYes90YesPartlyn/aR1n/aNoNoIn progress
10. Municipality of Višnjan Milanezi NewYes21.4YesPartlyn/aAC, R1n/aYesYesIn progress
11. Town of Buzet Mala Huba 1 and 2 NewYes15YesPartlyn/aR1n/aNoYesIn progress
12. Town of Rovinj Gripole Spine NewYes60YesPartlyn/aR1n/aYesYesCompleted
13. Town of Buje Buje NewYes2.5YesYesn/aR1n/aYesYesCompleted
14. Town of Poreè Buiæi - Žbandaj NewYes90YesYesn/aR150YesYesCompleted
15. Town of Umag Ungarija NewYes29.5YesPartlyn/a R1n/aYesYesCompleted
16. Municipality of Tinjan Butori NewYes3.4YesNon/aR1n/aNoNoIn progress
17. Municipality of Vrsar Neon NewYes7.5YesPartlyn/aR1n/aNoYesIn progress
18. Municipality of Barban Barban NewYes23.0YesPartlyn/aR1n/aYesYesIn progress
19. Town of Vodnjan Tison NewYes378.0YesNon/aAC, R140YesNoIn progress
20. Municipality of Ližnjan Aerodrom Pula NewNo----AC, R1---In progress
21. Municipality of Raša Raša NewYes200YesPartlyn/aR1n/aNoNoIn progress
22. Municipality of Piæan Potpiæan NewYes120YesPartlyn/aR1n/aNoYesCompleted
23. Municipality of Brtonigla Štrpe NewYes4.5YesNon/aAC, R136YesNoIn progress
24. Municipality of Sv. Nedelja Nedešæina NewYes8.0YesNon/aR1n/aNoNoIn progress
25. Municipality of Bale Monkaštel NewYes3.0YesNon/aR1n/aNoNoIn progress
26. Municipality of Sv. Petar u Šumi Škripelj NewYes13.8YesPartlyn/aR1n/aNoYesIn progress
27. Town of Poreè Kukci NewYes3.9YesPartlyn/aR1n/aNoNoIn progress
28. Town of Poreè Baderna NewYes17.75YesNon/aR1n/aNoNoIn progress
29. Town of Poreè Facinka NewYes23.73YesYesn/aR1n/aNoNoIn progress
30. Town of Buje Mazurija NewYes8.3YesNon/aR1n/aYesYesIn progress
31. Town of Rovinj Rovinjsko selo NewYes2.4YesPartlyn/aR1n/aYesYesIn progress
32. Municipality of FuntanaFuntana NewYes3.9YesNon/aR1n/aNoNoIn progress
33. Town of PazinPodberam NewYes7.6Yes (3.6)Partlyn/aR1n/aYesYesIn progress
34. Municipality of Sv. Nedelja Dubrova NewYes8.0YesNon/aR1n/aNoNoIn progress
A total of 34 priority zones 1,300 ha
- motorway, HC - expressway, R1 - regional road, G1 - main road
The problems that aggravate the definition of ”reserves and availability” relate to absence and non-availability of information on:
current sale/purchase procedures of land and/or structures within a zone (ownership interests);
already issued building permits and intent to build (role of administrative units); available municipal infrastructure on land and condition thereof (obsolete, new, in need of remediation, etc.);
municipal spatial development visions concerning the zone as a whole and the intention to change implementing spatial planning documents (PIAs) (role of municipalities, change of zoned land use or building conditions); intention for (short-term or long-term) removal of a certain entrepreneur from the zone.
The following quota of available land can be defined based on the data available:
in the Slovenian part we identified approx. 81 ha of undeveloped land within 14 zones; in the Croatian part we identified 210 ha of land available for sale (source: Audit Report) to which zones that are not yet built must be added.
In both cases, due to the aforementioned reasons, it is difficult to consider this quota as an actual development reserve.
• Promotion in marketing - Within the analysis, we compared audit reports and web portals. We found that the business zones in Slovenian Istria lack both appropriate management and marketing. The only organisation that ”markets” the zones is the Public Agency of the Republic of Slovenia for promotion of entrepreneurship, internationalisation, foreign investment, and technology (SPIRIT Slovenija), whose database contains 5 zones from the Slovenian Istria, but the information is highly deficient. Unlike some other areas, the Regional Development Agency (RCR Koper) is not active in the field of marketing business zones, while the activity of municipalities is also limited.
Marketing and promotion are limited in Croatia, too, as the Ministry of Economy, which promotes foreign investment in Croatia, does not mention business zones50; some zones are marketed by the Investments and Competition Agency (two from Istarska županija). Promotion and marketing activities are limited to the county level (IDA)51; however, this approach is limited and incomplete.52 Some
50 http://www.mingo.hr/page/kategorija/investicije
51 http://www.ida.hr/index.php?id=28
52 Non-operational www.Istriainvest.com, activities at LinkedIn, YouTube, Facebook
Table IV Zones in Slovenian and Croatian Istria: analysis of advantages and disadvantages of the existing situation
Tabl. IV. Zone u slovenskim i hrvatskim dijelovima Istre: analiza prednosti i nedostataka postojeæe situacije
ParameterAdvantagesAdvantages
1. Old/new• Prevalence of old zones.
• The locations are not in conflict with the narrow or broad environment (exception of Kemiplas) - the activities in the locations are already established.
2. Spatial document• All zones have PIAs in place; the amendments of the existing documents can implement modern and rational urban planning and architectural solutions
• New zones prevail; the County Plan provides for many zones that can be activated when the need arises.
• As these are mostly new developments (new PIAs) modern and rational urban and architectural solutions can be achieved
3. Size• No advantages identified• Some zones are large, and allow for major investment.
4. Reserved land
5. Level of municipal services
6. Possibility of expansion
7. Transport
8. Price
9. Management
10. Enterprises in zone
11. Implementation
• No advantages identified• Due to the low degree of zone realisation there are major reserves both in plans and in space
• Most zones are built on developed land• Many zones are well equipped
• No advantages identified• The expansion allows for long-term operation even with the possible growth of companies
• All locations are accessible
• No advantages identified• More favourable prices than in Slovenia
• No advantages identified• No advantages identified
• Most zones are active (except for one)• No advantages identified
• No advantages identified• They allow for a fast occupation
ParameterDisadvantages
1. Old/new• In most zones, the inclusion of major actors is not possible
2. Spatial document• Regulatory provisions for architectural design of buildings in the zone are very vague, which is reflected in the diverse (and even uncontrollable) image of the built structure (obsolete documents).
Disadvantages
• New zones are not yet intensively (spatially and economically) integrated in the local environment
• No disadvantages identified
3. Size• The average zone size is relatively small• Overdimensioning of the zone network (the analytically estimated realised construction of business zones of all sizes is only 20-50%)
4. Reserved land
5. Level of municipal services
6. Possibility of expansion
7. Transport
8. Price
9. Management
10. Enterprises in zone
11. Implementation
• Spatial reserves within the existing zones are minimum and/or not available,
• The existing infrastructure in most zones has become obsolete and/or there is no data available
• Over-dimensioning of zones does not comply with the sustainable principles of rational management of space as a limited resource
• No disadvantages identified
• No possibility of expansion in most locations• No disadvantages identified
• Zones in the immediate vicinity of urban centres cause traffic load to the local transport network
• Location of zones in the coastal zone raises land prices up to a degree that the prices are unacceptable to many entrepreneurs (except for trade and high value-added activities),
• No disadvantages identified
• The zones lack a common manager and efficient promotion in the real-estate market
• There is a great programmatic diversity in almost all zones (problem of incompatability)
• There are no, or few, enterprises in many zones.
• No disadvantages identified• Some zones were not planned according to the actual needs so their implementation cannot be expected in the future either.
of the local self-governance units manage to actively market their own zones.
• Development advantages and disadvantages - Based on the systematisation, analysis, and comparison of all data we identified the advantages and disadvantages of the existing situation (Table IV). The zones in RS and RC vary substantially in size and territorial dispersion, which is the key advantage of the situation in RC. Despite the extensive planning areas, in practice these zones are not recognised as an actual development capacity. In RS, the key advantage is their already established integration with the local environment and infrastructure, while the level of availability and the high price of land is the biggest shortcoming (Fig. 3, 4).
The zones in Istria are, in some cases only, an efficient instrument for steering spatial and economic development. These are the locations that from the spatial perspective allow for a fast, simple, and competitive establishment of business of a specific enterprise. At the same time, they are recognised on the market and in spatial documents as the adequate spatial capacity with a specific reserve for the introduction of new, and expansion of the existing, companies. In the Slovenian part only one zone falls into this category, while for the Croatian part, at least 34 zones have been identified as potentially efficient locations, i.e. priority zones.
In this study we found that the locations and the scope of the individual zones are derived from: (a) former socialist plans and (b) (very) ambitiously set new development strategies. The key disadvantage aggravating the ”role of zones” as a regulatory instrument is that old zones deal with ”saturation and problems related to ownership and municipal infrastructure”, while with new ones, there is a lack of reliable data on availability and development needs. We found that the key difference between the zones in the Slovenian and Croatian parts of Istria is mostly in their scope
(number and size: RC still has major capacities, while RS has minimum capacities); therefore the current situation in implementation of development strategies in RS and RC varies a lot. A common characteristic of all zones is the obvious lack of various data and the absence of an efficient system of their promotion and marketing.
In line with this, the first part of the hypothesis set at the beginning that the zones ”in their current form are not an efficient enough spatial planning instrument for steering spatial and economic development” can be fully confirmed. The hypothesis is only partially confirmed for the Croatian part, as the existing capacities of spatial policy (despite the lack of data on specific zones) allow for steering of economy in various locations. The second part of the hypothesis, i.e. that zones ”are not an efficient instrument for steering economic development”, cannot be either fully confirmed nor fully rejected due to the lack of data on the connection between the location of enterprises and the ”institute of zones” as development locations (for both countries).
Our position is that the planning of locations and the production of PIAs are, nevertheless, only some of the necessary conditions (beside appropriate typological direction, land prices, organised ownership, municipal services, labour force, etc.) to start the actual economic development of a zone. In this sense it may justifiably be brought into question whether there is a sufficient business interest and demographic potential to fill such a large number of planned zones. Internal competition exists between regions/counties, where due to the prices of land (Slovenian Istria) and labour force (Croatian Istria), the regions are among the most competitive regions in the context of the state, particularly in terms of production activities, for both domestic and foreign investors.
For the zones to become more efficient, the following elements should be also included in the planning and design system in Istria (in both countries):
1. Efficient monitoring and system for data updating ((a) status of land/structure availability: phase of operation, sale and expansion reserves; (b) short-term company tendencies: further business, expansion, migration etc.).
2. The single typology of zones (expressing the content and scope) and the strategy for
53 Croatia already has the regional scale of planning in place, Slovenia does not.
54 This guidance concerns the updating of the national legislation in both countries.
construction of the zone network in terms of programmes and timetables, which should be integrated in the wider regional scale.53
3. Zone promotion and marketing system (the current SPIRIT/IDA lacks the necessary data and there are no permanent zone promotion activities in connection to regional/ local development actors).
4. Zone management and administration system (similar to the zones in neighbouring countries; Italy, Austria, etc.).
5. A more integrated approach to plan preparation, planning, and implementation (individually named and defined mandatory expert studies, durability date of PIAs, durability date of zoned land use, etc.).54
6. In the planning of new, and reanimation of existing zones, a reliable cost-benefit analysis should be produced.
7. Observing the principle of rationality (the planning of new zones must be rational; until the general economic and social conditions improve the activation of new locations can be only a ”theoretical” planning measure.
[Translated by: Mojca Vilfan, univ. dipl. angl.,nem.//BA (Engl.,Germ.)
Proofread by: Joshua Birch-Rocchio, MA]
1. Assink, M.; Groenendijk, N. (2009), Spatial quality, location theory and spatial planning, Paper presented at Regional Studies Association Annual Conference, Belgium, Leuven
2. Balažiè, G. (2006), Relikt socializma v prostoru - primer mestne obèine Koper, diplomska naloga, Fakulteta za humanistiène študije, Koper
3. Badri, M. (2007), Dimensions of industrial location factors: review and exploration, ”Journal of Business and Public Affairs”, 1 (2), Saint Cloud
4. Cerin, M. (2015), Razvoj Izole stoji zaradi zemljišè, „Primorske novice”, 21.10., Koper
5. Cini, V.; Varga, D. (2009), Poslovne zone - bitni elementi gospodarskog razvoja Varaždinske županije, „Ekonomski vjesnik”, 12 (1), Osijek
6. Clark, G.; Moonen, T. (2013), Europe’s Cities in a Global Economy: Trends, Challenges and Opportunities, Global Cities Initiative, Centre for London, London
7. Èok, G. (2004), Razvoj regionalnega omrežja gospodarskih con v pogojih sodobne informacijske družbe, disertacija, Fakulteta za arhitekturo, Ljubljana
8. Dimitrovska Andrews, K.; Ploštajner, Z. (2000), Local effects of transformation processes in Slovenia, ”Informationen zur Raumentwicklung”, 7 (8): 435-449, Bonn
9. Dunning, John T. (1993), The globalization of business: the challenge of the 1990s, Routledge, London, New York
10. Ferenèiæ, M. (2005), Industrija, Istrapedia, http: //istrapedia.hr/hrv/1121/industrija/istra-a-z/ [6.4.2016.]
11. IMD World Competitiveness Center (2016), IMD World Competitiveness Yearbook 2016. IMD World Competitiveness Center, Lausanne, http: //www.imd.org/uupload/imd.website/wcc/ scoreboard.pdf [6.4.2016.]
12. Kralj Pavlovec, J. (1999), Edo Mihevc - urbanist, arhitekt in oblikovalec. Vrednotenje povojnega urbanizma slovenske obale, ”Urbani izziv”, 10 (2): 48-65, Ljubljana
13. Krugman, P. (1998), What’s New about the New Economic Geography?, ”Oxford Review of Economic Policy”, 14 (2): 7-17, Oxford
14. Kusi, H.; Battat, J.; Kusek, P. (2011), How Much Does Investment Climate Matter?, Public policy for the private sector, 327, World Bank, Washington
15. Kušar, S. (2008), Vloga prostorskega planiranja pri lociranju proizvodnih dejavnosti v Sloveniji, disertacija, Filozofska fakulteta, Ljubljana
16. Lonèar, J. (2008), Industrijske, slobodne i poslovne zone - pojam, znaèenje i faktori lokacije. Industrial, free and entrepreneurial zones - definition, importance and location factors, „Geoadria”, 13 (2): 187-206, Zagreb
17. MacCarthy, B.L.; Atthirawong, W. (2003), Factors affecting location decisions in international operations - a Delphi study, ”International Journal of Operations&Production Management”, 23 (7): 794-818, Binglej UK
18. Ravbar, M. (2005), Pogledi na usmerjanje trajnostnega naselbinskega razvoja: težnje, razumevanje in urbani menedžment kot instrument usmerjanja poselitve, „IB revija”, 39 (4): 4-15, Ljubljana
19. Sitar, M.; Bošnjak, A.; Lobnik, U.; Èelig, D.; Lesnik, Š.; Pogaèar, K. (2002), Gospodarske cone in prostorski razvoj Slovenije, Fakulteta za gradbeništvo, Maribor
20. Vajdiæ, K. (2014), Pola milijarde kuna uloženo je u poduzetnièke zone koje ne rade!? „Forum TM”, Neprofitna udruga Dom kulture Zagreb, 5.12., Zagreb
21. Vrišer, I. (1978), Regionalno planiranje, Mladinska knjiga, Ljubljana
22. Zrinušiæ, A. (2011), Poduzetnièke zone, „Bizdirekt”, (17) 3, Mirakul, Osijek
23. *** (1969), Regionalni prostorni plan Istre, Urbanistièki institut SR Hrvatske, Zagreb
24. *** (1988), Zakon o podjetjih, Uradni list SFRJ, 77 25. *** (1997), Strategija prostornog ureðenja Republike Hrvatske, RH Ministarstvo prostornog ureðenja, graditeljstva i stanovanja, Zagreb
26. *** (1999a), European Spatial Development Perspective, Agreed at the Informal Council of Ministers responsible for Spatial Planning, EU 27. *** (1999b), Program prostornog ureðenja Republike Hrvatske, RH Ministarstvo prostornog ureðenja, graditeljstva i stanovanja, Zagreb
28. *** (2001), Odlok o spremembah in dopolnitvah prostorskih sestavin dolgoroènega in srednjeroènega plana Mestne obèine Koper, ”Uradne objave”, 16/99, 33/01, Koper
29. *** (2002a), Dugoroèni program poticanja poduzetnièkih zona na podruèju Istarske županije, Istarska županija, Pula
30. *** (2002b), Odluka o donošenju prostornog plana Istarske županije, „Službene novine Istarske županije”, 2, Pazin
31. *** (2004a), Odlok o spremembah in dopolnitvah prostorskih sestavin dolgoroènega plana obèine Izola za obdobje 1986-2000, „Uradne objave”, 5/89, 11/89, 13/95, 9/99, 1/00, 15/00, 18/03, 18/04, Koper
32. *** (2004b), Odlok o strategiji prostorskega razvoja Slovenije, ”Uradni list RS”, 76, Ljubljana
33. *** (2004.c), Odlok o spremembah in dopolnitvah prostorskih sestavin dolgoroènega in srednjeroènega plana obèine Piran, ”Uradne objave”, 26/98, 24/02, 37/03, 36/04, Koper
34. *** (2006a), Regionalna zasnova prostorskega razvoja južne Primorske: Analiza stanja in razvojnih možnosti ter vizija prostorskega razvoja regije, Acer, Novo mesto
35. *** (2006b), Regionalni razvojni program za Južno Primorsko regijo 2007-2013, RRC Koper, Koper
36. *** (2010), Obèinski prostorski naèrt obèine Piran (OPN) - strateški del: Osnutek, LUZ, Ljubljana
37. *** (2013a), Izvješæe o stanju u prostoru Istarske županije 2007.-2012., Zavod za prostorno ureðenje Istarske Županije, Pula
38. *** (2013b), Izvješæe o stanju u prostoru Republike Hrvatske, ”Službeni list RH”, 61, Zagreb
39. *** (2013c), Obèinski prostorski naèrt obèine Izola (OPN) - strateški del: Osnutek, Locus, Domžale
40. *** (2013d), Program razvoja poduzetnièkih zona 2010.-2014. godine, Istarska županija, Pula
41. *** (2013e), Regionalni razvojni program za Južno Primorsko regijo 2014-2020, RRC Koper, Koper
42. *** (2014), Izvješèe o obavljenoj reviziji: Osnivanje i ulaganje u opremanje i razvoj poduzetnièkih zona na podruèju Istarske županije, RH Državni ured za reviziju, Sisak
43. *** (2015a), Prijedlog izmjena i dopuna prostornog plana Istarske županije, Zavod za prostorno ureðenje Istarske županije, Pula
44. *** (2015b), Strategija prostornog razvoja Republike Hrvatske - Nacrt prijedloga, Hrvatski sabor, Zagreb
Document sources
Dokumentacijski izvori
1. Èok, G.; Kavaš, D.; Košak, M.; Koman, K.; Èok, M.; Berèiè, T.; Bence, G. (2006), Strokovne podlage za razvoj gospodarskih con in ostalih oblik prostorske umestitve gospodarskih dejavnosti v MOK, Strokovne podlage za pripravo SPRO in PRO MOK, U-M-A, Lokev
2. Èok, G.; Kavaš, D.; Košak, M.; Èok, M. (2007), Delo in turizem na domu, Strokovne podlage za pripravo OPN Piran, U-M-A, Lokev
3. Gabrijelèiè, P.; Fikfak, A.; Hudnik, Š.; Èok, G.; Èerpes, I.; Grom, J.; Konjar, M.; Martinec, D.; Zimmermann, R.; Bugariè, B.; Cotiè, T.; Jelenc, M.; Trdin, I.; Trošt, D.; Nose, M.; Hoèevar, I.; Hudoklin, J.; Jerin Jevnikar, T.; Furman Oman, M.; Furman Oman, G.; Koman, K.; Kavaš, D. (2016), PUT-UP Istre. Prostorska ureditev obmoèja - notranjost in primorje Istre. Študija prostorskih usmeritev in izhodišè za doloèitev kljuènih razvojnih vsebin za obalo, Univerza v Ljubljani, Fakulteta za arhitekturo, Ljubljana
4. Kavaš, D.; Koman, K.; Stare, M,; Rojec, M. (2013), Analiza poslovnih con v Sloveniji z vidika tujih investitorjev in identifikacija za tuje investitorje najprimernejših poslovnih con, Inštitut za ekonomska raziskovanja, Ljubljana
5. Kavaš, D.; Koman, K. (2015), Izdelava študije gospodarskih dejavnosti in razvojnih trendov za slovensko Istro, Inštitut za ekonomska raziskovanja, Ljubljana
6. Koman, K.; Kavaš, D. (2008), Študija dobrih praks partnerskega vzpostavljanja gospodarsko razvojne infrastrukture in možnost prenosa le teh v okvir izvajanja evropske kohezijske po-
litike v Sloveniji, Inštitut za ekonomska raziskovanja, Ljubljana
7. Koman, K.; Rojec, M.; Kavaš D. (2012), Vloga industrijskih con pri privabljanju neposrednih tujih investicij v konkurenènih državah, Inštitut za ekonomska raziskovanja, Ljubljana
8. Plazar Mlakar, M.; Mlakar, A.; Gosar, L.; Èok, G.; Kavaš, D.; Hudoklin, J.; Bidovec, M.; Selak, I.; Jerin, T.; Kocjanèiè, M.; Bagon, J. (2007), Analiza stanja in teženj v prostoru za SPRO in PRO Obèine Izola, Studio Mediterana, Izola
9. Repiè Vogelnik, K.; Dimitrovska Andrews, K. (1993-1995), Urbanistièni kriteriji, normativi in standardi za prostorsko planiranje in urbanistièno naèrtovanje v Republiki Sloveniji, Urbanistièni inštitut RS, Ljubljana
10. Zimmermann, R.; Martinec, D. (2016), PUT-UP Istre. Prostorno ureðenje teritorija - unutrašnjost i priobalje Istre. Koncept prostornog razvoja Istre. Istraživanje pet sadržajnih sklopova: promet, turizam, poljoprivreda, gospodarstvo i zaštiæena podruèja. Zavod za prostorno ureðenje Istarske županije, Pula
Internet Sources
Internetski izvori
1. http://put-up-istre.eu/
2. http://www.imd.org/uupload/imd.website/ wcc/scoreboard.pdf [6.4.2016.]
3. http://istrapedia.hr/hrv/1121/industrija/istraa-z/ [6.4.2016.]
4. http://webhosting-wmd.hr/poslovne-zone/ [6.4. 2016.]
5. http://zone.mingorp.hr [6.4.2016.]
6. http://www.ida.hr/index.php?id=28 [6.4.2016.]
7. http://www.investslovenia.org [6.4.2016.]
8. http://www.mingo.hr/page/kategorija/investicije [6.4.2016.]
Abbreviations
Kratice
ZN - Development Plan
PUP - Area Specific Building Code
OPPN - Municipal Detailed Spatial Plan
OPN - Municipal Spatial Plan
PIA - Implementing Spatial Planning Document
Illustration and Table sources
Izvori ilustracija i tablica
Fig. 1 Èok, et al., 2007
Fig. 2, 3, 4 Authors
Tables I-IV Authors
Acknowledgment
Priznanje
This work was supported by the project Prostorno ureðenje teritorija - unutrašnjost i priobalje Istre [PUT - UP ISTRE] co-financed by the Operativni program Slovenija-Hrvatska 2007-2013.
Summary Sažetak
lokacije, kapaciteti i problemi razvoja
Republika Slovenija [RS] i Republika Hrvatska [RH], kao nove države èlanice Europske unije, zainteresirane su za poboljšanje svoje nacionalne i regionalne konkurentnosti. U tom kontekstu, privlaènost poslovnoga okruženja predstavlja jedan od kljuènih prioriteta u sklopu strategije ekonomskoga i prostornoga razvoja. Formiranjem novih država nakon 1991. u obje je došlo i do promjena u podruèju prostornog planiranja i projektiranja, te posljedièno i u podruèju regulative s obzirom na izbor lokacija i smještaja gospodarskih aktivnosti u fizièkom prostoru. U doba privatizacije došlo je do velikih promjena u strukturi vlasništva nad postojeæim industrijskim, trgovaèkim i sliènim zonama, dok je istovremeno uveden niz manjih industrijskih aktivnosti. Istovremeno su na temelju razlièitih strategija razvoja nastale i nove poslovne zone. Taj je trend osobito došao do izražaja u slovenskim i hrvatskim dijelovima Istre, koju treba tretirati kao cjelinu u pogledu geografskoga, kulturnoga i teritorijalnoga razvoja [PUT-UP Istre, 2016.]. Danas u Istri postoje raznovrsni prostorni kapaciteti i uvjeti za smještaj gospodarskih aktivnosti. U slovenskome dijelu to su zasebne industrijske i obrtnièke zone iz prethodnih planova, dok se u hrvatskome dijelu razvila èitava mreža razlièitih vrsta zona, tj. svojevrsna mješavina starih i novih zona. U slovenskome dijelu nema dovoljno lokacija i obuhvata dostupnih podruèja, dok je to u hrvatskome dijelu upravo obrnuto, tj. radi se o višku istoga. U oba je sluèaja stanje na tržištu nekretnina, kao i u programima razvoja, relativno netransparentno, tako da Istra kao cjelovita regija ima teškoæa kako bi postala konkurentna u odnosu na zone u širemu internacionalnom kontekstu. Iako su podruèja tih zona precizno odreðena prostornim planovima, njihovu je ’iskoristivost i dostupnost’ teško definirati. To je posljedica nedostatka podataka o namjeni i korištenju zemljišta, uvjetima poslovanja, opæinskoj infrastrukturi, neodreðenoj tipologiji programa itd. U tome kontekstu treba potražiti odgovor na sljedeæe pitanje: mogu li zone u Istri, u stanju u kakvome trenutaèno jesu, uèinkovito pridonijeti upravljanju i poticanju prostornoga i gospodarskoga razvitka?
Ovo je istraživanje provedeno u tri etape. U prvoj je etapi primijenjena opisna metoda kako bi se definirali potencijalni izvori za dobivanje podataka. U drugoj je etapi na temelju usporedne metode izvršena analiza privremenih rezultata i definirano je sedam podruèja na temelju kojih se provela usporedba izmeðu dviju država: 1) zakonodavni okvir planiranja i projektiranja postojeæih i novih zona, 2) definicije tipova zona, 3) poticajne mjere razvoja, 4) lokacije i kapaciteti, 5) dostupnost i vlasništvo, 6) marketing i promocija, 7) prednosti i nedostatci razvoja. U treæoj su etapi izvedeni zakljuèci i predložene smjernice za poboljšanje postojeæega stanja. Analiza je pokazala da obje države imaju usporedivo prostorno zakonodavstvo na nacionalnoj i lokalnoj razini planiranja te odgovarajuæu plansku dokumentaciju. Za razliku od Republike Hrvatske, u Republici Sloveniji još uvijek nedostaje razina ’regionalnoga planiranja’ kao optimalnoga prostornog okvira za planiranje mreže razlièitih tipova zona. U objema državama zone u prostornim planovima postoje u razlièitim oblicima i pod razlièitim nazivima. U naèelu one se mogu svrstati u dvije skupine: 1) zone na tradicionalnim lokacijama (u planovima prije 1991.) koje su oznaèene tradicionalnim nazivima (zone za industrijsku, obrtnièku, skladišnu namjenu, kao i zone mješovite namjene, tj. industrijske, trgovaèke itd. zone), te 2) novonastale zone koje veæ u svojim nazivima nose oznaku svojega poslovnog identiteta (tzv. poslovne zone, zone poslovanja i usluga itd.).
U pogledu poticajnih mjera razvoja obje su države u prošlosti investirale u razvoj zona iz razlièitih izvora. Zbog nedostatka analiza i procjena teško je procijeniti uspjeh i uèinkovitost ovih poticajnih mjera, iako valja naglasiti da je to planirani iznos namijenjen poveæanju razvojnoga potencijala prostora. S obzirom na lokacije i njihove kapacitete izvršena je analiza opæinskih prostornih planova za podruèje slovenskoga dijela, dok je za podruèje hrvatskoga dijela analiziran postojeæi plan za Županiju, nacrt novoga plana (2015.) i izvještaj Državnog ureda za reviziju. Pokazalo se da nacrt novoga prostornog plana Istarske županije predviða najviše 91 zonu s maksimalnom površinom od 2567
hektara (samo 26% kapaciteta), dok u slovenskome dijelu Istre postojeæi planovi imaju 14 poslovnih zona s površinom od 214 hektara. Sve se slovenske zone nalaze u priobalnom pojasu i bile su planirane (osim jedne) veæ i prije 1991. godine. Mreža hrvatskih zona mješavina je starih i novih zona - kako u priobalnom podruèju tako i u unutrašnjosti. Definicija ’postojeæe situacije’ u zoni velik je analitièki problem za autore planova zbog nedostatka brojnih podataka (o vlasništvu, stupnju realizacije, opæinskoj infrastrukturi, planovima kompanija da presele svoje poslovanje negdje drugdje itd.). Na temelju dostupnih informacija moguæe je definirati sljedeæe udjele dostupnih zemljišta: u Republici Sloveniji postoji otprilike 84 hektara neizgraðenog zemljišta unutar 14 zona, dok je u Republici Hrvatskoj to 210 hektara ’zemljišta za prodaju’, u što nisu ukljuèene mnoge zone kojih realizacija još nije ni poèela. U oba je sluèaja, zbog prethodno iznesenih razloga, teško ove udjele smatrati stvarnom razvojnom rezervom. Danas su zone u Istri uèinkovito sredstvo upravljanja prostornim i gospodarskim razvojem samo u nekim sluèajevima. To su lokacije koje, iz prostorno-planske perspektive, omoguæavaju brzo, jednostavno i konkurentno poslovanje nekoga poduzeæa. U slovenskome dijelu samo jedna zona ulazi u tu kategoriju, dok su u hrvatskome dijelu identificirane 34 lokacije kao potencijalno uspješne, tj. zone prioriteta. Lokacije identificirane tijekom izrade planske i projektne dokumentacije ipak su tek neki od potrebnih uvjeta za realizaciju neke zone, što utjeèe na razvoj pripadajuæega lokalnog i/ili regionalnog okoliša. Da bi zone mogle postati efikasnije sredstvo planiranja, sljedeæi elementi trebaju takoðer biti ukljuèeni u sustav planiranja i projektiranja (u objema zemljama): 1) uèinkovit sustav nadgledanja i ažuriranja podataka, 2) jedinstvena tipologija zona, 3) sustav promocije i marketinga, 4) sustav upravljanja i administriranja zonom (vodeæi raèuna o prethodno spomenutim elementima i slijedeæi primjere dobre prakse iz drugih zemalja), 5) sveobuhvatniji pristup pripremi, planiranju i implementaciji planova, 6) princip racionalnosti (širi prostorni, demografski i ekonomski pokazatelji).
Biographies
Biografije
Dr. GREGOR ÈOK, Dipl.Eng.Arch. He received his Ph.D. with his thesis on planning and designing business zones. He is the author of many expert studies and spatial planning documents.
Dr. DAMJAN KAVAŠ, dipl.oec., Ph.D., takes part in legislative drafting, preparation of strategy papers, and evaluation in economic, social, and spatial development.
RATIMIR ZIMMERMANN, Dipl.Eng.Arch. The main focus of his work is drafting the national and regional development documents and spatial plans.
Dr.sc. GREGOR ÈOK, dipl.ing.arh. Doktorirao je s temom o planiranju i projektiranju poslovnih zona. Autor je brojnih struènih studija i prostorno-planske dokumentacije.
Dr.sc. DAMJAN KAVAŠ, dipl.oec., sudjeluje u razradi propisa, pripremi strateške dokumentacije i evaluaciji ekonomskog, socijalnog i prostornog razvoja.
RATIMIR ZIMMERMANN, dipl.ing.arh. U svom se radu najveæim dijelom bavi razradom nacionalnih i regionalnih dokumenata razvoja i prostornih planova.
Lenko Pleština
Izbor studentskih radova akademske
The Interior Design Workshop aims to contribute to a proper understanding of interior design in architecture in all its complexity. It presents an effective and creative teaching strategy focused on an attempt to raise students’ awareness of the challenge involved in an architectural intervention in scale 1:1. The booklet documents the studio in academic year 2015/16 which focused on the design of a student room for two occupants within a given cube-shaped unit. In order to define the program of their accommodation units, the students gathered information through personal contacts: they conducted interviews with their colleagues and friends studying at different faculties of the University of Zagreb.
Nadovezujuæi se na vrlo kvalitetno realiziranu publikaciju „Radionica interijera 14/15”, ova publikacija potvrðuje kontinuitet kvalitetnoga naèina rada na kolegiju Radionica interijera, pokazuje kako je koncipiran i postavljen zadatak te prezentira postignuti rezultat kroz izbor deset vrlo uspješnih rješenja izraðenih u akademskoj godini 2015./2016. Još je jednom dokumentirano kako se polaznici kolegija suoèavaju i senzibiliziraju za problematiku arhitektonskog zahvata s krajnjim ciljem prema mjerilu 1:1. Ovoga su puta korisnici studenti zagrebaèkog Sveuèilišta. Studentsku je sobu trebalo interpolirati u zadani volumen armiranobetonske kocke koja je dio zamišljene kontinuirane strukture, a svojim radovima studenti kroz arhitektonsko rješenje traže odgovor na pitanje: Što danas znaèi biti student? Studenti su odabrali stvarne, imaginarne ili potpuno nepoznate korisnike. Odnos osobnoga i zajednièkoga prostora varira u širokom rasponu od nepostojanja prostora iskljuèivo namijenjenog jednoj osobi do minimalno dimenzioniranog prostora koji dijele oba studenta. Izbor radova daje nam èitav niz likovno atraktivnih i arhitektonski zanimljivih prijedloga oblikovanja studentske sobe.
Studenti su projektirali studentsku sobu za dva studenta/studentice smještenu u zada-
noj prostornoj jedinici oblika kocke. Kocka je zamišljena kao armiranobetonski modul debljine 25 cm, unutarnjih dimenzija 5,5 m 5,5 m 5,5 m s jednom slobodnom stranicom. Pretpostavljeno je ortogonalno nizanje istih volumena po vertikali i horizontali, a slobodnu je stranicu svaki student oblikovao u skladu s vlastitim projektom. Prostorni je sklop smješten negdje u kontinentalnom dijelu Hrvatske i predstavlja dio imaginarnoga studentskog kampusa.
Dva studenta/studentice u studentskoj sobi borave tijekom ogranièenoga razdoblja, nakon kojeg se studenti-korisnici mijenjaju. Svojim su projektima polaznici Radionice interijera 15/16 konkretizirali vlastitu interpretaciju studentskoga stanovanja. Razvijajuæi svijest o socijalnoj i etièkoj ulozi arhitekta, trebalo je obratiti pozornost na znaèenje adaptabilnosti, funkcionalnosti, racionalnosti, ali i poetiènosti prostora, te na idealizam i individualizam sadašnje generacije studenata. Sadržaj svojih soba studenti su uglavnom definirali oslanjajuæi se na informacije prikupljene osobnim kontaktima, razgovarajuæi s kolegama i prijateljima koji pohaðaju razlièite fakultete Sveuèilišta u Zagrebu. Na taj su naèin odabirali stvarne osobe kojima su namijenili zadane prostorne jedinice ili su pokušali što neutralnijim i što diskretnijim zahvati-
Arhitektonski fakultet Sveuèilišta u Zagrebu Zagreb, 2016.
Str. 34, ilustrirano, hrvatski/engleski [20/20 cm, meki uvez]
Recenzent: Lenko Pleština
Autorica i urednica: Dina Vulin Ilekoviæ
Lektura: Mirjana Ostoja
Prijevod: Neda Boriæ
Dizajn i prijelom: Mario Petrak
ISBN 978-953-8042-19-5 CIP 000946684 [NSK Zagreb]
ma definirati univerzalni prostor koji bi mogao zadovoljiti razlièite buduæe korisnike.
U sklopu Radionice interijera u školskoj godini 2015./2016. sudjelovalo je sedam voditelja. Dijelom su to bili voditelji-èlanovi Kabineta za interijer, a dijelom gostujuæi voditelji, èlanovi drugih kabineta Katedre za arhitektonsko projektiranje Arhitektonskog fakulteta. Ta èinjenica pridonosi dinamici i atraktivnosti nastave nudeæi raznolike pedagoške pristupe istome zadatku.
U dogovoru s voditeljima pojedinih grupa tijekom akademske godine 2015./2016. izdvojeno je dvadeset pet projekata koji se istièu kvalitetom, likovnošæu i provedbom zamisli. Pet je studenata za svoj rad dobilo pisanu pohvalu. To su: Domagoj Ciglar, Viktorija Jagodiæ, Filip Mikac, Mateja Nosil i Karlo Seitz. Još je pet radova odabrano za osvrt u ovoj publikaciji, a perspektivnim je prikazima zastupljeno preostalih petnaest izdvojenih radova. Prikaz je izuzetno zanimljivo pripremljen i napravljen na naèin da se može dobiti prava informacija o aktivnostima na kolegiju. Publikacija pridonosi afirmaciji zahtjevne i složene arhitektonske teme interijera, èime se osigurava kontinuitet djelovanja bivših i sadašnjih nastavnika koji su visokom kvalitetom svoga struènoga, ali i pedagoškoga rada obilježili arhitektonsko oblikovanje interijera.
Kincl
Zlatko Karaè, Alen Žuniæ, Iva Körbler, Hela Vukadin-Doronjga, Toni Bešliæ
Kincl
Zlatko Karaè, Alen Žuniæ, Iva Körbler, Hela Vukadin-Doronjga, Toni Bešliæ
This monograph presents the complete oeuvre of the architect Branko Kincl. It provides an overview of the full spectrum of his professional work encompassing architecture, urban planning, design, scientific research and academic teaching. The main portions of this monograph are written by the renowned experts in the field who are thoroughly familiar with the architect’s work: Zlatko Karaè, Ph.D., Alen Žuniæ, Ph.D., Iva Körbler, Hela Vukadin-Doronjga, PH.D., and Toni Bešliæ. The academician Branko Kincl himself prepared and selected the accompanying illustrations and thus made a valuable contribution to this publication. The main part of the volume contains numerous illustrations: photographs, free-hand drawings, computer-aided drawings, photomontages, sketches, scale models and plans - edited and adapted to monograph format.
Monografija je osmišljena kao projekt prezentacije opusa Branka Kincla koji obuhvaæa cjelovit prikaz arhitektonskog, urbanistièkog, dizajnerskog, znanstvenog i pedagoškog djelovanja. Uz autorsko sudjelovanje akademika Kincla u pripremi i odabiru ilustrativnoga gradiva knjige, faktografske i analitièke tekstove opusa napisali su poznavatelji njegova djela. Autorske tekstove u knjizi potpisuju doc. dr.sc. Zlatko Karaè, dr.sc. Alen Žuniæ, Iva Körbler, dr.sc. Hela Vukadin-Doronjga i Toni Bešliæ. Glavni su dio knjige brojne ilustracije - fotografije, prostoruèni crteži, kompjutorski nacrti, fotomontaže, skice, makete i planovi, prireðene ili prilagoðene za potrebe monografije.
Monografija je odmah nakon tiska dobila visoko svjetsko priznanje - Award of Excellence prestižnoga amerièkog magazina „Communication Arts”, u natjeèaju Typography Competition za 2017. godinu. Uvrštena je i u meðunarodnu izložbu grafièkoga dizajna ZGRAF12 koja se održava u sijeènju 2017. u Zagrebu.
Knjiga poèinje izvodom iz obrazloženja za nominaciju arhitekta Branka Kincla za redovitoga èlana Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti iz 2006. godine, koje potpisuju akademici Velimir Neidhardt i Ante Vulin: „Branko Kincl je arhitekt - osebujni stvaralac koji problemima i zadacima prilazi suvereno, od širokih generalnih osnova prema detaljima gradskog tkiva preko antologijskih stambenih zgrada sve do stana i intime èovjeka u
prostoru. Svojim djelima pokazuje umjetnost arhitekture kao najvišu kulturnu vrijednost ostvarenu u komplementarnosti sa znanstvenom metodom i suvremenim realizacijskim tehnikama.”
Profesor Neven Šegviæ napisao je 1987. godine: „Danas je Kincl u pravom smislu rijeèi majstor zagrebaèke arhitekture, jer sva njegova ostvarenja nose duh ovog grada. Kincl je znalaèki spojio Kovaèiæa i Iblera, zagrebaèku romantiku i avangardu.”
Doc. dr.sc. Zlatko Karaè u tekstu pod naslovom „Arhitektonski horizonti akademika Branka Kincla” daje pregled cjelokupnoga opusa - projektantskog i planerskog, pedagoškog i znanstvenog te strukovnog djelovanja, kao i preliminarni valorizacijski okvir u kontekstu hrvatske arhitekture. Zlatko Karaè istièe iznimnu sadržajnu i funkcionalnu raznolikost tema kojima se Kincl bavio - od urbanizma do gotovo svih arhitektonskih vrsta i inženjerskih graðevina - što je rijedak fenomen u arhitektonskoj struci, inaèe sklonoj specijalizacijama. Kreativna znatiželja i traganje za novim fokusima Kincla je obilježila renesansnom svestranošæu pa gotovo i nema struènog zadatka na kojem kao projektant nije radio.
Ne samo u studijama i projektima veæ i u svojim realizacijama, istièe Karaè, profesor Kincl dokazao je da ‘umjetnièko’ nije tek puki epitet uz objašnjenje struke, nego da je umjetnost arhitekture moguæa i ostvariva. Specifiènost njegova struènog djelovanja jest i
Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti
Kabinet grafike, Zagreb, 2016.
Str. 536, ilustr., biografija, popis djela [28/23,5 cm, kolor, tvrdi uvez]
Odgovorni urednik: Igor Fiskoviæ
Urednica: Slavica Markoviæ
Recenzenti: Andrija Mutnjakoviæ, Mladen Obad Šæitaroci
Grafièko oblikovanje: Sensus Design Factory Zagreb, Nedjeljko Špoljar, Kristina Špoljar, Neda Šegoviæ
Tisak: Printera grupa
ISBN 978-953-347-060-3 CIP 000927266 [NSK Zagreb]
brisanje razlika izmeðu urbanizma i arhitekture (danas u struci èesto antagoniziranih do crte potpunog nerazumijevanja), što je posljedica Kinclovih ‘dviju karijera’ - egzaktne i racionalne urbanistièke u mlaðim formativnim godinama te poslije projektantske, prožete finim arhitektonskim artizmom. U podlozi svakoga Kinclova projekta nazire se istraživaèki postupak, elaborirani kontekst i studija tipologije, što redovito prethodi kontroliranoj likovnoj gesti.
Dr.sc. Alen Žuniæ u tekstu pod naslovom „Verba Volant, scripta manet - znanstveni, istraživaèki i publicistièki opus akademika Branka Kincla” daje pregled istraživaèkih projekata kroz pedagoški rad, znanstvenih i publicistièkih radova, bibliografije objavljenih radova i znanstvenoistraživaèkih projekata u kojima je sudjelovao. Prema tematskim preokupacijama cijeli je Kinclov pisani opus, koji broji 67 objavljenih radova, podijeljen u èetiri osnovne grupe napisa: promišljanja o arhitekturi, stambena arhitektura Zagreba, Urbanizam Zagreba i recentni ekskursi. Alen Žuniæ istièe da je akademik Branko Kincl jedan od prvih arhitekata u našoj sredini koji je afirmirao nove tehnologije i alate u projektiranju, no ni u jednoj dimenziji svoje stvaralaèke osobnosti nije dopustio da mu tehnologija nametne pojednostavljene obrasce projektantskog prosedea. Od poèetka djelovanja u struci ranih 1960-ih godina Kincl svoj projektantski credo temelji na detaljnim istraživaèkim procesima, razvijanju suvremenih
metoda i prenošenju inozemnih iskustava, poput ukljuèivanja socioloških studija u procedure planiranja ili participacije graðana u urbanistièkim i projektantskim rješenjima od javnog interesa.
Akademik Branko Kincl jedan je od rijetkih hrvatskih arhitekata koji je uspio povezati intelektualnu misao - znanstvenoistraživaèki i publicistièki rad - s uspješnom umjetnièkom, projektantskom i planerskom karijerom. Iako je zrelu etapu karijere proveo promièuæi virtualno i digitalno, uvijek je jasno isticao da su potrebe ljudi na prvome mjestu te da ni projektiranje ni moguænosti suvremenih alata ne mogu biti sami sebi svrha. Kinclova stvaralaèka vizija uvijek je bila barem mali korak ispred današnjega i suvremenoga.
Iva Körbler u tekstu pod naslovom „S onu stranu formalistièkog nasljeða modernearhitektonska tipologija za 21. stoljeæe” izdvaja djela iz Kinclova opusa koja ga predstavljaju kao iznimno kreativnog i svestranog arhitekta, najhomogenijih i najkonzistentnijih opusa u povijesti recentne hrvatske arhitekture. Bez obzira na to kojim se tipom arhitektonsko-urbanistièkih zadataka bavio, naglašava Iva Körbler, Kincl je oduvijek imao svijest o tomu kako arhitekturu treba gledati kao urbanu topografiju koja u prostoru od svih vrsta umjetnièkih intervencija traje i o(p) staje najduže, stoga je odgovornost arhitekata vrlo važna. Kincl je arhitekt koji je svojim realizacijama vidljivo mijenjao panoramu Zagreba u posljednjih nekoliko desetljeæa. Imati tu moguænost i privilegij - pozicija je koja nameæe veliku odgovornost, opsežna interdisciplinarna znanja i visoku razinu svijesti o prostoru u kojem se djeluje.
Raznolikost i kvantiteta urbanistièko-arhitektonskog opusa Branka Kincla jedinstvena je u suvremenoj hrvatskoj arhitekturi. Duboko socijalno osviješteni arhitekt - bez obzira na to projektira li ‘arhitekturu velikog mjerila’ ili manje stambeno-poslovne objekte - od tradicije funkcionalizma, konstruktivizma, minimalizma, regionalizma, kontekstualizma, high-tech arhitekture ili nove organièke arhitekture nelinearnih struktura implementirao je najbolja sadržajna iskustva, bez robovanja formalnim elementima arhitektonske teorije i prakse.
U njegovu opusu ne postoji jednoznaèno èitljiv stilski kôd, a kamoli bilo kakva ideologija. Neke je stilske modele ‘percipirao-apsorbirao-transformirao’ kao legitimni dio procesa arhitektonske edukacije i dodao nešto sasvim svoje - novo i drukèije. Branko Kincl pripada arhitektima koji na arhitekturu
gledaju kao na umjetnièku kreaciju koja u sebi mora sadržavati sve razine utilitarnih i duhovnih kategorija podjednako. I možda upravo stoga što je danas u kreiranju i projektiranju dostupna tehnologija koja omoguæuje brzo i lako stvaranje arhitektonskih modela i tipskih rješenja - ljestvica odgovornosti i inventivnosti zreloga i dokazanoga arhitekta time je za Branka Kincla samo još više podignuta.
Dr.sc. Hela Vukadin-Doronjga u tekstu pod naslovom „Ovojnica za tijelo u pokretu” komparativno promatra opus Branka Kincla koristeæi ‘krokijevski razbacane’ citate, fascinacije i polazišta, koji se kod Kincla reflektiraju kao rezultat spoznaje i iskustva. Uža tema prikaza usmjerena je na sportske graðevine i njihove arhitektonske ovojnice. Neke od tekstura ploha proèelja, osim što èine raznolikost modeliranja fasade, podsjeæaju i na uzore. Kincl poseže za kvalitetnim uzorima, ali ne u smislu ‘doslovnog kopiranja’ nego ‘taloga svijesti’, onoga što je vidio, prepoznao, osjetio i spoznao.
Zajednièki nazivnik Kinclove arhitekture jest da svjedoèi profinjenošæu, elegancijom i visokim inženjerskim umijeæem. Snažne prostorne koncepcije s kontekstualnim analizama važne su znaèajke njegovih projekata. Ako ga pokušamo stilski odrediti, rijeè je o visokom estetizmu, s naglaskom na formalnoj jednostavnosti. Svi su njegovi projekti seriozni, a opet odišu mekoæom i lakoæom. Svakako je pohvalno da unutar svojih projekata, osim što daje odgovor na sadašnje stanje, èesto ostavlja prostora buduænosti. Ako je u Hrvatskoj itko egzaktan, onda je to Branko Kincldokazao se i napravio karijeru na svim poljima: urbanizma, stanovanja te javnih i sportskih objekata. To je ozbiljni arhitekt, urbanist, sposoban praktièar/’menadžer’, to je èovjek široka komparativnog znanja, slojevitosti, sintetskog naèina razmišljanja. Toni Bešliæ u tekstu pod naslovom „Zagrebaèke urbane figure - varijacija i dogradnja” daje prikaz stambene arhitekture Branka Kincla kao specifiène i dominantne cjeline njegova opusa. Predstavljene su stambene kuæe koje su obilježile zagrebaèku arhitekturu sedamdesetih i osamdesetih godina 20. stoljeæa. Ono što se odmah uoèava, istièe Toni Bešliæ, jest jasnoæa i preciznost koncepcije, urednost i ureðenost i presjeka i tlocrta. Nacrti su to elaborirane i elokventne argumentacije. Impozantan niz realiziranih i neostvarenih projekata govori o upornosti i strasti, ali i velikoj stvarateljskoj snazi i širini arhitekta Branka Kincla. Svaka je kuæa is-
traživaèki projekt koji obraðuje kako urbanu morfologiju vezanu za mikrolokaciju tako i morfologiju arhitekture vezanu za oblik, za samu zgradu. Ta su iskustva iznjedrila i dokument o stanovanju i stambenim zgradama, nastao izmeðu 1983. i 1986., kao smjernice za ondašnji program Društveno usmjerene stambene izgradnje, kojim su pretežno bili obuhvaæeni standardi njemaèke socijalne gradnje.
Zadnji tekst u monografiji, koji potpisuje Toni Bešliæ, pod naslovom „Branko Kincl - u okviru teksture grada” posveæen je odabranim projektima i izvedbama naglašene gradotvornosti i promišljanja o suživotu arhitekture i kulturnoga/gradskoga krajolika.
Brojni citati i misli akademika Branka Kincla dio su knjige. Navedena su promišljanja o arhitekturi u kojima iznosi stajališta o okolišu, održivosti, virtualnoj i realnoj stvarnosti i komunikaciji; o stambenoj arhitekturi i njenoj fleksibilnosti, varijabilnosti i adaptabilnosti; o stanovanju u buduænosti te utjecaju raèunala na programiranje i korištenje stambenih zgrada. Neka su od tih razmišljanja sljedeæa: - Bit je arhitekture u odnosu izmeðu zateèenoga i novoga.
- Planiranje i razvoj prostora te neprekidna skrb o prostoru neodvojiv su dio ukupne strategije razvoja, jer razvoj koji želimo jest razvoj koji èuva i unaprjeðuje kvalitetu i vrijednost prostora i okoliša.
- Istraživanje novih metoda arhitektonskog projektiranja temelji se na barem tri podruèja koja su generatori velikih promjena u društvu i koja znaèajno utjeèu na tokove razvoja suvremenih civilizacija: ekonomska snaga investitora, ekološka ovisnost te informatièke i komunikacijske tehnologije (2003.).
- Cilj je umjetnosti unikat, a cilj arhitekture nije unikat. Arhitektura je disciplina koja oblikuje ljudski okoliš, a ako je svrstaš meðu unikat, sveo si je u kategoriju elite, no arhitektura ima duboku socijalnu notu.
- Grad je arhitektura visoke složenosti, a urbanizam i arhitektura su neodvojivi, arhitektura bez urbanizma ne postoji.
Monografija Kincl pokazuje životni put, struèni uspon, projektantski opus, graditeljsku djelatnost, a ponajprije razumijevanje arhitekture kao stvaralaèke djelatnosti koja formiranjem životnih ambijenata utjeèe na vrsnoæu življenja, a umjetnièkom kreacijom tih ambijenata ostvaruje ljepotu življenja.
Bojana Bojaniæ Obad Šæitaroci
Javni prostori jezgre Medulina i njihove ekstenzije
Radionica urbanizma
Medulin’s Boogie-Woogie
Public Spaces in Medulin’s Historic Core and their Redevelopment
Urban- planning Workshop
The publication is organized through three issues of interest: first thoughts and facts about the area, the second is the task as a proposal of planning a center of Medulin and its extension towards the sea and the third are student projects. Boogie-Woogie was the first and to date the only exclusively piano music derived from the blues. Both terms describe the phenomenon that occurred in crowded cities: Chicago, Detroit, New York, were all cities with numerous black population. Since poverty is a way of life quickly learned to depend on each other and are connected to and working on common goals. Urban planning workshop in Medulin set an identical concept, all the students are working on a common goal the creation of public space of Medulin. The name of the workshop, bringing music to create, stressed not only union in the creation of the new, but also the planning process, which has enabled a new choreography movement through Medulin.
[Translated by author]
Arhitektonski prostor Medulina oživotvoren je u oblikovanju sustava javnih prostora koji donose novi identitet mjestu. Razmišljanja su to profesora i struènjaka te studenata u sklopu Urbanistièke radionice 3, dakle u trenutku kada je pred tim istim studentima poèetak rada na Diplomskoj radionici master studija.
Publikacija sadrži tri tematske cjeline: prvo, razmišljanja i èinjenice o prostoru i zadatku; drugo, prijedlog ureðenja jezgre Medulina i njegovih ekstenzija prema moru i, treæe, studentski projekti.
Boogie-Woogie bila je prva i do danas jedina iskljuèivo klavirska glazba proistekla iz bluesa. Oba izraza opisuju fenomen koji se dogodio u pretrpanim gradovima: Chicagu, Detroitu, New Yorku - sve su to bili gradovi s brojnim crnaèkim stanovništvom. Buduæi da je siromaštvo bio naèin življenja, brzo su nauèili da ovise jedni o drugima te su se povezivali i radili na zajednièkim ciljevima.
Urbanistièka radionica u Medulinu postavila je identièan koncept. Svi studenti rade na zajednièkom cilju - stvaranju javnoga prostora Medulina. Sam naziv radionice, unoseæi muziku u stvaranje, naglasio je ne samo zajedništvo u kreaciji novoga nego i postupak planiranja koji je omoguæio novu koreografiju kretanja Medulinom.
Nova i kvalitetnija artikulacija prostora dobivena je sustavom povezanih javnih prostora koji pružaju nove moguænosti korištenja. Lik naselja dobiva snažnu zajednièku cjelinu oko koje može rasti i razvijati se. Sustav internih
trgova veže se s obalnim prostorom i zaokružuje javno korištenje. Cijeli je projekt raðen ne samo planersko-urbanistièki nego i arhitektonsko-pejsažno, završavajuæi s detaljima urbane opreme.
Nazivi pojedinaènih studentskih projekata ilustriraju promišljanja i pristupe:
- Pokretaè medulinskoga javnog prostora promišlja prometno rješenje koje pretpostavlja ostvarivanje pješaèkog prostora i uspostavljanje ravnoteže izmeðu neophodne prometne opreme i ljudskoga mjerila prostora.
- Povezana èvorišta pokazuju moguænosti interpolacije tradicionalnog oblikovanja topografije naselja s pomoæu terasa i stuba.
- Medulinski crkveni trg, danas gotovo zaboravljeni prostor koji se doživljava u prolazu, postaje oblikovno doreèen landmark naselja, oblikovan s pomoæu landscape ureðenja što oblikuje novooblikovani prostor obrubljujuæi ga visokim drveæem koje oblikuje mekane zidove novoga javnog prostora.
- Vrtna ulica prikaz je malih intervencija koje svojim multipliciranjem ostvaraju nove moguænosti prostora.
- Veza centar-riva rješava problem nepovezanosti centra Medulina s obalom-rivom. Sadašnje stanje razdvaja namjene koje služe stanovnicima i namjene koje služe posjetiteljima i turistima. Namjera je ostvariti tu vezu novim pješaèkim linearnim potezom.
- Piazza kao adut jest intervencija u naslijeðenome starom prostoru koji je prijeko po-
Acta Architectonica - Ljetne škole i radionice 22 Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet Zagreb, 2016.
Str. 96, ilustrirano, hrvatski/engleski [20/20 cm, meki uvez]
Recenzenti: Bojana Bojaniæ Obad Šæitaroci, Zlatko Karaè Urednik: Jesenko Horvat Lektura: Mirjana Ostoja Prijevod: Neda Boriæ Dizajn i prijelom: Mario Grgurev
ISBN 978-953-8042-15-7 CIP 000947752 [NSK Zagreb]
trebno oživiti te na taj naèin privuæi u stari centar naselja i turiste i posjetitelje koristeæi graditeljsko naslijeðe kao pokretaè razvoja.
- Vraæanje pulsa pokazuje ispitivanje moguænosti i namjere stvaranja novoga sustava koji æe potaknuti korištenje zanemarenoga praznog prostora tradicijskoga centra naselja.
Publikacija je izraðena na naèin da može poslužiti kao model za nova istraživanja i nove zadatke.
U Medulinu je 19. studenoga 2016. održana izložba i prezentacija studentskih radova prikazanih u publikaciji. Nakon otvaranja izložbe promovirana je i publikacija koju je pripremio Arhitektonski fakultet Sveuèilišta u Zagrebu kao nositelj radionice i nakladnik publikacije.
Tema radionice bila je potaknuta i financijski potpomognuta željom lokalne jedinice za ispitivanje programskih moguænosti i ureðenja javnih površina naselja u danas zapostavljenoj i opustjeloj jezgri Medulina. Voditelji radionice bili su izv.prof. dr.sc. Jesenko Horvat i prof. dr.sc. Tihomir Jukiæ. Sudionici radionice bili su studenti: Daniel Jachym, Daniela Eichinger, Mario Grgurev, Amajlija Oršoliæ, Matej Perko, Goran Petroviæ i Marin Stojanoviæ. Istraživanje provedeno na Urbanistièkoj radionici 3 vezano je za teme znanstvenoga projekta ”Heritage Urbanism - Urban and Spatial Planning Models for Revival and Enhancement of Cultural Heritage” (2032), koji financira Hrvatska zaklada za znanost, a vodi ga akademik Mladen Obad Šæitaroci.
Vesna Poljanèiæ
Suvremene turistièke intervencije i zaustavljanje trenda iseljavanja iz gradskih središta
The Affirmation of Zadar Peninsula
Contemporary Tourist Interventions and Preventing the City Center Emigration Trends
During the graduate study at the Faculty of Architecture, the Department of Urban and Physical Planning and Landscape Architecture courses regularly have topics related to the society and environmental changes. The causes for these changes are observed as a whole with some proposals for their improvements and possible interventions. The chosen topic is very contemporary - the process of residents moving out of historic city and settlement centers, with single tourism uses and accommodation moving in (examples of Dubrovnik, Split, Zadar, ...). The book presents the work of students, along with expert guest lecturers and field work, who attempted to explore this topic and propose suggestions how to slow down these processes, taking for an example the affirmation of Zadar historic nucleus.
Publikacija „Afirmacija zadarskog poluotoka” nastaje kao rezultat Urbanistièke radionice 3 održane na poticaj Društva arhitekata iz Zadra, pod vodstvom mentora prof.dr.sc. Tihomira Jukiæa. Radionica je održana u akademskoj godini 2013./2014. na Katedri za urbanizam, prostorno planiranje i pejsažnu arhitekturu Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu, uz gostovanje brojnih meritornih predavaèa, a rad se odvijao i na temom obuhvaæenom terenu - u Zadru.
Aktualna tema radionice vezana je za suvremene društvene promjene kojih se pojava izravno odražava na transformacije prostora koji su tijekom povijesti bili aktivno korišteni od strane društva. Upravo su takvi prostori prepoznati u povijesnim središtima gradova koji pod utjecajem razvoja turizma postaju sadržajno i strukturalno ispražnjeni iseljavanjem lokalnih stanovnika.
Negativni utjecaji turizma kroz napuštanje i preseljenje lokalnoga stanovništva, a time i sadržaja, prepoznati su u prostorima zadarskog poluotoka pa su poslužili kao svojevrsna prilika za preispitivanje novih razvojnih moguænosti grada. U specifiènome prostornom okruženju nakupljenih slojeva baštine radionicom se propituje pokušaj stvaranja novih okolnosti za svakodnevni život. Prilika je to za afirmiranje povijesnih okolnosti zateèenih u prostoru grada kroz razvoj k prilagodljivosti dinamici suvremenoga života, is-
pitujuæi pritom nove sadržajne i strukturalne odnose prostora u gradu.
Studenti radionice propitivali su utjecaj turizma na preobrazbu povijesnih prostora zadarskoga poluotoka kroz istraživanje uzroka društvenih promjena i transformacija prostora, analitièko istraživanje obilježja zateèenih struktura te stvaranje analizom definiranih osnova na kojima se temelje polazišta za potom predložene projektne intervencije. Rezultate radionice predstavljene publikacijom moguæe je pratiti kroz: Analitièki dio koji sadrži istraživanje dostupne povijesne i ostale graðe, specijaliziranih studija i valorizaciju zadarskog poluotoka. Nastavno na detaljni povijesni pregled razvoja zadarskog poluotoka, analitièki su preispitana znaèenja prostora poluotoka kroz valorizaciju programa, sadržaja i fizionomije. Detaljnu snimku svih zgrada na poluotoku s komparacijom stanja iz 1989. i 2014. godine kojom su obuhvaæena obilježja zgrada, kao što su dominantna namjena, namjena prizemlja, katnost, graðevinsko stanje, ali i analiza prometa te javnih i pejsažno ureðenih površina. Usporedbom prostora u razdoblju od dvadeset pet godina doneseni su zakljuèci koji su poslužili kao polazište moguæih projektnih intervencija.
Studentske projekte kojima su prikazani prijedlozi preobrazbe poluotoka kroz projektne intervencije.
Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet Zagreb, 2016.
Str. 205, ilustr., uvodni tekstovi, analitièki dio, detaljna snimka svih zgrada na poluotoku 2014. g. i komparacija sa stanjem 1989. g., stud. projekti, prilozi [23,2/27,1 cm]
Urednik: Tihomir Jukiæ
Urednièka suradnja: Kristina Perkov
Recenzenti: Sreèko Pegan, Alenka Deliæ
Lektura: Zlata Santriæ, Nenad Lipovac Prijevod na engleski: Tomislava Baliæ Dizajn i layout: Sandro Dujmenoviæ
ISBN 9789538042188
Publikacijom prikazane projektne intervencije studenata pokušaj su preispitivanja preobrazbe prostora i sadržaja na poluotoku s ciljem usporavanja procesa iseljavanja stanovnika iz povijesno vrijednih prostora te sprjeèavanje pretvaranja središta grada u jednonamjenski prostor smještaja turistièke namjene. Intervencije su prikazane kroz ilustracije i tekstualni opis, a temeljene su na preispitivanju programa i naèina korištenja prostora u pretežito izgraðenoj ili neodgovarajuæe korištenoj strukturi grada istraženoj u analitièkom dijelu publikacije. Kroz prostorne i sadržajne rekonstrukcije, dogradnje i afirmacije mogu se pratiti predložene preobrazbe sa svrhom prilagodbe povijesno vrijednih prostora suvremenoj dinamici života. Kreativnim interpretacijama prostora povijesne baštine oni se afirmiraju za buduæi razvoj grada kroz novu razinu participacije graðana, stvarajuæi prostore koji omoguæavaju ostvarivanje mikroscenarija za stanovnike grada. Prikazane projektne intervencije studenata pokušaj su stvaranja okvira za održivi razvoj povijesno vrijednih javnih gradskih prostora.
Povod publikaciji bila je i izložba studentskih radova radionice održana pod istim nazivom „Afirmacija zadarskog poluotoka” 5.-18.12. 2014. u Kneževoj palaèi Narodnog muzeja u Zadru. Radionica je 2015. godine nagraðena godišnjom nagradom za turizam „Artur”.
Lea Petroviæ Krajnik
Urbanistièka radionica 2 - Planiranje naselja
Searching Identity - Mièevec 2030
Urban Design Studio 2 - Town Planning
The publication ”Searching Identity - Mièevec 2030” edited by assistant professor Sanja Gašparoviæ, PhD, presents the results of the work of first-year graduate students at the Faculty of Architecture, University of Zagreb at the Urban Design Studio 2 - Town Planning course in the academic year 2013/ 2014. These are the works of the generation of students which researched an urban fringe, i.e. development planning and expansion of a city and suburbs. Divided into three segments, it shows the teaching method carried out at the Urban Design Studio. Educational goals of this studio included identifying the problems and potentials in space, recognizing long-term needs and opportunities and selecting an appropriate development scenario. The aim was to contribute to the current discussion on ideas for the development strategy of the City of Zagreb urban area and encourage an adoption of a planned, long-term strategy for creating Mièevec identity and developing the village.
Publikacija „U potrazi za identitetom - Mièevec 2030” urednice doc.dr.sc. Sanje Gašparoviæ rezultat je zajednièkog rada studenata prve godine diplomskog studija i nastavnika Katedre za urbanizam, prostorno planiranje i pejsažnu arhitekturu Arhitekonskog fakulteta na kolegiju Urbanistièka radionica 2 - Planiranje naselja. Glavni je cilj predmetnoga kolegija prepoznavanje problema i potencijala u zadanom prostoru, sagledavanje dugoroènih potreba i moguænosti te odabir primjerenog scenarija buduæega razvoja. Knjiga je strukturirana u tri cjeline, pri èemu prvu cjelinu èini uvodni tekst kojim urednica upoznaje èitatelja s tematikom i obrazlaže odabir teme studentske radionice potaknut inicijativom lokalne zajednice i aktualnim promišljanjima o gradskoj periferiji te njezinu širenju i razvoju. Urednica naglašava znaèenje ukljuèivanja stanovnika u proces planiranja, što je tijekom semestra realizirano u suradnji s Katedrom za urbanu sociologiju Odsjeka za sociologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
Sukus druge cjeline pod nazivom O prostoru i zadatku èine èetiri teksta uvaženih struènjaka i nastavnika. U tekstu Zagrebaèka aglomeracija - važnost integriranog, policentriènog i ujednaèenog teritorijalnog razvoja proèelnica Gradskog ureda za strategijsko planiranje Jadranka Veseliæ Bruvo istièe znaèenje županijskih razvojnih strategija te koordinaciju aktivnosti i programa Grada Zagreba, Zagrebaèke županije i Krapinsko-zagorske župani-
je radi unaprjeðenja sustava od regionalnog znaèenja te održivog korištenja prostornih i regionalnih resursa. Koordinator kolegija izv. prof.dr.sc. Jesenko Horvat u tekstu Izazovi uèenja planiranja ukazuje na specifiènost predmetnog prostora u kojem se dogaðaju aktualni metropolitanski urbani procesi i veliku važnost strategijskoga razvojnog usmjerenja koje æe odrediti kvalitetu života stanovnika. Predstojnik Katedre izv.prof.dr.sc. Krunoslav Šmit u tekstu Urbanistièka radionica 2 u kontekstu nastave Katedre naglašava važnost poticanja konceptualnih pristupa zasnovanih na eksperimentiranju i istraživanjima inovativnih modela planiranja prostora. U tekstu Sociološki pogled na Mièevec Jana Šariniæ približava stajališta stanovnika Mièevca proizašla iz provedenih socioloških istraživanja, a koja istièu snažnu povezanost s mjestom i želju da se oèuva tradicija u njegovu daljnjem razvoju kao „urbano selo”.
U knjizi je naveden popis tematskih predavanja održanih tijekom semestra, zamišljenih kao usmjeravajuæi poticaj studentima za promišljanje i izradu scenarija razvoja Mièevca (uvodno predavanje izv.prof.dr.sc. Jesenka Horvata pod nazivom Uvod u temu i zadatak; predavanje predstavnika lokalne zajednice
Petra Rebernišaka O Mièevcu „iz prve ruke” prilikom obilaska terena; predavanje dr.sc. Stjepana Kelèeva-Suhoveca na temu Prometni sustavi grada; predavanje Moguænosti razvoja poljoprivrede na periferiji Mladena Matuna iz Gradskog ureda za poljoprivredu i šumarstvo).
Arhitektonski fakultet Sveuèilišta u Zagrebu Zagreb, 2015.
Str. 130, impresum, sadržaj, prilozi [20/20 cm, meki uvez]
Urednica: Sanja Gašparoviæ Prijevod: Zdenka Ivkovèiæ
Recenzenti: Bojana Bojaniæ Obad Šæitaroci Lea Petroviæ Krajnik
ISBN 978-953-8042-13-3 CIP 918596 [NSK, Zagreb]
U treæoj cjelini pod naslovom Studentski projekti prikazano je dvadeset pet odabranih radova sa studentskim vizijama razvoja naselja Mièevec, iz kojih je razvidna raznolikost promišljanja i planskih rješenja - od promišljanja razvoja naselja kao novootkrivenog potencijala grada u kontekstu zagrebaèke regije, planiranja razvoja aeropolisa, sportskog sela, istraživaèkog centra biotehnologije i održivog razvoja, do urbanistièkog projektiranja mikrolokacija urbanih ambijenata. Predložena rješenja stavljaju naglasak na poticanje gospodarskog razvoja i stvaranje novog identiteta te rješavanje postojeæih infrastrukturnih problema. Završno je dan popis svih studenata urbanistièke radionice 2 u akademskoj godini 2014./2015.
Knjiga „U potrazi za identitetom - Mièevec 2030” daje kvalitetan doprinos strategijskome razvojnom usmjerenju „novootkrivene” gradske èetvrti i kvaliteti života njegovih stanovnika predstavljajuæi studentska promišljanja novih scenarija razvoja južnoga proèelja Zagreba i njegovu integraciju u zagrebaèku aglomeraciju. Predložena rješenja rezultat su metode obrazovanja temeljene na argumentiranim promišljanjima prostorno-vremenskih scenarija i cjelovitom sagledavanju prostora, koja za cilj imaju održiv razvoj prostora u buduænosti uz afirmaciju posebitosti i stvaranje prepoznatljivosti unutar šire prostorne cjeline.
Melita Èavloviæ
Arhitekt Ivo Bartoliæ
Modernistièka arhitektura Siska
Gradski muzej Sisak 25.11.2016. - 15.1.2017.
Architect Ivo Bartoliæ
Modernist Architecture of Sisak City Museum in Sisak 25/11/2016 - 15/01/2017
In November 2016 the City Museum of Sisak hosted the exhibition ”Architect Ivan Bartoliæ - the Modernist Architecture of Sisak”. The exhibition presented Bartoliæ’s works between the 1950s and the 1960s as well as a documentary about architecture and standards of the workers’ new housing developments in Sisak. The accompanying catalogue contains three texts about the entire collection of Bartoliæ’s works, the historical context of the city’s housing construction, and an overview of Bartoliæ’s architecture in Sisak. A valuable catalogue of Bartoliæ’s exhibited projects is also included as well as the architect’s detailed biography. It is expected that this fruitful collaboration will continue into the future and result in a monograph edition dedicated to Ivo Bartoliæ and his entire work.
Vrijeme poslijeratne obnove i izgradnje, snažno obilježeno politièkim, ekonomskim i ideološkim nestabilnostima, nepovratno je izmijenilo urbani krajobraz mnogih hrvatskih gradova i mjesta. Latentan problem stambene krize, nedvosmisleno povezan i ovisan o širim politikama izgradnje prostora, dao je snažan impuls izgradnji stambene arhitekture. Buduæi da sustavni inventar poslijeratne izgradnje kod nas još uvijek nije uspostavljen, još nam i danas nedostaju dokumenti lokalnih povijesti i interpretacija, za razliku od bibliografski prisutnijih istraživanja veæih gradskih središta. Jedan takav inicijalni i time izuzetno vrijedan doprinos istraživanju poslijeratne hrvatske arhitektonske povijesti predstavljen je u Sisku, gradu snažne poslijeratne industrijalizacije, gdje je u studenomu 2016. ostvarena izložba radova Ive Bartoliæa, autora brojnih projekata stambene arhitekture u razdoblju 1950-ih i 1960-ih godina koji èine brojnošæu i kvalitetom znaèajan dio današnjega sisaèkoga stambenog fonda, kao i fondova mnogih drugih gradova. Izložba i prateæa publikacija „Arhitekt Ivo Bartoliæ - Modernistièka arhitektura Siska” otvorena je u Gradskom muzeju Sisak, muzejskom aneksu koji je izradio sam Bartoliæ pa je nastala kao rezultat plodne suradnje zapoèete istraživanjem opusa arhitekta Bartoliæa, iniciranog od strane Borke Bobovec, Luke Korlaeta i Nine Viraga sa studentima Arhitektonskoga fakulteta, da bi se nastavio osobitim zalaganjem Svena Soriæa u ovome sveobuhvatnijem izdanju. Prateæa publikacija u izdanju Gradskog muzeja Sisak sastoji se
od nekoliko autorskih tekstova. Prvi od njih prolegomena je opusu Ive Bartoliæ, koji je potpisao veæ spomenuti trojac, a izvorno je objavljen u èasopisu „Prostor”. Slijedi opsežan prikaz Vlade Èakširana, koji ne daje samo uvid u Bartoliæev sisaèki opus veæ kroz vrijednu povijesnu kontekstualizaciju razdoblja razotkriva i naèine na koje se procesi planiranja radnièkih naselja sisaèkoga teritorija u odreðenoj mjeri podudaraju s opæim tendencijama vremena. Posljednji je tekst Svena Soriæa kojim autor prepoznaje i sintetizira arhitektonska obilježja Bartoliæevih sisaèkih stambenih zgrada, dodatno ih elaborirajuæi još i katalogom kojim su dokumentirani svi izloženi primjeri.
Izložbu èini deset odabranih Bartoliæevih projekata za Sisak predstavljenih originalnom projektnom dokumentacijom ustupljenom od „Arhitektonskog projektnog zavoda” iz Zagreba, Državnog arhiva u Sisku, Gradskog muzeja Sisak, te prateæim dokumentarnim filmom o razvoju tada novih sisaèkih stambenih naselja. Koncept izložbe potpisali su Sven Soriæ i Vlatko Èakširan, dok su u autorskom timu pored spomenutih sudjelovali još Borka Bobovec i Luka Korlaet. Bartoliæ, inaèe diplomant Iblerova Arhitektonskog odsjeka Umjetnièke akademije u Zagrebu, pripada generaciji arhitekata koji su se formirali kroz neprekinuti rad na izradi tipskih projekata unutar veæih poslijeratnih projektnih organizacija. Veæinu svoga radnog vijeka Bartoliæ je proveo kao voditelj atelijera unutar „Arhitektonskog projektnog zavoda”, institucije koja je op-
Gradski muzej Sisak Sisak, studeni 2016.
Str. 163, ilustrirano [20/13,5 cm, cb, meki uvez]
Urednik: Sven Soriæ Autori tekstova: Borka Bobovec, Luka Korlaet, Nino Virag, Vlatko Èakširan, Sven Soriæ Obrada nacrta: Andrea Èeko, Bernarda Lukaè
Autori izložbe: Borka Bobovec, Vlatko Èakširan, Luka Korlaet, Sven Soriæ
ISBN 978-953-6439-73-7 CIP 000948660
stala još do današnjih dana. Spomenuta tipizacija i standardizacija te uèestale fraze poslijeratnog vremena vrlo su rano odredile Bartoliæa prema istraživanju moguænosti prefabricirane stambene izgradnje. Iako je sve do kraja 1950-ih godina prefabrikacija bila neostvaren projekt, ostavila je prostora za istraživanje moguænosti klasiènim metodama gradnje. Na lekcijama stambene arhitekture 1950-ih godina stasat æe nove generacije poslijeratnih diplomanata, koji æe usvajanjem najbolje prakse stambene arhitekture 1950-ih godina projektirati stambene tlocrte vrijednih i visokih dometa interne prostorne organizacije. Unatoè postignutom napretku u rutiniranom projektiranju sve kvalitetnijih stambenih zgrada, traganje i eksperimentiranje s novim rješenjima te napor za postizanjem arhitektonskog rafinmana bili su zaustavljeni i ogranièeni imperativom velike produkcije stambenih kvadrata. Stambena tipizacija, karakteristièna za 1960-e godine neæe biti odrednica samo sisaèke arhitektonske povijesti veæ i one opæenite mnogih hrvatskih gradova. Na iskustvu projektiranja stambene arhitekture Bartoliæ æe krenuti u prouèavanje i realizaciju turistièke arhitekture, od koje je jedan od primjera ostvaren i u središnjem dijelu Siska, gdje je smješten Hotel Panonija, prikazan i na izložbi. Sveobuhvatno se istraživanje, kako sisaèkoga tako i cjelokupnoga arhitektonskog opusa Ive Bartoliæa, stoga nudi kao iduæa istraživaèka dionica - ne bi li se kroz njegov doprinos opisalo i ukljuèilo njegovo iskustvo razumijevanju opæe hrvatske arhitektonske povijesti.
Chronicle of the Faculty of Architecture, University of Zagreb in academic year 2015/16
Kronika Fakulteta Chronicle of the Faculty
Uprava i struktura Fakulteta
Uprava Fakulteta
Predstojnici katedri
Voditelji kabineta
Predstojnici zavoda
Fakultetska povjerenstva
Uposlenici Fakulteta - izmjene
Promaknuti u više zvanje
Novi zaposlenici Fakulteta
Prekinuli radni odnos na Fakultetu
Umirovljenici
Studenti
Razredbeni postupak i dodatna provjera znanja, vještina i sposobnosti, srpanj 2015.
Brojno stanje
Popis diplomanata
Nastavni planovi
Nastavni plan Arhitektonskoga fakulteta
Nastavni plan Studija dizajna
Ljetne škole arhitekture
djelatnost
Poslijediplomski doktorski znanstveni studij Arhitektura
Doktorirali
Znanstvenoistraživaèki projekti
Nakladnièka djelatnost
Publikacije u nakladi
[ili sunakladništvu] fakulteta
Objavljeni znanstveni radovi nastavnika izvan fakultetske nakladnièke djelatnosti
Gostovanja nastavnika
Gostovanja nastavnika na meðunarodnim znanstvenim skupovima
Preostala javna izlaganja nastavnika
Preostala javna izlaganja na AF
Struèna djelatnost
Zavod za arhitekturu
Zavod za urbanizam, prostorno planiranje i pejsažnu arhitekturu
Zavod za zgradarstvo i fiziku zgrada
Zavod za graditeljsko naslijeðe u Zagrebu
Prilozi
Nagrade
Nagrade nastavnika
Nagraðeni natjeèajni radovi nastavnika
Natjeèaji - sudjelovanje u ocjenjivaèkom sudu
Nagrade studenata arhitekture
Izložbe
Izložbe na AF
Izložbe radova nastavnika
Sudjelovanje na meðunarodnim izložbama
Oblikovanje izložaba i muzejskih postava
Izložbe studentskih radova
Promocija struke
Meðunarodna suradnja
Gostovanja nastavnika na AF
Meðunarodna suradnja u okviru europskog programa Erasmus+
Poslijediplomsko znanstveno usavršavanje stranog istraživaèa na AF
Meðunarodne razmjene i projekti
Popis prijavljenih EU projekata
Struèna putovanja u inozemstvo
Javna djelatnost i funkcije nastavnika
izvan AF
Sudjelovanje na drugim fakultetima
Sveuèilišta u Zagrebu
Èlanstva nastavnika
Iva Muraj
Kronika Arhitektonskoga fakulteta Sveuèilišta u Zagrebu
za akademsku godinu 2015./16.
[1.10.2015. - 30.9.2016.]
Chronicle of the Faculty of Architecture, University of Zagreb
Academic year 2015/16
[10/1/2015 - 9/30/2016]
UPRAVA I STRUKTURA FAKULTETA1
UPRAVA FAKULTETA2
Prof. mr.sc. Boris Koružnjak dekan
Prof. dr.sc. Alenka Deliæ prodekanica za nastavu
Doc. dr.sc. Zlatko Karaè prodekan za znanost
Izv.prof. dr.sc. Miljenko Haiman prodekan za poslovanje
Izv.prof. dr.sc. Feða Vukiæ prodekan za meðunarodnu suradnju
Prof. Stipe Brèiæ voditelj sveuèilišnoga Studija dizajna
Tihana Grgiæ Ožvald, dipl.iur. tajnica Fakulteta
PREDSTOJNICI KATEDRI
Prof. Miroslav Geng
Katedra za arhitektonsko projektiranje
Izv.prof. dr.sc. Krunoslav Šmit
Katedra za urbanizam, prostorno planiranje i pejsažnu arhitekturu
Izv.prof. dr.sc. Karin Šerman
Katedra za teoriju i povijest arhitekture
Doc. Mateo Biluš
Katedra za arhitektonske konstrukcije i zgradarstvo
VODITELJI KABINETA
Prof. Renata Waldgoni
Kabinet za crtanje i plastièno oblikovanje
Prof. dr.sc. Bojan Baletiæ
Kabinet za primjenu raèunala
Prof. Tonèi Žarniæ
Kabinet za osnove arhitektonskog projektiranja
Prof. Mladen Jošiæ
Kabinet za stambene zgrade
Prof. Veljko Oluiæ
Kabinet za zgrade društvenog standarda
Prof. dr.sc. Vesna Mikiæ
Kabinet za javne zgrade
Izv.prof. dr.sc. Dina Vulin Ilekoviæ
Kabinet za interieur
Prof. dr.sc. Sreèko Pegan
Kabinet za prostorno planiranje
Prof. dr.sc. Tihomir Jukiæ
Kabinet za urbanistièko projektiranje
Izv.prof. dr.sc. Bojana Bojaniæ Obad Šæitaroci
Kabinet za pejsažnu arhitekturu
Izv.prof. dr.sc. Nataša Jakšiæ
Kabinet za povijest arhitekture i zaštitu graditeljskog naslijeða
Izv.prof. dr.sc. Karin Šerman
Kabinet za teoriju arhitekture
Prof. dr.sc. Aleksandar Homadovski
Kabinet za modernu i suvremenu arhitekturu
Doc. dr.sc. Marija Šimiæ Horvath
Kabinet za matematiku, nacrtnu geometriju i perspektivu
Doc. Mateo Biluš
Kabinet za arhitektonske konstrukcije, fiziku zgrade, materijale i tehnologiju graðenja
Izv.prof. dr.sc. Miljenko Haiman
Kabinet za nosive konstrukcije
V.pred. mr.sc. Ivan Cetiniæ
Kabinet za instalacije zgrada
Izv.prof. Gordana Žaja
Kabinet za planiranje i organizaciju graðenja
PREDSTOJNICI ZAVODA
Prof. Mladen Jošiæ Zavod za arhitekturu
V.pred. mr.sc. Alan Braun
Zavod za graditeljsko naslijeðe
Doc. dr.sc. Zoran Veršiæ Zavod za zgradarstvo
Izv.prof. dr.sc. Jesenko Horvat Zavod za urbanizam, prostorno planiranje i pejsažnu arhitekturu
FAKULTETSKA POVJERENSTVA
Povjerenstvo za reformu studija i upravljanje kvalitetom
Prof. mr.sc. Boris Koružnjak, prof. dr.sc. Alenka Deliæ, prof. Miroslav Geng, izv.prof. dr.sc. Krunoslav Šmit, izv.prof. dr.sc. Karin Šerman, doc. Mateo Biluš, prof. Tonèi Žarniæ, prof. Nenad Fabijaniæ, doc. dr.sc. Zoran Veršiæ, prof. dr.sc. Tihomir Jukiæ, predsjednik Studentskog zbora AF (uži sastav) + voditelji kabineta (širi sastav)
Povjerenstvo za praæenje nastave
Prof. dr.sc. Alenka Deliæ, doc. dr.sc. Luka Korlaet, doc. dr.sc. Sanja Gašparoviæ, doc. mr.sc. Sonja Tadej, studentski predstavnici 1., 2. i 3. godine preddiplomskog studija te 1. i 2. godine diplomskog studija
Povjerenstvo za nakladnièku djelatnost Izv.prof. dr.sc. Feða Vukiæ, prof. dr.sc. Andrej Uchytil, prof. dr.sc. Ariana Štulhofer, asist. mr.sc. Roberto Vdoviæ, doc. dr.sc. Zlatko Karaè, doc. dr.sc. Mia Roth-Èerina (predsjednica Povjerenstva), pred. Tajana Jaklenec
Povjerenstvo za terensku nastavu
Prof. dr.sc. Alenka Deliæ, doc. dr.sc. Zlatko Karaè, prof. dr.sc. Andrej Uchytil, v.pred. mr.sc. Alan Braun,
doc. dr.sc. Zrinka Barišiæ Mareniæ + studentski predstavnik
Povjerenstvo za E-learning
Prof. dr.sc. Alenka Deliæ, asist. mr.sc. Roberto Vdoviæ, doc. dr.sc. Marija Šimiæ Horvath, asist. Morana Pap, izv.prof. dr.sc. Nataša Jakšiæ, izv.prof. dr.sc. Ivan Mlinar, zn.nov.-asist. Boško Opaliæ + studentski predstavnik preddiplomskog studija + studentski predstavnik diplomskog studija
Povjerenstvo za izložbe i predavanja
Prof. Ljubomir Mišèeviæ, doc. dr.sc. Iva Muraj, doc. Siniša Justiæ, doc. dr.sc. Luka Korlaet, zn.nov.-v. asist. dr.sc. Ana Mrða, Kristijan Petroviæ
Povjerenstvo za dodjeljivanje studentskih nagrada
Prof. dr.sc. Alenka Deliæ, prof. mr.sc. Boris Koružnjak, prof. Miroslav Geng, izv.prof. dr.sc. Jesenko Horvat, prof. Tonèi Žarniæ, doc. Mateo Biluš, prof. Nenad Fabijaniæ, izv.prof. dr.sc. Karin Šerman, izv. prof. dr.sc. Krunoslav Šmit, doc. Siniša Justiæ
Povjerenstvo za provoðenje razredbenog postupka
Doc. Tin-Sven Franiæ, zn.nov.-asist. Mojca Smode Cvitanoviæ, doc. dr.sc. Kristina Careva, v.pred. Dunja Mandiæ, izv.prof. dr.sc. Damir Krajnik, v.pred. Zorana Protiæ
Diplomsko povjerenstvo
Prof. Nenad Fabijaniæ, prof. mr.sc. Boris Koružnjak, prof. Miroslav Geng, prof. Tonèi Žarniæ, akademik Mladen Obad Šæitaroci, prof. dr.sc. Sreèko Pegan, prof. dr.sc. Andrej Uchytil, izv.prof. dr.sc. Karin Šerman, doc. Mateo Biluš, doc. Siniša Justiæ (tajnik)
Povjerenstvo za obranu diplomskog rada Prof. Nenad Fabijaniæ, prof. mr.sc. Boris Koružnjak, prof. Igor Franiæ, prof. Miroslav Geng, prof. Mladen Jošiæ, akademik Mladen Obad Šæitaroci, prof. Veljko Oluiæ, prof. Goran Rako, prof. Tonèi Žarniæ, izv. prof. dr.sc. Jesenko Horvat, prof. dr.sc. Tihomir Jukiæ, prof. dr.sc. Sreèko Pegan, prof. dr.sc. Andrej Uchytil, izv.prof. dr.sc. Karin Šerman, izv.prof. dr.sc. Miljenko Haiman, doc. dr.sc. Zoran Veršiæ, doc. Mateo Biluš
Vijeæe doktorskog studija „Arhitektura i urbanizam”
Prof. dr.sc. Aleksandar Homadovski, prof.emeritus dr.sc. Hildegard Auf-Franiæ, akademik Velimir Neidhardt, izv.prof. dr.sc. Karin Šerman, prof.emeritus dr.sc. Nikola Filipoviæ, prof. dr.sc. Andrej Uchytil, prof. dr.sc. Sreèko Pegan, prof. dr.sc. Tihomir Jukiæ, izv.prof. dr.sc. Bojana Bojaniæ Obad Šæitaroci, doc. dr.sc. Zlatko Karaè
Povjerenstvo za utvrðivanje dodatnih uvjeta Fakultetskog vijeæa za izbor u umjetnièko-nastavna zvanja Prof. Nenad Fabijaniæ, prof. Tonèi Žarniæ, prof. mr.sc. Boris Koružnjak, prof. Renata Waldgoni, prof. Veljko Oluiæ
Uredništvo znanstvenog èasopisa „Prostor” Èlanovi uredništva
Doc. dr.sc. Zlatko Karaè (glavni i odgovorni urednik), prof. dr.sc. Ariana Štulhofer (zamjenica gl. urednika), prof. dr.sc. Aleksandar Homadovski, prof. dr.sc. Zlatko Juriæ, prof. dr.sc. Sreèko Pegan, dr.sc. Tomislav Premerl, izv.prof. dr.sc. Karin Šerman, doc. dr.sc. Zoran Veršiæ, izv.prof. dr.sc. Feða Vukiæ
Èlanovi Meðunarodnog uredništva
Prof.arch. Nezar AlSayyad, Ph.D. (SAD), prof. Joan Bosquets, Ph.D. (SAD), prof. d.d. Alberto Darias
Principe (Španjolska), prof. Rudolf Klein, Ph.D. (Maðarska), prof.dr. Feða Košir (Slovenija), prof. Ákos Moravánszky, Ph.D. (Švicarska), prof.mag. arch. Boris Podrecca (Njemaèka)
Izvršno uredništvo
Izv.prof. dr.sc. Damir Krajnik, doc. dr.sc. Mia Roth-Èerina (izvršni urednici), doc. dr.sc. Lea Petroviæ, v.asist. dr.sc. Zorana Sokol Gojnik (tajnice uredništva), asist. mr.sc. Roberto Vdoviæ (urednik internetskog izdanja), doc. dr.sc. Iva Muraj (urednica Fakultetske kronike), Paula Šimetin (urednica sažetaka magisterija i doktorata)
Povjerenstvo za odabir studenata za mobilnost u okviru programa ERASMUS
Prof. dr.sc. Alenka Deliæ, izv.prof. dr.sc. Feða Vukiæ, pred. dr.sc. Luka Korlaet, doc. dr.sc. Zrinka Barišiæ Mareniæ, doc. dr.sc. Iva Muraj, v.pred. Damir Mance
Etièko povjerenstvo
Prof. dr.sc. Aleksandar Homadovski, izv.prof. dr.sc. Jesenko Horvat, prof. Tonèi Žarniæ, doc. Mateo Biluš + studentski predstavnik
Povjerenstvo za izdavanje zbornika „Facta Architectonica”
Prof.emeritus dr.sc. Hildegard Auf-Franiæ, prof. dr. sc. Lenko Pleština, prof. dr.sc. Vesna Mikiæ, doc. dr.sc. Iva Muraj, v.pred. Vjera Bakiæ, doc. dr.sc. Luka Korlaet, zn.nov.-asist. Marina Smokvina, Maroje Mrduljaš
Povjerenstvo za ljetne škole i radionice
Prof. dr.sc. Alenka Deliæ, izv.prof. dr.sc. Feða Vukiæ, prof. Nenad Fabijaniæ, prof. dr.sc. Sanja Filep, prof. dr.sc. Vesna Mikiæ, prof. Ljubomir Mišèeviæ, doc. mr.sc. Sonja Tadej
Povjerenstvo za stalno struèno usavršavanje Izv.prof. dr.sc. Miljenko Haiman, doc. Mateo Biluš, doc. dr.sc. Zoran Veršiæ, v.pred. mr.sc. Ivan Cetiniæ, asist. mr.sc. Roberto Vdoviæ
ECTS koordinator: doc. dr.sc. Zrinka Barišiæ Mareniæ
• Promaknuti u više zvanje
Redoviti profesori - trajno
Ljubomir Mišèeviæ (19.7.2016.)
Veljko Oluiæ (19.7.2016.)
Tonèi Žarniæ (19.7.2016.)
Dr.sc. Aleksandar Homadovski (13.9.2016.)
Renata Waldgoni (13.9.2016.)
Izvanredni profesori
Gordana Žaja (6.10.2015.)
Dr.sc. Nataša Jakšiæ (4.4.2016.)
Docenti
Dr.sc. Lea Petroviæ Krajnik (6.10.2015.)
Dr.sc. Kristina Careva (29.2.2016.)
Dr.sc. Rene Lisac (29.2.2016.)
Dr.sc. Luka Korlaet (5.4.2016.)
• Novi zaposlenici Fakulteta
Predavaèi
Neda Mrinjek Kliska (18.11.2015.), zamjena
Dr.sc. Stipe Vidak (1.3.2016.)
Administracija
Tihana Grgiæ Ožvald (1.10.2015.)
Tehnièka služba
Anamarija Nikoliæ (13.7.2016.)
Struèni suradnici u zavodima
Tatjana Perakoviæ (16.10.2015.)
Ana Rukavina (18.1.2016.)
Iva Duboveèak (8.2.2016.)
Ana Grguraè (2.5.2016.)
Barbara Boškoviæ (2.5.2016.)
• Prekinuli radni odnos na Fakultetu
Ana Kiliæ (4.1.2016.)
Ivan Škugor (31.1.2016.)
Ksenija Matacun (31.3.2016.)
Iva Duboveèak (8.6.2016.)
Ana Rukavina (30.6.2016.)
Barbara Boškoviæ (31.7.2016.)
Ana Grguraè (31.7.2016.)
Hrvoje Živèiæ (30.9.2016.), Studij dizajna
• Umirovljenici
Ivan Trumbetaš (17.2.2016.)
Zlatko Klanac (29.2.2016.)
Vesna Šariæ (12.5.2016.)
Boženka Èunèiæ (12.7.2016.)
Prof. Dragomir Vlahoviæ (30.9.2016.)
STUDENTI4
• Razredbeni postupak i dodatna provjera znanja, vještina i sposobnosti, srpanj 2015.
Preddiplomski studij arhitekture i urbanizma
Prijavljeno kandidata u I. roku: 402
Upisano: 125 (106 bez plaæanja, 19 uz maksimalno plaæanje)
Preddiplomski studij dizajna
Prijavljeno kandidata u I. roku: 128
Upisano: 32 (23 bez plaæanja, 9 uz maksimalno plaæanje)
Diplomski studij dizajna
Prijavljeno kandidata: 28
Upisano: 24
• Brojno stanje
Studenti arhitekture
Preddiplomski studij arhitekture i urbanizma
I. godina: 196
II. godina: 150
III. godina: 157
Diplomski studij arhitekture i urbanizma
I. godina: 127
II. godina: 193
Ukupno: 823 studenta
Studenti dizajna
Preddiplomski studij dizajna
I. godina: 37
II. godina: 32
III. godina: 39
Diplomski studij dizajna
I. godina: 29
II. godina: 26
Dodiplomski studij dizajna
Apsolventi: 0
Ukupno: 163 studenta
• Popis diplomanata
Arhitektonski fakultet visoka struèna sprema, dipl.ing.arh. 2016. (1.1.-1.10.; ukupno 2 dipl.ing.arh.)
Cindriæ MarselaSuèiæ Kosjenka
Arhitektonski fakultet
Preddiplomski studij arhitekture i urbanizma
Sveuèilišni prvostupnik/ca (Baccalaureus/rea) inženjer/ka arhitekture i urbanizma
2015./2016.
(ukupno 87 univ.bacc.ing.arh.)
Antolkoviæ Matej
Antonèiæ Alma
Beniæ Velimir
Blekiæ Sara
Bogi Sebastian
Bošnjak Antonia
Brozina Ivan
Burniæ Jelena
Èeko Andrea
Èimbur Dina
Æiriæ Neira
Dašiæ Hana
Diviæ Antea
Dunda Lana
Eriæ Iva
Fabian Dora
Finek Amadea
Firšt Karlo
Georgiev-Štimec Filip
Gorenak Dora
Horvat Ana
Horvat Jana
Huð Matko
Ivanèan Bernarda
Ivanèan Dora
Ivanèiæ Marko
Jakopec Tin
Jambrešiæ Jan Gregor
Jelaèiæ Jagodiæ Margareta
Kalogjera Lucia
Keršiæ Ivica
Klement Domagoj
Kneževiæ Domagoj
Kos Mia
Krajcarz Roman
Kruezi Ian
Lazar Ivana
Levaj Karlo
Lukiæ Lucija
Majiæ Andrea
Vinkoviæ Matija
Vlainiæ David Vuèkoviæ Luka
Arhitektonski fakultet
Vukoviæ Goran
Zdenkoviæ Dominik
Zin Tasnim
Diplomski studij arhitekture i urbanizma Magistar/ra inženjer/ka arhitekture i urbanizma (ukupno 126 mag.ing.arh.)
Andonova Natalija
Andraševiæ Mia
Antoloviæ Marina
Babiæ Martina
Bahat Josipa
Majzec Lea
Mezuliæ Mirna
Mihaljeviæ Marija
Mišèeviæ Mark
Nekiæ Petra
Ostroški Marcela
Ožbolt Valentina
Pavliæ Vana
Petroviæ Paula Dagmar
Petroviæ Pave
Požar Lucija
Predovan Lovre
Radoviæ Vedrana
Radun Karla
Radunoviæ Kristina
Raffanelli Lucija
Rubin Dora
Samboliæ Petra
Saraga Sarah
Sariæ Šime
Sedlaèek Tena
Slavièek Josipa
Slokoviæ Dunja
Suriæ Ante
Šariæ Nika
Šariæ Tome
Ševo Marin
Šikuten Margareta
Špoljariæ Nenad
Štimac Anja
Štrbe Andrea
Šumberac Tin
Taviæ Karla
Tikviæ Elena
Toljan Irena
Tomljenoviæ Maja
Toplak Tina
Trèak Ivana
Triva Ivana
Truta Tea
Tursan Ria
Bandur Vlado
Barišiæ Josip
Beloševiæ Lorena
Beniæ Matea
Biloglav Tina
Boškoviæ Barbara
Božinovski Momèilo
Burja Davor
Ciglar Domagoj
Cindriæ Maja
Èaèkoviæ Marija
Èop Lucija
Èudina Jure
Æoriæ Ivana
Æubiæ Anita
Dulibiæ Frana
Dumboviæ Filip
Dundoviæ Boris
Dupliæ Sven Ðalto Željka
Erak Iva
Ferkula Helena
Folnegoviæ Valentina
Furaè Bruna
Galac Antonija
Galiæ Ivana
Galiæ Marko
Gall Janko
Gotovac Iva
Grabar Tomislav
Gradeèki Robert
Gröper Šajber Alice
Hajdinjak Jelena
Huško Robert
Idžakoviæ Ivona
Ivanoviæ Ivan
Jagodiæ Viktorija
Jukiæ Karlo
Klinèiæ Dorotea
Knego Iva
Stipanièiæ Bruna
Suša Patricia
Šaiæ Marina
Šardi Jelena
Šariæ Luka-Ante
Šarlija Natalija
Šebetovsky Tamara
Šegulja Nina
Kneževiæ Marin
Kneževiæ Tena
Kodriæ Dora
Komar Ðurðica
Kopiæ Juraj
Kordiš Leona
Koretiæ Ivana
Kostaniæ Bruno
Kovaèek Tena
Kralj Mario
Krmpotiæ Ivana
Krmpotiæ Luka
Lehunšek Mirna
Maèek Ivana
Matoševiæ Luka
Matuloviæ Mira
Mavar Linda
Medoš Marija
Medvidoviæ Tea Ivana
Merliæ Maja
Nemet Valentina
Novak Doroteja
Obrad Dalibor
Oršoliæ Ana
Pajiæ Matija
Palanoviæ Ivana
Papeš Simon
Paša Alexandra
Pavièiæ Borna
Pavliæ Kim
Pavloviæ Igor
Pavloviæ Marija
Pecotiæ Vedrana
Požega Matej
Prekratiæ Dorja
Premur Ana
Prinèiæ Monika
Pušiæ Lucija
Rašpoliæ Ivana
Rešetiæ Mateja
Romiæ Filip
Rusan Mirta
Sršen Karla
Stankoviæ Tvrtko
Stiæ Matej
Tabain Tomislav
Tomiæ Luka
Toliæ Dijana
Tortiæ Mateja
Turèinov Dorotea
Turk Marta
Uroda Mara
Vdoviæ Viktor
Šimuniæ Matija
Šimunoviæ Anamarija
Škariæ Cvijeta Franka
Šmuc Irma
Šola Anita
Šoletiæ Tomi
Špoljarec Alma
Štambuk Iva
Štivièiæ Valentina
Štuljan Zdravko
Arhitektonski fakultet
Veleglavac Matija
Vidoviæ Filip
Violiæ Katja
Vlahoviæ Tonæi
Viduka Mate
Vojniæ Ivan
Vraniæ Marina
Vršiæ Ivica
Vuèemiloviæ Marijana
Zeljko Martina
Preddiplomski studij dizajna sveuèilišni prvostupnik/ca (baccalaureus/rea) dizajna [ukupno 26 sveuèilišnih prvostupnika/ca (baccalaureus/rea) dizajna]
Èotiæ Karla
Grubišiæ Petra
Jurina Viktoria
Karaè Mihovil
Kasun Dora
Košæica Juraj
Kovaèiæ Filip
Leustek Iva
Lonèar Elizabeta
Maltar Matej
Mareliæ Klara
Milas Mirjam
Milèiæ Rafael
Arhitektonski fakultet
Nikoliæ Anja
Novak Karla
Petrov Grgo
Rubiniæ Lucija
Salariæ Petra
Sunek Valentina
Šantiæ Paula
Šmuc Eva
Šobat Paula
Tadiæ Josipa
Udovièiæ Mladen
Vuèiæ Mirko
Vuèkoviæ Matej
Diplomski studij dizajna magistar/ra dizajna, ukupno: 27
Bjeliš Barbara
Bošnjak Elizabeta
Džakiæ Monika
Grahek Lana
Grèeviæ Borna Aaron
Grubišiæ Mateo
Habjan Klasja
Herceg Ana
Hrabar Ivana
Jandriæ Maja
Kolar Igor
Martinjak Vitomira
Miokoviæ Lovro
Mrkša Laura
Nakiæ-Vojnoviæ Zita Njegovanoviæ Nataša
Paveliæ Adriana
Pavièiæ Karlo
Perkoviæ Vanja
Petruša Tamara
Prša Josipa
Tintor Hana
Ukiæ Martina
Vavra Viktoria Lea
Veèeriæ Valentino
Vuko Ana
Žic Lara
NASTAVNI PLANOVI
NASTAVNI PLAN ARHITEKTONSKOGA FAKULTETA5 Preddiplomski studij arhitekture i urbanizma - Prva godina
Kolegij Semestar NastavnikSuradnik I.II.
Povijest arhitekture I, II2 020Izv.prof. dr.sc. Nataša Jakšiæ Matematika2100V.pred. Zlatko Klanac Pred. dr.sc. Stipe Vidak
Nosive konstrukcije I2100Izv.prof. dr.sc. Miljenko HaimanV.pred. mr.sc. Berislav Mediæ Pred. Nenad Turèiæ
Nosive konstrukcije II0022Izv.prof. dr.sc. Miljenko Haiman Doc. dr.sc. Josip Galiæ
V.pred. mr.sc. Berislav Mediæ Pred. Nenad Turèiæ Asist. Andrej Markoviæ Asist. Hrvoje Vukiæ
Arhitektonske konstrukcije i materijali I, II2323Doc. Mateo BilušProf. dr.sc. Ariana Štulhofer
Doc. Vedran Duplanèiæ
Doc. dr.sc. Iva Muraj
V.pred. Dunja Mandiæ (I)
V.pred. Zorana Protiæ
V.pred. Marino Šneler
Pred. Marin Binièki
Pred. Neda Mrinjek Kliska (II)
Pred. Željko Pavloviæ
Pred. Darko Užareviæ
Urbanizam I0010Izv.prof. dr.sc. Ivan Mlinar
Osnove nacrtne geometrije1200Doc. dr.sc. Marija Šimiæ Horvath Asist. dr.sc. Gorana Aras-Gaziæ Asist. Bojan Pažek
Nacrtna geometrija i perspektiva0012Doc. dr.sc. Marija Šimiæ HorvathAsist. dr.sc. Gorana Aras-Gaziæ
Crtanje I, II0303Prof. Renata Waldgoni
Doc. Siniša Justiæ
Uvod u primjenu raèunala
Asist. Bojan Pažek
Prof. Renata Waldgoni Doc. Siniša Justiæ V.pred. Ana Martina Bakiæ V.pred. dr.sc. Ivana Tutek Pred. Roberta Pavloviæ Zn.novak-asist. Tihana Hrastar
0100Prof. dr.sc. Bojan BaletiæDoc. dr.sc. Kristina Careva
Doc. dr.sc. Rene Lisac
Asist. Morana Pap
Asist. mr.sc. Roberto Vdoviæ
Primjena raèunala u arhitekturi I0001Prof. dr.sc. Bojan BaletiæDoc. dr.sc. Kristina Careva
Doc. dr.sc. Rene Lisac
Asist. Morana Pap
Asist. mr.sc. Roberto Vdoviæ
Uvod u projektiranje stambenih zgrada0011Prof. dr.sc. Alenka DeliæProf. dr.sc. Alenka Deliæ
Prof. Teufik Galijaševiæ
Prof. Mladen Jošiæ
Prof. Ljubomir Mišèeviæ
Prof. dr.sc. Lenko Pleština
Prof. Dragomir Vlahoviæ
Doc. Ivana Ergiæ
Doc. dr.sc. Luka Korlaet
Doc. Branimir Rajèiæ
Pred. Nino Virag
V.asist. dr.sc. Marina Šimuniæ Buršiæ
Zn.novak-asist. Boško Opaliæ
Arhitektonsko projektiranje I, II
1313Prof. Tonèi ŽarniæProf. Veljko Oluiæ
Doc. Petar Miškoviæ
Doc. Vanja Rister
Doc. dr.sc. Mia Roth-Èerina
V.pred. Marina Bertina
Pred. Juraj Glasinoviæ
Pred. Darko Latin
Hrvatski prostor i arhitektura - Zagreb1 danDoc. dr.sc. Zrinka Barišiæ MareniæIzv.prof. dr.sc. Nataša Jakšiæ
Hrvatski prostor i arhitektura - Sjeverozapadna Hrvatska
V.pred. Marina Bertina
2 danaDoc. dr.sc. Zrinka Barišiæ MareniæDoc. dr.sc. Luka Korlaet
Doc. dr.sc. Iva Muraj
V.pred. Marina Bertina
Engleski jezik za arhitekturu I, II0101V.pred. dr.sc. Neda Boriæ
Tjelesna i zdravstvena kultura I, II0202V.pred. dr. Dalibor Vraèan
NASTAVNI PLAN ARHITEKTONSKOGA FAKULTETA Preddiplomski studij arhitekture i urbanizma - Druga godina
Kolegij
Povijest arhitekture III, IV
Semestar NastavnikSuradnik III.IV.
2020 Izv.prof. dr.sc. Nataša Jakšiæ Hrvatski prostor i arhitektura - Slavonija0 03 danaDoc. dr.sc. Zlatko KaraèIzv.prof. dr.sc. Ivan Mlinar Zn.novak-asist. Boško Opaliæ Zn.novak-asist. dr.sc. Ana Mrða
Stambene zgrade I
2000
Prof. dr.sc. Lenko Pleština
Stambene zgrade II0010Prof. Mladen Jošiæ
Instalacije zgrada I, II2010V.pred. mr.sc. Ivan CetiniæPred. Tihomir Rengel
Plastièno oblikovanje I, II
Arhitektonske konstrukcije i materijali III
1212
Prof. Renata Waldgoni
Doc. Siniša Justiæ
Prof. Renata Waldgoni
Doc. Siniša Justiæ V.pred. Ana Martina Bakiæ V.pred. dr.sc. Ivana Tutek Pred. Roberta Pavloviæ Zn.novak-asist. Tihana Hrastar Hon.doc. Damir Braliæ
2000 Doc. dr.sc. Zoran VeršiæDoc. Mateo Biluš
Doc. dr.sc. Iva Muraj
Pred. Marin Binièki
Fizika zgrade0011Doc. dr.sc. Zoran VeršiæDoc. Mateo Biluš Doc. Vedran Duplanèiæ Doc. dr.sc. Iva Muraj
Doc. dr.sc. Zoran Veršiæ Pred. Marin Binièki Pred. Željko Pavloviæ Pred. Darko Užareviæ
Urbanizam II1000Izv.prof. dr.sc. Krunoslav Šmit Perivojna arhitektura0010Izv.prof. dr.sc. Bojana Bojaniæ Obad Šæitaroci
Nosive konstrukcije III
2200 Izv.prof. dr.sc. Miljenko Haiman
Doc. dr.sc. Josip Galiæ
Sociologija okolice0010Prof. dr.sc. Anka Mišetiæ
Primjena raèunala u arhitekturi II1100Prof. dr.sc. Bojan Baletiæ
Tehnièki studio
0008
Doc. dr.sc. Zoran Veršiæ
Doc. Mateo Biluš
Doc. Vedran Duplanèiæ
Doc. dr.sc. Iva Muraj
Doc. Ivica Plavec
V.pred. Marino Šneler
Pred. Tajana Jaklenec
Pred. Nenad Turèiæ
Asist. Andrej Markoviæ Asist. Hrvoje Vukiæ
Doc. dr.sc. Kristina Careva
Doc. dr.sc. Rene Lisac
Asist. Morana Pap
Asist. mr.sc. Roberto Vdoviæ
AK Prof. dr.sc. Ariana Štulhofer
Hon.v.pred. Tomislav Petrinjak
V.pred. Zorana Protiæ
Pred. Marin Binièki
Pred. Teodor Cvitanoviæ
Pred. Neda Mrinjek Kliska
Pred. Željko Pavloviæ
Pred. Darko Užareviæ
NK
Izv.prof. dr.sc. Miljenko Haiman
Doc. dr.sc. Josip Galiæ
V.pred. mr.sc. Berislav Mediæ
Pred. Nenad Turèiæ
Asist. Andrej Markoviæ
Asist. Hrvoje Vukiæ
IZ
V.pred. mr.sc. Ivan Cetiniæ
Pred. Tihomir Rengel
Kolegij
Semestar NastavnikSuradnik III.IV.
Studio I, II0806Prof. Teufik Galijaševiæ
Prof. Mladen Jošiæ
Prof. Ljubomir Mišèeviæ
Prof. dr.sc. Lenko Pleština
Prof. Dragomir Vlahoviæ
Doc. Ivana Ergiæ
Doc. dr.sc. Luka Korlaet
Doc. Branimir Rajèiæ
Pred. Nino Virag
URBANIZAM
S I
Izv.prof. dr.sc. Jesenko Horvat
Izv.prof. dr.sc. Damir Krajnik
Izv.prof. dr.sc. Ivan Mlinar
Izv.prof. dr.sc. Krunoslav Šmit
Doc. dr.sc. Sanja Gašparoviæ
Doc. dr.sc. Vedran Ivankoviæ
Doc. dr.sc. Zlatko Karaè
Doc. dr.sc. Lea Petroviæ Krajnik
S II
Prof. dr.sc. Sreèko Pegan
Izv.prof. dr.sc. Damir Krajnik
Izv.prof. dr.sc. Ivan Mlinar
Izv.prof. dr.sc. Krunoslav Šmit
Doc. dr.sc. Sanja Gašparoviæ
Doc. dr.sc. Vedran Ivankoviæ
Doc. dr.sc. Zlatko Karaè
Doc. dr.sc. Lea Petroviæ Krajnik
Tjelesna i zdravstvena kultura III, IV0202V.pred. dr. Dalibor Vraèan
URBANIZAM
S I
V.asist. dr.sc. Marina Šimuniæ Buršiæ
Zn.novak-asist. dr.sc. Ana Mrða
Zn.novak-asist. dr.sc. Tin Oberman
Zn.novak-asist. Tamara Mariæ
Zn.novak-asist. dr.sc. Marko Rukavina
Hon.asist. Ivona Jerkoviæ Hon.asist. Martina Ljubièiæ
Hon.asist. Morana Manger Hon.asist. Vera Ružiæ
Hon.asist. Hrvoje Vidoviæ
S II
V.asist. dr.sc. Marina Šimuniæ Buršiæ
Zn.novak-asist. dr.sc Ana Mrða
Zn.novak-asist. dr.sc. Tin Oberman
Zn.novak-asist. dr.sc. Marko Rukavina
Hon.asist. Vera Ružiæ
Hon.asist. Sven Soriæ
AK S I
Prof. dr.sc. Ariana Štulhofer
Doc. dr.sc. Iva Muraj
Doc. Ivica Plavec
Doc. dr.sc. Zoran Veršiæ
V.pred. Dunja Mandiæ
V.pred. Marino Šneler
Pred. Marin Binièki
Pred. Teodor Cvitanoviæ
Pred. Neda Mrinjek Kliska
Pred. Željko Pavloviæ
Pred. Darko Užareviæ
NK S I
Izv.prof. dr.sc. Miljenko Haiman
Doc. dr.sc. Josip Galiæ
V.pred. mr.sc. Berislav Mediæ
Pred. Nenad Turèiæ
Asist. Andrej Markoviæ
Asist. Hrvoje Vukiæ
NASTAVNI PLAN ARHITEKTONSKOGA FAKULTETA
Preddiplomski studij arhitekture i urbanizma - Treæa godina
Kolegij
Svjetska arhitektura 20. stoljeæa
Semestar NastavnikSuradnik V.VI.
2000
Prof. dr.sc. Aleksandar Homadovski
Zaštita graditeljskog naslijeða1000V.pred. mr.sc. Alan Braun
Planiranje i organizacija graðenja
Tehnologija graðenja
Urbanizam III
Perivojno oblikovanje
3200
2000
2000
0300
Planiranje grada
Zgrade društvenog standarda
Studio III
0004
Izv.prof. Gordana Žaja
Pred. mr.sc. Dubravko Baèiæ
V.pred. Marino Šneler
Izv.prof. dr.sc. Jesenko Horvat
Prof. dr.sc. Tihomir Jukiæ
Akademik Mladen Obad Šæitaroci
Izv.prof. dr.sc. Bojana Bojaniæ Obad Šæitaroci
Izv.prof. dr.sc. Damir Krajnik
Doc. dr.sc. Sanja Gašparoviæ
Doc. dr.sc. Vedran Ivankoviæ
Doc. dr.sc. Lea Petroviæ Krajnik
Akademik Mladen Obad Šæitaroci
Izv.prof. dr.sc. Jesenko Horvat
Izv.prof. dr.sc. Damir Krajnik
Izv.prof. dr.sc. Krunoslav Šmit
Doc. dr.sc. Sanja Gašparoviæ
Doc. dr.sc. Vedran Ivankoviæ
Nasl.doc. Zoran Boševski
Nasl.pred. Bojan Linardiæ
2000
0900
Hrvatska arhitektura 20. stoljeæa
0020
Prof. Veljko Oluiæ
Prof. Veljko Oluiæ
Prof. Tonèi Žarniæ
Prof. Igor Franiæ
Doc. Petar Miškoviæ
Doc. Vanja Rister
Doc. dr.sc. Mia Roth-Èerina
V.pred. Marina Bertina
Pred. Darko Latin
URBANIZAM
Prof. dr.sc. Tihomir Jukiæ
Izv.prof. dr.sc. Jesenko Horvat
Izv.prof. dr.sc. Damir Krajnik
Izv.prof. dr.sc. Ivan Mlinar
Doc. dr.sc. Sanja Gašparoviæ
Doc. dr.sc. Vedran Ivankoviæ
Doc. dr.sc. Zlatko Karaè
Doc. dr.sc. Lea Petroviæ Krajnik
Prof. dr.sc. Andrej Uchytil
Uvod u teoriju arhitekture0010Izv.prof. dr.sc. Karin Šerman
Održiva arhitektura0011Prof. Ljubomir Mišèeviæ
Osnove prostornog planiranja i zakonodavstva
Zgrade za rad i trgovinu
0020
0020
Prof. dr.sc. Nenad Lipovac
Prof. dr.sc. Vesna Mikiæ
Studio IV00011Prof. dr.sc. Vesna Mikiæ
Prof. dr.sc. Sanja Filep
Prof. Miroslav Geng
Prof. dr.sc. Aleksandar Homadovski
Izv.prof. dr.sc. Dina Vulin Ilekoviæ
Doc. Tin Sven Franiæ
Doc. dr.sc. Krunoslav Ivanišin
Doc. Lovorka Prpiæ
Doc. mr.sc. Sonja Tadej
URBANIZAM
Prof. dr.sc. Tihomir Jukiæ
Izv.prof. dr.sc. Jesenko Horvat
Izv.prof. dr.sc. Damir Krajnik
Izv.prof. dr.sc. Ivan Mlinar
Doc. dr.sc. Sanja Gašparoviæ
Doc. dr.sc. Vedran Ivankoviæ
Doc. dr.sc. Zlatko Karaè
Doc. dr.sc. Lea Petroviæ Krajnik
V.pred. Damir Mance
Pred. Teodor Cvitanoviæ
Pred. Tajana Jaklenec
Zn.novak-asist. Tamara Mariæ
Zn.novak-asist. dr.sc. Ana Mrða
Zn.novak-asist. dr.sc. Tin Oberman
Zn.novak-asist. dr.sc. Marko Rukavina
Hon.asist. Alan Kostrenèiæ
Hon.asist. Hrvoje Magdiæ
Zn.novak-asist. dr.sc. Ana Mrða
Zn.novak-asist. dr.sc. Tin Oberman
Zn.novak-asist. dr.sc. Marko Rukavina
Hon.asist. Svebor Andrijeviæ
Hon.asist. Hrvoje Magdiæ Hon.asist. Mia Mikula
URBANIZAM
Doc. dr.sc. Lea Petroviæ Krajnik Zn.novak-asist. Tamara Mariæ Zn.novak-asist. dr.sc. Ana Mrða Zn.novak-asist. dr.sc. Tin Oberman Zn.novak-asist. dr.sc. Marko Rukavina
Hon.asist. Martina Ljubièiæ Hon.asist. Sandra Smiljaniæ
NK
Izv.prof. dr.sc. Miljenko Haiman
Doc. dr.sc. Josip Galiæ
V.pred. mr.sc. Berislav Mediæ
Pred. Nenad Turèiæ
AK
Prof. dr.sc. Ariana Štulhofer
Doc. Ivica Plavec
V.pred. Damir Mance
V.pred. Marino Šneler
Pred. mr.sc. Dubravko Baèiæ
Pred. Marin Binièki
Pred. Teodor Cvitanoviæ
Pred. Tajana Jaklenec
Pred. Neda Mrinjek Kliska
Pred. Željko Pavloviæ
Pred. Darko Užareviæ
NK
Izv.prof. dr.sc. Miljenko Haiman
Doc. dr.sc. Josip Galiæ
V.pred. mr.sc. Berislav Mediæ
Pred. Nenad Turèiæ
IZ
V.pred. mr.sc. Ivan Cetiniæ
Pred. Tihomir Rengel
Hrvatski prostor i arhitektura - Istra003 danaV.pred. mr.sc. Alan BraunDoc. mr.sc. Sonja Tadej
Pred. Darko Latin
Pred. Tajana Jaklenec
Pejsažno planiranje0010Doc. dr.sc. Sanja Gašparoviæ
NASTAVNI PLAN ARHITEKTONSKOGA FAKULTETA Diplomski studij arhitekture i urbanizma - Prva godina
Kolegij
Semestar
NastavnikSuradnik I./II. (ljetni)
Prostorno planiranje10Prof. dr.sc. Sreèko Pegan
Urbane preobrazbe10Prof. dr.sc. Tihomir Jukiæ Hrvatski prostor i arhitektura - Dalmacija
Doc. Tin Sven FraniæProf. dr.sc. Andrej Uchytil
Zn.novak-asist. Melita Èavloviæ
Zn.novak-v.asist. dr.sc. Tin Oberman
Zn.novak-asist. Mojca Smode Cvitanoviæ
Zgrade za sport10Prof. mr.sc. Boris Koružnjak Radionica arhitektonskog projektiranja 2 - Sport +08Prof. Igor Franiæ
Prof. Veljko Oluiæ
Prof. Tonèi Žarniæ
Izv.prof. mr.sc. Leo Modrèin
Izv.prof. Helena Paver Njiriæ
Doc. Vladimir Kasun
Doc. Petar Miškoviæ
Doc. Vanja Rister
Doc. dr.sc. Mia Roth-Èerina
V.pred. Marina Bertina Pred. Juraj Glasinoviæ
Pred. Darko Latin
Doc. dr.sc. Zrinka Barišiæ Mareniæ (suradnica na seminaru)
Održivo graðenje I10Doc. Mateo BilušDoc. dr.sc. Josip Galiæ
Doc. dr.sc. Iva Muraj
Doc. Ivica Plavec
V.pred. mr.sc. Ivan Cetiniæ
V.pred. Zorana Protiæ Pred. Tajana Jaklenec
Urbanistièka radionica 1 - Preobrazba grada04Prof. dr.sc. Tihomir Jukiæ
Akademik Mladen Obad Šæitaroci
Izv.prof. dr.sc. Bojana Bojaniæ Obad Šæitaroci
Izv.prof. dr.sc. Damir Krajnik
Izv.prof. dr.sc. Ivan Mlinar
Izv.prof. dr.sc. Krunoslav Šmit
Doc. dr.sc. Vedran Ivankoviæ
Doc. dr.sc. Lea Petroviæ Krajnik
Inženjerske konstrukcije
10Doc. Josip Galiæ
Arhitektonski ured - organizacija i poslovanje10Pred. Teodor Cvitanoviæ Crtanje i arhitektonska grafika10Prof. Renata Waldgoni Urbana sociologija10Prof. dr.sc. Anka Mišetiæ
Povijest hrvatskog urbanizma10Doc. dr.sc. Zlatko Karaè
Privremena arhitektura10Prof. dr.sc. Sanja Filep
Engleski jezik za arhitekturu III10V.pred. dr.sc. Neda Boriæ Matematièke strukture10Pred. dr.sc. Stipe Vidak Arhitektonika svjetla10Doc. Neda Cilinger
Metode i praksa nosivih konstrukcija u arhitekturi10Izv.prof. dr.sc. Miljenko Haiman
History of making American city by the end of 19th century / Amerièki grad do kraja 19. stoljeæa
10Prof. dr.sc. Nenad Lipovac
Sakralna arhitektura - uvod u projektiranje10Prof. mr.sc. Boris Koružnjak Zn.novak-v.asist. dr.sc. Zorana Sokol Gojnik
Geometry in Architecture/ Geometrija u graditeljstvu10Doc. dr.sc. Marija Šimiæ Horvath
Industrial Archaeology10Doc. dr.sc. Zrinka Barišiæ Mareniæ
Zn.novak-asist. dr.sc. Ana Mrða
Zn.novak-asist. dr.sc. Tin Oberman
Zn.novak-asist. dr.sc. Marko Rukavina
Hon.asist. Alan Kostrenèiæ
Hon.asist. Martina Ljubièiæ
Hon.asist. Kristina Perkov
Hon.asist. Ivana Šajn
Hon.asist. Hrvoje Vidoviæ
Kolegij
Semestar NastavnikSuradnik I./II. (zimski)
Teorija arhitekture I10Izv.prof. dr.sc. Karin Šerman
Povijest europskog urbanizma10Akademik Mladen Obad Šæitaroci
Suvremeno stanovanje10Prof. dr.sc. Alenka Deliæ
Radionica arhitektonskog projektiranja 1 - suvremeno stanovanje08Prof. dr.sc. Alenka Deliæ
Prof. Teufik Galijaševiæ
Prof. Mladen Jošiæ
Prof. Ljubomir Mišèeviæ
Prof. dr.sc. Lenko Pleština
Prof. Dragomir Vlahoviæ
Doc. Ivana Ergiæ
Doc. Branimir Rajèiæ
Doc. dr.sc. Luka Korlaet
Pred. Nino Virag
V.asist. dr.sc. Marina Šimuniæ Buršiæ
Asist. Morana Pap
Zn.novak-asist. Boško Opaliæ
Održivo graðenje II10Doc. dr.sc. Zoran VeršiæVanjski sur. v.pred. Milan Careviæ Vanjski sur. Goran Tonèiniæ
Urbanistièka radionica - Planiranje naselja0
4Prof. dr.sc. Sreèko Pegan
Izv.prof. dr.sc. Jesenko Horvat
Izv.prof. dr.sc. Ivan Mlinar
Izv.prof. dr.sc. Krunoslav Šmit
Doc. dr.sc. Sanja Gašparoviæ
Doc. dr.sc. Vedran Ivankoviæ
Doc. dr.sc. Zlatko Karaè
Doc. dr.sc. Lea Petroviæ Krajnik
Nasl.pred. Bojan Linardiæ
Visokotehnološka arhitektura10Prof. Ljubomir Mišèeviæ
Oblik zgrade i termotehnièke instalacije10V.pred. mr.sc. Ivan Cetiniæ
Energetska sanacija ovojnica zgrada10Doc. dr.sc. Iva Muraj
Prakticiranje arhitekture10Izv.prof. dr.sc. Idis Turato
Turizam u urbanistièkom i prostornom planiranju10Izv.prof. dr.sc. Krunoslav Šmit
Primjena materijala i konstrukcija u perivojnoj arhitekturi10Izv.prof. dr.sc. Damir Krajnik
Raèunalno oblikovanje pejsažne arhitekture10Prof. dr.sc. Bojan Baletiæ
Asist. mr.sc. Roberto Vdoviæ
Revitalizacija dvoraca10Akademik Mladen Obad Šæitaroci
Sociologija kulture10Prof. dr.sc. Anka Mišetiæ
Uvod u znanstvenoistraživaèki rad10Prof. dr.sc. Ariana Štulhofer
Autorski pristupi hrvatskih arhitekata10Prof. dr.sc. Andrej Uchytil
Industrijska arheologija10Doc. dr.sc. Zrinka Barišiæ Mareniæ
Postupci sanacija i pojaèanja postojeæih konstrukcija10Doc. dr.sc. Josip Galiæ
Ljetna škola: Tradicija, kreativnost i održivost - MotovunProf. Ljubomir Mišèeviæ
Prostorno planiranje II - zaštita prirode i okoliša10Prof. dr.sc. Sreèko Pegan
Engleski jezik za arhitekturu IV10V.pred. dr.sc. Neda Boriæ
Dokumentiranje graditeljskog naslijeða02V.pred. mr.sc. Alan Braun
Terenska analiza i prouèavanje graditeljskog naslijeða02V.pred. mr.sc. Alan Braun
Hrvatska tradicijska arhitektura10Doc. dr.sc. Zlatko Karaè
Japanska prostorna koncepcija10Prof. Dragomir Vlahoviæ
Suvremena arhitektura u regiji - Hiper Croatia10Prof. dr.sc. Vesna Mikiæ
Suvremena perivojna arhitektura10 Izv.prof. dr.sc. Bojana Bojaniæ Obad Šæitaroci
Urban Transportation Design Issues10Prof. dr.sc. Nenad Lipovac
Zn.novak-asist. dr.sc. Tin Oberman
Zn.novak-asist. dr.sc. Marko Rukavina Hon.asist. Svebor Andrijeviæ Hon.asist. Mia Mikula Hon.asist. Kristina Perkov Hon.asist. Sven Soriæ
Hon.asist. Ivana Šajn
Hon.asist. Alen Žuniæ
Pred. mr.sc. Dubravko Baèiæ
Pred. mr.sc. Dubravko Baèiæ
NASTAVNI PLAN ARHITEKTONSKOGA FAKULTETA Diplomski studij arhitekture i urbanizma - Druga godina
Kolegij
Semestar
NastavnikSuradnik III. (zimski/ljetni)
Teorija arhitekture II20Izv.prof. dr.sc. Karin Šerman
Auditorna radionica10Prof. Miroslav Geng
Interijer10Izv.prof. dr.sc. Dina Vulin Ilekoviæ
Radionica interijera02Izv.prof. dr.sc. Dina Vulin Ilekoviæ
Prof. dr.sc. Sanja Filep
Prof. dr.sc. Vesna Mikiæ
Prof. Veljko Oluiæ
Doc. Neda Cilinger
Doc. Krunoslav Ivanišin
Doc. Lovorka Prpiæ
V.pred. Marina Bertina
Radionica arhitektonskog projektiranja
3015Prof. dr.sc. Aleksandar Homadovski
Prof. dr.sc. Sanja Filep
Prof. Miroslav Geng
Prof. dr.sc. Vesna Mikiæ
Prof. Goran Rako
Izv.prof. dr.sc. Idis Turato
Izv.prof. Gordana Žaja
Doc. Tin Sven Franiæ
Doc. Lovorka Prpiæ
Doc. mr.sc. Sonja Tadej
Zgrade za zdravstvo10Izv.prof. Gordana Žaja
Zgrade za turizam10Prof. Goran Rako
Zgrade za kulturu10Prof. Nenad Fabijaniæ
Zgrade za rad10Prof. dr.sc. Vesna Mikiæ
Radionica prostornog planiranja015Prof. dr.sc. Sreèko Pegan
Radionica urbanizma
015Prof. dr.sc. Tihomir Jukiæ
Radionica pejsažne arhitekture015
Radionica arhitektonskih konstrukcija i održivog graðenja
Izv.prof. dr.sc. Bojana Bojaniæ Obad Šæitaroci
015Doc. Mateo Biluš
Doc. Saša Begoviæ, gost. nastavnik
Oblik zgrade i termotehnièke instalacije10V.pred. mr.sc. Ivan Cetiniæ
Postupci sanacija i pojaèanja postojeæih konstrukcija10Doc. dr.sc. Josip Galiæ
Energetska sanacija ovojnica zgrada10Doc. dr.sc. Iva Muraj
Prof. dr.sc. Tihomir Jukiæ V.pred. mr.sc. Alan Braun
Doc. Vedran Duplanèiæ V.pred. Zorana Protiæ
Radionica graditeljskog naslijeða015V.pred. mr.sc. Alan BraunPred. mr.sc. Dubravko Baèiæ
Istraživanje i prouèavanje graditeljskog naslijeða01V.pred. mr.sc. Alan Braun
* izborni kolegiji kao na I. i II. semestru
Kolegij
Semestar
Voditelji kolegija
(brojka u zagradi oznaèava broj mentorstava) IV.
Diplomska radionica122Prof. dr.sc. Miroslav Geng (3)
Prof. dr.sc. Sanja Filep (2)
Prof. dr.sc. Aleksandar Homadovski (2)
Prof. dr.sc. Nenad Lipovac (1)
Prof. dr.sc. Vesna Mikiæ (1)
Prof. dr.sc. Lenko Pleština (3)
Akademik Mladen Obad Šæitaroci (1)
Prof. mr.sc. Boris Koružnjak (2)
Prof. Nenad Fabijaniæ (2)
Prof. Mladen Jošiæ (2)
Prof. Ljubomir Mišèeviæ (2)
Prof. Goran Rako (10)
Prof. Veljko Oluiæ (11)
Prof. Tonèi Žarniæ (6)
Prof. Renata Waldgoni (2)
Izv.prof. dr.sc. Bojana Bojaniæ Obad Šæitaroci (5)
Izv.prof. dr.sc. Nataša Jakšiæ (1)
Izv.prof. dr.sc. Idis Turato (10)
Izv.prof. Igor Franiæ (8)
Izv.prof. mr.sc. Leo Modrèin (4)
Izv.prof. Helena Paver Njiriæ (2)
Izv.prof. dr.sc. Dina Vulin Ilekoviæ (7)
Izv.prof. Gordana Žaja (1)
Doc. dr.sc. Sanja Gašparoviæ (1)
Doc. dr.sc. Zlatko Karaè (1)
Doc. Mateo Biluš (3)
Doc. Neda Cilinger (1)
Doc. Ivana Ergiæ (2)
Doc. Lovorka Prpiæ (2)
Doc. dr.sc. Mia Roth-Èerina (5)
Doc. Tin Sven Franiæ (5)
Doc. Siniša Justiæ (8)
Doc. Vladimir Kasun (1)
Doc. Petar Miškoviæ (3)
Doc. Branimir Rajèiæ (3)
Doc. Vanja Rister (3)
KolegijDiploma
Diplomski rad - Sveuèilišni studij0
Voditelji kolegija (brojka u zagradi oznaèava broj mentorstava)
8Doc. Siniša Justiæ (1)
Doc. dr.sc. Mia Roth-Èerina (1)
NASTAVNI PLAN STUDIJA DIZAJNA6 Preddiplomski studij - Prva godina
Kolegij
Semestar NastavnikSuradnik I.II.
Projektiranje, Industrijski dizajn I, II1313Prof. mr.sc. Zlatko Kapetanoviæ
Prof. Mladen Orešiæ
Projektiranje, Vizualne komunikacije I, II1313Prof. Stipe Brèiæ
Prof. Nenad Dogan
Prof. Ivan Doroghy
Crtanje I, II0202Izv.prof. Boris Ilekoviæ
Doc. mr.sc. Sanja Bencetiæ
Doc. mr.sc. Ivana Fabrio Asist. Andrea Hercog
Doc. Tomislav Vlainiæ Asist. Romana Kajp
Asist. Inja Kavuriæ Kireta
Kompozicija I, II1111Pred. Nives Sertiæ Plastièno oblikovanje I, II1111Izv.prof. Boris IlekoviæAsist. Inja Kavuriæ Kireta Vizualna kultura I, II 2020Pred. dr.sc. Ivana Podnar Uvod u dizajn I, II1111Izv.prof. dr.sc. Feða Vukiæ Povijest pisma i tipografije1100Pred. Hrvoje Živèiæ
Teorija tipografije I0011Pred. Hrvoje Živèiæ
3D modeliranje i vizualizacija0011Prof. dr.sc. Bojan Baletiæ
Matematika I, II1111V.pred. Zlatko Klanac Nacrtna geometrija i perspektiva I, II1111Doc. dr.sc. Marija Šimiæ Horvath V.pred. mr.sc. Nikoleta Sudeta
Strani jezik za dizajn I, II1111Pred. Jelena Parizoska Tjelesna i zdravstvena kultura
0202Pred. dr.sc. Vlatka Wertheimer
NASTAVNI PLAN STUDIJA DIZAJNA
Preddiplomski studij - Druga godina
Kolegij
Asist. mr.sc. Roberto Vdoviæ
Semestar NastavnikSuradnik III.IV.
Zajednièki predmeti Crtanje III, IV0202Izv.prof. Boris IlekoviæAsist. Inja Kavuriæ Kireta Povijest umjetnosti I, II2020Pred. dr.sc. Ivana Podnar Fotografija0012Izv.prof. Stanko HercegAsist. Pavel Posavec Metodologija dizajna
Tehnike prezentiranja pomoæu raèunala
1100Doc. mr.sc. Sanja Bencetiæ
1100Doc. mr.sc. Ivana Fabrio
Strani jezik za dizajn III, IV 1111Pred. Jelena Parizoska
Tjelesna i zdravstvena kultura III, IV0202Pred. dr.sc. Vlatka Wertheimer
Predmeti smjera - industrijski dizajn
Projektiranje - industrijski dizajn III, IV1313Prof. mr.sc. Zlatko Kapetanoviæ Prof. Mladen Orešiæ
Doc. mr.sc. Sanja Bencetiæ Doc. mr.sc. Ivana Fabrio Asist. Andrea Hercog Konstruiranje pomoæu raèunala
1200Prof. dr.sc. Dorian MarjanoviæViši asist.dr.sc. Stanko Škec Asist. Tomislav Martinec
Ergonomija I, II1111Doc. mr.sc. Sanja Bencetiæ Osnove konstrukcija1
100Prof. dr.sc. Milan Opaliæ
Doc. dr.sc. Dragan Žeželj
Konstrukcije drvnih proizvoda I0012Prof. dr.sc. Ivica GrbacDoc. dr.sc. Ivica Župèiæ
Strojarske konstrukcije
Izborni predmeti
0021Prof. dr.sc. Tanja Jurèeviæ Luliæ
Crtanje akt I, II0202Izv.prof. Boris IlekoviæAsist. Inja Kavuriæ Kireta
Osnove interaktivnih medija I, II1212Prof. Nenad DoganPred. Emil Flatz
Grafièki materijali i tisak I, II2121Pred. dr.sc. Krešimir Dragèeviæ
Grafièki proizvodi0021Pred. dr.sc. Krešimir Dragèeviæ
Predmeti smjera - vizualne komunikacije
Projektiranje - vizualne komunikacije I, II1313Prof. Stipe Brèiæ
Prof. Nenad Dogan
Prof. Ivan Doroghy
Doc. Tomislav Vlainiæ Asist. Romana Kajp
Teorija tipografije II, III1111Prof. Nenad DoganAsist. Hrvoje Živèiæ
Grafièki proizvodi I, II0021Pred. dr.sc. Krešimir Dragèeviæ
Grafièki materijali i tisak I, II2121Pred. dr.sc. Krešimir Dragèeviæ Osnove interaktivnih medija I, II1212Prof. Nenad Dogan
Izborni predmeti
Pred. Emil Flatz
Crtanje akt I, II0202Izv.prof. Boris IlekoviæAsist. Inja Kavuriæ Kireta
Ergonomija I, II 1111
Doc. mr.sc. Sanja Bencetiæ
NASTAVNI PLAN STUDIJA DIZAJNA
Preddiplomski studij - Treæa godina
Kolegij
Zajednièki predmeti
Marketing I, II
Uvod u povijest dizajna
Psihologija za dizajnere
Urbana sociologija
Semestar NastavnikSuradnik V.VI.
2020 Prof. dr.sc. Jurica PavièiæDoc. dr.sc Morana Fuduriæ
2000 Izv.prof. dr.sc. Feða Vukiæ
0020 Prof. dr.sc. Melita Kovaèeviæ
2100Prof. dr.sc. Anka Mišetiæ
Socijalna ekologija0021Prof. dr.sc. Anka Mišetiæ
Estetika 1, 2 1111 Pred. Veljko Žvan
Osnove intelektualnog vlasništva
Predmeti smjera - industrijski dizajn
0020 Pred. Dina Korper Žemva
Projektiranje - industrijski dizajn V, VI1515Prof. mr.sc. Zlatko Kapetanoviæ
Prof. Mladen Orešiæ
Konstrukcije proizvoda iz plastike0011Doc. dr.sc. Tatjana Haramina
Doc. mr.sc. Sanja Bencetiæ
Doc. mr.sc. Ivana Fabrio
Asist. Andrea Hercog
Konstrukcije drvnih proizvoda II2100Prof. dr.sc. Ivica GrbacDoc. dr.sc. Ivica Župèiæ
Elementi arhitektonskog projektiranja 1212Doc. Robert Šimetin
Izborni predmeti
Fotografija i film za industrijski dizajn I, II1212Izv.prof. Stanko Herceg
Tehnike prezentiranja pomoæu raèunala II1200Doc. Vedran Kasap
Scenografija I, II2121Pred. dr.art. Ivana Knez
Asist. Pavel Posavec
Likovne vježbe / ilustracija I, II 1212Izv.prof. Boris IlekoviæAsist. Inja Kavuriæ Kireta
Kolegij sa Sveuèilišta 3030
Predmeti smjera - vizualne komunikacije
Projektiranje V, VI 1515 Prof. Stipe Brèiæ Prof. Nenad Dogan Prof. Ivan Doroghy
Fotografija i film I, II
Doc. Tomislav Vlainiæ Asist. Romana Kajp
1212 Izv.prof. Stanko HercegAsist. Pavel Posavec
Oglašavanje 1212 Pred. Veljko Žvan
Izborni predmeti
Dizajn fonta i kaligrafije I, II1212Doc. dr.sc. Nikola Ðurek
Tehnike prezentiranja pomoæu raèunala II1200Doc. Vedran Kasap
Scenografija I, II2121Pred. dr.art. Ivana Knez
Grafièke tehnike I, II 0202 Pred. Mario Petrak
Likovne vježbe / Ilustracija I, II1212Izv.prof. Boris IlekoviæAsist. Inja Kavuriæ Kireta
Kolegij sa Sveuèilišta 3030
NASTAVNI PLAN STUDIJA DIZAJNA
Diplomski studij - Prva godina
Kolegij
Zajednièki predmeti
Semestar NastavnikSuradnik I.II.
Sociologija kulture2100Prof. dr.sc. Anka Mišetiæ Teorija i povijest dizajna I, II2121Izv.prof. dr.sc. Feða Vukiæ Umjetnost danas0020Pred. dr.sc. Ivana Podnar
Znanstvenoistraživaèke metode1100Prof. dr.sc. Anka Mišetiæ
Razvoj koncepata i strategija001 1Doc. mr.sc. Ivana Fabrio Dizajn interakcija1212Doc. Vedran Kasap Teorija medija2 020Pred. Veljko Žvan
Predmeti smjera - industrijski dizajn Industrijski dizajn 1, 21414Prof. mr.sc. Zlatko Kapetanoviæ
Prof. Mladen Orešiæ
Interieur I, II1212Doc. Robert Šimetin
Izbor materijala1200Prof. dr.sc. Tomislav Filetin
Suvremene tehnologije materijala0012Prof. dr.sc. Mladen Šercer Izborni predmeti*
Doc. mr.sc. Sanja Bencetiæ Doc. mr.sc. Ivana Fabrio Asist. Andrea Hercog
Film i video I, II1212Izv.prof. Stanko Herceg Asist. Pavel Posavec
Kolegij sa Sveuèilišta3030
Predmeti smjera - vizualne komunikacije
Dizajn vizualnih komunikacija 1, 2 1414Prof. Stipe Brèiæ
Prof. Nenad Dogan
Prof. Ivan Doroghy
Kreativna komunikacija i društvo 1, 21212Pred. Veljko Žvan
Izborni predmeti**
Projektiranje pisma I, II1212Doc. dr.sc. Nikola Ðurek
Doc. Tomislav Vlainiæ Asist. Romana Kajp
Interaktivni mediji I, II1 212Prof. Nenad DoganPred. Emil Flatz
Film i video I, II1212Izv.prof. Stanko HercegAsist. Pavel Posavec
Interieur I, II1212Doc. Robert Šimetin
Kolegij sa Sveuèilišta 3030
* Upisuje se 45 sati predavanja/vježbi (ECTS 3,5).
** Upisuje se 90 sati predavanja/vježbi (ECTS 7).
NASTAVNI PLAN STUDIJA DIZAJNA
Diplomski studij - Druga godina
Kolegij
Zajednièki predmeti
Semestar NastavnikSuradnik III. VI.
Upravljanje dizajnom 20 00Doc. dr.sc. Vatroslav Škare
Socijalni dizajn 11 00Doc. mr.sc. Ivana Fabrio
Predmeti smjera - industrijski dizajn
Industrijski dizajn 326Prof. mr.sc. Zlatko Kapetanoviæ
Industrijski dizajn - diploma
Prof. Mladen Orešiæ
0210Prof. mr.sc. Zlatko Kapetanoviæ
Prof. Mladen Orešiæ
Doc. mr.sc. Sanja Bencetiæ
Doc. mr.sc. Ivana Fabrio
Asist. Andrea Hercog
Diploma - obrana -
Izborni predmeti*
Inkluzivni dizajn1100Doc. mr.sc. Sanja Bencetiæ
Kolegij sa Sveuèilišta 2000
Predmeti smjera - vizualne komunikacije
Dizajn vizualnih komunikacija 3
Dizajn vizualnih komunikacija - diploma
Diploma - obrana
Izborni predmeti*
2600
Prof. Stipe Brèiæ
Prof. Nenad Dogan
Prof. Ivan Doroghy
0210Prof. Stipe Brèiæ
Prof. Nenad Dogan
Prof. Ivan Doroghy
Inkluzivni dizajn1100Doc. mr.sc. Sanja Bencetiæ
Kolegij sa Sveuèilišta 2000
* Upisuje se 60 sati predavanja/vježbi (ECTS 5).
Doc. Tomislav Vlainiæ
Asist. Romana Kajp
LJETNE ŠKOLE ARHITEKTURE7
Meðunarodna radionica dokumentiranja i interpretiranja graditeljskog naslijeða, Bale 2015. [27.9.-4.10.2015.]
u suradnji s AF Sveuèilišta u Ljubljani i Sveuèilišta IUAV u Veneciji; voditelji: A. Braun, D. Baèiæ, prof. Francesco Guerra (IUAV), Valentin Slaèek (AF Ljubljana); studenti: Sven Belak, Ines Bukviæ, Domagoj Ciglar, Viktor Èaržavec, Marija Èoro, Nataša Mandir, Dalibor Obrad, Matija Solomun, Karlo Saitz, Marin Stojanoviæ, Iva Štambuk, Maksimilijan Tašler, Marina Vraniæ, Ivan Zovko
Radionica dokumentiranja i interpretiranja graditeljskog naslijeða, Bale 2016. [1.-8.5.2016.] voditelji: A. Braun, D. Baèiæ; studenti-demonstratori: Ines Bukviæ, Viktor Èaržavec, Karlo Seitz, Matija Solomun, Maksimilian Tašler; studenti: Aleksandra Ajzenhamer, Marko Blagec, Andrea Èeko, Marko Frišèiæ, Jana Košiæ, Toni Lonèar, Filip Mikec, Ivor Puèar, Maria Ramos, Vedran Roljiæ, Matija Sedak. Tradicija, kreativnost i održivost - Meðunarodna ljetna škola Motovun 2016. / Tradition, Creativity and Sustainability - International Summer School of Architecture Motovun 2016 [4.-11.8.2016.]
voditelj Studijskog centra i meðunarodne ljetne škole: Lj. Mišèeviæ; 36. meðunarodna ljetna škola arhitekture u Studijskom centru AF u Motovunu s glavnom temom: ”Above / underground architecture” na lokacijama u Motovunu. Održan je cjelodnevni struèni obilazak Istre i otvorena je tradicionalna izložba radova prethodne godine u Multimedijskom centru LUKA u Puli u suradnji s Društvom arhitekata Istre. Ukupno 35 sudionika iz 10 država. U okviru Erasmus+ programa sudjelovali su prof. Luca Maria Francesco Fabris i studenti iz Milana (POLIMI). Nakon èetiri godine ponovo su sudjelovali profesori i studenti iz BCIT (Vancouver), a po prvi put predavaèi iz Èeške Republike i Slovaèke te studentice iz Francuske i Izraela.
1. Interdisciplinarna ljetna škola - Zadar 2020., Zadar [22.-26.8.2016.]
organizatori: AF i Odjel za turizam i komunikacijske znanosti Sveuèilišta u Zadru; voditelji: T. Jukiæ, AF, doc. dr.sc. Božena Krce Mioèiæ, Odjel za turizam i komunikacijske znanosti Sveuèilišta u Zadru i F. Vukiæ, SD. Tema ljetne škole: susret s vrtnim gradom, kroz ruralno-urbani kontinuum Zadar - Ravni kotari / Bukovica prikazani su novi oblici odnosa grada i njegova zaleða. Ukupno 24 polaznika iz razlièitih podruèja.
Ambientura - Pionirac 2016., Grad mladih, Zagreb [22.-31.8.2016.]
organizator: AF; voditelj: I. Mlinar; tema ljetne škole: Urbanistièko-arhitektonske studije Grada mladih; studenti: Paula Èingel, Marko Gusiæ, Ira Habijanec, Neva Horvat, Barbara Horvatiæ, Ivana Lazar, Marcela Ostroški, Vana Pavliæ, Mario Peko, Darija Rubeša
ZNANSTVENA DJELATNOST
• Poslijediplomski doktorski znanstveni studij Arhitektura8
Voditelj: prof. dr.sc. Aleksandar Homadovski Peta generacija - prva godina: u 1. sem. upisano 14 polaznika. Nastava se održavala na AF u ljetnom semestru ak. god. 2015./16., datum upisa 21.3.2016.
• Doktorirala
Jelena Skorup Juraèiæ Novi tipovi hotelske arhitekture u revitalizaciji grada ili krajolika
mentor: akademik dr.sc. Velimir Neidhardt, professor emeritus 11.7.2016.
• Znanstvenoistraživaèki projekti
Znanstvenoistraživaèki projekti Hrvatske zaklade za znanost
”Heritage Urbanism - Urban and Spatial Models for Revival and Enhancement of Cultural Heritage” / Urbanizam naslijeða - Urbanistièki i prostorni modeli za oživljavanje i unaprjeðenje kulturnoga naslijeða (2032)
voditelj: akademik prof. dr.sc. Mladen Obad Šæitaroci; trajanje projekta: 1.9.2014.-31.8.2018.
”Innovative Green Building Research in the Campus Living Lab” / Istraživanje inovativnih zelenih tehnologija na kampusima za potrebe održivog društva (8596)
voditelj: prof. dr.sc. Bojan Baletiæ; trajanje projekta: 1.9.2014.-31.8.2017.
Projekt iz Programa provjere inovativnog koncepta (PoC) od strane HAMAG-BICRO-a Provjera inovativnog procesa kompleksnog dinamiènog modeliranja i cjelovitog optimiranja u konceptima energetskih rješenja zgrada / ”Verifying an innovative process of complex dynamic modelling and comprehensive optimisation in energy efficient design of buildings” (PoC6-1-221)
voditelj: doc. dr.sc. Z. Veršiæ; trajanje projekta: 1.6.2016.-31.5.2017.
Kratkoroèna financijska potpora istraživanjima Sveuèilišta u Zagrebu ZNANSTVENA ISTRAŽIVANJA 2016.
Modeli geometrije i topologije i njihova primjenavoditeljica: M. Šimiæ Horvath
2015.-2016.
Znaèaj industrije u kontekstu hrvatske moderne arhitekture (TP007) - voditeljica: Z. Barišiæ Mareniæ Emanacija urbanog pejsaža (TP015) - voditeljica: B. Bojaniæ Obad Šæitaroci
Integralni pristup seizmièkog pojaèanja konstrukcije i poboljšanja energetske uèinkovitosti starih stambenih zgrada pod zaštitom (TP041) - voditelj: J. Galiæ
Urbanistièka obilježja modernog i suvremenog hrvatskog grada (TP092) - voditelj: I. Mlinar
Razvojni potencijal javnog prostora gradova Hrvatske (TP052) - voditelj: T. Jukiæ
Korpus hrvatske arhitektonske i urbanistièke baštine u europskom kontekstu (TP057) - voditelj: Z. Karaè
Znanstveni i teorijski koncepti 19. stoljeæa u funkciji razvoja hrvatske moderne arhitekture (TP141) - voditeljica: K. Šerman
Umrežavanje ostvarenja hrvatske moderne i suvremene arhitekture (TP152) - voditelj: A. Uchytil
UMJETNIÈKA ISTRAŽIVANJA
DASA - Digitalni arhiv stambene arhitekture (UP010) voditelj: M. Jošiæ; trajanje projekta: 2015.-2017. Zagrebaèki interijeri (UP025) - voditeljica: D. Vulin Ilekoviæ; trajanje projekta: 2015.-2016.
NAKLADNIÈKA DJELATNOST9
U popisu naslova izdanih tijekom ak. god 2015./16. navedene su samo samostalne publikacije: knjige, monografije, katalozi, te èasopis „Prostor” kao cjelina.
Obranjene disertacije i magistarski radovi, koje se takoðer smatraju objavljenim radovima, navedene su u posebnom poglavlju, a u ovom su broju èasopisa „Prostor objavljeni i njihovi sažetci.
Publikacije u nakladi [ili sunakladništvu] fakulteta: • Knjige Fabijaniæ, N. (2016.), Postamenti, Arhitektonski fakultet Sveuèilišta u Zagrebu, UPI-2M Plus d.o.o. Mlinar, F. (2016.), Uvod u urbanizam, Arhitektonski fakultet Sveuèilišta u Zagrebu, Šumarski fakultet Sveuèilišta u Zagrebu
*** (2016.), Afirmacija zadarskog poluotoka - suvremene turistièke intervencije i zaustavljanje trenda iseljavanja iz gradskih središta, Arhitektonski fakultet Sveuèilišta u Zagrebu: Ljetne škole i radionice knj. 24, Grad Zadar [ur. Jukiæ, T.]
*** (2015.), Godišnjak Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu, Arhitektonski fakultet Sveuèilišta u Zagrebu [ur. Mrduljaš, M., Jaklenec, T.]
*** (2016.), Znanstveni simpozij o arhitektu Borisu Magašu U potrazi za duhom vremena, zbornik radova, Udruga za zaštitu i razvoj kulturne i prirodne baštine Karlovca, Arhitektonski fakultet Sveuèilišta u Zagrebu, Graðevinski fakultet Sveuèilišta u Rijeci [ur. Štulhofer, A.]
*** (2015.) Meðunarodni znanstveni skup: Prostorne i razvojene moguænosti kulturnog naslijeðaZbornik izlaganja, Arhitektonski fakultet Sveuèilišta u Zagrebu, [ur. Obad Šæitaroci, M.]
*** (2015.) Meðunarodni znanstveni skup: Prostorne i razvojene moguænosti kulturnog naslijeðaKnjiga postera (digitalno izdanje), Arhitektonski fakultet Sveuèilišta u Zagrebu, [ur. Obad Šæitaroci, M.]
*** (2015.), Radionica interijera: izbor studentskih radova akademske godine 2014./2015., Arhitektonski fakultet Sveuèilišta u Zagrebu: Ljetne škole i radionice knj. 23, [ur. Vulin-Ilekoviæ, D.]
*** (2015.), U potrazi za identitetom - Mièevec 2030, Arhitektonski fakultet Sveuèilišta u Zagrebu: Ljetne škole i radionice knj. 21 [ur. Gašparoviæ, S.]
• Promocija knjiga
Fabijaniæ, N. (2016.), Postamenti, Arhitektonski fakultet Sveuèilišta u Zagrebu, UPI-2M Plus d.o.o. [Zagreb, Galerija Josip Raèiæ, 29.6.2016.]
*** (2014.), Godišnjak Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu, Arhitektonski fakultet Sveuèilišta u Zagrebu [Zagreb, Arhitektonski fakultet, 22.12.2015.]
*** (2016.), Afirmacija zadarskog poluotoka - suvremene turistièke intervencije i zaustavljanje trenda iseljavanja iz gradskih središta, Arhitektonski fakultet Sveuèilišta u Zagrebu: Ljetne škole i radionice knj. 24, Grad Zadar [Zadar, Stari Kampus Sveuèilišta u Zadru, 22.8.2016.]
*** (2015.) Meðunarodni znanstveni skup: Prostorne i razvojene moguænosti kulturnog naslijeðaZbornik izlaganja, Arhitektonski fakultet Sveuèilišta u Zagrebu, [Zagreb, Palaèa Draškoviæ, 22.10. 2015.]
*** (2016.), Znanstveni simpozij o arhitektu Borisu Magašu U potrazi za duhom vremena, zbornik radova, Udruga za zaštitu i razvoj kulturne i prirodne baštine Karlovca, Arhitektonski fakultet Sveuèilišta u Zagrebu, Graðevinski fakultet Sveuèilišta u Rijeci [Karlovac, Velika vijeænica Grada Karlovca, 30.5. 2016.]
• Èasopis
Prostor
Vol. 22 (2014.), no. 2 (48)
Vol. 23 (2015.), no. 1 (49)
U navedenim brojevima èasopisa Prostor èlanke su objavili sljedeæi nastavnici, uposlenici i studenti AF: - no. 2 (50): Zrinka Barišiæ Mareniæ, Marin Binièki, Bojana Bojaniæ Obad Šæitaroci, Alan Braun, Tihomir Jukiæ, Zlatko Karaè, Iva Muraj, Mladen Obad Šæita-
roci, Zorana Sokol Gojnik, Marina Šimuniæ Buršiæ, Zoran Veršiæ, Feða Vukiæ - no. 1 (51): Nenad Lipovac, Mladen Obad Šæitaroci, Mojca Smode Cvitanoviæ, Zorana Sokol Gojnik, Andrej Uchytil
• Objavljeni znanstveni radovi nastavnika u akademskoj godini 2015./2016. izvan fakultetske nakladnièke djelatnosti
Barišiæ Mareniæ, Z. (2016.), Industrijska baština: veliki potencijali obnove vs. devastacije, Zbornik struènog skupa Strategije urbane regeneracije, Hrvatski zavod za prostorni razvoj, Zagreb, 2016, str. 102-109
Barišiæ Mareniæ, Z.; Andraševiæ, M. (2016.), Regeneration of Brownfield Area and Redundant Technical Culture Buildings to Symbols of Contemporary City. South East European Journal of Architecture and Design, Skopje, 2016, 1-9
Barišiæ Mareniæ, Z.; Šepiæ, Lj. (2016.), Odnos prema industrijskom naslijeðu na primjeru recentnih devastacija u Zagrebu, VI. meðunarodna konferencija o industrijskoj baštini posveæena temi: Èovjek i industrija; s naglaskom na povijesno iskustvo o èovjeku u industriji, Rijeka, 24.-25. travnja 2014., Zbornik radova (ur.Lozzi-Barkoviæ, Julija), PRO TORPEDO Rijeka, 2016., str. 591-606
Barišiæ Mareniæ, Z. (2016.), Modernistièki sklop elektroindustrije Konèar u Zagrebu (1945.-1949., Stjepan Gomboš, Mladen Kauzlariæ, Vladimir Juranoviæ, Otto Werner), VII. meðunarodna konferencija o industrijskoj baštini posveæena temi: Torpedo - povijest i baština, 150. godišnjica izuma Luppis - Wheiheadova torpeda, Rijeka, 19.-21. svibnja 2016., Zbornik sažetaka (ur. Smokvina, Miljenko), PRO TORPEDO Rijeka, 2016., str. 13-14
Barišiæ Mareniæ, Z.; Herrero Muñoz, C.; Andraševiæ, M. (2016.), Gradska klaonica; od Madrida do Zagreba. Èovjek i prostor: mjeseènik Udruženja hrvatskih arhitekata, Zagreb, LXII (2015) , br. 09-12 (736-739); str. 56-60
Barišiæ Mareniæ, Zrinka (2016.), Napuštena gradska klaonica kao kulturno žarište grada, http:// pogledaj.to/arhitektura/napustena-gradska-klaonica-kao-kulturno-zariste-grada/, 4.5.2016.
Bjažiæ Klarin, T., Roth-Èerina, M. (2016.), Škole i bolnice za Zagreb 20. stoljeæa, Maksimir - povijest i kvartovski simboli, urednici Kristian Strukiæ i Milena Bušiæ, Muzej grada Zagreba: 124-133
Bojaniæ Obad Šæitaroci, B.; Mariæ, T. (2015.), Memorials As Cultural Landscape, u: Cultural Heritage - possibilities for spatial and economic development - Proceedings, [ur. Obad Šæitaroci, Mladen], Faculty of Architecture, University of Zagreb: 244249, Zagreb
Bojaniæ Obad Šæitaroci, B., Perceiving Heritage vs. Awareness Of Heritage, (2015.), str. 212-215, u: Cultural Heritage - possibilities for spatial and economic development - Proceedings, [ur. Obad Šæitaroci, Mladen], Faculty of Architecture, University of Zagreb: 212-215, Zagreb
Dundoviæ, B.; Obad Šæitaroci, M.; Bojaniæ Obad Šæitaroci, B. (2015.), Revitalisation of Country Houses Along the Route Tracing the Steps of Counts Jankovich - Guidelines For Nodes Of Functional Intensities
Galofaro, L.; Ivanišin, K. (2016), Delight: An Atlas of Imagination, www.transfer-arch.com, 24.06.2016. Gašparoviæ, S.; PetroviæKrajnik, L.; Hladki, T. (2015.), Multimodal Nodes as a Potential for Dynamic Multilevel Interconnectivity and Sustainable Development, Open Urban Studies and Demography Journal - Special Issue: Urbanity in Motion, 1 (2015): 62-71, Sharjah, U.A.E.
Gojnik, I.; Sokol Gojnik, Z.; Bojaniæ Obad Šæitaroci, B.; Veršiæ, Z. (2015.), Dnevno svjetlo u sakralnom prostoru kao doživljajni element naslijeða, u: Cultural Heritage - possibilities for spatial and economic development - Proceedings [ur. Obad Šæitaroci, Mladen], Faculty of Architecture, University of Zagreb: 262-267, Zagreb Ivanišin, K (2015), Notes of an Accidental Wanderer, u Kosovo Modern: An Architectural Primer [ur. Gjinolli, I.; Kabashi, L.], 108-115, National Gallery of Kosovo, Priština
Ivanišin, K (2016), Idea: On the Sublime, www.transfer-arch.com, Monograph 1: Desert, 21.03.2016. Ivanišin, K (2016), News: Ilustraciones. Smiljan Radiæ and Alejandro Lüer, www.transfer-arch.com, 26.02.2016.
Ivanišin, K.; Thaler, W. (2016), Redescription: Dobroviæ in Dubrovnik, Monograph 2: Island, 28.06. 2016.
Ivanišin, K.; Thaler, W.; Blagojeviæ, Lj (2015), Dobroviæ in Dubrovnik. A Venture in Modern Architecture, Jovis, Berlin
Koružnjak, Boris (2016.), Facolta di Architettura dell`Universita di Zagabria, Domus, Milano, Italija (ed. Nicola Di Battista), no. 1003, Giugno / June 2016, pp 10-15
Magdiæ, H.; Obad Šæitaroci, M.; Bojaniæ Obad Šæitaroci, B (2015.), Metoda tablièno-dijagramskog programiranja povijesnog naslijeða - primjer dvorca, u: Cultural Heritage - possibilities for spatial and economic development - Proceedings, [ur. Obad Šæitaroci, Mladen], Faculty of Architecture, University of Zagreb: 144-149, Zagreb
Mlinar, I.; Petroviæ Krajnik, L.; Krajnik, D. (2016.), Image, identity and quality of Zapruðe housing development in Novi Zagreb, Book of Conference Proceedings Places and Technologies 2016 - Keeping up with technologies to create cognitive city by highlighting its safety, sustainability, efficiency, imeagebility and liveability [ur. Vaništa Lazareviæ, E. ; Vukmiroviæ, M. ; Krstiæ-Furundžiæ, A ; Ðukiæ, A.], 429-434, University of Belgrade, Faculty of architecture, Belgrade
Mlinar, I. (2016.), Prva maksimirska stambena naselja, Maksimir - povijest i kvartovski simboli, urednici Kristian Strukiæi Milena Bušiæ, Muzej grada Zagreba: 116-123
Mlinar, I.; Petroviæ Krajnik, L.; Krajnik, D. (2016.), Image, identity and quality of Zapruðe housing development in Novi Zagreb, Places and Technologies 2016 - Conference Proceedings of the 3rd Iinternational Academic Conference on Places and Tehnologies, uredniciVaništaLazareviæ, E.; Vukmiroviæ, M.; Krstiæ-Furundžiæ, A; Ðukiæ, A., University of Belgrade, Faculty of architecture: 429-434
Mrða, A.; Bojaniæ Obad Šæitaroci, B. (2015.), Criteria for the evaluation of the Hvar island landscape as a basis of sustainable tourism planning, Re-thinking Lifescape - ICOMOS-IFLA ISCCL 2015 [ur. Jaei, L., Myung-Cheon, K., Wong Jae, C., JeongSeo, Y., Da-Un, Y.], ICOMOS Korea: 148, Jeju Island, Republika Korea
Mrða, A.; Bojaniæ Obad Šæitaroci, B. (2015.), Relationship between Tourism and Cultural Heritage in the Spatial Planning of Tourist Destinations on Croatian Islands, u: Cultural Heritage - Possibilities for Spatial and Economic Development: Proceedings [ur. Obad Šæitaroci, Mladen], Faculty of Architecture, University of Zagreb: 472-477, Zagreb
Mrða, A.; Bojaniæ Obad Šæitaroci, B. (2016.), Heritage Touristscapes: A case study of the Island of Hvar, Annales-AnalizaIstrske in Mediteranske Studije-Series Historia et Sociologia, 26(3)
Mrða, A.; Bojaniæ Obad Šæitaroci, B. (2016.), Relationship between tourism and cultural landscape - a new sustainable development model, Tourism and Cultural Landscape - UNITWIN Network Conference [ur. Bassa, L.], UNESCO, UNITWIN: 44, Budimpešta, Maðarska
Mrða, A.; Bojaniæ Obad Šæitaroci, B. (2016.) Relationship between tourism and cultural landscape - a new sustainable development model, u: Proceedings of TCL2016 conference Tourism and cultural landscapes: towards a sustainable approach [ur. Kiss, Ferenc], Foundation for Information Society (INFOTA): 376-384, Budapest
Mrða, A.; Jukiæ, T. (2016.), Zagreb City Transformation - From Infrastructural Node to City Central Area, u: Book Two of SINERGI: Inclusive/Exclusive Cities Book of Proceedings [ur. Marina, O., Armando, A.], City of Skopje: 290-301, Skopje Obad Šæitaroci, M.; Bojaniæ Obad Šæitaroci, B. (2015), The Zagreb Horseshoe Park, u: Centropaa Journal of Central European architecture and related arts, New York, vol. 15, br. 1, ISSN 1532-5563 Obad Šæitaroci, M.; Bojaniæ Obad Šæitaroci, B., Radiæ, K., (2015.), Ljeèilišni perivoj u Lipiku - èimbenici i dentiteta i kriteriji za revitalizaciju i osuvremenjivanje, u: Cultural Heritage - possibilities for spatial and economic development - Proceedings, [ur. Obad Šæitaroci, Mladen], Faculty of Architecture, University of Zagreb: 562-507, Zagreb Oberman, T.; Bojaniæ Obad Šæitaroci, B.; Jambrošiæ, K. (2015.), Urban Soundscape Design Factors at Historical Urban Open Spaces, u: Cultural Heritage - possibilities for spatial and economic development - Proceedings, [ur. Obad Šæitaroci, Mladen], Faculty of Architecture, University of Zagreb: 256-261, Zagreb
Prpiæ, L. (2016.), Otvorenost kruga - Inkubacijski centar za bioznanosti Biocentar, Zagreb / Opennesofthe Circle - Biocentre Incubation Centre for Biosciences, Zagreb. Oris”, 18 (98): 80-87 Roth-Èerina, M. (2015.), Three Developmental Stages of Kindergarten Architecture In Croatia, Arhitektov bilten, Ljubljana, 45, št. 205/206 str. 76-81
Smode Cvitanoviæ, M.; Smokvina, M. (2015.), Hrvatski arhitekti i urbanisti u zemljamaTreæega Svijeta, u: Razvojna suradnja kroz nasljeðe Pokreta nesvrstanih /ur. Bosanac, G.; Jurlina, P./: 82-113, Platforma za meðunarodnu graðansku solidarnost Hrvatske, Zagreb
Smode Cvitanoviæ, M.; Smokvina, M.; Kincl, B. (2016.), Maritime Ports as the Testing Field for a New Urbanity, Centroprojekt Zagreb Design for Naval Base Homs, Libya, 1976, u: Urban Planning in North Africa /ur. Silva C.N./: 145-155, Ashgate Sopina, A.; Bojaniæ Obad Šæitaroci, B. (2015.), Prirodni, antropogeni, oblikovni i nematerijalni elementi krajolika južnog Velebita, u: Cultural Heritage - Possibilities for Spatial and Economic Development: Proceedings [ur. Obad Šæitaroci, Mladen], Faculty of Architecture, University of Zagreb: 304309, Zagreb
Šerman, K. (2015.) Weimarski Bauhaus u Zagrebu, Zbirka Marie-Luise Betlheim, Bauhaus: Umrežavanje ideja i prakse (BAUNET), Muzej suvremene umjetnosti, Zagreb, str. 136-145
Šerman, K. (2016.), Kockica. Što ako...?, Èovjek i prostor, 05-08/2016 (744-747), Zagreb, lipanj 2016., str. 10-14
Šerman, K.; Baèiæ, D.; Jakšiæ, N. (2015.), Arhitekt Gustav Bohutinsky i Bauhaus, Bauhaus: Umrežavanje ideja i prakse (BAUNET), Muzej suvremene umjetnosti, Zagreb, 2015., str. 266-285
Šimuniæ Buršiæ, M. (2016.), La voûte gothique de type angevin en Croatie, u: Les temps de la construction - processus, acteurs, matériaux (ur: Fleu-
ry, François; Baridon, Laurent; Mastrorilli, Antonella; Mouterde, Rémy; Reveyron, Nicolas), Paris, Picard, 2016., str. 505-515
• Radovi nastavnika AF u zborniku izlaganja na znanstvenom skupu „Prostorne i razvojene moguænosti kulturnog naslijeða” [ur. Obad Šæitaroci, M.]
Barišiæ Mareniæ, Z.: Industrijsko naslijeðe Zagreba - identitet, urbanitet, moguænosti
Bojaniæ Obad Šæitaroci, B.; Mariæ, T.: Memorials as Cultural Landscapes
Careva, K.; Baletiæ, B.; Pap M.: Preobrazba nasijeðene industrijske arhitekture u prostor za interdisciplinarna istraživanja - poticaj novim strategijama prostornog razvoja
Gojnik I.; Sokol Gojnik, Z.; Bojaniæ Obad Šæitaroci, b.; Veršiæ z.: Dnevno svjetlo u sakralnom prostoru kao doživljajni element naslijeða
Horvat, J.; Pavkoviæ M.: Cirkularno planiranje i programiranje - transformacija arheološkog lokaliteta Kastrum u centar za posjetitelje Otoèac
Horvat-levaj, K.; Ivankoviæ, v.; Šimetin p.: Implementacija ‘novih funkcija’ u antièku i srednjovjekovnu mrežu stonskog agera i solane
Huiæ, I.; Obad Šæitaroci, m.: Possible Models and Scenarios in Development of Central Istrian Towns Kršan and žminj
Jukiæ T.; Vukiæ F.: Zagrebaèki velesajam u Zagrebu - prostorni model preobrazbe industrijskog naslijeða jedne namjene u polifunkcionalno urbano podruèje
Jurkoviæ, S.; Gašparoviæ S.: Prenamjena industrijske baštine Rijeke - nositelj identiteta, urbanosti i socijalizacije grada
Karaè, Z.; Žuniæ A.: Planirani gradovi i naselja 19. Stoljeæa u hrvatskoj - èinitelji urbanog identiteta i zaštite
Kincl, B.,; Deliæ, A.; Opaliæ B.: Stambena izgradnja u Zagrebu u drugoj polovici 20. stoljeæa - suvremenost naslijeða
Krajnik, D.; Petroviæ Krajnik L.: Kriteriji za suvremene zahvate na mjestu bastionskih utvrðenjaprimjeri hrvatskih gradova
Lipovac, N.; Robina, M.; Popoviæ S.: The Understanding of Professional and Legal Terms In Physical Planning - better protection of cultural heritage Magdiæ, H.; Obad Šæitaroci, M.; Bojaniæ Obad Šæitaroci B.: Metoda tablièno-dijagramskog programiranja povijesnog naslijeða - primjer dvorca u Nuštru
Matuhina, N.; Obad Šæitaroci M.: Types of Interventions into Urban Block - Case Study: Zagreb, Lower Town
Meštroviæ, M.; Matkoviæ, I.; Obad Šæitaroci M.: Ljeèilište Brestovac na Medvednici - planska usmjerenja i kriteriji za obnovu i oživljavanje Mikula, M.; Obad Šæitaroci M.: Revitalization of the Januševec Manor
Mlinar I.: Urbanistièko naslijeðe modernizma - Zapruðe, prototip stambenog naselja Novoga Zagreba Mlinar, I.; Bobovec B.: Montažne stambene zgrade kao arhitektonsko i urbanistièko naslijeðe - primjer Jugomontovih zgrada ju-61 u zagrebaèkim naseljima
Mrða, A.; Bojaniæ Obad Šæitaroci, b.: Relationship between Tourism and Cultural Heritage in the Spatial Planning of Tourist Destinations on Croatian Islands
Obad Šæitaroci, M.; Bojaniæ Obad Šæitaroci B.; Radiæ K.: Ljeèilišni perivoj u Lipiku - èimbenici identiteta i kriteriji za revitalizaciju i osuvremenjivanje
Obad Šæitaroci, M.; Mariæ, M.: Pejsažni prostori utvrðenih srednjovjekovno-renesansnih gradova Oberman T.; Bojaniæ Obad Šæitaroci B.; Jambrošiæ K.: Urban Soundscape Design Factors at Historical Urban Open Spaces
Petriæ, K.; Obad Šæitaroci M.: Kriteriji vrjednovanja ruralnih naselja u zaštiæenim prirodnim podruèjima - primjer nacionalnog parka Plitvièka jezera Petroviæ Krajnik, L.; Krajnik D.: Bastionska utvrðenja u gradovima sjeverne Hrvatske - kriteriji preobrazbe u prostorno planskoj dokumentaciji Rukavina, M.; Obad Šæitaroci M.: Arheološko naslijeðe i urbanistièko planiranje u Méridi (španjolska) - model upravljanja i unaprjeðenja
Sironiæ D.; Obad Šæitaroci M.: Ulica kralja Zvonimira na raskrižju sa Šubiæevom ulicom u Zagrebu - kriteriji za unošenje javnih sadržaja u okolne blokove
Sironiæ, M.; Obad Šæitaroci M.: Urbana preobrazbe bivših industrijskih prostora - sluèaj Tvornice ulja u Zagrebu
Sopina, A.; Bojaniæ Obad Šæitaroci, B.; Gašparoviæ, S.: Prirodni, antropogeni, oblikovni i nematerijalni elementi krajolika južnog Velebita
Tutek, I.; Begoviæ V.: Kompozicijski dijagrami naslijeðenog urbaniziranog pejsaža Dubrovnikamodeli oblikovanja suvremenog pejsaža
Vdoviæ, R.; Solter, A.; Pap M.: Interacitive Timemaps for Mapping Cultural Heritage
Veršiæ, Z.; Muraj, I.; Binièki, M.: Graditeljsko naslijeðe zagrebaèkoga donjogradskog bloka - energetska obnova
• Gostovanja nastavnika na meðunarodnim znanstvenim skupovima
A. Braun, D. Baèiæ, T. Vidoviæ: ”Pijacal in Podlabin: The Industrial Centre of a Planned Coal-Mining Town”, 2nd International Symposium ”On Cultural Heritage and Legal Issues Protection and Reuse of Industrial Heritage: Dilemmas, Problems, Examples”, Bled, Slovenija, 1.-3.10.2015.
K. Šerman: ”New Publicness”, meðunarodna konferencija 4. Think Space UnConference, u organizaciji DAZ u suradnji s AF u Zagrebu i Gradom Zagrebom, Zagreb, 2.-3.10.2015.
Meðunarodni znanstveni skup „Prostorne i razvojne moguænosti kulturnog nasljeða International scientific conference”/ ”Cultural Heritage - Possibilities for Spatial and Economic Development”, organizatori: AF u Zagrebu i Razred za likovne umjetnosti HAZU, Zagreb, Preporodna dvorana HAZU, Opatièka 18, 22.-23.10.2015. moderatori: B. Bojaniæ Obad Šæitaroci, V. Ivankoviæ, A. Mrða pozvana predavanja: B. Bojaniæ Obad Šæitaroci: ”Perceiving Heritage vs. Awareness of Heritage”
B. Baletiæ, K. Careva, R. Lisac: „Uloga zagrebaèkog sveuèilišta u planiranju i izgradnji grada - Naslijeðe u metodi odreðivanja identiteta”
A. Mišetiæ, G.-M. Miletiæ, S. Ursiæ: ”The role of Participation in Spatial Planning of Heritage Sites - A view from Dubrovnik’s Perspective” T. Rogiæ, N. Paliniæ, A. Braun: „Regeneracijski scenariji za bivšu Tvornicu papira u Rijeci”
A. Mrða, B. Bojaniæ Obad Šæitaroci: ”Criteria for the Evaluation of the Hvar Island Landscape as a Basis of Sustainable Tourism Planning”, ICOMOS-IFLA ISCCL International Symposium: Re-Thinking Lifescape, Jeju Island, Republika Korea, 3.-6.11.2015. K. Šerman, R. Margaretiæ-Urliæ: ”Jacob Bakema and Croatian architectural scene: Team 10 ideas
influencing the local modernist tradition”, meðunarodni znanstveni simpozij ”Western Temptations in Cold War times. International influences in Yugoslav architecture (1945-90)”, u organizaciji Muzeja za arhitekturu i oblikovanje u Ljubljani, Ljubljana, 5.11.2015.
G. Aras-Gaziæ, J. Peèariæ, A. Vukeliæ: ”Generalization of Jensen’s and Jensen-Steffensen’s Inequalities and their Converses by Hermite Polynomials and Majorization Theorem”, Mathematical Inequalities and Applications 2015, Mostar, Bosna i Hercegovina, 11.-15.11.2015.
M. Šimuniæ Buršiæ, S. Cancelliere, M. Škugor: ”Le malte di allettamento dei paramenti murari e della copertura in pietra della Cattedrale di Sebenico (Croazia)”, kongres ”La Civiltà della Calce - Storia, Tecnologia, Restauro”, Pompeji, Italija, 25.31.11.2015.
M. Obad Šæitaroci: pozvano izlaganje ”Heritage as an Active Space and Spatial Resource”, meðunarodni seminar ”Quality of Landscape and Quality of Life in the Sustainable Adriatic City (Qland-Qlife)”, Università di Camerino - Architettura e Design ”Eduardo Vittoria”, Ascoli Piceno, Italija, 4.12. 2015.
K. Šerman: ”Thrilling Encounters. Croatian Modernist Architects Meeting Third World Contexts”, meðunarodni znanstveni simpozij ”European Design Culture Abroad. Exporting Architecture, Engineering and Planning after WWII”, u organizaciji Politecnico di Milano, Milano, 22.1.2016.
3rd International Academic Conference ”On Places and Technologies - Keeping up with technologies to create cognitive city by highlighting its safety, sustainability, efficiency, imeagebility and liveability”, Sveuèilište u Beogradu, AF, 14.-15.4.2016.
Lj. Mišèeviæ: èlan znanstvenog odbora i predavaè ”Post-Carbon City Concepts Based on the New Documents for the Sustainable Development Goals”
Morana Pap, Mislav Pap, Mia Pap: ”Interconnection of Architecture and Neuroscience - Reshaping Our Brains Through Physical Structures”
I. Mlinar, L. Petroviæ Krajnik, D. Krajnik: pozvano predavanje ”Image, Identity and Quality of Zapruðe Housing Development in Novi Zagreb” B. Giddings, I. Mlinar: moderatori ”Image, identity and quality of place II (Public space)” Z. Barišiæ Mareniæ: „Modernistièki sklop elektroindustrije Konèar u Zagrebu (1945.-1949., Stjepan Gomboš, Mladen Kauzlariæ, Vladimir Juranoviæ, Otto Werner)”, VII. meðunarodna konferencija o industrijskoj baštini posveæena temi: Torpedo - povijest i baština, 150. godišnjica izuma Luppis - Wheiheadova torpeda, Rijeka, 19.-21.5.2016.
K. Petriæ, M. Rukavina, M. Obad Šæitaroci: ”Multiple Values Assessment - Precondition for Territorial Presentation and Interpretation of Archaeological Heritage - Case Study Sesvete (Zagreb, Croatia)”, meðunarodna konferencija ”Heritage Interpretation - for the future of Europe”, Interpret Europe Conference 2016, Mechelen, Belgija, 21.-24. 5.2016.
A. Mrða, B. Bojaniæ Obad Šæitaroci: ”Relationship Between Tourism and Cultural Landscape - A New Sustainable Development Model”, Tourism and Cultural Landscape - Unitwin Network Conference, Budimpešta, Maðarska, 12.-16.6.2016. 6th Croatian Mathematical Congress, Zagreb, Hrvatska, 14.-17.6.2016.:
G. Aras-Gaziæ, J. Peèariæ, A. Vukeliæ: ”Generalization of Jensen’s Inequality by Euler’s Identity and Related Results”
M. Šimiæ Horvath, E. Jurkin, V. Volenec, J. Beban-Brkiæ: ”On Harmonic Quadrangle in the Isotropic Plane”
M. Bombardelli, S. Vidak: ”The Napoleon-Barlotti Theorem in Hexagonal Quasigroups”
J. Beban-Brkiæ, M. Šimiæ Horvath: ”Project Assignments Within Math/Geometry Courses”, 18th SEFI Mathematics working Group Seminar, Göteborg, Švedska, 27.-29.6.2016.
M. Zajec, M. Haiman: ”Single-Family House Made of Wood and Straw”, WCTE 2016, Beè, Austrija, 22.25.8.2016.
E. Jurkin, M. Šimiæ Horvath, V. Volenec: ”A Note on Harmonic Quadrangle in Isotropic Plane”, 17th International Conference on Geometry and Graphics, Peking, Kina, 4.-8.8.2016.
19th Scientific-Professional Colloquium on Geometry and Graphics, Starigrad-Paklenica, Hrvatska, 4.-8.9.2016.:
M. Šimiæ Horvath, E. Jurkin, V. Volenec, J. Beban-Brkiæ: ”On Brocard Points of Harmonic Quadrangle in I_2(R)”
S. Vidak: ”Parallelograms and Equations in Some Special Subclasses of IM-Quasigroups”
I. Muraj: ”Sustainable Heritage: High Rise Building Structures Built 1955-1965 in Zagreb, Croatia”, 41st IAHS World Congress on Housing ”Sustainability and Innovation for the Future”, Albufeira, Algarve, Portugal, 13.-16.9.2016.
M. Jošiæ: ”Ager - Cultural Foodscape - Case Study 1”, ”Ecomarina - Technological Foodscape - Case Study 2”, ”Foodscape”, Ascoli Piceno, Italija, 30.6.2016.
3rd World Symposium on Sustainable Development at Universities ”Designing Tomorrow’s Campus: Resiliency, Vulnerability and Adaptation”, Massachusetts Institute of Technology (MIT) Cambridge, Massachusetts, USA, 14.-16.9.2016.
K. Careva, B. Baletiæ: ”Space for Interdisciplinary Collaboration: One Mode of Achieving Social Sustainability at Universities”
B. Baletiæ, R. Lisac, R. Vdoviæ: ”Campus Living Lab Knowledgebase: A Tool for Designing the Future”
• Preostala javna izlaganja nastavnika Konferencija i izložba „Sena Sekuliæ Gvozdanoviæ: Istraživanje povijesti - projektiranje suvremenosti” povodom stote godišnjice roðenja hrvatske arhitektice i profesorice AF, AF, 317, 15.4.2016. autorska koncepcija i organizacija znanstvenog skupa: N. Jakšiæ, K. Šerman, D. Baèiæ predavanja:
N. Fabijaniæ: „Sena Sekuliæ Gvozdanoviæ, professor emeritus Arhitektonskog fakulteta Sveuèilišta u Zagrebu”
N. Jakšiæ: „Poèeci projektantskog djelovanja Sene Sekuliæ Gvozdanoviæ, u povijesnom ambijentu pod mentorstvom Jurja Denzlera”
K. Šerman: „Produktivna dvojstva u djelu Sene Sekuliæ Gvozdanoviæ”
A. Braun: „Radovi na obnovi i zaštiti graditeljskog naslijeða Sene Sekuliæ Gvozdanoviæ” Lj. Šepiæ: „Sena Sekuliæ Gvozdanoviæ, svjetski putnik, istraživaè i predavaè”
H. Auf-Franiæ: „Sena Sekuliæ Gvozdanoviæ, prožimanje života i djelovanja”
European Maker Week, 30.5.-5.6.2016. R. Vdoviæ, M. Pap, predavanja:
”European Maker Week Zagreb Kickoff”, Poglavarstvo Grada Zagreba, Zagreb, 30.5.2016. „Tinker.cad za 3D printanje u Osnovnoj školi Borovje”, Zagreb, 30.5.2016. „Otvoreni dan MakerLab Af” (”MakerLab Af Open Day”), AF, 2.6.2016.
„3D ispis za svakoga” (”3D printing 4 Everyone”), „3D skeniranje za svakoga” (”3D scanning 4 Everyone”), AF, 3. 6.2016.
Interdisciplinarna radionica „Akupunktura grada” „Akupunktura grada u sklopu festivala Design district”, 16.-19.6.2016.
R. Lisac, K. Careva, G. Keleèiæ: voditelji, K. Careva: mentorica
R. Vdoviæ, M. Pap: ”PopUp FabLab”, vodstvo (mentorstvo) radionica ”Jump 2-3D”, ”Analog Production”, ”Digital Production”, ”Idea2Product, Start Global Now” „Akupunktura grada na Špancirfestu”, u organizaciji Grada Varaždina i Turistièke zajednice Varaždin, Varaždin, 24.-27.8.2016. K. Careva: voditeljica, R. Lisac: mentor, M. Smode Cvitanoviæ: sudjelovanje na radionici
B. Baletiæ, M. Jošiæ: pozvano predavanje „Zelene i plave Sesvete: prostorni razvoj kvarta”, Sesvete, 8.12.2015.
Z. Barišiæ Mareniæ: predavanje „Zagrebaèka industrijska baštinane/iskorišten potencijal grada”, u okviru VI. dana zagrebaèke arhitekture DAZ i partnera AF u Zagrebu, posveæenih Potencijalima zagrebaèke industrijske baštine (programski odbor: L. Korlaet i Z. Barišiæ Mareniæ), 12.-14.5.2016., Zagreb, DAZ, 12.5.2016.
B. Bojaniæ Obad Šæitaroci: sudjelovanje na okruglom stolu Rehabilitacija turizma: Ignorancija, Devastacija, Imaginacija, koji se održavao u sklopu ovogodišnje završne Artur konferencije Rehabilitacija prostora u Zagrebu, DAZ, 29.9.2016.
A. Braun: predavanje „Problematika graditeljskog naslijeða u nastavi Arhitektonskog fakulteta Sveuèilišta u Zagrebu”, DAZ, 5.11.2015.
K. Careva: predavanje „Pristupaènost javnih gradskih prostora kroz metodu Akupunkture grada”, 20. sajam zdravlja, Vinkovci, 15.-17.4.2016. mentorica na interdisciplinarnoj radionici ”Dambrugge Straat Project” u sklopu projekta ”In public in particular”, Antwerpen, 25.4.-6.5.2016.
K. Careva, R. Lisac:
„Participativna i interdisciplinarna metoda Akupunkture grada u urbanoj regeneraciji”, Strategije urbane regeneracije, Hrvatski zavod za prostorni razvoj, Zagreb, 9.-10.6.2016.
K. Ivanišin: predavanje „Dobroviæ u Dubrovniku. Poduhvat moderne arhitekture”, Oris kuæa arhitekture, Zagreb, 3.3.2016.; Palaèa Sponza, Dubrovnik, 8.4. 2016.
B. Koružnjak, predavanja: ”Sustainability of Public Sports Facilities in the Case of Several Sports Halls in Croatia”, 13th International Scientific Conference on Transformation Processes in Sport, MSA, Podgorica, Crna Gora, 2.-4. 4.2016
„Zagreb - An Integrated City”, Motovun 35th International Summer School of Architecture ”Above / Underground Interpolation”, Motovun, 4.-11.8. 2016.
R. Lisac: sudjelovanje na radionici POCACITO,1st roadmap workshop, CEPS, Bruxelles, 11.3.2016.
R. Lisac, K. Careva:
„Akupunkturom grada do sigurnijeg grada”, Zagrebaèki forum o urbanoj sigurnosti 2015. Stop vandalskim grafitima, Zagreb, 12.-13.11.2015.
Lj. Mišèeviæ, predavanja:
”Best Practices for Energy Efficiency - Sucessful National Initiatives”, 24th Session of the Committee on Sustainable Energy (CSE), Group of Experts on Energy Efficiency (GEEE), Palais des Nations, UN, Geneva, 18.-20.11.2015.
„Prva obiteljska pasivna kuæa u sustavu POS-a i inovativna, održiva zelena javna nabava u Hrvatskoj”, 7. zagrebaèki energetski tjedan, Dan Hrvatske komore arhitekata, Zagreb, Starogradska vijeænica, 10.5.2016.
„Pasivna kuæa i klimatske promjene”, Akademija medicinskih znanosti Hrvatske, Zagreb, Šubiæeva 9, 23.2.2016.
„Konoplja kao graðevinski materijal i energent zdravog graðenja”, simpozij Konoplja - tjelesno i duševno zdravlje, Zagreb, organizator: Hrvatsko bioetièko društvo, Sveuèilište u Zagrebu, Filozofski fakultet, konferencijska dvorana Knjižnice, 3.5.2016.
I. Mlinar:
sudjelovanje na radionici „Interaktivne digitalne razglednice Lastova” i rad na istraživaèkoj radionici „LA. colonia: Kulturna baština - nasljeðe Mediterana”, Udruga Dobre Dobrièeviæ, Heritage GO PRO, Lastovo, 6.-19.6.2016. pozvano predavanje „Gradovi graðeni ab ovo tijekom 20. st. u Hrvatskoj”, konferencija „LA. colonia: Kulturna baština - nasljeðe Mediterana”, Udruga Dobre Dobrièeviæ, Heritage GO PRO, Lastovo, 20.-25.6.2016.
A. Mrða:
predavanje ”Tourism Zoning”, diplomski studij Turizam - turistièki i hotelski menadžment, kolegij Turizam i prostor, Vern Veleuèilište u Zagrebu, akad.god. 2015./2016. sudjelovanje na ARTUR konferenciji: Rehabilitacija prostora, DAZ, Zagreb, rujan 2016.; Ignorancija - Radionica Rijeka, ožujak 2016.; Devastacija - Radionica Split, travanj 2016.; Imaginacija - Radionica Zagreb, rujan 2016.
M. Obad Šæitaroci: sudjelovanje na okruglom stolu „Oèuvanje i održivo korištenje kulturnih krajolika Hrvatske”, povodom predstavljanja knjige dr.sc. Biserke Dumboviæ Bilušiæ: Krajolik kao kulturno naslijeðe - metode prepoznavanja, vrjednovanja i zaštite kulturnih krajolika Hrvatske, u organizaciji Ministarstva kulture RH, Uprava za zaštitu kulturne baštine, Muzej Mimara, Zagreb, 3.11.2015. predavanje „Dvorci kao pokretaèi razvoja”, Noæ muzeja, Muzej Brdovec, Brdovec, 29.1.2016.
L. Prpiæ: pozvano predavanje na engleskom jeziku ”RCR Aranda Pigem Vilalta architects”, meðunarodna struèna diskusija o katalonskoj arhitekturi, Zagreb, Oris kuæa arhitekture, 20.11.2015.
M. Šimiæ Horvath: pozvano predavanje „O arhitektonskoj fotogrametriji”, Struèna sekcija Hrvatskog matematièkog društva, Zagreb, 11.3.2016.
M. Šimuniæ Buršiæ: predavanje „Arhitektura za dokolicu u antièkom svijetu”, znanstveni skup XIII. Dies Historiae - Pogled na društvo kroz prizmu zabave, Hrvatski studiji Sveuèilišta u Zagrebu, 9.12.2016.
R. Vdoviæ, M. Pap: pozvano predavanje „3D ispis juèer-danas-sutra, O.Š. „Josip Raèiæ”, Zagreb, 8.4.2016.
• Preostala javna izlaganja na AF
8. dani pasivne kuæe / 8th Passive House Days in Croatia, meðunarodni struèni skup, 13.-15.11.2015.
- Lj. Mišèeviæ: predsjednik organizacijskog odbora predavanja:
Lj. Mišèeviæ: „Prva obiteljska pasivna kuæa u sustavu POS-a”, „Inovativna i održiva zelena javna nabava u Hrvatskoj”
R. Lisac: „Prezentacija projekta Campus Living Lab”
7. zagrebaèki energetski tjedan, Zagreb, 9.-14.5. 2016.
Energetski dan Arhitektonskog i Graðevinskog fakulteta Sveuèilišta u Zagrebu, 11.5.2016.
prezentacije nagraðenih radova Meðunarodnog studentskog natjeèaja Saint Gobain - ISOVER, Brest, Bjelorusija predavanja:
Lj. Mišèeviæ: „Nova klasifikacija pasivnih kuæa i obnova faktor 10”, „Projekt i izvedba prve ECO-SANDWICH® kuæe” (uz on-line kameru gradilišta)
V. Kasun: „Rekonstrukcija faktor 10 djeèjeg vrtiæa Višnjik u Zadru”
R. Lisac: „Borongajski zeleni kampus kao živi laboratorij (CLL)”
S. Andrijeviæ:
„Ban centar - kontekst, program, konstrukcija”, predavanje u okviru kolegija Visokotehnološka arhitektura (nositelj kolegija: Lj. Mišèeviæ), Diplomski studij arhitekture i urbanizma, 317, 12.1.2016.
A. Braun, predavanja:
„Kurija Hrašæe u Svetièkom hrašæu pored Ozlja - istraživanje, projektiranje, obnova, u sklopu kolegija Revitalizacija dvoraca, 7.12.2015. „Povijesno-prostorni razvoj ‘Željeznièke delte’ u Zagrebu: od parne pilane braæe Heinzel do studentskog centra”, u sklopu kolegija Urbanistièka radionica 1 - preobrazba grada, 22.3.2016.
L. Prpiæ: pozvano predavanje „EXPO Milano 2015 - arhitektura paviljona”, u okviru kolegija Visokotehnološka arhitektura, Diplomski studij arhitekture i urbanizma, 317, 1.12.2015.
I. Prtenjak, arhitekt: predavanje uz otvorene izložbe „Potraga za svjetlom, Sakralnost arhitekture”, Velika predavaonica, 17.3.2016.
R. Vdoviæ, M. Pap: organizatori i sudionici radionice „3. otvoreni dani 3D ispisa”, Edukacija i digitalna proizvodnja ideja, 4.12.-5.12.2015.
ZAVOD ZA ARHITEKTURU10
M. Jošiæ, predstojnik
N. Mlinar, tehnièka rukovoditeljica
• Izvedbe u tijeku
I. Juras, N. Mlinar, E. Lokošek (konstrukcija), I. Cetiniæ (instalacije): IV. faza radova za dovršenje obnove Biskupske palaèe, Dubrovnik
D. Juraèiæ, G. Žaja: Psihijatrijska bolnica Vrapèe, Klinièki odjel forenzièke psihijatrije, Zagreb
V. Mikiæ, Z. Protiæ: Adaptacija i dogradnja zgrade „E” u sklopu Trga pravde za potrebe Kaznenog odjela Opæinskog državnog odvjetništva, Zagreb
Lj. Mišèeviæ: Prva „Eco-Sandwich” kuæa, Koprivnica
• Izvedbeni projekti
B. Koružnjak, G. Domiæ: Rekonstrukcija objekta „Narodne kupke”, Specijalna bolnica za medicinsku rehabilitaciju, Lipik
• Glavni projekti
D. Dvornik, T. Perakoviæ: II. faza proširenja Varaždinskog groblja, Memorijalni trg, javna šetnica, grobni zid, 36. grobno polje
B. Koružnjak, G. Domiæ: Rekonstrukcija objekta „Narodne kupke”, Specijalna bolnica za medicinsku rehabilitaciju, Lipik
• Idejni projekti
D. Dvornik, T. Perakoviæ:
Idejno rješenje II. i III. faze proširenja Varaždinskog groblja
Idejni projekt rekonstrukcije i ureðenja Gorièkog trga, Marija Gorica
Idejno rješenje sanjkališta, Marija Gorica
N. Fabijaniæ: Idejno rješenje ureðenja „Luèkog podruèja Grada Paga”, Pag
V. Kasun:
Idejno rješenje vrtiæa teniskog kluba u Punta Skali, Zadar
Lj. Mišèeviæ: Idejno rješenje stambene zgrade POS 4, Koprivnica
Idejno rješenje rekonstrukcije „Vile Petaj-Ormuž”, Jabukovac 32, Zagreb
N. Mlinar, S. Bašiæ: Idejno rješenje rekonstrukcije Centra za istraživanje mora, Rovinj
• Interijer
B. Koružnjak, G. Domiæ:
Projekt unutrašnjeg ureðenja Zavoda za geologiju i geološko inženjerstvo, Rudarsko-geološko-naftni fakultet, Zagreb
• Studije
D. Dvornik, T. Perakoviæ: Programska studija moguænosti prostora za smještaj i odabir tipa sanjkališta, Marija Gorica
N. Fabijaniæ:
Programsko-prostorna studija „Zona Prosika-Lokunja”, Grad Pag
Izmjena prometne regulacije podruèja Grada Paga
M. Jošiæ:
Polazišta projekta „Zelene i plave Sesvete”, Zagreb
B. Koružnjak, G. Domiæ:
Projektna analiza za rekonstrukciju bazena SRC-a Šalata, Zagreb
Urbanistièko-arhitektonska studija izgradnje sadržaja u kazeti k.è.br. 2886/1, k.o. Klara, Zagreb
V. Kasun:
Program urb.-arh. natjeèaja za ureðenje Gradske tržnice, Zadar
N. Mlinar, S. Bašiæ:
Programska studija i Program za provedbu urb.arh. natjeèaja za realizaciju zahvata na k.è.br. 559/1, k.o. Trnje, Zagreb
• Javni natjeèaji
N. Fabijaniæ:
1. nagrada, umjetnièko rješenje Spomenika domovini na lokaciji zelene plohe Trga Stjepana Radiæa, zapadno od KD Vatroslava Lisinskog, sjeverno od Ul. grada Vukovara i istoèno od postojeæeg parkirališta na Trgu Stjepana Radiæa
T.S. Franiæ, M. Geng:
3. nagrada, natjeèaj za izradu idejnog urb.-arh. rješenja Terminal za brodove na kružnim putovanjima, centralno garažno-poslovna graðevina i autobusni kolodvor, Dubrovnik
• Strojarski projekti instalacija
I. Cetiniæ:
Cinktor crkve sv. Jurja na bregu, Lopatinec (VK), glavni projekt
Rekonstrukcija Gradske galerija Striegel, Kranjèeviæava 9, Sisak (VK, G, HV, PL), glavni projekt
Kuæa Europskih himni i kulturne baštine Klanjca, Trg A. Mihanoviæa, Klanjec (VK, G, H, V, PL), glavni projekt
Rekonstrukcija Palaèe Gvozdanoviæ, Visoka 8, Zagreb (G, H, V, VK, P), glavni i izvedbeni projekt
ZAVOD ZA URBANIZAM, PROSTORNO PLANIRANJE I PEJSAŽNU ARHITEKTURU11
J. Horvat, predstojnik
• Prostorni planovi
N. Lipovac:
I. Izmjene i dopune PPUG Donja Stubica, 2015. (s: N. Gradeèki)
II. Izmjene i dopune PPUO Motovun, 2015. (s: M. Robina i N. Gradeèki)
I. Izmjene i dopune PPUO Postira, 2016. (s: M. Robina i N. Gradeèki)
III. Izmjene i dopune PPUO Jesenje, 2016. (s: N. Gradeèki)
IV. Izmjene i dopune PPUO Zlatar Bistrica 2016. (s: M. Robina i N. Gradeèki)
I. Izmjene i dopune PPUO Hrašæina 2016. (s: N. Gradeèki)
J. Horvat:
II. Izmjene i dopune PPUO Lasinja, 2016. (s: A. Mrða, T. Oberman)
O. Grgureviæ: Izmjene i dopune PPUO Trpanj, 2016. (s. K. Šmit) Dopuna PPUO Lumbarda, 2015. (s. K. Šmit)
D. Krajnik, L. Petroviæ Krajnik:
VI. izmjene i dopune GUP Jastrebarsko, 2016. I. izmjene i dopune UPU Sabljaci - UPU 8, 2016.
• Urbanistièki planovi ureðenja
N. Lipovac:
Izmjene i dopune UPU dijela naselja Andraševec-Oroslavje, 2016. (s: N. Gradeèki)
UPU Motovuna, 2016. (s: M. Robina i N. Gradeèki)
• Studije, idejna rješenja i izvješæa
T. Jukiæ:
Pješaèko-biciklistièki most Jarun u Zagrebu i preobrazba šireg prostora, 2016.
D. Krajnik, L. Petroviæ Krajnik: Studija s konceptom ureðenja javnog prostora starog grada Lovrana, 2016.
Idejno rješenje ureðenja zelenih otoka na podruèju grada Jastrebarskog, 2016.
Idejno rješenje spremišta za elektriène bicikle u Jastrebarskom, 2016.
N. Lipovac: Prometna studija opæine Jakovlje, 2016. (s: N. Gradeèki)
• Projekti
J. Horvat: Spomen obilježje hrvatskim braniteljima Varaždinske županije, stradalim i nestalim u Domovinskom ratu - Varaždinsko groblje - projektantski nadzor nad izvedbom, 2016.
D. Krajnik, L. Petroviæ Krajnik: Glavni projekt spremišta za elektriène bicikle u Jastrebarskom, 2016.
Urb.-pejsažno ureðenje padine Staza života u podnožju kapele Majke Božje Èiseljske u središtu naselja Donja Pušæa - projektantski nadzor nad izvedbom, 2016.
ZAVOD ZA ZGRADARSTVO I FIZIKU ZGRADA12
Z. Veršiæ, predstojnik
• Projekt zgrade u odnosu na uštedu toplinske energije i toplinsku zaštitu
i Elaborat akustièkih svojstava i zaštite od buke
Z. Veršiæ, M. Binièki:
Dogradnja i izgradnja zamjenskih i novih graðevina u ACI marini Pomer, Pomer, Pula (projekt: Pulsar arhitektura, d.o.o., Zagreb), listopad 2015.
Rekonstrukcija predškolske ustanove, Ul. Nikole Tesle bb, Zadar (projekt: Zavod za arhitekturu AF, Zagreb), prosinac 2015.
Rekonstrukcija objekta „Narodne kupke”, lokacija: SBMR - Lipik, Marije Terezije 13, Lipik (projekt: Zavod za arhitekturu AF, Zagreb), prosinac 2015.
Obiteljska kuæa, Jurjevska bb, Zagreb (projekt: Zavod za graditeljsko nasljeðe AF, Zagreb), srpanj 2016.
• Graðevinski projekt - projekt nosive konstrukcije
N. Turèiæ:
Projekt statièke sanacije crkve sv. Ivana Krstitelja, Sv. Ivan Zelina, rujan-prosinac 2015.
ZAVOD ZA GRADITELJSKO NASLIJEÐE U ZAGREBU
A. Braun, predstojnik
M. Cvitanoviæ i T. Vidoviæ, struèni suradnici
• Izvedbe
Obnova i rekonstrukcija patricijske gradske kuæe Moise, Cres, 2015.-2017.
Obnova i sanacija proèelja i krova stambeno-poslovnog sklopa Ive Vitiæa u Laginjinoj ulici, Zagreb, 2016.-2017.
Obnova i adaptacije kuæe èasnih sestara u sklopu Franjevaèkog samostana na Ksaveru, Zagreb, 2015.-2016.
• Projekti obnove povijesnih graðevina
Glavni projekt obnove i rekonstrukcije kuæe Bartoliæ-Paspa, Jurjevska 16, Zagreb, 2016. Idejni, glavni i izvedbeni projekt obnove i rekonstrukcije obiteljske kuæe, Jurjevska bb, Zagreb, 2016.
• Arhitektonske snimke postojeæeg stanja Dvorac Kuševiæ-Plavšiæ (proèelja), Mala Mlaka, Zagreb, 2016.
• Studije
Hrvatska u Malom - tematski park u sklopu Parka Novi Zagreb, studija arhitektonskih tipologija hrvatskog tradicionalnog graditeljstva i prijedlog koncepta parka, 2015.-2016.
NAGRADE
• Nagrade nastavnika Godišnje nagrade Udruženja hrvatskih arhitekata i otvorena izložba ostvarenja hrvatskih arhitekata u 2015. godini, „Kockica”, Zagreb, 21.4.-11.5.2016. H. Auf-Franiæ: nagrada „Viktor Kovaèiæ” za životno djelo
Radionica arhitekture i V. Iliæ (Projektni tim: V. Iliæ, I. Pejiæ, G. Rako, J. Saboliæ, M. Škarijot): nagrada „Viktor Kovaèiæ” za najuspješnije ostvarenje u svim podruèjima arhitektonskog stvaralaštva za Muzej vuèedolske kulture u Vukovaru
D. Juraèiæ, J. Skorup Juraèiæ: nagrada „Bernardo Bernardi” za najuspješnije ostvarenje na podruèju oblikovanja i unutrašnjeg ureðenja za restoran i kuhinju Pine Beach Resort u Pakoštanima
M. Mrduljaš, A. Sevšek, D. Gamulin: nagrada „Neven Šegviæ” za publicistièki, kritièki, znanstvenoistraživaèki i teorijski rad za knjigu i izložbu Prostori su-djelovanja: 20 godina planiranja Zadarske županije
20. Salon arhitekture Novi Sad „Prespajanje/Rewiring”, 3.-12.6.2016.
K. Careva, R. Lisac (Akupunktura grada, DAZ): Akupunktura grada - Trnjanska Savica
nagrada u kategoriji „Eksperiment u arhitekturi”, 20. Salon arhitekture Novi Sad „Prespajanje/ Rewiring”, 3.-12.6.2016.
• Nagraðeni natjeèajni radovi nastavnika D. Juraèiæ, G. Žaja: 3. nagrada, natjeèaj za izradu idejnog arh.-urb. rješenja za zgradu zdravstvene namjene „Poliklinike za oftalmologiju, ortopediju, graniène struke te prevenciju i rehabilitaciju i dr.” na Ksaverskoj cesti 10 u Zagrebu, listopad 2015. K. Ivanišin, L. Kabashi, F. Radoniqi: 3. nagrada, javni meðunarodni natjeèaj Bazar i park u povijesnoj jezgri Prištine, rujan 2016. N. Korkut, I. Mladina, A. Mrða, A. Mudronja Pletenac, I. Senjak, T. Pletenac: 1. nagrada, Spomen obilježje žrtvama poginulim u Domovinskom ratu, Koprivnica, otvoreno rujan 2016.
• Natjeèaji - sudjelovanje u ocjenjivaèkom sudu B. Koružnjak: èlan meðunarodnog žirija ”The National Biennale of Architecture of Romania - 2016”, ”Recovering References”, Bucharest Architecture Biennale, Bukurešt, Rumunjska, lipanj-listopad 2016. èlan meðunarodnog žirija ”East Centric Architecture Triennale Bucharest”, Bukurešt, Rumunjska, lipanj-listopad 2016.
Lj. Mišèeviæ: predsjednik ocjenjivaèkog suda studentskog natjeèaja Bio Baded Student Pavilion, BURCH University, Sarajevo, rujan 2016.
A. Mrða: èlanica ocjenjivaèkog suda za godišnju nagradu ARTUR (Arhitektura i turizam) 2016.
L. Prpiæ:
èlanica ocjenjivaèkog suda javnog opæeg natjeèaja za izradu idejnog urb.-arh. rješenja poslovne graðevine sa skladištem u Blatu u Zagrebu, kolovoz-listopad 2015.
Europan 13 ”The Adaptable City 2Self-Organization - Sharing - Project (Process)”, meðunarodni arh.urb. natjeèaj Europan Hrvatska „Prilagodljivi grad 2”, prosinac 2015.: B. Baletiæ, èlan ocjenjivaèkog suda, K. Careva i V. Rister, zamjenici ocjenjivaèkog suda Natjeèaj za izradu idejnog urb.-arh. rješenja za ureðenje prostora zapadno od palaèe Zakmardy u Habdeliæevoj ulici u Varaždinu, ožujak-lipanj 2016. N. Fabijaniæ, predsjednik ocjenjivaèkog suda, K. Careva, struèna savjetnica
• Nagrade studenata arhitekture Dobitnici Rektorove nagrade za ak. god. 2015./16. - tehnièko podruèje: Nagrada za individualni znanstveni i umjetnièki rad (jedan ili dva autora): Antonija Vlašiæ i Tamara Reliæ: Idejna studija i projekt razvoja prostora buduæe lake gradske željeznice; Nika Serdar: Kuæa s licem i nalièjem - prijedlog nove tipologije socijalnog stanovanja u Mek’ele-u Nagrada za timski znanstveni i umjetnièki rad (tri do deset autora): Mateja Nosil, Iva Štambuk, Margarita Vukoja: Vizija Zagreba 2050.: ZAGWEB Nagrada za društveno koristan rad u akademskoj i široj zajednici: Mia Andraševiæ, Vanja Boroviæ, Juraj Božiæ, Domagoj Ciglar, Mario Grgurev, Stella Gojak, Ira Habijanec, Jelena Hajdinjak, Katarina Maliæ, Ivana Rašpoliæ, Matija Romiæ, Dora Sipina, Iva Štambuk, Ivan Zovko: Projekt Adventski kalendar 2015.
Sveèana dodjela Rektorovih nagrada održana je na Ekonomskom fakultetu Sveuèilišta u Zagrebu, Kennedyjev trg 6, 17.6.2016.
Radionica arhitektonskih konstrukcija i održivog graðenja „DMApp - Drveni modularni apartman”, akad.god. 2014./15.: Natalija Andonova, Sven Dupliæ, Tena Kneževiæ, Saša Košuta, Dora Lonèariæ, Ana Oršoliæ, Borna Pavièiæ, Matej Požega, Karla Sršen, Bruna Stipanièiæ, Natalija Šarlija, Mara Uroda - mentori: M. Biluš, S. Begoviæ; asistenti: V. Duplanèiæ, Z. Protiæ posebna Rektorova nagrada za 2014./15.* nagrada na 50. Zagrebaèkom salonu - arhitektura i urbanizam u kategoriji „Studenti”, Zagreb, Dom HDLU, 1.-18.10.2016. priznanje na 20. salonu i Danima arhitekture u Novom Sadu u kategoriji „Studentski radovi”, Novi Sad, Željeznièka stanica, 3.-12.6.2016. Energetski dan AF i GF Sveuèilišta u Zagrebu, AF, 3. kat, 11.5.2016. u sklopu 7. Zagrebaèkog energetskog tjedna (9.-14.5.2016.)
sveèano proglašenje radova meðunarodnog studentskog natjeèaja Saint Gobain - ISOVER, Brest, Bjelorusija, Energetski standard arhitekture pasivne kuæe (A+) i prezentacije nagraðenih radova: Mislav Barada i Karla Jambrešiæ: 1. nagrada, mentorica: A. Deliæ
Ella Cahunek, Dino Šaruga i Tamara Lukiæ: 2. nagrada, mentorica: A. Deliæ
Natalija Katiæ (Erasmus, München) i Ana Perliæ: 3. nagrada, mentor: Lj. Mišèeviæ
Melissa Guillore (Erasmus, Pariz): 4. nagrada, mentor: Lj. Mišèeviæ
IZLOŽBE
• Izložbe na AF
G. Žaja: „Zgrade za zdravstvo i socijalnu skrb, Gordana Žaja: Realizacije, projekti, natjeèajni radovi, 1994.2014”, nastavnièki trakt 3. kat, 15.1.-15.2.2015.*
L. Korlaet:
„Izložba radova”, podest 3. kata, 30.11.2015.
I. Prtenjak, arhitekt:
„Potraga za svjetlom, Sakralnost arhitekture”, podest 3. kata, 17.-24.3.2016.
I. Juras:
„Izložba crteža” i promocija knjige „Složenost nedovršene kuæe”, podest 3. kata, otvorenje izložbe 28.9.2016.
• Izložbe radova nastavnika 50. Zagrebaèki salon ”Consistency / Dosljednost”, Zagreb, Dom HDLU, 1.-18.10.2015.
K. Careva, R. Lisac (Akupunktura grada, DAZ): „Akupunktura grada - Trnjanska Savica” T. Liktar Elez, I. Lukenda, K. Careva, A. Mrðen, M. Dražina (Prostor oko mene): „Prostor oko meneArhitektonski priruènik za male radoznalce” - nominacija
R. Vdoviæ, M. Pap: ”Maker’s Point - Fablab Hrvatska - Dostupno 3D skeniranje i 3D ispis”
Fablab u sklopu Znanstvenog piknika 2015., Zagrebaèki velesajam, 11.-12.12.2015.
„Kako funkcionira 3D ispis” - aditivne tehnologije
Fablab u sklopu Znanstvenog piknika 2016., Jadran Film, zagrebaèka Dubrava, 23.-25.9.2016. N. Fabijaniæ: „Postamenti”, Zagreb, Studio Moderne galerije „Josip Raèiæ”, 29.6.-17.7.2016.
K. Ivanišin: suautor izložbe „Dobroviæ u Dubrovniku. Poduhvat moderne arhitekture”, Oris kuæa arhitekture, Zagreb, 23.2-26.3.2016.; Palaèa Sponza, Dubrovnik, 8.-20.4.2016.
• Sudjelovanje na meðunarodnim izložbama
M. Geng, L. Prpiæ: „33. Piranski dani arhitekture”, Piran, Slovenija, studeni-prosinac 2015.
Meðunarodna studentska izložba „Meðunarodno studentsko priznanje Piranesi 2015” na kojoj sudjeluje 10 europskih arhitektonskih fakulteta: AA London, BME Budimpešta, TU Beè, TU Graz, Ljubljana, Maribor, Pescara, Split, Trst, Zagreb. Selektori svakog fakulteta odabiru po dva studentska projekta, a za izložbu 2015. selektirani su: Sara Jurinèiæ: Muzej podvodne arheologije, samostanski kompleks Sv. Nikole u Zadru, mentor: G. Rako
Mirna Udovèiæ: Revitalizacija kulturnog centra u Dubravi u Zagrebu, mentor: T. Žarniæ
K. Ivanišin, L. Kabashi: POS Mokošica, Dubrovnik, sudjelovanje na EAST CENTRIC ARCH, Bucharest Architecture Triennale 2016, Bukureat, 16.9.-9.10.2016.
20. Salon arhitekture Novi Sad „Prespajanje/Rewiring”, Novi Sad, 3.-12.6.2016.
K. Careva, R. Lisac (Akupunktura grada, DAZ): Akupunktura grada - Trnjanska Savica
K. Careva, R. Lisac (Akupunktura grada, DAZ): City Acupuncture (project publication)
T. Liktar Elez, I. Lukenda, K. Careva, A. Mrðen, M. Dražina: Prostor oko mene, Arhitektonski priruènik za male radoznalce
• Oblikovanje izložaba i muzejskih postava N. Jakšiæ, K. Šerman, D. Baèiæ: autorska koncepcija i organizacija znanstvene izložbe „Sena Sekuliæ Gvozdanoviæ: Istraživanje povijesti - projektiranje suvremenosti”, AF, podest 3. kata, 15.4.-8.5.2016.
• Izložbe studentskih radova Kabinet za Arhitektonske konstrukcije, fiziku zgrade, materijale i tehnologiju graðenja Tehnièki studio, voditelj: Z. Veršiæ „Polivalentni paviljon”, izložba studentskih radova IV. sem., akad.god. 2015./16., nastavnièki hodnik 2. kata AF, lipanj-rujan 2015.
Radionica 3
Radionica arhitektonskih konstrukcija i održivog graðenja, voditelji: M. Biluš, S. Begoviæ, V. Duplanèiæ, Z. Protiæ:
„RE: ponovno-iznova-natrag”, izložba i prezentacija studentskih radova akad.god. 2015./16., AF, 413; studenti: Ana Brebriæ, Marija Èelar, Helena Ferkula, Robert Gradeèki, Viktorija Jagodiæ, Katarina Maliæ, Mislav Martiæ, Anselmo Nižiæ, Matija Romiæ, Ivana Slavniæ, Matija Švaco, Matija Veleglavac AF, 413, 25.1.-1.2.2016.
7. meðunarodni festival dizajna Dan D - Otvoreni dizajn, Zagreb, Pogon Jedinstvo i klub Moèvara, 10.-12.6.2016.
izložba u sklopu festivala Design District Zagreb 2016., Zagreb, Vojna bolnica, Vlaška 87, 16.-19. 6.2016.
Radionica arhitektonskih konstrukcija i održivog graðenja
„DMApp - Drveni modularni apartman”, izložba studentskih radova akad.god. 2014./15., mentori: M. Biluš, S. Begoviæ; asistenti: V. Duplanèiæ, Z. Protiæ; studenti: Natalija Andonova, Sven Dupliæ, Tena Kneževiæ, Saša Košuta, Dora Lonèariæ, Ana Oršoliæ, Borna Pavièiæ, Matej Požega, Karla Sršen, Bruna Stipanièiæ, Natalija Šarlija, Mara Uroda
50. zagrebaèki salon - arhitektura i urbanizam, kategorija „Studenti”, Zagreb, Dom HDLU, 2.-18. 10.2016.
20. salon i dani arhitekture - Novi Sad, Novi Sad, Željeznièka stanica, 3.-12.6.2016.
Kabinet za stambene zgrade - Studio 1, voditeljica: I. Ergiæ: izložba selekcije radova akad. god. 2015./16. i proglašenje „Kuæe godine” po odabiru prof. emeritusa dr.sc. N. Filipoviæa i dodjela nagrade, 28.1. 2016.
Kabinet za pejsažnu arhitekturu i povijest urbanizma - Perivojno oblikovanje: izložba studentskih radova akad.god. 2014./15., ureðenje prostora oko AF, AF, studeni 2015. izložba studentskih radova akad.god. 2015./16., ureðenje prostora Studentskog centra, u ulaznom pasažu Studentskog centra, lipanj 2016. Meðunarodni studentski natjeèaj Saint GobainIsover, Energetski standard arhitekture pasivne kuæe (A+), AF, 3. kat, Energetski dan AF i GF Sveuèilišta u Zagrebu 11.5.2016. u sklopu 7. Zagrebaèkog energetskog tjedna (9.-14.5.2016.) - otvorenje izložbe, sveèano proglašenje nagrada i prezentacije nagraðenih radova meðunarodnog studentskog natjeèaja Saint Gobain, Isover, Brest, Bjelorusija AVETI, izložba fotografija napuštene industrijske baštine, AF, podest 3. kata, 13.5.-26.9.2016., u okviru VI. Dana zagrebaèke arhitekture DAZ (u suradnji s AF Sveuèilišta u Zagrebu), posveæenih Potencijalima zagrebaèke industrijske baštine (programski odbor: L. Korlaet i Z. Barišiæ Mareniæ), 12.-14. 5.2016.
studenti polaznici kolegija Industrial Archaeology, AF: Živko Pletikapiæ, Matija Pucak, Mihovil Pirnat
student s FPZ: Levantin Kovaè Noæ muzeja, Muzej Brdovec, Brdovec, 29.1.2016. izložba diplomskoga rada Mie Mikule: Revitalizacija dvorca Januševec; mentor M. Obad Šæitaroci
• Promocija struke
20. smotra Sveuèilišta u Zagrebu, Francuski paviljon, Studentski centar u Zagrebu, Savska 25, 12.14.11.2015.
Promocija struènog èasopisa Facta Architectonica 2 (zbornik struènih radova nastavnika AF): promocija drugog broja: DAZ, 17.11.2015. predstavljanje: L. Pleština, V. Mikiæ, D. Braliæ Sportska udruga Arhitektonskog fakulteta 6. revijalna košarkaška utakmica studenata i nastavnika AF, dvorana Martinovka, 20.11.2015. 6. dani zagrebaèke arhitekture posveæeni potencijalima zagrebaèke industrijske baštine, u organizaciji DAZ (u suradnji s AF u Zagrebu), 12.-14.5.2016. Programski odbor: L. Korlaet, Z. Barišiæ Mareniæ intervjui s: R. Lisac, tematska voditeljica: Z. Barišiæ Mareniæ, Jutarnja kronika, HR1, 12.5.2016.
R. Lisac, L. Korlaet i Z. Barišiæ Mareniæ: „Potencijal industrijske baštine, najava 6. dana zagrebaèke arhitekture”, Iskustvo prostora, emisija o arhitekturi i dizajnu, ur. S. Batiniæ, Radio Sljeme, Hrvatski radio 1, 12.5.2016.
R. Vdoviæ, M. Pap: „O 3. otvorenim danima 3D ispisa”, gostovanje u radijskoj emisiji „Oko znanosti”, ur. S. Marièiæ, Hrvatski radio 1, 11.12.2015.
MEÐUNARODNA SURADNJA
• Gostovanja nastavnika na AF
Luca Maria Francesco Fabris, prof. dr. Politecnico di Milano, AF, 317, 20.10.2015.: ”More than living. The IBA Hamburg 2013 prototypes”, predavanje u okviru kolegija Visokotehnološka arhitektura (nositelj kolegija: Lj. Mišèeviæ)
Axel Humpert i Tim Seidel (BHSF), arhitektonski ured, Zürich, Švicarska, gostujuæe predavanje, 13. 4.2016.
Maurice Harteveld, arhitekt i urbanist, TU Delft, Faculty of Architecture and the Built Environment, Delft, Nizozemska:
”Design and People, Bringing the Urban and Architectural Together”, 18.4.2916.
Nader Tehrani, arhitekt i dekan Cooper Union School of Architecture, NY, predavanje o svom radu, u organizaciji Oris kuæe arhitekture i AF, 30. 5.2016.
• Meðunarodna suradnja okviru europskog programa Erasmus+14
23 sklopljena bilateralna Erasmus+ sporazuma, AF s europskim sveuèilištima:
Technische Universität Graz / Tehnièko sveuèilište Graz, Austrija
Kunstuniversität Linz / Sveuèilište za umjetnost, Linz, Austrija
Universitet Po Architectura, Stroitelstvo i Geodesia, Sofia / Tehnièko sveuèilište Sofija, Bugarska Vysoké Ucení Technické v Brne - Arhitektura / Tehnièko Sveuèilište Brno, Èeška Republika Technische Universität Carolo-Wilhelmina Braunschweig / Tehnièko Sveuèilište Carolo-Wilhelmina, Braunschweig, Njemaèka
Technische Universität München / Tehnièko sveuèilište München, Njemaèka
Universidad Politécnica de Madrid, Escuela Tecnica Superior de Arquitectura de Madrid / Tehnièko sveuèilište Madrid, Španjolska
Universidad Del País Vasco / Euskal Herriko Unibertsitatea (UPV/EHU) / University of the Basque Country, Escuela Técnica Superior de Arquitectura / Higher Technical School of Architecture, Bilbao Španjolska
Université de Paris-la Villette / Arhitektonski fakultet, Paris - La Villette, Francuska
Szent István Egyetem, Budapest / Sveuèilište Szent István, Budimpešta, Maðarska
Università di Camerino / Sveuèilište u Camerinu, Camerino, Italija
Università degli Studi ’G. d’Annunzio’, Chieti / Sveuèilište ”G. d’Annunzio”, Chieti, Italija Politecnico di Milano / Tehnièko sveuèilište Milano, Italija
Università IUAV di Venezia / Sveuèilište IUAV, Venecija, Italija
Rzeszów University of Technology / Rzeszów sveuèilište tehnologije, Poljska
University of Ecology and Management, Warsaw / Sveuèilište ekologije i menadžmenta, Varšava, Poljska
Universidade de Lisboa Faculty of Architecture / Sveuèilište u Lisabonu, Arhitektonski fakultet, Lisabon, Portugal
Univerza v Ljubljani, Fakulteta za arhitekturo / Sveuèilište u Ljubljani, Arhitektonski fakultet, Ljubljana, Slovenija
TOBB University of Economics and Technology, Ankara / TOBB Sveuèilište ekologije i tehnologije, Ankara, Turska
University of Strathclyde, Glasgow / Sveuèilište Strathclyde, Glasgow, UK
Technical University of Delft, Faculty of Architecture and the Built Environment, Delft, Nizozemska / Tehnièko sveuèilište Delft, Fakultet za arhitekturu i izgraðeni okoliš, Delft, Nizozemska
Technische Universität Wien / Tehnièko Sveuèilište Beè, Austrija
Univerza v Ljubljani / University of Ljubljana, Faculty of Civil and Geodetic Engineering / Sveuèilište u Ljubljani, Fakultet graðevinarstva i geodezije, Ljubljana, Slovenija
Akademska mobilnost studenata:
studenti sa stranih sveuèilišta koji su studirali na AF:
Natalija Katiæ (TU München)
Asli Ekiztepe (Faculty of Fine Arts, Design and Architecture, TOBB University of Economics and Technology)
Melissa Guillore (Ecole Nationale d’Architecture de Paris-La-Vilette)
Borja Moronta Alvarez (Universidad Politécnica de Madrid)
Daniela Franziska Eichinger (TU Carolo-Wilhelmina zu Braunschweig)
Jáchym Daniel (Vysoke Uceni Technické v Brne)
Maria Ramos Perez (Universidad Politécnica de Madrid)
studenti AF koji su studirali na stranim sveuèilištima:
Antonio Jakubek, Kristian Karlo (TU München)
Larisa Èišiæ (Politecnico di Milano)
Antonija Galac, Kristina Banjac (TU Graz) Valentina Štivièiæ (Vysoke Uceni Technické v Brne)
Luka Krstuloviæ (Universidad Politécnica de Madrid)
Ivan Zovko (Politechnika Rzeszowska)
Roman Krajcarz (Wyzsza Szkoła Ekologii i Zarzadzania)
Mateja Nosil (TU Carolo-Wilhelmina zu Braunschweig)
struèna praksa:
Nina Žaja (R. Mikulionio architektūros studija Plazma, Vilnius)
Ana Horvat (Import export architecture, Antwerpen)
Dijana Potrebica (HS Architekten, Berlin)
Anamarija Šimunoviæ (Goldbrunner + Frycyk architekten, München)
Nina Šegulja (SGS Architetti associati, Milano)
Ivan Brozina (NORD Architects Copenhagen, Kopenhagen)
Dora Penzar (Architekt Daniel Fuegenschuh GmbH Zt, Innsbruck)
Matej Požega (Mjölk architekti, Liberec)
Željka Ðalto (Virai Arquitectos SLP, Madrid)
Marija Pavloviæ, Bruna Furaè (ABIBOO architecture, Madrid)
Lea Majzec (Architekturstudio Bulant & Wailzer, Beè)
Gostovanje grupe od 30-ak nastavnika i studenata s Fachhochschule Nordwestschweiz iz Züricha, AF, 12.-13.4.2016. Organizacija i obilazak zagrebaèke arhitekture tijekom 2 dana: L. Korlaet i Z. Barišiæ Mareniæ
Erasmus+ posjet grupe studenata iz Delfta s temom studentske radionice promišljanja zagrebaèkog Trnja pod vodstvom prof. Mauricea Hartevelda. Obilazak i diskusija o prostoru Trnja organizirali: T. Oberman, M. Rukavina i Z. Barišiæ Mareniæ, 17.18.4.2016
• Poslijediplomsko znanstveno usavršavanje stranog istraživaèa na AF
Katedra za urbanizam, prostorno planiranje i pejsažnu arhitekturu
B. Bojaniæ Obad Šæitaroci: Éva Lovra, Ph.D. student, University of Pécs, Faculty of Technology and IT, Marcel Breuer Doctoral School, CEEPUS, 1.5.-30.6.2016.
M. Obad Šæitaroci:
Flavio Stimilli, M.Sc., Italija, postgraduate research training, listopad 2015. - lipanj 2016.
• Meðunarodne razmjene i projekti
Akademska mobilnost nastavnika: dolazna mobilnost sa stranog sveuèilišta: Doc. dr.sc. Luca Maria Francesco Fabris s: AF, Politecnico di Milano, Milano, listopad 2015.
Prof. Maurice Harteveld, Ir.M.G.A.D. s: TU Delft, Faculty of Architecture and the Built Environment, Delft, travanj 2016.
Izr.prof. dr. Luèka Ažman, univ.dipl.inž.arh. s: AF, Univerza v Ljubljani, rujan 2016.
odlazna mobilnost:
A.M. Bakiæ, Univerzitet u Sarajevu, AF, Sarajevo, Bosna i Hercegovina, prosinac 2015.
I. Cvitkoviæ (STT Erasmus+), Mendelova Zemedelska a Lesnicka Univerzita v Brne, AF, Brno, Èeška Republika, studeni 2015.
I. Muraj, Macquarie University, Faculty of Science and Engineering, Sydney, Australija, sijeèanj 2016. M. Šimuniæ Buršiæ, TU Wien, Beè, Austrija, lipanj 2016.
A. Mrða, Macquarie University, School of Art, Sydney, Australija, rujan 2016.
B. Baletiæ: sudjelovanje (èlan UNICA GREEN core grupe) na 6th UNICA Green Workshop Academic Footprint, University of Rome ”Tor Vergata” u suradnji sa Sapienza University i Roma Tre University, Rim, 2.-4. 5.2016.
B. Bojaniæ Obad Šæitaroci: mentorica na master diplomama (u izradi) na Universita G. d Annunzio, Dipartimento di Architettura, Pescara, Italia; studentice: Iannone Carmela Luigina; Arianna Cavallo pozvano izlaganje ”Urbanscape Emanation vs. Types of the Landscape”, meðunarodni seminar ”Quality of Landscape and Quality of Life in the Sustainable Adriatic City (Qland-Qlife)”, Università di Camerino - Architettura e Design ”Eduardo Vittoria”, Ascoli Piceno, Italija, 4.12.2015.
B. Bojaniæ, A. Mrða: sudjelovanje na meðunarodnoj radionici ”Parallel workshop Madrid Rio and Studenski centar”, Zagreb, veljaèa-svibanj 2016. voditeljice s AF voditelji s Department of Regional and Urban Planning, Technical School of Architecture, Polytechnic University of Madrid, Spain: Ester Higueras i Jose Miguel Fernández Güell
K. Ivanišin: predavanje „Granice projekta”, Forum Univerziteta Crne Gore, AF, Podgorica, 27.5.2016.
M. Jošiæ: sudjelovanje na znanstvenom skupu ”ENHEMSBuildings - Enhancement of Research, Development and Technology Transfer Capacities in Energy Management Systems for Buildings”, Zagreb, FER, srpanj 2015.*
M. Jošiæ, M. Pap: sudjelovanje na znanstvenom skupu i radionicama ”Leadership for a Sustainable Future”,10th ISCN Conference 2016 koji je organiziran u suradnji s International Sustainable Campus Network (ISCN) i University of Siena, Siena, Italija, 13.-15.6.2016.
B. Koružnjak: èlan meðunarodne ispitne komisije na obrani diplomskih radova, ”Diploma session jury 2016”, ”ION MINCU” University of Architecture and Urbanism, Bukurešt, Rumunjska, 1.-5.3.2016.
Lj. Mišèeviæ: meðunarodna ljetna škola Bio-based Student Pavillion, BURCH University, Sarajevo, sudjelovanje kao predsjednik ocjenjivaèkog suda studentskog natjeèaja i predavaè s predavanjem „Arhitektura i cirkularna ekonomija”, 21.9.2016.
A. Mrða: sudjelovanje na meðunarodnoj urbanistièko-planerskoj radionici Koprivnik, u organizaciji Univerze v Ljubljani, Fakulteta za gradbeništvo in geodezijo, Katedra za prostorsko i Sveuèilišta u Zagrebu, AF,
Katedra za urbanizam, prostorno planiranje i pejsažnu arhitekturu i održano predavanje, Koprivnik, Triglav, Slovenija, 21.-23.4.2016. i održano predavanje ”Contemporary Tourism”, AF, Zagreb, 15.4. 2016.
R. Vdoviæ: sudjelovanje na radionici ”Why and how to build a FabLab”, u sklopu SciHub, u organizaciji European Commision, Joint Research Center, University of Belgrade, Beograd, 13.5.2016.
• Popis prijavljenih EU projekata
M. Obad Šæitaroci, B. Bojaniæ Obad Šæitaroci: suradnja sa Sveuèilištem Camerino, Italija. Nositelj prijave projekata: Sveuèilište Camerino. AF je suradnièki partner ili partner:
ADRION PROGRAMME 2014-2020, acronim: INTREACH; projekt: ”Innovative Networking of Tourism Rural Excellence by improved Accessibility of Countryside and High-Added Value shared planning”
ERA-NET Cofund Smart Urban Futures, acronim: Smart Urban Green (SMART-U-GREEN); projekt: ”Smart Urban Green: Governing conflicting perspectives on transformations in the urban rural continuum”
INTERREG EUROPE, acronim: INNERSCAPE; projekt: ”Innovation and Networking for New Empowerment of Rural Structures and Competencies for Accelerating and Promoting local Excellences” M. Jošiæ, voditelj hrvatskog tima: prijavljen projekt ”Mediterranean Universities and Cities Alliance towards energy transition and climate change resilience” UNICITIES, voditelj projekta: prof. Eugenio Morello, trajanje projekta 2017.-2019. u tijeku priprema za projekt ”Foodscape”, voditelj projekta: prof. Marco Danuntiis, trajanje projekta 2018.-2020.
Lj. Mišèeviæ: voditelj za AF kao partner u projektu Energy Efficient, Recycled Concrete Sandwich Facade Panel, ECO-SANDWICH, Eco-innovation EU Program (CIP EIP ECO/11/304438/SI2.626301), voditelj radnih paketa vezanih za projektantsku dionicu - za arhitektonsku implementaciju sustava. U Konzorciju projekta su sudjelovali GF i AF, Beton Luèko, Eurco, d.o.o. i Knauf Insolation d.o.o. Projekt je trajao od 2013. do 2015.*
• Struèna putovanja u inozemstvo
M. Haiman: predavanje po pozivu u tvrtki Atkinson ”Contemporary Wooden Structures, Possibilities of Static and Architectural Design”, sjedište tvrtke Atkinson, Dubai, 15.2.2016.
R. Vdoviæ: usavršavanje Certificate of Completion - Advanced Training Course, BigRep Academy, Berlin, 24. 5.-27.5.2016.
JAVNA DJELATNOST I FUNKCIJE NASTAVNIKA IZVAN AF
• Sudjelovanje na drugim fakultetima Sveuèilišta u Zagrebu Agronomski fakultet, preddiplomski studij, smjer „Krajobrazna arhitektura”:
R. Waldgoni: kolegij „Crtanje I”, 1. godina, I. sem., satnica 8+48+4; nastavu izvode: R. Waldgoni, R. Pavloviæ
R. Waldgoni: kolegij „Crtanje II”, 1. godina, II. sem., satnica 8+48+4; nastavu izvode: R. Waldgoni, A.M. Bakiæ, I. Tutek
R. Waldgoni: kolegij „Likovna analiza i plastièno oblikovanje”, 2. godina, III. sem., satnica 8+48+4; nastavu izvode: R. Waldgoni, R. Pavloviæ
L. Prpiæ: pozvano predavanje „EXPO Milano 2015 - san i stvarnost”, kolegij Kultura graðenja, 16.12. 2015.
Akademija likovnih umjetnosti, smjer „Kiparstvo”: R. Waldgoni, S. Justiæ: kolegij „Arhitektura spomenika”, 4. godina, VII. sem., satnica 30+0; nastavu izvode: R. Waldgoni, S. Justiæ R. Waldgoni, S. Justiæ: kolegij „Arhitektura spomenika”, 4. godina, VIII. sem., satnica 30+0; nastavu izvode: R. Waldgoni, S. Justiæ Šumarski fakultet, preddiplomski studij, smjer „Urbano šumarstvo, zaštita prirode i okoliša”: M. Obad Šæitaroci: kolegij „Povijest perivojne arhitekture”, 1. godina, I. sem., satnica 15+30; nastavu izvode: M. Obad Šæitaraoci, A. Mrða, T. Oberman I. Mlinar: kolegij „Uvod u urbanizam”, 1. godina, II. sem., satnica 15+15 S. Justiæ: kolegij „Kultura vizualne misli”, 1. godina, II. sem., satnica 0+30; nastavu izvode: S. Justiæ, A.M. Bakiæ, I. Tutek, R. Pavloviæ
D. Krajnik: kolegij „Pejsažno oblikovanje i planiranje”, 2. godina, IV. sem., satnica 15+15 K. Šmit: kolegij „Uvod u prostorno planiranje”, 3. godina, VI. sem., satnica 30+15; nastavu izvode: K. Šmit, L. Petroviæ Krajnik
Filozofski fakultet:
Z. Karaè: nositelj izbornih kolegija „Židovska arhitektura i umjetnost” i „Islamska arhitektura i umjetnost”
K. Ivanišin: predavanje ”Place [Space] Non-Place”, doktorski studij Povijesti umjetnosti, Odsjek za
povijest umjetnosti, kolegij Moderna i suvremena umjetnost (voditeljica prof. dr.sc. Jasna Galjer), 26.2.2016.
Hrvatski studiji: M. Šimuniæ Buršiæ: nositeljica kolegija „Zaštiæena prirodna i kulturna baština”
• Èlanstva nastavnika
B. Baletiæ:
èlan Partnerskog vijeæa Grada Zagreba
èlan Partnerskog vijeæa Urbane aglomeracije Zagreb
èlan Partnerskog vijeæa Kontinentalne Hrvatske
A. Braun:
èlan Hrvatskog vijeæa za kulturna dobra predsjednik struènog povjerenstva Ministarstva kulture za utvrðivanje uvjeta za obavljanje poslova na zaštiti i oèuvanju kulturnih dobara
èlan Povjerenstva za realizaciju projekta Luka nautièkog turizma na lokaciji sv. Katarina i Monumenti u Puli
èlan uprave ICOMOS-a Hrvatska
K. Ivanišin:
èlan redakcije TRANSFER-Global Architecture Platform, www.transfer-arch.com, od rujna 2016.
M. Jošiæ:
èlan Instituta za energetsku uèinkovitost
B. Koružnjak: predsjednik Komisije za športsko graditeljstvo i okoliš Hrvatskog olimpijskog odbora, 2014.-2016. (izbor 12.5.2014.)
èlan Povjerenstva STPII za nabavu (individualni konzultant) MZOS-a u Drugom projektu tehnologijskog razvoja (STPII), 2016. savjetnik Rektora Sveuèilišta u Zagrebu za prostorni razvoj Sveuèilišta u Zagrebu (od 2015.)
Lj. Mišèeviæ: predsjednik Hrvatske sekcije u Meðunarodnom udruženju za sunèevu energiju (ISES) voditelj Konzorcija Pasivna kuæa Hrvatska
M. Obad Šæitaroci:
èlan Povjerenstva za monitoring nad izradom Plana upravljanja zaštiæenom spomenièkom cjelinom Grada Dubrovnika, imenovanje Gradonaèelnika Grada Dubrovnika, 21.7.2015.*
KRATICE:
AF - Arhitektonski fakultet
GF - Graðevinski fakultet
SD - Studij dizajna
FER - Fakultet elektrotehnike i raèunarstva
FPZ - Fakultet politièkih znanosti
DAZ - Društvo arhitekata Zagreba
MZOS - Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta
TU - Technische Universität / Tehnièko sveuèilište
* Dopuna podataka za prošlogodišnju kroniku 2014./15.
1 Kronika je ostvarena na temelju skupljenih podataka mjerodavnih osoba, zapisnika Fakultetskog vijeæa i ankete nastavnika. Podaci koji nedostaju nisu dostavljeni.
2 Podaci: Lj. Loina-Hohnjec
3 Podaci: S. Kustiæ
4 Podaci: S. Bušiæ (Studij dizajna), N. Šerbula (AF)
5 Podaci: N. Šerbula, Lj. Hohnjec i voditelji Kabineta
6 Podaci: V. Krajnoviæ
7 Podaci: Lj. Loina Hohnjec i izvještaji voditelja
8 Podaci: P. Šimetin
9 Podaci: M. Roth-Èerina i izvještaji nastavnika
10 Podaci: N. Mlinar
11 Podaci: J. Horvat
12 Podaci: Z. Veršiæ
13 Podaci: A. Braun
14 Podaci: Z. Barišiæ Mareniæ
Sažetci doktorskih disertacija i magistarskih radova obranjenih na Arhitektonskom fakultetu Sveuèilišta u Zagrebu u akad. god. 2015./16.
Summaries of doctoral dissertations and master’s theses defended at the Faculty of Architecture, University of Zagreb in acad. year 2015/16.
Doktorska disertacija Doctoral Dissertation
Doktorska disertacija Doctoral Dissertation
Jelena Skorup Juraèiæ [11.7.2016.]
Jelena Skorup Juraèiæ
Doctoral Dissertation (Summary)
Within the sphere of hotel architecture, a new type of hotel can be identified. It has been called the Atomized hotel. It arose through the decomposition of the dominant form of hotel to its constituent functional elements, IE. its structural elements. The functional elements of the new type can be placed in parts of single buildings or across multiple buildings connected by public spaces: they can be of various sizes and grouped in various ways. The number of buildings that form such a hotel are not determined or a priori restricted. It is comprised of an ‘irreplaceable’ part (its accommodations) and of a ‘changeable’ part (administrative and shared spaces, and services). In this new type the functional elements are organized into an ‘elastic’ system. The morphology, number and the interconnection of the functional units is not predetermined. Their composition and size is a function of the context they find themselves in: whether it’s a historical, urban planning, economical, ecological or social context.
Structural elements can be added or subtracted, the number of rooms can be increased by adding additional spaces or entire buildings into the system. A restaurant, a bar or some other communal space can change its position in the system or the space it is found in. New hotel facilities can be added. The ‘changeable’ parts of the hotel can seemingly be left out, as long as their function in the hotel is sufficiently replaced by local services or establishments or by information and communication technologies.
The Atomized hotel, metaphorically speaking, has the ability to organically grow or shrink, and therefore swiftly and effectively react to changes in its context, whether economic, social or cultural, or to the zeitgeist itself. It has ability to react swiftly to the unpredictable changes in the tourism market which makes it a sustainable platform for adaptable business strategy. The new type of hotel does not require strict spatial standards, yet it does rely on the particular cultural, architectural and design elements of the culture it finds itself in. In the essence of the new type of hotel there is a paradigm of impermanence, mutability and sensibility to-
wards the cultural and natural environment; the paradigm of Murcutt’s light touch
Because of their characteristics, hotels like these are well suited for sustainable introduction into an existing urban fabric or natural environment. By fulfilling a set of location criteria they can be placed in abandoned or dilapidated urban centers, in nonoperational industrial zones or in any other urban structure that has lost its original function.
Buildings which are parts of the cultural heritage can gain the function of an Atomized hotel only temporarily, up to the moment a source of financing for their renovations is established, and a more suitable, and a socially and culturally more relevant function, is found for them. The impermanence of the function speaks to the necessity of using minimally invasive and reversible building techniques in the process of installing hotels rooms and other assorted functions, to preserve the original structure of the building and enables its return to a pre-intervention state.
Globally available information and communication technologies are an indispensable element in the function of the Atomized hotel. They allow the integration of functional parts into a desired system, regardless of their spatial position or relative distance.
The Atomized hotel is not only a sustainable way of using otherwise abandoned historical buildings, but also a way of revitalizing a part of the city or a cultural landscape. Its overlapping with the local social network can provoke the increase of the social capital. A judicious use of Atomized hotels encourages the proliferation of small businesses and services in the hotel’s vicinity, and provides for them the necessary infrastructure. That is how a hybrid territory of social exchange is formed, an interface that allows more social contact between the permanent residents and those who could become them, but also between permanent residents and tourists. Such a proactive planning, makes the Atomized hotel a possible successful model for the urban renewal, as well as a successful business venture.
[Translated by Jan Juraèiæ]
Autorica: Jelena Skorup Juraèiæ, dipl.ing.arh. [1959., Rijeka] ARIES d.o.o., Zagreb
Mentor: akademik prof. emeritus Velimir Neidhardt Znanstveno podruèje: Tehnièke znanosti Znanstveno polje: Arhitektura i urbanizam
Podaci o disertaciji: 222 stranice, 7 poglavlja (+ sažeci, izvori, biografija), 82 preslike arh. nacrta, 13 shematograma, 16 kartograma, 255 fotografija, 30 ostalih grafièkih priloga, 410 bilješki, 162 bibl. jedinice
Proceduralni podatci: Prijava teme: lipanj 2014. Povjerenstvo za ocjenu teme i predlaganje mentora: - imenovano: 63. sjednica VDS, 17.6.2014. prof. dr.sc. Aleksandar Homadovski dr.sc. Katarina Horvat Levaj akademik Velimir Neidhardt Prihvat teme, imenovanje mentora: 484. sjednica FV, 15.7.2014.
Odluka Senata: 4. sjednica Senata, 18.11.2014. Izvješæe mentora: 504. sjednica FV, 17.5.2016. Povjerenstvo za ocjenu disertacije: - imenovano: 504. sjednica FV, 17.5.2016. prof. emeritus dr.sc. Nikola Filipoviæ prof. dr.sc. Vesna Mikiæ dr.sc. Katarina Horvat Levaj
Povjerenstvo za obranu disertacije: - imenovano: 505. sjednica FV, 21.6.2016. u istom sastavu kao i Povjerenstvo za ocjenu Obrana: 11.7.2016.
Novi tip hotela - Atomizirani hotel, nastao je dekompozicijom prevladavajuæeg tipa na njegove funkcionalne jedinice. Veze meðu funkcionalnim jedinicama nisu unaprijed definirane. Njihov broj, kompozicija i velièina proizlazi iz konteksta u kojem se nalaze. Sastoji se od neizostavnog dijela (smještajne jedinice) i promjenjivog dijela (uprava, zajednièki i servisni sadržaji). Novi tip hotela je elastièan sustav pogodan za održivu ugradnju u ispražnjeno izgraðeno tkivo, kao i za integraciju u lokalno društvo.
Recenzenti èlanaka objavljenih u èasopisu PROSTOR u god. 24 [2016.], br. 1 [51] i 2 [52] (abecednim slijedom)
Prof. dr.sc. Ivo Babiæ
Sveuèilište u Splitu, Fakultet graðevinarstva, arhitekture i geodezije
Doc. dr.sc. Zrinka Barišiæ Mareniæ
Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet
Doc. dr.sc. Silvio Bašiæ
Sveuèilište u Zagrebu, Graðevinski fakultet
Izv.prof. dr.sc. Ljiljana Blagojeviæ
Univerzitet u Beogradu, Arhitektonski fakultet
Izv.prof. dr.sc. Bojana Bojaniæ Obad Šæitaroci
Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet
Dr.sc. Radoslav Bužanèiæ Ministarstvo kulture, Konzervatorski odjel u Splitu
Izv.prof. dr.sc. Dragan Damjanoviæ
Sveuèilište u Zagrebu, Filozofski fakultet
Prof. dr.sc. Alenka Deliæ
Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet
Doc. dr.sc. Sanja Gašparoviæ
Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet
Izv.prof. dr.sc. Nataša Jakšiæ
Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet
Prof. dr.sc. Tihomir Jukiæ Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet
Prof. dr.sc. Zlatko Juriæ Sveuèilište u Zagrebu, Filozofski fakultet
Doc. dr.sc. Zlatko Karaè
Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet
Prof. dr.sc. Rudolf Klein
Ybl Miklós Építéstudományi Kar, Szent István Egyetem, Budapest, Hungary
Izv.prof. dr.sc. Damir Krajnik Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet
Dr.sc. Jasenka Kranjèeviæ
Institut za turizam, Zagreb
Izv.prof. dr.sc. Katja Marasoviæ
Sveuèilište u Splitu, Fakultet graðevinarstva, arhitekture i geodezije
Prof.emeritus dr.sc. Tomislav Marasoviæ
Sveuèilište u Splitu
Prof. dr.sc. Anka mišetiæ
Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet, Studij dizajna
Izv.prof. dr.sc. Ivan Mlinar
Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet
Akademik Mladen Obad Šæitaroci
Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet
Prof. dr.sc. Sreèko Pegan
Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet
Prof. dr.sc. Željko Pekoviæ
Sveuèilište u Splitu, Filozofski fakultet, Odsjek za Povijest umjetnosti
Doc. dr.sc. Lea Petroviæ Krajnik
Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet
Dr.sc. Tomislav Premerl Zagreb
Prof. dr.sc. Karin Šerman
Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet
Prof. dr.sc. Andrej Uchytil
Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet
Doc. dr.sc. Zoran Veršiæ
Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet
Prof. dr.sc. Pavuša Vežiæ
Sveuèilište u Zadru, Odjel za povijest umjetnosti
Prof. dr.sc. Feða Vukiæ
Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet, Studij dizajna
Reviewers of papers published in PROSTOR in Vol. 24 [2016], No. 1 [51] and 2 [52] (in alphabetic order)
S obzirom na bitno smanjen priljev financijskih sredstava iz svih izvora na koje se èasopis oslanjao u dosadašnjem izlaženju (proraèunske potpore, izdvajanja Fakulteta, vlastiti prihodi), Uredništvo je - kako bi se osiguralo daljnje redovito izlaženje i održala dosegnuta razina kvalitete PROSTORA - odluèilo za znanstvene priloge primljene nakon 1. sijeènja 2013. uvesti nužnu financijsku participaciju autora. Podatci i upute za uplatu, kao i nova procedura koju æemo primjenjivati prilikom prijama rukopisa, nalaze se na web stranici èasopisa. Nadamo se razumijevanju cijenjenih suradnika.
Uredništvo
Due to large cuts in funding from all sources, the editorial board has decided to introduce a financial support from the authors for all papers submitted after 1st January 2013. in order to be able to continue regular publication and maintain the achieved quality of the journal PROSTOR. Further information and payment instructions including information about the new procedure for manuscript submission can be found on the journal’s web site. We sincerely hope for your understanding and support.
Editorial board
Opæa i koncepcijska profilacija èasopisa PROSTOR, otisnuta uz impresum, sastavni je dio Uputa suradnicima. Molimo suradnike da poštuju sljedeæe upute:
Priprema i predaja rukopisa
• Uredništvo prima iskljuèivo neobjavljene rukopise na hrvatskom ili engleskom jeziku.
• Rukopis (tekst èlanka s ilustracijama) dostavlja se Uredništvu u elektronièkom obliku, pri èemu autor predaje:
1. za uredništvo: cjeloviti tekst èlanka sa svim podatcima u jednom doc/docx. file-u (MS Word);
2. za recenzente: tekst èlanka bez podataka o autoru u jednom doc/docx. file-u (MS Word)
3. ilustracije:
a) svaka spremljena kao zaseban file (skenirane s minimalnom rezolucijom od 300 dpi u nekom od sljedeæih formata: tiff, jpg, psd, bmp, dwg, cdr); fileovi trebaju biti imenovani kratko (Sl. 1.; Sl. 2.; Tab. I.)
b) u jednom doc/docx. file-u na formatu A4 umetnute sve korištene ilustracije, umanjene, numerirane i potpisane
• Svi radovi podliježu anonimnom recenzentskom postupku.
• Sve ostale opise (oznake znanstvenog podruèja, UDK oznake, datume prijama i prihvaæanja èlanka, dvojeziène elemente itd.) unosi Uredništvo.
• Na autorov æe se zahtjev potvrditi prijam rukopisa.
Recenzije
• Za sve znanstvene priloge Uredništvo osigurava najmanje dvije neovisne recenzije, pri èemu su autorima recenzenti nepoznati, a isto su tako recenzentima nepoznati autori èlanka.
• Konaènu odluku o kategorizaciji rada donosi Uredništvo uzimajuæi u obzir mišljenja recenzenata.
• Objavit æe se svi pozitivno recenzirani i na sastanku Uredništva prihvaæeni èlanci, a redoslijed objave Uredništvo utvrðuje prema sadržajnim i koncepcijskim kriterijima svakoga pojedinog broja.
• Uredništvo æe autora obavijestiti o provedenom recenzentskom postupku, utvrðenoj kategoriji èlanka i eventualnim dopunama ili ispravkama koje je autor obvezan provesti prije konaènoga prihvaæanja èlanka za tisak.
• Autor je obvezan postupiti prema primjedbama recenzenata i ispravljeni tekst dostaviti u roku od 30 dana. Ukoliko autor ne doradi èlanak u roku od 30 dana, èlanak se odbija za tisak. Prepravljeni èlanak može se ponovno poslati kao novi tekst koji æe iæi u redovit recenzentski postupak.
Urednièka redaktura
• Radovi se u integralnom obliku pišu i objavljuju na hrvatskom ili engleskom jeziku, a sažetci, kljuène rijeèi, naslovi i podnaslovi, opisi ilustracija i biografija autora tiskaju se dvojezièno (prijevod osigurava Uredništvo).
• Èlanak autora koji nije izvorni govornik prihvatit æe se cjelovito preveden na engleski jezik samo ako autor osigura jezièki kvalificiran prijevod.
• Uredništvo zadržava pravo manjih ispravaka, promjene naslova, jeziène lekture, prijevoda i uobièajene redakture teksta nužne radi prilagodbe èlanka propozicijama èasopisa.
• Autoru pripada jedan besplatan primjerak èasopisa i 15 posebnih otisaka (separata) njegova èlanka. Dodatni se otisci, na autorov trošak, mogu posebno naruèiti putem Uredništva.
Molimo suradnike da svoj èlanak, osim ovim opæim uputama, obvezno prilagode i Tehnièkim uputama objavljenim na: http://www.prostor.hr
Information about the general concept of the journal PROSTOR next to the impressum is an integral part of these notes. Authors are asked to adhere to the following guidelines:
Manuscript Preparation and Submission
• The Editorial Board accepts only unpublished texts, written either in Croatian or English.
• Manuscripts (text and illustrations) should be submitted to the Editorial Board electronically in the following versions:
1. For the Editorial Board: the text of the article with all data and supplements as a single doc/docx. File (MS Word)
2. For the reviewers: the text of the article without the name(s) of the author(s) as a single doc/docx. File (MS Word)
3. Illustrations:
a) Each illustration should be submitted as a single file (scanned with a minimal resolution of 300 dpl in one of the following formats: tiff, jpg, psd, bmp, dwg, cdr); files should have short names (Fig. 1., Fig. 2., Table I).
b) All illustrations of a manuscript need to be compressed, numbered, completed with cap-
tions, and submitted as a single doc/docx.file in A4 format.
• All manuscripts will be peer reviewed by anonymous reviewers.
• All other designations (the scientific field, UDC designation, dates of admission and acceptance of the manuscript, bilingual elements etc.) are entered by the Editorial Staff.
• The authors will receive acknowledgement of receipt of their manuscript upon request.
• All submitted manuscripts will be subject to independent blind peer-review process by at least two independent experts in the field. Authors and reviewers remain unknown to each other.
• Final decision about the manuscript categorization rests with the Editorial Board whose judgment will be based primarily on the reviewers’ opinions.
• All manuscripts that are positively reviewed and accepted by the Editorial Board will be published. The order of their publication is subject to the Editorial Board’s policy regarding the content and concept of each issue of PROSTOR.
• Author(s) will receive notification of the review process, article categorization and additions or correc-
tions that should be made by the author(s) prior to the final acceptance of the article for publication.
• Author(s) is/are obliged to make all corrections suggested by the reviewers and send back the improved manuscript within 30 days. In case the author(s) fail(s) to submit the revised text within 30 days, their article will not be published. It is possible to submit the revised text as a new contribution which will be then be subjected to a standard peer-review process.
• Articles are written and published in Croatian or English. Other supplements such as summaries, key words, titles and subtitles, captions and author(s)’ biographies are bilingual (translation is provided by the Editorial Board).
• Full-length articles written by non-native speakers of English will be accepted for publication only on condition that the author(s) provide a high-quality English translation signed by a qualified translator.
• The Editorial Board reserves the right to make minor corrections, changes of the titles, language editing, translation and text editing in order to adapt the article for publication.
• The author(s) is/are entitled to one free copy of the journal and 15 offprints of the article. Additional offprints may be ordered from the editor at the author(s)’ expense.
Contributors are asked to adjust their contributions according to the technical notes published on the web page: http://www.prostor.hr
Ovaj su broj èasopisa PROSTOR redakcijski pripremile i realizirale dr.sc. Ariana Štulhofer i dr.sc. Mia Roth-Èerina
Broj je urednièki zakljuèen 8. 12. 2016. Grafièka priprema i tisak dovršeni su 30. 12. 2016.
Osnovna tipografija: Meta
Papir: 115 gr Offsetni tisak c/b
Znanstveni prilozi | Scientific
Attilio Krizmaniæ Amfiteatar u Puli
Istraživanja o izvornom izgledu iz sredine 1. st. pr. Kr. Amphitheatre in Pula
Studies on its Original Appearance in the Mid-1st Century BC
Željko Pekoviæ Kasnoantièka sakralna arhitektura u doba Istoènih Gota u Dalmaciji
Kristina Babiæ Late Antique Religious Architecture During the Ostrogothic Period in Dalmatia
Darko Kahle
Architect Zlatko Neumann
Works after the Second World War (1945-1963)
Arhitekt Zlatko Neumann Djela nakon Drugoga svjetskog rata (1945.-1963.)
Éva Lovra Transformations of Urban Structure
Mladen Obad Šæitaroci Effects of Railway Construction on the Urban Tissue
Bojana Bojaniæ Obad in the Cities of Austro-Hungarian Empire (1867-1918) Šæitaroci Preobrazbe urbane strukture
Uloga željeznice u oblikovanju urbanoga tkiva u gradovima Austro-Ugarske Monarhije (1867.-1918.)
Éva Lovra
Urban Tissue Typology and Urban Typology (1868-1918)
Special Cases: Zagreb and Rijeka Tipologija gradskoga tkiva i urbana tipologija u razdoblju od 1868. do 1918. godine Posebni sluèajevi: Zagreb i Rijeka
Borka Bobovec Programi stanogradnje u Hrvatskoj od 1991. do 2016. godine
Ivan Mlinar Housing Construction Programs in Croatia between 1991 and 2016
Andriana Pozojeviæ
Doroti Brajnov Botiæ Porta Marina - južna (morska) gradska vrata s drvenim vratnicama u Trogiru
Duško Violiæ Porta Marina - Southern Sea Town Gate with Wooden Door in Trogir
Sandra Smiljaniæ Uloga grada u znanstvenofantastiènim filmovima
Ivan Mlinar The Role of the City in Science Fiction Movies
Gregor Èok
Business Zones in Slovenian and Croatian Istria
Damjan Kavaš Locations, Capacity and Development Problems
Ratimir Zimmermann Poslovne zone u slovenskim i hrvatskim dijelovima Istre Lokacije, kapaciteti i problemi razvoja
Aktualno | Current Themes
Kronika fakulteta | Chronicle of the Faculty
Doktorska disertacija | Doctoral Dissertation