25 [2017] 2 [54]
ZNANSTVENI ÈASOPIS ZA ARHITEKTURU I URBANIZAM A SCHOLARLY JOURNAL OF ARCHITECTURE AND URBAN PLANNING
SVEUÈILIŠTE U ZAGREBU, ARHITEKTONSKI FAKULTET UNIVERSITY OF ZAGREB, FACULTY OF ARCHITECTURE
ISSN 1330-0652
CODEN PORREV
UDK | UDC 71/72 25 [2017] 2 [54] 171-440 7-12 [2017]
ZNANSTVENI »ASOPIS ZA ARHITEKTURU I URBANIZAM A SCHOLARLY JOURNAL OF ARCHITECTURE AND URBAN PLANNING
2 [54]
SVEU»ILI©TE U ZAGREBU, ARHITEKTONSKI FAKULTET
UNIVERSITY OF ZAGREB, FACULTY OF ARCHITECTURE
ISSN 1330-0652
CODEN PORREV
UDK | UDC 71/72
GOD. | VOL. 25 [2017] BR. | NO. 2 [54]
STR. | PAG. 171-440
MJESECI | MONTHS 7-12 [2017]
ZnaËenja Meanings
Cijena pojedinaËnog broja Price per issue
Hrvatska: 75 kn
Europa | Europe: 24 Eur Izvaneuropske zemlje | Outside Europe: 27 Eur U cijene su ukljuËeni troškovi poštarine. Postage and handling included in the price.
Narudžbe Ordering Info
UPI-2M
HR - 10000 Zagreb, Meduliæeva 20 Tel. +385/1/4921-389 Fax. +385/1/4921-390 www.upi2mbooks.hr info@upi2mbooks.hr
Besplatan pristup internet izdanju Ëasopisa Free On-line Access to Internet Edition
Dostupni su svi Ëlanci publicirani u svim dosad izašlim brojevima u PDF formatu. All published articles in previous issues are available in PDF format.
EISSN 1333-9117
PROSTOR Online: www.prostor.hr
PROSTOR m space, room; (površina) area; (zona) tract; (prostranstvo) extent, expanse; (za kretanje/ manevriranje) elbow-room, playroom, leeway, scope; (prostorije, smještaj) premises, accomodation | životni ~ living space; stambeni ~ housing; školski ~ school space; poslovni ~ office space/premises; ~ za noge legroom; prema raspoloživom ~u on a space available basis; fig pružati ~za offer/give scope for; posvetiti (pokloniti) ~ (u novinama) devote (give) space to; zbog pomanjkanja ~a because of limited space; radi uštede na ~u to save space; povreda zraËnog ~a violation of airspace, aerosp; istraživanje ~a space exploration
ŽELJKO BUJAS (1999.), Veliki hrvatsko-engleski rjeËnik | Croatian-English dictionary, Nakladni zavod Globus, Zagreb
»asopis PROSTOR objavljuje znanstvene Ëlanke iz svih grana arhitekture i urbanizma, ali i radove iz drugih znanstvenih podruËja (povijesti umjetnosti, arheologije, etnologije, sociologije, geografije, graðevinarstva, geodezije, šumarstva, dizajna...), ako su sadržajem vezani za problematiku arhitekture i urbanizma. PROSTOR je primarni znanstveni Ëasopis i tiska samo neobjavljene Ëlanke, koji istodobno i u istom obliku ne mogu biti ponuðeni drugom izdavaËu. Osim znanstvenih priloga koji podliježu recenziji, decimalnoj klasifikaciji i kategorizaciji (izvorni znanstveni Ëlanci, prethodna priopæenja, pregledni Ëlanci, izlaganja na znanstvenim skupovima), iznimno æe se objavljivati i struËni Ëlanci analitiËkog karaktera. U skladu s navedenim, u PROSTORU se neæe objavljivati recentni projekti ni ostvarenja, osim u sluËajevima kada je posrijedi visokostruËno, odnosno primijenjeno znanstveno rješenje nekoga posebnog pitanja ili problema u sklopu projekta, uz uvjet da je sadržaj prikazan na znanstveni naËin (koncepcijski, tehniËki, tehnološki ili metodološki problem, a ne projekt ili zgrada kao takvi).
U prateæim rubrikama publiciraju se prijevodi, bibliografski prilozi, recenzije i prikazi (Ëasopisa, knjiga, izložaba, znanstvenih skupova), vijesti i aktualnosti iz struke, kronika Arhitektonskog fakulteta te sažeci obranjenih doktorskih disertacija i magistarskih radova.
• »asopis PROSTOR prijavljen je Ministarstvu znanosti i tehnologije RH (sada Ministarstvo znanosti i obrazovanja) kao primarna znanstvena publikacija za podruËje tehniËkih znanosti: znanstveno polje: arhitektura i urbanizam.
• »asopis PROSTOR upisan je u evidenciju periodiËnih tiskovina pri Ministarstvu informiranja RH (sada Ministarstvo kulture RH) pod prijavnim brojem 38 (Potvrda o prijavi periodiËke tiskovine od 12.05. 1992, kl. 104, ur. br. 523-021/92-847/38).
• PROSTOR izlazi polugodišnje (dva broja u godištu). U godištu 1 (1993) i 2 (1994) Ëasopis je izlazio tromjeseËno (Ëetiri broja u godištu).
• Predajom potpisanoga primjerka rukopisa autor jamèi da je iskljuèivi nositelj autorskog prava predmetnoga djela te pristaje na objavu èlanka u tiskanom i elektronskom izdanju èasopisa (Prostor Online), kao i na referiranje u sekundarnim bazama.
• Rukopisi prihvaæenih Ëlanaka ne vraæaju se.
• Objavljeni se prilozi ne honoriraju.
• Za znanstvene stavove i iznesena mišljenja u Ëlanku, toËnost podataka, te pravo objave tekstualnih i ilustracijskih priloga odgovorni su autori.
• Sva prava umnožavanja i komercijalne reprodukcije pridržava nakladnik. Korištenje podataka dopušteno je, uz obvezno citiranje potpune reference PROSTORA.
The journal PROSTOR publishes scientific papers from all branches of architecture and urban planning as well as texts from other fields of science (art history, archaeology, ethnology, sociology, geography, civil engineering, geodesy, forestry, design...) if their content relates to architectural issues.
PROSTOR is a primary scientific journal and accepts only previously unpublished papers which cannot be simultaneously offered in the same form to another publisher. In addition to scientific contributions, which are subject to evaluation by reviewers, decimal classification and categorisation (original scientific papers, preliminary communications, reviews, conference papers), professional papers of analytical character will be published exceptionally. In accordance with the above, design projects will not be published in PROSTOR, except in cases that display a highly expert or applied scientific solution for a particular issue or problem within a project, unless the content is presented in a scientific manner (a conceptual, technical, technological or methodological problem, but not a project or a building itself).
The accompanying sections include translations, bibliographies, evaluations and reviews (of journals, books, exhibitions, conferences), the latest news and topical issues in the field, chronicle of the Faculty of Architecture as well as summaries of defended doctoral disertations and master’s theses.
• The journal PROSTOR is registered with the Ministry of Science and Technology, RC (now Ministry of Science and Education), as a primary scientific publication in the area of technical sciences: scientific field: architecture & urban planning.
• The journal PROSTOR is registered as a periodical publication with the Ministry of Information, RC (now the Ministry of Culture, RC) under the entry number 38 (Registration of a Periodical Publ. Certif. from May 12, 1992, class 104, Reg. No. 523-021/92-847/38).
• PROSTOR is a half-yearly publication (two issues a year). In vol. 1 (1993) and 2 (1994) the journal was published quartarly.
• By delivering his / her signed paper, the author guarantees that he is the sole copyright holder of his work and grants his consent to its publishing in hardcopy or electronic edition (Prostor online) as well as to its abstracting / indexing in secondary data bases.
• Typescripts of accepted papers are not returned.
• The author does not receive any payment.
• Responsibility for scientific attitudes and opinions presented in the paper, the accuracy of data and the right to publish the text(s) and illustrations rests with the author(s).
• All rights (copying and commercial reproduction) reserved by the Publisher. The use of data is permitted with obligatory citation of full reference to PROSTOR.
The journal is financially supported by the Ministry of Science and Education of Republic
ZNANSTVENI »ASOPIS ZA ARHITEKTURU I URBANIZAM
A SCHOLARLY JOURNAL OF ARCHITECTURE AND URBAN PLANNING
OsnivaË i nakladnik Founder & Publisher
SveuËilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet
HR - 10000 Zagreb, KaËiæeva 26 www.arhitekt.hr
Za nakladnika For the Publisher
Izv.prof.dr.sc. Krunoslav Šmit
Dekan fakulteta | Dean of the Faculty
Glavni i odgovorni urednik Editor-in-Chief
Izv.prof.dr.sc. Zlatko Karaè
SveuËilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet
Zamjenica glavnog urednika Deputy Editor
Prof.dr.sc. Ariana Štulhofer
SveuËilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet
Uredništvo Editorial Board
Prof.dr.sc. SreËko Pegan
SveuËilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet
Dr.sc. Tomislav Premerl
Zagreb
[Poèasni èlanovi uredništva | Honorary members]
Izv.prof.dr.sc. Bojana Bojaniæ Obad Šæitaroci
Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet
Prof.dr.sc. Zlatko Juriæ
SveuËilište u Zagrebu, Filozofski fakultet
Izv.prof.dr.sc. Mia Roth-Èerina
Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet
Prof.dr.sc. Karin Šerman
SveuËilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet
Izv.prof.dr.sc. Zoran Veršiæ
Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet
Prof.dr.sc. Feða Vukiæ
SveuËilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet, Studij dizajna
Meðunarodno uredništvo International EB
Prof.Arch. Nezar AlSayyad, Ph.D. University of California, Berkeley, USA
Prof. Joan Busquets, Ph.D. GSD, Harvard University, Cambridge, USA
Prof. Rudolf Klein, Ph.D. Ybl Miklós Építéstudományi Kar, Szent István Egyetem, Budapest, Hungary
Prof.dr. Fedja Košir
Univerza v Ljubljani, Slovenia
Prof.emer. Ákos Moravánszky, Ph.D. Eidgenössische Technische Hochschule [ETH], Zürich, Switzerland
Prof.Mag.Arch. Boris Podrecca Technische Universität, Stuttgart, Germany
Izvršno uredništvo Managing Board
Izv.prof.dr.sc. Damir Krajnik
Izvršni urednik | Managing Editor
Doc.mr.sc. Roberto Vdoviæ
Urednik internet izdanja | Internet Editor
Dr.sc. Davor Andriæ
Suradnik internet izdanja | Associate Online Editor
Doc.dr.sc. Iva Muraj
Urednica Fakultetske kronike
Faculty Chronicle Editor Paula Šimetin
Urednica sažetaka doktorskih disertacija
Editor in charge of summaries of doctoral dissertations
Pred. Tajana Jaklenec
Tajnica uredništva | Editorial Secretary
StruËni i tehniËki suradnici
Professional and Technical Staff
Mirjana Ostoja, prof. Lektura | Croatian Language Editor
V.pred.dr.sc. Neda Boriæ, prof. Prijevod na engleski (samo hrvatski autori, ako nije drugaèije naznaèeno)
English Translation (Croatian authors only unless otherwise indicated)
Mirjana ©ah, prof. Korektura | Proof-reader
Ljiljana Loina-Hohnjec
Prijepis | Typing
Saša StubiËar, dipl. dizajner
Oblikovanje | Design
DENONA d.o.o., Zagreb Grafièka priprema, tisak i uvez Lay-out, Print and Binding
Povjerenstvo za nakladništvo Fakulteta
Publishing Council of Faculty
Prof.dr.sc. Tihomir Jukiæ
Prof.dr.sc. Ariana Štulhofer
Prof.dr.sc. Andrej Uchytil
Prof.dr.sc. Feða Vukiæ
Izv.prof.dr.sc. Nataša Jakšiæ
Izv.prof.dr.sc. Zlatko Karaè
Izv.prof.dr.sc. Mia Roth-Èerina
Doc.mr.sc. Roberto Vdoviæ
Pred. Tajana Jaklenec (predsjednica)
SVEU»ILI©TE U ZAGREBU, ARHITEKTONSKI FAKULTET
UNIVERSITY OF ZAGREB, FACULTY OF ARCHITECTURE
ISSN 1330-0652
CODEN PORREV
UDK | UDC 71/72
25 [2017] 2 [54]
171-440
7-12 [2017]
Adresa uredništva Editor’s Office Address PROSTOR
Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet HR - 10000 Zagreb, Kaèiæeva 26 Hrvatska | Croatia
Tel. +385/1 4639 382
Fax. +385/1 4828 079
E-mail: prostor@arhitekt.hr
Prilozi objavljeni u PROSTORU referiraju se u: PROSTOR is abstracted or indexed in:
• Academic Search Complete
EBSCO Publishing, Ipswich, MA, USA
• Architectural Publications Index
Royal Institute of British Architects (RIBA), The British Architectural Library, London, England
• Avery Index to Architectural Periodicals
Columbia University in the City of New York, Avery Architectural and Fine Arts Library, N.Y., USA
• CAB Abstracts
CAB International, Wallingford, Oxon, United Kingdom
• Catalogue, Index of Periodicals
The Library of Congress, Washington D. C., USA
• Hrèak - Portal znanstvenih èasopisa Republike Hrvatske
Sveuèilišni raèunski centar Zagreb i Hrvatsko informacijsko i dokumentacijsko društvo, Zagreb, Hrvatska
• Hrvatska bibliografija: niz B - prilozi u èasopisima i zbornicima; niz C - serijske publikacije Nacionalna i sveuèilišna knjižnica, Zagreb, Hrvatska
• ULRICHSWEB
Proquest, Cambridge, United Kingdom
• Web of Science® [WoS] - Arts and Humanities Citation Index® [A&HCI]
Clarivate Analytics, Philadelphia, PA, USA
• Žurnale Geografija
Akademija nauk Rusije, Institut nauènoih informacii, Moskva, Russia
Znanstveni prilozi Scientific Papers
IZVORNI ZNANSTVENI ÈLANCI ORIGINAL SCIENTIFIC PAPERS
172-189 MLADEN OBAD ŠÆITAROCI
MARA MARIÆ
MIRA MEDOVIÆ
190-199 KRISTINA CAREVA
RENE LISAC
TOMISLAV PLETENAC
JANA VUKIÆ
200-215 SAMO DROBNE
ALMA ZAVODNIK LAMOVŠEK
216-239 ATTILIO KRIZMANIÆ
240-255 GORDANA ŽAJA SILVIO BAŠIÆ
256-271 DARKO KAHLE
272-287 JULIJA LOZZI BARKOVIÆ
288-305 MELITA ÈAVLOVIÆ
Perivoji Rijeke dubrovaèke Èimbenici identiteta i kriteriji vrjednovanja UDK 712.03(497.5 Dubrovnik)”13-20”
Akupunktura grada kao participativni alat za revitalizaciju javnog prostora UDK 711.163:712.25(497.5 Zagreb)”20”
Functional Urban Areas as Instruments of Spatial Development Policy at the Regional Level in the Case of Slovenia UDC 711.122(497.4)”19/20”
Amfiteatar u Puli
Putovi kretanja gledatelja i stubišni tornjevi
UDK 72.032.77:721.052(497.5 Pula)
Urbanistièko-arhitektonska geneza sklopa djeèje bolnice u Klaiæevoj ulici u Zagrebu
UDK 725.51:616-053.2(497.5 Zagreb)”19/20”
Architectural Work of Georg Kiverov, Jovan Korka and Ðorðe Krekiæ in Zagreb, 1926-1940
UDC 72.036 G. Kiverov, J. Korka, Ð. Krekiæ(497.5)”19”
Gradska palaèa u Rijeci
Natjeèajni projekti, 1939.
UDK 72.036:725.1(497.5 Rijeka)”1939”
Zadruga „Arhitekt” u Zagrebu Pitanje slobode projektantskog djelovanja 1950-ih
UDK 72.008(497.5 Zagreb)”19”
PRETHODNO PRIOPÆENJE PRELIMINARY COMMUNICATION
306-315 BOJANA BOJANIÆ OBAD ŠÆITAROCI
TAMARA ZANINOVIÆ
MASSIMO SARGOLINI
PREGLEDNI ZNANSTVENI ÈLANCI SUBJECT REVIEWS
316-327 MELITA ROZMAN CAFUTA METKA SITAR
328-341 KORALJKA VAHTAR-JURKOVIÆ MLADEN OBAD ŠÆITAROCI
342-357 PETRA PEREKOVIÆ MONIKA KAMENEÈKI
Design of Memorials - The Art of Remembering Method of Place Regeneration
UDC 725.945.1(497.5)”19/20”
Rethinking the City Spatial Identity through the Eyes of the Observer
UDC 711.4(497.4 Maribor)”19/20”
Pejsažno i perivojno naslijeðe Gorskoga kotara
UDK 712.3(497.5 Gorski kotar)
Parkovni elementi kao nositelji rekreacijskog potencijala
UDK 712.25:796.1
Gardens in Rijeka dubrovaèka Factors of Identity and Criteria for Evaluation UDC 712.03(497.5 Dubrovnik)”13-20”
City Acupuncture as a Participatory Tool in Revitalizing Public Space UDC 711.163:712.25(497.5 Zagreb)”20”
Funkcionalna urbana podruèja kao instrument politike prostornog razvoja na regionalnoj razini na primjeru Slovenije UDK 711.122(497.4)”19/20”
Amphitheatre in Pula
Passageways for Spectators and Staircase Towers
UDC 72.032.77:721.052(497.5 Pula)
Urban and Architectural Development of the Children’s Hospital Complex in Klaiæeva st. in Zagreb
UDC 725.51:616-053.2(497.5 Zagreb)”19/20”
Djelovanje arhitekata Georga Kiverova, Jovana Korke i Ðorða Krekiæa u Zagrebu, 1926.-1940.
UDK 72.036 G. Kiverov, J. Korka, Ð. Krekiæ(497.5)”19”
City Palace in Rijeka Competition Projects, 1939 UDC 72.036:725.1(497.5 Rijeka)”1939”
Co-operative ”Arhitekt” in Zagreb About Freedom of Architectural Profession in the 1950s
UDC 72.008(497.5 Zagreb)”19”
Stvaranje memorijala - umijeæe sjeæanja
Metoda obnove mjesta
UDK 725.945.1(497.5)”19/20”
Promišljanja o prostornom identitetu grada iz perspektive promatraèa UDK 711.4(497.4 Maribor)”19/20”
Landscape and Park Heritage of Gorski Kotar
UDC 712.3(497.5 Gorski Kotar)
Park Elements as Indicators of Recreational Potential
UDC 712.25:796.1
358-371 ALEKSANDAR KADIJEVIÆ
372-387 GORAN BABIÆ NEBOJŠA ANTEŠEVIÆ
Arhitekti emigranti iz Rusije i hrvatska arhitektura 20. stoljeæa UDK 72.036(470:497.5)”19”
Crteži graditeljskog i kulturnog naslijeða otoka Hvara arhitekta Zorana B. Petroviæa, 1963.-1965. UDK 72.03:741.9 Z.B. Petroviæ(497.5 Hvar)”19”
Russian Emigrant Architects and 20th-Century Croatian Architecture UDC 72.036(470:497.5)”19”
Drawings of Hvar Island’s Built and Cultural Heritage by the Architect Zoran B. Petroviæ, 1963-1965 UDC 72.03:741.9 Z.B. Petroviæ(497.5 Hvar)”19”
Aktualno Current Themes
390-391 ANA SOPINA
392 TOMISLAV PREMERL
393 KRUNOSLAV ŠMIT
394 MOJCA FOŠKI
395 MARIJAN HRŽIÆ
396 IVAN MLINAR
Modeli revitalizacije i unaprjeðenja kulturnoga naslijeða - multidisciplinarni dijalog
Zbornik radova znanstvenog kolokvija
Sakralna arhitektura Zagreba u 20. stoljeæu
Katolièke liturgijske graðevine
Zorana Sokol Gojnik
Nino Virag - 6 ´ bijelo
Branimir Rajèiæ - Seosko domaæinstvo na Hartovskom vrhu
Radnièka u ne/nastajanju
Planiranje jugoistoènog ulaza u Zagreb
Povijesnost arhitekture
Pedeset tekstova o arhitekturi 1962.-2013.
Tomislav Premerl
2/2 XX Antologija hrvatske arhitekture
druge polovine dvadesetog stoljeæa
Borka Bobovec
In memoriam In Memoriam
400-404 KRUNOSLAV ŠMIT ANDREJ UCHYTIL
TONÈI ŽARNIÆ MIROSLAV GENG
405 KRUNOSLAV ŠMIT
Chronicle 399 HILDEGARD AUF-FRANIÆ
407-434 IVA MURAJ
Prof. dr.sc. Erika Kramer [1933.-2017.]
Prof. emeritus Ivan Crnkoviæ [1941.-2017.]
Prof. Berislav Šerbetiæ [1935.-2017.]
Models for Revitalization and Enhancement of Cultural Heritage - a Multidisciplinary Dialogue Scientific colloquium - Proceedings
20th Century Sacred Architecture of Zagreb
Catholic Liturgical Structures
Zorana Sokol Gojnik
Nino Virag - 6 ´ white
Branimir Rajèiæ - Farmstead on Hartovski vrh
Radnièka Street in Dis/appearance
Planning of the Southeast Entrance to Zagreb
Historicism of Architecture
Fifty texts on architecture 1962-2013
Tomislav Premerl
2/2 XX Anthology of Croatian Architecture in the Second Half of the 20th Century
Borka Bobovec
Prof. dr.sc. Erika Kramer [1933.-2017.]
Prof. emeritus Ivan Crnkoviæ [1941.-2017.]
Prof. Berislav Šerbetiæ [1935.-2017.]
Kronika Arhitektonskoga fakulteta Sveuèilišta u Zagrebu za akademsku godinu 2016./17.
Doktorske disertacije Doctoral Dissertations
435-440 Doktorske disertacije Doctoral Dissertations
Alen Žuniæ, Srðan Škunca, Davor Andriæ, Melita Èavloviæ
Chronicle of the Faculty of Architecture, University of Zagreb, academic year 2016/17
Alen Žuniæ, Srðan Škunca, Davor Andriæ, Melita Èavloviæ
Za sve znanstvene Ëlanke objavljene u Ëasopisu PROSTOR Uredništvo je, iz kruga uglednih naših i inozemnih znanstvenika, osiguralo najmanje dvije neovisne recenzije.
The Editorial Board provides at least two independent reviews by prominent Croatian or foreign scholars for all the scientific contributions published in the journal PROSTOR.
Sl. 1. Položaj i stanje perivoja ljetnikovaca Rijeke dubrovaèke, 2017. Fig. 1 Position and condition of the gardens in Rijeka dubrovaèka, 2017
I. Popis perivoja ljetnikovaca na podruèju Rijeke dubrovaèke
Kartografski
broj LjetnikovacLokalitetTip ladanjske cjeline
1Vlaho Marinov BobaliMirinovocasa grande
2Jeronim Junije GradiGradiæevocasa grande
3Savin Stjepanov PalmotaMokošicacasa grande
4Andrija Marinov SorgoMokošicacasa grande
5Benedikt Mihov BonaMokošicacasa padrone
6Pavao Stjepanov GozzeMokošicacasa grande
7Ivan Marinov PozzaMokošicacasa grande
8Bartol Nikolin NaleMokošicacasa padrone
9Miho Lukov BonaMokošicacasa grande
10Bernard Antunov BonaMokošicacasa grande
11Ivan Marinov CabogaMokošicacasa grande
12Bernard Gabrielov CervaMokošicacasa padrone
13Stjepan Marinov ZamagnaMokošicacasa grande
14Ivan Nikolin SorgoObuljenocasa grande
15Klement Vlahov GozzeObuljenocasa grande
16Dragoje Martolièin CervaObuljenocasa grande
17Ivan Lujov CervaObuljenocasa padrone
18Lampridije Ilijin CervaObuljenocasa grande
19Lujo Nikolin BonaObuljenocasa grande
20Nikola Ivanov BonaObuljenocasa grande
21Ivan Nikolin PalmotaPrijevorcasa grande
22Nikola Marinov Rafa GozzePrijevorcasa grande
23Damjan Ivanov MenzePrijevorcasa padrone
24Vlaho Marinov BobaliPrijevorcasa padrone
25Junije Mihov CervaPrijevorcasa padrone
Kartografski broj LjetnikovacLokalitetTip ladanjske cjeline
26Junije Damjanov SorgoRožatcasa grande
27Nikola Franov SorgoRožatcasa padrone
28Andrija Miha RestiÐonovinacasa grande
29Ðore StayÐonovinacasa padrone
30Stjepan Tomov BonaMlinovicasa padrone
31Paladin Marinov GondolaMlinovicasa padrone
32Martolica Kristov ZamagnaTenturijacasa grande
33Antun Paulov PozzaTenturijacasa padrone
34Paulo Junijev GradiTenturijacasa grande
35Marin Jakovljev RagninaTenturijacasa grande
36Nikola Lujev GozzeTenturijacasa padrone
37Frano Vlahov CabogaTenturijacasa grande
38Frano Ivanov SorgoTenturijacasa grande
39Junije Lukov SorgoKomolaccasa grande
40Gunduliæeva utvrdaKomolaccasa grande
41DrndarskiŠišiæicasa grande
42Frano Marinov CabogaÈajkoviæicasa grande
43Frano Mihov BozdariÈajkoviæicasa grande
44Luko Junijev SorgoSustjepancasa grande
45Orsat Junijev GiorgiSustjepancasa padrone
46Kompleks HanzaSustjepancasa padrone
47Kneževa kuæaSustjepancasa padrone
48Benedikt StayBahatovinacasa grande
49Miho Junijev BonaBahatovinacasa grande
50Bizzaro-FacendaKomolaccasa grande
1 Sveuèilište u Zagrebu Arhitektonski fakultet
HR - 10000 Zagreb, Kaèiæeva 26
2 Sveuèilište u Dubrovniku Zavod za mediteranske kulture
HR - 20000 Dubrovnik, Marka Marojice 4 mos@arhitekt.hr , scitaroci@gmail.com mara.maric@unidu.hr mmedovic@unidu.hr
Izvorni znanstveni èlanak UDK 712.03(497.5 Dubrovnik)”13-20” Tehnièke znanosti / Arhitektura i urbanizam
2.01.05. - Pejsažna arhitektura Èlanak primljen / prihvaæen: 5. 11. 2017. / 13. 12. 2017.
1 University of Zagreb Faculty of Architecture Croatia - 10000 Zagreb, Kaèiæeva 26
2 University of Dubrovnik Department of Mediterranean Cultures Croatia - 20000 Dubrovnik, Marka Marojice 4 mos@arhitekt.hr , scitaroci@gmail.com mara.maric@unidu.hr mmedovic@unidu.hr
Original Scientific Paper UDC 712.03(497.5 Dubrovnik)”13-20” Technical Sciences / Architecture and Urban Planning
2.01.05. - Landscape Architecture
Article Received / Accepted: 5. 11. 2017. / 13. 12. 2017.
Factors of Identity and Criteria for Evaluation
casa grande casa padrone dubrovaèki renesansni perivoj ljetnikovac Rijeka dubrovaèka
Na podruèju Rijeke dubrovaèke najveæa je gustoæa ladanjske izgradnje iz doba Dubrovaèke Republike. U radu je inventarizirano i vrjednovano 50 perivoja ljetnikovaca nastalih od 14. do kraja 19. stoljeæa. Najbrojniji su renesansni perivoji iz 15. i 16. stoljeæa. Istražena su njihova kulturno-povijesna, arhitektonsko-graditeljska i prostorno-ambijentalna obilježja te su utvrðeni kriteriji za vrjednovanje. Rezultate istraživanja moguæe je primijeniti u obnovi perivoja.
casa grande casa padrone Dubrovnik Renaissance garden summer villa Rijeka dubrovaèka
Rijeka dubrovaèka, the area west of Dubrovnik’s historic core, is widely known for its abundance of Renaissance villas and gardens. This article presents 50 gardens of summer villas, developed between the 14th and the late 19th century with the majority of them created during the 15th and 16th century. This research reveals their cultural, historical, architectural, spatial, and ambient value and helps to establish the criteria for their evaluation.
sklopovi na podruèju Rijeke dubrovaèke bili su predmet brojnih znanstvenih i studijskih istraživanja.1 Rijeka dubrovaèka jedan je od najstarijih agrikulturnih i ladanjskih krajolika nekadašnje Dubrovaèke Republike, koji je dio prvotnoga proizvodno-ladanjskog prostora izvan Grada nazivan Astarea.2 Smatra se prostorom najgušæe ladanjske izgradnje.3
Rijeka dubrovaèka proglašena je 1964. godine rezervatom prirodnog predjela, a danas se štiti kao znaèajni krajobraz (temeljem Zakona o zaštiti prirode) u obuhvatu od izvora do ušæa (približno 5 km), u pojasu od 300 m sa svake strane obalnih linija.4 Podruèje se djelomièno nalazi u ekološkoj mreži.
Ovim istraživanjem obuhvaæeni su svi dostupni perivoji patricijskih sklopova Rijeke dubrovaèke, neovisno o stupnju oèuvanosti ili reprezentativnosti. Istraženo je 50 ljetnikovaca što su nastali od 14. do poèetka 20. stoljeæa5 (Tabl. I.).
Još krajem 14. stoljeæa u Rijeci dubrovaèkoj vlastela grade kuæe s vrtovima. Razlikuju se dva tipa zgrada: casa padrone (kuæa gospodara) i casa grande (velika kuæa). Casa padrone bila je obiteljski nasljedovana kuæa dubrovaèkog plemiæa s naglašenim gospodarskim karakterom. Pred kuæom je bio vrt karakteristiènih dubrovaèkih renesansnih obilježja.6 Casa grande ladanjsko je zdanje koje se gradi iskljuèivo za ladanje, vrt/perivoj nalazio se
unutar ogradnoga zida, a osim utilitarne ima i reprezentativnu ulogu.
Cilj istraživanja bio je ukazati na brojnost dubrovaèkoga perivojnog naslijeða na podruèju Rijeke dubrovaèke, utvrditi njihovo stanje, definirati identitetska obilježja i postaviti kriterije vrjednovanja perivoja - kao polazište za postavu kriterija za nove zahvate ureðenja i obnove. Tako dobiveni rezultati istraživanja naæi æe primjenu u daljnjemu znanstvenom istraživanju, u edukacijskom procesu te kod odabira modela obnove i revitalizacije.
Metoda istraživanja - Istraživanje je provedeno na temelju relevantne znanstvene, arhivske, kartografske, struène i druge graðe, te izvidom na terenu. Popisivanje i opisivanje ljetnikovaèkih sklopova provedeno je temeljem analize arhivske graðe, franciskanskoga katastra iz 1837. godine, orto-foto karata iz 2015. godine i terenskog obilaska. Za terensko istraživanje izraðen je kataloški obrazac. Dio tako dobivenih podataka podvrgnut je statistièkoj obradi. Svi prostorni podatci uneseni su u GIS program, na osnovi kojeg su izraðeni novi kartografski prikazi - smještaj ljetnikovaca i perivoja, kao i stupanj njihove oèuvanosti. Istraživanjem su obuhvaæeni svi ladanjski sklopovi s perivojima (50 lokaliteta), neovisno o stupnju reprezentativnosti i oèuvanosti. Postavljeni su jedinstveni kriteriji vrjednovanja perivoja. Na temelju posljednjih arhivskih podataka utvrðeno je da su na pro-
1 Prelog, istraživaèki radovi Instituta za povijest umjetnosti na podruèju Dubrovnika 1962.-1988.; Kesterèanek, 1971.; Èorak, 1989.; Grujiæ, 2003.
2 Luèiæ, 1962: 275-299
3 Grujiæ, 1982: 9
4 Zaštita obuhvaæa 479,66 ha: 352,69 ha kopna i 126,97 ha mora.
5 U radu se spominju talijanizirana prezimena dubrovaèke vlastele prema: Vekariæ, 2012.
6 Šišiæ, 1991: 92
7 Stojan, 2017.
8 Casa padrone Sigismunda Gondule na desnoj obali, u podruèju Bahatovine prema luci Gruž; ljetnikovac Jakova Dragojeva Gozze i Držiæev ljetnikovac na izvoru Omble.
9 U Sustjepanu se nalazi dijelom oèuvan sklop Savina Stjepanova Palmote (casa padrone), i to toèno nasuprot ljetnikovcu s perivojem koji je Savin Stjepanov Palmota izgradio u Mokošici na obali (casa grande).
10 Projekt financira Hrvatska zaklada za znanost [HERU2032], a provodi se na Arhitektonskom fakultetu Sveuèilišta u Zagrebu.
11 Fiskoviæ, 1966: 13, 18, 24, 43
12 Beretiæ, 1958: 21
13 Kesterèanek, 1971: 75-95
14 Prelog, 1965., 1972: 3-6, 1975: 81-94, 1978: 127-128, 1985: 25-28, 1987., 1989., 1991., 2003.; Prelog, Markoviæ, 1987.
15 Grujiæ, 1982: 1-76, 1987.a, 1987.b, 1987.c, 1989.a: 346-363, 1989.b: 275-287; 1990: 9-16; 1991.a, 1991.b: 199222; 1994., 1996: 83-103, 1998: 170-173, 2002.a: 107-121; 2002.b:31-51; 2003: 27-32, 2006: 7, 2012: 43-52
16 Šišiæ, 1991., 1998.
17 Prelog, Markoviæ, 1987: 35, 315, 318; Prelog, Tadiæ, Tenšek, 1979.
storu Rijeke dubrovaèke bila pedeset i èetiri ladanjska sklopa.7 Ovim ih je istraživanjem obraðeno pedeset (Tabl. I.) jer su tri zauvijek nestala8, a jedan je sklop samo djelomièno oèuvan9
Istraživanje je provedeno u sklopu znanstvenog projekta Heritage Urbanism - Urban and Spatial Planning Models for Revival and Enhancement of Cultural Heritage [HERU-2032], koristeæi metodološki okvir istraživaèkog projekta.10
Dosadašnja istraživanja i teorijski okvirProuèavanje ladanjskih zdanja u Rijeci dubrovaèkoj intenzivira se nakon Drugoga svjetskog rata, kada se stjeèu i prvi formalno-pravni uvjeti njihove zaštite. Meðu autorima koji su postavili èvrste temelje za sva daljnja istraživanja istièu se radovi Cvita Fiskoviæa11, Lukše Beritiæa12, Frana Kesterèaneka13, Milana Preloga14, Nade Grujiæ15 i Bruna Šišiæa16. C. Fiskoviæ prepoznaje vrijednosti perivojne ostavštine dubrovaèkih ljetnikovaca, prvi ih put meðusobno usporeðuje te izdvaja njihove posebnosti i vrijednosti. B. Šišiæ 1974. godine ustanovljuje termin dubrovaèki renesansni vrt kojim opisuje specifièan tip perivoja i postavlja temelje za sva buduæa istraživanja u podruèju dubrovaèke perivojne baštine. Znaèajan doprinos u odreðenju stilske pripadnosti i inventariziranju tadašnjega stanja ladanjskih sklopova nalazimo u studijama Instituta za povijest umjetnosti iz Zagreba
18 Zdravkoviæ, 1951: 5-21
19 Posebice je N. Grujiæ istraživala ljetnikovce Gozze, Resti, Bozdari, Staj-Caboga, Bona-Caboga i Sorgo.
20 Markoviæ, 1990: 231-265; Èorak, 1989: 229-231; Kneževiæ, 1985: 65-77. Istraženi su ljetnikovci Gozze ispod naselja Obuljeno, Sorgo na Ombli, Bozdari u Èajkoviæima i drugi.
21 Šišiæ, 1981. Rad naglašava važnost vrjednovanja povijesnih slojeva vrta. Šišiæ je autor brojnih projekata obnove perivoja: vrtovi i perivoji otoka Lokruma, 19./20.st. (1959.-1989.); vrt vile Gozze i Arboretum HAZU u Trstenom, 16./19. st. (1962.-1963.); vrt vile Sorgo u Komolcu, 16. st. (1970.-1972.); vrt vile Crijeviæ-Puciæ u Dubrovniku, 16./19. st. (1985.); vrt vile Bozdari-Škaprlenda u Èajkoviæima, poèetak 18. st. (1989.); vrt vile Sorgo na Lapadskoj obali iz 1521. (1993.) i dr.
22 Inozemni autori (odabir): Bors-Oprisa, Ioana, 2013.; Conan, 1999.; De Vico Fallani, 2007., 2009.; Horn, 2005.; Rodhe, 2012.; Sales, 1993. Domaæi autori (odabir): Šišiæ, 1981., 1991.; Obad Šæitaroci, 1992.; Obad Šæitaroci, Kovaèeviæ, 2014.; Kapoviæ, 2006.
23 The Florence Charter: Historic Gardens (1982.) ICOMOS IFLA
24 Sales, 1993.; Horn, 2005.; Bors-Oprisa, Ioana, 2013.; Rodhe, 2012.; Conan, 1999.
25 Lockhart, 2008.
26 Principe 1: The historic environment is a shared resource; Principle 2: Everyone should be able to participate in sustaining the historic environment; Principle 3: understanding the significance of places is vital; Principle 4: Significant places should be managed to sustain their values; Principle 5: Decisions about change must be reasonable, transparent and consistent; Principle 6: documenting and learning from decisions is essential. [Historic England, Conservation Principles, Policies and Guidance, 2008.]
pod voðenjem profesora M. Preloga.17 Vrijedna su ostavština arhitektonske analize ljetnikovaca s prikazima perivojne kamene plastike u radu Ivana Zdravkoviæa.18
Nezaobilazna su iscrpna istraživanja i knjige N. Grujiæ o ladanjskoj arhitekturi Dubrovnika.19 Èitav niz je istraživanja povjesnièara umjetnosti koja se bave reprezentativnim ladanjskim sklopovima u Rijeci dubrovaèkoj.20 Primijenjena naèela obnove perivoja ljetnikovaca donosi B. Šišiæ u knjizi Obnova dubrovaèkog renesansnog vrta. 21
Istraživanja prikazana u ovome radu bit æe temelj za daljnje istraživanje s namjerom utvrðivanja metodološkog polazišta za obnovu i revitalizaciju, odnosno za iznalaženje prikladnih modela unaprjeðenja povijesnih perivoja. Cilj je prirediti polazišta za znanstveno utemeljenu i struèno relevantnu obnovu perivoja i samih ljetnikovaca kao nedjeljive ladanjske cjeline. Prilikom utvrðivanja kriterija i modela obnove perivoja valja konzultirati osnovnu literaturu posveæenu temi obnove perivojne arhitekture.22 Temeljno polazište za obnovu i revitalizaciju zapuštenih perivoja, i svih koji nisu u funkciji, jest Firentinska povelja o povijesnim vrtovima ICOMOS-IFLA iz 1982. godine.23
Niz novijih istraživanja francuskih i njemaèkih autora polemizira o moguæoj promjeni namjene povijesnoga perivoja u odnosu na izvornu namjenu. Pritom se naglašava potreba poštivanja naèela ekonomiènosti i društvene korisnosti obnovljenoga povijesnog perivoja.24 U proslovu krovnog dokumenta institucije Historic England - Conservation Principles, Policies and Guidance navodi se okvir za upravljanje promjenama u povijesnom okolišu, pri èemu je važno imati jasnu namjenu i održivu uporabu. Naziva se to konstruktivnom obnovom i oèuvanjem.25 Meðu šest naèela oèuvanja osobito se istièu dva: razumijevanje znaèaja kulturnog dobra i kulturnim dobrima treba upravljati tako da zadrže svoje vrijednosti.26 Važno je provesti vrjednovanje kao temelj za razumijevanje znaèaja kulturnog dobra, postaviti kriterije radi oèuvanja njegove vrijednosti te kulturnim dobrima ekonomski održivo upravljati tako da zadrže svoje vrijednosti i identitetska obilježja.
KONTEKST NASTANKA I RAZVOJA
DUBROVAÈKIH PERIVOJA
ORIGIN AND DEVELOPMENT OF DUBROVNIK GARDENS
U prostorno-zemljopisnom smislu, Rijeka dubrovaèka je izdužen morski zaljev u dnu kojeg se nalazi izdašno izvorište rijeke Omble, koja je kratkoga površinskog, a znatno duljega podzemnog toka. U neposrednoj je blizini grada Dubrovnika pa je dio njegove admini-
Tabl. II. Talijansko i hrvatsko ime obitelji Table II Italian and Croatian family name Talijansko ime obiteljiHrvatsko ime obitelji BobaliBobaljeviæ GradiGradiæ PalmotaPalmotiæ SorgoSorkoèeviæ BonaBuniæ GozzeGuèetiæ PozzaPuciæ NaleNalješkoviæ CabogaKabužiæ/Kaboga Cerva/CrijevaCrijeviæ ZamagnaDžamanjiæ/Zamanja MenzeMenèetiæ RestiRastiæ StayStojkoviæ GondolaGunduliæ GradiGradiæ RagninaRanjina DrndarskiDrndarski BozdariBožidareviæ HanzaHanza Bizzaro-FacendaBizaro
Sl. 2. Ladanjski krajolik narušen neobzirnom novom izgradnjom, ljetnikovac Junije Lukov Sorgo
Fig. 2 Rural landscape degraded by inconsiderate new construction, villa Junije Lukov Sorgo
strativne cjeline. Još od 9. stoljeæa postaje dio teritorija nekadašnje Dubrovaèke Republike koji Dubrovèani smatraju djedovinom (Hereditas).27 Nakon što su polovicom 14. stoljeæa priskrbljeni i gornji dijelovi Astareje28, èime je formiran tzv. stariji teritorij Dubrovaèke Republike, to je podruèje razdijeljeno vlasteli i odabranim graðanima, što je razvidno iz drugoga po redu najstarijega dubrovaèkog zemljišnika - Libro negro del Astarea.29
Primarna prostorna posebnost ljetnikovaca Rijeke dubrovaèke jest njihov smještaj neposredno uz vodu. Zbog toga se glavna komunikacija s Gradom odvijala pomorskim putem. Posebnost je i trasa ranorenesansnoga gravitacijskog vodovoda iz 1437. godine, koji je istodobno bio u funkciji kopnene komunikacije prema Gradu.30
Blagi nagibi na prisojnoj strani Rijeke, ugodna ljeta i blage zime, plodno tlo i obilje izvorske vode - pogodovalo je da se na tom podruèju uzgajaju razlièite poljodjelske kulture. Zbog toga su u prošlosti svi ljetnikovci na podruèju Rijeke dubrovaèke, gdje su to prostorne moguænosti dopuštale, izvan ogradnih zidova imali terasaste vrtove na kojima se prvotno gajila vinova loza, a poslije i masline.31 Primarno su ondje graðene kuæe koje su služile za pohranu ljetine, proizvodnju i prodaju ulja, vina i rakije, a u kojima su vlasnici mogli prespavati u doba sezonskih radova. Bile su to tzv. Case padrone
Reprezentativni ljetnikovci ponajprije namijenjeni ladanju, tzv. Casa grande, kako ju navode stari dubrovaèki spisi, nastaju najèešæe krajem 15. i u 16. stoljeæu. Veæina vlastelina koji su imali posjede u Rijeci prvotno je posjedovala Casa padrone, a zatim, kad su im materijalni uvjeti to omoguæili, grade veæe ladanjske sklopove.32
Dubrovaèke ladanjske cjeline nastaju gotovo istodobno kada i talijanski ljetnikovci.33 Iako je nedvojbeno postojao utjecaj Italije, podjednako kao i inspiracija antièkim predlošcima za gradnju vila, dubrovaèke ljetnikovce odlikuju jedinstvene stilske i organizacijske osobitosti.34 Za razliku od talijanskih koje su projektirali tada znameniti arhitekti i vrtni majstori te za koje su oèuvani nacrti, pa i slike poput prikaza perivoja obitelji Medici na Utensovim lunetama, dubrovaèke perivoje osmišljavaju i doslovno grade u kamenu sami plemiæi sa svojim graditeljima i klesarima, što se vidi iz brojnih precizno definiranih ugovora.35
Perivoji dubrovaèkih ljetnikovaca, jednako kao i zgrade, intimna su boravišta obitelji, utilitarni su (sadilo se korisno raslinje), prilagoðeni prostornim uvjetima (malene površine na nagnutom terenu), uvjetovani osobitostima podneblja (krška podloga, topla ljeta). Gradnja u kamenu, oblikovanje perivojnih insula kao posljedica nedostatka tla, terasasti vrtovi, postavljanje odrina/pergola radi osiguravanja hlada - obilježja su perivoja/ vrtova ‘po dubrovaèku’, kakve nalazimo sve do kraja 19. stoljeæa.36 Zbog toga su u ovome istraživanju uzeti u obzir svi ladanjski sklopovi s perivojima u Rijeci dubrovaèkoj.
Dubrovaèki renesansni perivoji tijesno su vezani za zgradu ljetnikovca. Visoki ogradni zidovi okružuju perivoj te tako osiguravaju intimnost i sigurnost. U približno ortogonalnom tlocrtu perivoja glavna šetna staza povezuje interijer i eksterijer prolazeæi kroz prizemlje ljetnikovca, èime se negira èvrsta granica izmeðu kuæe i perivoja. Skladnost i jednostavnost u oblikovanju perivoja ponajprije proizlazi iz postavljenih funkcionalnih zahtjeva, ali i uputa dubrovaèke vlasti o nerazmetljivosti bogatstvom, što je postala opæeprihvaæena paradigma u doba Dubrovaèke Republike. Paèetvorinasta vrtna polja, ograðena kamenim zidom visine 60 cm, rezultat su potrebe
27 Luèiæ, 1962.
28 Luèiæ, 1970: 11
29 „Nakon toga je opæinsko zemljište 1366. i 1369. razdijeljeno meðu vlastelom i odabranim graðanima, slièno kako je postupljeno nekoliko desetljeæa ranije s pelješkom steèevinom. Zemlja za razdiobu podijeljena je na ukupno 24 desetine (decene), od kojih je svaka dobila naziv po svom nositelju, redovito plemiæu.” [Marinoviæ, 2005: 10]
30 Seferoviæ, Mariæ, 2006: 95-137. Vodovod je projektirao i izveo talijanski graditelj Onofrio Giordano della Cava iz okolice Napulja.
31 Luèiæ, 1962.; Roller, 1955: 372
32 B. Kotruljeviæ piše o tim dvama tipovima graðevina: „Gospodar mora imati ljetnikovac, a ako je moguæe èak i dvije vrste. Jedan držiš zbog koristi i rente da prehraniš obitelj. Nije važno da bude daleko od grada jer moraš paziti samo na korisnost. Drugi ljetnikovac neka služi za zabavu i osvježenje tebi i tvojoj obitelji, ali ne posjeæuj ga previše jer èesto odlaženje na ladanje odvraæa ljude od posla.” [Janekoviæ Römer, 2009.]
33 Talijanski ljetnikovci nazivaju se luogo di retiro, luogo di delizia, ville di diporto. [Grujiæ, 1994: 144]
unošenja plodne zemlje za kultiviranje osjetljivih agruma, koji su istodobno i korisne i uresne biljke. Šetnice pod vitkim stupovima odrina stvarale su povoljne mikroklimatske uvjete i intimnost vanjskih prostora. Voda je nenametljivo nazoèna u obliku zidnih fontana (èesmi) jer se vodom gospodarilo racionalno. Morska voda u nekim se perivojima koristi u bazenima, koji su istodobno i ribnjaci i vodena ogledala.37 Zbog prisutnosti pitke vode u zaleðu ljetnikovaca, koja se slijevala padinama Rijeke, u veæini perivoja na tom predjelu nalazimo kanale za natapanje vrtova i perivoja.38
Preobrazbe prostorno-urbanistièkog okružja ljetnikovaca poèele su se dogaðati poèetkom 19. stoljeæa kada francuska vojna uprava poèinje graditi cestu ispred proèelja ljetnikovaca odvajajuæi ih od mora. Austrija nastavlja gradnju prometnice uz more, ali se tada tim zahvatima još uvijek ne narušava cjelovitost ladanjskoga sklopa. Gradnja željeznièke pruge poèetkom 20. stoljeæa odjeljuje ljetnikovce od svoga proizvodnog zaleða na lijevoj obali Rijeke. Najveæa devastacija ladanjskih sklopova i njihova neposrednog okružja dogaða se gradnjom jadranske turistièke ceste 1963. godine, kada je cesta grubo odvojila ljetnikovce od njihova terasastog zaèelja i u mnogim sluèajevima narušila cjelovitost ladanjskoga sklopa (srušeni dijelovi orsana).39 Planirana naselja Nova Mokošica, ali i brojne bespravno graðene zgrade, narušili su karakter agrikulturnoga ladanjskog krajolika ljetnikovaca Rijeke dubrovaèke (Sl. 2.).
REZULTATI ISTRAŽIVANJA
RESEARCH RESULTS
Rezultati istraživanja 50 perivoja ljetnikovaca Rijeke dubrovaèke prikazani su u tri tematske cjeline, koje su usredotoèene na korištenje i stanje perivoja, obilježja perivoja te na arhi-
34 Obad Šæitaroci, 1992., 1996.
35 Fiskoviæ, 1966: 9-10
36 Èinjenica da posjeduju niz zajednièkih obilježja, koja su im diferencirano svojstvena, svrstava dubrovaèke vrtove u posebnu skupinu, iskazujuæi ih kao tipološku osobitost u okviru vrtne umjetnosti renesanse koju smo obilježili zajednièkim nazivom dubrovaèki renesansni vrt. [Šišiæ, 1991: 92]
37 Poput oèuvanih u ljetnikovcu Sorgo u Komolcu ili u ljetnikovcu Staj-Caboga na Batahovini koji nisu saèuvani. Atraktivan bazen izvan Rijeke dubrovaèke nalazi se uz ljetnikovac Sorgo na Lapadu, u vlasništvu Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.
38 Primjerice ljetnikovci: Pavao Stjepanov Gozze, Klement Vlahov Gozze, Savin Stjepanov Palmota, Junije Lukov Sorgo, Bizzaro-Facenda, Bona-Caboga.
39 Neki perivoji ljetnikovaca zauvijek su ostali izgubljeni ispod trase prometnice, poput perivoja ljetnikovaca: Staj na Bahatovini, Gondola u Komolcu, Giorgi u Sustjepanu te dio perivoja Palmota u Mokošici, Bona na Bahatovini i Bozdari u Èajkoviæima.
Tabl. III. Korištenje perivoja, travanj-kolovoz 2017. Table III Using the gardens, April-August 2017
Karakter perivoja BoravišniReprezentativniUtilitarni
Reprezentativni boravišni
Reprezentativni utilitarni Sve 81643910 16%32%8%6%18%20%
Tabl. IV. Vrijeme nastanka perivoja
Table IV Period of garden formation
Stoljeæe14. st.15. st.16. st.17. st.18. st.19. st. 11624441 2%32%48%8%8%2%
Tabl. V. Stilska obilježja perivoja
Table V Stylistic features of the gardens
Stilsko obilježje
BarokRenesansaRomantizam
Tabl. VI. Vlasnièka pripadnost perivoja
Table VI Ownership of the gardens
Vlasništvo grad vlasnik
Tabl. VII. Površinski odnos perivoja i ladanjskoga sklopa
Table VII Ratio between the area of the garden and the villa complex
% zauzimanja perivojne površine
perivoj
Tabl. VIII. Oèuvanost ogradnih zidova ladanjskoga sklopa
Table VIII Preserved condition of the fence walls of the complex
Broj saèuvanih zidova nije oèuvan ni jedan oèuvan 1oèuvana 2oèuvana 3oèuvana 4
Tabl. IX. Oèuvanost arhitektonskih i perivojnih elemenata ladanjskoga sklopa
Table IX Preserved condition of the architectural and garden elements of the villa complex
Brojnost saèuvanihizgubljeno12345-7više od 9
Stupovi48%2%4%6%8%12%26% Šetnice38%18%8%12%4%4%16% više od 2
Reljefi80%16%2%2%
Krune cisterni62%24%12%2% Kamena pila72%22%4%2% Kameni namještaj82%10%8% Èesme90%10%
Orsani54%46%
Terase72%28%
Glorijeti94%6%
Kapelice72%26%
Tabl. X. Oèuvanost vrtnih polja
Table X Preserved condition of the garden fields
Vrtna polja Izgubljeno1234Više od 4 20310584 40%6%20%10%16%8%
3. Orsan ljetnikovca Zamagna s kanalom uz ogradni zid
Fig. 3 Boathouse of the villa Zamagna with a canal along the fence wall
Sl. 4. Terasa ljetnikovca Resti Ðonovina, najdulja terasa u Rijeci dubrovaèkoj
Fig. 4 Terrace of the villa Resti Ðonovina, the longest terrace in Rijeka dubrovaèka
Sl. 5. Obnovljeni glorijet, ljetnikovac Gradi Fig. 5 Renovated gloriette (pavilion), villa Gradi
tektonske i perivojne elemente ladanjskih cjelina (Sl. 1., Tabl. I.). Istraživano je 50 lokaliteta, neovisno o stupnju cjelovitosti i oèuvanosti.
SKLOPOVA
USE AND CONDITION OF VILLA COMPLEXES
Uoèeno je da se 64% lokaliteta na neki naèin koristi, dok se 36% njih ne koristi, bez namjene je. S obzirom na namjenu, utvrðeno je šest karaktera ladanjskih cjelina (Tabl. III.). Boravišni karakter posjeduje 16% perivoja i oni su namijenjeni boravku na otvorenom. Utilitarni perivoji (8%) zasaðeni su veæinom autohtonim povrtnim i voænim kulturama, dok se reprezentativnim perivojima (32%) smatraju oni uoèljivo vizualno-estetskog karaktera. Ostatak perivoja (44%) posjeduje kombinirana obilježja.
OBILJEŽJA PERIVOJA RIJEKE DUBROVAÈKE
GARDENS IN RIJEKA DUBROVAÈKA AND THEIR FEATURES
Sl. 6. Kapelica Gospe od Zdravlja, ljetnikovac Zamagna
Fig. 6 Chapel of the Lady of Health, villa Zamagna
Od 50 obraðenih ladanjskih cjelina 34% su ruševine, 35% ih je pregraðeno, a 30% su cjeloviti ladanjski sklopovi, što podrazumijeva postojanje izvornoga ogradnog zida s perivojem i zgradom. Prema dostupnim podatcima obnovljeno je 64% ladanjskih sklopova, samo 10% njih obnovljeno je prema struèno utemeljenoj proceduri (istraživanje povijesti izgradnje, izrada dokumentacije za obnovu i suglasnost konzervatora), a 54% prema nahoðenju vlasnika (bez suglasnosti konzervatora).
Prevladavajuæa namjena ljetnikovaca jest stanovanje, sa èak 48% zastupljenosti, što je ujedno i izvorna namjena ljetnikovca. Najmanji broj ima javno-društvenu namjenu, tek 2 ladanjska sklopa (Bona-Caboga i Staj-Caboga). U iskljuèivo je turistièkoj funkciji 10%, dok je stanovanje s turistièkom ponudom prisutno s 8%. Taj podatak ukazuje na tendenciju ekonomskoga korištenja graðevina, što je trenutaèni trend na dubrovaèkom podruèju, a u Europi je to u mnogim primjerima ustaljena praksa.
Namjena zgrade i cijeloga sklopa bitno utjeèe na naèin i razinu oblikovanja, pa tako i na obnovu perivoja.
Kataloškom obradom utvrðena su identitetska obilježja (èimbenici identiteta) perivoja na podruèju Rijeke dubrovaèke. Analizirane su ladanjske cjeline s prostorno-urbanistièkog, pejsažnog, arhitektonskog, ambijentalnog i imovinsko-pravnog motrišta40 te su dobiveni podatci statistièki obraðeni. Razlikujemo opæe i posebne èimbenika perivojnog identiteta.41 Opæim èimbenicima smatraju se: prostorno-položajni èinitelji, razdoblje nastanka, funkcionalnost i vlasnièki odnosi ladanjskih sklopova. Posebni èimbenici odnose se na identitet dubrovaèke ladanjske perivojne arhitekture poput odnosa perivoja i graðevine, karaktera perivoja, stilskih obilježja te oèuvanosti vrtno-arhitektonskih elemenata (ogradni zidovi, orsani, kapelice, vrtna polja, stupovi, odrine, pila, èesme, ribnjaci i dr.). Smještaj (Sl. 1.) - Analiza položaja pokazuje da se 58% perivoja nalazi na desnoj obali Rijeke dubrovaèke, 36% njih je na lijevoj, 4% nalazi se u prostoru izvorišta rijeke Omble, a 2% smješteno je na lokalitetu Komolac. Razlog takvom prostornom razmještaju jesu mjestopisna i ambijentalna obilježja. Desna je obala izložena jugu i blagih je padina, dok je lijeva obala sjeverna, strmija je i nepristupaènija. Na prostoru izvorišta Omble, s usjekom
40 Obad Šæitaroci, 1992.
41 Obad Šæitaroci, Bojaniæ Obad Šæitaroci, 2006.
42 Casa padrone Stjepana Tomova Bone i Marinova Gondole
43 Ljetnikovac Bizzaro-Facenda
44 Stojan, 2017.
45 Zaèetci kulture ladanja nastaju u 14. st., primjer: ostatci Gunduliæeve utvrde.
46 Bozdari-Škaprlenda, Benedikt Mihov Bona, Paladin Marinov Gondola, Staj-Caboga
47 Ivan Nikolin Sorgo, sklop Hanza, Bozdari-Škaprlenda, Bizzaro-Facenda
48 Ljetnikovac Drndarski
49 Iako ponekad graðevina ljetnikovca nastala u razdoblju renesanse ima i gotièke elemente (primjerice gotièka trifora na ljetnikovcu Gozze ispod naselja Nova Mokošica) pa se u nekim primjerima govori o gotièko-renesansnim obilježjima ljetnikovca, kod perivoja nisu uoèena odstupanja u stilu pa se oni u ovom razdoblju
strmih strana sve do korita rijeke, smjestile su se samo dvije ladanjske cjeline.42 Ravnièarski predio Komolca s plodnim tlom u povijesti se èuvao za poljodjelstvo, pa tu nalazimo samo jedno ladanjsko prebivalište.43
Vrijeme nastanka (Tabl. IV.) - Vrijeme nastanka utvrðeno je prema arhivskim podatcima.44 Osamdeset posto ladanjskih cjelina nastaje u 15. i 16. st., što se podudara s razdobljem kulturno-povijesnoga procvata Dubrovaèke Republike. Ostatak ladanjskih perivoja nastaje u 14. stoljeæu45 ili poslije - u 17.46, 18.47 i 19.48 stoljeæu.
Stilska obilježja (Tabl. V.) - Temeljem literature i terenskog izvida utvrðena su stilska obilježja. Iskljuèivo renesansna obilježja posjeduje 72% perivoja49, dok 16% ima renesansna i kasnija dodana romantièarska obilježja. Samo romantièarska obilježja nalazimo u perivoju ljetnikovca Drndarski (nastao na prijelazu 19. u 20. st.). Barokna obilježja ima 4% perivoja. Jednako toliko posjeduje i renesansna, barokna i romantièarska obilježja, dok 2% perivoja sadrži srednjovjekovno-renesansna obilježja.
Vlasništvo (Tabl. VI.) - Neriješeni imovinsko-pravni odnosi jedan su od najveæih današnjih problema u provedbi obnove ladanjskih zdanja. Optimistièni su podatci dobiveni50 u ovome istraživanju da se 50% ladanjskih cjelina Rijeke dubrovaèke nalazi u vlasništvu samo jednoga privatnog vlasnika, što olakša-
karakteriziraju kao renesansni zbog karakteristiènih sukladnih obilježja.
50 Pristup podatcima s neovjerenog katastra dostupnog na internetu.
51 Potaknut uspješnom obnovom ljetnikovca Bona-Caboga na Batahovini 2013. g. (privatni vlasnik donirao je ljetnikovac Gradu za javnu namjenu i financirao obnovu) i ljetnikovca Staj-Caboga (Hrvatski restauratorski zavod), Grad Dubrovnik vodi postupak otkupa za ljetnikovce Bozdari u Èajkoviæima, Resti na Ðonovini, Gozze u Obuljenom, ljetnikovac Sorgo u Komolcu (obnovljen prema projektu Kauzlariæa i Šišiæa 1972., ali ponovno zapušten), te za ostatke ljetnikovca Gondola u Komolcu.
52 Osim u iznimnom primjeru ljetnikovca Sorgo u Komolcu, gdje se perivoj krajem 19. i poèetkom 20. st., u duhu romantizma, proširio i izvan ogradnih zidova. U analizu je uzeta cjelokupna površina perivoja.
53 Zabilježeni su svi ogradni zidovi, neovisno o stupnju oèuvanosti i izvornoj visini.
va održavanje i obnovu. Grad Dubrovnik otkupio je ili krenuo u postupak otkupa za 10% ljetnikovaca.51 Ostale ladanjske cjeline posjeduju dva ili više vlasnika.
Odnos perivoja i ladanjskoga sklopa (Tabl. VII.) - Pod površinom perivoja obuhvaæeno je sve što nije izgraðeno, neovisno o stupnju oèuvanosti perivoja. U samo tri primjera (od 50 istraživanih) perivoj zauzima manje od 50% cjelokupne površine ladanjske cjeline, i to u ljetnikovcu Bobali (25% ukupne površine posjeda je perivoj), u ljetnikovcu Sorgo u Obuljenom (45%) i ljetnikovcu Bona u Mokošici (49%). Kod 8 ladanjskih cjelina zgrade zauzimaju površinu od samo 10% površine cjeline, što znaèi da je perivoj na 90% površine. Posjed Ðore Staja uz ljetnikovac Resti jedini je primjer sa 100% površinom terena jer je zgrada ljetnikovca nestala. Kod ostalih 38 lokaliteta perivoj zauzima površinu 50-90% površine ladanjskoga sklopa.
Ogradni zid ladanjskoga sklopa (Tabl. VIII.)Glavni pokazatelj cjelovitosti ladanjskoga sklopa, a time i perimetra perivojnog prostora, jest postojanje ogradnih zidova.52 Ogradni zidovi uvijek su se gradili od kamena s vezivom (vapneni mort), zbog èega je veæina ostala oèuvana do danas, barem djelomièno.53 U 66% ladanjskih cjelina oèuvana su sva èetiri ogradna zida, dok je 10% cjelina bez ijednoga saèuvanog zida. Jednako toliko ima saèuvan po jedan i dva zida, dok 4% ima saèuvano 3 ogradna zida.
Suvremeni zahvati u perivojima - Terenskim izvidom u perivojima su utvrðeni razlièiti zahvati nastali u novije doba, kao što su graðevne prilagodbe (adaptacije), pregradnje i nova izgradnja. Najèešæe graditeljski zahvati ne poštuju naslijeðene vrijednosti. U 6% perivoja smješteni su novi bazeni, nastali s pojavom apartmanizacije i razvojem turistièke ponude. U 8% lokaliteta unesena su nova polja za nasade, najèešæe povrtne kulture, vinova loza i masline. Perivojne površine pretvorene u parkirališta (1-2 parkirališna mjesta) nalazimo u 8% ladanjskih cjelina. Zabilježeno je 62% ostalih razlièitih zahvata u perivojima (ugradnje, dogradnje, suhe marine i dr.). Takvi suvremeni zahvati negiraju postojanje perivoja i narušavaju prepoznat-
Sl. 7. Ribnjak, ljetnikovac Sorgo u Komolcu
Fig. 7 Fish pond, villa Sorgo in Komolac
Sl. 8. Šetnice i insule, ljetnikovac Pavao Stjepanov Gozze u Mokošici
Fig. 8 Walkways and insulae, villa Pavao Stjepanov Gozze in Mokošica
Sl. 9. Reljef iznad ulaza, ljetnikovac Bozdari u Èajkoviæima
Fig. 9 Relief above the entrance, villa Bozdari in Èajkoviæi
Sl. 10. Insule i šetnice, ljetnikovac Klement Vlahov Gozze
Fig. 10 Insulae and walkways, villa Klement Vlahov Gozze
Sl. 11. Kruna cisterne na terasi, ljetnikovac Bona-Kaboga na Bahatovini
Fig. 11 Crown of the cistern on the terrace, villa Bona-Kaboga in Bahatovina
Sl. 12. Kruna cisterne, ljetnikovac Stay-Kaboga
Fig. 12 Crown of the Cistern, villa Stay-Kaboga
Sl. 13. Kameno pilo u niši dvostruke cisterne, ljetnikovac Resti u Ðonovini
Fig. 13 Stone basin in the niche of a double cistern, villa Resti Ðonovina
ljivu matricu dubrovaèkih ladanjskih sklopova. U 16% sluèajeva nisu uoèeni nikakvi novi zahvati u perivojima.
ARHITEKTONSKI I PERIVOJNI ELEMENTI LADANJSKE CJELINE LJETNIKOVACA
ARCHITECTURAL AND GARDEN ELEMENTS OF THE VILLA COMPLEXES
saèuvan izvorni orsan. Neposredan izvorni dodir s morem danas imaju samo ljetnikovci Zamagna i Resti.
Sl. 14. Ljetnikovac Zamagna, jedan od dva u Rijeci dubrovaèkoj s izvornim pristupom vodi
Fig. 14 Villa Zamagna, one of the two in Rijeka dubrovaèka with original access to water
Zbog velikog udjela arhitektonskih kamenih elemenata i sadržaja u odnosu na razmjerno malenu površinu, dubrovaèke perivoje možemo smatrati arhitektonskim (graðenim) perivojima (Tabl. IX.). Ostavljaju dojam perivoja kao graðevine, a ne perivoja kao dijela prirode. Osnovni i prepoznatljivi model ladanjske cjeline jest karakteristièan L-tlocrt - jednokatna kuæa s izduženim, okomito na kuæu postavljenim krilom, morskim spremištem (orsanom) za brodicu, iznad kojeg je terasa (taraca), te èesto i vidikovac - paviljon (glorijet). Orsan (Sl. 3.) - Komunikacija morem bila je glavna veza s Gradom za ljetnikovce smještene neposredno na obalama Rijeke dubrovaèke. Takvi su ljetnikovci imali orsane, spremišta za laðe i ribarski alat, s polukružnim širokim otvorom. Nad svodom orsana nalazi se terasa.54 U 46% ladanjskih cjelina oèuvani su orsani, ostatak je zauvijek uništen razlièitim pregradnjama. Pod oèuvanim orsanima smatraju se i oni koji nemaju više izvornu namjenu, primjerice kod ljetnikovca Bona u Mokošici55 (oèuvan u izvornim gabaritima), kao i oni koji su oèuvani tek u tragovima (zidani ostatci) poput ljetnikovca Ivan Nikolin Palmota. Iskljuèivo ljetnikovci Zamagna (Sl. 14.) i Gradi u Mokošici te Resti na Ðonovini imaju
Terasa (Sl. 4.) - Nad svodom orsana nalazile su se terase. Pristup terasama moguæ je s prvoga kata (piano nobile), odnosno stubama iz perivoja. Terasa je u funkciji vidikovca (svojevrstan point de vue56), vrlo èesto okružena kamenim klupama, a ponegdje i s malim balkonom (Sl. 18.).57
Glorijet (Sl. 5.) - Uz terase i orsane nerazdvojno se veže glorijet (paviljon, pavijun, pavilio)58 - graðevina s èetverostrešnim krovištem položenim na stupove i stupce.59 Najèešæi je njihov smještaj na završetku okomitih dugih krila terasa, ispod kojih je orsan. U renesansno doba glorijet se koristio za blagovanje na otvorenom. Istraživanje je pokazalo da oèuvanost orsana, terasa i glorijeta nije u jednakom odnosu, tj. da su se terase vrlo èesto pregraðivale, iako je orsan ostao oèuvan, dok su glorijeti najviše stradali. Terase su oèuvane samo u 28% ladanjskih cjelina. Glorijeti se pojavljuju samo na desnoj, osun-
54 Fiskoviæ, 1947: 73
55 Orsan je najèešæe pretvoren u garaže.
56 Grujiæ, 1987.a
57 Fiskoviæ, 1947: 73
58 Fiskoviæ, 1947: 73
59 Grujiæ, 1991: 93
60 Fiskoviæ, 1947: 74
61 Fiskoviæ, 1947: 74
62 Grujiæ, 2004.
63 Najatraktivniji primjeri kapelica: Gospe od Zdravlja ljetnikovca Zamagna u Mokošici, Sv. Bernarda ljetnikovca Bona-Caboga, Sv. Marije ljetnikovca Pavla Stjepanova
èanoj obali Rijeke dubrovaèke jer omoguæuju hladovinu i ugodu za vruæih ljetnih dana. Oèuvani i/ili obnovljeni glorijeti nalaze se samo uz tri ljetnikovca: Gradi (Gradiæ), Zamagna (Džamanjiæ) i Drndarski.
Kapelice (Sl. 6.) - Još je u 13. stoljeæu postojao obièaj da se kapelice zidaju na vlasteoskim imanjima.60 Njihov je smještaj obièno u perivoju/vrtu ili na dnu terase. Najveæi ih je broj izgraðen u gotièko-renesansnom stilu sa zvonikom na preslicu i fino klesanim ukrasima.61 U njima su služene privatne mise i ondje su ukapani vlasnici ljetnikovaca.62 U 26% ljetnikovaca prisutne su kapelice ili njeni ostatci.63
Ribnjaci (Sl. 7.) - Ribnjak je èest element dubrovaèke perivojno-ladanjske arhitekture, a na podruèju Rijeke dubrovaèke saèuvan je samo jedan primjer - ljetnikovac Sorkoèeviæ u Komolcu. Ribnjaci su služili kao ribogojilišta, ali i za stvaranje ugoðaja, vizualnog poveæanja prostora i poboljšanja mikroklime unutar ljetnikovaèkoga sklopa.
Vrtna polja - insule (Tabl. X., Sl. 8. i 10.) - Vrtno polje (insula) ograðena je vrtna ploha,
obrubljena niskim zidom visine 60 cm od grubo klesanog kamena. To je osnovna gradbena jedinica renesansnoga perivoja/vrta.64 Nijedno vrtno polje nije saèuvano u 40% perivoja, što znaèi da je u njima izgubljena izvorna matrica. Evidentirana su 3 perivoja s jednom insulom, 10 s dvije, 5 s tri, 8 s èetiri i 4 s više od èetiri insule.
Šetnice (Sl. 8. i 10.) - Šetnice su uz vrtna polja bitan dio povijesne perivojne matrice. Izgubljene su šetnice u 19 perivoja, dok je po jedna saèuvana u njih devet. Najviše šetnica saèuvano je u 20% primjera, i to s više od 5 smjerova kretanja.65 Razlog loše oèuvanosti jest kasnija izgradnja i preobrazba, ali i neodržavanje. Uz glavne, a katkad i uza sve šetnice postavljeni su stupovi koji nose odrinu. Gotovo sve šetnice perivoja bile su prekrivene gustom listopadnom odrinom (pergolom), koje je funkcija bila stvaranje hlada tijekom ljetnih mjeseci.66
Sl. 15. Grb iznad ulaza, ljetnikovac Ivan Nikolin Palmota
Fig. 15 Coat of arms above the entrance, villa Ivan Nikolin Palmota
Sl. 16. Èesma, ljetnikovac Gradi
Fig. 16 The fountain, villa Gradi
Sl. 17. Tritonova èesma, ljetnikovac Sorkoèeviæ u Komolcu
Fig. 17 Triton’s fountain, villa Sorkoèeviæ in Komolac
64 Prvi put termin paèetvorine spominje F. Kesterèanek, 1971.; Grujiæ, 1982.
65 Pod oèuvanosti šetnica smatra se saèuvanost njezina komunikacijskog smjera, najèešæe bez materijala hodne plohe.
66 Šišiæ, 1991.
Stupovi i odrina (Tabl. IX., Sl. 8. i 10.) - Stupovi su oznaèavali glavne smjerove kretanja i nosili su konstrukciju za odrinu.67 Na vrhu stupa su kapiteli razlièite obrade (najèešæe po uzoru na jonski, korintski i kompozitni ili jednostavni stup bez ukrasa). Stupovi imaju udubljenje za oblice, koje su u prošlosti bile od èempresa. Na uzdužno postavljene oblice slagale su se kraæe i tanje popreène grede. U 48% perivoja nije saèuvan nijedan stup, dok je u 26% perivoja saèuvano više od 9 stupova. Sadila se vinova loza (dubrovaèka malvazija, krivaja bijela, crna i tzv. trojka) ili mirisni jasmin (èemin).
Sl. 18. Obnovljena loða ljetnikovca Bona-Caboga na Bahatovini (u pozadini umjetnièke instalacije ak. slik. Dubravke Lošiæ)
Fig. 18 Restored loggia of the villa Bona-Caboga on Bahatovina (art installations by the painter Dubravka Lošiæ in the background)
67 Stupove èini trup stupa s kapitelom najèešæe jonske ili dorske stilske pripadnosti, dok baza izostaje jer su stupovi postavljeni na obrubne zidove vrtnih polja.
Reljefi, obiteljski grbovi i vjerska obilježja (Sl. 9., 11., 12. i 15.) - Reljefi su se najèešæe nalaGozze, Male Gospe ljetnikovca Bizzaro-Facenda (ne posjeduje apsidu), Sv. Tripuna ljetnikovca Gondole te kapelica Navještenja uz izvor Omble ljetnikovca Martolice Zamagne (nalazi se izvan ladanjske cjeline).
19. Kameni namještaj, ljetnikovac Savin Stjepanov Palmota, donesen iz Gunduliæeva ljetnikovca u Gružu Fig. 19 Stone furniture, villa Savin Stjepanov Palmota, brought over from villa Gunduliæ in Gruž
Sl. 20. Ostatci kanala i mosta, ljetnikovac Bizzaro Fig. 20 Remains of the canal and the bridge, villa Bizzaro
21. Èesma, ljetnikovac Bozdari Fig. 21 The fountain, villa Bozdari
zili kao ures èesmama68 ili na proèeljima zgrada. U 40 ljetnikovaca nije zabilježena oèuvanost nijednog reljefa (Tabl. IX.). U osam primjera saèuvana je po jedna reljefna struktura.69 U ljetnikovcu Bozdari pronaðeno je èak 11 reljefa (visoki, gotovo skulpture), što je odraz baroka, ali i autografskog potpisa njegova tvorca, talijanskog arhitekta Marina Gropellija.70 Plitki reljefi obiteljskih grbova nalaze se na krunama puèa, na ogradnom zidu iznad ulaza u ladanjski sklop, na proèelju ljetnikovca i na orsanima. Grbove je moguæe proèitati na 12 ladanjskih cjelina.71 U 5 ladanjskih cjelina prisutna su i vjerska obilježja72 u obliku nisko reljefne obrade triagrama IHS.73 Krune cisterni i puèeva (Sl. 11. i 12.) - S vodom se gospodarilo vrlo racionalno jer nije postojao izravan pristup vodovodu pa su ljetnikovci imali nekoliko cisterna (gustijerni), smještenih obièno neposredno uz kuæu gdje se skupljala kišnica s krova. Bile su smještene ispod terase te su se krune cisterni nalazile na terasama. Rijetko su visoke ornamentalne obrade.74 U 62% istraženih perivoja nije bilo moguæe utvrditi njihov položaj, dok je u 24% utvrðena po jedna cisterna75, a u preostalih 14% perivoja oèuvano je više od jedne krune cisterne.76 Osim cisterna postojali su i puèevi (bunari). U ljetnikovcu Vlaho Klement Gozze nalazimo dvije cisterne i jedan puè. Zidni umivaonici - pila (Sl. 15.), u perivojima su se nalazili obièno u zidnim nišama, uz cisterne.77 Služili su za pranje i obradu bilja. U 72% perivoja nije pronaðeno nijedno pilo. Po jedno pilo nalazi se u 22% perivoja, dok Sorgov perivoj u Komolcu posjeduje èak 3 pila. Ljetnikovac Andrija Miha Resti i ljetnikovac Zamagna u Mokošici posjeduju po 2 pila. Kameni je namještaj (Sl. 19.) pokazatelj78 koliko je neki od perivoja bio boravišnog karaktera, a koliko samo za šetnju ili uzgoj vrtnih kultura. Rijetki su perivoji gdje se saèuvao kameni namještaj.79 Evidentiran je sav kameni namještaj nastao od 15. do 19. stoljeæa. Po jedan primjerak kamenoga namještaja (Tabl.
IX.) zabilježen je u 5 perivoja, dok su po dva prisutna unutar 4 ladanjske cjeline. Èesme i fontane (Sl. 16. i 21.) - Èesme su zidne fontane skulptorski obraðene, najèešæe s antièkim motivom (maskeronom) iz kojeg teèe tanak mlaz vode. Nalazimo ih u perivojima bogatije vlastele. Za razliku od talijanskih perivoja u kojima su fontane brojne, velike i s puno vode kao samostalan element u perivoju, u dubrovaèkim perivojima fontane su rijetkost (ljetnikovac Natali na Gornjem Konalu80 i u doba baroka u perivoju ljetnikovca Gozze u Trstenome). Dubrovaèke male zidne èesme sažimlju filozofiju dubrovaèkoga perivojnog graditeljstva - nerazmetljivost, skladnost i utilitarnost. U Rijeci dubrovaèkoj èesme pro-
68 Šišiæ, 1991.
69 Gradi na Gradiæevom, Andrija Mihov Sorgo, Miho Lukov Bona, Zamagna u Mokošici, Frano Marinov Caboga, Casa del Retore, Sorgo u Komolcu, Bozdari u Èajkoviæima 70 Markoviæ, 1990.
71 Miho Junijev Bona, Benedikt Staj, Casa del Retore, Frano Mihov Bozdari, Frano Marinov Caboga, Gondolina utvrda, Junije Lukov Sorgo, Andrija Mihov Resti, Ivan Nikolin Palmota, Klement Vlahov Gozze, Miho Lukov Bona, Savin Stjepanov Palmota
72 Junije Lukov Sorgo, Antun Paulov Pozza, Dragoje Martolièin Cerva, Lampridije Ilijin Cerva, Miho Lukov Bona
73 Kristogram ΙΗΣ/ IHS [ΙΗΣΟΥ] - grè. prva tri slova Isusova imena, doslovno znaèenje Isus Krist [prema: Mirkoviæ, 1994.]
74 Ljetnikovac Frano Marinov Caboga
75 Ljetnikovci: Bobali na Mirinovom, Sorgo u Mokošici, Pozza u Mokošici, Caboga u Mokošici, Gozze u Obuljenom, Dragoje Martolièin Cerva, Ivan Nikolin Palmota, Andrija Miha Resti, Antun Paulov Pozza, Benedikt Staj, Miho Junijev Bona
76 Ljetnikovci: Gradi u Gradiæevom, Gozze u Mokošici, Palmota u Mokošici, Martolica Kristov Zamagna, Sorgo, Miho Lukov Bona, Bozdari u Èajkoviæima
77 Ljetnikovac Resti Ðonovina
78 Grujiæ, 1994.
79 Ljetnikovci: Palmota, Nikola Marinov Gondola, Drndarski, Sorgo
80 Šišiæ, 1991: 88
81 Šišiæ, 1991: 83
82 U ljetnikovcu Zamagna u Mokošici kanalice su izgubljene prilikom oploèenja. U ljetnikovcu Sorgo u Komolcu djelomièno postoje. Nalazimo ih u ljetnikovcima Ivan Marinov Caboga, Frano Vlahov Caboga, Antun Paulov Pozza i Staj-Caboga.
nalazimo samo u 5 ljetnikovaca - Jeronim Junije Gradi, Sorgo u Komolcu, Drndarski u Èajkoviæima, Bozdari u Èajkoviæima i Bona-Caboga na Bahatovini.
Kanalice i kanali (Sl. 20.) - Kanalice za navodnjavanje nalazile su se unutar ogradnih zidova ljetnikovca, za razliku od kanala81 koji su se protezali izvan zidova, najèešæe uz njihov rub. Malobrojne su kanalice oèuvane.82 Vanjski su kanali služili za regulaciju bujiènih voda s okolnih brda, ali i za punjenje cisterna.83 Kanali su narisani na Franciskanskom katastru iz 19. st.
Neuobièajena perivojna oprema (Sl. 22.) - Za dubrovaèki perivoj neuobièajenu opremu i
83 Najviše kanala posjeduju ljetnikovci Sorgo u Komolcu i Bizzaro-Facenda, a koriste se i danas za navodnjavanje poljodjelskih površina. Po jedan kanal saèuvan je u ljetnikovcima Bona-Caboga, Gozze u Obuljenom i Frano Vlahov Caboga u Tenturiji. U ljetnikovcu Zamagna u Mokošici kanal je u potpunosti oèuvan s volutom kojom se naslanja na ogradni zid ljetnikovca. Ljetnikovac Sorgo proširenjem vrta izvan ogradnih zidova dobiva još dodatne kanale u novooblikovanom perivoju s kraja 19. i poèetka 20. st. 84 Šišiæ, 1991: 88. Atraktivan nimfej nalazi se u perivoju ljetnikovca Guèetiæ u Trstenu, u Dubrovaèkom primorju.
85 Mariæ, Obad Šæitaroci, 2015: 2-13
86 Grujiæ, 1991.
87 Gospodarske graðevine u perivojima: Bizzaro-Facenda, Drndarski, Frano Vlahov Caboga, Nikola Marinov Gondola, Andrija Mihov Resti, Vlaho Marinov Bobali, Ivan Marinov Pozza
88 Ljetnikovci: Savin Stjepanov Palmota, Klement Vlahov Gozze u Mokošici, Andrija Mihov Resti u Ðonovini, Nikola Lujev Gozze i Frano Vlahov Caboga, te Sorgo u Komolcu
89 Ljetnikovci: Staj-Caboga, Bona-Caboga, Luko Junijev Sorgo, Drndarski, Bartol Nikolin Nale, Vlaho Marinov Bobali, Jeronim Junije Gradi
90 Konzervatorski kriteriji: izvornost perivoja, oèuvanost razlièitih faza, rijetkost i postojanje povijesnih izvora važnih za obnovu
91 Kulturno-povijesni kriteriji: vrijednost starosti (vrijeme nastanka), kulturno-povijesne prepoznatljivosti i estetsko-umjetnièke prepoznatljivosti perivoja
92 Arhitektonsko-graditeljski kriteriji: graðevno stanje, graðevni materijali i oèuvanost graðevnih dijelova perivoja
93 Prostorno-ambijentalni kriteriji: oèuvanost okolnog ambijenta, oèuvanost perivoja/vrtova i urbanistièke osobitosti lokaliteta
sadržaje nalazimo u perivojima koji su doživjeli promjene i oblikovne zahvate od 17. do 20. stoljeæa. Tako nalazimo nimfej u Bozdarijevu ljetnikovcu u Èajkoviæima84, a ostatke špilje u ljetnikovcu Staj-Caboga. U tom perivoju nalazimo iz kraja 19. stoljeæa volijeru (golubinjak, Sl. 24.)85 i historicistièki vidikovac s elementima dubrovaèke graditeljske tradicije (quadrifoglia). Kamene mostiæe nalazimo u proširenju ljetnikovca Sorgo u Komolcu izvan ogradnoga zida s kanalima i ribnjacima86, kao i u perivoju ljetnikovca Bizzaro-Facenda u Èajkovici.
Gospodarske graðevine u perivoju (Sl. 23.)Gospodarske graðevine u perivoju služile su za pohranu usjeva i plodova te kao mlinice. Malobrojne su oèuvane. Nalazimo ih u sedam perivoja.87 Najviše ih je saèuvano kod ljetnikovca Bizzaro, èak tri oèuvane graðevine - za kmetove, pohranu ljetine i za perad. Terasasti vrtovi ladanjskoga sklopa - S obzirom na ravni teren, desna obala Rijeke dubrovaèke omoguæavala je veæini perivoja unutar ogradnoga zida da bude u istoj razini.88 Nasuprot tome, na lijevoj obali perivoji se nižu na terasama, posebice na zaèelju kuæe a unutar ogradnoga zida.89 Terasasta rašèlamba perivoja sa simetriènim stubištem, umjesto pravocrtne šetnice, proizlazi ponajprije iz racionalnoga korištenja svakoga dijela terena za kultiviranje.
KRITERIJI VRJEDNOVANJA
EVALUATION CRITERIA
Stanje perivoja zahtijeva temeljitu i sustavnu obnovu, ne samo perivoji Rijeke dubrovaèke veæ i na cijelome dubrovaèkom podruèju. Preduvjet vrsne i uèinkovite obnove jest vrjednovanje temeljem kojeg proizlaze kriteriji za obnovu i revitalizaciju (Tabl. XI., Graf. 1.-13.). Perivoji su vrjednovani u 13 kategorija, koje su grupirane u èetiri skupine kriterija: konzervatorski90, kulturno-povijesni91, arhitektonsko-graditeljski92 i prostorno-ambijentalni93.
Sl. 22. Nimfej, ljetnikovac Bozdari
Fig. 22 Nymphaeum, villa Bozdari
Sl. 23. Gospodarske zgrade ljetnikovca Bizzaro-Facenda u Èajkovici
Fig. 23 Outbuildings of the villa Bizzaro-Facenda in Èajkovica
Sl. 24. Voliera u romantièarskom perivoju Staj-Caboga
Fig. 24 Aviary in the romantic garden Staj-Caboga
Graf. 1. Izvornost perivoja
Graph 1 Authenticity of the gardens
Graf. 2. Oèuvanost razlièitih perivojnih razvojnih faza
Graph 2 Preserved condition of various development stages
Graf. 3. Rijetkost perivoja
Graph 3 Rarity of the garden
Graf. 4. Postojanje povijesnih izvora za obnovu
Graph 4 Preserved historical sources needed for reconstruction
Graf. 5. Starost perivoja
Graph 5 Age of the gardens
Graf. 6. Kulturno-povijesna prepoznatljivost
Graph 6 Cultural and historical recognition
Vrjednovanje se provodilo na osnovi postojeæeg stanja perivoja (Tabl. XI.) ocjenama od 0 do 5, pri èemu nula oznaèava da perivoj ne posjeduje vrijednost koja se ocjenjuje.94
Graf. 7. Estetsko-umjetnièka prepoznatljivost
Graph 7 Aesthetic and artistic recognition
Konzervatorski kriteriji - Rezultati istraživanja izvornosti (Graf 1.) pokazuju da je samo 6% perivoja u potpunosti oèuvano u izvornome povijesnom obliku, a u 20% veæim je dijelom saèuvan povijesni perivoj. Samo je 6% perivoja obnovljeno prema konzervatorskim kriterijima. To znaèi da je u 68% perivoja u cijelosti izmijenjen izvorni izgled, nije ostalo ništa ili su prisutni tek manji ostatci izvornosti. Ispitivanje oèuvanosti razlièitih perivojnih faza (Graf 2.), s obzirom na stilsku pripadnost, pokazuje da 26% perivoja posjeduje prosjeènu razinu, dok 8% perivoja ima vrlo visoku i visoku razinu oèuvanosti i vidljivosti obilježja od kasnoga srednjeg vijeka do 20. st. Rijetkost perivoja (Graf 3.) odreðuje se s ozbirom na postojanje posebnih i jedinstvenih obilježja. Izražena i uoèljiva prepoznatljiva unikatna obilježja posjeduje 58% perivoja.95 Uoèeno je da za 68% perivoja postoje oskudni povijesni izvori važni za istraživanje i obnovu (Graf 4.). U 18% perivoja postoje prosjeèni izvori pod kojima su smatrani objavljeni istraživaèki radovi i vidljivost tlocrta na starim austrijskim katastrima. Najreprezentativniji ljetnikovci imaju i najobilnije izvore za istraživanje.96
Kulturno-povijesni kriteriji - Prema vremenu nastanka (Graf 5.) 86% perivoja potjeèe iz renesansnoga doba, iz 15. i 16. stoljeæa. Malen je broj perivoja iz 18. i 19. stoljeæa, a i oni èesto interpretiraju renesansna obilježja. Kulturno-povijesna prepoznatljivost perivoja
i ljetnikovaca (Graf 6.) vrlo visoke i visoke razine utvrðena je u 60% sluèajeva. Estetsko-umjetnièku prepoznatljivost perivoja (Graf 7.) èine stilsko-oblikovne vrijednosti. Utvrðeno je 60% perivoja i ladanjskih cjelina od vrlo visoke do jaèe uoèljive prepoznatljivosti. Taj bi postotak bio još veæi da nije bilo loših graditeljskih zahvata iz novijega doba.
Arhitektonsko-graditeljski kriteriji - Analiza graðevnog stanja perivoja (Graf 8.) pokazuje da je 50% perivoja u lošem graðevnom stanju, velik je problem neredovitost održavanja. U odliènom je i dobrom stanju 30%, a u 10% sluèajeva nije saèuvan ljetnikovac. Graðevni se materijali (Graf 9.) istražuju da bi se utvrdila njihova izvornost. U cijelosti ili veæim dijelom oèuvani izvorni graðevni materijali zabilježeni su u 16% sluèajeva, dok su manjim dijelom i djelomièno oèuvani u 64%. Razmjerno je visok udio unošenja suvremenih, èesto puta neprikladnih materijala. Analiza oèuvanosti perivojnog eksterijera (Graf 10.) pokazuje da je 12% veæim dijelom ili u cijelosti oèuvanih graðevnih dijelova perivoja. U 6% sluèajeva u cijelosti je izmijenjeno, a u 48% sluèajeva razmjerno je mala oèuvanost.
Prostorno-ambijentalni kriteriji - Analiza oèuvanosti okolnog ambijenta, odnosno pejsažno-urbanog okruženja (Graf 11.), pokazuje da je u 8% polovièno oèuvan ambijent, samo 2%
94 Obad Šæitaroci; Bojaniæ Obad Šæitaroci, 2006: 143158. Taj je rad uzet kao polazište za vrjednovanje perivoja u ovome istraživanju.
95 Primjerice: jedinstvenost oblikovanja tlocrta (ljetnikovac Gozze u Obuljenom), posebnosti oblikovanja peri-
u cijelosti ili veæim dijelom ima saèuvano okruženje bez veæih promjena, manjim je dijelom oèuvan u 26%, a u 64% okruženje je devastirano, u cijelosti izmijenjeno ili tek neznatno oèuvano u odnosu na nekadašnje stanje. Analiza oèuvanosti perivoja (Graf 12.) pokazuje da je 10% u cijelosti ili veæim dijelom oèuvan perivoj, 38% polovièno oèuvano, 32% sluèajeva pokazuje manju ili nikakvu oèuvanost, a 20% jesu degradirani perivoji. Urbanistièke osobitosti lokaliteta (Graf 13.) istražene su u odnosu na nekadašnje i današnje stanje. Ladanjski sklop je povijesna cjelina oko koje se razvilo naselje u 56% sluèajeva, što je dovelo do neprimjerene gradnje uokolo ili na terenu perivoja (stambene zgrade, prometnice i dr.). U 23% sluèajeva saèuvana je ladanjska cjelina u izvornom ili kvalitetnome neposrednom okruženju, a u 2% lokaliteta degradiran je ili loše izmijenjen okolni ambijent. Veæina ladanjskih cjelina, a time i perivoja ljetnikovaca Rijeke dubrovaèke, ima narušeno autentièno okruženje.
ZAKLJUÈAK
CONCLUSION
Povijesna perivojna arhitektura ladanjskih sklopova Rijeke dubrovaèke posjeduje opæa obilježja kakva poznajemo na cijelomu dubrovaèkom podruèju. To su obilježja dubrovaèkoga renesansnog vrta/perivoja kao spe-
voja (dvostruki perivoj ljetnikovca Resti), oblikovanje perivoja izvan ogradnih zidova (ljetnikovac Sorgo) i dr. 96 Ljetnikovci Sorgo u Komolcu, Gozze u Obuljenom, Bozdari u Èajkoviæima, Resti na Ðonovini, Stay-Caboga i Bona-Caboga
cifiènoga tipa renesansne perivojne arhitekture nastale tijekom 15. i 16. stoljeæa na teritoriju nekadašnje Dubrovaèke Republike. To su potvrdila dosadašnja istraživanja i brojni objavljeni radovi. Ti su zakljuèci doneseni temeljem analize odabranih reprezentativnih ljetnikovaca. Istraživanje predstavljeno u ovome radu imalo je zadatak provesti cjelovitu analizu i usporedbu 50 ladanjskih cjelina s težištem na perivoje. Takva analiza dosad nije bila provedena. Istraženo je aktualno stanje, obilježja perivoja, arhitektonski i perivojni elementi ladanjskih cjelina te su postavljeni kriteriji vrjednovanja. Time se stvaraju preduvjeti za definiranje kriterija i modela za obnovu perivoja i revitalizaciju ladanjskih sklopova Rijeke dubrovaèke.
U perivojima ljetnikovaca Rijeke dubrovaèke vidljive su promjene pregradnje, smanjenja perivoja, nestanka vrtno-arhitektonskih elemenata, ali, unatoè svemu, još uvijek su èitljiva prepoznatljiva identitetska obilježja dubrovaèkoga renesansnog perivoja, što omoguæava relevantnu obnovu.
Od 50 ladanjskih cjelina Rijeke dubrovaèke treæina ih je ruševna, treæina pregraðena, a treæina je opstala kao povijesna ladanjska cjelina. Koriste se 32 ladanjske cjeline, ostatak je bez namjene. Samo ih je 5 obnovljeno na temelju valjane dokumentacije i suglasnosti konzervatora, a u 68% sluèajeva obnova je spontana, bez dokumentacije. Od zahvata nastalih u novije doba uoèene se graðevne prilagodbe, pregradnje i nova izgradnja. Suvremeni graditeljski zahvati (bazeni, parkirališta, suhe marine i dr.) najèešæe ne poštuju naslijeðene vrijednosti, negiraju postojanje
Graf. 8. Postojeæe graðevno stanje perivoja
Graph 8 Present condition of the gardens
Graf. 9. Izvorni i novi graðevni materijali u perivojima
Graph 9 Original and new building materials in the gardens
Graf. 10. Oèuvanost perivojnog eksterijera
Graph 10 Preserved condition of the gardens’ exterior
Graf. 11. Oèuvanost okolnog ambijenta
Graph 11 Preserved condition of the surrounding ambience
Graf. 12. Oèuvanost perivoja
Graph 12 Preserved condition of the gardens
Graf. 13. Urbanistièke osobitosti
Graph 13 Urban-planning features
Tabl. XI. Vrjednovanje perivoja Rijeke dubrovaèke
Table XI Evaluation of the gardens in Rijeka dubrovaèka
BrojLjetnikovac Konzervatorski èimbeniciKulturno-povijesni èimbeniciArhitektonsko-graditeljski èimbeniciProstorno-ambijentalni èimbenici Izvornost Oèuvanost i vrijednost perivojnih faza Rijetkost Vrijednost starosti Vrijeme nastanka Kulturno- -povijesna vrijednost Estetsko- -umjetnièka vrijednost Graðevno stanje Graðevni materijali Oèuvanost perivojnog eksterijera Oèuvanost okolnog ambijenta Oèuvanost
1Vlaho Marinov Bobali3251444332234
2Jeronim Junije Gradi3352455533234
3Savin Stjepanov Palmota3453455533332
4Andrija Marinov Sorgo1231455223232
5Benedikt Mihov Bona2211411311220
6Pavao Stjepanov Gozze3233455323332
7Ivan Marinov Pozza2351444222134
8Bartol Nikolin Nale1321421311123
9Miho Lukov Bona2351422432133
10Bernard Antunov Bona3351455322133
11Ivan Marinov Caboga2351455422124
12Bernard Gabrielov Cerva2211411221222
13Stjepan Marinov Zamagna4253455432234
14Ivan Nikolin Sorgo1211311312102
15Klement Vlahov Gozze5353555354254
16Dragoje Martolièin Cerva2331455322134
17Ivan Lujov Cerva2221411322122
18Lampridije Ilijin Cerva2352455432234
19Lujo Nikolin Bona2251455322134
20Nikola Ivanov Bona1251455322134
21Ivan Nikolin Palmota2351455322134
22Nikola Marinov Rafa Gozze2321422322134
23Damjan Ivanov Menze0211421312124
24Vlaho Marinov Bobali2351434322134
25Junije Mihov Cerva2351434322134
26Junije Damjanov Sorgo2231424322234
27Nikola Franov Sorgo1221411211214
28Andrija Mihov Resti3353455353355
29Ðore Staj1211411001114
30Stjepan Tomov Bona0001323001113
31Paladin Marinov Gondola0001433001114
32Martolica Kristov Zamagna3353444332134
33Antun Paulov Pozza3352455334134
34Paulo Junijev Gradi3452455443134
35Nikola Marinov Gondola2341444322133
36Nikola Lujev Gozze1221421342124
37Frano Vlahov Caboga3351454443133
38Frano Ivanov Sorgo1211411310121
39Junije Lukov Sorgo5555455544041
40Gunduliæeva utvrda1001553210112
41Drndarski5352155545245
42Frano Marinov Caboga1251421121224
43Frano Mihov Bozdari3353355354455
44Luko Junijev Sorgo2251442422123
45Orsat Junijev Giorgi1221422320132
46Kompleks Hanza0111454011134
47Kneževa kuæa1211421321134
48Benedikt Stay4353455523234
49Miho Junijev Bona4453455524244
50Bizzaro-Facenda2352353222313
perivoja i narušavaju prepoznatljivu matricu dubrovaèkih ladanjskih sklopova.
Polovica ljetnikovaca koristi se za stanovanje. Veæina (58%) ih se nalazi na desnoj, blagoj obali Rijeke dubrovaèke, manje ih je (36%) na lijevoj, strmijoj obali s terasastim vrtovima, dva su u prostoru izvorišta rijeke
Omble i jedan na Komolcu.
Više od tri èetvrtine ladanjskih cjelina nastaje u 15. i 16. stoljeæu, u doba renesanse i najvišeg uspona Dubrovaèke Republike. Malen je broj perivoja iz 18. i 19. stoljeæa, a i oni èesto interpretiraju renesansna obilježja. Iskljuèivo renesansna obilježja posjeduje 36 perivoja.
Kod polovice ljetnikovaca perivoj zauzima više od 50% površine ladanjske cjeline, a samo je 9 perivoja s više od 90% površine. Sva èetiri ogradna zida saèuvana su u 33, a terase u 14 ljetnikovaca. Orsani su saèuvani u 46% sluèajeva, a glorijet/paviljon samo u tri ljetnikovca. Kod 13 ljetnikovaca nalazimo kapele ili njihove ostatke.
Ribnjak je saèuvan samo u jednom sluèaju (ljetnikovac Sorgo u Komolcu). Kod 20 perivoja nije saèuvano nijedno vrtno polje ograðeno niskim zidom, dok je kod 30 oèuvano jedno ili više polja. Izgubljene su šetnice u 19 perivoja, a 10 ljetnikovaca saèuvalo je veæinu šetnica. U 48% perivoja nije oèuvan nijedan stup odrine, dok je više od 9 stupova saèuvano kod 13 ljetnikovaca. Grbovi su naðeni na 12 lokaliteta, a cisterne na 19 lokaliteta. Pila su naðena u 14 perivoja, a Sorgov perivoj u Komolcu posjeduje èak 3 pila. Kameni perivojni namještaj vrlo je rijetko saèuvan - samo u 9 perivoja. Èesme su pronaðene samo u 9 ljetnikovaca.
Od netipiène opreme i sadržaja zabilježen je nimfej u Bozdarijevu ljetnikovcu u Èajkoviæima, ostatci špilje i volijere (golubinjaka) u perivoju ljetnikovca Stay-Caboga na Bahatovini, a kameni mostiæi u proširenom dijelu Sorgova perivoja u Komolcu. Samo u sedam ladanjskih cjelina nalazimo malobrojne gospodarske graðevine za pohranu plodova ili kao mlinice.
Samo 3 perivoja u cijelosti je oèuvano u izvornom obliku, a 10 ih je veæim dijelom saèuvalo povijesni perivoj. U razmjerno je dobromu graðevnom stanju 30% perivoja, premda je velik problem neredovitost održavanja. U
10% sluèajeva nije saèuvan ljetnikovac. Samo su tri perivoja obnovljena prema konzervatorskim kriterijima. U 24% perivoja u cijelosti je izmijenjen izvorni izgled. Za 34 perivoja postoje oskudni povijesni izvori mjerodavni za obnovu. U cijelosti su ili veæim dijelom oèuvani izvorni graðevni materijali u 16% perivoja.
U 48% perivoja manjim su dijelom oèuvani izvorni graðevni materijali. Visok je udio unošenja suvremenih, èesto puta neprimjerenih materijala.
U 62% okruženje je devastirano, u cijelosti izmijenjeno ili tek neznatno oèuvano u odnosu na nekadašnje stanje. U 8% lokaliteta polovièno je oèuvan ambijent, a samo 2% veæim dijelom ima saèuvano okruženje bez veæih promjena.
Neriješeni imovinsko-pravni odnosi jedan su od najveæih današnjih problema u provedbi obnove ladanjskih zdanja. Optimistièni su podatci dobiveni u ovome istraživanju da se 50% ladanjskih cjelina Rijeke dubrovaèke nalazi u vlasništvu samo jednoga privatnog vlasnika, što olakšava održavanje i obnovu. Od pedeset istraženih primjera samo je pet perivoja obnovljeno ili preoblikovano na temelju projektne dokumentacije - perivoji ljetnikovaca Gradi u Gradiæevom, Zamagna u Mokošici, Sorgo u Komolcu, Stay-Caboga i Bona-Caboga na Bahatovini. Upravo je zato provedeno istraživanje opravdano da bi se ukazalo na potrebu i moguænosti struèno prihvatljivih i znanstveno utemeljenih promišljanja i graditeljskih zahvata u perivojima Rijeke dubrovaèke. Posebice je to važno u kontekstu èinjenice da je izgraðeni krajolik Rijeke dubrovaèke u velikoj mjeri degradiran, a moguæe su i daljnje devastacije tog nekad prepoznatljivoga zaštiæenoga kulturnog krajolika. U najnovijoj studiji Državnoga zavoda za zaštitu prirode, koja je izraðena za potrebe izrade Izmjena i dopuna Prostornoga plana Dubrovaèko-neretvanske županije, zakljuèuje se: „Buduæi da je podruèje izgubilo svojstva zbog kojih je bilo proglašeno zaštiæenim, predlaže se ukidanje zaštite.” S obzirom na to da se radi o nekoæ jedinstvenomu kulturnom krajoliku, takav je scenarij neprihvatljiv. Postupak bi trebao biti obrnut - zahtijevati oporavak narušenoga krajolika i uvjetovati takve nove zahvate koji ne æe nadalje razarati zateèeno i naslijeðeno.
1. Beretiæ, L. (1958.), Urbanistièki razvitak Dubrovnika, Zavod za arhitekturu i urbanizam, Institut za likovne umjetnosti, JAZU, Zagreb
2. Bors-Oprisa, S.; Ioana, T. (2013.), Restoration and conservation of gardens, parks and historic landscapes in terms of multidisciplinary guidelines, „Agricultura - Science and Practice Journal”, XXII (1-2 /85-86/), Cluj-Napoca
3. Conan, M. (1999.), Perspectives on garden histories, Dumbarton Oaks, Washington, DC
4. Èorak, Ž. (1989.), Treæi stil Guèetiæeva ljetnikovca u Rijeci Dubrovaèkoj, „Radovi Instituta za povijest umjetnosti”, 12-13: 229-231, Zagreb
5. De Vico Fallani, M. (2007.), Il Restauro dei Giardini storico-artistici, u: G. Carbonara, Trattato di Restauro Architettonico, Primo aggiornamento, Grandi Temi di Restauro, UTET, IX: 337-397, Torino
6. De Vico Fallani, M. (2009.), Il vero giardiniere coltiva il terreno - tecniche colturali della tradizione italiana, Leo S. Olschki, Firenze
7. Fiskoviæ, C. (1947.), Naši graditelji i kipari u Dubrovniku 15. i 16. stoljeæa, Zagreb
8. Fiskoviæ, C. (1966.), Kultura dubrovaèkog ladanja, JAZU, Split
9. Grujiæ N. (1982.), Prostori dubrovaèke ladanjske arhitekture, Razred za likovne umjetnosti, JAZU, Zagreb
10. Grujiæ, N. (1987.a), Zlatno doba Dubrovnika XV. i XVI. stoljeæe: urbanizam, arhitektura, skulptura, slikarstvo, iluminirani rukopisi, zlatarstvo, MTM, Zagreb
11. Grujiæ, N. (1987.b), Ljetnikovac Klementa Guèetiæa u Rijeci dubrovaèkoj, „Radovi Instituta za povijest umjetnosti”, 11: 115-141, Zagreb
12. Grujiæ, N. (1987.c), Ljetnikovac Rastiæ - „Džonovina” u Rijeci dubrovaèkoj, elaborat, Institut za povijesne znanosti, Odjel za povijest umjetnosti: Zavod za restauriranje umjetnina, Zagreb
13. Grujiæ, N. (1989.a), Pretpostavke za obnovu dubrovaèkih ljetnikovaca, Obnova Dubrovnika 1979.-1989. [ur. Kneževiæ, S.], Zavod za obnovu Dubrovnika, 346-363, Dubrovnik
14. Grujiæ, N. (1989.b), Vrtna arhitektura ljetnikovca Bozdari-Škaprlenda u Rijeci dubrovaèkoj, Zbornik dubrovaèkog primorja i otoka, II: 275-287, Dubrovnik
15. Grujiæ, N. (1990.), Vrtna arhitektura ljetnikovca Bozdari-Škaprlenda u Rijeci dubrovaèkoj, Vrtna umjetnost na tlu Jugoslavije - povijesno nasljeðe: 9-16, Zagreb
16. Grujiæ, N. (1991.a), Ladanjska arhitektura dubrovaèkog podruèja, Institut za povijest umjetnosti, Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb
17. Grujiæ, N. (1991.b), Èetiri doba jednog ljetnikovca - „Ðonovina” u Rijeci dubrovaèkoj, „Prilozi povijesti umjetnosti Dalmaciji”, 31: 199-222, Split
18. Grujiæ N. (1994.), Dubrovaèka ladanjska arhitektura 15. stoljeæa i Guèetiæev ljetnikovac u Trstenom, „Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji”, 34: 141-167, Split
19. Grujiæ, N. (1996.), Ljetnikovac Staj-Caboga u Rijeci dubrovaèkoj - rezultati istražnih radova provedenih 1993. godine, „Radovi Instituta za povijest umjetnosti”, 20: 83-103, Zagreb
20. Grujiæ, N. (1998.), Renesansni vrt Guèetiæa u Rijeci dubrovaèkoj, Povijesni vrtovi, perivoji i parkovi primorske Hrvatske, Parkovi i nasadi [ur. Grgureviæ, D.]: 170-173, Split
21. Grujiæ, N. (2002.a), Vrtna arhitektura ljetnikovca Bozdari, Vrijeme ladanja: 107-121, Matica hrvatska, Dubrovnik
22. Grujiæ, N. (2002.b), Èetiri doba Rastiæeva ljetnikovca, Vrijeme ladanja, Matica hrvatska: 31-51, Dubrovnik
23. Grujiæ, N. (2003.), Vrijeme ladanja: studije o ljetnikovcima Rijeke dubrovaèke, Matica hrvatska, Dubrovnik
24. Grujiæ, N. (2004.), Hrvatska renesansa: Dubrovaèki ljetnikovci [ur. Jurkoviæ, M.; Erlande-Brandenburg, A.], Zagreb: Galerija Kloviæevi dvori, Zagreb; Musée national de la Renaissance Ecouen, Paris
25. Grujiæ, N. (2006.), Predgovor, u: Kultura ladanja, Zbornik Dani Cvita Fiskoviæa, Institut za povijest umjetnosti i Odsjek za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta Sveuèilišta u Zagrebu
26. Grujiæ, N. (2012.), Studio u dubrovaèkim kuæama prve polovice 15. stoljeæa, „Radovi Instituta za povijest umjetnosti”, 36: 43-52, Dubrovnik
27. Horn, G. (2005.), The WHS ‘Palaces and parks of Potsdam and Berlin’ in Germany - How to manage a site taking numerous points of view into consideration, in: 15th ICOMOS General Assembly and International Symposium: Monuments and sites in their setting - conserving cultural heritage in changing townscapes and landscapes’, 17.-21.10.2005., Xi'an, China
28. Janekoviæ Römer, Z. (2009.) [Benedetto Cotrugli], Libro del arte dela mercatura, HAZU, Zavod za povijesne znanosti u Dubrovniku, Zagreb-Dubrovnik
29. Kapoviæ, N. (2006.), Vrtovi u sklopu Maksimilijanovog ljetnikovca na otoku Lokrumu, „Kultura ladanja”, Dani Cvita Fiskoviæa 2001. i 2002. [ur. Grujiæ, N.], Institut za povijest umjetnosti u Zagrebu, Odsjek za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta Sveuèilišta, 271-280, Zagreb
30. Kesterèanek, F. (1971.), Nekoliko arhivskih podataka o gradnji dubrovaèkih ljetnikovaca XVI. stoljeæa, „Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji”, 18: 75-95, Split
31. Kneževiæ, S. (1985.), Vrijeme ladanja, „Život umjetnosti”, 39/40: 65-77, Zagreb
32. Lockhart, B. (2008.), predgovor Conservation principles policies and guidance for the sustainable management of the historic environment, English Heritage, Historic England
33. Luèiæ, J. (1962.), Historijska topografija dubrovaèke Astareje (do god. 1366.), Anali Historijskog instituta JAZU, 275-299, Dubrovnik
34. Luèiæ, J. (1970.), Prošlost dubrovaèke Astareje, Dubrovnik: Matica hrvatska, Dubrovnik
35. Mariæ, M.; Obad Šæitaroci, M. (2015.), Perivoj ljetnikovaca Bona-Caboga i Stay-Caboga u Dubrovniku, „Prostor”, 23 (1 /49/): 2-13, Zagreb
36. Marinoviæ, A. (2005.), Libro negro del Astarea, HAZU, Zagreb-Dubrovnik
37. Markoviæ, V. (1990.), Ljetnikovac Bozdari u Rijeci dubrovaèkoj i Marino Gropelli, „Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji”, 30: 231-265, Zagreb
38. Mirkoviæ, M. (1994.), Sv. lgnacije u hrvatskoj ikonografiji, „Obnovljeni život”, 49 (2): 215-225, Zagreb
39. Obad Šæitaroci, M. (1992.), Hrvatska parkovna baština - zaštita i obnova, Školska knjiga, Zagreb
40. Obad Šæitaroci, M. (1996.), The Renaissance gardens of Dubrovnik Area, Croatia, „Garden History”, 24 (2): 184-200, London
41. Obad Šæitaroci, M.; Bojaniæ Obad Šæitaroci, B. (2006.), Dvorci i ljetnikovci - kulturno naslijeðe kao pokretaè gospodarskog razvoja, „Villas, stately homes and castles: compatible use, valorisation and creative management”, 143158, Zagreb
42. Obad Šæitaroci, M.; Kovaèeviæ, M. (2014.), Arboretum Trsteno - perivoj renesansnoga ljetnikovca, „Art Bulletin”, HAZU, 64: 101-131, Dubrovnik
43. Prelog, M. (1965.), Analiza, valorizacija i zaštita kulturno-povijesnih objekata i ambijenata na podruèju opæine Dubrovnik, Regionalni prostorni plan podruèja opæine Dubrovnik, Dubrovnik
44. Prelog, M. (1972.), Dubrovnik, „Radovi Instituta za povijest umjetnosti”, 1-2: 3-6 , Zagreb
45. Prelog, M. (1975.), Dubrovaèki statut i izgradnja grada (1272.-1972.), „Peristil”, 14-15: 81-94, Zagreb
46. Prelog, M. (1978.), Urbanistièki razvoj Dubrovnika, „Peristil”, 21 (1): 127-128, Zagreb
47. Prelog, M.; Tadiæ, K; Tenšek, I. (1979.), Izvještaj o šteti od potresa 15.4.1979. na spomenicima kulture na podruèju Opæine Dubrovnik, Dubrovnik: Zavod za arhitekturu, Dubrovnik
48. Prelog, M. (1985.), Bilješke uz radove na obnovi Dubrovnika, „Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske”, 10-11: 25-28, Zagreb
49. Prelog, M. (1987.), Dubrovnik: Prostor i vrijeme, Zlatno doba Dubrovnika (katalog izložbe), Muzejski prostor, 27-32, Zagreb
50. Prelog, M.; Markoviæ, V. (1987.), Zlatno doba Dubrovnika XV. i XVI. stoljeæe, katalog izložbe, Muzejski prostor Zagreb, Dubrovaèki muzej
51. Prelog, M. (1989.), Istraživanja Instituta za povijest umjetnosti u Dubrovniku, Milan Prelog i Marija Planiæ-Lonèariæ, Obnova Dubrovnika 1979.-1989., Zavod za obnovu Dubrovnika, 275279, Dubrovnik
52. Prelog, M. (1991.), Baština bez baštinika, „Prostor - Vrijeme”, 21: 24-31, Grafièki zavod Hrvatske, Zagreb
53. Prelog, M. (2003.), Tekstovi o Dubrovniku, Institut za povijest umjetnosti, Zagreb
54. Rodhe, M. (2012.), La cura dei giardini storici, teoria e prassi, Leo S. Olschki, Firenze
55. Roller (1955.), Agrarno-proizvodni odnosi na podruèju Dubrovaèke Republike od XIII. do XV. stoljeæa, Graða za gospodarsku povijest Hrvatske, JAZU, Zagreb
56. Sales, J. (1993.), The conservation of English Landscape Gardens of the National Trust, ICOMOS
57. Seferoviæ, P.; Mariæ, M. (2006.), Èudo vode: prolegomena za ranorenesansni vodovod u Dubrovniku, „Anali Dubrovnik”, 44: 95-137, Dubrovnik
58. Stojan, S. (2017.), Ombla, Vile i vilani, HAZU: Zavod za povijesne znanosti u Dubrovniku [knjiga u tisku]
59. Šišiæ, B. (1981.) Obnova dubrovaèkog renesansnog vrta, Izdavaèki centar, Split
60. Šišiæ, B. (1991.), Dubrovaèki renesansni vrt, nastajanje i oblikovna obilježja, Zavod za povijesne znanosti HAZU, Dubrovnik
61. Šišiæ, B. (1998.), Renesansni vrtovi u Suðurðu na Šipanu, u: Povijesni vrtovi, perivoji i parkovi primorske Hrvatske (zbornik), 155-160, Split
62. Vekariæ, N. (2012.), Vlastela grada Dubrovnika, 2. Vlasteoski rodovi (A-L), Zavod za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku, Zagreb-Dubrovnik
63. Zdravkoviæ, I. (1951.), Dubrovaèki dvorci: analiza arhitekture i karakteristika stila, Srpska akademija nauka i umetnosti, Beograd
Arhivski izvor
Archive Source
1. Franciskanski katastar iz 1837.g., Državni arhiv u Splitu, Arhiv mapa za Istru i Dalmaciju, Split
Kartografski izvor
Cartographic Source
1. Digitalna orto-foto snimka, 2011., http://geoportal.dgu.hr/services/hok/wms
Internetski izvor
Internet Source
1. The Florence Charter: Historic Gardens (1982) ICOMOS IFLA
http://www.icomoshrvatska.hr/documents/1982 %20Firentinska%20povelja%20o%20povijesnim %20vrtovima.pdf [7.9.2017.]
Izvori ilustracija
Illustration Sources
Sl. 1.-24. Autori
Tabl. I.-XI. Autori Grafovi 1.-13. Autori
Rijeka dubrovaèka is a 5-km elongated embayment with the Ombla river source at its end. Located in close proximity to Dubrovnik (Croatia), it forms with it an integral administrative entity. It is one of the oldest agricultural and country landscapes of the former Dubrovnik Republic (1358-1808). In terms of country house construction, Rijeka dubrovaèka is the area with the highest building density in Dubrovnik region.
This research forms part of a wider scientific research project entitled Heritage Urbanism - Urban and Spatial Planning Models for Revival and Enhancement of Cultural Heritage [HERU-2032] funded by the Croatian Science Foundation. It is currently being conducted at the Faculty of Architecture of the University of Zagreb. The study encompasses 50 summer villas and their gardens developed between the 14th and the early 20th centuries. It is based on the archives, maps, scientific, professional and other sources including field work. The Franciscan Cadastre from 1837 and an ortho-photo map from 2015 provided a solid basis for comparison between the historical and present condition. The collected data were then thoroughly examined and supplemented with additional information during field visits.
Summer villas in Rijeka dubrovaèka generally exhibit some specific features. First of all, they are located by the sea. As a result, the sea provides the main communication links with the City of Dubrovnik. Another peculiarity was the Early Renaissance water supply route from 1437, parallely used as a land communication link with the City. The villa designed as a country retreat is known as Casa grande. It originated mostly in the late 15th and in the 16th centuries. The country estate was designed for housing and farming purposes. Besides the villa building itself, it also comprised a garden, outbuildings, olive orchards, vineyards, and other agricultural fields. The country estates around Dubrovnik were created concurrently with the Renaissance villas in Italy. Although the Italian influences are undoubtedly present as is the inspiration drawn from antique villa models, the villas
around Dubrovnik show unique characteristics in terms of style and layout.
The gardens surrounding Dubrovnik villas, just like the buildings, were private family retreats. They were also designed for utilitarian purposes (growing crops) and adapted to spatial requirements (small sites on sloping terrains) determined by specific characteristics of the terrain and climate (Karst valley, warm summers). Using stone for construction, designing the garden insulae with 60-cm high walls for ground protection, terraced gardens, pergolas above the walkways for sun protection - these were the typical characteristics of the gardens laid out in the so-called ”Dubrovnik manner” from Renaissance until the late 19th century.
Renaissance gardens of Dubrovnik were intimately connected with the villas. High walls enclosing the garden provided privacy and security. On an approximately orthogonal plan, the main walkway links the interior with the exterior. Although simplicity in garden design resulted primarily from functional requirements it was also inherently present in the city authorities’ recommendation to abstain from an ostentatious display of wealth which became a widely accepted norm of behaviour in the Republic of Dubrovnik. Water was unpretentiously provided in the form of fountains since it had to be rationally used. Sea water was in some gardens accumulated in the pools which served as fish ponds and water mirrors. Radical changes of the villas and their gardens took place in the early 19th century when the French military administration set out to build a road in front of the villas and thus disconnect them from the sea. It was actually the Adriatic tourist motorway built in 1963 that marked the beginning of their massive devastation. The villas were thus set apart from their terraced backgrounds. In many cases the road adversely affected the integrity of the entire villa estates. The agricultural country landscape in Rijeka dubrovaèka was further disrupted by planned housing developments as well as numerous illegal buildings.
Historic garden architecture of country estates in Rijeka dubrovaèka exhibits some general characteristics that are widely recognized in the entire Dubrovnik area. These are the features of the Renaissance garden of Dubrovnik as a specific type of garden design developed throughout the 15th and the 16th centuries. The gardens of the villas in Rijeka dubrovaèka underwent changes in terms of partitioning, reduction in size, disappearance of some garden and built elements. Nevertheless, one can still clearly recognize the Renaissance garden of Dubrovnik and its typical features which provide a solid basis for their reconstruction.
This research explores the present condition of the gardens, their features, architectural and garden elements of the entire country estates and establishes the criteria for their evaluation. Of all 50 country estates in Rijeka dubrovaèka, one third is derelict, one third is partitioned, while a third of them have survived as historic country complexes. Thirty-two country estates are currently in use, while the rest has no purpose. Half of the villas have been repurposed for housing.
More than three-fourths of the country estates around Dubrovnik were created during the Renaissance, in the 15th and the 16th centuries, the most prosperous period in its history. Few gardens with reinterpreted Renaissance features were created in the 18th and the 19th centuries. Half of the complexes have gardens covering more than 50% of the entire sites. The surrounding grounds in 62% of the villas have been devastated, completely transformed or poorly preserved in comparison with their former condition. In 8% of the sites, the ambience has been partly preserved while in 2% the surrounding areas have been preserved almost intact.
Unresolved property and legal matters are the major obstacles to the restoration of villas, gardens, and entire country estates. However, the results of this research present a fairly optimistic picture since 50% of all country estates in Rijeka dubrovaèka are owned by only one private owner which would hopefully facilitate their restoration and maintenance.
Biografije
Biographies
Akademik MLADEN OBAD ŠÆITAROCI, redoviti profesor Arhitektonskoga fakulteta Sveuèilišta u Zagrebu, voditelj je znanstvenoistraživaèkog projekta Heritage Urbanism. [www.scitaroci.hr] Doc. dr.sc. MARA MARIÆ, dipl.ing.agr., diplomirala na Agronomskom fakultetu (smjer Krajobrazno ureðenje), a doktorirala na Arhitektonskom fakultetu Sveuèilišta u Zagrebu. Radi u Zavodu za mediteranske kulture Sveuèilišta u Dubrovniku.
MIRA MEDOVIÆ, mag.ing. prosp.arch., diplomirala studij Krajobrazne arhitekture na Agronomskom fakultetu Sveuèilišta u Zagrebu.
Academician MLADEN OBAD ŠÆITAROCI, Full Professor at the Faculty of Architecture of the University of Zagreb, head of the scientific research project Heritage Urbanism. [www.scitaroci.hr]
MARA MARIÆ, Dipl.Eng.Agr., Ph.D., Assistant Professor, graduated from the Faculty of Agriculture and received her Ph.D. from the Faculty of Architecture in Zagreb. She works in the Institute for Mediterranean Culture of the University of Dubrovnik. MIRA MEDOVIÆ, mag.ing. prosp.arch, graduated in landscape architecture from the Faculty of Agriculture of the University of Zagreb.
1 Sveuèilište u Zagrebu
Arhitektonski fakultet
HR - 10000 Zagreb, Kaèiæeva 26
2 Sveuèilište u Zagrebu
Filozofski fakultet
Odsjek za etnologiju i kulturnu antropologiju
HR - 10000 Zagreb, Ivana Luèiæa 3
3 Sveuèilište u Zagrebu
Filozofski fakultet
Odsjek za sociologiju
HR - 10000 Zagreb, Ivana Luèiæa 3 kcareva@arhitekt.hr rlisac@arhitekt.hr tpletenac@me.com jana.vukic@ffzg.hr
Izvorni znanstveni èlanak
UDK 711.163:712.25(497.5 Zagreb)”20”
Tehnièke znanosti / Arhitektura i urbanizam
2.01.02. - Urbanizam i prostorno planiranje
Društvene znanosti / Sociologija
5.05.05. - Posebne sociologije
Humanistièke znanosti / Etnologija i antropologija
6.06.01. - Antropologija
Èlanak primljen / prihvaæen: 24. 3. 2016. / 13. 12. 2017.
1 University of Zagreb
Faculty of Architecture
Croatia - 10000 Zagreb, Kaèiæeva 26
2 University of Zagreb
Faculty of Humanities and Social Sciences
Department of Ethnology and Cultural Anthropology
Croatia - 10000 Zagreb, Ivana Luèiæa 3
3 University of Zagreb
Faculty of Humanities and Social Sciences
Department of Sociology
Croatia - 10000 Zagreb, Ivana Luèiæa 3 kcareva@arhitekt.hr rlisac@arhitekt.hr tpletenac@me.com jana.vukic@ffzg.hr
Original Scientific Paper
UDC 711.163:712.25(497.5 Zagreb)”20”
Technical Sciences / Architecture and Urban Planning
2.01.02. - Urban and Physical Planning
Social Sciences / Sociology
5.05.05. - Special Sociology
Humanities / Ethnology and Anthropology
6.06.01. - Anthropology
Article Received / Accepted: 24. 3. 2016. / 13. 12. 2017.
Akupunktura grada javni prostor miješana metoda participacija graðana
U sklopu projekta „Zagreb za mene” provedena je interdisciplinarna metoda Akupunkture grada - istraživanje stajališta graðana o potrebama, promjenama i lokacijama ureðenja javnih prostora u gradu Zagrebu. Rad iznosi rezultate istraživanja i istièe važnost uloge participativnog modela planiranja, pri èemu predstavlja Akupunkturu grada (inicijativu koja djeluje u sklopu Društva arhitekata Zagreba) kao planerski alat za jaèanje simbolièke i identitetske poveznice stanovnika s vlastitom èetvrti i gradom u cjelini.
public space
mixed method
citizens’ participation
The City Acupuncture is an interdisciplinary method developed within the project ”Zagreb for me” in order to research the citizens’ attitudes about the revitalization of public urban spaces in Zagreb. This article presents the results of this research and highlights the importance of a participatory model in urban planning and design. The City Acupuncture is conceived as a planning tool aimed at strengthening the bonds between the citizens and their neighborhoods or the city as a whole.
Akupunkturagrada1 je inicijativa koja djeluje u sklopu Društva arhitekata Zagreba, a temelji se na tri osnovna principa - interdisciplinarnosti, participaciji graðana i malim prostornim intervencijama, kojima se nastoji poboljšati kvaliteta gradskog života.2 Projekt „Zagreb za mene”3 osmišljen je sa željom da se osnovni principi Akupunkture grada primijene na javne prostore grada kao cjeline. Male su intervencije u prostoru èetvrti pomakom mjerila postale - male revitalizacije javnih prostora grada kao cjeline. U projektu „Zagreb za mene” urbanistièka je struka osigurala strateški pogled na grad kao cjelinu i njegove javne prostore, a Akupunktura grada imala je ulogu ukljuèivanja graðana i javnog mnijenja u sve dijelove projekta: od upoznavanja javnosti s participativnom metodologijom, preko detektiranja lokacija i potreba stanovnika do sudjelovanja u preciznom programiranju svake lokacije. U svrhu prikupljanja prijedloga za intervencije u javnome prostoru Akupunktura grada provela je interdisciplinarno istraživanje koje se sastojalo od empirijskog dijela, prikupljanja sekundarnih podataka, analize svih prikupljenih podataka i oblikovanja zakljuèaka o konkretnim lokacijama i vrstama potrebnih intervencija u javni prostor oko kojih se slaže najveæi broj graðana, udruga i vijeæa gradskih èetvrti.
Participacija graðana i njihova zainteresiranost za sudjelovanje u (su)kreiranju javnog prostora grada daje moguænost izgradnje
veæe solidarnosti i socijalne kohezije gradskog stanovništva, a to ima posebno veliku važnost u suvremenim gradovima podložnim procesima društvene i prostorne fragmentacije. Transformativni potencijal i znaèenje urbanizacije kao procesa kojim se, ako je dobro voðen, mogu postiæi ciljevi održivoga razvoja, potaknuti društveni i ekonomski napredak te unaprijediti kvalitetu života - vidljivi su iz izvještaja UN Habitata o urbanizaciji i razvoju Urbanization and Development: Emerging Futures; World Cities Report 2016.4 Ovim se radom ukazuje na znaèajan potencijal participativnog modela planiranja promjena u javnom prostoru grada i stavlja naglasak na Akupunkturu grada kao svojevrstan urbanistièki alat u revitalizacijskim procesima koji se odnose na javne prostore grada.
JAVNI PROSTORI GRADA
KAO PROSTORI ZAJEDNIŠTVA
PUBLIC CITY SPACES AS COMMUNITY SPACES
Nekada su gradovi bili prostori zajedništva za koje se vezao osjeæaj pripadnosti, zajednièke kulture i identiteta. Danas se toj slici zajedništva suprotstavlja strah od drugih stanovnika, ograðivanje i nadgledanje te dominacija konzumeristièkih, instrumentalnih prostora, odnosno onoga što Marc Augé naziva nemjestima, nad javnim prostorom kao prostorom zajedništva, memorije i identiteta, tj. antropološkim mjestom.5 Javni prostori grada imaju posebnu važnost jer omoguæuju susret razlièitosti i interakcije najrazlièitijih populacija korisnika gradskog prostora.6 U javnome je prostoru posebno izražena znaèajka grada kao društvenog prostora i društvene konstrukcije. Javni je prostor izrazito osjetljiv jer osim svoje fizièke dimenzije ima i onu dubinsku, simbolièku. Participacija graðana u krei-
1 http://www.cityacupuncture.org/ i http://www.d-az.hr/hr/ciklusi-programa/akupunktura-grada,16.html
2 Careva [ur.], 2014: 4-5
3 http://zagrebzamene.d-a-z.hr/
4 http://unhabitat.org/urban-knowledge/publications
5 Augé, 2001: 43
6 Prema Manuelu Castellsu (2000.) promjene gradova u informacijsko doba odnose se na tri osnovna podruèja: promjene urbane forme, promjene funkcije gradova i - ono što je u ovome istraživanju najvažnije - promjene znaèenja gradova u kojima se smisao zajedništva rastvara svakodnevnim porastom individualizacije. Opširnije u: Šariniæ, Èaldaroviæ, 2015: 121.
7 Prema 2030 Agenda for Sustainable Development i UN-Habitat World Cities Report 2016 održivi, otporni i inkluzivni gradovi imaju pet osnovnih znaèajki dobrog upravljanja, od kojih jednu èini ukljuèivanje graðana u participativno oblikovanje infrastrukture, urbanog prostora i usluga.
8 Lynch, 1990: 3, 6
9 Walters, 2007: ix, 56, 65
10 Jacobs, 1961: 6, 8
ranju ili ureðivanju javnog prostora omoguæuje zajednièku osnovu društvene konstrukcije simbolièkog i identitetskog aspekta prostora grada.7 Pozivajuæi se na K. Lyncha, možemo reæi da se radi o slici grada kako ga percipiraju njegovi stanovnici.8 Osim toga, važnost participacije graðana u planiranju grada utemeljena je i na shvaæanju zajednice kao dijalektike izmeðu pojedinca i društva povezane s fizièkim prostorom grada te na novom urbanizmu9 i suvremenim tendencijama kreiranja održivih i inkluzivnih gradova. Koncentracijom na iskustvo graðana Akupunktura grada prikuplja podatke i stvara znanja o korištenju prostora u svakodnevici, što omoguæuje dopunu top-down urbanistièkog planiranja obrnutim pristupom, tj. bottom-up temeljenom na principima participacije graðana, u ovom sluèaju - u revitalizaciji javnih prostora grada. Navedeni pristup djelomièno je utemeljen na pogledu na grad kao na dinamiènu cjelinu razlièitih mjesta, odnosa i svekolike raznolikosti J. Jacobs i njenoj kritici klasiènog urbanizma10 te principima Novog urbanizma koji ponajprije zagovaraju kvalitetu života u gradu, tj. humanizam temeljen na razlièitosti i miješanju - od funkcije prostora do same zajednice odnosno stanovnika. Izravna poveznica Akupunkture grada s Novim urbanizmom11 odnosila bi se u prvom redu na poticanje malih intervencija u javnom prostoru na temelju svakodnevnih potreba stanovnika, s ciljem poboljšanja kvalitete života. Takve intervencije kao kontinuirani proces dovele bi do revitalizacije cjeline grada, a pozitivno bi utjecale na vezanost za mjesto (pripadanje), vlastitu èetvrt i grad, odnosno na simbolièke aspekte života u gradu kao fizièkom prostoru i zajednici istodobno.
Akupunktura grada u sklopu projekta „Zagreb za mene” imala je ulogu ukljuèivanja graðana i prikupljanja podataka o njihovim
11 Prednost Novog urbanizma predstavlja moguænost primjene osnovnih principa na razlièite razine, od jedne zgrade do èitave zajednice. Opširnije na http://www.newurbanism.org/. U sluèaju Akupunkture grada misli se na primjenu na razini kvarta ili gradske èetvrti, ali s pozitivnim utjecajem na revitalizaciju grada u cjelini.
12 Prema švicarskom sociologu Michelu Bassandu (2007.) neophodno je u istraživanju kombinirati više pristupa: sociologiju društvene i urbane strukturacije, sociologiju aktera i dubinsku sociologiju. Upravo dubinska sociologija bavi se odnosom urbanih oblika, društvene prakse i kolektivnih predodžbi, dakle onim slojem društvene stvarnosti na kojem poèiva simbolièki aspekt grada, odnosno društveni život grada koji se odvija u samom fizièkom prostoru grada. U tom dubinskom sloju kriju se osnove za izgradnju zajedništva, naravno i njegovu razgradnju, a javni je prostor onaj fizièki prostor na kojemu je zajedništvo najlakše i sigurno moguæe graditi.
13 Soja, 1996: 53
14 Lefebvre, 1972: 151
15 Potrebno je napomenuti da se percepcija kvarta èesto ne poklapa s administrativnom granicom gradske èetvrti, ali kako se željelo fokusirati na iskustvo graðana, u upitniku je korišten pojam kvarta.
potrebama, stajalištima i konkretnim prijedlozima za intervencije u javnom prostoru. Posebna važnost tog procesa vidljiva je u èinjenici da graðani koji su izravno zainteresirani za javni prostor kao njegovi svakodnevni korisnici imaju od svih sudionika najmanju moæ u procesu donošenja odluka o javnom prostoru.12
Brojna istraživanja jasno pokazuju kako struènjaci, politièari i ekonomski akteri imaju znatno veæu kolièinu moæi od samih graðana, zbog èega je bottom-up pristup revitalizaciji iznimno zanimljiv. Teorijska podloga takvog pristupa može se naæi kod brojnih autora, primjerice, geograf Edward W. Soja u analizu prostora i prostornosti uvodi koncept trijalektike ili kritièko kombiniranje prostornosti, povijesnosti i društvenosti.13 Soja razraðuje Lefebvreovu ideju ‘dijalektike trostrukosti’percipiranog prostora, zamišljenog prostora i življenog prostora - kompleksne povezanosti prostora, vremena i društvenog biæa ili proizvodnje prostora, stvaranja povijesti i kompozicije društvenih odnosa. Posebno je važan Lefebvreov naglasak na življenome prostoru ili prostoru života (espace vecu).14
U metodološkom smislu, istraživanje sloja svakodnevice života i praksi graðana u javnom prostoru grada kao nužnu nameæe kvalitativnu strategiju istraživanja i pomnjivo bilježenje iskaza graðana u što izravnijem obliku. U provedenom istraživanju kvalitativna je metoda dopunjena metodom ankete kako bi se u kratkom vremenskom roku dobili podatci od što veæeg broja graðana i pokrio širi prostorni obuhvat (prostor èitavoga grada), što je detaljnije objašnjeno u nastavku.
THE RESEARCH: PURPOSE, OBJECTIVE, AND METHODOLOGY
Akupunktura grada u projektu „Zagreb za mene” imala je zadaæu prikupljanja prijedloga i istraživanja mišljenja graðana o vrsti promjene u javnom prostoru i lokaciji na kojoj smatraju da je promjena potrebna, bilo na razini ‘vlastitog kvarta’15 ili grada kao cjeline. U skladu s temeljnom zamisli Akupunkture grada, osnovna teza istraživanja u sklopu navedenoga projekta bila je da graðani žele i mogu konkretnim podatcima o lokacijama te vrstama intervencije konstruktivno sudjelovati u ureðenju javnoga prostora u èitavome gradu, a ne samo u gradskoj èetvrti u kojoj stanuju. Korištenje grada mijenja se i zbog rastuæe mobilnosti i promjena u naèinu života.
U skladu sa svrhom i ciljem projekta „Zagreb za mene”, svrha istraživanja Akupunkture grada bila je dobiti što bolji uvid u stajališta, mišljenje i potrebe graðana u svakodnevnom
Sl. 2. Kartografski prikaz lokacijski odreðenih primarnih izvora i mjesta anketiranja
Fig. 2 Map of the location-based primary sources and places where survey was conducted
korištenju javnoga prostora grada te prikupiti informacije o konkretnim lokacijama i potrebnim promjenama. Strategija je istraživanja stoga u osnovi kvalitativna, fokus je na sudionicima u istraživanju i razumijevanju njihove interpretacije društvenog svijeta, odnosno grada, pa je korišteno nekoliko metoda prikupljanja podataka radi kvalitetnijih uvida u fenomen odnosa graðana prema javnome prostoru grada Zagreba.
Osnovni cilj provedenog istraživanja bio je prikupiti podatke o lokacijama i vrstama intervencija u javni prostor grada koje graðani smatraju prioritetnima. Anketom se istraživalo i generalno stajalište graðana o problemima i poboljšanjima koja su potrebna javnom prostoru te njihov stav o participaciji u odluèivanju o ureðenju i promjenama u prostoru grada Zagreba. Uzorak ispitanika razlikovao se ovisno o metodi istraživanja, pa su
Tabl. I. Prikaz strukture prikupljenih prijedloga prema izvorima
Table I The structure of the collected proposals according to the sources
MetodaUzorak (sudionici) Broj sudionika Broj prijedloga Vrsta prijedloga lokacijapotreba Zagreb u cjelinizgrada
tako uzorak za fokus grupe èinile sve udruge graðana i politièke stranke kojih je cilj i predmet aktivnosti javni prostor (bilo da ga koriste, zagovaraju ili štite) te centri za kulturu koji djeluju u razlièitim dijelovima grada (Sl. 2.), a u anketi se radilo o prigodnom uzorku. U istraživanju Akupunkture grada korišteni su primarni i sekundarni podatci (Tabl. I.). Terensko istraživanje odnosno primarni podatci prikupljeni su metodama fokus grupe i anketom, a odnosili su se na istraživanje stajališta graðana pojedinaèno (anketa), te udruga, graðanskih inicijativa i centara za kulturu (fokus grupe) o javnom prostoru èitavoga grada. Ukupno je u istraživanju sudjelovalo: 408 graðana u anketi, 17 graðana koji su bili predstavnici 11 udruga i 4 centra za kulturu te 13 gradskih èetvrti, odnosno njihovi predstavnici.
Sekundarni podatci korišteni u istraživanju veæinom su prikupljeni od vijeæa gradskih èetvrti kao predstavnika lokalne samouprave i odnosili su se ponajprije na intervencije u samoj gradskoj èetvrti. Ukupno je u istraživanju sudjelovalo 13 od 17 gradskih èetvrti. Osim toga, projekt „Zagreb za mene” bio je otvoren za izravnu komunikaciju s graðanima putem elektronièke pošte ili pisama, pa je i na taj naèin prikupljen odreðeni broj prijedloga graðana (radi se o vrlo malom broju).
PROVEDBA ISTRAŽIVANJA
RESEARCH PROCESS
Anketa - Anketa je provedena na prigodnom uzorku stanovnika grada Zagreba u èetiri prostorne zone grada16: zapad (tržnica Trešnjevka; Sl. 4.), jug (trgovaèki centar Avenue Mall), istok (park Maksimir) i centar (Trg bana J. Jelaèiæa), koje osim toga i predstavljaju èetiri razlièite vrste javnog i polujavnog prostora (trgovaèki centar) koje graðani koriste kao mjesta okupljanja i druženja. Anketa je bila dobrovoljna i anonimna, upitnik su ispunjavali anketari tijekom razgovora s graðanima, bez obveze da se odgovori na sva pitanja, jer je primarni cilj istraživanja bio prikupljanje podataka o lokacijama.17 Upitnik se sastojao
Empirijsko istraživanje primarni izvori podataka
Podaci prikupljeni iz sekundarnih izvora
Fokus grupe udruge i inicijative / centri kulture / ostalo 1757411222
Anketa graðani4085052181713878
Razgovori s èlanovima vijeæa gradskih èetvrti vijeæa gradskih èetvrti 13905915214
e-mailovi i pisma graðana graðani3867445126
16 Anketa je provedena tijekom èetiri uzastopna vikenda (7.-28.3.2015.) u prijepodnevnim satima. Prva lokacija na kojoj je provedena anketa bio je ulazni prostor Avenue Malla, jer iako nije javni prostor, prepoznat je kao svojevrstan centar društvenog života (èvorište prema K. Lynchu) južnoga dijela Zagreba. Druga lokacija bila je tržnica Trešnjevka, treæa park Maksimir i posljednja Trg bana Josipa Jelaèiæa. Graðanima je predstavljen projekt „Zagreb za mene”, podijeljeni su letci s informacijama i pozivom na sudjelovanje vlastitim prijedlozima lokacija za promjene u javnom prostoru te se provelo anketiranje zainteresiranih graðana.
17 Kako bi se saèuvao što autentièniji iskaz u skladu s kvalitativnom strategijom istraživanja, tijekom razgovora s anketarima graðani su mogli dopuniti upitnik crtežom ili bilo kojim podatkom za koji su smatrali da je važan, a nije bio naveden u pitanjima. Ispitanici su upuæeni u moguæ-
od 8 pitanja, veæinom otvorenog tipa o lokacijama i vrstama intervencije u javni prostor koji graðani žele ili smatraju važnima i potrebnima, stajalištima prema participaciji graðana u ureðenju i planiranju javnog prostora grada Zagreba te osnovnih sociodemografskih podataka o ispitanicima, bez podataka o materijalnom statusu. U anketi je 236 ispitanika imenovalo toènu lokaciju (ili više njih), a ostali su ispitanici govorili o potrebama u širem smislu. Posebno valja napomenuti kako je anketa sa stanovnicima provedena s ciljem da se što veæi broj graðana izravno ukljuèi u izbor lokacija za ureðenje javnog prostora u sklopu projekta „Zagreb za mene”, te je u skladu s time važno napomenuti da su, s obzirom na razlièita ogranièenja u samom istraživanju, rezultati ankete deskriptivni i na njima nije moguæe provesti kompleksnije analize.
Ukupan broj ispitanika koji su sudjelovali u anketnom istraživanju jest 408, od èega je 168 muškaraca, 231 žena, a za 9 ispitanika nije zabilježen podatak o spolu. Ispitanici su veæinom srednje i starije, a manji je broj mlaðe životne dobi.18 Veæina ispitanika roðena je u Zagrebu (Sl. 3.).19 Pri pozivu da ispune upitnik, graðani su bili prilièno suzdržani pa su se tek nakon kraæeg razgovora i informacija o projektu i anonimnosti odluèili sudjelovati u anketi. Spremnost na razgovor bila je prisutnija kod starijih graðana negoli kod pripadnika mlaðe dobne skupine, koji su najèešæe potpuno odbijali razgovor, èak i prije bilo kakve informacije o istraživanju i projektu. No, kad su odgovarali na pitanja o važnosti participacije, veæina ispitanika smatrala ju je važnom (Sl. 3.).20 U iduæem pitanju ispitanici su upitani kada je za njih participacija važna i najveæi se broj ispitanika odluèio za to da je participacija važna za sve velike projekte u gradu, dok ih je znaèajno manji broj smatrao da je participacija važna samo za gradske èetvrti. Posebno pitanje bilo je postavljeno o percepciji vlastitog sudjelovanja u projektu „Zagreb za mene”, pri èemu je veæina ispitanika rekla da im je drago što ih se pita za mišljenje i da ga mogu izravno iskazati.21 Uspr-
nost da toène lokacije i prijedloge intervencija dopune slanjem e-maila, što je dio njih i iskoristio.
18 Zabilježeno je 132 ispitanika srednje, 181 starije i 84 mlaðe životne dobi.
19 Zabilježeno je 226 ispitanika roðenih u Zagrebu i 114 ispitanika koji su roðeni negdje drugdje, no veæina ih živi u Zagrebu više od 10 godina.
20 Zabilježeno je 286 odgovora da je participacija važna, dok 106 ispitanika nije odgovorilo na pitanje. Navedeni broj predstavlja zbroj odgovora „važna je” i „jako je važna” na pitanje o važnosti participacije u odlukama o ureðenju javnoga prostora grada.
21 Zabilježeno je 267 odgovora kojima ispitanici pozitivno gledaju na svoju ukljuèenost u projekt, dok je samo 9 ispitanika, usprkos pristanku na anketu, i dalje smatralo da je participativni dio samo paravan za projekt. Za 119 ispitanika nije zabilježen odgovor.
Mjesto roðenja
kos poèetnom nepovjerenju, anketa je jasno pokazala da se graðani osjeæaju zadovoljno kada ih se pita za mišljenje. Opæenite potrebe graðana koje nisu bile nužno povezane s odreðenim lokacijama mogu se sumirati u željama za kvalitetnijim ureðenjem i oèuvanjem: sportskih i rekreativnih površina; zelenih površina u gradu; prostora za okupljanje i druženje, te èistoæe, komunalnog reda i prometa. Ispitanici su ukazali na dobne skupine kojima su potrebni dodatni sadržaji u postojeæim parkovima, a to su djeca, mladi i umirovljenici.
Fokus grupe - U istraživanje tima Akupunkture grada ukljuèene su udruge i inicijative graðana koje se primarno bave javnim prostorom te centri za kulturu - sa svrhom prikupljanja podataka o gradskim lokacijama kojima je potrebna obnova i koje imaju potencijal da postanu kvalitetan javni gradski
Važnost participacije
Sl. 3. Sociodemografski podatci ispitanika (spol, dob, mjesto roðenja) i mišljenje graðana o važnosti njihove participacije u odlukama o ureðenju javnog prostora grada
Fig. 3 Sociodemographic data about the survey respondents (gender, age, place of birth) and citizens’ opinions about the importance of their participation in planning and (re)design of public urban space and in relevant decision-making processes
Sl. 4. Provedba ankete na tržnici Trešnjevka Fig. 4 Conducting a survey at the Trešnjevka market-place
Sl. 5. Provedba fokus grupe u DAZ-u
Fig. 5 Using the focus group method in the Society of Zagreb Architects
Tabl. II. Prikaz strukture sudionika fokus grupa
Table II The structure of the participants based on the focus group method
Fokus grupe (svi pozvani)
Tip sudionikaSudjelovanje
Sindikat Biciklista udruga / inicijativa graðana DA Nepoznati Zagreb udruga / inicijativa graðana DA 1 posto za grad udruga / inicijativa graðana DA Pravo na grad udruga / inicijativa graðana DA Kontraakcija udruga / inicijativa graðana DA Platforma 9,81 udruga / inicijativa graðana DA Hrvatski savez uliènog vježbanja udruga / inicijativa graðana DA Udruga za inderdisciplinarna i interkulturalna istraživanja udruga / inicijativa graðana DA
Parkticipacija udruga / inicijativa graðana DA Udruga STUP udruga / inicijativa graðana DA
Bacaèi sjenki udruga / inicijativa graðana DA [BLOK] udruga / inicijativa graðana
Mapiranje Trešnjevke udruga / inicijativa graðana
Zelena akcija udruga / inicijativa graðana fond Penjati se mora udruga / inicijativa graðana
Operacija grad udruga / inicijativa graðana
Inicijativa Mamutica
‘Plato je naš’ udruga / inicijativa graðana
UNDP Hrvatskaprogram UN-aDA
Za gradstrankaDA
Institut za etnologiju i folkloristiku institucija
Kulturni centar
Pešèenica centar kultureDA
Centar za kulturu i obrazovanje
Susedgrad centar kultureDA
Centar za kulturu
„Trešnjevka” centar kultureDA
Centar za kulturu i informacije
Maksimir centar kultureDA
Centar za kulturu i film „August
Cesarec” centar kulture
Centar za kulturu i obrazovanje
„Zagreb” centar kulture
Centar mladih
Ribnjak centar kulture
Centar za kulturu
Novi Zagreb centar kulture
Centar za likovni odgoj centar kulture
Kulturno-informativni centar - KIC centar kulture
Meðunarodni centar za usluge u kulturi centar kulture
Narodno sveuèilište
„Dubrava” centar kulture
Narodno sveuèilište
„Sesvete” centar kulture
prostor. Udruge graðana i inicijative aktivne u gradu Zagrebu predstavljaju fokusirano i artikulirano mišljenje graðana o javnom prostoru te su znaèajan izvor informacija o stanju i potencijalima za bolje ureðenje i korištenje javnoga prostora grada.22 Jedna od važnih prednosti zbog kojih je korištena metoda fokus grupe jest komunikacija meðu razlièitim predstavnicima graðanskih interesa i inicijativa, koja obièno izostaje, a stvaranje dinamike u sklopu fokus grupa pomaže sudionicima da komuniciraju pa su podatci skupljeni u takvom okružju rezultat grupnoga rada uz postizanje visoke razine konsenzusa o predloženoj temi.
Od 33 pozvanih ukupno se odazvalo 17 sudionika: 11 udruga i inicijativa graðana; 4 centra za kulturu; jedna lokalna stranka i jedan program UN-a (Tabl. II.).23 Nakon uvodne prezentacije projekta i metode rada održana je zajednièka diskusija, a u nastavku su provedene dvije zasebne diskusije sudionika u fokus grupama. Sudionici su iznosili stajališta o javnom prostoru i potencijalnim lokacijama s gledišta vlastitih aktivnosti te u meðusobnoj diskusiji iznijeli i potvrdili odreðena zajednièka stajališta (Sl. 5.).
Primarni cilj prikupljanja potencijalnih lokacija za revitalizaciju u sklopu projekta „Zagreb za mene” ostvaren je i dobiveno je 45 prijedloga. S obzirom na djelatnost udruga, njihovi su prijedlozi razraðeniji od prijedloga dobivenih pojedinaènim razgovorima s graðanima pa niz predloženih lokacija sadrži i odreðenu razinu smjernica o sadržaju ili karakteru revitalizacije koja se treba provesti. Na drugoj razini diskusija je rezultirala i nizom potreba bez specifiène lokacije, ali s kojom se udruge i inicijative susreæu i koje je moguæe realizirati u javnome gradskom prostoru.24 Na treæoj razini evidentiran je generalni stav i problematika u participativnom djelovanju u javnom prostoru, izmeðu institucija grada, stanovnika, udruga i inicijativa. Sekundarni podatci - Sekundarni su podatci prikupljeni tijekom razgovora s vijeæima gradskih èetvrti i iz pisama samoinicijativno poslanih od graðana putem e-maila ili poštom. Grad Zagreb sastoji se od 17 gradskih èetvrti kao oblika mjesne samouprave putem koje graðani sudjeluju u odluèivanju o poslovima iz samoupravnog djelokruga Grada te lokalnim poslovima koji neposredno i svakodnevno utjeèu na njihov život i rad. U sklopu projekta „Zagreb za mene” svim vijeæima gradskih èetvrti poslana je zamolba da na dnevni red sastanka vijeæa uvrste toèku „Razgovor s timom Akupunkture grada” kako bi èlanovi tima stekli izravan uvid u poimanje prostornih problema i potencijala te zapoèetih aktivnosti u prostoru pojedine gradske èetvrti. Od 17 zagrebaèkih gradskih èetvrti odazvalo se na suradnju njih 13, jedna grad-
ska èetvrt odbila je sudjelovanje u projektu „Zagreb za mene”, dvije gradske èetvrti javile su se prekasno za sudjelovanje u istraživanju, a jedna gradska èetvrt nije se javila ni na ponovljeni poziv. Èlanovi tima Akupunkture grada na 13 sastanaka vijeæa predstavili su projekt „Zagreb za mene” i prikupili informacije o lokacijama i potrebama za ureðenje javnoga prostora na podruèjima tih gradskih èetvrti. Nekoliko vijeæa dostavilo je zakljuèke sastanaka ili prijedloge lokacija e-mailom, a nekoliko je vijeæa organiziralo dodatni obilazak javnih lokacija na koje su ukazali (Tabl. III.).
Pismima koje su graðani samoinicijativno poslali, bilo u analognom bilo u digitalnom obliku, prikupljeni su dodatni prijedlozi, èesto detaljno i kvalitetno elaborirani tekstualnim i grafièkim materijalima.
PRIMJENA REZULTATA ZA CILJEVE PROJEKTA „ZAGREB ZA MENE”
IMPLEMENTATION OF RESEARCH FINDINGS IN THE PROJECT „ZAGREB FOR ME”
U skladu s osnovnim ciljem istraživanja, Akupunktura grada prikupila je podatke, popisala ih s detaljnim opisom i izvorom te pomno klasificirala i indeksirala.25 Indeksi prikazuju brojèani iskaz važnosti pojedine lokacije prema višestrukim kriterijima, pri èemu je primarni kriterij decentralizacije, a dva sekundarna kriterija „snaga civilne akcije” (kvalitativni) i broj spominjanja pojedinih lokacija (kvantitativni).26
Kriterij decentralizacije utemeljen je na iskazanoj potrebi graðana za važnim intervencijama u javnom prostoru u širemu gradskom pojasu, kao i ‘prezasiæenošæu’ sadržajima u njegovu središtu. Uoèivši tu èinjenicu, osnovna je ideja balansiranje potreba stanovnika i korisnika prostora svih dijelova grada.27 Sekundarni kriterij „snage civilne akcije” odnosi se na procjenu koliko navedena potreba veæ ima podršku i koliko je prethodnih istraživaèkih radnji (poput izraðenih elaborata ili programa, kao i samoorganiziranih aktivnosti, lokalnog udruživanja, akcija na terenu i
22 Dio udruga i inicijativa bavi se stvaranjem i ureðivanjem, a dio koristi javni gradski prostor za razlièite umjetnièke i sliène aktivnosti.
23 Fokus grupe održane su u prostorijama Društva arhitekata Zagreba, Trg bana J. Jelaèiæa 3/I u èetvrtak, 26. veljaèe 2015. od 18 sati.
24 Evidentirane potrebe u ovakvoj diskusiji potencijalno mogu biti ukljuèene u program za neku od lokacija za koju se pokaže takav sadržaj kao prikladan.
25 Ukupno 728 podataka upisano je u tablicu, ali nisu sve precizne lokacije za intervenciju u javnom prostoru koja je opsegom odgovarala projektu „Zagreb za mene”, nego generalno izražene potrebe ili problemi koji se odnose na promet, èistoæu ili male komunalne akcije i slièno.
sliènog) provedeno. Sekundarni kriterij broja spominjanja pojedinih lokacija bio je osjetljiv i razlikovao ponavljanje nastalo unutar iste kategorije izvora (graðani, udruge, vijeæa gradskih èetvrti), odnosno ponavljanje lokacije od strane razlièitih izvora. U priloženoj tablici može se vidjeti kako su lokacije indeksirane i kako su razvrstane prema broju dobivenih bodova (Tabl. IV.).
Krajnji rezultat primjene takvog postupka bila je karta prostornog rasporeda svih lokacija identificiranih tijekom akupunkturnog istraživanja s njihovim detaljnim kvalitativnim opisom i pridruženim indeksom kao kvantitativnom ocjenom njihova znaèenja.28 Relativno jednakomjerna rasprostranjenost lokacija s visokim indeksom na prostoru grada dobar je pokazatelj kako je postupak zadovoljio osnovnu namjeru decentralizacije (Sl. 1.).
Bez ulaženja u preciznu analizu svih lokacija koje su graðani predložili, možemo reæi da su mnogi od njih istaknuli potrebu za druženjem i okupljanjem na zelenim površinama i parkovima (poput nasipa uza Savu i Maksimira) te ukazali na potrebu dodatnoga prikladnog opremanja tih postojeæih prostora dovoljnim brojem klupa te razlièitim kulturnim i zabavnim sadržajima. Velik broj ispitanika ukazao je na problem kvartovskih trgova, pri èemu su isticali potrebu ureðenja i boljeg opremanja postojeæih, kao i ureðenje zapuštenih prostora, te gradnju novih trgova u naseljima u kojima ih nedostaje (primjerice, Borovje ili Kajzerica). Graðani su takoðer isticali lokacije s potencijalom da postanu biciklistièko-rekreacijski potezi (kao što su trasa Samoborèeka i potoci niz Medvednicu), ureðenje gradskih prometnih èvorišta (primarno okretišta tramvaja) i elemente kulturne baštine s prepoznatim identitetom, kojih je potencijal trenutaèno zanemaren (primjerice, dvorac i ribnjak u Brezovici i stari grad Susedgrad).
Osim toga, istraživanje je generiralo i jasno definirane potrebe graðana koje nisu usko lokacijski definirane: graðani žele više zelenila u gradu, zatim žele ureðene prostore za druženje, igru i rekreaciju, kao i definirane mreže staza za bicikliste, trkaèe i šetaèe koje
26 Maksimalan broj indeksiranja bio je 10; od toga je kriterij decentralizacije nosio najviše 5, kriterij „snage civilne akcije” 3, a kriterij broja spominjanja 2 boda.
27 Klasifikacija prema dosegu tako je postala kvalitetno sredstvo kako bi se dobio ravnomjeran izbor lokacija koje æe premrežiti cijeli grad. Ako se lokacija s lokalnim dosegom nalazila u središtu, dobivala bi jednaku važnost kao i ona koja ima gradsko znaèenje, a nalazi se na periferiji.
28 Opisi lokacija i željenih intervencija saèuvani su u izvornom obliku (uz eventualno skraæivanje prema potrebi) sa sistematiziranim i jasno naznaèenim izvorima podataka i indeksom, pa kao takvi pridruženi svakoj karti lokacije te èine integralni dio završne karte Akupunkture grada.
Tabl. III. Prikaz ukljuèenosti vijeæa gradskih èetvrti [VGÈ] u projekt
Table III City districts involved in the project
VGÈukljuèenost pismeno oèitovanje o lokacijama organizirani obilazak broj prijedloga
Donji gradDA 14
Gornji grad - Medvešèak NE (odbili sudjelovanje)
TrnjeDA 6
MaksimirDADA - 7
Pešèenica - ŽitnjakDADADA7
Novi Zagreb - istokDA 1
Novi Zagreb - zapad NE (javili se prekasno)
Trešnjevka - sjeverDADA - 9
Trešnjevka - jugDADA - 4
Èrnomerec NE (javili se prekasno)
Gornja DubravaDA 5
Donja DubravaDADADA9
StenjevecDA - DA3
Podsused - VrapèeDA 17 PodsljemeDA 4
SesveteNE (nisu se javili)
BrezovicaDADA - 3
Tabl. IV. Prikaz broja lokacija dobivenih istraživanjem prema indeksu (od 1 do 9). Maksimalni indeks 10 nije dodijeljen. Table IV The number of locations obtained in the research according to the index (from 1 to 9). The top index 10 is not allocated. Indeks1 23456789
Broj lokacija11689302323221
bolje i sigurnije povezuju razlièite dijelove grada. Èesta su isticanja potrebe za odvojenim parkovima namijenjenim kuænim ljubimcima. Naposljetku, graðani su isticali i potrebu da se više pazi na èistoæu okoliša i komunalni red, kvalitetu rasvjete i probleme parkinga (Sl. 6.).
Sl. 6. Iskazane potrebe graðana po kategorijama Fig. 6 Various categories of citizens’ needs
Potrebe graðana
ZAKLJUÈAK
Krenuvši od Lefebvreova shvaæanja grada kao troslojne strukture, umjesto isticanja iskljuèivo fizièke realnosti, Akupunktura grada usmjerena je na društvenu proizvodnju prostora. Pritom su posebno osjetljivi i važni upravo javni prostori koji su mjesta susreta fizièkoga i simbolièkoga aspekta grada. Osnovni cilj ovoga istraživanja bio je prikupljanje prijedloga graðana o lokacijama i vrstama intervencije u javni prostor koje graðani smatraju potrebnima i oko kojih postoji odreðeni konsenzus. Kombinacijom metoda istraživanja te interdisciplinarnim pristupom analizi i interpretaciji prikupljenih podataka, Akupunktura grada generirala je detaljnu kartu s kvalitativnim opisima lokacija i intervencija u javni prostor, te kvantitativno rangiranih indeksom.
Provedeno istraživanje Akupunkture grada potvrdilo je velik potencijal aktivnog i konstruktivnog ukljuèivanja graðana u odluèivanje o javnom prostoru te pokazalo potencijal javnog prostora i manjih gradskih intervencija, kao nositelja revitalizacijskog procesa za fizièki, ali i simbolièki prostor grada. Takva revitalizacija doista bi imala puno znaèenje vraæanja života jer bi jaèala simbolièku i identitetsku povezanost graðana s fizièkim prostorom grada, ali i s drugim sugraðanima u zajednièkom naporu poboljšanja kvalitete svakodnevnoga života u gradu. Akupunkturni pristup istraživanju grada omoguæio je, osim prikupljanja èinjeniènih podataka o lokacijama, uvid u niz podataka o znaèenjima koja graðani pridaju javnim prostorima, kao i potrebama koje smatraju nedovoljno zastupljenima u vlastitim èetvrtima i gradu kao cjelini. Iako postavljena pitanja ne mogu u potpunosti iskristalizirati sva spomenuta znaèenja, ona barem donekle pokazuju raznovrsne tendencije koje predstavljaju osnovu i poticaj za nastavak istraživaèkog procesa pri detaljnom programiranju pojedine lokacije.
Istodobno s empirijskim istraživanjem istražena je i sama spremnost graðana na participaciju u odlukama o javnom prostoru te se pokazalo da su graðani voljni sudjelovati u procesu odluèivanja o gradskomu javnom prostoru. Akupunkturni naèin prikupljanja i klasifikacije podataka primjenom znanstvene metodologije omoguæio je ravnopravniji dijalog izmeðu raznovrsnih glasova u javnom prostoru grada. Akupunktura grada pruža moguænost otvaranja javnog dijaloga o potrebi promjena u javnom prostoru, generiranog od strane bilo kojeg aktera u procesu društvene konstrukcije grada.
Ilustrativna i cjelovita baza podataka generirana ovim istraživanjem može poslužiti kao pouzdan i vrlo upotrebljiv izvor informacija; višenamjenski bottom-up urbanistièki alat za kontinuiranu revitalizaciju javnoga prostora, a time i grada u cjelini.
1. Augé, M. (2001.), Nemjesta. Uvod u moguæu antropologiju supermoderniteta, Biblioteka Psefizma, Karlovac
2. Bassand, M. (2007.), Cités, villes, métropoles: Le changement irréversible de la ville, Presses Polytechniques et Universitaires Romandes, Lausanne
3. Bryman, A. (2012.), Social Research Methods, Oxford University Press
4. Careva, K. [ur.] (2014.), City acupuncture: Improving the City Life Quality Through Small and Precise Interventions in Urban Structures, Društvo arhitekata Zagreba, Zagreb
5. Castells, M. (2000.), Uspon umreženog društva Informacijsko doba, 1. sv., Golden marketing, Zagreb
6. Jacobs, J. (1961.), The Life and Death of Great American Cities, Vintage Books, New York
7. Lefebvre, H. (1972.), Le droit à la ville, Éditions Anthropos, Paris
8. Lynch, K. (1990.), The Image of the City, MIT Press, Harvard
9. Soja, E.W. (1996.), Thirdspace: Journey to Los Angeles and Other Real-and-Imagined Places. Blackwell Publishing, Malden, Oxford, Carlton
10. Šariniæ, J.; Èaldaroviæ, O. (2015.), Suvremena sociologija grada. Od nove urbane sociologije prema sociologiji urbanog, Jesenski&Turk, Zagreb
11. Walters, D. (2007.), Designing Community: Charrettes, Masterplans and Form-based Codes, Architectural Press, Elsevier, Oxford i Burlington
Internetski izvori
Internet Sources
1. http://www.cityacupuncture.org/ [31.10.2016.]
2. http://www.d-a-z.hr/hr/ciklusi-programa/akupunktura-grada,16.html [31.10.2016.]
3. http://www.newurbanism.org/ [31.10.2016.]
4. http://unhabitat.org/urban-knowledge/publications [31.10.2016.]
5. http://zagrebzamene.d-a-z.hr/ [31.10.2016.]
6. http://zagreb.hr/default.aspx?id=147/ [31.10.2016.]
Izvori ilustracija
Illustration Sources
Sl. 1.-6. Autori
Tabl. I.-IV. Autori
The project ”Zagreb for me” was conceived with the aim of identifying public urban spaces that need some sort of intervention through the participation of the citizens themselves in this process.
The City Acupuncture - a type of architectural research and a model of spatial intervention usually applied to the scale of a city district or neighborhood - is in this project tailored to city scale. Larger scale required a more sophisticated research methodology as well as a novel and innovative approach to intervention. For this reason specialists in the humanities and social sciences (urban sociology and urban anthropology) were involved in the project in order to help develop an effective research methodology and ensure citizens’ participation in the project. The City Acupuncture as an interdisciplinary type of research ran parallel with urban-planning research. The findings of both research projects were finally presented in the form of a joint city map containing collected data about the needed interventions and specific locations. In other words, the end result was a combination of a top down and a bottom up approach to urban planning.
The City Acupuncture project has its origin in one of the key tenets offered by H. Lefebvre and E.W. Soja. According to their theories, the city is made up of three types of spaces: a perceived, an imaginary, and a living space (Lefebvre) or is derived from a combination of the historical, spatial, and social layers (Soja). The City Acupuncture project is focused primarily on the city as an everyday living space used by its citizens. Referring to K. Lynch we might as well say that it really deals with the image of the city as perceived by its dwellers. By taking into consideration the citizens’ perception too, the Acupuncture method provides a reliable source of knowledge and information about how citizens use space in their daily life. The top down approach to urban planning is thus a perfect addition to a re-
Biografije
Biographies
Doc. dr.sc. KRISTINA CAREVA, dipl.ing.arh., voditeljica je Akupunkture grada [AG]. Doktorirala je 2012. na AF-u gdje je zaposlena od 2004. Podruèja su joj interesa interdisciplinarno djelovanje i participativne metode u projektiranju.
Doc. dr.sc. RENE LISAC, dipl.ing.arh., voditelj je AG-a i predsjednik DAZ-a. Doktorirao je 2012. na AF-u gdje je zaposlen od 2004. Podruèja su mu interesa održivo planiranje i participativne metode u projektiranju.
Izv.prof. dr.sc. TOMISLAV PLETENAC, kult. antr. i etnol., pridruženi je èlan AG-a. Doktorirao je 2005. na FFZG-u gdje je zaposlen od 1996. Podruèja su mu interesa postkolonijalna teoretska psihoanaliza i povijest istoènoeuropske etnologije.
Doc. dr.sc. JANA VUKIÆ, prof.soc., pridružena je èlanica AG-a. Doktorirala je 2013. na FFZG-u gdje je zaposlena od 2012. Podruèja su joj interesa urbana sociologija i teorijska sociologija.
verse bottom up approach based on the participation of the city dwellers and users. This approach is partly rooted in J. Jacobs’ harsh criticism leveled against classical urban planning concepts as well as in the basic tenets of New Urbanism which promotes environmentally-friendly high-quality lifestyle in the cities as a form of a new humanism based on diversity and mixed-use principles - from spatial functions to the community itself. Both the City Acupuncture and New Urbanism are dedicated to stimulating small-scale interventions in public space that would effectively meet the citizens’ everyday needs and thus directly contribute to the overall quality of city life. Such a continuous line of interventions would ultimately lead to a revitalization of the whole city. The so-called interpretative approaches to social sciences and the humanities, which analyze the experience and perception of situations or social relationships or (as is the case here) the everyday use of space, require qualitative research methodology. However, when one is faced with the need to study all this in a city of more than 700 000 citizens, the only option is to combine the approaches and research methods in order to focus on direct individual experiences of the participants in the research. Methodologically, we proceeded with primary data collection through a combination of a survey conducted on an appropriate sample of citizens and the focus group method with relevant organizations followed by an analysis of secondary data collected from the city district councils and from the citizens themselves. The intention was to select the bustling and the busiest public urban spaces (or nodes in terms of K. Lynch’s categories) for a survey and to include all city districts in the collection of secondary data. The survey was conducted during the morning hours over four weekends at the following public places: the market-place in Trešnjevka district, Maksimir park, the central city
square (Trg bana J. Jelaèiæa), and a semi-public space at the entrance to the Avenue Mall shopping center.
The associations and organizations were gathered in two focus groups engaged in a constructive dialogue about their individual activities. Direct communication thus opened up the possibility for their close collaboration and allowed them to gain a clear perception of all key points related to public space. The debate itself helped them to reach a general consensus about some vital or unresolved issues and properly formulate their joint proposals. In the final stage of data collection, we classified them according to a decentralization criterion. Each location was allocated an index reflecting the impact of a particular location. The collected data reveal that the citizens perceive the city center as the focus of activities and transformations while other city areas seem to be relatively neglected. The central city locations are therefore allocated the top index if their impact was locally relevant while those on the city periphery had a higher index if their impact was relevant for the entire city. An additional element in the assessment of the location’s relevance was concerned with the activities undertaken by the civilian associations or those planned by the local city district councils. This strategy of collecting and classifying data opened up the possibility for a more balanced dialogue between the interested parties, i.e. the public urban space users.
This type of research is aimed at scanning the city life although it cannot capture it in all details. However, repeated researches might compensate for this lack.
A combination of the city scale and the local scale might offer a valuable insight into a city and its citizens and provide a sound basis for the development of an effective and viable strategy for public space management.
KRISTINA CAREVA, Dipl.Eng.Arch., Ph.D., Assist. Prof., head of the City Acupuncture. Her main research interests are focused on interdisciplinary activities and participatory methods in architectural design.
RENE LISAC, Dipl.Eng.Arch., Ph.D., Assist. Prof., head of the City Acupuncture and of the Society of Zagreb Architects. His research interests are focused on sustainable planning and participatory methods in architectural design.
TOMISLAV PLETENAC, Ph.D., Assoc. Prof., cultural anthropologist and ethnologist, associate member of the City Acupuncture. His research interests are focused on post-colonial theoretical psychoanalysis and the history of East-European ethnology.
JANA VUKIÆ, Ph.D., sociologist, Assist. Prof., associate member of the City Acupuncture. Her research interests are focused on urban sociology and theoretical sociology.
University of Ljubljana
Faculty of Civil and Geodetic Engineering
Slovenia - 1000 Ljubljana, Jamova cesta 2
samo.drobne@fgg.uni-lj.si alma.zavodnik@fgg.uni-lj.si
Original Scientific Paper
UDC 711.122(497.4)”19/20”
Technical Sciences / Architecture and Urban Planning
2.01.02. - Urban and Physical Planning
Article Received / Accepted: 26. 9. 2017. / 13. 12. 2017.
Sveuèilište u Ljubljani
Fakultet graðevinarstva i geodezije Slovenija - 1000 Ljubljana, Jamova cesta 2 samo.drobne@fgg.uni-lj.si alma.zavodnik@fgg.uni-lj.si
Izvorni znanstveni èlanak UDK 711.122(497.4)”19/20” Tehnièke znanosti / Arhitektura i urbanizam
2.01.02. - Urbanizam i prostorno planiranje Èlanak primljen / prihvaæen: 26. 9. 2017. / 13. 12. 2017.
kao instrument politike prostornog razvoja na regionalnoj razini na primjeru Slovenije
functional urban area
functional urban region
regional level
Slovenia spatial development
Over the recent decades, the concept of functional urban areas [FUAs] has been relatively independently established in many countries around the world. The paper first addresses the FUA concepts and their application. Thereafter, a FUA analysis is conducted using an adapted version of the methodology used by OECD and Eurostat on the case of Slovenia. Results showed that the existing network of urban centres is solid enough so that FUAs are formed around them, which will in time grow into more solidly delineated functional regions [FRs].
funkcionalno urbano podruèje funkcionalna urbana regija regionalna razina Slovenija prostorni razvoj
Koncept funkcionalnih urbanih podruèja zaživio je tijekom posljednjih desetljeæa, relativno nezavisno u mnogim zemljama širom svijeta. U ovome se èlanku razmatra koncept funkcionalnih urbanih podruèja i njihova primjena. Zatim se taj koncept analizira putem adaptirane verzije metodologije koju koristi OECD i Eurostat na primjeru Slovenije. Rezultati pokazuju da je postojeæa mreža urbanih centara dovoljno èvrsta kako bi se oko njih formirala funkcionalna urbana podruèja koja æe vremenom prerasti u funkcionalne regije s prepoznatljivim obrisima.
Inrecent years Slovenia has seen a revival of strategic documents and a revision of legislation in the areas key to connecting development and spatial objectives at the regional level. This paper focuses on one of the main goals in establishing the regional level, which will ”through gradual searching for solutions within the framework of functional regions, with a strong development function, consolidate regional identity and pave the way to the establishment of regions”.1
The already adopted Local Self-Government Strategy2 addresses the vital role and function of city municipalities as Slovenia’s development centres and largely also centres of development regions, which thereby take on the vital role of connecting cities and rural areas in their area of influence.
In the Development Vision and Goals of Slovenia3, urban centres (towns, cities, and conurbations) were also recognised as potential engines of development at the regional level; as part of preparations for the Spatial Development Strategy of Slovenia 2050, the ministry responsible for spatial planning commissioned the study Functional Urban Areas4 to check the possibility of establishing functional urban areas whose centres could, under the existing legislation and complemented by cross-sectoral cooperation, carry out the function of regional centres until the establishment of provinces.5
In view of the aforementioned starting points, we want to answer the research question, i.e. whether the existing network of urban centres in Slovenia is solid enough so that FUAs are formed around them, which can in time grow into more solidly delineated functional urban regions [FURs] or even functional regions [FRs]. Therefore, the paper first provides the definitions of a functional region [FR], a functional urban region [FUR], and a functional urban area [FUA], and an overview of these concepts in Europe.
Then we analyse and provide a proposal of functional urban areas of urban centres, which provide the framework of Slovenia’s polycentric urban network6, and which will, according to the latest strategic documents of Slovenia’s development, continue to take on the role of engines of regional development. The gradual strengthening of regional identity will in the future help to identify and delineate space into functional urban regions and/or functional regions, which will assume the role of provinces, as specified in Article 143 of the Constitution of the RS.7
The concept of functional systems in space is derived from the idea of functional areas as complex, open, dynamic, and non-linear systems, which operate based on functional interactions between larger and smaller spatial units.8 A functional area is a dynamic system, which is to be distinguished from administratively defined areas such as administrative/ statistical/development regions and provinces. It is precisely because of these dynamic features that functional areas are important when analysing economic, social, and environmental development as the basis for making important decisions relevant to development.9 The concepts of functional urban areas and functional urban regions are thus
1 Vlada RS, 2016: 15
2 Vlada RS, 2016
3 MOP, 2016
4 Zavodnik Lamovšek, Drobne, 2017
5 Vlada RS, 2016
6 MOP, 2004
7 *** 2006
8 Tomaney, Ward, 2000
9 Vanhove, Klaassen, 1987
10 Drobne et al., 2011
11 Antikainen, 2005
12 Drobne, 2017
13 *** 1958
14 Christaller, 1933
15 Coombes et al., 1979; ESPON 1.1.1 2005; ESPON 1.1.2 2004; Benini et al., 2007; OECD, 2013a, 2013b; Coombes, 2014; ESPON 2014; Eurostat, 2015
16 *** 2013a, 2013b
intended for the analysis of (urban) settlement development, expansion of economic activities, analysis and solving of social and spatial disparity, disparity in the labour market, and as a development support in all spatial levels.10 Here we refer to the integration into the wider European space as a possibility of implementing the adopted goals and measures at regional and local level.
FUNKCIONALNA PODRUÈJA I REGIJE
Nowadays, the importance of urban areas and urban regions11 is stressed in relation to urban and regional systems, as urban centres are among the main considerations of social development. Here the concepts of functional urban areas and functional urban regions are often exposed; they are intended mostly to analyse and solve social and spatial disparities between various impact areas of cities, city centres and other similar problems, such as urban development, expansion of economic activities, and labour market disparities.12
A functional urban area [FUA] is a functionally connected area of an urban centre and its catchment area. Berry and Garrison13 consider the urban centre as a central place from Christaller’s Central Place Theory14, whose size depends on the scope of goods and services that it offers to the inhabitants from near and remote catchment areas. A FUA is usually defined as an aggregation of basic data units [BDUs] from which a certain percentage of working age population commutes to work daily.15 In the literature, BDUs are usually municipalities or wards in the UK. According to OECD16, ESPON17, and Eurostat18, FUAs consist of BDUs from which at least 15% of working age population commutes to work. A functional urban region [FUR] is a functional urban area defined as a territorial unit that together with other FURs homoge-
17 *** 2014
18 *** 2015
19 ESPON 1.1.1 2004; ESPON 1.1.2 2004; Benini et al., 2007; Coombes, 2014
20 Vanhove, Klaassen, 1987
21 Drobne, 2016
22 Drobne, 2016
23 Coombes et al., 1979; ESPON 1.1.1 2004; ESPON 1.1.2 2004; Zavodnik Lamovšek, 2005; ÖIR, 2006; ESPON 1.4.3 2007; Pichler Milanoviæ et al., 2008; Drobne et al., 2010; Lisec et al., 2010; OECD, 2013a; Coombes, 2014; ESPON 2014; Eurostat 2015; Zavodnik Lamovšek, Drobne, 2017
24 Antikainen, 2005
25 OECD, 2002
26 Drobne, 2017
27 Zavodnik Lamovšek, Drobne 2017
28 More in: Zavodnik Lamovšek [ed.], 2011
29 Hall, Hay, 1980
neously covers a territory (e.g. a country). A FUR can be defined as a territorial unit at the NUTS 2 or NUTS 3 level of a region. A FUR is spatially less adaptable and more dependent on the data acquisition methodology or data processing than a FUA.19 A functional region [FR] is a system of strongly connected BDUs defined as a generalisation of the spatial pattern of interactions in a territorial unit.20 The literature often addresses the following spatial interactions: population flows, traffic and goods flows, commodity flows, financial flows, information flows, gas/water/electricity flows, and similar.21 FRs, FURs, and FUAs are most often defined according to economic interactions, particularly in relation to labour commuting flows.22
When defining FUAs we thus consider an array of indicators, such as the number of residents, labour commuting flows, number of passengers in public transport systems, number of students in higher education centres, number of companies in cities, the amount of goods carried, number of accommodation capacities, created gross value added, and administrative function of urban centres.23 FUAs (also FURs) are modelled around urban centres that can be selected by agreement or based on quantitative criteria (population density, number of permanent residents in an urban centre area, percentage of residents both living and working in an urban centre area, percentage of population of an urban centre working in another urban centre of the same FUA, etc.). FUA (and FUR) centres are most often defined using high density areas which are the core of an urban area.24 The concept of FURs has been most widely used in France, Canada, and the Unites States.25 FUAs, as well as FRs and FURs, can be modelled in various spatial hierarchical levels.26
The material for preparing the Spatial Development Strategy of Slovenia 205027 considers a FUA as a functionally connected area of an urban centre and its catchment area, whose size depends on the range of goods and services that it offers to the inhabitants from near and remote catchment areas. FUAs are understood as overlapping areas which do not necessarily cover the entire Slovenian territory (Fig. 1).
USING THE CONCEPT OF FUNCTIONAL SYSTEMS IN EUROPE
KORIŠTENJE FUNKCIONALNIH SUSTAVA U EUROPI
The studies concerning the concept of functional systems in Europe drew inspiration from the studies conducted in the US in the 1970s.28 The study Growth Centres in the European Urban System29 is the first attempt at
a comparative study of cities and urban areas of Europe vis-à-vis the American study by Berry from 1973.30 The study addressed the development of metropolitan areas consisting of an urban core and its outlying belt. The central city area is in most cases densely populated and urbanised. The thus defined functional urban regions homogeneously cover the entire country territory.
Based on the methodology by Hall and Hay31, Cheshire and Hay32 identified 122 urban regions in 12 EU member states with a population over 330,000 and a central city area with more than 200,000 inhabitants for the periods between 1971-1981 and 1981-1988. The study was commissioned by EU with the purpose of identifying urban regions with negative population and employment growth and with structural problems. In the study, they defined the criteria for distributing funding from European structural and regional funds. Later Cheshire33, based on the already applied methodology, delineated 241 FUR. In doing this, he analysed the 1990/1991 census data in European countries and the changes in FUR development between 1981 and 1991. In a comparative study under the Costs of Urban Growth [CURB] project34, analysed development processes of European cities and urban regions. The authors underlined the differences in the European urbanisation process. It is assumed that the development of cities follows a specific life-cycle in the urbanisation process, from centralisation/concentration to suburbanisation, deurbanisation and reurbanisation, or restoration of population concentration in the narrow city
area. The study using the FUA concept as defined by Hall and Hay35 analysed the changes in the development of urban areas (centrering in a FUR) in the period 1950-1975. The outer ring is defined narrower than by Hall and Hay36 and includes all the municipalities from which at least 15% of working-age population commutes to work to the central urban area. This definition was then used in 10 Western European and 4 Eastern European countries (Bulgaria, Hungary, Poland, and Yugoslavia), mostly based on census data for the period 1950-1970. The comparative studies by Hall and Hay37 and van den Berg et al.38 were followed by national studies investigating urbanisation processes in France39, Denmark40, Switzerland41, Austria42, Germany43, The Netherlands44, Ireland45, United Kingdom46, Italy47, and elsewhere.
Later, in the 1990s, comparative studies of the European cities, following the original studies by Hall and Hay48 and van den Berg et
30 Berry, 1973
31 Hall, Hay, 1980
32 Cheshire, Hay, 1989
33 Chesire, 1995
34 Van den Berg et al., 1982
35 Hall, Hay, 1980
36 Hall, Hay, 1980
37 Hall, Hay, 1980
38 Van den Berg et al., 1982
39 Pumain, 1984; Pumain et al., 1989
40 Matthiessen, 1983
41 Rossi, 1983
42 Schubert, 1986
al.49, were no longer carried out. Since 2000, analyses of socio-economic and territorial specificities of metropolitan areas and small and medium size cities have been conducted in Europe to improve our understanding of similarities and show cooperation potentials, as stated by ESDP.50 The current studies at the European level are the product of transnational research networks and the establishment of the European Spatial Planning Observatory Network [ESPON]. The purpose of these studies is mostly to find answers to the changed conditions in cities and regions, and particularly to search for appropriate spatial policy instruments to increase (strengthen) attractivity of cities for economy, improvement of public services for the population, sustainable use of natural resources and potentials, along with the goal of zero net building51 or restriction of urban growth due to economic, environmental, and spatial planning reasons.
43 Friedrichs, 1985
44 Borchert, 1982
45 Bannon, 1984
46 Fielding, 1982, 1989, 1990; Champion, 1989a, 1989b, 1992; Spence, 1982
47 Sforzi et al., 1989
48 Hall, Hay 1980
49 Van den Berg et al., 1982
50 ESDP 1999
51 Science for Environment Policy, 2016
52 Presented in the Introduction of this paper
53 MOP, 2004
54 MOP, 2004: 21
FUNKCIONALNA URBANA PODRUÈJA
I FUNKCIONALNE URBANE REGIJE
U SLOVENIJI
In recent years, with changes in strategic documents and legislation52, Slovenia has been attempting to implement the concept of functional systems at the regional level. In the following, we thus present the most significant studies concerned with FUAs and FURs in Slovenia. The studies are presented chronologically, while 2004 is taken as a reference year, i.e. when the Spatial Development Strategy of Slovenia53 was adopted, which specified the two-stage network of 15 centres of national significance. A gravitational (impact) area was defined around a centre of national significance, which also represents a completed regional area (Fig. 2), where a network of coherent and integrated urban settlements is developed. ”Gravitational areas of urban centres of national significance comprising areas with 150,000 inhabitants on average, whose impact reaches to the gravitation areas of other centres of national or regional significance, are functional regions”54 or FUAs, as they are understood in this paper (Fig. 1). These areas can be likened to wider urban areas, characterised by ”strong everyday migrations to work and elsewhere [labour and other commuting] causing dense traffic - particularly through the use of personal vehicles - and thus imposing pressure on the entire area and the central city. The wider urban area is closely
Fig. 3 10 functional urban areas [FUAs] and 5 additional city conurbations in Slovenia in 2006 Sl. 3. 10 funkcionalnih urbanih podruèja i 5 konurbacija u Sloveniji 2006.
Fig. 4 42 local labour systems [LLSs] and 17 regional labour systems [RLSs] or functional urban regions [FURs] with their urban centres of Slovenia in 2002
Sl. 4. 42 lokalna i 17 regionalnih sustava radne snage ili funkcionalne urbane regije s urbanim centrima u Sloveniji 2002.
linked to the central city with numerous jobs, diverse and varied production activities and services. A large number of mutually cooperating, interactive, and effectively interconnected centres shall be developed in a wider urban area”.55
In 2004 Slovenia as an EU accession country was involved in the project ESPON 1.1.156, where based on the common criteria, which were used for approx. 1700 FUAs in 29 European countries, only six FUAs were defined for Slovenia. Due to the growing importance of medium and small urban areas, as demonstrated under the PlaNet CenSE57 project so Ravbar et al.58 by using additional criteria, defined 10 FUAs in Slovenia; Fig. 3), to which the ministry responsible for spatial planning added another five potential centres of FUAs. This led to a system of 15 FUAs, which is directly comparable to the gravity areas of 15 urban centres of national significance defined in SPRS.59
The RePUS project60 identified 42 local labour systems [LLSs] with at least 15,000 inhabitants. LLSs were defined as areas consisting of a central urban area and an accompanying area connected with labour commuting flows. The authors61 also distinguished 17 regional labour systems (RLSs or FUAs), composed of urban central municipalities and the municipalities from the catchment area representing strong origins of labour commuting. A municipality was included in a FUA when at least 25% of its working age population commuted to work in the centre on a daily basis. An important measure in developing RLS areas was also a 30-minute accessibility from
individual LLS areas to the main employment centre, i.e. a regional centre (Fig. 4).
Pogaènik et al.62 modelled functional regions and evaluated development potentials and possible scenarios of FR development in Slovenia. Pogaènik et al.63 used the FR concept when analysing and proposing the delimitation of Slovenia into provinces. The final proposal of Slovenia’s division into provinces was published in Pogaènik et al.64
FUAs, FURs and FRs of Slovenia were analysed also by many other authors.65 However, Drobne and Konjar66 proved that the selected method of modelling FUAs, FURs, or FRs can significantly affect the formation of areas. The fact that a certain method had been successfully used in other countries does not necessarily guarantee that it will be appropriate for Slovenia or any other country as well.
55 MOP, 2004: 25
56 *** 2004
57 ÖIR 2006
58 *** 2006
59 MOP, 2004; see also Fig. 2
60 Pichler Milanoviæ et al., 2008
61 Pichler Milanoviæ et al., 2008
62 *** 2008, 2009a, 2009b, 2009c
63 *** 2009d, 2009e, 2009f, 2009g
64 *** 2009g
65 e.g. Bole, 2004; Drobne et al., 2009a, 2010a; Konjar et al., 2010; Lisec et al., 2010; Drobne, Bogataj, 2012 - a comprehensive list has been presented by Drobne, 2016, 2017
66 *** 2011
67 *** 2011
68 MOP, 2004
In analysing the data on labour commuting flows there are, in fact, many national characteristics and specificities, such as the settlement system, demographic and education structure, geographic features, political and legal arrangements, infrastructure, and spatial development.67
In modelling FUAs and FURs, the authors of these studies assumed the centres of national significance defined in the Spatial Development Strategy of Slovenia68 as the starting point, or FUAs and FURs whose centres do not significantly deviate from the centres of national significance were determined as the outcome of modelling. A characteristic of these studies is also that they are mostly based on studying daily labour commuting flows, despite being the result of many different methodological approaches. Based on the studies examined we find that urban centres, which are the basis of Slovenia’s urban (settlement) system, form a solid enough framework for establishing FUAs, which will provide the basis for connecting cities and rural areas (including less developed catchment areas) and a long-term guidance toward institutionalisation of regions.69
Functional urban areas of Slovenia were analysed using an adapted version of the methodology used by OECD70 and Eurostat.71 The methodology was also tested under the European Observation Network for Territorial Development and Cohesion.72
According to OECD73 urban centres are first defined using population density, number of permanent residents in an urban centre area, percentage of residents both living and working in an urban centre area, and percentage of population of an urban centre working in another urban centre of the same FUA. While the first two parameters differ for various
69 Vlada RS, 2016
70 *** 2013a, 2013b
71 *** 2015
72 ESPON 2014
73 2013a, 2013b
74 In the European Union an urban centre has at least 50,000 inhabitants with permanent residence in a continuous area of an urban centre, with a population density of at least 1500 inhabitants per km2
75 MOP, 2004
76 *** 2004
77 In addition, the problem of data quality should be noted, since, with more accurate data, the role of Ljubljana would probably be much smaller. Although distributed throughout Slovenia, jobs in many branches of various companies of individual companies (e.g. Petrol, Mercator, Spar) are managed centrally, at the headquarters in Ljubljana.
Table I Statistics on functional urban areas [FUAs] defined around urban centres of national importance in Slovenia
Tabl. I Statistika funkcionalnih urbanih podruèja oko urbanih centara od nacionalnog znaèaja u Sloveniji
Functional Urban Area [FUA]
Municipalities in FUAArea of FUA [km2] Population [1000 inhabitants]
Year 2000Year 2015Year 2000Year 2015Year 2000Year 2015 Ljubljana2915%5827%3,18716% 6,57632% 55128%84541% Maribor2513%2411%1,4748%1,4587%25113%24412% conurbation Koper-Izola-Piran42%52%5793%5793%844%924% Celje105%115%9305%9675%1286%1407% Kranj74%73%6093%6093%905%965% Murska Sobota189%199%8194%8384%734%693% Nova Gorica63%73%8214%8504%784%774% Novo Mesto63%126%7154%1,1656%613%824% Postojna21%21%4933%4932%201%221% Ptuj158%168%6153%6473%693%683% Velenje74%63%4342%3952%603%553% conurbation Brežice-Krško-Sevnica42%73%9175%1,0585%734%794% conurbation Jesenice-Radovljica63%63%8995%6823%663%603% conurbation Slovenj Gradec - Ravne na Koroškem - Dravograd 95%105%7844%8784%643%683% conurbation Trbovlje-Hrastnik-Zagorje ob Savi
32%31%2641%2641%462%432%
OECD members74, the third and fourth parameters are the same for all: in an urban centre, at least 50% population with permanent residence live or work and two or more urban centres belong to the same FUA if at least 15% of inhabitants from one urban centre commute to another urban centre.
In our study of urban centres of Slovenia the modelling was not quantitative, as 15 centres of international and national significance were assumed according to the Spatial Development Strategy of Slovenia [MOP, 2004]: Ljubljana, Maribor, conurbation Koper-IzolaPiran, Murska Sobota, Ptuj, Celje, Velenje, conurbation Slovenj Gradec - Ravne na Koroškem - Dravograd, conurbation Brežice-Krško-Sevnica, Novo Mesto, conurbation Trbovlje-Hrastnik-Zagorje ob Savi, Kranj, conurbation Jesenice-Radovljica, Postojna, Nova Gorica). Then each urban centre (centre of international and/or national significance) was connected with all the municipalities from which at least 15% of their working age population commuted to the centre.
The analysis was done for three reference years: for the period prior to the Spatial Development Strategy of Slovenia75, i.e. for 2000, for the period after the SPRS adoption76, i.e. for 2007, and for the last available official data on labour commuting between Slovenia’s municipalities77, i.e. for 2015. Separately, we compared and evaluated FUAs and their changes by year investigated for national urban centres of international significance and for centres of national significance. We separately analysed the impact of conurbations on the formation of FUAs. Given
the spatial limitations of this paper, we present only the results for FUA centres of national significance for 2000 and 2015.
The comparison of FUA centres of international significance (Ljubljana, Maribor, and conurbation Koper-Izola-Piran) in the 15-year study period demonstrates that only the influence of Ljubljana increased significantly; see Figures 5a and 5b and Table I. In its surface area, FUA Ljubljana increased by 3390 km2, i.e. by 16% of the state’s total area (from 16.4% in 2000 to 32.4% in 2015). The population in FUA Ljubljana increased by 293,466 (from 551,209 inhabitants in 2000 to 844,675 inhabitants in 2015). In 2015, as much as 40.9% of Slovenia’s inhabitants lived in FUA Ljubljana, while 15 years earlier there were only 27.7%. The number of municipalities in FUA Ljubljana doubled. FUA Ljubljana increased mostly along the existing motorway
connections Jesenice-Ljubljana and KoperLjubljana, and southwards toward the Municipality of Koèevje.
Of all FUAs - both at the level of centres of international significance and centres of national significance - FUA Maribor decreased the most. It decreased both in population and the share of municipalities - despite the fact that in the period 18 new municipalities emerged, mostly in NE Slovenia. The number of population with permanent residence in FUA Maribor decreased by just over 7200 inhabitants (i.e. by 0.8% of inhabitants of the state), while the share of the municipalities in FUA decreased by 1.7%, and the share of the surface area in FUA Maribor decreased by 0.4% of the state’s total area.
In terms of its surface area, FUA Koper-IzolaPiran did not change significantly, even though a new municipality emerged in its area (the Municipality of Ankaran split from the Municipality of Koper). A slight decrease in the FUA surface area is due to the changed
municipal border between the Municipality of Divaèa and the Municipality of Hrpelje-Kozina. In the coastal conurbation FUA, the number of inhabitants increased by just under 8000 inhabitants, i.e. 0.3% of inhabitants. Nevertheless, FUA Koper-Izola-Piran is inhabited by only 4.5% of Slovenia’s residents - 9 times less than in FUA Ljubljana.
The comparison of FUAs of other centres of national significance by year shows further interesting characteristics. In surface area, number of municipalities, and volume of population (along with FUA Ljubljana) the following FUAs also increased: FUA Novo Mesto, FUA conurbation Brežice-Krško-Sevnica and FUA conurbation Slovenj Gradec - Ravne na Koroškem - Dravograd. FUA Ptuj increased in its surface area, while FUA Celje, FUA Kranj and, only marginally, FUA Postojna increased in the number of inhabitants. The surface area, the number of municipalities and the volume of population decreased - along with the mentioned FUA Maribor - also in FUA conurbation Jesenice-Radovljica, FUA Murska
Sobota, FUA Velenje and FUA conurbation Trbovlje-Hrastnik-Zagorje ob Savi.
We find that FUAs of national centres of international significance (Ljubljana, Maribor, Koper-Izola-Piran) do not overlap - even though in the 15-year period FUA Ljubljana came near FUA Koper-Izola-Piran. In three FUA national centres of international significance, which cover 42,5% of Slovenian territory, 87 (41%) municipalities are included. More than a half of Slovenia’s population (just below 60%) live there.
At the level of centres of national significance some FUAs overlap; see Figures 5a and 5b. Partially overlap the following FUAs: FUA Maribor and FUA Ptuj, FUA Slovenj GradecRavne na Koroškem - Dravograd and FUA Velenje, FUA Velenje and FUA Celje, FUA Brežice-Krško-Sevnica and FUA Ljubljana, FUA Novo Mesto and FUA Ljubljana, and FUA Jesenice-Radovljica and FUA Ljubljana. We find that FUA Ljubljana in the period 2000-2015 increased significantly and fully covered FUA
Fig. 6 Impact of conurbations Slovenj Gradec - Ravne na Koroškem - Dravograd (6a), and Brežice-Krško-Sevnica and Trbovlje-Hrastnik-Zagorje ob Savi (6b) on the formation of FUAs (year 2015)
Sl. 6. Utjecaj konurbacija Slovenj Gradec - Ravne na Koroškem - Dravograd (6a), i Brežice-Krško-Sevnica i Trbovlje-Hrastnik-Zagorje na Savi (6b) na FUAs formaciji (godina 2015.)
Kranj, FUA Postojna, and FUA Trbovlje-Hrastnik-Zagorje ob Savi.
Analysing the impact of conurbations to the formation of FUAs revealed an important impact of conurbation Brežice-Krško-Sevnica and conurbation Slovenj Gradec - Ravne na Koroškem - Dravograd. In the case of conurbation Slovenj Gradec - Ravne na Koroškem - Dravograd, the FUA is smaller by 3 municipalities, if we take into account the individual central municipalities, in by 2 municipalities in the case of conurbation Brežice-Krško-Sevnica. Together the central municipalities in these two conurbations are significantly more competitive than individually; see Figures 6a and 6b where the situation for 2015 only is shown. This influence was not detected in other conurbations.
The analyses of labour mobility confirmed, similarly to the previous analyses of studies and research performed, the assumption that the selected centres of international and national significance, despite the described
changes over the last 15 years and the increasing influence of FUA Ljubljana, are a solid enough framework of Slovenia’s settlement system.
The new dynamics of cooperation is a serious challenge (particularly) for governance of cities and urban areas that stay, more or less, rigidly connected with closed administrative areas (municipalities, provinces, regions). Hence, by studying functional regions we wanted to find the basis for shaping the strategies of connecting the cities with their surroundings, with other cities, and in relation to higher levels of governance, e.g. state and European Union. Here FUAs play an important role as they provide the easiest way to
78 Zavodnik Lamovšek, Peterlin, Pichler-Milanoviæ, Drobne, 2011
achieve the goals, i.e. through collaboration and distribution of responsibility among partners in their functionally connected regions. Rather than replacing the existing administrative regional structures, they can importantly complement them.78
The FUA concept is thus not a rigid administrative structure where the already strong regions develop at the expense of weaker ones. The purpose is to promote close cooperation between centres, their surroundings, and peripheral regions. Many regional, national, and international functions are related to FUAs, where the level of concentration and interaction testifies to their significance. Slovenia, too, is trying to establish FUAs and thus strengthen economic development, improve public services, and sustainable use of natural resources. To this end, some of its strategic documents, which strongly stress
the need for establishing a regional level, which will be based on a strong framework of urban centres both in terms of economic and spatial development, and in terms of developing local self-governance, have been adopted, while some are currently under development.79
This paper showed that the existing network of urban centres is solid enough that functional urban areas [FUAs] are formed around them, which will in time grow into more solidly delineated functional urban regions [FURs], or even functional regions [FRs]. In this sense, the existing Slovenia’s urban network does not need any major changes; on the contrary, attention should be devoted to ensuring their mutual balance. This analysis’ outcomes revealed an increasing strengthening and dominance of FUA Ljubljana, whose impact is reaching across FUA Postojna, FUA Kranj, and FUA Trbovlje-Hrastnik-Zagorje ob Savi. Similarly, in their study on the Gorenjska case, Rus, Razpotnik Viskoviæ and Nared80 pointed to the strengthening of the influence
of Ljubljana, and at the same time the decline of the power of Kranj and the Gorenjska conurbation. This loss occurred partly at the expense of strengthening of Ljubljana, and partly at the expense of the newly emerging municipalities, which greatly increased their influence. Furthermore, Nared, Bole, Breg Valjavec et al.81 pointed to the discrepancy between the definition of the centrality levels in SPRS and the current situation, as demonstrated by the example of the overstated role of Postojna.
Regardless of the fact that this study was directed mostly at formation of FUAs at the regional level, the results showed the manifold aspects of the question addressed. Two dimensions of establishing the regional level open up: (1) Internal development of an individual region and thus balanced and sustainable development of the entire country and (2) competitive ability of a FUA given the neighbouring regions and states. The strengthening of FUA Ljubljana can thus be regarded from a viewpoint of external development of Slovenia. The strengthening of FUA Ljubljana as a national centre of international significance can decrease the role of FUA Maribor and FUA Koper-Izola-Piran internationally. The strengthening of FUA Ljubljana has an even greater impact on its internal development and the role of other urban centres of national significance, which thereby
lose their power and are unable to take on the role of connecting urban and rural areas in their areas of influence. The strengthening of only one FUA, e.g. FUA Ljubljana, contributes to neither Slovenia’s spatial development in its wider international space nor to its internal development at the regional level.
After consolidation of FUAs and strengthening regional identity it will be necessary to gradually develop the instruments and regional policy measures, which will gradually lead to the establishment of provinces.82 Their implementation will require both the institutional or formal framework based on a connected sectoral (co)operation (e.g. the ministry responsible for spatial planning, economic development, regional policy) as well as an informal framework supporting the implementation of adopted policies in various levels and among various actors. At the spatial development policy level, concrete measures must be incorporated into the renewed Spatial Development Strategy of Slovenia, as well as their consistent implementation ensured, in particular through the instrument of the regional spatial plan, which will be enforced by the new law on spatial planning.
[Translated by authors; Proofread by: Mojca Vilfan, univ.dipl.angl.]
81 Nared, Bole, Breg Valjavec et al., 2017 82 Vlada RS, 2016: 15
* Acknowledgements: The authors acknowledge the financial support from the Slovenian Research Agency (research core funding No. P2-0227, Geoinformation Infrastructure and Sustainable Spatial Development of Slovenia) and the Ministry for the Environment and Spatial Planning (research project Professional Support to Focus Groups as Part of Preparations for the Spatial Development Strategy of Slovenia 2050, Part 1: Functional Urban Areas).
* Zahvala: autori se zahvaljuju na financijskoj podršci Javnoj agenciji za istraživaèku djelatnost RS (temeljno financiranje znanstvenog rada br. P2-0227, Geoinformacijska infrastruktura i održivi prostorni razvoj Slovenije) i Ministarstvu za okoliš i prostor RS (istraživaèki projekt Podrška fokusnim skupinama kao dio pripreme Strategije prostornog razvoja Slovenije 2050., Dio 1: Urbana podruèja).
1. Antikainen, J. (2005), The Concept of Functional Urban Area. Findings of the ESPON project 1.1.1., Informationen zur Raumentwicklung, 7: 447-452, http://www.bbsr.bund.de/BBSR/EN/ Publications/IzR/2005/DL_Heft07_Antikainen. pdf?__blob=publicationFile&v=3 [18.11.2015.]
2. Bannon, M. (1984), The Irish Settlement System, in: Bourne, L.; Sinclair, R; Dziewonski, K. Urbanisation and Settlement System - International Perspectives, Oxford University Press, Oxford
3. Benini, R.; Naldi, P.; Region, E.R. [Eds.] (2007), Regional Polycentric Urban Systems : Final Report. Strategy for a Regional Polycentric Urban System in Central Eastern Europe Integrating Zone RePUS. INTERREG III B. http://www.espon-usespon.eu/dane/web_usespon_library_ files/661/zl_dsresource.pdf [16.11.2015.]
4. Berry, B.J.L.; Garrison, W.L. (1958), The Functional Bases of the Central Place Hierarchy, ”Economic Geography”, 34 (2): 145-154, doi: 10.2307/142299
5. Berry, B. (1973), Growth Centres in the American Urban System, Ballinger Publishing Company, Cambridge, Mass.
6. Bole, D. (2004), Dnevna mobilnost delavcev v Sloveniji = Daily mobility of workers in Slovenia, ”Acta geographica Slovenica”, 44 (1): 25-45, Ljubljana
7. Champion, A. (1989a), Counterurbanisation in Europe, ”The Geographical Journal”, 155: 52-59, http://www.jstor.org/stable/pdf/635380.pdf
8. Champion, A. (1989b), Counterurbanisation: The Changing Pace and Nature of Population Deconcentration, Edward Arnold, London
9. Champion, A. (1992), Urban and Regional Demographic Trends in the Developed World, ”Urban Studies”, 29 (3/4): 461-482, http://journals.sagepub.com/doi/pdf/10.1080/00420989 220080531
10. Cheshire, P. (1995), A New Phase of Urban Development in Western Europe? The Evidence for the 1980s’, ”Urban Studies”, 32 (7): 1045-1063, http://journals.sagepub.com/doi/abs/10.1080 /00420989550012564
11. Cheshire, P.; Hay, D. (1989), Urban Problems in Western Europe: an Economic Analysis, Unwin Hyman, London
12. Christaller, W. (1933), Die zentralen Orte in Süddeutschland, Gustav Fischer, Jena
13. Coombes, M.G.; Dixon, J.S.; Goddard, J.B.; Openshaw, S.; Taylor, P.J. (1979), Daily Urban Systems in Britain: From Theory to Practice, ”Environment and Planning”, A11 (5): 565-574, doi: 10.1068/a110565
14. Coombes, M. (2014), From City-Region Concept to Boundaries for Governance: The English case, ”Urban Studies”, 51 (11): 2426-2443, doi: 10.1177/0042098013493482
15. Drobne, S. (2016), Model vrednotenja števila in obmoèij funkcionalnih regij, Doctoral thesis
(Ljubljana: University of Ljubljana, Faculty of Civil and Geodetic Engineering), http://drugg. fgg.uni-lj.si/5557/1/BGO039_Drobne.pdf [6.1.2017.]
16. Drobne, S. (2017), Functional Regions and Areas: Literature Review According to Application Fields = Funkcionalne regije in obmoèja: pregled literature po podroèjih uporabe, ”Geodetski vestnik”, 61 (1): 35-57, Ljubljana, doi: 10.15292/geodetski-vestnik.2017.01.35-57
17. Drobne, S.; Bogataj, M. (2012), Metoda opredelitve števila funkcionalnih regij: aplikacija na ravneh NUTS 2 in NUTS 3 v Sloveniji = A Method to Define the Number of Functional Regions: An Application to NUTS 2 and NUTS 3 Levels in Slovenia, ”Geodetski vestnik”, 56 (1): 105-150, Ljubljana, doi: 10.15292/geodetski-vestnik. 2012.01.105-127
18. Drobne, S.; Konjar, M. (2011), Modeliranje funkcionalnih regij Slovenije s tokovi delavcev vozaèev, In: Zavodnik Lamovšek, A. [Ed.], Funkcionalne regije - izziv prihodnjega razvoja Slovenije, Fakulteta za gradbeništvo in geodezijo, Inštitut za politike prostora, OIKOS - svetovanje za razvoj, 37-52, Ljubljana, Kamnik
19. Drobne, S.; Konjar, M.; Lisec, A. (2009a), Delimitation of Functional Regions Using Labour Market Approach, In: Zadnik Stirn, L.; Žerovnik, J.; Drobne, S.; Lisec, A. [Eds.], SOR ’09 proceedings - The 10th International Symposium on Operational Research in Slovenia, Nova Gorica, Slovenia, September 23-25, 2009 (Ljubljana: Slovenian Society Informatika, Section for Operational Research), 417-425, http://fgg-web. fgg.uni-lj.si/~/sdrobne/sor/SOR’09%20-%20 Proceedings.pdf [25.3.2017.]
20. Drobne, S.; Lisec, A.; Konjar, M.; Zavodnik Lamovšek, A.; Pogaènik, A. (2009b), Functional vs. Administrative regions: Case of Slovenia, In: Vujoševiæ, M.; Periæ, J. [Eds.], International Scientific Conference Regional Development, Spatial Planning and Strategic Governance: Thematic Conference Proceedings, Vol. 1,, December 7-8, 2009 (Belgrade: Institute of Architecture and Urban & Spatial Planning of Serbia), 395416, Belgrade, Serbia
21. Drobne, S.; Konjar, M.; Lisec, A. (2010a), Razmejitev funkcionalnih regij Slovenije na podlagi analize trga dela = Delimitation of Functional Regions of Slovenia Based on Labour Market Analysis, ”Geodetski vestnik”, 54 (3): 481-500, Ljubljana, doi: 10.15292/geodetskivestnik.2010.03.481-500
22. Drobne, S.; Konjar, M.; Lisec, A.; Pichler Milanoviæ, N.; Zavodnik Lamovšek, A. (2010b), Functional Regions Defined by Urban centres of (Inter)National Importance: case of Slovenia, In: Schrenk, M.; Popovich, V.V.; Zeile, P. [Eds.], Real Corp 2010: proceedings of 15th International Conference on Urban Planning, Regional Development and Information Society, May 18-20, 2010: 295-305, Wien: Real Corp, http://conference.corp.at/archive/CORP2010_153.pdf [18.11.2015.]
23. Drobne, S.; Konjar, M.; Lisec, A. (2011), Pregled funkcionalnih regij po izbranih državah, ”Geodetski vestnik”, 55 (3): 495-517, Ljubljana, doi: 10.15292/geodetski-vestnik.2011.03.495-517
24. ESPON 1.1.1 (2004), Potentials for polycentric development in Europe. Final project report. Revised version 2005, Luxembourg: ESPON Coordination Unit, In: dal Polycentricity/fr-1.1.1_revised-full.pdf [15.11.2015.]
25. ESPON 1.1.2 (2004), Urban-rural relations in Europe. Final report (Luxembourg: ESPON Coordination Unit), http://www.espon.eu/export/sites /default/Documents/Projects/ESPON2006Projects/ThematicProjects/ UrbanRural/fr-1.1.2_revised-full_31-03-05.pdf [14.11.2015.]
26. ESPON 1.4.3 (2007), Study on urban functions. Final report. (Luxembourg: ESPON Coordination Unit). https://www.espon.eu/export/sites/default/Documents/Projects/ESPON2006Projects/StudiesScientificSupportProjects/UrbanFunctions/fr-1.4.3_April2007-final.pdf [14.11.2015.]
27. ESPON (2014), Functional Urban Areas (FUA) and European harmonization. A feasibility study from the comparison of two approaches: commuting flows and accessibility isochrones (Brussels: ESPON), https://www.espon.eu/export/ sites/default/Documents/Projects/ScientificPlatform/ESPONDatabaseII/M4D-DFR_TR-FUAconstruction_20140630.pdf [6.1.2017.]
28. Eurostat (2015), European cities - the EU-OECD functional urban area definition (Eurostat), http: //ec.europa.eu/eurostat/statistics-explained/ index.php/European_cities_%E2%80%93_the_ EU-OECD_functional_urban_area_definition [6.1.2017.]
29. Fielding, A. (1982), Counterurbanisation in Western Europe, ”Progress in Planning”, 17: 1-52, http://www.sciencedirect.com/science/article /pii/030590068290006X
30. Fielding, A. (1989), Migration and Urbanisation in Western Europe since 1950, ”The Geographical Journal”, 155: 60-69, www.jstor.org/stable/ 635381
31. Fielding, A. (1990), Counterurbanisation: Threat or Blessing? In: Pinder, D. [ur.], Western Europe: Challenge and Change, 226-239, LondonBelhaven
32. Friedrichs, J. (1985), Stadtentwicklungen in West und Osteuropa, De Gruyter, Berlin-New York
33. Hall, P.; Hay, D. (1980), Growth Centres in the European Urban System, Heineman Educational Book, London
34. Konjar, M.; Lisec, A.; Drobne, S. (2010), Methods for delineation of functional regions using data on commuters, In: Painho, M.; Santos, M.Y.; Pundt, H. [Eds.], Geospatial thinking: proceedings of the 13th AGILE International Conference on Geographic Information Science, May 10-14, Guimarães, Springer-Verlag): 1-10, Guimarães, Portugal
35. Lisec, A.; Drobne, S.; Konjar, M.; Zavodnik Lamovšek, A. (2010), Modeliranje funkcionalnih obmoèij slovenskih urbanih središè, In: Perko, D.; Zorn, M. [Eds.], Geografski informacijski sistemi v Sloveniji 2009-2010, ZRC-SAZU: 233241, Ljubljana
36. Matthiessen, C. (1983), Urban Policy and Urban Development in the 1980s: Danish Experince in a European Context, Rapport 16, Bygeografisk Skiftserie
37. MOP (2004), Spatial Development Strategy of Slovenia, Ministry of the Environment, Spatial Planning and Energy, Ljubljana, http://www. mop.gov.si/fileadmin/mop.gov.si/pageuploads /podrocja/prostorski_razvoj/SPRS_angleska_ verzija.pdf [6. 1. 2017.]
38. MOP (2013), Prenova Strategije prostorskega razvoja Slovenije, Ministrstvo za okolje in prostor Republike Slovenije, Ljubljana, http://
www.mop.gov.si/si/delovna_podrocja/prostorski_razvoj_na_nacionalni_ravni/ [4.4.2017.]
39. MOP (2016), Vizija in cilji prostorskega razvoja Slovenije, Ministrstvo za okolje in prostor, Ljubljana, http://www.mop.gov.si/fileadmin/mop. gov.si/pageuploads/podrocja/prostorski_razvoj/3posvetovanje_gradivo.pdf [4.4.1017.]
40. Nared, J.; Bole, D.; Breg Valjavec, M.; Cigliè, R.; Goluža, M.; Kozina, J.; Razpotnik Viskoviæ, N.; Repolusk, P.; Rus, P.; Tiran, J.; Èerniè Isteniè, M. (2017), Central settlements in Slovenia in 2016 = Centralna naselja v Sloveniji leta 2016., ”Acta geographica Slovenica”, Ljubljana, 57 (2): 7-32, doi: 10.3986/AGS.4606
41. OECD (2013a), Defining regions and functional urban areas, OECD Regions at a Glance 2013, OECD Publishing, Paris, http://www.oecd-ilibrary.org/docserver/download/0413091ec047. pdf?expires=1483631701&id=id&accname=gu est&checksum=9A09618268764E73FBE39C1F2 1BD378B [6.1.2017.]
42. OECD (2013b), Definition of functional urban areas (FUA) for the OECD metropolitan database, OECD Publishing, Paris, https://www.oecd.org/ gov/regional-policy/Definition-of-FunctionalUrban-Areas-for-the-OECD-metropolitan-database.pdf [6.1.2017.]
43. ÖIR (2006), Metropolitan Networking in CenSE backed by North-South Rail Corridors. Final Report of the Pilot Projects, Österreichisches Institut für Raumplanung, Planners Network for Central and South East Europe (PlaNet CenSE), Wien/Vienna, http://www.oir.at/files/pdf/projects/FinalReport_MetroNet-NorthSouth-Corridors.pdf [16.11.2015.]
44. Pichler Milanoviæ N.; Cigale, D.; Krevs, M.; Gostinèar, P.; Èerne, A.; Zavodnik Lamovšek, A.; Žaucer, T.; Sitar, M.; Drozg V.; Peèar, J. (2008), Strategy for a Regional Polycentric Urban System in Central-Eastern Europe Economic Integrating Zone, RePUS project, Final report, University of Ljubljana, Faculty of Arts, Ljubljana
45. Pogaènik, A.; Pichler Milanoviæ, N.; Sitar, M.; Lavraè, I.; Kobal, J.; Peterlin, M.; Zavodnik Lamovšek, A.; Drobne, S.; Lisec, A.; Soss, K.; Trobec, B. (2008), Analiza razvojnih virov in scenarijev za modeliranje funkcionalnih regij. Prvo poroèilo, Univerza v Ljubljani, Fakulteta za gradbeništvo in geodezijo, Ljubljana
46. Pogaènik, A.; Zavodnik Lamovšek, A.; Drobne, S.; Žaucer, T.; Trobec, B.; Pichler Milanoviæ, N.; Štefula, M. (2009a), Analiza razvojnih virov in scenarijev za modeliranje funkcionalnih regij. Drugo poroèilo, Univerza v Ljubljani, Fakulteta za gradbeništvo in geodezijo, Ljubljana
47. Pogaènik, A.; Zavodnik Lamovšek, A.; Drobne, S.; Žaucer, T.; Konjar, M.; Trobec, B.; Pichler Milanoviæ, N.; Pogaèar, K.; Kešeljeviæ, A.; Kosi, A.; Miklavèiè, T.; Zakrajšek, U.; Šolc, U.; Strmšnik, K.; Stres, A. (2009b), Analiza razvojnih virov in scenarijev za modeliranje funkcionalnih regij. Tretje poroèilo, Fakulteta za gradbeništvo in geodezijo, Ljubljana; Fakulteta za gradbeništvo, Maribor; Oikos, Domžale
48. Pogaènik, A.; Sitar, M.; Lavraè, I.; Kobal, J.; Peterlin, M.; Zavodnik Lamovšek, A.; Drobne, S.; Žaucer, T.; Konjar, M.; Trobec, B.; Soss, K.; Pichler Milanoviæ, N. (2009c), Analiza razvojnih virov in scenarijev za modeliranje funkcionalnih regij. Èetrto poroèilo, Fakulteta za gradbeništvo in geodezijo, Ljubljana; Fakulteta za gradbeništvo, Maribor; Oikos, Domžale
49. Pogaènik, A.; Zavodnik Lamovšek, A.; Drobne, S.; Trobec, B.; Soss, K. (2009d), Analiza konceptov regionalizacije Slovenije s predlogom
obmoèij pokrajin: ekspertna študija - konèno poroèilo, Univerza v Ljubljani, Fakulteta za gradbeništvo in geodezijo, Ljubljana
50. Pogaènik, A.; Zavodnik Lamovšek, A.; Drobne, S.; Trobec, B.; Soss, K. (2009e), Analiza modelov pokrajin (3, 6, 8) po izbranih kazalnikih: dodatek h konènemu poroèilu, Univerza v Ljubljani, Fakulteta za gradbeništvo in geodezijo, Ljubljana
51. Pogaènik, A.; Grad, F.; Brezovnik, B. (2009f), Skupno zakljuèno poroèilo strokovnih študij v okviru projekta uvedbe pokrajin v Republiki Sloveniji, Fakulteta za gradbeništvo in geodezijo, Pravna fakulteta - Inštitut za primerjalno pravo, Ljubljana; Inštitut za lokalno samoupravo in javna naroèila, Maribor
52. Pogaènik, A.; Zavodnik Lamovšek, A.; Drobne, S. (2009g), A Proposal for Dividing Slovenia into Provinces, ”Lex localis”, 7 (4): 393-423, doi: 10.4335/7.4.393-423(2009)
53. Pumain, D.S. et al. (1984), Evolving Structure of the French Urban System, ”Urban Geography”, 5: 308-325, http://www.tandfonline.com/doi/ abs/10.2747/0272-3638.5.4.308
54. Pumain, D.S. et al. (1989), Atlas des villes de France, La Documentation Française, Paris
55. Ravbar, M.; Bole, D.; Josipoviè, D. (2006), Opredelitev slovenskih izhodišè za policentrièni prostorski razvoj v okviru srednje in vzhodne Evrope za projekt PLANET CENSE, Interreg IIIB. Konèno poroèilo, Geografski inštitut Antona Melika Znanstvenoraziskovalnega centra SAZU, Ljubljana
56. Rossi, A. (1983), La Decentralisation Urbaine en Suisse, Press Polytechniques Romandes, Lausanne
57. Rus, P.; Razpotnik Viskoviæ, N.; Nared, J. (2013), Upravljanje obmoèij z vidika sprememb funkcijskih zaledij centralnih krajev: primer Gorenjske. In: Mrak, I. [ed.], et al., Gorenjska v obdobju glokalizacije, 1st edition, 253-268, Znanstvena založba Filozofske fakultete, Bled, Ljubljana
58. Schubert, U. (1986), Ansätze fur eine koordinierte Wirtschaftspolitik in der Länderregion Ost In: Blass, W. in sod. [ed.] Regionalökonomische Analysen für Österreich, Orac, Wien
59. Science for Environment Policy (2016), No net land take by 2050? Future Brief 14, Produced for the European Commission DG Environment by the Science Communication Unit, UWE, Bristol, http://ec.europa.eu/science-environment-policy
60. Sforzi, F.O. et al. (1989), The Changing Space Economy of the Italian Urban System, Congress of the Regional Science Association, Cambridge
61. Spence, N.G. (1982), British Cities: an Analysis of Urban Change, Pergamon Press., Oxford
62. SVRL (2016a), Strategija razvoja Slovenije do 2050. Delovno gradivo - osnutek z delavnice, Služba vlade za razvoj in evropsko kohezijsko politiko, Ljubljana, http://www.svrk.gov.si/si/ delovna_podrocja/razvojno_nacrtovanje/strategija_razvoja_slovenije/ [15.6.2016.]
63. SVRL (2016b), Vizija Slovenije 2050, Služba vlade za razvoj in evropsko kohezijsko politiko Ljubljana, http://slovenija2050.si/wp-content/ uploads/2017/01/Vizija-Slovenije.pdf [4.4.2017.]
64. Tomaney, J.; Ward, N. (2000), England and the ”New Regionalism”, ”Regional studies”, 34 (5): 471-478, www.tandfonline.com/doi/abs/ 10.1080/00343400050058710
65. Tosics, I. (2015), Functional territories for better integrated governance: Towards spatially coor-
dinated development in metropolitan and urban-rural area, http://urbact.eu/functional-territories-better-integrated-governance-towardsspatially-coordinated-development [23.11.2016.]
66. Ustava RS (2006), Ustava Republike Slovenije, Ur. list RS, 33/91-I, 23.12.1991, Spremembadatum razglasitve 27.6.2006; UL RS, 68/2006, 30.6.2006.
67. van den Berg, L.D. et al. (1982), Urban Europe: a Study of Growth and Decline, CURB - The Cost of Urban Growth, Pergamon Press., Oxford 68. Vanhove, N.; Klaassen, L.H. (1987), Regional policy: A European Approach, 2 edition, Avebury, Gower Publishing Company Limited, Aldershot 69. Vlada RS (2016), Strategija razvoja lokalne samouprave v Republiki Sloveniji do leta 2020, Vlada RS, Ljubljana, http://www.mju.gov.si/fileadmin/mju.gov.si/pageuploads/SOJ/2016/ Strategija_LS_2020/12_SRLS_1692016_vlada. pdf [4.4.2017.]
70. ZUreP-2 (2017), Predlog Zakona o urejanju prostora - predlog za obravnavno, Ministrstvo za okolje in prostor, 21.3., Ljubljana, https: //e-uprava.gov.si/drzava-in-druzba/e-demokracija/predlogi-predpisov/predlog-predpisa. html?id=6745 [4.4.2017.]
71. Zavodnik Lamovšek, A. (2005), Opredelitev tipov razvojnih regij (MEGA in FUA) za Slovenijo za potrebe preveritve rezultatov projekta ESPON1.1.1., Izdelano v okviru projekta ESPON 1.1.3, Univerza v Ljubljani, Fakulteta za gradbeništvo in geodezijo, Ljubljana
72. Zavodnik Lamovšek, A.; Peterlin, M.; PichlerMilanoviæ, N.; Drobne, S. (2011), Teoretièna izhodišèa. In: Zavodnik Lamovšek, A. [ed.], Funkcionalne regije - izziv prihodnjega razvoja Slovenije,.1st edition: 13-20, Fakulteta za gradbeništvo in geodezijo: IPoP - Inštitut za politike prostora, Ljubljana; OIKOS - svetovanje za razvoj, Kamnik
73. Zavodnik Lamovšek, A. [ur.] (2011), Funkcionalne regije - izziv prihodnjega razvoja Slovenije, 1. izd.: 101, Fakulteta za gradbeništvo in geodezijo: IPoP - Inštitut za politike prostora, Ljubljana; OIKOS - svetovanje za razvoj, Kamnik
74. Zavodnik Lamovšek, A.; Drobne, S. (2017), Strokovna podpora fokusnim skupinam v sklopu priprave Strategije prostorskega razvoja Slovenije 2050. Sklop 1, Funkcionalna urbana obmoèja : konèno poroèilo Univerza v Ljubljani, Fakulteta za gradbeništvo in geodezijo, Ljubljana, http://www.mop.gov.si/fileadmin/ mop.gov.si/pageuploads/podrocja/prostorski _razvoj/funkcionalna_urbana_obmocja_zakljucki.pdf [4.4.2017.]
Izvori
Illustration Sources Izvori ilustracija
Fig. 1 Adapted from: Zavodnik Lamovšek, and Drobne, 2017: 7
Fig. 2 MOP, 2004: 22
Fig. 3 Ravbar et al., 2006
Fig. 4 Pichler Milanoviæ et al., 2008: 29
Fig. 5, 6 Authors
Summary Sažetak
Funkcionalna urbana
Koncept funkcionalnih urbanih sustava u posljednjih se nekoliko desetljeæa u pojedinaènim zemljama razvijao neovisno, što pokazuje na globalnu prirodu trendova prostornog razvoja gradova i njihovih širih podruèja na jednoj strani, a na drugoj i široku moguænost upotrebe tih koncepata za rješavanje društvenih i prostornih nejednakosti, usmjeravanja i proširenja gospodarskih djelatnosti, rješavanja problema nejednakosti na tržištu rada, za primanje i izvoðenje važnih razvojnih odluka na svim razinama odluèivanja. S tog polazišta èlanak prvo ukazuje na vrlo aktualne koncepte funkcionalnih sustava koji izlaze iz ideje funkcionalnih podruèja kao cjelovitih, otvorenih, dinamiènih i nelinearnih sustava, koji rade na temelju funkcionalnih interakcija izmeðu veæih i manjih prostornih jedinica, koji se po pravilu ne slažu s administrativnim jedinicama. U tim sustavima danas su najaktualnija funkcionalna urbana podruèja i funkcionalne urbane regije. Funkcionalno urbano podruèje [FUP] jest funkcionalno povezano podruèje urbanoga središta i njegova zaleða koje se odredi kao sustav temeljnih prostornih jedinica (najèešæe opæine) iz kojih se odreðeni postotak radnika svaki dan vozi na rad u urbano središte. FUP-ovi se mogu meðusobno i prekrivati, no istodobno nije nužno da pokrivaju cjelokupni teritorij države. Nasuprot FUP-u, funkcionalna urbana regija [FUR] odreðena je kao teritorijalna jedinica koja sa svim ostalim FUR-ovima pokriva cijelu površinu odreðenoga teritorija (npr. države). Obièno se FUR odreðuje na razini NUTS 2 ili NUTS 3 pa je zato manje prilagodljiva od FUP-a.
Koncept funkcionalnih sustava prvi se put poèeo razvijati u SAD-u, a po tom uzoru i u Europi nastaje prva studija gradova i gradskih podruèja [Berry, 1973.]. Najutjecajnija je metodologija za istraživanje u Europi nastala 1980., kada su Hall i Hay odredili 122 urbane regije u 12 europskih zemalja. Na temelju te metodologije slijedile su mnogobrojne studije [Van den Berg et al., 1982.; Rossi, 1983.; Pumain, 1984., 1989.; Schubert, 1986.; Chesire, Hay, 1989.; Chesire, 1995. i dr.] koje su bile izraðe-
ne za pojedinaène države (Bugarska, Maðarska, Poljska, Jugoslavija, Švicarska, Italija, Francuska, Danska, Nizozemska, Velika Britanija i dr.). Tek poslije prihvaæanja Europskih prostornih razvojnih perspektiva 1999. godine smjer istraživanja promijenio se u razotkrivanje društvenih, gospodarskih i teritorijalnih osobitosti i potencijala metropolitanskih podruèja, srednje velikih i malih gradova u Europi. Današnje istraživanje na tom je podruèju najèešæe rezultat projekata u sklopu transnacionalne mreže za prostorno planiranje [European Spatial Planning Observation Network - ESPON] koja je pokrenuta 2000. godine. U posljednjih nekoliko godina i Slovenija službeno prihvaæa koncept FUP-a kao moguæe rješenje za povezivanje razvojnog i prostornog planiranja s ciljem uspostavljanja regionalne razine koja još nije ostvarena. Kako je bilo u Sloveniji veæ nekoliko neuspjelih pokušaja uspostavljanja regija kao administrativnih jedinica, koncept FUP-a pokazao se kao moguæe rješenje za utvrðivanje regionalnog identiteta na pojedinim podruèjima, s daljnjom moguænošæu prijelaza na osnivanje administrativnih regija. Polazište za takvo stajalište veæ je u Strategiji prostornog razvoja Slovenije [SPRS] iz 2004. godine i u nekoliko samostalnih geografskih i prostornoplanerskih studija ili studija u sklopu ESPON projekata, u kojima su odreðene moguæe FUP na razini opæina ili razini NUTS 3. Radi najnovijih istraživanja za potrebe nove strategije prostornog razvoja Slovenije i povezivanja s drugim strateškim dokumentima i zakonodavstvom, izradili smo posebnu analizu FUP-a za Sloveniju. Predložili smo prilagoðenu metodologiju koja proizlazi iz metodologija koje prihvaæaju OECD i EUROSTAT. Upotrijebili smo kriterije za formiranje FUP-a: (1) najmanje 50% stanovništva ima stalno prebivalište u odreðenom urbanom središtu, (2) dva ili više urbanih središta pripadaju istom FUP-u ako najmanje 15% radnika iz jednoga urbanog središta radi u drugome urbanom središtu, (3) za analizu preuzeli smo 15 urbanih središta po SPRS-u iz 2004 godine. Analizu smo izradili za tri referentne godine: (a)
2000. godina za razdoblje prije nastanka SPRS-a, (b) 2007. godina za razdoblje nakon prihvaæanja SPRS-a i (c) 2015. godina, za koju raspolažemo posljednjim službenim podatcima o radnoj mobilnosti izmeðu opæina. Usto, analizu smo izradili na razini 15 urbanih središta nacionalnoga znaèenja i na razini triju meðunarodnih urbanih središta (Ljubljana, Maribor i konurbacija Koper-Izola-Piran). Rezultati istraživanja na razini meðunarodnih urbanih središta u posljednjih petnaest godina pokazali su da najviše jaèa utjecaj Ljubljane, odnosno da se FUP Ljubljana poveæala i zauzima 32% cjelokupnoga teritorija države (u 2000. godini njezin je obuhvat bio samo 16,4%). Suprotno od Ljubljane, FUP Maribor smanjila se po broju stanovnika, ali i po svom utjecaju na okolne opæine. Površina FUP konurbacije Koper-Izola-Piran ostala je više-manje jednaka, a broj stanovnika poveæao se za 8000. U usporedbi s Ljubljanom to je ipak malo jer u FUP-u konurbacije Koper-Izola-Piran živi samo 4,5% stanovnika Slovenije, što je devet puta manje negoli u FUP-u Ljubljana. Usporedba FUP-ova na razini 15 nacionalnih središta pokazuje detaljnije rezultate. Znaèajno su se, pored FUP-a Ljubljana, poveæale samo još FUP Novo Mesto, FUP konurbacija Slovenjgradec - Ravne na Koroškem - Dravograd i FUP konurbacije Brežice-Krško-Sevnica. Izmeðu ostalog, ustanovili smo da se jedino FUP Ljubljana, FUP Maribor i FUP konurbacije Koper-Izola-Piran meðusobno ne pokrivaju, ali je FUP Ljubljana prekrila cjelokupni FUP Kranj, FUP Postojna i FUP konurbacije Trbovlje-Hrastnik-Zagorje. Svi se ostali FUP-ovi meðusobno prekrivaju u manjem ili veæem obuhvatu. Na temelju izraðene analize možemo ustanoviti da postojeæa nacionalna urbana središta, koja su odreðena veæ u SPRS-u 2004. godine, još uvijek predstavljaju dovoljno jaku urbanu mrežu na kojoj se može temeljiti koncept FUP-a u Sloveniji. Usto, ipak treba imati u vidu da FUP-ovi ne pokrivaju cjelokupni teritorij pojedine države, tako da njihova primjena ima više cilj dopunjavanja funkcioniranja administrativnih regija, jer ih ne mogu u potpunosti zamijeniti.
Biographies
Biografije
SAMO DROBNE, PhD, is an Assistant Professor for Geodesy and Geoinformatics at the Faculty of Civil and Geodetic Engineering in Ljubljana. He published over 45 scientific papers, 5 books, 3 chapters in books, and over 70 contributions to scientific conferences. Assist.prof. ALMA ZAVODNIK LAMOVŠEK, PhD, graduated in 1992, and continued her post-graduate studies in spatial planning at the Faculty of Civil and Geodetic Engineering in Ljubljana [UL FGG], where she obtained her PhD (2007) degrees.
Dr.sc. SAMO DROBNE, docent na Fakultetu graðevinarstva i geodezije na Sveuèilištu u Ljubljani. Objavio je 45 znanstvenih radova, 5 knjiga, 3 poglavlja u knjigama i održao preko 70 referata na znanstvenim skupovima.
Dr.sc. ALMA ZAVODNIK LAMOVŠEK, docentica. Diplomirala je 1992. godine i nastavila poslijediplomski studij iz prostornog planiranja na Fakultetu graðevinarstva i geodezije Sveuèilišta u Ljubljani gdje je doktorirala 2007. godine.
HR - 52100 Pula, Tomasinijeva 33 krizmatti@gmail.com
Izvorni znanstveni èlanak
UDK 72.032.77:721.052(497.5 Pula)
Tehnièke znanosti / Arhitektura i urbanizam 2.01.04. - Povijest i teorija arhitekture i zaštita graditeljskog naslijeða Èlanak primljen / prihvaæen: 5. 10. 2017. / 13. 12. 2017.
Croatia - 52100 Pula, Tomasinijeva 33 krizmatti@gmail.com
Original Scientific Paper
UDC 72.032.77:721.052(497.5 Pula)
Technical Sciences / Architecture and Urban Planning
2.01.04. - History and Theory of Architecture and Preservation of the Built Heritage
Article Received / Accepted: 5. 10. 2017. / 13. 12. 2017.
Passageways for Spectators and Staircase Towers
amfiteatar
antika
izvorno stanje
Pula
stubišni tornjevi
Prvi je cilj ovoga rada razjasniti osnovni integralni sustav prometnih putova gledatelja unutar Amfiteatra u Puli, a u tome kontekstu podjelu gledališta na sektore (maeniane), koje su smjeli koristiti razlièiti stališi gledatelja u odnosu na njihov priznati položaj u društvu. U tom okviru središnja su tema ovoga èlanka èetiri osobita stubišna tornja sa summa cavea in ligneis, s inkorporiranim baèvastim cisternama, s dvostrukim ukrižanim drvenim stubištima i tri palube, a koji do ovoga rada nisu nikada cjelovito i razložno prouèeni, a još manje prikladno grafièki prezentirani u izvornome stanju u kakvom su bili kada su nastali sredinom 1. stoljeæa pr.Kr.
amphitheatre
Antiquity
original condition
Pula
staircase towers
The primary goal of this study is to analyze the basic integral system of passageways for spectators of the Amphitheatre in Pula as well as the division of the auditorium into several seating sections reserved for different classes of citizens according to their social rank. This paper focuses on four staircase towers with summa cavea in ligneis with incorporated barrel-like cisterns with double crossed wooden staircases and three decks. They have neither been systematically explored so far nor graphically represented in order to show what they might have looked like in the period of their construction (mid-1st century B.C.).
Istraživanjekoje je prezentirano u ovome radu usmjereno je na obrazlaganje itinerara hodanja gledatelja u odnosu na priznati razlièiti društveni status. U tom su prouèavanju bile razmatrane sve razine cirkularnih i radijalnih vodoravnih hodnika, sva stubišta od suterena do II. cirkularnog hodnika, povezano i na neposredne ulaze u Amfiteatar iz suterena (na 6.80 m/n.v.), iz I. cirkularnog hodnika (na 11.25 m/n.v.) i s II. cirkularnog hodnika na istoènoj polovici (na 20.45 m/n.v.).
Središnje mjesto u vertikalnom prometu imali su stubišni tornjevi, po jedan u svakom kvadrantu, kroz koje su ulazili i silazili gledatelji III. maeniana i III. cirkularnog hodnika, u koje su bile ugraðene po dvije baèvaste cisterne, a kroz njihovo dvostruko deseterokrako stubište (od 20.45 do 37.38 m/n.v.) penjali su se i silazili svi faberi i vojni mornari (classiarii) koji su sklapali i upravljali velarijem na trima povezanim palubama i stvarali summu caveau in ligneis.
Razumljivo je da je središnje istraživanje usmjereno na stubišne tornjeve koji su bili osobiti kontejneri svih vertikalnih komunikacija ponad II. cirkularnog hodnika i veza na trima palubama. Da bi se provelo to specifièno složeno istraživanje, moralo se arhitektonski snimiti unutarnje stijene tornjeva i registrirati, proèitati i spoznati sve što je upuæivalo na pravilno rješavanje ukrižanih dvostrukih drvenih stubišta, visinu i namjenu vode te konstrukciju baèvastih cisterni, ulaze
i izlaze iz tornjeva, kao i položaj i povezanost paluba na kojima se stvaralo i upravljalo velarijem.1
Èesto sam naglasio da se bez rješavanja sustava velarija ne može uspješno riješiti prvotno stanje Amfiteatra, odnosno njegovih tornjeva. Zašto velarij mora biti jasan i sustavno jednostavan? Jednostavan i uèinkovit sustav? Zato što o njegovu sustavu i arhitekturi ovisi kako æe biti organiziran rad i provedba funkcije velarija na ravnim površinama paluba u sklopu stubišnih tornjeva. Konaèno i bez odlaganja trebalo je cjelovito riješiti tornjeve. Da bi se to moglo uèiniti, trebalo je izraditi dobru arhitektonsku snimku svih unutarnjih stijena i vidjeti detaljno što na njima ‘piše’. Godine 1978./79. tijekom izrade složenih i cjelovitih geodetskih i terestrièko-fotogrametrijskih snimanja, uza sve moje napore i nastojanja da se detaljno snime i unutrašnje stijene stubišnih tornjeva, nisam u gradu uspio pronaæi moguænost da se unutar tornjeva ugradi odgovarajuæa skela. To sam uspio tek osamnaest godina kasnije (u kolovozu 1997.) uz pomoæ odliènih skelara Brodogradilišta „Uljanik” i zauzimanjem njihova direktora. Tako je konaèno bio riješen još jedan bitan segment, izuzetno dragocjen za rekonstrukciju izvornoga stanja Amfiteatra. Pri samoj montaži skele trebalo je stalno voditi raèuna da cijevi i daske po kojima se hodalo, penjalo i silazilo ne pokriju neke bitne detalje u sastavljanju dvostrukih drvenih ukrižanih stubišta, baèvastih cisterni i triju paluba2 (Sl. 2).
Prvi poticaj o pokretanju izrade integralne grafièke detaljne studije o izvornom stanju Amfiteatra nastao je krajem 2013. i poèetkom 2014. godine, kada je postalo jasno da skošeni plitki ležaj s tri stražnja kanaliæa nije služio odvodu vode s velarija i glavne palube, nego da je tu bio ugraðen plombirani ležaj zatezne grede.3 To je bio jedan od važnijih, posljednjih riješenih detalja koji je omoguæio složenu razradu IV. etaže stubišnih tornjeva, a potom i ukrižanih stubišta u njima. Nakon što je prouèeno izvorno stanje tornjeva i velarija otvorio se put k otkrivanju izvornoga stanja Amfiteatra u cjelini pa je taj posao izradom oko 150 grafièkih prikaza dovršen intenzivnijim radom od kraja 2013. do 2017. godine.
1 Krizmaniæ, 2016: 142-151
2 Tijekom rada na arhitektonskom snimanju sa studentima Arhitektonskog fakulteta Sveuèilišta u Zagrebu neprestano sam bio prisutan na sva èetiri stubišna tornja, pratio sam snimanje, davao upute i produžio rad do kraja kolovoza. Po gruboj procjeni, penjuæi se i spuštajuæi duž tornjeva uèinio sam više od 1000 kilometara. Bilo je naporno, ali se ‘isplatilo’ jer sam usporedno uèinio korisne bilješke. Da tada nisam vidio unutarnje stijene tornjeva, nikada ne bih mogao riješiti kakvo je bilo izvorno stanje ukrižanih stubišta, baèvastih cisterni, visinu tornjeva s izlazima na tri palube. Usp.: Krizmaniæ, 1997.; Krizmaniæ, 2016: 142-143.
3 Krizmaniæ, 2016: 148-149
SMJEROVI KRETANJA GLEDATELJA I DOLASKA NA ODREÐENA MJESTA PRIPADAJUÆEM STALIŠKOM POLOŽAJU
PASSAGEWAYS AND SEATING SECTIONS ACCORDING TO SOCIAL RANK
Prije nego što krenemo opisivati i pojasniti te smjerove kretanja potrebno je utvrditi sve one površine i arhitektonske sklopove koji èine osnovni sustav prometnih putova u Amfiteatru.
Na prvome su mjestu bila tri rubna, vanjska cirkularna hodnika (tri ‘glavne prometnice’), koji su tekli jedan povrh drugoga izmeðu vanjskoga i unutrašnjega nosivog zida što ga èini prvi i drugi red pilastara s polukružnim lukovima te èetvrti red pravokutnih otvora (prozora). Dok su II. (na 20.45 m/n.v.) i III. (na 28.85 m/ n.v.) cirkularni hodnici kontinuirano pratili policentriènu krivulju plašta, kako na zapadu tako i na istoku, široki od 4,0 do 4,50 m, I. rubni cirkularni hodnik (na 11.25 m/n.v.) na zapadnoj je strani završavao na sjeveru na pilastru 37 i 40, a na jugu na pilastru 68, te su tako prelazili u manjem dijelu dužu os Amfiteatra.
Na drugom su mjestu bila dva nadsvoðena cirkularna hodnika - ona unutrašnja, tzv. ‘mraèna’, koja su tekla jedan povrh drugoga ispod II. maeniana, izmeðu rubnih cirkularnih hodnika i borilišta, široki oko 3,30 m. Prvi od tih dvaju cirkularnih nadsvoðenih hodnika (na 11.25 m/n.v.) završavao je slièno kao i prvi rubni, dok je drugi cirkularni nadsvoðeni hodnik ponad prvoga (na 16.55 m/n.v.) tekao kontinuirano na istoj nadmorskoj visini s obiju strana gledališta (zapad-istok), ali prekinut na dvama mjestima po središnjoj osi iza trijumfalnih lukova radi smještaja oko 5 do 8 istaknutih osoba meðu vitezovima. Spomenut æemo i uži cirkularni hodnik, onaj podijeljen u dva dijela (zapad-istok) oko borilištaarene, na oko 11.25 m/n.v., širine do 1,30 m. Ovi se hodnici, meðutim, ne mogu pribrojiti prije spomenutima jer ne služe gledateljima, veæ za razna iznenaðenja u gladijatorskim borbama. Zato je svaka od dviju sekcija bila opremljena sa sedam željeznih vrata i èinila zatvoreni dio borilišta - arene ispod podija. Kako bi se svladala razlika u visini od oko 4,45 m izmeðu poda suterenske etaže (na 6,80 m/n.v.) te poda I. cirkularnog hodnika i unutrašnjega ‘mraènog’ hodnika (na 11.25 m/n.v.), izvedena su samo na zapadnoj polovici 4 dvokraka stubišta „A” (11-12 / 17-18 / 19-20 / 25-26) i 2 izrazito razvedena stubišta izvana do samih stubišnih tornjeva („A1” od 7-10 i „A2” od 26-31), preko kojih se omoguæivao neposredan ulaz na I. cirkularni hodnik. Pomoæu ovih šest stubišta te veznih radijalnih i cirkularnih hodnika omoguæivao se pristup do šest vomitorija „B”, s devet stuba do
podija na 13.15 m/n.v. u zapadnoj polovici, no samo do dva vomitorija „B” na istoènoj polovici jer se s te strane I. maenian gledališta u dobrom dijelu oslanjao neposredno na živu stijenu brda iznad borilišta - arene.
Iz prvoga je cirkularnog hodnika zapadne polovice polazilo osam dvokrakih stubišta „C” do unutrašnjega cirkularnog hodnika na razini 16.55 poviše prvoga (3-4 / 7-8 / 13-14 / 17-18 / 19-20 / 23-24 / 29-30 / 33-34). U samo manjem dijelu istoène polovice nije se ponavljao isti ritam kao na zapadu. Što se rasporeda stubišta tièe, tu je arhitektonsko rješenje dvojako. Na sjevernoj strani jedino se stubište „Y” razvija isto dvokrako u jednom rasponu (37-38), ali s dva kraka pod pravim kutom završava na koti 16.52 u unutrašnjemu ‘mraènom cirkularnom hodniku’. Na južnoj strani èetverokrako razvedeno stubište „X” zauzimalo je završni dio I. cirkularnog hodnika (na koti 11.35 m/n.v.) u istoènoj polovici (od 72 do 69) i završavalo na poziciji 70-69 unutrašnjega cirkularnog hodnika na koti 16.55 m/n.v.
Sl. 2. Stubišni toranj 10-11-12 - unutarnja istoèna stijena s nalazima ukrižanih drvenih stubišta i baèvastih cisterni
Fig. 2 Staircase tower 10-11-12. The internal east wall with the remains of the crossed wooden staircases and barrel-like cisterns
Kako bi se zatvorio krug stubišta u okvirima caveae - lijevka gledališta, mora se još spomenuti stubište „E” te vomitoriji „D” i „F”. Dvokrako stubište „E” spajalo je unutrašnji cirkularni hodnik na razini 16.55 m/n.v. s II. rubnim cirkularnim hodnikom na razini 20.45 m/n.v. Takvih je stubišta na zapadnoj polovici bilo sedam, a na istoènoj pet, od kojih su do danas oèuvani znatni ostatci. Sva stubišta „C”, „X”, „Y” i „E” završno su odgovarala vomitorijima „D”, sa sedam stuba do vrha I. maeniana (18.04 m/n.v.), po sedam na svakoj polovici gledališta; te vomitoriji „F”, s devet do jedanaest stuba do vrha II. maeniana (22.61-23.00 m/n.v.), s pristupom iz II. cirkularnog hodnika (20.45 m/n.v.) - po šest na svakoj polovici gledališta, plus dva prije spomenuta po središnjoj dužoj osi za istaknute vitezove.
Buduæi da je trebalo poštovati pravilo da se svakome maenianu pristupa s gornje strane, jer je odande bolji pregled za odabir sjedeæega mjesta pristupom preko ravnoga poteza malih stuba koje su dijelile maenian u trapezoidne klinaste sekcije, na toj su strani maenianuma smještani putovi (viae) i potporni ogradni zidovi (praecinctiones) s pripadajuæim vomitorijima. Na vrhu I. maeniana bio je put (viae) širine od 1,34 do 1,86 m s pripadajuæim vomitorijima „D” i mjesta za stražu (locarii), s visokim ogradnim potpornim zidom (praecinctione) 2,70 m ispod poèetka II. maeniana. Na vrhu II. maeniana bio je put (viae) širine 1,80 do 2,03 m nad praecinctom visokim 0,40 m s pripadajuæim vomitorijima „F”. Na vrhu III. maeniana bio je put širine 0,80 m iza drvenih stupova 30´30 cm glavne palube, nad praecinctom visokim 96 cm, s pripadajuæim izlaznim dvojim vratima za gledatelje iz stubišnog tornja na 28.74 m/n.v.
Spomenut æemo ukratko kome je koji maenian ili dio maeniana bio namijenjen kako bi se izbjeglo ili svelo na najmanje moguæe miješanje gledatelja razlièitih razina društvenog statusa pripadnosti:
Podiji i I. red maeniana mogli su koristiti samo decurioni, prvi magistrati i svjetovni sveæenici. Oni se nisu smjeli miješati ni s jednom drugom skupinom gledatelja.
Ostali, pretežni dio I. maeniana mogli su koristiti èlanovi visokoga viteškog reda ili nobili.
A II. maenian koristili su èlanovi viteškog reda - equites i privatni slobodni graðani. Dok III. maenian i trijem ispod glavne palube mogao je koristiti plebs podijeljen na rodove i žene pod trijemom.
Gledatelji u Amfiteatru, kako bi došli do svojih mjesta, imali su i svoje odreðene itinerare da se izbjegnu konfliktne toèke, odnosno da bi se što je moguæe manje križali, tj. susretali s gledateljima drugog ranga na ljestvici priz-
natoga društvenog statusa. Kako bi se onemoguæila bilo kakva konfuzija u korištenju dopuštenog mjesta i prometovanja u Amfiteatru, zasigurno su se koristili redari - stražari (locarii) koji su upuæivali zalutale ili prijestupnike da bi se održavao red i disciplina u gledalištu (gradus spectaculorus).
Kao što æemo vidjeti, osim u manjem dijelu s jedanaest stuba vomitorija „F”, sve ostale okomite komunikacije - 10 ukrižanih stubišta od razine II. cirkularnog hodnika do palube kaštela - nalazile su se u svakome od 4 stubišna tornja. Prva èetiri ukrižana kraka, od II. do III. cirkularnog hodnika, smjeli su koristiti samo gledatelji III. maeniana - plebs, kao i žene improvizirana drvena sjedišta u dijelu površine III. cirkularnog hodnika ispod glavne palube.4
Osim plebsa i žena, svih 10 krakova ukrižanih stubišta smjeli su koristiti samo faberi raznih zanata predvoðeni svojim praefectusom faberom i vojni mornari - classiarii na èelu s kapetanom praefectusom ili magistrom navisa.5
STUBIŠNI TORNJEVI
STAIRCASE TOWERS
Kako po opsegu tako i po znaèenju, èetiri istaknuta stubišna tornja u sustavu komunikacija, hodnih itinerara i smjerova kretanja kojima se dolazilo do odredišta, posebnost su koja pulski Amfiteatar izdvaja kao unikat u odnosu na sve amfiteatre svijeta. Unikum èine još neke odlike koje ga izdvajaju, a to su deset ukrižanih drvenih stubišta u kamenomu arhitektonskom korpusu tornjeva, od razine II. cirkularnog hodnika (20.40 m/n.v.) do vrha razme (Topgallant-rail - boka na 37.30 m/n.v.), dvije ‘baève’ - cisterne do samog vrha na 36.80 m/n.v. i završetak tornja meðu njima (na 40.44 m/n.v.).
Naš je Amfiteatar jedini takav u svojoj vrsti još po jednom bitnom, saèuvanom dijelu, a to je diferencirani završetak èetvrte etaže s oèuvanim moænim užlijebljenim kamenim vijencem iznad kojeg stoji kameni bok glavne i gornje palube ukupne visine oko 1,61 m, koji èini kamena bitva za vezivanje velarija i dva reda teških povezanih blokova kamena što tlaèe usidrenu bitvu. Tu se nalaze detalji koji pomažu ne samo u rješavanju vrha amfiteatra izmeðu stubišnih tornjeva (na 37.30 m/n.v.) nego i paluba, te izvornog stanja povišenog završetka stubišnih tornjeva (na 40.44 m/n.v.)
4 Luciani, 1993: 77-82; Gregori, 2001: 17-25; Rea, 2001: 69-71; Vismara, 2001: 199-221
5 Krizmaniæ, 2016: 145-146
6 Carli, 1793: 214, Tabl. X.
7 Carli, 1793: 219
Prije nego što grafièki prikažemo i opišemo izvorno integralno stanje tornja 10-11-12, navest æemo razmišljanja i opise samo manjega dijela nekih drugih autora koji su od 1750. godine do danas ozbiljno prouèavali, u cjelini ili samo djelomièno, izvorni izgled i konstrukciju Amfiteatra, a u sklopu toga i stubišne tornjeve.
Napominjem da je u uskoj vezi s tornjevima bila i IV. etaža - tzv. summa cavea in ligneis tabulatione, koja je bila, osim rubnoga kamenoga vanjskog zida do vrha razme, u veæem dijelu ostvarena drvenom konstrukcijom i povezana trima, drvom izvedenim, palubama (glavna, gornja, kaštela), o kojima do ovoga rada nije bilo govora. Te su palube bile posredno vezane na dvije do tri spomenute ‘glavne prometnice’ Amfiteatra, na II. i III. cirkularni hodnik, iz kojih se ulazilo i izlazilo iz stubišnih tornjeva.
RANIJI AUTORI
O STUBIŠNIM TORNJEVIMA
PREVIOUS STUDIES ON THE STAIRCASE TOWERS
Nekoliko je autora pisalo o stubišnim tornjevima, ne prikazujuæi usporedno njihov izgled i virtualnu rekonstrukciju. Dio njih davao je tornjevima takve namjene i rješenja koja su bila bliže izmišljotinama i legendama pa ih stoga ovom prigodom neæemo spominjati.
Prvi je, veæ više puta spomenut, ozbiljni istraživaè Amfiteatra - Gianrinaldo Carli nakon pedeset godina povremenog bavljenja istraživanjima izvornoga stanja Amfiteatra detaljno opisao svoja otkriæa, koja 1750. prati crtaè Francesco Monaco, a potom 1788. inženjer Rocco Sbisà. Oni su svojim znanjem vjerojatno utjecali na ispravak dijela prijašnjih pretpostavki o izvornom stanju.
Govoreæi o posebnostima našeg Amfiteatra, Carli istièe da su to kontrafore ili tornjiæi na kojima je najviši èetvrti red ukrašen s èetiri tranzenirana prozora koji imaju svoja dva vijenca razlièita i neovisna o drugim dekoracijama na tornju. F. Monaco na Tablici X. crta oba vijenca na predmetnomu sjeverozapadnom tornju (25-26-27): onaj donji koji je dijelom saèuvan do danas i gornji koji tada nije bio saèuvan, pa je vjerojatno samo na crtežu prenesen onaj kojeg je manji dio ostao ugraðen na jugoistoènome stubišnom tornju (6162-63) na užem boku tornja, koji vrhom tuèe na donji dio užlijebljenoga vijenca.6
8 Carli, 1793: 223
9 Nepobitni dokaz da su izmeðu baèvastih cisterni bila usidrena 4 jarbola manjega pravokutnog presjeka saèuvan je na užlijebljenom vijencu tornja 46-47-48, a dijelom i na saèuvanom vijencu tornja 10-11-12.
10 Carli, 1793: 226
Spominje on i profilacije pa navodi i dvostruku ponad 4 tranzenirana prozora te prenosi mišljenje Sebastiana Serlija da on ne bi koristio profilacije po uzoru na Colosseum u Rimu, veæ kao one na našem Amfiteatru jer da su skladnije i finijeg ukusa „(...) di miglior maniera (...)” te bolje interpretirane „(...) meglio intese (...)”.7
Carli/Monaco stavljaju iznad dva vijenca ponad èetiriju tranzena završnu konstrukciju kao onu izvan tornjeva, što ne odgovara izvornom stanju. Carli nije vidio da dio užlijebljenog vijenca u tornju nema istake sa žlijebom i rigalicama, veæ da je kanaliæ za prikupljanje kišnice u sredini žlijeba (vijenca) u podruèju tornja te da se ovdje kišnica usmjerava u dvije boène baèvaste cisterne u tornju. Nije vidio ni 4 manja pravokutna otvora (21´28 cm) na istaknutom dijelu užlijebljenog vijenca kroz koja su se provlaèila 4 jarbola velarija manjeg presjeka (18´20 cm). Asistenti takoðer nisu vidjeli, uz te manje otvore za 4 jarbola, po 3 do 4 rupe na vijencu za sidrenje 4 manje bitve na kojima su se vezivali konopi velarija (donji štraj - leto), a ne preko dva reda kamenih blokova iznad bitvi, kako je tvrdio Carli.8 Stoga on nije mogao pretpostaviti da unutar tornja (25-26-27) tri jarbola nisu mogla naæi mjesta jer bi se dva boèna morala smjestiti u cisterne, dok bi srednji osobito smetao ukrižanim ljestvastim mornarskim stubištima. Na izvedeni, izuzetno ingeniozni naèin dva su boèna jarbola smještena u samom uglu izvan tornja, do pravokutnog prozora, dok su srednji jarbol 30´30 cm zamijenila 4 manjeg presjeka9 (Sl. 3. i 4.). Carli ne spominje baèvaste cisterne, stoga možemo pretpostaviti da njegovi asistenti Monaco i Sbisà nisu bili na vrhu nijednog tornja. Tako nisu mogli vidjeti i prenijeti Carliju da dio sjevernog zida južne cisterne ide poviše nje, a isto tako nisu mogli vidjeti oèuvana 3 od 4 pravokutna manja otvora (28´21 cm) na vijencu (10-11-12) za 4 tanja jarbola, te meðu njima dva manja ležaja drvenih greda (oko 22´17 cm) koje su nosile predzadnji podest strmoga mornarièkoga ljestvastog stubišta izmeðu baèvastih cisterni. Carli i njegovi asistenti vjerojatno su smatrali da su na užlijebljenom vijencu završavali tornjevi. Kako æemo vidjeti - nije bilo tako!
Glede stubišta u tornju, Carli ne tvrdi da su uèinjena ukrižana stubišta, veæ dvostruka stubišta „(...) doppie scale formarsi (...)”. Iako doppie (dvostruke) nije isto što i incrociate (ukrižane), mogli bismo možda pod dvostrukima smatrati da je Carli mislio na ukrižana stubišta, za koje je razumio da su njihove prve dvije razine služile za gledatelje III. maeniana, za žene u trijemu i mornare, a iznad toga samo za mornare i fabere 10 Prema tome, on shvaæa da su u tornjevima bila ukrižanadvostruka stubišta, ali ne prilaže njihove na-
3. Stubišni toranj 10-11-12 - užlijebljeni vijenac s nalazima ležajeva nosivih i zateznih greda glavne palube, pet jarbola velarija i kanaliæa za odvod kišnice ispred bitvi
Fig. 3 Staircase tower 10-11-12. Grooved cornice with the remains of the bearings of the load-bearing and tie beams of the main deck, five masts of the velarium and rain ducts in front of the bollards
crte. Kako smo rekli, ne poznaje završetak tornja i izlaz na palube, a ne na krov.
Zasluga je G. Carlija što je pretpostavio, a dijelom i otkrio, prvi suterenski red s ravnim masivnim arhitravima, a ne lukovima. No konaèno æe P. Nobile izmeðu 1816. i 1819. narediti da se arhitravi oslobode nasipa i pokažu s pet ulaza na razini zapadnog trga kao još jedna posebnost i raritet našeg Amfiteatra11 (Sl. 5. i 6.). Dva od tih pet ulaza s dvokrakim kamenim stubištima za prilaz vomitorijima „B” i podiju nalaze se ispod sjeverozapadnoga (25-26) i jugozapadnoga stubišnog tornja (11-12).
Glede summe caveae in ligneis na Colosseumu („portico o terza cavea” s drvenim gledalištem za žene)12 Carli tvrdi da tamo gdje su drugi cijeli trijem predstavili kao ložu u kamenu, oni su dokazali da je sva bila izgraðena u drvu i da je nekoliko puta izgorjela u požaru. Da je ovaj gornji dio bio izveden u kamenu, ne bi se zasigurno toliko puta zapalio. Carli smatra da ovaj dio amfiteatra koji je bio podignut u drvu predstavlja zajednièko rješenje za gotovo sva amfiteatralna zdanja u Carstvu. Moje rješenje IV., najviše etaže nije zbog Carlijeva mišljenja u što veæem moguæem opsegu slijedilo pisano i nepisano pravilo: summa cavea in ligneis (maenianum summum in ligneis - porcticus in summa cave in ligneis), veæ zbog statièke pogodnosti i uporabljivosti
materijala. Kao što se vidi na presjecima tornja 10-11-12, prikazana izvedba u drvu kreæe od ukrižanoga drvenoga deseterokrakog stubišta u tornju, od razine II. cirkularnog hodnika, te od III. cirkularnog hodnika, trijema s palubom iznad njega, nadogradnje središnjeg dijela tornja do vrha jarbola velarija, s tri palube u njegovoj funkciji. Carlijevo mišljenje nije doslovno shvaæeno, nego se rješenje s drvenom konstrukcijom nametnulo i došlo kao rezultat prouèavanja tornja i njegove funkcije, i to ne samo kao stubišnoga kontejnera veæ i kao rezultat integralnog prouèavanja u rješavanju velarija.
Pietro Nobile još je 1816. prepoznao, a 1818. objasnio èemu su služila èetiri stubišna tornja.13 On smatra da je nakon ravnine III. cirkularnog hodnika uèinjena ponad ove druga ravna površina (nikako nagnuti krov s kanalicama, op.a.) u razini izmeðu užlijebljenog vijenca i arhitrava nad stupovima koji su èinili trijem. Ti su stupovi, drži Nobile, bili slièni onom stupu i kapitelu koji je pronaðen u iskopanom materijalu. Na toj ravnini, koju možemo zvati IV. pod ili IV. cirkularni hodnik
11 Carli, 1793: 219, Tabl. XIV.; Pavan, 1996: 135-136, 147, 149-151
12 Carli, 1793: 194, 199, 234
13 Rusconi, 1926: 345, 354
(koju P. N. naziva „ripiano”, a ja paluba), stajali su faberi i mornari, i po Nobileu zaduženi za izradu, montažu i upravljanje velarijem. Navodi da bok ovoga IV. poda, koji èine dva reda kamenih blokova što tlaèe bitve („piedestalli”) ispod toga u osovinama pilastara, kako bi se izmeðu njih propuštala kišnica koja je padala na ovu ravninu, ali i na velarij. Tvrdi da u tornjevima, koje on naziva „avancorpi” (izboèena tijela), poviše prvoga reda lukova sve do radne površine velarija idu stubišta po kojima se uspinju i silaze - osim gledatelja III. maeniana i trijema - faberi i mornari, koji se tako ne križaju s gledateljima III. maeniana i ženama u trijemu. Vjerojatno smatra da je najviša toèka tornjeva bila spomenuta ravna površina koju naziva „ripiano”. Ne spominje koji je sustav stubišta korišten u tornjevima i njihovo rješenje te naèin na koji su faberi i mornari izlazili na ravnu radnu površinu u razini užlijebljenog vijenca. Izgleda da mu baèvaste cisterne nisu bile poznate, jer ih ne spominje. Velarij samo spominje, ali ne rješava, dok „lavoro academico”, koji je bio naumio izraditi kao studiju izvornog stanja Amfiteatra, nije, èini se, nikada uspio
14 Rusconi, 1926: 356 - Htio je uèiniti lavoro academico jer je Nobile predlagao znatno rekonstruiranje Amfiteatra
ako bi se mogao prikupiti novac.
15 Pavan, 1996: 129, 135-137. Usp.: Tabl. 1-6, 147, 152
16 Stancovich, 1822: 7-8
17 Stancovich, 1822: 19-20
uèiniti.14 Tijekom njegovih posjeta Puli Nobile je dao rekonstruirati dva srušena luka 36-37 i 37-38 u dužoj osi Amfiteatra u razini I. cirkularnog hodnika; u istoj toj razini dao je sanirati lukove 27-28, 28-29 i 30-3115 te plombirati ošteæene i pokradene kamene blokove na stubišnom tornju 25-26-27 i 46-47-48.
Naš svestrano obrazovani kanonik Pietro Stancovich, što se tornjeva tièe, najprije s pravom pobija kao nepotrebnu namjenu kontrafora koju su dobili od arhitekta Sebastiana Serlija. Ponavlja Carlija gotovo u svemu te ga ispravlja da unutarnja, svijetla širina tornja nije 5, veæ 6,5 mletaèkih stopa (2,26 m).16 Bez dvojbi potvrðuje da je tijek kretanja, prvi put navedenih drvenih dvostrukih ukrižanih stubišta, vrlo jasan. Dodaje, meðutim, da su osim mornara i fabera ova stubišta služila plebsu, gledateljima III. maeniana i ženama koje su sjedile na drvenim debljim daskama preko mreže gredica. Nepotreban dodatak koji je bio naveo i Carli 1793. godine. Ponavlja Carlija i kada tvrdi da je od II. cirkularnog hodnika poèinjalo drveno dvostruko ukrižano stubište širine 3 mletaèke stope (1,04 m svako).17 Daje njegov tijek i kretanje koje navodno jasno ukazuje da se gledatelji koji koriste suprotne smjerove ne susreæu u tornju jer ulazeæi koriste suprotna od dvojih vrata. Prva èetiri ukrižana kraka vodila su gledatelje od II. do III. cirkularnog hodnika, ali
Sl. 4. Stubišni toranj 46-47-48 - užlijebljeni vijenac s nalazima ležajeva nosivih i zateznih greda glavne palube, šest jarbola velarija i kanaliæa za odvod kišnice ispred bitvi Fig. 4 Staircase tower 46-47-48. Grooved cornice with the remains of the bearings of the load-bearing and tie beams of the main deck, six masts of the velarium and rain ducts in front of the bollards
Sl. 5. Uzdužni presjek kroz I., II. i III. cirkularni hodnik 21 do 16; pogled prema istoku s projektiranom i izvedenom razinom I. cirkularnog hodnika
Fig. 5 Longitudinal section through the first, second, and third circular passageways 21-16, view to the east with the designed and built level of the first circular passageway
stubište se nastavljalo poviše toga, kako bi ga na krovu iznad lože koristili mornari koji su zatezali velarij, kaže Stancovich. Zajednièko je mišljenje uèenih ljudi, po Stancovichu, da je zadnji red s prozorima u amfiteatrima bio opremljen trijemom. Ova je loža mogla biti pokrivena drvenom konstrukcijom, a obložena kanalicama, ciglom ili opusom caementiciumom. Ne može se odrediti jesu li stupovi bili drveni ili kameni, iako su naðeni kameni u iskopanome materijalu.18 Tvrdi da su drvene grede III. cirkularnog hodnika stajale s obiju strana na èvrstim ležajima pa one stoga nisu mogle iskoèiti iz ležaja. Na isti naèin, meðutim, nisu bile statièki stabilne drvene grede koje su nosile pokrov trijema (palubu) jer su se s unutarnje strane oslanjale na relativno nestabilan arhitrav i stup. Da bi se to statièko stanje popravilo, pribjeglo se ugradnji zateznih greda, o kojima smo veæ raspravljali 2016. godine19, a na koje Stancovicha upozorava asistent P. Nobilea, arhitekt Francesco Brüyn koji u Puli zamjenjuje Nobilea do 1838. godine.20 Èitajuæi Stancovichev opis tih zateznih greda sa željeznim sidrima - protezama, i to prije uvida u nalaze na licu mjesta, nasluæivao sam kako je on smatrao da su sve grede što su ležale na užlijebljenom vijencu imale zatezna sidra i da su imale funkciju zatezanja drvene konstrukcije glavne palube i istovremeno njezina nosaèa. Vratit æemo se na to rješenje kada æemo raspravljati o konstrukciji triju drvenih paluba. Zasad æemo samo reæi da sam nakon uvida na samome mjestu nepobitno dokazao da su se te dvije statièke funkcije na našem Amfiteatru rješavale s dva odvojena konstrukcijska elementa: nosivim gredama palube na približnoj meðusobnoj udaljenosti od 2,60 m i rasponom od oko 6,0 m, te na odvojenim zateznim gredama (daskama) na približnoj meðusob-
noj udaljenosti od 7,0 do 10,0 m i rasponom od oko 6,0 m. Naš mjestimièni sigurni nalaz zateznih greda bez odreðenoga stalnog ritma može biti konstrukcijski element koji ukazuje da su stupovi bili zaista drveni pa bi glavna paluba bez zateznih greda bila nestabilna, bez obzira što sam prije obrade toga nalaza bio ucrtao dvostruke protuvjetrene pojante kojima se ukruæuje uglovni spoj drvene grede i drvenog stupa, ovoga puta s izmišljenim nekakvim drvenim kapitelom.
O neuspjelim pokušajima E. Trolisa i M. Mirabelle Robertija veæ smo raspravljali pa neæemo ponavljati.21
Naveli smo i uspjelu Generalnu III. skicu rekonstrukcije Amfiteatra koju je izradio dipl. ing.arh. Jerko Marasoviæ 1961. godine.22 Tada se, nažalost, nasilno prekinuo istraživaèki rad, nije naèinjena detaljna studija izvornoga stanja, pa neki znaèajni dijelovi Amfiteatra nisu uopæe razmatrani, primjerice - stubišni tornjevi, velarij, vodovodni i kanalizacijski sustav, IV. etaža summae caveae in ligneis i drugo.
Prouèavateljski rad s jaèim intenzitetom nastavila je 1984.-1986. i 1994.-1995. skupina s Arhitektonskog fakulteta Sveuèilišta u Zagrebu u sastavu: Jerko Marasoviæ, Attilio Krizmaniæ i Duško Marasoviæ23 , koja je izradila studiju izvornog stanja za zapadni dio, ali samo od suterena do III. cirkularnog hodnika, kojom se, izmeðu ostalog, objasnio razlog izvedbe dvostrukih zidova u pet prolaza i vrata nadsvoðenih ravnim arhitravima u suterenskom redu (Sl. 5.-7.).
IZVORNA NAMJENA - STOLJEÆIMA PLJAÈKAN KAMEN - PROMJENE AUTENTIÈNIH PROSTORNIH OBILJEŽJA - REZULTAT PLODNIH ISTRAŽIVANJA 1997.
ORIGINAL USE - STONE CONTINUOUSLY STOLEN THROUGH CENTURIES - CHANGES OF THE ORIGINAL SPATIAL FEATURES - RESEARCH STUDIES FROM 1997
Amfiteatar je složeno i vrlo staro arhitektonsko zdanje koje je dodatno, nakon prestanka uporabe, stoljeæima doživljavao uništavanje i kraðu grubo obraðenih i profilacijama oblikovanih blokova kamena. Tako su se sukcesivno stvarale temeljite promjene autentiènih prostornih obilježja do 1875. godine, kada je Amfiteatar konaèno opkoljen visokom zaštitnom ogradom. Èesto se istièe odlièna saèu-
18 Stancovich, 1822: 54 - Što se nalaza kamenog stupa tièe, držim da je taj stup (i kapitel) mogao pripadati arhitektonskom sklopu sveèane lože na oba I. maeniana. Kao što se iz nacrta vidi, smatram da su ne samo nosiva greda palube veæ i stup trijema bili drveni.
19 Krizmaniæ, 2016: 148, Sl. 7.
vanost tzv. plašta, odnosno njegova vanjskoga nosivog zida. Vjerojatno je u toj pljaèki kamena lopovima, ako su to oni uèinili, krenulo nešto po krivu pa je plašt ostao relativno dobro saèuvan. Ali, nažalost, to se nije zbilo kod sva èetiri stubišna tornja, koja su temeljito pokradena oko i poviše užlijebljenog vijenca do vrha tornjeva, najviše na dva istoèna, danas na Trgu Ozad Arene. Sreæom, na njima su ostali saèuvani, kako æemo vidjeti, neki detalji koji su omoguæili njihovu vjerodostojnu virtualnu rekonstrukciju. Meðutim, ne samo na plaštu i tornjevima veæ i u unutrašnjosti Amfiteatra znatni su arhitektonski dijelovi došli na vidjelo nakon arheoloških iskapanja, koja u Amfiteatru imaju dugu tradiciju. Relativno rano, još 1750. godine, u doba G. Carlija, poèinju arheološki iskopi, koji su unutar i oko Amfiteatra povremeno, ali trajno prisutni sve do danas te koji su pomogli u izluèivanju njegova izvornog stanja i u ovome radu.
U svojemu višegodišnjem prouèavanju našeg Amfiteatra pored navedene prostorne studije zapadne polovice bila je odluèujuæa i plodna, kao što sam više puta rekao, 1997. godina. U kolovozu24 mi je tada pružena prigoda da prvi put gledam, vidim i snimim unutrašnjost sva èetiri stubišta tornja, da „proèitam ono što piše” na njihovim stijenama i da registriram važne, bitne nalaze i podatke koji su bili presudni u integralnoj zamisli izvornoga stanja stubišnih tornjeva - od suterena do II. cirkularnog hodnika, do užlijebljenog vijenca i palube kaštela iznad njega - istodobnim rješavanjem drvenih ukrižanih stubišta, baèvastih cisterni i triju drvenih paluba kao radnih površina u stvaranju jedinstvenog sustava velarija i njegove uèinkovite uporabe.
Amfiteatar je križanjem duže s kraæom osi bio podijeljen na èetiri kvadranta s jednakom površinom od 2866,50 m2, svaka prepoznatljiva po svojem stubišnom tornju istaknutom na vanjskome nosivom zidu (od 4,50 do 3,80 m širine), a smještenom u osovini svakoga drugog sektora površine policentriènog isjeèka sa središtem u C2, dužine dva raspona polukružnih lukova na oko 12,00 m: I. jugozapadni toranj 10-11-12; II. sjeverozapadni toranj 25-26-27; III. sjeveroistoèni toranj 4647-48; IV. jugoistoèni toranj 61-62-63. Zbog prilagodbe konstrukcije Amfiteatra brežuljkastom terenu relativna visina èetiriju tornjeva nije bila jednaka. Visina dva zapadna tornja iznosila je 33,64 m (40.44 - 6.80 m), dok su dva istoèna bila visoka 20,04 m (40.4420.40 m). Ponad kamenog ziða tornjeva is-
20 Pavan, 1996: 145-146
21 Krizmaniæ, 2016: 141
22 Krizmaniæ, 2016: 141-142
23 Krizmaniæ, A.; Marasoviæ, J.; Marasoviæ, D., 1984.1986./1994.-1995.
24 Krizmaniæ, 1997.
ticali su se iz višega središnjeg dijela èetiri tanja jarbola velarija 18´20 cm, dužine 8,11 m (48.55 - 40.44 m), dok su se dva deblja jarbola velarija 30´30 cm isticala u samome uglu izvana do samih tornjeva, dužine 11,25 m (48.55 - 37.30 m).
Što se tièe stanja oèuvanosti tornjeva danas, promatrani u cjelini nakon višestoljetnih pljaèki njihova kamena, najviše je izvornih arhitektonskih dijelova oèuvano na zapadnom tornju 10-11-12, a najmanje na istoènom tornju 61-62-63. Meðutim, istoèna dva tornja, iako najviše devastirana, saèuvali su neke bitne dijelove, koji nedostaju na dva zapadna tornja, a to su: u cjelini saèuvan užlijebljeni vijenac unutar tornja 46-47-48 na 35.64 m/n.v. (Sl. 3.), s bitnim nalazima za rekonstrukciju glavne palube i završetka ukrižanih dvostrukih drvenih stubišta, te manji ostatak drugog vijenca koji je ostao saèuvan ponad èetiri tranzenirana prozora do užlijebljenog vijenca na sjeveru boka tornja 61-62-63 na 35.35 m/n.v.
Prije nego što nastavimo s detaljnim opisivanjem sadržaja stubišnog tornja 10-11-12, protumaèit æemo namjenu njegovih dijelova od najniže toèke na Trgu Nimfeja (6.78 m/n.v.) sve do palube kaštela (40.00 m/n.v.) i do vrha jarbola velarija (48.55 m/n.v.). Konaènom rješenju izvornoga stanja svih stubišnih tornjeva 2016./17. godine prethodile su prostorne studije na svim razinama, s detaljima moguæe izvedbe na temelju oèuvanih nalaza te uèinjenih i dovršenih skica tijekom 2013. i 2014. godine.
U suterenu ispod jugozapadnoga stubišnog tornja 10-11-12 (Sl. 7.) ulaz je bio na poz.11-12 (na 7.05 m/n.v.) i saèuvan je do danas. Dalje se išlo dvokrakim stubištem „A” do unutrašnjega cirkularnog hodnika na 11.25 m/n.v., a potom radijalnim hodnikom 10-11 do vomito-
Sl. 6. Uzdužni presjek kroz I., II. i III. cirkularni hodnik 16-21; pogled prema zapadu s projektiranom i izvedenom razinom I. cirkularnog hodnika
Fig. 6 Longitudinal section through the first, second, and third circular passageways 16-21, view to the west with the designed and built level of the first circular passageway
Sl. 7. Tlocrt na razini I. cirkularnog hodnika, sa sustavom središta zakrivljenosti policentriène krivulje
Fig. 7 Plan on the level of the first circular passageway with the centres of curvature of a polycentric curve
rija „B”, kojim su odliènici dolazili do svojih mjesta na podiju i na prvome redu I. maeniana. U manjem prostoru na poz. 10-11 do susjednog ulaza u suterenu tornja moglo je biti stražarsko mjesto ispod kojeg je poda izlazio kanal oborinskih i otpadnih voda pripadajuæeg kvadranta. S južne strane do samoga tornja, od pozicije 10 do 7, bilo je razvedeno stubište „A1” u obliku ‘gušæeg stopala’25, preko kojeg su odliènici s podija mogli pristupiti do dva rubna vomitorija „B”. Mora se vjerovati da je slièno razvedeno stubište „A2” bilo na poz. 26 do 31 sa sjeverne strane sjeverozapadnog tornja.26
Iz I. cirkularnog hodnika u sklopu stubišnih tornjeva 10-11-12 (Sl. 8.) i 25-26-27 nisu polazila, odnosno nisu smjela polaziti - nikakva stubišta. I to ne samo zbog tijesnoga prostora od samo 73 cm koji je ostajao u sredini rekonstruiranih pilastara veæ i zbog toga da se na I. cirkularnom hodniku ne bi križali gledatelji razlièita društvenog stališa s odliènicima na putu do podija. Jedino mjesto na kojem su se mogli ‘sudarati’, ako nisu od straže (locarii) ili upravitelja igara (designatores) bili prije toga usmjeravani, bio je prostor II. cirkularnog hodnika (Sl. 9. i 10.), jedne od triju spomenutih ‘glavnih prometnica’ Amfiteatra, koju su podjednako koristili vitezovi, za dola-
zak preko stubišta „C” i „E” do vomitorija „F” i do vrha svojega II. maeniana, te plebs sa ženama, koji su preko svojih 27 ulaza smještenih na istoènome proèeljnom nosivom zidu Amfiteatra pristupali neposredno na II. cirkularni hodnik (38-46 / 48-61 / 63-69) na
25 Stancovich, 1822: 17 - Tim ga je imenom ‘krstio’ naš kanonik, a prema znatnim ostacima koji su bili saèuvani još do 1985. Stancovich ga je vidio u obimnijem stanju, dok još nije bila izvedena zaštitna ograda 1875., koja ga je tada obuhvatila u cjelini kao rimsko stubište u sastavu Amfiteatra. Stube su, kao i sve ostale u Amfiteatru, bile razlièitih visina i širina sa sliènim presjekom. Sreæom da je stubište detaljno geodetski i arhitektonski snimljeno 1979.-1985., prije i poslije arheoloških iskapanja. Mogao sam ga tako i na temelju snimaka virtualno rekonstruirati. Stubište je tijekom arheoloških iskopavanja pometeno, kao da ga nikada nije bilo, jer je navodno bilo uèinjeno u 19. st. Zašto, zbog èega i tko je takvo stubište izvodio u 19. st., u doba austrijske vladavine, nije nikada objašnjeno. Da je stubište bilo rimsko djelo, a ne austrijsko, nepobitno dokazuju detalji stuba, a još više èisti, jaki deblji opus cementicium na kojem su ležale sve stube (kameni temeljni nasipi sitnog i krupnog lomljenca, spojeni gustim vapnenim mortom).
26 Za ovo stubište u arheološkim iskopima nisu pronaðeni ostatci. Stubište sam smjestio uza sjeverni toranj po logici južnoga, vodeæi raèuna o visini žive stijene i o èinjenici da se kroz lukove od poz. 26 do 31 ulazilo izvana neposredno na razinu I. cirkularnog hodnika, na što upuæuju i na boku pilastra isklesani manji razlièiti ležaji gredica portuna na visini od oko 3 m od praga. Na ovo stubište upuæuje i Stancovich, 1822: 17, kada tvrdi da se mora vjerovati kako je na suprotnoj strani (od one opisane
~20.40 m/n.v. Iz II. cirkularnog hodnika gledatelji III. maeniana i žene dolazili su do dvaju svojih ulaznih vrata na svakom tornju (na 20.40 m/n.v.), a odande su, preko prva èetiri ukrižana dvostruka jednokraka drvena stubišta u svakom tornju, dolazili do vrha svojega III. maeniana i ženskih drvenih sjedišta III. cirkularnog hodnika, odnosno na treæu ‘glavnu prometnicu’ Amfiteatra (Sl. 11. i 12.). S vitezovima II. maeniana mogli su se na II. cirkularnom hodniku miješati takoðer faberi i mornari, koji su za dolazak do svojih paluba morali koristiti svih deset dvostrukih ukrižanih drvenih stubišta, dvoja ulazna vrata na II. cirkularnom hodniku i dvoja izlazna vrata smještena s pragom na vrhu boka razme na 37.38 m/n.v. (Sl. 13.), preko kojih se prilazilo na glavnu i gornju palubu, a preko njih putem okomitih željeznih ljestvi do palube kaštela na 40.00 m/n.v. (Sl. 14.).
Prostore I. cirkularnog hodnika i zapadne dvije èetvrtine na razini oko 11.25 m/n.v. ispod gledališta i stubišnih tornjeva mogli su koristiti samo odliènici s podija za odmor i razonodu te za prateæe sekundarne sadržaje, primjerice za sanitarne èvorove, za polazišta „C” stubišta, a na krajevima uz dužu os za Spoliarium: vrstu rimskih svlaèionica u kojima su se gladijatori oblaèili, a ubijeni gladijatori svlaèili, ili su se ubijali teško ranjeni. Svi mrtvi gladijatori prenošeni su kroz Portu libitinensis na južna vrata po dužoj osi, dok su oni kojima je bio saèuvan život izlazili na Portu Sanavivaria, vjerojatno kroz vrata ispod luka 71-72. Gladijatori pobjednici izlazili su kroz Portu triumphalis na sjeverna vrata po dužoj osi.27
Osim svega spomenutog, na površini pilastra izmeðu I. i II. cirkularnog hodnika nisam vidio nikakvih tragova koji bi ukazivali na to da su tu bila nekakva stubišta, dok ih na zatvorenim stijenama izmeðu II. cirkularnog hodnika
27 O gladijatorskim borbama i borbama s divljim zvijerima. Usp: Luciani, 1993: 113-173
28 Luciani, 1993: 103, 106 - Smatra da su vrhunski arhitekti, razni tehnièari i visokokvalificirani majstori gradili Colosseum, a ne oni koje spominje tradicija, po kojoj su u gradnji korišteni èak vojni zarobljenici.
29 Maksimalnu razinu vode u cisternama odreðivala je apsolutna visina parapeta manjega pravokutnog prozorèiæa (oko 59´42 cm) na 34.85 m/n.v., koji je saèuvan na unutarnjoj pregradi južne cisterne 10-11, a koji je omoguæivao kontrolu razine vode u njoj.
30 Kao što se vidi iz nacrta, kameni parapeti na svim trima palubama dosta su niski. Za sigurnost fabera i mornara od pada, moglo se meðu jarbolima i duž ruba paluba nategnuti konope na potrebnoj visini. Te konope i njihove držaèe nisam prikazao kako ne bih optereæivao nacrte.
do užlijebljenog vijenca i glavne palube ima toliko koliko je potrebno da se mogu sa sigurnošæu rekonstruirati svih deset izvornih drvenih krakova ukrižanih stubišta sa svojim podestima. Prva èetiri ukrižana kraka stubišta blažega nagiba, od 36° do 37°, koristili su pripadnici plebsa i žene za prilaz iz II. na III. cirkularni hodnik, ali i visokokvalificirani faberi i mornari28 koji su na putu stvaranja summae caveae in ligneis do vrha svojih paluba - odnosno radnih površina stvaranja i manevriranja velarijem, nastavljali svoje penjanje preko šest strmijih krakova ukrižanih stubišta od 49° do 59°, te do 69°. Približno u razini gornje palube (na 36.80 m/n.v.) završavala je drvena konstrukcija od po dvije baèvaste cisterne u svakom tornju (sa dnom na 32.21 m/n.v.), u kojima se prikupljalo oko 20,00 m3 oborinske vode koja je padala na velarij i glavnu palubu, a koja se uglavnom koristila za povremeno polijevanje paluba, posebice ljeti za jakoga sunca.29 Prema tome, stubišni toranj nije završavao petim i šestim dvostrukim ukrižanim stubišnim krakovima, veæ gornjom palubom i palubom kaštela, jer je trebalo iznad kamena boka glavne i gornje palube (na 37.38 m/n.v.), visine 1,61 m, ugraditi izmeðu baèvastih cisterni dva podesta s dvojim završnim izlaznim vratima iz tornja, a ponad njih izvesti palubu kaštela (ravan drveni nepropusni prohodni krov) s nadozidom od 44 cm.30 Ugradnja tih dvojih vrata proizvelo je povišenje srednjega dijela tornja za 3,14 m (Sl. 15.).
SUMMA CAVEA IN LIGNEIS - KONSTRUKCIJA UKRIŽANIH STUBIŠTA, CISTERNI I PALUBA
SUMMA CAVEA IN LIGNEIS - THE CONSTRUCTION OF CROSSED STAIRCASES, CISTERNS, AND DECKS
Na našem Amfiteatru summa cavea in ligneis zapravo poèinje jednu etažu niže od uobièajenog, od razine II. cirkularnog hodnika (na 20.40 m/n.v.), na poèetku III. etaže, od dvostrukog reda po pet ukrižanih drvenih stubišta unutar èetiri tornja, omotanih nosivim kamenim zidovima širine 95 i 59 cm (3,2 i 2 rimske stope; Sl. 16.).
31 Adam, 1998: 217-229 - Jedinstvene kamene ili zidane potporne blokove, s dvije do pet stuba te boènim upornim nosivim drvenim gredama i stubama, registrirao je arhitekt J.P. Adam u Pompejima. Statièku provjeru našega prvoga najdužeg kraka drvenog stubišta uèinio je za mene dipl.ing.grað. Franko Grubišiæ, na èemu mu zahvaljujem. Tako je statièkim raèunom potvrðen kao zadovoljavajuæi - presjek drvenih nosivih upornih greda od 22´30 cm, dužine oko 6,60 m na rasponu od 5,20 m.
Pod od kojeg su polazila prva dva ukrižana kraka drvenih stubišta èinili su na zapadnim tornjevima deblji kameni blokovi položeni na konstrukciju drvenih greda i dasaka, koji su u pljaèki kamena nestali. Poèetak dvaju prvih krakova drvenih stubišta bio je poseban. Prve dvije stube visine 24 cm bile su isklesane u jedinstvenom kamenom potpornom bloku od oko 800 kg, širine 110 cm, na kojeg su bile nakalemljene dvije nosive boène uporne grede europskog ariša 22´30 cm, preko kojih se èavlima pribilo 17 drvenih stuba visine 21 cm.31 Na oèuvanim stijenama torna jugu, op.a.) bila slièna situacija, jer i s one je strane bilo potrebno uspeti se uza stube.
Sustav podesta mijenja se i na dva zadnja ukrižana dvostruka kraka, èetvrti i peti, koji se spajaju s meðuodmorištem na razini 35.55 m/n.v., odreðenim s dva manja ležaja 22´17 cm na razmaku od 97 cm na stražnjoj strani užlijebljenog vijenca i tornja u sredini izmeðu dviju baèvastih cisterni. Kako se ne bi prekidao kontinuitet i tako remetila stabilnost kamene konstrukcije boka glavne i gornje palube, èetvrti i peti krak ukrižanoga dvostrukog stubišta penjali su se do vrha razme na koti 37.38 m/n.v., na kojoj su bila smještena dvoja vrata preko kojih se pomoæu pokretnih ljestava izlazilo na osnovnu drvenu konstrukciju gornje i glavne palube dok su bile u izvedbenoj fazi. Prema tome kako su faberi i
mornari ulazili preko dvaju vrata iz II. cirkularnog hodnika u toranj, slièno su izlazili iz njega preko dvaju vrata na vrhu tornja da bi faberi mogli izvesti glavnu i gornju palubu, a zajedno s mornarima uèiniti, sklopiti i staviti u funkciju velarija. U tom je smislu glavna paluba èvrsta ravna radna površina sa samo 1-2% pada prema užlijebljenom vijencu, na kojoj se sklapa i stavlja u funkciju osnovna mreža konopa velarija, a dvije razine gornje palube služe zaštiti osnovne konstrukcije konopa iz kojih se neometano upravlja velarijem. Dok je konstrukcija glavne palube èvrsto spojena na kamenu konstrukciju èetvrte etaže, gornja je dvorazinska paluba sustavom kavaleta (kozliæa) bila lako rastavljiva i sastavljiva kako bi se u sluèaju potrebe brzo moglo intervenirati u nužne popravke konstrukcije velarija.
Sl. 10. Stubišni toranj 10-11-12 - tlocrt na razini
II. cirkularnog hodnika, izvorno stanje; poèetak ukrižanih stubišta
Fig. 10 Staircase tower 10-11-12, plan on the level of the second circular passageway, original condition, starting point of the crossed staircases
Sl. 11. Stubišni toranj 10-11-12 - tlocrt iznad
II. cirkularnog hodnika, izvorno stanje
Fig. 11 Staircase tower 10-11-12, plan of the level above the second circular passageway, original condition
Kako smo vidjeli, obje palube pripadaju summi cavei in ligneis, ali se ne tumaèe kao krov, veæ kao izravnane radne površine za stvaranje i upravljanje velarijem. Glavna pasuprotnom smjeru prema dolje, èesto kao na brodu, kako bi stopalo što više ulazilo izmeðu dviju stuba i tako lakše prešlo preko uskoga nogostupa stube.
34 Da bi se toj debljoj gredi 30´30 cm, dužine 6,46 m, dalo više mjesta, izmeðu cisterna kameni su blokovi nešto više otuèeni, zagrebani po cijeloj dužini na tornju 10-11-12.
Sl. 12. Stubišni toranj 10-11-12 - tlocrt na razini III. cirkularnog hodnika, izvorno stanje
Fig. 12 Staircase tower 10-11-12, plan of the level above the third circular passageway, original condition
Sl. 13. Stubišni toranj 10-11-12 - tlocrt iznad III. cirkularnog hodnika, izvorno stanje
Fig. 13 Staircase tower 10-11-12, plan of the level above the third circular passageway, original condition
luba, meðutim, osim radne površine preuzima i ulogu zaštite gledatelja (žena) od sunca i kiše pa je zato kalafatirana - šuperena. Položaj drvenih glavnih greda 22´25 cm, nosaèa glavne palube, bio je odreðen isklesanim dubljim i pliæim ležajima na užlijebljenome, ne idealno vodoravno izravnanom vijencu, na razmaku pilastara i njihovom sredinom (od 2 do 3 m), a svaka je glavna greda završavala stupom 30´30 cm uèvršæenim dvjema pojantama na gredu, dok su sporedne popreène grede ~10´10 cm pribijene na glavne, i to na razmaku od 60 do 80 cm. Deblje daske od 5 do 7,5 cm bile su šuperene kako bi se osigurala nepropusnost. Spomenute dvije nosive grede stuba 22´30 cm, dužine oko 6,0 m, korištene su za prvi, drugi i treæi dvostruki stubišni krak, dok su za èetvrti i peti kraæi krak po dva nosaèa na stubištu 16´25 cm bila dužine 2,0-2,30 m.
Kao kod svih, tako i kod tanjih jarbola 16´20 cm na poèetku boka palube bile su smještene èetiri manje bitve35, uèvršæene - sidrene na
užlijebljenom vijencu, na koje se oslanjao jarbol. Oko jarbola i bitve užari su prièvršæivali donje leto (štraj) velarija sa steznicama za njegovo prilagoðavanje i zatezanje. Prije te složene operacije jarbol se pomoæu dviju pripona (sartie) vezivao na dva èetiri tone teška kamena cipusa ukopana u okolni teren kako bi se jarbol osigurao od pucanja. Bez obzira na to što se nepobitno dokazalo postojanje zateznih greda samo u tzv. plitkim ležajevima, zadržane su dvije pojante na svim stupovima, jer smatram da zatezne grede nisu planirane u projektu, veæ su došle nakon izvedbe summae caveae in ligneis kada se uvidjelo da drvena konstrukcija glavne palube nije na nekim mjestima dovoljno stabilna. Zato su se zatezne grede ugradile samo tamo gdje je bilo nužno potrebno. Od toga je proizašla i njihova razlièita meðusobna udaljenost.
35 Na užlijebljnom vijencu 10-11-12 i 46-47-48 vide se 3 (4) manja kvadratna otvora u kojima su bila plombirana željeznim trnom sidra bitve (bolard).
Nepobitni dokazi da je plitki skošeni ležaj s tri stražnja kanaliæa mjesto ugraðivanja sidra zatezne grede, a ne odvodni kanaliæi oborina s velarija, pokazuju se na užlijebljenom vijencu stubišnog tornja 10-11-12 do sjeverne stijene južne baèvaste cisterne, na kojem je isklesan kanaliæ za primanje vode velarija ispred bitve, a koji je sjeo preko polovice prije/poslije isklesanoga plitkog ležaja za zateznu gredu. Èemu takvo rješenje s dva odvoda vode velarija jedno preko drugoga? Zasigurno takvo rješenje dvostrukoga kanala za vodu nije moglo postojati. To bi, meðutim, trebao biti definitivno dokaz o naknadnom ugraðivanju zatezne grede na mjestu na kojem je paluba bila nestabilna (Sl. 3.). Slièno rješenje s ležajem zatezne grede položene uz kanaliæ za odvod vode velarija uèinjeno je na oèuvanome užlijebljenom vijencu sjeveroistoènoga stubišnog tornja na poz. 46 i 48 (Sl. 4).
36 Luciani, 1993: 254, 257 - Smatra da je pulski Amfiteatar jedan od šest najveæih na svijetu, kojim se grad ponosi, i da su njegova najistaknutija osobina èetiri stubišna tornja.
CONCLUSION
Pulski Amfiteatar je velièanstvena graðevina ne samo zbog svojih izmjera36 veæ i po složenosti i obimu istraživaèkog rada u analitièkom i grafièkom prezentiranju njegova izvornog stanja (Sl. 17. i 18.). Tijekom èetrdeset godina povremenog istraživanja riješeni su svi njegovi arhitektonski sklopovi i u velikoj je mjeri definiran njegov izvorni izgled, tehnologija graðenja, funkcionalna organizacija i velarij. Konaèna studija izgleda i konstrukcije stubišnih tornjeva ostali su za kraj, usporedno rješavajuæi sustav i prostorni koncept velarija s pripadajuæim palubama, što je dovršeno u razdoblju od 2014. do 2017., i to za sva èetiri stubišna tornja.
Poslije zadnjega ogradnog zida (praecinctus) visine 96 cm, koji je zakljuèivao gledalište (caveau) u razini III. cirkularnog hodnika, uzdizao se drveni portic za 7,21 m, pokriven glavnom i gornjom palubom sa svojim kame-
Sl. 14. Stubišni toranj 10-11-12 - tlocrt na razini glavne palube i gornje palube sa završetkom ukrižanih stubišta, izvorno stanje
Fig. 14 Staircase tower 10-11-12, plan on the level of the main deck and upper deck with the end point of the crossed staircases, original condition
Sl. 15. Stubišni toranj 10-11-12 - tlocrt iznad svega na razini palube kaštela, izvorno stanje
Fig. 15 Staircase tower 10-11-12, above the top level (plan), original condition
Sl. 16. Stubišni toranj 10-11-12 - uzdužni presjek, pogled na istok, izvorno stanje
Fig. 16 Staircase tower 10-11-12, longitudinal section, view to the east, original condition
nim bokom do razme na 37.30 m/n.v., kojom je završavao Amfiteatar, osim u središnjem dijelu stubišnih tornjeva, meðu baèvastim cisternama, na kojima se zbog zakljuèivanja deseterokrakih dvostrukih ukrižanih drvenih stubišta te izlaza fabera i mornara na palube uzdizao za još najmanje dodatnih 3,14 m i dosezao tako nadmorsku visinu parapeta palube kaštela na 40.44 m.
Tijekom provedenih istraživanja nekoliko sam puta spominjao kraðu odnosno pljaèku kamena s našeg Amfiteatra. Iako je zasigurno i toga bilo, mislim da je taj termin u veæini sluèajeva netoèan.
Poznato je da se Amfiteatar definitivno prestaje koristiti za borbe gladijatora u 5. stoljeæu, a potom za divlje zvijeri u 6. i 7. st., tako da je naš Amfiteatar bio u prvotnoj funkciji oko 600-700 godina.
Kandler tvrdi da se do 14. stoljeæa Amfiteatar saèuvao gotovo u cjelini, poslije patrijarhove odredbe poèetkom i sredinom 13. stoljeæa o zabrani odvoženja njegova kamena. Meðutim, Kandler smatra da su upravo u 14. stoljeæu, u doba najveæih nesreæa za Pulu, demontirane i korištene stube gledališta kako bi se popravile i sanirale tri puta ošteæene obrambene zidine od strane Genoveške pomorske republike (1328., 1354. i 1379.).37 No ja držim da su se neprestane nedaæe i ratovi s Venecijom poèeli dogaðati veæ 933., potom 1150. i 1193., a najteži rat u 13. stoljeæu bio je protiv Venecije 1243. godine.38 U svim navedenim ratovima najteža je posljedica bilo rušenje obrambenih zidina koje su se morale na brzinu rekonstruirati.39 Kako bi se to brzo uèinilo, nije se moglo vaditi kamen iz kamenoloma i pripremiti ga za ugradnju, pa se tako pribjeglo koristiti onaj veæ pripremljeni, ugraðeni u Amfiteatar. Vjerojatno je u gradskom vijeæu pulskoga Kômuna postojao neki sporazum o brzoj rekonstrukciji ošteæenih i ruševnih zidina kamenim materijalom Amfiteatra, ali istovremeno i sporazum da se za te potrebe ne smije dirati u arhitektonsku strukturu vanjskoga, velièanstveno oblikovanoga nosivog zida Amfiteatra. Možda je to razlog da se gotovo u cijelosti saèuvao tzv. vanjski dekorirani plašt Amfiteatra. Tek je poslije, u
37 Kandler, 1845: 52-53
38 Kandler, 1845: 52-53
39 Ako znamo da su rimske i srednjovjekovne obrambene zidine podizane i popravljane više puta kamenim blokovima Amfiteatra [Kandler, 1876: 67], a da su ruševnim materijalom tih gradskih zidina sredinom 19. st. podizane zidine Arsenala [Krizmaniæ, 2009: 166], onda bi danas za nas taj zid trebao simbolièki povezivati dva
Sl. 17. Stubišni toranj 10-11-12 - popreèni presjek 12-11, pogled prema jugu, izvorno stanje Fig. 17 Staircase tower 10-11-12, cross-section 12-11, view to the south, original condition
17. stoljeæu, kada se na vrhu brežuljka gradi mletaèka barokna utvrda, a na otoku Sv. Andrije nova barokna utvrda, dogovoreno koristiti kamen s Amfiteatra i Teatra pod brežuljkom Zaro, ili su to uèinili graðani i ruralni stanovnici u gradnji ili popravcima svojih kuæa. Treba tu spomenuti i pulskog biskupa J. Bottarija koji 1701. godine koristi veæu kolièinu stuba gledališta Amfiteatra da bi podigao novi zvonik katedrale.40 U svakom sluèaju, smatram da je kamen s Amfiteatra korišten dogovorom, a manje pljaèkom. Štoviše, Kandler tvrdi da je Pula prodavala veæ pripremljeni kamen u Veneciji.41 U tim stoljeæima neimaštine i velikih nedaæa u gradu, držim da su najprije stradali vrhovi stubišnih tornjeva koji su korišteni kao graðevni materijal. Istoèna su dva stubišna tornja tada gotovo nestala.
Èetiri stubišna tornja svojevrsni su simboli prijelaza amfiteatara iz drva u kamenu konstrukciju, s drvenim dvostrukim ukrižanim stubištima i drvenim palubama kao reminiscencije i memorije na tu ranu napuštenu izvedbu u drvu. Zašto drvene palube s blažim padom (1-2%) za otjecanje vode, a ne krov s kanalicama i padom od 18° do 20°? U procesu stvaranja velarija, prve montaže konopa i njegova upravljanja tijekom uporabe potrebne su približno ravne površine, kao na palubama brodova. Ove ravne površine na trima palubama zapravo su radni prostori na kojima su faberi raznih zanimanja i vojni mornari angažirani u stvaranju, a potom u manevriranju velarijem. Od poèetnih 1000 fabera raznih zanimanja i vojnih mornara angažiranih prigodom ostvarenja zadanoga sustava velarija u sklopu summae caveae in ligneis do oko 400 vojnih mornara zauzetih tijekom odvijanja priredbi odnosno borbi, mora vladati vojna disciplina, kako u korištenju drvenih ukrižanih stubišta u tornju tako i u radu stvaranja velarija u sklopu summae caveae in ligneis. 42 Vrh je tornja sa svojom palubom kaštela jedno od èetiriju kljuènih upravljaèkih - zapovjednih mjesta ne samo èetvrtine velarija veæ i èetvrtine cjeline Amfiteatra kao autonomnoga (neovisnog) gradilišta.43 Gornja palubadijelom prometna, osim što je služila kao ravna površina iz koje se upravljalo u zatezanju i
carstva, Rimsko i Austrijsko, kada se Pula izuzetno razvijala. Taj je zid Arsenala i zbog toga iznimno vrijedan spomenik kulture graditeljstva.
40 Carli, 1793: 183-184 - Po Carliju biskup je to uèinio „per religiosa ignoranza” (zbog pobožnog neznanja).
41 Kandler, 1876: 67
42 Dal Maso, 1980: 76; Luciani, 1993: 50
43 Luciani, 1993: 105
Sl. 18. Stubišni toranj 10-11-12 - unutarnje proèelje izvornog stanja i uzdužni presjek kroz tri cirkularna hodnika s glavnom i gornjom palubom, od suterena do vrha jarbola velarija
Fig. 18 Staircase tower 10-11-12, interior facade of the original condition and longitudinal section through 3 circular passageways with the main and upper deck, from the lower level to the top of the velarium mast
Sl. 19. Stubišni toranj 10-11-12 - tri vanjska proèelja izvornoga stanja
Fig. 19 Staircase tower 10-11-12, three external facades, original condition
rastezanju jedara - služila je i kao zaštitna površina glavne palube na kojoj su se sklapali i rasklapali štraji (leta) sa steznicama, koji su tako bili zaštiæeni od hodanja, tj. gaženja preko njih. Gornja je paluba sustavom kavaleta (kozliæa) i dasaka bila zato lako rasklopiva kada se moralo intervenirati na nekom popravku glavne palube ili velarija.
- Ovo je prvi put u povijesti istraživanja Amfiteatra u Puli da je detaljnim nacrtima prikazano kako su izvorno integralno izgledali stubišni tornjevi - od poda okoliša suterena tornja na zapadu do vrha jarbola velarija, a isto na istoku, ali od razine II. cirkularnog hodnika do vrha jarbola velarija - i sve to na popreènim i uzdužnim presjecima i na svih osam tlocrta tornjeva na zapadu i na svih šest tlocrta na istoènim tornjevima.
- Prije ovoga rada gotovo su svi autori crtali tlocrte svih razina Amfiteatra jedan preko drugoga, dok se u ovome radu prvi put svaka od šest izvornih etaža rašèlanjuje i crta detaljno na posebnome tlocrtu kako bi bilo jasno što pripada i što povezuje svaku od osam, odnosno šest razina s pripadajuæim apsolutnim visinama.
- Prvi je put grafièki cjelovito prikazano kakav je bio sustav i konstrukcija deset ukrižanih dvostrukih drvenih stubišta u tornjevima od dvaju ulaza iz II. cirkularnog hodnika, preko baèvastih cisterni pa sve do izlaza na gornju, glavnu i palubu kaštela.
- Prvi se put govori o ravnim palubama, a ne o skošenim krovovima pokrivenim kanalicama kao radnim površinama u stvaranju vela-
rija, ukrižanih stubišta i cisterni u tornjevima, te tornja kao upravnoga arhitektonskog tijela u podizanju jednog kvadranta Amfiteatra i o zateznim gredama.44
- Dosad nitko nije vidio, niti ucrtao na svojim arhitektonskim snimkama da su umjesto jednoga središnjeg jarbola velarija u tornju, na užlijebljenom vijencu, izmeðu baèvastih cisterni bila izdubljena èetiri manja pravokutna otvora (26´22 cm), kroz koje su se provlaèila èetiri tanja jarbola ~20´18 cm, dok dva boèna jarbola nisu bila smještena unutar korpusa tornja, nego u samom uglu izvan tornja do pravokutnih prozora, jer bi se inaèe morali ugraditi unutar baèvastih cisterni.
- Nitko osim Carlijeva crtaèa F. Monaca 1750. god. nije primijetio da su iznad èetiri tranzenirana prozora na tornju bila dva vijenca, a ne samo jedan, te da je ostatak toga manjeg vijenca saèuvan nad pilastrom 61 tornja u sklopu sudara s donjim dijelom vanjske strane užlijebljenog vijenca.45
- Zavedeni nalazom ostataka stupa i jednoga kapitela, za sve prijašnje autore summa cavea in ligneis zadržala se na drvenoj konstrukciji III. cirkularnog hodnika, a kao dio tornjeva poviše toga zamišljaju kameni stup i kapitel te skošeni krov pokriven kanalicama.46
- O velariju naèelno govore i pišu, ali ne pokušavaju ga nacrtati da provjere prije reèeno i napisano. Primjerice, zašto baš kosi dio gornje palube? Upravo u funkciji velarija, jer je trebalo riješiti velarij u mirovanju. Kosi dio gornje palube služi za velarij u skupljenom položaju: otkriven da se suši poslije kiše, pokriven da se zaštiti od sunca i kiše u mirovanju izvan funkcije.
- I konaèno, nitko do danas nije na oko 150 detaljnih nacrta prikazao integralnu izvornu sliku pulskog Amfiteatra podignutog u Augustovo doba, tijekom sredine 1. st. pr. Kr.
44 Iako je Stancovich, zahvaljujuæi nalazu arhitekta Brüyna, bio razumio ležajeve zateznih greda na užijebljenom vijencu, nije dao pravilnu interpretaciju i njihovo detaljno tehnièko rješenje, te èinjenicu da su to bile samo mjestimiène sidrene zatezne interpolacije. Kanonik takoðer ne napušta skošeni krov trijema, nego dvoji èime je bio pokriven. [Stancovich, 1822: 54]
45 Carli, 1793: 223, Tabl. X., 225, Tabl. XII., profil H
46 Smatram da su taj fragment stupa i kapitel mogli biti dio konstrukcije sveèanih loža duž male osi na podiju i na poèetku obaju prvih maeniana.
Glosarij
Tumaè nekih struènih pojmova
Glossary
Key to some specialist terms
A
ANTEMNA (lat.), antena, jarbol broda
ARCHITECTUS (lat.), arhitekt
ARENA (lat.), naziv pijeska kao završni sloj izravnanog borilišta usred amfiteatra na kojem su se održavale gladijatorske borbe i borbe s divljim zvijerima. U novije doba i sinonim za amfiteatar.
B
BITVA (tal.) bitta, drveni ili metalni stup s dvama ili jednim boènim rogom, na palubi broda ili na luèkoj obali za privez brodova. Na našem Amfiteatru za privez donjega štraja - leta.
BOTUN I PETLJA, služi za meðusobni spoj dvaju grativa na dva jedra: lijevi i desni.
BUCEL - KOLOTURA (tal. bozzello, carrucola di specie e funzioni diverse), ureðaj za dizanje, premještanje i spuštanje tereta te za povlaèenje i razvlaèenje jedara. Pomièna, nepomièna i višekraka. Koristila se na više mjesta u gradnji Amfiteatra i u sastavljanju velarija.
CCARPENTARIUS (lat.), tesar, majstor sjekire
CATENARIA (tal.), krivulja po kojoj se rasporeðuje jedan konop ovješen na dva kraja, kao glave (èelo) elektriènih vodova
CAVEA (lat.) - (tal.) platea, onaj dio amfiteatra na kojem su sjedili gledatelji - gledalište
CIPUSI, od tal. cippi, veæi teški kameni blokovi oko 4 tone, usidreni u teren na 10 do 18 m od proèeljnog zida amfiteatra, na koje su se sidrile po dvije sartije od vrha jarbola do njih
CLASSIARII (lat.), vojnici flote, mornarièka vojska
CLASSIS (lat.), flota
CLASSIS MISENENSIS (lat.), sredozemna flota blizu Napulja, na istoimenoj punti: od Augustova doba
CLASSIS RAVENNAS (lat.), jadranska flota; od Augustova doba
D DECURIO (lat.), mornarièki èasnik
E
EQUITES (lat.), viteški red
F
FABER (lat.), radnik, vojnik inženjerije, majstor svojeg zanata
FABER FERRARIUS (lat.), kovaè
FABER NAVALIS (lat.), brodograditelj, izvoðaè raznih konstrukcija u summa cavea in ligneis
FABER TIGNARIUS (LIGNARIUS) (lat.), stolar, drvodjelac, tesar G
GINDAC (tal. ghindazzo), konopac za dizanjerazvlaèenje jedara. Od ghindare: dizati uvis jarbol ili jedro. U našem Amfiteatru to je konop koji je prièvršæen na vrhu (kraj) jedara, a služi za njihovo razvlaèenje i povlaèenje preko koloture.
GRADUS (lat.), stuba gledališta maeniana
GRADUS SPECTACULORUS (lat.), gledalište
GRATIV (tal.) GRATILE, konop, uže; našivak (optok, porubnik) po rubu jedara
GROTLO - BOKAPORTA (tal.), boccaporta, otvor na glavnoj palubi laðe, vidjelica na palubi, ulaz u donji dio broda; u našem Amfiteatru otvor s poklopcem na pokrovu osam drvenih baèvi u stubišnim tornjevima
IIMA CAVEA (lat.), najniži dio gledališta
ITINERA (lat.), hodni plan, putni smjer
K
KALAFAT, ŠUPER, radnik koji brtvi spojeve platica drvene brodske oplate i palube. Šuperiti, kalafatirati (zaèepljivati pukotine na laði)
KAŠTANJOLA (ven. castagnola - gallozze - tacchetti), drvo s dva roga koji služe za povremeno prièvršæenje konopa u izmjeni manevara upravljanjem velarija, primjerice, povremeno prièvršæenje gindaca
KAŠTEL, pramèano i (ili) krmeno nadgraðe broda. Izdvojeno zatvoreno pramèano nadgraðe nad gornjom brodskom palubom. Odgovara nadograðeni dio za 3,14 m ponad gornje razme boka (na 37.30 m/n.v.); 1,61 m nad užlijebljenim vijencem, odnosno nad donjom razmom boka koja je 58 cm visine (2 rim. stope)
KAVALET - KONJIÆ - KOZLIÆ - NOGARI, brzo demontabilan nosaè gornje palube širine oko 2,40 + skošeni dio 2,10 m. Drveni rekvizit s 3 ili 4 noge i kosnika koji se koristi za podupiranje tereta ili ureðaja
L
LANÈANICA, krivulja koju bi tvorio lanac jednoliko rasporeðene mase i beskonaèno malih elemenata ovješen na dvije toèke; lanèana krivulja, hiperbola [*** (2000.), Rjeènik hrvatskoga jezika, 530, Zagreb). U našem sluèaju svaka od 23 lanèanice èini 4 gornja i 4 donja štraja - leta, koje na kraju povezuju po dva uzdužna i dva popreèna horizontalna zatezna konopa, sve skupa nategnuto - spojeno na 4 jarbola
LAPICIDA (lat.), kamenoklesar
LAPICIDINAE (lat.), kamenolomi, rudnik kamena
LIBITINA (lat.), božica pogreba
LIBITINARIUS, (lat.), èovjek koji brine o pogrebima - poduzetnik pogreba
LOCARII (lat.), redari, stražari
LOKALNA MUNICIPALNA ARISTOKRACIJA, sastojala se od senatorskoga municipalnog reda: decurioni, magistrati i svjetovni sveæenici
M
MAENIANUM (lat.), tribina, sektor gledališta
MAENIANUM PRIMUM (lat.), prvi (maenian) sektor gledališta
MAENIANUM SECUNDUM IMUM (lat.), najniži dio drugog sektora gledališta
MAENIANUM SECUNDUM SUMMUM (lat.), najviši dio drugog sektora gledališta
MAENIANUM SUMMUM IN LIGNEIS (lat.), najviši dio gledališta u drvu
MALUS (lat.), jarbol broda (68: 30´30 cm; 16: 18´20 cm); ukupno 84 jarbola
MARMORARIUS (lat.), klesar ili tesaè mramora
MEDIA CAVEA (lat.), srednji dio gledališta
MEÐUPALUBLJE, interponte (tal.), u našem Amfiteatru palublje - podesti koji prate križna stubišta od II. cirkularnog hodnika do glavne i gornje palube
MOTOVILO (tal.), monachetto, palubni ureðaj za namatanje konopa
MULIEBRE (lat.), žene
N
NAUTA (lat.), mornar
NAVALIA (lat.), brodogradilište
NAVIS (lat.), brod
O
OGRADA - BOK GLAVNE I GORNJE DEMONTABILNE PALUBE, tal. Impavesata, ukupne visine oko 2,19 m; èini: oluèni vijenac - donja razma ograde, tal. listone di impavesata; bitva s dva boèna roga za vezivanje donjeg štraja - leta; podsponjak boka; gornja razma ograde obostrano oko 7 cm izboèenih blokova kamena, tal. tzv. ‘falchetta’ ili ‘listone di falchetta’
OPUS CAEMENTICIUM (lat.), slièno incertum ili mixtum; uèinjen s malim komadima i komadiæima kamena spojenih veæom kolièinom vapnene žbuke i pijeska. U našem Amfiteatru èesto se koristio kao podloga za debele temeljne zidove kako bi se izravnala gornja nepravilna ravnina žive stijene.
OTVORI ZA JARBOLE u užlijebljenom vijencu, veæi od 30´30 ili 18´20 cm da se jarbole može udjenuti u vijenac
PALUBA KAŠTELA, na uzdignutom dijelu stubišnih tornjeva, izmeðu dviju baèava, na 40.00 m/n.v; zapovjedni most
PALUBNA UPORA, stup 30´30 cm na rasponu oko 2,60 m koji podupire konstrukciju glavne palube (ukupno 144 upora 30´30 cm)
PALUBNE SPONJE, vodoravne grede koje nose na rasponu od oko 2,60 m GLAVNU PALUBU (ukupno
144 sponje 22´25); rastavljivu GORNJU PALUBU s gredicama, koje su u suho usaðene u konjiæ (kavalet) i lako skidive kada treba intervenirati na konstrukciju velarija ispod te nose i sve DONJE PALUBE (podeste) u stubišnom tornju od razine 20.45 m do 37.30 m
PAPAGALO, metalna ili drvena vodilica sašivena na grativ jedra klizeæi po donjem štraju, nosaèu jedra
PIOMBATURA (tal.), spajanje užadi, UPLETKA, NADOPLET od užeta; rad užara vezivanjem dvaju konopa ili krajeva puknutoga konopa upletanjem jednoga u drugi; nadoplet kojim se strukovi krajeva konopa upleæu jedan u drugi
PLEBS (lat.), plebejci, narod, puk
PODSPONJAK - tal. DORMIENTE ('spavaè'), manji skok kamenog ležaja na unutarnjem rubu kako bi se ispod ležaja grede mogao ugraditi komad deblje daske koja æe neznatno dignuti ležaj, ali i stvoriti boène šliceve što æe omoguæiti strujanje zraka i saèuvati gredu od truljenja. Komad deblje daske umetnut ispod ležaja drvene grede kako bi se omoguæilo prozraæivanje ležaja protiv truljenja. Podspojnik III. cirkularnog hodnika glavne palube i gornje palube. U podsponjaku greda radi, oslonjena je, na njemu, a ne na zidu.
POJANTA, KOSNIK, protuvjetrena zaštita, drvena ukruta ugla izmeðu palubne sponje (glavne palube) i palubne upore (stupa); (tal.) puntone
PORTA LIBITINENSIS (lat.), tijelo mrtvoga ili teško ranjenoga gladijatora vuklo se kukom izvan borilišta - arene, ili izvlaèilo na nosiljci, unesenoj prije poèetka borbi, u njihovu svlaèionicu SPOLIARIUMU, prolazeæi kroz vrata rezervirana za mrtvace, tzv.
PORTA LIBITINA. Držim da je takvih vrata moglo biti kako na sjevernoj tako i na južnoj strani, s izlazima u razini borilišta do glavne duže osi. Prema tome, porta libitinaria je služila za izvlaèenje leševa iz Amfiteatra, ali su ti mrtvaci dok je trajala igra bili položeni u posebnoj prostoriji, spoliariumu.
PORTA SANAVIVARIA (lat.), u dužoj osi na južnoj strani; izlazili su kroz nju gladijatori kojima je bio pošteðen život
PORTA TRIUMPHALIS (lat.), nalazila se na sjeveroistoku duže osi 36-37 i kroz nju se odvijala na poèetku igara, u prije odreðenom danu, tzv. POMPA, sveèana povorka u kojoj defiliraju magistrat (producent, autor i organizator igara), kojega prethode (prate) liktori, prethodnici glazbenika koji æe pratiti odvijanje igara; potom nositelji tabli s natpisima o razlozima njihovih smrtnih kazni te sastavi parova gladijatora, a na kraju i pravi protagonisti dana: gladijatori, lovci (venatores) i osuðenici na smrt. Predsjedništvo pripada producentu i autoru, koji je ujedno i vlasnik divljih životinja i gladijatora te odluèuje o njihovoj sudbini.
PORTICUS (lat.), portik, trijem, galerija, natkriveni prolaz
PORTICUS IN SUMMA CAVEA IN LIGNEIS (lat.), trijem ponad najvišega dijela gledališta u drvu
PORTUS (lat.), luka
PRAECINCTUS (lat.), viša gornja granica, zidana ograda, recint maeniana gledališta
PRAEFECTUS (magister), NAVIS (lat.), kapetan broda
PRAEFECTUS CLASSIS (lat.), zapovjednik flote, admiral
PRAEFECTUS FABRUM (lat.), zapovjednik vojne inženjerije, voða radnika
PREDNJE LETO (tal. straglietto), priteže jarbol na pramcu ili krmi
R
RAZMA (tal.), falchetta, gornji rub na trupu plovila. IMPAVESATA (tal.), oplata ograde, boka paluba - visoki parapet glavne palube na brodu za zaštitu ljudi
RESTIO (lat.), FUNAIO, FUNAIOLO (tal.), užar, konopar
RESTIO (lat.), UŽAR, PIOMBADOR (piombar = spajanje užadi - pletenje ili spajanje krajeva dvaju konopa na naèin da tvore samo jedan. Spojiti ili sljubiti: pripojiti jedan konop.
RIPIANO (lat.), ravna površina
S
SARTIA (tal.), hr. PRIPONA - deblje uže koje boèno drži jarbol. Lat. rudens - konop kojim se stabiliziraju jarboli zategnuti na veæim kamenim blokovima usidrenim radijalno u okolni teren Amfiteatra, 84´2 = 168 sartija
SCULPTOR (lat.), kipar
SPOLIARIUM (lat.), svlaèionice u Amfiteatru u kojima su se svlaèili i oblaèili gladijatori, ali u koje su se, dok je trajala igra, unosili mrtvi gladijatori i tamo ubijali teško ranjeni. Držim da su bila dva spoliariuma opremljena kanalizacijom za zbrinjavanje otpadne vode: jedna na sjevernoj, a druga na južnoj strani zapadno od duže osi blizu borilišta.
STEZNICE, PRITEG, MANDULE (tal. bigotte, bigotte di sartia), služe za natezanje sartija i štraja u stabilan položaj u kojem su ‘u radu’
STRUCTOR, CAEMENTARIUS (lat.), zidar
SUMMA CAVEA (lat.), najviši dio gledališta, na vrhu SUMMA CAVEA IN LIGNEIS (lat.), najviši dio gledališta u drvu
SUMMUS (lat.), najviši, ekstreman, zadnji, najveæi, najvažniji
Š
ŠTRAJ, strallo ili straglio (tal.) - LETO (hr). Izuzetan dio konopa, lanèanica velarija. Gornji štrajevi na lanèanici zatežu se koloturima na jarbole kako bi donji štrajevi vezani za bitve bili nagnuti za 11° u odnosu na ravninu glavne palube (na 35.95 m/n.v.), po kojima se zatežu i rastežu 92 jedra od glavne palube do 31 m iznad borilišta - arene. Osnovni konopi raznih profila i èvrstoæe koji èine 23 lanèanice po kojima se razvlaèe i povlaèe jedra.
koji se ugraðuje u zid ili namještaj kako bi ga se popravilo, restauriralo ili zaèepilo ošteæenje.
TESSELLATUM OPUS (lat.), mozaik
TIGNUM (lat.), drvena greda i stup, graðevno drvo
VELA CONTRAHERE (lat.), skupiti jedra
VELA FACERE (pandere), VELA VENTIS DARE (lat.), razviti jedra vjetru
VELUM (lat.), jedro. Ukupno 22´4+4 = 92 jedra.
VELUM (lat.), VELARIO (tal.), tenda koja je pokrivala teatre i amfiteatre kako bi gledatelje zaštitila od sunca i oborina. U poèetku od obiènog lana, poslije od najfinijega lanenog platna i svile. Ukupno 92 jedra.
VEXILLATIO (lat.), postrojba, odred (vojske)
VEXILLATIO CLASSIARII (lat.), mornarièka postrojba, odred mornara vojnika
VIA (lat.), hodnik ponad recinta precinctionesa (ulica, cesta), odakle su se gledatelji spuštali na svoja mjesta u odgovarajuæem maenianu
VITLO (VITAO), MOTOVILO, DIZALO (tal. argano, verricello), (lat. ergata), za vuèu, dizanje veæih težina, možda i za simultano natezanje, dizanje štrajeva s lanèanicama na odreðenu visinu. Ureðaj za vuèu ili dizanje tereta koji se sastoji od jednog cilindra na koji se namata nosivi konop (primjerice konopi lanèanica), a koji natežu mornari pomoæu ruèice kojom namataju štrajeve preko kolotura (usp.: Vitruvije X.).
Z
ZAPONE - PRIPONE (tal.), paterazzi, pomièni zaputak za stabiliziranje jarbola
ZASTAVNO LETO (tal. straglio a paranche), uže koje pripinje jarbol i njegove nastavke prema pramcu i krmi
ZATEZNA (VLAÈNA) GREDA (DEBLJA DASKA), (tal. trave tirante) Primjer da se na rimskoj arhitekturi u Puli dobije neprekidna veza izmeðu stropa (glavna paluba iznad portika), zida i drvenog stupa s pojantama, s tradicijskim metalnim protezama i skobama sidrenim s jedne strane olovom u kamenom zidu. Usporedivo sa željeznom zategom: gredazatega - pojanta - stup kao otpor raznim vodoravnim silama. Zatezna greda vjerojatno nije bila u poèetnom projektu Amfiteatra. Ona je tijekom gradnje IV. etaže (summa cavea in ligneis) ubaèena u sastav konstrukcije glavne palube na oko 50 cm od nosive grede (22´25 cm) i svakih 8 do 10 m bez odreðenog reda kako bi se ukrutila konstrukcija palube i suprotstavila raznim horizontalnim silama.
ZATISKAÈI (tal. spinotti), drveni èavli ili èepovizatiskaèi
TABULATUM (lat.), tal. tolda, hr. gornja paluba
TESSELLA (lat.), kamenèiæ za izradu mozaika. Tašel (tal. tassello), oblikovani komadiæ drva ili kamena
ZATVOR (tal. carcere), policentrièna uža prostorija ispod podija koja prati sa zapadne i istoène strane borilište - arenu kao njegov dio sa po sedam vrata na svakoj strani. Ispod poda ove prostorije teèe kanal, tzv. EURIPO, kojim se odvodi oborinska i otpadna voda.
1. Adam, J.-P. (1998.), L’arte di costruire presso i Romani, Materiali e tecniche, Milano
2. Carli, G. (1793.), Delle antichità italiche, Parte seconda, Libro terzo: 150-237, Milano
3. Dal Maso, L.B. (1980.), Roma dei Cesari, Firenze
4. Gregori, G.L. (2001.), Aspetti sociali della gladiatura romana, u: Sangue e Arena [priredio: La Regina], A: 22-25, Milano
5. Kandler, P. (1845.), Cenni al forestiero che visita Pola, Trieste
6. Kandler, P. (1876.), Notizie storiche di Pola, Parenzo
7. Krizmaniæ, A. (2009.), Pulska kruna, Pomorska tvrðava Pula, Fortifikacijska arhitektura austrijskog razdoblja, Knjiga I., Pula
8. Krizmaniæ, A. (2016.), Amfiteatar u Puli, Istraživanja o izvornom izgledu iz sredine 1. st.pr.Kr., „Prostor”, 24 (2 /52/): 132-155, Zagreb
9. Luciani, R. (1993.), Il Colosseo, Milano
10. Pavan, G. (1996.), Il restauro dei monumenti romani di Pola, Pietro Nobile, Francesco Brüyn e altri (1809-1860), „Archeografo Triestino”, LVI (IV): 127-172, Trieste
11. Rea, R. (2001.), L’anfiteatro di Roma: note strutturali e di funzionamento, u: Sangue e Arena [priredio: La Regina], A: 69-77, Milano
12. Rusconi, L. (1926.), Pietro Nobile e i monumenti romani di Pola, „Archeografo Triestino”, XIII (III): 343-346, 351-356, Trieste
13. Stancovich, P. (1822.), Dello Anfiteatro di Pola, Venezia
14. Vismara, C. (2001.), La giornata di spettacoli, u: Sangue e Arena [priredio: La Regina], A: 199221, Milano
15. *** (1951.), Brodska nomenklatura, Rijeka-Split
Izvori ilustracija
Illustration Sources
Sl. 1. Foto: R. Kosinožiæ, 1996.
Sl. 2. Snimili: D. Lovas, V. Linke, 1997.; uredio autor
Sl. 3. i 4. Snimili: T. Marjanoviæ, T. Komšo, 1997.; uredio autor
Sl. 5. i 6. A. Krizmaniæ, D. Marasoviæ, J. Marasoviæ, 1984.-1986.
Sl. 7.-19. Autor
Dokumentacijski izvori
Document Sources
1. Clerisseau, C.L. (1757.), Anfiteatro a Pola, dva akvarela, Ermitage, Sankt Peterburg: 11675, 11767 (dar Emila Milovana)
2. Krizmaniæ, A.; Marasoviæ, D.; Marasoviæ, J. (1984.-1986.; 1994.-1995.), Amfiteatar u Puli, zapadni dio - Studija izvornog stanja, tretmana i revitalizacije od pilastra 4 do 33 u razini prizemlja, i I. cirkularnog hodnika, 1:50, 1:100, 1:200; uz moje voðenje. Arhitektonski fakultet Sveuèilišta u Zagrebu - Zavod za graditeljsko naslijeðe u Splitu, Zavod za prostorno planiranje i pripremu zemljišta, Pula
3. Krizmaniæ, A. (1997.), Amfiteatar - Pula, Arhitektonski snimci postojeæeg stanja (tlocrti, popreèni i uzdužni presjeci i pogledi) unutrašnjosti sva èetiri stubišna tornja s užlijebljenim vijencima, koje su 10.-28.8.1997. uèinili studenti Arhitektonskog fakulteta Sveuèilišta u Zagrebu: Domagoj Lovas, Saša Reliæ, Tea Rister, Milan Štrbac, Tomislav Marjanoviæ, Vedran Linke i Ivana Stošiæ, predvoðeni asistentom mr.sc. Borisom Vuèiæem. Njihov sam rad vodio davanjem potrebnih uputa, a tijekom snimanja uèinio sam niz grafièkih bilježaka koje su odigrale važnu ulogu u sastavljanju izvornoga stanja stubišnih tornjeva. Stekao sam nova saznanja o konstrukciji ukrižanih drvenih stubišta, o velariju i èetvrtoj etaži u drvu - o summa cavea in ligneis. MK - Uprava za zaštitu kulturne baštine, Konzervatorski odjel, Rijeka
4. Marasoviæ, J. (1961.), Amfiteatar u Puli - III. skica rekonstrukcije. Elaborat Urbanistièkog biroa Split (Odjel za povijest graditeljstva), PG/73. Naruèen od Narodnog odbora Opæine Pula, a sastoji se od 3 tlocrta 1:200 i 4 presjeka u mjerilu 1:100, s pismenim obrazloženjem aktivnosti provedene akcije od 1959. do 1961. godine (3 stranice), te izvještajem o rezultatima rada na analizi idejne rekonstrukcije pulskog Amfiteatra izvršenog u Kopenhagenu od dr.arh. Ejnara Dyggvea i ing.arh. Jerka Marasoviæ u svibnju 1961. (2 stranice), Split. Državni arhiv Pazin - Uprava za zaštitu kulturnih i prirodnih dobara, Zagreb
5. Nobile, P. (1816.-1818.), 1. Perspektiva unutrašnje središnje sjeverne strane Amfiteatra s dva razrušena luka na poz. 36-37 i 37-38; 2. Projekt rekonstrukcije dva razrušena luka, koje kamenoklesar Valle Valentino nije izveo po Nobileovu projektu i ostalo je tako do danas. Izvorno iz „Archivio storico dell’ Istria-Pola”, danas se crteži èuvaju u Povijesnom arhivu Rijeke (dobrotom Marijana Bradanoviæa)
6. Schinkel, K.F. (1803.), Veduta dell’Amphitheatro e della Città di Pola, u: *** 1781.-1841., Schinkel l’architetto del principe, 1982: 42, Venezia
The amphitheatre in Pula is one of the six largest Roman amphitheatres in the world. It was built on a hill slope facing the sea, 200 m outside the town walls to the northeast. Spectators were obliged to move along the strictly defined routes in order to access their seating sections of the auditorium and thus avoid contact with the citizens of lower social rank.
The backbone of the entire system of walking areas in the Amphitheatre was made up of three main passageways, three external circular corridors and their three concentric internal counterparts which followed the basic polycentric curvature of the load-bearing facade wall: three outer circular passageways 4-4,5 m wide, one on top of the other up to the level of the third circular passageway (at 28.85 m/above sea) and three internal so-called ”dark passageways” between the already mentioned peripheral passageways and the arena: two (one on top of the other) to the west up to 3,30 m wide (11.25 and 16.55 m/above sea) and one to the east with a walking surface at the highest level (16.55 m/above sea).
Seven types of staircases (”A”,”A1”, ”A2”, ”C”, ”E”, ”X”, ”Y”) and three types of vomitoria (”B”, ”D”, ”F”) as well as the linking radial and the already mentioned circular passageways provided access to the podium level and to the top of the first and second maeniana. The podia and the first row of the first maenianum could be used only by decuriones, the first magistrates and secular priests. The rest of the first maenianum could be used by members of the High Order of the Knights and nobiles The second maenianum was reserved for members of the Order of the Knights (Equites) and free citizens. Ten-winged staircases of the tower (from 20.45 to 37.38 m/above sea) could be used by fabri and military seamen (classiarii) who used to fold and manoeuvre the velarium on three connected decks. Plebs could access the top of the third maenianum while women could access the wooden auditorium of the third circular passageway by means of the first four wings of the crossed ten-winged wooden staircases placed within the four staircase towers with two entrances from the second circular passageway east (at 20.45 m/above
Biografija Biography
Dr.sc. ATTILIO KRIZMANIÆ, dipl.ing.arh., roðen je 1935. u Puli. Diplomirao je 1963., magistrirao 1984. i doktorirao 1998. na Arhitektonskom fakultetu Sveuèilišta u Zagrebu. Do 1970. projektira nastambe i brodske interijere u Brodogradilištu „Uljanik”. Uvodi praksu pripreme planova prostornog ureðenja u procesu izgradnje i obnove grada. Voditelj je pripreme svih urbanistièkih planova od 1971. do 1990. Objavio je pet monografija o graditeljskom naslijeðu Pule. Tijekom 2014. do 2017. god. dovršio je oko 150 grafièkih prikaza studije o izvornom stanju Amfiteatra u Puli.
sea), and two exits into the third circular passageway and onto the top of the third maenianum (at 28.85 m/above sea).
Four staircase towers within the system of communication links, routes and walking directions render the amphitheatre in Pula unique compared with all other amphitheatres in the world. Other unique features are ten wings of double crossed wooden staircases - a system studied by Leonardo da Vinci - which are placed within the stone volumes of the towers, from the level of the second circular passageway (at 20/40 m/above sea) to the top of the topgallant-rail, and laterally at 37.30 m/above sea. The same is achieved with two barrel-like cisterns up to the top at 36.80 m/above sea and the top of the tower between them at 40.44 m/above sea. There is another important detail that renders the Pula amphitheatre unique: the top of the fourth level with the preserved grooved stone cornice above which there was a stone lateral part of the main and upper decks 1.61 m high made up of stone bollards for tying up the velarium and two rows of massive stone blocks tied up together which compress the anchored bollard. Here are the details that provide design solution for the top part of the Amphitheatre between the staircase towers (at 37.30 m/above sea) as well as for three decks and the original raised end point of the staircase towers (at 40.44 m/above sea).
Four staircase towers marked transition from a wooden to a stone amphitheatre structure with wooden double crossed staircases and wooden decks as reminiscent of that earlier version. This is the reason why wooden decks were made with a mild pitch (1-2%) instead of a roof with tiles. In order to manoeuvre the velarium flat surfaces were needed, similarly to those on the ship decks. They are actually operating surfaces used by all kinds of workers (fabri) and military seamen to manoeuvre the velarium.
With 1000 fabri and seamen initially engaged in the creation of summa cavea in ligneis and with 400 military seamen engaged during fights it was necessary to enforce strict military discipline when using the crossed staircases and operating the velarium. The top of the tower with its own deck
was one of the four key command posts for turning 1/4 of the Amphitheatre into an autonomous construction site. The upper unfolding partly bevelled deck was used as a protective surface of the main deck and the velarium.
Until this research the original appearance of the staircase towers has never been graphically represented in an appropriate scale. Practically all authors used to draw plans of all levels of the Amphitheatre one above the other. By contrast this research attempts to represent each of the six original floors through its own individual plan in order to clarify what links each of the eight, i.e. six levels.
There has been no attempt so far to graphically represent the entire system and construction of ten crossed double wooden staircases in towers from two entrances of the second circular passageway up to the exit onto the upper and main deck and the tower deck. This paper for the first time mentions flat decks as working areas not as hip roofs covered with tiles.
The researchers have disregarded the fact that there were four rectangular openings on the grooved cornice in the tower instead of one central mast of the velarium. These openings were cut out so that four slender masts could be pulled through them while two lateral masts were not in the tower volume but in the corner outside the tower. The authors of the previous studies were greatly misled by the remains of a column and a capital to believe that summa cavea in ligneis ended on the wooden structure of the third circular passageway. A porch was usually drawn above it featuring a semi-circular arch, stone column, and a capital including a hip roof covered with roof tiles. They have discussed the velarium in general without any attempt to represent it graphically in its integral form.
The most prolific studies on the original condition of the Amphitheatre took place in 1997 when the researchers were provided with the opportunity to architecturally survey all the findings on the internal walls of the towers. For the first time the velarium and the decks were perceived as working areas of summa cavea in ligneis and not as roofs covered with tiles.
ATTILIO KRIZMANIÆ, Ph.D., Dipl.Eng.Arch., born in 1935 in Pula. He graduated in 1963, received his M.Sc. degree in 1984 and his Ph.D. in 1998 from the Faculty of Architecture of the University of Zagreb. Until 1970 he designed ship interiors in the shipyard ”Uljanik”. He was in charge of all urban planning projects between 1971 and 1990 in the Institute for Urban Planning. He is the author of 5 monographs on the built heritage of Pula. Between 2014 and 2017 he completed around 150 graphic studies on the original condition of Pula Amphitheatre.
1. Blok Klaiæeva-Kaèiæeva-Deželiæeva-Meduliæeva sa sklopom Klinike za djeèje bolesti Zagreb
Fig. 1 City block surrounded by Klaiæeva-Kaèiæeva-Deželiæeva-Meduliæeva streets and the Children’s Hospital complex in Zagreb
1 Sveuèilište u Zagrebu
Arhitektonski fakultet
HR - 10000 Zagreb, Kaèiæeva 26
2 Sveuèilište u Zagrebu
Graðevinski fakultet
HR - 10000 Zagreb, Kaèiæeva 26 gzaja@arhitekt.hr sbasic@grad.hr
Izvorni znanstveni èlanak
UDK 725.51:616-053.2(497.5 Zagreb)”19/20” Tehnièke znanosti / Arhitektura i urbanizam
2.01.04. - Povijest i teorija arhitekture i zaštita graditeljskog naslijeða Èlanak primljen / prihvaæen: 19. 10. 2017. / 13. 12. 2017.
1 University of Zagreb Faculty of Architecture Croatia - 10000 Zagreb, Kaèiæeva 26
2 University of Zagreb
Faculty of Civil Engineering
Croatia - 10000 Zagreb, Kaèiæeva 26 gzaja@arhitekt.hr sbasic@grad.hr
Original Scientific Paper
UDC 725.51:616-053.2(497.5 Zagreb)”19/20” Technical Sciences / Architecture and Urban Planning 2.01.04. - History and Theory of Architecture and Preservation of the Built Heritage Article Received / Accepted: 19. 10. 2017. / 13. 12. 2017.
Urban and Architectural Development of the Children’s Hospital Complex in Klaiæeva st. in Zagreb
Fischer, Ignjat Jovièiæ, Slobodan
Klinika za djeèje bolesti Zagreb Turina, Vladimir Vodièka, Mladen
Kliniku za djeèje bolesti Zagreb èini sklop zgrada u zapadnom dijelu bloka Klaiæeva, Kaèiæeva, Deželiæeva i Meduliæeva ulica. Još od 1951. godine, kada je zgrada Fischerova Sanatorija (1909.) prenamijenjena u Djeèju bolnicu, kontinuirano se traži naèin da se izvorni sadržaji prilagode novim namjenama i novim tehnologijama. Dogradnjama 1956. (V. Turina), 1964. (S. Jovièiæ) i 1987. (M. Vodièka) te nizom sporadiènih adaptacija i rekonstrukcija prostor se pokušava objediniti u tehnološku cjelinu. Formalno je zadržana prepoznatljivost sklopa, ali parcijalne dogradnje i realizirani programi nisu osigurali potpunu funkcionalnost bolnice kao cjeline.
Fischer, Ignjat Jovièiæ, Slobodan
Children’s Hospital, Zagreb Turina, Vladimir Vodièka, Mladen
The Children’s Hospital in Zagreb is a complex of buildings in the west part of the block surrounded by Klaiæeva, Kaèiæeva, Deželiæeva and Meduliæeva streets. Since 1951 when the Sanatorium building designed by I. Fischer (1909) was repurposed as the Children’s Hospital, there has been a growing tendency to adapt the original facilities to new purposes and new technologies. New wings added in 1956 (V. Turina), 1964 (S. Jovièiæ), and 1987 (M. Vodièka) as well as a series of occasional interventions and reconstructions were aimed at integrating the entire complex into a technological whole. Various partial additions and realized programmes did not fully contribute to its functionality.
Koncem19. i poèetkom 20. stoljeæa izgradnja zgrada za zdravstvo slijedi globalne ideje - planiranje na principima F. Nightingale još je uvijek vodeæa doktrina.1 Bolnice i sanatoriji uglavnom se grade na rubnim dijelovima grada kako bi se osigurao njihov smještaj u èistome i mirnome okolišu na graðevnoj èestici primjerene velièine. Najèešæe se grade bolnice paviljonskog tipa i sanatoriji kao slobodnostojeæe zgrade. Potreba da se mijenja ovakav pristup planiranju i organizaciji zgrada za zdravstvo u prvoj polovici 20. stoljeæa javlja se zbog: novih tehnika dijagnosticiranja i lijeèenja (laboratoriji, RTG, OP - operacijski blok), tj. pojave tehnološkog bloka2; razvoja novih tehnièkih sustava (rasvjete, dizala, ventilacije, grijanja), kojih primjena u bolnicama od 1880. godine omoguæava rješavanje konfliktnih zahtjeva morfologije bolnièkih odjela i efikasno povezivanje bolnièkih odjela s tehnološkim blokom3; društvene reakcije na stanje u kojem je medicinska skrb sve do kraja 19. stoljeæa bila potpuno privatizirana i cehovska, te orijentirana na kurativnu funkciju.4 Poèetkom 20. stoljeæa formiraju se i osnovne ideje socijalizirane medicine (edukacija, prevencija i lijeèenje sveg stanovništva)5; snažne ekspanzije gradova, što dovodi do postupnog urastanja bolnica i sanatorija u gradsko tkivo, uslijed èega oni postaju dijelovi gradskih središta.
Sve to dovodi do redefiniranja prostornih i organizacijskih postavki zgrada namijenjenih medicinskoj skrbi. Novi modeli zgrada koji se grade jesu zdravstveni centri primarne njege koji djeluju kurativno ili preventivno, a katkad integriraju oba aspekta.6 British Ministery of Health je Dawsonovim izvješæem iz 1920. godine priznalo da se „preventivna i kurativna medicina ne mogu odvajati po nijednom zdravom principu”, tako da koncept organizirane društvene njege temeljen na integralnim zdravstvenim centrima poèinje imati široku primjenu u Engleskoj i u mnogim drugim zemljama.
Pioneer Health Centre izgraðen je 1935. godine.7 Potpuno drukèiji tip zdravstvenog centra koji su financirale lokalne vlasti jest Finsbury Health Center. 8 Oba primjera, iako graðena u razlièitom socijalnom kontekstu, ogledni su primjeri zdravstvenih centara koji su promovirali nove programe i pod jednim krovom ujedinili medicinsku njegu (ambulante), brigu o zdravlju (tjelovježba i plivanje), eduka-
1 Juraèiæ, 2005: 25. Bolnièki odjeli koji se temelje na osiguranju dnevnog svjetla, prirodnoga popreènog prozraèivanja i lokaciji u zelenilu
2 Tehnološki zahtjevni prostori (laboratorijska dijagnostika, RTG, operacijski blok) grupiraju se i formiraju tehnološki blok.
3 Verderber, Fine, 2000: 13; Vodièka, 1994: 61. G. 1907. u Chicagu bolnièki tehnolozi Ochner i Sturm traže promjenu pristupa gradnji bolnica, predlažu novi tip ‘monoblok’, tj. tip bolnice koji je funkcionalno optimiziran i kompaktan. Èesto se postojeæi paviljonski kompleksi adaptiraju i dograðuju kako bi se postojeæa izgradnja funkcionalno približila novim tipovima zdravstvene izgradnje. U meðuprostorima paviljona grade se novi funkcionalni sadržaji ili se paviljoni povezuju podzemnim i nadzemnim hodnicima, tako da se paviljonska bolnica u funkcionalnom smislu poèinje približavati tipologiji ‘monobloka’.
4 A. Štampar (1888.-1958.), promotor ideje socijalizirane medicine, prvi je predsjednik Svjetske zdravstvene organizacije.
5 Juraèiæ, 2005: 35-36. Nažalost, za realizaciju ovoga koncepta nedostajale su dvije temeljne pretpostavke: socijalno izobraženi zdravstveni radnici i javne, financijski neovisne zdravstvene ustanove.
6 Juraèiæ, 2005: 36; Cox i sur., 1981: 9. Integrirani zdravstveni centri, gdje je organizirana preventivna njega lijeènika opæe medicine, prvo su se pojavili u SSSR-u kao dio nacionalne politike u 1920-ima. Sve do 1945. koncept organizirane društvene njege baziran je na integriranom pristupu.
7 Juraèiæ, 2005: 42. Pioneer Health Centre u Peckhamu, Sir William Owens, Velika Britanija, obuhvatio je 2000 obitelji koje su za minimalnu naknadu mogle koristiti bazen, djeèji vrtiæ i igralište, sportsku dvoranu, kafeteriju, biblioteku i nekoliko prostora za medicinsku i stomatološku namjenu.
8 Cox i sur., 1981: 11. Finsbury Health Center, projekt: Tecton - u jednoj zgradi objedinjeni su zdravstveni sadržaji, pod ingerencijom lokalnih vlasti.
9 Peckham, bogato susjedstvo u južnom Londonu; Finsbury siromašna gradska èetvrt Londona
10 Dugaèki, 2008: 35-40
11 WHO - Svjetska zdravstvena organizacija uspostavljena je 1948., a prvi predsjednik bio je A. Štampar. Osnovno naèelo: zdravstvenom zaštitom obuhvaæeni su svi stanovnici na svim medicinsko-specijalistièkim razinama.
ciju (predavaonice i demonstracijske kabinete) i urede javnih zdravstvenih službi.9
I u Hrvatskoj, gdje je pomor djece, napose dojenèadi, poèetkom 20. stoljeæa bio vrlo velik, prvu socijalno-medicinsku ustanovu za zaštitu djece u Hrvatskoj otvorio je pedijatar dr. Žiga Švarc 1. sijeènja 1908. u unajmljenom prostoru u Ilici 29 pod nazivom Gradski djeèji ambulatorij. Ambulatorij je imao ordinaciju za siromašnu bolesnu djecu, majkama je dijelio sapun, vazelin i riblje ulje, ali je razvio i preventivni rad pružajuæi savjete majkama, te organizirajuæi predavanja, teèajeve, izložbe, raspaèavajuæi letke, održavajuæi teèajeve i za primalje. Od 1909. godine ambulatorij je imao vlastitu mlijeènu kuhinju i staju s kravama muzarama, smještenu na gradskoj ekonomiji, te je dijelio majkama i mlijeko.10
Nakon Drugoga svjetskog rata, od 1948. godine Svjetska zdravstvena organizacija [WHO] definira naèela organizacije zdravstvenih službi sa ciljem unaprjeðenja zdravlja stanovništva i sveobuhvatnosti zdravstvene zašti-
12 Teritorijalno naèelo: zdravstvene ustanove osnivaju se na podruèju cijele države u skladu s prostornom mrežom zdravstva, koja je definirana prema broju stanovnika, starosti stanovništva i dostupnosti. Hijerarhijsko naèelo organizacije zdravstvene zaštite prema razini zdravstvene njege koju pruža pacijentima: primarna njega: zdravstvena zaštita na razini opæe medicine, preventivna, kurativna i edukativna, pružanje pomoæi pacijentima na ulazu u sustav; sekundarna njega: zdravstvena zaštita na specijalistièkoj razini; tercijarna njega: visoko specijalizirani tretmani koji se provode u ustanovama u kojima se održavaju i nastavne aktivnosti.
13 Vodièka, 1994: 61
14 Bolnièki sklop Klinike za djeèje bolesti Zagreb pojedinaèno je zaštiæeno kulturno dobro (Z-450) upisano u Registar kulturnih dobara RH.
15 Riethmiller, 2007: 110, 113. Klinika u Brandenburgu, osnovana 1901., u više je navrata dograðivana u prošlom stoljeæu, zadnji plan iz 2001.-2007. Rostock Universitätskliniken, Standort Schilingallee, osnovana 1910., dograðivana je u 70-im godinama prošloga stoljeæa i 2010.
16 Riethmiller, 2007: 111-112. Charite Campus Virchow Klinikum - Univerzitetska klinika u Berlinu, osnovana 1906. kao paviljonska bolnica, dograðivana je 1855., 1985. i 1995. Bolnica „G. Di Christina” u Palermu primjer je bolnice u kojoj su èetiri paviljona povezana rampama, stubištem i sklopom dizala.
17 Vodièka, 1985: 15-16, 18. Od 1857. gradnja je regulirana Graðevnim redom za zemaljski grad Zagreb, njime je bila predviðena izrada Regulatorne osnove grada. Ovaj je graðevni red , uz novelacije, na snazi sve do 1895. kada je donesen novi Graðevni red. Grafièki dio Regulatorne osnove nije saèuvan, ali je oèuvan tekst. Mreža ulica trebala je biti nešto gušæa nego što je realizirana. Prema Graðevnom redu udaljenost ulica bila je predviðena s 40-50 hvati (7695 m), dok je velièina bloka Prilaz-Meduliæeva-Ilica-Kaèiæeva 140´240 m ili bloka Klaiæeva-Kaèiæeva-Deželiæeva-Meduliæeva 130´206 m, iz èega se može zakljuèiti, kao i iz pojedinaèno saèuvanih situacijskih nacrta za gradnje iz toga razdoblja, da je velièina bloka u realizaciji izmijenjena. Nap. autora: prikupljenu arhivsku graðu obradio je i sistematizirao u poglavlju B) Geneza bloka i obrada arhivske graðe prof. V. Bedenko, koji je naveden kao suradnik. Materijal je, prije dovršetka Studije M. Vodièke, objavljen pod naslovom Razvoj bloka 71 u Zagrebu, kao izvadak iz Projekta revitalizacije bloka [vidi: Bedenko, 1975: 45-64].
18 Kneževiæ, 2003: 103
te.11 Službe su organizirane na teritorijalnim i hijerarhijskim postavkama (primarna, sekundarna i tercijarna razina).12 I dok su zdravstveni centri pokrivali primarnu zdravstvenu zaštitu, na sekundarnoj razini zdravstvena se skrb organizira u poliklinikama i bolnicama. Iako se još uvijek grade bolnice paviljonskog tipa, javlja se nov, optimizirani tip bolnièke izgradnje - ‘monoblok’.13 Ovaj se tip gradnje u treæoj dekadi 20. stoljeæa primjenjuje u SAD-u, dok se u Europi primjenjuje tek od kasnih 1930-ih, uz izmijenjen i prilagoðen funkcionalno-organizacijski program. Upravo takve su bolnice bile zaèetci razvoja modernih zgrada za zdravstvo realiziranih tijekom 80-ih i 90-ih godina 20. stoljeæa.
Klinika za djeèje bolesti Zagreb ogledni je primjer izgradnje zgrade za zdravstvo potkraj 19. i poèetkom 20. stoljeæa, koja se iz Sanatorija, smještenog na rubu grada, brojnim dogradnjama i prenamjenama transformirala u bolnièki sklop u samom središtu Zagreba. Danas Kliniku za djeèje bolesti Zagreb èini sklop èetiriju zgrada, sagraðenih u raznim razdobljima 20. stoljeæa, kojih projekte potpisuju eminentni arhitekti - istaknuti protagonisti zdravstvene arhitekture toga vremena: Ignjat Fischer, Vladimir Turina, Slobodan Jovièiæ i Mladen Vodièka14 (Sl. 2.).
Primjeri sliènih dogradnji i rekonstrukcija gradskih bolnica nisu rijetki. Gradska Klinika u Brandenburgu ili sveuèilišna Klinika u Rostocku Standort Schillingallee primjeri su takvih dogradnji s više ili manje uspješnim rezultatima.15 Èešæi su primjeri preobrazbe paviljonskih bolnica u suvremene tipove, npr. berlinska Charite Campus Virchow Klinikum ili bolnica „G. Di Christina” u Palermu.16
URBANA GENEZA I KONTEKST LOKACIJE
URBAN ORIGIN AND SITE CONTEXT
Lokacija na kojoj je Sanatorij sagraðen dio je širega gradskog predjela zapadno od samoga gradskog središta, koji je u doba prve katastarske izmjere, sredinom 19. stoljeæa, bio neregulirano poljoprivredno zemljište. Sporadièna gradnja ovoga predjela, bez urbanistièkoga plana, traje sve do dolaska željeznice i izgradnje kolodvora 1862. godine. Prvim urbanistièkim planom - Regulatornom osnovom grada Zagreba iz 1865. godine definirana je prostorna organizacija cijeloga predjela od Savske ceste do Južnoga kolodvora, te od Ilice do željeznièke pruge.17 Planirani sadržaji - sajmište i vojarna, povezani s kolodvorom i željeznièkom prugom, obilježili su taj dio (zapadni dio) Donjega grada kao periferiju.18
Glede uvjeta izgradnje, u ovome dijelu grada smjele su se graditi jednokatnice ili dvokat-
Sl. 2. Prostorni razvoj Klinike u 20. stoljeæu - etape izgradnje:
1. arh. Ignjat Fischer, 1909.
2. arh. Vladimir Turina, 1956.
3. arh. Slobodan Jovièiæ, 1964.
4. arh. Mladen Vodièka, 1987.
Fig. 2 Spatial development of the Hospital in the 20th century - construction stages
Sl. 3. Stanje katastarskog plana bloka Klaiæeva-Kaèiæeva-Deželiæeva-Meduliæeva koncem 19. st.
Fig. 3 Cadastral plan of the city block surrounded by Klaiæeva-Kaèiæeva-Deželiæeva-Meduliæeva streets in the late 19th century
nice, s time da duljina proèelja iznosi pet prozora ili više. Zgrade su trebale biti ugraðene i ako su se gradile kao jednokatnice, morale su se graditi tako da im se može dozidati i drugi kat.19
Usprkos svim problemima ovaj je predio grada, omeðen Savskom, Frankopanskom i Ulicom Republike Austrije, formiran u razdoblju snažne graðevinske aktivnosti nakon potresa 1880. godine.20 Blok Klaiæeva-Kaèiæeva-Deželiæeva-Meduliæeva nastao je korištenjem tada uobièajenog vokabulara arhitekture i urbanizma te predstavlja tipièan primjer tadašnjeg modela gradnje grada (Sl. 3.).
Prva etapa izgradnje bloka poèela je osamdesetih godina 19. stoljeæa kada su izgraðene prve jednokatne graðevine duž Deželiæeve ulice, a veæ desetak godina poslije visina izgradnje diže se na dva kata (+ podrum, prizemlje i tavan ili potkrovlje)21 Druga etapa izgradnje bloka poèela je 1889. godine, kada je istovremeno izvršena i preparcelacija sje-
verne strane Klaiæeve ulice. Specifièni karakter ovome bloku, uz uobièajene stambene i poslovne prostore, dali su i (javni) zdravstveni sadržaji.
Godine 1903. u Klaiæevoj se kao dvorišna zgrada gradi Uboški dom, a 1908. Sanatorij.22 Izgradnja uz Klaiæevu ulicu dovršena je poèetkom prošloga stoljeæa, a tijekom dvadesetih i tridesetih godina prošloga stoljeæa osobito se intenzivira izgradnja dvorišnih zgrada (stambene zgrade i poslovni prostori). I danas je unutrašnjost bloka konglomerat prostora razlièitog stupnja vrijednosti i uporabivosti. Zadnja parcela izgraðena je nakon Drugoga svjetskog rata u Prilazu JNA (danas Deželiæeva ulica).
1908.
SANATORIUM DESIGNED BY THE ARCHITECT I. FISCHER, 1908
Na prijelazu u 20. stoljeæe u Zagrebu postoje samo dvije opæe bolnice: Bolnica Milosrdne braæe - „Zakladna bolnica” na Harmici i bolnica Sestara milosrdnica u Vinogradskoj
19 Vodièka, 1985: 19. Graðevni red za zemaljski grad Zagreb, èl. 38 i 39 20 Vodièka, 1985: 19-21. Tek 1876. godine donesen je „Zakon o izvlastbi nekretnina”, što je omoguæilo bržu realizaciju Plana. Ulice koje omeðuju blok u kojem je sagraðen Sanatorij formirane su u razdoblju od 1882. do sredine devedesetih godina 19. stoljeæa: Prilaz je sagraðen 1882.; južni dio Kaèiæeve ulice nedugo nakon toga; Meduliæeva ulica sagraðena je 1891.; Klaiæeva je ulica kao posljednja sagraðena tek sredinom devedesetih godina 19. stoljeæa. 21 Vodièka, 1985: 23. Prve sagraðene zgrade nastale su na još neparceliranom zemljištu: 1874. - Schocherova kuæa, danas dvorišna zgrada Deželiæeve 29, a 1875. ili 1876. južna polovica kuæe u Klaiæevoj 19. Nijedna od navedenih kuæa ne drži se doslovno propisa: tek nakon 1880. i formiranja Deželiæeve ulice, u razdoblju od 1881. do 1885. gradi se desetak kuæa prema tadašnjim principima blokovske gradnje. Èesto se umjesto uliènih zgrada prvo rade dvorišne, koje su mogle biti skromnijeg oblikovanja i strukture.
22 Vodièka, 1985: 24-25. Izgradnjom Meduliæeve 28 (1889.) poèinje druga etapa - parcelacija i izgradnja Meduliæeve ulice, koja je zajedno sa zgradama na zapadnom proèelju u cijelosti realizirana 1891. Ulièna zgrada Uboški dom gradi se 25 godina poslije.
23 Bazala, 1975: 21. Bolnica Sestara milosrdnica izgraðena je 1894. u Vinogradskoj ulici.
24 Laušiæ, 1987: 20. G. 1900. prema popisu stanovništva popisana su 98.322 stanovnika [Bagariæ, 2006: 265].
25 Bagariæ, 2006: 265. Paviljonska bolnica s 19 paviljona
26 Bagariæ, 2006: 266. Inicijator izgradnje bio je dr. Roko Jokoviæ, kojemu su u realizaciji zamisli pomogli dr. Eugen Rado i arhitekt ing. Adolf Ehrlich. Njih su trojica èinili inicijalnu grupu utemeljitelja dionièkog društva „Sanatorij”, koje je u konaènici okupilo 60-ak dionièara. Ulica Prilaz do 1930., poslije preimenovana u Prilaz Gjure Deželiæa, nakon II. svj. rata preimenovana u Prilaz JNA, a od 1991. ponovno je Prilaz Gjure Deželiæa.
27 Vodièka, 1985: 25
28 Bagariæ, 2006: 266. Gradski naèelnik dr. Milan Amruš i sam je bio dionièar „Sanatorija”.
29 Vodièka, 1985: 25
30 Napravljeno je na zahtjev Poglavarstva, koje je u dozvoli uvjetovalo da se zabati susjednih kuæa (postojeæe i buduæe) imaju na trošak Sanatorija na neki naèin ukrasiti.
ulici.23 Za grad od gotovo sto tisuæa stanovnika to su bili nedostatni bolnièki kapaciteti pa gradska uprava naruèuje od arhitekta Kune Waidmana prvi projekt nove Zemaljske bolnice na Šalati.24 Projekt nije realiziran, a nešto kasnije, 1907. godine, zapoèinje izgradnja Zemaljske bolnice na Šalati prema projektu drugog arhitekta - Ignjata Fischera.25
Istodobno grupa poduzetnika okupljenih u dionièko društvo „Sanatorij” inicira gradnju Sanatorija u Zagrebu na zemljištu u bloku koji èine ulice Prilaz (danas Prilaz Gjure Deželiæa), Kaèiæeva ulica, Jelisavina ulica (danas Klaiæeva) i Meduliæeva.26
Dionièko društvo za izradu projekta Sanatorija angažira arhitekta Ignjata Fischera. Unatoè jakoj društvenoj potpori projektu gradnje Sanatorija graðevna dozvola nije izdana. Projekt je odbijen zbog soliterne postave zgrade, odnosno odmaka od susjednih kuæa, èime nisu ispoštovani èl. 38. i 39. Graðevnog reda.27
Ipak, Gradsko poglavarstvo - uz objašnjenje da se radi o specifiènoj namjeni zgrade „kojoj blokovska izgradnja ne odgovara radi nedostatka sunca i zraka” - sugerira Dionièkom društvu da uputi molbu na višu instancuOdjelu za unutarnje poslove Kr. zemaljske vlade koje odobrava odstupanje od graðevnih normi.28 Graðevinska dozvola izdana je u travnju 1908., a Sanatorij je otvoren 1. rujna 1909. godine.
Zgrada Sanatorija svojim soliternim smještajem i visokom arhitektonskom kvalitetom odudara od ostale izgradnje u bloku (Sl. 4.). U uliènim nizovima tipiènih stambenih zgrada toga doba koje èine tkivo Donjega grada, Sanatorij se odvaja funkcijom koja je iskorištena da se „zgrada arhitektonski tretira kao dogaðaj”.29 Proèelje prema Jelisavinoj (danas Klaiæevoj) ulici formirano je bogato ukrašenom ogradom (Sl. 7.), s dva naglašena ulaza i fontanom na bogato ukrašenim zabatnim zidovima susjednih zgrada.30
Sl. 6. Tlocrt prizemlja, I. i II. kata Sanatorija
Fig. 6 Sanatorium, ground-floor plan, 1st and 2nd floor plan
Sl. 7. Zapadni zabatni zid s fontanom i ograda Snatorija prema Jelisavinoj (Klaiæevoj) ulici
Fig. 7 West gable wall with a fountain and the fence fronting onto Jelisavina (Klaiæeva) street
A) karakteristièni presjeci i proèelja
B) tlocrt I. kata
C) tlocrt prizemlja
Fig. 8 V. Turina, conceptual design, 1953:
A) Typical sections and elevations
B) First-floor plan
C) Ground-floor plan
Dvokatni objekt potkovasta tlocrta, programiran za 16 bolnièkih soba, u konaènici je imao 24 sobe, operacijski odjel i odjel za fizikalnu terapiju, a bio je opremljen prema najsuvremenijim zahtjevima tadašnje medicinske znanosti. Namijenjen je za lijeèenje svih bolesti, osim zaraznih i duševnih. Zanimljivo je da Sanatorij u tadašnjem tisku ‘reklamira’ èak i skrb za stare i palijativnu skrb. Sanatorij je imao ambulatorij, 3 operacijske dvorane za aseptièke, septièke zahvate i malu
kirurgiju, raðaonicu, laboratorij, endoskopiju, rendgen, mehanoterapiju, inhalaciju, hidroterapiju, vruæ zrak, ljekovite kupke, elektriène kupke, fango (ljekoviti mulj), masažu, terasu za insolaciju, te kuhinju, praonicu, strojarnicu i stanove za osoblje.31 Vrt s parkom i šetnicom bio je okrenut prema Prilazu.32 Istoèni krak zgrade završava operacijskim traktom a zapadni punom plohom zabata, što sugerira buduæu dogradnju sjevernoga krila (Sl. 5. i 6.).
Dogradnje i rekonstrukcije - Poslije Drugoga svjetskog rata Sanatorij je kao institucija ukinut. U zgradi je 1951. godine ustrojen Odjel djeèje kirurgije, a 1952. osnovana je djeèja bolnica sa 150 kreveta. Dogradnje Sanatorija nakon Drugoga svjetskog rata ostvarene su u tri navrata: 1956. - arh. Vladimir Turina, 1964. - arh. Slobodan Jovièiæ i 1987. - arh. Mladen Vodièka.33 Takoðer, novoformirana ustanova istovremeno je proširivala svoju djelatnost i mijenjala ime: Centar za zaštitu majke i djeteta, Institut za zaštitu majki i djece te, konaèno, Klinika za djeèje bolesti (s ustrojbenim jedinicama: Klinika za pedijatriju, Klinika za djeèju kirurgiju, 4 klinièka zavoda i nekoliko službi).34
31 Bagariæ, 2006: 268-275
32 Prilaz JNA, danas Deželiæeva ulica
33 Dogradnje 1956. (arh. V. Turina) i 1964. g. (arh. S. Jovièiæ ) ostvarene su uz pomoæ UNICEF-a.
34 *** 1997: 8-10
35 Juraèiæ, 2005: 36. „Nakon 2. svj. rata, u pedesetim godinama, nacionalne zdravstvene službe zemalja tzv. istoènog i zapadnog bloka bile su organizirane s istim ciljevima i na istim naèelima. Osnovni cilj bio je unaprjeðenje zdravlja stanovništva, a osnovno naèelo sveobuhvatnost zdravstvene zaštite - svi stanovnici i sve medicinsko-specijalistièke razine.” Model zdravstvenih centara Velike Britanije opisan je u Uvodu - veæ navedeni primjeri u Londonu zdravstveni centar Peckham i zdravstveni centar Finsbury. WHO - svjetska zdravstvena organizacija utemeljena 1948. Prvi predsjednik bio je Andrija Štampar. UNICEF - United Nations International Children’s Emergency Fund, Fond ujedinjenih naroda za djecu, pruža humanitarnu pomoæ djeci i majkama u zemljama u razvoju. Kao uzori poslužili su provjereni predratni modeli zdravstvenih centara. 36 *** 1958: 3. Ustanova je ponajprije zamišljena kao odgojna ustanova za izgradnju i usavršavanje kadrova -
CENTAR ZA ZAŠTITU
CENTRE FOR MOTHER AND CHILD HEALTH PROTECTION - ARCHITECT
VLADIMIR TURINA, 1956
U trenutku kada se razmišlja o prenamjeni i dogradnji Sanatorija, u svijetu su veæ dobro poznati novi modeli zgrada za zdravstvood europske interpretacije bolnica tipa ‘monobloka’ pa do modela zdravstvenih centara, koji su u skladu s principima WHO i UNICEF-ovom namjerom da se osigura prostorni sklop u kojem æe se osim zdravstvene prakse provoditi i edukacija stanovništva.35 Arhitektonski program utemeljen na tendencijama arhitekture javnoga zdravstva za izgradnju novoga Centra za zaštitu majke i djeteta potpisuju ravnopravno buduæa ravnateljica Centra dr. Feða Fischer Sartorius i arhitekt Vladimir Turina, profesor na Arhitektonskom fakultetu.36 Iako sam nije bio potpuno uvjeren u ispravnost odluke o gradnji Centra za zaštitu majki i djece kao aneksa Sanatorija Ignjata Fischera, zalagao se da se gradnja što prije ostvari na terenu uz djeèju bolnicu zbog èinjenice „da je UNICEF osigurao sredstva i da je teren uz djeèju bolnicu veæ bio osiguran”.37
Zadatak je bio složen, pa i sam Turina definira kriterije koji æe ga determinirati: „urbanistièki, funkcionalno-prostorni, arhitektonsko-likovni i ekonomski”.38 „Objekt se sastoji od tri dijela s centralnim spojnim mostom u staklu i èeliku. On se proteže izmeðu dvije prometne arterije na dužini 150 metara naslonjena cijelom dužinom na istoènog susjeda, radi neobièno uske parcele i nužne konzervacije starog parka uz postojeæu djeèju bolnicu (Sl. 8.). Objekt predstavlja prototip ove vrste u zemlji, i njegova æe kasnija funkcija ukazati na eventualne modifikacije programa u danoj situaciji.”39
U organizacijskom smislu, u zgradi Centra smještena su tri sadržaja: djeèja preventiva,
lijeènika i medicinskih sestara. Cilj i zadatak ove institucije jest rad na suzbijanju visokog pomora dojenèadi, unaprjeðivanju zaštite trudnica, rodilja i majki i djece, te specifièno usavršavanje kadrova za takav rad.
37 Turina, 1957: 23 (Tehnièke informacije). Centar za zaštitu majke i djeteta u Zagrebu realiziran je sredstvima UNICEF-a u vidu opreme za medicinsko-higijenske ustanove. Samu izgradnju financirala je država.
38 Turina, 1957: 12
39 Turina, 1957: 23 (Tehnièke informacije)
40 Turina, 1957: 15. Golemo ogranièenje predstavljalo je premoštenje nadsvoðenoga potoka Kraljevec kojeg trasa prolazi parcelom, funkcionalni zahtjevi proizašli su iz novih programskih tendencija, teška lokacija uvjetovana je dominantnom pozicijom zgrade Fischerova Sanatorija, dok su financijski problemi vezani za èinjenicu da je UNICEF financirao samo opremu, a ne i gradnju - koju je financirala RH.
41 Prolaz kroz Turininu zgradu pun je zapreka i denivelacija koje su posljedica konfiguracije parcele i pozicije nadsvoðenoga potoka Kraljevec koji se nalazi ispod zgrade.
ženska preventiva i upravni dio na sjevernom dijelu parcele, predviðen za kasniju etapu izgradnje (Sl. 9.). Osim ambulanti primarne zaštite preventivnog tipa, organizira se i dio poliklinièke djelatnosti i dijagnostièke službe (laboratoriji). U Sanatoriju ostaje stacionar i OP [operacijski] blok te prostori za RTG dijagnostiku, tj. oni funkcionalni blokovi koji se zbog dimenzija i prostornih zahtjeva nisu ni mogli preseliti u preniske i premalene prostorije Centra za zaštitu majke i djeteta. Veza Centra i zgrade Sanatorija ostvarena je samo na jednome mjestu - mostom u razini prizemlja Sanatorija (Sl. 10.).
Problem uklapanja zgrade u postojeæu situaciju, parka na sjevernoj strani parcele i odnosa aneksa prema dominantnoj zgradi Sanatorija, Turina razmatra u svojoj studiji i zakljuèuje: „Zadatkom je dominirala medicinsko-preventivna strana problema, uz postojanje izvanrednih ogranièenja uvjetovanih okolnostima na terenu, tj. da su osnovne karakteristike arhitekture ovog aneksa posljedica funkcionalnih zahtjeva, teške lokacije i mnogobrojnih poteškoæa tehnièke i financijske naravi.”40 Turina je zgradom ‘presjekao’ blok, ali je istovremeno prolazom kroza zgradu i prolazom kroz park oko zgrade spojio Prilaz i Klaiæevu ulicu. Ni prvi ni drugi prolaz nisu nikada zaživjeli. Prolaz kroz park u sljedeæoj je etapi gradnje zatvoren zgradom, a prolaz kroza zgradu zbog konfiguracije same zgrade vrlo je nejasan, pun denivelacija i zapreka.41
Sl. 9. V. Turina: sjeverno proèelje, Prilaz Gj. Deželiæa, glavni projekt, 1954.
Fig. 9 V. Turina: north facade, Prilaz Gj. Deželiæa, main design, 1954
Sl. 10. Spojni most Sanatorija i Centra Fig. 10 Bridge linking the Sanatorium with the Centre
Turinino arhitektonsko rješenje suoèava se s postavljenim zahtjevima i superiorno rješava pojedinaène probleme: specifiènim uskim presjekom omoguæava da se èekaonice uz istoèni rub parcele osvijetle visokim nadsvjetlima; prostore komunikacija „proizašle iz gornjih izvora svjetla” projektira u dimenziji „èovjeka dignute ruke” (homme au bras levé) Le Corbusiera, a radnim prostorima dodaje kose stropove kako bi se poveæala „apsorpcija svjetla sa zelene strane parka”.42 U to doba Turina promovira potpuno nov pristup projektiranju - od èitanja programa do inovativnih detalja interijera, pa je 1957. godine nagraðen Nagradom grada Zagreba za arhitekturu za objekt Centra. Odnos s postojeæom zgradom Sanatorija Turina rješava maksimalnim odmakom.43 Zgrada Centra postavljena je u prostoru tako da se sa strane Klaiæeve ulice zgrada doimlje kao paviljonska gradnja, a sa sjeverne strane zgrada je ugraðena blokovska izgradnja.44 Spoj sa zgradom Sanatorija ostakljenim èeliènim mostom u razini prizemlja, na jedinomu moguæem mjestu, takoðer nije narušio integritet zateèene gradnje. Jedini znak spajanja i objedinjavanja zgrada u sklop jest uklanjanje i zamjena secesijske ograde duž Klaiæeve ulice, kao i nekoliko funkcionalno-organizacijskih ustupaka koji su bili posljedica promijenjenoga medicinsko-arhitektonskog programa zgrade. Iako je Turina svoj projekt nazvao aneksom Fischerova Sanatorija, s vremenom su se uloge zamijenile.
Zgrada Centra za zaštitu majki i djece preuzima funkciju glavnoga bolnièkog ulaza, a glavni ulaz na istoènom proèelju Sanatorija zatvara se.45
Tek rekonstrukcijom podruma zgrade Fischer za potrebe djeèjega dijagnostièkog centra 2010. godine glavni se ulaz Sanatorija ponovno stavlja u funkciju, uz izgradnju novoga stubišnog kraka koji spaja ulaz i s podrumskom etažom (projekt arh. Dražena Juraèiæa).
42 Turina, 1957: 17
43 Samo u jednome perspektivnom prikazu linijski je oznaèen obris Fischerova sanatorija, a u svim ostalim prikazima zgrada Santorija nije prikazana [dokumentacija, arhiva AF].
44 Mattioni, 2006: 157-158
45 Tek nakon izrade idejnoga rješenja zapadnog dijela bolnice 2002. i prenamjenom podruma zgrade Fischer 2010. u Djeèji dijagnostièki centar ponovno se otvara originalni glavni ulaz u Sanatorij, kojim se povezuje glavni ulaz i s podrumskom etažom. Idejno rješenje zapadnog dijela bolnice: arh. D. Juraèiæ, G. Žaja, 2002.; projekt Dijagnostièkog centra: arh. G. Žaja, 2010.; projekt otvaranja originalnog ulaza Sanatorija: arh. D. Juraèiæ, 2010.
46 Vukadin-Doronjga, 2006: 28; Ivaniš, Mattioni, 2006: 262-265. Skladna suradnja investitora i autora projekta prekinuta je, a sukob je eskalirao objavljivanjem Otvorenog pisma V. Turine ravnateljici Centra dr. Feði Fischer-Sartorius.
47 Peterokatnica površine 1799 m2
48 Trijem je formiran na sjevernom proèelju zgrade.
49 Studija je raðena u sklopu projekta Prilog istraživanju i revitalizaciji prostora bolnièkih kompleksa u postojeæoj gradskoj aglomeraciji, a sastoji se iz dva dijela.
ZGRADA PRILAZ JNA 33 (DANAS DEŽELIÆEVA 33) - ARH. SLOBODAN JOVIÈIÆ, 1964.
THE BUILDING ON 33, PRILAZ JNA (TODAY 33, DEŽELIÆEVA ST.)
- ARCHITECT SLOBODAN JOVIÈIÆ, 1964.
Turinin je idejni projekt iz 1953. godine cjelovit, obuhvaæa i parcelu uz Prilaz (danas Deželiæeva 33), gdje predlaže zgradu visine pet nadzemnih etaža s otvorenim prolazom u prizemlju (Sl. 13.). Godine 1960., kada se aktualizirala izgradnja zgrade u Prilazu, u nadi da æe investitor dovršiti projekt prema izvornome idejnom rješenju, Turina projektira varijantu zgrade u Prilazu s poveæanom visinom - 7 etaža (Sl. 11.).
Meðutim, sukob Turine s investitorom 1962. godine rezultira odlukom da se izrada projekta zgrade u Prilazu povjeri arhitektonskom uredu Plan.46 Projekt prema novom programu, u kojem prioritet imaju prostori za edukaciju zdravstvenog osoblja za zaštitu majki i djece, a funkcionalno se veže za postojeæi Centar, dovršava arhitekt Slobodan Jovièiæ 1963. godine. Zgrada je dovršena 1964. godine.47
Jovièiæev projekt izraðen je na tragu Turinina projekta iz 1953. godine. Doslovno preuzima Turininu ideju prolaza kroz bolnièki park u prizemnoj etaži. Meðutim, 1963. godine revidira projekt, zatvara sjeverno proèelje u razini prizemlja, uvlaèenjem fronte od regulacijske linije formira trijem i ukida prolaz kroz blok.48 Taj je zahvat zauvijek onemoguæio provedbu izvornoga koncepta otvorenog/prolaznog bloka (Sl. 12.). Izvedena zgrada je peterokatnica s uvuèenom zadnjom etažom. Visinom nadmašuje gabarit bloka, ali nema snagu moguæega Turinina iskoraka - interpolacije visoke zgrade (Sl. 11.). Izgradnjom ove zgrade i formalno je dovršena gradnja bloka.
DOGRADNJA ZGRADE
SANATORIJA DVORIŠNIM KRILOM - ARH. MLADEN VODIÈKA, 1987.
SANATORIUM BUILDING WITH AN ADDED COURTYARD WING - ARCHITECT MLADEN VODIÈKA, 1987.
Dogradnji dvorišnoga krila arhitekta Vodièke prethodila je izrada Studije Blok 71 autora arh. M. Vodièke, u suradnji s arh. D. Juraèiæem i dr. 1980.-1985. godine, koja se bavila bolnicom i neposrednim kontaktnim prostorom bloka i organizacijsko/funkcionalnim moguænostima lokacije u skladu s tadašnjim trendovima medicinske tehnologije i ustrojem zdravstvene djelatnosti toga doba.49
Sl. 13. V. Turina: južna perspektiva sklopa, 1960. Fig. 13 V. Turina: south perspective of the complex, 1960
Prethodna stranica (gore)
Sl. 11. V. Turina, zgrada u Prilazu Gj. Deželiæa, idejno rješenje, 1960.: A) proèelja i karakteristièni presjeci
B) tlocrti
Previous page (up)
Fig. 11 V. Turina, the building in Prilaz Gj. Deželiæ, preliminary design, 1960:
A) Typical sections and elevations
B) Floor plans
Prethodna stranica (dolje)
Sl. 12. S. Jovièiæ: uzdužni presjek i proèelja zgrade u Prilazu Gj. Deželiæa, glavni projekt, 1963. Previous page (bottom)
Fig. 12 S. Jovièiæ: longitudinal section and the main building facades in Prilaz Gj. Deželiæa, main design, 1963
dvorišno krilo, tlocrt, zapadno proèelje, jugozapadno proèelje Sanatorija i zapadno proèelje, 1987.
Fig. 14 M. Vodièka: courtyard wing, plan, west facade, southwest facade of the Sanatorium and west facade, 1987
Koautor studije D. Juraèiæ opisuje to ovako: „U ranim sedamdesetima Vodièka je dobio narudžbu od tadašnjeg ravnatelja Djeèje bolnice dr. Krunoslava Tomiæa da analizira moguænost širenja bolnice. Zamisao je bila da se bolnica širi na zapad prema Kaèiæevoj, a ne na veæ preizgraðenoj parceli. Prva shema je predviðala novo krilo pravokutnog oblika postavljeno okomito na Kaèiæevu. Za taj zahvat bilo je potrebno srušiti ne samo uglovnicu nego i susjednu zgradu. Nakon konzultacije sa Slavkom Dakiæem, onda mladim suradnikom direktora UZGZ Zdenka Kolacija, osmišljena je druga varijanta koja je zauzela samo prostor uglovnice. Obje zamisli su slijedile
Fischerove i Turinine nadahnute paradigme reinterpretacije blokovskih regulacija. Alison i Peter Smithson s Economy Buildingom, kao i Ante Glunèiæ i Tomaž Senegaènik sa Tempovom zgradom u Zagrebu, dali su dodatne argumente takvom pristupu.”50
Analiza koja je provedena kroz Studiju bloka 71 (Sl. 15.) pokazala je da je moguæa rekonstrukcija bolnièkog sklopa koja bi cjelovito programski osuvremenila ‘medicinsku funkciju’, ali samo bi djelomièno riješila problem bolnièkih prilaza i ulaza, koridore kretanje pacijenata i zaposlenih bez drastiènih zahvata. Predviðene su dvije etape gradnje: prva - dogradnja dvorišnoga krila u koje bi se smjestili uglavnom prostori sa zahtjevnom medicinskom funkcijom unutar bloka (bez rušenja okolnih zgrada), a u drugoj etapi predviða se rušenje uglovne zgrade Kaèiæeve 19. Zamjenska zgrada, dijagonalne postave, s prolaznom prizemnom etažom omoguæavala bi komunikaciju s unutrašnjim blokom, a na dvije gornje etaže smjestili bi se administrativni sadržaji. Od svih prijedloga analiziranih u Studiji realizirana je samo prva etapa usvojenog rješenjadogradnja uza sjeverni zabat Fischerova bloka. Programski, ona je logièan slijed i dopuna medicinske funkcije koju Fischerov Sanatorij zbog oblika i potpuno odreðene funkcionalne sheme nije mogao prihvatiti. U dvorišnoj dogradnji smješteni su tehnološki zahtjevni sadržaji: u suterenu tehnièki i opskrbni blok (praonica, kuhinja, centralna sterilizacija, mrtvaènica), na razini prizemlja hitni i hladni bolnièki prijam, na 1. katu Jedinica intenzivnog lijeèenja, Odjel dijalize, te na 2. i 3. katu pedijatrijski i kirurški stacionar. Na krovu je smještena strojarnica za potrebe dogradnje, a u podzemnoj etaži blokovsko sklonište.
Vodièka projektira dogradnju (Sl. 14.) koja je doslovni aneks Fisherove zgrade, na postojeæu gradnju se prislanja, povezuje hodnike; èak ne projektira glavno stubište uz dizala, veæ koristi glavno i pomoæno stubište Sanatorija kao stubišta svoje dogradnje.51 Dogradnja je projektirana u racionalnom rasteru od 720´760 cm koji omoguæava tlocrtnu fleksibilnost, a konstrukcija je armiranobetonska. Prisutan je i projektantski napor da se u oblikovanju uhvati ritam secesijskog proèelja
50 The Economist Building, Piccadilly, London (1959.1965.) i zgrada tvrtke Tempo, Boškoviæeva 5, Zagreb (1964.-1965.)
51 Vodièka je u dvorišnom krilu predvidio samo sjeverno stubište, koje koristi i kao požarno. Nedostatak glavnoga stubišta u dvorišnoj dogradnji pokazao se kao nedostatak pri svim dosadašnjim adaptacijama (op.a.).
52 Bagariæ, 2006: 271-273. Autorica smatra da je operacijski blok Sanatorija projektiran prema tehnološki najnaprednijim predlošcima s poèetka 20. st.: usporediv je s OP blokom Opæe bolnice Hamburg-Eppendorf iz 1889. i OP blokom Djeèje bolnice u Berlinu iz 1890.
53 Razvojni plan, u literaturi se èesto naziva ‘masterplan’.
Sanatorija dodavanjem 'erkera' na zapadnome proèelju.
Meðutim, dogradnja nije donijela bolnici toliko oèekivano tehnološko olakšanje. Postojeæi operacijski blok veæ u vrijeme Vodièkine dogradnje pokazuje slabost na razini tehnièke opremljenosti (nedostaju sustavi za obradu zraka, elektroinstalacije su neadekvatne itd.), a tehnološka shema koja je zastarjela i nefleksibilna ne trpi modifikaciju i osuvremenjivanje.52 Dijagnostièki sadržaji, razbacani po kompleksu (laboratoriji, bolnièka ljekarna, terapijski sadržaji za vanjske, ali i stacionarne pacijente na neadekvatnim pozicijama, a nadasve nepostojanje onkološkoga djeèjeg stacionara u primjerenim gabaritima), uèinili su da je i Vodièkin projekt doživio veæi broj adaptacija i prenamjena.
Pokazalo se da je kljuèan nedostatak nepostojanje razvojnog plana koji bi ukazao kako i u kojem smjeru treba voditi rekonstrukcije i prenamjene.53 U razdoblju 2010.-2015. grupa projektanata Arhitektonskog fakulteta (D. Juraèiæ,
Sl. 16. D. Juraèiæ, G. Žaja: zatvaranje trijema Deželiæeve 33
Fig. 16 D. Juraèiæ, G. Žaja: closing the porch on 33, Deželiæeva st.
Sl. 17. D. Juraèiæ, G. Žaja: ureðenje tavana zgrade Sanatorija, s dvorišnom dogradnjom, projekt Fig. 17 D. Juraèiæ, G. Žaja: attic in the Sanatorium building, with a courtyard annexe, project
Sl. 18. D. Juraèiæ: Rekonstruiran originalni ulaz u zgradu Sanatorija; G. Žaja: Dijagnostièki centar (podrum)
Fig. 18 D. Juraèiæ: Reconstructed original entrance to the Sanatorium building; G. Žaja: Diagnostic centre (basement)
Sl. 19. D. Juraèiæ, G. Žaja: nadogradnja na OP bloku Sanatorija i rekonstrukcija dvorišnog krila
Fig. 19 D. Juraèiæ, G. Žaja: addition onto the Sanatorium’s surgery unit and reconstruction of the courtyard wing
G. Žaja) analizira situaciju i nudi idejno rješenje zapadnoga dijela sklopa Sanatorij - dvorišno krilo, s centralnom postavom prostora strojarnice iznad OP bloka Sanatorija. Na taj se naèin rješava velik dio tehnièkih problema. Vodièkin se projekt reorganizira: ubacuje se onkološki stacionar, izmješta se blok dijalize, širi se Jedinica intenzivnog lijeèenja, a prema novim medicinskim tendencijama organizira se objedinjeni bolnièki prijam u prizemnoj etaži. Nerazumijevanje investitora da se problemi moraju rješavati sustavno, ponovno odgaða rekonstrukciju za neka druga vremena.54
POJEDINAÈNE REKONSTRUKCIJE
I PARCIJALNE DOGRADNJE SKLOPA
TE NEREALIZIRANI PROJEKTI
RECONSTRUCTIONS, PARTIAL ADDITIONS, AND UNBUILT PROJECTS
Razvoj novih tehnologija, ali i potrebe za konstantnim unaprjeðenjem stanja sklopa nakon posljednje velike dogradnje koncem osamdesetih godina prošloga stoljeæa rezultirao je nizom realiziranih i nerealiziranih projekata.
1997. - projekt nadogradnje 3. kata zgrade Sanatorija; arh. D. Juraèiæ, G. Žaja - projekt (Sl. 17.)
2002. - rekonstrukcija i prenamjena prizemlja zgrade Deželiæeva 33, zatvaranje sjevernoga trijema zgrade u Deželiæevoj 33; arh. D. Juraèiæ, G. Žaja - realizirano (Sl. 16.)
2007. - dogradnja na terasi 2. kata pedijatrijskog stacionara; arh. G. Žaja - realizirano55
2008. - dogradnja na terasi 3. kata pedijatrijskog stacionara; arh. G. Žaja - realizirano56
54 Vidi projekt rekonstrukcije 1. i 2. kata dvorišnog krila i nadogradnja nad OP blokom Sanatorija Fischer (D. Juraèiæ, G. Žaja, 2015.).
55 Dogradnjom na terasi 2. kata realizirani su prostori za onkološku dnevnu bolnicu i prostor za ‘školu u bolnici’projekt edukacije djece koja borave tijekom dužeg razdoblja u bolnici.
56 Dogradnjom na terasi 3. kata proširen je pedijatrijski stacionar.
57 Otvaranjem originalnoga Fischerova ulaza i izgradnjom stubišta prema podrumskoj etaži omoguæen je pristup u novoformirani Dijagnostièki centar u podrumu zgrade Fischer.
58 G. 2004. i 2008. izdane su lokacijske dozvole za gradnju garaže na Srednjoškolskom igralištu, autori: dr.sc. Goran Poljanec, Silvio Bašiæ, Branko Horvat i Dominik Stamaæ. Ove se lokacijske dozvole razlikuju po kolièini prateæih sadržaja garaže i njenim kapacitetima. Garaža iz 2004. jest kapaciteta
2010. - otvaranje originalnog ulaza zgrade Sanatorija Fischer; arh. D. Juraèiæ - realizirano57 2010. - adaptacija podrumske etaže zgrade Fischer za potrebe dijagnostièkog centra; arh. G. Žaja - realizirano (Sl. 18.)
2015. - projekt rekonstrukcije 1. i 2. kata dvorišnog krila i nadogradnja nad OP blokom Sanatorija Fischer; arh. D. Juraèiæ, G. Žajaprojekt (Sl. 19.)
Sve dogradnje i rekonstrukcije uglavnom su rješavale programsko-tehnološke probleme bolnice. Osim u Studiji bloka 71 iz 1980.1985. godine, problem prometa (kolnog, pješaèkog, bolnièkih ulaza) nikada nije bio ozbiljno razmatran. U doba izgradnje Fischerova Sanatorija, pa èak i u vrijeme izgradnje Turinina Centra - promet kakav danas percipiramo nije ni postojao. Danas to postaje odrednica koja æe uvjetovati preseljenje bolnice na neku drugu lokaciju gdje je moguæe riješiti kolne i pješaèke pristupe, odvojiti opskrbu bolnice od pristupa interventnih vozila. Poèetkom ovoga stoljeæa izraðena je projektna dokumentacija za izgradnju podzemne garaže na lokaciji Srednjoškolskog igrališta, èime bi se osigurao potreban broj parkirališnih mjesta za zaposlenike i posjetitelje te rasteretilo šire okruženje od prometnih gužvi tijekom radnoga vremena bolnice.58 Predviðena je podzemna topla veza s bolnicom.59
715 pm, dok je garaža iz 2008. kapaciteta 599 pgm, od èega je svega 308 pm u javnom korištenju. Prema lokacijskoj dozvoli iz 2008. ishoðena je graðevinska dozvola i projektna dokumentacija za izvoðenje.
59 „Predviða se pješaèki pothodnik ispod Klaiæeve ulice na etaži -2 (prolaz ispod sustava uliène infrastrukture) za potrebe Klinike za djeèje bolesti Zagreb te po potrebi još jedan pješaèki pothodnik kod sjeverozapadnog ulaza-izlaza iz garaže.” [Idejni projekt za ishoðenje LD, 2008., podtoèka 2.2.3.2. Pješaèki promet]
60 Juraèiæ, 2005: 34. Poteškoæe pri rekonstrukciji najizrazitije su u zgradama koje imaju specifiènu morfologiju, koje su projektirane toèno prema odreðenim medicinskim programima (Fischer - Sanatorij - stacionar, Turina - Centar za zaštitu majke i djeteta - primarna zdravstvena zaštita i edukacija). Takve morfologije ne osiguravaju dovoljnu prostornu fleksibilnost za implementaciju novih tehnologija i nove namjene.
Projekt je do danas doživio brojne dopune i izmjene programa (Sl. 20.).
ZAKLJUÈAK
CONCLUSION
Još od 1951. godine, kada je osnovana Djeèja bolnica, kontinuirano se traži naèin da se izvorni sadržaji prilagode novim programima/namjenama i novim tehnologijama. Uz Sanatorij izgraðen 1908. godine, dogradnjama 1956., 1964. i 1987. te nizom sporadiènih adaptacija i rekonstrukcija prostor se pokušavao objediniti u tehnološku cjelinu. Iako je formalno zadržana prepoznatljivost sklopa, parcijalne dogradnje i realizirani programi bili su u pravilu tek dijelovi veæih planiranih rekonstrukcija, kako bolnice tako i pripadajuæeg bloka, a funkcionalnost bolnice kao cjeline samo je djelomièno osigurana.
Analize provedene kroz Studiju bloka 71, kroz izradu Razvojnog plana 2002., pa i kroz rješenje centralne strojarnice nad OP blokom iz 2015. godine - pokazale su da je moguæa rekonstrukcija koja bi tehnološki/funkcionalno objedinila 4 zgrade koje su graðene u razlièitim razdobljima, razlièitim tehnologijama, razlièitih arhitektonskih izrièaja, razlièite razine fleksibilnosti prostora, s medicinskim programima temeljenim na razlièitim medicinskim pretpostavkama, ali samo uz drastiène prostorne, infrastrukturne, konstrukcijske i organizacijske zahvate.60
Za buduæe rekonstrukcije neophodno je imati Razvojni plan koji bi osim bolnice obuhvatio i dio bloka, kojeg je potrebno revidirati u razdoblju od desetak godina. Takav je plan nedjeljivo vezan i na prometno rješenje s garažom na Srednjoškolskom igralištu. Ako se iz bilo kojeg razloga odustane od izgradnje garaže, sve su rekonstrukcije, dogradnje ili adaptacije unutar bolnièkog sklopa bespredmetne, a jedino je preostalo rješenje izmještanje Djeèje bolnice na novu lokaciju.
Fig. 20 Connection between the hospital and the planned public garage on the High school playground
1. Bagariæ, M. (2006.), Sanatorij u Klaiæevoj ulici u Zagrebu - djelo arhitekta Ignjata Fischera, „Radovi Instituta za povijest umjetnosti”, 30: 265-280, Zagreb
2. Bagariæ, M. (2011.), Arhitekt Ignjat Fischer, Meandar media, Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb
3. Bazala, V. (1975.), Pregled povijesti zdravstvenog graditeljstva na podruèju SRH, kulturno-historijski razvoj ljeèilišnih i zdravstvenih ustanova, „Arhitektura”, 152-153: 5-25, Zagreb
4. Bedenko, V. (1975.), Razvoj bloka 71 u Zagrebu - izvadak iz Projekta revitalizacije bloka raðenog u Zavodu za arhitekturu Arhitektonskog fakulteta, „Glasilo Arhitektonskog fakulteta Sveuèilišta u Zagrebu”, 1: 45-64, Arhitektonski fakultet, Zagreb
5. Cox, A. i sur. (1981.), Design for health care, Butterworth Architecture, London
6. Cox, A.; Groves, P. (1994.), Design & Development guides, Hospital & health-care facilities, Butterworth Architecture, Oxford
7. Dugaèki, V. (2008.), Zdravstvo grada Zagreba, prije jednog stoljeæa (1907-1909), „Lijeènièki vjesnik”, 130, Zagreb
8. Glesinger, L. (1978.), Povijest medicine, Školska knjiga, Zagreb
9. Juraèiæ, D. (2005.), Zdravstvene zgrade, Golden marketing - Tehnièka knjiga, Arhitektonski fakultet, Zagreb
10. Kneževiæ, S. (2003.), Zagrebu u središtu, Barbat, Zagreb
11. Laušiæ, A. (1987.), Stanovništvo Zagreba i okolice od 1880. do 1980., „Migracijske i etnièke teme”, 3 (1): 19-29, Zagreb
12. Markièeviæ, B.; Kosiæ, I.; Dumengjiæ, S.; Ostrogoviæ, I. (1975.), Zdravstvo u Socijalistièkoj Republici Hrvatskoj, „Arhitektura”, 152-153: 3745, Zagreb
13. Mattioni, V.; Ivaniš, K. [priredili] (2006.), Rukopisi Vladimira Turine [ur. Mattioni, V.], UPI-2M plus, Zagreb
14. Mattioni, V. (2006.), Vladimir Turina - Kuæa passage bez izlaza, „Oris”, 40: 150-159, Zagreb
15. Pevsner, N. (1979.), A History of Building Types, „Bollingen series”, XXXV (19): 169-192, Princeton University Press Princeton, N.J.
16. Poljanec, G.; Bašiæ, S.; Horvat, B.; Stamaæ, D. (2004.), Idejno rješenje - programska studija garaže na Srednjoškolskom igralištu, Zagreb
17. Poljanec, G.; Bašiæ, S.; Horvat, B.; Stamaæ, D. (2008.), Idejni projekt za ishoðenje lokacijske dozvole za izgradnju garaže na Srednjoškolskom igralištu, Zagreb
18. Turina, V. (1957.), Centar za zaštitu majke i djeteta u Zagrebu, tisak „Tipografija”, Zagreb
19. Verderber, S.; Fine, D.J. (2000.), Healthcare Architecture in an Era of Radical Transformation, Yale University Press, New Haven and London
20. Vodièka, M. (1979.), Interpolacija i rekonstrukcija Zavoda za zaštitu majki i djece, rekonstrukcija - pojam i zadaci, Radovi II, Arhitektonski fakultet, Zagreb
21. Vodièka, M. ( 1994.), Bolnice, Školska knjiga, Zagreb
22. Vukadin-Doronjga, H. (2006.), Iskorak Vladimira Turine, Muzej grada Zagreba, Zagreb
23. Vukadin-Doronjga, H. (2012.), Arhitekt Vladimir Turina, doktorski rad (neobjavljeni rukopis), Filozofski fakultet, Zagreb
24. Wagenaar, C.; de Swaan, A.; Verderber, S.; Jencks, C.; Betsky, A.; Ulrich, R. (2006.), The Architecture of Hospitals [ur. Wagenaar, C. ], Nai Publishers, Rotterdam
25. Wischer, R.; Riethmuller, H.U. (2007.), Zukunftsoffenes Krankenhaus, Springer-Verlag, Wien
26. *** (1909.), Sanatorij u Zagrebu, Ravnateljstvo Sanatorija u Zagrebu d.d., Zagreb
27. *** (1958.), Centar za zaštitu majki i djece [ur. Bariæ, L.], Centar za zaštitu majki i djece NR Hrvatske, Zagreb
28. *** (1994.), Zagreb na geodetsko-katastarskim zemljovidima i u zemljišnim knjigama, Gradski zavod za katastarske i geodetske poslove, Zagreb
29. *** (1997.), Zbornik Klinike za djeèje bolesti, dostignuæa i vizije u povodu 45. obljetnice utemeljenja Klinike 1952-1997, Klinika za djeèje bolesti Zagreb, Zagreb
Arhivski izvori
Archive Sources
1. Državni arhiv u Zagrebu, Zbirka graðevinske dokumentacije, Opatièka 29, Zagreb [DAZG]
2. Arhitektonski fakultet, Kaèiæeva 26, Zagreb: - Studijski arhiv - Kabinet za zgrade za zdravstvo [AF-KZZ] - Zavod za arhitekturu [AF-ZA]
3. Graðevinski fakultet, Samostalna katedra za zgradarstvo, Kaèiæeva 26, Zagreb [GF-SKZ]
4. Arhiva autora
Dokumentacijski izvor
Document Source
1. Vodièka, M. (1985.), Prilog istraživanju i revitalizaciji prostora bolnièkih kompleksa u postojeæoj gradskoj aglomeraciji - Studija I, Prilog istraživanju i revitalizaciji blokovske izgradnje sa primjenom na blok 71: Meduliæeva, Prilaz JNA, Kaèiæeva, Klaiæeva, Zagreb; AF-KZZ
Internetski izvor
Internet Source
1. http://www.data.gov.hr/dataset/registar-kulturnih-dobara [19.11.2017.]
Izvori ilustracija
Illustration Sources
Sl. 1. https://www.google.hr/maps
Sl. 2. Autori
Sl. 3. Vodièka, 1985: 38 (grafièka obrada autori)
Sl. 4. Bagariæ, 2006: 267
Sl. 5. Autori
Sl. 6. Bagariæ, 2006: 268-269
Sl. 7. DAZG
Sl. 8. AF-KZZ
Sl. 9. AF-KZZ
Sl. 10. Autori, fotograf: M. Korlaet, 2015. Sl. 11 AF-KZZ
Sl. 12. AF-ZA
Sl. 13. AF-KZZ
Sl. 14. Autori
Sl. 15. Vodièka, 1985: F
Sl. 16. Autori
Sl. 17. Autori
Sl. 18. Autori, fotograf: M. Korlaet, 2015.
Sl. 19. Autori
Sl. 20. GF-SKZ - grafièka obrada autori
In the late 19th and the early 20th centuries, healthcare architecture was focused on the construction of pavilion-type hospitals (following F. Nightingale’s theoretical principles) or sanatoria as freestanding buildings built on large plots on the outskirts of a city. The development of new technical systems, especially the elevators and air-conditioning systems, helped to solve the problems brought about by new technologies in paviliontype hospitals. As spatial organization of hospitals changed a new type of hospital - ”monoblock”was developed.
The Children’s Hospital in Zagreb is a paradigmatic model of a hospital situated on the outskirts of the city which was transformed in the 20th century from a Sanatorium into a hospital complex in the heart of Zagreb city. New volumes were appended onto the main building and the complex itself underwent major conversion. The projects were run by the renowned architects of that period: Ignjat Fischer, Vladimir Turina, Slobodan Jovièiæ and Mladen Vodièka.
By the mid-19th century the Sanatorium site was still agricultural land. With the first Regulation plan for the City of Zagreb (1865) it became part of a clearly defined urban area. The streets surrounding the city block (where the Sanatorium was built) were laid out between 1882 and the mid-1890s. In 1909 the Sanatorium building was completed and fully equipped in line with the state-of-the-art technological requirements of the period. It accommodated: an outpatient clinic, 24 hospital rooms facing south, a surgical ward and a physiotherapy unit including a garden with a walkway fronting the street Prilaz Gj. Deželiæa. After World War II the Sanatorium as institution was dismissed and in 1952 the building was transformed into the Children’s Hospital with 150-bed capacity. At the same time the UNICEF secured funds for building the Centre for Mother and Child Health Protection based on contemporary principles of preventive medicine. The program was signed by the future head of the centre dr. Feða
Biografije Biographies
Izv.prof.art. GORDANA ŽAJA diplomirala 1975. na Arhitektonskom fakultetu Sveuèilišta u Zagrebu, gdje je zaposlena od 1976. kao projektantica u Zavodu za arhitekturu, a 1998.-2017. kao nastavnica. Autorica je i koautorica više realiziranih i nerealiziranih projekata u podruèju zdravstvene izgradnje, koje je izlagala u više navrata na Zagrebaèkom salonu arhitekture, na izložbama natjeèajnih radova i na samostalnoj izložbi na Arhitektonskom fakultetu 2015.
Doc. dr.sc. SILVIO BAŠIÆ diplomirao 1989. i doktorirao 2013. na Arhitektonskom fakultetu Sveuèilišta u Zagrebu. Od 2003. zaposlen je na Graðevinskom fakultetu Sveuèilišta u Zagrebu, od 2014. godine u zvanju docenta.
Fischer Sartorius and the architect Vladimir Turina, professor at the Faculty of Architecture. Turina’s building cut across the block. However, he designed a passage through the building as well as the outer passage across the park around the building thus linking the streets Prilaz and Klaiæeva. None of them was in use: the passage through the park was closed by a building fronting Prilaz (arh. S. Jovièiæ), while the passage through the building was full of variable floor levels and obstacles. In 1960 Turina, hoping to complete the project according to the original concept from 1953, designed a seven-storey townhouse in Prilaz which was taller than the other buildings in an otherwise uniform block. In 1963, the conflict arose with the investor and as a result the architect Slobodan Jovièiæ was charged with the commission to carry out the final stage of the project - the building in Prilaz. He completed it within the dimensions of the block according to Turina’s conceptual design. Various interventions (closing off the passage on the ground-floor level, retracting the front, and creating the ”north-facing porch”) completely eliminated the possibility of implementing the basic open/passable block concept. Between 1980 and 1985 the architect M. Vodièka in collaboration with the architect D. Juraèiæ conducted a Study on Block 71. The study dealt with the hospital and the immediate contact zone between the block and organizational/functional possibilities of the site in accordance with the medical technology trends and the establishment of health care services. As the study indicated, the hospital complex could be functionally updated only if major large-scale reconstruction is undertaken. The architects suggested a two-stage intervention process with the following works: building a new wing in the courtyard along the north-facing gable wall of the west Sanatorium wing, demolition of the corner building on 19, Kaèiæeva street, a new replacement building with a diagonal layout and open-plan ground level with a passage leading into the block’s interior. The study served as the basis for a new courtyard
wing designed by M. Vodièka in 1987. The new addition, however, did not bring the expected technological relief since all technologically demanding premises in other buildings showed weaknesses in terms of technical equipment. Moreover, the rigidly defined and rather inflexible plans of both the Sanatorium and Turina’s building were not conceived with radical spatial interventions in mind. Rapid development of new technologies as well as the need to continually update the complex after the courtyard wing by M. Vodièka had been built, resulted in a series of realized and unrealized projects. Between 2000 and 2008, an underground parking lot was designed at the site of the Highschool playground. It anticipated parking space for both the hospital staff and the visitors. Although the building permit was issued, the project never got off the ground.
Various analyses such as the Study on Block 71, 2002 Development plan and others, showed that it is possible to integrate four buildings technologically and functionally despite the fact that they were built in different periods using different technologies and different architectural vocabularies. However, it would call for radical spatial, infrastructural, structural, and organizational intervention. It is vital to work out a Development plan that would offer an effective and workable solution not only for the hospital but also for the contact zone of the block. Such a plan would provide a sound basis for an accurate assessment of hospital capacity and the development of a realistic medical program. Moreover, any intervention project requires simultaneous planning and design of an underground parking lot at the site of the High school playground. In case a parking lot is not anticipated for whatever reason and consequently the access to the hospital remains unresolved, any reconstruction project as well as any possible addition or adaptation within the hospital complex would be pointless. In that case the only solution would be to relocate the Children’s Hospital onto a more appropriate site.
GORDANA ŽAJA, Dipl.Eng.Arch, Associate Professor, graduated in 1975 from the Faculty of Architecture of the University of Zagreb. Since 1976 she has been working in the Institute for Architecture (Faculty of Architecture) and started teaching in 1998. She is the author and co-author of several built and unbuilt health care building projects that she presented at the architecture exhibition Zagreb salon, competition entries exhibitions, and the 2015 exhibition of her works at the Faculty of Architecture.
SILVIO BAŠIÆ, Dipl.Eng.Arch., Assistant Professor, graduated in 1989, received his Ph.D. in 2013 from the Faculty of Architecture in Zagreb. Since 2003 he has been employed at the Faculty of Civil Engineering. In 2014 he was appointed Assistant Professor.
Darko Kahle
Croatia - 10000 Zagreb, Jurjevska 18 independent scholar darko.kahle@gmail.com
Original Scientific Paper
UDC 72.036 G. Kiverov, J. Korka, Ð. Krekiæ(497.5)”19”
Technical Sciences / Architecture and Urban Planning
2.01.04. - History and Theory of Architecture and Preservation of the Built Heritage Article Received / Accepted: 3. 10. 2017. / 13. 12. 2017.
HR - 10000 Zagreb, Jurjevska 18 nezavisni znanstvenik darko.kahle@gmail.com
Izvorni znanstveni èlanak
UDK 72.036 G. Kiverov, J. Korka, Ð. Krekiæ(497.5)”19” Tehnièke znanosti / Arhitektura i urbanizam
2.01.04. - Povijest i teorija arhitekture i zaštita graditeljskog naslijeða Èlanak primljen / prihvaæen: 3. 10. 2017. / 13. 12. 2017.
International Style (Modern Architecture)
Kiverov, Georg Korka, Jovan Krekiæ, Ðorðe Šterk, Vladimir Zagreb
After graduation at the Zagreb Institute of Technology, Kiverov and Korka became apprentices in the Architectural Office Arch. Vladimir Šterk. Krekiæ accompanied them in the late Autumn 1930. They performed extraordinary as troika at various competitions from 1931 until 1940. As members of the Joined Architectural Office Korka & Šterk, they designed two seminal public buildings and several dozens of apartment buildings, villas and adaptations.
stil (Moderna arhitektura)
Kiverov, Georg Korka, Jovan Krekiæ, Ðorðe Šterk, Vladimir Zagreb
Nakon diplomiranja na Tehnièkoj visokoj školi u Zagrebu Kiverov i Korka postali su pripravnici u Arhitektonskom uredu arh. Vladimira Šterka. U kasnu jesen 1930. pridružio im se Krekiæ. Od 1931. sve do 1940. sudjelovali su kao trio na razlièitim natjeèajima s izvanrednim uspjehom. Kao èlanovi zajednièkoga Arhitektonskog ureda Korka & Šterk projektirali su i izveli dvije poticajne javne zgrade i više desetaka najamnih zgrada, vila i adaptacija.
Thecollective work of Arch. Georg Kiverov, Jovan Korka and Ðorðe Krekiæ was until recently less known to the professional public. Yet they designed, either together, or separately or in various forms of collaboration with Arch. Vladimir Šterk more than hundred edifices, mostly apartment houses, villas and public buildings in the Zagreb area, Karlovac, Slavonski Brod, Osijek and Zemun. Their excellent performance at architectural concourses in the 1930es, tied with realizations of public and residential buildings, were wellknown for a long period of time, making them formative members of the ”Croatian Modern Architecture between the World Wars”.1
However, their work became more enlighted during the research project about the life and work of Arch. Vladimir Šterk, one of the pillars of architectural profession in Zagreb between the World Wars.2 Jovan Korka and Georg Kiverov graduated at the Zagreb Institute of Technology in 1926, and Arch. Vladimir Šterk chose the two among other prospective students to enter his Architectural Office. Therefore, it was inevitable to establish the structure of their complex relationship, where one might switch the roles from common draughtperson to a project leader and vice versa, sometimes in the same particular project. Consequently, the given appendices cannot be the definitive insight into their turbulent but productive careers in the Zagreb Period.3
BIBLIOGRAFIJA,
The contemporary literature considering the work of the group in Croatian and/or Serbian is enormous4, from the official announces to the literary explanations of particular projects, yet inconsistent in tracing of every legal document and confusing with regard to the placement of their surnames.5 On the other hand, the literature from that period in German or English is not existing. After the WWII they slowly faded into oblivion, however they started rising back to existence in the 1970es6, when the impetus for the Croatian Modern Movement historiography started to grow. Since then they were mentioned in almost every recent compilation or architectural guide in Croatia.7 The contemporary or recent Serbian architectural historiography considered them as the architects from Zagreb or the members of the ”Croatian Modern Movement between the World Wars”, i.e. not as members of the Belgrade circle. The research of sources in various archives, based on scanning all the suspicious houses, photographing them and making the appropriate database records was exhausting, most of the time pleasant but sometime tedious, yet fruitful in revealing the crucial links for understanding their work.
The supporting documentation to the building and occupancy permits, including the approvals for project amendments during the execution, was preserved almost intact. However, after the long evaluation of existing drawings as the supportive documentation of aforementioned legal acts, it seems that the possible additional documentation, regarding correctional sketches and/or unofficial correspondence, have been carefully purged. Therefore, the documentation may give false impression that the signing LSEs and LMBs are the designers of edifices they signed, although there were a few rather insignificant
1 For further explanation of Croatian Modern Movement compare the introductory remarks in Kahle, 2015: 30 and the literature review in Kahle, 2016: 50-52.
2 Kahle, 2008: 193 ff.
3 I want to express gratitude to reviewers who had the great role in publishing this article by ameliorating it, especially to the anonymous reviewer who informed me about the various exhibitions where the troika presented their work in the 1930es (Appendix III), further on to the whole staff of the City Archives in Zagreb with the Assistant Professor Živana Heðbeli as the Chairwoman. I am particularly grateful to Tamara Bjažiæ Klarin, who selflessly gave me informations about certain competition entries of Kiverov, Korka & Krekiæ in the 1930es from her yet unpublished book. The people to whom I am warmly thankful for their contribution to resolve particular issues are (in the alphabetical order): Zlatko Juriæ, Zlatko Karaè, Jasenka Kranjèeviæ, Vojko Jehuda Šterk, Daria Torre & Hela Vukadin.
4 The literature corpus comprises practically all the entries listed in the Literature section of the article, exhaus-
exemptions. As the structural engineers are concerned, their education could not give them the design abilities, because the curricula given at the Austrian, Czech or German Institutes of Technology of the time did not contain courses required for the effective architectural design. As the master builders are concerned, they were taught at the Arts and Crafts High School in Zagreb, where basic courses in architectural design were given, although based on contemporary German Handbooks i.e. not adequate for fashion architectural streaming between the World Wars. The contemporary German, Czech and French journals circulated regularly to the University of Zagreb library and probably to the Arts and Crafts High School and particularly gifted students (e.g. Planiæ or Hollesek) had the approach to them. The founding of the first architectural school in Zagreb in 1918/19 was a revelation but the carriers of architectural design activity in Zagreb up to the crisis in 1932 was the group of elder architects graduated in Vienna, Prague, Dresden, Munich or Karlsruhe etc. Another aim was to standardize the layouts of apartment houses for the mass-production, which Holjac, Šega, Šterk and Hribar successfully made somewhere about 1925, that was experienced from the housing boom in 1920-22 and in the wake of another boom of 1926-32. Conclusively, given the valid building code and standardized layouts, the architects and master builders were left only with facade to
tive for the contemporary period before 1950, but only representational for the recent period from 1975.
5 At the beginning (and maintained in the present article), the surnames were placed in the alphabetical order (Kiverov-Korka-Krekiæ, incl. the Slovenization of their surnames in the Ljubljana issuing journal: Kiverov-KorkaKrekiè), some legal entities announced their surnames in the alphabetical order of their professional titles (Arch. Krekiæ-Eng. Kiverov-Eng. Korka) after Jovan Korka became the prominent member as the only one with the valid license (Korka-Krekiæ-Kiverov), although they signed themselves in a recently found semiofficial stamp as: Architects Krekiæ Korka & Kiverov Zagreb.
6 Baylon, 1975: 10-13
7 Radoviæ Maheèiæ, 2007: 286-291, 293-294; Karaè, Žuniæ, 2015: 90-91, 103; Damjanoviæ, 2016: 27-28, 260, 262
8 KGMR (see: Written primary sources.)
9 Puškadija-Ribkin, 2006: 145
10 KGMR, ff.
design to, whether for the upper educated classes who were keen to employ an architect or for the lower classes who usually were satisfied with an ordinary facade solution given by a master builder. To cope with such demands, the given architectural design was organized around the few design offices (Lubynski, later Bogdan Petroviæ; Kovaèiæ, later Ehrlich alone, much later Gomboš & Kauzlariæ; Fischer, later Löwy; Šterk, with Kiverov, Korka, Krekiæ, Ancel-Medaniæ, Badovinac, Delenardo, Planer, Schindler and Svjet; Hönigsberg & Deutsch, later Dr. P. Deutsch & Freudenreich and finally Prof. Ibler, in making his students the non-formal members of his non-formal office). The organization of such offices was rather loose and virtually untraceable in archives, giving the members of the particular office, who were employed mostly informally, the great freedom in action, yet to a certain degree, as Planiæ experienced after Šterk had fired him, just learning that Planiæ had the courage to sign the famous ‘Pux’ project for Prof. Ibler.
KRATKI ŽIVOTOPISI ARHITEKATA
Kiverov, Eng. Arch. Georg (1897-1976) - The Architect Georg8 (Georgij9, ru: Георгий Я ´ковлевич Киверов(?), err. Ðorðe) Kiverov [alt. Kiveroff], Eng. Arch., was born on May 26th, 1897 in Warsaw, Grand Duchy of Poland10 as
Fig. 2 5s AB Uzelac, 23 Kršnjavoga St, Zg, 1930, perspective
Sl. 2. Perspektiva proèelja petoetažne ugraðene najamne stambene zgrade Uzelac, Kršnjavoga 23, Zg, 1930.
Fig. 3 6s CAB Majdak, 7 Bauerova St, Zg, 1930-31, perspective
Sl. 3. Perspektiva proèelja šestoetažne ugraðene najamne stambene i trgovaèke zgrade Majdak, Bauerova 7, Zg, 1930.-31.
Fig. 4 2s V Prodanoviæ, 6 Rokova St, Zg, 1931, project, perspective
Sl. 4. Perspektiva dvoetažne vile Prodanoviæ, Rokova 6, Zg, 1931., neizvedeno
Fig. 5 The Workers’ Institutions Palace complex, Klaiæeva St, Zg, 1932-33, project, perspective
Sl. 5. Perspektiva sklopa palaèe Radnièkih ustanova, Klaiæeva ul., Zg, 1932.-33., neizvedeno
Fig. 6 5s AB Longhino (& Bernetich), 43 Kr. Zvonimira St, Zg, 1933, perspective
Sl. 6. Perspektiva proèelja petoetažne ugraðene najamne stambene zgrade Longhino (& Bernetich), Kr. Zvonimira 43, Zg, 1933.
Fig. 7 The building of Yugoslav State Printing House, Bg, 1933, project, perspective
Sl. 7. Perspektiva zgrade Državne štamparije, Bg, 1933., neizvedeno
Fig. 8 The ‘Yugoslav hotel Co.’, St, 1933, project, axonometric
Sl. 8. Aksonometrija zgrade hotela Jugoslovenskog hotelskog a.d., St, 1933., neizvedeno
the integral part of the Russian Empire, today Republic of Poland, EU. His nationality and confession was Russian Orthodox.11 He graduated at the Gymnasium in Mykolaiv (uk: Миколаїв, ru: Николаев), Russian Empire12, today Republic of Ukraine.
After successfully passing the differential exam of geometry, he enrolled at the Zagreb Institute of Technology, Department of Architecture on Oct 14th, 1922.13 He graduated at the same university successfully passing the 2nd State Exam on Jun 25th, 192614 acquiring the title Eng. Arch. As a foreign national he was probably exempted from conscription in the Army of the Kingdom of Serbs, Croats and Slovenes, and consequently stopped from obtaining a valid license to work independently. Probably from summer 1926, he was the apprentice in the Architectural Office of the Architect Vladimir Šterk. In 1934, he was anonymously enlisted as the one of two associate architects (the other was Ðorðe Krekiæ) in the Architectural Office Korka & Šterk. He took part in the various architectural competitions in the territory of the Kingdom of Yugoslavia from 1932 to 1938, either alone or in the company with Jovan Korka and Ðorðe Krekiæ. The part of his life during the WWII is so far not known.
In 1946, he established a Fine Arts School in Hamburg, BBZ, later HH, BRD and painted icons there.15 For a while, he worked in Addis Ababa, Ethiopian Empire, but returned to Germany due to his bad health.16 He died in Munich, FRG on Aug 15th, 1976.17
Korka, Prof. Eng. Arch. Jovan, LA, LAE (1904?) - The Architect Professor Jovan Korka (sr: Јован Корка), Eng. Arch., later LAE, was born on Feb 29th, 1904 in Nova Gradiška, Kingdom of Croatia, Slavonia and Dalmatia, Kingdom of Hungary, the Habsburg Empire18, today Republic of Croatia, EU. His nationality and confession was Serb Orthodox.19 He graduated at the Natural Sciences Gymnasium in Zagreb
on Jul 4th, 1922, with grades in German and French.20 He was enrolled at the Zagreb Institute of Technology, Department of Architecture probably from Oct 3rd(?), 1922 and graduated at the same university, successfully passing the 2nd State Exam probably in Jun or Jul 192621 acquiring the title Eng. Arch. He was conscripted to the Army of the Kingdom of Serbs, Croats and Slovenes probably from summer/autumn 1926 until summer/autumn 1927. Probably from autumn 1927, he was the apprentice in the Architectural Office of the Architect Vladimir Šterk. At the end of 1930 or the beginning of 1931, he obtained the license as a LAE, but stayed close to Vladimir Šterk. In 1934, he was enlisted as the one of senior partners in the Architectural Office Korka & Šterk and signed many projects for the shared office, which ran probably to the year 1935 or 1937. After that, Korka together with Kiverov and Krekiæ moved away from the Šterk’s office and contacted him only when necessary. In autumn 1940, he terminated his practice in Zagreb and went on to Belgrade as an appointed professor at the High School for the Applied Arts; from 1953,
11 KGMR, ff.
12 KGMR, ff.
13 KGMR, ff.
14 KGMR, ff.; Obad Šæitaroci, Bojaniæ Obad Šæitaroci, Karaè, 1999: 313
15 Puškadija-Ribkin, 2006: 145. She erroneously stated that Kiverov graduated at the SoT UoZ. She further stated that he worked together with Korka and Krekiæ until 1939.
16 Puškadija-Ribkin, 2006: 145
17 Puškadija-Ribkin, 2006: 145
18 KJHSGER (see: Written primary sources.)
19 KJHSGER
20 KJHSGER
21 The Jovan Korka student’s file at the Archive of the School of Architecture, University of Zagreb contains no matriculation record. The eight term records are still presen; from their data one can assume the date of his enrollment and final (Second State) examination. Another source: Obad Šèitaroci, Bojaniæ Obad Šèitaroci, Karaè, 1999: 313
22 Prob. in late 1980ies. Daria Torre, oral communication
23 Ajzinberg, 2013: 5 ff.
24 Markoviæ, 1939: XXXVII
he was a Professor at the School of Architecture and Urban Planning in Belgrade, later in Sarajevo. He died in Belgrade22, SFR Yugoslavia, today the Republic of Serbia. Krekiæ, Prof. Eng. Arch., Acad. Arch. Ðorðe, LAE (1903-1993) - The Architect Professor Ðorðe Krekiæ (sr: Ђорђе Крекић), Acad. Arch., later Eng. Arch., LAE, was born in the year 1903 in Doboj23, Bosnia & Herzegovina, Ottoman Empire, today Republic of Srpska, Republic of Bosnia & Herzegovina. His nationality and confession was Serb Orthodox. He finished the first four classes at the Natural Science Gymnasium in Sarajevo to be transferred to the Technology High School in the same city where he graduated in 1922. From 1922 to 1925, he was enrolled at the School for Applied Art in Munich, Department for Interior and Applied Architecture, led by Prof. R. Berndl. From 1925 to 1928(?), he was enrolled at the Academy of Fine Arts in Vienna, Department of Architecture, led by Professor Clemens Holzmeister, where he graduated as the Academic Architect, a degree that was at the time unfit for obtaining the licensure. Probably between autumn 1928 / au-
tumn 1929, he was conscripted to the Royal Yugoslav Army and discharged in the rank of second lieutenant(?). He returned to Vienna where he was the apprentice in the Architectural office of Professor Clemens Holzmeister from October 1929 to November 1930. From November 1930 up to October 1940, he worked in Zagreb, starting as an associate in the Architectural office of Arch. Vladimir Šterk from November 1930(?). From 1933 to 1940, he was a Professor at the Arts and Crafts High School in Zagreb, teaching the courses of Style History, Perspective & Composition for sculptors and carvers. In 1934, he was anonymously enlisted as the one of two associate architects (the other was Georg Kiverov) in the Architectural Office Korka & Šterk. Somewhere in 1937 or 1938, the troika separated from Arch. Šterk and disbanded after Krekiæ’ departure to Belgrade. On October 14th, 1937, the School of Technology at the University of Belgrade evaluated and registered his Academy diploma as the Academic Degree in Technology.24 He designed and supervised the erection of a wooden pavilion for the Kingdom of Yugoslavia at the 1937
Fig. 9 The ‘Yugoslav hotel Co.’, St, 1933, project, perspective
Sl. 9. Perspektiva zgrade hotela Jugoslovenskog hotelskog a.d., St, 1933., neizvedeno
Fig. 10 The building of the Yugoslav Teachers Society, NS, 1934, project, perspective Sl. 10. Perspektiva Uèiteljskog doma, NS, 1934., neizvedeno
Fig. 11 The lodge of the ”Croatian Alpinist Society”, Medvednica, Zg, 1934, project, perspective Sl. 11. Perspektiva planinarskog doma „Hrvatskoga planinarskog društva”, Medvednica, Zg, 1934., neizvedeno
Fig. 12 City Employment Office Palace, 15 Kr Zvonimira St, Zg, 1934-36, interior axonometric Sl. 12. Gradski ured za zapošljavanje, Kr. Zvonimira 15, Zg, 1934.-1936., aksonometrija interijera
Fig. 13 City Employment Office Palace, 15 Kr Zvonimira St, Zg, 1934-36, contemporary photograph
Sl. 13. Gradski ured za zapošljavanje, Kr. Zvonimira 15, Zg, 1934.-1936., suvremena fotografija
Fig. 14 Workers’ Chamber Palace, PUB, 2 + ITY Kr Petra Krešimira IV Sq., Zg, 1935-38, contemporary photograph from the square
Sl. 14. Radnièka komora, Trg kr. Petra Krešimira IV 2, 1935.-1938., suvremena fotografija s trga
Fig. 15 City Employment Office, 5-6 Pobjeda [Victory] Sq., Sb, 1936
Sl. 15. Gradski ured za zapošljavanje, Trg pobjede 5-6, Sb, 1936.
World Fair in Paris. From October 1940 up to 1948, he was the Provost of Architectural Department at newly formed School of Applied Arts in Belgrade, with an interruption from April 1941 to April 1945, when he was POW in officer camps in Germany, like the Arch. Zlatko Neumann. From 1948, he was an Adjunct Professor, later a full Professor of Architectural History at Academy of Fine Arts in Belgrade. He died in 1993 in Belgrade, FR Yugoslavia, today the Republic of Serbia.
DISCUSSION & CONCLUSION: THE CHRONOLOGICAL INTERPRETATION OF THE ZAGREB PERIOD OF ARCHITECTS’ COLLECTIVE WORK IN VARIOUS INCARNATIONS
DISKUSIJA I ZAKLJUÈAK: KRONOLOŠKA
INTERPRETACIJA ZAGREBAÈKOG
RAZDOBLJA ZAJEDNIÈKOG DJELOVANJA
ARHITEKATA U RAZLIÈITIM
Fig. 16 3s V Rodaniæ, 56 Nazorova St, Zg, 1936-37, contemporary photograph
Sl. 16. Troetažna vila Rodaniæ, Nazorova 56, Zg, 1936.-1937., suvremena fotografija
Fig. 17 The Ethnographic Museum, Bg, 1938, project, perspective
Sl. 17. Perspektiva zgrade Etnografskog muzeja, Bg, 1938., neizvedeno
INKARNACIJAMA
Kiverov and Korka graduated together with Bogdan Petroviæ from the DoA ZIT in 1926. As the Yugoslav citizens Korka and Petroviæ were obliged to be conscripted to the Royal Armed Forces, while Kiverov as a Russian ex-
patriate probably was not, so he started apprenticing in the Šterk Architectural Office probably in autumn 1926. After returning from the conscription in autumn 1927, Korka joined Kiverov at Šterk while Petroviæ went to the Lubynski Architectural Office, although he retained the relationship with Korka and later executed some of the group’s prominent edifices in the early and mid 1930es (Fig. 5). Kiverov and later Korka started their apprenticeships with drafting and designing smaller edifices, additionally making smaller structural calculations. Korka was more visible, obviously planning to finish his apprenticeship, further obtaining his license and starting his own practice, where Kiverov, being a Russian expat, successfully made himself almost invisible.
With intensification of building activities in Zagreb at the end of 1920es, which lasted to 1932, they started to make more and more designs, obviously under the patronage of their mentor, Arch. Vladimir Šterk. After obtaining his license, Korka started to sign minor to middle projects for the Šterk Architectural Office from the beginning of 1931, while Kiverov started to make front designs for certain master builders in the Zagreb area (Fig. 1, 2). At the beginning of 1931, Krekiæ joined
them (Fig. 3), attracted to a huge amount of possible commissions, and almost certainly to some mutual agreement of the three fellow architects (Kiverov, Korka, Krekiæ) about possible future mutual participation in competitions, although they participated in a few seminal competitions individually (Kiverov alone or with companions(?); Korka alone, Fig. 5). The quality of their first villa projects was extraordinary (Fig. 4), unfortunately the atmosphere for the Neues Bauen in Zagreb was not favorable - from the fact that the famous writer Vladimir Nazor rejected to execute approved project of a flat-roofed villa designed by them and instead employed a master builder who built him a pitchedroofed solution, up to the sardonic title ‘master builder’ with whom city officials venerated Krekiæ because of his Academy Architect title (just like Planiæ later!). Therefore, they decided to push Korka to sign the projects which they made for living, more or less satisfying all the landlords’ wishes although giving their artistic stamp at the front under Šterk’ patronage (Fig. 6) and to concentrate all their efforts to obtain commissions through winning in competitions (Fig. 7-10) where again Korka would represent the troika as the only eligible licensed member.
After the second round, Korka finally won the commission for the planning of the huge Workers’ Chamber Palace complex, in the block between Klaiæeva, Hofmannova, Kršnjavoga & Kaèiæeva St, together with Šterk in the role of a supervisor (Fig. 5). Due to the successful Ehrlich’s attempt to disregard the project, because the site was long ago promised to the School of Technology (and finally built by the School!), the team of four spent the whole period of 1933-34 in making severe consequently rejected variants to the City Assembly Construction board. Finally, both institutions lost the patience and erected particular buildings in a distant part of the city (Fig. 12-14, 20). Regarding other competitions, the common rule was to award the prizes, but not the 1st one (i.e. 1st placement), conse-
quently almost all their prizes were left as unbuilt paper architecture (Fig. 7-10, 17, 22).
On the other hand, the engagement in building the City Employment Office in Zagreb (Fig. 12, 13) gave them three other direct commissions for the same institutions in Slavonski Brod (Fig. 15), Karlovac (Fig. 19) and Osijek (Fig. 18).
Somewhere in 1937-38, they started to lose ties with Šterk (Fig. 16), leaving him in the hands of other unexperienced apprentices (Badovinac, Trajbar). Krekiæ managed to validate his diploma from Vienna as the technical degree in Belgrade, obtained the license and got engaged in the arranging of Yugoslav Wood Industry Pavilion for the 1937 World Fair. They made together but probably without Šterk a few more projects in Zagreb, but in the year 1940 Korka accepted the offer for the professorship at the High School for the Applied Arts in Belgrade and therefore they practically disbanded in the year 1940. It is interesting that after the WWII, Kiverov worked and died in the West Germany, while Korka and Krekiæ made together a rewarded competition entry for the Military Museum in Belgrade (1950, Fig. 21), again without commission. After that, the two dedicated themselves to their academy careers in Belgrade.
Fig. 18 City Employment Office, 2 Kn Trpimira St, Os, 1939, recent photograph Sl. 18. Gradski ured za zapošljavanje, Kn. Trpimira 2, Os, 1939., aktualna fotografija
Fig. 19 City Employment Office, 21 Domobranska St, Ka, 1936-40, recent photograph Sl. 19. Gradski ured za zapošljavanje, Domobranska 21, Ka, 1936.-1940., aktualna fotografija
Fig. 20 Workers’ Chamber Palace, PUB, 2 + ITY Kr Petra Krešimira IV Sq., Zg, 1935-38, contemporary photograph from the Kn Ljudevita Posavskog St
Sl. 20. Radnièka komora, Trg Kr. Petra Krešimira IV 2, 1935.-1938., suvremena fotografija iz ulice Kn. Ljudevita Posavskog
Fig. 21 The Military Museum, Bg, 1950, project, perspective Sl. 21. Perspektiva zgrade Vojnoga muzeja, Bg, 1950., neizvedeno
Their relevance for the Zagreb architecture was enormous, starting as the impact of yet established Zagreb Institute of Technology with its reliable curriculum based on the famous ETH in Zurich.
They were basically expressionists, although more akin to Mendelsohn than Poelzig, and it is certain that they have no artistic or ideological connections with the so-called Ibler school, the more so with the general absence of rounded entities in the works of Ibler’s pupils. Their expressionism is adjusted to the situation in Zagreb, i.e. without metal construction and metal ribbon windows, they succeed in making expressionist statements with reinforced concrete, brick and mortar and simple three- or four-part horizontal windows, with coupling it, superimposing it, making horizontal ribbon frames from concrete instead of windows etc. etc.
Such expressionism can operate in both ways, i.e. with flat roofs as good as with pitched roofs depending on the context, whether conditioned with mountainous surrounding, e.g. in the competition project for the lodge at Medvednica mountain (Fig. 11.) or demanded inside the existing urban fabric, e.g. on the City Employment Office in Karlovac.
At its front however, one may find traces of banality in calling the totalitarian architecture, where bricks in first story remind of Workers’ Chambers in Zagreb, while the windows on the second and third story resemble the Ernst Sagebiel’s Reichsluftfahrtministerium in Berlin (Fig. 19).
[Proofread by prof. Gordana Èaliæ]
Appendix I: The list of projects and realizations25 [overall: 103 = apprenticeship: 53 (α.-δ.) + by itself, with collaborations: 36 (A.-C., G.) + competitions: 14 (D.-F., H.)]
Prilog I: Popis projekata i izvedaba [ukupno: 103 = pripravništvo: 53 (α.-δ.) + samostalno, sa suradnjama: 36 (A.-C., G.) + natjeèaji: 14 (D.-F., H.)]
α. THE APPRENTICESHIP OF JOVAN KORKA (& GEORG KIVEROV: WHERE STATED) TO THE ARCH. VLADIMIR ŠTERK (1925(?)-30) (17)
α.1. 4s AB Iliniæ, 28 Klaiæeva St, Zg, REC, BP26 Oct 1925, proj.
α.2. 7s AB Präger, 3 Gunduliæeva St, Zg, OP Sept 1927
α.3. 4s AB Moravec (Maravec), 26 Hebrangova St, Zg, REC, BP Nov 1927
α.4. 3s AB Kolar (Kalar, Jureša), 43 Deželiæeva St, Zg, REC, BP Mar 1928, OP Nov 1931(?)
α.5. 3s CAB Benèeviæ, 8 Kr Petra Krešimira IV St, Sb, BP Apr 1928, OP Jun 1929
α.6. 3s V Bedekoviæ-Schindler, 15 Grškoviæeva St, Zg, BP Aug 1928, OP Sept 1930(?)
α.7. 7s CAB Gross Bros., 12 Britanski [British] Sq., Zg, OP Dec 1928
α.8. Shop ‘Ivette’, 31 Ilica St, Zg, INT, REC, BP (& Kiverov?) Feb 1929
α.9. 7s AB Ebenspanger, 15 Ilica St, Zg, BP (& Kiverov?) Jun 1929, OP Nov 1930
α.10. 2s V Rado, 68 Nazorova St, Zg, REC, BP (& Kiverov?) Aug 1929
α.11. 6s CAB Eisenstädter A.&D., 30 Krajiška St, Zg, BP (Kiverov?) March 10th,1930, rejected variant with complete flat roof
α.12. 2s V Dumiæ, 8 Valdecova St, Zg, REC, BP May 20th, 1930, OP June 26th, 1930
α.13. 2s V Mosinger, 112 Pantovèak St, Zg, BP (& Kiverov?) Jun 1930
α.14. Shop ‘International Bank’ (hr: Meðunarodna banka) / ‘Janje’, 7 Nikole Tesle St, Zg, INT, REC, BP July 5th, 1930
α.15. 5s AB Eisenstädter, R.&E., 186 Ilica St, Zg, BP (& Kiverov?) Aug 1930, OP Dec 1930 (Anon.)
α.16. 6s CAB Rosinger, O.&Ž. - Dr. Jungwirth, Z.&G., 30 Draškoviæeva St, Zg, BP (& Kiverov?) Aug 1930, (Anon.) Nov 1930, (Kiverov, Krekiæ?) Apr 1931
α.17. ‘Music Hall Cinema’ / ‘Janje’, 7 Nikole Tesle St, Zg, INT, REC, BP Oct 1930
β. THE UNCREDITED APPRENTICESHIP OF GEORG KIVEROV (& JOVAN KORKA: WHERE STATED) TO THE ARCH. VLADIMIR ŠTERK (1926-32) (15)
β.1. 6s AB of the ‘Retirement fund of employees of the Croatian National Theatre’, 17 Maruliæev Sq., Zg, BP (& Korka?) Nov 1928, sg. Cernjak & Neumann
β.2. 5s AB Singer, 17 Vodnikova St, Zg, BP Mar 1930, sg. Dubsky
β.3. 5s CAB Ivanèiæ & Wolkenfeld, 76 Deželiæeva St, Zg, BP May 1930, sg. Ivanèiæ & Wolkenfeld
β.4. 3s V Dr Mariæ, 1 Gajdekova St, Zg, CoP (& Korka?) Jun? 1930, sg. Z. Kovaèiæ, LBL
β.5. 5s CAB Šafranko (Rosenberg), 89 Deželiæeva St, Zg, CoP (draughtsman: Turky)27 Jul 1930, sg. D. M. Popoviæ (DMP)
β.6. 2s V Grabušiæ, 157 Petrova St, Zg, CoP (& Korka?), Jul 1930, sg. Aranjoš
β.7. 2s AB Weiss, 55 Tratinska St, Zg, BP Aug 1930, (3s) CoP Feb-Mar 1931 sg. Ašer Kabiljo, LMB
β.8. 3s AB Ivankoviæ, 117 & ITY Vlaška St, Zg, BP (& Korka?) Sept 1930, sg. Aranjoš
β.9. 5s AB Neumann, 19 ITY Rep. Austrije St, Zg, BP Oct 1930, sg. Špiller & Šurina
β.10. 4s AB Vrbaniæ, 6 Medvešèak St, Zg, BP Dec 1930, sg. Car, LMB, later F. Durlen, LBL
β.11. 3s AB Ivanèiæ, 19 Krajiška St, Zg, BP Apr 1931, sg. Ivanèiæ & Wolkenfeld
β.12. 3s V Salzer, 15 Vramèeva St, Zg, BP Sept 1931, sg. F. Durlen, LBL, proj.
β.13. 3s V Pavièiæ neé Kolbe, 19 Pavlinoviæeva St, Zg, BP Nov 1931, sg. Kauèiæ Bros. & Gyiketta, proj.
β.14. 5s AB Wolkenfeld, 9 Domobranska St, Zg, BP June 25th, 1932, sg. Ivanèiæ & Wolkenfeld
β.15. 4s AB Kodriæ-Vrga & Glumièiæ, 7 Šulekova St, Zg, BP Sept 1932, sg. Car
γ. GEORG KIVEROV DESIGNING FOR OTHER MASTER BUILDERS IN THE ZAGREB AREA (1929(?)-37(?) (18)
γ.1. 6s AB Capar, 26 Masarykova St, Zg, CoP Dec 1929-Feb 1930, sg. DMP, proj.
γ.2. 5s AB Uzelac, 23 Kršnjavoga St, Zg, BP (& Korka?) May 3rd, 1930, CoP Jun-Aug 1930, sg. DMP
γ.3. 2s V Prodanoviæ, 6 Rokova St, Zg, BP Jan? 1931 (perspective by Krekiæ?), sg. DMP, proj.
γ.4. 4s AB Uzelac, 30-32-34 Jukiæeva St, BP Jan 1931, sg. DMP, proj.
γ.5. 4s AB Uzelac (Dasoviæ), 32 Jukiæeva St, Zg, BP Mar 1931, sg. DMP
γ.6. 4s AB Uzelac (Eisner), 34 Jukiæeva St, Zg, BP Mar 1931, sg. DMP
γ.7. 2s V Prodanoviæ, 6 Rokova St, Zg, BP Oct 1931, sg. DMP
γ.8. 4s AB Zoriæ, 8 + ITY, 8 Crnatkova St, Zg, BP Jan 1932, sg. DMP
γ.9. 4s AB Uzelac, 30 Jukiæeva St, Zg, BP Feb-Jul 1932, sg. DMP
γ.10. 3s V Neumann, Dragica, 21 Novakova St, Zg, BP Feb 1932, sg. B. Kereèin, LMB, proj.
γ.11. 2k V Grabušiæ, 12 Štoosova St, Zg, BP Jun 1932, sg. DMP
γ.12. 5s AB Mikašinoviæ, 3 Tuškanova St, Zg, BP Aug? 1932, sg. DMP
γ.13. 5s AB Vranešiæ, 5 Tuškanova St, Zg, BP Aug? 1932, sg. DMP
γ.14. 5s CAB Uzelac, 70 Martiæeva St, Zg, BP Sept 1932, sg. DMP
γ.15. 5s AB Mikašinoviæ, 72 Martiæeva St, Zg, BP Apr 1933, sg. DMP
γ.16. 5s AB Uzelac, 3 Hercegovaèka St, Zg, BP Nov 1936-Apr 1937, sg. DMP
γ.17. 5s CAB Stipanièiæ, 5 Hercegovaèka St, Zg, BP Nov 1936, sg. DMP
γ.18. 4s AB Mikašinoviæ, 1 Hercegovaèka St, Zg, BP Feb 1937, sg. DMP
δ. KIVEROV, KORKA AND KREKIÆ AS THE COWORKERS OF THE ARCH. VLADIMIR ŠTERK (1931-32) (3)
δ.1. 3s V Radan, 39 Jabukovac St, Zg, BP Mar 1931, OP August 28th, 1931, sg. Šterk
δ.2. Retail Shop ‘Konzum’, 9 Bogoviæeva St, Zg, INT, REC, CoP Apr 1931, sg. Šterk
δ.3. 5s Hotel ‘Benèeviæ’, 1 Pobjede [Victory] Sq., Sb, June 1st, 1932, sg. Šterk
A. KIVEROV AND KREKIÆ AS THE COWORKERS OF THE DESIGN OFFICE KORKA & ŠTERK (SUPERVISOR) (1933-35) (3)
A.1. Workers’ Institutions Palace Complex, PUB, 9 Klaiæeva St, Zg, unapproved for BP, Jun-July 10th, 1933, sg. Korka & Šterk, proj.
A.2. 5s City Employment Office, PUB, 15 Kr. Zvonimira St, Zg, BP November 30th, 1934, sg. Korka Šterk
A.3. Workers’ Chamber, PUB, 2 + ITY Kr. Petra Krešimira IV Sq., Zg, BP August 10th, 1935 sg. Korka Šterk
B. KIVEROV AND KREKIÆ AS THE COWORKERS OF THE DESIGN OFFICE KORKA & ŠTERK (CONSULTANT OR PARTNER ARCHITECT) (1930-39(?) (22)
B.1. 6s CAB Majdak, 7 Bauerova St, Zg, CoP SeptNov 1930, (Krekiæ?) Mar 1931, sg. Gereš
B.2. 5s AB Ferkoviæ, 4 Bosanska St, Zg, BP November 27th, 1930-31, CoP dwgs April 3rd, 1931, sg. Stj. Popoviæ, LMB
B.3. 4s V Nazor, Vl., 36 Grškoviæeva St, Zg, BP Mar 1931, sg. Korka, proj.
B.4. 4s V Mautner, 14 Slavujevac St, Zg, BP Mar 1931, sg. Korka
B.5. 3s V Ratkoviæ, 4 Kamenjak St, Zg, BP March 1931, sg. Korka, proj.
B.6. 6s CAB Gorjan, 6 Boškoviæeva St, Zg, BP May 1931, sg. Cernjak & Neumann
B.7. Garage Barešiæ, 20 ITY Preradoviæeva St, Zg, BP Jun 1931, sg. Dr Krajèinoviæ, proj.
B.8. 3s V Galijan, 30 Bužanova St, Zg, CoP Jul 1931, sg. Stjepan Frey, Ivo Flies, LBL
B.9. 4s V Gjuriš, 4 Slavujevac St, Zg, BP Nov 1931, sg. Lujo Sunko, LBL, proj.
B.10. Warehouse Brunner, 4 Kurelèeva St, Zg, REC, BP May 1932, sg. Ašer Kabiljo
B.11. 3s V Kratina, 28 Bužanova St, Zg, BP Jun 1932, sg. Stjepan Kundiæ, LMB
B.12. 3s V Fettmann, 22 Vonèinina St, Zg, Jun 1932, sg. Ante Grgiæ, LAE, proj.
B.13. 5s AB Longhino (& Bernetich), 43 Kr. Zvonimira St, Zg, CoP Jan 1933, sg. B. Petroviæ, CoP Feb 1933, sg. Korka
B.14. 3s OB tt. ‘Kemika’ d.d., 20 Adžijina St, Zg, unapproved for BP, Apr 1933, sg. Dr Krajèinoviæ, proj.
B.15. 3s AB Šegota, 3 Pilarova st, Sb, BP Apr 1935, sg. Ladislav Holub, LSE
B.16. 3s V Rodaniæ, 56 Nazorova St, Zg, BP Feb 1936, sg. Korka
B.17. City Employment Office, PUB, 5-6 Pobjede [Victory] Sq., Sb, BP May 1936, sg. Hruška [civil servant]
B.18. 5s AB Wolkenfeld, G.&J., 3 Domobranska St, Zg, BP May 1936, sg. Kabiljo
B.19. 5s CAB Damjanoviæ, Kr. Zvonimira 29, Zg, BP July 1936, sg. B. Petroviæ
B.20. City Employment Office, PUB, 21 Domobranska St, Ka, 1936-40, anon.
B.21. 3s V Kostiæ, 59 Nazorova St, Zg, BP December 15th, 1937, CoP February 1st-March 15th, 1938 sg. Korka
B.22. 2s V Axelrad, 11 Zamenhoffova St, Zg, BP Apr 1939, sg. Korka
C. ARCHITECTS GEORG KIVEROV, JOVAN KORKA AND ÐORÐE KREKIÆ AS THE INDEPENDENT DESIGN GROUP (WITHOUT VLADIMIR ŠTERK) AT THE TERRITORY OF THE KINGDOM OF YUGOSLAVIA (1931(?)-39) (10)
C.1. 1s V Saboloviæ, 29 Klanjèiæ St, Zg, BP Jun-Jul 1931, sg. Korka
C.2. 1s V Gjurgjiæ, 54 Sokolgradska St, Zg, LEG, January 22nd, 1932, sg. Korka
C.3. 2s? AB? Jarošenko, Tirševa St, Zemun, BP? (& Kiverov?) Apr 1933, sg. Korka
C.4. Croatian Old Catholic Church, 9 Kn Branimira St, Zg, BP Jan 1934, sg. Korka
C.5. 2s V Živkoviæ, 36 Istarska St, Zg, REC, BP May 1936, sg. Korka
C.6. 2s V Quintavalle, 88 Rebar St, Zg, REC, BP February 15th, 1937, sg. Korka
C.7. 2s V Horvat, 32 Bužanova St, Zg, REC, BP Apr 1937, sg. Korka
C.8. City Employment Office, PUB, 2 Kn. Trpimira St, Os, BP Feb? 1939, sg. Korka
C.9. 3s OB of Serb Economic Society ‘Privrednik’, 18 ITY Preradoviæeva St, Zg, BP April 19th, 1939, sg. Korka
C.10. 2s? V for Ban Dr Peroviæ? island Rab? rejected internal competition entry? sg. Krekiæ, stamped Krekiæ Korka Kiverov Architects
D. JOVAN KORKA, LATER JOVAN KORKA & VLADIMIR ŠTERK AS CONTESTANTS ON ARCHITECTURAL COMPETITIONS IN THE ZAGREB AREA (1932-33) (1)
D.1. 1932, Jul ”Workers Institution Palace Complex / Palaèa radnièkih ustanova”, PUBL, Zg - shared equal prize / equal 1st place
D.1bis. 1933, Jan ”Workers Institution Palace Complex / Palaèa radnièkih ustanova”, PUBL, Zg, & Šterk - 1st place in the second round
E. GEORG KIVEROV AS THE CONTESTANT ON ARCHITECTURAL COMPETITIONS IN THE ZAGREB AREA (193032) (2)
E.1. 1930-31, the ”Jewish Hospital / Židovska bolnica”, Petrova St, Zg - repurchase prize (with? Zoe Nepenina /-Dumengjiæ?/ & Selimir Dumengjiæ)
E.2. 1932, Oct, ”Vinovrh Estate / Parcelacija Vinovrh”, Zg - 2nd prize (with Eng. Jovièiæ)
F. GEORG KIVEROV, JOVAN KORKA AND ÐORÐE KREKIÆ AS THE CONTESTANT GROUP ON ARCHITECTURAL COMPETITIONS AT THE TERRITORY OF THE KINGDOM OF YUGOSLAVIA (1933-1938) (10)
F.1. 1933, Apr, ”Kolonija Crni Vrh”, Sa - 2nd prize / 1st place
F.2. 1933, Oct, ”Jugoslavensko hotelsko a.d.”, hotel, St - 3rd prize / 2nd place
F.3. 1934, Jan, ”Državna štamparija”, PUBL, Bg2nd prize28
F.4. 1934, Jun, ”Uèiteljski dom”, PUBL, NS - shared equal 2nd prize / equal 1st place
F.5. 1934, Aug, the lodge of the ”Croatian Alpinist Society / Hrvatsko planinarsko društvo”, Medvednica, Zg - 2nd prize / 1st place
F.6. 1935, the schoolhouse complex ”Državna obrtna i gradska centralna struèna produžna škola”, Savska St, Zg - repurchase prize
F.7. 1936, ”Državna markirnica”, PUBL, Bg - 3rd prize29
F.8. 1937, ”Palaèa banke beogradske zadruge”, PUBL, Bg30
F.9. 1938, Sept, the museum ”Etnografski muzej”, PUBL, Bg - shared equal 2nd prize / equal 1st place
F.10. 1939, AB of the Serb Orthodox Church, 5 Barthou Sq., today 5 Petar Preradoviæ Sq., Zg, by invitation31
G. INDEPENDENT WORK OF THE ARCH. ÐORÐE KREKIÆ FOR THE PARIS WORLD FAIR (1936-37) (1)
G.1. 1936-37, the pavilion of the Yugoslav Wood Industry, Paris
H. ARCHITECTS JOVAN KORKA AND ÐORÐE KREKIÆ AS THE CONTESTANT GROUP ON ARCHITECTURAL COMPETITIONS AT THE TERRITORY OF THE FEDERATIVE PEOPLE’S REPUBLIC OF YUGOSLAVIA (1950) (1)
H.1. 1950, Mar, the museum ”Vojni muzej”, Bgshared 2nd prize / 4th-6th place
25 This appendix consists of all heretofore found edifices drafted and/or designed by Georg Kiverov, Jovan Korka and/or Ðorðe Krekiæ, whether by themselves particularly or in any kind of group containing any of them, regardless whether Korka or Kiverov being apprentices to the Arch. Vladimir Šterk or altogether independent in any form, including entries signed by Korka where Šterk was either supervisor or consultant or partner architect. Every of aforementioned possibilities was listed below as a separate group. The apprenticeship of Ðorðe Krekiæ to the Arch. Clemens Holzmeister is not included here, because it does not belong to the Zagreb timespan of his career. Other not significant collaborators (e.g. draughtsmen: Ancel, Badovinac, Delenardo, Kabiljo, Planiæ, Planer, Schindler etc.) are omitted here due to the shortage of space.
26 In the Appendix I the acronyms BP, CoP & OP mean drawing documentation for issuing aforementioned permits, not the permits itself. This particular project Korka probably drafted as a student.
27 Kiverov, Eng. & Marijan Turky were legal witnesses for illiterate landlord Šafranko.
28 Ilijevski, 2014: 263-66, with a short analysis of the architectural composition of awarded entries. Regarding the curtain-wall, which was applied only partially, and the strict implementation of axial symmetry, one may say that the Kiverov, Korka & Krekiæ’s entry, although without circular or rounded elements, is closer to Mendelsohn or Poelzig than to Gropius or LeCorbusier at the given time. It is interesting that the composition of masses is loosely withheld in the Osijek City Employment Office (C.8.).
29 Tamara Bjažiæ Klarin, oral communication
30 Tamara Bjažiæ Klarin, oral communication
31 Tamara Bjažiæ Klarin, oral communication
Appendix II: The list of articles and books written by the members of the group (12) Prilog II: Popis èlanaka i knjiga koje su napisali èlanovi grupe (12)
II.1. The architectural design competition for the building of the ‘Yugoslav hotel Co.’ in Split (with illustrations), Kiverov et al., 1933: 145-47
II.2. The architectural design of the building of Yugoslav State Printing House in Belgrade, Kiverov et al., 1934a: 6
II.3. The architectural design competition for the building of the Yugoslav Teachers Society in Novi Sad (with illustrations), Kiverov et al., 1934b: 81-84
II.4. The architectural design competition for the new Railway Station in Sarajevo, Korka, 1936a: 97
II.5. The new City Employment Office Palace in Zagreb, Korka, 1936b: 132-35
II.6. The design competition for the Yugoslav pavilion at the 1937 World Fair in Paris, Korka, 1936c: 149
II.7. The architectural design competition for the Ethnographic Museum in Belgrade, Krekiæ et al.-a, 1938: 129-131
II.8. Villa [Rodaniæ] in Zagreb, Krekiæ et.al.-b, 1939a: 143-144
II.9. The new City Employment Office Palace in Zagreb, Krekiæ et al.-b, 1939b: 145
II.10. Schoolhouses, Korka, 1961: 1 ff.
II.11. Ernst Neufert: The Bauentwurfslehre, 23rd German edition, Korka as translator of chapters: Schools (19th), Colleges (20th), Kindergartens (21st), Warehouses (23rd) & Dormitories (34th), from German to Serbo-Croatian; Neufert, Zrniæ, 1968: 1 ff.
II.12. The Architecture of the Schoolhouse, Korka as reader, Bajbutoviæ, 1983: 2
Appendix III: The list of exhibitions where the members of the group exposed their work (9)32 Prilog III: Popis izložaba na kojima su izlagali èlanovi grupe (9)
III.1. The exhibition of the [Acad. Arch.] Ðorðe Krekiæ; The Art Pavillion, Zg; Dec 20th, 1930Jan 5th, 1931
III.2. The exhibition of the competition entries for the ”Jewish Hospital / Židovska bolnica”; The Zagreb Fair, Zg; Mar 26th - Apr 6th, 1931 (entry by Kiverov, Z. Nepenina /-Dumengjiæ?/? & S. Dumengjiæ? among the other entries)
III.3. The exhibition of the Architect’ Club of the Zagreb Section of the Association of Yugoslav Engineers and Architects; The Art Pavillion, Zg; Mar 20th - Apr 3rd, 1932 (Korka, Krekiæ among the others)
III.4. The exhibition of the competition entries for the ”Workers Institution Palace Complex / Palaèa radnièkih ustanova”; The Varšavska Primary School, Zg; Jul 27th - 31st, 1932 (entry by Korka among the other entries)
III.5. The exhibition of the competition entries for the ”Vinovrh Estate / Parcelacija Vinovrh”; unknown location; Sept 1932 (entry by Kiverov & Eng. Jovièiæ among the other entries)
III.6. The exhibition of the competition entries for the lodge of the ”Croatian Alpinist Society / Hrvatsko planinarsko društvo”, Medvednica; The SoT, UoZ, Zg; Aug 1934 (entry by Kiverov, Korka & Krekiæ among the other entries)
III.7. The exhibition of the competition entries for the schoolhouse complex ”Državna obrtna i gradska centralna struèna produžna škola”; The Krajiška Primary School, Zg; Dec 27th, 1935 - Jan 5th, 1936 (entry by Kiverov, Korka & Krekiæ among the other entries)
III.8. The exhibition ”A half Century of Croatian Art / Pola vijeka hrvatske umjetnosti”; Dom likovnih umjetnosti kralja Petra I Velikog Oslobodioca, Zg; Dec 18th, 1938 - Jan 31st, 1939 (Kiverov, Korka & Krekiæ mentioned for City Employment Office and Workers’ Chamber Palaces in entries of V. Šterk)
III.9. The exhibition of projects of Architects Georg Kiverov, Jovan Korka & Ðorðe Krekiæ; Salon Ulrich, Zg; Feb 22nd - Mar 4th, 1939
32 Bjažiæ Klarin, 2007: 320-322
Abbreviations and Symbols
Kratice i simboli
AB - apartment building
Acad. Arch. (Akad. Arh.) - Academician Architect (hr: Akademski arhitekt) - the academic grade for students of Department of Architecture at the Academy of Fine Arts
alt. - alternative
Arch. (Arh.) - Architect (hr: Arhitekt)
BBZ - de: Britische Besatzungszone, the British Zone of Occupation (in Germany, 1945-49)
Ber - Berlin, Germany
Bg - Belgrade, Serbia
BL - bilingual
BP - Building permit (hr: graðevna dozvola)
BRD - de: Bundesrepublik Deutschland, en: FRG, [the] Federal Republic of Germany (West Germany from the unification of federal states (Bundesländer) on May 23rd, 1949 until the reunification on Oct 3rd, 1990)
Bs - Basle, Switzerland
CAB - corner apartment building
CH - Switzerland
CoP - Change of Project [Approval] (hr: odobrenje promjenbenog projekta)
cur. - curator
CZ - Czech Republic
DAKA - City Archives in Karlovac
DASB - City Archives in Slavonski Brod
DAOS - City Archives in Osijek
DAZG - City Archives in Zagreb
DE, de - German, Germany
en - English
err. - errata, erroneous
EU - European Union
FGD - Photographs of Building Documentation
FR, fr - France, French
HH - de: (Freie und) Hansestadt Hamburg (Bundesland), a federal state of the FRG
HR, hr - Croatia, Croatian
IL - Illinois
INT - interior
Jan … Dec - acronyms for months
Ka - Karlovac, Croatia
Kn - Duke (hr: Knez)
Kr - King (hr: Kralj)
LA - Licensed Architect (hr: ovlašteni arhitekt)
LAE - Licensed Architectural Engineer (hr: ovlašteni inženjer arhitekture)
lit. - literally
LMB - Licensed Master Builder (hr: ovlašteni graditelj)
LSE - Licensed Structural Engineer (hr: ovlašteni inženjer graðevinarstva)
Lj - Ljubljana, Slovenia
NL - Netherlands
ML - monolingual
NO - Lower Austria
ns - usually 2s to 9s - number of stories given counted as in the US, i.e. first story is the ground story
NS - Novi Sad, Vojvodina, Serbia
OB - office building
OP - Occupancy permit (hr: uporabna dozvola)
Os - Osijek, Croatia
PUBL - public building
REC - reconstruction
Sa - Sarajevo, Bosnia & Herzegovina
Sb - Slavonski Brod, former Brod na Savi, Croatia
SoT UoZ - [The] School of Technology [at] the University of Zagreb, 1926-56
Sq. - square
SR, sr - Serbia, Serbian
St - Split, Croatia
St - street
TUM - de: Technische Universität München, lit. Technical University of Munich, the Munich Institute of Technology
V - villa (hrv: vila)
WWII - Second World War
YU - Yugoslavia (former)
ZF - Collection of Photographs
Zg - Zagreb, Croatia
ZIT - [The] Zagreb Institute of Technology, 1918 (1919)-26
ZGD - Collection of Legal Documents regarding Building Activity
1. Ajzinberg, A. (2013), (ML: sr: Seæanja na profesore: Ðorðe Krekiæ) Memories of teachers: Ðorðe Krekiæ, ”Signum”, Journal of the Applied Graphics department of the Faculty of Applied Arts in Belgrade / èasopis odseka Primenjena grafika Fakulteta primenjenih umetnosti u Beogradu, (7): 4-7, Bg, SR
2. Bajbutoviæ, Z. (1983), (ML: bhs: Arhitektura školske zgrade) The Architecture of the Schoolhouse (summary: en: ‘School Building Architecture’), Svjetlost, Sa, YU
3. Barišiæ Mareniæ, Z. (2015), (ML: hr: Tri ostvarenja zagrebaèkih arhitekata u Crnoj Gori) Three Projects Realized by Zagreb-Based Architects in Monte Negro (summary: en), ”Prostor”, 23 (1 /49/): 144-159, Zg, HR
4. Baylon, M. (1975), (ML: hr: Javni arhitektonski natjeèaji u Beogradu izmeðu dva rata) Public architectural competitions in Belgrade between the [World] Wars, ”Èovjek i prostor” 266: 10-13, Zg, HR
5. Bjažiæ Klarin, T. (2006), (ML: hr: Natjeèaj za željeznièarsku bolnicu u Zagrebu - jedna meðuratna afera) Competition for Railway Hospital in Zagreb - A Scandal between the Wars (summary: en), ”Prostor”, 14 (1 /31/): 64-75, Zg, HR
6. Bjažiæ Klarin, T. (2007), (ML: hr: Internacionalni stil - izložbe meðuratnog Zagreba (1928.1941.)) International Style: Exhibitions in Zagreb between the Two World Wars (1928-1941) (summary: en), ”Radovi IPU”, 31: 313-325, Zg, HR
7. Boškoviæ, Ð. (1931), (ML: sr: Jugoslovenska arhitektura) The Yugoslav Architecture, cf. *** 1972: 74-75
8. Dabac, T.; Benažiæ, M. cur. (2014), Tošo Dabac: Arhitektura Zagreba / The Architecture of Zagreb, catalogue of the exhibition November 19th - December 10th, 2014, (BL: hr&en) MSU / The Museum of Modern Art, Zg, HR
9. Damjanoviæ, D. (2016), Zagreb: Architectural Atlas, AGM, Zg, HR
10. Freudenreich, A. (1943), (ML: hr: Prosvjetna ognjišta: priruènik za poticanje na graðenje, osnivanje i izgradnju družtvenih domova s dvoranama u Hrvatskoj) Educational hearths: A Manual for the promotion of the of the foundation, design and construction of Community centers with theaters in Croatia, Hrvatska državna tiskara, Zg, HR: Nacrti: XLVI-XLVII: Dvorana Radnièke komore u Zg, osnovali: ing. Vladimir Šterk arh. i ing. Jovan Korka arh., Zg, 1938, p. 324-325
11. Heuss, Th. (1939, 1985), (ML: de: Hans Poelzig: Das Lebensbild eines deutschen Baumeisters) Hans Poelzig: The living image of a German architect, DVA, Stuttgart, DE
12. Iliæ [= Ilitch], Lj. (1933), (ML: hr: Izložba moderne arhitekture u Parizu) The exhibition of Modern Architecture in Paris, ”Graðevinski vjesnik”, 2 (5): 70-71, Zg, YU
13. Ilijevski, A. (2014), Form and Function: Architectural Design Competition for the State Printing House of the Kingdom of Yugoslavia (summary: sr, Cyrillic), in: ‘Zbornik za likovne umetnosti Matice srpske’, 42: 259-276, NS, SR; http://www.maticasrpska.org.rs/stariSajt/casopisi/Likovni%2042%20kolor%20Internet.pdf
14. Juriæ, Z.; Barišiæ, Z. (1999), (ML: hr: Tehnièka visoka škola [u Zagrebu] (1919.-1926.)) The Zagreb School of Technology 1919-26, in: Obad Šèitaroci, M., ed. (1999): 17-18
15. Kahle, D. (2008), (ML: hr: Potpisani projekti i realizacije Vladimira Šterka u Zagrebu od 1923. do 1941.) Projects and Realizations by Vladimir Šterk in Zagreb between 1923 and 1941, (summary: en), ”Prostor”, 16 (2 /36/): 193-209, Zg, HR
16. Kahle, D. (2015), Architect Zlatko Neumann: Buildings and Projects between the World Wars (summary: hr), ”Prostor”, 23 (1 /49/): 28-41, Zg, HR
17. Kahle, D. (2016), Residential Buildings of Neues Bauen in Zagreb between 1928 and 1934 (summary: hr), ”Prostor”, 24 (1 /51/): 48-61, Zg, HR
18. Karaè, Z.; Žuniæ, A. (2015), Zagreb Architecture Guide: An Anthology of 100 Buildings, Af&UPI2M Books, Zg, HR
19. Kiverov et al. (1933), (Kiverov, Korka, Krekiæ) (ML: hr: Natjeèaj za skice jugoslavenskog hotelskog a.d. u Splitu (sa slikama)) The architectural design competition for the building of the ‘Yugoslav hotel Co.’ in Split (with illustrations), ”Graðevinski vjesnik”, 1 (9): 145-147, Zg, YU
20. Kiverov et al. (1934a), (ML: hr: Idejna skica za novu zgradu državne štamparije u Beogradu (Projet pour I’imprimerie d’Etat a Belgrade)) The architectural design of the building of Yugoslav State Printing House in Belgrade, ”Arhitektura”, 4 (1): 6, Lj, YU
21. Kiverov et al. (1934b), (ML: hr: Natjeèaj za idejne skice uèiteljskog doma u Novom Sadu (sa slikama)) The architectural design competition for the building of the Yugoslav Teachers Society in Novi Sad (with illustrations), ”Graðevinski vjesnik”, 2 (6): 81-84, Zg, YU
22. Korka, J. [err., correctly: ***] (1936a), (ML: hr: Natjeèaj idejnih skica za novu Željeznièku stanicu u Sarajevu) The architectural design competition for the new Railway Station in Sarajevo, ”Graðevinski vjesnik”, 5 (7): 97, Zg, YU [the authorship is incorrectly stated in the journal’s volume summary, the article itself is an assemblage of the explanations of competition entries of: Arch. H. Bauer&Haberle and Arch. J. Neidhardt]
23. Korka, J. (1936b), (ML: hr: Nova palaèa Javne burze rada u Zagrebu) The new City Employment Office Palace in Zagreb, ”Graðevinski vjesnik”, 5 (9): 132-135, Zg, YU
24. Korka, J. [err., correctly: ***] (1936c), (ML: hr: Natjeèaj za Jugoslavenski paviljon na meðunarodnoj izložbi 1937 u Parizu) The design competition for the Yugoslav pavilion at the 1937 World Fair in Paris, ”Graðevinski vjesnik”, 5 (10): 149, Zg, YU [the authorship is incorrectly stated in the journal’s volume summary, the article itself is an assemblage of the explanations of competition entries of: Arch. Savkoviæ&Ivaciæ, Arch. Seissel, Arch. H. Bauer&Haberle and Arch. J. Neidhardt]
25. Korka, J. (1961), (ML: bhs: Škole) Schoolhouses, Veselin Masleša, Sa, YU
26. Krekiæ et al.-a (1938), (Krekiæ, Korka, Kiverov) (ML: hr: Natjeèajna osnova za Etnografski muzej u Beogradu (sa slikama)) The architectural design competition for the Ethnographic Museum in Belgrade (with illustrations), ”Graðevinski vjesnik”, 7 (9): 129-131, Zg, YU
27. Krekiæ et al.-b (1939a), (Krekiæ, Korka, Kiverov, Šterk) (ML: hr: Vila u Zagrebu) Villa [Rodaniæ] in Zagreb, ”Tehnièki list”, 21 (11-12), 143-144, Zg, YU
28. Krekiæ et al.-b (1939b), (ML: hr: Palaèa Javne burze rada u Zagrebu) The new City Employment Office Palace in Zagreb, ”Tehnièki list”, 21 (1112): 145, Zg, YU
29. Maksimoviæ [= Maksimovitch], B. (1931), (ML: sr: Prva izložba savremene jugoslovenske arhitektura (sic!)) The first exhibition of the Yugoslav Contemporary Architecture, cf. ***, 1972: 71-73
30. Markoviæ, S.V. (1939), (ML: sr: Imenik diplomiranih inženjera i arhitekata na Tehnièkom fakultetu Univerziteta u Beogradu) The directory of graduated engineers and architects at the School of Technology of the University of Belgrade, Tehnièki fakultet, Bg, YU: p. XXXVII
31. Medariæ, M. (2004), (ML: hr: Doprinos ruskih emigranata hrvatskoj likovnoj kulturi - slikarstvu, kiparstvu, arhitekturi, fotografiji i filmu) The Contribution of Russian emigrants to the Croatian art culture: painting, sculpture, architecture, photography and film, in: Oko književnosti - osamdeset godina Aleksandra Flakera [ed. Užareviæ, J.], Disput, Zg, HR
32. Mendelsohn, E. (1930), (ML: de: Das Gesamtschaffen des Architekten) The overall work of the architect, Rudolf Mosse Buchverlag, Berlin, DE
33. Neufert, E.; Zrniæ, P. (1968), (ML: bhs: Arhitektonsko projektovanje) Architects’ Data / [the Serbo-Croatian translation of the Bauentwurfslehre], Graðevinska knjiga, Bg, YU
34. Obad Šæitaroci, M., ed. (1999), (ML: hr: Sveuèilište u Zagrebu - Arhitektonski fakultet, 1919./ 1920. - 1999./2000.: Osamdeset godina izobrazbe arhitekata u Hrvatskoj) The University of Zagreb - The School of Architecture, 1919/201999/2000: Eighty years of Architecture Study in Croatia, Arhitektonski fakultet Sveuèilišta u Zagrebu, Zg, HR
35. Obad Šæitaroci, M.; Bojaniæ Obad Šæitaroci, B; Karaè, Z. (1999), (ML: hr: Sveuèilište u Zagrebu - Arhitektonski fakultet, 1919./1920. - 1999./ 2000.: Osamdeset godina izobrazbe arhitekata u Hrvatskoj) The University of Zagreb - The School of Architecture, 1919/20-1999/2000: Eighty years of Architecture Study in Croatia, Arhitektonski fakultet Sveuèilišta u Zagrebu, Zg, HR; for the Architects Georg Kiverov and Jovan Korka: p. 313
36. Ostrogoviæ, K. (1950), (ML: hr: Povodom natjeèaja za Vojni muzej u Beogradu) On the occasion of the competition for the Military Museum in Belgrade, ”Arhitektura”, 4 (3-4): 3, 16, Zg, YU
37. Potoènjak, V. (1939), (ML: hr: Arhitektura u Hrvatskoj 1888-1938) The Architecture in Croatia 1888-1938, ”Graðevinski vjesnik”, 8 (4-5): 4955, Zg, YU: City Employment Office and Workers’ Chamber Palaces: Šterk with Kiverov Korka & Krekiæ, 54
38. [Potoènjak, V. (?)] (1939b), 1918-1938 [A collection of photographs of architectural works in Croatia between 1918 and 1938, provided with
captions in Croatian], ”Graðevinski vjesnik”, 8 (4-5): [59-77], Zg, YU: PUB Employment office Palace: Kiverov Korka & Krekiæ without Šterk (!), [61]; CAB Rosinger & Jungwirth, Šterk without Kiverov Korka & Krekiæ (!), [68]; PUB Worker’s Chamber Palace: Kiverov Korka & Krekiæ without Šterk (!), [70]; V Radan: Šterk without Kiverov Korka & Krekiæ (!), [73]
39. [Potoènjak, V. (?)] (1939c), (ML: hr: Arhitekti èiji su radovi reproducirani u ovom dvobroju) [Short Biographies of] Architects whose architectural works were reproduced in this [double] issue, ”Graðevinski vjesnik”, 8 (4-5): 78-79, Zg, YU: CV Eng. Arch. Kiveroff (sic!) Gjorgje (sic!), etc. etc., 78; CV Eng. Arch. Korka Jovan, etc. etc., 78; CV Arch. Krekiæ Gjorgje (sic!), err. … he graduated at the [TUM] / Tehnièke nauke svršio u Münchenu … (actually he never graduated at an Institute of Technology), etc. etc., 79
40. Premerl, T. (T.Pl.) (1996a), (ML: hr) Kiverov, Ðorðe (sic!), arhitekt / architect, in: Domljan, Ž. ed. (1996), Encyclopedia of Croatian [Visual] Art[s] / Enciklopedija hrvatske umjetnosti, JLZ Miroslav Krleža, 2: 428-429, Zg, HR
41. Premerl, T. (T.Pl.) (1996b), (ML: hr) Korka, Jovan, arhitekt / architect, in: Domljan, Ž. ed. (1996), Encyclopedia of Croatian [Visual] Art[s] / Enciklopedija hrvatske umjetnosti, JLZ Miroslav Krleža, 2: 457, Zg, HR
42. Premerl, T. (T.Pl.) (1996c), (ML: hr) Krekiæ, Ðorðe, arhitekt / architect, in: Domljan, Ž. ed. (1996), Encyclopedia of Croatian [Visual] Art[s] / Enciklopedija hrvatske umjetnosti, JLZ Miroslav Krleža, 2: 475, Zg, HR
43. Puškadija-Ribkin, T. (2006), (ML: hr) Kiverov, Georgij Jakovljeviè, in: Emigrants from Russia: in the cultural&scientific life of Zagreb / Emigranti Iz Rusije: u znanstvenom i kulturnom životu Zagreba, Prosvjeta, Zg, HR
44. Radoviæ Maheèiæ, D. ed. (2007), Modern Architecture in Croatia / Moderna arhitektura u Hrvatskoj (BL: en&hr), Institut za povijest umjetnosti, Školska knjiga, Zg, HR
45. Šterk, V. (1933a; b), (ML: hr: Umjetnièka akademija i savremeni arhitekt) The Academy of the Fine Arts and the contemporary Architect, ”Tehnièki list”, 15 (-): 2-3, Zg, YU; ”Arhitektura”, 3 (1-2): 26-27, Lj, YU
46. Šterk, V. (1934), (ML: hr: Vila Radan u Zagrebu) Villa Radan in Zagreb, ”Arhitektura”, 4 (3): front page, 33-36, 45, Lj, YU
47. Vrkljan, Z. (1995), (ML: hr: Sjeæanja) Memories, Sveuèilište u Zagrebu, Zg, HR
48. Zevi, B. (1999), Erich Mendelsohn: The complete works [Erich Mendelsohn. Opera Completa] (ML: en), Birkhäuser Verlag, Bs, CH
49. *** (1928), (ML: hr) From the Zagreb Section of the Association of Yugoslav Engineers and Architects / Iz sekcije Zagreb U.J.I.A. // … at the April 18th session … admitted to a regular member … Eng. Jovan Korka, 3 Katanèiæeva St, Zg / na sjednici … 18. aprila … primljeni za redovne èlanove … Ing. Korka Jovan, Zagreb, Katanèiæeva ulica 3, ”Tehnièki list”, 10 (-): 160, Zg, YU
50. *** (1931), (ML: hr) From the Zagreb Section of the Association of Yugoslav Engineers and Architects / Iz sekcije Zagreb UJIA // … at the … session … admitted to a regular member … Arch. Ðorðe Krekiæ, 23 Bosanska St, Zg / na sjednici … unknown date … Ðorðe Krekiæ, arhitekt(a), Za-
greb, Bosanska ulica 23, ”Tehnièki list”, 13 (-): 16, Zg, YU
51. *** (1932a), (ML: hr: Rezultat natjeèaja za palaèu Radnièkih ustanova na Ciglani) The result of the Competition for the Workers’ Institutions Palace, ”Graðevinski vjesnik”, 1 (3): 48, Zg, YU
52. *** (1932b), (ML: hr: Rezultati natjeèaja za idejnu skicu za parcelaciju i izgradnju posjeda ‘Vinovrh’ na Vrhovcu br. 194 u Zagrebu) The results of the Competition for the residential estate ‘Vinovrh’, ”Graðevinski vjesnik”, 1 (6): 96-97, Zg, YU
53. *** (1933a), (ML: hr: Odluka graðevnog odbora o gradnji radnièkog doma na Ciglani) The decision of the Construction Board [of the Assembly of the City of Zagreb] about building the Workers’ Institutions Palace, ”Jutarnji list”, 22 (7556 /11. 2./): 8, Zg, YU
54. *** (1933b), (ML: hr: Rezultat natjeèaja za idejne skice kolonije ‘Crni vrh’ Zadruge državnih željeznièkih službenika za nabavku stanova” u Sarajevu) The result of the Competition for the residential estate ‘Crni Vrh’, ”Graðevinski vjesnik”, 2 (4): 62, Zg, YU
55. *** (1933c), (ML: hr) The Appendix to the Building Journal …: Private construction activity: Issued building permits … Requested building permits … / Prilog Graðevinskom vjesniku …: Privatna graðevna djelatnost: Izdane graðevne dozvole: Dunavska Banovina, Zemun, br. 6: p. 61; Zatražene graðevne dozvole: Zagreb, br. 129: 150, ”Graðevinski vjesnik”, 2 (4): Prilog, Zg, YU
56. *** (1933d), (ML: hr: Osvrt na natjeèaj za idejne skice hotela Jugoslovenskog hotelskog a.d. u Splitu) The result of the Competition for the ‘Yugoslav hotel Co.’ in Split, ”Graðevinski vjesnik”, 2 (9): 157, Zg, YU
57. *** (1934a), (ML: hr: Rezultat natjeèaja za izradu idejnih skica za ”Dom jugoslavenskog uèiteljskog udruženja sekcije za Dunavsku Banovinu” u Novom Sadu) The result of the Competition for the building of the Yugoslav Teachers Society in Novi Sad, ”Graðevinski vjesnik”, 3 (6): 93, Zg, YU
58. *** (1934b), (ML: hr: Rezultat natjeèaja za idejnu osnovu doma Hrv. planinarskog društva na Medvednici) The result of the Competition for the lodge of the ‘Croatian Alpinist Society’, ”Graðevinski vjesnik”, 3 (8): 124, Zg, YU
59. *** (1938), (ML: hr: Natjeèaj za izradu idejne skice za novu zgradu Etnografskog muzeja u Beogradu) The result of the Competition for the the Ethnographic Museum in Belgrade, ”Graðevinski vjesnik”, 7 (9): 129, Zg, YU
60. *** (1939), Exhibition: A half Century of Croatian Art / Izložba: Pola vijeka hrvatske umjetnosti (monolingual: Croatian), Dom likovnih umjetnosti Kralja Petra I Velikog Oslobodioca u Zagrebu, Zg, YU; [December 18th, 1938-January 31st, 1939] : [Catalogue]: Šterk Vladimir, CV 213, ing.arh. Korka, Krekiæ & Kiverov (sic!) mentioned for City Employment Office and Workers’ Chamber Palaces 61. *** (1972), (ML: sr: Srpska arhitektura 19001970, Jugoslovenska umetnost XX veka, Muzej savremene umetnosti, Beograd, mart-april 1972, Résumé: fr) The Serbian Architecture 19001970, The Yugoslav Art of the 20th Century, The Museum of Contemporary Art, Belgrade, MarApr 1972, MSU, Bg, YU
Sources
Izvori
Archive Sources
Arhivski izvori
α.1. HR-DAZG-1122-ZGD Klaiæeva 28 sign. r.1860/1 b.1180; α.2. HR-DAZG-1122-ZGD Gunduliæeva 3 sign. r.1302/3 b.796; α.3. HR-DAZG-1122-ZGD Braæe Kavuriæa 24 sign. r.1358/4 b.231/233; α.4. HR-DAZG1122-ZGD Prilaz JNA 43 sign. r.-b.2319; α.5. HR-DASB Gradsko poglavarstvo Slavonski Brod 1.3. sign. 7 Graðevni odjel / 1932 (sic!) [1928, 1929] / Inv.br.30 - Gradnja Benèeviæ; α.6. HR-DAZG-1122-ZGD Grškoviæeva 15 sign. r.1295/7 b.791; α.7. HR-DAZG1122-ZGD Ilica 84 sign. r.1547/5 b.955; α.8. HRDAZG-1122-ZGD Ilica 31 sign. r.1530/1 b.943/944; α.9. HR-DAZG-1122-ZGD Ilica 15 sign. r.1520/1 b.934/935; α.10. HR-DAZG-1122-ZGD Nazorova 68 sign. r.2688/2 b.2002; α.11. HR-DAZG-1122-ZGD Prilaz JNA 85 sign. r.-b.2325; α.12. HR-DAZG-1122-ZGD Valdecova 8 sign. r.-b.3164; α.13. HR-DAZG-1122ZGD Pantovèak 112 sign. r.2954/2 b.2137; α.14. HRDAZG-1122-ZGD Teslina 7. sign. r.-b.3020/1; α.15. HR-DAZG-1122-ZGD Ilica 186 sign. r.1571/2 b.970/1; α.16. HR-DAZG-1122-ZGD Draškoviæeva 30 Uglovnica Ðorðiæeva 23 sign. r.824 b.536; α.17. HR-DAZG-1122ZGD Teslina 7. sign. r.-b.3020/1 β.1. HR-DAZG-1122-ZGD Maruliæev trg 17 sign. r.-b. 1791/1; β.2. HR-DAZG-1122-ZGD Vodnikova: br. 17 sign. r.-b.3264; β.3. HR-DAZG-1122-ZGD Prilaz JNA 76 / Uglovnica s Krajiškom sign. r.-b.2324; β.4. HRDAZG-1122-ZGD Gajdekova 1 sign. r.-b.678; β.5. HRDAZG-1122-ZGD Prilaz JNA 89 sign. r.-b.2325; β.6. HR-DAZG-1122-ZGD Petrova 157 sign. r.-b.-; β.7. HRDAZG-1122-ZGD Konèareva 55 Tratinska sign. r.-b. 1232; β.8. HR-DAZG-1122-ZGD Vlaška br. 117 sign. r.-b. 3240/2; β.9. HR-DAZG-1122-ZGD Oreškoviæeva 19 Republike Austrije 19. sign. r.-b.2097; β.10. HRDAZG-1122-ZGD Moše Pijade 62 Medvešèak 6. sign. r.2920/6 b.-; β.11. HR-DAZG-1122-ZGD Krajiška 19 sign. r.1995/5 b.1330; β.12. HR-DAZG-1122-ZGD Vramèeva br. 15 sign. r.-b.3294; β.13. HR-DAZG1122-ZGD Pantovèak 17 [dvorišna] sign. r.2943/7 b.2127; β.14. HR-DAZG-1122-ZGD Szabova X Korpusa 9 Domobranska 9 sign. r.777/9 b.3146; β.15. HRDAZG-1122-ZGD Šulekova br. 7 sign. r.-b.γ.1. HR-DAZG-1122-ZGD Masarykova 26 sign. r.2487/ 1 b.1799; γ.2. HR-DAZG-1122-ZGD Kršnjavoga 23 sign. r.2096/5 b.1454; γ.3., γ.7. HR-DAZG-1122-ZGD Rokova 6. sign. r.[391] b.2619; γ.4., γ.6. HR-DAZG1122-ZGD Jukiæeva 34 sign. r.1744/3 b.1090; γ.5. HRDAZG-1122-ZGD Jukiæeva 32 sign. r.1744/2 b.1090; γ.8. HR-DAZG-1122-ZGD Crnatkova 8 sign. r.597/1 b.370; γ.9. HR-DAZG-1122-ZGD Jukiæeva 30 sign. r.1744/1 b.1090; γ.10. HR-DAZG-1122-ZGD Novakova Neuman sign. r.2778/3 b.-; γ.11. HR-DAZG-1122-ZGD Štoosova 12 sign. r.-b.2994; γ.12. HR-DAZG-1122-ZGD Tuškanova br. 3 sign. r.- b.3128; γ.13. HR-DAZG1122-ZGD Tuškanova br. 5 sign. r.-b.3128; γ.14. HRDAZG-1122-ZGD Martiæeva 70 sign. r.2470/3 b.1784 1785; γ.15. HR-DAZG-1122-ZGD Martiæeva 72 sign. r.2470/4 b.1784/1785; γ.16. HR-DAZG-1122-ZGD Hercegovaèka 3 sign. r.1410/3 b.-; γ.17. HR-DAZG1122-ZGD Hercegovaèka 5 sign. r.1410/4 b.-; γ.18. HR-DAZG-1122-ZGD Hercegovaèka 1 sign. r.1410/1 b.-
δ.1. HR-DAZG-1122-ZGD Jabukovac 39 sign. r.1654/9 b.1026; δ.2. HR-DAZG-1122-ZGD Trg Petra Preradoviæa 4 ”Kino Zagreb” 1901.-1942. sign. r.-b.3052; HR-DASB Gradsko poglavarstvo Slavonski Brod 1.3. sign. 7 Graðevni odjel / 1932 / Inv.br.30 - Hotel Benèeviæ
A.1. HR-DAZG-10 GPZ Odsjek za opæinske zgrade sign. 227 Klaiæeva ulica Palaèa radnièkih ustanova; ibid. GPZ Tržni odsjek Radnièke ustanove - Šterk; A.2. HR-DAZG-1122-ZGD Zvonimirova br. 15 sign. r.2010/5 b.2836; A.3. HR-DAZG-1122-ZGD Trg kralja Krešimira IV 2 Radnièka komora 1935./1964. sign. r.b.1577
B.1. HR-DAZG-1122-ZGD Krašova 7 Bauerova 7. sign. r.220/3 b.1427; B.2. HR-DAZG-1122-ZGD Bosanska 4 sign. r.389/4 b.-; B.3. HR-DAZG-1122-ZGD Grškoviæeva 36 sign. r.1298/4 b.783; B.4. HR-DAZG-1122ZGD Slavujevac br. 14 sign. r.-b.2814; B.5. HR-DAZG1122-ZGD Kamenjak 4 sign. r.1812/3 b.1137; B.6. HR-DAZG-1122-ZGD Boškoviæeva 6 (ugao s Petrinjskom 43) sign. r.406/1 b.206; B.7. HR-DAZG-1122ZGD Preradoviæeva 20 sign. r.-b.2294; B.8. HRDAZG-1122-ZGD Bužanova 30 sign. r.-b.335; B.9. HR-DAZG-1122-ZGD Slavujevac br. 4 sign. r.-b.2814; B.10. HR-DAZG-1122-ZGD Kurelèeva 4 sign. r.-b.1505; B.11. HR-DAZG-1122-ZGD Bužanova 28 sign. r.-b. 335; B.12. HR-DAZG-1122-ZGD Vonèinina b.b. Fethman sic!) Bela sign. r.-b.-; B.13. HR-DAZG-1122-ZGD Zvonimirova br. 43 sign. r.2015/6 b.2838/1; B.14. HR-DAZG-1122-ZGD Kate Dumboviæ 20 Božidara Adžije sign. r.-b.512; B.15. HR-DASB Gradsko poglavarstvo Slavonski Brod 1.3. sign. 7 Graðevni odjel / 1935 / Inv.br.35 - Gradnja Šegota; B.16. HR-DAZG1122-ZGD Nazorova 56 sign. r.2686/4 b.2000; B.17. HR-DASB Gradsko poglavarstvo Slavonski Brod 1.3. sign. 7 Graðevni odjel / 1935, 1936 / Inv.br.35, 36Javna burza rada; B.18. HR-DAZG-1122-ZGD Szabova X korpusa 9 Domobranska 9 sign. r.777/2 b.-; B.19. HR-DAZG-1122-ZGD Zvonimirova br. 29 sign. r.2013/5 b.2837; B.20. HR-DAKA-0086-ZGD Grada Karlovca 1.7.5. Domobranska -k.br.21 - Burza rada 19361940; B.21. HR-DAZG-1122-ZGD Nazorova 56 sign. r.2686/6 b.2000; B.22. HR-DAZG-1122-ZGD Zamenhofova br. 11 sign. r.-b.3376/1 C.1. HR-DAZG-1122-ZGD Klanjèiæ 29 sign. r.1869/3 b.-; C.2. HR-DAZG-1122-ZGD Sokolgradska 54. sign. r.-b.-; C.3. ***, 1933c: 61; C.4. HR-DAZG-1122-ZGD Branimirova 11 (7) Crkva sign. r.452/1 b.-; C.5. HRDAZG-1122-ZGD Istarska 36 sign. r.1630/1 b.-; C.6. HR-DAZG-1122-ZGD Rebar br. 88 sign. r.-b.2521/1; C.7. HR-DAZG-1122-ZGD Bužanova 32 uglovnica sa Šulekovom sign. r.557/2 b.336; C.8. HR-DAOS-10 Gradsko poglavarstvo Osijek 29.1.1-8 Kneza Trpimira 2 Javna burza rada; C.9. HR-DAZG-1122-ZGD Preradoviæeva 18 sign. r.-b.2293; C.10. HDA-Hrvatski državni arhiv, Zbirka graðevinskih nacrta, sign. f. 1.905, XXIX-23
D.1. HR-DAZG-10 GPZ Odsjek za opæinske zgrade sign. 227 Klaiæeva ulica Palaèa radnièkih ustanova; ibid. GPZ Tržni odsjek Radnièke ustanove - Šterk; D.2. HR-DAZG-10 GPZ Odsjek za opæinske zgrade sign. 227 Klaiæeva ulica Palaèa radnièkih ustanova; ibid. GPZ Tržni odsjek Radnièke ustanove - Šterk
E.1. Barišiæ Mareniæ, 2015: 156, footnote 59; E.2. *** 1932b: 96-97
F.1. *** 1933b: 62; F.2. *** 1933d: 157; F.3. Kiverov et al., 1934a: 6; F.4. *** 1934a: 93; F.5. *** 1934b: 124; F.6. Bjažiæ Klarin, 2006: 68, footnote 30; F.7., 9.-10. Tamara Bjažiæ Klarin oral communication; F.8. *** 1938: 129
G.1. Ajzinberg, 2013: 5
H.1. Ostrogoviæ, 1950: 3
Written Primary Sources
Pisani primarni izvori
1. KGMR = Kiverov, Georg, Matriculation record [No. I/55] (Arhiv Arhitektonskog fakulteta Sveuèilišta u Zagrebu: Matièni list: Georg Kiverov, Kr. tehnièka visoka škola u Zagrebu, Arhitektonski odio, Broj I/55)
2. KJHSGER = Korka, Jovan, High school graduation examination record (in: HR-DAZG: IV, F 6; Arhiv grada Zagreba; Kr. I. realna gimnazija u Zagrebu; Glavni zapisnik za ispit zrelosti 19181922/B, 42´26,5 cm, list 585/; No.547)
Internet Source
Internetski izvor
1. http://kaportal.rtl.hr/portal/wp-content/uploads/2015/11/skela-burza-radovi-fasada_4.jpg [September 29th, 2017]
Illustration Sources
Izvori ilustracija
Fig. 1 HR-DAZG-1122-ZGD Masarykova 26 sign. r.2487/1 b.1799
Fig. 2 HR-DAZG-1122-ZGD Kršnjavoga 23 sign. r.2096/5 b.1454
Fig. 3 HR-DAZG-1122-ZGD Krašova 7 Bauerova 7. sign. r.220/3 b.1427
Fig. 4 HR-DAZG-1122-ZGD Rokova 6. sign. r.[391] b.2619
Fig. 5 HR-DAZG-10 GPZ Odsjek za opæinske zgrade sign. 227 Klaiæeva ulica Palaèa radnièkih ustanova; ibid. GPZ Tržni odsjek Radnièke ustanove-Šterk
Fig. 6 HR-DAZG-1122-ZGD Zvonimirova b. 43 sign. r.2015/6 b.2838/1
Fig. 7 Kiverov et al., 1934a: 6
Fig. 8 Kiverov et al., 1933: 146
Fig. 9 Kiverov et al., 1933: 147
Fig. 10 Kiverov et al., 1934b: 82
Fig. 11 Courtesy of Tamara Bjažiæ Klarin
Fig. 12 Korka, 1936b: 134
Fig. 13 Krekiæ et al.-b, 1939b: 145
Fig. 14 Dabac, Benažiæ, 2014: 35
Fig. 15 Photograph by author
Fig. 16 Krekiæ et al.-b, 1939a: 143
Fig. 17 Krekiæ et al.-a, 1938: 131
Fig. 18 Photograph by author
Fig. 19 http://kaportal.rtl.hr/portal/wp-content/ uploads/2015/11/skela-burza-radovi-fasada_4.jpg [September 29th, 2017]
Fig. 20 Dabac, Benažiæ, 2014: 35bis
Fig. 21 Ostrogoviæ, 1950: 16
Fig. 22 Krekiæ et al.-a, 1938: 130
Summary Sažetak
Djelovanje arhitekata Georga Kiverova, Jovana Korke i Ðorða Krekiæa
Arhitekti Georg Kiverov i Jovan Korka diplomirali su 1926. godine zajedno s Bogdanom Petroviæem i drugim studentima na Arhitektonskom odjelu Tehnièke visoke škole u Zagrebu. Kao državljani Kraljevstva SHS Korka i Petroviæ bili su obvezni odslužiti vojni rok u oružanim snagama, dok je Kiverov kao strani državljanin najvjerojatnije bio izuzet pa je iste godine zapoèeo pripravništvo u Arhitektonskom uredu arh. Vladimira Šterka. Nakon povratka s odsluženja vojnog roka Korka se pridružio Kiverovu kod Šterka, dok je Petroviæ otišao u Arhitektonski ured arh. Rudolfa Lubynskoga. No zadržavši veze s Korkom i Kiverovom, poslije je izvodio neke od projekata troèlane grupe u ranim i srednjim 1930-ima (Sl. 5.). Kiverov i poslije Korka zapoèeli su pripravništvo crtanjem i projektiranjem manjih zgrada, kao i izradom jednostavnijih statièkih raèuna. Korka je nastojao biti vidljiv, oèito zacrtavši svršetak pripravništva, zatim polaganje struènoga ispita i na kraju samostalan rad kao ovlašteni arhitekt, dok je Kiverov kao ruski izbjeglica uspješno nastojao biti nevidljivim. Intenziviranjem graðevinske aktivnosti u Zagrebu u posljednjim godinama 1920-ih, što æe potrajati sve do 1932. godine, oni su oèito pod patronatom svoga mentora projektirali i izraðivali sve više i više projekata. Nakon dobivanja licence poèetkom 1931. godine Korka je poèeo potpisivati projekte manje do srednje velièine za Arhitektonski ured Šterk, dok je Kiverov poèeo u ‘fušu’ projektirati proèelja za odreðene majstore graditelje u Zagrebu (Sl. 1. i 2.). Na poèetku 1931. godine pridružio im se Krekiæ (Sl. 3.), privuèen veæim brojem moguæih buduæih narudžbi, a vjerojatno i usmenim dogovorom njih trojice (Kiverov, Korka & Krekiæ) o sudjelovanju na buduæim arhitektonskim natjeèajima, iako su na prvim natjeèajima radove predavali odvojeno (Kiverov samostalno; Korka samostalno, Sl. 5.). Kvaliteta njihovih prvih projekata vila i obiteljskih kuæa bila je izvanredna (Sl. 4.), no, nažalost, atmosfera u Zagrebu glede Novoga graðenja nije bila obeæavajuæa - od èinjenice da poznati pjesnik Vladimir Nazor nije htio izvesti njihov odobreni projekt vile s ravnim krovom, nego je uposlio majstora graditelja koji mu je izveo vilu s kosim krovovima, sve do sarkastiène titule ‘majstor graditelj’ kojom su gradski
èinovnici jednom prilikom poèastili Krekiæa stoga što je imao titulu akad.arh. (to se poslije dogodilo Planiæu!). Zato su odluèili gurnuti Korku u prvi plan da ovjerava projekte koje su oni izraðivali kako bi imali od èega živjeti, pri èemu su manje-više zadovoljavali ukuse svojih naruèitelja pod Šterkovim patronatom, davši pritom svoj autorski štih proèeljima takvih zgrada (Sl. 6.) i koncentriravši sve svoje snage na dobivanje narudžaba putem osvajanja javnih natjeèaja (Sl. 7.-10.), gdje je opet Korka predstavljao trojku kao jedini èlan s licencom ovlaštenoga arhitekta.
Nakon provedenoga drugog kruga natjeèaja za palaèu radnièkih institucija koja je trebala zauzeti cijeli blok Klaiæeva-Hofmannova-Kršnjavoga-Kaèiæeva, Korka je konaèno osvojio prvi plasman i izvedbu, zajedno s arh. Vladimirom Šterkom kao neslužbenim supervizorom (Sl. 5.). Zbog Ehrlichova uspješnog ignoriranja cijeloga projekta - iz razloga što je zemljište veæ ranije bilo obeæano Tehnièkom fakultetu (kao nasljedniku Tehnièke visoke škole) te je naposljetku i izgraðeno zgradama toga fakulteta - grupa od èetvorice arhitekata (Kiverov, Korka, Krekiæ, Šterk) provela je cijelo razdoblje 1933.-1934. godine u razradi nekoliko varijanti, na kraju odbaèenih od strane Graðevinskog odbora Gradske skupštine. Obje institucije izgubile su interes za podizanje zgrade na lokaciji u Klaiæevoj ulici i umjesto toga podignule su zasebne zgrade u drugome dijelu grada (Sl. 12.-14., 20.) Na natjeèajima je uobièajeno pravilo bilo dodijeliti nagrade, ali ne prvu (odnosno jedinstveni prvi plasman) pa su time preostali njihovi natjeèajni projekti završili kao neizvedena papirnata arhitektura (Sl. 7.-10., 17. i 22.) S druge strane, angažman na projektu i izvedbi zgrade Gradskoga ureda za zapošljavanje u Zagrebu (Sl. 12. i 14.) omoguæio im je tri praktièno direktne narudžbe za izvedbu zgrada istoga tipa u Slavonskome Brodu (Sl. 15.), Karlovcu (Sl. 19.) i Osijeku (Sl. 18.). Negdje u razdoblju 1937.-1938. poèela je slabiti njihova veza s arh. Vladimirom Šterkom (Sl. 16.) i ostavili su ga u rukama uglavnom neiskusnih suradnika (Badovinac, Trajbar). Krekiæ je uspio ishoditi priznanje svoje akademske diplome kao tehnièke u Beogradu, kao i licencu i angažman na ureðenju paviljona Jugoslavenske drvne
industrije na pariškoj Svjetskoj izložbi 1937. godine. Njih su trojica zajedno, ali vjerojatno bez Šterka, napravili još nekoliko projekata u Zagrebu do 1940. godine, kada je Korka prihvatio ponudu profesure na Visokoj školi za primenjenu umetnost u Beogradu, èime su se zapravo raspali kao grupa. Zanimljivo je da je nakon Drugoga svjetskog rata Kiverov radio i umro u Saveznoj Republici Njemaèkoj, dok su Korka i Krekiæ zajedno napravili natjeèajni projekt Vojnoga muzeja u Beogradu 1950. godine (Sl. 21.), koji je bio ‘samo’ otkupljen, nakon èega su se obojica posvetili profesorskim karijerama. Doprinos ove trojice arhitekata zagrebaèkoj meðuratnoj arhitekturi uistinu je golem, poèevši od školovanja dvojice od njih na tek otvorenoj Tehnièkoj visokoj školi u Zagrebu, s kurikulumom nalik onome na Federalnoj visokoj tehnièkoj školi u Zürichu. Njih su trojica u svome habitusu bili ekspresionisti, i to više poput tektonièara Mendelsohna negoli Poelziga, koji je više naginjao pretjeranom urešavanju. Sigurno je da nisu imali ni umjetnièkih ni ideoloških dodira s tzv. Iblerovom školom, osobito ne s izbjegavanjem oblih formi koje je prisutno u veæine Iblerovih uèenika. Njihov je ekspresionizam prilagoðen zagrebaèkoj situaciji, dakle bez metalnih konstruktivnih sklopova ili metalnih doprozornika, odnosno njihove su ekspresionistièke izjave armiranim betonom, opekom i mortom te jednostavnim trokrilnim odnosno èetverokrilnim položenim prozorima koji se ulanèavaju ili superponiraju, kao i pravljenje horizontalnih ekspresionistièkih trakastih okvira betonskim istakama umjesto prozorskih vrpca itd., itd. Takav ekspresionizam može funkcionirati na dvije razine, dakle jednako dobro s ravnim ili s kosim pokrovom - ovisno o kontekstu, uvjetovanom bilo gorskim ugoðajem poput neizvedenoga natjeèajnog rada za planinarski dom na Medvednici (Sl. 11.), bilo zahtjevanom unutar postojeæe gradske jezgre poput zgrade Zavoda za zapošljavanje u Karlovcu. Ipak, na proèelju iste zgrade mogu se pronaæi tragovi banalnosti koji naginju totalitarnoj arhitekturi, gdje zid prizemlja u opeci priziva palaèu Radnièke komore u Zagrebu, dok prozori prvoga i drugoga kata podsjeæaju na suvremenu zgradu ‘Reichsluftfahrtministerium’ u Berlinu arh. Ernsta Sagebiela (Sl. 19). [Autor]
Biography
Biografija
DARKO KAHLE, PhD, Architect [ARB, United Kingdom], Architekt [BYAK, Freistaat Bayern], Licensed Architect [HKA, Croatia], Senior Research Fellow [MZOS, Croatia]; 1989 MArch, 2002 MSc in Architecture and Urban Planning, 2007 PhD in Architecture and Urban Planning [University of Zagreb, School of Architecture, Graduate School of Built Heritage Split]. From 2002: 12 published scientific articles, 2 academic conferences, 4 executed renovation projects & 3 competition projects.
Dr.sc. DARKO KAHLE, ovlašteni arhitekt [HKA, Hrvatska], viši znanstveni suradnik [MZOS, Hrvatska]; 1989. diplomirani inženjer arhitekture, 2002. magistar tehnièkih znanosti, 2007. doktor tehnièkih znanosti [Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet, Mediteranski centar za graditeljsko naslijeðe Split]. Od 2002. godine objavio je 12 znanstvenih radova i sudjelovao na jednom znanstvenom skupu; izradio je 4 izvedena projekta adaptacije i 3 natjeèajna projekta.
Sveuèilište u Rijeci
Filozofski fakultet
Odsjek za povijest umjetnosti
HR - 51000 Rijeka, Sveuèilišna avenija 4 lozzi@ffri.hr
Izvorni znanstveni èlanak
UDK 72.036:725.1(497.5 Rijeka)”1939”
Tehnièke znanosti / Arhitektura i urbanizam
2.01.04. - Povijest i teorija arhitekture i zaštita graditeljskog naslijeða Humanistièke znanosti / Znanost o umjetnosti
6.05.01 - Povijest umjetnosti
Èlanak primljen / prihvaæen: 30. 5. 2017. / 13. 12. 2017.
Natjeèajni projekti, 1939.
City Palace in Rijeka Competition Projects, 1939
gradska palaèa meðuratno razdoblje natjeèajni projekti Rijeka 1939.
Èlanak sveobuhvatno prezentira arhivsku dokumentaciju vezanu za državni natjeèaj za graðevinsku sistematizaciju gradske palaèe u Rijeci s kraja tridesetih godina 20. stoljeæa, kojeg rezultati zbog poèetka rata i kapitulacije Italije nisu ostvareni. U radu se govori o naèinu funkcioniranja javnih natjeèaja u Kraljevini Italiji, odnosno Rijeci koja je u meðuratno doba pod talijanskom upravom, zatim o natjeèajnoj proceduri i propozicijama usklaðenim s meðunarodnim kriterijima, te o participaciji znaèajnih autorskih imena na nacionalnoj (talijanskoj) razini, kojih uvjetovana politièka podobnost ne umanjuje kvalitetu njihovih projektnih rješenja.
University of Rijeka
Faculty of humanities and social sciences
Department of Art History Croatia - 51000 Rijeka, Sveuèilišna avenija 4 lozzi@ffri.hr
Original Scientific Paper
UDC 72.036:725.1(497.5 Rijeka)”1939”
Technical Sciences / Architecture and Urban Planning
2.01.04. - History and Theory of Architecture and Preservation of the Built Heritage Humanities / Science of Art
6.05.01 - Art History
Article Received / Accepted: 30. 5. 2017. / 13. 12. 2017.
city palace interwar period competition projects Rijeka 1939
This article aims to present the archival documentation related to the state competition for the new layout and extension of the city palace in Rijeka from the late 1930s. However, the proposed solutions were never implemented due to the outbreak of the war and capitulation of Italy. The article gives insight into public competitions in the Kingdom of Italy and specifically in Rijeka under the Italian rule between the two World Wars as well as into the competition procedures and regulations harmonized with international standards. It also presents the renowned authors who took part in the competition and whose required political eligibility does not undermine the quality of their projects.
Graðevinskasistematizacija i proširenje gradske palaèe u Rijeci u razdoblju izmeðu dva svjetska rata, kada je grad pod talijanskom upravom, trebali su biti ostvareni prema projektu Saverija Muratorija u zajednici s Raffaellom Battigellijem i Aldom Cervijem, nagraðenima na državnom natjeèaju s kraja tridesetih godina. Projekt nije realiziran zbog poèetka rata i kapitulacije Kraljevine Italije u rujnu 1943. godine.1
U Kraljevini Italiji u meðuratno doba za projekte znaèajnijih javnih graðevina redovito se raspisuju javni natjeèaji2, u prosudbene komisije kojih se biraju afirmirani struènjaci, nerijetko akademici i sveuèilišni profesori. Usto što je bila rijeè o vrhunskim profesionalcima na planu arhitekture i urbanizma, radilo se i o deklariranim pristašama fašistièkog režima. Politièka podobnost bila je presudna i za sudionike natjeèaja, koji su takoðer morali biti èlanovi Nacionalne fašistièke partije, no to bitno ne umanjuje vrsnoæu njihovih projektnih rješenja. Na državnom natjeèaju za sistematizaciju gradske palaèe u Rijeci udjela imaju, primjerice, braæa Livio i Pier Luigi Castiglioni, tada na poèetku svoje arhitektonske karijere, kojih je poslijeratna aktivnost snažno obilježila modernu arhitektonsku i dizajnersku produkciju u Italiji.3 Sudionici rijeèkog natjeèaja aktivno participiraju i na drugim državnim natjeèajima, zauzimajuæi, neovisno o svojoj mladosti, vodeæa mjesta glede nagrada i angažmana u realizaciji pro-
jekata. Ako izuzmemo podobnost, njihov uspjeh i kvalitetu rješenja mahom je jamèio studij na Politehnièkom fakultetu u Milanu, ali i iskustvo koje su stjecali redovitim sudjelovanjem na natjeèajima.
Stari samostan augustinaca4 na Piazzi del Municipio u Rijeci (danas Trg Rijeèke rezolucije), gdje su 1835. godine udomljeni opæinski uredi, veæ krajem 19. stoljeæa pokazao se neadekvatnim za nagli razvoj grada pa se smještaju ureda moralo pribjeæi u školama i privatnim stanovima. Tehnièki ured stoga izraðuje projekte adaptacije i nadogradnje kompleksa, koji iz financijskih razloga nisu realizirani. No 1912. godine izgraðena je Kasarna pješadije na gradskom podruèju Colle del Fante (danas Tehnièka škola za strojarstvo i brodogradnju, Vukovarska 58), u koju se preraspodjelom prostora sele razni uredi i komunalni servisi: gradska policija, sjedište vatrogasaca i prve pomoæi te puèki hotel. Problem je nakon rata modificiran tako da se za Tehnièki ured našlo mjesta u privatnoj kuæi Steffula, smještenoj blizu municipalnog sjedišta. Inicijative za cjelovito rješenje problema ponovno su pokrenute sredinom tridesetih godina 20. stoljeæa kada je uslijedila konaèna odluka o izradi projekta graðevinske sistematizacije gradske palaèe kao baze za
1 Meðuratno razdoblje u povijesno-politièkom smislu za Rijeku je bilo turbulentno i složeno. Ulazak u sastav Države SHS i talijanska okupacija 1918., epizoda s Gabrieleom D’Annunzijem 1919.-1921. i priznanje slobodne Države Rijeke 1920. dovodi do Rimskog sporazuma 1924. i podjele grada na dio anektiran Italiji te na Sušak, pripojen Kraljevini Jugoslavji. Talijanska uprava u Rijeci brine se o industrijskoj obnovi, državnim subvencijama potièe naseljavanje Talijana, te je vrlo moderna i socijalno orijentirana u promišljanju grada koji 1932. brojem stanovnika doseže prijeratno stanje (55.000). [*** 1988: 285-296]
2 Natjeèaji se raspisuju za zgrade ministarstava i drugih državnih institucija, gradske palaèe, škole, željeznièke i pomorske postaje, crkve, spomenike i regulacijske planove. Redovito se objavljuju u struènim èasopisima „Architettuta”, „L’Ingegniere”, „Urbanistica” i drugim glasilima.
3 Toj èinjenici znatno pridonosi postojanje milanskog Triennala, manifestacije koja je od osnutka 1923. bila usmjerena prema povezanosti svih umjetnièkih formi i kreativnog izraza, te arhitekture i dizajna u relaciji sa socijalnim i industrijskim razvojem. [Pica, 1957: 120]
4 Izgradnja augustinskog samostana zajedno s crkvom sv. Jerolima zapoèeta je 1315., a završena 1408. Financirana je iz zaklade feudalnih gospodara Rijeke, grofova Devinskih. Crkva je tijekom stoljeæa više puta obnavljana, a stradala je u potresu 1750. Barokizirana je 1768. i produžena prema trgu oblikovanjem današnjeg proèelja. Od prvobitne gotièke graðevine ostali su kontrafori i prozori sa šiljastim lukom na južnoj strani svetišta. U zgradu augustinskog samostana 1835. preselila se opæina koje je sjedište dotad bilo na današnjemu Koblerovu trgu. Zgrada samostana adaptirana je u opæinsku zgradu prema projektu Filiberta Bazariga koji je u duhu neoklasicizma u Venetu, gdje se školovao, oblikovao tri elegantna proèelja povezavši baroknu arhitekturu crkve sv. Jerolima i neoklasicistièko zaèelje današnje zgrade Radio Rijeke u skladnu cjelinu. [Matejèiæ, 2007: 46-48]
5 HR-DARI-22, H8-1937: 1410/12.12.1936.
6 *** 1939.b: 5-9. Rijeèka administracija usvojila je opæu metodologiju urbanista Gustava Giovannonija koja pomiruje razloge za transformaciju na moderan naèin sa strategijom oèuvanja i unapreðenja vrijednih graðevina. Djelomièno usvaja i metodu razrjeðivanja (‘diradamento’)
pripremu javnoga natjeèaja.5 Odbaèena je ideja o izgradnji potpuno novog objekta na drugome mjestu jer rijeèka administracija drži oportunijim proširiti postojeæe zdanje u kojem bi se objedinili svi gradski uredi, imajuæi u vidu i njihov moguæi razvoj. Ta solucija sadržavala je povoljne aspekte i u odnosu na obnovu Staroga grada6 (Sl. 1.).
Za pripremu naèelnog projekta zadužuje se Tehnièki ured, a bila je neophodna i provjera statike zgrade kojom se utvrðuje da graðevina može podnijeti povišenje za jedan kat u svojemu cjelokupnom opsegu. S ciljem da se svi, odnosno veæina ureda i servisa, smjeste u jedinstveno zdanje, napravljena je usporedba s opæinskom zgradom u Monzi7, a konzultira se i gradsko sjedište u Udinama.8 Tih godina proširuje se municipalna palaèa u povijesnoj jezgri u Trstu, takoðer radi objedinjavanja komunalnih aktivnosti.9 Bio je raspisan i natjeèaj za izgradnju nove gradske palaèe u Pesaru, gdje se poveznica s Rijekom pronašla u primjerenoj valorizaciji sakralnog objekta u doticaju s opæinskim sjedištem.10
Rijeèka administracija od poèetka smatra da središnje krilo municipalnog sjedišta treba saèuvati, ukljuèujuæi veliku vijeænièku salu koja je restaurirana i modernizirana 1931. go-
nasuprot brutalnijem rušenju (‘sventramento’), èime je Giovannoni sažeo razrješenje moguæeg pristupa za nacionalna (talijanska) povijesna gradska središta. [Canali, 2014: 286; *** 2002: 61-64]
7 Neoklasicistièku palaèu u Monzi, s dva unutrašnja dvorišta, projektira Augusto Brusconi, konzervator i profesor na Politehnici u Milanu. Izgradnja poèinje 1926., a palaèu naknadno kompletira Giovanni Sacchi 1935. dodajuæi joj portik. [HR-DARI-22, H8-1937: 02601/11.2.1937.; *** 1938: 5-11]
8 Zgradu municipija u Udinama adaptira Raimondo D’Aronco 1910. primjenom klasiènih kanona uz prilagodbu suvremenim potrebama. Izgradnja je dovršena 1925., a unutrašnja oprema tridesetih godina, u èemu sudjeluje Cesare Miani, èlan prosudbene komisije za projekt sistematizacije rijeèkog municipija. [HR-DARI-22, H8-1937: Municipio di Udine, 28.12.1937.; Barillari, 1995: 121]
9 *** 2005: 223
10 *** 1934: 627-633
11 *** 1939.b: 13-24
12 Natjeèaj je sastavljen u skladu s Pravilnikom za kompilaciju i aplikaciju natjeèaja / Norme per la compilazione dei bandi di concorso e loro applicazione, kojeg kopiju rijeèkoj administraciji i gradonaèelniku dostavlja inž. Ugo Lado u ime Fašistièkog sindikata inženjera u Rijeci. Pravila su poslije unesena u novi Urbanistièki zakon (Legge 17 agosto 1942., N 1150, Legge urbanistica / Capo IV - Norme regolatrici dell’attività costrutiva edilizia) koji je zamijenio stari iz 1865. [HR-DARI-22, H8-1937: 9520/10.5.1938.; Fontana, 1999: 250]
13 Èasopis utemeljuju S.A. Fratelli Treves Editori i S.A. Aldo Garzanti u Milanu 1921. Direktor je bio prof. Marcello Piacentini, arhitekt i akademik, a glavni urednik Plinio Marconi, ujedno i tajnik Interprovincijalnog sindikata arhitekata u Rimu. [HR-DARI-22, H8-1937: Spisi br. 10863, 11366; CSFA, Unione…, Rim, 6.10.1939.]
14 „L’Ingegniere”, Ulrico Hoepli Editore, Milano
15 „La Tecnica Fascista”, takoðer sa sjedištem u Milanu, raspravlja o problemima inženjera, štiti njihove interese i afirmira struku, publicirajuæi razne obavijesti poput održavanja nacionalnih kongresa i slièno. [HR-DARI-22, H8-1937: 11040/27.5.1939.]
dine. Iz financijskih razloga odluèeno je da se saèuva i njegovo zapadno krilo. U konaènici izraðena su tri projekta od kojih posljednji predviða 5366 m2 korisnog prostora, èime bi problem gradske palaèe bio riješen za daljnjih trideset godina. U tom je kontekstu predviðeno 1-9 katova, od toga 6-9 za toranj. Nakon iznenadne smrti Gabrielea D’Annunzija 1938. godine u Rijeci se manifestira potreba trajnog obilježavanja ‘geste pjesnika-vojnika’ u mramoru pa se u tekstu natjeèaja od pristupnika dodatno traži koncept za spomenik i svetište. Zamisao je predstavljena vladi, a odgovor se oèekivao sa strepnjom.11
NATJEÈAJ
COMPETITION
Natjeèaj za graðevinsku sistematizaciju i proširenje gradske palaèe trebao je prije raspisivanja odobriti Nacionalni sekretarijat Sindikata arhitekata i inženjera, koji u lipnju 1938. godine potvrðuje rijeèki gradonaèelnik.12 Objava o natjeèaju, koji je bio otvoren od travnja do rujna 1939., tiskana je na plakatu upuæenom svim veæim središtima u Kvarnerskoj provinciji te Fašistièkim sindikatima profesionalaca inženjera i arhitekata u ostalim provincijama. U svibnju 1939. godine natjeèaj je objavljen i u èasopisu „Architettura”13, publicistièkom organu Nacionalnog fašistièkog sindikata arhitekata, a u lipnju u „L’Ingegniere”14, èasopisu Nacionalnog sindikata fašista inženjera. „La Tecnica Fascista”15, periodièno glasilo za inženjere, od grada Rijeke takoðer traži kopiju natjeèaja.
Termin prezentacije projekata, radi boljeg odaziva, naknadno je produžen do sredine
Sl. 2. Generalna planimetrija (natjeèajna dokumentacija) koja indicira Plan nove graðevine i moguæe linije izgradnje novoga Regulacijskog plana, 1939.
Fig. 2 General planimetry (competition documentation) with the Plan of the new structure and possible construction boundaries defined by the Regulation plan, 1939
Sl. 3. Južno krilo gradske palaèe (E) viðeno s Piazze del Municipio, danas Trg Rijeèke rezolucije (fotografija iz natjeèajne dokumentacije), 1939.
Fig. 3 South wing of the city palace (E), view from Piazza del Municipio, today Trg Rijeèke rezolucije (photo from the competition documentation), 1939
Sl. 4. Casa del Fascio (A) i kuæa Steffula (B) viðeni s Korza / Corso Vitt. Emanuele III. (fotografija iz natjeèajne dokumentacije), 1939.
Fig. 4 Casa del Fascio (A) and Casa Steffula (B), view from Korzo / Corso Vitt. Emanuele III (photo from the competition documentation), 1939
listopada jer su arhitektonski uredi u ljetnim mjesecima gasili svoju aktivnost.16 Kako se radilo o državnom natjeèaju, pravo pristupa imali su talijanski inženjeri i arhitekti, èlanovi Nacionalne fašistièke partije, upisani u Registre i Sindikate profesionalaca, što je u formalnom smislu bilo presudno za moguænost sudjelovanja.17
Graðevinska sistematizacija gradske palaèe, prema propozicijama natjeèaja, sastojala se od radikalne obnove fasada i interijera, ukljuèujuæi dva aktualna krila (u natjeèajnoj planimetriji oznaèena slovima D i E) i Casu del Fascio (A), koja je u buduænosti trebala biti uklopljena u palaèu, zatim od izgradnje dvaju novih krila s porticima (B i C), koja istu povezuju s municipalnim sjedištem, te od prigradnje na sjeveru (F), gdje se na potezu Calle della Marsecchia (danas Ulica Šime Ljubiæa) predviða rušenje derutnih objekata pod brigom i na materijalni teret opæine (Sl. 2.-5.).
Sistematizacija je podrazumijevala i prikladna povišenja zapadnog krila (D) i Case del Fascio. Buduæi da je to bio natjeèaj za idejni projekt, natjecatelji su mogli predvidjeti djelomièno ili cjelovito rušenje postojeæih struktura. Imali su slobodu dati vlastiti prijedlog u odnosu na generalni plan natjeèaja, ali je rješenje trebalo biti usklaðeno s kriterijima modernog urbanizma i odgovarati racionalnoj distribuciji razlièitih službi. Valjalo je afirmirati arhitektoniku konstrukcije, poštujuæi evoluciju aktualne povijesne epohe nadovezivanjem na „plemenitu tradiciju talijanske umjetnosti”. Od natjecatelja se oèekivalo, koliko je god to bilo moguæe, da se prilagode ambijentalnom karakteru zone. Prema generalnom planu natjeèaja kompleks se sastojao od prikladnih lokala za opæinske urede i servise koji su bili specificirani u Prilogu natjeèaja. Trošak posla (izuzev izdataka za izvlaštenje objekata koji se ruše te za izgradnju protuavionskog skloništa i regulaciju ulica) bio je 5,500.000 lira, stoga su u opisu projekta natjecatelji bili obvezni obrazložiti
potrebne sume, razlikujuæi konstrukciju od estetskog segmenta, pogona za liftove, telefona, grijanja i rasvjete.
U skladu s odrednicama Priloga natjeèaja, gradska palaèa ukljuèuje lokale za opæinske urede i servise, stanove za èuvare i pridružene službe, te nova krila (B, C, F). Na svakom katu uvode se široki hodnici i prolazi za javnost, prostrana i svijetla stubišta, moderne sanitarije, odvojene za zaposlenike i javnost. Izmeðu Via 30. ottobre (danas Trg 128. brigade HV) i Piazze del Municipio uspostavlja se prolaz za pješake i vozila. Prizemlje se namjenjuje u javne i poslovne svrhe: urede i garažu za automobile, sklonište. Na donjim su katovima sadržaji za kontakte s javnošæu: Demografski i Higijenski ured, Ured za skrbništvo, majèinstvo i djetinjstvo, te Ured gradonaèelnika i glavnog tajništva s predsobljima, salama i bibliotekom. Tehnièki je ured na povišenoj poziciji radi osvjetljenja, a zahtijevao je i prostornost zbog brojnih sastavnica. U postojeæem stanju trebali su ostati saèuvani interijeri male i velike vijeænièke sale koja se visinski proteže kroz dva kata krila E.
Projekt je trebao sadržavati generalnu planimetriju, tlocrte katova i suterena, vanjski
16 Natjeèaj koji je službeno trajao od 7.4. do 7.9.1939. produžen je do 15.10.1939. [HR-DARI-22, H8-1937: 164243a-1939.; 16805/24.8.1939.]
17 Potvrde o državljanstvu, èlanstvu u PNF i sindikatima morale su biti ovjerene s datumom nakon objave natjeèaja. Ako je projekt izraðivalo nekoliko osoba, svi su bili dužni priložiti potrebnu dokumentaciju. Elaborate je valjalo èitko potpisati ili oznaèiti motom kojeg slijedi jedan broj. Nagraðeni radovi koji se nisu morali izvesti ostaju u vlasništvu gradske administracije. [Norme per la compilazione dei bandi di concorso e loroapplicazione; Legge 24 giugno 1923., no. 1395, Tutela del titolo e dell’esercizio professionale degli ingegnieri e degli architetti; http:// www.ordineingegneri.pn.it/public/archivio/.../L.1395_ 1923.pdf /28.6.2017./]
18 *** 1939.a: 25-39, Bando di Concorso; 2-12, Allegato al Bando di Concorso
19 Lozzi Barkoviæ, 2015: 63, 230, 250-251
20 U dokumentaciji spominju se i Piero Mozzati iz Milana koji se krajem 1940. zanima za ishod natjeèaja jer je zbog
izgled proèelja, presjeke za ilustraciju projekta, barem jednu perspektivu s realnom toèkom gledišta i oznaèene u planimetriji, perspektivne skice ulaza, atrija i stubišta. Natjecatelji prilažu i popratni tekstualni opis, a glede konstrukcije morali su imati u vidu moguænost nabave željeza i prirodnog ili umjetnog kamena za oblogu fasada prema ulicama i trgovima do visine prvoga kata.18
PROJEKTI
PROJECTS
Premda je natjeèaj bio otvoren više od pet mjeseci, objavljen u svim referentnim glasilima i proslijeðen sindikatima profesionalaca veæine talijanskih provincija, zainteresiranih je bilo malo. Za usporedbu, u susjednom Sušaku na državnim natjeèajima, koji su obièno trajali dva mjeseca, prosjeèno se odazivalo izmeðu trideset i pedeset kandidata, izuzev za regulacijski plan.19 To svakako ukazuje na nezanimljivost Rijeke za struku na nacionalnoj (talijanskoj) razini, iako se na planu urbanizma i arhitekture u gradu vodila briga s najviših instancija: o regulacijskom planu, obnovi povijesne jezgre i opæenito izgradnji, gdje
vojne obveze bio odsutan iz Italije, te prof. arh. Cesare Gastone Iscra, roðen u Rijeci 1891., s prebivalištem u Veneciji. [HR-DARI-22, H8-1937: 23257/30.11.1940.]
21 Nicolo Rizzi roðen je u Puli 1900. Èlan je Provincijalnog sindikata inženjera Pule i Federacije borbenih fašista Istre od 1925./26. Živi u Bolzanu. [HR-DARI-22, H8-1937: 14968/10.8.1940.]
22 HR-DARI-22, H8-1937: Projekt pod motom Fiume 39, 1-7
23 Saverio Muratori (1910.-1973.) diplomira arhitekturu u Rimu 1933. Sudjeluje na nekoliko velikih državnih natjeèaja za podobne mlade profesionalce (Sveuèilišni grad i EUR 42 u Rimu). Bio je èlan Borbenih fašista od 1924. i Interprovincijalnog sindikata arhitekata Rima te Registra arhitekata pokrajina Lazio i Umbrija. Na Visokoj školi za arhitekturu u Rimu više godina radi kao predavaè. Za redovitog profesora izabran je 1954. na kolegiju Arhitektonska kompozicija. [HR-DARI-22, H8-1937: Spisi br. 14130 i 211647/6. i 9.1939.; Lozzi Barkoviæ, 2015: 221]
se ništa ne prepušta sluèaju. Da ne govorimo o organizaciji javnih natjeèaja kojima se pristupalo s ozbiljnošæu i odgovornošæu pa su se za projekt sistematizacije gradske palaèe - velikim zalaganjem uprave - ipak uspjela animirati znaèajna autorska imena. Sudjelovalo je 11 autora, koji su na vrijeme predali potrebnu dokumentaciju i projekte pod motom (Fiume 52, Duo Iuvenes 49, Ventennale 1939, Fiume 39, Et Ultra 13, S. Vito 3, Fiume sette stelle) ili pod punim imenom i prezimenom, kojima se potpisuju Raffaello Battigelli i Aldo Cervi, Alberto Lanza i Pier Luigi Requiliani, te Renato Renostò i Saverio Muratori.20
Namjera Nicole Rizzija21, potpisnika projekta naslovljenog Fiume 39, bila je kreirati prikladne prostore za rad i reprezentaciju u skladu s potrebama kretanja i odnosa javnosti te s racionalizacijom smještaja razlièitih komunalnih servisa. Kako u propozicijama natjeèaja koncipiranje volumena zgrade u vanjskom izgledu rezultira bez osjeæaja jedinstva, i u predloženom rješenju kretanje masa ne temelji se na principu estetike, veæ derivira iz potrebe raspodjele korisnog prostora, što se odnosilo i na toranj na uglu. Rizzi samo segmentno planira rušenja, maksimalno uvažavajuæi kriterij integriranja postojeæih struktura, ali uz radikalno prepravljanje vanjskih i unutrašnjih proèelja palaèe, jer on arhitektonsku kompoziciju drži koherentnom s funkcijama graðevine koja udomljuje brojne komunalne servise. Odabire kamen za oblogu prizemlja, kojim uokviruje i prozore na katovima te završni vijenac i konzole balkona. Površine gornjih katova zamišlja intonirane ‘alla romana’, što podrazumijeva lièenje proèelja svijetlim nijansama jer je to bilo u skladu s tonalitetom ambijenta. Uvodi i dva nova glavna ulaza pridružena postojeæima, dva nova stubišta na mrtvim uglovima graðevine i ‘baterije’ dizala.22
Saverio Muratori23 promatra problem graðevinske sistematizacije municipija u mno-
Sl. 5. Casa del Fascio (A) i zapadno krilo gradske palaèe (D) viðeni s Piazze del Municipio, danas Trg Rijeèke rezolucije (fotografija iz natjeèajne dokumentacije), 1939.
Fig. 5 Casa del Fascio (A) and west wing of the city palace (D), view from Piazza del Municipio, today Trg Rijeèke rezolucije (photo from the competition documentation), 1939
Sl. 6. Casa del Fascio (A) i kuæa Steffula (B) viðeni s Piazze Dante (danas Trg Republike Hrvatske), (fotografija iz natjeèajne dokumentacije), 1939.
Fig. 6 Casa del Fascio (A) and Casa Steffula (B), view from Piazza Dante (today Trg. Rep. Hrvatske), (photo from the competition documentation), 1939
Sl. 7. S. Muratori: natjeèajni projekt graðevinske sistematizacije gradske palaèe u Rijeci, inaèica trijema u kamenu i izolirani prozori na gornjim katovima, 1939.
Fig. 7 S. Muratori: competition project for the new layout and extension of the city palace in Rijeka, stone porch and windows on upper floors, 1939
Sl. 8. S. Muratori: natjeèajni projekt graðevinske sistematizacije gradske palaèe u Rijeci, studija portika oblikovanog od podnožja u stilu koji se razvija na piano nobile,1939.
Fig. 8 S. Muratori: competition project for the new layout and extension of the city palace in Rijeka, study of a portico, 1939
gobrojnim i interferirajuæim aspektima: urbanistièkim, ekonomskim, distributivnim i strukturalnim. Važnom drži odluku o rušenju neadekvatno pozicionirane kuæe Steffula na Piazzi Dante, što je bio jedan od razloga ubrzanja donošenja odluke o definitivnoj obnovi palaèe, a posljedièno i cjelovitoga arhitektonsko-urbanistièkog poboljšanja gradskog centra. Podržava oèuvanje pozicije opæinskog sjedišta, ali istovremeno žali što ne može predvidjeti veæe troškove, odnosno rušenja i rekonstrukcije, jer su natjecatelji za najprimjerenije rješenje morali krenuti od realnih moguænosti. Primjeæuje da je palaèa izgubila na frontalnom efektu prema Piazzi Dante, kojom ne uspijeva dominirati zbog pomaknutosti osovine trga u odnosu na Via 30. ottobre. Autor stoga posebnu pozornost posveæuje volumenu zdanja, kreirajuæi kompaktan blok uokrug Piazze del Municipio koja fingira sveèano dvorište (‘cortile d’onore’), kojeg
visina radi usklaðenosti s ambijentom ne prelazi 20 m (Sl. 7. i 8.). Oblikovnu povezanost izmeðu staroga i novoga dijela palaèe postiže integralnom uporabom vertikalnih proèeljnih elemenata, inzistirajuæi prema unutrašnjem trgu na kontinuitetu vijenaca i podnožja radi usklaðenosti s crkvom i Casom del Fascio, na kojoj pak hrabro zamjenjuje pravokutne prozore sale za sastanke s onima u traci radi primjerenog osvjetljenja interijera. Proèeljnu površinu u toplom tonalitetu razlikuje od parapeta i prozorskih klupèica u kamenu grube strukture, dajuæi živost jednostavnom ritmu i karakteristiènom naglasku na vertikalama. Muratori naknadno prilaže dodatne studije u kojima elaborira vlastitu ideju s molbom da ih se pogleda i ukljuèi u ocjenjivanje kao elemente izvan službene konkurencije.24
Raffaella Battigellija25 i Alda Cervija26 u natjeèajnom je projektu zanimao ponajprije urbanistièki problem. Smatraju opravdanim produženje fronte Case del Fascio preko zapadnog krila palaèe, pospješujuæi definiranje Piazze Dante i opæenito regulaciju središta grada, što je trebalo biti dovršeno rušenjem kuæe Steffula. Arhitektura augustinskog samostana obvezuje ih, naprotiv, na oèuvanje velike i male vijeænice, èime iskazuju poštovanje prema intaktnosti središnjeg krila. Mišljenja su da prigradnja uz Calle della Marsecchia treba prelaziti dva kata, kao i zapadnog krila uz Via 30. ottobre, radi ujednaèavanja visine èitavog sklopa. U arhitektonskom oblikovanju podržavaju fašistièki stil (‘stile fascista’), što im daje hrabrost raditi jednostavno (‘far semplice’) i zamišljati fasade na kojima je jedini ornament materijal: kamena keramika u sivo-crvenoj boji u kontrastu s vijencima, arkadama i podnožjima u kamenu iz Vrsara razlièite strukture.27
Giulio Cesare Belloni28, autor rada Duo Iuvenes 49, smatra da su natjecatelji stavljeni u
24 HR-DARI-22, H8-1937: 20951/16.10.1939., Relazione 1-9; 04648/18.3.1940.
25 Raffaello Battigelli (Kairo/Egipat, 1887.-1961.) diplomira arhitekturu u Berlinu 1911. Regularno je upisan u PNF - Borbene fašiste Trsta 1923. Èlan je (i tajnik) Interprovincijalnog registra arhitekata istoimene regije s pravom ostvarivanja na cjelokupnom teritoriju kraljevstva i kolonija. Tridesetih godina aktivan je na planu stambene izgradnje u Trstu. [HR-DARI-22, H8-1937: Potvrde udruženja iz Trsta od 11. i 12.10.1939.]
26 Aldo Cervi (1901.-1972.) diplomira na Višoj industrijskoj školi u Trstu 1920. i potom na Akademiji likovnih umjetnosti u Veneciji 1926., stekavši zvanje profesora crteža. Regularno je upisan u Borbene fašiste Trsta i PNF 1932./39. Tridesetih godina sudjeluje na brojnim natjeèajima, aktivan je na podruèju urbanizma i unutrašnjeg opremanja motornih brodova, suraðujuæi s arhitektom Umbertom Nordijem i likovnim umjetnicima. Kao projektant najaktivniji je u poslijeratnom razdoblju. [*** 1974: 5-10]
27 DARI-22, H8-1937: Concorso…, Relazione (V. Tav. Dall’ 1 al 13), Trieste, 10.1939., arh.ing. Raffaello Battigelli - arh.prof. Aldo Cervi.
28 Giulio Cesare Belloni roðen je u Vogheri 1913. U vrijeme natjeèaja stanuje u Rijeci i radi u Tvornici torpeda.
nezgodan položaj i težak izbor alternativa: potpuno slijediti upute ili se projekta držati samo naèelno (Sl. 9. i 10.). Belloni odabire teži zadatak prilagodbe, što je više odgovaralo potrebama grada. Objedinjavanje lokala u jednome velikom ambijentu usporeðuje s primjerom nove gradske palaèe u Paviji, no u rijeèkom sluèaju posebno ga zaokuplja problem Case del Fascio i pridruženoga ugaonog tornja u prizemlju kojeg smješta svetište/kapelu, a na 1. katu kabinet gradonaèelnika i sveèani salon s balkonom, koji visinom obuhvaæa dvije etaže. Toranj oblaže mramorom iz Botticina u kontrastu s podnožjem, lezenama i atikom u mramoru iz Lecca, a isti materijal namjenjuje i za proèelja gradske palaèe prema Korzu, ne iskljuèujuæi umjetni kamen ili opeku nasuprot pojedinostima u travertinu. Smatra da i lijepo poploèenje s dobro rasporeðenim zelenilom na Piazzi Dante može predstavljati alternativni spomen D’Annunziju.29
Armando Titta30 u radu Ventennale 1939. istièe da natjeèaj zahtijeva pomnjivo ispitivanje lokaliteta, urbanistièkih potreba, funkcionalnosti servisa i logiènog razvoja masa graðevine, što bi potencijalno moglo rezultirati skladnom cjelinom i organskom arhitektonskom kompozicijom. Stoga utemeljuje fundamentalne koncepte koji bi mogli poslužiti kao baza za izvedbu projekta: urbanistièki koncept omoguæuje praktiène ulaze u razlièite servise, èemu pridonosi kreacija komunikacijske loðe izmeðu unutrašnjeg i vanjskih trgova, omoguæujuæi ujedno da unutrašnji trg bude prolazan za vozila u njegovu središnjem dijelu; arhitektonsko jedinstvo unutrašnjeg trga uz naglasak na modalitetima i igri masa kod novih struktura poput planirane nadogradnje nad krilom F; akcentuacija Piazze Dante memorijalnim tornjem koji osim što predstavlja temeljnu arhitektonsku okosnicu u oblikovanju trga, ima i simbolièko znaèe-
U Registar inženjera provincije Pavija upisan je 1939. [HR-DARI-22, H8-1937: 13298/13.10.1939.]
29 DARI-22, H8-1937: Relazione (1-18), 15.10.1939., duo juvenes 49
30 Armando Titta roðen je u Pisi 1883., s prebivalištem u Torinu od 1923. Regularno je upisan u Interprovincijalni sindikat i Registar arhitekata Piemonta od 1926., odnosno 1929. Armando Tita 1923. projektira u La Spezii Palazzo degli studi, a tridesetih godina sudjeluje u velikom nacionalnom natjeèaju za projekte poštanskih zgrada u nekoliko èetvrti u Rimu. Njegovo rješenje realizirano je u Via Mazzini 1933.-1935. [HR-DARI-22, H8-1937: 6.407/22.8. 1939.; 2110/Certificato, Albo degli Architetti Piemonte]
31 DARI-22, H8-1937: 20957/16.10.1939., Motto „Ventennale” 1939., Relazione (1-9)
32 DARI-22, H8-1937: Relazione (1-8), ottobre, 1939., motto: „S. Vito 3”
33 DARI-22, H8-1937: 20958/Ditt. Sped. G. Olivieri, Gropello Cairoli: Pavia; 20958/RelazioneTecnica e Preventivo, Motto: EtUltra 13
34 Renato Renostò roðen je u Veneciji 1905. U Registar i Interprovincijalni sindikat arhitekata Venecije upisan je 1939. [HR-DARI-22, H8-1937: 10956, 12561/24.5. i 29.8. 1939.; Certificato, 10.8.1939.]
nje te je posveæen sjeæanju na Gabrielea D’Annunzija; zadržavanje u moguæim limitima postojeæih gabarita kuæe Steffula; cjelovito oèuvanje velike i male sale itd. Armando Tita, glede ureðenja interijera, rasporeðuje urede uzimajuæi u obzir potrebu kvalitetnoga unutrašnjeg funkcioniranja i komoditeta javnosti pa stoga grupe pojedinih servisa objedinjuje na istom katu. Ured gradonaèelnika i glavno tajništvo, primjerice, smješta na prvi kat krila F, ali oni dominiraju i nad Piazzom Dante, što im omoguæuje otvoren pogled do mora. Tehnièki ured autor planira na treæem katu, okupirajuæi cijelo krilo D i dio krila F, iskazujuæi brigu za insolaciju interijera ureda, ali i za smještaj ulaza, te stoga predlaže korekciju vanjskoga poveznog stubišta u Via 30. ottobre. Vanjsku oblogu sklopa Tita zamišlja u kamenu i opeci, kao i za reprezentativne lokale u interijeru: atrije, vestibule i stubišta, sve u kombinaciji s reljefnim dekoracijama. Podove predviða u mramoru, odnosno linoleumu i ploèicama.31
Autor rada S. Vito 3 uvažava prijedloge Tehnièkog ureda, uvodeæi manje izmjene. Na glavnoj fasadi palaèe ostavlja postojeæi ritam, no umjesto jonskih pretpostavlja glatke pilastre u travertinu. Oko prozora uklapa creski kamen (prugast) ili kamen u tamnom tonu. Uklanja istak proèelja Case del Fascio prema Piazzi del Municipio radi bolje vizualizacije prolaza, postižuæi zaokružen i dopadljiv aspekt trga. Kod zapadnog krila mijenja dispoziciju lokala i rašèlambu fasada, na kojima interpretira motive sa središnjeg krila palaèe. Na uglu Piazze Dante, koja zbog povijesnoga znaèenja predstavlja centar grada, postavlja, kao i prethodnici, èetverokatni toranj sa sadržajima za reprezentaciju, obložen travertinom sa spomen-reljefom, kojem priskrbljuje dodatni aspekt podizanjem manjeg tornjiæa nasuprot (u osovini Korza), kao i primjerenim osvjetljenjem prilikom proslava. Vanjštinu palaèe oblikuje ujednaèeno radi uklanjanja dojma fragmentarnosti masa.32
Girani Olivieri, koji potpisuje projekt Et Ultra 13, nastoji sve servise objediniti u jednom objektu kako bi zadovoljio tehnièke, distributivne i umjetnièke potrebe. Tri postojeæa korpusa (dva krila samostana i Casa del Fascio) koja je trebalo povezati u jedinstveno tijelo, imajuæi u vidu njihovu razlièitu visinu, za autora je bila poteškoæa koju nije mogao lako svladati. Premda se graðevina prostorno razvijala izmeðu triju komunikacijskih arterija, Olivieri ne obraæa pozornost uliènim proèeljima, nego takoðer tornju na uglu, oblažuæi ga u mramor od drugoga kata naviše, gdje pozadinu sveèanog balkona dinamizira trima spomenièkim grupama figura.33
Renato Renostò34, saznavši za natjeèaj, osjetio je potrebu doæi u Rijeku kako bi što bolje izvidio problem. Ambijent u kojem je trebala
Sl. 9. Omotnica s tekstom natjeèajnog projekta pod motom „Duo Iuvenes 49” (autor Giulio Cesare Belloni), 1939.
Fig. 9 Envelope with the text of a competition entry entitled ”Duo Iuvenes 49” (author Giuluo Cesare Belloni), 1939
Sl. 10. Naslovnica teksta natjeèajnog projekta pod motom „Duo Iuvenes 49” (autor Giulio Cesare Belloni), 1939.
Fig. 10 Envelope with the text of a competition entry entitled ”Duo Iuvenes 49” (author Giulio Cesare Belloni), 1939
Sl. 11. Livio i Pier Giacomo Castiglioni: natjeèajni projekt gradske palaèe u Rijeci: fotografija makete (natjeèajna dokumentacija), proèelje prema Via 30. ottobre, 1939.
Fig. 11 Livio and Pier Giacomo Castiglioni: competition project for the city palace in Rijeka: photo of the scale model (competition documentation), fronting Via 30.ottobre, 1939
Sl. 12. Livio i Pier Giacomo Castiglioni: natjeèajni projekt gradske palaèe u Rijeci: fotografija makete (natjeèajna dokumentacija), pogled s Korza, 1939.
Fig. 12 Livio and Pier Giacomo Castiglioni: competition project for the city palace in Rijeka: photo of the scale model (competition documentation), view from Korzo, 1939
Sl. 13. Livio i Pier Giacomo Castiglioni: natjeèajni projekt gradske palaèe u Rijeci: fotografija makete (natjeèajna dokumentacija), perspektivna vizura, 1939.
Fig. 13 Livio and Pier Giacomo Castiglioni: competition project for the city palace in Rijeka: photo of the scale model (competition documentation), perspective, 1939
izrasti palaèa tražio je funkcionalnu graðevinu koja oblikovno odražava aktualno vrijeme, no autor tu nije primarno mislio na simbole poput liktorskih snopova (‘fasci littori’) jer je fašistièka arhitektura po njemu proizlazila iz spiritualne složenosti djela, kao i u umnožavanju i repeticijama. U projektu stoga inzistira na pomirenju novih konstrukcija s onima koje je trebalo saèuvati poput Case del Fascio, prema kojoj, ukljuèujuæi dominirajuæi toranj sa spomenièkom grupom, korespondiraju volumeni ostalih sastavnica sklopa. Neujednaèenost terena na kojem se rasprostire palaèa ublažava stubišnim usponom uz njezinu zapadnu stranu, postižuæi ujedno niveliranje starogradske Calle della Marsecchia. U unutrašnjoj dispoziciji palaèe limitira se na poštivanje zahtjeva natjeèaja, posebno glede povezanosti ureda i rasporeda prostranih hodnika kojih su kulminacija stubišta (kralježnica palaèe), odvojena za javnost i reprezentaciju, no istovremeno povezana u sluèaju potrebe. Sveèanom stubištu prilaz je iz Piazze Dante, što smatra praktiènim i za kretanje automobila i njihovo garažiranje, a javnome, uz koje su dizala, iz unutrašnjeg trga i sporedne ulièice. Bazu graðevine zamišlja u liburnijskom mramoru, a proèelja oploèena ili olièena svijetlim tonovima, s kruništima i dekorativnim elementima u kamenu iz Vrsara.35
U projektu Fiume 52 temeljna preokupacija Livija i Pier Giacoma Castiglionija36, te Luigija Caccia Dominionija37 i Arna Depolija38 - njihovih suradnika, bila je najbolja solucija urbanistièkog problema u estetskom i funkcionalnom smislu (Sl. 6., 11.-13.). Imali su u vidu povijesno znaèenje Piazze del Municipio i urbanu osovinu Mola S. Marco (danas Gat Karoline Rijeèke) - Piazzu Dante. Unutrašnji trg u cijelosti bi saèuvali, bez suvišnih modernih dodataka, usredotoèujuæi se na povezivanje zapadnog krila s novim prigradnjama koje neæe nadvisivati palaèu, istièuæi tako njezino znaèenje. Trg s Via 30. ottobre povezuju širokim portikom radi nesmetanog protoka javnosti prilikom veæih okupljanja, èime ‘sveèano dvorište’ ne gubi svoj aktualni aspekt s uskim prilazima, zadržavajuæi karakter izoliranosti od kretanja ljudi u okruženju. Autori tijekom studije projekta primjeæuju u zoni
rijeèke luke postojanje arterijskih okosnica antièkog podrijetla, posebno one koja se od Rive Colombo nastavljala na Via Macchiavelli te se preko Piazze delle Erbe uspinjala u Stari grad, akcentuirana Gradskim tornjem sa satom (danas Riva Boduli - Hanckeova ulicaBazarigov prolaz - Koblerov trg). Autori u natjeèajnom projektu na slièan naèin promišljaju osovinu Molo S. Marco - Piazza Dante, predlažuæi njezino oblikovno i zvukovno obilježavanje uzdizanjem komemorativnog tornja iznad 40 metara, sa zvonima ili sirenama i zvuènicima. Ova urbana okosnica predstavljala je važnu vizuru na gradsku palaèu s morske strane, odakle se uoèavala spomenuta osovinska pomaknutost Piazze Dante. To se moglo ispraviti njezinim proširenjem, predviðenim i u natjeèaju, èime bi postala savršeno centrirana izmeðu obale i glavne fronte muni-
35 DARI-22, H8-1937: Dr. Renato Renosto, architetto: Relazione al progetto di massima…(1-4)
36 Livio (1911.-1979.) i Pier Giacomo Castiglioni (1913.1968.) arhitekturu diplomiraju na Politehnici u Milanu sredinom tridesetih godina. Pier Giacomo je po završetku studija upisan u Registar arhitekata Lombardije i u PNFSveuèilišnu fašistièku grupu Ugo Pepe. Obojica su bili i vrhunski industrijski dizajneri (televizijski i radioaparati / Phonola iz 1938.), a nakon rata na tom podruèju aktivno suraðuju s globalno poznatim mlaðim bratom Achilleom. [HR-DARI-22, H8-1937: Milano, 14.10.1939.; Provincia di Como/Lierna, 13.10.1939.; Cattiodoro, 2013: 23-25]
37 Luigi Caccia Dominioni di Ambrogio (1913.-2016.) diplomira arhitekturu na Politehnièkom fakultetu u Milanu 1936. Bavi se urbanizmom i industrijskim dizajnom, suraðujuæi s braæom Castiglioni, s kojima ima zajednièki atelijer u Veneciji. Upisan je u Registar i Interprovincijalni sindikat arhitekata pokrajine Lombardija, a èlan je, kao i prethodnici, sveuèilišne grupe Ugo Pepe i PNF-a. [HR-DARI-22, H8-1937: 1587/7.10.1939.]
38 Arno Depoli (1918.-1997.) roðen je u Rijeci, gdje i stanuje u vrijeme raspisivanja natjeèaja. Tada je student arhitekture na milanskoj Politehnici pa u natjeèaju nije mogao službeno konkurirati. Livio Castiglioni stoga traži da se njegovo ime, uz ostale autore, pojavljuje u svim publikacijama, izložbama i javnoj komunikaciji. Depoli i u Milanu djeluje kao projektant i produkt-dizajner. [HR-DARI-22, H8-1937: Pismo/Milano, 14.10.1939.]
39 Prijedlog za spomenik mogli su dati i neprofesionalci, što se u javnosti podržavalo. Rijeèki brodovlasnik Riccardo Bazini tako zamišlja postavljanje zvonika („Campanile Mussolini”) na mjestu srušene kuæe Steffula, te alternativno spomenik Danteu, stojeæu figuru u kararskom mramoru na postolju od istarskog kamena, u osovini spomenika Veneziji na Molu S. Marco. Susjedni Sušak istovremeno postavlja režimske spomenike kraljevima Aleksandru (Augustinèiæ, Kršiniæ) i Petru Karaðorðeviæu (Vinko
Sl. 15. S. Muratori, A. Cervi, R. Battigelli: izvedbeni projekt graðevinske sistematizacije gradske palaèe u Rijeci, 1942.
A) nacrt proèelja prema Piazzi Dante B) nacrt proèelja prema Via 30. ottobre (danas Trg 128. brigade HV) C) presjek A-B
Fig. 15 S. Muratori, A. Cervi, R. Battigelli: working design for the new layout and extension of the city palace in Rijeka, 1942
A) drawing of the facade fronting Piazza Dante B) drawing of the facade fronting Via 30. Ottobre (today Trg 128. Brigade HV), C) section A-B
tekata; Ugo Lado47, predstavnik (i sekretar) Sindikata inženjera Kvarnerske provincije; Vincenzo Bisconti, generalni sekretar Opæine Rijeka, i inženjer Pietro Bacci, direktor rijeèkoga Tehnièkog ureda. Dva posljednja èlana sudjeluju u radu komisije kao savjetnici.48 Zasebnom i detaljnom obradom pomno su razmotreni natjeèajni radovi za koje se utvrdilo da su svi zbog kvalitete bili vrijedni pozornosti. Autori su posvetili adekvatnu pozornost arhitektonskim koncepcijama i studiju ambijenata pa komisija zakljuèuje da je natjeèaj dao zadovoljavajuæi rezultat. No Renato Renostò predao je nepotpun projekt jer
neki nacrti i ambijenti nisu imali indikacija. Nije bio sasvim jasan ni projekt Et Ultra 13, u kojem takoðer nisu bili specificirani svi prostori. Rad je bio skroman i nekompletiran, s prijedlogom monumentalnog ulaza iz sporedne ulice. U projektu S. Vito 3 bio je dio prema Korzu nedovoljno iskorišten, a broj stubišta pretjeran. Popratni tekst nije sadržavao potrebne podatke o volumenima i troškovima. Fiume sette stelle predstavljao je skroman studij bez popratnog teksta, dok je rad Fiume 52 bio dobro promišljen i prezentiran. Projekt Duo Iuvenes 49 preveliku pozornost posveæuje prezentaciji prostorno neusklaðenih tlocrta stambenih katova prema Korzu, dok su arhitekti Raffaello Battigelli i Aldo Cervi predstavili kvalitetan rad, premda je sustav ureda gradonaèelnika na Piazzi del Municipio kod crkve bio previše udaljen od ureda Generalnog sekretarijata. U radu Ventennale 1939. bio je dobro razložen vanjski izgled graðevine s dnevnim hotelom u prizemlju. Projekt Fiume 39 predviða uske hodnike, a nedostajao je i monumentalni ulaz, no sve je tretirano maksimalno ekonomièno, ukljuèujuæi oèuvanje Case del Fascio. Lanza i Requiliani uspješno su osmislili i predoèili sistematizaciju ureda, jedino je prozore podruma prema Korzu komisija ocijenila ružnima. Svi projekti, po mišljenju povjerenstva, nudili su volumene i površine neophodne za sistematizaciju ureda predviðenih u programu natjeèaja: nove konstrukcije, ali i stare dijelove koje je valjalo respektirati, te one koji se obnavljaju ili upotrebljavaju na novi naèin. U kvalitativnom konfrontiranju i valorizaciji projekata komisija ipak izdvaja dva rada, onaj tandema Battigelli-Cervi i autora Saverija Muratorija, kojih zamisli otkrivaju nesumnjivu superiornost u odnosu na ostale. Povjerenstvo konstatira da se odlike, ali i manjkavosti tih dvaju rješenja mogu naknadno vrlo lako uravnotežiti. U Muratorijevu projektu uoèavaju uspješnu arhitektonsko-urbanistièku impostaciju koja integralno èuva aktualni izgled palaèe, na koju se nadovezuje arhitektura prilagoðena postojeæim strukturama, kreirajuæi harmonièno jedinstvo, osobito kada je rijeè o ambijentu unutrašnjeg trga. Proèelje
47 DARI-22, H8-1937: 02863/17.2.1940.; 04574/16.3. 1940.
48 Komisija je imala pravo ne odabrati nijedan projekt, no Opæina je mogla podržati rješenja bliska ciljevima natjeèaja, koji se mogao i ponoviti. [*** 1939.a: 6-7]
49 Casa del Fascio obièno ima liktorski toranj (‘torre littorio’), najèešæe kvadratnog tlocrta, koji se veže na tradiciju talijanske srednjovjekovne komunalne palaèe-kule s funkcijom sjedišta vlasti i upravne moæi. Na proèelju prema trgu, u visini prvoga kata, nalazi se balkon-govornica za obraæanje fašistièkih i drugih èelnika okupljenim masama. [Mulazzani, 1992: 108]
50 DARI-22, H8-1937: Oggetto: Concorso per i il progetto di massima… Relazione, Fiume, 18.3.1940., il direttore, ing. Pietro Bacci
prema Piazzi Dante bilo je slabije riješeno, kao i nov, nedovoljno iskorišten dio prema Korzu. Muratori iz estetskih razloga otvara prema šetalištu galeriju koja se proteže kroz dvije etaže, dok prema unutrašnjem trgu umjesto trgovina orijentira urede. Opæenito, arhitektonskim vrlinama vanjštine nije u potpunosti odgovarala unutrašnja dispozicija ureda, za što se preporuèuje podrobnija studija. Projekt Battigelli-Cervi imao je jasan i organièki plan, a proèelja su plemenito osmišljena. Nije bio dovoljno prostudiran segment s proèeljem aktualne palaèe, koje se deformira povišenjem atike pa unutrašnji trg ne rezultira harmoniènim izgledom kao onaj koji donosi Muratorijev koncept. No projekt, zbog superiornosti dispozicije interijera, komisija klasificira ravnopravno (ex aequo). Referirajuæi se na toranj49, koji je bio gotovo zanemaren od Muratorija, a previše naglašen od tandema Battigelli-Cervi, smatra da mora biti saèuvan (oba su ga projekta predvidjela na uglu Via 30. ottobre i Calle della Marsecchia), ali preporuèa prikladno limitiranje njegove visine. Gradonaèelnikov ured na Piazzi del Municipio, smješten blizu crkve sv. Jerolima, doimlje se previše udaljenim od ureda glavnog tajništva.50
Èlanovi povjerenstva odluèuju poveæati nagradu od 25.000 lira na 30.000 lira za pobjednièki projekt, koja je ravnopravno podijeljena autorima dvaju radova - tandemu Raffaello Battigelli i Aldo Cervi, te Saveriju Muratoriju. Tri premije u iznosu od 5000 lira dodijeljene su projektima Fiume 52, kojih su autori bili braæa Castiglioni i Luigi Caccia Dominioni, Ventennale 1939. koji potpisuje Armando Titta te radu Fiume 39 autora Nicole Rizzija.51
Definitivnu studiju projekta, umjetnièku direkciju radova i razradu urbanistièke sistematizacije zone komisija povjerava nagraðenim autorima, koje je o odluci komisije obavijestio gradonaèelnik u svibnju 1940. godine, najavljujuæi najskorije publiciranje rezultata natjeèaja i otvorenje izložbe projekata u salama Gradskoga muzeja. Ako se suradnja ne bi ostvarila, administracija je bila u moguænosti pozvati konkurente na drugo konaèno natjecanje.52
51 Bilo je propusta oko obavještavanja o rezultatima natjeèaja jer se administracija strogo držala propozicija koje ne predviðaju osobnu komunikaciju s pristupnicima. Završetak natjeèaja objavljen je u „La Vedetta d’Italia” 4.6.1940., ukljuèujuæi i mišljenje prosudbene komisije te obavijest o otvorenju izložbe istog mjeseca. Unatoè tome, Nacionalni sindikat arhitekata iz Pavije traži informaciju o postignutim rezultatima svojih èlanova, a pojedini natjecatelji i osobno. [DARI-22, H8-1937: Spisi br. 23241, 01664, 14500, 19563/ 1940.-1941.; *** 1939.a: 7]
52 DARI-22, H8-1937: Comune di Fiume, Deliberazione n. 728, 28.6.1940.
53 U sluèaju prekoraèenja termina prezentacije projekta Opæina je mogla angažirati druge autore. [DARI-22, H8-1937: 18381/9.9.1941.; Pismo arhitekata od 1.6.1942.]
KONAÈNI PROJEKT / FINAL PROJECT
Nagraðeni autori dolaze u Rijeku u listopadu 1941. radi potpisivanja ugovora. Nakon nekoliko oèevida i fotografskog snimanja, u skladu sa željama gradonaèelnika i tehnièkim direktivama opæinskih organa te potrebama novoga Regulacijskog plana, donose program rada koji sumiraju u lipnju 1942. Do kraja srpnja dovršavaju prezentaciju generalnog projekta i parcijalnog plana najpromišljenije konstrukcije, dok izvedbeni projekt s pridruženim troškovnikom, ugovorom i tehnièkim opisom dijela graðevine prema Piazzi Dante predstavljaju rijeèkom gradonaèelniku u Rimu u ožujku 1943.53
Sl. 16. S. Muratori, A. Cervi, R. Battigelli: izvedbeni projekt graðevinske sistematizacije gradske palaèe u Rijeci, perspektiva i tlocrt prizemlja, 1942. Fig. 16 S. Muratori, A. Cervi, R. Battigelli: working design for the new layout and extension of the city palace in Rijeka, perspective and ground-floor plan 1942
Sl. 17. S. Muratori, A. Cervi, R. Battigelli: izvedbeni projekt graðevinske sistematizacije gradske palaèe u Rijeci, tlocrt 1. kata, 1942.
Fig. 17 S. Muratori, A. Cervi, R. Battigelli: working design for the new layout and extension of the city palace in Rijeka, 1st foor plan, 1942
Konaèna studija graðevinske sistematizacije gradske palaèe predstavljala je fuziju nagraðenih projekata, ali s modifikacijama koje su se pokazale neophodnima u sljedeæem razdoblju, premda i definitivni projekt ostaje prioritetno sljednik natjeèajnog programa. Bitne promjene odnosile su se na ukinuæe povišenja na sjevernoj prigradnji i na produženje Case del Fascio s obzirom na potrebe lokala namijenjenih gradskim uredima. Projektanti poštuju direktive Komisije za Regulacijski plan Rijeke i okolnih opæina54, kojom predsjeda sam Muratori, osobito oko proširenja Piazze Dante, koje novi izgled stvara reprezentativnu scenografiju (Sl. 15.A i 16. gore).
Piazza del Municipio, koja konstituira jedan od najkarakteristiènijih ambijenata grada, ostaje saèuvana i integrirana u svojoj fizionomiji, zadržavajuæi i na rekonstruiranim proèeljima dojam arhitektonske cjelovitosti. Visina graðevine prema Piazzi Dante poveæana je za jedan kat radi prilagodbe veæim prostorima novoga trga i visini postojeæih objekata na Korzu, te na samome trgu. Visina (tri kata) zadržava se na cijelom perimetru kako bi se postiglo maksimalno jedinstvo sklopa. Jedino
je prema unutrašnjem trgu zadnji kat uvuèen, zadržavajuæi liniju strehe s ostala dva krila, koji je s Piazzom Dante i Via 30. ottobre povezan dvama prolazima, od kojih je jedan prohodan za vozila (Sl. 15. B i C).
Krilo uz Piazzu Dante udomljuje urede gradonaèelnika, dok se veæina ostalih ureda okuplja u dvama krilima uzduž Via 30. ottobre i Calle della Marsecchia. Gradonaèelnikovi uredi komuniciraju preko širokog hodnika na koji se otvara dvostruko stubište, simetrièno postavljeno u odnosu na os proèelja prema sveèanom dvorištu (‘cortile d’onore’). Sveèani ulaz za autoritete i reprezentativne potrebe Opæine pozicionira se u sklopu glavnog proèelja okrenutog Piazzi Dante, prema kojoj se otvara portik za slobodan prolaz javnosti, a proteže se i uzduž Via 30. ottobre. Razlièiti katovi dostupni su, osim stubištem, i pomoæu 6 dizala. Prostori za reprezentaciju visinski se protežu kroz dva kata, a projektirani su u veæim dimenzijama nego što se tražilo u natjeèaju jer se nastojalo dobiti palaèu s adekvatnim salama, i to ne samo za potrebe grada veæ i za važne dogaðaje i manifestacije55 (Sl. 16. dolje, 17., 18.).
CONCLUSION
Natjeèaj za graðevinsku sistematizaciju gradske palaèe u Rijeci uklapa se u program javnih natjeèaja na državnoj razini za realizaciju znaèajnijih javnih i sakralnih graðevina u Kraljevini Italiji u razdoblju meðuraæa. Glede sistematizacije municipalnih sjedišta tendencija je bila objedinjavanje svih ili veæine ureda i servisa u jedinstvenu graðevinu, što potvrðuju, osim Rijeke, primjeri drugih talijanskih gradova. Otežavajuæa okolnost bila je smještaj postojeæih gradskih administracija u povijesnim urbanim jezgrama, koje takoðer podliježu nacionalnom programu obnove. Pretpostavka je bila i harmonièno i funkcionalno objedinjavanje opæinskog sjedišta s državnom vlasti i lokalnom crkvom.56
U kontekstu natjeèaja za sistematizaciju rijeèkog municipija pristupnici su imali slobodu dati vlastiti prijedlog u odnosu na generalni plan natjeèaja, no veæinom odabiru teži zadatak prilagodbe, što je više odgovaralo potrebama grada. Tražilo se zdanje koje æe simbolizirati aktualno vrijeme nadovezivanjem na tradiciju nacionalne (talijanske) um-
54 Èlanovi komisije bili su Melchiore Bega i Plinio Marconi, koji participira u organizaciji Prve nacionalne izložbe regulacijskih planova u Rimu 1929., sudjeluje i u natjeèajima za regulacijske planove nekoliko talijanskih gradova, redigira dva regulacijska plana za Addis Abebu te pridonosi izradi novoga Urbanistièkog zakona. Marconi i Bega projektiraju radnièko naselje DECSA u okupiranom Sušaku 1942. Poslije rata Marconi je redoviti profesor na Arhi-
1. Barillari, D. (1995.), Raimondo D’Aronco, Editori Laterza, Roma-Bari
2. Canali, F. (2014.), Nuovi piani regolatori di „città italiane” - Fiume, „Quaderni”, XXV: 255306, Rovigno
3. Cattiodoro, S. (2013.), Affresco di familia, u: 1913-2013. Pier Giacomo, 100 volte Castiglioni. Materiali, progetti, testimonianze di un maestro del design [ur. Cattiodoro, S.], in Edibus: 2327, Milano
4. Ciucci, G. (1989.), Gli architetti e il fascismo, Architettura e città 1922-1944, Piccola Biblioteca Einaudi, Torino
5. Giovannoni, G. (1931.), Vecchie città ed edilizia nuova, Unione tipografico - editrice torinese, Torino
6. Lozzi Barkoviæ, J. (2015.), Meðuratna arhitektura Rijeke i Sušaka, Adamiæ, Rijeka
7. Matejèiæ, R. (2007.), Kako èitati grad, Adamiæ, Rijeka
8. Mulazzani, M. (1992.), Le case del regime, „Guida critica all’architettura contemporanea Friuli Venezia Giulia” [ur. Polano, S.; Semerani, L.], 103-114, Arsenale editrice, Venezia
9. Pica, A. (1957.), Storia della Triennale 1918-1957, Edizioni del Milione, Milano
10. Tafuri, M. (1986.), Storia dell’architettura italiana 1944-1985, Torino
11. Terranova, A. (1997.), Arnaldo Foschini, „Dizionario Biografico degli Italiani”, Istituto dell’Enciclopedia Italiana, 49: 445-447, Piccola Biblioteca Einaudi, Roma
12. *** (1932.-1938.), Architettura, rivista del sindacato nazionale fascista architetti, Treves, Treccani, Tumminelli, Milano-Roma
13. *** (1934.), Concorso di Il grado di Palazzo Comunale di Pesaro, „Architettura”, 10: 627-633, Treves, Treccani, Tumminelli, Milano-Roma
14. *** (1936.), La Tecnica Fascista, quindicinale degli ingegneri, II (18 /15.9./), Milano
15. *** (1938.), Rivista di Monza, Il completamento del Palazzo Civico, 10, Monza
16. *** (1939.a), Bando di Concorso per il progetto di massima della Sistemazione edilizia del Palazzo di Città, Deliberazione 17.6.1938., resa esecutiva dalla R. Prefettura di Fiume il 28.3.1939., Stab. Tip. de „ La Vedetta d’Italia”, S.A., Fiume
17. *** (1939.b), Sistemazione edilizia del Palazzo di Città, Pubblicazioni del Comune di Fiume, No. 60, Stab. Tip. de „La Vedetta d’Italia” S.A., Fiume
18. *** (1957.), Lacrime d’esilio, „Arena di Pola”, 1057 (20.2.): 2, Pola
19. *** (1974.), Mostra celebrativa dell’architetto Aldo Cervi, catalogo della mostra, Circolo della cultura e delle arti, Trieste
20. *** (1988.), Povijest Rijeke [ur. Klen, D.], ICR, Rijeka
21. *** (2002.), I classici dell’urbanistica moderna [ur. Di Biagi, P.], Donzelli Editore, Roma
22. *** (2005.), Trieste 1918-1954, guida all’architettura [ur. Nicoloso, P.; Rovello, F.], MGS PRESS, Trieste
Internetski izvori
Internet Sources
1. Legge 25 aprile 1938, n. 897 (G.U. 7 luglio 1938 n. 152), Norme sulla obbligatori età dell’iscrizione negli albi professionali e sulle funzioni relative alla custodia degli albi [www.architettiravenna.it/files/legge25aprile1938-n.-897.pdf /28.6.2017./]
2. Legge 17 agosto 1942., N 1150, Legge urbanistica/ Capo IV - Norme regolatrici dell’attivita’ costrutiva edilizia [www.convenzioneeuropeapaesaggio.beniculturali.it/.../2010_10_ /28.6.2017./]
3. Legge 24 giugno 1923., no. 1395, Tutela del titolo e dell'esercizio professionale degli ingegnieri e degli architetti [www.ordineingegneri.pn.it/ public/archivio/.../L.1395_1923.pdf /28.6.2017./ ]
4. http://www.casadellarchitettura.eu/fascicolo/ data/2010-12-20_376_831.pdf [7.6.2017.]
Arhivski izvor
Archive Source
1. Državni arhiv Rijeka [DAR], Park Nikole Hosta 2, Rijeka
Dokumentacijski izvori
Document Sources
1. Magistrato civico di Fiume / Opæina Rijeka 1918.1945. [HR-DARI-22]: Palazzo di Città: Concorso; Sistemazioneedilizia del palazzo di città [H8-1937]
2. Tehnièki ured grada Rijeke od ?-1948./ Ufficio tecnico comunale [HR-DARI-57], kutija br. 107/7
Izvori ilustracija
Illustration Sources
Sl. 1.-6., 9.-14., 15.B, 15.C, 16. (dolje), 17., 18. DAR, H8-1937. Sl. 7., 8., 15.A, 16. (gore) DAR, HR-DARI-57: kutija br. 107/7
In the Kingdom of Italy major building projects such as public and religious structures were normally preceded by public architectural competitions which brought together the renowned architects, critics, and juries made up of academicians and university professors. Besides being prominent and leading experts in the field, they were usually ardent supporters of the fascist regime. Political eligibility as a fundamental requirement for contestants did not, however, affect the quality of their design solutions.
The public competition for a systematic redesign of the City palace in Rijeka in terms of its layout and extension brought together 11 authors. Among them were famous figures like Saverio Muratori, Aldo Cervi, Raffaello Battigelli as well as the renowned brothers Livio and Pier Luigi Castiglioni at the start of their professional careers. Despite their youth they actively participated in numerous state competitions held throughout the Kingdom of Italy which brought them the highest awards and challenging commissions. Except for political eligibility, their success and quality of design solutions was certainly the result of excellent professional education they received at the Polytechnic in Milan coupled with experience gained on numerous competitions. Consequently, their post-war professional careers profoundly influenced modern architecture and design production in Italy.
The competition for a new layout and extension of the city palace in Rijeka in the 1930s was at the time entirely in line with other public state competitions aimed at building public and religious structures and developing regulation plans in the Kingdom of Italy. The aim was to integrate all or most of the offices and services in one building in a similar manner as in some other Italian cities (Monza, Udine, Trieste). The main goal was to achieve a harmonious and functional integration of the city government offices with the government seat (Casa del Fascio) and the local church. The contestants were faced with a challenging task of devis-
ing adaptable solutions to practical urban requirements. The intention was to design a building that would become an icon of modern times but at the same time continue the tradition of national (Italian) art and achieve a harmonious integration of the existing and the new structures and thus rationally accommodate the city offices. Emphasis was also placed on some improvements in the area, aesthetic and functional preservation / extension of the historic squares (Piazza del Municipio and Piazza Dante, today Trg Rijeèke rezolucije and Trg Rep. Hrvatske) as well as the establishment of the vital communication routes (Molo S. Marco - Piazza Dante / today Gat Karoline Rijeèke - Trg Rep. Hrvatske).
Great emphasis was placed on the stylistic coherence of the palace’s interior in terms of a harmonious blend of the old with the new including a radical redesign of the external facades featuring brick and stone (two typical Italian materials) as a basic decoration. The load-bearing elements were masonry structures while reinforced concrete was used for the supporting elements as was stipulated by the Act on Building then in force which contained regulations designed to restrict the import and use of iron and to encourage the use of local materials. The contestants were required to maximally adapt their design to local ambience. In this respect, it was vitally important to design the facades that would harmoniously blend with the surroundings, to use stone for facade cladding, and to rationally reinterpret the existing architectural elements on the new structure. Designing the facades whose decorative quality was reduced to the material itself as well as the insistence on reproduction and repetition was a clear indication of a tendency to promote Stile Littorio
Other characteristics showing faithful adherence to prevailing tendencies are manifested in the design of a simple compact palace block surrounding an interior courtyard as well as in an attempt to achieve symmetry in the layout plan of the palace
and uniform heights in order to assure integrity of the whole composition.
A systematic layout and redesign project of the municipal seat was meant to be realized on the basis of the awarded competition entries submitted by Saverio Muratori, Raffaello Battigelli, and Aldo Cervi. The final project was an amalgamation of the awarded projects with some modifications that turned out to be necessary in the future. However, it was never completed due to the outbreak of the war and capitulation of Italy in 1943. Saverio Muratori, the most renowned architect among them, had the opportunity to take part in several major state projects for eligible young professionals. He deliberately subordinated his own design vocabulary to Piacentini’s concept of ”reconciliation” embodied in typical ”national modernity”.
The design vocabulary thus formed is clearly recognizable in the design for the municipal palace in Rijeka. The influence of the great role model is evident also in the competition entry designed by a very young duo Castiglioni - Dominioni, in their urbanism-based reflection on the zone and a proposal for a perfect centering of the main city square (Piazza Dante).
The competition for the layout and redesign of the city palace in Rijeka sums up all tendencies in the field of planning and constructing public buildings between the two World Wars on the national (Italian) and international level: organizing public (state) competitions with the aim to bring together various authors as well as to promote new potentials, encourage creative endeavours, and provide the opportunity to obtain various design proposals. Although political eligibility of both the contestants and jury members was a limiting factor in Italy at the time, it did not hamper high-quality concepts. Various tendencies and approaches overlapped in terms of style and construction: from active support of the official style to the adoption of ambient architectural features and implementation of a functionalist approach.
Biografija Biography
Dr.sc. JULIJA LOZZI BARKOVIÆ, redovita profesorica. Nositeljica je i suradnica na nekoliko domaæih i meðunarodnih znanstvenih projekata te mentorica na Poslijediplomskim doktorskim studijima povijesti umjetnosti na Sveuèilištima u Zadru i Zagrebu. Utemeljiteljica je Centra za industrijsku baštinu pri Sveuèilištu u Rijeci. Autorica je triju knjiga: Kvarnerska kupališna baština (HMZ, DAR, Opatija-Rijeka, 2009.), Secesija u arhitekturi Rijeke (ICR, Rijeka, 2010.) i Meðuratna arhitektura Rijeke i Sušaka (Adamiæ, Rijeka, 2015.).
JULIJA LOZZI BARKOVIÆ, Ph.D., Full Professor. She is head and collaborator on several home and international scientific projects as well as supervisor on postgraduate doctoral studies in art history at the Universities of Zadar and Zagreb. She founded the Center for Industrial Heritage at the University of Rijeka. She is the author of three books: Bathing-establishment Heritage of Kvarner (Opatija-Rijeka, 2009.), Secession in Rijeka’s Architecture (Rijeka, 2010.), and Architecture of Rijeka and Sušak Between the Two Wars (Rijeka, 2015.).
Sveuèilište u Zagrebu Arhitektonski fakultet
HR - 10000 Zagreb, Kaèiæeva 26 mcavlovic@arhitekt.hr
Izvorni znanstveni èlanak
UDK 72.008(497.5 Zagreb)”19”
Tehnièke znanosti / Arhitektura i urbanizam
2.01.04. - Povijest i teorija arhitekture i zaštita graditeljskog naslijeða Èlanak primljen / prihvaæen: 13. 9. 2017. / 13. 12. 2017.
University of Zagreb Faculty of Architecture
Croatia - 10000 Zagreb, Kaèiæeva 26 mcavlovic@arhitekt.hr
Original Scientific Paper UDC 72.008(497.5 Zagreb)”19”
Technical Sciences / Architecture and Urban Planning
2.01.04. - History and Theory of Architecture and Preservation of the Built Heritage Article Received / Accepted: 13. 9. 2017. / 13. 12. 2017.
Pitanje slobode projektantskog djelovanja 1950-ih
About Freedom of Architectural Profession in the 1950s
arhitektonska profesija autonomija arhitektonskog djelovanja moderna arhitektura nakon Drugoga svjetskog rata
Zadruga Arhitekt zadrugarstvo u arhitekturi
Zadrugarstvo je u arhitekturi kao bitna struèna inicijativa nakon Drugoga svjetskog rata bilo jamac profesionalne autonomije prakticirajuæih arhitekata. Ukazujuæi na pravu problematiku rada i poslovanja unutar arhitektonske profesije, Zadruga je otvorila moguænost nalaženja prostora slobode zbog kojih su dosezi rada prve zadruge u podruèju arhitekture na prostorima Federativne Narodne Republike Jugoslavije djelovali izuzetno emancipacijski za struku. Ovim se radom prvi put razotkriva osnivanje i djelovanje Zadruge Arhitekt koje se bitni uèinci prikazuju u širemu društvenom i politièkom kontekstu poslijeratne arhitektonske profesije.
architecture as profession autonomy of architectural work modern architecture after WW II
The co-operative Architect cooperative movement in architecture
Cooperative movement in architecture was an important professional initiative launched after WW II in order to assure professional autonomy of practising architects. By addressing the real issues of working and doing business in architectural profession, the Architect paved the way for architects to achieve greater freedom. It thus played a crucial role as a catalyst for much needed independence of architectural profession in the former Yugoslavia. This article for the first time reveals the establishment and activities of the cooperative Architect whose effects are assessed in a wider social and political context of post-war architectural profession.
ACTIVITIES ON THE BORDERLINE OF ARCHITECTURAL PRACTICE
je profesija1 u Zagrebu tijekom prve polovice 1950-ih godina bila prije svega agilna i izuzetno kritièna prema postojeæim modelima ili toènije formatima arhitektonskih organizacija koji su u to doba definirali službeni okvir arhitektonske prakse kojeg su èinili zavodi i netom osnovani atelijeri.2 Iako je velik dio arhitekata pronašao zaposlenje unutar spomenutih okvira, nemali broj slobodnih arhitekata nije imao prilike za struèni rad pa je ostajao izvan službenih kanala projektantskog djelovanja. S vremenom uvriježeni naèin rada slobodnih arhitekata, onaj putem vanjske suradnje s jednim od postojeæih zavoda ili atelijera, nije više za njih bio prihvatljiv, posebno zbog nedostatka autorske kontrole nad arhitektonskim realizacijama i s time povezane anonimnosti vanjskih suradnika - arhitekata, kojima se pritom nije nudila moguænost autonomnoga potpisivanja i samostalnoga peèatiranja produkata svoga rada. Iz tih su se razloga najveæa previranja i propitivanja stanja struke, vezanih za osmišljavanje i iniciranje odreðenih promjena radi ostvarivanja veæe liberalizacije djelovanja, zrcalile upravo na periferiji. U rubnim, akademskim i alternativnim arhitektonskim organizacijama, jedna od kojih je bila i Zadruga Arhitekt, možda se najbolje oèitavala problematika projektantskog rada i cjelokupne okolnosti djelovanja arhitekata u poslijeratnom vremenu. Imajuæi pritom u vidu da su se uredbe o graðevinskom projektiranju donosile kontinuirano svakih
nekoliko godina, da te uredbe nisu bile usklaðene sa svim ostalim propisima koji su definirali rad svih državnih zaposlenika te da je 1950. godine tek službeno uveden novi društveni i politièki sustav nakon razdoblja rigidne birokratizacije i centralizacije društva - može se priznati da se za arhitekte radilo o izuzetno nemirnom i nestabilnom vremenu. Stoga je inicijativa za osnivanje Zadruge, koja je potekla specifièno iz arhitektonske profesije, došla u pravi trenutak i bila jamac individualnih profesionalnih sloboda prakticirajuæih arhitekata i jamstvo uzdizanja arhitektonskih realizacija na dugo oèekivani umjetnièki rang.
Aktualnost teme propitivanja nalaženja prikladnoga formata arhitektonskog djelovanja - onoga koji bi pratio i odgovarao dinamici arhitektonskog poslovanja, a jednako tako bio otvoren i pružao slobodu fleksibilnog udruživanja i djelovanja - prisutan je u jednakoj mjeri i danas. Kao potvrda tome služe dva hrvatska suvremena primjera u kojima se zadrugarstvo upravo ispituje, osmišljava i kroèi neutabane staze.3 Kako je problematika njihova djelovanja usko vezana za propitivanje moguæih linija buduæeg razvoja, jedna od kojih je svakako pretvaranje zadruge u format servisa kao jedne profesionalne platforme koja bi bila otvorena svim zainteresiranim arhitektima pružajuæi im okvir za samostalno djelovanje, tako se problematika njihova rada može dovesti u vezu s prvom arhitektonskom zadrugom nakon Drugoga svjetskog rata i onodobnim profesionalnim previranjima na sceni. Ono što ih dodatno povezuje svakako jest i njihovo pojavljivanje, koje je kod suvremenih primjera jednako krenulo s rubova profesije i nevladinih udruženja, te ništa manje važna ambicija djelovanja u dosluhu s potrebama aktualnoga društvenog trenutka, njegovih ogranièenja i slabosti, kao
1 Sveobuhvatano istraživanje arhitektonske profesije, koje je sastavni dio sluèaj Zadruge Arhitekt, autorica je obavila tijekom doktorskog studija na Arhitektonskom fakultetu Sveuèilišta u Zagrebu u sklopu rada na disertaciji Utjecaj transformacija arhitektonske profesije na arhitekturu Zagreba 1945.-1961., mentor: prof. dr.sc. Andrej Uchytil.
2 Više o arhitektonskoj profesiji, osobito o Arhitektonskom projektnom zavodu, u: Venturini, 1982: 11-50. 3 Zadrugu Praksa u Puli osnovala je 2011. nevladina organizacija Pulska grupa „kao prvu inženjersku zadrugu na podruèju Hrvatske”. Druga, Zadruga otvorena arhitektura iz Zagreba, osnovana je 2016. i registrirana za široki spektar inženjerskih, umjetnièkih i proizvodnih djelatnosti. [http://praksa.hr/zadruga/ [1.9.2017.]; http:// praksazadruga.tumblr.com/ [1.9.2017.]; http://www.h-alter.org/vijesti/zadruga-otvorena-arhitektura-arhitekturaza-drustveni-interes [1.9.2017.]]
4 Dubrovaèka je konferencija bila prvi poslijeratni arhitektonski skup na kojem je sudjelovalo više od 300 delegata iz svih republika. Više o znaèenju i odjecima konferencije s izvornim pretiskom referata nekih od sudionika u: Krstiæ, 2014. i *** 1950.; dok o problematici profesionalnog djelovanja, koja je prethodila i bila poticajna pokretanju konferencije vidjeti u: Èavloviæ, 2017: 97-110.
i potrage za jaèom afirmacijom cjelokupnoga arhitektonskog djelovanja. Suvremene zadruge - prihvaæajuæi širi spektar interesa i usmjeravajuæi aktivnosti prema pisanju, ali i aktivizmu - vraæaju u žarište širinu koju obuhvaæa arhitektonsko djelovanje na ispražnjenim limesima arhitektonske prakse, nastalim kao posljedica stavljanja graðenja u središte profesionalnog djelovanja i uvažavanja realizacija kao iskljuèivih proizvoda arhitektonskog rada. U svemu ovome nalaze se razlozi relevantnosti istraživanja o sluèaju osnivanja prve arhitektonske zadruge u granicama Federativne Narodne Republike Jugoslavije [FNRJ] u razdoblju nakon Drugoga svjetskog rata.
INICIJATIVA ’ODOZDO’
”BOTTOM-UP” INITIATIVE
Preduvjeti osnivanja zadruge - Bitne promjene oslikane traženjem veæih sloboda djelovanja poèet æe nakon Savjetovanja arhitekata FNRJ o pitanjima arhitekture i urbanizma u Dubrovniku 1950. godine.4 Premda su te promjene nastupile i odjeknule nakon rezolucije Informbiroa (1948.), one nisu njezina direktna i jednoznaèna posljedica. Diskusije arhitekata i lobiranja na najvišim upravnim mjestima putem arhitekata zaposlenih na visokim pozicijama za postizanje povoljnijih okolnosti djelovanja govore u prilog tome da je zagrebaèka arhitektonska profesija aktivno, kontinuirano i uporno promišljala te radila kroz struène organizacije i umjetnièka udruženja, pripremajuæi podlogu za javni nastup u trenutku u kojem su se otvorile prilike za djelovanje. Nezadovoljstvo statusom arhitekata u nomenklaturi zanimanja u kojoj su oni bili stavljeni u kategoriju graðevinskih inženjera bila je uèestala i prva toèka prijepora arhitekata s upravnim tijelima u potrazi za
5 Kratica DARH umjesto DAH usvojena je kao službena na prijedlog Josipa Seissela na sjednici Upravnog odbora Društva arhitekata Hrvatske 1951. [HR-DAZ, Zapisnik sjednice Upravnog odbora Društva arhitekata Hrvatske održanog 6.7.1951.]
6 http://www.uha.hr/hr/povijest-uha-e-do-1996~no 19422/ [28.9.2016.]
7 Savez inženjerskih društava za Jugoslaviju slovio je za krovnu organizaciju svih republièkih Društava inženjera i tehnièara. [Stojanoviæ, 1948: 181]
8 Radilo se o prostorijama danim Društvu na korištenje nakon ’rasformacije’ Glavne direkcije za tekstil NRH koja ih je prethodno tome koristila. [HR-DAZG-666, knjiga 3, Zapisnici sjednica Upravnog odbora: 68]
9 *** 1952: 49
10 Vincek, 1950: 232
11 Brojnost èlanstva Društva inženjera i tehnièara Hrvatske prema sekcijama iznosila je: arhitekti 281; graðevinari 259; kemièari 120; strojari 144; elektrièari 202; geodeti 152; agronomi 132; šumari 108; rudari 18. Ukupno: 1416 èlanova. Najbrojniji i najagilniji od svih grana, uz graðevinare, bili su arhitekti, u kojih su sekciju uz inženjere i arhitekte ulazili i tehnièari. [*** 1948.b: 105]
12 HR-DAZG-666, knj. 3, Zapisnici sjed. Uprav. odbora: 40-41
priznavanjem statusa profesije kao samostalne i potpuno neovisne discipline. Na tom je tragu i s ambicijama zagovaranja veæe autonomije rada pokrenuta inicijativa za osnivanje Društva arhitekata Hrvatske [DARH]5, koje je osnovano krajem 1950. godine6 iz imovine Sekcije arhitekata Društva inženjera i tehnièara Narodne Republike Hrvatske [DIT NRH] u Pierottijevoj 4 u Zagrebu.7 Nakon nekoliko predloženih adresa Društvo æe se u konaènici preseliti na Trg Republike 3/1, danas Trg bana Jelaèiæa, i sadašnju adresu Društva.8 Odabrana lokacija nije rezultat sluèajnosti, veæ namjernog traženja prikladnih društvenih prostorija „koje bi omoguæile intenzivniji razvitak društvenog života i održavanje stalnih, kolektivnih i individualnih izložaba arhitektonskih radova”9, a koje bi s takvom adresom svakako pridonijele ostvarenju misije za javnost vidljivog i prisutnog rada arhitekata. Osim ove motivacije, jednako je bila bitna opæeprihvaæena želja za snažnijim povezivanjem arhitekata s umjetnicima i umjetnièkim udruženjima izvan DIT-a10, jer su unutar tog kruga arhitekti bili usmjereni iskljuèivo na suradnje s kolegijalnim inženjerskim i tehnièkim strukama.11 Zvonimir Marohniæ osobito naglašava potrebu povezivanja „projektantskog rada sa primijenjenim umjetnostima”12, tada osobito propulzivnu pojavu u smislu brojnosti i aktualnosti, jer su propagandni zadatci i narudžbe opremanja sajamskih štandova, lokala i interijera postali sve traženiji te je u njima sudjelovao sve veæi broj arhitekata. Te su narudžbe zahtijevale arhitektonske ekspertize jer se nije radilo iskljuèivo o grafièkom materijalu koji se plasirao izložbama, veæ je zahtijevao jednako tako blisku suradnju arhitekata s umjetnicima pri osmišljavanju cjelokupnoga prostornog rješenja. Radilo se o poslovima koje nisu preuzimale postojeæe službene projektantske organizacije: zavodi i atelijeri, a koji su se dotad obavljali ili neregistrirano ili putem umjetnièkih udruženja. Takvi poslovi nisu èak bili ni normirani, tako da su se uglavnom naplaæivali meðusobnim osobnim pogodbama. A kako su se ugovarali preko umjetnièkih društava - kojih su produkti uživali autorsku zaštitu te uglavnom nisu prolazili procedure izrade elaborata, za kojih su izradu i provedbu bile potrebne usluge projektnih organizacija - bili su osobito atraktivni arhitektima. Autorska agencija, kao i zadruge umjetnièkih udruženja putem kojih su se mogle fakturirati ovakve narudžbe - sezale su tek do razine idejnog projekta pa nisu bile registrirane i nije im bila dopuštena faktura za ostale vidove projektiranja. Bez obzira na to, narudžbe za projektiranje i opremanje štandova, lokala i interijera postaju za arhitekte putovi do ostvarenja kreativnih sloboda, nedosežnih unutar službenih projektnih organizacija voðenih krutim internim procedurama projekti-
Advertisement
ranja. Oni se stoga s vremenom razvijaju u izuzetno lukrativne poslove pa se, kako je napomenuo arhitekt Andrija Mutnjakoviæ, od honorara dobivenog od jednoga takvog posla opremanja i ureðenja interijera moglo živjeti i do godinu dana.13
O Zadruzi Arhitekt - Zadruga Arhitekt (Sl. 2.) jedinstvena je organizacija i apsolutni novum na horizontu arhitektonske profesije unutar teritorija FNRJ u odnosu na sve dotadašnje primjere arhitektonskog djelovanja. Zadrugu je osnovao DARH, s kojim je ona dijelila njihove društvene prostorije, te su jedino DARH-ovi èlanovi mogli postati zadrugari. Za prvoga predsjednika izabran je Slavko Delfin.14 Osnivaèka skupština održana je 16. studenoga 1951. godine, a Zadruga je postojala do 30. rujna 1955. godine kada je odreðen prestanak njezina djelovanja i predviðen završetak postupka likvidacije. U prilog èinjenici da se nije radilo o kratkoj epizodi i kuriozitetnoj pojavi, veæ o pravoj punokrvnoj arhitektonskoj platformi, ponajprije govori i puka èinjenica brojnosti uèlanjenih arhitekata, kojih je tijekom njezina djelovanja svake godine bilo sve više. Nakon prvotnoga sporijeg odaziva za uèlanjenje, krenulo se s propagandnim aktivnostima tako da je veæ 1952. godine Zadruga brojila èak 230 èlanova.15 Cilj je Zadruge bio da dobrovoljnim udruživanjem arhitekti „bez posrednika izradjuju sve arhitektonske radove…, kako bi zadružnim sredstvima i zajednièkim radom unapredili i uzdigli izgradnju zemlje u smislu kvalitete i afirmacije arhitekture”.16 Kroz njezin rad i trajanje plastièno æe se oslikati nestabilnost arhitektonskog rada, stvarne ambicije arhitekata, kao i labilnost socijalistièkog društva, koje je nakon 1950. godine sve snažnije kroèilo putem samoupravnog socijalizma.17 S obzirom na to da profesija nije bila na potpuno identièan naèin usustavljena u granicama FNRJ, u drugim je republikama postojao velik interes za informiranjem o naèinu rada i moguænostima koje je pružala jedna takva endemièna organizacija. S motivom osnaživanja i širenja poslovanja, koje joj je bilo registrirano na cijelom teritoriju FNRJ, intenzivno se radilo na pribavljanju projektantskih poslova - kako pri vojnim poduzeæima tako i na prostorima ostalih republika, osobito Crne Gore, Makedonije te Bosne i Hercegovine. Renomirani slovenski arhitekti Edvard Ravnikar i Danilo Fürst raspitivali su se 1954. godine oko uèlanjenja u zagrebaèku Zadrugu ne bi li putem nje proveli nekoliko projektantskih poslova.18 Stajalište upravnog odbora Zadruge bio je jasan: slovenskim je arhitektima odbijen pristup s nedvosmislenim razlogom èuvanja vlastitoga prvenstva u poslovanju, dok je službeni odgovor naglašavao da im pristupanje nije dopušteno jer nisu ispunjavali uvjet èlanstva u DARH-u. Osim što je Zadruga aktivno radila na poslovnoj strani ogla-
šavanja svoga rada, jednako je tako pokušavala zadobiti ništa manje važnu politièku potporu. Iz tih je razloga prilikom osnivaèkih razgovora Dragi Ibleru odaslan poziv da se odazove na predsjednièko mjesto novoosnivane Zadruge. No Ibler je u oèekivanju oportunijih pozicija, kao i s namjerom da se trajno nastani u Beogradu, tada odbio ponudu uprave Zadruge.19
Zadruge umjetnièkih udruženja — predlošci arhitektonske zadruge - Ishodišni model za pokretanje zadruge u arhitekturi, unatoè poznatim primjerima poljoprivrednih ili stambenih zadruga, treba ponajprije tražiti pri umjetnièkim udruženjima.20 Udruženje likovnih umjetnika Hrvatske [ULUH] još rane 1948. osniva nabavno-prodajnu zadrugu LIKUM s motivom nabave potrebnog materijala za rad umjetnika, kao i posredovanja i prodaje umjetnièkih djela i predmeta svojih èlanova.21 Sredstva prikupljena od ovakvih poslova usmjeravana su prema udruženju ne bi li se njegov rad na taj naèin novèano potpomagao jer dotirana sredstva udruženjima nisu bila dovoljna za svakodnevni rad. Osim LIKUM-a, još je jedna zadruga bila izuzetno zanimljiva arhitektima.22 Rijeè je o Skladu - zadruzi umjetnika primijenjenih umjetnosti.23 Meðu èlanstvom obiju ovih zadruga nalazimo i arhitekte od kojih su mnogi ovdje stjecali prva iskustva slobodnijeg naèina rada mimo postojeæih strogo hijerarhijskih i poslovno definiranih projektnih organizacija. Ne bi li se omoguæila dovoljna fleksibilnost, toliko tražena kod projektantskog rada, pravila njezina buduæeg djelovanja ostavljena su tek okvirno „jer se nije moglo u zadružnom životu predvidjeti sve moguænosti koje dolaze u
13 Razgovor s Andrijom Mutnjakoviæem iz veljaèe 2017. 14 Upravni odbor sastavljen je još od dvojice tajnikaIve Geršiæa (kojega æe ubrzo zamijeniti Žarko Vincek) i Mile Poletti. U Nadzorni odbor Zadruge iz redova DARH-a kao prvi su delegirani Ivo Vitiæ i Ivo Geršiæ. Uz njih, èlanovi Upravnog odbora bili su još Mirko Milièiæ, Franjo Tišina i Zvonimir Marohniæ. Kao zamjenici ulaze Franjo Bahovec, Branko Petroviæ i Milan Kušaniæ. [HR-DAZG-666, knjiga 3, Zapisnici sjednica Upravnog odbora: 1]
15 HR-DAZG-666, kutija 1, Pravila, Zapisnici skupština, Zapisnici Nadzornog odbora, Redovita godišnja skupština 21.3.1955., Stenografski zapisnici, Stjepan Simèiæ, IV/1.
16 HR-DAZG-666, kutija 1, Revizije i pregledi
17 Bilandžiæ, 1985: 164
18 HR-DAZG-666, knj. 2, Zapisnici sjed. Uprav. odbora: 124
19 On je uskoro pridobio renomirani položaj profesora na Akademiji likovnih umjetnosti, koji je i preuzeo 1952. [Grbiæ, 2014: 200]
20 O umjetnièkim udruženjima vidi: Èavloviæ, 2017: 215-220
21 *** 2008.
22 Hlevnjak, 2010.
23 Zadruge su u odreðenim segmentima poslovanja jedna drugoj bile konkurencija. Tako je Zadruga Arhitekt, èuvajuæi svoje interese, opomenula Zvonimira Požgaja koji je ureðenje prodavaonice „Jugovinil” u Gunduliæevoj ulici u Zagrebu izveo preko zadruge Sklad, zaobilazeæi Zadrugu Arhitekt u kojoj je bio èlan. Arhitekti su smatrali da je prvenstvo trebao dati arhitektonskoj zadruzi i da je preko
toku rada jedne zadruge, a pogotovo što zadrugarstvo obuhvaæa najraznovrsnije forme zadruga i po strukturi i po vrsti rada. Zato je zakonodavac predvidio da se rad unutar zadruge odvija prema poslovnicima koji se stvaraju prema danim prilikama i radu zadruge”.24 Osim zadruga, aktivan je na tom polju bio i Oglasni zavod Hrvatske [OZEHA], gdje je kao projektant odreðeno vrijeme bio zaposlen Vjenceslav Richter (Sl. 3.).
Unutarnji mehanizmi poslovanja Zadruge Arhitekt - Inicijativa za pokretanje ove eksperimentalne organizacije došla je stoga ’odozdo’ nakon osnivanja glavnoga strukovnog društva. Zadruga Arhitekt bila je registrirana kao nabavno-prodajna zadruga pa je u svome poslovanju podlijegala zakonu o zadrugama, a ne onom o graðevinskom projektiranju (Sl. 4.). Zato ona nije snosila identiène obveze kao postojeæe projektne organizacije, niti je odgovarala njihovim nadzornim organima. Zadruga je svoj model poslovanja pravdala time da je naruèivala gotove projekte od svojih èlanova, koji su pravno imali status vanjskih suradnika. Uobièajeno je uzimala 10% od svakog neto-iznosa naplaæenog projekta za svoje troškove kao prihod Zadruge te je potom isporuèivala gotove elaborate naruèiteljima. Projektantski poslovi mogli su se naruèiti izravno putem Zadruge koja ih je rasporeðivala meðu svojim èlanovima ili je svaki od èlanova mogao svoj projekt donijeti i provesti putem Zadruge kao servisom na temelju svoje „struène sposobnosti, radnog kapaciteta i odgovarajuæe spreme èlana za odreðeni posao”.25 Mladim je tek diplomiranim arhitektima ovaj format bio osobito prihvatljiv. Nakon nekoga vremena
nje trebao voditi taj projekt. [HR-DAZG-666, knjiga 3, Zapisnici sjednica Upravnog odbora: 66]
24 HR-DAZ, Zapisnik sjednice Upravnog odbora Društva arhitekata Hrvatske održane 26.11.1951.
25 HR-DAZG-666, kutija 1, Važni dokumenti o plenumu, registraciji i slièno, Poslovnik
26 Poslovi adaptacija i unutarnjih ureðenja naplaæivali su se slobodnim pogodbama, paušalno. „Od toga dobiva projektant 90%, zadruga - režija 10%.” U sluèaju visokogradnji „[z]a izradu projekta od prodajne cijene dobiva projektant 45%, ostali dio zadruga 55%”. [HR-DAZG-666, kutija 1, Revizije i pregledi]
27 „Prilikom stupanja u Zadrugu èlanovi uplaæuju bar jedan udio, koji je poslije vlasništvo zadruge. Jedan udio u zadruzi iznosi Din. 2000.” [HR-DAZG-666, kutija 1, Pravila „Arhitekt” gradjevinsko-projektne zadruge Društva arhitekata Hrvatske s.o.j. u Zagrebu: 9]
28 Registracija je službeno obuhvaæala: „elaborate za graðevinske adaptacije, elaborate za interieure sa potrebnom graðevinskom adaptacijom, elaborate za izradu pokuæstva, da ureðuje i postavlja izložbe i arrangemente, da vrši oblikovanje industrijskih proizvoda, da projektira ureðenje parkova i nasada, da vrši nadzor nad izvoðenjem i obraèune graðevinskih adaptacija, da izraðuje perspektive, da vrši izradu plakata i primijenjene grafike, da vrši scenografske radove, da vrši restauratorske radove, da vrši konzervatorske radove, da izraðuje makete i modele”. [HR-DAZG-666, kutija 1, Zadruga Arhitekt, Važni dokumenti o planu, registraciji i slièno]
29 Horvat, 1970: 14-20
donesena je odluka o klasifikaciji èlanstva, nakon èega su iskljuèivo ovlašteni arhitekti mogli samostalno projektirati, dok je ostalima - graðevinskim tehnièarima, graditeljima i tek diplomiranim arhitektima - bio dodijeljen ’konzultant’ pod èijim bi nadzorom i vodstvom radili. Sve je projekte s tehnièke strane pregledavao i korigirao Struèni odbor. Njega je èinilo 3 do 5 èlanova koji su se birali svaka 3 mjeseca. Èlanovi su u potpunosti autonomno obavljali projektiranje te za obavljene poslove snosili svu odgovornost. Preporuka je bila da se u sluèaju potrebe angažmana suradnika na nekim projektima, angažiraju iskljuèivo zadrugari. Osobitu težinu nosila je moguænost da je svaki elaborat nosio vlastito ime autora projekta i peèat Zadruge. Projektant bi nakon isporuèenog elaborata dobivao od Zadruge honorar u onim iznosima koji su bili unaprijed dogovoreni osnivaèkom skupštinom, tj. upravnim odborom.26 Èlanovi nisu koristili zadružne prostorije niti njen inventar, veæ su u potpunosti dovršen cjelokupni elaborat donosili na predaju i provjeru. Jedina obveza koja ih je vezala za ispunjenje ugovornih obveza i predaju gotovih nacrta bio je dogovoreni vremenski rok. Poslovanje bilo je definirano internim tabelama projektantskih honorara koje je prema visinama investicijskih svota sastavio Franjo Tišina. Buduæi da èlanarina nije bila niska27, pokazalo se da je motivacija èlanova za upisninu morala biti poslovanje putem nje, jer se nije ostavljalo mnogo prostora za tek simbolièno èlanstvo. Pravilnikom su odreðeni poslovi koje je Zadruga bila registrirana izvoditi. Radilo se isprva o vrlo širokom spektru zadataka, inherentno projektantskih, koji se nisu stizali realizirati u postojeæim projektnim organizacijama.28 Zadruga je djelovala u dosluhu s aktualnim trenutkom i lokalnim potrebama, preuzimajuæi i stavljajuæi pod kontrolu široki raspon projektantskih zadataka koji su se dotad provodili neprijavljeno jer je iz dana u dan na terenu nedostajalo projektantske ekspertize, osobito u poslovima koji su bili ispod radara velikih zavoda ili privilegiranih arhitektonskih atelijera.
POLITIÈKI I DRUŠTVENI KONTEKST
DJELOVANJA ZADRUGARA
COOPERATIVE MEMBERS AND THEIR ACTIVITIES IN POLITICAL AND SOCIAL CONTEXT
Trenutak osnutka arhitektonske Zadruge presudno je odreðen širim društvenim i politièkim kontekstom decentralizacije privrede i uprave.29 Nakon donošenja „Osnovnog zakona o upravljanju državnim privrednim poduzeæima i višim privrednim udruženjima od strane radnih kolektiva” 1950. godine - planski zadatci u graðevinarstvu, utvrðivani unaprijed Petogodišnjim planovima, nisu se više
Sl. 3. Projekt postava „Izložbe knjiga NR Hrvatske” u Umjetnièkom paviljonu u Zagrebu 1948. autorski su ravnopravno potpisali Vjenceslav Richter, Ivan Picelj i Aleksandar Srnec
Fig. 3 Layout of the ”Book Exhibition of Croatia” in the Art Pavilion in Zagreb, 1948, by Vjenceslav Richter, Ivan Picelj, and Aleksandar Srnec
Sl. 4. Peèat Zadruge Arhitekt stajao je kao jamstvo da je svaki projekt autorski potpisao sam arhitekt
Fig. 4 The seal of the Co-operative Architect as a guarantee that each project was signed by author
predviðali. Na taj je naèin dotad èvrsto centralno voðena arhitektonska profesija, kod koje su narudžbe stizale redovito ’odozgo’ putem službenih republièkih i gradskih tijela, poèela s vremenom postajati slobodnija.30 Termin ’investitor’ s veæim se zamašnjakom vraæa u uporabu jer su pojedina privredna poduzeæa sve više nastupala u toj ulozi. Ona su nakon privredne reforme krenula s osnivanjem radnièkih kolektiva koji su putem radnièkih savjeta dobivali sve veæu autonomiju sudjelovanja u usmjeravanju i raspolaganju akumulacijama poduzeæa. Kako je goruæi problem, a time i najpreèi interes radnicima bilo rješavanje stambenog pitanja, to je usmjerenje izrodilo potrebu za velikim brojem arhitektonskih projekata. Poduzeæa se poèinju obraæati izravno zavodima, atelijerima i slobodnim arhitektima u potrazi za projektima koji su im bili potrebni radi planiranja buduæeg financiranja i uzimanja kredita. Zbog ovih razloga s vremenom izuzetno jaèa potražnja za razlièitim tipovima arhitektonskih projekata. Postojeæe projektne organizacije, zaokupljene kapitalnim, ali i lokalnim zadatcima, nisu mogle odgovoriti na široki raspon veoma razlièitih vidova projektnih zadataka, koji su se kretali od dogradnji, restauracija, izrade namještaja, adaptacija, raznih studija, do izrade troškovnika, nadzora nad gradnjom i ostaloga.31
Meðu razloge osnivanja Zadruge ubrajaju se i izuzetno su poticajni bili utjecaji koje bi jedna takva organizacija mogla imati kod ogranièavanja i suzbijanja neovlaštenog projektiranja, za koje je postojala znatna potreba na tržištu. Tu su potrebu, uz arhitekte, zadovoljavali ujedno i mnogi graditelji i tehnièari obavljajuæi na terenu graðevinske radove.
Meðu ciljevima osnivanja bila je svakako i „materijalna korist Društva”32 kojom su podupirane njezine izložbene, izdavaèke i sve ostale javne aktivnosti.33 Poslovi su to koji su bili u potpunosti zanemareni uredbama o graðevinskom projektiranju, a koji su se obavljali dotad uglavnom neregistrirano. Neke od ovih poslova mogle su obavljati i druge umjetnièke zadruge. One su ih naplaæivale pod službenom deklaracijom ’otkupa ideje’ od umjetnika. Buduæi da su materijalni troškovi Zadruge bili puno manji od onih kod zavoda i atelijera, Zadruga je zakljuèila da æe obraèunavati satnicu projektantima 54 dinara po norma satu, što je bilo 12 dinara više no što su obraèunavali ovi prvi.34 To æe biti i bitna toèka prijepora koju æe rukovodioci projektnih organizacija s pozicijama u upravi DARHA-a zamjerati radu Zadruge te æe biti povodom niza otvorenih pisama u javnim tiskovinama i struènom èasopisu, u kojem je jedno takvo pismo otisnuto na duplerici35 (Sl. 5.).
PREGOVORI NA TERENU NETOM PRIJE SLUŽBENE REGISTRACIJE
NEGOTIATIONS ON THE SITE PRIOR TO FORMAL REGISTRATION
Opseg izvorne registracije Zadruge potkrjepljivao je misiju kojom je osnovana pa su na taj naèin prvi put manje ekskluzivni arhitektonski zadatci prepoznati kao punopravni i legitimni projektantski poslovi. Korist od zadrugarstva pokazala se višestrukom. Zadruga je kao entitet koji je akumulacijom stjecanom i skupljanom od velikog raspona poslova koje je bila registrirana obavljati, postajala sve snažnija u strukovnim krugovima.36 Dosezi ovakve, prvi put ostvarene, projektantske autonomije nisu bili u poèetku posve sagledivi. Nastupom i djelovanjem Zadruge, koja se de facto ponašala kao projektni biro, ušla je u struènu arenu dodatna konkurentna organizacija pa se vrlo brzo postavilo pitanje usuglašavanja njezina poslovanja prema drugim projektnim organizacijama. Dogovor oko pravila poslovanja nije postignut na nekoj višoj razini gradske ili državne uprave, veæ upravo
30 Lampe, 2003: 255-257
31 Na problem nužne širine arhitektonskog djelovanja kao preduvjetom sintezi u arhitekturi ukazat æe Zdenko Strižiæ još 1950. godine. Mnogi od njegovih uèenikakasnijih arhitekata, èlanova Eksperimentalnog ateljea [EXAT], koji su koncept sinteze postavili i uzdigli kao definiciju svoga djelovanja, naglašavat æe i isticati u prvom redu utjecaj Strižiæa na formiranje njihovih gledišta. [Strižiæ, 1950: 65-69]
32 HR-DAZ, Zapisnik sjednice Upravnog odbora Društva arhitekata Hrvatske održane 26.11.1951.
33 Nada Vitiæ na zasjedanju DARH-a 1951., u vrijeme osnivanja Zadruge, izvještava o vrlo lošem financijskom stanju Društva zbog neredovitosti naplaæivanja tekuæih èlanarina. [HR-DAZ, Zapisnik sjednice Upravnog odbora Društva arhitekata Hrvatske održane 26.11.1951.]
34 HR-DAZG-666, knjiga 3, Zapisnici sjednica Upravnog odbora: 45-46
35 Upravni odbor Društva arhitekata Hrvatske, 1955: 1. Nesuglasice unutar DARH-a su popratile i tiskovine „Vjesnik”, „Veèernje novosti”, „Borba”, „Narodni list”, „Vjesnik u srijedu”. [Lj. V., 1955: 2; N.F., 1955: 2; Polak, 1955: 2; Frdniæ, 1955: 6]
36 Na aktivnostima zagovaranja legalizacije rada Zadruge u ime DARH-a angažirani su èlanovi Nada Vitiæ i Ivo Geršiæ, koji su kod Borisa Bakraèa, tadašnjeg ministra graðevina Vlade NRH diskutirali o pravnoj strani pokretanja ovakvog tipa organizacije te o opcijama buduæeg poslovanja. Bakraè zakljuèuje „da bi sami arhitekti trebali naæi put kako da se njihov rad honorira prema novom financijskom planu”. [HR-DAZ, Zapisnik sjednice Upravnog odbora Društva arhitekata Hrvatske održane 11.10.1951.]
37 HR-DAZG-666, kutija 1, Važni dokumenti o plenumu, registraciji i slièno, Poslovnik
38 Arhitektonski projektni zavod [APZ] (direktor: Branko Tuèkoriæ) nije imao naèelnih prigovora, no zahtijevao je da zaposlenici zavoda koji æe se angažirati u zadruzi ponajprije èuvaju ’prosperitet zavoda’. Arhitektonski projektni zavod zastupali su Ðuro Ancel i Slavko Novak. Zbog tih su razloga poslove preko Zadruge smatrali samo dopunskim, tj. dodatnim radom koji su mogli obavljati u svoje slobodne vrijeme i svakako uz pristanak upravitelja pojedine zavodske grupe. APZ æe inzistirati da se za suradnike na ovaj naèin preuzetim poslovima angažiraju iskljuèivo èlanovi APZ-a iz iste projektne grupe. U ime za-
voda Plan (direktor: Veljko Kauzlariæ) diskutirali su Ðuro Kastl i Ivo Žuljeviæ. Plan - arhitektonski projektni zavod za industriju, bio je složenija i veæa organizacija koje su stajališta na sastanku bila znatno kruæa. Èuvajuæi svoje interese, Plan je zahtijevao da svaki zadrugar traži odobrenje uprave zavoda, zadržavajuæi i koristeæi „radni kapacitet službenika u potpunosti” za sebe, jer je njegova odgovornost poèivala i dalje na kapitalnim, krupnim i odgovornim projektnim zadatcima. Osnova - gradsko projektno i geodetsko poduzeæe (direktor: Veæeslav Radauš), poslala je Peroslava Ilijiæa. Iako se upravitelji arhitektonskih atelijera iz Preobraženske ulice u Zagrebu, Kazimir Ostrogoviæ i Marijan Haberle, znakovito nisu odazvali, i dalje su najotvoreniji i najpristupaèniji bili voditelji preostalih arhitektonskih atelijera. Miro Marasoviæ u ime svog atelijera naglasio je da u potpunosti podupire inicijativu Zadruge te da æe ubuduæe preporuèiti èlanovima svoga kolektiva da se uèlane, ali uz odreðeni uvjet - da potencijalni posao ponajprije ponude na razradu svome matiènom atelijeru. Nada Vitiæ, ujedno i izaslanica DARH-a, prisustvovala je u ime atelijera Vitiæ te naglasila da njezin atelijer ne postavlja nikakva ogranièenja zadrugarima. Zadrugu su zastupali Slavko Delfin i Franjo Tišina, dok su u ime DARH-a bili Rikard Marasoviæ i, opet, Nada Vitiæ. Sastanak je održan 5.12.1951. na inicijativu Zadruge u tadašnjim prostorijama Društva u Pierottijevoj 4. [HR-DAZG-666, kutija 1, Pravila „Arhitekt” - gradjevinska-projektna zadruga Društva arhitekata Hrvatske s.o.j. u Zagrebu]
u struènim krugovima, i to meðusobnim pregovorima s upraviteljima ostalih projektnih organizacija. Krajem 1951. godine održan je sastanak u prostorijama DARH-a sa svim predstavnicima aktivnih formacija te su usuglašena i dogovorena pravila poslovanja, kojih je usvajanjem Zadruga krenula poslovati.37 Konzultacijama unutar projektantskog okruženja Zadruga je dalje suvereno kroèila putem samostalnog djelovanja.38 Ali i tako izborena i ispregovarana samostalnost nije došla bez odreðenih ustupaka. Isprva nesaglediva, ali uskoro sve više prisutna i problematièna okolnost u ovim je pregovorima bila èinjenica da je osnivaè Zadruge bilo Društvo arhitekata Hrvatske. Društvo kao krovno strukovno i prvi put autonomno arhitektonsko tijelo osnovano s poslanjem da okuplja, organizira i skrbi o svim svojim èlanovima ravnopravno, u trenutku kad je osnovalo Zadrugu koja je djelovala rame uz rame s ostalim projektnim organizacijama - u konaènici
Sl. 5. „Otvoreno pismo” Upravnog odbora DARH-a objavljeno je u èasopisu „Èovjek i prostor” 1955. godine
Fig. 5 ”Open letter” from the management board of the Society of Croatian Architects published in the magazine ”Èovjek i prostor”, 1955
Sl. 6. Zaglavlje i uvodnik prvoga broja èasopisa „Èovjek i prostor”
Fig. 6 Title and editorial of the first issue of the magazine ”Èovjek i prostor”
Sljedeæa stranica:
Sl. 7. Arhitektonske realizacije visokogradnji Zadruge Arhitekt: bitna ostvarenja povijesti hrvatske arhitekture
Fig. 7 Architectural realizations by the Co-operative Architect: significant contributions to the history of Croatian architecture
Centar za zaštitu majke i djeteta, Klaiæeva 16, Vladimira Turine, Prilog I/22; Stambena zgrada, Križaniæeva 5-11, Vladimira Turine, Prilog I/6;
Stadion Nogometnog kluba „Dinamo”, Maksimirska 128, Vladimira Turine, Franje Neidhardta, Eugena Erlicha, Prilog I/10; Stambena zgrada, Ulica grada Vukovara 222-224, Nevena Šegviæa, Prilog I/39; Stambena zgrada, Trpimirova 7-17, Slavka Jelineka i Milivoja Papiæa, Prilog I/18; Osmogodišnja škola, Mesiæeva 35, Božidara Rašice, Prilog I/9
je u praksi stalo iza i pružilo nedvosmislenu podršku jednoj projektnoj organizaciji na kasniju štetu svih ostalih. Ovim je presedanom osigurana podrška struène javnosti, a formalno uèinjen prijestup kojim je sve ono pozitivno što je dalo vjetar u leða velikom dijelu arhitekata - kojima je u kontekstu dekretom osnovanih zavoda te brojem ogranièenih i pozicijom povlaštenih atelijera dana neviðena sloboda samostalnoga djelovanja - u konaènici dovelo do postupnoga zatomljivanja Zadruge i njezina zaborava.39
Hvalevrijedan utjecaj na postizanje veæih sloboda i autonomije djelovanja svakog projektanta zasebno i stvaranje akumulacije kojom se oèekivalo ostvarivanje jaèega društvenog angažmana koji bi struku osnažio i uèinio vidljivijom u javnosti - imao je svoj vijek trajanja. Zadruga je postala snažnija od društva koje ju je osnovalo, a unutar meðusobno premreženog èlanstva nastupit æe uskoro nepremostive nesuglasice.40
VRHUNAC DJELOVANJA
ZADRUGE ARHITEKT
CULMINATION OF THE COOPERATIVE’S ACTIVITIES
Mnogi projektanti, istovremeno èlanovi Zadruge i zaposlenici nekih od postojeæih institucija ili organizacija, potaknuli su pojavu višestrukog premreživanja poslova na tržištu, na naèin da su neki poslovi kanalizirani prema Zadruzi ili iz državnih na gradsku organizaciju, kao i iz Zadruge prema službenim organizacijama ili meðu arhitektima meðusobno, tako da je nastupilo vrijeme snažne individualne aktivnosti arhitekata, uz formalno egzistiranje tek nekoliko formalnih projektnih organizacija.
Zadruga je zbog ovakve privredne dinamike u kojoj se klijenti poèinju izravno obraæati pro-
jektantima, postala izuzetno konkurentna i istovremeno najpovoljnija adresa u potrazi za projektom. Ta je ’poslovna mašina’41 bila u konaènici daleko jeftinija, ekonomiènija i brža naruèiteljima, zbog toga što je s malim materijalnim troškovima izrade elaborata stizala obavljati znaèajno veæi broj narudžbi.42 Ovakve su prednosti odgovarale zagrebaèkim, ali i svim jugoslavenskim privrednim poduzeæima, pa je nastupilo poveæanje u broju poslova jer su se rokovi projekata završavali s daleko veæom ekspeditivnošæu, a ona je investitorima bila povoljna okolnost vezana za vlastito planiranje investicija i podizanje kredita. Prvotni dogovor, postignut s postojeæim organizacijama oko formiranja cijene projektantskog rada, bio je izmijenjen zbog okolnosti i prilika proizašlih na terenu, tako da je Zadruga nakon odreðenog vremena zatražila i dobila službenu doregistraciju. Ona se u osnovi temeljila na dopuštenju projektiranja i izvoðenja zgrada (tzv. ’visokogradnji’ ili ’novogradnji’)43, jer ih u traženom opsegu službene projektne organizacije više nisu stizale isporuèivati.
Privatne zarade arhitekata - èlanova Zadruge potaknule su zatim, kako u struènim krugovima tako i u javnosti, diskusiju o prihodima individualnih projektanata. Uskoro su dnevne novine poèele pisati o visokim honorarima formalno ’nezaposlenih arhitekata’.44 Zadruga Arhitekt je na raèun svojih akumulacija usto izrasla u bitnog katalizatora i podupiraèa aktivnosti DARH-a, na naèin da su iz te zarade ureðene unutarnje društvene prostorije na Trgu bana Jelaèiæa45, kao i to da su akumulacijom zadrugara podmirivani godišnji troškovi javnog rada i organizacije struènih aktivnosti društva.46
Mjera do koje se ovakva specifièna organizacija pokazala uspješnom u struènim krugovima, najbolje se pokazuje na primjeru njezine
39 Zadruga Arhitekt gotovo je nepoznata projektna organizacija, èak i unutar struènih arhitektonskih krugova. Neven Šegviæ jedan je od rijetkih koji æe u jubilarnom broju èasopisa „Arhitektura”, povodom retrospektivne izložbe (1945.-1985.) obilježavanja 40-godišnjice osloboðenja i 20. obljetnice Zagrebaèkog salona, spomenuti Zadrugu Arhitekt u kontekstu poslijeratne arhitektonske profesije [Šegviæ, 1986: 123]. O Zadruzi æe tek 2008. više elaborirati Andrija Mutnjakoviæ [Margaretiæ Urliæ, 2008: 52-65].
40 Gotovo je identièna sudbina bila i u meðusobnim odnosima izmeðu ULUH-a i njegove zadruge LIKUM, koja je ojaèala materijalno na raèun svoje servisne djelatnosti do te mjere da je prestala priznavati zahtjeve svog osnivaèa ULUH-a. [Saraèeviæ, 1959: 7]
41 HR-DAZG-666, kutija 1, Pravila, Zapisnici skupština, Zapisnici Nadzornog odbora, Redovita godišnja skupština 21.3.1955., Stenografski zapisnici, Stjepan Simèiæ, IV/4 42 „Ovim naèinom poslovanja zadruga je proširila svoj djelokrug rada i okupila veæi broj… èlanova inženjera i tehnièara, tako da je izvršila projektnih investicija za cca 6 milijardi, a ostvarila brutto produkt cca 8,000.000 - što predstavlja više nego skoro ijedno naše projektno poduzeæe.” [HR-DAZG-666, kutija 1, Revizije i pregledi]
izdavaèke djelatnosti. Dugo diskutirana potreba pokretanja vlastite struène biblioteke i, još važnije, novoga struènog èasopisa, uz postojeæu zagrebaèku „Arhitekturu” lansiranu još 1947. godine47, ostvarena je 1954., godine punog zamaha Zadruge Arhitekt, kada je pokrenut „Èovjek i prostor” [ÈIP], novi struèni list.48 Zadruga je još svojim osnivaèkim pravilima zacrtala buduæi smjer vlastitih aktivnosti i skrbi za dodatno struèno obrazovanje svojih èlanova, dok joj je zaleðe izuzetno dobrog poslovanja omoguæilo izdavanje de facto vlastite arhitektonske tiskovine. Prvi broj ÈIP-a izašao je poèetkom veljaèe 1954. godine. Zadruga Arhitekt predvidjela je da æe list izlaziti svakih 15 dana na 8 stranica i biti novinskog formata. Na tragu zadrugarskih tendencija nadilaženja uskih projektantskih zadataka i poticanja aktivne suradnje s umjetnicima49 koje su ostvarene na valu izuzetno traženih poslova na kojima se tražila njihova meðusobna suradnja50, a unutar tada dominantnoga konceptualnog okvira sinteze u arhitekturi, èasopis je bio indeksiran za vrlo širok tematski horizont.51 Pokrivao je bogato interesno podruèje koje je sezalo od arhitekture, urbanizma, hortikulture, ali i slikarstva, kiparstva, primijenjene umjetnosti, pa sve do povijesti umjetnosti, konzervacije, arheologije, muzeologije ili scenografije. Na taj je naèin konaèno naðen i teorijski okvir za veæ zaživljenu praksu ulaska arhitekata i projektiranja putem zadruga umjetnièkih udruženja. Sveobuhvatnost je podcrtana i njegovim imenom - „Èovjek i prostor”, na tragu opæih traganja za afirmacijom umjetnièke komponente arhitektonskog projektiranja te sveobuhvatnih i inkluzivnih prostornih tema, nasuprot prethodno odbaèenom prijedlogu njegova imena koji je glasio „Arhitektura danas” (Sl. 6.). Prvim je urednikom imenovan Zvonimir Marohniæ, dok su ostali èlanovi redakcijskog odbora bili Mila Poletti, Vladimir
43 U svibnju 1954. izabrana je nova uprava Zadruge, koja æe ostati do obustavljanja svih djelatnosti. Predsjednica upravnog odbora postala je Mila Poletti, uz dvojicu tajnika Stjepana Simèiæa i Žarka Vinceka. Odbornicima su imenovani: Franjo Bahovec, Ivan Borošiæ, Zvonimir Marohniæ, Krešo Mihaljeviæ, Milan Kušaniæ, Franjo Neidhardt i Igor Skopin. Direktorom Zadruge proglašen je Mirko Milièiæ. [HR-DAZG-666, knjiga 2, Zapisnici sjednica Upravnog odbora: 42; Narodni odbor grada Zagreba, 1954: IV]
44 I.G., 1955: 5; *** 1955: 1; Manèiæ, 1955: 7
45 Projekt ureðenja prostorija DARH-a izradio je Bernardo Bernardi. [HR-DAZG-666, knjiga 3, Zapisnici sjednica Upravnog odbora: 150]
46 *** 1952: n.pag.
47 Èasopisu „Arhitektura” sve se više zamjerao njegov tematski, monografski karakter pa su sve èešæe dolazile kritike na raèun njegove ’neaktualnosti’. [V.K., 1952: 49]
48 *** 1954.c: 1
49 Turina, 1959: 2
50 Richter, 1956: 6
51 O sintetskom pristupu više u: Denegri, 2000.; Richter, 1965: 574-579
52 HR-DAZG-666, knj. 3, Zapisnici sjed. Uprav. odbora: 158
Ugrenoviæ, Žarko Vincek, te književnici Boro Pavloviæ i Ivan Raos. Ovakvo je uredništvo trebalo upoznavati širu javnost sa svakodnevnim problemima i radom arhitekata te „odgajati ukus publike”. Jednako se važnim smatralo da novine „nos[e] žig vremena u kojem izlaze” i da se „ne dozvoli bezliènost novina obzirom na politièko gledanje”.52 Izdavaèki je odbor osim lansiranih struènih novina uspješno otisnuo i knjigu Mirka Milièiæa „Nepoznata Dalmacija”, pripremio je za tisak
Sl. 8. Arhitektonske realizacije visokogradnji Zadruge Arhitekt: manje poznate realizacije aktivnih protagonista zagrebaèke arhitekture, koje na taj naèin ilustriraju pravu sliku stanja i djelovanja arhitekata 1950-ih godina
Fig. 8 Architectural realizations by the Co-operative Architect: lesser known realizations by the active Zagreb-based architects. They vividly illustrate the activities of the architects in the 1950s
Stambena zgrada Chromosa, Medvešæak 44, Bogdana Petroviæa, Prilog I/38; Stambena zgrada Graðevinara, Fabkoviæeva 3, Kamila Hallera, Prilog I/13;
Stambena zgrada Chromosa (potom: Merkura), Šubiæeva 8-12, Bogdana Petroviæa i Vladimira Zajeca, Prilog I/2;
Stambena zgrada Fotokemike, Valdecova 5, Mirka Milièiæa, Prilog I/3;
Stambena zgrada, Brijunska 5b, Slavka Löwyja, Prilog I/27;
Stambena zgrada Elektrosonda, Martiæeva 38, Vjekoslava Vilièiæa, Prilog I/21
i prijevod Vladimira Turine Le Corbusierove knjige „Modulor”, kao i „Priruènik za visokogradnje - Graditelj”.53
Produkcija je Zadruge, uz struène novine i spomenuti široki dijapazon projekata, obuhvaæala i respektabilan korpus realizacija koje su sve redom pokrenute pod njezinim okriljem. Vrijedna se ostvarenja više nisu javljala na usamljen i sporadièan naèin, veæ sada kao sustavna, vrijedna i kontinuirana praksa. Zadruga je djelovala izuzetno emancipacijski za profesiju, jer tekuæa arhitektonska produkcija u trenutku njezina osnivanja u cjelini nije - unutar postojeæih struènih i društvenih okvira rada - zadovoljavala ni arhitekte ni viša tijela politièke vlasti. Pod okriljem Zadruge stoga su realizirane neke od autorskih zgrada koje æe sve do danas biti vrjednovane kao bitni primjeri - projektantski odgovori i
kritike na poslijeratnu izgradnju karakteriziranu krutim funkcionalistièkim pristupima.54 Neki od spomenutih iskoraka arhitektonske proizvodnje 1950-ih godina, spomenimo tek neke, jesu: Centar za zaštitu majke i djeteta u Klaiæevoj ulici u Zagrebu55 Vladimira Turine, od kojeg Savjet za narodno zdravlje i socijalnu politiku NRH direktno naruèuje elaborat. Turina putem Zadruge realizira i èetverokatnu stambenu zgradu u Križaniæevoj ulici56, kao i zapadnu tribinu (1953.-1955.) stadiona Dinamo u autorskoj suradnji sa zadrugarom Franjom Neidhardtom.57 Ovome treba pribrojiti i stadionsku reprezentativnu ulaznu zgradu s blagajnama.58 Neven Šegviæ æe putem Zadruge od Gradskoga narodnog odbora preuzeti narudžbu svoje druge stambene zgrade u Beogradskoj ulici 222-22459 (Ulica grada Vukovara), te u suradnji s Eugenom Hološem od Savjeta za prosvjetu, nauku i kulturu NRH sklopiti ugovor za izradu projekta osnovne škole u Arbanasima u Zadru.60 Slavko Löwy s poduzeæem Elektroprimorje iz Rijeke ugovara projekt upravne zgrade.61 Franjo Zvonimir Tišina realizira interijer obuæarske zadruge Sloga u Zagrebu.62 Slavko Jelinek æe s Vojnom poštom dogovoriti stambenu zgradu u Trpimirovoj ulici 7-17.63 Ivan Vitiæ ugovara projekt za Automakedoniju u Skopju64, kao i za Jugodrvo u Novakovoj 8b u Zagrebu.65 Igor Skopin realizira sklop Jadran filma u zagrebaèkoj Dubravi66, a Božidar Rašica stambenu zgradu Exportdrva u Beogradskoj ulici 56-6067 (Ulici grada Vukovara), kao i osmogodišnju školu u Mesiæevoj ulici.68 Radovan Nikšiæ æe se takoðer naæi u ovoj respektabilnoj grupi te s Narodnim odborom grada Zagreba, Odjelom za prosvjetu i kulturu, potpisati ugovor za osmogodišnju školu u Dubravi69 (Sl. 7. i 8.).
53 Pozitivno djelovanje i poslovanje zagrebaèke zadruge bilo je poznato i izvan granica Republike, što je navelo mnoge na traženje financijske pomoæi, toènije sponzorstva - za razne svoje aktivnosti. Slovenski èasopis „Arhitekt”, koji je kao i zagrebaèka „Arhitektura” bio redovito u teškim financijskim problemima izdavanja, „moli da bi zadruga preuzela djelomièno finaniciranje lista sa Din. 600.000”. Zadrugari to odbijaju „iz razloga [vlastitog] pristupanja izdavaèkoj djelatnosti”. [HR-DAZG-666, knjiga 3, Zapisnici sjednica Upravnog odbora: 187]
54 Za pregled važnih arhitektonskih realizacija poslijeratne hrvatske arhitekture vidjeti: AF-AHA; Domljan, 1969: 3-45; Maroeviæ, 2004: 150-162; Radoviæ Maheèiæ, 2004.a: 72-97; Radoviæ Maheèiæ, 2004.b: 163-174; Uchytil, Barišiæ Mareniæ, Kahroviæ, 2009.; Križiæ Roban, 2012: 57-127.
55 HR-DAZG-666, knj. 3, Zapisnici sjed. Uprav. odbora: 155
56 HR-DAZG-666, knj. 3, Zapisnici sjed. Uprav. odbora: 122
57 HR-DAZG-666, knj. 3, Zapisnici sjed. Uprav. odbora: 128
58 HR-DAZG-666, knj. 2, Zapisnici sjed. Uprav. odbora: 19
59 HR-DAZG-666, knj. 2, Zapisnici sjed. Uprav. odbora: 9
60 HR-DAZG-666, knj. 3, Zapisnici sjed. Uprav. odbora: 128
61 HR-DAZG-666, knj. 2, Zapisnici sjed. Uprav. odbora: 17
62 *** 1953: 45; HR-DAZG-666, knj. 3, Zapisnici sjed. Uprav. odbora: 121
63 HR-DAZG-666, knj. 2, Zapisnici sjed. Uprav. odbora: 8
64 HR-DAZG-666, knj. 2, Zapisnici sjed. Uprav. odbora: 19
PRESTANAK DJELOVANJA ZADRUGE
ARHITEKT - PUT PREMA SAMOSTALNIM
ARHITEKTONSKO-PROJEKTNIM BIROIMA
DEMISE OF THE CO-OPERATIVE ARCHITECT - THE WAY TO INDEPENDENT ARCHITECTURAL PRACTICES
Zbog velikoga vala arhitektonskih narudžaba uslijedila je oštra kritika poslovanja Zadruge (Sl. 9.). Kako je osuda dolazila iz redova nekolicine èlanova DARH-a, ponajprije Upravnoga odbora koji su uglavnom èinili upravitelji zavoda, atelijera i njihovih zaposlenika, to je razornija bila za buduænost njezina opstanka.70 Potom je izdana zabrana izvoðenja visokogradnji i uvjetovan prestanak rada Zadruge, nakon što je opæina Donji grad tražila smanjivanje njezinih ovlasti. Nakon kontinuiranih izvješæa revizijskih komisija i odbijanja Upravnog odbora DARH-a da zaštiti Zadrugu sastavljanjem dodatnih objašnjenja za najviše upravne organe, zadrugari su se odluèili èak i osobno obratiti Veæeslavu Holjevcu.71 Sva su nastojanja bila nedovoljna da zaustave lavinu kritika njezina poslovanja, tako da se neæe dugo èekati na finalnu presudu. Njeno gašenje postalo je neizbježno nakon što je Privredni savjet NRH odredio ožujak 1955. godine kao rok za poèetak likvidacije ugovorenih poslova.72 Nakon toga preporuèeno je da sve tekuæe poslove zadrugari prenesu na postojeæe zavode i biroe. Upravni je odbor DARH-a73 smatrao da društvo treba zastupati vrijednosti otvorenog foruma koji je dostupan i koji skrbi o svim svojim èlanovima, te da ne treba zastupati prava pojedinih poduzeæa u odnosu na druga.74 Iako su svi zadrugari stali u obranu steèevina Zadruge -
65 HR-DAZG-666, knj. 3, Zapisnici sjed. Uprav. odbora: 154-155
66 HR-DAZG-666, knj. 3, Zapisnici sjed. Uprav. odbora: 138
67 HR-DAZG-666, knj. 3, Zapisnici sjed. Uprav. odbora: 165
68 HR-DAZG-666, knj. 3, Zapisnici sjed. Uprav. odbora: 132
69 HR-DAZG-666, knj. 2, Zapisnici sjed. Uprav. odbora: 150
70 Galiæ et al., 1955: 2
71 HR-DAZG-666, knj. 2, Zapisnici sjed. Uprav. odbora: 138
72 HR-DAZG-666, knjiga 2, Zapisnici sjednica Upravnog odbora: 166. Likvidacija je nastupila objavom u „Narodnim novinama”. [Likvidaciona komisija, 1955: XII]
73 Predsjednik DARH-a bio je Marijan Haberle, tajnik Vladimir Fulla, dok su Upravni odbor èinili: Franjo Bahovec, Stjepan Gomboš, Kazimir Ostrogoviæ, Vladimir Turina, Mihovil Katanec, Mila Poletti, Nikola Galiæ, Selimir Dumengjiæ i Veljko Kauzlariæ. U Nadzornom odboru bili su: Pavao Jušiæ, Juraj Bertol i Vladimir Strmac. Èasni sud èinili su Ivo Bartoliæ, Milan Delenardo i Zvonimir Vrkljan. [*** 1954.a: 8]
74 HR-DAZG-666, kutija 1, Pravila, Zapisnici skupština, Zapisnici Nadzornog odbora, Izvanredna skupština, 20.3. 1955., Stenografski zapisnik, Haberle, II/6
75 HR-DAZG-666, kutija 1, Pravila, Zapisnici skupština, Zapisnici Nadzornog odbora, Izvanredna skupština, 20.3. 1955., Stenografski zapisnik, Poletti, IV/1
76 HR-DAZG-666, kutija 1, Pravila, Zapisnici skupština, Zapisnici Nadzornog odbora, Redovita godišnja skupština 21.3.1955., Stenografski zapisnici, Stjepan Simèiæ, IV/8
a 1955. veæ su iznimno velik broj èlanova DARH-a èinili zadrugari - rasprava na izvanrednim i redovitim plenumima DARH-a protekla je u izuzetno napetom tonu u kojem su se dugotrajnim i žustrim debatama te osobnim prozivkama meðu arhitektima jasno okarakterizirale sve facete tadašnjega produkcijskog okruženja. Zadruga je nakon isprva joj ukazane izuzetne potpore, sada bila osobito kritizirana.75 Argumenti za njezin opstanak bili su jasni. Njezinim se ukidanjem akumulacija smanjila za èak 70-84%76, od koje je veliki dio korišten kao potpora novopokrenutom strukovnom listu i preusmjeravan na održavanje DARH-a. Upravni odbor DARH-a, vodeæi se interesima velikih projektnih organizacija i njihova prvenstva djelovanja, tako nije zaštitio Zadrugu pa je cijela ova epizoda 1955. godine, kada su se veæ poèeli otvarati samostal-
Sl. 9. Difamirajuæi èlanak u dnevnim novinama obilježio je poèetak kraja rada Zadruge Arhitekt Fig. 9 A discrediting article in a daily newspaper marked the demise of the Co-operative Architect
Prilog I. Izbor arhitektonskih realizacija („visokogradnja”) Zadruge Arhitekt u Zagrebu
Supplement 1: Selection of architectural realizations (”building construction”) produced by the Co-operative Architect in Zagreb
Graðevinska dozvola AutoriRealizacija
1.21.3.1953. 10.10.1955.
Graðevinsko poduzeæe [GP] InvestitorNamjenaAdresa
Dragutin MoravecSkladišteŽeljpohindustrijskaGolikova 14
2.12.4.1953.Bogdan Petroviæ, Vladimir Zajec Èetverokatna stambena zgrada Tvornice boja i lakova „Chromos”
Tvornica boja i lakova „Chromos” / Poduzeæe „Merkur” stambenaŠubiæeva 8, 10, 12
3.31.5.1953.Mirko MilièiæStambena dvokatnicaGP „Industrogradnja”„Fotokemika” tvornica filmova i fotopapira stambenaValdecova 5
4.7.6.1953.Kamilo HallerDvokatna stambena zgradaPoduzeæe „Elektrana”stambenaKloviæeva 8
5.16.6.1953.Franjo TišinaGalerija „R” u paviljonu Zagrebaèkog velesajma
6.15.7.1953.Vladimir TurinaÈetverokatna stambena zgrada „po alternativi br. I”
Robert BregantGradsko poduzeæe za prireðivanje meðunarodnih sajmova „Zagrebaèki velesajam” izložbenaSavska cesta 18
GP „Tehnika”Graðevinski odjel, Gradski narodni odbor u Zagrebu stambenaKrižaniæeva 5, 7, 9, 11
7.17.7.1953.Eugen HološÈetiri stambene jednokatniceGP „Novogradnja”Stambeni fond NOO ZagrebastambenaBrijunska 1a-1b-1c; Kornatska 28-28a-28b, 30-30/1
8.20.7.1953.Zvonimir SimonAdministrativna zgrada Srednje drvno-industrijske škole (ulièna)
9.20.7.1953.Božidar RašicaOsmogodišnja škola u Mesiæevoj ulici (Osnovna škola Ivan Goran Kovaèiæ)
10.27.7.1953.Vladimir Turina Franjo Neidhardt (Eugen Erlich, konstrukter)
11.27.7.1953. 16.11.1955. (trijem)
Sjeverne i zapadne tribine Nogometnog kluba „Dinamo”
GP „Industrogradnja”Srednja drvno-industrijska škola za finu obradu drva obrazovnaSavska 86 (ulièna zgrada)
GP „Industrogradnja”NOG Zagreb, Odjel za prosvjetu i kulturu obrazovnaMesiæeva 35
GP „Tempo”NK „Dinamo”, Zagreb sportska Maksimirska 128
Božidar RašicaStambena deveterokatnicaGP „Tehnika”Poduzeæe za izvoz drva i drvnih proizvoda „Exportdrvo” / Vojna pošta 8315
stambenaUlica grada Vukovara 62a-62b-62c-62d
12.20.8.1953.Vjekoslav Vilièiæ Melita Vilièiæ Dvokatna stambena zgradaPamuèna prediona u Zagrebu u zajednici s Poduzeæem „Tekstil” import-export stambenaZvonimirova 100, 100a
13.1.10.1953.Kamilo HallerStambena èetverokatnicaGP „Tempo”„Graðevinar” tehnièka radnja u Zagrebu stambenaFabkoviæeva 3
14.10.10.1953. (1960?)Igor SkopinKompleks Filmski grad „Jadran filma”
15.1.12.1953.Kamilo HallerSkladište ambalaže kompleksa Optièke industrije „Ghetaldus”
16.1954.Žarko VincekIzgradnja paviljona „novog medicinskog trakta”
GP „Novogradnja”„Jadran film”, poduzeæe za proizvodnju filmova kulturaOporoveèka 12
Graðevinsko poduzeæe „Udarnik”
Optièka industrija u Zagrebu industrijskaGetaldiæeva 5
Bolnica za duševne i živèane bolestizdravstvenaBolnièka cesta 32, Vrapèe
17.1954.Kamilo HallerSkladišteŽeljpoh željeznarsko poduzeæeindustrijskaGolikova 14
18.15.3.1954.Slavko Jelinek Milivoj Papiæ Stambeni blok za oficire JNA / Stanovi za oficire - stambeni èetverokatni sklop od tri meðusobno povezane zgrade
Vojna pošta 7250-27stambenaTrpimirova 7, 9, 11, 13, 15, 17
19.24.4.1954.Eugen HološStambeno-poslovna èetverokatna zgrada GP „Udarnik”GP „Udarnik”stambenoposlovna Ratkajev prolaz 8
20.25.7.1954.Ivan VitiæStambena zgradaGP „Novator”„Jugodrvo” Beograd / „Exportdrvo”, poduzeæe za izvoz drva i drvnih proizvoda stambenaNovakova 8b
21.28.8.1954.Vjekoslav VilièiæStambena èetverokatnicaGP „Udarnik”„Elektrosond” poduzeæe za ispitivanje i konsolidaciju terena, Zagreb stambenaMartiæeva 38 (ugao s Bijankinijevom)
22.6.9.1954. 29.5.1956. (ulazni hal i ulièna ograda)
Vladimir TurinaDemonstrativni centar za zaštitu majke i djeteta GP „Novogradnja”Savez za narodno zdravlje NRHzdravstvenaKlaiæeva 16
23.21.10.1954.Vjekoslav VilièiæStambena èetverokatnica s „uvuèenim V. katom”
„Gramat”, poduzeæe za promet graðevnim materijalom stambenaMartiæeva 40
24.1.11.1954.Ilija BadovinacDvostruka stambena èetverokatnicaGP „Industrogradnja”Tvornica odjeæe „Naprijed” te Uvoznog i izvoznog poduzeæa „Merkur” stambenaTrg Drage Iblera 3-4
25.16.12.1954.Pavao Baranjai Franjo Neidhardt Stambena trokatnica i èetverokatnica
GP „Novogradnja”NO grada Zgba, odsjek za stambeni fond / kasnije Vojna pošta 1768-11 stambenaSavska cesta 52-52a, 54
26.29.12.1954.Mirko MilièiæÈetverokatna stambena zgradaTvornica tekstilnih strojeva „Tekstilstroj” stambenaIlica 173-173a
27.1955.Slavko LöwyDvije stambene jednokatniceStambeni fond NOO ZagrebastambenaBrijunska 3-3a-3b, 5-5a-5b
Graðevinska dozvola AutoriRealizacija
Graðevinsko poduzeæe [GP] InvestitorNamjenaAdresa
28.1955.Slavko LöwyStambena jednokatnicaStambeni fond NOO ZagrebastambenaBrijunska 9 29.12.1.1955. 15.10.1955. Mihajlo KindijKompleks skladišno-uredskih zgrada u dvorištu
Veletrgovina papirom, pisaæim, uredskim i školskim priborom „Papir” stambenoposlovna Vlaška 40
30.13.1.1955.Branko Raos Grozdan Kneževiæ Stambena èetverokatnicaVojna pošta 7250-27stambenaBranimirova 49
31.13.1.1955.Višnja Frankoviæ Neda Car Stambena trokatnica s uvuèenim èetvrtim katom „za oficire JNA”
GP „Novator”Vojna pošta 7250-27stambenaMakanèeva 11
32.27.1.1955.Ilija BadovinacStambena èetverokatnica„Hidroelektra” - graðevinsko poduzeæe za izgradnju hidrocentrala
33.2.2.1955.Dražen GogoljaJednokatna zgrada vatrogasnog doma
34.17.2.1955.Kamilo HallerNadogradnja i adaptacija kompleksa tvornice „Ventilator”
„Hidroelektra” - graðevinsko poduzeæe za izgradnju hidrocentrala stambenaKrajiška 6
DVD MedvešæakjavnaMlinarska 42
„Ventilator” tvornica ventilacionih ureðaja industrijaRadnièka 32 (približna adresa)
35.12.3.1955.Franjo NeidhardtStambena trokatnicaOdsjek za stambeni fond NOGZ-astambenaFallerovo šetalište 36a-36b-36c-36d, Višnjevac
36.28.3.1955.Vladimir Turina Franjo Neidhardt Reprezentativni ulaz zajedno s blagajnom i grupom sanitarnih ureðaja
37.18.8.1955.Slavko DelfinFiskulturna dvorana Više pedagoške škole
NK „Dinamo”, ZagrebsportskaMaksimirska 128
GP „Tehnika”Viša pedagoška školasportskaSavska cesta 77
38.30.8.1955.Bogdan PetroviæDvokatna stambena zgradaGP „Novogradnja”Tvornica boja i lakova „Chromos”stambenaMedvešæak 44 39.8.10.1955. 24.10.1959. (revizija dopunskog projekta APB „Geršiæ”)
Neven Šegviæ / Ivo Geršiæ Željko Žlof Osmerokatna stambena zgrada (inicijalno); Deseterokatna stambena zgrada GP „Novogradnja”Odsjek za stambeni fond NOGZ-a / Vojna pošta 1768-11, Zagreb stambenaUlica grada Vukovara 222, 224
Izvori:
HR-DAZG-ZGD: MF 23, MF 32, MF 77, MF 133, MF 170, MF 173, MF 190, MF 200, MF 201, MF 234, MF 240, MF 250, MF 274, MF 281, MF 295, MF 306, MF 307, MF 352, MF 353, MF 260, MF 361, MF 369, MF 370, MF 391, MF 392, MF 393, MF 411, MF 415, MF 450, MF 471, MF 503, MF 518
HR-DAZG-666, knjiga 2, Zapisnici sjednica Upravnog odbora: 90, 91, 102, 110, 131
HR-DAZG-666, knjiga 3, Zapisnici sjednica Upravnog odbora: 133
ni arhitektonski projektni biroi, izgubila na težini i aktualnosti, jer su sada, veæ u izmijenjenim društvenim i politièkim okolnostima, neki od arhitekata sa steèenom reputacijom kroz Zadrugu krenuli putem samostalnosti otvaranjem ureda pod vlastitim imenom.
ZAKLJUÈAK
CONCLUSION
Zadruga Arhitekt eksperimentalna je projektantska organizacija unutar teritorija FNRJ te jedinstven primjer pokušaja kojim je profesija našla formalni odgovor na probleme centralizacije, birokratizacije i monopolizacije arhitektonske profesije, karakteristiène za rano poslijeratno jugoslavensko doba. Njezina arhitektonska produkcija u osnovi je dvojaka i divergentna. Premda se u poèetku njezina registracija odnosila iskljuèivo na ’drugorazredne’ projektantske poslove, ona je u
77 HR-DAZG-666, kutija 1, Pravila, Zapisnici skupština, Zapisnici Nadzornog odbora, Redovita godišnja skupština 21.3.1955., Stenografski zapisnici, Stjepan Simèiæ, IV/2
izuzetno kratkom vremenu doregistracijom ušla i u podruèje visokogradnje.
Tako su 1954. godine èlanovi Zadruge izradili 454 projektna elaborata, od èega èak 151 onih za visokogradnje.77 Izuzetno velika potražnja za projektima, osobito stambenih tipologija, koje je Zadruga u velikoj mjeri preuzimala i isporuèivala sa znatno veæom ekspeditivnošæu nego što su oni mogli biti provedeni kroz postojeæe službene projektne zavode i atelijere, stavilo ju je trenutaèno u konkurentnu poziciju u struènim krugovima. Nedvojbeno je da je ovakva, dotad neviðena sloboda projektantskog rada, meðusobnog udruživanja i jednostavnosti poslovanja, bila izuzetno dobro prihvaæena u profesiji te da je osiguravala i veæu autonomiju u arhitektonskim realizacijama.
Autorski doprinosi karakteristièni za zgrade realizirane putem zadružnog servisa prepoznati su kao bitni primjeri hrvatske arhitektonske produkcije 1950-ih godina i sastavni su dio svih retrospektivnih pregleda arhitekture. Jednako bitno podruèje djelovanja arhi-
tekata prije doregistracije bili su interijeri i postavi izložaba koji su otvorili jedno novo poglavlje, svojstveno 1950-im godinama, sabrano u sintagmi sinteze u arhitekturi. Zadruga je bila u osnovi primjer arhitektonske organizacije zasnovane na elementima kapitalistièkog poslovanja - preuzimanjem, distribucijom i naplatom projektnih zadataka prema zahtjevima naruèitelja na naèin koji nije bio uobièajen za ostale arhitektonske organizacije socijalistièkog društva. Zahtjevi za slobodom projektiranja i meðusobnog udruživanja u ovisnosti o dinamici poslovanjasvojstveni za prirodu arhitektonskog zanimanja - izboreni su bili ’odozdo’, tj. okupljanjem, diskutiranjem i lobiranjem unutar struènih krugova, ne bi li se putem zajednièke struène platforme omoguæile veæe individualne slobode projektantskog djelovanja.
Za nadati se da æe iskustvo Zadruge Arhitekt biti vrijedan presedan moguænosti postizanja zavidne razine projektantske i poslovne slobode postignute zajednièkim dugogodišnjim djelovanjem cjelokupne profesije.
Prilog II. Popis èlanova Zadruge Arhitekt sastavljen je prema sukcesivnim Zapisnicima sjednica Upravnog odbora (1951.-1955.) i prema Temeljnom dokumentu „Iskaz isplaæenih honorara” (21.11.1955.) uèinjenom u trenutku likvidacije rada [HR-DAZG-666]. Nekim je autorima pridružena godina stjecanja diplome na pojedinom od fakulteta ili akademija [HR-AHA; *** 2000: 313-316].
Supplement 2: List of the Cooperative members according to the records of the Management Board meetings (1951-1955) and the Basic Document ”Statement of Paid Fees” (21 Nov 1955) made at the time of liquidation [HR-DAZG-666]. The year next to the author’s name is the year of their graduation from a faculty or academy. [HR-AHA; *** 2000: 313-316].
Inženjeri i arhitekti:
1. Oleg Antonijeviæ
2. Sekana Anzuloviæ (1953.)
3. Ilija Badovinac (1923.)
4. Franjo Bahovec (1929.)
5. Hrisanta Bakran (1954.)
6. Pavao Baranjai [Baranyai] (1939.)
7. Hinko Bauer (1931.)
8. Miroslav Begoviæ (1952.)
9. Zdravko Bernt
10. Vicko Beziæ
11. Fanika Bichler
12. Mihajlo Bijeliæ (1952.)
13. Dragan Boltar (1936.)
14. Ivan Borošiæ
15. Zdravko Bregovac (1949.)
16. Bressan
17. Nikola Brozina (1935.)
18. Vladimir Bubaš
19. Josip Budak (1936.)
20. Neda Car (1953.)
21. Tito Carnelutti
22. Koviljka Cerovac (1952.)
23. Dragica Crnkoviæ Oèko (1949.)
24. Slavo Èavlek
25. Radomir Èokiæ (1948.)
26. Slavko Delfin (1940.)
27. Nikola Despot (1935.)
28. Ivan Draèiæ (1938.)
29. Dragutin Drosany (1946.)
30. Gjuro Egersdorfer
31. Eugen Erlich
32. Stanko Fabris (1939.)
33. Vjekoslav Faltus (1927.)
34. Krsto Filipoviæ (1935.)
35. Stanislav Fleischer (1941.)
36. Višnja Frankoviæ (1953.)
37. Aleksandar Freudenreich (1935.)
38. Zvonimir Fröhlich (1934.)
39. Mladen Fuèiæ (1949.)
40. Vladimir Fulla (1943.)
41. Zlatko Furjaniæ (1951.)
42. Vladimir Galiæ (1935.)
43. Gustav Germšek
44. Antun Goetz (1952.)
45. Dražen Gogolja (1932.)
46. Miroslav Goliæ (1951.)
47. Mustafa Gološ (1954.)
48. Milan Grakaliæ (1938.)
49. Miroslav Grliæ
50. Dobrila Grujiæ
51. Kamilo Haller
52. Eugen Hološ (1942.)
53. Ivan Horvat (1952.)
54. Lavoslav Horvat (1935.)
55.Boris Hudina (1951.)
56. Mihajlo Ihas
57. Zlatar Iljko (1954.)
58. Vojislav Ivanoviæ (1953.)
59. Branimir Ivekoviæ (1924.)
60. Simon Janžek
61. Neda Jelinek (1953.)
62. Slavko Jelinek (1952.)
63. Stanko Jurdana (1937.)
64. Zvonimir Juriæ (1949.)
65. Greta Jurišiæ-Schneider (1938.)
66. Branko Kallay
67. Berislav Kargaèin (1949.)
68. Antun Kašper (1935.)
69. Ivo Katièiæ
70. Vladimir Kes
71. Željko Klinèiæ (1938.)
72. Grozdan Kneževiæ (1953.)
73. Nikola Kodaniæ
74. Miroslav Kollenz (1952.)
75. Emanuel Kris
76. Borislav Krolo (1953.)
77. Ninoslav Kuèan (1951.)
78. Vladimir Kundiæ (1953.)
79. Dušan Laziæ
80. Franjo Leicher
81. Vladimir Lepušiæ (1934.)
82. Valerija Leskovar Šverer
83. Vladimir Kovaèeviæ
84. Milena Kovèin
85. Slavko Löwy (1930.)
86. Tankred Lubynski
87. Oskar Lorber (1953.)
88. Antun Maèek
89. Zorka Mandiæ
90. Zvonimir Marohniæ (1948.)
91. Vera Marsiæ (1953.)
92. Nikolaj Martinov (1943.)
93. Ljuboslav Matasoviæ (1952.)
94. Antun Majer [Mayer]
95. Mladen Mihokoviæ
96. Stjepan Milkoviæ (1953.)
97. Bruno Miliæ (1942.)
98. Dušan Miloš
99. Anðelka Mijakoviæ
100. Emilija Mirosavljeviæ (1954.)
101. Radovan Mišèeviæ (1953.)
102. Ivan Moravec
103. Filip Muhek
104. Božidar Murkoviæ (1953.)
105. Zorka Mück-Malinariæ (1949.)
106. Franjo Neidhardt (1933.)
107. Radovan Nikšiæ (1943.)
108. Ivan Novak (1953.)
109. Marko Novak (1959.)
110. Milivoj Papiæ (1952.)
111. Ruža Pauliæ (1949.)
112. Boris Pecariæ
113. Ivo Peniæ
114. Bogdan Petroviæ (1926.)
115. Berislav Peuliæ
116. Nada Piantanida (1952.)
117. Erika Piffl (1946.)
118. Zvonimir Pirš (1953.)
119. Mila Poletti-Kopešiæ (1944.)
120. Zvonimir Požgaj (1932.)
121. Berislav Radimir (1952.)
122. Olga Rahmiæ
123. Branko Raos (1953.)
124. Božidar Rašica (1942.)
125. Boris Raziniloviæ
126. Vjenceslav Richter (1949.)
127. Lala Rogliæ (1953.)
128. Krešimir Rubetiæ (1953.)
129. Zlatko Selinger (1939.)
130. Lujo Sendjerdji [Szöntgyöry] (1926.)
131. Zvonimir Simon
132. Igor Skopin (1939.)
133. Veljko Sladoviæ (1952.)
134. Željko Solar (1952.)
135. Ervin Srp (1954.)
136. Josip Stiplošek
137. Zdenko Strižiæ (1926.)
138. Bogdan Sunara
139. Beata Šajnoviæ (1949.)
140. Srdja Šeferov (1952.)
141. Neven Šegviæ (1942.)
142. Vladimir Šilhard
143. Nada Šiloviæ (1948.)
144. Marija Širola (1954.)
145. Antun Škare
146. Kate Škunca (1954.)
147. Danka Šram
148. Leonardo Šurina (1953.)
149. Viktor Tinimsky
150. Franjo Tišina (1938.)
151. Boris Tomašiæ
152. Vladislav Turèiæ
153. Vladimir Turina (1936.)
154. Pavao Tvrtkoviæ (1953.)
155. Vladimir Ugrenoviæ (1937.)
156. Antun Ulrich (1927.)
157. Branko Vasiljeviæ (1946.)
158. Juraj Vedrina (1947.)
159. Vladimir Verner
160. Vjera Verzotti (1952.)
161. Hinko Vichra (1941.)
162. Josip Vidakoviæ (1949.)
163. Katarina Vigh (1952.)
164. Ivan Vilièiæ (1929.)
165. Melita Vilièiæ (1941.)
166. Vjekoslav Vilièiæ (1935.)
167. Žarko Vincek (1948.)
168. Krunoslav Vitanoviæ (1943.)
169. Ivan Vitiæ (1941.)
170. Nada Vitiæ (1944.)
171. Zvonimir Vrkljan (1924.)
172. Aleksandar Vuliæ
173. Vladimir Zajec (1939.)
174. Ivan Zemljak (1920.)
175. Danilo Žakula
176. Željko Žlof (1951.)
177. Ratimir Žuriæ
Graditelji i tehnièari:
1. Antun Milovan Antoliæ
2. Stjepan Aranjoš
3. Vladimir Auer
4. Dobrila Belamariæ
5. Pavao Blaževiæ
6. Velimir Blaževiæ
7. Dragutin Bösenbracher
8. Vilim Bukšek
9. Mladen Bunek
10. Ilija Butajla
11. Vladislav Chvala
12. Ante Cokoliæ
13. Ivan Crnkoviæ
14. Branko Èabrajec
15. Vojtjeh Delfin
16. Milan Erfurt
17. Maks Franèiškoviæ
18. Pavao Frgiæ
19. Branko Golešiæ
20. Ivan Gospoèiæ
21. Nikola Hraste
22. Stanko Hauptfeld
23. Ljudevit Hrženjak
24. Zvonimir Ivšiæ
25. Gjuro Kahn
26. Ante Kelava
27. Mihajlo Kindij
28. Neven Kovaèeviæ
29. Stjepan Kralj
30. Zvonko Kuhar
31. Milan Kušaniæ
32. Ivan Kuzma
33. Ivo Lang
34. Dragutin Lark
35. Stjepan Leskovec
36. Ivan Lonèariæ
37. Slavko Mariniæ
38. Krešo Mihaljeviæ
39. Aleksa Mihaljeviæ
40. Mirko Milièiæ
41. Marko Nibler
42. Bruno Papeš
43. Stjepan Parac
44. Veljko Petkoviæ
45. Dragan M. Popoviæ
46. Franz Rolik
47. Ivan Senegaènik
48. Stjepan Simèiæ
49. Rudolf Sinkoviæ
50. Stjepan Sršek
51. Rudolf Staniæ
52. Vladimir Strmac
53. Tomo Suèiæ
54. Branko Šalk
55. Rudolf Šæukanec
56. Zvonimir Šimunoviæ
57. Zvonko Šokièiæ
58. Slavko Štigliæ
59. Ivan Trajbar
60. Ervin Weiss
61. Bruno Zergolern
1. Bilandžiæ, D. (1985.), Historija Socijalistièke Federativne Republike Jugoslavije. Glavni procesi 1918-1985, Školska knjiga, Zagreb
2. Èavloviæ, M. (2017.), Utjecaj transformacija arhitektonske profesije na arhitekturu Zagreba 1945.-1961., disertacija, Arhitektonski fakultet, Zagreb
3. Denegri, J. (2000.), Umjetnost konstruktivnog pristupa, Horetzky, Zagreb
4. Domljan, Ž. (1969.), Poslijeratna arhitektura u Hrvatskoj, „Život umjetnosti”, 4 (10): 3-45, Zagreb
5. Frdniæ, N. (1955.), Posle ostavke Upravnog odbora Društva arhitekata Hrvatske. Borba mladih i starih ili težnja za bogaæenjem?, „Veèernje novosti”, 16.3.: 6, Beograd
6. Galiæ, N.; Gomboš, S.; Haberle, M.; Katanec, M.; Kauzlariæ, V.; Neumann, Z.; Ostrogoviæ, K.; Tušek, B. (1955.), Otvoreno pismo Upravnom odboru Društva arhitekata Hrvatske, „Èovjek i prostor. Arhitektura, kiparstvo, slikarstvo i primijenjena umjetnost”, 2 (31): 2, Zagreb
7. Grbiæ, M. (2014.), Majstorske radionice likovnih umjetnosti u Zagrebu od 1948. do 1983. godine, u: Majstorske radionice u umjetnièkoj baštini Hrvatske. Zbornik radova znanstvenog skupa „Dani Cvita Fiskoviæa” održanog 2012. godine [ur. Milinoviæ, D.; Marinkoviæ, A.; Munk, A.], Filozofski fakultet, Odsjek za povijest umjetnosti: 200, Zagreb
8. Hlevnjak, B. (2010.), ULUPUH 1950.-2010., ULUPUH - Hrvatska udruga likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti, Zagreb
9. Holjevac, V.; Bakraè, B.; Dobroniæ, L.; Kolacio, Z.; Seissel, J. (1962.), Arhitektura i urbanizam novog Zagreba, „Zagrebaèka panorama”, 2 (11-12): 37, Zagreb
10. Horvat, B. (1970.), Privredni sistem i ekonomska politika Jugoslavije, Problemi, teorije, ostvarenja, propusti, Institut ekonomskih nauka, Beograd
11. I.G. (1955.), Društveni problemi, Velike zarade arhitekata, „Vjesnik u srijedu”, 25.5.: 5, Zagreb
12. Križiæ Roban, S. (2012.), Obilježja modernosti na podruèju arhitekture, urbanizma i unutrašnjeg ureðenja nakon Drugog svjetskog rata, u: Socijalizam i modernost. Umjetnost, kultura, politika 1950.-1974. [ur. Kolešnik, Lj.], Institut za povijest umjetnosti, Muzej suvremene umjetnosti: 57-127, Zagreb
13. Krstiæ, B. (2014.), Atinska povelja i misao arhitekata i urbanista 1950-ih, Branislav Krstiæ, Beograd
14. Lampe, J.R. (2003.), Yugoslavia as history, Twice there was a country, Cambridge University Press, Cambridge
15. Lj. V. (1955.), Uoèi jadnog plenuma. Spor arhitekata, „Vjesnik”, 18.3.: 2, Zagreb
16. Manèiæ, A. (1955.), Protuzakonito poslovanje i rasipništvo, „Veèernje novosti”, 16.3.: 7, Beograd
17. Margaretiæ Urliæ, R. (2008.), Arhitektonski nestašluci u enformelistièkom društvu, „Život umjetnosti”, 42 (82): 52-65, Zagreb
18. Maroeviæ, I. (2004.), Croatian architecture of the 1950’s, The continuity of modern movement in socialist surroundings, u: Art & ideology [ur. Kolešnik, Lj.], Društvo povjesnièara umjetnosti Hrvatske: 150-162, Zagreb
19. Narodni odbor grada Zagreba (1954.), „Arhitekt”, graðevinsko-projektna zadruga Zagreb, „Narodne novine”, 10 (34): IV, Zagreb
20. N.F. (1955.), Da li zadruzi „Arhitekt” odobriti projektiranje visokogradnje, „Borba”, 12.3.: 2, Beograd
21. Paviæ, M. (1959.), Zagreb - fotomonografija, Orbis, Mladost, Zagreb
22. Polak, N. (1955.), Zadružno projektiranje visokogradnji, „Borba”, 24.3: 2, Beograd
23. Radoviæ Maheèiæ, R. (2004.a), Nova uloga arhitekture, u: Pedesete godine u hrvatskoj umjetnosti [ur. Makoviæ, Z.; Jankoviæ, I.R.; Numen], Hrvatsko društvo likovnih umjetnika: 72-97, Zagreb
24. Radoviæ Maheèiæ, D. (2004.b), Vision and reality, The architecture and town planning of Zagreb in the 1950s’, u: Art & ideology [ur. Kolešnik, Lj.], Društvo povjesnièara umjetnosti Hrvatske: 163-174, Zagreb
25. Richter, V. (1956.), Drumovi æe poželjet’ Turaka, „Èovjek i prostor. Arhitektura, kiparstvo, slikarstvo i primijenjena umjetnost”, 3 (46): 6, Zagreb
26. Richter, V. (1965.), Asistencija i angažiranost. O nekim fundamentalnim pitanjima naše arhitekture, „Praxis, Filozofski èasopis”, 2 (4-5): 574-579, Zagreb
27. Saraèeviæ, S. (1959.), Likum sin Uluh-ov, „Vjesnik u srijedu”, 18.3.: 7, Zagreb
28. Stojanoviæ, B. (1948.), Rad saveza Društava inženjera i tehnièara Jugoslavije od I do II kongresa i naredni zadaci, „Tehnika - organ saveza Društava inženjera i tehnièara FNRJ”, 3 (8-9):181-194, Beograd
29. Strižiæ, Z. (1950.), Lik arhitekta, u: Referati savjetovanja arhitekata i urbanista u Dubrovniku 1950., Društvo inženjera i tehnièara Hrvatske, Sekcija arhitekata: 65-69, Zagreb
30. Šegviæ, N. (1986.), Stanje stvari, jedno viðenje 1945-1985, „Arhitektura u Hrvatskoj 1945.1985.”, 39 (196-199): 123, Zagreb
31. Turina, V. (1959.), Devalvacija vrijednosti, „Èovjek i prostor. Arhitektura, kiparstvo, slikarstvo i primijenjena umjetnost”, 6 (83): 2, Zagreb
32. Uchytil, A.; Barišiæ Mareniæ, Z.; Kahroviæ, E. (2009.), Leksikon arhitekata Atlasa hrvatske arhitekture XX. stoljeæa, Acta Architectonica, knjiga 6, Arhitektonski fakultet, Zagreb
33. Upravni odbor Društva arhitekata Hrvatske (1955.), „Otvoreno pismo” u svijetlu èinjenica, „Èovjek i prostor. Arhitektura, kiparstvo, slikarstvo i primijenjena umjetnost”, 2 (31): 1, Zagreb
34. Venturini, D. (1982.), Arhitektonski projektni zavod - APZ, Prilog poslijeratnoj hrvatskoj arhitekturi, APZ - Arhitektonski projektni zavod, Zagreb
35. Vincek, Ž. (1950.), Izvještaj DIT-a NR Hrvatske, „Tehnika - aktuelni tehnièki problemi”, 5 (8-10): 231-232, Beograd
36. V.K. (1952.), Skupština Savjeta društava arhitekata FNRJ, „Arhitektura. Èasopis za arhitekturu, urbanizam i primijenjenu umjetnost”, 6 (2): 49, Zagreb
37. *** (1948.a), Izložba knjiga NR Hrvatske u Zagrebu, „Arhitektura. Èasopis za arhitekturu, urbanizam i primijenjenu umjetnost”, 2 (13-17): 105, Zagreb
38. *** (1948.b), Izveštaj o II redovnoj godišnjoj skupštini DIT-a Hrvatske, „Tehnika - aktuelni tehnièki problemi”, 3 (4-5): 104-106, Beograd
39. *** (1952.), Osnovana zadruga „Arhitekt” u Zagrebu, „Vjesnik”, 26.11: n.pag., Zagreb
40. *** (1952.), Rad Društva arhitekata Hrvatske u prvom tromjeseèju 1952. godine, „Arhitektura. Èasopis za arhitekturu, urbanizam i primijenjenu umjetnost”, 6 (2): 49, Zagreb
41. *** (1953.), Lokal obuæarske zadruge „Sloga” u Zagrebu, „Arhitektura. Èasopis za arhitekturu, urbanizam i primijenjenu umjetnost”, 7 (5-6): 45, Zagreb
42. *** (1954.a), Godišnja skupština Društva arhitekata Hrvatske, „Èovjek i prostor, arhitektura, kiparstvo, slikarstvo i primijenjena umjetnost”, 1 (2): 8, Zagreb
43. *** (1954.b), Oglas, „Èovjek i prostor, arhitektura, kiparstvo, slikarstvo i primijenjena umjetnost”, 1 (10): 6, Zagreb
44. *** (1954.c), Uvodnik, „Èovjek i prostor, arhitektura, kiparstvo, slikarstvo i primijenjena umjetnost”, 1 (1): 1, Zagreb
45. *** (1955.), Kriminal u privredi, „Borba”, 13.3.: 1, Beograd
46. *** (2000.), Sveuèilište u Zagrebu - Arhitektonski fakultet, 1919./1920.-1999./2000. Osamdeset godina izobrazbe arhitekata u Hrvatskoj [ur. Obad Šæitaroci, M.], Arhitektonski fakultet, Zagreb
47. *** (2008.), LIKUM Zadruga likovnih umjetnika Hrvatske 1948.-2008., LIKUM Zadruga likovnih umjetnika Hrvatske, Zagreb
Izvori Sources
Arhivski izvori
Archive Sources
1. Arhitektonski fakultet Sveuèilišta u Zagrebu, Atlas hrvatske arhitekture, Kaèiæeva 26 [AF-AHA]
2. Društvo arhitekata Zagreba, Trg bana Josipa Jelaèiæa 3/1 [HR-DAZ]
3. Državni arhiv u Zagrebu, Graðevno-projektna zadruga Društva arhitekata „Arhitekt”, Opatièka 29 [HR-DAZG-666]
4. Državni arhiv u Zagrebu, Zbirka graðevne dokumentacije, Opatièka 29 [HR-DAZG-1122]
5. Hrvatski državni arhiv, Fond fotografija Agencije za fotodokumentaciju, Trg Marka Maruliæa 21 [HR-HDA]
6. Muzej grada Zagreba, Zbirka zagrebaèkih fotoreportera, Opatièka 20 [HR-MGZ]
Internetski izvori
Internet Sources
1. http://www.d-a-z.hr/hr/projekti/trpimirova-stanovi-za-oficire,690.html [1.9.2017.]
2. http://praksa.hr/zadruga/ [1.9.2017.]
3. http://www.h-alter.org/vijesti/zadruga-otvorena-arhitektura-arhitektura-za-drustveni-interes [1.9.2017.]
4. http://www.uha.hr/hr/povijest-uha-e-do-1996 ~no19422/ [28.9.2016.]
5. http://praksazadruga.tumblr.com/ [1.9.2017.]
Razgovor Interview
Razgovor s Andrijom Mutnjakoviæem, veljaèa 2017.
Izvori ilustracija
Illustration Sources
Sl. 1. *** 1953: 45
Sl. 2. *** 1954.b: 6
Sl. 3. *** 1948.a: 105
Sl. 4. HR-DAZG-666, kutija 1
Sl. 5. Galiæ et al., 1955: 2
Sl. 6. *** 1954.c: 1
Sl. 7., 8. AF-AHA; HR-MGZ-fot-26400.; HR-MGZ-fot-21500.; Holjevac et al., 1962: 37.; http:// www.d-a-z.hr/hr/projekti/trpimirova-stanovi-za-oficire,690.html [1.9.2017.]; Paviæ, 1959: n.pag.
Sl. 8. Autorica
Sl. 9. I.G., 1955: 5
The co-operative Architect was a unique initiative launched after World War II in the former Yugoslavia. Although founded as a reaction to monopolisation, centralization and bureaucratization in postwar professional circles, its mission was to create a common architectural platform based on horizontal collaboration and approach to design. In view of the fact that cooperative movement in architecture is generally a topical issue, which is in Croatia still randomly present and explored by only two engineering cooperatives, it seems highly relevant to undertake an in-depth research of a wider spectrum of architectural activities that would go beyond the narrow focus on construction.
The co-operative Architect was an absolute novelty in post-war professional circles. Some other artbased cooperatives whose members were also architects served as models and inspiration for its foundation. Inspired by a ”bottom-up” initiative, the architects decided to establish their own experimental association assisted by the Association of Croatian Architects as a professional umbrella organization.
Membership in the co-operative Architect was open exclusively to the members of the Association of Croatian Architects despite the fact that the Cooperative’s activities spanned across the whole country. The Cooperative was registered as a purchase and sale cooperative and therefore it had to comply with the law on cooperatives and not with the law on building design although it operated as an architectural practice. The paid membership fee allowed each member freedom to work on a project within the framework of the Cooperative but the Cooperative also used to distribute the commissions (received from various commercial firms, state or city authorities or other parties) among its members.
The members were fully independent in their design activities. They did not use the Cooperative premises or equipment. They were obliged to submit their projects for a check-up to an expert com-
mittee. Meeting the deadline agreed with the commissioners was the only requirement that compelled them to complete the project. A fundamental difference between the architects who used to work in the Cooperative and those in official design institutions lay in the freedom of the former to choose their collaborators and sign their projects in their own name which was impossible in the latter case.
Many members of the Cooperative were at the same time members of other institutions. As a result, the Cooperative stimulated multiple networking regarding the commissions which were transferred from the institutions and practices to the Cooperative and vice versa. Owing to the fact that the commissioners came into direct contact with the architectural practices and thus indirectly bypassed the ”top-down” process, the Cooperative became highly competitive at the design market. Consequently, it developed into a major catalyst and supporter of the Association of Croatian Architects and their activities. Its publishing is a reliable indicator showing how successful such a specific organization used to be in professional circles. The Cooperative thus launched its own magazine ”Èovjek i prostor” [”Man and Space”] and to these days this has remained a relevant source of information concerning crucial issues of the profession and has always provided valuable insight into the post-war architecture achievements. The Cooperative’s professional activities covered a wide spectrum of architectural projects including a substantial body of realizations which undoubtedly had a liberating effect on the profession. Cooperative members designed some of the most memorable post-war buildings which to these days stand as valuable and representative icons of the 1950s architectural production.
Some of them were designed by Vladimir Turina: Children’s Hospital (Klaiæeva st.), a residential building (Križaniæeva st.), the west stand and a representative building of Dinamo stadium (Maksimir-
ska st.), all situated in Zagreb. Residential buildings designed by Neven Šegviæ and Božidar Rašica (Ulica grada Vukovara st.). The primary school (Mesiæeva st.) designed by Božidar Rašica and a residential building designed by Ivan Vitiæ (Novakova st.)
Over time the Cooperative developed into a more powerful institution than its parent organizationthe Association of Croatian Architects. Harsh explicit criticism of the Cooperative and its thriving business announced its impending demise. It came from the heads of the institutes and studios who were then members of the Association of Croatian architects’ management board. Their criticism levelled against the members of the Cooperative and their work soon forced the Cooperative to close down its business. The Croatian Architects’ Association took into consideration only large architectural firms and their interests and failed to protect the Cooperative members. As a result, many of them turned to their own individual practices registered under their names.
This type of architectural organization was undoubtedly an unrivalled phenomenon in post-war architecture. It contributed to greater independence and autonomy in design and construction. Essentially, it was a model of an architectural organization based on the elements of capitalist business and management. It was evident in the way the commissions were received, distributed and paid up. All this was highly unusual in other architectural firms in the socialist political system. Architects joined together and engaged in discussions and lobbying both in their internal professional circles and external political circumstances. In this way they managed to form a common platform that allowed greater individual freedom of design work. Today one feels the need for greater social responsibility and inclusion of wider areas into the professional circles. Therefore, this postwar example stands out as a valuable and memorable model.
Biografija Biography
Dr.sc. MELITA ÈAVLOVIÆ, dipl.ing.arh., znanstvena je novakinja na Katedri za teoriju i povijest arhitekture na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu, gdje je diplomirala 2007. i doktorirala 2017. godine. U istraživaèkom radu zanimaju je promjene arhitektonske profesije te politièke, gospodarske i urbanistièke uvjetovanosti razvoja arhitektonske produkcije. Od 2009. sudjeluje kao aktivna istraživaèica na znanstvenom projektu „Atlas hrvatske arhitekture 20. stoljeæa”. Uz istraživanja aktivna je i nagraðivana i u praksi koju razvija u partnerstvu s Antunom Sevšekom.
MELITA ÈAVLOVIÆ, Ph.D., Dipl.Eng.Arch., junior researcher in the Department of Theory and History of Architecture at the Faculty of Architecture in Zagreb. She graduated in 2007 and received her Ph.D. in 2017. Her research interests are focused on changes in architectural profession as well as the political, economic and urban-planning circumstances in which architectural production develops. Since 2009 she has actively participated in the scientific research project ”Atlas of the 20th Century Croatian Architecture”. She has been awarded for her work in collaboration with Antun Sevšek.
1 University of Zagreb
Faculty of Architecture
Croatia - 10000 Zagreb, Kaèiæeva 26
2 University of Camerino
School of Architecture
Italy - 63100 Ascoli Piceno, Viale della Rimembranza bbojanic@arhitekt.hr tmaric@arhitekt.hr massimo.sargolini@unicam.it
Preliminary Communication
UDC 725.945.1(497.5)”19/20”
Technical Sciences / Architecture and Urban Planning
2.01.02. - Urban and Physical Planning
Article Received / Accepted: 12. 11. 2017. / 13. 12. 2017.
1 Sveuèilište u Zagrebu Arhitektonski fakultet
HR - 10000 Zagreb, Kaèiæeva 26
2 Sveuèilište u Camerinu Škola arhitekture
Italija - 63100 Ascoli Piceno, Viale della Rimembranza bbojanic@arhitekt.hr tmaric@arhitekt.hr massimo.sargolini@unicam.it
Prethodno priopæenje
UDK 725.945.1(497.5)”19/20” Tehnièke znanosti / Arhitektura i urbanizam 2.01.02. - Urbanizam i prostorno planiranje
Èlanak primljen / prihvaæen: 12. 11. 2017. / 13. 12. 2017.
collective memory memorials post-war public space
The paper continues on-going research of memorials by putting typological identification from previous studies into the context of post-disaster and postwar place regeneration. The aim is to explore the ‘concept of manipulation’ on case studies through choreography of motion as a design tool for memorials.
kolektivno prisjeæanje memorijali poslijeratni javni prostor
Èlanak nastavlja istraživanje memorijala, prema postavljenoj tipološkoj identifikaciji iz ranijih istraživanja, u kontekstu problematike obnove razorenog mjesta. Cilj je istražiti na primjerima ‘koncept manipulacije’ putem koreografije kretanja što postaje naèin stvaranja memorijala.
”Events are bigger than people think.”
François
Guizot1
public space as a method of collective and individual healing.
Regeneration is explored through two notions: the notion of recovery, as bringing back lost and invisible, and the notion of rehabilitation as brining into better condition existing character or mark.
This research is a part of Heritage Urbanism research project4 and builds upon the framework of memorials as cultural landscapes.5 Heritage urbanism method was used for further analysis of memorials in which identity factors (regeneration intention, setting type and identification concept) were used to define the models of healing interventions and the criteria for evaluating their design. Results show the significance of location in cases of post-war memorials - regardless if they are situated in landscape or in urban areas. Therefore, case studies were evaluated through the criteria of accessibility, scale and motion manipulation.
Disasterrisk reduction [DRR] is a systematic approach and disaster management paradigm. UN agencies define it as: ”The conceptual framework of elements considered with the possibilities to minimize vulnerabilities and disaster risks throughout a society, to avoid (prevention) or to limit (mitigation and preparedness) the adverse impacts of hazards, within the broad context of sustainable development.”2 Under that approach in March 2015 UN adopted the Sendai Framework for disaster risk reduction 2015-2030 with seven global targets and four priorities for action. One of the concepts is a priority to ”Build Back Better” in recovery, rehabilitation and reconstruction.3 Research subjectthe notion of memorials in public space design - supports these aims and priority to build back better through creation of public places with associative and healing characteristics for citizens and society.
Frameworks for disaster neglect the effects that war brings to urban environments which have the same consequences as natural hazards. In the post-war context, reducing postdisaster impact refers to issues of emigration, poverty and psychological impressions connected to lost persons and places. This work analyses the post-1990s-war memorials in Croatian context as a method of dealing with the past and at the same time preparing public places for the future. It points out the importance of urban regeneration through
This paper is also part of wider topic called Urbanscape Emanation formed at the Faculty of Architecture, the University of Zagreb. Urbanscape Emanation examines the addition of time and structure to space and the transition from static to dynamic models achieved by creating awareness about place.6 One of the dynamic characteristic of urbanscape is movement experience therefore this research correlates the notion of memorials and walkspace7. Memorials are dynamic models of public spaces and through moving in them we achieve awareness of past and a glimpse of future. Main design tools are: 1. elements of focus, 2. vista and 3. walking choreography. Relation and organization of these three combined elements explain ”the concept of manipulation” through motion in the contemporary memorial design.
1 Virilio, 2000: iv
2 *** 2004: 17
3 http://www.unisdr.org/we/coordinate/sendai-framework
4 Heritage Urbanism - Urban and Spatial Models for Revival and Enhancement of Cultural Heritage is the project financed by the Croatian Science Foundation [HERU HRZZ-2032] and is been carrying out at the Faculty of Architecture, University of Zagreb, principal investigator prof. Mladen Obad Šæitaroci, Ph.D.
5 Bojaniæ Obad Šæitaroci, Mariæ, 2015
6 Concept of Urbanscape Emanation is a series of the research carried out at the Department of Urban Planning, Spatial Planning and Landscape Architecture at the Faculty of Architecture, University of Zagreb since 2010 through the Landscape Architecture Workshops, Diploma Thesis (on master and doctoral programs) under the mentorship of prof. Bojana Bojaniæ Obad Šæitaroci, Ph.D.
7 Mariæ, Bojaniæ, 2012
8 Sekuliæ, 2013
9 http://www.staff.amu.edu.pl/~ewa/Memorials_in_ the_Age_of_the_Anthropocene_abstracts.html
Impact factors causing the need for disaster rehabilitation and recovery in societies and cities can be distinguished in two categories: natural (earthquakes, volcanoes, floods, hurricanes, landslides, avalanches, wildfires) and man-made (wars, terrorist attacks, accidents). Memorials as a type of monuments serve the purpose of not only remembrance, but also present a way to deal with the past events that provoke negative emotions and enable a glimpse into positive future. In postdisaster context memorials give to cities new public places with added urban and social values. This means that memorials, as anthropogenic places designed in landscapes or urban contexts always with the associative character, serve for remembering and mediation and at the same time for forgetting and oblivion of negative emotions. They bring a new identity and new integrity to places and enable conciliation and healing of people and society (Table I).
The previous work presented in the paper ‘Memorials as cultural landscapes’ in the conference proceeding book ‘Cultural Heritage - Possibilities for Spatial and Economic Development’ is an overview of typologies and design models of memorials. Examples used for typological identification are here correlated to regeneration of place through: regeneration intention, setting differences between urban and natural landscapes and symbolic design identification sign or landmark (Table II).
It is a question whether the memorial works as a rehabilitation or recovery and whether they become a sign/stamp or a landmark in the area. The sign/stamp is related to a memorial that is created as a new creation in area. There are two types of landmarks: the first is a memorial where the existing symbolic element is integrated into the design, the second type is a memorial that creates new public space that has an artistic value for becoming a new identity.
Analyzing literature and examples related to memorials it is evident that tragic and war memorials dominate as a category. Among them most explored in European history are the post-second-World-War memorials. This is also applied to the Balkan context where recent studies show high interest for monuments to WWII built as a blend of art and architecture across the former Socialist Federal Republic of Yugoslavia.8 Within the premise of cultural identity theory that every identity is socially controlled and culturally conditioned, and that identity is created and developed from inside of culture and political situ-
Table I Deconstructed notion of memorials
Tabl. I. Dekonstrukcija pojma memorijala
TermDictionary definitionSynonymsAntonyms
REGENERATIONTo effect a complete moral reform in. To re-create, reconstitute, or make over, especially in a better form or condition.
Reconstruction Transformation Decline Stagnation
REHABILITATIONTo restore one’s reputation or character in the eyes of others.Reestablishment Healing Damage
RECOVERYThe regaining of or possibility of regaining something lost or taken away.
REMEMBRANCEA retained mental impression. The length of time over which recollection or memory extends
Return Conciliation Departure
Reminiscence Flashback Ignorance
IDENTITYThe fact of being whom or what a person or thing is.Identification Integrity Opposition
MEMORIALA statue or structure established to remind people of a person or event. They are anthropogenic places designed in landscapes or urban contexts, always with the associative character.
ation, these monuments have common characteristics formed by time and context when they were erected. That makes them specific research topic connected more to history than future. Therefore, the case studies for this paper are contemporary post-war memorials in Croatia related to recent events, so that conclusions could be used in future new memorials and public space interventions. All three case studies relate to persons and events from Croatian War of Independence which took place from 1991 to 1995.
SUVREMENI PRIMJERI MEMORIJALA
POSLIJE DOMOVINSKOG RATA
U HRVATSKOJ
”In helping humanity to survive we must wake up our dormant memorials, and transform them into useful sites for critical and inclusive public discourse concerning memory of the past, for sharing, exchanging and confronting our positions concerning the present and the future…”
Krzysztof Wodiczko9
The core of this research constitutes a survey on the concept of recovery and rehabilitation in memorials. The purpose of this research is to build a path through which we could identify and propose a new role of memorials as regeneration of public places, within the changed social and political context.
Selected examples derive from Table II where three types of memorial design are defined in relation to their regeneration intention (rehabilitation or recovery), setting (urban or landscape context) and identification (designed sign, integrated landmark or designed landmark) as a process of attributing qualities and characteristics of memorials.
Remembering Mediation Forgetting Oblivion
Table II Memorial examples analyzed through factors of identity 1. Regeneration intention (rehabilitation or recovery): rehabilitation - restoring character; recovery - regaining lost. 2. Setting (urban or landscape context). 3. Identification (designed sign, integrated landmark or designed landmark): designed sign - adding new symbol or monument; integrated landmark - including existing recognizable mark in new design and usage; designed landmark - new recognizable public space design. Tabl. II. Analiza èimbenika identiteta na primjerima memorijala 1. Namjera regeneracije (oporavak ili oživljavanje): rehabilitacija - oporavak karaktera; oživljavanje - oživljavanje izgubljenog. 2. Smještaj (urbani ili pejsažni kontekst). 3. Identifikacija (projektirani znak, integrirani reper ili projektirani reper): projektirani znak - dodavanje novog simbola ili spomenika; integrirani reper - ukljuèivanje postojeæeg prepoznatljivog obilježja u novo ureðenje i korištenje; projektirani reper - novi prepoznatljivi projekt javnog prostora.
MEMORIAL
[name, city, country, author, year of the project or competition / year of construction]
REGENERATION
RehabilitationRecoveryUrbanLandscape Designed Sign Integrated Landmark Designed Landmark Memorial Bridge dedicated to veterans, Rijeka, Croatia, 3LHD, 1997/2001+++ Water Tower Memorial of Indipendance War, Vukovar, Croatia, Radionica Arhitekture, 2007 and 2015 +++
Gordan Lederer Memorial, Èukur Hill, NFO, 2014/2015+++ Memorial to murdered Jews in Europe, Berlin, Germany, Peter Eisenman, 1997/2004+++ Vietnam Veteran Memorial Wall, Washington, USA, Maya Lin, 1981/1982+++ General Maister Memorial Park, Ljubno ob Savinji, Slovenia, Bruto, 2005/2007+++ National Memorial, Zagreb, prof. Nenad Fabijaniæ and design team, 2016+++
Jefferson National Expansion Memorial, St. Louis, USA, 1947 arch, 2007 MVVA park re-envision / 1935 a park, 1963-65 arch, 2018 new park +++ Esterwagen Memorial to mass killings, Esterwagen, Germany, WES Landscape Architecture and collaborators, 2008/2011 +++
National 9/11 Memorial, New York, USA, Michael Arad, Peter Walker and Partners, 2003/2006-2011 ++++
Emblematic Monument for 150th Anniversary of the Battle of Puebla, Puebla, México, TEN Arquitectos, 2011/2011 +++ Steilneset Memorial for the people burned as withches, Vardø, Norway, Peter Zumthor and artist Louise Bourgeois, /2011 +++ 11 March Memorial for the victims of terrorist attach at Atocha Station, Madrid, Spain, Estudio FAM, /2007 +++
Canadian Firefighters Memorial for fallen in the line of duty, Ottawa, Canada, PLANT Architects, 2010/2012 +++
Kornati Memorial to fallen firefighters, Kornati island, Croatia, Nikola Bašiæ, 2010/2010+++ The Creto di Burri memory of a lost city in earthquake, gibellina, Italy, Alberto Burri artist, 1985-89/2006 +++
RECOVERY WITH URBAN DESIGNED LANDMARK: MEMORIAL BRIDGE IN RIJEKA
OŽIVLJAVANJE URBANIM PROJEKTIRANIM REPEROM: MOST HRVATSKIH BRANITELJA U RIJECI
”The definition of the public space was achieved only through the structure of the bridge itself, which at the same time must be recognized as a memorial object… This urban public hybrid has changed the vista of the city (in the material as well as mental sense) and has achieved its goal of being a Memorial Bridge.”
3LHD10
Memorial Bridge in the city of Rijeka is a design solution by the author 3LHD (team: Silvije Novak, Marko Dabroviæ, Saša Begoviæ, Tatjana Grozdaniæ Begoviæ, Siniša Glušica, Koraljka Brebriæ Kleonèiæ, Milan Štrbac) completed 2001 (competition 1997) in honor and memory of veterans from the Croatian War of Independence. The new urban pedestrian bridge is placed in the central urban area between historical urban core and Delta area where the river Rjeèina connects with the
Adriatic sea. The location itself is not directly connected to specific events at that point. The memorial is designed as a landmark model because in addition to bridge design includes vertical extension and area for sitting.
10 http://www.3lhd.com/en/project/memorial-bridge
11 ”Our symbol is this oak, on our land, defiant and unbending. Our symbol is this wounded Water Tower. It’s placed on a hill from which it can see deep to the East, but can also be seen far from the East… We are not touching the tower, but emphasizing its message, by parks and other architectural elements, making it most clear. Everything we are planning serves to that. The ceremony entrance stains, the cut towards the street forcing us to bend in front of it. Also, the museum being placed below the park, not to compete with the tower. And the amphitheater. Names of those who gave everything they had are written in the foundations. We give honor to everyone to whom the tower meant everything those smoky days. The rest should be a park, a game place, a place for a new beginning.” [https://www.radionica-arhitekture.hr/memorijal-vodotoranj-1]
12 ”We barely touch the Water Tower... The panoramic elevator leads us to the memorial room in place of the former water tank. In the room, on the screens, we can see documentary videos from the period of the city and Water Tower suffering. A long zig-zag path leads us to the roof, to a viewpoint from which we can see the city which is renewed. And we can see the Danube.” [https://www.radionica-arhitekture.hr/memorijal-vodotoranj-2]
Memorial to Gordan Lederer is almost hidden (not on an everyday route) and therefore it is a destination of travel or recreation routes. Vukovar Water Tower Memorial is public in character but also if museum opens inside tower or the memorial area this would be more visitor oriented function with educational purpose intended to explore internal curiosity or grief.
The resulting criteria for design evaluation of memorials from analyzing contemporary post-war case studies in Croatia are: first the relation between accessibility and scale and second the relation between walkspace and walkscape which forms the concept of manipulation. The ‘concept of manipulation’ derived as a result of previous paper Memorials as cultural landscapes, here we tried to prove it. Three elements of motion manipulation are compared on case studies: elements of focus, vistas and walking choreography. All three memorials have visible and clear focus element according to which authors design directions of walking. Free motion of visitors or wandering is also planned in specific area more connected to natural landscape and vistas.
Manipulation concept through choreography of motion (walkspace vs. walkscape) in the memorial space provides changing perception of the event and awareness of the experience in the memorial space.
„… the future is called the past” Luis Aragon15
As theoretical contribution of this research we point out the definition of memorials. Memorials are subtype of monuments because they relate to specific way of remembering and commemorating related to negative events or emotions while monuments can be dedicated to various purposes, persons or topics. By analyzing the walking choreography in memorials, we have showed that monuments are also parts of the memorials and placed in them as focus elements. Therefore, monuments are static notions while memorials imply dynamic use of space and therefore are a method of public space regeneration in urban and landscape environments.
In addition to manipulation, results show the significance of location, accessibility and scale for defining public-private relations of post-war memorials - regardless if they are situated in landscape or in urban areas.
On the contrary to negative interpretations of Walter Benjamin thoughts16 on past as more
disastrous honored than disappeared, memorials need to be places of awareness, contemplating and understanding so that new public places become the heritage for future generations. This means that memorials are at the same time remembering and oblivion reinterpreted in the new public space and as such the disaster becomes new attraction which enables healing process.
Memorials are complex interdisciplinary subject where social, artistic, architectural, urban and political aspects are combined with psychological issues. The design characteristics analyzed in this and previous research are introduction to phenomenological future research for comparing the typologies, models and design concepts with the personal and subjective experiences and opinions of people touched by the events. Only by combining these types of data it is possible to analyze the consequences of a design and confirm if the healing models successfully serve their purpose.
[Authors]
1. Bojaniæ Obad Šæitaroci, B.; Mariæ, T. (2015), Memorials as Cultural Landscapes / Memorijali - naèin stvaranja kulturnog krajolika, u: International Scientific Conference Cultural Heritage - Possibilities for Spatial and Economic Development, Proceedings / Meðunarodni znanstveni skup prostorne i razvojne moguænosti kulturnog naslijeða, Zbornik radova [gl.ur. Obad Šæitaroci, M.], Arhitektonski fakultet: 244-249, Zagreb
2. Leach, N. (1999), Architecture and revolution, Routledge, New York
3. Mariæ, T.; Bojaniæ Obad Šæitaroci, B. (2012), Walkspace, Linearno povezivanje prostora na primjeru Splita, ”Prostor”, 1 (43): 119-131, Zagreb
4. Sekuliæ, D. (2013), Nepodnošljiva težina nevidljivog, ”Zarez”, 440, http://www.zarez.hr/ clanci/nepodnosljiva-tezina-nevidljivog [8.11.2017.]
5. Virilio, P. (2000), Landscape of Events, Writing Architecture - A project of the Anyone Corporation, MIT Press Cambridge, Massachusetts, London, England
6. *** (2004), Living with Risk: A Global Review of Disaster Reduction Initiatives, Vol.1, UNISDR: 17, New York and Geneva, http://www.unisdr. org/files/657_lwr1.pdf [8.11.2017.]
Internet Sources Internetski izvori
1. http://www.staff.amu.edu.pl/~ewa/Memorials _in_the_Age_of_the_Anthropocene_abstracts. html [8.11.2017.]
2. http://www.unisdr.org/we/inform/publications /657 [8.11.2017.]
3. http://www.unisdr.org/we/coordinate/sendaiframework [8.11.2017.]
4. http://www.3lhd.com/en/project/memorialbridge [8.11.2017.]
5. https://www.radionica-arhitekture.hr/memorijal-vodotoranj-1 [8.11.2017.]
6. http://www.3lhd.com/en/project/memorialbridge [8.11.2017.]
7. http://www.nfo.hr/#/spomenik-gordanu-ledereru [8.11.2017.]
Illustration and Table Sources Izvori ilustracija i tablica
Fig. 1 Ortophoto maps - Google Earth Pro basemap (Image © 2017 CNES / Airbus, Image © 2017 DigitalGlobe) + T. Zaninoviæ
Photos of Memorial Bridge in Rijeka - © 3LHD 2001, Authors: Damir Fabijaniæ (photo from air), Aljoša Brajdiæ
Water Tower Memorial in Vukovar - © Radionica Arhitekture
Photos of Gordan Lederer Memorial in Hrvatska Kostajnica - © NFO + Petar Barišiæ, Authors: Bosniæ+Dorotiæ
Tables I, II, III B. Bojaniæ Obad Šæitaroci and T. Zaninoviæ
Summary Sažetak
Metoda obnove mjesta
Memorijali su prostori gdje se društveni, umjetnièki, arhitektonski, urbanistièki i politièki èimbenici vežu za psihološke probleme. Karakteristike projekata, analiziranih u ovome i u prijašnjim istraživanjima autora ovoga èlanka, uvod su za buduæe istraživanje usporedbe tipologija, modela i projektnih ideja s osobnim i subjektivnim iskustvima i mišljenjima ljudi povezanih s memorijalom, prostorom i dogaðajima. Kombinacijom svih tih elemenata bit æe moguæe istražiti posljedice intervencija i provjeriti uspješnost modela ozdravljenja: ozdravljenje kulture (uspostavljanje novih meðuljudskih odnosa), ozdravljenje povijesti (oporavak i ponovno korištenje pejsaža, struktura i graðevina) i ozdravljenje prirode (oživljavanje iluzije pejsaža). Za razliku od spomenika, memorijali su javni prostori koji služe ne samo podsjeæanju veæ predstavljaju i naèin suoèavanja s negativnim emocijama prošlih dogaðaja i stvaraju viziju pozitivne buduænosti. U kontekstu zbivanja nakon katastrofa memorijali postaju novi javni prostori grada dodajuæi mu nove urbane i društvene vrijednosti. To znaèi da su projektirani kao antropogena mjesta u pejsažu ili gradu, uvijek asocijativnoga karaktera, služeæi podsjeæanju i medijaciji te istovremeno služeæi zaboravu i potiskivanju negativnih emocija. Donose novi identitet i integritet mjestima te omoguæavaju pomirenje ljudi i društva. Ovaj rad istražuje memorijale u razdoblju nakon 1995. godine, poslije Domovinskoga rata u Hrvatskoj, i to metodom razrješenja s prošlošæu i stvaranjem javnih prostora za buduænost. Pokazuje se važnost urbane regeneracije javnih prostora, što
Biographies Biografije
Prof. BOJANA BOJANIÆ OBAD ŠÆITAROCI, Ph.D., architect, is Head of the Department of Urban Planning, Spatial Planning and Landscape Architecture at the Faculty of Architecture, University of Zagreb. [www.scitaroci.hr]
TAMARA ZANINOVIÆ, MArch, is a Research assistant at the Faculty of Architecture in Zagreb and PhD student at Vienna Technical University.
Prof. MASSIMO SARGOLINI is a full professor of Town and Regional Planning and Director of Master in ”Landscapes of innerland” at the University of Camerino and a member of Technical-scientific council for reconstruction after the earthquake in Italy 2016.
Izv.prof. dr.sc. BOJANA BOJANIÆ OBAD ŠÆITAROCI, dipl.ing.arh., predstojnica je Katedre za urbanizam, prostorno planiranje i pejsažnu arhitekturu Arhitektonskog fakulteta Sveuèilišta u Zagrebu. [www.scitaroci.hr]
TAMARA ZANINOVIÆ, mag.ing.arch., znanstvena je novakinja na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu i doktorandica na Tehnièkom sveuèilištu u Beèu.
Prof. mr.sc. MASSIMO SARGOLINI, redoviti je profesor pri Urbanizmu i prostornom planiranju, direktor diplomskog studija „Pejsaži unutrašnjosti” Sveuèilišta u Camerinu i èlan je Tehnièkog-znanstvenog vijeæa za rekonstrukciju nakon potresa u Italiji 2016.
Èimbenici identiteta istraženi su usporedbom razlièitih memorijala domaæih i svjetskih primjera iz 20. i 21. stoljeæa. Na temelju usporedbe za detaljnije su istraživanje odabrani suvremeni memorijali Domovinskom ratu u Hrvatskoj, i to: Most hrvatskih branitelja u Rijeci, Memorijal Vodotoranj u Vukovaru i Memorijal Gordana Lederera u Hrvatskoj Kostajnici.
Istraživanjem primjera stvorena je podloga za definiranje memorijala kao podtipa spomenika vezanih za sjeæanje s negativnom konotacijom. Analizom koreografije kretanja pokazujemo da su spomenici dio memorijala smješteni u njima kao element fokusa. Zakljuèak je da su spomenici statièni, a memorijali podrazumijevaju dinamièko korištenje prostora i time postaju naèin obnove javnoga prostora bilo u gradu ili pejsažu.
Ne želi se koristiti interpretacija Waltera Benjamina koji pretpostavlja kako je bolje da sjeæanje na nesreæu nestane negoli da ju se slavi. Stajalište je ovoga istraživanja da memorijali moraju postati mjesta svjesnosti, kontemplacije i razumijevanja, te na taj naèin postaju nova javna mjesta, naslijeðe za buduæe naraštaje.
postaje metoda kolektivnog i individualnog ozdravljenja. Regeneracija kao proces obnove mjesta istražuje se pomoæu dva pojma: pojam oživljavanja, koji vraæa izgubljeno i nevidljivo, te pojam rehabilitacije ili oporavka, koji obnavlja postojeæi karakter ili znak. Rad je dio istraživaèkog projekta Urbanizam naslijeða [HERU] i nastavlja istraživanje memorijala kao kulturnog pejsaža. HERU metoda koristi se za daljnju analizu tako da su èimbenici identiteta (namjera obnove, tip smještaja i koncept identifikacije) korišteni za utvrðivanje modela intervencije i kriterija za evaluaciju oblikovanja. Rezultati pokazuju znaèenje smještaja poslijeratnih memorijala, bez obzira jesu li smješteni u pejsažu ili gradskom prostoru. Odabrani primjeri evaluirani su pomoæu kriterija pristupnosti, mjerila i ‘manipulacije’ kretanja. Èlanak je takoðer dio istraživanja Urbana emanacija, gdje se ispituje dodavanje vremena i strukture prostoru, te prelaska iz statièkih u dinamièke modele, što se postiže stvaranjem svjesnosti o mjestu. Dinamièka karakteristika gradskoga pejsaža proizlazi iz iskustva kretanja pa ovo istraživanje postavlja u meðuodnos pojmove memorijala i prostora kretanja. Glavni elementi projektiranja jesu: 1. fokus, 2. vizure i 3. koreografija kretanja, a time nastaje ‘koncept manipulacije’ kretanjem. Prethodna istraživanja memorijala u ranije objavljenom èlanku Memorijali - naèin stvaranja kulturnog krajolika [Bojaniæ, Mariæ, 2015.] donose tipološki pregled i modele projektiranja. Primjeri korišteni za tipološku identifikaciju u ovome radu postavljeni su u meðuodnos s obnovom mjesta, i to namjerom obnove, naèinom smještaja u gradskom ili prirodnom pejsažu te simbolièkom identifikacijom znaka ili repera. Znak/peèat vezan je za memorijale koji su projektirani kao novi element u prostoru. Reperi se promatraju kao memorijal gdje postoji simbolièki element i on je integriran u projekt ili kao memorijal koji stvara novo javno mjesto s vrijednošæu koja postaje novi identitet u gradu.
[Autori]
Fig. 1 PSI points marked as black circles on city map of Maribor. The responders expose most of the points lying in the city centre, but only few points in the surrounding area. City on left river bank is more noticeable. On right river bank natural characteristic of green hinterland are depicted. Sl. 1. Uporišne toèke prostornog identiteta oznaèene su kao tamni krugovi na planu Maribora. Ispitanici su naznaèili veæinu toèaka u centru grada, a tek nekolicinu u gradskoj okolici. Na lijevoj obali rijeke uoèljiva je gradska struktura dok desnu obalu više karakterizira zeleni pojas.
University of Maribor
Faculty of Civil Engineering, Transportation Engineering and Architecture
Slovenia - 2000 Maribor, Smetanova 17
melita.rozman-cafuta@um.si metka.sitar@um.si
Subject Review
UDC 711.4(497.4 Maribor)”19/20”
Technical Sciences / Architecture and Urban Planning
2.01.02. - Urban and Physical Planning
Article Received / Accepted: 25. 4. 2017. / 13. 12. 2017.
Sveuèilište u Mariboru Fakultet graðevinarstva, prometnog inženjerstva i arhitekture Slovenija - 2000 Maribor, Smetanova 17 melita.rozman-cafuta@um.si metka.sitar@um.si
Pregledni znanstveni èlanak
UDK 711.4(497.4 Maribor)”19/20” Tehnièke znanosti / Arhitektura i urbanizam
2.01.02. - Urbanizam i prostorno planiranje Èlanak primljen / prihvaæen: 25. 4. 2017. / 13. 12. 2017.
city development decision making process
mental map pillars of spatial identity
The article explores holistic approach of understanding that the concept of the city is not only material reality, it is also a mental structure that results subjective perception. Environmental perception differs during day and night. An empirical research was conducted, based on analytical method of mental mapping. The most often noticed points are pillars of city spatial identity. Their importance increases with occurrence frequency.
razvoj grada proces odluèivanja mentalna mapa uporišne toèke prostornog identiteta
Rad istražuje holistièki pristup konceptu grada koji nadilazi materijalnu stvarnost i predstavlja mentalni konstrukt kao rezultat subjektivne percepcije. Percepcija okoliša razlièita je danju i noæu. Provedeno je empirijsko istraživanje utemeljeno na analitièkoj metodi mentalnog mapiranja. Toèke koje se najèešæe percipiraju predstavljaju uporišne toèke prostornog identiteta grada. Njihova važnost poveæava se s uèestalošæu pojavljivanja.
tivities occur. In higher-quality public spaces, necessary activities take place with approximately the same frequency although people choose to spend longer doing them but, more importantly, a wide range of optional (social) activities also tend to occur.
Urban surfaces are always used by many users at the same time, by drivers, cyclists, pedestrians, and residents. Each group has their own spatial needs.12 The environment should go along with it and create a good personal feeling. To ensure satisfied users environmental circumstances should be adjusted. How to achieve it? We have to know how different stakeholders see, perceive, and experience their environment in everyday life. Technical criteria of environment can be measured, but the citizen good feeling cannot be measured in the same way. Assessing the level of convergence between planners and users can be helpful in building a consensus.13
Urban development is often characterized as being split on ”technical” and ”social” grounds.14 Research, practice, and expertise tend to coalesce around either the scientific and technological advances that need to be made or around social change, largely couched in terms of behaviour, economic, or governance shifts. The key to successful urban space development is allocation of resources forwarded through different branches of decision-makers. To achieve interaction between urban space and its users, it is necessary to understand how users perceive their environment.15
There are perceptual differences between two interest groups: planners16 and users17. Planners experience the environment differently than other social groups, but their decisions about resource allocation have a great impact. This level has often been defined as the objective because it involves physically hard measures or expert judgments.18 Plan-
17 Users are inhabitants, visitors, actors, tourists, and all who use city any way.
18 Fornara et. al., 2010
19 Fornara et. al., 2010
20 Pocock and Hudson [1978, cit. by Poliè, 2002: 5253] speak about three modes of planning participation: (1) Planner as a leader; his conception of the city is crucial, users just follow him; (2) planner as imitator; planner responds and adapts to the users’ needs; (3) planner – user interaction; it is a dialogue between the planner’s vision and user’s preferences.
21 A mental map, as an output of mental mapping, is a person’s point-of-view perception of their area of interaction. The creation of a mental map relies on memory as opposed to being copied from a pre-existing map or image [https://en.wikipedia.org/wiki/Mental_mapping]
22 A mental image or mental picture is the representation in a person’s mind of the physical world outside of that person [Eysenck, 2012]
ners operate in accordance with the principles of good practice. Their priorities are aesthetically functional, technological, economic, legal, and environmental. On the other hand, users’ environmental perceptions are always subjective because they rely on individual responses.19 Their observation is dependent upon the individual’s sex, age, time, experience, and culture. Their priorities are psychologically-, sociologically-, and aesthetically- conditioned.
The article focuses on the spatial aspect of urban environment. Users play an important role. It is essential to know how they sense the city. Their environmental perceptions reflect their spatial priorities. Some points in the city are, for users, particularly important. In presented research they are named Pillars of Spatial Identity [PSI points]. Spatial identity is reflection of what users see and feel. PSI points are in the domain of users. Decision maker should follow their expressed needs.20 If PSI points are not internalized, spatial purpose is not reached. For decision makers some points may seem trivial, for users they are importance carrier. Therefore it is necessary to identify the points that make the city distinctive.
PSI points often have specific characteristics that differentiate them from surroundings. They are distinguished by good visibility, good accessibility, transportation network involvement, high usage frequency, high quality of spatial arrangement, integration in tourist routes, higher property and rental values, etc. They should undergo special environmental care. Presented methodological approach helps in solving current societal challenges: how to recognize the most prosperous points and areas that contribute most to the spatial identity of the city. Where it is necessary and it pays to invest in spatial development, especially if resources are limited?
The research concentrates on scientific approach based on analytical method of mental mapping21 as assessment tool. There is a tendency to answer all raised questions using the following hypothesis:
(1) Spatial identity of the city is users’ mental image22 reflection. PSI point’s importance increases with the mental map occurrence frequency.
(2) Spatial identity of the city depends on time. Users’ environmental perception of PSI points is different during day and night time.
For decision makers recognition of PSI points is strategic advantage. It enables influencing the city development and rearranging specific locations to be appropriate for various activities in long time period.
Environmental perception is a complex process, in which we collect and organize received information. Through this process it is possible to be aware of our relative spatial position in relation to existing boundaries. It has an impact on individual impressions, ability of environment identification, orientation ability, sense of safety, and ability to recognize spatial order or spatial segmentation. As such it is important for spatial development of a city. According to Canter23 space concept is based on individual cognitive experience and designated by the composite conceptual system. We are informed about a place through ”what behaviour is associated with, or is anticipated to be housed in it, what physical parameters of the settings are, and the description, or conceptions, which people hold of their behaviour in that physical environment”.24 Existing and recognized natural and historic values within a city district play an important role in maintaining and creation of the recognizable city image.25 A place is set with a specific physical location, symbolic meanings, and activities taking place in it. It is humans’ cognitive experience of the material world and offers a concrete visual metaphor. Space defines a cognitive image of a specific location, like any human performance that includes physical and mental links between an observed location and its surrounding.26 The message of space ultimately depended on individual interpretation decomposing and recomposing its cryptic meanings.27
Eyesight provides the largest amount of information to explain what happens around us. Visual perception dominates over other perception modes such as: hearing, smell, taste, and type. We are supplied with a lot of information, e.g., distance, colours, shapes, textures, and contrasts. Vision gives us two thirds of all environmental information.28 Sometimes the environment provides us with more information than we can accept. We select only those messages that are important and useful for us, but we accept only as much as we can process.29 Poliè et al.30 consider that every approach that reveals the image of an environment in people’s minds in all its variety, contributes to our knowledge of human-environment interactions. Urban space provides the most diverse experiences. Space perception depends on the individual’s ability, geographical characteristics of specific environment, social conditions, gender and age of user.
In the late sixties and seventies began studying the relationship between the reality and
the idea of the space.31 First studies have shown that equal to actual space, our space perception can be articulated, evaluated and categorized.32 Tolman was the first who introduced the idea of cognitive mapping when doing the experiment involving rats and mazes.33 With his behavioural approach, he was a pioneer of spatial psychology. For Downs and Stea34 cognitive mapping may be defined as a process composed of a series of psychological transformations by which an individual acquires, codes, stores, recalls, and decodes information about the relative locations and attributes of phenomena in their everyday spatial environment. Cognitive mapping is the mental structuring process leading to the creation of a cognitive map.
Cognitive map is the key to understand the process of environmental sensing. Obtained knowledge enable: identifying the identity of objects or whole area, and determine the distance between various points and patterns. Such comprehensive spatial visualization enables everyday movement, route planning, understanding the route descriptions and map reading. In more general terms, a cognitive map may be defined as ”an overall mental image or representation of the space and layout of a setting”.35
Cognitive maps have been studied in various fields, such as psychology, behavioural geography, architecture, landscape architecture, urban planning and more.36 As a consequence, these mental models are often referred to, variously, as cognitive maps37 or mental maps38 for example. A cognitive map is a spatial representation of the outside world that is kept within the mind, until an actual manifestation (usually, a drawing) of this perceived knowledge is generated, a mental map. Cognitive mapping is the implicit, mental mapping the explicit part of the same process. In most cases, a cognitive map exists independently of a mental map, a researches
23 Canter, 1977: 158
24 Canter, 1977: 159
25 Popoviæ et al., 2016
26 Canter, 1977: 22-26
27 Šerman, 1997
28 Gregory, 1998
29 Gifford, 1997: 22
30 Poliè et al., 2004
31 Evans, 1980; Liben et al., 1981; Lynch, 1960
32 Golledge, 1978; Lynch, 1960; Stevens, Coupe, 1978
33 A rat was placed in a cross shaped maze and allowed to explore it. After this initial exploration, the rat was placed at one arm of the cross and food was placed at the next arm to the immediate right. The rat was conditioned to this layout and learned to turn right at the intersection in order to get to the food. When placed at different arms of the cross maze however, the rat still went in the correct direction to obtain the food because of the initial mental map it had created of the maze. [Tolman, 1948]
34 Downs, Stea, 1973: 8-26
covering just cognitive maps remained limited to theoretical considerations.39
For example, Lynch40 and Cullen41 upgraded initial knowledge from planning theory to planning practise. They broke down city structure in a sequence of images that helps us to adapt. For Cullen42 the city is like a puzzle of contrast like: open and closed, tense and relaxed, light and dark. It exist the awareness to move in or out of certain area. The place is perceived as being ”here” and ”there.” Similarly according to Lynch43, city structure represents a basis that helps humans in perception and spatial orientation. For him, a concept of urban landscape is not only a material reality, it is also a mental structure that results subjective perception. Lynch44 divides urban space into individual components like: points, lines, surfaces, and volumes. The hierarchy, size, and visual recognition are important. He also noticed five key elements of high recognition value that makes reading spatial order possible. These are paths, edges, districts, nodes, and landmarks. Paths are linear elements along which the observers move. For many observers, they are dominant elements in space perception. Edges are linear elements that appear as a dividing line between two areas. Districts are closed spatial units, as well as areas of concentration or dispersion. Nodes are strategic spots allowing entrance from all possible directions. Landmarks are more or less exposed unique objects in the area.
Lynch45 has left significant impact on urban planning theory in the field of city forms and its manifestation identity. His structural analysis enables spatial order reading. Later this technique was also used by others. Downs in Stea46 regarded cognitive maps as an individual environmental image that is the result of cognitive mapping containing positional (where) and no positional (what) information. Evans47 notes that the observer is inter-
35 Arthur, Passini, 1992
36 Kitchin, 1994
37 The term is mostely used by spatial psychologist.
38 The term is mostely used by behavioral geographist and urban theorists.
39 https://en.wikipedia.org/wiki/Cognitive_map
40 Lynch, 1962
41 Cullen, 1973
42 Cullen, 1971: 182-187
43 Lynch, 1962
44 Lynch, 1960
45 Lynch, 1960: 47-83
46 Downs, Stea, 1973
47 Evans, 1980
48 Milgram, 1992
49 Gould, 1975
50 Gifford, 1997: 30-37
51 Tuan, 2011: 164-166
acting part of the environment and not just passive receiver. That is clearly reflected in his environmental picture. Therefore, found Milgram48 in his map interpretation not only those components that are actually contained in the environment, but also those components associated with the experience and expectations of the place. Even Gould’s49 mental maps showed the popularity of various locations, multi-dimensional distances scaling and emotional techniques projection. Gifford50 gave on the basis of Lynch’s analysis concrete instructions to create a readable urban structure. Signs should mark major decision-making points in the road system. Their visibility should be increased. Main roads should be matched with functional city districts boundaries and they should emphasize edges. City districts need notable objects that serve as a good signs. If we have homogeneous area, we have to create it. Mental mapping constantly developed over the years. Today it has a great theoretical and practical potential to understand human environmental exchange. It comprises a subjective awareness of the environment and provides an insight into an individual’s environmental perception and evaluation. Nowadays mental map refers to a practice mostly done by urban theorists. City dwellers draw a map, from memory, of their city or the place they live. This allows the theorist to get a sense of which parts of the city or dwelling are more substantial or imaginable. Similar use of mental map is also applied in presented research in order to identify specific points of interest [PSI points], that have great potential for the development of micro locations as well as broader urban areas.
DETERMINATION OF PSI POINTS: CASE STUDY
ODREÐIVANJE UPORIŠNIH
TOÈAKA PROSTORNOG IDENTITETA: STUDIJA SLUÈAJA
In order to show the usefulness and appropriateness of mental mapping technique as a base for determining the PSI points, empirical research was conducted based on the descriptive and causal experimental method of empirical research. Spatial impression was used as one of the key elements of environmental sensing. Architecture seeks visibility. It is attempts to give sensible form to the moods, feelings, and rhythms of functional life.51 Most places are not such deliberate creations. They are built primarily to satisfy practical needs for local inhabitants and outsiders.
The experiment based on memorized drawing of city map and landmarks within it. We assumed that users’ spatial perception dif-
Map of day-time cityMap of night-time city
PSI ID: 1, 12, 14, 15, 16, 17, 18, 19, 20, 26, 28, 33PSI
Fig. 2 A mental map of Maribor city during the day-time and night-time (graphical output of person 1): Both maps have different drawing style. The first map has elements arranged along the corridors (paths). Both of the river banks are included. Night-time city map is focused on city centre. Noticed elements are arranged as bright spots on dark background.
Sl. 2. Mentalna mapa Maribora tijekom dana i noæi (grafièki prikaz osobe 1): Obje mape izvedene su razlièitim stilovima crtanja. Prva mapa ima elemente organizirane duž koridora (putova). Obje obale rijeke su ukljuèene. Mapa grada noæu prikazuje centar grada. Uoèljivi elementi su prezentirani kao svijetle toèke na tamnoj podlozi.
ID: 1, 7, 14, 15, 19, 20, 26, 27, 29, 34, 38
fers during time period. The research focus was on space perception difference during day and night-time. Form and colour are perceived by the light. A boundary between light and dark is the most powerful contrast which defines relation between buildings and open space. This fact satisfies the modified conditions criterion. If spatial structure remains unchanged, illumination intensity can be stimulus that ensure a pleasant feeling of open and build environment. Because we are seeking for those locations with a great potential for our wellbeing, both sunlight and artificial light are equal important perception factors. Wellbeing still remains abstract characteristic, based on the individual physiological need.
The experiment was conducted during the time interval from May 2013 until June 2014 based on a sample of 200 respondents, 100 men and 100 women, aged between 18 and 34 years old. All participants were students at the University of Maribor in Slovenia. Respondents were asked to imagine the city. Within 20 minutes they were asked to put it down twice, once for the day-time city and once for the night-time city.
For research location, city of Maribor has been chosen. Maribor52 is the second-largest city in Slovenia with about 96,000 inhabitants in 2015.53 It is the largest city of the traditional region of Lower Styria and the seat of the City Municipality of Maribor. The city preserves its awareness of its exceptional natural and geographical position. It rests among the slopes of Piramida and Kalvarija hills and Mestni vrh (City peak) to the north, and of southern side of the Alps, Pekrska gorca, and Pohorje. The Drava River leaves behind its alpine character here, growing calm as it enters the flat Pannonian plan. The Drava as a dividing line in the city has become an important focus of urban ambience. Its aspiration and
vision make Maribor increasingly recognizable in the wider region, which is otherwise defined by larger cities such as Ljubljana, Graz and Zagreb.54 City centre on left river bank is a string of squares in the old heart of historical centre, churches, monuments and historical facades. Right river bank has primarily dwelling and industrial function. Today the spatial development of the city is determined by the following factors: structural and economic changes, increased population mobility, proximity to regional highway hub, the population prosperity, increasing demands for healthy environment, a higher level of environmental protection, cultural heritage protection and strengthening regional function of the city.55
STATISTICAL DATA COMPLIANCE OF CITY SPATIAL PERCEPTION DURING DAY AND NIGHT
STATISTIÈKI PODACI O USKLAÐENOSTI PROSTORNE PERCEPCIJE GRADA DANJU I NOÆU
Obtained mental maps were analysed according to the included or excluded elements (points). When processing the results, 42 PSI points, more or less frequently detected, were exposed like: streets, squares, open green areas, morphological features, architectural attractions of individual buildings, unique urban equipment, and more (Table I).
52 After the Second World War, Maribor made good use of its proximity to Austria and its workforce, and developed into a major transit- and cultural centre of northern Slovenia [Maribor, 2017]. When Slovenia seceded from Yugoslavia in 1991, the loss of the Yugoslav market severely strained the city’s economy, which was based on heavy industry. Slovenian entrance in the European Union in 2004 and joining the Schengen treaty have influenced the city development, but the economic circumstances remained difficult. The economic situation of Maribor worsened
PSI ID: 1, 2, 3, 6, 9, 10, 13, 15, 16, 17, 18, 18, 19, 20, 21, 22, 23, 24, 28, 31PSI
The results show that the respondents expose most of the points lying in the city centre but only few points in the surrounding area. Such a point distribution confirms the assumption that city centre is most noticeable and therefore the most often depicted. Green hinterland is not so noticeable or it is not considered as part of the city. Maps of respondents vary in the following categories:
drawing projection (top view drawing, perspective view drawing, a combination of the two projections);
area size shown on the map (area of the historical centre, city on the left river bank, city on the left and right river bank);
displayed elements (individual objects, linear elements, elements as points arranged at the both sides of linear elements), and number of appeared elements.
After completing a graphic analysis of the 400 examples of mental maps (200 maps of day-time city and 200 maps of the night-time city), the data were statistically processed and analysed using programme SPSS Windows. Methods of descriptive statistics (frequency numerical analysis and percentages) and inferential statistics (χ2-test) were used. It was found that individual items appear with varying degrees of frequency. Table II shows frequencies, percentages and the results of χ2-test for the occurrence of individual elements of the space on city maps for daytime and night-time.
again with a global economic crisis combined with the European sovereign-debt crisis. During the year 2012 Maribor was one of two European Capitals of Culture and European Youth Capital the following year [Maribor, 2017]. But an opportunity for a new economic start and new identity was not used.
53 Maribor, 2017
54 Maribor Center, 2012: 25
55 Municipality Maribor, 2017
ID: 1, 15, 16, 17, 18, 19
The results in the Table II show that individual PSI points appear different often. The importance of PSI points increases with their frequency of repetition on mental maps. During the day the most often noticed points are river Drava (160 times), Main Bridge (133 times), Tito’s Bridge (92 times), A.M. Slomšek Square (92 times), Shopping centre Europark (87 times), Main Square (84 times) and so on. During the night the most often noticed locations are river Drava (147 times), Main Bridge (115 times), Shopping centre Europark (87 times), Main Square (84 times), Tito’s Bridge (84 times), A.M. Slomšek Square (73 times). It can be concluded, that some locations are in the group of the most often noticed ones, nearly in everyone’s mind, regardless of the time section. Therefore, these points are the most prosperous urban areas with the great developing potential. They are strong pillars of spatial identity and as such they justify special environmental care and a strategic advantage over other points in the city.
Hypothesis one is confirmed. Spatial identity of the city is users’ mental image reflection. Respondents have memorized and drawn points by themselves. Already every point that appears on respondents’ mental map is spatial identity carrier [PSI point]. Its occurrence frequency is importance criterion. PSI points importance increase with occurrence frequency.
Some PSI points have different occurrence frequency on day-time and night-time mental map. Spatial identity of the city is not constant. On average, mental maps of night-time city has fewer elements than mental maps of day-time city. At night fewer objects was noticed and categorized as PSI point. But there are also some exceptions. Some PSI points are noticed more often at night, like: 7 (Leon Štukelj Square), 22 (Slovenian National Theatre), 30 (Hall Štuk), 31 (Main Bus station), 34
Fig. 3 A mental map of Maribor city during the day-time and night-time (graphical output of person 2): Both maps are drawn in ground plan, with a focus on river Drava left bank and emphasized road network. In contrast to day-time city map, night-time city map covers buildings as compact urban structure.
Sl. 3. Mentalna mapa Maribora tijekom dana i noæi (grafièki prikaz osobe 2): Obje mape su crtane u tlocrtu s lijevom obalom Drave u središtu i naglašenom cestovnom mrežom. Za razliku od mape grada danju, mapa grada noæu pokriva zgrade kao kompaktnu gradsku strukturu.
Table I Numbering [ID] and identifying PSI points
Tabl. I. Numeracija i identifikacija uporišnih toèaka prostornog identiteta
ID Pillar of Spatial Identity [PSI]
1. River Drava
2. Gosposka Street
3. Poštna Street
4. Street Kneza Koclja
5. Krekova Street
6. Koroška Street
7. Leon Štukelj Square
8. Castle Square
9. Main Square
10. A.M. Slomšek Square
11. Square of Liberty
12. Lent, Historical City Centre
13. City Park Maribor
14. Ski slope Mariborsko Pohorje
15. Piramida, Kalvarija, Pekrska gorca
16. Studenci Footbridge
17. Main Bridge
18. Tito’s Bridge
19. Koroška Bridge
20. University Medical Centre
21. University
22. Slovenian National Theatre
23. Town Hall
24. Main Post Office
25. Market
26. Football Stadium Ljudski vrt
27. Shopping Centre Europark
28. Medical Faculty
29. Shopping Centre City
30 Hall Štuk
31. Main Bus Station
32. Main Rail Station
33. Shopping Centre Qulandia
34. Movie Theatre Kolosej
35. University Library Maribor
36. Student Hostel
37. Monument NOB
38. Plague Monument
39. Monument A.M. Slomšek
40. Others
41. Radar
42. Engineering Faculties
43.Franciscan Church
(Movie Theatre Kolosej), and 38 (Plague Monument).
The results of χ2-test confirm that spatial identity of the city depends on time. In the majority of cases we reach a statistically characteristic difference in the incidence of PSI points between day and night at the statistically significant level p<0,05. This proves that Users’ environmental perception of PSI points is different during day and night time. The conformation of hypothesis two is provided.
People form their image of the city along the ways they commonly use. A picture is evolving from known against unknown space. It depends on: individual role and position, sex, age, time, culture and spatial experience. Mental map reflect individual abstract and generalised image of the environment. Graphics are introduced by expectations, views and symbolism. Therefore, such maps are incomplete, distorted, highly simplified, but still useful.
Obtained graphical results reflect a subjective mental image that reflects spatial idea of individual thinking mode. It is assumed that respondents draw maps according to the following scheme: first, they draw all areas of everyday errands, then all pleasing or not pleasing areas were added, in the end they added all detected spatial attractions, even if they are not located close to their movements. Parts of the city remain undetected. It is a place that individuals don't know, or it is not important enough to draw it.
Mental mapping successful developed over the years. Nowadays it has a great theoretical and practical potential to understand human environmental exchange. Presented research is a contribution to existing scientific work of Lynch56, Cullen57, Gifford58, Gould59, Milgram60 and others about sensing, using and developing urban space. In some uses, mostly practiced by urban theorists, city inhabitants draw a map, from memory, of their city or the place they live. This allows the theorist to get a sense of which parts of the city or dwelling are more substantial or imaginable. This lends itself to a decisive idea of how well urban planning has been conducted.
The idea to use mental map to identify city spatial identity, and on the basis of this to determine the most prosperous urban areas or points, is an upgrade to existed scientific work on environmental analysis. Often smaller cities tend to copy successful models not bearing in mind that most of the cases it is
just not possible to transfer them to another territory. Different spatial identities as well as different environments do not always respond in the same way. Using shown approach it is possible to construct spatial identity that is individually adapted to the city. Not only to Maribor as shown in present contribution, but for any other city in the world.
Every point that appears on user’s mental map is spatial identity carrier named Pillar of spatial identity [PSI point]. Occurrence frequency is criterion of importance. More often noticed PSI points have higher importance. They must undergo special environmental care. PSI points are for users and planners particularly important. For users PSI points make sense of place. For planners they are an important starting point in spatial planning and in preparation of spatial documents, especially by developing the urban plan of the city. Maribor city has currently an outdated urban plan. Its makeover and updates are in progress.
After research analytical work it is confirmed that spatial identity of the city is users’ mental image reflection. PSI point’s importance increases with the mental map occurrence frequency, but users environmental perception is different during day and night time. The most frequent noticed locations are the most prosperous urban areas. Summarizing obtain results, it can be realized, that from amount of 43 PSI points, 36 were different evaluated by day and by night. It is possible to say, that modified spatial circumstances effect the perception and utilization of urban space. Spatial identity of the city depends on time. Both hypotheses are confirmed.
City of tomorrow strikes a balance among social, environmental and economic needs. It is very important to plan the best possible spatial interventions. Human well-being is the highest priority. Proposed scientific approach should become a good practise to find out the best possible locations or point worth to be invested in. Recognition the importance of PSI points enables leading the development of the city to be sufficient for various demands in specific time.
Obtained research results: (1) new definition of Pillars of spatial identity [PSI points] set for the most characteristic and prosperous urban areas, (2) the use of already known method of mental mapping for new purpose (to identify PSI points), and (3) hypotheses
56 Lynch, 1960; Lynch, 1962
57 Cullen, 1948
58 Gifford, 1997
59 Gould, 1975
60 Milgram, 1992
Table II Frequencies, percentages and the results of χ2-test for the occurrence of PSI points on mental maps for day-time and night-time city
Tabl. II. Uèestalost, postoci i rezultati χ2-testa za utvrðivanje pojavnosti uporišnih toèaka prostornog identiteta na mentalnim mapama grada tijekom dana i tijekom noæi
4.
5.
7.
8.
13.
16,7300,000 14.
f – frequencies; f % – percentages; χ2-test for the occurrence of individual elements; p – significance
confirmation are original scientific contributions presented in this paper. Proposed scientific approach is useful in decision making and urban planning process. Of course, other fields of development such as economy, ecology and legislation, should also be considered. Mental mapping on different locations
with other observation purpose is a topic for future research. It is also recommended to expand the research to different geographic cultural and religious areas.
[Translated by authors; proofread by American Journal Experts (AJE), Durham, NC, USA]
1. Arthur, P.; Passini, R. (1992), Wayfinding: People, Signs, and Architecture, Hill Ryerson, Toronto
2. Burden, D. (2000), Streets and Sidewalks, People and Cars: The Citizen’s Guide to Traffic Calming, Local Govt. Commission Ctr for Livable Communities, Sacramento CA
3. Canter, D. (1977), The Psychology of Place, Architectural Press, London, UK
4. Carmona, M.; Heath, T.; Oc, T.; Tiesdell, S. (2003), Public places Urban Spaces: The Dimension of Urban Design, Architectural Press, Oxford, UK
5. Cullen, G. (1973), The Concise Townscape, Architectural Press, London, UK
6. Domšiæ, L. (2015), Attitudes and perceptions of young local residents about the social impacts of the špancirfest festival in Varaždin, ”Informatologia”, 48 (3-4): 185-197, Zagreb [retrieved from http://hrcak.srce.hr/151674]
7. Downs, R.M.; Stea, D. (1973), Image and Environment: cognitive mapping and spatial behavior, Aldine, Chicago, USA
8. Evans, G.W. (1980), Environmental Cognition, ”Psychological Bulletin”, 88: 259-287, Washington DC, USA
9. Eysenck, M.W. (2012). Fundamentals of cognition, 2nd ed., Psychology Press, New York, USA
10. Farkiæ, J.; Periæ, D.; Lesjak, M.; Petelin, M. (2015), Urban walking: perspectives of locals and tourists, ”Geographica Pannonica”, 19 (4): 212-222, Novi Sad
11. Fornara, F.; Bonaiuto, M.; Bonnes, M. (2010), Cross-Validation of Abbreviated Perceived Residential Environment Quality (PREQ) and Neighbourhood Attachment (NA) Indicators, ”Environmental Behaviour”, 42: 171-196, Thousand Oaks, California, USA
12. Gehl, J. (2001), Life between Buildings: Using Public Space, 5th ed., The Danisch Architectural Press, Copenhagen, Denmark
13. Gifford, R. (1997), Environmental Psychology: principles and practice, Allyn and Bacon, Boston, USA
14. Golledge, R.G. (1978), Learning about urban environments, in: Timing Space and Spacing Time, Vol. I: Making Sense of Time [eds. Carlstein, T.; Parkes, D.; Thrift, N.], Edward Arnold: 76-98, London, UK
15. Gould, P. (1975), People in information space: the mental maps and information surfaces of Sweden, Lund, Gleerup
16. Gregory, R.L. (1998), Eye and Brain, The Psychology of Seeing, Oxford University Press, Oxford, UK
17. Jelinèiæ, D.A.; Vukiæ, F. (2015), Creative Industries as Carriers of Urban Identity and Drivers of Development: From Directional Towards Participative Branding, ”Annales”, 25 (3): 527-536, Koper
18. Kitchin, R.M. (1994), Cognitive maps: what are they and why study them?, ”Journal of Environmental Psychology”, 14 (1): 1-19, Amsterdam, Netherlands
19. Knox, L.P. (2005), Creating Ordinary Places: Slow Cities in a Fast World, ”Journal of Urban Design”, 10 (1): 1-11, Oxfordshire, UK
20. Liben, L.S.; Patterson, A.H.; Newcombe, N. (1981), Spatial Representation and Behavior Across the Life Span, Academic Press, New York, USA
21. Lynch, K. (1960), Image of the city, Institute of Technology, Cambridge, USA
22. Lynch, K. (1962), Site Planning, The MIT Press, Cambridge, MA, USA
23. Maiello, A.; Battaglia, M.; Daddi, T.; Frey, M. (2011), Urban sustainability and knowledge: Theoretical Heterogeneity and need of a transdisciplinary framework. A tale of four towns, ”Futures”, 43: 1164-1174, Amsterdam, Netherlands
24. Maribor Center: Contemporary guide to Maribor's old town center and its surroundings (2012), [ed. Pogaèar, K.], Založba Pivec, Maribor, Slovenia
25. Milgram, S. (1992), The individual in a social world, McGraw-Hill, New York, USA
26. Mori, K.; Fujii, T.; Yamashita, T.; Mimura, Y.; Uchiyama, Y.; Hayashi, K. (2015), Visualization of a City Sustainability Index (CSI): Towards Transdisciplinary Approaches Involving Multiple Stakeholders, ”Sustainability”, 7: 1240212424, Basel, Switzerland
27. Mori, K.; Christodoulou, A. (2012), Review of Sustainability Indices and Indicators: Towards a New City Sustainability Index (CSI), ”Environ. Impact Assess. Rev”, 32: 94-106, Amsterdam, Netherlands
28. Pegan, S.; Petroviæ Krajnik, L. (2014), Metoda planiranja stupnjevanoga prostornog razvoja, „Prostor”, 22 (1 /47/): 62-73, Zagreb
29. Poliè, M. [ed.] (2002), Doumevanje okolja. Spoznavni zemljevid Slovenije, Znanstveni inštitut Filozofske fakultete: 15-54, Ljubljana
30. Poliè, M.; Repovš, G. (2004), Cognitive map of Slovenia: Spatial representations and identity, ”Psychol. Sci.”, 46: 65-88, Thousand Oaks, California
31. Popoviæ, S.G.; Lipovac, N.; Vlahoviæ, S. (2016), Planning and Creating Place Identity for Podgorica as Observed Through Historic Urban Planning, ”Prostor”, 24 (1 /51/): 62-73, Zagreb
32. Rozman Cafuta, M. (2014), Visual Perception and Evaluation of Artificial Night Light in Urban Open Areas, ”Informatologia”, 47 (4): 257-263, Zagreb
33. Rozman Cafuta, M. (2015), Open Space Evaluation Methodology and Three Dimensions Evaluation Model as a Base for Sustainable Development Tracking, ”Sustainability”, 7 (10): 13690-13712, Basel, Switzerland
34. Šerman, K. (1997), O bîti i prostoru Behrens i Loos, ”Prostor”, 5 (2 /14/): 201-238, Zagreb
35. Tuan, Y.F. (2011), Space and Place: The perspective of Experience, University of Minnesota Press, Minneapolis, USA
36. Veršiæ, Z.; Muraj, I.; Binièki, M. (2015), Model ugraðene najamne zgrade zagrebaèkog donjogradskog bloka; Analiza u svrhu poboljšanja energetske uèinkovitosti, „Prostor”, 23 (2 /50/): 236-249, Zagreb
37. Veziliæ Strmo, N.; Senjak, I.; Štulhofer, A. (2014), Održivost postojeæe stambene izgradnje i moguænosti procjene, „Prostor”, 22 (1 /47/): 122-133, Zagreb
38. Williams, K. (2010), Sustainable Cities: Research and practice challenges, ”Int. J. Urban Sustain. Dev.”, 1: 128-133, Oxfordshire, UK
Izvori
Document Source
Dokumentacijski izvor
1. Topographic map of Maribor city (2017), Služba za geografski informacijski sistem in obdelavo podatkov, Maribor, Slovenia
Internet sources
Internetski izvori
1. Maribor, https://sl.wikipedia.org/wiki/Maribor [12.4.2017.]
2. Municipality Maribor, www.maribor.si/podrocje.aspx?id=219 [19.6.2017.]
3. Mental mapping, https://en.wikipedia.org/wiki /Mental_mapping [19.6.2017.]
4. Cognitive map, https://en.wikipedia.org/wiki/ Cognitive_map [19.6.2017.]
Illustration and Table Sources
Izvori ilustracija i tablica
Fig. 1 Cartographic background: Topographic map of Maribor city, 2017
Tables I, II Authors
Summary Sažetak
Gradovi i urbana podruèja najzanimljivija su mjesta za život. Potreba za prilagoðavanjem okoliša modernim obrascima života poticaj je istraživanju razvojnih moguænosti javnog prostora. Polazište ovoga doprinosa takvom tipu istraživanju jest u shvaæanju da grad nije nepromjenjiva struktura. Urbani razvoj rezultat je napretka društva i tehnoloških moguænosti. Grad buduænosti treba uskladiti društvene, okolišne i ekonomske potrebe. Osobito je važno planirati najbolje naèine prostornih intervencija jer je dobrobit ljudi od najveæe važnosti. Gradovi se mijenjaju u prostoru i vremenu. Promijenjene okolnosti ne odnose se samo na materijalnu stvarnost, veæ su one mentalni konstrukti koji proistjeèu iz subjektivne percepcije. Veliki gradovi s raznolikom gospodarskom osnovom nemaju prevelikih teškoæa u prilagoðavanju promjenama na naèin koji bi omoguæio kvalitetno ureðenje prostora. No problemi se javljaju kod manjih gradova sa slabije razvijenim gospodarstvom i infrastrukturom. Vjerujemo da bi moguæe rješenje moglo biti u osiguravanju kvalitetne prostorne organizacije koja bi odgovarala životnom stilu koji bi pridonio prostornom prepoznavanju i prostornom identitetu. Èlanak se bavi prostornim aspektom urbanog okoliša. Korisnici prostora tu imaju važnu ulogu. Izuzetno je važno znati na koji naèin oni osjeæaju grad. Njihove percepcije okoliša odražavaju njihove prostorne prioritete. Prostorni identitet je odraz onoga što korisnici vide i osjeæaju. Neka su mjesta u gradu za korisnike iznimno važna. Ona su stoga u središtu istraživanja.
Ovo se istraživanje bavi znanstvenim pristupom utemeljenim u analitièkoj metodi mentalnog mapiranja na uzorku od 200 ispitanika koji su dobili zadatak da zamisle grad i u 20 minuta nacrtaju 2 karte grada: jednu koja bi prikazala grad tijekom dana i drugu koja bi ga prikazala tijekom noæi.
Istraživanje je provedeno na lokaciji grada Maribora, drugoga najveæega slovenskog grada koji ima važnu ulogu kao regionalni centar. Dobiveni grafièki rezultati odražavaju subjektivnu mentalnu sliku, koja pak odražava prostornu ideju individualnog naèina razmišljanja. Zamisao da se iskoristi mentalna mapa kako bi se identificirao prostorni identitet grada i na toj osnovi odrede najrazvijenija urbana podruèja ili punktovi - predstavlja nadogradnju postojeæih znanstvenih istraživanja o okolišu. Korištenjem ovoga pristupa moguæe je konstruirati prostorni identitet koji je individualno prilagoðen gradu, i to ne samo Mariboru, kako je to u ovome istraživanju, veæ bilo kojemu drugom gradu na svijetu.
Svaka toèka koja se pojavljuje na mentalnoj mapi korisnika nosilac je prostornog identiteta i stoga je nazvana „uporišna toèka prostornog identiteta”. Ta uporišta èesto imaju specifiène karakteristike koje ih razlikuju od okolnih prostora, kao što su: dobra vidljivost, pristupaènost, integriranost u prometnu mrežu, velika frekvencija korištenja, kvalitetno ureðenje prostora, integriranost u turistièke pravce, više cijene nekretnina ili prostora za iznajmljivanje itd. Važan je kriterij zasigurno frekvencija korištenja.
Najèešæe percipirane uporišne toèke prostornog identiteta imaju veæu važnost. Pri svakom odluèivanju o njima mora se voditi posebna pažnja. Stoga su one od osobite važnosti za korisnike i struènjake koji se bave urbanizmom i prostornim planiranjem. Za korisnike one predstavljaju smisao nekoga mjesta. Za struènjake one su važno polazište u prostornom planiranju i pripremi prostorne dokumentacije, osobito pri izradi urbanistièkog plana nekoga grada. Maribor trenutaèno ima zastario urbanistièki plan pa je stoga u tijeku njegova revizija radi osuvremenjivanja i poboljšanja. Pre-
poznavanje važnosti uporišnih toèaka prostornog identiteta omoguæava upravljanje razvojem grada kako bi se zadovoljile razne potrebe. Predloženi znanstveni pristup trebao bi postati dobra praksa u pronalaženju onih lokacija koje zaslužuju preureðenje i investicije. Nakon analitièkog istraživanja na kognitivnim mapama potvrðeno je da prostorni identitet grada predstavlja odraz mentalne slike korisnika. Važnost uporišnih toèaka prostornog identiteta poveæava se u odnosu na uèestalo pojavljivanje na mentalnoj mapi, ali korisnici imaju drukèiju percepciju okoliša tijekom dana ili tijekom noæi. Najèešæe percipirane lokacije jesu najprosperitetnija gradska podruèja. Analiza dobivenih rezultata pokazuje da od ukupno 43 uporišne toèke prostornog identiteta, 36 ih je ocjenjivano drukèije tijekom dana negoli tijekom noæi. Može se reæi da modificirane prostorne okolnosti utjeèu na percepciju i korištenje urbanoga prostora. Prostorni identitet grada ovisi o vremenu.
Dobiveni rezultati istraživanja: (1) nova definicija uporišnih toèaka prostornog identiteta za najtipiènija i najprosperitetnija urbana podruèja, (2) korištenje veæ poznate metode mentalnog mapiranja za nove potrebe (identificiranje uporišnih toèaka) i (3) potvrda hipoteza predstavlja originalan znanstveni doprinos. Predloženi znanstveni pristup koristan je u procesima odluèivanja i urbanoga planiranja.
Mentalno mapiranje na drugim lokacijama i s drukèijim ciljevima može biti tema buduæih istraživanja. Preporuèljivo je proširiti istraživanje na razlièita geografska, kulturna i religijska podruèja. Kako bi se dobila holistièka slika grada, takoðer je potrebno proširiti istraživanje i na druga podruèja razvoja, kao što su ekonomija, ekologija i zakonodavstvo.
Biographies
Biografije
MELITA ROZMAN CAFUTA received her Ph.D. in landscape architecture at the Biotechnical Faculty, University of Ljubljana. She is Assistant Professor at the Faculty of Civil Engineering, Transportation Engineering and Architecture, University of Maribor. Her research field is sustainable spatial planning and spatial perception.
METKA SITAR received her Ph.D. in architecture at the Faculty of Architecture, Graz University of Technology, Austria. She is Associate Professor at the Faculty of Civil Engineering, Transportation Engineering and Architecture, University of Maribor. She is involved in national and EU research programmes and projects in fields of urban and spatial planning [COST, Interreg, ESPON, RePus, RETINA, COST TUD].
Dr.sc. MELITA ROZMAN CAFUTA doktorirala je u podruèju krajobrazne arhitekture na Biotehnièkom fakultetu Sveuèilišta u Ljubljani. Zaposlena je kao docentica na Fakultetu graðevinarstva, prometnog inženjerstva i arhitekture na Sveuèilištu u Mariboru. U svojim istraživanjima ponajviše se bavi održivim prostornim planiranjem i prostornom percepcijom.
Dr.sc. METKA SITAR doktorirala je u podruèju arhitekture na Arhitektonskom fakultetu Tehnièkog sveuèilišta u Grazu, Austrija. Izvanredna je profesorica na Fakultetu graðevinarstva, prometnog inženjerstva i arhitekture na Sveuèilištu u Mariboru. Sudjeluje u domaæim i europskim istraživaèkim programima i projektima u podruèjima urbanizma i prostornog planiranja [COST, Interreg, ESPON, RePus, RETINA, COST TUD].
Tabl. I. Pregled perivojnog naslijeða Gorskoga kotara
Table I Overview of Landscape Areas and Gardens of Gorski Kotar
R. br.TIPOLOŠKA KATEGORIJA JLS grad/opæina KADA NASTAJE OSNIVAÈ /POTICAJ
AUTOR PROJEKTA PARK-ŠUME
1.PŠ Japlenški vrhGrad Delnicedruga pol. 20. st.DSPNP171 hada (1953.)nepoznat
2.PŠ GolubinjakOpæina Lokvedruga pol. 20. st.ZZZP51 hada (1961.)nepoznat GRADSKI/MJESNI PERIVOJI
3.Park kralja TomislavaGrad Delnicepoèetak 20. st.nepoznat29.955 m2 neobnove - I. Žigman
4.Park dr. Franje RaèkogaOpæina Fužine1890.DPM914 m2 neRosmaniæ
5.Park GoricaOpæina Fužine1893.DPM38.180 m2 neJ. Pfister
6.Park SednjakOpæina Fužine1911.TD59.811 m2 nenepoznat
7.Park ÈokaOpæina Fužine1992.MZ6.315 m2 neZ. Brajan
8.Mjesni park u LièuOpæina Fužine1980-ihMZ6.200 m2 nenepoznat
9.Perivoj u Brod MoravicamaOpæina Brod Moravicedruga pol. 20. st.SB/MV2.000 m2 nenepoznat
10.Perivoj mladih u SkraduOpæina Skrad1920.DPM/TD4.536 m2 nenepoznat
11.PP u središtu Èabra sa spomenikom hrvatskim braniteljimaGrad Èabar1999.JLS200 m2 neN. Kvas
12.PP sa spomenikom borcima NOB-a u ÈabruGrad Èabar1959.SB/MV196 m2 nenepoznat
13.PP u mjestu PlešceGrad Èabar1990-ihJLS211 m2 neN. Kvas
PERIVOJI DVORACA
14.Perivoj dvorca Severin na KupiGrad Vrbovsko1803.grof Ivan Oršiæ7 hada (1966.)nepoznat PERIVOJNO UREÐENA SPOMEN-PODRUÈJA
15.Spomen-park GorandolGrad Vrbovsko1983.SB/MV3360 m2 neS. Jurkoviæ i B. Radimir
16.Matiæ-poljanaOpæina Mrkopalj1969.SB/MV37.800 m2 neinž. Zdenko SIla
PERIVOJNO UREÐENI PROSTORI VJERSKOGA ZNAÈAJA
17.Kalvarija u ÈabruGrad Èabar18. st.Župa100 mda Z-1981 nepoznat
18.Kalvarija na Svetoj goriGrad Èabar17.-18. st.Župa91 mda Z-834nepoznat
19.Kalvarija u LokvamaOpæina Lokve1875.Ivan Pleše130 mnenepoznat
20.Kalvarija u ŠimatovuOpæina Brod Moravice19. st.Župa422 mnenepoznat
21.Perivojno ureðeni prostor oko manastira GomirjeGrad Vrbovskodruga pol. 20. st.manastir2650 m2 nenepoznat
ŠKOLSKI PERIVOJI I VRTOVI
22.Školski vrt u ÈabruGrad Èabardruga pol. 20. st.škola724 m2 nenepoznat
23.Školski vrt u MoravicamaGrad Vrbovskodruga pol. 20. st.škola3100 m2 nenepoznat
24.Školski vrt u Brodu na KupiGrad Delnicedruga pol. 20. st.škola11.700 m2 nenepoznat
25.Školski vrt u Severinu na KupiGrad Vrbovskodruga pol. 20. st.škola4000 m2 nenepoznat
ŠETALIŠTA
26.Šetalište uz potok KamaènikGrad Vrbovskodruga pol. 20. st.TD3 kmda (2002.)nepoznat
27.Šetalište uz Vražji prolaz/Zeleni virOpæina Skrad1930-ih/1960-ihTD800 mda (1962.)nepoznat
28.Šetalište oko Lokvarskog jezeraOpæina Lokvedruga pol. 20. st.TD/JLS17,5 kmnenepoznat
29.Šetalište oko jezera BajerOpæina Fužine1954.TD5 kmnenepoznat
30.Šetalište PreradoviæOpæina Fužinekrajem 19. st.DPM2 kmnenepoznat
31.Šetalište KolibiceOpæina Fužinedruga pol. 19. st.TD300 mnenepoznat
32.Šetalište BenkovacOpæina Fužinekrajem 19. st.DPM2 kmnenepoznat
33.Šetalište na vrelo LièankeOpæina Fužinedruga pol. 19. st.DPM3 kmnenepoznat
ALEJE I DRVOREDI
34.Aleja lipa u glavnoj delnièkoj ulici Grad Delnicedruga pol. 19. st.DPM1,44 kmnenepoznat
35.Aleja lipa u FužinamaOpæina Fužine19. st.DPM200 mnenepoznat
36.Aleja hrasta i divljega kestena u LokvamaOpæina Lokvedruga pol. 19. st.TD1 kmnenepoznat
37.Drvored crvenoga javora u FužinamaOpæina Fužine2007.MZ170 mneZ.Brajan
38.Drvored starih lipa u Brod Moravicama uz šetnicu KozjaèuOpæina Brod Moravicepoèetak 20. st.TD600 mnenepoznat
POJEDINAÈNA STABLA
39.Kraljica šume u PŠ GolubinjakOpæina Lokvesredina 18. st. da (1961.) -
40.Èabarska lipaGrad Èabar17.st./1943./2015. ne -
41.Stara tisa u MeðedimaGrad Vrbovsko17. st. da (1965.)Tumaè kratica: ZZP - zakon o zaštiti prirode; ZZKD - zakon o zaštiti kulturnih dobara; PP - perivojna površina; PŠ - park-šuma; DSPNP - Državni sekretarijat za poslove narodne privrede; ZZZP - Zavod za zaštitu prirode; DPM - Društvo za poljepšavanje mjesta; JLS - jedinica lokalne samouprave (grad/opæina); MZ - mjesna zajednica; TD - Turistièko društvo; SB/MV - Savez boraca/ mjesne vlasti
1 Primorsko-goranska županija
HR - 51000 Rijeka, Riva 10/I
2 Sveuèilište u Zagrebu Arhitektonski fakultet
HR - 10000 Zagreb, Kaèiæeva 26 koraljka.vahtar-jurkovic@pgz.hr mos@arhitekt.hr , scitaroci@gmail.com
Pregledni znanstveni èlanak
UDK 712.3(497.5 Gorski kotar)
Tehnièke znanosti / Arhitektura i urbanizam
2.01.05. - Pejsažna arhitektura
Èlanak primljen / prihvaæen: 10. 11. 2017. / 13. 12. 2017.
1 Primorje-Gorski Kotar County Croatia - 51000 Rijeka, Riva 10/I
2 University of Zagreb
Faculty of Architecture
Croatia - 10000 Zagreb, Kaèiæeva 26 koraljka.vahtar-jurkovic@pgz.hr mos@arhitekt.hr ; scitaroci@gmail.com
Subject Review
UDC 712.3(497.5 Gorski Kotar)
Technical Sciences / Architecture and Urban Planning
2.01.05. - Landscape Architecture
Article Received / Accepted: 10. 11. 2017. / 13. 12. 2017.
Gorski kotar
pejsažno naslijeðe perivojno naslijeðe
Primorsko-Goranska županija
Rad sadrži pregled park-šuma, gradskih perivoja, šetališta, spomen-podruèja, aleja i drvoreda te perivoja uz dvorce, škole i crkve u osam gradova i opæina Gorskoga kotara - Brod Moravice, Èabar, Delnice, Fužine, Lokve, Mrkopalj, Skrad i Vrbovsko. Za 40-ak pejsažnih prostora donose se podatci o vremenu nastanka, osnivaèima, autorima, stupnju zaštite, biljnim vrstama, stilskim i drugim obilježjima.
Gorski Kotar landscape heritage gardens heritage
Primorje-Gorski Kotar County
This paper contains an overview of park forests, town parks, paths and promenades, memorial areas, lines of trees, manor gardens and gardens around schools and churches in eight towns and municipalities in Gorski Kotar: Brod Moravice, Èabar, Delnice, Fužine, Lokve, Mrkopalj, Skrad, and Vrbovsko. It provides data on approximately 40 landscape areas and their origin, authors, degree of protection, plants species, and stylistic and other characteristics.
Primorsko-goranske županije èine tri zemljopisno i prirodno razlièite subregionalne cjeline - priobalje, otoci i Gorski kotar. U svakomu od tih podruèja razlièit je krajolik, kao i urbanistièka i arhitektonska obilježja kulturnoga krajolika. Razlike u pejsažnom i perivojnom naslijeðu ponajprije su prema biljnim vrstama, koje su, ovisno o podneblju, razlièite u priobalju i na otocima u odnosu na planinsko podruèje Gorskoga kotara. U priobalju, uz rijeèke gradske perivoje, nalazimo vrlo vrijedna ostvarenja perivojne arhitekture turistièkih mjesta koja su se kao klimatska ljeèilišta razvila krajem 19. i poèetkom 20. stoljeæa na opatijskom i crikvenièkom podruèju. Sliène perivojne elemente, kao i u turistièkom pogledu znaèajne park-šume, nalazimo i na otocima Krku, Lošinju i Rabu. Cijeli je Gorski kotar velik prirodni park oplemenjen zahvatima èovjeka u prirodnom krajoliku. Stoga je tamo perivojna arhitektura èesto u funkciji obilaska prirodnih ili djelovanjem èovjeka stvorenih ljepota, kakva su, primjerice, akumulacijska jezera Bajer u Fužinama ili Lokvarsko jezero.
Pejsažno i perivojno naslijeðe grada Rijeke, primorskih gradova (Opatija, Crikvenica, Rab, Mali i Veliki Lošinj) i otoka (Krk, Rab, Lošinj, Cres) istraživano je pa su objavljeni brojni znanstveni i struèni radovi. Gorski kotar je najmanje istraživan, posebice perivojno naslijeðe, koje se ne može mjeriti s povijesnim perivojima Opatije, Rijeke i drugih turistièkih
gradova. Zbog toga je zapoèeto istraživanje pejsažnog i perivojnog naslijeða Gorskoga kotara s ciljem da se utvrdi postojanje i rasprostranjenost tog naslijeða, kao i tipološka i sadržajna raznolikost.1 To je prva cjelovita evidencija pejsažnog i perivojnog naslijeða Gorskoga kotara.
Metoda istraživanja - Pejsažno i perivojno naslijeðe Gorskoga kotara obraðeno je analizom postojeæe literature, starih katastarskih karata2 i razglednica3. Za podatke o park-šumama Japlenški vrh u Delnicama i Golubinjak kod Lokava te perivoju dvorca Severin na Kupi, koji su zaštiæeni pojedinaènim rješenjima prema Zakonu o zaštiti prirode, korištena je dokumentacija Uprave za zaštitu prirode Ministarstva zaštite okoliša i energetike - Upisnik zaštiæenih podruèja prirode i Javne ustanove za upravljanje zaštiæenim dijelovima prirode na podruèju Primorsko-goranske županije.4 Grad Delnice omoguæio je uvid u projektnu dokumentaciju za revitalizaciju Parka kralja Tomislava te za ureðenje Supilove ulice i Trga goranskih šumara i drvara. Recentno stanje utvrðeno je terenskim obilascima, anketama i dokumentirano fotografijama.5
U radu je prikazano perivojno naslijeðe Gorskoga kotara po tipološkim kategorijama s podatcima o starosti (dobu nastanka), osnivaèu odnosno poticaju za ureðenje, površini, biljnim vrstama, stilskim obilježjima, zakonskoj zaštiti (ako postoji), kao i autoru/autorima projekta ureðenja ako je takav projekt izraðen. Na temelju tako sistematiziranih podataka utvrðena su identitetska obilježja istraživanih lokaliteta.
Dosadašnja istraživanja - Pejsažno naslijeðe Gorskoga kotara spominje se u monografijama koje obraðuju goranska mjesta, kao i onima posveæenim pojedinim jedinicama lokalne samouprave. Pejsažno naslijeðe spominje se u putopisima i turistièkim vodièima te u novinskim napisima objavljivanim od kraja 19. st. do danas. Tako su o Gorskom kotaru kao „prirodnom i umjetnom cvietnjaku i perivoju” pisali Dragutin Hirc, Ivan Nepomuk Jemeršiæ, Andrija Raèki, Šime Vlahov i Željko
1 Istraživanja su provedena u sklopu znanstvenog projekta Heritage Urbanism - Urban and Spatial Planning Models for Revival and Enhancement of Cultural Heritage [HERU-2032], koristeæi metodološki okvir istraživaèkog projekta. Projekt financira Hrvatska zaklada za znanost, a provodi se na Arhitektonskom fakultetu Sveuèilišta u Zagrebu. 2 Katastarske karte pregledane su u Državnoj geodetskoj upravi, Odjelu za katastar nekretnina u Delnicama te njegovim ispostavama u Èabru i u Vrbovskom.
3 O povijesnom izgledu delnièkoga gradskog parka i drvoreda uz glavnu gradsku ulicu svjedoèe stare razglednice objavljene u knjizi Povijesna šetnja razglednicom kroz Grad Delnice Josipa Žurge te u knjizi Hrvatski perivoji i vrtovi Dragutina Kiša.
4 Putem Javne ustanove (JU) „Priroda” pribavljen je još neobjavljeni rukopis vodièa o perivojima i šetalištima fužinskoga kraja autorice Zrinke Brajan, dipl.ing.agr.
Poljak, te poslije brojni drugi autori. Perivojno naslijeðe opisuje se kao dio prirodnih ljepota koje su, oplemenjene djelovanjem èovjeka, bile temeljem razvoja turizma - èesto na ljeèilišnoj osnovi zbog klime i njezina povoljna djelovanja na ljudsko zdravlje posebno tijekom ljetnih mjeseci. Nije objavljena nijedna cjelovita publikacija posveæena perivojnom naslijeðu Gorskoga kotara. Autori koji su obraðivali pojedine pejsažne i perivojne teme pripadali su razlièitim strukovnim podruèjima - šumarstvu, agronomiji, arhitekturi i urbanizmu, povijesti, zaštiti prirode i turizma, a najèešæe se pisalo u turistièkom kontekstu. Stoga je hvalevrijedan pokušaj Zrinke Brajan da u jednome vodièu objedini povijesne i suvremene podatke o parkovima, perivojima i šetnicama fužinarskoga kraja. Dragutin Kiš u knjizi Hrvatski perivoji i vrtovi ukazao je na potrebu jaèeg vrjednovanja Gorskoga kotara i njegovih ljepota u turistièkom smislu pa je objavio i nekoliko razglednica. O predjelima koji su prema Zakonu o zaštiti prirode zaštiæeni u kategoriji park-šuma i znaèajnih krajobraza objavljeni su u novije vrijeme tekstovi u knjigama i vodièima kojima je tema prirodna baština Primorsko-goranske županije.
PEJSAŽNI I PERIVOJNI PROSTORI
GORSKOGA KOTARA
LANDSCAPE AREAS AND GARDENS OF GORSKI KOTAR
U radu je prikazano pejsažno i perivojno naslijeðe Gorskoga kotara prema tipološkom razvrstaju. Prepoznati su sljedeæi tipovi prostora: park-šume, gradski/mjesni perivoji, perivoji dvoraca, perivojno ureðena spomen-podruèja, perivojno ureðeni prostori vjerskoga znaèaja, školski vrtovi, šetališta i vidikovci, aleje i drvoredi te pojedinaèna stabla.
PARK-ŠUME6 / PARK FORESTS
Japlenški vrh, bujnom šumom bukve i jele obraslo brdo visine 842 m.n.m., zaštiæeno je 1953. godine prema Zakonu o zaštiti prirode u kategoriji park-šume.7 Omiljeno je rekrea-
5 Terenska istraživanja obavljena su u srpnju 2016. i svibnju 2017. u nazoènosti struènih suradnika Javne ustanove „Priroda” i županijskoga Upravnog odjela za prostorno ureðenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Ispostave u Delnicama. Tom su prilikom obavljeni i razgovori s mjerodavnim predstavnicima lokalne samouprave te djelatnicima muzeja i drugih ustanova koje su posjeæene.
6 Park-šuma je kategorija kojom u skladu sa Zakonom o zaštiti prirode upravlja Javna ustanova za upravljanje zaštiæenim dijelovima prirode.
7 Rješenje o zaštiti br. 26919-1953. (reg.br. 39). [Upisnik zaštiæenih podruèja prirode Republike Hrvatske]
8 Randiæ et al., 2005: 116-120
9 Randiæ et al., 2005: 121-124
10 Rješenje o zaštiti br. 116/3-1961. [Upisnik zaštiæenih podruèja prirode Republike Hrvatske]
cijsko podruèje stanovnika Delnica i izletnika koji mogu uživati u šetnjama mrežom pješaèkih staza i atraktivnoj vegetaciji. U park-šumi je Lovaèki dom te manji zoološki vrt s jelenima lopatarima i muflonima. Urbanistièka posebnost park-šume jest èinjenica da se ona nadovezuje na središnji gradski perivoj èineæi s njime cjelinu8 (Sl. 2.).
Golubinjak, kilometar udaljen od središta Lokava, predio je površine 51 ha koji èini šuma starih jela i smreka. Livada u sjevernom dijelu ureðena je kao park skulptura (Sl. 3.). Tu su još djeèje igralište, uèionica u prirodi i sportski park pa je Golubinjak omiljeno izletište Lokvaraca i turista. Ovdje raste i jela nazvana ‘kraljica šume’ jer je stara 226 godina; promjera je 1,42 m, visine 42 m, a opsega 4,43 m.9 Atraktivnosti podruèja pridonose i krški fenomeni poput Golubinje peæine i Ledene špilje, prirodnih kamenih vrata, vidikovca na osamljenoj stijeni i drugih. Golubinjak je zbog svoje neobiène ljepote 1961. godine zaštiæen u kategoriji park-šume10, a dio je i ekološke mreže Natura 2000, kao po-
Sl. 1. Istraživani lokaliteti u gradovima i opæinama Gorskoga kotara
Fig. 1 Locations of the Landscape Areas and Gardens of Gorski Kotar
Sl. 2. Park-šuma Japlenški vrh
Fig. 2 Japlenški Vrh Forest Park
Sl. 3. Park-šuma Golubinjak
Fig. 3 Golubinjak Forest Park
druèje znaèajno za oèuvanje divljih vrsta i staništa.11
4 King Tomislav Park in Delnice, picture postcard, beginning of the 20th century
Sl. 5. Park kralja Tomislava u Delnicama
Fig. 5 King Tomislav Park in Delnice
6. Park kralja Tomislava u Delnicama, geodetski nacrt
Fig. 6 King Tomislav Park in Delnice, geodetic design
Park kralja Tomislava12 u Delnicama najveæi je, najznaèajniji i sadržajima najbogatiji perivoj u Gorskom kotaru. Povezuje središte grada s padinama park-šume Japlenški vrh. Nisu
pronaðeni podatci o osnivanju perivoja, ali stare razglednice svjedoèe da su Delnièani rado boravili u njemu veæ poèetkom 20. stoljeæa. Nakon Drugoga svjetskog rata u njemu je ureðen memorijalni prostor s postavom spomen-bista. Nedavno je perivoj obnovljen prema projektu zagrebaèkoga Zrinjevca, i to sredstvima Janet Majnarich iz Kanade, pa je u njenu èast prozvana glavna aleja i postavljena spomen-ploèa.13 U perivoju rastu lipe, javori, smreke, bukve, crna joha i Panèiæeva omorika. U središtu Delnica 2013. godine perivojno je ureðen i trg na raskrižju Supilove ulice i Lujzinske ceste14, kao poveznica glavnoga gradskog perivoja i glavne ulice s drvoredom lipa, koji je postojao još krajem 19. i poèetkom 20. stoljeæa (Sl. 4.-6.).
U Èabru, na središnjem Trgu kralja Tomislava, na mjestu gdje je prije bila stara ruševna zgrada, ureðena je 1999. godine mala perivojna površina u središtu koje je spomen-obilježje svim hrvatskim braniteljima.15 Obilježje žrtvama u Drugome svjetskom ratu postavljeno je 1959. godine u obližnjoj perivojno ureðenoj površini kod hotela.16 U mjestu Plešce, na podruèju Grada Èabra, nedavno je perivojno ureðen prostor pred crkvom, u središtu kojeg dominira fontana i èetiri javora.17
Za centar Vrbovskoga izraðen je Plan pejsažnog ureðenja u sklopu cjelovitoga provedbenog urbanistièkog plana, autora Miroslava Kollenza.18 U gradskom središtu perivojno je ureðen prostor ispred škole te je zasaðen drvored lipa uz glavnu ulicu, dok je prostor ispred crkve zasaðen nizom smreka.19
Perivojno ureðivanje Fužina i okolice zapoèinje potkraj 19. stoljeæa, u velikoj mjeri i zaslugom Društva za poljepšavanje mjesta, na po-
11 Juriæ et al., 2015: 369-373
12 Naziv Park kralja Tomislava perivoj je dobio 1925. godine povodom obilježavanja tisuæite obljetnice hrvatskoga kraljevstva. Poslije je nosio naziv Gradski park, a 1990-ih vraæen mu je izvorni naziv. [Žurga, 2003: 61]
13 Janet Majnarich bila je umirovljena uèiteljica koje su roditelji podrijetlom iz Delnica, zbog èega je ona oporuèno ostavila dva milijuna dolara za ureðenje grada. [Krmpotiæ, 2016: 22]
14 Projekt ureðenja trga izradio je Geoprojekt iz Opatije, a projektantica je Mara Kuèan Smešny, dipl.ing.arh.
15 Autorica perivojnog ureðenja je Nena Kvas, dipl.ing. arh., a autor je skulpture akademski kipar Ljubo de Karina. [Grad Èabar i Nena Kvas]
16 Zbašnik, 2017: 132
17 Autorica je ureðenja Nena Kvas.
18 Provedbeni urbanistièki plan centra Vrbovskoga, 1983., autor-planer: docent Miroslav Kollenz, dipl.ing.arh.; suradnici: Mladen Obad Šæitaroci, Nenad Lipovac; Arhitektonski fakultet Sveuèilišta u Zagrebu - Zavod za urbanizam. Plan pejsažnog ureðenja izradio je Mladen Obad Šæitaroci.
19 Antiæ, 1984: 270-271
20 Naziv potjeèe vjerojatno od èinjenice da su se na tom prostoru nekada okupljali Fužinarci i njihovi gosti u vrijeme blagdana, posebice u lipnju prilikom svetkovine sv.
ticaj kojeg se ureðuju javni perivoji, vrtovi oko ljetnikovaca uglednih rijeèkih obitelji, šetnice i drvoredi. Na poticaj Društva, a pod voðenjem šumara Rosmaniæa, na površini od 914 m2 ureðen je 1890. godine prvi javni perivoj Park Podjanjci20, danas Park dr. Franje Raèkoga21. Perivoj je nekoliko puta obnavljan: prvi put 1928. kad je u njemu postavljena bista dr. Franje Raèkoga22, zatim 1954., 1984. i konaèno 2006. godine, kada je perivoj u cijelosti preoblikovan. Izvorno oblikovanje bilo je historicistièko, a nakon Drugoga svjetskog rata u perivoju je ureðen prostor za igru djece. Do obnove 2006. u perivoju su rasle stablašice smreke, divlje trešnje, jasena i malolisnih lipa. Prilikom obnove proširen je glavni ulaz u perivoj i otvoren novi ulaz na južnoj strani. Bista dr. Franje Raèkoga postavljena je u sjevernom dijelu perivoja, a u središnjem je dijelu postavljen paviljon (Sl. 7. i 8.).
Društvo za poljepšavanje mjesta dalo je poticaj za ureðenje i drugoga javnog perivoja u Fužinama, ujedno i najveæega u mjestuPark Gorica, otvorenog za javnost 1893. godine. Ureðen je na prostoru prirodne jelove šume u vlasništvu opæine prema zamisli šumara Josipa Pfistera. Brojni zapisi, putopisi i turistièki vodièi iz 1930-ih godina bilježe da je taj perivoj bio obrastao crnogoriènom šumom smreke. Kroz park-šumu nekad su prolazile pješaèke staze s klupama, a postojao je i drveni paviljon23 i rasvjeta. Bio je ureðen i prostor za predstave, koje su se povremeno odigravale. Poèetkom 20. stoljeæa izgraðena su teniska igrališta, obnovljena 1954. godine. Uz Park Gorica 1960-ih godina gradi se vikend-naselje i šest paviljona za odmarališta rijeèkih radnih organizacija. Danas
Antona - zaštitnika mjesta, kada bi èesto pekli janjce. [Brajan, 2007: 7]
21 Dr. Franjo Raèki (1828.-1894.) - teolog, povjesnièar, publicist, kulturni djelatnik, jedan od osnivaèa JAZU (danas Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti) i njen prvi predsjednik, roðen je u Fužinama.
22 Bista je jednaka onoj koja se nalazi na njegovu grobu u Arkadama na Mirogoju.
23 Ivan Nepomuk Jemeršiæ 1904. u putopisu Kopnom i morem na Plitvièka jezera opisuje staze i paviljon. [Brajan, 2007: 10]
24 Projektom je predviðena obnova postojeæih graðevina, prorjeðivanje visoke šumske vegetacije i osvjetljavanje javnom rasvjetom, ureðenje sanjkališta, izgradnja paviljona-vidikovca, izgradnja drvenih mostiæa preko potoka i izgradnja novih teniskih igrališta na mjestu nekadašnjih.
25 Prirodno kraško jezero bogato je razlièitim biljnim vrstama koje uza nj rastu, ribama te divljim guskama i patkama koje nastanjuju njegove rubove. Naziv je dobilo po pastiru iz obitelji Maras koji se sa svojim stadom ovaca utopio u jezeru zbog živoga blata koje ga okružuje. [Brajan, 2007: 12-13]
26 U mjestu Liè je nekada bilo puno takvih brezika koje okolno stanovništvo naziva briziæ. Danas u Lièu postoji sedam briziæa s lokalnim nazivima.
27 Smatra se da je perivoj ureðen odmah nakon gradnje hotela 1920.
je perivoj zapušten, nema rasvjete, teniskog igrališta ni nekadašnje drvene kolibe, a staze su obrasle vegetacijom. Od drveæa prevladava bukva s vrlo vrijednim primjercima stogodišnjih stabala. U perivoju je tek jedna manja skupina smreka i pokoja breza. Godine 2006. Graðevno-projektni zavod iz Rijeke izradio je projekt obnove i ureðenja perivoja.24
Turistièko društvo je prilikom osnutka 1911. godine u Fužinama uredilo i Park Sednjak sa šetnicom kroz prirodnu brezovu šumu. Ta je šetnica bila dijelom jedinstvene staze koja je vodila od Parka Raèkoga do Parka Sednjaka, iz njega do željeznièkog mosta, zatim do šetališta Kolibice, po kojoj se vraæalo u središte mjesta. Danas je to podruèje prevladavajuæe prirodne bukove šume. U perivoju su i dva izvora pitke vode. Kako se iz perivoja pruža lijep pogled na Gornje selo, crkvu i Park dr. Franje Raèkoga, taj je prostor stanovništvu poznat pod nazivom Vidikovac Grbajel.
Na podruèju Opæine Fužine, u predjelu Lièa zvanom Tomino selo, na zaravni uz Marasovo jezero25 ureðen je mjesni perivoj s klupama u sjeni breza i stazom oko jezera.26 U znak sjeæanja na Josipa Broza Tita, 1980-ih godina uz jezero je posaðeno 88 stabala razlièitih vrsta (breze, topole, smreke, lipe i crnoga bora).
Mjesni perivoj u Skradu ureðen je na padini istoèno od hotela Zeleni vir 27 U njemu je 1962. godine podignut spomenik žrtvama fašizma autorice Gabrijele Kolar. U perivoju su prije rasle stare jele i smreke, a prilikom nedavne obnove zasaðeno je više vrsta ukrasnih stabala i grmlja. Danas nosi naziv Park mladih i u njemu su postavljene još dvije skulpture - skulptura tunela, rad akademskoga kipara Daniela Kovaèa, a ove godine
Sl. 7. Park dr. Franje Raèkoga, Fužine Fig. 7 Dr Franjo Raèki Park, Fužine
Sl. 8. Spomen-bista dr. Franji Raèkom u perivoju Fig. 8 Dr Franjo Raèki memorial bust in the park
Sl. 9. Bronèana skulptura drvodjelca u perivoju, Brod Moravice, autor: akademski kipar Zvonko Car Fig. 9 Bronze sculpture of a carpenter in the park, Brod Moravice, author: sculptor Zvonko Car
još i skulptura monolit akademskoga kipara Zdravka Miliæa.28
U središtu Brod Moravica ureðen je 1954. godine malen mjesni perivoj oko spomenika poginulima u Drugome svjetskom ratu. Poslije su u njemu postavljene još dvije skulpture inspirirane èestim zanimanjima ljudi u minulim vremenima u tome kraju: bronèana skulptura drvodjelca, rad akademskoga kipara Zvonka Cara (Sl. 9.) i skulptura pokuæarca29 izraðena od hrastova drva akademskoga kipara Marijana Sušca.
PERIVOJI DVORACA / MANOR GARDENS
Na podruèju grada Vrbovskoga najznaèajniji je perivoj dvorca Severin na Kupi koji je zaštiæen kao pojedinaèni spomenik parkovne arhitekture.30 Dvorac je na strmoj šumovitoj padini s desne obale rijeke Kupe podignula plemiæka obitelj Frankopan. Prvi se put spominje 1558. godine kao „kameni lukovdolski grad - velika kamena kula kojom raspolažu sami žitelji”. Neko je vrijeme bio u posjedu Zrinskih koji su ga 1580. prepustili knezu Gašparu Frankopanu Tržaèkom, kojega je naslijedio Vuk Krsto Frankopan. Nakon pogibije posljednjega Frankopana i sloma Urote zrinsko-
-frankopanske 1671. godine imanje je bilo opustošeno. Dvorac je èetverokutna graðevina s ugaonim kulama i unutrašnjim dvorištem. Obnovljen je 1803. za vrijeme grofa Ivana Oršiæa, kada je ureðen i pejsažni perivoj oko dvorca na tri razine, ukupne površini 7 ha.31 Prvi, najviši dio uz dvorac èini omanji drvored božikovine te nekoliko stabala Lawsonova paèempresa i divljega kestena. Na toj je razini smještena i kapela sv. Florijana. Najatraktivniji je vidikovac s kamenom cisternom, s kojeg se pruža lijep vidik na slovenska brda i rijeku Kupu.32 S južne strane uz dvorac zasaðeni su brijestovi, tise i grmovi šimšira. Do druge i treæe razine vode prostrana stubišta naglašena simetrièno zasaðenim primjercima stabala. U drugoj razini perivoja raste skupina starih stabala podrijetlom iz Sjeverne Amerike (Lawsonov paèempres, amerièki borovac, amerièki crveni hrast i amerièka tuja). Raste tu i brojno drugo drveæe (bukva, crvenolisna bukva, divlji kesten, božikovina, paèempresi, bagremi, jele i smreke, brijestovi i javori, platane, tise, lipe). Od perivojno-arhitektonskih graðevina nalazimo: ulazni portal, ulazni pretprostor dvorca, terasa s cisternom i vidikovcem, dvorac33, kapelica, bazen-ribnjak, monumentalna ograda i dr. Od perivoja do podnožja i obale Kupe vodi šetalište. Perivoj je veoma zapušten (Sl. 11. i 12.).34
U Gorskom kotaru su još dva frankopanska dvorca - onaj u Staroj Sušici, u kojem je godinama rijeèko djeèje odmaralište, te onaj u Brodu na Kupi u kojem je Primorsko-goranska županija uredila Muzej šumarstva, lovstva i ribolova, kojim upravlja Prirodoslovni muzej Rijeka. Tijekom vremena imanje oko njih izgraðeno je drugim graðevinama i prometnim površinama pa je nestao njihov perivojno ureðeni okoliš. U kuriji Zrinskih u Èabru smještene su upravne službe lokalne, županijske i državne razine.35
28 Skulptura je izraðena na 38. sazivu Goranske kiparske radionice u Lokvama 2017.
29 Pokuæarci su bili stanovnici ovih krajeva koji su zimi odlazili od kuæe u druge zemlje kako bi prodavali sitnu robu od kuæe do kuæe, a u proljeæe bi se vraæali zbog radova na otvorenom.
30 Perivoj je zaštiæen 1966. godine (br. 80/7-1966.). [Upisnik zaštiæenih podruèja prirode Republike Hrvatske]
31 Projekt Putovima Frankopana, http://frankopani.eu/ loc/dvorac-severin/
32 Rogiæ et al, 2016: 6-7
33 Na dvorcu, koji je 2012. g. nakon 20-godišnjega sudskog procesa vraæen u vlasništvo Gradu Vrbovskom [„Novi list”, 7. svibnja 2012.), istaknut je natpis da je konzervaciju izvršila Šumarija Vrbovsko 1958./1959.
34 U Izvješæu o stanju u prostoru Grada Vrbovsko navodi se potreba izrade Studije obnove i zaštite perivoja i dvorca, kao i projekt obnove.
35 Stari Èabar razvio se oko kurije koju je podigao Petar Zrinski pokraj ušæa Paklenskog jarka u rijeku Èabranku.
S obzirom na to da je podruèje Gorskoga kotara veoma stradalo tijekom Drugoga svjetskog rata, a stanovništvo iskazalo iznimno domoljublje, hrabrost i otpor neprijatelju, nakon rata podizani su pojedinaèni spomenici koji su smještani u postojeæe perivoje ili je njihov neposredni okoliš perivojno ureðen, a ureðena su i dva veæa memorijalna prostora - Gorandol u Lukovdolu i Matiæ-poljana.
Memorijalni sklop u Lukovdolu, nazvan Gorandol, posveæen uspomeni hrvatskoga pjesnika Ivana Gorana Kovaèiæa36, smješten je na uzvišenju iznad mjesnoga groblja. U pjesnikovoj rodnoj kuæi ureðen je memorijalni muzej i knjižnica s izložbenim prostorom. Gorandol je ureðen 1983. godine.37 Svake godine na pjesnikov roðendan održava se okupljanje mladih pjesnika - Goranovo proljeæe. Tamo je grobno obilježje38 i spomenik autora Vojina Bakiæa.39 Prostor je, u skladu s pjesnikovom željom, okružen crnogoriènim drveæem - tamnim smrekama40, a zasaðeni su još javor i bagrem (Sl. 13. i 14.).
Na Matiæ-poljani na podruèju Opæine Mrkopalj, nedaleko od sela Tuka i Begova Razdolja, podignut je 1969. godine spomenik dvadesetšestorici smrznutih partizana XIII. primorsko-goranske divizije. To iznimno prostorno-likovno ostvarenje djelo je profesora arhitekta Zdenka Sile, nagraðeno nagradom grada Rijeke za najbolje likovno ostvarenje godine. Prostor poljane svladan je potpunim „jedinstvom spomenika, prirode i podneblja toga prekrasnog i kobnog krajolika”41. Likovi partizana simbolièno su predstavljeni kamenim steæcima izraðenim od lokalnoga kamena, postavljenim u blagom luku uz rub sjeverne padine gdje puše najjaèi vjetar za snježnih meæava.
Poslije su u mjestu ureðeni park Garkel te staze prema izvoru i ribnjacima.
36 Ivan Goran Kovaèiæ roðen je u Lukovdolu 21. ožujka 1913.
37 Provedbeni urbanistièki plan spomen-podruèja izraðen je u Zavodu za arhitekturu Arhitektonskoga fakulteta Sveuèilišta u Zagrebu, a prema projektu Berislava Radimira, Damira Rubeše i Berislava Šerbetiæa.
38 Sabor Republike Hrvatske dao je 1996. urediti grobno obilježje. Na njemu je naznaèeno da tamo leže djelomièno pronaðeni posmrtni ostatci hrvatskoga književnika Ivana Gorana Kovaèiæa, ubijenog èetnièkom rukom u srpnju 1943. kod Foèe, te da je obilježje po projektu arhitekta Zvonimira Krznariæa izradilo klesarstvo Jerbiæ iz Samobora. U sklopu grobnog obilježja zasaðene su prirodne biljke kamenjara.
39 Jednaka je skulptura, izraðena u granitu, postavljena u Parku Ribnjak u Zagrebu. [*** 1981: 88]
40 Zbog bolesti uzrokovane potkornjakom velik je dio stabala stradao.
41 Ekl, 1981: 830
U svim mjestima Gorskoga kotara izgraðene su brojne crkve, uz koje su zasaðena stabla i okoliš im je perivojno ureðen, a posebno se istièu Kalvarije u nekoliko mjesta. U Èabru od crkve prema groblju vodi križni put, kojeg su postaje uklopljene u drvoredu divljih kestenova. Na podruèju je Grada Èabra i Sveta Gora, gdje do crkve vodi monumentalno stubište s postajama križnoga puta. Uz njih je bio zasaðen drvored smreka, koji je uništen u ledolomu 2014. godine. U središtu je Lokava križni put koji vodi od crkve do brježuljka s kojeg se pruža lijep pogled na okolicu. Kalvarija u mjestu Šimatovo na podruèju Opæine Brod Moravice, stara više od 100 godina, obnovljena je prije desetak godina (Sl. 15. i 16.).
Perivojno ureðen prostor nalazi se i u sklopu manastira Gomirje na podruèju Grada Vrbovskog.
Sl. 13. Spomen-park Gorandol u Lukovdolu
Fig. 13 Gorandol Memorial Park in Lukovdol
Sl. 14. Spomen-park Gorandol u Lukovdolu, grob i spomenik I. G. Kovaèiæu, autor skulpture: Vojin Bakiæ
Fig. 14 Gorandol Memorial Park in Lukovdol, grave and monument to I. G. Kovaèiæ, sculpture by Vojin Bakiæ
Sl. 15. Lokve, kalvarija Fig. 15 Lokve, Calvary
Sl. 16. Èabar, postaja kalvarije u drvoredu divljih kestenova
Fig. 16 Èabar, Calvary station in a line of chestnut trees
ŠKOLSKI PERIVOJI I VRTOVI
/ SCHOOL GARDENS AND PARKS
U gradu Èabru jedina veæa javna površina danas je školski vrt ureðen ispred Osnovne škole Petra Zrinskoga i Srednje škole Vladimira Nazora, na mjestu nekadašnjega vlastelinskog perivoja obitelji Ghyczy zvanog Garkel.42 Danas su u vrtu zasaðene voæke (jabuke i kruške) te cvijeæe, a u travnjaku su postavljene biste Petra Zrinskoga i Vladimira Nazora, te meteorološka postaja.
U Moravicama (Grada Vrbovsko), oko Željeznièke tehnièke škole ureðen je perivoj u kojem je spomen-obilježje žrtvama fašizma iz 1951., rad Velibora Maèukatina. U dijelu perivoja nedavno je ureðen vrt tolerancije potaknut potrebom osude pojave uèenièkog nasilja.
Uz Osnovnu školu Frana Krste Frankopana u Brodu na Kupi prostire se na plodnoj i slikovitoj naplavnoj ravnici rjeèice Kupice - školski voænjak, gdje se njeguje tradicija uzgajanja autohtonih starih sorata jabuka, krušaka i oraha.43 Od 2012. godine u okolišu škole postavljena je u sklopu meðunarodnoga projekta SOŽITJE pouèna „Medvjeða staza”, s pouèno-didaktièkim ploèama i skulpturama koje prikazuju život goranskih smeðih medvjeda (Sl. 17. i 18.).
ŠETALIŠTA / PROMENADES
Na podruèju Grada Vrbovskoga perivojno je ureðeno šetalište uz potok Kamaènik - oko 3 km dug desni pritok rijeke Dobre koji se probija kroz bujnu gorsku bukovu šumu. Pješaèki je put, koji vodi od ušæa do izvora potoka i natrag, opremljen drvenim šetnicama, mostiæima i klupama. Uz razvalinu stare pilane izgraðene poèetkom 20. st., koja je za pogon koristila snagu vode, zasaðeno je nekoliko smreka.44 Pri završetku toka ureðeno je izletište s perivojno ureðenim površinama.45
Za uživanje u prirodnim ljepotama fužinarskoga kraja važna su šetališta: Šetalište Preradoviæ, Šetalište Benkovac, Šetalište Kolibice, Šetalište na vrelo Lièanke i Šetalište uz jezero Bajer.
Najpoznatije je Šetalište Preradoviæ, koje kroz nekada crnogoriènu jelovu, a danas uglavnom listopadnu bukovu šumu vodi prema istoimenom vrhu (892 m.n.m.), s kojeg se pruža pogled na Lièko polje, jezero Bajer i mjesto Fužine. Prvo je to šetalište ureðeno krajem 19. stoljeæa zaslugom Društva za poljepšavanje mjesta.46 Prvi je put obnovljeno oko 1911. godine na inicijativu iste godine osnovanoga Turistièkog društva, zatim u razdoblju izmeðu 1930. i 1940., te ponovno 1984. i 1985. godine prilikom akcije u povodu proslave 200-godišnjice osnovne škole Fužine. Zadnja je obnova napravljena 2006. u sklopu ekološke akcije u povodu obilježavanja Dana planeta Zemlje.
Šetalište Benkovac vodi iznad Parka Gorica uz današnje vikendice i spušta se prema nekada vrlo lijepom skijalištu. Bilo je motivom brojnih turistièkih razglednica Fužina izmeðu dva svjetska rata.
Šetalište Kolibice, prvo koje je ureðeno u turistièke svrhe, nastalo je nakon otvaranja pruge Rijeka-Karlovac 1873. kako bi se skratio put od željeznièkoga kolodvora do središta mjesta. Tada su uz šetalište postavljene klupe za odmor, a posaðen je i drvored lipa radi hladovine. Obnovljeno je u razdoblju od 1930. do 1940., a Turistièko društvo stazu obnavlja i u razdoblju od 1952. do 1968.
Na lijevoj obali jezera Bajer bilo je ureðeno šetalište do izvora rijeke Lièanke, koje je bilo popularno još u doba zaèetaka turizma u tome kraju, odmah po izgradnji željeznièke pruge Rijeka-Zagreb 1873. godine. U to se
42 Odjel za katastar nekretnina Delnice, Ispostava Èabar, ne posjeduje katastarsku kartu s urisanim perivojem jer su prve karte izraðene 1860-ih godina kada perivoja još nije bilo, a karte su obnavljane 1954. kada ga više nije bilo. Dostupni su zapisi Andrije Zbašnika koji u knjizi Veja navodi da se perivoj protezao preko Paklenskog jarka s Milanovom šumicom do naselja Loknari te da su u njemu rasla visoka stabla i bili ureðeni travnjaci i cvjetnjaci. U središnjem je dijelu bila fontana u obliku kružnoga betonskog zdenca u sredini kojeg je bila mala željezna kula iz koje je izlazila voda. U dijelu toga perivoja veæ 1930. ureðena su teniska igrališta. [Zbašnik, 2017: 65, 68; Žurga, 2003.]
43 Po najzastupljenijoj staroj sorti jabuke u voænjakubobovcu prozvana je školska Uèenièka zadruga Bobovac Logo zadruge je jabuka s crvom jer je osnovni cilj zadruge promicanje zdrave i prirodno uzgojene hrane.
44 Rogiæ, Randiæ, Crnkoviæ, 2016: 259-261
45 Zbog svoje iznimne krajobrazne ljepote te bogatstva flore i faune podruèje Kamaènika je odlukom Županijske skupštine Primorsko-goranske županije 2002. zaštiæeno prema Zakonu o zaštiti prirode u kategoriji znaèajnoga krajolika. Javna ustanova za upravljanje zaštiæenim dijelovima prirode u Primorsko-goranskoj županiji duž staze je postavila pouène ploèe s informacijama za posjetitelje, a odnedavno se u suradnji s Gradom Vrbovsko tamo ureðuje i tzv. Panova staza postavljanjem instrumenata, kakve su primjerice potoène orgulje.
46 Preradoviæev vrh se prije zvao Maèkovica jer su nekada divlje maèke u veæem broju obitavale na tom prostoru. U vrijeme proslave 1000 godina hrvatskoga kraljevstva (1925.), vrh Maèkovica preimenovao se u vrh Preradoviæ po pjesniku Petru Preradoviæu.
doba poèetkom svibnja pozivalo posjetitelje na proljetna okupljanja - majalese, kojom su se prilikom svi znaèajni izvori, a osobito ovaj, kitili prema starom obièaju. Pritom su prireðivane zabave na kojima bi se okupljao velik broj izletnika. Šetalište je bio bijeli put dug 3 km. Obnovilo ga je 1930-ih godina Društvo za poljepšavanje mjesta. Nakon što je Andrija Kauzlariæ, nekadašnji vlasnik penziona Bitoraj na tome mjestu izgradio vodovod i elektriènu centralu, staza je izgubila na popularnosti.
Prvu sadnju 5 km duge obale jezera Bajer47 vodilo je Turistièko društvo 1954. godine, što je nastavljeno 1965. kada su posaðene žalosne vrbe, topole, breze, ariš i žuta šumska glicinija tzv. negnjila, èime se željelo postiæi da jezero poprimi što prirodniji izgled. Šetalište je ureðeno 2005. godine, a ureðen je i pejsažni pojas izmeðu Vrelske ulice i jezera. Namjera je bila ostvariti pejsažnu barijeru prema cesti i postiæi prirodan izgled sadnjom raslinja.48
Uz Lokvarsko jezero takoðer je ureðena šetnica na naèin da se u što veæoj mjeri saèuvaju prirodna obilježja krajolika. Šetalište za obilazak zaštiæenoga krajolika Vražji prolaz / Zeleni vir na podruèju Skrada ureðeno je nizom staza i drvenih mostiæa.49
ALEJE I DRVOREDI / LINES OF TREES
Na izlazu iz središnjega gradskog perivoja u Delnicama nastavlja se nedavno perivojno ureðena glavna Ulica Frana Supila te Trg goranskih šumara i drvara.50 Za glavnu ulicu
47 Umjetno jezero Bajer nastalo je od 1946. do 1950. gradnjom brane i potapanjem korita rijeke Lièanke radi proizvodnje elektriène energije. Voda jezera je pitka te obiluje ribom, a privlaèi mnoge jedrilièare, veslaèe i ronioce, a ljeti i brojne kupaèe.
48 Šetnica povezuje razlièite prostore: livadu za piknik i odmor, kamp, špilju Vrelo i ugostiteljsku graðevinu. Tijekom gradnje autoceste Rijeka-Zagreb 1992. godine na poticaj Mjesne zajednice Fužine teren je ureðen u obliku poluotoka i zatravnjen. Podignuta je i ribarska kuæica u vlasništvu Ribolovnoga društva. Zrinka Brajan napravila je 2006. idejni projekt za ureðenje tog prostora.
49 Rogiæ, Randiæ, Crnkoviæ, 2016: 229-230
50 Prostor je ureðen sredstvima IPARD fonda Europske unije za ruralni razvoj.
51 Drvored je vidljiv veæ na najstarijim razglednicama s poèetka 20. stoljeæa. [Žurga, 2003: 43, 52]
52 Ureðenje trga izvedeno je prema projektu Mare Kuèan Smešny, dipl.ing.arh., iz tvrtke Geoprojekt d.d. iz Opatije, izraðenom u ožujku 2012. [dokumentacija Grada Delnica]
53 Zbašnik, 2017: 69-70
54 To je veæ treæa lipa na istome mjestu. Izvorna lipa, za koju se vjeruje da potjeèe još iz doba Zrinskih, porušena je zbog dotrajalosti 1937. g. Druga je zasaðena na dan kapitulacije Italije 1943., a uvenula je 2012. godine. [Zbašnik, 2017: 69-71]
55 Kvaliteta drva, preveliko iskorištavanje i spori rast uzroci su nestajanja tise s prirodnih staništa pa je tisa uvrštena u popis strogo zaštiæenih vrsta u Republici Hrvatskoj.
znakovit je drvored lipa51, a na trgu je ureðena fontana.52
Za mjesto Fužine bila je znakovita 200 m dugaèka aleja lipa podignuta u 19. stoljeæu uz glavnu ulicu koja vodi u mjesto. Opseg debla pojedinih primjeraka svjedoèi o stoljetnom drvoredu koji je nekada bio jednoobrazan. Neodgovarajuæom njegom stablima je u znatnom mjeri oslabljena vitalnost, što je dovelo do njihova prijevremenog starenja i propadanja. Tijekom vremena u drvored su usaðene i druge vrste - pitomi kesten, crvenolisna bukva, jasen, topola, divlja trešnja i vrbakoje su saðene na razlièitim udaljenostima pa je današnji drvored starosno, prostorno i botanièki neujednaèen.
Na potezu od mosta i brane do piknik-prostora 2007. godine zasaðen je novi drvored crvenoga javora.
Na podruèju Opæine Lokve znaèajna je aleja koja vodi od park-šume Golubinjak do Lokava gdje rastu vrlo stara stabla hrasta, divljega kestena i jasena, a poslije je zasaðeno još nekoliko stabala divljega kestena (Sl. 19.).
U Brod Moravicama uza stazu s klupama, od mjesta do željeznièke stanice, drvored je starih lipa zasaðenih poèetkom 20. stoljeæa (Sl. 20.).
POJEDINAÈNA STABLA / SINGLE TREES
Na podruèju Gorskoga kotara raste i nekoliko pojedinaènih stabala, vrijednih zbog starosti ili memorijalnog i simbolièkog znaèenja. To su: jela ‘kraljica šume’ u park-šumi Golubinjak (Sl. 21.), pojedinaèna stabla lipe u Èabru i stara tisa u zaseoku Meðedi na podruèju Grada Vrbovskoga.
U središtu Èabra, na Trgu kralja Tomislava, dugo je godina rasla stara lipa koju su smatrali simbolom mjesta i svjedokom mnogih sveèanih i tužnih dogaðanja. Uz lipu je skulptura lava, iz usta kojeg teèe pitka voda. To je veæa skulptura postavljena umjesto izvorne manje skulpture postavljene 1925. godine.53 Šumarsko je društvo 2015. godine zasadilo mladicu lipe.54
Stara tisa u Meðedima zaštiæena je kao pojedinaèno stablo još 1965. godine u kategoriji spomenika prirode. U godini zaštite stablo je bilo visoko 15 metara i opsega 2,5 metra.55
U središtu Brod Moravica rasla je 130 godina stara lipa, no morala je biti uklonjena jer se srušila. Umjesto nje zasaðena je nova. Krajem 19. i poèetkom 20. stoljeæa perivojno su ureðivani i prostori oko željeznièkih postaja - saðena su stabla, ureðivani travnjaci obrubljeni živicama i cvijeæem. Zapuštanjem željeznièkog prijevoza ti su prostori gubili na znaèenju pa su tijekom vremena postali zapušteni.
Sl. 20. Drvored lipa zimi, uz šetnicu Kozjaèu u Brod Moravicama
Fig. 20 Line of linden trees alongside Kozjaèa path in Brod Moravice
Sl. 21. Zaštiæena jela u park-šumi Golubinjak Fig. 21 Protected abies in Golubinjak Forest Park
Tabl. II. Pregled perivojnog naslijeða Gorskoga kotara po jedinicama lokalne samouprave (gradovima i opæinama)
Table II Overview of Landscape Areas and Gardens in Municipalities of Gorski Kotar Grad /opæina Naziv perivoja/pejsaža (broj iz Tabl. I.) Mjesto
Èabar Perivojna površina u središtu grada sa spomenikom hrvatskim braniteljima (11) Èabar
Perivojna površina sa spomenikom borcima NOB-a (12) Èabar
Perivojna površina u središtu mjesta (13) Plešce
Kalvarija (17) Èabar
Kalvarija na Svetoj gori (18) Hrib
Školski vrt (22) Èabar
Pojedinaèno stablo lipe (40) Èabar
Delnice Park-šuma Japlenški vrh (1) Delnice
Park kralja Tomislava (3) Delnice
Školski vrt (24) Brod na Kupi
Aleja lipa u glavnoj gradskoj ulici (34) Delnice
Vrbovsko Perivoj dvorca Severin na Kupi (14) Severin na Kupi
Spomen-park Gorandol (15) Lukovdol
Perivojno ureðeni prostor oko manastira (21) Gomirje
Školski vrt (23) Moravice
Školski vrt (25) Severin na Kupi
Šetalište uz potok
Kamaènik (26) Vrbovsko
Stara tisa (41) Meðedi Brod Moravice Perivoj u središtu mjesta (9) Brod Moravice
Kalvarija (20) Šimatovo
Drvored starih lipa uz šetnicu Kozjaèu (38) Brod Moravice
Fužine Park dr. Franje Raèkoga (4) Fužine Park Gorica (5) Fužine
Park Sednjak (6) Fužine Park Èoka (7) Fužine
Mjesni park (8) Liè
Šetalište oko jezera Bajer (29) Fužine
Šetalište Preradoviæ (30) Fužine
Šetalište Kolibice (31) Fužine
Šetalište Benkovac (32) Fužine
Šetalište na vrelo Lièanke (33) Fužine
Aleja lipa (35) Fužine
Drvored crvenoga javora (37) Fužine
Lokve Park-šuma Golubinjak (2) Lokve
Kalvarija (19) Lokve
Šetalište oko Lokvarskog jezera (28) Lokve
Aleja hrasta i divljega kestena (36) Lokve
Jela Kraljica šume u Park-šumi Golubinjak (39) Lokve
Mrkopalj Matiæ-poljana (16) Izmeðu sela Tuka i Begova Razdolja
Skrad Perivoj mladih (10) Skrad
Šetalište uz Vražji prolaz / Zeleni vir (27) Skrad
ZAKLJUÈNA RAZMATRANJA
CONCLUDING CONSIDERATIONS
U Tablici I. prikazano je pejsažno i perivojno naslijeðe Gorskoga kotara prema tipološkom razvrstavanju i uneseni su podatci u kojoj se jedinici lokalne samouprave (gradu ili opæini) ono nalazi, kada je nastalo i na èiji poticaj ili tko je utemeljitelj, podatci o površini odnosno duljini za linearne prostore, podatci o zaštiti te, ako su poznati, podatci o autoru projekta osnovnoga perivojnog rješenja ili autoru projekta obnove.
Prepoznato je devet tipoloških kategorija: park-šume, gradski/mjesni perivoji i perivojno ureðene površine u pojedinim mjestima, perivoji dvoraca, perivojno ureðena spomen-podruèja, perivojno ureðeni prostori vjerskoga znaèaja, školski perivoji i vrtovi, šetališta, aleje i drvoredi, te pojedinaèna stabla. Najviše je zabilježeno u opæini Fužine (12), zatim u Gradu Èabru i Gradu Vrbovskom (7), Opæini Lokve (5), u Gradu Delnicama (4), u Opæini Brod Moravice (3), u Opæini Skrad (2), a u Opæini Mrkopalj jedan (Tabl. II.).
Neki prostori potjeèu još iz 18. stoljeæa, a veæina je iz 19. i 20. stoljeæa. Samo su malobrojni perivoji obnovljeni temeljem projektne dokumentacije (Park kralja Tomislava) ili su tek napravljeni projekti obnove (perivoj u Brod Moravicama). Mali je broj perivojno ureðenih površina s poèetka 21. stoljeæa. Pojedinaèna zaštiæena stabla imaju više od 200 odnosno 400 godina.
Osnivaèi ili poticatelji ureðenja perivoja nisu uvijek poznati. U dokumentima o zaštiti zabilježeno je da je osnivaè perivoja uz dvorac Severin na Kupi grof Ivan Oršiæ. S obzirom na to da su mnogi perivojno ureðeni prostori Gorskoga kotara nastali krajem 19. i poèetkom 20. stoljeæa, kada su se goranska mjesta razvijala kao klimatska ljeèilišta (Skrad, Fužine, Lokve), znaèajna je bila uloga Društava za poljepšanje mjesta, a poslije i Turistièkih društava. U drugoj polovici 20. stoljeæa inicijatori su bile opæine, odnosno mjesne zajednice. Ureðenje spomen-podruèja (Matiæ-poljana i Gorandol), kao i postavljanje spomen-obilježja u postojeæe perivoje inicirale su udruge u suradnji s mjesnim vlastima. Danas su tu ulogu preuzele jedinice lokalne samouprave, odnosno gradovi i opæine. Poticaj za ureðenje prostora vjerskih obilježja daju u pravilu pojedine vjerske zajednice (župe), dok je za kalvariju u Lokvama zabilježeno da je poticaj dao lokalni trgovac Ivan Pleše. O školskim perivojima i vrtovima brinu same škole i njihovi nastavnici.
Prostori perivojnog naslijeða Gorskoga kotara razlièitih su velièina - od prostranih park-šuma površine od nekoliko desetaka hekta-
ra, preko pojedinih veæih mjesnih perivoja i spomen-podruèja površine od 3 do 6 ha, do gradskih/mjesnih perivoja koji veæinom pripadaju u grupu malih i vrlo malih perivoja.56 Samo su malobrojni prostori perivojnog naslijeða zaštiæeni temeljem Zakona o zaštiti prirode. To su dvije park-šume: Japlenški vrh i Golubinjak, perivoj dvorca Severin na Kupi te šetališta kroz zaštiæene krajobraze Vražji prolaz / Zeleni vir i Kamaènik. Dvije kalvarije, u Èabru i Svetoj gori, zaštiæene su u sklopu rješenja o zaštiti kulturnih dobara. I dva pojedinaèna stabla uživaju zaštitu - stara tisa u Meðedima i jela ‘kraljica šume’ u sklopu rješenja o zaštiti park-šume Golubinjak.
Za mnoge perivojno ureðene prostore nisu nam poznati autori projekta ureðenja jer se oni ne èuvaju kao graðevinski projekti. Stoga za autore znamo iz literature i dosadašnjih istraživanja drugih autora te monografija pojedinih mjesta Gorskoga kotara.57
Biljne vrste zastupljene u perivojima Gorskoga kotara jesu one koje su autohtone za to podruèje - prije svega jela i smreka, a od autohtonih vrsta zastupljene su još bukva i breza, rjeðe topola i crni bor. U perivoju dvorca Severin na Kupi zabilježene su i mnoge druge vrste. U drvoredima su najzastupljeniji lipa i divlji kesten. U novije doba prilikom obnova ili održavanja sade se i druge vrste, kao što su javor ili crvenolisni javor.
Perivojno naslijeðe Gorskoga kotara u pravilu nema izražena stilska obilježja, osim perivoja oko dvorca Severin na Kupi koji ukazuje na elemente klasicistièkih i pejsažnih obilježja58 te gradskog perivoja u Delnicama s historicistièkim obilježjima. Park-šume su pejsažno ureðeni prostori, a ostali su perivoji bez izraženih stilskih obilježja.
56 Za polazište uzima se kriterij da su perivoji površine manje od 1 ha vrlo mali perivoji, a oni od 1-3 ha mali perivoji. [Obad Šæitaroci, 1987: 15]
57 Iz zapisa Zrinke Brajan saznajemo o struènom radu šumara Rosmaniæa i Pfistera, a iz monografije o Gorskom kotaru o autorima idejnog rješenja za spomen-park Gorandol i o naèinu na koji je prof.inž. Zdenko Sila realizirao svoje djelo na Matiæ-poljani. O autorima novijih zahvata, kakvi su ureðenja manjih perivojnih površina u Èabru i Plešcima, saznajemo od službenika upravnih odjela koji su te iste zahvate vodili u sklopu svojih redovnih poslova. Autor projekta nedavne obnove Parka kralja Tomislava u Delnicama jest Ivan Žigman iz tvrtke „Zrinjevac” iz Zagreba.
58 Na staroj katastarskoj karti iz 1862. g. razvidno je oblikovanje perivoja neposredno uz dvorac i kapelu sa cvjetnjacima kroz koje prolazi glavna staza, koja vodi do niže razine perivoja s geometrijskim rasterom šetnica. Ostali dio perivoja, udaljeniji od dvorca, pejsažno je ureðen. S obzirom na staru katastarsku kartu, podatke iz rješenja o zaštiti i ostatke na terenu, uzimajuæi u obzir vrijeme obnove dvorca i nastanka perivoja (1803.), može se zakljuèiti da je uži dio perivoja uz dvorac posjedovao klasicistièka stilska obilježja. 59 Detaljnije o naèelima obnove: Obad Šæitaroci, 1992.
Na temelju provedenih istraživanja povijesnih izvora, postojeæe literature i obilaska terena u perivojnom naslijeðu prepoznaje se utjecaj stanovnika Gorskoga kotara. Gorani su ljudi srasli s prirodom, a posebice sa šumama koje su im stoljeæima bile izvor opstanka. Zato je jedno od osnovnih identitetskih obilježja gorskokotarskih park-šuma, perivoja, šetališta i vidikovaca minimalni zahvati, èime se postiže izgled tek oplemenjene prirode. Drvoredi slave u pravilu lipu, od davnine štovanu kao sveto slavensko drvo, a pojedinaèna stabla stara više od 200 (jela - 'kraljica šume') ili 400 godina (stara tisa u Meðedima) dio su njihove iskrene zadivljenosti prirodom i njezinim trajanjem.
Gorani su veliki domoljubi i bili su hrabri u obrani svojih ognjišta u Drugome svjetskom ratu i Domovinskom ratu. Na tim se osjeæajima temelji njihov život, a iskaz njihova poštovanja prema junacima u obrani zavièaja i ratnim žrtvama nalazimo u mnogim spomenicima postavljenim u postojeæim perivojima i u okruženju novih nasada. Iz perivoja i u njima postavljenih skulptura može se išèitati i poštovanje prema teškom naèinu života goranskoga èovjeka u prošlosti - posebice u likovima drvodjelaca i pokuæara u brodmoravièkom perivoju.
O utemeljenosti Gorana u kršæanskoj tradiciji svjedoèe mnoge crkve i kapele, u pravilu okružene drveæem znakovitim za Gorski kotar, te kalvarije izvedene na naèin da èine skladne sklopove lokacije, umjetnièkog oblikovanja postaja križnoga puta i nasada kojima se postiže uklopljenost i povezanost s okolnim krajolikom.
Prepoznaje se i znaèajno gradotvorno znaèenje gorskokotarskoga perivojnog naslijeða -
znaèenje u oblikovanju, prepoznatljivosti i doživljaju gradova, mjesta i naselja ili krajolika, kojim ono skladno dopunjuje prirodno šumsko bogatstvo toga podruèja. Temeljem utvrðenih èimbenika identiteta kao kriteriji za vrjednovanje goranskoga perivojnog naslijeða može se postaviti, osim doba nastanka, oèuvanost izvornih elemenata perivojne kompozicije, oèuvanost biljnih vrsta, stupanj zaštite i dostupnost izvora koji svjedoèe o izvornim obilježjima. Kao kriteriji za obnovu, zaštitu i buduæe zahvate59, a koje je potrebno podrobnije razraditi, nameæu se sljedeæi kriteriji: njegovanje prirodnog izgleda, usklaðenost s okolnom prirodom, omoguæavanje uživanja u prirodnim ljepotama i vrijednostima, primjena za podneblje znakovitih biljnih vrsta i biljnih vrsta koje su tijekom vremena imale simbolièna znaèenja, oèuvanje i na odgovarajuæi naèin predstavljanje povijesnih vrijednosti i tradicije.
Provedena istraživanja pejsažnog i perivojnog naslijeða Gorskoga kotara pokazala su da to podruèje Primorsko-goranske županije obiluje razlièitim tipovima naslijeða, što svjedoèi o bogatstvu prirodnih vrijednosti, naèinu života ljudi, njihovoj povezanosti s prirodom, kao i o ugledu koji je Gorski kotar nekoæ uživao kao klimatsko oporavilište i ljeèilište. Istraživanja pokazuju da je perivojno naslijeðe nepravedno zapostavljeno u odnosu na prirodne ljepote i atrakcije podruèja te da je ono nedvojbeno potencijal koji uz odgovarajuæu promidžbu može pridonijeti gospodarskom, a time i društvenom razvoju Gorskoga kotara, posebice u kontekstu spoznaje da je to prostor pogoðen depopulacijom i negativnim gospodarskim kretanjima.
1. Antiæ, K. et al. (1984.), Opæina Vrbovsko: njena prošlost i njena sadašnjost [ur. Draškoviæ, B.], Skupština opæine Vrbovsko i Školska knjiga: 270-271, Zagreb
2. Ekl, V. (1981.), Spomenici narodnooslobodilaèke borbe, u: Gorski kotar [gl.ur. Šafar, J.], Fond knjige „Gorski kotar”: 821-833, Delnice
3. Juriæ, I. et al. (2015.), Èudesno lijepa: prirodna baština Primorsko-goranske županije [ur. Šišiæ, S.], Primorsko-goranska županija, Javna ustanova Priroda, Rijeka, ISBN 978-953-56421-6-9
4. Kiš, D. (1998.), Hrvatski perivoji i vrtovi, Prometej, Algoritam, Zagreb, ISBN 953-6460-02-5
5. Krmpotiæ, M. (2016.), Otvorena Aleja Janet Majnarich, „Novi list”, 22.7.: 22, Rijeka
6. Obad Šæitaroci, M. (1987.), Vrtovi i perivoji uz dvorce Hrvatskog zagorja, „Hortikultura”, 3-4: 13-21, Zagreb
7. Obad Šæitaroci, M. (1992.), Hrvatska parkovna baština - zaštita i obnova, Školska knjiga, Zagreb
8. Randiæ, M. et al. (2005.), Prirodna baština Primorsko-goranske županije [ur. Èrnjar, M.], Primorsko-goranska županija, Županijski zavod za održivi razvoj i prostorno planiranje, Rijeka, ISBN 953-6081-34-2
9. Randiæ, M. (2010.), Zaštiæena prirodna baština Primorsko-goranske županije [ur. Èrnjar, M.], Primorsko-goranska županija, Rijeka, ISBN 978953-7221-15-7
10. Rogiæ, I.; Randiæ, M.; Crnkoviæ, E. (2016.), Zeleni vidici Primorsko-goranske županije: vidikovci na podruèju sliva rijeke Kupe, Javna ustanova Priroda, Rijeka, ISBN 978-953-8117-05-3
11. Zbašnik, A. (2011.), Bakinim tragom, Ogranak Matice hrvatske u Èabru, Èabar, ISBN 9789537541262
12. Zbašnik, A. (2017.), Veja: povijesne iskrice iz èabarskog kraja, Ogranak Matice hrvatske u Èabru, Èabar, ISBN 9789537541521
13. Žurga, J. (2003.), Povijesna šetnja razglednicom kroz grad Delnice, Grad Delnice, Adamiæ, Delnice, ISBN 9532191461
14. *** (1981.), Gorski kotar [gl.ur. Šafar, J.], Fond knjige „Gorski kotar”, Delnice
Dokumentacijski izvori
Document Sources
1. Brajan, Z. (2007.), Parkovi i šetnice fužinarskog kraja, vodiè u elektronièkom obliku (neobjavljeno)
2. Odluka o proglašenju „Kamaènika” kod Vrbovskog zaštiæenim krajolikom (Službene novine Primorsko-goranske županije broj 23/2002)
3. Revitalizacija Parka kralja Tomislava u Delnicama, Zagrebaèki holding d.o.o., Podružnica Zrinjevac, glavni projekt arhitektonsko-krajobraznog ureðenja, projektant Ivan Žigman, mag. ing.prosp.arch., Zagreb, studeni 2015., dokumentacija Grada Delnica
4. Rješenje o proglašenju zaštiæenim perivoja oko dvorca Severin na Kupi broj 80/7-1966. Republièkog zavoda za zaštitu prirode iz Zagreba, Upisnik zaštiæenih podruèja prirode Republike Hrvatske, Ministarstvo zaštite okoliša i energetike, Uprava za zaštitu prirode
5. Rješenje o proglašenju zaštiæenom Park-šume Golubinjak br. 116/3-1961. Zavoda za zaštitu prirode iz Zagreba, Upisnik zaštiæenih podruèja prirode Republike Hrvatske, Ministarstvo zaštite okoliša i energetike, Uprava za zaštitu prirode
6. Rješenje o proglašenju zaštiæenom Park-šume Japlenški vrh br. 26919-1953. Državnog sekretarijata za poslove narodne privrede iz Zagreba (reg.br. 39), Upisnik zaštiæenih podruèja prirode Republike Hrvatske, Ministarstvo zaštite okoliša i energetike, Uprava za zaštitu prirode
7. Terenska mapa - stari katastarski plan Severina na Kupi, 1862., Državna geodetska uprava, Podruèni ured za katastar Rijeka, Odjel za katastar nekretnina, Ispostava Vrbovsko
8. Trg u Delnicama na raskrižju Supilove i Lujzinske ceste, Geoprojekt, d.d. Opatija, izvedbeni arh. projekt, broj projekta: 07-12/03-12-A, projektant Mara Kuèan Smešny, dipl.ing.arh., Rijeka, ožujak 2012., dokumentacija Grada Delnica
Internetski izvor
Internet Source
1. Projekt Putovima Frankopana, Primorsko-goranska županija, http://frankopani.eu/loc/dvorac-severin/
Izvori ilustracija
Illustration Sources
Sl. 1. Autori
Sl. 2., 3., 21. Foto: Sonja Šišiæ, 2016.
Sl. 4. Žurga, 2003: 91
Sl. 5., 7., 8. Foto: K. Vahtar-Jurkoviæ, 2016.
Sl. 6. Žigman, 2015.
Sl. 9., 20. Opæina Brod Moravice
Sl. 10. Državna geodetska uprava, Podruèni ured za katastar Rijeka, Ispostava Vrbovsko
Sl. 11., 12., 14., 19. Foto: Marko Randiæ, 2016.
Sl. 13., 15. Ortofoto karta, 2017.
Sl. 16. Foto: K. Vahtar-Jurkoviæ, 2017.
Sl. 17., 18. Foto: Marko Randiæ, 2015. Tabl. I. i II. Autori, 2017.
The research into park heritage in the area of Gorski Kotar was carried out as part of the scientific project Heritage Urbanism - Urban and Spatial Planning Models for Revival and Enhancement of Cultural Heritage [HERU-2032], which is financed by the Croatian Science Foundation and carried out at the Faculty of Architecture of the University of Zagreb.
Gorski Kotar encompasses the mountainous areas of Risnjak and Snježnik, highlands, smaller plains, and the valleys of the Rivers Dobra and Kupa. Administratively divided into nine units of local selfgovernment, Gorski Kotar is sparsely populated, and the most important economic activities are forestry and timber industry. Its forests and water resources, landscape and biological diversity, stunning nature, and exceptional air quality have been the basis for the development of tourism since the beginning of the 20th century.
On the basis of cartographic, scientific, professional and other materials, as well as field work, we researched approximately forty elements of Gorski Kotar park heritage in nine typological categories: forest parks, town parks, castle parks, memorial park areas, parks of sacral importance, school parks and gardens, promenades, tree-lined paths, and important individual trees.
Certain elements of park heritage date back to the 18th century, most are from the 19th and 20th centuries, and a small number from the beginning of the 21st century. Individual protected trees are more than 200 or 400 years old.
The park of the castle at Severin na Kupi was established by Count Ivan Oršiæ. In the late 19th and early 20th century, the construction of parks and promenades was encouraged by town embellishment societies, and later by tourism societies. In the second half of the 20th century, the initiators of such activities were municipalities and local communities, and today this is the responsibility of local self-government. In the second half of the 20th century, the arrangement of the Matiæ Poljana Memorial Area and Gorandol Memorial Park, as well as the introduction of monuments into existing parks was initiated by associations such as the Associa-
Biografije Biographies
Nasl.doc. dr.sc. KORALJKA VAHTAR-JURKOVIÆ, dipl. ing.grað., diplomirala na Fakultetu graditeljskih znanosti u Rijeci, magistrirala i doktorirala na Arhitektonskom fakultetu Sveuèilišta u Zagrebu. Proèelnica je Upravnoga odjela za prostorno ureðenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša Primorsko-goranske županije i docentica na Graðevinskom fakultetu Sveuèilišta u Rijeci.
Akademik MLADEN OBAD ŠÆITAROCI, redoviti profesor Arhitektonskoga fakulteta Sveuèilišta u Zagrebu. Voditelj je znanstvenoistraživaèkog projekta Heritage Urbanism. [www.scitaroci.hr]
tion of War Veterans in coordination with local authorities. The incentive for arranging religious areas usually comes from religious communities, while the Calvary in Lokve was initiated by the local merchant Ivan Pleše. School parks and gardens are maintained by teachers and pupils.
Elements of park heritage in Gorski Kotar vary in size, and range from spacious forest parks that cover areas of several dozen hectares, to larger town parks and memorial areas 3-6 hectares in size, and local parks that mostly belong to the category of small and very small parks.
The park in Fužine was designed by the foresters Rosmaniæ and Pfister. The authors of the conceptual design for Gorandol Memorial Park are the architects S. Jurkoviæ and B. Radimir, and the Matiæ Poljana Memorial Area was designed by Prof. Ing. Zdenko Sila. Zrinka Brajan is the author of recent interventions in Fužine, and Nena Kvas of those in Èabar and Plešce. The recent renovation project regarding King Tomislav Park in Delnice was drawn up by Ivan Žigman. For many elements of park heritage, we do not know the authors because such projects are not kept in the same way as construction projects.
The Japlenški Vrh and Golubinjak Forest Parks, the park of the castle at Severin na Kupi, and the paths through the protected landscapes of Vražji Prolaz / Zeleni Vir and Kamaènik are protected under the Nature Protection Act. The Calvary in Èabar and in Sveta Gora are protected pursuant to decisions on the protection of sacral complexes on the basis of the Act on Protection and Conservation of Cultural Goods. There are also two protected individual trees: the old yew in Meðedi (pursuant to a special decision), and the ‘Fir Queen of the Forest’ (pursuant to the decision on the protection of Golubinjak Forest Park).
The parks of Gorski Kotar feature plant species that are significant in this area. These are mainly fir, spruce, beech and birch. In addition to these, many other species have been recorded in the park of the castle at Severin na Kupi. The most represented species in terms of trees are linden and wild chestnut. The park of the castle at Severin na Kupi has clas-
sicist stylistic features, while the town park in Delnice is predominantly historicist. Forest parks are landscaped areas, while other parks do not have particular stylistic features.
The following features of park heritage have been recognised as factors of identity: minimal intervention in the natural landscape, which leaves the impression of cultivated nature; the use of indigenous plant species and trees; memorial areas, memorial parks and monuments as an expression of patriotism and respect for heroes, victims of fascism, and Croatian war veterans, but also respect for the difficult way of life of local people in the past; the manicured parks of religious significance attest to the Christian tradition of the people who live in Gorski Kotar; and finally, park heritage plays an important role in making towns, villages and landscapes distinctive, as it harmoniously complements the natural surroundings of the area.
On the basis of the determined identity factors, the following initial criteria for evaluating the elements of Gorski Kotar park heritage can be defined: date of origin, preservation of identity features, preservation of the original elements of park composition, conservation of plant species, degree of protection, and availability of sources that attest to their original features.
The conducted research into Gorski Kotar park heritage has shown that this part of Primorje-Gorski Kotar County abounds in different typological elements that attest to the richness of natural values, the local people’s way of life and their value systems and connection with nature, and the reputation that Gorski Kotar had in the past as a climatic health resort.
The research has shown that park heritage has been unfairly neglected with regard to the scenic attractions of the area, and also that it undoubtedly represents a potential that, with appropriate presentation, can contribute to the economic and social development of Gorski Kotar. This would be particularly valuable, considering the fact that Gorski Kotar is today the part of Primorje-Gorski Kotar County that is most affected by depopulation and negative economic trends.
[Profesionalni prevoditelj: Neven Ivaniæ, Adverbum, d.o.o., Opatija, Giuseppea Verdija 11]
KORALJKA VAHTAR-JURKOVIÆ, PhD, graduated from the Faculty of Civil Engineering in Rijeka. She earned her master’s and PhD degree at the Faculty of Architecture in Zagreb. She is head of the Administrative Department for Physical Planning, Civil Engineering and Environmental Protection of the County of Primorje and Gorski Kotar and assistant professor at the Faculty of Civil Engineering in Rijeka.
MLADEN OBAD ŠÆITAROCI, Ph.D., F.C.A., full professor at the Faculty of Architecture University of Zagreb. He has head of research project Heritage Urbanism. [www.scitaroci.hr]
Sl. 1. Ilustracija istovjetnog parka s veæim i manjim udjelom vizualnih odnosno funkcionalnih elemenata. Poveæani udio vizualnih elemenata može voditi ka korisniku koji je više pasivan promatraè krajobrazne slike, dok brojnost i raznolikost funkcionalnih elemenata može voditi ka korisniku koji aktivnije participira u parkovnom dogaðanju. Parkovne osnove pritom ne moraju biti odluka izmeðu prve ili druge situacije, veæ korištenjem obiju grupa elemenata ukupno se dobiva veæi broj elemenata odnosno rekreacijskih ‘izbora’.
A) Vizualni elementi: cvjetne gredice, biste, drveæe, prostorne instalacije, murali, ružiènjaci, fontane...
B) Funkcionalni elementi: klupe, sportski tereni, urbani vrtovi, biciklistièke staze, zidovi za crtanje...
C) Vizualni i funkcionalni elementi
Fig. 1 Illustration of a park with a greater or smaller proportion of visual and functional elements. A greater proportion of visual elements indicates a more passive user - landscape observer while numerous and diverse functional elements are associated with a more active user - participator. Park layout should not be the choice between the first and the second option. Instead, using both groups of elements leads to a greater number of elements or recreational ”choices”.
A) Visual elements: floor beds, busts, trees, spatial installations, murals, rose gardens, fountains...
B) Functional elements: benches, sports grounds, urban gardens, bike paths, drawing walls...
C) Visual and functional elements
Sveuèilište u Zagrebu Agronomski fakultet
HR - 10000 Zagreb, Svetošimunska 25 pperekovic@agr.hr mkamenecki@agr.hr
Pregledni znanstveni èlanak UDK 712.25:796.1
Tehnièke znanosti / Arhitektura i urbanizam
2.01.05. - Pejsažna arhitektura
Èlanak primljen / prihvaæen: 2. 11. 2017. / 13. 12. 2017.
University of Zagreb Faculty of Agriculture Croatia - 10000 Zagreb, Svetošimunska 25 pperekovic@agr.hr mkamenecki@agr.hr
Subject Review
UDC 712.25:796.1
Technical Sciences / Architecture and Urban Planning
2.01.05. - Landscape Architecture
Article Received / Accepted: 2. 11. 2017. / 13. 12. 2017.
park parkovni elementi rekreacijski potencijal
Svaki je park nositelj veæega ili manjega broja rekreacijskih aktivnosti. Strukturne analize parkovnih elemenata mogu biti vrijedan pokazatelj rekreacijskog potencijala parkova prezentirajuæi razluèiv kriterij za komparaciju i procjenu njihovih rekreacijskih karakteristika te s time povezanih kvaliteta. Takva analiza može biti vrijedan pokazatelj kvaliteta vezanih za njihov društveni i socijalni doprinos u urbanoj sredini.
park park elements recreational potential
Parks offer a great diversity of recreational activities. Structural analyses of park elements may provide valuable insight into a recreational potential of a park and offer distinctive criteria for comparison and assessment of a park’s recreational characteristics and its related quality. They cannot be used as independent indicators of a park quality but only serve as reliable indicators of its social contribution to an urban environment.
Projektiranje
otvorenih gradskih prostora (parkova, ‘stambenog zelenila’, sportsko-rekreacijskih površina i drugih prostora namijenjenih boravku i rekreaciji) podrazumijeva strukturno i oblikovno definiranje prostora, unutar èega se objedinjuju društveni i prostorni zahtjevi te se materijaliziraju u jedinstven prostorni, oblikovni i funkcionalni koncept.1 Uloge i odlike otvorenih gradskih prostora dobro su poznate i èesto naglašavane - predstavljaju javnu vrijednost i, najšire reèeno, utjeèu na kvalitetu života u gradu. Oblikovanjem i opremanjem otvorenih prostora stvaramo ‘potencijalne okoliše’, kao i ‘prostorne prilike’ za odreðene percepcije i aktivnosti. Pritom pojedina obilježja okoliša teže veæoj vjerojatnosti odreðenih reagiranja ljudi2, a žarište se usmjerava i na uzroèno-posljediènu vezu prostornoga probabilizma i posibilizma. Posibilizam predstavlja stajalište kako okoliš odreðenim pogodnim ‘instalacijama’ omoguæuje pojedinaène aktivnosti dopuštajuæi korisniku izbor, a probabilizam stajalište da su u odreðenom okolišu pojedine aktivnosti vjerojatnije negoli neke druge (ali ne i apsolutno odreðene).3 Usporedno s time vrlo je malen broj istraživanja koja se bave ispitivanjem ‘vokabulara’ otvorenih javnih prostora i time koliko taj ‘vokabular’ odgovara današnjim potrebama gradskih stanovnika.4 Sugerira se razvijanje metoda koje æe pokazati koji otvoreni prostori dobro funkcioniraju i za koje grupe korisnika5, te razvijanje
razluèivih kriterija za usporedbu i procjenjivanje kvalitete.6
S time u vezi upravo su gradski parkovi, prema brojnim definicijama7, namijenjeni razlièitim oblicima boravka i rekreacije ljudi svih profila8 te je time logièno promišljati kako bi trebali okupljati raznolike grupe boravišnih i rekreacijskih aktivnosti. Iako se gotovo svaki javni park opisuje kao prostor takvih obilježja, katkad je dvojbeno koliko svaki od njih, i da li svaki od njih, pridonosi rekreaciji i predviðenoj namjeni. Usto, parkovi se danas pojavljuju u širokom varijetetu tipova, funkcija i elemenata od kojih su sastavljeni. Prostorno i tipološko poveæanje parkova na razini cjelokupnoga grada ogranièilo je njihovu sagledivost i uvjetovalo potrebu za preciznijim pokazateljima kvantitete i kvalitete.9 Pritom, osobito u domaæim prilikama, opæenite odredbe i nejasno postavljeni standardi uvjetuju da je praktièki jednako moguæe urediti i opremiti gradski park, kao i zaštitno zelenilo ili ‘ureðeno zelenilo’10, a obveza opremanja parkova sportskim i aktivnim rekreacijskim sadržajima prepuštena je sluèaju i stihijskim odlukama.11 Problem je vidljiv i u sve veæem udjelu monofunkcionalnih parkova kojih je spektar rekreacijskih sadržaja vrlo malen ili usko specijaliziran (pridonose samo pojedinim aktivnostima). Stoga se kao opæi istraživaèki problem postavlja pitanje nedostatka jasnijih smjernica za programiranje parkova (natjeèajni procesi, prostornoplanska dokumentacija), a kao specifièan - nedostatak metoda valorizacije parkova prema njihovim rekreacijskim funkcijama.
REKREACIJA I PARKOVNI ELEMENTI
RECREATION AND PARK ELEMENTS
Rekreacija se definira kao skup aktivnosti koje ljudi provode u svoje slobodno vrijeme na ‘otvorenome’. Aktivnosti pridonose opæoj do-
1 Stiles, 2009.
2 Nasar, 1994.
3 Goliènik, 2008.
4 Ophius, 2002.
5 De Vries, 2007.
6 Tate, 2004.
7 Ogrin, 2010.; Rebernik, 2008.; Jurkoviæ, 2004.; Andersson, 1988.; Eckbo, 1964.
8 Pritom se naglašava njihov sociološki aspekt kroz termine poput ‘ukljuèivog oblikovanja’ odnosno promišljanje da svaki park svojim sadržajima i oblikovanjem treba biti ugoðen svim dobnim skupinama stanovnika, ljudima razlièitih sposobnosti i preferencija te razlièita životnog stila.
9 Nacionalna politika u UK procjenjuje kvalitetu parkova kroz shemu „Green Flag Award” [*** 2006., CABE Space], a neki od kriterija procjene jesu: ambijentalna raznolikost, varijetet mjerila, kompleksnost sadržaja i elemenata, osobna sigurnost, ukljuèenost zajednice, postojanje kulturnih aktivnosti, opremljenost elementima za sport i vježbanje, ugoðenost potrebama razlièitih grupacija ljudi i dr.
brobiti pojedinca na naèin da ga stimuliraju, opuštaju, zabavljaju, angažiraju i sl., a dijele se na fizièke, zatim mentalne, ili su kombinacija mentalne i fizièke aktivnosti.12
Aktivni i pasivni elementi parkova - Aktivna se rekreacija odnosi na sport, ali se može odnositi i na druge oblike fizièke aktivnosti u kojima je korisnik sudionik nekoga ‘dogaðanja’ (igra, stvaranje zvuka, urbano vrtlarenje, vožnja biciklom, sanjkanje i dr.). Pasivna rekreacija odnosi se na ‘mirnije’ aktivnosti poput šetnje, doživljavanja prirode, promatranja ljudi ili životinja, kontemplacije, meditacije i sl. Stoga se pod pasivnim elementima za rekreaciju smatraju oni koji omoguæavaju više mentalne ili pasivne oblike rekreacije, a pod aktivnim oni koji omoguæavaju fizièke.
Vizualni i funkcionalni elementi parkovaSa stajališta percepcije i korištenja krajobraza parkovne elemente dijelimo i na one koje za korisnike imaju vizualno i funkcionalno znaèenje. Vizualni elementi nemaju izravnog korištenja, nego ih doživljavamo kao vizualne stimulanse i njima postižemo neki vizualno-estetski dojam (karakteristike vizura, stupanj prirodnosti, naglašavanje, asocijacije i dr.). Funkcionalni elementi, za razliku od vizualnih, imaju jedno ili više potencijalnih korištenja te pružaju korisnicima aktivnost i izravno korištenje. Pritom je razumljivo da je vizualno-estetski dojam obilježje svakoga elementa, dakle i onoga koji nosi odreðene funkcije, ali sa stajališta korištenja elemenata funkcionalno znaèenje nije obilježje svakoga parkovnog elementa. Primjerice, stablo može biti samo vizualni akcent, no stablo iste velièine i pozicije, ali druge vrste, može biti nositelj odreðenoga korištenja (penjanje, konzumacija plodova, ljuljanje i dr.). Takoðer, odreðeni elementi koje možemo ubrojiti u funkcionalne mogu biti nositelji samo jedne funkcije (stol za stolni tenis uglavnom služi samo za igru stolnoga tenisa) ili mogu biti nositelji više funkcionalnih uloga u isto vrijeme
10 Perekoviæ, Miškiæ Domisliæ, 2012.
11 Worpole, 2007. napominje kako se mnogo ulaže u sportske aktivnosti u zatvorenim prostorima i na profesionalne sportove, što je rezultat komercijalnog sponzorstva i globalnog prestiža. Tvrdi kako te iste politike neæe promicati sport i rekreaciju znaèajnim ulaganjima u parkove i druge javne prostore.
12 *** 2014.
13 Pojedini nepromjenjivi elementi za korisnike nemaju veliko znaèenje niti grade njihovu mentalnu sliku prostora, dok za druge mogu biti ‘vezani’ u tolikoj mjeri da iskazuju nezadovoljstvo i revolt ako bi se neki od tih elemenata uklanjali. Revolt graðana katkad je vezan za rušenje drveæa, igrališta i sl., a ponekad je predmet trajnih društvenih kontroverza i frustracija (spomenici povijesnim i politièkim liènostima i dogaðajima).
14 Palmer, 1986. povezanost okoliša i percepcije promatra i kroz sve ‘fizièke’ promjene okoliša koje mogu imati linearan ili kružni tok, a Motloch, 2001. izdvaja dvije razine temporalnosti: „krajobraz kao sekvenca” opisan sukcesijom krajobraznih ureðenja ili elemenata, te „krajobraz kao ritam” s dnevnim i sezonskim krugovima promjena.
(npr. višefunkcionalni teren za razlièite sportove). Meðutim, krajobrazni se elementi mogu razlièito promatrati kad je rijeè o funkciji izmeðu razlièitih korisnika - modeliran travnati teren jednoj osobi nema nikakvo znaèenje osim vizualnog, a nekomu može biti zanimljivo mjesto za sjedenje, igru ili sanjkanje (uz uvjet da je dovoljne visine, nagiba i razvedenosti). Opæenito ipak možemo reæi da što veæi broj funkcija neki park sadrži, iskazuje i veæi rekreacijski potencijal. Pritom smisleno je razmišljati kako poveæani udio vizualnih elemenata vodi ka korisniku koji je više pasivan promatraè krajobrazne slike (park doživljava uglavnom vizualno, a parkovna je osnova primarno namijenjena pasivnim aktivnostima), dok brojnost i raznolikost funkcionalnih elemenata može voditi ka korisniku koji aktivnije participira u parkovnom dogaðanju (park doživljava kao prostor za aktivnu rekreaciju).
Promjenjivi i nepromjenjivi elementi parkova - Sa stajališta percepcije i korištenja parkova važno je promišljati o promjenjivim i nepromjenjivim parkovnim elementima. Nepromjenjivi elementi su oni koji ne mijenjaju svoju pojavnost, svojstva, namjenu ili neku drugu karakteristiku (‘uvijek su isti’) te stvaraju trajni, istovjetni i oèekivani vizualni ili neki drugi doživljaj ili funkciju. Stoga ih u percepcijskom smislu doživljavamo kao nepromjenjive, a za prostor u kojem takvi elementi prevladavaju takoðer možemo reæi da je nepromjenjiv. Doživljavanje takvih elemenata za korisnika se ‘ponavlja’ i na njih je korisnik ‘navikao’ (što nužno ne oznaèava negativne konotacije13). Promjenjivi su elementi oni koji tijekom vremena znaèajno mijenjaju svoju pojavnost, svojstva ili neku drugu karakteristiku. U percepcijskom smislu doživljavamo ih kao promjenjive, a za parkove koje u veæoj mjeri grade takvi elementi možemo takoðer reæi da nose karakteristiku promjenjivosti. Oni mogu biti vizualni stimulansi, ali i stimulansi drugih ljudskih osjetila (miris, zvuk, opip i dr.) te pružati promjenjive aktivnosti ili doživljaje. Poveæanjem promjenjivih elemenata zapravo poveæavamo i rekreacijski potencijal parkova (poveæanje broja vizualnih stimulansa i/ili broja potencijalnih korištenja).
Promjenjivost elemenata u parkovima može se oèitavati na mnoge naèine.14 Neki se elementi mijenjaju tijekom vremena u fizièkom smislu, stoga u odreðenom dijelu godine postaju posve drukèiji percepcijski aktivatori. Primjerice, intenzivna cvatnja, miris koje producira bilje, jestivi ili vizualno upeèatljivi plodovi, intenzivne boje lišæa prije opadanja i sl. mogu uvelike promijeniti sliku parka na nekoliko dana ili neko duže razdoblje, kao i aktivirati osjete koji u veæem dijelu godine nisu prisutni (miris, percepcija boja, okus, opip i sl.). Slièno djeluju i nevegetacijski elementi koji,
Sl. 2. Privremene prostorne instalacije u parku Bundek, Zagreb. Dinamika ovih instalacija izražena je kroz nekoliko aspekata - promjena vizualnih karakteristika parka (instalacija kao vizualni akcent, percepcija boje) i promjena funkcionalnih karakteristika prostora (instalacija korištena za neformalnu igru - kotrljanje, premještanje, preskakanje, penjanje i sl.). Funkcionalni aspekt ove instalacije omoguæen je odlukom da instalacija ne bude fiksirana (uèvršæena) te da bude kuglastog oblika, razlièitih dimenzija i naèinjena od ‘laganih’ materijala koji se mogu pomicati odnosno kotrljati.
Fig. 2 Temporary installations in Bundek Park (Zagreb). Their dynamics is shown through several aspects - changes of the visual characteristics of the park (installation as a visual accent, colour perception) and changes of the functional characteristics of space (installation used for informal play - rolling, jumping, climbing etc.). A functional aspect of this installation results from a decision to leave it free (unfixed), to make it round and in various sizes and to use ”light” materials so that it can be moved or rolled.
primjerice, stvaraju zvuk (npr. „Morske orgulje”) ili svjetlo (npr. „Pozdrav suncu”). Promjenjivost takvih elemenata može biti posljedica interakcije èovjeka s elementom (èovjek je vlastitim angažmanom pokretaè promjene) ili mogu biti posljedica prirodnih, tehnièkih ili drugih dogaðanja (npr. zvuk ili svjetlo kao tehnièki modelirano svojstvo ili kao posljedica prirodnih pojava poput djelovanja energije vjetra). Promjene mogu biti vezane za naèine i svojstva koje pripisujemo elementima koje oblikujemo. Primjerice, jezero ljeti može djelovati samo kao nepromjenjiv element, no zaleðivanjem zimi postaje neformalno klizalištedobiva promjenjivu dimenziju koja je ujedno i funkcionalna. Vizualna promjenjivost i promjenjivost korištenja tog istoga jezera može se poveæati ako je jezero ujedno i životni prostor razlièitoj vegetaciji i životinjama (promatranje i interakcija sa životinjama, ribolov i dr.), a može služiti i za plivanje, veslanje i dr. Sliène mogu biti i karakteristike nekih elemenata poput zrcaljenja ili prozirnosti (reflektirajuæi materijali, raznolikost boja prozirnih materijala, iskrivljenja i sl.), što pruža drukèiju sliku parka od one uobièajene.
Promjenjivost elemenata može biti izražena kao dnevna ili noæna, izražena tijekom odreðenoga dijela dana i izražena samo u odreðenom dijelu godine. Takoðer, ona može biti oèekivana (znamo da neki element producira zvuk djelovanjem vjetra), ali je ipak nepredvidiva (ne znamo hoæe li u nekom trenutku ili danu biti vjetra niti kojim æe intenzitetom ‘puhati’). Mo-
guænost promjene veže se i za modularnost elemenata odnosno fleksibilnost lociranja ili korištenja. Tako, primjerice, nefiksirani elementi za sjedenje (npr. ‘ligeštuli’) svojom fleksibilnošæu lociranja omoguæuju korisniku izdvajanje od drugih korisnika parka (osamljivanje), suprotno tome - omoguæuju okupljanje više ljudi, smještanje u hladovinu za sunèanih dana i, obratno, odabir željenih vizura i ugoðaja. Na slièan naèin djeluju i neki nestrukturirani, prenosivi elementi koji se mogu modulirati ili premještati te poslužiti za sjedenje, ležanje, kao ‘konstrukcijski’ element za neformalnu, kreativnu igru djece ili neku drugu namjenu (Sl. 2.). Ponašanje ljudi vezano za promjenjive elemente èesto ne možemo potpuno predvidjeti, ali ih možemo svrstati u kategoriju moguæih aktivnosti ili doživljaja (Sl. 3.). Takoðer, izostavljajuæi promjenjive elemente, stvorit æemo više statiènu sliku parka, kao i njegova korištenja, a pridodajuæi ih - poveæavamo broj funkcija i/ili doživljajnih stimulansa. Velik broj promjenjivih elemenata ne može se išèitati iz tlocrtnih osnova parkova. Primjerice, promjenjivost boja ili mirisa na bilju moguæe je uvidjeti samo detaljnom analizom ‘plana sadnje’, a nefiksiranost elemenata,
15 Perekoviæ, 2011.
16 Booth, 1983. elemente smatra fizièkim komponentama krajobraza koje u analitièkom smislu dovodi u vezu s analogijom rijeèi u govoru ili notama u nekom glazbenom djelu. Pritom svaki element ima neku svoju kvalitetu i ulogu, važnost, karakteristike i potencijalna korištenja, no tek zajednièka koordinacija svih elemenata i njihovi
promjenjivost vodenih elemenata i sl. mogu biti èitljive samo iz dodatnih opisa i detaljnijih vizualizacija elemenata. Stoga i nije èesta pojava da se promjenjive dimenzije parkovnih osnova vrjednuju ili izdvajaju kao zasebna kategorija kvalitativnih pokazatelja, no smisleno ih je deskriptivno navoditi te uzimati u obzir pri procjeni doživljajnih karakteristika i rekreacijskog potencijala parkova.
Svaki oblikovani prostor svojim sadržajima može poticati odreðene vrste rekreacijskih aktivnosti ili ih, nasuprot tome, obeshrabriti ili iskljuèiti. Stoga je detaljna analiza elemenata korištenih u oblikovanju parkova jedan od važnih pokazatelja rekreacijskih karakteristika parkova i s time povezanih kvaliteta.
PRIMJER STRUKTURNE ANALIZE
KAO POKAZATELJA REKREACIJSKOG
POTENCIJALA PARKOVA
STRUCTURAL ANALYSIS AS INDICATOR OF A PARK’S RECREATIONAL POTENTIAL
Primjer strukturne analize prikazane u ovome poglavlju predstavljaju rezultate istraživanja provedenog s ciljem utvrðivanja komplek-
meðusobni odnosi stvaraju prostornu kompoziciju koja utjeèe na ljudske osjete.
17 U analizu su uvršteni noviji urbani parkovi nastali posljednjih dvadesetak godina koji su èesto prezentirani u recentnoj struènoj literaturi. Analizom je obuhvaæeno 18 gradova, a meðu njima i natjeèajni radovi za tri zagrebaèka parka.
snosti gradskih parkova15, no s naglaskom na analizu njihovih rekreacijskih vrijednosti kroz metodu strukturnih i komparacijskih analiza. U kontekstu otvorenih prostora strukturu definiramo kao skup elemenata od kojih je neki prostor sastavljen (skup meðusobno povezanih sastavnica koje djeluju kao cjelina). Strukturnim analizama moguæe je izdvojiti pojedinaène elemente bilo kojega otvorenog prostora16 te ih razvrstati u pojedine kategorije.
Kao podruèje istraživanja ovoga rada izdvojeni su javni gradski parkovi17, a pojedinaèni su parkovni elementi pritom podijeljeni na vizualne i funkcionalne rekreacijske elemente te elemente za pasivnu i aktivnu rekreaciju. Na taj naèin omoguæena je usporedna analiza parkova prema broju i tipu korištenih elemenata. Dodatno, parkovi su analizirani i prema kriteriju realizacije - izvedeni projekti i nerealizirani projekti (natjeèajni radovi), iz razloga što su natjeèajni parkovi zapravo jednake površine, smješteni su u jednak prostorni kontekst, oblikovani su prema jednakim propozicijama natjeèaja i za poznatu lokalnu zajednicu. Zbog toga na komparacijske rezultate analiza ne mogu utjecati navedeni razlikovni èimbenici, kao što je to kod usporedba razlièitih parkova. Prilikom analize meðusoban odnos elemenata i kompozicija nisu bili u žarištu promišljanja, veæ je analiza obuhvatila samo sastavne elemente parkova kao pokazatelje rekreacijskih obilježja parkova.
Rezultati analize prikazani su u Tablici I. (19 parkova s tri zagrebaèka javna natjeèaja i 26
Sl. 3. Privremene prostorne instalacije na zelenoj površini Agronomskog fakulteta u Zagrebu. Ove instalacije pružaju istovjetan vizualni uèinak i dinamiku kao i instalacije na slici 2., ali su moguæe funkcije i aktivnosti brojnije i raznolikije s obzirom na izbor materijala i dimenzija kugli (‘pilates lopte’). Osim neformalne igre (kotrljanje, premještanje, preskakanje, penjanje i sl.), ovi elementi omoguæuju sjedenje odnosno odmor i razgovor, vježbanje, dodavanje, napucavanje, loptanje itd., dakle širi spektar aktivnosti.
Fig. 3 Temporary installations on the green area of the Faculty of Agriculture in Zagreb. These installations provide the same visual effect and dynamics as do the installations in figure 2. However, possible functions and activities are more nuerous and more diverse considering the choice of materials and dimensions of the balls (”pilates balls”). Besides informal play (rolling, jumping, climbing etc.) these elements allow sitting, i.e. relaxation and conversation, exercise, ball playing and a whole spectrum of other activities.
izvedenih parkova). U 45 analiziranih parkova izdvojeno je ukupno 86 pojedinaènih parkovnih elemenata.18 Prema postotku koji pokazuje udio odreðenog elementa u promatranim parkovima izdvojeni su i najèešæe korišteni elementi. U najveæem postotku (iznad 70%) parkovi sadrže stabla, klasiène klupe, staze, pojedinaènu spravu ili grupu sprava za djeèju igru, grmlje, pokrivaèe tla, ‘trg’ (veæu oploèenu plohu) i strukture za neki oblik neformalnog sjedenja. Zatim, u relativno visokom postotku (40-70%) parkovi sadrže ugostiteljske objekte, prostrani travnjak, živice i stolove s klupama. Udio navedenih elemenata velik je i oèekivan, no to su elementi bez kojih je prisutnosti gotovo nemoguæe neku površinu nazvati ‘ureðenom’ zelenom površinom. U visokom postotku parkovi sadrže vegetacijske elemente (drveæe, grmlje, pokrivaèe tla, živice i travnjak), ali samo jedan od tih vegetacijskih elemenata nosi istaknutu funkcionalnu ulogu - prostrani travnjak (uz vizualnu ulogu istovremeno omoguæava raznovrsne aktivnosti). Preostali elementi uglavnom djeluju kao vizualni, namijenjeni pasivnoj rekreaciji ili pomoæni elementi (ograðivanje, zasjenjivanje i sl.).
Od ostalih najèešæe upotrebljavanih funkcionalnih elemenata jasno je da su istaknuti elementi staze i klasiène klupe. Njihov veliki postotak ne možemo jednostavno tumaèiti kao visoki postotak funkcionalnih elemenata jer su oni nositelji samo temeljnih funkcija, i to onih pasivnih - kretanje i sjedenje, što je uostalom karakteristika bilo kojega ureðenog prostora. U udjelu manjem od 40% parkovi sadrže cvjetnjake i zatvorene paviljone, bazen, veæe okupljalište, skulpturu, pergolu, landmark-elemente19, te toalet i fontanu. Manje od 30% parkova sadrži tribine, naglašenu šetnicu20 i ležaljke, a u izrazito malom udjelu parkovi sadrže sportske i rekreacijske sadržaje poput stolnoga tenisa, košarke i skejtrampe, ili posebno projektirane staze za trèanje (bicikliranje, rolanje) i boæališta. Manje od 15% parkova sadrži skejt-park, terene za odbojku, nogomet, društvene igre ili sprave za vježbanje, multifunkcionalno igralište ili poligon za vožnju. Svi ovi elementi zapravo pripadaju u aktivne funkcionalne sadržaje kojih je uporaba znaèajno malena u odnosu na ostale parkovne elemente. Sažmemo li ove rezultate, park koji predstavlja rezultate ove analize zapravo bi bio prostor ponajprije namijenjen vizualnom doživljavanju i pasivnoj rekreaciji zbog velikoga udjela elemenata vizualnog znaèenja i elemenata za pasivne aktivnosti. Iako bi prototip ovoga parka mogao biti primjenjiv i primjeren za pojedine parkove u gradskoj strukturi, dvojbeno je da li je primjereno da takav park bude model veæine parkova gradskih sredina.
Od ukupno 86 elemenata izdvojenih u analiziranim parkovima, u funkcionalne elemente
ubrajamo njih 42, u vizualne 30, a u nerazvrstane elemente njih 14 (imaju neku prateæu ulogu ili imaju jednako izraženu vizualnu i funkcionalnu ulogu). Meðutim, unutar toga zbroja u parkovima se ipak najviše koriste vizualni elementi, a od funkcionalnih su zastupljeniji oni za pasivnu rekreaciju (izuzetak su jedino sprave za djeèju igru koje se u parkovima pojavljuju u velikom udjelu). Veæina funkcionalnih sadržaja ‘pasivnih’ karakteristika osigurava samo osnovne oblike boravka - kretanje, šetanje i razlièite oblike sjedenja. Pa èak i ako meðusobno usporedimo elemente za sjedenje, mnogo je više onih koji ne nude ništa osim - sjedenja (ili eventualno ležanja), a mnogo je manje onih koji pružaju dodatne funkcije (primjerice, klupa sa stolovima osim sjedenja omoguæuje društvene igre, konzumaciju hrane ili piæa, uèenje itd.). Primjetan je i manji udio elemenata koje ubrajamo u ‘aktivne’, ‘kreativne’, ‘sportske’ te namijenjenih drugim oblicima aktivne participacije poput sadržaja ili tematskih dijelova za uzgoj bilja, likovno ili muzièko izražavanje, za ‘uliènu’ umjetnost, ‘alternativne’ sportove i modulaciju vlastitog prostora. To govori kako se korisnik parka zapravo više vidi u funkciji pasivnog i statiènog promatraèa parka (koji sjedi ili šeæe) negoli kao aktivni i kreativni sudionik parkovnog dogaðanja. Neki od tih rezultata mogu se objasniti površinom parkova, pri èemu neki manji parkovi zbog svojih dimenzija ne mogu sadržavati npr. sportske terene. Meðutim, èinjenica je da takve elemente èesto ne sadrže i mnogo veæi parkovi, te da i manji parkovi, ako veæ ne
18 Izdvajanje elemenata provedeno je na osnovi tlocrta parka, stoga su moguæa odstupanja stanja elemenata izmeðu dostupnih nacrta (idejni i izvedbeni projekt) te izvedenoga stanja. Dodatno su korišteni i drugi izvori informacija poput satelitskih snimaka, fotografija i opisa [Google Maps, Street view, privatne baze podataka itd.]. S obzirom na to da svi parkovi nisu bili posjeæeni i da je analiza provedena 2011., moguæa su odstupanja kod bilježenja elemenata. Za detaljnu analizu ovoga tipa potrebno bi bilo izvršiti terenski obilazak svakoga pojedinog parka kako bi se prikazali potpuno vjerodostojni podatci.
19 Landmark-elementi jesu distinktivne strukture ili elementi koji ne pripadaju ‘klasiènome’ parkovnom inventaru. Èesto su bez predefinirane funkcije ili, ako je i imaju, neuobièajenih je karakteristika.
20 Pojam ‘šetnica’ neopravdano se poistovjeæuje s ostalim stazama u parku. Staze u parku poimamo kao pješaèke veze izmeðu odreðenih toèaka parka, a šetnica oznaèava kontinuiranu pješaèku rutu kroz park, èesto kružnoga karaktera (ili linearnoga, ako je dovoljne dužine), s odreðenim ambijentalnim karakteristikama (upeèatljive vizure, izdvojenost od prometa, izdvojenost od aktivnih i buènih sadržaja parka itd.).
21 U prikazanoj analizi nije provedena procjena promjenjivih i nepromjenjivih elemenata jer je za takvu procjenu izvedenih parkova neophodan terenski obilazak svakoga pojedinog parka ili pribavljanje cjelokupne projektne dokumentacije. Buduæi da se radi o velikom broju stranih primjera i pokaznoj analizi, za potrebe ovoga rada ta procjena nije izvedena.
22 Bedimo Rung i sur., 2005.; Bull, 2007.; Ghel, 2007.; Burgess i sur., 1988.; Huang, 2006., Sullivan i sur., 2004.; Coley i sur., 1997.; Freeman, 2004.
mogu sadržavati veæi sportski teren, mogu sadržavati manje sportske sadržaje poput skejt-rampe, terena za street ball, sprave za vježbanje i sl. Usporedna analiza izvedenih parkova i onih koji su izraðeni u sklopu natjeèaja daje istovjetne rezultate, bez veæih odstupanja u korištenju najèešæih elemenata.
Osim izdvajanja najèešæe korištenih elemenata i indikacije o rekreacijskim osobitostima analiziranih parkova (udio funkcionalnih i vizualnih elemenata, prevladavajuæi tip rekreacijskih aktivnosti)21, ukupan zbroj elemenata svakoga parka prikazuje i one parkove koji imaju najveæi broj i raznolikost elemenata kao indikaciju stupnja kompleksnosti parkova. Primjerice, usporedna kvantitativna analiza ukupnog zbroja elemenata u natjeèajnim parkovima (Tabl. I.), pokazuje vrlo velik raspon broja i raznolikosti upotrijebljenih elemenata. Raspon korištenih elemenata u parku Špansko jest izmeðu 14 i 36, u parku Zagorska-Selska-Krapinska izmeðu 16 i 26, a u parku Baštijanova-Selska izmeðu 12 i 22 elementa. To zapravo znaèi da je dio navedenih parkova mogao biti oblikovan tako da sadrži dva do tri puta više razlièitih elemenata, odnosno da pruža mnogo veæi broj funkcija i moguæih korištenja. Znaèajna neujednaèenost broja i vrsta upotrijebljenih elemenata govori i o vrlo razlièitim predodžbama projektanata koje bi elemente i funkcije parkovi trebali imati, te za koji profil korisnika zapravo park projektiramo. Osim što variraju u kompleksnosti, svaki od ovih parkova iskazuje drukèiji doprinos zajednici i okuplja drukèiji profil korisnika, što se èini nelogiènim ako
23 Teorija informacijskih varijabli [Kaplan, Kaplan, 1989.] izdvaja 4 varijable važne za preferencije krajobraza (koherentnost, èitljivost, mistiènost i kompleksnost). Pritom se kompleksnost definira kao „vizualno bogatstvo scena”, pri èemu se vizualno istraživanje promatraèa poveæava kada je veæa varijacija elemenata na sceni i kada postoji sugestija da postoji više razlièitih stvari koje su dostupne.
24 Teorija oporavljajuæih krajobraza izdvaja èetiri ‘obnavljajuæa’ èimbenika okoliša (fascinacija, ‘biti daleko’, prostiranje i kompatibilnost). Kompatibilnosti se pritom tumaèi kao „karakteristike okoliša koje podupiru željene aktivnosti pojedinca” [Hartig, 2007.], dok je èimbenik ‘prostiranja’ definiran kao pokazatelj kako je odreðeno ureðenje „suficitno bogato tako da može angažirati misli korisnika i poticati istraživanje”. [Herzog i sur., 1997.]
25 Prema evolucijskoj teoriji ljudi imaju priroðene standarde prema kojima su preferencije oblikovane našom evolucijskom poviješæu - ljudi pozitivno reagiraju na obilježja krajobraza koja poveæavaju moguænost za preživljavanje odnosno preferiraju one krajobraze koji ukljuèuju heterogena i kompleksna obilježja (u terminima konfiguracije i specifiènog sadržaja).
26 *** 2014.
27 Andersson, 1988.; Turner, 1996.; Marcus, Francis, 1998.; Gazvoda, 2000.; Koh, Beck, 2006.; Perekoviæ, 2011. i drugi. Sansot, 2002. primjeæuje kako su neki pariški parkovi odvojeni od društvenog života kao „nedodirljive slike ili kao muzeji”, zaboravljajuæi kako su oni zapravo oblikovani za ljude. Tezu proširuje i konstatacijom da se današnja literatura o parkovima najmanje bavi ljudima za koje su parkovi zapravo i oblikovani.
se još uvijek slažemo da parkovni elementi proizlaze iz društvenih i prostornih zahtjeva. U tom bi sluèaju parkovi razlièitih autora trebali imati ujednaèene osnovne funkcije i namjenu (proizašlu iz poznatih potreba stanovnika odreðene lokalne zajednice), dok kompozicija elemenata (‘oblikovni jezik’, originalnost uzorka, naèin na koji elemente sastavljamo u cjelinu, ambijenti, materijali itd.) može uvelike varirati. Ako to nije sluèaj, pitanje demokratiènosti parkova (to je bila i osnovna pobuda stvaranja prvih javnih parkova namijenjenih dokolici i graðanstvu) više nije odlika parkova koju danas poštujemo.
REKREACIJSKI POTENCIJAL KAO VAŽNA ODREDNICA OBLIKOVANJA OTVORENIH PROSTORA
RECREATIONAL POTENTIAL AS A USEFUL GUIDELINE FOR OPEN SPACE DESIGN
Rekreacijski potencijal nekoga parka može se promatrati kao funkcija rašèlanjivanja i kategorizacije elemenata koji su nositelji odreðenih vizualnih i funkcionalnih, aktivnih i pasivnih, te promjenjivih i nepromjenjivih karakteristika. Temelje ovakvih promišljanja nalazimo i u istraživanjima te prostornim studijama koje su se bavile nekim aspektom opremljenosti otvorenih prostora, kao i iz njih proizašlih smjernica koje precizno utvrðuju specifiène potrebe i sadržaje. Primjerice, brojna istraživanja iskazuju poveæanje broja korisnika u vezi s poveæanjem odreðenih elemenata ili grupa sadržaja u otvorenome prostoru (kompleksnost, raznolikost elemenata i aktivnosti, funkcionalni elementi i sl.).22 Važnost funkcionalnih i promjenjivih parkovnih elementa na jednoj opæoj razini povezuje se i s teorijskim konceptima iz podruèja ekološke psihologije poput teorije ‘informacijskih varijabli’23, teorije ‘oporavljajuæih krajobraza’24 i ‘evolucijske’ teorije.25 Neke od planerskih politika ugraðuju takva promišljanja i u prostornoplanske dokumente s ciljem osiguravanja i promicanja razlièitosti rekreacije i upotrebe otvorenih prostora. Vežu se, izmeðu ostalog, i s demografskim, sociološkim te kulturološkim specifiènostima korisnika, kao i sa zdravstvenim politikama koje osiguravaju realizaciju programa za zdraviji i aktivniji životni stil kroz veæu složenost parkovnih elemenata, razlièitost aktivnih i pasivnih rekreacijskih elemenata, ukljuèivanje inovativnih aktivnosti i moguænosti sudjelovanja cijele zajednice (omoguæuju ne samo poveæanje aktivnosti veæ i razlièitost korisnika).26
Meðutim, na smanjivanje opæe složenosti parkova upozoravaju brojni autori27, a smanjena razina kompleksnosti današnjih parkova vezana je i za tvz. ‘specijalizirane’ odnosno tematske parkove. Takvi modeli oblikovanja èesto su podreðeni samo jednoj
namjeni (park skulptura, industrijski park, park za pse, adrenalinski park, ‘ekološki’ park, land art-projekt materijaliziran u obliku parka i sl.) i temelje se na razlièitim vrijednosnim sustavima i vokabularima28 u odnosu na ‘klasiène’ parkove. Uistinu, ‘ekološki parkovi’ primarno se vrjednuju i oblikuju prema ekološkim kriterijima, land art ili parkovi skulptura prema umjetnièkim, adrenalinski parkovi prema ‘adrenalinskim’ kriterijima. Njihova ‘specijalizacija’ pritom opravdava iskljuèivanje odreðenih grupa sadržaja kako bi se postigao znakovitiji izraz, što neki autori smatraju spornim. Podijeljenost promišljanja o kvalitetama takvih parkova stoga varira izmeðu onih pozitivnih (‘originalnost’, ‘upeèatljivost’, ‘nekonvencionalnost’, ‘pružanje drukèijih iskustava’), pa sve do onih kritièkih (‘vježbe redukcionizma’29, ‘minimalistièki dizajn’30, ‘samodopadna ostvarenja’ i ‘fotogenièan dizajn’). Neki autori31 pritom objašnjavaju kako parkovi ‘ekološkog tipa’ zapravo predstavljaju prirodne procese vidljive u gradu, u kojima se priroda prezentira, ali je istodobno zaštiæena od posjetitelja.32 S druge strane, osvræu se i na prakse koje tretiraju parkove kao da su iskljuèivo dizajnerska ili ‘umjetnièka djela’, pri èemu se zapravo èesto izraðuje ‘fotogenièni dizajn’ koji je rijetko, kako kažu, humanistièki odgovoran (gubi se uloga aktivne participacije korisnika pretvarajuæi parkove u prostore samo vizualnog doživljavanja).
Pritom se ne kani umanjivati ili diskutirati o vrijednosti navedenih ‘specijaliziranih’ modela oblikovanja parkova (zasigurno iskazuju vrijedan doprinos u odreðenim prostornim kontekstima), no smatramo logiènim zapitati se: jesu li takvi parkovi primjereni za svaki urbani kontekst? To pitanje smatramo osobito važnim u onim primjerima parkova gdje ekološke ili ‘umjetnièke’ pobude poprimaju toliku važnost u oblikovanju da više predstavljaju ‘prostornu instalaciju’, ‘umjetnièko djelo’ ili ‘prirodu’ negoli park, kojeg je definiranje zapravo vrlo jasno, kao i uloga koju bi on trebao imati u gradu - otvoreni javni prostor ponajprije namijenjen rekreaciji gradskih stanovnika svih profila.33 U tim se sluèajevima izdvaja pojedinac - korisnik i ukupnost zahtjeva pojedinaènih korisnika kao mjerilo opremanja otvorenih prostora, a participativni procesi34 kao korisna metoda koja daje legitimnost donošenja odluka. Takvo promišljanje izrazito je važno, ako ne i imperativ, u parkovima stambenih susjedstava i u stambenim okolišima, no može biti preispitivano i osjetljivo u povijesnim perivojima i nekim drugim prostornim kontekstima. Pritom pitanje usklaðenosti aktivne sportske rekreacije i elemenata s povijesnim, kulturološkim i nekim drugim osobitostima prostora katkad je vrlo diskutabilna i kontroverzna.35
SITUATION IN CROATIA AND FOREIGN PRACTICES
Sustavno planiranje i oblikovanje otvorenih gradskih površina, te s time povezana rekreacijska obilježja parkova, u današnje se vrijeme u stranoj praksi temelje na nizu prostornoplanskih dokumenata.
Ovisno o opæim planerskim politikama i zakonskoj regulativi pojedinih država, takvi dokumenti izraðuju se u sklopu zelene infrastrukture grada, sustava gradskog zelenila, strategija razvoja otvorenih gradskih površina i kao posebni dokumenti koji se bave pojedinim rekreacijskim ili tematskim podruèjem (djeèja igrališta, sport i rekreacija i dr.).
Unutar takvih dokumenata o parkovima i ostalim otvorenim površinama promišlja se na razini cjelokupnoga grada (kolièina, prostorni razmještaj, tipovi i opæi kvantitativni pokazatelji) te na razini detaljnih smjernica (kvalitativni podatci, dostupnost, smjernice za opremanje i ureðenje).
U domaæim prilikama, slijedom izostanka navedenih dokumenata ili njihovom nesustavnom izradom ili primjenom, generiraju se neprecizni kvantitativni i kvalitativni pokazatelji, te standardi o parkovima i ostalim otvorenim površinama. To omoguæava proizvoljne i nasumiène odluke o nizu pitanja poput onoga u kojem je dijelu grada najpotrebnije usmjeriti investicije za obnovu parka, nedostaje li i gdje najviše sadržaja za sport na otvorenom, je li potrebnije izgraðivati nove parkove na rubovima grada ili obnavljati veæ postojeæe itd. Istim slijedom institucionalne procedure (prostornoplanska doku-
28 Stupar, 2010.
29 Tate, 2004.
30 Girot, 2004.
31 Koh, Beck, 2006.
32 Primjerice, Sudgelande Nature Park (Berlin) uvodi niz pravila ponašanja koja zabranjuju silaženje sa staza u zaštiæenom dijelu parka (zaštita vegetacije i ptica koje se gnijezde na tlu); zabranjuje roštiljanje i paljenje vatre, uznemiravanje životinja i kukaca, uklanjanje vegetacije, branje gljiva i plodova biljaka, a psi se ne smiju šetati parkom. Slièna pravila nalazimo i u Olympic Sculpture Parku (Seattle), koji uvodi pravila ponašanja radi zaštite umjetnièkih djela - nije dopušteno dodirivati skulpture, zabranjuje se dovoðenja pasa bez vodilice, kretanje biciklom, rolama i skejtom (osim u dijelu parka koji je odreðen za to), a zabranjene su i sve sportske aktivnosti.
33 Perekoviæ, 2011.
34 Bunjak Pajdek (2015.) pod participacijom navodi ukljuèenost korisnika u sam proces projektiranja ili njihove ukljuèenosti kao konzultanata tijekom nekih dijelova samog procesa projektiranja.
35 Rasprave smještaja fitness-parka u centru grada Zagreba, odnosno unutar perimetra Zelene potkove, te rasprave oko ureðenja rekreacijskog parka na Bundeku u vrijeme kada je on bio ‘ekološka oaza’, uvijek traže snažne argumentacije temeljene na dijalogu razlièitih aktera i usuglašavanju razlièitih vrijednosnih stajališta.
36 Perekoviæ, Miškiæ Domisliæ, 2012.
mentacija, definiranje i kategorizacija zelenih površina i odrednice koje se na njih odnose), te natjeèajne odrednice u sustavu urbanistièko-arhitektonsko-krajobraznih natjeèaja, omoguæuju vrlo široko tumaèenje parkova i uloga koje bi oni trebali nositi u gradu.36 Smjernice natjeèaja èesto neprecizno ili vrlo opæenito govore o sadržajnom opremanju parkova te prilikom ocjenjivanja radova, ili opæenito valorizacije parkova, nedostaje jasan i sistematièan pregled rekreacijskih elemenata, kao i s time povezanih kvaliteta. Stoga je moguæe izraditi izrazito drukèije parkovne osnove u sadržajnom i programskom smislu, odnosno park može biti vrlo kompleksan u svojoj graði i odgovarati raznovrsnim potrebama stanovništva, ali je legitimno da isti taj park bude izrazito pojednostavljene graðe koja ne pridonosi ili vrlo malo pridonosi u rješavanju raznolikih prostornih ili društvenih zahtjeva. Na to ukazuje i provedena analiza natjeèajnih parkova izraðena u ovome radu, a prezentirani tip strukturne analize nalazi svoju primjenjivu ulogu.
Stoga se kao alat za procjenu rekreacijskog potencijala izvedenih ili novoprojektiranih parkova predlaže Tablica II. - pregledna lista rekreacijskog potencijala parkova. Takav tip analize može ukazivati na odreðene kvalitete parkova, osobito ako propozicije nekih natjeèaja ili smjernice oblikovanja pojedinih otvorenih prostora jasno iskazuju rekreacijsku vrijednost prostora kao važnu odrednicu oblikovanja. Njezina primjena može na transparentan i sistematièan naèin ukazati kojem je tipu rekreacije park posveæen, koliko aktivnosti i funkcija omoguæava te kolika je ukupna kompleksnost krajobrazne osnove odnosno opæi rekreacijski doprinos zajednici.
ZAKLJUÈAK
CONCLUSION
Strukturne analize parkovnih elemenata mogu se koristiti kao pokazatelj rekreacijskog potencijala otvorenih prostora. Ovakav tip analize ne može biti samostalna odrednica koja govori o kvaliteti parka, ali može biti vrijedan indikator u procjenjivanju nekih parkovnih kvaliteta, osobito onih koji su važni za društvenu odnosno socijalnu korisnost parkova. Takoðer, rekreacijski potencijal ne može biti jednostavno praæenje relacije veæeg ili manjeg broja korištenih elemenata u parkovima, veæ je uvjetovan i karakteristikama pojedinih parkovnih elemenata. S aspekta rekreacijskih osobitosti parkovne elemente dijelimo na aktivne i pasivne, vizualne i funkcionalne te promjenjive i nepromjenjive, a analizom njihova udjela i meðuodnosa u parkovnim osnovama dobivamo jasnu sliku rekreacijskog potencijala parkova.
Izostavljanje i simplifikacija elemenata koji grade neki park, osobito onih funkcionalnih, aktivnih i promjenjivih, stvara se prostor male razine funkcija te pasivnih i statiènih karakteristika. U takvim prostornim jedinicama percepcijsko polje promatraèa može biti pojednostavljeno, kao i moguænost aktivnoga korištenja prostora. Ujedno takvi prostori mogu biti nositelji i nekih jedinstvenih aktivnosti i kvaliteta u ekološkom, oblikovnom ili nekom drugom smislu. Stoga se pri oblikovanju parkova katkad ne treba odluèivati izmeðu pojedinih parkovnih elemenata (pasivnih ili aktivnih, vizualnih ili funkcionalnih), nego oblikovanje može ukljuèivati „i jedno i drugo” jer to zapravo pridonosi ukupnom poveæanju složenosti parka, kao i njegova rekreacijskog potencijala.
Tabl. I. Strukturna analiza sastavljenosti parkova natjeèajnih radova i izvedenih parkova. Zatamnjeno polje oznaèava element koji pojedini park sadrži, odnosno zbir zatamnjenih polja oznaèava najèešæe korištene elemente u parkovnim osnovama. Kategorizacija elemenata na pasivne i aktivne te na funkcionalne i vizualne detaljnije pojašnjava tipove rekreacije i obilježja elemenata koji su u parkovima zastupljeni.
NATJEÈAJNI
1
BAŠTIJANOVA-SELSKA 1
2BAŠTIJANOVA-SELSKA 2
3BAŠTIJANOVA-SELSKA 3
4BAŠTIJANOVA-SELSKA A
5BAŠTIJANOVA-SELSKA B
6BAŠTIJANOVA-SELSKA C
7ŠPANSKO 1
8ŠPANSKO 2
9ŠPANSKO 3
10ŠPANSKO A
11ŠPANSKO B
12ŠPANSKO C
13ŠPANSKO D
14ZAGORSKA-SELSKA-KRAPINSKA 1
15ZAGORSKA-SELSKA-KRAPINSKA 2
16ZAGORSKA-SELSKA-KARPINSKA 3
17ZAGORSKA-SELSKA-KRAPINSKA A
18ZAGORSKA-SELSKA-KRAPINSKA B
19ZAGORSKA-SELSKA-KARPINSKA C
20 FATHER COLLINS PARK
21RUDOLF BEDNAR PARK
22PARK MONTE LAA
23BUNDEK
24PARC JB LEBAS
25WAHLENPARK
26PARK VELIKA GORICA
27ARNULFPARK
28WESTERGAS FACTORY CULTURAL PARK
29WEINGARTEN
30CITY PARK BEJA
31MILLENNIUM PARK
32TILLA DURIEX PARK
33PICCADILLY GARDENS
34WALDPARK
35ANKARPARK
36THAMES BARRIER PARK
37PARC CENTRAL NOU BARRIS
38PARC DIAGONAL MAR
39RIEMER PARK
40SÜDGELÄNDE NATURE PARK
41PARC DIDEROT
42PARC ANDRÉ CITROËN
43INVALIDENPARK
44MFO PARK
45CHARLOTTE GARDEN
aktivna rekreacija; ≠ pasivna rekreacija; ≈ nerazvrstani (imaju neku prateæu ulogu ili jednako izraženu vizualnu i funkcionalnu ulogu); funkcionalni parkovni elementi; vizualni parkovni elementi
Table I Structural analysis of the parks in competition entries and the realized parks. Dark spot marks a particular element of the park. Clusters of dark spots mark frequently used elements in the parks. The classification of elements into passive and active ones as well as functional and visual ones offers a more detailed explanation of recreation types and features of park elements.
∆∆∆∆∆∆∆∆∆∆∆≠∆∆∆∆∆≈≈∆≈≈≈≈≈≠∆≠≠≈≠≠≠≠∆≠≠≠≠≠≠≠≠≠≠≠≠≠≠
Tabl. II. Pregledna lista (‘check lista’) parkovnih elemenata i njihovih podjela na vizualne i funkcionalne, aktivne i pasivne te promjenjive i nepromjenjive. Iako pojedine elemente primarno koristimo u nekoj od oznaèenih kategorija prilikom oblikovanja parkova, možemo im pridodati i druga obilježja (*). Lista se može koristiti za analizu i usporedbu parkova s aspekta rekreacijskog potencijala oznaèavanjem polja i obilježja elemenata analiziranog parka. Što veæi broj elemenata neki park sadrži, veæa je i njegova kompleksnost i rekreacijski potencijal, a što je veæa pripadnost elemenata pojedinom obilježju, to je rekreacijski potencijal usmjeren na jedan odreðeni aspekt rekreacije.
VEGETACIJSKI ELEMENTI
STABLO (soliter, akcent)***
SKUPINA STABLA**
ŠUMA, ŠUMARAK* GRM
SKUPINE GRMLJA***
TLA
CVIJETNJAK (pojedinaèni)**
CVIJETNJACI (skupine)
RUŽIÈNJAK (pojedinaèni)
RUŽIÈNJACI (pojedinaèni)
PROSTRANI TRAVNJAK**
LIVADA
VODENO BILJE
BILJE VODENOG RUBA
MOÈVARNA VEGETACIJA
BOTANIÈKI/EDUKATIVNI DIO***
URBANI VRTOVI
VODENI ELEMENTI RIJEKA**
POTOK JEZERO** BAZEN***
JEZERO/BAZEN ZA KUPANJE
PLAŽA / „decking”**
KANAL
FONTANA, VODOSKOK i sl.**
FONTANA, VODOSKOK i sl. (interaktivni)**
VODA ZA PIÆE
VODENI PLATO*
ELEMENTI ZA PASIVNU REKREACIJU
ŠETNICA
KLUPE (pojedinaène)
KLUPE (skupine)
KLUPE SA STOLOVIMA
BORAVIŠTE
TRG
PRENOSIVI ELEMENTI ZA SJEDENJE
MREŽE ZA LEŽANJE
NEFORMALNI ELEMENTI ZA SJEDENJE
TERASE UGOSTITELJSKIH OBJEKATA
ELEMENTI ZA DRUŠTVENE IGRE
STAZA ZA TRÈANJE
STAZA ZA ROLANJE
TRIM STAZA
BICIKLISTIÈKA STAZA
BICIKLISTIÈKI POLIGON
FITNESS SPRAVE
STREET WORKOUT VJEŽBALIŠTE
SKEJT RAMPA
SKEJT POLIGON („PARK”)
VIŠEFUNKCIONALNI TEREN
NOGOMETNI TEREN
RUKOMETNI TEREN
ODBOJKAŠKI TEREN
TENISKI TEREN
STOLNO TENISKI TEREN
BOÈALIŠTE
VODENI SPORTOVI
KLIZALIŠTE
IGRALIŠNI ELEMENTI
POJEDINAÈNA SPRAVA
SKUPINA SPRAVA ZA DJEÈJU IGRU
IGRALIŠTE ZA DJECU 0-6 god.
IGRALIŠTE ZA DJECU 6-12 god.
IGRALIŠTE ZA STARIJU DJECU
IGRALIŠTA ZA SVE DOBNE SKUPINE DJECE SANJKALIŠTE*
NESTRUKTUIRANI ELEMENTI ZA IGRU DJECE***
PROSTOR ZA MLADE**
TEMATSKI DIJELOVI
BOTANIÈKI „VRT”*** VIŠEOSJETILNI
VJEŽBALIŠTE ZA PSE
UMJETNOST I SL.
SKULPTURA SKULPTURE
PROSTORNE INSTALACIJE**
IZLOŽBENI PROSTOR
PLOHE ZA CRTANJE**
ELEMENTI (produkcija zvuka)***
Table II Check list of park elements and their subdivision into visual and functional, active and passive, changeable and permanent. Although some elements are primarily used in one of the marked categories in park design, they can be supplemented with other features (*). The list can be used for analysis and comparison of the parks in terms of their recreational potential by marking the spots and features of the elements of an analyzed park. The more elements a park contains, the more complex it is resulting in greater recreational potential. The more elements are associated with a particular feature, the more its recreational potential is focused on one particular aspect of recreation.
Primarno korištenje elemenata prema navedenim obilježjima.
* Element koji može biti nosioc i drugih oznaèenih obilježja.
∞ Element se ne može analizirati kroz naznaèeno obilježje.
Bibliograp hy
1. Andersson, S.I. (1988.), Park in town - a multipurpose scenery, u: Urban landscape-theory and practice, International symposium - zbornik radova: 37-42, Ljubljana
2. Bedimo Rung, A.L.; Mowen, A.J.; Cohen, D.A. (2005.), The Significance of Parks to Physical and Public Helath, ”American Journal of Preventive Medicine”, 28 (2/2): 159-168, http://www. sciencedirect.com/science/article/pii/S07493 79704003046?via%3Dihub
3. Booth, N.K. (1983.), Basic Elements of Landscape Architectural Design, Waveland press, INC, Prospect Heights, Illinois
4. Bull, C.F. (2007.), Active landscapes - challenges in developing the evidence on urban environments to achieve a more active nation, u: Open space: People Space2, An International conference on innovative approaches to research in landscape and health, conference proceedings: 11-14, Edinburgh
5. Bunjak Pajdek, I. (2015.), Ukljuèivanje korisnika osnovne škole Cvjetno naselje u projektiranje školskog dvorišta, diplomski rad, Agronomski fakultet, Zagreb
6. Burgess, J.J.; Harrison, C.M.; Limb, M. (1988.), People, Parks and the Urban Green: A Study of Popular Meanings and Values for Open Spaces in the City, ”Urban studies”, 25: 455-473, http: //journals.sagepub.com/doi/pdf/10.1080/004 20988820080631
7. Coley, L.R.; Sullivan, W.C.; Kuo, F.E. (1997.), Where Does Community Grow: The social Context Created by Nature in Urban Public Housing, ”Environment and Behavior”, 29 (4): 468-494, http://journals.sagepub.com/doi/abs/10.1177 /001391659702900402
8. De Vries, S. (2007.), Nearby nature and human health: possible causal mechanisms and their implications, u: Open space: People Space2, An international conference on Innovative approaches to research in landscape and health, conference proceedings: 15-17, Edinburgh
9. Eckbo, G. (1964.), Urban landscape design, McGraw-Hill, 99-153, New York - TorontoLondon
10. Freeman, A. (2004.), Fair Game on Lake Michigan, ”Landscape architecture”, 94 (11): 94-105
11. Gazvoda, D. (2000.), Pojem naravnega v oblikovani mestni krajini, u: Zbornik radova 7. Konference Društva krajinskih arhitektov Slovenije, Narava v mestu - med naèrtovanim in spontanim: 45-55, Ljubljana
12. Gehl, J. (2007.), Public spaces for a changing public life. u: Open space - People space, Taylor&Francis: 3-11, London - New York
13. Girot, C. (2004.), Euology of the Void. The Lost Power of Berlin Landscapes After the Wall, ”DISP”, 156 (1): 35-39
14. Goliènik, B. (2008.), Parki in njihovi uporabniki, „Urbani izziv”, 19 (2): 10-17, Urbanistièni inštitut Republike Slovenije, Ljubljana
15. Hartig, T. (2007), Three steps to understanding restorative environments as a health resources, u: Open space - People space, Taylor&Francis: 163-181, London - New York
16. Herzog, R.T. i sur. (1997.), Reflection and attentional recovery as distinctive benefits of restorative environments, ”Journal of environmental psychology”, 17: 165-170, http://www.sciencedirect.com/science/article/pii/S02724944979 00517
17. Huang, S.-C.L. (2006.), A study of outdoor interactional spaces in high-rise housing, ”Landscape and Urban Planning”, 78: 193-204, https:// www.researchgate.net/publication/236144214 _A_study_of_outdoor_interactional_spaces_ in_high-rise_housing
18. Jurkoviæ, S. (2004.), Park kao ostvarenje sna, Naklada Jurèiæ d.o.o. i Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet: 13-25, Zagreb
19. Kaplan, R.; Kaplan, S.; Ryan, L.R. (1998.), The experiance of nature: A psychological perspective, Cambridge University Press: 40-172, 175201, Cambridge
20. Koh, J.; Beck, A. (2006.), Parks, People and City, ”Topos: Parks”, 55: 14-20, Callwey, München
21. Marcus, C.C.; Francis, C. (1998.), People places - Design Guidelines for Urban Open Space, John Wiley & Sons, INC: 85-144, New York
22. Motloch, J.L. (2001.), Introduction to Landscape Design, John Wiley & Sons, INC, New York
23. Nasar, J.L. (1994.), Urban design aestheticsThe Evaluative Qualities of Building Exteriors, ”Environment and Behavior”, 26 (3): 377-401, http://journals.sagepub.com/doi/abs/10.1177 /001391659402600305
24. Ogrin, D. (2010.), Krajinska arhitektura, Oddelek za Krajinsko arhitekturo, Biotehniška fakulteta: 121-150, Ljubljana
25. Ophuis, H. (2002.), Un-common spaces, ”Topos 39 - Public open space”: 6-12, Callwey, München
26. Palmer, J.F. (1986.), Environmental perception, u: Foundations for Visual project analysis, John Wiley & Sons: 63-76, New York
27. Perekoviæ, P. (2011.), Percepcija uloge složenosti u oblikovanju krajobraza, disertacija, Agronomski fakultet, Zagreb
28. Perekoviæ, P.; Miškiæ Domisliæ, M. (2012.), Urban open space - Typology suitable for planning purposes and open space strategy, International Scientific Conference, Retthinking urbanisam, Proceedings book: 81-84, Zagreb
29. Rebernik, D. i sur. (2008.), Urbanistièni kriteriji, Projekt „Povezovanje kriterijev in ukrepov za doseganje trajnostnega prostorskega razvoja mest in drugih naselij v širšem mestnem prostoru” (ŠT V-5 0302), Raziskovalni projekt za potrebe CRP „Konkurenènost Slovenije 2006-2013”: 42-47, Oddelek za geografijo Filozofske fakultete Univerze, Ljubljana
30. Romeiss Stracke, F. (1988.), Social impacts on urban landscape, u: Urban landscape - theory
and practice, International symposium - zbornik radova: 5-10, Ljubljana
31. Sansot, P. (2002.), A contemplation of French open space, u: Parks - Green urban spaces in European cities, Callwey Verlag & Birkhauser: 6-13, München-Basel
32. Stiles, R. (2009.), Urban spaces - enhancing the attractiveness and quality of the urban environment, WP3 Joint Strategy, Activity 3.2 Criteria and Principles, Sub-activity 3.2.6 Design-Architectural Criteria: 4-25, University of Technology, Vienna
33. Stupar, D. (2010.), Influences of the Complexity Sciences on Landscape Design, http://www.kolleg.loel.hsanhalt.de/studiengaenge/mla/mla _fl/conf/pdf/conf2008/Tagungsband_2008/ Buh_133-140.pdf
34. Sullivan, W.C.; Kuo, F.E.; Depooter, S.F. (2004.), The fruit of Urban Nature: Vital Neighbourhood Spaces, ”Environment and Behaviour”, 36 (5): 678-700, http://journals.sagepub.com/doi/abs/10.1177/0193841X04264945
35. Tate, A. (2004.), Great City Parks, Spon Press: 39-46, London
36. Turner, T. (1996.), City as landscape, E&FN Spoon: 179-208, London
37. Worpole, K. (2007.), The health of the people is the highest law, Public health, public policy and green space, u: Open space - People space, Taylor&Francis: 11-21, London - New York
38. *** (2006.), Green space strategies: a good practice guide, CABE Space, http://webarchive. nationalarchives.gov.uk/20110118142343/http: //www.cabe.org.uk/files/green-space-strategies.pdf
39. *** (2014.), An element of the San Francisco General Plan - Recreation & open space (final draft), San Francisco Planning Department, http://generalplan.sfplanning.org/Recreation_ OpenSpace_Element_ADOPTED.pdf
Internetski izvori
Internet Sources
1. http://webarchive.nationalarchives.gov.uk/20 110118142343/http://www.cabe.org.uk/files/ green-space-strategies.pdf
2. http://www.nsl.ethz.ch/index.php/en/content /download/896/5378/file/
3. http://generalplan.sfplanning.org/Recreation_ OpenSpace_Element_ADOPTED.pdf
4. http://masterla.de/conf/pdf/conf2008/Tagungsband_2008/Buh_133-140.pdf
Open spaces are primarily intended for public use and recreation. Almost every public park is defined on the basis of these characteristics. Nevertheless, it is highly debatable whether these designations are correct or not and to what extent public parks effectively meet human needs. Besides, each park with its elements may foster some recreational activities or possibly discourage or even eliminate some other uses. An in-depth analysis of the elements used in park design serves as one of the major indicators of a park recreational potential and its related quality.
This article presents the analyses of structural park elements as possible models for a research into their recreational potential. In this analysis, park elements are classified into two categories - visual and functional elements which are further subdivided into two additional categories - changeable and permanent elements. From the point of view of perception and landscape use, visual elements do not serve any practical purpose. Instead we experience them as visual stimuli aimed at a specific visual and aesthetic experience.
Functional elements have a variety of possible uses or particular activities. It is reasonable to assume that a park with a greater proportion of visual elements would attract primarily passive landscape observers (the park is experienced primarily in a visual manner and is intended mostly for passive activities). By contrast the abundance and variety of functional elements would attract a more active user - participator in park activities (the park is experienced as a space for various activities).
This article presents a structural analysis of a park’s recreational potential. The analysis encompassed 45 various parks (26 realized and 19 presented at public competitions). The analysis was based on a subdivision of the parks into their com-
ponents and on the assessment based on the park composition and types of elements. The results indicate that the visual elements are predominantly used in a park while of all functional elements, the most frequently used are those intended for passive recreation. The most common functional elements fulfil only the basic functions - forms of motion, walking, and sitting.
There is a noticeably smaller proportion of elements that are typically ”active”, ”creative”, ”sports”, and those intended for other forms of active participation such as the facilities or thematic sections for plant growing, art or music performances, ”street” art, ”alternative” sports, modulation of one’s own space, time etc. Considering the fact that the research results clearly show the predominance of visual elements and a high proportion of functional passive features, it is clear that the analyzed parks are primarily intended for visual experience and passive recreation.
The analysis also took into consideration the park designs submitted for competition (parks of the same size, same spatial context and designed on the basis of equal criteria). The analysis here also suggests the prevalence of visual elements and the use of functional elements mostly for passive recreation. There is a great number and variety of the used elements suggesting that designers have very different concepts of the parks, especially of the elements and functions that a park should have and the type of user the parks are designed for. Structural analyses of park elements can be used as indicators of a recreational potential of open spaces. This type of analysis cannot be used as an independent indicator of a park’s quality but only serves as a reliable indicator of the park’s social contribution to an urban environment. In addition, the recreational potential cannot be simply viewed
through the number of park elements but it is determined by the characteristics of the particular park elements. Regarding recreation characteristics, park elements can be subdivided into active and passive, visual and functional but also changeable and permanent ones which also bear relevance. Unchangeable elements are those that do not change their form, characteristics, purpose or any other feature. Changeable elements show considerable changes of these characteristics over time.
In terms of perception we experience them as changeable. Hence, the parks that are predominantly composed of such elements are characterized as changeable. To the users, such elements can act as temporary visual stimuli, stimuli of some other senses (smell, colour, sound, tactile sense etc.) that offer temporary or changeable activities or experiences. An increase in the number of changeable elements results in an increased recreational potential of a park - an increased number of visual stimuli and/or the number of potential uses. An analysis of their proportion and interrelationship offers a clear insight into a park’s recreational potential as can be seen in the table. Omission and simplification of the elements that compose a park, particularly functional, active, and changeable ones result in a low-functional space with passive and static characteristics. In such spaces, the perceptional field of an observer can be simplified as well as the possibility of active space use. Moreover, such spaces can have some unique quality or function. Therefore, park design does not require a decision between the park elements (passive or active, visual or functional). Instead, it may incorporate both options thus leading to an increased complexity of a park and its recreational potential.
Biografije Biographies
Doc. dr.sc. PETRA PEREKOVIÆ, mag.ing.prosp.arch. Znanstveni i struèni interes ostvaruje u podruèju oblikovanja otvorenih gradskih prostora. Poseban interes posveæuje istraživanju povezanosti percepcije krajobraza i krajobraznih obilježja.
MONIKA KAMENEÈKI, mag.ing.prosp.arch., ovlaštena krajobrazna arhitektica. Struèni interes ostvaruje u podruèju projektiranja i izvedbe projekata krajobrazne arhitekture. Nakon dugogodišnjeg rada u tvrtki „Dionaea-vrtovi” zaposlena je na Studiju krajobrazne arhitekture.
PETRA PEREKOVIÆ, mag.ing.prosp.arch., Assistant Professor. Her research and professional interests are focused on open urban space design. She is particularly interested in the connection between the perception of landscape and its features.
MONIKA KAMENEÈKI, mag.ing.prosp.arch., registered landscape architect. Her professional interests are in the area of design and realization of landscape architecture projects. After many years spent in the company ”Dionaea-vrtovi”, she is currently employed in the Department of Landscape Architecture.
laboratorij, Zagreb, 1950.-1956.
laboratory, Zagreb, 1950-1956
Aleksandar Kadijeviæ
Univerzitet u Beogradu
Filozofski fakultet
Odeljenje za istoriju umetnosti
Srbija - 11000 Beograd, Èika Ljubina 18-20 akadijev@f.bg.ac.rs
Pregledni znanstveni èlanak
UDK 72.036(470:497.5)”19”
Tehnièke znanosti / Arhitektura i urbanizam
2.01.04. - Povijest i teorija arhitekture i zaštita graditeljskog naslijeða Humanistièke znanosti / Znanost o umjetnosti
6.05.01 - Povijest umjetnosti
Èlanak primljen / prihvaæen: 10. 10. 2017. / 13. 12. 2017.
University of Belgrade Faculty of Philosophy
Department of History of Art Serbia - 11000 Belgrade, Èika Ljubina 18-20
akadijev@f.bg.ac.rs
Subject Review
UDC 72.036(470:497.5)”19”
Technical Sciences / Architecture and Urban Planning
2.01.04. - History and Theory of Architecture and Preservation of the Built Heritage Humanities / Science of Art
6.05.01 - Art History
Article Received / Accepted: 10. 10. 2017. / 13. 12. 2017.
arhitekti emigranti iz Rusije Jakovljeviæ Kiverov, Georgij Ljvoviæ Skopin, Igor Nepenina Petrovna (Dumengjiæ), Zoja Nikolajevna Zalepugina, Nadežda Pavloviæ Fetisov, Petar Rikardovna Feldt, Galina
Nedovoljno poznata i historiografski osvijetljena, stvaralaèka angažiranost ruskih graditelja u Hrvatskoj zaslužuje potpuniji kritièki osvrt. Obilježili su je struènjaci koji su se u njoj formirali, kao i graditelji pristigli iz drugih jugoslavenskih centara. Pretežno zapamæena u fragmentima, umjesto prezentirana kroz cjelovito povezana i provjerena saznanja, njihova djelatnost kao nacionalne skupine ostala je na margini dosadašnjih istraživanja. Predugo zaboravljena i od ruskih povjesnièara, nije analizirana u širemu jugoslavenskom kontekstu koji ju je temeljno odredio.
Russian emigrant architects
Jakovljeviæ Kiverov, Georgij Ljvoviæ Skopin, Igor Nepenina Petrovna (Dumengjiæ), Zoja Nikolajevna Zalepugina, Nadežda Pavloviæ Fetisov, Petar Rikardovna Feldt, Galina
The little-known history of Russian architects and their professional work in Croatia deserves to be more thoroughly researched and critically evaluated in order to shed light on the context in which they built up their professional careers together with the professionals who came from other parts of the former Yugoslavia. The work of the Russian architects has been retained in barely remembered fragments and has never been the subject of a systematic study. Forgotten by Russian historians for too long, it has never been properly analyzed within a wider Yugoslav context which left an indelible mark on it.
INTRODUCTION: RUSSIAN
EMIGRANTS IN THE BUILDING
SECTOR IN YUGOSLAVIA
- RESEARCH ISSUES
ruske kulture u emigraciji potaknuto je korjenitim politièkim promjenama izvršenim nakon pada Berlinskoga zida (1989.) i dezintegracije SSSR-a (1991.), posebice u državama koje su tijekom graðanskoga rata u Rusiji izazvanog Oktobarskom revolucijom (1917.) prihvatile mnogobrojne izbjeglice. Meðu njima znaèajno mjesto pripada Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca (od 1929. Kraljevini Jugoslaviji), petoj europskoj zemlji po broju prihvaæenih izbjeglica (više od èetrdeset tisuæa). Buduæi da je njihova domovina bila višenacionalni imperij, meðu izbjeglima koji su stekli emigrantski status, a s vremenom i jugoslavensko državljanstvo, osim Rusa bilo je i Ukrajinaca, Poljaka, Gruzijaca, Armenaca, Tatara, Kalmika, Bjelorusa i drugih.1 Uz mnoštvo struènjaka razlièitih profila, u Kraljevinu SHS od sredine 1919. do konca 1922. godine pristiglo je tridesetak graditelja (arhitektata i graðevinskih inženjera), koji su se nakon kraæeg razdoblja prilagoðavanja u novoj sredini uspješno reaktivirali. Do kraja meðuraæa broj angažiranih graditelja poveæao se na oko 350 zahvaljujuæi školovanju ruske omladine na tehnièkim fakultetima u Zagrebu, Beogradu i Ljubljani. Stjecajem nepovoljnih povijesnih okolnosti, prije Drugoga
svjetskog rata i nakon njega, gotovo dvije treæine ruskih projektanata u potrazi za poslom i iz ideoloških razloga napuštaju Jugoslaviju. Preostali ostali su živjeti i raditi u socijalistièkoj državi, pridonoseæi njenoj izgradnji.
Potkraj prošloga stoljeæa u dijelovima bivše Jugoslavije gdje su ruski graditelji utisnuli najdublji stvaralaèki trag, pokrenuta su izuèavanja njihova slojevita opusa. U poèetku usaðena u opæa slavistièka razmatranja kulturne djelatnosti ruske emigracije, postupno su rezultirala specijalistièkim monografskim studijama, preglednim èlancima i leksikografskim jedinicama. Najprije se razgranala u Srbiji, gdje je aktivnost ruskih graditelja bila najmasovnija.
Unatoè rasutosti historijskih izvora i nedovoljne povezanosti istraživaèa iz bivših jugoslavenskih republika, najznaèajnija djela ruskih emigranata precizno su evidentirana i autorski atribuirana. Ipak, široka rasprostranjenost njihovih državnih administrativnih objekata, privatnih obiteljskih kuæa, stambenih i poslovno-stambenih zgrada, crkava, memorijalnih, obrazovnih, prometnih i drugih utilitarnih graðevina, usporava zaokruživanje cjelovite slike o tome zamašnom fondu. Pogotovo što su mnogi objekti s vremenom nestali ili pretrpjeli korjenite izmjene prvotnoga sklopa. Usto, istraživanje biografija emigranata ogranièava i skroman uvid u njihov rad prije dolaska u Jugoslaviju i poslije odlaska iz nje (u Sjevernu i Latinsku Ameriku, Australiju, Afriku i zapadnu Europu), dok je djelatnost graditelja koji su živjeli u manjim sredinama pa su èesto mijenjali mjesto boravka, veoma teško dosljedno rekonstruirati.2 S odbacivanjem ideoloških predrasuda prema desetljeæima nepodobnim politièkim emigrantima, koncem prošloga i poèetkom ovoga stoljeæa i u Rusiji su se pojavile studije o djelatnosti autora imperijalnoga razdoblja prije njihova dolaska u Kraljevinu SHS.3
Primarna svjedoèanstva o sudjelovanju ruskih graditelja u izgradnji Jugoslavije jesu njihovi objekti, kontraaktualni radni ugovori s
1 Mitroviæ, 1996: 92-98; Jovanoviæ, 1997.; PuškadijaRibkin, 2006: 11; Jovanoviæ, 2010.; Putjatin, 2012.
2 Veæina se arhitekata preko zapadne Europe zaputila u SAD i Argentinu, a manji dio u Kanadu, Venezuelu, Brazil, Èile, Urugvaj, Paragvaj, Australiju, Tunis, Alžir, Maroko, Etiopiju i Južnu Afriku. Od europskih zemalja, najviše ih je odlazilo u Francusku u kojoj su mjeseèna primanja tehnièkih struènjaka bila do pet puta veæa negoli u Jugoslaviji.
3 Rijeè je o monografskim studijama posveæenim imperijalnom razdoblju rada N. Krasnova, V. Baumgartena, N. Vasiljeva, E. Gulina i J. Djupona. [Kosik, 2010.]
4 Najviše emigranata iz Rusije živjelo je u Zagrebu (2137) i Dubrovniku (oko 900). Iako je veæina hrvatskog stanovništva solidarno prihvatila ruske izbjeglice, njhova pojava nije protekla bez negativnih reakcija. Dolazak ruskih izbjeglica u Dubrovnik, a potom i Zagreb, u tisku je kritiziran sa socioekonomskog stajališta, uz argument da
državnim institucijama, prijave boravka i privatnih projektantskih poduzeæa, kao i tehnièka dokumentacija o realiziranim i neostvarenim nacrtima. Otud opsežna arhivska, fotografska, muzejska i bibliotekarska graða, uz dokumente iz privatnih ostavština, memoarske, novinske i historiografske priloge, predstavlja polaznu osnovu za prouèavanje njihove razgranate djelatnosti.
ARHITEKTI EMIGRANTI IZ RUSIJE U HRVATSKOJ - ZASTUPLJENOST I INDIVIDUALNO ZNAÈENJE
RUSSIAN EMIGRANT ARCHITECTS IN CROATIA - THEIR PRESENCE AND INDIVIDUAL CONTRIBUTION
Nedovoljno poznata i historiografski osvijetljena stvaralaèka angažiranost ruskih graditelja u Hrvatskoj zaslužuje potpuniji kritièki osvrt. Obilježili su je struènjaci koji su se u njoj formirali, kao i graditelji pristigli iz drugih jugoslavenskih centara. Pretežno zapamæena u fragmentima, umjesto prezentirana kroz cjelovito povezana i provjerena saznanja, njihova djelatnost kao nacionalne skupine ostala je na margini dosadašnjih istraživanja. Predugo zaboravljena i od ruskih povjesnièara, nije analizirana u širemu jugoslavenskom kontekstu koji ju je temeljno odredio. Otuda je i doprinos ruskih arhitekata prepoznat s velikim zakašnjenjem kada su mnogi izvori koji o njemu svjedoèe izblijedjeli ili zauvijek nestali. Usto, za razliku od graditelja, znatno su veæu javnu pozornost u Hrvatskoj privlaèili ruski slikari te književnici i scenski umjetnici. Iako nedovoljno eksponirani i historiografski analizirani, arhitekti su bili neodvojiv dio ruskoga izbjeglièkog korpusa koji je u Hrvatskoj bio solidarno prihvaæen unatoè poèetnim rezervama i negativnim reakcijama.4
Slièno historiografijama drugih europskih država, istraživanje ruskoga umjetnièkog doprinosa potaknuli su i u Hrvatskoj književni i kulturni povjesnièari iz znanstveno najzainteresiranijega slavistièkog kruga, uglavnom
se njihovim prihvatom dodatno otežava poslijeratna materijalna oskudica, posebice u Dalmaciji. S druge strane, susret s Rusima budio je u dijelu javnosti sjeæanja na minuli rat u kojem su narodi bili vojno sukobljeni (zagrebaèke antiruske demonstracije iz listopada 1928.). Korijeni te sumnje potjeèu od austrougarske propagande koja je desetljeæima potpirivala negativnu percepciju ruske nacije i države, što se odražavalo na raspoloženje javnoga mnijenja u Zagrebu, Ljubljani i Sarajevu. [Lukšiæ, 2006.; Puškadija-Ribkin, 2006.; Jovanoviæ, 2006: 248]
5 Medariæ, 2004.; Puškadija-Ribkin, 2006.
6 Premerl, 1996.; Barišiæ Mareniæ, 2007., 2014., 2015: 150-152; Radoviæ Maheèiæ, 2007: 173-176, 391-394; Barišiæ Mareniæ, Šerman, Uchytil, 2011.
7 Puškadija-Ribkin, 2006: 118; *** 2000: 313-316. Od svih fakulteta na Zagrebaèkom sveuèilištu Tehnièki je bio najpopularniji meðu ruskim izbjeglicama. Meðutim, broj upisanih Rusa na njemu se, kao i na drugim fakultetima, veæ od 1923. postupno smanjivao.
potomci pridošlih emigranata. Ponajprije zahvaljujuæi njima, u sklopu opæih razmatranja doprinosa ruske emigracije sredinom prošloga desetljeæa arhitektima je posveæena ravnopravna pozornost sa struènjacima drugih usmjerenja. Ali, osim jednoga poticajnog preglednog èlanka o doprinosu ruskih emigranata hrvatskoj likovnoj kulturi, u kojem je istaknuto znaèenje vodeæih projektanata, kao i potpunijeg prikaza uloge arhitekata u kulturno-znanstvenom životu Zagreba, njihova pozicija nije sagledana u širim jugoslavenskim okvirima.5 Najveæa je pozornost posveæena produktivnoj emigrantici Zoji Nepenjinoj (udanoj Dumengjiæ), koje je projektantski opus isprva sporadièno, a s vremenom i potpunije monografski osvijetljen6, dok je uloga Petra Fetisova i Georgija Kiverova uglavnom komentirana kroz memoarske i historiografske fragmente. Aktivnost ostalih zagrebaèkih ruskih arhitekata, pretežno razvijena izvan Hrvatske, nije temeljito istražena, što vrijedi i za utjecaje beogradskih Rusa u hrvatskoj sredini. Ni položaj Zagreba kao edukacijskog centra ruskih arhitekata nije komparativno sagledan u jugoslavenskome sveuèilišnom kontekstu.
Dosadašnja istraživanja ruskih graditelja u emigraciji fokusirana su na tehnièke struènjake razlièitih profila koji su nakon potvrðivanja kompetencija i u egzilu imali pravo projektirati: civilne inženjere koji su u Rusiji stekli titulu inženjera arhitekta, zatim ovlašæene arhitekte diplomante arhitektonskih odsjeka tehnièkih fakulteta ili umjetnièkih akademija (u Rusiji i emigraciji) te na kraju licencirane graðevinske inženjere i poduzetnike. Stoga je kljuèni polazišni izvor za istraživanje uloge ruskih projektanata u kulturi hrvatskoga meðuraæa (a dijelom i kasnije) popis od dvadeset sedam diplomanata Odsjeka za arhitekturu zagrebaèke Tehnièke visoke škole (osnovana 1918., pretvorena u Tehnièki fakultet 1926.) u razdoblju od 1925. do 1941. godine.7 Zahvaljujuæi tom dokumentu moguæe je evidentirati nazoènost diplomanata ruskog podrijetla, ukljuèujuæi i pet žena. Ta skupina liènosti, od kojih su neke veæ privukle pozornost arhitektonskih historiografa, pokazuje interes emigranata da se kao projektanti formiraju kod naprednih sveuèilišnih struènjaka - Viktora Kovaèiæa, Ede Šena, Huge Ehrlicha, Alfreda Albinija, Zvonimira Vrkljana i Jurja Denzlera.
Organiziran u suženim kapacitetima nekadašnje Ženske struène škole i bivšega konvikta susjedne zgrade Obrtne škole na tadašnjem Wilsonovu (a danas Rooseveltovu) trgu, studij na Tehnièkoj visokoj školi koji su Rusi pohaðali trajao je osam semestara. Sastojao se od dvije pripremne godine, nakon kojih je na treæoj godini projektiranje izuèavano kroz kolegije Arhitektonske kompozicije, Graditeljstvo te Gospodarsko i industrijsko gradi-
teljstvo. Kolegij urbanizma, koji su takoðer pohaðali, uveden je tek 1935. godine. Nastava se odvijala od listopada do srpnja s èetrdesetak sati predavanja i vježbi na tjedan. Ruski su emigranti studirali i na drugim odjelima Škole, ali je njihov broj poslije 1925. godine i tamo opadao.8
Indikativno je da ruskih studenata nije bilo na Arhitektonskom odjelu Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu, gdje je kolegij za Arhitektonsko projektiranje od 1926. godine vodio karizmatièni Drago Ibler, zbog èijeg se predvodništva èitava ustanova kolokvijalno naziva Iblerovom školom. Više su naginjali konvencionalnije strukturiranoj Tehnièkoj visokoj školi (fakultetu), kojih su se nastavni programi u znatnoj mjeri ugledali na podjelu predmeta u klasièno usmjerenoj Višoj tehnièkoj školi u Zürichu. Ali i na njoj se, zahvaljujuæi reformatorskim idejama koje su popularizirali najnapredniji nastavnici, mogao steæi podroban uvid u aktualne probleme svjetske arhitekture i urbanizma.9
Zamišljena kao paralelni centar zagrebaèke arhitektonske edukacije s dominantnim atelijerskim naèinom rada i usmjerenošæu k programima moderne arhitekture, u kojem je umjetnièka strana u poèetku potiskivala tehnièku, Iblerova škola nije privlaèila mlade Ruse. Možda je tomu pridonio i za njih njezin kasni osnutak (1926.), jer su se još ranije pozicionirali kao druga nacionalna skupina po masovnosti na Tehnièkoj visokoj školi, u kojoj je važnu ulogu imao i njen najstariji èlan, tradicionalni pokrovitelj studenata iz kruga nastavnika - prof. Petar Fetisov (kakvog na Iblerovoj školi nije bilo), koji je pratio njihov razvoj i pomagao im u egzistencijalnim pitanjima. I prosjeèna dužina studiranja na Iblerovoj školi, znatno veæa nego na Tehnièkoj, takoðer je mogla odvraæati ruske studente od pohaðanja nastave na toj visokoškolskoj ustanovi.
Iako su ruski diplomanti planirali da se po svršetku studija integriraju u državni i privatni sustav hrvatske arhitektonske struke, veæina je zbog prejake konkurencije u potrazi za poslom otišla u istoène, centralne i južne dijelove jugoslavenske države. Izvori potvrðuju da se veoma malen broj arhitekata ruskog podrijetla povezao s vodeæim hrvatskim projektantima, ukljuèujuæi spomenutog Petra Fetisova, Fischerova suradnika, i Zoju Nepeninu Dumengjiæ, takoðer Fischerovu suradnicu, a potom i suradnicu supruga Selimira Dumengjiæa, Zvonimira Vrkljana i Vladimira Šterka. Isto važi i za Georgija Kiverova, èlana produktivnoga autorskog tima s Jovanom Korkom i Ðorðem Krekiæem (suraðivali i sa Zojom Dumengjiæ). Pogotovo su Dumengjiæ i Kiverov (osobno ili u timovima) s velikim uspjehom sudjelovali na natjeèajima organiziranim u Hrvatskoj i drugim dijelovima zem-
lje, preuzimajuæi podloge, šaljuæi nacrte, osvajajuæi nagrade i izlažuæi projekte. No tek æe potpunije istraživanje biografija svih evidentiranih ruskih diplomanata arhitekture osvijetliti struène i egzistencijalne dileme koje su ih u Hrvatskoj zaokupljale, ukljuèujuæi i razloge za odlazak u druge sredine.
Prema broju emigranata stalno nastanjenih u Zagrebu (više od dvije tisuæe), dvadeset sedam imena proporcionalno slijedi zastupljenost ruskih diplomanata na Arhitektonskom odsjeku Tehnièkoga fakulteta Univerziteta u Beogradu, uz Pariz, Berlin, Prag, Harbin, San Francisco i New York, najznaèajnijem kulturnom centru ruske emigracije.10 Meðu devet tisuæa Rusa nastanjenih u jugoslavenskoj prijestolnici, studij arhitekture je tijekom meðuraæa završilo osamdeset pet, dok je deset iskusnijih arhitekata i šest graðevinskih inženjera koji su se bavili projektiranjem nostrificiralo sveuèilišne isprave steèene u domovini. Usto, u Beogradu je diplomiralo oko dvije stotine ruskih graðevinskih inženjera, od kojih se treæina specijalizirala za projektiranje zgrada. U Zagrebu je meðu nešto više od dvije tisuæe emigranata gotovo trideset steklo visokoškolsku diplomu arhitekta (prvi Vsevolod Tatarinov 1925., isto kad i Viktor Mesner u Beogradu), što stanje u oba edukativna centra èini približno jednakim, za razliku od Ljubljane u kojoj su tijekom meðuraæa studij arhitekture okonèala tek dva ruska diplomanta.11 U Beogradu je postotak Rusa diplomanata u odnosu na domaæe studente bio veæi od zagrebaèkoga (20 prema 13 posto). Ipak, ono što bitno razlikuje grupacije studenata u tim vodeæim centrima jest èinjenica da u Zagrebu nije bilo osoba koje su nastavile ratom prekinute studije u Rusiji (u Beogradu ih je bilo desetak), dok je u Zagrebu proporcionalno bilo više žena diplomanata negoli u Beogradu (5 od 27, prema 7 od 85).
Unatoè znatnoj zainteresiranosti koju su pokazali za zagrebaèke studije, samo se manjina ruskih diplomanata uspjela u Hrvatskoj stvaralaèki izraziti, za razliku od beogradskih kolega koji su se lakše prilagodili lokalnim uvjetima. No slièno Zagrebu, i u Beogradu je veoma malen broj ruskih emigranata tijekom meðuraæa bio angažiran u arhitektonskoj nastavi (Fetisov u Zagrebu; Papkov, Samojlov i Anagnosti u Beogradu), što nije bio sluèaj na oba graðevinska odsjeka tehnièkih fakulteta gdje su Rusi bili prisutniji, predavajuæi odreðene predmete i studentima arhitekture. Meðu njima na zagrebaèkom su se Tehnièkom fakultetu izdvojili Stjepan Timošenko i
8 *** 2000: 42
9 Buniæ, 1970.; Šegviæ, 1981.; Novina, 2004.
10 Markoviæ, 1939.
11 Markoviæ, 1939: 19; Kadijeviæ, 2002.-2003.; Milenkoviæ, 2012: 217
Konstantin Èališev, dok je u graðevinskim izvedbama u Hrvatskoj poslije 1945. godine prednjaèio inž. Anatolij Kalenièenko.12
Po broju Rusa ukljuèenih u institucijski organiziran arhitektonski sustav (sveuèilišni studenti, diplomanti i nastavnici, zaposleni projektanti, opseg realizacija, izložbena aktivnost, èlanstvo u strukovnim udrugama, zastupljenost u arhitektonskim publikacijama i dnevnom tisku), Hrvatska je treæa meðu bivšim jugoslavenskim republikama, poslije Srbije i Makedonije, a ispred Crne Gore, Slovenije te Bosne i Hercegovine. Zagrebaèki Rusi nisu se masovno ukljuèili u nacionalnu udrugu „Društvo ruskih arhitekata u Kraljevini SHS”, osnovanu u Beogradu polovicom 1922. godine, koja je podupirala njihov izolirani položaj u odnosu na organizacije jugoslavenskih struènjaka. Izostanku jednonacionalnog udruživanja na lokalnoj razini pridonijela je i èinjenica da u Zagreb nisu pristigli stvaratelji afirmirani u Rusiji (osim Fetisova, ponajprije zainteresiranog za profesorski posao), za razliku od jugoslavenske prijestolnice gdje su državnim javnim objektima upravo najiskusniji Rusi utisnuli peèat imperijalnog akademizma i baltièke secesije (Nikolaj Krasnov, Roman Verhovskoj, Georgij Kovaljevski, Nikolaj Vasiljev i Vilhelm fon Baumgarten).
Veæinom pristigli iz jadranskih luka (Meljina, Dubrovnika, Gruža i Bakra), poslije pet masovnih evakuacija s Krima (1921.-1922.), ili po dolasku iz Istanbula, Soluna i Sofije preko Beograda - mladi su Rusi tijekom školovanja u Zagrebu uglavnom ovisili o državnoj skrbi (stipendije i subvencije, koje su opadale nakon 1923. godine). Nakon brzoga svladavanja jezika posvetili su se uèenju i cjelodnevnom boravku na fakultetu, sklapajuæi prisna prijateljstva s hrvatskim studentima. Zbog zgusnutih visokoškolskih obveza tek se manji dio studenata arhitekture uspio ukljuèiti u rad zagrebaèkih ruskih organizacija, kao što su Savez ruskih studenata i Ruski studentski demokratski klub. Ipak, po svršetku studija, kako je veæ spomenuto, veæina nije bila u stanju kvalitativno se nadmetati s hrvatskim projektantima na natjeèajima, niti da se znatnije nametne privatnim naruèiteljima, dok su u drugim arhitektonskim sredinama, u kojima je bilo više potrebe za njihovim radom, evidentno prednjaèili ili bili ravnopravni struèni sudionici (Beograd, Niš, Priština, Skopje, Cetinje, Banjaluka i drugi gradovi). Dio je diplomanata nakon neuspješne potrage za poslom bio prinuðen otiæi u zapadnu Europu, pa i na druge kontinente.
12 Vrkljan, 1995: 119-121; Žuljeviæ, 1977.
13 Bjažiæ Klarin, 2007: 319
14 Bjažiæ Klarin, 2007: 319, 321-322
Podržani od konzervativnih naruèitelja i dinastièkih krugova, najiskusniji ruski arhitekti u Jugoslaviji uglavnom nisu naginjali Zagrebu (izuzev usamljenih pokušaja Petra Fetisova i Nikolaja Vasiljeva), zadovoljavajuæi se visokim položajima u centraliziranoj beogradskoj administraciji i graðenju u ostalim dijelovima zemlje. Za razliku od njih, mladi zagrebaèki Rusi, neoptereæeni imperijalnim naslijeðem, koji su se s pozivom arhitekta prvi put upoznali u Zagrebu, po završetku školovanja nastojali su se stvaralaèki uklopiti u tijekove tadašnje hrvatske arhitekture ili su odlazili u druge jugoslavenske sredine. Usto, ruski arhitekti u Hrvatskoj nisu se ukljuèivali u kritièka preispitivanja aktualnih struènih previranja, slijedeæi neutralnost beogradskih kolega, jednako rezerviranih prema takvim istupima.
Iako znatno afirimirani u hrvatskim arhitektonskim krugovima, Zoja Dumengjiæ i Georgij Kiverov nisu sudjelovali na reprezentativnoj izložbi „Pola vijeka hrvatske umjetnosti” održanoj od prosinca 1937. do sijeènja 1938. godine u zagrebaèkom Umjetnièkom paviljonu, što je u javnosti kritizirano kao krupan koncepcijski propust (iako se govorilo o bojkotu respektabilne grupe projektanata).13 No to su nadoknaðivali èestim izlaganjem natjeèajnih projekata u razlièitim zagrebaèkim prostorima, Izložbi žena umjetnica Male Antante (1938.) i samostalnoj izložbi autorskog trija „Korka, Krekiæ, Kiverov” u salonu Ulrich (1939.).14 Bilo je i uglednih ruskih arhitekata koji su živjeli u Beogradu i drugim jugoslavenskim sredinama koji su gradili objekte na teritoriju Hrvatske, meðu kojima je prednjaèio Andrej Vasiljeviè Papkov. Usprkos neospornom znaèenju njihova autorskog rada, kao i za hrvatsku arhitektonsku povijest, ti se utjecaji prije mogu smatrati epizodnim negoli strateški orijentiranim. Nedovoljno zamijeæeni u svome, ali i kasnijim razdobljima, oni zaslužuju potpuniju historiografsku pozornost. Aktivnost ruskih emigranata u socijalistièkoj Jugoslaviji poslije Drugoga svjetskog rata, i Hrvatskoj kao njenoj punopravnoj federalnoj jedinici, više nije imala nacionalni predznak, niti se prema njima pokazivala panslavenska solidarnost, karakteristièna za dva prethodna desetljeæa. Meðu onima koji su u Jugoslaviji ostali unatoè uvoðenju njima nenaklonjenoga jednopartijskoga socijalistièkog sustava, tijekom 1948. godine konfrontiranim i sa Staljinovim SSSR-om (zbog kojega je dio emigranata dodatno napustio zemlju), istaknulo se nekoliko liènosti koje su do kraja radnoga vijeka iskljuèivo predstavljane kao jugoslavenski struènjaci i kojih rusko podrijetlo nije posebno naglašavano (Zoja Dumengjiæ, Igor Skopin, Fedor Wenzler, Petar Anagnosti, Grigorije Samojlov, Aleksandar Medvedev).
Shodno geografskoj rasprostranjenosti, arhitektonska djelatnost emigranata iz Rusije ve-
zanih za prostor Hrvatske može se sagledati iz tri povijesna kuta: 1) kroz aktivnost projektanata koji su poglavito živjeli i radili u Hrvatskoj; 2) analizom objekata ruskih arhitekata iz drugih sredina podignutih na hrvatskom tlu; 3) prikazom opusa zagrebaèkih diplomanata arhitekture afirmiranih izvan Hrvatske. Ovom je prilikom kronološko razmatranje djelatnosti arhitekata emigranata iz Rusije usmjereno na autore iz prvoga korpusa, koji su ostavili znaèajan trag u graditeljskoj kulturi hrvatskog meðuraæa, a dijelom i poslijeratnoga socijalistièkog razdoblja, da bismo se u jednom od sljedeæih brojeva èasopisa „Prostor” fokusirali na liènosti iz drugih jugoslavenskih sredina koje su na njenu teritoriju ostavile stvaralaèki trag. Biografsko-kronološki princip može se smatrati opravdanim u poèetnoj fazi prikazivanja njihovih autorskih doprinosa, koji bi s vremenom trebalo obogaæivati dodatnim vidovima kritièkog promatranja (tipološka, stilistièka i semantièka analiza).
Petar Pavloviè Fetisov [ПетрПавловичФетисов] je prvi ruski arhitekt koji se afirmirao u hrvatskoj sredini (Sl. 2.). Roðen 8. lipnja 1877. u Moskvi, odrastao je u imuænoj trgovaèkoj obitelji. Nakon što je u rodnome gradu završio gimnaziju „Voskresenjskog”, odlazi u Sankt Peterburg gdje prvo stjeèe diplomu inženjera arhitekta na Institutu civilnih inženjera (1901.), a potom titulu arhitekt-umjetnik prvog razreda na Akademiji umjetnosti (1907.), u klasi utjecajnoga profesora Leontina Benue.15
Poslije kraæe suradnje u Moskovskoj gubernijskoj upravi, od 1902. godine zaposlen je u Ministarstvu unutarnjih poslova u Sankt Peterburgu kao pomoæni arhitekt Graðevnog odjela. Kao poznavatelj brojnih povijesnih i suvremenih svjetskih jezika, ukljuèujuæi sanskrt, arapski i perzijski, usporedno se bavio prevoditeljskim i znanstveno-akademskim radom. Primarno je prouèavao srednjoazijske kulture na prostoru današnjeg Irana, Turkmenistana, Afganistana i Indije. Tijekom 1906.1908. u organizaciji povjereništva Akademije umjetnosti, u sklopu priprema za profesorsko zvanje, boravi u Londonu kao stipendist Britanskog muzeja, a od 1909. i višega teèaja klasiène i muslimanske kulture 1910. godine u Münchenu, gdje je paralelno habilitirao kao privatni docent tamošnjega Sveuèilišta s radom „Utjecaj arapske kulture na europsku nauku i umjetnost”. Prouèavao je i srednjovjekovno graditeljsko naslijeðe Rusije. Predmet „Povijest umjetnosti i arhitekture Starog istoka” predavao je na Institutu graðanskih inženjera i Politehnièkom institutu u Sankt Peterburgu (1911.-1914.). Takoðer, vodio je teèajeve na Imperatorskom društvu za promicanje umjetnosti. Istovremeno je svakoga
ljeta istraživao drevne spomenike u Turkestanu, Buhari, Hivi i sjevernoj Perziji, a rezultate je publicirao u biltenima Akademije znanosti, Geografskog društva, revijama Društva civilnih inženjera i godišnjacima Društva arhitekata. Putovao je i u Kinu, Indiju i Cejlon. Njegovi terenski crteži èuvaju se u Muzeju Ermitaž u Sankt Peterburgu, te u muzejima u Kijevu i Samarkandu.
Od 1910. godine Fetisov razvija projektantsku djelatnost na prostoru današnje Ukrajine. Autor je proèelja najamne kuæe popularizatora ukrajinske kulture inž. V. N. Hrenikova u Jekaterinoslavu (danas Dnjepropetrovsk, adresa: Ekaterininski prospekt 66, 1910.1913.), zamišljenu u stilu secesije lokalnog usmjerenja (Sl. 3.). Izgraðena kao nametljiv i razveden èetverokutni blok s naglašenim kutovima i rizalitima, izrazito bogate ‘pete’ fasade, palaèa spaja tradicionalne ukrajinske foklorne motive (trostupanjski piramidalni krovovi s kulama - lanternama na uglu i iznad rizalita), perforaciju i dekoraciju secesije (otvori se od prizemlja prema vrhu brojèano umnožavaju, a dimenzionalno usitnjavaju, okruženi narodnim ukrajinskim motivima od majolike). Osim od naruèitelja, savjete u vezi s pothvatom dobivao je i od uglednoga povjesnièara D. I. Dvornickog. Pored stambenih dijelova, u zgradi se nalazio teatar i mnoštvo prodavaonica. Po njezinu uzoru u Dnjepropetrovsku je 1943. godine podignut „Grand hotel Ukrajina”. Fetisov je 1916. projektirao i hram - spomenik sv. Nikole Èudotvorca u Kijevu u Timirizevskoj ulici 2 u stilu moskovske arhitekture 17. i 18. stoljeæa (srušen kao nezavršen 1918.), kao i spomenik palima u Prvome svjetskom ratu, u suradnji s kijevskim arhitektima Rikovim i Špinelem, po uzoru na hram u Kolomenskom iz 16. stoljeæa.16 Na osnovi znanstvenih rezultata Fetisov je izabran za poèasnoga èlana Geografskog društva i Arheološkog instituta u Moskvi. Godine 1914. dragovoljno se ukljuèio u Prvi svjetski rat. U poèetku sudjeluje na galicijskoj fronti i borbama u Maðarskoj. Nakon dva ranjavanja, po izlasku iz kijevskog lazareta, dodijeljen je za prevoditelja u stožer inozemne vojne misije na jugozapadnom bojištu. Tijekom 1917.-1918. radio je kao profesor Katedre za umjetnost starog istoka Arheološkog instituta u Kijevu, a istovremeno i kao upravitelj Odjela za arhitektonsko projektiranje na lokalnoj Visokoj umjetnièkoj školi. Tijekom 1918. i 1919. godine sudjeluje u britanskoj misiji u Zakavkazju kao inženjer
15 *** 2000: 296
16 Kosik, 2010: 373-374
17 Medariæ, 2004: 303-304
18 Medariæ, 2004: 304
19 Vrkljan, 1977., 1995: 116-118
Druge indijske armije, odakle je, bolestan od malarije i reume, evakuiran s vojnom bolnicom u Solun.
Kada je ozdravio, Fetisov iz Soluna poèetkom 1920. godine nakratko odlazi u Beograd, a potom i Zagreb, zanimajuæi se za nastavnièko mjesto na novoosnovanoj Tehnièkoj visokoj školi.17 Prvoga travnja 1920. godine postaje službeni suradnik te ustanove u svojstvu asistenta prof. Ede Šena. Veæ iduæe godine predvodi kolegij Arhitektonski oblici starog vijeka / Arhitektonski oblici (1920.-1926.) i Povijest umjetnosti starog vijeka (1922.-1926.) na Katedri za teoriju i povijest arhitekture. U honorarnoga docenta izabran je 1921., a u izvanrednog profesora 1922. godine. Bavio se i akvarelom, publicirajuæi serije razglednica s motivima staroga Zagreba. Osim kao talentirani crtaè, autor zapaženih karata akvareliranih veduta, Fetisov je ostavio i više uljanih slika.18 Godine 1924. nakratko je boravio u Parizu. Preminuo je 5. studenoga 1926. godine u Zagrebu. Sahranjen je na groblju Mirogoj. Odlike njegove liènosti, odnos prema studentima, uz anegdote s ekskurzija, opisao je njegov poštovatelj arh. Zvonimir Vrkljan (1902.-1999.), takoðer suradnik I. Fischera.19
Ponajviše zahvaljujuæi Vrkljanu, podrobno je rekonstruirana uloga Petra Fetisova u radu Fischerove Inženjerske i arhitektonske poslovnice u Demetrovoj 3. Uz biroe Ehrlicha i
20 Nakon prestanka rada kod Fischera, svi su izgradili respektabilne karijere, èesto suraðujuæi na natjeèajima.
[Bagariæ, 2008: 11-12]
21 Nakon Prvoga svjetskog rata banka je promijenila ime u Jugoslavenska banka, pod utjecajem izmijenjenih politièkih prilika i pogleda.
Lubynskog, kao i Iblerovu školu, ta je poslovnica bila najutjecajniji arhitektonski atelijer hrvatskoga meðuraæa, pogotovo poticajan mladim kadrovima željnih dokazivanja.20 Iako je to veæ bilo treæe razdoblje djelatnosti ostarjeloga Fischera, on je obiljem realizacija i otvorenosti za nove ideje otvorio putove najtalentiranijim suradnicima. Fetisov se uz Fischera i pouzdanoga voditelja biroa, graditelja Bogdana Miliæa (1886.-1941.), izdvajao kao najstariji suradnik poslovnice, odigravši važnu kreativnu ulogu poèetkom dvadesetih godina, kada je atelijer bio angažiran na realizacijama s klasicistièkim stilskim predznakom. Upravo je svestrano poznavanje klasicistièkoga repertoara Fetisova i preporuèilo Fischeru, jer su naruèitelji tijekom prvih poratnih godina više inzistirali na klasicistièkim nego secesijskim proèeljima.
Kao struènjaku za antièku arhitekturu, odnosno njenu neoklasiènu eklektièku varijantu, Fetisovu je povjerena razrada proèelja dviju zagrebaèkih zgrada koje je potpisao Ignjat Fischer. Prema Vrkljanu, njihove se fasade mogu smatrati ravnopravnim ostvarenjima èlanova toga graditeljskog dvojca. Proèelja zgrade Jugoslavenske banke (danas Osiguravajuæi zavod „Croatia”; Sl. 4.) na uglu Trga bana Jelaèiæa 13 i Praške ulice, predstavljala su veoma složenu struènu zadaæu jer je zateèena stambena zgrada, sagraðena 1881. godine prema projektu Janka Jambrišaka, bila adaptirana povezivanjem sa susjednim objektom u Praškoj ulici.21 Pogotovo je spajanje zgrada razlièitih visina (dvokatne i jednokatne) te položaja prozorskih osi predstavljalo kompliciran zadatak. Tijekom 1920. godine u Fischerovoj poslovnici je nastala prva grupa nacrta, a 1925. druga, da bi u veljaèi 1926.
Sl. 3. P.P. Fetisov: zgrada V.N. Hrenikova, Dnjepropetrovsk, 1913.
Fig. 3 P.P. Fetisov: V. N. Hrenikov building, Dnjepropetrovsk, 1913
Sl. 4. I. Fischer, P.P. Fetisov: Jugoslavenska banka, Zagreb, 1920.-1926.
Fig. 4 I. Fischer, P. P. Fetisov: Yugoslav bank, Zagreb, 1920-1926
Sl. 5. Z. Dumengjiæ: projekt paviljonskog sklopa Djeèjeg ljeèilišta za poèetni stadij tuberkuloze, Strmac-Šumetlica, 1936.-1938.
Fig. 5 Z. Dumengjiæ: pavilion of the Children’s hospital for tuberculosis, Strmac-Šumetlica, 1936-1938
zgrada dobila uporabnu dozvolu.22 Zateèena proèelja posve su preoblikovana i klasicizirana, a na vijencima su postavljene Valdecove skulpturalne alegorije trgovine, industrije, stoèarstva, ribarstva, rudarstva, umjetnog obrta, šumarstva i poljodjelstva. Rizalit proèelja na Trgu, završen trokutnim zabatom, predstavlja glavni motiv sjevernoga proèelja, dok je usko zasjeèeni ugao ostao nenaglašen. Najreprezentativniji je dio palaèe šire i obuhvatnije zapadno proèelje u Praškoj ulici, iznad kojeg se centralnog rizalita, rašèlanjenog kolonadom prislonjenih stupova, nalazi spomenuti pojas alegorijskih skulptura natkriven krovnom konstrukcijom.23
Ostvareni je rezultat u suvremenoj historiografiji ocijenjen veoma afirmativno, s naznakom da je podudaranje Fischerove osobne sklonosti vokabularu klasiène i renesansne arhitekture s duhom vremena te savršeno kompetentnim suradnikom rezultiralo proèeljem koje može poslužiti kao paradigma neohistoricizma zagrebaèkih 1920-ih godina.24 Inspiriranje palaèama visoke renesanse i ranoga baroka, dimenzije i raspored prozorskih otvora, uporaba balustrade i kombinacija imitacije rustike u prizemlju te glatkih pilona katova - slièni su ranijem Fischerovu nerealiziranom projektu poslovno-stambene kuæe Maksa Hafnera. Poruka o financijskoj snazi i pouzdanosti banke podržana je i programom Valdecove fasadne skulpture (podreðene arhitekturi), dok je njezin širi socijalno-ekonomski autoritet osnažen klasicistièkim stilskim repertoarom.
Jednako je kvalitetno komponirana i stambeno-poslovna zgrada dionièarskog društva Narodne šumarske industrije (1920.), izgraðena na Maruliæevu trgu 18.25 Akcent je stavljen na središnji dio rizalita s jonskim pilastrima ko-
losalnog reda koji nose grede, te na francuske prozore s trokutnim zabatima i masivnom balkonskom ogradom drugoga kata. Razvijeni atièki kat skladno je integriran u vizualnu cjelinu. Historicizam proèišæenoga neorenesansnog prosedea i na ovoj je izvedbi došao do punog izražaja. Nakon njegove smrti 1926. godine u atelijeru æe suraðivati mlada Zoja Nepenina Dumengjiæ, što govori da je Fischer rado ukazivao povjerenje struènjacima iz ruskoga kulturnog kruga.
Arhitektica Zoja Nepenina Petrovna [ЗояНепенинаПетровна, udana Dumengjiæ] izdvojila se kao najuspješnija i najproduktivnija autorica meðu zagrebaèkim ruskim diplomantima. Zbog znaèenja njezina opusa, dugotrajne prisutnosti na hrvatskoj struènoj sceni (cijeli je radni vijek provela u Zagrebu), kao i dostupne dokumentacije - rad Zoje Dumengjiæ je historiografski detaljno istražen.26 Roðena u Odesi 31. prosinca 1904. godine kao kæi ruskoga generala27, studij na Arhitektonskom odsjeku Tehnièkog fakulteta upisala je 1923. godine. Diplomirala je 1927. godine kao prva Ruskinja, a treæa arhitektica te visokoškolske ustanove. Tijekom studija posebice se vezala za kolegije profesora Ede Šena i Huge Ehrlicha. Još od studentskih dana dio je projekata pripremala zajedno sa suprugom Selimirom (1903.-1983.), koji je diplomirao iste 1927. godine28, kao i s arh. Zvonimirom Vrkljanom (diplomirao 1924.). Zamijeæena kao veoma talentirana, od 1928. do kraja 1930. godine Zoja Dumengjiæ suraðuje u poslovnici Ignjata Fischera. Razvijajuæi sposobnost za izrazito racionalno organiziranje prostora, ravnopravno sudjeluje u brojnim projektima.29 U svojim bilješkama iz 1955. navela je da je dvije godine u atelijeru radila na projektima ‘društvenog standarda’ te vodila nadzor nad izgradnjom pojedinih kuæa. Posebice je važan njezin doprinos u projektiranju kuæa Herzog, Aleksander-Domac, Bau, Deutsch i Arko-Herzog, iako je Fischerov udio svagdje bio primaran.30 U historiografiji joj je pripisano koautorstvo sjevernoga proèelja èetverokatne trgovaèko-stambene zgrade Herzog u Zagrebu (1931.-1933.).31 Simetriènim proèeljem dominira središnji pojas obrubljen erkerima, koji se kontinuirano pružaju od prvoga do èetvrtoga kata. Ta vješta i ekspesiv-
22 Bagariæ, 2011: 199, 204, 395; Damjanoviæ, 2014: 120-121
23 Laslo, 1983: 28
24 Bagariæ, 2011: 205
25 Bagariæ, 2001: 294-296
26 Premerl, 1996.; Medariæ, 2004: 304; Radoviæ Maheèiæ, 2004: 149-150, 2007: 173-176, 391-394; Barišiæ Mareniæ, 2007., 2014., 2015: 150-152; Bagariæ, 2008.; Barišiæ Mareniæ, Šerman, Uchytil, 2011.
27 Medariæ, 2004: 304
28 Premerl, 1983.
29 Bagariæ, 2011: 310
30 Bagariæ, 2011: 332
na interpolacija u historiografiji je okarakterizirana kao ‘osamljena epizoda’ jer Dumengjiæ više nije projektirala zgrade toga tipa.32 Od 1930. godine radi kao projektantica u Higijenskom zavodu i Školi narodnog zdravlja (do 1941.), u kojima se specijalizirala za objekte zdravstvene namjene. Funkcionalistièkim projektima srušila je ustajale sheme koje više nisu odgovarale novim potrebama i tom specifiènom graðevnom tipu33, inspirirajuæi se zdravstvenim objektima Alvara Aalta. Suraðivala je i s drugim uspješnim ruskim emigrantom u hrvatskoj arhitekturi - Georgijem Kiverovom 1931. godine (dobivaju otkup na natjeèaju za Židovsku bolnicu - koautor Selimir Dumengjiæ). U spomenutom razdoblju izvode joj se projekti paviljona Djeèje bolnice za tuberkulozu u Šumetlici kod Nove Gradiške, paviljon II. Bolnice za zarazne bolesti u Zagrebu, Škole sestara pomoænica u Mlinarskoj ulici u Zagrebu i paviljon za tuberkulozu Opæe bolnice u Varaždinu. Svoje radove prezentirala je na izložbama nacrta nakon brojnih natjeèaja, kao i na spomenutoj Izložbi žena umjetnica Male Antante (1938.). U Šumetlici je 1936.-1938. realiziran prvi paviljon Djeèjeg ljeèilišta za poèetni stadij tuberkuloze - kao prvi moderni u meðuratnom razdoblju.34 Projekt trodijelnoga paviljonskog sklopa predviðen je kao južni aneks postojeæeg paviljona, prilagoðen konfiguraciji terena i okviru šume (Sl. 5.). Programom predviðenu površinu arhitektica razvija u visinu, a lomom gabarita ostvaruje ritmiènu izlomljenu kompoziciju paviljonskog niza.
Tijekom Drugoga svjetskog rata Zoja Dumengjiæ radila je u projektnom zavodu „Pliva” NDH, koje je zgradu sagradila u Kalinovcu.35 U proljeæe 1944. godine sudjelovala je na natjeèaju za zgradu Sveuèilišnog konvikta na Tuškancu i osvojila nagradu sa suprugom Selimirom.36 Izradila je i natjeèajni projekt obnove ratom postradalih panonskih kuæa s kosim krovovima (ponešto sliènim idejama o ‘heimatstilu’), osvojivši drugu nagradu.37 Po završetku natjeèaja prireðen je poseban razgovor s braènim parom Dumengjiæ i publiciran u nacionalnom tisku.38
Od 1945. do 1947. godine Zoja Dumengjiæ je radila u Ministarstvu zdravstva kao naèelnica
31 Radoviæ Maheèiæ, 2007: 173-176
32 Radoviæ Maheèiæ, 2007: 175
33 Premerl 1990: 69, 81
34 Barišiæ Mareniæ, Šerman, Uchytil, 2007.
35 Galoviæ, 2009: 180, 200
36 Galoviæ, 2009: 204
37 Galoviæ, 2009: 200-201
38 Galoviæ, 2009: 200
39 Dumengjiæ, Z., 1950: 58-59
40 Barišiæ Mareniæ, 2014: 18
41 Maroeviæ, 2004: 144
42 Barišiæ Mareniæ, 2015.
Odjela za izgradnju zdravstvenih ustanova, a potom i kao samostalna projektantica Arhitektonsko-projektnog zavoda (1947.-1954.). Autorski biro „Dumengjiæ” vodi od 1954. godine kao glavna projektantica i direktorica. Struènu specijalizaciju provodi u Švicarskoj 1955., usavršavajuæi se u arhitekturi bolnica. Godine 1977. odlazi u mirovinu. Dobitnica je prestižnih nagrada „Viktor Kovaèiæ” (1975.) za životno djelo i „Vladimir Nazor” (1995.). Tijekom pola stoljeæa kontinuirane prakse ostavila je 188 projekata razlièitih tipologija - realizacija, natjeèajnih radova i nerealiziranih projekata. Sudjelovala je na 72 natjeèaja (mahom u timovima ili sa suradnicima), a 62 puta je nagraðivana: 20 puta prvom nagradom u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori i Srbiji.
Meðu njezinim djelima iz 1950. godine po programskoj se složenosti izdvojilo Djeèje ljetovalište u Crikvenici, uz menzu Željezare u Sisku i stanove samaca kod Centralne strojarske radionice u Sesvetskom Kraljevcuobjekt od posebnoga socijalnog znaèenja, znalaèki uklopljen u reljef okoliša.39 Ipak, u tome razdoblju prednjaèi Opæa bolnica u Splitu (1951.-1975.; Sl. 6.). Autorica je podreðuje strukturi zateèenih paviljona i konfiguraciji terena. Sastoji se od glavnoga bolnièkog sklopa, poliklinike i radno-medicinskih prostora. Kako je istaknuto u historiografiji, vještom rašèlanjenošæu višestrukih funkcija koje objedinjuje sklop bolnice i deniveliranjem pristupa omoguæeno je formiranje nezavisnih mreža komunikacija.40 Paviljon za pluæne bolesti (1958.) postavljen je u slobodan prostor, otvarajuæi se dubokim loðama i balkonima prema jugu, èime je maksimalno iskorištena sunèana svjetlost.41
Iz tog je razdoblja važno spomenuti i Bolnicu u Ogulinu (1975.), stambenu zgradu u Vrbaniæevoj ulici u Zagrebu (1958.), visokostandardizirane Domove zdravlja u Zagrebu (Èrnomerec 1953., Trnje 1953. i Medvešèak 1960.), Kutini (1953.-1957.) i Omišu (1957.-1959.), te Medicinski centar u Karlovcu (1960.-1975.). Zoja Dumengjiæ dobila je i ravnopravnu prvu nagradu na natjeèaju za poslovnu zgradu Vjesnika, koju æe poslije podiæi Antun Ulrich. U Crnoj Gori je sa suprugom Selimirom sudjelovala na natjeèajima za tri projekta: Opæu bolnicu u Nikšiæu (prva nagrada na pozivnom natjeèaju 1954., nerealizirano), Paviljon za radiologiju u Podgorici, realizirano (projektom Opæe bolnice predviðen je i Paviljon za radiologiju s 14 kreveta, realiziran krajem 1960-ih) te Djeèju bolnicu klinièkog tipa u Podgorici (1954.-1961.).42
Kako je u nizu priloga Z. Barišiæ Mareniæ spomenuto, projekte arhitektice Zoje Dumengjiæ obilježavaju jasno strukturirana funkcionalna rješenja proistekla iz temeljne analize projektnog programa i datosti lokacije. Promišljajuæi funkcionalnost, ne samo s racional-
Krekiæ, G. Kiverov: Workers’ Chamber, Zagreb, 1937
no-organizacijskog aspekta veæ i s psihološkog i sociološkog, težište svojih nastojanja usmjeravala je ka korisniku. Velikom senzitivnošæu po pitanju interakcije novog objekta s okolinom, jednostavnim volumetrijsko-kompozicijskim rješenjima i radikalnim funkcionalizmom u kombinaciji s vrlo pragmatiènim konstruktivnim pristupima, te inzistiranjem iskljuèivo na tzv. strukturalnoj estetici - Zoja Dumengjiæ slijedila je osnovna naèela zagrebaèke škole moderne arhitekture.43 Preminula je u Zagrebu 14. svibnja 2000. godine. Njezina i suprugova ostavština, kao dragocjen dokumentacijski izvor, èuva se u Muzeju grada Zagreba.
Georgij Jakovljeviè Kiverov [ГеоргийЯковлевичКиверов]44, uz Zoju Dumengjiæ najuspješniji ruski diplomant arhitekture tijekom hrvatskoga meðuraæa, roðen je u Varšavi 26. svibnja 1897. godine kao Rus pravoslavne vjere. Diplomirao je na Arhitektonskom odjelu Tehnièke visoke škole 1926. godine, gdje je i upoznao Jovana Korku.45 Od lipnja 1931. do kraja 1939. godine tijesno suraðuje s generacijskim kolegama Korkom (roðen 1904., diplomirao 1926.) i Ðorðem Krekiæem (1903.1997., završio Akademiju primijenjenih umjetnosti u Münchenu i Akademiju likovnih umjetnosti u Beèu 1929. godine suraðujuæi s Klemenzom Holzmeisterom)46 u zajednièkom birou „Korka, Krekiæ i Kiverov”. Kao odluèni funkcionalisti i poduzetni projektanti brzo su se afirmirali, iako nisu pristupili angažiranim umjetnièkim grupama toga doba. Nastupajuæi kao ambiciozni trojac, nastavili su tradiciju timskog i koautorskog rada, rasprostranjenu u tadašnjoj hrvatskoj arhitekturi. Potaknuti utjecajima iz inozemstva, koliko i principima zagrebaèke modernistièke škole, fokusirali su se na socijalne aspekte graðenja, suraðujuæi s državnim i privatnim naruèiteljima.47 Veæi dio njihovih projekata javno je izlagan i prezentiran u struènoj publicistici. Radeæi u Korkinu osobnom atelijeru, istaknuli su se kao autori Javne burze rada (1936.) i Radnièke komore (1937.) u Zagrebu (oba puta suraðivao je i Vladimir Šterk, u èijem je atelijeru Krekiæ zapoèeo zagrebaèku karijeru 1930.).48 Dok se Radnièka komora (Sl. 7.) vezuje za utjecajne primjere njemaèkog ekspresionizma (Mendelsohnova robna kuæa Schocken u Chemnitzu iz 1930.), Burza naginje oblikovnom kontekstu zagrebaèke škole.49 Na èetverokatnoj poslovnoj zgradi Javne burze došla su do izražaja socijalna naèela internacionalnog stila. Zamišljena kao udvojena uredska zgrada s nanizanim uredima na uliènoj strani, na dvorišnoj ima dva izbaèena jednaka krila sa stubištima i pomoænim prostorijama.50 Modularno komponiranje proèelja najnižu i najvišu zonu tretira na razlièite naèine. U dvorišnom traktu ureðena je funkcionalno izdvojena dvorana.
Uglovnicu Radnièkoga doma koja dominira sjeveroistoènim prostorom Krešimirova trga definira napeta zaobljena konveksna forma s transparentnom prizemnom ostakljenom etažom.51 Ulièna krila palaèe zaklanjaju veliku dvoranu zaobljene trapezne forme, takoðer postavljenu u dvorišnom traktu. Time je autorski trojac na najbolji naèin pridonio kompletiranju novih prostora zagrebaèkoga urbanizma zamišljenog na suvremenoj bazi, koji je donio novu prostornu i socijalnu vrijednost prilagoðenu humanim mjerilima.52 Pripisuju im se komore i burze izvedene u Slavonskom Brodu, Osijeku i Karlovcu, više vila i stambenih zgrada u Zagrebu, Dubrovniku i drugim gradovima.53
Od niza nagraðenih, funkcionalistièki zamišljenih natjeèajnih projekata Korke, Krekiæa i Kiverova važno je istaknuti skice Jugoslavenskoga hotelskog Akcionarskog društva u Splitu (1932.), Željeznièarske stambene kolonije na Crnom Vrhu iznad Sarajeva (1933., II. nagrada), Dom jugoslavenskoga uèiteljskog udruženja u Novom Sadu (1934., II. nagrada meðu 45 prijavljenih radova, jednakovrijedna s projektom Zoje Dumengjiæ), planinarski dom na Sljemenu (1934., II. nagrada), kao i Državnu štampariju u Beogradu (1933., II. nagrada meðu 80 prijavljenih radova).54 Izdvajaju se i otkupljeni nacrt na natjeèaju za Ministarstvo prosvjete u Beogradu (1937., prijavljen 41 rad) te druga nagrada na natjeèaju za Etnografski muzej (1938., 21 prispjeli rad), takoðer u Beogradu.55 Pri kraju zajednièkog rada autori su organizirali zapaženu izložbu svojih djela u paviljonu Ulrich poèetkom 1939. godine.56
Nakon završetka suradnje s Korkom i Krekiæem krajem 1939. godine, Kiverov razvija samostalni rad. Od 1946. u Hamburgu osniva umjetnièku školu i bavi se slikanjem ikona. Potom je radio u Addis Abebi u Etiopiji, ali se zbog zdravstvenih razloga vratio u Njemaèku. Preminuo je u Münchenu 15. kolovoza 1976. godine.57
Nadežda Nikolajevna Zalepugina [Надежда НиколаевнаНезнаева-Залепугина] roðena je u Dvinsku 3. svibnja 1901. godine. Arhitektonski odjel Tehnièke visoke škole završila je
43 Vukiæeviæ, 2014.
44 Puškadija-Ribkin, 2006: 145
45 *** 2000: 313
46 Za nastavnika na Državnoj obrtnoj školi u Zagrebu Krekiæ je postavljen 1933. godine. Tu je predavao Povijest stilova, Perspektivu te Komponiranje za klesare i kipare sve do listopada 1940., kada odlazi u Beograd.
47 Premerl, 1990: 90
48 Laslo, 1983: 29; Kahle, 2008: 192, 205
49 Korka, 1936.; Premerl 1990: 89-90; Damjanoviæ, 2014: 260, 262
50 Körbler, u: Radoviæ Maheèiæ, 2007: 293
51 Radoviæ Maheèiæ, 2007: 291
52 Premerl 1990: 120
1926. godine.58 Zaposlena u Gradskom poglavarstvu Zagreba, sudjelovala je u projektiranju lokalnih visokogradnji, kao i stambenih kolonija u Petrovoj ulici i Selskoj cesti. Preminula je u Zagrebu 13. sijeènja 1954. godine. Galina Rikardovna Feldt [ГалинаРикардовнаФелдт] roðena je u Sankt Peterburgu 18. studenoga 1909. kao kæi inženjera prometa. Diplomirala je na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu 1939. godine59, iako je studij zapoèela znatno ranije (1927. s nekoliko prijateljica i buduæih kolegica: Irinom Nepokojièickajom, Ksenijom Grisogono i Dankom Galetoviæ). Pohaðanje nastave prekinula je 1930. i nastavila tek 1936. godine, što je komentirao arh. Zvonimir Vrkljan.60 Kao studentica suraðivala je u specijaliziranome Arhitektonskom odjelu pri Tehnièkom odjeljenju Škole narodnog zdravlja, kojim je upravljao Selimir Dumengjiæ.61 Z. Vrkljan ju je 1940. godine zaposlio na Arhitektonskom fakultetu kao suradnicu. Radila je izvedbene Pleènikove nacrte za drugu polovicu kripte crkve Majke Božje Lurdske u Zvonimirovoj ulici u Zagrebu. Godine 1950. s majkom Olgom, poznatom obrtnicom koja je imala atelijer „Agida” za umjetni vez (1930.-1946.), odlazi u sabirni logor u Trstu, a potom u Švedsku.62 Preminula je u Stockholmu 4. listopada 1979. godine.
Zagrebaèki ruski diplomant arhitekture Igor Ljvoviè Skopin [ИгорьЛьвовичСкопин] roðen je u Harbinu 6. listopada 1914. godine.63 Jedan je od malobrojnih emigranata koji su èitav struèni vijek proveli u Hrvatskoj, u koju je izbjegao još kao djeèak. Gimnaziju je završio na Sušaku. Diplomirao je 1939. godine na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu u klasi prof. Alfreda Albinija. Nakon toga radio je u atelijeru Stanka Kliske. Tijekom rata arhitekt je u Hrvatskom radiši (izveo Voæarsku zadrugu u Gornjoj Stubici, Mesnu industriju Šid i dr.). Poslije rata zaposlen je u Arhitektonskom projektnom zavodu radeæi na industrijskim objektima („Varteks”, „Rade Konèar”), kao i stambenim naseljima uz Ul. grada Vukovara i na Jordanovcu. Godine 1947. s inž. Slavkom Šimetiæem i arh. Stevanom Demeterom dobio je prvu nagradu na natjeèaju za mali stadion u Beogradu, kapaciteta 9500
53 Ajzinberg, 2013: 5
54 Baylon, 1975: 11; Ilijevski, 2014.
55 Baylon, 1975: 11-12
56 Bjažiæ Klarin, 2007: 319
57 Puškadija-Ribkin, 2006: 144
58 Puškadija-Ribkin, 2006: 173
59 Puškadija-Ribkin, 2006: 124
60 Vrkljan, 1995: 149-150
61 Barišiæ Mareniæ, Šerman, Uchytil, 2007: 81
62 Puškadija-Ribkin, 2006: 134
63 Vincek, 1993.; Puškadija-Ribkin, 2006: 165
64 Skopin, 1947: 28-29, 38-39
65 Skopin, 1951: 116-118
66 Skopin 1950: 8-17
gledatelja.64 Poèetkom pedesetih godina 20. stoljeæa poèeo se baviti struènom publicistikom i kritikom.65 Putovao je u Pariz i ostvario kontakt s Le Corbusierom, Picassom, Dalijem i ruskom umjetnièkom dijasporom. Po povratku u Zagreb kao projektant „Zadruge Arhitekt” realizira, u duhu suvremenoga internacionalnog stila, komplekse „Jadran filma” (1956.; Sl. 1.)66 i „Jugotona” (1960.1964.), zatim Centar za strane jezike u Vodnikovoj ulici i Sportsko kupalište u Kutini. Podigao je i niz stambenih zgrada u Zadru i Zagrebu, kao i privatne vile Kipah na Prekrižju i Ban na Naumovcu.
Bavio se i unutarnjim ureðenjem zgrada („Nama”, Klub samoupravljaèa i PTT u Zagrebu 1958.-1974.), kao i konzervatorsko-restauratorskim radom (viši je savjetnik Regionalnoga zavoda za zaštitu spomenika kulture u Zagrebu i revitalizirao je rodne kuæe N. Tesle, I. G. Kovaèiæa, Staro selo Kumrovec, dvorac Miljana i dr.). Sudjelovao je i na urbanistièkim natjeèajima diljem Jugoslavije. Smatrao se sljedbenikom Bauhausa i zagrebaèke modernistièke škole. U struènoj periodici objavljivao je èlanke i nekrologe, te sudjelovao i na struènim izložbama. Preminuo je u Zagrebu 28. kolovoza 1993. godine. Sahranjen je na groblju Mirogoj.
ZAKLJUÈAK
CONCLUSION
Djelatnost arhitektata iz Rusije obuhvaæenih ovim prikazom, kojih se rad pretežito vezuje za podruèje Hrvatske, izuzev Petra Fetisova ukljuèenog u smjer kasnoga historicizma, pokazuje snažnu vezanost za kontekst zagrebaèke modernistièke škole koja je na njihovo formiranje izvršila kljuèan utjecaj. Uz Georgija Kiverova, najveæu je afirmaciju ostvarila svestrana Zoja Dumengjiæ koja je suraðivala s najnaprednijim hrvatskim arhitektima meðuratnoga i poslijeratnoga razdoblja, posebno se istaknuvši u arhitekturi zdravstvenih objekata. U buduænosti prošireno na istraživanje doprinosa ruskih arhitekata izgradnji Hrvatske pristiglih iz drugih dijelova Jugoslavije, prikazivanje njihova opusa trebalo bi precizno periodizacijski sintetizirati i vrijednosno pozicionirati. Biografsko-kronološki princip može se smatrati opravdanim u poèetnoj fazi opisivanja njihova autorskog rada, koji bi se s vremenom obogaæivao novim vidovima kritièkog promatranja (tipološka, stilistièka i semantièka analiza). Podjednaku pozornost zaslužuje i djelatnost zagrebaèkih ruskih diplomanata ostvarenih izvan hrvatskih granica. U tom obuhvatnome znanstvenom pothvatu, znaèajnom za upotpunjavanje šire slike o stvaralaštvu ruskih graditelja u egzilu, suradnja historiografa sa širega bivšega jugoslavenskog prostora, ali i iz Rusije, Europe i drugih kontinenata - nameæe se kao nezaobilazna.
1. Ajzinberg, A. (2013.), Seæanje na profesore. Ðorðe Krekiæ, „Signum”, 7: 4-7, Beograd
2. Bagariæ, M. (2008.), Ignjat Fischer - arhitektura na visokoj frekvenciji, „Život umjetnosti”, 82: 10-21, Zagreb
3. Bagariæ, M. (2011.), Arhitekt Ignjat Fischer, Meandar Media, Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb
4. Barišiæ Mareniæ, Z. (2007.), Arhitektica Zoja Dumengjiæ, osobitost djela u kontekstu hrvatske moderne arhitekture, disertacija, Arhitektonski fakultet, Zagreb
5. Barišiæ Mareniæ, Z.; Šerman, K.; Uchytil, A. (2011.), Paviljonski sklop djeèjeg ljeèilišta tuberkuloze Strmac-Šumetlica u Slavoniji, „Prostor”, 19 (1 /41/): 75-91, Zagreb
6. Barišiæ Mareniæ, Z. (2014.), Opæa bolnica u Splitu (1951.-1969.) arhitektice Zoje Dumengjiæ, „Prostor”, 22 (1 /47/): 16-27, Zagreb
7. Barišiæ Mareniæ, Z. (2015.), Tri ostvarenja zagrebaèkih arhitekata u Crnoj Gori, „Prostor”, 23 (1 /49/): 145-159, Zagreb
8. Baylon, M. (1975.), Javni arhitektonski natjeèaji u Beogradu izmeðu dva rata, „Èovjek i prostor”, 266: 10-13, Zagreb
9. Bjažiæ Klarin, T. (2007.), Internacionalni stilizložbe meðuratnog Zagreba (1928.-1941.), „Radovi Instituta za povijest umjetnosti”, 31: 313326, Zagreb
10. Damjanoviæ, D. (2014.), Zagreb. Arhitektonski atlas, AGM - Antun Gustav Matoš, Zagreb
11. Dumengjiæ, Z. (1950.), Djeèje ljetovalište u Crikvenici, „Arhitektura”, 5-6: 58-59, Zagreb
12. Galoviæ, K. (2009.), Arhitektura u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj (1941.-1945.), u: Hrvatska arhitektura u XX. stoljeæu, 175-210, Matica hrvatska, Zagreb
13. Ilijevski, A. (2014.), Form and function: architectural design competition for the state printing house of the Kingdom of Yugoslavia, „Zbornik za likovne umetnosti Matice srpske”, 42: 259-276, Novi Sad
14. Jovanoviæ, M. (1997.), Doseljavanje ruskih izbeglica u Kraljevinu SHS 1919-1924, Stubovi kulture, Beograd
15. Jovanoviæ, M. (2006.), Ruska emigracija na Balkanu (1920-1940), Èigoja, Beograd
16. Jovanoviæ, M. (2010.), Pravni status ruskih izbeglica na Balkanu, „Pravo i društvo”, 4: 135154, Beograd
17. Kadijeviæ, A. (2002.-2003.), Uloga ruskih emigranata u beogradskoj arhitekturi izmeðu dva
svetska rata, „Godišnjak grada Beograda”, XLIX-L: 131-142, Beograd
18. Kahle, Z. (2008.), Potpisani projekti i realizacije Vladimira Šterka u Zagrebu od 1923. do 1941., „Prostor”, 16 (2 /36/): 192-209, Zagreb
19. Korka, J. (1936.), Nova palaèa Javne burze rada u Zagrebu, „Graðevinski vjesnik”, 5: 9, 132, Zagreb
20. Kosik, V.I. (2010.), Русские краски на балканской палитре. Конец XIX - начало ХХI века, RAN - Ruska akademija nauka, Moskva
21. Laslo, A. (1983.), Izgradnja javnih objekata u Zagrebu do 1940. Jedan od moguæih izbora, „Èovjek i prostor”, 3 (360): 25-30, Zagreb
22. Lukšiæ, I. [ur.] (2006.), Ruski emigranti u Hrvatskoj izmeðu dva rata. Rubovi, memorija, Hrvatsko filološko društvo, Zagreb
23. Markoviæ, S.V. (1939.), Imenik diplomiranih inženjera i arhitekata na Tehnièkom fakultetu Univerziteta u Beogradu, Tehnièki fakultet, Beograd
24. Maroeviæ, I. (2004.), Hrvatska arhitektura pedesetih. Kontinuitet moderne u okruženju socijalizma, „Život umjetnosti”, 71-82: 141-145, Zagreb
25. Medariæ, M. (2004.), Doprinos ruskih emigranata hrvatskoj likovnoj kulturi - slikarstvu, kiparstvu, arhitekturi, fotografiji i filmu, u: Oko književnosti - osamdeset godina Aleksandra Flakera [ur. Užareviæ, J.], Disput, Zagreb
26. Milenkoviæ, T. (2012.), O broju ruskih inženjera u Jugoslaviji 1919-1941, „Istorija 20. veka”, 3: 207-224, Beograd
27. Mitroviæ, A. (1996.), Propitivanje Klio, Udruženje za društvenu istoriju, Beograd
28. Novina, A. (2004.), Škola za arhitekturu na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu - Iblerova škola arhitekture, „Peristil”, 47: 135-144, Zagreb
29. Premerl, T. (1983.), In memoriam Selimiru Dumengjiæu 1903-1983, „Èovjek i prostor”, XXX: 12, Zagreb
30. Premerl, T. (1990.), Hrvatska moderna arhitektura izmeðu dva rata, Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb
31. Premerl, T. (1996.), Arhitektura humanizma Zoje Dumengjiæ, „Èovjek i prostor”, 43 (6-8): 19-21, Zagreb
32. Puškadija-Ribkin, T. (2006.), Emigranti iz Rusije u kulturnom i znanstvenom životu Zagreba, Prosvjeta, Zagreb
33. Putjatin, V. (2012.), Prilagoðavanje ruske emigracije prilikama u Kraljevini SHS, „Tokovi istorije”, 3: 324-342, Beograd
34. Radoviæ Maheèiæ, D. (2004.), Vizija i zbilja. Zagrebaèka arhitektura i urbanizam 50-ih godina, „Život umjetnosti”, 71-82, Zagreb
35. Radoviæ Maheèiæ, D. (2007.), Moderna arhitektura u Hrvatskoj 1930-ih, Školska knjiga, Zagreb
36. Skopin, I. (1947.), Mali stadion u Beogradu, „Arhitektura”, 4-6: 28-29, 38-39, Zagreb
37. Skopin, I. (1950.), Projekt filmskog grada „Jadran filma” u Zagrebu, „Arhitektura”, 9-10: 8-17, Zagreb
38. Skopin, I. (1951.), Premještanje objekata u vezi s regulacijama i asanacijom gradova, „Arhitektura”, 9-12: 116-118, Zagreb
39. Šegviæ, N. (1981.), Arhitektonska škola Drage Iblera, „Èovjek i prostor”, 6 (339): 13, Zagreb.
40. Vincek, Ž. (1993.), Igor Skopin 1914-1993, „Èovjek i prostor”, 7-12: 30, Zagreb
41. Vrkljan, Z. (1977.), Prof. inž.arh. Petar Pavloviè Fetisov (1877-1926), „Èovjek i prostor”, 290: 116-118, Zagreb
42. Vrkljan, Z. (1995.), Sjeæanja, Sveuèilište u Zagrebu, Zagreb
43. Žuljeviæ, I. (1975.), U spomen A. Kalenièenka, „Èovjek i prostor”, 266: 31, Zagreb
44. *** (2000.), Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet 1919./1920.-1999./2000. Osamdeset godina izobrazbe arhitekata u Hrvatskoj [ur. Obad Šæitaroci, M.], Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet, Zagreb
Izvori
Sources
Izvori ilustracija
Illustration Sources
Sl. 1. „Èovjek i prostor”, 15.V.1955. (31): 1, Zagreb
Sl. 2. *** 2000: 296
Sl. 3. www.dnepr.com
Sl. 4. Iz privatnih i obiteljske zbirke, publicirano u: Bagariæ, 2011: 202
Sl. 5. Barišiæ Mareniæ, Šerman, Uchytil, 2011: 74
Sl. 6. www.d-a-z-hr
Sl. 7. www.arhiva.kgz.hr
Between mid-1919 and late 1922 some thirty builders (architects and civil engineers) arrived in the Kingdom of Serbs, Croats and Slovenes together with a host of other experts from different fields and continued their work after a brief period of adaptation to the new environment. By the end of the interwar period, their number rose to 350 owing to an influx of young Russians who had received professional academic training at the technical faculties in Zagreb, Belgrade, and Ljubljana. Due to adverse historical circumstances (before World War II and in its wake), almost two-thirds of Russian builders left Yugoslavia in search for job and for ideological reasons. The rest of them continued to live in the socialist country and actively contributed to its development.
In the late 20th century, Russian architects and their professional work attracted the attention of the researchers particularly in those parts of the former Yugoslavia where they had left indelible trace. Initially started within a broader scope of Slavic studies on Russian emigrants and their cultural activities, these studies over time became the subjects of specialist monographs, reviews, articles, and lexicographic entries. The studies were first started in Serbia where the Russian architects were most active. Despite scattered historical sources and poor collaboration among researchers in the former Yugoslav republics, the most significant works of Russian emigrants have been carefully recorded and properly attributed. The little-known history of Russian architects and their professional work in Croatia deserves to be more thoroughly researched and critically evaluated in order to shed some light on the context in which they built up their professional careers together with other professionals who came from other parts of former Yugoslavia. The work of the Russian architects has been retained in barely remembered fragments and has never been the subject of a systematic study. Forgotten by Russian historians for too long, it has
never been properly analyzed within a wider Yugoslav context which left an indelible mark on it. As a result, Russian architects and their role was not fully recognized until quite late when all relevant sources faded into oblivion or disappeared forever. By contrast, other Russian artists (painters, writers, etc.) received greater public attention in Croatia. Although relatively unexposed and unfamiliar in public, Russian architects were inseparable from the rest of Russian emigrants who were generally received in Croatia with a sense of solidarity despite initial reserve and negative reactions.
The major starting point of any study on the Russian architects and their role in Croatian culture between the two World Wars and afterwards is a list of 27 architects who graduated between 1925 and 1941 from the Department of Architecture of the Zagreb Polytechnic (founded in 1918, renamed Technical Faculty in 1926). This document contains evidence of the students of Russian origin including five women. Some of them have recently attracted the attention of architectural historians. They were keen on getting the opportunity to work with the most renowned and progressive university professors at the time and thus further develop and improve their design skills: Viktor Kovaèiæ, Edo Šen, Hugo Ehrlich, Alfred Albini, Zvonimir Vrkljan, and Juraj Denzler.
Although the Russian graduates planned to integrate themselves into the state-governed institutions as well as private architectural circles in Croatia, the majority of them left due to harsh competition and relocated to eastern, central, and southern parts of Yugoslavia. The sources confirm that quite a few Russian architects managed to get professionally involved with the leading Croatian architects: Petar Fetisov - Ignjat Fischer’s collaborator and Zoja Nepenjina Dumengjiæ, also Fischer’s collaborator, later married to Selimir Dumengjiæ, Georgij Kiverov, member of a prolific team with Jo-
van Korka and Ðorðe Krekiæ (collaborated also with Zoja Dumengjiæ).
Dumengjiæ and Kiverov (independently or as team members) were particularly successful. They won awards at the competitions organized in Croatia and other parts of the former country. However, only an in-depth research into the biographies of all Russian graduates might shed light on the professional and existential challenges they had to face in Croatia as well as their reasons to leave. Since most of them were neither in a position to compete with Croatian architects at competitions nor could they get major private commissions, they turned to new environments where they were at the forefront or at least equal to other professionals (Belgrade, Niš, Priština, Skoplje, Cetinje, Banja Luka and other cities). Those who could not find a job emigrated to Western Europe and other continents.
Professional activities of the Russian emigrants in the wake of World War II in the former socialist Yugoslavia and in Croatia as one of its federal republics gradually lost the national stamp. They were not treated with pan-Slavic solidarity anymore, so typical of the first two decades upon their arrival. Research into Russian architects and their role in building up Croatia and other former Yugoslav republics should be continued and methodologically improved. Besides completing their biographies with missing information, special attention should be paid to the graduates from the Zagreb-based faculties who have not been involved in this research due to missing data. The same holds true for the Russian students who did not officially complete their studies with a degree. Additionally, some future research might also look into the biographies of the Russian architects employed in the municipal services of Croatian cities. Such a largescale scientific research inevitably calls for close collaboration among the historians from all parts of former Yugoslavia but also those from Russia, European countries and other continents.
Biografija Biography
Dr.sc. ALEKSANDAR KADIJEVIÆ (1963.), od 2006. redoviti profesor Odjela za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta u Beogradu, autor je 14 monografija o povijesti novije srpske, jugoslavenske i ruske arhitekture. Èlan je Akademije arhitekture Srbije i nekoliko meðunarodnih struènih organizacija. Višegodišnji je ravnatelj znanstvenih projekata i autor studijskih izložaba o povijesnim temama. Dobitnik je nagrada „Pavle Vasiæ” (1997.) i „Ranko Radoviæ” (2006.).
ALEKSANDAR KADIJEVIÆ (1963), Ph.D., Full Professor in the Department of History of Art at the Faculty of Philosophy in Belgrade, author of 14 monographs on the history of modern Serbian, Yugoslav, and Russian architecture. He is a member of the Academy of Architecture and of other international professional associations. Over many years he has been the head of scientific research projects. He received the awards ”Pavle Vasiæ” (1997) and ”Ranko Radoviæ” (2006).
Univerzitet u Beogradu Arhitektonski fakultet
Srbija - 11000 Beograd, Bulevar kralja Aleksandra 73/II gary@arh.bg.ac.rs ant.nebojsa@gmail.com
Pregledni znanstveni èlanak
UDK 72.03:741.9 Z.B. Petroviæ(497.5 Hvar)”19” Tehnièke znanosti / Arhitektura i urbanizam 2.01.04. - Povijest i teorija arhitekture i zaštita graditeljskog naslijeða Èlanak primljen / prihvaæen: 6. 9. 2017. / 13. 12. 2017.
University in Belgrade Faculty of Architecture
Serbia - 11000 Belgrade, Bulevar kralja Aleksandra 73/II gary@arh.bg.ac.rs ant.nebojsa@gmail.com
Subject Review
UDC 72.03:741.9 Z.B. Petroviæ(497.5 Hvar)”19”
Technical Sciences / Architecture and Urban Planning 2.01.04. - History and Theory of Architecture and Preservation of the Built Heritage Article Received / Accepted: 6. 9. 2017. / 13. 12. 2017.
Crteži
Hvar Island’s Built and Cultural Heritage by the Architect Zoran B. Petroviæ, 1963-1965
arhitekt Zoran B. Petroviæ (1925.-2000.) kulturno naslijeðe otok Hvar prostoruèni crtež vernakularna arhitektura
Prije više od pet desetljeæa zapoèet je projekt istraživanja prirodnog i kulturnog naslijeða otoka Hvara od strane Jugoslavenskog (Saveznog) instituta za zaštitu spomenika kulture i srodnih institucija s teritorija Republike Hrvatske. Iako projekt nije realiziran do kraja, kod nekoliko sudionika istraživaèa ostala je dosad neobjavljena graða koja svjedoèi o karakteru i metodi istraživanja. Arhitekt Zoran B. Petroviæ (1925.-2000.), ugledni profesor Univerziteta u Beogradu, napravio je veæi broj terenskih crteža tijekom triju sezona istraživanja (1963.-1965.) na otoku Hvaru i tijekom kraæih posjeta nakon toga. U ovome radu predstavljen je dio dokumentacije (arhivski izvori, terenski crteži, zapisi i fotografije), uz analizu znanstvenog doprinosa i kulturnog znaèenja istraživanja otoka Hvara.
architect Zoran B. Petroviæ (1925-2000) cultural heritage
Hvar island freehand drawing vernacular architecture
More than five decades ago the Yugoslav Institute for the Protection of Cultural Monuments and related institutions from the Republic of Croatia launched a research project on nature and cultural heritage of Hvar island. Although the project has remained unfinished, its participants dispose of their unpublished documentation about the nature and methodology of the research. The architect Zoran B. Petroviæ (1925-2000), a renowned professor from the University of Belgrade, made a number of field drawings during three research stages (1963-1965) on Hvar island including some short visits afterwards. This article presents some of these documents (archival sources, field drawings, notes, photographs) with an analysis of the scientific contribution and cultural value of this research.
poslije Drugoga svjetskog rata obilježio je novi istraživaèki pristup prema kulturnom naslijeðu u nekadašnjoj Jugoslaviji, osobito nakon donošenja saveznih i republièkih zakona koji su omoguæili stvaranje razgranate službe zaštite spomenika kulture.1 U cilju provoðenja istraživanja kulturnog naslijeða svaka je republika dobila svoju matiènu ustanovu koja se brinula o kulturnom naslijeðu na njezinu teritoriju.
Savezni institut za zaštitu spomenika kulture osnovan je u rujnu 1950. godine na osnovi Uredbe o Saveznom institutu za zaštitu spomenika kulture koju je donijela Vlada FNRJ na prijedlog tadašnjeg Savjeta za nauku i kulturu Vlade FNRJ, kojeg su èlanovi u to doba bili najugledniji struènjaci iz svih jugoslavenskih republika.2 Zadatak Instituta bio je struèno unaprjeðenje rada službi zaštite spomenika kulture na cjelokupnom teritoriju Federativne Narodne Republike Jugoslavije. Osnovan kao krovna organizacija, Savezni institut predstavljao je znanstvenu ustanovu koja je nadgledala i koordinirala rad republièkih Zavoda za zaštitu spomenika kulture i uspostavljala komunikaciju s inozemnim ustanovama iste ili sliène namjene. Od samog poèetka rada Instituta, liènosti koje su ga osnovale imale su znaèajne funkcije - od mjesta direktora do èlanova savjeta i struènih komisija. Na taj naèin struèni i znanstveni kadar bio je ukljuèen u organizaciju aktivnosti Instituta, postavivši temelje projektima koji su poslije verifi-
cirani i nagraðeni brojnim priznanjima, kako domaæih tako i meðunarodnih organizacija, osobito Svjetske organizacije za zaštitu spomenika kulture - UNESCO-a. Projekte su realizirali konzervatori razlièitih profila: arhitekti, povjesnièari, povjesnièari umjetnosti, arheolozi, slikari, etnolozi i struènjaci drugih specijalnosti.
Institut je tijekom svoga postojanja objavljivao Zbornik zaštite spomenika kulture, objavljen u 27 svezaka, izuzetno cijenjenu i za današnja istraživanja znaèajnu periodiènu publikaciju koja je služila za obavještavanje struène javnosti o naprednim metodama rada, novim tehnološkim dostignuæima, predloženim projektima i realiziranim programima službi zaštite kulturnog naslijeða u Jugoslaviji i svijetu. Usto, objavljivani su i periodièni izvještaji o radu republièkih institucija zaštite kulturnog naslijeða, kao i referati i koreferati sa znanstvenostruènih skupova koji su se u to doba održavali u Jugoslaviji. Predstavljajuæi provedene istraživaèke projekte i aktivnosti, u razdoblju od dvadeset dvije godine aktivnoga istraživaèkog rada, Institut je objavio znaèajna monografska izdanja o prouèavanju bogatoga graditeljskog naslijeða iz razlièitih dijelova tadašnje Jugoslavije. Ove su publikacije nezaobilazna literatura, a nerijetko i
1 Ljubinkoviæ, 1951: 7-14
2 Maðariæ, 1960: 39-69
3 Vidjeti: Uredba o Jugoslovenskom institutu za zaštitu spomenika kulture [„Službeni list FNRJ”, 19 (12), od 12. ožujka 1963. god. Jugoslovenski institut za zaštitu spomenika kulture pripojen je u srpnju 1972. Republièkom zavodu za zaštitu spomenika kulture u Beogradu. [Miliæ, 1998: 13]
4 AJ-218-94/a: „Jugoslovenski institut za zaštitu spomenika kulture veæ više godina radi na prouèavanju problema zaštite urbanih, ruralnih i arheoloških celina spomenièkog znaèaja, a od 1963. godine i na ispitivanju i prouèavanju problema zaštite i regeneracije kulturno-istorijskog nasleða u okviru regiona. Prilikom organizacije ovih akcija Institut je imao u vidu da se problemima zaštite spomenièkih celina do sada poklanjalo malo pažnje, kao i to da problem zaštite kulturno-istorijskog nasleða u jednoj celini ne može da se svede na parcijalno prouèavanje pojedinih spomenika. U jednoj spomenièkoj aglomeraciji, ili u jednoj regiji, mora se poæi od prouèavanja kulturno-istorijskog nasleða, odnosno spomenièkog fonda kao jedne kompleksne celine. Tek æe se na taj naèin moæi sa sigurnošæu da odredi celokupni spomenièki potencijal svake aglomeracije ili regije, meðusobni odnosi, kao i vrednost, znaèaj i mesto svakog pojedinaènog spomenika, a time ujedno i odgovoriti na osnovno pitanje šta je sve spomenik kulture unutar jedne takve celine.
Na prouèavanju urbanih celina Institut je do sada radio na Motovunu, Varaždinu, Trogiru, Kotoru, Vranduku i Prizrenu; od seoskih celina prouèavano je selo Trg kod Ozlja, a kao arheološki urbani kompleks Herakleja kod Bitolja. Za ispitivanje i prouèavanje problema zaštite spomenièkog nasleða u okviru regiona odabrani su otok Hvar i Dubrovaèko podruèje.
Prilikom izbora navedenih podruèja i celina rukovodili smo se idejom da prouèavanje obuhvati sve vrste i kategorije naselja i spomenika. Urbane celine odabrane su tako da su zastupljeni mediteranski gradovi (Trogir i Kotor), gradovi u kontinentalnom podruèju Istre, odnosno u dubljem kontinentalnom pojasu naše zemlje (Varaždin i Motovun), naselja uz stare tvrðave (Vranduk) i stari gradovi u
polazište za istraživanja i zaštitu kulturnog naslijeða tijekom šestoga i sedmoga desetljeæa 20. stoljeæa: Olovo Alojza Benca (1951.), Priruènik za arheološka iskopavanja Drage i Milutina Garašanina (1953.), Konzervatorski radovi na crkvi sv. Sofije u Ohridu Radivoja Ljubinkoviæa, Borisa Èipana i Zdravka Blažiæa (1955.), Poreè - grad i spomenici Milana Preloga (1957.), Pravna zaštita spomenika kulture u Jugoslaviji Stevana Tomiæa (1958.), Graða za prouèavanje starih kamenih mostova i akvadukata u Srbiji, Makedoniji i Crnoj Gori Nadežde Kataniæ i Milana Gojkoviæa (1961.), Stari Bar Ðurða Boškoviæa (1962.), Narod gradi na ogoljenom krasu Aleksandra Freudenreicha (1962.), Izbor graðe za prouèavanje spomenika islamske arhitekture u Jugoslaviji Ivana Zdravkoviæa (1964.), Selo Trg kod Ozlja grupe autora (1969.), Graða za prouèavanje starih kamenih mostova i akva-
istoènom delu naše zemlje (Prizren). Za ispitivanje regionalnih celina odabrali smo ostrvo Hvar, koje zbog svojih prirodnih granica kao i organizacije ostrvskog prostora, ima karakter regiona, te podruèje nekadašnje Dubrovaèke republike, koje svojom vekovnom istorijskom i ekonomskom povezanošæu i danas još uvek predstavlja celinu. Programski ova prouèavanja obuhvataju: pregled izvora i bibliografskih radova o spomenicima, istorijat u društveno-politièkom, demografskom, ekonomskom, kulturnom i graditeljskom pogledu, zatim dokumentaciju o stanju spomenika na terenu - tehnièki snimci i planovi, fotodokumentaciju i deskripcije. Završni deo posla obuhvata vrednovanje, valorizaciju i ocenu spomenièkog nasleða i na kraju sugestije za zaštitu, savremeno ureðenje i uklapanje spomenika u planove za razvoj grada ili oblasti. Ovako obiman program i širina sa kojom se pristupilo ispitivanjima zahtevalo je da se pored struènog kadra Instituta u akciju ukljuèi i niz spoljnih saradnika. Institut sa svojim snagama radi samostalno samo na manjem broju lokaliteta, dok su za najveæi deo akcija angažovani spoljni saradnici sa fakulteta, iz akademija i podruènih zavoda za zaštitu spomenika kulture. Tako je samo u 1963. godini na ispitivanjima problema zaštite u okviru regiona uèestvovalo 78 struènih saradnika - univerzitetskih profesora i drugih struènjaka, saradnika i studenata, iz èitave zemlje, koji su radili u sedam ekipa, dok je 1964. godine u istoj akciji uèestvovalo preko 85 struènjaka u 12 ekipa. Plan rada akcije donela je struèna komisija formirana od strane Instituta koja je sastavljena od najeminentnijih nauènih radnika na ovom polju. Èlanovi komisije su arh. Ðurðe Boškoviæ, profesor Univerziteta, dr Cvito Fiskoviæ, direktor Konzervatorskog zavoda za Dalmaciju u Splitu, dr Milovan Gavaci, profesor Univerziteta, dr Branko Maksimoviæ, profesor Univerziteta, arh. Andrija Mohorovièiæ, profesor Univerziteta, arh. Marjan Mušiæ, profesor Univerziteta, prof. Grga Novak, predsjednik JAZU, dr Milan Prelog, profesor Univerziteta, dr Jorjo Tadiæ, profesor Univerziteta, arh. Branislav Kojiæ, profesor Univerziteta, dr Niko Dubokoviæ, direktor Historijskog arhiva u Hvaru, Dubravka Beritiæ, direktor Zavoda za zaštitu spomenika kulture u Dubrovniku i Vlado Maðariæ, direktor ovog Instituta.”
5 Napredan, holistièki pristup prouèavanju predjela doveo je krajem 20. stoljeæa do formiranja liste ‘kulturnih pejsaža’ pod okriljem UNESCO-a. [Stovel, 2003: 14-19]
6 AJ-218-94/b. U izvještaju R. Findrik daje osvrt i na plan rada provedenoga istraživanja: „Plan rada akcije donela je struèna komisija formirana od strane Instituta a koja je sastavljena od poznatih nauènih radnika na ovom polju. Plan je predvideo da se prvo izvrši rekognosciranje i preliminarno ispitivanje podruèja regiona, i to radi obimnosti posla, u prvom redu na onim mestima koja su neposredno ugrožena izgradnjom i urbanizacijom.”
7 Usmeno svjedoèenje o istraživanjima otoka Hvara od strane profesora dr. Branislava Milenkoviæa.
dukata u Hrvatskoj Nadežde Kataniæ i Milana Gojkoviæa (1972.) i dr.
Od 1963. godine ustanova mijenja ime u Jugoslavenski institut za zaštitu spomenika kulture i od proraèunske postaje financijski samostalna ustanova, da bi kao takva prestala raditi 1972. godine na osnovi ideje o potpunoj decentralizaciji funkcija u SFRJ.3 Opravdanost postojanja Instituta i njegovo znaèenje za kulturu podneblja poticajno objašnjava njegov višegodišnji direktor, povjesnièar umjetnosti Vlado Maðariæ, u dopisu Sekretarijatu za kulturu SR Hrvatske od 20. veljaèe 1965. godine, u kojem navodi da zaštita kulturnog naslijeða ne bi trebala biti ponajviše usmjerena prouèavanju pojedinaènih spomenika, veæ bi trebalo poæi u okvirima jedne regije ili kompleksne cjeline od istraživanja cjelovitoga kulturno-povijesnog naslijeða kao širega spomenièkog fonda, kako bi se na taj naèin moglo adekvatno valorizirati vrijednosti i znaèenje svakog spomenika ili oblika naslijeða.4
PROJEKT ISTRAŽIVANJA KULTURNO-POVIJESNOG NASLIJEÐA OTOKA HVARA RESEARCH PROJECT ON THE CULTURAL AND HISTORIC HERITAGE OF HVAR ISLAND
Iz citiranog dopisa može se vidjeti težnja djelatnika u Institutu da prate aktualna znanstvena i struèna dostignuæa iz podruèja zaštite kulturnog naslijeða koja su veæ bila primjenjivana u ekonomski razvijenim zemljama Europe i svijeta.5 S takvom intencijom, predoèenom kroz projekt „Prouèavanje problema zaštite i regeneracije kulturno-istorijskog nasleða u okviru regiona”, Institut je krenuo u ispitivanje prirodnog i kulturnog naslijeða otoka Hvara i Dubrovnika s okolišem, te drugih naseljenih mjesta diljem SFRJ. Arhitekt Ranko Findrik, djelatnik Instituta, u svome izvještaju upravi Instituta iz srpnja 1969. godine naveo je, izmeðu ostalog, i razloge izbora otoka Hvara za projekt istraživanja, pojašnjavajuæi kako Hvar zbog svojih prirodnih granica ima karakter regije i da ujedno predstavlja prostor bogat kulturnim i spomenièkim naslijeðem (narodno graditeljstvo, arheološki lokaliteti - pretpovijesna nalazišta, ostatci ilirske kulture, grèke i rimske civilizacije, prirodne ljepote i rijetkosti), koje dotad ne samo da nije u cjelini bilo istraženo i obraðeno veæ nije bilo u potpunosti ni otkriveno.6 Naime, po rijeèima profesora Arhitektonskog fakulteta u Beogradu dr. Branislava Milenkoviæa, sudionika ovoga projekta, njemu i njegovim kolegama bilo je priopæeno da preko teritorija sela koja su bila predmet istraživanja treba proæi dio Jadranske magistrale, koje trasa ide duž otoka Hvara.7 Ranko Findrik u nastavku izvještaja o realizaciji ovoga projekta istièe da je tijekom provoðenja programa
2. Fotografija Zorana B. Petroviæa i dr. Branislava Milenkoviæa (slijeva nadesno), snimljena tijekom njihova boravka na Hvaru 1964.
2 Zoran B. Petroviæ and dr Branislav Milenkoviæ (from left to right), Hvar, 1964
istraživanja raðeno na prikupljanju graðe, prouèavanju i valorizaciji urbanih cjelina, arheoloških spomenika, sela i seoske arhitekture, utvrðenja, dvoraca i ljetnikovaca, objekata prirode i prirodnih rijetkosti i, na kraju, usporedno s navedenim prikupljan je i materijal o povijesti, ekonomskoj povijesti i povijesti kulture otoka Hvara.8
U dopisu Republièkom fondu za unapreðivanje kulturnih djelatnosti SR Hrvatske od 15. ožujka 1968. godine vršitelj dužnosti direktora Instituta arhitekt Ivan Zdravkoviæ obrazlaže znanstveni pristup rada istraživaèa Instituta, posebno dajuæi osvrt na predloženu metodologiju za istraživanje i zaštitu kulturnog naslijeða koja je podrazumijevala cjelovitije prouèavanje kulturno-povijesnog naslijeða jednog podruèja i njegovih potencijala, što svjedoèi o tada inovativnom pristupu koji pomièe žarište s pojedinaènih spomenika na šira podruèja radi šire analize kulturnih obrazaca.9 Osim pojašnjenja metodološkog okvira, u dopisu se daje osvrt i na znaèenje prikupljenog materijala o urbanim cjelinama, selu i seoskoj kuæi, posebno što prije toga nije u tom opsegu i obliku bilo prikupljene i obraðene graðe, a u nastavku dopisa Zdravkoviæ istièe važnost obrade istraživaèkog materijala i daje preporuku za njegovo prezentiranje.10 Kratak pregled radova o ispitivanju seoske arhitekture naveden je u posebnom prilogu toga dopisa.11 Zdravkoviæ je takoðer smatrao da je potrebno dati prikaz primijenjene metode rada jer bi to bilo važno za službu zaštite, ali, nažalost, nije došlo do realizacije završnoga predstavljanja istraživaèkih rezultata.
Predstavljajuæi rezultate istraživanja, R. Findrik u izvještaju iz srpnja 1969. godine navodi da su radi studiranja razvoja naselja na otoku Hvaru za veæi broj naselja i seoskih grupacija izraðeni situacijski planovi i da se intenzivno radilo na prikupljanju materijala o konstrukcijama i prostornom razvoju kuæe, te da je posebno bio prikupljen materijal za bunje. U tu je svrhu - radi prikupljanja usporednog materijala o trullima u pokrajini Pulija, izmeðu Barija i Brindisija - organizirano i struèno putovanje u južnu Italiju. Iz Findrikova izvještaja saznaje se da je najveæi dio materijala za selo obraðen i da je pisanje teksta u tijeku.12
Istraživanja arhitekata Zorana B. Petroviæa te Jelisavete i Branislava Milenkoviæa na otoku Hvaru trajala su po mjesec dana tijekom triju sezona, od 1963. do 1965. godine, kada su prekinuta zbog nedostatka financijskih sredstava i drugih obveza istraživaèa13 (Sl. 2.). Od samog poèetka istraživanja, kao dio buduæeg tima, ekipi istraživaèa pridružila se sociologinja Hilda Vidoviæ iz Splita. Institut je tijekom njihova boravka na Hvaru radi realizacije istraživanja veæinskim dijelom financirao projekt. Citirani dopisi direktora Instituta Vlade
Maðariæa i Ivana Zdravkoviæa dostavljani su nadležnim ustanovama u SR Hrvatskoj radi dobivanja financijske podrške. Meðutim, ona je oèito bila nedovoljna, tako da ova i ostala istraživanja nisu, nažalost, publicirana u monografiji poput prethodnih koje smo naveli u uvodnom izlaganju.
GRADOVI I SELA OTOKA HVARA U CRTEŽIMA ZORANA B. PETROVIÆA
CITIES AND VILLAGES ON HVAR ISLAND IN DRAWINGS BY ZORAN B. PETROVIÆ
U arhivi Biblioteke starih i rijetkih knjiga Arhitektonskog fakulteta u Beogradu pohranjena je rukopisna ostavština arhitekta Zorana B. Petroviæa (1925.-2000.). Rukopisnu graðu èine, prije svega, mnogobrojni crteži nastali prilikom službenih putovanja, obiteljskih putovanja (odmora), studentskih ekskurzija i terenskih istraživanja, uglavnom po teritoriju nekadašnje Jugoslavije i veæeg dijela Europe.14 Grafièki materijal naèinjen tijekom istraživanja na otoku Hvaru potjeèe iz sedmog i osmog desetljeæa 20. stoljeæa i predstavlja autentiène terenske skice s ruralnim i urbanim motivima. Ruralni motivi otoka Hvara odnose se na sela izmeðu Jelse i Staroga Grada - Vrbanj, Svirèe, Vrisnik i Pitve. Urbana naselja Jelsa, Stari Grad i Hvar te Vrboska predstavljali su uzgredna mjesta istraživanja (Sl. 3.).
Terenski zapisi nastali su na papiru razlièite kvalitete i formata.15 Crteži iz prve sezone istraživanja (1963.) naèinjeni su na kvalitetnom bijelom papiru, formata 2721 cm (visinaširina), koji je bio povezan plastiènom
8 AJ-218-94/b
9 AJ-218-94/c: „Prilikom pokretanja i organizovanja ove akcije Institut je pre svega imao u vidu da se problem zaštite kulturno-istorijskog nasleða u jednoj celini ne može svesti na parcijalno i pojedinaèno prouèavanje izolovano posmatranog spomenika. U jednoj regiji se mora poæi od izuèavanja kulturno-istorijskog nasleða u celini tj. èitavog spomenièkog fonda jer æe se tek na taj naèin moæi sagledati celokupni spomenièki potencijal a meðusobni odnosi æe odrediti vrednost i mesto svakog spomenika i samim tim odgovoriti na pitanje šta je spomenik kulture u prouèavanoj oblasti. Za ovo je veoma vezan problem i problem razrade metode istraživanja i zaštite spomenièkog fonda koji se istražuje. Razlièiti putevi primenjeni kod ispitivanja zadataka iste vrste dovode do izgradnje odgovarajuæeg metoda ispitivanja. Time se ujedno uvodi u službu zaštite spomenika kulture jedan nov i u isto vreme vrlo složen zadatak, kojim se do sada služba zaštite nije, ili se vrlo malo bavila. Dalje prilikom programiranja i planiranja pravca razvoja jednog šireg podruèja, odnosno jednog regiona, spomenici kulture predstavljaju znaèajan faktor koji se ni prilikom programiranja a još manje u planiranju buduæeg života na tom prostoru ne mogu mimoiæi.”
10 AJ-218-94/c: „Ipak smatramo da ovaj zadatak sa ovim što je do sada uraðeno ne bi smeo biti završen. Za uspešno okonèanje akcije bilo bi potrebno izvršiti pre svega sreðivanje i konaènu obradu prikupljenog materijala, potom izvršiti naknadna proveravanja i dopune na terenu i na kraju sreðeni materijal prikazati i publikovati, te ga na taj naèin uèiniti dostupnim širem krugu zainteresovanih.”
spiralom u obliku bilježnice ili bloka.16 Tijekom druge i treæe sezone istraživanja (1964. i 1965.) korišten je bijeli papir A4 formata koji se upotrebljavao za umnožavanje (geštetner). Zapisi su naèinjeni kemijskom olovkom plave boje. Pojedine dopune, poput kota i kotnih linija, nacrtane su crvenom kemijskom
11 AJ-218-94/c-1: „Izvršeno je rekognosciranje južne obale (Jadriæ i Jakeliæ izveštaj 15 strana), zatim predela izmeðu Jelse i Starog Grada (Milenkoviæ, Petroviæ, Vidoviæ) i istoènog dela ostrva kod Jelse prema Kopnu (Findrik i Pešiæ-Maksimoviæ). Pored toga arhitekt Frojdenrajh izvršio je obilazak ostrva, o èemu je podneo izveštaj ilustrovan fotografijama sa legendom.”
12 AJ-218-94/b
13 Na to ukazuju i putni nalozi iz 1963., 1964. i 1965. godine koji glase na vanjske suradnike Instituta Zorana B. Petroviæa, Jelisavetu Milenkoviæ i Branislava Milenkoviæa [AJ-218-94/Pn-63/a; AJ-218-94/Pn-63/b; AJ-218-94/ Pn-63/c; AJ-218-94/Pn-64/a; AJ-218-94/Pn-64/b; AJ-21894/Pn-64/c; AJ-218-94/Pn-65/a; AJ-218-94/Pn-65/b; AJ-218-94/Pn-65/c]. Iako je prvobitno bilo planirano da budu smješteni u zgradi osnovne škole u Jelsi, vjerojatno zbog smanjenja troškova, ekipa istraživaèa boravila je u privatnom pansionu, jedne godine i kod obitelji Dubokoviæ. Hranili su se u lokalnim restoranima i kavanama.
14 Reljiæ, 1997: 245-249, Spisak terenskih istraživanja
15 Iako su djelatnici Instituta u to vrijeme koristili obrasce za rad koje su popunjavali tekstom i crtežima [PešiæMaksimoviæ, 1968: 105-118], ova ekipa istraživaèa koristila je slobodniji pristup i ‘kreativnu slobodu’ radeæi na èistim papirima, bez ikakvih obilježja, i olovkama koje su njima u to doba odgovarale - kemijskim olovkama, drvenim bojicama i dr.
16 Spirala nije izdržala teret godina jer je popucala zbog krtosti pa je odbaèena kao neupotrebljiva.
17 Babiæ, 2011: 9-25
18 Babiæ, rukopis
olovkom. Rjeði su crteži raðeni crnom ili crvenom bojom u cijelosti; crnom bojom nastali su crteži Hvara, Jelse, Staroga Grada i Vrboske, koji potjeèu iz osmoga desetljeæa 20. stoljeæa, a crtani su tankim flomasterom (1,2 mm) i imaju drugu estetiku. To su putni zapisi koji su nastali iz drugih pobuda.17
Na oblikovanje Petroviæeva crtaèkog izraza utjecale su razlièite osobe. On se duže vremena dvoumio u izboru svoga buduæeg školovanja, tako da se 1946. godine upisao na dva fakulteta: Arhitektonski odsek Velike tehnièke škole i Primenjenu akademiju u Beogradu.18 Tek pri kraju prve godine studija Petroviæ se u cijelosti opredijelio za arhitekturu jer je uvidio da ne može kvalitetno studirati istovremeno dva razlièita gradiva (diplomirao je s prosjeènom ocjenom 9,51). Prije upisa na studij imao je dodira s crtaèkim umijeæem Ljube Ivanoviæa i drugim beogradskim umjetnicima toga doba (Borivoje Stevanoviæ, Jovan Bijeliæ, Kosta Hakman i dr.). Tijekom studija najveæi æe utjecaj na njega imati radovi profesora Aleksandra Deroka, koji su bili ovješeni po hodnicima fakulteta i u njegovu kabinetu, a znaèajan je bio i utjecaj profesora Svetislava Strale, èiji su savjeti i preporuke bili od bitnog znaèenja za formiranje njegova likovnog izraza i organizaciju prve samostalne izložbe. Golem utjecaj na Petroviæevu struènu profilaciju izvršio je i profesor Branislav Ð. Kojiæ, ali ne kao likovni pedagog, veæ kao njegov nalogodavac, jer je Zoran još kao
Sl. 3. Mapa otoka Hvara s pregledom spomenika kulture i oznaèenim mjestima istraživanja u razdoblju 1963.-1965.; dio istraživaèkog materijala Fig. 3 Hvar island, map showing monuments of culture and research spots, 1963-1965; part of research documentation
Sl. 4. Zoran B. Petroviæ: Crteži hvarskog sela Vrbanj (1964.). Prikaz metodologije istraživanja hvarskih sela: od razine perspektivnih panorama do prikaza interijerskih ambijenata.
Fig. 4 Zoran B. Petroviæ: Vrbanj village on Hvar, drawings (1964). Research methodology of Hvar islands: from perspective panoramas to interios.
student postao ilustrator njegovih brojnih studija i monografija te vjerni suradnik do kraja njegova života. Još tijekom studiranja, a potom i u struènoj karijeri, Petroviæ je revno pratio domaæu, a posebno inozemnu struènu periodiku („Domus”, „L’Architecture d’Aujourd’hui”, „Architectural Review”, „Architectural Record” i dr.), tako da je veoma mlad došao u dodir s vodeæim svjetskim trendovima i njihovim autorima. Od stranih autora najviše je cijenio rad Gordona Cullena19, èije je umijeæe podrobno prouèavao i nebrojeno
puta reproducirao na svoj jedinstveni naèin. Utjecaj spomenutih autora vidljiv je i u hvarskom opusu Zorana B. Petroviæa, i to u izboru motiva, metodi rada, likovnoj poetici i drugim aspektima.
Crteži Zorana B. Petroviæa originalni su i prepoznatljivi te predstavljaju simbiozu izuzetnog talenta i neumornog rada. Još tijekom studija profesor Kojiæ angažirao ga je u istraživanjima Boke kotorske, u organizaciji Srpske akademije nauka i umetnosti, a rezultat su tog angažmana ilustracije koje prate tekst u studijama akademika Kojiæa objavljenim u periodici i dva izdanja monografije Seoska arhitektura i rurizam. 20 Petroviæ je tada napisao dvije studije koje su objavile ugledne institucije.21 Nakon stjecanja zvanja stalnog asistenta kod profesora Kojiæa slijede nova istraživanja u kojima se brusila vještina opažanja i odabiranja korisnih informacija na terenu te istovremeno usavršavala metoda rada. Pristup istraživanju zasnivao se na iskustvu stjecanom tijekom studija na Arhitektonskom fakultetu u Beogradu i poslije prilikom rada u istoj instituciji.22 Tijekom studija autori istraživanja bili su èlanovi znanstvenih kružoka koje su osnivali pojedini profesori fakulteta (B. Milenkoviæ u znanstvenoj grupi prof. Ð. Boškoviæa, Z. Petroviæ kod prof. B. Kojiæa, J. Milenkoviæ u grupi prof. A. Deroka).23 Metoda rada primijenjena prilikom istraživanja otoka Hvara veæ je bila ispitana kod ranijih terenskih istraživanja, posebno Kosova i Metohije, pod rukovodstvom akademika Branislava Kojiæa.24 Istraživanje arhitekture odreðenog podruèja - poèevši od uklapanja fizièke strukture naselja u pejsaž, organizacije seoskog atara, organizacije seoskog naselja, analize pojedinaènih domaæinstava i njihovih razlièitih sadržaja - datira još iz vremena akademika Jovana Cvijiæa, èiji je sljedbenik bio akademik Kojiæ.25 Profesor Kojiæ je ovu metodu poslije osuvremenio novim istraživanjima, poput onih o kulturnom naslijeðu i njegovu oèuvanju.26
Arhitekt Zoran B. Petroviæ bio je poznat i uvažavan u struènom miljeu kao izuzetno vješt crtaè. Takav ugled nije stekao samo vještinom crtanja tehnièkih crteža, arhitektonskih projekata i urbanistièkih planova veæ i kao
19 Cullen, 1961.
20 Kojiæ, 1953.a: 165-177; *** 1953.b: 179-193; *** 1954: 41-43; *** 1956.a: 165-170; *** 1956.b: 171-178; *** 1958.; *** 1973.
21 Petroviæ, 1954: 473-488; *** 1957.
22 Na Arhitektonskom fakultetu u Beogradu Zoran Petroviæ rukovodio je nastavom iz predmeta Arhitektura unutrašnjih prostora i radom Ateljea za savremeno projektovanje. U poslijediplomskoj nastavi predavao je Projektovanje u zaštiæenim izgraðenim sredinama. Osim toga, petnaest je godina držao nastavu na kolegiju Unutrašnja arhitektura na Arhitektonskom odsjeku Graðevinsko-arhitektonskog fakulteta u Prištini.
izuzetno nadaren i neumoran istraživaè koji je proveo dobar dio života na terenu, snimajuæi raznovrsno graditeljsko naslijeðe iz prethodnih epoha. Svojim je radom pridonio da graditeljsko naslijeðe, ponajprije vernakularna arhitektura, ne postane dio sveopæeg zaborava, nego da se vrjednuje kao dio kulturnog identiteta.27
23 Usmeno svjedoèenje o istraživanjima otoka Hvara od strane profesora dr. Branislava Milenkoviæa. Arhitektica Jelisaveta Elza Milenkoviæ (1929.-2012.) autorica je nekoliko uspješnih arhitektonskih i urbanistièkih ostvarenja. Zajedno sa suprugom arhitektom dr. Branislavom Milenkoviæem (1926.), redovitim profesorom Arhitektonskog fakulteta u Beogradu u mirovini, autorica je više stambenih i javnih zgrada razlièite namjene diljem nekadašnje Jugoslavije. Usto, veæi su dio života bili vezani za istraživanje tradicije i graditeljskog naslijeða u Jugoslaviji i svijetu, što su uspješno primijenili u svojim realiziranim djelima - istraživanjima, projektima, graðevinama i pisanim radovima. Iako su oboje aktivno sudjelovali u istraživanju graditeljske baštine zajedno sa Zoranom Petroviæem, njihove crteže ovdje nismo prikazali zbog ogranièenog prostora i znaèenja Petroviæeva djela. Zato su proporcijske analize graditeljske baštine profesora Milenkoviæa ostale za neki drugi prikaz. Jedan manji dio Petroviæevih crteža i sve Petroviæeve fotografije s Hvara ljubaznošæu profesora Milenkoviæa ustupljene su za publiciranje u èasopisu „Prostor”.
24 Ovo višegodišnje istraživanje pod okriljem Instituta iznjedrilo je više studija od strane akademika B. Kojiæa i njegovih suradnika Z. Petroviæa, dr. B. Milenkoviæa, R. Findrika i drugih suradnika na ovome projektu, od èega izdvajamo: Petroviæ, 1964: 369-382; Milenkoviæ, Petroviæ, 1965; Milenkoviæ, 2006: XV-XVIII.
25 Erdeljanoviæ, 1910: 437-480
26 Kojiæ, 1956.c: 103-107; Kojiæ, 1963: 138-139
27 Drugo prošireno izdanje monografije Zorana Petroviæa Traganje za arhitekturom iz 1991. godine obuhvaæa istraživanja vernakularne arhitekture diljem Jugoslavije, prezentirane kroz crteže studija i analiza s terena, uz Petroviæeve komentare i zapažanja. [Petroviæ, 1991.]
28 Reljiæ, 1997: 245-249, Spisak terenskih istraživanja
29 U Užicu i Sirogojnu [Srbija] od 27. do 30. rujna 1983. godine bilo je održano jugoslavensko savjetovanje o zaštiti spomenika narodnoga graditeljstva na kojem su sudjelovali eminentni struènjaci ovoga podruèja iz bivših jugoslavenskih republika: B. Kojiæ, Z. Petroviæ, B. Milenkoviæ, N. Pešiæ-Maksimoviæ, S. Vuèenoviæ, R. Findrik, K. Markoviæ, A. Mlinar, Z. Mavar, Z. Koželj. [Findrik, Staniæ, 1984.]
30 *** 1990: 160-163
Dio graditeljskog naslijeða koje je Zoran B. Petroviæ zapisao i opisao u svojim istraživanjima pripada, prije svega, narodnom graditeljstvu koje je tijekom vremena zbog nebrige, nekorištenja ili neodržavanja trajno nestajalo, a time i sjeæanje na pothvate anonimnih neimara i obrasce života koji su bili uvjetovani prirodnim okruženjem, ukorijenjenim obièajima i èvrstim navikama èovjeka kojemu su uvjeti okruženja i tradicija oblikovali svakodnevicu. U sluèajevima kada je neophodno ukloniti postojeæe objekte ili strukture vernakularne arhitekture, zbog neizbježnih razloga poput izgradnja putova i druge infrastrukture, ako su prethodno istraženi, analizirani i adekvatno vrjednovani, ostaje trag koji ukazuje na civilizacijsko postojanje u nekom prostoru. Doprinos djelovanja Zorana B. Petroviæa oèituje se upravo u dugogodišnjemu prilježnom istraživanju kulturnoga, a posebno graditeljskog naslijeða u regijama diljem Jugoslavije - od Slovenije na sjeveru do Makedonije na jugu.28 U brojnim crtežima, skicama i studijama nastalim in situ temeljito je obraðena i time trajno saèuvana od zaborava kulturna baština razlièitih tradicijskih i geografskih karakteristika. Sistematiènim prouèavanjem kulturnog naslijeða i prijedlozima za oèuvanje nerijetko jedinstvenih oblika graditeljskog stvaralaštva potrebno je pronaæi adekvatne modele zaštite kako bi se ovim vidom arhitekture prezentirale ne samo graditeljske veæ i kulturne vrijednosti nekog podruèja ili geografskog podneblja.29 Za svoj rad na tome polju arhitekt Zoran B. Petroviæ dobio je nagradu za životno djelo od Društva konzervatora Srbije 1990. godine.30 Seoska stambena i privredna arhitektura tijekom 19. stoljeæa nije bila u žarištu istraživaèa kulturnoga naslijeða na Balkanu. Prioritet su imale crkve, manastiri i druga sakralna zda-
Sl. 5. Zoran B. Petroviæ: Perspektivni crteži urbanog ambijenta centra Hvara, datirano 17. i 20.5.1963. Fig. 5 Zoran B. Petroviæ: urban ambience of Hvar’s centre, perspective drawings, 17th and 20th May 1963
Sl. 6. Zoran B. Petroviæ: Crteži ambijenata Jelse, datirano 20.9.1963.
Fig. 6 Zoran B. Petroviæ: Jelsa, panorama, drawing, 20th Sep 1963
Sl. 7. Zoran B. Petroviæ: Crtež panorame Jelse, datirano 20.9.1963.
Fig. 7 Zoran B. Petroviæ: Jelsa, panorama, drawing, 20th Sep 1963
nja, tvrðave i objekti javne namjene, mostovi i dr. Tek u razdoblju izmeðu dva rata, a osobito poslije Drugoga svjetskog rata, pristupa se sustavnom izuèavanju kulturnog naslijeða na selu, koje doseže u daleku prošlost. U to su se doba u seoskim sredinama diljem Jugoslavije mogli pronaæi artefakti koji se po svojoj funkciji, konstrukciji, oblikovanju i drugim osobinama nisu razlikovali od prvobitnih ljudskih staništa. Pojedina graditeljska djela ljudskog rada zadržala su svoje arhetipske karakteristike ne mijenjajuæi se tijekom vremena. Takvo su naslijeðe i graðevine od suhozida, poput dalmatinskih
bunja, koje su zadržale svoju autentiènost od pamtivijeka.31
Prema tome, ovaj vid graditeljskog naslijeða posjeduje veliku nematerijalnu vrijednost jer putem zateèenih artefakata možemo pratiti razvoj graditeljske vještine u Dalmaciji i drugim kraškim predjelima Sredozemlja. Tijekom provedenog istraživanja na otoku Hvaru od zateèenoga graditeljskog naslijeða u crtežima Zorana Petroviæa zabilježeni su karakteristièni primjeri srodnièkih naselja s objektima razlièite namjene, starosti, gabarita, materijalizacije i naèina izvoðenja, kao i nekoliko prikaza urbanih cjelina hvarskih gradova. Ove grupacije prikazane su u vidu osnova (tlocrta), vertikalnih presjeka i izgleda (proèelja), kao i perspektivnih prikaza zateèenih ambijenata. Petroviæ je za potrebe doèaravanja atmosfere u kuæištima naèinio niz ambijentalnih kompozicija u vidu perspektiva u kojima su prikazani eksterijeri (dvorišta, prolazi, ulice) i interijeri zgrada s pokuæstvom. Njegove ambijentalne predstave vanjskog i unutrašnjeg prostora predstavljaju poseban doprinos u opisu prostornih odlika ruralne i urbane sredine otoka Hvara (Sl. 4.).
Pomoæu svojih karakteristiènih crteža - jednostavnih poteza, sugestivnih kontura i slikovitih prikaza - Petroviæ je doèarao nekoliko urbanistièkih tema koje je prepoznao u prostorima i podnebljima prenoseæi ih na papir crtaèkih blokova: kuæe, skupine kuæa, ulice, mjesta okupljanja, panorame i ambijente. Koristeæi crtež kao osnovni oblik izražavanja, rijetko je tekstualno opisivao ili analizirao prostore koje je posjeæivao ili koji su bili istraživaèke lokacije na kojima je radio. Iako po opsegu skromne tekstualne analize, koje su u nekoliko publikacija ili priloga u struènoj
periodici pratile njegove crtaèke studije, one svakako svjedoèe o vrijednim autorovim zapažanjima koja dodatno argumentiraju brojne iscrtane stranice Petroviæevih blokova, predstavljajuæi jedinstven istraživaèki izvor o urbanim i ruralnim cjelinama bogatoga kulturnog naslijeða. On je smatrao da se iz tragova arhitekture treba uoèiti stajalište nekadašnjeg graditelja prema odreðenim prostornim problemima, konstrukciji, detalju ili materijalu, kako bi se iskustva prošlosti mogla prilagoditi moguænostima i potrebama današnjeg vremena.32 Ukazujuæi na rijeèi francuskog arhitekta Augusta Perreta da se tradicija ne sastoji u servilnom imitiranju djela predaka, veæ u èinjenici što bi oni radili da su na našem mjestu, arhitekt Petroviæ je isticao da poznavanje graditeljske prošlosti odreðenog podruèja, koje se odlikuje posebnim arhitektonskim i urbanistièkim vrijednostima, predstavlja izuzetnu obvezu i kreativan postupak prilikom suvremenih graditeljskih intervencija.
Sistematizirajuæi crteže s tekstualnim komentarima nastalim na brojnim putovanjima tijekom trideset godina, koji su prvi put zajedno objavljeni 1981. godine u monografiji Tragajuæi za arhitekturom, arhitekt Zoran Petroviæ daje i nekoliko zapažanja o arhitekturi, urbanitetu i ambijentima otoka Hvara. Trg u Hvaru on je smatrao jednim od najljepših i najslikovitijih prostora jadranske obale koje je renesansa podarila33 (Sl. 5.). Uz arhitekturu koja oblikuje prostor hvarskoga Trga, on istièe i slikovitost ambijenta upotpunjenu diskretnom žuækastom bojom kamena njegovih zdanja, uz dojam „kao da se zlatkasto presijeva pod užarenim zracima toplog mediteranskog sunca”34, što prostoru Trga daje neponovljivo prisnu i uzbudljivu mediteransku atmosferu. Uz crtež gradske panorame gradiæa Jelse, u kojoj iz mnoštva mrkih krovova katnih stambenih zgrada izranja župna crkva s utvrðenom apsidom i vitkim zvonikom, on bilježi da se ovo hvarsko naselje odlikuje bujnim zelenilom koje oplemenjuje inaèe jednostavnu sivu kamenu arhitekturu stambenih zgrada35 (Sl. 7.). Živopisnosti gradske slike Jelse, koja je karakteristièna za mnoga naselja, sela i zaseoke èitave Jadranske obale, svakako pridonosi pitomost hvarskog pejsaža, njegovih strmih planinskih strana pokrivenih bujnom makijom ili, još èešæe, mirisnom lavandom, zabilježit æe arhitekt uz crtež gradske panorame koji karakterom jasnih oblika i odsutnošæu detalja doèarava èulno ozraèje dalmatinskog otoka.
31 Pešiæ-Maksimoviæ, 1968: 105-118
32 Petroviæ, 1981: 8
33 *** 1981: 47
34 *** 1981: 47
35 *** 1981: 69
Prikazi urbanog pejsaža otoka Hvara nastali tijekom Petroviæevih kraæih posjeta tom otoku poèetkom sedamdesetih godina prošlog stoljeæa, uz kratke ali nadahnute komentare o ambijentu i povijesnoj arhitekturi, predstavljaju ujedno sublimaciju prethodnih iskustava u istraživanjima jadranske obale i otoka još od njegovih studentskih ekskurzija s kraja èetrdesetih godina (Sl. 6.). Arhitekt se naknadno vraæa crtaèkim studijama urbanih ambijenata i prizora, naglašavajuæi arhitekturu kao vrijednosno mjerilo urbanog pejsaža, prethodno ispitano u istraživanjima narodnoga graditeljstva i kraškog predjela hvarskih
Sl. 8. Zoran B. Petroviæ: Crteži tlocrta partera i tlocrta krovova srodnièkog naselja sela Svirèe, datirano 9.9.1963.
Fig. 8 Zoran B. Petroviæ: ground-floor plans and roof plans of the kinship community of Svirèe village, 9th Sep 1963
Sl. 9. Zoran B. Petroviæ: Crtež situacije srodnièkog naselja u selu Vrbanj (1964.)
Fig. 9 Zoran B. Petroviæ: Layout plan of the kinship community in Vrbanj village (1964)
Sl. 10. Zoran B. Petroviæ: Tlocrt srodnièkog naselja u selu Pitve, s oznaèenim vizurama i njihovim perspektivnim prikazima, datirano 17.9.1963. Fig. 10 Zoran B. Petroviæ: kinship community in Pitve village, plan with marked views and perspective drawings, 17th Sep 1963
sela. Istražujuæi narodno graditeljstvo selâ Vrbanj, Svirèe, Vrisnik i Pitve, Petroviæ uvijek polazi od širih panorama u kojima istièe osnovne konture kraškog predjela s naznakama vegetacije, u koji su uronjena sela kojih fizièka struktura prati konfiguraciju predjela. Crteži panorama ujedno sugeriraju i na skladan omjer izgraðene strukture sela i njihov odnos prema krajoliku (Sl. 1.). Približavajuæi se seoskim grupacijama, arhitekt rašèlanjuje izgraðenu fizièku strukturu sela na pojedinaène objekte, crtaèki vješto im dodjeljujuæi osnovne oblikovne konture, koji uz obrise predjela u daljini i zelenila utkanog u izgraðeni aglomerat definiraju karakter sela. Struk-
tura seoskog aglomerata najbolje je èitljiva iz njegova tlocrta koji smjelom crtaèkom tehnikom jasno prezentira proporcijske odnose kuæa i drugih prateæih objekata, veranda i otvorenih prostora, uskih prolaza, stubišta i podzida (Sl. 8. i 9.). Na ovim složenim tlocrtima on oznaèava ulaze u zgrade, katnost zgrada i njihovu namjenu, putanje kretanja, kao i mjesta naèinjenih presjeka i toèke perspektivnih vizura. U zgradama ucrtava osnovni raspored pokuæstva ili drugih gradivnih elemenata, dok na otvorenim prostorima crta poziciju zelenila, bunara ili klupa. Nakon naèinjenoga studioznog tlocrta seoskog naselja arhitekt Petroviæ, prema primijenjenoj metodi istraživanja, kroz niz ambijentalnih perspektivnih prikaza oslikava prostore unutar sela, prikazujuæi pojedine karakteristiène detalje poput prozorskih okana i kapaka (škura), ograde i strehe ili razgranatu vinovu lozu i stabljike agava (Sl. 10.).
Sljedeæa razina terenskih analiza obuhvaæa snimanje pojedinaènih graðevina (uglavnom seoskih obiteljskih kuæa) i unutrašnjih prostorija. Naèinjeni crteži tlocrta, presjeka i interijerskih prikaza obraðenih kuæa, ukazuju na arhitektovo ne samo vièno vladanje crtaèkom tehnikom veæ i spretno baratanje proporcijama i omjerom svih ucrtanih elemenata, što njegovim crtežima daje podjednako i tehnièki i likovni izraz. U crtežima kuæa - uz naznaèene debljine zidova, pozicije vrata i prozorskih otvora, kao i zateèenog rasporeda pokuæstva - dane su i osnovne dimenzije prostorija i naznake primijenjenog konstruktivnog sklopa. Za sagledavanje interijera znaèajni su i perspektivni prikazi unutarnjih ambijenata u kojima su gotovo scenski prikazani ognjište, namještaj i drugi uporabni predmeti koji su korišteni u domaæinstvu (Sl. 13.). U organizaciji kuæe jadranske obale, ‘kuæa’ - prostor s ognjištem ili ‘kužina’ nalazi se na posljednjoj etaži u potkrovlju, gdje su ognjišta - ‘komini’ izuzetno lijepo i, prije svega, funkcionalno oblikovani elementi interijera ovih potkrovlja36, zapisat æe arhitekt o kuæama u Dalmaciji usporeðujuæi ih s drugim oblicima narodne stambene arhitekture u Jugoslaviji. Analizirajuæi konstruktivni oblik ovih ognjišta, on istièe njihov funkcionalni sklop i likovni dojam: „Da bi u podneblju èestih i æudljivih vetrova ognjište funkcionisalo što bolje, veoma je znaèajno kako je zamišljen i izveden dimnjak i njegova glava (završetak). Graditelji kuæa duž Jadranske obale oduvek su ovom problemu posveæivali izuzetnu pažnju, koja je ishodila u arhitektonske tvorevine nesvakidašnjih funkcionalnih vred-
36 Petroviæ, 1981: 19
37 Petroviæ, 1988: 27-38; *** 1981: 19
38 Bunje na otoku Hvaru zovu se i trimi ili trini i jame, na otoku Braèu kuæice, u Istri kažuni ili kažete, casite, cassette ili casone, a inaèe se u narodu zovu i poljarice, æemeri,
nosti i nesluæenih likovnih i plastiènih kvaliteta.”37 Na terenu su osim crteža koji prate tijek istraživanja seoskih naselja, raðene i studije o konstruktivnim detaljima i primijenjenim materijalima na lokalnim graðevinama, pa su time obuhvaæeni svi aspekti graditeljske tradicije, što je osobito znaèajno za lokalitete i graðevine koje više ne postoje na ovim prostorima.
U sklopu terenskih istraživanja na otoku Hvaru posebno su raðene studijske analize bunje38 - kamenoga poljskog skloništa, malene graðevine koje su karakteristiène za dalmatinski otoèki prostor (Sl. 11.). Bunje su najèešæe graðene u kraškim poljima, služeæi zemljoradnicima (težacima) kao sklonište od vremenskih nepogoda ili za smještaj hrane tijekom njihova boravka u polju. Gotovo svaka je bunja jedinstvena po izgledu i obliku jer se prožima s prirodnim okruženjem, a graðene su tehnikom suhozida i kupolasto su nadsvoðene. Petroviæ je u svojim crtežima obradio zateèene oblike hvarskih bunja, njihove proporcije i dimenzije, iscrtavajuæi oblike i karakter kamena od kojeg su sazdane, te izgled kamenog sloga zidova i krova. Ugledni hrvatski povjesnièar umjetnosti i poznavatelj dalmatinske kulturne baštine i tradicijskoga graditeljstva Duško Keèkemet, pišuæi o braèkim bunjama primijetit æe da „ima neèeg elementarnog, pa i simbolièkog, u malenoj osebujnoj graðevini bunje”, za koje smatra da predstavljaju „jedan od osnovnih spomenika graðevinarstva kojim bi morale poèeti sve povijesti arhitekture”.39 Svojim izgledom i naèinom gradnje bunja èine neodvojiv dio otoèkog ambijenta, što i arhitekt akcentira u svojim crtežima, prikazujuæi ih uza suhozide i krošnje drveæa pod kojima su sagraðene kako „bi ona ili prostor pred njom bili u hladu?”40 (Sl. 11.).
Analizirajuæi prikupljenu graðu iz ostavštine arhitekta Zorana Petroviæa, možemo uoèiti sljedeæe razine istraživanja ruralnih predjela: seoski predjel (atar), glavno seosko naselje, srodnièka naselja (zaseoci), kuæe s pripadajuæim prostorijama i prikazi unutrašnjeg prostora s prisutnim pokuæstvom. Primijenjena metodologija usporediva je s ispitivanjima drugih eminentnih struènjaka poput Grge Novaka, Aleksandra Freudenreicha, Mirka Milièiæa i drugih. Analizirajuæi publikacije spomenutih autora41, a koje su bile dostupne i istraživaèima iz Beograda - Zoranu Petroviæu, Jelisaveti i Branislavu Milenkoviæu, možemo doæi do zakljuèka da su njihova istraživanja na otoku Hvaru kompatibilna (sugla-
kuæerice ili pudarice. [Keèkemet, 2004: 281; Skrivaneli, 1978: 26-34; Šrajer, 2006: 15]
39 Keèkemet, 2004: 286
40 *** 2004: 289
41 Milièiæ, 1955.; Novak, 1960.; Freudenreich, 1962.
sna) i komplementarna (nadopunjujuæa) s istraživanjima Freudenreicha i Milièiæa, osobito stoga što sela Vrbanj, Svirèe, Vrisnik i Pitve nisu bila do tada detaljno izuèavana i obraðena.
CONCLUSION
Iako projekt istraživanja otoka Hvara pod nazivom „Prouèavanje problema zaštite i regeneracije kulturno-istorijskog nasleða u okviru regiona” nije dokraja realiziran, pojedini su autori dio svojih istraživanja publicirali kao
Sl. 11. Zoran B. Petroviæ: Crteži analiza hvarskih bunja, Vrboska-Vrbanj (1963. i 1964.)
Fig. 11 Zoran B. Petroviæ: Bunja (indigenous dwellings) on Hvar island, drawings, Vrboska-Vrbanj (1963-1964)
nezavisne radove koji su ostali zapaženi u struènoj javnosti. Tako je arhitekt Aleksandar Freudenreich, jedan od vodeæih istraživaèa graditeljskog naslijeða sela u Hrvatskoj i Jugoslaviji, objavio svoja terenska ispitivanja otoka Hvara u monografiji Kako narod gradi, u izdanju Republièkog zavoda za zaštitu spomenika Republike Hrvatske iz 1972. godine. Svoja iskustva s otoka Hvara arhitekt Zoran B. Petroviæ predoèio je u dvama izdanjima monografije Tragajuæi za arhitekturom i kroz više èlanaka u tematskim brojevima beogradskog èasopisa „Arhitektura urbanizam”, u kojima su kao prilozi dani crteži i fotografije s istraživanja na predmetnim lokalitetima.
Arhitekt Petroviæ pripada plejadi arhitekata starije generacije koji su svoja razmišljanja i zapažanja podjednako dobro iskazivali prostoruènim crtežom i tekstom, a katkad i bolje grafièkim prilogom koji ukazuje na razvijenu kulturu grafièkog izraza tih arhitekata.
U ovu grupu struènjaka možemo svrstati i Bogdana Bogdanoviæa, Mihajla Mitroviæa, Branislava Milenkoviæa, Ranka Radoviæa i druge koji su svoje iskaze znali oplemeniti grafièkim prilozima te svoja razmišljanja, osobito o povijesnoj graditeljskoj baštini, uèiniti dostupnijim èitateljima. Istraživanje otoka Hvara pomoglo je i etnologu Nadeždi Pešiæ-Maksimoviæ u pronalaženju adekvatne metodologije u istraživanju spomenièkih vrijednosti u seoskoj sredini, posebice glede regionalnih specifiènosti nastalih zbog prirodnih i društvenih utjecaja.42
Profesor Branko Maksimoviæ je svojim saznanjima steèenim tijekom boravka na Hvaru, sudjelujuæi u projektu Instituta šezdesetih godina, proširio i obogatio poglavlje u dopunjenom izdanju svoga udžbenika Urbanizam iz 1965. godine. Nakon provedenih istraživanja Jugoslavenskog instituta za zaštitu spomenika kulture na otoku Hvaru šezdesetih godina 20. stoljeæa, dolazi nekoliko desetljeæa poslije i do novih sustavnih prouèavanja ruralnih predjela i kulturnog naslijeða središnjeg dijela otoka Hvara, metodološki srodnih prethodnim istraživanjima toga podruèja, èime su dodatno upotpunjena i proširena ranija istraživanja, osobito u pogledu razvoja naseljâ te socioloških i etnoloških studija, ali i novih terenskih snimanja i crtaèkih analiza graditeljskog naslijeða i prostornih odnosa.43
Neizmjeran je doprinos narodnoga graditeljstva oèuvanju izvornog predjela i kulturnog identiteta predjela ili regije, jer je takav predjel, istièe D. Keèkemet, rezultat prirode i ljudskog rada u prošlosti i sadašnjosti kojim se „prirodni krajolik pretvara u kulturni krajolik i u humani krajolik”, bilo ratarske ili stoèarske namjene44 (Sl. 12.).
42 Pešiæ-Maksimoviæ, 1968: 105-118
43 Arhitektica Bojana Bojaniæ Obad Šæitaroci obranila je 1990. godine na Arhitektonskom fakultetu Sveuèilišta u Zagrebu doktorsku disertaciju pod nazivom „Istraživanje kontinuiteta graditeljstva na prostoru središnjega dijela otoka Hvara”, koja je 1997. godine objavljena u knjizi Tradicijsko graditeljstvo otoka Hvara: naselja i arhitektura središnjeg dijela otoka. [Bojaniæ Obad Šæitaroci, 1997.]
44 Keèkemet, 2004: 292
Sl. 13. Izbor fotografija koje je snimio Zoran B. Petroviæ tijekom istraživanja na otoku Hvaru Fig. 13 Selection of photographs made by Zoran B. Petroviæ during research on Hvar island
1. Babiæ, G. (2011.), Tragom prošlosti: arhitektonsko i etnografsko istraživanje Šar planine u delu Zorana B. Petroviæa i Božidara Petroviæa, Arhitektonski fakultet Univerziteta u Beogradu, Beograd
2. Babiæ, G., Rukopis monografije o životu i delu arhitekte Zorana B. Petroviæa [u izradi]
3. Bojaniæ Obad Šæitaroci, B. (1997.), Tradicijsko graditeljstvo otoka Hvara: naselja i arhitektura središnjeg dijela otoka, Epoha i Šæitaroci d.o.o., Zagreb
4. Cullen, G. (1961.), Townscape, The Architectural Press, London
5. Erdeljanoviæ, J. [ur.] (1910.), Uputstva za ispitivanje naroda i narodnog života, u: Srpski etnografski zbornik, Knjiga XVI, SKA: 437-480, Beograd
6. Findrik, R.; Staniæ, R. [ur.] (1984.), Zaštita spomenika narodnog graditeljstva: zbornik radova sa Savetovanja o zaštiti spomenika narodnog graditeljstva, 27.-30. septembar 1983. godine, Titovo Užice, Sirogojno, Društvo konzervatora Srbije, Beograd
7. Freudenreich, A. (1962.), Narod gradi na ogoljenom krasu, Savezni institut za zaštitu spomenika kulture, Zagreb-Beograd
8. Keèkemet, D. (2004.), Braèke bunje, u: Kultura i umjetnièka baština u Dalmaciji: izabrani radovi II [ur. Kuzmiæ, M.], Marjan tisak: 279-294, Split
9. Kojiæ, B. (1953.a), Seoska arhitektura u Kotorskom zalivu, Istraživanje Boke Kotorske, Zbornik izveštaja, Spomenik CIII [ur. Sindik, I.], SANU: 165-177, Beograd
10. Kojiæ, B. (1953.b), Gornja sela na poluostrvu Vrmcu u Boki Kotorskoj, Istraživanje Boke Kotorske, Zbornik izveštaja, u: Spomenik CIII [ur. Sindik, I.], SANU: 179-193, Beograd
11. Kojiæ, B. (1954.), L’architecture rurale de Boka Kotorska, Yougoslavie / Le Montenegro, „Jugoslavija”, 8-9: 41-43, Beograd
12. Kojiæ, B. (1956.a), Izumiranje sela u Kotorskom zalivu i na poluostrvu Vrmcu, Istraživanje Boke Kotorske, Zbornik izveštaja, u: Spomenik CV, [ur. Sindik, I.], SANU: 165-170, Beograd
13. Kojiæ, B. (1956.b), Iz istorije naselja Prèanj u Boki Kotorskoj, Istraživanje Boke Kotorske, Zbornik izveštaja, u: Spomenik CV, [ur. Sindik, I.], SANU: 171-178, Beograd
14. Kojiæ, B. (1956.c), Metodika rada na istraživanju spomenika profane arhitekture, u: Zbornik zaštite spomenika kulture Tom VI-VII [ur. Maðariæ, V.], Savezni institut za zaštitu spomenika kulture: 103-107, Beograd
15. Kojiæ, B. (1958.), Seoska arhitektura i rurizam, Graðevinska knjiga, Beograd
16. Kojiæ, B. (1963.), Razvitak seoskih naselja i urbanistièko nasleðe u aglomeracijama ruralnog tipa, Prvo jugoslovensko savetovanje sa temom „Urbanizam i zaštita spomenika kulture” održano 1962. u Splitu, u: Zbornik zaštite spomenika kulture Tom XIV [ur. Maðariæ, V.], Jugoslovenski institut za zaštitu spomenika kulture: 138-139, Beograd
17. Kojiæ, B. (1973.), Seoska arhitektura i rurizam, Graðevinska knjiga, Beograd
18. Ljubinkoviæ, R. (1951.), Stanje i problemi zaštitne službe u FNRJ, u: Zbornik zaštite spomenika kulture Tom I [ur. Stele, F.; Boškoviæ, Ð.; Ljubinkoviæ, R.], Nauèna knjiga: 7-14, Beograd 19. Maðariæ, V. (1960.), Deset godina postojanja i rada Saveznog instituta za zaštitu spomenika kulture, u: Zbornik zaštite spomenika kulture Tom XI [ur. Maðariæ, V.], Savezni institut za zaštitu spomenika kulture: 39-69, Beograd
20. Milenkoviæ, B. (2006.), Narod gradi, mi uèimo, u: Zapisi sa Kosova i Metohije [ur. Babiæ, G.], Pokrajinski zavod za zaštitu spomenika kulture: XV-XVIII, Priština-Leposaviæ
21. Milenkoviæ, B.; Petroviæ, Z. (1965.), Urbanistièko-arhitektonske karakteristike Komune Leposaviæ, Muzej Kosova i Metohije, Priština 22. Milièiæ, M. (1955.), Nepoznata Dalmacija: studija o seoskoj arhitekturi, Arhitekt - Zadruga Društva arhitekata Hrvatske, Zagreb
23. Miliæ, M. (1998.), Pedeset godina rada i razvoja Republièkog zavoda za zaštitu spomenika kulture, u: Èuvari baštine - 50 godina rada Republièkog zavoda za zaštitu spomenika kulture [ur. Todoroviæ, D.], Republièki zavod za zaštitu spomenika kulture u Beogradu: 13-20, Beograd
24. Novak, G. (1960.), Hvar kroz stoljeæa, Narodni odbor opæine Hvar, Hvar
25. Pešiæ-Maksimoviæ, N. (1968.), O metodu istraživanja spomenièkih vrednosti seoskih celina, u: Zbornik zaštite spomenika kulture Tom XIX [ur. Zdravkoviæ, I.], Savezni institut za zaštitu spomenika kulture: 105-118, Beograd
26. Petroviæ, Z. (1954.), Palata „Tri sestre” u Prèanju, u: Anali Historijskog instituta JAZU u Dubrovniku [ur. Fiskoviæ, C.], JAZU: 473-488, Dubrovnik
27. Petroviæ, Z. (1957.), Selo i seoska kuæa u Boki Kotorskoj, Zbornik Arhitektonskog fakulteta III knjiga, Univerzitet u Beogradu, Beograd
28. Petroviæ, Z. (1964.), Seoska „kuæa” i ognjišta na Kosovu i Metohiji, u: Glasnik muzeja Kosova i Metohije Knj. VII-VIII (1962.-1963.) [ur. Ureðivaèki odbor], Muzej Kosova i Metohije: 369382, Priština
29. Petroviæ, Z. (1981.), Traganje za arhitekturom, Arhitektonski fakultet Univerziteta u Beogradu, Beograd
30. Petroviæ, Z. (1988.), Dimnjaci na tlu Jugoslavije, „Izgradnja”, 8: 27-38, Beograd
31. Petroviæ, Z. (1991.), Tragajuæi za arhitekturom, Graðevinska knjiga, Beograd
32. Reljiæ, Lj. [ur.] (1997.), Seoska i stara gradska naselja u delu Zorana B. Petroviæa, Arhitektonska i etnografska istraživanja, Etnografski muzej: 245-249, Beograd
33. Skrivaneli, P. (1978.), Prilog poznavanju trina na otoku Hvaru, u: Zapisi o zavièaju 5 [ur. Dubokoviæ, N.], Tisak Grafièkog zavoda Hrvatske: 26-34, Jelsa
34. Stovel, H. (2003.), Kulturni pejzaži: Novi pristup oèuvanju kulturnog nasleða, „Glasnik Društva konzervatora Srbije”, 27: 14-19, Beograd
35. Šrajer, F. (2006.), Mediteranska kamena kuæa: tehnike gradnje i obnove, Institut za turizam, Zagreb
36. *** (1963.), Uredba o Jugoslovenskom institutu za zaštitu spomenika kulture, „Službeni list FNRJ”, br. 12
37. *** (1990.), Izveštaj odbora za dodeljivanje nagrada Društva konzervatora Srbije u 1990. godini, „Glasnik Društva konzervatora Srbije”, 14: 160-163, Beograd
Arhivski izvori
Archive Sources
1. Arhiv Jugoslavije u Beogradu, Fond 218 - Jugoslovenski institut za zaštitu spomenika kulture (1944.-1972.), Vase Pelagiæa 33, Beograd, Srbija [AJ]
2. Arhiv biblioteke za stare i retke knjige Arhitektonskog fakulteta u Beogradu, Zaostavština arhitekte Zorana B. Petroviæa, Bul. kralja Aleksandra 73/II, Beograd, Srbija [ZP-BSRK.Af]
3. Privatna zbirka prof. dr. Branislava Milenkoviæa [PZ-BM]
Dokumentacijski izvori
Document Sources
1. AJ-218-94/a: Dopis direktora Jugoslovenskog instituta za zaštitu spomenika kulture Vlade Maðariæa Republièkom fondu za unapreðenje kulturnih delatnosti Sekretarijata za kulturu SR Hrvatske, delovodni broj 18/2, datiran 20. februar 1965.
2. AJ-218-94/b: Izveštaj o radovima na akciji „Prouèavanje problema zaštite i regeneracije kulturno-istorijskog nasleða u okviru regiona”, u potpisu dipl.ing.arh. Ranko Findrik, datirano 15. jul 1969.
3. AJ-218-94/c: Dopis vršioca dužnosti direktora Jugoslovenskog instituta za zaštitu spomenika kulture Ivana Zdravkoviæa Republièkom fondu za unapreðenje kulturnih delatnosti, delovodni broj 10/7, datiran 15. mart 1968.
4. AJ-218-94/c-1: Regioni - pregled radova u 1967. godini (prilog dopisa I. Zdravkoviæa Republièkom fondu za unapreðenje kulturnih delatnosti, datiran 15. mart 1968.)
5. AJ-218-94/Pn-63/a: Putni nalog za arh. Zorana Petroviæa, docenta Univerziteta u Beogradu, za službeno putovanje na otok Hvar radi prikupljanja graðe za objekte narodne arhitekture u okviru prouèavanja problema zaštite kulturno-istorijskog nasleða regiona Hvara, delovodni broj 90/323, datirano 26. avgust 1963.
6. AJ-218-94/Pn-63/b: Putni nalog za arh. Branislava Milenkoviæa, docenta Univerziteta u Beogradu, za službeno putovanje na otok Hvar radi prikupljanja graðe za objekte narodne arhitekture u okviru prouèavanja problema zaštite kulturno-istorijskog nasleða regiona Hvara, delovodni broj 90/321, datirano 26. avgust 1963.
7. AJ-218-94/Pn-63/c: Putni nalog za Jelisavetu Milenkoviæ, diplomirani arhitekt iz Beograda, za službeno putovanje na otok Hvar radi prikupljanja graðe za objekte narodne arhitekture u okviru prouèavanja problema zaštite kulturno-istorijskog nasleða regiona Hvara, delovodni broj 90/325, datirano 26. avgust 1963.
8. AJ-218-94/Pn-64/a: Putni nalog za arh. Zorana Petroviæa, docenta Arhitektonskog fakulteta u Beogradu, za službeno putovanje u Jelsu i Stari
Grad, kao i sela u okolini na otoku Hvaru, kao rukovodilac ekipe koja æe prouèavati probleme zaštite kulturno-istorijskog nasleða u okviru regiona, delovodni broj 6/255, datirano 10. avgust 1964.
9. AJ-218-94/Pn-64/b: Putni nalog za arh. Branislava Milenkoviæa, docenta Arhitektonskog fakulteta u Beogradu, za službeno putovanje u Jelsu i Stari Grad, kao i sela u okolini na otoku Hvaru, kao rukovodilac ekipe koja æe prouèavati probleme zaštite kulturno-istorijskog nasleða u okviru regiona, delovodni broj 6/251, datirano 10. avgust 1964.
10. AJ-218-94/Pn-64/c: Putni nalog za arh. Jelisavetu Milenkoviæ, dipl.inž.arhitekture, za službeno putovanje u Jelsu i Stari Grad, kao i sela u okolini na otoku Hvaru, kao èlan ekipe koja æe prouèavati probleme zaštite kulturno-istorijskog nasleða u okviru regiona, delovodni broj 6/253, datirano 10. avgust 1964.
11. AJ-218-94/Pn-65/a: Putni nalog za arh. Zorana Petroviæa, docenta Univerziteta u Beogradu, za službeno putovanje u Jelsu i Stari Grad, kao i sela u okolini na otoku Hvaru, kao rukovodilac ekipe koja æe prouèavati probleme zaštite kulturno-istorijskog nasleða u okviru regiona, delovodni broj 18/88, datirano 15. septembar 1965.
12. AJ-218-94/Pn-65/b: Putni nalog za arh. Branislava Milenkoviæa, docenta Univerziteta u Beogradu, za službeno putovanje u Jelsu i Stari Grad, kao i sela u okolini na otoku Hvaru, kao rukovodilac ekipe koja æe prouèavati probleme zaštite kulturno-istorijskog nasleða u okviru regiona, delovodni broj 18/90, datirano 15. septembar 1965.
13. AJ-218-94/Pn-65/c: Putni nalog za arh. Jelisavetu Milenkoviæ, iz Beograda, za službeno putovanje u Jelsu i Stari Grad, kao i sela u okolini na otoku Hvaru, kao rukovodilac ekipe koja æe prouèavati probleme zaštite kulturno-istorijskog nasleða u okviru regiona, delovodni broj 18/92, datirano 15. septembar 1965.
14. PZ-BM/a: Fotografija Zorana B. Petroviæa i dr. Branislava Milenkoviæa (slijeva nadesno), snimljena tijekom njihova boravka na Hvaru 1964. godine
15. PZ-BM/Hvar: Izbor fotografija koje je snimio Zoran B. Petroviæ tijekom istraživanja na otoku Hvaru
16. ZP-BSRK.Af/Hvar/mapa: Mapa otoka Hvara s pregledom spomenika kulture i oznaèenim mjestima istraživanja u razdoblju 1963.-1965., dio istraživaèkog materijala
17. ZP-BSRK.Af/Hvar/Mapa crteža [Svirèe, Vrisnik, Pitve i Vrbanj]: Izbor crteža ruralnih predjela s istraživanja otoka Hvara u razdoblju od 1963. do 1965. godine
18. ZP-BSRK.Af/Hvar/Mapa crteža [Stari Grad, Hvar, Jelsa i Vrboska]: Izbor crteža urbanih motiva s otoka Hvara iz razdoblja od 1963. do 1973. godine
Izvori ilustracija
Illustration Sources
Sl. 1., 4., 8.-11. ZP-BSRK.Af/Hvar/Mapa crteža [Svirèe, Vrisnik, Pitve i Vrbanj]
Sl. 2. PZ-BM/a
Sl. 3. ZP-BSRK.Af/Hvar/mapa
Sl. 5., 6., 7. ZP-BSRK.Af/Hvar/Mapa crteža [Stari Grad, Hvar, Jelsa i Vrboska]
Sl. 12., 13. PZ-BM/Hvar
Eseji i ogledi
Rezenzije i prikazi knjiga, èasopisa i izložaba.
Vijesti, suradnja, zanimljivosti, bibliografija, znanstveni skupovi, tribine i predavanja.
Essays and Reviews
Evaluations & Reviews of Books, Journals and Exhibitions.
Information, Cooperation, Topics of Interest, Bibliography, Conferences, Debates and Lectures.
Ana Sopina
- multidisciplinarni dijalog
Zbornik radova znanstvenog kolokvija
Models for Revitalization and Enhancement of Cultural Heritage
- a Multidisciplinary Dialogue
Scientific colloquium - Proceedings
In May 2017, a scientific colloquium entitled ”Models for Revitalization and Enhancement of Cultural Heritage - a Multidisciplinary Dialogue” was held in Zagreb. It was jointly organized by the Faculty of Architecture of the University of Zagreb and the Croatian Academy of Science and Art under the auspices of the Ministry of Culture. The colloquium was part of the research project Heritage Urbanism [HERU] - Urban and Spatial Models for Revitalization and Enhancement of Cultural Heritage. The Proceedings contain 63 articles classified into five thematic units dealing with the heritage through the following models: 1. Development and management models, 2. Heritage models in landscape, 3. Heritage models in the city, 4. Models of heritage perception and use, and 5. Standard and legal models. The participants focused in their articles on the search for the models for enhancement and revitalization of the heritage from the perspective of various professions. Its application may effectively raise objectivity in decision-making processes about new interventions in buildings and spaces belonging to the cultural heritage.
Zbornik radova Modeli revitalizacije i unaprjeðenja kulturnoga naslijeða - multidisciplinarni dijalog jest publikacija nastala provedbom istoimenoga znanstvenog kolokvija koji se održao u Zagrebu 24. svibnja 2017. u organizaciji Arhitektonskog fakulteta Sveuèilišta u Zagrebu i Razreda za likovne umjetnosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti te pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture Republike Hrvatske. Zbornik radova jedan je u nizu aktivnosti istraživaèkog projekta Heritage Urbanism - HERU - Urban and Spatial Models for Revitalization and Enhancement of Cultural Heritage [HRZZ-2032], koji financira Hrvatska zaklada za znanost, a provodi se na Arhitektonskom fakultetu Sveuèilišta u Zagrebu. Projekt okuplja 35 istraživaèa, a vodi ga akademik Mladen Obad Šæitaroci. Projektom je obuhvaæeno 17 istraživaèkih tema - od kulturnog krajolika do pojedinaènih graðevina, a ukljuèeno je i nematerijalno naslijeðe.
Istraživaèki projekt Urbanizam naslijeða i znanstveni kolokvij potaknuti su razmjerno lošim stanjem kulturnog naslijeða u Hrvatskoj, posebice graditeljskog koje sve više propada, što je posljedica društvene inertnosti i neuèinkovitosti postojeæih modela obnove i unaprjeðenja naslijeða. Cilj je unaprijediti dosadašnju metodologiju obnove, unaprjeðenja i prostorne zaštite naslijeða, te pridonijeti razvoju lokalne zajednice korištenjem kulturnog i graditeljskog naslijeða. Istraživaèki projekt uvodi metodu urbanizma naslijeða primjenom tri najvažnije grupe po-
kazatelja: 1. èimbenici identiteta, utjecaja i vrijednosti; 2. kriteriji za vrjednovanje, za unaprjeðenje i za nove zahvate; 3. modeli unaprjeðenja i revitalizacije naslijeða.
Znanstveni kolokvij i zbornik radova nastavak su zapoèetih tema predstavljenih na meðunarodnome znanstvenom skupu Prostorne i razvojne moguænosti kulturnoga naslijeða, održanog u Zagrebu 22. i 23. listopada 2015. Tim su povodom izdane tri publikacije: knjiga sažetaka, knjiga postera i zbornik radovasve u digitalnome obliku, a zbornik radova i u tiskanome obliku.
Zbornik radova Modeli revitalizacije i unaprjeðenja kulturnoga naslijeða - multidisciplinarni dijalog sadrži 63 teksta podijeljena u 5 tematskih cjelina: 1. Razvojni i upravljaèki modeli (obuhvaæa izlaganja pozvanih predavaèa), 2. Modeli za naslijeðe u krajoliku, 3. Modeli za naslijeðe u gradu, 4. Modeli doživljaja i korištenja naslijeða i 5. Normativno-pravni modeli. Tema kolokvija, kontekst i stanje naslijeða izneseni su u opširnom uvodu glavnoga urednika. Radovi pozvanih predavaèa i pozvanih sudionika okrugloga stola u multidisciplinarnom pristupu sagledavaju temu znanstvenog kolokvija, obogaæujuæi ju razlièitim motrištima. Ostali autori u kratkim tekstovima iznose rezultate svojih istraživanja usredotoèenih na moguænosti unaprjeðenja naslijeða.
Svi su sudionici znanstvenog kolokvija u radovima usmjereni na pronalaženje modela za unaprjeðenje i revitalizaciju naslijeða s mo-
Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet Zagreb, 2017.
Str. 128, proslov, uvod, radovi znanstvenog kolokvija, pogovor i zakljuèak [26/21 cm, meki uvez / e-knjiga]
Recenzenti: Z. Juriæ, I. Rogiæ
Glavni urednik i redaktura tekstova: M. Obad Šæitaroci
Urednica: B. Bojaniæ Obad Šæitaroci
Izvršni urednici: I. Huiæ, A. Mrða, T. Oberman, M. Rukavina, B. Dundoviæ, T. Mariæ
Grafièki urednik i oblikovanje: B. Dundoviæ
Lektura i korektura: M. Ostoja
Tisak: Denona d.o.o., Zagreb
ISBN 978-953-8042-29-4 [meki uvez]
ISBN 978-953-8042-30-0 [e-knjiga]
CIP 0009684404 [NSK Zagreb]
trišta razlièitih struka. Time doprinose razvoju metode urbanizma naslijeða što se uvodi istoimenim istraživaèkim projektom, kojeg se primjenom može poveæati objektivnost kod donošenja odluka o moguæim novim zahvatima u graðevinama i prostorima naslijeða. Zbornik je zakljuèen prilozima raspravi te pogovorom i zakljuècima kolokvija.
Unatoè tematskoj podjeli istraživanja, mnoge je radove moguæe svrstati u nekoliko tematskih cjelina. To je pokazatelj raznolikosti pristupa kulturnom naslijeðu što proizlazi s motrišta pojedinih struka i iz potrebe za prilagoðavanjem kontekstu. Na znanstvenom kolokviju sudjelovali su struènjaci razlièitih struka - arhitekti, urbanisti, povjesnièari umjetnosti, arheolozi, konzervatori, sociolozi, ekonomisti, geografi, krajobrazni arhitekti, povjesnièari, dizajneri, muzeolozi, politolozi, etnolozi, geodeti, graðevinari i agronomi. Radove u zborniku potpisuje 65 autora iz 38 institucija. Podnaslovom znanstvenoga kolokvija - multidisciplinarni dijalog - upravo je istaknut interdisciplinarni pristup u sagledavanju modela revitalizacije i unaprjeðenja kulturnog naslijeða.
U prvoj tematskoj cjelini - razvojni i upravljaèki modeli - èetiri su rada pozvanih predavaèa. U radovima je istaknuta potreba za preispitivanjem dosadašnjega konvencionalnog pristupa naslijeðu s motrišta razlièitih struka. Hrvatski koncept zaštite i oèuvanja kulturne i prirodne baštine, s društveno-ekonomskoga motrišta, istražen je modelom pri-
kladnoga razvojnog korištenja kulturnog naslijeða, na koji utjeèu humanistièka naèela gradnje, oèuvanje ‘duha mjesta’ i politièka volja lokalne zajednice. Modelom upravljanja kulturnim naslijeðem, s društveno-ekonomskoga motrišta, predloženo je razvijanje baštinske pismenosti, kritièki pristup prouèavanju naslijeða, interpretacija naslijeða i primjena ekološke muzejske prakse. Ekonomsko znaèenje naslijeða istraženo je modelom turistièkog vrjednovanja naslijeða koji istièe kulturno naslijeðe kao èuvar identiteta u današnje doba globalizacije. Modelom regionalnog razvoja temeljem kulturnog naslijeða, naslijeðe je interpretirano kao dinamièan fenomen, skup procesa, a ne zbirke predmeta, koji je potrebno promatrati unutar konteksta sveobuhvatne strategije pojedinoga prostora.
U drugoj tematskoj cjelini - modeli za naslijeðe u krajoliku - petnaest je radova posveæenih krajoliku, koji je istodobno promatran kao kulturno naslijeðe te kao kontekst graðevinama i prostorima kulturnoga naslijeða. Modeli revitalizacije i unaprjeðenja krajolika obuhvaæaju kulturne krajolike, asocijativna obilježja krajolika i krajolike pojedinih lokaliteta u Hrvatskoj i Sloveniji. Raznovrsnost modela postupanja, unaprjeðenja i povezivanja sagledavani su u specifiènom kontekstu arheološkog, graditeljskog i ruralnog naslijeða. Treæa tematska cjelina - modeli naslijeða u gradu - èini najveæu tematsku grupu od 24 rada. Sa stanovišta razlièitih struka i istraživanjem pojedinih lokaliteta isprepleæe se grad kao kontekst naslijeða i grad kao samostalna tema istraživanja. Obuhvaæen je širok raspon lokaliteta i mjerila - od pojedinaènih arhitektonskih ostvarenja, gradskih sadržaja do gradskih cjelina i predjela, kao i širok raspon datacije istraženog naslijeða - od naslijeða antike i srednjega vijeka do naslijeða 20. stoljeæa.
Èetvrta tematska cjelina - modeli doživljaja i korištenja naslijeða - obuhvaæa 16 radova. Istraženi su modeli turistièkog znaèenja naslijeða i modeli doživljaja koristeæi sustavno publiciranje, konceptualizaciju, autentiènost ideja i tvari, afirmaciju naslijeðenih slojeva, urbane prostore kretanja, zvuèni okoliš, prostorni branding i identitet mjesta. Istraživanjem doživljaja naslijeða naglašena je jednakovrijednost nematerijalnih i materijalnih sastavnica kulturnog naslijeða.
Zadnja tematska cjelina - normativno-pravni modeli - obuhvaæa èetiri rada, koji su usmjereni na primjenu i integraciju modela revitalizacije i unaprjeðenja naslijeða u zakonodavnom okviru pomoæu usklaðenja Registra kulturnih dobara s realnim moguænostima upravljanja raznorodnim grupama kulturnih dobara; integracije strategija konzervacije i urbanistièkog projektiranja u pro-
storima graditeljskog naslijeða; pravilnog uvoðenja, tumaèenja i korištenja struènih izraza i pojmova u zakonodavstvu te potreba za izradom jedinstvenih prostornoplanskih kriterija identifikacije i postupanja s kulturnim naslijeðem.
Zbornik radova završava prilozima raspravi i zakljuèkom. Prilozi raspravi doprinos su sudionika kolokvija koji sa stanovišta razlièitih struka ukazuju na nedovoljnu uèinkovitost dosadašnjih modela revitalizacije naslijeða. U pisanim i usmenim raspravama na kolokviju postavljaju se brojna i raznovrsna pitanja: važnost prilagodbe prostornih planova potrebama i posebnostima zaštite kulturnog naslijeða; održivost modela revitalizacije i unaprjeðenja kulturnog naslijeða; razvoj turizma koji se pokreæe valorizacijom naslijeða; ukljuèivanje zajednice u procese odluèivanja zbog emotivnih veza stanovnika s prostorom.
U pogovoru i zakljuèku urednica Bojana Bojaniæ Obad Šæitaroci sažima poruke znanstvenog kolokvija i okrugloga stola, meðu kojima se istièu: kulturnim naslijeðem valja upravljati kao strateškim resursom; uspostaviti odnos izmeðu naslijeða i održivosti; povezati motrišta razlièitih struka prema kulturnom naslijeðu; integralno unaprjeðenje naslijeða i aktivnosti u gospodarskom razvoju potrebno je obuhvatiti državnom strategijom, akcijskim planovima i ukljuèenjem svih nadležnih institucija.
Radovi na kolokviju istraživanjem razlièitih modela pokazuju moguæa djelovanja na i s kulturnom baštinom, koji se mogu idejno slijediti, ali ne i kopirati jer je kontekst i znaèenje svakog primjera naslijeða drukèiji. Istraživanjima se gradi složeni model sastavljen od niza modela - model mreže - koji je zamišljen i interpretiran da razlièite struke doprinose i preklapaju svoja motrišta. Na taj je naèin sav rad usmjeren na razvoj, unaprjeðenje i korištenje naslijeða, meðusobno se usklaðujuæi i uvažavajuæi. Namjera znanstvenog kolokvija bila je proširiti raspravu izvan uobièajenih motrišta arhitekture, urbanizma, povijesti umjetnosti i konzervatorstva.
Zbornik radova znanstvenoga kolokvija Modeli revitalizacije i unaprjeðenja kulturnoga naslijeða - multidisciplinarni dijalog od iznimnog je znaèenja za unaprjeðenje i revitalizaciju kulturnog naslijeða. Zakljuèci su namijenjeni primjeni u struènim i znanstvenim podruèjima koja izravno ili posredno utjeèu na stanje i buduænost kulturnog naslijeða. Radovi koji pokazuju spremnost na multidisciplinarni dijalog dovoljno su poticajni za nastavak zapoèetog dijaloga s ciljem uspostave uèinkovitijih modela za oèuvanje, prenamjenu i afirmaciju naslijeða.
Poveznice na zbornike radova
Links to Proceedings
www.arhitekt.hr/znanost/heru www.facebook.com/heru2032 http://www.arhitekt.unizg.hr/znanost/HERU/diseminacija/Diseminacija%20projekta%20i%20rezultata/HERU_zbornik_2017.pdf
Tomislav Premerl
Katolièke liturgijske graðevine
Zorana Sokol Gojnik
20th Century Sacred Architecture of Zagreb
Catholic Liturgical Structures
Zorana Sokol Gojnik
The book 20th Century Sacred Architecture of Zagreb written by Zorana Sokol Gojnik is a systematic, critical, and scientific contribution to a complex issue. Namely, it refers to a contribution of a specific architectural and urban planning topic to the development of Zagreb city during politically turbulent periods. The book presents the results of the first systematic research into relevant data as well as an analysis and critical assessment of fifty realized projects. The selected examples are extensively studied in terms of their spatial and theological characteristics. This research is thus a valuable contribution to the history of modern Croatian architecture. It confirms the hypothesis that the 20th century liturgical architecture in Zagreb took on a new identity of urban interpretation and architectural design, distinct from the earlier historical periods and proves that its origin lies in a wider European context of which it forms an integral part.
Knjiga dr.sc. Zorane Sokol Gojnik Sakralna arhitektura Zagreba u 20. stoljeæu. Katolièke liturgijske graðevine prvi je sustavni, kritièki i znanstveni prilog velikom i složenom problemu znaèajnog sudjelovanja specifiène arhitektonske i urbanistièke teme u razvoju grada Zagreba tijekom, upravo za ovaj arhitektonski sadržaj, burnoga razdoblja zbog nekoliko politièkih režima i društvenih sustava. Knjiga je rezultat prvoga sustavnog istraživanja niza relevantnih podataka te analize i kritièkoga pristupa vrjednovanju pedeset ostvarenih djela. Èetiri velika poglavlja govore o problemu sakralne arhitekture u dvadesetom stoljeæu pa prvo poglavlje sadrži kratku analizu prethodnih povijesnih razdoblja, u drugome se poglavlju obraðuje genealogijski slijed izgradnje i znaèenje liturgijskih graðevina u urbanistièkim planovima grada, u treæem poglavlju provedena je stilska rašèlamba sistematiziranog materijala uz analizu arhitektonskih i urbanistièkih obilježja s aspekta liturgijske funkcije, a u èetvrtome poglavlju analizira se i vrjednuje doprinos liturgijskih graðevina europskoj sakralnoj arhitekturi.
Cilj je ovoga istraživanja bila sistematizacija opsežnog arhivskog materijala cjelokupnoga liturgijskoga graditeljskog naslijeða grada Zagreba u 20. stoljeæu, iznalaženje uzroka promjena u urbanistièkom planiranju i arhitektonskom projektiranju liturgijskih graðevina, definiranje parametara koji su odredili urbanistièko planiranje i arhitektonsko projektiranje, uspostava kriterija vrjednovanja
urbanistièko-planerskog i arhitektonsko-projektantskog pristupa temi liturgijskih graðevina, vrjednovanje doprinosa liturgijskoga graditeljskog naslijeða u širem europskom kontekstu, te uspostava kriterija vrjednovanja za buduæe urbanistièko planiranje i arhitektonsko projektiranje.
Autorica razglaba o nekoliko urbanistièkih planova još od kraja devetnaestoga stoljeæa do devedesetih godina dvadesetoga stoljeæa. Posebno se to odnosi na drugu polovicu 20. stoljeæa kada u planovima uglavnom nema rijeèi o liturgijskim objektima, osim u posebnim sluèajevima, zbog nesklonosti državnog režima prema vjerskim objektima. Devedesete su se godine, uz slobodu gradnje liturgijskih graðevina, našle potpuno nespremne prema mnoštvu zahtjeva za izgradnjom pa su se problemi rješavali èesto improvizirano, osim, naravno, rijetkih primjera.
Treba spomenuti, to je i autorica istaknula, pojam modernih nazora arhitekture meðuratnog razdoblja i pokušaj arhitekata da se izraze novom prostornom misli i shvaæanja sakralnoga prostora usprkos još važeæim shemama liturgijskog prostora koje još slijede stari sustav i prostorne sheme Tridentskog koncila iz šesnaestog stoljeæa. Moderni su autori ipak uspjeli ostvariti nova djela modernoga prostornog shvaæanja - naravno, uz odreðene stvaralaèke ustupke. Autorica opširno analizira odabrane primjere u prostornom i teološkom smislu pa je ova vrijedna studija znaèajan doprinos povijesti hrvatske
UPI-2M PLUS
Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet
Str. 347, ilustrirano, 5 poglavlja+katalog, literatura, izvori, summary [26/21 cm; 2 poglavlja u boji, ostalo cb; meki uvez]
Recenzenti: Mladen Obad Šæitaroci, Tomislav Premerl, Zlatko Karaè
Urednica: Ariana Štulhofer
Oblikovanje i prijelom: Saša Stubièar
Prijevod: Neda Boriæ
Lektura: Mirjana Ostoja
Korektura: Mirjana Šah
Tisak: Printera Grupa d.o.o.
ISBN 978-953-7703-23-3
CIP 000955755
moderne arhitekture, ali i kljuèan pokazatelj da se iskrenom kreacijom i takav sraz kreativno može prevladati stvaralaèkom potragom za novom autentiènosti, kako liturgije tako i liturgijske arhitekture.
Istraživanjem su potvrðene hipoteze da je zagrebaèka liturgijska arhitektura u dvadesetom stoljeæu zadobila novi identitet urbanistièke interpretacije i arhitektonskog oblikovanja, drukèiji od prethodnih povijesnih razdoblja, te da je zagrebaèka liturgijska arhitektura proizašla iz širega europskog konteksta i njegov je sastavni dio.
Posebno istièem višestruki znanstveni doprinos ove knjige. On se prije svega odnosi na otkrivanje do danas nepoznatih i neobjavljenih podataka o liturgijskoj arhitektonskoj baštini dvadesetoga stoljeæa. Ovom knjigom prvi se put istražilo mjesto zagrebaèke liturgijske arhitekture u svim urbanistièkim planovima grada. Doprinos je istraživanja i smještaj cjelokupnoga arhitektonskog liturgijskog naslijeða Zagreba 20. stoljeæa u širi povijesni kontekst te pokušaj da se uvidom u teoretsku literaturu pronaðu uzroci promjenama liturgijskoga graditeljstva na arhitektonskoj i urbanistièkoj razini. Naposljetku, konaèni doprinos cijeloga znanstvenoistraživaèkog procesa jest definiranje arhitektonskih i urbanistièkih obilježja liturgijskih graðevina u Zagrebu u dvadesetom stoljeæu te uspostava kriterija vrjednovanja za buduæe urbanistièko planiranje i arhitektonsko projektiranje liturgijskih graðevina.
Krunoslav Šmit
Nino Virag - 6 ´ bijelo
Branimir Rajèiæ - Seosko domaæinstvo na Hartovskom vrhu
Nino Virag - 6 ´ white
Branimir Rajèiæ - Farmstead on Hartovski vrh
Nino Virag, lecturer at the Faculty of Architecture, exhibited his work under the title ”Exhibition 6 ´ white” early in the summer semester of academic year 2016/17. In academic year 2017/18, Branimir Rajèiæ, Assistant Professor, exhibited his work under the title Farmstead on Hartovski vrh. Both exhibitions offer an opportunity to gain valuable insight into the most recent research projects carried out by the teaching staff of the Faculty. The collection of works designed by Nino Virag is primarily characterized by a rich diversity of topics. Besides housing as a central theme of his work in the Department of Architectural Design, his research interests focus on hotels, office buildings, hospitals, schools, playschools, retirement homes, student dorms, public spaces, and interiors. Branimir Rajèiæ explored intervention in rural space in the form of a farmstead situated on Hartovski vrh in the central area of Žumberak and Samoborsko gorje, far from cities, in the natural surroundings close to the Croatian-Slovenian border.
Poèetkom ljetnog semestra akademske godine 2016./17. otvorena je izložba radova jednoga od nastavnika Arhitektonskog fakulteta, predavaèa Nine Viraga, pod nazivom „Izložba 6 ´ bijelo”, a poèetkom akademske godine 2017./18. docenta umjetnosti Branimira Rajèiæa pod nazivom „Seosko domaæinstvo na Hartovskom vrhu”.
Izložbe radova programski su okvir u sklopu kojeg se možemo upoznati s recentnim istraživanjima u arhitekturi koje provode nastavnici Fakulteta. Rezultati provedenih istraživanja ugraðivani su u projekte koji se zbog ostvarenih dodanih vrijednosti vrlo èesto prepoznaju i istièu u struènoj javnosti ili potvrðuju realizacijom i materijalizacijom vrijednih arhitektonskih i urbanistièkih djela. Fakultetski prostor na glavnome podestu treæega kata, smješten uz predavaonice, crtaonice i kabinete, pokazao se kao odlièna medijska platforma za prezentaciju radova jer dopire do svih studenata i nastavnika. Ipak, za poveæanje vidljivosti djelovanja Arhitektonskog fakulteta, odnosno za prezentaciju rada nastavnika prema široj publici i graðanima zasigurno æe još znaèajniji doprinos omoguæiti prostor u Frankopanskoj 12, koji se u ovom trenutku intenzivno priprema, u uliènom dijelu i kao izložbena galerija Sveuèilišta i našega fakulteta.
U opusu arhitekta Nine Viraga istièe se raznolikost tema kojima se bavi. Tu se, uz teme ‘stanovanja’ koje povezujemo s njegovim djelovanjem pri Kabinetu za stanovanje Ka-
tedre za projektiranje, istražuju još teme hotela, poslovnih zgrada, bolnica, škola i vrtiæa, domova za starije i nemoæne, studentskih domova, a u fokusu su i javni prostor i interijeri. Istièe se donirani „Projekt tipske slavonske kuæe” za obnovu nakon poplava u Slavoniji, koji je raðen u suradnji s Lukom Korlaetom i Arianom Korlaet. Njime se istièe senzibilitet autora za društveno angažirani rad i djelovanje u lokalnoj zajednici koja je suoèena s prirodnim nedaæama. Treæa je tema vezana za projekt kuæe VH1, iz kojeg se vidi kako arhitekt Virag reagira na zahtjevnu temu projektiranja obiteljske kuæe na kosom terenu, što se odlikuje obilježjima urbaniteta, ali i ambicijom što kvalitetnijeg povezivanja s prirodom. Kuæe su na kosom terenu s terasama i atrijem, zanimljivoga popreènog presjeka i bogatoga unutarnjeg prostora. Tema izložbe arhitekta Branimira Rajèiæa jest intervencija u ruralnom prostoru, u vidu Seoskog domaæinstva na Hartovskom vrhu, na lokalitetu smještenom u središnjem prostoru Žumberka i Samoborskog gorja, udaljenom od urbanih središta, u prirodnom, slabo naseljenom okruženju, neposredno uz granicu s Republikom Slovenijom. Autor nas upoznaje sa svojim razmišljanjima i stajalištima o moguænostima arhitektonske intervencije u prostoru naglašeno osjetljivih svojstvenosti. Radi se o vrlo aktualnoj temi, posebice danas u Hrvatskoj, kada se seoska domaæinstva i ruralni prostor pokušavaju aktivirati na brojne naèine, razlièita stupnja uspješnosti, s ambicijom intenziviranja turistièkih aktivno-
Sveuèilište u Zagrebu
Arhitektonski fakultet
Podest glavnog stubišta na III. katu
Nino Virag: Izložba radova, 13.-26.3.2017. Branimir Rajèiæ: Izložba radova, 2.-16.11.2017.
sti, uz èesto upitan odnos prema identitetu kulture i metafizièkim posebnostima mjesta u kojem se intervenira.
Izdvojene su i tri teme koje su poveznice s edukacijskim radom i sveuèilišnim kompetencijama arhitekta Rajèiæa i Kabineta za stanovanje Katedre za arhitektonsko projektiranje. Prva tema „Èetiri idejna rješenja” prikazuje projekte èetiriju složenih graðevina koje èine sklop. Kod ove se teme može prepoznati utjecaj istraživanja i rada na zadatcima „slaganje funkcionalnih jedinica u sklop”, u kojem se program što ga èine stambena zgrada, blagovaonica, dvorana i spavaonice organizira u funkcionalne sklopove s jednom, dvjema ili pet zgrada. Druga tema „Situacija i razmještaj zgrada u prostoru” prikazuje zgrade udaljene tako da se meðusobno ne ometaju. U njoj se propituje pozicija smještaja graðevina u funkciji izgradnje njihova kontekstualnog meðuodnosa. Ovdje takoðer možemo prepoznati refleksiju istraživaèkog rada na zadatcima „formiranje stambenog susjedstva”. Unutar treæe teme „Etapna izgradnja ili dokumentiranje arhitekture u nastajanju” arhitekt Rajèiæ istražuje metode kojima se može prikazati postupak gradnje pri realizaciji arhitektonske ideje na naèin da se èin gradnje sam za sebe može ravnopravno tretirati kao èin umjetnièke kreacije zabilježene u performansu nastajanja. Ovu autorovu poruku možemo prepoznati i kao jednu od poruka edukacijskog postupka u pouèavanju arhitekture i urbanizma.
Mojca Foški
Planiranje jugoistoènog ulaza u Zagreb
Planning of the Southeast Entrance to Zagreb
This publication presents the results of the international collaboration between the Faculty of Architecture in Zagreb and Faculty of Civil and Geodetic Engineering in Ljubljana during the summer semester of academic year 2016/17 focusing on planning the southeastern part of Zagreb - the area surrounding Radnièka street. The teaching aim was to research into possible urban-planning development scenarios of the entire urban stretch along Radnièka - from the airport to the city centre. The publication brings forward the opinions of the supervisors, methodology and the achieved results. The selection of the most successful urban scenarios are accompanied by texts and graphic representations. The presented projects encompass 23 projects developed by Zagreb students attending a course in City Planning and 6 projects by Slovenian students attending a course Design with the seminar. They represent a variety of interesting and creative approaches to urban planning and stimulate discussions on systematic city planning.
Publikacija Radnièka u ne/nastajanju predstavlja rezultate meðunarodne suradnje ostvarene u nastavi Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu i Graðevinsko-geodetskog fakulteta u Ljubljani tijekom ljetnoga semestra akademske godine 2016./2017. na temi urbanistièkog istraživanja jugoistoènoga dijela Zagreba. Podruèje istraživanja bio je prostor uz Radnièku cestu koji u posljednjem desetljeæu, izgradnjom Domovinskog mosta i dogradnjom zraène luke, dinamièno mijenja svoje znaèenje u razvoju grada. Cilj je rada sa studentima bilo istraživanje moguæih urbanistièkih scenarija razvoja cjelovitoga gradskog poteza duž Radnièke - od zraène luke do središta grada.
Publikacijom objedinjeni osvrti nastavnika na postavljeni zadatak, metode rada (od teorijskih modela do ukljuèivanja participativnosti javnosti u proces planiranja) i ostvareni rezultati predstavljaju vrijedan materijal za buduæe generacije, kako studenata tako i nastavnika, na sliènim urbanistièkim zadatcima. U svome osvrtu prof. dr.sc. Bojana Bojaniæ Obad Šæitaroci iznosi razmišljanje o razvoju grada i o promjenama koje ga prate tijekom vremena; dr.sc. Svebor Andrijeviæ prenosi iskustvo korištenja mentalne analize grada u istraživanju premisa planerskih scenarija, dok Alan Kostrenèiæ izdvaja alternativne pristupe u razumijevanju grada kao važne u promišljanju konteksta Radnièke u odnosu na
cijeli grad. Izv.prof. dr.sc. Sanja Gašparoviæ i asist. dr.sc. Gašper Mrak prenose u svojem osvrtu iskustvo u radu sa studentima iz Ljubljane te naglašavaju važnost korištenja maketa u procesu planiranja. Doc. dr.sc. Ana Mrða i asist. Tamara Mariæ prezentiraju tematsko-prostorne analize kojima studenti dolaze do zajednièkih polazišta planiranja podruèja. Akademik prof. dr.sc. Mladen Obad Šæitaroci istièe svladavanje i razumijevanje mjerila grada kao preduvjet za uspješno svladavanje kompleksnosti zadatka. Doc. dr.sc. Alma Zavodnik Lamovšek u svome doprinosu naglašava zelenu infrastrukturu kao jedan od važnijih elemenata, koji je nužno ugraditi u koncepte ureðenja Radnièke.
Publikacija donosi i osvrt na meðunarodnu urbanistièku interdisciplinarnu radionicu i izložbu koje su takoðer, u funkciji zadatka, organizirane tijekom semestra u Galeriji AŽ u Zagrebu. Kristina Careva i Rene Lisac iznose svoj osvrt na rad u radionici gdje studentima prenose svoja iskustva naèina ostvarivanja kontakta s lokalnom zajednicom u cilju unaprjeðenja planerskih postupaka participativnim i interdisciplinarnim pristupom.
U publikaciji je predstavljen izbor najuspješnijih urbanistièkih scenarija studenata obaju fakulteta: 23 rada zagrebaèkih studenata kolegija Planiranje grada pod mentorstvom dr. sc. Svebora Andrijeviæa, doc. dr.sc. Zorana
Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet, Katedra za urbanizam, prostorno planiranje i pejsažnu arhitekturu
Univerza v Ljubljani, Fakulteta za gradbeništvo in geodezijo, Katedra za prostorsko planiranje
Zagreb, 2017.
Str. 153
[20/20 cm, kolor, meki uvez]
Urednici: Sanja Gašparoviæ, Alma Zavodnik Lamovšek, Gašper Mrak
Recenzenti: Zlatko Karaè, Lea Petroviæ Krajnik
Prijelom i grafièka priprema: Siniša Kovaèiæ
Lektura: Mirjana Ostoja, Mojca Vilfan
Prijevod: Zdenka Ivkovèiæ
Tisak: ITG digitalni tisak d.o.o.
ISBN 978-953-8042-31-7
CIP 000976060
Boševskoga, doc. dr.sc. Vedrana Ivankoviæa, Alana Kostrenèiæa, pred. Bojana Linardiæa, asist. Tamare Mariæ, doc. dr.sc. Ane Mrða, akademika prof. dr.sc. Mladena Obada Šæitarocija i doc. dr.sc. Alme Zavodnik Lamovšek te 6 studentskih radova iz Ljubljane kolegija Projektni rad sa seminarom pod mentorstvom izv.prof. dr.sc. Sanje Gašparoviæ i asist. dr.sc. Gašpera Mraka.
Rezultati studentskih radova pokazuju da je dobro odabran i intrigantan zadatak bio velik izazov, kako za studente tako i za nastavnike. Razlièiti studentski pristupi na kreativan, ali istodobno struèno utemeljen naèin ponudili su bogatu paletu urbanistièkih scenarija razvoja jugoistoènoga dijela grada, te mogu poslužiti kao poticaj neophodnoj struènoj raspravi o sustavnom planiranju grada s konceptom. Ostvareni su rezultati sa zanimanjem popraæeni na izložbi plakata i maketa na Graðevinsko-geodetskom fakultetu u Ljubljani u listopadu 2017., a poèetkom 2018. godine planira se izložba i u Zagrebu. Meðunarodna suradnja dvaju fakulteta èini ovu publikaciju još vrjednijom i poticaj je za nastavak i intenziviranje suradnje nastavnika i studenata. Rezultati su pokazali da takav naèin suradnje donosi dodatnu vrijednost svim sudionicima u nastavi, lokalnoj zajednici i struci, ali i prostoru koji je bio predmet studentskog rada.
Marijan Hržiæ
Pedeset tekstova o arhitekturi 1962.-2013.
Tomislav Premerl
Historicism of Architecture
Fifty texts on architecture 1962-2013
Tomislav Premerl
Texts about architecture in this collection were written between 1962 and 2013 by the architect Tomislav Premerl and were published over his 50-year long career as a scientist. They reflect the author’s reflections on a variety of architecture and art topics. Each text is an independent whole. However, there is a common thread that runs through all of them and weaves them into a coherent sequence dedicated to complex issues. The book is at the same time a chronicle of theoretical and critical considerations continuously present over 50 years thus manifesting permanence and stability of some fundamental beliefs and values. Premerl’s honest, intelligent, and engaging discourse reminds us that we should abstain from dealing with anything related to our profession in lighthearted and routine manner, especially knowledge and our capacity to nurture critical thinking. His texts highlight a noble vision of a true builder, a vision that prefers careful reconsideration and philosophical underpinnings to concise criticism.
Hrvatska arhitektonska javnost itekako dobro poznaje Tomislava Premerla, realiziranog i djelatnog graditelja, posebno istaknutog i poznatog po njegovu vrsnom, educiranom i utjecajnom arhitektonskom pismu. Bez pretjerivanja može se ustvrditi da su njegove knjige u doba izlaska bile, a ostale su i do danas, kljuènim udžbenicima mnogim generacijama, educirajuæi mlade i sve ostale o mnogim znaèajnim i njemu osobno važnim sadržajima, no ponajprije o notornosti hrvatske modernistièke baštine. Kroz tu veliku temu, a uz nju i kroz ostale arhitektonske reference kojima se bavio, arhitekt Premerl pouèavao je o faktima baštine, ali istovremeno i o disciplini ili, još bolje, metafizièkoj dimenziji promišljanja arhitekture, kao i njenu sveobuhvatnom utjecaju na našu kulturu i identitet.
Lucidni, educirani i sugestivni tekstovi koje je stvarao i stvara pripadaju u kategoriju onih koji se moraju proèitati, koji su nužno štivo za svakog studenta i arhitekta. Jer, bilo da su u pitanju knjige komparativne arhitektonske analize ili eseji sabrani u ovome zborniku, njihova je snaga uistinu formativna. Kao i svako izuzetno štivo, obraæaju se i obrazovanima i
onima koji se tek upuæuju u arhitektonski poziv gotovo podjednako. Emanirajuæi stvarnu privlaènost teme o kojoj pišu, ali i postavljajuæi standarde naèina na koji se arhitektura misli, njegovi napisi odluèno ukidaju dihotomiju izmeðu graditelja i svestrano educiranog intelektualca, podsjeæajuæi na poznatu istinu: ako želimo doseæi najbolje, moramo imati sve. Ništa od etièkog, antropološkog, estetskog i filozofskog ne smije nam biti strano i ravnodušno. Ako gradimo za društvo, moramo ga stalno iznova upoznavati; ako gradimo, a gradimo za èovjeka, moramo se truditi biti sveobuhvatni, autentièni, samosvojni mislioci.
Težak je to zadatak, danas u doba favoriziranja ‘drugaèijeg’ znanja gotovo potisnut, no stoga ništa manje neophodan i kljuèan. Jer arhitektura nije objašnjiva nikakvim manualom ili programom, ma koliko vjerno pratila tehnološki hod vremena. Ona je izraz našega duha, koji mora ostati blizu znanja, preispitivanja i, nadasve, istine. Onoga što zovemo njenom humanošæu i što je èini tako privlaènom misijom: èovjekovo otkrivanje samoga sebe kroz privilegij estetskoga, umjetnièkog stvaranja.
UPI-2M PLUS Zagreb, 2017.
Str. 287, ilustrirano [24/17, crno-bijelo, meki uvez]
Urednik: Marijan Hržiæ Recenzenti: Hildegard Auf-Franiæ, Karin Šerman
Lektura: Mirjana Ostoja Grafièko oblikovanje: Saša Stubièar
Tisak: Printera grupa d.o.o., Sveta Nedelja
ISBN 978-953-7703-43-1 CIP 000959187
Eseji sabrani u ovome zborniku održavaju tu luè tijekom desetljeæa njihova nastajanja. Iskren, inteligentan i zaokupljajuæi diskurs kolege Premerla podsjeæa nas da ništa vezano za naš poziv ne možemo niti smijemo uzimati olako i rutinirano, pogotovo znanje i njegovanje kritièke misli. No njegovi eseji takoðer upuæuju na plemenitu širinu pravoga graditelja, takvu koja se radije bavi preispitivanjem i filozofskom potkom negoli lapidarnom kritikom. Oni osvještavaju da je baština složena, nenadmašna dragocjenost, da je nastajanje skice èudo o kojem treba promišljati sa svih strana, da je percepcija boje kljuèan impuls koji nam je toliko imanentan. Jednako usmjereno i ostrašæeno ovaj autor analizira i detalj, i umjetnièki postupak, i civilizacijske odnosno teme kulture - dominantno zapadne, kojoj i pripada. Sve to omoguæava mu njegova vrsna educiranost, njegovo živo i bistro pero, upuæenost u tajne zanata.
Povijesnost arhitekture još je jedna knjiga Tomislava Premerla koja se s veseljem može preporuèiti svakomu tko želi živjeti arhitekturu ili o njoj više znati. To je još jedna njegova sjajna uputa o tome kako ju percipirati, valorizirati i slobodno - dakle odgovorno - voljeti.
Ivan Mlinar
Borka Bobovec
Borka Bobovec
The scientific monograph 2/2 XX Anthology of Croatian Architecture in the Second Half of the 20th Century, written by Borka Bobovec, offers a clear and systematic overview of the prominent protagonists and their remarkable works in a significant period of Croatian architecture. The monograph, accompanied by numerous illustrations, presents a representative selection of works and offers an opportunity to rethink some architectural theories from the first half of the 20th century characterized at the time by a specific relationship between east and west with ideological and social components playing a dominant role in our understanding and creative production of architecture. The book contains four chapters (Architectscarriers of culture, Redefining values, New generation, and The end of the 20th century) that offer profound insight into the seminal projects, buildings, and authors in the second half of the 20th century in Croatia as part of the overall art production. The content, volume and layout of the book as well as a selection of numerous relevant bibliographical sources are designed to introduce, educate, intrigue and ultimately encourage the readers to undertake some further research into relevant architecture topics.
U znanstvenoj monografiji 2/2 XX Antologija hrvatske arhitekture druge polovine dvadesetog stoljeæa doc. dr.sc. Borka Bobovec sustavno, pregledno i jasno strukturira antologijska arhitektonska djela i istaknute protagoniste znaèajnog razdoblja hrvatske arhitekture. Promišljen i odmjeren tekst, popraæen brojnim ilustracijama, opisuje kreativno arhitektonsko stvaralaštvo i preispitivanje arhitektonskih teorija postavljenih u prvoj polovici 20. stoljeæa u specifiènome društveno-politièkom kontekstu u kojem ideološke i socijalne komponente igraju znaèajnu ulogu u razumijevanju i stvaranju arhitekture. Knjiga je kritièki doprinos analizi arhitektonskog, umjetnièkog i kulturnog stvaralaštva te poticaj za revalorizaciju i zaštitu, ali i prezentaciju znaèajnog dijela hrvatske baštine.
Doc. dr.sc. Borka Bobovec u èetirima poglavljima - Arhitekt - nositelj kulture društva, Redefiniranje vrijednosti, Nova generacija i Kraj dvadesetog stoljeæa - kontekstualizira najznaèajnije projekte, graðevine i autore pojedinih razdoblja druge polovice dvadesetoga stoljeæa u Hrvatskoj kao dio ukupnoga umjet-
nièkog stvaralaštva. Sažeti životopisi arhitekata i izvorne fotografije dodatno su pojašnjenje razdoblja i meðusobnih odnosa djela i autora koji su utjecali na arhitektonsko, kao i opæe umjetnièko stvaralaštvo i kulturu. Opisana su obilježja i smjene generacija hrvatskih arhitekata, od onih roðenih do 1925. godine koji su promicali i primjenjivali izvorna naèela moderne arhitekture, preko arhitekata roðenih izmeðu 1925. i 1940. godine, odnosno srednje generacije hrvatskih arhitekata 20. stoljeæa, koji su djelovali u širokom rasponu interesa i moguænosti arhitektonskog i urbanistièkog stvaralaštva, do nove generacije hrvatskih arhitekata roðenih u drugoj polovici dvadesetog stoljeæa koji potkraj 20. stoljeæa nadograðuju znanje steèeno od prethodnih generacija suvremenim arhitektonskim stremljenjima.
Autorièin originalni pristup temi primjer je arhitektonske misli obogaæene stalnim i neizbježnim prepletanjem s drugim znanstvenim podruèjima, od povijesti i povijesti umjetnosti do sociologije i ekonomije. Kompleksan, ali jasan teorijsko-povijesni prikaz bitnoga raz-
UPI2M plus Zagreb, 2016.
Str. 284, ilustr. 183 [pripremljeno u formatu 22/16,5 cm]
Urednik: Vladimir Mattioni
Recenzenti: Zlatko Juriæ, Tomislav Premerl, Ivan Mlinar
Lektura: Mirjana Pajiæ-Juriniæ Prijevod: Marina Denona-Krsnik
Oblikovanje: Damir Gamulin
ISBN 978-953-7703-22-6 CIP 000927655 [NSK Zagreb]
doblja hrvatske arhitekture znaèajan je doprinos i poticaj znanstvenom i struènom djelovanju arhitekata, kao i ukupnoj kulturnoj javnosti usmjerenoj na važnost izgraðenog prostora i njegove percepcije u suvremenom društvu.
Sadržaj, opseg i oprema knjige, te referiranje na brojne relevantne bibliografske izvore, koncipirani su na naèin da uvode, educiraju, intrigiraju i u konaènici potièu èitatelje na daljnja istraživanja znaèajnih i zanimljivih arhitektonskih tema. Poseban je doprinos knjige velik broj izvornih i prvi put objavljenih fotografija, kao i sustavno navedeni biografski podatci svih spomenutih arhitekata.
Znanstvena monografija 2/2 XX Antologija hrvatske arhitekture druge polovine dvadesetog stoljeæa objavljena je u nakladi izdavaèke kuæe UPI2M plus uz financijsku potporu Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, Ministarstva kulture, Ministarstva znanosti i obrazovanja, Hrvatske komore arhitekata i Hrvatske komore graðevinskih inženjera. Predstavljanje znanstvene monografije održano je u Oris kuæi arhitekture 5. prosinca 2016. godine.
Arhitektonski odjel bio je dio Tehnièke visoke škole 1919.-1926., Tehnièkog fakulteta 1926.1956., zatim AGG fakulteta 1956.-1962., a od 1962. samostalan Arhitektonski fakultet na kojem je profesorica Erika Kramer, doktorica znanosti i znanstvenica, provela svoj radni vijek od 1961. do umirovljenja 1998. godine.
Matematika je bila koncipirana kao pripremni kolegij sa svrhom osposobljavanja studenata za svladavanje, odnosno razumijevanje i rješavanje problema iz podruèja mehanike nosivih konstrukcija.
Professor emeritus Nikola Filipoviæ u svome tekstu u Monografiji AF-a povodom osamdesete godišnjice Fakulteta napisao je: „Imali smo sjajne profesore Matematike u struci i u pedagogiji: Markoviæ, Hanžek i Kramer. Njihovo se uèenje može opisati ovako: matematika kao filozofija, logika, bistrina, umnost i - bez pretjerivanja - umjetnost mišljenja… do umjetnosti stvaranja ostao je samo korak!”
Prof. Kramer predavala je Matematiku I i II, Osnove raèuna vjerojatnosti i statistike te je po njezinu programu koncipiran predmet Matematièke strukture u arhitekturi i dizajnu na studiju Arhitekture i studiju Dizajna. Bila je voditeljica znanstvenog projekta „Primjena matematièkih struktura i dizajna u arhitekturi”. Takoðer, bila je autorica cijeloga niza znanstvenih i struènih radova.
Prof. Kramer prepoznavala je vrijednosni sustav u studiju Arhitekture i samoj arhitekturi. Kao izbor dekana N. Filipoviæa bila je prodekanica za nastavu u mandatu 1987.-1989. i 1989.-1991. u mandatu dekana A. Vulina.
Proživjela je svoj život u neraskidivom prijateljstvu s prof. Vedranom i prof. Nevenom Šegviæem te bila involvirana u sva arhitektonska dogaðanja, baš kao i u sportska uza svoga brata Freda Kramera.
Kolege se najbolje upoznaje na putovanjima. Tako smo 1988. putovali u Krakow. Bili su to prof. Berislav Radimir, Erika Kramer, Vladimir Bedenko, Mladen Bošnjak, Božidar Uršiæ i ja. Vozili smo se natrpani u kombiju od Zagreba do Krakowa, kroz zimu i snjegove. Atmosfera je bila napeta, ali unatoè svemu odlièna. Erika nam je svojim humorom s trunèicama cinizma dizala moral. Preživjeli smo. U Krakowu bila je nedostižno informirana, elokventna i izuzetno draga i ugodna.
Osobni stil prof. Kramer, kao i oblikovanje prostora u kojima je živjela i u kojima sam je posjetila, bili su visoke estetske kulture življenja.
U posljednje vrijeme naša se komunikacija svela na duge telefonske razgovore o zdravlju i buduænosti, bez buduænosti. Prof. Kramer me zamolila da joj govorim ‘ti’ i oslovljavam je imenom. Postale smo bliske.
S velikim poštovanjem, u ime Arhitektonskoga fakulteta opraštam se od naše cijenjene i drage profesorice Erike Kramer i neka joj je vjeèni spokoj i slava.
HILDEGARD AUF-FRANIÆ
Prof. emeritus Ivan Crnkoviæ [1941.-2017.]
Dragom dekanu i uèitelju, Ivanu Crnkoviæu
Profesor Crnkoviæ roðen je u Zagrebu 16. listopada 1941. godine.
Jedinstvo života i djela - ‘življenja arhitekture’, kroz objedinjavanje pedagoškog, umjetnièkog i struènog rada neupitna je bit profesora Crnkoviæa koju realizira u sklopu Arhitektonskog fakulteta Sveuèilišta u Zagrebu od 1965. godine, kada je diplomirao, pa sve do umirovljenja 2012. godine.
Svojim radom u nastavi nadahnjivao je idejama, usmjeravajuæi i raspravljajuæi, uz profesorski autoritet i bliskost sa studentima, što je ostvarivao „poduèavanjem drugih, i sam uèeæi”. Poticao je na daljnja istraživanja i kreativna promišljanja ‘aforistièkim’ mislima - kako bi u disciplini, punoj izazova, pronalazili vlastiti put. Naèin profesorova prenošenja znanja danas nadahnjuje najvrsnije profesore našega fakulteta, pamti se njegov pristup: katkada enigmatièan, èesto provokativan, nikada zatvoren u ‘sustav’ ili ‘sintezu’ - pristup što se razvija u smjeru formiranja dijaloga, osloboðenog od sigurnosti i putokaza, kako bi se otvorili labirinti za slojevite intelektualne rasprave.
Profesor Crnkoviæ obnašao je kljuène dužnosti na Arhitektonskom fakultetu, bio je dekan od 2003. do 2007. godine, predstojnik Katedre za arhitektonsko projektiranje, kao i voditelj Povjerenstva za najvažniji, završni - diplomski ispit.
Godine 2005. za njegova je voðenja Arhitektonskog fakulteta zaživjela „bolonjska reforma” nastave s tada novim - današnjim curriculumom
Istaknuo bih i važan doprinos profesora Crnkoviæa u razvoju Sveuèilišta u Zagrebu, što se ogleda kroz unaprjeðenje statusa i pozicije sveuèilišnih umjetnièkih disciplina, kao i kroz djelovanje na umjetnièkom profiliranju Arhitektonskog fakulteta. Danas taj doprinos možemo prepoznati: u moguænosti osnivanja poslijediplomskih, umjetnièkih doktorskih studija, u moguænosti izrade i priznavanja doktorata umjetnosti, kao i u moguænosti provoðenja izbora u umjetnièka nastavna zvanja.
Radeæi na svojim djelima - „lucidnošæu majstora arhitekture”, stajalištima se istodobno postavljao i u lokalni kontekst, kao i u globalni tok. Godine 1983. to je rezultiralo jednim od najveæih uspjeha hrvatske arhitekture na meðunarodnoj sceni - antologijskim projektom „6 jednakih prostorija” i prvom nagradom na natjeèaju Shin-ken-chiku u Japanu (s Emilom Šverkom).
Godine 1991. u Giardinima Venecijanskog bijenala prvi je put svjetskoj umjetnièkoj javnosti predstavljena Republika Hrvatska njegovim projektom „Novi hrvatski dvorac, maketa/ skulptura”, koju danas možemo vidjeti kao dio stalnog postava Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu.
Godine 2011. profesor Crnkoviæ za životno je djelo dobio nagradu „Viktor Kovaèiæ” - najviše priznanje Udruženja hrvatskih arhitekata za cjelokupan životni opus u svim domenama arhitektonskog stvaralaštva. Godine 2014. za životno je djelo nagraðen i nagradom „Vladimir Nazor” koja se dodjeljuje istaknutim umjetnicima koji su svojim stvaralaštvom obilježili vrijeme u kojem su djelovali i kojih je stvaralaèki put zaokružen, a djela i ostvarenja ostaju trajno dobro Republike Hrvatske.
Professor emeritus Ivan Crnkoviæ bio je jedan od arhitekata koji su obilježili hrvatsko umjetnièko stvaralaštvo 20. stoljeæa i na kojega smo kao obrazovna, struèna i istraživaèka institucija veoma ponosni.
KRUNOSLAV ŠMIT
Profesora Ivana Crnkoviæa nisam osobno poznavao, tek nekoliko kratkih razgovora kojima smisao danas raste u sadržaju i poruci. Meðutim, arhitekti se ionako razumiju ili æute na drugaèiji naèin; èini se, on je u stvari znao nas, dok mi njega možda tek sada prepoznajemo. Svojevremeno u program dekanskog mandata utkao je imperativ uèenja lijepom ponašanju - kako u životu tako i u prostoru.
Na posljednjem, ali mojem prvom razgovoru o arhitekturi s Ivanom Crnkoviæem (ne tako davno - kad sam bio pozvan u kružok „Barcelona”: Geng, Galijaševiæ, Tin Sven Franiæ, Bernfest), hineæi brigu, ispitivao me o hotelu Maestral. U stvari, gotovo uvrijeðeno, detektirao je dano mu mjesto - test povjerenja u vrijednosni sustav kojeg mi je brigu kao nastavniku dopustio. Naivno sam ga pokušao tada umiriti da Maestral doista jest meðaš predavanja o hrvatskoj arhitekturi 20. stoljeæa. Odmah je provocirao kritiku exatovske plošnosti, zatim i onu Vitiæeve, eskivirao sam vezovima Vitiæeva ziða; docirao je tada Otona Glihu, pokušao sam otkloniti na Frana Šimunoviæa... Oèito, bio je i to test, onaj o predrasudi apstraktno-figuralne dihotomije zagrebaèke škole... i tako unedogled.
Prije nekoliko dana vratili smo se po 20. put sa studentske Terenske nastave po Dalmaciji iz Brela i hotela Maestral. Meðutim, možda je bolje da on i ne zna za stanje na Solarisima. Napisao je i uèio o uglu, tom znanome mjestu znanja o arhitekturi te potaknuo jednu moguæu asocijativnu povijest fragmenata. Pitamo se možda od Bramantea ili Laurane (onoga najtežega unutarnjeg u Urbinu) ili njegova razriješeno-nestalo-ostakljenog u Samoboru… Ta povijest tinja i od Kovaèiæeva oštrog brida do rasporenog šava opeka Tehnièkoga školskog centra u Zadru, u slijedu paradigmatskog Albinija, kod Dragomanoviæevih neprimjetnih posmika, kod Radiæeva sublimiranog ili Šegviæeva lapidarnog, pa sve do Crnkoviæeve post-modernistièke stilske vježbe na Albinijevu temu. Magašev ugao na Solarisima (mjesto je pod kojim ga i studentima tumaèimo) Crnkoviæ je zvao velièanstvenim uglom. I objasnio: „Kako se riješiti ugla? Ugao jest presjeènica dviju, triju ili više ravnina.”
Generacija 1975. ... (kojoj i sam pripadam) upisuje Fakultet u vrijeme nastanka samoborskog vrtiæa. Sedamdesetih tada vladaju oni roðeni tridesetih, težeæi osobnim i formalnim slobodama. Iste godine Vulin ugraðuje bijele putanje šibenskih itinerara u Kneževu palaèu, dok oni stariji, Iblerovi ðaci, grade svoje pozne Chef d’oeuvre - bijele volumene monolita: Šegviæ u Rijeci, a generaciju stariji Kauzlariæ u Zadru i Splitu (na Kauzlariæevoj sastavnici u svojstvu crtaèa stoji i ime Ivana Crnkoviæa).
Tek kasnije shvatit æemo utemeljenost samoborskoga suštinskog strukturalizma i razlikovati ga od onoga formalistièkog, mimikrijskog. Samobor je pouka o mjerilu, o makrotopografskom i mikropsihološkom formatu, o relativnosti interijera i eksterijera te o sintezi apstraktnog i figuralnog. Nadalje, o Aldu van Eycku, time neminovno i o Louisu Kahnu te iskonskoj referenci Adolfa Loosa, ali opet i o lijepom ponašanju - arhitektonskom kontinuitetu dijaloga i uèenju od prethodnog susjeda na terenu - profesora arhitekta Mladena Vodièke i mnogoèemu drugome... pa i o prirodnoj prolaznosti života (i) arhitekture. Vladimir Bedenko (‘Crnkoviæev godišnjak’) - kreativni skeptik, u lucidnom tekstu znanstvenom trezvenosti za ÈIP je zapisao: „Vremenom posveæen obièaj je, da se sva hrvatska arhitektura stavlja u odnos prema zagrebaèkoj školi. Ono što taj obièaj èini formalnom ceremonijom, nedostajanje je definicije i historijske ocjene te škole (što je ona te što je ona znaèila i znaèi) … Ako kao nespornu konstantu arhitekture zagrebaèke škole (tj. karakteristiku najmanje vezanu za povijesni trenutak bilo internacionalnog stila, bilo današnji) uzmemo s jedne strane pojam arhitektonske angažiranosti, raðanje arhitekture bez anestezije, a s druge strane otvorenost prema arhitektonskom mišljenju i dogaðaju u svijetu danas, onda je Crnkoviæev djeèji vrtiæ mjera i domet današnjeg trenutka te škole.”
ANDREJ UCHYTIL
Arhitekt Ivan Crnkoviæ dobitnik je nagrade „Viktor Kovaèiæ” za životno djelo Udruženja hrvatskih arhitekata godine 2011. Njegovo višestruko-slojevito djelo sveobuhvatno je u struènom, edukacijskom i artistièkom opusu, te ono predstavlja poseban reper na hrvatskoj arhitektonskoj sceni.
Nakon velikih modernistièkih arhitekata koji su djelovali pedesetih i šezdesetih godina dvadesetoga stoljeæa, kojih djelo postupno krèi put u suvremenoj europskoj povijesti arhitekture, Ivan Crnkoviæ svojim stvaralaèkim minijaturama visokog intenziteta artistièke kvalitete premošæuje vrijeme sedamdesetih, osamdesetih, devedesetih, te i ovih godina turbulencije vrijednosnog sustava dvadesetprvog stoljeæa. Crnkoviæ nastupa upravo u doba profiliranja sumnji u pozitivan ishod projekta moderne, ne napušta njegove pozitivistièke esencijalne izvore; on kritièkom potragom za istinom stvaralaèkog èina, unatoè svim zaprekama i preponama vremena i prostora, pa i materijalnoga arhitektonskog realiteta, djeluje praksom, doseže djelo i profilira vrijednost recentne povijesti naše arhitekture.
Stvara u vlastitome mikrosvijetu izuzetno bogate i precizne moæi vizualizacije, visokom koncentracijom kreativne energije unutar kubiènog decimetra prostora, stvara u kovaèiæevskoj tradiciji osebujnoga, gotovo ‘redateljskog postupka’ putovanja prostornim sekvencama, uronjenim u totale cjelina, prožetih od detalja interijera ili nevidljivoga konstruktivnog fragmenta sve do ulice, grada i pejsaža. I Crnkoviæevi projekti jesu realizacije; pedagoška skripta case study radova posveæenih temama euklidske biti arhitekture - pravcu, ravnini, tijelu i prostoru: Samoborski vrtiæ, kuæa u Prološcu, Galerija Karas, Kuæa šest jednakih prostorija... (... i postmodernistièka taktilna gustina vinskoga bara Kabinet).
Crnkoviæ djeluje na periferiji, kako je i zadao temu-platformu (tada) recentnoj generaciji diplomanata zagrebaèkog fakulteta. Meðutim, Crnkoviæeva periferija nije samo ona doslovna, fizièka, teritorijalno distancirana od centra, periferija koju je godinama propitkivao vlastitim projektima i eksperimentalnim trudom, veæ je to i ona dana differentia specifica, potencijal hrvatskoga (kulturološkog) prostora, spoznata i usvojena kao ekskluzivna komparativna prednost naše kulture (arhitekture) još od vremena kreativne slobode arhitekata predromanièkih crkvica. Suvremeni pogled unatrag otkriva nam istu i kao ambivalentan fenomen. Poput velikih gotièko-renesansnih majstora, kasnije Felbingera, Kovaèiæa ili njegovih uèenika, arhitekt stvara u istomu europskom meðuprostoru.
Periferija i Centar danas interferiraju i u mjestu i u vremenu, i u znaèenju gotovo isto onako kao što i Crnkoviæeva arhitektura razotkriva svoje unutarnje vrijednosti. Ona pripada istovremeno ishodištu, kao i prostoru iza granice, ali ne one gdje nešto prestaje, veæ one nakon koje postaje novo i gdje nastaje njezin autorski i univerzalni smisao.
ANDREJ UCHYTIL
Tekst prijedloga Struènoga savjeta UHA-e za dodjelu nagrade „Viktor Kovaèiæ” za životno djelo arhitektu Ivanu Crnkoviæu 2011. godine.
Ivan Crnkoviæ je arhitekt arhitekture. Drugaèiji inženjer od drugih. Netko tko je razumio da pokušaj rješavanja problema stvara uvijek nove. A arhitektura jest akt definiranja arhitekture kao problema.1
Generacijski je ukliješten izmeðu kasnoga modernizma i postmodernizma. Izmeðu herojskoga kolektivnog i sumnjièavoga individualnog razvija sofisticiran pristup arhitekturi.
Snagom talenta i intuicije stvorio je vrlo osobnu interpretaciju poticaja koji dolaze iz arhitekture i umjetnosti.
Ivan Crnkoviæ, osloboðen vlastitom tvrdnjom da je „funkcija samo jedna od varijabli u doživljavanju kreiranog prostora”, hrvatskoj arhitekturi otkriva potencijal dotad nepoznatog naèina razumijevanja arhitektonske zamisli.
Spekulativni karakter arhitektonskog stvaranja razumije i proteže na zaèudna tumaèenja ili odreðenja i pojmove koje nadrealnim slikama rijeèju pretvara u moguænost autentiène prostorne konfiguracije. „Svaki dan nebo” zamjenjuje formu pojmom, stvaralaèka procedura s nivoa koncepta translatira se na nivo kreacije.
Metaforièko mišljenje Ivana Crnkoviæa osvjetljava drugaèiju arhitekturu, u kojoj je kreirani prostor „upravo samo jedna prizma u kojoj se zrcale sve komponente svijeta, pa i one vremenske”.
Kao svaki konceptualni umjetnik, konceptualni arhitekt izvrsno poznaje tradicionalne vještine discipline, koje stoga smije i zna napustiti. Crnkoviæeva negacija je relativiziranje vlastitog izraza, pojmovnik zamjenjuje formu.
Tvrdnje koje komentiraju umjetnost jesu umjetnost.2
Crnkoviæevi truismi nisu književnost, jer ako se rijeèi koriste, a proizlaze iz ideja o umjetnosti/ arhitekturi, tada su i one umjetnost/arhitektura, a ne književnost, brojevi nisu matematika. Kroz Crnkoviæevu arhitekturu ostvareno je naše arhitektonsko sudjelovanje u vremenu potkraj dvadesetoga stoljeæa. I naše prekoraèenje modernizma.
Prostorna leksika i sintaksa Ivana Crnkoviæa u rasponu su od manipulacije meðuprostorima i deriviranja osnovne prostorne jedinice do stvaranja razlièitoga istim. Pritom suprotstavlja implicitni prostor i eksplicitnu prostoriju, impliciranu i ekspliciranu funkciju i akciju.
Izvan privatne memorije on jest hipersenzibilni interpretator arhitektonskih elemenata.
Arhitektonski elementi iznenaðujuæe su estetizirani, funkcioniraju kao estetsko otkriæe, a rezultiraju problematiziranjem konvencija arhitektonskog nasljeða od Josefa Hoffmanna do Hiromija Fujiia.
Njegov tlocrt, njegova ortogonalna projekcija, prostorni su i bez figurativne simulacije trodimenzionalnosti.
Složeni tlocrti sa složenim proèeljima izmjenjuju se s jednostavnim tlocrtom obuhvaæenim jednostavnim proèeljem. Crnkoviæeva kuæa „izaziva naše osjeæaje i provjerava naše znanje”.
Kroz arhitekturu uspostavlja dijalog s izvanarhitektonskim umjetnièkim disciplinama.
Osjetljivost i osjeæajnost njegov su zalog za ono što je on nazvao arhitektura, umjetnièki dio. Artizam nalazimo u prostornoj sekvenci, u prostornom prijelazu, u arhitektonskom fragmentu, u tekstu, u crtežu, u posebnosti jedne ambivalentne poetike, u interesu za metafizièka svojstva prostora.
Kao onaj koji je personificirao arhitekturu, umjetnièki dio, profesor Crnkoviæ bio je predstojnik Katedre za arhitektonsko projektiranje Arhitektonskog fakulteta, èlan državnoga Matiènog odbora za podruèje umjetnosti i sveuèilišnog Vijeæa umjetnièkog podruèja.
Èetrdeset fakultetskih godina profesora Ivana Crnkoviæa za one koji se obrazuju za arhitekturu znaèilo je suoèenje s endemskim arhitektonskim i nastavnièkim diskursom.
Njegova prisutnost i bez rijeèi je poduèavala. Bez direktnog kontakta Crnkoviæ je bio uèitelj mnogih.
Arhitekt Ivan Crnkoviæ ostaje naš sugovornik. Sugovornik s neoèekivanom percepcijom.
TONÈI ŽARNIÆ
* Parafrazirani su: Michael Meredith1 i Sol LeWitt2
(potaknuto pjesmom Jorgea Louisa Borgesa „The Unending Gift”)
Poèinjem pisati u njegovu, našem, ‘njegovu kabinetu’, broja 322, u kojem je bio i kada nije bio, sada i kad nije - jest.
U našoj razlièitosti ipak sam od njega spoznao da se može govoriti odabirom manjeg, ali važnog broja rijeèi, koje odabirom govore više.
Potaknut Borgesovom pjesmom govorit æu o DARU, rijeèi koja se jednako piše, èita ili izgovara kada se daje ili prima, ali i rijeèi koja svojstveno odreðuje tek malen, izabrani broj, onih dotaknutih božjom ili nekom drugom rukom.
Velika mapa koju sam mu iz kabineta odnio do stana, negdje prije prošloga ljeta, bila je ispunjena mnogim crtežima; crtežima bilježenja misli u stvaralaèkom procesu. Prije odlaska oslobodio sam veliki stol kako bih je mogao pomnjivo prelistati, pogledati sve crteže umetnute u mapu. Bio sam zadivljen tim DAROM. Crteži, dvodimenzionalne studije planova, pogleda, presjeka, tlocrta, olovka na pausu, s utrljanim, ponekad jako nanesenim drugim slojem obojane površine, najèešæe olovkom u boji. Katkad je drugi sloj bio izgreben oštrim rubom britvice sve do poluprozirnosti paus-papira, fakturom svjesno pokazujuæi dvojnost slojeva. Neki tako naèinjeni crteži podsjeæali su na one obojane Khanove.
Od Khana je shvatio i prihvatio znaèenje ‘ideje sobe’, koja u labirintu, linearnom ili drugom, prelazi u strukturu sve do nepregledne kompleksnosti idealne beskonaène i bezvremenske „Babilonske biblioteke”, ocrtane rijeèima Borgesova teksta. Znao je on crtati i na drugi naèin, i bez neke tajne, umoèivši prst u piæe objašnjavao je ideju crtajuæi na površini stola. Kada je opojni fluid špiritozno ispario, ostao je spiritozni poticaj nekoj novoj ideji, možda ostavljenoj za iduæi susret.
Kao uèitelj pouèavao je na naèin kako govori Halil Dzubran: „… Ako je doista mudar, ne nudi vam da uðete u kuæu njegove mudrosti, nego vas radije vodi do praga vašega duha...” Prije nešto više od mjesec dana pokazao mi je skicu koju je radio. Sjeæam se da je još tražio naziv, a pokraj crteža napisane rijeèi ‘zamak’ ili ‘zatvor’ i ime Niemeyera. Jednostavni prostor bio je podijeljen kosom staklenom stijenom. Zatvoreni dio bio je opasan crvenim zidom, kako ga Niemeyer boji, stakleni stožac bio je u težištu možda malo izmaknut, a u otvoreni dio - dvor moglo se slobodno zakoraèiti na travu. Bio je to ‘zamak’ za jednu osobu, iako ga je htio nazvati i ‘zatvorom’. Bio je to ‘zamak usamljenika’ bez mjesta i na svim mjestima. Na crtežu nije bilo napisano I.C.
THE UNENDING GIFT
[„Pjesme i druga istraživanja”, Jorge Louis Borges] Jedan nam je slikar obeæao platno.
Sada, u Novoj Engleskoj, znam da je mrtav. Osjetih, kao toliko puta, tugu od otkriæa da smo poput sna. Mislio sam na izgubljena èovjeka i izgubljeno platno.
(Samo bogovi mogu obeæati, jer su besmrtni.)
Mislio sam na odreðeno mjesto koje platno neæe zauzeti.
Mislio sam potom: da je ondje, bilo bi, s vremenom, jedna stvar više, jedna stvar, jedna od kuænih taština ili obièaja; sad je bezgranièno, stalno, sposobno za kakav god oblik i za kakvu god boju i povezano je sa svakim.
Postoji na neki naèin. Živjet æe i rasti poput glazbe i sa mnom æe biti do kraja. Hvala, Jorge Larco.
(I ljudi mogu obeæati, jer je u obeæanju nešto besmrtno.)
Hvala I. C.
Hvala Crni.
Profesor Šerbetiæ roðen je u Busovaèi, u Bosni i Hercegovini, 2. lipnja 1935. U Zagrebu je živio i radio od 1942. godine. Na Arhitektonsko-graðevinsko-geodetskom fakultetu u Zagrebu diplomirao je 1959. godine u klasi profesora Albinija.
Na Arhitektonskom je fakultetu radio kao projektant, predavaè i profesor od 1977. godine, sve do umirovljenja. Radio je u Zavodu za arhitekturu i na Katedri za arhitektonsko projektiranje, gdje je u nastavi najznaèajniji doprinos dao radeæi na kolegijima: Arhitektonsko projektiranje III, IV i V; Domovi za djecu, omladinu, studente i starije osobe; Zgrade socijalnog smještaja i Arhitektura društvenih zgrada.
Profesor Šerbetiæ bio je arhitekt koji je vedrinom zraèio meðu kolegama, koji je bio druželjubiv i otvoren, koji je rado djelovao u mnogim autorskim timovima, koji je volio raditi na najrazlièitijim projektantskim zadatcima, koji se svugdje nesebièno poklanjao, ali i koji je svojom kreativnom energijom samozatajno stvarao brojna arhitektonska djela.
Zastupajuæi tezu da su ljudi i prostor nerazdvojno povezani u arhitekturi te da je potrebno projektirati prostore koji æe biti poticajni okvir životnih dogaðanja, svojom je izoštrenom osjetljivosti za kontekst, ambijent i lokalne datosti dao važan iskorak u evoluciji moderne arhitekture u Hrvatskoj stvarajuæi napredna djela prepoznatljivoga, kritièkog regionalizma.
Struèni rad kolege Šerbetiæa obilježava autorstvo i koautorstvo nad dvjestotinjak arhitektonskih izvedbi i projekata. Meðu njima mogu se izdvojiti: Stambeni sklop „Vrbik” s tri tornja, u Zagrebu, iz 1968. (s: Lj. Iveta, V. Richter, O. Korenik) Hotelsko-turistièki centar „Dubrava” - Babin kuk, u Dubrovniku, iz 1973., koji je raðen u New Yorku, u sklopu meðunarodnog tima Organizacije ujedinjenih naroda za „Južni Jadran” Spomen-dom boraca Narodnooslobodilaèkog rata i omladine, u Kumrovcu, iz 1974. (s: I. Filipèiæ), za koji su dobivene: Nagrada grada Zagreba za arhitekturu, Godišnja nagrada „Vladimir Nazor”, Republièka nagrada „Borbe” i „Orden zasluga za narod sa srebrnom zvijezdom”
Ureðenje današnjega Trga bana Jelaèiæa, u Zagrebu, iz 1987. (s: M. Kranjc, B. Silaðin), za koji je dobivena Nagrada 23. zagrebaèkog salona
Poslovno-sportski sklop Cibona, u Zagrebu, iz 1987. (s: M. Hržiæ, I. Piteša), za koji su dobivene: Savezna nagrada „Borbe” i u Londonu Europska nagrada za konstrukciju (za Cibonin toranj)
Rad na Sklopu zgrada Hrvatske radiotelevizije, u Zagrebu, koji je ostvaren u dva navrata: 1987. (blok 10) i 1998. (blok 30).
Profesor Šerbetiæ bio je aktivan i u radu strukovnih udruženja; bio je i predsjednik Društva arhitekata Zagreba (1973.-1977.). Radio je u stvaranju èasopisa „Arhitektura”. Bio je žirator „Zagrebaèkog salona”.
Uz brojna priznanja i nagrade, profesoru Šerbetiæu dodijeljena je ove, 2017. godine i nagrada „Viktor Kovaèiæ” za životno djelo - najviše priznanje za cjelokupan životni opus u svim domenama arhitektonskog stvaralaštva.
Profesor Berislav Šerbetiæ bio je jedan od kolega koji su dali znaèajan doprinos razvoju hrvatske arhitekture 20. stoljeæa.
Profesoru smo kao obrazovna, struèna i istraživaèka institucija izrazito zahvalni.
KRUNOSLAV ŠMIT
Chronicle of the Faculty of Architecture, University of Zagreb in academic year 2016/17
Kronika Fakulteta Chronicle of the Faculty
Uprava i struktura Fakulteta
Uprava Fakulteta
Predstojnici katedri
Voditelji kabineta
Predstojnici zavoda
Fakultetska povjerenstva
Uposlenici Fakulteta - izmjene
Promaknuti u više zvanje
Novi zaposlenici Fakulteta
Prekinuli radni odnos na Fakultetu
Umirovljenici
Preminuli
Studenti
Razredbeni postupak i dodatna provjera znanja, vještina i sposobnosti, srpanj 2016.
Brojno stanje
Popis diplomanata
Nastavni planovi
Nastavni plan Arhitektonskoga fakulteta
Nastavni plan studija dizajna
Ljetne škole arhitekture
Znanstvena djelatnost
Poslijediplomski doktorski znanstveni studij Arhitektura
Doktorirali
Znanstvenoistraživaèki projekti
Nakladnièka djelatnost
Publikacije u nakladi [ili sunakladništvu] fakulteta
Objavljeni znanstveni radovi nastavnika izvan fakultetske nakladnièke djelatnosti
Gostovanja nastavnika
Gostovanja nastavnika na meðunarodnim znanstvenim skupovima
Ostala javna izlaganja nastavnika
Javna izlaganja na AF
Struèna djelatnost
Zavod za arhitekturu
Zavod za urbanizam, prostorno planiranje i pejsažnu arhitekturu
Zavod za zgradarstvo i fiziku zgrada
Zavod za graditeljsko naslijeðe
Prilozi
Nagrade
Nagrade nastavnika
Nagraðeni natjeèajni radovi nastavnika
Natjeèaji - sudjelovanje u ocjenjivaèkom sudu
Nagrade studenata arhitekture
Izložbe
Izložbe na AF
Izložbe
Izložbe radova nastavnika
Sudjelovanje na meðunarodnim izložbama
Oblikovanje izložaba i muzejskih postava
Izložbe studentskih radova
Promocija struke
Meðunarodna suradnja
gostovanja nastavnika na AF
Meðunarodna suradnja u okviru europskog programa
Erasmus+
Znanstveno-struèna usavršavanja nastavnika na inozemnim institucijama
Meðunarodne razmjene i projekti
Popis prijavljenih EU projekata
Struèna putovanja u inozemstvo
Javna djelatnost i funkcije nastavnika izvan AF
Sudjelovanje na drugim fakultetima Sveuèilišta u Zagrebu
Sudjelovanje na drugim fakultetima
Èlanstva nastavnika
Iva Muraj
Kronika Arhitektonskoga fakulteta Sveuèilišta u Zagrebu
za akademsku godinu 2016./17.
[1.10.2016. - 30.9.2017.]
Chronicle of the Faculty of Architecture, University of Zagreb
Academic year 2016/17
[10/1/2016 - 9/30/2017]
UPRAVA I STRUKTURA FAKULTETA1
UPRAVA FAKULTETA2
Izv.prof. dr.sc. Krunoslav Šmit dekan
Izv.prof.art. Siniša Justiæ prodekan za nastavu
Izv.prof. dr.sc. Zlatko Karaè prodekan za znanost
Doc.art. Branimir Rajèiæ prodekan za poslovanje
Izv.prof. dr.sc. Mia Roth-Èerina prodekanica za meðunarodnu suradnju i umjetnost
Prof.art. Stipe Brèiæ voditelj sveuèilišnoga Studija dizajna
Tihana Grgiæ Ožvald, dipl.iur. tajnica Fakulteta
PREDSTOJNICI KATEDRI
Prof.art. Tonèi Žarniæ
Katedra za arhitektonsko projektiranje
Izv.prof. dr.sc. Bojana Bojaniæ Obad Šæitaroci
Katedra za urbanizam, prostorno planiranje i pejsažnu arhitekturu
Prof. dr.sc. Karin Šerman
Katedra za teoriju i povijest arhitekture
Doc.art. Mateo Biluš
Katedra za arhitektonske konstrukcije i zgradarstvo
VODITELJI KABINETA
Prof.art. Renata Waldgoni
Kabinet za crtanje i plastièno oblikovanje
Prof. dr.sc. Bojan Baletiæ
Kabinet za primjenu raèunala
Izv.prof.art. Petar Miškoviæ
Kabinet za osnove arhitektonskog projektiranja
Prof.art. Mladen Jošiæ
Kabinet za stambene zgrade
Prof.art. Veljko Oluiæ
Kabinet za zgrade društvenog standarda
Prof. dr.sc. Vesna Mikiæ
Kabinet za javne zgrade
Prof. dr.sc. Dina Vulin Ilekoviæ
Kabinet za interieur
Prof. dr.sc. Sreèko Pegan
Kabinet za prostorno planiranje
Prof. dr.sc. Tihomir Jukiæ
Kabinet za urbanistièko projektiranje
Izv.prof. dr.sc. Bojana Bojaniæ Obad Šæitaroci
Kabinet za pejsažnu arhitekturu i povijest urbanizma
Izv.prof. dr.sc. Nataša Jakšiæ
Kabinet za povijest arhitekture i zaštitu graditeljskog naslijeða
Prof. dr.sc. Karin Šerman
Kabinet za teoriju arhitekture
Prof. dr.sc. Aleksandar Homadovski
Kabinet za modernu i suvremenu arhitekturu
Doc. dr.sc. Marija Šimiæ Horvath
Kabinet za matematiku, nacrtnu geometriju i perspektivu
Doc.art. Vedran Duplanèiæ
Kabinet za arhitektonske konstrukcije, fiziku zgrade, materijale i tehnologiju graðenja
Izv.prof. dr.sc. Miljenko Haiman
Kabinet za nosive konstrukcije
V.pred. mr.sc. Ivan Cetiniæ
Kabinet za instalacije zgrada
Izv.prof.art. Gordana Žaja
Kabinet za planiranje i organizaciju graðenja
PREDSTOJNICI ZAVODA
Prof.art. Mladen Jošiæ Zavod za arhitekturu
V.pred. mr.sc. Alan Braun
Zavod za graditeljsko naslijeðe
Izv.prof. dr.sc. Zoran Veršiæ Zavod za zgradarstvo
Prof. dr.sc. Jesenko Horvat Zavod za urbanizam, prostorno planiranje i pejsažnu arhitekturu
FAKULTETSKA POVJERENSTVA
Povjerenstvo za reformu studija i upravljanje kvalitetom
Izv.prof. dr.sc. Krunoslav Šmit, izv.prof.art. Siniša Justiæ, prof.art. Tonèi Žarniæ, izv.prof. dr.sc. Bojana Bojaniæ Obad Šæitaroci, prof. dr.sc. Karin Šerman, doc.art. Mateo Biluš, prof. dr.sc. Bojan Baletiæ, prof. mr.sc. Boris Koružnjak, izv.prof. dr.sc. Nataša Jakšiæ, izv.prof. dr.sc. Zoran Veršiæ, predsjednik Studentskog zbora AF (uži sastav) + voditelji kabineta (širi sastav)
Povjerenstvo za praæenje nastave
Izv.prof.art. Siniša Justiæ, prof. dr.sc. Aleksandar Homadovski, prof. dr.sc. Alenka Deliæ, prof. dr.sc. Sanja Filep, prof. dr.sc. Ariana Štulhofer, izv.prof. dr.sc. Sanja Gašparoviæ, izv.prof.art. Neda Cilinger, pred. Andrea Hercog, v.pred. Marina Bertina, studentski predstavnici 1., 2. i 3. godine preddiplomskog studija te 1. i 2. godine diplomskog studija Povjerenstvo za nakladnièku djelatnost
Izv.prof. dr.sc. Mia Roth-Èerina, prof. dr.sc. Ariana Štulhofer, prof. dr.sc. Tihomir Jukiæ, prof. dr.sc. Feða Vukiæ, prof. dr.sc. Andrej Uchytil, izv.prof. dr. sc. Nataša Jakšiæ, izv.prof. dr.sc. Zlatko Karaè, doc.
mr.sc. Roberto Vdoviæ, pred. Tajana Jaklenec (predsjednica Povjerenstva)
Povjerenstvo za ljetne škole i terensku nastavu
Izv.prof.art. Siniša Justiæ, doc.art. Branimir Rajèiæ, prof.art. Ljubomir Mišèeviæ, prof. dr.sc. Andrej Uchytil, izv.prof.art. Tin Sven Franiæ, izv.prof. dr.sc. Zlatko Karaè, izv.prof. dr.sc. Zrinka Barišiæ Mareniæ, v.pred. mr.sc. Alan Braun, doc. dr.sc. Zorana Sokol Gojnik, doc. dr.sc. Marina Šimuniæ Buršiæ + studentski predstavnik
Povjerenstvo za E-learning
Izv.prof.art. Siniša Justiæ, doc. mr.sc. Roberto Vdoviæ, doc. dr.sc. Marija Šimiæ Horvath, asist. Morana Pap, izv.prof. dr.sc. Nataša Jakšiæ, v.pred. Zorana Protiæ, zn.nov.-v.asist. dr.sc. Tin Oberman, zn.nov.asist. Boško Opaliæ
Povjerenstvo za izložbe i predavanja
Izv.prof. dr.sc. Mia Roth-Èerina, prof.art. Ljubomir Mišèeviæ, doc.art. Vedran Duplanèiæ, doc. dr.sc. Krunoslav Ivanišin, doc. dr.sc. Luka Korlaet, v.pred. Ana Martina Bakiæ, zn.nov.-v.asist. dr.sc. Marko Rukavina, Kristijan Petroviæ, Boris Kostanjšak
Povjerenstvo za dodjeljivanje studentskih nagrada
Izv.prof. dr.sc. Krunoslav Šmit, izv.prof.art. Siniša Justiæ, prof.art. Igor Franiæ, prof.art. Renata Waldgoni, izv.prof. dr.sc. Bojana Bojaniæ Obad Šæitaorci, prof. dr.sc. Karin Šerman, izv.prof.art. Petar Miškoviæ, prof. dr.sc. Dina Vulin Ilekoviæ, doc.art. Mateo Biluš, izv.prof. dr.sc. Zlatko Karaè, doc.art. Ivica Plavec, v.pred. mr.sc. Alan Braun
Povjerenstvo za provoðenje razredbenog postupka
Doc.art. Vanja Rister, doc.art. Branimir Rajèiæ, doc. dr.sc. Kristina Careva, doc. dr.sc. Iva Muraj, pred. Dunja Mandiæ, pred. Darko Latin, zn.nov.-asist. Boško Opaliæ
Diplomsko povjerenstvo
Prof.art. Nenad Fabijaniæ, izv.prof. dr.sc. Krunoslav Šmit, prof. dr.sc. Andrej Uchytil, prof.art. Tonèi Žarniæ, prof.art. Miroslav Geng, izv.prof. dr.sc. Bojana Bojaniæ Obad Šæitaroci, prof. dr.sc. Karin Šerman, doc.art. Mateo Biluš, doc.art. Nino Virag (tajnik)
Povjerenstvo za obranu diplomskog rada Prof. Nenad Fabijaniæ, prof. dr.sc. Andrej Uchytil, prof.art. Tonèi Žarniæ, prof.art. Miroslav Geng, prof. art. Igor Franiæ, prof.art. Mladen Jošiæ, prof.art. Veljko Oluiæ, prof. dr.sc. Lenko Pleština, prof.art. Goran Rako, prof. dr.sc. Karin Šerman, prof. dr.sc. Jesenko Horvat, prof. dr.sc. Tihomir Jukiæ, prof. dr. sc. Sreèko Pegan, izv.prof. dr.sc. Krunoslav Šmit, izv.prof. dr.sc. Miljenko Haiman, doc.art. Mateo Biluš, izv.prof. dr.sc. Zoran Veršiæ Vijeæe doktorskog studija „Arhitektura i urbanizam”
Prof. dr.sc. Bojan Baletiæ, prof.emeritus dr.sc. Hildegard Auf-Franiæ, akademik Velimir Neidhardt, prof. dr.sc. Karin Šerman, prof.emeritus dr.sc. Nikola Filipoviæ, prof. dr.sc. Andrej Uchytil, prof. dr. sc. Sreèko Pegan, prof. dr.sc. Tihomir Jukiæ, izv. prof. dr.sc. Bojana Bojaniæ Obad Šæitaroci, izv.prof. dr.sc. Zlatko Karaè, prof. dr.sc. Feða Vukiæ Uredništvo znanstvenog èasopisa „Prostor” Èlanovi uredništva
Izv.prof. dr.sc. Zlatko Karaè (glavni i odgovorni urednik), prof. dr.sc. Ariana Štulhofer (zamjenica gl. urednika), prof. dr.sc. Aleksandar Homadovski, izv.prof. dr.sc. Bojana Bojaniæ Obad Šæitaroci, prof. dr.sc. Zlatko Juriæ, prof. dr.sc. Karin Šerman, izv. prof. dr.sc. Zoran Veršiæ, prof. dr.sc. Feða Vukiæ
Èlanovi Meðunarodnog uredništva
Prof.arch. Nezar AlSayyad, Ph.D. (SAD), prof. Joan Bosquets, Ph.D. (SAD), prof. Rudolf Klein, Ph.D. (Maðarska), prof.dr. Feða Košir (Slovenija), prof. Ákos Moravánszky, Ph.D. (Švicarska), prof.mag. arch. Boris Podrecca (Njemaèka)
Izvršno uredništvo
Izv.prof. dr.sc. Mia Roth-Èerina (izvršna urednica), doc. dr.sc. Lea Petroviæ Krajnik, doc. dr.sc. Zorana Sokol Gojnik (tajnice uredništva), doc. mr.sc. Roberto Vdoviæ (urednik internetskog izdanja), doc. dr.sc. Iva Muraj (urednica Fakultetske kronike), Paula Šimetin (urednica sažetaka magisterija i doktorata)
Etièko povjerenstvo
Prof.art. Veljko Oluiæ, prof. dr.sc. Ariana Štulhofer, izv.prof. dr.sc. Sanja Gašparoviæ + studentski predstavnik
Povjerenstvo za izdavanje zbornika „Facta Architectonica”
Izv.prof. dr.sc. Mia Roth-Èerina, prof. dr.sc. Vesna Mikiæ, prof. dr.sc. Jesenko Horvat, prof. dr.sc. Aleksandar Homadovski, izv.prof. dr.sc. Zrinka Barišiæ Mareniæ, doc. dr.sc. Luka Korlaet, v.pred. Ana Martina Bakiæ, Marina Smokvina (vanjski èlan)
Povjerenstvo za stalno struèno usavršavanje
Doc.art. Branimir Rajèiæ, izv.prof. dr.sc. Zoran Veršiæ, v.pred. mr.sc. Alan Braun, doc. dr.sc. Lea Petroviæ Krajnik, doc. mr.sc. Roberto Vdoviæ ECTS koordinator: izv.prof. dr.sc. Zrinka Barišiæ Mareniæ
UPOSLENICI FAKULTETA - IZMJENE3
• Promaknuti u više zvanje
Redoviti profesori - trajno
Dr.sc. Vesna Mikiæ (13.9.2017.)
Redoviti profesori
Dr.sc. Feða Vukiæ (11.10.2016.), Studij dizajna
Dr.sc. Karin Šerman (15.11.2016.)
Dr.sc. Dina Vulin Ilekoviæ (13.12.2016.)
Dr.sc. Jesenko Horvat (17.1.2017.)
Izvanredni profesori
Tin Sven Franiæ (4.10.2016.)
Petar Miškoviæ (4.10.2016.)
Neda Cilinger (8.11.2016.)
Siniša Justiæ (8.11.2016.)
Mr.sc. Sonja Tadej Vonèina (8.11.2016.)
Dr.sc. Zlatko Karaè (6.3.2017.)
Dr.sc. Zrinka Barišiæ Mareniæ (5.6.2017.)
Dr.sc. Josip Galiæ (5.6.2017.)
Dr.sc. Sanja Gašparoviæ (5.6.2017.)
Dr.sc. Zoran Veršiæ (5.6.2017.)
Vladimir Kasun (14.7.2017.)
Dr.sc. Mia Roth-Èerina (14.7.2017.)
Docenti
Dr.sc. Marina Šimuniæ Buršiæ (5.12.2016.)
Dr.sc. Zorana Sokol Gojnik (8.5.2017.)
Dr.sc. Ana Mrða (5.6.2017.)
Mr.sc. Roberto Vdoviæ (6.6.2017.)
Nino Virag (14.7.2017.)
Predavaèi
Andrea Hercog (8.11.2016.), Studij dizajna
Romana Kajp (8.11.2016.), Studij dizajna
Poslijedoktorandi
Dr.sc. Gorana Aras-Gaziæ (1.10.2016.)
Dr.sc. Davor Andriæ (16.7.2017.)
• Novi zaposlenici Fakulteta
Predavaèi
Emil Flatz (21.11.2016.), Studij dizajna
Marko Hrastovec (12.4.2017.), Studij dizajna
Asistenti
Iva Kostešiæ (1.10.2016.), Studij dizajna
Marija Juza (1.11.2016.), Studij dizajna
Andrija Mudniæ (1.3.2017.), Studij dizajna
Luka Periæ (1.3.2017.), Studij dizajna
Toni Vidoviæ (1.3.2017.) (zamjena)
Nika Pavlinek (5.5.2017.), Studij dizajna
Administracija
Marina Koštek (1.2.2017.)
Mira Staniæ (1.6.2017.) (zamjena)
Struèni suradnici u zavodima
Ana Rigo (1.10.2016.)
Marija Medoš (1.11.2016.)
Ivana Krmpotiæ (20.2.2017.)
Ivan Škugor (20.2.2017.)
• Prekinuli radni odnos na Fakultetu
Nikola Matuhina (18.11.2016.)
Ivana Krstiniæ (19.12.2016.)
Matea Markešiæ (19.12.2016.)
Ana Rigo (31.12.2016.)
Dr.sc. Stipe Vidak (6.3.2017.)
Dr.sc. Vlatka Wertheimer (22.3.2017.)
Ivana Curiæ (31.5.2017.)
Toni Vidoviæ (24.8.2017.)
Davor Pavloviæ (31.8.2017.)
Davor Jozepoviæ (3.9.2017.)
Boško Opaliæ (5.9.2017.)
• Umirovljenici
Vesna Toth (31.12.2016.)
Prof. dr.sc. Lenko Pleština (30.9.2017.)
Izv.prof. Gordana Žaja (30.9.2017.)
• Preminuli
Prof. dr.sc. Erika Kramer (10.2.2017.)
Prof.emeritus Ivan Crnkoviæ (16.4.2017.)
Vesna Toth (14.5.2017.)
Prof. Berislav Šerbetiæ (15.8.2017.)
STUDENTI4
• Razredbeni postupak i dodatna provjera znanja, vještina i sposobnosti, srpanj 2016.
Preddiplomski studij arhitekture i urbanizma
Prijavljeno kandidata u I. roku: 429
Upisano: 125 (105 bez plaæanja, 20 uz maksimalno plaæanje)
Preddiplomski studij dizajna
Prijavljeno kandidata u I. roku: 112
Upisano: 32 (25 bez plaæanja, 7 uz maksimalno plaæanje)
Diplomski studij dizajna
Prijavljeno kandidata: 25
Upisano: 22
• Brojno stanje
Studenti arhitekture
Preddiplomski studij arhitekture i urbanizma
I. godina: 192
II. godina: 156
III. godina: 160
Diplomski studij arhitekture i urbanizma
I. godina: 97
II. godina: 185
Ukupno: 790 studenata
Studenti dizajna
Preddiplomski studij dizajna
I. godina: 35
II. godina: 33
III. godina: 45
Diplomski studij dizajna
I. godina: 28
II. godina: 22
Dodiplomski studij dizajna
Apsolventi: 0
Ukupno: 163 studenta
• Popis diplomanata
Arhitektonski fakultet
Preddiplomski studij arhitekture i urbanizma
Sveuèilišni prvostupnik/ca (Baccalaureus/rea) inženjer/ka arhitekture i urbanizma 2016./2017. (ukupno 99 univ.bacc.ing.arh.)
Adžiæ-Kapitanoviæ
Antonio
Aliæ Petra
Baèekoviæ Marija
Baniæ Marija
Baroviæ Dora
Begoviæ Dino
Benèiæ Marin
Benkoviæ Maja
Bešèec Hrvoje
Blaškoviæ Matija
Bosnar Tihana
Bosniæ Luka
Brauneger Lovro
Briziæ Dorotea
Cafuk Valentina
Èop-Janjac Iva
Èulek Vanja
Dajak Antonia
Duiæ Marin
Fabek Tomislav
Gamilec Antonio
Gašpar Noemi
Gašpari Lucija
Goluban Nikola
Greguriæ Ema
Grubišiæ Bernardica
Gržin Dora
Halajko Dominik
Hubeny Katarina
Iliæ Latica
Iliæ Luka
Ivankoviæ Doris
Jakopanec Ines
Jakoviæ Ivan
Janjiæ Tamara
Jeciæ Luka
Jelaviæ Deša
Jurkoviæ Ivona
Karamatiæ Dora
Kaziæ Katarina
Spicijariæ Mia
Stanièiæ Filip
Šantek Dora
Šimiæ Elena
Šimunoviæ Ivona
Škrivanek Tijana
Šokac Katarina
Štambuk Katarina
Tomaško Filip
Arhitektonski fakultet
Uchytil Luka
Ukiæ Iva
Unger Martina
Urban Dario
Vidiæ Nika
Volareviæ David
Vrtariæ Sofija
Zaborski Petra Zec Gabriela
Diplomski studij arhitekture i urbanizma
Magistar/ra inženjer/ka arhitekture i urbanizma (ukupno 97 mag.ing.arh.)
Antunica Matea
Banjac Kristina
Barada Mislav
Baranoviæ Luka
Barbir Robert
Barièiæ Neva
Belak Sven
Blagec Marko
Knezoviæ Martina
Kolar Marta
Kovaè Tin
Kraljeviæ Karlo
Lerga Ivona
Lipej Andrea
Lonèar Ivan
Lovreèiæ Dominik
Mamiæ Kristijan
Mamiæ Luka
Marincel Filip
Martinoviæ Mia
Martinoviæ Rudolf
Matiæ Petra
Matokanoviæ Monika
Matoševiæ Sara
Miletiæ Karmen
Mimica Ivan
Moèibob Maja
Nanuk Leila
Nanjara Katarina
Pavkoviæ Tamara Paulina
Peèenkoviæ Ema
Peko Mario
Perkoviæ Krešimir
Petkoviæ Mate
Posinkoviæ Mihovil
Prekpalaj Adrianna
Primorac Kristian
Ptièek Ela
Pugelnik Stipeè Tin
Puljiæ Lucija
Rade Valentina
Ramušæak Dora
Rašan Ana
Rogulj Matea
Sekondo Ivan
Sekula Lucija
Sinanoviæ Almasa
Skoriæ Ema
Boroviæ Vanja
Bošnjak Ivana
Božiæ Juraj
Brebriæ Ana
Breka Marina
Budimir Julija
Cahunek Ella
Cavor Iva
Èaržavec Viktor
Èegec Antonija
Èelar Marija
Èièmir Vestiæ Dora
Èingel Paula
Èišiæ Larisa
Èoro Marija
Friganoviæ Mirta
Frišèiæ Marko
Grgiæ Anja
Grgurev Mario
Grom Zlatko
Gulan Emil
Gusiæ Marko
Habijanec Dora
Horvat Marija
Horvatiæ Barbara
Hrvatin Denis
Igrec Martina
Jakubek Antonio
Jambrešiæ Karla
Japunèiæ Martina
Karlo Kristian
Kašiæ Nikola
Kedžo Kristina
Kljenak Dora
Košiæ Jana
Kovaèiæ Anita
Kovaèiæ Sara
Kovaèiæ Tihana
Krstuloviæ Luka
Kufrin Tea
Kukoè Enia
Arhitektonski fakultet
Preddiplomski studij dizajna
sveuèilišni prvostupnik/ca (baccalaureus/rea)
dizajna
[ukupno 34 sveuèilišnih prvostupnika/ca (baccalaureus/rea) dizajna]
Baèanek Ivana
Badurina Marta
Bajrektareviæ Amin
Begèeviæ Ena
Bertina Matea
Cvitanoviæ Mikela
Èaldaroviæ Dora
Doko Dora
Lanèa Samanta
Lonèar Toni
Lukaè Bernarda
Maliæ Katarina
Mandir Nataša
Markoviæ Irena
Martiæ Mislav
Maslaæ Marija
Maslaæ Mihaela
Matekoviæ Mislav
Mikac Filip
Milevoj Ivona
Mulovska Martina
Nediæ Anita
Nižiæ Anselmo
Nosil Mateja
Oršièek Ana
Ovèariæ Lea
Parlov Mateja
Penzar Dora
Perko Mateij
Perliæ Ana
Petroviæ Tino
Podgajski Jelena
Potrebica Dijana
Radoševiæ Iva
Ramadanova Sara
Reliæ Tamara
Roljiæ Vedran
Rubiniæ Denis
Slavniæ Ivana
Stanèiæ Frane
Stojanoviæ Marin
Strika Tea
Špiljak Filip
Štrbac Nenad
Švaco Matija
Teodorova Anastasija
Toliæ Tea Matija
Tonkoviæ Tomislav
Vlašiæ Antonija
Vržina Anamarija
Vuèiæ Tihana
Vukoja Margarita
Vukojeviæ Martina
Zaninoviæ Ivan
Zaninoviæ Lucija
Zovko Ivan
Dundoviæ Luka
Filipan Erika
Filipoviæ Mirta
Golubiæ Ljubica
Grabariæ Stella
Horvatiæ Dorja
Jurjeviæ Roko
Klanac Ivan
Kocijan Karla
Kovaè Paula
Kovaèeviæ Petra
Laušin Morana
Marin Jan
Matiæ Lucija
Meseldžiæ Ela
Novosel Lucija
Pavièiæ Ana
Piškor Petra
Redža Vilim
Sever Lucija
Stupar Nina
Šimag Marijana
Vrebac Vita
Vuri Ivona
Zaher Klara
Zorièiæ Jasna
Arhitektonski fakultet
Diplomski studij dizajna magistar/ra dizajna, ukupno: 16
Bašiæ Miran
Bituanjac Marina
Bonifaèiæ Ian
Buriæ Tin
Ðukiæ Andrej
Goreta Matej
Kentriæ Stanèiæ Nikolina
Modriæ Petra
Pavlekoviæ Preis Sara
Šaban Ivan
Šoliæ Ana
Tecilaziæ Nika
Vertuš Leona
Vrbaniæ Gala Marija
Vuèemiloviæ-Grgiæ Iva
Vujasiæ Ana
NASTAVNI PLANOVI
NASTAVNI PLAN ARHITEKTONSKOGA FAKULTETA5 Preddiplomski studij arhitekture i urbanizma - Prva godina
Kolegij Semestar VoditeljSuradnik I.II.
Povijest arhitekture I, II2
020Izv.prof. dr.sc. Nataša Jakšiæ Matematika 2100Pred. dr.sc. Stipe Vidak
Nosive konstrukcije I2100Izv.prof. dr.sc. Miljenko HaimanV.pred. mr.sc. Berislav Mediæ Pred. Nenad Turèiæ
Nosive konstrukcije II0022Izv.prof. dr.sc. Josip Galiæ
Izv.prof. dr.sc. Miljenko Haiman
V.pred. mr.sc. Berislav Mediæ Pred. Nenad Turèiæ Asist. Andrej Markoviæ Asist. Hrvoje Vukiæ
Arhitektonske konstrukcije i materijali I, II2323Doc.art. Mateo BilušProf. dr.sc. Ariana Štulhofer
Doc.art. Vedran Duplanèiæ
Doc. dr.sc. Iva Muraj
V.pred. Dunja Mandiæ (AKM II)
V.pred. Zorana Protiæ V.pred. Marino Šneler Pred. Marin Binièki Pred. Neda Mrinjek Kliska Pred. Stanka Ostojiæ (AKM I) Pred. Željko Pavloviæ Pred. Darko Užareviæ
Urbanizam I0010Izv.prof. dr.sc. Ivan Mlinar Osnove nacrtne geometrije1200Doc. dr.sc. Marija Šimiæ Horvath Asist. dr.sc. Gorana Aras-Gaziæ Asist. Bojan Pažek
Nacrtna geometrija i perspektiva0012Doc. dr.sc. Marija Šimiæ HorvathAsist. Bojan Pažek
Crtanje I, II0303Prof.art. Renata Waldgoni Izv.prof.art. Siniša Justiæ
Asist. Toni Vidoviæ
V.pred. Ana Martina Bakiæ
V.pred. dr.sc. Ivana Tutek
Pred. Roberta Pavloviæ
Zn.novak-asist. Tihana Hrastar
Uvod u primjenu raèunala 0100Prof. dr.sc. Bojan BaletiæDoc. dr.sc. Kristina Careva
Doc. dr.sc. Rene Lisac
Doc. mr.sc. Roberto Vdoviæ Asist. Morana Pap
Primjena raèunala u arhitekturi I0001Prof. dr.sc. Bojan BaletiæDoc. dr.sc. Kristina Careva
Doc. dr.sc. Rene Lisac
Doc. mr.sc. Roberto Vdoviæ
Asist. Morana Pap
Uvod u projektiranje stambenih zgrada0011Prof. dr.sc. Alenka DeliæProf.art. Teufik Galijaševiæ
Prof.art. Mladen Jošiæ
Prof.art. Ljubomir Mišèeviæ
Prof. dr.sc. Lenko Pleština
Doc.art. Ivana Ergiæ
Doc. dr.sc. Luka Korlaet
Doc.art. Branimir Rajèiæ
Doc. dr.sc. Marina Šimuniæ Buršiæ
Doc.art. Nino Virag
Zn.novak-asist. Boško Opaliæ
Arhitektonsko projektiranje I, II
1313Prof.art. Tonèi ŽarniæProf.art. Veljko Oluiæ
Izv.prof.art. Petar Miškoviæ
Izv.prof. mr.sc. Leo Modrèin
Izv.prof. dr.sc. Mia Roth-Èerina
Doc.art. Vanja Rister
V.pred. Vjera Bakiæ
V.pred. Marina Bertina
Pred. Juraj Glasinoviæ Pred. Darko Latin
Hrvatski prostor i arhitektura - Zagreb
1 danIzv.prof. dr.sc. Zrinka Barišiæ MareniæV.pred. Marina Bertina Hrvatski prostor i arhitektura - Sjeverozapadna Hrvatska
2 danaIzv.prof. dr.sc. Zrinka Barišiæ MareniæDoc. dr.sc. Luka Korlaet
Doc. dr.sc. Iva Muraj
V.pred. Marina Bertina
Engleski jezik za arhitekturu I, II0101V.pred. dr.sc. Neda Boriæ Tjelesna i zdravstvena kultura I, II0202V.pred. dr.sc. Dalibor Vraèan
NASTAVNI PLAN ARHITEKTONSKOGA FAKULTETA Preddiplomski studij arhitekture i urbanizma - Druga godina
Kolegij
Povijest arhitekture III, IV
Semestar VoditeljSuradnik III.IV.
2020
Izv.prof. dr.sc. Nataša Jakšiæ Hrvatski prostor i arhitektura - Slavonija0 03 danaIzv.prof. dr.sc. Zlatko KaraèIzv.prof. dr.sc. Ivan Mlinar Doc. dr.sc. Zorana Sokol Gojnik Zn.novak-asist. Boško Opaliæ
Stambene zgrade I
2000
Prof. dr.sc. Lenko Pleština
Stambene zgrade II0010Prof.art. Mladen Jošiæ
Instalacije zgrada I, II2010V.pred. mr.sc. Ivan CetiniæPred. Tihomir Rengel
Plastièno oblikovanje I, II
Arhitektonske konstrukcije i materijali III
1212
Prof.art. Renata Waldgoni Izv.prof.art. Siniša Justiæ
V.pred. Ana Martina Bakiæ V.pred. dr.sc. Ivana Tutek Pred. Roberta Pavloviæ
2000 Izv.prof. dr.sc. Zoran VeršiæDoc.art. Mateo Biluš
Doc. dr.sc. Iva Muraj
Pred. Marin Binièki
Fizika zgrade0011Izv.prof. dr.sc. Zoran VeršiæIzv.prof. dr.sc. Zoran Veršiæ Doc.art. Mateo Biluš
Doc.art. Vedran Duplanèiæ
Doc. dr.sc. Iva Muraj
Pred. Marin Binièki
Pred. Željko Pavloviæ
Pred. Darko Užareviæ
Urbanizam II1000Izv.prof. dr.sc. Krunoslav Šmit
Perivojna arhitektura0010Izv.prof. dr.sc. Bojana Bojaniæ Obad Šæitaroci
Nosive konstrukcije III
2200 Izv.prof. dr.sc. Josip Galiæ
Izv.prof. dr.sc. Miljenko Haiman
Sociologija okolice0010Prof. dr.sc. Anka Mišetiæ
Primjena raèunala u arhitekturi II1100Prof. dr.sc. Bojan Baletiæ
Studio I
0800
Prof. dr.sc. Alenka Deliæ
Prof.art. Teufik Galijaševiæ
Prof.art. Mladen Jošiæ
Prof.art. Ljubomir Mišèeviæ
Prof. dr.sc. Lenko Pleština
Doc.art. Ivana Ergiæ (koordinatorica)
Doc. dr.sc. Luka Korlaet
Doc.art. Branimir Rajèiæ
Doc. dr.sc. Marina Šimuniæ Buršiæ
Doc.art. Nino Virag
Asist. Andrej Markoviæ
Asist. Hrvoje Vukiæ
Doc. dr.sc. Kristina Careva
Doc. dr.sc. Rene Lisac
Doc. mr.sc. Roberto Vdoviæ
Asist. Morana Pap
Zn.novak-asist. Boško Opaliæ U
Prof. dr.sc. Jesenko Horvat
Prof. dr.sc. Nenad Lipovac
Izv.prof. dr.sc. Sanja Gašparoviæ
Izv.prof. dr.sc. Zlatko Karaè
Izv.prof. dr.sc. Ivan Mlinar (koordinator)
Doc. dr.sc. Vedran Ivankoviæ
Doc. dr.sc. Lea Petroviæ Krajnik
Zn.novak-asist. dr.sc. Tin Oberman
Zn.novak-asist. dr.sc. Marko Rukavina
AK
Prof. dr.sc. Ariana Štulhofer
Izv.prof.art. Neda Cilinger
Izv.prof. dr.sc. Zoran Veršiæ
Doc. dr.sc. Iva Muraj (koordinatorica)
Doc.art. Ivica Plavec
V.pred. Damir Mance
V.pred. Marino Šneler
Pred. mr.sc. Dubravko Baèiæ
Pred. Marin Binièki
Pred. Teodor Cvitanoviæ
Pred. Tajana Jaklenec
Pred. Neda Mrinjek Kliska
Pred. Stanka Ostojiæ
Pred. Željko Pavloviæ
Pred. Darko Užareviæ
NK
Izv.prof. dr.sc. Josip Galiæ
Izv.prof. dr.sc. Miljenko Haiman
V.pred. mr.sc. Berislav Mediæ
Pred. Nenad Turèiæ
Asist. Andrej Markoviæ
Asist. Hrvoje Vukiæ
IZ
V.pred. mr.sc. Ivan Cetiniæ
Pred. Tihomir Rengel
Kolegij
Studio II
Tehnièki studio
Semestar
VoditeljSuradnik III.IV.
0006
Prof. dr.sc. Jesenko Horvat
Prof. dr.sc. Nenad Lipovac
Prof. dr.sc. Sreèko Pegan
Izv.prof. dr.sc. Sanja Gašparoviæ
Izv.prof. dr.sc. Zlatko Karaè
Izv.prof. dr.sc. Ivan Mlinar
Doc. dr.sc. Vedran Ivankoviæ
Doc. dr.sc. Ana Mrða (koordinatorica)
Doc. dr.sc. Lea Petroviæ Krajnik
0008
Prof. dr.sc. Ariana Štulhofer
Izv.prof. dr.sc. Zoran Veršiæ (koordinator)
Doc.art. Mateo Biluš
Doc.art. Vedran Duplanèiæ
Doc. dr.sc. Iva Muraj
Doc.art. Ivica Plavec
V.pred. Zorana Protiæ
V.pred. Marino Šneler
Pred. Marin Binièki
Pred. Teodor Cvitanoviæ
Pred. Tajana Jaklenec
Pred. Neda Mrinjek Kliska
Pred. Željko Pavloviæ
Pred. Darko Užareviæ
Tjelesna i zdravstvena kultura III, IV 0202
V.pred. dr.sc. Dalibor Vraèan
Zn.novak-asist. Tamara Zaninoviæ
A
Prof. dr.sc. Alenka Deliæ
Prof.art. Teufik Galijaševiæ
Prof.art. Mladen Jošiæ
Prof.art. Ljubomir Mišèeviæ
Prof. dr.sc. Lenko Pleština
Doc.art. Ivana Ergiæ
Doc. dr.sc. Luka Korlaet
Doc.art. Branimir Rajèiæ
Doc. dr.sc. Marina Šimuniæ Buršiæ
Doc.art. Nino Virag
Zn.novak-asist. Boško Opaliæ
V.pred. Tomislav Petrinjak
NK
Izv.prof. dr.sc. Josip Galiæ
Izv.prof. dr.sc. Miljenko Haiman
V.pred. mr.sc. Berislav Mediæ
Pred. Nenad Turèiæ
Asist. Andrej Markoviæ
Asist. Hrvoje Vukiæ
IZ
V.pred. mr.sc. Ivan Cetiniæ
Pred. Tihomir Rengel
NASTAVNI PLAN ARHITEKTONSKOGA FAKULTETA
Preddiplomski studij arhitekture i urbanizma - Treæa godina
Kolegij
Svjetska arhitektura 20. stoljeæa
Semestar VoditeljSuradnik V.VI.
2000
Prof. dr.sc. Aleksandar Homadovski
Zaštita graditeljskog naslijeða1000V.pred. mr.sc. Alan Braun
Planiranje i organizacija graðenja
Tehnologija graðenja
Urbanizam III
Perivojno oblikovanje
3200
2000
2000
0300
Planiranje grada
Zgrade društvenog standarda
Studio III
0004
Izv.prof.art. Gordana Žaja
Pred. mr.sc. Dubravko Baèiæ
V.pred. Marino Šneler
Prof. dr.sc. Jesenko Horvat
Prof. dr.sc. Jesenko Horvat
Prof. dr.sc. Mladen Obad Šæitaroci
Izv.prof. dr.sc. Bojana Bojaniæ Obad Šæitaroci
Izv.prof. dr.sc. Sanja Gašparoviæ
Izv.prof. dr.sc. Ivan Mlinar
Doc. dr.sc. Vedran Ivankoviæ
Doc. dr.sc. Lea Petroviæ Krajnik
Prof. dr.sc. Mladen Obad Šæitaroci
Izv.prof. dr.sc. Sanja Gašparoviæ (koordinatorica)
Doc. dr.sc. Vedran Ivankoviæ
Doc. dr.sc. Ana Mrða
2000
0900
Prof.art. Veljko Oluiæ
Prof.art. Igor Franiæ
Prof.art. Veljko Oluiæ (koordinator)
Prof. dr.sc. Andrej Uchytil
Prof.art. Tonèi Žarniæ
Izv.prof.art. Petar Miškoviæ
Izv.prof. dr.sc. Mia Roth-Èerina
Doc.art. Vanja Rister
V.pred. Marina Bertina
Pred. Darko Latin
V.pred. Damir Mance
Pred. Teodor Cvitanoviæ
Pred. Tajana Jaklenec
Zn.novak-asist. dr.sc. Tin Oberman
Zn.novak-asist. dr.sc. Marko Rukavina
Doc. dr.sc. Zoran Boševski
Doc. dr.sc. Alma Zavodnik Lamovšek
Pred. Bojan Linardiæ Zn.novak-asist. Tamara Zaninoviæ
Dr.sc. Svebor Andrijeviæ
Alan Kostrenèiæ
U
Prof. dr.sc. Nenad Lipovac
Izv.prof. dr.sc. Sanja Gašparoviæ
Izv.prof. dr.sc. Zlatko Karaè (koordinator)
Izv.prof. dr.sc. Ivan Mlinar
Doc. dr.sc. Vedran Ivankoviæ
Doc. dr.sc. Lea Petroviæ Krajnik
Zn.novak-asist. dr.sc. Tin Oberman
Zn.novak-asist. dr.sc. Marko Rukavina
NK
Izv.prof. dr.sc. Josip Galiæ
Izv.prof. dr.sc. Miljenko Haiman
V.pred. mr.sc. Berislav Mediæ
Pred. Nenad Turèiæ
Hrvatska arhitektura 20. stoljeæa
0020
Prof. dr.sc. Andrej Uchytil
Uvod u teoriju arhitekture0010Prof. dr.sc. Karin Šerman
Održiva arhitektura0011Prof.art. Ljubomir Mišèeviæ
Osnove prostornog planiranja i zakonodavstva
Zgrade za rad i trgovinu
0020 Prof. dr.sc. Nenad Lipovac
Prof. dr.sc. Vesna Mikiæ
0020
Studio IV00011Prof. dr.sc. Sanja Filep
Prof.art. Miroslav Geng
Prof. dr.sc. Aleksandar Homadovski
Prof. mr.sc. Boris Koružnjak
Prof. dr.sc. Vesna Mikiæ (koordinatorica)
Prof.art. Goran Rako
Prof. dr.sc. Dina Vulin Ilekoviæ
Izv.prof.art. Tin Sven Franiæ
Izv.prof. mr.sc. Sonja Tadej
Doc. dr.sc. Krunoslav Ivanišin
Doc.art. Lovorka Prpiæ
U
Prof. dr.sc. Jesenko Horvat
Prof. dr.sc. Nenad Lipovac
Izv.prof. dr.sc. Sanja Gašparoviæ
Izv.prof. dr.sc. Zlatko Karaè
Izv.prof. dr.sc. Ivan Mlinar
Doc. dr.sc. Vedran Ivankoviæ
Doc. dr.sc. Ana Mrða
Doc. dr.sc. Lea Petroviæ Krajnik (koordinatorica)
Zn.novak-asist. Tamara Zaninoviæ
AK
Prof. dr.sc. Ariana Štulhofer
Doc.art. Ivica Plavec
V.pred. Damir Mance
V.pred. Dunja Mandiæ
V.pred. Marino Šneler
Pred. mr.sc. Dubravko Baèiæ
Pred. Marin Binièki
Pred. Teodor Cvitanoviæ
Pred. Tajana Jaklenec
Pred. Željko Pavloviæ
Pred. Darko Užareviæ
NK
Izv.prof. dr.sc. Josip Galiæ
Izv.prof. dr.sc. Miljenko Haiman
V.pred. mr.sc. Berislav Mediæ
Pred. Nenad Turèiæ
IZ
V.pred. mr.sc. Ivan Cetiniæ
Pred. Tihomir Rengel
Hrvatski prostor i arhitektura - Istra003 danaV.pred. mr.sc. Alan BraunIzv.prof. mr.sc. Sonja Tadej
Pred. mr.sc. Dubravko Baèiæ
Pred. Darko Latin
Pejsažno planiranje0010Izv.prof. dr.sc. Sanja Gašparoviæ
NASTAVNI PLAN ARHITEKTONSKOGA FAKULTETA Diplomski studij arhitekture i urbanizma - Prva godina
Kolegij
Semestar
VoditeljSuradnik I./II. (ljetni)
Prostorno planiranje10Prof. dr.sc. Sreèko Pegan
Urbane preobrazbe10Prof. dr.sc. Tihomir Jukiæ Hrvatski prostor i arhitektura - Dalmacija
Izv.prof.art. Tin Sven FraniæZn.novak-asist. Melita Èavloviæ
Zgrade za sport10Prof. mr.sc. Boris Koružnjak
Radionica arhitektonskog projektiranja 2 - Sport +08Prof.art. Igor Franiæ
Prof.art. Veljko Oluiæ
Prof.art. Tonèi Žarniæ
Izv.prof.art. Vladimir Kasun
Izv.prof.art. Petar Miškoviæ
Izv.prof. mr.sc. Leo Modrèin
Izv.prof.art. Helena Paver Njiriæ
Doc.art. Vanja Rister
Zn.novak-v.asist. dr.sc. Tin Oberman
Zn.novak-asist. Mojca Smode Cvitanoviæ
V.pred. Marina Bertina
V.pred. Vjera Bakiæ
Pred. Juraj Glasinoviæ
Izv.prof. dr.sc. Zrinka Barišiæ Mareniæ (suradnica na seminaru)
Održivo graðenje I10Doc.art. Mateo BilušIzv.prof. dr.sc. Josip Galiæ
Doc. dr.sc. Iva Muraj
Doc.art. Ivica Plavec
V.pred. mr.sc. Ivan Cetiniæ
V.pred. Zorana Protiæ Pred. Tajana Jaklenec
Urbanistièka radionica 1 - Preobrazba grada04Prof. dr.sc. Jesenko Horvat
Prof. dr.sc. Tihomir Jukiæ
Prof. dr.sc. Nenad Lipovac
Izv.prof. dr.sc. Bojana Bojaniæ Obad Šæitaroci
Izv.prof. dr.sc. Ivan Mlinar
Doc. dr.sc. Vedran Ivankoviæ
Doc. dr.sc. Ana Mrða
Inženjerske konstrukcije
10Izv.prof. dr.sc. Josip Galiæ
Urbanizam naslijeða10Prof.dr.sc. Mladen Obad Šæitaroci
Arhitektonski ured - organizacija i poslovanje10Pred. Teodor Cvitanoviæ Crtanje i arhitektonska grafika10Prof.art. Renata Waldgoni
Urbana sociologija10Prof. dr.sc. Anka Mišetiæ Povijest hrvatskog urbanizma10Izv.prof. dr.sc. Zlatko Karaè
Privremena arhitektura10Prof. dr.sc. Sanja Filep
Engleski jezik za arhitekturu III10V.pred. dr.sc. Neda Boriæ Matematièke strukture10Pred. dr.sc. Stipe Vidak Arhitektonika svjetla10Izv.prof.art. Neda Cilinger Metode i praksa nosivih konstrukcija u arhitekturi10Izv.prof. dr.sc. Miljenko Haiman
History of making American city by the end of 19th century /Amerièki grad do kraja 19. stoljeæa
10Prof. dr.sc. Nenad Lipovac
Sakralna arhitektura - uvod u projektiranje10Prof. mr.sc. Boris Koružnjak Doc. dr.sc. Zorana Sokol Gojnik
Geometry in Architecture/Geometrija u graditeljstvu10Doc. dr.sc. Marija Šimiæ Horvath Japanska prostorna koncepcija10Doc.art. Nino Virag
Industrial Archaeology10Izv.prof. dr.sc. Zrinka Barišiæ Mareniæ Uvod u znanstvenoistraživaèki rad10Prof. dr.sc. Ariana Štulhofer
Predindustrijski materijali i metode graðenja10Doc. dr.sc. Marina Šimuniæ Buršiæ
Dokumentiranje graditeljskog naslijeða02V.pred. mr.sc. Alan Braun
Terenska analiza i prouèavanje graditeljskog naslijeða02V.pred. mr.sc. Alan Braun
Istraživanje i prouèavanje graditeljskog naslijeða10V.pred. mr.sc. Alan Braun
Kolegij
Semestar VoditeljSuradnik I./II. (zimski)
Teorija arhitekture I10Prof. dr.sc. Karin Šerman
Povijest europskog urbanizma10Prof. dr.sc. Mladen Obad Šæitaroci
Suvremeno stanovanje10Prof. dr.sc. Alenka Deliæ
Radionica arhitektonskog projektiranja 1 - suvremeno stanovanje08Prof. dr.sc. Alenka Deliæ
Prof.art. Teufik Galijaševiæ
Prof.art. Mladen Jošiæ
Prof.art. Ljubomir Mišèeviæ
Prof. dr.sc. Lenko Pleština
Izv.prof. dr.sc. Zrinka Barišiæ Mareniæ
Doc.art. Ivana Ergiæ
Doc. dr.sc. Luka Korlaet
Doc.art. Branimir Rajèiæ
Doc.art. Nino Virag
Doc. dr.sc. Marina Šimuniæ Buršiæ Zn.novak-asist. Boško Opaliæ
Održivo graðenje II10Izv.prof. dr.sc. Zoran VeršiæGost. v.pred. Milan Careviæ Gost. pred. Goran Tonèiniæ
Urbanistièka radionica - Planiranje naselja0
4Prof. dr.sc. Jesenko Horvat
Prof. dr.sc. Tihomir Jukiæ
Prof. dr.sc. Nenad Lipovac
Prof. dr.sc. Mladen Obad Šæitaroci
Prof. dr.sc. Sreèko Pegan
Izv.prof. dr.sc. Sanja Gašparoviæ
Izv.prof. dr.sc. Ivan Mlinar
Doc. dr.sc. Lea Petroviæ Krajnik Zn.novak-asist. dr.sc. Tin Oberman Zn.novak-asist. dr.sc. Marko Rukavina
Visokotehnološka arhitektura10Prof.art. Ljubomir Mišèeviæ
Arhitektonske konstrukcije drvenih kuæa10Doc.art. Ivica Plavec
Oblik zgrade i termotehnièke instalacije10V.pred. mr.sc. Ivan Cetiniæ
Energetska sanacija ovojnica zgrada10Doc. dr.sc. Iva Muraj Turizam u urbanistièkom i prostornom planiranju10Izv.prof. dr.sc. Krunoslav Šmit
Nenormirano stanovanje10Doc.art. Branimir Rajèiæ
Raèunalno oblikovanje pejsažne arhitekture10Prof. dr.sc. Bojan Baletiæ
Doc. mr.sc. Roberto Vdoviæ
Sociologija kulture10Prof. dr.sc. Anka Mišetiæ
Sportska arhitektura u Zagrebu - geneza sportskih lokacija i prostora10
Prof. dr.sc. Ariana Štulhofer
Autorski pristupi hrvatskih arhitekata10Prof. dr.sc. Andrej Uchytil
Industrijska arheologija10Izv.prof. dr.sc. Zrinka Barišiæ Mareniæ
Postupci sanacija i pojaèanja postojeæih konstrukcija10Izv.prof. dr.sc. Josip Galiæ
Ljetna škola: Tradicija, kreativnost i održivost - MotovunProf.art. Ljubomir Mišèeviæ
Ljetna škola ZADAR 202010Prof. dr.sc. Tihomir Jukiæ
Prostorno planiranje II - zaštita prirode i okoliša10Prof. dr.sc. Sreèko Pegan
Engleski jezik za arhitekturu IV10V.pred. dr.sc. Neda Boriæ
Dokumentiranje graditeljskog naslijeða02V.pred. mr.sc. Alan Braun
Terenska analiza i prouèavanje graditeljskog naslijeða02V.pred. mr.sc. Alan Braun
Hrvatska tradicijska arhitektura10Izv.prof. dr.sc. Zlatko Karaè
Zvuk u arhitekturi1 0Izv.prof. dr.sc. Zoran Veršiæ
Suvremena arhitektura u regiji - Hiper Croatia10Prof. dr.sc. Vesna Mikiæ Istraživanje i prouèavanje graditeljskog naslijeða10V.pred. mr.sc. Alan Braun
Urbanizam naslijeða10Prof. dr.sc. Mladen Obad Šæitaroci
Suvremena perivojna arhitektura10 Izv.prof. dr.sc. Bojana Bojaniæ Obad Šæitaroci
Prakticiranje Arhitekture10Izv.prof. dr.sc. Idis Turato
Project domain10Doc. dr.sc. Krunoslav Ivanišin
Urban Transportation Design Issues10Prof. dr.sc. Nenad Lipovac
NASTAVNI PLAN ARHITEKTONSKOGA FAKULTETA Diplomski studij arhitekture i urbanizma - Druga godina
Kolegij
Semestar
VoditeljSuradnik III. (zimski/ljetni)
Teorija arhitekture II20Prof. dr.sc. Karin Šerman
Auditorna radionica10Prof.art. Miroslav Geng
Interijer10Prof. dr.sc. Dina Vulin Ilekoviæ
Radionica interijera02Prof. dr.sc. Sanja Filep
Prof. dr.sc. Vesna Mikiæ
Prof.art. Veljko Oluiæ
Prof. dr.sc. Dina Vulin Ilekoviæ
Izv.prof.art. Neda Cilinger
Doc. dr.sc. Krunoslav Ivanišin
Doc. dr.sc. Luka Korlaet
Doc.art. Lovorka Prpiæ
Doc.art. Nino Virag
V.pred. Marina Bertina
Radionica arhitektonskog projektiranja
3015Prof.art. Nenad Fabijaniæ
Prof. dr.sc. Sanja Filep
Prof.art. Miroslav Geng
Prof. dr.sc. Aleksandar Homadovski
Prof. mr.sc. Boris Koružnjak
Prof. dr.sc. Vesna Mikiæ
Prof.art. Goran Rako
Prof. dr.sc. Dina Vulin Ilekoviæ
Izv.prof.art. Tin Sven Franiæ
Izv.prof. mr.sc. Sonja Tadej
Izv.prof. dr.sc. Idis Turato
Izv.prof.art. Gordana Žaja
Doc.art. Lovorka Prpiæ
V.pred. mr.sc. Alan Braun
Zgrade za zdravstvo (obavezan izborni)10Izv.prof.art. Gordana Žaja
Zgrade za turizam (obavezan izborni)10Prof.art. Goran Rako
Zgrade za kulturu (obavezan izborni)10Prof.art. Nenad Fabijaniæ
Zgrade za rad (obavezan izborni)10Prof. dr.sc. Vesna Mikiæ
Radionica prostornog planiranja015Prof. dr.sc. Sreèko Pegan
Radionica urbanizma
015Prof. dr.sc. Tihomir Jukiæ
Radionica pejsažne arhitekture015Izv.prof. dr.sc. Bojana Bojaniæ Obad Šæitaroci
Radionica graditeljskog naslijeða015V.pred. mr.sc. Alan Braun
Radionica arhitektonskih konstrukcija015Doc.art. Mateo BilušDoc.art. Vedran Duplanèiæ V.pred. Zorana Protiæ
Oblik zgrade i termotehnièke instalacije10V.pred. mr.sc. Ivan Cetiniæ
Postupci sanacija i pojaèanja postojeæih konstrukcija10Izv.prof. dr.sc. Josip Galiæ
Energetska sanacija ovojnica zgrada10Doc. dr.sc. Iva Muraj
Radionica graditeljskog naslijeða015V.pred. mr.sc. Alan Braun
Istraživanje i prouèavanje graditeljskog naslijeða01V.pred. mr.sc. Alan Braun
* izborni kolegiji kao na I. i II. semestru
KolegijSemestarVoditelj kolegija
Diplomska radionica
(brojka u zagradi oznaèava broj mentorstava) IV.
122Prof. dr.sc. Alenka Deliæ (1)
Prof.art. Nenad Fabijaniæ (2)
Prof. dr.sc. Miroslav Geng (1)
Prof. dr.sc. Jesenko Horvat (1)
Prof.art. Mladen Jošiæ (3)
Prof. dr.sc. Tihomir Jukiæ (2)
Prof. mr.sc. Boris Koružnjak (3)
Prof. dr.sc. Vesna Mikiæ (5)
Prof.art. Goran Rako (8)
Prof.art. Veljko Oluiæ (5)
Prof.art. Tonèi Žarniæ (3)
Izv.prof. dr.sc. Bojana Bojaniæ Obad Šæitaroci (4)
Izv.prof.art. Neda Cilinger (5)
Izv.prof.art. Igor Franiæ (3)
Izv.prof.art. Tin Sven Franiæ (2)
Izv.prof. dr.sc. Sanja Gašparoviæ (1)
Izv.prof.art. Siniša Justiæ (6)
Izv.prof.art. Vladimir Kasun (1)
Izv.prof.art. Petar Miškoviæ (2)
Izv.prof. mr.sc. Leo Modrèin (3)
Izv.prof. dr.sc. Mia Roth-Èerina (7)
Izv.prof.art. Sonja Tadej (1)
Izv.prof. dr.sc. Idis Turato (11)
Doc.art. Mateo Biluš (2)
Doc.art. Ivana Ergiæ (1)
Doc. dr.sc. Krunoslav Ivanišin (1)
Doc. dr.sc. Luka Korlaet (1)
Doc.art. Ivica Plavec (2)
Doc.art. Lovorka Prpiæ (2)
Doc.art. Branimir Rajèiæ (2)
Doc.art. Vanja Rister (2)
NASTAVNI PLAN STUDIJA DIZAJNA6
Preddiplomski studij - Prva godina
Kolegij
Semestar NastavnikSuradnik I.II.
Projektiranje, Industrijski dizajn I, II1313Prof. mr.sc. Zlatko Kapetanoviæ
Prof. Mladen Orešiæ
Projektiranje, Vizualne komunikacije I, II1313Prof. Stipe Brèiæ
Prof. Nenad Dogan
Prof. Ivan Doroghy
Crtanje I, II0202Izv.prof. Boris Ilekoviæ
Kompozicija I, II1111Pred. Nives Sertiæ
Doc. mr.sc. Sanja Bencetiæ
Doc. mr.sc. Ivana Fabrio
Pred. Andrea Hercog
Doc. Tomislav Vlainiæ
Pred. Romana Kajp
Asist. Marija Juza
Asist. Inja Kavuriæ Kireta
Plastièno oblikovanje I, II1111Izv.prof. Boris IlekoviæAsist. Inja Kavuriæ Kireta Vizualna kultura I, II 2020Pred. dr.sc. Ivana Podnar Uvod u dizajn I, II1212Prof. dr.sc. Feða VukiæAsist. Iva Kostešiæ Povijest pisma i tipografije1100Pred. Marko HrastovecAsist. Andrija Mudniæ Teorija tipografije I0011Pred. Marko HrastovecAsist. Andrija Mudniæ 3D modeliranje i vizualizacija 0011Prof. dr.sc. Bojan Baletiæ
Matematika I, II1111Pred. dr.sc. Stipe Vidak (I) Doc. dr.sc. Marija Šimiæ Horvath (II)
Nacrtna geometrija i perspektiva I, II1111Doc. dr.sc. Marija Šimiæ Horvath V.pred. mr.sc. Nikoleta Sudeta
Strani jezik za dizajn I, II1111Pred. Jelena Parizoska Tjelesna i zdravstvena kultura
0202Pred. dr.sc. Vlatka Wertheimer
NASTAVNI PLAN STUDIJA DIZAJNA Preddiplomski studij - Druga godina
Kolegij
Zajednièki predmeti
Asist. mr.sc. Roberto Vdoviæ
Asist. Toni Vidoviæ (II)
Semestar NastavnikSuradnik III.IV.
Crtanje III, IV0202Izv.prof. Boris IlekoviæAsist. Inja Kavuriæ Kireta Povijest umjetnosti I, II2020Pred. dr.sc. Ivana Podnar Fotografija0012Izv.prof. Stanko HercegAsist. Pavel Posavec
Metodologija dizajna
1100Doc. mr.sc. Sanja Bencetiæ Tehnike prezentiranja pomoæu raèunala1100Doc. mr.sc. Ivana Fabrio
Strani jezik za dizajn III, IV 1111Pred. Jelena Parizoska Tjelesna i zdravstvena kultura III, IV0202Pred. dr.sc. Vlatka Wertheimer Predmeti smjera - industrijski dizajn
Projektiranje - industrijski dizajn III, IV1313Prof. mr.sc. Zlatko Kapetanoviæ Prof. Mladen Orešiæ
Doc. mr.sc. Sanja Bencetiæ
Doc. mr.sc. Ivana Fabrio Pred. Andrea Hercog Konstruiranje pomoæu raèunala
1200Prof. dr.sc. Dorian MarjanoviæViši asist. dr.sc. Stanko Škec Asist. Tomislav Martinec
Ergonomija I, II1111Doc. mr.sc. Sanja Bencetiæ
Osnove konstrukcija1
100Prof. dr.sc. Milan Opaliæ
Doc. dr.sc. Dragan Žeželj
Konstrukcije drvnih proizvoda I0012Prof. dr.sc. Ivica GrbacDoc. dr.sc. Ivica Župèiæ
Strojarske konstrukcije
Izborni predmeti
0021Prof. dr.sc. Tanja Jurèeviæ Luliæ
Crtanje akt I, II0202Izv.prof. Boris IlekoviæAsist. Inja Kavuriæ Kireta
Osnove interaktivnih medija I, II1212Pred. Emil FlatzAsist. Luka Periæ
Grafièki materijali i tisak I, II2121Pred. dr.sc. Krešimir Dragèeviæ
Grafièki proizvodi0021Pred. dr.sc. Krešimir Dragèeviæ
Predmeti smjera - vizualne komunikacije
Projektiranje - vizualne komunikacije I, II1313Prof. Stipe Brèiæ
Prof. Nenad Dogan
Prof. Ivan Doroghy
Doc. Tomislav Vlainiæ
Pred. Romana Kajp Asist. Marija Juza
Teorija tipografije II, III1111Pred. Marko HrastovecAsist. Andrija Mudniæ
Grafièki proizvodi I, II0021Pred. dr.sc. Krešimir Dragèeviæ
Grafièki materijali i tisak I, II2121Pred. dr.sc. Krešimir Dragèeviæ Osnove interaktivnih medija I, II1212Pred. Emil FlatzAsist. Luka Periæ
Izborni predmeti
Crtanje akt I, II0202Izv.prof. Boris IlekoviæAsist. Inja Kavuriæ Kireta
Ergonomija I, II 1111
Doc. mr.sc. Sanja Bencetiæ
NASTAVNI PLAN STUDIJA DIZAJNA
Preddiplomski studij - Treæa godina
Kolegij
Zajednièki predmeti
Marketing I, II
Uvod u povijest dizajna
Psihologija za dizajnere
Urbana sociologija
Semestar NastavnikSuradnik V.VI.
2020
2000
Prof. dr.sc. Jurica PavièiæDoc. dr.sc. Morana Fuduriæ
Prof. dr.sc. Feða Vukiæ
0020 Prof. dr.sc. Melita Kovaèeviæ
2100Prof. dr.sc. Anka Mišetiæ
Socijalna ekologija0021Prof. dr.sc. Anka Mišetiæ
Estetika 1,2 1111 Pred. Veljko Žvan
Osnove intelektualnog vlasništva
Predmeti smjera - industrijski dizajn
0020
Projektiranje - industrijski dizajn V, VI 1515
Pred. Dina Korper Žemva
Prof. mr.sc. Zlatko Kapetanoviæ Prof. Mladen Orešiæ
Konstrukcije proizvoda iz plastike0011Izv.prof. dr.sc. Tatjana Haramina
Doc. mr.sc. Sanja Bencetiæ Doc. mr.sc. Ivana Fabrio Pred. Andrea Hercog
Konstrukcije drvnih proizvoda II2100Prof. dr.sc. Ivica GrbacDoc. dr.sc. Ivica Župèiæ
Elementi arhitektonskog projektiranja 1212
Izborni predmeti
Doc. Robert Šimetin
Fotografija i film za industrijski dizajn I, II1212Izv.prof. Stanko Herceg Asist. Pavel Posavec
Tehnike prezentiranja pomoæu raèunala II1200Doc. Vedran Kasap Scenografija I, II2121Pred. dr.art. Ivana Knez
Likovne vježbe / ilustracija I, II 1212Izv.prof. Boris IlekoviæAsist. Inja Kavuriæ Kireta
Kolegij sa Sveuèilišta 3030
Predmeti smjera - vizualne komunikacije
Projektiranje V, VI 1515
Prof. Stipe Brèiæ
Prof. Nenad Dogan
Prof. Ivan Doroghy
Doc. Tomislav Vlainiæ Pred. Romana Kajp Asist. Marija Juza
Fotografija i film I, II 1212 Izv.prof. Stanko HercegAsist. Pavel Posavec
Oglašavanje 1212 Pred. Veljko Žvan
Izborni predmeti
Dizajn fonta i kaligrafije I, II1212Doc. dr.sc. Nikola Ðurek
Tehnike prezentiranja pomoæu raèunala II1200Doc. Vedran Kasap
Scenografija I, II2121Pred. dr.art. Ivana Knez
Grafièke tehnike I, II 0202 Pred. Mario Petrak
Likovne vježbe / Ilustracija I, II1212Izv.prof. Boris IlekoviæAsist. Inja Kavuriæ Kireta
Kolegij sa Sveuèilišta 3030
NASTAVNI PLAN STUDIJA DIZAJNA
Diplomski studij - Prva godina
Kolegij
Zajednièki predmeti
Semestar NastavnikSuradnik I.II.
Sociologija kulture2100Prof. dr.sc. Anka Mišetiæ Teorija i povijest dizajna I, II2121Prof. dr.sc. Feða Vukiæ
Umjetnost danas
Znanstvenoistraživaèke metode
0020Pred. dr.sc. Ivana Podnar
1100Prof. dr.sc. Anka Mišetiæ
Razvoj koncepata i strategija 001 1Doc. mr.sc. Ivana Fabrio
Dizajn interakcija1212Doc. Vedran Kasap
Teorija medija2
020Pred. Veljko Žvan
Predmeti smjera - industrijski dizajn Industrijski dizajn 1, 21414Prof. mr.sc. Zlatko Kapetanoviæ
Prof. Mladen Orešiæ
Interieur I, II1212Doc. Robert Šimetin
Izbor materijala1200Prof. dr.sc. Tomislav Filetin
Suvremene tehnologije materijala0012Prof. dr.sc. Mladen Šercer
Izborni predmeti*
Film i video I, II1212Izv.prof. Stanko Herceg
Kolegij sa Sveuèilišta3030
Predmeti smjera - vizualne komunikacije
Dizajn vizualnih komunikacija 1, 2 1414Prof. Stipe Brèiæ
Prof. Nenad Dogan
Prof. Ivan Doroghy
Kreativna komunikacija i društvo 1, 21212Pred. Veljko Žvan
Izborni predmeti**
Asist. Iva Kostešiæ
Doc. mr.sc. Sanja Bencetiæ Doc. mr.sc. Ivana Fabrio Pred. Andrea Hercog
Asist. Pavel Posavec
Doc. Tomislav Vlainiæ Pred. Romana Kajp Asist. Marija Juza
Projektiranje pisma I, II1212Doc. dr.sc. Nikola Ðurek Interaktivni mediji I , II1 212Pred. Emil FlatzAsist. Luka Periæ
Film i video I, II1212Izv.prof. Stanko HercegAsist. Pavel Posavec Interieur I, II1212Doc. Robert Šimetin
Kolegij sa Sveuèilišta 3030
* Upisuje se 45 sati predavanja/vježbi (ECTS 3,5).
** Upisuje se 90 sati predavanja/vježbi (ECTS 7).
NASTAVNI PLAN STUDIJA DIZAJNA
Diplomski studij - Druga godina
KolegijSemestar NastavnikSuradnik III. VI.
Zajednièki predmeti
Upravljanje dizajnom 20 00Doc. dr.sc. Vatroslav ŠkareDoc. dr.sc. Morana Fuduriæ
Socijalni dizajn 11 00Doc. mr.sc. Ivana Fabrio
Predmeti smjera - industrijski dizajn
Industrijski dizajn 3
Industrijski dizajn - diploma
Diploma - obrana
Izborni predmeti*
26Prof. mr.sc. Zlatko Kapetanoviæ
Prof. Mladen Orešiæ
0210Prof. mr.sc. Zlatko Kapetanoviæ
Prof. Mladen Orešiæ
Inkluzivni dizajn1100Doc. mr.sc. Sanja Bencetiæ
Kolegij sa Sveuèilišta 2000
Predmeti smjera - vizualne komunikacije
Dizajn vizualnih komunikacija 3
Dizajn vizualnih komunikacija - diploma
Diploma - obrana
Izborni predmeti*
2600
Prof. Stipe Brèiæ
Prof. Nenad Dogan
Prof. Ivan Doroghy
0210Prof. Stipe Brèiæ
Prof. Nenad Dogan
Prof. Ivan Doroghy
Inkluzivni dizajn1100Doc. mr.sc. Sanja Bencetiæ
Kolegij sa Sveuèilišta 2000
* Upisuje se 60 sati predavanja/vježbi (ECTS 5).
Doc. mr.sc. Sanja Bencetiæ
Doc. mr.sc. Ivana Fabrio
Pred. Andrea Hercog
Doc. Tomislav Vlainiæ
Pred. Romana Kajp
Asist. Marija Juza
LJETNE ŠKOLE ARHITEKTURE7
Tradicija, kreativnost i održivost - Meðunarodna ljetna škola Motovun 2016. / Tradition, Creativity and Sustainability - International Summer School of Architecture Motovun 2016 [4.-11.8.2016.]
voditelj Studijskog centra i meðunarodne ljetne škole: Lj. Mišèeviæ Interdisciplinarna ljetna škola „Zadar 2020.”, Zadar, Novi Kampus [24.-30.8.2017.]
Ljetna škola arhitekture i urbanizma 2017. „Javni prostori grada - Tradicija i suvremene potrebe”, u sklopu èetverogodišnjeg projekta „Povijesna središta, suvremeni grad i održivi turizam - Zadar 2020.”, organizatori: AF Sveuèilišta u Zagrebu, Odjel za turizam i komunikacijske znanosti Sveuèilišta u Zadru i Društvo arhitekata Zadra voditelji: T. Jukiæ, AF; doc. dr.sc. Božena Krce Mioèiæ, Odjel za turizam i komunikacijske znanosti Sveuèilišta u Zadru i F. Vukiæ, SD.
ZNANSTVENA
• Poslijediplomski doktorski znanstveni studij Arhitektura8
Voditelj: prof. dr.sc. Bojan Baletiæ Peta generacija - drugi i treæi semestar: upisano 11 polaznika. Nastava se održavala na AF u zimskom i ljetnom semestru ak. god. 2016./17., datumi upisa: drugi semestar 24.10.2016., treæi semestar 27.3.2017.
• Doktorirali
Alen Žuniæ
Diskurzivna metoda projektiranja u opusu arhitekta Aleksandra Dragomanoviæa mentor: doc. dr.sc. Zlatko Karaè 28.10.2016.
Srðan Škunca
Razvojni pristupi urbanistièkom planiranju grada Rijeke od 1945. do 1974. godine mentor: prof. dr.sc. Tihomir Jukiæ 14.12.2016.
Davor Andriæ
Biomimetièke pneubotske konstrukcije u arhitekturi: razvojni model modularne konstrukcije mentori: prof. dr.sc. Karin Šerman, izv.prof. dr.sc. Josip Galiæ 10.1.2017.
Melita Èavloviæ
Utjecaj transformacija arhitektonske profesije na arhitekturu grada Zagreba od 1945. do 1961. mentor: prof. dr.sc. Andrej Uchytil 11.7.2017.
• Znanstvenoistraživaèki projekti Znanstveni projekti Hrvatske zaklade za znanost (trajanje: 1.9.2014.-31.8.2018.)
Urbanizam naslijeða - Urbanistièki i prostorni modeli za oživljavanje i unaprjeðenje kulturnoga naslijeða / ”Heritage Urbanism - Urban and Spatial Models for Revival and Enhancement of Cultural Heritage” [HERU HRZZ-2032], glavni istraživaè: akademik Mladen Obad Šæitaroci Istraživanje inovativnih zelenih tehnologija na kampusima za potrebe održivog društva / ”Innovative Green Building Research in the Campus Living Lab” [HRZZ-IP-2013-11-8596], glavni istraživaè: prof. dr.sc. Bojan Baletiæ
Projekt iz Programa provjere inovativnog koncepta [PoC] od strane HAMAG-BICRO-a Provjera inovativnog procesa kompleksnog dinamiènog modeliranja i cjelovitog optimiranja u kon-
ceptima energetskih rješenja zgrada / ”Verifying an innovative process of complex dynamic modelling and comprehensive optimisation in energy efficient design of buildings” [PoC6-1-221], program provjere inovativnog koncepta za znanstvenike, PoC6, Hrvatska agencija za malo gospodarstvo, inovacije i investicije HAMAG-BICRO. U projekt je ukljuèen i inozemni partner Gradbeni inštitut ZRMK, Ljubljana, Slovenija; voditelj: izv.prof. dr.sc. Z. Veršiæ; trajanje projekta: 1.6.2016.-31.5.2017. Kratkoroèna financijska potpora istraživanjima Sveuèilišta u Zagrebu9
ZNANSTVENA ISTRAŽIVANJA 2016.-2017.
Znaèaj industrije u kontekstu hrvatske moderne arhitekture [TP007] - voditeljica: Z. Barišiæ Mareniæ Emanacija urbanog pejsaža [TP015] - voditeljica: B. Bojaniæ Obad Šæitaroci Integralni pristup seizmièkog pojaèanja konstrukcije i poboljšanja energetske uèinkovitosti starih stambenih zgrada pod zaštitom [TP041] - voditelj: J. Galiæ
Urbanistièka obilježja modernog i suvremenog hrvatskog grada [TP092] - voditelj: I. Mlinar
Razvojni potencijal javnog prostora gradova Hrvatske [TP052] - voditelj: T. Jukiæ Korpus hrvatske arhitektonske i urbanistièke baštine u europskom kontekstu [TP057] - voditelj: Z. Karaè
Znanstveni i teorijski koncepti 19. stoljeæa u funkciji razvoja hrvatske moderne arhitekture [TP141]voditeljica: K. Šerman
Umrežavanje ostvarenja hrvatske moderne i suvremene arhitekture [TP152] - voditelj: A. Uchytil 2017. Arhitektura novih prostora za kreativnost i inovacije - voditelj: B. Baletiæ
Znaèaj industrije u kontekstu hrvatske moderne arhitekture - voditeljica: Z. Barišiæ Mareniæ Urbana emanacija - voditeljica: B. Bojaniæ Obad Šæitaroci
Seizmièko pojaèanje zidanih graðevina pod zaštitom ugradnjom stolarije sa skrivenim metalnim okvirom - voditelj: J. Galiæ
Razvojni potencijal javnog prostora gradova Hrvatske - voditelj: T. Jukiæ
Korpus hrvatske arhitektonske i urbanistièke baštine u europskom kontekstu - voditelj: Z. Karaè Urbanistièka obilježja modernog i suvremenog grada - voditelj: I. Mlinar
Znanstveni i teorijski koncepti 19. stoljeæa u funkciji razvoja hrvatske moderne arhitekture - voditeljica: K. Šerman
Inovativni modeli formiranja javnih prostora grada - voditelj: K. Šmit
Kategorizacija i interpretacija velikih podataka hrvatske moderne i suvremene arhitekture - voditelj: A. Uchytil
Odreðivanje modela referentnih zgrada javne namjene iz razlièitih razdoblja izgradnje u Hrvatskoj u svrhu energetske analize i obnove na gotovo nulaenergetsku razinu (nZEB) - voditelj: Z. Veršiæ
UMJETNIÈKA ISTRAŽIVANJA 2016.-2017.
DASA - Digitalni arhiv stambene arhitekture [UP010] - voditelj: M. Jošiæ Zagrebaèki interijeri [UP025] - voditeljica: D. Vulin Ilekoviæ
2017.
Uloga dizajnera - granice profesije i izazovi suvremenog društva - voditelj: S. Brèiæ Diskurs individualnog stanovanja - Arhiv obiteljskih kuæa hrvatske arhitekture - voditeljica: I. Ergiæ
Mapiranje i programiranje lokacija za potrebe zdravstvenog turizma - voditeljica: S. Filep
Reafirmacija paviljona 28 Zagrebaèkog velesajma - voditelj: M. Geng
Digitalni arhiv višestambenih zgrada - voditelj: M. Jošiæ
Inovacije u arhitekturi i dizajnu - voditelj: Lj. Mišèeviæ
Komunikacijska tuba - primjena drvene konstrukcije - voditelj: I. Plavec
Pedagoška djelatnost prof. Zdenka Strižiæa - voditelj: B. Rajèiæ
Moderna turistièka arhitektura i njene performanse - voditelj: G. Rako
Zagrebaèki interijeri - voditeljica: D. Vulin Ilekoviæ
Uèenje o boji za studente arhitekture - voditeljica: R. Waldgoni
Doktorat umjetnosti u europskom akademskom kontekstu - arhitektura - voditelj: T. Žarniæ
U popisu naslova izdanih tijekom ak.god 2016./17. navedene su samo samostalne publikacije: knjige, monografije, katalozi, te èasopis „Prostor” kao cjelina. Obranjene disertacije i magistarski radovi, koje se takoðer smatraju objavljenim radovima, navedene su u posebnom poglavlju, a u ovom se broju èasopisa „Prostor” objavljuju i njihovi sažetci. Publikacije u nakladi [ili sunakladništvu] fakulteta10
• Knjige
Galiæ, J. (2017.), Betonske konstrukcije, AF, Zagreb: Acta arhitectonica - digitalni udžbenici, http://www.arhitekt.unizg.hr/nastava/skripta/GalicJ_Betonske%20konstrukcije.pdf
Gašparoviæ, S. (2016.), Pejsažno planiranje, AF, Zagreb: Acta arhitectonica - digitalni udžbenici, http://www.arhitekt.unizg.hr/nastava/skripta/GasparovicS_Pejsazno%20planiranje.pdf
Marasoviæ, T. (2017.), Dalmatia Praeromanica, Early Medieval Architecture in Dalmatia, 1st Synthesis, Književni krug Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika, AF, Split-Zagreb [ur. Cambi, N.]
Sokol Gojnik, Z. (2017.), Sakralna arhitektura 20. stoljeæa u Zagrebu, UPI2M, AF, Zagreb [ur. Štulhofer, A.]
Šegviæ, N. (2017.), O hrvatskoj arhitekturi - napisi, eseji, polemike, studije, 2. dopunjeno izdanje, AF, Zagreb [pripremili: Štulhofer, A.; Uchytil, A.], promocija: AF, 26.1.2017.
Veršiæ, Z. (2017.), Arhitektonska akustika, AF, Zagreb: Acta arhitectonica - digitalni udžbenici [ur. Jaklenec, T.]
http://www.arhitekt.unizg.hr/nastava/skripta/VersicZ_Arhitektonska_akustika_2017.pdf
*** Šest pogleda Radionica AF/SC 6 (2016.), AF: katalog [ur. Roth-Èerina, M.; Miškoviæ, P.], promocija: Galerija Studentskog centra, 10.12.2016.
*** OMNIBUS: Neven Šegviæ (2017.), AF: katalog [ur. Fabijaniæ, N.]
*** Tehnièki studio (2017.), AF: Ljetne škole i radionice knj. 26. [ur. Muraj, I.; Protiæ, Z.; Veršiæ, Z.], promocija: AF, 19.4.2017.
*** Godišnjak Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu (2017.), AF [ur. Bakiæ, V.; Jaklenec, T.; Mrduljaš, M.], promocija: AF, 2.5.2017.
*** Zadar 2020. - grad i njegovo zaleðe (2017.), AF: Ljetne škole i radionice knj. 27 [ur. Jukiæ, T.], promocija: AF, 25.5.2017.
• Èasopis „Prostor” U navedenim brojevima èasopisa „Prostor” èlanke su objavili sljedeæi nastavnici, uposlenici i studenti AF te istraživaèi na znanstvenoistraživaèkim projektima: Vol. 24 (2016.), br. 2 (52): Obad Šæitaroci, M.; Bojaniæ Obad Šæitaroci, B.; Mlinar, I. Vol. 25 (2017.), br. 1 (53): Roth-Èerina, M.; Žuniæ, A.; Kostešiæ, I.; Gašparoviæ, S.; Premužiæ, M. Objavljeni znanstveni radovi nastavnika izvan fakultetske nakladnièke djelatnosti11 • Knjige
Šerman, K.; Ekštajn, I. (2016.), Fitting Abstraction: Croatia 1914-2014, Muzej suvremene umjetnosti Zagreb, Zagreb
POGLAVLJE U KNJIZI
Leal Filho, W.; Azeiteiro, U.; Alves, F.; Molthan-Hill, P. [ur.] (2017.), Handbook of Theory and Practice of Sustainable Development in Higher Education, Vol. 4, Springer International Publishing, Berlin: Careva, K.; Baletiæ, B.: Space for Interdisciplinary Collaboration: One Mode of Achieving Social Sustainability at Universities Baletiæ, B.; Lisac, R.; Vdoviæ R.: Campus Living Lab Knowledgebase: A Tool for Designing the Future
Mrða, A. (2016.), Suvremeni turistièki model, poglavlje u knjizi: Urbanistièno-arhitekturna delavnica Koprivnik 2016 [ur. Zavodnik Lamovšek, A.; Mrak, G.], Narodna in univerzitetna knjižnica, 1819, Ljubljana
Šerman, K. (2017.), Boris Magaš and the Emergence of Postmodernist Themes in the Croatian Modernist Tradition, u: Re-Framing Identities Architecture’s Turn to History, 1970-1990, dio edicije „East West Central: Rebuilding Europe 1950-1990” [ur. Moravánszky, A.; Lange, T.], Birkhäuser, 191206, Basel
Šerman, K. (2016.), Natuknice o komponentama i bitima, u: Šest pogleda, Radionica AF/SC 6, AF, Zagreb
ÈLANCI U ENCIKLOPEDIJAMA
Zagorska enciklopedija (2017.), [ur. Brezinšèak Bagola, B.; Cesarec, I.; Klemenèiæ, M.], Hrvatski leksikografski zavod, Zagreb
Obad Šæitaroci, M.; Bojaniæ Obad Šæitaroci, B.: Dvorci, 180-186
Obad Šæitaroci, M.; Bojaniæ Obad Šæitaroci, B.: Perivoji, 662-665
• èasopisi
ZNANSTVENI RADOVI OBJAVLJENI U CC ÈASOPISU
Dumboviæ Bilušiæ, B.; Obad Šæitaroci, M.; Kranjèeviæ, J. (2017.), Historical Character of the Landscape of Veliki Brijun, u: Annales - Annals for Istrian and Mediterranean Studies, Series Historia et Sociologia, 27 (2): 259-276, Koper
Huiæ, I.; Obad Šæitaroci, M. (2016.), Spatial, Urban and Architectural Features of the Central IstriaResearch in the Area of the Historic Pazin County, u: Annales - Annals for Istrian and Mediterranean Studies, Series Historia et Sociologia, 26 (3): 585606, Koper
Mrða, A.; Bojaniæ Obad Šæitaroci, B. (2016.), Heritage Touristscapes: a Case Study of the Island of Hvar, u: Annales - Annals for Istrian and Mediterranean Studies - Series Historia et Sociologia, 26 (3): 553-572, Koper
Rukavina, M.; Obad Šæitaroci, M. (2017.), Urban Integration of Archaeological Heritage in Zadar, u: Annales - Annals for Istrian and Mediterranean Studies, Series Historia et Sociologia, 27 (2): 329348, Koper
ÈLANCI OBJAVLJENI U ZNANSTVENIM ÈASOPISIMA
Iljazoviæ, Z.; Pažek, B. (2017.), Co-c.e. Sets with Disconnected Complements, Theory of Computing Systems, Springer US
Ivanišin, K. (2017.), Arhitekt i grad, „Art Bulletin”, HAZU, 65/2015.: 121-150, Zagreb
Jelinèiæ, D.A.; Vukiæ, F.; Kostešiæ, I. (2017.), The City is more than just a Destination: An Insight into City Branding Practices in Croatia, „Sociologija i prostor”, 55 (1): 117-134, Zagreb
Kostešiæ, I.; Vukiæ, F. (2016.), Design and Visual Culture Education at Technical Universities, ”Polytechnic & Design”, 4: 443-450, Zagreb
Parizoska, J.; Rajh, I. (2017.), Idiom variation in business English textbooks: A corpus-based study, ”ESP Today”, Journal of English for Specific Purposes at Tertiary Level, 5 (1): 46-67
https://www.esptodayjournal.org/pdf/current_issue/jun-2017/Jelena-Parizoska-and-Ivanka-Rajhfull-text.pdf
Petroviæ Krajnik, L.; Mlinar, I.; Krajnik, D. (2017.), City planning policy: New housing developments in Zagreb brownfields, „Geodetski vestnik”, 61 (2): 246-262, Ljubljana
Rukavina, M.; Petriæ, K.; Obad Šæitaroci, M. (2015.), Analiza i procjena stanja zaštite arheoloških nalazišta Sesvete - prilog metodi analize i procjene u kontekstu integralne zaštite, u: „Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske”, 39: 161-182, Zagreb (tiskano: 2016.)
Vukiæ, F. (2016.), Modern Zagreb. Plan, Tradition, Identity, ”Herito Quarterly”, 22-23: 272-286, Krakov Vukiæ, F. (2017.), Rethinking the Environment. An Introduction to Matko Meštroviæ’s „Dizajn i okolina” / ”Design and Environment” from 1980, ”Journal of Design History”, 30 (2): 212-230
ÈLANCI OBJAVLJENI U DRUGIM ÈASOPISIMA
Cilinger, N. (2017.), 7th Daylight Velux Simposium 2.-4.5.2017. u Berlinu, „Oris - èasopis za arhitekturu i kulturu”, (105): 236-239, Zagreb
Mlinar, I.; Damjanoviæ, D.; Bertakoviæ, T.; Dorotiæ, I., Orešiæ, M. (2017.), Od A do Ž: arhitektura i urbanizam u Hrvatskoj, „D&D Gold”, 1 (1): 96-106, Zagreb
Obad Šæitaroci, M.; Bojaniæ Obad Šæitaroci, B. (2016.), u: „Zagreb moj grad”; www.zagrebmojgrad.hr
Energetski djelotvorna rekonstrukcija Braèkanovi život zagorskog dvorca grofova Kulmer, X (61): 88-92
Dvorac Sveti Križ Zaèretje - od Kegleviæa i Sermagea do Vranyczany-Dobrinoviæa, X (60): 84-88 Laduè i Mirkovec - dva dvorca obitelji Vranyczany-Dobrinoviæ, X (58): 42-47
Dvorac Gornja Bedekovèina - model zagorskoga maloga dvorca, X (57): 66-71
Prpiæ, L. (2016.), O pripadanju mjestu - Obiteljska kuæa Arhitekture Krušec, Golo, Slovenija / On Belonging to a Place - Family House by Arhitektura Krušec, Golo, Slovenia, „Oris - èasopis za arhitekturu i kulturu”, XVIII (102): 120-129, Zagreb
Prpiæ, L. (2017.), Kuæa za dvoje - Obiteljska kuæa Bogdana Budimirova, Zagreb, Hrvatska / A House for Two - Family House by Bogdan Budimirov, Zagreb, Croatia, „Oris - èasopis za arhitekturu i kulturu”, XIX (104): 162-175, Zagreb
Rako, G. (2016.), Niko Bašiæ kuæama, „Oris - èasopis za arhitekturu i kulturu”, posebno izdanje, Zagreb
Smiljaniæ, S.; Mlinar, I. (2017.), Uloga grada u znanstvenofantastiènim filmovima, „Ubiq”, 11 (20), Zagreb
Šerman, K. (2017.), Izmeðu unikata i manifesta: The Economist Building, osvrt s povodom, „Orisèasopis za arhitekturu i kulturu”, XIX (104): 176195, Zagreb
Šimuniæ Buršiæ, M. (2017.), Wine, vineyards and landscaping in Friuli, u: Restarting from Bacchus and Dionysus, with the help of Oyamatsumi: Sustainable proposals for the renewal of the former Trieste Barracks in Casarsa [ur. Fabris, L.M.; Camerin, F.], 111-120, Pordenone
Tukiæ, D.; Mlinar, I. (2017.), Spomenik kao urbanistièka èinjenica, „Kontura”, (135): 10-15, Zagreb
RECENZIJE I PRIKAZI KNJIGA
Parizoska, J. (2016.), prikaz knjige Marije Omaziæ Phraseology through the looking glass, „Suvremena lingvistika”, 42 (81): 131-134
Veršiæ, Z. (2016.), Sustainable design of energy efficient family houses, recenzija knjige autora Praznik, M.; Zbašnik-Senegaènik, M.: Trajnostna zasnova energijsko uèinkovitih enodružinskih hiš, Univerza u Ljubljani, Fakulteta za arhitekturo, „Arhitektura, raziskave / Architecture, Research”, (1): 44-45, Ljubljana
ZNANSTVENI RADOVI OBJAVLJENI U ZBORNIKU RADOVA MEÐUNARODNOGA ZNANSTVENOG SKUPA
Golubiæ, S.; Bojaniæ Obad Šæitaroci, B. (2017.), Segregation in Designed Landscape - History and Future, u: Landscape Futures, Uniscape Conference 2017 Theme 4 - The Right to Landscape and Democratic Practices, 71, Kopenhagen
Mariæ,T.; Palaiologou, G.; Griffiths, S.; Bojaniæ Obad Sæitaroci, B. (2017.), Gateway-Pathway Heritage and Urban Growth - Zagreb Case Study, u: Proceedings of the 11th International Space Syntax Symposium [ur. Heitor, T.; Serra, M.; Pinelo Silva, J.; Bacharel, M.; Cannas da Silva, L.], Instituto Superior Técnico, Departamento de Engenharia Civil, Arquitetura e Georrecursos, 90.1-90.15, Lisabon Mariæ, T.; Bojaniæ Obad Šæitaroci, B. (2017.), Odnos integracijske jezgre i povijesnih slojeva - upotreba sintakse prostora u planerskim usporedbama gradova, u: zborniku znanstvenog skupa Zajednièki temelji [ur. Gilja, G.; Haladin, I.; Lukaèeviæ, I.], Sveuèilište u Zagrebu, GF, 273-279, Zagreb Mlinar, I.; Petroviæ Krajnik, L.; Krajnik, D. (2017.), Image, identity and quality of Zapruðe housing development in Novi Zagreb, Keeping up with technologies in the context of urban and rural synergyBook of conference proceedings [ur. Bijediæ, Dž.; Krstiæ-Furundžiæ, A.; Zeèeviæ, M.], AF Univerzitet u Sarajevu, 429-434, Sarajevo
Mlinar, I.; Sironiæ, M. (2017.), Pionirski grad u Zagrebu, Dijalozi s baštinom 2017 - Živjeti s baštinom: konzervatorsko djelovanje u zaštiæenim urbanistièkim cjelinama u funkciji održivog turistièkog razvoja, Filozofski fakultet u Rijeci, Odsjek za povijest umjetnosti, 28-29, Rijeka
Mrða, A.; Bojaniæ Obad Šæitaroci, B., (2016.), Relationship between Tourism and Cultural Landscape - a New Sustainable Development Model, u: Proceedings of TCL 2016 Conference Tourism and Cultural Landscapes: towards a sustainable approach [ur. Kiss, F.], Foundation for Information Society (INFOTA), 376-384, Budapest
Parizoska, J.; Filipoviæ Petroviæ, I. (2016.), Uporabni model jezika u leksikografskoj obradi frazeološke varijantnosti u hrvatskome, u: Metodologija i primjena lingvistièkih istraživanja [ur. Udier, S.L.; Cergol Kovaèeviæ, K.], Hrvatsko društvo za primijenjenu lingvistiku, 147-158, Zagreb
Petroviæ Krajnik, L.; Mlinar, I.; Krajnik, D. (2017.), Development Concepts of UrbRur Areas,
Keeping up with technologies in the context of urban and rural synergy, Book of conference proceedings [ur. Bijediæ, Dž.; Krstiæ-Furundžiæ, A.; Zeèeviæ, M.], AF Univerzitet u Sarajevu, 68-76, Sarajevo
Praznik, M.; Veršiæ, Z. (2016.), Utjecaj naprednog energetskog modeliranja na optimiranje energetskih koncepta zgrada, Zbornik radova: Meðunarodni kongres Energija i okoliš 2016., [ur. Frankoviæ, B.], Hrvatski savez za sunèevu energiju, 569-580, Opatija
Praznik, M.; Veršiæ, Z. (2016.), Napredno energetsko modeliranje cjelovite energetske obnove zgrada, Zbornik radova: EU i hrvatsko graditeljstvo, [ur. Lakušiæ, S.], Hrvatski savez graðevinskih inženjera, 879-890, Cavtat
Šimuniæ Buršiæ, M. (2017.), Autentiènost ideje i autentiènost tvari: razmatranje kriterija za model procjenjivanja vrijednosti graditeljske baštine, u: Modeli revitalizacije i unaprjeðenja kulturnog naslijeða, Zbornik radova znanstvenog kolokvija, 88, Zagreb
Vukiæ, F.; Jukiæ, T.; Podnar, I.; Šariniæ, J. (2016.), The Strategy for A Living Historical City: Sustainable Tourism as a Creative Collaborative Practice, Arte-polis 6 Imagining Experiences Creative Tourism and The Making of Place: Proceedings, [ur. Wibowo, A. S.; Widiastuti, I.; Soemardi, A. R.], School of Architecture, Planning and Policy Development Institut Teknologi, 484-494, Bandung, Indonesia
SAŽECI RADOVA OBJAVLJENI U ZBORNIKU RADOVA
MEÐUNARODNOGA ZNANSTVENOG SKUPA
Barišiæ Mareniæ, Z. (2016.), Modernistièki sklop elektroindustrije Konèar u Zagrebu (1945.-1949., Stjepan Gomboš, Mladen Kauzlariæ, Vladimir Juranoviæ, Otto Werner), zbornik sažetaka znanstvenog skupa VII. meðunarodna konferencija o industrijskoj baštini posveæena temi: Torpedo - povijest i baština, 150. godišnjica izuma Luppis - Whiteheadova torpeda, Zbornik sažetaka [ur. Smokvina, M.], Protorpedo, 13-14, Rijeka
Barišiæ Mareniæ, Z. (2016.), Remarkable Public Health Service Architecture by Architect Zoja Dumengjiæ, zbornik sažetaka znanstvenog skupa 2nd International historical Conference-workshop on Women Designers, Architects and Engineers between 1946 and 1968, projekta Women’s creativity since the Modern Movement [ur. Seražin, H.; Franchini, C.; Garda, E.), Research Centre of Slovenian Academy of Sciences and Arts // Slovenia; France Stele Institute of Art History, 30, Ljubljana Mrða, A., Howitt, R., Bojaniæ Obad Šæitaroci, B. (2017.), Heritage Urbanism as a Planning Model for Sustainable Cultural Tourism: The Cases of Cockatoo Island, Australia and St. Catherine Island, Croatia, u: Local identity and tourism management on world heritage sites - 5th UNESCO UNITWIN conference, 45, Coimbra
Oberman, T., Bojaniæ Obad Šæitaroci, B.; Jambrošiæ, K.; Kang, J. (2017.), Winter Crush and Summer Siesta in Zagreb - Perceptual Differences in Soundscape of the Sequence of Urban Open Spaces in Zagreb, u: AESOP Annual Congress ‘17 Spaces of Dialog for Places of Dignity: Fostering the European Dimension of Planning - Abstracts book [ur. Ferreira, J. A.; Simoes, J. M.l; Morgado, S.], IST Tecnico Lisboa, Instituto de Geografia e Ordenamento do Territorio, Faculdade de Arquitetura, 78-78, Lisabon
Parizoska, J. (2016.), Figurative language in EFL textbooks for young learners: Challenges and implications for teaching, u: 11. meðunarodna balkanska konferencija obrazovanja i znanosti Buduænost obrazovanja i obrazovanje za buduænost -
knjiga sažetaka [ur. Prskalo, I.; Cvikiæ, L.], Uèiteljski fakultet, Zagreb
Parizoska, J.; Filipoviæ Petroviæ, I. (2017.), Forcedynamic schemas and lexico-syntactic variability of idioms in Croatian, u: Third International Symposium on Figurative Thought and Language - Book of Abstracts, Faculty of Humanities and Social Sciences, University of Osijek, Osijek
Petroviæ Krajnik, L.; Krajnik, D. (2017.), World exhibition as a tool for the promotion of healthy and liveable cities: Case study Milan, Italy, AESOP Annual Congress’17 Spaces of dialog for places of dignity: Fostering the European - Abstracts book, [ur. Ferreira, J. A.; Simões, J. M.; Morgado, S.], Tecnico Lisboa, IGOT, Faculdade de Arquitectura, 268-268, Lisabon
Petroviæ Krajnik, L.; Petroviæ, V.; Krajnik, D. (2017), Dimensioning of Matrix of Urban Structures Complexity - Functional Paradigm, AESOP Annual Congress’17 Spaces of dialog for places of dignity: Fostering the European - Abstracts book, [ur. Ferreira, J. A.; Simões, J. M.; Morgado, S.], Tecnico Lisboa, IGOT, Faculdade de Arquitectura, 286-286, Lisabon
Rajh, I.; Parizoska, J. (2017.), Primjena raèunalnih korpusa u nastavi engleskog jezika struke, u: Od teorije do prakse u jeziku struke - knjiga sažetaka [ur. Omrèen, D.; Cigan, V.], Udruga nastavnika jezika struke na visokoškolskim ustanovama, Zagreb
RADOVI OBJAVLJENI U ZBORNIKU RADOVA
STRUÈNOGA SKUPA
Obad Šæitaroci, M. (2016.), Pravna zaštita prostora u urbanistièkom planiranju i prostornom ureðenju, Pravna zaštita prostora, zbornik Okruglog stola održanog 17.10.2016., HAZU [ur. Barbiæ, J.], 159-168, Zagreb
• Katalozi izložbi
Ivanišin, K. (2017.), Bez naziva (Kristalna palaèa), u: Petra Golušiæ (2017.): Praznina, katalog istoimene izložbe, Umjetnièka galerija Dubrovnik, 6, 27, Dubrovnik
Ivanišin, K. (2017.), suautor izložbe „Dobroviæ u Dubrovniku”, Muzej primenjene umetnosti, Beograd, 22.2-15.3.2017., katalog izložbe: Miletiæ Abramoviæ, Lj. (2017), Dobroviæ u Dubrovniku, Muzej primenjene umetnosti, Beograd
Ivanišin, K.; Kabashi, L. (2017.): ISKORAK / GO BEYOND, izložba recentne crnogorske arhitekture, Moderna galerija Podgorica, listopad 2016.: Poveæala prirodnih i umjetnih elemenata; projekt revalorizacije okoliša HE Piva - Mratinje, 2009., katalog istoimene izložbe: Alihodžiæ, R. (2017.), Iskorak / Go Beyond, Moderna galerija, 68-69, Podgorica Rako, G. (2016.), Muzej vuèedolske kulture, katalog Nagrada Vladimir Nazor za 2015. godinu*; katalog Godišnja izložba ostvarenja hrvatskih arhitekata u 2015. godini*; katalog Izložba prvog roðendana Oris kuæe arhitekture; katalog Arhitext: Prospective Nostalgias, Rumunjska Rako, G. (2017.), Muzej vuèedolske kulture, Catalogue EU Mies Award 2017, European Union prize for contemporary architecture, 72, 279, Fundacio Mies van der Rohe, Barcelona
• Internetske objave
Mlinar, I.; Ostroški, M. (2016.), Ljetna škola Ambientura - Pionirac 2016., Folder, https://folderon. wordpress.com/2016/12/22/ljetna-skola-ambientura-pionirac-2016/
Lidija Butkoviæ Miæin i Saša Šimpraga: Afrièki i azijski opusi hrvatskih arhitekata, intervju s M. Smode Cvitanoviæ i M. Smokvina, https://vizkultura.hr/ africki-i-azijski-opusi-hrvatskih-arhitekata/
• Objave o arhitektima i arhitektonskim projektima
Obad Šæitaroci, M.: Kaniški, A. (2017.), Obad Šæitaroci, M., Enciklopedija Hrvatskoga zagorja, LZ Miroslav Krleža, 619, Zagreb
Fišiæ, L.: Uzalud nam prostorni planovi ako nema vizije života, razgovor s M. Obadom Šæitarocijem, „Lider”, 34-37, 7.4.2017.
Balbaša, A.: Tajna propasti najljepših hrvatskih dvoraca, razgovor s M. Obadom Šæitarocijem, „Nacional”, 48-54, 12.4.2016., Zagreb
Rako, G.: (2016.), Aktualni trenutak hrvatske arhitekture, razgovor, „Èovjek i prostor”, 5-8, Zagreb
Rako, G.:
Zgrada na Gornjem Zametu, u: Bobovec, B. (2016.), 2/2 XX Antologija hrvatske arhitekture druge polovine dvadesetog stoljeæa, UPI-2M PLUS d.o.o., Zagreb Arheološki muzej Narona i Muzej vuèedolske kulture, u: Musei nuovi (2017.), Italija Muzej vuèedolske kulture, èasopis ”Architectur Wettbewerbe”, 324 (2016.), Austrija; èasopis ”Rassegna”, 151 (2017.), Italija
• Gostovanja nastavnika na meðunarodnim znanstvenim skupovima
Z. Barišiæ Mareniæ: ”Remarkable Public Health Service Architecture by Architect Zoja Dumengjiæ”, meðunarodni znanstveni skup 2nd International historical Conference-workshop on Women Designers, Architects and Engineers between 1946 and 1968, projekt ”Women’s creativity since the Modern Movement” u okviru ”Creative Europe Programme”, Research Centre of Slovene Academy of Sciences and Arts, Ljubljana, 3.-5.10.2016.
B. Bojaniæ Obad Šæitaroci: ”The Closing Lecture: Conference Conclusions”, meðunarodna znanstvena konferencija ”Mapping Urban Changes”, u organizaciji Institute of Art History, Zagreb and Centre for Advanced Academic Studies University of Zagreb, Dubrovnik, 20.-22.9.2017.
S. Golubiæ, B. Bojaniæ Obad Šæitaroci: ”Segregation in Designed Landscape - History and Future”, meðunarodni znanstveni skup ”Landscape Futures, Uniscape Conference 2017” u organizaciji: The Section for Landscape Architecture and Planning, Department of Geosciences and Natural Resource Management (IGN), University of Copenhagen, in association with UNISCAPE and the Centre for Landscape Democracy (CLaD), Norwegian University of Life Sciences, Kopenhagen, 19.-21.6.2017.
I. Kostešiæ, F. Vukiæ: „Vizualno shvaæanje gradajedan kritièki pristup modelu Kevina Lyncha”, meðunarodni znanstveni skup Tiskarstvo i dizajn 2017, Zagreb, 9.-10.3.2017.
I. Kostešiæ, F. Vukiæ: ”Papanek behind the Iron Curtain: Unmaking the Industrial Environment of Socialism”, Design History Annual Conference ”Making and Unmaking the Environment”, Oslo, 7.9.9.2017.
T. Mariæ, B. Bojaniæ Obad Šæitaroci: „Odnos integracijske jezgre i povijesnih slojeva - upotreba sintakse prostora u planerskim usporedbama gradova”, Peti skup mladih istraživaèa iz podruèja graðevinarstva i srodnih tehnièkih znanosti, „Zajednièki temelji”, Sveuèilište u Zagrebu, GF, Zagreb, 18.19.9.2017.
T. Mariæ, G. Palaiologou, S. Griffiths, B. Bojaniæ Obad Šæitaroci: ”Gateway-Pathway Heritage and Urban Growth - Zagreb case study”, meðunarodni znanstveni simpozij 11th International Space Syn-
tax Symposium u organizaciji: Instituto Superior Técnico, Departamento de Engenharia Civil, Arquitetura e Georrecursos, Lisabon, 3.-7.7.2017.
T. Oberman, B. Bojaniæ Obad Šæitaroci, K. Jambrošiæ, J. Kang: ”Winter Buzz and Summer Siesta in Zagreb - Perceptual Differences in Soundscape of the Sequence of Urban Open Spaces”, godišnja meðunarodna znanstvena konferencija udruženja europskih škola planiranja ”AESOP Annual Congress ‘17 Spaces of Dialog for Places of Dignity: Fostering the European Dimension of Planning” IST Tecnico Lisboa, Instituto de Geografia e Ordenamento do Territorio, Faculdade de Arquitetura, Lisabon, 11.-14.7.2017.
J. Parizoska: „Poredbeni frazemi s vlastitim imenicama u hrvatskome”, Meðunarodna frazeološka konferencija SLAVOFRAZ „Iminjata i frazeologijata”, Skopje, 21.-23.4.2017.
J. Parizoska, I. Filipoviæ Petroviæ: ”Force-dynamic schemas and lexico-syntactic variability of idioms in Croatian”, Third International Symposium on Figurative Thought and Language, Osijek, 26.28.4.2017.
J. Parizoska: ”Figurative language in EFL textbooks for young learners: Challenges and implications for teaching”, 11. meðunarodna balkanska konferencija obrazovanja i znanosti Buduænost obrazovanja i obrazovanje za buduænost”, Poreè, 12.-14.10.2016.
B. Pažek: ”Computability of Warsaw Disc and some Generalizations”, 19th ÖMG Congress and Annual DMV Meeting, Paris-Lodron University of Salzburg, Salzburg, 11.-15.9.2017.
M. Praznik, Z. Veršiæ: „Utjecaj naprednog energetskog modeliranja na optimiranje energetskih koncepta zgrada”, Meðunarodni kongres Energija i okoliš 2016., XXV. znanstveni skup o energiji i zaštiti okoliša, Sveuèilište u Rijeci, Hrvatsko udruženje za sunèevu energiju, Rijeka, Fakultet za strojništvo, Univerza v Ljubljani, Slovenija, Opatija, 26.28.10.2016.
Z. Protiæ, M. Veleglavac: „Potencijali praznine ili o neodreðenosti”, simpozij „Èovjek u prostoru”, Hrvatsko filozofsko društvo, Zagreb, 15.-17.12.2016. I. Rajh, J. Parizoska: „Primjena raèunalnih korpusa u nastavi engleskog jezika struke”, II. meðunarodna konferencija Udruge nastavnika jezika struke na visokoškolskim ustanovama „Od teorije do prakse u jeziku struke”, Zagreb, 17.-18.2.2017.
M. Rukavina: pozvano izlaganje ”Archaeological Heritage Integration Method in Urban Planning”, Colegio Oficial de Arqueólogos, Madrid, 13.7.2017. M. Rukavina: ”Jalžabet archaeological area management possibilities - preliminary assessment”, pozvano izlaganje, meðunarodni projekt Iron Age, Jalžabet, Hrvatska, 27.9.2017.
M. Smode Cvitanoviæ, M. Smokvina, A. Uchytil: ”Croatian architects as experts of Yugoslav technical assistance in Africa: from authorities to volunteers’, II. International Conference ”African Urban Planning”, Institut of Geography and Spatial Planning University of Lisbon - International Planning History Society, Lisabon, 7.-8.9.2017.
K. Šerman: ”Interpolation-Extrapolation: Drago Galiæ’s Residential Buildings at Svaèiæev Square and Vukovarska Street and Their Two Paradigmatic Design Gestures”, meðunarodni znanstveni simpozij ”The Renewal of Dwelling: European Housing Construction 1945-1975” (Die Erneuerung des Wohnens: Europäischer Wohnungsbau 1945-1975) u organizaciji TU Darmstadt i Deutsches Architekturmuseum Frankfurt, Frankfurt, 24.-25.11.2016. R. Vdoviæ, M. Pap: „Digitalna proizvodnja”, Carnet User Conference 2016 (CUC 2016), Rovinj, 9.-11. 11.2016.
M. Zajec, M. Haiman: ”Single-family House Made of Wood and Straw”, WCTE 2016 - World Conference on Timber Engineering, Beè, 22.-25.8.2016.* - ”Technology. Tourism. Landscape (TTL) Round Table Meeting - TU Wien”, meðunarodni znanstveni okrugli stol, TU Wien, Beè, 1.12.2016.
B. Bojaniæ Obad Šæitaroci: ”Touristscape Emanation Rijeka 2020 Port of Diversity - A Case Study in Progress”
A. Mrða: ”What makes a tourist destination sustainable?”
- Historic Urban Landscape Forum, The School of Bartlett, UCL, London, 21.-22.3.2017.
T. Mariæ, B. Bojaniæ Obad Šæitaroci: ”Urbanscape Emanation in the Heritage Layers of the Urbanarchipelago - UNESCO World Heritage Sites as Core Attractors in Split Urbanarchipelago”, poster izlaganje
B. Bojaniæ Obad Šæitaroci (discussant): Outcome Debate - Round Table 4, sudionici: Dennis Rodwell, Ana Pereira Roders i izvještaji radne grupe
- 4th International Academic Conference Places and Technologies 2017 ”Keeping up with technologies in the context of urban and rural synergy”, organizatori: AF Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo, 8-9.6.2017.
S. Filep, J. Horvat: ”Contemporary Spatial Concepts, Programs and Technologies for Sustainable Historic Core Zones Town Buje - A Case Study”
A. Kostanjšak, M. Pap, T. Lazareviæ: ”Revitalization of Vast City Spaces Through the Means of Sound”
I. Mlinar, L. Petroviæ Krajnik, D. Krajnik: ”Image, Identity and Quality of Zapruðe Housing Development in Novi Zagreb”
V. Mikiæ, predavaè uvodnièar: ”Space of Low and High Intensity of Change (Urban + Rural Synergy = Sustainability)"
I. Muraj: ”Sustainability in Higher Education and Research: The Role of the Architect”
L. Petroviæ Krajnik, I. Mlinar, D. Krajnik: ”Development Concepts of UrbRur Areas”
- AESOP Annual Congress 17 "Spaced of dialog for places of dignity: Fostering the European Dimension of Planning"; oranizatori: Tecnico Lisboa, IGOT, Faculdade de Arquitectura, Lisabon, 11.-14.7.2017.
L. Petroviæ Krajnik, D. Krajnik: ”World exhibition as a tool for the promotion of healthy and liveable cities: Case study Milan, Italy”
L. Petroviæ Krajnik, V. Petroviæ, D. Krajnik: ”Dimensioning of Matrix of Urban Structures Complexity - Functional Paradigm”
• Ostala javna izlaganja nastavnika B. Bojaniæ Obad Šæitaroci: „Završno izlaganje: zakljuèci kolokvija”, znanstveni kolokvij s okruglim stolom „Modeli revitalizacije i unaprjeðenja kulturnog naslijeða”, Razred za likovne umjetnosti HAZU, AF Sveuèilišta u Zagrebu, 24.5.2017.
K. Careva: mentorica interdisciplinarne radionice ”Hidden in sight - City Acupuncture” u sklopu projekta ”In public in particular”, sudionice: N. Barišiæ i S. Walsh, Zagreb, 25.-28.4.2017.
N. Cilinger, voditeljica radionica:
Re Think Daylight, Velux workshop za studente, AF, Zagreb, 22.-23.3.2017.
Re Think Daylight, Velux workshop za arhitekte, Gliptoteka HAZU, Zagreb, 11.-12.4.2017.
B. Koružnjak:
„Polivalentnost - energetska uèinkovitost sportskih dvorana na primjeru arena i malih dvorana u Hrvatskoj”, Hrvatski savjet za zelenu gradnju, Meðimursko veleuèilište, Èakovec; listopad 2016.; Split, GF, studeni 2016.; Pula, studeni 2016.
”Sustainability of Sports Facilities”, Green Building Professional, Društvo graðevinskih inžinjera Hrvatske, Zagreb, veljaèa 2017.
P. Miškoviæ, M. Roth-Èerina: radionica AF/SC6, predstavljanje knjige, izložba, Galerija SC, Zagreb, 10.12.2016.
I. Mlinar, M. Sironiæ: „Pionirski grad u Zagrebu, Dijalozi s baštinom 2017 - Živjeti s baštinom: konzervatorsko djelovanje u zaštiæenim urbanistièkim cjelinama u funkciji održivog turistièkog razvoja”, Filozofski fakultet u Rijeci, Rijeka, 20.4.2017. M. Obad Šæitaroci: „Unaprjeðenje kulturnog naslijeða u kontekstu Urbanizma naslijeða”, predstavljanje znanstvenog projekta ”Heritage Urbanism - Urban and Spatial Models for Revival and Enhancement of Cultural Heritage (HERU)”, Zagreb, HAZU, 23.3.2017. voditelj znanstvenog i organizacijskog odbora znanstvenog kolokvija s okruglim stolom „Modeli revitalizacije i unaprjeðenja kulturnog naslijeða”, dvorana Knjižnice HAZU, Zagreb, 24.5.2017., nositelji kolokvija: Sveuèilište u Zagrebu, AF i Razred za likovne umjetnosti HAZU, pokrovitelj: Ministarstvo kulture RH. Skup je organiziran u sklopu znanstvenog projekta ”Heritage Urbanism - Urban and Spatial Models for Revival and Enhancement of Cultural Heritage (HERU)”. izlaganje „Uvod u znanstveni kolokvij”
M. Pap: „FabLab.hr: Misija, aktivnosti, projekti, dogaðanja”, Arduino Day 2017, Zagreb, 1.4.2017. M. Praznik, Z. Veršiæ: „Napredno energetsko modeliranje cjelovite energetske obnove zgrada”, Sabor hrvatskih graditelja 2016, EU i hrvatsko graditeljstvo, Hrvatski savez graðevinskih inženjera, Cavtat, 17.-18.10.2016.
G. Rako:
„Praznine i putovi” arhitektima iz Dubrovnika; arhitektima u DAM-a u Èakovcu, 2016., Danima arhitekture 16, Banja Luka, 2016. / ”Gaps and Paths” predavanje studentima TU Wien u Rovinju, 2017. predavanje o projektu Hrvatskog prirodoslovnog muzeja u Zagrebu, DAZ, 2017.
A. Solter, D. Gajski, R. Vdoviæ, M. Pap: „Ususret virtualnom Arheološkom muzeju”, MUVI 06: muzeji-video-film, Zagreb, 2.12.2016.
S. Smiljaniæ, I. Mlinar: pozvano predavanje „Uloga grada u znanstvenofantastiènim filmovima”, Sferakon 2017., Društvo za znanstvenu fantastiku Sfera, FER, Zagreb, 12.-14.5.2017.
K. Šerman:
”The Economist Building Alison i Petera Smithsona”, Oris Kuæa arhitekture, Zagreb, 16.5.2017.
Z. Veršiæ, pozvana predavanja:
„Projektiranje u energetskoj obnovi”, Build Upon WS4, Hrvatski savjet za zelenu gradnju, Zagreb, 25.10.2016.
„Utjecaj ovojnice zgrade na energetsku uèinkovitost zgrade”,12. Dani Hrvatske komore inženjera graðevinarstva, HKIG, Opatija, 8.-10.6.2017.
„Akustièki zahtjevi prostora”, Room for Expression, Knauf, d.o.o., Oris, Kuæa arhitekture, Zagreb 19.9.2017.
R. Vdoviæ:
mentor radionice ”Global Children’s Designathon 2016”, Zagreb, 12.11.2016. voditelj radionice 3D modeliranje, Županijska zajednica uèitelja tehnièke kulture, Zagreb, 18.11.2016. mentor radionice VSUK, Kobarid, Slovenija, 12. 6.2017.
Udruga Fablab:
sudjelovanje na Festivalu tehnièke kulture, Zajednica tehnièke kulture, Karlovac 17.-18.12.2016. sudjelovanje na 19. Media Mediterranea Festivalu, Pula, 18.-19.8.2017.
sudjelovanje na 5. kreativnim danima Fausta Vranèiæa (5. KDFV), Prviæ, 29.9.-1.10.2017. predavanje: „3D tisak - dimenzija (ni)je bitna”, struèni skup Print.fest 2017, Zagreb, 9.3.2017.
R. Vdoviæ, M. Pap: radionica „Scientix: Ukusni kolaèiæi iz 3D printera”, Carnet User Conference 2016 (CUC 2016), Rovinj, 9.-11.11.2016.
organizacija skupa „4. otvoreni dani 3D ispisa (Revolucija obrazovanja)”, Udruga FabLab u suradnji s AF, aula AF, Zagreb, 18.-19.11.2016. suorganizacija 6. znanstvenog piknika (R. Vdoviæ) i sudjelovanje (M. Pap) i radionica Fablab.hr, Jadran film Dubrava, Zagreb, 26.-28.5.2017. voditelji radionice: Digitalno mapiranje Zagreb, AF, 27-28.10.2016. Projekt URBES (IP-2014-097235) financira Hrvatska zaklada za znanost i provodi se u okviru Hrvatskog instituta za povijest u Zagrebu (15.9.2105.-14.9.2019.)
H. Vukiæ, J. Galiæ: „Pristupi pri sanacijama zidanih konstrukcija i rezultati ispitivanja pojedinih pristupa”, struèni skup „Konstrukcijska i protupotresna pojaèanja zidanih graðevina” u organizaciji HKIG i tvrtke Mapei, Split, travanj 2017., struèni skup „Statièna in protipotresna ojaèitev ter popravilo zidanih konstrukcij” u organizaciji GF u Ljubljani i tvtke Mapei, Ljubljana, travanj 2017.
H. Vukiæ, J. Galiæ: „Postupci sanacija konstrukcija nastradalih u požaru”, 12. Dani ovlaštenih inženjera graðevinarstva, Opatija, lipanj 2017. Dani arhitekata 1.0 „Buduænost”, HKA, Rovinj, hotel Lone, 11.-13.5.2017.
Urbanizam: T. Jukiæ: „Buduænost urbanih podruèja - znamo li što želimo?”, uvodno izlaganje Zakonodavstvo: D. Baèiæ: „Direktive EU i arhitektonska praksa u Europi”; moderator okruglog stola: Status arhitekata u Europi Arhitektura i energetsko doba: M. Biluš: „Bioklimatsko projektiranje”, I. Muraj: „Energetski uèinkovita ovojnica zgrade”
- Design District Zagreb, Zagreb, 13.-18.6.2017. R. Vdoviæ, M. Pap: suorganizacija aktivnosti, sudjelovanje i održavanje radionica Fablab.hr M. Pap: mentorica radionice Children’s Designathon @DDZ2017, u sklopu Design District Zagreb, organizatori: Designathon Works i Dizajn centar Zagreb, pokrovitelj programa: Veleposlanstvo Kraljevine Nizozemske, partner programa: Designathon Works, Amsterdam, Zagreb, 15.6.2017. Interdisciplinarna radionica „AkupunkToura grada na Špancirfestu”, voditelji: K. Careva i R. Lisac (AF), D. Periæ (DAZ); sudjelovanje na radionici: M. Smode Cvitanoviæ, u organizaciji Turistièke zajednice grada Varaždina, Varaždin, 23.-26.8.2017.
• Javna izlaganja na AF
Prof. emeritus akademik Dinko Kovaèiæ: „Split 3 - sudbina”, predavanje u sklopu ciklusa Af+, Velika predavaonica, 8.11.2016.
Luka Skansi: „Italija gradi 1950.-1960.”, 317, 27. 3.2017.
9. dani pasivne kuæe / 9th Passive House Days in Croatia, meðunarodni struèni skup, 11.-13.11.2016. Lj. Mišèeviæ: predsjednik organizacijskog odbora i uvodno predavanje - 4. otvoreni dani 3D ispisa, Zagreb, 18.-19. 11.2016.
M. Pap: ”Design Thinking (intro_povijest_što? definicija_kako? proces_primjeri_zašto?)”
R. Vdoviæ: „FabLab.hr (dogaðanja, aktivnosti, projekti)”
- 8. zagrebaèki energetski tjedan, Zagreb Energetski dan Arhitektonskog i Graðevinskog fakulteta Sveuèilišta u Zagrebu, AF,10.5.2017.; cjelodnevni seminar i 4. ECO-SANDWICH dan; prezentacije radova Meðunarodnog studentskog natjeèaja Saint Gobain - ISOVER, Urbana regeneracija na lokaciji u Madridu - Energetski visoko uèinkovite zgrade, projektiranje i izvedba novih te cjelovita sanacija postojeæih
zgrada, u sklopu aktivnosti Struènog usavršavanja, AF, Zagreb, 23.2.2017.
Z. Veršiæ: „Energetska uèinkovitost u zgradarstvuzahtjevi Tehnièkog propisa”,„Smjernice i planovi za energetsku uèinkovitost u zgradarstvu” i „Napredni postupci za predinvesticijsko optimiranje u projektima za javne, poslovne i višestambene zgrade”
I. Muraj: „Arhitektonska ovojnica zgrade i energetska uèinkovitost”
I. Curiæ, M. Binièki: „Energetski visokouèinkovite zgrade - projekti i izvedeni primjeri u Sloveniji”
ZAVOD ZA ARHITEKTURU12
M. Jošiæ, predstojnik
N. Mlinar, tehnièka rukovoditeljica
• Izvedba
V. Mikiæ, Z. Protiæ: Adaptacija i dogradnja zgrade „E” u sklopu „Trga pravde” za potrebe Kaznenog odjela Opæinskog državnog odvjetništva, Zagreb
• Izvedba u tijeku
D. Juraèiæ, G. Žaja: Psihijatrijska bolnica Vrapèe, Klinièki odjel forenzièke psihijatrije, Zagreb
• Izvedbeni projekti
D. Dvornik, T. Perakoviæ: II. etapa proširenja Varaždinskog groblja Memorijalni trg, Javna šetnica, grobni zid, 36. grobno polje
Rekonstrukcija i ureðenje Gorièkog trga, Marija
Gorica
D. Juraèiæ, G. Žaja:
Psihijatrijska bolnica Vrapèe, Zagreb
Projekt faksimila zgrade „Paviljona 7” u sklopu nove zgrade Klinièkog odjela forenzièke psihijatrije
Lj. Mišèeviæ:
Stambena zgrada POS 4, Koprivnica
• Glavni projekti
D. Dvornik, T. Perakoviæ:
Rekonstrukcija djeèjeg igrališta u Kraju Donjem, Marija Gorica
Rekonstrukcija i ureðenje Gorièkog trga, Marija
Gorica
D. Juraèiæ, G. Žaja:
Psihijatrijska bolnica Vrapèe, Zagreb
Projekt faksimila zgrade „Paviljona sedam” u sklopu nove zgrade Klinièkog odjela forenzièke psihijatrije
V. Kasun:
Izmjene i dopune glavnog projekta vrtiæa u naselju Višnjik, Zadar
Lj. Mišèeviæ: Stambena zgrada POS 4, Koprivnica Rekonstrukcije „Vile Petaj-Ormuž”, Jabukovac 32, Zagreb
• Idejni projekti
B. Baletiæ, M. Jošiæ: Idejno rješenje za ureðenje silosa u Sesvetskoj Sopnici, Senjska 1
B. Baletiæ, M. Jošiæ, R. Vdoviæ: Program i idejno rješenje poduzetnièkog centra Sesvete (HUB) na lokaciji upravne zgrade bivše mesne industrije „Sljeme”, Sesvete
N. Fabijaniæ: Idejni projekt ureðenja javne gradske plaže i pješaèke zone s ugostiteljskim i sportsko-rekreacijskim sadržajima, Pag
Idejni projekt ureðenja prostora gradske plaže Prosika s mulom, Pag
Idejni projekt Spomenika domovini, Trg Stjepana Radiæa, Zagreb
D. Juraèiæ, G. Žaja: Psihijatrijska bolnica Vrapèe, Zagreb
Idejni projekt faksimila zgrade „Paviljona 7” u sklopu nove zgrade Klinièkog odjela forenzièke psihijatrije
B. Koružnjak, G. Domiæ: Idejni projekt zgrade za pilote, Zraèna baza Pleso
N. Mlinar, S. Bašiæ:
Kompleks Instituta Ruðer Boškoviæ, Zagreb Idejno rješenje preureðenja postojeæeg prostora za realizaciju Meðusektorskog centra kompetencija za napredne (KET) tehnologije
L. Modrèin: Akademija dramskih umjetnosti, Zagreb Idejno arhitektonsko rješenje za objekt Leksikografskog zavoda „Miroslav Krleža”, Frankopanska ulica, Zagreb
S. Tadej, M. Grkoviæ, Z. Pavkoviæ: Idejno rješenje Prezentacijskog multimedijalnog centra, Nacionalni park „Plitvièka jezera”
• Interijer
B. Koružnjak, G. Domiæ: Projekt opreme za laboratorije Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta, Zagreb
• Studije
D. Dvornik, T. Perakoviæ: Programska studija moguænosti prostora za smještaj i odabir tipa sanjkališta, Marija Gorica
N. Fabijaniæ: Programske osnove za izmjenu i dopunu DPU-a priobalnog podruèja Trstenik-Radoševac, Split
B. Baletiæ, M. Jošiæ: Projekt valorizacije postojeæeg stanja na lokaciji Sljeme, Sesvete
M. Jošiæ, M. Biluš:
Metodologija za izradu tehnièkih podloga za energetsku obnovu zgrada javnog sektora po ESCO modelu
B. Kincl, B. Opaliæ: Plan pješaèkih zona za podruèje gradske èetvrti Maksimir, II. faza, Zagreb
B. Koružnjak, G. Domiæ: Studija moguænosti izgradnje dopunskih sadržaja Sveuèilišta i Pravnog fakulteta u Zagrebu u gradskom bloku „Trg maršala Tita, Masarykova, Gunduliæeva, Frankopanska”, Zagreb Studija moguænosti izgradnje Centra za prehrambenu tehnologiju u gradskom bloku „Kaèiæeva, Kršnjavoga, Jukiæeva ulica”, Zagreb
V. Kasun, Z. Veršiæ, M. Praznik: Analiza i projektni zadatak za izmjenu energetskih karakteristika OŠ Bokanjac i OŠ Crvene Kuæe, Zadar
N. Mlinar, S. Bašiæ: Prostorno-programsko rješenje podruèja obuhvata UPU Rastovaèa, Nacionalni park „Plitvièka jezera”
• Urbanistièki plan
V. Kasun: Izmjene i dopune Provedbenog urbanistièkog plana stambene zone Smiljevac, Zadar
• Javni natjeèaji
N. Fabijaniæ: 3. nagrada, urbanistièko-arhitektonsko-oblikovno rješenje ureðenja javne površine i oblikovanje spomen-obilježja žrtvama holokausta u Branimirovoj ulici u Zagrebu
• Strojarski projekti instalacija
I. Cetiniæ: Stambena zgrada POS 4, Koprivnica (VK, GV, PL)
- glavni i izvedbeni projekt
ZAVOD ZA URBANIZAM, PROSTORNO PLANIRANJE I PEJSAŽNU ARHITEKTURU13
J. Horvat, predstojnik
• Prostorni planovi
N. Lipovac:
II. Izmjene i dopune PPUO Draganiæ, 2017. (s: N. Gradeèki)
III. Izmjene i dopune PPUO Jakovlje, 2017. (s: N. Gradeèki)
PPUO Stupnik, elaborat proèišæenog plana, 2017. (s: N. Gradeèki)
O. Grgureviæ:
II. izmjene i dopune PPUG Korèule, 2016. III. izmjene i dopune PPUO Lumbarda, 2017.
• Urbanistièki planovi ureðenja, detaljni planovi
O. Grgureviæ:
Izmjene i dopune UPU naselja Sobra, 2017. UPU dijela naselja Babino Polje „Uvala Sutmiholjska 2”, 2017.
J. Horvat:
UPU gospodarsko proizvodne zone „Lasinja”, 2016. (s: T. Oberman)
N. Lipovac:
UPU TZ „Lovreèina”, 2016. (s: N. Gradeèki)
UPU Postira-istok: Crna i bila ploèa - Mala Lozna, 2017. (s: N. Gradeèki)
K. Šmit:
Izmjene i dopune Detaljnog plana ureðenja stambenog naselja na lokaciji Sopnica-Jelkovec, 2016. (s: I. Mlinar, S. Gašparoviæ)
• Studije, idejna rješenja i izvješæa
S. Gašparoviæ: Polazne osnove za izradu Strategije razvoja Urbane aglomeracije Zagreb - prostorni aspekti, 2016. (s: J. Horvat, D. Krajnik, I. Mlinar, L. Petroviæ Krajnik, K. Šmit)
N. Lipovac:
Prometna studija opæine Draganiæ, 2017. (s: N. Gradeèki)
D. Krajnik, L. Petroviæ Krajnik: Studija s konceptom urbanistièko-pejsažnog ureðenja obalnog podruèja grada Opatije, 2017.
• Projekti
D. Krajnik, L. Petroviæ Krajnik: Idejno rješenje dogradnje aneksa i rekonstrukcije zgrade Žitnice u sklopu parka dvorca Erdödy u Jastrebarskom, 2016.
Idejno rješenje rekonstrukcije dijela prizemlja stambeno-poslovne zgrade u Ulici braæe Radiæ 2 u Jastrebarskom, 2017.
Glavni projekt dogradnje aneksa i rekonstrukcije zgrade Žitnice u sklopu parka dvorca Erdödy u Jastrebarskom, 2017.
ZAVOD ZA ZGRADARSTVO I FIZIKU ZGRADA14
Z. Veršiæ, predstojnik
• Projekt zgrade u odnosu na uštedu toplinske energije i toplinsku zaštitu
i Elaborat akustièkih svojstava i zaštite od buke
Z. Veršiæ, M. Binièki: Zgrada žandarmerije, Topusko, Školska ulica 27 (projekt: Hrvatski restauratorski zavod, Zagreb), svibanj 2017.
Poluugraðena stambeno-poslovna zgrada, Vukomerec 55, Zagreb, (Pulsar d.o.o., Zagreb), svibanj 2017.
D. Užareviæ:
Ericsson Nikola Tesla d.d., upravna zgrada BO1 ETK, projekt interijera i energetska obnova pro-
èelja, Krapinska 45, Zagreb (projekt: Studio crta d.o.o.), prosinac 2016.
• Elaborat akustièkih svojstava i zaštite od buke
Z. Veršiæ: Izgradnja hotela Subrenum, Brašina (projekt: Planetaris d.o.o., Zagreb), prosinac 2016.
• Idejna rješenja
Z. Veršiæ, M. Binièki: Principi sanacije - idejno rješenje obnove pješaèkih površina i opreme južnog i istoènog platoa - terase i otvorene pješaèke atrijske plohe upravne zgrade INA-e, Av. V. Holjevca, Zagreb (s: Neidhardt arhitekti d.o.o., Zagreb), studeni 2016.
• Energetska obnova
M. Biluš, D. Biluš, D. Mandiæ: Stambena zgrada L. Mataèiæa 10, Sesvete, Zagreb, glavno-izvedbeni projekt, ožujak 2017.
• Graðevinski projekti - projekti nosive konstrukcije
M. Haiman, N. Turèiæ, Š. Rezo (vanjski suradnik): Projekt konstrukcije za ugostiteljsko-turistièki objekt „B” - faza 1, Fužine, veljaèa 2017. Izvedbeni projekt drvene kupole za Zraènu luku
Split: Rekonstrukcija i dogradnja putnièkog terminala, Grad Kaštela, Kaštel Štafiliæ, travanj-rujan 2017.
ZAVOD ZA GRADITELJSKO NASLIJEÐE15
A. Braun, predstojnik
M. Cvitanoviæ, M. Medoš i T. Vidoviæ, struèni suradnici
• Izvedbe
Obnova i rekonstrukcija patricijske gradske kuæe Moise, Cres, 2015.-2017.
Obnova i sanacija proèelja i krova stambeno-poslovnog sklopa Ive Vitiæa u Laginjinoj ulici, Zagreb, 2016.-2017.
• Projekti obnove povijesnih graðevina Izvedbeni projekt obnove i rekonstukcije obiteljske kuæe, Jurjevska bb, Zagreb, 2016.-2017. Izvedbeni projekt obnove i rekonstukcije kuæe Bartoliæ-Paspa, Jurjevska 16, Zagreb, 2016.-2017. Izvedbeni projekt obnove i restauracije proèelja dvorca Kuševiæ-Plavšiæ, Mala Mlaka, Zagreb, 2016.-2017.
Glavni projekt obnove i rekonstrukcije samostana sv. Marije Magdalene, Porat, Malinska, 2017.
• Arhitektonske snimke postojeæeg stanja Izvozni toranj (Šoht) industrijsko-rudarskog sklopa Pijacal u Podlabinu, 2017.
Dominikanski samostan, Trg rijeèke rezolucije 1, Rijeka, 2017.
• Konzervatorski elaborati Izvozni toranj (Šoht) industrijsko-rudarskog sklopa Pijacal u Podlabinu, 2017.
PRILOZI
NAGRADE
• Nagrade nastavnika Godišnje nagrade Udruženja hrvatskih arhitekata uz otvorenje izložba ostvarenja hrvatskih arhitekata u 2016. godini, prostor Tunela Griè, Zagreb, 13.6.2017.
B. Šerbetiæ: nagrada „Viktor Kovaèiæ” za životno djelo
V. Bakiæ i M. Kulstrunk: nagrada „Viktor Kovaèiæ” za najuspješnije ostvarenje u svim podruè-
jima arhitektonskog stvaralaštva za Bazenski kompleks Svetice
M. Mrduljaš: nagrada „Neven Šegviæ” za publicistièki, kritièki, znanstvenoistraživaèki i teorijski rad na podruèju arhitekture za dokumentarnu seriju Betonski spavaèi
Godišnje „Nagrade Vladimir Nazor” za 2016. godinu za najbolja umjetnièka ostvarenja na podruèju arhitekture i urbanizma u RH: akademik B. Kincl: nagrada za životno djelo V. Bakiæ i M. Kulstrunk: godišnja nagrada za Bazenski kompleks Svetice
Zlatko Karaè, Alen Žuniæ: Meðunarodna nagrada ‘Ranko Radoviæ’ za najbolje publicirano djelo u podruèju arhitekture i urbanizma za monografiju ‘Kincl’ (Beograd, 21.12.2016.)
G. Rako: odlikovanje Redom Danice hrvatske s likom Marka Maruliæ za unapreðenje hrvatske kulture, kolovoz 2016.*
Muzej vuèedolske kulture: godišnja „Nagrada Vladimir Nazor” za 2015. godinu, 2016.* prva nagrada East Centric Triennale 2016. za javnu zgradu / Bukurešt, Rumunjska, 2016. nominacija za nagradu Mies van der Rohe 2015., 2016.
T. Vlainiæ: dobitnik bronèane nagrade ED Awards u grupi Publications za kategoriju Book layout za knjigu Intervjui. Èetiri desetljeæa s umjetnicima hrvatske likovne scene, autorice Elene Cvetkove, u izdanju Društva povjesnièara umjetnosti Hrvatske (oblikovanje T. Vlainiæ). ED Awards godišnja je nagrada koja se dodjeljuje europskim dizajnerima za izniman rad u podruèju komunikacijskoga dizajna, dodjela ED Awards, Porto, 27.5.2017.
Z. Veršiæ: dobitnik nagrade „Hrvoje Požar” za 2017. godinu, zahvalnica za znaèajnu struènu i znanstvenu djelatnost u razvitku energetike, Hrvatsko energetsko društvo, Zaklada „Hrvoje Požar”; sveèana dodjela nagrada, glavna dvorana HAZU, Zagreb, 5.7.2017.
• Nagraðeni natjeèajni radovi nastavnika D. Latin, T. Reliæ, D. Špiriæ:
1. nagrada, natjeèaj za izradu idejnog arh. rješenja rekonstrukcije i sanacije graðevine bivše Tvornice DTR-a u Zagrebu, prosinac 2016.
V. Mikiæ, S. Filep:
1. nagrada, natjeèaj za izradu idejnog urb.-arh. rješenja Veteranskog centra u Daruvaru, veljaèa 2016.*
G. Rako:
4. nagrada, natjeèaj za izradu idejnog urb.-arh. rješenja Veteranskog centra u Daruvaru, veljaèa 2016.* 1. nagrada, natjeèaj za idejno urb.-arh. rješenje zgrade Državnog hidrometeorološkog zavoda u Zagrebu na Kampusu Borongaj, 2017.
• Natjeèaji - sudjelovanje u ocjenjivaèkom sudu
A. Mrða: èlanica ocjenjivaèkog suda Nagrada ARTUR (Arhitektura i turizam) 2016. voditeljica Struènog savjeta godišnje nagrade UHA-e
M. Obad Šæitaroci: èlan Ocjenjivaèkoga suda javnog projektnog natjeèaja za izradu idejnog urbanistièko-arhitektonsko-oblikovnog rješenja ureðenja javne površine i oblikovanje spomen obilježja žrtvama holokausta u Branimirovoj ulici u Zagrebu, investitor i raspisivaè: Grad Zagreb, organizator i provoditelj: UHA, imenovanje gradonaèelnika grada Zagreba, 19.5.2017. èlan Ocjenjivaèkoga suda za godišnje nagrade Hrvatske komore arhitekata za 2016. godinu, odluka Upravnog odbora Hrvatske komore arhitekata, 2.2.2017.
L. Prpiæ:
zamjenica èlana Ocjenjivaèkog suda javnog opæeg natjeèaja za izradu idejnog arhitektonskog rješenja stambeno-poslovne graðevine u Zagrebu u Tkalèiæevoj ulici 73, Zagreb, veljaèa-svibanj 2017.
G. Rako: natjeèaj za izradu idejnog urbanistièko-arhitektonskog rješenja ureðenja obalnog pojasa naselja Baška na otoku Krku, veljaèa 2016.* natjeèaj za izradu umjetnièkog rješenja Spomenika domovini na lokaciji zelene plohe na Trgu Stjepana Radiæa, Spomenik Domovini u Zagrebu, ožujak 2016.*
natjeèaj za izradu vizualnog identiteta Vukovarskog vodotornja: Zaštitni znak Memorijalnog centra Vodotoranj u Vukovaru, srpanj 2017.
• Nagrade studenata arhitekture
Dobitnici Rektorove nagrade za ak. god. 2016./17. Nagrada za individualni znanstveni i umjetnièki rad (jedan ili dva autora), tehnièko podruèje: Paula Šantiæ: Posuda za pripremu i èuvanje zimnice - Bokun
Valentina Krekiæ: Arhitektura dvorane - projekt / prototip bazenske dvorane Nagrada za timski znanstveni i umjetnièki rad (tri do deset autora):
- Robert Barbir, Nika Braliæ, Ivana Brzoviæ, Ivan Bulian: RE: rijeèki paraziti - projekt putujuæeg kupališta, Radionica 3 - arhitektonskih konstrukcija i održivog graðenja, voditelji: M. Biluš, V. Duplanèiæ, Z. Protiæ Nagrada za individualni ili timski znanstveni i umjetnièki rad u podruèju translacijskih istraživanja (jedan do deset autora), umjetnièko podruèje: - studenti Akademije dramske umjetnosti, Akademije likovnih umjetnosti, Muzièke akademije, Tekstilno-tehnološkog fakulteta, Arhitektonskog fakulteta i Fakulteta politièkih znanosti, projekt: Opera L. Janaèeka „Lukava mala lisica” Nagrada za društveno koristan rad u akademskoj i široj zajednici, interdisciplinarno podruèje: - studenti s Medicinskog, Kineziološkog, Agronomskog i Arhitektonskog fakulteta, Fakulteta strojarstva i brodogradnje, Akademije likovnih umjetnosti i Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta, projekt: Nacionalni program promicanja zdravlja „Živjeti zdravo”, studenti s AF: Luka Bosniæ, Valentina Cafuk, Katarina Hubeny, Dora Karamatiæ, Katarina Kaziæ, Kristina Kozina, Matija Kraljiæ, Karmen Miletiæ, Ela Ptièek, Iva Ukiæ, Mirna Aržiæ, Dominik Badel, Tomislav Bagiæ, Matija Baroviæ, Ines Borovac, Leonard Borovièkiæ, Matea Brkiæ, Paola Dodiæ, Jakov Habjan, Anja Kepert, Antonio Klasiæ, Ðani Lacmanoviæ, Marta Letica, Marija Matuliæ, Ramona Moriæ, Dominik Peroviæ, Hana Puljiæ, Lucija Rupiæ, Andrea Rebec, Vana Šulentiæ
Sveèana dodjela Rektorovih nagrada održana je na Ekonomskom fakultetu Sveuèilišta u Zagrebu, Kennedyjev trg 6, 6.7.2017.
Meðunarodni studentski natjeèaj Saint GobainISOVER 1. nagrada u hrvatskom dijelu natjeèaja: Dora Rubin i Velimir Benèiæ, projekt unutar kolegija Radionica arhitektonskog projektiranja - Suvremeno stanovanje, voditelj: Lj. Mišèeviæ i suradnica M. Šimuniæ Buršiæ.
• Izložbe na AF
N. Virag: „6 ´ bijelo”, podest 3. kata, otvorenje izložbe 13.3.2017.
V. Kasun: „Prvo poluvrijeme”, podest 3. kata, otvorenje izložbe 27.3.2017.
„Omnibus: Neven Šegviæ, 1917-2017”, nastavnièki trakt i podest 3. kata, 26.1.-9.2.2017. izložba održana povodom obilježavanje stote godišnjice roðenja prof. dr.sc. Nevena Šegviæa autor izložbe: N. Fabijaniæ priprema izložbenih segmenata: N. Filipoviæ, P. Šimetin, R. Šimetin, N. Cilinger, A. Uchytil, A. Štulhofer, I. Juras, K. Šerman, E. Murtiæ, A. Homadovski, H. Auf-Franiæ, B. Koružnjak, A. Rusan, M. Hržiæ, L. Modrèin, I. Franiæ, B. Kincl, N. Polak, I. Crnkoviæ, Š. Miškoviæ, T. Žarniæ, N. Fabijaniæ, R. Waldgoni
• Izložbe
M. Biluš:
web izložba „35 od 2001.”, ožujak 2017., http:// www.arhitekt.unizg.hr/Lists/Obavijesti%20i%20 najave/Attachments/209/Izlozba_35_od_2001_ Mateo_Bilus.pdf
K. Ivanišin: suautor izložbe „Dobroviæ u Dubrovniku”, Muzej primenjene umetnosti, Beograd, 22.2.-15.3.2017.
• Izložbe radova nastavnika
G. Rako:
Muzej vuèedolske kulture: izložba realizacija Udruženja hrvatskih arhitekata 2015.-e, „Kockica”, Zagreb, travanj 2016.* izložba u Kuæi Oris za 1. roðendan, sijeèanj 2016.*
• Izložbe nagraðenih natjeèajnih radova
G. Rako: Veteranski centar u Daruvaru, 2016. Državni hidrometeorološki zavod u Kampusu Borongaj u Zagrebu, 2017.
• Sudjelovanje na meðunarodnim izložbama M. Geng, L. Prpiæ: „34. Piranski dani arhitekture”, Piran, Slovenija, studeni-prosinac 2016. Meðunarodna studentska izložba „Meðunarodno studentsko priznanje Piranesi 2016” na kojoj sudjeluje 11 europskih arhitektonskih fakulteta: AA London, BME Budimpešta, TU Beè, TU Graz, Ljubljana, Maribor, Pescara, Spittal, Split, Trst, Zagreb. Selektori svakog fakulteta odabiru po dva studentska projekta, a za izložbu 2016. selektirani su: Irena Bakiæ: Revitalizacija opskrbnog centra Zapruða, mentor: T. Žarniæ Antonija Vlašiæ, Tamara Reliæ: Straddle structures, mentori: T.S. Franiæ, M. Geng
K. Ivanišin, L. Kabashi, I. Ivas: POS Mokošica, Dubrovnik, sudjelovanje na EAST CENTRIC ARCH, Bucharest Architecture Triennale 2016, Bukurešt, 16.9.-9.10.2016.
K. Ivanišin, L. Kabashi: Poveæala prirodnih i umjetnih elemenata; projekt revalorizacije okoliša HE Piva - Mratinje, 2009., ISKORAK / GO BEYOND, izložba recentne crnogorske arhitekture, Moderna galerija Podgorica, listopad 2016.
• Oblikovanje izložaba i muzejskih postava N. Cilinger: arhitektonsko likovni postav izložbe ”45.” i dizajn logotipa izložbe, Hrvatski povijesni muzej, Zagreb, 10.3.-30.10.2016.
V. Kasap, O. Ursiæ, V. Cuculiæ, V. Konèar: dizajn stalnog postava Etnografskog muzeja, autor muzeološke koncepcije: L. Nikoèeviæ, Etnografski muzej Istre, Pazin,11.5.2017.
G. Rako: postav zbirke Bauer u Vukovaru, Gradski muzej, Vukovar, sijeèanj 2017.
• Izložbe studentskih radova Katedra za arhitektonske konstrukcije i zgradarstvo Izložba selekcije radova Tehnièki studio - dvogodišnji prikaz izbora studentskih radova, ak.god. 2014./2015. i 2015./2016., uz promociju istoimene publikacije, nastavnièki hodnik 2. kata AF, lipanj 2016. oblikovanje izložbe: Z. Protiæ Radionica 3
Radionica arhitektonskih konstrukcija i održivog graðenja, voditelji: M. Biluš, V. Duplanèiæ, Z. Protiæ „RE: rijeèki paraziti”, izložba i prezentacija studentskih radova akad.god. 2016./17., AF, 413 skupna izložba i predstavljanje studentskih radova unutar programskog pravca Slatko&Slano na dvodnevnom dogaðanju Fashion week / Winter 2016 Rijeka 2020 - europska prijestolnica kulture meðunarodna selekcijska izložba „Ghost Project 2017: Novi nomadi”, Mikser Festival, Beograd, studentski rad RE : rijeèki paraziti - Sound cloud; studenti: Pietro Biluš, Ivor Puèar Katedra za urbanizam, prostorno planiranje i pejsažnu arhitekturu, kolegij Planiranje grada: Radnièka u ne/nastajanju, meðunarodna izložba studentskih radova akad.god. 2016./2017. 6. semestar i Projektna naloga sa seminarjem Katedre za prostorsko planiranje Fakulteta za gradbeništvo in geodezijo Univerze v Ljubljani, 4. semestar master programa Prostorsko naèrtovanje), Galerija AŽ, Zagreb, 5.5.2017.
organizacija i postav izložbe: S. Gašparoviæ Kabinet za pejsažnu arhitekturu i povijest urbanizma - Perivojno oblikovanje: izložba studentskih radova akad.god. 2016./17., koordinator kolegija: B. Bojaniæ Obad Šæitaroci, lokacija izložbe: Celiko centar, Tomašiæeva 10 u sklopu Festivala 2017 Dizajn Districta Zagreba Izložba i projekcija studentskih radova studenata AF ostvarenih u sklopu inozemnog Erasmus+ studijskog boravka i Erasmus+ struène prakse 2015./16. Projekcije ispred predavaonice 81, AF, 19.1.-2.2.2017.
organizacija i priprema: Z. Barišiæ Mareniæ Izložba radionica AF/SC6, Galerija SC, Zagreb, 10.12.2016.
organizacija i priprema: P. Miškoviæ, M. RothÈerina
• Promocija struke
21. smotra Sveuèilišta u Zagrebu, Studentski centar u Zagrebu, Savska 25, 23.-25.11.2016.
Sportska udruga Arhitektonskog fakulteta: 8. revijalna košarkaška utakmica studenata i nastavnika AF, dvorana Martinovka, 10.4.2017.
7. dani zagrebaèke arhitekture: Impulsi EU fondova u arhitekturi Zagreba, DAZ, 18.-20.5.2017.: programski direktori: L. Korlaet, Z. Barišiæ Mareniæ M. Obad Šæitaroci, sudjelovanje u emisijama televizije i radija: emisija „Heute in Europa”, prilog o dvorcima u Hrvatskoj, razgovor s M. Obadom Šæitarocijem, ZDF televizija, Njemaèka, 26. 5.2017. emisija „Panorama”, urednica: B. Romiæ, autorica emisije: Lj. Tanaskoviæ, gost emisije: M. Obad Šæitaroci. Tema: Urbanizam naslijeða - povodom predstavljanja znanstvenog projekta Hrvatske zaklade za znanost „Urbanistièki i prostorni modeli za oživljavanje i unaprjeðenje kulturnog naslijeða”, HRT, Hrvatski radio, Treæi program, 20.6.2017. emisija „Baština”, urednica i autorica emisije: M. Žugec-Pavièiæ, gosti emisije: akademik M. Obad Šæitaroci, akademik D. Vretenar, akademik V. Neidhardt, arhitekt T. Krajina, HRT, Hrvatski radio, Drugi program, 28.3.2017.
sudjelovanje u dokumentarnom filmu o dvorcu Braèak, sudionik razgovora u filmu: M. Obad Šæitaroci
T. Premerl, I. Mlinar, B. Bobovec: predstavljanje knjige Borke Bobovec „2/2 XX Antologija hrvatske arhitekture druge polovine dvadesetog stoljeæa”, Oris kuæa arhitekture, Zagreb, 5.12.2016.
MEÐUNARODNA SURADNJA
• Gostovanja nastavnika na AF
Imad Dahmani: „Brutalistièka arhitektura Maroka”, predavaonica 317, 12.12.2016.
dr.sc. Aylin Obasli, dr.sc. Julie Wedel: „A ‘3R’ approach to teaching architectural regeneration: research-based, real-life and resource sensitive”, predavaonica 317, 31.1.2017.
prof. Vladimir Bazjanac: ”Collaborative Building Design for the 21st Century”, predavaonica 317, 22.3.2017.
Aimo Nissi: ”Nordijski modernizam”, predavaonica 317, 26.4.2017.
Lech Licholai: ”Application of Renewable Energy Sources in Houses”, predavaonica 317, 3.5.2017.
Luca Galofaro: ”Writing by Images”, Velika predavaonica, 8.5.2017.
Josep Lluis Mateo: ”City And Architecture”, Velika predavaonica, 5.6.2017.
Johannes Kister i Constantine Weber: „Arhitektura i javna plastika”, predavaonica 317, 9.6.2017. Terry Boling: „Alchemy”, predavaonica 317, 15. 9.2017.
• Meðunarodna suradnja u okviru europskog programa Erasmus+16
25 sklopljenih bilateralnih Erasmus+ sporazuma AF s europskim sveuèilištima:
Technische Universität Wien / Tehnièko sveuèilište
Beè, Austrija
Technische Universität Graz / Tehnièko sveuèilište Graz, Austrija
Kunstuniversitaet Linz / Sveuèilište za umjetnost, Linz, Austrija
Universitet Po Architectura, Stroitelstvo i Geodesia, Sofia / Tehnièko sveuèilište Sofija, Bugarska
Vysoké Ucení Technické v Brne - Arhitektura / Tehnièko Sveuèilište Brno, Èeška Republika
Technische Universität Carolo-Wilhelmina Braunschweig / Tehnièko Sveuèilište Carolo-Wilhelmina, Braunschweig, Njemaèka
Technische Universität München / Tehnièko sveuèilište München, Njemaèka
Universidad Politécnica de Madrid, Escuela Tecnica Superior de Arquitectura de Madrid / Tehnièko sveuèilište Madrid, Španjolska
Universidad Del País Vasco / Euskal Herriko Unibertsitatea (UPV/EHU) / University of the Basque Country, Escuela Técnica Superior de Arquitectura / Higher Technical School of Architecture, Bilbao Španjolska
Université de Paris-la Villette / Sveuèilište Pariz-La Villette, Pariz, Francuska Ecole Nationale Superleure d’Architecture ParisVal de Seine / Viša državna škola za arhitekturu, Pariz-Val de Seine, Pariz, Francuska Università di Camerino / Sveuèilište u Camerinu, Camerino, Italija
Università degli Studi ‘G. d’Annunzio’, Chieti / Sveuèilište ”G. d’Annunzio”, Chieti, Italija Politecnico di Milano / Tehnièko sveuèilište Milano, Italija
Università IUAV di Venezia / Sveuèilište IUAV, Venecija, Italija
Szent István Egyetem, Budapest / Sveuèilište Szent István, Budimpešta, Maðarska Technical University of Delft, Faculty of Architecture and the Built Environment, Delft, Nizozemska / Tehnièko sveuèilište Delft, Fakultet za arhitekturu i izgraðeni okoliš, Delft, Nizozemska
Rzeszów University of Technology / Rzeszów sveuèilište tehnologije, Poljska
University of Ecology and Management, Warsaw / Sveuèilište ekologije i menadžmenta, Varšava, Poljska
Universidade de Lisboa Faculty of Architecture / Sveuèilište u Lisabonu, AF, Lisabon, Portugal
Univerza v Ljubljani, Fakulteta za arhitekturo / Sveuèilište u Ljubljani, AF, Ljubljana, Slovenija Univerza v Ljubljani / University of Ljubljana, Faculty of Civil and Geodetic Engineering / Sveuèilište u Ljubljani, Fakultet graðevinarstva i geodezije, Ljubljana, Slovenija
TOBB University of Economics and Technology, Ankara / TOBB Sveuèilište ekologije i tehnologije, Ankara, Turska
Namik Kemal University / Sveuèilište Namik Kemal, Tekirdag, Turska
University of Strathclyde, Glasgow / Sveuèilište Strathclyde, Glasgow, UK
Akademska mobilnost studenata u sklopu Erasmus+:
studenti sa stranih sveuèilišta koji su studirali na AF:
Imanol Hernandez Alfonso (University of the Basque Country, School of Architecture, San Sebastián - Bilbao, Spain)
Eukene Labaka Garamendi (University of the Basque Country, School of Architecture, San Sebastián - Bilbao, Spain)
Hector Marie Emile Enezian (Ecole Nationale Supérieure d’Architecture de Paris-la Villette, Pariz, Francuska)
Hristina Chobanova (University of architecture, civil engineering and geodesy, Sofia, Bugarska)
Fabrizio Onano (Università IUAV di Venezia, Venezia, Italija)
Dorota Bober (Politechnika Rzeszowska / Rzeszow University of Technology, Rzeszow, Poljska)
Mateusz Bober (Politechnika Rzeszowska / Rzeszow University of Technology, Rzeszow, Poljska)
Maria Sena Rodrigues do Logar (Faculdade de Arquitetura, Universidade de Lisboa, Lisabon, Portugal)
Henrique Freire Mourato Pintão (Faculdade de Arquitetura, Universidade de Lisboa, Lisabon, Portugal)
Giulia Carosi (Università degli studi ”G. d’Annunzio”, Chieti, Pescara, Italija)
Matteo Assecondi (Politecnico di Milano, Milano, Italija)
Yavor Valchev (University of architecture, civil engineering and geodesy, Sofia, Bugarska)
- studenti AF koji su studirali na stranim sveuèilištima:
Karlo Seitz (Faculty of Fine Arts, Design and Architecture, TOBB University of Economics and Technology, Ankara, Turska)
Maksimilian Tašler (Faculty of Fine Arts, Design and Architecture, TOBB University of Economics and Technology, Ankara, Turska)
Matija Sedak (Technische Universität CaroloWilhelmina zu Braunschweig, Braunschweig, Njemaèka)
Sara Nasiæ (Politecnico di Milano, Milano, Italija)
Matija Solomun (Politecnico di Milano, Milano, Italija)
Toni Lonèar (Vysoke Uceni Technické v Brne, Brno, Èeška)
Nikola Kašiæ (Vysoke Uceni Technické v Brne, Brno, Èeška)
Darija Rubeša (Technische Universität München, München, Njemaèka)
Ines Bukviæ (Faculdade de Arquitetura, Universidade de Lisboa, Lisabon, Portugal)
Maja Tomaško (Faculdade de Arquitetura, Universidade de Lisboa, Lisabon, Portugal)
Mia Kos (Faculdade de Arquitetura, Universidade de Lisboa, Lisabon, Portugal)
Dora Gorenak (Technische Universität München, München, Njemaèka)
Neva Horvat (Technische Universität Graz, Graz, Austria)
Sara Brmboliæ (Università IUAV di Venezia, Venezia, Italija)
Antonija Vuciæ (Kunstuniversitaet Linz, Linz, Austria)
Sebastian Bogi (Technische Universität Graz, Graz, Austria)
Akademska mobilnost nastavnika u sklopu Erasmus+: gostovanje nastavnika AF u svrhu poduèavanja na inozemnim školama arhitekture
M. Roth-Èerina: Sveuèilište u Ljubljani, Fakultet graðevinarstva i geodezije, Ljubljana
P. Miškoviæ: Sveuèilište u Ljubljani, Fakultet graðevinarstva i geodezije, Ljubljana
Akademska mobilnost nastavnika, ETH Zürich, Zürich, 7.-12.11.2016.
B. Bojaniæ Obad Šæitaroci: ”Urbanscape Emanation - Perceiving Urbanscape”, National Centre of Competence in Research Digital Fabrication (DFAB)
T. Mariæ: ”Motovun Architecture Unit - summer school results”, Architecture and Civil Engineering Department: Architecture (D-ARCH), Institute of Design and Architecture
M. Obad Šæitaroci: mentorstvo doktorskog istraživanja izvan AF, Zagreb, B. Dundoviæ: ”A Method for Contemporary Architectural Restitution of Croatian Country House Complexes”, Technische Universität Wien - Fakultät für Architektur und Raumplanung, Institut für Kunstgeschichte, Bauforschung und Denkmalpflege; mentor 1: Ao.Univ.Prof. Dipl.-Ing Dr.techn. Caroline Jäger-Klein, TU Wien; doktorsko istraživanje u sklopu znanstvenog projekta Hrvatske zaklade za znanost ”Heritage Urbanism”, AF, Zagreb gostovanje inozemnih nastavnika na AF u svrhu poduèavanja
prof. dr.sc. Lech Licholai, Rzeszow University of Technology, Rzeszow, Poljska struèna praksa studenata:
Matej Perko (HS Architekten, Berlin, Njemaèka)
Goran Petroviæ (HS Architekten, Berlin, Njemaèka)
Denis Hrvatin (NIO Architekten, Rotterdam, Nizozemska)
Iva Meštroviæ (Atelier-M Ltd, Longforgan, UK)
Ela Cestar (LEVS Architecten, Amsterdam, Nizozemska)
Dino Šaruga (HS Architekten, Berlin, Njemaèka)
Tin Pugelnik Stipeè (Hammonic-Masson arhitektonski ured, Pariz, Francuska)
Antonia Dajak (Krill architecture, Rotterdam, Nizozemska)
Ema Greguriæ (De Architekten Cie., Amsterdam, Nizozemska)
Iva Mujkanoviæ (Architekturbuero Edmaier, Berlin, Njemaèka)
Tamara Paulina Pavkoviæ (Hamor Ep- Terv Kft. (Gubahamori), Budimpešta, Maðarska)
Gabriela Zec (Haas Cook Zemmrich STUDIO2050, Stuttgart, Njemaèka)
Katarina Šokac (Hoe-architects, München, Njemaèka
• Znanstveno-struèna usavršavanja nastavnika na inozemnim institucijama
T. Mariæ: gostujuæe istraživanje i usavršavanje (PhD Visiting Student) ”Space syntax analysis of gateway street heritage”, Dr. Sam Griffiths i Dr. Garyfalia Palaiologou (Supervisors), Space syntax laboratorij, Faculty of the Built Environment, The Bartlett School of Architecture, UCL, London, 26.9.16.12.2016.
A. Mrða: gostujuæe istraživanje i poslijedoktorsko usavršavanje ”Sustainability Indicators and The Vulnerability Assessment of Tourism Heritage Destinations in Austria and Croatia”, TU Wien, Department of Landscape Architecture (prof.dr.sc. Richard Stiles), Technology. Tourism. Landscape - TTL, voditelj projekta: dr.sc. Meinhard Breiling
T. Oberman:
znastvenoistraživaèko usavršavanje (Visiting Academic), prof. Jian Kang (Host Researcher), Acoustic Group, Sheffield School of Architecture, University of Sheffield, Sheffield, 30.3.-30.9.2017.
M. Rukavina: znanstvenoistraživaèko usavršavanje (Visiting researcher), Prof. Giovanni Azzena (Host Researcher), Archaeology research group, Faculty of Architecture, Planning and Design, University of Sassari, Italija, 1.-30.4.2017.
znanstvenoistraživaèko usavršavanje (Visiting researcher/Scholar), Prof. Alicia Castillo Mena (Supervisor), Archaeological Dimension in World Heritage Cities: Advances in Heritage Management in Alcala de Henares, Puebla and Havana, Department of Prehistory, Complutense University of Madrid, Španjolska, 16.5.-15.6.2017.
znanstveno-istraživaèko usavršavanje i meðuinstitucionalna suradnja na meðunarodnom projektu ”Iron Age”, voditelj: dr.sc. Saša Kovaèeviæ, Institut za arheologiju u Zagrebu, 10.-25.7.2017.
• Meðunarodne razmjene i projekti
POPIS PRIJAVLJENIH EU PROJEKATA
B. Bojaniæ Obad Šæitaroci, A. Mrða: Europski projekt ”SMART URBAN GREEN: Governing conflicting perspectives on transformations in the urban rural continuum”, br. 693443 (20172020), Project Coordinator: Prof. D. Loorbach, Dr. M. Hisschemoller; DRIFT Erasmus University Rotterdam, Project Partners: Prof. M. Sargolini, I. Pierantoni; SAAD Univ. of Camerino, Prof. F. Mancebo, Dr. S. Villiere IATEUR IRCS Univ. de Reims, M. van Bijnen, Regio Drechtsteden, A. Casini, Marche Region, S. Rodriguez-Garcia, Reims Métropole, Prof. C. Bryant, Prof. W. Caldwell; SEDRD, Univ. of Guelph, Dr. O. Likhacheva, T. Vasileva; FNS Pskov State Univeristy, I. Usova, EKAPRAEK, D. Gotzmann, CIVILSCAPE
R. Vdoviæ, M. Pap: Europski projekt ”FabLAbNET” InterReg (2016.2019.) financiran u okviru programa InterReg CE, koordinator projekta MUSE, Museo della Scinece u Trentu, partner: Fablab.hr Europski projekt Make-IT Horizon 2020 (20162018) ”Understanding Collective Awareness Platforms with the Maker Movement”, financiran u okviru programa InterReg CE
Zavod za istraživanje, razvoj i inovacije17: Natjeèaj: Ulaganje u znanost i inovacije - prvi poziv, Europski fond za regionalni razvoj, prijave, projekti su u fazi evaluacije:
„Održivo seizmièko i energetsko poboljšanje graðevina - SAFE”, voditelj: J. Galiæ
„Graðevni elementi na bazi recikliranog polimera - REPCEL”, voditelj: Ž. Pavloviæ
„Inovativni modeli masovnog smještajaIMMS”, voditelj: I. Plavec
Gostovanje 31 studenta i nastavnika s Oxford Brookes University, International Architectural Regeneration & Development (dr.sc. Aylin Orbasli, dr.sc. Julia Wedel) na AF (Radionica arhitektonskog projektiranja 1 - suvremeno stanovanje, RE-Hab*, grupa: L. Korlaet, Z. Barišiæ Mareniæ, 27.1.-2.2.2017. prezentacija studentskih radova na engleskom jeziku RAP1, RE-Hab*, AF, 317, 28.1.2017. uvodna predavanja o arhitekturi i industrijskom naslijeðu Zagreba i Hrvatske i struèno vodstvoarhitektura Zagreba: L. Korlaet, Z. Barišiæ Mareniæ Gostovanje 17 studenata i nastavnika Delft University of Technology, Faculty of Architecture and the Built Environment, Architecture & Urban Design (prof.dr. Maurice Harteveld), multidisciplinaryopen for students of Master Architecture, Urbanism and Landscape Architecture, AF, 10.-12.5.2017. struèni obilazak zapadnog dijela grada, vodstvo: Z. Barišiæ Mareniæ uvodna predavanja: L. Korlaet, Z. Barišiæ Mareniæ studentska radionice sa studentima iz Delfta prezentacija studentskih radova kolegija RAP 1 - suvremeno stanovanje, RE-Hab*, studenti s AF: Filip Georgijev Štimec, Ivana Lazar, Neira Æiriæ, Marija Mihaljeviæ i Roman Krajcarz Radionica AF/FA (AF/SC7), u suradnji s AF Sveuèilišta u Ljubljani, Pleènikova kuæa, Ljubljana, 6.11.3.2017.
voditelji: Tadej Glažar, Petar Miškoviæ, Mia Roth-Èerina, Uroš Rustja i Maruša Zorec predavaèi i kritièari: Aljoša Dekleva, Andrej Hrausky, Siniša Justiæ, Miran Mohar, Maroje Mrduljaš i Vasa Peroviæ
studenti: Sara Blekiæ, Luka Bosniæ, Nika Curk, Eva Gusel, Jana Horvat, Karla Jeliæ Balta, Matija Kraljiæ, Alice Leroy, Ana Medved, Justine Morlion, Luka Puleviè, Mitja Suè, Maja Tomljenoviæ, Aljaž Tumpej, Ria Tursan, Špela Zakrajšek, Mateo Zonta, Kaja Žgajnar, Andraž Žmuc i Jan Žonta
Radionica „Reviewing Richter” u suradnji s Aalto University, Zbirka Richter, Zagreb, 7.-9.7.2017.
voditelji: Siniša Justiæ, Petteri Nisunen i Petar Miškoviæ
predavaèi: Ivana Franke, Vesna Meštriæ i Petteri Nisunen
studenti: Elena Aleksandrova, Uzair Amjad, Hasnan Muhammad Habib, Amanda Hakokongas, JuhaPekka Hilpas, Tin Jakopec, Karla Jeliæ Balta, Parsa Kamehkhosh, Dominik Lovreèiæ, Kristijan Mamiæ, Mia Martinoviæ, Sara Matoševiæ, Lucija Megla, Bojan Pepeonik, Elham Rahmati i Nika Žagar
Z. Barišiæ Mareniæ:
u sklopu akademske mobilnosti Sveuèilišta u Zagrebu, gostovanje na Delft University of Technology, Faculty of Architecture and the Built Environment,1.-6.7.2017. predavanje „Zagreb: designing the unfinished project”, sudjelovanje u nastavi kolegija ”Architecture and Urban Design” (prof. dr. Harteveld) kao gost kritièar završnih prezentacija studenata èiji je projektni zadatak i struèni posjet s obilaskom, uvodnim predavanjima i radom na vježbama organizirala Zagrebu na AF u svibnju 2017.
B. Bojaniæ Obad Šæitaroci, A. Mrða: uvodna radionica „Smart-U-Green Kick-Off Workshop”, dio meðunarodnog europskog projekta ”Smart Urban Green”, održana u organizaciji Dutch Research Institute For Transition (DRIFT), Erasmus University Rotterdam, 30.-31.3.2017.
K. Careva: sudionica ljetne škole „Summer School #2 - Making Public Domain”, Antwerpen 11.-15.9.2017., organizatori: ARIA & Koninklijke Academie voor Schone Kunsten, Middelheim Museum, Kunsthal Extra City, i Kunstcel, Departement Cultuur, Jeugd, Media
N. Cilinger:
Re Think Daylight, Velux workshop, Rim, 7.-9. 11.2016.
7th Daylight Velux Simposium, Berlin, 2.-4. 5.2017.
Roca London Galery, okrugli stol s arhitektima iz ureda Zahe Hadid, London, 28.-30.6.2017
S. Gašparoviæ: koordinacija meðunarodne urbanistièke interdisciplinarne radionica Radnièka u ne/nastajanju, Atelieri Žitnjak, Zagreb, 5.5.2017., u organizaciji Sveuèilišta u Zagrebu, AF, Katedra za urbanizam, prostorno planiranje i pejsažnu arhitekturu i Univerza v Ljubljani, Fakulteta za gradbeništvo in geodezijo, Katedra za prostorsko, sudjelovanje 45 studenata te 9 nastavnika mentora iz Ljubljane i Zagreba.
Teme radionice: Pejsažni urbanizam (mentorice: B. Bojaniæ Obad Šæitaroci, A. Zavodnik Lamovšek), Bottom up pristup u planiranju (mentori: K. Careva, R. Lisac, G. Mrak), Grad buduænosti (mentori: S. Andrijeviæ, Z. Boševski, M. Rukavina, A. Mrða)
T. Mariæ, B. Bojaniæ Obad Šæitaroci: ”Gateway Pathway Heritage: Using Space Syntax for understanding historical transformations from road to street”, izlaganje na istraživaèkom seminaru ”Space syntax laboratorija”, The School of Bartlett, UCL, London, 18.10.2016.
”Workshops: Parallel Working Groups on HUL Recommendation Tools: Knowledge and planning tools, Civic engagement tools, Regulatory Systems, Financial tools”, Historic Urban Landscape Forum, The School of Bartlett, UCL, London, 22.3.2017.
T. Mariæ: „Radionica space syntax metodologije” pod vodstvom Dr. Kinda Al Sayed i Dr. Kayvan Karimi, The School of Bartlett, UCL, London, 4.10.22.11.2016.
P. Miškoviæ, M. Roth-Èerina: predavanje o nastavnim metodama kolegija Arhitektonsko projektiranje I i II, Sveuèilište u Ljubljani, AF, 19.1.2017.
I. Mlinar, A. Mrða, T. Oberman, M. Rukavina, T. Mariæ:
”Esri ArcGIS 2: Essential Workflows”, završen teèaj GDi GISDATA d.o.o., srpanj 2016.
J. Parizoska: sudjelovanje na meðunarodnoj radionici „Sharp or flat? Seminar on music terminology, domain loss and LSP teaching” (predavaè: Henrik Nilsson, Švedski nacionalni terminološki centar), u organizaciji Muzièke akademije Sveuèilišta u Zagrebu, Zagreb, 10.4.2017.
K. Šerman:
èlanica programskog i organizacijskog odbora meðunarodnog znanstvenog simpozija „Arhitekturna zgodovina: Mesto v srednjem in zgodnjem novem veku”, u organizaciji Filozofskog fakulteta Sveuèilišta u Ljubljani, Mednarodnog središèa za primerjalne zgodovinske raziskave (ICCHS) i Zavoda za varstvo kulturne dedišèine, Ljubljana, 24.-25. 11.2017.
R. Vdoviæ, udruga Fablab, usavršavanje: Maker Faire, Rim, 14.-16.10.2016.; Mini Maker Faire, Osijek, 29.4.2017.; FabLab Festival 2017The European FabLab Festival, Toulouse 11.-14. 5.2017.; Maker Faire, Beè, 20.-21.5.2017.; Makers, Novi Sad, 3.6.2017.; Maker Faire, Barcelona, 17.18.6.2017.; Mini Maker Faire, Trst, 16.-17.9.2017.
STRUÈNA PUTOVANJA U INOZEMSTVO
B. Bojaniæ Obad Šæitaroci, T. Zaninoviæ: meðunarodna konferencija ”Urban Densification_The Challenge for Open Spaces”, Institute of Urban Design and Landscape Architecture, TU Wien, Beè, 28.-29.9.2017.,
meðunarodni kolokvij ”NSL Kolloquium - Planetary Urbanization in Comparative Perspective”, NSL - Netzwerk Stadt und Landschaft / Network City and Landscape, prof. Christian Schmid, ETH Zürich, Zürich, 11.11.2016.
B. Koružnjak:
sudjelovanje na meðunarodnoj konferenciji „Climate. City. Campus”, International Sustainable Campus Network 2017. Conference, The University of British Columbia (UBC), Vancouver, 25-30. 6.2017.
sudjelovanje na simpoziju „Sustainable Sport Venues”, Haus des Gastes, Ruhpolding, Njemaèka, 6.-7.7.2017.
M. Šimuniæ Buršiæ: struèno studijsko putovanje u Kataloniju, Galiciju, Asturias, Aragon i Kastilju pod vodstvom prof. emerit. Milesa Lewisa, University of Melbourne, struèni interes: predromanièka - vizigotska te romanièka i gotièka arhitektura sjevernog dijela iberskog poluotoka te opus arhitekta Antonia Gaudíja,16.-30.9.2017.
Z. Veršiæ:
struèno putovanje u Sloveniju u sklopu projekta PoC6-1-221, HAMAG-BICRO, razgled energetski visoko uèinkovitih zgrada, struèna grupa: M. Binièki, I. Curiæ, I. Cvitkoviæ, I. Muraj, M. Praznik i D. Jozepoviæ, 21.-23.11.2016.
JAVNA DJELATNOST I FUNKCIJE NASTAVNIKA IZVAN AF
• Sudjelovanje na drugim fakultetima Sveuèilišta u Zagrebu
Agronomski fakultet, preddiplomski studij, smjer „Krajobrazna arhitektura”: R. Waldgoni: kolegij „Crtanje II”, 1. godina, II. sem., satnica 8+48+4
Akademija likovnih umjetnosti, smjer „Kiparstvo”:
R. Waldgoni, S. Justiæ: kolegij „Arhitektura spomenika”, 4. godina, VII. sem., satnica 30+0
R. Waldgoni, S. Justiæ: kolegij „Arhitektura spomenika”, 4. godina, VIII. sem., satnica 30+0
Šumarski fakultet, preddiplomski studij, smjer „Urbano šumarstvo, zaštita prirode i okoliša”: M. Obad Šæitaroci: kolegij „Povijest perivojne arhitekture”, 1. godina, I. sem., satnica 15+30; nastavu izvode: T. Oberman, M. Rukavina I. Mlinar: kolegij „Uvod u urbanizam”, 1. godina, II. sem., satnica 15+15
* Dopuna podataka za prošlogodišnju kroniku 2015./16.
1 Kronika je ostvarena na temelju skupljenih podataka mjerodavnih osoba, zapisnika Fakultetskog vijeæa i ankete nastavnika. Podaci koji nedostaju nisu predani uredništvu.
2 Podaci: Lj. Loina-Hohnjec
3 Podaci: S. Kustiæ
4 Podaci: S. Bušiæ (Studij dizajna), N. Šerbula (AF)
5 Podaci: N. Šerbula i voditelji Kabineta
6 Podaci: V. Krajnoviæ
7 Podaci: Lj. Loina Hohnjec i izvještaji voditelja
8 Podaci: P. Šimetin
9 Podaci: I. Cvitkoviæ
10 Podaci: T. Jaklenec
11 Podaci: Izvještaji nastavnika.
12 Podaci: N. Mlinar
13 Podaci: J. Horvat
14 Podaci: Z. Veršiæ
15 Podaci: A. Braun
16 Podaci: Z. Barišiæ Mareniæ
17 Podaci: I. Cvitkoviæ
S. Justiæ: kolegij „Kultura vizualne misli”, 1. godina, II. sem., satnica 0+30; nastavu izvode: S. Justiæ, A.M. Bakiæ, I. Tutek, R. Pavloviæ S. Gašparoviæ: kolegij „Pejsažno oblikovanje i planiranje”, 2. godina, IV. sem., satnica 15+15
K. Šmit: kolegij „Uvod u prostorno planiranje”, 3. godina, VI. sem., satnica 30+15; nastavu izvode: K. Šmit, L. Petroviæ Krajnik
Filozofski fakultet: Z. Karaè: nositelj izbornih kolegija „Židovska arhitektura i umjetnost” i „Islamska arhitektura i umjetnost”
Hrvatski studiji: M. Šimuniæ Buršiæ: nositeljica kolegija „Hrvatska zaštiæena prirodna i kulturna baština”, satnica 30+0
Uèiteljski fakultet:
Uèiteljski studij s engleskim jezikom - Program 835, integrirani preddiplomski i diplomski studij
J. Parizoska: kolegij „Jeziène vježbe engleskog jezika 1”, 1. godina, I. sem., satnica 0+0+30 kolegij „Jeziène vježbe engleskog jezika 2”, 1. godina, II. sem., satnica 0+0+45 kolegij „Primijenjena lingvistika u engleskom jeziku 2”, 5. godina, X. sem., satnica 15+30 Kineziološki fakultet: B. Koružnjak: predavanja „Multifunkcionalnost sportskih graðevina” i „Sportski objekti u kontekstu održivosti”, doktorski studij kineziologije, studeni 2016.
• Sudjelovanje na drugim fakultetima Fakultet za gradbeništvo in geodezijo Univerze v Ljubljani, Katedra za prostorsko planiranje, master program „Prostorsko naèrtovanje”: S. Gašparoviæ: voditeljica kolegija „Projektna naloga sa seminarjem”, 1. godina, 4. sem.
M. Rukavina: teaching assistant, ”Urban design Studio 1”, Study programme Urbanism, voditelj: prof. dr.sc. Lucija Ažman Momirski, listopad 2016. - sijeèanj 2017.
T. Oberman: ”Trajectories in Urban Design Practice”, voditelj Dr Cristina Cerulli, suradnja u nastavi, modul na MA in Urban Design, Sheffield School of Architecture, University of Sheffield, UK, proljetni semestar 2017.
A. Mrða: ”Nachhaltiger Tourismus in der Welterberegion Wachau”, voditelj dr. Pia Regina Kieninger, savjetnik na teorijsko-istraživaèkom dijelu izrade
završnog rada, Universität für Bodenkultur Wien, Beè, 1.10.-25.12.2016.
• Èlanstva nastavnika
B. Koružnjak: predsjednik VIII. sektorskog vijeæa - Graditeljstvo i geodezija Hrvatskog kvalifikacijskog okvira, od srpnja 2017.
èlan Struènog savjeta UHA-e u radu žirija za ostvarenja hrvatskih arhitekata u 2016., od svibnja 2017. èlan Povjerenstva Drugog projekta tehnologijskog razvoja (STP II) za nabavu, konzultant MZOS-a u Drugom projektu tehnologijskog razvoja (STPII), 2016/17.
savjetnik Rektora Sveuèilišta u Zagrebu za prostorni razvoj Sveuèilišta u Zagrebu (od 2015.)
M. Obad Šæitaroci:
produžetak èlanstva u uredništvu znanstvenog èasopisa ”Journal of Built Environment” (Ybl), Ybl Miklós Faculty of Architecture and Civil Engineering, Szent István University, Budimpešta
G. Rako:
èlan organizacionog odbora HKA za Dane arhitekture, 2016.
èlan Struènog savjeta UHA-e za dodjele nagrada za realizacije 2016., 2017.
KRATICE:
AF - Arhitektonski fakultet
DAZ - Društvo arhitekata Zagreba
FER - Fakultet elektrotehnike i raèunarstva
ETH - Eidgenössische Technische Hochschule
GF - Graðevinski fakultet
HAZU - Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti
HKA - Hrvatska komora arhitekata
HKIG - Hrvatska komora inženjera graðevinarstva
HRT - Hrvatska radiotelevizija
LZ - Leksikografski zavod
MZOS - Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta
RH - Republika Hrvatska
SD - Studij dizajna
UCL - University College London
UHA - Udruženje hrvatskih arhitekata
TU - Technische Universität / Tehnièko sveuèilište
Sažetci doktorskih disertacija obranjenih na Arhitektonskom fakultetu Sveuèilišta u Zagrebu u akad. god. 2016./17.
Summaries of doctoral dissertations defended at the Faculty of Architecture, University of Zagreb in acad. year 2016/17.
Alen Žuniæ
Doctoral Dissertation [Summary]
Architect Aleksandar Dragomanoviæ (Banja Luka, 1921 - Zagreb, 1996) was one of the key authors of Croatian post-war modernism. His oeuvre, which has not received much attention and which was identified only with this research, contains more than 100 works (competition entries, projects, studies, and 24 realizations) created between 1948 and 1995. Dragomanoviæ is an architect whose volume of work and paradigmatic importance of several of his buildings puts him among the elite group of great professors of Zagreb school of architecture, so the research of his oeuvre bears the significance of a ‘missing link’, since Viktor Kovaèiæ, Hugo Ehrlich, Alfred Albini and Neven Šegviæ - his predecessors and professors at the Faculty’s department of architectural compositions - have already been fully analyzed, so this study is significant for understanding the genesis of main directions of development in Zagreb school of architecture.
The dissertation has evaluated and extrapolated several of Dragomanoviæ’s buildings in Zagreb of prominent value (partly co-authored with R. Nikšiæ and N. Kuèan): Modna kuæa in Praška street, NaMa department store in the district of Trnsko, SRCE complex, Children’s Institution in the district of Sopot, and the SDK building in Grada Vukovara street. His particular contribution can be seen in the development of the contemporary typology of department stores, office buildings and schools, buildings that had a great impact on the profession at the time they were created. Also, Dragomanoviæ’s creative process is characteristic for the discursive design method, prominently rational in concept and of consistent analytical process, in which the functional purity, thoughtfully engineered construction solutions, and nuanced minimalist design with the attributes of the best abstract compositions - stand in an inseparable correlation.
The discursive design method in Dragomanoviæ’s work relies on three discursive characterizations (most evident in the design of his department stores). The first is linked to floor layout solutions, which are flawlessly
functional, zoned and standardized. They are created as a result of an exact intellectual process. In almost all examples, Dragomanoviæ reduces plans of department stores to two pure geometrical forms - a square and a rectangle which are always created on a modular network. Parallel to the rational and exact floor layout network which defines the function layout, there is also a clear construction system of pronounced engineering purity, consistency in the selection and compatibility of materials, elaboration of details, thoughtful simplicity, and total technological feasibility. The structure of his department stores always contains a skeletal system with a non-supporting membrane of the façade. The supporting system of pillars is always laid on a square network. The third and final characteristic that is created as a parallel, inseparable process along with the already mentioned two, is the gesture of visual composition. It is never merely an artistic reflex sui generis, because Dragomanoviæ’s forms in their aestheticism and minimalism are apparent and clearly derived (or are created in an interaction) from a previously organized spatial system and the influence of bearing structures (often visible and fitted into the visual expression).
Dragomanoviæ’s architecture contains strong reflections of Dutch experiences from 50’s and the 60’s (particularly Bakema and Van den Broek) and Scandinavian architectural role models which he, using his own solutions and visual language, has transferred and established on the Croatian architectural scene, as his personal contribution to the international contextualization of our architecture. He was also the recipient of the lifetime achievement awards Viktor Kovaèiæ (1986) and Vladimir Nazor (1988). His educational influence on more than 40 generations of students at the Faculty of Architecture in Zagreb (1949-1991) is also indispensable, particularly through the innovative course Basics of Architectural Design that he founded in 1972, which still lives to this day.
[Translated by Silvije Nosiæ]
Autor: Alen Žuniæ, mag.ing.arh., MDesS [1989., Zagreb] Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet [istraživaè na HERU projektu]
Mentor: doc. dr.sc. Zlatko Karaè Znanstveno podruèje: Tehnièke znanosti Znanstveno polje: Arhitektura i urbanizam
Podatci o disertaciji: XVIII+689 [707] stranica, 121 kataloška jedinica, 167 ilustracijskih tabli, 677 slika, 4 kartograma, 1018 bilješki, 426 bibliografskih jedinica, arhivski izvori, internetski izvori, izvori ilustracija, sažetci HR i ENG, zahvale, popisi djela, prilozi, životopis [ukupno 13 poglavlja s 41 sekundarnim i 89 tercijalnih potpoglavlja]
Proceduralni podatci:
Prijava teme: studeni 2015. Povjerenstvo za ocjenu teme i predlaganje mentora: - imenovano: 68. sjednica Vijeæa DS, 8.12.2015. akadem. prof. emerit. dr.sc. Velimir Neidhardt prof. dr.sc. Zlatko Juriæ doc. dr.sc. Zlatko Karaè Prihvat teme, imenovanje mentora: 500. sjednica FV, 26.1.2016. Odluka Senata: 8. sjednica, 8.3.2016. Izvješæe mentora: 507. sjednica FV, 20.9.2016. Povjerenstvo za ocjenu disertacije: - imenovano: 507. sjednica FV, 20.9.2016. akadem. prof. emerit. dr.sc. Velimir Neidhardt prof. dr.sc. Aleksandar Homadovski prof. dr.sc. Zlatko Juriæ Povjerenstvo za obranu disertacije: - imenovano: 508. sjednica FV, 18.10.2016. u istom sastavu kao i Povjerenstvo za ocjenu Obrana: 28.10.2016. Promocija: 7.5.2017.
Aleksandar Dragomanoviæ jedan je od kljuènih autora poslijeratne hrvatske moderne èiji opus broji više od 100 djela (natjeèajnih rješenja, projekata, studija te 24 realizacije) nastalih u rasponu 1948.1995. Dragomanoviæev stvaralaèki prosede odlikuje se diskurzivnom metodom projektiranja izrazito racionalne koncepcije i dosljednoga analitièkog postupka, u kojoj su funkcionalna èistoæa, inženjerski promišljena konstruktivna rješenja i profinjeno minimalistièko oblikovanje u neodvojivoj korelaciji. Osobiti njegov doprinos vidljiv je u razvoju tipologije suvremenih robnih kuæa, poslovnih zgrada i škola. U njegovoj su arhitekturi prisutne snažne refleksije na nizozemska iskustva 1950-ih i 1960-ih godina te na skandinavske arhitektonske uzore. Nezaobilazan je i Dragomanoviæev pedagoški utjecaj na više od 40 generacija studenata zagrebaèkoga Arhitektonskog fakulteta (1949.-1991.).
Davor Andriæ
Razvojni model modularne konstrukcije
Doktorska disertacija [sažetak]
Doctoral Dissertation [Summary]
This research explores contemporary techniques of bionic design in architecture and the resulting body of knowledge that enables the design of dynamic, adaptable and responsive structures in architecture. It constructs a theoretical platform that connects concepts from bionic design and contemporary architectural theory with concrete techniques of constructing soft robots. Ideas and concepts from contemporary architectural theory are here thoroughly analysed and processed, and investigated through a concrete model of modular pneumatically adaptable and responsive structure (pneubotics), meant for concrete architectural use.
In the introductory part, basic ideas, hypothesis, research methods and objectives are first presented, followed by an overview of modern theoretical concepts and contemporary techniques of parametric and bionic design, as well as an overview of basic pneubotic principles and design.
A broader theoretical model is then set up by means of the concept of ”body plan”, as it was developed by Gilles Deleuze and Felix Guatarri and brought closer to architectural theory by Manuel DeLanda. ”Body plan” is a plan that holds no parametric details of body parts but defines only their functional relations, as a reduced, abstract expression. As such, it is suited for translating the logic of the structure of small scale soft robots into the scale of architectural structures. The main concepts of this model include polymorphism and polytypism, the opposition of serial vs. custom production, the ideas of fold and fracture, of the virtual and the real, the idea of structure as a body analogous to natural bodies and reduced to an abstract expression, etc.
In this research, taken and investigated is the pneumatic unit in the form of a cube. This basic element is in its idea a virtual unit for construction of a multitude of structures generated from the detected body plans. A comparative analysis of collected examples of adaptable pneubotics in architecture, art and robotics is carried through the concept of structure as a body with a body plan embedded in its most abstract level. Identified basic body plans are in turn tested through physical and/or virtual model.
Two models were constructed and tested: physical model for testing structures with fewer elements (≤12) and virtual model for testing structures with larger number of elements. Without going into specifics such as load bearing capacity, material properties, informational technology or robotics, qualitative analysis of various combinations of elements in a functional configuration similar to the analysed examples and their physical designs was carried out. Based on experimental tests, determined are basic features and characteristics of various types of body plans, which are then presented through possible application of these structures in architecture. Assessed are also the perspectives for further use and development of the model.
Establishing the model of bionic pneubotics in architecture introduced the possibility of use of body plans to translate structural logic of soft bodies into the field of modular pneumatically adaptive and responsive structures in architecture. It has made possible to construct structures with complex combinations of movement. Cubic form of the basic pneubotic unit proved practical for assembling structures prone to natural movement, which makes it a valid morphogenetic and morphodynamic building block for research of soft structures. Testing of the model showed that body plan, although reduced to an abstract expression, keeps the structural qualities and morphogentic potential of original soft bodies that it is describing. Adding elements of one body plan into a structure with a different body plan can encapsulate one body plan into the other, and so the structure can inherit characteristics from both body plans. Bringing together architectural theory, contemporary techniques of architectural design, and concepts of bionic design thus made possible to establish a model for research of their synergy through the ability of physical actualisation of several abstract phenomena. The thesis that contemporary design techniques of soft structures can expand the field of possibilities for architectural design was thus successfully confirmed, through polymophic and morphodynamic soft structures constructed by using the basic body plans.
[Translated by author]
Autor: Davor Andriæ, dipl.ing.arh. [1980., Konjic (BiH)] Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet
Mentori: prof. dr.sc. Karin Šerman izv.prof. dr.sc. Josip Galiæ Znanstveno podruèje: Tehnièke znanosti
Znanstveno polje: Arhitektura i urbanizam
Podatci o disertaciji: 158 stranica, 11 poglavlja, 27 potpoglavlja, 64 ilustracije, 2 tablice, 213 bilješki, 92 bibl. izvora
Proceduralni podatci:
Prijava teme: veljaèa 2016. Povjerenstvo za ocjenu teme i predlaganje mentora: - imenovano: 70. sjednica Vijeæa DS, 1.3.2016. doc. dr.sc. Zoran Veršiæ doc. dr.sc. Nataša Jakšiæ izv.prof. dr.sc. Tomislav Kišièek izv.prof. dr.sc. Karin Šerman doc. dr.sc. Josip Galiæ
Prihvat teme, imenovanje mentora: 502. sjednica FV, 15.3.2016.
Odluka senata: 2. sjednica, 11.10.2016. Izvješæe mentora: 508. sjednica FV, 18.10.2016. Povjerenstvo za ocjenu disertacije - imenovano: 508. sjednica FV, 18.10.2016. doc. dr.sc. Zoran Veršiæ izv.prof. dr.sc. Nataša Jakšiæ izv.prof. dr.sc. Tomislav Kišièek Povjerenstvo za obranu disertacije: - imenovano: 510. sjednica FV, 20.12.2016. u istom sastavu kao i Povjerensvo za ocjenu Obrana: 10.1.2017. Promocija: 7.5.2017.
Model pneumatske prilagodljive i reagirajuæe konstrukcije postavljen je kroz ideju ‘tjelesnog nacrta’ (body plan) kao analitièko-generativnog alata za prevoðenje konstrukcije mekih robota u arhitektonske prilagodljive konstrukcije. Osnovni oblici tjelesnih nacrta ispitani su kroz virtualni i praktièni model posredstvom jediniènog pneumatskog elementa u obliku kocke što je dalo uvid u moguænosti primjena ove vrste konstrukcija u arhitekturi kao i perspektive za daljnja istraživanja i razvoj.
Doktorska disertacija [sažetak]
Doctoral Dissertation [Summary]
This dissertation explores and charts the progression and effects of the transformations of post-WWII architectural profession reflected in the study of a selection of architectural realizations in the period from 1945 to 1961. Zagreb as the republic capital is recognised as the locus of the initial formation of the post-war Croatian architectural practice as well as the origin of numerous professional discussions influencing even the federal level of the nascent state. It was chosen as the representative case-study of the entire former republic of Croatia since the comprehensive review of all available experts in particular republic centers undertaken immediately after the war with the purpose of planned distribution of personnel clearly revealed that both the concentration and total number of licensed architects and construction engineers in Zagreb far exceeded those of other Croatian cities as well as other republic centres. This research is based on the acute need of expanding the body of knowledge about the architectural profession that would, in addition to the existing analytical work dealing with the formal qualities of selected postwar buildings, include the circumstances, the mediations, and processes determining the entire system of architectural production.
This system is analysed through the determination of a series of key inputs ranging from the character and number of stakeholders in the commissioning of buildings, type and number of these commissions, the construction costs of particular buildings to the topic of architectural fees. The complex relationship of the fixed triad of investor - architect - contractor is investigated during the period of large-scale social and political turmoil lasting from 1945 to 1961 with the additional survey of the pre-war situation. The transition from the capitalist social system between the world wars to the new socialist paradigm after 1945 had a decisive influence on dramatic changes in the architectural profession. This process of radical transformations encompassed the transition from multiple investors and total freedom of forming independent and private design organisations, the sudden appearance of the state as the sole investor with all professionals having to place their expertise at the system’s disposal to the
gradual decentralization which reintroduced the possibility of free professional association and autonomous practice. The activities of professional associations, architectural organisations and individual experts in the time overburdened with legal and professional, not to mention political and ideological constraints reveal many constructive achievements of potential use even to the present day functioning of the profession.
The main goal of the research is, by delving into external and internal circumstances of practicing architecture, to investigate both the level of the autonomy of design and the scope of instrumentalisation of the work of architects by tracing these developments in three distinct phases.
The results of the inquiry into the transformations of the architectural profession in Zagreb presented in this thesis reveal the close and often decisive link between the results of the professional work of particular design organisations and the formal determinants of their operation and business arrangements.
The research reveals the day-to-day circumstances of work inside these design organisations, the scope of their activities, along with the wider socio-political issues influencing them. The abandonment of traditional methods of work, based on slower artisanal work in the construction of buildings in favour of the industrial production of entir architectural elements laid bare the latent rift in the profession causing the surfacing of disputes initiated by these transformations. This marked the shift away from the established valorisation of individual artistic contributions of architects as authors and towards their transformation into equal and no longer crucial associates within the process of industrialisation of construction and the rising dominance of large design and construction companies. The concept of ”investment buildings” after 1961 even eliminates ”architects” as a term, becoming indicative of the ensuing period of the 1960’s growth of Zagreb fuelled by the initiation of the ambitious programme of mass housing construction predominantly taking place on vast expanses of empty land across the river.
[Translated by author]
Autorica: Melita Èavloviæ, dipl.ing.arh. [1980., Zagreb] Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet
Mentor: prof. dr.sc. Andrej Uchytil
Znanstveno podruèje: Tehnièke znanosti Znanstveno polje: Arhitektura i urbanizam
Podaci o disertaciji: 507 stranica, 15 poglavlja, 37 potpoglavlja, 11 stavaka; 95 slika (252 ilustracije), 896 bilješki, 2 priloga (26 kartograma, 217 autorskih ilustracija); 10 arhivskih institucija, 20 arhivskih zbirki; 533 bibl. jedinice (knjige, disertacije, zbornici, èasopisi, tiskovine, zakoni i pravilnici), 32 internetska i neobjavljena izvora
Proceduralni podatci:
Prijava teme: prosinac 2015. Povjerenstvo za ocjenu teme i predlaganje mentora: - imenovano: 68. sjednica Vijeæa DS, 8.12.2015. prof. dr.sc. Aleksandar Homadovski prof. dr.sc. Andrej Uchytil dr.sc. Tamara Bjažiæ Klarin
Prihvat teme, imenovanje mentora: 501. sjednica FV, 16.2.2016. Odluka Senata: 10. sjednica, 19.5.2016. Izvješæe mentora: 514. sjednica FV, 25.4.2017. Povjerenstvo za ocjenu disertacije: - imenovano: 514. sjednica FV, 25.4.2017. izv.prof. dr.sc. Idis Turato doc. dr.sc. Mia Roth-Èerina dr.sc.Tamara Bjažiæ Klarin Povjerenstvo za obranu disertacije: - imenovano: 516. sjednica FV, 27.6.2017. u istom sastavu kao i Povjerenstvo za ocjenu Obrana: 11.7.2017.
Promocija: -
Radom se istražuje i bilježi tijek i uèinak transformacija arhitektonske profesije nakon Drugoga svjetskog rata te kauzalnost tih promjena na odabrana arhitektonska ostvarenja u vremenu izmeðu 1945. i 1961. godine. Prijelaz od ‘klasiènih’ metoda rada, koje poèivaju na sporijem obrtnièkom radu u graðevinarstvu, prema industrijskoj proizvodnji arhitektonskih elemenata, rezultirao je i razotkrio latentnu temu rascijepa i sukoba nastalih transformacijom struke u specifiènom trenutku u vremenu. Tada se dogodio prijelaz od ustaljenog vrednovanja individualnog doprinosa u arhitekturi kriterijem autorskog udjela prema industrijalizaciji graðevinarstva proizvodnjom industrijskih arhitektonskih elemenata i posljedièno tome transformaciji arhitektonske profesije u veæe graðevinsko-izvoðaèke firme unutar kojih su arhitekti postali tek jedni od struènjaka.
Recenzenti èlanaka objavljenih u èasopisu PROSTOR u god. 25 [2017.], br. 1 [53] i 2 [54] (abecednim slijedom)
Prof.v.šk. dr.sc. Dražen Arbutina Tehnièko veleuèilište, Zagreb
Prof.emer. dr.sc. Hildegard Auf-Franiæ Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet [m.]
Izv.prof. dr.sc. Dženana Bijediæ Univerzitet u Sarajevu, Arhitektonski fakultet
Dr.sc. Tamara Bjažiæ Klarin
Institut za povijest umjetnosti, Zagreb
Izv.prof. dr.sc. Bojana Bojaniæ Obad Šæitaroci Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet
Izv.prof. dr.sc. Dragan Damjanoviæ Sveuèilište u Zagrebu, Filozofski fakultet
Prof. dr.sc. Alenka Deliæ Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet
Dr.sc. Biserka Dumboviæ Bilušiæ Ministarstvo kulture, Konzervatorski odjel, Rijeka
Izv.prof. dr.sc. Sanja Gašparoviæ Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet
Prof. dr.sc. Tihomir Jukiæ
Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet
Prof. dr.sc. Dražen Juraèiæ
Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet [m.]
Prof. dr.sc. Zlatko Juriæ
Sveuèilište u Zagrebu, Filozofski fakultet
Prof. dr.sc. Sonja Jurkoviæ
Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet [m.]
Prof. dr.sc. Aleksandar Kadijeviæ Univerzitet u Beogradu, Filozofski fakultet
Izv.prof. dr.sc. Zlatko Karaè
Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet
Izv.prof. dr.sc. Damir Krajnik
Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet
Dr.sc. Jasenka Kranjèeviæ Institut za turizam, Zagreb
Reviewers of papers published in PROSTOR in Vol. 25 [2017], No. 1 [53] and 2 [54] (in alphabetic order)
Akademik Vladimir Markoviæ Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti Sveuèilište u Zagrebu, Filozofski fakultet [m.]
Prof. dr.sc. Anka Mišetiæ
Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet - Studij dizajna
Doc. dr.sc. Ana Mrða
Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet
Doc. dr.sc. Iva Muraj
Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet
Dr.sc. Janez Nared Znanstvenoraziskovalni center Slovenske akademije znanosti in umetnosti, Ljubljana
Akademik Velimir Neidhardt Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet [m.]
Izv.prof. dr.sc. Nana Paliniæ
Sveuèilište u Rijeci, Graðevinski fakultet
Prof. dr.sc. Željko Pekoviæ
Sveuèilište u Splitu, Filozofski fakultet
Doc. dr.sc. Lea Petroviæ Krajnik
Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet
Dr.sc. Tomislav Premerl Zagreb
Izv.prof. dr.sc. Mia Roth-Èerina
Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet
Doc. dr.sc. Marina Šimuniæ Buršiæ Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet
Dr.sc. Hela Vukadin-Doronjga Muzej grada Zagreba, Zagreb
Prof. dr.sc. Feða Vukiæ
Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet - Studij dizajna
Dr.sc. Alen Žuniæ
ETH - Institut GTA, Zürich
S obzirom na bitno smanjen priljev financijskih sredstava iz svih izvora na koje se èasopis oslanjao u dosadašnjem izlaženju (proraèunske potpore, izdvajanja Fakulteta, vlastiti prihodi), Uredništvo je - kako bi se osiguralo daljnje redovito izlaženje i održala dosegnuta razina kvalitete PROSTORA - odluèilo za znanstvene priloge primljene nakon 1. sijeènja 2013. uvesti nužnu financijsku participaciju autora. Podatci i upute za uplatu, kao i nova procedura koju æemo primjenjivati prilikom prijama rukopisa, nalaze se na web stranici èasopisa. Nadamo se razumijevanju cijenjenih suradnika.
Uredništvo
Due to large cuts in funding from all sources, the editorial board has decided to introduce a financial support from the authors for all papers submitted after 1st January 2013. in order to be able to continue regular publication and maintain the achieved quality of the journal PROSTOR. Further information and payment instructions including information about the new procedure for manuscript submission can be found on the journal’s web site. We sincerely hope for your understanding and support.
Editorial board
Opæa i koncepcijska profilacija èasopisa PROSTOR, otisnuta uz impresum, sastavni je dio Uputa suradnicima. Molimo suradnike da poštuju sljedeæe upute.
Priprema i predaja rukopisa
• Uredništvo prima iskljuèivo neobjavljene rukopise na hrvatskom ili engleskom jeziku.
• Rukopis (cjeloviti tekst èlanka s ilustracijama) dostavlja se Uredništvu u elektronièkom obliku (e-mail: prostor@arhitekt.hr).
• Autor e-poštom dostavlja dvije inaèice svoga èlanka: za Uredništvo: s naslovnicom 1. i biografijom autora na kraju; za recenzente: s naslovnicom 2. te bez biografije autora i bilo kakvih autorskih oznaka.
• U digitalnom se obliku putem e-pošte predaju: cjelovit tekst èlanka u jednom .doc fileu (MS Word) s ubaèenim ilustracijama male rezolucije; ilustracije: svaka spremljena kao zaseban file (skenirane s minimalnom rezolucijom od 300 dpi u nekom od sljedeæih formata: tif, jpg, psd, bmp, dwg, cdr); fileovi trebaju biti imenovani kratko (Sl. 1.; Sl. 2.; Tabl. I.). Tablice i grafikoni dostavljaju se u word ili excel fileu. Ilustracije veæe od 25 mb slati programskim servisima za slanje velikih datoteka (npr. Jumbo mail, WeTransfer i sl.)
• Svi radovi podliježu anonimnom recenzentskom postupku.
• Sve ostale opise (oznake znanstvenog podruèja, UDK oznake, datume prijama i prihvaæanja èlanka, dvojeziène elemente itd.) unosi Uredništvo.
• Na autorov zahtjev pismeno ili mailom æe se potvrditi prijam rukopisa.
• Predajom rukopisa autor jamèi da je rad njegovo izvorno djelo i da u izradi nije koristio druge izvore osim onih koji su u njemu navedeni.
• Za sve znanstvene priloge Uredništvo osigurava najmanje dvije neovisne recenzije, pri èemu su autorima recenzenti nepoznati, a isto su tako recenzentima nepoznati autori èlanka.
• Konaènu odluku o kategorizaciji rada donosi Uredništvo uzimajuæi u obzir mišljenja recenzenata.
• Objavit æe se svi pozitivno recenzirani i na sastanku Uredništva prihvaæeni èlanci, a redoslijed objave Uredništvo utvrðuje prema sadržajnim i koncepcijskim kriterijima svakoga pojedinog broja.
• Uredništvo æe autora obavijestiti o provedenom recenzentskom postupku, utvrðenoj kategoriji èlanka i eventualnim dopunama ili ispravkama koje je autor obvezan provesti prije konaènoga prihvaæanja èlanka za tisak.
• Autor je obvezan postupiti prema primjedbama recenzenata i ispravljeni rukopis dostaviti u roku od 30 dana, ponovno u istom obliku kao i prilikom prve predaje.
• Ukoliko autor ne doradi èlanak u roku od 30 dana, èlanak se odbija za tisak. Prepravljeni èlanak može se ponovno poslati kao novi tekst koji æe iæi u redovit recenzentski postupak.
Urednièka redaktura
• Radovi se u integralnom obliku pišu i objavljuju na hrvatskom ili engleskom jeziku, a sažetci, kljuène rijeèi, naslovi i podnaslovi, opisi ilustracija i biografija autora tiskaju se dvojezièno (prijevod osigurava Uredništvo).
• Èlanci cjelovito prevedeni na engleski jezik prihvatit æe se samo ako autor osigura jezièki kvalificiran prijevod i lekturu teksta i dostavi Uredništvu presliku dokumenta ovlaštenog prevoditelja/lektora.
• Uredništvo zadržava pravo manjih ispravaka, promjene naslova, jeziène lekture, prijevoda i uobièajene redakture teksta nužne radi prilagodbe èlanka propozicijama èasopisa.
• Autoru pripada jedan besplatan primjerak èasopisa i 15 posebnih otisaka (separata) njegova èlanka. Dodatni se otisci, na autorov trošak, mogu posebno naruèiti putem Uredništva.
Molimo suradnike da svoj èlanak, osim ovim opæim uputama, obvezno prilagode i Tehnièkim uputama objavljenim na: http://hrcak.srce.hr/prostor
https://arhitektzg.sharepoint.com/prostor/sitepages/po%c4%8detna%20stranica.aspx
Information about the general concept of the journal PROSTOR next to the impressum is an integral part of these notes. Contributors are asked to conform to the following notes.
• Editorial Board accepts exclusively unpublished texts, written either in the Croatian or English language.
• Contributions (text and illustrations) should be submitted to the Editorial Board as electronic files (e-mail: prostor@arhitekt.hr).
• All contributions will be peer reviewed anonymously.
• All other descriptions (scientific field, UDC designation, dates of admission and acceptance of the contribution, bilingual elements etc.) are entered by the Editorial Staff.
• Authors should submit three identical copies via e-mail: for the Editorial Board: one copy with the front page and biography in the end of the contribution for reviewers: with the front page 2, without author’s biography or any other information on the author
• Contributions are submitted electronically via e-mail and should include: integral text of the contribution in a single .doc file (MS Word) with inserted illustrations in low resolution; illustrations - each saved as a separate file (scanned at 300 dpi in one of the following formats:
tif, jpg, psd, bmp, dwg, cdr); the name of the files should be short (Fig. 1; Fig. 2; Table I). Tables and graphs are submitted in word or excel file. Illustrations bigger than 25 mb should be sent via program services designed for large databases (Jumbo mail, WeTransfer etc.)
• Submission of the contribution will be confirmed in writing at the request of the author.
• By submitting the manuscript, the author confirms and guarantees that it is his/her own original paper and that he did not use any other sources except those listed in the article.
• All scientific papers are subjected to at least two independent reviews provided by the Editorial Board. Reviewers are unknown to authors as well as authors to reviewers.
• Final decision concerning the category of papers is made by the Editorial Board taking into account the reviewers’ opinions.
• All contributions positively reviewed and accepted by the Editorial Board will be published. The order of their publication is subject to the Editorial Board’s decision regarding the content and concept of each particular issue of PROSTOR
• Authors will be informed about the review procedure, assigned category of the article and possible additions or corrections which should be made on the part of the authors prior to the final acceptance of the article.
• Authors are required to follow the instructions and suggestions of the reviewers and submit the revised manuscript within 30 days, in the same form and following the same procedure as when submitting it the first time.
• In case authors fail to submit the revised text within 30 days, the text will not be considered for publishing. It is possible to submit the revised text as a new contribution which will again undergo the standard editorial procedure.
• Articles are written and published in Croatian or English whereas abstracts, summaries, key words, titles and subtitles, captions and authors’ biographies are bilingual (translation is provided by the Editorial Board)
• Articles submitted in English translation will be accepted only on condition that the authors themselves provide high-quality English translation or proof-reading by an officially registered translator and submit a copy of the registered translator’s / proof-reader’s professional certificate to the Editorial Board.
• Editorial Board reserves the right to make minor corrections, changes of titles, language editing, translation and text editing in order to adapt the article to publishing requirements of the journal.
• The author is entitled to one free copy of the journal and 15 offprints of his contribution. Additional offprints may be ordered from the editor at the author’s expense.
Contributors are asked to adjust their contributions according to the Technical notes published on the web page: http://hrcak.srce.hr/prostor
https://arhitektzg.sharepoint.com/prostor/sitepages/po%c4%8detna%20stranica.aspx
Ovaj je broj èasopisa PROSTOR redakcijski pripremila i realizirala
Broj je urednièki zakljuèen 13. 12. 2017.
Grafièka priprema i tisak dovršeni su 30. 12. 2017.
Osnovna tipografija: Meta
Papir: 115 gr
Offsetni tisak c/b
prilozi
Mladen Obad Šæitaroci Perivoji Rijeke dubrovaèke
Mara Mariæ Èimbenici identiteta i kriteriji vrjednovanja
Mira Medoviæ Gardens in Rijeka dubrovaèka Factors of Identity and Criteria for Evaluation
Kristina Careva Akupunktura grada kao participativni alat
Rene Lisac za revitalizaciju javnog prostora
Tomislav Pletenac City Acupuncture as a Participatory Tool
Jana Vukiæ in Revitalizing Public Space
Samo Drobne Functional Urban Areas as Instruments of Spatial Development Policy
Alma Zavodnik Lamovšek at the Regional Level in the Case of Slovenia Funkcionalna urbana podruèja kao instrument politike prostornog razvoja na regionalnoj razini na primjeru Slovenije
Attilio Krizmaniæ Amfiteatar u Puli
Putovi kretanja gledatelja i stubišni tornjevi Amphitheatre in Pula Passageways for Spectators and Staircase Towers
Gordana Žaja Urbanistièko-arhitektonska geneza sklopa djeèje bolnice u Klaiæevoj ulici u Zagrebu
Silvio Bašiæ Urban and Architectural Development of the Children’s Hospital Complex in Klaiæeva st. in Zagreb
Darko Kahle Architectural Work of Georg Kiverov, Jovan Korka and Ðorðe Krekiæ in Zagreb, 1926-1940 Djelovanje arhitekata Georga Kiverova, Jovana Korke i Ðorða Krekiæa u Zagrebu, 1926.-1940.
Julija Lozzi Barkoviæ Gradska palaèa u Rijeci
Natjeèajni projekti, 1939. City Palace in Rijeka Competition Projects, 1939
Melita Èavloviæ Zadruga „Arhitekt” u Zagrebu Pitanje slobode projektantskog djelovanja 1950-ih Co-operative ”Arhitekt” in Zagreb About Freedom of Architectural Profession in the 1950s
Bojana Bojaniæ Obad Design of Memorials - The Art of Remembering Šæitaroci Method of Place Regeneration
Tamara Zaninoviæ Stvaranje memorijala - umijeæe sjeæanja
Massimo Sargolini Metoda obnove mjesta
Melita Rozman Cafuta Rethinking the City Spatial Identity through the Eyes of the Observer
Metka Sitar Promišljanja o prostornom identitetu grada iz perspektive promatraèa
Koraljka Vahtar-Jurkoviæ Pejsažno i perivojno naslijeðe Gorskoga kotara
Mladen Obad Šæitaroci Landscape and Park Heritage of Gorski Kotar
Petra Perekoviæ Parkovni elementi kao nositelji rekreacijskog potencijala
Monika Kameneèki Park Elements as Indicators of Recreational Potential
Aleksandar Kadijeviæ Arhitekti emigranti iz Rusije i hrvatska arhitektura 20. stoljeæa Russian Emigrant Architects and 20th-Century Croatian Architecture
Goran Babiæ Crteži graditeljskog i kulturnog naslijeða otoka Hvara
Nebojša Anteševiæ arhitekta Zorana B. Petroviæa, 1963.-1965. Drawings of Hvar Island’s Built and Cultural Heritage by the Architect Zoran B. Petroviæ, 1963-1965
Aktualno | Current Themes
In memoriam | In Memoriam
Kronika fakulteta | Chronicle of the Faculty
Doktorske disertacije | Doctoral Dissertations