26 [2018] 2 [56]
ZNANSTVENI ÈASOPIS ZA ARHITEKTURU I URBANIZAM A SCHOLARLY JOURNAL OF ARCHITECTURE AND URBAN PLANNING
SVEUÈILIŠTE U ZAGREBU, ARHITEKTONSKI FAKULTET UNIVERSITY OF ZAGREB, FACULTY OF ARCHITECTURE
ISSN 1330-0652
https://doi.org/ 10.31522/p
UDK | UDC 71/72
CODEN PORREV 26 [2018] 2 [56] 217-404 7-12 [2018]
ZNANSTVENI »ASOPIS ZA ARHITEKTURU I URBANIZAM A SCHOLARLY JOURNAL OF ARCHITECTURE AND URBAN PLANNING 26
SVEU»ILI©TE U ZAGREBU, ARHITEKTONSKI FAKULTET
UNIVERSITY OF ZAGREB, FACULTY OF ARCHITECTURE
ISSN 1330-0652
https://doi.org/10.31522/p
UDK | UDC 71/72
CODEN PORREV
GOD. | VOL. 26 [2018] BR. | NO. 2 [56]
STR. | PAG. 217-404
MJESECI | MONTHS 7-12 [2018]
ZnaËenja Meanings
Prostor m space, room; (površina) area; (zona) tract; (prostranstvo) extent, expanse; (za kretanje/ manevriranje) elbow-room, playroom, leeway, scope; (prostorije, smještaj) premises, accomodation | životni ~ living space; stambeni ~ housing; školski ~ school space; poslovni ~ office space/premises; za noge legroom; prema raspoloživom ~u on a space available basis; fig pružati ~za offer/give scope for; posvetiti (pokloniti) ~ (u novinama) devote (give) space to; zbog pomanjkanja ~a because of limited space; radi uštede na ~u to save space; povreda zraËnog ~a violation of airspace, aerosp; istraživanje ~a space exploration
Željko Bujas (1999.), Veliki hrvatsko-engleski rjeËnik | Croatian-English dictionary, Nakladni zavod Globus, Zagreb
Izlaženje Ëasopisa financijski potpomaže Ministarstvo znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske. The journal is financially supported by the Ministry of Science and Education of Republic of Croatia.
Cijena pojedinaËnog broja Price per issue
Hrvatska: 75 kn Europa | Europe: 24 Eur Izvaneuropske zemlje | Outside Europe: 27 Eur U cijene su ukljuËeni troškovi poštarine. Postage and handling included in the price.
Narudžbe Ordering Info
UPI-2M HR - 10000 Zagreb, Medulićeva 20 Tel. +385/1/4921-389 Fax. +385/1/4921-390 www.upi2mbooks.hr info@upi2mbooks.hr
Besplatan pristup internet izdanju Ëasopisa Free On-line Access to Internet Edition
Dostupni su svi Ëlanci publicirani u svim dosad izašlim brojevima u PDF formatu.
All published articles in previous issues are available in PDF format.
EISSN 1333-9117
PROSTOR Online: www.prostor.hr https://hrcak.srce.hr/prostor
»asopis PROSTOR objavljuje znanstvene Ëlanke iz svih grana arhitekture i urbanizma, ali i radove iz drugih znanstvenih podruËja (povijesti umjetnosti, arheologije, etnologije, sociologije, geografije, građevinarstva, geodezije, šumarstva, dizajna...), ako su sadržajem vezani za problematiku arhitekture i urbanizma. PROSTOR je primarni znanstveni Ëasopis i tiska samo neobjavljene Ëlanke, koji istodobno i u istom obliku ne mogu biti ponuđeni drugom izdavaËu. Osim znanstvenih priloga koji podliježu recenziji, decimalnoj klasifikaciji i kategorizaciji (izvorni znanstveni Ëlanci, prethodna priopćenja, pregledni Ëlanci, izlaganja na znanstvenim skupovima), iznimno će se objavljivati i struËni Ëlanci analitiËkog karaktera. U skladu s navedenim, u PROSTORU se neće objavljivati recentni projekti ni ostvarenja, osim u sluËajevima kada je posrijedi visokostruËno, odnosno primijenjeno znanstveno rješenje nekoga posebnog pitanja ili problema u sklopu projekta, uz uvjet da je sadržaj prikazan na znanstveni naËin (koncepcijski, tehniËki, tehnološki ili metodološki problem, a ne projekt ili zgrada kao takvi).
U pratećim rubrikama publiciraju se prijevodi, bibliografski prilozi, recenzije i prikazi (Ëasopisa, knjiga, izložaba, znanstvenih skupova), vijesti i aktualnosti iz struke, kronika Arhitektonskog fakulteta te sažeci obranjenih doktorskih disertacija i magistarskih radova.
• »asopis PROSTOR prijavljen je Ministarstvu znanosti i tehnologije RH (sada Ministarstvo znanosti i obrazovanja) kao primarna znanstvena publikacija za podruËje tehniËkih znanosti: znanstveno polje: arhitektura i urbanizam.
• »asopis PROSTOR upisan je u evidenciju periodiËnih tiskovina pri Ministarstvu informiranja RH (sada Ministarstvo kulture RH) pod prijavnim brojem 38 (Potvrda o prijavi periodiËke tiskovine od 12.05. 1992., kl. 104, ur. br. 523-021/92-847/38).
• PROSTOR izlazi polugodišnje (dva broja u godištu). U godištu 1 (1993.) i 2 (1994.) Ëasopis je izlazio tromjeseËno (Ëetiri broja u godištu).
• Predajom potpisanoga primjerka rukopisa autor jamči da je isključivi nositelj autorskog prava predmetnoga djela te pristaje na objavu članka u tiskanom i elektronskom izdanju časopisa (Prostor Online), kao i na referiranje u sekundarnim bazama.
• Rukopisi prihvaćenih Ëlanaka ne vraćaju se.
• Objavljeni se prilozi ne honoriraju.
• Za znanstvene stavove i iznesena mišljenja u Ëlanku, toËnost podataka, te pravo objave tekstualnih i ilustracijskih priloga odgovorni su autori.
• Copyright bilo kojega objavljenog rada u časopisu zadržava/ju autor/i. Autor/i dopušta/ju PROSTORU komercijalno pravo objavljivanja tiskane inačice časopisa i njena prodavanja knjižnicama i privatnim osobama. Autor/i dopušta/ ju trećoj strani slobodno korištenje objavljenog rada dokle god se može identificirati originalni autor, kao i citati autora.
• Objavljeni radovi i ostali pridruženi objavljeni materijali distribuirani su pod Creative Commons Attribution 4.0 licencom (CC BY).
The journal PROSTOR publishes scientific papers from all branches of architecture and urban planning as well as texts from other fields of science (art history, archaeology, ethnology, sociology, geography, civil engineering, geodesy, forestry, design...) if their content relates to architectural issues.
PROSTOR is a primary scientific journal and accepts only previously unpublished papers which cannot be simultaneously offered in the same form to another publisher. In addition to scientific contributions, which are subject to evaluation by reviewers, decimal classification and categorisation (original scientific papers, preliminary communications, reviews, conference papers), professional papers of analytical character will be published exceptionally. In accordance with the above, design projects will not be published in PROSTOR, except in cases that display a highly expert or applied scientific solution for a particular issue or problem within a project, unless the content is presented in a scientific manner (a conceptual, technical, technological or methodological problem, but not a project or a building itself).
The accompanying sections include translations, bibliographies, evaluations and reviews (of journals, books, exhibitions, conferences), the latest news and topical issues in the field, chronicle of the Faculty of Architecture as well as summaries of defended doctoral dissertations and master’s theses.
• The journal PROSTOR is registered with the Ministry of Science and Technology, RC (now Ministry of Science and Education), as a primary scientific publication in the area of technical sciences: scientific field: architecture & urban planning.
• The journal PROSTOR is registered as a periodical publication with the Ministry of Information, RC (now the Ministry of Culture, RC) under the entry number 38 (Registration of a Periodical Publ. Certif. from May 12, 1992, class 104, Reg. No. 523-021/92-847/38).
• PROSTOR is a half-yearly publication (two issues a year). In vol. 1 (1993) and 2 (1994) the journal was published quartarly.
• By delivering his / her signed paper, the author guarantees that he is the sole copyright holder of his work and grants his consent to its publishing in hardcopy or electronic edition (Prostor online) as well as to its abstracting / indexing in secondary data bases.
• Typescripts of accepted papers are not returned.
• The author does not receive any payment.
• Responsibility for scientific attitudes and opinions presented in the paper, the accuracy of data and the right to publish the text(s) and illustrations rests with the author(s).
• Copyright of any published article in PROSTOR rests with the author/s. Author/s grant the journal PROSTOR the commercial right to publish a printed version of the journal and to sell it to libraries and natural persons. Author/s grant the third person free use of the published article only if its original author can be identified including the citations belonging to this author/s.
• The published articles and other published materials are distributed under the Creative Commons Attribution 4.0 license (CC BY).
ZNANSTVENI »ASOPIS ZA ARHITEKTURU I URBANIZAM
A SCHOLARLY JOURNAL OF ARCHITECTURE AND URBAN PLANNING
OsnivaË i nakladnik Founder & Publisher
SveuËilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet
HR - 10000 Zagreb, KaËićeva 26 www.arhitekt.hr
Za nakladnika For the Publisher
Izv.prof.dr.sc. Krunoslav Šmit Dekan fakulteta | Dean of the Faculty
Glavni i odgovorni urednik Editor-in-Chief
Izv.prof.dr.sc. Zlatko Karač
Zamjenica glavnog urednika Deputy Editor
Prof.dr.sc. Ariana Štulhofer
Tajnica uredništva Editorial Secretary
Pred. Tajana Jaklenec
Uredništvo Editorial Board
Akademik Mladen Obad Šćitaroci
Prof.dr.sc. Srečko Pegan [Počasni članovi uredništva | Honorary members]
Doc.dr.sc. Borka Bobovec
Hrvatski muzej arhitekture HAZU
Prof.dr.sc. Bojana Bojanić Obad Šćitaroci
Sveučilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet
Prof.dr.sc. Zlatko Jurić
Sveučilište u Zagrebu, Filozofski fakultet
Izv.prof.dr.sc. Mia Roth-Čerina
Sveučilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet
Prof.dr.sc. Karin Šerman
Sveučilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet
Doc.dr.sc. Ana Šverko
Institut za povijest umjetnosti, Centar „Cvito Fisković” u Splitu
Izv.prof.dr.sc. Zoran Veršić
Sveučilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet
Prof.dr.sc. Feđa Vukić
Sveučilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet, Studij dizajna
Dr.sc. Alen Žunić
Međunarodno uredništvo International EB
Prof.Arch. Nezar AlSayyad, Ph.D. University of California, Berkeley, USA
Prof. Joan Busquets, Ph.D. GSD, Harvard University, Cambridge, USA
SVEU»ILI©TE U ZAGREBU, ARHITEKTONSKI FAKULTET UNIVERSITY OF ZAGREB, FACULTY OF ARCHITECTURE
ISSN 1330-0652
https://doi.org/10.31522/p UDK | UDC 71/72
CODEN PORREV
26 [2018] 2 [56]
217-404
7-12 [2018]
Izvršno uredništvo Managing Board
Dr.sc. Davor Andrić
Urednik internet izdanja | Internet Editor
Izv.prof.dr.sc. Damir Krajnik
Izvršni urednik | Managing Editor
Izv.prof.dr.sc. Iva Muraj
Urednica Fakultetske kronike
Faculty Chronicle Editor
Paula Šimetin
Urednica sažetaka doktorskih disertacija Editor in charge of summaries of doctoral Dissertations
StruËni i tehniËki suradnici Professional and Technical Staff
V.pred.dr.sc. Neda Borić, prof. Prijevod na engleski (samo hrvatski autori, ako nije drugačije naznačeno)
English Translation (Croatian authors only unless otherwise indicated)
Mirjana Ostoja, prof. Lektura | Croatian Language Editor
Mirjana ©ah, prof. Korektura | Proof-reader
Ljiljana Loina-Hohnjec Prijepis | Typing
Saša StubiËar, dipl. dizajner Oblikovanje | Design
DENONA d.o.o., Zagreb Grafička priprema, tisak i uvez Lay-out, Print and Binding
Povjerenstvo za nakladništvo Fakulteta
Publishing Council of Faculty
Prof.dr.sc. Tihomir Jukić
Prof.dr.sc. Ariana Štulhofer
Prof.dr.sc. Feđa Vukić
Izv.prof.dr.sc. Nataša Jakšić
Izv.prof.dr.sc. Zlatko Karač
Izv.prof.dr.sc. Mia Roth-Čerina
Doc.mr.sc. Roberto Vdović
Poslijedoktorand dr.sc. Marko Rukavina
Pred. Tajana Jaklenec
Prof. Rudolf Klein, Ph.D. Ybl Miklós Építéstudományi Kar, Szent István Egyetem, Budapest, Hungary
Prof.dr. Fedja Košir Univerza v Ljubljani, Slovenia
Prof.emer. Ákos Moravánszky, Ph.D. Eidgenössische Technische Hochschule [ETH], Zürich, Switzerland
Prof.Mag.Arch. Boris Podrecca Technische Universität, Stuttgart, Germany
Adresa uredništva Editor’s Office Address PROSTOR
Sveučilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet
HR - 10000 Zagreb, Kačićeva 26 Hrvatska | Croatia
Tel. +385/1 4639 382
Fax. +385/1 4828 079
E-mail: prostor@arhitekt.hr
Prilozi objavljeni u PROSTORU referiraju se u: PROSTOR is abstracted or indexed in:
• Academic Search Complete
• Art & Architecture Source
• Central & Eastern European Academic Source [CEEAS] EBSCO Information Services, Ipswich, MA, USA
• Architectural Publications Index [API]
Royal Institute of British Architects [RIBA], The British Architectural Library, London, UK
• Avery Architectural & Fine Arts Library Index Columbia University in the City of New York, New York, USA
• CAB Abstracts
Centre for Agriculture and Biosciences International [CABI], Wallingford, Oxfordshire, UK
• Google Scholar
• Hrčak - Portal znanstvenih časopisa Republike Hrvatske Sveučilište u Zagrebu, Sveučilišni računski centar, Zagreb, Hrvatska
• Hrvatska bibliografija: niz B - prilozi u časopisima i zbornicima; niz C - serijske publikacije Nacionalna i sveučilišna knjižnica, Zagreb, Hrvatska
• ICONDA
Fraunhofer Information Center for Regional Planning and Building Construction [IRB], Stuttgart, Germany
• Index Islamicus
School of Oriental and African Studies, London, United Kingdom Instituto de Lenguas y Culturas del Mediterráneo y Oriente Próximo, Madrid, Spain
• Scimago Journal and Country Rank [SJR] Consejo Superior de Investigaciones Científicas [CSIC], University of Granada, Extremadura, Carlos III (Madrid) and Alcalá de Henares, Spain
• Scopus Elsevier, Amsterdam, Netherlands
• The Library of Congress, Washington D.C., USA
• VINITI Database RAS, AllRussian Institute for Scientific and Technical Information Institute for Scientific Information, Moscow, Russia
• Web of Science Core Collection - Arts & Humanities Citation Index [WoSA&HCI] Clarivate Analytics, Philadelphia, PA, USA
SCOPUS / The SCImago Journal & Country Rank
Arts and Humanities: Visual Arts and Performing Arts [Q1]
Engineering: Architecture [Q2]
Social Sciences: Geography, Planning and Development [Q3]
Social Sciences: Urban Studies [Q3]
Hindex: 5
SJR 2017: 0.2
Znanstveni prilozi Scientific Papers
IzvornI znanstvenI člancI orIgInal scIentIfIc PaPers
218-231 Attilio KrizmAnić
232-243 ivAnA KAturić KrunoslAv Šmit mArio GreGAr
244-257 HAris BrAdić zorAn verŠić
Prethodna
Amfiteatar u Puli Vodoopskrbni sustav https://doi.org/10.31522/p.26.2(56).1 UDK 725.193:72.032:725.826 (497.5 Pula) ”1/20”
Scenarijsko modeliranje u prostornom planiranju obalnog područja Dubrovačkoneretvanska županija https://doi.org/10.31522/p.26.2(56).2 UDK 711.25 (497.5 Dubrovnik) ”20”
Modeli transformacije zgrade Osnovne škole Saburina u Sarajevu kao posljedica zahtjeva energetske učinkovitosti https://doi.org/10.31522/p.26.2(56).3 UDK 727.112:721.02:72.02 (497.6 Sarajevo) ”19/20”
PrIoPćenja PrelImInary communIcatIons
258-267 stjepKo GoluBić BojAnA BojAnić oBAd ŠćitAroci
268-281 ernA HusuKić eminA zejnilović
Greenequality - Determination of SocioSpatial Urban Landscape Typology
https://doi.org/10.31522/p.26.2(56).4 UDC 712.25:316 ”19/20”
Reconceptualizing Common Ground of the Cultural Landscape Testing the Reality of Sarajevoscape https://doi.org/10.31522/p.26.2(56).5 UDC 711.4 (497.6 Sarajevo) ”20”
PreglednI znanstvenI člancI scIentIfIc subject revIews
282-295 nenAd lipovAc niKolinA GrAdečKi
296-307 KrunoslAv Šmit ines mrAvunAc
308-319 AleKsAndAr KAdijević
320-331 drAGAn KomAtinA Ema alihodžić Jašarović
332-347 slAvicA stAmAtović vučKović Kosara KuJundžić
Mayan Cities of Yucatan
Settlement Patterns and Structure Types https://doi.org/10.31522/p.26.2(56).6
UDC 711.424.6:72.031.8 (72:728 Yucatan) ”114”
Tematska područja Planova upravljanja kao indikator suvremenih urbanističkih problema
Mediteranski gradovi - Dubrovnik, Venecija, Krf
https://doi.org/10.31522/p.26.2(56).7
UDK 711.4 (Dubrovnik:Venecija:Krf) ”20”
Djelatnost ruskih arhitekata emigranata u Hrvatskoj i Jugoslaviji (1920.-1980.)
https://doi.org/10.31522/p.26.2(56).8
UDK 72.035:72.036 (470:497.5) ”19”
Projekti Ivana Meštrovića i Harolda Bilinića na Lovćenu u tadašnjem političkom i ideološkom kontekstu
https://doi.org/10.31522/p.26.2(56).9
UDK 726.822 I. Meštrović:H. Bilinić (16.16 Lovćen) ”18/20”
Cultural Center in Kotor Designed by the Architect Zdravko Moslavac Interpolation as a Means of Valorization of Architectural Heritage
https://doi.org/10.31522/p.26.2(56).10
UDC 727:721.011.12 Z. Moslavac (16.16 Kotor) ”19”
Amphitheatre in Pula Water Supply System https://doi.org/10.31522/p.26.2(56).1 UDC 725.193:72.032:725.826 (497.5 Pula) ”1/20”
Scenario Modelling in the Physical Planning of the Coastal Area DubrovnikNeretva County https://doi.org/10.31522/p.26.2(56).2 UDC 711.25 (497.5 Dubrovnik) ”20”
Transformation Models Based on Energy Efficiency Requirements for the Primary School Building Saburina in Sarajevo https://doi.org/10.31522/p.26.2(56).3 UDC 727.112:721.02:72.02 (497.6 Sarajevo) ”19/20”
Greenequality - Određivanje društveno-prostorne tipologije urbanog pejsaža
https://doi.org/10.31522/p.26.2(56).4 UDK 712.25:316 ”19/20”
Preispitivanje zajedničkog jezika kulturnih pejsaža Analiziranje stanja sarajevskog pejsaža https://doi.org/10.31522/p.26.2(56).5
UDK 711.4 (497.6 Sarajevo) ”20”
Majanski gradovi Yucatana Oblici naselja i vrste građevina https://doi.org/10.31522/p.26.2(56).6
UDK 711.424.6:72.031.8 (72:728 Yucatan) ”114”
Thematic Areas of Management Plans as Indicators of Contemporary Issues in Urban Planning
Mediterranean Cities - Dubrovnik, Venice, Corfu
https://doi.org/10.31522/p.26.2(56).7
UDC 711.4 (Dubrovnik:Venecija:Krf) ”20”
Professional Work of Russian Immigrant Architects in Croatia and Yugoslavia (1920-1980)
https://doi.org/10.31522/p.26.2(56).8
UDC 72.035:72.036 (470:497.5) ”19”
Projects by Ivan Meštrović and Harold Bilinić on Lovćen in the Political and Ideological Context of the Period
https://doi.org/10.31522/p.26.2(56).9
UDC 726.822 I. Meštrović:H. Bilinić (16.16 Lovćen) ”18/20”
Kulturni centar u Kotoru arhitekta Zdravka Moslavca
Interpolacija kao sredstvo valorizacije arhitektonskog naslijeđa
https://doi.org/10.31522/p.26.2(56).10
UDK 727:721.011.12 Z. Moslavac (16.16 Kotor) ”19”
351 ivA murAj
352 sAnjA GAŠpArović
353 alEn žunić
354-355 julijA lozzi BArKović
356 BojAn BAletić
357 ines mrAvunAc
358 luKA Krmpotić
359 dArKo KAHle
360 niKša Božić
Materijali i konstrukcije u arhitekturi
vanjskih prostora
Damir Krajnik
Obazrivo s prostorom
Izbor autorskih tekstova
Sonja Jurković
Arhitekt Bruno Milić
Boris Magaš. Misli o arhitekturi
Izabrani tekstovi
Alen Žunić [izabrao i uredio]
Istraživanje participativnog potencijala
građana u planiranju javnog prostora grada Zagreba
Kristina Careva, Rene Lisac, Tomislav Pletenac, Jana Vukić
Kino Samobor
Studentska radionica
Arhitektura u Kutini 1955.1985. Ines Mravunac, autorica izložbe i kataloga
Afera Berlage
Vedran Mimica
CHARDAK Between Heaven and Earth
Tracing Vernacular Space in Balkan Architecture
Judith Bing
363 miljenKo HAimAn
V.pred. Egon Lokošek [1948.2017.]
Materials and Structures in Landscape Architecture
Damir Krajnik
A Considerate Approach to Space Selection of Texts
Sonja Jurković
Architect Bruno Milić
Boris Magaš. Thoughts on Architecture
Selected texts
Alen Žunić [selected and edited]
Investigating the Participatory Potential of the Citizens in Public Urban Space Planning in Zagreb
Kristina Careva, Rene Lisac, Tomislav Pletenac, Jana Vukić
Cinema Samobor
Student Workshop
Architecture in Kutina 1955-1985
Ines Mravunac, author of exhibition and catalogue
The Berlage Affair
Vedran Mimica
ČARDAK između neba i zemlje
Tragovima vernakularnih prostora u arhitekturi Balkana
Judith Bing
Academician Josip Vaništa [19242018] In memoriam In Memoriam
Senior Lecturer Egon Lokošek [19482017]
364-365 renAtA WAldGoni
Akademik Josip Vaništa [1924.2018.]
366 mArijA Šimić HorvAtH V.pred. mr.sc. Nikoleta Sudeta [1949.2018.]
Kronika Chronicle
367-394 ivA murAj
Kronika Arhitektonskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu za akademsku godinu 2017./18.
Doktorske disertacije Doctoral Dissertations
395-404 Doktorske disertacije Doctoral Dissertations
Senior Lecturer M.Sc. Nikoleta Sudeta [19492018]
Chronicle of the Faculty of Architecture, University of Zagreb, academic year 2017/18
Nevena Predojević, Senaida HalilovićTerzić, Marina Pavković, Gordana Žaja, Lindihana Goxha, Mojca Smode Cvitanović, Igor Gojnik
Nevena Predojević, Senaida HalilovićTerzić, Marina Pavković, Gordana Žaja, Lindihana Goxha, Mojca Smode Cvitanović, Igor Gojnik
Za sve znanstvene Ëlanke objavljene u Ëasopisu PROSTOR Uredništvo je, iz kruga uglednih naših i inozemnih znanstvenika, osiguralo najmanje dvije neovisne recenzije.
The Editorial Board provides at least two independent reviews by prominent Croatian or foreign scholars for all the scientific contributions published in the journal PROSTOR.
HR - 52100 Pula, Tomasinijeva 33 krizmatti@gmail.com
Izvorni znanstveni članak
https://doi.org/10.31522/p.26.2(56).1
UDK 725.193:72.032:725.826 (497.5 Pula) ”1/20”
Tehničke znanosti / Arhitektura i urbanizam
2.01.04. - Povijest i teorija arhitekture i zaštita graditeljskog naslijeđa Članak primljen / prihvaćen: 19. 9. 2018. / 11. 12. 2018.
Water Supply System
Amfiteatar antika opskrba čistom vodom Pula
Tema je ovoga rada opskrba čistom vodom u pulskom Amfiteatru. Budući da od unutarnjih zidova i građevnih sklopova s cjevovodom nije očuvano ostataka, nije se moglo sa sigurnošću virtualno rekonstruirati unutarnju distribucijsku mrežu vodovoda. Jedine čvrste točke vodovodne mreže, a što nije malo, ostaju zasigurno vodotornjevi (Castellum aquae) na vrhu rimske utvrde Castrum, kako za grad tako i za Amfiteatar, te važan i poželjan čimbenik u opskrbi vodom, a to je stalni izvor žive vode - u Puli od davnina nazvan Nimfej, a u novije doba Karolina, na pola puta između gradskih zidina i Amfiteatra.
Croatia - 52100 Pula, Tomasinijeva 33 krizmatti@gmail.com
Original Scientific Paper https://doi.org/10.31522/p.26.2(56).1 UDC 725.193:72.032:725.826 (497.5 Pula) ”1/20” Technical Sciences / Architecture and Urban Planning 2.01.04. - History and Theory of Architecture and Preservation of the Built Heritage Article Received / Accepted: 19. 9. 2018. / 11. 12. 2018.
Amphitheatre
Antiquity
water supply system
Pula
This article deals with the water supply system of the Amphitheatre in Pula. Virtual reconstruction of the internal water distribution network is impossible since no trace has remained of the internal walls or of the building complex with the pipeline. The only surviving points of the water supply network that provide water both for the city and for the Amphitheatre are water towers (Castellum aquae) at the top of the Castrum and a permanent live water spring called Nimfej (Nymphaeum, nowadays Karolina) half way between the city walls and the Amphitheatre.
uvod: sABirAnje, crpljenje i opsKrBA čiste vode
introduction: cleAn WAter collectinG, drAWinG And supply
Priče o pulskoj vodi sežu u vrlo ranom duhovnom prapočetku, u daleku pulsku prošlost. Za vodu se vezuje postanak grada Pule i njegovo ime, do danas obavijeno mitologemom na granici znamenovanja i simboliziranja. Izuzetno značajan prirodni element u razvitku ljudske vrste, voda je u Puli bila izvor početka organiziranoga života protourbanog naselja Histra, potom i gradogradnje na vrhu pulskog brežuljka, u čijem sjeveroistočnom podnožju i danas izbija najizdašniji izvor (sgorgo) južne Istre, možda, kako smo rekli, i izvor imena grada skrivenog u mitologijskim naborima stvarne ili izmišljene najstarije povijesti Pole, izvor koji danas nazivamo Nimfej ili Karolina.
Najizdašniji je to bio ‘sgorgo’ koji je grgotanjem izbijao na površinu i donosio vodu do ruku onih žednih koji su je od davnina uzimali rukama na dlanu i pili, u njoj se kupali, njegovom snagom mrvili žito, iz nje vadili bižate (jegulje) i pripremali lukulske gozbe. Bez obzira što taj prirodni sgorgo nije bio jedini činitelj nastajanja grada, bio je zasigurno odlučujući čimbenik u početku stvaranju antičkoga grada baš na tome mjestu već od druge polovice 2. stoljeća pr.Kr. (Sl. 2.).
Očekivanoj frazi da je voda izvor života treba svakako dodati da je ona bila istodobno i uzrok većih i manjih problema - nedaća u primjeni tehnike njezine kaptaže (crpljenja), u dopremi kaptirane higijenski čiste vode vodovima (calices) do vodospremnika, s održa-
vanjem zdrave vode u njima, u distribuciji vode sekundarnom mrežom cjevovoda gravitacijskim sustavom od svojih castelluma aquae do krajnjih korisnika i, konačno, četvrti najveći problem, koji je bio kontinuirano prisutan još od srednjega vijeka, jedna vrsta môre - tegobe koja je mučila gradsku upravu, a to je voda stajaćica koja se stvarala kišnicom na slijevnim pulskim livadama u bližem i daljem okružju grada, a koju je trebalo sustavom kanala propustiti u more Pulskog i Verudskog zaljeva (porta) kako bi se spriječilo nastajanje nezdravoga zraka - malarije, odnosno močvarne groznice.
U nekome od tih četiriju osnovnih prostornih elemenata sustava, katkad i u sva četiri, u Puli je često dolazilo do problema i nedaća, a na izdašnom izvoru Nimfeja - Karoline vjerojatno još od srednjega vijeka, kada izvor povremeno postaje bočat jer je dobrâno ispod morske razine tijekom gotovo cijele godine.
Izvorske, oborinske i podzemne vode imaju svoj put (putove), a kada su ti putovi nasilno zapriječeni, vode često donose zlo. Vodi se ne smije suprotstavljati, mora joj se omogućiti da utječe u more, rijeku ili jezero. Ona voda koja duže stoji u plitkim akumulacijama (lokvama) mora se čistiti ili joj pomoći da otječe prekopanim kanalima, jer će kao stajaćica izazvati bolesti. Zdrava voda mora uvijek biti u pokretu. Za održavanje zdrave vode u cisterni (vodospremniku) treba mrak, odnosno da ne bude izložena sunčanim zrakama, drugi je uvjet da bude u relativnom pokretu, a treći je uvjet da nad vodom struji nesmetano zdravi zrak. Ta su tri uvjeta vrlo dobro poštovana pri izvedbi osam bačvastih cisterni na vrhu stubišnih tornjeva Amfiteatra u Puli.
Istra je bogata oborinskim vodama, ali su raspoložive količine na površini nedostatne jer se oborinske vode brzo slijevaju po nepropusnim padinama u vodotoke, pa u more, dok u izrazito propusnoj sredini odmah duboko prodiru u podzemlje do/blizu morske razine i nepoznatim kanalima otječu u more. Središnja i istočna Istra opskrbljivala se iz rijetkih lokalnih izvora, putem cisterni i lokava, dok se u užem obalnom pojasu od Umaga do Pule, u nizinskom dijelu zapadnoistarske ploče, stvorio manje izdašan vodonosni sloj u podzemlju koji se milenijima koristio za opskrbu stanovništva, poljoprivredu i za pojenje stoke1 (Sl. 3.).
1 Usp.: Kos, 2001: 149
2 Schiavuzzi, 1898: 20-21; Stache, 1889.
3 Schiavuzzi, 1898: 21-23. Benussi 1923. navodi količinu od 25.000 m3 na dan, ali izvor ne naziva Tivoli već Rakitović (Acquaviva). Usp.: Benussi, 1923: 121. Iz grafičkih prikaza koje je Stache priložio svome djelu može se zaključiti da je Pula grad koji „leži nad podzemnim
Pula „lEži nad PodzEmnim JEzErom”
Pula ”liEs aBovE thE suBtErranEan laKE”
Zahvaljujući istraživanjima i znanstvenim pretpostavkama geologa dr. Guida Stachea, koji je u svojem znanstvenom djelu u vezi s Opskrbom vode u Puli jasno izložio geološke i hidrografske uvjete u okolici Pule2, otkriveno je da se od kišnice koja pada na istarskom krasu dobar dio skuplja u čestim šupljinama podzemlja (Sl. 4.). Južna Istra sastoji se od vapnenačkih slojeva koji su se zbog spuštanja tla lomili i stvorili šupljine raznih veličina. Na mjestima na kojima nema debljih slojeva zemlje crvenice ili humusa voda prodire u dubinu kroz te šupljine u lomovima i kada naiđe na očuvane slojeve vapnenca, skuplja se na njima i otječe u smjeru njihova pada. Dr. Stache smatrao je da su takvi prirodni uvjeti stvoreni od središta Istre do Pule i upućuje kretanje vode u podzemlju od Pazina do depresije koja stvara pulsku luku odnosno Pulski i Verudski zaljev (Sl. 5.).
Prema tome, to je podrijetlo vode koja se 1894. godine našla i podno Velog Vrha na Tivoliju, odnosno na posjedu Stancije Deghenghi, potom Krizmančič. Promatrajući pomnije tijek vode, kojeg je razina bila znatno viša od morske, utvrdilo se da voda zatvo-
rena u bunaru nije stajaćica, već da čini dio podzemne tekućice koja struji prema moru, ali zato more ne utječe na kvalitetu vode, kao što ni kiše znatno ne utječu na razinu vode u bunaru, nego ovisi, kao što smo već rekli, o kišama koje padaju u unutrašnjosti Istre. To se dokazuje i time što se razina vode u bunaru pod Velim Vrhom diže tek 5 do 6 dana nakon padalina. Prema tome, točka ulaza pulske vode u teren, tvrdi Stache, trebala bi biti na 20 kilometara sjeverno od Pule, s time da se veličina akumulacijske površine ne može ustanoviti. Isto se tako ne može izračunati količina vode koja se kreće ispod Veloga Vrha. Na temelju drugih parametara koji su ispitani Stache zaključuje da se ispod Veloga Vrha kreću goleme količine vode prema uvali sv. Petra i Vallelungi, količine koje su mnogostruko veće od onoga što su crpke izvlačile tijekom ispitivanja.3
Pulsko je podzemlje bogato vodom, ali je njezino vađenje bilo uvijek složeno, pogotovo na višim nadmorskim visinama, zbog kopanja bunara kroza stjenovito tlo od nekoliko metara do više od pedeset metara. Smatra se da je opskrba vodom, kako u prvobitnim naseljima tako i u antičkome rimskom gradu, predstavljala redovito najveću brigu i da je često bila presudan, istaknuti čimbenik odabira njihove lokacije.4
Sl. 2. Protourbano naselje, gradina Histra na brežuljku, početak 1. tisućljeća pr.Kr. Fig. 2 Protourban settlement, Histri tribe’s hill fort, beginning of the 1st millennium BC
Sl. 3. Rimski castrum, 2. st. pr.Kr. Fig. 3 Roman castrum, 2nd century BC
Sl. 4. Rimski grad Pula, 2. st. n.e.
Fig. 4 Ancient Roman City of Pula, 2nd century AD
50 brežuljaka do 100 m/n.v.
4 Adam, 1998: 257
Na Mediteranu se još od 6. st. pr.Kr. grade manje privatne i veće javne cisterne, a od 3. st. pr.Kr., zbog punjenja tih cisterni, gradske kuće imaju svoj otvoreni atrium s compluviumom i impluviumom. Usto bušilo se tlo do podzemnih vodonosnih slojeva, falde freatiche, i do 40 m dubine kako bi se dobili bunari kao stalni izvori žive vode. Javni su se jezerom”. Možda bismo tu znanstvenu istinu mogli katkad zamijeniti neutemeljenom izmišljotinom i udvorničkom frazom da je Pula, kao i Rim, građena na sedam brežuljaka, čime se samo smiješno, neukusno i nestručno udvoravamo tzv. „majci domovini”, naivno shvaćajući urbanu genezu Pule. Na užem i širem području Pule nabrojio sam oko
Sl. 5. Podrijetlo oborinske vode koja se sabire ispod užeg i šireg područja grada Pule i njezina zaljeva, a koja polazi 20 km sjeverno od grada stvarajući tzv. „podzemno jezero Pule”
Fig. 5 Rainwater collected beneath the central and wider area of Pula bay starting 20 km north from the city and creating the socalled ”subterranean lake of Pula”
bunari bušili duž glavnih ulica, na trgovima i u sklopu termi. Kada je potražnja za vodom rasla, u razvijenijim i većim gradovima gradili su se i vodovodi koji bi s udaljenih izdašnih stalnih izvora dovodili vodu u većim vodospremnicima na najvišu uzvisinu u obzidanom gradu, a otuda ih putem glavnog castelluma aquae provodili do raznih korisnika koji su je, u ovom slučaju, bili dužni plaćati. Katkada se, međutim, i bez vodovoda s udaljenih izvora moglo zadovoljiti gradske potrebe učinkovitom mrežom privatnih i javnih bunara i cisterni, pogotovo u područjima bogatim relativno lako pristupačnim podzemnim vodama.5 Kada su se uvele vodovodne cijevi, veći se broj cisterni na višim nadmorskim visinama mogao sustavno spojiti u jedinstven veći vodospremnik, odnosno castellum aquae. U svakom slučaju, ideal u opskrbi vodom bio je i ostao stalni izvor kojeg
se tôk mogao regulirati. Ako se izvor izlijevao (vrio - brizgao) iz jedne prirodne šupljine koja se mogla posvetiti, asocirajući je na nimfe, takvi su se izvori (sgorgi) nazivali nimfei6, kao javne fontane, dragocjeni vodospremnici pitke vode.7
Obzidana je Pula, kao jedno od značajnijih središta X. Italske regije Venetia et Histria u doba cara Augusta (44. g. pr.Kr. - 14. g. po. Kr.), najviše prosperirala. Bilo je to važno gradsko središte jer je imalo Amfiteatar, šesti po veličini u Carstvu. Što se opskrbe grada vodom tiče, Pula je zasigurno imala na višim nadmorskim visinama cisterne, a od vrha brežuljka, unutar i izvan staroga Castruma, pa sve do ravničarskog dijela do samih zidina uz morsku obalu bili su iskopani javni i privatni bunari.8
nimfej - KArolinA
nimfej (nympHAeum) - KArolinA
U neposrednoj blizini izvan obzidanoga grada, na stotinjak metara sjeveroistočno od glavnih vrata Sv. Ivana uza staru Flavijevsku cestu (danas Amfiteatarska ulica i asfaltirana površina parkiranja), prema Trstu i Akvileji nalazio se spomenuti izvor, sgorgo žive vode
5 Adam, 1998: 257
6 Adam, 1998: 259
7 Adam, 1998: 260
8 De Franceschi, 1934: 247-248, navodi da je 1637. iskopan u živoj stijeni bunar usred Mletačke utvrde dubine 19 m, a širine 13,90 m za vojsku ( do žive vode trebalo je izdubiti još desetak metara, op.a.). C.D.F. tvrdi da živa voda izvire uvijek na istoj razini i da su bunari iskopani u stijeni gdje uvijek izvire živa voda: dva u Sv. Franji i po jedan u Sv. Stjepanu, Sv. Katarini, Sv. Barbari i drugdje. U samoj je utvrdi postojao jedan stariji (rimski?), koji se morao nasipati zbog izvedbe utvrde. Jedan sam bunar, a ne cisternu, potvrdio 2006. u Samostanu sv. Franje. Usp.: Krizmanić, 2016-2018: Fig.159a, Il complesso francescano di Pola, bozze per la stampa - u dokumentaciji autora. 9 De Franceschi, 1934: 233, smatra da bi količina vode na Nimfeju zadovoljila potrebe za 20.000 stanovnika, pa bi svakom stanovniku na dan prosječno pripalo 175 litara. Mislim da je to relativno malo ako se uzme u obzir da u raspoloživu količinu vode, osim za domaćinstvo, treba uključiti potrošnju vode za razne obrte, terme, gradske javne fontane i bogatije stambene raskošne vile u pars superior grada, od Castruma do Kandlerove ulice i Ulice Sergijevaca. Međutim, i jednoj i drugoj pretpostavljenoj količini raspoložive vode treba dodati podzemne vode bunara i kišnicu u cisternama, pa bi se raspoloživa voda po stanovniku na dan mogla približiti količini od oko 500 litara, a to bi moglo zadovoljiti i današnje potrebe, u što bi trebalo svakako uključiti i druge potrebe osim za domaćinstvo. Usp. Adam, 1998: 267. Prema tome, C. De Franceschi je 1934. god. vjerojatno računao samo minimalnu količinu vode po domaćinstvu, a povećao broj stanovnika pribrojivši dijelom one u ageru izvan zidina koji su mogli uzimati vodu na Nimfeju.
10 De Franceschi, 1934: 227-249
11 Rusconi, 1926: 357; Pavan, 1996: 127-130. Voda koja je žuborila duž tzv. „Canale dei Bisati” (Kanal bižatajegulja) pokretala je „Mlin Sv. Teodora”, vjerojatno vlasništvo obližnjeg samostana unutar zidina. Druga su dva mlina na vjetar do oko 1840. bila do istočnog pročelja Mletačke utvrde na mjestu obrambenog rova dok još nije bio izveden. Usp.: Bogneri, 1977: 20.
- Nimfej, koji je davao prosječno 3500 m3 vode na dan, odnosno u jednom danu 3.500.000 litara vode. Pula je u sklopu druge etape obrambenih zidina u carsko doba sredinom 2. stoljeća mogla imati 10.000 stanovnika pa bi svakom stanovniku pripadalo prosječno 350 litara vode na dan.9
Dosadašnji najiscrpniji nesustavni rad o Nimfeju i vodovodu rimske Pule objavljen je prije osamdeset četiri godine.10 Nimfej je opisan kao recipijent polukružnog oblika s radijusom od 4 m, s četiri reda koncentričnih stuba, većim otvorom u sredini iz kojeg ključa (vrije) živa voda. Poprečni je dijametralni zid bio otvoren u sredini i propuštao vodu u veću otvorenu pravokutnu vodospremnicu (12´6,5 m), koje su se bočni zidovi produžavali u polukružnu apsidu stvarajući od nje do stubišta polukružni prostor širine 1,75 m. Iz pravokutnog je vodospremnika voda otjecala do morske obale udaljene pedesetak metara kosim zidanim kanalom, oko 1 m širine i 80 cm visine. Sve je to vidio i vjerojatno dao nacrtati 1818. godine arhitekt Pietro Nobile prigodom svojega trećeg posjeta Puli11, a vidljivo je na crtežu izrađenom ljeti 1819. godine (Sl. 6.).12 Nobile tvrdi da je vodospremnik na izvoru vjerojatno služio gladijatorima kao recipijent za pranje, lavacro, i da su je Puljani početkom
12 De Franceschi, 1934: 231
13 Rusconi, 1926: 357
14 Kandler, 1846: 354. Kandler između ostaloga tvrdi da od Savudrije prema jugu nijedan istarski grad nije imao na raspolaganju toliko vode koliko Pula, da se voda koristila i za pokretanje mlina (misli se na vodu s Nimfeja, koja se kroz kameno korito izlijevala u more). Da se posvuda (dovunque) moglo bušiti bunare, da je voda s Nimfeja bila zagađena i da se koristila samo za pranje i za pokretanje mlina te da je stanovništvo uporabljalo vodu za piće iz cisterni. Za gradnju cisterne 1792. god. potrošilo se prekomjerno novca pa Kandler dvoji o svrhovitosti tako velike investicije, razmišljajući da se tim novcem moglo sanirati Nimfej „(...) ridurre il ninfeo a fontana di facile uso (...)”. Kandler nije razmišljao, vjerojatno nije znao, da bi njegov prijedlog bilo tada vrlo teško, gotovo nemoguće ostvariti. Naime, naš izvor, pun jegulja (bižata), bio je tada često bočat jer je već bio 2,20 m ispod srednje razine mora. Veća javna cisterna izvedena je 1792. do južnog pročelja katedrale sa dva grla zapremine oko 500 m3 (od 7 do 8 tisuća venecijanskih barila: 1 baril = 64,38 l → 450.660 do 515.040 litara; usp.: Herkov, 1977: 360). Ova je cisterna kao izuzetno vrijedna građevina registrirana na katastarskim planovima 1820., 1872. i 1911., a građena je na tome mjestu zbog blizine većih krovnih površina katedrale, s kojih se mogla lakše puniti kišnicom, te zbog lakšeg pristupa i uzimanja vode. Nestala je nakon Prvoga svjetskog rata, kada se na njezinu mjestu uređuje „Parco delle rimembranze” omeđen sa šesnaest čempresa. Bez obzira što je voda na Nimfeju bila vjerojatno povremeno zagađena, čini se da količine vode u cisterni nisu bile dovoljne jer je u zoru 5. listopada 1803. bio poduži red vozova ispred Nimfeja koji su čekali da napune svoje bačve i brente u kojima je stajala brnistra kako bi se tijekom prijevoza spriječio gubitak vode. Usp.: Zuccoli, 1978: 142.
15 De Franceschi, 1934: 232
16 De Franceschi, 1934: 233
17 De Franceschi, 1934: 233
18 Pavan, 1996: 146. Vjerojatno su ‘ćozoti’ izvodili takve nepodopštine i prije pa je moguće da su to učinili i na Nimfeju između 1737. i 1750.
19. stoljeća koristili za napajanje stoke jer je ta voda bila zagađena, a građani su pili zdravu vodu iz goleme cisterne13 izvedene 1792. godine na mjestu gdje je do 1675. stajala ranokršćanska crkva sv. Tome.14
Pretpostavlja se da je Nimfej bio natkriven nekakvom zgradom, od koje već početkom druge polovice 18. stoljeća nije bilo sačuvano ništa. Godine 1720. dva istaknuta naturalista (Giovanni Girolamo Zannichelli i Leonardo Sesler) posjećuju Pulu radi proučavanja flore i spominju da nad Nimfejom postoji mramorni zid s bareljefima.15 Sedamnaest godina poslije, dva arheologa antikvara (Richard Pococke i Jeremias Milles) posjećuju Pulu16 i prvi objavljuju da je bazen na Nimfeju služio kao rimsko kupalište „... a roman cold bath...”„... bagno romano...”, kao što su poslije njih tvrdili Fortis, Nobile i drugi.
Nakon ovih Engleza Pulu je u lipnju 1750. godine posjetio Gian Rinaldo Carli, a u srpnju do studenoga iste godine James Stuart i Nicholas Revett. Nitko od njih ne spominje da su vidjeli navedene bareljefe pa bi pretpostavka da su ih ‘dignuli’ Pococke i Milles 1737. godine mogla biti istinita.17 O krađi arhitektonskih dekoriranih elemenata s pulskih rimskih građevina mogla bi se postaviti još jedna teza povezana s viješću da još 1838. godine ‘ćosoti’, ribari iz Chioggie, često posjećuju Pulu, oštećuju njezine spomenike i kradu dekorirani kamen.18 Vjerojatno su to činili i prije.
Sl. 6. Arhitektonska snimka ostataka Nimfeja nad izvorom nakon stoljetnih devastacija i pljački Fig. 6 Architectural survey of the remains of Nimfej (Nymphaeum) above the spring after centuries of devastation and robbery
prisKov vodovod
priscus’ WAter supply system
U razvijenijoj i većoj rimskoj Puli u 2. stoljeću vjerojatno je moralo doći i do preustroja komunalnih službi i do poboljšanja komunalnih usluga. Količina vode iz privatnih i javnih cisterni i bunara više nije mogla zadovoljiti povećane potrebe, a vodu s Nimfeja, najizdašnijeg izvora, trebalo je tegliti do pojedinih korisnika. Ne samo zbog povećanih količina vode već i zbog dizanja standarda njezine distributivne mreže i dostave do pojedinih korisnika u gradu, trebalo je učiniti odgovarajuća poboljšanja, pogotovo za dostavu vode do novih javnih slavina i fontana, do bitnih gradskih javnih građevina, među kojima je Amfiteatar zasigurno zauzimao prvo mjesto, ali i do bogatih kuća i vila privatnih vlasnika, posebice u gornjem dijelu grada u njegovu pars superior, od današnje Kandlerove ulice i Ulice Sergijevaca do stare antičke utvrde Castruma, koja je već otprije imala svoje bunare i veću cisternu od oko 650 m3 zapremine, koje su ostatci do danas sačuvani na visokom rubu istočne padine brežuljka (Sl. 7.). Nakon gradnje kazališta u njezinoj neposrednoj blizini ova se cisterna mogla puniti kišnicom koja se već prije u nju slijevala s krovova Castruma, a sada i cirkularnog krova i velarija kazališta.
I baš je iz tog razdoblja (161.-172. g.) poznat počasni natpis kako je bogati i plemeniti pulski građanin Lucije Menacije Prisk (Lucius Menacius filius Prisco, iz rimske matične općine roda Velina, equites, ediles, duumvir, vojni tribun i patron Pulske kolonije) dao svojim novcem (400.000 sestercija) izgraditi vodovod, opskrbljujući odličnom vodom gornji i donji dio grada „... perduxit aquam augustam in superiorem partem coloniae et in inferiorem...”.19
U vezi s rimskim vodovodom Menacija Priska iznijet ćemo u nastavku misli nekih starih autora koji su dali odgovore na neka pitanja mogućega funkcioniranja toga vodovoda, proučavajući ga u kontekstu svojih arheoloških i drugih istraživanja.
Iako je kamena ploča s natpisom Menacija Priska pronađena 1831. godine u obrambenom nasipu ispred Porte Gemine20, arhitekt Franz Brüyn, koji je u Puli ostao raditi do 1838. kao čovjek od posebnog povjerenja arhitekta P. Nobilea na proučavanju i zaštiti pulskih rimskih spomenika, ne spominje Priskov vodovod.21 Ali je zato barbanski kanonik Pietro Stancovich požurio iste te 1831. godine objaviti i objasniti neke čudne i presmjele pretpostavke, koje C. De Franceschi s pravom i lakoćom pobija.22 Pietro Kandler 1846. godine23, uz nedokazanu tvrdnju da je Priskova natpisna ploča činila integralni dio Porte Gemine, pretpostavlja da je aqua augusta podzemnim vodom dolazila u Pulu s visokih nad-
morskih visina čak s Učke ili plominskih brda i da je prolazila kroz Dvojna vrata do vodospremnica na vrhu pulskog brežuljka. Ali i on, kao i Stancovich, nema nikakvih dokaza o postojanju takvog vodovoda, kojeg ostatci do danas nisu pronađeni.
De Franceschi na kraju citira Antona Gnirsa24 koji je smatrao da je Priskov vodovod činio sustav vodospremnika kojeg je ostatke vidio 1910.1912. godine na vrhu brežuljka, i to ne samo prije spomenutu veću cisternu zapremine 650 m3 već još dvije: jedna manja pronađena 1908. na lokaciji Državne njemačke pučke škole (današnja Sveučilišna knjižnica) i jedna zapremine oko 300 m3 ispred južnog ulaza u mletačku utvrdu, koju nije smio prezentirati zbog zabrane Mornarice, a koja je po Gnirsu bila privatni spremnik aquae auguste. Sve ove cisterne i druge na suprotnoj strani brežuljka bile su, po Gnirsu, opskrbljene vodom iz jedne središnje cisterne (caput aquae) koja je bila na najvišoj nadmorskoj visini. Sustavom olovnih cijevi, koje su pronađene duž uspona i u Ulici Castropola i Sergijevaca, obavljala se distribucija vode iz cisterni do gradskih četvrti. Gnirsova razmišljanja zasigurno zaslužuju odgovarajuću pozornost. Sustav javnih cisterni na vrhu, pogotovo ako su bile povezane, mogao je biti vrlo učinkovit u kontinuiranoj opskrbi vodom, ali ne vjerujem da je Priskova aqua augusta mogla ovisiti samo o meteorološkim uvjetima i bunarima, pogotovo ne u ljetnim mjesecima kada su duže suše i kada su potrebne veće količine vode. Već je prije spomenuto da je ideal bio i ostao uvijek se opskrbljivati iz stalnog izvora. Prisk u 2. stoljeću nije trebao takav izvor tražiti daleko i na znatno višoj nadmorskoj visini, kako su razmišljali Stancovich i Kandler, potom i Gnirs, a da bi prirodnim zakonom o spojenim posudama mogao direktno puniti vodospremnike (cisterne) na vrhu brežuljka. Imao je izdašno vrelo na dohvat ruke i trebao je sa znatno manje novca od gradnje kilometarskog vodovoda dignuti „... perduxit...” vodu s razine Nimfeja postupno do 49 i više metara nadmorske visine te puniti vodospremnike, smještene unutar i na rubu Castruma, s vodovima koji bi prolazili kroz vrata sv. Ivana do Dvojnih vrata i kazališta, a duž Ulice Castropola do vrha brežuljka. De Franceschi najprije tvrdi da Rimljani nisu poznavali mehaničke sprave za dizanje vode na višu razinu25, da bi potom naveo da su ipak postojali neki uređaji (elevato-
19 De Franceschi, 1934: 241, 249
20 De Franceschi, 1934: 241
21 Pavan, 1996: 133-135, 145-146
22 De Franceschi, 1934: 241
23 Kandler, 1846: 355. Prof. Weisshäupl izjavljuje 11. travnja 1894. da se skine s Dvojnih vrata natpisna ploča u vezi s Aquae Augustae jer da tamo ne spada. Usp.: Bogneri, 1988: 102
24 De Franceschi, 1934: 243-248
ri) za dizanje vode26, i to s obližnjih bunara. O Nimfeju, prema tome, nitko ne razmišlja osim De Franceschija koji navodi da eventualno, u slučaju nužde - pomanjkanja vode u vodospremnicima (cisternama) na vrhu, ona se mogla donositi, prenositi zapregama s Nimfeja „... in casi di necessità, vi venissero organizzati regolari trasporti dell’acqua del Ninfeo...”. Prema tome ni on ne razmišlja o mehaničkom dizanju vode putem crpki, nego zaključuje da iako Lucije Menacije Prisk nije u Puli dao izgraditi pravi veliki vodovod građen po pravilima rimskoga graditeljstva (misli se na kilometarske kamene lučne konstrukcije), ipak je svome gradu pribavio i distribuirao odličnu vodu. Međutim, kako navodi, nije bio sveti izvor na Nimfeju jedino vrelo opskrbe pitke vode rimske Pule: „... Non fu la sacra fonte del Ninfeo l’unica provsione d’acqua potabile di Pola romana...”.27 Prema tome, i po njemu Priskov vodovod nije spojiv samo s Nimfejom. Razumljivo je da voda s Nimfeja nije bila jedini izvor opskrbe, ali je poslije Priska postala odlučujući čimbenik kontinuirane i organizirane opskrbe novoga jedinstvenog gradskog sustava.
Čudno da nitko od spomenutih i drugih autora koji su se u prošlosti bavili rimskim vodovodom Pule ne spominju odavno poznato Vitruvijevo djelo De architcectura libri decem, koji u desetoj knjizi opisuje građevne strojeve, uređaje za crpenje vode, posebice ‘stroj za dizanje vode uvis’.28 Prema tome, Rimljani su itekako poznavali strojeve za dizanje vode na višu razinu, primjenjujući hidrauličku tehnologiju starijih naroda.
Prijašnji autori, osim nemogućnosti shvaćanja da se voda s Nimfeja mogla dignuti mehaničkim putem do vodospremnika na vrhu brežuljka, bili su vjerojatno dodatno opterećeni činjenicom da se u dužem razdoblju istraživanja i arheološkog iskapanja nisu našli materijalni dokazi takvih tehničkih mogućnosti. To se može pripisati činjenici da su u gradu u kojem se tijekom dvaju milenija neprestano gradilo i rušilo lako mogli nestati ostatci tih uređaja, pogotovo se to moglo dogoditi u razdoblju izuzetnog propadanja Pule od druge polovice 16. do 19. stoljeća. To se, međutim, može pripisati i mogućem nemaru i neznanju, tromosti raznih istraživača pulskih starina u prošlosti, koji su se zadovoljili registrirati samo razne olovne, kamene ili cijevi iz pečene gline. U napučenom imaginariju iz-
25 De Franceschi, 1934: 242
26 De Franceschi, 1934: 248
27 De Franceschi, 1934: 241
28 Vitruvius, 1999: X.7.1-5, tzv. Ktesibijeva crpka. Ktesibije, matematičar iz Aleksandrije, živio je u 3. st. pr.Kr. Njemu se pripisuje pronalazak nekoliko strojeva tjeranih pomoću vode. Izmislio je usisnu i tlačnu trubu, hidraulične orgulje, puške na vjetar, klepsidru, mehaničku uru i drugo.
29 Adam, 1998: 260
30 Schiavuzzi, 1898: 6
mišljanja nepostojećega može se uvijek lakše smjestiti još jedan nepostojeći vodovod, makar on došao i s Učke zajedno s vilama i pulskim concubinama koje su gradile Amfiteatar u Vespazijanovo doba?! Adam smatra29 da su veći problemi u vodoopskrbi nastajali onda kad je količina vode ovisila o njezinoj teritorijalnoj raspoloživosti. Voda je trebala biti manualno ili pomoću strojeva prenesena na mjesto na kojem se koristila ili usmjerena prema uzdignutim mjestima da bi se potom pod pritiskom rasporedila do korisnika. Prema tome i on implicitno spominje moguće strojeve za dizanje vode. Ali važno je za nas i ono što kaže u nastavku, kada tvrdi da su vodovodi koji su opskrbljivani od stalnih vrela i koji su neprekidno davali vodu - istovremeno davali mogućnost da se riješe svi problemi njezina sabiranja, prenošenja (transporta), spremanja i distribucije (raspodjele) vode do svake točke grada. I to je ono što je i naš bogati građanin Menacije Prisk omogućio svojim građanima između 161. i 172. godine. Priuštio je svima vodu, gore u pars superior, ali i dolje u pars inferior grada, uz stopostotno korištenje bogomdanog Nimfeja, jer se od tada njegova slatka pitka voda nije više dobrim dijelom izlijevala u more, već se u cjelini mogla koristiti. U tome je veličina Priskova djela jer je omogućio da se sveta voda s Nimfeja (aqua augusta) koristi u potpunosti i racionalno, njezinim dizanjem „... perduxit...” do najviše točke brežuljka, da bi se potom rasporedila svima koji su je trebali i stoga plaćali.
Prema tome, Prisk je osim većih količina vode omogućio svome gradu višu razinu usluge, proširio je i poboljšao distribucijsku mrežu vodovoda od starih i novih vodospremnika (glavnih castelluma aquae) na najvišim točkama brežuljka i gravitacijskim vodovima s interpoliranim ‘kaskadama’, tornjevima sa sekundarnim castellumom aquae, da bi se smanjio pritisak i rasporedio vodu po cijelom gradu. Tim je činom unaprijedio civilizacijsku razinu gradskog života te znatno poboljšao higijenu tijela i zdravlje ljudi. Osuvremenio je vodoopskrbu Pule i digao je na višu razinu. Schiavuzzi 1898. godine30 tvrdi da je do potpadanja Pule pod bizantsku vlast (539. god.) u gradu bio zasigurno sačuvan Priskov vodovod, ali da se poslije uz opise Pule spominje samo znamenita fontana i cisterne, pa se time podsvjesno zapravo navode dva bitna elementa Priskova vodovoda: prvi je izvor vode (fontana) koji se tek od početka 19. stoljeća počeo nazivati Nimfej (Nobile, 1818.), a drugi su cisterne na vrhu brežuljka, koje su u biti, kako je rečeno, bile vodospremnici glavnih castelluma aquae distribucijske mreže vodovoda L. M. Priska. Možemo pretpostaviti da je Priskov vodovod prestao učinkovito funkcionirati već od kasnoga srednjeg vijeka - kada se antička shema grada počinje lomiti, rušiti i deformira-
8. Završno oblikovana kruna fontanice, vjerojatno smještena na podiju Amfiteatra
Fig. 8 The crown of the fountain, probably situated on
ti, kada se prestaju koristiti javne građevine i kada opada veći interes za kulturu osobne higijene tijela i one prostorne komunalne građevine, za koje su se u rimsko doba trošile velike količine vode. Tome su zasigurno pridonijela i ratna razaranja prije i nakon 1331. godine, kada je Pula prisiljena potpisati predaju i pripajanje Republici Sv. Marka. Posebice su bili kobni ratovi protiv Venecije 1242. i 1319., te zajedno s Venecijom protiv Genove 1354. i 1380.31 U dokumentu o miru s Venecijom 1243. godine spominje se da su prethodne godine sve kuće popaljene i srušene od fontane do arsenala „... a fontana usque ad arsenatum...”. Prema tome, fontana, a katkad i fontana de acqua viva sinonimi su za izvore žive vode.32 Fontanu opisuje i anonimni autor (Pietro Dragano?) krajem 16. stoljeća smatrajući da je voda u njoj nezdrava.33 Tada je naš izvor morao biti već znatno ispod srednje razine mora, sigurno oko 1,60 m, pa je voda bila povremeno bočata i nečista od prodora morske vode. Mletački providuri Giacomo Renier (1585.) i Nicolò Salamon (1588.) spominju lijepu cisternu „... bellissima opera...”, ali slabo korištena, tada unutar srednjovjekovnog kaštela.34
Zbog onečišćenja pulske fontane, lokava i pulskih bunara stari su Pulski statuti određivali da se dobiveni novac raznih kazni potroši u održavanju čistoće istih, dok je odlukom donesenom na Vijeću 24. lipnja 1428. godine35 bilo određeno da seljaci ne smiju dobiti dozvolu za pojenje svoje stoke na lokvi (jezeru) ili izvoru Pule „... non possi aver licenza di condur li suoi animali a beverar al lago o fonte di Pola...”.
Tijekom pripreme gradnje Mletačke utvrde i utvrđivanja plana obrane grada i pulske luke 15. rujna 1629. godine određeno je da se oko izvora, koji je nezaštićen izvan obrambenih zidina, podigne manja zemljana poligonalna utvrda, no koja nije nikada izvedena.36 Uz već spomenute nedaće i ratove, i zarazne su bolesti učinile svoje. Kontinuirani problemi s malarijom zbog akumuliranja vode stajaćice u nekoliko pulskih sljevova i razorna epidemija kuge od 1630. do 1632. godine37 gotovo su ispraznile grad, koji se neće oporaviti do sredine 19. stoljeća. Usprkos strogim odredbama statuta glede održavanja čistoće na fontani, vjerojatno se nitko u gotovo praznom i zapuštenom gradu toga nije pridržavao, tako da J. Stuart i N. Revett, spominjući naš izvor, kvalificiraju vodu kao nezdravu i odvratnu.38 Takva loša i zaslanjena voda, kako smo već rekli, dovela je do gradnje veće cisterne 1792. godine do same katedrale. U gradu vlada nečistoća i slike raspadnutoga graditeljstva s korovom koji ga stoljećima nagriza. Gradnji cisterne pridonijelo je i dvadesetak bunara koji su bili zagađeni crnim jamama iz kuća malobrojnih stanovnika jer je kanalizacija zbrinjavanja otpadnih voda bila izvan uporabe.
AuGustov GrAd - KAmen - vodA
AuGustus’ city - stone - WAter
Kraj svoga vrlo zanimljivoga znanstvenog članka De Franceschi završava opisujući oblikovanu fontanicu, završetak manjeg zdenca (67´60´36 cm), koja je u katedrali služila nekoliko stoljeća kao mramorni recipijent svete vodice (škropionica), a po Kandlerovu prijedlogu premještena je 1870. godine, s još tri jednostavnije oblikovane, u Augustov hram, gdje se i danas nalazi. Godine 1750. fontanicu je vidio G. R. Carli, smatrajući da je to urna (Sl. 8).39 Mislim da je fontanica vrhunski oblikovana posuda, a ne urna, i to zato što joj je dno probušeno da bi se kroza nj provukla olovna cjevčica koja je donosila tekuću vodu gravitacijskoga gradskog vodovoda na više mjesta u gradu.40
O vodi u gradu unutar zidina nastavit ćemo s početnom konstatacijom da voda jest izvor života, ali može biti i obratno. Rekli smo da ako se njome ne postupa po prirodnim zakonima, ona donosi i zlo. Tada izvor života postaje za čovjeka izvor nesreća, nevolja i smrti. Također, razumljivo je da Rimljani ne bi podizali grad na zatečenome močvarnom tlu u okolici na kojoj je vladala močvarna groznica. Tada, prije više od dvije tisuće godina, Velika i Mala poljana nisu se mogle pretvoriti u močvaru. Kišnica je normalno tekla, vjerojatno uskim potokom prema antičko-rimskom portu i Arsenalu, jer je zemljište poljana bilo na višoj nadmorskoj razini, na oko 4,0 m, tamo gdje je danas prirodni teren na oko 2,0 m. Granično razdoblje kada počinju nedaće u Pragrandeu i pratisellumu jest za života velikoga pjesnika (Dante Alighieri 1265.-1321.), druga polovica 13. i početak 14. stoljeća, kada poljane bivaju povremeno močvarne na
31 Krizmanić, 1988: 117-119, 127-131, 209-210, 212-214
32 Krizmanić, 2003: 64-65
33 Kandler, 1845: 60-61
34 Schiavuzzi, 1898: 6. To je rimska cisterna sačuvana u ostatcima do danas, koja je bila inkorporirana u srednjovjekovni kaštel, a nakon gradnje Mletačke utvrde (1633.) ostala je izvan nje pa se u njezinu dvorištu iskopao novi bunar (1637.) Poznato je da su se već u 15. stoljeću poduzimale aktivnosti oko pribavljanja nove vode, primjerice, po dekretu dužda Agostina Barbariga od 22. rujna 1492.
35 Kandler, 1843: 209-210
36 Krizmanić, Marasović, Marasović, 1988: 11
37 Rudelić, 1997: 81-104
38 De Franceschi, 1934: 235
39 Crtač Francesco Monaco nacrtao je za G.R. Carlija 1750. godine krunu završetka mramorne fontanice, česmeno korito (Sl. 8.). Usp.: Carli, 1788: 301
40 U Pompeju je nabrojeno nešto više od 40 fontanica, gotovo na svakom raskrižju [usp.: Zanker, 1993: 130-133). U rimskoj Puli sredinom 1. st. pr.Kr., na početku Augustova doba, kada se gradi Amfiteatar, moglo ih je biti oko 20, računajući i na tridesetak bunara kojima se, osobito u donjem dijelu grada, moglo doći lakše do vode, tada još nezagađene. O pribavljanju i crpljenju vode, o vodovodima i o distribuciji vode, posebice u Pompejima: Adam, 1998: 257-284.
41 Kozličić, 1982.
42 Više o izvorima vode, crpilištima, bunarima, cisternama, vodovodima, vodospremnicima, sljevovima i upravi:
zemljištu koje je bilo nad srednjom razinom mora samo za oko 2,70 m. Slično je bilo i na drugoj lokaciji blizu grada, na livadama Šijanskog slijeva od Valle del Ponte (Mostina) do Šijanske šume.
U prapočetcima stvaranja podzemnih i nadzemnih tekućica pulštine, kada se površinska voda nije duže zadržavala u plitkim bazenima (lokvama), kada se uvijek nesmetano kretala i klizila prema svome cilju, prema dvjema depresijama koje su stvorile Pulski i Verudski zaljev, problema tada nije bilo. Nevolje su nastale ne zbog djelovanja čovjeka, već zbog razvitka prirodnoga fenomena koji je do danas stalno prisutan na zapadnoj obali Istre, a to je ustanovljeno spuštanje njezine obale za oko 1 mm godišnje.41 Kako se spuštalo kopno u okolici jednog i drugog zaljeva, tako je oborinska voda teže klizila po višemanje nagnutim livadama prema moru, pogotovo iz onih livada sljevova koje su bile na nižim nadmorskim visinama, potpomognute još obilnim zimskim kišama, osobito u studenomu, s usporednim plimnim dizanjem morske razine.42 Poznato je da je car August preobrazio Rim u „grad mramora i kamena” i da su se svugdje u zapadnome dijelu Carstva, čak i u manjim gradovima, podizale skupe javne kamene građevine. Korištenje mramora/kamena značilo je nešto više od običnog uljepšavanja gradova. Kamen i mramor bili su znamenja kulture i čvrstine novoga doba.43 Luksuz nije tada bilo pravo samo privatnog pojedinca. Interesi društvene zajednice prolazili su ispred privatnog luksuza. Sada se svatko mogao identificirati s novim javnim građevinama koje su jamčile i odavale čvrstinu novoga ustrojstva, iz kojeg je svatko mogao izvući vlastitu osobnu sigurnost. U tome je kontekstu Augustova doba, tijekom sredine 1. st. pr.Kr., kao što smo vidjeli, nastao i naš Amfi-
Krizmanić, 2011., 2012., 2013. Osim austrijskoga doba, autor je obradio i neke aspekte komunalnih sustava prijašnjih razdoblja, uključivši i rimski.
43 Zanker, 1993: 128
44 Krizmanić, 2016: 137-138. Iz Augustova doba, osim Amfiteatra, još su: tzv. Slavoluk Sergijevaca koji je s gradske strane oblikovao Zlatna vrata; kazalište na sjevernoj padini Monte Zara; dva hrama (Augustov i tzv. Dijanin hram) u novoj kompoziciji Trijade hramova s bazilikom na obnovljenom Forumu i prva elementarna opisana opskrba vodom prije Priskova vodovoda. Sve navedene i druge javne građevine potvrđuju Pulu kao izuzetno važno antičko-rimsko gradsko središte, značajno jer u sebi ima i Amfiteatar.
45 Stancovich, 1822.; Rusconi, 1926.; Pavan, 1996. 46 U vezi nimfa, nimfeja i fontana u antičko-rimskome svijetu usp.: O.E., 1932.; Sichterman, 1958.; Mesch, 1958. Naš je Nimfej, izvor žive vode, tada mogao davati 3.500.000 l vode na dan (24h); 145,83 m3 ili 145.833 l vode na jedan sat (60 min); 2,43 m3 ili 2.430 l vode na jednu minutu. Dnevni kapacitet vode u rimskim gradovima od većeg značenja, kao i Pula (s oko 10.000 stanovnika), po glavi stanovnika mogao je samo od Nimfeja crpsti 350 do 432 l vode/dan, a to bi približno moglo zadovoljiti i današnje potrebe za toliko stanovnika. Naravno, u tu raspoloživu količinu osim za domaćinstva treba uključiti potrošnju za obrte, terme, gradske javne fontane i fontanice, te bogatije stambene raskošne vile u pars superior grada. Usp.: Adam, 1998: 267
teatar44 - najveća javna građevina početnog razdoblja kolonije, koji se prostire na površini od 11.466 m2, šesti po veličini na svijetu. Naš je dostojanstveni i veličanstveni Amfiteatar bio po svemu dužan poštovanja i divljenja, ali je on izlazio iz granica značenja provincijskoga grada, potvrđujući istovremeno njegovu novu kulturnu klimu i utjecaj. Važnost se grada mjerila postojanjem amfiteatra u njemu.
Pulski Amfiteatar, što se tiče izvornoga stanja sredinom 1. st. pr.Kr., nepoznati je i neobjavljeni spomenik rimskoga graditeljstva. Posljednje ozbiljne djelomične integralne prostorne studije izvornoga stanja njegova izgleda napravili su arhitekti P. Nobile i F. Brüyn te kanonik P. Stancovich u prva tri desetljeća 19. stoljeća.45 Primjerice, nepoznato je i nespomenuto do danas kakav se sustav opskrbe zdravom vodom mogao provesti, kako tijekom gradnje Amfiteatra (spominje se čak do desetak godina) tako i tijekom održavanja gladijatorskih dvoboja ili borbi s divljim zvijerima, kada su gledatelji u njemu boravili više dana, a katkad i do tridesetak dana. Može li se zamisliti gradnja kamenog Amfiteatra, s oko 400.000 sestercija, kroz četiri gradilišta (jedan po svakom kvadrantu) bez stalnoga korištenja vode?
Ako se tijekom gradnje moglo na četiri gradilišta vodu dovoziti zaprežnim kolima s Nimfeja do mjesta na kojima je ona bila potrebna, u dovršenom Amfiteatru, tijekom njegova korištenja u održavanju igara, to se isto nije moglo učiniti. Trebalo je osmisliti sustav instalacija kako bi se moglo olovnim cijevima dovesti vodu najprije do Amfiteatra, a potom do oko stotinjak fontanica na gledalištu raspoređenih duž tri viae, glavnih itinera na vrhu svakog maeniana, na podiumu i duž tri rubna vanjska cirkularna hodnika, i to za potrebe pića, gašenja žeđi i osvježenja u ljetnim mjesecima. Vodu je trebalo dovesti i do latrina, sanitarnih prostorija, radi ispiranja urina, fekalija i raznih nečistoća u njima, raspoređenih ispod prvoga i trećega maeniana, iznad do danas očuvanih kanalizacijskih vodova u razini suterena. Čistu je vodu trebalo dovesti i u spoliariume smještene ispod gledališta po dužoj osi u razini borilišta (arene), jer su se u njima oblačili, svlačili i prali gladijatori, unosili mrtvi, a ubijali teško ranjeni gladijatori.
Vode je trebalo dopuniti sustavom njezine dopreme u Amfiteatru i u osam bačvastih cisterni, vjerojatno najviše ljeti za toplih sušnih mjeseci, radi potrebe polijevanja drvenih platica glavne i gornje palube te palube kaštela, kako se ne bi rasušile i propuštale. Ako je bilo dovoljno vode, iz tih se cisterni mogla koristiti i u druge, prije spomenute svrhe. U tom je trenutku početka gradnje Amfiteatra i stvaranju nove fizionomije grada prožetog augustovskom ideologijom, na domak grada postojao izdašan prastari izvor žive vode - uređeni Nimfej46, na pola puta duž Flavijevske
Sl. 9. Shema mogućeg principa sifona (spojenih posuda) u opskrbi Amfiteatra vodom putem četiri mjestimična sekundarna, sigurnosna castellum plumbeum
Fig. 9 Scheme of a possible siphon (connected vessels principle) for water supply, through four secondary safety water pressure units (castellum plumbeum)
ceste, na stotinjak metara od gradskih zidina i još toliko do Amfiteatra. Na vrhu brda grada, tada na oko 35 do 37 m/n.v., postojala je rimska utvrda Castrum sa svojim bunarima i cisternama prvobitnoga reduciranog vodovoda - na oko dva stoljeća prije Priskova iz 161. do 172. godine. Tim su se vodovodom, koji ćemo nazvati Augustov, vjerojatno opskrbljivali samo neki dijelovi grada, primjerice, Forum i javne zgrade oko njega, terme i neki dijelovi pars superior grada s vilama te Arsenal. Za potrebe vode u Amfiteatru tada je na najvišem vrhu grada trebalo izgraditi poseban veći vodospremnik - dodatni glavni castellum aquae - koji je vjerojatno već mogao povremeno, tijekom održavanja igara, koristiti dijelom i vodu s izvora Nimfeja. Ta se voda u sklopu sanitarnoga svrhovitog hidrauličnog sustava (X,7) mogla dizati do vrha, tada 2,0 m poviše današnjega, na oko 35,0 do 37,0 m/n.v. Ovaj se vodospremnik mogao puniti i kišnicom, ali također i iz bunara koji su se zasigurno kopali u Castrumu i na njegovu rubu.47
Sve vode koje su dovedene do spremnika u najvišem dijelu obzidanoga grada trebale su započeti svoj novi put, usmjeravajući se iz vodospremnika, da bi došle preko sekundarnih također olovnih vodova do Amfiteatra, a potom, prolazeći preko često složene distribucijske mreže unutar njega, do svih prije spomenutih mjesta na kojima se koristila.48
Iz glavnoga castelluma aquae na vrhu Castruma cjevovodi su se ugrađivali na oko 60 cm ispod nogostupa na rubu ulica te usmjeravani prema sekundarnim cisternama kojih je zadaća bila da prekidaju i smanje tlak prouzročen od veće visinske razlike. Zato je cjevovode koji su polazili iz glavnoga castelluma aquae u gradu pratila serija zidanih pilastara potrebne visine, koji su bili opremljeni odvodnim kanalima, te dolaznim i polaz-
nim cijevima kojima je voda ulazila u olovni recipijent: castellum plumbeum (castellum aquae sekundaran - sifoni na stube - skokoviti sifoni), koji je bio smješten na vrhu pilastara, u kojima se voda smirivala i gubila prekomjerni tlak prije nego što se usmjeravala i puštala u razne gradske četvrti ili veće građevine.49 Brončane slavine su omogućivale prekid tijeka vode i popravak kvara na instalacijama.
Vitruvije je VIII. knjigu posvetio u cjelini vodi: o nalaženju, kišnici, vrelima, ispitivanju, niveliranju, vodovodima, zdencima i cisternama. Smatram da je za više od 20.000 gledatelja u Amfiteatru (dva grada) postojao poseban Castellum aquae, koji se isključivao i usmjeravao vodu u druge vodospreme kada u Amfiteatru nije bilo igara. Zanimljivo je, međutim, kada Vitruvije objašnjava trodiobu castelluma aquae (VIII, 6), koji predlaže da se podijeli u tri vodospreme na različitim razinama ili jednu vodospremu s tri izlazna voda iz tri stupnja različitih razina, s prijedlogom kojim redoslijedom isključivati pojedinu od triju razina u sušnim danima kada je manje vode. Prva je na redu za isključivanje trebala biti gornja razina (fontane, dekorativne vodospreme - lacus et salientes). Druga bi na redu trebala biti ona koja opskrbljuje javne zgrade, terme. Treća na redu, ona najniža, kuće i opskrbne fontanice u gradu, bila je uvijek zbrinuta vodom - i kada su bili sušni dani. Nemam namjeru ulaziti u detaljno rješavanje distribucije (raspodjele) vode jer ne postoje jasni ostatci vodovodne mreže u Amfiteatru, odnosno do danas ih nisam vidio. Možda bi ostatak vodovodne mreže mogao biti komad razbijene mramorne cijevi koju je vidio i snimio Stancovich te zaključio da je služila mokrenju u latrinama.50 Ovu tezu smatram neprihvatljivom jer su za uriniranje postojala jednostavnija rješenja u posebnim prostori-
47 O iskopanim bunarima na višim razinama, pa i na samome vrhu jezgre, navodi: De Franceschi, 1934: 247-248. 48 Na tome mjestu Adam, 1988: 271, spominje Sextusa Juliusa Froutinusa (curator aquarum) koji nam je ostavio traktat vodovoda u Rimu 97. god., ali samo u vezi s njihovom generalnom distribucijskom mrežom. Smatram da kada se u Amfiteatru nisu održavale igre, voda iz njegova Castelluma aquae mogla se zatvaranjem i otvaranjem brončanih slavina usmjeriti u druge vodospremnice, primjerice, za opskrbu gradskih fontana i drugih javnih građevina. Za više od 20.000 gledatelja u Amfiteatru zasigurno je trebalo i više od 3500 m3/dan vode, koliko je mogao davati Nimfej. Stoga je trebalo Amfiteatar opskrbiti dodatnom vodom iz drugih bunara, koji su se mogli kopati u gradu, te dizati vodu iz prije spomenutog ‘prostranoga jezera’ ispod njega i dovesti do vodospremnica na vrhu Castruma.
49 Adam, 1988: 278-279
50 Stancovich, 1822: 23-24. Tav. II., Fig. 11. Ovim prijedlogom Stancovich zapravo smješta pisoare - latrine u glavne radijalne prilaze podiju, no to mi se čini nevjerojatnim i nemogućim: pišati u svečanom prolazu!? I slavni renesansni arhitekt Sebastiano Serlio (1475.-1554./55.) dopušta si interpretirati neke kanaliće na sjedištima Co-
jama, zajedno sa zahodima. Ostatak ove cijevi promjera 27 cm mogao je biti dio dovodne ili distribucijske mreže vodovoda, koja se, na žalost, nije mogla detaljno riješiti pa je zasad ostala samo u generalnim općim pretpostavkama (Sl. 9.).
Ukratko ću se ipak zadržati na jednom zanimljivom i nikad spomenutom, još manje rješavanom detalju, koji ćemo zasad nazvati nosač vodova (Sl. 10.). U drugoj polovici travnja 1999. godine podignuta je skela s unutarnje strane sačuvanog vanjskoga nosivog zida Amfiteatra kako bi se mogla utvrditi ukupna visina razme, definirana jedino na tome mjestu sa šest završnih kamenih blokova debljine 45 cm na poz. 32, 33, 34. Utvrđeno je da je između stubišnih tornjeva gornja razina završnih blokova kamena na 37,40 m/n.v., a 2014.-2017. dokazano je da je središnji dio stubišnih tornjeva između cisterni viši iznad navedenih šest blokova kamena za 3,14 m.51 Tada sam registrirao da s unutarnje strane pročeljnog zida, pri samom vrhu ispod užlijebljenog vijenca, teče kontinuirani red kamenih blokova visine 76 cm, a debljine 80 cm, s donjom ravninom na 34,60 m/n.v. i visinskom razlikom od 7,0 m, za gubitak pritiska između castelluma aquae na 41,60 m/n.v. na vrhu brijega grada i najvišeg ulaza vode u Amfiteatar na 34,60 m/n.v. (Sl. 9. i 10.). Svi blokovi 76 cm visine, osim onih po dužoj osi na poz. 7201 i 3637, imaju uzdužno udubljenje od 5 cm, širine 34 cm približno po sredini. S gornje i donje strane udubljenja ističu se izbočenja: s donje strane širine 14 cm, a s gornje 28 cm. Središnje udubljenje prate dva reda slomljenih željeznih trnova u olovu u približnom pravilnom ritmu na razmaku od 1,20 do 1,30 m.
Nisam do danas uspio odgonetnuti čemu je služila takva kombinacija konstrukcije. Čemu ta asimetričnost udubljenja? Zašto željezni
losseuma u Rimu kao mjesto otjecanja urina, na što se G. Carli zgraža. Usp.: Carli, 1793: 182 51 Krizmanić, 2017.
52 Da po mojoj predloženoj shemi voda iz Castelluma aquae na vrhu Castruma - grada može dospjeti do zadane visine reda kamenih blokova ispod užlijebljenog vijenca na koti 34,60 m/n.v., proračunao je doc. dr.sc. Davor Bojanić iz Fakulteta građevinarstva, arhitekture i geodezije Sveučilišta u Splitu, i to za dvadeset različitih promjera dovodne cijevi do Amfiteatra, od 100 do 300 mm promjera dužine 400 m, na čemu mu zahvaljujem. Gospodin Bojanić je angažiran po preporuci izv.prof. dr.sc. Katje Marasović s istoga fakulteta.
53 Zanker, 1993: 79, 130. Amfiteatar je promijenio kulturnu klimu grada, smatra autor. I Luciani, 1993: 102-103, misli da je Colosseum morao imati sustav opskrbe vodom jer su se našli ostatci vodovoda na različitim razinama gledališta.
54 Adam, 1998: 268, 273. Gospodin D. Bojanić izračunao je da je voda mogla ulaziti u Amfiteatar do visine 34,60 m/n.v. Olovnom cijevi promjera 100 mm u Amfiteatar je moglo ulaziti 7,34 l/s, dok je s promjerom 200 mm ulazilo 40,0 l/s u Amfiteatar na udaljenosti oko 400 m, od Castelluma aquae na vrhu Castruma u gradu.
trnovi u olovu, što su nosili na tome mjestu? Rješavajući generalni sustav opskrbe Amfiteatra vodom, pretpostavljam da su duž tih blokova mogle prolaziti i biti pričvršćene olovne (drvene) vodovodne cijevi opskrbe gledatelja trećega najvećeg maneniana, s dodatna tri do četiri reda improviziranih ženskih drvenih sjedišta nad III. cirkularnim hodnikom ispod glavne palube na 34,60 m/n.v.52
zAKljučAK
conclusion
Rekli smo da je G. Stache 1889. godine konstatirao da se ispod pulskog brežuljka i njegova okoliša kreću veće količine slatke žive vode. To su zasigurno znali i Rimljani kada odlučiše na ovome brežuljku osnovati grad omeđen zidinama na površini od 25 ha, odnosno prvotni rimski Castrum, na zatečenoj shemi prahistorijskih histarskih putova i obrambenih suhozida.
Opskrba Amfiteatra vodom bila je u početku osigurana iz cisterni ili bunara koji su se kopali unutar Castruma, ali isto tako i iz izvora žive vode na Ninfeaumu, koja se podizala do vrha grada, a otuda olovnim cjevovodima, ukupne dužine oko 400 m, gravitacijski do četiri ulaza u Amfiteatru pod kontroliranim pritiskom na raznim visinama putem prije spomenutog sekundarnoga castelluma plumbea
Znajući da je grad osnovan na lokaciji golemih stalnih izvora vode i to ne koristiti nezamislivo je - ne samo bunarima i cisternama već i vrlo ranim vodovodom, vjerojatno već u doba cara Augusta i gradnje kamenom, kada je počela gradnja Amfiteatra53, koja je mogla trajati i desetak godina. Prvi je put pojašnjeno da je Amfiteatar zasigurno imao sustav opskrbe vodom, temeljen na tzv. sifonu, odnosno na principu spojenih posuda54, koji je
Sl. 10. Kontinuirani red kamenih blokova visine 76 cm - zasad tzv. nosači cijevi opskrbe vodom Fig. 10 Continuous row of stone blocks 76 cm high - the socalled water pipe supports
Dopuna glosarija objavljenog u: Krizmanić, 2017: 236237
Supplement to the Glossary published in: Krizmanić, 2017: 236237
CASTELLUM AQUAE (lat.), vodospremnik. Bio je često građen u obliku tornja. U rimsko doba castellum aquae (toranj za vodu) služio je kao sabirač i za razdiobu duž vodovoda, često završivši u nekom nimfeju. Castellum se zvao vodospremnik sakupljanja i razdiobe vode, calices su se zvali vodovi s izvora vode. Glavni, najbitniji i najveći Castellum aquae smještao se na najvišoj nadmorskoj visini u gradu. U Puli na najvišem vrhu unutar zidina rimskoga Castruma.
CASTRUM (lat.), Kaštel, rimska utvrda, logor, teritorijalna tvrđava, zatvoren i fortificiran prostor.
COMPLUVIUM (lat.), četverokutasti otvor nad atrijem u rimskim kućama. Kroz njega je ulazilo svjetlo i padala kiša u impluvium. Compluvium u Amfiteatru činio je otvoren razvučeni velarij od glavne palube do iznad ruba arene, glavnu palubu i palubu kaštela. Ili 3 maeniana gledališta s povučenim i zatvorenim velarijem nad glavnom palubom, zaštićen nakon stanja sušenja.
IMPLUVIUM (lat.), nenatkrito mjesto u rimskim kućama gdje se skupljala kišnica. Impluvium u Amfiteatru je činila arena i 8 cisterni s otvorenim i razvučenim velarijem kojim se skupljala kišnica.
mogao vodu odvesti i do posebnoga sekundarnog vodospremnika na četvrtoj razini (34,60 m/n.v.), smještenoj ispod glavne palube, odnosno neposredno ispod užlijebljenog vijenca s dnom spremnika distribucije i olovnim cijevima različitog profila u razvrstanoj mreži za sva mjesta na kojima je bila potrebna voda.
Ta je voda u spremnike distribucije dolazila iz posebnoga sabirnog vodospremnika smještenog na vrhu grada, na Castrumu u Castellumu aquae Amfiteatra, na nadmorskoj visini 41,60 m, danas s denivelacijom od 7,0 m između Castelluma aquae i distribucijskih vodospremnika, udaljenih od Castelluma aquae oko 400 m. Ova razlika u visini od 7,0 m (41,60-34,60 m) donosila je odgovarajući poželjan gubitak tlaka na izlazu vode iz četiriju distribucijskih sekundarnih vodospremnika smještenih na različitim apsolutnim visinama za I. cirkul. hodnik na 11,25 m/n.v.; za II. cirkul. hodnik na 20,40 m/n.v.; za III. cirkul. hodnik na 28,85 m/n.v. i konačno za prije navedenu IV. razinu na 34,60 m/n.v.
Za idejnu, virtualnu rekonstrukciju distribucijske mreže nema jasnih uporišta, materijalnih nalaza, u samom Amfiteatru. Zato možemo koristiti druge primjere, kao što su Colosseum, Pozzuoli, Nimes i drugi amfiteatri koji imaju sačuvanih nalaza što potvrđuju postojanje mreže vodovoda.
Uporišne točke pulskog sustava opskrbe vodom jesu Castellum aquae na Castrumu i distribucijske vodospreme na četiri razine (I., II., III., cirkularni hodnik i razina potpalublja), do kojih je potreban nesmetani dolazak vode i otkud kreće detaljna mreža njezine distribucije do svih fontanella, latrina i spoliariuma
Dana 23. travnja 1999. godine konstatirao sam da spomenutih šest kamenih blokova čine najvišu apsolutnu točku Amfiteatra između stubišnih tornjeva i da iznad njih nije bilo nikakvih drugih kamenih uradaka, jer njihova gornja ravnina nije bila vodoravno izravnana da bi mogla primiti neku drugu kamenu konstrukciju bez morta, spojenu željeznim trnovima u olovu, već su tih šest blokova bili završno spojeni sa po dva reda vidljivih željeznih skoba na neravnoj gruboj površini, a u sredini svakoga bio je isklesan klasični trapezoidni utor za uvlačenje ‘mačka’ i dizanje bloka kamena. Svi su utori za ‘mačke’ bili izgrizeni, a željezne klanfe skinute. Arheološki muzej Istre sanirao je to zapušteno stanje vapnenim mortom.
Tada se još nisam detaljno bavio rješavanjem izvornog stanja stubišnih tornjeva. To sam učinio tek krajem 2013. i početkom 2014., kada je došlo do dopune njihove visine za 3,14 m između dvaju vodospremnika.
1. Adam, J.P. (1998.), L’arte di costruire presso i Romani, Materiali e tecniche, Milano
2. Benussi, B. (1923.), Pola nelle sue istituzioni municipali dal 1797 al 1918, Parenzo, AMSI*, Vol. XXXV.
3. Bogneri, M. (1977.), C’era una volta Pola, Gorizia
4. Bogneri, M. (1988.), Cronache di Pola e Dell’Istria 1847-1914, Trieste
5. Carli, G. (1788.), Delle antichità italiche, Parte seconda: 301, Milano
6. De Franceschi, C. (1934.), Il Ninfeo e l’acquedotto di Pola romana, u: AMSI*, XLVI: 227-249, Pola
7. Herkov, Z. (1977.), Prinosi za upoznavanje naših starih mjera za dužinu i površinu, Zbornik Historijskog zavoda JAZU, Vol. 8, Zagreb
8. Kandler, P. (1843.), Statuti Municipali della città di Pola nell’Istria, Atti, Istriani, Vol. I., Trieste
9. Kandler, P. (1845.), Cenni al forestiero che visita Pola, Trieste
10. Kandler, P. (1846.), Acquedotto di Pola, u: „L’Istria”, I (88-89): 352-355, Trieste
11. Kos, Z. (2001.), Vodoprivreda gornjeg Jadrana, Povijest razvoja vodnog graditeljstva na vodnom području Primorsko-istarskih slivova, Rijeka
12. Kozličić, M. (1982.), Antička obalna linija Istre u svijetlu hidroarheoloških istraživanja, u: Materijali savjetovanja Hrvatskog arheološkog društva, II: 135-163, Pula
13. Krizmanić, A. (1988.), Komunalna palača Pula - razvitak gradskog središta kroz dvadeset i jedno stoljeće, Pula: 99-116
14. Krizmanić, A. (2003.), Medolino: sviluppo dell’insediamento, u: Atti CRSR**, XXXIII, Rovigno/Trieste
15. Krizmanić, A. (2016.), Amfiteatar u Puli - Istraživanja o izvornom izgledu iz sredine I. st. pr. Kr., „Prostor”, 24 (2 /52/): 132-155, Zagreb
16. Krizmanić, A. (2017.), Amfiteatar u Puli - Putovi kretanja gledatelja i stubišni tornjevi, „Prostor”, 25 (2 /54/): 216-239, Zagreb
17. Luciani, R. (1993.), Il Colosseo, Novara
18. Mesch, ...?, S. (1958.), Ninfei e Fontane, u: Enciclopedia dell’Arte Classica e Orientale, V: 505512, Roma
19. O.E. (1932.), Fontana, antichità, u: Enciclopedia italiana di scienze, lettere ed arti, Treccani, XV: 633-638, Roma
20. Pavan, G. (1996.), Il restauro dei monumenti romani di Pola, Pietro Nobile, Francesco Brüyn e altri (1809-1860), „Archeografo Triestino”, serie IV, LVI: 127-172, Trieste
21. Rudelić, I. (1997.), Povijest medicine u južnoj Istri u okviru svjetskih zbivanja, Pula
22. Rusconi, L. (1926.), Pietro Nobile e monumenti romani di Pola, „Archeografo Triestino”, serie III: 343-346, 351-356, Trieste
23. Schiavuzzi, B. (1898.), I provvedimenti d’acqua ed il nuovo acquedotto in Pola, Pola
24. Sichtermann, H. (1958.), Ninfe, u: Enciclopedia dell’Arte Antica Classica e Orientale, V: 502505, Roma
25. Stache, G. (1889.), Die Wasserversorgung von Pola, Geologisch-hydrographische Studie (Opskrba vode u Puli, geološko-hidrografske studie), Taf. III., Wien
26. Stancovich, P. (1822.), Dello anfiteatro di Pola, Venezia
27. Vitruvius, M.P. (1999.), Deset knjiga o arhitekturi, De Architectura libri decem, prijevod: Lopac, M.; Bedenko, V., Zagreb
28. Zanker, P. (1993.), Pompei, Torino
29. Zuccoli, S. (1978.), Sta mia cara e vecia Pola, Gorizia
* AMSI = Atti e Memorie della Società Istriana di archeologia e storia patria
** CRSR = Centro di Ricerche Storiche - Rovigno
Dokumentacijski izvori [kronološkI]
Document Sources [chronologIcally]
1. Krizmanić, A.; Marasović, J.; Marasović, D. (1988.), Kaštel Pula, prostorni razvitak mletačke utvrde i programska studija sa smjernicama za obnovu i oblikovanje, neobjavljeno djelo, Povijesni i pomorski muzej Istre - Pula, Pula/ Split
2. Krizmanić, A. (2011., 2012., 2013.), Građevine komunalnog sustava Pule 1813.-1918., voda, neobjavljeno djelo: 208-300, Povijesni i pomorski muzej Istre - Pula
3. Krizmanić, A. (2016.-2018.), Pulski franjevački kompleks, geneza i arhitektonski razvitak od XIII. do XX. st. - Il complesso francescano di Pola, genesi e svilippo architettonico dal XIII. al XX. secolo, neobjavljena djela pripremljena za tisak, u dokumentaciji autora, Pula
Izvori ilustracija
Illustration Sources
Sl. 1. Foto: D. Marušić, za Vodovod - Pula; uredio autor
Sl. 2., 3., 4., 9., 10. Autor
Sl. 5. Stache, 1889: Taf. III.
Sl. 6. Crtao: Pietro Nobile, 1819., u: De Franceschi, 1934: 231
Sl. 7. Crtao: Grimani, R., u: De Franceschi, 1934: 244
Sl. 8. Crtao: Monaco, F., u: Carli, 1788: 301
Water in Pula was crucial for the beginning of an organized life in a proto-urban settlement of Histri tribe. The location of the water spring on top of the hill gave the main impetus to the development of the city. Its northeastern area at the foot of the hill is still today the site of the richest spring (sgorgo), known as Nimfej (Nymphaeum) or Karolina. It provides water for the southern part of Istria. Despite the fact that this natural sgorgo was not the only factor responsible for the development of the city, it was certainly a decisive factor in the formation of an ancient city on this site as early as the second half of the second century BC.
Due to the geologist dr. Guido Stache’s research on the geological and hydrographic conditions in the surroundings of Pula, described in his work Water Supply in Pula, it became clear that rainfall in Istria is mostly collected in the subterranean cavities.
The walled town of Pula was one of the most important centers of the 10th Italic region Venetia et Histria that flourished at the time of the emperor Augustus (44 BC-14 AD). Its Amphitheatre added to its urban significance. Regarding the water supply system, there must have been its water storage tanks that were most probably placed on higher positions around the city. A network of public and private wells spread all around: from the top of the hill inside and out of the old Castrum down to the plain and along the town walls by the sea.
In the immediate vicinity outside the town walls, at the distance of one hundred metres northeast from the main gate of St John along the old Flavian road was the above mentioned water spring (sgorgo). It gave an average of 3.500 m3 (3.500.000 litres) of water per day. Pula could probably have a population of around 10 000 in the imperial days of the mid 2nd century BC which means that each town dweller could count on an average of 350 litres of water per day.
So far, the most detailed study on Nimfej and the water supply system of Pula was published 84 years ago. Nimfej was described as a semi-circular basin with a radius of 4 m surrounded with four
rows of concentric stairs and a big opening with a water spring in the middle. A transversal wall was open in the middle so that water could flow into a big open rectangular water storage tank (12´6,5 m) whose side walls extended into a semi-circular apsis thus forming a 1,75 m wide semi-circular space.
A well-known inscription from the period between 161 and 172 AD records that a wealthy and noble citizen Lucius Menacius Priscus invested his own money into water supply system providing clean drinking-water for the whole city. Anton Gnirs considered that Priscus’ water supply system consisted of water storage tank whose remains he saw on top of the hill between 1910 and 1912. The system contained a larger 650 m3 tank and two smaller ones: the one found in 1908 on the site of the State German elementary school (nowadays the University Library) and the other one of 300 m3 in front of the southern entrance to a Venetian fortress which, according to Gnirs, was a private tank (aqua augusta). All these tanks and others located on the opposite side of the hill were, according to Gnirs, supplied from one central storage tank (caput aquae) on the topmost position. The system of lead pipes found along the hill slope and in the Street called Ulica Castropola i Sergijevaca, provided water from the tanks and distributed it all around the city.
It is well known that the emperor Augustus transformed Rome into a ”city of marble and stone”. Expensive public stone structures were put up all around the Western Roman Empire, even in smaller cities. Our Amphitheatre was built around the mid 1st century BC during Augustus’ era. It was the biggest public structure covering an area of 11.466 m2. Can we imagine building a stone Amphitheatre without a permanent supply of water? If we take into consideration that water was transported from Nimfej spring to four building sites during the construction, it is clear that the same was impossible once the Amphitheatre was completed and during the games. A new installation system had to be devised in order to transport water to the Amphithe-
atre first and then to a hundred fountains in the audience, on the podium and along three external circular passageways. Water was provided also for the latrinae, sanitary facilities and the spoliarium. In order to supply the Amphitheatre with water, it was necessary to build a special large water storage tank - the main castellum aquae - on the topmost part of the city. It could have possibly used water from Nimfej spring. Water could be transported to the top (the height between 35.00 and 37 m above the sea level) within an effective sanitary hydraulic system (X,7) which was 2.00 m higher than today. This water storage tank could have been filled up with rainwater but also from the wells that were certainly dug up within the Castrum and on its periphery. Pipes starting from the main Castellum aquae in the city were accompanied by a series of masonry pilasters of appropriate height that were equipped with drainage pipes as well as the in-coming and out-going pipes through which water flew into the lead recipient castellum plumbeum - placed on top of the pilasters where water calmed down and lost its excessive pressure before it was directed and distributed into the city quarters or larger buildings.
Considering the fact that the city was founded in an area with permanent large supply of water it seems quite unlikely that water was not used. It was probably collected in wells and storage tanks as well as in some form of an early water supply system that must have existed there, probably as early as the period of the emperor Augustus and the construction of Amphitheatre which could have lasted for ten years or so. For the first time it has become clear that the Amphitheatre must have had a water supply system based on the so-called syphon, i.e. on connected vessels principle, that could transport water to a special secondary water tank on the fourth level (34.60 m above the sea level), placed below the main deck, i.e. right below the grooved cornice with the distribution tank and lead pipes of various profiles in a network that provided water on all places where it was needed.
Biografija Biography
Dr.sc. Attilio KrizmAnić, dipl.ing.arh., rođen je 1935. u Puli. Diplomirao je 1963., magistrirao 1984. i doktorirao 1998. na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Do 1970. projektirao je nastambe i brodske interijere u Brodogradilištu „Uljanik”. Uvodi praksu pripreme planova prostornog uređenja u procesu izgradnje i obnove grada. Voditelj je pripreme svih urbanističkih planova od 1971. do 1990. Objavio je 5 monografija o graditeljskom naslijeđu Pule. Tijekom 2014.-2017. dovršio je oko 150 grafičkih prikaza detaljne studije o izvornom stanju Amfiteatra u Puli sredinom 1. st. pr.Kr.
Attilio KrizmAnić, Ph.D., Dipl.Eng.Arch., born in 1935 in Pula. He graduated in 1963, received his M.Sc. degree in 1984 and his Ph.D. in 1998 from the Faculty of Architecture of the University of Zagreb. He introduced the practice of preparing physical plans in the process of urban development and revitalization. He was in charge of all urban planning projects between 1971 and 1990. He published 5 monographs on the built heritage of Pula. Between 2014 and 2017 he completed around 150 graphic studies on the original condition of Pula Amphitheatre in the middle of the 1st century BC.
1. Primjer utvrđivanja koeficijenta opterećenja prema modelu kumulativnih koeficijenata korištenih u sklopu projekta MedTrends
Fig. 1 Example of determining the load coefficient according to the model of cumulative coefficients used in the context of MedTrends project
1 Urbanex d.o.o. HR - 10000 Zagreb, Vlaška 95
2 Sveučilište u Zagrebu Arhitektonski fakultet, Studij dizajna
HR - 10000 Zagreb, Kačićeva 26 ivana.katuric@urbanex.hr krunoslav.smit@arhitekt.hr mario.gregar@urbanex.hr
Izvorni znanstveni članak
https://doi.org/10.31522/p.26.2(56).2 UDK 711.25 (497.5 Dubrovnik) ”20” Tehničke znanosti / Arhitektura i urbanizam
2.01.02. - Urbanizam i prostorno planiranje Članak primljen / prihvaćen: 5. 11. 2018. / 11. 12. 2018.
1 Urbanex d.o.o. Croatia - 10000 Zagreb, Vlaška 95
2 University of Zagreb Faculty of Architecture, School of Design Croatia - 10000 Zagreb, Kačićeva 26 ivana.katuric@urbanex.hr krunoslav.smit@arhitekt.hr mario.gregar@urbanex.hr
Original Scientific Paper
https://doi.org/10.31522/p.26.2(56).2 UDC 711.25 (497.5 Dubrovnik) ”20” Technical Sciences / Architecture and Urban Planning 2.01.02. - Urban and Physical Planning Article Received / Accepted: 5. 11. 2018. / 11. 12. 2018.
Dubrovačkoneretvanska županija
DubrovnikNeretva County
Dubrovačkoneretvanska županija GIS
morsko područje prostorno planiranje scenarijsko modeliranje
Rad prikazuje i testira scenarijsko modeliranje morskog područja Dubrovačkoneretvanske županije uvažavajući postojeće strateškoplanske i prostornoplanske odrednice na županijskoj razini. Testirana metodologija svoju primjenu pronalazi kao alat za utvrđivanje opterećenja prostora postojećim i planiranim namjenama i zahvatima na morskom području, te kao alat za korigiranje nacrta prijedloga prostornih planova.
DubrovnikNeretva county GIS
coastal area
physical planning
scenario modelling
This article presents and tests the scenario modelling of the coastal area in Dubrovnik-Neretva county taking into account the present principles of strategic and physical planning at the county level. The tested methodology finds its application both as a tool for determining space loads in the context of the present and planned uses and interventions in the coastal area and for correcting draft spatial planning proposals.
uvod
Premadefinicijama Direktive 2014/89/EU1 i Zakona o prostornom uređenju [NN 153/13, 65/17] prostorno planiranje morskog područja može se definirati kao proces analiziranja i organiziranja prostorno-vremenske raspodjele aktivnosti u morskim i priobalnim područjima s ciljem ostvarivanja gospodarskih i društvenih ciljeva. Kao i klasičan sustav prostornog planiranja, prostorno planiranje morskog područja zahtijeva usklađenost s navedenim razinama strateškoplanskog upravljanja radi usklađenja nacionalnih ciljeva utvrđenih Zakonom o regionalnom razvoju Republike Hrvatske [NN 147/14, 123/17] i drugim vezanim zakonima, kao i strategijama poput Strategije prostornog razvoja Republike Hrvatske [NN 106/17] i Strategije održivog razvitka Republike Hrvatske [NN 30/09]. Iako je Zakonom o prostornom uređenju [NN 153/13] definirana nužnost usklađenosti dviju teorijski povezanih, ali u praksi razdvojenih sustava prostornog i strateškog planiranja, ona u stvarnosti postoji tek u definiranju ciljeva prostornog razvoja.
S ciljem čvršćeg povezivanja dvaju sustava identificiran je proces scenarijskog modeliranja kao jednoga od potencijalnih nadogradnji postojećeg sustava prostornog planiranja koji bi se nadovezao na strateško planiranje te omogućio interpretaciju željenih stajališta i postignuća, a u skladu s elementima razvoja utvrđenim prostornoplanskom dokumentacijom.
prostorno plAnirAnje morsKoG područjA u eu KonteKstu
pHysicAl plAnninG of tHe coAstAl AreA in eu context
Prostorno planiranje morskog područja u Europskoj je uniji definirano „Direktivom 2014/ 89/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 23. srpnja 2014. o uspostavi okvira za prostorno planiranje morskog područja”.2 Direktivom je uspostavljen okvir za prostorno planiranje morskog područja koji ima cilj podupirati održivi razvoj cjelokupnoga ‘pomorskog’ gospodarstva3 te održivog razvoja morskog područja i korištenja morskih resursa. Temeljni cilj Direktive jest provedba prostornog planiranja morskog područja uvažavanjem gospodarskih, društvenih i okolišnih aspekata održivog razvoja. Kako bi se uspješno provelo prostorno planiranje morskog područja, proces zahtijeva prepoznavanje prostorne i vremenske distribucije relevantnih aktivnosti i korištenja morskog područja. Iz tog razloga, Direktiva 2014/89/EU daje prijedlog gospodarskih djelatnosti, načine korištenja i interese koje je moguće uključiti u proces planiranja:
područja akvakulture ribolovna područja objekte i infrastrukturu za istraživanje, iskorištavanje i vađenje nafte, plina i drugih energetskih resursa, ruda i agregata te za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora pomorske prometne putove i prometne tokove područja vojnih vježbi lokalitete za očuvanje prirode i vrsta te zaštićena područja područja vađenja sirovina znanstveno istraživanje podmorske kabele i naftovode turizam
podvodnu kulturnu baštinu.
Navedene aktivnosti u prostoru rezultiraju pritiscima na okoliš, gospodarstvo ili stanovništvo, tj. prostornim interakcijama. Kako bi se utvrdio utjecaj tih interakcija na prostor, potrebno je u procesu prostornog planiranja značajnu pozornost posvetiti upravo opterećenju prostora. Pritiscima na morski i obalni prostor te okoliš nadovezuje se i međudjelovanje kopna i mora, odnosno međuovisne interakcije između kopnenih i morskih aktiv-
1 Direktiva 2014/89/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 23. srpnja 2014. o uspostavi okvira za prostorno planiranje morskog područja
2 Direktiva 2014/89/EU transponirana je u hrvatski pravni okvir Zakonom o prostornom uređenju [NN 153/ 2013] te Izmjenama i dopunama Zakona o prostornom uređenju [NN 65/2017] kao ključnim zakonom koji regulira prostorno planiranje u Republici Hrvatskoj.
nosti i djelatnosti. Zapravo, cilj prostornog planiranja morskog područja jest identificiranje i poticanje korištenja morskog i obalnog područja u višestruke svrhe, uz sveobuhvatno planiranje koje će utvrditi različite načine korištenja. Navedena komponenta Direktive 2014/89/EU potrebuje elemente strateškog planiranja, posebice u kontekstu adaptiranja vizije stvarnom stanju u prostoru, a koje je jedino moguće kroz scenarijsko modeliranje kao alata strateškog planiranja razvoja prostora.
Osim navedenoga, Direktiva 2014/89/EU među svojim minimalnim zahtjevima za provedbu prostornog planiranja morskog područja treba usklađenost sustava prostornog planiranja i dokumenata koji su rezultat drugih oblika planiranja poput integriranog upravljanja obalnim područjem i strateškim planiranjem na svim razinama. Iz toga proistječe potreba za povezivanjem dvaju sustava planiranja s ciljem adekvatne provedbe prostornog planiranja morskog područja.
prostorno plAnirAnje i specifičnosti HrvAtsKoGA institucionAlnoG KonteKstA
pHysicAl plAnninG
And specific feAtures of tHe croAtiAn institutionAl context
Sustavi prostornog planiranja ukorijenjeni su u socioekonomski, politički i kulturalni kontekst. Nekoliko je različitih izvora koji klasificiraju sustave prostornog planiranja ili tradicije planiranja, od Newmana i Thornleyja4 do kompendija5 koji najsustavnije pristupa kriterijima vezanim za vanjske čimbenike. Jedno od najproblematičnijih pitanja jest definiranje obuhvata, tj. granica samog sustava. Prema svim definicijama sustav ne uključuje samo funkcioniranje prostornoplanskog zakonskog okvira već i povezane zakonodavne arhitekture. U tom kontekstu govoriti o različitim sustavima nije u potpunosti točno. Hrvatski sustav prostornog planiranja reguliran je kroz nekoliko zakona, a činjenica da je zakon o strateškom ili regionalnom planiranju pod ingerencijom drugoga ministarstva ne znači da je izgradilo samostalni sustav koji možemo usporediti s drugim, već da komponenta prostornog planiranja nije na dobar način definirana.
Kompendij o sustavima i politikama prostornog planiranja u EU6 koristio je širok spektar
3 Terminom ‘pomorsko’ gospodarstvo podrazumijevaju se sve gospodarske djelatnosti koje su svojim aktivnostima vezane za morsko i obalno područje. [op.a.]
4 Newman, Thornley, 1996.
5 *** 1997.
6 *** 1997.
7 Zweigert i dr., 1998.
kriterija u komparativnom identificiranju četiriju idealnih tipova ili tzv. tradicija prostornog planiranja. Riječ tradicija pritom se koristila kako bi se naglasio način na koji su porodice planiranja duboko utemeljene u složene povijesne uvjete pojedinih područja. U komparativnim aktivnostima korišteni su zakonodavni aspekti porodica planiranja i šest dodatnih varijabli (kriterija):
obuhvat sustava u kontekstu tema razvojnih politika
opsežnost nacionalnog i regionalnog planiranja
ishodište moći i relativnih kompetencija između centralnih i lokalnih razina odnos uloga javnog i privatnog sektora (u kojoj mjeri se planiranje oslanja na privatne i javne izvore financiranja)
zrelost sustava, odnosno kako je dobro ustanovljen u javnom i upravnom životu vidljiva distanca između izraženih ciljeva i rezultata prostornog uređenja.
Na temelju navedenih kriterija EU kompendij prepoznaje 4 idealna tipa porodica planiranja:
regionalni pristup ekonomskom planiranju sveobuhvatni integrirani pristup upravljanje korištenjem zemljišta (engl. land-use) tradicija urbanizma.
Navedeni tipovi prikazani su kao apstrahirane sinteze postojećih sustava, koji mogu poslužiti za identifikaciju diferencijacija između različitih europskih zemalja. Važno je istaknuti kako se kriteriji za utvrđivanje idealnih tipova bave i provedbenim elementima, u čemu je fokus stavljen na formalnu strukturu planiranja. S obzirom na to da se dosadašnja hrvatska literatura nije u većoj mjeri orijentirala na provedbene elemente sustava, važno je prilikom analiziranja posvetiti pozornost ovome kriteriju. U sklopu hrvatskog sustava prostornog planiranja glavnina se istraživanja svodi na korištenje zemljišta (engl. land-use) i kontrolu planiranja, što povezuje naš sustav s kontinentalnim porodicama planiranja. Temeljni termini na kojima se inzistira kada se utvrđuje naš sustav jesu kontrola planiranja i pravna sigurnost, zbog čega se, sukladno kriterijima, sustav najbliže povezuje sa sveobuhvatnim modelom planiranja. Temeljna karakteristika sustava jest pravna sigurnost s visokom razinom determiniranosti prostornoplanskih odrednica.7 Strategija prostornog razvoja Republike Hrvatske [NN 106/17] istaknula je da u hrvatskom sustavu prostornog planiranja nedostaju metode, kriteriji i standardi prostornog planiranja i praćenja stanja u prostoru, tj. nedostaju alati zemljišne politike. Bez instrumenata zemljišne politike ostvarivanje
visokog stupnja kontrole planiranja vrlo je ograničeno. S druge strane, Strategijom je utvrđeno kako nedostaju i instrumenti implementacije koji bi utvrdili prioritizaciju prostornih zahvata u skladu sa smjerom razvoja određenog prostora. Sustav je znatnije orijentiran na korištenje zemljišta (engl. landuse) bez elemenata prioritizacije. Zbog toga se prioritizacija razvojnih smjerova regulira u planovima koji su regulirani drugom zakonskom osnovom - Zakonom o regionalnom razvoju RH [NN 147/14, 123/17] i Zakonom o sustavu strateškog planiranja i upravljanja razvojem RH [NN 123/17]. S druge strane, problem strateškog usmjerenja prostornog razvoja vidljiv je u tome što ni strateški dokumenti nisu u potpunosti prihvatili princip diskriminacije prema kojem je potrebno postići strateško usmjerenje izostavljanjem razvojnih segmenata koji nemaju visok stupanj prioritizacije. Analizom županijskih razvojnih strategija i prostornoplanskih dokumenata vidljiva je sveobuhvatnost prostornog razvoja. Usklađenost ovih dvaju sustava time je isključivo rezultat sveoubuhvatnosti razvoja, a ne sustavnog usklađenja. Navedeni problem ukazuje na potrebu integracije dvaju sustava u definiranju strateškog usmjerenja, zbog čega je potrebno razviti metode scenarija koje bi omogućile provjeru prostornih kapaciteta utvrđenih razvojnih usmjerenja. Scenarijsko modeliranje time može služiti kao alat za planiranje u etapi nacrta prijedloga plana koji bi u idealnom sustavu planiranja bio pravovremeno usklađen s etapama izrade razvojnih strategija.
scenArijsKo modelirAnje
scenArio modellinG
Scenarijsko modeliranje prostornog razvoja temelji se na metodi scenarija koja se definira kao utvrđivanje hipotetskih sljedova događanja konstruiranih na temelju ekstrapolacije postojećih trendova radi usmjeravanja pozornosti na kauzalne procese, i to s ciljem definiranja aktivnosti potrebnih za usmjeravanje budućih događanja.8 Korištenjem postojećih trendova i realnog stanja u prostoru stvaraju se modeli scenarija koji su utemeljeni na čvrstim dokazima prostornih procesa.9 Međutim, scenariji su i dalje ekstrapolirani modeli utvrđeni prema kritičkom razmišljanju pojedinca ili društva, stoga moraju biti potkrijepljeni relevantnim dokazima, razrađeni kroz alternativne oblike te jasno i kritički artikulirani.10 Sustav prostornog planiranja konceptualiziran je na postojećem stanju prostora, odnosno na pretpostavci kako prostorni plan mora stvoriti promjene u prostoru koje će u budućnosti rezultirati stabilnim i održivim stanjem. Zato scenarijsko modeliranje treba biti usmjereno na definiranje mogućih
načina razvoja postojećeg stanja s ciljem revizije postojećih trendova i stanja u prostoru, tj. kao alat za kvalitetno donošenje odluka prostornog razvoja.11 Prednosti korištenja scenarijskog modeliranja u prostornom planiranju vidljive su kroz identificiranje problema koji se mogu previdjeti u tradicionalnom modelu kratkoročnog planiranja, isticanje opasnosti, alternativa i izbora, koje se trebaju razmotriti prije nego postanu kritične; utvrđivanje dinamike i implikacija ostvarivanja održivog razvoja prostora12 te kao alat za korigiranje procesa donošenja odluka.13 Temeljni problem korištenja scenarijskog modeliranja jest njegova dugotrajnost i kompleksnost zbog multikriterijskog modeliranja.14
Scenarijsko modeliranje u prostornom planiranju morskog područja relativno je nov pojam koji se javlja u cijelom nizu EU projekata Baltičkog, Sjevernog i Jadranskog mora. Projekt BaltSeaPlan uključio je scenarijsko modeliranje utemeljeno na učincima pojedinih gospodarskih djelatnosti na morsko područje. Scenariji su izrađeni temeljem podataka o klimatskim promjenama, ribarstvu i upravljanju ugljikovodicima u odnosu na zaštićene dijelove prirode. Scenarijsko modeliranje korišteno je kao korektiv planiranih aktivnosti s aspekta zaštite morskog okoliša i prirode, tj. na utvrđivanju konflikata između analiziranih elemenata te procjeni osjetljivosti morskog okoliša na planirane elemente.15 S druge strane, projekt ADRIPLAN16 koristio je model COEXIST17 koji se temelji na analizi konflikata između različitih namjena u prostoru. Cilj modela jest podržati proces prostornog planiranja mora kroz realokaciju različitih namjena i djelatnosti na morskom prostoru, razvoj participativnog modela utjecaja prostornih konflikata, analizu preklapanja aktivnosti i izradu scenarija korištenja morskog prostora. Model se temeljio na utvrđivanju ocjene konflikata na temelju Delfi metode, kroz participativno uključivanje stručnjaka i dionika uključenih u proces prostornog planiranja te njihova definiranja ocjena. Rezultat analize jest model kumulativnih utjecaja namjena, djelatnosti i aktivnosti na Jadranskom moru.18 Glavni problem modela, koji je istaknut i od samih projektnih partnera, jest u subjektiv-
8 Kahn, Wiener, 1967.; Kosow, Gaßsner, 2008.
9 Albrechts, 2005.
10 Healey, 2009.
11 Schwartz, 1991.; Zegras, Rayle, 2012.
12 Mietzer, Reger, 2004.
13 Martelli, 2001.
14 Barredo i dr., 2005.
15 Mohn i dr., 2011.
16 Projekt ADRIPLAN, http://adriplan.eu/ [20.10.2018.]
17 COEXIST - Sea Uses Conflict Analysis, http://data. adriplan.eu/tools4msp/coexistinfo [20.10.2018.]
18 Barbanti i dr., 2015.
nosti ocjenjivanja konflikata u prostoru na temelju vlastitih iskustava i preferencija, što na nižim razinama planiranja može biti uvjetovano osobnim preferencijama i interesima. Upravo je zbog toga u ovome radu prikazan izmijenjeni koncept scenarijskog modeliranja koji je utemeljen na objektivnom definiranju koeficijenata opterećenja kao kvantitativnih pokazatelja utjecaja namjena, djelatnosti i aktivnosti na morsko i obalno područje.
metodoloGijA scenArijsKoG
modelirAnjA
scenArio modellinG
metHodoloGy
Metodologiju scenarijskog modeliranja moguće je strukturirati kroz nekoliko etapa:
1. analiza postojećih trendova morskih i pomorskih sektora
2. georeferenciranje prostornog plana / prilagodba prostornog plana za rad u GIS-u
3. utvrđivanje koeficijenta opterećenja između morskih i pomorskih sektora
4. izračun koeficijenta opterećenja za svaku referentnu jedinicu (ćeliju, poligon)
5. vizualizacija rezultata.
Prva odnosno inicijalna etapa scenarijskog modeliranja uključuje statističku analizu pomorskih i morskih sektora koji su definirani Direktivom 2014/89/EU radi utvrđivanja aktualnih trendova koji će utjecati na razvojne scenarije. Ova je etapa važna i zbog usklađivanja sustava prostornog i strateškog planiranja, stoga je za potrebe ovoga rada korištena Županijska razvojna strategija Dubrovačkoneretvanske županije19 (vizija, ciljevi) i njena analitička podloga20 (analiza stanja). Postojeći podatci analitičke podloge Županijske razvojne strategije Dubrovačko-neretvanske županije nadopunjeni su relevantnim podatcima Državnog zavoda za statistiku i drugih javno dostupnih podataka nacionalnih institucija. Podatci su nadopunjeni ribolovnim zonama Ministarstva poljoprivrede21 (Uprava za ribarstvo), blokovima istraživanja ugljikovodika utvrđenih Okvirnim planom i programom istraživanja i eksploatacije ugljikovodika na Jadranu22 te elementima ekolo-
19 *** 2016.a
20 *** 2016.b
21 Upisnik ribolovnih područja i ribolovnih zona, Ministarstvo poljoprivrede - Uprava za ribarstvo, http://www. mps.hr/ribarstvo/default.aspx
22 Okvirni plan i program istraživanja i eksploatacije ugljikovodika na Jadranu, Ministarstvo gospodarstva, poduzetništva i obrta, Zagreb, 2015.
23 Bioportal
24 Prostorni plan Dubrovačkoneretvanske županije, Službeni glasnik Dubrovačkoneretvanske županije 6/03, 3/05, 3/06, 7/10, 4/12, 9/13, 2/15, 7/16, Dubrovnik
25 Europska agencija za okoliš
Tabl. I. Utvrđivanje koeficijenta opterećenosti za interakcije između analitičkih kategorija Table I Determining load coefficient for the interaction between the analyzed categories
KAT
Plovni put
Eksploatacija soli i kamena
Brodogradilišne
Plovni put Eksploatacija soli i kamena
Brodogradilišne i industrijske luke
Luke javne
Nautičke luke
Ribarske luke
Sportske luke Vojne luke u planu Zaštita
Vojne luke u planu
Zaštita prirode i kulture
Istraživanje i eksploatacija ugljikovodika
Podmorski kablovi i infrastruktura
ške mreže Natura 2000 i zaštićenim dijelovima prirode putem WFS servisa Bioportala.23 Rezultati prikupljanja svih podataka korišteni su u kasnijoj etapi utvrđivanja koeficijenta opterećenja.
Druga etapa uključuje georeferenciranje prostornog plana i pripremu za rad u GIS-u. Metodologija scenarijskog planiranja prikazana u ovome radu temelji se na aktualnoj prostornoplanskoj dokumentaciji Prostornog plana Dubrovačkoneretvanske županije24, prema kojoj su za potrebe izrade scenarijskog modela georeferencirani grafički dijelovi i prilagođeni za rad u GIS programu. Korišten je besplatan GIS software QGIS 2.16.3., a cjelokupan proces izrađen je u vektorskom modelu podataka radi mogućnosti prilagodbe koeficijenta opterećenja i izračuna različitih scenarijskih modela sukladno sektorskim trendovima. Morsko područje u administrativnom obuhvatu Dubrovačko-neretvanske županije prostorno je podijeljeno na ćelije veličine 1 km2 (1´1 km) kako bi se unutar svake ćelije mogao izračunati koeficijent opterećenja. Kao bazu za morsko područje Županije korištena je referentna mreža Europske agencije za okoliš.25
Treća etapa uključuje utvrđivanje koeficijenta opterećenja koji prikazuje obuhvat inter-
Sl. 2. Koeficijent opterećenja u scenariju bez promjena na primjeru Dubrovačkoneretvanske županije
Fig. 2 Load coefficient in an unchanged scenario exemplified by DubrovnikNeretva county
Sl. 3. Koeficijent opterećenja u scenariju potpunog razvoja na primjeru Dubrovačkoneretvanske županije
Fig. 3 Load coefficient in a full development scenario exemplified by DubrovnikNeretva county
akcije između morskih i pomorskih sektora. Modeliranje koeficijenta opterećenja temelji se na predloženom modelu kumulativnih utjecaja Svjetskog fonda za prirodu (World Wildlife Fund)26, utvrđenim projektom MedTrends27 koji je za cilj imao razložiti prostorne trendove pomorskih sektora Jadranskog mora kao jednog od važnih elemenata potrebnih za uspješnu provedbu zahtjeva Direktive 2014/ 89/EU na razini jadranskih zemalja. Metoda je fokusirana na interakcije među pojedinim kategorijama usporedivim s Direktivom 2014/ 89/EU (Sl. 1.). Model međuutjecaja interakcija različitih morskih sektora nadograđen je ponderima (p) prema sljedećim uvjetima:
slabe interakcije: 5% pondera
umjerene interakcije: 15% pondera snažne interakcije: 30% pondera konflikti korištenja prostora: 20% pondera negativni utjecaji: 50% pondera.
Postotak je pretvoren u pripadajući koeficijent baze 1 koristeći formulu: , a rezultat daje koeficijent opterećenja interakcije između dviju kategorija u prostoru (Tabl. I.). Na taj način omogućena je multiplikacija nekoliko vrsta koeficijenata unutar jedne ćelije u prostoru, stvarajući model utvrđivanja opterećenja pojedinog scenarija na definiranom području na temelju objektivnih nalaza analitičke podloge. Dosadašnji modeli korišteni u okvirima prostornog planiranja morskog područja koristili su Delfi metodu, odnosno metodu zbroja subjektivnih koeficijenata relevantnih stručnjaka.28 Navedena metoda ne može se smatrati dovoljno objektivnom u kontekstu prostornog planiranja morskog područja jer stručnjaci iz različitih područja prostornog planiranja (npr. stručnjaci kulturne baštine, stručnjaci za ugljikovodike) sagledavaju prostor iz potpuno različitih aspekata, stoga je njihovo poimanje i definiranje koeficijenta opterećenja varijabil-
no. Iz tog je razloga, umjesto Delfi metode, metoda utvrđivanja koeficijenta opterećenosti povezana s aktualnim prostornim trendovima utvrđenim na analitičkoj bazi Županijske razvojne strategije Dubrovačko-neretvanske županije i relevantnih informacija javnih institucija. Na taj su način identificirani koeficijenti opterećenja za korištene sektore.
Četvrta etapa uključuje izračun koeficijenta opterećenja za svaku referentnu jedinicu, odnosno ćeliju u prethodno prilagođenoj referentnoj mreži Europske agencije za okoliš. Pomoću GIS alata, za svaku ćeliju pomnoženi su prethodno identificirani koeficijenti opterećenja kategorija sukladno javljanju interakcije između kategorija unutar definirane jedinice referentne mreže na temelju formule: . Rezultati su prikazani u poglavlju Rezultati istraživanja. Za izračun razlike između dvaju različitih scenarija, tj. za promjenu vrijednosti koeficijenta opterećenja, korištena je formula
Posljednja etapa uključuje vizualizaciju rezultata pomoću GIS alata, čime se stvara podloga za interpretaciju učinka pojedinih razvojnih scenarija na predmetno područje ili se dobivenim rezultatima omogućuje provedba daljnjih prostornih analiza.
rEzultati istraživanJa reseArcH results
Rezultati istraživanja, sukladno utvrđenim koeficijentima opterećenja kategorija i koeficijentima opterećenja, omogućuju scena-
26 Randone, 2016.
27 Projekt MedTrends, http://www.medtrends.org/ [20. 10.2018.]
28 Barbanti i dr., 2015.
rijsko modeliranje i vizualnu interpretaciju rezultata.
U prvom setu scenarijskog modeliranja korištene su klasične (‘ekstremne’) metode scenarija ‘ne učini ništa’ i ‘učini sve’ koje su pretvorene u scenarij bez promjena i scenarij potpunog razvoja. Scenarij bez promjena pretpostavlja kako se nijedan planirani element u Prostornom planu Dubrovačko-neretvanske županije neće ostvariti pa će koeficijent opterećenja zadržati vrijednosti utvrđene postojećim stanjem (Sl. 2.). Raspon ovoga scenarija obuhvaća koeficijente od 1,00, tj. bez ikakvih promjena, do 26,83. Bez ikakvih utjecaja na morsko područje utvrđeno je na 20,1% morskog i obalnog područja Županije, dok u kategoriju niskog intenziteta opterećenja (1-2) ulazi čak 91,6% morskog i obalnog područja Županije, što ukazuje na vrlo nizak intenzitet opterećenja. Intenzitet koeficijenta opterećenja veći od 10 evidentiran je na 0,14% morskog i obalnog područja Županije, s maksimumom u blizini grada Ploča, gdje se na vrlo malom području nalaze turističke i akvakulturne zone uz postojanje zaštićenih dijelova prirode i kulture, ekološke mreže NATURA 2000, te važno sjecište cestovnog prometa. Prosječan koeficijent opterećenja prostora iznosi 1,37 (medijan).
Na navedeni scenarij bez promjena nadovezuje se oprečni scenarij potpunog razvoja koji pretpostavlja da će se sve planirane namjene u Prostornom planu Dubrovačko-neretvanske županije provesti i da će se iskoristiti svi planirani kapaciteti (Sl. 3.). Raspon ovoga scenarija obuhvaća koeficijente od 1,00, tj. bez ikakvih promjena, do 300,32. Bez ikakvih utjecaja na morsko područje utvrđeno je na svega 18,73% morskog i obalnog područja Županije, dok u kategoriju niskog intenziteta opterećenja (1-2) ulazi čak 89,42% morskog i obalnog područja Županije, što ukazuje na nizak intenzitet opterećenja. Intenzitet koeficijenta opterećenja veći od 10 evidentiran je
na 0,58% morskog i obalnog područja Županije. Unatoč niskom intenzitetu koeficijenta opterećenja evidentirane su 22 ćelije u kojima je koeficijent opterećenja veći od 20, pet ćelija u kojima je koeficijent veći od 100 te jedna ćelija s koeficijentom većim od 300. Navedeno ukazuje na postojanje visoko opterećenih prostora kojima treba ublažiti planirane kapacitete prostora, tj. revidirati planirano stanje. Riječ je o područjima morskog i obalnog područja na doticaju poluotoka Pelješca i otoka Korčule, u blizini grada Ploča i na samom jugu Županije. Uglavnom je riječ o preklapanju opterećenja građevinskim područjima naselja, plovnim putovima, postojećim i planiranim turističkim kapacitetima, područjima akvakulture, planiranim nautičkim i sportskim lukama, postojećim lukama otvorenim za javni promet i elementima ekološke mreže Natura 2000 te zaštićenih dijelova prirodne i kulturne baštine (uvjeti). Prosječan koeficijent opterećenja prostora iznosi 1,86 (medijan).
Upotreba GIS-a u svrhu scenarijskog modeliranja omogućuje provođenje matematičkih operacija unutar ćelija, čime je moguće postići varijacije u scenarijima. Važnu prednost u ovome kontekstu predstavlja mogućnost izračuna razlike i trendova u koeficijentima opterećenja za svaku pojedinu ćeliju. Na temelju dobivenih podataka izračunani su trendovi porasta koeficijenta opterećenja za svaku ćeliju između dva prethodno utvrđena scenarija pomoću formule . Dobiveni rezultati variraju u rasponu od 0,00 (bez ikakvih promjena) do čak 3.085,53% (Sl. 4.). Bez ikakva utjecaja na morsko područje u razlici scenarija utvrđeno je na 56,47% morskog i obalnog područja Županije, a čak 40,28% evidentirano je u razredu 20-50% povećanja koeficijenta opterećenja. Međutim, zabrinjavajuća je činjenica da se povećanje koeficijenta opterećenja s vrijednostima
Sl. 4. Razlika u koeficijentima opterećenja scenarija bez promjena i scenarija potpunog razvoja na primjeru Dubrovačkoneretvanske županije
Fig. 4 Difference in load coefficient in an unchanged scenario and full development scenario exemplified by DubrovnikNeretva county
Sl. 5. Identificirana područja većeg intenziteta povećanja koeficijenta opterećenja na primjeru Dubrovačkoneretvanske županije
Fig. 5 Areas characterized by an increased load coefficient exemplified by DubrovnikNeretva county
Sl. 6. Koeficijent opterećenja u scenariju bez promjena, ali uz intenzivan razvoj turističkih zona (‘turistički scenarij’) na primjeru Dubrovačkoneretvanske županije
Fig. 6 Load coefficient in an unchanged scenario, yet with an intensive development in tourismbased zones (‘tourist scenario’) exemplified by DubrovnikNeretva county
Sl. 7. Razlika u koeficijentima opterećenja između scenarija bez promjena i ‘turističkog scenarija’ na primjeru Dubrovačkoneretvanske županije
Fig. 7 Difference in load coefficient between an unchanged scenario and a ‘tourist scenario’ exemplified by DubrovnikNeretva county
iznad 100% javlja na čak 1,33% površine morskog i obalnog područja Županije, što ukazuje na potencijalno ugrožena područja. Navedenome ide u prilog i podatak kako postoji 6 ćelija s vrijednostima iznad 1000% povećanja koeficijenta opterećenja. Prostorna gravitacija utjecaja takvih ćelija zahtijeva daljnje istraživanje i nadogradnju prikazane metodologije. Ako se grupiraju ćelije s najvećim postotcima unutar pojedinih područja, moguće je identificirati 5 područja većeg intenziteta povećanja koeficijenta opterećenja morskog i obalnog područja. Riječ je o akvatoriju Grada Dubrovnika s intenzivnim turističkim razvojem i prometnim opterećenjem, području oko Cavtata koje se turistički i stambeno razvija, području pokraj Prevlake gdje je u planu razvoj nautičke luke i pomorskoga graničnog prijelaza, području akvatorija između poluotoka Pelješca sjeverno od budućega Pelješkog mosta i južno od grada Ploča, području dodira poluotoka Pelješca i sjeveroistočnog dijela otoka Korčule zbog turističkog i prometnog razvoja te dijela zapadne obale Korčule gdje je u planu razvoj turističkih i ribarskih kapaciteta (Sl. 5.). Prosječan trend povećanja koeficijenta opterećenja iznosi 25,77%.
Korištenje vektorskog modela podataka i GIS sustava omogućuje varijacije u scenarijskom modeliranju prema principu uključivanja i isključivanja kombinacija interakcija između namjena, aktivnosti i uvjeta unutar ćelija te modeliranje izvorne formule. Na taj način moguće je razraditi scenarije intenzivnog razvoja pojedinih aktivnosti i izračun koeficijenta opterećenja sukladno utvrđenim promjenama ili razraditi scenarije različitih intenziteta koeficijenta opterećenja sukladno razvojnim trendovima (utvrđivanje postotka utjecaja pojedine interakcije na ukupan rezultat). Kao primjer scenarijskog modeliranja odabran je scenarij bez promjena, ali uz intenzivan turistički razvoj koji pretpostavlja kako će se sve
nautičke luke i zone turističke namjene u potpunosti provesti, dok planirani elementi drugih djelatnosti neće (Sl. 6.). Ovaj je scenarij odabran jer trendovi evidentirani Županijskom razvojnom strategijom Dubrovačko-neretvanske županije29 ukazuju na snažan razvoj turističkih djelatnosti. Prema utvrđenim parametrima raspon scenarija obuhvaća koeficijente opterećenosti od 1,00 (bez ikakvih promjena) do 217,918, što pokazuje da razvoj turističkih elemenata u Prostornom planu Dubrovačkoneretvanske županije ima jedan od najznačajnijih utjecaja na opterećenje morskog i obalnog prostora. Bez ikakvih utjecaja na morsko i obalno područje utvrđeno je na 19,76%, a uključujući i cjelokupan razred niskog intenziteta (1-2) uključeno je 90,94% površine morskog i obalnog područja Županije, što ukazuje na koncentriranost turističkih djelatnosti na manjem prostoru morske obale. Područja s koeficijentom opterećenja većim od 10 evidentirano je na 0,34% prostora. Evidentirano je sedam ćelija s koeficijentom većim od 20 koji se podudaraju s prethodno utvrđenim područjima prethodnog scenarija potpunog razvoja. Prosječan koeficijent opterećenja prostora ovoga scenarija iznosi 1,45.
Kao i u prethodnom scenariju, i u ovome kontekstu moguće je izračunati promjenu koeficijenta opterećenja za svaku ćeliju, a raspon intenziteta povećanja varira između 0,00712,11%. Bez ikakva utjecaja na morsko područje u razlici scenarija utvrđeno je na čak 98,72% morskog i obalnog područja Dubrovačkoneretvanske županije. Međutim, s trendom povećanja većim od 100% evidentirano je ukupno 0,88% s maksimalnim iznosima na sjeveroistočnoj i istočnoj obali Korčule. Prosječan trend povećanja koeficijenta opterećenja iznosi 2,37%.
zAKljučAK
conclusion
Strateško usmjeravanje prostornog razvoja u Republici Hrvatskoj razgranato je na trenutačno neusklađene elemente sustava kojima treba jasna prioritizacija željenih prostornih zahvata. Integriranje prostornog planiranja morskog područja u hrvatski sustav prostornog planiranja, zbog svoje prostorne specifičnosti, potaknulo je ideju o korištenju scenarijskog modeliranja prostornog razvoja kao alata za kvalitetno donošenje odluka o prostornom razvoju.
Scenariji prostornog razvoja morskog područja Dubrovačkoneretvanske županije ukazuju na znatne potencijalne mogućnosti korištenja ove vrste alata za korigiranje planiranih kapaciteta i zahvata u prostoru, za identificiranje prekapacitiranih prostora, za utvrđivanje hot-spot razvojnih regija, te može poslužiti kao alat izrađivačima i nositeljima prostornih planova u etapi nacrta prijedloga plana s ciljem testiranja donesenih odluka. Temeljni problem testiranog modela vidljiv je u nedostatku vanjskih čimbenika, poput drugih prostornih podataka (pokazatelja) koji bi dodatno utjecali na utvrđivanje opterećenja prostora. Zapreka u rješavanju ovoga problema vidljiva je u postojećem sustavu praćenja stanja u prostoru koji nije usklađen sa strateškim usmjerenjem razvoja prostora (specifičnosti podataka). Dodatan je problem ne-
mogućnost utvrđivanja gravitacijskog utjecaja pojedinih ćelija, što predstavlja potencijal za daljnja istraživanja i nadogradnje metodologije. S obzirom na to da se korištena metodologija temelji na prostornoplanskim podatcima, model nije podložan neočekivanim promjenama u prostoru (poput ilegalne gradnje, prekograničnih utjecaja i sl.). Model je testiran na županijskoj razini planiranja, što ukazuje na potrebu dodatnih istraživanja primjenjivosti modela na drugim razinama (lokalna, nacionalna, makroregionalna) i proširivanje daljnjih istraživanja radi unapređenja koncepta scenarijskog modeliranja. Postojeći rezultati testiranja ukazuju da se predložena metodologija može koristiti kao alat za evaluaciju utjecaja planiranih kapaciteta na prostor i okoliš, što je i na nacionalnoj razini istaknuto kao nedostatak prostornoplanskih instrumenata.
Budućnost prikazane metodologije potrebno je usmjeriti prema baltičkim modelima scenarijskog modeliranja koji koriste brojne socioekonomske podloge u GIS-u kojima je omogućen širok spektar prostornih analiza. Takav koncept scenarijskog modeliranja može biti podloga za definiranje strateškog usmjerenja i integriranja dvaju sustava (tipa dokumenata), posebice kroz provedbene programe (neposredne, srednjoročne i dugoročne planove implementacije). Zaključno, navedena metodologija može poslužiti kao alat za provjeru i razradu strateškog usmjerenja nekog područja.
1. Albrechts, L. (2005.), Creativity as a drive for change, „Planning Theory”, 4 (2): 247-269, Leuven
2. Barbanti, A.; Campostrini, P.; Musco, F.; Sarretta, A.; Gissi, E. (2015.), Developing a Maritime Spatial Plan for the Adriatic Ionian Region, CNR-ISMAR, Venecija
3. Barredo, J.I.; Petrov, L.; Sagris, V.; Lavalle, C.; Genovese, E. (2005.), Towards an integrated scenario approach for spatial planning and natural hazards mitigation, Joint Research Centre, European Commision, Bruxelles
4. Healey, P. (2009.), In search of the „strategic” in spatial strategy making, „Planning Theory and Practice”, 10 (4): 439-457, Abingdon
5. Kahn, H.; Wiener, A.J. (1967.), The Year 2000A Framework for Speculation on the Next ThirtyThree Years, Macmillan, New York
6. Kosow, H.; Gaßsner, R. (1967.), Methods of future and scenario analysis - Overview, assessment and selection criteria, Studies 39, Deutsches Institut für Entwicklungspolitik, Bonn
7. Martelli, A. (2001.), Scenario building and scenario planning: state of art and prospects of evolution, „Future Research Quarterly”, 17 (2): 57-70, Bethesda
8. Mietzer, D.; Reger, G. (2004.), Scenario Approaches - History, Differences, Advantages and Disadvantages, EU-US Seminar: New Technology Foresight, Forecasting & Assessment Methods, Seville
9. Mohn, C.; Kotta, J.; Dahl, K.; Göke, C.; Blažauskas, N.; Ruskule, A.; Aps, R.; Fetissov, M.; Janssen, F.; Lindblad, C.; Piotrowksi, M.; Wan, Z. (2011.), Modelling for Maritime Spatial Planning: Tools, concepts, applications, BaltSeaPlan, Aarhus
10. Newman, P.; Thornley, A. (1996.), Urban Planning in Europe: International Competition, National Systems and Planning Projects, Psychology Press, London
11. Randone, M. (2016.), MedTrends Project: Blue Growth Trends in Adriatic Sea - the challenge of environmental protection, WWF (World Wildlife Fund, Svjetski fond za prirodu) - Mediterranean, Rim
12. Schwartz, P. (1991.), The art of the long view, Doubleday, New York
13. Zegras, C.; Rayle, L. (2012.), Testing the rethoric: An approach to assess scenario planning’s role as a catalyst for urban policy integration, „Futures”, 44: 303-318, Amsterdam
14. Zweigert, K.; Kötz, H.; Weir, T. (1998.), An Introduction to Comparative Law, Third Edition, Oxford University Press, Oxford
15. *** (1997.), Compendium of Spatial planning policies and Systems in the European Union, Europska komisija
16. *** (2015.), Okvirni plan i program istraživanja i eksploatacije ugljikovodika na Jadranu, Ministarstvo gospodarstva, poduzetništva i obrta, Zagreb
17. *** (2016.a), Županijska razvojna strategija Dubrovačkoneretvanske županije 2016.2020.analitička podloga, DUNEA, Dubrovnik
18. *** (2016.b), Županijska razvojna strategija Dubrovačkoneretvanske županije 2016.2020., DUNEA, Dubrovnik
19. Prostorni plan Dubrovačkoneretvanske županije, „Službeni glasnik Dubrovačkoneretvanske županije”, 6/03, 3/05, 3/06, 7/10, 4/12, 9/13, 2/15, 7/16, Dubrovnik
20. Strategija održivog razvitka Republike Hrvatske, „Narodne novine”, 30/09, Zagreb
21. Strategija prostornog razvoja Republike Hrvatske, „Narodne novine”, 106/17, Zagreb
22. Zakon o prostornom uređenju, „Narodne novine”, 153/13, 65/17, Zagreb
23. Zakon o regionalnom razvoju Republike Hrvatske, „Narodne novine”, 147/14, 123/17, Zagreb
24. Zakon o sustavu strateškog planiranja i upravljanja razvojem Republike Hrvatske, „Narodne novine”, 123/17, Zagreb
Internetski izvori
Internet Sources
1. Bioportal, Hrvatska agencija za okoliš i prirodu, http://www.bioportal.hr/gis/ [2.10.2018.]
2. COEXIST - Sea Uses Conflict Analysis, http:// data.adriplan.eu/tools4msp/coexistinfo [20.10.2018.]
3. Direktiva 2014/89/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 23. srpnja 2014. o uspostavi okvira za prostorno planiranje morskog područja, https: //eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/?uri =CELEX%3A32014L0089 [5.10.2018.]
4. Europska agencija za okoliš - referentna mreža, https://www.eea.europa.eu/data-and-maps/ data/eea-reference-grids-2 [3.10.2018.]
5. Projekt ADRIPLAN, http://adriplan.eu/ [20.10.2018.]
6. Projekt MedTrends, http://www.medtrends.org/ [20.10.2018.]
7. Upisnik ribolovnih područja i ribolovnih zona, Ministarstvo poljoprivrede - Uprava za ribarstvo, http://www.mps.hr/ribarstvo/default.aspx [2.10.2018.]
Izvori ilustracija i tablice
Illustration and Table Sources
Sl. 1. Randone, 2016.
Sl. 2.-7. Autori
Tabl. I. Autori
DubrovnikNeretva County
This article presents and tests the scenario modelling of the seashore area of Dubrovnik-Neretva county by taking into consideration the existing planning strategies and physical planning guidelines at the county level. The tested methodology finds its application as a tool for determining space loads in the context of the present and planned uses, and interventions in the coastal area as well as for correcting draft spatial planning proposals. The need for scenario modelling in the physical planning of the coastal area is the result of a Directive 2014/89/EU which emphasizes that physical planning of the coastal area represents analysis and organization of the spatio-temporal distribution of activities in the maritime and coastal areas with the aim to meet the economic and social requirements while taking into consideration the sustainable development concept. Another important motif for scenario modelling results from the need to find out an effective tool for coordinating and linking the physical planning strategies of a coastal area. The existing systems of spatial and strategic planning in Croatia lack prioritization of spatial interventions in accordance with the way and direction of the development of a given area and spatial possibilities (space loads). Therefore, it is necessary to integrate the system into the priority of a strategic orientation because the need exists for a scenario methodology that would allow the spatial capacity verification of the established developmental directions. Some forms of the scenarios have already been tested in EU projects of spatial planning implementation in the Baltic Sea [BaltSea] and the Adriatic sea [ADRIPLAN] countries where the models were based on defining the assessment of spatial activity conflicts on the basis of Delfi method (determining the pondered coefficients of spatial conflicts in a maritime area through the participatory involvement of experts and stakeholders). The problem of such methods lies in the subjectivity of assess-
ment. Therefore the need is felt for an objective definition of space load coefficients that would serve as a specific indicator of the influence of the purpose and activity in the maritime and coastal area.
In this article the scenario modelling methodology is conceptualized and tested. It involves several stages: analysis of the existing trends in marine and maritime sectors; georeferencing the spatial plan / adapting the spatial plan to the work in GIS; determining the load coefficient between sea and maritime sectors; calculating the load coefficient for each reference unit (cell, polygon), and visualization of results.
Methodology testing used classical top scenarios: ”do nothing” and ”do it all”. The results indicated a very low space load in existing frameworks but also the existence of the marine and coastal areas that could be significantly burdened and endangered due to the realization of all planned interventions. The use of GIS for scenario modelling makes it possible to carry out mathematical operations within the cells, allowing for variations in the scenarios. An important advantage in this context is the ability to calculate differences and trends in load coefficients for each cell. On the basis of the data obtained, the trends of the load coefficient increase are calculated, which can be an indicator of the intensity of changes in the space load and thus allow for additional spatial analyses required for quality spatial planning of the marine area. The results identified five spatial areas under heavy load (high loading coefficient): Dubrovnik’s water area with intense tourist development and traffic loads, the area around Cavtat, which is developing in tourism and housing, an area near Prevlaka where the nautical port and maritime border crossing are planned, water area between Pelješac peninsula north of the future Pelješac bridge and south of the town Ploče, the contact area between the Pelješac peninsula and the north-eastern part of
Korčula island due to tourist and traffic development and part of the western coast of Korčula where tourist facilities and fishing infrastructure are planned. The use of vector model data and GIS system enables variations in scenario modelling, so the scenario of intense tourist development is also tested. The results of the research have shown that tourism is the most significant element affecting the load coefficient on the territory of the Dubrovnik-Neretva County.
Tested scenarios point to significant potential use of this type of tool for correcting planned capacities and interventions, for identifying overcapacity, for identifying hot-spot development regions. It may serve as a tool in spatial planning in the draft stage of a planned proposal with the aim to test the decisions that have been reached. The test results indicate that the proposed methodology can be used as a tool for assessing the impact of the planned capacities on space and environment, which is also highlighted at the state level as a lack of spatial planning instruments. The methodology needs to be further developed and improved in order to solve the identified problems (lack of external factors, integration of other spatial data, lack of quality spatial data, inability to determine the gravitational influence of individual cells). They need be resolved through further research and upgrading of the scenario modelling. The future of the methodology presented needs to be directed towards the Baltic models of scenario modelling. They use numerous socioeconomic backgrounds in GIS that provide a wide spectrum of spatial analyses. Such concept of scenario modelling could be the basis for defining the strategic orientation and integration of the two systems (types of documents), especially through implementing programs (immediate, medium and long-term implementation plans). In conclusion, this methodology can serve as a tool for checking and elaborating the strategic direction of an area.
Biografije
Biographies
Dr.sc. ivAnA KAturić doktorirala je na urbanim studijima Sveučilišta u Milanu, Italija i direktorica je tvrtke Urbanex.
Dr.sc. KrunoslAv Šmit doktorirao je na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, znanstveni je savjetnik u području tehničkih znanosti.
mArio GreGAr, mag.geogr., diplomirao je GIS na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu i radi kao konzultant u tvrtki Urbanex.
ivAnA KAturić, Ph.D., received her Ph.D. from the University of Milan, Italy; director of Urbanex company.
KrunoslAv Šmit, Ph.D., received his Ph.D. from the Faculty of Architecture of the University in Zagreb, scientific adviser in the area of technical sciences. mArio GreGAr, MGeog., graduated in GIS from the Faculty of Science of the University of Zagreb; consultant in Urbanex company.
1 BiH - 71000 Sarajevo, Husrefa Redžića 6 2 Sveučilište u Zagrebu Arhitektonski fakultet HR - 10000 Zagreb, Kačićeva 26 haris_bradic@yahoo.com zoran.versic@arhitekt.hr
Izvorni znanstveni članak https://doi.org/10.31522/p.26.2(56).3 UDK 727.112:721.02:72.02 (497.6 Sarajevo) ”19/20” Tehničke znanosti / Arhitektura i urbanizam 2.01.03. - Arhitektonske konstrukcije, fizika zgrade, materijali i tehnologija građenja Članak primljen / prihvaćen: 20. 4. 2018. / 11. 12. 2018.
1 Bosnia and Herzegovina - 71000 Sarajevo, Husrefa Redžića 6 2 University of Zagreb Faculty of Architecture Croatia - 10000 Zagreb, Kačićeva 26 haris_bradic@yahoo.com zoran.versic@arhitekt.hr
Original Scientific Paper https://doi.org/10.31522/p.26.2(56).3 UDC 727.112:721.02:72.02 (497.6 Sarajevo) ”19/20” Technical Sciences / Architecture and Urban Planning 2.01.03. - Architectural Structures, Building Physics, Materials and Building Technology Article Received / Accepted: 20. 4. 2018. / 11. 12. 2018.
Transformation Models Based on Energy Efficiency Requirements for the Primary School Building Saburina in Sarajevo
energetska učinkovitost modeli transformacije Osnovna škola Saburina Sarajevo, BiH
Rad prikazuje cjelokupan proces analiziranja postojećeg stanja zgrade Osnovne škole Saburina u Sarajevu, dobivene rezultate stvarnih energetskih potreba zgrade i emisije CO2, modele transformacije postojeće zgrade u energetski učinkovite i različitosti modaliteta energetske sanacije. Zgrada na kojoj se provodilo istraživanje građena je u razdoblju između dva svjetska rata.
energy efficiency transformation models primary school Saburina Sarajevo, Bosnia and Herzegovina
This article presents the entire analysis of the Primary School building Saburina in Sarajevo, the obtained results regarding the actual energy needs of the building and CO2 emission, models of transforming the existing building into an energy-efficient one and diverse energy rehabilitation models. The building selected for the analysis was built between the two World Wars.
uvod
introduction
cijene energenata, sve očitije klimatske promjene, osjetne u svakom segmentu života, te neminovan konačni nestanak fosilnih goriva - nalažu sve veće uštede energije i umanjenje emisije CO2 u zgradarstvu. Kako su postojeće zgrade najveći potrošači energije, nametnulo se pitanje: što učiniti i na koji ih način transformirati u suvremene i energetski učinkovite zgrade?
Rad predstavlja dio istraživanja koje je sprovedeno tijekom izrade doktorske disertacije na temu Transformacija arhitekture kao posljedica zahtjeva energetske učinkovitosti na primjeru postojećih zgrada. Istraživanje je obuhvatilo analizu i modalitete sanacije zgrade Osnovne škole Saburina u Sarajevu, Saburina 4. Osim dosezanja razine niskoenergetske zgrade s visokim komforom unutarnjeg prostora, cilj je preobrazbe i otvaranje pitanja mogućnosti primjene mjera poboljšanja energetske učinkovitosti na zgradi s povijesnim značenjem. Zgrada je od velikoga povijesnog, kulturološkog i arhitektonskog značenja jer je jedna od prvih zgrada za osnovno obrazovanje u gradu Sarajevu, rijedak primjer gradnje iz razdoblja između dva svjetska rata zbog svog oblika i forme. Svojim volumenom dominira nad zgradama u okruženju. Njeno arhitektonsko značenje najviše se očituje u skladu projektiranog odnosa visine i širine zgrade, ulaznog pročelja kojim dominira prilazno ukrasno stubište, oblikom vanjskih otvora i ukrasima na fasadi, a osobito
ulaz u objekt s trovodnim krovom nad trijemom poduprtim dvama stupovima. Jedinstvenost se jasno vidi i u orijentaciji objekta prema gradu, što omogućava izuzetan pogled na grad Sarajevo. Karakteristike izgleda vanjskih otvora također su veoma zanimljive zbog vertikalne i horizontalne podjele drvenim profilima u originalnoj vanjskoj stolariji. Zgrada nije planski sanirana još od doba prvobitne gradnje, pa je zbog toga ona danas zgrada visokih energetskih potreba i visoke emisije CO2. Zbog svojih arhitektonskih elemenata (fasadni ukrasi) i detalja zgrada je vrlo kompleksna za primjenu mjera energetske efikasnosti. Rezultati primijenjenih mjera otvaraju diskusiju o prihvatljivosti istih na postojećim pročeljima te o tome kada postojeća zgrada počinje gubiti svoj prvobitni vizualni identitet zbog usklađivanja s trenutačnim europskim normativima iz područja energetske učinkovitosti.
Zgrade s posebnom namjenom, kao što je osnovno obrazovanje, imaju svoje precizno propisane pravilnike o uvjetima korištenja unutrašnjeg prostora, po čemu se izdvajaju od ostalih javnih zgrada i zbog čega predstavljaju vrlo zahtjevne sustave. Pretpostavlja se da današnji uvjeti u kojima djeca borave u spomenutim zgradama ne zadovoljavaju standarde higijensko-tehničkih uvjeta i zahtjeva fizike zgrade zbog promijenjenog načina korištenja prostora, a samim tim predstavljaju i visoke potrošače energije. Istraživanje je pokazalo da se zgrade i danas aktivno koriste, bez uvažavanja činjenice da su uvjeti za boravak djece neprimjereni. Iz tog je razloga bitno, kako znanstveno tako i u praktičnom djelovanju, ukazati na potrebu njihove cjelokupne obnove, a time i preobrazbe u energetski učinkovite. Osim navedenoga, otvara se i velik potencijal uštede energije na postojećim zgradama. U konačnici, sve navedeno rezultira novim procesom u arhitekturi, a u praksi, osim energetske efikasnosti, i poboljšanjem kvalitete boravka i procesa učenja u prostorijama, većim zadovoljstvom svih korisnika i općenito boljim uvjetima za odvijanje nastavno-obrazovnog procesa.
1 SGŠ 43˚51’49.54’’, IGD 18˚26’10.52’’, NVM 613 m, godina izgradnje: 1926., katnost: Po+Pr+1, prosječan broj učenika u posljednjih 10 godina: 528. Prvotni naziv škole bio je Kraljević Andrija, a sadašnji je dobila 1993. godine. Arhitekt izvornoga djela autorima nije poznat.
2 Mahala Kovači (Mahala - gradska četvrt namijenjena za stanovanje) razvijena je sjeverno od Baščaršije, na uzvišenju koje je najvećim svojim dijelom orijentirano prema jugu i jugozapadu.
3 Prvu poznatu medresu izgradio je bosanski namjesnik Firuz-beg u Sarajevu između 1505. i 1512. godne [Kasumović, 1999: 159]
4 OŠ Saburina ima izražen problem vanjskih otvora, osobito zbog starosne dobi otvora (više od 50 godina), fizičkih oštećenja i neadekvatnog održavanja tijekom korištenja.
AnAlizA zGrAde oŠ sABurinA
AnAlysis of tHe primAry scHool BuildinG sABurinA in sArAjevo
Zgrada javne ustanove Osnovne škole Saburina izgrađena je 1926. god. u razdoblju između dva svjetska rata, a projektirana je pod snažnim utjecajem graditeljstva u doba Austro-Ugarske Monarhije. Zgrada Osnovne škole Saburina nalazi se u gradu Sarajevu, u općini Stari Grad u Ulici Saburina1, mahali (gradska četvrt) Kovači2, i jedna je od prvih osnovnih škola u gradu Sarajevu.3 Zbog velikog priljeva učenika, 1960. godine dograđen je i dodatni dio, odnosno ‘objekt B’ (Sl. 2.).
Ukupna je korisna površina školskog prostora 2983 m2, od čega je 1397 m2 zatvorenog i 1586 m2 otvorenog prostora. Nalazi se na južno orijentiranoj padini spomenute četvrti, iznad groblja Kovači, točnije blizu Kapije na Kovačima, na granici nekadašnjega grada Sarajeva iz razdoblja Otomanskog Carstva. Volumen zgrade dominira u okruženju u odnosu na okolne gradske stambene vile katnosti P+1, što osigurava osunčanje pročelja, krova i neiskorištenog prostora uokolo škole tijekom cijele godine.
Istraživanje je obuhvatilo analizu prvobitno izgrađenog dijela, tj. ‘objekta A’, izostavljajući dograđene dijelove iz 1960. godine (‘objekt B’) jer nisu u istom sustavu grijanja (Sl. 2.).
Zgrada (objekt A) ima korisnu površinu od 1289 m2, koja obuhvaća prostor podruma, prizemlja, I. kata i tavana, koji je negrijani prostor i služi kao ostava.
AnAlizA postojeće ovojnice zgrAde
AnAlysis of the present Building skin Zgrada nije planski rekonstruirana već gotovo šest desetljeća pa se i moglo očekivati da je ovojnica u izuzetno lošem stanju. Jugozapadna orijentacija padine na kojoj se nalazi zgrada utjecala je na ideju da zgrada svojim
5 Na fasadnoj strukturi postoje ukrasi koji stvaraju zadebljanja, što je jasno vidljivo u fotodokumentaciji i nacrtima pročelja. Okviri oko otvora i vijenci moraju se zadržati prilikom sanacije.
najvećim pročeljima slijedi padinu, a to otvara potencijal u korištenju obnovljivih izvora energije, osobito Sunca i vjetra (Sl. 3., Tabl. I.).
Terenskim istraživanjem utvrđeno je stvarno stanje ovojnice i napravljen kompletan proračun prolaska topline, vodene pare i toplinske stabilnosti konstrukcije na ljetni režim. Fotodokumentacija prikazuje nezadovoljavajuće stanje svih dijelova ovojnice, kako zbog dotrajalosti tako i zbog neprimjerenog održavanja zgrade. Prozori na zgradi identični su prvobitnom obliku i izvedeni su drvenim okvirom s jednostrukim ostakljenjem. Toplinski gubici vanjskih otvora imaju izrazito visoke Uvrijednosti, koje dosežu 5,8 W/m2K4, te velike ventilacijske gubitke zbog dotrajalosti i nedovoljnog brtvljenja. Primjetna fizička oštećenja na vanjskim otvorima i spojevima sa zidom uzrok su nekontroliranih toplinskih gubitaka (Sl. 4.). Funkcionalni je aspekt vanjskih otvora nezadovoljavajući zbog otežanog otvaranja i zatvaranja pojedinih dijelova, što sprječava adekvatno provjetravanje unutrašnjeg prostora i čišćenje staklenih površina (negativan utjecaj na prirodno osvjetljenje prostora).
Faktor oblika zgrade iznosi 0.39 m-1, što govori o kompaktnom volumenu školske zgrade. Analiza zgrade napravljena je uvidom u originalnu projektnu dokumentaciju iz arhive škole te pregledom i mjerenjem na licu mjesta. Dograđeni objekt B potpuno je odvojen od prvobitne zgrade pa je to omogućilo neovisno promatranje stare školske zgrade (objekt A). Zidovi zgrade izvedeni su od pune opeke, a debljine zidova5 kreću se od 45 do 60 cm, dok je svijetla visina unutarnjeg prostora od 2,15 m do 4,1 m. Netransparentni je dio ovojnice također u vrlo lošem stanju.Vanjska vapnenocementna žbuka ima velik broj pukotina, što ukazuje na dotrajalost fasadnih obloga. Cjelokupna sanacija, kao i umanjenje U-vrijednosti svih građevnih dijelova, neizbježan je zahvat koji otvara velik potencijal u umanjenju ukupnih transmisijskih i ventilacijskih gubitaka energije kroz fasadne plohe (Sl. 1.).
Istraživanje je također obuhvatilo detaljno mjerenje trenutačnog stanja geometrijskih
Sl. 2. Položaj obaju objekata (A i B) u gradskoj četvrti Kovači u Sarajevu
Fig. 2 Positions of the two buildings (A and B) in the neighbourhood
Sl. 3. Zgrada OŠ Saburina: (a) zapadno i (b) ulazno pročelje
Fig. 3 Primary School Building Saburina in Sarajevo, (a) west façade and (b) front of the building
Tabl. I. Geometrijske karakteristike zgrade OŠ Saburina
Table I Geometrical characteristics of the Primary School Building Saburina
Etaža Površina korisnog prostora (m2)
Volumen zraka u tretiranom prostoru (m3) Svijetla visina korisnog prostora (m’)
Podatci za ovojnicu (membranu između tretiranog i netretiranog prostora)
Pročelje Netransparentne površine (m2) Transparentne površine (m2) Ukupno (m2)
Međukatna konstrukcija prema tavanu 462,00 Pod na tlu 669,30 Ukupna površina ovojnice (m2) 2558,34
External openings, present condition
karakteristika zgrade i digitalizaciju podataka u računalnom programu AutoCad (verzija, 2014.) radi lakšeg upravljanja u daljnjim analizama karakteristika ovojnice te iskoristivosti u drugim računalnim programima za proračune energetskih potreba. Slike 4. i 5. prikazuju digitalizirane nacrte izrađene na osnovi izvorne i dosad jedine sačuvane projektne dokumentacije ove zgrade.
Analiza je pokazala da ovojnicu zgrade čini šest osnovnih građevnih dijelova za koje su proračunate U-vrijednosti. Prvi su tip vanjski zidovi u etaži prizemlja i I. katu, a definiraju se kao vanjski zid TIP1. Zidovi su izvedeni punom opekom, obostrano ožbukani vapnenocementnom žbukom. Ukupna je debljina zida 60 cm. Koeficijent prolaska topline U=1,14 W/m2K, tok vodene pare je stacionaran i masa je zida 1050 kg/m2, što zadovoljava parametar toplinske stabilnosti konstrukcije na ljetni režim. Ukupna površina zida TIP1 u ovojnici jest 885,4 m2. Sanacijom je potrebno poboljšati toplinsko-izolacijsku vrijednost zida i umanjiti U-vrijednost ovoga dijela ovojnice zgrade.
Druga dva tipa vanjskog zida, TIP2 i TIP3, nalaze se na poziciji etaže podruma, koji su djelomično ukopani u tlo i izvedeni prirodnim kamenom6 debljine 57-60 cm. Koeficijent prolaska topline ovih zidova iznosi U=1,67 W/m2K i U=1,87 W/m2K, a masa je zida 1150 kg/m2.
II. Toplinski gubitci proračunati putem ENSI EAB softwarea
Table II Thermal losses calculated by means of ENSI EAB software
I. II. III. IV. IX. X.
ΦT Transmisijski gubitci, 211.530,84 W/godina (71% od ukupnih)
A 15563,23 15698,82 12327,79 5423,78 38 % 844 5322,08 10734,56 16109,37
B 11400,15 11499,48 9030,18 3972,95 28 % 618 3898,46 7863,13 11800,21
C 1695,18 1709,95 1342,77 591,77 6 % 91,9 579,69 1169,23 1754,66
D 11477,41 11577,4 9091,37 3999,87 28 % 622 3924,87 7916,41 11880,17
ΦV Ventilacijski gubitci, 84.834,52 W/godina (29% od ukupnih) 16096,55 16236,79 12750,25 5609,64 873 5504,46 11102,42 16661,41
Pojava vlage nije zabilježena s unutrašnje strane i pretpostavlja se da s vanjske strane zida postoje hidroizolacijski slojevi. Ukupna površina ovih zidova jest 161,7 m2. Preporuke o sanaciji bit će razrađene u nastavku rada u modelima transformacije.
Ukupna površina pozicije poda na tlu iznosi 669,3 m2, a U-vrijednost je 1,73 W/m2K, što ukazuje na potrebu za sanacijom glede smanjenja gubitka topline prema tlu.
Pozicija stropa prema negrijanom tavanu ima dobra toplinsko-izolacijska svojstva (drvena krovna konstrukcija)7, U-vrijednost iznosi 0,37 W/m2K. Ukupna je površina stropa 462 m2. Ekonomska će isplativost sanacije stropnih struktura odrediti hoće li se istoj pristupiti ili ne.
Vanjski su otvori dotrajali i oštećeni djelovanjem vanjskih i unutarnjih utjecaja pa je neophodna njihova potpuna zamjena. Analizom su definirana četiri tipa vanjskih otvora. Vanjski otvori OTV1 odnose se na ulazna vrata koja su izvedena u kombinaciji drvo/ staklo, gdje je staklo jednostruko s jasno vidljivim fizičkim oštećenjima, s U=4,88 W/m2K. Vanjski otvori OTV2 jesu prozori koji se nalaze na etaži prizemlja i I. kata s proračunatim U=5,2 W/m2K. Izvedeni su kao i prethodni tip, s postotno većim udjelom jednostrukog stakla. U etaži podruma nalaze se dva tipa OTV 3 i OTV 4 vanjskih otvora s izrazito visokim U-vrijednostima 5,8 W/m2K. Izvedeni su metalnim okvirima i ostakljeni jednostrukim staklom. Pozicije su zanatski izvedene pa su zbog toga njihovi transmisijski i ventilacijski gubitci izrazito veliki.
Svi tipovi vanjskih otvora u lošem su fizičkom i estetskom stanju te tehnički neispravni (nemogućnost zatvaranja i otvaranja). Srednja U-vrijednost vanjskih otvora iznosi 4,82 W/m2K. S obzirom na srednju vrijednost netransparentnih dijelova, koja iznosi 1,24 W/m2K, srednja vrijednost za cijelu ovojnicu školske zgrade iznosi 1,56 W/m2K (Sl. 4., Dijag. 1.,2. i 3.).
Konačni rezultat analize stvarnog stanja ovojnice govori da je ovojnicu potrebno rekonstruirati i sanirati radi zadovoljavanja energetske učinkovitosti (smanjenja gubitka topline, što će otvoriti nastanak novoga vizualnog identiteta), osobito na poziciji vanjskih otvora. Dijagrami 2. i 3. pokazuju postotni omjer ploštine postojećih građevnih dijelova u ovojnici zgrade. Vanjski otvori imaju udio od 9% u ukupnoj ovojnici i predstavljaju velik potencijal za smanjenje energetskih potreba,
6 Kamen je lomljeni, različitih oblika, lokalnog podrijetla.
7 Na ovoj poziciji ovojnice ugrađen je sloj toplinske izolacije (staklena vuna) u debljini od 10,0 cm.
8 Za sve proračune u izradi analiza primijenjeni su računalni programi: Ensi EAB Software BiH, Novolit i Ki Expert. Dr.sc. H. Bradić certificiran je za korištenje progra-
ali i definiranje novoga koncepta vanjskih otvora (novi dizajn i materijalizacija), koji trebaju dobiti novu ulogu u cjelovitoj energetski dizajniranoj ovojnici zgrade. Zavod za zaštitu nacionalnih spomenika Kantona Sarajevo treba dati mišljenje o prihvatljivosti novoga koncepta vanjskog otvora, što otvara diskusiju o odnosu postojeće i standarda energetske učinkovitosti buduće arhitekture.
AnAlizA ukupnih energetskih potreBA zgrAde
AnAlysis of the overAll energy needs of the Building
Na osnovi prikazane dokumentacije i obrađenih nacrta stvarnog stanja izrađena je analiza ukupnih energetskih potreba zgrade primjenom softwarea za proračun potrebne energije.8
Proračun potrebne toplinske energije za grijanje - Škola ima vlastitu plinsku kotlovnicu u susjednoj zgradi (objekt B), koja je podzemnim cijevnim vodovima povezana s promatranim dijelom škole (objekt A). Toplinska energija u zgradi distribuira se cijevnim sustavom s radijatorima. Za obrađenu zgradu napravljena je priključna stanica (pumpno postrojenje) iz koje se energija distribuira po etažama. Najveća je mana izvedenoga sustava nemogućnost mjerenja stvarnog utroška energije, s obzirom na to da ne postoji kalorimetar koji bi izmjerio utrošak posebno za svaki objekt. Također, u zgradi ne postoji kontrolirani sustav hlađenja i ventiliranja. Ventiliranje se provodi na ‘prirodan’ način, tj. otvaranjem vanjskih otvora na fasadi. Ovi gubitci toplinske energije uključeni su u proračun. Na osnovi proračuna potrebne energije za grijanje dobiven je rezultat od 184,3 kWh/m2/god.9 ili ukupno na godišnjoj razini 237.562,7 kWh. To obuhvaća energetske potrebe zgrade OŠ Saburina nastale zbog transmisijskih i ventilacijskih gubitaka energije (Tabl. II.).
Proračun potrebne toplinske energije za hlađenje - Analiza potrebne energije za hlađenje izvedena je putem kalkulacije u računalnom programu Novolit 2009. Ukupan rezultat energetskih potreba za hlađenje cjelokupnoga unutarnjeg prostora jest: 5,88 kWh/m2/ god. ili 7589,00 kWh/god.
Proračun potrebne toplinske energije za pripremu tople vode - U zgradi ne postoji centralno niti sustavno rješenje proizvodnje tople
ma i provođenje energetskih audita objekta od strane norveške kompanije ENSI. Program radi u skladu s Directive 2010/31/EU, 2002/91/EC, ISO 13790:2008. 9 Proračun ukupnih toplinskih gubitaka zgrade OŠ Saburina napravljen je na osnovi podataka o ovojnici prezentiranih u radu i vrijednosti solarnog faktora g = 0,783 i infiltracije 1,0, koji su uneseni u spomenuti program.
vode. U sanitarnim blokovima ne koristi se topla voda, a jedino mjesto u zgradi gdje postoji priprema tople vode jest kuhinja u kojoj je instaliran električni bojler. Sve to jasno ukazuje na potrebu sveobuhvatne rekonstrukcije kako bi se zadovoljili svi potrebni higijensko-tehnički uvjeti boravka djece. Kreiranjem sustava za proizvodnju tople vode bit će povećane i ukupne energetske potrebe, ali samim time i otvorene mogućnosti za instaliranje energetski učinkovitih sustava. Nakon simulacije potrebne energije za pripremu tople vode dobiven je rezultat od 22,1 kWh/ m2/god.
Proračun potrebne električne energije za rasvjetu i ostale potrošače - Ukupne energetske potrebe za umjetno osvjetljenje jesu 6,9 kWh/m2/god., a za ostale potrošače električ-
Dijag. 1. Odnos površina i U-vrijednosti u kompletnoj ovojnici
Diag. 1 Relationship between the surfaces and Uvalues in the entire skin
Dijag. 2. Odnos transparentnih i netransparentnih ploha u fasadnoj strukturi
Diag. 2 Relationship between transparent and opaque planes in facade structure
Dijag. 3. Odnos površina u kompletnoj ovojnici
Diag. 3 Relationship among the surfaces in the entire skin
Dijag. 4. Ukupne energetske potrebe
Diag. 4 Entire energy needs
ne energije 13,4 kWh/m2/god. Ukupna potrebna energija za rasvjetu i ostale potrošače električne energije na godišnjoj razini iznosi 20,3 kWh/m2/god. Rasvjetna tijela u zgradi daju zadovoljavajuću razinu umjetnog osvjetljenja, ali ne pripadaju u energetski učinkovite, što nije prihvatljivo, pa je potrebna zamjena kompletnog sustava umjetne rasvjete, kako unutra tako i vani. Rasvjeta je pretežno izvedena fluorescentnim cijevima, a u prostorijama ostave, kupaonice i kuhinje nalaze se svjetiljke sa žarnom niti. Ukupna instalirana snaga umjetne rasvjete jest 8904 W ili 6,9 W/m2. Ostali su električni potrošači u školi dotrajali i potrebna je njihova sveobuhvatna i ciljana zamjena novim, energetski učinkovitijima.
Ukupne energetske potrebe zgrade jesu 232,28 kWh/m2/god. (Dijag. 4.).
AnAlizA postojeće ovojnice putem termogrAfske kAmere
AnAlysis of the present skin By thermogrAphic cAmerA
Termografske snimke dokazuju pretpostavku koja je uočena pregledom zgrade, tj. da su toplinski gubitci izrazito veliki kako na vanjskim otvorima tako i kroz vanjske zidove. Snimke na Sl. 5. prikazuju temperaturne razlike između temperature prvoga vanjskog sloja i temperature vanjskog zraka od Δ20 °C na pojedinim mjestima10, čime se i ovom metodom dokazuje vrlo loše stanje transparentnih dijelova ovojnice zgrade, jasno vidljivo kroz intenzivan tijek toplinske energije. Rezultati termografskog snimanja pokazuju da se radi o ovojnici s velikim toplinskim gubitcima po m2 površine, osobito na pozicijama vanjskih otvora. Evidentni su problemi zbog jednostrukog ostakljenja, malih dimenzija profila u okviru i krilu otvora te deformacijama vanjskih otvora (izvijanje drvenih profila, fizička oštećenja, spoj profila i stakla). Sve navedeno uzrok je velikih transmisijskih i ventilacijskih gubitaka. Potrebno je osmisliti nove elemente, prozore koji će moći odgovo-
riti na potrebe suvremenih i energetski učinkovitih zgrada i ovojnica.11 Zbog južne i zapadne orijentacije potrebno je veliku pozornost posvetiti redizajnu transparentnih ploha kako bi se unutrašnji prostor zaštitio od prekomjernog ulaska sunčane energije. Potrebno je dizajnirati tzv. kinetički otvor12 koji bi bio prilagođen vanjskim utjecajima na mikrolokalitetu i time na najbolji način pridonio očuvanju toplinske energije unutar prostora i generiranju sunčane energije (suživot s okruženjem u pogledu energije).
AnketA učenikA i nAstAvnog osoBljA o kvAliteti unutrAšnjeg prostorA
survey on the QuAlity of indoor spAce conducted Among pupils
And teAchers
Anketa u školi provedena je 28.11.2012. godine kod djece devetih razreda, starosne dobi od 14 do 15 godina (71 učenik), i djece petih razreda, starosne dobi između 11 i 12 godina (44 učenika). Ukupno je anketirano 115 učenika. U anketi su postavljena četiri pitanja13, a grafički prikaz rezultata obrađenih odgovora dan je u Dijag. 5. i Dijag. 6.
Trenutačno je stanje komfora unutarnjeg prostora nezadovoljavajuće jer se radi o lošim uvjetima za boravak djece s mnogo aspekata higijensko-tehničkih uvjeta14. Ponajprije, nije zadovoljena kvaliteta unutarnjeg zraka s gledišta temperature, relativne vlažnosti i zagušljivosti, a ne postoji ni kontrolirani ventilacijski sustav, nego se ventiliranje prostora provodi prirodnim putem preko vanjskih otvora. Osobito se veliki problemi javljaju u prostorijama orijentiranim prema jugu i zapadu jer su previše osunčane pa zbog toga tijekom godine dolazi do pregrijavanja unutrašnjih prostorija, a time i neprihvatljivih uvjeta za odvijanje nastave. Rezultati provedene ankete ukazuju na zaključak da je unutrašnji zrak pregrijan u ljetnom razdoblju i time potvr-
10 Snimka ukazuje na to da je vanjski sloj ovojnice znatno topliji u odnosu na temperature vanjskog zraka, što dokazuje velik prolazak topline kroz ovojnicu.
11 Južna i zapadna orijentacija daju velik potencijal u generiranju toplinske energije od Sunca.
12 Kinetički otvor predstavlja automatizirani element u transparentnom dijelu ovojnice koji bi se prilagođavao vanjskim utjecajima i potrebama unutrašnjeg prostora. U daljnjem tekstu bit će detaljnije opisan sustav koji bi se primijenio.
13 U istraživanju sprovedena je anketa, a ukupan broj anketirane djece jest 115. Postavljena su četiri pitanja: 1) U školskim učionicama zimi je - toplo, hladno ili umjereno? 2) U školskim učionicama ljeti je - toplo, hladno ili umjereno? 3) Je li u učionicama, sportskim dvoranama i kabinetima zagušljivo - da ili ne? i 4) Jesu li učionice dovoljno osvijetljene u večernjim satima - da ili ne?
14 Specifičnosti higijensko-tehničkih uvjeta kod zgrada za osnovno obrazovanje čine ih kompleksnijima glede njihova saniranja radi dosezanja idealnih uvjeta za bora-
đuju problem vanjskih otvora. Učenici škole izjasnili su se u značajnijem postotku da umjetno osvjetljenje prostora nije prikladno.
Higijenski uvjeti u smislu opskrbe toplom vodom nisu zadovoljeni jer ne postoji priprema i instalacija tople vode u zgradi, što onemogućava korištenje u sanitarnim prostorijama. Iz tog razloga djeca nisu u prilici zadovoljiti sve svoje higijenske potrebe (npr. tuširanje ili adekvatno pranje ruku).
U sklopu istraživanja provedeni su i intervjui s nastavnim osobljem, koji su na osnovi iskustva, osobnog mišljenja i dugogodišnjeg boravka u školi naveli da su vanjski otvori nefunkcionalni (veći broj prozora ne može se otvoriti), da je trenutačni sustav grijanja dobar (referirajući se na toplinu, a ne na količinu utrošene energije), da je temperatura i relativna vlažnost unutrašnjeg zraka nezadovoljavajuća te da je umjetna rasvjeta nedovoljna i neučinkovita zbog neprilagođenosti visini stropnih konstrukcija.
zAključno rAzmAtrAnje o stvArnom stAnju zgrAde concluding remArks ABout the reAl condition of the Building
Na osnovi dobivenih rezultata analize zgrade OŠ Saburina može se zaključiti da minimalni uvjeti za rad i boravak djece, nastavnog i ostalog osoblja nisu zadovoljeni. Nema kontrole kvalitete unutrašnjeg zraka i nije zadovoljen standard izmjene zraka po satu (ventilacija ne postoji, u ljetnom razdoblju unutrašnji je zrak pregrijan). Kroz ovojnicu zgrade ostvaruju se veliki toplinski gubitci, osobito na pozicijama vanjskih otvora, a evidentirana su i velika fizička oštećenja na kompletnoj ovojnici.
1. Proračunate energetske potrebe zgrade jesu 232,28 kWh/m2/god. (435 kWh/m2/god. primarne energije).15
vak djece. „Škola treba da bude mjesto koje i izvana i unutra pruža prijatnu sliku našem oku. Unutra to treba da bude svijetao, čist, sa mnogo slika ukrašen prostor... Izvana, uz školu moramo osigurati ne samo slobodno mjesto za šetanje i igre (jer to mi omladini uopće ne možemo uskratiti), nego moramo urediti i vrt.” [Bajbutović, 1983: 28, citat: J.A. Komensky]. Kako bi se osigurao kvalitetan boravak djece u školi, moraju biti zadovoljeni svi higijensko-tehnički uvjeti: osvjetljenje, prozračivanje, akustika i zaštita od buke, grijanje i ostale instalacije te zaštita od požara. Pravilno osvjetljenje prostora u kojem borave djeca od neizmjerne je važnosti za ugodnost čovjeka, jer u dobi od 7 do 14 godina u tim prostorijama djeca provode dnevno i do 10 sati [AufFranić, 2004: 73-68, 240].
15 Energetski razred zgrade OŠ Saburina jest E [*** 2010: 13]
16 Dinamična zaštita u obliku horizontalnih aluminijskih traka na vanjskoj strani otvora prilagođavala bi se intenzitetu Sunčeva zračenja te štiteći unutrašnji prostor od prevelikoga Sunčeva zračenja putem fotonaponskih ćelija proizvodila toplotnu energiju.
2. Emisija CO2 na osnovi proračunate potrebne energije jest 87,2 kg/m2/god. ili 112,4 t/god.
3. Minimalni higijensko-tehnički uvjeti za boravak djece nisu zadovoljeni.
Zgrada koja je bila predmet analize ima snažan potencijal kreiranja energetski učinkovite arhitekture transformacijom postojeće ovojnice u koncept poluaktivne strukture s ciljem kontroliranja prolaska topline u oba smjera, tj. iz unutra prema van i obratno. Na taj način kreiramo unikatan koncept vanjskog otvora koji će biti dinamična struktura između vanjskog i unutrašnjeg prostora s ciljem pretvaranja sunčane energije u električnu.16 Zapadno pročelje na ovaj način postaje aktivni sudionik u kreiranju energetski učinkovite arhitekture.
Osobnosti mikrolokaliteta, točnije potencijal energije Sunca i vjetra, omogućavaju kreiranje relacije između zgrade i njene okoline (mikro i makro promatranje lokaliteta) te time jedinstvenog modela transformirane arhitekture kao posljedice energetske učinkovitosti. Drugi je potencijal rekonstrukcija i ugradnja tehničkih sustava za tretiranje kvalitete unutrašnjeg zraka i zadovoljavanje potreba učenika i nastavnika u provedbi nastave (sustavi grijanja, ventilacije, hlađenja, sustav rasvjete i koncept novih potrošača električne energije).
Dijag. 5. Rezultati ankete djece uzrasta devetih razreda
Diag. 5 Survey results obtained from the 9th-grade children
Dijag. 6. Rezultati ankete djece uzrasta petih razreda
Diag. 6 Survey results obtained from the 5th-grade children
Dijag. 7. Umanjenja Uvrijednosti na pojedinim pozicijama ovojnice zgrade. Manje vrijednosti na stupcima predstavljaju umanjene U-vrijednosti nakon primjene mjera energetske efikasnosti.
Diag. 7 Reductions of U-values on certain positions of the building skin. Smaller values represent reduced U-values after the energy efficiency measures are applied.
Dijag. 8. Proračun energetskih potreba nakon transformacije (Model 1A)
Diag. 8 Assessed energy needs after transformation (Model 1A)
modeli trAnsformAcije zGrAde oŠ sABurinA
trAnsformAtion models for tHe primAry scHool BuildinG Saburina
Snažan potencijal energetskih ušteda vidi se u transformacijama ovojnice koja trenutačno nije zaštićena kao nacionalni spomenik BiH17, ali se radi o vrlo značajnoj povijesnoj zgradi.18 U nastavku su prezentirana dva modela preobrazbe, gdje drugi predstavlja nadgradnju prvoga modela.
prvi model trAnsformAcije zgrAde first trAnsformAtion model for the Building
Analiza potencijala smanjenja potrebne energije u procesu transformacije postojećeg stanja ovojnice imala je za cilj ukazati na mogućnost suživota postojeće strukture s okruženjem u pogledu korištenja obnovljivih izvora energije.
Ugradnja toplinsko-izolacijskih slojeva na ovojnici pridonosi značajnim uštedama toplinske energije i time umanjenju emisije CO2
(ukupna površina netransparentnih fasadnih ploha jest 1427,04 m2 i ako se sagledaju toplinski gubitci kroz vanjske otvore, vidi se cjelokupan potencijal). Predviđena je ugradnja toplinske izolacije u obliku ETICS sustava kamenom vunom19 te potpuna rekonstrukcija i sanacija svih ukrasnih dijelova na pročeljima. Na ovaj bi način vizualni identitet ostao nepromijenjen, uz minimalno zadebljanje kompletne ovojnice, koje ne bi utjecalo na postojeći arhitektonski izraz zgrade. Ukopani dijelovi ovojnice zgrade, podrumski zidovi, toplinski će se izolirati s unutarnje strane.20
Prvi model transformacije 1a predviđa ugradnju novih elemenata u otvore na fasadi (prozori i vrata), izvedenih s drvenim okvirima debljine 5,8 cm i dvostrukim Low-E ostakljenjem Uw-vrijednosti od 1,56 W/m2K, g=0,54. Vanjski su otvori izazov u pogledu saniranja i kreiranja ‘energetski aktivnog’ koncepta prozora, što će biti razmatrano u modelu 2. Potrebno je voditi računa da se njihov prvobitni oblik ne izmijeni jer oni su značajan estetsko-oblikovni izričaj na pročeljima zgrade, osobito na zapadnom, ulaznom pročelju.21 Zapadno pročelje u razdoblju od travnja do studenoga prima veliku količinu sunčane energije i predstavlja najveći potencijal u generiranju toplinske energije, ali i potrebu za kontroliranu zaštitu od pretjeranog osunčanja. Značenje energetski aktivnog prozora potvrđuju, između ostalog, i podatci o klimatskim karakteristikama grada Sarajeva, kao i podatci dobiveni u provedenim anketama o kvaliteti unutrašnjeg prostora.
17 Bosna i Hercegovina, Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika - www.kons.gov.ba
18 Zajedno sa zgradom OŠ Mula Mustafa Bašeskija u Ul. Logavina u gradu Sarajevu upućuje na primjere arhitekture građene u gradu Sarajevu pod utjecajem autohtonog stila ‘bosanskog sloga’. Bosanski slog počinje se razvijati krajem 19. i početkom 20. stoljeća, u razdoblju prije Prvoga svjetskog rata, kao posljedica kritike arhitekata na dotadašnju gradnju. Prvi osvrt na tradiciju daje arhitekt Josip Vancaš (rezolucija Bosanskom saboru 1911. godine o arhitektonskom naslijeđu), koji s nekolicinom svojih sljedbenika istražuje tradicionalnu arhitekturu podneblja i kreira kritiku koja će poslije biti povod da isti pravac slijede i mnogi drugi poznati arhitekti u gradu Sarajevu. Naime, projekt za kuću u Bosni koji je nastao već 1904. godine (arh. Ernst Lichtblau, karakteristike: povišena pozicija kuće, terasaste pristupne zone…) može se uzeti kao početak razvoja ‘bosanskog sloga’. [Krzović, 2004: 189-191] 19 Debljina kamene vune u pločama bila bi 5,0 cm, i to zato da se ne bi narušili dekorativni elementi na fasadnoj strukturi koji se javljaju u obliku prozorskih okvira i vijenaca. Njena ugradnja planirana je isključivo na ravnim dijelovima pročelja i na pozicijama gdje njena ugradnja ne remeti plastiku pročelja. Svi istaci i ukrasi koji u obliku konzola ili prepusta izlaze iz ravnine fasade neće biti izolirani. Na mjestu kontakta izoliranog dijela pročelja s istacima i ukrasima moguće je izvesti cezuru koja će ostaviti vidljivu plastičnost pročelja, a što je predmet izrade izvedbenog projekta i rješenja detalja. [Bradić, 2014.]
20 Na podrumskim zidovima nije zabilježena pojava vlage pa se pretpostavlja da s vanjske strane zida postoje hidroizolacijski slojevi. [Bradić, 2014.]
21 Iako se radi o zgradi koja do danas nije službeno proglašena nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovi-
Imajući u vidu da masa zida zadovoljava parametar toplinske stabilnosti konstrukcije na ljetni režim, ugradnjom novoga sloja toplinske izolacije s vanjske strane ovojnice, finalni rezultat mjera energetske učinkovitosti imao bi srednju U-vrijednost ovojnice od 0,88 W/ m2K umanjenu s 1,56W/m2K, pretvarajući tako nedovoljno izoliran netransparentni dio ovojnice u građevni dio sa značajno boljim toplinsko-izolacijskim svojstvima. Konačno, zamjenom svih elemenata vanjskih otvora srednja Uw-vrijednost vanjskih otvora spustit će se s 4,82 W/m2K na 1,63 W/m2K i punih ploha s 1,24 W/m2K na 0,81 W/m2K (Dijag. 7. i 8.). Dijagram 8. pokazuje ukupne energetske potrebe zgrade22 nakon preobrazbe. Očito je da je konačni rezultat energetskih ušteda na godišnjoj razini 84,67 kWh/m2/god., tj. 109.139,63 kWh/god., a da je emisija CO2 umanjena za 36,4 kg/m2/god. (45,5 t/god.), tj. za 41%. Ukupne energetske potrebe zgrade nakon izvršenih mjera iznose 147,61 kWh/ m2/god. (185.873,8 kWh/god.), a emisija CO2 je 36,4 kg/m2/god.
Analiza energetskog potencijala okruženja rezultirala je prijedlogom o korištenju dvaju oblika obnovljivih izvora energije. Radi se o energiji Sunca i energiji dobivenoj pomoću mini vjetroelektrane na slobodnom prostoru koji se nalazi iza zgrade škole, što čini model transformacije 1b.
ne, svaki građevinski pothvat na zgradi potrebno je elaborirati općinskim organima i Zavodu za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Kantona Sarajevo. Intervencije na oblikovnim karakteristikama zgrade, fasadnim strukturama i vanjskim otvorima ne mogu se raditi bez odobrenja spomenutih institucija. Povijesna je vrijednost zgrade u činjenici njena postojanja i očuvanja izvorne namjene uz nastojanje da se zadrži i izvorni izgled zgrade koliko je to moguće, a da pritom ne dođe do nemogućnosti nastavka njena korištenja u suvremenim uvjetima. Sadašnje stanje zgrade u cjelini, kao i postojeća oštećenja fasade i ukrasa, zahtijevaju neminovnu cjelovitu rekonstrukciju. Pri planiranju zahvata moguće je prihvatiti i zahtjev energetske sanacije na način da se vanjski zidovi izoliraju ugradnjom toplinske izolacije s vanjske strane na svim dijelovima na kojima je njena ugradnja moguća bez značajnog utjecaja na izvorni izgled fasade. Prilikom rekonstrukcije potrebno je ponuditi rješenje svih izvedbenih detalja s opisom izvedbe i načina ugradnje.
22 U proračunu su obračunate energetske uštede nastale i za potrebnu energiju pripreme tople vode korištenjem sunčane energije putem solarnih kolektora na krovu i instalacijom energetski učinkovite rasvjete, npr. LED rasvjeta.
23 Detaljni podatci o unikatnom modelu vjetroturbine za ovu bi se zgradu definirali nakon izrade studije o implementaciji mjere energetske efikasnosti na ovoj zgradi, a koji bi obuhvatili sljedeće parametre: mogućnost instalacije na terenu, dimenzije vjetroturbine, udaljenost od zgrade, razinu prihvatljive buke i kapacitet proizvodnje električne energije. Za ovaj primjer zgrade u proračun je uzeta mini vjetroturbina snage 4 kW [http://www.greenspec. co.uk/small-wind-turbines.php]. Ukupan kapacitet triju vjetroturbina na godišnjoj bi razini iznosio oko 24.000,00 kWh ili 18.61 kWh/m2/god.
24 Trenutačno postoji otkup električne energije proizvedene putem fotonaponskih ćelija, ali je dobivanje dozvole veoma zahtjevno.
25 Energetska učinkovitost zgrada obuhvaća i aspekt korištenja prostora, tj. ukazuje da se cjelokupan prostor zgrade i njena okruženja treba aktivno i planski koristiti.
U=0,372 Wm2K
U=1,6 Wm2K
Zgrada OŠ Saburina ima velik potencijal u korištenju sunčane energije zbog:
1. orijentacije padine i izloženosti pročelja osunčanju, 2. orijentacije prostorija zgrade, 3. dominantne uloge volumena zgrade u odnosu na okruženje (neometan priljev sunčane energije i vjetroenergije).
Cilj je modela kreirati ovojnicu koja će jednim svojim dijelom postati apsorber sunčane energije. Zato je potrebno definirati novi oblik vanjskog otvora, aktivnog prozora, što je obrađeno u modelu transformacije 2. Slika 8. prikazuje prilagođavanje zgrade okruženju u smislu korištenja potencijala obnovljivih izvora energije. Električna energija dobivena iz vjetroturbina23 uključena je u energetski sustav zgrade, a višak se može predati u gradsku energetsku mrežu.24 Koncept je u potpunosti nastao na osnovi analize mikroklimatskih podataka o gradu Sarajevu, tj. o energetskom potencijalu vjetra i Sunca (smjerovi i brzine strujanja zraka, učestalost vjetrova i prosječan priljev sunčane energije za BiH) i podatcima o obnovljivim izvorima energije. Prezentira se nova relacija zgrade i okruženja koja u žarište stavlja preobrazbu cjelokupnog korištenja prostora zgrade i njena okruženja u pogledu korištenja obnovljivih izvora energije.
Modeli transformacije zgrade 1a i 1b OŠ Saburina predstavljaju cjelokupnost procesa energetskog prilagođavanja zgrade svom okruženju. Naime, kako okolni prostor oko zgrade nije u funkciji zgrade, na ovaj se način prezentira nastanak novih odnosa zgrade (arhitekture) i čovjeka prema prostoru.25 Nije moguće govoriti o energetski učinkovitoj arhitekturi, a da se segment korištenja prostora, tj. iskoristivost svih potencijala, ne uključi u cjelokupan proces nastajanja energetski transformirane postojeće arhitekture. Ovim
U=1,733 Wm2K
U=0,442 Wm2K
Sl. 6. Analiza mogućnosti korištenja obnovljivih izvora energije na lokalitetu, nacrt: 3D; presjek kroz model stvarnog objekta
Fig. 6 Analysis of the possibilities of using renewable energy sources on the site, drawing: 3D; section through a model of the real building
Dijag. 9. Simulacija ukupnih energetskih potreba nakon svih transformacija. Moguće je sagledavati energetske potrebe i umanjenje emisije CO2 nakon primjena svih modela transformacije (Model 1a, 1b i 2). U modelu 1b prezentira se transformacija odnosa zgrade i okruženja, točnije zgrada počinje koristiti obnovljive izvore energije, sunčevu energiju i vjetar.
Diag. 9 Simulation of the overall energy needs after all transformations. It is possible to observe the energy needs and the reduction of CO2 emissions after the application of all transformation models (Model 1a, 1b and 2). Model 1b shows the transformation of the relationship between the building and its environment, i.e. the building starts using renewable energy sources, solar energy and wind.
su modelom uz toplinsku sanaciju ovojnice, instalaciju solarnih kolektora na kosom krovu i korištenje energije vjetra dobivene ukupne energetske uštede od 46% u odnosu na simulirane energetske potrebe zatečenog stanja. Ukupne energetske potrebe zgrade nakon transformacije (modeli 1A i 1B) iznose 129,00 kWh/m2/god. (166.281 kWh/god.), a emisija CO2 45,7 kg/m2/god. (58,9 t/god.).
drugi model trAnsformAcije zgrAde second trAnsformAtion model for the Building
temperatura, relativna vlažnost, koncentracija CO2 i vanjski: snijeg, kiša, vjetar, oblačnost, osunčanost itd.) i spojen s centralnim računalnim sustavom zgrade. Centralni sustav prima i šalje informacije na koje će vanjski otvori reagirati te provoditi kontrolirano propuštanje sunčane svjetlosti, zraka ili praviti aktivnu sjenu na unutrašnji prostor26, pri čemu bi proizvodio električnu energiju, a ujedno potrebnu toplinsku energiju za hlađenje (14,20 kWh/m2/god.) smanjio na minimum. Ukupna površina fasadnih struktura orijentiranih prema istoku, jugu i zapadu jest 1134,33 m2, a od toga 189,35 m2 ili 16% transparentne su površine. Konačna proizvodnja električne energije na vanjskim otvorima ovisit će o vanjskim utjecajima (intenzitet i vrijeme osunčanja). U proračun je uzeto da će godišnja proizvedena energija biti 50 kWh/m2 te konačno dati 7,34 kWh/m2/god.27
Modelom 2 definiran je novi oblik vanjskog otvora koji se sastoji od automatizirane vanjske zaštite od sunca na kojoj se nalaze solarne fotonaponske ćelije u obliku tankog filma.28 Zaštita od sunčane energije aktivira se u trenutku kada unutrašnji uvjeti boravka budu zadovoljeni i za djecu i za nastavnike (temperatura zraka i osvijetljenost) te kada je pročelje insolirano (Sl. 8.).
Sl. 7. Shema: prirodno i mehaničko provjetravanje zgrade, prikaz na 3d presjeku kroz model objekta Fig. 7 Scheme: natural and mechanical ventilation of the building; 3d section through the model
PRIRODNO CIRKULIRANJE ZRAKA (razlika u temperaturama vanjskog zraka istok-zapad i visinama ulaz-izlaz zraka)
Automatska kontrola izlaska vanjskog zraka
U daljnjem procesu transformacije ovojnice nastaje novi koncept vanjskih transparentnih dijelova na pročeljima, osobito na pozicijama prozora koji postaju potpuno automatizirani dijelovi ovojnice. Bilo je potrebno kreirati poseban koncept prozora koji treba biti povezan sa senzorima (unutrašnji: osvjetljenje,
Automatska kontrola ulaska vanjskog zraka
Na osnovi ovoga primjera preobrazbe može se zaključiti da je ovojnica zgrade kompleksna, djelomično dinamična i tehnološki napredna energetska struktura, a daje arhitektonski identitet stalno promjenjiv i ovisan o okruženju, s konačnim ciljem što većeg korištenja obnovljivih izvora energije. Tako redizajnirana struktura treba biti otvorena i za buduće transformacije radi stvaranja što boljega unutarnjeg komfora za boravak djece i nastavnika. I Dijag. 9. također prikazuje točku (crna linija) kada se postojeći izgled zgrade počinje mijenjati. U ovome slučaju to je djelomično vezano za interpolaciju novih vanjskih otvora u strukturu ovojnice. Ukupne energetske uštede nakon primjene obaju modela transformacije iznose 120,03 kWh/m2/ god. (154.718,67 kWh/god.), tj. smanjenje od 52%; smanjenje emisije CO2 za 51,7 kg/m2/
26 Transparentne plohe postaju aktivni energetski sustavi, tehnički savršeni i prilagođeni zahtjevima unutrašnjeg komfora i klimatskim potencijalima mikrolokaliteta. Kreiran je model vanjskog otvora kroz konkretan slučaj nazvan „prozor kao regulator kriptoklime” [Hadrović, 2010: 342]. Kada je potrebna kontrola priljeva sunčane energije na tipu zgrade kakav je osnovna škola, vrlo je korisno kreirati sustav koji će štiteći unutarnji prostor postati apsorbent sunčane svjetlosti, a samim tim i ‘mini’ elektrana.
27 Studija je provedena u suradnji s energetskim odjelom tvrtke „Alukönigstahl-Schuco”, Sarajevo. Obuhvatila je proračun potencijala proizvodnje električne energije od Sunca za grad Sarajevo. Južno orijentirano pročelje ima maksimalan godišnji potencijal od 126,28 kWh/god., a istočno pročelje 98,87 kWh/god.
28 Tri vrste tankih filmova za proizvodnju električne energije: a) Amorphous silicion, b) Copper-indium-sele-
god. (66,6 t/god.), tj. za 59%. Ukupna je energetska potreba zgrade 112,25 kWh/m2/ god., a emisija CO2 jest 35,5 kg/m2/god.
model ventilirAnjA unutrAŠnjeG prostorA zGrAde
ventilAtion model for tHe BuildinG’s interior
Ovaj primjer zgrade zahtijeva značajne količine energije za ventiliranje unutrašnjeg prostora, stvaranje prihvatljivih uvjeta za boravak djece i odvijanje nastavnog procesa. Potrebno je koristiti principe bioklimatske arhitekture (prirodno provjetravanje29) kako bi se umanjila potrebna energija za hlađenje i ventilaciju. Model ventiliranja za ovaj primjer transformacije obuhvaća dva pristupa (Sl. 7).
Prvi pristup predstavlja prirodno provjetravanje koje nastaje cirkuliranjem zraka kroz zgradu iz suprotno orijentiranih pročelja, tj. zbog različite temperature vanjskog zraka i visine pozicije ulaza i izlaza zraka. Ovisno o položaju Sunca tijekom dana i godišnjeg doba, oformit će se zone s hladnim i toplim dijelovima oko zgrade te zbog razlike u temperaturi inicirati kretanje zraka.
Drugi je pristup mehaničko ventiliranje, pomoću kojeg se zagrijani unutrašnji zrak preuzima putem ventilacijskih kanala i vodi u tlo na projektom predviđenu dubinu, a potom vraća u zgradu. Na ovaj način iskorištava se toplinska energija tla, koja ima konstantnu temperaturu od 10 do 12 °C na dubini većoj od 10 m. Ovaj sustav omogućava minimalan utrošak električne energije za pokretanje ventilatora za umjetno i kontrolirano kretanje zraka. U skladu s higijensko-tehničkim uvjetima, zahtijevana temperatura zraka unutar objekta kreće se između 19-21 °C, dok je temperatura zraka iz sonde hladnija (oko 12-16 °C). Iz tog ju je razloga potrebno dodatno zagrijati pomoću rekuperiranja toplinske energije iz izlaznoga unutrašnjeg zraka. Zamišljeni koncept koristi prirodno provjetravanje uz dodatnu mehaničku potporu30 i kao takav približava se principima bioklimatske arhitekture.
nium (CIS) i c) Cadmium-telluride (CdTe). [Hegger, Fuchs, Zeumer, 2008: 96]
29 Teži se pokretanju prirodnog toka zraka bez pomoći mehaničkih uređaja koji bi zahtijevali trošenje električne energije. Pojam bioklimatske arhitekture u čestoj je relaciji s pojmom samoodržive arhitekture. Naime, u današnjoj arhitektonskoj praksi teže se koriste tradicionalni principi gradnje koji su oduvijek davali najveći naglasak na odnos čovjeka, arhitekture i okruženja. U djelu Bioklimatska arhitektura, traženje puta za Raj definirane su osobnosti bioklimatske arhitekture, gdje se kaže da je povezanost ili analogija s određenim prirodnim procesima ključ autonomnosti arhitektonskog koncepta. [Hadrović, 2008: 6]
30 Pri ulasku i izlasku vanjskog zraka instalirali bi se automatski otvori koji na osnovi vanjske temperature zraka, brzine kretanja zraka i unutrašnjih potreba omogućavaju ulazak i izlazak zraka.
zAKljučAK
conclusion
U sklopu istraživanja napravljena je analiza potrošnje energije u zgradi Osnovne škole Saburina u Sarajevu i ustanovljeno je da je ona izrazito visok potrošač energije (136,54232,28 kWh/m2/god.) i emiter CO2, te da je neophodna preobrazba u energetski učinkovitu strukturu. Proces preobrazbe u svrhu kreiranja niskoenergetskih zgrada neminovno dovodi do transformacije postojećega vizualnog identiteta. Primjer zgrade OŠ Saburina pokazuje da bez sveobuhvatne i ciljane sanacije ovojnice nije moguće postići zadovoljavajući rezultat. Ključno je napraviti analize transparentnih i netransparentnih ploha. To u ovome konkretnom slučaju znači korištenje koncepta aktivnog odnosa čitave ovojnice prema okolini putem automatiziranih vanjskih otvora koji će provoditi kontroliranu regulaciju protoka sunčane energije u unutrašnji prostor. Zgrada mora uspostaviti aktivnu relaciju u pogledu korištenja obnovljivih izvora energije iz svoga okruženja te u konačnici kreirati djelomično kinetičku granicu između unutrašnjeg i vanjskog prostora. Snižavanje ukupnih energetskih potreba i emisije CO2 rezultirat će poboljšanjem kvalitete i ugodnosti boravka u unutrašnjosti zgrade. Unutrašnji prostori trebaju imati konstantnu temperaturu, relativnu vlažnost, koncentraciju kisika i kontrolirano prirodno osvjetljenje. Sve navedeno dovodi do točke kada se postojeći vizualni identitet transformira, čime se otvara čitav niz pitanja koja sučeljavaju postojeću arhitekturu s novim zahtjevima. U radu su na stvarnom primjeru prikazane posljedice ispunjavanja zahtjeva energetskih ušteda i emisije CO2 na postojeći vizualni identitet. Nije moguće doseći postavljeni cilj trostrukog ili većeg smanjenja ukupnih energetskih potreba bez utjecaja na postojeći vizualni identitet. Zaključak rada tako otvara diskusiju, upućuje, ali i daje konkretne korake cjelokupnog procesa, te samim time uvodi u problem pomirenja povijesno značajnog objekta s novim potrebama i zahtjevima čovjeka prema istom, a sve u skladu s važećim direktivama, pravilnicima i normama.
SUSTAV ZAŠTITE DEAKTIVIRAN VIZUALNI IDENTITET ZGRADE NIJE TRANSFORMIRAN
NOVI SUVREMENI VANJSKI OTVOR ALUMINIJSKI OKVIR TRI STAKLA POSTOJEĆI DRVENI JEDNOKRILNI PROZOR JEDNOSTRUKO OSTAKLJENJE ALUMINIJSKA ZAŠTITA OD SUNCA, AKTIVNA FOTONAPONSKE ĆELIJE AKTIVNE
Sl. 8. Novi koncept sanacije vanjskog otvora i pretvaranje u aktivni sustav zgrade Fig. 8 New concept of the rehabilitation of the external opening and transformation into an active system of the building
1. AufFranić, H. (2004.), Osnovne škole: programiranje, planiranje i projektiranje, Golden marketing - Tehnička knjiga, Zagreb
2. Bajbutović, Z. (1983.), Arhitektura školske zgrade, Svjetlost, OOUR Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, Sarajevo
3. Bradić, H. (2013.), Proces projektiranja energetski učinkovitih stambenih obiteljskih zgrada, „Građevinar”, 8: 753-765, Zagreb
4. Bradić, H. (2014.), Transformacija arhitekture kao posljedica zahtjeva energetske učinkovitosti na primjeru postojećih zgrada za osnovno obrazovanje, doktorski rad, Arhitektonski fakultet, Zagreb
5. Danijels, K. (2009.), Tehnologija ekološkog građenja, Osnove i mere, Primeri i ideje, NK Jasen, Beograd, ISBN: 978-85337-66-6
6. Donia, R.J. (2006.), Sarajevo: Biografija grada, Institut za istoriju, Sarajevo
7. Hadrović, A. (2008.), Bioklimatska arhitektura, traženje puta za Raj, Arhitektonski fakultet, Sarajevo, ISBN: 978-9958-691-05-8
8. Hadrović, A. (2010.), Arhitektonska fizikadrugo izdanje, Arhitektonski fakultet Sarajevo, Sarajevo, ISBN: 978-9958-691-20-1
9. Hegger, M.; Fuchs, M.; Stark, T.; Zeumer, M. (2008.), Energy Manual, sustainable architecture, Institut für internationale Architektur-Dokumentation GmbH & Co KG, 2008., München, ISBN: 978-3-7643-8830-0
10. Kasumović, I. (1999.), Školstvo i obrazovanje u Bosanskom ejaletu za vrijeme osmanske uprave, Islamski kulturni centar, Mostar, ISBN: 9958-804-06-9
11. Krzović, I. (2004.), Arhitektura Secesije u Bosni i Hercegovini, Sarajevo Publishing, Sarajevo, ISBN: 9958-21-305-2
12. Lang, G.; Ploderl, H.; Zelger, T.; Muss, C.; Krauss, B.; Obermayr, C. (2004.), Erste Passivhaus-Schulsanierung, Eigentümer, Herausgeber und Medieninhaber, Bundesministerium für Verkehr, Innovation und Technologie, Wien
13. Muštović, F. (2005.), Vjetroelektrane u Bosni i Hercegovini, TKD Šahinpašić doo, Sarajevo, ISBN: 9958-41-115-6
14. Veršić, Z.; Muraj, I.; Binički, M. (2015.), Model ugradnje najamne zgrade zagrebačkog donjogradskog bloka - analiza u svrhu poboljšanja energetske učinkovitosti, „Prostor”, 23 (2 /50/): 236-249, Zagreb
15. Zumbar, A.; Georgouli, E.; Bradić, H.; Žic, J.; Kesar, L.; Revenco, V. (2012.), Unesco School in South-East Europe, „Sustainable Energy Governance in Unesco Designated Sites”, International Historic Towns Conference, Dubrovnik
16. *** (2010.), Pravilnik o energetskom certificiranju zgrada u FBiH, „Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine”, 50, Sarajevo
Internetski izvori
Internet Sources
1. www.muzejsarajeva.ba
2. www.passiv.de
3. www.leed.net
4. www.mvvainc.com
5. www.toplane-sa-co.ba
6. www.sarajevogas.ba
7. www.elektroprivreda.ba
8. www.energis.ba
9. http://epp.eurostat.ec.europa.eu
10. www.awea.org
11. www.ewaa.org
12. www.gwec.net
13. www.inhabitat.com
14. www.geothermal-energy.org
15. http://hyperphysics.phy-astr.gsu.edu/hbase/ thermo/heatpump.html
16. http://www.energy.nsw.gov.au/sustainable/ efficiency/cogeneration
17. www.mountee.de,
18. www.sarajevo.ba
19. www.starigrad.ba
20. www.unfccc.int
21. www.spomenici-sa.ba
22. http://kons.gov.ba/
Izvori ilustracija
Illustration Sources
Sl. 1. H. Bradić, digitalizirana postojeća projektna dokumentacija
Sl. 2. Google Earth (5.5.2018.)
Sl. 3. H. Bradić (8.11.2012.)
Sl. 4. H. Bradić (4.12.2012.)
Sl. 5. H. Bradić, Broj snimke: IR 20121210_0086.is2 (12.12.2012., 13:09)
Sl. 6. H. Bradić
Sažetak Summary
Trying to establish a functional relationship between a comfortable space and its user including the environment and energy has been always one of the dominant tasks in architecture. Nowadays, it is an increasingly topical issue in all segments of architectural work and science. Today efforts are directed towards the design of comfortable and quality indoor spaces with as little energy consumption as possible needed to achieve this comfort. Uncontrolled use of the existing energy resources, increased energy needs and CO2 emission, climate changes, rising costs of energy products, population growth on the planet etc. are issues that require a complex approach to finding a suitable future solution for sustainable and comfortable life in an architectural space. The first theoretical ideas about a limited amount of energy raw materials appeared in the early 20th century, i.e. in 1912. Karl Schmidt spoke about limited annual energy consumption in 1921 in the Haleran development near Dresden. New solutions were sought in order to assure sustainable development and quality conditions of living both indoors and outdoors.
The existing buildings are partly responsible for the situation described above. Inadequate construction in terms of insufficient energy treatment of the skin and the indoor space, leads to energy losses in winter and overheating in summer periods. Such conditions do not meet the requirements of energy self-sustainability, co-existence of the building and its environment, and healthy living. The architecture aimed at more efficient use of energy depends on multiple factors: energy resources of the environment (sun, wind, soil, sea, etc.), the potential use of renewable energy sources, economic conditions of the society, geographic position, etc. Such an approach to architecture can be considered an ecologically-conscious design whose goal is a more efficient energy use without compromising the user’s comfort and needs. Therefore,
this approach needs to be a good example of energy use as well as the relationship between man, architecture, and environment. Each rehabilitation project requires an energy efficiency study and a cost-effective analysis.
The Primary School building Saburina is selected to exemplify the entire process of analyzing and modelling. The building, built in 1926, is an important architectural project from a historical, cultural, and architectural point of view. It is obligatory to consult the Institute for the Protection of Cultural Monument in Sarajevo in case any intervention or alteration is needed. One of the reasons why this building was selected lies in the fact that each change begins with small steps. It is important to develop awareness of rational energy use at an early age so that the new generations may become more energy and ecology conscious. The primary school Saburina is one of the 46 public primary schools in Sarajevo. It is situated on a site suitable for energy transformations. The school itself has a tradition of over 90 years in educating local people. Its ornamented facade, interesting architectural form, and specific external openings on the facade are special features interesting for this research. Another challenge was the fact that primary schools have special requirements that need to be met in case of any alteration or transformation (hygienic-technical requirements).
Input data for this research were:
1. Physics of the building (indoor temperature, humidity, air quality measurable by freshness, brightness, building skin material, etc.),
2. Location, position in the urban fabric, orientation and volumetric relationship of the building with its natural and social surroundings,
3. Historical significance of the building in relation to other buildings built in the same period (form, materials used, and aesthetic value of its architectural form),
4. The existing condition of the building skin,
5. Materials used for the skin, the real U-value and the relationship between opaque and transparent planes.
Modelling of the existing building is shown here. It is compared with two models with different targeted results of energy savings and their impact on the existing architectural expression. A precise boundary has been defined concerning the extent to which the entire process leaves the original architectural appearance of the facade visually intact and when the questions of acceptability or unacceptability open up.
The building skin, which is a boundary between the heated and unheated space, is a vital element for a building since it protects the indoor space from external influences. A detailed analysis is therefore needed, including: calculation of heat transfer, water vapor, and thermal stability of the building in summer. This leads to its inevitable transformation and redesign including its adaptation to new functional requirements. With new technological solutions in the context of the building skin material, the structures that have to meet new functional and aesthetic requirements, are increasingly complex. The research results have defined four key standpoints as a basis for the analysis and redesign of the existing buildings for primary education. They may also serve as guidelines in search of a solution for a transformation concerning the overall architectural production: transformation of the indoor space, transformation of the building skin, transformation of the relationship between the building and its environment, transformation of visual identity. The concluding remarks suggest when the transformation of the existing architecture strongly influences the visual identity of the building leading to a series of questions regarding the extent to which it is possible to undertake some interventions on the building skin and thus determine the extent of the changes of the buildings and their visual identity.
Biografije
Biographies
Dr.sc. HAris BrAdić, bio je docent na Katedri za arhitektonske konstrukcije i tehnologiju građenja pri Univerzitetu u Sarajevu, Arhitektonski fakultet (do 1.10.2018.). Doktorirao je 2014. na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Autor je većega broja znanstvenih i stručnih radova, kao i arhitektonskih objekata, te osnivač arhitektonskog studija Neufeld&BradicArchitecture u Sarajevu.
Dr.sc. zorAn verŠić, izvanredni je profesor na Katedri za arhitektonske konstrukcije i zgradarstvo te predstojnik Zavoda za zgradarstvo i fiziku zgrada Arhitektonskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Voditelj je više znanstvenih projekata s temom energetske učinkovitosti u zgradarstvu.
HAris BrAdić, Ph.D., until the 1th October 2018 worked as Assistant Professor in the Department of Architectural Structures and Building Technology at the Faculty of Architecture, University of Sarajevo. He received his Ph.D. in 2014 from the Faculty of Architecture, University of Zagreb. He is the founder of the architectural practice Neufeld & Bradic Architecture in Sarajevo.
zorAn verŠić, Ph.D. Associate Professor, head of the Institute for Building Construction and Building Physics at the Faculty of Architecture, University of Zagreb. He is the head of many scientific research projects focused on energy efficiency in Building Construction.
University of Zagreb
Faculty of Architecture
Croatia - 10000 Zagreb, Kačićeva 26 golubic.stjepko@gmail.com bbojanic@arhitekt.hr
Preliminary Communication
https://doi.org/10.31522/p.26.2(56).4
UDC 712.25:316 ”19/20”
Technical Sciences / Architecture and Urban Planning
2.01.05. - Landscape Architecture
Article Received / Accepted: 20. 9. 2018. / 11. 12. 2018.
Sveučilište u Zagrebu Arhitektonski fakultet
HR - 10000 Zagreb, Kačićeva 26 golubic.stjepko@gmail.com bbojanic@arhitekt.hr
Prethodno priopćenje https://doi.org/10.31522/p.26.2(56).4
UDK 712.25:316 ”19/20”
Tehničke znanosti / Arhitektura i urbanizam 2.01.05. - Pejsažna arhitektura Članak primljen / prihvaćen: 20. 9. 2018. / 11. 12. 2018.
city exclusion
landscape architecture
segregation
socio-spatial inequality
This paper explores the history of limitations in use and accessibility of city landscapes. Case study analysis covers six examples of parks and residential square gardens. Mutual comparison offers a new socio-spatial urban landscape typology, which precedes the selection of models of rehabilitation for city landscapes. The results show that designed landscapes are used not only to mitigate, but also to intensify socio-spatial inequality.
grad isključivanje perivojna arhitektura segregacija društvenoprostorna nejednakost
Članak istražuje povijest ograničenja u korištenju i dostupnosti gradskih pejsaža koji doprinose društvenoj nejednakosti i podjeli urbanog pejsaža. Analiza studije slučaja obuhvaća šest primjera parkova i perivojnih trgova. Međusobna usporedba donosi novu društvenoprostornu tipologiju urbanog pejsaža. Rezultati pokazuju da perivoji i perivojni trgovi mogu poslužiti kako ublažavanju tako i osnaživanju društvenoprostorne neravnopravnosti.
introduction uvod
”Any wall built in a landscape creates at least two places — one sunny, one shady. If it forms an enclosure then it divides an ‘inside’ from the ‘outside’; giving something to and taking something from both.”
[Simon Unwin1]
Twoarchetypes that define landscape architecture works are a clearing in the woods and an enclosed garden.2 They can be studied through the notion of exclusion: the clearing in the woods as exclusion from nature and the enclosed garden as captured, controlled, and excluded nature. The history of landscape architecture is riddled with examples of sociospatial segregation and exclusion, from English garden squares used exclusively by residents of adjacent housing, racially segregated American beaches, parks, and cemeteries to contemporary examples of exclusion through privatisation of public spaces. Even one of the first events described in the Bible is Adam and Eve’s exclusion from the Garden of Eden because they broke its rule of conduct.
Since the 1960s there has been a progressive growth in the research of accommodating urban and landscape design to all social groups.3 Recent research has been exploring the subject of regulative dimensions of architecture and visual culture, which contribute to socio-spatial inequality and city duality.4 The aim of this research is to explore the regulative dimension of open green spaces in the urban context (urban landscape). The purpose is to propose a new typology of urban landscapes depending on their greenequality. The term greenequality is coined to define a qualitative feature of a designed landscape that indicates whether it is an instrument of segregation/exclusion, a place
which accommodates segregation/exclusion, or whether it is inclusive for all. The research accentuates the challenge of identifying former and emerging ways of design and management, which contribute to socio-spatial inequality in urban landscape. This paper is the initial part of more comprehensive research which covers more examples and other types of open green spaces such as gardens, cemeteries, and beaches.
(Landscape) Segregation / (Pejsažna) segregacija
Segregation is a social, economic, and spatial term. It can be visible5 in visual markers and signs or invisible.6 Segregation can be imposed as a result of discrimination, or it can be willing, in which case particular groups separate themselves from others because of fear (gated communities) or for the sake of privacy and tranquillity (nudist colonies, gay beaches in Miami and New York, women-only beaches in Italy, Australia and Turkey). It can have positive and negative aspects. A positive effect of segregation is providing places where they can feel safe and tranquil for people who are experiencing discrimination or unpleasantness because of their race, religion, sex, cultural background, socioeconomic class, sexual orientation, or chosen lifestyle. Negative effects of segregation in designed landscapes include distrust and hostility between segregated groups, unevenness in the distribution of and access to open green spaces, and difficulties in establishing green infrastructure. Segregation can be temporal, when groups alternate in using a particular place, or spatial, when disparate groups use separate parts of space at the same time without interference.
1 Unwin, 1997: 38
2 Girot, 2016: 18
3 Some of the notable authors are Jane Jacobs, Jan Gehl, William H. Whyte, and Sharon Zukin.
4 Knorr, 2016; Low, 2017; Armborst et al., 2017
5 e.g. apartheid in the South African Republic - different benches for blacks and whites, segregated state parks in the USA
6 Larsen, 2003: 111. A case of invisible segregation is Canada Park in Israel. The park was designed in place of three Palestinian villages which were destroyed by the Israeli army in an attempt to conquer new territory. Olive trees as a ”symbol of Palestinian long-lasting connection to the ground” were replaced by pine trees which have been a symbol of ”Zionistic foresting of the Promised Land” in order to cover up the remains of destroyed villages and to aggravate the return of the Palestinian villagers. In the park there is no visible segregation or limitations of access, but the history of the site and the replacement of symbols points to the segregation and the exclusion which are still ongoing. [Braverman, 2014: 1]
7 Sibley, 2003: i
8 Exclusion is camouflaged with another objective such as adding comfort or aesthetic improvement. It is effective because the targeted groups know that the design is meant to exclude them.
9 ”But what meaning has the iron railing? Either, observe, that you are living in the midst of such bad characters that you must keep them out by main force of bar, or that
(Landscape) Exclusion / (Pejsažno) isključivanje
”The human landscape can be read as a landscape of exclusion.” [Sibley7]
Socio-spatial exclusion occurs when undesired groups are excluded from engaging meaningfully with and within certain spaces, further legitimizing their social and economic marginality. Landscape exclusion can be manifested through denied access, right to protest, restrictions in use, dress code, and entrance fees, which decreases the degree of democracy in public space.
Landscape segregation and exclusion can be implicit and explicit. Implicit or suggestive exclusion is an inconspicuous means of excluding particular groups through design or the lack of it.8 Implicit exclusion includes removal of identity features, cultural and historic monuments, representation of people, or contributing to fear and the feeling of not belonging. People do not have to be physically segregated or excluded to feel that they are not welcome in certain places. Explicit or blatant exclusion communicates a strong and unambiguous message that someone is not welcome. Walls, fences, gates, spikes, and other elements limit the accessibility of places or disable their use in unwanted ways.9
William H. Whyte considers the instruments of exclusion as the greatest problem of city space improvement because they affect everyone.10 Sibley points out that the study of exclusion is inseparable from the study of inclusion, concluding that ”what seems exclusionary to someone might seem inclusionary to some other.”11 Sarah Schindler points out the problem of proving that particular archi-
you are yourself of a character requiring to be kept inside in the same manner. Your iron railing always means thieves outside, or Bedlam inside; it can mean nothing else than that. If the people outside were good for anything, a hint in the way of fence would be enough for them; but because they are violent and at enmity with you, you are forced to put the close bars and the spikes at the top.” [Ruskin, 2007: 92]
10 Whyte, 2009: 156
11 Armborst et al., 2017: 11. This can be seen in places that are heavily controlled. Some people perceive them as inclusive because they feel safe in them, while others disagree, stressing the feeling of being watched and not being able to relax.
12 Schindler, 2015: 1954
13 Zukin, 2000: 25
14 Low et al., 2005: 172
15 During the immigration crisis in 2015, police officers physically excluded immigrant users from parks in Belgrade who were congregating, sitting, and sleeping on the benches and grass. Public campaign ”Parks for all” was initiated to prevent the repression and to enable free use of the parks. [https://noborderserbia.wordpress.com /2015/06/12/stop-represiji-parkovi-su-za-sve-stop-therepression-parks-]
16 Heritage Urbanism - Urban and Spatial Models for Revival and Enhancement of Cultural Heritage is a project financed by the Croatian Science Foundation [HERU HRZZ2032] and it has been carried out at the Faculty of Architecture, University of Zagreb, principal investigator prof. Mladen Obad Šćitaroci, Ph.D.
tectural decisions were made with intention to exclude and the fact that people have difficulties in identifying the exclusive nature of architecture which they see as an ”innocuous feature”.12
/ Elementi uključivanja i isključivanja
Different elements of open green spaces can contribute to segregation and exclusion by their design and positioning, or the lack of them. They can enhance segregation and exclusion physically by dividing landscapes, fencing them or psychologically by sending explicit or implicit messages to the users about the usage, control, and proprietorship. Elements of inclusion/exclusion are barriers, amenities, CCTV, guards, urban furniture, and greenery. According to Sharon Zukin, parks which were crime-ridden and occupied by the undesirables ”use design as an implicit code of inclusion and exclusion”.13 ”New ethnic and immigrant groups can be excluded because of a lack of sensitivity to cultural barriers such as inability to read or speak English, nonverbal architectural cues, as well as signs of cultural representation”14, or they can be excluded physically by being removed from designed landscapes for not using them as prescribed.15
In this research, urban landscape is understood as a network of open green spaces such as parks, squares, and other commonly public spaces which are used for socializing, recreation, and cultural purposes. The relationship between socio-spatial inequality and open green spaces was researched and a detailed survey of literature on this subject was conducted. The purpose of this study was to determine identity factors, typology, and methods of rehabilitation for open green spaces of inequality by using the Heritage Urbanism method16. General identity factors arose from the historic and present understanding and purpose of urban parks and residential square gardens from the point of
Fig. 2 Modesty sign - an explicit means of exclusion which is aimed at women in orthodox Jewish neighbourhoods in Israel Vs. lamp post banners in Central Park that send inclusive messages by the private management of a public park
Sl. 2. Skromnosni znak - eksplicitni alat isključivanja usmjeren na žene u ortodoksnim židovskim susjedstvima u Izraelu naspram zastava na rasvjetnim stupovima u Central Parku koje ukazuju na promoviranje inkluzije sa strane privatne uprave javnoga parka
Fig. 3 Harbor Gateway Pocket Park in Los Angeles - installation of some playground equipment was enough to move sex offenders, who must live no closer than 200 yards from a school, park, or playground, out of the neighbourhood
Sl. 3. Harbor Gateway Džepni park u Los Angelesu - instalacijom nekoliko sprava za dječju igru seksualni prijestupnici, koji ne smiju živjeti bliže od 200 jarda (oko 183 metara) od škole, parka ili dječjeg igrališta, bili su prisiljeni iseliti se iz susjedstva
4 Elements of exclusion - benches in a shopping district have been caged to prevent congregation of winos who have been disturbing the consumers while doing Christmas shopping, Angouleme, France Sl. 4. Elementi isključivanja - klupe u trgovačkom predjelu koje su ograđene kako bi se spriječilo okupljanje pijanaca koji su uznemiravali potrošače tijekom predbožićne kupovine, Angouleme, Francuska
Fig. 5 ”European immigration crisis” started in 2015 and resulted in temporary conversion of public parks into places of living Vs. St Andrew Square in Edinburgh was originally built as a Georgian pleasure garden. It was periodically opened to public and after the rehabilitation, which included redesign, it has been converted to a public space. Sl. 5. „Europska imigrantska kriza” počela je 2015. godine i rezultirala privremenom prenamjenom javnih parkova u životne prostore. St. Andrew Square u Edinburgu prvotno je izgrađen kao vrt za uživanje, povremeno otvoren javnosti, a nakon rehabilitacije, koja je uključivala novo oblikovanje, trajno je prenamijenjen u javni prostor.
view of socio-spatial inequality. Specific identity factors for the greenequality types were determined through the case study comparative analysis. In this research, designed landscapes are seen primary as types of public places developed for recreation and aesthetic purposes. For this reason, other types of commonly public places such as squares and streets were omitted. The case study analysis method was used on six critical cases17 from around the world, divided into two types: urban parks as the epitome of recreational public spaces and residential square gardens that were developed for private purposes, mainly for ornamentation.18 Selected case studies express different types within proposed typology, and their hybrids. Some of the cases (High Line Park19 and Gramercy Park20) have already been mentioned and analysed by other authors as places of socio-spatial inequality. The case study analysis has determined distinguishing features for different types of open green spaces of inequality which were used as the criteria for a comparative analysis. Those features are:
Publicness typology: open green spaces can be public, semi-public, semi-private, and private. Čaldarović and Šarinić consider public space as intended and used by everyone, semi-private and semi-public as selectively accessible and open, controlled spaces, and private space as having rigidly prescribed rules and being regulated by different means (e.g. public spaces which are occupied by private businesses or housing with prescribed use regime).21
Barrier: fences, walls, hedges and other types of barriers are design elements which physically, psychologically, and visually divide or exclude space and people.
Gates: gating can contribute to exclusion by being locked throughout certain hours or limiting access to particular groups. Gates can also be inclusive features that encourage people to enter.
Seats: commercial seats are those which people may use only if they pay for a service, such as seats in cafés. When the number of commercial seats in public places is higher than the number of non-commercial seats, it points to privatisation and consumerization of public space and deters non-consumers from the public place. People consider provision of seats in public places as their right.
Food and drink: provision of food and drink is a method used for inconspicuous supervision, to control what is sold, and a way to benefit financially from license fees.22
Opening hours: opening hours are commonly established to protect urban green spaces from vandalism but can be an exclusive feature for some groups.
Ownership: although ownership of an open space is not a precise tool for determining the degree of its openness to public, there is a tendency for private designed landscapes to have more access limitations and generally more rules of conduct which, when breached, can result in exclusion.23
Management: open green spaces can be managed by a public service or a private firm. There is an increase in the number of privately-owned public spaces, especially in the United Kingdom and the USA (Paley Park, LentSpace, Zuccotti Park) and public spaces that are privately managed (Central Park, Bryant Park, High Line Park). Management is an important factor in socio-spatial inequality because public spaces are supposed to be open to all, but private management often has instruments to exclude the undesirables, especially the non-consumers.24 Private management of public spaces can be a tool of exclusion (beaches in Croatia) or a tool of rehabilitation of excluded/segregated space (Bryant Park Corporation).
Greenequality type: open green spaces can be divided into different greenequality types depending on their greenequality - the relationship between their inclusive and exclusive elements.
Segregation/exclusion types: identification of a certain blatant or covert phenomenon can be a sign of segregation or exclusion - occupancy (drug users, winos, and homeless people), segregated amenities, identity exclusion, environmental gentrification, being closed to public, working hours, defensible space, and limitations in use.
Rehabilitation type: certain rehabilitation types were identified which contribute to alleviating socio-spatial inequality - renovation, introduction of new amenities, food and drink, visual culture, events, and opening to public.
Methods of designed landscape rehabilitation were identified and developed from the case study analysis, depending on their initial and targeted/reached greenequality type.
17 ”Critical cases are chosen because they have features that are central to the teorethical purpose of the investigation.” [Swaffield, 2017: 109]
18 Obad Šćitaroci, Bojanić Obad Šćitaroci, 2004: 26
19 Millington, 2015
20 Low, 2003
21 Čaldarović, Šarinić, 2017: 19
22 Rosenzweig, Blackmar, 1992: 329
23 Although privately owned and managed, Paley Park is considered more open to public than a publicly-owned, privately-managed Iveagh Gardens park in Dublin with its short opening hours and frequent closing to public because of private bookings.
24 ”The need to manage urban space and particularly to separate different kinds of people in space is a pre-eminent consideration in contemporary urban design, matched only by the ever-present requirement to gratify the egos of developers.” [Christopherson, 1994: 409]
# Name
1 High Line Park NYC, USA public + - c/nc f/d daytime public public/ private environmental gentrification, occupation by tourists exclusive landscape / landscape as an instrument of exclusion
2 “Narkić Parkić” /Art Park Zagreb, Croatia public + - nc d 0-24 public public occupation by drug-users landscape as a barrier / excluded landscape + semi-public visual culture, events, sports, drinks x inclusive landscape
3 Paley Park NYC, USA semi-public + + c/nc f/d 8-20 private private working hours, limitations in use inclusive landscape + public x x x RESIDENTIAL SQUARE GARDENS
4 Zrinjevac Park Zagreb, Croatia public - - nc * 0-24 public public occupation by private events inclusive landscape (exclusive during events) - x
5 Gramercy Park NYC, USA private +
6 St Andrew Square Edinburgh, Scotland
(only
holders)
Legend 6.) Seats: c - commercial, nc - noncommercial 7.) Food and drink: f - food, d - drink, 0 - nothing, * - food and drink only during festivals
reseArcH results
rEzultati istraživanJa
The comparative analysis is given in Table I. Elements of exclusion/inclusion were identified and used as a starting point to determine greenequality types. Publicness is defined as openness to public, and informs us whether the ownership matches the management. Segregation and exclusion types point to the greenequality type, i.e. occupation by drugusers indicates an excluded landscape, working hours and limitations in use are not strong enough indicators of inequality because they are mainly used to be inclusive, and being closed to public is a clear sign that the landscape is exclusive.
The analysis shows that publicness typology does not always correspond with the ownership and the management. Barriers and gates are equally used in public and private open green spaces, their main function is demarcation, but they turn into exclusive elements when the barriers become mental or the gates get locked. Food and drink are an inclusive element but can become exclusive if they are too expensive for most people. Working hours can be perceived as an exclu-
sive element, but they are often established for safety and prevention of vandalism, in which case they are an inclusive element. In relation to residential square gardens, parks do not show indications of being more open to public. Public residential square gardens are commonly open at night time because they are considered safer being over-watched by surrounding residents. Designed landscapes can be partly or completely rehabilitated by removing exclusive elements or turning them into inclusive elements and introducing the new ones.
Five greenequality types were identified, four in the case study analysis and one additional (segregated landscape) through the literature review. The latter is mainly linked to historic designed landscapes:
Exclusive landscape is a landscape which is controlled by the dominant group that chooses/decides who can enter and/or dwell. Control is carried out by using means of exclusion such as establishing business improvement districts (BIDs)25, gating, lack of seating, and hiring private guards. An example of exclusive landscape is Gramercy Park, a private residential square garden in the lower Manhattan. It has been locked and pri-
25 Business improvement districts firstly appeared in the 1970s Toronto and have spread to the rest of the continent by organizing local, geographically connected, private firms which have, through increased taxes or fees, improved public space surrounding their establishments. Public space becomes intended mainly to consumers, privately managed and controlled through CCTV and private guards.
Fig. 6 Exclusive (Gramercy Park) vs. inclusive (Zrinjevac Park) greenequality type
Sl. 6. Ekskluzivni (Gramercy Park) naspram inkluzivnog (Park Zrinjevac) greenequality-tipa
Fig. 7 Although both High Line Park and Paley Park are publicly open spaces, the former is considered to be a place of inconspicuous exclusion and the latter is privately owned and managed
Sl. 7. Iako su High Line Park i Paley Park javno dostupni prostori, prvi se smatra mjestom neprimjetnog isključivanja lokalnog stanovništva, a drugi je u privatnom vlasništvu i isto je tako upravljan
vately managed since 1844, despite being surrounded by public space. Gramercy Park is accessible only to the owners of the surrounding buildings who get the key for a fee, an atavism of English garden squares which have been a means of class segregation since the 17th century.
Excluded landscape is a public landscape which is occupied and appropriated by marginal social groups that repel other users. Lofland describes such public spaces as ‘parochial’.26 People are allowed in excluded landscapes, but they do not feel safe in them so they avoid and sometimes name them with the intention to display their hostility (e.g. ”Needle Park”). From the 1970s until the end of the 1980s Bryant Park was a place where drug users and other undesirables congregated. It was enclosed with high walls and visually cut off from the surrounding streets. The park was a dark and dreary place, badly managed, with a high crime rate. There were no signs of control. William H. Whyte was hired to analyse the park and find a way to bring people back to the park. He reported: ”If you went out and hired the dope dealers, you couldn’t get a more villainous crew to show the urgency of the [present Bryant Park] situation.”27 His proposal was to build more entrances, lower the entire park, and remove the eye-leveled shrubbery to open the views into the park from the street. Landscape architecture firm Hanna/Olin made a design proposal which included new entrances, improvement and fixing of paths and lighting, restoration of park monuments, renovation of restrooms, and introduction of movable chairs to give people a feeling of control over space. In 1992, the park was reopened under private management. Two restaurant pavilions and four concession kiosks were opened to provide food and drinks to the park users. Programmed activities were introduced to contribute to conviviality, working hours were established, and private guards in cooperation with controlling officers provide security. An example of a recently rehabilitated excluded landscape is Art Park in Zagreb, located between the Strossmayer Promenade and Ilica Street. It was called ”Junky-Park” and ”Hell”, populated by drug users who repelled everyone else. The rehabilitation of the park started in 2016 by covering up graffiti with murals, introducing street art exhibitions, drink vendors, new playground, and organised events. For the time being, events are organised only during the summer months. The park’s image has changed, even parents with children are using it and the rehabilitation has re-established a walking connection between the two parallel streets.
Landscape as a barrier is a means of segregation in which landscape is designed with
intention to divide areas inhabited by disparate groups of people. Thoroughbred Park in Lexington, Kentucky was designed to be a physical and visual boundary between neighbourhoods. It is not an obviously racialized space, but as the history of the city is analysed, it can be seen that the black people, who had a great influence on the city’s tradition of horse breeding and horseracing, were left out of the design of the park’s sculpture. Hilly topography is a design feature that was introduced to block the view from the main roads onto the impoverished (black) neighbourhood and a barrier for the walking route to the wealthy (white) neighbourhood.28 Landscape topography is a socio-spatial barrier used in dual cities such as Sao Paolo where there is a large gap between the rich and the poor inhabiting the same city. Boundary parks can become landscape as a barrier because they are ”located between different neighbourhoods and might not fall under the purview of any one constituent group, as opposed to parks totally surrounded by a single neighbourhood”, which can lead to ”lack of use, community neglect and eventually lack of maintenance”.29
Landscape as an instrument of exclusion. Developing new open green spaces or improving the existing ones can have a gentrification effect on a neighbourhood and the exclusion of some people. Environmental gentrification30 can be observed on historic examples of landscape architecture such as garden squares and parks (Birkenhead Park, Central Park) which were developed partly to increase the value of adjacent and nearby properties. English landscape style has changed the design of parks in rural parts in the way that food gardens and the servants who took care of them were sent to and hidden on the margins of the land so as not to interfere
26 Lofland, 1998
27 http://bryantpark.org/blog/history
28 Clowney, 2013: 19
29 Solecki, Welch, 1995: 94
30 Anthropologist Melissa Checker has coined the term ‘environmental gentrification’ to describe a process in which ”operating under the seemingly a-political rubric of sustainability, environmental gentrification builds on the material and discursive success of the urban environmental justice movement and appropriates them to serve highend redevelopment that displaces low income residents”.
[Checker, 2011: 212]
31 Millington, 2015: 2329
32 *** 2011
33 Reichl, 2016: 2
34 Millington, 2015: 2333
35 Tyson 2014: 426
36 https://www.youtube.com/watch?v=nqEhWCMLitE
37 Cranz, 1989: 204
38 https://www.theguardian.com/edinburgh/2010/oct /01/edinburgh-green-space-city-centre-gardens.
39 Bodnar, 2015: 13
with the promoted Arcadian style. A contemporary example of environmental gentrification is High Line Park in New York which contributes to segregation through disproportional allocation of city funds to its development and management as opposed to other green spaces in the city. High line was also criticised because its targeted users are tourists, without provision of amenities for the locals.31 From 2003 to 2011 the price of real estate adjacent to High Line Park increased by 103%.32 The price increase has led to a change in park-user structure; racial and ethnic diversity of users is disproportionate to other parts of the neighbourhood, city and other parks in Manhattan.33 Millington points out that environmental gentrification is not a result of landscape design but a particular way of design and the process politics.34 High Line Park is at the same time an attractive place in the way that it is visited by great numbers of people, but also an exclusive place because it is intended for particular groups.
In California, pocket parks are being built as a means intended to exclude sexual offenders from the neighbourhood. In accordance with ”Jessica’s Law”, sex offenders cannot live near parks or schools. This regulation has contributed to the increase of homelessness because of the difficulties that sex offenders have in finding housing compliant with it.35 Harbor Gateway Pocket Park in Los Angeles is an example of a pocket park designed with the sole intention of exclusion.36
Segregated landscape is used separately without interchange. Segregation can be visible in designed landscapes bordering neighbourhoods inhabited by different races or socioeconomic classes because the areas near the poorer or ethnic minorities are equipped with fewer amenities, they are less kempt and the access is more difficult. The examples of segregated landscapes are State Parks in the USA which were racially divided and reform parks (1900-1930) which were divided by age and sex.37
conclusion
zAKljučAK
The results show that designed landscapes can be perceived as places that have originated from a form of positive segregation and exclusion (nature and people) which enabled new qualities in people’s lives and have become places where segregation and exclusion can have negative consequences. Certain historic means of landscape segregation and exclusion have disappeared, some have been redefined and others remain as atavisms from the past.
The aim of the research was to propose a new urban landscape typology which distinguishes designed landscapes according to their greenequality, a qualitative feature stemming from design and management analysis that determines socio-spatial relationship of a designed landscape. Five different greenequality types were identified, which can be used as a starting point for choosing a rehabilitation method.
The existing and future landscapes of segregation and exclusion are bound to affect urban planning and design with an increase in number of parks which should accommodate all of the groups that are not being mixed. However, there will be a decrease in conviviality and trust between people. Public spaces are being privatized, public seating in squares is being occupied by private terraces of cafes, and usage of public places is restricted to formal activities. Boundaries between public and private space are being erased. Privatization of public places and migration crisis are just few of the many problems that affect the need for provision of new public spaces, which is particularly difficult in cities that are densely built. There is a need to identify negative segregation and exclusion which occurs through the design and management of designed landscapes and to find a suitable rehabilitation method which would alleviate the problem of socio-spatial inequality.
The limitation of this research is that determination of socio-spatial inequality is based on qualitative factors which do not measure the degree (severity) of inequality, only its existence. Also, in some cases it is difficult to determine whether an element is inclusive or exclusive because particular elements can be inclusive for some groups and exclusive for others.
There are examples of initiatives to open up urban landscapes which are otherwise exclusive. St Andrew Square in Edinburgh has been permanently open to public. Rutland Square garden, Charlotte Square and Queen Street Garden are considered to be next, but the problem arises because of some owners’ lack of desire to let others into their private realm38. There are also events such as Courtyards in Zagreb, Book Festival in Charlotte Square, and Open Garden Squares Weekend in London which allow people to visit places that are otherwise closed to public for a certain period of time.
”If we are capable of designing certain groups out, we can learn how to ‘design the marginalised in’ and how to design better and more inclusive cities.”39
[Written in English by authors. Proof-read by VM, obrt za poduku i prevođenje, vl. Vedrana Marinović, Ulica Jurja Dobrile 20, Zagreb]
1. Armborst, T.; D’Oca, D.; Theodore, G.; Gold, R. (2017), The Arsenal of Exclusion & Inclusion, Actar, New York
2. Bodnar, J. (2015), Reclaiming Public Space, „Urban Studies”, 1-15; DOI: 10.1177/00420980 15583626
3. Braverman, I. (2014), Planted Flags: Trees, Land, and Law in Israel/Palestine, Cambridge University Press
4. Checker, M. (2011), Wiped Out by the ”Greenwave”: Environmental Gentrification and the Paradox Politics of Urban Sustainability, „City & Society”, 23 (2): 210-229; DOI: 10.1111/j.1548744X.2011.01063.x
5. Christopherson, S. (1994), The Fortress City: Privatised Spaces, Consumer Citizenship, in: Post-Fordism: A Reader [ed. Amin, A.]: 409-442, Blackwell, Oxford, UK
6. Clowney, S. (2013), Landscape Fairness: Removing Discrimination from the Built Environment, „Utah Law Review”, 1: 1-62
7. Cranz, G. (1989), The Politics of Park Design: A History of Urban Parks in America, MIT Press, Cambridge (Mass.), USA
8. Čaldarović, O.; Šarinić, J. (2017), Suvremeni grad - javni prostori i kultura življenja: primjer Zagreba, Naklada Jesenski i Turk, Zagreb
9. Girot, C. (2016), The Course of Landscape Architecture, Thames & Hudson, London
10. Knorr, L. (2016), Divided Landscape: The Visual Culture of Urban Segregation, „Landscape Journal”, 35 (1): 109-126
11. Larsen, E.L. (2003), Integrating Segregated Urban Landscapes of the Late-Nineteenth and Early-twentieth Centuries, „Historical Archaeology”, 37 (3): 111-123
12. Lofland, L. (1998), The Public Realm, Exploring the City’s Quintessential Social Territory, De Gruyters, New York
13. Low, S. (2003), Behind the Gates: Life, Security, and the Pursuit of Happiness in Fortress America, Routledge, London & New York
14. Low, S. (2017), Spatializing Culture: The Ethnography of Space and Place, Routledge, London & New York
15. Low, S.; Taplin, D.; Scheld, S. (2005), Rethinking Urban Parks, The University of Texas, Austin
16. Millington, N. (2015), From Urban Scar to ‘Park in the Sky’: Terrain Vague, Urban Design, and the Remaking of New York City’s High Line Park, „Environment and Planning A”, 47: 2324-2338
17. Obad Šćitaroci, M.; Bojanić Obad Šćitaroci, B. (2004), Gradski perivoji Hrvatske u 19. stoljeću - javna perivojna arhitektura hrvatskih gradova u europskom kontekstu, Šćitaroci d.o.o., Arhitektonski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb
18. Reichl, A.J. (2016), The High Line and the Ideal of Democratic Public Space, „Urban Geography”; DOI: 10.1080/02723638.2016.1152843
19. Rosenzweig, R.; Blackmar, E. (1992), The Park and the People: A History of Central Park, Ithaca and London, Cornell University Press
20. Ruskin, J. (2007), The Two Paths: Being Lectures on Art, and its Application to Decoration and Manufacture Delivered in 1858-9., Dodo Press, Open Library
21. Schindler, S. (2015), Architectural Exclusion: Discrimination and Segregation Through Physical Design of the Built Environment, „The Yale Law Journal”, 124: 1934-2024
22. Sibley, D. (2003), Geographies of exclusion, Routledge, USA and Canada
23. Solecki, W.D.; Welch, J.M. (1995), Urban Parks: Green Spaces or Green Walls?, „Landscape and urban planning”, 32: 93-106
24. Swaffield, S. (2018), Case studies, in: Research in Landscape Architecture: Methods and Methodology [ed. Van den Bink, A.; Bruns, D.; Tobi, H.; Bell, S.]: 105-119, Routledge, UK and USA
25. Tyson, S. (2014), Experiments in Responsibility: Pocket Parks, Radical Anti-Violence Work, and the Social Ontology of Safety, „Radical Philosophy Review”, 17 (2): 421-434; DOI: 10.5840/ radphilrev201471820
26. Unwin, S. (1997), Analyzing Architecture, Routledge, London and New York
27. Whyte, W.H. (2009), City: Rediscovering the Center, University of Pennsylvania Press, Philadelphia
28. Zukin, S. (2000), The Cultures of Cities, Blackwell Publishers, UK and USA
29. *** (2011), Economic Snapshot: A Summary of New York City’s Economy, New York City Economic Development Corporation
Internet sources
Internetski izvori
1. http://bryantpark.org/blog/history [20/8/2018]
2. https://www.youtube.com/watch?v=nqEhWC MLitE [20/8/2018]
3. https://www.theguardian.com/edinburgh/2010 /oct/01/edinburgh-green-space-city-centre-gardens [20/8/2018]
4. https://noborderserbia.wordpress.com/2015/ 06/12/stop-represiji-parkovi-su-za-sve-stopthe-repression-parks- [20/8/2018]
Illustrations and Table Sources
Izvori ilustracija i tablice
Fig. 1 Photo: S. Golubić
Fig. 2 https://www.thejc.com/image/policy:1.44 9945:1512739173/.jpg?f=16x9&h=576&w =1024&$p$f$h$w=a4c2c21) [12/4/2018]; http://payload26.cargocollective.com/1/6 /203041/2831014/lawn.jpg [22/8/2018]
Fig. 3 Google Earth [8/9/2017]
Fig. 4 https://www.telegraph.co.uk/news/worldnews/europe/france/11314081/French-cityinstalls-anti-homeless-cages-around-benches.html AFP/Getty [22/8/2018]
Fig. 5 http://mondo.rs/a824294/Info/Drustvo/ Beograd-Imigranti-opljackani-na-spavanju. html [22/8/2018]; https://www.gillespies. co.uk/projects/st-andrew-square [22/8/2018]
Fig. 6 https://www.nacionalno.hr/zrinjevac-najljepsa-plaza-u-gradu-provjerite-sto-vas-sve -tamo-ocekuje/ [1/10/2018]; https://www. nytimes.com/2012/09/30/realestate/howdo-you-get-a-key-to-gramercy-park.html [1/10/2018]
Fig. 7 https://streeteasy.com/blog/changinggrid-high-line/ [1/10/2018]; https://www. outdoorproject.com/adventures/new-york /parks-wilderness/paley-park [1/10/2018]
Fig. 8 S. Golubić
Table I S. Golubić
Summary Sažetak
Arhetipovi perivojne arhitekture, šumski proplanak i omeđeni vrt nastali su isključivanjem iz prirode i isključivanjem prirode kroz zatvaranje i kontrolu. Gradski su pejsaži prostori koji bi trebali biti otvoreni i jednako dostupni svim pripadnicima javnosti, no kod njih se pojavljuje i iskazuje društveno-prostorna nejednakost koja može biti vidljiva i prikrivena te stoga teško prepoznatljiva. Analizom elemenata uključivanja i isključivanja u gradskim pejsažima može se utvrditi jesu li oni prostor u kojem se odvija društveno-prostorna nejednakost ili instrument kojim se ista provodi. Segregacija kao društveni, ekonomski i prostorni pojam te društveno-prostorno isključivanje pojavljuju se kao manifestacija društveno-prostorne nejednakosti, a imaju za posljedicu daljnju marginalizaciju pogođenih društvenih skupina, smanjenje demokratičnosti gradskih pejsaža i međusobnog povjerenja, komunikacije i interakcije između različitih društvenih skupina. Segregacija i isključivanje mogu biti implicitni ako se provode prikrivenim instrumentima te eksplicitni u slučajevima kada se koriste eklatantni, uglavnom fizički instrumenti koji onemogućuju slobodan ulazak i korištenje gradskih pejsaža. Mnogobrojna su istraživanja privatizacije i nedostupnosti javnoga prostora, no ne istražuje se metodologija identifikacije gradskih pejsaža nejednakosti i njihova tipologija. Ovaj rad istražuje utjecaj oblikovanja i upravljanja gradskim pejsažima na povećanje ili smanjenje društveno-prostorne nejednakosti. Cilj je istraživanja bio predložiti novu tipologiju gradskih pejsaža ovisno o njihovu odnosu prema društveno-prostornoj nejednakosti koja se naziva greenequality. Opći čimbenici identiteta proizašli su iz povijesnog i sadašnjeg poimanja te korištenja parkova i perivojnih trgova u pogledu društveno-prostorne nejednakosti. Specifični čimbenici identiteta za pojedine greenequality-tipove određeni su kataloškom obradom odabranih primjera usporedbene analize. Istraživanje se nastavlja, a u ovome radu iznose se prvi rezultati i zaključci. Proizašli rezultati i metodologija istraži-
vanja mogu poslužiti u prepoznavanju i definiranju gradskih pejsaža nejednakosti. Metodologija istraživanja temelji se na polazištima znanstvenog projekta Urbanizam naslijeđa [Heritage Urbanism - HERU] koji se provodi na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Čimbenici identiteta istraženi su usporedbom šest domaćih i svjetskih primjera parkova i perivojnih trgova, i to: Thoroughbred Park, Art Park, Paley Park, Park Zrinjevac, Gramercy Park i St. Andrew Square. Primjeri su birani prema dvama tipovima: urbani parkovi kao utjelovljenje javnih prostora namijenjenih rekreaciji i perivojni trgovi građeni u privatne svrhe, uglavnom radi podizanja estetske kvalitete prostora. Odabrani primjeri iskazuju različite tipove predložene tipologije. Komparativna analiza obuhvatila je elemente uključivanja i isključivanja: funkcionalnu tipologiju, barijere, vrata, sjedala, prodaja hrane i pića, radno vrijeme, vlasništvo i upravljanje, na temelju kojih se odredio prvotni greenequality-tip, provedena rehabilitacija i greenequlity-tip kao rezultat rehabilitacije. Rezultati istraživanja ukazuju na to da tipologija javnosti prostora nije uvijek istovjetna njegovu vlasništvu i upravljanju. Barijere i vrata u istoj se mjeri koriste kako u javnim tako i u privatnim parkovima i perivojnim trgovima. Mogu imati funkciju označavanja prostora, ali i služiti kao elementi isključivanja ako barijere postanu mentalne, a vrata zaključana. Hrana i piće element su uključivanja koji, ako nisu dostupni svima, mogu postati element isključivanja. Radno vrijeme može se promatrati kao element isključivanja, iako je često njegova svrha povećanje sigurnosti i prevencija vandalizma. U odnosu na perivojne trgove, parkovi ne pokazuju naznake veće dostupnosti javnosti. Javni su perivojni trgovi uobičajeno otvoreni noću jer se smatraju sigurnima, budući da se nalaze pod stalnom prismotrom stanovnika. Gradski pejsaži mogu djelomično ili u potpunosti proći proces rehabilitacije uklanjanjem elemenata isključivanja ili njihovom preobrazbom u elemente uključivanja, kao i uvođenjem novih elemenata.
Usporednom analizom prepoznato je pet greenequality-tipova:
Ekskluzivni gradski pejsaž kojim upravlja dominantna skupina koja određuje tko smije ući i boraviti. Isključeni gradski pejsaž koji okupira marginalizirana skupina, pristup je omogućen, ali se izbjegava zbog straha i osjećaja nepripadanja. Gradski pejsaž kao barijera, oblikovan i izgrađen sa svrhom prostornog odvajanja disparitetnih skupina. Gradski pjesaž kao instrument isključivanja, kojeg je svrha ili posljedica isključivanje određenih društvenih skupina iz susjedstva.
Podijeljeni gradski pejsaž koji omogućuje istodobno korištenje ako su skupine prostorno odijeljene ili korištenje istog prostora naizmjenično. Zaključak je da se isključivanje i segregacija u gradskim pejsažima ne treba doživljavati samo kao negativan rezultat društveno-prostorne nejednakosti, već kao pozitivan instrument koji omogućava samoaktualizaciju, te sigurniji i kvalitetniji život u gradovima kao mjestima miješanja mnogobrojnih i katkad konfliktnih društvenih skupina. Postojanje društveno-prostorne nejednakosti u gradskim pejsažima ukazuje na potrebu za njihovom identifikacijom i rehabilitacijom. Fenomeni privatizacije javnih gradskih pejsaža te povećanja diferencijacije i dispariteta među društvenim skupinama nastaju kao posljedica suvremenih svjetskih zbivanja, kao što su intenzivne migracije, i dovest će do potrebe za stvaranjem većega broja gradskih pejsaža, njihove fragmentacije i novih tipova koji će omogućiti postojećim i novim društvenim skupinama aktualizaciju temeljnih ljudskih životnih potreba koje im gradski pejsaži omogućuju. Inicijative kao što su trajno otvaranje javnosti St. Andrew Square u Edinburghu te periodično otvaranje privatnih dvorišta i perivojnih trgova u Zagrebu i Londonu upravo mnogobrojnošću posjetitelja i unapređenjem životnosti pokazuju da javnost vapi za novim i raznovrsnijim javno dostupnim prostorima te da postoji potreba za rehabilitacijom gradskih pejsaža kako bi postali društveno-prostorno pravedniji.
Biographies Biografije
stjepKo GoluBić, MLA, employee in the architectural practice Kostelgrad-projekt d.o.o. in Pregrada. He is a Ph.D. student at the Faculty of Architecture, University of Zagreb.
Prof. BojAnA BojAnić oBAd ŠćitAroci, Ph.D., architect, is Head of the Department of Urban Planning, Spatial Planning and Landscape Architecture at the Faculty of Architecture, University of Zagreb. [www.scitaroci.hr]
stjepKo GoluBić, mag.ing.kraj.arh., zaposlen je u arhitektonskom uredu Kostelgrad-projekt d.o.o. u Pregradi. Doktorand je na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.
Prof. dr.sc. BojAnA BojAnić oBAd ŠćitAroci, dipl. ing.arh. Predstojnica je Katedre za urbanizam, prostorno planiranje i pejsažnu arhitekturu na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. [www.scitaroci.hr]
International Burch University
Faculty of Engineering and Natural Sciences
Department of Architecture
Bosnia and Herzegovina - 7100 Sarajevo, Francuske revolucije bb, Ilidža erna.husukic@ibu.edu.ba emina.zejnilovic@ibu.edu.ba
Preliminary Communication
https://doi.org/10.31522/p.26.2(56).5
UDC 711.4 (497.6 Sarajevo) ”20”
Technical Sciences / Architecture and Urban Planning
2.01.02. - Urban and Physical Planning
Article Received / Accepted: 19. 10. 2018. / 11. 12. 2018.
Internacionalni Burč Univerzitet Fakultet za inženjering i prirodne nauke Odsjek za arhitekturu Bosna i Hercegovina - 7100 Sarajevo, Francuske revolucije bb, Ilidža erna.husukic@ibu.edu.ba emina.zejnilovic@ibu.edu.ba
Prethodno priopćenje https://doi.org/10.31522/p.26.2(56).5
UDK 711.4 (497.6 Sarajevo) ”20”
Tehničke znanosti / Arhitektura i urbanizam 2.01.02. - Urbanizam i prostorno planiranje Članak primljen / prihvaćen: 19. 10. 2018. / 11. 12. 2018.
Analiziranje stanja sarajevskog pejsaža
cultural landscape European identity landscape change new technologies Sarajevo, BiH sustainability
This paper discusses the complex processes and practices of global flows within the dynamic nature of European cultural landscapes in a contemporary context. It examines the role of new technologies, recent demographic fluctuations and increasing interconnectedness in cultural landscape reconfiguration. This paper represents an attempt to encourage a shift in thinking on existing environmental resources and sustainable landscape practices, and to question alternative approaches that are sensitive to the cultural interchange process. Substantively, complex and contradictory nature of contemporary cultural identities is addressed in the city of Sarajevo, the capital of Bosnia and Herzegovina.
kulturni pejsaž europski identitet promjena pejsaža nove tehnologije Sarajevo, BiH održivost
Ovaj se rad bavi složenim procesima i aktivnostima globalnih tokova unutar dinamičke prirode europskih kulturnih pejsaža u suvremenom kontekstu. Istražuje se uloga novih tehnologija, recentne demografske fluktuacije i rastuća međupovezanost u novoj konfiguraciji kulturnih pejsaža. Rad ima za cilj potaknuti promjene u načinu razmišljanja o postojećim mogućnostima u okolišu i održivim aktivnostima u krajoliku te preispitati drugačije pristupe osjetljive na procese kulturne razmjene. Analizira se složena i kontradiktorna priroda suvremenih kulturnih identiteta u Sarajevu, glavnom gradu Bosne i Hercegovine.
uvod
characteristics of twenty-first century landscapes, old or new, are products of fundamental changes of its natural state by human activity. Moreover, pointed out by the recent studies1 today’s Earth’s surface is occupied predominantly by human-dominated ecosystems. Cleary, untouched nature is just a fiction since every epoch and culture leaves its own imprint on landscape. Thus, there can be no doubt that pseudo-natural landscapes do exist. Still, the degrees of human impact on environment vary, as well as degrees of landscape naturalness.
Given the scale changes happening in the age of the Anthropocene, humans have become a major geological force.2 The plethora of processes between various actors in the environment indicate that there is little hope for understanding these interactions at a global scale unless particularity of complex environmental realities is going to be revealed. The identification of these interactions and specific environment features include understanding of co-dependent and co-evolutionary processes articulated and materialized socially and culturally. Specified by Terkenli3 the relevance of accepting landscapes as a synthesis of various discourses comes from need of ”cultural understanding and interpretation of changing geographical schemata of changing economic, physical as well as social relations”.
A common theme across landscape discipline is that traditional landscapes4 are disappear-
ing and are being invaded by new landscapes, which is intimately connected with the shifting nature of cities. Thus, as characterized by researchers, planners and policy makers5 urbanization, new modes of transportation, globalization and unpredictable factor - calamity are driving forces of landscape change. Furthermore, the realities of the accumulated effects of infrastructural interventions constantly alter ecosystems and material process in foreseen and unforeseen ways.6
Consequently, dysfunctional environmental relations have been a major force of landscape transformation, challenging the landscape to cope within maelstrom of continuous disintegration. Broadly speaking, an abundance of conceptual landscape views is to be expected. In this context substantive landscape meaning varies. As Rowntree7 reveals according to various disciplines and its preferences landscape could be understood differently ”as an ecological artefact, material culture, visual resource, a metaphor, and artistic depiction, ideology, and agent of power relations”.8
Accordingly, selective landscape experience and representation, the ones that favor beautiful and stylized scenarios, is based on individual aspirations of the observer. Looking for visually appealing environmental images, picaresque and surreal landscape beauty, very often intentionally, wilderness of environment, ”the squalid villages of the real countryside and including certain agreeable natural features: brooks and groves of trees and smooth expanses of grass”9 are omitted from landscape images. But such landscape interpretation signifies the exact opposite of what a cultural landscape is.10 Thus, the major concern of this paper is to question how one could understand, analyze and interpret diverse value system inherent in cultural landscapes.
This paper draws on Wall11 and the conception of landscape as responsive urban surface ”that invokes functioning matrix of connective tissue that organizes not only objects and spaces but also the dynamic process and
1 Sanderson et al., 2002; Foley, 2005
2 Steffen et al., 2011
3 Terkenli, 2001: 198
4 According to Antrop: ”Traditional landscapes have been defined as the landscapes which evolved during centuries until the fast and large scale modem changes in ‘tabula rasa’ style started.” [Antrop, 1997: 105]
5 Antrop, 2004; Li et al., 2013; Lokman, 2017
6 Lokman, 2017
7 Rowntree, 1996
8 Stephenson, 2008: 128
9 Jackson, 1984: 3
10 Rapaport, 1992: 34
11 Wall, 1999: 233
events that move through them”. Wall12 refers to a landscape as an urban surface characterized ”as extensive and inclusive groundplane of a city, the ‘field’ that accommodate buildings, roads, utilities, open spaces, neighborhoods, and natural habitats”.13 Moreover, this view on the importance of complex processes in landscape formation is additionally supported by the European Landscape Convention that implies understanding of landscape as ”means an area, as perceived by people, whose character is the result of the action and interaction of natural and/or human factors”.14
Accordingly, multiple and complex changing realities bring to the forefront new challenges for landscape research that questions landscape policy as well as landscape evaluation and assessment methods. The European Landscape Convention15 emphasized the urgent need for landscape inventorying and monitoring. Reliable data and meaningful indicators for landscape assessment are needed to properly assess the character of the changing landscapes and decide what is valuable for the future. Therefore, the stage and set up of new conditions for an uncertain future of landscape has become a recurring topic in recent work of professionals.16
It is critical to comprehend that isolated perception on understanding human-environment relationships are not sufficient, but rather pluralistic approaches are needed to effectively bridge research cores of different views.17 In that vein, the recognition of the multiple values recaptured in landscapes has resulted in a steadily growing interest to sustain both cultural and ecological landscape diversity that can be also seen in the inclusive methods taken to landscape identification and protection presented in the World Heritage Convention.18 Similar arguments have appeared within the European Landscape Convention in which a variety of professions and disciplines have emphasized the need for appropriate landscape identification by recognition of ”landscapes in law as an essential component of people’s surroundings, an expression of the diversity of
12 Wall, 1999
13 Corner, 1999: 233
14 Council of Europe, 2000: 2
15 Council of Europe, 2000
16 Terkenli, 2001; Birks, 2004; Stephenson, 2008; Fairclough, 2016
17 Brown et al., 2005
18 UNESCO, 2008
19 Council of Europe, 2000: 89
20 Francis, 2001
21 Eliot, 1988
22 Stephenson, 2008
23 Antrop, 2005
their shared cultural and natural heritage, and a foundation of their identity”.19
The article aims to fill gaps within recent landscape research by addressing interconnectedness between culture and nature. In doing so, Section 2 presents research on landscape as an instrument of cultural power and questions alternative landscape approaches that are sensitive to the process of cultural interchange. Seeking to contribute to the theoretical framework and practical modalities of comprehensive landscape development approach, section 3 explores meaningful concepts of sustainability in reference to cultural landscape and challenges landscape design beyond ecological performance. Substantively, Section 4 explores the complex nature of contemporary cultural identities that are addressed in the city of Sarajevo, the capital of Bosnia and Herzegovina. Using descriptive case study method20, this work seeks to provide insights of phenomena at general level rather than simply matters exclusively intrinsic to the case study area. Section 5 entails to study landscapes, offering directions for innovative future research that sees technology as an extended network of various materials, social, cultural and environmental relations. Section 6 synthesizes the research findings together with the implications and argues that maintaining cultural diversity through landscape is paramount for cultural sustainability. Finally, this work is seen as productive moment for putting forward visionary ideas for cultural landscapes under technological influence and thus aims to provide a platform for future research.
lAndscApe As An instrument of culturAl poWer
PEJsaž Kao instrumEnt
Kulturne moći
It is Eliot’s21 conviction that European culture represents the identities which can be discovered in the different national cultures. However, faith of European culture is questionable if countries suffer sustained identity reduction. According to Stephenson22 connections between culture and identity are not just obtainable through social relationships, but are also profoundly spatial. Parallel with this view, both self-identity and group identity have causal links to the events and history that are related to the tangible environment. Changes that have eroded existing landscapes may nonetheless be important forces of obliteration of locally distinctive characteristics and its meanings, that lead to a break between communities and their past.23
Outdated landscape approaches increase the rift between landscape as discipline and the
reality consisting of diverse forces.24 Moreover, traditional perspectives to landscape embodies corrosive impact of various ideologies, politics and economy that nurture concealing realities of landscapes. In fact, all landscapes are seen as a repository of cultural values25, and thus the way how culture manifests itself spatially vary cross-culturally. In order to address questions raised and problems identified around cultural landscapes it is important to clarify the conceptual confusion about a cultural landscape within various disciplines. Perhaps most directly, Longstreth26 describes how landscape is very often misinterpreted ”as being synonymous with designed landscape - a garden, park, campus, boulevard system, and the like-or with landscaping - the act of manipulating topography, ground surfaces and plan material”.
The term cultural landscape was introduced by Sauer27 stated that ”the cultural landscape is fashioned from a natural landscape by a cultural group. Culture is the agent, the natural are the medium, the cultural landscape is the result” The World Heritage Convention defined three categories of cultural landscapes: (1) ”clearly defined landscape designed and created intentionally by man” (2) ”organically evolved landscape” and (3) ”associative cultural landscape”.28
In this understanding, this work has moved a long way from the definition of cultural landscape by the German geographer Friedrich Ratzel from the 1890s as ”the landscape modified by human activity” (as cited in Jones29). Rather, this paper discusses construction of landscape as both spatial manifestation and cultural setting.
This work refers to landscape as an urban interactive surface responsive to socio-cultural and technological dynamics, and as such represents an imprint of time and events. This explains how each landscape presents in emblematic form an experience of the discovery, its exploration, engagement, and longer reflection about the unique relationships between humans and non-humans.
Cultural or landscape identity is not bounded to spatial boundaries. It is dependent primarily on geographical networks and changes through numerous interconnections and interdependencies rather than spatial boundaries. Landscape identity is constantly transforming in reference to both spatial and time components. It might be verbalized and showed at a variable topographical scale, spatial element, or examination unit. The contextualization of multifunctional landscapes is a cultural process - where cultural, as a significant system, interpenetrates the economic and political, even the physical,
systems within a social order. Moving forward, it can be argued that ”culture itself is the shaping force”30 of landscape change. Consequently, as Rapoport31 claimed ”the most modified landscapes - settlementsare cultural landscapes per excellence.”
ispitivAnje osnovA
za održivi razvoJ
The concept of sustainable development is widely interpreted as a need to achieve sustainability concurrently within environmental, economic and social spheres.32 Sustainability therefore has enjoyed a great deal of attention in various professional disciplines33 resulting in significant body of studies that has evolved over three decades. Inevitably, sustainability discourse has received mainstream acceptance, and is a catchword used within various academic, professional and political circles, in the media and everywhere.
However, when we taught about apparent interest in sustainability in tandem with substantial global convocations, the discipline of landscape architecture must critically explore the meaningfulness of concept of sustainable development. And, yet, contemporary theory and the practice of sustainable landscape design focuses primarily on sustainability’s ecological aspects while little attention has been paid to distinctions between sustainable development and sustainable landscape design since for a landscape design to be sustainable it needs more than just the use of sustainable technologies. Different views on sustainable landscapes were further debated by Palang et al.34 calling for additional approach on sustainable landscape design apart from the popular ‘pillar approach’ consisting of the ecological, social, and economic dimensions of sustainability.35 Rather, acceptance of a fourth pillar of sustainabilityculture, Hawkes36 represents integration of cultural values into memorable landscape
24 Terkenli, 2001
25 Deming, 2015
26 Longstreth, 2008: 1
27 Sauer, 1925: 46
28 UNESCO, 2008: 81
29 Jones, 2003: 33
30 Taylor, 2008: 7
31 Rapoport, 1992: 34
32 United Nations, 2002
33 WCED, 1987; Holden et al., 2017
34 Palang et al., 2017
35 Antrop, 2006; Soini, Dessein, 2016
36 Hawkes, 2004
forms and spaces. Meyer37 pointed out on the need of thinking on design of landscape as cultural act that is a product of culture ”made with materials of nature, embedded within and inflected by particular social formation; it often employs principles of ecology, but it does more than that. It enables social routines and spatial practices, from daily promenades to commuting to work”.
The growing awareness of the need to sustain both cultural and ecological diversity appears to be finding common ground in the landscape, as can be seen for example in the inclusive approaches taken to landscape identification and protection under the World Heritage Convention38 and the interest in sustainable cultural-natural relationships under the protected landscapes approach.39
Seeking to contribute to the theoretical framework and practical modalities of a comprehensive approach to landscape development, this work negotiates antiqued landscape conceptions, one in which beauty is seen as generic and a charming factor, conditional for first contact and experiencing the landscape. It suggests enrichment of experimental possibilities of contemporary landscapes by enlarging perceptions and narratives. In a similar tone, it is significant to be able to challenge landscape design beyond only ecological performance and to take various social and cultural factors into account. In-depth research on landscapes demonstrates that its unique characteristics can facilitate positive changes geared toward sustainable development.
As Meyer40 argued it is not enough to design landscapes that incorporate best management practices and advanced technologies based on sustainable design principles or just emulate the admirable design from practices. Designed landscapes must follow the path from constructed human experiences through ecosystems.
However, sustainable landscape practices and in particular implementation of new and innovative technological solutions in landscape design is a trend that is unevenly pres-
37 Meyer, 2008:15
38 UNESCO, 2008
39 Brown et al., 2005
40 Meyer, 2008
41 Török et al., 2012; European Commission & Directorate-General for Research and Innovation, 2014
42 Madelin et al., 2016
43 Husukić, Zejnilović, 2017
44 Todorov, 1983
45 Spangler, 1983
46 Donia, Fine, Hamer, 1994
47 Mahmutćehajić, 2003
48 Koštović, 2001
ent in European countries.41 All the efforts of European Union to diminish consequences of climate change using innovative solutions42 seems to be reasonable given the range of its benefits. Thus, there is still discrepancy between countries across Europe and the active usage of innovative technologies becomes the exclusive right of developed countries.
sArAjevoscApe under pressure
SarajevoScape pod pritisKom
This case study intent to produce knowledge about city Sarajevo that has the potential to inform contemporary practices and enforce creation of a continuity between past, present and future. The method employed in this work aims to build understanding and recognize character of existing cultural landscape of Sarajevo, reading the city backward and forward, looking beyond chaos and examining city with a sharper critical focus. The methods used to develop the case study included multidisciplinary and multimedia archival research on city specificities. By focusing on multidimensional variables attention is given to the current modalities of practices, aspirations, and constrains that are generated over time. Using a descriptive case study method, it attempts to provide answer on how a city could operate effectively and innovatively under conditions of instability.
One may reason that there is nothing revolutionary about a city’s development, globalization, and in particular, its implications on the cultural landscape re-formation. However, Sarajevo, the capital and the largest city of Bosnia and Herzegovina (Bosnia hereinafter), is an exemplary case of how globalization under a specific social, economic, and political regime can radically influence a once strong cultural milieu.43
Sarajevo has been described as a typical Balkan city44; an Ottoman city with an enduringly Turkish appearance45; as the most Yugoslav of Yugoslav cities46; a city of pluralism, religious tolerance, and mutual understanding47; and as the popular ‘European Jerusalem’48. Situated in the heart of South-eastern Europe, Sarajevo has for centuries represented a strategic position and symbolic crossroads connecting central Europe, the Adriatic Sea and the Mediterranean. Although, the boundaries of Sarajevo territory were highly unstable over the history, today’s city is formed longitudinally along the Miljacka River, in the well-concealed valley surrounded by the Dinaric Alps (Fig. 2), which extends from the Ottoman core that lie side-by side to Austro-Hungarian center, to the socialist and post-socialist extensions.
To large extent, Sarajevo landscape’s distinctiveness grew out from coexistence of multi-
3 Panorama of Sarajevo (circa 1875) shows widely scattered layout of city and harmonious connection between the nature and the city as an outstanding feature of the Ottoman legacy Sl. 3. Panorama Sarajeva (oko 1875.) pokazuje područje prostiranja grada i skladnu povezanost prirode i grada kao vrijedno obilježje osmanske ostavštine
Fig. 4 Panorama of Sarajevo (circa 1900) shows abrupt change in city scale and the new layers added during the Austrian-Hungarian rule Sl. 4. Panorama Sarajeva (oko 1900.) pokazuje naglu promjenu u veličini grada i nove slojeve pridodane za vrijeme austrougarske vladavine
ple histories (Figs. 3-5) that have played a significant role in shaping spatial morphology as well as human psychology and behavior. The enormous variability of Sarajevo landscapes is significant due to its highly alternating geomorphological configuration where the natural features give the space the character of authenticity, diversity, and intricate landscape and spatial values.
Fertile ground for creation of variable identities and thus variable cultural landscapes is the result of grievously shaped city by its histories and fusion as Grabrijan and Neidhardt 49 noted between the ‘emotional East’ and the ‘rational West’. Therefore, specificities of Sarajevo cultural landscape are not outstanding in terms of singular artefacts, neither architectural nor ecological, but in its composite landscape which portrays struggle of generations to cultivate environment under the influence of various conquerors.
Current condition of cultural landscapes is being built for centuries and evolved from both local and external influences. Moreover, in commenting on Bosnian art, Grabrijan and Neidhardt50 recognized specific values evident not only in Bosnian art but also in the way how they designed spaces and cities according to himself, in human scale ”Bosnian man is not a mystic, but a realist and that is from where all this realistic and cubic architecture emerges, which is at the same time comfortable, humble and democratic.”
Urban fabric of Sarajevo demonstrates visible traces of once highly consistent and shared set of values in the traditional cultural landscapes. Notwithstanding its size and position in the city, legacy of Eastern influence, although altered, is still evident (Fig. 6) in the form of organic planning, irregularity and fluidity of spaces. Most notable, is the image of the Ottoman core, which was an echo of homogeneous and harmonious relationships between man, space and nature.
On the other hand, Western influence is presented through Austro-Hungarian part (Fig. 1) of the city and characterized by rigid planning, regularity and symmetry. Denial of existing systems of values and architecture in human scale is interrupted with the western principles of design in which massive street rows of buildings formed corridor-like streets and enforced monumentalism. Contrary, in contemporary cultural landscapes the set of values, underlying concepts and schemata are additionally branched.
The overall Sarajevo landscape is the personification of diverse, alternative, and coexisting vision of ideal landscapes, and the tensions between them lead to complex, confusing but a dynamic landscape nature. Landscapes like this are not exclusive occurrence of city of Sarajevo but are ever present image, a reality of cities across region, Europe and world. As noted earlier, this is not simply a question of existence of various landscape formats, but a matter of awareness of a landscape as four-dimensional reality absorbed and molded by Sarajevans from pragmatic endeavors.
Thus, contemporary Sarajevo cultural landscape (Fig. 7) is more difficult to analyze since it covers a cohabitation, tensions and clash of different orders. Fractured and caught up in the vision of recent economic and political forces, traditional cultural landscape is induced with the new schemata, disparate from traditional unitary model of relationships. At first glance, unobtrusive and sometimes irritating, but loud enough to convey a message of its trans-formation, that prompt one to try to envision spatial synthesis.
49 Grabrijan, Neidhardt, 1957
50 Grabrijan, Neidhardt, 1957: 13
51 Martín-Díaz et al., 2018
52 The Development Strategy of the Sarajevo Canton until 2020, 2016: 33
In a situation where a dense urban context is superficially understood, and where the scope of most spatial interventions is limited by circumstances, it can be argued that today’s cities are a political ideology reflection. In this sense, Sarajevo is not an exception. Driven by the profit logic, the overriding objective of the authorities was to get the city to be visually attractive to the substantial number of foreign investors. The fragile and precarious nature of contemporary urban development in Sarajevo offered instant progress but harmed local culture by introducing spatial dynamics unfamiliar to the local society.
The vanishing of traditional landscape values, land consumptions that favors densely built areas leaving just traces of open public spaces, squares and parks, is the reality of contemporary Sarajevo. Increasing Sarajevo landscape vulnerability is further intensified by uncontrolled housing constructions, predominantly on the slopes of the city. Although, the trend of illegal housing constructions dates back to the seventies, as Sarajevo was a powerful industrial center where many jobs were opened, and more and more people moved into the city, situation after the last war (1995) is even more alarming. Due to a very complicated and long-term procedure for obtaining a building permit, which can last up to three years, and fact that the legalization of illegally constructed houses is much cheaper than the approval of all permits before construction itself, Sarajevo is now facing with the many negative consequences, one of them being high risks of potential geomorphological hazards.51
According to the Development Strategy of the Sarajevo Canton until 202052 the environ-
53 Martín-Díaz et al., 2018
54 Husukić, Zejnilović, 2017
55 Beck, 1995
mental legislation is in a rather advanced stage and basic strategic documents (Cantonal and Local Environmental Action Plans) have been adopted, but there is a lack of coordination between the bodies for document implementation. However, due to non-enforcement of environmental protection regulations, specific topographic features of Sarajevo caused many problems to contemporary development, in which air pollution, risks for watercourses and security of water supply, land, cultural-historical and natural heritage, are increasing. Despite the tendencies to follow European regulations for sustainable development and a desire to overcome traces of post-war and post-socialist urban processes, interventions in the built environment of Sarajevo lead its development towards unsustainable directions.53
As noted by Husukić and Zejnilović54 a major difficulty of urban development of Sarajevo is the complexity of planning bureaucracy and stagnancy of the legal framework, with mechanisms that are not able to support rationalized strategic decisions. Indeed, such planning system turned out to be misleading. It was Beck’s55 conviction that what is essential is not more rules, procedures or technologies, but more attitudes, feelings, images, narratives. This consideration, however, does not oppose necessity of planning system or diminish the role of technology in city progress, but rather advocate for more flexible planning system able to cope with on-going globalization processes.
Altered process of experiencing traditional and contemporary cultural landscapes with pre-created system of values predominantly imposed via communication media and based upon tourist literature, tv, newspapers, neglect cultural diversity and primordial values, reduce clearly distinct cultural landscapes. By understanding as first processes of traditional cultural landscapes one may
Fig. 5 Panorama of Sarajevo (2015) shows Sarajevoscape as a stratification of previous and presentday urban dynamics, with an interplay between the natural and built environment Sl. 5. Panorama Sarajeva (2015.) pokazuje pejsaž Sarajeva (Sarajevoscape) kao stratifikaciju prethodne i sadašnje urbane dinamike uz međupovezanost prirodnog i izgrađenog okoliša
Fig. 6 View from mountain Trebević towards old town Sl. 6. Pogled s planine Trebević na stari grad
make a shift to a multifaceted cultural landscape of the 21st century in a way that is analogous to inherited environment. This explains rationale for this research and how crucial is to establish evidence of variability within numerous forms of cultural landscapes and broaden research that include moment of time and cross-cultural diversity. Typically, various forms of cultural landscapes are being observed in isolation from one another. Yet neither can be understood fully from one another. To lean on the argument above, one cannot understand the Ottoman part of the city outside of the context of Austro-Hungarian neither outside of the context of socialist city. It is essential to reconsider sequences of city that are physically evident in build form but also to analyze processes that are result of contrast of space juxtaposition.
Over the past years in Sarajevo, significant landscape modification has been evident. Although, changes in landscape did not received much attention of authorities it is critical to acknowledge consequent landscape transformation as initiators of vehement changes of environment-behavior relationships. What concerned us here is the way in which the traditional landscapes are neglected but also the ways how contemporary cultural landscapes are perceived. It seems that, in that context, the idea of the future landscapes and its underlying schemata will follow path lead by powerful set of spatial relations based on massive culture and consumerism culture. However, there is a need to study together apparently irreconcilable environments as one system that co-exist to-
gether. At very least, it seems right to acknowledge that no manmade landscape can be chaotic (i.e. random), any more than the culture can be.56
tHe role of tecHnoloGy in sHApinG culturAl lAndscApes
uloGA teHnoloGije u oBliKovanJu Kulturnih PEJsaža
Technology is everywhere. Undoubtedly, consciously or unconsciously, technology is imprinted in each sphere of human life. It changes so rapidly that what is current one moment may be obsolete the next. As result, the present available knowledge and technique supported by great technological achievements has enabled the development of hybrid environments that require significant inputs of materials and natural resources. Furthermore, integration of technologies in design, construct dynamic and responsive environments that challenge conventional model of relationships between man and nature.57 This ability to create new conceptual methodology for landscape is based, according to Johnson and Gattegno58 on ”emerging world of robotic ecologies, where matter at all scales is programmable, parametric, networked, and laden with artificial intelligence.”
Moving forward, Frampton and Cava59 asserts that ”due to the complexity of technological systems in the built environment, the architect will have to coordinate these systems with a new cybernetic approach to fully realize the interrelationships between them”.60
The failure to adequately address technology, Kaufman-Osborn61 advocates, is underlined by the fact that technology is seen as a thing or object to be installed or manipulated. It is not enough to optimize building performance or emulate spectacular forms by giving techno-character to environment. More importantly, since humans are embedded in the environment socially, ecologically, and technologically, there is need for apprehension of technology as an extension of what it means to be human.
One thing seems certain; cities are not immune to the technological progress. It will be increasingly hard to control overriding technological character of built environment. Through such endeavors there are only sporadic intentions to foresee the cultural poten-
56 Rapaport, 1992: 39
57 Cantrell, Holzman, 2016
58 Johnson, Gattegno, 2016: xvii
59 Frampton, Cava: 1995
60 Allen, 2007: 31
61 KaufmanOsborn, 1997
62 Rice, 1992
tial of this cybernetic approach. Decidedly, as argued by engineer Peter Rice62 there is myth about technology, ”The feeling that technological choice is always the result of a predetermined logic. The feeling that there is a correct solution to a technical question is very common. But a technical solution like any other decision is a moment in time. It is not definitive.”63 Frampton and Cava64, accordingly, argue that implicit in Peter Rice’s writing on technological systems is ”that a technological device is a cultural choice and not simply a matter of reductive logic”.
Discussing on inflexion of global culture, transformative nature and emerging landscapes that favors diversity there is a need to recognize the importance of the spaces of transmissions and permeable boundaries of our age. An additional key issue concerning globalization and communication flows is creation of a hyperspace that according to Castells65 is a major reason of ”the destruction of human experience, therefore of communication, and therefore of society” on a global scale. As such, technocratic society lead to human bewilderment that eventually come up with distorted image of belonging. In contrary, to Castella’s concern for estrangement of society, Baudrillard66 sees enormous possibilities ”a state of fascination and vertigo linked to this obscene delirium of communication”.
In this regard, questioning range of possible identities within the European ‘cultural space’ and cultural landscapes, Morley and Robins67 acknowledge co-existence of local and cosmopolitan culture. Moreover, they express skepticism about idea of ‘Europe without frontiers’ concerning the actual reflections of new technological forms on the information and communication media. Borderless flow of information, people and goods besides countless benefits irretrievably are creating tensions between global and local leaving concept of Euro identity as a vulnerable and anxious phenomenon.68 If we are to understand the current possibilities of technology and its role in re-formation of cultural landscapes, we must understand the context in which there are planning to be developed. For instance, the European Union has sought to harness communication technologies in order to promote stable ground for creation of European identity. In addition to many questions raised around crucial meaning be-
63 Frampton, Cava, 1995: 387
64 Frampton, Cava, 1995: 387
65 Castells, 1983: 4
66 Baudrillard, 1985: 132
67 Morley, Robins, 1995
68 Morley, Robins, 1995
69 Cantrell, Holzman, 2016: 47
hind the Euro-identity, it is uncertain what European culture promotes.
Research on cyborg landscapes in which responsive technologies play a key role, ”the cyborg speaks to a smartness that goes beyond an environment laden with ubiquitous computing devices”69, goes hand in hand with technological progress. New modalities represented through high-tech, designed landscapes, are embodied in the existing framework of city interrelationships and very often are contrasting them. It can be said that newly formed sequences of cities are created predominantly to function as closed systems. One thing, however, remains unclear. If technology is becoming driving force in landscape research and practice how this will affect countries across Europe? How many countries, cities, in Europe or the world, in the future will have chance to taste the beauty of innovative technologies applied to environmental design? For sure, not many of them. It is argued that high-tech landscapes are exclusive right and privilege of developed countries. The city of Sarajevo is just one example of city in which variability of cultural landscapes is purely existential in nature. As already pointed out, there is huge discrepancy between developed and developing countries in terms of usage of innovative technology and its application in landscape design. Thus, it seems reasonable to broaden partial studies on specific cultural landscapes by synthetizing and providing general statements of landscape evolution threatening whole landscape. At the same time, studies on isolated bits of cultural landscapes very often becomes irrelevant when placed in wider context. Consistency of research with the support of adequate data is essential no matter are we talking about traditional or contemporary cultural landscapes. Moreover, identification of commonalities of various landscapes and detecting specific schemata will lead to precious body of evidence and good entry point for landscape research.
Having said that, it must be highlighted that major concern of this work is not to deprive landscape of technocratic society or to exclude various possibilities driven by technology, but rather to reinvest a design with now largely understand layer of meaning, one perhaps more primordial in its sensory apprehension. In such a view, this work embraces notions of multifunctional landscapes as reaction to an existing socioecological and cultural network that do not exclusively operate in present but instead create fertile ground for future changes. This article, with its focus analysis on cultural landscape, may not put an end to the affected disenchantment that so often indicates itself into our contemporary discourse, but it will give a traceable start to further elaboration.
The last decades of the twentieth century shaped a vigorous debate in contemporary landscape thinking that is further stretched as noted by Girot and Imhof70 by the juxtaposition of science and memory, of exponential growth and history. Consequently, it is argued that a multitude of heterogenous ideologies that attempt to define a world, created a schism between the way a landscape is comprehended scientifically and the way it occurs cognitively, mnemonically, and emotionally. Indeed, scientific literature in stark contrast with a romanticized landscape vision has never been so inextricable as it is now.
From a research perspective, underlining content of contemporary landscape narrative does not have an easy formula. Practitioners need to penetrate the unique anatomy of cultural landscapes by understanding the set of rules by which diverse information are encoded in the city DNA and translated into space. Ultimately, the genetic code imprinted in cultural landscape is far from being simply descriptive but conjure invisible presences. As such, the various landscape repertoire found cross-culturally as unique system of meanings, attitudes, norms, and beliefs, under the influence of global culture becomes increasingly complex and unpredictable. Cultural landscape mutations brought highly variable and heterogeneous character of landscapes in which global and local endlessly interpenetrate creating blurred cultural boundaries.
It is apparent that restructuring cities and landscapes may have resulted in highly fragmented environments. As it is the case in Sarajevo, landscape fragmentation is further intensified when ”laws, regulations, planning and administration for landscape are formulate in separate division, where values related to nature and culture are separated from experimental and social values”.71 To move forward, it is essential to find the way how to accommodate changing realities and unforeseen circumstances within enough flexible system of landscape relations.
Regardless of variety of concerns presented above, this is not a discipline specific problem, but it extends beyond professions, calling for a multidisciplinary and comprehensive approach. As Appadurai72 argues, the landscape itself may perhaps be best understood as a subject of ”various constraints and incentives (some political, some informational, and some technoenvironmental) at the same time as each act as a constraint and a parameter for movements in the others”.
Without exception, all landscapes are bearers of culture, and thus historical and cultural values are strongly intervened in each sphere of landscape existence. It is, however, important to realize that landscape and identity creation are a dialogue repetitively in process. Therefore, attention should be given to consequences of continuing globalization and increasing pressure on cities to keep abreast of emerging technologies. Not surprisingly, in thinking how cities might resist contemporary challenges, authorities often, as it is presented through Sarajevo case study, prioritize attractiveness of city over adaptability and fluidity. Yet logically, such practice has been deprived of responsibility for society. The seductive nature of technology produced a change of paradigm between society and space but also between image and the object. Depiction of technology as a tool to manipulate with environment exclusively to be visually appealing produces not image of reality but an illusion.
This work is seen as a productive moment of putting forward visionary clues for cultural landscapes under the influence of technology and thus aims to provide a platform for future contemplation on interconnectedness of culture, technology and landscape. Accordingly, it does not refute the enormous possibilities of innovative technologies that resulted in worldwide interconnectedness, transportation, expansion of media communication, etc. Indeed, a central assertion is that, after all, innovation is a social responsibility. This entails to study landscapes, offering directions for innovative future research that sees technology as an extended network of various materials, social, cultural and environmental relations. What follows is an attempt to observe the relation of technology and culture as a crucial initiator of sustainable global and local changes, that moves far beyond elite circles of techno science.
Decidedly, this work addresses the need for careful consideration of technological choice responsive to environmental realities and everyday life. Rather than superficially propagating postulates of sustainability, the redirection of landscape development is seen as an expansion of concept of sustainability beyond ecological health realm into social practice and the cultural sphere. Moreover, it is redirecting landscape development from an ego-centric to a more eco-centric practice.
[Proof-read by Elvira Čolo, MA engleskog jezika i književnosti]
70 Girot and Imhof, 2016
71 Herlin, 2004: 401
72 Appadurai, 1996: 35
1. Allen, B.L. (2007), Cyborg theories and situated knowledges: Some speculations on a cultural approach to technology, in: Tanzer, K.; Longoria, R. [Eds.]: The Green Braid: Towards an Architecture of Ecology, Economy and Equity: 82-90, Routledge, London
2. Antrop, M. (1997), The concept of traditional landscapes as a base for landscape evaluation and planning; the example of Flanders, ”Landscape and Urban Planning”, 38 (1-2): 105-117, https://doi.org/10.1016/S0169-2046(97)00027-3
3. Antrop, M. (2004), Landscape change and the urbanization process in Europe, ”Landscape and Urban Planning”, 67 (1-4): 9-26, https:// doi.org/10.1016/S0169-2046(03)00026-4
4. Antrop, M. (2005), Why landscapes of the past are important for the future, ”Landscape and Urban Planning”, 70 (1-2): 21-34, https://doi. org/10.1016/j.landurbplan.2003.10.002
5. Antrop, M. (2006), Sustainable landscapes: Contradiction, fiction or utopia?, ”Landscape and Urban Planning”, 75 (3-4): 187-197, https:// doi.org/10.1016/j.landurbplan.2005.02.014
6. Appadurai, A. (1996), Modernity at large: Cultural dimensions of globalization, MN: University of Minnesota Press, Minneapolis
7. Baudrillard, J. (1985), The ecstasy of communication, in: Foster, H. [Eds.]: Postmodern Culture: 126-134, Pluto, London
8. Beck, U. (1995), Ecological enlightenment: essays on the politics of the risk society, N.J.: Humanities Press, Atlantic Highlands
9. Birks, H.H. [Ed.] (2004), The cultural landscape: Past, present, and future (1st paperback ed), Cambridge University Press, Cambridge
10. Brown, J.; Mitchell, N.; Beresford, M.; IUCN-The World Conservation Union; IUCN World Commission on Protected Areas [Eds.] (2005), The protected landscape approach: linking nature, culture, and community, Gland, Switzerland: IUCN--The World Conservation Union
11. Cantrell, B.; Holzman, J. (2016), Responsive landscapes: Strategies for responsive technologies in landscape architecture (First edition), NY: Routledge, New York
12. Castells, M. (1983), The city and the grassroots: A cross-cultural theory of urban social movements, E. Arnold, London
13. Corner, J. [Ed.] (1999), Recovering landscape: Essays in contemporary landscape architecture, NY: Princeton Architectural Press, New York
14. Council of Europe (2000), European landscape convention, US/ICOMOS Sci.J. 2 (1): 88-92
15. De Vos, A.; Van der Heijden, B.I. (2017), Current thinking on contemporary careers: The key roles of sustainable HRM and sustainability of
careers, ”Current Opinion in Environmental Sustainability”, 28: 41-50, https://doi.org/10.1016 /j.cosust.2017.07.003
16. Deming, M.E. [Ed.] (2015), Values in landscape architecture and environmental design: Finding center in theory and practice, Louisiana State University Press, Baton Rouge
17. Development Planning Institute of the Sarajevo Canton (2016), Development Strategy of the Sarajevo Canton until 2020, Sarajevo, Bosnia and Herzegovina, Retrieved from https://zpr. ks.gov.ba/sites/zpr.ks.gov.ba/files/development_strategy_of_the_sarajevo_canton_until_ 2020.pdf
18. Donia, R.J.; Fine, J.V.A.; Hamer, J.C. (1994), Bosnia and Hercegovina: a tradition betrayed (Paperback ed), Columbia University Press, New York
19. Donia, R.J. (2006), Sarajevo: A biography, University of Michigan Press, Ann Arbor
20. Eliot, T.S. (1988), Notes towards the Definition of Culture, Faber and Faber, London
21. European Commission; Directorate-General for Research and Innovation (2014), Research and innovation performance in the EU: Innovation Union progress at country level, 2014, Luxembourg: Publications Office, Retrieved from http: //bookshop.europa.eu/uri?target=EUB:NOTICE :KINA26334:EN:HTML
22. Fairclough, G. (2016), Essentially Cultural: Perspectives on Landscape from Europe, ”Landscape Journal”, 35 (2): 149-166
23. Foley, J.A. (2005), Global consequences of land use, ”Science”, 309 (5734): 570-574, https:// doi.org/10.1126/science.1111772
24. Frampton, K.; Cava, J. (1995), Studies in tectonic culture: The poetics of construction in nineteenth and twentieth century architecture, MA: MIT Press, Cambridge
25. Francis, M. (2001), A Case Study Method for Landscape Architecture, ”Landscape Journal”, 20 (1): 15-29, https://doi.org/10.3368/lj.20.1.15
26. Gandy, M. (2005), Cyborg urbanization: Complexity and monstrosity in the contemporary city, ”International Journal of Urban and Regional Research”, 29 (1): 26-49
27. Girot, C.; Imhof, D. [Eds.] (2016), Thinking the contemporary landscape (First edition), NY: Princeton Architectural Press, New York
28. Grabrijan, D.; Neidhardt, J.; Moll, P.; Vrčon, B. (1957), Architecture of Bosnia and the way modernity [sic], Državna založba Slovenije, Ljubljana
29. Hawkes, J. (2004), The fourth pillar of sustainability: Culture’s essential role in public planning, Cultural Development Network: Common Ground, Melbourne
30. Herlin, I.S. (2004), New challenges in the field of spatial planning: Landscapes, ”Landscape Research”, 29 (4): 399-411, https://doi.org/10.1080/ 0142639042000289037
31. Holden, E.; Linnerud, K.; Banister, D. (2017), The imperatives of sustainable development, ”Sustainable Development”, 25 (3): 213-226, https://doi.org/10.1002/sd.1647
32. Husukić, E.; Zejnilović, E. (2017), The environmental aesthetics of Sarajevo: A city shaped by memory, ”Urbani Izziv”, 28: 96-106, https:// doi.org/10.5379/urbani-izziv-en-2017-28-01-002
33. Jackson, J.B. (1984), Discovering the vernacular landscape, CT: Yale University Press, New Haven
34. Johnson, J.K.; Gattegno, N. (2016), Foreword: Toward a Robotic Ecology, in: Cantrell, B.; Holzman, J. [Eds.]: Responsive Landscapes: Strategies for Responsive Technologies in Landscape Architecture: xvii-xx, NY: Routledge, New York
35. Jones, M. (2003), The concept of cultural landscape: Discourse and narratives, in: Palang, H.; Fry, G. [Eds.]: Landscape Interfaces, Vol. 1: 21-51, Springer, Dordrecht, https://doi.org/10.1007/ 978-94-017-0189-1_3
36. KaufmanOsborn, T.V. (1997), Creatures of Prometheus: Gender and the politics of technology, MD: Rowman & Littlefield, Lanham
37. Koštović, N. (2001), Sarajevo: Evropski Jeruzalem = European Jerusalem = das Jerusalem, Koštović, N., Sarajevo
38. Li, C.; Li, J.; Wu, J. (2013), Quantifying the speed, growth modes, and landscape pattern changes of urbanization: A hierarchical patch dynamics approach, ”Landscape Ecology”, 28 (10): 1875-1888, https://doi.org/10.1007/s10980-013 -9933-6
39. Lokman, K. (2017), Cyborg landscapes: Choreographing resilient interactions between infrastructure, ecology, and society, ”Journal of Landscape Architecture”, 12 (1): 60-73, https://doi. org/10.1080/18626033.2017.1301289
40. Longstreth, R.W. [Ed.] (2008), Cultural landscapes: Balancing nature and heritage in preservation practice, University of Minnesota Press, Minneapolis
41. Madelin, R.; Ringrose, D.; European Commission; Directorate-General for the Information Society and Media (2016), Opportunity now: Europe’s mission to innovate. Luxembourg: Publications Office, Retrieved from http://bookshop.europa.eu/uri?target=EUB:NOTICE:KK 0216475:EN:HTML
42. Mahmutćehajić, R. (2003), Sarajevo essays: politics, ideology, and tradition, State University of New York Press, Albany, NY
43. MartínDíaz, J.; Palma, P.; Golijanin, J.; Nofre, J.; Oliva, M.; Čengić, N. (2018), The urbanisa-
tion on the slopes of SARAJEVO and the rise of geomorphological hazards during the post-war period, ”Cities”, 72: 60-69, https://doi.org/10. 1016/j.cities.2017.07.004
44. Meyer, E.K. (2008), Sustaining beauty. The performance of appearance: A manifesto in three parts, ”Journal of Landscape Architecture”, 3 (1): 6-23, https://doi.org/10.1080/18626033.2 008.9723392
45. Morley, D.; Robins, K. (1995), Spaces of identity: Global media, electronic landscapes, and cultural boundaries, Routledge, London
46. Palang, H.; Soini, K.; Printsmann, A.; Birkeland, I. (2017), Landscape and cultural sustainability, ”Norsk Geografisk Tidsskrift - Norwegian Journal of Geography", 71 (3): 127-131, https:// doi.org/10.1080/00291951.2017.1343381
47. Rapoport, A. (1992), On Cultural Landscapes, ”Traditional Dwellings and Settlements Review”, 3 (2): 33-47, Retrieved from: http:// www.jstor.org/stable/41757142
48. Rice, P. (1992), Exploring materials: The work of Peter Rice, Exhibition Catalogue. RIBA London 30 June to 25 August, RIBA Publications, London
49. Rowntree, L.B. (1996), The cultural landscape concept in American human geography, in: Earle, C.; Mathewson, K.; Kenzer, M.S. [Eds]: Concepts in human geography:127-159, Rowman and Littlefield, Lanhanm
50. Sanderson, E.W.; Jaiteh, M.; Levy, M.A.; Redford, K.H.; Wannebo, A.V.; Woolmer, G. (2002), The human footprint and the last of the wild, ”BioScience”, 52 (10): 891-904, https:// doi.org/10.1641/0006-3568(2002)052[0891:TH FATL]2.0.CO;2
51. Sauer, C.O. (1925), The morphology of landscape, ”University of California Publications in Geography”, 2: 19-53
52. Soini, K.; Dessein, J. (2016), Culture-sustainability relation: Towards a conceptual framework, ”Sustainability”, 8 (2): 167, https://doi.org/ 10.3390/su8020167
53. Spangler, M. (1983), Urban Research in Yugoslavia: Regional Variation in Urbanization, in: Kenny, M.; Kertzer, D.I. [Eds.]: Urban life in Mediterranean Europe: Anthropological Perspectives: 76-108, University of Illinois Press, Urbana
54. Steffen, W.; Grinevald, J.; Crutzen, P.; McNeill, J. (2011), The Anthropocene: Conceptual and historical perspectives, ”Philosophical Transactions of the Royal Society A: Mathematical, Physical and Engineering Sciences”, 369 (1938): 842-867, https://doi.org/10.1098/ rsta.2010.0327
55. Stephenson, J. (2008), The cultural values model: An integrated approach to values in landscapes, ”Landscape and Urban Planning”, 84
(2): 127-139, https://doi.org/10.1016/j.landurbplan.2007.07.003
56. Taylor, K. (2008), Landscape and Memory: cultural landscapes, intangible values and some thoughts on Asia, in: 16th ICOMOS General Assembly and International Symposium: ”Finding the spirit of place - between the tangible and the intangible", 29 sept - 4 oct 2008, Quebec
57. Terkenli, T.S. (2001), Towards a theory of the landscape: The Aegean landscape as a cultural image, ”Landscape and Urban Planning”, 57 (3-4): 197-208, https://doi.org/10.1016/S01692046(01)00204-3
58. Todorov, N. (1983), The Balkan City, 14001900, University of Washington Press, Seattle
59. Török, R.; European Commission; Directorate General for Research (2012), Innovation landscapes: A study on innovation approaches in three selected EU member states, Publications Office, Luxembourg
60. UNESCO - World Heritage Committee (2008), Operational guidelines for the implementation of the World Heritage Convention, Paris, United Nations Education, Scientific, and Cultural Organization, Retrieved from: https://whc.unesco.org/en/guidelines/
61. Wall, A. (1999), Programming the Urban Surface, in: Corner, J. [Ed.]: Recovering landscape: Essays in contemporary landscape architecture: 233-250, Princeton Architectural Press, New York
62. World Commission on Environment and Development (WCED), (1987), Our Common Future, Oxford University Press, Oxford
Izvori
Illustration Sources Izvori ilustracija
Fig. 1 Photo: Klix.ba
Fig. 2 Donia, 2006: 31
Fig. 3 https://www.galabri.com/histori/shqiptar/ flaggs/bosnja/pics/sarajevo.jpg
Fig. 4 http://www.balkan-sehara.com/images/slikenc/2015/Prica2-Nadan/kdq16p.jpg
Fig. 5 Photo: Julian Nitzsche, 2015
Fig. 6 Photo: Julian Nitzsche, 2012
Fig. 7 Photo: Authors
Sažetak Summary
Analiziranje stanja sarajevskog pejsaža
U radu se raspravlja o složenim procesima i praksama globalnih tokova u dinamičnoj prirodi europskih kulturnih pejsaža u suvremenom kontekstu. Istražuje se uloga novih tehnologija, recentna demografska fluktuacija i povećana međupovezanost u ponovnom oblikovanju kulturnog pejsaža. Taj proces uključuje razmatranje fragmentacije postojećih pejsaža kao odraz procesa fragmentacije u širemu prostornom kontekstu. Nadalje, postavlja se pitanje promjenjivosti krajobraza unutar različitih kultura koji se odvijaju u kontinuiranom procesu nastajanja novih prostora. Ovaj rad nastoji potaknuti promjene u razmišljanjima o postojećim ekološkim resursima i održivim praksama u upravljanju pejsažem, ali i preispitati drukčije pristupe koji su osjetljivi na proces kulturne razmjene. Svi su pejsaži bez iznimke nositelji određene kulture pa stoga povijesne i kulturne vrijednosti snažno utječu na svaki njegov segment. Složena i kontradiktorna priroda suvremenih kulturnih identiteta razmatra se na primjeru Sarajeva, glavnoga i najvećega grada Bosne i Hercegovine. Smješten u srcu jugoistočne Europe, grad Sarajevo stoljećima je imao važnu stratešku poziciju i simbolički predstavljao raskrižje koje povezuje srednju Europu, Jadransko more i Mediteran. Cjelokupni sarajevski pejsaž personifikacija je vizije raznolikih, drukčijih i supostojećih idealnih krajolika, a napetosti između njih dovode do njegove složene i zbunjujuće, ali dinamične prirode. Ovakvi pejsaži nisu karakteristični samo za grad Sarajevo, već su oduvijek prisutni kao slika stvarnosti grado-
va diljem regije, Europe i svijeta. Međutim, to nije samo pitanje postojanja raznih krajobraznih formata nego i pitanje svijesti o krajoliku kao četverodimenzionalnoj stvarnosti koju apsorbiraju i oblikuju sami stanovnici Sarajeva iz pragmatičnih razloga. Stoga je suvremeni sarajevski kulturni pejsaž teže analizirati jer pokriva suživot, napetosti i sukob različitih elemenata. Razbijen i zarobljen u viziji nedavnih gospodarskih i političkih snaga, tradicionalni kulturni krajolik potaknut je novom shemom, različitom od tradicionalnoga unitarnog modela odnosa. Na prvi pogled nenametljiv i katkad iritantan, ali dovoljno glasan da prenese poruku svoje preobrazbe koja potiče predviđanje prostorne sinteze. Upravo u tom kontekstu ovaj članak istražuje potrebu obnove kulturnih krajobraza u Sarajevu kao izazov putem kojeg bi autentična kultura mogla ponovno zaživjeti kao reakcija na sve ono što se percipira kao prijeteći oblik kulturne hibridnosti. Ovaj rad na produktivan način predstavlja vizionarsku predodžbu kulturnih pejsaža pod utjecajem tehnologije te ima za cilj postaviti temelje budućega razmišljanja o međupovezanosti kulture, tehnologije i pejsaža. U skladu s time, on ne odbacuje goleme mogućnosti inovativnih tehnologija koje su dovele do globalne svjetske međupovezanosti, transporta, ekspanzije komunikacijskih mogućnosti putem medija itd. Doista, središnja je tvrdnja da je, napokon, inovacija društvena odgovornost. To podrazumijeva potrebu proučavanja pejsaža, kao i ponudu smjernica za buduća inovativna istraživanja koja tehnologiju smatraju proširenom mrežom
različitih materijalnih, društvenih, kulturnih i okolišnih odnosa. Iz toga slijedi pokušaj promatranja odnosa tehnologije i kulture kao ključnog pokretača održivih globalnih i lokalnih promjena koje daleko nadilaze elitne krugove tehnoznanosti. Grad Sarajevo samo je jedan primjer grada u kojem je varijabilnost kulturnih pejsaža osnova njegove egzistencije. Kao što je već istaknuto, postoje velike razlike između razvijenih i zemalja u razvoju glede korištenja inovativne tehnologije i njezine primjene u projektiranju pejsaža. Stoga se čini razumnim proširiti parcijalne studije o specifičnim kulturnim krajolicima sintetiziranjem i pružanjem općih informacija o evoluciji krajolika koja prijeti cijelom krajoliku. Istodobno, studije o izoliranim dijelovima kulturnoga krajobraza vrlo često postaju irelevantne kada se postave u širi kontekst. Konzistentnost istraživanja uz potporu adekvatnih podataka od temeljne je važnosti bez obzira radi li se o tradicionalnim ili suvremenim kulturnim krajobrazima. Štoviše, prepoznavanje sličnosti različitih krajobraza i otkrivanje specifičnih shema dovest će do dragocjenog dokaza i adekvatnog ishodišta za istraživanje krajobraza. Ovaj se rad bavi potrebom pomnjivog razmatranja tehnološkog izbora koji odgovara stvarnosti okoliša i svakodnevnog života. Umjesto površnog propagiranja postulata održivosti, preusmjeravanje razvoja krajolika smatra se proširenjem koncepta održivosti izvan područja ekološkog zdravlja u društvenu praksu i kulturnu sferu. Usto, razvoj krajolika preusmjerava se od egocentrične u ekocentričnu praksu.
Biografije
ernA HusuKić - PhD Degree obtained at International Burch University, Sarajevo, BiH, Department of Architecture. Her research interests revolved around contemporary urban milieu and urban studies with a particular interest on urban transformations, city regeneration and urban memory. Her current research work is focused on marginal spaces, urban ruins and cultural dimensions of globalization.
eminA zejnilović - PhD Degree obtained at International Burch University, Sarajevo, BiH, Department of Architecture. She researches architecture as a social product, exploring topics of impact of culture on architectural design in broadest sense, with particular focus on the Balkan region.
Dr.sc. ernA HusuKić, doktorirala je na Internacionalnom Burč Univerzitetu (Odsjek za arhitekturu) u Sarajevu, BiH. Njezini istraživački interesi usmjereni su prema suvremenom urbanom okolišu i urbanističkim studijama s osobitim naglaskom na urbane transformacije, obnovu grada i urbanu memoriju. Trenutno se bavi istraživanjem marginalnih prostora, urbanim ruševinama i kulturnim dimenzijama globalizacije.
Dr.sc. eminA zejnilović, doktorirala je na Internacionalnom Burč Univerzitetu (Odsjek za arhitekturu) u Sarajevu, BiH. Istražuje arhitekturu kao društveni proizvod, kao i teme utjecaja kulture na arhitektonsko projektiranje u najširem smislu, s osobitim naglaskom na regiju Balkana.
University of Zagreb
Faculty of Architecture
Croatia - 10000 Zagreb, Kačićeva 26 nlipovac@arhitekt.hr ngradecki@arhitekt.hr
Scientific Subject Review
https://doi.org/10.31522/p.26.2(56).6
UDC 711.424.6:72.031.8 (72:728 Yucatan) ”114”
Technical Sciences / Architecture and Urban Planning
2.01.02. - Urban and Physical Planning
2.01.04. - History and Theory of Architecture and Preservation of the Built Heritage
Article Received / Accepted: 26. 11. 2018. / 11. 12. 2018.
Sveučilište u Zagrebu Arhitektonski fakultet
HR - 10000 Zagreb, Kačićeva 26 nlipovac@arhitekt.hr ngradecki@arhitekt.hr
Pregledni znanstveni članak https://doi.org/10.31522/p.26.2(56).6 UDK 711.424.6:72.031.8 (72:728 Yucatan) ”114”
Tehničke znanosti / Arhitektura i urbanizam
2.01.02. - Urbanizam i prostorno planiranje 2.01.04. - Povijest i teorija arhitekture i zaštita graditeljskog naslijeđa Članak primljen / prihvaćen: 26. 11. 2018. / 11. 12. 2018.
Mayan cities
Mayan structures
Mayas and astronomy
Mayas of Yucatan
Mesoamerican settlements
The research results on prehistoric Mesoamerican settlements in Mexico are presented through the planners’, rather than the archeological, point of view. Numerous settlement types and sizes were analyzed by comparing the archeological data and the personal experience gained during the research in situ
Even though the cities were unplanned, derived results proved the astonishingly high level in the construction of structures and buildings in relation to astronomical phenomena.
gradovi Maja građevine Maja astronomija Maja Maje Yukatana naselja Srednje Amerike
Rezultati istraživanja srednjoameričkih prapovijesnih naselja na području Meksika prikazani su s planerskog, a ne arheološkog gledišta. Vrsta i veličina naselja istražena je uspoređujući postojeće arheološke rezultate s osobnim doživljajem pojedinih lokaliteta pri njihovom obilasku in situ. Dobiveni rezultati pokazuju da, iako je većina gradova nastala neplanski, postoji vrlo veliki stupanj promišljanja kod gradnje građevina na temelju astronomskih promatranja.
uvod
Thispaper represents preliminary results reached during the scholar research on prehistoric Mesoamerican settlements development in Mexico, that was conducted during scholar visits to the Universidad Juárez Autónoma de Tabasco, Villahermosa, Tabasco (2016) and Anahuac-Mayab University, Merida Yucatan (2018).
The Mesoamerica1 covers the area of today’s countries of Mexico, Guatemala, Belize, western parts of Honduras El Salvador, Nicaragua and Salvador (Fig. 2). The human presence within the area can be observed ever since some 22,000 years ago: numerous singular groups of humans, not yet connected to anything larger than a tribe. The first Mesoamerican large cultural group that can be called a civilization are the Olmecs2 whose members built settlements in tropical lowlands of south-central Mexico, today’s states of Tabasco and Veracruz.
pre-mAyAn epocH
predmAjAnsKo doBA
The oldest known Olmec site is San Lorenzo3 (Veracruz state), occupied around 1,500 BC, and which is considered to be one-of-theoldest populated places in both Americas. Besides this one, there were two other Olmecs’ settlements: La Venta and Tres Zapotes (Fig. 2). The site of San Lorenzo itself, originally an island within a river, was naturally elevated above the river flow level on a
secure height enough to protect it from frequent flooding and the attack of the enemy. The site itself had a very diverse shape: several small hilltop villages ruled by San Lorenzo urban center government, which faced its decline at 900 BC. The most recognizable remnants of the Olmecs culture are the colossal stone heads (Fig. 3) up to 3 meters of height, representing human heads that might represent the ruler’s heads. The other structures found and considered to originate from Olmecs are stone aqueducts built of hundreds and thousands of basalt carved blocks (brought from nearly a 100 km distance) laid in a continuous slope that provided the constant flow of water from the source to the final point. San Lorenzo is not as a famous as some of the Mayan sites in Mexico, but surely is a significant historical and cultural center and archaeological site as the Olmecs are considered to be the ”parent” culture that Mayas arose from.
The other site - La Venta (Tabasco state), was inhabited between 1,200 BC and 400 BC and served as a civic and a ceremonial center (proved by a large number of buried offerings, tombs, stelae and altars dispersed among the earthen mounds and platforms on the site. La Venta is considered to be the first ”planned” pre-Hispanic settlement. The dominant structure is a conic mound (which initially might have been a stepped pyramid that changed its shape due to the erosion), 30 meters of height (Complex C). This mound is considered to be one of the oldest earthen pyramids in Mesoamerica. North of it, there is a Complex A consisting of two ridge mounds
1 Coe, Koontz, 2008: 12. German ethnologist P. Kirschoff was the first one to introduce this term. He recognized certain similarities existing among the pre-Columbian cultures in this geographic area with many interrelated cultural similarities resulting from 1000 years long inter and intra-regional interaction.
2 R. Diehl, 2004 set the Olmecs’ first appearance in Mesoamerica between 1,600 and 1,500 BC, although some traces of their origin can be found in farming tribes in Tabasco (5,100-4,600 BC).
3 The site was first occupied in the mid of the second millennium BC with a peak between 1,200-900 BC. The occupied area was built-up with temples, plazas, causeways, and structures for the elite with the population up to 1,000.
4 Lipovac, 2010: 275
5 In the Preclassic period, this group had a dominant structure flanked by two smaller inward-facing structures, built on a platform. One of the largest Triadic groups is the one in El Mirador, Guatemala.
6 The American anthropologist and astronomer, A.F. Aveni suggested in his article on Building J [Aveni, 2001] that the shape and orientation of the Building J might have some astronomical reasons as its pentagonal arrowhead shape concurs with the Auriga constellation. If its axis is traced backward perpendicular to the rear wall, towards a small marker found on a temple structure (Building P), the axis is aligned with the rising point of the Capella (the brightest star of the Auriga constellation) between 275 BC and 100 AD (assumed period of the Building J construction).
forming central plaza with a certain number of tombs, three smaller mosaics representing jaguar masks and a small round-shaped mound - a tomb (Fig. 4). South of the mound, there is a Complex B - a larger plaza (100 by 400 m) with numerous small platforms (with noble residents' houses or for ceremonial or ritual purposes), stelae and altars. The main structures (ridge mounds, plazas...) in La Venta have a deviation of some 8 degrees in correspondence to the north-south axis (like most of Olmecs’ sites), the reason for which is still unclear.
Another pre-Mayan culture, Zapotecs, built their capital Monte Alban on a hill slope, near-by today’s city of Oaxaca in Oaxaca valley (Fig. 5) some 200 km SW of San Lorenzo and populated between 500 BC and 800 AD. The site was a result of vast earthwork labor that transformed the hill slopes into a flattened mountaintop (some 400 meters above the valley) for the construction of stone structures (pyramids, temples, and palaces) around large ceremonial plaza of a size 200 by 300 m, overlooking the valley. The whole complex was nearly 20 hectares large. The site position suggests that it was meant mainly for the upper class, while the rest of the residents lived down in the valley. Scholars estimate that it was a home for nearly 15,000 people in 200 BC, and almost 25,000 residents at around 800 AD when the decline of population occurred. North and south of the main plaza, there are two platforms that could be accessed along the wide stairways. The North platform has a sunken patio and four structures (Building B, D and E, and a small Temple - Temple of the two Columns. The South platform looks like a huge flattopped mound4 with a small one of the same shape on the top. Along the plaza east edge, there are five structures atop an elongated platform, while on the plaza west edge there are three structures (Building of the Danzantes and two structures K and M), but with-
out a platform. The shape of a structure within System IV (a stepped flat-topped pyramid) has similarities with Teotihuacán architecture - stepped pyramid with curved sloping sides. Within the plaza itself, there are 4 structures: three are a part of the Triadic group5 (Buildings G, H and I) while the fourth one, Building J is a very enigmatic one because of its shape and orientation: an irregular pentagon that is rotated for 45o compared to the direction of all other buildings. It was built around 275 BC, but its purpose and reason for its orientation is still a mystery.6
Today, many scholars consider the Olmecs to be the mastermind who ”invented” the ritual practice like human sacrifice and blood-letting, ballgame, astronomy, writing system (lately developed into Mayan glyphs) that are Mayan culture well-known attributes.
mAjAnsKo doBA
Opposed to the highly centralized power and urban centers of Olmecs, the Mayans from Mexico had several ”kingdoms” established over today’s Mexico states (Yucatan, Campeche, Quintana Roo, partly Tabasco and Chiapas) and Belize, Guatemala, El Salvador and west Honduras. They were the largest group in this part of the World at that time. They were spread over the area of nearly 350,000 km2 (Fig. 2) and organized in smaller groups
Sl.
Fig. 4 3D visualization of La
Sl. 4. Prostorni prikaz naselja La Venta, Veracruz
Fig. 5 3D visualization of Monte Alban with marked main structures
Sl. 5. Prostorni prikaz naselja Monte Alban s označenim glavnim građevinama
divided by different customs, languages7, and historical background, but still had much in common. That’s why the scholars observe them as a single cultural group. This region can be divided into two different relief areas: Highlands and Lowlands8 but following the geographic attributes, there are three distinct areas: Southern, Central and Northern one (Fig. 6). On the other hand, Mayans’ history can be observed through 3 principal periods (more chronological, rather than based on cultural evolution degree): the Preclassic, Classic, and Postclassic, preceded by the Archaic Period (during which the first settlements and early agriculture development could be noted).
Preclassic period (1,800 BC - 250 AD) - The Mayan civilization started around 2,000 BC in Cuelo (Belize), but the first sedentary settlements were established around 1,800 BC in Chiapas state (Mexico) when nomad groups commenced with the cultivation of maize, beans, squash. Around 1,000 BC, some growing villages became urban centers, and by 400 BC in the Southern Area a large ritual center Kaminaljuyu (Guatemala) was established, on both sides of a longitudinal plaza having several flat-topped pyramids with temples atop. Much of the art-work (stelae, altars) expressed a considerable similarity with Olmecs. In the Central Area (northern Guatemala), between 200 BC and 150 AD, a city of El Mirador was built, having a population of nearly 100,000 at its peak. Around the large central square, there were many structures, out of which a large central pyramid with two adjacent structures is worth mentioning. El Mirador was connected with other cities in the region by numerous sacbes. Classic period (250-900 AD) - This period was marked by the large-scale construction, urban planning, and cities with a population between 50,000 to 120,000. Teotihuacan had
a significant influence over the first cities (like Monte Alban or Tikal in Guatemala). Owing to this influence, Tikal became one of the most powerful cities in Central Lowlands (200-900 AD). Besides cities and large stone structures (built without any machinery - using just the manual labor), the Mayas learned how to cultivate maize, beans, squash and developed a complex understanding of astronomy. They introduced one of the world’s first written languages - a language made of 5-600 glyphs9, that was used up to the arrival of the Spaniards. The Mayan texts were inscribed on stone monuments, lintels, stelae, and ceramics, but it was also ”painted” on a paper produced from tree-bark. Set of these ”writings” are known as Codicies. Even in mathematical skills, the Mayans were one-ofa-kind civilization.
Along with other Mesoamerican civilizations, they used a numerological system with a base of twenty The digits were shown in a bar-and-dot presentation10, but in the Late Preclassic period (350 BC - 250 AD) the Mayans added another symbol, a symbol for a zero.11 They ”measured” time using two complicated calendars.12 Unfortunately, during the 9th century AD, the Central region suffered major political collapse (abandonment of cities, ending of dynasties...) followed by warfare, overpopulation, and drought. These developments increased the urban activity in
7 All Mayan languages (nearly 70 of them) belong to a sizeable linguistic family originating from the one spoken in the western Guatemala region, some 5,000 years ago and some of them are still in use today.
8 Philips, 2007: 46
9 Helmke, Kettunen, 2005: 12. Each glyph represented a word or a syllable and could be combined with the others in an almost infinite number of ways. That is why each Mayan word could have been written in many different ways.
10 Garza, 1994: 31. Three symbols presented all digits: a dot (value of 1), a bar (5) and a (turtle-like) shaped shell (0). The numbers were written in horizontal lines in a vigesimal system. Numbers between 20 and 399 were shown in the second line, numbers between 400 and 7999 in the third line (from the bottom line upward), etc.; e.g., the number 2018:
2018
11 Along with the Babylonian numerical system, this was the earliest known appearance of an explicit zero sign worldwide. At first, zero served to explain something that was absent in a particular calendar count, but later it got the numerical meaning used in calculations for more than 1000 years.
12 Calendar Round was based on two overlapping annual cycles: Divine calendar or tzolk’in (260 days = 20´13 days) and a Solar calendar or Haab (365 days = 18´20
the northern Yucatan Peninsula - cities like Uxmal and Chichen Itza began to grow. Postclassic period (900-1539 AD) - Changes from the preceding Classic Period marked this Period. The cities across the highlands and the Pacific coast were relocated or abandoned after a continuous inhabitation of almost 2,000 years13, apparently due to the warfare. New city locations were on hilltops, with a kind of ”ditch-and-wall” defense system and/or near-by permanent drinking water resources - the urban activity shifted to the northern lowlands and highlands. Cities like Chichen Itza and others in Puuc region, after a sudden growth, faced a dramatic decline in the 11th century and thus gave a chance for the city of Mayapan to rise in the 12th century (abandoned in 1448). Other new towns were established by the Caribbean coast initiating new road and trade networks. Political, social, and environmental turbulences were the primary cause of the urban collapse of the Southern region. The city abandonments occurred along with a period of long wars, diseases, and natural disasters that hit the Yucatán Peninsula. After the arrival of Spaniards the coastal and inland cities were abandoned and conceded to the power of nature - the sites became ruins and covered by dirt and vegetation (Fig. 7). This process of natural decline continued for another three centuries until they were re-discovered.14
days and 1´5 days) that would meet on the same day every 52 years. The Long Count calendar was introduced in 236 BC starting on August 11, 3114 BC. Days within the Long Count calendar were grouped into five time-cycles named: baktun (144,000), k’atun (7,200), tun (360), uinal (20) and kin (1). One Grand Cycle was equal to 13 baktuns, or about 5,139 years.
13 Sharer, Trexler, 2006: 618
14 In 1839, F. Catherwood and J. L. Stephens started a trip to the inland of Yucatan peninsula, where they found numerous structures abandoned for centuries. Stevens kept a diary, superbly illustrated by Catherwood’s drawings in-situ. The results were published in 1841 (Incidents of Travel in Central America, Chiapas and Yucatan) and 1843 (Incidents of Travel in Yucatan).
15 Willey, 1956: 112; Smith, 2011: 53
16 Bullard, 1960: 358
17 Today, Kabah site is divided by a regional road (destroying the long sacbe connecting it with Uxmal). The eastern part (the ruling family residential area) has been researched more. The most important building there is the Codz Poop (Palace of the Masks), built atop the large platform with a facade ornamented in Puuc style, having more than 250 Chaac God masks. The much larger central and western group are still forested.
18 Labna site was a very compact one, an excellent example of towns in the Hilly Region of Yucatan. The notable building, a two-story Palace (more than 60 rooms, 120 m long), is the longest Puuc style building. The building is cut into a small hill, with the south facade facing the vast plaza and 3 meters wide and 200 meters long sacbe that runs towards a gateway arch and the pyramid-like structure with a roof-comb temple Mirador.
19 Town of Sayil is spread along a north-south sacbe, having a three-story terraced building (Great Palace) on the north with a wide stairway. It has an 85-meter-long facade. South from the Palace, there are some remnants of structures: Pyramid Temple (El Mirador) and South Palace with a Ballcourt
oBlici mAjAnsKiH nAseljA
Mayan society was sharply divided into several social groups: nobles, commoners, serfs, and slaves. The first one was for rulers, administration officials, military commanders, high priests, traders, and they lived in ”urban” centers. The second group embraced farmers, workers, and servants who lived outside the center borders, close to their land. The serfs were people who farmed the land that belonged to the ruler or local town leaders. The last group covered the people who were, either punished for crimes or were the prisoners of war. Anyway, the population ”distribution” was highly ordered, and the number of each social group would cause the settlement grouping and pattern.
Following Willey’s and Smith’s15 research on the New World settlement pattern, the spatial configuration of Mayan settlements should be observed through the occurrence of spatial clustering of houses and space inbetween in relation to centers that had the most important structures and buildings (pyramids with temples, palaces...). Accordingly, the Mayan settlements can be observed within three major groups:
A - houses built close to the center
B - houses widely dispersed around the center
C - few houses grouped around a building or a structure in small clusters, spread within a certain distance from the center.
But the American archeologist, W. Bullard16, suggested more contemporary and functional differentiation of the Mayan settlements setting them into two major groups: archeological remains (house ruins, minor ceremonial centers, and particular purpose features) and ruin groupings and settlement organization (clusters, zones, and districts). The first subdivision, in a larger scale, may be compared to Willey’s group C. Which-ever division we consider as the most appropriate there is something in common for each of them: types of structures and buildings within and that distinguish a settlement from one to another.
There are thousands of Maya settlements spread across five previously mentioned today’s countries. The six sites, with particularly outstanding architecture or plan-layout chosen to be presented in this paper are in Mexican states of Yucatan and Quintana Roo (Fig. 8), and visited and experienced by the author in 2018. In alphabetical order, they are as follows: Tulum in Quintana Roo, and Chichen Itza, Dzibilchaltun, Ek Balam, Mayapan, Uxmal with Kabah17, Labna18, and Sayil19 in Yucatan (Figs. 9-11).
Fig. 8 Position of the observed Mayan Cities on Yucatan Peninsula
Sl. 8. Položaj spomenutih majanskih gradova na poluotoku Yucatan
Fig. 9 Palace of the Masks, Kabah
Sl. 9. Palača maski, Kabah
Fig. 10 Palace, Labna
Sl. 10. Palača, Labna
Fig. 11 Great Palace, Sayil
Sl. 11. Velika Palača, Sayil
structure types WitHin A mAyAn city
vrste GrAđevinA unutAr mAjAnsKoG GrAdA
The Mayan architecture was far more diverse in its appearance and size than the architecture of Olmecs. The construction and shape are mostly in a tight connection with astronomical events. The most remarkable structures in Mayan architecture (Fig. 1) are pyramids (with a temple on the top), palaces, ballcourts, observatories, sacbes, city-walls, E-groups20 , triadic groups, platforms. Most of these structures were of a near-to-rectangular shape (the Pyramid of a Magician in Uxmal, Observatories in Chichen Itza and Mayapan are the exception).
The pyramids are step pyramids (like ziggurats in Mesopotamia) and their construction commenced in the late Pre-Classic. Two types of pyramids were built: the ones used for religious and sacrificial rituals, while the others did not have any function except to be noticed as a strictly sacred (very steep) structure. The size ranged from just a few meters of height, up to the one like in Cholula (Fig. 13) that was more than 65 meters of height.21 The pyramids for the sacrifice had stairways (two or four) providing the access for the priest to the top temple (closer to the God). The pyramids were taller than the jungle trees and
could have served as the orientation within space. In most cases, the pyramids were designed, built and positioned to serve specific astronomical issues - the point of the sunrise at the time of solstices and equinoxes. The most intriguing ones are the Pyramid of the Magician in Uxmal (with an elliptical floor plan), the Pyramid of Kukulcan (El Castilo named by Spaniards) in Chichen Itza, and the Pyramid of Nohoc Mul in Coba, Quintana Roo (Fig. 12). Some of the pyramids housed the tomb of a ruler (like the sarcophagus of Pakal found inside the Temple of Inscription, atop a pyramid in Palenque, Chiapas state).
Palaces were large buildings, with highly ornamented facades (painted or with relief)
20 Specific structure complex that is not frequent in Yucatan state (Dzibilchaltun and Kabah are the only ones found by the author), but in Guatemala and Belize. The structure consists of a north-south oriented elongated platform next to the plaza, with three smaller temple mounds, or two with a terraced pyramid in between. Some scholars think they were used for astronomical features (the sunrise and sunsets at certain days, and the delineation with other astronomical appearances). The platforms were made of limestone and elevated 3-4 meters, and used for public and religious ceremonies. Smaller structures like altars, stelae, or important society members tombs were found, too.
21 A Cholula pyramid (Puebla) is the largest one worldwide: 450´450 m of floor plan and 65 m high. The pyramid had a temple of Quetzalcoatl (feathered snake) on the top and was built in four stages during 12 centuries (3rd BC9th AD). The pyramidal construction is well preserved, in spite of the Spanish brutal looting of Mayans’ sites. As the whole site was deserted by the end of the 10th century AD, the pyramid was covered by dirt and vegetation and concealed under the mound that appeared to be a natural hill at the time (1594) the Spaniards built a church on the top to symbolize the imposition of Christianity in this part of Mexico. The pyramid structure was discovered in 1881, by A. Bandelier, the American archeologist.
22 The doorways and freestanding Arches were oriented to catch the sunrise or sunset on a specific date. The stairway wall of the Kukulkan pyramid in Chichen Itza was used as a ”screen” for projecting the shadow from the pyramid steps edge, which (along with the stone serpent head at the bottom of the stairway) produced an image of a serpent descending from the pyramid. The Temple of Seven Dolls in Dzibilchaltun with its central ”door” served for the first glimpse of the rising sun on March 21st to spread along the sacbe
23 The concept of a house was very different than today. The huts were one-room buildings and were spread widely around the center, away from the public buildings and structures. Several huts with various functions (sleeping, storage, eating...) grouped ”created” a house.
and used to house the elite population. They had many chambers within up-to-three floors above the ground, and had one or more courtyards. These buildings were used as a burial place for palace residents. In front of the palaces, there are platforms - large squares for public gatherings. Some of the palaces, worth mentioning, are the ones in Uxmal (Governor’s palace) and Sayil (a threefloor high building, nearly 85 meters long) that create a unique appearance at the site (Fig. 15).
The circular temples dedicated to the God Kukulcan (like the one in Chichen Itza and Mayapan) are often considered to be the observatories (Fig. 14), but there is no exact proof for that. As mentioned previously, many of the Mayan buildings and structures were built to record some astronomical features.22 For this reason, the label ”observatory” can be applied to any Mayan structure regardless of their primal function.
A ballcourt is an unavoidable part of the Mayan settlement. The ritual ball game was inherited from the Olmecs and played with a solid rubber ball (30 cm in diameter), on a play-field bordered firstly by sloping sides
(Coba) and later by vertical sides like the one in Chichen Itza (Fig. 16).
One of a structure that was of the great importance for Mayas is a sacbe (causeway), an elevated paved road bordered on both sides, with a function of enabling the Mayans to travel within and out of the cities.
The final structure, worth mentioning is a city wall that cannot be found at every site in Yucatan. The most significant ones are at Tulum (Quintana Roo), Ek Balam, and Mayapan (Yucatan).
Other characteristic Mayan settlement buildings were residential houses - huts23, built of wooden poles and thatch, plastered with mud, set atop a low-height mound-base and covered with hay that protected from sun and rain.
cAse studies
primjeri GrAdovA
Hereafter, a short description of the chosen sites in Yucatan and Quintana Roo is given, preceded by some general data for each of them.
Fig. 14 Comparison of the observatories: Chichen Itza and Mayapan Sl. 14. Usporedni prikaz zvjezdarnica: Chichen Itza i Mayapan
Fig. 15 Governor Palace, Uxmal Sl. 15. Guvernerova palača, Uxmal
Fig. 16 Ballcourt, Chichen Itza Sl. 16. Igralište, Chichen Itza
name: TULUM
settlement type: A time of abidance: 1280-1590 AD area coverage: 2,5 hectares within the wall + 12 hectares outside the wall population: 1000
The town of Tulum (in the Mayan language it means ”wall”) was built on a 13 meters tall cliff near-by the Caribbean Sea. It is one of the last cities built before the Spaniards’ arrival and was an important port through which the Mayans made most of their sea trade. The town had a rectangular shape that was conditioned by the walls (3-5 meters tall and up to 8 meters thick) along three sides24, while by its fourth side was next to the cliff. The main gate was within the west wall, while the other two walls had several secondary gates. On both corners towards the mainland, there were two watch-towers. The city had its peak between the 13th and 15th century and was still inhabitated for some 70 years after the Spaniards commenced their conquer of the land. The most vivid structures in Tulum are El Castilo, the Temple of Descending God (Fig. 17) and the Temple of the Frescoes. The last-mentioned structure might have served as the observatory, too. Other, worth noting, structures are House of the Columns and House of the Chultun.
name: CHICHEN ITZA settlement type: C time of abidance: 450-1480 AD area coverage: 1000 hectares population: 50,000
The area of Chichen Itza (”Mouth of the Itza Well” in the Mayan language) has been occupied ever since the first millennium BC, but as the Mayan settlement it was mentioned in the 8th century when the first structures were built between two cenotes (natural sinkholes with drinking water). Around 600 AD it be-
came a ruling (political, economic and religious) center for the northern Yucatan. The most dominant structures were built between 625-800 AD, but between 800-900 the settlement was abandoned and used for religious rites, only. The next revival occurred in the mid of 10th century when the Itza people returned to the site. By the end of 10th century, the Toltec king and his army came to Chichen Itza. That was the beginning of the Toltec influence over the site (construction of vast colonnades and other structures with carvings of serpents and deities). The shape of the city was irregular, hard to define. The beginning of a decline is dated by a transition between the 12th and 13th century when no major structures were built. The most important structure of Chichen Itza is the nine-step Pyramid of Kukulkan built between 11th and 13th century for the Feathered Serpent God, named by the Spaniards El Castillo because of its size and appearance. The pyramid was upgraded in several phases, reaching the height of 30 m and the floor size of 55´55 m. It has stairways on 4 sides with 91 steps, each. When the step in front of the temple built atop is added, a number of 365 is reachedthe number of days in a year. The orientation and design have astronomical issues (solstice and equinox). Next structure worth mentioning is a circular building - observatory El Caracol (snail in Spanish because of the spiral stairway inside of it) some 14 m of height, built over a platform. It was rebuilt several times to calibrate its astronomical observation of the Pleiades, the Sun, Venus movements). The site contains many other structures like Ballcourts, Temple of the Warriors (Fig. 18), Court of the Thousand Columns, Temple of the Big Tables, Temple of the Wall Panels, Nunnery, Osario and numerous platforms of different sizes. The site is crisscrossed by more than 30 sacbes, out of which the one connecting the site with the
24 Larrocha, 2010: 81
Sacred cenote is the best preserved. Today, Chichen Itza, along with Uxmal, is on the UNESCO WHL.
name: DZIBILCHALTUN
settlement type: B time of abidance: 500 BC - 1,500 AD area coverage: 150-1900 hectares population: 25,000-40,000
Dzibilchaltun (”writing on flat stones” in the Mayan language) was one of the largest Mayan cities, close to the northeast shore of Yucatan, still populated at the time of the Spanish arrival. During the excavations, the archeologists have discovered over 8,000 structures, out of which the most outstanding one is the Temple of the Dolls (Fig. 19). It was built on a terraced platform, with three small buildings west of it, and a blank Stela 12 which might have been used for astronomical viewing along with the openings of the Temple of the Dolls (autumn and spring equinox sunrise). The temple was connected with Central Plaza (105´135 m) with a 650 m long sacbe 1. On the north side of the plaza, there is a 10 m high four-tiered small pyramid (structure 36) with a central stairway, while along the south edge a plaza there is nearly 130 m long building (structure 44) with numerous chambers and doors facing the plaza and a continuous stairway, 5 m high. Within the plaza there are ruins of a chapel built by the Spaniards. There are some more buildings and ruins near-by that have not been reconstructed yet. The area south of sacbe 1 is filled up with numerous irregular residential stone houses.
name: EK BALAM settlement type: B time of abidance: 100 BC - 900 AD area coverage: 100-1,200 hectares population: unknown
The town of Ek Balam (”black jaguar” in the Mayan language) was ”discovered” in the
late 1980s, but the first comprehensive research was performed in the 1990s. Ever since, 45 structures have been discovered and mapped. The smaller area (some 100 hectares) is surrounded by a double defense wall (3 m wide and 1.5 m high), with entrances through which a Central Plaza can be reached by a sacbe (set in cardinal direction). Inside the walls, on the north side, there is the major building - Acropolis that has a temple (called El Trono - the Trone) in which the ruler (Ukit Kan Lek Tok) was buried. The size of the Acropolis is 162 by 68 meters in floor plan and 32 m in height. Its south facade is a highly decorated - not in a carved stone but in stucco and limestone mortar that could be easily modeled, and then painted. Along the east and west side of the Central Plaza, there are large platforms II and III (more than 120 m long, and 20 m high), and a small ballcourt on a south edge. By the south edge of the South Plaza, there is a structure - the Oval Palace (Fig. 20), which orientation seems to be connected with some astronomical features. On the west edge of a plaza there, a structure XVII or The Twins having two mirroring temples on each side, while on the east side there is a structure X Structure XVIII is a small entrance Arch that was probably used for ceremonial purposes. Outside the walls, in the forest, there are many smaller structures/ruins waiting to be cleared.
name: MAYAPAN
settlement type: A time of abidance: 1,000-1450 AD area coverage: 420 hectares population: 10-12,000 + 5,000
Mayapan city was a part of a triple alliance with cities of Chichen Itza and Uxmal, but it managed to exist in later days than the other two cities. Mayapan architecture is a mixture of Mayan and Toltec architectural elements. The main square is bordered by governmen-
tal, religious and ruling class buildings. The whole area within the city walls (with 12 entrances, out of which 7 had vaulted gates) is bursting with structures and buildings (Fig. 21): temples, altars, platforms (there are more than 4000 structures). The inner-walls area is dominated by a 9-tiered pyramid, which reminds very much on the pyramid in Chichen Itza (not only by the same name). Many buildings within the city-walls have collapsed vaulted roofs (what is not the case in Chichen Itza and Uxmal). Besides, there are three circular buildings that might be used as observatories (compared to just one in Chichen Itza and none in Uxmal), and only structure that is missing, compared to Chichen Itza and Uxmal, is a ballcourt. The Mayas abandoned the Mayapan around 1448, after a period of political, social and environmental turbulence.
name: UXMAL
settlement type: C time of abidance: 500-1,200 AD area coverage: 60-140 hectares population: 25,000
Uxmal (”thrice built” in the Mayan language) is one of the most attractive archeological sites connected with Mayan culture. Main structures cover the area of approximately 60 hectares where some 25 structures and buildings are worthwhile seeing. The main
Tabl. I. Karakteristične građevine obrađenih majanskih gradova
City Settlement type
Chichen Itza
structure is a 35 m tall stepped pyramid (Pyramid of a Magician) built over an oval-shaped floor-plan (instead of more accepted rectilinear one) between 600 and 950 AD. The final version of a pyramid is a result of the construction of five pyramids, each larger and built over the one beneath. On the rear (east) side there is a wide stone staircase leading to the summit where a temple was built. The opposite side is fully decorated (Chaac God masks, latticework panels, and stone mosaics), with some additional structures (temples) by the bottom of the pyramid. In the vicinity, there is a House of the birds (named after the birds decoration found at the friezes) and a group of four elongated buildings around 80 by 65 m patio - the Nun’s Quadrangle (Fig. 22). The name was given by Spaniards, probably because of 74 rooms that are within this complex (reminding of the nuns’ chambers). Both building facades are elaborately carved and decorated.
There are some more buildings southward like the Governor’s Palace, Ballcourt, House of the Turtles, Dovecote group, Pyramid of the Old Woman and the Great Pyramid (nearly 80 m of a base size). Among the structures west of the Nun’s Quadrangle and the Governor’s Palace stands, so-called a Cemetery group (the elongated temple standing on a low base platform and a ruined pyramid west of it).
The Governor’s Palace is one of the best examples of the Puuc style25: three-parts building stands atop a 9 m high terrace, with stairways along the whole facade. It has a 90 m long mosaic having more 100 Chaac God masks. In front of the Palace, there is a Plaza with a two-headed jaguar throne. The city of Uxmal was closely connected with three smaller towns: Kabah, Labna, and Sayil.
The history of making cities in pre-Hispanic World is a very long one - over 3,000 years. After the Olmecs and Zapotecs, the Mayan civilization expressed their knowledge, not only through their tangible heritage (colossal
buildings and structures) but also through the intangible heritage (mathematics, writing-system, time-recording) that prove they were a civilization rather than just groups of aboriginals. Through three significant periods (Pre-classic, Classic, and Post-classic), starting with huts and small camps they created great towns and cities. Their settlements
23 Comparative presentation of the size and the layout of the observed cities
were never laid out on a grid, but rather in an unplanned way, although most of the buildings or structures were built (oriented) following some astronomical issues (solstice, equinox, or towards some visible stars or constellations). That's why it is complicated to define the city size and its pattern.26 Examples of the Mayan city layout (Fig. 23) with the mark-down of the characteristic structures (Table I) presented in this paper prove that. The central settlement core was a home for ritual, administrative and other elite residential buildings or structures (pyramids, temples, palaces, observatories, ballcourts, markets, elevated platforms), but not that every city had it. The buildings were gathered around plazas used for ceremonial and public gatherings. Some of the cities had citywalls. The residential area needs were fullfilled by constructing houses - ”huts” inside the rainforest or over the clear-cut rainforest land. Residential areas for the nobles occupied the best land around the city center, while commoners had their residences grouped in the second ”belt” from the city core (sometimes around several larger structures). The living places for serfs were within a scattered second belt - dispersed further away from the ceremonial center. This created three significant types of Mayan settlements (A, B, and C), making it difficult to estimate the city population, but some of the cities had reached numbers that were much larger than the ones of the European cities at the same time.
[Written in English by the authors]
Izvori
26 Observation was performed on fieldtrips in November 2016 and October 2018, during scholar visits to Universidad Juárez Autónoma de Tabasco - UJAT, Villahermosa, Tabasco, and Anahuac-Mayab University - AMU, Merida, Yucatan, Mexico.
1. Aveni, F.A. (2001), Building J at Monte Alban, in: Skywatchers: A Revised and Updated Version of Skywatchers of Ancient Mexico, University of Texas Press, 262-272, Austin, TX
2. Bourbon, F. (1999), The Lost Cities of the Mayas - The Life, Art, and Discoveries of Frederic Catherwood, Artes de Mexico, Colonia Roma, Federal District
3. Bullard, R.W. (1960), Maya settlement pattern in Northeastern Peten, Guatemala, in: American Antiquity, 25: 355-372
4. Coe, D.M.; Koontz, R. (2008), Mexico: From the Olmecs to the Aztecs [6th Edition], Thames and Hudson, New York
5. Diehl, R. (2004), The Olmecs: America’s First Civilization, Ancient peoples and places series, Thames & Hudson, London
6. Garza, M. (1994), The Mayas: 3000 years of Civilization, Casa Editrice Bonechi, Mexico City, Federal District
7. Helmke, C.; Kettunen, H. (2005), Introduction to Maya Hieroglyphs, 10th European Maya Conference, Workshop Handbook, Leiden University
8. Larrocha, S.; Dante Archivo (2010), The Mayan World - Rebuilt [Ed. Dante S.A. de C.V.], Merida, Mexico
9. Lipovac, N. (2010), The Rise and Decline of North American Prehistoric Settlements - A Search for the Meaning of Habitat Patterns and Structures in the South East, ”Prostor”, University of Zagreb, Faculty of Architecture, 18 (2 /40/): 268-287, Zagreb
10. Lipovac, N. (2018), History of Making Mayan Cities - from Birth to Decline, lectures at Anahuac Mayab University, Merida, Yucatan
11. Philips, C. (2007), The Aztec and Maya World, Lorenz Books, Anness Publishing, London
12. Proskuoriakoff, T. (1963), An Album of Maya Architecture, Norman, University of Oklahoma Press, Norman, OK
13. Sharer, J.R.; Traxler, P.L. (2006), The Ancient Maya [6th ed.], Stanford University Press, Stanford, CA
14. Smith, M.E. (2011), Classic Maya Settlement Clusters as Urban Neighborhoods: A Comparative Perspective on Low-Density Urbanism, ”Journal de la Societe des Americanistes”, 97 (1): 51-73
15. Willey R.G. (1956), Problems Concerning Prehistoric Settlement Patterns in the Maya Lowlands, in: Willey, Gordon R. [ed.]: Prehistoric settlement patterns in the New World, Viking Fund Publications in Anthropology 23: 107-114, New York
16. https://peopleofonefire.com/something-elseis-really-bothering-me-about-the-track-rock-petroglyphs.html/comment-page-1 [12.11.2018.]
Illustration Sources
Izvori ilustracija
Fig. 1, 3, 9-22 Photo: Lipovac, N.
Fig. 2, 6, 8, 23 Sketch: authors
Fig. 4 https://peopleofonefire.com/something-else-is-really-bothering-me-about-the-track-rock-petroglyphs.html/comment-page-1 (12.11.2018.)
Fig. 5 Descriptive photo: authors
Fig. 7 Bourbon, 1999: 184
U ovome radu predstavljeni su početni rezultati istraživanja prapovijesnih naselja Srednje Amerike, odnosno Meksika, ovaj put s naglaskom na područje poluotoka Yucatan. Istraživanje je provedeno tijekom znanstvenih gostovanja na Universidad Juárez Autónoma de Tabasco, Villahermosa, Tabasco (2016.) i Anahuac-Mayab University, Merida, Yucatan (2018.). Područje Srednje Amerike (Mesoamerica) bilo je naseljeno još prije 22.000 godina, a prvom pravom civilizacijom smatraju se Olmeki koji su bili preteče Maja. Tri su najvažnija olmečka naselja: San Lorenzo, La Venta i Tres Zapotes San Lorenzo (1500.-900. pr.n.e.) sastojao se od nekoliko manjih zaselaka na brdima pod upravom istoimenoga urbanog centra. La Venta (1200.-400. pr.n.e.) bila je civilno i vjersko središte te se smatra prvim ‘planiranim’ gradom prije dolaska Španjolaca. Druga važna kultura prije Maja bili su Zapoteki. Njihov glavni grad Monte Alban (500. pr.n.e. - 800. n.e.) sagrađen je na umjetnoj visoravni i namijenjen za stanovanje ‘više klase’, dok su ostali stanovnici živjeli u dolini. Za razliku od jakih središnjih naselja Olmeka, Maje su organizirane u više ‘kraljevstava’ raširenih na području današnjega istočnog Meksika, Belizea, Gvatemale, Salvadora i zapadnog Hondurasa, na površini većoj od 350.000 km2 podijeljenoj na tri zemljopisne cjeline: sjeverno, središnje i južno područje. Maje su na tom prostoru živjele više od 3000 godina. Ovo razdoblje službeno se promatra kao pretklasično (1800. pr.n.e. - 250. n.e.), klasično (250.-900.), postklasično (900.-1539.). Pretklasično razdoblje počinje u trenutku kada nomadska plemena započinju s uzgojem različitih kultura i grade prva stalna naselja. S vremenom neka od tih naselja postaju urbana i vjerska središta kojih graditeljstvo ima mnogo zajedničkog s Olmekima. Primjer je El Mirador (200. pr.n.e. i 150. n.e.), grad u Gvatemali, koji je brojio gotovo 100.000 stanovnika i bio vrlo dobro prometno povezan s ostalim gradovima. Klasično razdoblje predstavlja vrhunac majanske civilizacije, a obilježava ga gradnja velikih građevina i gradova koji su brojili između 50.000 i 120.000 stanovnika. Sve građevine građene su ručno, bez
pomoći kotača. Posebno je razvijeno poznavanje astronomije i jedinstveno slikovno pismo kojim su pisali po kamenu, keramici ili posebnom papiru. Maje su koristili vigezimalni brojni sustav (s brojem 20 kao osnovicom), uz korištenje samo dva brojčana znaka - točka (1) i crtica (5), a poslije je uveden znak za ništa - nula. Vrijeme su mjerili s pomoću dva godišnja kalendara i jednoga za dugo brojenje. Na prijelazu u postklasično razdoblje bilo je mnogo ratova koji su uzrokovali napuštanja starih naselja, dok se nova naselja grade na brdima ili u nizinama sjevernog područja uz izgradnju obrambenih zidova i jaraka. Majansko društvo bilo je zasnovano na strogim klasnim podjelama na plemstvo, pučane, sluge i robove, koje se očituju i u razmještaju građevina unutar gradova. Prema istraživanju R.G. Willeyja mogu se odčitati tri glavna oblika naselja (A, B i C). Oblik A predstavlja naselje sa stambenim zgradama grupiranim oko jednoga središta, kod oblika B one su široko raspršene oko središta, dok su kod oblika C stambene zgrade izvan urbanoga središta raspršene i okupljene oko manjih javnih građevina. Pojedinačne građevine (piramide, palače, sportska igrališta, zvjezdarnice, E-grupe, trojke uzdignuti trgovi, ceste i obrambeni zidovi) čine okosnicu majanskoga grada. Njihova izgradnja i oblikovanje vrlo su često povezani s određenim astronomskim pojavama. Piramide, stepenaste građevine, korištene su za vjerske obrede (s hramom i prostorom za žrtvovanje na vrhu) ili samo kao prostorna obilježja. Visina im se kretala od svega nekoliko metara pa sve do više od 60 m (piramida u Choluli). Piramide koje su se koristile prilikom žrtvovanja imale su 24 stubišta duž bočnih strana sve do hrama na vrhu. Palače su velike i bogato ukrašene zgrade namijenjene plemstvu s velikim brojem prostorija, visine do tri kata i s jednim ili nekoliko dvorišta. Ispred njih nalazili su se uzdignuti trgovi za javna okupljanja. Kružne građevine (posvećene božanstvu Kukulcan) smatraju se i zvjezdarnicama. Ali, kako je većina velikih majanskih građevina građena prema određenim astronomskim pojavama, taj naziv mogu imati i mnoge od njih. Igralište je bio
Biografije
Prof. nenAd lipovAc, Ph.D., commenced scholar research on History of Making Americas Prehistoric Settlements, during the Fulbright grant (2002) at CED UC at Berkeley. The derived results, always connected with his personal experience of the sites, have been published and presented worldwide. niKolinA GrAdečKi graduated at the Faculty of Architecture in Zagreb (2014) and has been Prof. Lipovac’s collaborator in his scholar and professional work ever since.
Prof. dr.sc. nenAd lipovAc započeo je istraživanje nastanka prapovijesnoga grada Novoga Svijeta tijekom korištenja Fulbrightove postdoktorske stipendije na CED UC Berkeley 2002. Dobivene je rezultate, na temelju istraživanja i osobnih iskustava stečenih in situ, objavio i predstavio diljem svijeta. niKolinA GrAdečKi diplomirala je na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu (2014.) i od tada je suradnica prof. Lipovca u njegovu znanstvenom i stručnom radu.
neizbježan dio majanskoga grada i služio je za obrednu igru loptom na površini bočno obrubljenoj, u početku kosim, a zatim okomitim zidovima. Sacbe predstavlja popločenu, izdignutu i obrubljenu cestu koja je povezivala građevine unutar gradova i gradove s vjerskim središtima ili međusobno. Spomenute građevine promatrane su i u prostornom i oblikovnom poimanju na primjeru 6 gradova Yucatana koje je autor osobno obišao i istražio.
Grad Tulum izgrađen je na litici iznad Karipskoga mora, pravokutnog je oblika zahvaljujući debelim gradskim zidinama na trima stranama prema kopnu i smatra se jednim od posljednjih gradova izgrađenih prije dolaska Španjolaca. Chichen Itza, najpoznatiji majanski grad na Yucatanu, sagrađen je između dvaju prirodnih jezera s pitkom vodom (cenota) i neodređenog je oblika, unutar kojeg se nalaze gotovo sve spomenute građevine. Više je puta bio napušten i ponovno naseljen. Dzibilchaltun, grad na sjeveru Yucatana, bio je naseljen čak i u doba dolaska Španjolaca. U širem području imao je više od 8000 građevina. Ek Balam je ‘otkriven’ tek krajem 20. stoljeća. Središte s akropolom, obrubljeno dvostrukim zidinama, dobro je istraženo i obnovljeno, dok se prostor i građevine izvan zidina još uvijek istražuju. Mayapan je bio dio trojnoga saveza gradova (zajedno s Uxmalom i Chichen Itzom) i najduže je ‘preživio’. Za razliku od ovih dvaju gradova, građevine unutar gradskih zidova Mayapana (njih oko 4000) gusto su izgrađene oko središta. Uxmal je jedno od najprivlačnijih arheoloških nalazišta majanske kulture. Čarobnjakova piramida (ovalnoga tlorisnog oblika i glatkih strana), kao i samostanski sklop, samo su neke od posebnosti ovoga grada.
Na kraju ove etape istraživanja nastanka majanskoga grada može se zaključiti da pojedini grad nije imao neku određenu tlorisnu matricu - njegov oblik i rubove vrlo je teško odrediti. Ali zato su smjer, oblik i položaj pojedinih građevina pomno isplanirani u odnosu na astronomske pojave. Spomenute građevine nisu se pojavljivale u svakome od majanskih gradova.
Sveučilište u Zagrebu Arhitektonski fakultet
HR - 10000 Zagreb, Kačićeva 26 ksmit@arhitekt.hr imravunac@arhitekt.hr
Pregledni znanstveni članak https://doi.org/10.31522/p.26.2(56).7 UDK 711.4 (Dubrovnik:Venecija:Krf) ”20” Tehničke znanosti / Arhitektura i urbanizam 2.01.02. - Urbanizam i prostorno planiranje Članak primljen / prihvaćen: 16. 10. 2018. / 11. 12. 2018.
University of Zagreb Faculty of Architecture Croatia - 10000 Zagreb, Kačićeva 26 ksmit@arhitekt.hr imravunac@arhitekt.hr
Scientific Subject Review https://doi.org/10.31522/p.26.2(56).7 UDC 711.4 (Dubrovnik:Venecija:Krf) ”20” Technical Sciences / Architecture and Urban Planning 2.01.02. - Urban and Physical Planning Article Received / Accepted: 16. 10. 2018. / 11. 12. 2018.
Mediteranski gradovi - Dubrovnik, Venecija, Krf
Areas of Management Plans
as Indicators of Contemporary Issues in Urban Planning
Mediterranean Cities - Dubrovnik, Venice, Corfu
Dubrovnik, Venecija, Krf mediteranski gradovi Planovi upravljanja UNESCO urbanistički problemi
Članak istražuje tematska područja Planova upravljanja spomeničkim cjelinama pod zaštitom UNESCO-a te ih postavlja u komparativni odnos sa suvremenim urbanističkim problemima mediteranskih gradova na primjeru Dubrovnika, Venecije i Krfa. Utvrđuju se zajedničke i razlikovne svojstvenosti urbanističkih obilježja gradova i tematskih cjelina njihovih Planova upravljanja kao indikatora urbanističkih problema u kontekstu suvremenoga mediteranskog grada.
Dubrovnik, Venice, Corfu Mediterranean cities management plans UNESCO issues in urban planning
This article explores the thematic areas of Management Plans for the historic ensembles under UNESCO protection and relates them to contemporary issues in urban planning of the Mediterranean cities, as exemplified by the cities of Dubrovnik, Venice, and Corfu. It aims to give a comparative analysis of their common and distinctive features in the field of urban planning as well as the thematic areas of their Management Plans as indicators of the problems related to the urban planning of a Mediterranean city.
uvod
gradovi (Sl. 2.), posebice oni s graditeljskim i prirodnim kulturnim naslijeđem što se nalazi na UNESCO-ovu1 Popisu svjetske baštine2, suočavaju se s izazovima suvremenoga doba. Rješenja problema traže se kroz različite modele, programe i strateške dokumente na razini država i gradova, te razmjenom iskustava dobivenih prekograničnom suradnjom i radom na zajedničkim projektima međunarodnih i regionalnih organizacija. Kao jedan od mogućih odgovora nametnutim izazovima, UNESCO je kroz svoje Deklaracije3 naglasio potrebu za donošenjem Planova upravljanja za zaštićene spomeničke cjeline na Popisu svjetske baštine, s ciljem njihove kvalitetnije zaštite, unapređenja stanja i poticanja ravnomjernog razvoja.
Baština je naše naslijeđe iz prošlosti, ono s čime živimo i sada, te ono što prenosimo budućim generacijama. Kulturna i prirodna baština nezamjenjiv je izvor života, inspiracije, nositelj identiteta. Ono što koncept svjetske baštine čini iznimnim jest njegova univerzalna primjena. Područja svjetske baštine pripadaju svim narodima svijeta, bez obzira na čijem se teritoriju nalaze.4
Zaštita baštine, materijalne i nematerijalne, važan je čimbenik za prepoznavanje, definiranje i afirmaciju kulturnog identiteta koji je zajedničko bogatstvo čovječanstva u njegovoj raznolikosti i posebnosti.5 Uočivši da kulturnoj i prirodnoj baštini sve više prijeti uni-
štenje, ne samo zbog uobičajenih uzroka propadanja nego i zbog promjene društvenih i gospodarskih uvjeta, na Generalnoj konferenciji UNESCOa održanoj u Parizu 1972. donesena je Konvencija o zaštiti svjetske kulturne i prirodne baštine. Tako postavljen UNESCO-ov koncept jedinstven je jer se u jednom dokumentu povezuje koncept zaštite prirode i očuvanja kulturnih dobara. On obvezuje sve države članice da definiraju, čuvaju, štite, prezentiraju i predaju budućim naraštajima kulturna i prirodna dobra od iznimne vrijednosti na svome teritoriju.6 Dobra svjetske baštine upisuju se na Popis svjetske baštine koja obuhvaća najistaknutija dobra kulturne i prirodne baštine diljem svijeta.7 Trenutačno se na Popisu nalaze 1092 dobra - spomenika, skupnih zdanja, znamenitih mjesta, spomenika prirode, geoloških i fiziografskih formacija, koji su od iznimne univerzalne vrijednosti.8 Da bi se našla na Popisu svjetske baštine, dobra moraju ispunjavati jedan ili nekoliko kriterija za uvrštenje, zadovoljiti uvjete integriteta i autentičnosti, te zahtjeve zaštite i upravljanja.
Uočivši potrebu za jačanjem zaštite svjetske baštine, s naglaskom na lokalitetima koji se već nalaze na Popisu svjetske baštine, UNESCO-ov World Heritage Committe [WHC]
1 UNESCO djeluje u pet programskih područja: obrazovanje, prirodne znanosti, društvene i humanističke znanosti, komunikacije i informacije. Ključne teme na programskom području kultura jesu: materijalna i nematerijalna baština, kulturne industrije, kulturna raznolikost, interkulturni dijalog, kulturni turizam, kulturne politike, kreativnost i umjetnost, autorska prava. [http://www.minkulture.hr/default.aspx?id=9 (15.5.2018.)]
2 Svjetska baština je izuzetna univerzalna vrijednostkulturno i/ili prirodno značenje i vrijednost tako su izuzetni da nadilaze nacionalne granice pa su od zajedničke važnosti za sadašnje i buduće generacije cijeloga čovječanstva. [http://whc.unesco.org/archive/opguide13-en.pdf (15.5.2018.)]
3 Konvencija o zaštiti svjetske kulturne i prirodne baštine (1972.) i Deklaracija iz Budimpešte (2002.), (2006.).
4 UNESCO WORLD HERITAGE CENTRE, 2008.
5 Prema definiciji Ministarstva kulture Republike Hrvatske. [https://www.min-kulture.hr/default.aspx?id=6 (15. 5.2018.)]
6 http://www.min-kulture.hr/default.aspx?id=9 [18.5. 2018.]
7 https://whc.unesco.org/en/list/ [14.9.2018.]
8 UNESCO WORLD HERITAGE CENTRE, 2015.
9 UNESCO, ICCROM, ICOMOS, IUCN, 2013. 10 Indikator ili pokazatelj jest parametar ili vrijednost proizašla iz parametara koja ukazuje na, daje informacije o, i/ili opisuje stanje nekog fenomena/okruženja/područja, sa značajem i značenjem koje nadilazi ono koje se direktno veže za parametarsku vrijednost. Indikatori daju informaciju o funkcioniranju specifičnog sustava za određenu namjenu - kao potpora donošenju odluka u sustavu upravljanja. Indikatori kvantificiraju i grupiraju podatke koji se mogu mjeriti i nadzirati kako bi se odredile potrebne promjene. Pritom pomažu u razumijevanju razloga zbog kojih se promjene događaju. [http://ec.europa.eu/ environment/integration/research/newsalert/pdf/indicators_for_sustainable_cities_IR12_en.pdf (19.10.2018.)]
11 Vidjeti obilježja Plana upravljanja Venecijom. [http:// www.veniceandlagoon.net/web/wp-content/uploads/ 2014/12/MP_volume_low_eng.pdf (25.5.2018.)]
donio je u Budimpešti 2002. Deklaraciju s ciljem osiguranja ravnoteže između očuvanja, održivosti i razvoja različitih lokaliteta relevantnih na kulturnoj, ekonomskoj i društvenoj razini. Kako bi se osigurali ciljevi zaštite sadržani u Deklaraciji iz Budimpešte od 2006., obvezatno je donošenje Planova upravljanja - jedinstvenih dokumenata za lokalitete koji se nalaze na Popisu zaštićene svjetske baštine. Sustav upravljanja kulturnom baštinom pomaže u očuvanju i upravljanju određenim dobrom ili skupinom dobara tako da se štite vrijednosti baštine te, gdje je to moguće, unaprjeđuju šire socijalne, gospodarske, okolišne i ekološke koristi izvan granica dobra.9
U istraživanju se proučavaju obilježja triju međusobno usporedivih mediteranskih gradova sa zaštićenim spomeničkim cjelinama na UNESCO-ovu Popisu svjetske baštine: Dubrovnik, Venecija i Krf (Sl. 1. i 2.). Oni svoje Planove upravljanja već imaju (Venecija i Krf) ili su u postupku donošenja (Dubrovnik). Cilj je istraživanja pokazati da tematska područja Planova upravljanja zaštićenim spomeničkim cjelinama svjetske baštine UNESCO-a mogu biti indikatori10 suvremenih urbanističkih problema ne samo gradova pod zaštitom nego i drugih mediteranskih gradova.
temAtsKA područjA plAnovA uprAvljAnjA
tHemAtic AreAs of mAnAGement plAns
Planovi upravljanja [The Management Plans] jesu instrumenti koji daju okvire za vrjednovanje, predviđanje i upravljanje ekološkim i okolišnim, društvenim, ekonomskim i gospodarskim procesima, čimbenicima i promjenama koje mogu utjecati na stanje i kvalitetu svjetske kulturne baštine.11
Planovi trebaju osigurati visoku razinu zaštite lokaliteta svjetske baštine te ponuditi modele upravljanja i unapređenja stanja naslijeđa u sklopu lokalnog i regionalnog razvoja. Njihova je zadaća definiranje okvira potrebnih za
prepoznavanje i vrjednovanje prirodnih i kulturnih obilježja zaštićenih lokaliteta; određivanje dugoročnih ciljeva i referentnoga političkog okvira zaštite, konzervacije i unapređenja vrijednosti lokaliteta; određivanje strateških i akcijskih politika i projekata sukladno ciljevima i kriterijima upravljanja, te sistemski nadzor postignutih rezultata tijekom vremena. Osnovni cilj Planova upravljanja lokalitetima UNESCO-ove svjetske baštine jest aktivna zaštita i unapređenje stanja naslijeđa kroz interdisciplinarne projekte koordinirane između dionika odgovornih za zaštićeni lokalitet.
Planovi su upravljanja provedbeno raščlanjeni na akcijske planove kojima se utvrđuju konkretni koraci za realizaciju planskih prioriteta, mjera i aktivnosti. Planovi upravljanja temeljeni su na interdisciplinarnoj suradnji različitih dionika, institucija i tijela odgovornih za upravljanje prirodnim resursima i kulturnim dobrima zaštićenog lokaliteta. Postižu svoj legitimitet kroz formalne sporazume i konvencije potpisane od strane svih dionika odgovornih za zaštitu lokaliteta. Prolaze kroz periodičke procjene i dopune kako bi se omogućila provjera njegovih rezultata. Očekivano je trajanje primjene Planova upravljanja pet godina, dok se njegovi akcijski planovi revidiraju na godišnjoj bazi.
Međusobnom komparativnom analizom mogu se utvrditi zajedničke i razlikovne svojstvenosti, kako urbanističkih obilježja proučavanih gradova tako i obilježja njihovih Planova upravljanja. U ovome je istraživanju provedena komparativna analiza triju mediteranskih gradova: Dubrovnika u Hrvatskoj, Venecije u Italiji i Krfa u Grčkoj.
Gradovi (lokaliteti) uključeni su u analizu (Tabl. I.) na temelju usporedbenih osobitosti: mediteranski grad, grad Jadransko-jonske regije, grad s lokalitetom na UNESCO-ovu Popisu svjetske baštine (vrsta lokaliteta: gradsko područje ili dio grada), grad za koji postoji ili je u izradi Plan upravljanja za zaštićenu spomeničku cjelinu na UNESCO-ovu Popisu svjetske baštine, suvremeni turistički grad s urbanističkim problemima neodrživog turizma.
Tabl. I. Usporedbene osobitosti mediteranskih gradova: Dubrovnik, Venecija, Krf
Table I Comparative features of the Mediterranean cities: Dubrovnik, Venice, Corfu
DUBROVNIK
Sl. 2. Položaj Dubrovnika, Venecije i Krfa - kontekst Mediterana i Jadranskojonske regije Fig. 2 Positions of Dubrovnik, Venice, and Corfu - the context of the Mediterranean and the Adriatic-Ionian region
VENECIJA KRF
Mediteranski grad/regija/zemlja Da / Jadransko-jonska regija / Hrvatska Da / Jadransko-jonska regija / Italija Da / Jadransko-jonska regija / Grčka Grad na obali/otoku Zapadna obala Jadranskog mora Istočna obala Jadranskog mora Otok Jonskog mora
Tipologija grada Utvrđena gradska jezgra Jezgra grada na otocima
Površina grada 143,35 km2
Broj stanovnika 42.615 stanovnika (2011.)
414,57 km2
264.557 stanovnika (2014.)
UNESCO-ova zaštita Stari Grad Dubrovnik Venecija i njezine lagune
Utvrđena gradska jezgra
41,91 km2
39.487 stanovnika (2001.)
Stari Grad Krf
Vrsta lokaliteta Gradska jezgra, kulturni pejsaž Gradsko područje, kulturni pejsaž Gradsko područje
Plan upravljanja Koncept Plana upravljanja zaštićenom spomeničkom cjelinom Grada Dubrovnika, 2017. Plan upravljanja 2012.-2018.: Venecija i njezina laguna - UNESCO-ova Svjetska baština
Prijedlog ažuriranog Plana upravljanja - Akcijski plan 2013.-2018.: Stari Grad Krf
Sl. 3. Stari grad Dubrovnik
- područje pod zaštitom UNESCOa
Fig. 3 Old City of Dubrovnik - the area under UNESCO protection
Sl. 4. Venecija i njezina laguna - područje pod zaštitom UNESCOa Fig. 4 Venice and its lagoon - the area under UNESCO protection
Sl. 5. Plan upravljanja 2012.2018.: Venecija i njezina laguna
Fig. 5 Management Plan 20122018: Venice and its lagoon
Dubrovnik, Venecija i Krf - gradovi su koji pripadaju prostoru Jadransko-jonske regije. Dok se Dubrovnik i Venecija nalaze na obali Jadranskog mora, Krf je, kao grad-otok u Jonskom moru, na samom ulazu u Jadran. U kontekstu Jadransko-jonske regije, Dubrovnik, Venecija i Krf jesu gradovi koji predstavljaju njezine tri vodeće turističke zemlje: Hrvatsku, Italiju i Grčku.12 Sva tri grada imaju zaštićene spomeničke cjeline pod zaštitom UNESCO-a za koje su Planovi upravljanja doneseni ili u postupku donošenja: Stari grad Dubrovnik (Sl. 3.), Venecija i njezina laguna (Sl. 4. i 5.), Stari grad Krf (Sl. 6. i 7.).
Dubrovnik - nalazi se na hrvatskom dijelu istočne jadranske obale, smješten u Dubrovačkoneretvanskoj županiji. Nazivan ’biserom Jadrana’, Dubrovnik je još od 13. stoljeća bio važna mediteranska pomorska sila. Iako značajno oštećen zbog potresa 1667. godine, Dubrovnik je uspio sačuvati svoje gotičke, renesansne i barokne crkve, samostane, palače i fontane od izuzetne kulturne vrijednosti. Nakon intenzivnog oštećivanja tijekom bombardiranja u Domovinskom ratu Dubrovnik je bio uvršten na Popis ugrožene baštine svijeta UNESCO-a od 1991. do 1998. godine.13
Venecija i njezina laguna - Venecija se nalazi na talijanskom dijelu zapadne jadranske obale, u regiji Veneto. Osnovana je u 5. stoljeću, a rasprostire se na više od 118 malih otoka. Venecija je već u 10. stoljeću postala pomorska sila. Cijeli je grad izvanredno arhitektonsko remek-djelo u kojem čak i najmanje građevine posjeduju djela najvećih svjetskih umjetnika.14 Stari grad Krf - Krf je grad na istoimenom grčkom otoku koji se nalazi u Jonskom moru.
Strateški je pozicioniran na ulasku u Jadransko more, a vuče svoje korijene iz 8. stoljeća pr.Kr. Tri gradske utvrde gradili su glasoviti venecijanski inženjeri i služile su četiri stoljeća kao obrana pomorske trgovine Republike Venecije naspram Otomanskog Carstva. Tijekom vremena utvrde su obnovljene i djelomično ponovno izgrađene nekoliko puta, posljednji put pod britanskom vladavinom u 19. stoljeću. Pretežito neoklasična stambena matrica Staroga grada djelomično je iz venecijskog razdoblja, a djelomično iz 19. stoljeća. Kao utvrđena mediteranska luka, urbana cjelina Krfa sa svojom lukom posebna je po svojoj visokoj razini integriteta i autentičnosti.15 Istraživani lokaliteti svjetske baštine važni su resursi za razvoj teritorija koji, uz adekvatno upravljanje i zaštitu, mogu značajno pridonijeti održivom razvoju teritorija.16 Problematika održivog razvoja implementirana je u planovima upravljanja kroz niz različitih tema, od kojih je - uz teme zaštite i korištenja lokacije te upravljanja gospodarskim aktivnostima - turizam prepoznat kao jedna od ključnih tema za razvoj lokaliteta. Zaštićeni lokaliteti Dubrovnika, Venecije i Krfa imaju značajnu ulogu u gospodarskom i osobito turističkom razvoju regija u kojima se nalaze. Ta uloga vidljiva je i u strukturi tematskih područja kao aktualnih pitanja i problema s kojima se ti gradovi suočavaju i za koje je potrebno planiranje upravljanja.
Kako bi se razvoj nepovoljnog stanja za Grad zaustavio i usmjerio k pozitivnom, Prijedlogom koncepta Plana upravljanja zaštićenom spomeničkom cjelinom Grada Dubrovnika17 , donesenom 2016., prepoznata su ključna tematska područja unutar kojih su utvrđeni osnovni problemi, ciljevi plana, priroriteti i mjere. Osnovni je cilj „stvaranje pretpostavki za upravljanje zaštićenom spomeničkom cjelinom Grada Dubrovnika radi očuvanja i unaprjeđenja svojstva univerzalnih vrijednosti pod zaštitom UNESCO-a, uz istovremeno razvijanje suvremenog života Grada”.18 Postavljeni su Prioriteti: Očuvanje i unaprjeđenje stanja zaštićene povijesne urbane cjeline, Očuvanje i afirmacija kulturnog identiteta Grada, Život u Gradu, Održivi turistički razvoj,
12 https://planbleu.org/sites/default/files/upload/files /AIo_Tourism_factsheet_160115.pdf [6.9.2018.]
13 Stari grad Dubrovnik upisan je 1979. na UNESCO-ov Popis svjetske baštine prema kriterijima za uvrštavanje (i), (iii), (iv). [https://whc.unesco.org/en/list/95 (18.5.2018.)]
14 Venecija i njezine lagune uvrštene su 1987. na UNESCO-ov Popis svjetske baštine prema kriterijima za uvrštavanje: (i), (ii), (iii), (iv), (v) i (vi). [https://whc.unesco.org/ en/list/394 (19.5.2018.)]
15 Stari grad Krf upisan je 2007. na UNESCO-ov Popis svjetske baštine prema kriteriju za uvrštavanje: (iv). [https://whc.unesco.org/en/list/978 (23.5.2018.)]
16 *** 2016.
17 U daljnjem tekstu: Koncept Plana upravljanja za Dubrovnik
Sigurnost, Povezanost, Suvremeni „Dubrovački statut”.
Plan upravljanja 2012.-2018.: Venecija i njezina laguna - UNESCO-ova Svjetska baština19 , donesen 2012., sadrži Teme: Regionalno planiranje i upravljanje, Zaštita i očuvanje naslijeđa, Održivo korištenje lokacije; Komunikacija, promocija i trening, Znanje i dijeljenje znanja, te Strateške ciljeve: Očuvanje, obnova i unaprjeđenje ljudskih naselja (urbanih i ruralnih), okoliša i krajolika lagune; Očuvanje, obnova i unaprjeđenje arhitektonskog, arheološkog, povijesnog, umjetničkog, etnoantropološkog, arhivskog i književnog naslijeđa; Rekonstrukcija socio-ekonomskog tkiva povijesnog središta i širenje stambenih područja; Racionalizacija turističkih kretanja kreiranjem komplementarnih oblika tradicionalnog turizma; Očuvanje i podupiranje proizvodnje, posebno tradicionalne, i promocija kompatibilnih aktivnosti s karakteristikama lokacije; Unaprjeđenje pristupačnosti, mobilnosti i prometnog sustava podupirući alternativne opcije; Razvoj urbane i periurbane agrokulture, gradskih voćnjaka i malih otoka, zaštita agrokulturnih područja, izbjegavanje depopulacije ruralnih područja i promocija ruralnog turizma; Razvoj široke osviještenosti univerzalnih vrijednosti lokacije i aktivnih oblika dijaloga, participacije i uključenosti ostalih aktera (stanovnici, korisnici, ekonomisti, turisti); Koordinacija i promocija kulturnih i prostornih marketinških inicijativa koje se odnose na lokaciju; Unaprjeđenje ljudskih potencijala kroz jačanje i integraciju istraživačkih sustava za prirodno i kulturno naslijeđe; Stvaranje koordinacijskog sistema za dijeljenje i razmjenu istraživača, istraživanja i podataka institucija te definiranje novih razvojnih tema; Promocija zajedničke i standardizirane usluge tijela koja se nalaze na teritoriju kako bi se kulturno naslijeđe promoviralo putem interneta.
Prijedlog ažuriranog Plana upravljanja - Akcijski plan 2013.-2018.: Stari grad Krf20 , donesen 2013., sadrži Teme: Implementacija i utjecaj Plana, Zaštita i očuvanje zaštićene lokacije, Dokumentacija, edukacija i istraživanje, Fizička pristupačnost i promet, Upravljanje posjetiteljima.
18 *** 2017.
19 U daljnjem tekstu: Plan upravljanja za Veneciju
20 U daljnjem tekstu: Plan upravljanja za Krf. Plan je upravljanja izrađen na inicijativu Općine Krf i ogranka Tehničke komore Grčke na Krfu. [*** 2016.]
21 Pojam Mediterana nije jednostavno jednoznačno odrediti. Prema: Braudel, 1997. ‘pravi Mediteran’ prostire se od sjeverne granice rasprostiranja stabla masline do sjeverne granice rasprostiranja stabla palme. Geografski se Sredozemlje ili Mediteran može odrediti kao područje oko Sredozemnog mora, dok su mediteranske zemlje sve one koje mu gravitiraju.
22 Tebbal, 2011.
23 Tebbal, 2011.
urBAnističKi KonteKst mediterAnsKiH GrAdovA
urBAn plAnninG context of tHe mediterrAneAn cities
Zemljopisni uvjeti, političke i gospodarske prilike, utjecaji civilizacija i religija zajednički su pridonijeli da prostor Mediterana21 postane homogen svijet koji se prostire izvan njegovih morskih obala. Mediteranskim gradovima zajedničko je obilježje kulturno naslijeđe kao rezultat njihova prirodnog okruženja, povijesti, kulture i bogatstva ostavštine različitih civilizacija koje su ga oblikovale. Prepoznatljive kvalitete koje ih izdvajaju od gradova drugih regija jesu: dobar geografski položaj, povoljna mediteranska klima, relativno dobra prometna povezanost, kulturno naslijeđe koje posjeduju, slobodno zemljište i industrijske zone za investicijske projekte, atraktivnost gradova za poduzetničko ulaganje te dostupna radna snaga (barem u kvantitativnom smislu).22 Usprkos tome, mediteranski gradovi ne uspijevaju iskoristiti svoj puni razvojni potencijal. Naprotiv, u kontekstu današnjih procesa globalizacije, nekoć razvijeni dijelovi Europe bore se s nizom problema i izazova, kao što su pitanje ekonomskog razvoja (posebno rizika zbog usmjerenosti isključivo na turizam), visoka stopa nezaposlenosti, nekontrolirana imigracija i rast siromaštva, neplanirana urbanizacija, preintenzivan turizam, loša dostupnost javnih usluga i servisa, problemi s upravljanjem prometom te zaštitom kulturnog i prirodnog naslijeđa.23 Neki problemi, kao što je problem preintenzivnog turizma, još su očitiji u gradovima sa zaštićenim spomeničkim cjelinama.
Sl. 6. Plan upravljanja 2013.2018.: Stari grad Krf
Fig. 6 Management Plan 20132018: the Old Town of Corfu
Sl. 7. Stari grad Krf - područje pod zaštitom UNESCOa Fig. 7 Old Town of Corfu - the area under UNESCO protection
Njihova turistička prezentacija ponajprije se temelji na bogatstvu kulturnog naslijeđa i njihovoj svjetskoj prepoznatljivost. No, kroz neadekvatno upravljanje i neodrživo korištenje naslijeđem koje imaju dovode u opasnost osnovu na kojoj grade svoj turistički identitet.
Civilizacija jadransko-jonskog prostora sredozemnoga bazena bila je iznimno složena, s utjecajima zapadne i istočne kulture te elementima koji su svojim prepletanjima dali originalnost graničnom području.24 S obzirom na to da se ovo geografsko područje izuzetnih prirodnih i pejsažnih vrijednosti nalazilo na raskrižju velikih povijesnih civilizacija (Grka, Rimljana, Mlečana...), karakterizira ga raznovrsnost i bogatstvo kulturnih dobara, ostataka kultura minulih epoha, koja se nižu duž obala Italije, Slovenije, Hrvatske, Crne Gore, Albanije i Grčke. Jadransko-jonska regija prepoznata je kao cjelina i kroz makroregionalnu strategiju Europske unije - EUSAIR25, koje je cilj promocija ekonomskog i društvenog napretka i rasta u regiji kroz unapređenje njene atraktivnosti, konkurentnosti i povezanosti, definiranih putem ovih tematskih područja: Plavi rast, Povezanost regije, Kvaliteta okoliša, Održivi turizam.26 Kulturna i prirodna baština ove regije obuhvaća dobra od iznimne univerzalne vrijednosti, koja su upisana na UNESCO-ov Popis svjetske baštine. Trenutačno je na tom području više od dvadeset UNESCO-ovih lokaliteta.27 EX.PO AUS (Extension of Potentiality of Adriatic UNESCO Sites - Unapređenje potencijala UNESCO-ovih lokaliteta na Jadranu) prekogranični je projekt kojeg je cilj uspostavljanje mreže suradnje između UNESCO-ovih lokaliteta na jadransko-jonskom području, uz razvijanje zajedničke dugoročne strategije održive valorizacije ovih lokaliteta utemeljene na visokoj razini upravljačke, tehnološke i energetske inovacije.28
Turizam s obilježjima visokog intenziteta korištenja prostora značajan je uzrok negativnih pritisaka na prirodnu i kulturnu baštinu Jadransko-jonske regije.29 To je uočljivo i na primjerima Dubrovnika, Venecije i Krfa. Dosadašnja praksa prostornog planiranja u Hrvatskoj i drugdje na Sredozemlju pokazala je da se turistički kapaciteti planiraju nekritički. Koncept održivog razvoja promovira se u politikama turističkog razvoja kao ključna opcija, ali bez jasnih pokazatelja kojima bi se pratila njihova okolišna, društvena i ekonomska održivost.30 Osim opasnosti za okoliš prisutan je i pritisak uzrokovan kruzerima, pogotovo ako se uzme u obzir činjenica da je sektor kruzingturizma jedan od najbrže rastućih turističkih sektora.31 UNESCO je 2014. objavio Izvješće o statusu lokaliteta svjetske baštine koji se nalaze na Popisu svjetske baštine32 , u kojem se, između ostalog, govori o statusu
indiKAtori suvremeniH urBAnističKiH proBlemA
indicAtors of contemporAry issues in urBAn plAnninG
Komparativnom analizom tematskih područja iz Planova upravljanja (Tabl. II.) pokazano je da su teme koje se ističu u Konceptu Plana upravljanja za Dubrovnik, Planu upravljanja za Veneciju i Planu upravljanja za Krf, uz razlike što proizlaze iz posebnosti obilježja lokacije, slične i usporedive na svim lokacijama. Može se uočiti naglasak na prepoznavanju, očuvanju, zaštiti, prezentaciji i unapređenju stanja zaštićenih spomeničkih cjelina. Također, iz Planova upravljanja vidljivo je da se oni usmjeruju i na područje šire od granica pod zaštitom UNESCO-a. Kako svaki od istraživanih Planova upravljanja ima specifičnu strukturu elaborata, utvrđivanje obilježja njihovih tematskih cjelina otežano je, uz smanjenu čitkost i usporedivost. Razlozi različitih pristupa u strukturiranju Planova upravljanja mogu se pronaći u svojstvenostima metodologija njihove izrade. Oni ovise o pravnom i institucionalnom okviru zemlje, vrsti i spe-
24 *** 2016.
25 EUSAIR, EU strategija za Jadransko-jonsku regiju, jedna je od četiriju EU makroregionalnih strategija koju je usvojila Europska komisija i potvrdilo Europsko vijeće 2014. god. Strategiju su razvile Komisija i države Jadransko-jonske regije pa je dogovorena međunarodna suradnja na područjima od zajedničkog interesa, kako za svaku regiju tako i za regiju u cjelini.
26 https://www.adriatic-ionian.eu/about-eusair/ [23.5. 2018.]
27 EX.PO AUS prekogranični je projekt koji je sufinancirala Europska unija u sklopu IPA programa Jadranske prekogranične suradnje (Adriatic CBC Programme) 2007.2013. U projektu je sudjelovalo dvanaest partnera iz sedam država na Jadranu (Italija, Slovenija, Hrvatska i Grčka, Bosna i Hercegovina, Crna Gora i Albanija). [*** 2016.]
28 *** 2016.
29 https://planbleu.org/sites/default/files/upload/files /AIo_Tourism_factsheet_160115.pdf [6.9.2018.]
30 Carić, Klarić, 2011.
31 https://planbleu.org/sites/default/files/upload/files /AIo_Tourism_factsheet_160115.pdf [6.9.2018.]
32 http://whc.unesco.org/archive/2014/whc14-38com7B-Add-en.pdf [10.10.2018.]
33 U Izvješću se ističe potreba da se za Dubrovnik donese Plan upravljanja zaštićenom spomeničkom cjelinom dvaju gradova - Dubrovnika33 i Venecije34 UNESCO upozorava da postojeća praksa neadekvatnog upravljanja spomeničkim cjelinama može dovesti do upisivanja obaju lokaliteta na Popis ugrožene svjetske baštine. Još je oštrija kritika upućena Veneciji u detaljnom Izvješću iz 2015. god.35 Održivi razvoj turizma - koji podrazumijeva upravljanje turističkim prihvatnim kapacitetima i regulirano upravljanje kruzing-turizmom, zaštita okoliša i briga o zdravlju36 te zaustavljanje trenda smanjenja broja stanovnika - tema je na kojoj trebaju raditi oba grada.
Tabl. II. Tematska područja Koncepta Plana upravljanja za Dubrovnik, Plana upravljanja za Veneciju i Plana upravljanja za Krf
Table II Thematic areas of the Management Concept Plan for Dubrovnik, Management Plan for Venice and Management Plan for Corfu DUBROVNIK
Koncept plana upravljanja zaštićenom spomeničkom cjelinom Grada Dubrovnika, 2017.
VENECIJA Plan upravljanja 2012.-2018.: Venecija i njezine lagune - UNESCO-ova Svjetska baština
KRF Prijedlog ažuriranog Plana upravljanja - Akcijski plan 2013.-2018.: Stari Grad Krf Očuvanje i unaprjeđenje stanja zaštićene povijesne urbane cjeline Konzervatorske; urbanističke; arhitektonske; pejsažne; građevinske; energetske; komunalno-tehničke i pravno-vlasničke mjere
Regionalno planiranje i upravljanje Očuvanje, obnova i unaprjeđenje ljudskih naselja (urbanih i ruralnih), okoliša i krajolika lagune; Očuvanje, obnova i unaprjeđenje arhitektonskog, arheološkog, povijesnog, umjetničkog, etno-antropološkog, arhivskog i knjižnog naslijeđa: očuvanje i unaprjeđenje stanja zaštićene povijesne urbane cjeline
Zaštita i očuvanje zaštićene lokacije Vlasništvo; financiranje; povijesni okoliš; zgrade; otvoreni prostori i prirodni okoliš; tvrđave i fortifikacije; javno područje
Dokumentacija, edukacija i istraživanje
Dokumentacija, edukacija i istraživanje: očuvanje i unaprjeđenje stanja zaštićene povijesne urbane cjeline
Očuvanje i afirmacija kulturnog identiteta Grada Kulturna tradicija; naslijeđeni običaji i rituali; posebnosti i identiteti grada; nematerijalna baština
Život u Gradu
Osnovne urbane funkcije (stanovanje, rad, odmor, rekreacija i zabava); raznovrsne dodatne urbane funkcije: višeslojno, višenamjensko i inovativno korištenje grada; suvremeni standard i kvaliteta stanovanja; različiti oblici stanovanja (stalno, privremeno, povremeno); unaprjeđenje komunalne i društvene infrastrukture; unaprjeđenje kvalitete javnih gradskih prostora (trgova, ulica) kao mjesta društvenosti
Održivi turistički razvoj
Utemeljivanje na obilježjima iznimnih univerzalnih vrijednosti; podizanje kvalitete doživljaja i standarda posjetitelja; usklađenje potreba turista, stanovnika i građana; uključivanje atraktora iz okruženja; poticanje drugih (neturističkih) gospodarskih aktivnosti; reinvestiranje u kulturnu baštinu
Sigurnost
Određivanje pravila ponašanja unutar zaštićene spomeničke cjeline; prirodne nepogode; klimatske promjene; potres; požar; terorizam; druge hitne situacije
Povezanost Prometno povezivanje svih dijelova Dubrovnika i okruženja; integralni, slojeviti i koordinirani sustav prometa (cestovni, tračni, zračni, morski); sustav javnog gradskog prijevoza; sustav parkiranja vozila (park and ride); sustav ulaza u Grad (rasterećenje lokaliteta Pile/Ploče)
Suvremeni „Dubrovački statut” Zastupanje javnog interesa; kontroliranje komercijalizacije; uvođenje propisa, smjernica, pravila, kriterija i procedura; korištenje pozitivnih povijesnih iskustava i iskustava drugih povijesnih gradova pod zaštitom UNESCOa; usklađivanje i koordiniranje upravljanja Grada, Županije i Države; uključivanje civilnog društva, građana i stanovnika; osiguranje transparentnosti
cifičnosti lokaliteta i lokalnog konteksta, te podrazumijevaju različite etape i uključivanje različitih zainteresiranih strana.37
Grada Dubrovnika, Strategija razvoja turizma koja uključuje regulaciju kruzing-turizma te Studija utjecaja na baštinu Studiju utjecaja na baštinu izradio je Arhitektonski fakultet Sveučilišta u Zagrebu [Šmit, 2016.], dok je Ministarstvo turizma najavilo donošenje nove Strategije razvoja turizma Republike Hrvatske do 2020. godine u kojoj će biti obuhvaćeni svi relevantni problemi. U Izvješću iz 2018. za Dubrovnik ponovno je naglašena važnost donošenja Plana upravljanja što prije. [https://whc.unesco. org/archive/2018/whc18-42com-18-en.pdf (14.10.2018.)]
34 U Izvješću se za Veneciju ističe potreba izrade Studije utjecaja na baštinu za planirane velike infrastrukturne i građevinske projekte u Veneciji, uvođenja zabrana ulaska velikim brodovima u Lagunu te donošenja Strategije održivog razvoja turizma koja će regulirati broj posjetitelja i kruzera u Veneciji.
35 https://whc.unesco.org/en/documents/142101/ [10. 10.2018.]
36 Carić, Mackelworth, 2014: 350-363
37 *** 2016.
38 UNESCO, ICCROM, ICOMOS, IUCN, 2013. 39 *** 2016.
40 Kvantificirani prikaz indikatora urbanističkih problema mogući je predmet nastavka provedenog istraživanja, uz kontinuirano praćenje, unaprjeđivanje i aktualiziranje pokazatelja u odnosu na trendove promjena u prostoru.
Zaštita i očuvanje naslijeđa Očuvanje, obnova i unaprjeđenje arhitektonskog, arheološkog, povijesnog, umjetničkog, etnoantropološkog, arhivskog i knjižnog naslijeđa: očuvanje i afirmacija kulturnog identiteta grada
Održivo korištenje lokacije
Rekonstrukcija socio-ekonomskog tkiva povijesnog središta i širenje stambenih područja
Održivo korištenje lokacije
Racionalizacija turističkih kretanja kreiranjem komplementarnih formi tradicionalnog turizma: održivi turistički razvoj
Održivo korištenje lokacije
Racionalizacija turističkih kretanja kreiranjem komplementarnih formi tradicionalnog turizma: sigurnost
Održivo korištenje lokacije Unaprjeđenje pristupačnosti, mobilnosti i prometnog sustava podupirući alternativne opcije: povezanost
Komunikacija, promocija, trening Unaprjeđenje oblika komunikacije, promocije i treninga svih dionika, korisnika i zajednica lokacije Znanje i dijeljenje znanja Razvoj široke osviještenosti univerzalnih vrijednosti lokacije i aktivnih oblika dijaloga, participacije i uključenosti ostalih aktera (stanovnici, korisnici, ekonomisti, turisti)
Smjernice za strukturiranje Planova upravljanja utvrđene su u dokumentima poput Managing Cultural World Heritage (UNESCO, IICROM, ICOMOS i IUCN iz 2013.)38, ali i u projektima kao što je EX.PO AUS: Planiranje upravljanja UNESCO-ovim lokalitetima svjetske baštine: Smjernice za izradu, provedbu i nadzor Planova upravljanja - s primjerima UNESCO-ovih lokaliteta na Jadranu.39 Međutim, ne postoji jedinstveni okvir kojim bi se definirala zajednička tematska područja Planova upravljanja. Važno je istaknuti potrebu da su teme tretirane kroz Plan upravljanja sinkronizirane sa svim ostalim planskim dokumentima i strategijama, uključujući i one na lokalnoj i nacionalnoj, kao i na europskoj i međunarodnoj razini, kako bi se osigurala njihova provedba i implementacija. Usporedbom Planova upravljanja u radu istraživanih mediteranskih gradova uočeno je da tematska područja na koja se usmjeruju planovi mogu biti indikator40 njihovih suvremenih urbanističkih problema. Odnos je reverzibilan. Tematska područja u Planovima upravljanja oblikovana su kao odgovor na
Dokumentacija, edukacija i istraživanje
Dokumentacija, edukacija i istraživanje: očuvanje i afirmacija kulturnog identiteta grada
Implementacija i utjecaj plana
Menadžment i administracija; financiranje; menadžment rizika; informacijski menadžment; nadzor; granice; lokalna zajednica; zakonska zaštita; kontrola razvoja; suvremeni razvoj: život u gradu
Upravljanje posjetiteljima
Usluge za posjetitelje; Širenje posjetiteljskih ruta i putovanje; marketing; lokalna zajednica: održivi turistički razvoj
Upravljanje posjetiteljima
Usluge za posjetitelje; Širenje posjetiteljskih ruta i putovanje; marketing; lokalna zajednica: sigurnost
Fizička pristupačnost i promet Promet, parking, ulazne točke, autobusi, javni prijevoz, pješaci i biciklisti, pristupačnost za sve
Implementacija i utjecaj plana Menadžment i administracija; financiranje; menadžment rizika; informacijski menadžment; nadzor; granice; lokalna zajednica; zakonska zaštita; kontrola razvoja; suvremeni razvoj: uvođenje specifičnih društvenih normi
aktualne probleme zaštićenih spomeničkih cjelina, koja se mogu usporediti sa suvremenim problemima i drugih mediteranskih gradova sa zaštićenim naslijeđem. Tematska su područja pritom i mogući pokazatelji izazova s kojima se suočavaju mediteranski gradovi. Problemi održivoga ekonomskog razvoja, nezaposlenosti, nekontroliranih imigracijskih procesa, potrebe planiranja i upravljanja turizmom i posjetiteljima, prometa, mobilnosti, dostupnosti javnih servisa te sigurnosti41obrađeni su kroz tematska područja Planova upravljanja svih istraživanih gradova. Usmjerenja tematskih cjelina iz Planova upravljanja mogu se prepoznati i kao indikatori problema zaštićenih spomeničkih cjelina, kulturnog naslijeđa, suvremenog života grada, održivog turizma, povezanosti i mobilnosti, upravljanja gradom, edukacije i istraživanja, prezentacije i promocije, kao i sigurnosti.
Na temelju rezultata komparativnih analiza tematskih područja iz Planova upravljanja Dubrovnika, Venecije i Krfa posebno su se istaknule tri vrste indikatora suvremenih urbanističkih problema (I-III):
Indikatori nekontroliranog intenziteta turističkog korištenja lokacije (I) - Tematska usmjerenja kojima se ističe potreba za održivim turističkim planiranjem i razvojem iz Koncepta Plana upravljanja za Dubrovnik, odnosno održivo korištenje lokacije iz Plana upravljanja za Veneciju i upravljanje posjetiteljima iz Plana upravljanja za Krf - pokazatelji su koji upućuju na urbanističke probleme održivoga korištenja lokacije, održivoga turističkog razvoja i potrebe za upravljanjem posjetiteljima te bi se mogli nazivati - indikatorima nekontroliranog intenziteta turističkog korištenja lokacije.
Turizam pruža mogućnost lokalnog i regionalnog razvoja, ali taj razvoj, ako nije jasno usmjeren i kontroliran, ima težnju stvaranja negativnih posljedica na prostor, koje se očituju zagušenjem prostora izgradnjom, preopterećenjem okoliša, opadanjem prirodnih i kulturnih vrijednosti te promjenama obilježja turističkih odredišta.42 Takav pristup nije prihvatljiv niti održiv, ne samo sa stajališta zaštite i očuvanja naslijeđa nego i s ekonomskog gledišta - jer turizam počiva na lijepom krajoliku i baštinskim vrijednostima.43 Negativne posljedice takvog pristupa snažno djeluju na degradaciju turističke privlačnosti, opadanje vrsnoće turističke ponude i potražnje, smanjivanje intenziteta turističke aktivnosti te, na kraju, smanjenje prihoda od turizma.44 Kao moguća rješenja utvrđenih problema Koncept Plana upravljanja za Dubrovnik ističe potrebu podizanja kvalitete doživljaja i standarda posjetitelja; usklađenje potreba turista, stanovnika i građana; uključivanje atraktora iz okruženja, reinvestiranje
u kulturnu baštinu i poticanje drugih (neturističkih) gospodarskih aktivnosti. Plan upravljanja za Veneciju nudi moguća rješenja kroz racionalizaciju turističkih kretanja kreiranjem komplementarnih formi tradicionalnog turizma; očuvanje i podupiranje, posebno tradicionalne, proizvodnje; razvoj urbane i periurbane agrokulture uz promociju ruralnog turizma. Plan upravljanja za Krf naglašava potrebu za upravljanjem posjetiteljima, uz planiranje i kontroliranje turističke nosivosti lokacije kao analitičkog, ali i strateškog planerskog procesa održivoga razvoja turističkog prostora.45
Indikatori smanjenja učinkovitog upravljanja prometom (II) - Tematska usmjerenja kojima se obrađuje problematika povezanosti iz Koncepta Plana upravljanja za Dubrovnik, održivog korištenja lokacije iz Plana upravljanja za Veneciju te fizičke pristupačnosti i prometa iz Plana upravljanja za Krfpokazatelji su koji ukazuju na urbanističke probleme uzrokovane nedostatcima povezanosti i pristupačnosti unutar prometnog sustava grada, zbog čega se mogu nazivatiindikatorima smanjenja učinkovitog upravljanja prometom.
Na primjeru Dubrovnika ističu se problemi prekapacitiranosti i zagušenja gradskih prometnica, zastoja, konflikata prometala i pješaka, te prometnih nezgoda, koji su cjelogodišnja stvarnost grada.46 Problemi su još očitiji u razdoblju turističke sezone, kada se izazovima boravišnog i izletničkog turizma dodaju i poteškoće uzrokovane stihijskim kruzing-turizmom. Analizirani Planovi upravljanja kroz svoja tematska usmjerenja upućuju na unapređenja upravljanjem prometom, koja usklađuju prometni sustav sa specifičnostima lokacije. Prema Konceptu Plana upravljanja za Dubrovnik unapređenje se predlaže kroz integralni, slojeviti i koordinirani sustav prometa (cestovni, tračni, zračni, morski), sustav javnoga gradskog prijevoza i sustav parkiranja vozila (park and ride). Istodobno, Plan upravljanja za Veneciju predlaže mogućnost unapređenja pristupačnosti, mobilnosti i prometnog sustava kroz podupiranje alternativnih opcija.
41 Tebbal, 2011.
42 Mrđa, Carić, Bojanić Obad Šćitaroci, 2014: 212-227
43 Obad Šćitaroci, 2017: 6-11
44 Mrđa, Carić, Bojanić Obad Šćitaroci, 2014: 212-227
45 Mrđa, Carić, Bojanić Obad Šćitaroci, 2014: 212-227
46 Ban, 2007: 3-22
47 https://whc.unesco.org/en/documents/142101/ [10. 10.2018.]
48 Klempić Bogadi, Vukić, Čaldarović, 2018.
49 https://whc.unesco.org/en/documents/142101/ [10. 10.2018.]
50 Gentrifikacija je, prema Svirčić Gotovac (2009.), prestrukturacija stanovništva koja se odvija tako da se u
Indikatori nastajanja grada-spomenika (III) - Usmjerenje na teme života u gradu, očuvanje i afirmaciju kulturnog identiteta grada te očuvanje i unaprjeđenje stanja zaštićene spomeničke cjeline iz Koncepta Plana upravljanja za Dubrovnik, odnosno zaštitu i očuvanje naslijeđa i održivo korištenje lokacije iz Plana upravljanja za Veneciju i Plana upravljanja za Krf - pokazatelji su kojima se ističu urbanistički problemi uzrokovani promjenom života u gradu ili doživljaja grada, a mogli bi se nazivati - indikatorima nastajanja grada-spomenika.
Problemi koje akumulira masovni turizam uzrokuju smanjenu kvalitetu života domicilnog stanovništva. Također, nekadašnji stanovi pretvaraju se u različite oblike smještaja za turiste. U Izvješću UNESCO-a iz 2015. za Veneciju piše da ne poduzmu li se u vezi s time drastične mjere tijekom sljedećih nekoliko godina, Veneciji prijeti da se iz živoga grada pretvori u monofunkcionalnu turističku tvorevinu - muzej.47 Osim promjena funkcija i strukture nekadašnjih stambenih zgrada i četvrti, mijenja se i struktura stanovništva.48 Cijene nekretnina rastu, stanovništvo se iseljava, jer osim što je svakodnevni život u gradu otežan zbog mnoštva turista, on za mnoge postaje i preskup. Ljudi sa slabijim primanjima na taj su način, zapravo, prisiljeni napustiti grad.49 To je jedan od bitnih razloga zbog kojih dolazi do procesa gentrifikacije.50
Postojeći pritisci uzrokovani turizmom, slabe socijalne i demografske politike i želja za brzom zaradom temeljenom na ulaganju u turistički sektor - razlog su zbog kojega gradovi poput Dubrovnika, Venecije i Krfa mijenjaju tijekove svojega urbanog života. Sve se to odražava i na sliku grada. Velik broj turista (višestruko veći nego broj stalnoga stanovništva gradova) koji se u gužvi probija kroz uske gradske ulice zaštićene spomeničke cjeline, preopterećenje prometa i kruzeri koji mijenjaju gradske siluete, zgrade i stanovi koji su ljeti prolazni smještaj, a zimi praznisve su to doživljajne slike grada koje su u stalnoj mijeni. Moglo bi se postaviti i pitanje: potiče li stavljanje lokaliteta na Popis svjetske baštine i nekontrolirano turističko
dotad zapuštene dijelove grada naseljavaju bogatije klase stanovnika. Prepoznajući starije dijelove grada kao iznimno atraktivne i profitabilne, oni investiraju u iste i mijenjaju njihov izgled, kako u urbanističkom tako i u strukturnom smislu. Svi ovi procesi za sobom povlače nekoliko važnih strukturnih promjena - rast cijena nekretnina u središtu grada, komercijalizaciju središta ili povećanje broja trgovina i usluga prilagođenih višem sloju stanovništva, iseljavanje nižih ili siromašnijih slojeva stanovništva, nestanak industrijskih i radničkih zanimanja te pojavu novoga urbanoga životnog stila koji uglavnom obilježava potrošački obrazac. Osim najvidljivije fizičke transformacije u prostoru, gentrifikacija donosi i socijalne, kulturne i ekonomske promjene s dalekosežnim posljedicama na razvoj jednoga grada.
korištenje lokacije, koje, osim što mijenja gradsku sliku, može dovesti i do opadanja broja stalnoga stanovništva te, paradoksalno, može uzrokovati i pojavu fenomena grada-spomenika?
Pristup pokušaju rješavanja tog pitanja u Konceptu Plana upravljanja za Dubrovnik, osim kroz pasivne mjere zaštite spomeničke cjeline, vidljiv je i kroz aktivni odnos prema kulturnoj tradiciji i očuvanje nematerijalne baštine kojom bi se očuvao i afirmirao kulturni identitet grada. Socijalni aspekt razvoja očit je kroz poticaj raznolikih urbanih funkcija, unapređenja kvalitete i standarda stanovanja, te kvalitete javnih gradskih prostora kao mjesta društvenosti. Na taj se način želi potaknuti višeslojno, višenamjensko i inovativno korištenje grada. Plan upravljanja za Veneciju odgovore na nametnute izazove traži kroz rekonstrukciju socioekonomskog tkiva povijesnog središta i širenje stambenih područja.
zAKljučAK conclusion
Provedenim je istraživanjem na temelju komparativne analize triju mediteranskih gradova - Dubrovnika, Venecije i Krfa, utvrđeno da tematska područja iz Planova upravljanja mogu biti indikator suvremenih problema mediteranskih gradova. Istraživanje je otvorilo i nove teme, kao što je potreba za standardizacijom strukture tematskih područja koja se implementiraju u Planove upravljanja kako bi se omogućila njihova veća usporedivost, uz prijenos pozitivnih iskustava i praksi. Okviri standardizacije mogli bi proizlaziti iz postojećih službenih dokumenata, primjerice Managing Cultural World Heritage (2013.). Standardizirani predložak tematskih područja za Planove upravljanja mogao bi sadržavati niz obveznih tematskih područja i dodatne, fakultativne teme prema posebnostima pojedine lokacije.
Uzore i smjernice za prostor Jadransko-jonske regije moguće je potražiti u projektima kao što je EX.PO AUS. Standardizirani i unificirani pristup izlaganju tematskih cjelina u Planovima upravljanja mogao bi olakšati proces sistematizacije urbanističkih problema lokaliteta kao bitnih tema, što bi moglo pridonijeti povećanju suradnje u razmjeni iskustava između gradova. Istraživanje je također pokazalo kako su suvremeni izazovi i problemi s kojima se suočavaju mediteranski gradovi univerzalna tema, bez obzira na to imaju li oni lokalitete pod zaštitom UNESCO-a. Takav zaključak upućuje i na potrebu za izradom Planova upravljanja i za druge mediteranske gradove.
1. Ban, I. (2007.), Temeljne postavke u rješavanju problema prometa Grada Dubrovnika, „Ekonomska misao i praksa”, (1): 3-22, Dubrovnik
2. Braudel, F. (1997.), Sredozemlje i sredozemni svijet u doba Filipa II., Izdanja Antibarbarus, Zagreb
3. Carić, H.; Klarić, Z. (2011.), Istraživanje prihvatnog kapaciteta - međunarodna i hrvatska iskustva, Poglavlje u znanstvenoj ediciji Instituta za turizam, knjiga br. 5, Izazovi upravljanja turizmom, Institut za turizam, Zagreb
4. Carić, H.; Mackelworth, P. (2014.), Cruise Tourism Environmental Impacts - the Perspective from Adriatic Sea, „Ocean & Coastal Management”, 102: 350-363; https://www.researchgate.net/publication/267390733_Cruise_tourism _environmental_impacts_-_The_perspective_ from_the_Adriatic_Sea
5. Klempić Bogadi, S.; Vukić, J.; Čaldarović, O. (2018.), Život u povijesnoj jezgri Dubrovnika: sociološko-demografska studija, Zavod za obnovu Dubrovnika, Dubrovnik
6. Mrđa, A.; Carić, H.; Bojanić Obad Šćitaroci, B. (2014.), Značaj koncepta turističke nosivosti za prostorno planiranje: Dosadašnja istraživanja, razvoj koncepta i metodološki pristupi, „Prostor”, 22 (2 /48/): 212-227, Zagreb
7. Obad Šćitaroci, M. (2017.), Uvod u znanstveni kolokvij, u: Obad Šćitaroci, M. [ur.]: Modeli revitalizacije i unaprjeđenja kulturnog naslijeđamultidisciplinarni dijalog, Arhitektonski fakultet Sveučilišta u Zagrebu: 6-11, Zagreb
8. Svirčić Gotovac, A. (2009.), Gentrifikacija kao proces prestrukturiranja u prostoru, u: Marinović, A. i sur. [ur.]: Društvene promjene i društvena struktura: Hrvatska 20 godina kasnije, Hrvatsko sociološko društvo: 32, Zagreb
9. Tebbal, F. (2011.), Challenges of mediterranean cities: MedCities; http://www.medcities.org/ documents/10180/602643/CHALLENGES+OF+ MEDITERRANEAN+CITIES.+FT..pdf/c9862d39fa5b-4fea-808d-0189c91620e1
10. UNESCO (2018.), Basic Texts, UNESCO, Paris; http://portal.unesco.org/en/ev.php-URL_ID= 34702&URL_DO=DO_TOPIC&URL_SECTION= 201.html
11. UNESCO, United Nations Educational, Scientific and Cultural Ogranisation (1972.), Convention concerning the Protection of the World Cultural and Natural Heritage, World Heritage Convention, (Konvencija o zaštiti svjetske kulturne i prirodne baštine) Adopted by the General Conference at its seventeenth session Paris, Paris; https://whc.unesco.org/archive/convention-en.pdf
12. UNESCO, IICROM, ICOMOS and IUCN (2013.), Managing Cultural World Heritage, Paris, UNESCO World Heritage Centre (World Heritage Resource Manual), Paris https://whc.unesco.org/ en/managing-cultural-world-heritage/
13. UNESCO World Heritage Centre (2008.), World Heritage Information Kit, Paris; http://whc.unesco.org/documents/publi_infokit_en.pdf
14. UNESCO World Heritage Centre (2015.), Operational Guidelines for the Implementation of the World Heritage Convention (WHC.15/01, 8.7. 2015); https://whc.unesco.org/en/guidelines/
15. *** (2014.), Old Town of Corfu - UNESCO World Heritage Site Proposal for the update of the Management Plan / Action Plan 2013-2018
16. *** (2016.), Planiranje upravljanja UNESCOovim lokalitetima Svjetske baštine: Smjernice za izradu, provedbu i nadzor planova upravljanja - s primjerima UNESCO-ovih lokaliteta na Jadranu, EX.PO AUS, Centar za konzervaciju i arheologiju Crne Gore, Kotor; https://www.expoaus.org/upload/novosti/publication_expoaus_hr_web_105521.pdf
17. *** (2017.), Odluka o donošenju Koncepta Plana upravljanja zaštićenom spomeničkom cjelinom grada Dubrovnika, „Službeni glasnik grada Dubrovnika”, 16 (1.9.2017.), Dubrovnik
6. https://whc.unesco.org/en/list/394 [19.5.2018.]
7. https://whc.unesco.org/archive/conventionen.pdf [21.5.2018.]
8. https://whc.unesco.org/en/list/978 [23.5.2018.]
9. http://www.veniceandlagoon.net/web/wpcontent/uploads/2014/12/MP_volume_low_ eng.pdf [25.5.2018.]
10. http://www.medcities.org/documents/10180/ 602643/CHALLENGES+OF+MEDITERRANEAN+ CITIES.+FT..pdf/c9862d39-fa5b-4fea-808d-018 9c91620e1 [6.9.2018.]
11. https://planbleu.org/sites/default/files/upload/files/AIo_Tourism_factsheet_160115.pdf [6.9.2018.]
12. http://www.expoaus.org/hr/ [14.9.2018.]
13. https://whc.unesco.org/en/list/ [14.9.2018.]
14. https://www.researchgate.net/publication/26 7390733_Cruise_tourism_environmental_impacts_-_The_perspective_from_the_Adriatic_ Sea [14.9.2018.]
15. https://www.expoaus.org/upload/novosti/publication_expoaus_hr_web_105521.pdf [14.9.2018.]
16. http://whc.unesco.org/archive/2014/whc1438com-7B-Add-en.pdf [10.10.2018.]
Izvori
Sources
Dokumentacijski izvor
Document Source
1. Šmit, K. (2016.), Izvješće o utjecaju planiranih projekata „Sportsko rekreacijski centar sa golf igralištem i turističkim naseljima Bosanka sjever i Bosanka jug” i ”Stambena izgradnja u neizgrađenom dijelu naselja Bosanka” na lokalitet Svjetske baštine - spomeničku cjelinu "Stari grad u Dubrovniku", Zavod za urbanizam, prostorno planiranje i pejsažnu arhitekturu, Arhitektonski fakultet, Zagreb
Internetski izvori
Internet Sources
1. http://www.min-kulture.hr/default.aspx?id=9 [15.5.2018.]
2. http://whc.unesco.org/archive/opguide13-en. pdf [15.5.2018.]
3. http://www.min-kulture.hr/default.aspx?id=9 [18.5.2018.]
4. https://whc.unesco.org/en/list/95 [18.5.2018.]
5. http://www.min-kulture.hr/default.aspx?id=9 [18.5.2018.]
17. http://portal.unesco.org/en/ev.php-URL_ID= 34702&URL_DO=DO_TOPIC&URL_SECTION= 201.html [10.10.2018.]
18. https://whc.unesco.org/en/managing-cultural -world-heritage/ [10.10.2018.]
19. https://whc.unesco.org/en/guidelines/ [10.10.2018.]
20. https://whc.unesco.org/en/list/95/multiple= 1&unique_number=2315 [15.10.2018.]
21. http://ec.europa.eu/environment/integration/ research/newsalert/pdf/indicators_for_sustainable_cities_IR12_en.pdf [19.10.2018.]
Izvori ilustracija
Illustration Sources
Sl. 1. I. Mravunac, 2018.
Sl. 2. I. Mravunac, 2018.
Sl. 3. https://whc.unesco.org/en/list/95/multiple =1&unique_number=2315 [15.10.2018.]
Sl. 4. http://www.veniceandlagoon.net/web/wpcontent/uploads/2014/12/MP_volume_low_ eng.pdf [25.5.2018.]
Sl. 5. http://www.veniceandlagoon.net/web/wpcontent/uploads/2014/12/MP_volume_low_ eng.pdf [25.5.2018.]
Sl. 6. *** 2014.
Sl. 7. *** 2014: 21
This article presents a study on the characteristics of three comparable tourist Mediterranean towns in the Adriatic-Ionian region. Their protected monument ensembles are listed in the UNESCO register of the world heritage: Dubrovnik - the Old City of Dubrovnik; Venice - Venice and its lagoon; and Corfu - the Old Town of Corfu. The Management Plans for these areas have already been drawn up (Venice and Corfu) or are currently being developed (Dubrovnik). Their common and distinctive urban features are defined regarding the cities themselves as well as the thematic areas of their Management plans. They are then compared to contemporary problems that Mediterranean cities face in urban planning. The main objective of this research is to show that the thematic areas of Management Plans for the protected monument ensembles of the World heritage on UNESCO list can serve as indicators of contemporary problems in urban planning field in the protected cities as well as in other Mediterranean cities.
The analyzed sites of the World heritage are important resources for territory development. If properly managed and protected, they can substantially contribute to the sustainable development of the territory. The issues concerning sustainable development are addressed in the Management Plans through a series of various thematic areas. In addition to the site use and protection and managing the economic activities, tourism has been recognized as one of the key factors responsible for the development of a site. The protected cities of Dubrovnik, Venice and Corfu play an important role in the economic and especially tourist development of their regions. This role is also visible in the structure of the thematic areas in their Management Plans. A comparative analysis of the thematic areas from the Management Plans of Dubrovnik, Venice and Corfu shows that the topics that feature prominently in the Plans are similar and comparable on all sites regardless of the differences resulting from their specific features. Emphasis is placed on the recognition, preservation, protection, presentation and enhancement of the protected monument ensembles. Further analysis reveals that the
thematic areas targeted by the Management Plans may be reliable indicators of contemporary urban planning problems in the Mediterranean cities. The results of the comparative analysis on the thematic areas in the Management Plans for Dubrovnik, Venice, and Corfu reveal three types of contemporary indicators related to urban problems: Indicators of uncontrolled intensity of tourism-related use of the site (I) - Thematic guidelines stressing the need for sustainable planning and development in tourism, i.e. sustainable site use and visitor management, are indicators of urban problems related to sustainable site use, sustainable tourism development, and the need for visitor management. They may be called the indicators of an uncontrolled intensity of tourism-related use of the site. Among the possible solutions are primarily: the need to raise the quality of experience and visitor standard; coordinating the needs of the tourists and the citizens; incorporating the attractors from the surroundings; reinvesting into the cultural heritage; stimulating other (non-tourist) economic activities; rational managing of tourist mobility by creating complementary forms of traditional tourism; preserving and supporting the production, especially the traditional one; development of urban and periurban agroculture with rural tourism promotion; managing visitors, planning and controlling the tourism capacity of a site as analytical but also strategic planning process of the sustainable development of a tourist area. Indicators of reduced effectiveness in traffic management (II) - Thematic focus on the issues regarding connectivity, sustainable use of the site, physical accessibility and traffic are indicators showing the urban-planning issues brought about by poor connectivity and accessibility within the urban traffic system. Therefore they could be termed ”indicators of reduced effectiveness in traffic management”. The proposed solution focuses on an integral, multi-layered and coordinated traffic system (road, railway, air, sea); urban public traffic system; car parking system (park and ride); improving accessibility, mobility, and traffic system through the support of alternative options.
Dr.sc. KrunoslAv Šmit, dipl.ing.arh., izvanredni je profesor na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Znanstveni je savjetnik u području tehničkih znanosti. Provodi istraživanja suvremenih arhitektonsko-urbanističkih, urbanističkih i prostornoplanerskih tema.
ines mrAvunAc, mag.ing.arch., stručna je suradnica u Zavodu za istraživanje, razvoj i inovacije na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, gdje je diplomirala cum laude 2015. godine.
KrunoslAv Šmit, Ph.D., Dipl.Eng.Arch., Associate Professor at the Faculty of Architecture of the University of Zagreb. He is a scientific adviser in the field of technical sciences. He carries out research projects related to contemporary topics in architecture, urban planning and physical planning. ines mrAvunAc, M.Arch., expert associate in the Institute for Research, Development and Innovation at the Faculty of Architecture of the University of Zagreb where she graduated cum laude in 2015.
Indicators of the formation of a city-monument (III) - Focus on life in a city, preservation and recognition of cultural identity of a city, and preservation and enhancement of the protected monument ensembles, and protection and preservation of the heritage and sustainable use of the site are indicators stressing the urban-planning problems brought about by changes in the city life or the experience of a city. They could be termed ”indicators of the formation of a city-monument”. An approach to solving this issue, besides passive measures of protecting the monument ensemble is also visible in an active approach to the cultural tradition and the preservation of the non-material heritage aimed at the preservation and recognition of the city’s cultural identity. A social aspect of development is visible in encouraging various urban functions, improving the quality and standard of living, and the quality of public urban spaces as places of social gathering. The idea is to stimulate multi-layered, multi-purpose and innovative use of the city. The conducted analysis confirms that the thematic areas in the Management Plans may be reliable indicators of the contemporary issues in the Mediterranean cities. The research has opened up new themes as well such as the need for standardized structure of thematic areas implemented in the Management Plans in order to allow their greater comparability including a transfer of positive experience and practices. The standardization framework might be based on the existing official documents such as Managing Cultural World Heritage (2013.). A standardized model for the thematic areas in the Management Plans might contain a range of mandatory thematic areas as well as some additional optional themes according to the specific features of a particular site. The models and guidelines for the Adriatic-Ionian region can be found in the projects such as EX.PO AUS. This research has also shown that contemporary challenges and issues faced by the Mediterranean cities are universal themes regardless of whether they are sites under UNESCO protection. Such a conclusion also points to the need to develop Management Plans for other Mediterranean cities, too.
Univerzitet u Beogradu Filozofski fakultet
Odeljenje za istoriju umetnosti
Srbija - 11000 Beograd, Čika Ljubina 1820 akadijev@f.bg.ac.rs
Pregledni znanstveni članak https://doi.org/10.31522/p.26.2(56).8
UDK 72.035:72.036 (470:497.5) ”19”
Tehničke znanosti / Arhitektura i urbanizam
2.01.04. - Povijest i teorija arhitekture i zaštita graditeljskog naslijeđa Članak primljen / prihvaćen: 9. 9. 2018. / 11. 12. 2018.
University of Belgrade Faculty of Philosophy Department of Art History Serbia - 11000 Belgrade, Čika Ljubina 1820 akadijev@f.bg.ac.rs
Scientific Subject Review https://doi.org/10.31522/p.26.2(56).8
UDC 72.035:72.036 (470:497.5) ”19”
Technical Sciences / Architecture and Urban Planning 2.01.04. - History and Theory of Architecture and Preservation of the Built Heritage Article Received / Accepted: 9. 9. 2018. / 11. 12. 2018.
Work of Russian Immigrant Architects in Croatia and Yugoslavia (1920-1980)
arhitekti emigranti iz Rusije zagrebački diplomanti arhitekture
U pregledu arhitektonske djelatnosti emigranata iz Rusije ovom se prilikom aktualizira rad graditelja iz drugih jugoslavenskih sredina u hrvatskim gradovima, kao i doprinos zagrebačkih diplomanata arhitekture ostvaren izvan granica Hrvatske. Unutar prve skupine graditelja izdvojili su se Andrej Papkov, Andrej Ševcov, Viktor Zelinski i Valerij Staševski, dok su se u drugoj afirmirali Vsevolod Tatarinov, Leonid Makšejev, Viktor Zalevski, Irina Nepokojčickaja i Fedor Wenzler.
Russian immigrant architects Zagreb graduates of architecture
This paper presents an overview of the professional work of two groups of Russian immigrant architects: those coming from other parts of Yugoslavia who used to work in Croatian cities (Andrej Papkov, Andrej Ševcov, Viktor Zelinski and Valerij Staševski) and those who, as Zagreb University graduates in architecture, contributed to the architectural scene outside Croatia (Vsevolod Tatarinov, Leonid Makšejev, Viktor Zalevski, Irina Nepokojčickaja and Fedor Wenzler).
uvod
Kaošto je u historiografiji nedavno napomenuto, arhitektonska djelatnost emigranata iz Rusije vezanih za prostor Hrvatske može se promatrati iz tri povijesna kuta: 1) kroz aktivnost projektanata koji su uglavnom živjeli i radili u Hrvatskoj, 2) analizom građevina arhitekata iz drugih jugoslavenskih sredina podignutih na hrvatskom tlu, 3) prikazom opusa zagrebačkih diplomanata arhitekture ostvarenog izvan granica Hrvatske. U prvu grupu arhitekata pripadaju ličnosti koje su ostavile značajan trag u graditeljskoj kulturi hrvatskog međuraća, a dijelom i poslijeratnoga socijalističkog razdoblja, kojih je rad krajem 2017. godine prikazan u časopisu „Prostor”.1 Unutar druge skupine graditelja, privremeno angažiranih u Hrvatskoj, također se izdvaja nekoliko produktivnih autora. Uz njihov doprinos, ovom prilikom aktualiziramo i rad arhitekata iz treće skupine koji su znanja stečena na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu uspješno primjenjivali izvan Hrvatske. Pregled autorskih opusa izlažemo abecednim redom.
GrAditelji druGe sKupine
second Group of ArcHitects
Među autorima koji pripadaju drugoj skupini graditelja ističe se Andrej Vasiljevič Papkov [Андрей Васильевич Папков; Gluboje kod Kurska, 15.7.1891. - Buenos Aires, 17.4.1972.; Sl. 2.]. Iako vezana za četiri države i dva kon-
tintenta, njegova razvedena djelatnost nije potakla veću historiografsku pozornost. Studij započet na sanktpeterburškoj Akademiji umjetnosti (1911.-1914.) okončao je 1925. godine kao drugi ruski diplomant Arhitektonskog odseka Tehničkog fakulteta u Beogradu.2 Nakon što je ostvario mnogo realizacija u međuratnoj Jugoslaviji, 1951. godine preselio se u Argentinu. Iako je Papkovljev beogradski opus uglavnom historiografski valoriziran, njegova aktivnost u Hrvatskoj nije temeljito istražena. Zasad se zna da je izveo dva objekta - u Zagrebu i Lipiku, te da je dobio nagradu za natječajni projekt Banovine u Splitu.
Stambenu palaču uzidanu u gradski blok na zagrebačkoj Vinogradskoj cesti 25 (Sl. 1.) od Papkova je 1932. godine naručio investitor Josip Hrabovsky, koji je održavao kontakte s ruskim emigrantima. Presjeci i nacrt njezina pročelja čuvaju se u repozitoriju Muzeja za umjetnost i obrt.3 Izgrađena na neravnoj parceli, kuća Hrabovskoga ima dva kata s mansardnim krovom, pet prozorskih osi, stupnjevane rizalite i prazno polje prvobitno namijenjeno za reljef na središnjem prozorskom nizu drugoga kata. Na sjednici gradskog odbora za pročelja Papkovljevo je odobreno 23. kolovoza 1932. godine. Lišena funkcionalističkih obilježja ‘novoga građenja’, njegova dvokatnica bliža je beogradskoj umjerenijoj, nego dosljednijoj zagrebačkoj recepciji internacionalnog modernizma.
Izgrađena na nagnutom terenu, blizu raskrižja dviju ulica, izvedba palače bila je složen građevni pothvat. Izvedbu je u listopadu 1932. nadziralo građevinsko poduzetništvo arhitekta Lava Kalde, koje je tijekom 1933. izvršilo izmjene prvotnoga plana. Povećan je broj prozorskih otvora u prizemlju s tri na pet, dok su tavanske prostorije pretvorene u treći kat. Simetričnost, centralizam, naglašavanje razdjelnih točaka slojevita pročelja širokog 18 metara, odijeljenog na tri vodoravne zone, cjelinu vezuju za ustaljena rješenja beogradske modernističke škole.4 Terasa drugoga kata, uz pojednostavljenu atiku na vrhu, predstavlja glavni plastički motiv pročelne kompozicije. U unutrašnjosti palače također prevladava ustaljeni sustav prostorne hijerarhije sa stubišnim traktom u središtu, uslužnim prostorijama u prizemlju (komora, kabina za dizalo, garaža, sobe za domara i voza-
1 Kadijević, 2017.a
2 Prvi diplomant bio je Viktor Mesner, a drugi Andrej Papkov. Vidjeti: Marković, 1939: 26.
3 Na ovu atribuciju i historijske dokumente ljubazno nam je ukazala arhitektica Sandra Brajković iz dubrovačkog studija „Quasar”. Riječ je o nacrtu ‘presjeka kroz glavnu osovinu’ [MUO-044811/04], nacrtu ‘presjeka kroz ulaz’, iz kojeg se vidi i rješenje izlaza u vrt iza kuće [MUO044811/03], i nacrtu ‘glavnog pročelja’ [MUO-044811/02]
ča, perionica, centralna ložionica s ostavom za ugljen, vestibil s prolazom na desnoj strani), pravokutnom blagovaonicom flankiranom salonima na pročelju prvoga kata (Sl. 6.), halom, dvjema spavaćim sobama i terasom u dubini plana te četirima spavaćim sobama na drugom katu.
Određene pregradnje i prenamjene u zgradi izvršene su 1939.-1940. godine, kada je vlasništvo nad njom preuzeo zagrebački Mirovinski zavod za službenike. Tada je građevni poduzetnik Josip Anderlik proveo pregradnju terase - mansarde i pretvorio sobu na prvom katu u ured. Unatoč tim intervencijama, originalan zaobljeni vestibil Papkovljeva pročelja prema vrtu zadržao je prvobitni oblik.
Zgrada Josipa Hrabovskoga pripada među prva Papkovljeva ostvarenja nastala nakon osnutka njegova privatnoga beogradskog biroa (1932.) te će slična kompozicijska rješenja u sljedećim godinama primijeniti diljem prijestolničke centralne zone.5 Efektno uvlačenje središnjeg dijela pročelja slijedi motiv s interpolirane višekatnice dr. Borivoja Đurića (1931.), koju je na beogradskom Zelenom vencu 10 podigao Papkovljev dugogodišnji mentor Dragiša Brašovan (1887.-1965.).6
Za razliku od uzidane dvokatnice Josipa Hrabovskoga, vila zapadnoslavonskog i beogradskog fotografa Milana Savića (1883.1954.), izgrađena od 1932. do 1935. godine u Lipiku (danas na adresi Ul. Marije Terezije 13), ističe se neoklasicističkom obradom dekorativnih pročelja (Sl. 4.). Podignuta kao ljetnikovac prosvijećenog naručitelja, predstavlja arhitektonski hommage kultne beogradske vile bivšega srbijanskog ministra Đorđa Genčića, započete 1927. prema projektu Dragiše Brašovana7, u čijem je atelijeru
4 Manević, 1979.; Blagojević, 2003.
5 Milovanović, 1994.; Đurđević, 2005.; Ceranić, 2007.
6 Kadijević, 1990: 157
7 Kadijević, Maskareli, 2004.
8 Obad Šćitaroci, 1993. Vila je unijeta u listu kulturnih dobara RH 2005. Njezini se nacrti čuvaju u Muzeju Pakrac. Dio tehničke i fotodokumentacije o vili na uvid nam je ljubazno ustupila arh. Sandra Brajković iz dubrovačkog studija „Quasar”.
Papkov surađivao tijekom njena dovršetka 1929. godine (Sl. 5.).
Nametljiva i reprezentativna, dvokatna vila u Lipiku ima dekorativno obrađena pročelja, a stražnja joj je fasada lišena stilske dekoracije (Sl. 3.). Bogatim historicističkim repertoarom vizualno se izdvojila u ambijentu lječilišnih, ugostiteljskih i rezidencijalnih zgrada.8 Vila je podrumljena, zidana opekom na betonskim temeljima. Stropna je ploča nad podrumom armiranobetonska, a ostali su stropovi drveni grednici. Stubište je prefabricirano betonsko s čeličnim traverzama. Zapadno i južno pročelje bogato su ukrašeni plastikom i projonskim stupovima, a na katu balkonima sa zidanim ogradama. Međukatni vijenac je bogato profiliran i ukrašen stiliziranim vazama. Nadozid je podignut tako da skriva krov. Ispred građevine lijepa je zidana ograda sa stiliziranim vazama i naglašenim ulazima s nadvojima na kojima su lavlje glave. Prizemlje i katovi imaju istu prostornu podjelu, s time što je piano nobile, uređen na prvom katu, izvana reprezentativniji. Imaju po pet soba, blagovaonicu, dvije kupaonice, kuhinju, ostavu i stubišni trakt.
Poput Genčićeve kuće zamišljena u formi kompaktnoga kubičnog bloka i inspirirana paladijansko-manirističkim uzorima (primjena kolosalnog reda prislonjenih jonskih udvojenih stupova i centralnih niša u obliku trijumfalnoga luka), Savićeva vila ima dodatni atički kat i terasu u visini nižeg kata udubljenoga središnjeg rizalita, kao i četiri para stupova (za razliku od dvaju na Genčićevoj kući). Njezina su pročelja šira i razvedenija u odnosu na beogradski uzor, obogaćena jonskim umjesto korintskim kapitelima stupova te završnim vijencima istaknutijeg izgleda. Nemaju ni krovnu balustradu s koje se mogao promatrati okoliš. Dok je Genčićeva kuća s visokim suterenom i prilaznim stubama ostala stiješnjena na parceli zauzimajući više od dopuštenih 75% raspoloživa zemljišta, Savićeva je slobodno položena u prostor, zauzimajući tek 263 od 1653 m2 parcele.
U tematskom pogledu na vili je primijenjen princip analogijskog eklekticizma, pri čemu
Sl. 3. A.V. Papkov: vila Savić, Lipik, dvorišno pročelje, 1932.-1935.
Fig. 3 A.V. Papkov: Villa Savić, Lipik, courtyard facade, 1932-1935
Sl. 4. A.V. Papkov: vila Savić, Marije Terezije 13, Lipik, pogled, 1932.-1935.
Fig. 4 A.V. Papkov: Villa Savić, 13 Marije Terezije st., Lipik, elevation, 19321935
Sl. 5. D. Brašovan: kuća Đorđa Genčića, Krunska 51, Beograd, 1927.-1929.
Fig. 5 D. Brašovan: Đ. Genčić House, 51 Krunska st., Belgrade, 1927-1929
Sl. 6. A.V. Papkov: zgrada Josipa Hrabovskoga, Vinogradska cesta 25, Zagreb, tlocrt prvoga kata, 1932.
Fig. 6 A.V. Papkov: J. Hrabovski House, 25 Vinogradska cesta, Zagreb, firstfloor plan, 1932
Sl. 7. V.V. Staševski: crkva sv. Spasa, Cetina, skica, 1937.-1940.
Fig. 7 V.V. Staševski: Church of Holy Salvation, Cetina, sketch, 19371940
Sl. 8. V.V. Staševski: crkva sv. Spasa, Cetina, 1937.-1940.
Fig. 8 V.V. Staševski: Church of Holy Salvation, Cetina, 1937-1940
Genčićeva kuća nije doslovno oponašana. Dok je njezino ugaono pročelje bazirano na talijanskim predlošcima, dvorišno je izgrađeno u maniri engleske neorenesanse. Također je trodijelno i ima trijem sa stubama. Njegov je piano nobile istaknut razvijenom terasom. Milan Savić bio je snažno involviran u uobličavanje građevnog programa vile sa 23 prostorije.9 Prvobitno projektirana kao katnica, izvedena je sa dvama katovima. Tijekom izvedbe, uza sitne intervencije na istočnom pročelju, izmijenjeno je unutrašnje stubište i dodan stražnji ulaz. Izvedbu vile s rezidencijalnom i komercijalnom namjenom proveo je pakrački graditelj Franjo Vacek.
1882. godine, Staševski je diplomirao na Visokoj nikolajevskoj vojnoj školi u Sankt Peterburgu. Diplomu je nostrificirao na Tehničkom fakultetu Univerziteta u Beogradu 1930. godine, na kojem je još od 1924. razvio plodnu projektantsku djelatnost (više od tisuću potpisanih planova), gradeći i za rusku emigrantsku zajednicu (hram sv. Trojice na Tašmajdanu i Iverska kapela na Novom groblju). Prve godine u egzilu proveo je u jugoslavenskom Ministarstvu građevina, da bi 1927. registrirao privatno projektantsko poduzeće. Među njegovim se realizacijama ističu vile u Činovničkoj koloniji na Voždovcu i nekoliko stotina interpoliranih stambenih zgrada. Prema svjedočenju suvremenika Valerij je 1944. uhićen i sproveden u Sibir od strane NKVD-a [Narodni komesarijat unutrašnjih poslova SSSR-a], dok su njegovi sinovi preko Maroka otišli u SAD. Tijekom posljednja dva desetljeća njegov se opsežan beogradski opus historiografski temeljito istražuje.12
Papkov je iz Beograda još 1930. godine sudjelovao na splitskom javnom natječaju za Idejnu skicu novih Banskih ureda, u žiriju kojeg su, pored ostalih uglednika, bili i Ivan Meštrović i Edo Šen. Na natječaj su se odazvala čak 33 autora. Postavljen je uvjet da palača bude projektirana „u slobodnom monumentalnom stilu, ali njezin opći karakter i oblik imaju sadržavati klasičan ritam, uzimajući u obzir kameni građevni materijal koji će harmonizirati sa primorskim pejsažem”. Prema mišljenju stručnog žirija nijedan rad nije zadovoljio uvjete natječaja, iako je među sudionicima bilo više predstavnika zagrebačke moderne. Prva i druga nagrada nisu dodijeljene, a treću su ravnopravno podijelili projekt „Diamant” Andreja Papkova i Velimira Gavrilovića iz Beograda te „Ad Palatium” Dujma Granića (u iznosu od po 20.000 dinara). Nakon što je natječaj zaključen bez realizacije, projekti su izloženi u Salonu Galić u Marmontovoj ulici početkom prosinca.10 Natječaj je ponovljen 1937. godine.
Građevinski inženjer iz Beograda Valerij Vladimirovič Staševski [Валерий Владимирович Сташевский; Sl. 9.], koji je imao čin pukovnika ruske vojske, na inicijativu Dušana Četnika u Cetini je podigao zavjetnu jednokupolnu crkvu sv. Spasa (1937.-1940.).11 Rođen
Svojim oblicima crkva u Cetini podsjeća na hramove arhitekta Momira Korunovića, podizane diljem tadašnje Kraljevine13, a izgledom kamenih ploha bliska je tradicionalnom graditeljstvu podneblja. Njezin skladno proporcioniran križni sklop (Sl. 7. i 8.), istaknut snažnim pročeljnim i bočnim zabatnim zidovima, nadvišen je osmostranom kupolom koja podsjeća na srpske srednjovjekovne moravske manastire, utiskujući cjelini potrebnu kompaktnost. Izvedbu hrama koji vizualno dominira nad izvorom rijeke proveo je graditelj Jovan Zagorac (zbog zauzetosti Staševskoga beogradskim pothvatima).
9 Iz autobiografije Milana Savića, napisane na 186 stranica, o vili Savića saznajemo sljedeće: „Te počnem praviti planove za svoju, još kao šegrt zamišljenu vilu, veliku i lijepu: ‘Vilu Savić Lipik’... Plan za vilu u Lipiku pravio je arhitekta Papkov iz Beograda prema mojoj skici i zamisli. Dotle sam ja počeo nabavljati građevni materijal unaprijed. Počeo sam dovoziti dve hiljade kubika pijeska i šodera, 320.000 komada cigle. U toku gradnje nabavio sam u Delnicama u Gorskom kotaru tri vagona građe i dasaka, te godine 1932. otpočnem u proljeće sa zidanjem Vile Savić u sopstvenoj režiji. Sa jednim preduzimačem iz Pakraca pogodio sam da mi sa mojim materijalom svrši sve zidarske i tesarske radove za 120.000 dinara, u akord. Tu je bila uračunata i fasada od venčačkog tucanog mramor kamena. (...) To je bila tamo prva građevina te vrste. Gradnja je napredovala, i u jesen 1932. godine bila je pod krovom. (...) Samo čašćavanje graditelja koštalo je koliko jedna solidna prizemna kuća. Preko zime nije se radilo, te sam tako odahnuo sa izdacima za gradnju, zato je u proljeće 1933. počelo izvođenje fasade, koju domaći majstori ranije nisu radili, te sam dobavio iz Beograda četiri specijalista fasadera Makedonca, koji su izradili stubove, kojih je bilo svega 18 komada. Ukrasnih vaza bilo je na kući i oko kuće 48 komada, to je izradila firma Havelka i Zeleni iz Beograda. Bio sam zadovoljan. U zimsko doba i proljeće 1933. g. postavljen je tišleraj, a u ljetu parketi. (...) Ispred vile bio je uređen engleski park sa srebrnim jelkama, sitnom zelenom travom, ukrasnim drvećem, niskim i kao kišobran obrezanim...” [Ceranić, 2008: 83] 10 Povijest projektiranja splitske Banske palače s osvrtom na natječaj iz 1930. vidjeti u: Piplović, 2008: 103-108, 413-414.
Autor ruske kapele Voskresenja Hristova na zagrebačkom groblju Mirogoj Andrej Pavlovič Ševcov [Андрей Павлович Шевцов] rođen je 6.12.1890., a preminuo u Zagrebu 6.5.1940. godine. Nije precizno poznato gdje je studirao, ali se može pretpostaviti da je to bilo na nekoj od sanktpeterburških sveučilišnih ustanova. Početkom studenoga 1928. godine, na inicijativu viceadmirala carske vojske Fjodora Vjatkina, čelnika zagrebačke sekcije „Društva skrbi o duševnim potrebama pravoslavnih Rusa u Kraljevini SHS”, prema njegovu je projektu podignuta jednokupolna crkva s obilježjima srednjovjekovne vladimirsko-suzdaljske škole.14 Na zidovima u unutrašnjosti kapelice postavljene su mramorne ploče s uklesanim imenima pokopanih, kao i onih koji su veći dio života proveli u Zagrebu, ali su preminuli u inozemstvu. Skromna i nenametljiva, desetljećima se održala kao duhovni centar ruske emigracije (Sl. 10.).
Nikolaj Vasiljevič Vasiljev [Николай Васильевич Васильев; Pogorelka, 26.11.1875.Bayside, Long Island, 15.10.1958.]15 također je napravio natječajni projekt u Hrvatskoj. Školovan i afirmiran u Ruskom Carstvu16, ostavio je dubok trag u arhitekturi njegova završnoga historijskog razdoblja (1900.-1917.).
Glavna djela ostvario je u Sankt Peterburgu (džamija na Kronverskom prospektu, interpolirana stambena šesterokatnica u Ulici Stremnaja 11 i Novi pasaž na Litejnom prospektu) i Tallinnu (Njemačko pozorište i vila Luter).
Tijekom kratkotrajnoga beogradskog razdoblja emigrantskog stvaranja (svibanj 1921.veljača 1923., kada odlazi u SAD)17 Vasiljev se
11 Čolović, 2011: 268-269, 293
12 Đurđević, 1998.-1999.; Latinčić, 2011.
13 Kadijević, 2012.
14 PuškadijaRibkin, 2006: 182-183; Kosik, 2010: 374
15 Lisovski, Gachot, 2011.
16 Nakon završenog Instituta civilnih inženjera (1902.) diplomirao je na Arhitektonskom odsjeku Akademije umjetnosti (1904.) u Sankt Peterburgu kod prof. Leontina Benue (1856.-1928.).
17 Jahontov, Prosen, 2013.
18 Bagarić, 2011: 211, 257
19 Bagarić, 2011: 211, 257
20 Leko, 1926: 194-195
21 Nezadovoljan niskim primanjima u Kraljevini SHS, usprkos kontinuitetu rada, Vasiljev se odlučio za odlazak u SAD, manje opterećene poratnim ekonomskim problemima. Tako u veljači 1923. brodom preko Francuske odlazi u New York. Ipak, tamo se nije uspio nametnuti američkim naručiteljima pa je pretežno radio kao pomoćni arhitekt i vizualizator velikih projektantskih poduzeća. Umirovljen je 1953. godine.
22 Cvijić, 2014: 51
23 Jovanović, 2006: 346
24 Crkva je već godinama zatvorena. U novije vrijeme potpala je pod skrb Srpske pravoslavne parohije u Rijeci.
nagrađenim natječajnim projektom Gradske štedionice (srpanj 1921.) na Jelačićevu trgu uspješno predstavio zagrebačkoj publici.18 Prema mišljenju žirija, sastavljenog od uglednih profesora zagrebačke Tehničke visoke škole Ede Šena i Milana Čalogovića, kao i lokalnog arhitekta Lava Kalde, uspio je osvojiti prestižnu drugu nagradu ispred pedesetak konkurenata. Budući da prva nagrada nije dodijeljena, uz komentar da nijedan rad nije zadovoljio potrebne kriterije, Vasiljev je najbolje rangirani sudionik natječaja. Međutim, kako to često biva, u veljači 1923. godine konačna izrada nacrta i nadzor nad gradnjom nisu povjereni njemu, već iskusnom arhitektu Ignjatu Fischeru (1870.-1948.).19 Tri godine poslije njegov natječajni projekt beogradske palače Ministarstva šuma i rudnika, poljoprivrede i voda (1921.), osmišljen s obilježjima monumentalnoga imperijalnog neoklasicizma, komentiran je u zagrebačkom „Tehničkom listu”20, premda je Vasiljev tada živio u New Yorku.21
Arhitekt emigrant iz Rusije Viktor Zelinski [Виктор Зелинский; Varšava, 1900. - Zagreb, 1985.] također je ostavio autorski trag na tlu Hrvatske. Nije precizno utvrđeno mjesto njegova školovanja. Nakon dolaska iz Rusije projektirao je crkvu u Crikvenici, koje je izgradnja počela 1928. godine. Od 1934. do 1939. živio je u Niškoj Banji, a zatim se doselio u Banjaluku gdje je postavljen za vršitelja dužnosti šefa tehničkog odjela Higijenskoga zavoda. Tijekom Drugoga svjetskog rata povremeno je boravio u Zagrebu. Imao je kćer Sofiju koja je 1995. godine diplomirala na zagrebačkom Arhitektonskom fakultetu.22
Na inicijativu udovice bivšega ruskog poslanika (1909.-1914.) u Kraljevini Srbiji Nikolaja Hartviga - Aleksandre Pavlovne Hartvig, u Crikvenici je po nacrtima Zelinskoga podignuta pitoreskna ruska crkva posvećena sv. Nikoli (Sl. 11.).23 Nju su još 1924. godine dali izgraditi emigranti iz Rusije koji su živjeli u tom dijelu Hrvatskog primorja. Iako nevelikih dimenzija, ona se po arhitektonskom i vjerskom značenju može usporediti s najznačajnijim ruskim hramovima u Jugoslavijicrkvom sv. Trojice na Tašmajdanu i Iverskom kapelom na Novom groblju u Beogradu (inž. Valerij Vladimirovič Staševski, projektant crkve u Cetini) i hramom sv. Jovana Bogoslova u Beloj Crkvi (autor Andrej Pavlovič Ševcov, projektant mirogojske ruske kapele). Ipak, ruska nacionalna komponenta na crikveničkoj je crkvi zastupljenija u detaljima (lukovičasti oblici kupole i elementi unutrašnjeg dekora), nego u ukupnom sklopu, prilagođenom primorskom podneblju. Osamdesetih godina prošloga stoljeća crkva je izvana obnovljena, ali je njezina unutrašnjost i dalje zapuštena.24
Sl. 10. A.P. Ševcov: Voskresenjska kapela na Mirogoju, Zagreb, 1928.
Fig. 10 A.P. Ševcov: Voskresenjska Chapel on Mirogoj, Zagreb, 1928
Sl. 11. V. Zelinski: crkva sv. Nikole, Crikvenica, 1924.-1928.
Fig. 11 V. Zelinski: St Nicholas Church, Crikvenica, 1924-1928
Sl. 12. L.Z. Makšejev: stambena zgrada, Francuska ulica 22, Beograd, 1938.
Fig. 12 L.Z. Makšejev: residential building, 22 Francuska st., Belgrade, 1938
trećA sKupinA GrAditeljA
tHird Group of ArcHitects
U trećoj skupini graditelja koji su se školovali u Hrvatskoj, ali su se afirmirali izvan nje, bilo je nekoliko produktivnih ličnosti. Ipak, o radu arhitekta Ivana Latiševa [Иван Латышев] sačuvano je veoma malo podataka. Rođen je 1904. godine u Harobinu. Diplomirao je na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu 1930. godine. Početkom četvrtoga desetljeća 20. stoljeća zaposlio se u Tehničkom odjelu Zetske banovine na Cetinju.25 Radio je kao kontraktualni arhitekt u Odsjeku za arhitektonske i elektrostrojarske poslove, zajedno s arh. Lavom Plahovom. Osim što je nadzirao izvedbu novih upravnih palača, 1931. je projektirao tipske osnovne škole i kotarska poglavarstva s arh. Petrom Vukotićem. Zatim je premješten u Tehnički odjel Primorske banovine u Splitu (1935.). Godine 1950. preko Budimpešte odlazi u SSSR - prvo u Taškent, a zatim u Lenjingrad, gdje je također radio.26
Više podataka sačuvano je o djelatnosti diplomanta arhitekture Leonida Zaharoviča Makšejeva [Леонид Захарович Макшеев, Sankt Peterburg 10. ožujka 1897. - ?]. Zbog prejake konkurencije u Zagrebu, po svršetku studija 1925. uputio se u Beograd, gdje se uspio stvaralački nametnuti.27 Pojedine projekte izveo je sa sunarodnjacima Valerijem Staševskim i Georgijem Bilinskim. U trećem desetljeću 20. stoljeća gradio je u maniri akademskog historicizma, da bi se u četvrtom priključio krugu modernista. Prema zapažanju U. Martinovića, Makšejev je zdušno prihvatio postulate moderne arhitekture i „sa nekoliko objekata afirmisao kao vrstan projektant”.28 Bavio se i slikarstvom. Prema sjećanju arh. Jeremejeva - Makšejev je stanovao u Ulici Molerovoj 60. Živio je sa suprugom Anastasijom, također emigranticom. Iz arhivske građe saznajemo da je u Beogradu promijenio nekoliko adresa. Radio je kao samostalni ovlašteni projektant. Građa o njegovu djelu pretežno se nalazi u Istorijskom arhivu Beograda. Autor je i nerealiziranog projekta za crkvu u Sipiću, zamišljenu u moderniziranom srpsko-bizantskom stilu (sačuvan u Planoteci beogradskog Muzeja nauke i tehnike). Ipak, najznačajnija ostvarenja ovoga, nedovoljno proučenog graditelja jesu tri stambena objekta izvedena tijekom četvrtoga desetljeća 20. stoljeća u središtu Beograda. To su zgrade u Ulici Francuskoj 16a i 22 te Knez Mihailovoj 25.
U Francuskoj ulici 22 Makšejev je 1938. godine sagradio kompaktnu stambenu peterokatnicu, za koju je sljedeće godine dobio nagradu za najljepše pročelje (Sl. 12.). Izvedena u funkcionalističkom duhu, bliža je zagrebačkoj negoli beogradskoj recepciji internacionalno-
ga modernizma (zbog upadljive suzdržanosti u likovnoj obradi površina). Nenametljivu i ogoljenu, tipično modernističku pravokutnu shemu uskoga pročelja, Makšejev je oživio različito raspoređenim katnim otvorima i nejednakim balkonskim širinama. Asimetrija je osobito naglašena u prizemlju zgrade postavljanjem ulaza na desnoj, stuba u sredini (karakterističan motiv beogradskog modernizma) i prozora na lijevoj strani pročelja. Ekspresivnija, ali manje harmonična kompozicija pročelja ostvarena je u Francuskoj ulici 16a. Na toj masivnoj razvedenoj zgradi, s prodavaonicom u ugaonom dijelu prizemlja, iskazano je zavidno umijeće u rješavanju tlocrta prilagođenog nepravilnu nagnutom terenu. Objekt se sastoji od dva trakta oblikovana nalik latiničnom slovu ‘L’, s time što je bočni trakt skošen. Nenaglašena asimetrija i blagi kontrasti horizontala i vertikala (karakteristični za beogradski modernizam) daju posebnu draž vanjskoj kompoziciji. S druge strane, slobodni i neusiljeni tlocrti stanova pokazuju samosvojan, netipski pristup arh. Makšejeva. Zgrada trgovca Safikjurdlija Mahmuda u Ulici Knez Mihailovoj 25 također je dovršena 1939. kao interpolirana peterokatnica trgovačke i stambeno-poslovne namjene. Jedini motiv koji narušava ravnotežu elemenata njena pročelja jest balkon postavljen u središte četvrtoga kata. Danas je u njoj hotel „Prince Hall Pallace”. Velik broj realizacija i nagrada za najljepše pročelje 1939. godine svjedoče da je arhitekt Makšejev prije Drugoga svjetskog rata bio na stvaralačkom vrhuncu. O njegovoj sudbini i stručnim rezultatima u sljedećem razdoblju zasad nema relevantnih podataka.
Irina Nepokojčickaja [Ирина Непокојчицкаја, Kuzbekova, 1909. - Sremska Mitrovica, 1948.], slikarica i arhitektica (Sl. 15.), diplomirala je 1937. godine na zagrebačkom Arhitektonskom fakultetu. Kao dijete iz Poltavske gubernije, s jedanaest je godina s roditeljima izbjegla u Kraljevinu SHS. Gimnaziju je završila 1928. u Kikindi. Nakon neuspjelog upisa na studij slikarstva prijavila se na studij arhitekture. Po svršetku studija 1938. dolazi u Sremsku Mitrovicu, gdje se zapošljava kao arhitektonska crtačica u Hidrotehničkom odjelu općine. Poslije rata prelazi u lokalni Građevinsko-tehnički odjel pri Odsjeku za naselja i zgrade, gdje ostvaruje značajne realizacije: pet većih spomenika crvenoarmejcima poginulim prilikom oslobađanja grada (ističe se socrealistički spomenik „Narodnim heroji-
25 Latinčić, 2015: 152
26 Kosik, 2010: 364
27 Milovanović, 2004.a, 2004.b, 2004.c
28 Martinović, 1974: 69
29 D.D., 2017.
30 PuškadijaRibkin, 2006: 118
ma” na Trgu sv. Stefana, postavljen u siječnju 1946., uklonjen 1956.; Sl. 13.), uređenje ruiniranoga gradskog parka i izgradnjom impozantnoga vodoskoka „Oslobođenje” (poznatiji kao”Kameni cvijet”; Sl. 14.) te uređenjem pionirskog igrališta s pozornicom za glazbu. Izvršila je i adaptaciju historicističkoga Srpskog doma osposobivši ga za kazališne predstave i glazbene priredbe. Projektirala je i izvela spomenike žrtvama fašizma na pravoslavnom groblju u Sremskoj Mitrovici, kao i mauzoleje trojici narodnih heroja Srijema. Sudjelovala je u osnivanju Muzeja istočnocrkvene umjetnosti. Nakon smrti 1948. godine pokopana je na staromu pravoslavnom groblju.29
Arhitekt Leonid Tihonovič Tarasov [Леонид ТихонÓвич Тарасов] rođen je 1899. godine u Benderi u Besarabiji. Studij arhitekture završio je u Zagrebu 1926. godine.30 U Beogradu je bio prijavljen od 1928. do 1950. godine, kada odlazi u Italiju, a potom u Venezuelu.31 Kao arhitekt Državnih monopola od 1932. godine imao je vilu u činovničkom naselju na Voždovcu. Spomenut je i na nepubliciranom popisu ruskih graditelja u Jugoslaviji, koji je sredinom četvrtog desetljeća 20. stoljeća sastavio arh. Georgije Jeremejev. U Caracasu se, osim arhitekturom, bavio i slikarstvom.32
Vsevolod Aleksandrovič Tatarinov [Всеволод Александрович Татаринов] prvi je svršeni ruski diplomant zagrebačke Tehničke visoke škole (1925.). Nije utvrđeno točno mjesto njegova rođenja i nižeg školovanja, kao i vrijeme dolaska u Kraljevinu SHS. Budući da se nije uspio uključiti u hrvatske stručne krugove, otišao je u Niš, gdje je potaknuo modernizaciju lokalnoga građevnog fonda kao ravnatelj Tehničkog odjela Banske uprave.33
31 Latinčić, 2015: 156
32 Kosik, 2010: 346
33 Kadijević, 1998.
34 Keković, Čemerikić, 2006: 183-185
35 Čanović, 2018.
Priključio se brojnoj koloniji ruskih emigranata koja je tijekom međuraća izgrađivala jugoistočnu Srbiju. Na popisu ruskih arhitekata u Jugoslaviji, koji je sredinom četvrtog desetljeća 20. stoljeća sastavio arhitekt Georgij Jeremejev, pokraj imena Tatarinova, umjesto pune adrese, kratko je zapisano „Niš”. Upamćen je kao autor monumentalne zgrade Banovinskog kazališta (1937.), Banovinske stambene zgrade u Ulici Ćirila i Metodija 1 (1938.) i zgrade Trgovačke akademije (1940.), sve u Nišu.34
Glavno djelo Tatarinova - Banovinsko kazalište (Sl. 16.) izgrađeno je na Sinđelićevu trgu na inicijativu bana Moravske Banovine Marka Novakovića.35 Građevinski odbor općine prihvatio je projekt 21. svibnja 1937., a prva je predstava odigrana 1. siječnja 1939. godine. Uz beogradsko Narodno kazalište iz 1867., to je bila druga građevina tog tipa u Srbiji. Izgradnja je koštala 3.500.000 tadašnjih dinara. Riječ je o masivnoj građevini dinamične, razvedene siluete, s nepravilnim tlocrtom, lepezasto raščlanjenim pročeljem i amfiteatralnom kazališnom salom sa 687 sjedala (od čega 24 u ložama). Glavno pročelje akcentirano je monumentalnim ulaznim dijelom, s isturenim trijemom u prizemlju i impozantnim stubištem. Uglovno pročelje efektno je zaobljeno i flankirano masivnim kubičnim blokovima. Položaj zgrade utvrđen je kaskadnim pomicanjem masa prema središtu parcele. Stil je modernistički (s elementima art decoa), prilagođen kraju četvrtoga desetljeća 20. stoljeća, kada je monumentalnim ogoljenim formama podupiran autoritet državnih struktura (Sl. 17.). Pokretna pozornica (14´10 m) izvedena je po projektu inž. Velimira Jovanovića, tehničkog ravnatelja Narodnog pozorišta u Beogradu, i to po principima tadašnje najsuvremenije pozornične tehnike. Poslije Drugoga svjetskog rata Tatarinov je angažiran u izgradnji centra Prištine koja je tada imala oko 17.000 stanovnika. Sagradio je jednokatno kino „Omladina” (1947.-1949.), Dom kulture (danas Narodno pozorište), Okružni
Sl. 13. I. Nepokojčickaja: spomenik „Narodnim herojima”, Trg Svetog Stefana, Sremska Mitrovica, 1946.
Fig. 13 I. Nepokojčickaja: monument to ”National heroes”, Trg Svetog Stefana, Sremska Mitrovica, 1946
Sl. 14. I. Nepokojčickaja: fontana „Kameni cvijet”, gradski park, Sremska Mitrovica, 1945. Fig. 14 I. Nepokojčickaja: fountain ”Stone flower”, city park, Sremska Mitrovica, 1945
Sl. 15. I. Nepokojčickaja Fig. 15 I. Nepokojčickaja
Sl. 16. V.A.Tatarinov: Banovinsko kazalište, Sinđelićev trg, Niš, izvedbeni nacrti, 1938.1939. Fig. 16 V.A. Tatarinov: Theatre of Banovina, Sinđelićev trg, Niš, working drawings, 19381939
sud iz 1947.-1949. godine (sa suradnicima), Opštinu (1948.-1949.) - sve u maniri pojednostavljenoga modernističkog monumentalizma podređenog ideologiji aktualnog socrealizma.36 Ovim podatcima zaokružuju se dosadašnja saznanja o radu arhitekta Tatarinova.
Arhitekt Nikolaj Dimitrijevič Volkov [Николай Димитриевич Волков] diplomirao je 1927. na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu. Pripada grupi ruskih emigranata koja je živjela i radila u Prištini. S arh. Borisom Pozdnjakovom sagradio je hotel „Kosovski božur” (1954.) u duhu internacionalnog modernizma.37 Surađivao je u projektiranju nekoliko administrativnih i stambenih objekata. Autor je i prvoga teniskog stadiona na Kosovu.38
Arhitekt Mihail Evgenijevič Vorobjov [Михаил Евгеньевич Воробьёв] rođen je u Moskvi 1904. godine.39 Diplomirao je arhitekturu u Zagrebu 1932. godine. Kao zavičajnu općinu u Jugoslaviji prijavio je Sarajevo. U Beograd je došao sredinom tridesetih godina 20. stoljeća iz Šapca. Ostali podatci o njegovu životu i radu zasad nisu poznati.
Fedor Wenzler (Beograd, 12. prosinac 1925. - Zagreb, 23. siječanj 2008.) odrastao je u Beogradu kao pripadnik druge generacije emigranata iz Rusije. Studij arhitekture završio je u Zagrebu 1952.40, gdje je i doktorirao 1979. godine s temom „Kompleksna valorizacija prostora kao polazna osnova planiranja rekreativnih funkcija”. Radio je vrlo uspješno
u Makedoniji (natječajni projekt centra Tetova, s I. Golićem, treća nagrada; natječajni projekt obnove Skoplja 1965., s Radovanom Miščevićem, prva nagrada).41 Pripremio je i generalni plan Đevđelije, Krive Palanke; uređivao centar Kumanova i drugih mjesta.42 Koautor je mnogobrojnih prostornih planova (Prostorni plan Hrvatske, 1974.) i generalnih urbanističkih planova (Krapina, 1960.; Zabok, 1961.), te projekta za sportsko-rekreacijski centar Jarun u Zagrebu, 1961.-1987. Bavio se publicistikom, komentirajući natječaje i ostale stručne događaje. Njegova supruga Mira Halambek Wenzler bila je pejsažna arhitektica.43
Arhitekt Viktor Zalevski [Виктор Залевский] rođen je u Hersonu 1902. godine. Diplomirao je na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu 1927. godine. Pripada grupi ruskih emigranata koja je aktivno djelovala u Makedoniji i na Kosovu kao dijelovima Vardarske, Moravske i Zetske Banovine.44 Još prije diplomiranja zaposlio se u Skoplju kao kontraktualni inženjer Građevinske direkcije, nadležne i za Kosovo. Od 1927. radi u Prištini kao općinski inženjer - arhitekt. Među njegovim realizacijama u tom se razdoblju izdvaja rekonstrukcija i adaptacija kuće Hadži Vitkovića u Ulici Kneza Arsena. Postojeća jednokatna građevina u osmansko-balkanskom stilu, koju je Hadži Vitković kupio od Turaka, Zalevski je prilagodio potrebama suvremenoga stanovanja. Od 1928. do 1930. Zalevski radi u Sarajevu kao arhitekt Tehničkog odjeljenja Drinske Banovine. U listopadu 1932. prelazi u Tehnički odjel Zetske Banovine na Cetinju. Osim što je nadzirao izvedbu državnih palača prema tuđim nacrtima, projektirao je Državnu gimnaziju u Kolašinu (s arh. Petrom Vukotićem; 1933., završena 1936.). Projektirao je i Carinarnicu u Herceg Novom (1933.), kao i Sokolski dom na Cetinju (1934.). Početkom 1935. premješten je u Tehnički odjeljak pri kotarskom poglavarstvu Cetinje, u kojem ostaje do 1940. godine. Iz tog razdoblja potječe i projekt osnovne škole u Sozini (1936.), koji mu se također pripisuje.
36 Kadijević, 2017.b: 346
37 Kadijević, 2017.b: 346
38 Kosik, 2010: 378
39 Latinčić, 2015: 149
40 *** 2000: 315; Konstantinoski, 2001: 136-137; Kosik, 2010: 377
41 Ivanovska Deskova, Deskov, Ivanovski, 2018: 21
42 Kosik, 2010: 377
43 Konstantinoski, 2001: 138-139
44 Kosik, 2010: 364
45 U skupljanju dokumentacije i literature za ovaj prilog pomoglo mi je nekoliko kolega kojima izražavam iskrenu zahvalnost: dr. Zlatku Karaču, arh. Sandri Brajković, Milošu Jurišiću, dr. Ljiljani Dobrovšak, Stanislavu Živkovu, arh. Milanu P. Milovanoviću, Aleksandri Ilijevski, dr. Viktoru Kosiku, dr. Milanu Prosenu, mr. Bojanu Kovačeviću, Ljiljani Papalagi i mr. Nebojši Anteševiću.
epiloG
epiloGue
Istraživanje uloge emigrantskih arhitekata iz Rusije u izgradnji Hrvatske trebalo bi institucionalno razviti i faktografski upotpuniti. Osim popunjavanja praznina u biografijama prikazanih autora, pozornost bi trebalo usmjeriti i na zagrebačke diplomante koji ovim istraživanjem nisu obuhvaćeni jer za to nije bilo dostupnih podataka: Leonida Konstantinoviča Astafjeva, Vsevoloda Lavrova (diplomirali 1926.), Aleksandra Turniševa (1927.), Konstantina Ostrovskoga (1934.), Vječeslava Burlakova, Evgenija Ivanova (1936.), Dimitrija Pograničnija, Konstantina Zapasova (1937.), Mihaila Hlopina (1938.), Mihajla Sosjeviča, Aleksandra Šišlova (1939.), Nikolaja Martinova, Jelenu Nikoljski Kottos (1946.), Anatolija Kirjakova (1949.) i Vladimira Zaharoviča. Isto vrijedi i za studente emigrante iz Rusije koji školovanje nisu okončali kao diplomanti. Evidentiranje ruskih arhitekata angažiranih u općinskim službama diljem Hrvatske također predstavlja važnu etapu u rekonstrukciji njihova civilizacijskog doprinosa.45
1. Bagarić, M. (2011.), Arhitekt Ignjat Fischer, Meandar Media, Zagreb
2. Blagojević, Lj. (2003.), Modernism in Serbia: The Elusive margins of Belgrade architecture 1919-1941, MIT Press [Massachusetts Institute of Technology], Cambridge (Mass.)
3. Ceranić, M. (2007.), Delatnost arhitekata Andreja Vasiljeviča Papkova u Beogradu (19251951), „Nasleđe”, VIII: 71-85, Beograd
4. Cvijić, S. (2014.), Moderna stambena arhitektura. Banjaluka 1929-1941, Zadužbina Andrejević, Beograd
5. Čanović, G. (2018.), Niško pozorište u duhu moderne, „Politika”, 11.5. (dodatak „Moja kuća”): 2, Beograd
6. Čolović, B. (2011.), Sakralna baština dalmatinskih Srba, „Prosvjeta”, Zagreb
7. D.D. (2017.), Trajni spomenik prognane Ruskinje, „Budilnik RS”, 14.8., Bijeljina
8. Đurđević, M. (1998.-1999.), Prilog proučavanju delatnosti arhitekte Valerija Vladimiroviča Staševskog u Beogradu, „Godišnjak grada Beograda”, XLV-XLVI: 151-171, Beograd
9. Đurđević, M. (2005.), Arhitekt Andrej Vasiljevič Papkov, „Godišnjak grada Beograda”, LII: 297309, Beograd
10. Ivanovska Deskova, A.; Deskov, V.; Ivanovski, J. (2018.), Skopje modernismus 1945-1990, in: Architektur im Mazedonischen context [ed. Stiller, A.], Mury Salzmann, Wien
11. Jahontov, A.; Prosen, M. (2013.), Stvaralaštvo arhitekte Nikolaja Vasiljeviča Vasiljeva i njegov beogradski opus (maj 1921 - februar 1923), „Nasleđe”, XIV: 115-133, Beograd
12. Jovanović, M. (2006.), Ruska emigracija na Balkanu (1920-1940), Čigoja, Beograd
13. Kadijević, A. (1990.), Život i delo arhitekte Dragiše Brašovana (1887-1965), „Godišnjak grada Beograda”, XXXVII: 141-173, Beograd
14. Kadijević, A. (1998.), Rad arhitekata Julijana Djupona i Vsevoloda Tatarinova u jugoistočnoj Srbiji, „Leskovački zbornik”, XXXVIII: 137-142, Leskovac
15. Kadijević, A.; Maskareli, D. (2004.), O arhitekturi Genčićeve kuće, „Nasleđe”, V:135-143, Beograd
16. Kadijević, A. (2012.), Hrvatski opus arhitekte Momira Korunovića (1883-1969) u svetlu dokumenata iz njegove porodične zaostavštine, „Ljetopis Prosvjete”, 17: 322-339, Zagreb
17. Kadijević, A. (2017.a), Arhitekti emigranti iz Rusije i hrvatska arhitektura 20. stoljeća, „Prostor”, 25 (2 /54/): 358-371, Zagreb, https://doi. org/10.31522/p.25.2(54).13
18. Kadijević, A. (2017.b), Newer Architecturefrom Modernization and Destruction to Distor-
ted Representation, in: Artistic Heritage of the Serbian People in Kosovo and Metochia [eds. Vojvodić, D.; Marković, M.], Srpska akademija nauka i umetnosti: 340-349, Belgrade
19. Keković, A.; Čemerikić, Z. (2006.), Moderna Niša 1920-1941, Društvo arhitekata Niša, Niš
20. Konstantinovski, G. (2001.), Graditelite vo Makedonija XVIII-XX vek, Tabernakul, Skopje
21. Kosik, V.I. (2010.), Русские краски на балканской палитре. Конец XIX - начало ХХI века, РАН [Ruska akademija nauka], Moskva
22. Latinčić, O. (2011.), Valerij Vladimirovič Staševski (1882-?) u Beogradu. Podaci iz arhivske građe Istorijskog arhiva Beograda, „Nasleđe”, XII: 169-196, Beograd
23. Latinčić, O. (2015.), Prilozi biografijama ruskih arhitekata - graditelja Beograda, „Nasleđe”, XVI: 147-160, Beograd
24. Leko, D.M. (1926.), Nova zgrada Ministarstva poljoprivrede i voda i Ministarstva šuma i rudnika, „Tehnički list”, 13-14: 193-202, Zagreb
25. Lisovski V.G.; Gachot, R. (2011.), Nikolai Vasilev. Ot moderna k modernizmu, Kolo, Sankt Peterburg
26. Manević, Z. (1979.), Pojava moderne arhitekture u Srbiji, doktorska disertacija, Filozofski fakultet, Beograd
27. Marković, S.V. (1939.), Imenik diplomiranih inženjera i arhitekata na Tehničkom fakultetu Univerziteta u Beogradu, Tehnički fakultet, Beograd
28. Martinović, U. (1974.), Moderna Beograda, Naučna knjiga, Beograd
29. Milovanović, M. (1994.), Andrej Vasiljevič Papkov, u: Rusi bez Rusije. Srpski Rusi [ur. Branković, Z.]: 266-272, Dunaj, Beograd
30. Milovanović, M. (2004.a), Porazni zaborav, „Vračarski glasnik”, 51: 13, Beograd
31. Milovanović, M. (2004.b), Ukus najvišeg reda, „Vračarski glasnik”, 52: 13, Beograd
32. Milovanović, M. (2004.c), Sećanje na prošlost, „Vračarski glasnik”, 53: 13, Beograd
33. Obad Šćitaroci, M. (1993.), Modaliteti zaštite i obnove lječilišnog perivoja u Lipiku, „Prostor”, 1 (2-4): 213-221, Zagreb
34. Piplović, S. (2008.), Izgradnja Splita između svjetskih ratova, Društvo arhitekata Splita, Društvo prijatelja kulturne baštine u Splitu, Split
35. PuškadijaRibkin, T. (2006.), Emigranti iz Rusije u kulturnom i znanstvenom životu Zagreba, Prosvjeta, Zagreb
36. *** (2000.), Sveučilište u Zagrebu Arhitektonski fakultet 1919/1920.-1999/2000. Osamdeset godina izobrazbe arhitekata u Hrvatskoj [ur. Obad Šćitaroci, M.], Sveučilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet, Zagreb
Internetski izvori
Internet Sources
1. http://beogradskonasledje.rs/wp-content/uploads/2012/09/8/6_milica_ceranic.pdf
2. http://www.mgb.org.rs/images/godisnjaci/GodisnjakXLV-XLVI/150-171GodisnjakXLV-XLVI1998 -99.pdf
3. http://www.mgb.org.rs/images/godisnjaci/GodisnjakLII/GodisnjakLVII-296-312.pdf
4. http://beogradskonasledje.rs/wp-content/uploads/2014/01/Nasledje14/7-aleksandar-j-milan -prosen.pdf
5. http://www.mgb.org.rs/images/godisnjaci/19 90-XXXVII/141-173Godisnjak%20grada%20Beograda%201990.pdf
6. http://beogradskonasledje.rs/wp-content/uploads/2013/nasledje5/9-a-kadijevic-d-maskareli.pdf
7. https://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak &id_clanak_jezik=283543
8. http://beogradskonasledje.rs/wp-content/uploads/2012/06/09-olga-latincic.pdf
9. http://beogradskonasledje.rs/wp-content/uploads/2015/12/12_N16_olga_latincic.pdf
10. https://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak &id_clanak_jezik=48731
Izvori ilustracija
Illustration Sources
Sl. 1. Foto: autor, 2016.
Sl. 2. www.limanblogcrew.wordpress.com/2018/ 01/21/
Sl. 3. www.aukcije.hr
Sl. 4. Razglednica, zbirka M. Jurišića, Beograd
Sl. 5. www.beogradskonasledje.rs
Sl. 6. Repozitorij MUO, Zagreb
Sl. 7. Zbirka autora
Sl. 8. www.eparhija-dalmatinska.hr
Sl. 9. Zbirka autora
Sl. 10. www.skycrapercity
Sl. 11. www.croinfo.net/zanimljivosti2/8970-ruska -pravoslavna-crkva-u-crikvenici
Sl. 12. www.skycrapercity
Sl. 13. www.facebook.com/1492765354286671/ photos/pcb.
Sl. 14. m.facebook.com/permalink.php?story_fbid =1541136949461702&id=100006962354659
Sl. 15. Zbirka autora
Sl. 16. www.niskevesti.rs
Sl. 17. Razglednica, zbirka autora
The professional work of Russian immigrant architects in Croatia can be looked upon from three historical perspectives: 1) the buildings designed by the architects who lived and worked in Croatia; 2) the buildings in Croatia designed by the architects coming from other parts of Yugoslavia; 3) the buildings designed by the architects who had graduated in Zagreb and then went to work abroad. The first group encompasses the architects who left indelible trace in Croatian architecture between the two World Wars and partly in the post-war socialist period. Their work was presented in the journal ”Prostor” by the end of 2017. Within the second group of architects were some prolific authors who worked in Croatia for a shorter period of time. This article focuses on the third group of architects who completed their professional academic education at the Faculty of Architecture in Zagreb and then went to work abroad.
Among the architects in the second group, Nikolaj Vasiljevič Vasiljev (1875-1958) stands out as the leader of the Baltic Secession. During his short stay in Belgrade (between May 1921 and February 1923) he gained recognition in Croatia with his design of the City Savings Bank building on Ban Jelačić square in Zagreb that won the second award at the 1921 competition. Yet, the working drawings and project supervision were entrusted to Ignjat Fischer, an experienced architect in the field. Andrej Vasiljevič Papkov (1891-1972) gained public recognition in Croatia for his design of two buildings: Josip Hrabovski House, a Modernist two-storey residential building at 25, Vinogradska st. in Zagreb (1932) and the villa of Milan Savić at 13, Marije Terezije st. in Lipik (1932-1935), inspired by Mannerist role models. Devoid of functionalist features of the ”new architecture”, his two-storey building is closer to a moderate type of modern architecture practiced in Belgrade than to Zagrebstyle architecture characterized by strict adherence to International Modernism.
The villa, owned by the West-slavonian and Belgrade-based photographer Milan Savić (18831954), was built between 1932 and 1935 in Lipik (today at the address: 13 Marije Terezije st.). Unlike the two-storey row house of Josip Hrabovski, this villa features Neo-classicist articulation of its deco-
Biografija Biography
Dr.sc. AleKsAndAr KAdijević (1963.) redoviti je profesor Odjela za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta u Beogradu od 2006. Autor je 14 monografija o povijesti novije srpske, jugoslavenske i ruske arhitekture. Član je Akademije arhitekture Srbije i nekoliko međunarodnih stručnih organizacija. Višegodišnji je ravnatelj znanstvenih projekata i autor studijskih izložbi o historiografskim temama. Dobitnik je nagrada „Pavle Vasić” (1997.) i „Ranko Radović” (2006.). U časopisu „Prostor” surađuje od 2011. godine.
rative facades. Built up as a summer retreat, it is an architectural hommage to the well-known villa of the former Serbian minister Đorđe Genčić. Construction of the latter started in 1927 according to Dragiša Brašovan’s project. It was in Brašovan’s studio that Papkov used to collaborate until the building was completed in 1929.
The obtrusive and representative two-storey villa in Lipik features ornamented facades. However, its back facade is devoid of decoration. Its rich Historicist repertoire makes it stand out among the surrounding health care and catering facilities including some residential buildings. Thematically, the villa manifests analogical eclecticism although Genčić’s house was not literally imitated. While its corner facade is based on Italian models, its courtyard facade was built in the manner of English Neorenaissance. Milan Savić was actively involved in developing the program for a villa containing 23 rooms. Although originally conceived as a threestorey building, it eventually ended up as a twostorey house.
While working in Belgrade, Papkov participated in the 1930 public competition for the conceptual design of the new government offices. The first and the second awards were not given while the third one was shared between Andrej Papkov and Velimir Gavrilović (for their project ”Diamant”) and Dujam Granić (for his project ”Ad Palatium”). After the competition had been closed without realization, it was held again in 1937 but Papkov did not take part in it.
The Church of St Nicholas (1924-1928) in Crikvenica, designed by Viktor Zelinski (1900-1985), also deserves attention as a cultural monument and a spiritual center of Russian immigrants. Although modest in size, its architectural and religious significance is comparable to the most significant Russian religious buildings in Yugoslavia - the Church of the Holy Trinity in Tašmajdan and the Iverska chapel on the New cemetery in Belgrade and the temple of St John the Baptist in Bela Crkva. Among the Russian religious buildings is also Voskresenjska chapel (1928) on Mirogoj cemetery in Zagreb, built according to the project by Andrej Pavlovič Ševcov (1890-1940). It shows the characteristics of the medieval Vladimir-Suzdalj School.
The prolific civil engineer Valerij Vladimirovič Staševski built in Cetina a votive one-dome Church of Holy Salvation (1937-1940). Its harmoniously proportioned cross-shaped complex, emphasized by strong fronts and lateral gable walls, is covered by an octagonal dome reminiscent of the Serbian medieval Moravian monasteries.
The third group encompasses those architects who were professionally educated in Croatia but gained recognition abroad. Among the most prominent figures was Vsevolod Aleksandrovič Tatarinov, the architect of Banovina theatre in Niš (1937-1939). The building was conceived as a modern monumental structure with art deco elements. Others were Leonid Makšejev, Viktor Zalevski, Ivan Latišev, Leonid Tarasov, Nikolaj Volkov, Fedor Wenzler, Irina Nepokojčickaja and Mihail Vorobjov. They worked in Kosovo, Monte Negro, Macedonia, Niška Banja, Sremska Mitrovica, and Belgrade. The most prolific figure among them was Leonid Makšejev, a talented architect who designed numerous Modernist multi-storey buildings in Belgrade, Irina Nepokojčickaja, the designer of numerous memorials in Sremska Mitrovica, and Fedor Wenzler who developed numerous urban-planning projects in Macedonia and Croatia.
Research into the role of the Russian immigrant architects in Croatia should be institutionally developed and supplemented with the facts. Besides filling up the missing parts in the biographies of the two authors, emphasis should also be placed on the graduates from the Faculty of Architecture in Zagreb whose work is not covered by this article due to a lack of information: Leonid Konstantinovič Astafjev, Vsevolod Lavrov (graduated in 1926), Aleksandar Turnišev (1927), Konstantin Ostrovski (1934), Vječeslav Burlakov, Evgenij Ivanov (1936), Dimitrij Pograničnij, Konstantin Zapasov (1937), Mihail Hlopin (1938), Mihajl Sosjevič, Aleksandar Šišlov (1939), Nikolaj Martinov, Jelena Nikoljski Kottos (1946), Anatolij Kirjakov (1949), and Vladimir Zaharovič. The same can be said for the Russian immigrant students who did not graduate. An attempt should also be made to record the Russian architects employed in municipal services in Croatia in order to assess their professional contribution.
AleKsAndAr KAdijević (1963), Ph.D., Full Professor in the Department of Art History at the Faculty of Philosophy in Belgrade, author of 14 monographs on the history of modern Serbian, Yugoslav, and Russian architecture and a member of the Serbian Academy of Architecture and other international professional associations. Over many years he has been the head of scientific research projects. He was the recipient of two awards: ”Pavle Vasić” in 1997 and ”Ranko Radović” in 2006. He has been a contributor to this journal since 2011.
Univerzitet Crne Gore
Arhitektonski fakultet
Crna Gora - 81000 Podgorica, Ul. Džordža Vašingtona bb komatinadragan@gmail.com emajasarovic@gmail.com
Pregledni znanstveni članak https://doi.org/10.31522/p.26.2(56).9
UDK 726.822 I. Meštrović:H. Bilinić (16.16 Lovćen) ”18/20” Tehničke znanosti / Arhitektura i urbanizam
2.01.04. - Povijest i teorija arhitekture i zaštita graditeljskog naslijeđa Članak primljen / prihvaćen: 26. 6. 2018. / 11. 12. 2018.
University of Monte Negro Faculty of Architecture Monte Negro - 81000 Podgorica, Ul. Džordža Vašingtona bb komatinadragan@gmail.com emajasarovic@gmail.com
Scientific Subject Review https://doi.org/10.31522/p.26.2(56).9
UDC 726.822 I. Meštrović:H. Bilinić (16.16 Lovćen) ”18/20” Technical Sciences / Architecture and Urban Planning 2.01.04. - History and Theory of Architecture and Preservation of the Built Heritage Article Received / Accepted: 26. 6. 2018. / 11. 12. 2018.
Projects by Ivan Meštrović and Harold Bilinić on Lovćen in the Political and Ideological Context of the Period
Bilinić, Harold Lovćen Meštrović, Ivan Njegošev mauzolej
Rad kronološki identificira promjene u političkom i identitetskom smislu koje su utjecale na arhitektonske koncepte na području povijesno važnog lokaliteta Lovćena, a koji su ostavili vrlo autentičan arhitektonski izraz iz razdoblja od 19. stoljeća do danas, mijenjajući svoj oblik, funkciju i simbolizam. Rad istražuje četiri povijesna i arhitektonska ciklusa, s naglaskom na umjetnički diskurs Ivana Meštrovića i Harolda Bilinića.
Bilinić, Harold Lovćen Meštrović, Ivan Njegoš mausoleum
This article chronologically identifies changes in politics and national identity which influenced the architectural concepts for the historically important site of Lovćen. These projects have resulted in an authentic architectural expression that has been present here since the 19th century. This article focuses on four historical and architectural periods with emphasis on the artistic discourse of Ivan Meštrović and Harold Bilinić.
uvod
introduction
Zbogsvoga vrlo povoljnoga zemljopisnog položaja Crna Gora je imala turbulentnu povijesnu prošlost, na makropolitičkom planu, i kao takva bila cilj mnogih velikih svjetskih sila koje su vodile ratove za osvajanje njezina teritorija. Ratovi na Balkanu i pripadnost Crne Gore različitim nadnacionalnim formacijama dovodili su do negiranja povijesti kao vodećeg sredstva za stvaranje novoga identitetskog konteksta. Budući da svaki identitet ima svoju prostornu dimenziju, kao primjer prostora na kojem su jasno čitljivi politički i povijesni slojevi, a koji su svoju težnju za rušenjem i obnavljanjem crnogorskog identiteta uvijek demonstrirali putem arhitekture, uzima se Lovćen1 koji je pretrpio tri značajne prostorne transformacije, prikazujući svaki put stanje nacionalnog identiteta i dominantnu aktualnu političku ideologiju na snazi, u razdoblju od 1845. godine do danas.
Kronološki pristup daje uvid svih arhitektonskih koncepata koji su se smjenjivali na prostoru Lovćena, koji je postao nacionalni identitetni marker u crnogorskom i širemu jugoslavenskom diskursu od sredine 19. stoljeća do današnjih dana. Ključni povijesni trenutci koji su značajno utjecali na stvaranje crnogorskoga nacionalnog identiteta, relevantni za ovo istraživanje, jesu: pozicioniranje obitelji Petrović, koje je Njegoš nasljednik, u razdoblju turske vladavine i njihova dominantna uloga u borbi za očuvanjem crnogorskog identiteta, kao i razdoblje Prvoga svjetskog
rata i austrougarske vladavine, te gubitak neovisnosti, koja u različitim političkim oblicima traje sve do 2006. godine. Crna Gora konačno 2006. godine uspijeva referendumom izboriti i izglasati status neovisne suverene države, što je na mikropolitičkoj razini identificira kao multinacionalnu, multietničku državu, koja u zbroju različitosti i dalje reflektira konstantne i brojne sukobe u vezi s pitanjem nacionalnog identiteta, a koji su upravo aktualizirani kroz prizmu pitanja Njegoševa mauzoleja na Lovćenu.
Upravo će zbog toga poseban osvrt biti na arhitektonskom rješenju mauzoleja autora Ivana Meštrovića i Harolda Bilinića, koji su upravo kroz arhitektonske elemente prevladali lokalne političke, etničke i vjerske sukobe, ističući fragmente iz crnogorske tradicije i postavljajući u fokus pjesnika i njegovu filozofsku misao - pridonoseći na taj način jačanju crnogorskog identiteta.
njeGoŠ KAo ArHiteKt KApele nA lovćenu njeGoŠ As tHe ArcHitect of tHe cHApel on lovćen
Prva od triju navedenih scenarija u vrlo dramatičnoj povijesnoj prošlosti Crne Gore bila je izgradnja objekta u kojem će Njegoš biti pokopan nakon svoje smrti, što je bila njegova početna ideja koja je ubrzo prerasla u predmet najvećih političkih sukoba na tom prostoru. Nema valjanoga povijesno-arhivskog dokumenta o izgradnji prve Njegoševe kapele na Lovćenu, s obzirom na to da je dio arhive uništen pod okupacijom austrougarske vojske 1916. godine. Prema austrijskim izvorima gradnja kapele počela je 1845. godine, a smatra se da je i dovršena iste godine.2 Kamena kapela, svedena i očišćena od bilo kakve ornamentike, trebala je služiti ponajprije kao mjesto gdje je Njegoš želio biti pokopan, kao i vizualni simbol vladičine zemlje, „dok bi za autohtono stanovništvo trebalo biti simbol kršćanstva koji se, u specifičnim lokalnim uvjetima, potpuno isprepliće s nacionalnim i de facto već državnim identitetom”.3 U literaturi ovaj se objekt može naći pod različitim nazivima, kao što su: grobnica, kapela, kapelica, crkvica, crkva spomenik, mauzolej - čime upravo različiti autori daju drukčiji politički, religijski ili društveni predznak, utječući na njegovu bit i prvobitnu ideju.
1 Lovćen - planina na jugozapadnom dijelu Crne Gore, koja se uzdiže iznad Boke kotorske. Od sredine 19. stoljeća postao je simbol crnogorske državnosti. Značenje u političkom i kulturnom diskursu odnosi se na život i djelo Petra Petrovića Njegoša koji je Jezerski vrh (1657.) odabrao kao mjesto počivališta - grobnice. U podnožju Lovćena nalazi se Cetinje, povijesni gradić, a sada prijestolnica Crne Gore.
2 Milović, 1986.
Ipak, riječ je o specifičnoj kategoriji nadgrobnog spomenika, koja nije općenitog karaktera, već ima specifičnu namjenu kapele nadgrobnoga tipa.
U knjizi „50 neimara Crne Gore”4 Njegoš se spominje kao arhitekt jer se smatra da je upravo on autor prve arhitektonske intervencije na Lovćenu. Osnova kružnog oblikarotonda s nišom, izgledom je više podsjećala na obrambeni toranj, iako bi u jednom širem smislu mogla asocirati i na ranokršćanske krstionice (Sl. 2.). Sa stajališta graditeljske baštine, ova kapela ne pripada tipologiji pravoslavne građevine, bez konkretnog uporišta u tradiciji (Sl. 3.). Rotonda kao objekt kružne baze, najčešće natkrivena kupolom, postaje omiljena forma renesansne arhitekture, koju je Njegoš imao prilike vidjeti tijekom posjeta Italiji. Srpski književnik Ljubomir Nenadović s osamnaest će putničkih „Pisama iz Italije” snimiti događaje iz njihova zajedničkog boravka u talijanskim gradovima, kao što su Trst, Venecija, Napulj, Rim, Livorno, Pisa, Firenca, Genova, Torino, Milano...5 Nakon veoma burnog razdoblja Njegoševe vladavine i iznenadne smrti, sljedećih šest desetljeća od izgradnje kapela je predstavljala karakterističan simbol uspješno obranjene nezavisnosti. Okupacijom Crne Gore od vojske Habsburške Monarhije tijekom Prvoga svjetskog rata 1916. godine, topovskom granatom s primorja oštećeni su zid i unutrašnjost objekta. Nije točno poznata širina štete koju je kapela pretrpjela tijekom ratnih operacija. U literaturi se često mogu naći dvije strane ovoga povijesnog događaja, što je također usko povezano s političkim i ideološkim stajalištima koja se odnose na pitanje koje je i danas aktualno. Stoga jedna strana povijesti najčešće ističe činjenicu da je kapela samo djelomično i beznačajno oštećena u topovskom napadu te prikazuje fotografiju oštećenog dijela zida, a to znači da nije u potpunosti srušena, niti je njeno naknadno rušenje bilo neophodno. Druga strana povijesti, koja pokazuje fotografiju s ozbiljnim oštećenjem, odnosno srušenim većim dijelom kapele, implicira stajalište da je ona srušena u tom topovskom napadu, tj. da njeno naknadno rušenje nema veze s političkim stajalištima, koja su ubrzo preuzela primat (Sl. 5.).
Iznenađujuća je odlučnost austrougarskih vlasti da se odmah u ljeto 1916. godine ras-
3 Šistek, 2012: 109
4 Markuš, 2008: 137
5 Kilibarda, 2013.
6 Trifunović, 1989: 18
7 Na podgoričkoj skupštini održanoj 1918. godine donesene su povijesne odluke o pridruživanju Crne Gore i njena naroda u jednu jugoslavensku državu - Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca, kao i odluka o detronizaciji dinastije Petrovića u korist dinastije Karađorđevića.
piše natječaj za izradu projekta za novi spomenik, koji bi slavio zauzeće Lovćena i postao simbol i nositelj novonastale društvene i političke okolnosti u Crnoj Gori. Na natječaj je pristiglo više radova (Sl. 4.), a pobijedio je hrvatski umjetnik Marko Rašica, koji je predložio nekoliko metara visoku figuru vojnika s kacigom, lovorovim vijencem i mačem, kad je Lovćen pao u ruke careve armije.6 Planirani spomenik nikada nije realiziran.
zadužBina KralJa alEKsandra
KArAđorđevićA - ArHiteKtonsKo rjeŠenje ivAnA meŠtrovićA i HAroldA BilinićA
KinG AleKsAndAr KArAđorđević’s foundAtion - conceptuAl desiGn By ivAn meŠtrović And HArold Bilinić U nastavku političke nestabilnosti nakon Prvoga svjetskog rata i stvaranja Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca pod vodstvom srpske dinastije Karađorđevića7 dolazi do promjene ideološkog i političkog konteksta koji izravno utječe na stajalište o objektu koji bi predstavljao simbol novonastalih političkih i društvenih okolnosti na Lovćenu. Sveti arhijerejski sabor Srpske pravoslavne crkve, na sjednici u Patrijaršiji u Beogradu, donio je odluku o obnovi Njegoševa groba na Lovćenu. Kralj Aleksandar Karađorđević (1888.-1934.) pozvao je
Sl. 2. Snimka Njegoševe crkvice, zavjetne kapele, objavljena 1893.
Fig. 2 Njegoš’s chapel, photo, 1893
Sl. 3. Nepoznati arhitekt snimio je kapelu prije 1916.
Fig. 3 Unknown architect made a photo of the Chapel before 1916
Sl. 4. Obelisk na Lovćenu, jedno od rješenja natječaja za novu kapelu na Lovćenu, 1916.
Fig. 4 Obelisk on Lovćen, one of the competition entries for the new Chapel on Lovćen, 1916
Sl. 5. Fotografije srušene kapele koje oslikavaju sukob dviju povijesnih ideologija. Lijevo: nepoznati autor, 1916. Desno: autor Svetozar Tošić, 19.7.1924. Fig. 5 Photos of demolished chapel speak of a conflict between two historical ideologies. Left: unknown author, 1916. Right: author Svetozar Tošić, 19/7/1924
Sl. 6. Meštrovićevo izvorno rješenje za kapelu, koje je odbačeno i koje nikada nije realizirano, iz 1924. Fig. 6 Meštrović’s original design for the chapel from 1924 that was rejected and never realized
Sl. 7. Meštrovićevo izvorno rješenje: Isus Krist u neobičnom sjedećem položaju u mandali
Fig. 7 Meštrović’s original design, Jesus Christ in an unusual sitting position in mandala
slavnoga hrvatskog kipara Ivana Meštrovića8, doajena hrvatskog i jugoslavenskog kiparstva, da koncipira projekt nove kapele na Lovćenu. Meštrović je u to vrijeme (1922.) crtao skice za svoj najveći projekt, nikad realiziranu memorijalnu crkvu Krista Kralja, u spomen na 1000. obljetnicu Hrvatskoga kraljevstva, koja se u početnoj korespondenciji naručitelja i Ivana Meštrovića nazivala crkvom kralja Tomislava9, kao i sudjelovao u projektima i realizacijama velikog broja projekata različite namjene, angažiran od strane privatnih investitora, ali u najvećoj mjeri od državnih vlasti. Njegov je rad unatoč nedvojbenom profesionalnom uspjehu i važnosti često korišten kao sredstvo u propagandi jugoslavenske nacije. Riječ je o veoma složenoj platformi umjetničkopolitičkog utjecaja koja mu je omogućavala sudjelovanje, posebno u dijelu monumentalne arhitekture javnih prostora.
U srpnju 1924. godine u časopisu „Nova Evropa”10 pojavila se vijest da je Meštrović, u dogovoru s kraljem Aleksandrom, a u suradnji s arhitektom i dugogodišnjim suradnikom Haroldom Bilinićem11, napravio skice za Njegošev mauzolej na Lovćenu, koje su prezentirane na njegovoj izložbi u muzeju Brooklyn u New Yorku. Osnovno je rješenje izvedeno u nekoliko podvarijanti i kao takvo ponuđeno vlasti Kraljevine SHS i kralju Aleksandru Karađorđeviću na vrjednovanje. Izvorni crteži i projekt inspirirani su antičkom grčkom arhitekturom i helenističkim mauzolejem u Halikarnasu, sa strogo naglašenim centralnim prostorom, naglašavajući antičku jednostavnost upisanim križem u tlocrtu (Sl. 6.). Meštrovićevo stajalište prema ‘univerzalnim vrijednostima’, kao i ideja o makro i mikrokozmosu u poemi Luča mikrokozma12, bili su inspiracija za arhitekturu na Lovćenu, oslobođena svih prizemnih političkih i vjerskih aspiracija i utjecaja, a u skladu s njegovim stilskim opredjeljenjima koja je primjenjivao i na drugim svojim arhitektonskim realizacija-
ma u tom razdoblju. Osim bečke secesije koja je bila veoma prisutna u njegovim djelima, u arhitektonskom rješenju mauzoleja i njegovim arhaičnim elementima ogledaju se i utjecaji Rima, u kojem je Meštrović boravio prije Prvoga svjetskog rata i gdje je imao priliku upoznati antiku. O tome svjedoče i slični arhitektonski elementi koje u istom razdoblju upotrebljava i na ostalim trima realiziranim mauzolejima, a to su: Cavtatski mauzolej porodice Račić (1920.-1923.) i mauzolej obitelji Meštrović (1926.-1931.), kao i Spomenik neznanom junaku na Avali (1934.-1938.). Sva su tri također rađena u suradnji s kolegom Haroldom Bilinićem. Sve to utječe na specifičnost rješenja koje se - osim u mističnoj aksijalnoj hodnoj liniji poznatoj iz hipostilnih dvorana egipatskih hramova, koja dovodi do središnjeg dijela - ogleda i u motivu poda
8 Ivan Meštrović (1883.-1962.) bio je najpoznatiji jugoslavenski i hrvatski kipar 20. stoljeća. Zanat je stekao u klesarskoj radionici Pavla Bilinića. Po povratku sa studija iz Beča njegov rad biva prepoznat. Živio je i radio u Parizu, Beogradu, Rimu, te SAD-u. Dobitnik je najznačajnijih svjetskih nagrada za svoje kiparstvo.
9 Sokol Gojnik, Gojnik, 2010: 308
10 „Nova Evropa” (1920.-1941.) - časopis za kulturna, politička i društvena pitanja. Milan Ćurčin, došavši u Zagreb 1920. godine, započeo je te godine samostalno izdavati nezavisni časopis „Nova Evropa”. Tijekom Drugoga svjetskog rata M. Ćurčin je živio u Splitu u kući Ivana Meštrovića.
11 Harold Bilinić, hrvatski arhitekt (1894.-1984.) kojega je Meštrović angažirao kao glavnog suradnika na tehničkom dijelu projekta mauzoleja.
12 „Luča mikrokozma” je poema Petra II. Petrovića Njegoša nastala u proljeće 1845., koja pripada epohi romantizma. U ovome filozofsko-religijskom pjevanju duša, vođen „iskrom božanstvenom”, traga za uzrocima čovjekova pada s neba i ljepotom božanstva. Pjesnik opisuje kozmičke i rajske predjele kao i sotonsku pobunu protiv Boga, koja je dovela do izgnanstva čovjeka na Zemlju.
13 Berkuljan, Kovačević, 2011: 48
14 Malbaša, 2013: 282
15 Dedijer, 1970. Vladimir Dedijer (1914.-1990.) bio je akademik, povjesničar, publicist, novinar i sudionik Narodnooslobodilačke borbe. Dedijer je ujedno bio i član Odbora za izgradnju Njegoševa mauzoleja.
gdje se prikazuju mitološke scene, kao i Isus Krist koji je prikazan da sjedi u mandali, što se direktno može povezati s budističkom i hinduističkom tradicijom, a ne na crkvenokanonski način13 (Sl. 7.). Na prednjoj i bočnoj strani vide se lavlje sfinge, a u unutrašnjosti je sarkofag s ležećom Njegoševom figurom. Kupola, od koje je Meštrović u svojim djelima teško odustajao, u ovome je rješenju skrivena i kamuflirana piramidalnim završetkom, približavajući se na taj način estetici antičkih kubičnih prostora natkrivenih piramidom.
Ipak, iako se radi o rješenju jednoga od najvećih kipara dvadesetoga stoljeća na našim prostorima, njegovi su nacrti odbačeni od strane kralja Aleksandra, zbog čega su otvorene brojne profesionalne i političke kontroverze. U jednom od komentara zabilježenom u časopisu „Nova Evropa” iz 1925. godine, kada su i objavljene skice Meštrovićeva nacrta, navodi se da je „proračun za gradnju kralju bio odviše veliki”.14 Vladimir Dedijer ističe da se u francuskom, talijanskom, britanskom, pa čak i japanskom tisku pisalo o bojkotiranju Meštrovićeva rješenja15, a razlog je to, navodi on, što Srpska pravoslavna crkva nije dopustila da rimokatolik projektira zadužbinu Aleksandra Karađorđevića, iako se smatra da je upravo Meštrović proslavio srpski etnos i srpsku povijest spomenicima: Milošu Obiliću, Pobjedniku i Zahvalnosti Francuskoj na Kalemegdanu, Neznanom junaku, kao i projektu za Vidovdanski hram.16 Naime, unatoč svim špekulacijama, pretpostavlja se da se klasicistički predznak projekta, uz dodatke helenističkih utjecaja, nije uklapao u sliku nacionalnog identiteta oslonjenog na kanone
16 Skulptura za Vidovdanski hram prvi je put predstavljena na Svjetskoj izložbi u Rimu 1911. godine, kada srpski paviljon dobiva prvu nagradu. Hram je kombinacija egipatskih, grčkih i rimskih poganskih hramova. Hram je 1915. godine izložen u Londonu, a nakon rata vraća se u Jugoslaviju, nakon čega mu se gubi trag. Maketa je poslije pronađena u New Yorku pa je vraćena u Srbiju. Projekt nikada nije realiziran.
17 Nikolaj Petrovič Krasnov (1864.-1939.) završio je studije slikarstva, kiparstva i arhitekture na Moskovskoj umjetničkoj školi 1885. godine. Kao arhitekt ruskoga carskog dvora on nakon Listopadske revolucije 1917. godine emigrira, da bi 1922. godine, kao već poznati i ostvareni arhitekt, došao u Beograd. U Crnoj Gori radio je na rekonstrukciji Njegoševe kapele, a njegovo je djelo i zgrada Zetske banovine (1932.) na Cetinju, koju je radio u suradnji s arhitektom Radmilom Jevrićem. U Beogradu je, između ostalog, radio zgradu Arhiva i Vlade Srbije, kao i rekonstrukciju Stare palače na Dedinju.
18 Šistek, 2012: 115
19 Ktitor: u pravoslavlju, utemeljitelj manastira ili crkve [https://www.hrleksikon.info/definicija/ktitor.html]
20 Uloga ktitora očituje se i po kraljevom nalogu da iznad ulaznih vrata u kamenu bude ispisan tekst: „Mi Aleksandar I. Kralj Srba, Hrvata i Slovenaca (...) obnovismo ovaj sveti hram, koji je na Lovćenu blizu Cetinja podigao i za vječnu kuću odabrao slavni naš predak Petar Petrović Njegoš, vladika i gospodar Crne Gore, poklonik heroju topolskom Karađorđu, besmrtni apostol i vesnik jedinstva našeg naroda, a koji bi godine 1916. razoren u ratu za oslobođenje i ujedinjenje...”. [Šistek, 2012: 120-121]
Srpske pravoslavne crkve i srpsku srednjovjekovnu arhitekturu bizantskog i romaničkog stila, čemu su velik doprinos dali ruski arhitekti nastanjeni u Jugoslaviji u tom razdoblju. Nakon konačnog odustajanja od Meštrovićeva projekta napravljen je novi plan obnove izvorne kapele, koji je povjeren ruskom stručnjaku za sakralnu arhitekturu Nikolaju Petroviču Krasnovu.17 Projekt nove kapele tlocrtom se i izgledom u znatnoj mjeri podudarao s izvornom Njegoševom kapelom, iako s arhitektonskog gledišta nije bilo spomena o rekonstrukciji jer je umjesto konzerviranja sačuvanoga dijela kapele i dogradnje srušenih dijelova odabran najradikalniji, vremenski nesumnjivo manje zahtjevan postupak: ostatci građevine srušeni su i cijela je građevina izgrađena ponovno, uz djelomično korištenje prvobitnog materijala.18 Krasnov je težio da svojim projektom pomiri aktualna neslaganja koja su nastale nakon rušenja Njegoševe kapele i da u novom rješenju upotrijebi neke arhitektonske elemente koji su postojali na izvornom Njegoševu objektu - kružnu osnovu, no razlika je bila očita, kako u gabaritima tako i u rješenju ulaznog portala (Sl. 8.). Pravokutni prozori dopunjeni su bizantijskim lukovima, a cijela je kapela dobila novu masivnu kamenu ogradu sa stubama od klesanoga kamena. Ovakvo rješenje, kao i prethodno, ne posjeduje arhitektonsko utemeljenje u autohtonoj crnogorskoj arhitekturi, nego elemente bizantijske i romaničke tradicije. Na ulazu u kapelu, s desne strane, postavljen je sarkofag pokriven jednom pločom od mramora. Sa strane sarkofaga uzidan je u zid kamen i na njemu je naslikan Njegošev lik, a zlatnim slovima izrađeni su citati iz „Gorskog vijenca”. Kapelu je oslikao najveći srpski slikar realizma Uroš Predić. Kralj Aleksandar u odnosu prema kapeli prikazao se kao ktitor19-graditelj toga sakralnog objekta, što implicira da kapelu vidi kao potpuno nov objekt, svjesno ili nesvjesno negirajući postojanje prvobitne kapele20, a to je potvrđeno i promjenom sveca kojemu je posvećena. Upravo zbog toga ovaj tip kapele postaje i zadužbina kralja Aleksandra.
političKi i druŠtveni KonteKst Koji uzroKuje ruŠenje alEKsandrovE zadužBinE
politicAl And sociAl context leAdinG to demolition of AleKsAndAr’s foundAtion
Nakon Drugoga svjetskog rata i dolaska komunista na vlast i dalje se ne odustaje od zamisli da se na tom istom mjestu umjesto postojeće kapele sagradi mauzolej Njegošu. Novo političko i ideološko državno okruženje dovodi do javne kontroverze i društvenog
Sl. 8. Nova kapela na Lovćenu, arhitekt Nikolaj Petrovič Krasnov
Fig. 8 New chapel on Lovćen, architect Nikolaj Petrovič Krasnov
Sl. 9. Karijatide, motiv žene; kipar Andrija Krstulović na zadatku u studiju i na lokaciji
Fig. 9 Cariatides, motif of a woman, sculptor Andrija Krstulović in his studio and on the site
sukoba, što je rezultiralo polariziranom javnošću šezdesetih godina, a to i danas traje. Proslava stogodišnjice od Njegoševe smrti 1951. godine biva uzrok da Vlada Narodne Republike Crne Gore pokrene i službeno pitanje izgradnje mauzoleja na Lovćenu te raspiše natječaj kojemu je cilj izgradnja objekta koji bi bio pokazatelj nacionalnog identiteta Crne Gore. Likovno dekorativna sekcija21 u odnosu na svoj definirani zadatak, izradu idejne skice za spomenik Njegošu, konstatirala je da su se tri jugoslavenska kipara: Vanja Radauš, Lojze Dolinar i Vojin Bakić, prihvatili izrade idejne skice za Njegošev spomenik.22 Ubrzo je sastavljen žiri za primanje idejnih skica za Njegošev spomenik23, koji je procijenio da nijedno od predloženih rješenja vodećih jugoslavenskih kipara nije dalo očekivane rezultate. Ideja koja je u prvi plan isticala potrebu da novim objektom treba naglasiti, reinterpretirati i zaštititi crnogorski identitet, aktivirala je neslaganje/dilemu o povijesnoj autentičnosti zadužbine kralja Aleksandra, koja je označena kao neodgovarajuća, i to zbog svoje skromne veličine i nedovoljne reprezentativnosti. Izgradnja mauzoleja koji bi a priori imao predznak crnogorskoga nacionalnog identiteta, ali ne i bilo koju vrstu religijske konotacije, konačno bi uklonio sve što je imalo bilo kakvu vezu kako s prethodnim monarhističkim i kapitalističkim režimom tako i s utjecajem Pravoslavne crkve i religijskog simbolizma koji nisu odgovarali novoosnovanom sustavu.
u potrAzi zA novim ArHiteKtonsKim KonceptimA - rjeŠenje meŠtrovićA i BilinićA zA njeGoŠev mAuzolej
in seArcH of tHe neW ArcHitecturAl concepts - conceptuAl desiGn for njeGoŠ mAusoleum By meŠtrović And Bilinić
Vlada NR Crne Gore donosi odluku da ovaj zadatak povjeri Ivanu Meštroviću, pri čemu se politički vrh ovoga puta odlučio za jedan bitno grandiozniji i neusporedivo zahtjevniji projekt od prethodnog, na što ukazuje pismo koje je premijer vlade Blažo Jovanović uputio Meštroviću.24 Prihvaćajući poziv crnogorskih vlasti Meštrović odlučuje pojednostaviti izvorni koncept koji je radio za potrebe kralja Aleksandra i prilagoditi ga lokalnom kontekstu, s akcentom na ideji koju, kao i kod izvornog rješenja, veže za pjesnika i njegov izvan-
Sl. 10. Gipsani modeli i studije osvjetljenja u Meštrovićevu studiju. Krstulović radi na skulpturi Njegoša u autentičnom sjedećem položaju sa simboličnim prikazom orla iznad glave.
Fig. 10 Plaster models and lighting studies in Meštrović’s studio. Krstulović is working on Njegoš sculpture in his sitting position with a symbolic eagle above his head.
redni rad, pokušavajući da kroz arhitektonsko-umjetničku vrijednost objekta eliminira bilo koji element crkvene religijske arhitekture. Ipak, postojale su brojne špekulacije o Meštrovićevu angažmanu, uz pokušaje da mu se pripiše politička pozadina zbog velikog broja realizacija koje je radio upravo za različite vladajuće strukture. Iako ga, u tradicionalnom smislu političkog djelovanja, možemo svrstati u ideologe jugoslavenstva, Meštrović nikada nije pripadao nekoj određenoj političkoj frakciji. „Njegova su politička nagnuća, paradoksalno, natpolitična u smislu da je uvijek iznad stranačkog pripadanja, bilo kakve stranačke stege i programa, stavljao narodne interese i neki širi nacionalni okvir koji ga približava nacionalidealistima.”25 Osim toga, jedan od razloga koji je preporučivao Meštrovića pored mnogih drugih etabliranih kolega iz područja spomeničke arhitekture, kao što su Antun Augustinčić, Franz Metzner, Bogdan Bogdanović, Franjo Leder i drugi, ogleda u činjenici što arhitekturi „nije dao, kao drugi, atmosferu htonskog, mračnog nego vedrinu i vjeru u život koji nose buduća pokoljenja”26, gdje za razliku od brojnih tadašnjih spomenika, na primjeru mauzoleja i Vidovdanskog hrama, koristi motive karijatida - crnogorske žene koja sugerira rađanje, a ne smrt.
U pismu27 obrazlaže ideju i pojedinosti vezane za čitav proces, a u kojem inzistira da mu se dodijeli kolega Harold Bilinić, koji bi zajedno s njim sljedećih osam mjeseci radio na arhitektonskom i kiparskom dijelu projekta. Finalno rješenje sada podsjeća na hram perzijskog vladara Kira Velikog, čime je Meštrović uspio da „u periodu velikih političkih i ideoloških sukoba svojim arhitektonskim i skulpturalnim rješenjem nadvlada i uzdigne se iznad banalne svakodnevnice i prizemne narodne politike”.28 Meštrovićevo i Bilinićevo rješenje snažno je i monumentalno, prilično velikih proporcija za vrlo dramatičnu i osjetljivu vanjsku stranu lovćenskog vrha, kojim pokušava dati umirujući odgovor i ostvariti jedinstvo prirodnog i umjetnog prostora. Mauzolej je strogo centriran, ali bez upisanog križa koji je postojao u prvobitnom rješenju, s veoma jednostavnim unutrašnjim prosto-
21 Likovno dekorativna sekcija bila je jedna od šest sekcija Odbora za proslavu Njegoševe stogodišnjice. Ostale su sekcije: Sekcija za akademiju i program, Sekcija za muzej, Naučno-izdavačka sekcija, Sekcija za štampu i agitaciju, Sekcija za izložbe kulturnog nasljeđa i sedma Građevinsko-tehnička sekcija. [Malbaša, 2013: 293]
22 Malbaša, 2013: 294
23 Članovi žirija bili su: Vuko Radović, Petar Lubarda, Milutin Plamenac, Milo Milunović, Jagoš Jovanović i Risto Stijović. [Malbaša, 2013: 294]
24 „Spomenik Njegošu mi zamišljamo u vidu divnog i veličanstvenog mauzoleja… Taj mauzolej postavili bi na vrhu Lovćena, tamo gdje je sada kapelica. Mi smatramo da bi takvom spomeniku kao velikom umjetničkom djelu u slavu Njegoša, najbolje odgovarali motivi iz Njegoševe i
rom što ga čini atrij na središtu kojeg je bunar kao tipičan crnogorski motiv, te portik na lijevoj i desnoj strani, kao i dvije karijatide - Crnogorke u narodnoj nošnji isklesane u crnom mramoru (Sl. 9.). Stilski, uporište u antici već je vidljivo u ulaznom dijelu i peristilnom dvorištu, s vrlo slikovitim i umirujućim kamenim stupovima koji usmjeravaju kretanje prema unutrašnjosti, do kripte građene od tamnozelenog mramora sa šest bočnih i jednom središnjom nišom. Utjecaj antike vidljiv je u aksijalnosti i strogoj simetriji, što rezultira poretkom, dok ostalim stilskim elementima, kao što su niše i karijatide, nalaze uporište u klasicizmu, a sve zaključeno dvostrešnim krovištem. Njegoševa granitna figura dominira ispred središnje niše, a u prednjem je dijelu mramorni sarkofag s Njegoševim posmrtnim ostatcima. Na nadgrobnoj ploči isklesani su u reljefu crnogorski grb i križ - simboli Njegoševe duhovne i svjetovne vlasti. Na veliku predanost detalju ukazuje podatak da je autorski tim tijekom veoma detaljne razrade ideje napravio proporcionalne modele u atelijeru, na kojima se eksperimentiralo s rasvjetom u interijeru. Meštrovićeva opsjednutost kamenom klesancem i poseban senzibilitet prema materijalima i čistini forme očituje se u kamenoj vanjštini objekta lišenoj nepotrebnih ukrasa, kao i činjenicom da je za izradu statue korišten jablanički granit pa je u konačnici težila oko 28 tona, a to je u transportu i montaži bio svojevrstan pothvat te je zbog ozbiljne pripreme terena produžilo radove čak za nekoliko godina. Figura koja predstavlja Njegoša s knjigom na krilu, kao fokusna točka mauzoleja, pokazuje snažno Meštrovićevo osjećanje jedinstva vremena i prostora, a njegov položaj prekriženih nogu ukazuje na karakterističnu pozu Crnogoraca jer su sjedili na niskim tronošcima ili stolovačama (Sl. 10.).
U tom razdoblju modernizam je bio u središtu diskursa o ideološki poželjnoj arhitekturi, protkanoj najprije nadnacionalnim elementima socijalizma, a potom prošarana regionalnim i lokalnim karakterom.29 Tadašnji trendovi u prvoj polovici 1960-ih godina, u spomeničkoj arhitekturi Jugoslavije kao jedinstvene kategorije angažirane umjetnosti, bili su ne-
narodne epike, a ne crkveno-religiozni motivi.’’ [Kilibarda, 2004: 20]
25 Srhoj, 2014: 369
26 Deanović, 1962.
27 Meštrović je u pismu od 8. lipnja 1952. godine, koje je uputio državnom vrhu Narodne Republike Crne Gore, afirmirao svoju programsku apolitičku i estetsku koncepciju Njegoševe grobnice: „Nije meni ni onda, kao ni sada, lebdio pred očima vladika Rade, ni vladalac Crne Gore, već pjesnik Njegoš, koji je svojim intelektom i pjesničkim darom sakupio i dao umjetničku formu vijencu filozofije i duhovitosti naroda Crne Gore.” [Kilibarda, 2004: 21]
28 Berkuljan, Kovačević, 2011: 51
29 Bukvić, 2014: 123
raskidivo povezani sa službeno proklamiranom državnom ideologijom, počivajući na mitu narodnooslobodilačkog rata. Prepoznajući nove mogućnosti i potencijal arhitekture i spomen plastike, svedeni na apstraktne oblike, emancipatorski orijentirani, socijalistički spomenici pokušavaju univerzalnim jezikom forme materijalizirati konkretan povijesni događaj. U tom smislu, pozicioniranje Njegoševe figure u sjedećem položaju s orlom, kao središnje u mauzoleju, izazivalo je žestoke kontroverze koje ukazuju na to da autori ističu Njegoša više kao vladara nego kao pjesnika. Zanimljivo je sagledati mauzolej kroz prizmu brojnih realiziranih rješenja spomen-područja u tom razdoblju, kao što su: Spomenik u Nišu (1963.), „Kameni cvijet” na Jasenovcu (1966.), Sutjeske, na Tjentištu (1971.), Memorijalni kompleks Šušnjar (1971.), Kozare (1972.), Spomenik u Kosovskoj Mitrovici (1973.), Kadinjača (1979.), na Petrovoj gori (1981.), kao i oni nastali u Crnoj Gori u istom razdoblju: Spomenik na Stražici u Pljevljima (1961.), Spomenik slobodi na Jasikovcu (1972.), zatim veoma konceptualan Spomen-kompleks palim borcima na Barutani (1980.), Spomenik palim borcima u Nikšiću (1982.) i mnogi drugi (Sl. 11.). Osim spomenika koji imaju skulpturalni karakter, važno je istaći i one koji su poput mauzoleja na Lovćenu imali i arhitektonski karakter, ostvaren kroz korisni prostor, kao što su: Spomen-kuća bitke na Tjentištu (1974.), koja dominantno pripada kategoriji arhitekture kritič-
Sl. 11. Spomenici NOBa 1960.1980. (redoslijedom iz teksta slijeva nadesno) Fig. 11 Monuments to the National Liberation War 19601980 (from left to right)
Sl. 12. Meštrovićev projekt za Vidovdanski hram, s vrlo sličnim arhitektonskim i estetskim motivima koji se nalaze i na mauzoleju. Lijevo: maketa, drvo. Desno: karijatide, mramor, 1912.
Fig. 12 Meštrović’s design for Vidovdan temple with similar architectural and aesthetic motifs that are also found in the Mausoleum. Left: scale model, wood. Right: cariatides, marble, 1912
Sl. 13. Ostatci kapele koja je srušena i koje se dijelovi mogu naći na nekoliko lokaliteta na Cetinju i Ivanovim Koritima. Lijevo: lokalitet Ivanova Korita. Desno: Općina Cetinje
Fig. 13 Remains of the demolished chapel whose parts can be found on several sites in Cetinje and Ivanova Korita. Left: the site called Ivanova Korita. Right: Cetinje municipality
kog regionalizma, preuzimajući tradicionalne arhitektonske elemente i transponirajući ih u suvremen izraz, zatim Spomen-park borbe i pobjede u Čačku (1980.), koji predstavlja vrstu mauzoleja, prolaznog hrama ukrašenog grifonima, do kojeg vode kiklopske stube, što evocira nadljudske napore prilikom prolaska kroz strahote rata; kao i Spomenik Ilinden (1974.), poznat i pod imenom Makedonium, monumentalno zdanje u gradu Kruševu u Makedoniji, u kojem se nalazi grob Nikole Kareva, predsjednika Kruševske Republike. Upravo promatrajući mauzolej kroz prizmu realiziranih memorijalnih kompleksa u istom razdoblju, s umjetničke točke gledišta, rješenje je tumačeno kao prevladana koncepcija koja je upravo relikt Meštrovićeva prvog rješenja iz 1924. godine. Argumentirana stajališta su se također odnosila i na to da je projekt mauzoleja neosnovana i suvišna investicija koja je bila u sukobu s izvornom Njegoševom idejom o kapeli, a koja je upravo po njegovoj zamisli bila skromna i u materijalizaciji prilagođena kontekstu.
Odgovor za ovako arhaičan pristup može se, između ostalog, potražiti i u Bilinićevu opusu koji, usprkos vrlo suvremenom okruženju u kojem je stvarao, nikada nije slijedio trendo-
ve, iskazujući afinitet prema tradicionalnom i kamenom ambijentu dalmatinske arhitekture u kojoj je odrastao, što je možda oblikovalo arhitektonski prototip mauzoleja koji je Bilinić s Meštrovićem detaljno razrađivao kroz crteže i skice.
Često osporeni motiv bile su i karijatide na ulazu, a koje su tumačene ili kao arhitektonski element koji ne pripada crnogorskom kontekstu, ili kao pogrešna interpretacija lika žene iz Njegoševih djela, pa i kao zloporaba položaja žene iz crnogorske povijesti i tradicije. Međutim, Meštrović motiv žene, primjerice, koristi na još nekoliko zagrebačkih javnih skulptura i spomenika, gdje će vješto manevrirati temom simbolizma i impresionizma, monumentalizma, te neoklasicizma i realizma (Žena s prekriženim rukama, Seljaci, Udovica, Zdenac života, Majka doji dijete...).30 U tom su smislu kostimirane karijatide najčešće transponirane na razinu općeg simbola, najčešće - majke, kao i različitosti etniciteta koje je doživljavao kao etnografiju i regionalnu živopisnost Jugoslavena. Zanimljivo je da su elementi karijatida također dominantan motiv i na Vidovdanskom hramu, kojeg je projekt također radio Meštrović 1920-ih godina, a koji Aleksandar Ignjatović definira kao glavnog predstavnika jugoslavenskog identiteta u arhitekturi i likovnim umjetnostima toga doba31 (Sl. 12.).
Nakon dvanaestogodišnjega iscrpljujućeg procesa konačno je ovaj umjetnički pothvat odobren 9. prosinca 1968. godine nakon sjednice Skupštine, donošenjem odluke o izgradnji.32 To ukazuje na podatak da je projekt realiziran nakon Meštrovićeve smrti. Izgradnju je vodio Bilinić, dok je za kiparski dio radova bio zadužen kipar Andrija Krstulović.33
30 Vujanović, 2018.
31 Ignjatović, 2007.
32 Formiran je „Odbor za izgradnju’’ koji su činile ugledne ličnosti iz društveno-političkog, kulturnog, znanstvenog i ekonomskog života Jugoslavije koji su svojim glaso
Slijedi faza u kojoj Zavod za zaštitu spomenika kulture, kao nadležan na osnovi čl. 26 Zakona o zaštiti spomenika kulture Narodne Republike Crne Gore, donosi rješenje 1969. godine kojim se odobrava Općini Cetinje da može izvršiti premještanje postojeće kapele u cilju oslobađanja prostora za izgradnju mauzoleja, na onome mjestu za koje se prethodno dogovori spomenuti Zavod.
Iako je izrađen elaborat (Sl. 14.), nikada nije pronađeno novo mjesto za premještanje kapele, a ubrzo je uslijedilo raziđivanje, pri čemu je, po sustavu restauratorskih metoda iz elaborata, svaki kamen obilježen i prenesen dijelom na Ivanova Korita, a dijelom na Cetinje (Sl. 13.). Tome svjedoče dijelovi i ostatci kapele koji se i danas nalaze potpuno neosigurani i oštećeni na nekoliko mjesta na Cetinju i okolici.
Ovakvo stajalište i odnos prema kulturno-povijesnom naslijeđu i monumentalnoj arhitekturi - koja je odavno postala sastavni dio lokalnog krajolika, povijesti i identiteta jednog naroda, nezavisno od aktualnih i suprotstavljenih političkih gledišta - u biti mogu biti veoma diskutabilni. Silueta Lovćena s konturama Njegoševe kapele na vrhu kao tradicionalan i jasno prepoznatljiv vizualni simbol Crne Gore 1946. godine upotrijebljena je za grb NR Crne Gore, pa se nakon svega navedenog postavlja pitanje ishoda ovakvog procesa. Završne pripreme za izgradnju mauzo-
vanjem odobrili izgradnju mauzoleja. Neposredno nakon toga zabilježene su prve negativne reakcije, koje su čak i sudskim postupcima osporavale gradnju mauzoleja.
33 Andrija Krstulović (1912.-1997.), hrvatski kipar, godinama je surađivao s Ivanom Meštrovićem, čije je gipsane zamisli pretvarao u granitne skulpture velikih dimenzija.
leja počele su 1971. godine, a svečano otvaranje i inauguracija spomenika održani su 28. srpnja 1974. godine.
Izgradnja memorijalnoga Lovćenskog kompleksa završava se međunarodnim natječajem za restoran - vidikovac, koji dobiva slovenski arhitekt Marko Mušič 1975. godine, i realizacijom toga projekta, kružne osnove utopljene u morfologiju terena, koji je po svim svojim arhitektonskim i unutarnjim elementima nekonvencionalan, ali ujedno i duboko kontekstualan (Sl. 15.).
zAKljučAK
conclusion
Ovo istraživanje sugerira da se crnogorski nacionalni i kulturni identitet u razdoblju od jednoga stoljeća tijekom svih svojih faza sukcesivno izražavao kroz nekoliko različitih arhitektonskih realizacija na Lovćenu, a koji su kao takvi duboko povezani s društvenim, kulturnim i političkim kontekstom u kojem su nastali. U tom smislu prikazana je uloga arhitekture u prezentaciji različitih političkih koncepata, pri čemu njeni tvorci postaju aktivni sudionici i suradnici u kreiranju političke, kulturne i društvene stvarnosti. Ista polazna točka za izgradnju memorijalno-spomeničkog objekta, na istome mjestu, dala je tri različita prostorna scenarija, i to: kapela nadgrobnog tipa u obliku rotonde, zatim kapela bizantsko-romaničkih karakteristika i, na kraju, mauzolej s klasicističkim elementima antike i bečke secesije. Zaključak upućuje na to da se arhitektonske realizacije u istom prostornom kontekstu ponašaju drukčije, s veoma čitljivim stilskim odrednicama, ali bez formalnih
Sl. 14. Segment elaborata o preseljenju kapele na drugu lokaciju, koje se nikada nije dogodilo, i slika uklanjanja crkve
Fig. 14 Extract from a study on the chapel relocation to another site that never happened and the photo of church demolition
Sl. 15. Arhitektonski koncept Marka Mušiča za restoran s vidikovcem na Lovćenu
Fig. 15 Architectural concept by Marko Mušič for a restaurant on Lovćen
nacionalnih i tradicionalnih elemenata crnogorske arhitekture, suprotno njihovoj ideološkoj pozadini. Razlog tome može se pronaći u nepostojanju utemeljenoga nacionalnog arhitektonskog stila, pri čemu je zbog brojnih stilskih i arhitektonskih utjecaja nacionalni izraz sveden na arhitekturu tradicionalne crnogorske kuće.
Promjena vladajuće političke ideologije donosila je u sva tri scenarija vrlo radikalne, neetične i neprofesionalne smjene prethodnih arhitektonskih rješenja, etiketirana kao simbol vladajuće političke misli.
Kako je mauzolej na Lovćenu već upisan u kategoriju nepokretne baštine Crne Gore, a objekt restorana - vidikovca nije upisan u registar ustanova pa se tako, paradoksalno, nalazi u statusu nelegalnih objekata, a usto mu je sada ozbiljno narušen prvobitni izgled, s tendencijom potpune devastacije, dovodi se u pitanje budućnost kompleksa - lokaliteta, kao jedinstvene funkcionalne i vizualne cjeline. Potrebno je razmotriti mogućnost izmjena i dopuna planske dokumentacije kojom će se objekt restorana, kao i cjelokupan lokalitet sa svim pripadajućim objektima, podvesti pod prethodnu zaštitu34, imajući u vidu da su navedeni objekti od posebnoga povijesnog, kulturološkog i arhitektonskog značenja za Crnu Goru i njeno identitetsko sagledavanje u suvremenom kontekstu neovisne države. Značenju teme pridonosi i činjenica da je mauzolej, kao posljednje usvojeno i realizirano rješenje, još uvijek predmet političke rasprave i često u prvi plan ističe anakrone stereotipove i ideološke političke ciljeve.
1. Berkuljan, A.; Kovačević, I. (2011.), Meštrovićeve poruke, „Glasnik Narodnog muzeja Crne Gore”, nova serija, VII. knjiga: 47-52, Cetinje
2. Berkuljan, A. (2013.), Podsjetnik na klesare Njegoševog lika, „Glasnik Narodnog muzeja Crne Gore”, nova serija, IX. knjiga: 115-127, Cetinje
3. Bukvić, D. (2014.), Ideologija i arhitektura. Rad beogradskih modernista od 1929. do 1987. godine, Beograd
4. Deanović, A. (1962.). Meštrovićeva arhitektura, „Čovjek i prostor”, 108-109: 9-10, Zagreb
5. Deanović, A. (1986.), Meštrovićevi prostori, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb
6. Dedijer, V. (1970.), Dedijer o mauzoleju, „Košuta”, Državni arhiv Crne Gore, Cetinje
7. Ignjatović, A. (2007.), Jugoslovenstvo u arhitekturi 1904-1941, Gradjevinska knjiga, Beograd
8. Kilibarda, B. (2004.), Lovćen, Njegoš, Meštrović, Projekt Njegoševa mauzoleja na Lovćenu i njegova realizacija (1952.-1974.), Nacionalna zajednica Crnogoraca Hrvatske i Matica crnogorska: 21, Zagreb
9. Kilibarda, V. (2013.), Italijanske teme u Njegoševom životu i djelu, „Matica crnogorska”, 55: 87-106, Podgorica
10. Košir, F. (2010.), Kolašin i Lovćen, Od ljudskog ka izvan ljudskom, Arhitekta Marko Mušič, CANU - Crnogorska akademija nauka i umjetnosti, Podgorica
11. Lazarević, J. (1921.), Crna Gora. Beleške s puta u septembru i oktobru 1920, str. 20, Beograd
12. Malbaša, P. (2013.), Spomenici Petru II Petroviću Njegošu, „Matica crnogorska”, 55: 255-314, Podgorica
13. Markuš, A. (2008.), 50 neimara Crne Gore, Udruženje arhitekata Arhitektonski forum, Podgorica
14. Milović, J. (1986.), Petar II Petrović Njegošgrađa 1830-1851, knj. 4 (1845-1847), Titograd
15. RoterBlagojević, M. (2008.), Prikaz monografije: Aleksandar Ignjatović Jugoslovenstvo u arhitekturi 1904.-1941., Spomeničko nasljeđe, Zavod za zaštitu spomenika kulture grada Beograda, Beograd
16. Sokol Gojnik, Z.; Gojnik, I. (2010.), Crkva Krista Kralja u Zagrebu Ivana Meštrovića, Arhitektonski projekti, „Prostor”, 18 (2 /40/): 306-321, Zagreb
17. Srhoj, V. (2014.), Ivan Meštrović i politika kao prostor ahistorijskog idealizma, Časopis odjela za povijest umjetnosti „Ars Adraitika”, 4: 369384, Zadar
18. Šistek, F. (2012.), Njegoševa grobnica na Lovćenu, u susret jubileju, „Matica crnogorska”, 51-52: 105-140, Podgorica
19. Trifunović, L. (1989.), Sumrak Lovćena, Dokumenti i prilozi o sudbini Njegoševe kapele na Lovćenu 1845-1971, „Umetnost”, 27/28: 18, Beograd
20. Vujanović, B. (2018.), Nova tumačenja Meštrovićeve baštine, https://vizkultura.hr/nova-tumacenja-mestroviceve-bastine/ [5.4.2018.]
21. *** (2010.), „Sl. list Crne Gore”, 49 (13.8.): Član 21
Arhivski izvori
Archive Sources
1. Uprava za zaštitu kulturnih dobara Crne Gore, Ulica Njegoševa, Cetinje, Crna Gora
2. Državni arhiv Crne Gore, Novice Cerović 2, Cetinje, Crna Gora
Internetski izvor
Internet Source
1. https://vizkultura.hr/nova-tumacenja-mestroviceve-bastine/ [5.4.2018.]
Izvori ilustracija
Illustration Sources
Sl. 1. Uprava za zaštitu kulturnih dobara Crne Gore, Cetinje
Sl. 2. Uprava za zaštitu kulturnih dobara Crne Gore, Cetinje
Sl. 3. Državni arhiv Crne Gore, Cetinje
Sl. 4. Uprava za zaštitu kulturnih dobara Crne Gore, Cetinje
Sl. 5. Uprava za zaštitu kulturnih dobara Crne Gore, Cetinje
Sl. 6. Samardžić, Saša, privatna arhiva, Cetinje
Sl. 7. Berkuljan, Kovačević, 2011: 48-50
Sl. 8. Berkuljan, Kovačević, 2011: 49
Sl. 9. Berkuljan, Aleksandar, privatna arhiva, Cetinje
Sl. 10. Berkuljan, 2013: 120
Sl. 11. http://www.spomenikdatabase.org; http:// pvportal.me/2015/07/sanacija-spomenikana-strazici-2/; Privatna arhiva
Sl. 12. Srhoj, 2014: 370, 374
Sl. 13. Državni arhiv Crne Gore, Cetinje
Sl. 14. Samardžić, Saša, privatna arhiva, Cetinje
Sl. 15. Košir, 2010: 41-42
The question of national identity in the realm of architecture has always been complex. Architecture has never been an entirely isolated and autonomous phenomenon. Instead, it has always served as a medium for social and political promotion and development. Mount Lovćen in the southwestern part of Monte Negro (the topic of this article) is the area where three subsequent architectural scenarios clearly reflected political and ideological circumstances in a particular period. This area clearly manifests its relevance in the perception of national Monte Negro identity.
Since the mid 19th century Lovćen has been the symbol of Monte Negro’s statehood. Its importance in the political and cultural discourse is closely linked with the life and work of Petar Petrović Njegoš who chose Jezerski vrh (1657) as his burial place. Cetinje, a historic town and the old royal capital of Monte Negro, lies at the foot of Mount Lovćen. In this sense the architecture considered as a monument is often materialized: it bears metaphorical reference to some crucial events that affirm urban history while the place where the buildings stand becomes a true carrier of common historical experiences, achievements and symbols. With its form and message it should ”be well integrated into the social, ideological, artistic, and moral values of the area where it is built.
[Malbaša, 2013: 255].
This article consists of two parts. The introductory part gives a brief history of Monte Negro defined by a series of regimes that predominantly built up the country’s national identity and were mainly responsible for architectural scenarios on Mount Lovćen. Additionally, it looks into the role of the Petrović family in the process that transformed the chapel, i.e. Njegoš’s burial place into an important national monument.
This article aims to present the successive stages showing changes in political and ideological influences in Monte Negro which resulted in the construction of several functionally and stylistically different structures on Mount Lovćen: Njegoš’s burial place; demolition followed by the imposition of the Yugoslav supranational expression essentially rooted in Neo-Byzantine style - in the period of Austro-Hungarian Monarchy and Kingdom of Yugoslavia; overcoming the political and historical approach in favour of a philosophical and poetic one in the projects for the Mausoleum designed by Ivan Meštrović and Harold Bilinić.
This article is primarily focused on the architectural concepts developed by these two architects who produced their design versions twice (first in 1924 and again later in 1974) thus responding to social and political situation and the challenge of building up national identity through architecture. Both versions, unlike the preceding ones, represent an attempt to overcome local political and social conflicts and ensure a permanent architectural solution aimed at strengthening the national identity. It all started with Petar II Petrović Njegoš (1813-1851, ruled from 1830 to 1851), a great Monte Negro ruler and a poet who wished to build his tomb on Mount Lovćen. His decision defined the place and gave it a memorial character. It was the place that became a manifestation of various personal, ideological, and political principles and national discourse. The analysis of each architectural scenario shows that architecture may become a carrier of the symbolic values of national identity and a constitutive element of the ruling ideology. It also shows the way architecture becomes a means of communication with its specific natural environment.
During the 19th and the 20th century several projects were made depending on the changes of the politi-
cal regimes, state borders and ideologies. In this respect it is necessary to make an overview of all previous realizations with special emphasis on their typology, purpose and volume including: the original Njegoš’s chapel as a romantic 19th century rotunda (1845), the stone church from the period of Aleksandar Karađorđević (1925), and finally the Mausoleum designed by Ivan Meštrović and Harold Bilinić with the prevailing antique architectural elements (1974).
In turbulent political circumstances, the architectural projects were on the one hand often replaced with new projects by force (bombardment, demolition). On the other hand, the authorities used to select a particular project through competition procedures or political engagement thus having impact on the interventions on Lovćen.
Various architectural scenarios on Lovćen were the result of ideological influences through the language of architecture despite the fact that the historical and natural context was taken into consideration. It seems that the only apolitical relationship between architecture and a very specific natural environment of Lovćen is established in cases when various architects tried to accomplish visual and harmonious integration between their projects and the rocky mountain environment.
In conclusion it may be stated that architectural realizations in the same environment act differently with very visible stylistic characteristics belonging to Byzantine or Classicist typology without formal national and traditional elements of Monte Negro’s architecture unlike the ideological tendencies aimed at building up national identity. The reason lies in the absence of a clear national architectural style. Due to numerous stylistic and architectural influences, the national expression is reduced to the traditional Monte Negro house.
Biografije Biographies
Doc. dr.sc. drAGAn KomAtinA profesor je na Arhitektonskom fakultetu u Podgorici. Autor je brojnih znanstvenih radova. Dobitnik je mnogih međunarodnih nagrada za arhitektonsko stvaralaštvo. Prema projektima koje je izradio ostvareno je više od 60 objekata.
Mr.sc. Ema alihodžić Jašarović suradnica je na Arhitektonskom fakultetu u Podgorici, doktorandica na Katedri za teoriju arhitekture na Arhitektonskom fakultetu u Sarajevu. Bavi se istraživanjima koja se odnose na preispitivanje uloge arhitektonskog diskursa u konstruiranju kulturnog identiteta.
drAGAn KomAtinA, Ph.D., Assistant Professor at the Faculty of Architecture in Podgorica. He has published numerous scientific papers. He won many international awards for his architectural work. More than 60 of his projects have been realized.
Ema alihodžić Jašarović, MSc, assistant at the Faculty of Architecture in Podgorica, Ph.D. student in the Department for Theory of Architecture at the Faculty of Architecture in Sarajevo. Her research interests are focused on the rethinking of the role that architecture plays in building up cultural identity.
1 University of Montenegro
Faculty of Architecture
Montenegro - 81000 Podgorica, Džordža Vašingtona bb
2 University of Belgrade
Faculty of Architecture
Serbia - 11000 Belgrade, Kralja Aleksandra 73/II slavicas@t-com.me kosarak@gmail.com
Scientific Subject Review
https://doi.org/10.31522/p.26.2(56).10
UDC 727:721.011.12 Z. Moslavac (16.16 Kotor) ”19” Technical Sciences / Architecture and Urban Planning
2.01.04. - History and Theory of Architecture and Preservation of the Built Heritage Article Received / Accepted: 15. 11. 2018. / 11. 12. 2018.
1 Univerzitet Crne Gore Arhitektonski fakultet
Crna Gora - 81000 Podgorica, Džordža Vašingtona bb
2 Univerzitet u Beogradu Arhitektonski fakultet
Srbija - 11000 Beograd, Kralja Aleksandra 73/II slavicas@t-com.me kosarak@gmail.com
Pregledni znanstveni članak
https://doi.org/10.31522/p.26.2(56).10 UDK 727:721.011.12 Z. Moslavac (16.16 Kotor) ”19” Tehničke znanosti / Arhitektura i urbanizam
2.01.04. - Povijest i teorija arhitekture i zaštita graditeljskog naslijeđa Članak primljen / prihvaćen: 15. 11. 2018. / 11. 12. 2018.
Interpolation as a Means of Valorization of Architectural Heritage
Kulturni centar u Kotoru arhitekta Zdravka Moslavca
Interpolacija kao sredstvo valorizacije arhitektonskog naslijeđa
Cultural Center interpolation
Kotor, Montenegro Moslavac, Zdravko 1979-1982
Reconstruction of the Cultural Center in the Old Town of Kotor designed by Zdravko Moslavac represents an artful urban-architectural synthesis of ”the new inside the old”. The analysis of this accomplishment contributes to the overall research and understanding of the creative body of work of the architect Moslavac and of works of Croatian architects in Montenegro, as well as of the ever popular phenomenon of architectural interpolation.
Kulturni centar interpolacija Kotor, Crna Gora Moslavac, Zdravko 1979.-1982.
Projekt rekonstrukcije Kulturnoga centra u Starom gradu Kotora djelo je arhitekta Zdravka Moslavca. Ono predstavlja umjetničku urbanističko-arhitektonsku sintezu „novoga unutar staroga”. Analiza ovoga ostvarenja pridonosi cjelokupnom istraživanju i razumijevanju kreativnog opusa arhitekta Moslavca i djelatnosti hrvatskih arhitekata u Crnoj Gori, kao i uvijek aktualnog fenomena interpolacija u arhitekturi.
uvod
Inthe second half of 20th century, Croatian architects and urban planners had already been practicing in the territory of Montenegro since the early 1950s, examples of which being: the first General urban plan of the City of Nikšić (1958) by Josip Seissel and Dragutin Boltar of Technical Faculty in Zagreb, as well as the Plan of Šavnik (”immersion of Šavnik”)1, Spatial Plan of the Municipality of Nikšić (1986)2; further to that, the practice of Arhitektonski projektni zavod - APZ in Zagreb during the 1950s and 1960s, when the work of APZ was mainly focused on industrial and residential architecture (in Bijelo PoljeStudio ”Horvat”3; in Kotor - Studio ”Novak”4); further to that, a series of noteworthy objects in Podgorica: Clinical Type Children’s Hospital by Zoja and Selimir Dumengjić (1954-1961)5; Villa Gorica by Branko Bon (1957)6, military residential high-rise buildings in the city center by Stanko Fabris in the early 1960s; Catholic Parish Church by Zvonimir Vrkljan and Boris Krstulović (19631969)7, etc. Besides, no less important had been the influence that the Zagreb school of architecture had on the practice of Montenegrin architects that in the 1950s graduated from Faculty of Architecture in Zagreb.8
It is of great importance the practice of Croatian architects and urban planners in Boka Kotorska in the period following the catastrophic earthquake that hit the Montenegrin seaside in 1979. Urban Institute of the Social-
ist Republic of Croatia designed general urban plans of Kotor and Tivat (1987, urban planner and architect being Ivan Čižmek)9 , whereas APZ, mostly through works of the architect Zdravko Moslavac and the atelier A3, designed a significant number of architectural projects and urban plans in the territory of the Municipality of Kotor (Implementing urban plans of Sveta Vrača (1979-81), and Daošine (1980-81)).
Arhitektonski projektni zavod - APZ, which in 1947 succeeded the National Civil Engineering Institute10, was a focal point for important names of Croatian and Yugoslav architectural milieu of that era (Horvat, Kauzlarić, Milić, Haberle, Bartolić, Dumengjić and others), this being the reason why Venturini considered it to be ”a significant factor in the history of modern, post-war architecture”.11 Starting from the so-called ”second” beginning of the APZ (1963), the years 1970s and early 1980s represent a particularly successful period when the APZ, providing a wide range of architectural design services, surpassed the borders of the Socialist Federal Republic of Yugoslavia [SFRY].12 The outstanding production of APZ in the early 1980s was underpinned by its participation at Zagreb Salon in 1982, when APZ exhibited as much as 14 panels. It was in this very active development phase that APZ was assigned to do the project of renovation and reconstruction of the Cultural Center in Kotor.13
Architect Zdravko Moslavac (1929, Sjetlina2012, Zagreb)14 became a member of APZ in 1974, and a year later was promoted into a chief architect of atelier A3, in that time being the largest one. It was in that very period, immediately before and after his joining APZ, that most significant of his realized projects actually came into being, as well as a large
1 Minjević, 2008: 104-105
2 *** 1988: 19
3 Paladino, 2013: 169-171, 261, 325, 329; Venturini, 1984: 45
4 Venturini, 1984: 46
5 Barišić Marenić, 2015: 143-157
6 Blagojević, Vukićević, 2013: 17
7 Barišić Marenić, 2015: 143-157
8 Djordjije Minjević (1924-2013, graduated in 1953), Jure Gruzinov (1927-1973, graduated in 1954), Ilija Šćepanović (1931-1993, graduated in 1959), whose architectural works marked the post-war modernism in Montenegrin architecture, especially those from the 1960s. [Markuš, 2008: 61-62, 120-122, 199-202; Milić, 1986: 77-78]
9 *** 1988: 37
10 Decree of the Government of the People’s Republic of Croatia as of 18 March 1946 stipulated the founding of the National Civil Engineering Institute (Zemaljski građevno-projektni zavod), as the first centralized autonomous engineering institution in the Federal People’s Republic of Yugoslavia that would soon become a model for establishing similar institutions all over Yugoslavia. [Paladino, 2013: 111; Venturini, 1982: 26, 33; Živković, 1983]
number of urban design projects of tourist complexes that remained unrealized (Murter, Rovinj, Zadar et al.).15 Some of his most famous realized projects by all means are: Entertainment center in Tourist Village Katoro in Umag (1969-75), Department Store ”UPIN” in Zagreb (1974-77) and Cultural Center in Kotor (1980-83). Venturini described Moslavac as a highly autonomous individual who cared to a great extent about respecting the author’s principle, and the one who ”by counter posing of different elements of design, i.e. principles related to composition and figure” strived for ”the harmony through contrasts and as he was not prone to repetition” he viewed every new task as a new challenge that would have an outcome ”which, for the sake of originality of work, would be impossible to predict in advance”.16
The phenomenon of architectural interpolation in the protected urban ambiences in former SFRY was present through the intensive renovation of the demolished cities after the World War II, and in particular the towns at the Croatian seaside in the 1960s and in the 1970s. While the 1980s in SFRY were marked by significant architectural intensity17, in Montenegro that decade was specific for the renovation activity in the aftermath of the 1979 earthquake. Venetian Military Hospital, i.e. Cultural Center in Kotor is the first public building in the Old Town of Kotor that underwent renovation after the earthquake, at the time when Municipal Institute for the Protection of Cultural Monuments was established and Kotor was put under protection of UNESCO. Reconstruction of the Cultural Center in Kotor represents the first and only contemporary interpolation in the fortified historic nucleuses in Montenegro18, and it probably constitutes the most requiring architectural realization of the architect Zdravko Moslavac.
11 Venturini, 1982: 97-98
12 Venturini, 1982: 68-71
13 At the time the director of APZ was architect Ivan Kolbah. [Venturini, 1982: 91]
14 Prior to joining APZ, Moslavac was the assistant to architect Vladimir Turina, and afterwards the designer and chief engineer of building sites (APB ”Golić”, APB ”Prostor”, GP ”Novogradnja”, GP ”Tempo”, APA DARS). He was mostly engaged in housing, industrial and tourism architecture, in urban planning and in interior design. When architect Juraj Popović became the coordinator of Soviet Union - related projects, architect Moslavac took over the management of atelier A3. [Venturini, 1982: 61, 68-71]
15 ZM
16 Venturini, 1982: 91
17 In Sarajevo for the Olympic Games in 1984; in Zagreb for The Universiade in 1987. [Štraus, 1991: 167]
18 In the fortified historical nucleuses at the Montenegrin seaside, there had been no similar interventions with a dominant use of contemporary materials, glass in particular.
19 Vučenović, 2009: 207
20 Vučenović, 2009: 207
21 Lalošević, 2016: 101-109
GenezA loKAcije
The Old Town of Kotor was built at the junction of mountain slopes and the bay cut deep into the coastal ground, surrounded by the river Škurda on the north side and the wells of Gurdić on the south side. Urban structure of the Old Town (the ”intra muros” architecture) consists of the network of allies, squares and small piazzas amid which there are multifloor blocks - the insulas, formed ”by superposition of urban layers”19 of various origin in terms of their history and style, that were predominantly built during the first Venetian reign in Boka (1420-1797). Transformation of the historic nucleus, determined by war destruction and devastating earthquakes (the strongest being in 1667 and in 1979), can be considered as a ”chronology of urban degradation”.20 Venetian Military Hospital complex, dating from the 18th century (1724-1787) was built in the vicinity of the south gate, along a street connecting north and south city gates (Šuranj Street), and it represents the biggest military building that has ever been built within the area of the fortified Kotor21 (Fig. 2).
The complex consists of two parts: an old building, built in 1724 (building ”D”), and a newer one, whose construction started 45 years later (building ”A-B”). Old Military Hospital building (Fig. 3) is of modest dimensions, composed of two floors. The staircase that used to be on the north façade was removed in the 19th century, the entrance on the first floor got walled-up and a new entrance
Fig. 2 Position of the complex of the Venetian Military Hospital (Cultural Center) and entrances to the Old Town: 1 - Sea Gate (Main Gate); 2 - Cultural Center Gate, 3 - Gurdić Gate (South Gate); 4 - River Škurda Gate (North Gate) Sl. 2. Pozicija kompleksa venecijanske vojne bolnice (Kulturni centar) i ulazi u Stari grad: 1 - Vrata od mora (Glavna vrata); 2 - Vrata sa strane Kulturnog centra; 3 - Vrata Gurdić (Južna vrata); 4 - Vrata sa strane rijeke Škurda (Sjeverna vrata)
Fig. 3 Project of the expansion of the Venetian Military Hospital in Kotor by engineer Moser de Filseck, from 1775
Sl. 3. Projekt proširenja venecijanske vojne bolnice u Kotoru inženjera Mosera de Filsecka, iz 1775.
Fig. 4 Renovation and reconstruction project of Cultural Center (1979-82). Site plan - the existing buildings ”AB”, ”D” and the interpolated part ”C”. Sl. 4. Projekt obnove i rekonstrukcije Kulturnog centra (1979.1982.). Plan lokacije - postojeće zgrade „AB”, „D” i interpolirani dio „C”.
was formed with a Prussian arch on the ground floor.
Construction of the new part of the Military Hospital started in 1769 for the purpose of accommodating soldiers that were wounded during the suppression of the highlanders’ rebellion.22 The project of expanding the hospital by adjoining two bigger buildings was the work of the engineer Mozer de Filsek, while the construction of buildings was completed in 1787. At the main doorway on Šuranj Street, there is an engraved scripture stating that 1769 is the year when construction started. The new building, consisting of two parts that form an ”L”-shape, entailed the ground floor and two more floors above. By constructing the new part, a unique, functional ensemble of the Military Hospital was formed, consisting of three buildings with an inward courtyard (buildings 280/1-3). Given the fact that during the Venetian reign there was a ban on construction close to the city walls, all the buildings within the complex were erected at a certain distance from the fortifying walls, thus allowing for a passage between the very buildings and the wall. Military Hospital was built mostly out of local stone in lime mortar, whereas for the second grade stone carvings - stairs, window frames, doorways et.al. - the so-called Korčula stone was used (originating from the stonemasons’ workshops on the Vrnik island, in the vicinity of Korčula) whose use was, due to the high demand, very often standardized.23 Building style of the Military Hospital is utterly simple, rigorous, ”military”, it demonstrates a sort of baroque fatigue: massiveness, absence of typical baroque details, except for the frame of thickly carved stone above the main entrance door with the inscription.24
Up until the 1950s, the Military Hospital complex had been mainly used for military purposes, when, upon the project of the architect Dragiša Brašovan25, it underwent adaptation for the purposes of the then National Theater of Kotor.26 With this intervention in place, the fourth city gate was constructed at the city wall near the complex.27 In 1968 the Municipality of Kotor established the Cultural Center ”Nikola Djurković”.28 The fact that the Cultural Center was the very first reconstructed building in Kotor after the earthquake points at the importance of buildings intended for culture. In order to fully understand this fact, it is necessary to recall the long tradition of cultural and theater-related activities of Kotor that, from the Middle Ages on, were intensively performed at Kotor squares and piazzas, similar to Dalmatian seaside towns, and in the
Fig. 5 Piazzeta in the complex of the Venetian Military Hospital and façade of the building ”D” Sl. 5. Piazzeta u kompleksu venecijanske vojne bolnice i pročelje zgrade „D”
course of the 19th century they were performed in the first theater building29, whereas from the year 1950 on, they continued to be performed in the first-time ever reconstructed Military Hospital complex (Fig. 5).
desiGn process of renovAtion
And reconstruction (1979-1982)
projeKt oBnove i reKonstruKcije (1979.-1982.)
The last catastrophic earthquake hitting Kotor and Boka, as well as central and south parts of Montenegro on 15 April 1979, raised the question of preservation of cultural heritage, as well as the necessity of adopting new planning rules and regulations, while approaching cultural policy in a different way.30 Universal and unique natural and architectural values of Kotor, as well as severe damage inflicted to the cultural patrimony, lead UNESCO to adopt the decision of putting Kotor-Risan Bay on the World Heritage List, while the historic nucleus of Kotor was put on the List of World Heritage in Danger.31 Soon after the earthquake, Study of Protection of Architectural Heritage32 was adopted, while in 1980, Municipal Institute for the Protection of Cultural Monuments was established, which later on gained a regional character.33
Elaboration of the new project of renovation and reconstruction of the Venetian Military Hospital following the earthquake proceeded, on one hand, with no urban development and technical requirements, because of the absence of any planning documentation, and
22 Martinović, 2007: 87-89
23 Architect Milan Zloković (1898-1965) established that, in the period of Venetian reign, a basic module in the elements of Korčula stone was of the size of 17.4 cm, i.e. half of a Venetian foot. [Maskareli, 2003: 282]
24 Martinović, 2007: 87-89
25 Architect Dragiša Brašovan (1887, Vršac - 1965, Belgrade). Project documentation was not found.
26 Lalošević, 2016: 108
27 Beside the three existing city gates: Main Gate (Sea Gate), North Gate (River Škurda Gate) and South Gate (Gurdić Gate).
28 Antović, 2007: 65-87
29 In the period of the French reign (1807-1813), the socalled ”Napoleon’s Theatre” was established, placed on the first floor of the building named ”Quartierone”, at the Arms’ Square (Piazza delle Armi). [Antović, 1998: 50-69, 109-124]
30 Ujes, 2007: 29-32
31 Following a thorough and successful renewal and reconstruction, Medieval urban nucleus of Kotor was removed from the List of World Heritage in Danger in 2003.
32 Vučenović, 1982: 11
33 Contrary to the approach in Kotor, the renovation of Skoplje (1963) and Banja Luka (1969) after the earthquake was not subordinated to restoring these to their original state, but it rather entailed new concepts and designs, whose creation was inspired mostly by announcing urbanarchitectural competitions, which in the case of Skoplje had an international character.
34 APJK UZKD/a
35 APJK UZKD/b
36 APJK UZKD/b
37 The initial, rather complex and ambitious, program basis for the Cultural Center was the product of a general cultural policy which was, during the 1960s, popular in most of the European countries, including Yugoslavia of that era. For the occasion, a meeting of experts was held in Budapest in July 1968, dedicated to the development of cultural centers. The magazine ”Kulturni život”, No. 3 and No. 4, (1971, Beograd), provides an overview of presentations from this meeting.
Furthermore, an expert meeting of architects of Yugoslavia on the matter of cultural centers, being held in Kumrovec in 1976, was organized with the aim to provide answers to the questions ”what is a house of culture in the self-governing concept of culture”, and what is the role of architecture and architects in that process. This meeting demonstrated that the actual pluralistic concept of the houses of culture had stimulated a new, more liberal and more creative architectural-spatial organization, but that, on the other hand, omissions were often created as a product of contradiction between various contents of ”the wide scope of culture” [Rolier, 1971: 362-375], which were qualified as mistakes of engineers and architects, because it was not always easy to bring to reality that very often demanded ”concept of flexible space and rational construction” [Ivanišević, 1976: 21-23]. The magazine ”Arhitektura”, (1976), 29 (158+159), Zagreb, provides a full overview of presentation from this consultation.
on the other, with no conservatory requirements, due to the fact that the complex formally became subject of protection only in 1985.34 Right after the earthquake, a study was made, ”Examining the possibility of attributing the requested functions of a cultural center to the complex of buildings 280 (1-3) in the old nucleus of Kotor”35, which showed that an interpolation would be necessary, i.e. the binding part ”C” (that connects buildings ”A-B” and ”D”) was found ”not to be in line with the existing quality of architecture”, but ”with that part missing, it would be impossible to encompass the requested contents”.36
Following this ”verification”, APZ was entrusted to lead the design process further, and in the period from January 1980 to February 1981 a few variants of preliminary design were produced (Fig. 4).
Program of contents of the Cultural Center that was presented in February 1980, envisaged a set of accompanying activities linked to culture (library, reading room, spaces for various thematic sections, press room et al.) that eventually had to be left out due to lack of space.37 Main design, that was completed
in June 1981, included a universal hall with 300 seats and a stage (fit for ”medium-size troupes”)38, a chamber hall with 80 seats, exhibition space at two levels, entrance arealobby, a café-bar, a foyer on the first floor, rooms for ballet, folklore and musical sections in the annex of the stage, office rooms, as well as the supporting technical and service rooms, of a total (net) surface of 2.150 square meters, while the surface of the ground floor was 810 square meters.39 Furthermore, in the course of 1982, the interior design project was elaborated, as well (Figs. 6 and 7).
Elaboration of the project of renovation and reconstruction of Cultural Center in Kotor was carried out in constant exchange of opinions among the architect from APZ Zdravko Moslavac, investors, conservators from competent institutions, as well as a large number of experts that were involved in the entire process. Of particular importance was the opinion of conservators Svetislav Vučenović40 and Ivo Maroević.41
In the first phase of the preliminary design, architect Moslavac provided a few variants of concept design, out of which a contemporary one drawn particular attention, first of all in terms of form, but also due to significantly increased spatial capacity of the hall and the stage (an auditorium with a balcony was envisaged, with a capacity of 400 seats). This contemporary design approach provided ”a highlighted distinction and theoretically cleaner concept”, and, above all, the building which ”does not fall into mimicry”.42 Unlike Vučenović43, Maroević provided an expert opinion in support of the contemporary design approach of the architect Moslavac, emphasizing that either adjustment method or accentuation method should apply, whereas the methods of facsimile and contrast were deemed inappropriate in this context.44 However, Commission for the assessment of preliminary design rejected contemporary design approach, because it deliberated that ”the volume would be hard to fit in the existing whole” and that ”a hall of smaller capacity would be acceptable”.45 The concept design ”without accentuation of function”46 was chosen, which did not envisage any major visual changes in the edifice’s exterior.47
In the course of further elaboration of the design, conservation authority, nonetheless, redirected the initial design approach of applying ”the method of adjusting to ambience” towards ”the facsimile method”.48 Beside rejecting contemporary volumetric adaptation, the designer’s proposals to achieve at least a visible distance on the façade by using a different stone work (”a third-type stone structure, distinctive for its form and processing so that any sort of historic remi-
niscence would be completely excluded”49) were dismissed, as well. Even though the wall of the interpolated part was somewhat drawn-in with respect to the maintained bordering stone wall on the ground floor, thus achieving a certain distance between the old and the new, it was coated in stone and crafted in the same manner as on the existing buildings, so that only the proportions and shape of the openings revealed that it was actually a contemporary intervention. In addition, on parts of the old façades, more recent interventions, compromising the values of the existing, were corrected, such as, primarily, bringing back the windows on the ground floor of the building ”B” to their original format, taking the mortar off the frontal part of the building ”D”.50 However, some minor changes on façades were also performed, in line with the requirements of the new function of the buildings, such as the opening towards north and shifting of the roof windows51 (Fig. 8).
Analysis of Moslavac’ reconstruction with interpolation of the Cultural Center of Kotor, carried out in line with the principles of Maroević’ ”three-level model” (level of town - relation of new volumetry towards the urban tissue; level of surroundings - relation towards the existing surrounding and level of building - quality of ”the building per se”)52, enabling a holistic approach towards understanding and valorization of the phenomenon of architectural interpolation, demonstrates that this intervention reached high-level quality relationships at the level of town, and, particularly so, when it comes to the level of surroundings and the level of building.
38 APJK UZKD/c
39 APJK UZKD/g, ACK.
40 Svetislav Vučenović (1928-2013), engaged in the Belgrade City Institute for the Protection of Cultural Monuments from 1969 to 1988
41 Ivo Maroević (1937-2007), advisor and manager of the Restoration Institute of Croatia (1969-1983), member of the expert advisory commission for the renovation of Dubrovnik after the earthquake from 1982 to 1989
42 Maroević, 1984: 10
43 APJK UZKD/e
44 APJK UZKD/f
45 APJK UZKD/h
46 APJK UZKD/g
47 APJK UZKD/i, APJK UZKD/j
48 APJK UZKD/j
49 APJK UZKD/g
50 APJK UZKD/g
51 Moslavac, 1984: 12
52 Maroević, 1983: 26-31
53 Uskoković, 2014: 7-26
54 Domljan, 1986: 44-45
55 Marasović, 1985: 155. National and international meetings and conferences during the 1960s and 1970s imply that a contemporary approach to urban preservation was present, the so-called ”active protection” (Split, 1962;
tHe level of toWn: interpolAtion - ”thE nEw” insidE ”thE old”
mjerilo GrAdA: interpolAcijA - ’novo’ unutAr ’stAroGA’
Reconstruction of the Cultural Center in Kotor by architect Moslavac requires to be examined in light of popular tendencies typical for the 1960s and 1970s, in the period when renovation and reconstruction in historic environments after the World War II emerged as an important issue of European cities development, while the relationship of ”the new” towards ”the old” architecture became one of the most complex and most controversial issues regarding architectural and urban design.53 The years 1970s are also known for rejection of design-related and ideological premises of functionalism, for resistance towards uniformity of architectural contemplation, for pluralism in terms of ideas and aesthetics and for freedom in choosing one’s own idiom of design.54 The third session of ICOMOS in Budapest (1972) resulted in adopting an important resolution on interpolation as a method of active protection pointing at the integration of contemporary architecture in historic ensembles, the repurposing and a more flexible application of new techniques and materials.55 The most controversial urban interpolation of the 1970s, Pompidou Center in Paris (1971-77), may well be the best indicator of this.56
The issue of interpolation, i.e. the relationship between the new and the old, was to a great extent popular in Croatian urban-architectural theory and practice, and in particular in the context of post-war renovation of demolished seaside towns. Through the renovation of the towns of Šibenik and Zadar, ”the issue of relationship between historic and contemporary architecture was for the first time perceived in a holistic way”.57 While in the case of renovation of Zadar, the traditional ambience was to a great extent successfully preserved, the example of Šibenik represents a more radical reconstruction.58 The use of glass walls by architect Vitić caused very loud disputes and polemics re-
Venetian Charter, 1964; The Hague, 1967; Amsterdam Declaration, 1975; Split, 1970; UNESCO Nairobi, 1976).
[Marasović, 1985: 9-32; VaništaLazarević, 1999: 33-36; Uskoković, 2014: 11-44]
56 An interactive relationship between the old and the new, the so-called ”combined work”. [Byard, 1998: 65-66]
57 Domljan, 1986: 42
58 Kečkemet, 1976: 23-24
59 Ivančević, 1967: 67
60 Magaš, 1972: 33
61 *** 1976. Exhibition was organized by Restoration Institute of Croatia. The author of the exhibition was Ivo Maroević.
62 Kritovac, 1983: 92
viving the question whether contemporary forms and materials rather negate the already-defined, harmonious urban ambience. One of the popular stances in the beginning of the 1970s was reflected in the opinion that ”the continuity of tradition is reached through creation of a contemporary, high-quality piece of architecture, because it would also soon become an integral part of that tradition”59, as well as in the position that ”modern architecture is not the negation of the historic aspect, but rather its straight forward continuation”.60 Continuity in terms of popularity of the issue of the ”new-old” relationship was underpinned by the 11th Zagreb Salon (1976), bearing the title ”The new inside the old (new architecture in the old ambience of the Croatian territory) - a critical retrospective”.61 The architectural magazine ”Arhitektura” (issue No. 184-185, 1983) dedicated the whole issue to the topic of interpolation, there by subliming the post-war attitude towards architectural-urban interventions of that type.
In light of understanding interpolation as a ”contemporary valorization of the historic ambience”62, architect Moslavac, supported by the expert opinion of conservator Maroević, primarily insisted on a contemporary design of interpolated structure, on a compact mass with smaller openings, having roof and façade surfaces in gray, eruptive stone, crafted in a contemporary manner (allusion at stone roof cover, typical for the seasideshale panels), that would be visible from the sea as a continuation of the stone mass of
Fig. 9 Panoramic views of Cultural Center: a) before the intervention; b) contemporary (rejected) conceptual design; c) final (approved) conceptual design; d) upon the construction
Sl. 9. Panoramski pogled na Kulturni centar: a) prije intervencije; b) suvremeno (odbijeno) idejno rješenje; c) konačno (odobreno) idejno rješenje; d) poslije izgradnje
Fig. 10 Façade of the interpolated part ”C” on Šuranj Street - ”the facsimile method” Sl. 10. Pročelje interpoliranog dijela „C” u ulici Šuranj - metoda kopiranja
city walls.63 Being forced to abandon his contemporary design expression, due to the pressure exerted by the conservatory authorities, Moslavac still managed, by means of traditional language of slanted roofs and roof covers - conical roof tiles (in order to soften a dominating volume of the part ”B”)64 to establish harmonious, natural forms by correct perception of ”benchmarks, rhythm and important morphological characteristics”65, being in accordance with ”the principle of dynamic balance”66 (Figs. 9 and 10).
Reconstruction of the Cultural Center fully confirms the principal motive and the objective of the interpolation, reflected in the aspiration towards bringing to completion or closure of the whole, towards discovering a new ”value among values”67, i.e., a real ”middlevalue”.68 Result of this joint action of conservators and architect Moslavac is a ”moderate contemporary intervention by means of which ”a new, unobtrusive structure is achieved, rather than a void in the urban tissue”.69 Even though the material that was used ”excessively alludes to the old structure, except for a mere detail implying that it is actually a new building” by means of which ”no progress was eventually reached in terms of contemporary creative intervention”, Maroević himself considered this compromise solution to be, nonetheless, more acceptable than ”doing something that might set a precedent for other interventions in Kotor”.70 Furthermore,
Moslavac himself stated that full alignment of the interpolated building could still be seen as ”a positive result in terms of design”71 and that the outcome of this combined adaptation and interpolation represented a positive example of approach to revitalization of the old part of Kotor.
Testimony to this subtle and almost unnoticeable intervention as ”the art of craft” is the sketch of architect Ivan Čižmek, who often visited Boka in those years, working on the general urban plans for Kotor and Tivat (”that, by applying harmonized proportions, one can overpower the size of space”).72 The interpolated structure has, above all, fitted in terms of design into the existing contours of the Old Town, i.e. the balance has been achieved between the new volumetry and the existing urban tissue: ”level of town” (Fig. 11).
63 Moslavac, 1984: 12
64 APJK UZKD/g
65 Begović, 1983: 142
66 Kritovac, 1983: 95
67 Ivančević, 1983: 82-85
68 Mikac, 1983: 57
69 APJK UZKD/g
70 Maroević, 1984: 11
71 Moslavac, 1984: 13
72 Čižmek, 1983: 150
73 Vučenović, 1982: 12
74 Maroević, 1992: 237
75 Moslavac was working as an assistant to architect Vladimir Turina (1913, Banja Luka - 1968, Zagreb) during 1955-
level of surroundinG: urBAn-ArcHitecturAl syntHesis - ”a PassagE”
mjerilo neposrednoG oKoliŠA: urBAnističKo-ArHiteKtonsKA sintezA - ’prolAz’
Particular significance and quality of the design of architect Moslavac is reflected in successfully establishing an urban-architectural synthesis, which, above all, heavily relied on fundamental conservatory principles of valorization of the old nucleus of Kotor as a whole, and, in particular, on valorization of courtyard spaces as elements of medieval Mediterranean towns (”valuable elements of the old urbanism of Kotor”).73
The first project of reconstruction from 1950 by the architect Brašovan, by means of which a new door through the city wall was created, provided direct access to the Cultural Center from the waterfront, but the connection with Šuranj Street remained neglected. In the new project of reconstruction, architect Moslavac used an interpolated building to form a vaulted transparent passage, by means of which, a connection between Šuranj Street and city waterfront got activated through an inner courtyard - a piazzetta. Outer spacesthe passage and the piazzetta - thus became generators of organization of functional groups within the building: entrance doors for audience of various contents were formed, leading from the covered space - the passage, whereas economy and technical entrance doors (intended for performers, activity group members, theater management, technical access to the stage) lead from inner courtyard - the piazzetta. Further to that, reconstruction made accessible the north courtyard of the complex, being used as a smaller outdoor stage, as well as the appealing old city walls. The corridor - a mimicry passage, of a traditional form in a contemporary materialization, represents the qualitative center of this reconstruction project and it fully accounts for the content and the elaborate internal form of the interpolated object. Creating a passage beneath the newly built part, that is ”openness of the ground floor of the interpolated object” as well as perforation of the building ”D”, made possible for the Cultural Center to become fluid and frequently attended space, activating spaces between all the buildings within the complex (Figs. 12 and 13).
-1956, most probably in the very period when Turina worked on the design for Center for Mother and Child Care in Zagreb. [Source: Conversation with arch. Davorka Novotny Moslavac, daughter of the architect Zdravko Moslavac]
76 The building has actually been only partially executed in line with the Turina’s design - ”a passage with no exit”. [Mattioni, 2006b: 150-159]
The concept of urban-architectural synthesis, i.e. contemplation of architecture in terms of urbanism has been present in Croatian urban-architectural theory and practice (”urban-architectural solutions”74), especially in projects by Vladimir Turina, in whose studio Moslavac worked as an assistant at the start of his career.75 Turina’s Center for Mother and Child Care in Zagreb (1956)76 is a certain type of ”house-passage”, a building conceived as a ”tunnel gateway between two parallel
Fig. 11 Cultural Center under construction, 1982-83. The sketch by the architect Ivan Čižmek
Sl. 11. Kulturni centar u izgradnji, 1982.-1983., skica arhitekta Ivana Čižmeka
Fig. 12 Level of surrounding: the transparent passage (a sketch in the preliminary design)
Sl. 12. Mjerilo neposrednog okoliša: transparentan prolaz (skica u idejnom projektu)
Fig. 13 Level of surrounding: the transparent passage, entrance for the public (realization) Sl. 13. Mjerilo neposrednog okoliša: transparentan prolaz, ulaz za publiku (realizacija)
14. Mjerilo zgrade: fluidnost i transparentnost unutrašnjeg prostora - foaje na prvom katu - veza s galerijom u prizemlju (lijevo), nadsvođeni prolaz i glavni ulaz iz prizemlja (desno)
streets”. Although modernist, Turina’s passage, as noticed by Domljan, possesses ”some of the value of traditional architecture”.77 Moslavac, on the other hand, rather uses the traditional element of medieval towns - a vaulted passage, yet designed by use of a contemporary material - glass, which just like Turina’s Center for Mother and Child Care, actually becomes ”interior, paradoxically appearing as exterior”.78 Mobility (”movement of people is a basis for projects”)79 and landscape, as key pillars of Turina’s designer’s approach, can also be detected in the designer’s approach of the architect Moslavac, both in this and his earlier projects (Rovinj, Zadar). In addition to that, Moslavac demonstrated through his approach the skill of ”reading architecture and understanding city urban structures”80, owing to which he successfully introduced ”a new spatial concept in the existing street urbanity”.81
level of BuildinG: fluidity And trAnspArency
mjerilo zGrAde: fluidnost i trAnspArentnost
A contemporary expression which was left out of the outer design of the object, finds its full application in the interior, primarily through a series of inventive organizationalspatial solutions82 such as a successful placement of the stage tower into the existing height of the building ”B”, thus enabling an efficient use of space intended for ballet, folklore and music, which, if necessary, could be connected with the stage (”making most of every single square meter”).83 Particular quality of this spatial intervention is generated by two basic characteristics, mutually interlinking and complementing each other: fluidity and transparency of space (Fig. 14). Fluidity of space is, beside the level of ”micro-urbanism”84, achieved in the building’s interior as well. Functional groups which are not clearly separated create fluidity of space
in terms of its function. The transparent glass wall of the main entrance from the passage and gradual vertical reduction of space towards the well-positioned staircase directly lead the users towards the foyer on the first floor. Connecting the gallery on the ground floor with the foyer on the first floor by means of sculptural and well-positioned round staircase enables the continuity of exhibition space. Thus established circular link, encompassing ”main entrance-foyer-gallery” along with transparent overview of the entire space ”inside-outside”, makes the space fluent and easily readable, thus mitigating the impression of confinement due to lack of space.
Apart from being embodied in strong architectonic elements, such as the vault of the passage and the glass wall, the ”principle of transparency” has also been applied to the architectural details, such as certain parts of staircase railing made of simple vertical glass strips. The staircase railing towards the transparent passage vault is transparent, as well, providing for a maximum visual flow. Moslavac uses transparency of glass as a means of ”optical enlargement of space”85, ”glass takes over the function of attracting people into the new space”86 but also in order to, as it was frequently done, get the interpolated object additionally ”drawn into a discreet background”87 (Fig. 15).
77 Domljan, 1969: 59-71
78 Mattioni, 2006b: 150-159
79 Mattioni, 2006a: 68
80 Šegvić, 1983: 25
81 Premerl, 1983: 70-72
82 Maroević, 1984: 11
83 Moslavac, 1984: 12-13
84 Moslavac, 1984: 12
85 Moslavac, 1984: 13
86 APJK UZDK/g
87 Kritovac, 1983: 95
88 Laminated wooden construction of the Department Store ”UPIN” is the work of prof. Stjepan Sabljić. [Venturini: 1981: 12-13]
In a well-balanced combination of traditional and contemporary materials used for the interior - stone, glass, wood - particular attention was paid to the application of laminated wooden beams, by means of which a long, sloped surface of the foyer ceiling gained dynamics. Moslavac had been applying laminated wood ever since he designed the Department Store ”UPIN” in Zagreb (1974-77).88
Frequent use of laminated wood is also a consequence of his interest in psychological effects of wood in architecture.89 Psychological effect of space bears particular significance for the architect Moslavac, which is also noticeable in his previously realized projects, especially in the case of Entertainment center in Tourist Village Katoro in Umag (1969-75)90, whereby he insisted on creating forms by using soft lines in order to foster positive mood of the user91 (Fig. 16). Whereas in case of the conceptual design in Umag, Moslavac was resented for ”lack of inspiration by tradition and escape in abstract fiction”92, the building in Kotor demonstrated that the architect managed, through ”a con-
89 Symposium ”Wooden engineering constructions and their safety” at Cavtat, December 1977, was the first meeting on the matter of wooden engineering constructions in SFRY. Moslavac had a presentation entitled ”Wood and its psychological reflection in space”. [Moslavac, Mihaljević, 1977: B9-4-1-10]
90 Moslavac, 1977: 7-9
91 Moslavac, 1972: 12-13
92 Kečkemet, 1976: 26
93 Maroević, 1984: 10-11
94 Vodička, 1983: 119-120
95 StamatovićVučković, 2018: 173-179
96 Vlahović, 1983: 48-53
strained modernity that preserves purity and readability”93, to realize a strong dialogue with the tradition, proving that he understands and makes use of the context as a ”dialectic process”.94
Mimicry character of the interpolated part provides for domination of old, traditional codes on the outside, while the ”transcoding” happens upon passing through the passage and entering the building.95 Duality of ”old-new”, of ”traditional-contemporary”, as well as modernist ”singular coding” on one side, and post-modernist ”polyvalent coding”96 on the other, fully demonstrate the essence of architectural approach of Zdravko Moslavac - always in search of his own expression, never blindly accepting either functionalist internationalism or post-modernist revisiting of tradition (Fig. 17).
Reconstruction of Cultural Center in Kotor was a demanding designer’s task, rendered more difficult due to many limitations: international status of cultural patrimony of the entirety of the Old Town, therefore increasing the level of responsibility and caution of conservators; a small area that was available for accommodating extensive necessary contents, as well as a limited space for intervention, bordered by neighboring buildings and stone massive of city walls. Not only did architect Moslavac manage to successfully fulfill the assigned task, but he also, via his architectural approach broke the limits of intervention in protected areas of Montenegrin
Fig. 15 Spiral staircase in the gallery area on the ground floor - connection with the foyer Sl. 15. Spiralno stubište u prostoru galerije u prizemlju - veza s foajeom
Fig. 16 Laminated wooden beams in the foyer Sl. 16. Laminirane drvene grede u foajeu
Fig. 17 Multilayered transparency: staircase railing and the passage vault Sl. 17. Višeslojna transparentnost: ograda stubišta i nadsvođeni prolaz
towns, which makes this example utterly unique. The reconstructed Cultural Center became the exact opposite of what had been the limitations: a transparent, fluid, flexible, multifunctional space, whereby numerous contents intertwine and various perspectives open, the space connecting parts of city that had been, up to then, separated by stone walls, while simultaneously respecting and transposing the traditional urban matrix, thus successfully achieving the urban-architectural synthesis.
By respecting tradition rather than subordinating to it, by innovation rather than imitation, by transposition rather than repetition, a continuity was achieved, as well as a successful synthesis of the old and the new. By skillful and unobtrusive, yet original architecture, a harmonious, semiotic and rich coexistence was created of traditional and contemporary, in spite of opposite codes and meanings. This, undoubtedly, also points at the successfulness of the so-called ”method of active and creative valorization”97 of the architectural heritage, which, according to many authors, is the only method of protecting architectural heritage, because it entails activation of the existing by attributing a new purpose to it, through an appropriate architectural expression which ”brings back lost and enriches existing spatial values”98, while
simultaneously taking into account, as Premerl reminds, ”the spiritual features of the existing space”.99
This, as well as some other examples, demonstrate that in Montenegro, as the smallest of former Yugoslav republics, specific tasks were actually often performed by ”architects from other surroundings”100, as they evidently had more experience compared to the domestic architects who did not have enough practice in fulfilling such specific tasks. However, that fact does not diminish the value of Montenegrin architects, but it rather contributes to the overall richness of specific architectural realizations in Montenegro, especially in the period after the World War II. In addition to that, this paper intends to remind on the importance of research, documenting and presentation of other works performed by Croatian architects and urbanists in Montenegro, such as urban plans and designs in Boka Kotorska in the period after the earthquake, as well as industrial and residential architecture designs in the central and north parts of the country, which need to be adequately valorized together with all other valuable examples, dating from the second half of the 20th century architecture.
[Proofread by Zorka Kordić, court inter. for English]
97 Ivančević, 1983: 82-85; Marasović, 1985
98 Filipović, 1983: 45
99 Premerl, 1983: 70-72
100 Barišić Marenić, 2015: 155
1. Antović, D. (1998), Kotorsko pozorište u XIX vijeku, CID, CNP, Podgorica
2. Antović, D. (2007), Narodno pozorište Kotor (1948-1958), in: Pozorište u Crnoj Gori u drugoj polovini XX vijeka, papers from an academic conference [ed. Perović, O.]: 65-87, Podgorica
3. Barišić Marenić, Z. (2015), Tri ostvarenja zagrebačkih arhitekata u Crnoj Gori, ”Prostor”, 23 (1 /49/): 143-157, Zagreb
4. Begović, M. (1983), Revitalizacija bloka Tkalčićeva - Radićeva - Krvavi most u Zagrebu, ”Arhitektura”, 36 (184+185): 140-143, Zagreb
5. Blagojević, Lj.; Vukićević, B. (2013), Hotel Ko-op u Ulcinju arhitekata Hinka Bauera i Marijana Haberlea, ”Prostor”, 21 (1 /45/): 14-25, Zagreb
6. Byard, P.S. (1998), The Architecture of Additions: design and regulation, W.W. Norton & Company, New York
7. Čižmek, I. (1983), Asocijacije i primjeri, ”Arhitektura”, 36 (184+185): 150-151, Zagreb
8. Domljan, Ž. (1969), Arhitekt Vladimir Turina, ”Život umjetnosti”, 4 (9): 5971, Zagreb
9. Domljan, Ž. (1980), Četiri stavka o funkcionalizmu, ”Arhitektura”, 33 (172+173): 60, Zagreb
10. Domljan, Ž. (1986), Arhitektura XX stoljeća u Hrvatskoj, in: Umjetnost na tlu Jugoslavije. Arhitektura XX vijeka: 32-46, IRO Prosveta Beograd; Spektar Zagreb; Prva književna komuna, Mostar
11. Filipović, N. (1983), Interpolacije: sa ili bez propozicija?, ”Arhitektura”, 36 (184+185): 42-45, Zagreb
12. Ivančević, R. (1967), ”Staro” i ”novo” u arhitekturi i urbanizmu, ”Život umjetnosti”, 2 (5): 61-68, Zagreb
13. Ivančević, R. (1983), Interpolacija: međuvrijednost među vrijednostima ili krivotvorina, ”Arhitektura”, 36 (184+185): 82-85, Zagreb
14. Ivanišević, M. (1976), Dom kulture u funkciji aktualnih kulturnih potreba i mogućnosti općine, ”Arhitektura”, 29 (158+159): 20-24, Zagreb
15. Kečkemet, D. (1976), Uloga tradicije u suvremenoj arhitekturi, ”Život umjetnosti”, 10 (24+25): 12-31, Zagreb
16. Kritovac, F. (1983), Nakon dvadeset godinaPoslovna zgrada ”Željpoha” danas ”Ferimporta”, ”Arhitektura”, 36 (184+185): 92-98, Zagreb
17. Lalošević, I. (2016), Fortifikacijska arhitektura Boke Kotorske venecijanskog perioda (XV-XVIII vijek), Univerzitet Crne Gore, Podgorica
18. Magaš, B. (1972), Uz temu turističkog kompleksa ”Haludova”, ”Arhitektura”, 115: 33, Zagreb
19. Marasović, T. (1985), Aktivni pristup graditeljskom nasljeđu, Sveučilište u Splitu, Društvo konzervatora Hrvatske, Zagreb, Split
20. Markuš, A. (2008), 50 neimara Crne Gore, Arhitektonski forum, Podgorica
21. Maroević, I. (1983), O nekim novim pogledima na interpolacije, ”Arhitektura”, 36 (184+185): 26-31, Zagreb
22. Maroević, I. (1984), Kotorski prvijenac, ”Čovjek i prostor”, 31 (3 /372/): 10-11, Zagreb
23. Maroević, I. (1992), Zagrebačka arhitektura osamdesetih godina, ”Radovi IPU”, 16: 235252, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Odsjek za povijest umjetnosti, Zagreb
24. Martinović, J. (2007), Kotor - Sto kotorskih dragulja, Intersistem, Beograd
25. Maskareli, D. (2003), Graditeljsko nasleđe Boke Kotorske u tekstovima Milana Zlokovića, ”Boka”, 23: 281-289, Gradska biblioteka i čitaonica Herceg Novi, Herceg Novi
26. Mattioni, V. (2006a), Uređaj, in: Iskorak Vladimira Turine [ed. VukadinDoronjga, H.]: 65-69, Muzej grada Zagreba, Zagreb
27. Mattioni, V. (2006b), Kuća - passage bez izlaza, ”ORIS”, VIII (40): 150-159, Zagreb
28. Mikac, N. (1983), Objekt protiv teksture grada i vice versa, ”Arhitektura”, 36 (184+185): 54-59, Zagreb
29. Milić, B. (1986), Arhitektura XX vijeka u Crnoj Gori, in: Umjetnost na tlu Jugoslavije. Arhitektura XX vijeka: 75-78, 178-187, IRO Prosveta Beograd; Spektar Zagreb; Prva književna komuna, Mostar
30. Minjević, Dj. (2008), Nikšić u sjećanjima, JU Stari grad Anderva, Nikšić
31. Moslavac, Z. (1972), Opis projekta izgradnje Zabavnog centra u turističkom naselju KatoroUmag, ”Čovjek i prostor”, 19 (6 /231/): 12-13, Zagreb
32. Moslavac, Z. (1977), Zabavni centar u sklopu turističkog naselja Katoro-Umag, ”Čovjek i prostor”, 24 (4 /289/): 7-9, Zagreb
33. Moslavac, Z.; Mihljević, V. (1977), Drvo i njegov psihološki odraz u prostoru, in: Drvene inženjerske konstrukcije i njihova sigurnost, zbornik radova: B9-4-1-10, Gradjevinski Institut - Fakultet Gradjevinskih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, Institut za sigurnost Zagreb, Proizvodjači drvenih inženjerskih konstrukcija, Zagreb
34. Moslavac, Z. (1978), U Cavtatu o drvenim konstrukcijama, ”Čovjek i prostor”, 25 (5 /302/): 16-17, Zagreb
35. Moslavac, Z. (1984), Centar za kulturu u Kotoru, ”Čovjek i prostor”, 31 (3 /372/): 12-13, Zagreb
36. Paladino, Z. (2013), Lavoslav Horvat - kontekstualni ambijentalizam i moderna, Meandar Media Zagreb, HAZU, Hrvatski muzej arhitekture, Zagreb
37. Premerl, T. (1983), Svaka je arhitektura interpolacija. O interpolacijama zagrebačke međuratne arhitekture, ”Arhitektura”, 36 (184+185): 70-75, Zagreb
38. Rolier, A. (1971), Kulturni centri u Francuskoj, ”Kulturni život”, 4: 362375, Beograd
39. StamatovićVučković, S. (2018), Arhitektonska komunikacija: objekti kulture u Crnoj Gori 19452000, Univerzitet Crne Gore, Podgorica
40. Šegvić, N. (1983), Interpolacija - osnovni oblikovni element grada, ”Arhitektura”, 36 (184+ 185): 22-25, Zagreb
41. Štraus, I. (1991), Arhitektura Jugoslavije 19451990, IP Svjetlost, Sarajevo
42. Ujes, A. (2007), Razvoj pozorišnog sistema u Crnoj Gori u periodu 1944-1999, in: Pozorište u Crnoj Gori u drugoj polovini XX vijeka, zbornici radova br. 81, OU knj. 26: 11-43, CANU, Podgorica
43. Uskoković, S. (2014), Suvremena arhitektura u povijesnom kontekstu - ignoriranje ili uvažavanje konteksta, AntiBarbarus, Zagreb
44. VaništaLazarević, E. (1999), Urbana rekonstrukcija, Zadužbina Andrejević, Beograd
45. Venturini, D. (1981), Mjerilo arhitekture: distanca i očište. Uz Robnu kuću ”UPIN” arhitekta Zdravka Moslavca, ”Čovjek i prostor”, 28 (3 /336/): 12-13, Zagreb
46. Venturini, D. (1982), Arhitektonski projektni zavod - APZ: prilog poslijeratnoj hrvatskoj arhitekturi, Arhitektonski projektni zavod, Zagreb
47. Vlahović, D.M. (1983), Kasni modernizam. O nekim interpolacijama zagrebačkih arhitekata, ”Arhitektura”, 36 (184+185): 48-53, Zagreb
48. Vodička, M. (1983), Interpolacija - nekoliko stavova, ”Arhitektura”, 36 (184+185): 119-122, Zagreb
49. Vučenović, S. (1982), Kotor. Zaštita i obnova Kotora, ”Arhitektura”, 35 (180+181): 11-13, Zagreb
50. Vučenović, S. (2009), Tri decenije zaštite i obnove svetske baštine Kotora, ”Boka”, 28-29: 207-231, Gradska biblioteka i čitaonica Herceg Novi, Herceg Novi
51. Vučenović, S. (2012), Graditeljstvo Kotora, Pomorski muzej Crne Gore, Kotor
52. Živković, Z. (1983), Obljetnica - Arhitektonski projektni zavod - APZ: prilog poslijeratnoj hrvatskoj arhitekturi, ”Čovjek i prostor”, 30 (3 /360): 34, Zagreb
53. *** (1976), Novo u starom (nova arhitektura u starim ambijentima na tlu Hrvatske) - kritička retrospektiva, Katalog 11. Zagrebačkog salona, Restauratorski zavod Hrvatske, Zagreb
54. *** (1988), Urbanistički Institut Hrvatske, 19471987 [ed. Salaj, M.], Drugo dopunjeno izdanje, Urbanistički institut Hrvatske, Zagreb
Archive Sources
Arhivski izvori
1. Archives of the Regional Unit in Kotor, Administration for the Protection of Cultural Properties of Montenegro / Arhiv Područne jedinice Kotor, Uprava za zaštitu kulturnih dobara [APJK UZKD], Trg Sv. Tripuna, Stari grad, Kotor
2. Archives of the Cultural Center of Kotor / Arhiv Centra za kulturu [ACK], Stari grad bb, Kotor
3. Personal archives of the architect Zdravko Moslavac, preserved in his family house in Zagreb [ZM]
4. Author’s Private Collection/Privatna zbirka autora [PZ]
Document Sources
Dokumentacijski izvori
1. APJK UZKD/a: Decision on registration of the Venetian Military Hospital in the Registry of immovable cultural monuments, Regional Institute for the Protection of Cultural Monuments, Kotor, 1994, on the basis of previous decision No. 916/4 as of 2 November 1985, issued by Municipal Institute in Kotor, defining it as an architectural monument of profane architecture, 3rd category
2. APJK UZKD/b: Examining the possibility of attributing the requested functions of a cultural center to the complex of objects 280 (1-3) in the old nucleus of Kotor, VTO Arhitektura, FAGG, Univerza Edvarda Kardelja v Ljubljani, Peter Fister, PhD, 10 October 1979
3. APJK UZKD/c: Program and Terms of Reference for Elaboration of the Project of Renovation and Reconstruction of the Cultural Centre, Architectural Project Institute - APZ, Kotor, January-February 1980
4. APJK UZKD/d: Design Rationale by architect Zdravko Moslavac in the Proposal of the conceptual design of the Cultural Centre in Kotor, Architecture and Engineering Institute in Zagreb - APZ, Zagreb, as of 10 April 1980
5. APJK UZKD/e: Records of the interview with conservator Vučenović, 15 April 1980
6. APJK UZKD/f: Expert opinion on the value of existing objects and on possibility of interpolation,
by Ivo Maroević, PhD, conservator, Zagreb, 29 June 1980
7. APJK UZKD/g: Preliminary Design of the Cultural Centre in Kotor, APZ, June-July 1980, (adopted in October 1980)
8. APJK UZKD/h: Report of the Commission of experts, conservators and theatre specialists, established at the extended session of the Council of Cultural Centre with the aim of examining Preliminary Design of the Cultural Centre, 12 August 1980
9. APJK UZKD/i: Letter of the Municipal Institute for the Protection of Cultural Monuments in Kotor, addressed to the Republic Institute for the Protection of Cultural Monuments in Cetinje, 31 December 1980
10. APJK UZKD/j: Report, Opinion on the preliminary design of the Cultural Center in Kotor, Municipal Institute for the Protection of Cultural Monuments in Kotor, 20 February 1981
11. ACK: Main Design of the Cultural Center in Kotor, APZ, 1981
Illustration Sources Izvori ilustracija
Fig. 1 PZ
Fig. 2 Cadastral plan (processed by Authors)
Fig. 3 Lalošević, 2016: 247
Fig. 4 APJK UZKD/g
Fig. 5 PZ
Fig. 6 Maroević, 1984: 10 (on the left); ZM (on the right)
Fig. 7 ZM
Fig. 8 ZM (above); Maroević, 1984: 11 (below)
Fig. 9 Maroević, 1984: 11
Fig. 10 PZ
Fig. 11 Čižmek, 1983: 150
Fig. 12 APJK UZKD/g
Fig. 13 ZM
Fig. 14 PZ
Fig. 15 PZ
Fig. 16 PZ
Fig. 17 PZ
Sažetak Summary
Interpolacija kao sredstvo valorizacije arhitektonskog naslijeđa
Hrvatski arhitekti i urbanisti djelovali su na teritoriju Crne Gore u drugoj polovici 20. stoljeća, tj. tijekom šezdesetih i sedamdesetih godina, i to osobito u Boki kotorskoj u vrijeme obnove grada nakon katastrofalnog potresa 1979. godine. Projekt rekonstrukcije s interpolacijom Kulturnog centra u Kotoru djelo je arhitekta Zdravka Moslavca (1929.2012.), glavnog arhitekta studija A3 Arhitektonskoga projektnog zavoda [APZ]. Ovaj je projekt još jedno uspješno djelo hrvatskih arhitekata ostvareno na teritoriju Crne Gore. Kompleks venecijanske vojne bolnice, koji se sastoji od triju zgrada i unutar kojeg je danas smješten Kulturni centar, izgrađen je tijekom 18. stoljeća u doba prve venecijske vladavine u Boki (1420.1797.). Ubrzo nakon Drugoga svjetskog rata izvedena je njegova adaptacija i prenamjena u tadašnje Narodno kazalište prema projektu arhitekta Dragiše Brašovana, kada su dodatna četvrta vrata izgrađena u gradskim zidinama. Kulturni centar bio je prva javna zgrada u Starom gradu obnovljena nakon potresa, u kojem je bila znatno oštećena. Za potrebe smještaja zahtjevnih sadržaja Centra, prije svega središnje dvorane s pozornicom i prateće tehničke opreme, trebalo je interpolirati ‘spojni dio’. Fenomen prostorne interpolacije, tj. odnos ‘nove arhitekture’ prema ‘staroj’, jedno je od najsloženijih i najkontroverznijih pitanja u području arhitekture i urbanizma. Urbana obnova s interpolacijama bila je uvijek aktualna tema u urbanističkoj i arhitektonskoj teoriji i praksi na teritoriju bivše Jugoslavije, osobito u kontekstu poslijeratne obnove hrvatskih gradova na obali. Jedno od popularnih stajališta sedamdesetih godina 20. stoljeća podrazumijevalo je potrebu da suvremeni arhitektonski pristup na svaki način osigura kontinuitet tradicije s obzirom na činjenicu da se interpolirani dio na kraju integrira u postojeće gradsko tkivo.
Razrada projekta obnove i rekonstrukcije Kulturnog centra u Kotoru odvijala se kroz nekoliko verzija idejnog projekta i kontinuiranu razmjenu mišljenja između projektanta i konzervatora. U svjetlu razumijevanja interpolacije kao ‘suvremene valorizacije povijesnog ambijenta’, arhitekt Moslavac je, uz potporu stručnog mišljenja konzervatora Maroevića, inzistirao na suvremenom rješenju interpolirane strukture u sivom kamenu, obrađenom na suvremeni način. Ipak, s obzirom na to da je Kotor-Risanski zaljev stavljen na UNESCO-ov popis svjetske baštine, a povijesna jezgra Kotora na popis ugrožene svjetske baštine, proces projekta rekonstrukcije Kulturnog centra pomnjivo je nadgledan od strane novoosnovanoga Gradskog zavoda za zaštitu spomenika. Kada su konzervatori odbili predloženo suvremeno rješenje, preusmjerivši idejni projekt utemeljen na primjeni ‘metode adaptacije ambijentu’ prema ‘metodi kopiranja’, arhitekt Moslavac uspio je pomoću tradicionalnih kosih krovova i materijala (konični crjepovi, kamen) uspješno interpolirati novo zdanje u tkivo Staroga grada, na mjestu gdje je prije bila praznina.
Rezultat zajedničke akcije konzervatora i arhitekta Moslavca kompromisno je rješenje - umjerena suvremena intervencija koja nije vidljiva izvana, pa je čak i prema autorovu mišljenju ovaj projekt primjer pozitivnog pristupa revitalizaciji staroga dijela Kotora. Kvaliteta rekonstrukcije i interpoliranog objekta može se ispitati primjenom ‘metode tri mjerila’, koju Maroević definira kao - mjerilo grada, mjerilo neposrednog okoliša i mjerilo same zgrade. Primjenjujući ovu metodu ispitivanja, može se primijetiti da je ostvarena ravnoteža između novoga zdanja i postojećega urbanog tkiva, prije svega arhitektovom prilagodbom volumena u konture Staroga grada gledanoga s rive i mora, što nesum-
njivo ukazuje na kvalitetno rješenje interpolacije na razini grada. Uvođenjem prolaza u interpolirani dio zgrada i postizanjem fluidne povezanosti između gradske rive i ulice Šuranj nasuprot postojećem trgu i gradskim vratima, ostvarena je urbanističko-arhitektonska sinteza, tj. izuzetno kvalitetan prostor na razini neposrednog okoliša. Suvremeni izraz koji je izostao na vanjskom dijelu zgrade, nalazi svoju punu primjenu u interijeru u nizu inovativnih organizacijsko-prostornih rješenja postignutih funkcionalnom i vizualnom posebnošću, kao i vještim korištenjem suvremenih materijala, prije svega stakla i laminiranog drva. Moslavac koristi transparentnost stakla kao sredstvo optičke kompenzacije nedostatka prostora i osjećaja zatvorenosti. Zahvaljujući inovativnoj uporabi stakla, ponajprije u prolazu i na stubama, fluidnost i transparentnost postale su temeljne značajke unutrašnjeg prostora Kulturnog centra, čime se postiže visoka kvaliteta prostora na razini zgrade. Usto, postignuto je preklapanje tradicionalnih i suvremenih arhitektonskih kodova, pri čemu mimikrijski karakter interpoliranoga dijela omogućava dominaciju starih, tradicionalnih kodova izvana, dok se transkodiranje događa pri prolaženju kroz prolaz i pri ulasku u zgradu.
Primjer rekonstrukcije s interpolacijom Kulturnog centra u Kotoru, kao i neke druge zgrade koje izdvaja Zrinka Barišić Marenić, pokazuje da su u Crnoj Gori pojedine projekte - kao što je to slučaj s rekonstrukcijom Kulturnog centra - izvodili arhitekti iz drugih sredina koji su imali više iskustva u takvim zadatcima od domaćih autora, kojima je nedostajala praksa. Nadalje, ovaj rad podsjeća na važnost istraživanja i drugih radova koje su izvodili hrvatski arhitekti i urbanisti u Crnoj Gori, osobito u Boki kotorskoj nakon potresa 1979. godine.
Biographies
Biografije
slAvicA stAmAtović vučKović, Ph.D., architect, Assistant Professor at the Faculty of Architecture in Podgorica. She holds a M.Sc. Degree from the University La Sapienza in Rome and a Ph.D. Degree from the Faculty of Architecture in Belgrade.
Kosara KuJundžić, M.Sc., architect, she holds a Master’s degree in Advanced Architectural Design from Columbia University in New York. She is a Ph.D. candidate at the Faculty of Architecture in Belgrade.
Dr.sc. slAvicA stAmAtović vučKović, dipl.ing.arh., docentica na Arhitektonskom fakultetu u Podgorici. Magistrirala je na sveučilištu La Sapienza u Rimu, a doktorirala na Arhitektonskom fakultetu u Beogradu.
Mr.sc. Kosara KuJundžić, dipl.ing.arh. Magistrirala je (Master’s degree) na Studiju arhitekture na Sveučilištu Columbia u New Yorku. Upisala je doktorski studij na Arhitektonskom fakultetu u Beogradu.
Eseji i ogledi
Recenzije i prikazi knjiga, časopisa i izložaba
Vijesti, suradnja, zanimljivosti, bibliografija, znanstveni skupovi, tribine i predavanja
Essays and Reviews
Evaluations & Reviews of Books, Journals and Exhibitions
Information, Cooperation, Topics of Interest, Bibliography, Conferences, Debates and Lectures
Iva Muraj
Damir Krajnik
Damir Krajnik
Open spaces entail private and public spaces characterised by specific conditions of use - exposure to atmospheric influences, specific structural loads and public use conditions. For that reason, it is important to know and understand properties of building materials and principles of their use in order to design and construction processes to result in a durable high-quality materialisation of an architectural concept. The book is primarily conceived as a textbook for students of the University of Zagreb’s Faculty of Architecture. However, it can also be used as a manual to architects who practically deal with outdoor space design and construction. The first part of the book gives an overview of basic technical and formal characteristics of the materials used in the construction of different elements pertaining to outdoor space design. The second part of the book deals with main features of structures and elements typically used in outdoor space design.
[Translated by Željka Miklošević, PhD]
Vanjski prostor kao tema povezuje velik broj disciplina - arhitekturu, gradogradnju (urbanizam), dizajn, nosive konstrukcije, umjetnost, dendrologiju, ekologiju i biologiju te pokazuje kako arhitektonska struka ne trpi disciplinarne granice, već se one međusobno nadopunjavaju i uzajamno obogaćuju.
Udžbenik „Materijali i konstrukcije u arhitekturi vanjskih prostora” iz edicije Manualia Universitatis Studiorum Zagrabiensis nastao je kao nastavni materijal izbornog kolegija „Primjena materijala i konstrukcija u perivojnoj arhitekturi” koji autor predaje na prvoj godini Diplomskog studija „Arhitektura i urbanizam” na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Istovremeno, knjiga je namijenjena svim studentima arhitekture koji će je moći koristiti kao referentni materijal tijekom studija, a također može poslužiti i studentima drugih srodnih fakulteta koji u nastavnom programu imaju kolegije tematski vezane za projektiranje i izvedbu vanjskih prostora (Agronomski, Šumarski, Građevinski fakultet i sl.). Knjiga je namijenjena svima koji se privatno i profesionalno bave vanjskim prostorom.
Za proces projektiranja i definiranje koncepta oblikovanja vanjskog prostora od presudne je važnosti poznavanje materijala i konstrukcija te načina izvedbe istih. Vrijedan, tih i samozatajan autor u knjizi prenosi svoja istraživačka i pedagoška znanja o materijalima, kao i stručna iskustva u odabiru i izvedbi konstrukcija u vanjskim prostorima.
Projektiranje i izvedba vanjskih/otvorenih prostora (eksterijera) obuhvaća i razne veličine projekata - od zahvata velikih zelenih i javnih površina grada do privatnih vrtova, od reprezentativnih vanjskih površina do malih zahvata na vanjskoj ovojnici zgrade, koje karakteriziraju različiti uvjeti korištenja. Vanjski prostor može biti integralni dio arhitekture zgrada (parterno i hortikulturno uređenje građevne čestice, izvedba ravnih krovova, terasa, vertikalnih vrtova) ili samostalna projektna tema (projektiranje i uređenje pejsažnih predjela, parkova, perivoja, trgova, ulica, igrališta i sl.). Autor nije imao lagan zadatak objedinjavanja ovih opširnih tema, ali ih je uspio sažeto i jasno prikazati. U formalnom smislu udžbenik se sastoji od predgovora, uvoda, dva glavna poglavlja, popisa literature i izvora, sažetka na engleskom i biografije autora. U predgovoru sam autor kratko iznosi cilj udžbenika: „Cilj udžbenika je prikazom osnovnih tehničkih i oblikovnih obilježja pojedinih materijala i konstrukcija u kontekstu primjene u specifičnim uvjetima vanjskih prostora omogućiti studentima poznavanje i razumijevanje principa njihova korištenja kako bi proces projektiranja i izvedbe rezultirao kvalitetnom i trajnom materijalizacijom arhitektonske ideje.” U uvodu se autor osvrnuo na razloge i važnost poznavanja materijala i konstrukcija prilikom oblikovanja vanjskih prostora. Potom slijede dva osnovna poglavlja. Prvi dio naslovljen „Materijali” prikaz je osnovnih tehničkih i oblikovnih obilježja pojedinih materijala u kontekstu pri-
Manualia Universitatis Studiorum Zagrabiensis Acta Architectonica - Udžbenici i skripta br. 10 Arhitektonski fakultet Sveučilišta u Zagrebu UPI-2M PLUS d.o.o., Zagreb Zagreb, 2018.
Str. 139, ilustr. 267, bilj. 630, predgovor, uvod, 2 poglavlja, literatura i izvori, summary, o autoru [24´17 cm, bijelo-crveno, meki uvez]
Jezik: hrvatski
Urednica: Tajana Jaklenec
Recenzenti: Ivan Mlinar, Iva Muraj, Marijana Serdar
Dizajn: Sven Sorić
Lektura: Mirjana Ostoja
ISBN 978-953-8042-40-9 CIP 001003482 [NSK Zagreb]
mjene u uvjetima vanjskih prostora i sastoji se od 11 potpoglavlja - Tlo, Kamen, Biljke, Drvo, Keramički materijali, Metali, Beton, Asfalt, Staklo, Plastične mase i kompoziti te Geosintetici. Drugi dio naslovljen „Konstrukcije i elementi” bavi se principima projektiranja i izvedbe različitih tipova konstrukcija i elemenata opreme, a sastoji se od 14 potpoglavlja, tj. tematskih jedinica - Zemljane konstrukcije, Hodne površine, Vertikalne komunikacije, Mostovi, Platforme, Ograde, Zidovi, Paviljoni, Pergole, Krovni vrtovi, Vertikalni vrtovi, Oprema, Rasvjeta i Voda. Svako poglavlje ilustrirano je grafičkim prikazimafotografijama izvedenih stranih ili domaćih (vlastitih) realizacija, presjecima slojeva konstrukcija i izvedbenim detaljima. Objavljivanje knjige sufinancirala je Hrvatska komora arhitekata, Zaklada Hrvatske akademije za znanost i umjetnost te ACO Građevinski elementi d.o.o.
Knjiga je vrijedna zbog općeg manjka slične suvremene literature na hrvatskom jeziku. U hrvatskoj izdavačkoj ponudi nema izdanja koje se bavi materijalima i rješavanjem arhitektonskih detalja u vanjskom prostoru. U arhitektonskom obrazovanju takva literatura i znanstveni pristup izvrsna su nadopuna osnovnim kolegijima. Kao recenzentica rukopisa imala sam uvid u materijal prije objave, a ovim putem želim pohvaliti autora i cijeli tim koji je sudjelovao u izradi ovoga suvremenog koncepta sveučilišnog udžbenika. Svojim sadržajem i oblikovanjem postavlja vrlo visoke standarde za slična djela.
Sanja Gašparović
Obazrivo s prostorom
Izbor autorskih tekstova
Sonja Jurković
Selection of Texts
Sonja Jurković
With a collection of texts written between 1990 and 2010, Sonja Jurković marked her forty-year long professional career in architecture, landscape architecture, urban planning, and teaching at the Faculty of Architecture in Zagreb. Eighty selected texts clearly reflect the author’s intention to teach her students how to treat space with respect. She favours the ethical approach and aesthetically pleasing architecture well integrated with its surroundings in order to manifest a considerate approach to space which is the underlying message of this monograph. The book contains a series of texts addressing the role of planning in contemporary society from an expert point of view aimed at raising awareness of the importance of urban, physical and landscape planning. The structure of the book reflects the author’s consistency in dealing with key issues within the domain of her competence. Thus the majority of texts are dedicated to urban quality of life in Zagreb, a river in a city, specifically the Sava river, Park Maksimir, park heritage, problems related to landscape, and the interventions in landscape, cities, and Istria region.
Knjiga Obazrivo s prostorom jest zbirka stručnih i stručno-znanstvenih članaka prof. dr.sc. Sonje Jurković nastalih u razdoblju od 1990. do 2010. godine. Njome autorica obilježava i zaokružuje svoje djelovanje kao arhitektice i krajobrazne arhitektice, urbanistice i planerke, te kao pedagoginje s četrdesetogodišnjim radnim iskustvom na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu. Tijekom svoga djelovanja Sonja Jurković nastojala je stvarati i podučavati načine kako se etički te s visokom razinom estetike izražavati u suglasju s okolinom, odnosno kako obazrivo djelovati u prostoru. S tom porukom nastaje i ova monografija - kritički odabir osamdesetak njenih ključnih autorskih tekstova.
Dio radova već je prije objavljen (u knjigama, simpozijskim zbornicima, katalozima, časopisima i novinskoj periodici), no u knjigu je uvršten i znatan udio dosad nepubliciranih priloga, primjerice tekstova iz planerskih i znanstvenih studija koji do sada nisu bili dostupni širem čitateljstvu. Tekstovi na stručno utemeljen način problematiziraju ulogu i značenje prostornog planiranja u suvremenom društvu te ističu potrebu jačanja svijesti stručne i šire javnosti o važnosti planiranja za održivi razvoj, kao i neophodnosti očuvanja naslijeđenih prirodnih i stvorenih vrijednosti prostora.
Zbirka tekstova podijeljena je u četiri poglavlja pod ovim naslovima: Ljudi i struka, Prepo-
znavanje prostora, Gradovi i planiranje, Pejsaž i oblikovanje, pa je tako i iz kompozicije knjige vidljiva autoričina dosljednost u bavljenju ključnim temama iz domene njene kompetencije. Ponajviše tekstova posvećeno je urbanitetu Zagreba, rijeci u gradu - osobito Savi, Maksimiru i parkovnoj baštini, problemima pejsaža i zahvatima u krajoliku, te gradovima i prostoru Istre.
Prvo poglavlje objedinjuje refleksije o kolegama iz struke - o njihovim knjigama, izložbama, doprinosu struci i uređenju prostora. Ukupno šesnaest impresija uključuje i osvrt na profesore (Kolenza, Marinović-Uzelca, Seissela), kao i na kolege arhitekte i studente.
Drugo poglavlje Prepoznavanje prostora donosi autoričina razmišljanja o problemima u prostoru s kojima se susretala u svojem radu u prostornom planiranju. Cilj je većine od četrnaest tekstova podizanje svijesti o važnosti planiranja te osvjetljavanje i poticanje interesa za probleme današnjeg razumijevanja planerskih načela u korištenju prostora, kao i naglašavanje važnosti zajedničkih prostora socijalizacije grada, prisvajanja i oplemenjivanja uređenih prostora te njihova korištenja.
Treće poglavlje Gradovi i planiranje većinom se odnosi na Zagreb i rad sa studentima na kolegijima iz Urbanističkog planiranja te zagovara potrebe poboljšanja i osiguranja ekoloških uvjeta, ali i načine kako otvoreni pro-
Hrvatska udruga likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti - ULUPUH
Sveučilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet
Str. 376 [21/17 cm, kolor, meki uvez]
Urednica: Sonja Jurković
Recenzenti: Sanja Gašparović, Zlatko Karač Grafičko oblikovanje i priprema: Lidija Novosel
Lektura: Mirjana Ostoja
Prijevod: Lingua - Soft, Zagreb
Tisak: Kerschoffset, Zagreb
ISBN 978-953-8042-44-7 [Af]
ISBN 978-953-327-152-1 [ULUPUH]
CIP 001007003
stori mogu pridonijeti pamćenju prostora i snalaženju u gradu.
Poglavlje Pejsaž i oblikovanje ističe potrebu reafirmiranja pejsažnih vrijednosti prostora - teme koja je u doba tranzicije zanemarena, obezvrijeđena i izložena smanjivanju. Dvadeset tekstova posvećenih poglavito parkovima, autoričinoj posebno dragoj temi, donosi poruku da bez prirode, pa i one oblikovane, nema opstanka u uređenome, umjetnom neekološkom okolišu.
Knjiga je istovremeno i svojevrsna kronika urbanizma i prostornog planiranja posljednjih desetljeća, koja se može pratiti kroz aspekt ljudi - značajnih autorskih izložaba koje su svjedok određenog vremena, stručnih projekata/planova/studija koji su obilježili brojne prostore u Hrvatskoj, istraživanja preobrazbi gradova kroz kritike suvremenoga hrvatskog urbanizma i rad sa studentima na AFu, te kroz afirmiranje pejsažnih vrijednosti prostora - teme koja je još uvijek nedovoljno zastupljena u planerskoj struci, a pogotovo u javnosti.
Knjiga Obazrivo s prostorom - zajedno s izložbom crteža, skica, idejnih koncepcija i rješenja, projekata i planova pod nazivom Pejsažno oblikovanje i opus radova, održanom u Galeriji ULPUH-a u listopadu 2014. - čini zaokruženu cjelinu: sveobuhvatan prikaz stručnoga rada i širokoga polja interesa Sonje Jurković.
The publication is an accompanying catalogue of the exhibition dedicated to the architect and urban planner Bruno Milić whose work marked the Croatian architectural scene in the second half of the 20th century. It comprises texts written by several authors who covered all aspects of Bruno Milić’s career: his biography with special emphasis on his professorship as well as his prolific work in the field of architecture and urban planning. Some authors wrote about their own memories of prof. Milić. In addition, the catalogue contains interesting interviews previously published in ”ČIP” (1997) and Milić’s correspondence with the architect Ivan Čižmek. This extended second edition comprises also a contribution written by the author of the exhibition Dražen Arbutina who elaborates on some less familiar parts of Milić’s projects in Zadar providing detailed information about this segment of his career. Finally, the publication contains a very useful catalogue of Milić’s selected projects including a biographical summary of his life and work.
Interes za vizijama, projektima i realizacijama s područja nekadašnje Jugoslavije dosegao je i neke od najprestižnijih inozemnih kulturnih destinacija, kao što je Museum of Modern Art u New Yorku gdje se upravo održava velika izložba Toward a Concrete Utopia: Architecture in Yugoslavia, 1948-1980, a lokalno su u kratkom razdoblju publicirane i monografije o opusima nekih korifeja hrvatske arhitektonske scene. U pozitivnom valu reafirmacije domaćih autora tako je objavljena i publikacija o urbanistu i arhitektu Bruni Miliću (inače zastupljenom i na spomenutoj izložbi u MoMai) kao rezultat serioznog istraživanja skupine autora pripremljenog u sklopu širega kulturološkog projekta kojim se obilježava 100. obljetnica Milićeva rođenja (1917.). Na taj se način njegov život i djelovanje dovode u korelaciju s gotovo istovremenim izložbenopublicističkim projektima o Milićevim ’vršnjacima’ Nevenu Šegviću i Ivi Vitiću, također u povodu 100-godišnjice njihova rođenja.
Opus Brune Milića ovom je prigodom istražen s različitih aspekata - od projektantskog djelovanja i urbanističkih radova, preko konzervatorskog angažmana, dizajnerskog doprinosa, pedagoškog rada, znanstveno-publicističkog opusa i biografskog okvira. Pritom autorski prilozi čine zaokružene cjeline, a koncept knjige slijedi zborničku strukturu s jasnom uredničkom koncepcijom nekadašnjega Milićeva asistenta, a danas profesora na Arhitektonskom fakultetu - Zlatka Karača. Ova monografija u znatnom dijelu predstav-
lja izvorno znanstveno djelo s brojnim, dosad nepoznatim podatcima, nepubliciranim projektima iz autorove ostavštine i kritičkom interpretacijom pojedinih dionica Milićeva opusa. Postavljene teze Brunu Milića afirmativno revaloriziraju kao jednoga od ključnih kreativnih autora u hrvatskoj arhitekturi i urbanizmu druge polovice 20. stoljeća.
U karijeri dugoj gotovo šest desetljeća Milić je kontinuirano djelovao kao aktivan projektant i urbanist, autor brojnih projekata i realizacija prezentiranih u publikaciji, no u ovoj je retrospektivi Milićeva opusa jasan njegov osnovni fokus - urbanizam. U tome je smislu antologijski primjer njegova rekonstrukcija povijesne jezgre Zadra uništene tijekom Drugoga svjetskog rata, koja je kao uspješan model urbane obnove postala dio svjetske literature, a provedena je nakon niza idejnih studija, natječajnog projekta i kasnijih regulatornih planova. Usto valja spomenuti i dva poslovno-stambena bloka u Zadru, koja su u urbanom tkivu pokazala i Milićev talent za pojedinačnu arhitektonsku kreaciju. U cijelom dijapazonu projekata različitih mjerila možda je najzanimljiviji eksponat na izložbi - oblikovanje i produkcija telefonskog aparata za ’Rade Končar’ iz 1948., što dodatno pokazuje kako bi se kod Milića mogla primijeniti poznata sintagma Ernesta Nathana Rogersa - dizajn ’od žlice do grada’ - u ovome slučaju ’od telefona do Zadra’.
Osim u praksi, Milić je ostavio i neizbrisiv trag kao nastavnik, edukator i pedagog, što se
Državni arhiv u Zadru, Oris d.o.o., Oris Kuća arhitekture, Arhitektonski fakultet Sveučilišta u Zagrebu Zadar, 2018.
Str. 129, ilustr. 73; katal. 87 [26/21 cm, kolor, meki uvez]
Autori: Dražen Arbutina, Bojana Bojanić Obad Šćitaroci, Sonja Jurković, Zlatko Karač, Nikola Markulin, Bruno Milić, Ivan Čižmek Glavni i odgovorni urednik: Zlatko Karač Izvršni urednici: Ana Bedenko, Frano Petar Zovko
Recenzenti: Tihomir Jukić, Alen Žunić
Lektura: Mirjana Ostoja
Prijevod na engleski: Neda Borić
ISBN 978-953-7434-27-4 [DAZD] CIP 151106093 [Znanstvena knjižnica u Zadru]
može vidjeti iz pojedinih autorskih tekstova u monografiji, a biografski podatci oslikavaju i njegove karijerne pozicije - predstojnika Katedre za urbanizam, dekana, utemeljitelja poslijediplomskih studija i, naposljetku, profesora emeritusa Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu.
Milić nije zanemarivao ni teorijsko-znanstveni segment djelovanja pa tako objavljuje čitav niz knjiga o povijesti svjetskog urbanizma, s naglaskom na trosveščanu ediciju Razvoj grada kroz stoljeća, za koju će dr. Snješka Knežević napisati kako je to djelo u našoj stručnoj publicistici „jedinstveno po dometu, namjeni i recepciji. Kritičari ga stavljaju uz bok najvećih knjiga te vrste, primjerice Lavedana, Morinija ili Mumforda, čak i iznad njih, što govori samo po sebi. Kao autorski i izdavački pothvat ono je čudo u našoj izdavačkoj praksi”.
Iako knjiga ostaje kao trajna vrijednost svakoga istraživačkog projekta, valja istaknuti da ona u drugom dijelu sadrži i funkcionalni katalog izložbe koja se u lipnju održala u Kući arhitekture Oris, a u listopadu u Kneževoj palači u Zadru. Usto, ovo drugo izdanje prošireno je studijom Dražena Arbutine (autora izložbe) koji detaljno analizira manje poznate dijelove Milićeva zadarskog opusa. Iz svega navedenoga vidljiva je dobro odmjerena sinergija knjige i izložbe, kako za struku tako i za širu kulturnu javnost zainteresiranu za baštinu naše arhitekture, urbaniteta i oblikovanog prostora, posebno u gradu Zadru.
Julija Lozzi Barković
Izabrani tekstovi
Alen Žunić [izabrao i uredio]
Selected texts
Alen Žunić [selected and edited]
This publication comprises 40 seminal texts written by Boris Magaš between 1962 and 2013. Besides his already published articles in foreign and home professional and scientific journals, books and conference proceedings, this book contains some less familiar texts such as the selected chapters from his doctoral dissertation or his recent articles unpublished so far. The book is organized diachronically so that his theoretical thoughts can be more easily followed including the themes that seemed to occupy him during certain periods. The book is enriched with a comprehensive introductory study written by the editor Alen Žunić who presented Magaš’s theoretical work, scientific research, and publications. Žunić’s contribution is for this second edition prepared in English so that foreign readership can more easily follow Boris Magaš’s thoughts on architecture. The cover of the book has been redesigned as well (‘klasja&zita’).
Borisa Magaša ponajprije percipiramo kao arhitekta - praktičara s nizom kapitalnih realizacija, ali u cjelovitom sagledavanju njegova autorskog opusa neophodno je uključiti i Magašev manje poznat publicistički djelokrug, što je i bilo razlogom priređivanja prvoga, te potom i dopunjenoga drugog izdanja knjige Boris Magaš. Misli o arhitekturi. Izabrani tekstovi. U oba izdanja priređivač i urednik knjige dr. sc. Alen Žunić objedinio je, po njegovu mišljenju, četrdeset ključnih Magaševih tekstova, od kojih je većina prethodno publicirana, izuzev dvaju poglavlja iz nikad objavljenog doktorata, te nekih Magaševih recentnijih radova.
Knjiga je podijeljena u nekoliko poglavlja. U uvodnoj riječi Alen Žunić upućuje na više bibliografskih baza korištenih za sastavljanje fonda tekstova, poput onih u posjedu NSK, knjižnice HAZU, studijskog arhiva i profesorskog dosjea Arhitektonskog fakulteta, te baze CROSBI. Konzultirani su i rukopisi i separati iz Magaševe ostavštine, uključujući stručnu periodiku i zbornike. Istaknut je velik interes koji je u struci pobudilo prvo izdanje knjige, posebno među studentima arhitekture, ali i kod šire publike, zbog čega su izdavači i urednik knjige, uz suglasnost obitelji, odlučili pripremiti njezino drugo, dopunjeno izdanje.
Nakon uvodnoga dijela slijedi opširna Žunićeva studija Teorijski, znanstveni i publicistički opus akademika Borisa Magaša, koja je u drugom izdanju prezentirana s uspored-
nim engleskim prijevodom radi međunarodne recepcije knjige. U njoj autor ponajprije upućuje na formativne godine Borisa Magaša i njegovu opredijeljenost od samih početaka kako za praksu tako i za arhitektonsku teoriju. Podsjetimo, od 1956. godine Magaš je asistent prof. Vladimira Turine s dominantno projektantskim usmjerenjem, a od 1961. kod prof. Andre Mohorovičića na Katedri teorije. Nakon deset godina, zbog nemogućnosti napredovanja, odlazi s Fakulteta i posvećuje se primarno projektantskoj praksi, ali nastavlja djelovati i u teorijskom segmentu. Alen Žunić u osvrtu na razvoj Magaševa stila pisanja afirmira njegov rani esejistički pristup, čemu je mogući razlog erudicija i sveobuhvatno poznavanje povijesti arhitekture, te umjetnosti i kulture općenito, na što se u svojim tekstovima referira brojnim osvrtima i citatima. Njegovi tekstovi i kada se dotiču velikih tema, nisu opterećeni šturim podatcima i znanstvenom aparaturom (bilješkama), nego su to prije svega osobna kontekstualna viđenja određene arhitektonske problematike. U uvodnoj studiji upoznajemo se i s četirima velikim tematskim blokovima Borisa Magaša posvećenim tipologijama kojima se bavio i u praksi: turističko-hotelskoj arhitekturi, dječjim vrtićima i sportskoj arhitekturi, te konačno sakralnim građevinama. Tekstovi unutar navedenih tematika komparativno prezentiraju teorijske osnove Magaševih projekata i diskusiju o njihovoj realizaciji. Na vlastite projekte primarno su orijentirani autorovi raniji radovi. Iznimka je osvrt na Aleksandra Dra-
HAZU - Hrvatski muzej arhitekture, Sveučilište u Zagrebu - Arhitektonski fakultet, UPI-2M PLUS 2. dopunjeno izdanje, Zagreb, 2018.
Str. 320, ilustrirano; uvodna studija, bibliografija, biografija
[21,5/16 cm, c/b, tvrdi uvez, dvojezično hrv./engl.]
Urednik: Alen Žunić
Recenzenti: Mladen Obad Šćitaroci, Željka Čorak, Ivan Juras
Lektura: Mirjana Ostoja
Prijevod na engleski: Graham McMaster
Dizajn naslovnice: klasja&zita
Tisak i uvez: ITG d.o.o.
ISBN 978-953-7703-53-0 [UPI-2M PLUS] CIP 000993736
gomanovića, premda je poslije pisao i o djelu drugih arhitekata, osobito u uvodnicima njihovih monografija - poput onih posvećenih Dinku Kovačiću, Radovanu Nikšiću i Zvonku Pađenu. Saznajemo, nadalje, i o uredničkim doprinosima Borisa Magaša, njegovim metodološkim prinosima struci, a također o njemu kao profesoru, mentoru i znanstveniku. Najobimniji dio knjige (str. 42-311) posvećen je odabranim Magaševim tekstovima nastalima u razdoblju 1962.-2017., nakon čega slijede ažurirana bibliografija i biografija arhitekta s preciziranim podatcima na temelju recentnijih istraživanja, te na kraju bilješka o uredniku knjige Alenu Žuniću.
Od autorskih tekstova objedinjenih u knjizi naviše ih je publicirano u stručnom glasilu „Arhitektura”, kojeg je član uredništva od 60-ih do 80-ih godina 20. stoljeća bio upravo Boris Magaš, koji u člancima mahom prezentira vlastite projekte poput Narodnog pozorišta u Zenici i Hotelskog kompleksa Solaris. Magaš se nadalje kritički osvrće na Stambene solitere u južnom Zagrebu ili afirmativno komentira autorski projekt Robne kuće Trnsko Aleksandra Dragomanovića Neizostavne su teme, dakako, Turistički kompleks Haludovo i Gradski stadion na Poljudu, kao i one širega teorijskog diskursa. Boris Magaš objavljivao je članke i u časopisu „Čovjek i prostor” od sredine 70-ih do kraja 90-ih godina, što uključuje prezentaciju Dječje ustanove Mihaljevac, zatim Genezu Stadiona u Splitu te prikaz Stadiona na Jarunu, ali i promišlja-
nja o Putevima hrvatske arhitekture i druge rasprave.
U odabir tekstova u knjizi ulaze i dva spomenuta odlomka iz Magaševa doktorata. U odlomku naslovljenom Elementi analize arhitektonskog djela raspravlja o provedbi arhitektonskog djela koja mora biti kvalitetna i objektivna, a dijalektičkom metodom obuhvaćene sve komponente koje dovode do njegova nastanka poput uloge pojedinca i društva, povijesnih i ambijentalnih uvjetovanosti te inženjerskih mogućnosti. U poglavlju Trenutak sadašnjosti raspravu proširuje na načelo strukture i pitanje kreativne prisutnosti novih materijala. Citiramo: „Čelik i beton bili su materijali prijelomne faze, no otvara se nesaglediv broj novih materijala koji se nužno uključuju u suvremeni arhitektonski razvoj, čije će bogatstvo tehnološke primjene dovesti do novih izražajnih mogućnosti.”
Dio tekstova u knjizi vezan je za realizirane znanstvene projekte iz vremena kada Boris Magaš predaje na Građevinskom fakultetu u Rijeci, te potom na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu ili je suradnik HAZU. To je doba njegova sudjelovanja na simpoziju „Hotelska kuća” održanom na Ekonomskom fakultetu 1972. godine, kada se u praksi i u teoriji posvećuje temi Turističke izgradnje i prirodnim ambijentima. Istovremeno u časopisu „Arhitektura” objavljuje pretisak deset godina ranije napisanog rada Prilog rješavanju problematike arhitektonskog zahvata unutar historijskih cjelina, koji simbolički prethodi njegovu budućem znanstvenom usponu. Početkom 1980-ih u Zborniku radova Građevinskog fakulteta Rijeka Magaš publicira članak Elementi prostorne funkcije velikih sportskih objekata, opet vezano za tipologiju kojoj se istodobno posvećuje i u praksi. Sljedećeg desetljeća u Bulletinu i Zborniku radova HAZU zabilježena su njegova teorijska promišljanja o Putevima vlastitosti u arhitektonskoj teorijskoj misli na prijelazu stoljeća te o Kulturnom terenu i arhitekturi. Izlaganje Suvremena arhitektura pred zadatkom projektiranja sakralnog prostora, održano na savjetovanju u Splitu, formulira i kao tekst u Zborniku, opet u sinergiji s iskustvom u praksi. Devedesetih godina Magaš priređuje poglavlje o hotelskim zgradama u Tehničkoj enciklopediji. Na znanstvenom skupu o Viktoru Kovačiću sudjeluje 2003. godine i iskazuje izrazito kritičko stajalište glede nesporazuma oko krivo shvaćene teorijske podloge hvaljene Kovačićeve crkve sv. Blaža u Zagrebu. Predgovori monografijama i poglavlja u knjigama novijeg su datuma, publicirani u kontinuitetu od 2000. do 2011. godine. Značajan broj stručnoproblemskih rasprava i sažetaka priređen je i objavljen u posljednjoj godini Magaševa života, čemu obol daju rasprave o Identitetu hrvatskog prostora i o Diskursu hrvatske arhitektonske teorije.
Prvi znanstveno intoniran tekst Borisa Magaša jest već spomenuti Prilog rješavanju problematike arhitektonskog zahvata unutar hi-
storijskih cjelina, koji je prvi put objavljen 1964. u Bulletinu JAZU. Odnosi se na studiju obnove palače Hektorović u Hvaru, o čemu se imao prilike educirati uz profesora Mohorovičića koji mu je zarana usadio svijest o vrijednosti nacionalne povijesne baštine i autohtonog krajolika. No, glede Magaševe evolucije od literarno-esejističkog do znanstvenog diskursa Alen Žunić najvećim doprinosom drži njegov doktorat iz 1977. godine s naglašeno teorijskom formulacijom teme: Analiza dominacije intelektualnog ili senzibilnog faktora u procesu arhitektonskog stvaralaštva. U radu su osobito zanimljive autorove reference na debate o modernoj i suvremenoj arhitekturi. Magaš je obrazovanjem kao pripadnik zagrebačke škole arhitekture usvojio snažan afinitet za modernistički izraz i internacionalne arhitektonske forme, a tek njegovo kasnije praktično iskustvo omogućilo mu je postupni prijelaz u slobodu postmoderne. Upravo to iskustvo u praksi razlog je zašto Boris Magaš u teorijsku analizu u disertaciji uvrštava vlastita djela, nastojeći potvrditi postavke koje u radu razvija, poput načela smjera prostora, proporcija, strukture, problema stila i slično. Vlastiti projekt Muzeja u Sarajevu tako tumači kao apstraktnu formu iz svoje rane faze, dok kod hotelskog kompleksa Solaris već uvodi pojmove konteksta i autohtonog, formulirajući tezu o suvremenom turističkom objektu na obalnom području koji mora govoriti novim jezikom, ali na način da je u njemu objedinjeno i ukupno povijesno naslijeđe. Sjajan je primjer i antologijski projekt hotela Haludovo u Malinskoj, izgrađen na prijelazu u 1970-e godine, u doba razvoja masovnog turizma na Jadranu, koji se izdvaja posebnošću rješenja i prvim naznakama postmodernizma u hrvatskoj arhitekturi.
O kompleksu Haludovo Magaš je naknadno objavio kratke osvrte teorijskog obola u kojima razlučuje pojmove povijesnog i suvremenog, stvaralaštva i zadatka, arhitekture u turizmu. U prikazu stadiona na Poljudu, o čemu piše i u inozemnim publikacijama („Domus”, „Deutsche Bauzeitschrift”), bavi se pak unikatnošću oblika i konstrukcijskom atraktivnošću građevine, laganim i providnim nadstrešnicama dviju tribina, koja je prepoznata kao jedna u nizu Magaševih arhitektonskih ikona realiziranih u nacionalnom prostornom kontekstu.
Boris Magaš u svome teorijskom radu iz 1985. godine, naslovljenom Tragovi kretanja, a nastalom na temelju razvijenih postavki u doktoratu, najbolje elaborira i ukazuje na zablude i utopijski neuspjele iluzije moderne, ne skrivajući divljenje prema kontekstualnoj postmoderni koja je, zaključuje, humanija u uvažavanju okruženja i stvarnih potreba korisnika. Citiramo: „... suvremena arhitektura nije negacija povijesne, već njezin izravni nastavak. Na temelju prošlosti gradi se buduće; Funkcionalni grad koji čine soliteri moderne pretvara se u raspadnuti grad; Preostaje nam dakle veliki napor, spoznaja bitnih vrijednosti grada, ali i bitnih vrijednosti arhitekture”.
Sintezu Arhitektura 19. stoljeća Boris Magaš priprema za svezak Hrvatska i Europa u ediciji HAZU 2009., upućujući na uske veze hrvatske sredine s međunarodnim zbivanjima i teorijskom misli europskoga kulturnog kruga. Mišljenja je da slijepo prenošenje ideja u domaću sredinu katkada dovodi do degradacije povijesnih vrijednosti s nepovratnim učincima (rušenje bedema), čemu pogoduje i ulaženje industrije u gradsko tkivo, što pojedine zone pretvara u dehumanizirane prostore. Za ilustrativne primjere navodi Zagreb i Rijeku, afirmirajući ujedno njezin uspon kao mađarske luke i formiranje civitas novae s palačama i javnim objektima, te dolazak Whiteheada i Zammatija.
Govoreći u cjelini, odabrani tekstovi Borisa Magaša objedinjeni na jednome mjestu svakako predstavljaju novi doprinos u njihovu sveobuhvatnom sagledavanju i vrjednovanju. Postavljeni u međusobnu korelaciju najprimjerenije ocrtavaju Magaševe misli i stajališta. Njegov karakteristični kultivirano kritički pristup u prosudbi drugih autora, ali i vlastitih ostvarenja, uravnotežen je s afirmativnim tekstovima poput onih posvećenih Dragomanoviću, Nikšiću i Šmidihenu, u kojima utvrđuje da suvremena arhitektura u Hrvatskoj povremeno donosi realizacije koje ukazuju na potencijalne snage što progovaraju jezikom kozmopolitskih vrijednosti. Knjiga Boris Magaš. Misli o arhitekturi. Izabrani tekstovi aktualizira i Magaševu brigu za Hrvatsku jer, prema njegovim riječima, „život arhitekture život je i nacionalnog identiteta” (Putevi hrvatske arhitekture). Magaš generalno afirmira ambijentalne vrijednosti i kontekst arhitekture u nastajanju, ali traži i odgovore za kompleksnu problematiku suvremene arhitekture koja mora odgovoriti i na svjetska traženja te putove svjetske arhitekture. Cilj urednika Alena Žunića u priređivanju ove vrijedne knjige bio je ukazati na svestranost Borisa Magaša u širokom luku arhitektonske struke, od prakse do teorije, koja kod Magaša nikada nije bila sama sebi svrhom. Odnosno ukazati na neophodnost povezivanja teorije i prakse ako se žele postići vrhunski rezultati. Sjajan primjer u tom smislu upravo je Boris Magaš koji je radio na dva fakulteta, u međuvremenu ostvario kapitalna djela: stadion Poljud u Splitu, hotel Haludovo na Krku, hotel Solaris u Šibeniku, Muzej revolucije u Sarajevu, a potkraj karijere objavio je i monumentalnu teorijsku knjigu Arhitektura - pristup arhitektonskom djelu
Dr. Alen Žunić, koji je tekstove akademika Borisa Magaša odabrao i priredio, u etičkom i estetičkom smislu živi njegovu arhitekturu i teoriju, što je, rekla bih, pravi obol učitelju i uzoru. Na tragu Magaševa teorijskog promišljanja i Alenu Žuniću najveći je izazov u projektiranju postaviti šire problemsko pitanje: kako, primjerice, građevini dati neku dodatnu vrijednost? I to da doprinosi okolišu te da na adekvatan i human način odgovori na potrebe svojih budućih korisnika?
Bojan Baletić
Istraživanje participativnog potencijala građana u planiranju javnog prostora grada Zagreba
Kristina Careva, Rene Lisac, Tomislav Pletenac, Jana Vukić
the Participatory Potential of
Citizens in Public Urban Space Planning in Zagreb
Kristina Careva, Rene Lisac, Tomislav Pletenac, Jana Vukić
The publication entitled Investigating the Participatory Potential of the Citizens in Public Urban Space Planning in Zagreb provides information about the initiative City Acupuncture and its methodological approach. It presents the first stage of the project Zagreb for me based on an interdisciplinary survey of the citizens’ opinions about public spaces in Zagreb whose revitalization and improvement would considerably raise the quality of life. The publication shows that participatory activities are not simple. They require social skills, a great deal of tolerance and patience, a democratic dialogue and especially time which is undesirable nowadays in the context of developers’ dotted planning of the city. It is precisely for this reason that this publication is indispensable for students in all fields dealing with problems and development of cities. It is also a reminder for the professionals involved in planning processes that the voice of the citizens cannot be reduced to formal commentaries on planning documentation but has to be included from the very start in planning process.
Publikacija Istraživanje participativnog potencijala građana u planiranju javnog prostora grada Zagreba nastala je temeljem aktivnosti grupe arhitekata, sociologa i antropologa okupljenih u inicijativi Akupunktura grada na projektu Zagreb za mene. Zagreb za mene, projekt urbane revitalizacije javnih gradskih prostora, pokrenuli su Društvo arhitekata Zagreba u suradnji s Gradom Zagrebom i Katedrom za urbanizam, prostorno planiranje i pejsažnu arhitekturu Arhitektonskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Na projektu se intenzivno radilo tijekom 2014. i 2015. godine na više mjesta u cijelom prostoru grada sa željom da se revitaliziraju već postojeći prostori susretanja u gradu, koji ne funkcioniraju na najbolji način ili su potpuno zapušteni. Cilj je projekta bio analizirati nekoliko takvih lokacija i provesti arhitektonsko-urbanističke natječaje za one koji su kroz analizu i komunikaciju s građanima prepoznate kao najvažnije. Nažalost, nakon uspješno obavljene etape analize i sudjelovanja građana u prepoznavanju potreba i definiranju lokacija za natječaj, etapa odabira lokacija i raspisa natječaja, koju je trebao provesti Grad, nije obavljena. Nadamo se da za to još postoji želja u Gradu.
Ova nas publikacija, dakle, upoznaje s inicijativom Akupunkture grada i njezinim metodološkim pristupom. Provoditelji su inicijative: dr.sc. Kristina Careva i dr.sc. Rene Lisac s Arhi-
tektonskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, te dr.sc. Tomislav Pletenac i dr.sc. Jana Vukić s Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. U publikaciji je predstavljena prva etapa rada na projektu Zagreb za mene, u sklopu koje je provedeno interdisciplinarno istraživanje mišljenja građana, tijekom kojeg su prikupljeni i valorizirani podatci o javnim prostorima u gradu Zagrebu kojih bi obnova i/ili uređenje značajno podigli kvalitetu života.
Publikacija je podijeljena u dva dijela. Prvi dio publikacije opisuje istraživanje što je provedeno u četiri etape: priprema materijala i informiranje građana o projektu, prikupljanje podataka o javnom gradskom prostoru, strukturiranje dobivenih podataka, indeksiranje i interpretiranje rezultata. Drugi dio publikacije predstavlja rezultate vrjednovanja lokacija i katalog odabranih lokacija u Zagrebu. Nakon što je početnih 211 lokacija bilo svedeno na 187 i razvrstano u tri skupine (lokacije od lokalnog dosega, od kvartovskog dosega i od gradskog značenja), u katalogu je predstavljena 51 odabrana lokacija. Vrijednost je ove publikacije višestruka. Ona reafirmira participativne metode u planiranju i projektiranju koje su bile važne u sedamdesetim godinama prošloga stoljeća. Metodološki unaprjeđuje participativni proces i definira moguću ulogu građana u današnjem procesu donošenja odluka. Kroz iskustvo pro-
Društvo arhitekata Zagreb Sveučilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet Zagreb, 2018.
Str. 86, ilustrirano, u boji, hrvatski [27,5/19 cm, digitalno izdanje]
Recenzenti: Bojan Baletić, Ognjen Čaldarović
Lektura: Zrinka Breglec Dizajn: Šesnić&Turković
ISBN 978-953-7939-06-9 [AF] ISBN 978-953-8042-42-3 [DAZ] CIP 000997294 [NSK Zagreb]
jekta Zagreb za mene potvrđuje njihov interes i potencijal u davanju prijedloga kad se osjećaju stvarno pozvani, a ne manipulirani. Ona potvrđuje da raspolažemo participativnim instrumentarijem koji se u kontekstu današnjih zahtjeva za društvenom uključenošću pojavljuje kao pretpostavka svakog EU projekta u obliku pojmova co-design, co-production itd. Nažalost, primjeri stvarne participacije i dijaloga u Gradu Zagrebu rijetki su i češće svjedočimo protestima građana u nastojanju da obrane svoje lokalne interese ili pojedine zajedničke gradske prostore (Cvjetni trg, Trg žrtava fašizma itd.).
Publikacija svjedoči da participativne aktivnosti nisu jednostavne, zahtijevaju socijalne vještine, visok stupanj tolerancije i strpljenja, demokratičan dijalog i, osobito, vrijeme, što u današnjim uvjetima točkastoga developerskog planiranja grada nije poželjno. Upravo je zato ova publikacija nužno štivo za studente onih struka koje se bave problemima i razvojem gradova. Podsjetnik je i profesionalcima koji sudjeluju u procesima planiranja da glas građana ne može biti sveden na formalne primjedbe na plansku dokumentaciju, već mora biti prisutan na početku planerskog procesa. Trebala bi biti i važan priručnik političkim strukturama da vide kako se trebaju razvijati politike, posebno prostorne, na dobrobit čitave zajednice.
Luka Krmpotić
Ines Mravunac, autorica izložbe i kataloga
Ines Mravunac, author of exhibition and catalogue
The exhibition organized by Ines Mravunac under the title Architecture in Kutina: 1955-1985, shows transformation of a small town into a modern prosperous city. The exhibition covers three decades of its most intensive development: from the period when Kutina was proclaimed a city and when the first urban plans were adopted as necessary planning preconditions in the following decades until the period immediately following the construction of the primary school. Part of the exhibition is dedicated to the architect Radovan Tajder who designed the school. Besides the physical aspect of the city in terms of the new buildings that illustrate its development, one can also trace down the development of Kutina’s industry, especially the Industrial complex of fertilizer production which has directly influenced the development of the city since the new workforce exerted strong pressure on housing, commercial, public, educational, recreational, and cultural capacity of the city.
Izložba arhitektice Ines Mravunac „Arhitektura u Kutini 1955.-1985.” svečano je otvorena 16. studenog 2018. u Galeriji Muzeja Moslavine. Izložba prikazuje metamorfozu maloga moslavačkog naselja u moderan i prosperitetan grad. Izložba obuhvaća razdoblje najintenzivnijeg razvoja Kutine, od proglašenja Kutine gradom i usvajanja prvih urbanističkih planova kao preduvjeta izgradnji, a završava neposredno nakon izgradnje osnovne škole arhitekta Radovana Tajdera, kojemu je posvećen završni dio izložbe.
Izložba je ispričana kronološkim slijedom razvoja grada od 1955. do 1985. godine te u svome uvodnom dijelu daje preglede tadašnje svjetske i domaće arhitektonske prakse. Mnoštvom isječaka novinskih članaka koji pomno prate i opisuju izgradnju većine kapitalnih objekata, kao i onodobnih razglednica koje prikazuju tada nove dijelove grada, posjetitelja se upoznaje s lokalnim prilikama i tadašnjom ulogom privrede kao glavnog nositelja izgradnje grada. Postupna širenja Tvornice dušičnih gnojiva - Petrokemije izravno su utjecala na izgradnju novih objekata, kojima je ujedno bila i glavni investitor, a ta velika potreba za novim objektima rezultirala je osnivanjem Projektnog biroa Osnova već godinu dana nakon osnivanja Tvornice dušičnih gnojiva. Osnova, sa sjedištem u Kutini, imala je ogranke u nekoliko hrvatskih gradova pa su preuzimani projekti s područja cijele Jugoslavije i inozemstva, što govori o snazi početnog zamaha arhitektonske produkcije na području grada Kutine.
Nakon općenitog uvoda izložba paralelno prati izgradnju grada i razvoj Petrokemije kao glavnog pokretača razvoja te simbolično započinje upečatljivom fotografijom tvorničkog kompleksa u prvom planu i grada u pozadini. Šezdesete godine 20. stoljeća doba su intenzivne izgradnje tvorničkog kompleksa i stambenih kapaciteta za potrebe radnika. Kvalitetan primjer izgradnje jest stambeni potez od pet tipskih kuća s po tri stambene jedinice smješten u Ulici Augusta Šenoe, prvotno namijenjen inženjerima koji su radili na izgradnji tvorničkog kompleksa. Kuće su geometrijski jednostavni kubični oblici, raščlanjeni uvlačenjem prizemlja i naglašeni punom plohom balkonske ograde u prvom planu.
Uz navedene stambene objekte valja izdvojiti i uredsku zgradu Projektnog biroa Osnova iz 1969. godine koja svojom lakoćom, fluidnošću tlocrta te ostakljenim južnim i sjevernim pročeljem očito crpi inspiraciju u svjetskim uzorima, unoseći segment novoga i suvremenoga u dotad ruralni ambijent.
Urbanistički plan centra Kutine Ante Marinović-Uzelca iz 1968. godine temelj je izgradnje Kutine u sljedećem desetljeću. Predviđen je ambiciozan i urbani karakter novog centra grada s višestambenim i javnim zgradama koje omeđuju središnji potez zelenih javnih površina. Prema ovome planu izvedene zgrade Centar I i II sa segmentom javnoga zelenog poteza, građene od 1974. do 1976., odraz su tendencija u arhitekturi koje su usmjerene k
Muzej Moslavine Kutina Kutina, studeni 2018.
Izložba u Galeriji Muzeja Moslavine u Kutini, 16.11.-8.12.2018.
Autorica postava izložbe: Jasmina Uroda Kutlić Fotografije: Arhiva MMK; Arhiva Petrokemije d.d., Radovan Tajder, Željko Stojanović Posuditelji građe: Arhitektonski fakultet u Zagrebu, Grad Kutina, Hrvatski muzej arhitekture HAZU, Radovan Tajder, Luka Krmpotić
ISBN 978-953-7135-60-7 CIP 001011528 [NSK Zagreb]
ponovnom uvođenju forme ulice naspram dotadašnjih otuđenih soliternih objekata u zelenilu: pojavljuju se podignuti pješački platoi, a zgrade su većih dimenzija koje obrazuju čitave ulične poteze s lokalima i prodavaonicama. Početkom 1980-ih realizira se nova etapa Petrokemije pa se usporedno gradi naselje Brunkovac koje je podijeljeno na tri dijela, ovisno o tipu predviđenih stambenih objekata. Objekti su zamišljeni kao samostojeći i u nizu, s centrom naselja na najvišoj koti terena sa središnjim parkom naselja.
Završni dio izložbe fokusiran je na Osnovnoj školi Zvonimira Franka, realiziranoj 1983. godine, koje projekt supotpisuju arhitekti Mladen Anđel i Radovan Tajder koji je govorom uveličao otvaranje izložbe. Inovativnost je projekta u smještaju svih školskih prostora i sportske dvorane unutar jedinstvenoga kompaktnog volumena. Naglasak na ovom objektu, koji se našao i na naslovnici pratećeg kataloga, svakako mogu opravdati Velika nagrada 20. Zagrebačkog salona i posebno priznanje „Borbe”.
Autorica je ovom izložbom dala vrijedan doprinos cjelokupnom istraživanju arhitektonskih priča koje su neopravdano ostale zakinute pored intenzivnijih istraživanja arhitektonske baštine većih gradskih središta, nastavljajući tako trend istraživanja mladih arhitekata u manjim sredinama poput Varaždina, Siska, Karlovca, Šibenika, koji time neprestano povećavaju bazu znanja o arhitekturi druge polovice 20. stoljeća.
Darko Kahle
Vedran Mimica
The Berlage Affair
Vedran Mimica
The book The Berlage Affair circumscribes the teaching career of Professor Vedran Mimica, from the School of Architecture of the University of Zagreb, through the former Berlage Institute in Amsterdam and later in Rotterdam, to the current Illinois Institute of Technology Architecture College in Chicago. Having the opportunity to pertain to the circle of architects and lecturers as Tadao Ando, Wiel Arets, Kenneth Frampton or Herman Hertzberger, he introduced Croatian colleagues to the global architectural network. Learning psychology in high school and being acquainted with typological approach of contemporary Zagreb School of Architecture, he discovered the Dutch structuralism. The book emphasizes interacting with students in both directions as one of basic approaches of the recent architectural theory and criticism in the shape of seminaries, interviews and workshops, therefore possesses a documentary value. His decision to include Zagreb and the Dalmatian coast in the process during the challenging time of the post-war and EU-negotiations Croatia was tremendous for the history and theory of recent movements in Croatian Architecture. [Translated by author]
Vedran Mimica, profesor Arhitektonskoga fakulteta Tehničkog sveučilišta Illinois u Chicagu, Država Illinois, SAD, na kojem je svojedobno predavao Mies van der Rohe, nedavno je objavio knjigu The Berlage Affair kojom je ocrtao svoj znanstveni i pedagoški put, započevši ga na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, a vremenski najduže provevši na Berlage Institutu u Amsterdamu, poslije u Rotterdamu, Kraljevina Nizozemska. Početak njegove karijere označava ambivalentan, ali utjecajan broj 339 časopisa „Čovjek i prostor” iz lipnja 1981. pod naslovom „Edukacija za i protiv konzumacije kulture”, koji je uredio Nikola Polak pod patronatom tadašnjega glavnog i odgovornog urednika, a nedavno preminuloga Tomislava Premerla, gdje se simulacijom Sokratove metode nastojalo prodrmati epigone već učmaloga Modernoga pokreta uvođenjem onodobno avangardne postmoderne arhitektonske misli u hrvatsku arhitektonsku arenu. Zapaženi prostor na stranicama 28-29 dobila je autorska grupa Vedrana Mimice, Veljka Oluića i Tončija Žarnića strukturalističkim projektom „Memorijalni centar Boško Buha” iz 1979., odnosno suvremenim projektom donjogradskoga bloka, za koji je Branka Kaminski crtala perspektivne prikaze.
Projekt ‘Boško Buha’ formirao je Vedrana Mimicu kao arhitekta i znanstvenika, nastavlja-
jući se na tipološku podlogu politehničkog načina studija arhitekture u Zagrebu u sedamdesetim i osamdesetim godinama 20. stoljeća, zaokruživši cjelinu koja je započela nastavom psihologije u gimnaziji. Još kao asistent otišao je na specijalizaciju u Delft Hermannu Hertzbergeru, gdje se sljubio s nizozemskim strukturalizmom usavršavajući se na primjerima škola Montessori, kako bi poslije i znanstveno proučio arhitekturu školskih zgrada u toj zemlji. Od početka je sudjelovao u osnivanju i radu danas, nažalost, bivšega Berlage Instituta, gdje je bio jedan od stupova organizacije i funkcioniranja te ustanove. Tijekom dugogodišnje službe na Institutu imao je čast upoznati praktično sve značajne ličnosti recentne svjetske arhitektonske produkcije. Knjiga, komponirana u sedam poglavlja, svojom formom dijaloga, intervjua, eseja i nastavnog materijala, odnosno digitalno manipuliranih fotografija i dijagrama, prikazuje životni i nastavni put Vedrana Mimice, prožet seminarima i radionicama u kojima je uspostavljena dvostrana interakcija između studenata i profesora. Posebno mjesto zauzimaju materijali nastali na mnogim seminarima održanima u Hrvatskoj, osobito u Zagrebu i Splitu. Ovakva metoda nastave omogućila je hrvatskom arhitektonskom korpusu, mogao bih kazati, neprekidnu informaciju o avangardnim pravcima arhitektonske teorije i kritike na pri-
Actar, New York, Barcelona IITAC Press, College of Architecture, Chicago Zagreb, listopad 2017.
Str. 390, ilustr. 107, zahvale, predgovor (napisao Kenneth Frampton), epilog (napisao Wiel Arets), indeks osoba, odabrana bibliografija i izložbeni postavi [22.5´16.5 cm, engleski jezik]
Urednik: Vladimir Mattioni Mlađa urednica dizajna knjige: Ana Škegro Dizajner i ilustrator u ContextMapperu: Damir Gamulin Fotografija: Damir Žižić
Razvoj vizualizacije baze podataka: Bruno Babić Prijevod: Dado Čakalo
Uređivanje teksta: Sonja Leboš
ISBN 978-1-945150-61-6 [English] PCN 2017951084 [Library of Congress]
jelazu u ovo tisućljeće, te stoga posjeduje autentičnu dokumentarnu vrijednost koju će, vjerujem, iskoristiti mnogi budući povjesničari arhitekture. Izvadcima iz predavanja i drugim nastavnim materijalom, kao i dijagramima poticajnih veza, zaokružena je struktura ove, u mnogočemu jedinstvene knjige. Dodatnu vrijednost knjige predstavlja dokumentirana umreženost svjetskih arhitekata i visokoškolskih nastavnika arhitekture u posljednjem desetljeću prošloga i prvom desetljeću ovoga milenija. Vedran Mimica je razmjenjivao arhitektonske spoznaje, između ostalih, s Peterom Smithsonom, Aldom Van Eyckom, Hermannom Hertzbergerom, Tadaom Andom, Kennethom Framptonom, Wielom Aretsom, Zahom Hadid i Eliom Zenghelis. Važnije za ovu sredinu, on je uspio svjetskoj sceni otkriti, među ostalima, Branimira Medića, Peru Puljiza, Hrvoja Njirića, Sašu Randića, Idisa Turata i Maroja Mrduljaša. Najvažnijom se odlukom pokazalo uvrštenje Zagreba i dalmatinske obale u mjesta vrijedna znanstvenog razmatranja i kritičke analize prema Berlage metodi, čime je Vedran Mimica omogućio interakciju hrvatskih arhitekata sa strancima u doba kada bi se vjerojatno malo tko drugi odvažio na sličan pothvat, te je time svojom prebogatom erudicijom pridonio relativno brzoj integraciji hrvatske arhitektonske scene i profesije u europski arhitektonski prostor.
Nikša Božić
Tracing Vernacular Space in Balkan Architecture
Judith Bing
Tragovima vernakularnih prostora u arhitekturi Balkana
Judith Bing
The book written by the American architect and professor Judith Bing is dedicated to vernacular architecture of the Balkans. It is a comprehensive research, travel book and a study on culture. The theme of the book is čardak, a structure widely known in the Balkan region. The book is the result of thirty years of research that began as a study on timber architecture in the former Yugoslavia and continued as a personal quest for čardak and its distribution in the region. The book covers the areas spreading from Croatia in the west to Turkish Anatolia in the east. It shows typical characteristics of a travel book, as a kind of hommage to Le Corbusier’s travel book Le Voyage d’Orient from 1911. Richly illustrated with author’s photographs and drawings, the book focuses on the architectural features of čardak. However, the breadth of the book’s cultural vision can certainly attract a much wider readership. This book fills the gap in the field of comprehensive research on the vernacular architecture in the Balkans. Written in English, it will hopefully eliminate language barriers. Nevertheless, these are not the only barriers the book attempts to break.
Knjiga Judith Bing posvećena vernakularnoj arhitekturi jugoistočne Europe opsežan je znanstveni rad, putopis, ali i kulturološka studija prostora, koji strancima ostaje uglavnom nepoznat, složen i teško shvatljiv. Predmet knjige je čardak, građevna struktura prisutna u prostorima i memoriji Balkana. U danas rascjepkanim državama (koje često vole inzistirati na svojim partikularitetima) drugi dio naslova između neba i zemlje podsjeća nas na zajedničko naslijeđe, kao što je općepoznat, gotovo mitski termin čardaka (ni na nebu ni na zemlji).
Autorica je arhitektica, profesor emerita sa Sveučilišta Drexel u Philadelphiji (SAD), gdje je predavala do umirovljenja 2010. godine. Paralelno s nastavnim radom niz je godina bila partnerica u birou Bing Harrington Architects sa suprugom Brookeom Harringtonom. Od 2001. do 2013. profesorica Bing bila je članica međunarodnog uredništva časopisa „Prostor”.
Knjiga je rezultat tridesetogodišnjega strastvenog istraživanja koje je počelo 1987. godine, kada je profesor Harrington dobio Fulbrightovu stipendiju za istraživanje drvene arhitekture tadašnje Jugoslavije. Tijekom jedanaest mjeseci supružnici su istraživali prostore bivše države i arhivsku građu u Jugoslaviji, ali i u Austriji, Mađarskoj te Turskoj. Fokus istraživanja Judith Bing usmjerio se na čardake, što se produbilo tijekom ponovnih posjeta 1989. i 1991. godine, te 2000., 2004. i 2008. godine (kada su područje istraživanja
proširili i na Bugarsku, Rumunjsku, Grčku i Tursku). Kontinuirano su priređivali izložbe i predavanja na američkim sveučilištima te objavljivali znanstvene radove na temu tradicionalne drvene arhitekture Balkana. Njihov bogati fotografski materijal danas je dostupan u digitalnom obliku na stranici [www.balkanarchitecture.org] koju zajedno potpisuju i uređuju.
Čardaci koje autorica obrađuje jesu građevine i strukture koje sadrže natkrivene otvorene prostore podignute iznad terena. Oni predstavljaju tranziciju između vanjskog i unutrašnjeg prostora, orijentirani su prema suncu i pružaju zaklon od vremenskih neprilika. Pojavljuju se kao utilitarne strukture i kao dijelovi rezidencijalnih i drugih građevina. Prostori su to za promatranje, odmor i okupljanje koji korisnicima nude vezu s okolnim krajolikom.
Granice istraživanja poklapaju se s granicama pojavljivanja riječi čardak, koja je u ove krajeve došla s turskim osvajanjima. Autorica u traganju za izvorom riječi dolazi do perzijskog izraza chahar taq, stoga je istraživanje prostorno i završeno u turskoj Anatoliji. Prostori uz rijeku Unu i dio Posavine jedina su područja Hrvatske obrađena u knjizi, ujedno i najzapadnija granica gdje se riječ pojavljuje u vezi s tradicijskim graditeljstvom.
Knjiga je dijelom pisana i kao putopis, kao svojevrstan hommage putopisu Le Corbusiera Le Voyage d’Orient iz 1911. godine. Bogato
Procyon Lotor Press, Maine, SAD, 2018.
Str. 303, ilustrirano, predgovor, proslov i zahvale, uvodnik, kazalo slika, popis literature, kazalo imena i lokaliteta [19,6/24,2 cm, engleski, kolor, tvrdi uvez]
Predgovor: Richard Rogers
Fotografije i crteži: Judith Bing i J. Brooke Harrington
Oblikovanje: Judith Bing i J. Brooke Harrington
Tisak: GHP Media, West Haven, Connecticut, SAD
Uvez: Superior Bindery, Braintree, Massachusetts, SAD
ISBN 978-1-7321994-0-8
je ilustrirana autorskim fotografijama i crtežima, od kojih neki danas imaju i dokumentarnoarhivsku vrijednost jer bilježe strukture kojih u prostoru više nema. Vernakularna arhitektura spaja arhitekturu, povijest, geografiju, antropologiju i etnologiju. No popis potencijalnih korisnika ove knjige s ovim ne prestaje jer ona širinom svojega kulturološkog pristupa ima i puno veći potencijal.
Knjiga je podijeljena u deset poglavlja. Na početku se daje uvod u pojam čardaka i opisuju prvi susreti s čardacima. Najopširnija poglavlja posvećena su čardacima u ruralnim i urbanim prostorima bivše Jugoslavije. Zatim slijede poglavlja posvećena čardacima Albanije i Grčke, Rumunjske i Bugarske, te Turske. Posebno su obrađeni čardaci kao građevine na granicama i u balkanskim manastirima. Zadnje poglavlje knjige posvećeno je čardacima prošlosti i budućnosti. Autorica postavlja pitanje mogu li se iskustvo i oblici danas uglavnom nestalih čardaka pretočiti u jezik suvremene arhitekture.
Knjiga Judith Bing objavljena je u maloj osobnoj nakladi i popunjava prazninu koja postoji na polju sveobuhvatnog istraživanja vernakularne arhitekture Balkana. Neopterećenim pristupom osobe izvan ovih prostora knjiga predstavlja pozitivnu kulturološku studiju jednoga dijela zajedničke baštine Balkana. Engleski jezik na kojem je knjiga objavljena sigurno će pridonijeti rušenju jezičnih barijera. No, to nisu jedine barijere koje ova knjiga pokušava srušiti.
Potkraj prošle godine napustio nas je naš dugogodišnji kolega, suradnik i nastavnik na Katedri za arhitektonske konstrukcije i zgradarstvo, arhitekt Egon Lokošek.
Egon Lokošek rođen je u Splitu 1948. godine, a karijeru arhitekta konstruktora započeo je u Zagrebu, gdje je 1971. godine diplomirao na Arhitektonskom fakultetu i iste godine počeo raditi kao asistent na kolegiju nosivih konstrukcija. U početku je surađivao na predmetu Eugena Erliha, da bi poslije tu suradnju nastavio na predmetima nosivih konstrukcija, posebno betonskih i zidanih konstrukcija, kao suradnik akademika prof. dr.sc. Rike Rosmana. Poslije prof. Rosmana, a do odlaska u mirovinu, kolega Lokošek radio je i surađivao s prof. dr.sc. Ivom Podhorskim.
Cijeli svoj radni vijek Egon Lokošek je proveo na matičnom Arhitektonskom fakultetu kao nastavnik u području nosivih konstrukcija - sve do mirovine u koju je otišao s mjesta višeg predavača krajem rujna 2013. godine. Samostalno je vodio izborni predmet Povijesni razvoj nosivih konstrukcija na dodiplomskom studiju te Metode sanacija i pojačanja građevina pod zaštitom na diplomskom studiju.
Njegovo posebno polje interesa bile su povijesne građevine, kojih je velik niz sanacija proveo kroz svoje projekte. Projekata sanacije najviše je bilo na povijesnim građevinama u Dubrovniku, Splitu, Trogiru, Hvaru, Istri i Kvarneru, ali i u sjevernom dijelu Hrvatske, npr. na dvorcu Veliki Tabor gdje je obradio zamjenu kamenih stupova u prizemlju, što je poslije i publicirao u jednom od malobrojnih objavljenih znanstvenih radova.
Egon Lokošek bavio se i sanacijom starih drvenih konstrukcija. Na primjeru sanacije hvarskog Arsenala istaknula se njegova profesionalno konstruktorski smišljena intervencija na sanaciji podne konstrukcije kata. Nedovoljna nosivost podnih greda zamijenjena je velikom nosivosti krovnih nosača, na koje je obješena konstrukcija gledališta s ložama.
Kolega Lokošek bio je vrsni pedagog i nastavnik u području nosivih konstrukcija i kao takav ostat će nam u trajnoj uspomeni. Ostavio je neizbrisiv trag među kolegama na Kabinetu i Katedri, ali i među generacijama studenata. Prerano nas je napustio, iako je imao još puno volje i želje za rad u struci, čemu je posvetio svoj profesionalni životni vijek.
mIljenko haIman
O Vaništi slikaru, piscu, intelektualcu, eruditu, akademiku govorili su i pisali filozofi, slikari, književnici, povjesničari umjetnosti, publicisti i novinari... mnogi, mnogi učeni.
O nastavniku, profesoru i učitelju vrlo je malo, gotovo nimalo zapisanog, izgovorenog! Odgovarajući u jednom intervjuu na upit o radu na Fakultetu, glasno je zazvučao odgovor o 40 godina izgubljenoga prijepodnevnog svjetla za slikanje. Bilježeći riječ, novinar nije prenio sugovornikovu intonaciju glasa, pokret tijela, oka. Vaništa nije volio o tome govoriti… Velik broj članaka, eseja, knjižica, intervjua postoji gdje se usputno spomene radno mjesto: asistent, predavač, profesor, profesor u miru. Godine 1948. završio je Nastavnički odjel na Likovnoj akademiji, 1950. Specijalku kod Marina Tartaglie, a 1951. godine Kamilo Tompa pozvao ga je na Fakultet, tada Arhitektonski odjel Tehničkoga fakulteta.
Mnogi kulturnjaci / likovnjaci / poznavatelji / obožavatelji rada i djela, čuvši da sam njegova asistentica na Fakultetu i da sjedimo u istom, njegovu kabinetu, uvijek zapitaju o Vaništi profesoru: „A kakav je profesor, zašto i čime je postigao takvo studentsko uvažavanje, ugled i poštovanje kod svih generacija studenata arhitekture?” Danas bi se reklo da ima „kultni status”.
Nije svaki, pogotovo sveučilišni, nastavnik ujedno i Učitelj.
Svi studenti arhitekture od 1951. do 1994. godine, pune 43 godine, bili su u doticaju s njim u prostorima Kačićeve 26, na ovaj ili onaj način. Kolegiji crtanja (!) oduvijek su na svim arhitektonskim školama na početnim godinama studija. Jednostavnom računicom dolazi se do impozantnog broja od oko 4200 mladih osoba u formativnoj dobi kojima je svojim učiteljskim kvalitetama otkrio, približio, pomogao razumjeti i osjetiti svijet likovnosti, povijesti, umjetnosti, društva, kulture, etike. O doživljaju Vanište kao profesora mnogi bi studenti mogli nešto reći, najviše pozitivno, u superlativima. Uvijek postoji grupa pragmatičnih: zvali su ga profesor Zaništa! Koliki je broj kolega nastavnika crtanja bilo u doticaju s njim u te 43 godine, valjalo bi potražiti u fakultetskoj personalnoj arhivi (Milan Vukić, Mladen Kauzlarić). Najuži je krug lako nabrojiti: Kamilo Tompa, Ante Vulin, Ivan Juras, Marija Rendić-Miočević i Renata Waldgoni. Tompa (1903.-1989.) pozvao ga je 1951. na Fakultet, darovitoga je Vulina (1932.2012.) zadržao na Fakultetu otkad je diplomirao 1960. godine. Drugo dvoje, u Kabinetu od 1971., danas su u mirovini: Juras od 2007., RendićMiočević od 2012. godine. Posljednjoj je moralna obveza prema profesoru te dužnost prema Fakultetu i zainteresiranoj javnosti proučiti i pokazati Vaništu kao nastavnika. Govorit ću ne samo kao voditeljica Kabineta za crtanje i plastično oblikovanje već i kao asistentica/suradnica od 1981., s kojom je 13 godina dijelio sobu 312. Njegov profesorski kabinet, jedini u južnom krilu Fakulteta sa širokim pogledom na srednjoškolsko igralište te dvorišta i krovove Mimare, okupan je jutarnjim suncem.
Nadogradnja 4. kata nad sjevernim krilom glavne fakultetske zgrade (J. Denzler) trajala je od 1960. do 1963./64. Kada je završena, predstojnik Kabineta za prostoručno i tehničko crtanje, tada predavač Kamilo Tompa, dobio je sa svojim nastavnicima i asistentima veći prostor za rad, odlaganje i spremanje studentskih radova, nastavnih pomagala… Poznate fotografije sastanaka Gorgone na Arhitektonskom fakultetu tu su učinjene. Ladičare i danas koristimo!
Kao što je „suptilni i profinjeni” (M. Mirić) Kamilo Tompa Vaništi omogućio prostor za izvannastavnički rad, tako je i meni Vaništa sugerirao da „u kabinetu, sobi 312, svakako imam stol na kojem, kao i svi arhitekti, radim natječaje, projekte…”. Imala sam stol, služio je samo u nastavne svrhe!
Tu, na četvrtom katu, sada Arhitektonskog fakulteta, Vaništa predlaže Tompi osnivanje novoga kolegija koji će se baviti oblikovanjem forme, geometrijskih tijela na solidnoj bazi, slovom i papirom, strukturom, tonom na elementarnoj formi, polaganjem monokromatskih tonova… Od 1963. godine naziv je kolegija „Plastično oblikovanje” (točnije bi bilo „Plastičko oblikovanje”!).
Početkom sedamdesetih dolaze asistenti Juras i Rendić-Miočević, profesor Tompa odlazi u mirovinu, Vulin nadahnutim projektom odvaja kraj južnoga hodnika na trećem katu staklenim vratima i oformljuje foaje / izložbeni prostor iz kojeg se ulazi u četiri nastavnička kabineta, crtaonicu s gipsanim odljevima i predavaonicu/crtaonicu/maketarnicu
Kabineta za crtanje i plastično oblikovanje.
Takav je postav prostora i ljudi 1975. godine zatekao nas brucoše.
Bili smo prva generacija koja na prijamnom ispitu nije imala crtanje! Vaništa je stoga uveo intervju: zašto smo upisali arhitekturu, što nas inače zanima, jesmo li crtali, sviramo li, koju školu smo završili…? Danas mi kolegica kaže, sjećajući se tih ulazaka ’jedan po jedan’ u njegov kabinet, pitao me: „Što je oratorij?” Zbunjena, nešto je mucala… Komentirala sam: provjeravao je što uče djecu u Klasičnoj gimnaziji. Bio je zainteresiran za društvenu svakodnevicu i… anomalije!
Govorio nam je Vi i kolega, uvodeći nas u akademski svijet ozbiljnosti, odgovornosti. Uvijek u tamnoplavom sakou, sivim hlačama i bijeloj košulji nezakopčanih rukava. U džepu mu je bio manji karton, kratka olovka i sitna gumica, sve u čestoj upotrebi.
Na predavanjima nam je Vaništa bio fascinantan: tihoga glasa, pronicavog pogleda, čekao je tišinu, posebnom kretnjom objema podlakticama započeo bi predavanje: „Kolege,…” Predavanja, kratka i jezgrovita, trebali smo bilježiti,
a na kraju godine, na razgovoru s profesorom, bilježnice predati. Imena koja spomene zapisivao bi na ploču, uvijek s godinama rođenja i smrti. Objašnjenja kredom bila su jasna, elementarna, pamtljiva. O svojim radovima nije govorio niti ih pokazivao. Samo jednom smo vidjeli Cajzekovu fotografiju izloga u Vlaškoj!
Predavanja uz dijaprojekcije nikad nisu bila u potpunom mraku i stoga što je volio vidjeti naše reakcije. Ako bi nam tada i postavljao pitanja, nisu se odnosila na poznavanje činjenica, već na osobno mišljenje ili stajalište. Predavanja s uputama za zadatak posebno smo voljeli: dulje smo mogli proučavati relevantne primjere (reprodukcije slika, fotografije, uspješne programe) koje je „rajsnedlima” pričvršćivao u već oštećenu crnu školsku ploču. Nije dopuštao slijepo oponašanje rješenja iz primjera, nego je studentu ukazivao i pronalazio te poticao u njegovu radu ono kvalitetno i osobno.
U crtaonici bi zastajao kod zanimljivih rješenja, sjedao na stolac u blizini studenta te pitanjem, pokretom ruke ili potezom olovke uputio na ispravnije traženje. Bilo je to dragocjeno jer je ostavljao i slobodu da se radi i na drugi način.
Pratio je rad studenta i na drugim kolegijima. Nastojao je spriječiti da daroviti studenti zbog nesnalaženja s tehničkim predmetima gube godine i budu stoga izbačeni s Fakulteta.
Otkad mi je radno mjesto postao kabinet 312, potvrđivalo se ono poznato još iz studentskoga doba: gospodin, pravedan, širokogrudan, dosljedan, mudar, intelektualac, erudit, brižan, duhovit, dobar… sve to ne nužno ovim redoslijedom!
Pedagoški rad sa studentima nije se promijenio. Studenti su bili brojniji, njihovo srednjoškolsko obrazovanje dodatno je povećalo nastavne teškoće (velike grupe, i po tri puta u jednom danu treba pričati istu materiju). Naporno. Novost su mi bile svakodnevne priče o ljudima i događanjima, običnim i neobičnim, dnevnim i prošlim. Sjećam se početaka Erasmusa, izložbi kod Magdića, Žukine, Bosanske, Pariza i Beograda, glasovanja, uzbuna, prvih Zapisa i, na kraju, 1994. ... gospođe R.
Često su mu u kabinet dolazili drugi profesori, no nije mi dopuštao da zbog njih napustim kabinet. Posebnu je naklonost gajio prema kolegama matematičarima. Krutost i strogost nekih nastavnika prema darovitim studentima ublažavao je osobnim intervencijama. Jednom je pozvao R. P.: razgovarali smo o dvorcima...
Savjetima je sudjelovao u osnivanju Studija dizajna. Od 1989. do 1994. nositelj je kolegija Osnovi kompozicije i Plastično oblikovanje. Tu sam vidjela/naučila, svjedočila, kako se koncept, ideja (o Studiju dizajna) realizira kroz kreaciju slijeda novih jednostavnih/složenih metodskih jedinica. Spojilo se njegovo umjetničko djelovanje s pedagoškim radom.
U atelijeru bi napravio radni model, skicu buduće vježbe, zadatka, programa. Pokazao bi mi, uz nekoliko nužnih rečenica, uz obvezatno pitanje/naputak: „Što mislite, kako vam se čini, dodajte, ispravite, promijenite!” Ili bih ja dobila zadatak za sljedeći tjedan. Predloženim je bio zadovoljan, a rijetko bi nešto korigirao. Hrabrio me i osamostaljivao.
Nije ga zanimala uprava, birokracija: prisustvovao je Vijećima, nikad nije raspravljao. Svoje bi mišljenje pismom dostavio odgovarajućem. Ovaj nije razumio Vaništinu misao i zbog toga što je očekivao i tražio samo gotovo, tehničko rješenje. Srećom, Vulin bi tada uskočio i svojim argumentima svladao problem.
Pedagoški je rad neopipljiv, iscrpljujući i rijetko dovoljno cijenjen. Držanjem, načinom i, naravno, sadržajem govora plijenio je našu pozornost, upućivao na potrebu za širenjem znanja, na značenje misaonoga i potrebu senzibilnoga. Cijenio je sposobnost stvaranja sinteze. Tražio je ozbiljnost i studioznost, suzdržanost, a ne razmetanje - bit, a ne opis.
Prekinuo je sa zastarjelim metodama edukacije. Ukazao je na vrijednost praznine, sumnje, senzibiliteta. Mjerenjem, geometrizacijom, redukcijom do biti gledanog ili zamišljenog arhitekt definira, a slikar interpretira - govorio je. Obvezatnim ’domaćim zadaćama’ omogućio je studentima crtački kontinuitet, a senzibilnijima kvalitetniji rad u domaćem okruženju. Uveo je novi kolegij „Plastično oblikovanje”, dotad nepoznat u praksi arhitektonske edukacije, avangardan 1963. godine, a danas još potrebniji.
Nedostaje nam od 1994. godine.
Ovaj je tekst uvod u prikaz Vaniština pedagoškog rada. Otvaraju se brojne teme i postavljaju pitanja: Na koji je način utjecao/utječe na sadržaj i način izvođenja nastave matičnoga Kabineta?
Na koji način utječe i danas na nastavu Arhitektonskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu?
Na koji je način utjecao i utječe na rad i djela arhitekata koje je poučavao?
Utjecaj umjetničkoga djelovanja na pedagoški rad i obrnuto. Kroz prepletanje, superponiranje tri lente (privatno, društveno, pedagoško) pokazat će se interakcija/paralelizam djelovanja profesora Vanište. Slikovnim prilozima (profesorove slike, knjige i djelovanje te studentski arhivski i recentni radovi) pojasnit će i osvijetliti dugotrajno razdoblje i značajno područje Vaniština, dosad široj javnosti nepoznatoga, pedagoškog rada.
renata waldgonI
V.pred. mr.sc. Nikoleta Sudeta [1949.-2018.]
Dana 8. lipnja 2018. godine u 70. godini života napustila nas je viša predavačica mr.sc. Nikoleta Sudeta, dugogodišnja nastavnica Arhitektonskog fakulteta, kolegica i prijateljica. Brojni arhitekti i dizajneri sjetit će je se kao nastavnice koja je do kraja svoga radnog vijeka predavala s velikim entuzijazmom, ulažući puno energije s ciljem da studenti u potpunosti razumiju sadržaj i vide prostorno rješenje problema o kojem se diskutira.
Nikoleta Sudeta, naša Eta, rođena je 1. siječnja 1949. u Supetru na otoku Braču, gdje je završila osnovnu školu. Pohađala je srednju školu u Splitu, gdje je maturirala 1967. godine u školi „Ćiro Gamulin”. Život u Splitu brzo ju je osamostalio, što je karakteristično za djecu s otoka. Možda je upravo zbog toga uvijek imala poseban odnos sa studentima koji su dolazili s nekog od naših otoka. Tijekom srednje škole razvija sklonost prema matematici, dolazi u Zagreb, gdje upisuje Prirodoslovno-matematički fakultet - Matematički odsjek. Diplomirala je 1972. godine teorijsku matematiku i stekla naziv diplomiranog inženjera matematike. Iste godine upisuje poslijediplomski studij na PMFu, gdje je magistrirala s temom „N-dimenzionalna apsolutna geometrija” pod mentorstvom prof. dr.sc. Vladimira Voleneca. U doba njezina studiranja, u sklopu smjera teorijska matematika, dvije su se godine slušali kolegiji nacrtne geometrije. Tako se odmah po diplomi zapošljava na Arhitektonskom fakultetu u zvanju asistentice na predmetu Nacrtna geometrija i perspektiva, od 1990. u zvanju predavača, a od 1994. višega predavača na predmetima Nacrtna geometrija i perspektiva 1 i 2. Od 2004. godine predaje i izborni kolegij Geometrija u graditeljstvu. Na početku svoga radnog vijeka imala je sreću raditi s velikim geometričarom akademikom Vilkom Ničeom, te sa svojim starijim kolegama Paulom Kurilj i Edom Kranjčevićem. Od početka je kao mlada asistentica sobu, učenje i razvijanje kao nastavnica dijelila s kolegicom Božicom Hajsig. Na Arhitektonskom fakultetu provela je čitav svoj radni vijek, pune 42 godine. Osim na studiju arhitekture i urbanizma predavala je i na Studiju dizajna od 1989. godine, te sve do 2018. na predmetima Nacrtna geometrija 1 i 2.
Akad. god. 1974./75. honorarno je vodila vježbe na Građevinskom fakultetu u Splitu, a od 1978. do 1981. na Interfakultetskom saobraćajnom studiju na predmetu Konstruktivna geometrija.
Bila je suradnica na više znanstvenih i stručnih projekata, od kojih ističemo:
Znanstvena tema SIZA-a III „Matematičke strukture i njihova primjena u prostornom planiranju i arhitektonskim konstrukcijama” (1983.-1990., voditeljica prof. dr.sc. Erika Kramer)
Znanstveni projekt Ministarstva znanosti, tehnologije i informatike „Primjena matematičkih struktura i dizajna u arhitekturi” (1991.-2001., voditeljica prof. dr.sc. Erika Kramer)
Razvojni projekt Sveučilišta u Zagrebu „Uvođenje računalnog 3D modeliranja u nastavu geometrije na tehničkim fakultetima” (2012., voditeljica doc. dr.sc. Sonja Gorjanc)
DAAD projekt Updating Mathematics and Geometry Education in Architecture and Engineering according to actual and future needs of Architects and Engineers (2012., voditeljica za Hrvatsku doc. dr.sc. Ema Jurkin).
Bila je i suautorica izložbe (uz doc. dr.sc. Jelenu BebanBrkić) „Crtež u geometriji s početka stoljeća”, originalnih radova studenata tehnike, u knjižnici „Vladimir Nazor”. Studenti je sigurno pamte po tome kako je od njih zahtijevala solidno znanje iz područja perspektive i sjena, kojih je razumijevanje smatrala izuzetno bitnim u izobrazbi arhitekata. Godine 2005., u koautorstvu s kolegicama iz Kabineta Paulom Kurilj i Marijom Šimić, izdala je sveučilišni udžbenik Perspektiva u koji je uložila puno truda i rada. Osim u nastavi bila je aktivna i u ostalim oblicima rada na Fakultetu. Vrlo je odgovorno obavljala posao voditeljice Kabineta za matematiku, nacrtnu geometriju i perspektivu. Prije odlaska u mirovinu željela je iza sebe ostaviti sređenu situaciju pa je sudjelovala i u zapošljavanju mladih ljudi pri Kabinetu te im pomagala svojim znanjem i iskustvom na samom početku. Bila je dugogodišnja članica Povjerenstva za provedbu razredbenog ispita i Povjerenstva za upravljanje kvalitetom. Kao voditeljicu prve godine preddiplomskog studija, nastavnici i studenti pamte Eti kao vrlo kooperativnu osobu, nekoga komu se uvijek moglo jednostavno obratiti. Ono na čemu smo joj svi izuzetno zahvalni jest to da je punih 18 godina bila satničarka Arhitektonskog fakulteta. Rad u nastavi bio joj je izuzetno važan. Rad sa studentima na neki ju je način pokretao, uživala je sa svojim ‘arhićima’, kako ih je odmila zvala. Za studente dizajna imala je poseban osjećaj, svjesna njihovih interesa, pa je uvijek pokušavala prilagoditi materiju njihovu profilu. Voljela je i poštovala njihovu različitost. Bezrezervno je prenosila znanje. Studenti je se sjećaju po sustavnim predavanjima, velikom trudu uloženom na konstrukcijskim vježbama, ispitima i konzultacijama. Do samog odlaska u mirovinu radila je na nastavnim materijalima i unapređenju nastave. U tom kontekstu, svoje usavršavanje i dodatnu edukaciju realizirala je preko radionica i skupova Hrvatskoga društva za geometriju i grafiku. U njemu je Eta aktivno sudjelovala od samog osnutka, od 1994. godine. Kao na Fakultetu, i ovdje u Društvu ona je svoj posao obavljala odgovorno, skromna i diskretna u svom djelovanju, nikad pretjerano ističući svoj angažman. Njezina smjernost, pouzdanost i preciznost kroz rad u upravnom, a poslije i nadzornom odboru Društva svakako su pridonijele njegovu razvoju do statusa koji ima danas. Bila je dugogodišnja članica uredničkog odbora znanstveno-stručnog časopisa „KoG”, koji je danas, nakon više od 20 godina dugog publiciranja, pridružen listi cover to cover baze matematičkih časopisa „Mathematical Reviewsa”. Ostvarila je više suradnji unutar samoga Društva - od članaka, sudjelovanja na konferencijama do participiranja na projektima. Preko Društva učlanila se i u međunarodno društvo International Society for Geometry and Graphics, na čijim je konferencijama često sudjelovala s usmenim izlaganjima, od Teksasa u SAD-u do Melbournea u Australiji.
Uvijek iskrena u odnosu i izuzetno kolegijalna, osim vrlo stručne kolegice s Etom nas je napustila i naša draga prijateljica. marIja šImIć horvath
Chronicle of the Faculty of Architecture, University of Zagreb in academic year 2017/18
Kronika Fakulteta Chronicle of the Faculty
sadržaJ
Uprava i struktura Fakulteta
Uprava Fakulteta
Predstojnici katedri
Voditelji kabineta
Predstojnici zavoda
Fakultetska povjerenstva
Uposlenici Fakulteta - izmjene
Promaknuti u više zvanje
Novi zaposlenici Fakulteta
Prekinuli radni odnos na Fakultetu Umirovljenici
Preminuli
Studenti
Razredbeni postupak i dodatna provjera znanja, vještina i sposobnosti, srpanj 2017. Brojno stanje
Popis diplomanata
Nastavni planovi Arhitektonskoga fakulteta
Preddiplomski studij arhitekture i urbanizma
Diplomski studij arhitekture i urbanizma
Preddiplomski studij dizajna
Diplomski studij dizajna
Ljetne škole arhitekture i studentske radionice
Znanstvena djelatnost
Poslijediplomski doktorski znanstveni studij Arhitektura
Doktorirali
Znanstvenoistraživački projekti
Znanstveni projekti Hrvatske zaklade za znanost
Nakladnička djelatnost
Publikacije u nakladi [ili sunakladništvu] fakulteta
Knjige
Časopis „Prostor”
Objavljeni znanstveni radovi nastavnika izvan fakultetske nakladničke djelatnosti
Knjige
Poglavlja u knjizi
Recenzije knjiga
Predstavljanje knjiga
Prikazi knjiga
Časopisi
Članci objavljeni u znanstvenim časopisima
Znanstveni radovi i sažeci radova objavljeni u zborniku radova međunarodnoga znanstvenog skupa
Članci objavljeni u drugim časopisima
Objave o arhitektima
i arhitektonskim projektima
Katalog izložbe
Gostovanja nastavnika
Gostovanja nastavnika
na međunarodnim znanstvenim skupovima
Ostala javna izlaganja nastavnika
Javna izlaganja na AF
Stručna djelatnost
Zavod za arhitekturu
Zavod za urbanizam, prostorno planiranje i pejsažnu arhitekturu
Zavod za zgradarstvo i fiziku zgrada
Zavod za graditeljsko naslijeđe u Zagrebu
Zavod za istraživanje, razvoj i inovacije
Nagrade
Nagrade i priznanja nastavnika
Nagrađeni natječajni radovi nastavnika
Natječaji - sudjelovanje u ocjenjivačkom sudu
Nagrade studenata arhitekture
Izložbe
Izložbe na AF
Izložbe
Sudjelovanje na međunarodnim izložbama
predstavljanje izložaba
Izložbe studentskih radova
Promocija struke
Međunarodna suradnja
Gostovanja nastavnika na AF
Međunarodna suradnja u okviru europskog programa Erasmus+
Znanstveno-stručna usavršavanja nastavnika na inozemnim institucijama
Mentorstvo studijskih boravaka inozemnih istraživača
Međunarodne razmjene i projekti
Javna djelatnost i funkcije nastavnika
izvan AF
Sudjelovanje na drugim fakultetima
Sveučilišta u Zagrebu
Sudjelovanje na drugim fakultetima
Članstva nastavnika
Iva Muraj
Kronika Arhitektonskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu
za akademsku godinu 2017./18.
[1.10.2017. - 30.9.2018.]
Chronicle of the Faculty of Architecture, University of Zagreb
Academic year 2017/18
[10/1/2017 - 9/30/2018]
uprAvA i struKturA fAKultetA1
uprAvA fAKultetA2
Izv.prof. dr.sc. Krunoslav Šmit dekan
Izv.prof.art. Siniša Justić prodekan za nastavu
Izv.prof. dr.sc. Zlatko Karač prodekan za znanost
Izv.prof.art. Branimir Rajčić prodekan za poslovanje
Izv.prof. dr.sc. Mia Roth-Čerina prodekanica za međunarodnu suradnju i umjetnost
Prof. Stipe Brčić voditelj sveučilišnoga Studija dizajna
Tihana Grgić Ožvald, dipl.iur. tajnica Fakulteta
predstojnici KAtedri
Prof.art. Tonči Žarnić
Katedra za arhitektonsko projektiranje
Prof. dr.sc. Bojana Bojanić Obad Šćitaroci
Katedra za urbanizam, prostorno planiranje i pejsažnu arhitekturu
Prof. dr.sc. Karin Šerman
Katedra za teoriju i povijest arhitekture
Doc.art. Mateo Biluš
Katedra za arhitektonske konstrukcije i zgradarstvo
voditelji KABinetA
Prof.art. Renata Waldgoni
Kabinet za crtanje i plastično oblikovanje
Prof. dr.sc. Bojan Baletić
Kabinet za primjenu računala
Izv.prof.art. Petar Mišković
Kabinet za osnove arhitektonskog projektiranja
Prof.art. Mladen Jošić
Kabinet za stambene zgrade
Prof.art. Veljko Oluić
Kabinet za zgrade društvenog standarda
Prof. dr.sc. Vesna Mikić
Kabinet za javne zgrade
Prof. dr.sc. Dina Vulin Ileković
Kabinet za interieur
Izv.prof. dr.sc. Sanja Gašparović
Kabinet za prostorno planiranje
Prof. dr.sc. Tihomir Jukić
Kabinet za urbanizam
Izv.prof. dr.sc. Damir Krajnik
Kabinet za pejsažnu arhitekturu
Akademik Mladen Obad Šćitaroci
Kabinet za urbanističko naslijeđe
Izv.prof. dr.sc. Nataša Jakšić
Kabinet za povijest arhitekture i zaštitu graditeljskog naslijeđa
Prof. dr.sc. Karin Šerman
Kabinet za teoriju arhitekture
Prof. dr.sc. Aleksandar Homadovski
Kabinet za modernu i suvremenu arhitekturu
Doc. dr.sc. Marija Šimić Horvath
Kabinet za matematiku, nacrtnu geometriju i perspektivu
Doc.art. Vedran Duplančić
Kabinet za arhitektonske konstrukcije, fiziku zgrade, materijale i tehnologiju građenja
Izv.prof. dr.sc. Miljenko Haiman
Kabinet za nosive konstrukcije
V.pred. mr.sc. Ivan Cetinić
Kabinet za instalacije zgrada
Pred. mr.sc. Dubravko Bačić
Kabinet za planiranje i organizaciju građenja
predstojnici zAvodA
Prof.art. Mladen Jošić Zavod za arhitekturu
V.pred. mr.sc. Alan Braun
Zavod za graditeljsko naslijeđe
Izv.prof. dr.sc. Zoran Veršić
Zavod za zgradarstvo
Prof. dr.sc. Jesenko Horvat
Zavod za urbanizam, prostorno planiranje i pejsažnu arhitekturu
Prof. dr.sc. Sanja Filep
Zavod za istraživanje, razvoj i inovacije
Voditelj studijskog centra Motovun
Prof.art. Ljubomir Miščević
fAKultetsKA povjerenstvA
Povjerenstvo za reformu studija i upravljanje kvalitetom
Izv.prof. dr.sc. Krunoslav Šmit, izv.prof.art. Siniša Justić, prof.art. Tonči Žarnić, prof. dr.sc. Bojana Bojanić Obad Šćitaroci, prof. dr.sc. Karin Šerman, doc.art. Mateo Biluš, prof. dr.sc. Bojan Baletić, prof. mr.sc. Boris Koružnjak, izv.prof. dr.sc. Nataša Jakšić, izv.prof. dr.sc. Zoran Veršić, predsjednik Studentskog zbora AF (uži sastav) + voditelji kabineta (širi sastav)
Povjerenstvo za praćenje nastave
Izv.prof.art. Siniša Justić, prof. dr.sc. Aleksandar Homadovski, prof. dr.sc. Alenka Delić, prof. dr.sc. Sanja Filep, prof. dr.sc. Ariana Štulhofer, izv.prof. dr.sc. Sanja Gašparović, izv.prof.art. Neda Cilinger, pred. Andrea Hercog, v.pred. Marina Bertina, studentski predstavnici 1., 2. i 3. godine preddiplomskog studija te 1. i 2. godine diplomskog studija
Povjerenstvo za nakladničku djelatnost
Izv.prof. dr.sc. Mia Roth-Čerina, prof. dr.sc. Ariana Štulhofer, prof. dr.sc. Tihomir Jukić, prof. dr.sc. Feđa Vukić, prof. dr.sc. Andrej Uchytil, izv.prof. dr. sc. Nataša Jakšić, izv.prof. dr.sc. Zlatko Karač, doc. mr.sc. Roberto Vdović, pred. Tajana Jaklenec (predsjednica Povjerenstva)
Povjerenstvo za ljetne škole i terensku nastavu
Izv.prof.art. Siniša Justić, izv.prof.art. Branimir Rajčić, prof.art. Ljubomir Miščević, prof. dr.sc. Andrej Uchytil, izv.prof.art. Tin Sven Franić, izv.prof. dr.sc. Zlatko Karač, izv.prof. dr.sc. Zrinka Barišić Marenić, v.pred. mr.sc. Alan Braun, doc. dr.sc. Zorana Sokol Gojnik, doc. dr.sc. Marina Šimunić Buršić + studentski predstavnik
Povjerenstvo za E-learning
Izv.prof.art. Siniša Justić, doc. mr.sc. Roberto Vdović, doc. dr.sc. Marija Šimić Horvath, asist. Morana Pap, izv.prof. dr.sc. Nataša Jakšić, v.pred. Zorana Protić, zn.nov.-v.asist. dr.sc. Tin Oberman
Povjerenstvo za izložbe i predavanja
Izv.prof. dr.sc. Mia Roth-Čerina, prof.art. Ljubomir Miščević, doc.art. Vedran Duplančić, doc. dr.sc. Krunoslav Ivanišin, doc. dr.sc. Luka Korlaet, v.pred. Ana Martina Bakić, zn.nov.-v.asist. dr.sc. Marko Rukavina, Kristijan Petrović, Boris Kostanjšak
Povjerenstvo za dodjeljivanje studentskih nagrada
Izv.prof. dr.sc. Krunoslav Šmit, izv.prof.art. Siniša Justić, prof.art. Igor Franić, prof.art. Renata Waldgoni, prof. dr.sc. Bojana Bojanić Obad Šćitaorci, prof. dr.sc. Karin Šerman, izv.prof.art. Petar Mišković, prof. dr.sc. Dina Vulin Ileković, doc.art. Mateo Biluš, izv.prof. dr.sc. Zlatko Karač, izv.prof.art. Ivica Plavec, v.pred. mr.sc. Alan Braun
Povjerenstvo za provođenje razredbenog postupka
Izv.prof.art. Vanja Rister, izv.prof.art. Branimir Rajčić, izv.prof. dr.sc. Damir Krajnik, izv.prof. dr.sc. Iva Muraj, doc. dr.sc. Kristina Careva, v.pred. Dunja Mandić, pred. Darko Latin Diplomsko povjerenstvo
Prof.art. Nenad Fabijanić, izv.prof. dr.sc. Krunoslav Šmit, prof. dr.sc. Andrej Uchytil, prof.art. Tonči Žarnić, prof.art. Miroslav Geng, prof. dr.sc. Bojana Bojanić Obad Šćitaroci, prof. dr.sc. Karin Šerman, doc.art. Mateo Biluš, doc.art. Nino Virag (tajnik) Povjerenstvo za obranu diplomskog rada
Prof.art. Nenad Fabijanić, prof. dr.sc. Andrej Uchytil, prof.art. Tonči Žarnić, prof.art. Miroslav Geng, prof. art. Igor Franić, prof.art. Mladen Jošić, prof.art. Veljko Oluić, prof.art. Goran Rako, prof. dr.sc. Karin Šerman, prof. dr.sc. Jesenko Horvat, prof. dr.sc. Tihomir Jukić, prof. dr.sc. Srečko Pegan, izv.prof. dr. sc. Krunoslav Šmit, izv.prof. dr.sc. Miljenko Haiman, doc.art. Mateo Biluš, izv.prof. dr.sc. Zoran Veršić Vijeće doktorskog studija
„Arhitektura i urbanizam”
Prof. dr.sc. Bojan Baletić, prof.emeritus dr.sc. Hildegard Auf-Franić, akademik Velimir Neidhardt, prof. dr.sc. Karin Šerman, prof. dr.sc. Andrej Uchytil, prof. dr.sc. Srečko Pegan, prof. dr.sc. Tihomir Jukić, prof. dr.sc. Bojana Bojanić Obad Šćitaroci, izv.prof. dr.sc. Zlatko Karač, prof. dr.sc. Feđa Vukić Uredništvo znanstvenog časopisa „Prostor” Članovi uredništva
Izv.prof. dr.sc. Zlatko Karač (glavni i odgovorni urednik), prof. dr.sc. Ariana Štulhofer (zamjenica gl. urednika), prof. dr.sc. Srečko Pegan, dr.sc. To-
mislav Premerl (počasni član uredništva), prof. dr. sc. Bojana Bojanić Obad Šćitaroci, prof. dr.sc. Zlatko Jurić, izv.prof. dr.sc. Mia Roth-Čerina, prof. dr.sc. Karin Šerman, izv.prof. dr.sc. Zoran Veršić, prof. dr.sc. Feđa Vukić
Članovi Međunarodnog uredništva
Prof.arch. Nezar AlSayyad, Ph.D. (SAD), prof. Joan Busquets, Ph.D. (SAD), prof. Rudolf Klein, Ph.D. (Mađarska), prof.dr. Feđa Košir (Slovenija), prof. Ákos Moravánszky, Ph.D. (Švicarska), prof.mag. arch. Boris Podrecca (Njemačka)
Izvršno uredništvo
Izv.prof. dr.sc. Damir Krajnik (izvršni urednik), doc. mr.sc. Roberto Vdović (urednik internetskog izdanja), dr.sc. Davor Andrić (suradnik internetskog izdanja), izv.prof. dr.sc. Iva Muraj (urednica Fakultetske kronike), Paula Šimetin (urednica sažetaka magisterija i doktorata), pred. Tajana Jaklenec (tajnica uredništva)
Etičko povjerenstvo
Prof.art. Veljko Oluić, prof. dr.sc. Ariana Štulhofer, izv.prof. dr.sc. Sanja Gašparović + studentski predstavnik
Povjerenstvo za izdavanje zbornika „Facta Architectonica”
Izv.prof. dr.sc. Mia Roth-Čerina, prof. dr.sc. Vesna Mikić, prof. dr.sc. Jesenko Horvat, prof. dr.sc. Aleksandar Homadovski, izv.prof. dr.sc. Zrinka Barišić Marenić, doc. dr.sc. Luka Korlaet, v.pred. Ana Martina Bakić, Marina Smokvina (vanjski član)
Povjerenstvo za stalno stručno usavršavanje Izv.prof.art. Branimir Rajčić, izv.prof. dr.sc. Zoran Veršić, v.pred. mr.sc. Alan Braun, doc. dr.sc. Lea Petrović Krajnik, doc. mr.sc. Roberto Vdović ectS koordinator: izv.prof. dr.sc. Zrinka Barišić
Marenić
uposlenici fAKultetA - izmjene3
• Promaknuti u više zvanje
Redoviti profesori - trajno
Dr.sc. Andrej Uchytil (17.10.2017.)
Dr.sc. Nenad Lipovac (12.12.2017.)
Redoviti profesori
Dr.sc. Bojana Bojanić Obad Šćitaorci (10.4.2018.)
Leo Modrčin (28.9.2018.)
Izvanredni profesori
Branimir Rajčić (6.2.2018.)
Dr.sc. Iva Muraj (9.4.2018.)
Ivica Plavec (8.5.2018.)
Ivana Ergić (5.6.2018.)
Vanja Rister (25.9.2018.)
Docenti
Vjera Bakić (25.9.2018.)
Predavači
Maroje Mrduljaš (6.2.2018.)
Josipa Antekolović (10.4.2018.), Studij dizajna
Poslijedoktorandi
Dr.sc. Melita Čavlović (1.3.2018.)
• Novi zaposlenici Fakulteta
Predavači
Damir Prodan-Abramović (4.12.2017.)
Dina Milovičić (8.12.2017.), Studij dizajna (zamjena)
Asistenti
Kristina Perkov (1.10.2017.)
Ana Sopina (1.10.2017.)
Nika Dželalija (1.10.2017.)
Hrvoje Spudić (1.10.2017.)
Tamara Relić (1.9.2018.)
David Tarandek (3.5.2018.) (zamjena)
Administracija
Blaženka Zaić (15.9.2018.)
Stručni suradnici u zavodima
Marina Pavković (9.10.2017.)
Ines Mravunac (20.11.2017.)
Gordana Domić (1.9.2018.)
Luka Jonjić (12.2.2018.)
Ana Martinčić Vareško (24.1.2018.)
Nikola Brlek (9.4.2018.)
• Prekinuli radni odnos na Fakultetu
Marina Pavković (6.7.2018.)
Mladen Cvitanović (31.12.2017.)
Katica Hunjet (9.4.2018.)
Neda Mrinjek Kliska (12.4.2018.)
Maja Francuz (15.5.2018.)
Tea Beličev (30.4.2018.)
Mira Stanić (9.5.2018.)
Andrej Marković (31.8.2018.)
Dina Milovčić (11.9.2018.)
David Tarandek (28.9.2018.)
Nives Sertić (30.9.2018.)
• Umirovljenici
Prof. Teufik Galijašević (30.9.2018.)
Prof. Stipe Brčić (30.9.2018.), Studij dizajna
• Preminuli
Egon Lokošek (10.2017.)
Vesna Šarić (26.10.2017.)
Josip Vaništa (24.3.2018.)
Nikoleta Sudeta (8.6.2018.)
studenti4
• Razredbeni postupak i dodatna provjera znanja, vještina i sposobnosti, srpanj 2017.
Preddiplomski studij arhitekture i urbanizma
Prijavljeno kandidata u I. roku: 418
Upisano: 135 (109 bez plaćanja, 26 uz maksimalno plaćanje)
Preddiplomski studij dizajna
Prijavljeno kandidata u I. roku: 138
Upisano: 32 (27 bez plaćanja, 5 uz maksimalno plaćanje)
Diplomski studij dizajna
Prijavljeno kandidata: 26
Upisano: 23
• Brojno stanje
Studenti arhitekture
Preddiplomski studij arhitekture i urbanizma
I. godina: 202
II. godina: 162
III. godina: 158
Diplomski studij arhitekture i urbanizma
I. godina: 112
II. godina: 178
Ukupno: 812 studenata
Studenti dizajna
Preddiplomski studij dizajna
I. godina: 38
II. godina: 30
III. godina: 42
Diplomski studij dizajna
I. godina: 28
II. godina: 29
Ukupno: 167 studenata
• Popis diplomanata
Arhitektonski fakultet
Preddiplomski studij arhitekture i urbanizma Sveučilišni prvostupnik/ca (Baccalaureus/rea) inženjer/ka arhitekture i urbanizma 2017./2018. (ukupno 104 univ.bacc.ing.arh.)
Alfier Bruna
Arar Ivan
Babić Matija
Babić Ema
Balić Antonija
Beljan Kristina
Bilan Martina
Blažeković Bernarda
Boras Mila
Božanić Mate
Ceilinger David
Čabraja Tajana
Čulo Jurica
Ćiković Filip
Dabić Nives
Došen Sven
Dunkić Ema
Džidić Iva
Franić Ivan
Galović Veronika
Gojković Dora
Grofelnik Lucija
Habulin Janja
Hajdarovac Larisa
Hakenberg Matea
Herceg Ivana
Herr Ida
Horvat Mateja
Husnjak Leon
Hustić Inoslav
Itković Ivana
Ivičić Vinka
Jelečanin Ivona
Jelenčić Lucija
Jelić-Balta Karla
Jovanović Ema
Jozić Paula
Kaličanec Barbara
Knežević Dunja
Kokor Nikolina
Korejzl Dorotea
Kovač Antonia
Kozina Kristina
Kožar Tamara
Kraljić Matija
Kroflin Damir
Kunek Lea
Lojen Karla
Majica Lucia
Malnar Dorotea
Maloča Nika
Mandurić Iva
Marić Ivana
Marković Vlatka
Markulin Ivan
Matić Marija
Mertz Martin
Mihalac Andro
Mihelko Rea
Mikolić Fran
Milošević Martina
Mioković Lea
Mlinarić Domagoj
Modrić Dijana
Moslavac Vedrana
Mostahinić Ivan
Mustać Katarina
Omerhodžić Zlatan
Omićević Antonio
Oremović Bartol
Orešković Ines
Paulić Tiana
Perak Klara
Periša Ivan
Polanec Miroslav
Poštenik Matija
Prosinečki Kristina
Radaković Boris
Radan Borna
Radešić Isabell
Raspudić Rudolf
Sagrak Dora
Sladović Mihaela
Sočo Bojan
Srbljanin Emil
Stanić Andrea
Šago Luka
Šandrk Andrea
Šen Luka
Šobatović Domagoj
Šonje Virna
Šutej Ana
Tomazetić Josipa
Tomkić Tea
Tomljenović Marija
Tomulić Dora
Varga Tomislav
Vojvoda Nika
Vretenar Katarina
Vukorepa Tomislava
Zlopaša Josipa
Zrinjski Lucija
Žagar Nika
Žugčić Anja
Arhitektonski fakultet
Diplomski studij arhitekture i urbanizma Magistar/ra inženjer/ka arhitekture i urbanizma (ukupno 115 mag.ing.arh.)
Agejev Petar
Ajzenhamer Aleksandra
Anđelić Antonija
Babić Marko
Barta Karlo
Benić Velimir
Besednik Filip
Bićanić Boris
Bilić Iskra
Biluš Pietro
Bogojević Dunja
Boševski Vito
Bošnjak Antonia
Bradač Lovro
Bralić Nika
Brmbolić Lara
Brzović Ivana
Bukvić Ines
Bulian Ivan
Butigan Grgur
Buždon Ana
Cestar Ela
Crnjak Marko
Čanić Eugen Zvonimir
Čeko Andrea
Ćirić Neira
Drobac Luka
Duvnjak Maja
Fabian Dora
Filipović Marina
Firšt Karlo
Gašpar Ivan
Gojak Stella
Gorup Vedrana
Grubišić Denis
Habijanec Ira
Horvat Neva
Ivančan Dora
Jeličić Jelena
Juračić Vid
Jušić Pavao
Kalogjera Lucia
Knežević Ana
Kopecki Matej
Kos Mia
Kovačević Karla
Kovačević Lucian
Kozina Mia
Krčalić Marina
Krekić Valentina
Kruezi Ian
Liebl Teo
Majzec Lea
Marušić Roko
Matas Jakov
Megla Lucija
Meštrović Iva
Mišan Marin
Mršić Monika
Mujkanović Iva
Nasić Sara
Nekić Petra
Novak Marko
Ognjanovac Denis
Oršolić Amalija
Ostroški Marcela
Ožbolt Valentina
Pepeonik Bojan
Petric Krešimir
Petrović Pave
Petrović Goran
Petrovski Martin
Pirc Ante
Pirnat Mihovil
Pletikapić Živko
Predovan Lovre
Prusina Zvonimir
Pučar Ivor
Radić Petra
Radun Karla
Radun Nina
Radunović Kristina
Rogulja Josipa
Rubeša Darija
Sambolić Petra
Saraga Sarah
Sedak Matija
Seitz Karlo
Senjak Matea
Serdar Nika
Siništaj Ivan Mihovil
Sipina Dora
Solomun Matija
Stare Matea
Steć Adrijano
Surać Karla
Surić Ante
Šaruga Dino
Škara Martino
Štrbe Andrea
Tašler Maksimilijan
Tavić Karla
Tomaško Maja
Toplak Tina
Triva Ivana
Vinković Matija
Vivoda Martina
Vlahović Neven
Vrtarić Tina
Vucić Antonia
Vučković Luka
Vuletić Vedran
Žonja Sanja
Žužul Andro
Arhitektonski fakultet
Preddiplomski studij dizajna sveučilišni prvostupnik/ca (baccalaureus/rea) dizajna [ukupno 29 sveučilišnih prvostupnika/ca (baccalaureus/rea) dizajna]
Andrešić Josip
Aržić Mirna
Bakliža Darian
Bolfan Bruno
Borovičkić Leonard
Brkić Matea
Franjić Iva
Jandrić Matija
Jurina Antonija
Kepert Anja
Komen Leonarda
Kovač Veronika
Lacmanović Đani
Letica Marta
Lovreković Andreja
Matulić Marija
Mijić Matko
Modraković Tanja
Mojaš Ana
Mazić Luka Palestrina
Petric Martina
Rupić Lucija
Rušin Iva
Šarlija Zoe
Šulentić Vana
Taneski Tea
Vlaisavljević Jovana
Zidić Neva Marija
Arhitektonski fakultet
Diplomski studij dizajna magistar/ra dizajna, ukupno: 18
Bartolić Dina
Cvijanović Stela
Fuzul Nikolina
Grubišić Petra
Gudiček Karmela
Huljev Katarina
Jurčević Matea
Knežević Tena
Kovačević Michelle Antonia
Kušec Otto
Miklošić Mihael
Pavlek Borjan
Petrov Grgo
Potočnik Oliver
Prelec Maja
Rubinić Lucija
Udovičić Mladen
Vegh Nives
nAstAvni plAnovi ArHiteKtonsKoGA fAKultetA
Preddiplomski studij arhitekture i urbanizma5 - Prva godina
Kolegij Semestar
Povijest arhitekture I, II
Matematika
Nosive konstrukcije I
Nosive konstrukcije II
Voditelj
Suradnik I. II.
2 0 2 0
2 1 0 0
2 1 0 0
0 0 2 2
Arhitektonske konstrukcije i materijali I, II 2 3 2 3
Izv.prof. dr.sc. Nataša Jakšić
Doc. dr.sc. Marija Šimić Horvath
Izv.prof. dr.sc. Miljenko Haiman
Izv.prof. dr.sc. Josip Galić
Izv.prof. dr.sc. Miljenko Haiman
Doc.art. Mateo Biluš
Urbanizam I
Osnove nacrtne geometrije
Nacrtna geometrija i perspektiva
Crtanje I, II
Uvod u primjenu računala
Primjena računala u arhitekturi I
Uvod u projektiranje stambenih zgrada
0 0 1 0
1 2 0 0
0 0 1 2
0 3 0 3
0 1 0 0
0 0 0 1
0 0 1 1
Izv.prof. dr.sc. Ivan Mlinar
Doc. dr.sc. Marija Šimić Horvath
Doc. dr.sc. Marija Šimić Horvath
Prof.art. Renata Waldgoni
Prof. dr.sc. Bojan Baletić
Prof. dr.sc. Bojan Baletić
Prof. dr.sc. Alenka Delić
Arhitektonsko projektiranje I, II 1 3 1 3
Prof.art.Tonči Žarnić
Hrvatski prostor i arhitektura - Zagreb 1 dan
Hrvatski prostor i arhitektura - Sjeverozapadna Hrvatska 2 dana
Engleski jezik za arhitekturu I, II 0 1 0 1
Tjelesna i zdravstvena kultura I, II 0 2 0 2
Izv.prof. dr.sc. Zrinka Barišić Marenić
Izv.prof. dr.sc. Zrinka Barišić Marenić
V.pred. dr.sc. Neda Borić
V.pred. dr.sc. Dalibor Vračan
Poslijedoktorand dr.sc. Gorana Aras-Gazić
Asist. dr.sc. Bojan Pažek
V.pred. mr.sc. Berislav Medić
Pred. Nenad Turčić
Asist. Andrej Marković
Asist. Hrvoje Vukić
V.pred. mr.sc. Berislav Medić Pred. Nenad Turčić
Prof. dr.sc. Ariana Štulhofer
Izv.prof. dr.sc. Iva Muraj
Doc.art. Vedran Duplančić
V.pred. Dunja Mandić
V.pred. Zorana Protić
V.pred. Marino Šneler
Pred. Marin Binički
Pred. Teodor Cvitanović
Pred. Neda Mrinjek Kliska
Pred. Željko Pavlović
Pred. Darko Užarević
Poslijedoktorand dr.sc. Gorana Aras-Gazić
Asist. dr.sc. Bojan Pažek
Poslijedoktorand dr.sc. Gorana Aras-Gazić
Asist. dr.sc. Bojan Pažek
Asist. David Tarandek
V.pred. Ana Martina Bakić
V.pred. dr.sc. Ivana Tutek
Pred. Roberta Pavlović
Doc. dr.sc. Kristina Careva
Doc. dr.sc. Rene Lisac
Doc. mr.sc. Roberto Vdović
Doc. dr.sc. Kristina Careva
Doc. dr.sc. Rene Lisac
Doc. mr.sc. Roberto Vdović
Prof.art.Teufik Galijašević
Prof.art. Mladen Jošić
Prof.art. Ljubomir Miščević
Izv.prof.art. Ivana Ergić
Izv.prof.art. Branimir Rajčić
Doc. dr.sc. Luka Korlaet
Doc. dr.sc. Marina Šimunić Buršić
Doc.art. Nino Virag
Prof.art. Veljko Oluić
Izv.prof.art. Petar Mišković
Izv.prof.art. Vanja Rister
V.pred. Vjera Bakić
V.pred. Marina Bertina
Pred. Juraj Glasinović Pred. Darko Latin
V.pred. Marina Bertina
Doc. dr.sc. Luka Korlaet
V.pred. Marina Bertina
V.pred. Dunja Mandić
Preddiplomski studij arhitekture i urbanizma - Druga godina
Kolegij
Povijest arhitekture III, IV
Semestar Voditelj
Suradnik III. IV.
2 0 2 0
Hrvatski prostor i arhitektura - Slavonija 0 0 3 dana
Stambene zgrade I
2 0 0 0
Stambene zgrade II 0 0 1 0
Instalacije zgrada I, II 2 0 1 0
Plastično oblikovanje I, II 1 2 1 2
Arhitektonske konstrukcije i materijali III
2 0 0 0
Fizika zgrade 0 0 1 1
Izv.prof. dr.sc. Nataša Jakšić
Izv.prof. dr.sc. Zlatko Karač
Izv.prof.art. Ivana Ergić
Prof.art. Mladen Jošić
V.pred. mr.sc. Ivan Cetinić
Prof.art. Renata Waldgoni Izv.prof.art. Siniša Justić
Izv.prof. dr.sc. Zoran Veršić
Izv.prof. dr.sc. Zoran Veršić
Urbanizam II
Perivojna arhitektura
Nosive konstrukcije III
Sociologija okolice
Primjena računala u arhitekturi II
1 0 0 0
0 0 1 0
2 2 0 0
0 0 1 0
1 1 0 0
Studio I 0 8 0 0
Izv.prof. dr.sc. Krunoslav Šmit
Prof. dr.sc. Bojana Bojanić Obad Šćitaroci
Izv.prof. dr.sc. Josip Galić
Izv.prof. dr.sc. Miljenko Haiman
Prof. dr.sc. Anka Mišetić
Prof. dr.sc. Bojan Baletić
Prof.art.Teufik Galijašević
Prof.art. Mladen Jošić
Prof.art. Ljubomir Miščević
Prof. mr.sc. Leo Modrčin
Izv.prof.art. Ivana Ergić (koordinatorica)
Doc. dr.sc. Luka Korlaet
Doc. dr.sc. Marina Šimunić Buršić
Doc.art. Nino Virag
Izv.prof. dr.sc. Ivan Mlinar
Izv.prof. dr.sc. Iva Muraj
Doc. dr.sc. Zorana Sokol Gojnik
Pred. Damir Prodan-Abramović Pred. Tihomir Rengel
V.pred. Ana Martina Bakić V.pred.dr.sc. Ivana Tutek Pred. Roberta Pavlović
Izv.prof. dr.sc. Iva Muraj
Doc.art. Mateo Biluš
Pred. Marin Binički
Izv.prof. dr.sc. Iva Muraj
Izv.prof. dr.sc. Zoran Veršić
Doc.art. Mateo Biluš
Doc.art. Vedran Duplančić
Pred. Marin Binički
Pred. Željko Pavlović
Pred. Darko Užarević
Asist. Andrej Marković
Asist. Hrvoje Vukić
Poslijedoktorand dr.sc. Davor Andrić
Doc. dr.sc. Kristina Careva
Doc. dr.sc. Rene Lisac
Doc. mr.sc. Roberto Vdović
U
Izv.prof. dr.sc. Sanja Gašparović
Izv.prof. dr.sc. Zlatko Karač
Izv.prof. dr.sc. Damir Krajnik
Izv.prof. dr.sc. Ivan Mlinar (koordinator)
Doc. dr.sc. Vedran Ivanković
Doc. dr.sc. Lea Petrović Krajnik
Asist. Kristina Perkov
Asist. Ana Sopina
AK
Prof. dr.sc. Ariana Štulhofer
Izv.prof. dr.sc. Iva Muraj (koordinatorica)
Izv.prof.art. Ivica Plavec
Izv.prof. dr.sc. Zoran Veršić
V.pred. Dunja Mandić
V.pred. Zorana Protić
V.pred. Marino Šneler
Pred. Marin Binički
Pred. Tajana Jaklenec
Pred. Neda Mrinjek Kliska
Pred. Željko Pavlović
Pred. Darko Užarević
NK
Izv.prof. dr.sc. Josip Galić
Izv.prof. dr.sc. Miljenko Haiman
Poslijedoktorand dr.sc. Davor Andrić
Asist. Andrej Marković
Asist. Hrvoje Vukić
V.pred. mr.sc. Berislav Medić
Pred. Nenad Turčić
Kolegij
Studio II
Tehnički studio
Semestar
III. IV.
0 0 0 6
Tjelesna i zdravstvena kultura III, IV
0 0 0 8
Voditelj
Prof. dr.sc. Srečko Pegan
Izv.prof. dr.sc. Sanja Gašparović
Izv.prof. dr.sc. Damir Krajnik
Izv.prof. dr.sc. Ivan Mlinar
Doc. dr.sc. Vedran Ivanković
Doc. dr.sc. Ana Mrđa (koordinatorica)
Doc. dr.sc. Lea Petrović Krajnik
Poslijedoktorand dr.sc. Tin Oberman
Prof. dr.sc. Ariana Štulhofer
Izv.prof. dr.sc. Iva Muraj
Izv.prof.art. Ivica Plavec
Izv.prof. dr.sc. Zoran Veršić (koordinator)
Doc.art. Vedran Duplančić
V.pred. Dunja Mandić
V.pred. Zorana Protić
V.pred. Marino Šneler
Pred. Marin Binički
Pred. Teodor Cvitanović
Pred. Tajana Jaklenec
Pred. Neda Mrinjek Kliska
Pred. Stanka Ostojić
Pred. Željko Pavlović
Pred. Darko Užarević
0 2 0 2
V.pred. dr.sc. Dalibor Vračan
Suradnik
A Prof. dr.sc. Alenka Delić
Prof.art. Teufik Galijašević
Prof.art. Mladen Jošić
Prof.art. Ljubomir Miščević
Prof. mr.sc. Leo Modrčin
Izv.prof.art. Ivana Ergić
Doc. dr.sc. Luka Korlaet
Doc. dr.sc. Marina Šimunić Buršić
Doc.art. Nino Virag
NK
Izv.prof. dr.sc. Josip Galić
Izv.prof. dr.sc. Miljenko Haiman
Poslijedoktorand dr.sc. Davor Andrić
Asist. Andrej Marković
Asist. Hrvoje Vukić
V.pred. mr.sc. Berislav Medić
Pred. Nenad Turčić
IZ
V.pred. mr.sc. Ivan Cetinić
Pred. Damir Prodan-Abramović
Pred. Tihomir Rengel
Preddiplomski studij arhitekture i urbanizma - Treća godina
Semestar
Kolegij
Voditelj
Suradnik V. VI.
Svjetska arhitektura 20. stoljeća 2 0 0 0
Zaštita graditeljskog naslijeđa 1 0 0 0
Planiranje i organizacija građenja 3 2 0 0
Tehnologija građenja 2 0 0 0
Urbanizam III 2 0 0 0
Perivojno oblikovanje
3 0 0
Planiranje grada
Zgrade društvenog standarda
Studio III
0 0 0 4
Prof. dr.sc. Aleksandar Homadovski
V.pred. mr.sc. Alan Braun
Pred. mr.sc. Dubravko Bačić
V.pred. Marino Šneler
Prof. dr.sc. Jesenko Horvat
Prof. dr.sc. Bojana Bojanić Obad Šćitaroci (koordinatorica)
Prof. dr.sc. Mladen Obad Šćitaroci
Izv.prof. dr.sc. Sanja Gašparović
Doc. dr.sc. Vedran Ivanković
Doc. dr.sc. Ana Mrđa
Asist. Kristina Perkov
Asist. Ana Sopina
Prof. dr.sc. Jesenko Horvat
Prof. dr.sc. Mladen Obad Šćitaroci
Izv.prof. dr.sc. Sanja Gašparović (koordinatorica)
Izv.prof. dr.sc. Zlatko Karač
Izv.prof. dr.sc. Damir Krajnik
Doc. dr.sc. Vedran Ivanković
Doc. dr.sc. Ana Mrđa
Poslijedoktorand dr.sc. Marko Rukavina
Asist. Kristina Perkov
Asist. Ana Sopina
Prof.art. Veljko Oluić
9 0 0
Prof.art. Igor Franić
Prof.art. Veljko Oluić (koordinator)
Prof. dr.sc. Andrej Uchytil
Prof.art. Tonči Žarnić
Izv.prof.art. Vanja Rister
Izv.prof. dr.sc. Mia Roth-Čerina
Poslijedoktorand dr.sc. Melita Čavlović
V.pred. Marina Bertina
Pred. Darko Latin
V.pred. Damir Mance
Pred. Teodor Cvitanović Pred. Tajana Jaklenec
Poslijedoktorand dr.sc. Tin Oberman
Poslijedoktorand dr.sc. Marko Rukavina Zn.novak-asist. Tamara Zaninović
Hrvatska arhitektura 20. stoljeća 0 0 2 0
Uvod u teoriju arhitekture 0 0 1 0
Održiva arhitektura
0 0 1 1
Osnove prostornog planiranja i zakonodavstva 0 0 2 0
Zgrade za rad i trgovinu 0 0 2 0
Studio IV 0 0 0 11
Prof. dr.sc. Andrej Uchytil
Prof. dr.sc. Karin Šerman
Prof.art. Ljubomir Miščević
Prof. dr.sc. Nenad Lipovac
Prof. dr.sc. Vesna Mikić
Prof. dr.sc. Sanja Filep
Prof.art. Miroslav Geng
Prof. dr.sc. Aleksandar Homadovski
Prof. mr.sc. Boris Koružnjak
Prof. dr.sc. Vesna Mikić (koordinatorica)
Prof.art. Goran Rako
Izv.prof.art. Tin Sven Franić
Izv.prof. mr.sc. Sonja Tadej
Doc. dr.sc. Krunoslav Ivanišin
Doc.art. Lovorka Prpić
U
Prof. dr.sc. Nenad Lipovac
Izv.prof. dr.sc. Zlatko Karač(koordinator)
Izv.prof. dr.sc. Ivan Mlinar
Doc. dr.sc. Vedran Ivanković
Poslijedoktorand dr.sc. Tin Oberman
Poslijedoktorand dr.sc. Marko Rukavina
Asist. Kristina Perkov
Asist. Ana Sopina
NK
Izv.prof. dr.sc. Josip Galić
Izv.prof. dr.sc. Miljenko Haiman
V.pred. mr.sc. Berislav Medić
Pred. Nenad Turčić
U
Prof. dr.sc. Nenad Lipovac
Prof. dr.sc. Srečko Pegan
Izv.prof. dr.sc. Sanja Gašparović
Izv.prof. dr.sc. Damir Krajnik (koordinator)
Izv.prof. dr.sc. Ivan Mlinar
Doc. dr.sc. Vedran Ivanković
Poslijedoktorand dr.sc. Tin Oberman
Poslijedoktorand dr.sc. Marko Rukavina
Asist. Kristina Perkov
Asist. Ana Sopina
AK
Izv.prof.art. Ivica Plavec
V.pred. Damir Mance
V.pred. Dunja Mandić
V.pred. Zorana Protić
V.pred. Marino Šneler
Pred. mr.sc. Dubravko Bačić
Pred. Marin Binički
Pred. Tajana Jaklenec
Pred. Željko Pavlović
Pred. Darko Užarević
NK
Izv.prof. dr.sc. Josip Galić
Izv.prof. dr.sc. Miljenko Haiman
V.pred. mr.sc. Berislav Medić
Pred. Nenad Turčić
IZ
V.pred. mr.sc. Ivan Cetinić
Pred. Damir Prodan-Abramović
Pred. Tihomir Rengel
Hrvatski prostor i arhitektura - Istra
Pejsažno planiranje
0 3 dana
V.pred. mr.sc. Alan Braun
0 1 0 Izv.prof. dr.sc. Sanja Gašparović
Izv.prof. mr.sc. Sonja Tadej
Pred. mr.sc. Dubravko Bačić
Pred. Darko Latin
Diplomski studij arhitekture i urbanizma - Prva godina
Semestar
Kolegij
Teorija arhitekture I
Povijest europskog urbanizma
Suvremeno stanovanje
Radionica arhitektonskog projektiranja 1 - suvremeno stanovanje
Voditelj
Suradnik I. (zimski)
1 0
1 0
1 0
0 8
Održivo građenje II
Urbanistička radionica - Planiranje naselja
Visokotehnološka arhitektura
1 0
0 4
Prof. dr.sc. Karin Šerman
Prof. dr.sc. Mladen Obad Šćitaroci
Prof. dr.sc. Alenka Delić
Prof.art. Teufik Galijašević
Prof.art. Mladen Jošić
Prof.art. Ljubomir Miščević
Prof. mr.sc. Leo Modrčin
Izv.prof.art. Ivana Ergić
Izv.prof.art. Branimir Rajčić
Doc. dr.sc. Luka Korlaet
Doc.art. Nino Virag
Izv.prof. dr.sc. Zoran Veršić
Prof. dr.sc. Jesenko Horvat (koordinator)
Prof. dr.sc. Tihomir Jukić
Prof. dr.sc. Nenad Lipovac
Prof. dr.sc. Mladen Obad Šćitaroci
Izv.prof. dr.sc. Damir Krajnik
Izv.prof. dr.sc. Ivan Mlinar
Doc. dr.sc. Lea Petrović Krajnik
1 0
Arhitektonske konstrukcije drvenih kuća 1 0
Doc. dr.sc. Marina Šimunić Buršić
Poslijedoktorand dr.sc. Tin Oberman
Poslijedoktorand dr.sc. Marko Rukavina
Zn.novak-asist. Tamara Zaninović
Prof.art. Ljubomir Miščević
Izv.prof.art. Ivica Plavec
Oblik zgrade i termotehničke instalacije 1 0 V.pred. mr.sc. Ivan Cetinić
Energetska sanacija ovojnica zgrada 1 0 Izv.prof. dr.sc. Iva Muraj
Turizam u urbanističkom i prostornom planiranju 1
Izv.prof. dr.sc. Krunoslav Šmit
Nenormirano stanovanje 1 0 Izv.prof.art. Branimir Rajčić
Sociologija kulture 1 0 Prof. dr.sc. Anka Mišetić
Hrvatska tradicijska arhitektura 1 0 Izv.prof. dr.sc. Zlatko Karač
Industrijska arheologija 1 0 Izv.prof. dr.sc. Zrinka Barišić Marenić
Sportska arhitektura u Zagrebu - geneza sportskih lokacija i prostora 1 0 Prof. dr.sc. Ariana Štulhofer
Autorski pristupi hrvatskih arhitekata 1 0
Prof. dr.sc. Andrej Uchytil
Postupci sanacija i pojačanja postojećih konstrukcija 1 0 Izv.prof. dr.sc. Josip Galić
Ljetna škola: Tradicija, kreativnost i održivost - Motovun 1 0 Prof.art. Ljubomir Miščević
Ljetna škola Ambientura 1 0 Izv.prof. dr.sc. Ivan Mlinar
Ljetna škola ZADAR 2020 1 0 Prof. dr.sc. Tihomir Jukić
Prostorno planiranje II - zaštita prirode i okoliša 1 0 Prof. dr.sc. Srečko Pegan
Engleski jezik za arhitekturu IV 1 0 V.pred. dr.sc. Neda Borić
Dokumentiranje graditeljskog naslijeđa 0 2 V.pred. mr.sc. Alan Braun Pred. mr.sc. Dubravko Bačić
Održivost u urbanističkom i prostornom planiranju 1 0 Doc. dr.sc. Lea Petrović Krajnik
Primjena materijala i konstrukcija u perivojnoj arhitekturi 1 0 Izv.prof. dr.sc. Damir Krajnik
Terenska analiza i interpretiranje graditeljskog naslijeđa 0 2 V.pred. mr.sc. Alan Braun
Zvuk u arhitekturi 1 0 Izv.prof. dr.sc. Zoran Veršić
Istraživanje i proučavanje graditeljskog naslijeđa 1 0 V.pred. mr.sc. Alan Braun
Urbanizam naslijeđa 1 0 Prof. dr.sc. Mladen Obad Šćitaroci
Suvremena perivojna arhitektura 1 0 Prof. dr.sc. Bojana Bojanić Obad Šćitaroci
Prakticiranje Arhitekture 1 0 Izv.prof. dr.sc. IdisTurato
Project domain 1 0 Doc. dr.sc. Krunoslav Ivanišin
Urbanistički aspekti prometa 1 0 Prof. dr.sc. Nenad Lipovac
Kolegij
Semestar Voditelj
Suradnik II. (ljetni)
Prostorno planiranje 1 0
Urbane preobrazbe 1 0
Hrvatski prostor i arhitektura - Dalmacija
Zgrade za sport 1 0
Radionica arhitektonskog projektiranja 2 - Sport + 0 8
Prof. dr.sc. Srečko Pegan
Prof. dr.sc. Tihomir Jukić
Izv.prof.art. Tin Sven Franić
Prof. mr.sc. Boris Koružnjak
Prof.art. Igor Franić
Prof. mr.sc. Leo Modrčin
Prof.art. Veljko Oluić
Prof.art.Tonči Žarnić
Izv.prof.art. Vladimir Kasun
Izv.prof. dr.sc. Mia Roth-Čerina
Izv.prof.art. Petar Mišković
Izv.prof.art. Helena Paver Njirić
Izv.prof.art. Vanja Rister
Održivo građenje I 1 0
Doc.art. Mateo Biluš
Urbanistička radionica - Preobrazba grada 0 4
Prof. dr.sc. Bojana Bojanić Obad Šćitaroci
Prof. dr.sc. Jesenko Horvat
Prof. dr.sc. Tihomir Jukić (koordinator)
Prof. dr.sc. Nenad Lipovac
Izv.prof. dr.sc. Ivan Mlinar
Doc. dr.sc. Vedran Ivanković
Doc. dr.sc. Ana Mrđa
Doc. dr.sc. Lea Petrović Krajnik
Poslijedoktorand dr.sc. Tin Oberman
Poslijedoktorand dr.sc. Marko Rukavina
Prof. dr.sc. Andrej Uchytil
Doc. dr.sc. Marina Šimunić Buršić
Poslijedoktorand dr.sc. Melita Čavlović
Zn.novak-asist. Mojca Smode Cvitanović
V.pred. Vjera Bakić
V.pred. Marina Bertina Pred. Juraj Glasinović
Pred. Darko Latin
Inženjerske konstrukcije
0 Izv.prof. dr.sc. Josip Galić
Urbanizam naslijeđa 1 0 Prof. dr.sc. Mladen Obad Šćitaroci
Arhitektonski ured - organizacija i poslovanje
Crtanje i arhitektonska grafika
Urbana sociologija
Povijest hrvatskog urbanizma
Privremena arhitektura
Engleski jezik za arhitekturu III
Arhitektonika svjetla
Metode i praksa nosivih konstrukcija u arhitekturi
Američki grad do kraja 19. stoljeća
Sakralna arhitektura - uvod u projektiranje
Japanska prostorna koncepcija
Industrial Archaeology
Participativno oblikovanje prostora
Uvod u znanstvenoistraživački rad
Predindustrijski materijali i metode građenja
Dokumentiranje graditeljskog naslijeđa
Terenska analiza i interpretiranje graditeljskog naslijeđa
Istraživanje i proučavanje graditeljskog naslijeđa
0 Pred. Teodor Cvitanović
0 Prof.art. Renata Waldgoni
0 Prof. dr.sc. Anka Mišetić
Izv.prof. dr.sc. Zlatko Karač
Prof. dr.sc. Sanja Filep
V.pred. dr.sc. Neda Borić
Izv.prof.art. Neda Cilinger
0 Izv.prof. dr.sc. Miljenko Haiman
0 Prof. dr.sc. Nenad Lipovac
dr.sc. Zorana Sokol Gojnik
Nino Virag
0 Izv.prof. dr.sc. Zrinka Barišić Marenić
dr.sc. Kristina Careva
dr.sc. Rene Lisac
Prof. dr.sc. Ariana Štulhofer
Doc. dr.sc. Marina Šimunić Buršić
mr.sc. Alan Braun
V.pred. mr.sc. Alan Braun
V.pred. mr.sc. Alan Braun
Izv.prof. dr.sc. Josip Galić
Izv.prof. dr.sc. Iva Muraj
Izv.prof.art. Ivica Plavec
V.pred. mr.sc. Ivan Cetinić
V.pred. Zorana Protić
Pred. Tajana Jaklenec
Diplomski studij arhitekture i urbanizma - Druga godina
Kolegij
Teorija arhitekture II
Auditorna radionica
Interijer
Radionica interijera
Radionica arhitektonskog projektiranja 3
Semestar Voditelj
Suradnik III. (zimski)
2 0
1 0
1 0
0 2
Zgrade za zdravstvo (obavezan izborni)
Zgrade za turizam (obavezan izborni)
Zgrade za kulturu (obavezan izborni)
Zgrade za rad (obavezan izborni)
Radionica prostornog planiranja
Radionica urbanizma
Radionica pejsažne arhitekture
0 15
Prof. dr.sc. Karin Šerman
Prof.art. Miroslav Geng
Prof. dr.sc. Dina Vulin Ileković
Prof. dr.sc. Sanja Filep
Prof. dr.sc. Vesna Mikić
Prof. dr.sc. Dina Vulin Ileković
Izv.prof.art. Neda Cilinger
Izv.prof. mr.sc. Sonja Tadej
Asist. Nika Dželalija
Prof. dr.sc. Sanja Filep
Prof.art. Miroslav Geng
Prof. dr.sc. Aleksandar Homadovski
Prof. mr.sc. Boris Koružnjak
Prof. dr.sc. Vesna Mikić
Prof.art. Goran Rako
Prof. dr.sc. Dina Vulin Ileković
Izv.prof.art. Tin Sven Franić
Izv.prof. mr.sc. Sonja Tadej
Izv.prof. dr.sc. Idis Turato
Doc. dr.sc. Krunoslav Ivanišin
Doc.art. Lovorka Prpić
1 0
1 0
1 0
1 0
0 15
0 15
0 15
Izv.prof. dr.sc. Krunoslav Šmit
Prof.art. Goran Rako
Prof.art. Nenad Fabijanić
Prof. dr.sc. Vesna Mikić
Prof. dr.sc. Srečko Pegan
Prof. dr.sc. Tihomir Jukić
Prof. dr.sc. Bojana Bojanić Obad Šćitaroci
Radionica graditeljskog naslijeđa 0 15 V.pred. mr.sc. Alan Braun
Radionica arhitektonskih konstrukcija 0 15 Doc.art. Mateo Biluš
Oblik zgrade i termotehničke instalacije 1 0 V.pred. mr.sc. Ivan Cetinić
Postupci sanacija i pojačanja postojećih konstrukcija 1 0 Izv.prof. dr.sc. Josip Galić
Energetska sanacija ovojnica zgrada 1 0 Izv.prof. dr.sc. Iva Muraj
Radionica graditeljskog naslijeđa 0 15 V.pred. mr.sc. Alan Braun
Istraživanje i proučavanje graditeljskog naslijeđa 0 1 V.pred. mr.sc. Alan Braun
Prof. dr.sc. Dražen Juračić [m.]
Izv.prof. dr.sc. Gordana Žaja [m.]
Doc.art. Vedran Duplančić
Kolegij
Diplomska radionica
Semestar
Voditelj kolegija
(brojka u zagradi označava broj mentorstava) IV.
18 2
Prof. dr.sc. Bojana Bojanić Obad Šćitaroci (4)
Prof. dr.sc. Alenka Delić (2)
Prof.art. Nenad Fabijanić (1)
Prof.art. Miroslav Geng (1)
Prof. dr.sc. Aleksandar Homadovski (1)
Prof. dr.sc. Jesenko Horvat (2)
Prof.art. Mladen Jošić (4)
Prof. mr.sc. Boris Koružnjak(2)
Prof. dr.sc. Vesna Mikić (4)
Prof.art. Ljubomir Miščević (1)
Prof. mr.sc. Leo Modrčin (5)
Prof. dr.sc. Mladen Obad Šćitaroci (1)
Prof.art. Goran Rako (7)
Prof.art. Veljko Oluić (4)
Prof. dr.sc. Dina Vulin Ileković (1)
Prof.art. Renata Waldgoni (1)
Prof.art. Tonči Žarnić (6)
Izv.prof. dr.sc. Zrinka Barišić Marenić (2)
Izv.prof.art. Neda Cilinger (4)
Izv.prof.art. Ivana Ergić (1)
Izv.prof.art. Igor Franić (6)
Izv.prof.art. Tin Sven Franić (1)
Izv.prof. dr.sc. Sanja Gašparović (1)
Izv.prof. dr.sc. Nataša Jakšić (2)
Izv.prof.art. Siniša Justić (3)
Izv.prof.art. Vladimir Kasun (1)
Izv.prof.art. Petar Mišković (4)
Izv.prof. dr.sc. Ivan Mlinar (1)
Izv.prof. Helena Paver Njirić (3)
Izv.prof.art. Ivica Plavec (1)
Izv.prof.art. Branimir Rajčić (3)
Izv.prof.art. Vanja Rister (4)
Izv.prof. dr.sc. Mia Roth-Čerina (6)
Izv.prof. dr.sc. Idis Turato (6)
Doc.art. Mateo Biluš (2)
Doc.art. Vedran Duplančić (1)
Doc. dr.sc. Krunoslav Ivanišin (7)
Doc. dr.sc. Luka Korlaet (6)
Doc.art. Nino Virag (2)
Preddiplomski studij dizajna6 - Prva godina
Semestar
Kolegij
Nastavnik
Suradnik I. II.
Projektiranje - Industrijski dizajn 1, 2 1 3 1 3
Projektiranje - Vizualne komunikacije 1, 2 1 3 1 3
Crtanje 1, 2
Kompozicija 1, 2
Plastično oblikovanje 1, 2
2 0 2
1 1 1
Vizualna kultura 1, 2 2 0 2 0
Uvod u dizajn 1, 2 1 2 1 2
Povijest pisma i tipografije 1 1 0 0
Teorija tipografije 1 0 0 1 1
3D modeliranje i vizualizacija
0 0 1 1
Matematika 1, 2 1 1 1 1
Nacrtna geometrija i perspektiva 1, 2 1 1 1 1
Strani jezik za dizajn 1, 2 1 1 1 1
Tjelesna i zdravstvena kultura 0 2 0 2
Preddiplomski studij dizajna - Druga godina
Kolegij
Zajednički predmeti
Prof. mr.sc. Zlatko Kapetanović
Prof. Mladen Orešić
Prof. Stipe Brčić
Prof. Nenad Dogan
Prof. Ivan Doroghy
Izv.prof. Boris Ileković
Pred. Nives Sertić
Izv.prof. Boris Ileković
V.pred. mr.sc. Krunoslav Kamenov
Prof. dr.sc. Feđa Vukić
Pred. Marko Hrastovec
Pred. Marko Hrastovec
Prof. dr.sc. Bojan Baletić
Doc. mr.sc. Sanja Bencetić
Doc. mr.sc. Ivana Fabrio
Pred. Andrea Hercog
Doc. Tomislav Vlainić
Asist. Marija Juza
Pred. Dina Milovčić
Asist. Inja Kavurić Kireta
Asist. Inja Kavurić Kireta
Asist. Iva Kostešić
Asist. Andrija Mudnić
Asist. Andrija Mudnić
Doc. mr.sc. Roberto Vdović
Doc. dr.sc. Marija Šimić Horvath Poslijedoktorand dr.sc.Gorana Aras-Gazić
Doc. dr.sc. Marija Šimić Horvath
Pred. Jelena Parizoska
Pred. Josipa Antekolović
Semestar Nastavnik
Asist. dr.sc. Bojan Pažek
Poslijedoktorand dr.sc. Gorana Aras-Gazić
Asist. dr.sc. Bojan Pažek
Suradnik III. IV.
Crtanje 3, 4 0 2 0 2
Izv.prof. Boris Ileković
Povijest umjetnosti 1, 2 2 0 2 0 V.pred. mr. sc. Krunoslav Kamenov
Fotografija
Metodologija dizajna
0 0 1 2
1 1 0 0
Tehnike prezentiranja pomoću računala 1 1 0 0
Strani jezik za dizajn 3, 4
1 1 1 1
Tjelesna i zdravstvena kultura 3, 4 0 2 0 2
Predmeti smjera - Industrijski dizajn
Projektiranje - Industrijski dizajn 3, 4 1 3 1 3
Konstruiranje pomoću računala
Ergonomija 1, 2
Osnove konstrukcija
1 2 0 0
1 1 1 1
1 1 0 0
Konstrukcije drvnih proizvoda 1 0 0 1 2
Strojarske konstrukcije 0 0 2 1
Izborni predmeti
Crtanje akt 1, 2
Osnove interaktivnih medija 1, 2
0 2 0 2
1 2 1 2
Grafički materijali i tisak 1, 2 2 1 2 1
Grafički proizvodi 0 0 2 1
Predmeti smjera - Vizualne komunikacije
Projektiranje - Vizualne komunikacije 1, 2 1 3 1 3
Teorija tipografije 2, 3 1 1 1 1
Grafički proizvodi 1, 2 0 0 2 1
Grafički materijali i tisak 1, 2 2 1 2 1
Osnove interaktivnih medija 1, 2 1 2 1 2
Izborni predmeti
Crtanje akt 1, 2 0 2 0 2
Ergonomija 1, 2 1 1 1 1
Izv.prof. Stanko Herceg
Doc. mr.sc. Sanja Bencetić
Doc. mr.sc. Ivana Fabrio
Pred. Jelena Parizoska
Pred. Josipa Antekolović
Prof. mr.sc. Zlatko Kapetanović
Prof. Mladen Orešić
Prof. dr.sc. Bojan Baletić
Doc. mr.sc. Sanja Bencetić
Prof. dr.sc. Milan Opalić
Prof. dr.sc. Ivica Grbac
Prof. dr.sc. Tanja Jurčević Lulić
Izv.prof. Boris Ileković
Pred. Emil Flatz
Pred. dr.sc. Krešimir Dragčević
Pred. dr.sc. Krešimir Dragčević
Prof. Stipe Brčić
Prof. Nenad Dogan
Prof. Ivan Doroghy
Pred. Marko Hrastovec
Pred. dr.sc. Krešimir Dragčević
Pred. dr.sc. Krešimir Dragčević
Pred. Emil Flatz
Izv.prof. Boris Ileković
Doc. mr.sc. Sanja Bencetić
Asist. Inja Kavurić Kireta
Asist. Pavel Posavec
Doc. mr.sc. Sanja Bencetić
Doc. mr.sc. Ivana Fabrio
Pred. Andrea Hercog
Doc. mr.sc. Roberto Vdović
Izv.prof. dr.sc. Dragan Žeželj
Doc. dr.sc. Ivica Župčić
Asist. Inja Kavurić Kireta
Asist. Luka Perić
Doc. Tomislav Vlainić
Asist. Marija Juza
Pred. Dina Milovčić
Asist. Andrija Mudnić
Asist. Luka Perić
Asist. Inja Kavurić Kireta
Diplomski studij dizajna - Prva godina
Kolegij
Zajednički predmeti
Semestar Nastavnik
Suradnik I. II.
Sociologija kulture 2 1 0 0
Teorija i povijest dizajna 1, 2
Umjetnost danas
Prof. dr.sc. Anka Mišetić
Prof. dr.sc. Feđa Vukić
0 2 0 V.pred. mr.sc. Krunoslav Kamenov
Znanstvenoistraživačke metode 1 1 0 0
Razvoj koncepata i strategija 0 0 1 1
Dizajn interakcija
Teorija medija
Predmeti smjera - Industrijski dizajn
Industrijski dizajn 1, 2
Interieur 1, 2 1 2 1 2
Prof. dr.sc. Anka Mišetić
Doc. mr.sc. Ivana Fabrio
Doc. Vedran Kasap
Pred. Veljko Žvan
Prof. mr.sc. Zlatko Kapetanović
Prof. Mladen Orešić
Doc. Robert Šimetin Izbor materijala 1 2 0 0
Suvremene tehnologije materijala
Izborni predmeti*
0 1 2
Film i video 1, 2 1 2 1 2
Kolegij sa Sveučilišta
Predmeti smjera - Vizualne komunikacije
3 0 3 0
Dizajn vizualnih komunikacija 1, 2 1 4 1 4
Kreativna komunikacija i društvo 1, 2 1 2 1 2
Doc. dr.sc. Irena Žmak
Prof. dr.sc. Mladen Šercer
Izv.prof. Stanko Herceg
Prof. Stipe Brčić
Prof. Nenad Dogan
Prof. Ivan Doroghy
Pred. Veljko Žvan Izborni predmeti**
Projektiranje pisma 1, 2 1 2 1 2
Interaktivni mediji 1, 2 1 2 1 2
Film i video 1, 2 1 2 1 2
Interieur 1, 2 1 2 1 2
Kolegij sa Sveučilišta
* Upisuje se 45 sati predavanja/vježbi (ECTS 3,5).
** Upisuje se 90 sati predavanja/vježbi (ECTS 7).
Asist. Iva Kostešić
Doc. mr.sc. Sanja Bencetić
Doc. mr.sc. Ivana Fabrio
Pred. Andrea Hercog
Asist. Pavel Posavec
Doc. Tomislav Vlainić
Asist. Marija Juza
Pred. Dina Milovčić
Doc. dr.sc. Nikola Đurek
Pred. Emil Flatz
Izv.prof. Stanko Herceg
Doc. Robert Šimetin
3 0 3 0
Asist. Luka Perić
Asist. Pavel Posavec
Diplomski studij dizajna - Druga godina
Kolegij
Zajednički predmeti
Semestar Nastavnik
Suradnik III. VI.
Upravljanje dizajnom 2 0 0 0
Socijalni dizajn 1 1 0 0
Predmeti smjera - Industrijski dizajn
Industrijski dizajn 3 2 6
Industrijski dizajn - diploma - - 0 210
Diploma - obrana
Izborni predmeti*
Inkluzivni dizajn
Kolegij sa Sveučilišta
Predmeti smjera - Vizualne komunikacije
Doc. mr.sc. Ivana Fabrio
Prof. mr.sc. Zlatko Kapetanović
Prof. Mladen Orešić
Prof. mr.sc. Zlatko Kapetanović
Prof. Mladen Orešić
1 0 0 Doc. mr.sc. Sanja Bencetić
Dizajn vizualnih komunikacija 3 2 6 0 0
Dizajn vizualnih komunikacija - diploma - - 0 210
Diploma - obrana - - - -
Izborni predmeti*
Inkluzivni dizajn 1 1 0 0
Kolegij sa Sveučilišta 2 0 0 0
* Upisuje se 60 sati predavanja/vježbi (ECTS 5).
Prof. Stipe Brčić
Prof. Nenad Dogan
Prof. Ivan Doroghy
Prof. Stipe Brčić
Prof. Nenad Dogan
Prof. Ivan Doroghy
Doc. mr.sc. Sanja Bencetić
Doc. mr.sc. Sanja Bencetić
Doc. mr.sc. Ivana Fabrio
Pred. Andrea Hercog
Doc. Tomislav Vlainić
Asist. Marija Juza Pred. Dina Milovčić
ljetne ŠKole ArHiteKture i studentsKe rAdionice7
Radionica dokumentiranja i interpretiranja graditeljskog naslijeđa, Pićan, 2018. [15.-22.10.2017.] voditelji: A. Braun, D. Bačić studenti: Lucija Gašpari, Dora Ivančan, Paula Dagmar Petrović, Žan Plevnik (Erasmus), Ela Ptiček, Lucija Raffanelli, Dora Rubin, Iva Ukić, Dario Urban, Matija Vinković, studenti-demonstratori: Marko Ivančić, Margareta Šikuten
Tradicija, kreativnost i održivost - 37. Međunarodna ljetna škola arhitekture Motovun 2018. / Tradition, Creativity and Sustainability - International Summer School of Architecture Motovun 2018, Motovun [4.-11.8.2018.] voditelj Studijskog centra i međunarodne ljetne škole: Lj. Miščević projektni zadatak: Above and Underground Interpolation polaznici: 20 predavača i studenata iz Austrije, Italije, Slovenije, BiH i RH, prvi puta studenti Građevinskog, arhitektonskog i geodetskog fakulteta iz Splita i AF iz Mostara. U okviru programa održana su tri tradicionalna međunarodna seminara, stručni obilazak Istre (Grožnjan, Završje, tvornica Kamen Pazin i Pula) te gradilišta vinarije Roxanitch u Motovunu pod vodstvom prof. I. Turata. Radionica dokumentiranja i interpretiranja graditeljskog naslijeđa, Ilok, 2018. [13.-20.5.2018.]
voditelji: A. Braun, D. Bačić studenti: Maja Benković, Lovro Brauneger, Vanja Čulek, Marin Duić, Antonio Grujevski, Lovro Heljić, Luka Ilić, Tin Kovač, Rudolf Martinović, Zdenko Pavičić, Mario Peko, Tin Pugelnik Stipeč
Zadar 2018. grad i otoci, interdisciplinarna ljetna škola arhitekture i urbanizma / Zadar 2018 City and Islands, Interdisciplinary architecture and urban planning summer workshop, Zadar [24.-30.8.2018.]
U sklopu četverogodišnjeg projekta „Povijesna središta, suvremeni grad i održivi turizam Zadar 2020”, organizatori: Sveučilište u Zagrebu, AF i Sveučilište u Zadru, suradnja: Društvo arhitekata Zadra, Grad Zadar, Zadarska županija voditelji: T. Jukić, AF, B. Krce Miočić, Odjel za turizam i komunikacijske znanosti, Sveučilište u Zadru, F. Vukić, SD
polaznici: Ana Doljanin, Ema Dunkić, Erika Filipan, Vinka Ivičić, Dunja Knežević, Matej Kniewald, Karla Kocijan, Bruno Lang Kosić, Mateja Rogulj, Tea Tomkić - Sveučilište u Zagrebu, AF i SD; Marija Generalić, Lana Kira, Lea Longin, Ksenija Paraga, Ivana Zrinka Šarić - Sveučilište u Zadru, pojedini odjeli
mjesto održavanja: Novi Kampus, Sveučilište u Zadru Ljetna škola Ambientura, Hrvatski muzej arhitekture, Zagreb [27.8.-2.9.2018.]
organizator: AF Sveučilišta u Zagrebu, voditelj: I. Mlinar
tema: Urbanističko-arhitektonski i kulturni značaj i utjecaj Hrvatskog muzeja arhitekture na ambijentalne vrijednosti Tuškanca i Zagreba u kontekstu prepoznatljivosti i prezentacije kulturne baštine
polaznici: Bernarda Blažeković, Tihana Bosnar, Leon Husnjak, Ivana Lazar, Andrea Lipej, Vlatka Marković, Martina Milošević, Vedrana Moslavac, Leila Nanuk, Ema Pečenković, Krešimir Perković, Mihovil Posinković, Luka Šen, Lucija Šimunović, Sonja Vukmirović i Nika Žagar
znAnstvenA
• Poslijediplomski doktorski znanstveni studij Arhitektura8
Voditelj: prof. dr.sc. Bojan Baletić
Peta generacija - četvrti i peti semestar: upisano 11 polaznika. Nastava se održavala na AF u zimskom i ljetnom semestru ak. god. 2017./18.
• Doktorirali
Nevena Predojević
Modernost 20. stoljeća u arhitektonsko-urbanističkim konceptima realizacije hotela u Bosni i Hercegovini
mentori: akademik prof. dr.sc. Velimir Neidhardt i prof. dr.sc. Erdin Salihović 28.6.2018.
Senaida HalilovićTerzić
Arhitektura zgrada za zdravstvo - transformacija koncepta bolničkih zgrada
mentori: prof. dr.sc. Vesna Mikić i prof. dr.sc. Cor Wagenaar 2.7.2018.
Marina Pavković
Metoda prostornog brandinga - utjecaj arhitektonsko-urbanističkih zahvata na konkurentni identitet mjesta
mentor: prof. dr.sc. Jesenko Horvat 3.7.2018.
Gordana Žaja
Razvoj prostornih modela forenzičkih psihijatrijskih ustanova
mentori: prof. dr.sc. Jesenko Horvat i prof. dr.sc. Vlado Jukić 9.7.2018.
Mr.sc. Lindihana Goxha
Određivanje modela niskoenergetskih zgrada s primjenom optimalnih rješenja korištenja fotonaponskih sustava integriranih u dvostruke fasade mentor: izv.prof. dr.sc. Zoran Veršić 4.9.2018.
Mojca Smode Cvitanović
Modaliteti djelovanja hrvatskih arhitekata u zemljama Afrike i Jugozapadne Azije od 1950. do 1991. mentor: prof. dr.sc. Andrej Uchytil. 17.9.2018.
Mr.sc. Igor Gojnik
Dnevno svjetlo kao čimbenik arhitektonike i identiteta prostora - metoda dnevnosvjetlosne analize mentor: izv.prof. dr.sc. Zoran Veršić 25.9.2018.
• Znanstvenoistraživački projekti Znanstveni projekti Hrvatske zaklade za znanost (trajanje: 1.9.2014.-31.8.2018.)
Urbanizam naslijeđa - Urbanistički i prostorni modeli za oživljavanje i unaprjeđenje kulturnoga naslijeđa / ”Heritage Urbanism - Urban and Spatial Models for Revival and Enhancement of Cultural Heritage” [HERU HRZZ-2032], glavni istraživač: akademik Mladen Obad Šćitaroci Pojmovnik klasične arhitekture, istraživački projekt u sklopu interdisciplinarnog istraživačkog projekta „Izgradnja hrvatskog strukovnog nazivlja” [STRUNA-05-2016], 2018.2019., glavni istraživač: Šverko, A.; istraživači: Belamarić, J.; Jakšić, N.; Nikšić, G.; Šerman, K.; Zelić, D.
U popisu naslova izdanih tijekom ak.god 2017./18. navedene su samo samostalne publikacije: knjige, monografije, katalozi, te časopis „Prostor” kao cjelina. Obranjene disertacije i magistarski radovi, koje
se također smatraju objavljenim radovima, navedene su u posebnom poglavlju, a u ovom su broju časopisa „Prostor” objavljeni i njihovi sažetci.
• Publikacije u nakladi [ili sunakladništvu] fakulteta9 knjIge
Careva, K., Lisac, R.; Pletenac, T., Vukić, J. (2018.), Istraživanje participativnog potencijala građana u planiranju javnog prostora (digitalno izdanje), AF, Društvo arhitekata Zagreb, Zagreb
Fabijanić, N. (2018.), Slike po Ivanu (Đovaniju), AF, Oris kuća arhitekture, Oris d.o.o., Zagreb, promocija: Oris kuća arhitekture, Zagreb, 15.5.2018. Karač, Z.; Žunić, A. (2018.), Antologijski arhitektonski vodič Zagreba - 100 izabranih djela, 3. izdanje, AF, UPI-2M Plus d.o.o., Zagreb
Krajnik, D. (2018.), Materijali i konstrukcije u arhitekturi vanjskih prostora, AF, UPI-2M Plus d.o.o., Zagreb: Acta Architectonica Udžbenici i skripta 10 / Manualia Universitatis studiorum Zagrabiensis [ur. Jaklenec, T.]
Lipovac, N. (2018.), Englesko-hrvatski stručni pojmovnik kulturne baštine, AF, UPI-2M Plus d.o.o., Zagreb: Znanstvena monografija 12 [ur. Jaklenec, T.], promocija: Hrvatski muzej arhitekture, Zagreb, 13.6.2018.
*** Znanstveni kolokvij Modeli revitalizacije i unaprjeđenja kulturnog naslijeđa - multidisciplinarni dijalog (2017.), AF, Zagreb: zbornik radova [ur. Obad Šćitaroci, M.]
*** Radnička u (ne)nastajanju - Planiranje jugoistočnog ulaza u Zagreb (2017.), AF, Fakulteta za gradbeništvo in geodezijo, Zagreb-Ljubljana: Edicija Ljetne škole i radionice 28 [ur. Gašparović, S.; Zavodnik Lamošek, A.; Gašper, M.], promocija: Fakulteta za gradbeništvo in geodezijo, Ljubljana, 26.10.2017.
*** Javni prostori grada - tradicija i nove potrebe (2017.), AF, Sveučilište u Zadru, Zagreb: Edicija Ljetne škole i radionice 29 [ur. Jukić, T.], promocija: Kneževa palača u Zadru, 12.12.2017.
*** Posveta učitelju - Dragomir Maji Vlahović (2018.), AF, Zagreb: Edicija O individualnom stanovanju 1 [ur. Ergić, I.; Korlaet, L.], promocija: Centar za mlade Bunker, Samobor, 19.1.2018.
*** Šegvićev Mediteran - Studentski putopis (2018.), AF: Edicija Ljetne škole i radionice 30 [ur. Horvat, J.], promocija: AF, 9.2.2018.
*** Zgrade gotovo nulte energije (nZEB) povezivanjem znanosti, inovacija i gospodarstva (2018.), AF, Zagreb: knjiga sažetaka stručnog skupa [ur. Veršić, Z.; Muraj, I.]
*** Misao u arhitekturi: Velimir Neidhardt (2018.), AF, UPI2M Plus d.o.o., Zagreb [ur. Žunić, A. ], promocija: knjižnica HAZU, Zagreb, 7.6.2018.
*** Bruno Milić - Otkrivanje umjetnika, sjećanje na arhitekta (2018.), AF, Oris kuća arhitekture, Oris d.o.o., Zagreb [ur. Karač, Z.], promocija: Oris kuća arhitekture, Zagreb, 20.6.2018.
*** Boris Magaš: Misli o arhitekturi (2018.), 2. izdanje. HAZU - Hrvatski muzej arhitekture, AF, UPI-2M Plus d.o.o., Zagreb [ur. Žunić, A.]
*** Kino Samobor (2018.), Pučko otvoreno učilište Samobor, AF: Edicija Ljetne škole i radionice 31 [ur. Jaklenec, T.], promocija: ispred kina Samobor, 23.6.2018.
časoPIs „Prostor”
U navedenim brojevima časopisa „Prostor” članke su objavili sljedeći nastavnici, uposlenici i studenti AF te istraživači na znanstvenoistraživačkim projektima:
Vol. 25 (2017.), br. 2 (54): Bojanić Obad Šćitaroci, B.; Careva, K.; Čavlović, M.; Lisac, R.; Obad Šćitaroci, M.; Žaja, G.
Vol. 26 (2018.), br. 1 (55): Bojanić Obad Šćitaroci, B.; Gašparović, S.; Hrastar, T.; Homadovski, A.; Jukić, T.; Obad Šćitaroci, M.; Podnar, I.; Sopina, A.; Vukić, F.
• Objavljeni znanstveni radovi nastavnika izvan fakultetske nakladničke djelatnosti10 Knjige
Poglavlja u knjIzI
Bojanić Obad Šćitaroci, B. (2018.), Urbanscape Emanation vs. Types of Landscape, „Quality of Life in Urban Landscapes”, Springer: 349-355, ISBN 978-3-319-65580-2
Obad Šćitaroci, M. (2018.), Heritage As An Active Space And Spatial Resource, u: Quality of Life in Urban Landscapes - In Search of a Decision Support System [ur. Cocci Grifoni, R.; D’Onofrio, R.; Sargolini, M.], Springer, Cham, Switzerland, 341348, ISBN 978-3-319-65580-2 (print), ISBN 978-3319-65581-9 (eBook)
Obad Šćitaroci, M.; Bojanić Obad Šćitaroci, B. (2018.), Modeli obnove perivoja kao kulturnog nasljeđa / Models of Garden restoration as Cultural Heritage, u: Zbornik radova „Dr.sc. Bruno Šišićdubrovački krajobrazni arhitekt” [ur. Marić, M.], Matica hrvatska: 111-121, Dubrovnik, ISBN 978-9537784-59-1, ISBN 978-953-7153-46-5
Oberman, T.; Bojanić Obad Šćitaroci, B.; Jambrošić, K. (2018.) Towards a Virtual Soundwalk, u: Handbook of Research on Perception - Driven Approaches to Urban Assessment and Design, IGI Global: 317-343, ISSN 2326-6139, eISSN 2326-6155
Parizoska, J.; Filipović Petrović, I. (2017.), Variation of Adjectival Slots in kao (‘as’) Similes in Croatian: A Cognitive Linguistic Account, u: Computational and Corpus-Based Phraseology [ur. Mitkov, R.], Springer: 348-362, Cham, Switzerland
Šerman, K.; Ekštajn, I. (2017.), Sistemski doživljaji: Nijanse transparencije u Richterovim muzejskim projektima 1961.-1966. / Systemic Impressions: Nuances of Transparency in Vjenceslav Richter’s Museum Projects 1961-1966, u: Richter: Buntovnik s vizijom / Rebel with a Vision, katalog retrospektivne izložbe Vjenceslava Richtera, MSU: 162187, Zagreb, ISBN: 978-953-8146-18-3
Šerman, K. (2018.), Tadao Ando. Betonske točke autentične egzistencije / Concrete Points of Authentic Existence, u: Nadilaženje suprotnosti - Recentni radovi Tadaa Anda / Transcending Oppositions - Tadao Ando’s Recent Works, Oris Kuća arhitekture: 310-341, Zagreb, ISBN: 978-953-8096-21-1
Šimunić Buršić, M. (2018.), Innovative stone vaults in Dalmatia in Antiquity and Renaissance, u: Structural Analysis of Historical Constructions: An Interdisciplinary Approach [ur. Aguilar, R.; Torrealva, D.; Moreira, S.; Pando, M.A.; Ramos, L.F.], RILEM Bookseries, Springer, 18: 169-177, Cham, Switzerland
Šimunić Buršić, M. (2018.), Knowledge transfer in the early medieval art of vaulting in Dalmatia, u: Building Knowledge, Constructing Histories [ur. Wouters, I.; van de Voorde, S.; Bertels, I.; Espion, B.; de Jonge, K.; Zastavni, D.]: 1219-1227, CRC Press / Balkema, Leiden, The Netherlands (Taylor & Francis Group, London)
recenzije knjigA Muraj, I.: recenzija sveučilišnog udžbenika Krajnik, D. (2017.), Materijali i konstrukcije u arhitekturi vanjskih prostora, AF Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb (recenzenti: Mlinar, I.; Muraj, I.; Serdar, M.)
Šerman, K.: Premerl, T. (2017.), Povijesnost arhitekture, Pedest tekstova o arhitekturi 1962.-2013.”, UPI-2M Books, Zagreb, 2017. (recenzenti: Auf Franić, H.; Šerman, K.; Hržić, M.)
Veršić, Z.: recenzija sveučilišnog udžbenika Salihbegović, A. (2018.) Transparentne ovojnice i materijali u arhitekturi, AF Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo
Predstavljanje knjIga
Obad Šćitaroci, M.: Strategija prostornog razvoja Republike Hrvatske (2017.) (Zagreb: Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja, Hrvatski zavod za prostorni razvoj, ISBN 978-953-59089-8-2 tiskano izdanje, ISBN 9789535908999 eknjiga / PDF), Knjižnica
HAZU, Zagreb, 9.3.2018. Šimunović, I. (2018.), Prostorne čarolije (Split: Naklada Bošković, ISBN 978-953-263-410-5), Hrvatska gospodarska komora - Komora Zagreb, Zagreb, 11.5.2018.
*** Misao u arhitekturi - Velimir Neidhardt [ur. Žunić, A.], Zagreb: AF Sveučilišta u Zagrebu i UPI2M, 2018., ISBN 9789537703264), Knjižnica HAZU, Zagreb, 7.6.2018.
Lipovac, N. (2018.), Englesko-hrvatski stručni pojmovnik kulturne baštine / English-Croatian Cultural Heritage Professional Glossary (Zagreb: AF Sveučilišta u Zagrebu i UPI-2M, ISBN 9-7895042348), Muzej arhitekture HAZU, 13.6.2018.
Kranjčević, J. (2018.), Zanemarena baština - prostorne strukture sela u Hrvatskoj (Zagreb: Srednja Europa, ISBN 978-953-7963-69-9), Muzej arhitekture HAZU, 20.6.2018.
Šerman, K.:
Premerl, T. (2017.), Povijesnost arhitekture, Pedest tekstova o arhitekturi 1962.-2013. (2017.), Oris Kuća arhitekture, 26.10.2017. (predstavljači: Auf Franić, H.; Šerman, K.; Hržić, M.; autor Premerl, T.)
Salopek, D. (2017.), 13 arhitektonskih razgovora, Oris Kuća arhitekture, 5.12.2017. (predstavljači: Hržić, M.; Premerl, T.; Rusan, A.; Šerman, K.; autor Salopek, D.)
Nadilaženje suprotnosti - Recentni radovi Tadaa Anda / Transcending Oppositions - Tadao Ando’s Recent Works (2018.), Oris Kuća arhitekture, 12.4.2018. (predstavljači: Mrduljaš, M.; Šerman, K.; Vodopivec, A.; moderator Bedenko, A.)
PrIkazI knjIga Šerman, K.: Lica trajanja arhitektonske misli. Prikaz knjige Tomislava Premerla: Povijesnost arhitekture (2018.), KAJ - časopis za književnost, umjetnost i kulturu, 1-2: 15-17, Zagreb
Časopisi
člancI objavljenI u znanstvenIm časoPIsIma Filipović Petrović, I.; Parizoska, J. (2017.), Leksikografska obrada frazema s promjenjivom glagolskom sastavnicom u hrvatskome, „Jezikoslovlje”, 18 (2): 245-278, Filozofski fakultet u Osijeku, Osijek Parizoska, J. (2018.), Poredbeni frazemi s vlastitim imenima u hrvatskome - korpusni pristup, „Slavistički studii”, 18: 139-151, Spisanie na Katedrata za slavistika pri Filološkiot fakultet „Blaže Koneski”
Znanstveni radovi i sažeci radova objavljeni u zbornIku radova međunarodnoga znanstvenog skuPa
Miščević, Lj.; Miščević, M. (2018.), First ECO-SANDWICH® House - Aesthetics of Social Housing Passive House with prefabricated wall panels, u: Proceedings of the 22nd International Passive House Conference, Passivhaus Institut, Darmstadt: 571-576, München, ISBN 978-3-00-058488-6
Obad Šćitaroci, M.; Bojanić Obad Šćitaroci, B. (2018.), Modeli obnove perivoja kao kulturnog nasljeđa / Models of Garden restoration as Cultural Heritage, u: Zbornik radova „Dr. sc. Bruno Šišićdubrovački krajobrazni arhitekt” [ur. Marić, M.], Matica hrvatska: 111-121, Dubrovnik, ISBN 978953-7784-59-1, ISBN 978-953-7153-46-5
Oberman, T.; Bojanić Obad Šćitaroci, B.; Jambrešić, K.; Kang, J.; Margaritis, E. (2018.), Potential of Reverberation in Squares for Soundscape Perception, u: Euronise 2018 Proceedings, Crete: EAA - HELINA, ISSN: 2226-5147
Petrović Krajnik, L.; Krajnik, D. (2018.), The Universiade as a means for the Realisation of Urban Politics Strategy: Case Study Zagreb, Croatia, AESOP Annual Congress 2018 - Making space for hope, Gothenburg - Abstracts, BTH, Chalmers University of Technology, Göteborgs Univerisitet, KTH: 497, Gothenburg
Parizoska, J. (2017.), The influence of constructional schemas on the lexical and syntactic flexibility of verbal idioms in Croatian, u: The 15th Slavic Cognitive Linguistics Conference - Book of Abstracts [ur. Say, S.; Ovsjannikova, M.], Institute for Linguistic Studies, Russian Academy of Sciences: 50-50, Sankt Peterburg
Parizoska, J.; Filipović Petrović, I. (2018.), Konceptualna organizacija frazeoloških rječnika u e-leksikografiji, u: XXXII. međunarodni znanstveni skup Hrvatskog društva za primijenjenu lingvistiku „Jezik i um” - knjiga sažetaka [ur. Stolac, D.; Nigoević, M.], Srednja Europa, Hrvatsko društvo za primijenjenu lingvistiku: 99, Rijeka
Parizoska, J.; Stanojević, M.M. (2018.), What does phraseology study? Terminological and classification issues, u: Međunarodna konferencija „Terminološka istraživanja u muzikologiji i humanističkim znanostima” - Knjižica sažetaka [ur. Kiš Žuvela, S.], Sveučilište u Zagrebu, Muzička akademija, Odsjek za muzikologiju: 54, Zagreb
Parizoska, J. (2018.), What constitutes the core of a verbal idiom? Stability and variation in a crosslinguistic perspective, u: EUROPHRAS 2018 „Reproducibility from a phraseological perspective: Structural, functional and cultural aspects” - Book of Abstracts, Wydawnictwo Primat: 165-166, Białystok, Poljska
Veršić, Z.; Andrić, D. (2017.), Suvremene ovojnice zgrada i inovativni pristup projektiranju, zbornik radova SFERA 2017: Tehnologija i ugradnja otvora, SFERA, d.o.o.: 52-56, Građevinski fakultet Univerziteta „Džemal Bijedić”, Mostar
Veršić, Z.; Muraj, I.; Binički, M. (2018.), Nearly Zero Energy Buildings in Croatia: Comparasion of thermal performance in different climatic regions, Conference proceedings 42nd IAHS World Congress on Housing, The housing for the dignity of mankind, Giapeto Editore, 68, Napulj, ISBN: 978-889326-210-1
Vukojević, I.; Beljo, J.; Barišić Marenić, Z. (2017.), Utjecaj tehnologije obrade duhana na prostornu organizaciju duhanskih stanica Hercegovine, zbornik radova s međunarodnog znanstveno-stručnog skupa Duhan u Bosni i Hercegovini - jučer, danas i sutra [ur. Beljo, J.], Federalni agromediteranski zavod: 248-265, Mostar
MoMoWo 3rd International Conference - Workshop Women Designers, Architects and Civil Engineers between 1969-1989 Programme and Abstracts (2017.) [ur. Seražin, H.; Rodriguez Ortiz, E.; Franchini, C.; Garda, E.], France Stele Institute of Art History ZRC SAZU (Znanstveno istraživački centar Slovenske akademije znanosti i umjetnosti), Ljubljana
Barišić Marenić, Z.: Modern Hospital Complexes by Architect Zoja Dumengjić in Croatia (1969-1989), 25
Barišić Marenić, Z.; Bertina, M.; Mrinjek Kliska, N.: Contribution to Research of Modern Architecture in Croatia (1969-1989), 26
MoMoWo Women’s Creativity since the Modern Movement (1918-2018): Toward a New Perception and Reception (2018.), [ur. Seražin, H., Franchini, C., Garda, E.], France Stele Institute of Art History ZRC SAZU, Založba ZRC (ZRC Publishing House), Ljubljana
Barišić Marenić, Z.; Bertina, M.; Mrinjek Kliska, N.: Contribution to Research of Architecture and Education in Croatia (1918-2018): 9-23
Barišić Marenić, Z.: Contribution to Research of Industrial Archaeology in Croatia (1918-2018): 275-283 Women’s Creativity since the Modern Movement (1918-2018) MoMoWo Symposium 2018 Programme and Abstracts of the International Conference [ur. Franchini, C.; Garda, E.], Politechnico di Torino, Torino
Barišić Marenić, Z.; Bertina, M.; Mrinjek Kliska, N.: Contribution to Research of Architecture and Education in Croatia (1918-2018), 24
Barišić Marenić, Z.: Contribution to Research of Industrial Archaeology in Croatia (1918-2018): 60 5th International Academic Conference on Places and Technologies 2018 - Keeping up with technologies to adapt cities for future challenges Book of Abstracts (2018.) [ur. KrstićFurundžić, A.; Vukmirović, M.; Vaništa Lazarević, E.; Đukić, A.], University of Belgrade, Faculty of Architecture, Belgrade:
Pap, M.; Vdović, R.; Baletić, B., The Future (of ) Building: 85
Petrović Krajnik, L.; Krajnik, D.; Mlinar, I.: Development Scenarios of the Zagreb’s Satellite Town Dugo Selo - „The City of the Future”: 4 Conference Proceedings (2018.) [ur. Krstić-Furundžić, A.; Vukmirović, M.; Vaništa Lazarević, E.; Đukić, A.], University of Belgrade, Faculty of Architecture, Belgrade: Pap, M.; Vdović, R.; Baletić, B.: The Future (of ) Building: 438-444
Petrović Krajnik, L.; Krajnik, D.; Mlinar, I.: Development Scenarios of the Zagreb’s Satellite Town Dugo Selo - „The City of the Future”: 11-17 8. Međunarodna konferencija o industrijskoj baštini posvećena temi „Obnova industrijskog naslijeđa”, Rijeka - zbornik sažetaka (2018.): Barišić Marenić, Z.: Regeneracija zagrebačkog industrijskog naslijeđa
Barišić Marenić, Z.; Vrtarić, T.: Duga Resa - postindustrijski grad XXI. stoljeća člancI objavljenI u drugIm časoPIsIma
Obad Šćitaroci, M.; Bojanić Obad Šćitaroci, B. (2018.), Januševec - najljepši dvorac u Hrvatskoj, „Zagreb moj grad”, XI (66): 44-51, Zagreb, ISSN 1846-4378
Obad Šćitaroci, M.; Bojanić Obad Šćitaroci, B. (2018.), Velki Bukovec - dvorac grofova Draškovića - barokni dvorac u dravskoj ravnici, „Zagreb moj grad”, XI (67): 38-42, Zagreb, ISSN 1846-4378
Protić, Z. (2018.), Privremenost, prilagodljivost, mobilnost / Temporality, Adaptability, Mobility, „Oris - časopis za arhitekturu i kulturu”, XX (109): 128-133, Zagreb
Prpić, L. (2017.), Oblik vode: refleksija o odrazuRCR Arquitectes: Zatvoreni bazen, Taradell, Barcelona, Španjolska / The Shape of Water: A Reflection on Mirroring - RCR Arquitectes: Indoor Swimming Pool, Taradell, Barcelona, „Oris - časopis za arhitekturu i kulturu”, XIX (107): 10-27, Zagreb
Prpić, L. (2017.), Viški megaron: između zemlje i neba - Proarh: Kuća za odmor Issa Megaron, Vis, Hrvatska / Megaron of Vis: Between Earth and Heaven - Proarh: Issa Megaron Holiday House, Vis, Croatia, „Oris - časopis za arhitekturu i kulturu”, XIX (107): 100-113, Zagreb
Prpić, L. (2017.), Na granici, ili o dvojnosti - Proarh: Kuća za odmor Issa Megaron, Vis, Hrvatska / On the Edge, or on Duality - Proarh: Issa Megaron Holiday House, Vis, Croatia, „Oris - časopis za arhitekturu i kulturu”, „Oris+” specijalno izdanje časopisa, XIX (108): 6-39, Zagreb
Prpić, L. (2018.), Laboratorij snova - RCR Arquitectes: Izložba San i priroda, Catalonia in Venice, 16. međunarodna izložba arhitekture Venecijanski bijenale 2018 / Laboratory of Dreams - RCR Arquitectes: Exhibition Dream and Nature, Catalonia in Venice, 16th International Architecture Exhibition La Biennale di Venezia 2018, „Oris - časopis za arhitekturu i kulturu”, XX (112): 114-121, Zagreb
Šerman, K. (2017.), Baštinjene misli, predgovor knjige 13 arhitektonskih razgovora autora Davora Salopeka, UPI2M Books, Zagreb
Šerman, K. (2018.), U sjećanje. Tomislav Premerl (1939.-2018.), KAJ - Časopis za književnost, umjetnost i kulturu, 1-2: 9-11, Zagreb
Šerman, K. (2018.), Pjesnik hrvatske arhitekture. U povodu smrti Tomislava Premerla (1939.-2018.), Vijenac - književni list za umjetnost, kulturu i znanost Matice hrvatske, 629-XVI, 12.4.2018., Zagreb
Objave o arhitektima i arhitektonskim projektima
Miščević, Lj.:
Ljubomir Miščević - The house of ECO-SANDWICH® panels (2017.), u: Blagojević, J.: Eko kuća magazine, ARHISOLAR d.o.o.: 66-73, Belgrade, ISSN 2217-6020
The first ECO-SANDWICH house (2017.), u: Sustainable Building ORIS+ magazine [ur. Rusan, A.], ORIS d.o.o., Oris House of Architecture: 144-153, Zagreb
Kokybiškas ir ekologiškas kvartalas (2018.), u: Vaitkiene, P. A., STATYK, Magazine about houses and architecture, 131: 24-26, Litva
Međunarodna ljetna škola arhitekture Tradicija, kreativnost i održivost, Motovun, 4.11.8.2018., u: KORAK u prostor, Gradimo Zadar, Gradimo.hr, Arhitekti.hr
Katalog izložbe
Miščević, Lj. Ljubomir Miščević (2017.), u: Sustainable Architecture - Energy Efficiency, The First International Congress, exhibition catalogue [ur. Lovrić, V.], Association Ekokultplus: 20-21, Beograd
• Gostovanja nastavnika
Gostovanja nastavnika na međunarodnim znanstvenim skupovima
J. Parizoska: ”The influence of constructional schemas on the lexical and syntactic flexibility of verbal idioms in Croatian”, The15th Slavic Cognitive Linguistics Conference (SCLC 2017), Sankt Peterburg, 12.-14.10.2017.
I. Muraj: „Povećanje energetske učinkovitosti zgrada zagrebačkog donjogradskog bloka”, međunarodna konferencija Pametni gradovi budućnosti - Beč i Zagreb u sklopu Dana Beča u Zagrebu, HAZU, Zagreb, 29.-30.11.2017.
Lj. Miščević, M. Miščević: ”First ECO-SANDWICH® House - Aesthetics of Social Housing Passive House with prefabricated wall panels”, 22nd International Passive House Conference, Passivhaus Institut, Darmstadt, 9.-10.3.2018.
Z. Veršić, I. Muraj, M. Binički: ”Nearly Zero-Energy Buildings in Croatia: Comparison of Thermal Performance in Different Climatic Regions”, general session: Sustainable Architecture and Energy Efficiency, 42nd IAHS World Congress on Housing - The housing for the dignity of mankin, Napulj, 10.13.4.2018.
J. Parizoska, I. Filipović Petrović: „Konceptualna organizacija frazeoloških rječnika u e-leksikografiji”, XXXII. međunarodni znanstveni skup Hrvatskog društva za primijenjenu lingvistiku „Jezik i um”, Rijeka, 3.-5.5.2018.
D. Andrić, N. Jakšić: ”Adaptive Pneubotics in the Service of Heritage Presentation: the Cemetery of Manastirine, Salona”, The 5th International Conference on Architecture and Built Environment with AWARDs, Venecija, 22.-24.5.2018.
T. Oberman, B. Bojanić Obad Šćitaroci, K. Jambrešić, J. Kang, E. Margaritis: ”Potential Of Reverberation In Squares For Soundscape Perception Crete”, EAA - HELINA, Kreta, 27.-31.5.2018.
J. Parizoska, M.M. Stanojević: ”What does phraseology study? Terminological and classification issues”, međunarodna konferencija Terminološka istraživanja u muzikologiji i humanističkim znanostima, Zagreb, 25.-26.5.2018.
G. ArasGazić, J. Pečarić, A. Vukelić: ”Interpolating polynomials and derived inequalities for convex functions”, Mathematical Inequalities and Applications 2018, Zagreb, 4.-8.7.2018.
M. Šimunić Buršić: ”Knowledge transfer in the early medieval art of vaulting in Dalmatia”, 6th International Congress on Construction History”, Bruxelles, 9-13.7.2018.
Z. Iljazovic, B. Pažek: ”Computability of sets which can be approximated by 2-cells”, 15th International Conference on Computability and Complexity in Analysis (CCA 2018) held in Honour of Klaus Weihrauch’s 75th Birthday, Lake Kochel, Njemačka, 5.-8.8.2018.
M. Šimić Horvath, G. ArasGazić, B. Pažek: ”Shades and Shadows for Architecture and Design Students”, 4th Croatian Conference on Geometry and Graphics, Vodnjan (Peroj), 2.-6.9.2018.
J. Parizoska: ”What constitutes the core of a verbal idiom? Stability and variation in a cross-linguistic perspective”, EUROPHRAS 2018 Reproducibility from a phraseological perspective: Structural, functional and cultural aspects, Białystok, Poljska, 10.-12.9.2018.
M. Šimunić Buršić: ”Innovative stone vaults in Dalmatia in Antiquity and Renaissance” i predsjedanje sekcije History of construction and building technology I, 11th International Conference on Structural Analysis of Historical Constructions, Cusco, Peru, 11.-13.9.2018.
Vukojević, I.; Beljo, J.; Barišić Marenić, Z. (2017.) „Utjecaj tehnologije obrade duhana na prostornu organizaciju duhanskih stanica Hercegovine”, znanstveni skup Duhan u Bosni i Hercegovinijučer, danas i sutra, Mostar, 2.-3.10.2017. MoMoWo 3rd International Conference-Workshop: Women Designers, Architects and Civil Engineers between 1969-1989, University of Oviedo, Oviedo, 2.-4.10.2017.
Z. Barišić Marenić: ”Modern Hospital Complexes by Architect Zoja Dumengjić in Croatia (1969-1989)”
Z. Barišić Marenić, M. Bertina, N. Mrinjek Kliska: ”Contribution to Research of Modern Architecture in Croatia (1969-1989)”
IV. međunarodna naučno-stručna konferencija SFERA 2017: Energijska efikasnost za objekte budućnosti - Tehnologija arhitektonskih otvora, SFERA d.o.o., Mostar, 25.-26.10.2017.
Lj. Miščević: pozvano predavanje „Otvori pasivne kuće - zahvat sunčevog zračenja, načini ugradnje, ispitivanje zrakopropusnosti i inteligentna stakla”
Z. Veršić, D. Andrić: „Suvremene ovojnice zgrada: inovativni pristupi projektiranju”
- Međunarodni dan boja MDB 2018. (International Colour Day), Hrvatska udruga za boje HUBO (Croatian Colour Society - CroCoS) u suorganizaciji s Tekstilno-tehnološkim fakultetom, Grafičkim fakultetom i AF Sveučilišta u Zagrebu, Tehnički muzej Nikola Tesla, Zagreb, 21.3.2018.
I. Plavec: „Boje nestajanja i digitalni svijet”
D. Andrić: „Koloristička nadgradnja istraživačkog projekta Rozeta”
- 5th International Academic Conference on Places and Technologies - Keeping up with Technologies to Adapt Cities for Future Challenges, Sveučilište u Beogradu, AF, Beograd, 26.-27.4.2018. M. Pap, R. Vdović, B. Baletić: ”The Future (of) Building”
L. Petrović Krajnik, D. Krajnik, I. Mlinar: ”Development Scenarios of the Zagreb’s Satellite Town Dugo Selo - the City of the Future" - 8. Međunarodna konferencija o industrijskoj baštini posvećena temi Obnova industrijskog naslijeđa / The Renewal of the Industrial Heritage, u organizaciji PRO TORPEDA, Udruge za promicanje i očuvanje riječke industrijske baštine, Rijeka, Grada Rijeke, Primorskogoranska županije, Sveučilišta u Rijeci i Ministarstva kulture RH, Građevinski fakultet Sveučilišta u Rijeci, Rijeka, 24.-26.5.2018.
Z. Barišić Marenić: „Regeneracija zagrebačkog industrijskog naslijeđa”, članica znanstvenog odbora
T. Vrtarić, Z. Barišić Marenić: „Duga Resa - postindustrijski grad XXI. stoljeća”
- MoMoWo Symposium 2018 International Conference: Women’s Creativity since the Modern Movement (1918-2018), Politechnico di Torino, Campus Lingotto, 13.-16.6.2018.
Z. Barišić Marenić: ”Contribution to Research of Industrial Archaeology in Croatia”
Z. Barišić Marenić, M. Bertina, N. Mrinjek Kliska: ”Contribution to Research of Architecture and Education in Croatia (1918-2018)”
Sudjelovanja u organizacijskim odborima međunarodnih znanstvenih skupova u inozemstvu
K. Šerman: Članica Programskog i Organizacijskog odbora Međunarodnog znanstvenog simpozija ”Arhitekturna zgodovina: Mesto v srednjem in zgodnjem novem veku”, u organizaciji Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Ljubljani, Mednarodnog središča za primerjalne zgodovinske raziskave (Icchs) i Zavoda za varstvo kulturne dediščine, Ljubljana, 24.25.11.2017.
Ostala javna izlaganja nastavnika
D. Andrić: predavanje za studente „Suvremene projektantske tehnike, materijali i konstrukcije”, kolegij „Konstrukcije i materijali u krajobraznoj arhitekturi”, Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 30.5.2018.
sudjelovanje, Dani e-infrastrukture 2018: Izazovi (ne)otvorenosti; City Plaza Zagreb / SRCE, Zagreb, 11.-12.4.2018. sudjelovanje, PUBMET 2018: The 5th conference on scholarly publishing in the context of open science; 20.-21.9.2018. with pre-conference day 19.9.2018., Sveučilište u Zadru, Zadar, 19.9.2018.
Z. Barišić Marenić, predavanja sa studentima: 1. međunarodna studentska GREEN konferencija, ISC GREEN 2018, Poljoprivredni fakultet Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku, Osijek, 17.-18.5.2018.
L. Sekula, Z. Barišić Marenić: „Zadarska Gaženica - Intermodalno prometno čvorište i mogućnosti regeneracije skladišnih zgrada” / ”The Industrial Zone of the City of Zadar - Intermodal Hub and Possibilities in Warehouses’ Regeneration” N. Ćirić, Z. Barišić Marenić: „Industrijska baština grada Siska” / ”Industrial Heritage of City of Sisak”
M. Biluš:
„Poboljšanje metodologije za obnovu javnih zgrada na Mediteranu - arhitektonski dio”, Retrofitting public spaces in intelligent Mediterranean cities - REPUBLIC-MED, Project co-financed by the EU, Zadar, 4.-10.2017.
„Načini zadovoljenja kriterija prilikom projektiranja nZEB”, Zagrebački energetski tjedan, Zagreb, svibanj 2018.
„Primjena računalnih alata u energetskom certificiranju zgrada - EnCert-HR2”, stručno osposobljavanje i obvezno usavršavanje osoba koje provode energetske preglede i/ili energetsko certificiranje zgrada - Modul 2, DGIZ, veljača 2018.
„Zakon o gradnji i provedbeni propisi iz područja energetske učinkovitosti zgrada”, stručno osposobljavanje i obvezno usavršavanje osoba koje provode energetske preglede i/ili energetsko certificiranje zgrada - Modul 1, DGIZ, veljača i svibanj 2018.
„Materijali u graditeljstvu i analize građevnih dijelova zgrade”, stručno osposobljavanje i obvezno usavršavanje osoba koje provode energetske preglede i/ili energetsko certificiranje zgradaModul 1, DGIZ, veljača i svibanj 2018.
„Izmjene propisa iz područja energetskih pregleda i certifikacije zgrada od 30.9.2017.”, Usavršavanja za osobe ovlaštene za provođenje energetskih pregleda i energetsko certificiranje zgrada - Modul 3, DGIZ, svibanj 2018.
„Izmjene propisa iz područja energetske učinkovitosti zgrada - energetski pregled i certifikacije zgrada i obaveza početka projektiranja G0EZ od 1.1.2018.”, JUB seminar, Osijek i Zagreb, veljača 2018.
B. Bojanić Obad Šćitaroci:
nositeljica panel-rasprava „Kulturno naslijeđekomercijalno-razvojni potencijali” i „Poslovna ulaganja u turizam kulturnog naslijeđa - kritični čimbenici uspjeha”, XIV. međunarodna konferencija o razvoju nekretnina, organizator: Filipović poslovno savjetovanje d.o.o., Hotel Esplanade, Zagreb, 25.4.2018. sudjelovanje na okruglom stolu Kultura, gradovi i održivi razvoj i panelrasprava Utjecaj, doprinos i važnost kulture i kulturne baštine za održivi razvoj gradova, organizatori skupa: Udruga gradova i Odraz, HKD Napredak, Zagreb, 30.5.2018. predavanje „Stvaranje sustava gradskih perivoja”, stručni skup Kako uspješno održati i koristiti park Angiolina, čuvajući njegove vrijednosti za budućnost?, organizatori: Konzervatorski odjel u Rijeci, Grad Opatija, Hrvatski muzej turizma, Opatija, 1.6.2018.
T. Jaklenec, sudjelovanja na radionici: studentska radionica Kino Samobor, Centar za mlade Bunker Samobor, 2.-4.3.2018. i 9.-11.3.2018. mentori: Luka Borčić, Ivana Fabrio, Tajana Jaklenec, Vedran Kasap, Zorana Protić, Mia Roth-Čerina studenti AF: Tajana Čabraja, Matija Poštenik, Dino Taslaman, Dominik Lovrečić, Lucija Raffanelli, Domagoj Mlinarić, Lucija Sekula, Dijana Modrić studenti SD: Matea Bertina, Karla Kocijan, Paula Kovač, Dora Kasun, Petra Grubišić, Dina Bartolić, Andrija Galić
B. Koružnjak: prezentacija „Katalog kapitalnih projekata Sveučilišta u Zagrebu”, Sveučilište u Zagrebu, Rektorat, 16.5.2018.
Lj. Miščević: pozvano predavanje „Recent researches, declarations and agreements as the platform for the future Disaster Risks Reduction and Management criteria”, Ministarstvo kulture RH, Regional Bureau for Science and Culture in Europe, Croatian Commission for UNESCO, Workshop on Managing Disaster Risks in UNESCO Designated Sites, Hvar, 25.28.9.2017.
„Pasivna kuća kao platforma europskih scenarija energetske učinkovitosti - Prvih trideset pasivnih kuća i zgrada u Hrvatskoj”, 10. Dani pasivne kuće u Hrvatskoj, AF Sveučilišta u Zagrebu, 12.11.2017.
pozvani panelist ”Real case studies”, ”Investment Readiness of Innovation Projects in South East Europe”, Europska komisija, HAMAG BICRO, Centar za transfer tehnologija (CTT) Fakultet strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, 4.-5.7.2018.
M. Obad Šćitaroci: sudjelovanje na panel-raspravi „Kultura, gradovi i održivi razvoj” povodom Europskog tjedna održivog razvoja i Europske godine kulturne baštine, dvorana Hrvatskoga kulturnog društva Napredak, Bogovićeva 1, Zagreb, 30.5.2018. uvodna izlaganja za panele: „Kulturno naslijeđe - komercijalno-razvojni potencijali” i „Poslovna ulaganja u turizam kulturnog naslijeđa - kritični čimbenici uspjeha”, 14. godišnja međunarodna konferencija o razvoju nekretnina, organizator: Filipović poslovno savjetovanje d.o.o., Hotel Esplanade, Zagreb, 25.4.2018.
P. Mišković: predavanje „Kuća, niz, stambena zgrada (stambeni projekti)”, Dani lokalnog angažmana u organizaciji Društva arhitekata Šibenika, Šibenik, 5.-8. 7.2018.
I. Mlinar:
„Novi Zagreb”, niz predavanja o Splitu 3 i kontekstu u kojem nastaje, 50 godina Splita III - Ulice, kvartovi, stanovnici, Sveučilište u Splitu, Fakultet građevinarstva, arhitekture i geodezije, Multimedijalna dvorana Sveučilišne knjižnice u Splitu, Split, 18.5.2018.
M. Mrduljaš, L. Prpić, F. Vukić: „Bogdan Budimirov: Kuća za dvoje”, razgovor s arhitektom povodom izložbe realiziranog projekta obiteljske kuće arhitekta Bogdana Budimirova na zagrebačkoj Perjavici, Oris Kuća arhitekture, Zagreb, 30.1.2018.
J. Parizoska: sudjelovanje na međunarodnom kolokviju ”Translation and transfer in children’s literature: The Croatian perspective (Part I - Breaking the path)”, u organizaciji projekta BIBRICH Hrvatske zaklade za znanost, Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, 7.7.2018.
I. Plavec, predavanja na stručnim skupovima: „Drvna gradnja u kampovima”, 14. Drvno-tehnološka konferencija u Opatiji, 5.-6.6.2017.*
„Uporaba drva u javnim objektima i kulturnoj infrastrukturi”, 15. Drvno-tehnološka konferencija u Opatiji, 4.-5.6.2018.
„Kulturni centar braće Radić”, 13. Dani komore inženjera graditeljstva u Opatiji, 14.16.6.2018.
Z. Protić, sudjelovanja na radionicama: radionica Kino Samobor Arhitektonskog fakulteta i Studija dizajna, Centar za mlade Bunker, Samobor, 2.-11.3. 2018., voditelji: Luka Borčić, Mia RothČerina, Iva Fabrio, Tajana Jaklenec, Vedran Kasap, Zorana Protić
radionica planinarski dom Careva kuća, Begovača, Velebit, 9.-13.5.2018.
voditelji: Robert Loher, Tomislav Pavelić, Zorana Protić, Mia Roth-Čerina, Hrvoje Spudić
G. Rako:
razgovor o dokumentarnom filmu Deset godina Arheološkog muzeja Narona, Kuća Oris, Zagreb, 13.9.2018.
K. Šerman:
„O fenomenu transparencije u Richterovom stvaralaštvu”, MSU, Zagreb, 29.11.2017. sudjelovanje u okruglom stolu ”Tadao Ando”, Vikend s Orisom Dubrovnik 2018 - Tadao Ando, Dubrovnik, 16.-18.3.2018.
„Konceptualni oslonci suvremene hrvatske arhitekture”, predavanje u organizaciji HKA, Područni ured Dubrovnik i Umjetničke galerije u Dubrovniku, Umjetnička galerija, Dubrovnik, 28.5.2018.
”Conceptual Fundaments of Croatian Contemporary Architecture”, predavanje studentima Sveučilišta Cornell, Ithaca, NY, SAD, održano u sklopu njihove semestralne projektantske radionice pod vodstvom Saše Begovića i Danice Selem, AF, Zagreb, 22.9.2017.*
A. Štulhofer, pozvana predavanja:
„Sportska arhitektura akademika Borisa Magaša” i „Sportski prostori u Zagrebu”, Hrvatski muzej arhitekture HAZU, Zagreb, 11.4.2018.
Z. Veršić, I. Križ Šelendić, V. Zanki: moderatori teme Dekarbonizacija zgrada do 2050, skup Prvi otvoreni dijalog partnera na temu Implementacije standarda zgrade gotovo nulte energije i nacionalne Dugoročne strategije energetske obnove zgrada do 2050., Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja RH, Zagreb, 27. 9.2018.
Z. Veršić: pozvano predavanje „nZEB i obnova zgrada”, okrugli stol, stručni skup Green Talks: BIM-om do energetske učinkovitosti / energetska obnova zgrada, u sklopu Zagrebačkog energetskog tjedna, Tehnološki park Velesajam, Zagreb, 10.5.2018. pozvano predavanje „Najčešći propusti pri izradi projekata fizike zgrada”, stručni skup 13. Dani Hrvatske komore inženjera građevinarstva, Hrvatska komora inženjera građevinarstva, Opatija, 14.16. 6.2018.
H. Vukić, sudjelovanje na radionicama i stručnim skupovima:
radionica ANSYS FEA, simulation workshop, Hotel International, Zagreb,18.4.2018.
13. Dani ovlaštenih inženjera građevinarstva, Opatija, 14.-16.6.2018.
Konzorcij pasivna kuća Hrvatska (www.kpk.hr) kao suorganizator, voditelj: Lj. Miščević 10. Dani pasivne kuće u Hrvatskoj, AF Sveučilišta u Zagrebu, 10.-12.11.2017.
9. Zagrebački energetski tjedan, Energetski dan Arhitektonskog i Građevinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, AF, 9.5.2018. 11th Passive House Architecture seminar (37th Internatioanl Summer School of Architecture), Study Center Motovun, 5.8.2018.
Dani arhitekata 2.0 „Oblikovanje obrazovanja: arhitektura - edukacija - komunikacija”, HKA, Rovinj, hotel Lone, 3.-5.5.2018.
M. Biluš: „Načini zadovoljenja kriterija prilikom projektiranja nZEB”
G. Rako: „Praznine”
Javna izlaganja na AF
10. dani pasivne kuće / 10th Passive House Days in Croatia, međunarodni stručni skup, 10.-12.11.2017.
Lj. Miščević: predsjednik organizacijskog odbora i uvodno predavanje
P. Carli: ”An overview on the state of the art of passive houses in Italy during the last 10 years”
A. Žunić: „Arhitektura vlastitog puta”, u organizaciji Udruge e-student, 317, 15.5.2018.
Zgrade gotovo nulte energije (nZEB) povezivanjem znanosti, inovacija i gospodarstva (ZG-506), Program stručnog usavršavanja u graditeljstvu pri Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, AF, Zagreb, 22.2.2018.
M. Biluš: „Načini zadovoljenja kriterija prilikom projektiranja nZEB”
M. Binički, D. Užarević: „Utjecaj toplinskih mostova kod nZEB”
T. Jukić: „Planiranje urbanih područja i uporaba energije kao činitelji održivog razvoja”
I. Muraj: ”Utjecaj ljudskog faktora na energetske karakteristike zgrada”
V. Turkalj, I. Cvitković: „Zelena javna nabava u zgradarstvu - definicija, kriteriji, nacionalni akcijski plan, dobri primjeri iz prakse”
Z. Veršić: „Zgrade gotovo nulte energije - regulativa, definicije i kriteriji nZEB”
9. zagrebački energetski tjedan, Zagreb Energetski dan Arhitektonskog i Građevinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, AF, 9.5.2018. Lj. Miščević: „Visoka energetska učinkovitost u novogradnji i obnovi - pasivna kuća i obnova faktor 10 u Hrvatskoj” i „Energetska i ambijentalna obnova zagrebačkih naselja od HR-SAD projekta br. 777 iz 1985. za Trnsko do novih inicijativa”
Z. Žmar, M. Žmar, Lj. Miščević, Z. Pađen, D. Dubravko Martinić, Z. Stojkov: „Obnova ovojnice zaštićene povijesne zgrade na Britanskom trgu 3 u Zagrebu - Pilot projekt dubinske energetske obnove”
D. Vukalović, Lj. Miščević: „Centar za energetski odgovornu novogradnju i obnovu (CEONO), Centar za obnovljive izvore energije (CERES), Međunarodno udruženje za sunčevu energiju - Hrvatska sekcija (ISES Croatia)”
stručnA djelAtnost
zAvod zA ArHiteKturu11
M. Jošić, predstojnik
N. Mlinar, tehnička rukovoditeljica
Izvedbe
D. Juračić, G. Žaja: Psihijatrijska bolnica Vrapče, Klinički odjel forenzičke psihijatrije, Zagreb
Izvedbe u tijeku
T.S. Franić, V. Rister: Kompleks Studenskog doma Sveučilišta u Dubrovniku, Dubrovnik
D. Juračić, G. Žaja: Psihijatrijska bolnica Vrapče, Klinički odjel forenzičke psihijatrije - uređenje interijera, Zagreb Izvedbeni projekti
D. Dvornik, T. Peraković: Rekreacijsko-turistička zona resorta, Lovinac
N. Fabijanić: Spomenik domovini, Trg Stjepana Radića, Zagreb
N. Mlinar, S. Bašić: Rekonstrukcija i dogradnja postojeće zgrade za Međusektorski centar kompetencije za napredne (KET) tehnologije, Institut Ruđer Bošković, Zagreb Adaptacija radioničke hale u sklopu zgrade Radionice II za potrebe ZCI BIOPRO CRO Glavni projekti
D. Dvornik, T. Peraković: Rekreacijsko-turistička zona resorta, Lovinac
N. Fabijanić: Spomenik domovini, Trg Stjepana Radića, Zagreb
S. Filep, V. Mikić: Veteranski centar, Daruvar
T.S. Franić, V. Rister: Rekonstrukcija i nadogradnja Osnovne škole Jelkovec, Sesvete
Lj. Miščević: Sanacija i energetska obnova uličnog i dvorišnog pročelja stambene zgrade Britanski trg 3, Zagreb
Obiteljska kuća H2, Bulatova 33, Zagreb
N. Mlinar, S. Bašić: Rekonstrukcija i dogradnja postojeće zgrade za Međusektorski centar kompetencije za napredne (KET) tehnologije, Institut Ruđer Bošković, Zagreb
Idejni projekti
D. Dvornik, T. Peraković: Idejni projekt rekreacijsko-turističke zone resorta, Lovinac Idejno rješenje rekonstrukcije i sanacije gospodarskog objekta u sklopu Župnog dvora i Crkve
Pohoda Marijina, Marija Gorica
N. Fabijanić: Idejno rješenje uređenja Trga maršala Tita i okolnih trgova, Rovinj
S. Filep, V. Mikić: Idejni projekt Veteranskog centra, Daruvar
T.S. Franić, V. Rister: Idejno rješenje rekonstrukcije i nadogradnje Osnovne škole Jelkovec, Sesvete
B. Koružnjak, G. Domić: Idejno rješenje preuređenja Zavoda za medicinsku biokemiju i hematologiju, Farmaceutsko-biokemijski fakultet, Domagojeva 2, Zagreb Interijer
B. Koružnjak, G. Domić: Preuređenje velike dvorane i pratećih sadržaja Zavoda za farmaceutsku botaniku, Farmaceutsko-biokemijski fakultet, Schrottova 39, Zagreb Studije
B. Koružnjak, G. Domić: Analiza mogućnosti izgradnje Zavoda za seizmologiju i Nanocentra, Sveučilišni kampus sjever, Prirodoslovno-matematički fakultet, Zagreb
Analiza mogućnosti korištenja prostora u potkrovlju zgrada fakulteta, Znanstveno-učilišni kampus Borongaj, Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet, Zagreb
Analiza mogućnosti rekonstrukcije i dogradnje zgrada 70 i 71, Znanstveno-učilišni kampus Borongaj, Fakultet prometnih znanosti, Zagreb Strojarski projekti instalacija
I. Cetinić: Gradski muzej, Novalja (VKH, CG, HL, VEN)glavni projekt
Centar za posjetitelje Sava Raškaj, Ozalj (VKH, CG, HL, VEN) - glavni projekt
zAvod zA urBAnizAm, prostorno plAnirAnje i PEJsažnu arhitEKturu12
J. Horvat, predstojnik
Prostorni planovi
N. Lipovac:
III. ID PPUO Oroslavje, 2018. (s: N. Gradečki) II. ID PPUO Postira 2018. (s: N. Gradečki) urbanistički planovi uređenja, detaljni planovi
J. Horvat:
UPU turističkog punkta „Suđurađ - turistička zona Za orsanom”, 2018. (s: K. Šmit, A. Mrđa, T. Oberman)
UPU turističkog punkta „Kršćin” u Općini Raša, 2018. (s: N. Gradečki)
N. Lipovac:
UPU Sportsko rekreacijske zone „Šamoreta dolac”, Grad Hvar, 2018. (s: N. Gradečki)
Studije, idejna rješenja, elaborati i izvješća
J. Horvat:
Studija programskih i prostornih mogućnosti uređenja Britanskog trga i izgradnje podzemne garaže, 2017. (s: T Jukić)
N. Lipovac:
Prometna studija Općine Gunja, 2018. (s: N. Gradečki i I. Mravunac)
Prometna studija Općine Postira, 2018 (s: N. Gradečki)
Prometna studija Općine Zlatar Bistrica, 2018 (s: N. Gradečki)
Prometna studija Grada Oroslavja, 2018. (s: N. Gradečki)
D. Krajnik, L. Petrović Krajnik:
Urbanističko-arhitektonski i konzervatorski elaborat kulturno-povijesne cjeline naselja Lubenice (2017.)
Idejno rješenje fitness/street workout parka uz ulicu Ivane Brlić Mažuranić u Jastrebarskom (2017.)
Idejno rješenje skate parka u Radničkoj ulici u Jastrebarskom (2018.)
T. Jukić:
Program gradskog projekta Zagrebački velesajam - prijedlog, 2018. (s K. Perkov)
Projekti
D. Krajnik, L. Petrović Krajnik:
Glavni projekt sportskog igrališta - fitness/street workout parka uz ulicu Ivane Brlić Mažuranić u Jastrebarskom (2017.)
Glavni projekt skate parka u Radničkoj ulici u Jastrebarskom (2018.)
Izvedbe
D. Krajnik, L. Petrović Krajnik:
Sportsko igralište - fitness/street workout park uz ulicu Ivane Brlić Mažuranić u Jastrebarskom (2018.) Spremište za e-bicikle u Jastrebarskom (2018.)
zAvod zA zGrAdArstvo i fiziKu zGrAdA13
Z. Veršić, predstojnik
Projekt zgrade u odnosu na uštedu toplinske energije i toplinsku zaštitu i Elaborat akustičkih svojstava i zaštite od buke
Z. Veršić, M. Binički: Bazenski kompleks / Aquapark Zelina - etapa 1, Sveti Ivan Zelina, Zelina (Pulsar, d.o.o., Zagreb), prosinac 2017.
Područni dječji vrtić Vrbovec, Ulica Eugena de Piennesa, Vrbovec (Lumikko Arhitektura, d.o.o., Zagreb), kolovoz 2018.
M. Biluš:
Rekonstrukcija i dogradnja postojeće zgrade za međusektorski centar kompetencije za napredne (ket) tehnologije, Bijenička cesta 55, Zagreb (gl. proj.: N. Mlinar), listopad 2017. - siječanj 2018.
M. Biluš, D. Užarević: Rekreacijski resort Rasoja, Lovinac (M. Sladoljev, GF, Zagreb), svibanj 2018.
Stručna mišljenja
Z. Veršić:
Stručno mišljenje o vodi u podu dvorane 6BPaviljon VI, Agronomski fakultet, na lokaciji Svetošimunska cesta 25, Zagreb, studeni 2017.
M. Biluš, J. Galić:
Stručno mišljenje o uzrocima građevinskih šteta i očitovanje o mišljenju vještaka graditeljske struke, Centralna građevina gradskog groblja Drenova u Rijeci, Braće Hlača 2/A, Rijeka, srpanj-rujan 2018.
M. Biluš:
- Stručno mišljenje o kvaliteti izvedbe sanacijskih radova na hidroizolaciji platoa ravnog krova zgrade Islamskog centra Rijeka i prijedlog dodatnih poboljšanja sustava hidroizolacije, Islamski centar Rijeka (ICR), Ante Mandića 50, Rijeka, listopad 2017. - svibanj 2018.
Recenzije Idejnog projekta zaštite od buke
Z. Veršić: Rekonstrukcija BC Solin - Klis - Sinj, poddionica: Jamani - Klis (grlo), dodatni zidovi za zaštitu od buke, Klis (Projektni biro p45, d.o.o. za projektiranje, Zagreb), lipanj 2018.
Izmještanje DC 517 u Belom Manastiru - faza 2, lokacija građevine: k.o. Beli Manastir i k.o. Šumarina, osječkobaranjska županija, Klis (Rijekaprojekt, d.o.o. Rijeka), lipanj 2018.
Brza cesta Osijek - Županja, dionica: NuštarVukovar, II. etapa - 1.faza - glavna trasa - južni (desni) kolnik, Grad Vinkovci, Općina Nuštar, Općina Trpinja, Općina Bogdanovci, (Projektni biro P45, d.o.o, Zagreb), lipanj 2018.
Izgradnja istočne obilaznice Novog Marofa, Lokacija građevine: k.o. Grana, k.o. Novi Marof, k.o. Remetinec i k.o. Ključ (Projektni biro P45, d.o.o., Zagreb), lipanj 2018. Izvedbeni projekti
M. Haiman, N. Turčić (suradnik): Izvedbeni projekt sanacije sportske dvorane Cabrio u Rovinju (naručitelj GF, Zagreb), 2018. Radionička dokumentacija lamelirane drvene konstrukcije sportske dvorane O.Š. V. Nazor u Virovitici (naručitelj Grad Virovitica), lipanj 2018.
M. Haiman, N. Turčić: Izvedbeni projekt drvene kupole dogradnje nove Zračne luke Split, Split (J. Radnić, FAGG Split, naručitelj: Zračna luka Split, Kamgrad d.d., KG Mont d.o.o., S. Nedjelja) 2017.
zAvod zA GrAditeljsKo nAslijeđe u zAGreBu14
A. Braun, predstojnik
M. Cvitanović (do 31.12.2017.), L. Junjić (od 12.2. 2018.), M. Medoš i T. Vidović, stručni suradnici Izvedbe
Obnova i rekonstrukcija patricijske gradske kuće Moise, Cres, 2015.-2018.
Obnova i sanacija pročelja i krova stambeno-poslovnog sklopa Ive Vitića u Laginjinoj ulici, Zagreb, 2016.-2018.
Obnova i rekonstrukcije kuće Bartolić Paspa, Jurjevska 16, Zagreb, 2017.-2018.
Obnova i rekonstrukcija obiteljske kuće, Jurjevska bb, Zagreb, 2017-2018.
Projekti obnove povijesnih građevina Glavni projekt obnove i rekonstrukcije samostana sv. Marije Magdalene, Porat, otok Krk, 2017.2018.
Izvedbeni projekt obnove i restauracije pročelja i okoliša dvorca Kušević-Plavšić, Mala Mlaka, Zagreb, 2016.-2017.
Arhitektonske snimke postojećeg stanja Stambeno-poslovna zgrada s ljekarnom (ex hotel Roma), Labin, 2017.-2018.
Konzervatorski elaborati i podloge
Konzervatorski elaborat stambeno-poslovne zgrade s ljekarnom (ex hotel Roma), Labin, 2018. Studija tri primjera poslijeratne arhitekture u Labinu, 2018.
Konzervatorski elaborat samostana sv. Marije Magdalene u Poratu, otok Krk, 2018. (s: dr.sc. M. Bradanović)
zavod za istraživanJE, razvoJ i inovaciJE15
S. Filep, predstojnica
Kratkoročna financijska potpora istraživanjima Sveučilišta u Zagrebu
Znanstvena istraživanja 2017.-2018.
Arhitektura novih prostora za kreativnost i inovacije - voditelj: B. Baletić, suradnici: K. Careva, R. Lisac, R. Vdović, M. Pap
Značaj industrije u kontekstu hrvatske moderne arhitekture - voditeljica: Z. Barišić Marenić, suradnici: M. Bertina, G. Aras-Gazić
Urbana emanacija - voditeljica: B. Bojanić Obad Šćitaroci, suradnici: M. Obad Šćitaroci, A. Mrđa, T. Oberman, M. Rukavina, A. Sopina
Seizmičko pojačanje zidanih građevina pod zaštitom ugradnjom stolarije sa skrivenim metalnim okvirom - voditelj: J. Galić, suradnici: M. Haiman, B. Medić, N. Turčić, D. Andrić, A. Marković
Razvojni potencijal javnog prostora gradova Hrvatske - voditelj: T. Jukić, suradnici: S. Pegan, F. Vukić, I. Podnar, J. Vukić, O. Čaldarević, K. Perkov, I. Kostešić
Korpus hrvatske arhitektonske i urbanističke baštine u europskom kontekstu - voditelj: Z. Karač, suradnici: M. Šimunić Buršić, Z. Sokol Gojnik, A. Žunić
Urbanistička obilježja modernog i suvremenog grada - voditelj: I. Mlinar, suradnici: D. Krajnik, L. Petrović Krajnik (2017.); voditelj: D. Krajnik, suradnici: I. Mlinar, L. Petrović Krajnik (2018.)
Znanstveni i teorijski koncepti 19. stoljeća u funkciji razvoja hrvatske moderne arhitekture - voditeljica: K. Šerman, suradnici: N. Jakšić, A. Braun, D. Bačić, I. Ekštajn
Inovativni modeli formiranja javnih prostora grada - voditelj: K. Šmit, suradnici: N. Lipovac, S. Gašparović
Kategorizacija i interpretacija velikih podataka hrvatske moderne i suvremene arhitekture - voditelj: A. Uchytil, suradnici: A. Homadovski, V. Rister, M. Čavlović, M. Smode Cvitanović, H. Spudić
Određivanje modela referentnih zgrada javne namjene iz različitih razdoblja izgradnje u Hrvatskoj u svrhu energetske analize i obnove na gotovo nulaenergetsku razinu (nZEB) - voditelj: Z. Veršić, suradnici: A. Štulhofer, I. Muraj, M. Biluš, D. Mandić, S. Ostojić, D. Užarević, M. Binički
Umjetnička istraživanja 2018.
Diskurs individualnog stanovanja - voditeljica: I. Ergić, suradnici: L. Pleština, T. Jaklenec, T. Cvitanović
Mapiranje i programiranje lokacija za potrebe zdravstvenog turizma (II. dio) - voditeljica: S. Filep, suradnici: V. Mikić, J. Horvat, G. Žaja
Reafirmacija paviljona 28 Zagrebačkog velesajma (II. dio) - voditelj: M. Geng, suradnici: T.S. Franić, L. Prpić
Digitalni arhiv višestambenih zgrada (II. dio) - voditelj: M. Jošić, suradnici: L. Korlaet, V. Kasun, N. Virag Inovacije u arhitekturi i dizajnu (II. dio) - voditelj: Lj. Miščević, suradnici: Z. Kapetanović, S. Bencetić Komunikacijska tuba - primjena drvene konstrukcije (II. dio) - voditelj: I. Plavec, suradnici: M. Šneler, D. Mance
Pedagoška djelatnost prof. Zdenka Strižića (II. dio) - voditelj: B. Rajčić, suradnici: T. Galijašević, A. Delić, L. Modrčin
Moderna turistička arhitektura i njene performanse (II. dio) - voditelj: G. Rako, suradnici: A.M. Bakić, V. Bakić, I. Knez, D. Latin
Zagrebački interijeri (II. dio) - voditeljica: D. Vulin
Ileković, suradnici: N. Cilinger, N. Borić Učenje o boji za studente arhitekture (II. dio) - voditeljica: R. Waldgoni, suradnici: R. Pavlović, T. Hrastar
Doktorat umjetnosti u europskom akademskom kontekstu - arhitektura (II. dio) - voditelj: T. Žarnić, suradnici: S. Justić, M. Roth-Čerina EU Projekti u provedbi
ERASMUS+
Exploring the Field of Interaction in Architectural Design Education (e-FIADE), ERASMUS+, voditeljica: M. Roth-Čerina, 1.9.2016.-31.8.2019.
Implementation of knowledge on architecture, space and design with a contribution to architectural cultural heritage for vocational woodworking schools - voditeljica: M. Roth-Čerina, suradnik: I. Plavec
Healthy URBan Environment: Developing Higher Education in Architecture and Construction in Bosnia and Herzegovina (HURBE) - voditeljica: V. Mikić, suradnici: S. Filep, Z. Veršić, A. Homadovski, K. Šmit, K. Ivanišin, N. Đelalija
HORIZON 2020
DOIT - Entrepreneurial skills for young, HORIZON 2020 - voditelj: R. Vdović, suradnici: B. Baletić, M. Roth-Čerina, M. Pap, K. Careva, A. Homadovski, 1.10.2017.-30.9.2020.
Productive Green Infrastructure for post-industrial urban regeneration (ProGIreg) - voditelj: B. Baletić, suradnici: M. Jošić, R. Vdović, lipanj 2018.-svibanj 2023.
STRUKTURNI FONDOVI - ESF
Razvoj profesionalnih kompetencija za zelenu gradnju (CPD4GB) - voditelji: B. Koružnjak, Z. Veršić, suradnici: T. Jukić, I. Cvitković, M. Binički, K. Perkov, 19.3.2018.-18.3.2020.
URBAN EUROPE
Smart Urban Green: Governing conflicting perspectives on transformations in the urban rural continuum, Urban Europe, koordinator projekta: Prof. D. Loorbach, Dr. M. Hisschemoller; DRIFT Erasmus University Rotterdam, AF partner - voditeljica: B. Bojanić Obad Šćitaroci, suradnik: M. Obad Šćitaroci, A. Mrđa, siječanj 2017. - siječanj 2020.
EU Projekti u evaluaciji
Strukturni fondovi - Europski fond za regionalni razvoj (AF prijavitelj)
Održivo seizmičko i energetsko poboljšanje građevina (SAFE) - voditelj: J. Galić, suradnici: Z. Veršić, H. Vukić, I. Muraj, K. Šerman, D. Andrić, I. Cvitković
Građevni elementi na bazi recikliranog polimera (REPCEL) - voditelj: Ž. Pavlović, suradnici: Z. Veršić, H. Vukić, J. Galić, M. Biluš, D. Andrić, I. Cvitković Inovativni modeli masovnog smještaja (IMMS)voditelj: I. Plavec, suradnici: M. Pavković, K. Šmit, M. Roth-Čerina, S. Filep, D. Andrić, S. Gašparović Strukturni fondovi - Europski socijalni fond (AF prijavitelj)
Razvoj i primjena Hrvatskog kvalifikacijskog okvira u području visokog obrazovanja: arhitektura i urbanizam - voditelj: B. Rajčić, suradnici: K. Šmit, M. Roth-Čerina
ERASMUS + (AF partner)
BIM educational tool used by integration of innovative technologies’ data for accessing and understanding of architectural heritage conservation - voditelj: Z. Veršić, suradnici: H. Vukić, D. Andrić, M. Binički, N. Turčić, I. Cvitković
Visualization of dynamic spatial processes as inovative learning tool in teaching urban and spatial planning - voditeljica: S. Gašparović
INTERREG ADRION
SIDEWAYS - voditelj: R. Vdović
HORIZON 2020 (AF partner)
Building Resilience for DiSasters (BIRDS) - voditeljica: B. Bojanić Obad Šćitaroci, suradnice: T. Zaninović, A. Sopina
prilozi
nAGrAde
Nagrade i priznanja nastavnika
Akademik M. Obad Šćitaroci: nagrada „Fran Bošnjaković” za 2017. godinu za iznimne rezultate na polju znanstvene i stručne djelatnosti, za promicanje znanstvene discipline i struke te za osobit doprinos u prijenosu znanja i u odgoju mladih stručnjaka u području tehničkih znanosti, koju je dodijelilo Sveučilište u Zagrebu, 3.11.2017.
G. Rako:
Muzej vučedolske kulture: nominacija za nagradu Europski muzej godine
EMYA 2018
K. Šerman: priznanje „Najnastavnik” AF u Zagrebu u akad. god. 2016./2017., priznanje Studentskog zbora studenata AF u Zagrebu dodijeljeno na dan obilježavanja Dana Fakulteta, 17.4.2018. Nagrađeni natječajni radovi nastavnika
G. Domić, B. Koružnjak: 5. nagrada, natječaj za idejno arhitektonsko-urbanističko rješenje I. gimnazije u Osijeku, srpanj 2018.
V. Duplančić: 1. nagrada, natječaj za izradu idejnog urbanističko-arhitektonskog rješenja osnovne škole Podbrežje, 26.7.10.10.2017.
G. Rako, Radionica arhitekture:
1. nagrada, natječaj za izradu idejnog urbanističkoarhitektonskog rješenja zgrade Državnog hidrometeorološkog zavoda u Zagrebu u Kampusu Borongaj, listopad 2017.
Natječaji - sudjelovanje u ocjenjivačkom sudu
M. Obad Šćitaroci:
član ocjenjivačkog suda za godišnje nagrade Hrvatske komore arhitekata za 2017. godinu (odluka Upravnog odbora HKA, 2.2.2018.)
Z. Protić: zamjenica člana Ocjenjivačkog suda javnog natječaja za izradu idejnog arhitektonsko-urbanističkog rješenja dječjeg vrtića u Stenjevcu, siječanjsvibanj 2018.
G. Rako:
član Ocjenjivačkoga suda natječaja za izradu idejnog rješenja vizualnog identiteta Vukovarskog vodotornja, svibanj-srpanj 2017.*
član Ocjenjivačkoga suda natječaja za idejno arhitektonsko rješenje Ekonomske škole Vukovar, srpanj-listopad 2018.
Nagrade studenata arhitekture
Dobitnici Rektorove nagrade za ak. god. 2017./18. Nagrada za individualni znanstveni i umjetnički rad (jedan ili dva autora), tehničke znanosti:
Ria Tursan: Hangar za Lokvarsko jezero - bazenska dvorana i spremište čamaca kao kuća za ptice i ljude
Ivan Brozina: Hangar
Nagrada za ‘veliki’ timski znanstveni i umjetnički rad (više od deset autora), umjetničko područje: timski rad 5 sastavnica Sveučilišta u Zagrebu: Muzička akademija, Akademija dramske umjetno-
sti, Akademija likovnih umjetnosti, Arhitektonski fakultet, Tekstilno-tehnološki fakultet Sveučilišta u Zagreb, projekt: Cosi fan tutte / Tako sve čine ili škola za ljubavnike
Svečana dodjela Rektorovih nagrada održana je na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, Kennedyjev trg 6, 6.7.2018.
International 2017 Piranesi Student Honorable Mention ”Floating Pool Parasite”, Rijeka studenti: Robert Barbir, Nika Bralić, Ivana Brzović, Ivan Bulian
mentori: M. Biluš, V. Duplančić, Z. Protić Međunarodni studentski natječaj Saint GobainISOVER Dubai 2018., Arhitektonski fakultet, 18.30.4.2018.
prve tri nagrade u nacionalnoj selekciji: 1. nagrada: Tijana Škrivanek i Karlo Kraljević; 2. nagrada: Latica Ilić i Dora Gržin; 3. nagrada: Filip Ćiković i Ivan Jaković voditelj: Lj. Miščević prezentacija prvonagrađenog rada, Dubai, 12.15.5.2018.
izložBE
Izložbe na AF
Z. Protić: izložba „AfAŽ”, AF, podest 3. kata i Galerija AŽAtelieri Žitnjak, Zagreb, 1.8.3.2018.
T. Cvitanović: „Izbor radova: 1997.-2017”, podest 3. kata, otvorenje izložbe 19.3.2018.
V. Bakić: „Prostor - Struktura - Svjetlo”, projekti bazena i dvorana, podest 3. kata, otvorenje izložbe 18.4. 2018.
Izložba autora sudinika 1. međunarodnog simpozija Sustainable Architecture - Energy Efficiency Belgrade, tijekom 10. dana pasivne kuće u Hrvatskoj, AF, 10.-17.11.2017.
Izložba ”Italian Urban Landscapes”, Zagreb, AF, 7.21.3.2018.
organizacija u suradnji s Italian Trade Agency (ITA), ICE - Agencija za promidžbu u inozemstvu i internacionalizaciju talijanskih tvrtki. Ista izložba je u suorganizaciji s ITA-om organizirana u Sarajevu, 21.5.-17.6.2018., u okviru programa „Dani arhitekture” i u Mostaru u suorganizaciji s AF Sveučilišta u Mostaru, 21.6.-5.7.2018.
Izložbe
S. Justić, P. Mišković, H. Spudić: rekonstrukcija skulpture „Imaginarna centra”, retrospektivna izložba Vjenceslava Richtera „Buntovnik s vizijom”, MSU, Zagreb, 10.10.-10.12.2017. studenti: Tin Jakopec, Mia Martinović, Lucija Megla i Tin Pugelnik Stipeč
I. Plavec: „Znak i razlog”, Galerija Greta, Zagreb, 4.12.2018. L. Prpić, organizacija gostovanja izložbe: „Piranesi Award 2017”, međunarodna arhitektonska izložba djela nominiranih za Nagradu Piranesi za 2017. godinu. Nagrada se dodjeljuje u sklopu međunarodnog arhitektonskog simpozija Piranski dani arhitekture, Oris Kuća arhitekture, 13.3. -6.4.2018.
Multimedijalna izložba „Freezpace”, Motovun, 5.8. 2018., autorica koncepta i kustos izložbe: Maja Briski, umjetnička produkcija Egoist Artz & Partz u suradnji s Lj. Miščevićem pokrovitelji: Istarska županija, Upravni ured za kulturu izložba je posvećena 16. Biennalu arhitekture u Veneciji: stručna kustoska prezentacija događanja,
pojedinačnih i nacionalnih arhitektonskih nastupa na Biennalu i dvije samostalne izložbe fotografija: Robert Sironi „The Present of Architecture” i Zaneto Paulin ”The Future of Architecture”
Sudjelovanje na međunarodnim izložbama L. Prpić, selektorica izložbe 35. „Piranski dani arhitekture”, Piran, Slovenija, studeni-prosinac 2017. Godišnja međunarodna studentska izložba za Međunarodno studentsko priznanje Piranesi 2017 na kojoj sudjeluje 12 europskih arhitektonskih fakulteta (AA London, TU Wien, BME Budimpešta, TU Graz, FA Ljubljana, Maribor, Pescara, Solun, Spittal, Split, Trst, Zagreb) s po dva selektirana projekta. Za izložbu 2018. odabrani su:
Robert Barbir, Nika Bralić, Ivana Brzović, Ivan Bulian: Plutajuće kupalište / Floating Pool
Parasite Rijeka, mentori: M. Biluš, V. Duplančić, Z. Protić. Projekt je nagrađen Međunarodnim studentskim priznanjem Piranesi 2017.
Luka Krstulović: Sveučilišni inkubator / University Incubator Zagreb, mentor: P. Mišković. Projekt je ušao u uži izbor za nagradu
Lj. Miščević: autorski poster na grupnoj izložbi, 1st International Congress Sustainable architecture - Energy Efficiency, Beograd, 13.-14.10.2017. predstavljanje izložaba
M. Obad Šćitaroci: predstavljanje izložbe Ivan Čižmek „Aproprijacija u 99 slika”, Muzej arhitekture HAZU, 23.5.2018. Izložbe studentskih radova
Katedra za arhitektonske konstrukcije i zgradarstvo Izložba studentskih radova Tehnički studio, ak.god. 2017./18., nastavnički hodnik 2. kata, AF, lipanj 2017.
Katedra za urbanizam, prostorno planiranje i pejsažnu arhitekturu, Urbanistička studija uređenja lokacije Glavina na Malom Brijunu, Međunarodna radionica arhitekture fortifikacija 2001.06. izložba, Hrvatski muzej arhitekture HAZU, Zagreb, 26.9.13.10.2017. mentor: I. Mlinar, studentice: Mia Andrašević i Dora Habijanec
Radnička u (ne)nastajanju - Planiranje jugoistočnog ulaza u Zagreb, međunarodna izložba studentskih radova akad.god. 2016./17., kolegij Planiranje grada, AF Sveučilišta u Zagrebu i Fakultet za gradbeništvo in geodezijo, Univerza v Ljubljani, galerija Šira, 13.2.-27.2.2018.
Stanovanje u Samoboru - vizije studenata Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu, Centar za mlade Bunker Samobor, Samobor, 27.2.-2.3.2018. postav: I. Ergić, T. Jaklenec i L. Korlaet studenti (obiteljske kuće): Gabriela Doanata Rukavina, Josip Fabijanac, Domagoj Kolonić, Matea Pinjušić, Krešimir Borošak, Sara Budimir, Doni Šimunović, Marija Milošević, Toma Murtić, Marin Ponjević, Mirna Ilijanić, Franjo Kovačević, Niko Klasnić, Ines Jaguljnjak, Antoaneta Štefec, Ardijan Karlo Gashi, Petra Vlahek, Marlena Žugaj, Ana Doljanin, Nikša Krizmanić, Marko Blažević, Noel Bucul, Ela Gojanović, Filip Ivaniček, Dora Kostravec, Nina Barač studenti (urbanizam): Sara Budimir, Daniel Debanić, Andrija Piplović, Matea Pinjušić, Fran Polan, Iva Puđa, Barbara Puljek, Andrea Raos, Andrea Rosandić, Gabriela Donata Rukavina, Ana Dujmović, Tea Špoljarić, Ivan Čilić
Kino Samobor, Izložba i promocija publikacije Kino Samobor, ispred Kina Samobor, Samobor, 23.6. 2018.
postav: L. Borčić, I. Fabrio, T. Jaklenec, V. Kasap, Z. Protić, M. Roth-Čerina i D. Kasun studenti: Tajana Čabraja, Matija Poštenik, Dino Taslaman, Dominik Lovrečić, Lucija Raffanelli, Doma-
goj Mlinarić, Lucija Sekula, Dijana Modrić, Matea Bertina, Karla Kocijan, Paula Kovač, Dora Kasun, Petra Grubišić, Dina Bartolić, Andrija Galić Piranesi Award exhibition 2017.
”Floating Pool Parasite”, Rijeka studenti: Robert Barbir, Nika Bralić, Ivana Brzović, Ivan Bulian, mentori: M. Biluš, V. Duplančić, Z. Protić
Izložba Piranesi Award 2017., ORIS Kuća arhitekture, ožujak 2018.
”Floating Pool Parasite”, Rijeka, Hrvatska - studenti: Robert Barbir, Nika Bralić, Ivana Brzović, Ivan Bulian, mentori: M. Biluš, V. Duplančić, Z. Protić
YTAA 2018 (Young Talent Architecture Award) predstavnik AF: Luka Krstulović, diplomski rad „Sveučilišni inkubator”, mentor: P. Mišković
Z. Barišić Marenić: priprema izložbe / projekcija studentskih radova studenata AF ostvarenih u sklopu inozemnog Erasmus+ studijskog boravka i Erasmus+ stručne prakse 2015./16., projekcije pred predavaonicom 81, prizemlje AF, 19.1.-30.2.2017.*, veljača 2018. Izložba studentskih radova međunarodne radionice Creative Docklands - Workshop Rijeka 2015. (održana u Rijeci u rujnu 2015.), mentori: prof. L. Ažman Momirski, AF, Ljubljana i S. Filep, AF, 4.18.4.2018.
Promocija struke 22. smotra Sveučilišta u Zagrebu, Studentski centar u Zagrebu, Savska 25, 23.-25.11.2017. M. Obad Šćitaroci: sudjelovanje u dokumentarnom filmu „Magische Gärten Das Arboretum von Trsteno”, autor: J.-P. Teyssier, redatelj: T. Ebermann, Arte Francuska, 2017., sugovornik u filmu: M. Obad Šćitaroci; https://www.arte.tv/en/
međunArodnA
• Gostovanja nastavnika na AF Vasa Perović: predavanje u sklopu ciklusa Af+, 81, 10.11.2017.
Prof. Christoph Luchsinger, Vienna University of Technology Faculty of Architecture and Spatial Planning Departement for Urban Design: ”A methodological approach to Open City”, 221, 26.10.2017. Doc. dr.sc. Peter Šenk, Katedra za arhitekturu, Fakultet za gradbeništvo, prometno inženirstvo in arhitekturo Univerze v Mariboru: predavanje i promocija knjige Capsules: Typology of Other Architecture , 221,12.12.2017.
Prof. dr.sc. Francesca Giofre, La Sapienza: ”Healthy City: from Public Space to Healthcare Design” povodom uspostave programa razmjene Erasmus+ između Sveučilišta La Sapienza u Rimu i AF, 317, 15.1.2018., radionica, 418, 16.1.2018.
Prof. Spartaco Paris: ”Empathy and Designbetweeen languages and technologies”, 317, 6.2. 2018.
Prof.ord. Livio Sacchi: ”Italian contemporary architecture - How Italian architects are shaping the future”, povodom izložbe ”Italian Urban Landscapes”, 6.3.2018.
prof. dr.sc. Lucija Ažman Momirski: ”Sustainability in practice and education”, u okviru kolegija Održiva ahitektura, povodom izložbe Creative docklands, 317, 4.4.2018.
Doc. Debashis Sanyal, Sveučilište Ravishankar: ”Traditional architecture of India”, 317,12.4.2018.
Dr.sc. Ljiljana Blagojević: „Arhitektura. Čitanje. Pisanje.”, 317, 13.4.2018.
Assist.prof. dr.sc. Paolo Carli, Politecnico di Milano, sudjelovanje na kolegijima STUDIO 1, RAP 1 i Visokotehnološka arhitektura, zimski sem., ak. god. 2017./2018., mentor: Lj. Miščević
• Međunarodna suradnja u okviru europskog programa Erasmus+16
29 sklopljenih bilateralnih Erasmus+ sporazuma
AF s europskim sveučilištima: Technische Universität Graz, Graz, Austrija Kunstuniversitaet Linz, Linz, Austrija
Technische Universität Wien, Beč, Austrija Universitet Po Architectura, Stroitelstvo i Geodesia, Sofia, Sofija, Bugarska
Vysoké Ucení Technické v Brne - Arhitektura, Češka Republika
École Nationale Supérieure d'Architecture de Paris-la-Villette, Pariz, Francuska
École Nationale Supérieure d'Architecture ParisVal de Seine, Pariz, Francuska
Università di Camerino, Camerino, Italija
Università degli Studi ”G. d’Annunzio’, Chieti, Italija Politecnico di Milano, Milano, Italija
Università IUAV di Venezia, Venecija, Italija
Sapienza - Universita’ di Roma, Facoltà di Architettura, Rim, Italija
Szent István Egyetem, Budimpešta, Mađarska
Technical University of Delft, Faculty of Architecture and the Built Environment, Delft, Nizozemska
Technische Universität Carolo-Wilhelmina Braunschweig, Braunschweig, Njemačka
Technische Universität München, München, Njemačka
Hochschule Darmstadt, Department of Architecture, Darmstadt, Njemačka
Rzeszów University of Technology, Rzeszów, Poljska
University of Ecology and Management, Varšava, Poljska
Universidade de Lisboa, Faculty of Architecture, Lisabon, Portugal
Univerza v Ljubljani, Fakulteta za arhitekturo, Ljubljana, Slovenija
Univerza v Ljubljani, Fakultet građevinarstva i geodezije, Ljubljana, Slovenija
University of Maribor, Faculty of Civil Engineering, Transportation Engineering and Architecture, Maribor, Slovenija
Universidad Politécnica de Madrid, Escuela Tecnica Superior de Arquitectura de Madrid, Madrid, Španjolska
Universidad Del País Vasco / Euskal Herriko Universitatea (UPV/EHU), Bilbao, Španjolska
Universidade da Coruña, A Coruña Coruna, Španjolska
TOBB University of Economics and Technology, Ankara, Turska
Namik Kemal University, Tekirdag, Turska
University of Strathclyde, Glasgow, Glasgow, UK
studenti sa stranih sveučilišta koji su studirali na AF:
Alexis Jean Louis Garin (Ecole Nationale Supérieure d'Architecture de Paris la Villette, Pariz, Francuska)
Nikola Kridova (Vysoké Ucení Technické v Brne, Brno, Češka)
Aline Hilgemberg da Costa (Universidade Federal do Paraná (UFPR), Paraná, Brazil)
Žan Plevnik (Univerza v Ljubljani, Fakultet za arhitekturo, Ljubljana, Slovenija)
Andrea Carolina Gonzalez Hernandez (Universidad de Guadalajara, Jalisco, México)
Lufs Afonso Robalo Martins (Faculdade de Arquitetura, Universidade de Lisboa, Lisabon, Portugal)
Marta Farinha (Faculdade de Arquitetura, Universidade de Lisboa, Lisabon, Portugal)
Nicolle Piedrahita Pulido (Pontificia Universidad Javeriana, Bogota, Kolumbija)
Anita Adrović (University of Donja Gorica, Faculty of Polytechnics, Podgorica, Crna Gora)
Denisa Kalač (University of Donja Gorica, Faculty of Polytechnics, Podgorica, Crna Gora)
studenti AF koji su studirali na stranim sveučilištima:
Paula Dagmar Petrović (Technische Universität München, München, Njemačka)
Margareta Šikuten (Technische Universität Carolo-Wilhelmina zu Braunschweig, Braunschweig, Njemačka)
Josipa Slaviček (Politecnico di Milano, Milano, Italija)
Marija Mihaljević (Vysoké Ucení Technické v Brne, Brno, Češka)
Ivana Đurđević (Technische Universität Carolo-Wilhelmina zu Braunschweig, Braunschweig, Njemačka)
Ema Pečenković (Technische Universität München, München, Njemačka)
Jan Gregor Jambrešić (Universidade de Lisboa, Lisabon, Portugal)
Marko Ivančić (Technische Universität Graz, Graz, Austrija)
Vedrana Radović (Vysoké Ucení Technické v Brne, Brno, Češka)
- stručna praksa studenata:
Maja Tomljenović (Baukunst, Bruxelles, Belgija)
Vlatka Marković (Cie Architekten, Amsterdam, Nizozemska)
Karla Jelić-Balta (Burton Hamfelt Urban Architecture, Amsterdam, Nizozemska)
Nives Dabić (Moke Architecten BV, Amsterdam, Nizozemska)
Ivana Brzović (Wim Goes Architectuur, Gent, Belgija)
Matea Stare (NATO, Brussels, Belgija)
Karla Kovačević (Tim Rogge BVBA, Gent, Belgija)
Marija Tomljenović (Min2, Bergen aan Zee, Nizozemska)
Karla Surać (NATO, Brussels, Belgija)
Ela Cestar (A2F arkitektar, Reykjavik, Island)
Lucija Zaninović (HS Architekten, Berlin, Njemačka)
Dora Čičmir Vestić (HS Architekten, Berlin, Njemačka)
Anita Kovačić (LEVS Architecten, Amsterdam, Nizozemska)
Šime Sarić (Architekturbüro Leinhäupl + Neuber GmbH, Landshut, München, Njemačka)
Ivan Brozina (OMA, Rotterdam, Nizozemska)
• Znanstveno-stručna usavršavanja nastavnika na inozemnim institucijama L. Petrović Krajnik: znanstveno i nastavno usavršavanje, Fakultet za gradbeništvo in geodezijo Univerze v Ljubljani, Katedra za prostorsko planiranje, ljetni sem., akad. god. 2017./18.
• Mentorstvo studijskih boravaka inozemnih istraživača
K. Šerman: mentorstvo gostujućeg studjskog boravka doc. dr.sc. Petera Šenka s Fakulteta za gradbeništvo, prometno inženirstvo in arhitekturo Univerze v Mariboru, na AF Sveučilišta u Zagrebu, na Katedri za teoriju i povijest arhitekture, 1.6.-1.7.2018.
• Međunarodne razmjene i projekti
M. Šimunić Buršić, u okviru akademske mobilnosti AF Sveučilišta u Zagrebu: predavanje ”Historical stone structures in the Mediterranean part of Croatia”, Pontificia Universidad Católica del Perú, Lima, Peru, 20.9.2018. predavanje za studente ”Tradition of building in stone in Croatia”, Universidad San Ignacio de Loyola, Cusco, Peru, 18.9.2018.
B. Bojanić Obad Šćitaroci: gost predavač Adaptive Living Landscape - Landscape Beyond Boundaries / Periphery Locus Amoenus, seminar „La Ville Environnement(s)” EVCAU,
gosti predavači: B. Bojanić Obad Šćitaroci, Franc Libertson, François Mancebo, moderator i voditelj debate: Sylvie Salles, Ecole Nationale Superieure d’architecture, Paris-Val De Seine, Pariz, 30.11.2017.
”The Zagreb Case Study”, roundtable / okrugli stol ”European Youth and The Sustainable Development: Is Conflict Inevitable?”, gosti: François Mancebo, Bojana Bojanić Obad Šćitaroci, Ilenia Pierantoni, Massimo Sargolini, Ilonka Marselis, Matthijs Hisschemoller, NOEMA Business School, Grande Ecole De Management, Reims, 30.11.2017.
Lj. Miščević: autorsko predstavljanje, 1st Internatonal Congress & Exhibition Sustainable architecture - Energy Efficiency, Beograd, 13.-14.10.2017.
I. Muraj:
sudjelovanje na radionici Energetska sanacija zgrada pod spomeničkom zaštitom, u sklopu međunarodne konferencije Pametni gradovi budućnosti - Beč i Zagreb, Dani Beča u Zagrebu, HAZU, Zagreb, 29.-30.11.2017.
I. Plavec:
sudjelovanje na međunarodnim radionicama, u ljetnom sem. 2015./16. i 2016./17.* vodio međunarodne radionice: ”International and interdisciplinary workshop: Urban renewal of a school with CLT modular elements”, u suradnji sa Sveučilištem u Grazu, Mariboru i Zagrebu.
sudjelovanje u radu istraživačkih institucija, projekt VETROLIGNUM Prototip višenamjenskog kompozitnog panela drvo - nosivo staklo, Sveučilište u Zagrebu: GF, AF; Sveučilište u Rijeci: GF; Sveučilište u Ljubljani: GF; Sveučilište u Ferrari: AF, ožujak 2017. - ožujak 2020.
L. Prpić: međunarodna konferencija ”35th International Architectural Conference Piran Days of Architecture”, tema konferencije: ”Time in Architecture: 35 Years of PDA”, Piran, 18.11.2017.
Z. Veršić, D. Andrić, M. Binički, I. Cvitković: predstavljanje projektne ideje AF-a Zagreb ”SAFE_4E”, Transnational Thematic Workshops, Prag, 7.-8.11.2017.
H. Vukić: Izrada inicijalne prijave i prezentacije projekta SAFE_4E na INTERREG Centrale Europe Thematic Workshop
H. Vukić: predavanje: „Protupotresno ojačanje zidanih konstrukcija u Hrvatskoj”, stručni skup Mapei „Nova rješenja u sanaciji konstrukcija”, Milano, 1.2.2017.*
jAvnA djelAtnost i funKcije nAstAvniKA izvAn Af
• Sudjelovanje na drugim fakultetima
Sveučilišta u Zagrebu
Agronomski fakultet, preddiplomski studij, smjer „Krajobrazna arhitektura”: R.Waldgoni: kolegij „Crtanje I”, 1. godina, I. sem., satnica 8+48+8; nastavu izvode: R. Waldgoni, R. Pavlović
R. Waldgoni: kolegij „Crtanje II”, 1. godina, II. sem., satnica 8+48+4; nastavu izvode: A.M. Bakić, I. Tutek
R. Waldgoni: kolegij „Likovna analiza i plastično oblikovanje”, 2. godina, III. sem., satnica 8+48+8; nastavu izvode: R. Waldgoni, R. Pavlović
Akademija likovnih umjetnosti, smjer „Kiparstvo”: R. Waldgoni, S. Justić: kolegij „Arhitektura spomenika”, 4. godina, VII. sem., satnica 30+0
R. Waldgoni, S. Justić: kolegij „Arhitektura spomenika”, 4. godina, VIII. sem., satnica 30+0
Šumarski fakultet, preddiplomski studij, smjer „Urbano šumarstvo, zaštita prirode i okoliša”:
M. Obad Šćitaroci: kolegij ”Povijest perivojne arhitekture”, 1. godina, I. sem., satnica 15+30; nastavu izvode: T. Oberman, M. Rukavina
I. Mlinar: kolegij „Uvod u urbanizam”, 1. godina, II. sem., satnica 15+15
S. Justić: kolegij „Kultura vizualne misli”, 1. godina, II. sem., satnica 0+30; nastavu izvode: S. Justić, A.M. Bakić, I. Tutek, R. Pavlović
D. Krajnik: kolegij „Pejsažno oblikovanje i planiranje”, 2. godina, III. sem., satnica 15+15
L. Petrović Krajnik: kolegij „Uvod u prostorno planiranje”, 3. godina, VI. sem., satnica 15+30
Filozofski fakultet:
Odsjek za hungarologiju, turkologiju i judaistiku, Katedra za judaistiku i Katedra za turkologiju
Z. Karač: izborni kolegij „Židovska arhitektura i umjetnost” i „Islamska arhitektura i umjetnost”
Odsjek za hungarologiju, turkologiju i judaistiku, Katedra za hungarologiju:
M. Obad Šćitaroci: nositelj izbornog kolegija „Mađarska arhitektura i urbanizam 19. stoljeća”, nastavu izvodi: B. Dundović
Hrvatski studiji:
M. Šimunić Buršić: kolegij „Zaštićena hrvatska prirodna i kulturna baština”, satnica 30+0
Učiteljski fakultet:
Integrirani preddiplomski i diplomski učiteljski studij s engleskim jezikom
J. Parizoska: kolegij „Jezične vježbe engleskog jezika 1”, 1. godina, I. sem., satnica 0+0+30
J. Parizoska: kolegij „Jezične vježbe engleskog jezika 2”, 1. godina, II. sem., satnica 0+0+45
J. Parizoska: kolegij „Primijenjena lingvistika u engleskom jeziku 2”, 5. godina, X. sem., satnica 15+30
• Sudjelovanje na drugim fakultetima
Studij Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Građevinski fakultet Sveučilišta u Osijeku, preddiplomski sveučilišni studij Arhitektura i urbanizam
I. Ergić: kolegij „Stambene zgrade 1”, 2. godina, III. sem., satnica 30+45, nastavu izvode: I. Ergić, L. Korlaet
M. Jošić: kolegij „Stambene zgrade 2”, 2. godina, IV. sem., satnica 30+45, nastavu izvode: M. Jošić, L. Korlaet
Građevinski fakultet Sveučilišta u Mostaru, preddiplomski studij Arhitektura i urbanizam
P. Mišković: kolegij „Arhitektonsko projektiranje 1”, 1. godina, 1. sem., satnica 15+45 (2 grupe)
P. Mišković: kolegij „Arhitektonsko projektiranje 2”, 1. godina, 2. sem., satnica: 15+45 (2 grupe)
• Članstva nastavnika
B. Bojanić Obad Šćitaroci:
članica udruženja AESOP (Association of European Schools of Planning) od svibnja 2018.
članica znanstvenog vijeća REDI, Italija, 18.7.2018.
A. Braun:
član uprave ICOMOS-a Hrvatska (International Council on Monuments and Sites)
član stručnog povjerenstva za izradu Zasebnog modela energetske obnove zgrada kulturne baštine Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja
T. Jaklenec:
članica Odbora kontrole UHA-e
članica Vijeća tehničkog područja, predstavnik suradničkih zvanja
Lj. Miščević: predsjednik Hrvatske sekcije u Međunarodnom udruženju za sunčevu energiju (ISES Croatia - International Solar Energy Society)
predsjednik udruge Centar za obnovljive izvore energije (CERES)
predsjednik udruge za obnovu istarske željeznice Parenzane
dopredsjednik Hrvatske stručne udruge za sunčevu energiju
voditelj Konzorcija pasivna kuća Hrvatska
član Hrvatsko-indijskog društva
član Savjeta za energetiku Grada Zagreba
član uredništva stručnog časopisa Solarna tehnologija, Hrvatska stručna udruga za sunčevu energiju (HSUSE), Zagreb
M. Obad Šćitaroci:
član Povjerenstva za razvoj i institucionalno uređenje sustava znanosti i visokog obrazovanja, imenovanje Senata Sveučilišta u Zagrebu, 15.5.2018.
L. Petrović Krajnik:
članica udruženja AESOP (Association of European Schools of Planning)
G. Rako:
član organizacijskog odbora Dana arhitekture HKA-a
član Stručnog savjeta UHA-e
član Odbora za dodjelu nagrade Vladimir Nazor i predsjednik Komisije za arhitekturu i urbanizam
M. Šimić Horvath:
članica strukovne udruge, od 2013. do 2017. predsjednica Hrvatskog društva za geometriju i grafiku, a od 2017. do danas dopredsjednica
jedna od urednica znanstveno-stručnog časopisa „KoG” Hrvatskog društva za geometriju i grafiku za područja geometrije, primijenjene geometrije i računalne grafike
M. Šimunić Buršić: članica ICOMOS-a (International Council on Monuments and Sites), od 2018.
Z. Veršić:
član Državnog povjerenstva Agencije za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih za XXII. Državno natjecanje u znanjima i vještinama građenja graditeljskih i geodetskih škola RH, Bedekovčina 6.-8.4.2017., Predsjednik prosudbenog povjerenstva i sastavljač zadataka za predmet Arhitektonske konstrukcije
član radne skupine za razvoj tehničkog opisa discipline i zadataka za natjecanje u sklopu ESF projekta Promocija tehničkih kompetencija i strukovnog obrazovanja kroz strukovna natjecanja i smotre, sektor: Graditeljstvo, disciplina: Arhitektonske tehnologije, Agencije za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih
kratIce:
AF - Arhitektonski fakultet
BiH - Bosna i Hercegovina
DAZ - Društvo arhitekata Zagreba
DGIZ - Društvo građevinskih inženjera Zagreb
ETH - Eidgenössische Technische Hochschule
GF - Građevinski fakultet
HAZU - Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti
HKA - Hrvatska komora arhitekata
HKIG - Hrvatska komora inženjera građevinarstva
HRT - Hrvatska radiotelevizija
MSU - Muzej suvremene umjetnosti
RH - Republika Hrvatska
SD - Studij dizajna
SRCE - Sveučilišni računski centar Sveučilišta u Zagrebu
UHA - Udruženje hrvatskih arhitekata
TU - Technische Universität / Tehničko sveučilište
* Dopuna podataka za prošlogodišnju kroniku 2016./17.
1 Kronika je ostvarena na temelju skupljenih podataka mjerodavnih osoba, zapisnika Fakultetskog vijeća i ankete nastavnika. Podatci koji nedostaju nisu predani.
2 Podatci: Lj. Loina-Hohnjec
3 Podatci: S. Kustić
4 Podatci: N. Šerbula (AF), S. Bušić (Studij dizajna)
5 Podatci: N. Šerbula i voditelji Kabineta
6 Podatci: V. Krajnović
7 Podatci: Izvještaji voditelja
8 Podatci: P. Šimetin
9 Podatci: T. Jaklenec
10 Podatci: Izvještaji nastavnika.
11 Podatci: N. Mlinar
12 Podatci: J. Horvat
13 Podatci: Z. Veršić
14 Podatci: A. Braun
15 Podatci: I. Cvitković
16 Podatci: Z. Barišić Marenić
Sažetci doktorskih disertacija i magistarskih radova obranjenih na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu u akad. god. 2017./18.
Summaries of doctoral dissertations and master’s theses defended at the Faculty of Architecture, University of Zagreb in acad. year 2017/18.
Nevena Predojević [28.6.2018.]
Senaida HalilovićTerzić [2.7.2018.]
Marina Pavković [3.7.2018.]
Gordana Žaja [9.7.2018.]
Lindihana Goxha [4.9.2018.]
Mojca Smode Cvitanović [17.9.2018.]
Igor Gojnik [25.9.2018.]
Nevena Predojević
Doktorska disertacija [sažetak]
Doctoral Dissertation [Summary]
In addition to its contribution to the study of architectural activities in Bosnia and Herzegovina in the 20th century, the exploration of the spatial concepts of representative buildings of the hotels designed and built on the territory of Bosnia and Herzegovina conducted in this paper, contributes also to the study of contemporary architectural theory and practice in Bosnia and Herzegovina at the beginning of the XX century.
Starting from the premise that architecture is not a passive representation of certain ideological doctrines, and that it cannot be a phenomenology that reflects political and ideological knowledge, the dissertation analyzes architectural accomplishments through a discourse that works alongside other texts of culture - scientific, historical, technical and artistic, more precisely, the architecture of the analyzed period is shaped through dichotomy national-international, traditionalcontemporary.
The strategies of modernism, that were formed, transformed and adapted throughout the explored period, have also defined breakpoints in the creation of the cultural space of Bosnia and Herzegovina thus representing the theoretical framework of changes through which the dominant and interrelated concepts are formulated and developed in the research area in the two basic courses - as modernism under the influence of the Western, international model, and modernism with the interaction of regional characteristics.
Modernization processes have provided a starting point for defining the elements, as a dimension of comparison and demonstration of mutual connections and development of architectural achievements under their influence in the analyzed area. The selection of elements was made in a way to allow comparison of the realizations placed in a particular cultural and historical context, in terms of philosophy and construction techniques, hence the context, program-building task, structure and the form served to point to the dialectical features of implemented concepts.
Through the research of specificities of the modern expression in Bosnia and Herzegovina, dissertation studied and critically examined the spatial concepts and techniques of realization on the facilities of the hotels in Bosnia and Herzegovina during the XX century. By identifying the dominant discourse in city planning and architecture, as the impact of the process of modernization in the techniques of realization, dissertation explained the interaction of social doctrine and the architectural conception and achieved results. Analysis of the role of the region in the architectural development, as a systematization of the most significant achievements of the built hotels in the researched area, proved that during the process of creation of the architectural expression of the XX century in Bosnia and Herzegovina existed two parallel directions— international modernism, and modernism with the interaction of regional characteristics. This duality is tied to a specific location and relationship between tectonic, function and form of the building, which has been accomplished through contemporary spatial concept of the objects of tourism, or the hotel. Design and realization of urban and architectural projects transformed and developed the basic idea of modernism as a specific expression that relied on a period of diverse influences that have determined the work and functions of the Sarajevo architectural circles in the second half of the XX century.
The dissertation recognized that the critical impact of the architectural project arose from interaction between object and environment, and the manner in which the Mimetic form defines a dialogue with the context, and the program. The issue of preserving certain aspects of the Bosnia and Herzegovina’s cultural heritage is anchored at the current events during all transformation social frameworks, and its peak is experienced when the processes of modernization are stabilizing and allow modern constructive solutions with characteristic architectural achievements through the use of new spatial concept.
[Translated by Maja Lukač Marjanović]
Autorica: Nevena Predojević, dipl.ing.arh. [1979., Banjaluka, BiH]
Mentori: akademik dr.sc. Velimir Neidhardt izv.prof. dr.sc. Erdin Salihović Znanstveno područje: Tehničke znanosti Znanstveno polje: Arhitektura i urbanizam
Podatci o disertaciji: VII+202 [209] stranica, 98 kataloških jedinica, 1 ilustracijska tablica, 64 slike, 495 bilješki, 145 bibliografskih jedinica, arhivski izvori, internetski izvori, izvori ilustracija, sažetci hr./engl., popisi djela, prilozi, životopis [ukupno 6 poglavlja sa 16 sekundarnih i 21 tercijarnim potpoglavljem]
Proceduralni podatci:
Prijava teme: prosinac 2017. Povjerenstvo za ocjenu teme i predlaganje mentora: - imenovano: 81. sjednica Vijeća DS, 11.12.2017. akademik dr.sc. Velimir Neidhardt izv.prof.dr.sc. Erdin Salihović prof. dr.sc. Vesna Mikić prof. dr.sc. Andrej Uchytil dr.sc. Jasenka Kranjčević Prihvat teme, imenovanje mentora: 523. sjednica FV, 20.2.2018. Odluka Senata: 10. sjednica, 10.4.2018. Izvješće mentora: 525. sjednica FV, 24.4.2018. Povjerenstvo za ocjenu disertacije: - imenovano: 525. sjednica FV, 24.4.2018. prof. dr.sc. Vesna Mikić prof. dr.sc. Andrej Uchytil dr.sc. Jasenka Kranjčević Povjerenstvo za obranu disertacije: - imenovano: 527. sjednica FV, 19.6.2018. u istom sastavu kao i Povjerenstvo za ocjenu Obrana: 28.6.2018.
Promocija: -
Kroz istraživanje specifičnosti modernog izraza nastalog u Bosni i Hercegovini disertacija je ispitala i kritički sagledala prostorne koncepcije i tehnike realizacije na objektima hotela tijekom istraživanog razdoblja. Identificiranjem dominantnih diskursa u arhitekturi i urbanizmu te utjecaja procesa modernizacije na tehnike realizacije objašnjena je interakcija društvene doktrine i arhitektonskih koncepcija i ostvarenih realizacija koje su njen rezultat. Analiza uloge podneblja u nastanku arhitektonskog djela i sistematizacija najznačajnijih ostvarenja dokazali su da su se tijekom procesa stvaranja arhitektonskog izraza 20. stoljeća u Bosni i Hercegovini paralelno razvila dva pravca - modernizam internacionalnog modela i modernizam s interakcijom regionalnih karakteristika.
Senaida Halilović-Terzić
bolničkih zgrada
Doktorska disertacija [sažetak]
Architecture of Healthcare facilities
building concept
Doctoral Dissertation [Summary]
This doctoral dissertation explores the potentials of architecture through the redefinition of hospital building programs, re-evaluation of their functioning as well as reflection on providing health services in general. In the triangle formed by the social paradigm of health, medical technology, and architectural space and place, realistic and applicable causal relations are established, and innovative models of conceptualization and organization of hospital buildings are ultimately being defined.
The analysis of health care system and interaction with hospital architecture has shown a great variety of program concepts, the complexity of both the health care system and the system of typologies of hospital buildings, which often results in conflicting demands within each other. Various influential directions that form the entire environment, in which hospital buildings originated, are being connected by through elaboration and analysis of the conclusions in this thesis. The aforesaid environment also includes factors derived from norms prescribed by the state and requirements related to the procedures of the medical profession, as well as the requirements by various patients’ groups. All these requirements should be fulfilled simultaneously in one place. In the process of conceptualizing the space that will equally treat all of these, often conflicting demands, it is necessary to come up with a holistic approach that will result in enhanced hospital buildings’ types.
This research explores traditional creations of medical buildings with the intent to discover potentials for innovation in this area. The new platform reconstructs the link between urbanism, architecture, and healthcare to improve the organization and function of hospital buildings. The thesis shows that hospital, as a building type, inevitably needs reconstruction. In order to come up with guidelines for future development, the path for development of hospital buildings architecture is given within the overall field of architecture. The types and programs of hospital buildings are presented chronologically, in parallel with the development of medical procedures. It explains how the health systems operate and are analyzing the interrelations between the system and hospital as an institution i.e. building.
Transforming hospital
Through the evolutionary historical development of hospital buildings’ typology, it has been established that every paradigm shift (social contexts and medical procedures) allows transformations of settings that synchronizes concepts, medical technology, and architectural forms. Through the analysis of case studies, it has been shown that there is an exceptional potential for transforming the typologies of hospital buildings that, under multiple changes pressure such as socio-economic trends, nevertheless, continuously provide hospital care.
The paradigm shift that we are witnessing today has a dual character. First of all, there are strong social and cultural demands for a humane treatment, i.e. for treatment without the bureaucratic and financial monopoly of the state. At the same time, today’s societies are constrained by the financial resources that are, however, necessary in order to introduce more sophisticated, thus more costly technologies in medical treatments. The paper presents appropriate conceptual models and tools that can be used as guidelines for hospital planning in the future. Recognizing and elaborating new topics that result in innovative architectural parameters for designing healthcare buildings, the organization of hospital systems and hospital buildings is defined as a complex of adaptive systems that also emphasizes adaptability as the ability to change and learn from experience. The interrelation of the health care system and hospital buildings is formulated through the set of recommendations and guidelines that would further integrate and harmonize the needs for a health care system regulation as a part of a community and an individual’s freedom of self-determination. By establishing platforms of medical care continuums, goals would be met by focusing on hospital facility restructuring policies. By evaluating financial mechanisms, patients’ freedom to choose their treatment location and their freedom of self-determination, hospital services would be improved. This would inevitably lead to providing adequate healing services. With these new definitions of treatment, novel configurations of healthcare are being established.
[Translated by Ajla Terzić]
Autorica: Senaida HalilovićTerzić, dipl.ing.arh. [1980., Tešanj, BiH] Sveučilište u Sarajevu, Arhitektonski fakultet
Mentori: prof. dr.sc. Vesna Mikić prof. dr.sc. Cor Wagenaar, m.h.a. Znanstveno područje: Tehničke znanosti Znanstveno polje: Arhitektura i urbanizam
Podatci o disertaciji: 169 stranica, 11 poglavlja, 27 potpoglavlja, 68 ilustracija u radu, 7 tabela, 163 bilješke, 111 bibliografskih jedinica, arhivski izvori, internetski izvori, 3 priloga, 126 ilustracija
Proceduralni podatci: Prijava teme: siječanj 2017. Povjerenstvo za ocjenu teme i predlaganje mentora: - imenovano: 75. sjednica Vijeća DS, 8.2.2017. prof. dr.sc. Aleksandar Homadovski prof. dr.sc. Andrej Uchytil prof. dr.sc. Dražen Juračić izv.prof. dr.sc. Lucija Ažman Momirski prof. dr.sc. Vesna Mikić
Prihvat teme, imenovanje mentora: 514. sjednica FV, 25.4.2017. Odluka senata: 8. sjednica, 27.2.2018. Izvješće mentora: 525. sjednica FV, 24.4.2018. Povjerenstvo za ocjenu disertacije: - imenovano: 525. sjednica FV, 24.4.2018. prof. dr.sc. Aleksandar Homadovski izv.prof. dr.sc. Iva Muraj izv.prof. dr.sc. Lucija Ažman Momirski
Povjerenstvo za obranu disertacije: - imenovano: 527. sjednica FV, 19.6.2018. u istom sastavu kao i Povjerenstvo za ocjenu
Obrana: 2.7.2018.
Promocija: -
Doktorska disertacija istražuje potencijale arhitekture kroz redefiniranje programa bolničkih zgrada, reevaluaciju načina njihova funkcioniranja i, općenito, kroz promišljanje načina pružanja zdravstvenih usluga. U trokutu koji čine društvena paradigma zdravstva, medicinska tehnologija i arhitektonski prostor utvrđuju se realne i primjenjive uzročno-posljedične veze, a u konačnici se određuju inovirani modeli konceptualizacije i organizacije bolničkih zgrada.
Marina Pavković
zahvata na konkurentni identitet
Doktorska disertacija [sažetak]
Doctoral
Doctoral dissertation investigates the modalities by which individual spatial identities can affect competitive place identity. The route towards objectification in the procedures of development programming and physical planning is enabled by evaluating criteria as well as evaluating factors, and finally by elaborating instruments of physical branding and the elements of the results’ quantification.
Physical criteria deal with the causes of the problem which lead to the existing state in the space. They express the influence of architectural and urbanistic interventions on the environment’s quality. The economic criteria deal with the consequences of the problem which caused the existing state in the space. These criteria express the influence of architectural and urbanistic interventions on the production and business function of the space. The social criteria deal with the problem which caused the existing state in the space. These criteria express the influence of architectural and urbanistic interventions on social well-being and space quality.
The elaboration of the criteria for evaluating individual spatial identities is followed by the evaluation and elaboration of the factors of individual spatial identity which influence the competitiveness of place and its identity. In correlation with the criteria, the factors are then divided into physical, economic and social. The physical factors have a direct impact on competitive identity. Transferred into images of the competitiveness hexagon they express influence on culture and brands. The economic factors have an indirect impact on competitive identity. Transferred into images of the competitiveness hexagon they express influence on investments and tourism. The social factors create an induced impact on competitive identity. Transferred into images of the competitiveness hexagon they express the influence on people and policies.
This dissertation also elaborates the models of physical branding, and based on the typology as the primary key, they are divided into
models of heritage and models of modernity. The models of heritage refer to spatial interventions at the location of an already existing construction where the term heritage is not determined by architectural language, but by the pre-existing spatial entity. The model of modernity refers to the interventions at the location without pre-existing architectural activity. As with the model of heritage, the term modernity is not defined by architectural language, but in this case, by the non-existing spatial entity. Further classification of the models of heritage and modernity classifies them according to character and location of the intervention.
The research was implemented in the area of architectural and urbanistic interventions in public space since it communicates the image of the city, whether the case is about public policies, culture of profile of the locals.
The method of physical branding, set by this research, allows creating and evaluating individual spatial identities which, contribute to promoting competitive place identity, separately or in a networked system. In addition to the scientific community and experts in the technical area of architecture and social area of economy, this method can also be used by other target groups interested in development. These are mainly representatives of city authorities, investors, members of civil society and citizens. The method consists of multi-criteria evaluation of the factors of impact of architectural and urbanistic intervention on competitive identity, which allows the factors to be monitored based on the segments of competitiveness and in the overall sense. In this manner, the penta helix management model, whose principle of participation of the main stakeholders and the interested public contributes to creating a social consensus and promoting competitive identity, is integrated in the system of modern view on sustainable development.
[Translated by Mirjana Cibulka
]
Autorica: Marina Pavković, dipl.oec. [1960., Šibenik] Sveučilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet
Mentor: prof. dr.sc. Jesenko Horvat Znanstveno područje: Tehničke znanosti Znanstveno polje: Arhitektura i urbanizam
Podatci o disertaciji: 207 stranica, 6 priloga, 37 slika, 28 tablica, 143 bilješke, 13 literaturnih referenci
Proceduralni Podatci: Prijava teme: svibanj 2016. Povjerenstvo za ocjenu teme i predlaganje mentora: - imenovano: 72. sjednica Vijeća DS, 10.5.2016. prof. dr.sc. Tihomir Jukić prof. dr.sc. Jesenko Horvat dr.sc. Zlatan Frőhlich, dipl.oec.
Prihvat teme, imenovanje mentora: 504. sjednica FV, 17.5.2016. Odluka Senata: 13. sjednica, 13.9.2016. Izvješće mentora: 525. sjednica FV, 24.4.2018. Povjerenstvo za ocjenu disertacije: - imenovano: 525. sjednica FV, 24.4.2018. prof. dr.sc. Tihomir Jukić prof. dr.sc. Aleksandar Homadovski dr.sc. Zlatan Frőhlich, dipl.oec. Povjerenstvo za obranu disertacije: - imenovano: 527. sjednica FV, 19.6.2018. u istom sastavu kao i povjerenstvo za ocjenu Obrana: 3.7.2018.
Promocija: -
Predmet doktorskog istraživanja jest utjecaj arhitektonsko-urbanističkih zahvata, kao sustava pojedinačnih prostornih identiteta, na konkurentni identitet mjesta. Konkurentni identitet mjesta predstavlja skup željenih značajki koje pojedinome mjestu omogućavaju pozitivno pozicioniranje u svijesti korisnika pretvarajući identitet u konkurentnu i vrijednu nematerijalnu imovinu. Postavljanjem i razradom znanstvene metode prostornog brandinga pridonosi se jačanju konkurentnog identiteta mjesta. Utvrđeni su kriteriji za vrjednovanje i kreiranje pojedinačnih prostornih identiteta, te su utvrđeni i vrjednovani čimbenici utjecaja arhitektonsko-urbanističkih zahvata, kao pojedinačnih prostornih identiteta, na konkurentni identitet mjesta. Zaključno, ovim se istraživanjem uspostavlja metodologija primjerena za implementaciju rezultata istraživanja u postupke razvojnoga strateškog programiranja i prostornog planiranja s ciljem jačanja konkurentnog identiteta mjesta, čime je ostvaren i izvorni znanstveni doprinos.
Doktorska disertacija [sažetak]
Doctoral Dissertation [Summary]
Forensic psychiatry is a branch of psychiatry dealing with legal issues related to mental disorders and methods of treating people with such disorders. It is a boundary area between psychiatry and law and it was not until 20th century that it develops as a special discipline, although theoretical beginnings were already recorded in ancient Greece and Rome. To date, psychiatry has changed considerably, both in understanding the etiology of mental disorders and in the relation of the society to mentally disturbed persons and in the treatment methods of those persons. The development of (fragmented) psychiatric legislation has a centuries-old tradition, but complete, special laws on mental health in most modern states have only been made in the last three or four decades. The most significant changes have occurred in the domain of human rights.
The spatial and architectural context of psychiatry and mental illness is often linked to the technological and scientific achievements of medicine and the legislative framework. Builtup areas are an important formative factor in changing the way of care for the mentally ill. The first institutions of stationary care (hospitals) have existed since the beginnings of Christian civilization, but it was not until the 17th century that we can speak about the systematic treatment of the mentally ill, when they, as a socially disadvantaged group, are placed by force in large hospitals built on the outskirts of towns. The way in which asylums - shelters were created for the mentally ill was the same way that prisons for criminals were built. In the 18th century mentally ill offenders are often placed with ”ordinary” mental patients in asylums or work colonies. It was at that time that mental illness begins to be treated as a disease that is being diagnosed and potentially treated.
Special buildings that systematically treat mental patients are only established in the 19th century and are developed and typologically diversified in the 20th century. In the 19th century architectural forms of buildings that follow the concepts of medical treatments (”Moral Treatments”, ”Kirkbird’s Linear Plan” etc.) and new medical approaches to treatment of patients are associated with the thesis about the impact of built and natural envi-
ronment, buildings and outdoor space on patient status.
The expansion of psychiatric hospitals across Europe in the 19th century has enabled some hospitals through their organization to provide a separate accommodation where ”specialized treatment of mentally ill and disturbed offenders” could be implemented, but it was only in the mid 20th century that systematic separation of forensic patients departments from the psychiatric institutions begins. The consequence of separating such departments within psychiatric hospitals, the emergence of specialization of the service for ”mentally ill and disturbed offenders” and the implementation of significant reforms in the civil penal system is the formation of modern forensic psychiatry and the construction of new forms of forensic psychiatry hospitals. The definition, treatment and accommodation of forensic psychiatric patients differ from country to country due to different legislations.
Over the past decades, global processes have been established to regulate and improve the rights of persons with mental disorders. As a consequence, there is a process of deinstitutionalization, the reduction of psychiatric beds, the shortening of hospitalization, the change of the criteria for forced accommodation and treatment, as well as the improvement of the quality and diversity of outpatient psychiatric treatments. Naturally, forensic psychiatry has an ambivalent position: the individual needs and basic human rights of, forensic patients on one side and achieving a high level of societal security on the other.
The process of implementation of contemporary spatial models of forensic psychiatry has several aspects: the specific nature of the context, new forensic patients’ therapy, new forms of outpatient care for forensic psychiatric patients and new techniques for the safety of patients and the environment.
In the central part of the work, the program and project parameters for the planning and construction of forensic psychiatric facilities have been synthesized, based on a comparative analysis of the legislative frameworks, organizational forms and constructed examples.
[Translated by author; proof-read by Božica Pavlinek, prof.]
Autorica: Gordana Žaja, dipl.ing.arh. [1952., Zagreb] Sveučilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet
Mentori: prof. dr.sc. Jesenko Horvat prof. dr.sc. Vlado Jukić, dr.med. Znanstveno područje: Tehničke znanosti Znanstveno polje: Arhitektura i urbanizam
Podatci o disertaciji: 231 stranica, 5 priloga, 158 slika, 13 tablica i grafikona, 445 bilješki, 131 literaturna referenca, 8 internetskih izvora
Proceduralni podatci:
Prijava teme: rujan 2014. Povjerenstvo za ocjenu teme i prijedlog mentora: - imenovano: 64. sjednica Vijeća DS, 17.9.2014. prof. dr.sc. Aleksandar Homadovski prof. dr.sc. Vlado Jukić, dr.med. prof. dr.sc. Jesenko Horvat Prihvat teme i imenovanje mentora: 486. sjednica FV, 14.10.2014.
Odluka Senata: 7. sjednica, 17.2.2015. Izvješće mentora: 525. sjednica FV, 24.4.2018. Povjerenstvo za ocjenu disertacije - imenovano: 525. sjednica FV, 24.4.2018. prof. dr.sc. Aleksandar Homadovski doc. dr.sc. Nadica Buzina, dr.med. prof. dr.sc. Dražen Juračić Povjerenstvo za obranu disertacije - imenovano: 527. sjednica FV, 19.6.2018. u istom sastavu kao i Povjerenstvo za ocjenu Obrana: 9.7.2018.
Promocija: -
Sredinom 20. stoljeća uspjesi liječenja novim lijekovima i terapijama potaknuli su pojavu novih oblika bolničke i vanbolničke psihijatrijske skrbi. Suvremeni prostorni modeli forenzičkih ustanova inicirani su i provedbom reforme pravnog sustava koja se temelji na destigmatizaciji pacijenta, te na višestrukoj medicinskoj i sudskoj provjeri procedura. Proces implementacije tih modela ima tri aspekta: nove terapije i novi vanbolnički oblici skrbi za forenzičke psihijatrijske pacijente te nove tehnike ostvarivanja sigurnosti pacijenata i okoline.
Mojca Smode Cvitanović
i Jugozapadne Azije od 1950. do 1991.
Doktorska disertacija [sažetak]
Doctoral Dissertation [Summary]
The work of Croatian architects in the countries of Africa and Southwest Asia from 1950 to 1991 had a variable dynamics. The exact dynamics is the focus of the study, distinguishing the specific modalities of work observed through the influence of their organizational and communicational structures as well as through the influence of the immediate design conditions. The study is generally positioned within the geopolitical discourse of the Third World, following the lines of Yugoslav foreign policy within the Non-Aligned Movement.
Although political circumstances have led to the convergence phenomenon of the relevant export to the subject area, certain engagements were completely excluded from policy. From an economic standpoint, it is possible to differentiate engagements that were significant for the overall state economy to singular, individual actions. From the perspective of the immediate working conditions, the most significant opposition is manifested within the location of design documentation development. While some documents were ”exported” from Croatian bureaus, the others were developed through a long-term work within international environments of experts in the observed developing countries. Even though almost unique from case to case, the engagements of Croatian architects in focus of the study tend to be categorized based on their common characteristics. The distinction of the specific modalities of Croatian architects’ work in African and Southwest Asian countries during the observed period, as one of the goals of the study, is manifested within the structure of the dissertation.
Considering the organizational and communicational structure of the relevant transfers, technical cooperation and economic cooperation of Yugoslavia with the observed developing countries comprise the largest number of detected cases. Viewed through separate case-studies, the relevant work of Croatian architects, urban planners and their collaborators in related disciplines based on modalities of technical cooperation, include the engagements of Miro Marasović, Berislav Kalogjera, Nikša Ciko, Nebojša Weiner and
Zvonimir Žagar in Kumasi, Ghana, 19611970, Urban Planning Institute of Croatia in Conakry, Guinea, 1961-1963, Branko Petrović in Addis Ababa, Ethiopia, 1962-1969 and Zvonimir Krznarić, Nenad Ostrogović, Boris Pejnović etc. in the Cape Verde Islands, 19761982. Based on modalities of economic cooperation, the case-studies include architectural designs of Lavoslav Horvat (Cotton Mill, Bahir Dar, Ethiopia, 1960), Vladimir Turina (Olympic Center, Teheran, Iran, 1968), Centroprojekt Zagreb (Naval Base, Homs, Libya, 1976), Jugomont Zagreb - Branko Hlebec and Vinko Uhlik (Row Houses for Kuwait, 1966), AS Zagreb (Three Settlements for Libya, 19731977), Ante Svarčić (City District in Annaba, Algeria, 1984) and Urban Planning Institute of Croatia - Matija Salaj, Branka Bek, Mirjana Horvat, Dragutin Kiš (Tourist Complex, Marsa Matrouh, Egypt, 1983). Illustration of the work of Croatian architects in African and Southwest Asian countries within modalities ”out of reach of the state politics”, i.e. by responding to international architectural competitions and through temporary and permanent personal migrations comprise case studies of relevant international competition works done by architects Zdravko Bregovac and Vjenceslav Richter (National Museum, Alep, Syria, 1956), Zdravko Bregovac (Kuwait National Museum, 1961) and group of authors (Urban Reconstruction of Algiers Central Area, 1985) as well as personal migrations of architects Dragica Crnković Očko and Ivan Prtenjak that resulted in multiple valuable achievements.
The work of Croatian architects in Africa and Southwest Asia occurred continuously throughout the observed period, as an integral component of Croatian architectural practice in which many individuals participated in various ways. The synthesis of African and Asian projects within the corpus of Croatian architecture of the second half of 20th century provides a separate, independent subject area, characterized by specific values. Viewed from reverse, the observed work of Croatian architects took place as an integral part of the dissemination process of modern architecture on global scale.
[Translated by author]
Autorica: Mojca Smode Cvitanović [1978., Rijeka] Sveučilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet
Mentor: prof. dr.sc. Andrej Uchytil Znanstveno područje: Tehničke znanosti Znanstveno polje: Arhitektura i urbanizam
Podatci o disertaciji: 445 stranica, 12 poglavlja, 20 potpoglavlja, 92 slike, 370 ilustracija, 832 bilješke, 3 priloga (6 kartografskih prikaza, 6 tabelarnih prikaza, 254 pregledne bilješke), 402 bibliografska izvora; arhivski izvori: 7 institucija, 18 fondova; 36 internetskih izvora, 27 privatnih arhiva, razgovori (intervjui) sa 64 osobe
Proceduralni podatci: Prijava teme: rujan 2016. Povjerenstvo za ocjenu teme i prijedlog mentora: - imenovano: 68. sjednica Vijeća DS, 8.12.2015. prof. dr.sc. Aleksandar Homadovski prof. dr.sc. Andrej Uchytil dr.sc. Tamara Bjažić Klarin
Prihvat teme i imenovanje mentora: 507. sjednica FV, 20.9.2016. Odluka Senata: 5. sjednica, 13.12.2016. Izvješće mentora: 525. sjednica FV, 24.4.2018. Povjerenstvo za ocjenu disertacije - imenovano: 525. sjednica FV, 24.4.2018. prof. dr.sc. Tihomir Jukić prof. dr.sc. Tvrtko Jakovina, povjesničar izv.prof. dr.sc. Idis Turato
Povjerenstvo za obranu disertacije - imenovano: 528. sjednica FV, 17.7.2018. u istom sastavu kao Povjerenstvo za ocjenu Obrana: 17.9.2018.
Promocija: -
Istraživanje rekonstruira varijabilnu dinamiku djelovanja hrvatskih arhitekata u afričkim i azijskim zemljama u razvoju, odnosno u geopolitičkom diskursu Trećega svijeta. Njegova je tema u pravilu vezana uz vanjsku politiku socijalističke Jugoslavije vođenu idejom nesvrstavanja. Premda gotovo jedinstvene prirode od slučaja do slučaja, promatrani angažmani tendiraju svrstavanju u kategorije zajedničkih karakteristika, sukladno organizacijsko-komunikacijskim oblicima transfera i neposrednim okolnostima projektantskog rada. Analizom pojedinačnih relevantnih primjera, elaborirana je struktura različitih modaliteta djelovanja hrvatskih arhitekata u Trećemu svijetu.
Lindihana Goxha
rješenja
korištenja fotonaponskih
sustava integriranih u dvostruke fasade
Doktorska disertacija [sažetak]
Determination of the Model of Low Energy Buildings with the Use of Optimal Solutions Using Photovoltaic System Integrated into a Double Façade
Doctoral Dissertation [Summary]
Integration of photovoltaic panels into new and existing architecture offers an opportunity to design energy-efficient and environmentally friendly buildings. Building envelope is the main element responsible for energy needs within a building. This study investigates integration of photovoltaic systems into double façades in the existing public facilities in northwest Macedonia, in public administration buildings and educational institutions. While reconstruction, the double glass with integrated photovoltaic placed on the existing structure, taking into account the need for daylight and natural ventilation. As far as Macedonia is concerned, this issue has not been sufficiently explored, especially the integration of photovoltaic systems into double-glazed facades.
Optimal photovoltaic systems that will integrate into the double facades of the Regional Local Administration and the Educational institutions will consider four systems of double construction as vertical walls with integrated photovoltaic modules (system A), verticallytoothed walls with integrated photovoltaic modules (system B), accordion wall (system C) and horizontally-toothed wall with integrated photovoltaic modules (system D). Each system has variations depending on the position of the photovoltaic modules and the angle of inclination, which are important factors for the conversion of solar radiation in which the installation of double facades planned as an additional layer during the renovation in order to increase energy efficiency.
Using scientific methods as well as the modeling process provided by the computer program, all system of envelopes analyzed at three local Regional Administration buildings and three educational institutions, settled in different topographic environments, differently oriented at six municipalities in northwestern Macedonia. The computer program offers a broad meteorological database and data of photovoltaic components using two methods of analysis - preliminary design of the project and project design method. The optimal model of the double facade will be determined. The optimal model of double façade, i.e. the optimal orientation of the build-
ing and the inclination angle of photovoltaic modules are among the most important issues when designing a photovoltaic system used in double facades. The final architectural solution, i.e. accordion profiled curtain wall with integrated transparent and semitransparent photovoltaic modules offers an adequate orientation, using the material such as amorphous hydrogenated silicone (а-Si: H triple) filled in 100% in non-transparent parts of a double façade and 50% in semitransparent photovoltaic modules. The model consists of semi-transparent modules that are integrated in newly designed double facades in the window area or under the roof rails 90 cm high, tilt at 120° (-60°) to 50% transparency, giving the impression of solar glazing. The use of solar glazing produces electrical energy while simultaneously passing a certain amount of light inside the building and provides the possibility of sanding. Visibility through semi-transparent modules reaches about 50%. The glazed part has a height of 120 cm below the semi-transparent part, which is designed without photovoltaic modules, because building categories such as educational and administration, require constant daily light and non-transparent integrated photovoltaic modules tilted at a 60° angle, set in the opaque façade walls, represent the opaque facade wall coating.
The buildings with the newly-designed envelope and its tested parameters will be designed as a low energy building. Durability of the system guaranteed by aesthetic, highquality integrated modules, as well as by accompanying equipment. The model thus obtained can be implemented in other buildings as well. The concept of low energy buildings represents a modern way of managing life processes based on energy efficiency and environmental protection.
The key scientific contribution and achieved results give a great contribution to environmental conservation by using unlimited (sustainable) energy resources and economic sustainability. Multidisciplinary approach and cooperation of all professions needs to achieve the desired results.
[Translated by author]
Autorica: mr.sc. Lindihana Goxha, dipl.ing.arh [1978., Skoplje] Fakultet primijenjenih znanosti, studij Arhitekture, Državno sveučilište u Tetovu, Makedonija
Mentor: Izv.prof. dr.sc. Zoran Veršić Znanstveno područje: Tehničke znanosti Znanstveno polje: Arhitektura i urbanizam
Podatci o disertaciji: XIII+277 [290] stranica, 236 kartica, 78 ilustracija, 36 dijagrama, 62 tablice, 72 priloga, lit. jedinice: 21 knjiga, 57 jedinica stručne i opće periodike, 13 zakona i propisa, 28 internetskih podataka
Proceduralni podatci: Prijava teme: listopad 2013. Povjerenstvo za ocjenu teme i predlaganje mentora: - imenovano: 59. sjednica Vijeća DS, 15.10.2013. prof. dr.sc. Aleksandar Homadovski prof. dr.sc. Andrej Uchytil izv.prof. dr.sc. Zoran Veršić prof. dr.sc. Ivana Banjad Pečur, dipl.ing.građ. Prihvat teme i imenovanje mentora: 483. sjednica FV, 10.6.2014. Odluka Senata: 13 sjednica, 21.7.2015. Izvješće mentora: 521. sjednica FV, 19.12.2017. Povjerenstvo za ocjenu disertacije: - imenovano: 521. sjednica FV, 19.12.2017. izv.prof. dr.sc. Iva Muraj doc. dr.sc. Rene Lisac prof. dr.sc. Ivana Banjad Pečur, dipl.ing.građ. Povjerenstvo za obranu disertacije: - imenovano: 528. sjednica FV, 17.7.2018. u istom sastavu kao i Povjerenstvo za ocjenu Obrana: 4.9.2018. Promocija: -
U radu se istražuje obnova ovojnice postojećih objekata javnih namjena u sjeverozapadnoj Makedoniji. Prilikom obnove postavlja se dvostruko stakleno pročelje s integriranim fotonaponskim sustavima na postojeću konstrukciju. Konačno arhitektonsko rješenje, odnosno ovješena fasada profilirana kao harmonika s integriranim netransparentnim i polutransparentnim fotonaponskim modulima, omogućava adekvatnu orijentaciju. Zgrada s novoprojektiranom ovojnicom projektirana je kao niskoenergetska zgrada. Tom se prilikom dobiva model primjenjiv i na ostale zgrade. Koncept niskoenergetske zgrade zasniva se na energetskoj učinkovitosti i zaštiti okoliša.
Igor Gojnik
metoda dnevnosvjetlosne analize
Doktorska disertacija [sažetak]
Doctoral Dissertation [Summary]
The daylight in architecture can be observed from a quantitative and qualitative point of view. Theory and practice of quantitative daylight analysis in architecture have predominant focus on determining illumination values, sunshine and protection of glare in accordance with the physiological and psychological needs of users of space. They have been the subject of scientific research in the field of daylight science for over a century and have reached a satisfactory level of development and usability in architectural design process. The development of a dynamic climate-based quantitative analysis method and the development of physically accurate simulation methods of daylight and architectural space in the past ten years have enabled significant advances in modeling physically exact daylight indicators for a architectural space in the climatic data framework that is based on the concept of a typical meteorological year. In addition, the development of computers enabled the implementation of very complex light transport simulation analyzes within a practical architectural design process, which obtains precise quantitative daylight indicators for the designed space.
But apart from quantitative indicators, architects have always highly valued the qualitative aspect of the daylight phenomenon in the context of the potential of daylight as an intangible factor of architectural and space identity in the artistic sense.
If it is predicted in the early conceptual phase of architectural design, the interplay of daylight flow with architectural geometry and materials creates a separate intangible architectural layer that often determines the compositional and symbolic power of architectural space.
Unlike quantitative point of view, theories and methods for the practical implementation of qualitative daylight analysis are very
poorly developed, and the qualitative daylight metrics developed so far, predominantly point to a subjective evaluation of built space. There is no theoretical framework and practical analytical method that has been proposed for quantification of qualitative indicators of the interaction between the daylight flow and the architectural space.
The doctoral dissertation poses the hypothesis that it is possible to develop the theoretical framework and practical method for conducting qualitative daylight analysis in the architectural design process and, on the basis of the latest scientific knowledge and available methods in the field of dynamic climate-based quantitative analysis, it proposes a new method of qualitative daylight analysis DSK.DO - dynamic stability and the contrast of daylight objects. The proposed method is based on the quantification of the design determined qualitative daylight configuration in the architectural space. The relevant daylight configuration determines the contrasting relationships and the internal illumination stability of daylight objects as the basic building blocks of daylight configuration in the space.
The aim of the implementation of the method is the realization of a designed daylight concept based on the realization of the relevant daylight configuration within the projected time interval of the year. The research proposes a theoretical framework and a practical method for conducting qualitative daylight analyses with the aim of realizing a of planned daylight concept in the architectural space. Since the proposed method is based on numerical methods and computer-based analysis it has been developed a computer application that is fully aligned with the theoretical framework of method and enables analyses in a practical architectural design process.
[Translated by author]
Autor: mr.sc. Igor Gojnik [1971., Čakovec] Sveučilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet [istraživač na HERU projektu]
Mentor: izv.prof. dr.sc. Zoran Veršić Znanstveno područje: Tehničke znanosti Znanstveno polje: Arhitektura i urbanizam
Podatci o disertaciji: 309 stranica glavnog dijela rada, 81 stranica priloga, 31 tablica i 144 ilustracije, popis literature, popis izvora ilustracija, popis tabela, pojmovnik, životopis autora i popis javno objavljenih radova, ispis računalnog koda aplikacije DSKDO.APP, sažetci, zahvale
Proceduralni podatci: Prijava teme: travanj 2015. Povjerenstvo za ocjenu teme i predlaganje mentora: - imenovano: 62. sjednica Vijeća DS, 25.3.2014. prof. dr.sc. Bojana Bojanić Obad Šćitaroci dr.sc. Alica Bajić, dipl.ing.fizike izv.prof. dr.sc. Zoran Veršić Prihvat teme, imenovanje mentora: 493. sjednica FV, 26.5.2015. Odluka Senata: 6. sjednica, 19.1.2016. Izvješće mentora: 528. sjednica FV, 17.7.2018. Povjerenstvo za ocjenu disertacije: - imenovano: 528. sjednica FV, 17.7.2018. prof. dr.sc. Bojana Bojanić Obad Šćitaroci dr.sc. Alica Bajić, dipl.ing.fizike izv.prof. dr.sc. Zoran Veršić Povjerenstvo za obranu disertacije: - imenovano: 529. sjednica FV, 18.9.2018. u istom sastavu kao i Povjerenstvo za ocjenu Obrana: 25.9.2018.
Promocija: -
Na temelju najnovijih znanstvenih spoznaja i dostupnih metoda iz područja dinamičke, klimatski utemeljene kvantitativne analize ovom se disertacijom predlaže nova metoda kvalitativne dnevnosvjetlosne analize DSK.DO - dinamička stabilnost i kontrast dnevnosvjetlosnih objekata. Istraživanje predlaže teorijski okvir i praktičnu metodu za provođenje kvalitativne dnevnosvjetlosne analize s ciljem realizacije projektantski postavljenoga dnevnosvjetlosnog koncepta u arhitektonskom prostoru. Istraživanjem je razvijena računalna aplikacija koja je u cijelosti usklađena s teorijskim postavkama metode i omogućuje provođenje analize u praktičnom arhitektonskom projektantskom procesu.
Recenzenti članaka objavljenih u časopisu PROSTOR u god. 26 [2018.], br. 1 [55] i 2 [56] (abecednim slijedom)
Doc. dr.sc. Dražen Arbutina Tehničko veleučilište u Zagrebu
Dr.sc. Tamara Bjažić Klarin
Institut za povijest umjetnosti, Zagreb
Doc. dr.sc. Borka Bobovec Hrvatski muzej arhitekture HAZU, Zagreb
Prof. dr.sc. Bojana Bojanić Obad Šćitaroci
Sveučilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet
Dr.sc. Hrvoje Carić
Institut za turizam, Zagreb
Doc. dr.sc. Ilka Čepres
Univerza v Ljubljani, Fakulteta za arhitekturo
Izv.prof. dr.sc. Dragan Damjanović
Sveučilište u Zagrebu, Filozofski fakultet
Izv.prof. dr.sc. Sanja Gašparović
Sveučilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet
Prof. dr.sc. Jasenka Gudelj
Sveučilište u Zagrebu, Filozofski fakultet
Prof. dr.sc. Jesenko Horvat
Sveučilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet
Prof. dr.sc. Zlatko Jurić
Sveučilište u Zagrebu, Filozofski fakultet
Prof. dr.sc. Sonja Jurković
Sveučilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet [m.]
Izv.prof. dr.sc. Zlatko Karač
Sveučilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet
Izv.prof. dr.sc. Damir Krajnik
Sveučilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet
Prof. dr.sc. Nenad Lipovac
Sveučilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet
Doc. dr.sc. Ana Marinković
Sveučilište u Zagrebu, Filozofski fakultet
Prof. dr.sc. Vesna Mikić
Sveučilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet
Doc. dr.sc. Ana Mrđa
Sveučilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet
Izv.prof. dr.sc. Iva Muraj
Sveučilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet
Prof. dr.sc. Srečko Pegan
Sveučilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet
Prof. dr.sc. Željko Peković
Sveučilište u Splitu, Filozofski fakultet
Doc. dr.sc. Lea Petrović Krajnik
Sveučilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet
Izv.prof. dr.sc. Mia Roth-Čerina
Sveučilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet
Dr.sc. Marko Rukavina
Sveučilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet
Doc. dr.sc. Zorana Sokol Gojnik
Sveučilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet
Izv.prof. dr.sc. Krunoslav Šmit
Sveučilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet
Prof. dr.sc. Ariana Štulhofer
Sveučilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet
Prof. dr.sc. Andrej Uchytil
Sveučilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet
Prof. dr.sc. Eva Vaništa Lazarević
Univerzitet u Beogradu, Arhitektonski fakultet
Prof. dr.sc. Feđa Vukić
Sveučilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet, Studij dizajna
Dr.sc. Danko Zelić
Institut za povijest umjetnosti, Zagreb
Dr.sc. Alen Žunić
ETH - Institut GTA, Zürich
Reviewers of papers published in PROSTOR in Vol. 26 [2018], No. 1 [55] and 2 [56] (in alphabetic order)
S obzirom na bitno smanjen priljev financijskih sredstava iz svih izvora na koje se časopis oslanjao u dosadašnjem izlaženju (proračunske potpore, izdvajanja Fakulteta, vlastiti prihodi), Uredništvo je - kako bi se osiguralo daljnje redovito izlaženje i održala dosegnuta razina kvalitete PROSTORA - odlučilo za znanstvene priloge primljene nakon 1. siječnja 2013. uvesti nužnu financijsku participaciju autora. Podatci i upute za uplatu, kao i nova procedura koju ćemo primjenjivati prilikom prijama rukopisa, nalaze se na web stranici časopisa. Nadamo se razumijevanju cijenjenih suradnika.
Uredništvo
Due to large cuts in funding from all sources, the editorial board has decided to introduce a financial support from the authors for all papers submitted after 1st January 2013. in order to be able to continue regular publication and maintain the achieved quality of the journal PROSTOR. Further information and payment instructions including information about the new procedure for manuscript submission can be found on the journal’s web site. We sincerely hope for your understanding and support.
Editorial board
Opća i koncepcijska profilacija časopisa PROSTOR, otisnuta uz impresum, sastavni je dio Uputa suradnicima. Molimo suradnike da poštuju sljedeće upute.
Priprema i predaja rukopisa
• Uredništvo prima isključivo neobjavljene rukopise na hrvatskom ili engleskom jeziku.
• Rukopis (cjeloviti tekst članka s ilustracijama) dostavlja se Uredništvu u elektroničkom obliku (e-mail: prostor@arhitekt.hr).
• Autor e-poštom dostavlja dvije inačice svoga članka: za Uredništvo: s naslovnicom 1. i biografijom autora na kraju; za recenzente: s naslovnicom 2. te bez biografije autora i bilo kakvih autorskih oznaka.
• U digitalnom se obliku putem e-pošte predaju: cjelovit tekst članka u jednom .doc fileu (MS Word) s ubačenim ilustracijama male rezolucije; ilustracije: svaka spremljena kao zaseban file (skenirane s minimalnom rezolucijom od 300 dpi u nekom od sljedećih formata: tif, jpg, psd, bmp, dwg, cdr); fileovi trebaju biti imenovani kratko (Sl. 1.; Sl. 2.; Tabl. I.). Tablice i grafikoni dostavljaju se u word ili excel fileu. Ilustracije veće od 25 mb slati programskim servisima za slanje velikih datoteka (npr. Jumbo mail, WeTransfer i sl.)
• Svi radovi podliježu anonimnom recenzentskom postupku.
• Sve ostale opise (oznake znanstvenog područja, doi i UDK oznake, datume prijama i prihvaćanja članka, dvojezične elemente itd.) unosi Uredništvo.
• Na autorov zahtjev pismeno ili mailom će se potvrditi prijam rukopisa.
• Predajom rukopisa autor jamči da je rad njegovo izvorno djelo i da u izradi nije koristio druge izvore osim onih koji su u njemu navedeni.
Recenzije
• Za sve znanstvene priloge Uredništvo osigurava najmanje dvije neovisne recenzije, pri čemu su autorima recenzenti nepoznati, a isto su tako recenzentima nepoznati autori članka.
• Konačnu odluku o kategorizaciji rada donosi Uredništvo uzimajući u obzir mišljenja recenzenata.
• Objavit će se svi pozitivno recenzirani i na sastanku Uredništva prihvaćeni članci, a redoslijed objave Uredništvo utvrđuje prema sadržajnim i koncepcijskim kriterijima svakoga pojedinog broja.
• Uredništvo će autora obavijestiti o provedenom recenzentskom postupku, utvrđenoj kategoriji članka i eventualnim dopunama ili ispravkama koje je autor obvezan provesti prije konačnoga prihvaćanja članka za tisak.
• Autor je obvezan postupiti prema primjedbama recenzenata i ispravljeni rukopis dostaviti u roku od 30 dana, ponovno u istom obliku kao i prilikom prve predaje.
• Ukoliko autor ne doradi članak u roku od 30 dana, članak se odbija za tisak. Prepravljeni članak može se ponovno poslati kao novi tekst koji će ići u redovit recenzentski postupak.
Urednička redaktura
• Radovi se u integralnom obliku pišu i objavljuju na hrvatskom ili engleskom jeziku, a sažetci, ključne riječi, naslovi i podnaslovi, opisi ilustracija i biografija autora tiskaju se dvojezično (prijevod osigurava Uredništvo).
• Članci cjelovito prevedeni na engleski jezik prihvatit će se samo ako autor osigura jezički kvalificiran prijevod i lekturu teksta i dostavi Uredništvu presliku dokumenta ovlaštenog prevoditelja/lektora.
• Uredništvo zadržava pravo manjih ispravaka, promjene naslova, jezične lekture, prijevoda i uobičajene redakture teksta nužne radi prilagodbe članka propozicijama časopisa.
• Autoru pripada jedan besplatan primjerak časopisa i 15 posebnih otisaka (separata) njegova članka. Dodatni se otisci, na autorov trošak, mogu posebno naručiti putem Uredništva.
Molimo suradnike da svoj članak, osim ovim općim uputama, obvezno prilagode i Tehničkim uputama objavljenim na: http://hrcak.srce.hr/prostor
https://arhitektzg.sharepoint.com/prostor/sitepages/po%c4%8detna%20stranica.aspx
Information about the general concept of the journal PROSTOR next to the impressum is an integral part of these notes. Contributors are asked to conform to the following notes.
• Editorial Board accepts exclusively unpublished texts, written either in the Croatian or English language.
• Contributions (text and illustrations) should be submitted to the Editorial Board as electronic files (e-mail: prostor@arhitekt.hr).
• All contributions will be peer reviewed anonymously.
• All other descriptions (scientific field, doi and UDC designation, dates of admission and acceptance of the contribution, bilingual elements etc.) are entered by the Editorial Staff.
• Authors should submit two versions of the article via e-mail: for the Editorial Board: one copy with the front page and biography in the end of the contribution for reviewers: with the front page 2, without author’s biography or any other information on the author
• Contributions are submitted electronically via e-mail and should include: integral text of the contribution in a single .doc file (MS Word) with inserted illustrations in low resolution; illustrations - each saved as a separate file (scanned at 300 dpi in one of the following formats:
tif, jpg, psd, bmp, dwg, cdr); the name of the files should be short (Fig. 1; Fig. 2; Table I). Tables and graphs are submitted in word or excel file. Illustrations bigger than 25 mb should be sent via program services designed for large databases (Jumbo mail, WeTransfer etc.)
• Submission of the contribution will be confirmed in writing at the request of the author.
• By submitting the manuscript, the author confirms and guarantees that it is his/her own original paper and that he did not use any other sources except those listed in the article.
• All scientific papers are subjected to at least two independent reviews provided by the Editorial Board. Reviewers are unknown to authors as well as authors to reviewers.
• Final decision concerning the category of papers is made by the Editorial Board taking into account the reviewers’ opinions.
• All contributions positively reviewed and accepted by the Editorial Board will be published. The order of their publication is subject to the Editorial Board’s decision regarding the content and concept of each particular issue of PROSTOR
• Authors will be informed about the review procedure, assigned category of the article and possible additions or corrections which should be made on the part of the authors prior to the final acceptance of the article.
• Authors are required to follow the instructions and suggestions of the reviewers and submit the revised manuscript within 30 days, in the same form and following the same procedure as when submitting it the first time.
• In case authors fail to submit the revised text within 30 days, the text will not be considered for publishing. It is possible to submit the revised text as a new contribution which will again undergo the standard editorial procedure.
• Articles are written and published in Croatian or English whereas abstracts, summaries, key words, titles and subtitles, captions and authors’ biographies are bilingual (translation is provided by the Editorial Board)
• Articles submitted in English translation will be accepted only on condition that the authors themselves provide high-quality English translation or proof-reading by an officially registered translator and submit a copy of the registered translator’s / proof-reader’s professional certificate to the Editorial Board.
• Editorial Board reserves the right to make minor corrections, changes of titles, language editing, translation and text editing in order to adapt the article to publishing requirements of the journal.
• The author is entitled to one free copy of the journal and 15 offprints of his contribution. Additional offprints may be ordered from the editor at the author’s expense.
Contributors are asked to adjust their contributions according to the Technical notes published on the web page: http://hrcak.srce.hr/prostor
https://arhitektzg.sharepoint.com/prostor/sitepages/po%c4%8detna%20stranica.aspx
Znanstveni prilozi |
Attilio Krizmanić Amfiteatar u Puli Vodoopskrbni sustav Amphitheatre in Pula Water Supply System
Ivana Katurić Scenarijsko modeliranje u prostornom planiranju obalnog područja
Krunoslav Šmit Dubrovačko-neretvanska županija
Mario Gregar Scenario Modelling in the Physical Planning of the Coastal Area Dubrovnik-Neretva County
Haris Bradić Modeli transformacije zgrade Osnovne škole Saburina u Sarajevu Zoran Veršić kao posljedica zahtjeva energetske učinkovitosti Transformation Models Based on Energy Efficiency Requirements for the Primary School Building Saburina in Sarajevo
Stjepko Golubić Greenequality - Determination of Socio-Spatial Urban Landscape Typology
Bojana Bojanić Greenequality - Određivanje društveno-prostorne tipologije urbanog pejsaža Obad Šćitaroci
Erna Husukić Re-conceptualizing Common Ground of the Cultural Landscape Emina Zejnilović Testing the Reality of Sarajevoscape
Preispitivanje zajedničkog jezika kulturnih pejsaža
Analiziranje stanja sarajevskog pejsaža
Nenad Lipovac Mayan Cities of Yucatan Nikolina Gradečki Settlement Patterns and Structure Types Majanski gradovi Yucatana Oblici naselja i vrste građevina
Krunoslav Šmit Tematska područja Planova upravljanja kao indikator suvremenih
Ines Mravunac urbanističkih problema
Mediteranski gradovi - Dubrovnik, Venecija, Krf Thematic Areas of Management Plans as Indicators of Contemporary Issues in Urban Planning
Mediterranean Cities - Dubrovnik, Venice, Corfu
Aleksandar Kadijević Djelatnost ruskih arhitekata emigranata u Hrvatskoj i Jugoslaviji (1920.-1980.)
Professional Work of Russian Immigrant Architects in Croatia and Yugoslavia (1920-1980)
Dragan Komatina Projekti Ivana Meštrovića i Harolda Bilinića na Lovćenu
Ema Alihodžić Jašarović u tadašnjem političkom i ideološkom kontekstu
Projects by Ivan Meštrović and Harold Bilinić on Lovćen in the Political and Ideological Context of the Period
Slavica Stamatović
Cultural Center in Kotor Designed by the Architect Zdravko Moslavac Vučković
Interpolation as a Means of Valorization of Architectural Heritage
Kosara Kujundžić Kulturni centar u Kotoru arhitekta Zdravka Moslavca
Interpolacija kao sredstvo valorizacije arhitektonskog naslijeđa
Aktualno | Current Themes
In memoriam | In Memoriam
Kronika fakulteta | Chronicle of the Faculty
Doktorske disertacije | Doctoral Dissertations