27 [2019] 2 [58]
ZNANSTVENI ÈASOPIS ZA ARHITEKTURU I URBANIZAM A SCHOLARLY JOURNAL OF ARCHITECTURE AND URBAN PLANNING
SVEUÈILIŠTE U ZAGREBU, ARHITEKTONSKI FAKULTET UNIVERSITY OF ZAGREB, FACULTY OF ARCHITECTURE
ISSN 1330-0652
https://doi.org/ 10.31522/p
CODEN PORREV
UDK | UDC 71/72 27 [2019] 2 [58] 191-416 7-12 [2019]
ZNANSTVENI »ASOPIS ZA ARHITEKTURU I URBANIZAM A SCHOLARLY JOURNAL OF ARCHITECTURE AND URBAN PLANNING 27
SVEU»ILI©TE U ZAGREBU, ARHITEKTONSKI FAKULTET
UNIVERSITY OF ZAGREB, FACULTY OF ARCHITECTURE
ISSN 1330-0652
https://doi.org/10.31522/p
UDK | UDC 71/72
CODEN PORREV
GOD. | VOL. 27 [2019] BR. | NO. 2 [58]
STR. | PAG. 191-416
MJESECI | MONTHS 7-12 [2019]
ZnaËenja Meanings
Prostor m space, room; (površina) area; (zona) tract; (prostranstvo) extent, expanse; (za kretanje/ manevriranje) elbow-room, playroom, leeway, scope; (prostorije, smještaj) premises, accomodation | životni ~ living space; stambeni ~ housing; školski ~ school space; poslovni ~ office space/premises; za noge legroom; prema raspoloživom ~u on a space available basis; fig pružati ~za offer/give scope for; posvetiti (pokloniti) ~ (u novinama) devote (give) space to; zbog pomanjkanja ~a because of limited space; radi uštede na ~u to save space; povreda zraËnog ~a violation of airspace, aerosp; istraživanje ~a space exploration
Željko Bujas (1999.), Veliki hrvatsko-engleski rjeËnik | Croatian-English dictionary, Nakladni zavod Globus, Zagreb
Izlaženje Ëasopisa financijski potpomaže Ministarstvo znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske. The journal is financially supported by the Ministry of Science and Education of Republic of Croatia.
Cijena pojedinaËnog broja Price per issue Hrvatska: 75 kn Europa | Europe: 24 Eur Izvaneuropske zemlje | Outside Europe: 27 Eur U cijene su ukljuËeni troškovi poštarine. Postage and handling included in the price.
Narudžbe Ordering Info
UPI-2M
HR - 10000 Zagreb, Medulićeva 20 Tel. +385/1/4921-389 Fax. +385/1/4921-390 www.upi2mbooks.hr info@upi2mbooks.hr
Besplatan pristup internet izdanju Ëasopisa Free On-line Access to Internet Edition
Dostupni su svi Ëlanci publicirani u svim dosad izašlim brojevima u PDF formatu. All published articles in previous issues are available in PDF format.
EISSN 1333-9117
PROSTOR Online: www.prostor.hr https://hrcak.srce.hr/prostor
»asopis PROSTOR objavljuje znanstvene Ëlanke iz svih grana arhitekture i urbanizma, ali i radove iz drugih znanstvenih podruËja (povijesti umjetnosti, arheologije, etnologije, sociologije, geografije, građevinarstva, geodezije, šumarstva, dizajna...), ako su sadržajem vezani za problematiku arhitekture i urbanizma. PROSTOR je primarni znanstveni Ëasopis i tiska samo neobjavljene Ëlanke, koji istodobno i u istom obliku ne mogu biti ponuđeni drugom izdavaËu. Osim znanstvenih priloga koji podliježu recenziji, decimalnoj klasifikaciji i kategorizaciji (izvorni znanstveni Ëlanci, prethodna priopćenja, pregledni Ëlanci, izlaganja na znanstvenim skupovima), iznimno će se objavljivati i struËni Ëlanci analitiËkog karaktera. U skladu s navedenim, u PROSTORU se neće objavljivati recentni projekti ni ostvarenja, osim u sluËajevima kada je posrijedi visokostruËno, odnosno primijenjeno znanstveno rješenje nekoga posebnog pitanja ili problema u sklopu projekta, uz uvjet da je sadržaj prikazan na znanstveni naËin (koncepcijski, tehniËki, tehnološki ili metodološki problem, a ne projekt ili zgrada kao takvi).
U pratećim rubrikama publiciraju se prijevodi, bibliografski prilozi, recenzije i prikazi (Ëasopisa, knjiga, izložaba, znanstvenih skupova), vijesti i aktualnosti iz struke, kronika Arhitektonskog fakulteta te sažeci obranjenih doktorskih disertacija i magistarskih radova.
• »asopis PROSTOR prijavljen je Ministarstvu znanosti i tehnologije RH (sada Ministarstvo znanosti i obrazovanja) kao primarna znanstvena publikacija za podruËje tehniËkih znanosti: znanstveno polje: arhitektura i urbanizam.
• »asopis PROSTOR upisan je u evidenciju periodiËnih tiskovina pri Ministarstvu informiranja RH (sada Ministarstvo kulture RH) pod prijavnim brojem 38 (Potvrda o prijavi periodiËke tiskovine od 12.05. 1992., kl. 104, ur. br. 523-021/92-847/38).
• PROSTOR izlazi polugodišnje (dva broja u godištu). U godištu 1 (1993.) i 2 (1994.) Ëasopis je izlazio tromjeseËno (Ëetiri broja u godištu).
• Predajom potpisanoga primjerka rukopisa autor jamči da je isključivi nositelj autorskog prava predmetnoga djela te pristaje na objavu članka u tiskanom i elektronskom izdanju časopisa (Prostor Online), kao i na referiranje u sekundarnim bazama.
• Rukopisi prihvaćenih Ëlanaka ne vraćaju se.
• Objavljeni se prilozi ne honoriraju.
• Za znanstvene stavove i iznesena mišljenja u Ëlanku, toËnost podataka, te pravo objave tekstualnih i ilustracijskih priloga odgovorni su autori.
• Copyright bilo kojega objavljenog rada u časopisu zadržava/ju autor/i. Autor/i dopušta/ju PROSTORU komercijalno pravo objavljivanja tiskane inačice časopisa i njena prodavanja knjižnicama i privatnim osobama. Autor/i dopušta/ ju trećoj strani slobodno korištenje objavljenog rada dokle god se može identificirati originalni autor, kao i citati autora.
• Objavljeni radovi i ostali pridruženi objavljeni materijali distribuirani su pod Creative Commons Attribution 4.0 licencom (CC BY).
The journal PROSTOR publishes scientific papers from all branches of architecture and urban planning as well as texts from other fields of science (art history, archaeology, ethnology, sociology, geography, civil engineering, geodesy, forestry, design...) if their content relates to architectural issues.
PROSTOR is a primary scientific journal and accepts only previously unpublished papers which cannot be simultaneously offered in the same form to another publisher. In addition to scientific contributions, which are subject to evaluation by reviewers, decimal classification and categorisation (original scientific papers, preliminary communications, reviews, conference papers), professional papers of analytical character will be published exceptionally. In accordance with the above, design projects will not be published in PROSTOR, except in cases that display a highly expert or applied scientific solution for a particular issue or problem within a project, unless the content is presented in a scientific manner (a conceptual, technical, technological or methodological problem, but not a project or a building itself).
The accompanying sections include translations, bibliographies, evaluations and reviews (of journals, books, exhibitions, conferences), the latest news and topical issues in the field, chronicle of the Faculty of Architecture as well as summaries of defended doctoral dissertations and master’s theses.
• The journal PROSTOR is registered with the Ministry of Science and Technology, RC (now Ministry of Science and Education), as a primary scientific publication in the area of technical sciences: scientific field: architecture & urban planning.
• The journal PROSTOR is registered as a periodical publication with the Ministry of Information, RC (now the Ministry of Culture, RC) under the entry number 38 (Registration of a Periodical Publ. Certif. from May 12, 1992, class 104, Reg. No. 523-021/92-847/38).
• PROSTOR is a half-yearly publication (two issues a year). In vol. 1 (1993) and 2 (1994) the journal was published quartarly.
• By delivering his / her signed paper, the author guarantees that he is the sole copyright holder of his work and grants his consent to its publishing in hardcopy or electronic edition (Prostor online) as well as to its abstracting / indexing in secondary data bases.
• Typescripts of accepted papers are not returned.
• The author does not receive any payment.
• Responsibility for scientific attitudes and opinions presented in the paper, the accuracy of data and the right to publish the text(s) and illustrations rests with the author(s).
• Copyright of any published article in PROSTOR rests with the author/s. Author/s grant the journal PROSTOR the commercial right to publish a printed version of the journal and to sell it to libraries and natural persons. Author/s grant the third person free use of the published article only if its original author can be identified including the citations belonging to this author/s.
• The published articles and other published materials are distributed under the Creative Commons Attribution 4.0 license (CC BY).
ZNANSTVENI »ASOPIS ZA ARHITEKTURU I URBANIZAM
A SCHOLARLY JOURNAL OF ARCHITECTURE AND URBAN PLANNING
OsnivaË i nakladnik Founder & Publisher
SveuËilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet
HR - 10000 Zagreb, KaËićeva 26 www.arhitekt.hr
Za nakladnika For the Publisher
Prof.dr.sc. Krunoslav Šmit Dekan fakulteta | Dean of the Faculty
Glavni i odgovorni urednik Editor-in-Chief Izv.prof.dr.sc. Zlatko Karač
Zamjenica glavnog urednika Deputy Editor
Prof.dr.sc. Ariana Štulhofer
Tajnici uredništva Editorial Secretaries
Pred. Tajana Jaklenec
Poslijedoktorand dr.sc. Davor Andrić
Uredništvo Editorial Board
Akademik Mladen Obad Šćitaroci
Prof.emerit. dr.sc. Srečko Pegan [Počasni članovi uredništva | Honorary members]
Doc.dr.sc. Borka Bobovec Hrvatski muzej arhitekture HAZU
Prof.dr.sc. Bojana Bojanić Obad Šćitaroci
Sveučilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet
Prof.dr.sc. Zlatko Jurić
Sveučilište u Zagrebu, Filozofski fakultet
Izv.prof.dr.sc. Mia Roth-Čerina
Sveučilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet
Prof.dr.sc. Karin Šerman
Sveučilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet
Doc.dr.sc. Ana Šverko
Institut za povijest umjetnosti, Centar „Cvito Fisković” u Splitu
Izv.prof.dr.sc. Zoran Veršić
Sveučilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet
Prof.dr.sc. Feđa Vukić
Sveučilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet, Studij dizajna
Doc.dr.sc. Alen Žunić Columbia University, New York
Međunarodno uredništvo International EB
Prof.Arch. Nezar AlSayyad, Ph.D. University of California, Berkeley, USA
Prof. Joan Busquets, Ph.D. GSD, Harvard University, Cambridge, USA
SVEU»ILI©TE U ZAGREBU, ARHITEKTONSKI FAKULTET UNIVERSITY OF ZAGREB, FACULTY OF ARCHITECTURE
ISSN 1330-0652
https://doi.org/10.31522/p UDK | UDC 71/72
CODEN PORREV
27 [2019] 2 [58]
191-416
7-12 [2019]
Izvršno uredništvo Managing Board
Poslijedoktorand dr.sc. Davor Andrić
Urednik internet izdanja | Internet Editor
Prof.dr.sc. Damir Krajnik
Izvršni urednik | Managing Editor
Izv.prof.dr.sc. Iva Muraj
Urednica Fakultetske kronike
Faculty Chronicle Editor
Paula Šimetin
Urednica sažetaka doktorskih disertacija Editor in charge of summaries of doctoral Dissertations
StruËni i tehniËki suradnici Professional and Technical Staff
V.pred.dr.sc. Neda Borić, prof. Prijevod na engleski (samo hrvatski autori, ako nije drugačije naznačeno)
English Translation (Croatian authors only unless otherwise indicated)
Mirjana Ostoja, prof. Lektura | Croatian Language Editor
Mirjana ©ah, prof. Korektura | Proof-reader
Ljiljana Loina-Hohnjec
Prijepis | Typing
Saša StubiËar, dipl. dizajner Oblikovanje | Design
DENONA d.o.o., Zagreb Grafička priprema, tisak i uvez Lay-out, Print and Binding
Povjerenstvo za nakladništvo Fakulteta
Publishing Council of Faculty
Prof.dr.sc. Tihomir Jukić
Prof.dr.sc. Ariana Štulhofer
Prof.dr.sc. Feđa Vukić
Izv.prof.dr.sc. Nataša Jakšić
Izv.prof.dr.sc. Zlatko Karač
Izv.prof.dr.sc. Mia Roth-Čerina
Doc.mr.sc. Roberto Vdović
Poslijedoktorand dr.sc. Marko Rukavina, predsjednik
Pred. Tajana Jaklenec
Prof. Rudolf Klein, Ph.D. Ybl Miklós Építéstudományi Kar, Szent István Egyetem, Budapest, Hungary
Prof.dr. Fedja Košir Univerza v Ljubljani, Slovenia
Prof.emer. Ákos Moravánszky, Ph.D. Eidgenössische Technische Hochschule [ETH], Zürich, Switzerland
Prof.Mag.Arch. Boris Podrecca Technische Universität, Stuttgart, Germany
Adresa uredništva Editor’s Office Address PROSTOR
Sveučilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet
HR - 10000 Zagreb, Kačićeva 26 Hrvatska | Croatia
Tel. +385/1 4639 382
Fax. +385/1 4828 079
E-mail: prostor@arhitekt.hr
Prilozi objavljeni u PROSTORU referiraju se u: PROSTOR is abstracted or indexed in:
• Academic Search Complete
• Art & Architecture Source
• Central & Eastern European Academic Source [CEEAS] EBSCO Information Services, Ipswich, MA, USA
• Architectural Publications Index [API]
Royal Institute of British Architects [RIBA], The British Architectural Library, London, UK
• Avery Architectural & Fine Arts Library Index Columbia University in the City of New York, New York, USA
• CAB Abstracts
Centre for Agriculture and Biosciences International [CABI], Wallingford, Oxfordshire, UK
• Google Scholar
• Hrčak - Portal znanstvenih časopisa Republike Hrvatske
Sveučilište u Zagrebu, Sveučilišni računski centar, Zagreb, Hrvatska
• Hrvatska bibliografija: niz B - prilozi u časopisima i zbornicima; niz C - serijske publikacije Nacionalna i sveučilišna knjižnica, Zagreb, Hrvatska
• ICONDA
Fraunhofer Information Center for Regional Planning and Building Construction [IRB], Stuttgart, Germany
• Index Islamicus
School of Oriental and African Studies, London, United Kingdom Instituto de Lenguas y Culturas del Mediterráneo y Oriente Próximo, Madrid, Spain
• Scimago Journal and Country Rank [SJR] Consejo Superior de Investigaciones Científicas [CSIC], University of Granada, Extremadura, Carlos III (Madrid) and Alcalá de Henares, Spain
• The Library of Congress, Washington D.C., USA
• VINITI Database RAS, AllRussian Institute for Scientific and Technical Information Institute for Scientific Information, Moscow, Russia
• Web of Science Core Collection - Arts & Humanities Citation Index [WoSA&HCI] Clarivate Analytics, Philadelphia, PA, USA
Scopus has stopped coverage of Prostor after the last issue or published item from 2018. All previously indexed content will remain in the Scopus database.
The SCImago Journal & Country Rank
Arts and Humanities: Visual Arts and Performing Arts [Q1]
Engineering: Architecture [Q2]
Social Sciences: Geography, Planning and Development [Q3]
Social Sciences: Urban Studies [Q3]
Hindex: 5
SJR 2018: 0.21
IX-XVII Nikola Filipović
Razvoj hrvatske arhitekture
Povodom 100godišnjice Arhitektonskog fakulteta
Uvodnik
Znanstveni prilozi Scientific Papers
IzvornI znanstvenI člancI orIgInal scIentIfIc PaPers
192-207 katariNa Horvat-levaj
208-223 aleksaNdar kadijević
224-235 soNja soČivica kruNoslav Šmit
236-247 vaNja skalicky ilka Čerpes
248-257 davor aNdrić kariN ŠermaN josip Galić
258-269 marko jauŠovec metka sitar
Samostan benediktinki sv. Andrije na Rabu
Prilog povijesti gradnje
https://doi.org/10.31522/p.27.2(58).1
UDK 726.712:72.033.4(4):72.034 (497.5 Rab) ”10/20”
Podružnica Narodne banke Jugoslavije (1935.1936.) u Dubrovniku arhitekta
Bogdana Nestorovića
https://doi.org/10.31522/p.27.2(58).2
UDK 72.036:725.24 B.Nestorović (497.5 Dubrovnik) ”19”
Strateško planiranje razvoja grada Komparativna analiza Beča, Budimpešte i Zagreba
https://doi.org/10.31522/p.27.2(58).3 UDK 711.122 (436 Beč: 439 Budimpešta: 497.5 Zagreb) ”20”
Influence of Structural Changes in Politics and the Economy on the Quality and Integrity of Residential Environments in Slovenia
Maribor Case Study
https://doi.org/10.31522/p.27.2(58).4
UDC 32:33:711.582 (497.4 Maribor) ”19”
Basic Body Plans for Soft Modular Pneubotics in Architecture
https://doi.org/10.31522/p.27.2(58).5 UDC 721.013:004.89
Sustainability Efforts towards Cost Optimization of Building Energy Performance in Architectural Design
https://doi.org/10.31522/p.27.2(58).6 UDC 721.01:691/69.05
Prethodna PrIoPćenja PrelImInary communIcatIons
270-283 aNa sopiNa BojaNa BojaNić oBad Šćitaroci
284-297 Božo Benić Alen žunić
Connecting City and Landscape Urbanism and Landscape Point of View
https://doi.org/10.31522/p.27.2(58).7 UDC 711.4:712:7.072:77.04
Turistički sklop nekadašnjega vojnog odmarališta u Kuparima
Prostorni razvoj i urbanističke odlike https://doi.org/10.31522/p.27.2(58).8 UDK 728.4:72.036 D.Finci (497.5 Dubrovnik) ”19”
Development of Croatian Architecture On the Occasion of the 100th Anniversary of the Faculty of Architecture Editorial
Benedictine Monastery of St. Andrew in Rab
Contribution to the History of Construction
https://doi.org/10.31522/p.27.2(58).1
UDC 726.712:72.033.4(4):72.034 (497.5 Rab) ”10/20”
Branch of the National Bank of Yugoslavia (19351936) in Dubrovnik, Designed by the Architect Bogdan Nestorović
https://doi.org/10.31522/p.27.2(58).2
UDK 72.036:725.24 B.Nestorović (497.5 Dubrovnik) ”19”
Strategic Urban Planning and Development
Comparative Analysis of Vienna, Budapest, and Zagreb
https://doi.org/10.31522/p.27.2(58).3 UDC 711.122 (436 Beč: 439 Budimpešta: 497.5 Zagreb) ”20”
Utjecaj strukturnih promjena u politici i ekonomiji na kvalitetu i integritet stambenih naselja u Sloveniji
Analiza primjera Maribora
https://doi.org/10.31522/p.27.2(58).4
UDK 32:33:711.582 (497.4 Maribor) ”19”
Osnovni tjelesni nacrti za mekane modularne pneubotske konstrukcije u arhitekturi
https://doi.org/10.31522/p.27.2(58).5 UDK 721.013:004.89
Optimizacija troškova u okviru održive energetske učinkovitosti zgrada u arhitektonskom projektiranju
https://doi.org/10.31522/p.27.2(58).6 UDK 721.01:691/69.05
Povezivanje grada i pejsaža
Urbanistička i pejsažna motrišta https://doi.org/10.31522/p.27.2(58).7
UDK 711.4:712:7.072:77.04
Tourist Complex of the Former Military Resort in Kupari
Spatial Development and Urban Planning Features https://doi.org/10.31522/p.27.2(58).8
UDK 728.4:72.036 D.Finci (497.5 Dubrovnik) ”19”
PreglednI znanstvenI člancI scIentIfIc subject revIews
298-309 GoraN kos Hrvoje carić
AnA PAndžA Kunčević
310-321 Neda mriNjek kliska
BojaNa BojaNić oBad Šćitaroci
aNa mrđa
322-333 luka mladeNoviČ
AljAž PlevniK
334-347 moraNa pap roBerto vdović
BojaN Baletić
348-359 ireNa matković martiNa jakovČić
Aktualno
Current Themes
362-363 mia rotH-ČeriNa
364 ivaNa krmpotić
365 toNi BeŠlić
366 ivaN rupNik
367 luka krmpotić
368 luka korlaet
Evaluating and Selecting a Congress Centre Location Based on Analytic Hierarchy Process Case Study: Congress Centre Zagreb https://doi.org/10.31522/p.27.2(58).9
UDC 711.4:725.832 (497.5 Zagreb) ”20”
Utjecaj ubrzanog zastarijevanja u turizmu na hotelske zgrade https://doi.org/10.31522/p.27.2(58).10
UDK 728.5.05 (497.5) ”19/20”
Parking Standards, an Overlooked Tool in Transport Policy
An Overview of Approaches in Slovenian Municipalities
https://doi.org/10.31522/p.27.2(58).11
UDC 711.4:721.051.6 (497.4) ”20”
Design Thinking metoda u znanstvenom istraživanju, edukaciji i poslovnoj praksi
https://doi.org/10.31522/p.27.2(58).12
UDK 7.01:303:001.8 ”19/20”
Brownfield prostori i njihova regeneracija Definicije i pristupi
https://doi.org/10.31522/p.27.2(58).13
UDK 711.14 ”19/20”
Sakrivena škola
Godišnja konferencija Europskog udruženja za arhitektonsko obrazovanje
Četiri memorijala
Nenada Fabijanića
Izložba i monografija
Arhitektura i napredna energetska učinkovitost
Ljubomir Miščević - 40 godina kontinuiteta
Izložba
Prostor, mehanizam, tijelo, tekst
Ana Martina Bakić & Ivana Knez (diaprojektor): Prostorni mehanizmi
Izložba
Arhitektura u Ivanić Gradu 1960.1985.
Izložba
Le Corbusier i hrvatska arhitektura
Metodologija za procjenu i izbor lokacije kongresnog centra
Analiza primjera: Kongresni centar Zagreb
https://doi.org/10.31522/p.27.2(58).9
UDK 711.4:725.832 (497.5 Zagreb) ”20”
The Impact of Rapid Obsolescence in Tourism on Hotel Buildings
https://doi.org/10.31522/p.27.2(58).10
UDK 728.5.05 (497.5) ”19/20”
Standardi parkiranja, zanemareni instrument prometne politike Pregled pristupa u slovenskim općinama
https://doi.org/10.31522/p.27.2(58).11
UDC 711.4:721.051.6 (497.4) ”20”
Design Thinking Method in Scientific Research, Education and Business Practice https://doi.org/10.31522/p.27.2(58).12 UDK 7.01:303:001.8 ”19/20”
Brownfield Areas and their Regeneration Definitions and Approaches https://doi.org/10.31522/p.27.2(58).13 UDK 711.14 ”19/20”
Hidden School
European Association for Architectural
Education Annual Conference
Four Memorial Monuments by Nenad Fabijanić
Exhibition and monograph
Architecture and Advanced Energy Efficiency
Ljubomir Miščević - 40 Years of Continuity
Exhibition
Space, Mechanism, Body, Narrative
Ana Martina Bakić & Ivana Knez (slide projector):
Spatial Mechanisms
Exhibition
Architecture in Ivanić Grad 1960-1985
Exhibition
Le Corbusier and Croatian Architecture
Dijalozi i refleksije
Izložba
Dialogues and Reflections
Exhibition
369 Božo Benić
370 darko kaHle
371 Zlatko karaČ
372-373 ireNa kraŠevac
374 Alen žunić
Točka na A: suvremena hrvatska arhitektura
TV serija
Tko je gospodin Viktor Kovačić K.H.A.?
Povijest kritičke misli o arhitektu Viktoru Kovačiću od 1896. do 1943. godine
Zlatko Jurić
Leksikon splitske moderne arhitekture
Darovan Tušek
Arhitekt Carl Seidl. Opus na Opatijskoj rivijeri
Berislav Valušek
Crtice o gradu i arhitekturi
Borka Bobovec
In memoriam In Memoriam
377 miljeNko HaimaN
Kronika Chronicle
379-405 iva muraj
V.pred. Božidar Uršić [1938.2019.]
Kronika Arhitektonskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu za akademsku godinu 2018./19.
Doktorske disertacije Doctoral Dissertations
407-413 Doktorske disertacije Doctoral Dissertations
Recenzenti Reviewers
415
Dubravko Bačić, Morana Pap, Marija Premužić Ančić, Filip Šrajer, Željka Jurković, Alan Kostrenčić
Upute suradnicima Notes to Contributors
417-419
A Dot Over A: Contemporary Croatian Architecture
TV series
Who is Mr Viktor Kovačić?
A History of Critical Thought about the Architect Viktor Kovačić from 1896 to 1943
Zlatko Jurić
The Lexicon of Split’s Modern Architecture
Darovan Tušek
Architect Carl Seidl’s Oeuvre on the Opatija Riviera
Berislav Valušek
Notes on the City and its Architecture
Borka Bobovec
Senior Lecturer Božidar Uršić [1938.2019.]
Chronicle of the Faculty of Architecture, University of Zagreb, academic year 2018/19
Dubravko Bačić, Morana Pap, Marija Premužić Ančić, Filip Šrajer, Željka Jurković, Alan Kostrenčić
Uvodnik Editorial
Prof.emerit. dr.sc. Nikola Filipović (1934.), doajen hrvatske arhitekture, najstariji je živući profesor Arhitektonskog fakulteta, sudionik i svjedok nekoliko desetljeća razvoja i struke i naše škole.
Povodom 75. obljetnice AF-a (1994.) napisao je osebujan osvrt na razvoj hrvatske arhitekture, ali i na mijene koje je Fakultet tijekom cijeloga niza evolucijskih etapa proživio. Tekst je ostao neobjavljen, no u svemu je aktualan i danas - originalan, zanimljiv i čitak, pa ga uz 100-godišnjicu postojanja Fakulteta neznatno redigiranoga objavljujemo kao autentično svjedočanstvo i sjećanje negdašnjega studenta, potom i uvaženoga profesora, predstojnika katedre i ikoničnoga dekana našega Fakulteta.
Professor emeritus, dr.sc. Nikola Filipović (1934), the eminent Croatian architect, one of the oldest living professors of the Faculty of Architecture, a participant and witness to many decades of development of our institution and our profession.
On the occasion of the 75th anniversary of the Faculty of Architecture (1994), he wrote a review on the development of Croatian architecture and the changes that marked the development of our Faculty. The text has remained unpublished. However, it is still relevant today in all its aspects. It is original, interesting, and readable. So we have decided to publish it with some minor editing on this occasion. It stands as authentic testimony and reminiscence of a former student, then a distinguished professor, head of the department, and iconic dean of our Faculty.
Nikola Filipović
Razvoj hrvatske
Povodom 100godišnjice Arhitektonskog
On the Occasion of the 100th Anniversary of the Faculty of Architecture uvod
Obilježavati, opisivati i analizirati 100 godina Arhitektonskog fakulteta (AGG, Tehnički fakultet, VTŠ) istovremeno je i vrjednovanje suvremene hrvatske arhitekture u istom razdoblju. I obratno.
Ista teška i manje teška vremena, isti izazovi, iste ličnosti i iste sudbine.
I ista htijenja: humanost, iskrenost i skromnost, profesionalnost i suvremenost, etika.
Suvremenost, ali i specifičnost uvjeta. I iste, nesumnjive vrijednosti profesije koja je uspijevala uskladiti odnos društvene odgovornosti (profesionalne discipline) i osobnih umjetničkih nastojanja.
Zadovoljstvo je, ovom svečarskom prilikom, ne samo zbrajati razdoblja, godine i desetljeća već i analizirati vrijednosti danas nesporne i vidljive.
Jedna (jedina) je škola odgovorna, ali i zaslužna za činjenicu da je arhitektura postala dio naše kulturne svijesti i dio naše povijesne tradicije.
Škola i arhitektura koje zavrjeđuju: ljetopis, tradiciju povijesnog, kritičku analizu i kritički osvrt (dijelove ovoga rada).
NapomeNe uZ uvod
Nezahvalan, ali i promašen posao bio bi rad (znanstvenog pristupa) u tako značajnoj djelatnosti i tako značajnoj školi u razdoblju od 100 godina koji bi pokušaj vrjednovanja potonjega bazirao isključivo na podatcima, programima, nazivima i mjestima, kronologiji objekata, kao i navođenju autorskih imena, bez kritičkog pristupa i analize vremena, događaja, politike i društvenih okolnosti. Razloga je nekoliko.
Prije svega neiscrpan fundus, kojeg bi i djelomično navođenje premašilo ograničeni opseg samoga rada, uz prisutnu opasnost da izostavim (svjesno ili omaškom) neka imena, podatke i nazive, čime bi i nehotice bila nanesena neoprostiva nepravda u prigodi koja je primarno svečarska.
Srećom, kao potvrda takvom pristupu i radu o hrvatskoj arhitekturi i napose Arhitektonskom fakultetu postoji obilje vrlo ozbiljne, sistematične i znanstvene građe koja je i poslužila kao osnova za ovaj rad.
Neke monografije velikana hrvatske arhitekture, obilje radova u pojedinim razdobljima, prijeratne i poslijeratne arhitekture, praćenje suvremenih kretanja tokova dugoga razdoblja - a naročito kapitalno djelo o hrvatskoj arhitekturi u razdoblju od 1945. do 1985. godine - danas su i sami dio našega arhitektonskog naslijeđa.
Ništa manje ozbiljno, iako različito, pisana je i povijest Arhitektonskog fakulteta: zbornici, programi, nastavni planovi, liste nastavnika i studenata, kronologije, opisi i zapisi - isto su tako ne samo fundus jedne škole i njena vremena već i svjedočanstva jedne kulture.
Praktičnosti radi navodi se naziv Arhitektonski fakultet, iako se, dakako, misli na njegovu cjelokupnost koja uključuje arhitektonske odjele i odsjeke na Visokoj tehničkoj školi, Tehničkom fakultetu i AGG fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.
Isto tako, riječ arhitektura podjednako označava cjelovitu djelatnost, uvijek prisutnu u svim nastavnim programima škole, kao i cjelokupnost profesije koja uključuje i arhitektonske i urbanističke znanosti.
Nadalje, moguća istovjetnost zagrebačke škole s hrvatskom arhitekturom ne proizlazi iz teze o dominantnosti Zagreba kao centra, već označuje samo mjesto jedne arhitektonske škole iz koje su potekli zamalo svi hrvatski arhitekti.
Dostatno je naći se u zgradi Fakulteta početkom školske godine te vidjeti, a naročito čuti, mladost iz cijele zemlje i postati svjestan činjenice da to jest hrvatska arhitektonska škola.
ljetopis
Jedan je rat (svjetski, Prvi) bio uzrokom da jedna škola (unatoč naporima koji su trajali nekoliko desetljeća) umjesto početkom stoljeća bude osnovna tek svršetkom toga rata, a počne radom 1919. godine.
Riječ je, dakako, o Visokoj tehničkoj školi. Iako su prvi diplomirani inženjeri arhitekture na VTŠ-u promovirani već 1923., tek će se 1929., dakle desetljeće poslije, moći uočiti i rezultati.
Nepobitno je - postoji suvremena hrvatska arhitektura koja će u sljedećih deset godina doseći svoje 'zlatne godine' pod sintagmom Zagrebačka škola, koja podjednako označuje i školu i arhitekturu.
Uza „Zagrebačku” osnovat će se i „Iblerova škola” (pri Akademiji likovnih umjetnosti od 1926. do 1935.), „Radna grupa Zagreb”, grupa „Zemlja” (1929.-1936.), a osnivanje Tehničkoga fakulteta dogodit će se 1926. godine.
Doba je to sjajne i realizirane arhitekture, snažnih i modernih ličnosti.
Još jedno desetljeće i ponovno rat. Godina 1939. donosi dvadesetu obljetnicu Škole, ali i nova teška vremena.
Unatoč tome što Škola ne prekida rad, arhitektura je morala stati.
Došlo je vrijeme rušenja.
Usprkos nekim događanjima, kao što su Urbanistički seminari ZAVNOH-a, Hrvatska konferencija 1944. i Kongres u Topuskom 1945. godine, rat, poratni događaji i politika (svjetska) odnijet će arhitekturi zamalo deset godina.
Tek će se 1949. (poslije 1948.!) ubrojiti u novo vrijeme kada će biti moguće ustvrditi da je potvrđena vrijednost povijesnoga arhitektonskog razdoblja kao osnova novoga razvitka, u kontinuitetu internacionalnog stila i na tradiciji Zagrebačke škole.
Sljedećih će četrdesetak godina moći biti označeno - doduše kao vrijeme mira, ali što se arhitekture tiče - krajnje kontraverzno.
Postoji kontinuitet, zahvaljujući ličnostima sjajnih arhitekata (vezanih za Školu ili izvan nje), koji osigurava „naprednu humanu misao i estetski doseg vremena” iz tridesetih, no čvrste veze s europskim (svjetskim) arhitektonskim događajima neće biti.
I to još dosta vremena.
Slijede četiri razdoblja različito vrjednovana.
Do sredine pedesetih iznova vrijeme sabiranja, odluka i sjajnih otpora jednoj dogmi, koje će pripremiti novi razvoj sve do sedamdesetih. Još dva razdoblja, sedamdesete i osamdesete, označit će dvije arhitektonske generacije odgojene i izučene, dakako, na svojoj Školi i njenoj tradiciji, koje će, međutim, morati prihvatiti izazove svjetskih arhitektonskih pokreta u pokušaju praćenja uz otežane uvjete.
Prošlo je sedamdeset godina, prohujala su dva svjetska rata, izmijenile se tri države, ličnosti iz samih početaka sada su povijest, a Škola je mjesto odakle će stasati mladi arhitekti, uz niz već završenih, prateći kapitalno djelo vrjednovanja hrvatske arhitekture.
Plod dugogodišnjega rada, krajnje stručne analize i znanstvenog pristupa, prožeto duhom i šarmom neponovljivog autora.
Riječ je, dakako, o Atlasu hrvatske arhitekture, ključnom znanstvenom projektu sada već (od godine 1963.) Arhitektonskog fakulteta, potkrijepljenim publikacijom i izložbom „Arhitektura u Hrvatskoj 1945.-1985.”.
Sudbina je uskratila mogućnost autoru da dočeka i bude s nama sudionik obilježavanja ove obljetnice koje se značenje proteže u povijest mnogo, mnogo dalje, od gotovo jednoga stoljeća, zahvaljujući činjenici da na ovim našim prostorima i u našoj svijesti postoji tradicija povijesnoga.
tradicija povijesNoGa
Arhitektonsko naslijeđe seže do u pretpovijest i preko antike, naročito rimskoga razdoblja (jedan milenij), označava naše područje izuzetnim arhitektonskim cjelinama i pojedinačnim djelima pa se nastavlja starokršćanskim i zatim starohrvatskim razdobljem.
Sakralni objekti, naselja, obrambene građevine i zidine poseban su fenomen u sklopu europske arhitekture, na hrvatskom naslijeđu, utjecaju Bizanta i bogatom sloju rimske baštine.
Tijek srednjega vijeka označit će urbane cjeline izgrađene pod utjecajem kontinentalne Europe na Panonsku i Mediterana na Dalmatinsku Hrvatsku.
Primjera je opet nebrojeno:
utvrde, kašteli, gradine, javni i utilitarni objekti, kulturni spomenici, naročite vrijednosti, a napose sakralni objekti - naslijeđe su razdoblja romanike, gotike i renesanse, te baroka, kada humanističko shvaćanje koje se širi Europom od 14. stoljeća nadalje prodire duž obale i potom i u kontinentalnu Hrvatsku.
Znano je da 19. i početak 20. stoljeća dopunjuju neprekinuti niz arhitektonskih vrijednosti. Tradicija na ponos, povijest vrijedna divljenja i zahvale, naslijeđe koje je uvjetovalo, omogućilo i pripremilo sadašnjost hrvatske arhitekture.
kritiČka aNaliZa
Ništa lakše no proniknuti u okolnosti vremena koje ostaje zapamćeno kao najznačajnije razdoblje suvremene hrvatske arhitekture.
Tridesete godine, zenit Zagrebačke škole. U to je doba Škola etablirana, bliže i dalje arhitektonsko naslijeđe dio je kulturne svijesti, poduzetništvo bilježi prosperitet, jedan je rat zaboravljen, vrijeme je mira i gradi se.
Veze s Europom, središtem novoga i suvremenoga arhitektonskog pokreta, višestruke su i trajne.
I najznačajnije:
stasala je generacija arhitekata, rođenih na prijelazu ili početkom stoljeća, u godine koje daju profesionalnu sigurnost i još uvijek odišu svježinom, mladošću i idejama.
Generacija školovana u svojoj zemlji na svojoj Školi.
Generacija različitih ličnosti, naravi i temperamenta, no zajedničke opsesije arhitekturom. Usto dobro školovana i nadasve nadarena.
Moguć je bio samo jedan rezultat: djela ostvarena u skladu s postavkama suvremene arhitekture, jednako vrijedna i istovremena kao bilo gdje u Europi.
Postoje mišljenja da je opseg profesionalne djelatnosti bio sveden uglavnom na obiteljske objekte imućnih naručitelja, što je povezano sa sumnjom o iskrenom pristupu autora koji se deklariraju kao liberali široke humanističke i socijalne orijentacije.
Neki čak i kao ljevičari.
Zabluda proizlazi iz nepoznavanja cjelovitosti opsega arhitektonske i urbanističke djelatnosti. Manji, obiteljski objekti češće su citirani, publicirani i poznatiji s razloga uobičajenog za to doba: obiteljske su se kuće zvale imenima vlasnika znanih i prije, odnosno neovisno o arhitektonskim ostvarenjima, bilo po proizvodima njihovih tvornica ili renomeu, bogatstvu i poznatosti.
Manje se zna, što je neoprostivo, o istim autorima i djelima vezanim za stambene objekte za srednju i nižu (siromašnu) klasu, rađenih isto, ako ne s većom pažnjom i brigom.
Ne nedostaju objekti javne (i značajne) namjene, urbanistički projekti, obilna publicistika, kao i sudjelovanje u nepredvidivim društvenim kretanjima.
To je doba kada su utemeljeni osnovni principi i načela nove hrvatske arhitekture, koji će je označavati do sadašnjega, našega vremena.
Ličnosti (autori) iz tridesetih, pedesetih će godina, u punoj životnoj zrelosti, biti pedagozi, osigurat će kontinuitet i obučiti generacije svim izvornim vrijednostima - humanističkoj misli, iskrenosti (stručnoj) i skromnosti (osobnoj), odanosti suvremenosti, ali i posebnosti vezanoj za naslijeđe, te visokoj profesionalnosti i etici struke.
Razdoblje neposredno poslije Drugoga svjetskog rata označit će nove društvene prilike, nove političke ideje i nove okolnosti za arhitektonsku djelatnost.
Arhitektonska budućnost, unatoč poklicima društva o izgradnji i obnovi, ima samo jedno obilježje: tragičan optimizam.
Ne samo do 1948. godine, već naročito poslije nje, prijeteća dogma socijalističkog realizma, koji je izraz želje nove vlasti, postaje tragična.
Ali generacija koja je stvorila novu hrvatsku arhitekturu prihvaća izazov i još jednom u drugim okolnostima i drugom vremenu pokazuje svoje ne samo stručne već i ljudske vrijednosti. No ni u jednome društvenom, kulturnom i umjetničkom području ignoriranje dogme nije bitno tako jedinstveno i potpuno kao u arhitekturi.
Ne samo da se ne grade 'dvorci i palače' nove ideologije, već - naprotiv!
Arhitektura ranih pedesetih podjednako je suvremena kao što je bila i ona iz tridesetih, dakako - uz otežavajuću okolnost osiromašene, ratom opustošene i dijelom izolirane zemlje.
Ako je predratno doba označilo vrhove struke u stručnome pogledu, onda je ono poratno jednako vrjednovalo etiku struke i moralnost arhitekata.
Kao i svaka neposlušnost, i ova, arhitektonska, mora biti kažnjena.
Iako društvena djelatnost prvoga reda, od toga će doba struka biti marginalizirana.
Arhitekti će se morati prilagođavati uvjetima i odlukama koje će biti direktivne i donesene nerijetko i u suprotnosti s tradicijom, pravilima i logikom struke.
Političke će odluke, a ne stručne, određivati mjesta za nove (južne) gradove, nove reprezentativne ulice, nove magistralne pravce, nove trgove, nove normative i nove uvjete za rad arhitekata.
Nerijetko, kao i često kod političkih odluka, posljedice će biti pogubne i dalekosežne daleko u budućnosti.
Do naših dana.
Novi gradovi, 'spavaonice', nikada dovršene avenije, neobnovljeni gradovi, nedograđeni ansambli ili propala industrijska postrojenja nisu bili greške, promašaji i nestručnost struke.
Druga je kazna za arhitekturu bila posredna, ali podjednako pogubna.
Osiromašeno društvo nema sredstava da sada (kao nekada) gradi na normama i standardima (sredstvima) koje osiguravaju korak sa svijetom, gdje se gradi boljom tehnologijom, kvalitetnijim materijalima te, što je najbitnije, većom željom i potporom društva za ljepšim zdanjima.
Raskorak, koji je nažalost postajao sve veći, a traje i do danas, 'profesionalce' iz starih dobrih vremena sveo je na status 'talentiranih amatera'.
Hrvatska arhitektura iz modernističkih vremena, 'čudo od djeteta' koje je dokazalo svoju nadarenost, ostala je bez dužne brige društva. Talent kojemu je onemogućeno da se razvije do pune zrelosti i dostojno obogati kulturu svoje zemlje.
Unatoč svemu, na zasadama naslijeđa i načelima Škole, šezdesetih će stasati nova generacija koja će (opet) u najboljoj životnoj dobi dati djela dostojna svoje arhitektonske prošlosti.
Djela suvremena, odmjerena, skromna i iskrena.
Nije isključena spekulacija o mogućnosti različitoga slijeda događaja, pod pretpostavkom o manje dosljednom i nepopustljivom stajalištu arhitektonske profesije prema traženju vlasti.
Zagrebačka 'palača Sovjeta' ili 'dvorac sveučilišta imenom...' možda su mogli biti prihvatljiva cijena za bolji društveni status struke i važniji utjecaj arhitekata na političke odluke koje su 'gradile zemlju'.
Danas je to samo spekulacija, moguća na labavo utemeljenoj akademskoj raspravi, pa prema tome i neprimjerena ovome radu.
Vrijeme koje slijedi toliko je kontroverzno (siromašno društvo s nerazmjerom sredstava i graditeljskih ambicija) da će potresti načela struke, koje će dignitet braniti skupina pojedinaca odana porukama arhitektonske prošlosti. Arhitekti pristaju na nerealne i nestručne zahtjeve moćnih naručitelja nedoraslih da se odupru neutemeljenoj financijskoj euforiji čitavoga društva, naročito za norme trenda turističke izgradnje.
Prvi se put u povijesti hrvatske arhitekture grade objekti nerazumno dimenzionirani, neprimjereno skupi i tehnički podstandardni, kao posljedica nevođenja brige o nepotrebnoj skupoći i pretjeranoj brzini projektiranja i izgradnje, te uz odsutnost osjećaja za okolinu i arhitektonsko naslijeđe.
Srećom, upravo će (samo) neki turistički objekti doseći iskusne kvalitete hrvatske arhitekture.
To će područje izgradnje iznjedriti i prve primjere koji će poslije postati pravilo novih arhitektonskih pokreta, i to ne samo kod nas: građenje uz poštovanje naslijeđa, kulture i običaja mjesta i okoline.
Postojanost vrijednosti uočljiva je na najzahtjevnijem zadatku profesije, izgradnji (i dakako projektiranju) višestambenih objekata, koja je ocjenjivana kritizerski, bez poznavanja srži tog problema, ne samo naše već i svjetske arhitekture. Uskladiti humanističke težnje s jedne (autorove) strane i krajnje oskudna sredstva s druge (društva kao naručioca) gotovo je nerješiv zadatak kojem su mnogi arhitekti dali svoj radni vijek.
I to gotovo uvijek bez društvenih (državnih, regionalnih i gradskih) objektivnih vrjednovanja i priznanja.
Te, dakako, nerijetko uz osudu javnosti potaknute neobjektivnim, nestručnim i tendencioznim obavještavanjem.
Skromnost profesije, učena na Školi, pružala je struci (i pojedincima) zadovoljstvo samo u vrjednovanju unutar profesije u priznanjima i nagradama između stručnih foruma (javno mnijenje profesije) i zaslužnih pojedinaca ili grupa. Bila su to priznanja bez društvene pompe i nagradnih iznosa, ali to više cijenjena.
Osamdesete donose 'smirenje'.
Nema više poleta društva, a i realnost situacije razgolićuje zablude o mogućnostima investiranja, štednja postaje nužnost.
Kao nelagodno sjećanje i tek mrljica na obrazu struke ostaje malen broj objekata iz doba kada su moćni (i loši) naručitelji uspjeli tražiti i dobiti zgrade neprimjerene i vremenu i društvu, a nažalost i arhitekturi.
Nove teškoće obaraju se na struku, ovaj put s posve neočekivane strane.
Nitko nije mogao slutiti niti očekivati da će procvat svjetske arhitekture nama prouzročiti nove neprilike.
Svijet gradi izazovno, sjajno i glamurozno. Arhitektura i arhitekti zauzimaju sam vrh kulturnih zbivanja, s bravuroznim remekdjelima koja zadužuju za pamćenje u sklopu cijele kulturne povijesti čovječanstva.
Jedno je od naših učenja i korak uz suvremenost, koji nas obvezuju u za nas najtežim vremenima oskudice.
Struka je razapeta.
Nove generacije u naponu snage i volje (opet su to tridesete godine života) pokušavaju uskladiti obje krajnosti: graditi suvremeno, ali i racionalno, skromno i onako kako dolikuje našoj situaciji.
Nije samo izgubljen korak sa svjetskom arhitekturom već i čvrst oslonac pravilnoga prosuđivanja, možda prvi put u povijesti naše suvremene arhitekture.
Pokušaji realizacije objekata u 'svjetskoj maniri' daju epigonske rezultate na granici karikature. Čini se da samo Škola uspijeva ostati na načelima i učenju koje njeguje od svojih početaka.
Ne samo škola već i njeni pojedini (bivši) đaci.
Još će jednom društvena previranja i promjene potaknute liberalnijim stajalištima vlasti pružiti profesiji mogućnost obnavljanja nekih starih vrijednosti unutar struke.
Ali samo na polju ograničenih investicija pojedinaca.
Obiteljska izgradnja i interijerski zamah iznjedrit će djela koja će ne samo podsjetiti na njih već i ravnopravno stati uz najbolja ostvarenja iz tridesetih, doba početaka i uspjeha zasnovano na istim arhitektonskim zadacima.
kritiČki osvrt
Objektivni prikaz nužan je uvjet svakoga analitičkog postupka, čak i u situaciji participacije rada prigodom značajne obljetnice.
Ovaj je kritički osvrt, kao i analiza, djelo ljudi iz profesije pa podjednako opravdava kritičke, ali i afirmativne dijelove ovoga rada.
Dakako, naziv ‘kritički osvrt’ eufemizam je kritike profesije, a dijelom i same Škole. Tvorci arhitekture tridesetih uspjeli su u potpunosti. Stvorili (stvarali) su vrijedna arhitektonska djela, dali time i doprinos cjelovitoj kulturi, ali i promovirali arhitekturu kao značajnu tehničku (a ne samo umjetničku) društvenu profesiju.
Uza stručnu djelatnost zdušno se bave i teorijom, ali i publicistikom arhitekture; neki od njih i pedagoškim pozivom, a svi odreda javno deklariraju svoja napredna i slobodarska uvjerenja. Neke zlonamjerne spekulacije pokušale su umanjiti vrijednosti ovoga posljednjega, označivši neprimjerenost obilja, a u nekim slučajevima, naravno, i pravoga bogaćenja na račun imućnih klijenata.
Činjenica je da su sjajni kreatori i vrhunski profesionalci struke samo bili svjesni vrijednosti svojih djela, profesionalno solidarni štiteći struku uz visoke etičke standarde.
Nije nedostajala ni vodeća ličnost, neophodna za sprovođenje svih zajedničkih stremljenja.
Ipak, ista generacija u poratno doba - unatoč iskazanoj pojedinačnoj i zajedničkoj hrabrosti boreći se za slobodu suvremenoga arhitektonskog izraza - ne uspijeva profesiji osigurati ono značenje iz tridesetih godina.
Nedostaje li mu svježina i odlučnost mladosti ili su vremena ipak bila preteška, dvojbeno je.
Od toga vremena struka je sve manje cijenjena i društveno priznata, podložna odlukama i programima donošenim na stručno nekompetentnim mjestima.
Iako su se sredinom pedesetih ukazale neke mogućnosti zajedničkog nastupa i zahtjeva u ime arhitekture, one nisu iskorištene, a propuštena je i prilika da se prihvati nova vodeća ličnost profesije.
Nažalost, slična mogućnost isticanja predvodnika nije učinjena ni osamdesetih, što je grijeh jedne druge generacije.
Posljedice su dalekosežne.
Čvrstina kolegija nakon prvih naprslina bit će načeta kao nesolidno zdanje i dovest će do teške (tužne) situacije neorganiziranosti struke, kada dakako slabe i etičke norme, a sve na štetu arhitekture i arhitekata.
Srećom, Škola u svojoj akademskoj izoliranosti može i dalje štititi i naučavati sve davno označene vrijednosti, uz cijenu povremenih napada na ‘elitizam Škole’, iako se radilo o elitizmu vrijednosti.
Nesrećom ili ..., izoliranost je katkada bila shvaćena i primjenjivana doslovce u - za vjerovati je - dobroj namjeri, ali ipak s lošim posljedicama.
Iako teoretski, a i znanstveno otvorena analizi i utjecaju svjetskih arhitektonskih strujanja, uz pedagoški moto slobode učenja i prihvaćanje svih utjecaja, Škola je bila dovedena u nemogućnost pravovremene, ali i primjerene smjene nastavne generacije, i to u doba kada je trebalo očuvati izvorni program i oduprijeti se najezdi pritisaka, eufemistički nazivanih reformama.
Nije se uspjelo ni osigurati specifičnost (ne elitnost!) uvjetovanu egzaktnošću struke, ali i umjetničkom crtom profesije.
Arhitektonske generacije koje slijede još će se manje brinuti o svemu tome, vjerujući (pogrešno) kako je vrijednost stvarne arhitekture dovoljna da afirmira cijelu profesiju.
Publiciranje je osjetno smanjeno, odnosno svedeno na isključivo usku stručnu razinu. Nedovoljno se negira nestručno kritizerstvo i paušalne (novinske) ocjene, ne traži se (dovoljno) sudjelovanje i uvažavanje stručnih mišljenja iz arhitektonskih radova, a ne iskazuje se ni solidarnost profesije.
O pokušajima javnih protivljenja nema ni govora.
Za generaciju iz 60-ih malo je opravdanja.
Mladost je bila njihova neiskorištena prilika, unesena u arhitekturu tek u najužem značenju riječi.
Povremeno teška, siromašna vremena, isto kao i ona 'prosperitetna', nisu dostatan razlog za opravdanje (i oprost).
Moguća bi se olakšavajuća okolnost mogla prepoznati u jednoj od osnovnih postavki naše arhitekture - osobnoj skromnosti.
Čini se da je bila krivo protumačena pa je postala obilježje profesije, a prestala biti uvjet za pojedince.
Uz naglašeno vrjednovanje, ne bez nostalgičnosti, proteklih razdoblja (između dvaju svjetskih ratova) zapostavljeno je neophodno isticanje arhitekture sadašnjosti.
Biti vrjednovan i biti priznat (i istaknut) značilo je zamalo i ne biti više živ.
I tako je jedna neprilika (blago rečeno) uvjetovala redom sljedeće, da bi sada paradoks bio očit.
I danas, kao i u proteklih 75 godina, imamo dobru i valjanu arhitekturu, suvremenu i našu koliko to okolnosti dopuštaju, ali istovremeno i osiromašenu profesiju.
Paradoksalno na prvi pogled, ali lako objašnjivo: školovani smo (i školujemo) na tradiciji koja je, uza sve ostalo, uključivala i krajnji entuzijazam za životni poziv.
Jednom budućom prilikom, uz neku novu obljetnicu, možda će i ova generacija biti spomenuta kao ona koja je i u teškim vremenima održala tradicionalne vrijednosti hrvatske arhitekture.
post scriptum
Ovaj je rad posvećen kao izraz poštovanja i zahvalnosti trojici mojih učitelja:
Alfredu Albiniju - prvom diplomantu Visoke tehničke škole iz 1923. godine
Nevenu Šegviću - autoru „Atlasa hrvatske arhitekture”
Zvonimiru Vrkljanu - živoj legendi Arhitektonskog fakulteta...
Zagreb, travanj 1994. (redigirano u studenomu 2019.)
Za sve znanstvene Ëlanke objavljene u Ëasopisu PROSTOR Uredništvo je, iz kruga uglednih naših i inozemnih znanstvenika, osiguralo najmanje dvije neovisne recenzije.
The Editorial Board provides at least two independent reviews by prominent Croatian or foreign scholars for all the scientific contributions published in the journal PROSTOR.
Institut za povijest umjetnosti
HR - 10000 Zagreb, Ulica grada Vukovara 68 khorvat@ipu.hr
Izvorni znanstveni članak https://doi.org/10.31522/p.27.2(58).1
UDK 726.712:72.033.4(4):72.034 (497.5 Rab) ”10/20”
Tehničke znanosti / Arhitektura i urbanizam
2.01.04. - Povijest i teorija arhitekture i zaštita graditeljskog naslijeða Humanističke znanosti / Povijest umjetnosti
6.05.01. - Povijest umjetnosti
Članak primljen / prihvaćen: 7. 10. 2019. / 16. 12. 2019.
Institute of Art History Croatia - 10000 Zagreb, Ulica grada Vukovara 68 khorvat@ipu.hr
Original Scientific Paper
https://doi.org/10.31522/p.27.2(58).1 UDC 726.712:72.033.4(4):72.034 (497.5 Rab) ”10/20”
Technical Sciences / Architecture and Urban Planning
2.01.04. - History and Theory of Architecture and Preservation of the Built Heritage Humanities / Art History
6.05.01. - Art History
Article Received / Accepted: 7. 10. 2019. / 16. 12. 2019.
Prilog povijesti
Benedictine Monastery of St. Andrew in Rab
Contribution to the History of Construction
konzervatorskorestauratorsko istraživanje Rab renesansa romanika samostan benediktinki sv. Andrije
Samostan benediktinki sv. Andrije na Rabu, osnovan u 11./12. stoljeću, jedini je aktivni samostan od nekadašnjih pet velikih benediktinskih opatija na tom otoku. Formiran između ranoromaničke crkve i gradskih zidina, odlikuje se složenom građevnom poviješću koja je sve donedavno bila prikrivena radikalnom obnovom sklopa u 19./20. stoljeću. Konzervatorsko-restauratorska istraživanja omogućila su rekonstrukciju pojedinih etapa gradnje koje samostan čine važnim u kontekstu samostanske srednjovjekovne i renesansne arhitekture na otoku Rabu, ali i šire u Dalmaciji.
conservation and restoration research Rab Renaissance Romanesque style
Benedictine Monastery of St. Andrew
The Benedictine Monastery of St Andrew in Rab was founded in the 11th/12th century on a site between the early Romanesque church and the city walls. Of the five big Benedictine abbeys that existed on the island, it is the only one that has survived and is still active. Its rich building history was until recently obscured by radical restoration in the 19th and 20th century. Conservation and restoration researches made possible the reconstruction of individual building phases. The monastery ranks among the most significant buildings of medieval and Renaissance architecture both on the island of Rab and in the wider region.
uvod
benediktinki sv. Andrije u Rabu (Sl. 1.) obilježio je 2018. godine tisućitu obljetnicu svoga postojanja. Ujedno, to je jedini aktivni benediktinski samostan od nekadašnjih pet velikih opatija toga reda koje su djelovale na otoku Rabu - Sv. Petar u Supetarskoj Dragi, Sv. Stjepan u Barbatu, te Sv. Ivan Evanđelist i Sv. Justina u Rabu. Neprekinuti kontinuitet funkcije odrazio se u očuvanosti građevne strukture samostana sv. Andrije, koju čine crkva iz 11. stoljeća, zvonik iz 12. stoljeća, te samostan s klaustrom i vrtom, formiran u vremenskom rasponu od 11. do 20. stoljeća. No dok su crkva sv. Andrije i njezin zvonik razmjerno dobro očuvani i istraženi1, pripadajući je samostan ostao gotovo potpuno neistražen.2 Je li razlog tome zatvorenost ženskog reda ili slaba vidljivost izvornih struktura zbog jakoga obnoviteljskog zahvata u 19./20. stoljeću - ostaje otvoreno. Važno je da se u kontekstu planirane obnove samostana pristupilo istraživanjima koja su u velikoj mjeri rasvijetlila njegov građevni razvoj, iznijela na vidjelo prikrivene starije kvalitetne etape i dala odgovore na neka pitanja iz urbogeneze Raba, napose promjene linije fortifikacija na koje je samostan naslonjen.3
o osNutku i smjeŠtaju
FouNdatioN aNd tHe site
Samostan je osnovan tijekom intenzivnog širenja benediktinskih samostana na Rabu u
11./12. stoljeću, kojima se ishodištem smatra benediktinski samostan sv. Krševana u Zadru.4 Tako se među najranijima na otoku Rabu spominju muški benediktinski samostani sv. Petra u Supetarskoj Dragi s hospicijem sv. Križa u gradu Rabu i sv. Stjepana u Barbatu.5 Ženski samostani istoga reda smjestili su se svi unutar grada Raba, a riječ je bila, uz spomenuti samostan sv. Andrije, o samostanu sv. Ivana Evanđelista, oba za plemkinje, te samostanu sv. Justine namijenjenom pučankama, a osnovanoga kasnije (u 16. stoljeću). Što se tiče vremena osnivanja samostana sv. Andrije, u ranijoj je literaturi izneseno mišljenje da je samostan za benediktinke plemkinje utemeljio u 11. stoljeću Madije (Madius), spomenut 1018. godine kao rapski biskup, a ranije kao opat Sv. Krševana u Zadru.6 Njegovo ime bilježi poznati (nepotpuni) natpis uklesan u kamenoj gredi, sekundarno ugrađenoj (naopako) kao stuba renesansnoga pročelnog portala crkve sv. Andrije, na kojem se čita da je Madije na čelu cijele crkvene zajednice dao nešto sagraditi. Takvu dataciju (u vrijeme prije osnivanja samostana benediktinaca u Supetarskoj Dragi 1059.)autor knjige Benediktinci u Hrvatskoj - Ivan Ostojić drži preranom, iznoseći mišljenje da je samostan osnovan stotinu godina poslije, 1123. godine.7 Navedenu dataciju dovodi u pitanje i Dušan Mlacović8, smatrajući da gradski ženski samostani nisu nastali prije druge polovice 11. stoljeća, kada se osnivaju i drugi samostani benediktinki u Dalmaciji, poput Sv. Marije u Zadru.9
No bez obzira na navedene dileme, crkva sv. Andrije svojim ranoromaničkim obilježjima ukazuje da je sagrađena u 11. stoljeću10, a potkraj idućega stoljeća bit će uz nju prigrađen romanički zvonik, datiran natpisom u
1 Crkva sv. Andrije bila je važna tema u istraživačkom i konzervatorskom radu Miljenka Domijana, glavnog konzervatora Republike Hrvatske. Ne samo da je ovom sklopu posvetio tekstove u monografijama Rab - grad umjetnosti (2001.) i Rab u srednjem vijeku (2004.) već je otkrio i izvorne oblikovne elemente crkve (baze i kapiteli stupova), prekrivene kasnijim slojevima, te je restaurirao zvonik (oko 2005.). Domijan je ujedno inicirao arhitektonsko snimanje crkve i samostana koje je obavio arhitekt Ivan Tenšek. Crkva je obrađena i u disertaciji Miljenka Jurkovića [Jurković, 1990: 142-144].
2 Tu mislimo ponajprije na neistraženost arhitekture. Povijesni podatci o samostanu interpretirani su u nekoliko djela, među kojim ističemo: Ostojić, 1964: 135-136; Budak, 2006: 123-135; Mlacović, 2008: 175-190.
3 Istraživanje i obnovu samostana inicirala je časna majka Marina Škunca, terenska i arhivska istraživanja izvršila je Katarina Horvat-Levaj, a konzervatorsko-restauratorska sondiranja Mirta Krizman, dok je arhitektonsku snimku samostana i idejni projekt obnove izradio Andrija Rusan. Istraživanja i prijedlog smjernica za obnovu objavljeni su u konzervatorskoj studiji: Horvat-Levaj, 2018. Konzervatorska studija dostupna je u Konzervatorskom odjelu u Rijeci.
4 Ostojić, 1964: 119
5 Ostojić, 1964: 119
6 Farlati, 1800: 174
1181. godinu, što uz ime arhiđakona Kuzme, koji ga je dao podići, bilježi i ime biskupa Andrije i opatice Ivane, svjedočeći tako indirektno o postojanju samostana.11 A benediktinke Sv. Andrije prvi se put izravno spominju 1208. godine, kada je iz samostana sv. Dimitrija u Zadru, nakon što su grad opustošili križari, u rapski samostan prebjegla skupina benediktinki.12 Potkraj 13. stoljeća (1287.) u samostanu sv. Andrije smještene su i benediktinke iz ukinutoga obližnjeg samostana sv. Ivana Evanđelista, kojom prilikom samostan dobiva i sve posjede ukinute opatije, čime se počinje ubrajati među uglednije samostane ne samo na Rabu nego i na cijeloj jadranskoj obali.13
U skladu s ranim vremenom nastanka i važnom kulturno-povijesnom ulogom14, samostan je zaposjeo istaknutu poziciju u gradu na najvišoj koti terena uz južne zidine (Sl. 2.). U kontekstu jadranskih gradova na poluotoku, poput Poreča ili Zadra, koji su svoju urbanu strukturu dobili u doba rimske dominacije, Rab se, naime, izdvaja izrazito asimetričnom topografijom - dok je sjeverna strana gotovo na razini mora, tlo se prema jugu uspinje do kote od dvanaestak metara, ‘sunovraćajući’ se okomitim stijenama u more.15
Takva je konfiguracija od triju paralelnih ulica - Donje (Contrata inferior) uz obalu poluotoka, Srednje (Contrata de medio) na početku uzvisine i Gornje (Contrata superior) na najvišoj izohipsi - povezanih poprečnim rugama, prednost dala ovoj potonjoj. Dominantni karakter Gornje ulice s antičkim kultnim građevinama nasljeđuje ranokršćansko i srednjovjekovno razdoblje, počevši s katedralom na istočnom vrhu poluotoka, na koju se nastavljaju sukcesivno podizane samostanske crkve i filijalne kapele. U tako formiranome urba-
7 Ostojić, 1964: 135
8 Spolirani kamen s natpisom povezujući prije s obližnjom biskupskom palačom negoli sa samom crkvom sv. Andrije. [Mlacović, 2008: 175-184]
9 Mlacović, 2008: 182
10 Jurković, 1990: 142-144; Domijan, 2001: 116
11 Ostojić, 1964: 135
12 Ostojić, 1964: 135
13 Prema zapisima vizitatora početkom 17. stoljeća samostan je posjedovao gotovo polovicu otoka. [Ostojić, 1964: 136; ASB, Kronika fra Odorika Badurine iz Kampora, 1946.]
14 U skladu s benediktinskim načelom Ora et labora, redovnice su uzgajale svilene bube, prele svilu, prerađivale vunu, izrađivale čipke i tkale fine tkanine koje su izvozile u Veneciju. Ujedno, bavile su se i podučavanjem djece rapskih patricija. Samostan je tako, kao i druge benediktinske opatije, imao vjersku, gospodarsku i kulturnu funkciju. [Mlacović, 2008: 67]
15 Ivančević, 2001: 33-54
16 Prema Radovanu Ivančeviću, na ilirsku se gradinu nadovezao rimski grad, da bi u srednjem vijeku on bio zapušten, a naselje se ponovno zbilo na mjesto ilirske jezgre, nakon čega je u 13.-15. stoljeću slijedilo proširenje na lokaciju antičkoga naselja [Ivančević, 2001: 38-39]. Hipoteza da je Novi grad nastao na antičkoj strukturi u novijoj je literaturi, međutim, odbačena [Budak, 2006: 123-135].
nom tkivu unutar zidina čitaju se dvije različite cjeline: nepravilna u trokutnom vrhu istočno (Kaldanac), nastala na mjestu radijalno-koncentrične ilirske gradine i kasnijega rimskog municipija Arbe, te pravilna cjelina u preostalome zapadnom dijelu poluotoka (Novi grad) s ortogonalnim rasporedom izgradnje i komunikacija formirana u srednjovjekovnom razdoblju.16
Crkva i samostan sv. Andrije (Sl. 3.-4.) nalaze se unutar prvotne jezgre - Kaldanca, nadovezani izravno na katedralni sklop, nekada sastavljen od katedrale, baptisterija, zvonika i biskupske palače, od kojih su do danas sačuvani samo romanička katedrala i zvonik. Time
2. Rab,
1 Sv. Antun Opat
2 Katedrala
3 Sv. Andrija
4 Sv. Justina
5 Sv. Ivan Evanđelist
Fig. 3 Monastery of St. Andrew, view from the cathedral’s bell tower
je ženski benediktinski samostan zapremio najelitniji dio grada, dok su istodobno ili poslije formirane ženske benediktinske opatije (Sv. Ivan Evanđelist, Sv. Justina) nanizane dalje prema zapadu, u tada perifernom dijelu Gornje ulice. A stijene južno prema moru, koje prate kasnoantičke i srednjovjekovne zidine, upravo uz crkvu sv. Andrije formiraju ‘zglob’17, što dominantnu poziciju samostana čini još istaknutijom. Glavno zapadno pročelje crkve i pod pravim kutom postavljen glavni ulaz u samostan imaju pak dostojno urbano okruženje zahvaljujući proširenju Gornje ulice u malen trg.
prostorNa orGaNiZacija
spatial orGaNiZatioN
U takvim prostornim okolnostima ni samostan sv. Andrije (Sl. 5.-6.) nije mogao zadobiti uobičajenu pravilnu tlocrtnu organizaciju.
Konfiguracija terena koji pada prema moru i činjenica da je kompleks naslonjen na gradske zidine iznad mora, koje prate živu stijenu, odrazila se u različitim visinama i razinama te u mjestimično nepravilnoj vanjskoj konturi. A duga građevna povijest i različite namjene pojedinih samostanskih zgrada uzrokovale su određene nepravilnosti u tlocrtnoj dispoziciji. No i danas je jasno prepoznatljiva jezgra kompleksa s pravilno orijentiranom trobrodnom i troapsidalnom bazilikom uz ulicu, zvonikom postavljenim južno u liniji njezina zapadnog pročelja te samostanom nadovezanim dalje prema jugu na crkvu i zvonik. Samostan čine četiri krila (Sl. 7.-8.) uokolo klaustra, od kojih je sjeverno krilo prislonjeno uz crkvu, a južno uz gradske zidine. No unatoč takvoj tradicionalnoj prostornoj koncepciji, umjesto unutrašnje dispozicije s hodnicima uz klaustar i nizovima prostorija uz vanjska pročelja, ovdje su izdužena i uska
krila na sjevernoj i južnoj strani praktički svedena samo na hodnike, što nadoknađuju bočna široka krila, s različitim prostorijama grupiranim u dva do tri nepravilna niza. Pritom istočno krilo svojom manjom dužinom omogućuje vezu klaustra s dvorištem iza apsida crkve. Zapadno pak krilo, na južnoj strani dijelom uvučeno zbog linije zidina, na sjevernoj strani prekriva zvonik i dio pročelja crkve, završavajući pročeljem s glavnim ulazom u samostan. Krila su jednokatne visine, osim južnoga koje je prizemno, ali ima dvije suterenske etaže prema moru, dok srednji dio zapadnog krila ima i drugi kat. Glavno kameno stubište nalazi se u zapadnom krilu, a u istočnom i sjevernom traktu formirana su dva pomoćna stubišta.
Zapadno od samostana smješteni su parlatorij i gostinjac (s malim vrtom u krajnjem zapadnom dijelu). Istočno, uz liniju ulice, na nestalu sjevernu bočnu apsidu crkve nadovezuju se jednokatne zgrade u nizu, koje zajedno s nasuprotnim gospodarskim zgradama uz istočno samostansko krilo okružuju dvorište. Dalje istočno proteže se izduženi vrt, omeđen bedemima i visokim uličnim zidom, unutar kojeg je smješten romanički zvonik katedrale.
Osim crkve i zvonika, potonjega uspješno restauriranoga, sva kamena pročelja samostana - vanjska prema ulici i moru te unutrašnja prema klaustru - prekrivena su recentnom cementnom žbukom i rastvorena novijima, pretežno jednostavnim otvorima, od kojih odskaču tek poneki, mahom sa spoliranim kamenim okvirima, poput gotičkog portala na glavnom ulazu u samostan. Skidanjem slojeva žbuke na ključnim mjestima u konzervatorsko-restauratorskim sondiranjima18, ovaj je konglomerat građevina različite starosti i kvalitete razotkrio svoj slojeviti i osebujni slijed gradnje dug gotovo tisuću godina.
FaZe GradNje
pHases oF coNstructioN 11.-12. stoljeće 11th-12th Century
Najstariji je dio sklopa (Sl. 9.-10.) trobrodna troapsidalna nenadsvođena bazilika sv. Andrije koja svojim ranoromaničkim stilskim obilježjima, s dobro očuvanom izvornom arhi-
17 Domijan, 2001: 116
18 Vidjeti bilj. 3.
19 Jurković, 1990: 142-144; Domijan, 2001: 116
20 Stupovi su naknadno prikriveni žbukom, razina poda je povišena, a otvoreno je krovište zatvoreno stropom, no sondiranja koja je proveo Miljenko Domijan pokazala su navedene izvorne baze i kapitele. [Domijan, 2001: 120-121]
21 Frey, 1911.; Domijan, 2002: 124-125; Jarak, 2017: 161-165, 206
tektonskom plastikom, svjedoči da je sagrađena u 11. stoljeću.19 U tom pogledu osobito su relevantni stupovi arkada između brodova s profiliranim bazama i kapitelima ukrašenim palmetama i stiliziranim akantusom20, te stupnjevite kamene konzole uz pročelni zabat glavnoga broda. Sačuvani su i brojni fragmenti kamenoga namještaja ukrašenog troprutim pleterom (pilastri, pluteji, kapiteli), sekundarno ugrađeni u samu crkvu i samostan ili pohranjeni u lapidariju.21 Obližnja katedrala na jednoj strani i crkva sv. Ivana Evanđelista na drugoj, obje podignute u 11. stoljeću na mjestu ranokršćanskih crka-
Sl. 9. Samostan sv. Andrije, tlocrt prizemlja s označenim pretpostavljenim etapama gradnje Fig. 9 Monastery of St. Andrew, groundfloor plan with the assumed phases of construction
Sl. 10. Samostan sv. Andrije, tlocrt suterena (2) s označenim pretpostavljenim etapama gradnje Fig. 10 Monastery of St. Andrew, floor plan of daylight basement (2) with the assumed phases of construction
va22, otvaraju mogućnost pretpostavci o postojanju ranokršćanske crkve i na poziciji Sv. Andrije, kojoj je moglo pripadati i nekoliko kamenih spolija iz tog razdoblja.23
A samostan benediktinki, kako to upućuju izvori, interpoliran je između crkve i zidina u drugoj polovici 11. ili početkom 12. stoljeća. Na temelju rezultata restauratorskih sondiranja, doduše, ne možemo točno odrediti njegov perimetar, ali ono što je izvjesno jest da je parcela bila manja. Do ulaza u samostanski sklop, postavljenog na zapadnoj strani, vodila je, naime, uličica ili prilaz L oblika, inkorporirana poslije u zapadno krilo.24
Gradski je zid bio uvučeniji (na mjestu sjevernoga zida južnog krila), a njegova je struktura (Sl. 12.) s manjim nepravilnim kvadrima vidljiva u suterenu današnjega južnog krila. Usporedbe s najnovijim arheološkim nalazima u povijesnoj jezgri Raba25, odnosno njegovu istočnom dijelu - Kaldancu - otvaraju mogućnost pretpostavci da dijelovi navedenoga gradskog zida datiraju iz kasnoantičkoga razdoblja.
Prva etapa oblikovanja samostanskog sklopa okrunjena je podizanjem zvonika (Sl. 11.) u kasnom 12. stoljeću. Impostiran uz južnu stranu crkve u ravnini njezina zapadnog pročelja, bio je omeđen spomenutom uličicom jer se ulaz u samostan nalazio u liniji njegove unutrašnje istočne strane, kako se to može pretpostaviti na temelju sondiranja.26 Stoga je i prije spomenuta ploča s godinom 1181., koja navođenjem imena opatice potvrđuje postojanje samostana, ugrađena u južnu, tada vanjsku uličnu stranu zvonika. Na unutrašnjoj se strani, istočno prema samostanu, zvonik rastvarao lukom bačvasto svođenog prizemlja s arkosolijem, dok je na katu sadržavao križno nadsvođenu kapelu s upisanom apsidiolom.27 Vanjska raščlamba ugaonim lezenama te monoforama i triforama daje naslutiti kako su mogli izgledati plastički elementi kasnijim pregradnjama poništenoga romaničkog samostana. Romaničke monofore sačuvane su i na kući smještenoj uz Gornju ulicu iza crkve, no u to doba kuća još nije morala pripadati samostanu.
13.-15. stoljeće
13th-15th Century
Kojim je redoslijedom romanička jezgra proširivana do današnjih tlocrtnih gabarita nije moguće ustanoviti, ali može se pretpostaviti da je već u 13. stoljeću samostan sv. Andrije morao imati znatnije kapacitete kad je mogao prihvatiti najprije benediktinke iz opustošenoga zadarskog samostana sv. Dimitrija (1208.), a zatim i iz ukinutoga susjednog samostana sv. Ivana Evanđelista (1287.), koji biskup ustupa franjevcima.28
Do daljnjih zahvata došlo je tijekom gotičkoga i renesansnoga razdoblja, kada izvori bilježe i dvije obnove crkve. Nakon prve od njih, izvedene zahvaljujući donaciji rapskog kanonika Desse Natalicije, crkvu je 1325. godine posvetio biskup Julije II. Hermolais, o čemu je pronađen zapis u glavnom oltaru 1765. godine.29 Crkva je ponovno obnovljena 1442. godine u doba biskupa Mateja Hermolaisa Rabljanina30, kada prema nekim mišljenjima na crkvi radi i zadarski kipar Juraj Dimitrov31, angažiran u to vrijeme na gradnji franjevačke crkve i samostana u obližnjem Kamporu (1451.).32 Iz tog razdoblja datira kasnogotička kustodija ugrađena u bočni zid broda crkve sv. Andrije i renesansno pilo postavljeno u glavnoj apsidi (adaptiranoj u sakristiju), a kamenoj plastici renesansnog razdoblja pripada i kapitel s volutama i rozetama, danas pohranjen u crkvi. Renesansna obnova crkve zaokružena je izradom novoga pročelnog portala (Sl. 13.), u čije je stube naopako ugrađena već spomenuta greda iz 11. stoljeća s imenom biskupa Madija, pretpostavljenoga utemeljitelja samostana. Sačuvan je ugovor o narudžbi portala, koji opatica Matija de Dominis 1510. godine sklapa s kamenorescem Petrom iz Trogira (Petrus de Tragurio), tražeći da portal od rapskog kamena (breče) bude jednak onome franjevačke crkve sv. Bernardina u Kamporu33, koji je koncipirao graditelj crkve, spomenuti Juraj Dimitrov.34 Usporedba dvaju profiliranih pravokutnih portala s tordiranim užetom uza svijetli otvor i maskeronima na arhitravu potvrđuje da su želje naručiteljice bile ostvarene.
Da je u tijeku obnove crkve sv. Andrije obnavljan i samostan, ukazuje gotičko-renesansna arhitektonska plastika - gotički lučni portal (Sl. 14.) na sjevernom pročelju, renesansni portal i monofora (Sl. 15.) ugrađeni u hodnik istočnog krila, renesansna klupčica na južnoj
22 Domijan, 2001: 89, 151
23 Više o spolijama u: Jarak, 2017: 42-48. Arheološka iskapanja u vrtu samostana, koja su u organizaciji Međunarodnoga istraživačkog centra za kasnu antiku i srednji vijek Sveučilišta u Zagrebu i Sveučilišta u Padovi vodili Miljenko Jurković i Gian Pietro Brogiolo, također su otkrila antičke strukture - rimski domus s luksuznim crno-bijelim mozaikom. Dokumentacija o istraživanjima predana je Konzervatorskom odjelu u Rijeci.
24 Krizman, 2018: bez. pag.; Horvat-Levaj, 2018: 51
25 Zahvaljujem voditelju istraživanja prof. dr.sc. Miljenku Jurkoviću na informacijama o navedenim arheološkim iskapanjima.
26 Krizman, 2018: bez. pag.; Horvat-Levaj, 2018: 51
27 Domijan, 2001: 129
28 Ostojić, 1964: 135
29 ASB, Kronika fra Odorika Badurine iz Kampora, 1946: 8
30 ASB, Kronika fra Odorika Badurine iz Kampora, 1946: 9
31 Domijan, 2001: 125
32 Domijan, 2001: 21-27. Više o franjevačkom samostanu u Kamporu u: Šurina, Majer Jurišić, 2016.
33 ASB, Kronika fra Odorika Badurine iz Kampora, 1946: 9
fasadi zapadnog krila, te renesansni kanelirani dovratnik i prozorski okvir ugrađeni u južno pročelje istočne ulične zgrade. Oblikovanje glavnog portala s oblim štapom uza svijetli otvor i vanjskim rubovima ukrašenima izmjeničnim zupcima (žioka na raboš) ili pojedini detalji pravokutnog portala i lučne monofore, poput profiliranih kapitela i ukrasa u obliku dijamantnog zrna, govore da je riječ o kvalitetnom klesarskom radu. Međutim, veći je dio navedenih kamenih elemenata u sekundarnoj uporabi, pa zato, naravno, ne možemo biti ni sigurni da su klesani upravo za ovaj samostan.
Pa ipak, tragovi u strukturi upućuju na zaključak da je tijekom 15. stoljeća došlo do proširenja samostana na susjedne kuće na zapadnoj strani, kao i do pratećeg natkrivanja ulice koja ih je dijelila od crkve i samostana. U sklopu tog širenja pomaknut je glavni ulaz s izvornoga mjesta uz južnu stranu zvonika na poziciju uz njegovu zapadnu stranu.35 Paralelno s tim zahvatima uz bočnu stranu crkve (u širini zvonika) moglo je biti već u toj etapi prigrađeno sjeverno krilo samostana, kako to upućuje nalaz stare žbuke.36 Na katu krilo je bilo rastvoreno galerijom, vjerojatno sa stupićima i arhitravom.37 U to je doba i južni gradski zid uza zapadno krilo samostana već bio ojačan kvadratičnom kulom (koje je struktura i puškarnice vidljiva iz suterena današnjega južnog krila).
16.-17. stoljeće
16th-17th Century
Tijekom 16. i 17. stoljeća odvijala se dominantna etapa gradnje u kojoj je četverokrilni samostan sv. Andrije povećan gotovo do današnjih tlocrtnih dimenzija. Najveću promjenu značilo je proširenje samostana na južnoj strani, omogućeno pomicanjem gradskog zida
34 Više o tome u: Šurina, Majer Jurišić, 2016: 13
35 Portal se u toj etapi nalazio zapadno uza zvonik u liniji njegova južnog zida. [Krizman, 2018: bez pag.; Horvat-Levaj, 2018: 51]
36 Krizman, 2018: bez pag.; Horvat-Levaj, 2018: 53
37 Jednostavan kameni stupić, smješten u malom vrtu zapadno, po svojim je dimenzijama i izgledu mogao pripadati navedenoj galeriji. Postojanje galerije spominje i Miljenko Domijan. [Domijan, 2001: 127]
38 O interpretaciji vedute na slici Bogorodica s Djetetom i sv. Antun vidjeti: Ivančević, 2001: 33-54. Sliku je Nina Kudiš pripisala Antoniju Moreschiju, no njezinu vjerodostojnost umanjila je restauracija iz 1970., kako je to analizirao Dušan Mlacović. [Mlacović, 2016: 285-306]
39 Ostojić, 1964: 138; Mlacović, 2008.
40 Od izvorne vertikalne komunikacije u suterenu ostali su samo tragovi.
41 Stanje sa znatno manje prozora nego danas vidljivo je na staroj fotografiji objavljenoj u: Ostojić, 1964: 137.
42 Nije isključeno da je krilo bilo jednokatno, to više što je taj dio, a osobito pročelje prema klaustru, u novije vrijeme pretrpio radikalne promjene. [Krizman, 2018: bez pag.; Horvat-Levaj, 2018: 56]
prema moru, o čemu osim materijalnih tragova svjedoče i pisani izvori. Ujedno, tada su već jasno definirana i dva kraća krila - zapadno s glavnim ulazom na sjevernom uličnom pročelju ispred crkve i istočno krilo protegnuto od zidina do zgrada iza crkve, kako je to zabilježeno na poznatoj veduti Raba (Sl. 17.) na oltarnoj pali iz ranoga 17. stoljeća u crkvi sv. Antuna Opata.38 Restauratorska sondiranja pokazala su da je u tom razdoblju novo lice dobio i klaustar izvedbom lučno rastvorenog trijema.
Jedan od povoda za pomicanje gradskog zida bilo je oštećenje i rušenje srednjovjekovnog zida, nakon čega je 1524. godine zid ponovno izgrađen39, ali bliže prema moru, u liniji vanjskog zida zapadne srednjovjekovne kule, kojoj je na suprotnom kraju tog poteza oblikovan pandan - veća kula s prizemljem nadsvođenim šiljastolučnim bačvastim svodom, vjerojatno cisternom nadvišenom terasom. Prilikom te intervencije (a možda i prije) stari je gradski zid poduprt kontraforima, a novi (Sl. 16.) dobiva za to doba tipična vanjska skošenja - eskarpe, kojima je ojačana i starija kula. Između novoga i staroga bedema formirano je novo južno krilo samostana koje, osim prizemlja na razini klaustra, sadrži i dvije suterenske etaže.40 Zid prema moru bio je u donjim zonama najprije perforiran samo puškarnicama, ali one su postupno povećavane u prozore.41 To novo južno krilo iz vizure sa sjevera bilježi i slikar vedute iz crkve sv. Antuna Opata, prikazavši ga visinski izjednačenog s bočnim krilima, dakle - kao jednokatnog.42
Sl. 13. Renesansni pročelni portal crkve
Fig. 13 Renaissance front church portal
Sl. 14. Gotički, sekundarno ugraðen portal samostana
Fig. 14 Gothic builtin portal of the monastery
Sl. 15. Renesansni portal i monofora sekundarno ugraðeni u istočnom krilu samostana
Fig. 15 Renaissance portal and a single-lancet window builtin the east wing
Sv. Justina, Sv. Andrija, katedrala)
Fig. 16 View of the south walls of Rab with churches and monasteries in Gornja street (“Upper street”), from left to right: St John the Evangelist, St Justine, St Andrew, cathedral)
Sl. 17. Veduta Raba, oltarna pala u crkvi sv. Antuna Opata, 17. stoljeće
Fig. 17 Veduta of Rab, altarpiece in the church of St. Anthony abbot, 17th century
Što se tiče zapadnog krila, ono je u toj etapi već bilo složene tlocrtne organizacije proizašle iz njegove geneze (inkorporiranje uličice i susjednih kuća zapadno), a daljnje se proširenje očitovalo u još jednom pomicanju glavnoga ulaznog portala, ovaj put na mjesto spoja zvonika i crkve, kako to upućuju restauratorska sondiranja.43 Takav smještaj portala na sjevernom pročelju zapadnog krila pokazuje i spomenuta veduta, premda proporcije i položaji samih građevina, a napose zvonika, nisu posve vjerni stvarnosti.44 Veduta bilježi i mali trg ispred pročelja samostana i crkve, očuvan do danas, dok je zapadno od samostana prikazan vrt.
Istočno krilo sadržavalo je, po svemu sudeći, čitav niz prostorija i hodnik prema klaustru, a na temelju vedute može se zaključiti da je sjeverno prema ulici završavao zabatnim pročeljem.45 Taj je dio, međutim, u novije vrijeme radikalno promijenjen i dijelom porušen, a restauratorske sonde pokazale su da starijim
strukturama istočnog krila pripadaju prostori u njegovu južnom dijelu.46
Ono što je u oblikovnom smislu bilo najvrjednije iz 16./17. stoljeća jest reprezentativni, arkadno rastvoreni trijem u klaustru (Sl. 18.21.). Zazidan u obnovama tijekom 20. stoljeća, ostao je samo naznačen fragmentarno prezentiranim lukovima na istočnoj i zapadnoj strani, no restauratorska su sondiranja donijela preciznije podatke o njegovu izgledu i prostornoj organizaciji.47
Na zapadnoj strani, gdje su dva polukružna luka s visokim parapetom ostala u funkciji prozora, a jedan je segmentni luk zazidan i zamijenjen ulazom, sondiranja su otkrila strukturu središnjih nosača lukova - dvaju kvadratičnih stupova - zidanih od pravilnih klesanaca i zaključenih profiliranim kapitelom.
Na suprotnoj, istočnoj strani klaustra također se nalazio trijem s trima lukovima zidanim od opeke, od kojih su dva bila segmentna, dok je treći (južno) polukružan. Između segmentnih lukova otkriven je kameni stup s profiliranom bazom i kapitelom, dok se između segmentnog i polukružnog luka nalazio četvrtasti stup. Distinkcija u nosačima odražava se i u razlikama u kapitelima - onaj na stupu ukrašen je volutama i listovima, dok je trapezoidni kapitel ugaonog stupa ostao neukrašen. Činjenica da su četvrtasti stupovi uobičajeni u ugaonim dijelovima klaustra, otvara mogućnost pretpostavci da se trijem nalazio i ispred južnoga krila, što potvrđuje i strmiji nagib odgovarajućega novootkrivenog polu-
43 Krizman, 2018: bez pag.; Horvat-Levaj, 2018: 51
44 Jasno su prikazana dva paralelna niza u smjeru sjever-jug, koji odgovaraju današnjem prostoru sa stubištem i hodniku (bivšoj ulici), te pod pravim kutom u smjeru istokzapad položena dva volumena različite visine (prednji prizemni i stražnji jednokatni), koji odgovaraju današnjem prostoru nekadašnje kuhinje, i prostorija uz nju.
45 Između zabatnog pročelja istočnog krila i svetišta crkve uzdužno uz ulicu prikazana je na veduti jednokatna kuća, očuvana do danas.
46 Krizman, 2018; Horvat-Levaj, 2018: 54
47 Krizman, 2018; Horvat-Levaj, 2018: 55
48 DAS, Arhiv mapa za Istru i Dalmaciju
kružnog luka (između stupa i zida). Da je trijem sa stupovima i lukovima postojao na istočnoj strani klaustra još u prvoj polovici 19. stoljeća, zabilježeno je na katastarskoj karti iz 1830-ih na kojoj je ujedno ucrtan stup na sjevernom rubu istočnog krila.48 To pak upućuje da se luk mogao nalaziti i na spoju sa sjevernim krilom, kojeg je razina poda viša, a dužina na istočnoj strani kraća.49
Iako različiti izgled arkada trijema na zapadnoj i istočnoj strani svjedoči da trijemovi nisu nastali istovremeno, njihovo oblikovanje ukazuje na spomenuto razdoblje 16. i 17. stoljeća, i to nakon proširenja kompleksa prema moru. Navedeni rast samostana benediktinki u to doba ostao je registriran i u pisanim izvorima - kanonskoj vizitaciji Agostina Valiera 1579. i kronici iz 1636. godine, iz koje doznajemo da je u samostanu boravilo više od pedeset redovnica.50
18.-19. stoljeće
18th-19th Century
Na početku 18. stoljeća stanje proširenoga i uređenoga samostana bilježi i novootkriveni katastar s planovima.51 Za samostanske kuće unutar grada - Case dentro della città - navode se: il monasterio, la sua chiesa, campanile, cortili e horti; znači samostan, crkva, dvorišta i vrtovi. U opisu kompleksa spominje se da graniči sjeverno (‘od strane bure’) s javnom ulicom. Sučelice crkvi sjeverozapadno (‘od strane maestrala’) spominje se otvorena
49 Danas je zid klaustra na sjevernoj strani produžen do istočnog krila.
50 Tako vizitacija Agostina Valiera bilježi da je 1579. u samostanu sv. Andrije živjelo trinaest redovnica i sedam novakinja, kojih se broj prema kronici iz 1636. godine popeo na pedeset i dvije. Prema: Ostojić, 1964: 136.
51 ASB, Knjiga katastra iz 1702. godine. Transkripcija i prijevod dokumenta: Ante Šoljić.
52 U nastavku opisa iz katastra navedene su i druge kuće u vlasništvu benediktinki, koje se iznajmljuju.
53 ASB, Kronika fra Odorika Badurine, 1946: 20
54 ASB, Kronika fra Odorika Badurine, 1946: 21
staja koja je pripadala samostanu (naslonjena na kuću Cernotta). Jugoistočno (‘od strane šiloka’) nalazila se crkva sv. Dominika i biskupijski vrt52, koji će ubrzo također biti priključen samostanu sv. Andrije.
Nakon što su biskupi napustili ruševnu biskupsku palaču smještenu unutar vrta (1743.), gdje je postojala i kapela sv. Dominika, benediktinke otkupljuju biskupski vrt, a ploču sa srušene kapele (s godinom 1719.) daju ugraditi u parapet luka trijema na zapadnoj strani u klaustru.53 Navedeni parapeti umetnuti su u arkade, po svemu sudeći, prilikom uređenja prostranoga kamenog stubišta za suteren u tom dijelu zapadnog krila, do čega je došlo potkraj 18. ili u 19. stoljeću.
Daljnja preuređenja interijera mogla je potaknuti kritika biskupskog vizitatora da u samostanu nema zajedničkog blagovanja, što je prihvaćeno i riješeno 1761. godine, rezultirajući vjerojatno i uređenjem refektorija.54 U to doba dolazi do preuređenja crkve podiza-
Sl. 18. Klaustar, pogledi na istočnu i zapadnu stranu s označenim nalazima stupova i lukova te s pretpostavljenom rekonstrukcijom trijema Fig. 18 Cloister, view of the east and west side with the marked findings of columns and arches with the assumed reconstruction of the portico
Sl. 19. Baza središnjeg stupa trijema na istočnoj strani klaustra
Fig. 19 Base of the central portico column on the east side of the cloister
Sl. 20. Kapitel središnjeg stupa na istočnoj strani klaustra
Fig. 20 Capital of the central column on the east side of the cloister
Sl. 21. Kapitel ugaonog stupa na istočnoj strani klaustra
Fig. 21 Capital of the corner column on the east side of the cloister
njem novoga glavnog oltara (1752.)55, čime je prostor glavne apside (u funkciji sakristije s renesansnim pilom) definitivno vizualno odvojen od interijera crkve.
Takvim sukcesivnim manjim dogradnjama, koje su se vjerojatno obavljale i tijekom obnove sklopa nakon oštećenja u ratu s Napoleonom (1810.)56, samostan je početkom 19. stoljeća poprimio u osnovi tlocrtne gabarite jednake današnjima. Svjedoči nam to već spomenuta katastarska karta (Sl. 22.) iz 1830-ih godina57, gdje u usporedbi sa stanjem iz 17. stoljeća (zabilježenog na veduti) zamjećujemo promjene u zapadnom i istočnom krilu, kojima je zbog tek manjeg povećanja samostana znatno narušena izvorna arhitektonska kvaliteta crkve. Ponajprije, došlo do još jednog produženja zapadnog krila na način da je novoformirano predvorje, u koje se sekundarno ugrađuje gotički portal, prekrilo i dio pročelja crkve. Time su omogućeni zasebni ulazi u samostan i parlatorij58, koji je također oblikovan proširenjem zapadnoga krila na prostor trga ispred pročelja crkve. Na istočnoj strani poništena je bočna apsida crkve uz ulicu da bi se uredio natkriveni prolaz (datiran u 1836. godinu), a istočno je krilo u tome dijelu skraćeno.
Osim vijesti o teškom stanju i malom broju redovnica, što je neminovno dovodilo do zapuštanja građevnih struktura, poticajnu novost u 19. stoljeću značilo je osnivanje ženske osnovne škole (1843.-1872.).59 Odluka da se škola smjesti u istočno krilo samostana, tada u funkciji novicijata, rezultirala je obnovom tog dijela, a sonde60 pokazuju prekid toka
starih zidova na koje se naslonila novopodignuta prostorija škole sa sjeverne strane. Možda je upravo navedena javna namjena uzrokovala ugradnju reprezentativnoga renesansnog portala i prozora na pročelnom zidu te prostorije u trijemu, o kojima je prije bilo riječi. Potkraj 19. stoljeća uređena je i terasa na spoju južnog i istočnog krila, kako to ukazuje uzidana ploča s natpisom i godinom 1880. Osim navedenih zahvata izvori svjedoče o inače lošem, dijelom i ruševnom stanju samostana61, tako da je sveobuhvatna građevinska sanacija bila prijeko potrebna.62
19./20. stoljeće
19th/20th Century
Obnova samostana na prijelazu 19. u 20. stoljeće u mnogočemu je promijenila povijesno lice kompleksa. Troškovnik radova vođenih od 1892. do 1908. spominje brojne isplate zidarima, tesarima i manualnim radnicima, a izrijekom se navode radovi u dvorištu, cisterni, kaminu, zidu prema moru, te stubama u dvorištu i na trgu.63 Sama struktura samostana pokazuje, međutim, da je tada također mijenjan raspored prostorija, pa i vertikalne komunikacije i rješenja fasada.
Tako se uza sjeverno krilo gradi unutar klaustra vanjsko natkriveno stubište (Sl. 23.) koje vodi do visokog prizemlja toga krila i do prvog kata zapadnog krila. U pročelnom dijelu zapadnog krila preuređuje se prostor za posjetitelje - parlatorij, prozorima s rešetkama odvojen od prostora za redovnice. U objema prostornim jedinicama izvedeni su podovi
55 ASB, Kronika fra Odorika Badurine, 1946: 21
56 ASB, Kronika fra Odorika Badurine, 1946: 22
57 DAS, Arhiv mapa za Istru i Dalmaciju
58 Navedeno proširenje (označeno na katastarskoj karti iz 1830-ih), osim restauratorskih sondiranja, potvrđuju i prekrivena bočna monofora crkve i mali prozor na gornjoj razini nekadašnjeg pročelja samostana, koji su vidljivi iz novoformiranoga predvorja. Arheološka sondiranja ispod parlatorija pokazala su popločenje trga. Zahvaljujem prof. Miljenku Domijanu na tom podatku.
59 ASB, Kronika fra Odorika Badurine, 1946: 24. Vidjeti također: DARI, JU 21, kut. 69, 1846./16, 17, 161; kut. 75, 1848./229, 366.
60 Krizman, 2018: bez pag.; Horvat-Levaj, 2918: 54
od teraca, kakav će u toj obnovi dobiti i interijer crkve.
U to su doba mogli biti zazidani i lukovi trijema na istočnoj strani klaustra, a podudarnosti u građi s tim zazidima ukazuju da je tada iznova podignut i zid južnog krila u klaustru, a s tim se podudara i oblikovanje njegovih velikih prozora. Povećavani su i mijenjani prozori na južnoj fasadi prema moru, kao i na sjevernim uličnim pročeljima samostana. Iz tog doba datira i velik dio unutrašnje i vanjske stolarije (prozori, vratnice).
Veći obnoviteljski zahvati u to doba preobrazili su i ranoromaničku crkvu. Obnova počinje popravkom krova 1908. godine, da bi potom slijedilo prekrivanje poda u brodu teracom, uz povisivanje razine i izmještanje nadgrobnih ploča, koje se ugrađuju u popločenje trga ispred crkve. Preoblikuju se i stupovi crkve oblaganjem žbukom i izvedbom novih kapitela u žbuci koji su prekrili kamene kapitele, a otvoreno krovište zatvara se ožbukanim stropom. Obnova crkve završava 1928. godine preinakama prozora u gornjoj zoni i zazidavanjem bočnog ulaza s ulice.64
Daljnje promjene uslijedile su tijekom 20. stoljeća, posebno nakon Drugoga svjetskog rata. Sedamdesetih godina preuređuje se krajnji zapadni dio u gostinjac. Čitav niz zahvata u interijerima te oblaganje prostorija ‘brodskim podom’ i novim keramičkim pločicama uvelike je promijenilo izgled ambijenta. U nekoliko sukcesivnih obnova, od kojih je najveća bila nakon požara 1981. godine u istočnom krilu, gotovo svi unutrašnji i vanjski zidovi otučeni su i prekriveni cementnom žbukom, što je prilično otežalo rekonstrukciju složene tisućljetne građevne povijesti samostana benediktinki sv. Andrije.
samostaN sv. aNdrije u koNtekstu rapske samostaNske arHitekture
moNastery oF st. aNdrew iN tHe coNtext oF raB moNastery arcHitecture
Samostan sv. Andrije u Rabu svjedočanstvo je jednoga od najsvjetlijih trenutaka u povije-
61 Navedeni problemi, uz činjenicu da su u samostanu 1866. bile samo dvije redovnice, naveli su općinu da zajedno s prokuratorom samostana Antunom Nimirom odluče da se samostan ukine, a da se osnuje kapitol i kolegijalna crkva, no od toga se ipak odustalo. [ASB, Kronika fra Odorika Badurine, 1946: 28; DARI, JU 21, kut. 79, 1865., bez pag.]
62 O lošemu materijalnom stanju benediktinske zajednice u 19. stoljeću govori i činjenica da je nadstojnica samostana prodala znamenit poliptih braće Vivarinija iz 15. stoljeća, a od svojeg je brata naručila da izradi kopiju za crkvu sv. Andrije. [ASB, Kronika fra Odorika Badurine, 1946: 30]
63 ASB, Notes obračuna oko radova u crkvi i samostanu
64 ASB, Kronika fra Odorika Badurine, 1946: 32
sti toga grada i otoka, kada na zalazu vladavine hrvatske kraljevske dinastije u 11. stoljeću moćan benediktinski red ovdje osniva nekoliko samostana. Među njima samostan sv. Andrije i ostali ženski samostani tog reda (Sv. Ivan Evanđelist i Sv. Justina), nanizani uz Gornju rapsku ulicu i akcentirani zvonicima, zajedno s romaničkom katedralom i njezinim zvonikom, čine sam vrh urbanističko-arhitektonskih kreacija na našoj obali uopće. A ženske srednjovjekovne samostane unutar grada (Sv. Andrija i Sv. Ivan Evanđelist) s onima muškima na izvangradskom području, od kojih je sačuvan jedino Sv. Petar (Sl. 24.) u Supetarskoj Dragi, povezuje identičan odnos prema starijim ranoromaničkim crkvama s romaničkim zvonicima, uz koje su romanički samostani formirani. No budući da su crkve, kako je spomenuto na početku, već znanstveno obrađene, ovom ćemo se prilikom osvrnuti ponajprije na usporedbu samostanskog sklopa sv. Andrije s ostalim samostanima benediktinaca, ali i drugih redova na Rabu.
Za razliku od ustaljene percepcije o samostanskoj arhitekturi kao četverokrilnoj dispoziciji s klaustrom u sredini, prvotna romanička struktura samostana sv. Andrije upućuje na drukčije rješenje - postupno formiranje sklopa prigradnjom samostanskih jedinica uza zidine i otkupljivanjem susjednih kuća. U kolikoj je mjeri takva situacija bila opće rješenje i za druge benediktinske samostane unutar utvrđenih gradova u toj najranijoj etapi geneze, a koliko je rezultat danih prostornih okolnosti - ostaje otvoreno, jer prvotne etape istodobnih rapskih, a i šire dalmatinskih benediktinskih samostana, uglavnom nisu dokraja istražene. Ipak, postojanje pravilnoga južnog krila benediktinskog samostana u Supetarskoj Dragi, rastvorenog romaničkim otvorima, pokazuje da se zarana, ako je za to bilo prostornih mogućnosti, formiraju i u sklopu rapskih izvangradskih benediktinskih samostana uobičajene pravilne višekrilne koncepcije.
Drugu važnu etapu u razvoju samostana sv. Andrije nakon romanike čini renesansno razdoblje, što je već doba dekadencije benedik-
Sl. 23. Pogled na dograðeni aneks sa stubištem uza sjeverno krilo samostana (na katu je vidljiva zazidana galerija krila)
23 View of the annexe with a staircase adjacent to the north wing of the monastery (the builtup gallery of the wing is visible on the floor)
Sl. 24. Supetarska Draga, pogled na romaničku crkvu sv. Petra i ostatke benediktinskog samostana
Fig. 24 Supetarska Draga, view of the Romanesque church of St. Peter and the remains of the Benedictine monastery
Sl. 25. Kampor, franjevački samostan sv. Eufemije, renesansni klaustar
Fig. 25 Kampor, Franciscan monastery of St. Euphemia, Renaissance cloister
zida ispod samostana
Fig. 26 Rab, view of the Romanesque bell tower of the Benedictine church of St. John the Evangelist and Renaissance town wall bracing below the monastery
tinaca65, a uspona franjevaca. Iako franjevci ulaze u Rab na velika vrata još u 13. stoljeću, dobivši bivši samostan benediktinki sv. Ivana Evanđelista, o njihovu procvatu najbolje svjedoči gradnja novoga renesansnog samostana sv. Eufemije u Kamporu (Sl. 25.) sredinom 15. stoljeća, kojem se ubrzo priključuje i samostan sv. Frane u predgrađu Raba (današnji lokalitet gradskoga groblja). Ta velika gradilišta, a napose ono kamporsko, kao i paralelna obnova katedrale, privukli su na Rab vrsne graditelje i klesare, među kojima se ističe ime Andrije Alešija, ali i drugih majstora iz Trogira i Zadra, pa i iz Istre - već spomenuti Petar iz Trogira, Juraj Dimitrov i Nikola iz Zadra, te Zorzi Tagliapietra iz Istre. Osim na primarnim zadaćama na koje su pozvani, pridošli majstori angažiraju se i na drugim sakralnim objektima.66
Za razvoj benediktinskog samostana sv. Andrije, međutim, ključna je činjenica da je impozantni franjevački samostan u Kamporu, s crkvom sv. Bernardina67 i četiri pravilna krila rastvorena arkadnim trijemovima prema središnjem klaustru68, značio zasigurno važan poticaj i uzor. Već je spomenuta činjenica da opatica Sv. Andrije naručuje kod Petra iz Trogira crkveni portal po uzoru na portal franjevačke crkve u Kamporu. No još je šire odraze doživio novooblikovani kamporski klaustar s polukružnim lukovima na kvadratičnim stupovima zidanim od pravilnih klesanaca. Već
65 Benediktinski samostan sv. Ivana Evanđelista ukida se u 13. stoljeću, samostan u Barbatu nestaje u 15. stoljeću, onaj u Supetarskoj Dragi trajao je do 18. stoljeća, dok samostan sv. Justine u Rabu, osnovan u 16. stoljeću, prestaje s djelovanjem u doba Napoleona. [Ostojić, 1964: 12-141]
66 Tako, primjerice, Aleši radi uz oltarnu pregradu u franjevačkoj crkvi sv. Bernardina u Kamporu i na dvjema bočnim kapelama, prigrađenima uz crkvu sv. Ivana Evanđelista u Rabu (1451.), te na bočnoj kapeli rapske katedrale, a Petar iz Trogira osim portala crkve sv. Andrije kleše krstionicu u katedrali i lunetu njezina glavnog portala. [Domijan, 2001: 99, 103, 162]
67 Samostan je formiran uza stariju crkvu sv. Eufemije, pokraj koje se gradi nova franjevačka crkva sv. Bernardina.
potkraj 15. stoljeća takvo će oblikovanje arkada ponoviti klaustri franjevačkih samostana sv. Ivana Evanđelista i sv. Frane u Rabu.69 Stoga ne čudi da na sličan način novo ruho dobiva i stara aglomeracija samostana sv. Andrije, sastavljena od raznorodnih prostornih jedinica, kojeg se trijem u zapadnom krilu rastvara identično oblikovanim lukovima. Da bi se, međutim, stvorile okolnosti za takvo uređenje klaustra u samostanu rapskih benediktinki, trebalo je znatno proširiti srednjovjekovni kompleks, do čega dolazi tek u 16. stoljeću.
Poticaj preobrazbi i formiranju četverokrilnog samostana sv. Andrije u današnjim tlocrtnim i volumnim gabaritima bilo je, kako je već spomenuto, teško oštećenje staroga gradskog zida i gradnja novoga zida dalje prema moru, uza sam rub stijena 1524. godine. Navedenim pomakom linija bedema izravnala se sa srednjovjekovnom kulom koja je markirala zapadni kraj samostana na strani mora, ali nova fortifikacijska izražajnost postignuta je izvedbom karakterističnih skošenjaeskarpa. Približno u isto vrijeme južna strana gradskog zida (Sl. 26.) dobiva potpornje s eskarpama i ispod katedrale i crkve sv. Ivana Evanđelista. Prema tome, monumentalizacija samostana sv. Andrije odigrala se usporedno s monumentalizacijom gradskih fortifikacija Raba, koje u to doba bivaju ojačane raveli-
nom uza sjevernu i bastionom uz istočnu stranu poluotoka.70
Što se tiče unutrašnjeg uređenja samostana, organizacijska jezgra prostora i nesumnjivo njegov najreprezentativniji dio postaje klaustar. Rastvaranje arkadama zasigurno na dvije (zapadno i istočno), a vjerojatno i na tri strane (južno), dalo je prostoru eleganciju i dignitet. U to je doba već i sjeverno krilo bilo rastvoreno na katu galerijom s arhitravom i stupićima, što je još jedna paralela sa samostanom u Kamporu, kojeg klaustar takve galerije dobiva u kasnijoj etapi uređenja.71 Sam izgled rapskog klaustra i izvedbom kamenih elemenata i svojom neujednačenošću - stupovi s profiliranim kapitelima na jednoj strani i stupovi s kapitelima ukrašenima volutama i listovima na drugoj - upućuje na moguće duže razdoblje gradnje, svjedočeći ujedno i o određenom padu kvalitete u samoj izvedbi.72
No unatoč tome, svojom velikom starošću, složenom građevnom poviješću i osebujnom organičkom volumno-prostornom organizacijom samostan benediktinki sv. Andrije jedan je od vrjednijih samostanskih sklopova na Rabu i šire na jadranskoj obali. Rezultati njegovih konzervatorsko-restauratorskih istraživanja svakako mogu biti poticaj sličnim istraživanjima drugih drevnih benediktinskih samostana na hrvatskoj obali Jadrana, kojih je broj bio uistinu velik, no o njihovu izvornom izgledu zna se relativno malo.
68 O etapama izgradnje klaustra u Kamporu vidjeti: Domijan, 2001: 222-223; Šurina, Majer Jurišić, 2016.
69 Samostan sv. Frane srušen je, no sačuvan je nacrt klaustra i fotografija s početka 20. stoljeća. [Domijan, 2001: 204]
70 Više o bastionskim utvrdama tog doba na sjevernom Jadranu u: Žmegač, 2009: 29-71. Što se fortifikacija Raba tiče, nema sačuvanih arhivskih prikaza iz toga vremena. Ravelin je srušen, ali su sačuvane stare fotografije. [Brusić, 1926.]
71 Šurina, Majer Jurišić, 2016.
72 Navedeno posebno dolazi do izražaja u činjenici da su segmentni lukovi izvedeni u opeci koja je bila žbukana, što je u 17. stoljeću bila karakteristika i nekih stambenih kuća u Zadru. Zahvaljujem prof. Miljenku Domijanu na tom podatku.
1. Brusić, V. (1926.), Otok Rab, Zagreb
2. Budak, N. (2006.), Urban development of Rab - a Hypothesis, „Hortus artium medievalium”, 12: 123-135, Zagreb; https://doi.org/10.1484/J. HAM.2.305371
3. Domijan, M. (2001.), Rab - grad umjetnosti, Zagreb
4. Domijan, M. (2004.), Rab u srednjem vijeku, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika, kulturno-povijesni vodič 21, Split
5. Farlati, D. (1800.), Illyricum Sacrum, sv. V, Venecija
6. Frey, D. (1911.), S. Giovanni Battista in Arbe, „Jahrbuch des Kunsthistorischen Institutes der K. K. Zentralkommission für Denkmalpflege”, I-IV
7. Horvat-Levaj, K. (2018.), Samostan benediktinki u Rabu, Povijesno-građevni razvoj i valorizacija, Prijedlog konzervatorskih smjernica, elaborat, Zagreb
8. Ivančević, R. (2001.), Renesansna slika Raba, „Peristil”, 44: 33-54, Zagreb
9. Jarak, M. (2017.), Studije o kasnoantičkoj i ranosrednjovjekovnoj skulpturi otoka Raba, Zagreb
10. Jurković, M. (1990.), Romanička sakralna arhitektura na gornjojadranskim otocima, doktorska disertacija, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb
11. Krizman, M. (2018.), Konzervatorsko-restauratorski istraživački radovi na pročelju i u interijeru benediktinskog samostana sv. Andrije na otoku Rabu, elaborat, Špatula d.o.o., Zagreb
12. Mlacović, D. (2008.), Građani plemići: pad i uspon rapskog plemstva, Zagreb
13. Mlacović, D. (2016.), A painting of Renaissaince town: how a source grew to be a prank. The case of seventeenth-century painting from St. Antony’s in Rab, „Alla ricerca di un passato complesso, Contributi in onore di Gian Pietro Brogiolo per il suo settantesimo compleanno”: 285-306, Zagreb-Motovun
14. Ostojić, I. (1964.), Benediktinci u Hrvatskoj, sv. II, Benediktinci u Dalmaciji, Split
15. Šurina, E.; Majer Jurišić, K. (2016.), Franjevački samostanski kompleks Sv. Bernardina Sijenskog, Kampor, Rab, Elaborat konzervatorskorestauratorskih istraživanja, Hrvatski restauratorski zavod, Zagreb
16. Žmegač, A. (2009.), Bastioni jadranske Hrvatske, Zagreb
Arhivski izvori
Archive Sources
1. Arhiv samostana benediktinki [ASB]:
- Cronachetta del Monastero (1880.), kut. 1, sv. 1
- Documenta Monast. S. Andrea, don Ivan Gurato (1874.), kut. 2
- Giornale di Casa (1860.-1956.), kut. 1, sv. 11-33
- Inventario di tutto il Monastero (1861., 1877., 1880.), kut. 1, sv. 2
- Knjiga katastra iz 1702. godine
- Kratka povijest samostana (1918.)
- Kronika fra Odorika Badurine iz Kampora (1946.), kut. 1
- Memorie Convento di San Andrea, kut. 1, sv. 2
- Memorie del Monastero di Sant Andrea Apostolo delle M. M. Benedettine in Arbe, kut. 1
- Notes obračuna troškova oko radova u crkvi i samostanu 1892.-1909., kut. 3, sv. 13-2
2. Državni arhiv u Rijeci [DARI]:
- Fond JU 21
- Godišnji izvještaj triju rapskih samostana, 1807.-1808., kut. 2
- Četiri samostana na otoku Rabu, 1822./260, kut. 8
- Obavijest o otvaranju ženske osnovne škole u samostanu sv. Andrije, kut. 69, 1846./16, 17, 161
- Ženska osnovna škola u samostanu sv. Andrije, kut. 75, 1848./229, 366
- Povjerljiv spis upućen podestatu o ukinuću samostana benediktinki, kut. 79, 1865., bez broja
Izvori ilustracija
Illustration Surces
Fotografije: Katarina Horvat-Levaj
Arhitektonski nacrti: Andrija Rusan
Grafička obrada nacrta i kartografski prikazi: Karlo Levaj
Sl. 22. Državni arhiv u Splitu, Arhiv mapa za Istru i Dalmaciju
The Benedictine monastery of St. Andrew in Rab, founded in the 11th/12th century, is the only still active Benedictine monastery out of the former five big abbeys that existed on the island in the past (St. Peter in Supetarska Draga, St. Stephen in Barbat, St. John the Evangelist, and St. Justine in Rab). Its continuity is reflected in its preserved condition. But whereas the church of St. Andrew was studied a long time ago, the monastery has remained almost entirely unresearched. In the context of its planned restoration, conservation and restoration projects together with the archival studies shed new light on its building history.
The monastery complex, built along Gornja („Upper“) street (one of the three parallel streets in Rab), encompasses the Church of St. Andrew, the bell tower, the monastery with a cloister, the hospice, the buildings along the street, the courtyard, and the garden. The configuration of the terrain sloping towards the sea and the fact that the monastery leans against the south-facing town wall built in such a way as to adjust to a living rock, have resulted in different heights and levels as well as in occasionally irregular outer contour. A long history of its construction and various uses of individual monastery buildings have caused some irregularities in its layout plan.
The oldest part of the monastery complex is a threenave unvaulted basilica of St. Andrew with three apsides. Its early Romanesque architectural features with the preserved original architectural sculptures prove that it was built in the 11th century. A Romanesque bell tower from 1181 was built onto it.
The Benedictine monastery is, according to the sources, built between the church and the walls in the second half of the 11th or in the early 12th century. According to the restoration research results, it is impossible to accurately measure its perimeter.
However, it is certain that the plot was smaller. An alley or a driveway on the west side provided access to the monastery complex. This access was later incorporated into the west wing while the town wall whose structure is visible in the daylight basement of the present south wing was more retracted (in place of a north-facing wall of the south wing).
Later construction works were undertaken during the Gothic and Renaissance periods when the west wing of the monastery was extended to the neighboring houses and the street while the entrance was removed from its original position adjacent to the south side of the bell tower to a position adjacent to its west side. Concurrently, the north monastery wing was added to the lateral side of the church, dissolved with a gallery on the floor while the south city wall along the west monastery wing was strengthened with a square tower.
Major construction works were undertaken during the 16th and the 17th century when the four-winged monastery of St. Andrew was enlarged to its present floor plan dimensions. The biggest change was the extension of the building on the south side resulting in the relocation of the town walls towards the sea (1524). This is confirmed both by material findings and the written sources. Two shorter wings were clearly defined then - the west one with the main entrance on its north-facing front and the east one extending from the walls to the buildings behind the church as it was noted on a well-known veduta of Rab on an early 17th century altarpiece in the Church of St. Anthony the abbot. Restoration findings indicate that the cloister was also renovated in the same period with a new arched portico.
In the 18th century there was no need for a major intervention on the extended and arranged monastery. However, after the bishops had left the dere-
lict bishop’s palace (1743), the Benedictine nuns purchased the garden adjacent to the Romanesque bell tower.
The plan of the monastery was outlined on a cadastral map in the 1830s. Nevertheless, some minor changes as well as two major interventions disrupted the original church - the extension of the west wing with the main entrance in front of the church front and the removal of the north lateral apsis on the site where a new access to the monastery interior was formed. During the 19th century, despite difficult circumstances and poor condition, the monastery was renovated to accommodate the girls’ elementary school (1843-1872). Some construction work was, therefore, done in the east wing. Major renovation happened as late as the turn of the 19th and 20th centuries according to the preserved monastery archives.
The sequence of construction phases as well as the comparison with other monasteries - the Benedictine ones in Romanesque period and the Franciscan ones in Renaissance time - indicate that the monastery of St. Andrew had a prominent place in the context of the monastic architecture on the island of Rab, and in the wider Dalmatian region. Two phases are of particular importance in this respect - the Romanesque and the Renaissance one. In the first phase, the monastery of St. Andrew stands out with its organic layout which was the result of its elevated position by the sea. In the second phase, it gained new architectural value due to the extension of the plot and removal of the town wall as well as the activities of the stone-cutters who were commissioned to build several Franciscan monasteries, of which the one in Kampor served as a direct role model in the design of the Renaissance arcades of the monastery cloister of St. Andrew.
Biografija Biography
Dr.sc. katariNa Horvat-levaj znanstvena je savjetnica u trajnom zvanju u Institutu za povijest umjetnosti u Zagrebu, gdje od 2019. obnaša dužnost ravnateljice. Bavi se istraživanjem povijesne arhitekture, osobito barokne. Predaje u naslovnom zvanju izvanredne profesorice na preddiplomskim i poslijediplomskim studijima na nekoliko fakulteta, a angažirana je i na konzervaciji i obnovi arhitekture. Objavila je brojne znanstvene radove i knjige za koje je primila priznanja: Godišnju nagradu Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (2011.), Godišnju nagradu Društva povjesničara umjetnosti (2011., 2015.) i Godišnju državnu nagradu za znanost (2003., 2017.).
katariNa Horvat-levaj, Ph.D., scientific adviser tenure in the Institute of Art History in Zagreb and head of the Institute from 2019. Her research interests are focused on historic architecture, especially Baroque style. As associate professor, she teaches at several faculties. She is also engaged on conservation and renovation projects in architecture. She is the author of numerous published scientific papers and books awarded with the following awards: The Annual Award of the Croatian Academy of Sciences and Arts (2011), the Annual Award from the Society of Art Historians (2011, 2015) and the Annual State Award for Science (2003, 2017).
Univerzitet u Beogradu Filozofski fakultet
Odeljenje za istoriju umetnosti
Srbija - 11000 Beograd, Čika Ljubina 1820 akadijev@f.bg.ac.rs
Izvorni znanstveni članak https://doi.org/10.31522/p.27.2(58).2
UDK 72.036:725.24 B.Nestorović (497.5 Dubrovnik) ”19” Tehničke znanosti / Arhitektura i urbanizam
2.01.04. - Povijest i teorija arhitekture i zaštita graditeljskog naslijeða Humanističke znanosti / Povijest umjetnosti
6.05.01 - Povijest umjetnosti
Članak primljen / prihvaćen: 15. 9. 2019. / 16. 12. 2019.
University of Belgrade Faculty of Philosophy Department of History of Art Serbia - 11000 Belgrade, Čika Ljubina 1820 akadijev@f.bg.ac.rs
Original Scientific Paper https://doi.org/10.31522/p.27.2(58).2
UDC 72.036:725.24 B.Nestorović (497.5 Dubrovnik) ”19” Technical Sciences / Architecture and Urban Planning
2.01.04. - History and Theory of Architecture and Preservation of the Built Heritage Humanities / Art History
6.05.01 - Art History
Article Received / Accepted: 15. 9. 2019. / 16. 12. 2019.
Branch of the National Bank of Yugoslavia (19351936) in Dubrovnik, Designed by the Architect Bogdan Nestorović
arhitektura Dubrovnika arhitektura Kraljevine Jugoslavije Nestorović, Bogdan Pallavicini, Petar podružnica Narodne banke
Članak analizira podružnicu Narodne banke izgrađenu 1935.1936. na dubrovačkim Pilama. Promatra se u kontekstu međuratne arhitekture Dubrovnika, Jugoslavije i opusa Bogdana Nestorovića za Narodnu banku. Povremeno komentirana u znanstvenoj historiografiji, ova reprezentativna palača zaslužuje podrobniji monografski osvrt.
Dubrovnik architecture architecture of the Kingdom of Yugoslavia Nestorović, Bogdan Pallavicini, Petar branch of the National Bank
This paper is dedicated to the branch of the National Bank built between 1935 and 1936 in Dubrovnik. It is analyzed in the context of Dubrovnik architecture between the wars, Yugoslavia and Bogdan Nestorović’s opus for the National Bank. So far, this representative palace has been occasionally mentioned in the scientific historiography.
uvod
javnim građevinama podignutim u Dubrovniku u razdoblju između svjetskih ratova izdvaja se podružnica Narodne banke Jugoslavije (Sl. 1.), izgrađena na Pilama od sredine lipnja 1935. do konca travnja 1936. godine. Kao značajna realizacija beogradskog arhitekta Bogdana Nestorovića (1901.1975.), inspirirana lokalnim graditeljskim naslijeđem, sastavni je dio zaštićene dubrovačke povijesne cjeline. Povremeno komentirana u znanstvenoj historiografiji, ona zaslužuje podrobniji monografski osvrt.
U izvore za proučavanje arhitektonske povijesti dubrovačke podružnice, osim postojeće građevine in situ u Ulici branitelja Dubrovnika 15, pripada njezina originalna tehnička dokumentacija iz Državnog arhiva u Dubrovniku i Arhiva Narodne banke u Beogradu1, članci iz međuratnog dnevnog tiska i stručne periodike, povijesne fotografije, podaci iz Nestorovićeve ostavštine i malobrojni historiografski komentari.
BoGdaN Nestorović - projektaNt duBrovAčKe Podružnice
NarodNe BaNke
BoGdaN Nestorović - arcHitect oF tHe BraNcH oF tHe NatioNal BaNk iN duBrovNik
Bogdan Nestorović rođen je 28. travnja 1901. u Beogradu2 (Sl. 2.) kao prvo od četvero djece
uglednog arhitekta Nikole Nestorovića (1868.1957.) i supruge Ane. Osnovnu školu i prva tri razreda gimnazije završio je u rodnom gradu, dok je tijekom Prvoga svjetskog rata četvrti razred pohađao u Ženevi. Francusku maturu položio je u Nici 1919. godine. Po povratku u domovinu upisao se na Arhitektonski odsjek Tehničkog fakulteta Univerziteta u Beogradu, gdje je diplomirao u veljači 1923. godine. Nakon nekoliko mjeseci suradnje u renomiranom birou „Arhitekt” Dragiše Brašovana i Milana Sekulića i dvogodišnjeg usavršavanja u Parizu3, godine 1925. postaje asistent volonter matičnog fakulteta, a od sredine siječnja 1926. i ukazni asistent. Državni ispit za ovlaštenog arhitekta položio je 1927. godine. Aktivno je djelovao i kao član umjetničke grupe „Zograf” (1927.-1940.) te je na njenim izložbama u početku izlagao projekte u srpsko-bizantskom i folklornom, a poslije i modernističkom stilu.
Arhitekt Bogdan Nestorović izabran je 1932. godine za docenta na predmetima „Privatne i privredne građevine” i „Nauka o stilovima” svog oca Nikole. Za njemačke okupacije 1943. godine stekao je zvanje izvanrednog profesora (potvrđeno 1950.).4 U redovitog profesora izabran je 1957. godine. Predavao je predmete „Projektovanje stambenih zgrada”, „Uvod u arhitekturu” i „Arhitektura novog veka”, rukovodeći i atelijerom za projektiranje studenata treće i četvrte godine. Objavio je nekoliko iscrpnih sveučilišnih priručnika: „Arhitektura starog veka” (1952.), „Stambene zgrade” (1954.), „Arhitektura novog veka” (1964.) i „Uvod u arhitekturu” (1966.), a posmrtno i studiju „Arhitektura Srbije u XIX. veku” (2006.). Nakon pet desetljeća stručnog rada umirovljen je 1971. godine. Uz akademsku i znanstvenu Nestorović je razvio i plodnu projektantsku djelatnost. U nepubliciranoj stručnoj biografiji, koju je sastavio potkraj života, izdvojio je tri stilska usmjerenja kojima je primarno težio.5 U početku je radio pod jakim utjecajem moderniziranoga klasicizma pariške École des Beaux-Arts, a poslije je reinterpretirao srednjovjekovnu srpsko-bizantsku i balkansku folklornu tradiciju. Tijekom tridesetih godina 20. stoljeća
1 DAD, ANB
2 O životu i djelu Bogdana Nestorovića vidjeti: Đurić Zamolo, 1975.; Janković, 1976.; Manević, 1981.; Jovanović, 1998: 106-107; Maksić, 2000., 2001.; Grčev, 2003: 217-220, 268-273; Grčev, 2004: 58-59, 76-77; Bogunović, 2004: 1006-1012; Marković, 2006.; Manević, 2008: 296-299; Marković, 2008.-2009., 2010., 2012.; Toševa, 2018.; Stefanović, 2014: 166-169; Baće, 2015: 328-329, 589-590; Zadro, 2017: 195-196, 323.
3 Dvije godine proveo je na École des Beaux-Arts u atelijeru prof. Defrassea kako bi pod upravom prof. Branka Tanazevića provodio izvođačke radove Jugoslavenskog paviljona na Svjetskoj izložbi dekorativnih umjetnosti u Parizu 1925.
4 Drugi svjetski rat u početku provodi u zarobljeništvu u Nürnbergu (deportiran 1941. kao rezervni oficir Kralje-
počeo je graditi i na principima moderne arhitekture, ali u duhu njezine umjerene beogradske recepcije. Tu su klasifikaciju slijedili i Nestorovićevi biografi, ukazujući na koncepcijsko prožimanje različitih inspiracija na pojedinim djelima.
Nestorović se afirmirao kao autor mnogobrojnih zgrada u međuratnom i poslijeratnom Beogradu (Zanatski dom, Palača PRIZAD, Gajret „Osman Đikić”, Hram Svetog Save, Dom učenika „Moše Pijade”, Dom stranih studenata na Karaburmi), kao i izvedbama u Dubrovniku, Šapcu, Kragujevcu, Karlovcu, Novom Sadu, Užicu, Šapcu, Zemunu, Smederevskoj Palanci, Leskovcu, Kruševcu, Zaječaru, Arilju, Prištini, Gračanici, Gnjilanu, Skopju, Bitoli, Nikšiću, Podgorici, Pljevljima, Selcu, Mostaru, Palama, Banovićima, Han Pijesku i Buljaricama. Stručnu svestranost potvrdio je na objektima različitih namjena, stilskih obloga i urbanističkih dispozicija.
Radeći i kao šef Tehničke službe Narodne banke Jugoslavije, Nestorović je tijekom međuraća izgradio podružnice u Bitoli (1930.1932.), Skopju (1932.-1933.), Dubrovniku (1935.-1936.), Mostaru (1936.-1937.), Šapcu (1937.-1938.), Kragujevcu (1938.-1939.), Karlovcu (1938.1940.) i Užicu (1939.1941.), kao i poslijeratne u Pljevljima i Zaječaru (1956.1958.). Prilagođavajući se lokalnim uvjetima i poslovnim interesima banke, izvodio ih je u različitim stilovima.
Uspješno je sudjelovao i na cijelomu nizu prestižnih arhitektonskih natječaja, osvojivši nekoliko najviših nagrada (dvije prve za Zanatski dom 1931. i palaču PRIZAD 1938., najvišu drugu na sveslavenskom natječaju za Hram sv. Save na Vračaru u Beogradu 1926., kao i drugu za palaču Dunavske Banovine 1930. u Novom Sadu). Na tlu današnje Republike Hrvatske, osim reprezentativnih podružnica Narodne banke u Dubrovniku i Karlovcu, Nestorović je tijekom međuraća sudjelovao na dva arhitektonska natječaja - na jugoslavenskomu užem pozivnom za Biološko-oceanografski institut u Splitu 1930. (nacrt svrstan među tri najuspjelija) i za palaču Narodne banke u Osijeku. Poslije Drugoga
vine Jugoslavije), da bi tijekom 1942. bio vraćen na nastavničku funkciju u Beograd, gdje se bavio historiografskim istraživanjima.
5 Rukopis Stručna biografija Nestorovićevi su nasljednici iz obitelji Nestorović-Cakić 2012. godine ustupili Biblioteci odeljenja za istoriju umetnosti Filozofskog fakulteta u Beogradu.
6 Poslovala je kao središnja financijska ustanova koja regulira novčani optjecaj, širi vrijednost domaće valute i određuje devizni tečaj, podmiruje potrebe gospodarstva kratkoročnim kreditima i organizira čitav platni promet. Na njenu se pečatu nalazio grb Kraljevine Jugoslavije i nijedan novčani zavod ili banka nisu mogli u svome nazivu imati prefiks ‘Narodna’. [Becić, 2003: 210-211]
7 Benić Penava, 2013: 615, 628
svjetskog rata projektirao je i izveo odmaralište u Selcu kod Crikvenice. Sudionik je savjetovanja arhitekata Jugoslavije u Dubrovniku 1950. godine s referatom „Veličina i analiza stana u vezi sa sastavom porodice”. U Srbiji se bavio restauracijom kulturnih spomenika, publicirajući i nekoliko znanstvenih priručnika i članaka. Bio je član renomiranih natječajnih žirija, znanstveni savjetnik Instituta za arhitekturu i urbanizam Srbije i sudionik brojnih stručnih kongresa. Godine 1961. Centralni odbor Saveza arhitekata Jugoslavije izabrao ga je za zaslužnoga člana. Dobitnik je Sedmojulske nagrade (1971.) za životno djelo. Nakon što je 28. prosinca 1975. preminuo u sedamdeset četvrtoj godini sahranjen je na beogradskom Novom groblju pokraj oca Nikole.
ProjeKtirAnje i izvedBA Podružnice NarodNe BaNke
desiGN aNd realiZatioN oF tHe BraNcH oF tHe NatioNal BaNk
Osnovana početkom 1920. godine kao Narodna banka Kraljevine SHS (od 1929. s promjenom naziva države preimenovana u Narodnu banku Kraljevine Jugoslavije), za glavnu je zadaću odredila skrb ‘o nacionalnom novcu’ i ‘potrebama narodne privrede’.6 S proširenjem državnog prostora naslijedila je bankovnu mrežu teritorija koji su do 1918. godine bili u sastavu Austro-Ugarske Monarhije. U pravnom sustavu Kraljevine Jugoslavije imala je status banke s posebnim povlasticama, a krajem 1940. godine i 24 podružnice. Predstavljala je privilegiranu središnju državnu financijsku instituciju koja je monopoliziranim položajem otežavala rad privatnih banaka i hrvatskih novčanih zavoda.7 Njezine kapacitete osmišljavali su arhitekti specijalizirani za trezorne građevine, među kojima se izdvojio šef Tehničke službe Bogdan Nestorović. Istovjetnih funkcija, podružnice su imale sličan prostorni program, s komunikacijskim odjelima (sale sa šalterima, stubišta, holovi, arhive) u prizemlju, uredima i stanovima za činovnike i upravu na katovima. Reprezentativne i često urbanistički istaknute, prilagođavane su dispoziciji parcele i zatečenom okruženju, zbog čega i njihov stil nije bio ujednačen.
Narodna banka planirala je osnovati dubrovačku podružnicu još 1925. godine kako bi potaknula kreditnu aktivnost i gospodarski razvoj ekonomski zaostalog južnoga Primorja. U nedostatku gradske podružnice stanovništvo je koristilo usluge najbliže ispostave u Mostaru, do 1937. smještene u zgradi iz austrougarskog razdoblja ili se zaduživalo kod lokalnih novčanih zavoda kojih su materijalne mogućnosti bile skromnije. Gubici u po-
Sl. 3. Podružnica Narodne banke, Dubrovnik, glavno pročelje, izgled tijekom izgradnje Fig. 3 Branch of the National Bank, Dubrovnik, its front and appearance during construction
morstvu, zastoj trgovine, smanjenje turističkih prihoda, neimaština i glad pritiskale su Dubrovčane tijekom ekonomske krize 1929.1933. godine.8 Situacija se donekle popravila 1935., kada je najavljeno otvaranje podružnice Narodne banke, a time i vratilo povjerenje u državne financijske institucije. Usto, porast broja inozemnih i domaćih turista (najveći u Jugoslaviji, ispred Beograda)9, koji će opasti neposredno prije Drugoga svjetskog rata, pridonio je poboljšanju gospodarskih prilika. Nakon što se odustalo od plana da se dubrovačka podružnica useli u neku od ponuđenih poslovnih zgrada, Narodna banka sredinom je dvadesetih godina 20. stoljeća počela otkupljivati zemljišta na Putu 13. novembra na Pilama, gusto izgrađenom zapadnom predgrađu Dubrovnika, u kojem su se nalazili hoteli, barovi, obiteljske vile i rezidencije. Odabran je prostor između „Peters bara” i vile Pehovac, nasuprot prilazu hotelu „Imperijal”. Otkup je uspješno okončan tek 1933. godine, nakon višegodišnjih pravnih sporova s lokalnom biskupijom, kada je i srušena zgrada nekadašnjeg samostana. Krajem 1934. godine jugoslavenski ministar financija Milan Stojadinović službeno je odobrio pokretanje dubrovačke podružnice.
Uz dubrovačku i beogradska arhivska dokumentacija potvrđuje da je Bogdan Nestorović bio glavni projektant podružnice i njezine dekorativne kamene ograde, dok je Jovan Šnajder, također suradnik bančine tehničke službe, bio nadzorni arhitekt.10 Ivan Grabac, arhitekt s biroom na Cetinju, angažiran je za sve poslove izgradnje, uredivši i parter oko banke s kolegom Pogačnikom, dok je Vilim Doršner, projektant nekoliko dubrovačkih vila, bio glavni građevinski poduzetnik (istodobno je dovršavao Dobrovićev „Grand hotel” na Lopudu, 1934.-1936.). Uređenje interijera i izrada namještaja povjereni su poduzećima „Mašinska-stolarska radionica Milan Lj. Jovanović
Dorćolac” i „Zadruga stolarskih majstora Velika Srbija” (obje iz Beograda).
Katastarski premjer građevinskog zemljišta podružnice izvršio je inženjer J. Ježov u ožujku 1935. godine, konstatirajući da granice dopuštenoga odstupanja nisu prekoračene.11 Nakon što je izvođački nacrt Bogdana Nestorovića prihvaćen od strane Tehničkog odjela Općinskog poglavarstva i Banovinske uprave na Cetinju, izvedba je odobrena sredinom svibnja 1935. godine. Tada je organiziran i javni natječaj za provođenje radova. Tijekom izgradnje podružnice nastupili su pravni problemi oko neuređenosti parcelacije, otkrića antičkih cisterni prilikom širokog otkopa, do nesporazuma s firmopiscem koji se bunio protiv fonta natpisa na ogradi podružnice. Arhitekt Nestorović rijetko je obilazio gradilište podružnice (najviše dva puta), dok mu je izvješća o tijeku izgradnje redovito slao kolega Šnajder s terena (Sl. 3.). Nakon građevne (18. lipnja 1935.) podružnica je dobila uporabnu dozvolu 11. svibnja 1936. kao nova poslovna zgrada. Svečano je otvorena 1. svibnja 1936. godine u 11 sati u prisutnosti najviših dužnosnika Narodne banke i predstavnika dubrovačkoga gospodarstva.12 Za prvoga direktora izabran je Martin Kresina.
Palača je izgrađena u frekventnoj prometnici na Pilama, na iskošenoj parceli uzdignutoj u smjeru Boninova i Gruža, s pročeljima okrenutim na četiri strane. Organski se uklopila u niz tradicionalno oblikovanih ugostiteljskih i stambenih objekata obloženih kamenom. Njezin je glavni ulaz isprva bio u ulici Put 13. novembra (danas Ulica branitelja Dubrovnika 15), zapadno je pročelje okrenuto Dumanjskoj ulici, a istočno imanju dr. De Giullija Raimonda. Široko stražnje južno pročelje okrenuto je prema Zavodu sestara milosrdnica. Povoljan položaj podružnice preko puta prilaza najluksuznijem dalmatinskom hotelu „Imperijal”, potakao je turiste na korištenje njezinih mjenjačkih usluga. I prolazak tramvajske linije Pile-Lapad, čije se stajalište nalazilo u podnožju hotela (ukinuta 1970.)13 , pridonio je uvećanju klijentele. Osim inozemnih i domaćih gostiju podružnici je gravitiralo stanovništvo sa širega područja Zetske Banovine, iz kotara Dubrovnik, Ljubinje, Trebinje, Bileća, Gacko, Korčula, Kotor i Nikšić.14 Os-
8 Kobašić, 1993: 278; Benić Penava, 2005: 238-240
9 Benić Penava, Matušić, 2012: 62
10 Arhiv Narodne banke, Beograd, fond NB KJ, Podružnica Dubrovnik 1935.
11 DAD
12 U svome govoru guverner Radosavljević izrazio je zadovoljstvo što je Dubrovnik dobio podružnicu „koja je već davno bila projektovana, ali se tek sada, iz finansijskih razloga, mogla ostvariti”. [Š., 1935.]
13 Kapetanić, Lasić, 2008.
14 Benić Penava, 2013.
15 Baće, 2015: 8, 80-81
nutkom podružnice Narodna je banka razgranala poslovanje na južnom Primorju i ostvarila znatnu dobit, što potvrđuje i njezin financijski izvještaj iz listopada iste godine.
Palača podružnice izdvojila se među malobrojnim državnim javnim zgradama podignutim tijekom međuraća na dubrovačkom području. U sklopu 530 novih izvedbi prevladale su privatne stambene i ugostiteljske građevine.15 Većinu novih zgrada projektirali su lokalni suradnici tehničke službe područ-
16 Pallavicinijeva atribucija historiografski je potvrđena 2008. [Vrbica, 2008: 264-272]. Rođeni Korčulanin, Pallavicini je od 1921. stalno nastanjen u Beogradu po povratku iz Praga, dok je odmore provodio u Dubrovniku, gdje će 1937.-1938. podići obiteljsku vilu Rusalka na Boninovu (projektant Nikola Dobrović). Vidjeti: Vrbica, 2008.; Porčić, Milovanović, 2010.; Ivanišin, Thaler, Blagojević, 2015: 74-85, 148.
17 „Da bi oživio mase i simbolizirao zgradu, otvore sam krunisao reljefima koji predstavljaju trgovinu, moreplovstvo, ribolov, životnu snagu primorja, a koje je g. Palavičini ostvario sa mnogo snage i duha i dokazao da je vajarstvo vrlo često nerazdvojni pratilac arhitekture.” [Nestorović, 1938.a: 4]
ne uprave, dok su ostale osmislili arhitekti iz utjecajnih jugoslavenskih centara.
Na osnovi dostupne projektne dokumentacije o podružnici iz lipnja 1935. vidljivo je da se pri njezinoj izvedbi odustalo od prvobitne Nestorovićeve fasadne dekoracije. Umjesto ornamentalnih ukrasa smještenih u okruglim natprozornim poljima, lunete sjevernog, istočnog i zapadnog pročelja ispunjene su reljefnim alegorijama tradicionalnih zanata dubrovačkog područja, obrubljenim tordiranim užetom. Njihov je autor istaknuti hrvatski kipar Petar Pallavicini (1887.-1958.), afirmiran na polju fasadne skulpture, koji je tijekom međuraća djelovao i na dubrovačkom području.16 Pallavicinijev je doprinos arhitekt Nestorović svesrdno podržao, o čemu svjedoči njegov komentar iz 1938. godine.17 Osim suradnje na ovoj javnoj izvedbi, Nestorovića i Pallavicinija povezuje istovremenost stručnoga usavršavanja u Francuskoj (1923.-1925.), sklonost prema reinterpretiranju renesansne i klasicističke umjetnosti, vezanost za Du-
Sl. 4. Podružnica Narodne banke, Dubrovnik, tlocrt suterena
Fig. 4 Branch of the National Bank, Dubrovnik, daylight basement, floor plan
Sl. 5. Podružnica Narodne banke, Dubrovnik, tlocrti prizemlja i kata
Fig. 5 Branch of the National Bank, Dubrovnik, ground-floor and first-floor plans
brovnik i mediteransku kulturu, kao i stanovanje, profesionalna i sveučilišna djelatnost u Beogradu.
Svrha poslovanja podružnice zahtijevala je da se odabere pogodno frekventno mjesto na Pilama, nedaleko od njihovih povijesnih Vrata. Veličina stiješnjenog zemljišta uvjetovala je gabarit palače okružene gustom susjednom gradnjom, što je trajno umanjilo njeno vizualno značenje. Usto, propisi Građevinskog odjela Općinskoga gradskog poglavarstva, kojih je primjenu nadzirao tročlani odbor, nalagali su povlačenje zgrade od ulice za četiri metra, kao i da bude samostalna na parceli, nalik tipu vile. Zbog toga je zauzela veći dio građevnog zemljišta pa je do njenih rubova preostao nevelik dvorišni prostor, djelomično ozelenjen uskim nasadom i ograđen niskim zidom sa željeznom rešetkom, prilagođenim zakošenom terenu.18 Prema propozicijama Općinskoga poglavarstva njezina se arhitektura morala prilagoditi tradicionalnomu mediteranskom ambijentu kvarta, što je isključivalo moderno oblikovanje pročelja koje je Nestorović u tom razdoblju počeo primjenjivati. Dobila je ogradu, heraldičku i skulptorsku fasadnu dekoraciju konvencionalno prepoznatljiva sadržaja. Nestorovićeva podružnica Narodne banke dobro je očuvana i javno dostupna dubrovačka građevina koja je zadržala poslovnu namjenu. S vremenom je dobila i tavanske prozore koji izviru iz četverostrešnih krovnih ravnina. U njoj se danas nalaze uredi Grada Dubrovnika i Dubrovačke razvojne agencije, kao i prostorije za iznajmljivanje. Iako nije uključena u listu zaštićenih kulturnih dobara RH, sastavni je dio Povijesne cjeline grada Dubrovnika i njezine neposredne okolice [Z3818] - zona A. Očuvan je prvobitni prostorni integritet njezine parcele, izvorni volumen i vizualno oblikovanje vanjštine.19 Dio prvobitne dekoracije i opreme s vremenom je uklonjen (državno heraldičko znamenje na glavnom pročelju, metalne rešetke na prozorima i natpisi na postamentima ograde), dok su skulptorske elemente nagrizle atmosferilije i morska sol, pri čemu je najteže izbrazdano glatko polje istočne lunete. Godine 2016. izrađen je projekt sanacije pročelja, kojeg se dokumentacija nalazi u Zavodu za obnovu Grada Dubrovnika, a izvedba se planira.
prostorNo rjeŠeNje, koNstruktivNi sklop, plastiČka dekoracija i arHitektoNski uZori
spatial layout oF tHe BuildiNG, structural assemBly, plastic decoratioN aNd arcHitectural role models
Uklopljena u povijesni ambijent Pila podružnica Narodne banke izdužena je kubična građevina, odijeljena na suteren, izdignuto pri-
zemlje, kat i tavan (Sl. 4.-5.). Njezin pravokutni tlocrt oponaša prostornu raščlambu višenamjenskih slobodnostojećih palača i obiteljskih vila talijanske renesanse, sa simetrično organiziranim funkcionalnim jedinicama i slojevito strukturiranim pročeljima, o kojima su Bogdan i Nikola Nestorović u proljeće 1938. godine objavili historiografske oglede.20 Nespreman za suvremeniji koncept otvorenoga prostornog plana, koji se s autorskim varijacijama u to doba počeo primjenjivati na dubrovačkom području, autor je ponudio konzervativno rješenje inspirirano lokalnim gotičko-renesansnim naslijeđem, prilagođeno potrebama suvremenoga financijskog poslovanja, čime je zadobio podršku Općinskog poglavarstva.
Širina glavnoga pročelja podružnice iznosi 21,30 metara, stražnjega 21 m, dok bočne fasade imaju dužinu 12,10 m (Sl. 6.). Visina pročelja od suterena do plitkoga četverostrešnog krova iznosi 13 m. Projektant je želio da posjetiteljima i osoblju omogući što ugodniji boravak u podružnici, razdvajajući poslovne od stambenih sadržaja (Sl. 7.). U reprezentativnom prizemlju kojeg je visina prostorija za 10 cm viša od katne (3,90 m), podijeljenom na dvodijelni središnji i dva bočna trodijelna trakta te uzdignutom nekoliko stuba od pločnika, uređen je pristupačan vestibul sa šalterima koji zauzima prostor od 36 m2. U njega se ulazi kroz udubljen nadsvođeni portal, širok 2,80 metara, natkriven grbom Kraljevine Jugoslavije. Reljefno državno znamenje, bez dekorativnog okvira, umetnuto je u prazno polje nad tjemenom ulaznoga luka. Sastojalo se od dvoglavog orla bez krune, s raširenim krilima i štitom na grudima na kojem su predstavljeni amblemi tri konstitutivna jugoslavenska naroda. Objedinjuje tradicionalni srpski grb, hrvatsku šahovnicu na štitu od dvadeset minijaturnih polja, crvenih i srebrnastih u naizmjeničnom nizu te slovenski grb složen od ilirskog polumjeseca i tri šestokrake zvijezde grofova Celjskih.
Zaobljeni glavni portal, izvana obrubljen horizontalnim prozorima pravokutna oblika, posjeduje drvena dvokrilna zastakljena vrata, u prvom pojasu uokvirena fiksnim lučnim parapetima. Direktno vodi u prostran unutarnji vestibul, proširen dvjema nišama (3,20´2,80 m) prema prometnici, s masivnim hrastovim stolovima i klupama za odmor. Obložen je bračkim kamenom i natkriven križnim svodovima s plitkim rebrima, po uzoru na trijemove i atrije dubrovačkih gotičko-renesansnih javnih zdanja. Lukove križnoga svoda u vestibulu ne nose stupovi, već masivni ozidani stupci, slično atriju povijesne palače Sponza21 koju je tijekom 1935. godine rekonstruirao svestrani Nikola Dobrović.
Iza dvorane sa šalterima nalazi se dobro osvijetljena sala površine 50 m2 za činovnike ban-
ke, kojih nije bilo puno. U sjeverozapadnom je kutu smješten trezor (4,60´2,80 m), sa svake strane ojačan armiranobetonskom zidnom konstrukcijom. Ravnatelj podružnice kroz veliku je staklenu pregradu mogao neometano nadgledati rad osoblja, uključujući i salu eskontnog odjela koja je istodobno služila za sjednice i prijam važnijih stranaka. Na sjeverozapadnoj strani prizemlja uređen je vanjski prilaz za činovnike okružen garderobnim prostorom, toaletom, prostorom za poslužitelja i arhivu. Pokraj prilaza izgrađeno je stubište za suteren i kat, odlično osvijetljeno i upotpunjeno vijugavom metalnom ogradom (Sl. 8.).
18 Baće, 2015: 328
19 Baće, 2015: 589
20 Nestorović, N., 1938.; Nestorović, B., 1938.b
21 Pelc, 2010: 204; Ćorić, 2013.
Na prostranom katu uređen je trosobni stan za ravnatelja podružnice od oko 170 m2 korisne površine, s velikom kupaonicom, dvjema dodatnim gostinjskim sobama i blagovaonicom u sredini, iz koje se izlazilo na usku, ali dugačku pravokutnu lođu (10´1,5 m) završenu ranorenesansnim bačvastim svodovima. U zapadnom traktu stana smještene su ekonomske prostorije. Stan za poslužitelja - vratara uređen je u suterenu, pokraj podrumskih odaja, ostava i perionice, kojih je visina za 70 cm manja od prizemlja. Od svih su prostorija centralni vestibul i stubište najbolje osvijetljeni zahvaljujući nešto širim otvorima. Za izgradnju nosivih i pregradnih zidova palače autor je, zbog mediteranske klime i poštivanja lokalne tradicije, odabrao spoj opeke i kamena. Prizemlje i kat zidani su opekom u produžnom mortu, dok su vanjski zidovi pret-
Sl. 6. Podružnica Narodne banke, Dubrovnik, izgled iz Dumanjske ulice i glavno pročelje
Fig. 6 Branch of the National Bank, Dubrovnik, front, viewed from Dumanjska street
Sl. 7. Podružnica Narodne banke, Dubrovnik, poprečni i uzdužni presjek
Fig. 7 Branch of the National Bank, Dubrovnik, cross-section and longitudinal section
Sl. 8. Podružnica Narodne banke, Dubrovnik, stubište, današnji izgled
Fig. 8 Branch of the National Bank, Dubrovnik, staircase, present appearance
Sl. 9. „Ribarstvo”, reljef u luneti sjevernog pročelja, današnji izgled
Fig. 9 „Ribarstvo” [„Fishing”], relief in the lunette of the north-facing facade, present appearance
Sl. 10. „Poljodjeljstvo”, reljef u luneti istočnog pročelja, originalni izgled
Fig. 10 „Poljodjeljstvo” [„Agriculture”], relief in the east window’s lunette, original appearance
Sl. 11. „Zanatstvo”, reljef u luneti zapadnog pročelja, današnji izgled
Fig. 11 „Zanatstvo” [„Craftsmanship”], relief in the lunette of the westfacing facade, present appearance
hodno izolirani namazima cerezita, a potom obloženi tesanim kamenim kvadrima debljine oko 15 cm kako bi se plohe zaštitile od vlage. Za vanjsko oblaganje upotrijebljen je brački kamen, kao plemeniti fasadni materijal, s uskim pravilnim spojnicama. Jedar i topao, pridonio je „prijatnoj impresiji cijelog objekta”.22 Dopremljen je iz kamenoloma sv. Nikola pokraj mjesta Selce, dok je šareni mramor iz bračkoga kamenoloma Rahotica iskorišten za pod, ploče šaltera prizemne sale i završni vijenac unutarnjeg opločenja.23 Suteren je izveden u betonu kako bi se učvrstila supstrukcija objekta i osiguralo sklonište za napade iz zraka. Stropovi su svih etaža armiranobetonski. Četverostrešni krov visine 3,30 m, danas rastvoren tavanskim prozorima na bočnim i stražnjoj strani, pokriven je crijepom „kao najpogodnijim pokrivačem dubrovačkog podneblja”24, dok je oluk izdubljen u istaku glavnog vijenca. Prozori suterena i prizemlja prvobitno su imali dekorativne metalne rešetke.
Nestorović je 1938. godine napomenuo da se pri ovom pothvatu inspirirao povijesnom arhitekturom javnih dubrovačkih palača, kojih su kompozicije uglađenije, pravilnije i bogatije od očuvanih privatnih obiteljskih kuća, kao i da nije htio prenaglašavati dekorativnost i obradu detalja.25 Podcrtao je izražajnost prozorskih površina kojih okviri ublažavaju strogoću osnovne mase i glavnoga vijenca. Zaključio je da nije težio arhaiziranju ili kopiranju postojećih građevina, niti ‘odskakanju’ od arhitekture staroga Dubrovnika, dajući palači ‘prepoznatljiv žig svog vremena’. No, promatrana s kritičke povijesne distance, njegova
zapažanja nisu posve utemeljena, o čemu će poslije biti riječi.
Sjevernim pročeljem podružnice dominira ranorenesansni motiv piano nobile, izražen u formi otmjenoga ritmičnog kata rastvorenog podužnom lođom, kojim se uspostavlja vizualni kontrast prema zatvorenijem prizemlju. Iz dubrovačke ladanjske arhitekture, koju Nestorović ne spominje kao uzornu, preuzeta je metoda dvodijelne pročelne raščlambe na prizemni horizontalni pojas obrađen u renesansi i katni s kasnogotičkim otvorima26 da bi se izbjegla trodijelna shema karakteristična za dubrovačke uzidane zgrade potekle u renesansnoj Veneciji.27 Kako bi se dosegla određena originalnost u reinterpretiranju povijesnih uzora, kasnogotički šiljasti lukovi dekorativnih luneta oživljavaju prizemne zone sjevernog i zapadnog pročelja. Na istočnoj fasadi ponovljen je motiv lunete koja uokviruje prozor, dok zapadni stubišni otvor natkriljuje dekorativni luk u etažnom međuprostoru. Različitom obradom prozorskih okvira (nadsvođene niše s reljefima i ravno profilirane edikule) izražene su osobnosti kasnogotičkog i renesansnog stila.
U vanjskoj obradi kata ističu se dvostruki stupići lođe oblikovani u jonskom toskanskom stilu, koji uz plitko isturene balkone ublažavaju strogoću glatkih ploha. Obrubljeni renesansnim pravokutnim prozorima, pojačavaju horizontalni ritam konstruktivno olakšanog kata. Završni potkrovni vijenac jakog ispada u podnožju je raščlanjen dekorativnim konzolama raspoređenim u pravilnom horizontalnom ritmu.
Kako bi se oživile zidne površine i vizualno simbolizirala zgrada financijske institucije, u četirima dekorativnim lunetama, završenim gotičkim šiljastim lukovima, smještene su Pallavicinijeve figuralne alegorije lokalnoga gospodarstva.28 Na istočnome pročelju prikazano je „Poljodjeljstvo” u vidu ženske figure u poluklečećem položaju koja pridržava posudu s plodovima (Sl. 9.). U sjeveroistočnu nišu glavnoga pročelja umetnuta je poluklečeća ženska figura „Pomorstvo” koja u lijevoj ruci drži model jedrenjaka, dok je desnom oslonjena na globus. Alegoriju „Ribarstvo” iz sjeverozapadne lunete personificira figura nagoga mladića koji u lijevoj ruci drži ribu, a oko desne mu je obmotano uže (Sl. 10.). Lunetu bočnoga pročelja u Dumanjskoj ulici (Sl. 11.) ispunjava muška figura „Zanatstvo” koja objema rukama pokreće polugu preše, dok je u lijevome gornjem kutu grb Dubrov-
22 Nestorović, B., 1938.a: 3
23 Carević, Vuković, Štambuk, 2009.
24 Nestorović, B., 1938.a: 3
25 Nestorović, B., 1938.a: 3
26 Dobrović, 1946.; Zdravković, 1953.; Grujić, 1982., 1991.; Karamehmedović, 2015.
nika. Masivna dvokrilna vrata u podnožju zapadne lunete imaju dekorativne volutne konzole u gornjim kutovima.
Obrađene plošno i nenametljivo u prepoznatljivoj maniri Pallavicinijeva lirskog spiritualizma i obogaćene ekspresijom pojednostavnjenih gotičkih vertikala, reljefne su kompozicije obrubljene motivom tordiranog užeta preuzetim iz dubrovačke povijesne arhitekture, primijenjenoga još na hercegovačkim stećcima. Sve su figure izvedene u središtima luneta s dimenzijama manjim od prirodne veličine jer visina njihovih okvira iznosi 1 m. Figure istočne i sjeverne fasade ujednačeno su prikazane kao pasivne, kontemplativne, zanesene i zaokupljene pridruženim atributima, dok je figura na zapadnoj najaktivnija.29 Iako vizualno podređeni arhitekturi, Pallavicinijevi reljefi nisu njezina bezlična tipizirana dopuna, već produhovljena poetska nadgradnja. Po dimenzijama i umjetničkoj kvaliteti višestruko nadmašuju prvobitno zamišljenu floralnu dekoraciju arhitekta Nestorovića. Monumentalnost izraza glavnoga pročelja počiva na fino obrađenim glatkim kvadrima bračkoga kamena s uskim sljubnicama, dok se njegova slojevitost temelji na zrcalnoj simetriji (vizualno podudaranje lijeve i desne strane) i strogoj hijerarhiji dekorativnih aplikacija. Prizemljem dominira svečani polukružni portal, ispred kojeg su uređena simetrična ulazna vrata s postamentima ispisanim latiničnim i ćiriličnim nazivima banke.
Zapadno pročelje u Dumanjskoj ulici riješeno je asimetrično, s manje strogom kompozicijom. Istočna fasada slično je izvedena, ali bez vrata, dok je stražnja na jugu simetrična, s jednostavnim i manje reprezentativnim dekorativnim programom (Sl. 12.). Suvremenije oblikovani pravokutni prozori na bočnim i stražnjoj strani, koji nisu udubljeni u lunete, uokvireni su plitkim renesansnim edikulama. Sastavljeni su od glavnoga zaokretnoga dvokrilnog prozora natkrivenog fiksiranim nadsvjetlom. Nisko četverostrešno krovište, inspirirano dalmatinskom tradicijom i prilagođeno okolišu, podupire horizontalnu raščlambu harmonične kompozicije namijenjene statičnomu vizualnom doživljaju. Skulptorskom nadgradnjom arhitektonske vanjštine Nestorović je podružnici Narodne banke osigurao popularnost kod lokalnoga stanovništva i gostiju, potaknuvši njezin poslovni uspon. Kontrastima svjetla i sjene, udubljenih i blago isturenih površina, zaobljenih i pravokutnih otvora, oživio je siluetu zatvorenoga trezornog objekta. Znatnu je pozornost posvetio oblikovanju detalja opreme,
27 Grujić, 1997: 81-83
28 Vrbica, 2008: 266-270
29 Vrbica, 2008: 272
30 Baće, 2015: 329
zbog čega sve zanatske radove odlikuje vrlo visoka kvaliteta.30
Podružnica referira na kasnogotičku i renesansnu arhitekturu Dubrovnika, što se prepoznaje u ‘kultu kamena’ koji prevladava u njezinoj materijalizaciji, oblicima otvora, krovišta i dvopojasnih pročelja. Kako bi izbjegao doslovno podražavanje povijesnih javnih građevina, Nestorović prizemlje ne rastvara ritmičnim arkadnim trijemovima, već plastički olakšava dekorativni kat. Heraldička i skulptorska dekoracija prezentirana je odmjereno i selektivno, bez prenatrpavanja zidnih ploha, ne umanjujući estetski učinak glatkih kamenih kvadara. Iako je građevinu uspješno kontekstualizirao, Nestorović je na njoj primijenio i neke suvremene, izvana manje uočljive elemente. Osim modernih tehničkih instalacija, konstruktivnih ojačanja i zaštitnih sustava, suvremenost se ogleda u primjeni pravokutnih prozora na fasadama, izostavljanju renesansnoga unutarnjeg dvorišta (atrija ili cortilea raščlanjenog arkadama), često reinterpretiranog u razdoblju historicizma, ovom prilikom zamijenjenog prostranim vestibulom s križnim svodovima.
znAčenje Podružnice nArodne BAnKe Za međuratNu iZGradNju duBrovNika, arHitekturu juGoslavije i opus BoGdaNa Nestorovića siGNiFicaNce oF tHe BraNcH oF tHe NatioNal BaNk For BuildiNG up duBrovNik BetweeN tHe two wars, tHe arcHitecture oF yuGoslavia aNd BoGdaN Nestorović’s opus
Kao eklektička mješavina kasnogotičkih i renesansnih oblika, podjednako inspirirana vanjštinom dubrovačkih javnih i ladanjskih
Sl. 12. Podružnica Narodne banke, Dubrovnik, stražnje pročelje, današnji izgled Fig. 12 Branch of the National Bank. Dubrovnik, back facade, present appearance
građevina, Nestorovićeva se podružnica oslanja na lokalno naslijeđe kao uzornu cjelinu. Iako nedoslovno parafrazira fasadne pojasove i dekoraciju palača Sponza i Kneževa dvora, sadrži i elemente iz ladanjske arhitekture, zbog čega autorova izjava iz 1938. godine o isključivom inspiriranju javnim zgradama gubi na utemeljenju. On je previdio činjenicu da su se još tijekom renesansnoga razdoblja pročelne raščlambe tih funkcionalnih tipova uzajamno prožimale i nadopunjavale, i po cijenu da ne odražavaju unutarnju prostornu podjelu, što su potvrdile naknadne historiografske studije. Ali, osim činjenice da sredinom tridesetih godina prošloga stoljeća njihove odlike nisu bile znanstveno diferencirane, Nestorovićevu izjavu djelomično opravdava i to što zbog prostornih ograničenja na zgradi podružnice nije uspio razviti vrtnu komponentu, svojstvenu ladanjskoj arhitekturi. U konačnici njegovu je historicističku interpretaciju dubrovačko poglavarstvo bezrezervno podržalo, unatoč kritikama Strajnićeva reformističkoga kruga da se time potiče neplodno epigonstvo.31
Nestorovićev evokacijski pristup u to doba nije bio rijedak jer je konzervativizam u velikoj mjeri obilježio međuratnu arhitekturu Dubrovnika. Inspiriranje lokalnim povijesnim supstratom očituje se na većini izvedbi iz dvadesetih godina 20. stoljeća, koje su unatoč prodoru modernizma nastavljene i tijekom tridesetih. Među takvim se pothvatima izdvaja obiteljska palača na Pločama brodovlasnika Bože Banca (1938.), na kojoj su arhitekti Horvat i Bilinić doslovno reinterpretirali pročelja Sponze i Kneževa dvora.32 Poštujući preporuke lokalnoga poglavarstva da se na užemu gradskom području ne provode modernističke izvedbe, Nestorović i Narodna banka opredijelili su se za kontekstualni kontinuitet koji se - pored tradicionalne kamene obloge, simetrične raščlambe i dekorativne obrade - ogleda i u neistaknutom urbanističkom položaju podružnice, uvjetovanom položajem i površinom zemljišta. Time je slojeviti dijalog epoha bitno izostao u korist analogijskog eklekticizma koji naslijeđe tretira kao nezamjenjiv kanon umjesto stvaralački poticaj. Stoga se ni Nestorovićeva izjava o odsutnosti arhaiziranja i kopiranja na ovom zadatku ne može bezrezervno prihvatiti jer - iako istovjetne građevine u starome Dubrovniku uistinu nema - snažno inspiriranje lokalnim gotičko-renesansnim supstratom, s uočljivim referencama na dvije reprezentativne javne palače, ovu konstataciju temeljno dovodi u pitanje.
Problematično je i Nestorovićevo rezolutno svrstavanje dubrovačke podružnice u primjere ‘modernizirane klasicističke arhitekture’.33 Dok njezin klasicizam nije sporan, izražen u
renesansnoj slojevitosti pročelja i trodijelnoj arkadi lođe s toskanskim jonskim dvostrukim stupovima, njezina ‘modernost’ višestruko je upitna. Ne očituje se u prostornom rješenju i materijalizaciji svedenoj na tradicionalne kompozicijske i ikonografske teme. Siluetno ukrućen, zatvoreni sandučasti volumen nije rastvoren iznutra ili na kutovima, zadržavši centraliziranu simetričnu strukturu sa strogo odvojenim funkcijama. Umjesto protočnoga i dinamičnoga primijenjen je statični tlocrt, bez suptilnih prijelaza i širokih ostakljenja koji bi potakli interakciju unutarnjega i vanjskoga prostora.34
Propagirajući kult lokalnog naslijeđa koliko i poslovni prestiž Narodne banke, podružnica u funkcionalnom smislu zaostaje za suvremenije oblikovanim jugoslavenskim novčanim zavodima, bankama i štedionicama iz tridesetih godina, pa i za pojedinim djelima samoga Nestorovića, čiji je akademski klasicizam i umjereni modernizam s primjesama monumentalizma nadvladao regionalne okvire (podružnice Narodne banke u Skopju, Šapcu, Karlovcu, Kragujevcu i Užicu).
Konvencionalno prihvatljiva, dubrovačka je podružnica zadovoljila tradicionalistički ukus lokalnog stanovništva i gradskog poglavarstva. Unatoč Strajnićevim kritikama imućna je klijentela potvrdu elitnoga statusa ponajčešće izražavala reprezentativnim gradnjama s elokventnim pozivanjem na povijesni kontinuitet, za što je oblikovni rječnik moderno usmjerenih arhitekata, suzdržan i sklon minimalizmu, bio neprikladan.35 Time se Nestorović priključio konzervativnom smjeru međuratne izgradnje, opredijeljenom za dalmatinski ‘kult kamena’ i slobodno reinterpretiranje znamenitih građevina.
U pogledu uže arhitektonske morfologije, način na koji Nestorović oživljava dubrovačku tradiciju blizak je Plečniku i njegovim učenicima36, ostvarenjima pojedinih beogradskih arhitekata i spomenutoj izvedbi Horvata i Bilinića. Skrivajući određene prostorne inovacije iza nezaobilaznoga kamenog plašta, autori kompromisnog opredjeljenja popunili su prostor između retrogradno antikvizirajućih i ra-
31 Umjetnički kritičar Kosta Strajnić (1887.-1977.) bio je ključna osoba u modernizaciji dubrovačke kulturne sredine jer se zalagao za očuvanje i prenošenje vrijednosti naslijeđa, ali i za nova avangardna strujanja. Osuđivao je svaku novu izgradnju koja je nosila obilježja mimetičkog i provincijalnog izraza. O njegovu kulturnom doprinosu podrobnije vidjeti u: Viđen, 2007., 2009.; Baće, 2015: 162-174.
32 Paladino, 2011.; Uskoković, 2012: 323-328; Paladino, 2013.; Baće, 2016: 165-166
33 Nestorović, B., Stručna biografija: 4 [SB]
34 Ali važno je istaknuti da oko zgrade ne postoje dovoljni pretprostori koji bi tu interakciju omogućili.
35 Uskoković, 2012: 310
36 Uskoković, 2012: 323; Baće, 2015: 176-194
dikalnih modernističkih izvedbi koje su polarizirale dalmatinsku arhitektonsku scenu. Tome je pridonio i Nestorovićev beogradski kolega Ivan Zdravković (1903.-1991.) gradeći na dubrovačkom području u duhu tradicije i poslije podizanja podružnice Narodne banke37 te istodobno propagirajući moderne graditeljske principe prilagođene kulturi podneblja. Uz angažirane kritičke oglede Zdravković je publicirao i historiografske studije o dubrovačkim dvorcima, potvrđujući koncepcijske sličnosti ladanjske i javne arhitekture.38 Uz njega i Nestorovića, i Milan Minić (1889.-1961.) i Vojin Simeonović (1900.-1978.) također su razvijali kontekstualni pristup lišen radikalnih inovacija.39
Kult kamena, kao isključivoga i trajno prisutnoga građevinskog materijala, bez kojeg je u Dubrovniku bila nezamisliva svaka gradnja, u Nestorovićevoj je interpretaciji dosljedno proveden, i to u skladu s klimatskom i kulturnom uvjetovanošću projektnog zadatka. Nezaobilazna uporaba kamena imala je odlučujuću ulogu u novome arhitektonskom izrazu Dubrovnika i čitave Dalmacije, temeljenog na tradicionalističkim ili inovativnim principima.40
Kao lojalni član konzervativne beogradske umjetničke grupe „Zograf”41, Nestorović nije
37 Baće, 2015: 331-332
38 Zdravković, 1938., 1953.
39 Baće, 2015: 158-159, 329-331, 451-452, 797
40 Uskoković, 2012: 311-312, 314
41 Jovanović, 1998: 106-107; Bolović, 2011-2012: 76-80
42 Brajević je propagirao ‘prostorno kontekstualiziranje’ nove izgradnje u povijesnim i prirodnim okruženjima hrvatske priobalne regije, umnogome određujući njezin civilizacijski karakter. [Viđen, 2007.; Premerl, 2015: 201; Baće, 2015: 8]
43 Ivanišin, 2000.; Blagojević, 2015.
44 Tušek, 1994: 60-62, 174-175; Bošković, Plejić, 2015: 254-256
45 Ignjatović, 2007.; Kadijević, 2018.
podržavao socijalne i estetičke principe novoga građenja, a time ni Strajnićev kulturni reformizam. Prije je naginjao stajalištu Vinka Brajevića o očuvanju načina tradicionalne dalmatinske gradnje42, odbacujući moderne interpolacije. Tumačeći arhitektonsko mediteranstvo kao paradigmatski poticaj kojim se slobodno evociraju, a djelomično i oponašaju njegove povijesne tekovine (za razliku od naprednijih srbijanskih suvremenika Nikole Dobrovića i Milana Zlokovića)43, Nestorović je istupao kao dosljedni tradicionalist. Uostalom, i prije dubrovačke podružnice - na sintezi dalmatinske tradicije i balkanske folklorne arhitekture - temeljio je natječajni projekt Biološko-oceanografskog instituta u Splitu (1930.). Iako nerealiziran, okarakteriziran je kao uspješna prilagodba konzervativne koncepcije zgrade monumentalnoga sadržaja traženomu ‘primorskom tipu građevine’44, što ga je ohrabrilo da slično postupi i u Dubrovniku. U materijalizaciji kontekstualno utemeljena Nestorovićeva je podružnica istodobno potaknula politički poželjno stapanje regionalnih tradicija u nadnacionalni graditeljski izraz, zastupljen na pojedinim državnim objektima i vladarskim rezidencijama.45 Unitarna ideološka komponenta očituje se u položaju jugoslavenskoga državnog grba, nosača zastave i natpisa na postamentima ograde, kojima je podcrtan autoritet centralnih političkih i financijskih vlasti. Takvu vizualnu retoriku reljefnim alegorijama podržao je i Petar Pallavicini koji je jugoslavenstvu naginjao desetljećima, počev od prve stvaralačke etape pod Meštrovićevim utjecajem, pa do međuratnih realizacija za najviše prijestolničke državne institucije. Stoga je dubrovačka suradnja priznatoga umjetničkog dvojca nedvojbeno pridonijela razvoju unitarne likovne kulture, čiji se primorski identitetski sloj smatrao ravnopravnim i poticajnim unatoč formalističkim kontroverzijama koje su prati-
Sl. 13. Podružnica Narodne banke, Mostar, glavno pročelje, današnji izgled
Fig. 13 Branch of the National Bank, Mostar, front, present appearance
Sl. 14. Podružnica Narodne banke, Karlovac, glavno pročelje, originalni izgled
Fig. 14 Branch of the National Bank, Karlovac, front, original appearance
le njegova stapanja s ostalim tradicijama. Uostalom, jedino se u uklapanju u sinkretistički model jugoslavenske državne umjetnosti i mogla ogledati programska primjerenost dubrovačke podružnice ‘svom vremenu’, čiji simbolički ‘žig’ Nestorović decidirano podcrtava 1938. godine, znajući da palača korjenito odstupa od tekovina suvremene arhitekture. Nadnacionalni regionalizam, upotpunjen dekoracijom jugoslavenskoga ideološkog sižea, opaža se i na Nestorovićevoj podružnici Narodne banke u Mostaru (1936.-1937.; Sl. 13.), pogrešno pripisivanoj Nikoli Dobroviću.46 Klasicizirajuća referenca na mediteransko podneblje ogleda se u prostornom i dekorativnom rješenju dvostranoga trijema sa segmentiranim ophodom, kao i nadsvođenim ugaonim lođama najvišega kata. Arkadne lukove trijema podupiru dvostruki masivni stupovi kružnoga presjeka s geometrizirano pojednostavnjenim i grubo obrađenim korintskim kapitelima. Ipak, prostorno pozicioniranje monumentalne palače donekle je neuspjelo jer nije dovoljno istaknuta u gradskom ambijentu, što po ekspresivnoj silueti nedvojbeno zaslužuje. Očito poistovjećujući mediteranske inspiracije s univerzalnim klasicističkim, Nestorović je i mostarsku podružnicu smatrao primjerom modernizirane klasicističke arhitekture, iako i na njoj nema eksplicitnih suvremenih elemenata, već samo pojednostavnjenih tradicionalnih. Za razliku od dubrovačke i mostarske, podružnicu Narodne banke u Karlovcu (projektirana 1938., završena u listopadu 1940.; Sl. 14.) autor svrstava u ostvarenja ‘bezornamentalne i moderne arhitekture’47, čiji je repertoar također eksploatirao. No, ni ona nije dosljedno modernistička, unatoč neupadljivom krovu i glatkim fasadnim plohama, čime se dodatno potvrđuje problematičnost Nestorovićeve stilske klasifikacije vlastitih djela. Kao monumentalna trokatnica s izdignutom atikom krilnog segmenta, karlovačka je podružnica, uz skopsku i kragujevačku, po kubaturi najobuhvatnija Nestorovićeva državna javna građevina. Znatno je viša i urbanistički nametljivija od bitolske, dubrovačke i mostarske podružnice, predstavljajući krunu gradskoga bloka. Oblikovana u maniri moderniziranoga monumentalizma, karakterističnog za javne građevine prije Drugoga svjetskog rata, lišena je mediteranskih i folklorističkih reminiscencija.48 Njezino je prizemlje odijeljeno na poduži pravokutni blok sa šalter-salom, trezorom i ravnateljevim kabinetom, dok su u zaobljenome ugaonom krilu smješteni arhiva i eskontni odjel. Na prvom su katu stan za ravnatelja i kancelarije, a na drugom uredi.49
Unatoč nastojanju projektanta da podcrta dinamizam izduženih masa akcentiranih na uglu, silueta građevine ostala je usiljena, a
plohe ogoljene. Dominacija vertikala provedena je na bočnoj fasadi koja je poput glavne riješena usijecanjem niša, s razlikom što su ovdje prislonjeni monolitni stupovi kvadratna presjeka. Po naglašavanju ugla i urbanističkoj ekspanzivnosti palača se može usporediti s podružnicama u Skopju, Šapcu i Kragujevcu. Danas je u toj dobro očuvanoj i nedavno obnovljenoj zgradi centralna poslovnica „Karlovačke banke”.
ZakljuČak
coNclusioN
Inspirirana dubrovačkim gotičko-renesansnim graditeljskim supstratom, Nestorovićeva je podružnica osim lokalnoga kontekstualizma potaknula i jugoslavenska kulturna prožimanja, podržana od njegova suradnika Petra Pallavicinija. Ipak, oblikovno više dubrovačka negoli općejugoslavenska, istodobno odražava i krizu centralističkoga političkog koncepta, produbljenu nakon pogibije kralja Aleksandra I. Karađorđevića (1934.), zbog čega su integracijski procesi u državi rapidno slabili, što potvrđuju i rezultati izbora provedenih u dubrovačkom kotaru 1935., 1938. i 1940. godine.50
Podružnica je ujedno i primjer mediteranskih inspiracija u jugoslavenskoj međuratnoj arhitekturi, historiografski nedovoljno osvijetljenih.51 Jer osim na podružnicama Narodne banke u Bitoli, Dubrovniku i Mostaru, one se očituju i na pročelju Nestorovićeve beogradske obiteljske kuće u Ulici kneza Miloša 97 (1933.)52, gdje obrada intradosa kapitela predstavlja reinterpretaciju autentičnog motiva s franjevačkoga klaustra u Dubrovniku i volutnih kapitela lapidarija katedrale u Kotoru.53
46 Zadro, 2017: 195-196, 660. U zgradi nekadašnje SDK danas su Ministarstvo pravosuđa HNŽ i Porezna uprava.
47 Nestorović, B., Stručna biografija: 5 [SB]
48 Stefanović, 2014: 168-169
49 ANB, podružnica u Karlovcu
50 U konačnici, pokretanje dubrovačke podružnice Narodne banke nije umanjilo rastuće anticentralističko političko raspoloženje lokalnoga stanovništva koje je na državnim (1935. i 1938.) i općinskim (1940.) izborima masovno podržalo listu udružene opozicije s Vlatkom Mačekom na čelu. [Mirošević, 2011.]
51 Podružnica Narodne banke nedvojbeno zaslužuje da se promatra u tom specifičnom kontekstu, pogotovo zato što je modernistički ogranak mediteranskih inspiracija u arhitekturi međuratnoga Dubrovnika već historiografski osvijetljen. [Baće, 2016.]
52 Marković, 2006: 90
53 Na pomoći u prikupljanju materijala za ovaj znanstveni prilog, nastao tijekom rada na projektu 177013 Ministarstva nauke, prosvete i tehnološkog razvoja Republike Srbije, najsrdačnije zahvaljujem kolegama: Zlatku Karaču, Sandri Brajković, Luki Krmpotiću, Alenu Žuniću, Dairi Branđolici Pavlović, Borislavu Puljiću, Mariji Rakić, Ivanki Miličević Capek, Ivanu R. Markoviću, Tadiji Stefanoviću, Dušku Kuzoviću, Stanislavu Živkovu, Kokanu Grčevu, Aleksandri Ilijevski i Vladani Putnik Prica.
1. Baće, A. (2015.), Arhitektura Dubrovnika između dva svjetska rata, doktorska disertacija, Odsjek za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta, Zagreb
2. Baće, A. (2016.), Međuratna arhitektura Dubrovnika i nasljeđe Mediterana, u: Zbornik Dana Cvita Fiskovića VI, Razmjena umjetničkih iskustava u jadranskome bazenu [ur. Gudelj, J.; Marković, P.; Marinković Munk, A.], Odsjek za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta: 60-71, Zagreb
3. Becić, I. M. (2003.), Finansijska politika Kraljevine SHS 1918-1923, Stubovi kulture, Beograd
4. Benić Penava, M. (2005.), Pomorske djelatnosti na dubrovačkom području između dva svjetska rata, „Naše more”, 52 (5-6): 238-240, Dubrovnik
5. Benić Penava, M.; Matušić, Đ. (2012.), Razvoj smještajnih kapaciteta na dubrovačkom području između dva svjetska rata: polazište za razvoj suvremenog turizma, „Acta Turistica”, 24 (1): 61-86, Zagreb
6. Benić Penava, M. (2013.), Bankarsko poslovanje u Dubrovačkom i Bokakotorskom kotaru između dva svjetska rata (1918.-1941.), „Anali”, 51 (2): 613-629, Dubrovnik; https://doi.org/ 10.21857/ygjwrc63zy
7. Blagojević, Lj. (2015.), Itinereri: Moderna i Mediteran. Tragovima arhitekata Nikole Dobrovića i Milana Zlokovića, Službeni glasnik, Beograd
8. Bogunović, S. G. (2004.), Arhitektonska enciklopedija Beograda XIX. i XX. veka, knj. I.-III., Beogradska knjiga, Beograd
9. Bolović, A. (2011.-2012.), ‘Zografski momenti’ arhitekture, vajarstva i scenografije, u: Zograf. Društvo umetnika, Muzej rudničko-takovskog kraja, Muzej savremene umetnosti, Galerija Matice srpske, Narodni muzej Kraljevo, 75-94, Gornji Milanovac, Beograd, Novi Sad, Kraljevo
10. Bošković, M.; Plejić, R. (2015.), Biološko-oceanografski institut u Splitu arhitekta Fabijana Kaliterne, „Prostor”, 23 (2 /50/): 251-262, Zagreb
11. Carević, L.; Vuković, I.; Štambuk, A. (2009.), Bračko kamenarstvo i klesarske škole - povijesni pregled sa osvrtom na Selca, „Klesarstvo i graditeljstvo”, XX (1-2): 87-95, Pučišća
12. Ćorić, F. (2013.), Prilog poznavanju historicističkih intervencija na dubrovačkoj Divoni 1888.1892., „Portal”, 4: 37-47, Zagreb
13. Dobrović, N. (1946.), Dubrovački dvorci, Urbanistički zavod NRS, Beograd
14. Đurić Zamolo, D. (1975.), In memoriam, Profesor arhitekta Bogdan Nestorović, „Godišnjak grada Beograda”, XXII: 365-370, Beograd
15. Grčev, K. (2003.), Stilska ergonomija, Institut za folklor „Marko Cepenkov”, Skopje
16. Grčev, K. (2004.), From Form to Style, Institute of folklor „Marko Cepenkov”, Skopje
17. Grujić, N. (1982.), Prostori dubrovačke ladanjske arhitekture, JAZU, Razred za likovnu umjetnost, Zagreb
18. Grujić, N. (1991.), Ladanjska arhitektura dubrovačkog područja, Institut za povijest umjetnosti, Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb
19. Grujić, N. (1997.), Ranjina kuća u Dubrovniku od XV. do XX. stoljeća, „Peristil”, 39: 69-84, Zagreb
20. Ignjatović, A. (2007.), Jugoslovenstvo u arhitekturi 1904.-1941., Građevinska knjiga, Beograd
21. Ivanišin, K. (2000.), Arhitekt Nikola Dobrović i vizija demokratskoga grada, „Radovi IPU”, 24: 127-134, Zagreb
22. Ivanišin, K.; Thaler, W.; Blagojević, Lj. (2015.), Dobrović in Dubrovnik, Jovis, Berlin
23. Janković, D. (1976.), Čovek i radnik Bogdan Nestorović, „Urbanizam Beograda”, 34-35: 44-45, Beograd
24. Jovanović, Z. (1998.), Društvo umetnika Zograf, Mrlješ, Beograd
25. Kadijević, A. (2018.), Between unitarism and regionalisms: Architecture in Yugoslavia 19181941, u: Architecture of independence in Central Europe / Architektura niepodległości w Europie Środkowej, International Cultural Centre: 248274, Krakow
26. Kapetanić, N.; Lasić, B. (2008.), Dubrovački tramvaj 1910.-1970, Društvo prijatelja dubrovačke starine, Dubrovnik
27. Karamehmedović, D. (2015.), Prostorna i funkcionalna klasifikacija dubrovačke ladanjske arhitekture: doprinos društvenome vrednovanju, „Anali”, 53: 459-487, Dubrovnik; https:// doi.org/10.21857/m8vqrt0vk9
28. Kobašić, A. (1993.), Turizam u razvoju dubrovačkog gospodarstva tijekom XX. stoljeća, „Ekonomska misao i praksa”, 2: 97-115, Dubrovnik
29. Maksić, S. (2000.), Život i delo arhitekte Bogdana Nestorovića, magistarski rad, Odeljenje za istoriju umetnosti Filozofskog fakulteta Univerziteta, Beograd
30. Maksić, S. (2001.), Delo Bogdana Nestorovića u južnoj i jugoistočnoj Srbiji, „Leskovački zbornik”, XLI: 263-270, Leskovac
31. Manević, Z. (1981.), Naši neimari. Bogdan Nestorović, „Izgradnja”, 5: 53-58, Beograd
32. Manević, Z. (2008.), Leksikon neimara, Građevinska knjiga, Beograd
33. Marković, I. R. (2006.), Zanatski dom u Beogradu arh. Bogdana Nestorovića, „Godišnjak grada Beograda”, LIII: 311-335, Beograd
34. Marković, I. R. (2008.-2009.), Ekstenzija autentičnog modela. Porodična kuća arhitekte Bogdana Nestorovića u Beogradu, „Zbornik Muzeja primenjene umetnosti”, 4-5: 85-97, Beograd
35. Marković, I. R. (2010.), Arhitekta Bogdan Nestorović kao tumač arhitekture Užičkog kraja, „Užički zbornik”, 341: 91102, Užice
36. Marković, I. R. (2012.), Jedan primer trezorne arhitekture u Kragujevcu: Podružnica Narodne banke Kraljevine Jugoslavije, delo arhitekte Bogdana Nestorovića, „Šumadijski anali”, 7: 305-315, Kragujevac
37. Mirošević, F. (2011.), Političko opredjelivanje birača kotara Dubrovnik 1931.-1940., „ČSP”, 155-182, Zagreb
38. Nestorović, B. (1938.a), Zgrada Narodne banke u Dubrovniku, „Tehnički list”, 1-2: 1-4, Zagreb
39. Nestorović, B. (1938.b), Venecijanske palate, „Umetnički pregled”, 6: 212-216, Beograd
40. Nestorović, N. (1938.), Palate u Florenci, „Umetnički pregled”, 6-7: 184-197, Beograd
41. Paladino, Z. (2011.), Desetljetni opus graditelja Lavoslava Horvata i Harolda Bilinića za dubrovačkog investitora Božu Banca, „Radovi IPU”, 35: 237-254, Zagreb
42. Paladino, Z. (2013.), Palača Boža Banca, „Oris”, 84: 178-190, Zagreb
43. Pelc, M. [ur.] (2010.), Hrvatska umjetnost. Povijest i spomenici, Institut za povijest umjetnosti i Školska knjiga, Zagreb
44. Porčić, Lj.; Milovanović, D. (2010.), Petar Palavičini, Galerija RTS, Beograd
45. Premerl, T. (2015.), Hrvatska moderna arhitektura između dva rata. Nova tradicija, EPH Media, Zagreb
46. Stefanović, T. (2014.), Tokovi u srpskoj arhitekturi 1935-1941, doktorska disertacija, Odeljenje za istoriju umetnosti Filozofskog fakulteta, Beograd
47. Š. (1935.), Otvaranje podružnice Narodne banke u Dubrovniku, „Pravda”, 3.V.: 16, Beograd
48. Toševa, S. (2018.), Nestorović, Bogdan, u: Srpski biografski rečnik, knj. 7: 282, Matica srpska, Novi Sad
49. Tušek, D. (1994.), Arhitektonski natječaji u Splitu 1918.-1941., Društvo arhitekata, Split
50. Uskoković, S. (2012.), Modernitet i tradicija u novijoj dubrovačkoj arhitekturi, „Anali”, 50: 205-338, Dubrovnik
51. Viđen, I. (2007.), Kosta Strajnić: Dubrovnik bez maske i polemika sa Vinkom Brajevićem u čuvanju dalmatinske arhitekture, K-R Centar, Hrvatsko restauratorsko društvo, Zagreb
52. Viđen, I. [prir.], (2009.), Strajnićev zbornik, Matica hrvatska (ogranak Dubrovnik), Institut za povijest umjetnosti, Dubrovnik-Zagreb
53. Vrbica, S. Ž. (2008.), Javne skulpture Petra Pallavicinija u Dubrovniku, „Anali Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku”, 46: 259278, Zagreb-Dubrovnik
54. Zdravković, I. (1938.), Dubrovački dvorci, „Umetnički pregled”, 12: 353-356, Beograd
55. Zdravković, I. (1953.), Dubrovački dvorci. Analiza arhitekture i karakteristika stila, Arheološki institut SAN, Beograd
Arhivski izvori
Archive Sources
1. Državni arhiv, Dubrovnik, Zbirka građevinskih planova Općine Dubrovnik (1837.-1957.), HRDADU292, svež. 115/58 i 119/4 [DAD]
2. Arhiv Narodne banke, Beograd, fond Narodne banke Kraljevine SHS/Jugoslavije, 1919./20.1945. (ANB 1/II), zbirka arhitekta Bogdana Nestorovića [ANB]
3. Rukopis Stručna biografija Nestorovićevi su nasljednici iz obitelji Nestorović-Cakić ustupili 2012. godine biblioteci Odeljenja za istoriju umetnosti Filozofskog fakulteta u Beogradu [SB]
Izvori ilustracija
Illustration Sources
Sl. 1., 8., 9., 11., 12. Arh. Sandra Brajković, Dubrovnik
Sl. 2.-3. Zbirka dr. Ivana R. Markovića, Beograd (dokumenti o opusu Bogdana Nestorovića)
Sl. 4.-7. DAD
Sl. 10. Nestorović, 1938.a: 3
Sl. 13. Arh. Marija Rakić, Mostar
Sl. 14. Zbirka Luke Krmpotića, Karlovac
The branch of the National Bank of Yugoslavia, built in Dubrovnik’s area of Pile between June 1935 and April 1936, stands out among other public buildings built in this city between the two world wars. It forms an integral part of the protected historic core of Dubrovnik. This significant building was designed by the Belgrade-based architect Bogdan Nestorović (1901-1975) who drew his inspiration from the local built heritage. Since it has only been occasionally mentioned in scientific historiography, it deserves a thorough monographic review. Relevant sources for a study of its architectural history (besides the existing building at 15, in the street called Ulica branitelja Dubrovnika) include original technical documents from Dubrovnik State Archives and the Belgrade Archives of the National Bank, articles from the interwar daily press and professional periodicals, historical photographs, data from Nestorovic’s legacy and few historiographic comments.
The palace was built along a busy road in Pile area, on a sloping plot in the direction of Boninovo and Gruz, with its facades facing four sides of the world. It organically blends into a row of traditionally shaped stone-clad catering facilities and residential buildings. Its main entrance was originally in a street called at the time Put XIII novembra (today at 15, Ulica branitelja Dubrovnika). Its right side faces Dumanjska Street while its left side faces the estate of Dr. De Giulli de Raymond. Its wide rear facade is turned towards the Sisters of Mercy Institute. The palace stood out among the few state-owned public buildings erected during the interwar period in Dubrovnik area. The majority of the new buildings were designed by the local associates of the regional administration’s technical service, while others were conceived by the architects from other Yugoslav major cities.
In 1938 Nestorović noted that he drew inspiration for this project from the historical architecture of Dubrovnik, namely its public palaces whose compositions were smoother, more regular, richer than the preserved private single-family houses. He did not want to overemphasize decoration and details but highlighted the expressive quality of the windows whose frames soften the austerity of the vol-
Biografija Biography
Dr.sc. aleksaNdar kadijević (Beograd, 1963.) redoviti je profesor Odeljenja za istoriju umetnosti Filozofskog fakulteta u Beogradu, na kojem radi od 1989. Glavni mu je historiografski interes vezan za povijest novije srpske, jugoslavenske i ruske arhitekture. Objavio je 13 znanstvenih monografija. Surađuje u časopisu „Prostor” od 2011. godine.
ume and the main cornice. He finally concluded that his intention was not to archaize or copy the existing buildings nor to make this building distinctly different from the rest of the architecture in the old city of Dubrovnik. Instead he tried to give the palace a “recognizable distinctive mark of the period”.
With a sculptural upgrade of the architectural exterior, Nestorović made the National Bank branch popular with locals and guests thus boosting its business. He successfully revived the silhouette of a closed vault with the contrasts of light and shade, the recessed and slightly protruding surfaces, rounded and cubic openings.
The building is a reference to the late Gothic and Renaissance architecture of Dubrovnik recognizable in the “stone craft” prevailing in its execution, forms of openings, roof and two-lane facades. In order to avoid literal imitation of public historic buildings, Nestorović did not dissolve the groundfloor level by means of the rhythmic arcade porticoes but rather relieves its decorative floor. Heraldic and sculptural decoration is executed in a moderate and selective manner without overcrowding the wall surfaces, yet without diminishing the aesthetic effect of smooth stone cuboids.
Promoting local tradition and the business prestige of the National bank, this building functionally lags behind other more modern Yugoslav financial institutes, banks and savings banks from the 1930s and even behind some other buildings designed by Nestorović whose academic Classicism and moderate Modernism coupled with traces of monumentalism surpassed the regional context (branches of the National bank in Skopje, Šabac, Karlovac, Kragujevac, and Užice).
Contextually grounded in its materialization, Nestorovic’s building encouraged politically desirable merging of regional traditions into a supranational architectural vocabulary executed on some individual state buildings and residences. The unitary ideological component is manifested in the position of the Yugoslav coat of arms, flag pole and inscriptions on the fence posts that highlighted the authority of the central political and financial power. This kind of visual rhetoric using relief allego-
aleksaNdar kadijević, Ph.D., (Belgrade,1963). Full Professor in the Department of History of Art at the Faculty of Philosophy in Belgrade where has been working since 1989. His main historiographic interests are focused on the history of recent Serbian, Yugoslav and Russian architecture. He has published 13 scientific monographs. Sažetak Summary
ries was supported by Petar Pallaviccini who used to favor the Yugoslav political option for decades starting from the first creative phase under Meštrović’s influence to the top presidential state institutions between the two Wars.
The branch building clearly manifests the Mediterranean influences in Yugoslav architecture between the two World Wars that are still insufficiently researched. Besides the branches of the National bank in Bitola, Dubrovnik, and Mostar, such influences are present on the facades of Nestorović’s single-family house in Belgrade at 97, Kneza Miloša street (1933). His treatment of the intrados of the capital is a reinterpretation of an authentic motif from the Franciscan cloister in Dubrovnik and the volute capitals of the lapidarium of the Kotor cathedral.
Supranational regionalism, coupled with decoration inspired by the Yugoslav ideological tendencies is also noticeable on the Nestorović’s branch of the National bank in Mostar (1936-1937), wrongly attributed to Nikola Dobrović. Classicist reference to the Mediterranean is reflected in spatial and decorative design of a double-side portico with a segmented wrap-around walkway as well as the arched corner lodges of the top floor. Unlike Dubrovnik and Mostar bank branches, the branch of the National bank in Karlovac (designed in 1938, completed in October 1940) is seen by its author as “devoid of decoration and purely Modernist work of architecture”.
However, even this building is not consistently executed in a Modernist manner despite its unobtrusive roof and smooth facade surfaces. In this respect Nestorović’s stylistic classification of his own works is not entirely unproblematic. The branch in Karlovac - a three-story building with a raised attic of the wing segment - together with the buildings in Skopje and Kragujevac, is the most monumental of all Nestorović’s public buildings. Considerably taller and more imposing than the branches in Bitola, Dubrovnik and Mostar, it literally crowns the entire urban block. Designed in a modernized monumental manner so typical of the public buildings before the Second World War, it is devoid of Mediterranean and folk references.
1 Grad Zagreb Gradski ured za strategijsko planiranje i razvoj Grada
HR - 10000 Zagreb, Ulica Republike Austrije 18
2 Sveučilište u Zagrebu Arhitektonski fakultet HR - 10000 Zagreb, Kačićeva 26 sonja.socivica@zagreb.hr ksmit@arhitekt.hr
Izvorni znanstveni članak https://doi.org/10.31522/p.27.2(58).3
UDK 711.122 (436 Beč: 439 Budimpešta: 497.5 Zagreb) ”20” Tehničke znanosti / Arhitektura i urbanizam
2.01.02. - Urbanizam i prostorno planiranje Članak primljen / prihvaćen: 21.11.2019. / 16. 12. 2019.
1 City of Zagreb
City Office for the Strategic Planning and Development of the City Croatia - 10000 Zagreb, Ulica Republike Austrije 18
2 University of Zagreb
Faculty of Architecture
Croatia - 10000 Zagreb, Kačićeva 26 sonja.socivica@zagreb.hr ksmit@arhitekt.hr
Original Scientific Paper
https://doi.org/10.31522/p.27.2(58).3
UDC 711.122 (436 Beč: 439 Budimpešta: 497.5 Zagreb) ”20” Technical Sciences / Architecture and Urban Planning 2.01.02. - Urban and Physical Planning Article Received / Accepted: 21.11.2019. / 16. 12. 2019.
Komparativna analiza Beča, Budimpešte i Zagreba
Strategic Urban Planning and Development
Comparative Analysis of Vienna, Budapest, and Zagreb
BečBudimpeštaZagreb razvojna strategija strateško planiranje razvoja urbani razvoj komparativna analiza
Iskustva gradova Europske unije u strateškom planiranju razvoja mogu biti primjeri dobre prakse koji su uz razumijevanje konteksta primjenjivi na Zagreb. Analizom podataka i strateških dokumenata uspoređene su razvojne strategije Beča, Budimpešte i Zagreba. Sintezom i vrjednovanjem nalaza formuliran je prijedlog mogućih preporuka za rad na razvojnoj strategiji Grada Zagreba, primjenjivih na širi kontekst strateškog planiranja razvoja gradova.
ViennaBudapestZagreb development strategy strategic development planning urban development comparative analysis
The EU cities can serve as examples of good practice regarding their strategic development planning that, with a proper understanding of the context, may be applicable to Zagreb. The analysis of data and strategic documents allows a comparison between the cities of Vienna, Budapest, and Zagreb in terms of their development strategies. The results have been used to formulate a development strategy proposal for the City of Zagreb, applicable to a broader context of strategic urban planning and development.
uvod
Strateško planiranje razvoja važno je za gradove jer im omogućuje aktivnu ulogu u formiranju i postizanju razvojnih ciljeva te potiče kvalitetnije raspolaganje postojećim i aktiviranje novih resursa i izvora financiranja. U Republici Hrvatskoj ovo je područje definirano Zakonom o regionalnom razvoju i Zakonom o sustavu strateškog planiranja i upravljanja razvojem. Temeljeno na Zakonu o sustavu strateškog planiranja i upravljanja razvojem Republike Hrvatske1 pokrenuta je izrada nacionalne razvojne strategije za razdoblje do 2030. kojom će se odrediti razvojni smjerovi i strateški ciljevi te koji će se zatim razrađivati u planovima niže razine, pa tako i u planovima razvoja jedinica lokalne i područne - regionalne samouprave. Izradom nove nacionalne razvojne strategije i pripremama za izradu plana razvoja Grada Zagreba mogu se sistematizirati i vrjednovati spoznaje o dosad izrađenim dokumentima, procesima i uvjetima u kojima su oni nastajali. Pritom se temeljem usporedbenih analiza sa strategijama europskih gradova mogu utvrditi smjernice i polazišta za izradu planskih dokumenata za razdoblje nakon 2020. godine.
S ciljem evaluacije dosadašnjeg pristupa strateškom planiranju razvoja i evidentiranja primjera dobre prakse provedena je usporedba strateških dokumenata Grada Zagreba s razvojnim strategijama dvaju glavnih gradova država članica Europske unije.
metodoloŠki okvir
metHodoloGical Framework
Uspoređuju se gradovi Beč, Budimpešta i Zagreb (Tabl. I.), koji imaju geografsku i povijesnu povezanost, slično kulturno, povijesno i planersko naslijeđe i nalaze se u zemljama članicama Europske unije [EU]. Ujedno su i glavni gradovi koji, kao što je to slučaj i kod Grada Zagreba, zbog svoje veličine i ekonomske snage imaju poseban status unutar matičnih država. Različit tretman glavnoga i najvećega grada očituje se kroz formiranje njegova područja posebnim administrativnim i planskim jedinicama2, ali i kroz formuliranje specifičnih zakonodavnih odrednica.
Beč ima visoku razinu kvalitete života3 i izvrsne primjere projekata urbanog razvoja i strateških dokumenata [STEP 2025]. Predstavlja primjer najbolje prakse te će se, s obzirom na zajedničku povijest i blizak srednjoeuropski kontekst, moći identificirati primjeri i mehanizmi planiranja razvoja primjenjivi u određenom obliku i na Grad Zagreb. Budimpešta je grad koji također obilježava sličan kulturnopovijesni kontekst, kao i razvoj grada usporediv sa Zagrebom. Budimpeštu pogodnim gradom za komparativnu analizu čine elementi prostorno funkcionalne strukture, strateški razvojni dokumenti (Budapest 2020 i Budapest 2030) te primjeri programa urbanog razvoja.4 Uz navedeno, gradske uprave Beča i Zagreba razvijaju dugogodišnju suradnju5 u brojnim područjima pa su strateški razvojni dokumenti obaju gradova koristan materijal za analizu i usporedbu. U sklopu istraživanja proučeni su strateški dokumenti, studije, planovi i programi, i to europske, nacionalne i gradske (regionalne, županijske) razine, kako bi se utvrdila obilježja propisa, preporuka i smjernica. Radi uvida u sustav strateškog planiranja razvoja, osim razvojnih strategija kao ključnih materijala za usporedbu i evaluaciju razmatraju se i povezani dokumenti, programi i planovi. Temeljem prikupljenih materijala prikazuje se ustroj, trenutačno stanje, obilježja i posebnosti analiziranih gradova. Usporednom analizom obuhvaćena su obilježja konteksta nacionalnih strateških i razvojnih politika, makrosektora (društvo, gospodarstvo, prostor i okoliš), kao i formulacija strateških okvira. U svrhu osiguravanja usporedivosti podataka korišteni su podaci iz analiziranih strateških dokumenata temeljem kojih je pripremana i izrađena analiza određenih tema i područja, zatim podaci Statističkog ureda Europske unije [Eurostat], nacionalnih statističkih ureda, te statistički i drugi podaci gradskih institucija i upravnih tijela. S obzirom na raspoloživost, korišteni su i podaci dostupni na razini urbanih aglomeracija6 jer gradovi-središta prostorno, demografski i eko-
nomski dominiraju u svojim urbanim aglomeracijama. Radi dobivanja detaljnijih informacija o pojedinim temama i procesima kontaktirani su predstavnici gradskih upravnih tijela, ponajprije djelatnici bečkoga Magistratsabteilung 18 [MA 18] i sudionici izrade budimpeštanskih strateških dokumenata. Za prikupljanje podataka o razvojnim strategijama formuliran je upitnik koji je poslan ključnim dionicima procesa strateškog planiranja u analiziranim gradovima. Upitnik je sadržavao pitanja o osnovnim podacima svakoga grada, organizacijskom i institucionalnom okviru strateškog planiranja, a tražene su i informacije o razvojnim strategijama, njihovu sadržaju i načinu izrade. Uz strukturirana pitanja u upitniku je ostavljena mogućnost formuliranja preporuka za navođenje najvažnijih elemenata i koraka u procesu izrade razvojnih strategija.7
strateŠko plaNiraNje raZvoja
strateGic developmeNt plaNNiNG
Pojmovi vezani za strateško planiranje razvoja nisu jednoznačno određeni pa je za potrebe istraživanja dan pregled termina kojih definicije najbolje obuhvaćaju analizirani materijal.8
Osnovni cilj strateškog planiranja razvoja jest promišljanje budućnosti kroz strukturirani proces pripreme i donošenja dugoročnih odluka radi ostvarivanja postavljenih ciljeva i prioriteta razvoja za određeno razdoblje trajanja strateškog dokumenta. Strateško planiranje uključuje sustavnu brigu o učinkovitom raspoređivanju resursa i pretpostavlja uključenost relevantnih dionika i njihov konsen-
1 NN 123/2017
2 Na razini NUTS 3 regija unutar svake države glavni grad je posebna jedinica; na razini NUTS 2 regija, Budimpešta i Beč su zasebne jedinice, a u RH je pokrenut proces izmjene NUTS 2 regija koji će rezultirati izdvajanjem Grada Zagreba u posebnu jedinicu; više pod https: //razvoj.gov.hr/UserDocsImages/Vijesti%20-%20dokumenti/Izrada%20prijedloga%20nove%20NUTS%20klasifikacije%20u%20RH%20012019.pdf
3 Beč je devet puta za redom proglašen prvim u svijetu po kvaliteti života prema Mercer Quality of Living survey
4 Na primjer revitalizacija četvrti Magdolna.
5 Zagreb je još 1994. potpisao sporazum o suradnji i s Bečom i s Budimpeštom.
6 Eurostat prikuplja podatke na razini FUA (functional urban areas), koja je definirana kao aglomeracija grada i okolice temeljena na funkcionalnoj povezanosti, gdje je osnovni kriterij udio zaposlenih dnevnih migranata u gradsko središte i iznosi minimalno 15%.
7 Upitnik je korišten kao radni materijal pri izradi studije Komparativna analiza izrade i provedbe razvojnih strategija europskih gradova, koju su izradili Urbanex d.o.o. i Gradski ured za strategijsko planiranje i razvoj Grada.
8 U analizi je fokus na sadržaju razvojnih strategija, stoga je težište na proučavanju strateških dokumenata i zakonodavnog sustava koliko je nužno u odgovarajućim poglavljima. Strateško planiranje razvoja širok je pojam koji se ovdje razmatra u kontekstu načina na koji razvoj planiraju Beč, Budimpešta i Zagreb te se ponajprije razmatra konačni rezultat procesa, odnosno razvojna strategija.
Tabl. I. Osnovni podaci Beča, Budimpešte i Zagreba
Table I Fundamental data about Vienna, Budapest, and Zagreb Beč Budimpešta Zagreb
Površina (km2) 414, 87 525,12 641,32
Broj četvrti / okruga* 23 okruga 23 okruga 17 četvrti
Broj stanovnika 2017. 1 867 582 1 752 704 (2017.) 802 762 (2017.)
Usporedba stanovništva 2017. /2007. + 12,4% + 3,3% + 2,8%
Prirodni prirast stanovništva (2017.) 4 152 - 6 251 - 750
Migracijski saldo (2017.) 16 791 3 281 1 003
* Niža administrativna razina
zus oko definiranih prioriteta i načina njihova ostvarenja. Razvojna strategija rezultat je procesa strateškog planiranja razvoja.
Razvojna je strategija dokument koji daje opći okvir za društvenogospodarski održivi razvoj grada, uvažavajući prostorni aspekt i specifičnosti područja za kojeg se obuhvat izrađuje. Razvojne strategije kao temeljni dokumenti koji sustavno usmjeravaju razvoj pojedinih gradova izrađuju se i provode u sklopu različitih zakonskih propisa koji definiraju razvojno planiranje. Ovi kompleksni, multisektorski dokumenti uz ekonomske, društvene, okolišne i tehnološke, sagledavaju i prostorne potencijale i izazove. U skladu s participativnom prirodom razvojne strategije krug dionika uključuje stručnu i širu javnost, koje se na različite načine uključuju u etape izrade i provedbe dokumenata. Razvojna strategija uvijek sadrži element vizije dugoročnoga razvojnog usmjerenja što se nastoji ostvariti kroz provedbu aktivnosti koje su rezultat implementacije definirana strateškog okvira. Strateški okvir ključni je dio razvojne strategije, čijom se implementacijom teži postići željene razvojne promjene. Strateški okvir sadrži hijerarhijski usklađene elemente i može biti uspostavljen na više ili manje formalan način, ovisno o strukturi i razini detaljnosti kojom se definira njegov sastav, pri čemu je važno interno usklađivanje elemenata, tj. postavljanje ciljeva, prioriteta, mjera, aktivnosti i dr. u logički povezan međuodnos kroz koji se adekvatno nadopunjuju. Usklađivanje je potrebno provesti i u eksternom smislu radi osiguravanja usklađenosti s planskim dokumentima više razine, europskim i nacionalnim programima, smjernicama i preporukama, odgovarajućim sektorskim strategijama i sl. Provedbeni dio razvojne strategije uključuje neke ili sve sljedeće komponente: financijski okvir, institucionalni okvir i definiranje odgovarajućih mehanizama implementacije, praćenja i izvještavanja, te definiranje i pregled strateških projekata, područja ili zona. Razvojna politika EU najviše je vezana za Kohezijsku (regionalnu) politiku koja teži postizanju ravnomjernog razvoja država članica i svih njihovih regija. Ciljevi Kohezijske politi-
ke prvotno su usmjeravani samo na jačanje gospodarske i socijalne kohezije, ali u razdoblju 2014.-2020. prepoznata je potreba osiguranja održivijega i uravnoteženijega ‘teritorijalnog’ razvoja. Teritorijalnom kohezijom9 žele se ojačati posebnosti svakog područja unutar država članica i aktivirati njihov i vlastiti potencijali. Teritorijalna agenda 2020 rezultat je promišljanja kako je ciljeve strategije Europa 202010 moguće postići samo uzimajući u obzir teritorijalnu dimenziju, odnosno razvojne specifičnosti pojedinih regija. Sve se više prepoznaje i važnost gradova u kojima je koncentriran ekonomski, socijalni i demografski kapital, te nužnost specifičnog pristupa razvojnim izazovima urbanih područja. Ministri nadležni za urbana pitanja zemalja Europske unije i pridruženih zemalja na neformalnom sastanku održanom u svibnju 2016. postigli su sporazum poznat kao Amsterdamski pakt, čime je započeo proces izrade Urbane agende.11
Prostorno planiranje, za razliku od regionalne i okolišne politike Europske unije, nije u njenoj izvornoj nadležnosti, nego u nadležnosti država članica. Uz već spomenute dokumente treba istaknuti Perspektivu europskoga prostornog razvoja [ESDP], koju je 1999. donijelo neformalno vijeće ministara nadležnih za prostorno uređenje, a kroz koji su usuglašeni zajednički prostornoplanski razvojni ciljevi. ESDP predstavlja programski i politički okvir za sektorske politike koje utječu na prostor na europskoj, nacionalnoj, te regionalnoj i lokalnoj razini država članica. Zbog razlika između pojedinih regija i načina na koji implementacija europskih politika utječe na postizanje cilja uravnoteženoga razvoja potrebno je formulirati prostorno diferencirane mjere, a prostorne smjernice12 moraju biti uzete u obzir u početnim etapama planiranja. Razmatrajući navedene dokumente može se uočiti usmjerenost promicanju integriranog pristupa planiranju, koji uključuje međusektorsku koordinaciju uz istodobno izbjegavanje ‘prenormiranosti’ i umnažanja propisa. Razvojni trendovi globalne i europske razine prepoznati su i na odgovarajući način na razini EU ugrađeni u relevantne dokumente i procese poput Urbane agende. Moguće je konstatirati kako je europski okvir za strateško planiranje razvoja transparentno strukturiran te da mu je dan potreban sadržajni, institucionalni i financijski okvir. Istodobno je ostavljena potrebna fleksibilnost za prilagodbu novim izazovima u budućnosti, a osigurana je također u dosad najvećoj mogućoj mjeri mogućnost utjecaja gradova na kreiranje europskih politika, posebice onih povezanih s urbanim razvojem. U skladu s načelom supsidijarnosti velika autonomija, ali i odgovornost za strateško razvojno planiranje leži na državama članicama, kao i na regionalnoj i lokalnoj razini unutar svake države EU.
komparativNa aNaliZa
comparative aNalysis
ZakonodaVnI okVIr IZrade strateškIh raZVojnIh dokumenata
legIslatIVe Framework For draFtIng strategIC deVelopment doCuments
Zakonodavstvo i provedba urbanog i prostornog planiranja u Austriji nisu odgovornost nacionalne razine, već pripadaju pod odgovornosti federalnih država (Länder). Na nacionalnoj je razini temeljni strateški dokument Koncept prostornog razvoja Austrije [ÖREK, 2011.], koji se donosi za desetogodišnje razdoblje, i on je usmjerujućeg, a ne obvezujućeg karaktera te predstavlja referentni okvir za politike regionalnog i urbanog razvoja. Devet država (saveznih pokrajina) donosi svoje zakone o prostornom planiranju i one su odgovorne za planiranje na pokrajinskoj i nižoj razini. Koordinacija među saveznim pokrajinama nije formalna, već dobrovoljna.13
Beč je najveći grad u Austriji i ima status savezne pokrajine i glavnoga grada. U skladu s navedenim dokumentima i propisima14 izra-
9 Teritorijalna kohezija, koja se u širem smislu koristi kao sinonim za europsko prostorno planiranje, označava teritorijalno uravnotežen razvoj određene prostorne cjeline, neodvojiv od procesa gospodarske i socijalne kohezije te usmjeren na postizanje određenog stupnja teritorijalne integracije. Pritom cjelokupni koncept prostornog razvoja i planiranja počiva na poštivanju geografskih, povijesnih i kulturoloških posebnosti, odnosno tradicije i identiteta, izbjegavajući zamku isključivo tržišno orijentiranog planiranja temeljenog na rastućoj konkurenciji privlačenja investicija. Konceptom teritorijalne kohezije naglašena je primjena prostornog pristupa u svim etapama odlučivanja u sektorskim politikama, uz naglašenu potrebu za suradnjom na svim razinama upravljanja. [Strategija prostornog razvoja Republike Hrvatske, NN 106/2017: 24]
10 Razvojna strategija Europa 2020 promiče pametan, održivi i uključivi rast i u njoj je postavljeno pet mjerljivih ciljeva koje Europska unija teži doseći do kraja 2020.
11 „Urbana agenda za EU usredotočuje se na učinkovitiju i usklađeniju primjenu postojećeg zakonodavstva i instrumenata politika EU-a. Oslanjajući se na opća načela boljeg uređenja, zakonodavstvo EU-a trebalo bi biti usmjereno na postizanje ciljeva uz minimalan trošak i bez uvođenja nepotrebnoga zakonodavnog tereta. U tom će smislu Urbana agenda za EU pridonijeti Agendi za bolje uređenje. Urbana agenda za EU neće inicirati novo pravno uređenje, već će se smatrati neformalnim doprinosom pri izradi budućih i revidiranju postojećih propisa EU-a kako bi oni bolje odražavali urbane potrebe, praksu i odgovornost. Agenda prepoznaje potrebu izbjegavanja potencijalnih uskih grla i smanjivanja na minimum administrativnih opterećenja za urbane vlasti.” [Matković i sur., 2017: 87-99]
12 Na primjer, policentrični prostorni razvoj i uspostavljanje kvalitetnoga urbano-ruralnog međuodnosa, jednaka mogućnost pristupa infrastrukturi i znanju, te učinkovito upravljanje prirodnom i kulturnom baštinom.
13 Primjer je uspostava organizacije Verkehrsverbund Ostregion [VOR], kroz koju pokrajine Donja Austrija, Beč i Gradišće (Burgenland) zajednički rade na rješavanju problema javnoga prijevoza u istočnoj Austriji.
14 Glavni zakon vezan za prostorno i strateško planiranje grada jest Zakon o gradskom razvoju, urbanizmu i izgradnji u Beču - Građevinski propisi za Beč (br. 25/2009, br. 27/2016).
đen je i 2014. usvojen strateški plan STEP 2025 s vizijom za desetogodišnje razdoblje, pri čemu definira ciljeve, smjernice i kriterije te daje usmjeravajući okvir i fleksibilne smjernice za razvoj grada. U skladu sa STEP-om moraju biti svi planovi nižih razina. Institucija nadležna za strateško planiranje u Beču, nositelj i koordinator izrade strateškog dokumenta STEP 2025, upravni je odjel MA 18 za urbani razvoj i planiranje.15
Strateško planiranje razvoja u Mađarskoj propisano je Zakonom o regionalnom razvoju i prostornom planiranju iz 1996. s izmjenama i dopunama iz 2016. te Zakonom o oblikovanju i zaštiti izgrađenog okoliša iz 1997. Mađarska nema Ministarstvo prostornog uređenja; nadležnost za planiranje na državnoj razini dijele Ministarstvo nacionalnog gospodarstva (planiranje regionalnog razvoja) i Ured premijera (urbani i ruralni razvoj). Nacionalni razvojni plan i koncept teritorijalnog razvoja krovni je planski dokument i predstavlja temelj za regionalno i lokalno planiranje, kao i okvir za sektorske razvojne strategije. Plan uključuje politiku prostornog razvoja države, daje smjernice regionalne, urbane i ruralne razvojne politike te postavlja razvojne prioritete za EU programsko razdoblje 2014.-2020.
15 Nalazi se unutar Upravne skupine za urbanizam, prijevoz i promet, zaštitu klime, energetsko planiranje i sudjelovanje javnosti. Na funkciji izvršne gradske vijećnice ove administrativne skupine nalazi se zamjenica gradonačelnika Beča Maria Vassilakaou. Izvršni gradski vijećnici istodobno su članovi Gradskog senata u Beču (koji broji 12 članova) i dio gradske uprave jer se nalaze na čelu svoje administrativne (upravne) skupine. Trenutačno postoji sedam izvršnih gradskih vijećnika, a svaki je nadležan za jednu upravnu skupinu, za što su odgovorni gradonačelniku i gradskom vijeću.
16 Županijska razvojna strategija određuje ciljeve i prioritete razvoja za područje županije i donosi se za sedmogodišnje razdoblje u skladu s višegodišnjim financijskim okvirom kohezijske politike EU.
17 Razvojna strategija Zagreb Plan, Strateška razvojna usmjerenja do kraja 2013., donesena je u travnju 2012., a trajanje je produženo do kraja 2014. i 2015. s obzirom na izradu novoga zakonodavnog okvira i nacionalne strategije za razdoblje 2014.-2020., koji su premašili planirane termine. Nastavno je dopisom nadležnog MRRFEU potvrđeno trajanje postojećih županijskih razvojnih strategija do usvajanja novih dokumenata.
18 Ministarstvo regionalnoga razvoja i fondova Europske unije i Ekonomski institut Zagreb, rujan 2015.
19 S ciljem osnaživanja urbane dimenzije politike regionalnog razvoja europska je regulativa definirala da su države članice u financijskom razdoblju 2014.2020. dužne barem 5% sredstava iz Europskog fonda za regionalni razvoj izdvojiti za integrirane mjere za održivi urbani razvoj, a uvjet za korištenje mehanizma ITU - Integriranih teritorijalnih ulaganja jest uspostava urbanih područja i izrada strategija za ta područja.
20 Urbana aglomeracija Zagreb uspostavljena je Odlukom MRRFEU, KLASA: 011-01/15-02/4, URBROJ: 538-06-12/016112 od 8. ožujka 2016.
21 Uredba o smjernicama za izradu akata strateškog planiranja od nacionalnog značaja i od značaja za jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave [NN 89/2018] i Pravilnik o rokovima o postupcima praćenja i izvještavanja o provedbi akata strateškog planiranja od nacionalnog značaja i od značaja za jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave [NN 6/2019].
godine. Prema Zakonu o oblikovanju i zaštiti izgrađenog okoliša, Budapest 2030, dokument koji na osnovi ekonomskih, okolišnih i društvenih karakteristika grada definira dugoročne ciljeve urbanog razvoja, donesen je 2013., a u skladu s njegovim ciljevima - strategija integriranoga urbanog razvoja, nazvana Budapest 2020 (donesena 2015.), utvrđuje srednjoročne razvojne ciljeve grada. Temelji strateškog planiranja regionalnog razvoja u Republici Hrvatskoj uspostavljeni su 2009., a u skladu s tada važećim propisima prve županijske razvojne strategije16 donesene su za razdoblje do 2013. godine, pa tako i prva razvojna strategija Grada Zagreba.17 Izrada Razvojne strategije Grada Zagreba za razdoblje do 2020. godine počela je prije usvajanja novih propisa regionalnog razvoja, u 2014. godini, i tekla je paralelno s njihovom izradom. Zakon o regionalnom razvoju stupio je na snagu u siječnju 2015. pa je započela izrada Strategije regionalnog razvoja Republike Hrvatske za razdoblje do kraja 2020. godine koja je usvojena u srpnju 2017. godine.
Razvojna strategija Grada Zagreba za razdoblje do 2020. godine izrađena je u skladu sa spomenutim propisima i pravilima izrade, osobito Smjernicama za izradu županijskih razvojnih strategija, praćenje i vrjednovanje njihove provedbe.18
Zakon o regionalnom razvoju, osim obveze izrade županijskih razvojnih strategija, propisao je i izradu strategija razvoja urbanih područja19, stoga je Grad Zagreb 2015. pokrenuo postupak uspostave Urbane aglomeracije Zagreb20 i izradu Strategije razvoja Urbane aglomeracije Zagreb za razdoblje do 2020. godine, koja je donesena u prosincu 2017. godine.
Zakonom o sustavu strateškog planiranja i upravljanja razvojem Republike Hrvatske utvrđen je sustav strateškog planiranja Republike Hrvatske i upravljanje javnim politikama, kojih je cilj uspostaviti sveobuhvatan i učinkovit sustav, a doneseni su i podzakonski propisi koji detaljnije uređuju procese vezane za strateško planiranje.21 Izmjenama Zakona o regionalnom razvoju uspostavljen je novi ustroj regionalnih koordinatora, ključnih dionika strateškog planiranja razvoja na regionalnoj - županijskoj razini.
Govoreći o strateškom razvojnom planiranju, potrebno je spomenuti i zakonom propisanu obvezu usklađivanja strategija s prostornim planovima odgovarajuće razine. Cilj strateškog planiranja regionalnog razvoja jest ujednačen i održiv razvoj, što su također ciljevi sustava prostornog planiranja. Regionalno i prostorno planiranje u Republici Hrvatskoj definirani su različitim zakonodavnim okvirima, ali postoje poveznice među ovim dvama
Tabl. II. Glavni indikatori za metropolitanske regije glavnih gradova, 2014.
Table II Main indicators for the metropolitan regions of the capital cities, 2014
Grad Stanovništvo Zaposlenost (15-64 god.) BDP u mil. stanovnika
nacionalnog udjela milijun
Zagreb 1,12 26,3 0,54
Tabl. III. Stanovništvo u metropolitanskoj regiji glavnih gradova u usporedbi s drugim većim metropolitanskim regijama, 2014.
Table III Population in a metropolitan region of the capital cities compared to other large metropolitan regions, 2014
Metropolitanska regija glavnoga grada Metropolitanska regija drugoga grada Metropolitanska regija trećega grada grad u mil. stanovnika grad
Zagreb 1,12 Split 0,46 40,8
Budimpešta 2,97 Miskolc 0,67 22,8 Debrecen 0,54 18,2
Beč 2,68 Linz
Tabl. IV. Dobna struktura stanovnika Beča, Budimpešte i Zagreba 2018.
Table IV Age structure of the population of Vienna, Budapest, and Zagreb, 2018
Beč Budimpešta Zagreb 0-19 19,4 16,9 19,9 20-59 59,1 57,7 56,5 60+ godina 21,5 25,4 23,6
Tabl. V. Percepcija kvalitete života u gradu
Table V Perception of the quality of life in a city
Grad Mercer Quality of Living Survey* poredak (u 2018.)
Eurostat - Perception Survey, postotak stanovništva koje je u potpunosti zadovoljno životom u gradu (2015.)
Beč 1 77%
Budimpešta 76 49%
Zagreb 98 69%
* Mercer Quality of Living Survey jest istraživanje koje se u sklopu kompanije Mercer provodi svake godine temeljem 39 ponderiranih čimbenika unutar 10 kategorija (Političko i društveno okruženje, Gospodarsko okruženje, Sociokulturno okruženje, Medicinski i zdravstveni aspekti, Škole i obrazovanje, Javne službe i prijevoz, Rekreacija, Potrošačka dobra, Stanovanje, Prirodno okruženje) te omogućuje usporedbu indeksa u kvaliteti života između bilo koja dva grada koja su obuhvaćena istraživanjem.
Sl. 2. Prikaz odnosa izgraðenog i neizgraðenog zemljišta u odabranim gradovima
Fig. 2 Ratio between the builtup areas and vacant land in the selected cities
sustavima.22 Usprkos nepobitnoj povezanosti i međuovisnosti, strateško planiranje i prostorno planiranje i dalje ostaju definirani u sklopu različitih zakonskih okvira i različitih nadležnih ministarstava.
društVene I gospodarske karakterIstIke
soCIal and eConomIC CharaCterIstICs
Podaci (Tabl. II. i III.) potvrđuju da sva tri grada imaju dominantnu ulogu kao glavni gradovi te društveni i ekonomski centri svojih država. Za poboljšanje demografskih pokazatelja (Tabl. IV.) u planiranju daljnjeg razvoja potrebno je provođenje mjera usmjerenih potrebama ciljane populacije.23
Zadovoljavanje javnih potreba u društvenim djelatnostima jedna je od temeljnih zadaća svake uprave jer stupanj razvijenosti društvene infrastrukture direktno utječe na perceptivnu i stvarnu kvalitetu života u gradu (Tabl. V.). Beč, Budimpešta i Zagreb imaju razvijene sustave i u odnosu na nacionalni prosjek natprosječno razvijenu društvenu infrastrukturu. Visok broj studenata, koncentracija budućega visokoobrazovanog kadra
(Tabl. VI.) i općenito visokoobrazovnih ustanova predstavlja razvojni potencijal koji treba kvalitetno iskoristiti.24 Razvojne strategije također ističu potrebu ravnomjernog rasporeda i osiguranja dostupnosti usluga predškolskog odgoja i druge društvene infrastrukture i u novim stambenim naseljima.
Način pristupa poticanju daljnjeg razvoja gospodarstva kroz definiranje ključnih pravaca sličan je u strateškim dokumentima svih triju gradova: usmjeravanje prema izvozno orijentiranim zanimanjima, zanimanjima s visokom dodanom vrijednošću (npr. kreativne industrije) te naglasku na potrebe jačanja sektora istraživanja i razvoja. Podaci (Tabl. VII.) svih triju gradova govore o dominantnoj poziciji glavnih gradova i u ekonomskom aspektu. Prepoznata je važnost odgovarajućega prometnog, ali i drugih načina povezivanja i umrežavanja kako bi se ojačala dostupnost i vidljivost gradova te njihova konkurentska pozicija u globaliziranoj Europi i svijetu. Bolji pristup tržištu proizvoda i usluga ulaskom u EU otvorio je nove perspektive i mogućnosti, kao i trendovi porasta potražnje za posebnim oblicima turizma (Tabl. VIII. i IX.). Korištenje prednosti povoljnoga geostrateškog položaja25 te mogućnost korištenja ESI fondova i drugih financijskih izvora za razvoj malog i srednjeg poduzetništva predstavljaju važne razvojne prilike za Grad Zagreb.
Zagrebačka razvojna strategija na više mjesta ističe potrebu izrade strateških smjernica za razvoj gospodarstva kako bi se definirale ključne djelatnosti i modaliteti njihova jačanja. Također, potrebno je analizirati postojeće i potencijalne prostorne resurse za razvoj gospodarskih zona, poslovne i poduzetničke infrastrukture uz uvažavanje međuovisnosti demografskih kretanja i razvoja gospodarstva.
prostorne I okolIšne karakteristike/obilježja
spatIal and enVIronmental
CharaCterIstICs / Features
Sva tri grada nalaze se na geografskom položaju koji im omogućuje dobru prometnu povezanost s ostatakom europskog kontinenta, zbog čega je velika pozornost posvećena pro-
22 Tako je na primjeru čl. 11 Zakona o regionalnom razvoju navedeno kako su polazišta za izradu razvojnih strategija - nacionalni razvojni dokumenti i prostorni planovi. U Zakonu o sustavu strateškog planiranja i upravljanja razvojem u čl. 31 propisana je usklađenost dokumenata strateškog planiranja s dokumentima prostornog uređenja.
23 Primjerice, unapređenje mjera pronatalitetne i obiteljske politike, unapređivanje društvene i gospodarske infrastukture koje rezultira podizanjem kvalitete života, te mjera koje su odgovor na prisutne trendove iseljavanja i starenja stanovništva.
24 Jačanjem suradnje među znanstvenim institucijama, fakultetima, gospodarstvom i upravom na razvojnim
metu i kvaliteti izgrađenosti prometne infrastrukture. U formuliranju razvojnih problema i potreba ne sagledavaju se samo administrativne granice grada, već se razmatra i okolno područje u kojem se događaju velike dnevne migracije, odnosno uzimaju se u obzir potrebe širega funkcionalnog područja. Posebno je težište stavljeno na razvoj integriranog i intermodalnog prometa kako bi se povećao udio korištenja javnoga gradskog prijevoza (Sl. 2.).
Beč, Budimpešta i Zagreb prepoznaju opasnost od posljedica klimatskih promjena te problem prekomjernog zagađenja uzrokovanog najvećim dijelom industrijom i prometom, što se nastoji riješiti poticanjem korištenja alternativnih oblika prijevoza. Ističe se i važnost očuvanja i unapređivanja sustava zelene infrastrukture u gradu pa su definirani načini brige za održavanje i povećavanje površine, kvalitete i dostupnosti tih područja. U sva tri grada budući razvoj orijentiran je prema prenamjeni prije korištenih i napuštenih područja te promicanju mješovite namjene i dostupnosti sadržaja u svim dijelovima grada kako bi se postigao uravnoteženi razvoj cijeloga gradskog područja (Tabl. X.). Govoreći o stanovanju kao osnovnoj namjeni prostora i jednoj od ključnih životnih potreba, Beč sa svojom razvijenom stambenom politikom primjer je dobre prakse i za Budimpeštu i za Zagreb, koji su u svojim strateškim dokumentima identificirali slične probleme u području stanogradnje.26
struktura strateŠkoG okvira
structure oF tHe strateGic Framework
Bečki STEP 2025 definira tri cilja za koje je potom određeno osam specifičnih ciljeva, od kojih je svaki detaljno obrađen te su opisani prioriteti, mjere i aktivnosti za njihovo ostvarenje. Unutar mjera i aktivnosti koje imaju opisni karakter definirane su i inicijative kojima se daje posebna težina jer su od velike važnosti za provedbu STEPa 2025.27 Budapest 2030 definira razvojnu viziju prema kojoj u sljedećih dvadeset godina Budimpešta ima potencijal postati jedan od svjet-
projektima, prilagođavanjem obrazovanja potrebama gospodarstva i dr.
25 Modernizacija koridora Vb (Rijeka-Zagreb-Budimpešta) i X (Salzburg-Ljubljana-Zagreb-Solun) kao dijelova Mediteranskoga prometnog koridora te pozicioniranje Grada kao poveznice između EU i jugoistočne Europe.
26 Neodržavanje i nedostatak sredstava za obnovu, nerazvijen sustav najma stanova, neučinkovito korištenje gradskih stanova i dr.
27 U dokumentu se nazivaju „flagship initiatives”.
skih gradova - modela u okvirima ekonomskih učinaka i inovacija, stanja i kulturnih dostignuća izgrađenog i prirodnog okoliša, te mogućnosti koje se pružaju njenim stanovnicima (Budapest 2030, 2014.). U strategiji su identificirana četiri glavna, kompleksna cilja i 17 posebnih ciljeva koji su međusobno povezani. Unutar svakoga posebnog cilja raspisani su tematski zadaci povezani sa specifičnim ciljem, koji se sastoje od opisa više srodnih aktivnosti i potencijalnih alata za njihovu implementaciju.
U Razvojnoj strategiji Grada Zagreba za razdoblje do 2020. godine definirana je vizija razvoja grada kao urbanog inkubatora održivih koncepata, poduzetništva i novih vrijednosti. Vizija se ostvaruje sinergijskim djelovanjem šest strateških ciljeva koji se na nižoj razini sastoje od definiranih strateških prioriteta (21 prioritet) koje čini skup međusobno povezanih mjera (ukupno ih je 89; Tabl. XI.)
reZultati aNaliZe
results oF aNalysis
Uspoređujući razvojne strategije Beča, Budimpešte i Zagreba utvrdila se, osobito kod Budimpešte i Zagreba, sličnost u metodologiji i načinu izrade, koji su uključivali multidisciplinarne timove i široki krug dionika što su dali svoj doprinos u svim etapama rada (Tabl XII.-XIV.). Smjernice europske razine na slične su načine integrirane u analizirane strateške dokumente, te su makrosektori društva, gospodarstva, prostora i okoliša obrađeni u svim trima strategijama. Razvojne potrebe obuhvaćaju teme poput osiguravanja adekvatne opremljenosti cijelog područja gradova sastavnicama društvene infrastrukture, osiguranja uvjeta za daljnji razvoj gospodarstva kroz usmjerenost na grane visoke produktivnosti, jačanje prometnog povezivanja i usmjeravanje na održivi razvoj koji primarno podrazumijeva korištenje već izgrađenih prostora. Važnost regije prepoznata je u svakoj od analiziranih razvojnih strategija pa se ističe potreba zajedničkoga i usklađenoga planerskog promišljanja grada i njegove aglomeracije u cilju postizanja sinergijskih učinaka.
Tabl. VI. Broj studenata i postotak visokoobrazovanih u Beču, Budimpešti i Zagrebu
Table VI Number of students and percentage of highly educated population in Vienna, Budapest, and Zagreb
Beč Budimpešta Zagreb
Broj studenata 194 154 (2017./2018.) 149 157 (2016.) 73 873 (2017./2018.)
Udio visokoobrazovanih 24,3% (2018.) 34,1% (2011.) 29% (2011.)
Tabl. VII. Podaci Beča, Budimpešte i Zagreba
Table VII Data about Vienna, Budapest, and Zagreb
Grad BDP (u mil. eura) Udio u nacionalnom BDP-u Stopa nezaposlenosti (%)
Beč 90 111 (2016.) 25,5% (2018.) 10,2
Budimpešta 40 731 (2016.) 36,4% (2016.) 2,9
Zagreb 14 876 33,4% (2018.) 6,4
Tabl. VIII. Broj kongresa u 2017. godini
Table VIII Number of conferences in 2017
Grad Broj događanja Poredak u Europi
Beč 190 2
Budimpešta 128 9
Zagreb 44 28
Tabl. IX. Broj turističkih dolazaka i noćenja u 2017. godini
Table IX Number of tourist arrivals and overnight stays in 2017
Grad Broj dolazaka Broj noćenja Beč 7 097 000 15 510 000
Budimpešta 4 273 146 10 071 847
Zagreb 1 286 087 2 263 758
Tabl. X. Gustoća naseljenosti
Table X Population density
Grad Gustoća naseljenosti (broj st./ha)
Beč 46 (2018.)
Budimpešta 33,4 (2017.)
Zagreb 12,5 (2017.)
Table XI The structure of the strategic framework in development strategies of the analyzed cities
Grad Razvojna vizija Strateški cilj Kompleksni cilj Specifični cilj Prioritet Mjera Aktivnost
Tabl. XII. Usporedba općih karakteristika razvojnih strategija Beča, Budimpešte i Zagreba
Table XII Comparison between the general characteristics of the development strategies for Vienna, Budapest, and Zagreb
Grad Naziv razvojne strategije Trajanje dokumenta Sudjelovanje u izradi Uključivanje javnosti Tijelo nadležno za donošenje
Beč STEP 2025
Budimpešta Budapest 2030 Budapest 2020
Zagreb Razvojna strategija Grada Zagreba za razdoblje do 2020. godine
10 god. (dugoročni dokument)
10+ god. (dugoročni dokument)
7 god. (srednjoročni dokument)
3 god. (srednjoročni dokument)*
* Planiran za razdoblje 2014.-2020., ali usvojen u rujnu 2017.
Tabl. XIII. Usporedba strukture razvojnih strategija Beča, Budimpešte i Zagreba
Grad i vanjski stručnjaci DA (konzultacije s javnosti) Gradska skupština
Grad i vanjski stručnjaci DA (konzultacije s javnosti) Gradska skupština
Grad i vanjski stručnjaci DA (konzultacije s javnosti) Gradska skupština
Table XIII Comparison between development strategies for Vienna, Budapest, and Zagreb
Naziv strateškog dokumenta STEP 2025 Budapest 2030
Razvojna strategija Grada Zagreba za razdoblje do 2020. godine Poglavlje
Analiza stanja
Rezultati provedbe prethodnih strategija
Analiza u sklopu poglavlja koja su određena četirima ciljevima
Opisno referiranje na uspješnost provedbe u pojedinim temama (npr. strateške zone predstavljene u STEP 2005)
SWOT analiza Nije provedena klasična SWOT analiza; razvojni problemi i potrebe opisani u sklopu poglavlja koja su određena ciljevima
Strateški okvir definiran
Politika prema teritorijalnom i urbanom razvoju
Identificirane mjere sa značajnim učincima na prostor; odnos s urbanom aglomeracijom i širom regijom
Provedba Nisu definirane strateške zone / projekti
Praćenje i vrjednovanje Nema propisane obveze izrade izvješća; godišnje se izvještava o uspješnosti provedbe (opća ocjena uspješnosti), a indikatori su postavljeni u sektorskim strategijama
Analiza u sklopu poglavlja koja su određena ciljevima
Ne spominje se u dokumentu
Nije provedena klasična SWOT analiza; razvojni problemi i potrebe opisani u sklopu poglavlja koja su određena ciljevima
definiran
Prostorno diferencirane mjere za različite zone grada unutar više ciljeva; odnos s urbanom aglomeracijom
Institucionalni okvir za provedbu projekata detaljno opisan unutar cilja 1; nisu definirane strateške zone / projekti
Utvrđena priprema tromjesečnih izvješća, vrjednovanja tijekom provedbe; indikatori za praćenje provedbe četiriju kompleksnih ciljeva
Strateški okvir definiran je na sličan način, počevši od vizije pa preko ciljeva, prioriteta, mjera i aktivnosti, a u skladu s usmjeravajućim karakterom svih triju strategija teži se ostvarenju ravnomjernog razvoja svih dijelova grada u skladu s potrebama pojedinog područja - sektora.
Razmatrajući preporuke dobivene kroz anketni upitnik, bitnim se ukazuje potreba jačanja svijesti o važnosti razvojnih strategija kao temeljnih gradskih razvojnih dokumenata te važnost komunikacije i motivacije dionika zaduženih za proces izrade i provedbe. Važnost rada na koordinaciji i vidljivosti procesa i dokumenata strateškog planiranja vezana je i za potrebu jačanja komunikacije s javnosti jer je temeljem rezultata upitnika vidljivo kako je u svim trima gradovima moguće i poželjno u proces izrade razvojnih strategija snažnije i intenzivnije uključiti zainteresiranu i širu javnost.
ZakljuČak
coNclusioN
S obzirom na kompleksnost i široki obuhvat područja strateškoga razvojnog planiranja
Analiza stanja kao zasebno poglavlje
Rezultati provedbe s financijskim pokazateljima
Klasična SWOT analiza po područjima društva, gospodarstva, prostora i okoliša
definiran
Identificirane mjere sa značajnim učincima na prostor; opis strateških zona i međuodnosa s urbanom aglomeracijom Zagreba
Definiran financijski, institucionalni okvir i strateški projekti Grada Zagreba
Obveza izrade godišnjih izvješća, postavljeni indikatori za praćenje provedbe na razini ciljeva i mjera
potrebne su daljnje analize, evaluacije i usporedbe cjelokupnog sustava, kao i detaljnije analize njegovih pojedinačnih segmenata. Za nastavak istraživanja osobito su značajne teme koje se bave provedbenim aspektima, poput kriterija odabira strateških projekata i zona, kao i tema pokazatelja i kriterija za praćenje uspješnosti provedbe strateških razvojnih dokumenata.
Okvir koji uređuje strateško planiranje unutar svake države rezultirao je sličnim preporukama i konceptima pa su prema naputcima i smjernicama izrađeni dokumenti kojih ciljevi i struktura posjeduju određene sličnosti te su se slijedom toga mogli i uspoređivati. Osobitost bečkog i budimpeštanskog okvira strateškog planiranja jest postojanje dugoročne razvojne strategije pa je preporučljivo izraditi sličan dokument koji će postaviti temelje za provedbu dugoročnih razvojnih politika Grada Zagreba.
U strategijama je uočljiva povezanost prostornog i strateškog planiranja, osobito kod bečkog STEP 2025, jer su strateški ciljevi i teme sagledani ponajprije kroz prostorni aspekt. Razmatrajući analizirane materijale i regulatorni okvir unutar kojeg su izrađeni, može se
utvrditi kako razvojne strategije daju okvir i prioritete, a prostornoplanska dokumentacija instrumente za provedbu aktivnosti i projekata, stoga se sustavi strateškog i prostornog planiranja harmoniziraju da bi se ostvarili ciljevi postavljeni u objema vrstama dokumenata te kako bi se procedure i termini međusobno nadopunjivali, a ne suprotstavljali ili isključivali. Prilikom strateškoga razvojnog planiranja promiče se integrirani pristup koji neizostavno uključuje sagledavanje prostornog konteksta, s obzirom na to da se u prostoru događaju promjene koje su rezultati uspješne ili neuspješne implementacije svih, pa tako i razvojnih politika i dokumenata.
U Zagrebu se može pristupiti izradi multisektorskog dokumenta koji će predstaviti koncept dugoročnog razvoja grada i povezati odrednice obaju planerskih sustava, u skladu s europskim preporukama strateškog planiranja regionalnog razvoja, koji promiču integrirani pristup regionalnom i urbanom razvoju te strateškom planiranju.
Razmatrajući sadržaj i tematsku usmjerenost strategija, uočljiv je sveobuhvani pristup koji pokazuje usmjerenost cjelokupnom razvoju bez naglašavanja određenih razvojnih područja.
U strateški je dokument, uz potrebno usuglašavanje s ciljevima i prioritetima nacionalne razine, potrebno ugraditi sve bitne teme i inicijative prepoznate na lokalnoj, regionalnoj i europskoj razini. Ovo se ponajprije odnosi na europski okvir kao glavno okruženje iz kojeg se mogu prenijeti iskustva planiranja te realizacije programa i projekata na području Zagreba.
Uspoređujući opseg strateškog okvira triju strategija - radi preglednosti, koherentnosti i jednostavnije izrade, te osobito provedbe, praćenja i izvještavanja - utvrđena je potreba za formuliranjem fokusiranih ciljeva, prioriteta i mjera na manji broj različitih usmjerenja. Osnovu za kvalitetan strateški okvir ponajprije predstavljaju stručne analize i podloge, koje su ključne za uspješnu pripremu i izradu analitičkog dijela strategije, temeljem kojeg se u procesu planiranja definira strateški okvir. Stoga se važnim pokazuje i potreba osiguranja stručne podrške u obradi specifičnih tema i područja već u počecima pripreme dokumenta. Na taj će se način nakon kvalitetnih prikaza i ocjene stanja, razvojnih problema i potreba moći formulirati optimalni prijedlozi strateških ciljeva, prioriteta i mjera.
Potrebe unapređivanja sustava strateškog planiranja razvoja odnose se i na osiguranje
Tabl. XIV. Usporedba sadržajnih karakteristika razvojnih strategija Beča, Budimpešte i Zagreba
Table XIV Comparison of content characteristics in the development strategies for Vienna, Budapest, and Zagreb
Sličnosti / zajedničke karakteristike Razlike i naglasci
Društvo - Prikaz općih podataka o stanovništvu - Osvrt na demografske trendove poput starenja stanovništva i nužnost mjera kao odgovora na procese - Potreba ravnomjernog prostornog rasporeda sastavnica društvene infrastrukture - Ulaganja u ustanove i sustav odgoja i obrazovanja - Jačanje suradnje visokoobrazovnih ustanova i gospodarstva - Zdravstvena skrb - potreba profilaktičkog djelovanja, rješavanje potreba starije populacije
Gospodarstvo - Usmjerenost na djelatnosti s visokom dodanom vrijednosti (npr. kreativne industrije, istraživanje i razvoj) - Turizam kao pokretač razvoja gospodarstva - Razvoj lokacija za malo i srednje poduzetništvo - Jačanje grada kao konkurentne lokacije u međunarodnom okruženju
Prostor i okoliš - Planiranje razvoja u suradnji s aglomeracijom / funkcionalnim područjem - Fokus na održivu mobilnost, prednost korištenja javnog prijevoza - Policentrični razvoj - Razvoj na već korištenim područjima / revitalizacija brownfielda
participacije i transparentnosti te uspješnu koordinaciju pripreme, izrade i praćenja provedbe strateških dokumenata. Usto, za daljnje unaprjeđivanje sustava strateškog planiranja i razvoj Grada općenito važno je kontinuirano raditi na obrazovanju dionika procesa planiranja jer oni su trajni potencijal za kreiranje i provođenje razvojnih politika. Grad Zagreb kao glavni i najveći grad, sjedište najveće urbane aglomeracije i grad posebnog statusa u Hrvatskoj, ima u okviru postavljenoga zakonodavnog okvira određenu razinu autonomije u kreiranju svojih razvojnih politika, stoga može i mora biti uzor drugim gradovima i županijama u promicanju promjena i novih pristupa razvojnim konceptima i temama. U Gradu također postoji koncentracija značajnih financijskih, ali i organizacijskih kapaciteta potrebnih za uspješnu pripremu i provedbu planova i projekata, zato je potrebno postavljati ambiciozne ciljeve i učiti i kroz evaluaciju vlastitoga rada, kao i od primjera najbolje prakse, kako bi se postigao željeni razvojni iskorak.
Aktivnosti strateškog planiranja razvoja temeljne su zadaće svakoga grada, a izrada razvojne strategije dugotrajan je i zahtjevan proces, stoga je daljnja istraživanja i edukaciju potrebno provoditi na svim razinama kako bi se unaprijedilo razumijevanje važnosti, kompleksnosti i perspektive pripreme, izrade i provedbe toga strateškog dokumenta.
- Beč - projekcije za značajan rast broja stanovnika u odnosu na pokazatelje Budimpešte i Zagreba - Budimpešta i Zagreb - naglasak na potrebi odgovarajućeg vrjednovanja i aktivnijeg korištenja kulturne baštine
- Značajne mogućnosti korištenja ESI fondova kao prilika za razvoj - BD i ZG - Razvojne specifičnosti - Beč kao središte kongresnog turizma svjetskog značenja - Budimpešta kao središte zdravstvenog turizma (tradicija termalnih kupališta)
- Beč - važnost očuvanja industrijskih područja
- Centrope - primjer međunarodnog povezivanja (regiju čine tri austrijske federalne države, dvije slovačke i mađarske regije te jedna češka regija) - Budimpešta i Zagreb - učinkovitije upravljanje gradskom imovinom
- Stanogradnja - Beč kao primjer - Budimpešta i Zagreb - neodgovarajuća povezanost središta grada i zračne luke
1. Budapest 2020, Integrated Urban Development Strategy 2015.
2. Budapest 2030 Long-Term Urban Development Concept, 2013.
3. European Comission, 2016. Quality of Life in European Cities 2015.
4. Europska konferencija ministara nadležnih za regionalno planiranje [CEMAT], (1999.), Perspektiva europskoga prostornog razvoja
5. Eurostat, Urban Europe, Statistics on cities, towns and suburbs, 2016 Edition
6. Institut za razvoj i međunarodne odnose, 2018.; Izrada prijedloga nove NUTS 2 klasifikacije u Republici Hrvatskoj
7. Matković, I.; Vranek, J.; Gojević, I.; Jakopec, S. [ur.] (2017.), Vizije gradova i prostora međunarodne preporuke za prostorni i urbani razvoj, Hrvatski zavod za prostorni razvoj, Zagreb
8. STEP 2005. Progress report 2010 (2010.) Vienna City Administration, Municipal Department 18Urban Development and Planning
9. STEP 2025, Urban development plan (2015.), Vienna City Administration, Municipal Department 18 - Urban Development andPlanning
10. Vienna City Administration, Municipal Department 23 (MA 23), Vienna in Figures 2018, 2018.
11. Zagreb u brojkama 2018. (2018.), Grad Zagreb, Gradski ured za strategijsko planiranje i razvoj Grada, Odjel za statistiku
12. *** (2012.a), Upute za izradu i sadržaj izvještaja županija o provedbi županijskih razvojnih strategija, Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova europske unije i Ekonomski institut
13. *** (2012.b), Zagreb plan, Razvojna strategija Grada Zagreba, Strateška razvojna usmjerenja do kraja 2013. godine, Grad Zagreb, Gradski ured za strategijsko planiranje i razvoj Grada, „Službeni glasnik Grada Zagreba”, 6, Zagreb
14. *** (2014., 2017., 2018.) Zakon o regionalnom razvoju Republike Hrvatske, „Narodne novine”, 147/14, 123/17, 118/18, Zagreb
15. *** (2015.), Smjernice za izradu županijskih razvojnih strategija, praćenje i vrednovanje njihove provedbe, Ministarstvo regionalnoga razvoja i fondova Europske unije, Zagreb
16. *** (2017.a), Strategija prostornog razvoja Republike Hrvatske, Hrvatski zavod za prostorni razvoj, Zagreb
17. *** (2017.b), Razvojna strategija Grada Zagreba za razdoblje do 2020. godine, Grad Zagreb, Gradski ured za strategijsko planiranje i razvoj Grada, „Službeni glasnik Grada Zagreba”, 18, Zagreb
18. *** (2017.c), Strategija razvoja Urbane aglomeracije Zagreba za razdoblje do 2020. godine, Grad Zagreb, Gradski ured za strategijsko planiranje i razvoj Grada, „Službeni glasnik Grada Zagreba”, 24, Zagreb
19. *** (2017.d), Strategija regionalnog razvoja Republike Hrvatske za razdoblje do kraja 2020. godine, „Narodne novine”, 75, Zagreb
20. *** (2017.e), Zakon o sustavu strateškog planiranja i upravljanja razvojem Republike Hrvatske, „Narodne novine”, 123, Zagreb
21. *** (2018.), Uredba o smjernicama za izradu akata strateškog planiranja od nacionalnog značaja i od značaja za jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, „Narodne novine”, 89, Zagreb
22. *** (2019.a), Komparativna analiza izrade i provedbe razvojnih strategija europskih gradova, Urbanex d.o.o. i Gradski ured za strategijsko planiranje i razvoj Grada, Zagreb
23. *** (2019.b), Pravilnik o rokovima o postupcima praćenja i izvještavanja o provedbi akata strateškog planiranja od nacionalnog značaja i od značaja za jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, „Narodne novine”, 6, Zagreb
Arhivski izvor
Archive Source
Grad Zagreb, Gradski ured za strategijsko planiranje i razvoj Grada, Ulica Republike Austrije 18, Zagreb [GUSPRG]
Internetski izvori
Internet Sources
1. ECTP-CEU Membership Information, http:// www.ectp-ceu.eu/index.php/en /members/full -members/hungary (15.1.2019.)
2. Grad Beč - Bruto domaći proizvod, https:// www.wien.gv.at/english /administration/statistics/gross-regional-product.html (8.1.2019.)
3. Hungarian Central Statistical Office; www.ksh. hu (1.12.2018.)
4. International Congress and Convention Association (ICCA) 2017 Country & City rankings, https: //www.iccaworld.org/dcps/doc.cfm?docid=22 41 (10.1.2019.)
5. Mercer Quality of Living Survey, https://www. mercer.com/newsroom/2018-quality-of-livingsurvey.html (25.1.2019.)
6. OECD Regional Outlook 2016, http://www. oecd.org/cfe/regional-policy /regional-outlook -2016-hungary.pdf (1.10.2019.)
7. Službena stranica grada Beča, https://www. wien.gv.at/english/politics-administration/ (5.10.2019.)
8. Teritorijalna agenda 2020, https://ec.europa. eu/regional_policy/sources /policy/what/territorial-cohesion/territorial_agenda_2020.pdf (15.9.2019.)
Izvori ilustracija
Illustration Sources
1. Obrada prema: https://land.copernicus.eu/local/urban-atlas/urban-atlas-2012
2. Obrada prema podacima: Vienna in figures 2018., Zagreb u brojkama 2018., Budapest 2030
This study is focused on the development strategies of three European capital cities: Vienna, Budapest, and Zagreb. Their strategic documents share some common characteristics that have been identified, explained, analyzed and compared with the aim to offer guidelines and suggestions on how to improve development plans. Development strategies are documents that provide a framework for addressing development needs and problems while activating development potentials that create a unique relationship in each city. Their importance as well as the importance of strategic development planning is recognized at all levels, from the initiatives, policies, and documents at the European, national, regional, and local level.
A key document at the European level is the Europe 2020 strategy, which sets measurable targets for smart, sustainable, and inclusive growth and development. Basic guidelines are set out in documents such as the Territorial Agenda and the European Spatial Development Perspective, or processes such as the Urban Agenda aimed at strengthening the position, importance of the cities and their involvement in European Union policies. The strategic planning system at national level is regulated in different ways in the EU Member States with a distinctly different degree of integration between strategic and spatial planning. However, the framework governing strategic planning within each country incorporates recommendations and concepts, as well as the instructions and guidelines resulting in documents whose goal and structure are sufficiently similar so that they may be compared.
All three development strategies that have been analyzed are based on participatory and partnership approach as a result of different stakeholder groups and their contributions. Their comprehensive character is also noticeable, i.e. the analysis of social, economic, spatial and environmental factors that influence city development without giving priority to some areas at the expense of others.
The structure of documents also follows the hierarchy common to development strategies, starting with a vision - a long-term goal and continuing with a strategic framework, which, depending on a
concept, incorporates goals, priorities, measures and activities. The content of the strategic framework reflects the European and national guidelines. Its scope is different. However, there is a need to focus on a smaller number of constituent elements (objectives, priorities or measures) in order to simplify and improve the implementation and monitoring of the plan. A survey of statistical and other relevant data indicates that all three analyzed cities (Vienna, Budapest, and Zagreb) are dominant social and economic centers of their home countries. They receive specific legislative treatment (capital city as a special administrative unit). In accordance with their specific status and development aspirations towards strengthening their competitiveness and position in the network of European cities, the cities of Vienna, Budapest and Zagreb have comparable problems, needs and opportunities.
Some topical issues are highlighted: ensuring that all areas of the city are adequately equipped with social infrastructure components, improving conditions for further economic development through a focus on high-productivity branches, strengthening transport links, or focusing on sustainable development which primarily involves the use of already built-up areas.
The activities related to city development planning are carried out in close cooperation with a wider area of agglomeration, i.e. through a functional connection with the surrounding area of the citywhich is recognized and highlighted in the strategic documents of all analyzed cities. When comparing the legislative framework and strategic planning documents of Vienna, Budapest and Zagreb, the key advantage of the Vienna and Budapest model of strategic planning is the existence of a long-term strategic development plan. Long-term development guidelines ensure the continuity of development policy and the consensus on key topics and projects whose implementation requires a longer time-frame but their effects are longer lasting and more powerful.
The Law on the System of Strategic Planning and Development Management as well as the amend-
ments to the Law on Regional Development of the Republic of Croatia were adopted precisely with the aim of regulating the area of strategic planning and establishing a more efficient system. Amendments to the legislative framework seek to establish an integrated and coordinated planning and implementation process, with a national development strategy planned as an umbrella document for the coming period. The process of drawing up a new national development strategy Croatia 2030 that has already started, as well as the preparation for a new development strategy, i.e. the development plan for the City of Zagreb, provide an opportunity to systematize and assess documents, processes and conditions in which they have been created. By evaluating the work so far, along with an analysis of the procedures and documents, it is possible to offer guidelines including the suggestions on how to improve the process and increase the efficiency of the implementation of the new development strategy for the City of Zagreb. Systematic results of the comparison may serve as the basis for recommendations concerning the new generation of strategic development documents for the City of Zagreb, but also for the wider context of strategic planning.
Finally, there is a need to bring together experts and staff involved in strategic planning processes and to offer them the opportunity to improve their knowledge and skills through additional, specialized training and knowledge transfer as well as through informal means including communication and coordination at city, inter-county, national, and supranational level. In addition to strengthening communication and partnerships, promoting an interdisciplinary approach is also important when trying to improve the strategic planning process, given the comprehensive nature of the themes and concepts that the strategic documents bring together. Therefore, further integration between the strategic and spatial planning systems should be encouraged in order to ensure better planning, analyzing, and monitoring the relationships and effects of development policies and projects in space.
Biografije Biographies
soNja soČivica, magistra inženjer arhitekture i urbanizma. Završila je Arhitektonski fakultet u Zagrebu, kao i poslijediplomski specijalistički studij Upravljanje gradom.
Dr.sc. kruNoslav Šmit doktorirao je na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, gdje radi kao redoviti profesor.
soNja soČivica, Master of Arcitecture and Urban Planning. She graduated from the Faculty of Architecture in Zagreb. She also completed her postgraduate specialist studies on City Management. kruNoslav Šmit, Ph.D., received his doctoral degree from the Faculty of Architecture of the University of Zagreb where he works as full professor.
the administrative-budgetary approach to construction the period of housing funds the period of the construction for the market the period of directed construction the market economy the post-independence era of the liberal market society the socialist society in the Yugoslav era RE along Koroška cesta 2007 RE Jugomont 1965 - 1972 RE along Gosposvetska cesta 1954 - 1060
Fig. 1 Comparative assessment of the residential environments along Gosposvetska cesta, Jugomont and Koroška cesta according to the period of construction Sl. 1. Usporedna procjena stambenih naselja na Gosposvetskoj cesti, Jugomont i Koroškoj cesti prema vremenu izgradnje
1 University of Maribor
Faculty of Civil Engineering, Transportation Engineering and Architecture
Department of Architecture
Slovenia - 2000 Maribor, Smetanova ulica 17
2 University of Ljubljana
Faculty of Architecture, Chair of Urbanism
Slovenia - 1000 Ljubljana, Zoisova ulica 12 vanja.skalicky@um.si ilka.cerpes@fa.uni-lj.si
Original Scientific Paper https://doi.org/10.31522/p.27.2(58).4 UDC 32:33:711.582 (497.4 Maribor) ”19” Technical Sciences / Architecture and Urban Planning
2.01.02. - Urban and Physical Planning
Article Received / Accepted: 21. 6. 2019. / 16. 12. 2019.
1 Sveučilište u Mariboru Fakultet za graðevinarstvo, saobraćajni inženjering i arhitekturu Odsjek za arhitekturu
Slovenija - 2000 Maribor, Smetanova ulica 17
2 Sveučilište u Ljubljani Arhitektonski fakultet, Katedra za urbanizam Slovenija - 1000 Ljubljana, Zoisova ulica 12 vanja.skalicky@um.si ilka.cerpes@fa.uni-lj.si
Izvorni znanstveni članak https://doi.org/10.31522/p.27.2(58).4 UDK 32:33:711.582 (497.4 Maribor) ”19” Tehničke znanosti / Arhitektura i urbanizam
2.01.02. - Urbanizam i prostorno planiranje
Članak primljen / prihvaćen: 21. 6. 2019. / 16. 12. 2019.
Maribor Case Study
Utjecaj strukturnih promjena u politici i ekonomiji na kvalitetu i integritet stambenih naselja u Sloveniji
Analiza primjera Maribora
assessment
Maribor, Slovenia
quality
residential environment
socioeconomic changes
urban design
The paper identifies the quality and integrity of residential environment [RE] in Slovenia that changed according to socio-economic circumstances when the new socialist society in the Yugoslav era (1945-1990) was formed and was substantially changed in the post-independence era of the liberal market society.
The research of RE from different periods was conducted in the city of Maribor.
The results indicate differences in quality in the period of the Scandinavian influence, engineering economy parameters after the housing reform, and of the market economy after independency.
procjena Maribor, Slovenija kvaliteta
stambeno naselje socioekonomske promjene urbani dizajn
U članku se analiziraju stambena naselja [RE] u Sloveniji s obzirom na njihovu kvalitetu i integritet koje su se mijenjale ovisno o socio-ekonomskim okolnostima: najprije u kontekstu socijalističkog društvenog poretka u vrijeme Jugoslavije (1945.1990.), a zatim nakon stjecanja državne neovisnosti u okolnostima slobodnog tržišta. Rad donosi istraživanje stambenih naselja u Mariboru u različitim vremenskim razdobljima. Rezultati ukazuju na kvalitativne razlike u razdoblju skandinavskog utjecaja, kao i parametre inženjerske ekonomije nakon stambene reforme i tržišne ekonomije nakon stjecanja nezavisnosti.
iNtroductioN
Themost important milestones in the development of housing and residential environments [RE] after World War II in Slovenia are the consequences of structural changes in politics and the economy.1 Housing construction in the post-war era arose in the context of a great deficiency of dwellings and new socio-economic circumstances where the collective housing construction was put in the foreground.2 During socialism, it developed in four distinct periods: Socially-organised constructions between 1945 and 1990 marked four periods: the administrativebudgetary approach to construction (19451955), the period of housing funds (19551965), the period of the construction for the market (1965-1975), and the period of directed construction (from 1975 on).3 The new era represented by the independence of Slovenia at the beginning of the 1990s and the political economic changes in transition to capitalism and the market economy changed the role of the state in the housing sector and its characteristics.4
Two key facts in the development of sociallyorganised housing construction between 1945 and 1990 were: firstly, the introduction of mandatory housing contribution for the employed in 1956 that caused systematic fund-raising, and secondly, the Law of Housing Contribution5 from 1958 that was the basis for the acquisition of larger built-up areas, and with it, the possibilities for large-scale development of residential neighbourhoods.6
From the beginning of the 1960s to the end of the construction of large scale RE in the early 1980s, residential neighbourhoods were a novelty in the organisation of housing and in the growth of Slovenian cities.7 The planning and design of RE at that time were strongly influenced by Scandinavian and Northern European countries, which developed a model of housing construction based on a neighbourhood unit in contrast to the post-war housing development with homogenous use, would allow full-time social life.8 Scandinavian countries strove to raise the housing standard, which did not only refer to the housing design, but also to a higher quality of the residential environment design as a whole.9 Many residential units adapted to the character of the terrain were built in the city.10 In the post-war period characterised by largescale construction, Sweden attracted many Nordic and foreign architects with its powerful economic status.11 The direct connection of Slovenian architects with Scandinavian architecture in that period is the result of their long stay in this country.12 In the 1950s, they represented the Slovenian “colony” of architects in Sweden. The result of study trips, stay and work in Sweden was in many cases the transfer of their living culture to our space. Scandinavian13 experiences brought the comprehensive approach in the RE development as well as better quality.
The 1960s, -70s, and 1980s are the periods of the most intense construction of residential neighbourhoods in Slovenia.14 Important milestone in housing construction was the second housing reform in 1965. Market rules prevailed in the housing economy, which in-
1 Zupančič, 2000: 171
2 Planinšček, 2012
3 Pečenko, 1984
4 Lestan et al., 2013
5 https://fotogalerija.dz-rs.si/datoteke/Publikacije/ Zborniki_RN/2019/Pridobivanje_lastninske_pravice_na_ nepremicninah_v_Sloveniji.pdf
6 Bežan, 1984; Zupančič, 2010: 172
7 Malešič, 2015
8 Mihelič, 1983: 55
9 Nordic Associations of Architects, 1978: 9-18
10 Nilsson, 2006: 104
11 Caldenby, Wedebrunn, 2010: 14
12 Ljubo Humek, Marta Ivanšek, France Ivanšek, Mitja Jernejec, Niko Bežek, Aleš Šarec, Lučka Šarec, Jernej Bevk and others. Sweden attracted with its tradition of housing construction, in particular the housing neighbourhood design. The core of neighbourhoods was a green area intended for public functions. [Koselj, 1995: 27-28]
13 In the book Det Framida Stockholm - Stockholm in the future (1945), guidelines for the general plan of the city of Stockholm, based on the neighbourhood’s concept, were presented. Each neighbourhood is planned for 10,000 inhabitants, with the centre by the metro station, with shopping, cultural and service facilities, and residential buildings; it is surrounded by lower buildings and with lower density. [Nystrom, Lundstrom, 2006]
14 Lestan et al., 2013
fluenced the quality of the RE implementation15; nevertheless, the construction of residential neighbourhoods means a change in quality in the post-war multi-dwelling development in Slovenia, which has not been upgraded in scale and quality since.16
In 1991, the year of independence, a new Housing Act was adopted, which determined the legal basis for the termination of social property in the housing sector, introducing new institutions and allowing privatisation. The essence of privatisation was in the transfer of responsibility for housing supplies from the state to the market; the purchase of dwellings and privatisation was one of the central occurrences of privatisation.17 The obligation to supply dwelling was substituted in the Constitution by the obligation to enable the acquisition of dwelling with individuals’ effort.18 The practically complete absence of housing construction from public funds and thus the dominance of private investors’ interest in profit is reflected in higher building density which prevents the proper formation and placement of green areas and common spaces, which would contribute to improving the quality of the RE.19
It is characteristic of newer RE that they were built in the early 1990s, at the time of the political and economic changes and transition to the market economy, that they are distinctively mono-functional without, or with poor, social infrastructure. Open spaces and green areas between buildings in newer RE are fewer and in a limited programme compared to older residential neighbourhoods built under collective housing.20 Since the 1990s, plan-
15 High building density and lesser interest in the parallel construction of non-residential activities. [Mihelič, 1983: 52]
16 Malešič, 2015
17 Zupančič, 2000: 174
18 Every individual alone is responsible for solving their housing problem except the inhabitants unable to ensure own housing. [Planišček, 2010]
19 Gazvoda, 2001
20 Lestan et al., 2013
21 Gazvoda, 2001
22 Krištof, 2015
23 During the first post-war period, the reconstruction was carried out centrally within an administratively managed planning economy. Other social services were also centralised, including urban planning which initially operated within the Ministry of Construction [Mihelič, 1983: 23]. The first housing settlements were built in close proximity to industrial buildings. They were characterised by rigid spatial and design concept, uniformity, lack of materials and sanitary equipment, poor quality of construction and craft works, a lack of municipal facilities, and the distance of new settlements from supply centres [Koselj, 1995: 9].
24 Bežan, 1984
25 They carried out professional and research studies, prepared numerous competitions, exhibitions and discussions. The Society of Slovenian Architects was established. [Koselj, 1995]
ning in Slovenia has often been limited and focused only on housing construction and less to the design of green areas, public space and parking facilities.21 Also, the current renovation of the residential fund is not comprehensive, as it is focused mainly on energy renovation of the facade envelope.22
researCh objeCtIVe and hypothesIs
Cilj istraživanja i hipoteza
The main objective of the research for this paper is to show the declining quality and integrity of RE in Slovenia according to structural changes in politics and the economy since the 1950s according to different periods of construction. The neighbourhoods from the 1950s and 1970s were a qualitative contribution in the housing field especially according to the Scandinavian examples from that time. However the implementation was worse than the planned ideas from the point of view of the comprehensive approach after 1965. Also, in the 1990s, the introduction of the liberal-democratic social system significantly contributed to the deterioration of the quality of RE. In the paper, the following hypothesis was formulated: (i) The change of the political-economic system influence the quality and integrity of residential environments. A comparative and comprehensive assessment of RE from three different periods in Maribor confirms differences in quality. The assessment is carried out by the original method based on the comprehensive system of the REL (residential environment liveability) criteria. The research confirms the hypothesis.
tHeoretical Framework
teorijski okvir
sCandInaVIan InFluenCe and resIdentIal enVIronment deVelopment In soCIalIsm between 1955 and 1965
skandInaVskI utjeCaj I raZVoj stambenIh naselja u VrIjeme soCIjalIZma (1955.-1965.)
In post-war Slovenia, the issue of housing shortage was the main urban development issue apart from industrialisation, which was the consequence of the destruction in WW2, and of the migrations of people to cities and industrial centres.23 The promotion of deagrarisation required systemic fund-raising for housing construction with compulsory contribution from each employer.24
In the 1950s, architects across Europe as well as in Slovenia mainly dealt with housing issues.25 The closest to Slovenian architects in the 1950s were Swedish architecture and ur-
banism.26 At that time, Sweden was a role model for Slovenia in its understanding and solving of social issues as well as in the central role of residential development.27 The new state housing programme in Scandinavia became an integral part of modern social welfare policy.28 Direct contact with Scandinavian countries was largely maintained by France Ivanšek, Marta Ivanšek and Ljubo Humek.29 At the beginning of the 1950s, architect Edvard Ravnikar and his students at the School of Architecture started developing the concept of a neighbourhood30, relying primarily on Swedish examples.31 Ravnikar’s organisational scheme of the neighbourhood was presented at the exhibition Family and Household in 1958 in Zagreb.32 Among the first examples in Slovenia based on the Swedish model is the RE in Maribor along Gosposvetska cesta (1954-1961). It involves not only the aspect of composition and new residential typologies, but also its role in the development of RE is important because of the design of open space and green areas as well as the realisation of buildings with social services.33 The first more ambitiously designed neighbourhoods in Ljubljana was ŠS634 (the Šiška neighbourhood, 1966), which was facilitated by the above mentioned systemic collection of money for housing construction and the acquisition of land by nationalisation.35 The programme and the design of open space in this neighbourhood are one of the best residential green areas in Slovenia until the 21st century.36
Between 1955 and 65, when housing construction was in the hands of architects inspired mostly by the housing architecture in Scandinavia, the field of residential architecture was characterised by a scientific and research approach, a connection between urban and architectural planning, efforts to harmonize architectural elements with technology, efforts to obtain a typological expression of various forms of residential buildings, search for flexible dwelling and a variable housing structure as well as aspirations for their own expression and indigenous dwelling plan.37
the seCond housIng reForm In 1965
druga stambena reForma (1965.)
The administrative role of the state in the housing economy was limited in 1965 with the Resolution of further development of the housing economy system.38 When the state withdrew from housing construction and left it to construction companies, apartments became “market goods”.39 The period of “building for the market” as a distinct category of the market economy had a fairly fatal impact on the further quality development of resi-
dential architecture. The role of an architect was clearly subordinate to that of a contractor who becomes an investor, causing architectural development to stagnate. Housing construction was mainly subordinate to economic demands.40 “There were even speculative approaches, i.e. the heightening of buildings during construction in contrast to adopted urban projects, the abandonment of consistent implementation and of open space design, and the arbitrary deterioration of architectural elements.”41 Generally, neighbourhood community centres were not realised.42 One of the main reasons for this were different sources of housing finance on the one hand, and social infrastructure on the other. The requirements pointed out as the starting points for the design of housing construction by investors at that time were derived primarily from the cost-effectiveness of the construction work. In the BS7 neighbourhood in Ljubljana, which was the first neighbourhood in Slovenia built for “the market”, 50 per cent of underground parking spaces was abolished in comparison with urban design, and despite the adopted urban and architectural projects, the streets and the programme of public central functions in the streets were not built.43 In Maribor, the most notable example of poor RE design from this period is the RE of Jugomont built around 1965. The uniformity of the appearance of building volumes is achieved, as a single construction approach is used. Nevertheless, the settlement is monotonous in terms of dividing green areas and open space, and placing public programmes, which would form a comprehensive living environment.44
The period of neighbourhood development has positive and negative consequences.
26 Mihelič, 1983: 26
27 Humek, 1952
28 Ivanšek, 1955
29 Mercina, 2006: 20
30 Examples of the morphological model of the radial city development in Ljubljana along the main access roads, followed by neighbourhoods and their centres, are followed by the Scandinavian and in particular the Stockholm City Plan [Mihelič, 1983].
31 Malešič, 2015
32 Bežan, 1984
33 The author of the urban plan is architect Ljubo Humek, who was one of the first people to travel to Scandinavia (between 1951 and 1952) and had one of the key roles in the development of residential construction. [Pirkovič, 1982: 54-56]
34 Malešič, 2016
35 Bežan, 1984
36 Gazvoda, 2001
37 Pečenko, 1984
38 Malovrh Olup, 1978
39 Zaviršek Hudnik, 2015
40 Pečenko, 1984
41 Bežan, 1984
Nevertheless, it represents a progressive period in the development of Slovenian collective housing architecture. Unquestionable qualities of neighbourhoods remain large open spaces between buildings, rich greenery, various residential typologies and floor plans of dwellings.45 The new funding system did not contribute to the quality of housing; residential construction was subordinate to the market, the construction industry and standards. More ambitious projects were never realized.46 However, many examples from abroad were poorly transferred to Slovenia, lacking creative imagination and relation to the natural environment and the human scale.
IndependenCe oF sloVenIa, and polItICal and eConomIC Changes In the 1990s
neZaVIsnost sloVenIje I polItIčko-ekonomske promjene 1990-Ih
Due to rising inflation and a decrease in the economic strength of companies in 1987, the amount of housing construction began to decline. In 1991, following transition to the liberal democratic political system and the market economy, new financial legislation was introduced to abolish the housing contribution from income.
At the same time, there were no alternative systemic resources for financing and the amount of housing construction was drastically reduced. The Housing Act (1991) was the first of the transitional acts that defined changes in the housing sector and introduced a new organisation of the housing sphere in
42 Malešič, 2016
43 Parameters for the rationality of the projects, the coefficients for the permissible faceted facade, the vertical and horizontal dimensions of the building, the rationality (read: simplicity) of the construction, etc. were formed. Urban design must come from the acquired technology of the construction company (investor) to support the simplest technology of construction machinery housing needs to be separated from central and accompanying functions (with this requirement, all public activities were excluded from the complex of residential buildings); it is necessary to provide as many equal housing units as possible - they should be repeated as often as possible; it is important to look at the smallest facade faces, the length of the ranges should be the smallest, and note that only P+4 (maximum floors without lifts), P+7 (one lift) and P+12 (two lifts) are “economical”. [Bežan, 1984]
44 Pirkovič, 1982: 56
45 Planinšček, 2012
46 Mihelič, 1983: 26
47 Zupančič, 2000: 174
48 Planišček, 2010
49 Gazvoda, 2001
50 Gazvoda, 2006
51 Simoneti et al., 2006: Foreword
52 Mihelič, 2010
Slovenia.47 In 1991, 90 per cent of the social housing fund passed into private ownership through the purchase of social housing. Investors of housing construction were mostly large construction companies, which were privatised after the independence, as well as new companies; they all built exclusively for the market.
Investors often demand an unreasonable built-up density - private investors thus generate more profits, and public investors want to cater to as many people as possible. In both cases, new RE are too dense, open and public spaces are disappearing, floor plans of dwellings are obsolete and inflexible.48 The consequence of ownership changes following extensive privatisation after 1991, and includes preserving and maintaining of green areas in RE. The result is the decay of green areas and the abandonment of open space. In new RE, the question arises to what extent green areas are actually quantitatively and qualitatively included in the environment.49
The former clearly structured programme concept of a residential neighbourhood with intertwined built structures and open spaces turned to distinct monotony of new RE. Open space is missing or is fragmented to functionally inadequate and insufficiently sized segments.50 Slovenia has no valid norms and recommendations that would unequivocally commit to the consistent designing and dimensions of open space in RE.51 Attention is also paid to the state’s negative attitude towards research in spatial sciences with a reduction in financial support, and failure to take into account the results of research work in the preparation of spatial policies.52
MetodologijA istrAživAnjA
The research method is based on the analysis of existing written material - sources and literature on the historical development and characteristics of housing construction in Slovenia (first step). In the second step, based on theoretical premises concerning Slovenian housing development, the research includes case study analyses of residential environments in Maribor.
Maribor was included in the research because of its distinct development features by periods: by World War II, it had been the fastest developing city in the country, and during World War II, it became one of the most destroyed cities in Yugoslavia. In the city area, 47 per cent of buildings were destroyed and seriously damaged after the war. Due to the renewal of the city, a consultation on the new
Fig. 2 The location and morphology of the residential environments along Gosposvetska cesta [RE1], Jugomont [RE2] and Koroška cesta [RE3] in the city of Maribor Sl. 2. Lokacija i morfologija stambenih naselja na Gosposvetskoj cesti [RE1], Jugomont [RE2] i Koroškoj cesti [RE3] u gradu Mariboru
main regulatory plan in Maribor was carried out in 1945/1946. The plan was finalised when the field of urban planning was not regulated in Yugoslavia (1949). Maribor was the first Slovenian city to start systematically resolving its urban planning problems. In the actual construction, the greatest emphasis was on housing construction. The arrangement along Gosposvetska cesta in Maribor is the first example of the use of the Swedish motif - idea of a neighbourhood in Slovenia. After Slovenia had gained independence, Maribor was hit by severe unemployment because of the collapse of large companies that lost the Yugoslav market. Prior to Slovenia’s independence, Maribor had been an economically developed city, so the wave of bankruptcies was a huge blow when it came to the market economy, which affected the diverse levels of living in the city.
Koroška cesta (RE3 after 1991) according to the REL criteria is presented.
It is possible to conclude from the results of the comparative analysis that around 80 per cent of the criteria, which provide a quality RE for living and represent a comprehensive approach match in RE1 (Gosposvetska cesta from the period between 1955 and 1965). Contemporary RE as seen in RE3 (Koroška cesta from the period after 1991), is not in accordance with the REL quality criteria because around 70 per cent of the criteria do not match and consequently offer poor quality living conditions. In RE2 (Jugomont from the period between 1965 and 1975) 45 per cent of the criteria match, which shows worse quality than RE1 and significantly better than RE3 as shown in Fig. 3.
Fig. 3 Comparative assessment of the residential environments along Gosposvetska cesta (black), Jugomont (dark grey) and Koroška cesta (light grey) according to the share of included REL criteria Sl. 3. Usporedna procjena stambenih naselja na Gosposvetskoj cesti (crno), Jugomont (tamno sivo) i Koroškoj cesti (svijetlo sivo) prema udjelu uključenih REL kriterija
RE from different periods were analysed: from the period of housing funds (19551965), and construction for the market (19651975) to the period after Slovenia had gained independence (1991). These periods are crucial turning points in the design of housing and RE as well as the quality characteristics of RE (Fig. 1). The comparative analysis of RE was performed on three case studies in Maribor from different periods. The first is the RE along Gosposvetska cesta (1954) with holistic approach to planning from the period of Scandinavian influences and first example of using this motif in Slovenia; the second is the RE of Jugomont built just after the housing reform in 196553 and the third is the RE along Koroška cesta completed in 2007, which is one of the last examples of housing construction built as an enclosed large-scale residential area.54 RE also differ in the principles of urban space use: construction on the land within a build-up area [RE1], construction on the land within a non-built-up area [RE2], and construction on the principle of densification and restructuring [RE3] as shown in Fig. 2. The case study research included a review of available project documentation, archive material and available data, site work mapping, and case evaluation. The assessment was carried out on the basis of the REL criteria system.55 In general, the methodology of this research is based on a survey of the state and development tendencies in the field of housing in Slovenia, and the evaluation of RE in Maribor using the REL criteria system for assessing the quality of the RE.
results
reZultati
In Table I, a comparison of RE along Gosposvetska cesta (RE1 from the period between 1955 and 1965), Jugomont (RE2 from the period between 1965 and 1975) and along
The comparative assessment shows a significant deviation in the design and share of green areas and open space between RE. It is noticeable that the share of green areas is decreasing from RE1 and RE2 to RE3. There is also a noticeable difference between RE in the variety of different housing typologies, the articulation of open space, recognisability, engagement with urban context and liveliness. In the RE along Koroška cesta (Fig. 6), the connection between the street and the RE is undefined. The ground floors of the buildings along Koroška cesta are partly intended for public programmes, but remain empty or used for garages. the quota of green areas is negligible. The RE is unattractive for walking because the open public space is subordinate to traffic infrastructure, and mainly designed as an asphalt base above underground garages. The morphology of the new residential complex does not fit to the wider urban context. On the contrary, qualitative elements of the RE along Gosposvetska cesta (Fig. 4) from the 1950s are different housing typologies, large green areas between buildings and the clearly defined delimitation of the RE and other urban areas, taking into account the local context in the design of an open space and buildings as well as the presence of public programmes. In contrary to RE3, the quality of public places in RE1 and RE2 has been improved by the placement of
53 The residential environments along Gosposvetska cesta [RE1] and Jugomont [RE2] are designed as a complete unit on unbuilt urban areas, while the smaller RE along Koroška cesta [RE3] represents the restructuring area of single-family buildings and rounds off the RE from previous periods. The author of the urban design at Gosposvetska cesta is architect L. Humek, director of the project design office Komuna projekt, which has also designed the new residential complex along Koroška cesta and multi-dwelling buildings from the 1950s.
54 Until 2018, due to the economic crisis, only the construction of individual housing interpolations or the envisaged more complete housing development that remained unfinished were present in Maribor. In 2018, the con-
Table I Comparison of residential environments along Gosposvetska cesta [RE1], Jugomont [RE2] and Koroška cesta [RE3] according to the REL criteria / + (included) / - (not included) / 0 (partially included) Tabl. I. Usporedba stambenih naselja na Gosposvetskoj cesti [RE1], Jugomont [RE2] i Koroškoj cesti [RE3] prema kriterijima prikladnosti stambenog naselja za život [REL - residential environment liveability] + (uključeno) / - (neuključeno) / = (djelomično uključeno)
CRITERIA
E 1.1 Prevention of urban sprawl and impact on surrounding natural environment
E 1.2 Regeneration within the existing city boundary and development of brownfields
E 1.3 Closer proximity to the various amenities of everyday life
E 1.4 Promoting walking, cycling, and use of public transport
E 2.1 Reduction of energy
E 2.2 Supply of energy from renewable sources
E 2.3 Improving efficiency in energy supply and distribution by installing district energy networks
E 2.4 Decreasing light pollution and energy consumption, necessary for lighting
E 2.5 Local use of rainwater and storm water
E 2.6 Protection and enhancement of water resources, green areas, vegetation
E 3.1 Recycled and on-site reuse building material
E 3.2 Waste recycling and use of combustible waste for fuel in energy cogeneration
S 1.1 Distinction between private and public space; hierarchy of open spaces in a residential environment
S 1.2 A residential environment enabling leisure and strengthens social interactions
S 1.3 Maintained residential environment
S 1.4 Involvement of residents in the residential environment
S 1.5 Awareness, participation, and education of residents - active role of residents in the residential environment
S 2.1 Lively and controlled neighbourhood public space
S 2.2 Protection of private space and interaction with public space
S 2.3 Design of residential environment, enabling orientation in space
S 2.4 Lighting of open space in the residential environment
S 2.5 Priority for pedestrian and traffic safety
S 3.1 The human scale of the residential environment
S 3.2 Reducing noise level and creating quiet areas
S 3.3 Reducing the heat island effect
F 1.1 Integration of different social and age groups into the residential environment
F 1.2 Universal design: designing open public spaces accessible to all
F 1.3 Open space, i.e. social space
F 2.1 Residential environment connecting the residents and other city dwellers
F 2.2 Promoting movement: walking and cycling
F 2.3 Temporary use and shared use of space
C 1.1 Engagement with urban context
C 1.2 Protection of natural and cultural heritage
C 2.1 Recognisability of residential environment
C 2.2 Walking-friendly and lively residential environment
C 3.1 Empirical and sensory rich residential environment
struction of more large-scale RE and urban planning competitions of RE reappeared.
55 The proposed REL criteria system for comprehensive assessment of residential environment quality was based on the original deductive methodology, which is drawn upon Scandinavian contemporary experience as a historically sophisticated housing culture. Criteria are arranged into 4 different aspects (environmental E, sociological S, functional F, and cultural C) and presents a set of spatial indicators complemented with indicators of complementary disciplines. Quantitative and qualitative indicators refer to different elements of the physical form of residential environment: buildings, open space and green areas, program, supply, and traffic. [Skalicky, Čerpes, 2019]
56 Ciglenčki, 2018
sculptures from forma viva (international art workshops between 1967 and 198756). Large green areas and the presence of public services are still characteristic of the RE of Jugomont. A deviation from previous period may be noticed in the monotony of the RE; only one housing typology (15 lamella blocks) determines the whole area. That made construction cheaper and faster, which does not follow the context (Fig. 5).
Gosposvetska cesta is an example of the planning of an RE with a holistic approach to
Fig. 4 Residential environment along Gosposvetska cesta [RE1] in Maribor, 2018
Sl. 4. Stambeno naselje na Gosposvetskoj cesti [RE1] u Mariboru, 2018.
Fig. 5 Residential environment of Jugomont [RE2] in Maribor, 2017
Sl. 5. Stambeno naselje Jugomont [RE2] u Mariboru, 2017.
Fig. 6 Residential environment along Koroška cesta [RE3] in Maribor, 2017
Sl. 6. Stambeno naselje na Koroškoj cesti [RE3] u Mariboru, 2017.
urban design. In Jugomont, shortcomings in the implementation and dominance of the construction sector are shown, while in Koroška cesta, drastically reduced green areas and the almost complete abandonment of elements of quality urban design is seen.
Fig. 7 shows the comparative assessment of the residential environments in Maribor according to the Table I in scores (criteria included = 1, partially included = 0.5, not included / max = 36 scores) and the period/ year of construction - along the Gosposvetska cesta from 1954 (29 scores), Jugomont from 1965 (22 scores) and Koroška cesta from 2007 (8 scores).
ZakljuČak
The paper explores the development of RE since World War II until the present in Slovenia
in the case of the city of Maribor, and exposes the impact of changes in the political and economic system on the quality of RE. Using the original method for evaluating the quality of RE, we found significant differences in the quality of RE with respect to the time of their construction. In the 1950s and early 1960s when many Slovenian architects worked in Sweden and transferred new knowledge to Slovenia, RE were designed with the aim to achieve the well-being of inhabitants. The field of housing construction was characterised by a research approach and the ambitious design of comprehensive residential environments. Although Scandinavian models were still present later, the implementation of RE after
57 Meanwhile, for the capital of Ljubljana, RE features from different periods are presented in the article in the framework of summaries of different authors. Ljubljana and Maribor are the cities with the largest number of residential neighbourhoods built.
1965 was generally significantly worse than planned. The housing reform highlighted the principles of cost-effectiveness of the construction work in the design and implementation of RE, with the related exclusion of the scientific and research approach, while ignoring architectural and urban elements and, above all, neglecting social infrastructure. This led to lower quality of RE.
Gradual transition to the market economy and the reduced role of the state as the main actor in housing supply as well as related exclusion of the scientific and research approach have limited further quality design of RE. Since 1991, the quality of RE has significantly deteriorated due to changed housing policies as a consequence of the liberal-democratic political system that were determined by the liberal-democratic social order, privatisation and the market-oriented economy. Because of the prevailing influence of private investors in the housing market, a higher share of built-up areas is characterised by a reduced share of green areas and social content, which is reflected in the monotony of RE.
The paper introduces the quality assessment of three RE from different milestone characteristic political and economic periods in Maribor. The assessment in the REL methodology showed a difference in quality between the first, the second and the third case according to the time of their construction. While the quality of residential environments in the first case (from the period of housing funds/state housing management modelled on Scandinavia) approached the REL criteria, the evaluation of the second and the third case (from the period after the housing reform and the transition to the market economy) showed a significantly lower quality compared to the first case. On the basis of re-
search and criteria assessment, we found significant differences in the quality of RE with respect to the time of their construction and structural changes in politics and the economy.
The purpose of the comparative analysis of the RE in Maribor from different periods is to show that the quality RE in Slovenia is decreasing from 1960s to nowadays because of structural political and economic changes on the state level and housing legislation. The research includes case study analyses from Maribor, which clearly illustrate the typical features of these changes, so it can be legitimately concluded that this research is representative of the whole of Slovenia.57
[Written in English by the authors; proof-read by Laura Cuder Turk, univ.dipl.angl.]
1. Bežan, M. (1984), Družbena organizacija stanovanjske gradnje, “Arhitektov bilten”, 68/69: 8-9, Ljubljana
2. Caldenby, C.; Wedebrunn, O. (2010), Living and Dying in the Urban Modernity, Royal Danish Academy of Fine Arts, School of Architecture in cooperation with Chalmers University of Technology, Copenhagen
3. Ciglenčki, M. (2018), Forma viva Maribor (19671986), ZRC SAZU, Ljubljana
4. Gazvoda, D. (2001), Vloga in pomen zelenega prostora v novejših slovenskih stanovanjskih soseskah, “Urbani izziv”, 12 (2): 35-42, Ljubljana; https://doi.org/10.5379/urbani-izziv-200112-02-004
5. Gazvoda, D. (2006), Vpliv programa oziroma strukture stanovanj ter tehničnih omejitev gradnje na oblikovanje odprtega prostora, in: Stanovanjske krajine: trendi, perspective, zbornik predavanj in prispevkov ob Konferenci Stanovanjske krajine, 31. marca 2006. Oddelek za krajinsko arhitekturo Biotehniške fakultete: 4247, Ljubljana
6. Humek, L. (1952), Po Švici, Švedski, Finski, “Arhitekt”, 8: 36-39, Ljubljana
7. Ivanšek, F. (1955), Švedski stanovanjski standard, “Arhitekt”, 17: 11-18, Ljubljana
8. Klemenčič, M. (2011), Zeleni sistem mesta Maribor s poudarkom na vzpostavitvi javnih zelenih površin v novem delu južno od Drave (diplomsko delo), Biotehniška fakulteta, Oddelek za krajinsko arhitekturo, Univerza v Ljubljani, Ljubljana
9. Koselj, N. (1995), Arhitektura 60-ih let v Sloveniji. “Arhitektov bilten” - posebna izdaja, 25, Ljubljana
10. Krištof, T. (2015), Prenove večstanovanjskih objektov, “Arhitektov bilten”, 45 (203/204): 3539, Ljubljana; URN:NBN:SI:DOC-DO6MW6OO
11. Lestan, K.; Goličnik Marušić, B.; Eržen, I.; Golobič, M. (2013), Odprti prostor stanovanjskih naselij povečuje kakovost grajenega.”IB revija”, 1: 41-55, Ljubljana; URN:NBN:SI:DOCM1RJQMSM
12. Malešič, M. (2015), Nastanek in rast ljubljanskih stanovanjskih sosesk, “Arhitektov bilten”, 45 (203/204): 63-66; URN:NBN:SI:doc-R0SU8NZ4
13. Malešič, M. (2016), Od naselja do soseske in od parka do ulice, in: Soseske in ulice: Vladimir Braco Mušič in arhitektura velikega merila [ed. Skansi, L.], Muzej za arhitekturo in oblikovanje, 33-44, Ljubljana
14. Malovrh Olup, B. (1978), Druga stanovanjska reforma, “Dogovori”, 6: 2-3, Ljubljana
15. Mercina, A. (2006), Arhitekt Ilija Arnautović: socializem v slovenski arhitekturi, Viharnik, d.o.o., Ljubljana
16. Mihelič, B. (1983), Urbanistični razvoj Ljubljane, Partizanska knjiga, Ljubljana
17. Mihelič, B. (2010), Čas je za spremembe, in: Čas je za spremembe v urejanju prostora [ed. Simoneti, M.], Državni svet republike Slovenije: 5355, Ljubljana
18. Nilsson, L. (2006), The Stockholm Style: a model for the building of the city in parks, 1930s1960s, in: The European City and Green Space: London, Stockholm, Helsinki and St. Petersburg 1850-2000 [ed. Clark, P.], Ashgate Publishing Limited: 141-158, Burlington
19. Nordic Associations of Architects (DAL, NAL, SAR) for the U.I.A. (1978), Nordic Housing - Habitación Nórdica - 1945/1980 - Denmark - Finland - Norway - Sweden, Kommisjon hos Norske arkitekters landsforbund, Oslo
20. Nyström, L.; Lundström, J. (2006), Sweden: The Life and Death and Life of Great Neighbourhood Centres, “Built Environment”, 32 (1): 32-52, Marcham; https://doi.org/10.2148/benv.32.1.32
21. Pečenko, B. (1984), Anketa o problematiki stanovanjske gradnje. “Arhitektov bilten”, 68/69: 21, Ljubljana
22. Pirkovič Kocbek, J. (1982), Izgradnja sodobnega Maribora, Partizanska knjiga, Ljubljana
23. Planišček, A. (2010), Razvoj stanovanjske gradnje v Sloveniji, in: Stanovanjske ne/politike, stanovanjska arhitektura med 2000-2010, Zbornica za arhitekturo in prostor Slovenije, Hiša arhitekture, Ljubljana
24. Simoneti, M.; Koželj, J.; Gazvoda, D. (2006), Predgovor, in: Stanovanjske krajine: trendi, perspective, zbornik predavanj in prispevkov ob Konferenci Stanovanjske krajine, 31. marca 2006, Oddelek za krajinsko arhitekturo Biotehniške fakultete: Ljubljana
25. Skalicky, V.; Čerpes, I. (2019), Comprehensive assessment methodology for liveable residential environment, “Cities”, 94: 44-54, Amsterdam; https://doi.org/10.1016/j.cities.2019.05.020
26. Zaviršek Hudnik, D. (2015), Skupnostni prostori soseske Ruski car. “Arhitektov bilten”, 203/204: 43-44, Ljubljana
27. Zupančič, B. (2000), Stanovanjska arhitektura v tržnih pogojih; denar, tržni pogoji in menedžment v arhitekturi (doktorska disertacija), Fakulteta za arhitekturo, Univerza v Ljubljani, Ljubljana
Sources
Izvori
Internet Sources
Internetski izvori
1. Planinšček, 2012: Regeneracija sosesk - stanje, http://trajekt.org/2012/10/02/regeneracija-sosesk-stanje/ [23.11.2018]
2. https://fotogalerija.dz-rs.si/datoteke/Publikacije/Zborniki_RN/2019/Pridobivanje_lastninske_pravice_na_nepremicninah_v_Sloveniji.pdf [8.12.2018]
Illustration and Table Sources
Izvori ilustracija i tablice
Figs. 1, 3-7 Authors
Fig. 2 Cartographic morphology background: Klemenčič, 2011
Table I Authors
Summary Sažetak
Analiza primjera Maribora
Članak donosi istraživanje razvoja stambenih naselja u razdoblju od završetka Drugoga svjetskog rata do danas i analizira utjecaj promjena u političkom i ekonomskom sustavu na kvalitetu i integritet stanovanja i stambenih naselja. Poslijeratna stambena izgradnja razvila se zbog velikog pomanjkanja postojećih stambenih jedinica i u kontekstu novih socioekonomskih okolnosti u kojima je u prvi plan došla kolektivna stambena izgradnja. Društveno organizirana stambena izgradnja u razdoblju od 1945. do 1990. razvijala se kroz 4 različite etape: administrativno-proračunski pristup izgradnji, 1945.-1955.; razdoblje stambenih fondova, 1955.1965.; razdoblje izgradnje za tržište, 1965.1975.; razdoblje planirane izgradnje od 1975. Novije razdoblje od stjecanja državne neovisnosti Slovenije početkom 1990-ih godina i u kontekstu političko-ekonomskih promjena u doba prijelaza na kapitalizam i tržišnu ekonomiju promijenilo je ulogu države u stambenom sektoru, kao i njegove karakteristike.
Od pedesetih godina 20. stoljeća do kraja razdoblja izgradnje velikih stambenih naselja ranih 80-ih godina 20. stoljeća stambene su četvrti bile novost u organizaciji stanovanja i razvoju slovenskih gradova. Osobito su skandinavske i sjevernoeuropske zemlje razvile model stambene izgradnje utemeljen na konceptu četvrti (neighbourhood), koja je, za razliku od poslijeratnih stambenih naselja s homogenom namjenom, omogućavala stalan društveni život. Skandinavske su zemlje nastojale podići standard stanovanja koji se odnosio ne samo na projektiranje stambenih jedinica već i na kvalitetnije projektiranje stambenog okoliša u cjelini. U poslijeratnom razdoblju velikih stambenih projekata Švedska je, kao ekonomski vrlo razvijena zemlja, privukla mnogo skandinavskih i stranih arhitekata. Tijekom 50-ih i ranih 60-ih godina 20. stoljeća, kada su mnogi slovenski arhitekti radili u Švedskoj i donijeli nova znanja i spo-
znaje kući, stambena su se naselja projektirala s ciljem postizanja dobrobiti za njihove stanovnike. Područje stambene izgradnje karakterizirao je istraživački pristup i ambiciozno projektiranje multifunkcionalnih stambenih naselja. Dva su ključna čimbenika obilježila razvoj društveno organizirane stambene izgradnje između 1945. i 1990. godine: uvođenje obveznoga stambenog doprinosa za zaposlenike 1956., što je dovelo do sustavnog prikupljanja sredstava, te Zakon o stambenom doprinosu iz 1958. kao osnove za kupovinu velikih izgrađenih područja, a time i mogućnost sveobuhvatnog razvoja stambenih četvrti. U stambenoj je izgradnji važna prekretnica bila druga stambena reforma iz 1965. godine. Tržišna su pravila prevladala u stambenoj ekonomiji, a to je utjecalo na kvalitetu stambenih naselja. Arhitekt je bio podređen izvođaču koji postaje investitor, a to je dovelo do stagnacije razvoja u arhitekturi. Stambena je izgradnja uglavnom bila podređena ekonomskim zahtjevima. Iako su skandinavski modeli i poslije bili prisutni, stambena naselja nakon 1965. godine bila su u značajnoj mjeri lošija od planiranoga. Stambena reforma naglasila je principe isplativosti građevinskih radova u projektiranju i izgradnji stambenih naselja te s time povezano isključivanje znanstvenoistraživačkog pristupa, dok su se istovremeno ignorirala arhitektonska i urbanistička načela, kao i, prije svega, zanemarivala socijalna infrastruktura. To je dovelo do lošije kvalitete stambenih naselja. Postupni prijelaz na tržišnu ekonomiju i oslabljenu ulogu države kao glavnog subjekta u osiguravanju stambenih jedinica, ali i isključivanje znanstvenoistraživačkog pristupa - još su više ograničili daljnje kvalitetno projektiranje stambenih naselja. Od 1991. godine kvaliteta stambenih naselja značajno je opala zbog promijenjene politike stanovanja koju je diktirao liberalno-demokratski društveni poredak, privatizacija i tržišno orijentirana ekono-
mija. Novija stambena naselja izgrađena nakon što je Slovenija stekla nezavisnost ranih 90-ih godina 20. stoljeća, u doba političkih i ekonomskih promjena i prijelaza na tržišnu ekonomiju, izrazito su monofunkcionalna, bez ili s vrlo slabo razvijenom društvenom infrastrukturom. Otvoreni prostori i zelene zone između zgrada u novijim stambenim naseljima reducirani su i ograničeni u usporedbi sa starijim stambenim četvrtima iz razdoblja kolektivnoga stanovanja.
U članku se analizira sve lošija kvaliteta i integritet stambenih naselja u Sloveniji od 1960-ih godina, što je posljedica strukturnih, političkih i ekonomskih promjena na razini države i stambenoga zakonodavstva. Istraživanjem su obuhvaćeni primjeri u Mariboru koji jasno ilustriraju tipične značajke ovih promjena, tako da se može legitimno zaključiti kako je ovo istraživanje reprezentativno za cijelu Sloveniju. Hipoteza o utjecaju političko-ekonomskih okolnosti na kvalitetu i integritet stambenih naselja potvrđena je usporednom analizom triju stambenih naselja u Mariboru u različitim razdobljima.
Valorizacija je provedena na osnovi REL [residential environment liveability] kriterija utemeljenih na originalnoj deduktivnoj metodologiji koja potječe iz skandinavskoga suvremenog iskustva i sofisticirane kulture stanovanja. Usporedna procjena pokazala je razliku u kvaliteti između prvog, drugog i trećeg slučaja prema vremenu njihove izgradnje. Dok se kvaliteta stambenih naselja u prvom slučaju (iz razdoblja stambenih fondova / državnog upravljanja stambenom izgradnjom na primjeru Skandinavije) približila REL kriterijima, valorizacija drugog i trećeg slučaja (iz razdoblja nakon stambene reforme i u uvjetima prijelaza na tržišnu ekonomiju) pokazala je značajno nižu kvalitetu u usporedbi s prvim slučajem. Na osnovi istraživanja i kriterija valorizacije pokazale su se značajne razlike u kvaliteti stambenih naselja s obzirom na doba njihove izgradnje i strukturne promjene u politici i ekonomiji.
Biographies
Biografije
vaNja skalicky received PhD in architecture from the Faculty of Architecture, University of Ljubljana. She is an architect and researcher. Her studies were also conducted in Scandinavian countries researching residential environments and urban design. ilka Čerpes is an architect, doctor of science and is an assistant professor of urban theory and planning. She has authored the monographs On Urbanism and Urban Planning and has published over fifteen scientific and professional articles.
Dr.sc. vaNja skalicky, arhitektica, doktorirala je na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Ljubljani. U sklopu svoga znanstvenoistraživačkog rada bavila se također i istraživanjem stambenih naselja i urbanim dizajnom u skandinavskim zemljama.
Dr.sc. ilka Čerpes, arhitektica, doktorica znanosti i docentica na Katedri za urbanističku teoriju i planiranje. Autorica je monografija O urbanizmu i urbanističkom planiranju. Objavila je preko 15 znanstvenih i stručnih radova.
University of Zagreb
Faculty of Architecture
Croatia - 10000 Zagreb, Kačićeva 26 dandric@arhitekt.hr kserman@arhitekt.hr jgalic@arhitekt.hr
Original Scientific Paper
https://doi.org/10.31522/p.27.2(58).5
UDC 721.013:004.89
Technical Sciences / Architecture and Urban Planning
2.01.03. - Architectural Structures, Building Physics, Materials and Building Technology
Technical sciences/ Civil Engineering
2.05.02. - Structural Systems
Article Received / Accepted: 22. 10. 2019. / 16. 12. 2019.
Sveučilište u Zagrebu Arhitektonski fakultet
HR - 10000 Zagreb, Kačićeva 26 dandric@arhitekt.hr kserman@arhitekt.hr jgalic@arhitekt.hr
Izvorni znanstveni članak https://doi.org/10.31522/p.27.2(58).5 UDK 721.013:004.89
Tehničke znanosti / Arhitektura i urbanizam 2.01.03. - Arhitektonske konstrukcije, fizika zgrade, materijali i tehnologija graðenja
Tehničke znanosti / Graðevinarstvo
2.05.02. - Nosive konstrukcije
Članak primljen / prihvaćen: 22. 10. 2019. / 16. 12. 2019.
adaptable and responsive structures biomimetics
body plan pneubotics
soft architecture
This article introduces a theoretical model for the design of pneubotic structures that can be constructed and actuated by using the modular unit volume element. Through analysis of construction of soft robots, pneumatically adaptive and responsive structures and art installations, a set of four basic body plans is proposed, as abstract expressions that form a base for the design of soft modular pneubotics in architecture.
prilagodljive i reagirajuće konstrukcije biomimetika tjelesni nacrt pneubotika meki roboti
Članak donosi teorijski model za projektiranje mekih pneubotskih konstrukcija koje se mogu konstruirati i pokretati koristeći jedinični modularni volumenski element. Analizom konstrukcije mekih robota, pneumatski prilagodljivih i reagirajućih konstrukcija te umjetničkih instalacija, dobiven je set od četiriju osnovnih tipova tjelesnih nacrta kao apstraktnih izraza za projektiranje složenih modularnih pneubotskih konstrukcija u arhitekturi.
uvod
pneubotic structures in architecture1 are pneumatically responsive and adaptable structures still in early development that follow the development of soft robots. Unlike the more widely spread hard robots, whose parts are made of rigid materials and whose movements are mechanical, soft robots are made of elastic materials that mimic the structure and movement of soft body organisms. Soft pneubotics can be regarded as a recent invention, although some examples of soft pneumatic automata existed before the digital era and some hard air-run automata also existed in the 19th century. The majority of recent pneubotics in architecture mostly use linear pneumatic actuators, be it hard air cylinders or soft artificial muscles, and less often volume elements to actuate the structure. Their morphodynamics range from very fast movements and drastic transformation like those in Tower 2 structure from Hyperbody Group2 to smaller changes like the ones used in the adaptable 375 m2 pavilion for temporary exhibitions Airtecture form Festo tested in Germany.3 Less often are those structures soft in both their key segments - their construction and actuation elements. With all their components and performance, pneubotic structures often appear as artificial bodies similar to living beings. The idea of a “body” is already present in the field of soft robotics, as well as in art installations and adaptive and responsive architecture. It is often used to describe a part or a
whole structure. Lipson Hod for instance, in his research on evolutionary technics of developing robotic controllers, uses the terms morphology - for physical structure, and controller, for a “separate unit that governs the behaviour of the morphology”, in control theory also called plant and the control, to describe the body and the brains of robots.4 In computer sciences, terms borrowed from biology like genotype and phenotype are often used to describe the generative procedure and resulting finite digital representation respectively. Karl Sims uses directed graphs (genotypes) to generate bodies of virtual creatures (phenotypes) as “a hierarchy of articulated three-dimensional rigid parts”.5 He also uses anthropomorphic terms like “body”, “leg segment” or “limb segment”, or else “brain” to describe the structure and logics of evolving virtual creatures in simulated physical environments.6 On the topic of new problems regarding design of soft robots, Iida and Laschi suggest novel approaches to complex simulations of soft robotic bodies and sensory-motor processes allowing for body-control co-optimisation.7 The research in architectural robotics is thus conducted on the level of the body and of computer control - as a sort of artificial intelligence of the structure.
Although soft robots are more complex to simulate, they are in fact less complex (and cheaper) to produce and easier to interact with users and the environment, due to their softness and (body/material) compliance8 which makes them less prone to damage and less likely to hurt users unlike hard robots.
Marchese, Önal and Rus use the term continuum body to describe parts of a fish robot that has actuation part constructed as one continuous element with built-in “spine” and expandable sides with embedded pneumatic network9 , instead of a series of parts typical for hard robot structures.10
Many other authors also use the expression “soft body” when describing soft robotic structure. Wever even calls a pneumatic cushion of otherwise nonrobotic tensairity structures “a pneumatic body”.11 Describing classical robotic bodies, some authors use expression like “robots having hard body plan”12, further differentiating soft from hard robots.
tHe tHeoretical coNtext oF a “Body” teorijski koNtekst „tijela”
The French philosopher Gilles Deleuze describes a “body” through terms of longitude and latitude. It can be anything that has these properties. A body “[…] can be an animal, a body of sounds, a mind or an idea; it
can be a linguistic corpus, a social body, a collectivity. We call longitude of a body the set relations […] that is between unformed elements. We call latitude the set of affects that occupy a body at each moment, that is, the intensive states of an anonymous force. The longitudes and latitudes together consist Nature […] which is always variable and is constantly being altered, composed and recomposed […]”.13 Regarding modularity and reconfigurability, Hod Lipson states: “Reconfigurable robots are composed of many modules that can be connected, disconnected and rearranged in various topologies to create machines with variable body plans. Selfreconfigurable robots are able to rearrange their own morphology, and thus adapt in physical reality”.14
Applied to architectural structures, the longitudes of their bodies are their material, structural and geometric properties, while their latitudes are their physical, static, dynamic, user-induced or other influences. Dynamically adaptable structures thus expand their longitudes to a greater span of properties like motion, physical properties, changing geometries and disposition of elements in order to better relate to their latitudes, their capacities being actualised more frequently. Structural body as a machine or a swarm of machines is a structure that can produce an effect of change in its longitude in accordance to the change in its latitudes, but can also exist in relation to much greater latitudes. Compared to a notion of society and networks, Deleuze and Guattari connect “[…] large-scale networks with the networks in the body, and between bodies, so that we start to see things like temperament and identity as emergent properties that are products of the machines immanent in the initial conditions”15.
Kaas Oosterhuis and associates, in a transdisciplinary research project Hyperbody, expand the idea of a body to a hyperbody, i.e., a body that contains a computer code. Hyperbody is thus an informationally permiated body - a robotic structure capable of executing the code and reacting within longitudes and latitudes of the field of its possibilities. In this manner, the new term can describe complex relations within the structure and within the context. Citing the research group Hyperbody, Gruber relays that “Hyperbodies are pro-active building bodies acting in a changing environment”16, and Bier explains: “A hyperbody is to architecture what hypertext is to literature. […] A single computer is worthless in many ways. […] An isolated building has no importance whatsoever. Only by virtue of its relations to its users and other built bodies, buildings literally build up meanings in our lives. I see hyperbodies as the ultimate form of relational building bodies.”17
Structure thus becomes “living formation” that reacts and learns, and, if networked with other bodies, it can exchange information in response to their latitudinal “experiences”. Thus, a meta structure can be created that encompasses experiences of all its individual structural bodies.
tjelesNi
Manuel DeLanda states: “Deleuze uses the term ‘abstract diagram’ (or ‘virtual multiplicity’) to refer to entities like the vertebrate body plan, but his concept also includes the ‘body plans’ of non-organic entities like clouds or mountains”.18 He also explains that body plan does not contain details about the numbers and shape of elements, for instance proportions and shape of limbs of vertebrates, in order to cover a wide spectrum of possible combinations of measurable parameters of their forms.19 In the context of parametric design, DeLanda says that extensities of a body (which represent longitudes of a body) are represented as a procedure of its designing (procedural programming of its formation, i.e., a body plan, a genotype), and parametric intensities that determine its shape and thus represent the latitudes of a body - a phenotype. Body plan is, therefore, a parametric shell, emptied of its parametric intensities, whereas the body is the totality of latitudes and longitudes that give it shape. When extensities are changing, the structure is poylmorphic and when the intensities are changing, the structure is morphodynamic. In computational design techniques, a structural body can be virtually morphodynamic during the design process, but the assessment whether the structure will be morphodynamic after the construction has finished depends on the capacity of the structure for changing its intensities in its lifetime. A body is generated through a procedural instruction. As a genetic means it is also used to form the geometry of soft robots, as a diagram of robotic elements that can be combined into specific sets optimised for certain purposes. Further on, exploring the space of possibilities, optimal forms of complex body plans of pneubotic structures can be generated, all based on combinations and permutations of established basic body plans.
cilj, metoda i materijali
This article focuses on the possibilities of constructing pneubotic architectures that could be constructed and at the same time actuated through the use of a modular volume unit elements. In order to make a system
1 This work is based on the research results from the PhD dissertation: Biomimetic Pneubotics in Architecture: Research Model for Modular Structures by Davor Andrić, completed in 2017 at the University of Zagreb, Faculty of Architecture, under supervision of Karin Šerman and Josip Galić, and on subsequent research done by the authors.
2 Bier et al., 2012
3 Kronenburg, 2003. The pavilion can be packed in a standard container and transported to another location. The main structure consists of eighteen pneumatic beams on “Y” shape pneumatic columns. The active stability system uses tensile pneumatic ties like artificial muscles that counteract the effects of changing outside actions on structure thus allowing for active load distribution management of the structure.
4 Lipson, 2006
5 Sims, 1994
6 Sims, 1994
7 Iida, Laschi, 2011
8 Dickinson, according to: Rus, Tolley, 2015
9 This kind of network or embeded pneumatic network is sometimes also called pneunet.
10 Marchese, Önal, Rus, 2014
11 Wever, 2008
12 Ilievski, Mazzeo, Shepherd, Chen, Whitesides, 2011
13 Ballantyne, 2007: 8. Ballantyine here quotes Deleuze from his work Spinoza: Philosophie practique, 1970.
14 Lipson, 2006
15 Ballantyne, 2007: 32
16 www.bk.tudelft.nl [10/2009] accordnig to: Gruber, 2011: 135
17 Oosterhuis, 2012: 16
18 DeLanda, 2002
19 DeLanda, 2002
20 Modular pneubotic element represents a series of identical products, which fits into industrial paradigm of mass production, but thanks to different rates of inflating it becomes similar to but different from other elements in use, which altogether fits into post-industrial paradigm of mass production of differences.
21 ‘Bubbles’
22 Onishi, 2004
23 Sakamoto, 2008
24 Park, Kim, 2016
25 Hartz, Bögle, Schlaich, 2009
26 ‘Studio Integrate: Responsive Structures LDF’
27 Sumovski, 1893
28 Cobo Arévalo, 2014
29 ‘Formeta’
30 ‘Pneumatic structure Archives’
31 ‘Bubbles’; Onishi, 2004; Sakamoto, 2008; ‘Bio-kinesis’
32 Hartz et al., 2009; Sumovski, 1893; ‘Studio Integrate: Responsive Structures LDF’
33 Cobo Arévalo, 2014; ‘Formeta’
34 ‘Pneumatic structure Archives’; Cheney et al., 2013
35 Correll et al., 2010; Shepherd et al., 2011; Sun, Song, & Paik, 2013; Shepherd et al., 2013
36 Marchese, Önal, et al., 2014; Marchese, Katzschmann et al., 2014; Ilievski et al., 2011; Martinez et al., 2013
37 ‘Robotics: Soft Hands’; Tarczewski, 2005
38 Albert et al., 2013; ‘Amorphicrobotworks: Sixteen birds’
for constructing a plethora of such actively adaptable pneubotic structures, an idea of a basic body plan is used to extract basic functional schemas of soft robots, of interactive art and architecture, in order to make a library of elements to generate simple and complex pneubotic structures in architectural design. The goal is to find a set of basic body plans that can be used to construct concrete pneubotic structures of architectural scale by using one single element that could be mass produced but could manifest itself differently according to its local situation within the structure.20
Based on the previously discussed theoretical context, a model for classification of soft robots and soft structures in art and architecture is set up to produce a set of basic body plans for constructing concrete modular soft adaptable structures in architecture. The basic modular element that this research proposes and examines is a soft expanding cube that can generate form and actuate a soft body. The shape of the cube is selected as a basic geometrical unit that enables addition in all three spatial dimensions. A soft cube can also be further folded into other geometrical shapes in order to achieve specific functionality like local rotation or bending etc., within basic body plans.
A basic body plan here is an expression used to describe the structural logic of soft robotic part reduced to its most abstract level. These basic body parts having basic body plans can, further on, form complex bodies with complex body plans. To enable translation of movement from small soft robots to elements of architectural scale, basic body plans are formulated in terms that can best describe construction and transformation properties of a body part.
Examples from the field of contemporary soft robotics and adaptable structures in art and architecture are here sorted according to the manner in which they get modified and transformed through inflation of their pneumatic elements.
results - Four Basic Body plaNs
reZultati - Četiri osNovNa tjelesNa Nacrta
Through formal and functional analysis of selected cases of soft robots and soft structures in art and architecture, four main types of basic body plans have been detected. Two of them are then further divided into specific subtypes. The main types are derived from the principal ways in which they produce effect, and subtypes are derived as variants of the same principle used within a type. Basic body plans are corroborated through concrete cas-
es and shown in a summary table (Table I) and in conceptual 3D rendering (Fig. 1).
Basic body plan type A - The first and most simple detected basic body plan is a single element or a group of single elements that are not directly connected to each other. It can be represented by the expression: BPA = n ∙ UE. It is important to note that these expressions are not mathematical formulae but short codes instead. In this case it states: (Basic) Body Plan A = n (a number of) Unit Elements.
Art installation Bubbles by Foxlin Studio follows this main body plan. It is a pneumatic installation comprised of large pneumatic volumes in space that can deflate or inflate reacting to visitors, by opening or closing the spaces between pneumatic bodies.21 Another case enacting this body plan is the Inflatable bubble stabilizer by Takuya Onishi.22 It is a system of pneumatic elements that can be inserted into structures damaged in earthquakes to provide temporary stability through inflation. Some similar structural stabilizing bodies are being researched by the Air Danshin company in Japan to form an actively responsive system of earthquake building insulation. Pneumatic devices inserted between foundations and the house adaptively inflate according to the type and intensity of the earthquake thus insulating the structure from the ground in an optimal manner.23 BioKinesis by Kim Minwoo and Jo Sunghye, on the other hand, is an interactive soft kinetic media skin or rather art installation consisting of an array of biomimetic pneubots that react to the presence of people.24 Each unit is made of a hard surface onto which a soft body is mounted. Each body works independently of each other and does not influence others’ geometry.
Basic body plan type B - The analysis of registered cases has resulted in recognition and definition of the basic body plan B, which describes structures with directly connected pneumatic elements. The research registered three specific subtypes B1, B2 and B3.
Basic body plan type B1 - The first basic body plan of type B is a linear series of connected pneumatic elements. This basic body plan can be written as BPB1 = x ∙ UE, since it only has one spatial dimension.
Hartz, Bögle and Schlaich proposed in their paper a pneumatic roof and facade systems that can telescopically shrink and expand depending on the air pressure within the air cushions.25 This can be most succinctly expressed by basic body plan type B1. Further on, Responsive Structure is another research project in architectural application of this soft structure mechanism, through which Amin Sadeghi and Mehran Gharleghi and colleagues
from London studio Integrate explore possibilities of designing, manufacturing and construction of light modular adaptable pneumatic structures. By inflating the series of smaller cushions, a pneumatic actuating element contracts, causing the connected main element (a series of bigger cushions) to bend, thus achieving lifting to allow for ventilation of space and penetration of light.26 Another, older example of this type is a series of tubular elements connected linearly in order to make a self-erecting bridge over a precipice proposed in 1893 by J. A. Sumovski. A series of tubes is inflated, at the start all but the first one; and after inflating the first one the structure is then lifted.27
Basic body plan type B2 - These are all soft bodies sharing a basic body plan: BPB2 = xy ∙ UE. This means that the unit elements are connected to each other and arranged into planar structures.
Prototype of a varying morphology beam from 1970 by José Miguel de Prada Poole28 is just such a structure made of a series of interconnected pneumatic cushions staged into two rows. The beam changes its curvature depending on the intensities of pressure in individual cushions, and the offset of rows by half the cushion makes the change in curvature even more intense. Pneumatic Envelope by Rick Sole29, further on, is a surface structure made of pneumatic cushions with a layer of light blocking material. Inflating individual cells results in setting the light-blocking lamina apart so that the light can pass through the structure. The envelope thus becomes an adaptive skin regulating insolation in relationship to interior needs and outside conditions. Inflation of one cushion pulls the surrounding cushions to itself, since inflation reduces the size of the cushions in the system plane, but that influence is not severe and does not compromise the functioning of the system.
Basic body plan type B3 - This basic body plan is a three-dimensional version of the same basic body plan, so the expression for it is: BPB3 = xyz ∙ UE.
According to this principle functions the pneumatic installation Dynamat by Mark Fisher and Simon Conolly from 1971. It is a structure made of an array of interconnected square pneumatic cushions arranged in tree layers, which changes shape depending on which cushions are inflated or deflated. Its movements were pre-programmed by means of a sound recording that dictated inflation and deflation of parts of structure producing different concave or convex forms of its double layered surface.30 On the other hand, Evolving soft robots with multiple materials by Cheney, MacCrudy, Clune and Lipson are
Table I Basic body plans with list of cases Tabl. I. Osnovni tjelesni nacrti s primjerima
Type, expression and graphical scheme
A (unit element)
BPA = n ∙ UE
B1 (linear series)
BPB1 = x ∙ UE
B2 (planar series)
BPB2 = xy ∙ UE
B3 (spatial series)
BPB3 = xyz ∙ UE
C1 (flexible side + expandable side)
BPC1 = FS + ES
C2 (flexible middle + expandable sides)
BPC2 = FM + n ∙ ES
C3 (membrane + expandable core)
BPC3 = EM + FS
D (hard parts + expandable part)
BPD = HP + EP
Cases: sketches and names
Prototype of a varying morphology beam; Pneumatic Envelope33
Dynamat; Evolving soft robots with multiple materials34
36
37
39 This compound word is constructed from words volume and pixel.
40 Cheney, MacCurdy, Clune, Lipson, 2013
41 Body plan C1 = flexible side + expandable side
42 Correll, Önal, Liang, Schoenfeld, Rus, 2010
43 Complex body plan = (series of) 6 (segments of) body plan C1
44 Shepherd et al., 2011
45 Complex body plan = body plan C1 (torso) + 4 (segments of) ∙ body plan C1 (limbs)
46 Sun, Song, Paik, 2013
47 Shepherd, Stokes, Nunes, Whitesides, 2013
48 Body plan C2 = flexible middle + multiple expandable sides
49 Marchese, Önal, Rus, 2014
50 Marchese, Katzschmann, Rus, 2014
51 Ilievski, Mazzeo, Shepherd, Chen, Whitesides, 2011
52 Martinez et al., 2013
53 ‘Robotics: Soft Hands’
54 Tarczewski, 2005
55 Body plan D = hard part(s) + expandable part
56 Albert, Lynn, Griffith, 2013
57 ‘Amorphicrobotworks: Sixteen birds’
58 The number of cases shown in this paper does not reflect the actual frequency of detected body plans but rather their most interesting and plastic manifestations.
virtual soft robots made of several different types of materials in three-dimensional shapes. Individual voxels39 can contract, expand or else be inert soft or inert rigid. By various placement of voxels and their actuation, a plethora of soft robots with different locomotion can be generated.40
Basic body plan type C - The following main basic body plan is that of type C, as a combination of flexible and expandable parts, which can be developed in three basic subtypes: C1, C2 and C3.
Basic body plan type C1 - This basic body plan is perhaps the most important because it enables the construction of linear and planar soft bodies that bend. They achieve this quality through their construction that consists of sides that bend and sides that expand. The structure can be of same material with different thicknesses or a composite of two or more materials. Basic expression describing these bodies is: BPC1 = FS + ES.41 Soft robots with this type of basic body plan are often made of a series of modular elements that use bending, like for instance a chain structure soft robot made of 6 bending segments to achieve locomotion (crawling in this specific case).42 Hence these robots’ body can be written as CBP = 6 ∙ BPC1, CBP meaning complex body plan. 43 Other robots can have still more complex design like a multigait soft robot with a central body and 4 segments connected to it like four limbs, and which is then capable of crawling and undulating with complex and sophisticated movements.44 These robots’ complex body plan consists of one middle segment and 4 limbs attached to it, i.e., CBP = BPC1 + 4 ∙ BPC1.45 Other examples of soft robots with this type of bending elements are a multi-chamber bending actuator prototype46 and self-healing soft robots resilient to puncture 47
Basic body plan type C2 - This basic body plan has a flexible middle with expandable sides. It hence has the ability of producing bending to either side of the body. If the sides are arranged in different directions, a more intricate spatial bending can be achieved. The expression is BPC2 = FM + n ∙ ES.48 Most of the soft robotic examples have two, some three sides that expand, but it is possible to have more.
Autonomous soft robotic fish, for instance, has a tail made of a double-sided expandable segment that can bend in two directions and propel the robot in the water.49 Its complete body plan is then CBP = hard front part + BPC2. Another case is 2D robotic manipulator, which is a soft robot that consists of a series of modules that make a soft pneumatic arm. The middle is flexible, and it holds tubes that supply air to expandable sides in each module. Through variable bending of indi-
vidual modules, a complex planar locomotion is achieved enabling the arm to move through tight spaces.50 Its concrete body plan is thus CBP = 6 ∙ BPC2. Further on, soft robotic compliant grippers made in the shape of a starfish can bend its segments out of plane changing its curvature from concave to convex depending on which side of the gripper expands thus enabling the robot to grab and release objects.51
Some examples of this body plan include more intriguing construction layout of embedded materials to achieve even more complex locomotion. Robotic tentacles with three-dimensional mobility, for instance, can produce complex motions in one specially designed variation of this body plan. Strategically placing flexible sides in relation to expandable sides, tentacles can achieve complex three-dimensional motions, thus gripping and manipulating objects of complex shapes.52
Basic body plan type C3 - This basic body plan is a sort of an inverse basic body plan C2, meaning it has expandable middle with flexible sides. Hence the expression for this basic body plan is BPC3 = EM + FS. Sides can be different in their properties: one can be more flexible than the other, only in tension or more rigid etc.
For instance, Printable Fingers are soft robotic structures with 3D printed outer cage that has one flexible and one accordion-like expandable side and inner soft balloon-like tube. Expansion of the tube causes the stretching of accordion-like side which causes the finger to bend.53 Tensairity structures, further on, although not designed as robotic, have the same basic body plan: upper more rigid compression side, inner pneumatic cushion, and lower tension side. The case of Deployable inflatable bridge concept by Tarczewski represents a structure composed of cushions of various thickness between an upper compression and lower tension layers.54
Basic body plan type D - Basic body plan type D is a basic body plan that consists of a pneumatic actuator mounted on elements of stable form (quasi hard parts) in a way that produces rotation or bending. Expression for this basic body plan can be: BPD = HP + EP.55 Soft actuator can operate by expansion or by contraction (which is actually an effect of expansion in other dimensions).
Soft robotic arms like some of those created at Otherlab are made of pneumatic parts of constant pressure and form, and pressure actuator chambers that move those parts.56
Pneubotic art installation Sixteen Birds, on the other hand, is made of interactive “birds” that are each made of long inflated conical wings and a cushion in the middle. Birds wave their wings when cushion expands and changes the angle between two wings.57
discussioN aNd coNclusioN diskusija i ZakljuČak
The model presented here, based on the idea of a basic body plan, is one possible way to analyse the phenomenon of soft movement in nature in its capacity for application in the design of pneubotic structures in architecture. It represents a level of abstraction needed to transcode the structure of soft bodies from nature into another field of application. In this regard, since a certain level of abstraction was already needed to transcode the logic from nature into the field of soft robotics (and in some cases into art and architecture), this same abstraction is in some way encoded in their body plans. A body plan that encodes the functional diagram of a natural model should encapsulate the transformation capacity of the natural model into targeted structure. In this way this model is biomimetic.
Body plans that were detected in this analysis should not be considered the only ones, but rather the most obvious and appropriate to be reconstructed using volumetric modular elements. In case of linear actuation elements, like soft muscles for example, a set of different body plans might need to be established.
Examples for some body plans registered here are much more frequent than others.58 This might be regarded as an indicator of possible distribution of basic body plans among pneubotic structures that could be used in architecture. For instance, the most frequent cases that could be found in soft robotics are among robots of body plans type C and D, since their primary transformation effect is achieved through bending, while body plans type A and B have fewer examples because they need more expansion elements to produce similar results. Of course, this should not be taken as a rule, since architectural structures have problems of different nature from those of soft robots and maybe a body plan that is less “successful” in the field of soft robotics might be quite efficacious in the aspect of architectural application.
Applied to the design of architectural structures, body plans detected here, containing only the information about the type of parts and how they are connected but not their parametric values, can generate multiple structural forms. Therefore, they are virtually
polymorph, and the specific instances of their multiplicities represent their actualities that can change according to the inflation of specific parts they are generated from. The inflatability of their pneubotic elements gives them the ability of actualizing their different virtualities in real time through dynamic changes of their form; they are not only virtually but also actually morphodynamic.
Combining multiple basic body plans should produce complex pneubotic structural bodies that inherit their characteristics from basic body plans they consist of. - It is the addition of parts that causes the multiplication of effects allowing for the emergence of new properties and behaviours. The question how a body plan can contain transformation capacities of a body and how they can manifest within a complex body is an intricate topic for further research that could be carried out using this model.
This model is expected to find application in more fields of research: 1) in the field of architectural theory this model opens prospects for rethinking the ideas of bionic and parametric design, idea of a structural body, body plan, polymorphism, embedding, encapsulation, inheritance, virtuality, soft and interactive architectures etc.; 2) in the field of architectural structures this model could be applied in the design of lightweight, mobile, temporary structures that can actively adapt or react to changes thus protecting users or augmenting some aspects of their environment; 3) in the field of bionic design, apart from the detection of body plans and translating natural structures into architectural field, the model could be used for the development of parametric morphogenetic tools for designing soft adaptive structures; 4) in the field of robotics this model is suitable for research of sensors, control procedures of soft pneubotic morphologies, as well as research of emergent patterns of behaviour in swarm robotics and artificial intelligence. And finally, the represented model also opens up the field for development of other forms of modular pneubotic elements and group of elements for achieving other levels of complexity and efficiency of soft bodies in architecture, as well as the development of metrics for human-robotic interaction and digitally driven architectures.
[Written in English by the authors]
1. Albert, K.; Lynn, P.; Griffith, S. (2013), Pneubotics, in: Iida, F.; Nurzaman, S.G.; Nakajima, K.; Brodbeck, L. [Eds.], Digest of the International Workshop on Soft Robotics and Morphological Computation (SoftRobot 2013): 0-23, Monte Veritá, ETH Zürich
2. Ballantyne, A. (2007), Deleuze & Guattari for Architects, Thinkers for Architects, London, New York, Routledge, https://doi.org/10.4324/978 0203934203
3. Bier, H.; Biloria, N.; Kievid, C.; Oosterhuis, K.; Slootweg, O.; Xia, X. [Eds.] (2012), Hyperbody: First Decade of Interactive Architecture, Heijningen, Jap Sam Books
4. Cheney, N.; MacCurdy, R.; Clune, J.; Lipson, H. (2013), Unshackling Evolution: Evolving Soft Robots with Multiple Materials and a Powerful Generative Encoding, in: Proceeding of the fifteenth annual conference on Genetic and evolutionary computation conference - GECCO ’13: 167-174, New York, ACM Press, https://doi. org/10.1145/2463372.2463404
5. Cobo Arévalo, A. (2014), Smart Structures: La arquitectura inteligente de José Miguel de Prada Poole, Pasajes Arquitectura y Crítica, (134): 16-18
6. Correll, N.; Önal, Ç.D.; Liang, H.; Schoenfeld, E.; Rus, D. (2010), Soft Autonomous Materials - Using Programmed Elasticity and Embedded Distributed Computation, International Symposium on Experimental Robotics (ISER), Springer Tracts in Advanced Robotics: 227-240
7. DeLanda, M. (2002), Deleuze and the Use of the Genetic Algorithm in Architecture, „Architectural Design”, 72 (1): 9-12
8. Gruber, P. (2011), Biomimetics in Architecture [Architekturbionik], in: Gruber, P.; Bruckner, D.; Hellmich, C.; Schmiedmayer, H.B.; Stachelberger, H.; Gebeshuber, I.C. [Eds.], Biomimetics - Materials, Structures and Processes: Examples, Ideas and Case Studies (Biological): 127-148, Springer Berlin Heidelberg, https:// doi.org/10.1007/978-3-642-11934-7
9. Hartz, C.; Bögle, A.; Schlaich, M. (2009), Pneumatic structures in motion, in: Domingo, A.; Lazaro, C. [Eds.], Proceedings of the International Association for Shell and Spatial Structures (IASS) Symposium 2009, Valencia: Evolution and Trends in Design, Analysis and Construction of Shell and Spatial Structures Proceedings: 2019-2030, Valencia, Editorial Universitat Politècnica de València
10. Iida, F.; Laschi, C. (2011), Soft Robotics: Challenges and Perspectives, Procedia Computer Science, 7: 99-102, https://doi.org/10.1016/j. procs.2011.12.030
11. Ilievski, F.; Mazzeo, A.D.; Shepherd, R.F.; Chen, X.; Whitesides, G.M. (2011), Soft robotics for chemists, „Angewandte Chemie - Interna-
tional Edition”, 50 (8): 1890-1895, https://doi. org/10.1002/anie.201006464
12. Kronenburg, R. (2003), Portable architecture (3.), Oxford; Burlington, MA: Elsevier/Architectural Press
13. Lipson, H. (2006), Evolutionary Robotics and Open-Ended Design Automation, in: Bar-Cohen, Y. [Ed.], Biomimetics: Biologically Inspired Technologies: 129-155, Boca Raton, CRC Press, https://doi.org/10.1016/j.cub.2007.03.003
14. Marchese, A.D.; Katzschmann, R.K.; Rus, D. (2014), Whole Arm Planning for a Soft and Highly Compliant 2D Robotic Manipulator, in: 2014 IEEE/RSJ International Conference on Intelligent Robots and Systems: 554-560, Chicago, IEEE, https://doi.org/10.1109/IROS.2014.6942614
15. Marchese, A.D.; Önal, Ç.D.; Rus, D. (2014), Autonomous Soft Robotic Fish Capable of Escape Maneuvers Using Fluidic Elastomer Actuators, „Soft Robotics”, 1 (1): 75-87, https://doi.org/ 10.1089/soro.2013.0009
16. Martinez, R.V.; Branch, J.L.; Fish, C.R.; Jin, L.; Shepherd, R.F.; Nunes, R.M.D.; … Whitesides, G.M. (2013), Robotic Tentacles with Three-Dimensional Mobility Based on Flexible Elastomers, „Advanced Materials”, 25 (2): 205-212, https://doi.org/10.1002/adma.201203002
17. Onishi, T. (2004), Inflatable bubble stabilizer, in: Ferré, A.; Kubo, M.; Prat, R.; Sakamoto, T.; Salazar, J.; Tetas, A. [Eds.], „Verb matters: Architecture Boogazine”: 122-141, Barcelona, Actar
18. Oosterhuis, K. (2012), Introduction, in: Bier, H.; Biloria, N.; Kievid, C.; Oosterhuis, K.; Slootweg, O., Xia, X. [Eds.], Hyperbody: First Decade of Interactive Architecture: 12-32, Hejiningen, Jap Sam Books
19. Park, J.W.; Kim, J.Y. (2016), Biokinesis: A Soft Kinetic Architectural Skin, Leonardo, 50 (1): 76, https://doi.org/10.1162/LEON_a_01352
20. Rus, D.; Tolley, M.T. (2015), Design, fabrication and control of soft robots, „Nature”, 521 (7553): 467-475, https://doi.org/10.1038/nature14543
21. Shepherd, R.F.; Ilievski, F.; Choi, W.; Morin, S.A.; Stokes, A.A.; Mazzeo, A.D.; … Whitesides, G.M. (2011), Multigait soft robot, Proceedings of the National Academy of Sciences, 108 (51): 20400-20403, https://doi.org/10.1073/ pnas.1116564108
22. Shepherd, R.F.; Stokes, A.A.; Nunes, R.M.D.; Whitesides, G.M. (2013), Soft Machines That are Resistant to Puncture and That Self Seal, „Advanced Materials”, 25 (46): 6709-6713, https://doi.org/10.1002/adma.201303175
23. Sims, K. (1994), Evolving 3D Morphology and Behavior by Competition, „Artificial Life”, 1(4): 353372, https://doi.org/10.1162/artl.1994.1.4.353
24. Sun, Y.; Song, Y.S.; Paik, J. (2013), Soft Actuators and Their Characterization, in: Iida, F.; Nurzaman, S.G.; Nakajima, K.; Brodbeck, L. [Eds.], Digest of the International Workshop on Soft Robotics and Morphological Computation (SoftRobot 2013): P-41, Ascona
25. Tarczewski, R. (2005), Post-Tensioned Modular Inflated Structures, in: Oñate, E.; Kröplin, B. [Eds.], „Textile Composites and Inflatable Structures”, 3: 221-239, Berlin/Heidelberg, SpringerVerlag, https://doi.org/10.1007/1-4020-3317-6
26. Wever, T.E. (2008), Tensairity: The effect of internal stiffeners on the buckling behaviour of an inflatable column - An experimental study, dissertation, Delft University of Technology
Izvori
Patents
Patenti
1. Sakamoto, S. (2008). 12/332.971. US
2. Sumovski, J.A. (1893). 511,472. US
Internet Sources
Internetski izvori
1. Amorphicrobotworks: Sixteen birds: http://amorphicrobotworks.org/works/birds/index.htm [7/12/2014]
2. Bio-kinesis: http://hybridmedialab.net/biokinesis [1/28/2016]
3. Bubbles: http://foxlin.com/portfolio_item/bubbles/ [2/23/2016]
4. Formeta: http://formeta.org/wp/2014/12/responsive-architecture/poly-glazed-curtain-wallrick-sole-image-1/ [5/15/2018]
5. Pneumatic structure Archives: http://cyberneticzoo.com/tag/pneumatic-structure/ [3/7/2016]
6. Robotics: Soft Hands: https://www.robotics.tuberlin.de/menue/research/soft_hands/ [10/18/2019]
7. Studio Integrate: Responsive Structures LDF: http://studiointegrate.com/london-design-festival.html [2/10/2016]
Summary Sažetak
Biomimetičke pneubotske konstrukcije u arhitekturi recentna su pojava u ranoj etapi razvoja koja prati razvoj mekih robota. Meki roboti, zahvaljujući konstrukciji od rastezljivih materijala, često oponašaju konstrukciju i pokrete živih bića. Većina suvremenih pneubotskih konstrukcija u arhitekturi koristi linearne pokretačke elemente poput mekih mišića ili tvrdih klipova, a njihova se morfodinamičnost kreće od jasnih i brzih pokreta te promjena oblika poput onih konstrukcije Tower 2 grupe Hyperbody, do manje izraženih poput onih pneumatski prilagodljivog paviljona Airtecture tvrtke Festo. Pneubotske konstrukcije često ostavljaju dojam kao da su živa meka tijela. Pojam ‘tijela’ u mekoj robotici već je uvriježen i često se koriste pojmovi poput tijelo i mozak da bi se opisala konstrukcija robota i softver za njihovo upravljanje, kao i neki zoomorfni i antropomorfni nazivi poput ud, noga, trup i dr. Također, koriste se pojmovi posuđeni iz biologije, kao što su genotip i fenotip za postupak nastanka nekog oblika, odnosno njegove specifične izvedenice. Opisujući klasična robotska tijela, neki autori dodatno naglašavaju razliku u odnosu na meke robote koristeći pojmove poput ‘tvrdi roboti’ ili ‘roboti tvrdog tjelesnog nacrta’. Pojam tjelesnog nacrta, nadovezujući se na pojam tijela kako su ga uspostavili Gilles Deleuze i Felix Guattari, arhitektonskoj je struci približio Manuel DeLanda obrađujući upotrebu genetičkih algoritama u arhitektonskom projektiranju. Dok prva dva autora opisuju pojam tijela kroz pojmove dužine i širine, gdje su dužine set odnosa između elemenata, a širine set utjecaja na tijelo, tj. intenzitetska stanja sila - DeLanda daje tjelesni nacrt kao proceduru ili računalni naputak kojim se generira neka geometrija, naglašavajući kako tjelesni nacrt ne sadrži vrijednosti parametarskih odrednica nekog tijela. Time tjelesni nacrt ostaje dovoljno otvoren da iz njega može nastati mnogo različitih pojedinačnih
[Autori]
Biographies Biografije
davor aNdrić, PhD, is a postdoctoral researcher at the University of Zagreb, Faculty of Architecture focused on lightweight structures and contemporary design techniques.
kariN ŠermaN, PhD, is a professor of architectural theory and head of the Department of history and theory of architecture at the same Faculty. josip Galić, PhD, is a professor of building structures at the same Faculty.
tijela. Pojam tijela neki autori, npr. istraživačka grupa Hyperbody, proširuju dalje na pojam ‘hiper-tijela’ - tijela prožeta informacijama i sposobna za interakciju s okolinom i drugim tijelima zgrada. Promatrajući tjelesni nacrt kao proceduralni dijagram nastanka brojnih tijela, tijela mekih robota, umjetničkih instalacija i prilagodljivih konstrukcija u arhitekturi mogla bi se rastaviti na osnovne sastavne dijelove. Time se dobiva set osnovnih tjelesnih nacrta koji se mogu koristiti za istraživanje optimalnih kombinacija elemenata za generiranje kompleksnih pneubotskih konstrukcijskih tijela u arhitekturi. U ovome istraživanju razmatrana je mogućnost konstruiranja pneubotskih konstrukcija u arhitekturi koristeći jedinstveni volumenski element kao gradbeno-pokretačke jedinice. Ideja osnovnoga tjelesnog nacrta korištena je kao sredstvo funkcionalne analize konstrukcije i pokreta mekih tijela da bi se dobio set osnovnih tjelesnih nacrta iz kojih je moguće konstruirati konkretne pneubotske konstrukcije arhitektonskog mjerila koristeći jedinični serijski element. Model koristi osnovni jedinični volumen - kocku kao meki element koji se spajanjem bridova može pregibati u druge oblike poput prizme ili jastučića. Osnovni tjelesni nacrt sveden je na apstraktni izraz koji najbolje opisuje konstrukciju i transformacijsko svojstvo elementa. Analizirani primjeri razvrstani su u četiri glavna tipa tjelesnih nacrta, s time da su dva tipa dalje podijeljena u podtipove. Uspostavljeni tipovi tabelarno su prikazani s pripadajućim shemama i primjerima, a simulacija mogućega fizičkog izgleda dana je kroz konceptualni 3D prikaz. Tako dobiveni osnovni tjelesni nacrti jesu: 1) tjelesni nacrt tipa A - pojedinačni ili grupa posredno povezanih jediničnih elemenata; 2) tjelesni nacrt tipa B - nizovi međusobno direktno spojenih elemenata: B1 kao linijski niz, B2 kao plošni i B3 kao prostorni niz; 3) tjelesni nacrt tipa C kao kombinacija rastezlji-
vih i savitljivih dijelova, i to: C1 tip s jednom savitljivom i jednom rastezljivom stranom, C2 tip sa savitljivom sredinom i rastezljivim stranama, C3 tip s rastezljivom sredinom između savitljivih strana, te 4) tjelesni nacrt tipa D kao meki pokretački element između elemenata konstantnog oblika. U članku razvijeni model zasnovan na ideji osnovnih tjelesnih nacrta predstavlja apstrakciju logike mekih pokreta u prirodi (koji je jednim dijelom već i ugrađen u konstrukciju analiziranih primjera) za prenošenje u polje mekih konstrukcija pa se može koristiti i za daljnja istraživanja biomimetike u arhitekturi. Jedno od važnih pitanja koje se time postavlja i može se dalje istraživati koristeći ovaj model jest: kako osnovni tjelesni nacrt može prenositi transformacijske mogućnosti mekog tijela i kako se one manifestiraju u tijelu složenom od nekoliko osnovnih tjelesnih nacrta?
Očekivana primjena ovoga modela pokriva više polja i relevantna je, između ostalog: 1) u polju arhitektonske teorije - u pogledu razmatranja o idejama bioničkog i parametarskog projektiranja, konstrukcijskih tijela, tjelesnog nacrta, ugrađivanja i nasljeđivanja svojstava, virtualnosti i aktualizaciji, mekoj i interaktivnoj arhitekturi i dr.; 2) u polju arhitektonskih konstrukcija - projektiranje laganih, prijenosnih, privremenih, prilagodljivih i aktivno reagirajućih konstrukcija; 3) u polju bioničkog oblikovanja - razvoju parametarskih morfogenetičkih postupaka za projektiranje prilagodljivih konstrukcija; 4) u polju robotike - razvoju osjetilnih i pokretačkih postupaka mekih konstrukcija, kao i istraživanju uzoraka ponašanja robota, robotskih rojeva i umjetne inteligencije; 5) drugim mogućnostima razvoja modularnih pneubotskih elemenata i sklopova složenih i učinkovitih konstrukcijskih tijela, kao i metrika ljudsko-robotske interakcije i razvoja drugih oblika digitalno pogonjenih konstrukcija u arhitekturi.
Dr.sc. davor aNdrić poslijedoktorand je na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Istražuje lagane konstrukcije i suvremene projektantske tehnike.
Dr.sc. kariN ŠermaN profesorica je na predmetima arhitektonske teorije i predstojnica Katedre za teoriju i povijest arhitekture istog fakulteta.
Dr.sc. josip Galić profesor je na predmetima nosivih konstrukcija na istom fakultetu.
Fig. 1 Comparative figure of the three envelope systems (Lumar, Ecolar, and MED) used on the case study building for each heating system with main properties for this research
Sl. 1. Usporedni prikaz tri sustava omotača (Lumar, Ecolar i MED) za svaki sustav grijanja s glavnim svojstvima
University of Maribor
Faculty of Civil Engineering, Transportation Engineering and Architecture
Slovenia - 2000 Maribor, Smetanova ulica 17
marko.jausovec@um.si
metka.sitar@um.si
Original Scientific Paper
https://doi.org/10.31522/p.27.2(58).6
UDC 721.01:691/69.05
Technical Sciences / Architecture and Urban Planning
2.01.03. - Architectural Structures, Building Physics, Materials and Building Technology
Article Received / Accepted: 15. 9. 2019. / 16. 12. 2019.
Sveučilište u Mariboru Fakultet za graðevinarstvo, saobraćajni inženjering i arhitekturu Slovenija - 2000 Maribor, Smetanova ulica 17 marko.jausovec@um.si metka.sitar@um.si
Izvorni znanstveni članak https://doi.org/10.31522/p.27.2(58).6
UDK 721.01:691/69.05
Tehničke znanosti / Arhitektura i urbanizam
2.01.03. - Arhitektonske konstrukcije, fizika zgrade, materijali i tehnologija graðenja Članak primljen / prihvaćen: 15. 9. 2019. / 16. 12. 2019.
BIM
cost optimization
energy efficiency
heating system LCC assessment
Regarding the efforts towards sustainable architectural design, the issue of energy efficiency is in the focus of stakeholders’ decision making on the cost optimal investment in building sector. The paper summarizes the findings on cost optimisation by introducing the BIM-supported LCC assessment method used for different heating systems as a tool applicable in the early phase of the architectural design process.
optimizacija troškova energetska učinkovitost sustav grijanja LCC procjena
U okviru održivog arhitektonskog projektiranja, problematika energetske učinkovitosti u središtu je interesa svih sudionika u procesu njihovog odlučivanja o optimalnom investiranju u građevinskom sektoru. Ovaj rad predstavlja rezultate studije o procjeni troškova životnog ciklusa [LCC assessment] na temelju informacijskog modeliranja građevine [BIM] koja je dokazala da je metoda primjenjiva u ranim fazama procesa projektiranja.
uvod
For decades, the society has been increasingly concerned about the quality of the environment, especially about the damages caused by built environment. Building industry has a strong impact on society’s sustainability as it consumes a significant amount of raw materials.1
In the EU, the building sector alone accounts for 38% of carbon dioxide [CO2] emissions and is responsible for 40% of the energy consumption.2 Similarly, in Slovenia the energy consumption for heating in buildings accounts for approximately 25% of total primary energy. An essential share is consumed by single-family houses, which represent 75% of residential floor area, and 55% of the entire building sector area.3 In past decades, the EU introduced a range of documents to reduce energy consumption and energy emissions, among them, as essential, the Energy Performance of Buildings Directives 2002/91/EC [EPBD] in 2002. Slovenia harmonized the EU documents on energy efficiency by adopting The Regulations for the Efficient Use of Energy in Buildings in 2010 that include The Technical Guidance, prescribing minimal standards on design, construction, and maintenance of sustainable buildings.4 Within today’s efforts directed towards the design of comfortable and quality indoor spaces with as little energy consumption as possible5, there is a need to understand the operational processes incorporating the effectiveness of heating systems.6
lIterature oVerVIew pregled lIterature
The correlation between household energy consumption and a variety of socio-economic parameters has been addressed in scientific literature worldwide. Most of them consider cost and thermal characteristics of buildings as primary variables. Sandvall et al.7 conducted research on cost efficiency of urban heating strategies considering three economic indicators of the economic sustainability assessment, as, (i) capital costs, (ii) total annualized costs, and, (iii) levelized costs. In recent studies, the researchers Xydis and Milan et al. used linear programming on the development of low energy building optimization approaches.8,9 Similarly, the tool ORES10 was introduced as a linear decision support in order to determine the optimum investment and operating choices for residential energy systems. However, most of the research has been limited only on the yearly energy costs or implemented genetic algorithms and complex problems that were greatly non-linear.11,12 Further, Martinopoulos et al.13 introduced contemporary heating systems enabling the analysis of operational costs for households on the basis of their seasonal efficiency and fuel costs.
Over the last 10 years, according to Langdon, the Life Cycle Costing (LCC) is considered as the major component in environmental sustainability assessment in construction, offering a tool for economic evaluation of sustainability alternatives with different capital costs, operational costs, and resource utilization. Additionally, it contains the methods to assess the cost advantages of integrating more sustainable alternatives into built property.14 The LCC represents one of the modifications in project cost management in the evaluation of financial feasibility including the value of different technological systems.15 In recent
1 Yin et al., 2018: 613-620
2 Energy - European Commission, 2018
3 Zavrl, Gjerkeš, Tomšič, 2012: 163
4 Glušič, 2019
5 Bradić, Veršić, 2018: 257
6 Martinopoulos, Papakostas, Papadopoulos, 2018: 687-699
7 Sandvall, Ahlgre, Ekvall, 2017: 212-223
8 Xydis, 2013: 198-210
9 Milan, Bojesen, Nielsen, 2012: 118-127
10 Lauinger et al., 2016: 24-37
11 Peippo, Lund, Vartiainen, 1999: 189-205
12 Wang, Zmeureanu, Rivard, 2005: 1512-1525
13 Martinopoulos, Papakostas, Papadopoulos, 2018: 687-699
14 Civil Engineering Division, Ministry of Transport Public Works & Water Management, 2007: 3-4
15 Karan, Irizarry, 2015: 1-12
16 Lee, Kim, Na, 2015: 67-74
studies, there are efforts to include the energy costs in operational phase; however, they did not holistically combine the LCC evaluation when assessing alternative building systems. In view of operational costs, the relevant parameters have been also introduced by a number of researchers.16,17,18,19,20,21
Being aware of certain limits of the LCC method, the use of Building Information Modelling (BIM) tools emerged as a fresh trend in the construction industry to enhance the building assessment methods towards sustainable architectural design. Referring to the LCC effectiveness in terms of sustainability, Du et al. claim that the holistic approach to project results offers a greater value as essential for the decision, whether or not a system would be appropriate.22 When incorporating the BIM into the methodologies for evaluating buildings’ environmental impact and energy consumption, the higher levels of urban environment sustainability could be achieved.23 According to Deshpande et al., the BIM repository that efficiently manages data and knowledge during the construction delivery phase would improve the delivery of sustainable building value.24 Further, Uygunog et al. estimate that many cost-optimal methodology studies are performed through manual processes, which may not result in a high level of precision.21 In contrast, according to Basbagill et al., the automated process could enhance the accuracy of the results when searching for the minimum total cost of a building.25 An additional aspect regarding the BIM used as a supporting tool provides the Building Energy Model (BEM) characterized by a complete and automatic BIM workflow.26 According to Motawaa and Carterb, the BIM energy analysis implemented already in the design phase could improve the post-occupancy evaluation process intended to meet the industry requirements for sustainable buildings.27 The discussion on ad-
17 Hasan, Vuolle, Sirén, 2008: 2022-2034
18 Leckner, Zmeureanu, 2011: 232-241
19 Matic et al., 2015: 74-81
20 Uygunoğlu, Keçebaş, 2011: 2077-2085
21 Ferrara et al., 2016: 109-127
22 Du et al., 2016: 30-43
23 Santos, Costa, 2016: 1
24 Deshpande, Azhar, Amireddy, 2014: 113-122
25 Basbagill, Flager, Lepech, 2014: 136-150
26 Graphisoft.com, 2019
27 Motawa, Carter, 2013: 419-428
28 Ren, Li, 2017: 51-62
29 Love et al., 2015: 26-35
30 Grilo, JardimGoncalves, 2011: 107-114
31 Santos et al., 2019: 127-149; Shin, Cho, 2015: 1-14; Santos et al., 2019: 127-149; Nwodo, Anumba, Asadi, 2017
32 Sandvall, Ahlgren, Ekvall, 2017: 212-223; Saha, 2011: 1913-1919; Lauinger et al., 2016: 24-37; Xydis, 2013: 198-210
vantages of the BIM based LCC assessment are explained in several recent studies.28,29 Among them, Grilo and Jardim-Goncalves pointed out the engineering view based on the perception that the BIM is improving the LCC by providing benefits for management frameworks, tools, standards and assessment methods over the whole project lifecycle.30
ogranIčenja I CIljeVI
In Slovenia, almost 90% of residential sector is privately owned that’s why the total operational costs and the value of the investment are of significant importance in the eyes of investors and users. Consequently, an essential share of energy consumption is spent for space heating of households. Due to the increased focus on economic performance of construction projects, by using the LCC, most of the projects’ elements could be included in the assessment of buildings energy performance. However, in the literature on the BIMbased LCC analyses, which explore the advantages and propose a range of integration frameworks31, it could be summarised that a more empirical approach, as for example introducing the Legep database is desirable. The fact is that the perceived complexity and time consuming nature of calculations like linear programming could lead to non-comprehensive BIM-LCC evaluations of economic feasibility using only parts of entire costs, mostly the energy related ones.32 Therefore, a study on the simultaneous use of the BIM supported LCC method for the assessment of different heating systems in the relation to envelopes systems is completely missing. Lastly, conducted LCC analyses were limited on a specific lifetime period of 30, 50, or 80 years, but there was no cost-optimal assessment of the cost’s evolution during a specified lifetime period to be found.
Following the theoretical background and the limits identified this paper aims to (i) conduct a comprehensive BIM supported LCC assessment of three alternative heating systems as gas, pellet and heat pump in relation to three advanced prefabricated envelopes systems designed for a single-family house as a case study building with alternatives of system envelopes as a reference-, a high-tech and a low-tech envelope type by using the adapted Extended Comparative Evaluation Model Framework [ECEMF], (ii) use the BIM [ArchiCAD] and LCC [Legep] tools to demonstrate the semi-automatic BIM supported LCC assessment , and (iii) evaluate the cost optimal heating system for energy-efficient prefabricated single-family house over the life time period of 50 years.
Fig. 2 Sustainability efforts towards cost optimization of building energy performance in architectural design
Sl. 2. Nastojanja prema postizanju optimizacije troškova u pogledu energetske učinkovitosti zgrade u arhitektonskom projektiranju
Fig. 3 The adapted ECEMF used in this study. The adapted comparative evaluation framework model is based on three main steps of evaluation: Step 1. the BIM generation, gathering and generating the building data, Step 2. the BIM evaluation, analysing BEM and communicating the results between tools used, and Step 3. the LCC assessment, analysing the LCC.
Sl. 3. Prilagoðeni ECEMF model korišten u ovoj studiji. Prilagoðeni model komparativne evaluacije utemeljen je u 3 tri glavne faze procjenjivanja: Faza 1. BIM generiranje, prikupljanje i generiranje podataka o graðevini. Faza 2. BIM evaluacija, BEM analiza i usporeðivanje rezultata izmeðu korištenih alata. faza 3. LCC procjena, LCC analiza.
In the following subchapters, the methodology based on the LCC for the life-span of 50 years combining BIM with the LCC assessment is introduced with the aim of exploring the energy costs relationship between three different heating systems calculated on the alternatives of three different prefabricated envelopes.
period of time. Since the life time periods for the LCC calculations in construction are not standardized this study was founded on the references of the NaWoh 4.1.1. certification scheme regulations defining the lifetime for residential buildings of 50 years.34 The automatic LCC assessment is carried out with Legep; a tool providing a database for building elements with data on the costs for construction, energy, water, wastewater, cleaning, maintenance, replacement investment, and regular repair observed in their time cycles.
• Inflation and Net Present Value - Increasing prices of energy and raw materials have led to various LCC outcomes. The cost inflation rate of buildings was set at 2% and the average inflation of energy prices at 4%, both in accordance with the information collected from the Statistical Office of the Republic of Slovenia.35 With regard to the calculation of the net present value (Fig. 4), at the time of the investment, all deposits and withdrawals were considered as present value.36 The study identified default interest rates of 2% as the annual inflation, the capital interest of 5.5% and the actual interest rate of 3.5%.
Fig. 4 Net present value [NPV] equation
Sl. 4. Jednadžba neto sadašnje vrijednosti [NPV]
C0: cash value
Ct: sum of payments
t: current time
T: viewing horizon
i: calculation interest rate
• Extended comparative evaluation model framework [ECEMF] - The ECEMF33 is a comparative evaluation model framework usable by different stakeholders when adopting the decision on the most optimal system in the early architectural design phase. The framework is based on the value for money [VfM] methodology in the life cycle perspective that represents an important decision tool when adopting the optimal system. The overall framework model is based on the evaluation steps presented by: (1) BIM generation, (2) BIM evaluation, and (3) VfM assessment. The LCC analysis, the VfM, and the realization of the chosen option of heating system represent its final step. Since this study is aimed on the evaluation of the most cost-optimal heating system, only the LCC analysis was needed; the model was adapted omitting both the VfM and the realization of the decision (Fig. 3).
• Life-cycle cost assessment - The LCC is defined in The National Institute of Standards and Technology [NIST] Handbook 135 (1995 edition) as the total discounted dollar cost of owning, operating, maintaining, and disposing of a building or a building system over a
• Software Tools and Legislation - Far et al.37 suggested three BIM uses as integrated into the economic evaluation of LCC: (1) cost estimation with quantity take-off methods, (2) energy consumption analysis, and (3) building maintenance scheduling. ArchiCAD was used to gather and generate data for BIM. Further, the EcoDesigner STAR expansion of ArchiCAD providing automatic BIM to the Building Energy Model (BEM) workflow allows developers to fully utilize the building energy modelling capacities. Currently, there is no LCC tool particularly developed to the Slovenian building sector.38 Furthermore, the SIST DIN 276-1:2013, a standard adapted from German DIN 276, is used for the planning of building costs, in particular in the determination and cost breakdown. In addition, the German DIN 18960 is used to determine the price of the building use.39 Therefore, for the LCC assessment, the LEGEP was used as an integrated life-cycle analysis tool with database on the description of all building components according to DIN 276 and the cost of their life cycle according to DIN 18960 with NaWoh40 certification.
33 Jaušovec, Sitar, 2017: 153-157
34 Koenig, 2012
35 Stat.si, 2015
36 Kruschwitz, 2005
37 Far, Duarte, Pastrana, 2015
38 Zavrl, 2016
39 Ecommerce.sist.si, 2019
40 Nawoh.de, 2013
41 Zavrl, Gjerkeš, Tomšič, 2012: 163
• Case study building, Heating systems and System envelopes selection - The semi-automatic BIM supported LCC assessment was performed on 3 heating systems for 3 alternative prefabricated system envelopes for a case study building of a single-family house. BIM model was created for each option with the same floor space and internal heated volume. The buildings’ open glazed elevation is oriented to the south. The case study building is located in Maribor, Slovenia, with average annual temperature of 10.55 °C, minimum temperatures of -9.67°C in January, and the highest temperatures of +38.17 °C in July (EcoDesigner). The average annual humidity is 78.82%, and the average solar radiation is 163.80 Wh/m2 and the winds achieve speeds of 2.38 m/s.
• Case study building - The case study building is performed as a two-story singlefamily house of 7.20´7.20´6.20 m [w/b/h], 98.77 m2 heated floor area, and 249.90 m3 of total heated volume (Figs. 5-6). Based on the specific scenario for Slovenian attempts to reduce energy consumption, this type and building form was chosen. Namely, in Slovenia, single-family homes represent 75% of the total housing floor area and 55% of the entire building sector area.41 According to the Annual Report, the domestic average home floor area (brut), excluding basement and/or external storage, is 120 m2.42
• Heating systems - Recently, in Slovenia the household energy sources are still dominated by wood as 41%, followed by electricity consumption as 26%, natural gas as almost 11%, extra light fuel oil as 9%, district heat as 7%, environmental energy and liquefied petroleum gas, both as 3% each, and solar energy as 1% of entire energy sources. Compared to the data of 2016, the largest increase of 6% is recorded with regard to the use of energy delivered from the environment.43 Accordingly, for this study, three heating systems were analysed: (1) Wood pellet stove heating system as widely used for residential houses in recent years because of low prices44 [EUR/MWh], (2) conventional gas heater with a water tank, and (3) air to water heat pump. The operating profile for chosen heating systems was set as residential, with floor-
42 Surveying and Mapping Authority of the Republic of Slovenia, 2015: 25
43 Statistični urad Republike Slovenije, 2018
44 Sistem zagotavljanja kakovosti lesnih pelet, 2016
45 Ministrstvo za okolje in prostor, 2010
46 EcoDesigner STAR User Manual, 2014
47 Lumar, 2015
48 Finance, 2015
49 Solar decathlon Europe, 2012a
50 Solar decathlon Europe technical documentation, 2012b
heating and manual window ventilation. As stated in TSG-1-004:201045, the maximum indoor temperature was limited at 26°C, the minimum temperature at 20°C. Total usage hours were considered as 8760 hours per year (365´24 Hours). The default values set in Archicad reflect the Operation Profile specifications of the DIN 18599 Standard for Energy Efficiency of Buildings.46
• Envelopes - For each heating system, 3 alternative prefabricated system envelopes (Fig. 1.) were calculated. The Lumar Primus system envelope [Lumar] was chosen as the reference because in an independent research47 the Lumar Primus house was declared the best price performing prefabricated house in Slovenia. The company’s bestselling model48 with the timber panel system envelope is categorized as a very good low energy house. Furthermore, in regard to the objectives of the study explained above, aiming at the promotion of research and innovation for sustainable architectural design, the prototypes of Solar Decathlon Competition Europe [SDE] 2012 system envelopes49, including the evaluation of the selection of categories in the Final SDE jury report50, were systematically analysed. There were two system envelopes chosen, (1) Ecolar and (2)
MED. The Ecolar system envelope [Ecolar] represents the high-tech system envelope built on specific opaque facade elements with dynamic U-value, while the MED system envelope [MED] represents the low-tech solution adding additional cavity to the standardized prefabricated system panel by thermal mass and smart usage of aluminium pipes and sand.
Furthermore, for this study, the impacts of different thermal capacities were taken into consideration, since the walls and the roof of the single-family house were considered as changing parameters. The foundation slab of U = 0.15 W/m2K, as recommended by Slovenian regulations on energy efficiency, the first-floor slab and internal walls, as well as the windows and doors, were considered as fixed parameters. For the energy consumption calculation, the U-value of timber windows was defined as 0.87 W/m2K.51 All external openings were estimated as shaded with an external shading device of louvers. The illustration of the ECEMF usage for the LCC assessment is presented in Fig. 7.
The final outcomes of the LCC assessment using the adapted ECEMF on the three heating systems with three alternative envelope systems as shown in Figure 1 are presented in this chapter. They include construction costs [CC] and operational costs [OpC]. CC were evaluated according to the DIN Standard Cat. 300 and 400. As presented in Table I, the differences in CC are from the alternations of heating system prices comprising also the installation costs, and from the categorizing material, labour, toll, and processing costs for alternative system envelopes.
The results have proved that Gas heating system [Gas] is characterized by lowest costs,
followed by wood pellet burning system [Pellet] and heat pump air to water [HP] systems, the last one assessed as the most expensive solution, due to higher equipment and installation costs (+46,5%), presented in Table I. Furthermore, due to the high-tech external wall envelope, the option of HP with Ecolar showed the highest CC. Because of the lowtech based insulation material and smart usage of aluminium pipes, the option of HP with MED represents a good U-value with lower CC, and the Gas with Lumar, as expected, turned out as the option with the lowest CC. As explained in the introduction and shown in Table III, the OpC added a considerable NPV in the lifetime period of building. These costs are represented by the operation costs [O] including energy and water related costs, the maintenance costs [M], the service and replacement costs [S&R], and cleaning costs.
According to the results, the OpC value varies depending on the heating system performance and energy efficiency of external system envelope (Table II). The complete quantity of electricity for lighting and equipment with 609.90 kWh/a is estimated as the same for all heating systems. The option of HP with Ecolar achieved the lowest energy demands with net heating energy of 31.67 kWh/m2a. The highest energy demands belonged to the option of Gas or Pellet with Lumar, representing still a good low energy building with a net heating energy value of 36.33 kWh/m2a that drops to 32,86 kWh/m2a with the HP, but considerably increases electricity needs. The option of HP in combination with low-tech MED achieved the second-best Net heating value of 33.54 kWh/m2a; however, due to smart usage of aluminium pipes lowering the cooling needs resulted in lower equipment energy needs.
The highest OpC as presented in Table III for the option of Gas with Lumar and the U-value of 0.11 W/m2K presented the increase of 19% in 50 years compared to the option of HP with Ecolar that represents the lowest O by dynamic U-value of (0.01-0,1)-0.13 W/m2K. Looking only at the heating system options, the HP is characterized by the lowest O costs, while the Pellet produces approximately 10.8%, and the Gas 18.4% more costs. However, when looking at the altering system envelopes calculated in case of the same heating system, the difference is merely 0.5%. This is important in the context of the CC, in which the difference is 26.2%.
The results of the LCC assessment indicate the efforts to reduce the costs which vary due to different characteristics of the heating systems and envelopes as shown in Table IV. The lowest LCC were presented by the option of Gas with Lumar, characterized by the highest O because of the higher energy consump-
tion, compensated by the lowest OpC and CC. The highest LCC values were calculated for the option of HP with Ecolar envelope and its higher LCC values of 30.4%, which could be explained as a consequence of much higher M and S&R costs for the heating system and the system envelope.
Based on the analyses presented in Table IV it can be concluded that OpC are not only depending on the energy related costs. That is why the functional dependence of the LCC assessment was generalized on the independent OpC, as presented in Table V. The results have shown that O values for the 50 years’ period of life time represent between 15.9% and 28.3% of OpC and merely 6.7% to 11.9% share of the LCC. Further total operational costs represent between 40.8% and 43.6% of total LCC in regard to CC representing the remaining costs.
The comparison of three energy systems used for different envelope systems of the case study building clearly demonstrates that the advanced equipment and materials reduce the O including energy consumption, in general. However, due to higher maintenance and service costs during the lifetime, the OpC are increasing. When observing the outcomes in the users’ and owners’ perspective, the perception of costs varies heavily. In view of the users, a building with lower O is supposed to be more acceptable. In contrast to that, the M and S&R seem to be more important for the owners. For Slovenian housing market conditions, the findings on the owner’s perception is considered as more significant, since according to statistical data, 77% of residential homes is privately owned.52
Based on the outcomes of the study, the relationship between O and the LCC was analysed from the users’ perspective. The data presented in Table V showed that the LCC declined only in the case of OpC for the life time period of 50 years. For users, who would rent a house and pay O each month, the best system would be the one with the lowest LCC, which was found for the option of HP with Ecolar, and, without the financing of the initial investment, also for the option of M and S&R. However, the option of Gas with Lumar with lowest LCC achieved the highest O (19% higher) and, therefore, from the users’ perspective, it was assessed as the worst case. Nevertheless, when assessing the total LCC, the results show a different outlook. The lowest LCC is found for the option of Gas with Lumar, while the option of HP with Ecolar exceeded by 30.4% in perspective of 50 years’ life time.
51 Ekosklad, 2019 52 Stat.si, 2011
Table II Energy consumption results of BEM analysis Tabl. II. Rezultati potrošnje energije prema BEM analizi
Gas Lumar Pr. 0.31
Table III Comparison of the Operational Costs [OpC] including: Operation Costs [O], Maintenance Costs [M], and Service and Repair Costs [S&R] Tabl. III. Usporedba operativnih troškova [OpC] koji uključuju: operativne troškove [O], troškove održavanja [M] i troškove servisa i popravaka [S&R] Heat. Sys. Envelope
From the owners’ perspective, further research on the relationship between the LCC and M was conducted. When looking only at M, as the results obtained and compared in Table III, the lowest costs were found again for the option of Gas with Lumar, followed by the option of Gas with MED and with Ecolar.
This data represented that M highly depends on the choice of the heating system option due to higher costs for Pellet and HP.
The results also proved the perception that, when adding CC to M, the LCC ranking has not changed, but the difference between CC and M became smaller, since the initial CC difference related to the options of heating system for 50 years’ life time was higher than the value difference for M.
Table IV LCC assessment of the three different heating systems (gas, pellet and heat pump) on three different prefabricated envelopes (a low energy reference envelope, advanced lowtech solution, and high-tech envelope)
Tabl. IV. LCC procjena tri različita sustava grijanja (plin, peleti i dizalica topline) na tri različite prefabricirane ovojnice (niskoenergetska ovojnica, napredno lowtech rješenje i hightech ovojnica)
Heat. Sys. Envelope
Table V Functional dependence of LCC on single value Tabl. V. Funkcionalna ovisnost LCC o jednoj vrijednosti
Sys. Envel.
Graph I LCC assessment 050 years in NPV for three heating systems on three different energy performance envelopes
Graf. I. LCC procjena 0-50 godina u neto sadašnjoj vrijednosti za tri sustava grijanja na tri različite energetskiučinkovite ovojnice
The highest operational costs estimated for S&R showed approximately three times the value of M, and two times value of O. According to presented data in Table V, the lowest LCC were again assessed for the option of Gas with Lumar, followed by the option with MED, and of HP with Ecolar, the last one 39.3% higher due to high S&R of the HP and the high-tech facade costs. When adding CC to S&R, the LCC ranking remained the same but the value delta margin became smaller. Therefore, it can be concluded that the technologically advanced heating systems and envelopes applied in housing constructions would produce higher CC, S&R and M, as a consequence of higher LCC ranking.
LCC evolution in 50 years life time - In Graph I the assessment evaluated represents all 9 options of heating systems related to the alternatives of system envelopes for different LCC periods of life time. The calculations have showed the LLC changes throughout the period of 50 years life time observed in the evolution of the 5-year steps of LCC costs, starting with the initial CC. In the early period of the construction, the value of the option of Gas with Lumar was estimated as the lowest. As a contrast, because of the 26% higher CC, the option of HP with Ecolar with 30.5% higher value achieved the highest LCC.
When looking at the comparison of heating systems only in the period after the construction Gas system present the lowest costs, the Pellet heating would be 3.9% to 5.3% higher, and the HP options would be 5.8% to 7.6% higher. For the first 20 years life time, the LCC values of the Pellet and the HP option would come closer to the Gas heating option, showing in case of Pellet 3.8% to 4.9% less, and for HP 5.1% to 6.6% less. However, after 25 years life time, because of expected raise of S&R, the LCC differences in ranking would increase again up to 6.3% for Pellet heating option, and 8.1% for the HP, with similar cycle results for the next 25 years life time.
The data indicates that none of the alternatives would have a lower LCC than the option of Gas with Lumar. The Pellet option with the same envelope came at closest to the Gas option with 4,9% higher LCC after 20 years life time. From the owners’ and investors’ perspective, the option of Gas with Lumar was evaluated as the best. In contrast, from national resources management and users’ perspectives, the option of Pellet with Lumar could be suggested as optimal solution, especially for the first 20 years life time.
53 Acknowledgments: The results presented in this paper were obtained as a part of the PhD thesis by Marko Jaušovec with the title Smart Architecture is More Than Just Technology from Faculty of Architecture, Technical University of Graz, Austria, supervised by Prof. Roger Riewe and co-supervised by Prof. PhD Metka Sitar.
diskusija i ZakljuČci
With regard to various sustainability aspects, the study on BIM supported LCC assessment with the adapted ECEMF model evaluating different heating systems related to advanced energy-efficient prefabricated envelopes provided a range of interesting outcomes. When observing CC and BEM analysis, it is evident that all evaluated options achieved very good U-values (0.07 to 0.14 W/ m2K) that are below minimum of Slovenian standards on energy efficiency. The BEM analysis outcomes proved that the best results of the net heating energy were represented by the option of HP with Ecolar, and the worst ones by the simplest option of Gas with Lumar, both values varying up to 12.8%. However, in regard to O including the energy related costs, the difference would be 19%. However, the net values of initial CC vary up to 25% for reasons identified in the option of technologically advanced heating system and envelope design of high-tech. The high increase of initial CC could only be partly repaid by expected lower O. When observing only CC, the initial costs of the HP with Ecolar, characterized by dynamic U-value, are higher than CC of the option of Gas with Lumar as expected. Surprisingly, even though O as 19% lower, this option would produce 29.5% higher OpC. It can be concluded that the options of HP with high-tech envelopes would reduce the energy supply costs, in general, but due to very high M and S&R the higher costs could not be compensated in 50 years’ lifetime. Nevertheless, O represent only 6.7% to 11.9% of the total LCC net present value for all 9 heating system options. This is assumed as an important finding in regard to the LCC for its role as a key element in the assessment of environmental sustainability of constructions, enabling the economic evaluation of different heating systems in view of cost benefits when incorporating sustainable options into construction assets. Regardless to higher initial costs for heating systems often perceived as an investment to avoid future
OpC, the results have proved an opposite conclusion.
This study differentiates from other studies on cost-optimal strategies for stakeholders in a range of aspects. In the literature, the majority of studies on BIM based LCC analyses theoretical advantages and/or different evaluation frameworks while more empirical approach is missing. Furthermore, the perceived complexity and time-consuming nature of calculations in case of linear programming led to non-comprehensive BIM-LCC evaluations of economic feasibility. There is no study found on using the BIM-based LCC method for the assessing different heating system options related to alternatives of energy efficient system envelopes, simultaneously. Additionally, this study has used dynamic LCC calculation method, taking into account building cost inflation of 2%, energy price inflation of 4%, real interest rate of 3.5% and the capital interest rate of 5.5%.
As a conclusion, it is estimated that the main goals of the research were achieved by (i) conducting comprehensive BIM supported LCC assessment of three option on heating systems related to three alternative prefabricated system envelopes, using the original ECEMF, (ii) demonstrating the BIM supported semi-automatic LCC assessment based on a case study building of single-family house, using the Archicad BIM and Legep LCC tools, and (iii) evaluating the most cost-optimal heating system for energy-efficient prefabricated single-family houses based on the three different system envelopes from their life time perspective. As often claimed, technically advanced heating systems related to high-tech system envelopes should provide substantial benefits of energy savings and operation costs in housing sector. However, the comprehensive BIM supported LCC evaluation assessment is indicating a new look on the feasibility providing interesting insights into sustainable architectural design as a challenge for the ongoing research.53
[Written in English by the authors; proof-read by Urška Jodl Skalicky, univ. dipl. angl.].
1. Basbagill, J.; Flager, F.; Lepech, M. (2014), A multi-objective feedback approach for evaluating sequential conceptual building design decisions, “Automation in Construction”, 45: 136-150; https://doi.org/10.1016/j.autcon.2014.04.015
2. Bradić, H.; Veršić, Z. (2018), Modeli transformacije zgrade Osnovne škole Saburina u Sarajevu kao posljedica zahtjeva energetske učinkovitosti, “Prostor”, 26 (2 /56/): 244-257, Zagreb; https://doi.org/10.31522/p.26.2(56).3
3. Civil Engineering Division, Ministry of Transport Public Works & Water Management (2007), Life cycle costing (LCC) as a contribution to sustainable construction: 3-4, Utrecht
4. Deshpande, A.; Azhar, S.; Amireddy, S. (2014), A Framework for a BIM-based Knowledge Management System, “Procedia Engineering”, 85: 113-122; https://doi.org/10.1016/j.proeng. 2014.10.535
5. Du, L.; Tang, W.; Liu, C.; Wang, S.; Wang, T.; Shen, W.; Huang, M.; Zhou, Y. (2016), Enhancing engineer-procure-construct project performance by partnering in international markets: Perspective from Chinese construction companies, “International Journal of Project Management”, 34 (1): 30-43; https://doi.org/ 10.1016/j.ijproman.2015.09.003
6. EcoDesigner STAR User Manual (2014), GRAPHISOFT, Budapest
7. Far, M.; Duarte, C.; Pastrana, I. (2015), Building Information Electronic Modeling (BIM) Process As An Instrumental Tool For Real Estate Integrated Economic Evaluations, 22nd Annual European Real Estate Society Conference; https://doi.org/10.15396/eres2015_276
8. Ferrara, M.; Fabrizio, E.; Virgone, J.; Filippi, M. (2016), Energy systems in cost-optimized design of nearly zero-energy buildings, “Automation in Construction”, 70: 109-127; https://doi. org/10.1016/j.autcon.2016.06.007
9. Grilo, A.; JardimGoncalves, R. (2011), Challenging electronic procurement in the AEC sector: A BIM-based integrated perspective, “Automation in Construction”, 20 (2): 107-114; https: //doi.org/10.1016/j.autcon.2010.09.008
10. Hasan, A.; Vuolle, M.; Sirén, K. (2008), Minimisation of life cycle cost of a detached house using combined simulation and optimisation, “Building and Environment”, 43 (12): 2022-2034; https://doi.org/10.1016/j.buildenv.2007.12.003
11. Jaušovec, M.; Sitar, M. (2017), Comparative Evaluation Model for Smart Envelope Systems, in: Energy efficiency, University of Maribor Press: 153-157, Maribor
12. Karan, E.; Irizarry, J. (2015), Extending BIM interoperability to preconstruction operations using geospatial analyses and semantic web services, “Automation in Construction”, 53: 1-12; https://doi.org/10.1016/j.autcon.2015.02.012
13. Koenig, H. (2012), LEGEP-Handbuch für die Gebäudezertifizierung, Kissing: Weka media
14. Kruschwitz, L. (2005), Investitionsrechnung, R. Oldenbourg, München
15. Lauinger, D.; Caliandro, P.; Van Herle, J.; Kuhn, D. (2016), A linear programming approach to the optimization of residential energy systems, “Journal of Energy Storage”, 7: 24-37; https://doi.org/10.1016/j.est.2016.04.009
16. Leckner, M.; Zmeureanu, R. (2011), Life cycle cost and energy analysis of a Net Zero Energy House with solar combisystem, “Applied Energy”, 88 (1): 232-241; https://doi.org/10.1016/j. apenergy.2010.07.031
17. Lee, S.; Kim, S.; Na, Y. (2015), Comparative analysis of energy related performance and construction cost of the external walls in highrise residential buildings, “Energy and Buildings”, 99: 67-74; https://doi.org/10.1016/j. enbuild.2015.03.058
18. Love, P.; Liu, J.; Matthews, J.; Sing, C.; Smith, J. (2015), Future proofing PPPs: Life-cycle performance measurement and Building Information Modelling, “Automation in Construction”, 56: 26-35; https://doi.org/10.1016/j.autcon.2015.04.008
19. Martinopoulos, G.; Papakostas, K.; Papadopoulos, A. (2018), A comparative review of heating systems in EU countries, based on efficiency and fuel cost, “Renewable and Sustainable Energy Reviews”, 90: 687-699; https://doi. org/10.1016/j.rser.2018.03.060
20. Matic, D.; Calzada, J.; Eric, M.; Babin, M. (2015), Economically feasible energy refurbishment of prefabricated building in Belgrade, Serbia, “Energy and Buildings”, 98: 74-81; https:// doi.org/10.1016/j.enbuild.2014.10.041
21. Milan, C.; Bojesen, C.; Nielsen, M. (2012), A cost optimization model for 100% renewable residential energy supply systems, “Energy”, 48 (1): 118-127; https://doi.org/10.1016/j.energy.2012.05.034
22. Ministrstvo za okolje in prostor (2010), Tehnična smernica TSG-1-004:2010 učinkovita raba energije, Ljubljana
23. Motawa, I.; Carter, K. (2013), Sustainable BIMbased Evaluation of Buildings, “Procedia - Social and Behavioral Sciences”, 74: 419-428; https://doi.org/10.1016/j.sbspro.2013.03.015
24. Nwodo, M.; Anumba, C.; Asadi, S. (2017), BIMBased Life Cycle Assessment and Costing of Buildings: Current Trends and Opportunities, “Computing in Civil Engineering 2017”; https:// doi.org/10.1061/9780784480847.007
25. Peippo, K.; Lund, P.; Vartiainen, E. (1999), Multivariate optimization of design trade-offs for solar low energy buildings, “Energy and Buildings”, 29 (2): 189-205; https://doi.org/10.1016 /S0378-7788(98)00055-3
26. Ren, G.; Li, H. (2017), BIM Based Value for Money Assessment in Public-Private Partnership,
“Collaboration in a Data-Rich World”: 51-62; https://doi.org/10.1007/978-3-319-65151-4_5
27. Saha, S. (2011), Cost Effective Thermal Wall System for Residential Housing, “Procedia Engineering”, 14: 1913-1919; https://doi.org/10.1016/j. proeng.2011.07.240
28. Sandvall, A.; Ahlgren, E.; Ekvall, T. (2017), Cost-efficiency of urban heating strategies - Modelling scale effects of low-energy building heat supply, “Energy Strategy Reviews”, 18: 212223; https://doi.org/10.1016/j.esr.2017.10.003
29. Santos, R.; Costa, A. (2016), BIM in LCA/LCEA Analysis: Comparative analysis of Multi-family House and Single-family, In: Conference: CIB World Building Congress 2016: 1, Tampere
30. Santos, R.; Costa, A.; Silvestre, J.; Pyl, L. (2019), Integration of LCA and LCC analysis within a BIM-based environment, “Automation in Construction”, 103: 127-149; https://doi.org/ 10.1016/j.autcon.2019.02.011
31. Shin, Y.; Cho, K. (2015), BIM Application to Select Appropriate Design Alternative with Consideration of LCA and LCCA, “Mathematical Problems in Engineering”: 1-14; https://doi.org/ 10.1155/2015/281640
32. Statistični urad Republike Slovenije (2018), Količina energije, namenjene končni rabi, je v letu 2017 znašala 206.000 TJ, Energetska statistika, Slovenija, 2017
33. Surveying and Mapping Authority of the Republic of Slovenia (2015), Annual report on the Slovenian property market for 2014: 25
34. Šijanec Zavrl, M. (2016), Vseživljenjsko vrednotenje stroškov pri obnovi stavb, Energija v stavbah: 4
35. Uygunoğlu, T.; Keçebaş, A. (2011), LCC analysis for energy-saving in residential buildings with different types of construction masonry blocks, “Energy and Buildings”, 43 (9): 2077-2085; https://doi.org/10.1016/j.enbuild.2011.04.011
36. Wang, W.; Zmeureanu, R.; Rivard, H. (2005), Applying multi-objective genetic algorithms in green building design optimization, “Building and Environment”, 40 (11): 1512-1525; https:// doi.org/10.1016/j.buildenv.2004.11.017
37. Xydis, G. (2013), Comparison study between a Renewable Energy Supply System and a supergrid for achieving 100% from renewable energy sources in Islands, “International Journal of Electrical Power & Energy Systems”, 46: 198-210; https://doi.org/10.1016/j.ijepes.2012.10.046
38. Yin, B.; Laing, R.; Leon, M.; Mabon, L. (2018), An evaluation of sustainable construction perceptions and practices in Singapore, “Sustainable Cities and Society”, 39: 613-620; https:// doi.org/10.1016/j.scs.2018.03.024
39. Zavrl, M.; Gjerkeš, H.; Tomšič, M. (2012), Integration of Nearly Zero Energy Buildings in Sustainable Networks - a Challenge for Sustainable Building Stock, World engineering forum 2012: 163
Izvori
Internet Sources
Internetski izvori
1. Ecommerce.sist.si. (2019), Spletna trgovina SIST. [online] Available at: http://ecommerce. sist.si/catalog/ [Accessed 19 Apr. 2019]
2. Ekosklad (2019), Slovenian Environmental Public Fund. [online] Available at: https://www. ekosklad.si/dokumenti/rd/29SUB-OB15/Seznam_okna.xls [Accessed 21 Aug. 2019]
3. Energy - European Commission (2018), Energy performance of buildings - European Commission [online]. Available at: https://ec.europa.eu /energy/en/topics/energy-efficiency/buildings [Accessed 14 Feb. 2019]
4. Finance (2015), Predstavili bodo najbolje prodajano hišo Primus [online]. Available at: http: //www.finance.si/8818940/Predstavili-bodonajbolje-prodajano-hišo-Primus [Accessed 15 May 2015]
5. Glušič, A. (2019), Pravilnik o učinkoviti rabi energije v stavbah [online] pisrs. Available at: http://www.pisrs.si/Pis.web/pregledPredpisa? id=PRAV10043 [Accessed 26 Aug. 2019]
6. Graphisoft.com. (2019), About ARCHICAD - A 3D architectural BIM software for design & modeling [online]. Available at: http://www.graphisoft.com/archicad/ [Accessed 6 Jan. 2019]
7. Lumar (2015), Best buy award - Drugič zapored z najboljšim razmerjem med ceno in kakovostjo [online]. Available at: http://www.lumar.si/novica.asp?ID=152 [Accessed 18 Nov. 2015]
8. Nawoh.de. (2013), NaWoh Steckbrief mit Teilindikatoren, ökonomische qualität, Lebenszykluskosten (LCC), Ausgewählte Kosten im Lebenszyklus [online]. Available at: http://www.nawoh. de/uploads/pdf/kriterien/v_3_0/Oekonomische_Qualitaet_V_3_0.pdf [Accessed 26 Oct. 2018]
9. Sistem zagotavljanja kakovosti lesnih pelet (2016), Informacije [online]. Available at: http:// www.s4q.si/info [Accessed 15 Jan. 2016]
10. Solar decathlon Europe (2012a), Solar Decathlon 2012 Documentación Técnica | Solar Decathlon Europe [online]. Available at: http://www. sdeurope.org/downloads/sde2012 [Accessed 20 Oct. 2013]
11. Solar decathlon Europe (2012b), Solar decathlon Europe technical documentation [online]. Available at: http://www.sdeurope.org/downloads/sde2012/ [Accessed 20 Oct. 2013]
12. Stat.si. (2011), Naseljena stanovanja, Slovenija, 1. januar 2011 - začasni podatki [online]. Available at: http://www.stat.si/StatWeb/glavnanavigacija/podatki/prikazistaronovico?IdNovice= 4420 [Accessed 12 Mar. 2016]
13. Stat.si. (2015), SURS [online]. Available at: http: //www.stat.si/statweb [Accessed 12 Dec. 2015]
Illustration and Table Sources
Izvori ilustracija i tablica
Authors
Summary Sažetak
Optimizacija troškova u okviru održive energetske
arhitektonskom projektiranju
Klimatske promjene, kao i velike štete koje uzrokuje izgrađeni okoliš, sve više povećavaju zabrinutost za kvalitetu okoliša. Građevinska industrija s potrošnjom značajnih količina sirovina ima snažan utjecaj na održivost društva. U EU samo na građevinski sektor otpada 38% emisije CO2 i 40% potrošnje energije. Kako bi smanjila energetsku potrošnju, EU je donijela niz propisa i dokumenata, kao što je Direktiva o energetskoj učinkovitosti zgrada 2002/91 / EC [EPBD] 2002. godine, usklađenu sa slovenskim Propisima za učinkovito korištenje energije u zgradama 2010., zajedno s Tehničkim smjernicama. Tim se dokumentom propisuju minimalni standardi za projektiranje, izgradnju i održavanje održivih zgrada.
U Sloveniji potrošnja energije za grijanje zgrada (od kojih na obiteljske kuće otpada 75% stambene površine) čini 25% ukupne potrošnje energije. Usto, važno je istaknuti činjenicu da je gotovo 90% stambenog fonda u privatnom vlasništvu, što utječe na percepciju investiranja od strane investitora i korisnika. Smjernice za održivu arhitekturu često su usredotočene na mjere energetske učinkovitosti kao ključne za odlučivanje sudionika o optimalno isplativom investiranju u zgrade.
Međutim, početni troškovi izgradnje iznose manje od 30% ukupnih troškova životnog ciklusa [LCC] tijekom trajanja zgrade. LCC procjena koristi se kao alat za procjenu različitih arhitektonskih projektnih rješenja, konstrukcija i ovojnica kada se razmatraju troškovi sadašnje vrijednosti u odnosu na ekonomski vijek trajanja svake zgrade, s naglaskom na dugoročnoj financijskoj isplativosti.
U slučaju sistemskih ovojnica mnoge metode procjene LCC uzimaju u obzir samo dijelove operativnih troškova, uključujući troškove povezane s energijom, ali ne i troškove održavanja, servisa i zamjene, te troškove čišćenja i rušenja, koji dodaju značajnu netovrijednost tijekom životnog ciklusa zgrade. U znanstvenoj literaturi većina provedenih
valorizacija LCC-a u potpunosti isključuje izuzetno važne parametre, poput troškova servisa i popravaka. K tome, provedene LCC analize bile su ograničene na životna razdoblja od 30, 50 ili 80 godina, a nedostaje im metoda procjene u smislu razvoja troškova tijekom specifičnih perioda životnog vijeka zgrade.
Kako bi se popunio ovaj jaz u istraživanju i razumjeli operativni procesi koji uključuju i isplativost sustava grijanja, predstavljena studija uvela je sveobuhvatnu metodu procjene optimizacije troškova koja se temelji na informacijskom modeliranju podataka o zgradama [BIM], koja podržava LCC procjenu. Tip obiteljske kuće široko je rasprostranjen tip stambenih zgrada u Sloveniji pa je stoga uzet kao predmet analize. Postavljen je radni model s podnim grijanjem i ručnom ventilacijom prozora. Nadalje, za studiju su uzeti u obzir utjecaji različitih toplinskih kapaciteta jer se zidovi i krov obiteljske kuće smatraju promjenjivim parametrima. Na temelju rezultata istraživanja koji se mogu pronaći u znanstvenoj literaturi, a kojima se identificiraju ograničenja i slabosti s obzirom na LCC procjene, ovaj rad prikazuje sveobuhvatne LCC mogućnosti procjene za tri sustava grijanja, kao što su plin, peleti i toplinska pumpa, u odnosu na tri napredne prefabricirane sistemske ovojnice koje se koriste za obiteljsku kuću kao referentni model, uključujući visokotehnološki i niskotehnološki tip ovojnice. Studija je provedena prilagođenom verzijom Proširenog modela komparativne evaluacije [ECEMF], uz korištenje BIM-a kao metode primijenjene na životni ciklus objekta u cilju postizanja jednog ili više specifičnih ciljeva. BIM model kreiran je za svaku opciju sustava grijanja u odnosu na alternativne sistemske ovojnice zgrade u studiji slučaja s istom površinom i unutarnjim grijanim volumenom. U skladu s time, studija uključuje pet BIM kategorija: (i) prikupljanje, (ii) generiranje, (iii) analiziranje, (iv) izvještavanje i (v) realizacija.
Kako bi se iskoristio proces automatizirane valorizacije u računalnom okruženju, korišteno je nekoliko programa, kao što su ArchiCAD, BIM softver za arhitektonsko projektiranje i modeliranje za BIM model studije slučaja i BEM evaluacija, u kombinaciji s Legepom, alatom s bazom podataka za građevinske elemente, uključujući odgovarajuće troškove izgradnje, energije, vode, otpadnih voda, čišćenja, održavanja, zamjene, redovnih popravaka - promatrane u njihovim vremenskim ciklusima od 50 godina. Razlike u vrijednostima troškova gradnje proizlaze iz razlike u cijenama sustava grijanja, što uključuje i troškove montaže, te iz različitih materijala, rada, transportnih troškova i ugradnje za različite sustave ovojnica. Rezultati procjene, s jedne strane, potvrdili su pretpostavku da optimalni vrijednosni parametri visokoučinkovitih zgrada ne ovise samo o tipičnim troškovima koji se odnose na energetski učinkovita projektantska rješenja, dok, s druge strane, operativni troškovi izračunati LCC analizama ne ovise samo o troškovima energije. Nadalje, procjena troškova potrošnje energije tijekom životnog ciklusa od 50 godina dokazuje da na troškove grijanja otpada samo između 6,7 i 11,9% troškova ukupnoga životnog ciklusa.
S naglaskom na održivoj energetskoj učinkovitosti zgrada, predstavljena studija postigla je glavni cilj za razvijanje metode evaluacije primjenjive kao alat za donošenje odluka, koji bi bio upotrebljiv za optimizaciju troškova stambenih projekata u ranoj etapi arhitektonskog projektiranja. Analize usmjerene na optimiziranje izbora energetski učinkovitih sustava trebale bi se usredotočiti na sveobuhvatnu procjenu koja uključuje sva tehnička rješenja s relevantnim učincima optimizacije troškova. Ipak, rezultati studije predstavljaju novost u pogledu izvedivosti građevinskih konstrukcija i pružaju zanimljiv uvid u održivo arhitektonsko projektiranje kao izazov za istraživanja.
Biographies Biografije
marko jauŠovec received his PhD in architecture from the Faculty of Architecture, Technical University Graz, Austria. He is an architect and researcher specialized in architectural design, BIM, and economic feasibility.
metka sitar, PhD., Assoc. Prof., is an architect, author of scientific papers and editor of monographs on sustainable housing and spatial strategies of urban development with expertise in research at national and international level.
Dr.sc. marko jauŠovec doktorirao je na Arhitektonskom fakultetu Tehničkog sveučilišta u Grazu, Austrija. Kao arhitekt i istraživač, specijalizirao se za arhitektonsko projektiranje, informacijsko modeliranje građevine i ekonomsku izvedivost.
Dr.sc. metka sitar, izvanredna profesorica, arhitektica, autorica znanstvenih radova i urednica monografija o održivom stanovanju i prostornim strategijama urbanog razvoja s iskustvom u istraživanju na domaćoj i međunarodnoj sceni.
Fig. 1 Landscape, city, landscape architecture and landscape in photography: landscape (view on Vinjerac, Starigrad Paklenica and South Velebit, 2014); city (view on Florence, Arno and Apennines, 2019); landscape architecture (view on the garden of Villa d’Este and landscape of Tivoli, 2019); landscape in photography (Horizon of Remembrance, Memorial park wood of Dotršćina, Zagreb, 2019) Sl. 1. Pejsaž, grad, pejsažna arhitektura i pejsaž u fotografiji: pejsaž (pogled na Vinjerac, Starigrad Paklenicu i Južni Velebit, 2014.); grad (pogled na Firenzu, Arno i Apenine, 2019.); pejsažna arhitektura (pogled na vrt Vile d’Este i pejsaž Tivolija, 2019.); pejsaž u fotografiji (Horizont sjećanja, Memorijalna parkšuma Dotršćina, Zagreb, 2019.)
University of Zagreb
Faculty of Architecture
Croatia - 10000 Zagreb, Kačićeva 26 asopina@arhitekt.hr bbojanic@arhitekt.hr
Preliminary Communication
https://doi.org/10.31522/p.27.2(58).7
UDC 711.4:712:7.072:77.04
Technical Sciences / Architecture and Urban Planning
2.01.02. - Urban and Physical Planning
2.01.05. - Landscape Architecture
Article Received / Accepted: 20. 11. 2019. / 16. 12. 2019.
Sveučilište u Zagrebu Arhitektonski fakultet
HR - 10000 Zagreb, Kačićeva 26 asopina@arhitekt.hr bbojanic@arhitekt.hr
Prethodno priopćenje https://doi.org/10.31522/p.27.2(58).7
UDK 711.4:712:7.072:77.04
Tehničke znanosti / Arhitektura i urbanizam
2.01.02. - Urbanizam i prostorno planiranje
2.01.05. - Pejsažna arhitektura
Članak primljen / prihvaćen: 20. 11. 2019. / 16. 12. 2019.
garden evolution
landscape photography
landscape transformation
urban development
A paradigm shift in understanding cities and landscape as holistic, comprehensive and participatory was enhanced by the Council of Europe Landscape Convention and the Historic Urban Landscape approach. The recognition of shift markers which establish the city and landscape connections is set as the research aim and explored through review of literature covering historic development of landscape, city and landscape architecture, and landscape in history of arts and photography. The acknowledgment of universal aspects of the city and landscape connections emanates the unity and inseparability of the city and landscape.
evolucija perivoja fotografija pejsaža transformacija pejsaža urbani razvoj
Promjena paradigme u razumijevanju gradova i krajolika kao holističkog, sveobuhvatnog i participativnog osnažena je Konvencijom o krajobrazima Vijeća Europe i istraživačkim pristupom povijesnih urbanih pejsaža. Prepoznavanje promjena paradigme koje uspostavljaju veze grada i pejsaža, postavljene su kao cilj istraživanja te su istražene pregledom literature koja obuhvaća povijesni razvoj pejsaža, grada i pejsažne arhitekture te pejsaža u povijesti umjetnosti i fotografije. Potvrđivanje univerzalnih aspekata veza grada i pejsaža emanira jedinstvo i nerazdvojnost grada i pejsaža.
uvod
Fromthe prehistoric protourban and ancient urban structures which are understood as origins of the city to the metropolitan agglomerations of the 21st century, cities have developed deep connections with their landscape setting. The city emerged from landscape - transforming the same landscape into urbanscape.1 In the time of globalisation, the dependence of the city on its landscape is neglected, focusing urban interest on the global rather than the local. Universal understanding of landscape as a result of action and interaction of nature and culture, brought by the Council of Europe Landscape Convention2, has re-awakened the awareness of the city and landscape inseparability. This inseparability of the city and landscape is understood and researched through the city and landscape connections.
Numerous definitions of the city and landscape reveal plurality in the 21st century discourses, frameworks, theories and approaches of various disciplines that take interest in both cities and landscapes. This era of multiple discourses also reveals a paradigm shift, which is recognised from different perspectives in urban and landscape discourse.
The recognition of shift markers which establish the city and landscape connections is set as the research aim. Shift markers are explored through literature review relevant from the spatial planning, urbanism, landscape architecture and arts point of view.
Two literature units per research themelandscape transformation, urban development, evolution of landscape architecture and expressions of landscape in history of fine arts and photography - which best present the historical overview of those research themes are selected for the literature review. Research results are set in the summaries of literature comparison according to the research themes and in important aspects of the city and landscape connections recognised in the literature review. The recognition and acknowledgment of universal aspects of the city and landscape connections that were developed or consistent through history confirms the unity and inseparability of the city and landscape.
1 Bojanić Obad Šćitaroci, 2018: 337
2 The European Landscape Convention was declared by the Council of Europe in 2000, and in 2016 it was amended with the Protocol promoting “European co-operation with non-European States who wish to implement the provision of the Convention”. Opening the Convention to the non-European states confirms the universal character of landscape set in the Convention definitions. [The Council of Europe, 2000, 2016]
3 Roe [2007: 2] states that the Council of Europe Landscape Convention embodies revolutionary thinking and that “this pioneering approach provides a holistic view of landscape that has grown out of contemporary thinking on sustainability and understanding of the human condition related to ecological processes”. Antrop [2013: 18-19] connects the Council of Europe Landscape Convention with growing interest in landscape and important shifts in landscape research: introducing landscape inventories, emphasizing the importance of the public and emergence of new networks dealing with landscape. Novaković [2011: 1] also identifies “the paradigmatic change in the account of the concept of landscape and its use in the field of urban design”.
4 Moore, 2010: 1
5 The Convention concerning the Protection of the World Cultural and Natural Heritage was declared by UNESCO in 1972 and further developed through the UNESCO Operational guidelines for the implementation of the World Heritage Convention. [UNESCO, 1972, 2017]
6 UNESCO, 2003
7 UNESCO, 2011
8 Girot recognises “the empirical approach to environmental problem-solving” as s reflection of present time and a consequence of radical change in climate, environment and demographics. He questions “the blind faith we currently place in scientific predictions” [Girot, 2016: 9]. Antrop also connects “landscape changes, which became unprecedentedly devastating and happen at a still accelerating pace” to diverging research in landscape metrics, spatial analysis and modelling stimulated by the development of GIS [Antrop, 2003: 19].
9 “Heritage value, social and symbolic meanings demand a more holistic approach. So, landscape characterization developed, supported by all kinds of landscape representations and narratives.” [Antrop, 2003: 20]
10 For Girot [2016: 335] “a renewed willingness to conceive landscape as infused with symbolism, tapping into the signifiers of a culture, would help to recover sensitivity and meaning”.
11 Disaggregation of “landscape into numerous constituent parts, breaking it down into components” results in “division and sub-division which contributes to the woeful underestimation of its spatial and cultural significance” [Moore, 2010: 6]. There is a demand for an alternative to “inflexible complexity of the proteiforms comprising the
tHe paradiGm sHiFt iN uNderstaNdiNG cities aNd laNdscape
promjeNa paradiGme
u rAzuMijevAnju grAdA i
PejsAžA
A revolution in thinking about landscapes3, enhanced by the Council of Europe Landscape Convention and further proposal for an International landscape convention of UNESCO4, has acknowledged the need for a holistic, comprehensive and participatory approach to landscape. The Council of Europe Landscape Convention sets action and interaction of nature and culture, recognition of outstanding as well as everyday and degraded landscapes, landscape as an expression
territory (landscape?) that has been boxed up into structures, systems, taxonomies (frames, units, classes, etc.) through which each discipline has consolidated its own distinct concept of landscape” [Azzena, 2011: 198].
12 Azzena, 2011: 198
13 Munch Peterson, 2010: 339; Elkins, DeLeu, 2008: 316
14 “In the contemporary urban space, due to its endless and rapid transformations, the landscape is considered as a living organism in motion” and termed as city-scape.”
[Tratsela, AnaniadouTzimopoulou, 2013: 1]
15 Sauer, 1963: 315
16 Architect Rudolf Schwarz used the concept ‘Stadtlandschaft’ in the reconstruction of Cologne, which can be best translated as ‘city-landscape’ which refers to the idea of mixing the city and landscape into a new entity. [Mantziaras, 2002: 15]
17 McHarg, 1969
18 Timmermans et al., 2015
19 Landscape urbanism emerged as a theory of urban planning in 1990, arguing that cities should be organised through the design of landscape rather than through the design of buildings. The theory is further developed through the works Landscape urbanism: A manual for the machinic landscape by Mohsen Mostafavi and Ciro Najle; The Landscape Urbanism reader and The Landscape Urbanism - A general theory by Charles Waldheim.
20 Council of Europe Landscape Convention [The Council of Europe, 2000, 2016] promotes analysis of landscape characteristics and the forces and pressures transforming them. Research on landscape as cultural heritage and the characterisation of landscape in Croatia are studied by: Dumbović Bilušić [2013, 2015].
21 The research project and a new paradigm of Heritage Urbanism consider the revitalisation and enhancement of heritage through the context of spatial and urban planning and landscape [Obad Šćitaroci, Bojanić Obad Šćitaroci, 2019]. Various authors in the Heritage Urbanism project study the interconnection of the city and landscape through different viewpoints and set the following: an integral landscape image as urban planning heritage [Gašparović, 2019], heritage dimension of perceiving landscape identity and landscape as a whole [Sopina, Bojanić Obad Šćitaroci, 2019], the whole territory as a heritage area [Azzena, 2019].
22 Bojanić Obad Šćitaroci, 2018
23 The 21st century has brought interest in Green Infrastructure networks and “a major shift in the planning and development of ecosystem and landscape management in Europe” [Simone et al., 2015: 1) with “moving towards landscape approaches to adress complex and widespread environmental, social and political challenges that transcend traditional management boundaries” [Lafortezza et al., 2013: 102].
of identity and perception of individuals and collective as essential to understanding landscape. With the development of the UNESCO Operational guidelines for the implementation of the World Heritage Convention5 and with introducing heritage conservation on landscape scale, the historical concept of individual entity protection was abandoned, encompassing the overall context of heritage and landscape. The UNESCO Convention for the Safeguarding of the Intangible Cultural Heritage6 brought the shift away from the concept of heritage as a material artefact only and widened the understanding of the city and landscape from a solely physical and real dimension to a representation of meanings and associations. By introducing the Historic Urban Landscape approach, UNESCO related the notions from all previous conventions and declarations, extending the understanding of the urban area to its broader urban context, geographical setting, “social and cultural practices and values, economic processes and the intangible dimensions of heritage as related to diversity and identity”.7
Climate change, the depletion of the environment and democratic trends which have a direct impact on the way landscapes are shaped, used and regarded have induced ecological, more quantitative and scientifically guided approaches.8 Cultural and perception-oriented approaches9 and a renewed acknowledgment of the intangible dimension of landscape developed as a counterbalance.10
Recognition of landscape as a complex phenomenon acknowledged the need to abandon the approaches that divide landscape into constituent components11 and the need to empower the comprehensive approaches that “enclose the emotional aspects and techno-scientific ones, those only perceptive and those classificatory”.12
The dichotomy of culture vs nature and city vs landscape that is centred in both urban and landscape tradition is set as no longer valid in the approaches of the 21st century.13 The historical dichotomy between the city and landscape is opposed to the contemporary notions of urban landscape, city-scape14 and urbanscape, landscape morphology from which urban morphology has developed15, the concept of city-landscape by Rudolf Schwartz16, the theories from Design with Nature17 and Rooted City18, the theory of Landscape Urbanism19, the landscape characterisation promoted by the Council of Europe Landscape Convention20, the Heritage Urbanism approach which sets city and landscape as an interconnected system of cultural heritage21, the concept of Urbanscape Emanation22 and green infrastructure23 which intertwine urban infrastructure with natural networks and the city with its region.
Table I Research scope
Tabl. I. Obuhvat istraživanja
Scope Landscape City
Classification of scientific fields
Landscape architecture
Landscape arts and photography
Technical area -
Field of architecture and urbanism
Branch of urbanism and spatial planning
Branch of landscape architecture
Classification of artistic fields - - Artistic area
Field of fine arts
Landscape architecture (artistic part - landscape design)
Field of applied arts
Branch of painting Branch of photography
Discipline Spatial planning Urban planning Landscape planning and design Art history Fine arts
Scale Spatial planning and landscape scale
Research themes (process)
Landscape transformation
Urban scale Garden and designed landscape scale
Urban development
Evolution of landscape architecture
Photography
Representation scale
Expressions of landscape in the history of fine arts and photography
researcH oF sHiFt markers
From tHe spatial plaNNiNG, urBaNism, laNdscape arcHitecture aNd arts poiNt oF view
istrAživAnje ProMjenA PArAdigMe iZ aspekta prostorNoG plaNiraNja, urBAnizMA, PejsAžne ArhiteKture i umjetNosti
Research on shift markers in understanding the city and landscape reveals various research questions. How can we best manage, direct and utilize the unique potentials of this inter- and trans- disciplinary moment? Are we developing our knowledge through technologies, tools or thinking of other disciplines? How to grasp the plurality of the moment and at the same time, while taking an interest in cities and landscape, wind out the necessity to encompass everything? Are we seeing new links between landscape transformation, urban development, the evolution of landscape design, expressions of landscape in art history and embodied cultural meanings? Are we rethinking objects of art and design from the past and future - and by returning to the past rethink our future? If this is the moment of paradigm shift and “if the universal demand for landscape is therefore so different from the past, what do we gain from a study of history?”24 If the dichotomy of the city and landscape is no longer valid as an opposed or antithetical pair, what are the city and landscape connections?
The value of historical study25 is found in the notions that landscape transformation and design are a contionus process and a work of art which is impossible to create without the work of antecedents26 and that historic epochs are an indelible part of legacy which shapes complex landscape reality.27
The set research questions are studied from the scientific fields of architecture and urbanism, the branch of urbanism and spatial planning and the branch of landscape architecture. The discipline of arts is also included as a research field, for multiple reasons. In the context of historical overview, art has always been a part of spatial, urban and landscape architecture development. Spatial, urban and landscape architecture design and planning are at the same time a scientific discipline and an expression of art.28
Classification of scientific and artistic areas, fields and branches in the Croatian regulation29 recognises the disciplines of spatial planning, urbanism, landscape architecture and arts. The scientific technical area classifies the field of architecture and urbanism, the branches of urbanism and spatial planning and landscape architecture. The branch of landscape architecture (artistic partlandscape design) is also classified in the field of fine arts of the artistic area. The domains of art that are of research interest are recognised in expression and representation of landscape in fine art paintings and photography. Those artistic disciplines are classified in the artistic area, the field of fine arts, the branch of painting, and in the field of applied arts, the branch of photography.
Research scope covers different scales of spatial planning, urbanism, landscape architecture and arts disciplines, which are recognised in the research themes (Table I). The acknowledgement of the paradigm shift and the research of shift markers which establish the city and landscape connections is focused on the process, on the constant of change which is found in the essence of landscape, city, landscape architecture and arts. Therefore, research themes are set as processes of landscape transformation, urban development, evolution of landscape architecture and history of landscape expressions in fine arts and photography.
24 Jellicoe, Jellicoe, 1987: 7
25 Multiple studies by Marc Antrop regard historical research of landscape: Why landscapes of the past are important for the future, A brief history of landscape research
26 “The popular conception of landscape design has been that it is an art confined to private gardens and parks… Art is a continuous process. However new the circumstances may be, it is virtually impossible to create a work of art without antecedents. The challenge of history is not whether it should be studied, but rather the interpretation of what is constant and therefore alive today, and what is ephemeral and only academic… All designs therefore derive from impressions of the past, conscious or subconscious, and in the modern collective landscape, from historic gardens and parks and silhouettes which were created for totally different social reasons.” [Jellicoe, Jellicoe, 1987: 7]
27 “The impact of successive epochs is an indelible part of our landscape legacy in all parts of the world, substan-
researcH approacH tHrouGH literature review
istrAživAčKi PristuP PregledA literature
The premise of the research is set as follows: the review of literature units taking interest in the historical development of landscape, city, landscape architecture and expression of landscape in arts can establish common aspects which connect the city and landscape. The review does not bring a historical list or compilation of different discourses, frameworks, theories and approaches to the city and landscape, but a comparison of different disciplines’ approaches which summarize universal connections of the city and landscape developed or consistent throughout history.
The criteria for the selection of literature units are:
literature units relevant for the area of technical studies, the field of architecture and urbanism, the branch of urbanism and spatial planning and the branch of landscape architecture;
literature units which give a historical overview of research themes: landscape, city and landscape architecture development, and history of expression of landscape in arts;
literature units which are focused on one of the research themes, but also cover the interconnection between all research themes presenting a different extent of interaction;
literature units which cover different scales: landscape and spatial planning, urban planning, landscape design and/or representation;
literature units focused on European landscapes;
two literature units per research theme.
A total of eight literature units are selected for the review and grouped according to the research themes: landscape transformation
tially affecting the way we perceive, experience and shape our environment. These many different periods put together form a landscape reality, a complex mosaic of interpretations and events that have shaped the world we occupy.” [Girot, 2017: 10]
28 Moore, 2010
29 Regulation on scientific and artistic areas, fields and branches (OG 118/09, 82/12, 32/13, 34/16). [*** 2016]
30 Almost all reviewed literature units finish the historical review with the present day, which refers to the year of the manuscript. An exception is the book series Development of City through Centuries by Bruno Milić that ends the historical overview with the eighteenth century because the book series has not been finished.
31 Western cultural tradition refers to Western Europe, Eastern to India, China and Japan (Jellicoe and Jellicoe also include Pre-Columbian America as an independent Eastern civilisation), and Central to the Middle East, originating from Mesopotamia.
is presented by The Landscape of Man and Brief History of Landscape Research; urban development is presented by The City Shaped and the series of Development of City through Centuries I, II, III; evolution of landscape architecture is presented by City as Landscape and The Course of Landscape Architecture; and expressions of landscape in history of fine arts and photography are presented by Land Matters: Landscape Photography, Culture and Identity and Landscape TheoryThe Art Seminar.
usporedBa literaturNiH jediNica
The literature units are compared according to common themes: fields of interest, period of interest, division of landscape shaping, relation to landscape transformation, relation to urban development, relation to evolution of landscape architecture and relation to the expression of landscape in the history of arts (Table II). Different aspects of the city and landscape as well as their connections are explored through the comparison of common themes.
The research of the historical development of landscape, city, landscape architecture and arts is relevant to the fields of spatial planning, urbanism and landscape architecture, but also covers other disciplines and fields of interest, such as ecology, environmental studies, geography, archaeology, philosophy, anthropology, social sciences, economy and political sciences. The city and landscape study regards various disciplines, practices and viewpoints, presenting the results of an inclusive, comprehensive, multi- and/or transdisciplinary dialogue.
The period of interest in the historical review varies, starting from the genesis of the world, prehistory, antiquity, late centuries of the Middle Ages or Modern Age, and ending with the present day.30 Therefore, spatial planning, urbanism and landscape architecture interest in the history of the city and landscape can be traced back to the origin of man.
The structure and division of historical review are complex and individual for each literature unit, comprising and emphasizing chronological division and/or division by researchspecific themes. Chronological division is set through phases of historical development which are individual for each literature unit and recognised by different factors. The phases of development mostly refer to the style periods originating from the art history of Western culture, at the same time distinguishing Western, Eastern and Central cultural traditions.31 Authors like Kosof limit relevance and reliance on the “style periods
Table II Organisation of literature units according to common themes
Literature unit Fields of interest Period of interest Structure and division of historic overview Relation to landscape transformation
Landscape transformation
Jellicoe, G.; Jellicoe, S. (1987), The Landscape of Man
Antrop, M. (2013), Brief History of Landscape Research
Landscape Landscape architecture Architecture Philosophy Social History Environment
The genesis of the World - 1986
Chronological division; Style periods originated from art history (Western Europe); Art traditions correlating with geographic division (Central - from Mesopotamia; Eastern - from India, China, Pre-Columbian America; and Western - from Egypt)
Shaped, physical and intellectual environment of man, covering different scales from gardens to regions, which are influenced by historical, social, economic, philosophical, architectural, planning and artistic expressions.
Relation to urban development
The ideas, concepts and beliefs influence simultaneously development of the city, the evolution of landscape architecture, expressions in arts and transformation of the landscape.
Relation to the evolution of landscape architecture
“… landscape design may well be recognised as the most comprehensive of the arts.”
Relation to the expression of landscape in the history of arts
Expressions of landscape in visual arts through history represent not only the relation of man towards the landscape, but also social, economic, philosophic and other relations.
Landscape architecture
Garden design
Town planning
Geography
Landscape ecology
Landscape archaeology
Urban development
Kostof, S. (1991), The City Shaped
Architectural history
Urbanism
Urban patterns
Landscape design
Socio-economic
Thirteenth century - 2013
Chronological division; Phases recognised by different “ideas, concepts, disciplines, methods, technology and exemplary key persons and networks on a timeline”; Overview from the perspective of Western culture
Milić, B. (1995), Development of City through Centuries I, II, III / Razvoj grada
Urban planning Architecture
Socio-political
kroz stoljeća I, II, III
Prehistory - 1991
Division by themes - Organic patterns, The grid, The city as a diagram, The grand manner, The urban skyline; Chronological division; Style periods originated from art history (Western Europe) are just a reference - differentiation suggested is: city categories - pre-industrial, industrial and socialist city
Prehistory - eighteenth century
Chronological division; Refers to style periods originated from art history (Western Europe) Cultural division; Different genesis categorisation
“…complex phenomenon that can be described and analysed using objective scientific methods” … and “subjective observation and experience and thus has a perspective, aesthetic, artistic and existential meaning.”
Recognised in topography, natural landscape as urban setting which influenced the land division and induced artifact of the city.
Landscape factors are recognised to influence the establishment and development of proto-urban and urban structures.
“Garden architecture and urban planning (of the fifteenth century) made a branch of practitioners from which contemporary (landscape) architecture and town planning developed.”
“…pictorial representation of landscape, emphasizing its visual character and scenery and using the landscape as an expression of human ideas, thoughts, beliefs and feelings.”
Urban form and urban processes are influenced by social implications cultural conditions, legal and economic history.
Development of cities is presented in physical topographical context and in the political, socioeconomic, technological, philosophical, spiritual and material cultural context of time.
methodically developed by art historians in the last one hundred years” and on traditional periodization, emphasizing the thematic structure of discourse “and its culturally inclusive range”.32
Recognition of landscape transformation in historical reviews is twofold. While Kostof and Milić focus on urban development and set landscape as a context, as a setting and as a stratum of the city, other authors acknowledge landscape as a complex and comprehensive phenomenon. Antrop describes landscape as a “complex phenomenon that can be described and analysed using objective scientific methods” and using “subjective observation and experience and thus has a perspective, aesthetic, artistic and existen-
Recognised as a structural element of urban form.
Representations of urban form and/or urban processes.
Presented as means of urban development and/or structural parts of individual cities.
Presented as the cultural context of an individual epoch, as an incentive to the development of new urban ambiences, and/or a way of documenting architectural elements or urban structures.
tial meaning” which “shifts by the context and the background of users”.33 Turner emphasizes that “always, landscape is abstract. It is delimited by boundaries but it has no substance”.34 Girot sets landscape as “a formal artefact of nature crafted for both utilitarian and symbolic purposes”.35 Relating to the essay Landscape and Politics by Mark Dorrian and Gillian Rose, Wells differentiates two current clusters of (academic) use of the term
32 Kostof, 1999: 26
33 Antrop, 2013
34 Turner, 1996: 84
35 Girot, 2016: 335
36 Wells, 2011: 21
Literature unit Fields of interest Period of interest Structure and division of historic overview Relation to landscape transformation Relation to urban development
Evolution of landscape architecture
Turner, T. (1996), City as Landscape Landscape architecture Landscape Urbanism Architecture Planning
Fifteenth century - 1996 Division by themes and scales going from abstract to factual - Theories, Planning, Urbanism, Landscape design, Open space planning, Gardens; Chronological division; Cultural style periods (Western Europe)
“Real places dependent on physical and mental points of view, with foregrounds and backgrounds are always switching positions.”
’A city is not a tree’ - referring to Alexander and the idea that cities are not hierarchies and that they shouldn’t be planned with hierarchy. Turner takes the argument further: “The city is not a tree. It is not even an object. It is a set of landscapes.”
Relation to the evolution of landscape architecture
The unity of spatial thought, on scales from international to local, covers planning, urbanism, landscape design, open space and boundless space planning, greenways infrastructure and garden design.
Relation to the expression of landscape in the history of arts
Art is present in art theories which influenced on planning, urbanism, landscape or/and garden design.
Girot, C. (2016), The Course of the Landscape Architecture Landscape architecture Natural surrounding discourse Urban planning
Prehistory - 2016 Chronological division; Style periods originated from art history (Western Europe)
Landscape in history of visual arts and photography
Wells, L. (2011), Land Matters: Landscape Photography, Culture, Identity Landscape photography Culture Art history
Prehistory - 2011 Division by themes; Chronological presentation of the development of the landscape as a genre in art; Art history style periods
“… a formal artifact of nature crafted for both utilitarian and symbolic purposes.”
Transformations of the landscape also include the establishment and development of the cities, as part of the landscape.
“Landscape architecture has profoundly influenced the way in which society experiences and appreciates its natural surroundings…”
Mean of illustrating landscape architecture.
Ziady DeLue, R.; Elkins, J. (2008), Landscape Theory - The Art Seminar
Art history Photography Landscape architecture Cultural geography Literature Philosophy Politics Anthropology Sociology
Antiquity - 2008 Division on: introduction, starting points, contributions of from some of the most prominent thinkers on landscape and art, final synoptic essays
landscape: landscape in geography, sociology, anthropology, architecture, design and agriculture which presents “everyday experience and practices as situated within and mediated in relation to the social and topographic” and landscape in arts and humanities which sets “representational practices, the picturing of place”36 (through worlds, sounds, visual images). The two inextricably interrelated domains establish landscape as
37 In Preface to City as Landscape Turner (1996: vi, vii) states that “cities can be seen and planned as broad or narrow landsapes, ranging across the ‘town’, ‘country’, and ‘nature reserve’” and concludes with desire that “the city of tommorow shines as a feast of landscapes”.
38 Girot, 2016: 339
39 Elkins, DeLue, 2008
Two distinct, but inter-related, clusters of (academic) use of the term ‘landscape’ - in geography, sociology, anthropology, architecture and design, agriculture - “everyday experience and practices as situated within and mediated in relation to the social and topographic” - arts and humanities “representational practices, the picturing of place.”
Not the dichotomy that landscape tradition centers, but everything in between these opposed or antithetical pairs.
Urbanisation and development of cities, induced distancing from a land which resulted in the need to represent the landscape in art and developed landscape as a genre.
Philosophical discourses which influenced landscape architecture and garden design also influenced representation of landscape in art.
Landscape photography connects two domains of the landscape - socio-topographic landscape and representation of landscape, physical and spiritual. Focuses on the particular frame of the landscape which conveys the information present in the landscape, transfers the idea of the author, and the message read by a viewer.
“… human settlements, including cities, are part of the natural world.”
a complex phenomenon of physical reality and intellectual representation.
Urban development is acknowledged as part of a wider framework: Jellicoe and Jellicoe acknowledge different ideas, concepts and beliefs which simultaneously influence the transformations in landscape and development of cities, landscape architecture and art; Turner describes the city as a set of landscapes37; according to Girot, the city is a part of landscape38; and in Landscape TheoryThe Art Seminar, Anne Whiston Spirn presents the city as a part of natural world.39 Kostof brings most elaborate premises about the city with a gloss on two fundamental definitions: Wright’s city as “a relatively large, dense and permanent settlement of social
“Nature is ubiquitous and cities are part of nature... The garden is a powerful, instructive metaphor for reimagining cities and metropolitan areas.”
“… bring together different disciplines and practices, in order to understand how to conceptualize landscape in art.”
heterogeneous individuals” and Mumford’s city as a “point of maximum concentration for the power and culture of community”.40 Furthermore, Kostof complements these premises with “characteristics of cities: energized crowding, urban clusters, physical circumscription, differentiation of uses, urban resources, written records, city and countryside, monumental framework, buildings and people”.41
Recognition of evolution of landscape architecture and design in historical reviews ranges from inclusive to focused. Inclusive approaches to landscape design include the following: Jellicoe and Jellicoe set landscape “as the most comprehensive of the arts”42; Turner recognises the unity of spatial thought, on scales from international to local, covering planning, urbanism, landscape design, open space and boundless space planning, greenways infrastructure and garden design; and Girot states that “landscape architecture has profoundly influenced the way in which society experiences and appreciates its natural surroundings”.43 The authors who connect landscape architecture to landscape representation in art history also apply the inclusive approach: Wells connects the influence of philosophical discourses on landscape architecture, garden design, and also on representation of landscape in art, while Anne Whiston Spirn in Landscape Theory - The Art Seminar states that “the garden is a powerful, instructive metaphor for reimagining cities and metropolitan areas”, where landscape planning and design serves “human purposes at scales from garden to region”.44 Kostof and Milić focus on urban development and therefore focus on landscape architecture as a structural element of urban form or as a means of urban development.
Historical review of expressions of landscape in the history of arts also distinguishes inclusive and focused approaches. Focused approaches present art as a medium: for the representation of urban form and processes by Kostof, for documenting urban structures by Milić, for illustrating landscape architecture by Girot, and as an incentive to planning, urbanism, landscape and garden design by Turner. In inclusive approaches, expressions of landscape in arts present the following: the relation of man towards landscape, but also social, economic and philosophic relations as recognised by Jellicoe and Jellicoe; expressions of human ideas, thoughts, beliefs and feelings according to Antrop. Elkins and DeLue emphasize that different disciplines and practices have to be brought together “in order to understand how to best conceptualize landscape in art”.45 For Wells, expressions of landscape in fine arts and photography connect two domains of land-
scape - the physical domain of socio-topographic landscape and the symbolic domain of landscape representation - and intertwine a particular frame of landscape, information present in landscape, the idea of the author and the reading by the viewer.46
recoGNitioN oF sHiFt markers
iN importaNt aspects wHicH coNNect tHe city aNd laNdscape
prepoZNavaNje promjeNa paradiGme u vAžniM nAčeliMA KojA Povezuju grAd i PejsAž
The comparison of literature units taking interest in the historical development of landscape, city, landscape architecture and expression of landscape in arts has resulted in the summary of important aspects linking the city and landscape (Table III). Knowledge of important aspects of the city and landscape connections covers the following: conclusions of the comparison according to each of the common themes, notions presented by multiple authors in literature units and notions of individual authors which represent the city and landscape in parallel. Shift markers that establish the city and landscape connections are recognised in research summaries and confirmed in a wider body of knowledge.
• The history of landscape and human settlements as origin of the city can be traced back as far as the history of man - Jellicoe and Jellicoe begin the historical review of shaping the landscape of man with the genesis of the Earth, the evolution of life and cave arts of “observable happening and direct experience”47 in France, Lascaux, and northern Spain, Altamira. Kostof relates one of the oldest graphic representations of the town with the wall-paintings reconstructed from a shrine at Çatal Höyük, representing a Neolithic settlement.48 Girot finds the origins of landscape in prehistoric civilisations of the Middle East and England staking that “landscape is nothing more than a chosen form of topography responding to cultural demands, and gives an accurate portrait of the society’s sensitivity to the sacred meaning and the features of the natural environment”.49 Milić starts his
40 Kostof, 1999: 37
41 Kostof, 1999: 39
42 Jellicoe, Jellicoe, 1995: 7
43 Girot, 2016: 9
44 Elkins, DeLue, 2008: 47
45 Elkins, DeLue, 2008: i
46 “Photographs slice space into place; land is framed as landscape. Representation envelops reality… The photographic image, in its precision and detail, operates topographically and metaphorically. The image itself evokes the mood, a sense of what it might be to actually experience this place... Unlike the unbounded experience of loo-
Table III Researh summaries as shift markers that establish the city and landscape connections Tabl. III. Sažetci istraživanja kao promjene paradigme koje uspostavljaju veze grada i pejsaža
Shift markers that establish city and landscape connections
The history of landscape and human settlements as origin of the city can be traced back as far as the history of man
Dimension of time and layers of history are essential for understanding city and landscape
The city and landscape have to be studied from perspectives of multiple disciplines - in an inclusive and holistic manner
Defining the city and landscape needs to step out of the dichotomy that landscape tradition centres and embrace everything in between these historically opposed or antithetical pairs
Landscape and its representations are influenced by philosophical discourses, social, economic, cultural ideas and beliefs, and artistic expressions and theories - conditions that at the same time shape the city
Landscape is ubiquitous - cities and gardens are perceived as landscape
Landscape as a cultural construct arose with the urbanisation
Landscape is a base, a setting of the city and a factor of urban identity, form, and continuity
historical overview with human transition from hunting nomads to agriculture and stationary way of living, emphasizing that land cultivation is the first intervention of man in his environment: he begins to occupy, organize, control and exploit the space, building first dwellings and permanent settlements.50 Both history of landscape and the city, as the interaction between man and nature, can be traced back as far as the history of man.
• Dimension of time and layers of history are essential for understanding the city and landscape - In The Landscape of Man, Jellicoe and Jellicoe state: “Art is a continuous process. However new the circumstances may be, it is virtually impossible to create a work of art without antecedents.”51 The process of art also relates to the process of landscape transformation and the development of cities. For Kostof, “the city is the ultimate memorial of our struggles and glories: it is where the pride of our past is set on display… a city, however perfect its initial shape, is never complete, never at rest”.52 The importance of
king, the photograph defines and frames, suggesting particular ways of seeing.” [Wells, 2011: 56]
47 Jellicoe, Jellicoe, 1995: 10
48 Kostof, 1999: 29
49 Girot, 2016: 16
50 Milić, 1990: 3
51 Jellicoe, Jellicoe, 1995: 7
52 Kostof, 1999: 13
53 Fairclough, 2004: 9
54 Antrop, 2013: 18-20
55 Elkins, DeLue, 2008: 11-12
56 Fairclough, 2004: 1
Jellicoe, G.; Jellicoe, S. (1987), The Landscape of Man
Antrop, M. (2013), Brief History of Landscape Research
Kostof, S. (1991), The City Shaped
Milić, B. (1995), Development of City through Centuries I, II, III
Turner, T. (1996), City as Landscape
Girot, C. (2016), The Course of the Landscape Architecture
Wells, L. (2011), Land Matters: Landscape Photography, Culture, Identity
history, time, process and change in landscape understanding is widely recognised, as a “subject to continuous change and always a product of people and their history”.53 In order to understand landscape and the city, it is necessary to acknowledge the process, the dimension of time and the layers of history.
• The city and landscape have to be studied from perspectives of multiple disciplines - in an inclusive and holistic manner - Historical development of landscape, city, landscape architecture and landscape in history of arts are studied from different points of view and regarding various disciplines and practices. The study of the history of landscape research by Antrop can be equally assigned to urban studies: recognizing complex problems and different stakeholders involved, which demands a holistic approach covering metrics and modelling, heritage values, social and symbolic meanings.54 Ziady DeLue states that “because ‘landscape’ is difficult to see and, consequently, to theorize, and also because both of these things are important and necessary tasks, the multidisciplinary dialogue aims to defamiliarize two sorts of terrains: the terrain of landscape itself and the terrain, as constituted by particular objects and methods of inquiry, specific to each discipline or practice that engages things landscape”.55 The need for an inclusive, comprehensive, holistic, multi- and/or trans-disciplinary approach to the city and landscape is evident. Fairclough56 states that “landscape needs to be studied in an interdisciplinary manner from many perspectives; it cannot be the concern of a single discipline. Nor is it solely an expert concern because it
has the potential to be one of the most democratic ways of seeing and looking at the world, and of interpreting and understanding the natural and cultural environment.” This inclusive and holistic57 manner covers not only the physical, material, objective and geographical reality of landscape58, but also landscape as a cognitive category59, as a representation, experience and phenomenon.60
• Defining the city and landscape needs to step out of the dichotomy that landscape tradition centres and embrace everything in between these historically opposed or antithetical pairs - The traditional dichotomy and differing the city from landscape needs to be abandoned. Sarapik discards the opposition of culture-nature and states that “landscape can be treated as a mediator between man and his environment. Landscape represents nature that has been influenced and shaped by the human mind. Landscape is a way of seeing nature.”61 Wallach expends the dichotomy: “The landscape tradition centres on a subject-object relation that can be described in terms of antithetical or opposed pairs: ‘me-it’, self and other, viewer and viewed, spectator and spectacle.”62 Novaković follows the concept of landscape by geographer John Wylie that landscape is based on a tension between opposite starting points, suggesting “a tension between the material and mental, the objective and subjective, science and art, nature and culture”.63 The opposed pairs of production and representation, contents and context64, life and experience, domination and (society) identification, belonging and ruling over, ideology and phenomenology, totality and parts, place and space, material and mental, social and individual, spatial and temporal, metaphysical and practical, metaphorical and real are all assimilated in the contemporary city and landscape awareness.
• Landscape and its representations are influenced by philosophical discourses, social, economic, cultural ideas and beliefs and artistic expressions and theories - conditions that at the same time shape the city - Different influences and conditions shape both cities and landscapes in parallel. Girot recognises different influences on landscape, finding a reflection of the same influences in landscape: “As landscapes evolved, they unmistakably reflected an extraordinary power of transformation and charted a changing relationship with the world around us. They have always mirrored the religious and political forces in the society, and each transition demonstrates a response to the sacred beliefs and technical progress.”65 For Kostof, in the city “we ‘read’ form correctly only to the extent that we are familiar with the precise cultural conditions that regarded it”.66 The
cultural reading of the city can also be transferred to landscape: “Understood as being at the same time a cultural and social product and a process of cultural and social production, the focus of landscape (and urban) research and design shifts away from static formal characteristics of space to the question how landscape (and the city) works over time and what effects it brings about in social and cultural contexts.”67
• Landscape is ubiquitous - cities, gardens and nature are perceived as landscape - Interconnection of the city and landscape is recognised by Turner: “City is not a tree. It is a landscape.” When referring to cities, he further explains: “Real places are perceived as landscapes, dependent on physical and mental points of view, with foregrounds and backgrounds always switching positions. The garden is a powerful instructive metaphor for reimagining cities and metropolitan areas.”68 The perception of landscape is comprehensive - whole cities can be understood as landscapes69, including gardens and nature. The interconnetion of cities, gardens and nature is perceived by Whiston Spirn: “human settlements, including cities, are part of the natural world… Nature is ubiquitous and cities are part of nature. Nature in cities should be cultivated, like a garden, not dismissed or subdued.”70
57 Antrop and Van Eetvelde [2017: 1] emphasize that the concept of landscape “imples a holistic nature that intimately links the real tangible world with its experience in the eye of the beholder”.
58 Reference to the material and objective landscape can be found in the works The City in History by Lewis Mumford and The Architecture of the City by Aldo Rossi. 59 Sarapik [2002: 184] states that “the different usages are still united by landscape as a cognitive category, being on the one hand related to the information received via sensory perception, and on the other hand, to certain conventions. This is not only an external, objectively existing object, but a phenomenon, which can be defined by some certain agreement (e.g. predefined types of landscapes), and where intentional categorisation and abstraction occure”.
60 Reference to the landscape as experience and representation can be found in works The Image of the City by Kevin Lynch, The Concise Townscape by Gordon Cullen and works Landscape and memory, Cultural landscapes: a bridge between culture and nature, and Cities as Cultural Landscapes by Ken Taylor.
61 Sarapik, 2002: 184
62 Elkins, DeLue, 2008
63 Novaković, 2011: 8
64 Deriu, Kamvasinou, 2012: 1
65 Girot, 2016: 10
66 Kostof, 1999: 10
67 Novaković, 2012: 8-9
68 Turner, 1996: 21
69 Stiles et al., 2014: 401
70 Elkins, DeLue, 2008: 45
71 Wells, 2011: 22
72 Elkins, DeLue, 2008: 225
73 Kostof, 2018: 63
• Landscape as a cultural construct arose with urbanisation - The concept of landscape as a cultural construct that arose with urbanisation is discussed by Wells: “Urbanisation induced a gradual distancing from land (over many centuries). This surely contributed to the development of desire to represent land in itself in pictures or words.”71 Waenerberg also recognizes the crucial moment of change which “happens when the country is transformed by industrialization and urbanisation. Then the divine withdraws from the presence and gods disappear.”72 Urbanisation, development of cities and urban living expressed the need to constitute the notion of landscape and represent landscape in art, as well as developed landscape as a genre.
• Landscape is a base, a setting of the city and a factor of urban identity, form, and continuity - According to Kostof, “as always, one begins with the land”73, referring to the idea that landscape, or the land, always precedes the city. By focusing on urban development, Kostof and Milić determine landscape as a context, as a setting and as a stratum of the city, leaving out the influences that landscape has on urban development. Landscape is a determinant of urban identity, form, development and regeneration. The concept of Urbanscape Emanation by Bojanić Obad Šćitaroci is recognized in the effect that landscape has on urban development as a factor of urban continuity. Landscape is therefore identified not only as a substratum of the city but as an active participant in urban development and continuity.
coNclusioN
ZakljuČak
A revolution in thinking about landscapes, enhanced by the Council of Europe Landscape Convention, induced a paradigm shift in understanding nature, cities and landscape as holistic, comprehensive and participatory. Research of those shift markers, from the spatial planning, urbanism and landscape architecture point of view, is the research of processes and changes found in landscape transformation, urban development, evolution of landscape architecture and history of landscape expressions in fine arts and photography. Different aspects of the city and landscape and their connections are explored through the review of literature units taking
interest in the historical development of landscape, city, landscape architecture and expression of landscape in arts. Literature units are compared according to common themes: fields of interest, period of interest, division of landscape shaping, relation to landscape transformation, relation to urban development, relation to evolution of landscape architecture and relation to expression of landscape in history of arts. Shift markers that establish the city and landscape connections are recognised in the knowledge of research summaries.
The knowledge presented in the literature review intertwines the notions of landscape, city, landscape architecture and (landscape) arts (and photography). The acknowledgment of shift markers that establish the city and landscape connections erases the boundaries between nature, landscape and the city. The tension between nature and the city is replaced with the essence of landscape. Still, the networks of relationships which arise from the recognised tensions of landscape and which define the complexity and essence of landscape are left neglected in scientific research.
The recognised knowledge of connecting the city and landscape sets the scope of landscape from the spatial planning, urbanism, landscape architecture and arts point of view as a starting point for further research. The scope of landscape covers the notions of city, landscape architecture and (landscape) arts (and photography) - the notions created and developed by man in unity with nature. The contribution of society and individuals to landscape embodies presentation, intangible heritage, meanings, values, symbols - all covered by the perception of landscape. The awareness of the physical, scientific and quantitative as well as the representation, intellectual and qualitative is essential for the understanding of landscape. The phenomenon of perception exceeds landscape. Therefore, further research on networks of relationships in landscape, focused on the relationship between the city and the nature, should integrate the perspectives of landscape, city, landscape architecture, landscape arts and photography and landscape perception.
[Written in English by the authors, proof-read by Vedrana Marinović, mag.philol.angl.]
1. Antrop, M. (2005), Why landscapes of the past are important for the future, “Landscape and Urban Planning”, 70 (1): 21-34, Amsterdam; https: //doi.org/10.1016/j.landurbplan.2003.10.002
2. Antrop, M. (2013), A brief history of landscape research, in: The Routledge Companion to Landscape Studies [eds. Howard, P.; Thompson, I.; Waterton, E.], Routledge: 12-22, Abingdon
3. Antrop, M.; Van Eetvelde, V. [Eds.] (2017), Landscape Perspectives - The Holistic Nature of Landscape, Springer, Haarlem; https://doi. org/10.1007/978-94-024-1183-6
4. Azzena, G. (2011), History for places, in: The Urban Potential of External Territories [eds. Maciocco, G., Sanna, G., Serreli, S.], Facoltà di Architettura di Alghero: 196-227, Alghero
5. Azzena, G. (2019), On the Edge of Protection: Archaeology and Territory, Culture and Landscape, in: Cultural Urban Heritage - Development, Learning and Landscape Strategies [eds. Obad Šćitaroci, M.; Bojanić Obad Šćitaroci, B.; Mrða, A.], Springer: 91-95, Cham; https:// doi.org/10.1007/978-3-030-10612-6_8
6. Bojanić Obad Šćitaroci, B. (2018), Urbanscape emanation vs types of landscape, in: Quality of life in urban landscapes [eds. Cocci Grifoni, R.; D’Onofrio, R.; Sargolini, M.], Springer: 337343, Cham
7. Borelli, S.; Chen, Y.; Conigliaro, M.; Salbitano, F. (2015), Green infrastructure: A new paradigm for developing cities, WFC 2015. XIV World Forestry Congress, Forests and People: investing in a sustainable future, 7-11 September 2015, Durban; https://doi.org/10.13140/RG.2. 1.1689.8320
8. Cullen, G. (1961), The concise townscape, The Architectural Press, Oxford
9. Deriu, D.; Kamvasinou, K. (2012), Critical perspectives on landscape: Introduction, “The Journal of Architecture”, 17 (1): 1-9, London; https:// doi.org/10.1080/13602365.2012.659896
10. Dumbović Bilušić, B.; Obad Šćitaroci, M. (2013), Zaštita krajolika - usporedba zakonodavne osnove u Hrvatskoj i europskim zemljama, “Prostor : znanstveni časopis za arhitekturu i urbanizam”, 21 (1 /45/): 104-115, Zagreb
11. Dumbović Bilušić, B. (2015), Krajolik kao kulturno naslijeđe - metode prepoznavanja, vrjednovanja i zaštite kulturnih krajolika Hrvatske, Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, Zagreb
12. Elkins, J.; DeLue, R. (2008), Landscape theory - The art seminar, Routledge, London
13. Fairclough, G.J. (2004), History and time: managing landscape and perceptions, Conference From Knowledge of Landscapes to Landscaping Action, 2-4 December 2004, Bordeaux
14. Gašparović, S. (2019), Landscape Models of Enhancing the Inherited City Identity, in: Cultural Urban Heritage - Development, Learning
and Landscape Strategies [eds. Obad Šćitaroci, M.; Bojanić Obad Šćitaroci, B.; Mrða, A.], Springer: 229-243, Cham; https://doi.org/10. 1007/978-3-030-10612-6_17
15. Girot, C. (2016), The course of landscape architecture, Thames & Hudson, London
16. Jellicoe, G.; Jellicoe, S. (1995), The Landscape of Man, Thames & Hudson, London
17. Lafortezza, R.; Davies, C.; Sanesi, G.; Konijnendijk, C.C. (2013), Green Infrastructure as a tool to support spatial planning in European urban regions, iForest - Biogeosciences and Forestry, 6(3): 102-108; https://doi.org/10.3832/ ifor0723-006
18. Kostof, S. (1999), The city shaped - Urban patterns and meaning through history, Thames & Hudson, London
19. Kostof, S. (2018), The city shaped: The grid, in: Gridded Worlds: An Urban Anthology [eds. Ruben, R.R.; Bigon, L.], Springer: 55-74, Cham; https://doi.org/10.1007/978-3-319-76490-0_4
20. Lynch, K. (1960), The image of the city, The MIT Press, Cambridge
21. Mantziaras, P. (2002), Rudolf Schwarz and the concept of Stadtlandschaft, “Planning Perspectives”, 18: 147-176, Abingdon; https://doi.org/ 10.1080/0266543032000055748
22. McHarg, I. (1969), Design with nature, Garden City for the American Museum of Natural History, Natural History Press, NY
23. Milić, B. (1990), Razvoj grada kroz stoljeća I: Prapovijest - Antika, Školska knjiga, Zagreb
24. Milić, B. (1995), Razvoj grada kroz stoljeća II: Srednji vijek, Školska knjiga, Zagreb
25. Milić, B. (2002), Razvoj grada kroz stoljeća III: Novo doba, Školska knjiga, Zagreb
26. Moore, K. (2012), Towards an international landscape convention, GIAHS FAO, 17 October 2012, Rome
27. Mostafavi, M.; Najle, C. (2003), Landscape urbanism: A manual for the machinic landscape, AA publications, London
28. Mumford, L. (1961), The city in history - its origins, its transformations, and its prospects, Harcourt, San Diego
29. Munch Peterson, R. (2010), Landscape transformations - A new paradigm for understanding and working with the synergy of physical and abstract landscapes, dissertation, The Royal Danish Academy of Fine Arts, School of Architecture
30. Novaković, N. (2011), Landscape as urbanism; Interdisciplinary landscape studies in the second half of the 20th century, III international symposium for students of doctoral studies in the fields of Civil Engineering, Architecture and Environmental Protection: 21-23 September, Novi Sad
31. Obad Šćitaroci, M.; Bojanić Obad Šćitaroci, B. (2019), Heritage Urbanism, “Sustainability”, 11: 2669; https://doi.org/10.3390/su11092669
32. Roe, M. (2007), The European Landscape Convention: a revolution in thinking about ‘cultural
landscapes’, “Journal of Chinese Landscape Architecture”, 23 (143): 10-15, Beijing
33. Rossi, A. (1982), The architecture of the city, The Graham Foundation for Advanced Studies in the Fine Arts, Chicago; The Institute for Architecture and Urban Studies, New York; The MIT Press, Cambridge and London
34. Sarapik, V. (2002), Landscape: The problem of representation, in: Place and Location - Proceedings of the Estonian Academy of Arts [eds. Sarapik, V.; Tüür, K.; Laanemets, M.], 10: 183199, Tallinn, ISBN 9985-786-49-1
35. Sauer, C.O. (1963), The morphology of landscape, in: Land and life - A selection from the writings of Carl O. Sauer [ed. Leighly, J. ], University of California Press: 315-350, Berkeley and Los Angeles
36. Sopina, A.; Bojanić Obad Šćitaroci, B. (2019), Recognition and Preservation of Associative Landscape Features, in: Cultural Urban Heritage - Development, Learning and Landscape Strategies [eds. Obad Šćitaroci, M.; Bojanić Obad Šćitaroci, B.; Mrđa, A.], Springer: 197-227, Cham; https://doi.org/10.1007/978-3-03010612-6_16
37. Stiles, R.; GasienicaWawrytko, B.; Hagen, K.; Trimmel, H.; Loibl, W.; Tötzer, T.; Köstl, M.; Pauleit, S.; Schirmann, A.; Feilmayr, W. (2014), Understanding the whole city as landscape. A multivariate approach to urban landscape morphology, SPOOL, 1(1): 401-418, Delft
38. Taylor, K. (2008), Landscape and memory: cultural landscapes, intangible values and some thoughts on Asia, 16th ICOMOS General Assembly and International Symposium: Finding the spirit of place - between the tangible and the intangible, 29 September - 4 October 2008, Quebe
39. Taylor, K.; Lennon, J. (2011), Cultural landscapes: a bridge between culture and nature?, “International Journal of Heritage Studies”, 17 (6): 537-554, London; https://doi.org/10.1080/135 27258.2011.618246
40. Taylor, K. (2015), Cities as Cultural Landscapes, in: Reconnecting the City: The Historic Urban Landscape Approach and the Future of Urban Heritage [eds. Bandarin, F.; van Oers, R.]: 179-202, Wiley Blackwell, Chichester; https:// doi.org/10.1002/9781118383940.ch7
41. Timmermans, W.; Woestenburg, M.; Jonkhof, J.; Annema, H.; Shllaku, M.; Yano, S. (2015), The rooted city - European capitals and their connection with the landscape, Blauwdruk Publishers, Wageningen
42. Tratsela, M.; AnaniadouTzimopoulou, M. (2013), Landscape architecture in changing cityscape, ‘Changing Cities’, Spatial, morphological, formal & socio-economic dimensions, 18-21 June 2013, Skiathos Island
43. Turner, T. (1996), City as landscape: A postpostmodern view of Design and planning, E&FN SPON, London
44. Waldheim, C. [ed.] (2006), The Landscape Urbanism reader, Princeton Architectural Press, New York
45. Waldheim, C. (2016), The Landscape as Urbanism - A general theory, Princeton Architectural Press, New York; https://doi.org/10.1515/978 1400880546
46. Wells, L. (2011), Land matters: Landscape photography, culture and identity, I.B.Taurus, New York; https://doi.org/10.5040/9780755603978
Izvori
Document Sources Dokumentacijski izvori
1. The Council of Europe (2000), European Landscape Convention, https://rm.coe.int/1680080 621 [22.8.2018.]
2. The Council of Europe (2016), Protocol amending the European Landscape Convention, https:// www.coe.int/en/web/conventions/full-list/-/ conventions/rms/090000168072d121 [21.9.2019.]
3. UNESCO (1972), Convention concerning the protection of the world cultural and natural heritage, https://whc.unesco.org/archive/convention-en. pdf [22.8.2018.]
4. UNESCO (2003), Convention for the safeguarding of the intangible cultural heritage, https:// ich.unesco.org/en/convention [22.8.2018.]
5. UNESCO (2011), Recommendation on the Historic Urban Landscape, https://whc.unesco.org/ uploads/activities/documents/activity-638-98. pdf [22.8.2018.]
6. UNESCO (2017), Operational guidelines for the implementation of The World Heritage Convention, https://whc.unesco.org/en/guidelines/ [22.8.2018.]
7. *** (2016), Regulation on scientific and artistic areas, fields and branches, recognises (OG 118/ 09, 82/12, 32/13, 34/16) http://www.rektorskizbor.hr/fileadmin/rektorat/O_Sveucilistu/Tijela_sluzbe/Rektorski_zbor/dokumenti/Pravilnik _o_znanstznans_i_umjetnickim_podrucjima_ poljima_i_granama.pdf [21.9.2019.]
Illustration and Table Sources
Izvori ilustracije i tablica
Fig. 1 Ana Sopina
Tables IIII Authors
Summary Sažetak
Urbanistička i pejsažna motrišta
Univerzalno razumijevanje pejsaža kao rezultata djelovanja i interakcije prirode i kulture, koje donosi Konvencija o krajobrazima Vijeća Europe, ponovno je pobudilo svijest o nerazdvojnosti grada i pejsaža. Revolucija u razmišljanju o pejsažima osnažena je dokumentima UNESCOa: prijedlogom za Međunarodnu konvenciju o krajobrazima, razvojem Operativnih smjernica za provedbu Konvencije o Svjetskoj baštini, Konvencijom o nematerijalnoj kulturnoj baštini i istraživačkim pristupom povijesnim urbanim pejsažima. Promjena paradigme potaknula je holističko, sveobuhvatno i participativno razumijevanje prirode, gradova i pejsaža. Prepoznavanje promjena koje uspostavljaju veze grada i pejsaža postavljene su kao cilj istraživanja. Pretpostavka istraživanja pretpostavlja da je pregledom literature, koja pokriva povijesni razvoj pejsaža, grada, pejsažne arhitekture te reprezentacije pejsaža u umjetnosti i fotografiji, moguće postaviti zajednička načela koja povezuju grad i pejsaž. Pritom pregled literature ne donosi povijesni popis ili skup različitih diskursa, teorija ili pristupa istraživanju grada i pejsaža, već usporedbu pristupa različitih disciplina koje sumiraju univerzalne načine povezanosti grada i pejsaža razvijane ili dosljedne tijekom povijesti.
Promjene paradigme istražene su pregledom relevantne literature za područje tehničkih znanosti, polje prostornog planiranja, urbanizma i pejsažne arhitekture, te za umjetničko područje likovnih umjetnosti i fotografije. Za pregled literature odabrane su po dvije literaturne jedinice koje istražuju povijesni pregled pojedine istraživačke teme - preobrazbe pejsaža, urbanističkog razvoja, evolucije pejsažne arhitekture i reprezentacije pejsaža u povijesti likovne umjetnosti i fotografije - no istovremeno obuhvaćaju i prezentiraju međudjelovanje svih istraživačkih tema.
Ukupno osam literaturnih jedinica odabrano je za pregled i grupirano prema temama istraživanja: preobrazbu pejsaža predstavljaju The Landscape of Man autora Geoffreya i Susan Jellicoe te Brief Hi-
story of Landscape Research autora Marca Antropa; urbani razvoj predstavljaju The City Shaped autora Spira Kostofa i serija Razvoj grada kroz stoljeća: Prapovijest - antika, Srednji vijek i Novo doba autora Brune Milića; evoluciju pejsažne arhitekture predstavljaju City as Landscape autora Toma Turnera i The Course of Landscape Architecture autora Christopha Girota, te izraz pejsaža u povijesti likovne umjetnosti i fotografije predstavljaju Land Matters: Landscape, Photography, Culture and Identity autorice Liz Wells i Landscape Theory - The Art Seminar urednika Jamesa Elkinsa i Rachel DeLue. Literaturne jedinice uspoređene su prema zajedničkim temama: područje interesa, razdoblje interesa, podjela strukture, odnos prema preobrazbi pejsaža, odnos prema urbanističkom razvoju, odnos prema evoluciji pejsažne arhitekture, odnos prema izrazu pejsaža u povijesti umjetnosti i fotografije. Različita načela grada i pejsaža te njihove veze istražene su usporedbom zajedničkih tema u svim literaturnim jedinicama. Usporedba literaturnih jedinica rezultirala je sažetkom važnih načela koja povezuju grad i pejsaž. Znanje koje je sažeto u prepoznatim načelima obuhvaća zaključke usporedbe svake istražene zajedničke teme, ideje koje prepoznaje više autora te ideje pojedinih autora koje predstavljaju paralelno i grad i pejsaž. Promjene paradigme koje uspostavljaju povezanost grada i pejsaža prepoznati su u sažetcima istraživanja literature:
- Povijest pejsaža i naselja kao ishodišta suvremenoga grada može se pratiti od početka povijesti čovječanstva;
- Dimenzija vremena i slojevi povijesti osnova su razumijevanja grada i pejsaža;
- Grad i pejsaž potrebno je istraživati iz perspektiva različitih disciplina - sveobuhvatnim i holističkim pristupom;
- Definiranje grada i pejsaža treba nadići dihotomiju na koju je usmjerena pejsažna tradicija te obuhvatiti sve što se nalazi između tih povijesno suprotstavljenih parova;
- Na pejsaž i reprezentaciju pejsaža utječu filozofski diskursi, socijalne, ekonomske, kulturne ideje i vjerovanja, umjetnički izrazi i teorije - uvjeti koji također oblikuju gradove;
- Pejsaž je sveprisutan - gradovi, vrtovi i priroda doživljavaju se kao pejsaž;
- Pejsaž kao kulturni konstrukt razvijen je s urbanizacijom;
- Pejsaž je osnova i okružje grada, čimbenik urbanog identiteta, urbane forme i urbanog kontinuiteta.
Znanje koje je predstavljeno u pregledu literature isprepleće fenomene pejsaža, grada, pejsažne arhitekture i reprezentacije pejsaža u likovnoj umjetnosti i fotografiji. Prepoznavanje promjena paradigme koje uspostavljaju povezanost grada i pejsaža briše granice između prirode, pejsaža i grada. Suprotstavljenost prirode i grada zamijenjena je esencijom pejsaža. Ipak, mreže odnosa koje proizlaze iz prepoznatih suprotnosti koje utjelovljuje pejsaž i koje definiraju njegovu kompleksnost ostale su zanemarene u znanstvenim istraživanjima. Prepoznata znanja o povezanosti grada i pejsaža postavljaju polazišta i obuhvat za daljnja istraživanja pejsaža iz gledišta prostornog planiranja, urbanizma i pejsažne arhitekture. Fenomen pejsaža time obuhvaća fenomene grada, pejsažne arhitekture i reprezentacije pejsaža u likovnoj umjetnosti i fotografiji - fenomene koje je čovjek stvorio i razvio u jedinstvu s prirodom. Doprinos društva i pojedinca u razvoju pejsaža utjelovljuje prezentaciju, nematerijalno naslijeđe, značenja, vrijednosti, simbole - koji su obuhvaćeni doživljajem pejsaža. Svijest o fizičkom, znanstvenom i kvantitativnom, jednako kao i reprezentativnom, intelektualnom i kvalitativnom, je potrebna za razumjevanje pejsaža. Fenomen doživljaja nadilazi pejsaž. Stoga je potrebno u daljnjim istraživanjima mreža odnosa u pejsažu, koja su usmjerena na odnos grada i prirode, integrirati fenomene pejsaža, grada, pejsažne arhitekture, reprezentacije pejsaža u likovnoj umjetnosti i fotografiji, te doživljaja pejsaža.
Biographies
Biografije
aNa sopiNa, M.Arch., is an assistant at the Department of Urban Planning, Spatial Planning and Landscape Architecture and PhD student at the Faculty of Architecture, University of Zagreb. Research interests are city-landscape relations, landscape heritage and identity.
Prof. BojaNa BojaNić oBad Šćitaroci, PhD, M. Arch., is Head of the Department of Urban Planning, Spatial Planning and Landscape Architecture. Research interests are contemporary landscape architecture and heritage. [www.scitaroci.hr]
aNa sopiNa, dipl.ing.arh., asistentica je na Katedri za urbanizam, prostorno planiranje i pejsažnu arhitekturu te studentica doktorskog studija na Arhitektonskim fakultetu u Zagrebu. Istraživački interesi su usmjereni na odnose grada i pejsaža, naslijeđe pejsaža i identitet.
Prof. dr.sc. BojaNa BojaNić oBad Šćitaroci, dipl. ing.arh., predstojnica je Katedre za urbanizam, prostorno planiranje i pejsažnu arhitekturu. Istraživački interesi su urbana emanacija, suvremena pejsažna arhitektura i naslijeđe. [www.scitaroci.hr]
Sl. 1. Prvo Fincijevo urbanističko rješenje vojnog odmarališta Kupari iz 1958.
Fig. 1 Finci’s first urbanplanning concept of the military resort Kupari from 1958
1 Sveučilište u Zagrebu Arhitektonski fakultet
HR - 10000 Zagreb, Kačićeva 26
2 Sveučilište Columbia Talijanska akademija za napredne studije SAD - 10027 New York, NY, 1161 Amsterdam Ave benic.bozo@gmail.com az2610@columbia.edu
Prethodno priopćenje
https://doi.org/10.31522/p.27.2(58).8
UDK 728.4:72.036 D.Finci (497.5 Dubrovnik) ”19” Tehničke znanosti / Arhitektura i urbanizam
2.01.02. - Urbanizam i prostorno planiranje
2.01.04. - Povijest i teorija arhitekture i zaštita graditeljskog naslijeða Članak primljen / prihvaćen: 25. 11. 2019. / 16. 12. 2019.
1 University of Zagreb Faculty of Architecture Croatia - 10000 Zagreb, Kačićeva 26
2 Columbia University
Italian Academy for Advanced Studies USA - 10027 New York, NY, 1161 Amsterdam Ave benic.bozo@gmail.com az2610@columbia.edu
Preliminary Communication
https://doi.org/10.31522/p.27.2(58).8
UDC 728.4:72.036 D.Finci (497.5 Dubrovnik) ”19” Technical Sciences / Architecture and Urban Planning
2.01.02. - Urban and Physical Planning
2.01.04. - History and Theory of Architecture and Preservation of the Built Heritage Article Received / Accepted: 25. 11. 2019. / 16. 12. 2019.
Tourist Complex of the Former Military Resort in Kupari
Spatial Development and Urban Planning Features
Finci, David hotelska arhitektura Kupari modernističko naslijeðe vojna odmarališta
Na temelju rezultata provedenih istraživanja donosi se preliminaran prikaz prostornog razvoja ugostiteljskoturističkog sklopa u Kuparima u Župi dubrovačkoj. Sagledavajući prostorni razvoj zone, počevši od izrade prvoga investicijskog programa 1958. pa do početka ratnih zbivanja 1991., analiziraju se geneza i osnovna urbanistička obilježja smještajnih kapaciteta u cilju očuvanja i zaštite modernističke arhitekture.
Finci, David
hotel architecture Kupari modernist legacy military resorts
The paper presents a preliminary analysis of the catering and tourist complex in Kupari, Župa Dubrovačka. The accommodation facilities are studied in the context of the spatial development of the area from the first investment program (1958) until the beginning of the war (1991) with emphasis on the original concept and urban-planning features. The research is a contribution to the preservation and protection of the modernist architecture legacy.
uvod
• Metodološki okvir - Zona vojnog odmarališta u Kuparima dosad nije bila sustavno i cjelovito istražena i obrađena iako je riječ o lokaciji na kojoj još u ranom 20. stoljeću započinje organizirana turistička aktivnost, prva takva na teritoriju Župe dubrovačke.1 Predmetna zona sastoji se od dviju prostornih cjelina2 - Kuparske doline s ugostiteljsko-turističkom namjenom koja je teško stradala tijekom ratnih i poratnih zbivanja krajem 20. i početkom 21. stoljeća3 te izdvojene rezidencijalne zone u kojoj se nalaze dvije vile i jedan hotel, koji su i danas pod upravom MORH-a (Sl. 2.).
Fokus istraživačkog rada preliminarni je prikaz prostornog razvoja vojnog odmarališta, koji započinje 1949. nacionalizacijom starijega hotelskog sklopa i izradom investicijskog programa 1958., a završava promjenom društveno-političkog uređenja, odnosno početkom ratnih zbivanja 1991. godine. Pritom se postavljaju sljedeća istraživačka pitanja: kako se u razdoblju nakon Drugoga svjetskog rata planirao prostorni razvoj zone, odnosno koje su to etape razvoja i izgradnje koje su odredile konačnu urbanu matricu i arhitektoniku s odlikama visokoga modernizma? Osobit problemski okvir daju okolnosti u kojima značenje i vrijednosti modernističke arhitekture na području Dubrovnika i njegove okolice još uvijek nisu dovoljno istraženi. Izostanak znanstvene evaluacije, kategorizacije, prijedloga za uspostavljanje pojedinačnih zaštita, a posljedično i adekvatnih pristupa i
metodologije obnove - uzrok su nezadovoljavajućem građevnom stanju i nesavjesnim postupanjima ili, kao što je u slučaju Kupara, najavljenim rušenjima.
Istraživački rad počiva na pretpostavkama da je izgradnja vojnog odmarališta presudno utjecala na prostornu i funkcionalnu preobrazbu Kupara, što se posljedično odrazilo i na šire područje Župe dubrovačke, kao i da veći dio smještajnih kapaciteta koji su u Kuparima izgrađeni poslije Drugoga svjetskog rata svojim urbanističko-arhitektonskim odlikama nadilaze značenje lokalnih okvira. Stoga je glavni cilj istraživanja provesti njihovo vrjednovanje, i to ponajprije s urbanističkog aspekta, a sve s ciljem njihova očuvanja kao vrijednoga urbanističko-arhitektonskog naslijeđa druge polovice 20. stoljeća. Metoda istraživanja zasniva se na analizi prostornoplanske i projektne dokumentacije te rezultatima višestrukih terenskih izvida, na osnovi čega se utvrđuju prostornopovijesni razvoj i osnovna urbanistička obilježja smještajnih kapaciteta. Dragocjeni izvori podataka prikupljeni su dokumentiranjem arhitektonskih struktura i u izvorima pronađenima u vojnim i drugim arhivima, a prikazani rezultati predstavljaju prvu etapu istraživanja koje je i dalje u tijeku i kojeg će nastavak biti detaljna obrada arhitektonskih obilježja pojedinih hotelskih sklopova. Takav metodološki okvir dat će osnovu za kasnije vrjednovanje modernističke arhitekture te je preduvjet za utvrđivanje kriterija za obnovu, kao i prikladnih modela očuvanja i revitalizacije.
• Kritički osvrt na dosadašnja istraživanja i izvore - Najdetaljniji prikaz naselja Kupari daje knjiga Kupari kod Dubrovnika - more, klima, vegetacija i njihov utjecaj na ljudski organizam autora Ljuba J. Mihića, koja je izrađena metodom komparativnog pregleda uz tipološku inventarizaciju, reprezentativnu obradu i vrijednosnu klasifikaciju pojedinih kategorija prirodnih i turističkih motiva i objekata.4 Vrijedan pregled početaka turističke izgradnje u Kuparima daje doktorska disertacija Antuna Baće „Arhitektura Dubrovnika između dva svjetska rata”, dok magistarski rad
1 Ovaj je rad pripremljen tijekom 2019. u sklopu Doktorskoga znanstvenog studija Arhitektura i urbanizam na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Elaboriran je dio istraživanja, koje je prvi autor Božo Benić, uz usmjeravajuću suradnju mentora i koautora doc. dr.sc. Alena Žunića, proveo na kolegijima: Metodološka radionica voditelja akademika Mladena Obada Šćitarocija i Uvod u znanstveno publiciranje voditelja izv.prof. dr.sc. Zlatka Karača.
2 Riječ je o području južno od Jadranske magistrale. Zona autokampa koji je izgrađen u doba druge velike modernizacije sjeverno od Jadranske magistrale nije predmet obrade u ovom istraživačkom radu.
3 Za predmetnu je cjelinu 2016. god. Općinsko vijeće Župe dubrovačke usvojilo odluku o izradi Urbanističkog plana uređenja „Kupari I”. Odluka se oslanja na Sporazum o utvrđivanju uvjeta i obveza za realizaciju projekta „Kupari I” između Republike Hrvatske i Općine Župa dubro
„Aspekti programiranja centra za odmor i rekreaciju aktivnih vojnih lica” autorice Tamare Arsenić u poglavlju „Odmaralište Kupari u Kuparima” opisuje modernizaciju koja je započela 1972. i koja je potrajala sve do 1980. godine. Od posebnoga su značenja i tekstovi objavljeni u stručnoj periodici, knjiga Iva Perića Razvitak turizma u Dubrovniku i okolici od pojave parobrodarstva do 1941. godine, radovi Antuna Kobašića koji također tematiziraju razvoj turizma na području Općine Župa dubrovačka, kao i knjiga Župa dubrovačka na starim razglednicama 1898.-1944. Nika Kapetanića, koja daje vrijednu fotodokumentacijsku građu. Sve ostalo različiti su monografski pregledi Župe dubrovačke u kojima su objavljeni kulturno-povijesni prikazi razvoja naselja Kupari uz sporadičan prikaz spomen-zone vojnog odmarališta. Preostale bibliografske jedinice daju vrlo kratke osvrte u kojima se najčešće spominje hotel Pelegrin. U ovome je radu korišten selektirani popis prikupljene relevantne znanstvene i stručne literature, kao i dijelovi dosad neobjavljenih izvora prikupljenih tijekom arhivskih istraživanja 2019. godine, a koji se odnose na urbanističkoprostorna obilježja razvoja sklopa vojnog odmarališta. Riječ je o arhivama Davida Fincija i Tamare Arsenić5, urbanističkom rješenju iz 1949., investicijskom programu iz 1958., provedbenom urbanističkom planu iz 1976., te različitoj slikovnoj građi.
kupari prije velike turistiČke iZGradNje
kupari BeFore larGe-scale tourist coNstructioN projects
Kupari su naselje izgrađeno na sjevernim padinama brda Goričine u Općini Župa dubrovačka. Naselje se prvi put spominje još 1317. godine, a njegov je naziv izvedenica pojma kuparica, što je lokalni termin za crijep koji se na tom lokalitetu stoljećima proizvodio. Proizvodnja cigle i crijepa značajno je porasla poslije 1667. u doba obnove potresom uništenoga grada Dubrovnika6, da bi početkom
vačka, a kojim je utvrđena obveza uklanjanja svih postojećih objekata osim hotela Grand. Na predmetnoj lokaciji najavljena je izgradnja novoga turističkog resorta sa suvremenom hotelskom infrastrukturom i drugim popratnim sadržajima.
4 Mihić, 1973: 7
5 Zahvaljujemo Morani Rozić i Tamari Arsenić koje su nam ustupile predmetne materijale.
6 Ivelja Dalmatin, 2006: 43
7 Kobašić, 1996: 155
8 Perić, 1983: 110-112
9 Kobašić, 2000: 162-163
10 Kabogin posjed 1918. kupilo je Dalmatinsko trgovačko društvo, da bi ga već godinu dana poslije prodalo Dubrovačkom kupališnom i hotelskom društvu koje je započelo s rekonstrukcijom. [Kobašić, 2000: 164]
20. stoljeća na posjedu grofa Kaboge u Kuparskoj dolini izrastao pravi industrijski pogon - velika parna tvornica u kojoj se godišnje proizvodilo oko 1,3 milijuna komada opeke i 1,1 milijun kupa, a uz to još 200 000 drugih građevinskih elemenata7 (Sl. 3.). Krajem 19. stoljeća u Dubrovniku se počinje razvijati moderni turizam, što će se posljedično odraziti i na njegovo kontaktno područje, ponajprije Župu dubrovačku. Za organizirani razvoj turizma na njezinu teritoriju najzaslužniji su bili Česi, koji posljednjih godina 19. stoljeća u organizaciji Češkoga turističkog kluba iz Praga u sve većem broju posjećuju Dubrovnik. To su godine kada u Dubrovniku živi i radi vrlo mnogo Čeha, među kojima je određen broj zastupnika raznih čeških tvrtki. Godine 1899. oni će osnovati lokalno društvo Češka beseda, a u turistički sve atraktivnijem gradu prepoznati primamljivo tržište. Češka je prisutnost postala još izraženija 1912., nakon što je u Pragu osnovano Dubrovačko kupališno i hotelsko društvo, a koje u Kuparima i obližnjem Srebrenom kupuje prva zemljišta s namjerom da započne s turističko-ugostiteljskom djelatnošću.8 Međutim, do planirane izgradnje hotelskih objekata nije tako skoro došlo jer ne samo da nije bilo osigurano dostatno financijskih sredstava već je u međuvremenu izbio i Prvi svjetski rat.9 Izgradnja prvoga hotela u Kuparima počela je tek 1919., i to u sklopu opsežnih radova na preuređenju i rekonstrukciji kompleksa bivše ciglane.10 Taj tzv. pension Kupari, kasnije preimenovan u hotel Štrand, otvoren je 1921., a nastao je preuređenjem zgrade koja je već ranije bila prenamijenjena u vojarnu. Sljedeće godine otvara se i drugi pansion nastao pregradnjom zgrada ciglane (kasnije će postati depandansa Grand hotela), dok je najambiciozniji zahvat toga doba bila upravo izgradnja Grand hotela Kupari, koja je započeta 1923., a dovršena sljedeće 1924. godi-
Sl. 2. Zona vojnog odmarališta u Kuparima s brojčanim oznakama redoslijeda izgradnje: a) Kuparska dolina, b) izdvojena rezidencijalna zona (1 - Grand hotel, 2 - Gorica, 3 - Pelegrin, 4 - Galeb, 5 - vila I i II, 6 - Kupari, 7 - Goričina II)
Fig. 2 Military resort in Kupari with the numbered sequence of construction works: a) Kupari valley, b) separate residential zone (1 - Grand Hotel, 2 - Gorica, 3 - Pelegrin, 4 - Galeb, 5 - Villa I and II, 6 - Kupari, 7 - Goričina II)
Sl. 3. Parna ciglana prije rušenja 1919. Fig. 3 Steampowered brickyard before demolition, 1919
Sl. 4. Pogled iz zraka na hotelski kompleks u Kuparima 1932. godine: hotel Grand (desno), depandansa Granda (lijevo), vila Kisela (lijevo u prvom planu), pension Kupari / hotel Štrand (najbliže moru) i kavana Kaboga (u kutu gore lijevo)
Fig. 4 Aerial view of the hotel complex in Kupari, 1932: Grand Hotel (right), annex Granda (left), villa Kisela (foreground left), boarding house Kupari / Hotel Štrand (closest to the sea) and the Kaboga café (upper left corner)
ne, čime je hotelski sklop u cijelosti bio i prostorno i arhitektonski određen.11 U sljedećem razdoblju uređuju se parkovi i sportski tereni, što poticajno djeluje na razvoj turizma. Sve će to nekadašnju industrijsku zonu u kratko vrijeme preobraziti u elitno primorsko odmaralište, u koje će, uz češke, početi dolaziti i drugi turisti, kojih će ukupna brojka biti u stalnom porastu12 (Sl. 4.). Stoga ne iznenađuje što je hotelski sklop u Kuparima, poznatiji pod nazivom Hotel Kupari, već 1939. raspolagao s ukupno 320 registriranih kreveta, čime je postao odmaralište s najvećim kapacitetom na čitavomu dubrovačkom području.13 No Drugi svjetski rat zaustavio je turističku djelatnost i većina je smještajnih objekata u to doba bila ili zatvorena, ili je poslužila za nenamjenske svrhe. U poratnim godinama Česi svoje hotele obnavljaju i 1947. primaju prve poslijeratne turiste, no nedugo nakon Rezolucije informbiroa 1948. i prekida političkih odnosa između Jugoslavije i drugih socijalističkih zemalja, njihova je imovina nacionalizirana.14
žajevi u kompleksu Kupari, u međuvremenu preimenovanom u Ugostiteljsko preduzeće „Plavi Jadran” Kupari - Dubrovnik i prenamijenjenom za pružanje ugostiteljskih usluga pripadnicima JNA, bili zauzeti svega 109 dana godišnje.17 Usto, turistički su se trendovi izmijenili i gosti su počeli tražiti komforniji smještaj. Uprava je stoga uvidjela potrebu ne samo za adaptacijom postojećih objekata već i cjelovitom prostorno-funkcionalnom reorganizacijom Kuparske doline, a sve u cilju postizanja bolje kategorizacije i povećanja broja dolazaka.
Sl. 5. Konačno utvrðeno urbanističko rješenje vojnog odmarališta u Kuparima (slijeva nadesno): hotel Pelegrin, potok Taranta i parkovne površine, hotel Grand, depandansa Granda i vila Kisela, hotel Gorica (Goričina) s kavanom i loungebarom
Fig. 5 Final urbanplanning concept of the military resort in Kupari (from left to right: Hotel Pelegrin, Taranta stream, parks, Grand Hotel, annex Granda and villa Kisela, Gorica Hotel (Goričina) with a café and a lounge bar
Ukazom Prezidijuma Narodne skupštine FNRJ od 28. ožujka 1949. Kupari su proglašeni odmaralištem od općedržavnog značenja, da bi već tri dana poslije potpali pod administrativno-operativno rukovodstvo Uprave za snabdijevanje vojnih lica Ministarstva narodne odbrane FNRJ. Hoteli su s radom nastavili pod nazivom Ugostiteljsko preduzeće Kupari, koje je ubrzo prešlo pod tzv. administrativno operativno rukovodstvo glavne direkcije preduzeća za snabdijevanje vojnih lica - Sarajevo.15 Te iste godine izrađeno je i prvo (nerealizirano) urbanističko rješenje kojim je bila predviđena temeljita prostorna rekonstrukcija.16 Ta je činjenica ujedno i ishodište ovoga rada, kojeg je cilj analizom sačuvane arhivske građe (prostornoplanske i projektne dokumentacije), kao i rezultatima prikupljenim u višestrukim terenskim izvidima, utvrditi prostornopovijesni razvoj vojnog odmarališta i osnovna urbanistička obilježja smještajnih građevina podignutih od 1962. do 1980. godine.
etape prostorNoG raZvoja i iZGradNje
pHases oF spatial developmeNt aNd coNstructioN
• 1958.-1964.: prva velika modernizacijaRane pedesete godine razdoblje su prelaska na novi privredni sustav koji će obilježiti postupno napuštanje administrativnih mjera u ugostiteljstvu i predaja upravljanja radnim kolektivima. Bio je to početak decentralizacije i usitnjavanja poduzeća, koji s vremenom dovodi do izdvajanja ugostiteljskih objekata u samostalne privredne organizacije. Ipak, takva njihova prevelika usitnjenost nije polučila zadovoljavajuće rezultate pa su 1954. le-
Investicijski program i urbanističko-arhitektonsko rješenje Davida Fincija - Baš u tom razdoblju na Tehničkom fakultetu u Sarajevu diplomirao je David Finci18, arhitekt čija će minuciozna promišljanja budućeg razvoja vojnog odmarališta rezultirati rješenjem na osnovi kojeg će započeti prva njegova velika modernizacija. Kao projektant Građevinske službe Sarajevske vojne oblasti, Finci je 1958. godine izradio prvi Investicioni program za izgradnju Vojnog odmarališta „Plavi Jadran” u Kuparima s popratnim urbanističko-arhitektonskim rješenjem i idejnim projektima za čak sedam građevina (Sl. 1.). U predmetnom Programu detaljno je elaborirao postojeće stanje, posebno se pritom osvrnuvši na nebrojene tehničke nedostatke svake pojedine građevine. U iscrpnim će analizama tehničku vrijednost hotela Grand ocijeniti najpovoljnijom, dok će za Štrand ustvrditi kako je unatoč silnim ulaganjima u održavanje i adaptiranje taj hotel i dalje „kandidat br. 1 za uklanjanje, odnosno rušenje”.19 Ozbiljne primjedbe dat će i restoranu i kuhinjskom bloku hotela Grand, za koje će navesti kako im je zbog do-
11 Baće, 2015: 138-139
12 Mihić, 1973: 125
13 Kapetanić, 2008: 59
14 Kobašić, 2000: 175
15 Mihić, 1973: 127-128
16 Urbanističko rješenje potpisuje D. Milosavljević iz Centralnog biroa za projektovanje M.N.O. [HR-HDA-2021, VPO JNA, 143]
17 Mihić, 1973: 128-129
18 David (Braco) Finci rodio se 1931. u Sarajevu. Od 1941. do 1945. živio je u Splitu, kamo se kao Židov doselio s roditeljima koji su pobjegli pred fašističkim progonom. Obitelj se nakon Drugoga svjetskog rata vratila u Sarajevo u kojem mladi David najprije upisuje Srednju tehničku školu, a poslije i Tehnički fakultet. Nedugo nakon stjecanja diplome 1955., na matičnom je fakultetu izabran za asistenta na kolegiju Javne zgrade kod profesora Jovana Korke, dok je istovremeno radio i kao projektant u Građevinskoj službi Sarajevske vojne oblasti. Godine 1966. fakultet mu je odobrio jednogodišnju stručnu praksu u tvrtki Eggers and Higgins u New Yorku, kamo se doselio s već respektabilnom brojkom urbanističko-arhitektonskih natječaja na kojima je sudjelovao, projekata koje je realizirao i stručnih priznanja koja je primio. Godinu dana poslije jedan od suvlasnika te američke tvrtke u Sarajevo šalje molbu u kojoj traži produljenje Fincijeva boravka u New Yorku. To će se pokazati presudnim za nastavak njegove profesionalne karijere jer u SAD-u će naposljetku ostati do kraja svoga života. Umro je 2017. u Sonomi u Kaliforniji,
trajale krovne konstrukcije, a posebice zbog zastarjela pogona i kapaciteta kuhinje koji ne odgovara kapacitetu gostiju - nužna hitna adaptacija.20 Ističući kako prilikom ranije izgradnje nisu bila poštovana načela prilagođavanja arhitektonskih struktura ambijentu i lokalnom podneblju, jedinu pozitivnu ocjenu dat će konceptu paviljonske izgradnje, za koju će apostrofirati kako u Kuparskoj dolini predstavlja jedini pravilni pristup u promišljanju buduće gradnje.
Na tragu prethodnoga, Fincijeva urbanističko-arhitektonska koncepcija21 počivat će na nekoliko ključnih postavki, među kojima su dvije bile osobito važne. Prvo, unatoč tome što su prvenstvo boravka u Kuparima imali vojni dužnosnici, Finci odmaralište nije zamišljao kao zonu zatvorenog tipa, već kao otvoreni prostorni sklop koji će u funkciji biti tijekom cijele godine. Drugo, uz rekonstrukciju postojećih i izgradnju novih hotelskih objekata planirao je povećanje ukupnog kapaciteta sa zatečenih 475 na 600 kreveta. Stoga je planskim rješenjem predložio prostorno zoniranje budućih stambenih, društvenih i gospodarskih objekata, a uz mogućnost etapne izgradnje u razdoblju do 1960. godine. Lokacije novih građevinskih struktura pritom je odredio prema konfiguraciji terena i zatečenom vegetacijskom pokrovu, pozicijama susjednih objekata, pješačkim i kolnim komunikacijama, odnosu novih građevina prema plaži i moru, a posebice prema vizurama, orijentaciji i insolaciji. Iako je investicijski program s planskim rješenjem odobren Rješenjem Građevinske uprave JNAKomisije za reviziju glavnih projekata Državnog sekretarijata za poslove narodne obrane
ostavivši za sobom čitav niz javnih, sportskih, turističkih, zdravstvenih, sveučilišnih i drugih kompleksa. [*** 1984: 411; Štraus, 2010: 49, 141; vizkultura.hr; arhiva M. Rozić]
19 U nastavku će također zapisati kako „... za duže funkcioniranje tog objekta trebalo bi dalje financirati velika sredstva, a da se u biti ne bi mnogo izmijenilo na kapacitetu i komforu soba. Postavlja se pitanje da li se takva investicija isplati i koliko je to opravdano obzirom na ekonomiju izgradnje i politiku investiranja.” [HR-HDA-2021, VPO JNA, 143]. Unatoč tome, ulaganja su nastavljena, a hotel je srušen tek u drugoj velikoj modernizaciji.
20 Predmetni zahvat postat će 1960. godine prva Fincijeva realizacija u Kuparima.
21 U obrazloženju urbanističkog rješenja i lokacije planiranih objekata Finci navodi: „Ne može se prići problemu i rješavanju svih naprijed spomenutih zahtjeva, a da se prethodno ne izradi urbanističko rješenje. Takvo rješenje je nužno potrebno da bi se objekti mogli postaviti s urbanističkog stanovišta na svoje mjesto. Pitanje komunikacija, insolacije, zelenih površina, komunalnih uređenja, plaže, moguće je objediniti šire jedino sveukupnim rješenjem situacije, odnosno urbanističkim rješenjem.” [HRHDA-2021, VPO JNA, 143]
22 Mihić, 1973: 129
23 Štraus, 2010: 49
24 Kavana i lounge-bar izgrađeni su na mjestu srušene kavane Kaboga.
25 Kovačević, 1963: 11
od 5. prosinca 1958., plan je naknadno ipak izmijenjen i uvelike reduciran, a zona obuhvata proširena na obližnji rt Pelegrin (Sl. 5.). U međuvremenu su počeli radovi na adaptacijama postojećih objekata pa je 1959. odmaralište raspolagalo s 480 ležaja. Istodobno, intenzitet korištenja porastao je na 168 dana godišnje, da bi već 1960. ta brojka iznosila 196 dana u godini.22
Tri Fincijeva hotela - To razdoblje kraja pedesetih i početka šezdesetih doba je gospodarskog procvata, koji u stopu prati intenzivna izgradnja. Arhitektonski modernizam asimiliran je u glavne procese razvoja izgrađenog okoliša u cijelom svijetu, što posredstvom stranih arhitektonskih revija pomno prati i domaća scena, koja u povoljnim materijalno-ekonomskim uvjetima ostvaruje čitav niz zapaženih projekata i vrijednih realizacija. No, iako je tu bila riječ o djelima uglavnom ispod zapadnoeuropskog dometa, koja se pritom pojavljuju znatno kasnije u odnosu na europske trendove, domaći su arhitekti njima pokazali poznavanje novih građevinskih materijala i suvremenih konstruktivnih sustava, ujedno izrazivši punu stvaralačku slobodu nesputanu dogmama.23 Serija zapaženih ostvarenja započinje u turističkoj gradnji, a otvaraju je upravo Fincijevi projekti u Kuparima. Prvi Fincijev hotelski sklop, hotel Gorica (Goričina) s pripadajućom kavanom i lounge-barom, izgrađen je 1962. godine na stjenovitim južnim padinama brda Goričina u sjeveroistočnom dijelu Kuparske doline24, a već sljedeće godine svom je autoru donio Šestoaprilsku nagradu grada Sarajeva za arhitekturu25 (Sl. 6.). Sačuvani Fincijevi crteži, studije i projekti sugeriraju kako je on na ovome mjestu zamišljao ambicioznije prostorno rješenje, koje je u konačnici ipak izmijenjeno i svedeno na skromnije mjerilo. Izvedeni hotelski sklop tako karakterizira tlocrtno naglašeno izdužen oblik, što je forma koja ne samo da je omogućila dosljednu prostorno-funkcionalnu raščlambu na smještajni dio sa sobama i društveni dio s otvorenim i zatvorenim kavanskim i restoranskim prostorima, već kojom je ostvarena harmonična urbanističko-arhitektonska kompozicija koja ga organski
veže za zatečeni ambijent. Dopadljive volumene s prostorima različitih estetskih senzacija, a koji se očituju u stalnom pretapanju zatvorenih, poluzatvorenih i otvorenih ambijenata, omogućila je uporaba suvremenih građevinskih materijala, armiranog betona i stakla.
struktivni sustav koncipiran u modularnoj koordinaciji.
Milorad Petijević i Katarina Đivović: hotel Galeb
Fig. 9 Milorad Petijević and Katarina Đivović: Hotel Galeb
Već sljedeće godine na istaknutom rtu u južnom dijelu odmarališta Finci projektira hotel Pelegrin, koji je u to doba volumenom i kapacitetom bio najveći hotel na Jadranu i koji je te iste, 1963. opisan kao rijetko arhitektonsko djelo koje od projekta do izvrsne izvedbe stoji daleko iznad jugoslavenskog prosjeka kao jedinstven suvremeni objekt po koncepciji, funkciji, materijalu i izrazu26 (Sl. 7.). Sve to nimalo ne iznenađuje jer je 1962. i 1963. najveći dio sredstava koja su bila namijenjena vojnim odmaralištima utrošen upravo na taj hotel27 kojemu je Društvo arhitekata Sarajevo dodijelilo godišnju nagradu.28 Monumentalno ‘lebdeće’ zdanje zamišljeno je i realizirano u apstraktnoj formi obrnute krnje piramide, a u potpuno novoj tipologiji otvorenoga jednotraktnoga galerijskog sustava s reprezentativnim atrijem.29 Atraktivna silueta ostvarena je ravnomjernim konzolnim izbacivanjem svake etaže za po jedan metar30, što je omogućio složeni armiranobetonski kon-
Izgradnja sljedećega Fincijeva hotela - tzv. Hotel III - počela je 1964.31, no zaustavljena je nedugo nakon izvedbe temelja i nikada nije nastavljena32 (Sl. 8.). Hotel je planiran na istaknutom položaju zapadnih obronaka brda Goričine, sjeverno od potoka Tarante i neposredno uz ulaz u vojno odmaralište, odakle je svojim dominantnim volumenom trebao biti vidljiv i s kopna i s mora. Specifični mikrolokacijski uvjeti i mreža postojećih putova te gusta vegetacija poticajno su djelovali na maštu projektanta, koji je rješenje novoga hotelskog sklopa pronašao u prilagodbi zatečenim prostornim datostima. Finci je tako dugačak i širok prizemni trakt stražnjom stranom oslonio na brdo, da bi potom na njegov krajnje desni dio, orijentiran prema moru, postavio masivan trokutasti stambeni korpus s atrijem i ukupno četiri etaže koje se po vertikali blago stupnjevito smiču, a uspinjanjem po padini brda stapaju s terenom.33 Sve to jasno pokazuje nastavak njegovih ranijih prostornih zamisli naznačenih u Gorici i Pelegrinu, a zbog čega je već na temelju predstavljenog projekta zabilježeno kako hotel „... po svojoj funkcionalnosti i ljepoti treba da nadmaši već postojeće objekte” te da predstavlja
26 Karamehmedović, 1963: 7
27 *** 1963: 3
28 *** 1966.a: 35
29 Latin, 2006: 111
30 Finci, 1963: 33
31 Državni sekretar za narodnu obranu te je iste godine donio nova pravila u kojima je odmaralište iznova preimenovano pa je s radom nastavilo pod imenom Vojno odmaralište „Kupari” u Kuparima - Dubrovnik. Rješenjem iz 1967. izmijenjen je status odmarališta, koje svoju djelatnost nastavlja kao ugostiteljska jedinica u sastavu Državnoga sekretarijata za narodnu obranu. [Mihić, 1973: 131-132]
32 Predmetna lokacija u međuvremenu je obrasla gustom vegetacijom i danas je većim dijelom teško pristupačna.
33 *** 1966.b: 28
34 Stilinović, 1965: 1
„... još jedan vrhunski doprinos razvoju naše suvremene moderne arhitekture u kojoj je David Finci već čvrsto zauzeo svoje mjesto”.34
• 1966.-1968.: izgradnja izdvojene rezidencijalne zone - Na omanjem rtu jugozapadno od Kuparske doline u drugoj polovici šezdesetih godina formirana je izdvojena (zatvorena) rezidencijalna zona u kojoj je pristup bio dopušten tek visoko rangiranim vladinim i vojnim dužnosnicima. Na tom je području godine 1966. izgrađen hotel Galeb, za kojeg su autori Milorad Petijević i Katarina Đivović iz Herceg Novog iste godine nagrađeni Borbinom republičkom nagradom u Crnoj Gori35 (Sl. 9.). Taj je hotelski sklop osmišljen u dvije međusobno okomite lamele s ukupno pet etaža. Niža lamela s podrumom i suterenom postavljena je longitudinalno u smjeru sjever-jug tako da prati slojnice terena. Okomito na tako pozicioniran volumen i u smjeru istokzapad položena je druga lamela s prizemnom (ulaznom) etažom i još dva kata. I ovo je zdanje koncepcijski počivalo na višestrukom isprepletanju unutarnjeg i vanjskog prostora, što je omogućila armiranobetonska konstrukcija, kao i uporaba velikih staklenih ploha.
U neposrednoj blizini hotela Galeb 1968. godine36 izgrađene su dvije studiozno projekti-
35 Alihodžić, 2015: 27
36 Mihić, 1973: 132
37 Arsenić, 1989: 34
38 Arsenić, 1989: 38
39 Plan je izradio Urbanistički institut SR Hrvatske - Zagreb. Autori plana bili su Antun Marinović, Vladimir Tutek i Zdravko Tadejević, a suradnici Ante Rožić i Nikola Grabić. [HR-HDA-2039, Urbanistički institut Hrvatske, 459]
40 Arsenić, 1989: 40
41 U međuvremenu jedan je dio starih hotela srušen (Štrand, depandansa Granda i vila Kisela), dok su ostali rekonstruirani i adaptirani sukladno novim turističkim potrebama. Projekt rekonstrukcije i adaptacije Granda potpisuje Ante Rožić, a Pelegrina Čedomil Rendić.
42 Prostor odmarališta pritom je proširen i sjeverno od Jadranske magistrale, gdje su izgrađeni autokamp otvorenog tipa, parkiralište i servisna zona. [Arsenić, 1989: 43]
rane i luksuzno opremljene rezidencijalne vile, posljednje Fincijeve realizacije u Kuparima, također namijenjene smještaju visoko rangiranih vladinih i vojnih dužnosnika. Vještina kojom projektantska ruka gradi ova reprezentativna zdanja, diskretno ih interpolirajući u zatečeni prirodni ambijent s gustom borovom šumom, njihova neuobičajena forma, arhitektonski izraz, kao i ukupna sinteza prostornih, funkcionalnih i likovnih elemenata - neprijeporno ih svrstavaju u skupinu najvrjednijih kasnomodernističkih realizacija širega dubrovačkog područja (Sl. 10. i 11.).
• 1972.-1980.: druga velika modernizacija - Ubrzani razvoj turizma na Jadranu rezultirao je velikom potražnjom koja je uz nove turističke trendove bila glavnim razlogom zbog kojeg je već 1972. donesena nova odluka o izgradnji i modernizaciji, a sve s ciljem postizanja racionalnijeg i suvremenijeg poslovanja.37 Iako su u to doba u Kuparima na raspolaganju bila ukupno 1193 ležaja, struktura smještajnih kapaciteta po kategorijama bila je nepovoljna.38 Uslijedio je čitav niz prostornoplanskih pokušaja kojima bi se definiralo cjelovito uređenje odmarališta, no tek su Provedbenim urbanističkim planom sportsko-rekreacione i turističke zone Župa dubrovačka - Kupari iz 1976. postavljeni jasni planski kriteriji i detaljne smjernice39 (Sl. 12. i 14.). Novom hotelskom izgradnjom povećao se ukupan broj smještajnih kapaciteta na 1677 ležaja40, a integrirano je i mnogo novih društvenih sadržaja koji su zajamčili potpuniji standard odmora.41 Način pružanja usluga također se izmijenio, pa su na ulazu u odmaralište izgrađeni centralna recepcija s upravom i ambulantom, centralni ekonomski pogon i mali hotel za smještaj sezonske radne snage, a uređeni su i sportski tereni, dječja igrališta, infrastruktura i parkovne površine.42
Hotel Kupari - Premda su urbanim konceptom uređenja Kuparske doline veće građevne strukture bile planirane periferno, i to na način da obvezno prate postojeću konfiguraciju terena, iz ove je koncepcije svojim
Sl. 10. David Finci: Vila I (Borovka, Borovka I) Fig. 10 David Finci: villa I (Borovka, Borovka I)
Sl. 11. David Finci: Vila II (Dubravka, Borovka II)
Fig. 11 David Finci: villa II (Dubravka, Borovka II)
Sl. 12. Sportskorekreaciona i turistička zona Župa dubrovačka - Kupari; Provedbeni urbanistički plan; I. dio - detaljni program; Postojeće stanje s granicom područja zahvata plana (1976.)
Fig. 12 Sports, recreation and tourist area Župa dubrovačka - Kupari; Implementation urban plan; First part - detailed program; The existing area and the boundary line of the planned area (1976)
13.
pogrešnim mjerilom odstupio hotel Kupari43 (Sl. 13.). Njegova je izgradnja započela 1975.44 prema projektu Vladimira Zaharovića, Nikole Neškovića i Sulejmana Midžića iz Projektnog zavoda „Dom” - Sarajevo. Hotelski sklop koji je već 1976. primio prve goste45 izgrađen je uz prometnicu koja vodi prema Pelegrinu i izdvojenoj rezidencijalnoj zoni. Zatvorenim spojnim traktovima s južne je strane povezan s hotelom Pelegrin, a sa sjeverne još jednom novom zgradom - Centralnim ekonomskim pogonom. Kompozicijski ga čine četiri osnovna volumena.
Prvi i vizualno najdominantniji je dugačak stambeni korpus koji se proteže uzduž prometnice, a s koje se pristupa prizemnoj (ulaznoj) etaži s recepcijom. Tri niža volumena pravokutnog tlocrta postavljena su uza sjeveroistočno pročelje, a sadrže čitav niz prostora s društvenom namjenom (bazen, višenamjensku dvoranu, dnevne salone, kuglanu, kuhinju, restoran i kavanu s pripadajućim terasama). Interijer hotela bio je vrlo bogato opremljen, a posebna je pozornost posvećena uređenju okolnog terena. Tako je 1975. izrađen idejni projekt hortikulturnog rješenja46, a godinu dana poslije i širi prijed-
log uređenja centralnog dijela turističkog kompleksa.47
Angažman Ante Rožića - Već prije spomenutim Provedbenim urbanističkim planom iz 1976. bila je, između ostalog, određena i rekonstrukcija hotela Gorice uz izgradnju novog hotela s kojim je prethodni trebao činiti jedinstvenu funkcionalnu i organizacijsku cjelinu. Nova građevina predviđena je na mjestu Fincijeve kavane i lounge-bara, koji su srušeni neposredno prije početka gradnje novog hotela. Pritom su u zadanim uvjetima za projektiranje navedene sljedeće obveze: maksimalno očuvanje postojećega zelenog fonda, funkcionalno povezivanje novoga s postojećim, postizanje oblikovnog sklada masa, ograničenje vertikalnih gabarita siluetom hrbata brežuljka Goričine, odnosno formiranje takve građevne strukture koja će biti podređena konfiguraciji terena i vegetacijskom pokrovu. Za tu je svrhu angažiran arhitekt Ante Rožić, koji je te 1979. netom bio završio rekonstrukciju obližnjega hotela Grand.48 Rožićevim konceptom hotela Goričina II, koji je otvoren 1980.49, u cijelosti su ispoštovani zadani urbanistički uvjeti (Sl. 16.). Hotel velikoga kapaciteta postavljen je kaskadno na padinama brda tako da slijedi prirodnu konfiguraciju terena. Fincijev longitudinalni prizemni trakt koji je prije povezivao stambeni dio hotela Gorice s kavanom srušen je, a na njegovu mjestu izgrađen je novi, kojeg je krovna ploha uređena kao natkrivena šetnica, koja je gostima smještenima u adaptiranom starom hotelu omogućila brz i jednostavan pristup svim sadržajima novoizgrađenog sklopa. U tome je novom sklopu osmišljena bogata mreža društvenozabavnih prostora dimenzioniranih prema ukupnim kapacitetima obiju jedinica i organiziranih u dvjema prizemnim razinama. Na nižoj razini smješteni su velik restoran s banket-salom i skrivenim gospodarskim blokom, te prostrani bar s nizom pratećih i drugih servisnih prostorija. Na višoj prizemnoj razini uređeno je reprezentativno ulazno predvorje s recepcijom, salonima i kavanom s pripadajućom terasom i zimskim vrtom. Oblikovanje interijera i ugrađene opreme, kao i izbor mobilnoga namještaja, djelo je Bernarda Bernardija i njegovih suradnika.50
• 1981.-1991.: održavanje postojeće izgradnje - U sljedećem desetljeću nema nove hotelske izgradnje, već je riječ isključivo o odr-
43 Arsenić, 1989: 43
44 *** 1975: 3
45 *** 1976: 1
46 Projektno rješenje potpisuje Namik Muftić, također iz Projektnog zavoda „Dom” - Sarajevo.
47 Autori su prijedloga Antun Marinović i Vladimir Tutek iz Urbanističkog instituta SR Hrvatske - Zagreb.
48 Vežić, 1979: 9
žavanju postojeće (Sl. 15.). Promjenom društveno-političkog uređenja 1991. godine dolazi do promjene vlasništva ugostiteljsko-turističkog sklopa, koji preuzima OSRH. Te iste godine počinje i ratna agresija na dubrovačko područje, tijekom koje je vojno odmaralište u Kuparima - i područje Kuparske doline i izdvojena rezidencijalna zona - teško stradalo od posljedica izravnoga granatiranja.
• Poratna zbivanja i današnje stanje - U prvim poratnim godinama ZZP OSRH-a djelomično je adaptirao i osposobio Grand, Goricu i Pelegrin za smještaj svojih časnika i za druge vojne potrebe. Međutim, nedugo nakon što se ranih 2000-tih vojska povukla, hotelska imovina ostala je izložena nekontroliranoj devastaciji i pljački, kao i ubrzanom propadanju koje sve do danas pospješuje svakodnevni utjecaj atmosferilija i soli. U izdvojenoj rezidencijalnoj zoni stanje je nešto bolje, ponajprije zahvaljujući tome što je riječ o obuhvatu koji je zadržao vojnu upravu te koji je kao takav i dalje većim dijelom u funkciji, iako su povremeni popravci, stalne sitne preinake i improvizirane intervencije ozbiljna prijetnja narušavanju arhitektonskog integriteta. Hotel Galeb još je devedesetih godina adaptiran za potrebe smještaja ZZP-a, a danas se u njemu nalaze uredski prostori za nekoliko mjesnih djelatnika MORH-a i smještajne jedinice za različite potrebe oružanih snaga. Vila I adaptirana je 1997., pri čemu su u prizemlju uređene prostorije za sastanke, a na katu uredi, sobe i apartmani. Vila II također je adaptirana, no danas nije u funkciji i njezini nekad reprezentativni dnevni prostori koriste se kao skladišta.
oKvir zA dAljnjA istrAživAnjA
coNtext For FurtHer researcH
Predmetno istraživanje dio je opsežnijega istraživačkog rada na temu hotelske arhitekture modernizma na području grada Dubrovnika i njegove okolice51, koje se provodi postupcima prepoznavanja, mapiranja, vrjednovanja i evaluacije u cilju njezina afirmiranja i očuvanja. Sklop nekadašnjega vojnog odmarališta u Kuparima u tom istraživačkom procesu predstavlja neizostavnu prostornu cjelinu jer nigdje drugdje u Dubrovniku na tako malom teritoriju nije zabilježen toliki broj vrijednih modernističkih realizacija. Posebno značenje i doprinos istraživanja pro-
49 *** 1980: 1
50 Ceraj, 2015: 339
51 Istraživanje je usmjereno na proučavanje razdoblja od 1934. kada Nikola Dobrović na otoku Lopudu projektira Grand hotel, prvi hotel s odlikama internacionalnog modernizma na dubrovačkom području, pa sve do 1991. i početka ratne agresije na dubrovačko područje, tijekom koje je veći broj hotelskih sklopova teško stradao.
stornog sklopa u Kuparima proizlazi iz činjenice što još uvijek ne postoji sintetizirana studija koja obrađuje predmetnu problematiku. Dijelom je tome razlog vojna uprava, dijelom izmijenjene geopolitičke okolnosti i ratna zbivanja devedesetih godina, tijekom kojih je veći dio dokumentacije izgubljen i uništen, a dijelom još uvijek nedovoljna percepcija arhitekture modernizma kao kulturno-povijesnog naslijeđa.
Ovim su radom predstavljene etape prostornog razvoja i izgradnje vojnog odmarališta, kojima je pridruženo i urbanističko vrjednovanje smještajnih kapaciteta izgrađenih od 1962. do 1980. jer su presudno utjecali na prostornu i funkcionalnu preobrazbu te uopće na turističku profilaciju teritorija Župe dubrovačke (Tabl. I. i II.). Nastavak istraživanja dat će arhitektonsko vrjednovanje pojedinih građevnih sklopova, čime će se nastojati dokazati kako su projektanti smještajnih kapaciteta u Kuparima ostvarili seriju vrijednih realizacija koja svojim graditeljskim odlikama uvelike nadilaze značenje lokalnih okvira. Sve će to naposljetku biti osnova za zaštitu i očuvanje graditeljske baštine kao jedinstve-
Sl. 14. Sportskorekreaciona i turistička zona Župa dubrovačka - Kupari; Provedbeni urbanistički plan; I. dio - detaljni program; Detaljni plan namjene objekata - I. etapa realizacije (1976.)
Fig. 14 Sports, recreation and tourist area Župa dubrovačka - Kupari; Implementation urban plan; First part - detailed program; Detailed plan of the buildings’ purpose - the first realization stage (1976)
Tabl. I. Prostorni razvoj ugostiteljskoturističkog sklopa u Kuparima
Table I Spatial development of the catering and tourist complex in Kupari
Razdoblje Opis
1. 1920.-1924. izgradnja prvoga hotelskog sklopa (Štrand, depandansa Granda, Grand hotel)
2. 1945.-1947. poslijeratna obnova
3. 1949. nacionalizacija
4. 1958.-1964. prva velika modernizacija (obnova postojećih hotelskih sklopova, izgradnja Gorice, Pelegrina i tzv. Hotela III)
5. 1966.-1968. formiranje izdvojene rezidencijalne zone (izgradnja hotela Galeb i dviju rezidencijalnih vila)
6. 1972.-1980. druga velika modernizacija (rušenje i obnova dijela postojećih hotelskih sklopova, izgradnja hotela Kupari i Goričina II)
7. 1980.-1991. održavanje postojeće hotelske izgradnje
Tabl. II. Pregled izgradnje smještajnih kapaciteta u vojnom odmaralištu Kupari od 1962. do 1980.
Table II Construction phases of the accommodation facilities in the military resort Kupari from 1962 to 1980
Naziv građevine Autor Izgradnja (kronološki) Kategorizacija
1. Hotel I (Gorica, Goričina) David Finci 1962. C
2. Hotel II (Pelegrin) David Finci 1963. B
3. Hotel III David Finci nije izgrađen B (?)
4. Hotel K-70 (Galeb) Milorad Petijević Katarina Đivović 1966. B
5. Vila I (Borovka, Borovka I) David Finci 1968. visoka kategorija
6. Vila II (Dubravka, Borovka II) David Finci 1968. visoka kategorija
7. Hotel K-552 (Kupari) Vladimir Zaharović Nikola Nešković Sulejman Midžić 1976. B
8. Hotel Goričina II Ante Rožić 1980. B
nog doprinosa razvoju arhitekture na dubrovačkom području. Nadalje, utvrđivanjem kriterija i modela obnove, koji će se postaviti kataloškom obradom, definirat će se teorijski okvir neophodan za unapređenje zakonske regulative te postupaka izrade konzervatorske i tehničke dokumentacije za obnovu. Krajnji i dugoročni cilj ostaje dokazati kako je hotelsku arhitekturu modernizma moguće prilagoditi suvremenim potrebama turističkoga tržišta, a da se pritom očuvaju njezine izvorne graditeljske značajke.
ZakljuČak
coNclusioN
Analizom prostornoplanske i projektne dokumentacije koja se odnosi na zonu vojnog odmarališta u Kuparima i koja je izrađena nakon nacionalizacije starijega hotelskog sklopa 1949. godine, utvrđene su četiri etape prostornog razvoja i izgradnje: 1) 1958.-1964. (prva velika modernizacija), 2) 1966.-1968. (izgradnja izdvojene rezidencijalne zone), 3)
1972.-1980. (druga velika modernizacija), 4) 1981.1991. (održavanje postojeće izgradnje).
Prvu etapu obilježio je angažman sarajevskog arhitekta Davida Fincija, koji je 1958. izradio Investicioni program za izgradnju Vojnog odmarališta „Plavi Jadran” u Kuparima s popratnim urbanističko-arhitektonskim rješenjem i idejnim projektima za ukupno sedam građevina. Predmetni Program naznačio je početak prve velike modernizacije koja je obuhvatila temeljitu analizu i adaptaciju postojećega građevnog fonda s prijedlogom povećanja postojećih kapaciteta. Nedugo nakon toga započela je izgradnja nove hotelske infrastrukture prema Fincijevim prostornim zamislima, a koje su redom počivale na postavkama naknadno ipak izmijenjenoga i reduciranoga urbanističko-arhitektonskog rješenja uređenja Kuparske doline. Prvi među njima bio je hotel Gorica s pripadajućom kavanom i lounge-barom, koji su izgrađeni 1962. godine. Riječ je o omanjem arhitektonskom sklopu naglašeno izdužene tlocrtne forme, položene uzduž stjenovitih padina brda Goričine.
Drugi je hotel Pelegrin, monumentalno zdanje izgrađeno 1963. na istoimenom rtu i u formi obrnute krnje piramide, te s urbanističko-arhitektonskim odlikama koje nadilaze značenje lokalnih okvira. Godine 1964. na zapadnim obroncima brda Goričine i neposredno uz ulaz u vojno odmaralište počela je izgradnja i trećega Fincijeva hotela, koji na kraju nije završen.
Druga etapa prostornog razvoja počinje izgradnjom hotela Galeb 1966., odnosno formiranjem izdvojene (zatvorene) rezidencijalne zone na omanjem rtu jugozapadno od Kuparske doline. Spomenuti hotelski sklop jest zdanje vješto prilagođeno topografiji terena i zatečenomu vegetacijskom pokrovu, a potpisuju ga Milorad Petijević i Katarina Đivović iz Herceg Novog. U njegovoj neposrednoj blizini 1968. godine izgrađene su dvije studiozno projektirane vile. Riječ je o posljednjim Fincijevim realizacijama u Kuparima, koje je autor diskretno interpolirao u kontekst guste borove šume i koje se po svojim urbanističko-arhitektonskim odlikama neprijeporno mogu pribrojiti skupini najvrjednijih kasnomodernističkih realizacija širega dubrovačkog područja. Treća etapa započinje 1972. kada je uprava vojnog odmarališta donijela novu odluku o izgradnji i modernizaciji, a s ciljem postizanja racionalnijeg i suvremenijeg poslovanja. Poslije cijeloga niza prostornoplanskih pokušaja kojima bi se definiralo cjelovito uređenje odmarališta, tek su Provedbenim urbanističkim planom sportsko-rekreacione i turističke zone Župa dubrovačka - Kupari iz 1976. postavljeni jasni planski kriteriji i smjernice. Te iste godine prve je goste primio novoizgrađeni i luksuzno opremljeni hotel Kupari, djelo Vladimira Zaharovića, Nikole Neškovića i Sulejmana Midžića, autorskog tima iz Projektnog zavoda „Dom” - Sarajevo. Riječ je o najvećem hotelu koji je izgrađen u Kuparskoj dolini, a koji je svojim pogrešnim mjerilom odstupio od urbanog koncepta prije spome-
nutog plana, ponajprije stoga što je izgradnja većih građevnih struktura bila planirana isključivo periferno i uz obveznu prilagodbu prirodnoj konfiguraciji terena. Predmetnim planom bila je predviđena i rekonstrukcija hotela Gorice i izgradnja novog hotela s kojim bi Gorica tvorila jedinstvenu prostorno-funkcionalnu cjelinu, što je naposljetku povjereno Anti Rožiću. Njegovo rješenje novoga hotela Goričina II, koji je otvoren 1980., u cijelosti je slijedilo zadane urbanističke smjernice, zbog čega je hotelski sklop položen kaskadno na padinama brda na način da slijedi prirodnu konfiguraciju terena.
Konačno, četvrta i posljednja etapa prostornog razvoja i izgradnje traje od 1981. do 1991. U tom razdoblju nema nove hotelske izgradnje, već je isključivo riječ o održavanju postojećih smještajnih kapaciteta. Kraj etape naznačila je promjena društveno-političkog uređenja s kojom dolazi i do promjene vlasništva ugostiteljsko-turističkog sklopa, koji preuzima OSRH. Te iste godine počinje i ratna agresija na dubrovačko područje, tijekom koje je vojno odmaralište u Kuparima - i područje Kuparske doline i izdvojena rezidencijalna zona - teško stradalo od posljedica izravnoga granatiranja.
Nakon što se ranih 2000-tih vojska povukla, hotelski sklopovi u Kuparskoj dolini izloženi su nekontroliranoj devastaciji i pljački. Samo je izdvojena rezidencijalna zona ostala pod vojnom upravom pa je i danas u funkciji, iako su povremeni popravci, stalne sitne preinake i improvizirane intervencije, kojima su hotel Galeb i dvije rezidencijalne vile učestalo izloženi, ozbiljna prijetnja narušavanju arhitektonskog integriteta. Stoga će u sljedećoj etapi istraživanja biti obuhvaćeno detaljnije arhitektonsko vrjednovanje zone vojnog odmarališta, a to će poslužiti kao osnova za zaštitu i očuvanje vrijedne graditeljske baštine kao jedinstvenog doprinosa razvoju arhitekture na dubrovačkom području.
Literatura [odabIr]
Bibliography [selectIon]
1. Alihodžić, R. (2015.), Arhitektura u Crnoj Gori 1965.-1990. kroz prizmu „Borbine” nagrade, Crnogorska akademija nauka i umjetnosti, Podgorica
2. Arsenić, T. (1989.), Aspekti programiranja centra za odmor i rekreaciju aktivnih vojnih lica, magistarski rad, Arhitektonski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb
3. Baće, A. (2015.), Arhitektura Dubrovnika između dva svjetska rata [doct. diss.], Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb
4. Ceraj, I. (2015.), Bernardo Bernardi: dizajnersko djelo arhitekta 1951.-1985., Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Hrvatski muzej arhitekture, Zagreb
5. Felanda, J. (1975.), Hotelski kompleks u Kuparskoj dolini, „Lavčević”, 7 (58): 6, Služba za informiranje poduzeća „Ivan Lučić Lavčević”, Split
6. Finci, D. (1963.), Novi hotelski objekti u odmaralištu Kupari kod Dubrovnika, „Arhitektura - urbanizam”, 4 (22-23): 33-35, Savez arhitekata Jugoslavije i Urbanistički savez Jugoslavije, Beograd
7. Ivelja Dalmatin, A. (2006.), Župa dubrovačka: čarolija ljepote, Humanitarno društvo Župe dubrovačke, Čibača
8. Kapetanić, N. (2008.), Župa dubrovačka na starim razglednicama 1898.-1944., Općina Župa dubrovačka, Srebreno
9. Karamehmedović, M. (1963.), Hotel „Pelegrin” u odmaralištu Kupari kod Dubrovnika, „Arh” 1, 4: 2-9, Društvo arhitekata Sarajevo, Sarajevo
10. Kobašić, A. (1996.), Socio-ekonomske promjene u Župi dubrovačkoj i utjecaj turizma (tijekom 20. stoljeća), u: Zbornik Župe dubrovačke, Svezak II., Društvo za humanitarnu pomoć i obnovu Župe dubrovačke, Srebreno: 153171, Dubrovnik
11. Kobašić, A. (2000.), Osamdeset godina organiziranog turizma u Župi dubrovačkoj, u: Zbornik Župe dubrovačke, Svezak III. [ur. Ćosić, S.], Humanitarno društvo Župe dubrovačke, Čibača: 160-187, Dubrovnik
12. Kovačević, Z. (1963.), Hotel „Gorica” u odmaralištu Kupari kod Dubrovnika, „Arh” 1 (4): 1013, Društvo arhitekata Sarajevo, Sarajevo
13. Latin, D. (2006.), David Finci: Hotel Pelegrin, „Oris”, 8 (42): 106-115, Arhitekst, Zagreb
14. Mihić, Lj.J. (1973.), Kupari kod Dubrovnika, Vojno-ugostiteljska ustanova za odmor i rekreaciju Kupari, Kupari
15. Perić, I. (1983.), Razvitak turizma u Dubrovniku i okolici od pojave parobrodarstva do 1941. godine, Zavod za povijesne znanosti istraživačkog centra Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Dubrovniku, Dubrovnik
16. Stilinović, Ž. (1965.), Novi hotel u Kuparima, „Čovjek i prostor”, 12 (142): 1, 6-7, Savez arhitekata Hrvatske, Zagreb
17. Štraus, I. (2010.), 99 arhitekata sarajevskog kruga: 1930.-1990., BTC Šahinpašić, Zagreb; TKD Šahinpašić, Sarajevo; Akademija nauka BiH, Sarajevo
18. Venturini, D. (1965.), David Finci: Dva hotela u Kuparima, „Arhitektura”, 19 (90): 44-48, Savez arhitekata Hrvatske, Zagreb
19. Vežić, G. (1979.), Završen „Grand”, „Lavčević”, 11 (98): 9, Služba za informiranje poduzeća „Ivan Lučić Lavčević”, Split
20. *** (1963.), Popunjena odmarališta, „Narodna armija”, 19 (1248): 3, Narodna armija - novinsko-izdavačka ustanova, Beograd
21. *** (1966.a), Iz Društva arhitekata Sarajeva, „Arh”, 3 (9): 35, Društvo arhitekata Sarajevo, Sarajevo
22. *** (1966.b), Projekt trećeg hotela u Kuparima, „Arh”, 3 (10-11): 28-32, Društvo arhitekata Sarajevo, Sarajevo
23. *** (1975.), Otvaraju se nova gradilišta, „Lavčević”, 7 (57): 3, Služba za informiranje poduzeća „Ivan Lučić Lavčević”, Split
24. *** (1976.), Prvi gosti u Kuparima, „Lavčević”, 8 (67): 1, 6, Služba za informiranje poduzeća „Ivan Lučić Lavčević”, Split
25. *** (1980.), Više od plana, „Lavčević”, 12 (108): 1, Služba za informiranje poduzeća „Ivan Lučić Lavčević”, Split
26. *** (1984.), Finci, David, u: Likovna enciklopedija Jugoslavije [ur. Domljan, Ž.], 1: 411, Jugoslavenski leksikografski zavod „Miroslav Krleža”, Zagreb
Dokumentacijski i arhivski izvori
Document and Archive Sources
1. Arhiva Morane Rozić, Dubrovnik
2. Arhiva Tamare Arsenić, Zagreb
3. HDA - Hrvatski državni arhiv, Marulićev trg 21, Zagreb (*Korišteni fondovi s pojedinačnim inventarnim brojevima i signaturama dokumentacije navedeni su u bilješkama.)
Internetski izvor
Internet Source
https://vizkultura.hr/umro-je-arhitekt-pelegrina/ [25.10.2019.]
Izvori ilustracija
Illustration Sources
Sl. 1. HR-HDA-2021, VPO JNA, 143
Sl. 2. Crtež: B. Benić, 2019.
Sl. 3. Kapetanić, 2008: 20
Sl. 4. Kapetanić, 2008: 76
Sl. 5. Venturini, 1965: 45
Sl. 6. Kovačević, 1963: 10-11
Sl. 7. Venturini, 1965: 46
Sl. 8. Stilinović, 1965: 1
Sl. 9. Arhiva R. Alihodžića
Sl. 10. B. Benić [22.7.2019.]
Sl. 11. B. Benić [22.7.2019.]
Sl. 12. HR-HDA-2039, Urbanistički institut Hrvatske, 459
Sl. 13. Felanda, 1975: 6
Sl. 14. HR-HDA-2039, Urbanistički institut Hrvatske, 459
Sl. 15. Arhiva Turističke zajednice Općine Župa dubrovačka
Sl. 16. Arhiva B. Benića
Tabl. I., II. B. Benić
Skraćenice
Abbreviations
FNRJ - Federativna Narodna Republika Jugoslavija
JNA - Jugoslavenska narodna armija
MORH - Ministarstvo obrane Republike Hrvatske
OSRH - Oružane snage Republike Hrvatske
VPO - Vojno-pomorska oblast
ZZP - Zapovjedništvo za potporu
The military resort in Kupari has never been thoroughly and systematically researched or analyzed. However, it was one of the first areas on a wider territory of Župa Dubrovačka where tourism activity began in the early 20th century. The area encompasses two spatial entities - the Kupari valley with catering and tourist facilities severely damaged during the war and postwar period in the late 20th and the early 21st century and a separate residential zone with two villas and a hotel still administered by the Ministry of Defense of the Republic of Croatia.
The Kupari valley is well known for its brick and tile manufacturing tradition dating from the period of Dubrovnik Republic. In the early 20th century it was the site of a large production facility - the steampowered ceramic tile factory later purchased by the Czech entrepreneurs who were willing to invest into this attractive tourist area around Dubrovnik. In 1920 works started. The old brick factory was reconstructed and repurposed and the first hotels were put up - the boarding house Kupari (Hotel Štrand), the annex Granda and Grand Hotel. The former industrial zone was thus transformed into an elite seaside resort with the biggest number of tourist beds in the entire Dubrovnik region until the beginning of World War Two. In the post-war years, the Czech owners set out to renovate their hotels but they left after the nationalization process. In 1949 the site was transformed into a resort for military personnel and their families.
The analysis of the preserved archive documents (spatial - planning and design) drawn up after nationalization, indicates that in the second half of the 20th century the newly-formed military resort was systematically planned, built up and modernized in accordance with the new tourist trends and market needs. Four phases of spatial development and construction have been identified: 1) 19581964 (first major modernization), 2) 1966-1968 (building up a separate residential zone), 3) 19721980 (second major modernization), 4 ) 1981-1991 (maintenance of the existing buildings).
Božo Benić, mag. ing. arch., diplomirao na AF-u u Zagrebu, gdje sada pohađa i doktorski studij. Područje znanstvenog interesa: povijest prostornog planiranja i graditeljsko naslijeđe dubrovačkog područja. Predsjednik je Društva arhitekata Dubrovnik od 2016. godine i urednik stručnog časopisa „Mjera”.
Doc. dr. sc. Alen žunić, mag. ing. arch., diplomirao i doktorirao u Zagrebu, završio poslijediplomski studij filozofije arhitekture na Harvard GSD i poslijedoktorsko istraživanje na ETH Zürich. Trenutačno je Associate Research Fellow na Columbia University NY te docent na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu.
The first unrealized urban planning concept, that envisaged a thorough spatial reconstruction, was drawn up as early as 1949. However, the first major modernization started with David Finci, the architect from Sarajevo. Finci, an employee in the Civil service of the Sarajevo military district, worked out a Feasibility study for the construction of the Military resort “Plavi Jadran” in Kupari with the accompanying urban planning solution and architectural design as well as the preliminary designs for seven buildings. He provided a detailed elaboration of the site and set out guidelines for future construction. Although his study was adopted at first, it was later altered and considerably reduced. Following the final urban planning solution, Finci built two hotels in Kupari: Hotel Gorica (Goričina) in 1962 with a café and a lounge bar and Hotel Pelegrin in 1963 which was at the time the biggest hotel on the Adriatic coast in terms of size and capacity. In 1964, the construction of the third Finci’s hotel started right near the entrance to the resort but the works were stopped and the hotel has never been built. With the Hotel Galeb designed by Milorad Petijević and Katarina Đivović from Herceg Novi, a separate (enclosed) residential area began to form in 1966 on a small promontory southwest of the Kupari valley. Two years later, two villas were built near the hotel according to Finci’s elaborate design. They were Finci’s last realizations in Kupari. Tourism development throughout the following years entailed further intervention. Consequently, the second large-scale modernization was undertaken in 1972 with a series of planning attempts aimed at defining the overall layout of the resort. Until 1980 some old hotels were demolished while others were reconstructed and rehabilitated in accordance with the new tourist requirements. Service provision was changed partly due to the construction of two new hotels with social facilities. In 1976 the Hotel Kupari was built according to the design of Vladimir Zaharović, Nikola Nešković and Sulejman Midžić. Finci’s café and the lounge bar were demolished and replaced in 1980 by the
Božo Benić, M.Arch., graduated from the Faculty of Architecture in Zagreb, currently enrolled in a Ph.D. program there. His research interests are focused on the history of physical planning and built heritage in Dubrovnik region. He has been head of the Society of architects in Dubrovnik since 2016 as well as the editor of the professional journal “Measure”. Alen žunić, Ph.D., M.Arch. He graduated and received his Ph.D. in Zagreb, completed his postdoctoral studies in the philosophy of architecture at Harvard GSD and his post-doctoral research at ETH Zürich. He is currently Associate Research Fellow at Columbia University NV; assistant professor at the Faculty of Architecture in Zagreb. Sažetak Summary
Hotel Goričina II designed by Ante Rožić. Together with a reconstructed Gorica hotel, it forms a unique functional and organizational entity.
No further hotel construction took place in the following decades. The existing buildings were regularly maintained. The change of the social and political system in 1991 brought about the change of the ownership model. As a result, the catering and tourist complex was taken over by the Croatian Armed Forces. In the same year the war in Dubrovnik region broke out. The military resort in Kupari, the Kupari valley, and the separate residential zone suffered severe damage due to heavy bombardments. In the first post-war years the Support Command of the Military Armed Forces undertook partial adaptation and rehabilitation of the hotels Grand, Gorica and Pelegrin to meet the accommodation needs of their officers as well as some other military needs.
However, soon after the army left in the early 2000, the hotels remained unprotected and exposed to further uncontrolled devastation and robbery. Only the separate residential zone has remained under military control and is still functioning. However, occasional repairs and constant minor changes and improvised interventions in the Hotel Galeb and two residential villas threaten to further degrade the architectural integrity of the complex. The former military resort in Kupari is an exceptional integrated spatial entity because no other area as small as this one can boast such a great number of valuable Modernist realizations. This paper presents phased spatial development and construction of the military resort with an urban-planning evaluation of the accommodation facilities built between 1962 and 1980 which have greatly contributed to the spatial and functional transformation of the area called Župa Dubrovačka as well as to its later transformation into a thriving tourist destination. Future studies may provide a useful basis for the protection and preservation of the built heritage as unique contribution to the development of architecture in Dubrovnik region.
1,2 Institute for Tourism
Croatia - 10000 Zagreb, Vrhovec 5
3 City of Zagreb
City Office for Economy, Energetics and Environment protection
Croatia - 10000 Zagreb, Trg Stjepana Radića 1 goran.kos@iztzg.hr hrvoje.caric@iztzg.hr ana.pandza-kuncevic@zagreb.hr
Scientific Subject Review
https://doi.org/10.31522/p.27.2(58).9
UDC 711.4:725.832 (497.5 Zagreb) ”20” Technical Sciences / Architecture and Urban Planning
2.01.02. - Urban and Physical Planning
Article Received / Accepted: 17. 7. 2019. / 16. 12. 2019.
1,2 Institut za turizam
HR - 10000 Zagreb, Vrhovec 5
3 Grad Zagreb
Gradski ured za gospodarstvo, energetiku i zaštitu okoliša
HR - 10000 Zagreb, Trg Stjepana Radića 1 goran.kos@iztzg.hr hrvoje.caric@iztzg.hr ana.pandza-kuncevic@zagreb.hr
Pregledni znanstveni članak https://doi.org/10.31522/p.27.2(58).9
UDK 711.4:725.832 (497.5 Zagreb) ”20” Tehničke znanosti / Arhitektura i urbanizam
2.01.02. - Urbanizam i prostorno planiranje Članak primljen / prihvaćen: 17. 7. 2019. / 16. 12. 2019.
Case Study: Congress Centre Zagreb
kongresnog centra
Analiza primjera: Kongresni centar Zagreb
analytic hierarchy process [AHP]
business tourism
Congress Centre Zagreb
The paper describes the methodology used in selecting a location for the congress centre in Zagreb, based on the Analytic Hierarchy Process [AHP]. Delphi method was used to define parameters, criteria, and weight ratios for the analysis of physical parameters, land ownership, prescribed conservation, transport and tourism resources. The evaluation conducted proved adequate for the task and deemed useful for evaluating spatial resources and strategic projects.
analitički hijerarhijski proces [AHP] poslovni turizam Kongresni centar Zagreb
U radu je opisana metodologija korištena pri odabiru lokacije za kongresni centar u Zagrebu, na temelju analitičkog hijerarhijskog procesa [AHP]. Delphi metoda je korištena za definiranje parametara, kriterija i težinskih odnosa za analizu fizičkih parametara, vlasništva zemljišta, propisane konzervacije te prometnih i turističkih resursa. Provedena evaluacija pokazala se prikladnom za provedeni zadatak i ocijenila se korisnom za procjenu prostornih resursa i strateških projekata.
uvod
interest, workplace, and occupation generates business tourism in form of business meetings, conferences, congresses, exhibitions and fairs as well as hosting the participants (incentive) or incentive travelling.1 Hence, the acronym MICE - Meetings, Incentives, Conferences, Exhibitions. Within each of these domains variations are possible, first in relation to the number of participants, international or domicile character of events, and belonging to the sector or occupation (topic). Regarding the demand, trends and market share, business tourism is regarded one of the most profitable forms of tourism with following characteristics: financial aspects are focused on do more with less, i.e. value for money, they turn from global to national and regional: shift towards organizing conventions in closer destinations, the number of minor conventions is growing; the average size of the conventions is reduced, with the segment of conventions with 500 participants showing the fastest growth,
the importance of technology: social networks, fast and free internet, they are based on innovativeness and stimulating environment: traditional halls for meetings are substituted or supplemented by different premises, such as premises in the open,
they are ecologically sensitive: green concepts in all aspects including reduction of ecological imprint of the activities, the importance of the destination is growing: opportunities for recreation and learning in a relaxing atmosphere are preferred.
Specific factors of success in the context of MICE tourism include:
availability and quality of various types of facilities for business conventions and multifunctional congress capacities (centre) in the destination,
modern and high-quality technical equipment in congress centres (IT, audio, video), quality of DMC/PCO agencies and congress offices and the efficiency of placing of offers, with emphasis on direct sales, specialised agencies and internet, the closeness of the accommodation capacities of higher category with business facilities,
high-quality traffic infrastructure and public transport.
Business tourism is estimated to participate in world international travel with 13%.2 Business travel spending generated 22.5% of direct Travel & Tourism GDP in 2017, and it is expected to grow by 3.8% in 2018, and rise by 3.2%.3 Financial crisis 2007-2008 and related recessions had a negative impact on the business segment and after the recovery certain new trends have been noted that persisted as permanent, such as increased control of costs.
According to the World Tourist Organization, the international arrivals grew 6.8% in 2017 to 1,323 million.4 The rate of increase continued to be within the estimated long-term average growth of 3.8% annually until 2020. WTO also estimated that the number of arrivals until 2020 should amount to 1.4 billion, and until 2030 it should reach 1.8 billion.
In 2017, in the European cities, according to the research of the European Cities Marketing, 56,006 business meetings were held, of which 28,536 were non-corporate meetings, and 27,470 were corporate meetings. Non-corporate meetings were higher by 3% in relation to 2016, with an increase of participants by 4%, while corporate meetings were higher by 2% in relation to 2016, with increase of participants by 2%. The duration of the conventions grew by 7% for non- corporate meetings and 17% for corporate meetings.5
1 This work is partially supported by two internal scientific projects: Contemporary Approach to Spatial and Transport Planning on the Principles of Sustainable Development (Institute for Tourism, Zagreb) and Innovative Models of Public Spaces - Managing Visits to Protected Areas of Natural and Cultural Heritage (Faculty of Architecture, Zagreb).
2 UNWTO, Tourism Highlights, 2017
According to the measurements carried out by the International Congress and Convention Association6 at the global level 12,558 conventions of international associations were held in 2017, which represents a new record. Since 6,000 conventions were recorded in 2006, the number of meetings more than doubled within a decade. In 2016, for the first time since 2004, Barcelona took first place with 195 meetings. Paris, Vienna and Berlin were placed second, third and fourth. Regarding top 10 country rankings, U.S.A. remains in the first place, followed by Germany and U.K.
According to the ICCA global index, Croatia remained in the 38th place despite the increase of 6 events totalling 108 congress events in 2018. Neighbouring countries made the following results:
Slovenia gained 4 places (ranked 41. with 85 congress events in 2018), Hungary dropped 7 places (ranked 34. with 129 congress events in 2018), Serbia dropped 11 places (ranked 53. with 53 congress events in 2018).
City of Zagreb with 41 congress events in 2018 can be compared on the global and EU level with the cities of Cape Town, Gothenburg, Lyon - St. Étienne, Montevideo and Rotterdam who held 42 congress events each and with Bali and Jeju who held 40 congress events each.
Considering the above, three objectives were established in relation to for the congress centres:
to explore the existence and applicability of existing methodologies for identifying optimal locations, to improve existing or to develop new methodology, to test the methodology by applying it the context of the City of Zagreb.
Although the venue has always been part of the offer, the trend is to interpret the conference area as its extension, i.e. provide information about key aspects and attractions of the destinations of the MICE event. In this respect noted innovations regarding connection with wider social issues such as: art, health, sustainability, altruism, etc. Apart from potential multifunctionality and openness to various segments and needs of the society, MICE offers show sensitivity and interest to improve not only the surrounding
3 *** 2017
4 UNWTO, Tourism Highlights, 2018
5 *** 2016-2017
6 ICCA Statistics Report, 2017
7 Hazinski, 2010
8 Rifai, 2013
9 Doyle, 2014
area but the destination as well. Reason behind it could be in the fact that the MICE demand encompasses the above-average educated and financial able tourist. Subsequently, apart from business event, they are interested in the destination attractions, gastronomy, sport, wellness and entertainment offerings, and they travel all year round.
Since congress centres function in synergy with various industries related to tourism, such as accommodation, catering, food, transport, retail, etc. the destinations’ benefits are calculated by multiplying the increase caused by congress offer by existing average expenditure. The micro-location, architecture and design, are crucial factors in the early phases of the planning process. The location of a congress centre needs to consider complementary and synergy with the surrounding area. Recognizing the fact that congress centres, apart from having the city, region and state importance, also have to be considered in relation to international projects, will determine the attractiveness to the investors.
Consequently, this paper incorporates above mentioned and offers the methodology for evaluating and selecting a location for the congress centre in Zagreb, Croatia, which is based on the methods of physical planning, traffic engineering and multi-criteria analysis. The methodological procedure presented in the paper provided the possibility of systemic solving of a given problem, taking into consideration interdisciplinary criteria, resulting in the selection of the optimal location.
literature review
preGled literature
The research made by Hazinski7 was led by the hypothesis that not many congress centres generate revenue, and even when they do, this revenue is usually insufficient for justifying the return in construction investment. Hazinski directs his critique using the logic that the private sector will rarely construct a congress centre, so instead, the public sector justifies the investments in a congress centre recognizing the specific external benefits generated by this type of activity in the economy.
Rifai8 claims that “MICE industry is one of the prime movers in the development of tourist destination and a significant generator of revenue, new employment and foreign investments. Apart from economic effects MICE industry represents a possibility for knowledge exchange, networking and strengthening of capacities, which makes it an important mover of intellectual development and regional cooperation.”
Doyle9 argues the expectations regarding demand as increasingly complex ones. He puts
emphasis also on the large scope of requirements that range from plenary ones towards smaller and more intimate, interactive environment. Thus, the emphasis is placed increasingly on communication, interaction and networking.
In reviewing the research by Bensi and Nelli and Rogers10 the following factors can be isolated as affecting the success of MICE tourism from the venue aspect:
venue accessibility, especially by air, attractiveness and image of the venue and more specifically, how much the venue is attractive regarding culture, sport, gastronomy and shopping, reputation and image of the city, quality of the surroundings regarding quality of living, climate and pollution level as well as economic environment, quality and price of the hotel, richness of restaurant service and entertainment, diversity and quality of cultural facilities, possibilities for wellness, recreation and excursions, Quality of service at the venue, price level of the venue, “green” practice of the venue, safety.
Authors Meltem, Tahir and Turkan11 have researched how to be competitive and successful in organizing congress tourism. They have concluded which tourist attributes, regarding congress tourism, are most important for the venue and how they can be enhanced regarding their main competitors.
Authors Falk and Hagsten12 have carried out a research with the aim of providing new empirical insights into the attractiveness of the European cities for international conferences. For the analysis they used the data of the International Congress and Convention Association, for 943 cities in Europe for the time period from 2012 to 2016. They concluded that the possibility for venue development is greater regarding the cultural offer, quality of local universities, research centres, investments into hotels, closeness of airports and closeness to the seacoast.
Although urban planning literature covers extensively the facility planning, there is limited literature that relates to this paper’s more specific objectives, i.e. locating congress centre. More precisely, dealing with site selection for congress facilities have some unique requirements and demands. In the following text relevant literature is presented that deals with: site suitability analysis, Multicriteria Evaluation [MCE], and Analytic Hierarchy Process [AHP].
In 1989 the AHP was introduced by BanaiKashani13 aiming to detect errors in judging the relative importance of factors in site suitability analysis and provide corrections to those errors. Framework proposed consists from: multiple criteria, factor diversity, and conditions of uncertainty. The author suggested the potential application of the AHP in public choice decisions involving complex, controversial, and conflictual site selection processes.
Collins, Steiner and Rushman14 described in 2001. the evolution of the spatial analysis that is based on Computer-Assisted Overlay Mapping and advanced through redefinition of spatial data for Multicriteria Evaluation. Current stage was named Replicating Expert Knowledge in the process that will be followed in near future by neural computing and evolutionary programming, as machine learning and big data advances.
The union of mentioned computer assisted mapping, multicriteria evaluation and expert knowledge was demonstrated by Kamal and Venkata15 five years later. They studied the urbanization trends to disclose the suitable sites for further urban development with the aid of GIS. GIS is valuable tool for spatial analysis of maps that involve many parameters and can be especially valuable when it is combined with non-spatial data. Kamal and Venkata demonstrated this in the everlasting problem of limited land availability within and intensive urbanization growth context.
Manish and Riyasat16 furthered GIS use in urban development site identification by merging it with multicriteria evaluation [MCE] technique by using five parameters: slope, road proximity, land use/land cover, land values and geological formation. The generated thematic maps of these criteria were standardized using pairwise comparison matrix with AHP.
Recent example of AHP use in Croatian was in the traffic planning and it dealt with selecting locations for park and ride terminals and parking lots [Krasić&Lanović].17
metHodoloGy oF coNGress ceNtre locatioN selectioN
metodoloGija iZBora lokacije koNGresNoG ceNtra
The methodology presented here follows the log-frame of selecting infrastructure facilities but expanded with parameters concerning
10 Bensi, Nelli, 2016; Rogers, 2013
11 Meltem, Tahir, Türkan, 2017
12 Falk, Hagsten, 2018
13 Banai-Kashani, 1989
issues important to congress centre development. As the result the process presented here combines and relies on validities the Delphi and the AHP method.
In the optimal location-selection planning methodology it is necessary to define the analysis phases and steps. The selected location must be a result of comprehensive analysis and evaluation which considers all potential locations within a certain political, spatial, traffic, economic and social context.
The steps of the applied methodology in selecting the location of the congress centre applied in this research are the following:
1) overview of all the possible locations and initial filtering,
2) selecting the most promising locations that enter the process of evaluation (A and B),
3) zoning,
4) mapping the existing individual congress halls, and hotel congress halls,
5) mapping the existing hostels, apartments, catering facilities (restaurants, pizzerias, fast-food, bars, etc.) and shopping centres in the catchment zone,
6) mapping the existing sport facilities and recreation areas,
7) mapping the existing cinemas, theatres, museums, archaeological sites, etc.,
8) forming the expert team (architectural, civil engineering, traffic, environmental protection, tourist and other experts),
9) defining weight ratios between criteria, 10) valuation of criteria for two locations (expert team),
11) determining mutual value relations of the selected criteria (expert team),
12) assigning weights to alternatives (locations) in relation to every single criterion,
13) carrying out the comparisons of alternatives in pairs depending on a certain criterion (data normalization),
14) multi-criteria evaluation by specific software package and obtaining the final result.
Delphi method was used in steps 8 to 11 in order to determine weight ratios between criteria and assigning weights to the alternatives. Expert Choice 11 software tool was used to perform steps 12 and 13 for multicriteria analysis [AHP].
The purpose of infrastructural projects and projects of constructing the buildings of public use, unlike commercial projects, whose exclusive objective is the increase of the invested capital value, is to help raise the level
14 Collins, Steiner, Rushman, 2001
15 Kamal, Venkata, 2007
16 Manish, Riyasat, 2013
17 Krasić, Lanović, 2016
of the economy of local community, region or the entire country, to provide public services or to realize some other general purpose. From the aspect of society, the purpose is justified if the total benefit from the construction of such buildings is higher than the invested resources.
aNaliZa primjera:
koNGresNi ceNtar ZaGreB
Based on tradition and many years of the presence of business tourism in the City of Zagreb, there has been for a certain number of years a discussion about the need to build a modern, polyvalent congress centre that would provide Zagreb with a platform to attract larger and large conventions. The current congress capacities mainly consist of premises at hotels, specialised halls for meetings and congresses, at Zagreb Fair, Concert Hall Vatroslav Lisinski, and such. These premises do not correspond completely to the needs of the city for organizing more demanding business and tourist conventions.
Regarding the criteria of accessibility of the airport and the accommodation, catering and entertaining capacity of the venue for a larger number of participants, Zagreb is a possible potential location of such a centre. In the mentioned documents, business tourism is defined as one of the production groups with the strongest growing potential for the City of Zagreb, especially the products of Association convention and Corporation convention.
The City of Zagreb would enhance its business and tourist image by constructing an adequate congress centre, supplement its offer, direct the major part of congress activities to Zagreb and at the same time it would be ranked so that through a number of manifestations and events it can be presented to the world. Besides, such a centre should have a multi-purpose, i.e. polyvalent function so that in case of smaller demand for congresses it could be used for other purposes as well.
In favour of the building of a congress centre there are arguments of its potential contribution which is reflected through the reduction of the seasonality of tourist traffic, increase in the number of arrivals and overnight stays of the tourists, and increase of the average duration of the tourist stay, increase in the tourist spending, strengthening of the image/reputation and competitiveness of the venue, inclusion of the local economy and employment increase.
• Tourist Traffic in Zagreb - According to eVisitor data (database about tourists in the Republic of Croatia), the City of Zagreb par-
ticipated in 2017 with 7% in the overall number of tourist arrivals, whereas the overnight stays realized 2.3% of shares. The City of Zagreb realised 1,289,944 tourist arrivals, 17% more than the previous year and 2,283,478 overnight stays or 15% more than the previous year. As many as 84% of guests in the structure of overnight stays are foreign tourists which is an increase of 1% in relation to the previous year. The largest number of tourists arrive from South Korea, USA, and Germany, and the biggest increase is noted from the market of the United Arab Emirates. The average duration of the stay is shorter than two days (Table I).
The increase of the tourist traffic is accompanied also by an increase in the accommodation capacities, especially regarding facilities for providing catering services in households, the so-called family accommodation. At the end of 2013 Zagreb had 456 private renters and with the last day in 2017 there were 2,954 registered with 7,121 beds. Regarding hotel capacities, in Zagreb there are 62 ho-
tels, mostly of the 3-star category with 7,688 beds, which accounts for about 4.5% of all hotel beds in Croatia. In the city of Zagreb there are also 52 hostels with 2,361 beds. The highest concentration of accommodation capacities is in narrow centre of the City. The share of hotel accommodation in accommodation capacities within Zagreb city area amounts to 44.8%.
The analysis of the overall tourist traffic in Zagreb and in the Republic of Croatia (foreign and domestic tourists) indicates that the tourist traffic in the City of Zagreb is much less seasonal than the rest of Croatia. Whereas in Croatia approximately 50% of tourist arrivals and more than 60% of tourist overnight stays are distributed in only two months of high season - July and August, in the City of Zagreb in these two months only 23% of tourist arrivals and 22% of overnight stays are distributed.
• Overview of capacities for MICE in Zagreb
- As previously mentioned, the business conventions in Zagreb are held mostly in hotels whose list with the maximum number of seats and their positions on the City map are presented in Fig. 1.
The locations were chosen as test locations due to their comparative differences (centre vs. periphery): the location, closeness to the tourist attractions, accessibility, potential for polyvalent use, etc. Having the testing locations represent the opposing sides of the spectrum, makes it easier to include other locations subsequently. Also, the locations in question are being considered by the city authorities, so this process helps the informed decision making of the planning departments and the city council. Finally, due to extensive data requirements and multi-criteria evaluation software complexity, it is recommended to minimize the number of sites to be evaluated - at least in the initial phase.
For detailed analysis and comparison of locations, two sites have been taken into consideration and these are: (A) the Zagreb Fair area, and (B) the zone of The Westin Zagreb hotel. The position of the mentioned sites is presented in Fig. 3. In Figure 3 the circles (radially) present zones of up to 2 km from sites
A - Zagreb Fair and B - Hotel The Westin Za-
greb, (isolines of catchment zones of 500 m). The zones of up to 2 km have been taken as end points that could be reached by walking from locations A and B. The zone will serve as a scope in which a list of accommodation capacities (hotels, hostels and apartments), cultural institutions (museums, cinemas, theatres), catering facilities (restaurants, pizzerias, fast food restaurants, bars, etc.), shopping centres and areas for recreation and sport has been made.
The Zagreb Fair zone reaches in the North the urban highway, in the East the new-Zagreb quarters Utrine, Zapruđe, Travno, Dugave and Sloboština, in the South Siget and Savski Gaj in the West. The zone of the Westin Hotel includes the city centre and reaches in the North the foothills of the Medvednica Mountain, in the East the Square of the Fascism victims (Trg žrtava fašizma), in the South the River Sava and in the West the Selska Road.
results oF spatial plaNNiNG aNd traFFic aNalysis
reZultati prostorNoplaNske i prometNe aNaliZe
• Spatial planning analysis disclosed the following for the locations:
Location A - Zagreb Fair: The advantages of the location for the congress centre construction: undeveloped parcels north of the INA building, small number of cadastral parcels, one owner; the disadvantage is relatively greater distance to the city centre.
Location B - The Westin Zagreb Hotel Area: The advantages of the location for the congress centre construction: proximity to the city centre, hotel built to accommodate congress participants, proximity to the main railway station and proximity to the tram network. Disadvantages: large number of cadastral parcels and unclear ownership property rights, protected cultural heritage rules and regulations, narrow streets.
• Traffic analysis disclosed the following for the locations.
Location A - Zagreb Fair: Favourable location within New Zagreb part of the town that is well connected with main avenues, public transport (tram and bus), with potential to develop adequate parking capacities. It is well connected to the highway system (A1, A2, A3) and the international airport (16,2 km). A new intermodal passenger terminal Sava North (railway - tram - road - pedestrian terminal) will also be built near the location. Vicinity of the central stations: 3.54 km to the train and 5.04 km to the bus. There are eight hotels and five hostels in the area, which indicates potentially under-developed accommodation capacities. There are 26 catering facilities and 8 shopping centres. Wide
pedestrian areas and adequate cycling routs are constructed. The location also is within planned cycling fast routs (Euro Velo). There are 15 gyms, playgrounds and recreational areas. There are two large cinema entertainment centres at Arena Centre and Avenue Mall and one cultural centre. The authorities have planned seven new strategic projects in the surroundings.
Location B - The Westin Zagreb Hotel Area: Location next to one of the main Zagreb Hotels. Although this area is still the most densely populated part of Zagreb, data from recent censuses show that the residential function of this area is gradually weakening, in favour of an increasingly rich and diverse business, cultural and public life. The location is at the edges of the wider pedestrian zone of the city centre, well integrated to the road network and well connected to the tram network of the city centre. Vicinity of the central stations: 1.2 km to the train and 2.4 km to the bus. The location is located in an area with more than 30 hotels and 50 hostels with increasing offer of small-private apartments - placing the location in a convenient position. However, the downside are parking spaces. Parking on public roads has long been insufficient for even the residents, while the supply of garage spaces is insufficient. There are more than 18 major restaurants and 7 major shopping centres in the area. The Westin Hotel is in an area with over 21 museums and 5 recreational/sports areas (halls, playgrounds and open-air fitness/sport areas) and two public swimming pools. There are more than 14 cinemas and theatres in the
Table II Weight relations between criteria
Table III Value of criteria for the selected locations
area. Hence, the area is at the heart of the City of Zagreb's cultural offer and almost all locations are accessible on foot. Wide pedestrian areas are built in the area, which are shared with bicycle traffic. Bike lanes have no continuity. The authorities have planned five new strategic projects in the surroundings. Given the above spatial planning and traffic analysis, the multicriteria analysis is required in order to ensure effective comparation.
evaluatioN oF pHysical aNd traFFic elemeNts For tHe coNGress ceNtre site selectioN
vredNovaNje prostorNo-prometNiH elemeNata Za odaBir lokacije koNGresNoG ceNtra
Regarding the organisational and accommodation potentials in the City of Zagreb, the planning and designing the new site of the congress centre requires systemic evaluation of the surrounding space of potential locations so that after the selection the potential of the selected location would be maximally used, and the planned intervention would not disrupt the spatial balance. The planning of the location of the new congress centre is a complex process that includes various activities of several interdisciplinary experts.
For the selection of the most favourable location for the construction of a congress centre it is necessary to undertake a systemic analysis which considers spatial, urban, traffic and technical factors in the form of the main traffic and utility infrastructure and other potential facilities and attractions related to the construction of a new congress centre.
For solving of multi-layer problems, such as the problems related to the selection of optimal solutions related to spatial and traffic problems, the multi-criteria analysis methods have been used, which use the criteria that describe various quantitative and qualitative values.
The AHP is widespread multi-criteria decision-making method because it is intuitiveit is very close to the way in which individuals solve complex problems, breaking them down into simpler components that are combined into a model in which the goal is at the highest level, on the first lower level there are criteria, and at the lowest level there are alternatives.
The criteria for the selection of a certain alternative can have different values and they are therefore in the calculation procedure assigned relative weight values. The determined criteria values, expert information, expert knowledge and estimates can be considered at a time, using AHP method, also higher quality criteria can be taken into consideration, whereas this is usually not possible in case of other methods of multi-criteria evaluation of alternatives.
In this case (owing to earlier urban and architectural analyses) the selection has been reduced to two potential locations for the congress centre. The possible solutions of the multi-criteria procedure of optimisation can be different and they depend, first of all, on the selection itself and the expert estimate of the values of certain criteria that according to the given function of objective affect the ranking of alternatives.
The task of the expert team was to include the physical and traffic criteria that can be esti-
mated in real time, i.e. those for which the data are already available or can be obtained over a reasonable temporal and financial engagement. Consequently, the expert team selected the following criteria for the selection of the optimal location of the Congress Centre:
1) size, design and the existing level of construction of the lot for the congress centre, 2) land ownership,
3) protection of the space (cultural and natural heritage),
4) availability of road transport,
5) availability of railway transport,
6) availability of air transport,
7) availability of public urban transport,
8) available parking lots,
9) availability of accommodation, catering and commercial facilities,
10) accessibility of historical and cultural attractions and recreation.
To determine the weight relationships between criteria and individual values of criteria, Delphi method was employed for both locations as the most suitable forecasting method. It is based on the expert opinions of professionals from the fields of transport, tourism, urbanism (spatial planning), architecture, environmental protection, and similar fields.
For determining of the weight relations between criteria and individual values of criteria for both proposed locations the Delphi method has been applied. The methods of expert estimates represent a significant improvement of the classical methods for obtaining forecasts by mutual consultation of the group of experts, and it is methodologically organized usage of experts’ knowledge in order to forecast the future conditions of certain phenomena. This method was used to estimate the values of parameters for which objective laws could not be derived since the mentioned criteria are difficult to be quantified since they are mainly of qualitative nature.
The selection of criteria is the most important part of the procedure of this multi-criteria method for decision-making support. The second step is determining the mutual values of the relations of selected criteria. The comparison of criteria was performed by assigning relative weights to single criterion, and the ponders are determined by common expert evaluation. The results of the common average expert estimate of the value of criteria are presented in Table II.
The mentioned weights of the criteria are determined for each criterion in the model, allowing for a comparison of different and often unmeasurable elements in a rational and consistent way. The criterion weights have been determined by an expert evaluation for every alternative separately, Location A - Za-
After having assigned the weights to the criteria, the weights of the alternatives (locations) had to be assigned as well, in relation to every single criterion
Based on the carried-out research and the results of the analysis of expert opinions, the key criteria have been defined, ranked according to their importance. The weight coefficients have been determined and the level of preference for each single criterion of the optimisation model for the selection of the congress centre location has been defined (Table III).
After comparing the criteria and determining the most important one, the alternatives are compared in pairs depending on the single criterion. Since there are quantitative values for each alternative, the comparison of alternatives is performed by performing the normalization of data so that their sum would be 1, as seen in Table IV.
As the most significant criterion, the criterion under number 6 has been obtained, and that is Availability of air transport, followed by the criterion Availability of road transport, criterion of Available parking lots and the criterion Size and level of lot construction. These four criteria account for over 53% in the siting of the congress centre.
The final results of siting the congress centre are presented in Fig. 5. The Figure shows both offered alternatives with the respective percentage as the result of ranking. Since the AHP method takes the largest weight at the same time as the most significant one, the best location is location A (1). This could have been expected since for the most significant criteria location 1 had also bigger relative weights.
Accurate siting insures lower costs of construction, and thus also the bonded emissions and pollutions during the construction and the exploitation of the facilities (ecological footprint), better use of the capacities, possibility of forming a higher selling price of congress services, and, what is more important, higher level of profitability of the invested capital.
coNclusioNs
ZakljuČci
Decision-making processes for the construction of infrastructure in cities are mainly related to political processes, dynamics and interests. The advantage of using the Delphi and AHP methods for deciding large infrastructure locations is primarily in relying on the merits of the knowledge and professional integrity. Once the policy makers determine the goal, and experts select the criteria and the data inputs, the multi-criteria evaluation optimizes the alternatives. The test locations presented in this work, represent opposing positions of the spectrum - centre vs. periphery. This allows decision makers to include subsequently other potential locations that fall in the spectrum between the “opposing” testing locations.
In this regard the expert team selected criteria for the selection of the optimal location of the congress centre: size, design, and existing level of construction of the lot intended for congress centre, Land ownership, Space protection (cultural and natural heritage), Availability of road transport, Availability of railway transport, Availability of air transport, Availability of public urban transport, Available parking lots, Availability of accommodation, catering and commercial facilities, Availability of historical and cultural attractions and recreation. For determining of weight relations between criteria and single criteria values for both proposed locations the Delphi method was applied.
Consequently, relative values of ranked alternatives amount to 0.426 for location B and 0.574 for location A. Since AHP method takes the largest weight at the same time as the most significant one, the best obtained location is location A - the Zagreb Fair area. In conclusion, AHP proved to be appropriate multi-criteria analysis for optimized decision making with ability to be used for different occasions and scales.
1. Banai-Kashani, R. (1989), A new method for site suitability analysis: The analytic hierarchy process, “Environmental Management”, 13 (6): 685-693; https://doi.org/10.1007/BF01868308
2. Bensi, P.; Carminati, A.; Nelli, R. (2016), Meeting Industry in Europe, Benchmarking the meeting facilities and the attractiveness of European destinations, Milano
3. Blažević, B.; Alkier Radnić, R. (2005), Development of congress tourism, 4th International Scientific Conference on Kinesiology, Proceedings Book: Science and profession - challenge for the future: 166-169
4. Collins, G.M.; Steiner, R.F.; Rushman, J.M. (2001), Land-Use Suitability Analysis in the United States: Historical Development and Promising Technological Achievements, “Environmental Management”, 28 (5): 611-621; https://doi. org/10.1007/s002670010247
5. Doyle, A. (2014), Defying Convention Successful meetings, http://www.successfulmeetings.com /Strategy/Meeting-Strategies/Defying-Convention--7-Ways-Convention-Centers-Are-Changingto-Stay-Relevant/?p=1
6. Falk, M.; Hagsten, E. (2018), The art of attracting international conferences to European cities, “Tourism Economics”, 24 (3): 337-351; https://doi.org/10.1177/1354816618758732
7. Hazinski, T.A. (2010), How Convention Centers Influence Hotel Markets, https://www.hvs. com/article/4405/how-convention-centers-influence-hotel-markets
8. Kamal, J.; Venkata, Y.S. (2007), Site Suitability Analysis for Urban Development Using GIS, “Journal of Applied Sciences”, 7 (18): 2576-2583; https://doi.org/10.3923/jas.2007.2576.2583
9. Krasić, D.; Lanović, Z. (2016), Park and ride facility planning, “Građevinar”, 65 (2): 111-121, Zagreb; https://doi.org/10.14256/JCE.852.2012
10. Manish, K.; Vasim Riyasat, S. (2013), Site Suitability Analysis for Urban Development Using GIS Based Multicriteria Evaluation Technique, “Journal of the Indian Society of Remote Sensing”, 41 (2): 417-424; https://doi.org/10.1007/ s12524-012-0221-8
11. Meltem, C.; Tahir, A.; Türkan, İ. (2017), Analysis of congress destinations’ competitiveness using importance performance competitor analysis, “Journal of Convention & Event tourism”, 18 (2): 100-117; https://doi.org/10.1080/15470148.201 7.1288185
12. Rifai, T. (2013), UNWTO; Meeting Industry in the EU - the role played by destinations, M.A. Corigliamo, 12th European Tourism Forum
13. Rogers, T. (2013), Conferences and Conventions - A Global Industry, Routledge, London; https://doi.org/10.4324/9780203119402
14. *** (2016), ICCA Statistics Report Country & City Rankings, Public Abstract
15. *** (2016-2017), The European Cities Marketing Meetings Statistics Report 7th Official Edition 2016-2017
16. *** (2017), World Travel & Tourism Council, Travel & Tourism Economic Impact 2017, World: 6; https://zh.wttc.org/-/media/files/reports/ economic-impact-research/archived/countries2017-old/unitedkingdom2017.pdf
17. *** (2018), Pre-feasibility study for determining the location of the Zagreb Congress Centre Institute for tourism, Zagreb
18. UNWTO, Tourism Highlights, 2017 Edition: 4
19. UNWTO, Tourism Highlights, 2018 Edition
[Translated by Marina Manucci, prof., Faculty of Transport and Traffic Sciences]
Source Izvor
Illustration and Tables Sources
Izvori ilustracija i tablica
Authors
Summary Sažetak
kongresnog centra
Analiza primjera: Kongresni centar Zagreb
U radu je objašnjen fenomen poslovnog turizma i njegov utjecaj na destinacije koje razvijaju kongresni turizam. Poslovni turizam je oblik turizma koji je vezan za profesionalni interes, radno mjesto i zanimanje putnika. Poslovni turizam podrazumijeva pružanje ugostiteljskih i specijaliziranih poslovnih usluga sudionicima poslovnih sastanaka, konferencija, kongresa, izložaba i sajmova te ugošćivanje sudionika ili poticajnih putovanja. Stoga se u novije vrijeme sve učestalije koristi akronim MICE - Meetings, Incentives, Conferences, Exhibitions. Procjenjuje se da poslovni turizam sudjeluje u svjetskim međunarodnim putovanjima s udjelom od oko 13% i da troškovi nastali poslovnim putovanjima čine udio od 24% svjetskog turizma, s predviđenim rastom od 3,76% u 2027. godini. Kongresni centri funkcioniraju u sinergiji s raznim industrijama vezanim za turizam, kao što su smještaj, ugostiteljska ponuda, prehrana, prijevoz, maloprodaja i dr. Upravo je zbog toga potrebno ponuditi nove kongresne sadržaje, odnosno izgraditi objekte i povezati kongresni centar s postojećom cestovnom mrežom i ostalom prometnom infrastrukturom. Za izgradnju kongresnog centra važna je i mikrolokacija, arhitektura i dizajn, odnosno za ovako velik, složen i razvojni kompleks traži se sagledavanje prostora u cjelini, a ne samo fragmentarno. U radu je prikazana i metodologija koja je korištena pri izboru nove lokacije za kongresni centar u Gradu Zagrebu. Pri izradi i implementaciji metodologije korištena je višekriterijska analiza [AHP] na kojoj je sudjelovao tim interdisciplinarnih stručnjaka, a napravljeno istraživanje olakšalo je odabir lokacije dionicima u lokalnoj zajednici. Za izgradnju kongresnog centra važna je mikrolokacija, arhitektura i dizajn, odnosno za ovako velik, složen i razvojni kompleks traži se sagledavanje prostora u cjelini. To znači da je lokaciju kongresnog centra potrebno sagledavati na način da je komplementaran s okolnim prostorom, kao i da sadrži komplementarne namjene koje su međusobno u sinergiji. Uvažavajući činjenicu da kongresni centri, osim što imaju važnost za razinu gradu, države i regije,
Biographies
Biografije
GoraN kos, scientific advisor, Ph.D. Degree obtained at Faculty of Traffic Science, University of Zagreb. His research interest revolved around traffic flows relationship to increase road infrastructure capacity and research of traffic safety. Hrvoje carić, Ph.D., senior research associate in the Institute for Tourism in Zagreb. His research interests are focused on interdisciplinary international and home projects applying the concepts from environmental and ecological economics.
AnA PAndžA Kunčević, MSc, Head of Tourism Department, City of Zagreb. Her research interests are focused on sustainable tourism development, city branding and tourism marketing.
moraju biti promatrani u suradnji s međunarodnim projektima kako bi se privukli investitori. S obzirom na sve navedeno, postavljaju se i novi zahtjevi za izgradnju kongresnih centara. U ovome radu prikazana je metodologija izbora lokacije Kongresnog centra u Zagrebu koja se temelji na metodama prostorno-prometnog planiranja i višekriterijskoj analizi. U radu je prikazani metodološki postupak pružio mogućnost sustavnog rješavanja zadanoga problema, pri čemu su uzeti u obzir brojni kriteriji, a rezultat je izbor lokacije koja je najbolje kompromisno rješenje u skladu s kriterijima što su ih definirali i evaluirali brojni stručnjaci. Lociranje Kongresnog centra često je i osjetljiva javnopolitička odluka. Dostupnost zemljišta, namjena zemljišta, javno mnijenje i druga pitanja zajednice mogu imati utjecaj na odabir tražene lokacije pa je stoga transparentnost prema lokalnoj zajednici važan dio procesa. Koraci primijenjene metodologije pri izboru lokacije kongresnog centra primijenjeni u ovim istraživanjima jesu sljedeći: pregled svih potencijalnih lokacija na području grada i smanjenje lokacija na najmanji mogući broj potencijalnih lokacija; definiranje dviju lokacija koje ulaze u proces procjenjivanja, lociranje svih kongresnih dvorana u gradu, lociranje svih kongresnih dvorana u hotelima u gradu, lociranje svih hostela, apartmana, ugostiteljskih objekata (restorani, pizzerije, fast-foodovi, barovi itd.) i trgovačkih centara u zoni obuhvata, lociranje svih sportskih sadržaja (dvorane, igrališta, površine za rekreaciju), bazena, kupališta, lociranje kina, kazališta, muzeja, arheoloških nalazišta i sl., formiranje ekspertnog tima (arhitektonski, građevinski, prometni, ekološki, turistički i ostali stručnjaci), utvrđivanje težinskih odnosa između kriterija i pojedinačnih vrijednosti kriterija za obje predložene lokacije (ekspertna skupina), određivanje međusobnih vrijednosnih odnosa odabranih kriterija (ekspertna skupina), dodjeljivanje težine alternativama (lokacijama) u odnosu na svaki pojedini kriterij, provođenje usporedbi alternativa u parovima ovisno o pojedinom kriteriju (normalizacija podataka) i više-
kriterijsko vrjednovanje specifičnim programskim paketom, te dobivanje konačnog rezultata. U ovome slučaju (zahvaljujući ranijim urbanističko-arhitektonskim analizama) izbor je smanjen na dvije potencijalne lokacije kongresnog centra (zona Hotela Westin i Zagrebački velesajam). Moguća rješenja postupka višekriterijske optimizacije mogu biti različita i ovise ponajprije o samom izboru i ekspertnoj ocjeni vrijednosti pojedinog kriterija, koji prema zadanoj funkciji cilja utječu na rangiranje alternativa.
Zadatak ekspertnog tima bio je uključiti prostorno-prometne kriterije koje je moguće u realnom vremenu ocijeniti, odnosno one za koje su podaci već dostupni ili se uz razuman vremenski i financijski angažman mogu dobiti. U tom je smislu ekspertni tim odabrao sljedeće kriterije za odabir optimalne lokacije kongresnog centra: veličina, oblik i postojeća izgrađenost parcele za kongresni centar, vlasništvo parcele, zaštita prostora (kulturne i prirodne baštine), dostupnost cestovnog prometa, dostupnost željezničkog prometa, dostupnost zračnog prometa, dostupnost javnoga gradskog prometa, raspoložive površine za parkiranje, dostupnost smještaja, ugostiteljskih i trgovačkih sadržaja, kao i dostupnost povijesnih i kulturnih atrakcija te rekreacije. Za utvrđivanje težinskih odnosa između kriterija i pojedinačnih vrijednosti kriterija za obje predložene lokacije primijenjena je Delfi metoda. Izbor kriterija je najvažniji dio postupka primijenjene višekriterijske metode za potporu u odlučivanju. Drugi je korak određivanje međusobnih vrijednosnih odnosa odabranih kriterija. Uspoređivanje kriterija obavljeno je dodjeljivanjem relativnih težina pojedinom kriteriju, a ponderi su utvrđeni zajedničkom ekspertnom ocjenom. Rezultatno, relativne vrijednosti rangiranih alternativa iznose 0,426 za lokaciju zone Hotela Westin i 0,574 za lokaciju Zagrebačkog velesajma. S obzirom na to da AHP metoda uzima najveću težinu ujedno i za najznačajniju, kao najbolja lokacija dobivena je lokacija Zagrebačkog velesajma.
Izv.prof. dr.sc. GoraN kos, znanstveni savjetnik. Njegovi istraživački interesi usmjereni su na proučavanje odnosa među prometnim tokovima u cilju povećanja propusne moći cestovne infrastrukture i istraživanja u sigurnosti prometa.
Dr.sc. Hrvoje carić viši je znanstveni suradnik na Institutu za turizam u Zagrebu. Područja su mu djelovanja interdisciplinarni međunarodni i domaći projekti koji primjenjuju koncepte proizašle iz okolišne i ekološke ekonomije.
Mr.sc. AnA PAndžA Kunčević voditeljica je Odjela za turizam u Gradu Zagrebu. Područja su joj istraživačkog interesa održivi razvoj turizma, destinacije, brendiranje gradova i marketing u turizmu.
Sveučilište u Zagrebu
Arhitektonski fakultet
HR - 10000 Zagreb, Kačićeva 26 nmrinjekkliska@arhitekt.hr bbojanic@arhitekt.hr amrdja@arhitekt.hr
Pregledni znanstveni članak
https://doi.org/10.31522/p.27.2(58).10
UDK 728.5.05 (497.5) ”19/20”
Tehničke znanosti / Arhitektura i urbanizam 2.01.01. - Arhitektonsko projektiranje Članak primljen / prihvaćen: 3. 10. 2019. / 16. 12. 2019.
University of Zagreb Faculty of Architecture
Croatia - 10000 Zagreb, Kačićeva 26 nmrinjekkliska@arhitekt.hr bbojanic@arhitekt.hr amrdja@arhitekt.hr
Scientific Subject Review https://doi.org/10.31522/p.27.2(58).10 UDC 728.5.05 (497.5) ”19/20”
Technical Sciences / Architecture and Urban Planning 2.01.01. - Architectural Design
Article Received / Accepted: 3. 10. 2019. / 16. 12. 2019.
hotelska zgrada održiva gradnja prilagodba promjenjivim zahtjevima turizam zastarijevanje životni ciklus zgrade
Hotelska se izgradnja tijekom životnoga ciklusa periodički prilagođava trajno promjenjivim zahtjevima u turizmu. Zastarijevanje uzrokuju promjene u sociološkim i tehnološkim zahtjevima. Arhitektonske promjene kojima je podložna hotelska izgradnja analizirane su na primjeru dvokrevetne sobe koja je obično osnovna gradbena jedinica hotela. Rad dokazuje promjenu u sociološkim zahtjevima kao dominantan zahtjev koji utječe na arhitektonsku promjenu u smještajnom dijelu hotela. Studija je polazište za daljnje istraživanje arhitektonskih modela hotelskih zgrada prilagodljivih promjenjivim zahtjevima u turizmu.
hotel building
sustainable building
adaptation to changing requirements
tourism
obsolescence
building life cycle
Hotels are periodically adapted to permanently changing requirements in tourism over their life cycle. Obsolescence is caused by changes in sociological and technological requirements. The research of architectural changes affecting hotel building was conducted on double room as it is a basic structural module for the entire hotel building. It was conducted on the data taken from the Croatian regulations on minimum spatial and technical standards for hotel categorization in period from 1957 to 2016. The research confirmed the change in sociological requirements as a dominant requirement influencing architectural change in the accommodation area of a hotel.
uvod
„Plaže su vječno mlade. Možda ne izgledaju previše privlačno predvečer, ali sljedeće jutro, kad ih plima ili lokalno komunalno poduzeće pomladi, plaže kreću ispočetka. S hotelima i ljetovalištima nije tako jednostavno. Diljem svijeta turizam neprestano proizvodi nove ruševine za odmor, napuštene ili jedva preživljavajuće hotele i ljetovališta koji nas podsjećaju na bezobzirnost industrije i njezine stalno promjenjive trendove. Ljetovalištima je suđeno da izlaze iz mode, a hoteli su posebno ranjivi.“ [Orvar Löfgren1]
“Beaches possess eternal youth. They may look tired in the late afternoon but next morning, when the tide or the local sanitation crews have rejuvenated them, beaches start from zero again. For hotels and resorts it is not so easy. All around the world tourism steadily produces new vacation ruins, deserted or barely surviving resorts and hotels, reminding us of the fickleness of the industry and its everchanging trends. It is the fate of resorts to go out of fashion, and hotels are especially vulnerable.” [Orvar Löfgren2]
Hotelske se zgrade tijekom životnoga ciklusa periodički prilagođavaju trajno promjenjivim zahtjevima u turizmu. Ciklički pogled na izgradnju razvija se krajem 20. stoljeća u sklopu koncepta održive gradnje, a životni ciklus zgrade uključuje sve etape: od planiranja, projektiranja, izgradnje, korištenja, održava-
nja, rekonstrukcije do razgradnje i ponovnog korištenja materijala. Promjenjivi zahtjevi vezani su ponajprije za dinamičke promjene trendova u turizmu kojima upravlja tržište. Promjenu zahtjeva dodatno potiču tehničke inovacije i kraći vijek trajanja ugrađene opreme i materijala zbog intenzivnoga korištenja. U trenutku provođenja prilagodbe primjenjuju se suvremeni standardi i propisi koji donose još čitav niz zahtjeva. Hotelska izgradnja ne može opstati ako nije u mogućnosti prihvatiti promijenjene zahtjeve. Suvremeni turizam i vrijeme dokolice važan su element potrošačkog društva.3 Postavljena je pretpostavka da se ubrzano zastarijevanje putem fenomena mode i životnog stila, razvijeno kao tržišna strategija za povećanje potrošnje, između ostalog i u turizmu, odražava u velikoj mjeri i na trajne slojeve hotelske izgradnje. Rad analizira i klasificira promjenjive zahtjeve u turizmu, utvrđuje na primjeru hotelske sobe način na koji promijenjeni zahtjevi utječu na hotelsku izgradnju u arhitektonskom smislu i određuje vrstu zahtjeva koja ima dominantnu ulogu u prostornoj promjeni. Klasifikacija promjenjivih zahtjeva u turizmu i njihov utjecaj na hotelsku izgradnju preduvjet su za daljnje istraživanje arhitektonskih modela hotelskih zgrada prilagodljivih promjenjivim zahtjevima u turizmu.
polaZiŠta
BackGrouNd
• Starenje i zastarijevanje izgradnje te klasifikacija promjenjivih zahtjeva koji utječu na zastarijevanje izgradnje - Krajem 1950-ih godina efikasnost proizvodnje višestruko raste zbog sve veće automatizacije pa je proizvedena dobra sve teže prodati. Razvijaju se tržišne strategije povećanja potrošnje kroz reklamu, modu i trendove kojima se ubrzava zastarijevanje. V. Packard4 analizira ove strategije i uočava tri načina zastarijevanja: (1) kvalitativno, (2) funkcionalno i (3) psihološko zastarijevanje. Kvalitativno zastarijevanje javlja se kad proizvod s vremenom gubi svoja početna svojstva zbog kvara, oštećenja ili istrošenosti materijala. Do funkcionalnog zastarijevanja dolazi pojavom nove verzije proizvoda bitno poboljšanih svojstava. Psihološkim zastarijevanjem upravljaju moda, stil i trendovi koji su diktirani ekonomijom. Potpuno funkcionalan proizvod zbog promjene trenda postaje neprimjeren i završava na odlagalištu. Krajem 20. stoljeća u kontekstu održivog razvoja postaje aktualna tema zastarijevanja zgrada. Godine 1993. u SAD-u Building Rese-
1 Löfgren, 1999: 253-254
2 Löfgren, 1999: 253-254
3 Lipovetsky, 2008: 37-42
4 Packard, 1960: 55-67
5 *** 1993: 1-24
arch Board izrađuje za National Research Council studiju strategija za smanjivanje preuranjenog zastarijevanja zgrada. Studija utvrđuje uzroke zastarijevanja kroz funkcionalne, tehnološke, ekonomske i društvene čimbenike.5 Funkcionalni čimbenici utječu na zastarijevanje u trenutku kad zgrada ili neki njezin dio mijenja namjenu. Tehnološki čimbenici vezani su za mogućnosti koje nudi inicijalno ugrađena tehnologija u odnosu na nove, poboljšane alternative. Ekonomski čimbenici vezani su za prevelik trošak koji proizlazi iz korištenja postojeće zgrade, sustava ili dijela u odnosu na ugradnju alternativnog rješenja. Sociološki čimbenici javljaju se zbog širokog utjecaja promjene društvenih okolnosti i promjena u stilu života.
S obzirom na neusklađenost u terminologiji vezanoj za starenje, zastarijevanje i životni ciklus zgrade u kontekstu starenja i zastarijevanja, u ovome se radu određuje značenje termina temeljeno na kombinaciji dviju navedenih studija. Starenje zgrade odnosi se na trošenje, habanje ili kvar i određuje fizički životni vijek zgrade. Zastarijevanje se odnosi na promjenu u očekivanju vlasnika ili korisnika. Zastarjela zgrada nije istrošena ni u kvaru, niti na bilo koji način disfunkcionalna. Ona i dalje ispunjava inicijalne zahtjeve postavljene u vrijeme dizajna, no ne odgovara promijenjenim zahtjevima vlasnika ili korisnika. Zastarijevanje skraćuje uporabni životni vijek zgrade.
Na promjenu zahtjeva vlasnika ili korisnika zgrade utječu: (1) tehnološke promjene i (2) sociološke promjene. Tehnološke i sociološke promjene neraskidivo su povezane, no ipak ih je moguće diferencirati jer tehnološki napredak prethodi širokoj društvenoj primjeni određene tehnologije. Promjene u ekonomskim zahtjevima posljedica su tehnoloških ili socioloških promjena pa nisu izdvojene zasebno. Promjene u funkcionalnim zahtjevima u smislu promjene namjene zgrade vezane su za sociološke ili tehnološke promjene, odnosno određena namjena zgrade ukida se zbog toga što namjena nije sociološki potrebna ili se toliko promijenila da zgrada više nije prikladna, odnosno zbog nemogućnosti smještanja potrebne tehnologije u zgradu. Pojam starenja izjednačen je s pojmom funkcionalnog zastarijevanja iz Packardove studije. Određivanje pojmova korištenih u ovome radu prikazano je dijagramom (Sl. 2.).
Starenje i zastarijevanje nužno je sagledavati u sklopu životnog vijeka zgrade. Fizički životni vijek zgrade inherentna je karakteristika
6 Za razliku od tradicionalnog načina građenja, modernistička arhitektura razlaže elemente, po funkciji na nosive elemente, ovojnicu, pregrade, ugrađenu opremu.
7 https://www.departement06.fr/documents/Import/ decouvrir-les-am/recherchesregionales203_03.pdf
zgrade te ovisi o trajnosti ugrađenih materijala i opreme. Uporabni životni vijek zgrade ovisi o vanjskim okolnostima - promjenama u tehnološkim i sociološkim zahtjevima. U tradicionalnoj i povijesnoj izgradnji uporabni životni vijek načelno se poklapa s fizičkim životnim vijekom. U suvremenoj se izgradnji zbog slojevitosti izgradnje fizički životni vijek pojedinih dijelova i sustava zgrade međusobno ne poklapa te ukupni fizički životni vijek zgrade ovisi o redovitom održavanju sustava i dijelova.6 Tradicionalna i povijesna izgradnja prihvaćaju tehnološke i sociološke promjene tijekom vremena pa načelno u tim novijim slojevima poprimaju karakteristike suvremene izgradnje. Zbog sve bržih tehnoloških promjena i promjena u stilu života uporabni životni vijek zgrada sve se više razlikuje od fizičkoga životnog vijeka.
• Starenje u hotelskoj izgradnji - Prizori starenja, trošnosti i dotrajalosti te kvarovi opreme nepoželjni su u hotelu, ponajprije zbog zadovoljstva gostiju te standarda i slike koju hotel o sebi gradi. Usto, oštećeni i zapušteni dijelovi mogu predstavljati sigurnosni problem za goste i osoblje, kao i problem u svakodnevnom održavanju zbog smanjenja efikasnosti rada osoblja. Kako bi se spriječilo prerano starenje, ugrađeni materijali i oprema moraju biti usklađeni sa specifičnim uvjetima u hotelu - moraju imati prikladan vijek trajanja, biti izdržljivi i neosjetljivi na učestalu upotrebu, te moraju imati mogućnost jednostavnog održavanja. Elementi koji trebaju redoviti servis moraju biti dostupni za održavanje. Kontinuiranim pravilnim održavanjem produžuje se životni vijek ugrađenih materijala i opreme, a time i cijele zgrade.
• Tehnološki uzroci trajno promjenjivih zahtjeva u hotelskoj izgradnji - Tijekom 20. stoljeća naglo se razvijaju mnoge tehnologije koje se odražavaju i na turizam. Promjene u tehnologiji utječu na promjenu u arhitektonskom tipu hotelske zgrade, a promjene u tipu odražavaju se na postojeće hotelske zgrade u funkciji. Usklađivanje s promjenama u arhitektonskom tipu i ugradnja nove tehnologije u postojeću zgradu nužno je zbog konkurencije na tržištu koju predstavljaju novoizgrađeni hoteli.
Ovaj proces možemo pratiti već na prvim izgrađenim hotelskim zgradama - hotelima palačama. Prvi europski hoteli palače građeni su u razdoblju kad električna energija, dizala i kupaonice u sklopu sobe nisu bile standard. Stoga se početkom 20. stoljeća u postojeće hotele palače izgrađene tijekom 19. stoljeća ugrađuju dizala, uvodi električna energija, centralno grijanje i tekuća voda u sobama. Dodavanje kupaonice u sklopu sobe postojećih hotela postaje u europskim hotelima uobičajeno tek u razdoblju između dva svjetska rata.7 Jednom izgrađeni hotel kontinuirano se
Sl. 2. Dijagramski prikaz diferencijacije starenja i zastarijevanja te klasifikacije uzroka zastarijevanja
Fig. 2 Diagram of the differentiation of ageing and obsolescence and the classification of causes of obsolescence
prilagođava novim tehnološkim zahtjevima u turizmu kako bi opstao na tržištu. Tehnološke promjene tijekom 20. stoljeća možemo podijeliti u nekoliko cjelina: (1) promjene u instalacijskim sustavima (vodovod i odvodnja; grijanje, hlađenje i ventilacija; elektroinstalacije i instalacije telekomunikacije), (2) dodatna toplinska i akustička zaštita, (3) promjene vezane za zaštitu od požara, (4) sigurnosnu zaštitu i (5) pristupačnost osobama smanjene pokretljivosti. Mnoge od ovih promjena vezane su za promjene u propisima. Iako je većina propisa odraz učenja cijele zajednice na greškama8, greške se najčešće eliminiraju novim tehnološkim rješenjem. Stoga se promjene u propisima, iako društveno uvjetovane, stvarno očituju kao tehnološke promjene u provedbi.
U hotelima izgrađenim krajem 19. i tijekom 20. stoljeća osuvremenjuju se početkom 21. stoljeća svi instalacijski sustavi - vodovod, odvodnja, elektroinstalacije i telekomunikacijske instalacije, ventilacija, grijanje i hlađenje. Uvode se novi efikasniji sustavi. Također se često uvodi sustav inteligentne sobe, između ostalog, kako bi se troškovi održavanja smanjili. Ugrađuju se novi sustavi hidroizolacije, toplinske i akustičke izolacije te novi prozori i vrata s odgovarajućim svojstvima vezanim za fiziku zgrade. Usklađenje s propisima iz područja zaštite od požara provodi se dodavanjem vanjskih stubišta na krajevima slijepih hodnika, požarnim pregrađivanjem u skladu s važećim propisima te ugradnjom sustava za dojavu požara i sustava za automatsko gašenje požara. Visina i oblikovanje ograde na terasama i lođama često je predmet redizajna ili dopune jer ograda predviđena inicijalnim projektom ne odgovara aktualnim zahtjevima vezanim za sigurnost. Prostor kuhinje i restorana usklađuje se s Hazard Analysis Critical Control Points [HACCP] standardima. Nedostaci vezani za pristupačnost rješavaju se dogradnjom dizala i rampama te prilagođavanjem određenog broja soba za osobe smanjene pokretljivosti.
Mnoge od ovih promjena u zahtjevima bilo bi nužno ugraditi i u zgrade drugih namjena. No, dok je u izgradnji drugih namjena promjene ovakvog opsega obično teško provesti zbog poteškoća u financiranju ili zbog složenih vlasničkih odnosa, u hotelskoj je izgradnji ulaganje u napredniju tehnologiju dio poslovnog plana jer direktno utječe na smanjenje troška održavanja i povećanje zarade hotela, a u nekim slučajevima, npr. osuvremenjivanja telekomunikacija, to je doslovno pitanje opstanka na tržištu.
• Sociološki uzroci trajno promjenjivih zahtjeva u turizmu - Dok je starenje i tehnološko zastarijevanje hotelske izgradnje vrlo opipljivo i stvarno, zastarijevanje u sociološkom smislu puno je teže odrediti i opisati. Socio-
loški čimbenik u turizmu prisutan je na strani ponude i na strani potražnje. Potreba za odmorom, bijegom od svakodnevice, pa i turizam općenito, posljedica su načina života u suvremenom društvu, a turizam od samih početaka ima ulogu statusnog simbola i podložan je trendovima. S druge strane, turistička odredišta razvijaju se zbog inicijalne privlačnosti, ali turizam ubrzo razara početnu privlačnost pa je potrebno kreirati novu privlačnost kako bi odredište opstalo. Turizam se u svojoj srži temelji na produkciji - produkciji potrebe za odmorom i produkciji privlačnosti odredišta.
Razvoj turizma u suvremenom smislu jedan je od niza socioloških i kulturoloških promjena uzrokovanih industrijskim načinom proizvodnje. Glavna odrednica koja putovanje pretvara u turizam jest mogućnost ugodnijeg, bržeg i pristupačnijeg putovanja širih slojeva društva. Dok je u prethodnim razdobljima putovanje rezervirano za pripadnike aristokracije i u velikoj mjeri povezano s neugodom, dužnošću i obvezom, suvremeni je turizam povezan s ugodom i dokolicom. Sociolozi se turizmom bave već od samih početaka, analizirajući kroz turizam fenomene suvremenoga društva.
Nastavljajući se na Veblena koji uvodi pojmove 'razmetljiva potrošnja' i 'razmetljiva dokolica' (conspicuous consumption, conspicuous leisure)9, J. Baudrillard povezuje distinkciju vremena odmora i vremena rada s industrijskom revolucijom. Zakoni tržišne razmjene vrijednosti vrijede za slobodno vrijeme, kao i za vrijeme rada. Prividna podjela rada na vrijeme rada i vrijeme odmora, gdje vrijeme odmora predstavlja slobodu, jest mit. Sezonski je ritam, ciklus rada i odmora, privid, a zapravo predstavlja funkcionalni mehanizam ekonomije. Način provođenja slobodnog vremena postaje znak društvenog statusa.10
G. Debord ukazuje da obilje robe omogućeno suvremenim načinima proizvodnje traži dodatni angažman radničke klase. Društveno inferiorni radnici postaju u svoje slobodno vrijeme cijenjeni potrošači. Ekonomija pod svoje okrilje dovodi sferu slobodnog vremena kako bi održala stalni rast. Paralelno s povećanjem prometa robe javlja se turizam - promet ljudi osmišljen za potrošnju. Vrijeme potrebno za putovanje toliko se skraćuje da se pritom ukida odnos sa stvarnim prostorom.11
Posljedica ovih pojava jest masovni turizam. D. Boorstin analizira proces kojim dostup-
8 Brand, 1995: 74
9 Veblen,1922: 18-47
10 Baudrillard, 1998: 151-158
11 Debord, 1994: 5-7
12 Boorstin, 1992: 77-117
13 MacCannell, 1999: 91-105
14 Urry, 1990: 11-12
Tabl. I. Promjene socioloških zahtjeva u turizmu [periodizacija prema: Lipovetsky, 2008: 3742]
Table I Changes in sociological requirements in tourism [periodization according to: Lipovetsky, 2008: 3742]
RAZDOBLJE EKONOMSKI I DRUŠT. RAZVOJ
NASTANAK MASOVNIH TRŽIŠTA 1850. do II. svj. rata razvoj industrijskog društva → potreba za odmorom zbog održanja produktivnosti radnika
DRUŠTVO MASOVNE POTROŠNJE 1950. do 1970. povećana produktivnost → potreba da radnici potrošnjom podrže proizvodnju
RAZDOBLJE HIPERPOTROŠNJE počinje se razvijati od 1970-ih nestalnost tržišta → prijelaz na uslužne djelatnosti kraćeg vijeka trajanja
nost i kontrolirani uvjeti putovanja pretvaraju aktivnog putnika u pasivnog turista. Putovanje tako postaje jedan od ‘pseudodogađaja’ suvremenoga društva. Turist boravi u modernom hotelu koji ga potpuno izolira od okoliša i iz kojeg istražuje turističke atrakcije, koje su zapravo detaljno osmišljeni produkti konzumirani na stvarnoj lokaciji.12
Za razliku od Boorstina koji tvrdi da turist traži producirani turistički prostor, D. MacCannell definira turizam kao potragu modernog čovjeka za autentičnim vrijednostima u primitivnijim društvima jer ih ne nalazi u svakodnevnom životu. Turist nastoji zaviriti u stvarni život lokalnoga stanovništva koji se odvija u pozadini, izvan dosega turista, što je dakako društveno neprihvatljivo. Stoga lokalno stanovništvo za turiste konstruira prostor artificijelne pozadine. Turistički prostori organizirani su oko uprizorene autentičnosti (staged authenticity) kao rezultat odnosa turista i lokalnog stanovništva.13
Aktivne procese kojima turistička industrija kreira, mijenja i razvija pogled turista (tourist gaze) analizira J. Urry. Pogled turista uvijek je usmjeren prema začudnom i drukčijem od svakodnevnoga. Turistička industrija stalno kreira nove objekte prema kojima usmjerava pogled turista.14
O. Lofgren tvrdi da je iza suvremenog turista višegeneracijski proces učenja kako biti turist. Obrazlaže turistički krajolik (vacationscape) kao interakciju stvarnog krajolika, krajolika iz osobne mašte i krajolika kreiranog medijima, a pritom se osobna sjećanja miješaju s kolektivnim slikama. Autentična slikovitost nekog mjesta potiče razvoj turizma, no razvoj turizma ubrzo razara početnu privlačnost. Odredište postaje prenapučeno, preskupo ili preobično, gubi atraktivnost i ulazi u etapu zastarijevanja. Regenerira se kroz neki oblik reinvencije ili zamire.15
15 Löfgren, 1999:7
16 Kao posljedica javlja se i komodifikacija kulture.
17 Engl. ‘throwaway’ society
18 Engl. instantaneity (instant-obroci, pića) i disposability (šalice, tanjuri, jedaći pribor, odjeća itd.)
19 Harvey, 1990: 285-289
20 Pallasmaa, 2005: 30-34
UTJECAJ NA TURISTE
odgoj turista putem reklame
ubrzavanje potrošnje brzom izmjenom trendova, turizam - statusni simbol
promocija iskustva, prednost doživljenom nad materijalnim
D. Harvey povezuje modernizam koji se javlja u kulturi i umjetnosti s fordovskom ekonomijom te postmodernizam s postfordovskim razdobljem fleksibilne akumulacije. Zbog održavanja ravnoteže na tržištu, paralelno s povećanjem produktivnosti ubrzava se potrošnja. Ubrzanje potrošnje potiče se na dva načina: zastarijevanjem proizvoda kroz fenomen mode i prebacivanjem težište tržišta s prodaje dobara na prodaju usluga16 koje imaju kraći životni vijek. Fenomenu mode ne podliježu samo odjevni i dekorativni predmeti nego i stil života i način provođenja slobodnog vremena.
Od 1960-ih godina razvija se društvo jednokratnih proizvoda17 u kojem je sve kratkog vijeka i potrošno. Veliča se nestalnost ne samo proizvedenih dobara nego i odnosa prema stvarima, mjestima, zgradama i ljudima18, te se pritom stvara golema količina otpada. Aktivno utjecanje na nestalnost tržišta postiže se manipulacijom modom ili preplavljivanjem tržišta slikama.19 Pod utjecajem poplave slika distribuiranih putem digitalnih medija i interneta, suvremena arhitektura transformira se u niz dvodimenzionalnih komercijalnih slika i primorana je na bezvremensku savršenost stalno novoga, kako konstatira J. Pallasmaa.20 Čitav niz socioloških i kulturoloških studija turizma pokazuje kako se mehanizmi kojima ekonomija upravlja potrošnjom odražavaju i na turizam. Turizam se počinje razvijati kao popratna pojava industrijske revolucije. Odmor radnika neophodan je zbog održanja radne sposobnosti. Istovremeno radnik kroz turističku potrošnju omogućava nastavak ekonomskog rasta. Potreba za turističkim putovanjem sociološki je uvjetovana promocijom turističkih odredišta i životnih stilova putem različitih tehnologija. S druge strane, razvoj turističke destinacije temelji se, doduše, na izvornoj privlačnosti određenog mjesta, no zbog trendova koji se brzo izmjenjuju u turizmu ona se obnavlja stalnom produkcijom novih atrakcija. Turizam je, dakle, sociološki fenomen koji je u svojoj osnovi višestruko upravljan ekonomskim mehanizmima i to ga čini trajno promjenjivim. Hotelska izgradnja kao prostorna prezentacija turizma, iako po svojoj prirodi statična, neizbježno se prilagođava promjenama diktiranim ekonomijom (Tabl. I.).
UTJECAJ NA ODREDIŠTA
razvoj turističke infrastrukture
osmišljeni produkti konzumirani na stvarnoj lokaciji, artificijelni prostor turizma
segmentacija turizma (prilagodba ciljanom potrošaču), produkcija osjetilnog komfora, individualizacija usluge
Tabl. II. Analiza prostornih zahtjeva za dvokrevetnu sobu na temelju hrvatskih pravilnika o kategorizaciji
Table II Analysis of spatial requirements for double room based on Croatian categorization regulations
1957. Pravilnik o izgradnji, minimumu uređaja i opreme ugostiteljskih poduzeća i radnja [NN 36/57]
C B A L
Dvokrevetna soba s pretprostorom i umivaonikom (m2)
Dvokrevetna soba bez kupaonice (m2) za sve kat. 12 za sve kat. može biti manja za sve kat. 30
Obavezni udio soba s kupaonicom (%)
1965. Studija zavoda za ekonomiku turizma, Zagreb
Dvokrevetna soba bez kupaonice (m2) 12 12 14 - -
Dvokrevetna soba s kupaonicom a) (m2)
Obavezni udio soba s kupaonicom (%)
1967., 1970. Pravilnik o kategorizaciji ugostiteljskih objekata za smještaj [NN 26/67, NN 34/70]
C B A L
Dvokrevetna soba bez kupaonice (m2) za sve kat.12 za sve kat.10
Dvokrevetna soba s kupaonicom a) (m2)
Obavezni udio soba s kupaonicom (%)
1980. Pravilnik o minimalnim tehničkim uvjetima i o kategorizaciji ugostiteljskih objekata [NN 31/80]
Dvokrevetna soba bez kupaonice (m2) 9 9 12
Dvokrevetna soba s kupaonicom
Obavezni udio
1989. Pravilnik o minimalnim teh. uvjetima i o kategorizaciji ugostiteljskih objekata [NN 279/89]
Dvokrevetna soba bez kupaonice (m2)
Dvokrevetna soba s kupaonicom
(m2)
Obavezni udio soba s
1993. Pravilnik o klasifikaciji, minimalnim uvjetima i kategorizaciji ugostiteljskih objekata [NN 87/93]
Dvokrevetna soba s kupaonicom a) (m2) 10 10 12 14 16
1995. Pravilnik o razvrstavanju, minimalnim uvjetima i kategorizaciji ugostiteljskih objekata [NN 57/95]
Dvokrevetna soba s kupaonicom a) (m2) 10 12 14 17 20
2002. Pravilnik o razvrstavanju, kategorizaciji, posebnim standardima i posebnoj kvaliteti smještajnih objekata iz skupine hoteli, Novi objekti [NN 48/02]
Dvokrevetna soba s kupaonicom i pretprostorom (m2)
Kupaonica (m2) 4 5 6
2007. Pravilnik o razvrstavanju, kategorizaciji i posebnim standardima ugostiteljskih objekata iz skupine hoteli, Novi objekti [NN 88/07]
Dvokrevetna soba s kupaonicom i pretprostorom (m2) 18 21 26 32
2016. Pravilnik o razvrstavanju, kategorizaciji i posebnim standardima ugostiteljskih objekata iz skupine hoteli [NN 56/16]
Dvokrevetna soba s kupaonicom i pretprostorom (m2) za sve kat.19,5-20,5d)
a) Kupaonica nije uključena u površinu.
b) 50% može biti bez wca, samo umivaonik i tuš/kada.
c) Novi hoteli.
d) Veća se površina dodatno boduje.
metoda
metHod
Razvoj interneta krajem 20. stoljeća drastično mijenja način na koji turisti pristupaju putovanju, kao i način poslovanja u turizmu. Kontinuirani protok informacija i stil života promoviran internetom još više ubrzava turizmu inherentan proces brzog zastarijevanja. Hoteli izgrađeni u prethodnim razdobljima u najezdi neformalnog smještaja, omogućenog digitalnom tehnologijom i ekonomijom dijeljenja, nastoje se pozicionirati u visoku kategoriju proširujući ponudu dodatnim sadržajima - bazenima, wellnessom, konferencijskim dvoranama, sadržajima za djecu. Estetika hotela postaje značajna zbog prezentacije hotela putem interneta, ali i pomoću korisnički generiranih sadržaja.
Hoteli palače iz početnog razdoblja turizma građeni su za visoke društvene slojeve pa i danas lakše odgovaraju standardima najviših kategorija. Modernistički hoteli građeni u drugoj polovici 20. stoljeća namijenjeni su srednjemu društvenom sloju. Kao i mnoge druge tada projektirane i izgrađene građevine, do krajnosti su optimizirani u odnosu na ondašnje standarde i program. I dok bi prostorno mogli odgovoriti na zahtjeve kategorije bliske onoj u kojoj su projektirani, teško se prilagođavaju najvišim kategorijama. Preduvjet njihova prelaska u višu kategoriju jest mogućnost prihvaćanja prostornih standarda visokih kategorija u smještajnom dijelu, gotovo uvijek konstruktivno ograničenom. Dopune u ponudi hotela koje uključuju wellness, prostor zatvorenih bazena, prostor namijenjen djeci, kongresne dvorane i sl. odvijaju se u razinama hotela gdje je konstruktivni sustav fleksibilniji te su ove promjene lakše provedive, bilo unutar postojećega gabarita, bilo kroz dogradnju.
Rad istražuje utjecaj promjenjivih zahtjeva u turizmu na temelju podataka preuzetih iz hrvatskih pravilnika21 o prostornim i tehničkim standardima za kategorizaciju hotela u razdoblju od 1957. do 2016. godine, kada je izdan aktualni pravilnik.22 Kategorizacija hotela se provodi u rasponu od D kategorije do L kategorije u razdoblju od 1957. do osamostaljenja Hrvatske. Nakon osamostaljenja Hrvatske kategorizacija se provodi u rasponu od 1* do 5*. Dakako, u mnogim zemljama ne postoje pravilnici ili je određena samo mini-
21 Razvoj turizma u Hrvatskoj odvija se od druge polovice 19. st. Hrvatska je u sastavu Austro-Ugarske Monarhije od 1867. do 1918. U sastavu monarhija: od 1918. Kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca; od 1921. Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca; od 1929. Kraljevina Jugoslavija. Za Drugoga svjetskog rata dio današnjeg teritorija unutar granica Nezavisne Države Hrvatske, a Istra, dio Dalmacije i gotovo svi otoci pod Italijom, te Međimurje pod Mađarskom. Pod komunističkom vlašću: 1945. Demokratska Federativna Jugoslavija; od 1945. Federativna Narodna Re-
malna površina sobe na sličan način kao u aktualnome hrvatskom pravilniku. No hrvatski pravilnici kontinuirano bilježe promjene trendova u turizmu i predstavljaju sustavni izvor informacija o tim promjenama tijekom vremena jer Hrvatska u razdoblju nakon Drugoga svjetskog rata nastoji ugostiti turiste iz značajno razvijenijih zemalja i biti konkurentna u odnosu na mediteranske zemlje drukčijega društveno-političkog uređenja. Stoga hrvatski pravilnici ocrtavaju težnju za uvođenjem i ujednačavanjem standarda u odnosu na tržišne trendove. Budući da su u razdoblju neposredno nakon Drugoga svjetskog rata propisi često donošeni na saveznoj razini, koja je uključivala i turistički manje razvijena područja, za istraživanje je značajna i studija Klasifikacija ugostiteljskih objekata za smještaj izrađena u Zavodu za ekonomiku turizma u Zagrebu 1965. godine, koja je stoga uključena u istraživanje.23
Istraživanje se provodi u dva koraka. Prvi je korak analiza minimalnih prostornih i tehničkih standarda za dvokrevetnu sobu iskazanih u devet pravilnika i studiji. Kao osnovna jedinica za analizu odabrana je dvokrevetna soba jer je ona najčešća osnovna gradbena jedinica hotela. Usto, smještajni dio hotela čini 65 do 85% ukupne površine hotela.24 U prvom koraku odabrana su dva pravilnika s najvećim odstupanjima u minimalnome prostornom standardu. U drugom su koraku na temelju ovih dvaju pravilnika izrađeni tlocrtni predlošci soba. Tlocrtni predlošci soba izrađeni su i za studiju iz 1965., koja kronološki daje prvi prijedlog minimalnih prostornih zahtjeva te za pravilnik iz 2016. godine, koji je kronološki posljednji. Svi ostali pravilnici variraju minimalnim prostornim zahtjevima unutar ovog okvira. Komparacijom tlocrtnih predložaka soba izrađenih na temelju studije i triju pravilnika istražuje se razlika u minimalnom tehničkom i prostornom standardu. Postavljena je hipoteza da do zastarijevanja smještajnog dijela hotelske zgrade kao cjeline dominantno dolazi zbog promjene socioloških zahtjeva. Odnosno, pretpostavljeno je da se promjene vezane za promjenu tehnoloških zahtjeva, kao i potreba zamjene dotrajale opreme sobe koja se javlja zbog starenja, mogu izvesti bez zadiranja u tlocrtne gabarite smještajnih jedinica. Tlocrtni gabariti smještajnih jedinica mijenjaju se zbog promjena u sociološkim zahtjevima.
publika; od 1963. Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija; 1991. Hrvatska je proglasila neovisnost.
22 Kategorizacija je kvalitativno stupnjevanje tehničkog standarda te kvalitete i opsega usluge hotela u određenom rasponu koja nudi gostu informaciju o kvaliteti usluge koju može očekivati.
23 Marković, Sivončik, Velićan, 1965.
24 Rutes, Pener, Adams, 2001: 256
Tabl. III. Analiza prostornih i tehnoloških zahtjeva za dvokrevetnu sobu na temelju minimalnih standarda iz studije Zavoda za ekonomiku turizma iz 1965. i hrvatskih pravilnika o kategorizaciji iz 1989., 2002. i 2016. godine
Table III Analysis of spatial and technological requirements for double room based on the minimum standards from the 1965 study of the Bureau of Tourism Economics and the categorization regulations of 1989, 2002 and 2016
Studija zavoda za ekonomiku turizma, Zagreb, 1965.
D C B A L
Površina dvokr. sobe s kup. (m2) 10 10 12 16 16 Oprema sobe - krevet, 2 noćna ormarića, ormar, stalak za prtljagukauč kauč Oprema kupaonice - umivaonik i WC školjkakada ili tuš kada ili tuš kada ili tuš kada, tuš, bide kada, tuš, bide
Obavezna lođa franc. prozor lođa š= 1,3 m
El. uređaji radio TV Telefon - sve sobe s kup.Pravilnik o minimalnim teh. uvjetima i o kategorizaciji ugost. objekata, 1989. (NN 279/89)
D C B A L
Površina dvokr. sobe s kup. (m2) 7,5 7,5 10 12 16
Oprema sobe - krevet, 2 noćna ormarića, 2 stolice, ormar, stalak za prtljaguOprema kupaonice - umivaonik i WC školjkakada ili tuš kada ili tuš kada ili tuš obavezna kada obavezna kada
El. uređaji radio radio, TV Telefon sve sobe sve sobe sve sobe
Pravilnik o razvrstavanju, kategorizaciji, posebnim standardima i posebnoj kvaliteti smještajnih objekata iz skupine hoteli, 2002., Novi objekti (nn 48/02)
Modul sobe* (m2) 21 26 32
Visina sobe min. 240 cm
Ostaklj. površina na pročelju sobe prozor s dnevnim svjetlom
Oprema sobe - krevet, 2 noćna ormarića, pisaći stol sa stolicom, ormar, stalak za prtljagu -
Dimenzije kreveta 160/200 180/210 200/210
Stolić s polufoteljom ili foteljom obavezno obavezno
Jedna slobodna utičnica obavezno obavezno
Više slobodnih utičnica obavezno
Minibar obavezno obavezno
Površina kupaonica (m2)
Ležeća kada
Dvostruki umivaonik obavezno
Stolica u kupaonici obavezno obavezno
El. uređaji - TV, mogućnost slušanja radijaTelefon - obavezno -
Klimatizacija soba + individualna regulacija - obaveznoJavljač požara ili sprinkler - obaveznoPravilnik o razvrstavanju, kategorizaciji i posebnim standardima ugostiteljskih objekata iz skupine hoteli, 2016. (NN 56/16)
Modul dvokr. sobe* (m2) 19,5-20,5
Veća površina se dodatno boduje
Visina sobe min. 240 cm
Ostaklj. površina na pročelju sobe prozor s dnevnim svjetlom
Oprema sobe:
Krevet - Krevet 160/190, 2 noćna ormarića, pisaći stol sa stolicom, ormar, minibarVeća dužina ili širina kreveta - boduje seStolić s polufoteljom ili foteljom - boduje se1 slobodna utičnica - obaveznoPovršina kupaonica (m2) - boduje se -
Ležeća kada - boduje seBide - boduje seStolica u kupaonici - boduje seEl. uređaji - boduje seTelefon - boduje seWireless internet - boduje se -
Hlađenje soba + individualna regulacija - obaveznoSlobodne utičnice - boduje sePametna soba - boduje seAntialergijska soba - boduje seTerasa - boduje sePogled na more ili zašt. kult. dobro - boduje se -
* Modul uključuje sobu, kupaonicu i ulazni prostor.
reZultati
results
Prvi korak istraživanja pokazao je da svi pravilnici do 1980. godine omogućavaju u nižim i srednjim kategorijama (D, C i B kategorija) sobe bez pripadajućih kupaonica. Od 1980. godine nadalje kupaonica u sklopu sobe obvezna je i za B kategoriju, a od 1993. obvezna je za sve kategorije.
Istraživanje u prvom koraku također je pokazalo da prostorni standard za dvokrevetnu sobu značajno varira tijekom analiziranog razdoblja. Iako pravilnik iz 1967. godine (s izmjenama iz 1970. godine) traži minimalan prostorni standard sobe od 10 m2 za sve kategorije, pravilnik iz 1989. daje općenito najmanji minimalni prostorni standard sobe od 7,5 m2 za D i C kategoriju. Pravilnik iz 2002. godine uopće ne nudi kategoriju 1* i 2* te traži najveći prostorni standard u analiziranom razdoblju (Tabl. II.).
Budući da je pravilnik iz 1957. godine neodređen glede minimalnih prostornih standarda, nije uključen u drugi korak istraživanja prostornih standarda za dvokrevetnu sobu iako kronološki prethodi studiji iz 1965. godine.
Tlocrtni predlošci soba izrađeni u drugom koraku istraživanja pokazali su da je razlika između prostornog standarda iz 1989. godine i 2002. godine značajna - u samo trinaest godina minimalan prostorni standard sobe povećan je za više od trećine tlocrtne površine u svim kategorijama. Istovremeno, kako je razvidno iz tlocrtnog predloška, pripadajući obvezni namještaj i oprema sobe gotovo da se i nisu mijenjali. Promjene tehnoloških zahtjeva odnose se na obveznu ugradnju klimatizacije i sprinkler instalacije te obvezno opremanje sobe radijem, telefonom i televizorom, te ugradnja mini bara (Tabl. III. i IV.).
rasprava
discussioN
Razliku između tehnološkog i sociološkog zastarijevanja katkad je teško diferencirati. Tako je udio soba bez kupaonica na neki način i tehnološki i sociološki uvjetovan. No, uvijek postoji velik iskorak u tehnološkom razvoju prije nego neka tehnologija postane sociološki standard. Možemo pretpostaviti da je ugradnja kupaonice prvo postala do-
Tabl. IV. Usporedba predložaka dvokrevetnih soba izraðenih na temelju minimalnih prostornih standarda iz studije Zavoda za ekonomiku turizma iz 1965. i hrvatskih pravilnika o kategorizaciji iz 1989., 2002. i 2016. godine
Table IV Comparison of double room templates made on the basis of minimum spatial standards from the 1965 study of the Bureau of Tourism Economics and the categorization regulations of 1989, 2002 and 2016
voljno pristupačna da bi se mogla ugraditi u većinu stanova pa je nakon toga postala sociološki standard koji se očekuje i u hotelima. Stoga sobe bez vlastitih kupaonica u hotelima možemo smatrati dominantno tehnološki zastarjelim. Slična je situacija i s drugim sustavima koji se ugrađuju u sobu, kao npr. klimatizacija i sprinkler sustav koji također uzrokuju tehnološko zastarijevanje.
Značajno je navesti da provođenje ovih instalacija u hotelskoj sobi ne traži povećanje gabarita sobe jer se one vode u prostoru spuštenog stropa iznad kupaonice koja može imati manju svijetlu visinu od same sobe. Od tehnoloških zahtjeva javlja se još obvezna ugradnja radija i telefona koja ne traži povećanje gabarita sobe, zatim televizora koji početkom 20. stoljeća postaju bitno manji obujmom i traže manje prostora te, naposljetku, mini bara koji se obično ugrađuje u produžetku radnog stola ili u sklopu ormara, a kojeg površina s uporabnim prostorom, čak da traži povećanje gabarita sobe, iznosi okvirno 1 m2.
Provedeno istraživanje pokazalo je da nema značajnijih odstupanja u opremi sobe u prostornom smislu, odnosno namještaj kojim se oprema soba i pripadajući uporabni prostor većinom su jednaki tijekom vremena, uz određena odstupanja u dimenzijama kreveta. Usprkos tome, postoje značajne razlike u tlocrtnim gabaritima sobe. Iako su sobe iz ranijih razdoblja opremljene istim namještajem kao i suvremene sobe pa je inicijalno projektiranu sobu moguće nesmetano koristiti, u suvremenom kontekstu sobe ovakvih dimenzija smatraju se malenim. Odnos prema prostoru u kojem turist provodi svoj odmor bitno se promijenio te ovu pojavu možemo smatrati sociološkim zastarijevanjem (Tabl. V.).
ZakljuČak
coNclusioN
Dok ‘arhitektura’ teži trajnosti, ‘zgrada’ se uvijek gradi i obnavlja. Ideja je kristalna, a stvarnost fluidna. Može li ideja biti preispitana kako bi odgovarala stvarnosti? [S. Brand25] Whereas “architecture” strive to be permanent, a “building” is always building and rebuilding. The idea is crystaline, the fact fluid. Could the idea be revised to match the fact? [S. Brand26]
Hotel kao arhitektonski tip značajnije se razvija tek tijekom 19. stoljeća.27 Razvoj arhitektonskog tipa prati razvoj turizma te sociološki i tehnološki razvoj. Promjene koje se događa-
25 Brand, 1995: 2
26 Brand, 1995: 2
27 Pevsner, 1997: 9, 169-192
ju u arhitektonskom tipu vrlo se brzo odražavaju na sve prethodno izvedene hotele koji posluju sukladno inicijalnoj namjeni.
Najveći dio fonda hotelske izgradnje, kao uostalom i većine druge izgradnje, izveden je u razdoblju između 1960-ih i 1970-ih te je prilagođen tada prevladavajućem masovnom turizmu srednjega društvenog sloja. U posljednjoj četvrtini 20. stoljeća odvija se preobrazba od masovnog turizma prema individualiziranom turizmu osobne ugode. Ova promjena uzrokuje transformaciju hotela koji su inicijalnim prostornim i tehničkim standardom prilagođeni srednjoj kategoriji u hotele visoke kategorije.
Iako je ova prilagodba hotela složena, u većini je slučajeva provediva. No hoteli su mahom u vlasništvu korporacija koje opsežnu rekonstrukciju modernističkih hotela iz 1960-ih i 1970-ih godina ne smatraju isplativom jer se zadržavanjem konstruktivnih elemenata zadržavaju svi ograničavajući prostorni čimbenici, ali još više vizualni dojam koji nije luksuzan. Sociološko zastarijevanje modernističkih hotela veći je problem od starenja i tehnološkog zastarijevanja. Modernistički hoteli bivaju stoga bez dovoljnoga vremenskog odmaka olako zamijenjeni vizualnim spektaklom ili generičkim luksuzom - bilo uklanjanjem, bilo redizajnom - što je svakako kulturološki problem.
No ključni etički i ekološki problem ostaje u pozadini. Stiješnjena između kratkih projektantskih rokova i korporativnih ciljeva, hotelska arhitektura 21. stoljeća ne stigne se baviti fundamentalnim pitanjima proizašlim iz iskustva 20. stoljeća. Na lokacijama uklonjenih hotela starih katkada tek četrdesetak godina, kao zrcalo društva u kojem je sve kratkotrajno i potrošno, grade se u pravilu još veći hoteli visoke kategorije, s mnogim dodatnim
Tabl. V. Usporedba minimalnoga prostornog standarda predložaka dvokrevetnih soba izraðenih na temelju hrvatskih pravilnika o kategorizaciji iz 1989. i 2002. godine
Table V Comparison of the minimum spatial standard of double room templates made on the basis of the 1989 and 2002 Croatian categorization regulations
sadržajima i visoko estetizirani. Novi, a isto tako i rekonstruirani postojeći hoteli produciraju set savršenih fotografskih prizora. Istovremeno, konvencionalnim projektima sagledano je njihovo korištenje i održavanje samo u razdoblju neposredno nakon izgradnje. Hotelske zgrade nemaju ugrađenu mogućnost stalnoga prilagođavanja promijenjenim zahtjevima, iako ih ono neminovno čeka tijekom životnog ciklusa.
Koncept životnog ciklusa zgrade, termin koji ulazi u upotrebu u sklopu shvaćanja potrebe za održivim razvojem od 1990ih godina, uključuje sve etape kroz koje zgrada prolazi: od planiranja, projektiranja, izgradnje, korištenja, održavanja, rekonstrukcije do razgradnje i ponovnog korištenja materijala i dijelova. Ovakav pristup uključuje razmišljanja o izgradnji na dva načina: projektiranje za dugovječnost i projektiranje za razgradnju. Dugovječna izgradnja određena je dugotrajnim zadržavanjem strukturalnog integriteta, trajnim materijalom i prilagodljivošću. Za materijale, dijelove građevina i građevine kraćega životnog vijeka predviđa se što jednostavnija razgradnja, gdje, za razliku od rušenja, razgradnja znači ponovno korištenje ili preradu materijala ili dijelova.28
Osvješćenje pitanja trajnosti i privremenosti u hotelskoj izgradnji prvi je korak prema održivosti. Pristup kojim se sagledava cjelovitost životnog ciklusa hotelske izgradnje mogao bi pridonijeti trajnosti rješenja i otvorenosti za buduće potrebe, te se otvara kao tema za daljnje istraživanje.
1. Baudrillard, J. (1998.), The Consumer Society. Myths and Structures, Sage Publications: 151158, London; https://doi.org/10.4135/978152 6401502
2. Boorstin, D.J. (1992.), The Image. A guide to Pseudo-Events in America, Vintage Books: 77117, New York
3. Brand, S. (1995.), How Buildings Learn: What happens after they’re built, Penguin Books: 1223, New York
4. Debord, G. (1994.), Society of the Spectacle, Zone Books: 5-7, New York
5. Harvey, D. (1990.), The Condition of Postmodernity. An Enquiry into the Origins of Cultural Change, Blackwell Publishers: 284-307, Cambridge, Massachusetts
6. Lipovetsky, G. (2008.), Paradoksalna sreća. Ogled o hiperpotrošačkom društvu, Antibarbarus: 37-42, Zagreb
7. Löfgren, O. (1999.), On holiday: a history of vacationing, University of California Press Berkeley and Los Angeles, California, USA, University of California Press: 91-100, London
8. MacCannell, D. (1999.), The Tourist: a new theory of the leisure class, University of California Press Berkeley and Los Angeles, California, University of California Press: 91-105, London
9. Marković, S.; Sivončik, A.; Velićan, A. (1965.), Klasifikacija ugostiteljskih objekata za smještaj: studija, Zavod za ekonomiku turizma, Zagreb
10. Packard, V. (1960.), The Waste Makers, David McKay Company: 55-67, New York
11. Pallasmaa, J. (2005.), The Eyes of the Skin: Architecture and the Senses, Wiley-Academy: 30-34, Chichester
12. Pevsner, N. (1997.), A History of Building Types, Princeton University Press: 9, 169-192, New Jersey
13. Rutes, W.; Pener, R.; Adams, L. (2001.), Hotel Design, Planning and Development, Architectural Press: 256, Oxford
14. Urry, J. (1990.), The tourist gaze: leisure and travel in contemporary societies, Sage Publications: 11-12, 120-128, London
15. Veblen, T. (1922.), The Theory of Leisure Class, B.W. Huebsch, 35-101, New York
16. *** (1993.), Fourth Dimension in Building: Strategies for Avoiding Obsolescence [ur. Iselin, D.G., Lemer, A.C.] The National Academies Press. Washington; https://doi.org/10.17226/2124
17. *** (1957.), Pravilnik o izgradnji, minimumu uređaja i opreme ugostiteljskih poduzeća i radnja, „Narodne novine” [NN], 36/57, Zagreb
18. *** (1967.), Pravilnik o kategorizaciji ugostiteljskih objekata za smještaj, „Službeni list SFRJ”, 26/67, 34/70, Beograd
19. *** (1980.), Pravilnik o minimalnim tehničkim uvjetima i o kategorizaciji ugostiteljskih objekata, NN 31/80, Zagreb
20. *** (1989.), Pravilnik o minimalnim teh. uvjetima i o kategorizaciji ugostiteljskih objekata, NN 279/89, Zagreb
21. *** (1993.), Pravilnik o klasifikaciji, minimalnim uvjetima i kategorizaciji ugostiteljskih objekata, NN 87/93, Zagreb
22. *** (1995.), Pravilnik o razvrstavanju, minimalnim uvjetima i kategorizaciji ugostiteljskih objekata, NN 57/95, Zagreb
23. *** (2001.), Building Deconstruction - International Report [ur. Macozoma, D.S.]: 23-26, http: //site.cibworld.nl/dl/publications/Pub278/05 Deconstruction.pdf [1.9.2018.]
24. *** (2002.), Pravilnik o razvrstavanju, kategorizaciji, posebnim standardima i posebnoj kvaliteti smještajnih objekata iz skupine hoteli, Novi objekti, NN 48/02, Zagreb
25. *** (2007.), Pravilnik o razvrstavanju, kategorizaciji i posebnim standardima ugostiteljskih objekata iz skupine hoteli, Novi objekti, NN 88/07, Zagreb
26. *** (2016.), Pravilnik o razvrstavanju, kategorizaciji i posebnim standardima ugostiteljskih objekata iz skupine hoteli, NN 56/16, Zagreb
Izvori Sources
Internetski izvor
Internet Source
1. https://www.departement06.fr/documents/ Import/decouvrir-les-am/recherchesregionales 203_03.pdf [5.8.2019.]
Izvor ilustracija i tablica
Illustration and Table Source
Autori
Hotels are periodically adapted to permanently changing requirements in tourism arising from dynamic changes in tourism trends, technical innovations and deterioration of built-in materials and equipment as well as modernization of standards and regulations.
Modern tourism and leisure are important elements of consumer society. The hypothesis is that the obsolescence accelerated by fashion and lifestyle phenomenon, emerging as market strategy to increase consumption, is reflected in tourism, and consequently in hotel buildings. As a result, the requirements in tourism are constantly changing and hotel building cannot survive in the market unless it has capacity to change.
Given the inconsistency in terminology related to ageing and obsolescence, this paper defines terms based on cited literature. Building ageing refers to wear and tear or breakdown and determines the physical life span of a building. Obsolescence refers to a change in the expectation of the owner or user and determines the service life span of a building. The obsolete building meets the initial requirements set at the time of design but does not meet requirements changed by new technological and sociological circumstances. While physical life of a building is inherent characteristic of the building, the service life of a building depends on external factors - changes in technological and sociological requirements.
Aged materials and equipment failures are not acceptable in hotel buildings, as well as obsolescence. While the ageing and technological obsolescence of hotel construction is very tangible and real, it is much more difficult to determine sociological obsolescence. A series of sociological and cultural studies of tourism show that the mechanisms by which the economy controls consumption affect tourism. Tourism is developing as a side-effect of the industrial revolution. Working class vacation is introduced to maintain their working ability. Simultaneously, through spending in tourism
they enable continuation of the economic growth. The need for tourist travel is sociologically conditioned by promotion of tourist destinations and lifestyles through various technologies. On the other hand, the development of a tourist destination is based on the genuine attraction of a certain place, but due to rapidly changing trends in tourism, it regenerates by constant production of new attractions. Tourism, therefore, is a sociological phenomenon that is fundamentally driven by economic mechanisms and that makes it permanently changeable. Hotel buildings as a spatial representation of tourism, although inherently static, inevitably submit to changes dictated by the economy. The research of changing requirements in tourism is conducted on the data taken from the Croatian regulations on spatial and technical standards for hotel categorization in period from 1957 to 2016, as a systematic source of information on changes over time. Based on the analysis, templates for the layout of the double rooms were produced. The research was conducted on double room as it is a basic structural module for the entire hotel building and is usually considered permanent and non changeable. The research showed there are no significant deviations in the equipment of the room in the spatial sense, meaning the furniture and the associated usable space are much alike over time, with certain deviations in the dimensions of the bed. All technical improvements could be implemented without enlarging room. Despite this, there are significant differences in the layout dimensions of the room. Although rooms designed in the 20th century are furnished with the same furniture as rooms up to date and could easily be used, in a contemporary context their size is considered small. The attitude to the space in which the tourist spends his vacation has changed significantly, so this phenomenon can be considered as sociological obsolescence.
In most of 20th century’s hotels accomodation area is limited by structural walls. Consequently, the ca-
pacity of accepting change in this area becomes precondition to outlast. As keeping existing structural elements also retains all spatial limits and even more so a visual impression of the building which is not luxurious, 20th century’s hotels once designed for middle class, are easily replaced by visual spectacle or generic luxury, which is certainly a cultural problem.
But the key ethical and environmental problem remains in the background. Torn between short design deadlines and corporate goals, 21st century hotel architecture fails to answer the fundamental issues arising from 20th century experience. On the sites of removed hotels aged about forty years, as a mirror of a society where everything is disposable, major high-class hotels are emerging. New, as well as redesigned existing hotels, successfully create set of perfect images. But at the same time, the use and maintenance of the building is still considered only within a short period after construction. Hotel buildings do not have capacity to change although change is inevitable throughout their life cycle. Building life cycle approach accepts all life stages of the building: from planning, design, construction, use, maintenance, reconstruction, to decomposition and reuse of materials and parts. This approach differs two ways of designing a building: designing for longevity and designing for deconstruction. Long-term construction is determined by the building’s ability to maintain structural integrity for a long time, usage of durable material and in-built adaptability. For materials, parts of buildings and structures of a shorter life expectancy, deconstruction should be as simple as possible, where unlike demolition, deconstruction means the reuse or processing of materials or parts.
Recognition of durability and temporality in hotel design is the first step towards sustainability. The approach that overviews hotel life cycle within its integrity could contribute to the longevity of building and openness to the future requirements which is the subject of further research.
Biografije
Biographies
Neda mriNjek kliska, predavačica je na Katedri za arhitektonske konstrukcije i zgradarstvo i doktorandica na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.
Prof. dr.sc. BojaNa BojaNić oBad Šćitaroci predstojnica je Katedre za urbanizam, prostorno planiranje i pejsažnu arhitekturu Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu. [www.scitaroci.hr]
Doc. dr.sc. aNa mrđa docentica je na Katedri za urbanizam, prostorno planiranje i pejsažnu arhitekturu Arhitektonskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
Neda mriNjek kliska, architect, Lecturer at the Department of Architectural Structures and Civil Engineering and PhD student at the Faculty of Architecture, University of Zagreb.
Prof. BojaNa BojaNić oBad Šćitaroci, PhD, architect, is Head of the Department of Urban Planning, Spatial Planning and Landscape Architecture at the Faculty of Architecture in Zagreb. [www.scitaroci.hr] aNa mrđa, PhD, architect, is Assistant Professor at the Department of Urban Planning, Spatial Planning and Landscape Architecture at the Faculty of Architecture University in Zagreb.
Urban Planning Institute of the Republic of Slovenia Slovenia - 1000 Ljubljana, Trnovski pristan 2
luka.mladenovic@uirs.si aljaz.plevnik@uirs.si
Scientific Subject Review
https://doi.org/10.31522/p.27.2(58).11
UDC 711.4:721.051.6 (497.4) ”20”
Technical Sciences / Architecture and Urban Planning
2.01.02. - Urban and Physical Planning
Article Received / Accepted: 27. 9. 2019. / 16. 12. 2019.
Urbanistički institut Republike Slovenije Slovenija - 1000 Ljubljana, Trnovski pristan 2 luka.mladenovic@uirs.si aljaz.plevnik@uirs.si
Pregledni znanstveni članak https://doi.org/10.31522/p.27.2(58).11
UDK 711.4:721.051.6 (497.4) ”20” Tehničke znanosti / Arhitektura i urbanizam 2.01.02. - Urbanizam i prostorno planiranje Članak primljen / prihvaćen: 27. 9. 2019. / 16. 12. 2019.
Standardi parkiranja,
prometne politike
Pregled pristupa u slovenskim općinama
parking parking policy
parking standards
spatial planning
sustainable mobility
The paper presents the results of a study on parking standards conducted among the experts involved in developing municipal spatial plans, along with an overview of parking standards in more than 50 municipalities in Slovenia. The study shows that, although parking problems pose a considerable challenge in towns and cities, the experts’ awareness of how to use parking standards to meet these challenges, is still not sufficiently developed.
parkiranje politika parkiranja standardi parkiranja prostorno planiranje održiva mobilnost
Rad predstavlja rezultate studije o standardima parkiranja provedene između stručnjaka uključenih u razvoj prostornih planova općina te daje pregled standarda parkiranja u više od 50 općina u Sloveniji. Unatoč činjenici da je problem parkirnih površina u gradovima velik izazov na koji treba odgovoriti, ova studija pokazuje da stručnjaci još uvijek nemaju dovoljno razvijenu svijest o načinima rješavanja tih problema.
Anycar trip starts and ends with a need for parking. Therefore, parking areas are a vital element of the motor vehicle traffic network and thus have a strong impact on the entire transportation system. Given the high level of motor vehicle use in cities and the large parking areas required, parking is also a vital element of spatial planning. Convenient parking affects the ease of reaching destinations and therefore overall accessibility.1 This important impact in both areas makes urban parking planning a key site for integrating spatial and transport planning.
The residents of cities often point to the big problem arising from the rise in traffic of the acute shortage of parking in urban centres.2 This shortfall is despite parking facilities consuming a substantial share of the available urban environment. Parking facilities are a major cost for society, and conflicts over parking are some of the most common problems facing designers, operators, planners and other officials.3
Cities are tackling this challenge in different ways, but the approach taken to parking’s called “parking policy”. It may be formally codified as an independent document, it may form part of a broader transport policy or might not even be written and only expressed through the approach to parking management. Parking policy defines where, how much and in conditions parking will be made available to residents and other users. Ko-
dransky and Hermann4 warn that most cities around the world either lack an official parking policy, have a poorly coordinated parking policy or such policy is inadvertently formulated in a way that encourages motor car use. They also note the importance of breaking up individual elements of parking policy among different stakeholders. On-street parking is typically managed and regulated by the municipal administration. The supply of new parking spaces is defined within the spatial planning framework. Supervision is conducted by the city warden service, a service generally found within the municipal administration. In some cases, it is a company to which the municipality grants a concession. Moreover, cities also have a wide range of private parking facilities. Some are for private use and others are available to the public. Their pricing policy is independent of the municipal one. Cities often fail to provide a general overview of the parking situation.
In terms of parking policy, cities are at different stages of development; therefore, Mingardo5 proposed a three-phase scale of city development. In phase one there are cities that have only started to introduce parking regulations. Typically, parking is still not managed in most areas or only basic management tools are applied like time restrictions in those parts of the city under the greatest parking pressure.
As parking demand grows, cities are forced to develop more effective parking management tools, and move on to the second phase. Mingardo defines this phase as the period in which paid parking has been introduced, initially in the city’s problematic parts. However, due to the spilling over of parking similar parking regulation slowly spreads across the entire urban area.
According to Mingardo, the third phase starts when the parking policy becomes an integral part of the Transport Demand Management [TDM] strategy. It is characterised by a proactive approach to parking management, with clear goals usually associated with improving the quality of life in cities, raising awareness about the value of public space, and promoting business. Cities’ approaches to parking regulation are the most diverse in this phase
1 Litman, 2016: 2
2 Cats et al., 2016: 55
3 Litman, 2011: 39
4 Kodransky, Hermann, 2011: 10
5 Mingardo, 2015: 271
6 Litman, 2008: 70
7 Ferguson, 2004: 178
8 Shoup, 1999a: 1
9 Shoup, 2005: 6
10 Litman, 2018: 12
and include restricting the supply of new parking by means of maximum parking standards, differentiated parking fees by parking demand, a wide supply of parking areas for various users like short-stay parking, wholeday parking and combined use of available parking areas, etc.
A key element of parking policy is the supply of new parking spaces as stipulated by parking standards. Several terms are also used for ‘parking standards’, with ‘parking norms’ and ‘parking requirements’ also being used in the literature. Yet all these terms have the same meaning; namely, the number of parking spaces that must be provided at a certain location based on the envisaged activities taking place in the area.6
The main purpose of parking standards is to ensure the appropriate number of parking spaces to be provided at a specific location. They aim to prevent a new property development programme, i.e. a new office building, from creating parking problems in the surrounding, e.g. in nearby residential, areas. If there are not enough parking spaces, spill over parking occurs in the nearby areas, leading to parking conflicts and greater demand for parking in the wider area of new programmes. Therefore, the first parking standards7 that were set up and remain in place are the “minimum parking standards”.
Yet, for a considerable time the exclusive use of minimum parking standards has attracted serious criticism in the literature. Regarding minimum standards, Shoup8 contends they are based on two inappropriate assumptions; namely, that parking demand does not depend on parking prices, and that parking supply must not depend on construction costs. When the supply of parking is generous, both assumptions motivate users and investors alike to use cars as much as possible.
In a later article, Shoup9 also claims that minimum parking standards are underpinned by a key assumption that the supply of parking is free. When applying standards, transport engineers and spatial planners fail to consider parking pricing as a variable in determining the parking supply required. They overlook the fact that the standards were established based on examples of free parking.
11 Shoup, 2005: 23
12 Manville, 2005: 233-234
13 Jacobs, 1961: 257-270
14 Li, Guo, 2014: 3
15 Manville, 2005: 233
16 Rowe, 2013: 26
17 Christiansen et al., 2017: 204-205
18 Milosavljević et al., 2010: 381
19 Guo, Ren, 2012: 1184
20 Kodransky, Hermann, 2011: 22-73
The starting points from which minimum parking standards were developed are hence problematic.
The outcome of these starting points is an excessive parking supply. Litman10 warns that this leads to the dispersion of both the population and programmes, reduces walking options, and unrealistically lowers the price of car use. Shoup11 also associates this with the impacts on car dependency, congestion and suburbanisation as well as distorted land prices combined with ineffective spatial use. All of this happens subconsciously and in the belief that the planning process is correct and effective. The construction of parking areas is an integral element of a broader property development project and often occurs unnoticed.12 Despite causing damage like that during the construction of roads, parking is simply ignored. Jane Jacobs13 called such parking areas “border vacuums” - dead places dividing vital urban areas and destroying the sense of urbaneness. Li and Guo14 warn that a car-friendly urban environment is often not planned by pro-car planners but driven by technical, seemingly neutral guidelines and planning standards.
Many authors highlight the impact of widely available free parking spaces on motor vehicle use and residents’ travel habits. Most of the cars are parked during most of the day and both, car use and car ownership become easier if a car can be parked safely and without cost each time it is not used.15 Rowe16 also notes that research that shows that a rise of supply consistently triggers a rise in demand for parking. Using a model to establish effects of access to home and workplace parking to work trips, Christiansen17 claims that parking accessibility strongly impacts the frequency of car use. The model they developed showed that limiting access to workplace parking was the most effective way of reducing car use for work trips. On the other hand, free and generous parking supply increases it considerably.
A general trend in recent years is the transition from minimum to maximum parking standards or a combination of the two. In a desire to reduce or more effectively manage motor vehicle traffic in cities, municipal authorities often decide to apply maximum parking standards for urban centres18, newly constructed buildings or renovation projects. This was the case not long ago in São Paulo.19 In Europe, this approach is used by cities in Belgium, France, Germany, Italy, Switzerland, the Netherlands and Great Britain.20
The aim of the paper is to present the results of research of parking standards conducted among the consultants/employees of municipalities involved in developing municipal
spatial plans, as well as to give an overview of parking standards in 52 municipalities in Slovenia.
In recent years, Slovenian municipalities have been working intensively on the issue of the excessive use/presence of cars in urban centres, often an outcome of the oversupply of free parking. With the development of several Sustainable Urban Mobility Plans [SUMPs], many municipal administrations find that a Municipal Spatial Plan [MSP] plays an important role in developing the transport system. Namely, it defines the key spatial conditions and spatial development requirements for the future growth. An important part of these are parking requirements for new developments, which are, once the MSP is confirmed, obligatory for the whole municipal area, even if further detailed plans are developed for individual sites.
In the research framework, we attempted to identify the level of development in Slovenian towns according Mingardo's three-phase scale21 as well as to establish the planned and recommended steps for further developing parking policy and management approaches. Based on the findings, our aim was to identify the challenges the municipalities face and the problems with the current approach while making some proposals to avoid such problems in the future.
The research was conducted as part of the project “Analysis and approaches for redesign of urban parking in relation to transport policy” financed by the Ministry of the Environment and Spatial Planning of the Republic of Slovenia. The project formed part of activities to support the development of the new Spatial Order of Slovenia.
A combination of two methods was used to analyse the current parking standards in Slovenian municipalities. The authors made structured interviews with representatives of companies who prepared spatial plans and the employees of municipalities who tackle this subject as part of their daily work. In addition, we prepared an overview of parking standards in the current MSPs.
The interviews included a structured conversation about the approach taken to parking standards, relevant challenges and possible changes to the approach. The questions for the planners tried to identify the source of the standards proposed to municipalities, the approaches to adjusting these standards to the specific features of each municipality, any potential changes in the approach over time, and expectations of government support.
The first group of interviewees included consultants that had prepared MSPs in the past few years. The consulting companies were selected from a list of those involved in preparing spatial plans in the 52 municipalities included in further analysis. Many of these municipalities had their spatial plans made by the same few companies. We conducted four interviews with representatives of those companies.
The second group of interviewees included municipal employees in charge of spatial planning from three types of municipalities: urban (also called city) municipalities, small municipalities and municipalities with a pronounced tourist character. We selected two to three municipalities for each of these three types. In urban municipalities with a well-developed municipal administration, interviews were conducted with several employees.
Urban municipalities are large and more complex. The problems they experience are more pronounced since they generally function as gravitational centres of wider functional regions that attract daily commuters from nearby municipalities. Commuters try to find parking in urban municipalities as part of their daily migration. Such municipalities are beset by many parking problems. Apart from those related to residents and their daily activities, there is also demand for work-related parking.
Small municipalities are usually located in the hinterlands of larger ones. They have a smaller population and a smaller municipal administration. The lack of distinctive urban centres and the dispersed population make car use in these areas even more extensive. People rely on their cars even for short trips due to the inadequate walking and cycling infrastructure.
Tourist municipalities are subject to different pressures. Besides everyday problems, they face disproportionate pressure in summer or winter tourist season. The number of cars seeking parking can more than double in peak tourist season.
The second part of the research, i.e. an overview of parking standards, involved 52 municipalities, of which 46 had adopted their existing spatial plans after 2009, and 8 older versions called Spatial Development Conditions, but were in the final stage of renewal. Different types of municipalities were included, namely with respect to size, number of residents, central role, regional position, etc.
The overview included a comparison of the set parking standards, major deviations and any potentially deficient or problematic definitions. We also analysed which elements of the facilities or locations (if any) were considered in the definition of the parking standards.
• Interviews with consultants involved in developing municipal spatial plans - Several companies in Slovenia are engaged to prepare MSPs. The consultants working in these companies provide expert support to municipalities and ensure the professional correctness and compliance of documents with applicable legislation. This is particularly important in small municipalities with an understaffed administration where a single employee is responsible for wide range of expert fields and is thus finds it difficult to follow the trends in a specific field.
Parking standards are a relatively small part of the transport planning chapter in MSPs. The planners thus report that their clients (municipalities) do not invest much attention in them while drafting the plan. Most often, the standards already in place are used as a starting point.
The planners identified the document Technical Standards for Designing and Equipping Urban Transport Areas as their basic source.22 The document was already made in 1991 and in the introduction the authors highlight the fact that Slovenia has not yet conducted comprehensive studies of parking in general and specific needs for parking areas for different programmes and building typologies. Therefore, the authors only state the guiding values sourced from foreign literature, which are applied with an acknowledgement of their origin and lack verification.
As Shoup23 warns, such standards were most often created after the planners counted the maximum number of cars for specific programmes during peak hours (without considering the parking management elements or prices) and transformed these into parking standards for new similar areas. The areas the experts observed were often suburban and had poorly public transport connections, as corroborated by Litman.24 Although those values had not yet been tested in local circumstances in Slovenia, the mentioned standards became the basis for parking standards for the next 30 years due to their comprehensiveness and the lack of comparable more recent literature on the subject.
Another important source identified by many planners is the Expert Bases for Stationary Transport in the City of Ljubljana.25 Based on
21 Mingardo, 2015: 271
22 Kastelic et al., 1991
23 Shoup, 1997: 4
24 Litman, 2016: 11
25 LUZ, 2012
literature, examples of good practice from abroad and evaluations of some pilot areas, the document proposes amendments and supplements to the parking standards adopted by the City of Ljubljana. Apart from the basic parking standards, it explains additional measures such as the city-wide transport policy, parking zones, mobility plans and cycling parking standards. Most other municipalities are not active with regard to most of these elements, but Ljubljana has already introduced some of them.
Based on these two sources, the concept most frequently used in municipalities is to use simple minimum parking standards related to the surface area of a planned activity or the number of users (residents, employees, visitors, etc.). Particularly in small municipalities, a long list of envisaged activities is considered unnecessary and planners have often tailored the set of standards to the activities that were planned in the relevant municipality. This also applies to individual building typologies. For example, in small municipalities the typology of single family and terraced buildings is typically applied for residential buildings, which is why standards for multi-dwelling buildings are not defined at all.
Based on the planners’ statements, the basic standards were not fundamentally adjusted to suit the municipality’s characteristics. A similar standard was established for small and large municipalities, for urban and suburban areas and regardless of the new development area size.
In rare cases, the planners reported that some minor corrections of the standard were made based on actual experience with a specific programme. If corrections were made, they failed to conduct tests in different urban situations to determine whether the new standard was more appropriate than the previous one, simply due to a lack of funds and time. Some planners thus confirmed they were unsure whether the definition of specific standards in spatial plans was appropriate and so were waiting for an evaluation to be made during the planning of specific investments.
Nevertheless, the planners reported certain changes in this area. Thanks to activities related to the development of SUMPs in municipalities, awareness about the overlapping of spatial planning and transport planning has grown, along with recognition of the impact a large supply of parking has on residents’ travel habits. Therefore, some planners reported a downward trend in the number of required parking spaces, especially in urban centres. The possibility of more flexible standards has been seen, for example, in Nova Gorica where a partial reduction of
parking requirements has been introduced as an option if an investor provides more bicycle parking areas.
The flexibility of standards was often mentioned as a starting point that should be developed reasonably for the purpose of defining parking demands. The planners often warned that it was difficult to envisage all urban situations and the specifics of locations that might influence parking requirements. Accordingly, in the future, they would like the government to stipulate basic guidelines regarding the definition of parking requirements and the principles to abide by. In their opinion, the wording of the standard should remain as flexible as possible to maximise its applicability.
To conclude, the main messages arising from these interviews are:
Parking standards are mostly seen as an insignificant part of the chapter on spatial plans.
Established (but outdated) standards are generally used as a source, without any further considerations.
No adaptation of the standards to local specifics is made.
Some changes in this area related to sustainable urban mobility plans have been reported in recent times.
• Interviews with representatives of municipalities - In contrast to the consultants who report that parking standards are a small topic in spatial plans, the representatives of the municipalities commented that parking is a pressing issue/challenge in the area of transport. All municipalities report a scarcity of available parking. Approaches to managing this challenge vary from one municipality to another, and only a few are linking these difficulties to parking standards.
The applicable documents that stipulate parking standards also vary considerably.
Some municipalities use quite old spatial plans, others update them regularly. Most municipalities have already adopted new plans in the last 10 years, but not all of them contain defined parking standards.
Especially tourist municipalities, where the pressure on available parking spaces is substantially greater during the tourist seasons, see a solution to these problems in the construction of large parking areas (Zreče), parking garages (Kranjska Gora) or even a network of parking garages (Piran). The municipal representatives are aware that it is extremely expensive to construct such parking facilities and that, outside the tourist season, the latter would be underutilised.
In relation to the existing standards in applicable spatial plans, the municipal representatives are mostly satisfied but still report certain challenges. For example, the Municipality of Piranis made up of very different settlements, such as the historic town of Piran, the hoteloriented Portorož and mostly residential town of Lucija. Since it is problematic to use the same standard in settlements that are so unalike, separate studies for all of the parking areas were commissioned.
If the actual cases in municipalities show that any of the standards is inappropriate, they amend it within the framework of amendments to the MSP. This procedure is complex and time-consuming, explaining why such changes are neither fast nor large.
Most representatives of municipalities assume that in the future parking standards within spatial plans will again be formulated based on the goals set in SUMP. The process of preparing a SUMP motivated most of them to consider a more in-depth treatment of the parking policy that also includes re-examining parking standards (Table I).
Another challenge in the definition of parking standards are the areas with special traffic
Type of building (selection for presentation)
Technical Standards for Designing and Equipping Urban Transport Areas (Kastelic et al., 1991)
Number of parking spaces in the existing spatial plans (situation in 2018) Single
Abbreviation:
arrangements that should be established based on the SUMP. Pedestrian zones and other areas with restricted motor vehicle traffic access are often established in town centres where residents, businesses and other activities are closely intertwined. Depending on the regulation, access to these areas may be limited in terms of time or completely limited, which also affects access to parking areas in those areas. The legislation allows parking to be provided in other appropriate areas that at most are 200 m away from the building, although there are considerable problems related to the ownership of areas near existing buildings and residents’ unwillingness to give up parking next to their own buildings.
Another challenge noted by the municipal representatives is the comprehensive renovation of characteristic areas in settlements, such as housing estates or complete blocks of streets. Traffic currently operates in many of them, even if the number of parking spaces available for residents and users is substantially below the standard. However, in order to obtain permits for renovation, the managers of such areas must ensure compliance with the standard, which is often impossible in terms of the space available.
The main messages emerging from the interviews with the municipal representatives are:
Parking is viewed as an important challenge in towns, but parking standards are not generally considered as an important tool for addressing this.
Parking standards are not part of the spatial plans in all municipalities and most municipalities rely on outdated parking standards.
Where they exist, parking standards are established for the whole municipality without distinguishing between urban and surrounding parts.
The approach to tourist areas, pedestrian zones and other more complex urban settings is more challenging.
• An overview of parking standards in Slovenian municipalities - A comparison of parking standards in the spatial planning documents of 52 municipalities confirmed the statements made in the interviews. In most municipalities, parking standards are defined very similarly and do not vary from the Technical Standards for Designing and Equipping Urban Transport Areas in terms of figures (Table II).26
Some standards see minor adjustments and simplifications between the municipalities, as the experts mentioned. Small municipalities prescribe parking standards in their spatial planning documents for a smaller number of programmes. Yet, due to reduced accessibility by alternative means of transport and greater dependence on car use, they often stipulate higher parking requirements.
Bigger steps in the development of modern parking requirements have been taken by some urban municipalities, particularly the City of Ljubljana. However, the domain of parking policy remains fragmented among different topics and their strategies. Thus, parking standards continue to be a small part of the spatial plan and parking policy, which in the case of Ljubljana is also not officially formulated.
All municipalities included in the study apply the minimum parking standards. In a few cases, it can optionally be reduced (in Ljubljana and Nova Gorica; in preparation in Maribor). In all municipalities except Ljubljana, the same standards apply to the entire municipality, regardless of the urban situation.
Individual differences can be found in the more commonly applied standards, such as parking for residents and other types of accommodation. The national Rules on Mini-
mum Technical Requirements for the Construction of Residential Buildings and Apartments stipulate that at least one parking space must be provided for each apartment on the building site, unless stated otherwise in the applicable spatial planning document. Certain municipalities have substantially increased this requirement, e.g. in Komenda 3 parking spaces per housing unit and in Trzin 1 parking space per 50 m2 of residential floor area is required. The only two municipalities in our study where it is possible to have fewer parking spaces are the City of Ljubljana (in the framework of parking zones with reduced requirements) and the Municipality of Žalec where a 0.5 parking space is envisaged per housing unit in the old town.
The conclusions of the overview of existing parking standards in municipalities are the following:
Most existing parking standards in spatial plans are the same or similar as in the outdated technical standards.
Only minor differences in standards are seen among the municipalities.
Minimal parking standards are in place in almost all cases.
Reduced parking demands are only exceptionally possible.
The results of the study show that, although all stakeholders perceive parking problems to be a major transport challenge, the role and importance of parking standards has not yet been acknowledged when seeking to manage it. In Slovenian municipalities, parking standards are dealt with superficially and without any clear objectives, with only a few exceptions. Apart from Ljubljana, none of the standards in the spatial planning documents accounts for the type of area (urban, suburban, rural) or the accessibility of a location with other means of transport. The objectives stipulated in the SUMP have yet to be incorporated in spatial plans.
According to Mingardo’s parking policy development scale, nearly all Slovenian towns and municipalities are in the first development phase. Individual elements indicating a shift to the second phase are being developed in the municipalities of Maribor and Nova Gorica. The City of Ljubljana is firmly in phase two and has already been developing elements of the third one. We can assume that in the years to come many municipalities will have to put more focus on this issue, giving a window of opportunity to evaluate the existing parking standards and establish a new, more flexible and effective system.
It is difficult to predict what the common approach will look like. The municipalities want the government to provide guidelines in this area. Such an approach is also recommended by experts working on the COST project27 which deals with parking issues. Namely, they encourage the introduction of maximum parking standards but warn that the exact values of standards must not be stipulated by national legislation but provided only as a guideline to enable adjustments to the specific features of a space.
Rowe28 also pointed out the flexibility of standards, claiming that simple standards where only one figure is defined for a specific use, regardless of the location, are an inappropriate tool to properly define the number of parking spaces required. The research conducted by Christiansen29 on the urban environment and parking shows that the effects of restricted parking diminish with distance from the urban centre. In other words, restrictions on parking have the strongest effect in densely populated areas, whereas in less densely populated ones they are not as efficient or even necessary.
Still, the issue of parking policy (including parking standards) must be tackled innovatively and comprehensively. Pogačar and Šenk30 found that, in order to achieve the objectives related to the transformation of space, such as decrease of car domination in public space, towns are increasingly also applying - besides traditional approaches like strategic and implementing spatial plansmodern approaches such as demonstration and pilot projects. These approaches include the more active participation of stakeholders, especially residents, which increases their acceptability and legitimacy.
Developed towns are testing additional elements of parking standard flexibility. In his article, Rye31 presents the experience of British towns upon introducing mobility plans that enable parking standards to be substantially reduced if the investor ensures the location’s good accessibility by other transport means. Shoup32 provides some examples of cities that allow the investor to pay a one-off fee for each parking space it does not build. With these funds, the city builds and maintains public parking areas and improves other types of access to the locations. It is therefore a matter of urgency for cities to also in-
27 COST, 2005: 11
28 Rowe, 2013: 26
29 Christiansen et al., 2017: 204
30 Pogačar, Šenk, 2018: 175
31 Rye, 2011: 242
32 Shoup, 1999b: 2
33 Ažman Momirski, 2018: 165
34 Mukhija, Shoup, 2006: 296
clude as part of the implementation of their urban transport policies, besides a supply of public parking, active participation and negotiation with private stakeholders to act in the public interest on privately owned land.33
Mukhija and Shoup34 recommend five strategies for cities to improve the parking situation and positively affect the quality of the urban environment: limiting the number of new parking spaces and enhancing the arrangement of parking areas as well as improving the quality of the design of on-street parking, parking garages and, finally, private parking areas. The authors warn that emphasis in the planning of parking areas must shift from the quantity to the quality of supply. Funds for improving parking supply quality
can in their opinion derive from the reduced number of parking spaces required by parking standards.
To sum up, in future parking policy must become an integral part of spatial and transport planning. Judging from experience, partial consideration of the issue only aggravates parking problems or moves them from one urban area to another. Parking standards are a key tool of parking policy that should be applied in both, spatial and transport planning. To achieve concrete changes in accessibility in towns and to develop sustainable mobility, these two areas must be better integrated.
[Written in English by the authors; proof-read by Murray James Bales]
1. Ažman Momirski, L. (2018), Negotiating dynamic variables in urban regeneration process: Case study of the degraded Kranj railway station area, “Prostor”, 26 (1 /55/): 156-169, Zagreb; https://doi.org/10.31522/p.26.1(55).12
2. Cats, O.; Zhang, C.; Nissan, A. (2016), Survey methodology for measuring parking occupancy: Impacts of an on-street parking pricing scheme in an urban center, “Transport Policy”, 47: 55-63; https://doi.org/10.1016/j.tranpol.2015.12.008
3. Christiansen, P.; Engebretsen, Ø.; Fearnley, N.; Usterud Hanssen, J. (2017), Parking facilities and the built environment: Impacts on travel behaviour, “Transportation Research, Part A, Policy and Practice”, 95: 198-206; https:// doi.org/10.1016/j.tra.2016.10.025
4. COST (2005), Parking policies and the effects on economy and mobility, Report on COST Action 342; http://www.europeanparking.eu/media/1207/cost-action-342-final-report-1.pdf, [5.7.2018]
5. Ferguson, E. (2004), Zoning for Parking as Policy Process: A Historical Review, “Transport Reviews: A Transnational Transdisciplinary Journal”, 24 (2): 177-194; https://doi.org/10.1080/ 0144164032000080485
6. Guo, Z.; Ren, S. (2012), From minimum to maximum: Impact of the London parking reform on residential parking supply from 2004 to 2010, “Urban Studies”, 50: 1183-1200; https://doi. org/10.1177/0042098012460735
7. Jacobs, J. (1961), The death and life of great American cities, Vintage, New York
8. Kastelic, T.; Breška, Z.; Čertanc, N.; Fajfar, D.; Huč, T.; Juvanc, A.; Lipar, P.; Logar, I.; Maher, T.; Mladenović, M.; Pavčič, T.; Peklaj, A.; Sajovic, J.; Žeželj, M.; Žura, M. (1991), Tehnični normativi za projektiranje in opremo mestnih prometnih površin, FAGG, Prometnotehniški inštitut, Ljubljana
9. Kodransky, M.; Hermann, G. (2011), Europe’s parking U-turn: From accommodation to regulation, Institute for Transportation and Development Policy, New York
10. Li, F.; Guo, Z. (2014), Do parking standards matter? Evaluating the London parking reform with a matched-pair approach, “Transportation Research Part A”, 67: 352-365; https://doi. org/10.1016/j.tra.2014.08.001
11. Litman, T. (2008), Parking Management Best Practices, American Planning Association, Chicago, Illinois
12. Litman, T. (2011), Why and How to Reduce the Amount of Land Paved for Roads and Parking Facilities, “Environmental Practice”, 13 (1): 38-46; https://doi.org/10.1017/S1466046610000530
13. Litman, T. (2016), Parking Management: Strategies, Evaluation and Planning, Victoria, BC, CA: Victoria Transport Policy Institute; http://www. vtpi.org/park_man.pdf [5.7.2018]
14. Litman, T. (2018), Land Use Impacts on Transport. Victoria, BC, CA: Victoria Transport Policy Institute; www.vtpi.org/landtravel.pdf [7.7.2018]
15. LUZ (2012), Strokovne podlage za mirujoči promet v MOL, Ljubljana: Mestna občina Ljubljana; https://urbanizem.ljubljana.si/index4/JR/files/05.pdf [5.7.2018]
16. Manville, M.; Shoup, D. (2005), Parking, People, and Cities, “Journal of Urban Planning and Development”, 131 (4): 233-245; https://doi. org/10.1061/(ASCE)0733-9488(2005)131:4(233)
17. Milosavljević, N.; Simicević, J.; Maletić, G. (2010), Vehicle parking standards as a support to sustainable transport system: Belgrade case study, “Technological and Economic Development of Economy”, 16 (3): 380-396; https://doi. org/10.3846/tede.2010.24
18. Mingardo, G.; van Wee, B.; Rye, T. (2015), Urban parking policy in Europe: a conceptualization of past and possible future trends, “Transportation Research Part A: Policy and Practice”, 74: 268-281; https://doi.org/10.1016/j.tra. 2015.02.005
19. Mukhija, V.; Shoup, D. (2006), Quantity versus quality in off-street parking requirements, “Journal of the American Planning Association”, 72 (3): 296-308; https://doi.org/10.1080/01944 360608976752
20. Pogačar, K.; Šenk, P. (2018), Alternative approaches and tools for the transformation of streetscapes; Direct physical interventions and different modes of participation, “Prostor”, 26 (1 /55/): 170-183, Zagreb; https://doi.org/10.31522 /p.26.1(55).13
21. Rowe, D. (2013), Do land use, transit, and walk access affect residential parking demand?, “Ite Journal”, 83 (2)
22. Rye, T.; Green, C.; Young, E.; Ison, S. (2011), Using the land-use planning process to secure travel plans: an assessment of progress in England to date, “Journal of Transport Geography”, 19 (2); https://doi.org/10.1016/j.jtrangeo.2010.05.002
23. Shoup, D.C. (1997), The High Cost of Free Parking, “Journal of Planning Education and Research”, 17 (1): 3-20; https://doi.org/10.1177/073 9456X9701700102
24. Shoup, D.C. (1999a), The problem with minimum parking requirements, “Transportation Research Part A: Policy and Practice”, 33 (7-8): 549-574; https://doi.org/10.1016/S0965-8564 (99)00007-5
25. Shoup, D.C. (1999b), In Lieu of Required Parking, “Journal of Planning Education and Research”, 18 (4): 307-320; https://doi.org/10.1177 /0739456X9901800403
26. Shoup, D.C. (2005), The high cost of free parking, American Planning Association, Chicago
27. Statistični urad Republike Slovenije (2018), Prebivalstvo po starosti in spolu, občine, Slovenija; http://pxweb.stat.si/pxweb/Dialog/varval.asp ?ma=05C4002S&ti=&path=../Database/Dem_ soc/05_prebivalstvo/10_stevilo_preb/20_05C 40_prebivalstvo_obcine/&lang=2 [2.7.2018]
Source Izvor
Illustration Source Izvor ilustracije
Fig. 1 Photo: E-fronta
Summary Sažetak
Pregled pristupa u slovenskim općinama
Parkiranje je iznimno važan element prometne mreže i ima snažan utjecaj na čitav prometni sustav. Parkirališta predstavljaju za društvo velik trošak i konflikti oko parkiranja među najčešćim su problemima s kojima se suočavaju projektanti, planeri i drugi. Nedostatak parkirnih mjesta najveći je problem prometa, čak i kada parkirališta zauzimaju značajne površine dostupnih gradskih prostora. Taj utjecaj na promet i prostorno planiranje predstavlja glavnu motivaciju za integraciju prostornog i prometnog planiranja. Gradovi odgovaraju na taj izazov na različite načine kroz politiku parkiranja. Jedan od ključnih elemenata politike parkiranja jest osiguravanje novoizgrađenih parkirnih prostora kako je to predviđeno standardima parkiranja. Glavna svrha standarda parkiranja jest osigurati da se na određenoj lokaciji izgradi odgovarajući broj parkirnih mjesta. Cilj je spriječiti da neka nova nekretnina, npr. nova poslovna zgrada, uzrokuje probleme s parkiranjem u okolici, odnosno u stambenim zonama u blizini. Ako se ne osigura dovoljno parkirnih mjesta, događa se prelijevanje parkirnih mjesta na obližnje površine. Stoga su najčešći i najvažniji minimalni standardi parkiranja. Ipak, već neko vrijeme korištenje isključivo minimalnih standarda parkiranja podvrgnuto je ozbiljnoj kritici u literaturi. Kritike su utemeljene na dvjema neprikladnim pretpostavkama koje se formiraju pri utvrđivanju minimalnih standarda parkiranja: da cijene parkiranja ne utječu na potražnju parkiranja i da osiguranje parkirališnih mjesta ne smije ovisiti od troškovima njihove izgradnje. Kada ima dovoljno parkirnih mjesta, obje pretpostavke potiču korisnike da koriste automobile u što većoj mjeri. Neki gradovi stoga uvode maksimalne standarde parkiranja u područjima gdje postoje alternativni oblici prijevoza. U posljednje vrijeme slovenski gradovi i općine intenzivno rade na proble-
mu pretjeranog korištenja/prisutnosti automobila u gradskim središtima, što je često posljedica prevelike dostupnosti besplatnog parkiranja. S razvojem nekoliko planova održive urbane mobilnosti [Sustainable Urban Mobility Plans - SUMPs] u mnogim se općinama smatra da ti planovi imaju važnu ulogu u razvoju prometnog sustava. Naime, prostorni plan općine utvrđuje ključne prostorne uvjete, ali i uvjete prostornog razvoja, kao što su standardi parkiranja. Ovaj rad donosi rezultate studije o standardima parkiranja provedene među konzultantima uključenim u razvijanje prostornih planova općina, kao i među predstavnicima općinskih tijela. Rad također donosi pregled standarda parkiranja u više od pedeset općina u Sloveniji. Rezultati pokazuju da standardi parkiranja čine relativno malen i ne odviše značajan dio planiranja prometa u prostornim planovima općina. Konzultanti tako izjavljuju da im njihovi klijenti, tj. oni koji rade u općinama, ne pridaju puno važnosti tijekom izrade planova. Već utvrđene tablice standarda parkiranja tipično se koriste kao početna točka sa samo manjim prilagodbama tijekom razrade plana. Nasuprot tome, predstavnici općina nalaze da je parkiranje urgentan problem i izazov u području prometa. Sve općine izvještavaju o manjku parkirnih površina. Pristupi tome problemu razlikuju se od općine do općine i samo njih nekoliko povezuje ove teškoće sa standardima parkiranja ili čak upravljanjem parkiranjem. Usporedba standarda parkiranja u prostornim planovima u pedeset dvije općine potvrdila je tvrdnje stručnjaka uključenih u razvoj tih planova, kao i predstavnika općina. Standardi parkiranja definirani su vrlo slično u većini općina i ne razlikuju se u brojkama od zastarjelog vodiča iz ranih devedesetih godina 20. stoljeća. Zajednički standardi parki-
ranja utvrđeni su za cijelu općinu bez obzira radi li se o urbanom ili prigradskom području. U općinama nekih gradova poduzeti su koraci prema utvrđivanju modernih uvjeta parkiranja. Planovi upravljanja mobilnošću i fleksibilni standardi parkiranja testiraju se, ali s različitim stupnjem uspješnosti. Dodatni izazovi javljaju se u područjima s većom potražnjom ili smanjenom dostupnošću parkirnih površina, kao što su turistička područja, pješačke zone ili neki drugi složeniji urbani prostori. Premda svi dionici uočavaju problem parkiranja kao glavni izazov prometa, rezultati istraživanja pokazuju da uloga i važnost standarda parkiranja još uvijek nije prepoznata. U slovenskim se općinama standardi parkiranja uzimaju površno i bez jasnih ciljeva, osim u tek nekoliko iznimaka. Možemo pretpostaviti da će se u budućnosti mnoge općine morati ozbiljnije suočiti s tim problemom i omogućiti valoriziranje postojećih standarda parkiranja te utvrditi nov, fleksibilniji i učinkovitiji sustav. Početni su koraci u tom smjeru već prepoznati kao rezultat aktivnosti povezanih s razvojem planova održive urbane mobilnosti u općinama. Svijest o preklapanju prostornog planiranja prometa povećala se uz prepoznavanje utjecaja koji ima dobra opskrbljenost parkirnim prostorima na navike stanovnika u pogledu prometa. Da bi se došlo do značajnijih pomaka, politika parkiranja mora postati integralni dio i prostornog i prometnog planiranja u budućnosti. Sudeći prema dosadašnjem iskustvu, djelomično bavljenje tim problemom samo pogoršava problem parkiranja ili ga prebacuje iz jednoga urbanog područja u drugo. Standardi parkiranja mogu biti važan instrument u prostornom i prometnom planiranju. Kako bi se postigle istinske promjene u pogledu dostupnosti parkirnih površina u gradovima i razvila održiva mobilnost, ova će se područja morati blisko povezati.
Biographies
Biografije
luka mladeNoviČ, PhD, is a researcher in the fields of sustainable mobility and urban planning. He is engaged in ensuring the conditions for urban walking and cycling using different approaches, from strategic planning within sustainable urban mobility plans to promotion.
AljAž PlevniK, PhD, is a researcher in the fields of transport planning and spatial planning. In recent years, he has mainly been involved in the integration of transport and spatial planning, sustainable urban mobility planning and mobility management.
Dr.sc. luka mladeNoviČ bavi se istraživanjima u područjima održive mobilnosti i urbanističkog planiranja. Uključen je u projekte osiguravanja uvjeta za pješake i bicikliste u gradovima putem različitih pristupa od strateškog planiranja unutar održive urbane mobilnosti do promocije.
Dr.sc. AljAž PlevniK bavi se istraživanjima u područjima planiranja prometa i prostornog planiranja. Posljednjih godina bavi se primarno integracijom prometa i prostornog planiranja, planiranjem održive urbane mobilnosti i upravljanjem mobilnošću.
Tabl. I. Pregled ideja, radionica „Designathon Zagreb” Table I Ideas Overview, “Designathon Zagreb” Workshop
Ideja Ilustracija (autori ideje i prototipa)
Vozilo koje pronalazi odbačeni otpad, uvlači ga u sebe, kao i nečisti zrak koji pročišćava, zatim detektira vrstu materijala koji je našao te ga nosi u tvornicu na recikliranje za ponovnu upotrebu.
Tin (7), Aner (7) i Tibor (7)
Čitav sustav koji se sastoji od broda, splavi i tvornice, a služi za skupljanje otpada i štetnih tvari koje plutaju po morskim površinama. Ideja je očistiti morsku površinu, a potom poslati skupljeni otpad u tvornicu na razvrstavanje i prenamjenu, tj. stvoriti novi ciklus odbačenog materijala.
Ursula (7), Maša (12) i Karla (11)
Uređaj koji nas upozorava da ne bacamo smeće i koji širi ljubav.
Amadeo Valerije (8), Lea (8) i Matko (8)
Stanica za pročišćavanje zraka od štetnih plinova, s kompletnim procesom uvlačenja plinova, filtriranja i vraćanja čistih čestica u atmosferu.
Ursula (7) i Gita (8)
Robot koji reciklira i pogon koji skuplja otpad, odnosno koji od prikupljene plastike, stakla i metala stvara novi građevinski materijal.
Karlo (8), Ante (11), Leon (8) i Matej (8)
Sveučilište u Zagrebu Arhitektonski fakultet
HR - 10000 Zagreb, Kačićeva 26 morana.pap@arhitekt.hr roberto.vdovic@arhitekt.hr bojan.baletic@arhitekt.hr
Pregledni znanstveni članak https://doi.org/10.31522/p.27.2(58).12
UDK 7.01:303:001.8 ”19/20”
Tehničke znanosti / Arhitektura i urbanizam 2.01.01. - Arhitektonsko projektiranje Članak primljen / prihvaćen: 29. 5. 2019. / 16. 12. 2019.
University of Zagreb Faculty of Architecture Croatia - 10000 Zagreb, Kačićeva 26 morana.pap@arhitekt.hr roberto.vdovic@arhitekt.hr bojan.baletic@arhitekt.hr
Scientific Subject Review https://doi.org/10.31522/p.27.2(58).12
UDC 7.01:303:001.8 ”19/20”
Technical Sciences / Architecture and Urban Planning 2.01.01. - Architectural Design
Article Received / Accepted: 29. 5. 2019. / 16. 12. 2019.
Design Thinking edukacija inovacija kreativnost suradnja
Upotreba design thinking metode približava praktično rješavanje problema i način razmišljanja u kojem se korisnik nalazi u središtu, što vodi do inovacije koja može dovesti do diferencijacije i konkurentske prednosti. Rad nudi objašnjenje pojma i metode design thinkinga, povijest i pozadinu, te pregled i vizualizaciju etapa procesa inovativnog dizajna. U radu su također izloženi primjeri design thinking metode u znanstvenom istraživanju, edukaciji i poslovnoj praksi.
Design Thinking education innovation creativity collaboration
The use of design thinking method approaches practical problem solving and the way of thinking in which the user is located in the center, which leads to the innovation that can lead to differentiation and competitive advantage. The paper provides an explanation of the concept of design thinking method, history and background, as well as an overview and a visualization of the stages of the innovative design process. The paper also presents examples of design thinking method in scientific research, education and business practice.
uvod
Prvi problem s kojim se treba suočiti jest sam pojam ‘dizajn’, upravo zbog toga što se nalazi u svakodnevnoj uporabi, a ipak ima specifično i različito značenje pojedinim grupama ljudi. ‘Dizajn’ je istovremeno i imenica i glagol, a može se odnositi ili na krajnji proizvod ili na proces. Ovaj rad ponajprije se bavi dizajnom kao procesom, odnosno kako taj proces funkcionira. Vezu između procesa i proizvoda te krajnjeg korisnika predstavlja design thinking metoda.
• Ideja dizajna kao „načina razmišljanja” u znanosti može se pratiti od 1969. godine i knjige Herberta A. Simona1 pod nazivom The Sciences of the Artificial2, dok knjiga Roberta H. McKima3 Experiences in Visual Thinking4 iz 1973. godine pruža pregled metoda koje približavaju vizualnokreativni proces. Proces generalizacije koncepta ‘dizajn razmišljanja’ započeo je Bryan Lawson5, autor knjige How Designers Think6 iz 1980. godine, a Nigel Cross7 u članku8 iz 1982. godine utvrdio je neke od unutarnjih svojstava i sposobnosti ‘dizajn razmišljanja’ koje su takav način razmišljanja učinile relevantnima u općem obrazovanju.
Metode i pristupe koje arhitekti i urbanisti koriste opisuje pak Peter Rowe9 u knjizi iz 1987. godine pod nazivom Design Thinking, što predstavlja raniju i značajnu uporabu pojma ‘dizajn’ u znanstvenoj literaturi. Rad Roberta McKima proširio je Rolf Faste10 na Sveučilištu Stanford 1980-ih i 1990-ih godina kroz
edukaciju, odnosno podučavajući design thinking kao metodu kreativnog djelovanja. Njegov kolega sa Sveučilišta Stanford David M. Kelley prilagodio je i primijenio design thinking metodu za poslovne svrhe i 1991. godine osnovao je tvrtku IDEO.11
• Različiti pristupi rješavanju problemadizajneri vs. znanstvenici - Godine 1972. psiholog, arhitekt i istraživač Bryan Lawson proveo je istraživanje s ciljem definiranja razlike između dvaju načina traženja rješenja: 1. traženje rješenja usmjereno prema problemu i 2. traženje rješenja usmjereno prema rješenju. Za potrebe provedbe istraživanja odredio je dvije grupe studenata. Prvu grupu činili su studenti završne godine arhitekture, dok su u drugoj grupi bili studenti poslijediplomskoga znanstvenog studija. Grupama je zadao isti zadatak: stvoriti jednostavnu/jednoslojnu konstrukciju od skupa zadanih elemenata obojenih u različite boje. Obujmom konstrukcije bilo je potrebno optimizirati ili crvenu ili plavu boju. Međutim, bilo je neodređenih pravila kojima se uređuje položaj i odnos nekih od elemenata. Lawson je utvrdio sljedeće: znanstvenici su usvojili tehniku isprobavanja odnosno istraživanja niza varijantnih rješenja koja koriste mnogo različitih elemenata/blokova te njihovih kombinacija, i to na način što je više i brže moguće. Na takav način pokušali su povećati informaciju o dopuštenim kombinacijama, jer ako su mogli otkriti pravilo vezano za kombinacije koje su dopuštene, onda su mogli tražiti uređenje koje bi optimiziralo potrebnu boju, što predstavlja način traženja rješenja usmjerenog prema problemu. Nasuprot tome, arhitekti su birali elemente/blokove kako bi postigli odgovarajuće boje obujma. Ako se varijantno rješenje pokazalo kao neprihvatljiva kombinacija, onda su birali sljedeći najpovoljniji
1 Herbert A. Simon (1916.-2001.), američki znanstvenik, ekonomist, sociolog i psiholog, čija su se istraživanja kretala u područja kognitivne psihologije, kognitivne znanosti, računarstva, javne uprave, ekonomije, upravljanja, filozofije znanosti, sociologije i političkih znanosti. Bio je među pionirima nekoliko današnjih važnih znanstvenih domena, uključujući umjetnu inteligenciju, obradu informacija, odlučivanje, rješavanje problema, teoriju organizacije, složene sustave i računalnu simulaciju znanstvenih otkrića.
2 Teza je knjige sljedeća: određene pojave ili entiteti ‘umjetni’ su u smislu da su vezani za ciljeve i svrhe. Drugim riječima, pojave ili entiteti mogu biti drukčiji kada su ciljevi različiti (za razliku od prirodnih fenomena koji se nužno razvijaju prema ‘prirodnim’ zakonima prirode).
3 Robert H. McKim, profesor emeritus, Stanford, Kalifornija, SAD
4 „Gledanje je susret sa stvarnosti svim svojim bićem. Za duboki susret sa stvarnosti, ne može se ostaviti dio sebe iza leđa. Sva osjetila, osjećaji, intelekt, jezik, sposobnosti - sve doprinosi viđenju u potpunosti.” [Robert McKim]
5 Bryan Lawson, profesor emeritus, The University of Sheffield, School of Architecture
6 Autor se u knjizi ponajprije bavi dizajnom u području arhitekture.
element/blok kao zamjenu za dobivanje novoga varijantnog rješenja i tako dalje, sve dok nije otkriveno prihvatljivo rješenje, a to je način traženja rješenja usmjerenog prema rješenju (Sl. 1. i 2.).
Nigel Cross zaključio je da studija Bryana Lawsona sugerira kako znanstvenici pristupaju riješavanju problema koristeći metodu analize, dok arhitekti rješavanju problema pristupaju koristeći metodu sinteze. Design thinking metoda (‘dizajn razmišljanje’) koristi obje metode12, i metodu analize i metodu sinteze, što tvrde i Kelley i Brown.
deFiNicija(e) design thinking - Što?
desiGN tHiNkiNG deFiNitioN(s) - wHat?
Design thinking metoda jest metoda za praktično i kreativno rješavanje problema i pronalaženje rješenja s namjerom ostvarivanja poboljšanoga budućeg rezultata. U tom smislu, to je oblik utemeljenog rješenja/rješenja na bazi13 ili razmišljanja usmjerenog prema rješenju14 - počevši s ciljem - bolja buduća situacija, umjesto rješavanjem konkretnog problema. Uzimajući u obzir sadašnje i buduće uvjete te parametre problema, alternativna rješenja moguće je istraživati istovremeno. Ovakav pristup razlikuje se od analitičke znanstvene metode koja počinje s temeljitim definiranjem svih parametara problema kako bi se stvorilo rješenje. Design thinking metoda identificira i istražuje poznate i ‘nesigurne’ (dvoznačne) aspekte sadašnje situacije kako bi se otkrili ‘skriveni’ parametri i omogućili alternativni putovi koji mogu dovesti do cilja. Iz razloga što je design thinking metoda iterativna, ‘srednja’ rješenja također predstavljaju potencijalna polazišta za alternativne
7 Nigel Cross je britanski akademik, istraživač i pedagog u području dizajna. Profesor emeritus na Design Studies, The Open University, Ujedinjeno Kraljevstvo. Glavni je urednik časopisa „Design Studies”.
8 Cross, 1982.
9 Peter G. Rowe, dekan na Graduate School of Design, Harvard (1992.-2004.)
10 Rolf A. Faste (1943.-2003.), američki dizajner koji je napravio velik doprinos u području dizajna usmjerenog prema korisniku i u dizajn obrazovanju. Poznat je po svojem doprinosu kreativnoj dizajnerskoj praksi ili design thinkingu - pristupu rješavanja problema usredotočenog na percepciju potreba korisnika.
11 Ideo („eye-dee-oh”) je međunarodna dizajn i konzalting tvrtka izvorno osnovana u Palo Altu u Kaliforniji 1991. godine. Tvrtka koristi design thinking metodologiju za dizajn proizvoda, usluga, okruženja, te digitalnih iskustava. [https://www.ideo.com/eu]
12 Analiza i sinteza, kao znanstvene metode, uvijek idu ‘ruku pod ruku’, one nadopunjuju jedna drugu. Svaka sinteza izgrađena je na rezultatima prethodnih analiza, a svaka analiza zahtijeva kasniju sintezu kako bi se provjerili i ispravili rezultati.
13 Engl. solution-based
14 Engl. solution-focused thinking
15 Visser, 2006.
Sl. 1. Znanstvenici nastoje primijeniti razmišljanje usmjereno na problem, odnosno traženje rješenja usmjereno na rješavanje problema. U eksperimentu s elementima/blokovima crvene i plave boje znanstvenici su pokušali s mnogo različitih kombinacija elemenata/blokova na način slučajnog odabira kako bi riješili zadatak.
Fig. 1 Scientists seek to apply problemcentered thinking, that is, to search for problemfocused solutions. In the experiment with the elements and blocks of red and blue, scientists tried many different combinations of elements / blocks in a random way to solve the task.
scenarije i smjerove, što uključuje i redefiniranje inicijalnog problema.
Design thinking koristi divergentno razmišljanje kao način da se osigura mnogo mogućih rješenja istraženih u prvom stupnju, a zatim konvergentno razmišljanje kao način da se rješenja ‘suze’ do konačnog rješenja. Divergentno razmišljanje jest sposobnost ponude različitih, jedinstvenih ili varijantnih ideja pridruženih jednoj temi, dok je konvergentno razmišljanje sposobnost pronalaska ‘ispravnog’ rješenja za navedeni problem. Design thinking potiče divergentno razmišljanje kako bi se zamislila mnoga rješenja (moguća ili nemoguća), a zatim koristi konvergentno razmišljanje kako bi se unaprijedilo i ostvarilo najbolje rješenje. U Tablici II. prikazana je razlika između tradicionalnog razmišljanja i design thinking razmišljanja. Design thinking odnosi se na dizajnski specifične kognitivne aktivnosti koje arhitekti i dizajneri primjenjuju u procesu projektiranja i dizajniranja.15 Ali važno je napomenuti kako metoda design thinking nije namijenjena is-
Sl. 2. Arhitekti primjenjuju tehniku rješavanja problema usmjerenog na problem rješenja, na način da prvo slijedi razvrstavanje elemenata/blokova prema boji (razdvajanje crvenih i plavih elemenata), a poslije slijedi pokušavanje izgradnje rješenja
Fig. 2 Architects apply a problemsolving technique focused on the problem of the solution, by first sorting the elements/blocks by color (separating the red and blue elements), and then later trying to build the solution
Tabl. II. Tradicionalno razmišljanje vs. design thinking
Table II traditional thinking vs. design thinking
Tradicionalno razmišljanje
Design thinking (dizajn razmišljanje) besprijekorno planiranje metoda pokušaja i pogrešaka izbjegavanje neuspjeha rani / brzi neuspjeh rigorozna analiza rigorozno testiranje prezentacije / izlaganja eksperimentiranje istraživanje korisnika duboko ‘uranjanje’ korisnika periodički kontinuirano razmišljanje izvođenje
Sl. 3. Shematski prikaz inovacijskog postupka Fig. 3 Schematic illustration of the innovation process
Sl. 4. Design Thinking proces - etape (prema analizi izvora)
Fig. 4 Design Thinking process - phases (according to source analysis)
ključivo arhitektima i dizajnerima, niti je rezervirana samo za kreativne industrije. Ova metoda pomaže u razumijevanju i razvijanju kreativnih načina za rješavanje određenog problema, odnosno uči kako svakom izazovu pristupiti poput kreativca, potiče na drukčije razmišljanje i daje smjernice za pronalaženje inovativnih rješenja. Neovisno o izazovu koji se nastoji riješiti, design thinking uvijek započinje i završava s korisnikom. Riječ je, dakle, o ideologiji podržanoj od strane pratećeg procesa, koja ističe da praktičan i prema korisniku orijentiran pristup rješavanju problema može dovesti do inovacije (Sl. 3.).
design thinking proces - kako?
desiGN tHiNkiNG process - How?
U uvodu je navedeno kako se ovaj rad ponajprije bavi dizajnom kao procesom, odnosno
Tabl. III. Etape design thinking metode (prema analizi izvora)
Table III The phases of design thinking method (according to source analysis)
Etape design thinking procesa Opis
1. Empatija - identifikacija s korisnikom Empatija polazi od premise kako je nužno ne samo razumjeti nego i iskusiti ono što korisnik osjeća i proživljava. U središtu zanimanja nalazi se individua koja istovremeno ima različite strahove, potrebe i želje. Interakcija i promatranje korisnika provodi se u cilju stjecanja uvida u korisnikov unutarnji svijet.
2. Definiranje/Profiliranje - definicija problema
Na temelju prikupljenih informacija, emocija i dojmova u ovoj etapi radi se detaljan profil korisnika. Ovaj korak često je neprocjenjiv jer pomaže u preispitivanju vlastitih stajališta i pretpostavki, koji se promatraju iz nove perspektive. Postavlja se pitanje: je li problem pravilno definiran i razumije li se doista korisnik?
3. Ideacija - razvoj grubih ideja Primjenom različitih kreativnih brainstorming i vizualizacijskih tehnika smišlja se velik broj ideja koje bi korisniku mogle pružiti novo, drukčije i jedinstveno korištenje proizvodom/uslugom. Samo one obećavajuće ideje ili elementi ideja prenose se u sljedeću etapu, a pritom nijedna ideja nije neostvariva.
4. Prototipiziranje - izrada prototipova U etapi izrade prototipova misli se rukama. U ovoj etapi ideje se pretvaraju u funkcionalne, brze i ekonomične prototipove proizvoda, usluga i modela koji se mogu dodirnuti, osjetiti, pomirisati i vidjeti, jednom riječju - iskusiti.
5. Testiranje - u realnim uvjetima
Prototipovi se daju korisnicima u ruke i promatra se kako ih upotrebljavaju u stvarnom okruženju. Nakon toga slijedi povratak u ‘laboratorij’ i na temelju povratnih informacija poboljšavaju se prototipovi te ih se ponovno testira. I tako iznova, sve dok se ne uspije napraviti proizvod ili usluga s kojom se korisnik zaista može pozitivno i emotivno povezati.
6. Implementiranje - provedba U ovoj etapi rješenje je ostvareno i materijalizirano te je dostupno krajnjem korisniku. Samo ako ideja završi provedbom, rezultat je stvarna inovacija.
kako taj proces funkcionira pa je zbog toga, osim objašnjenja koncepta (odgovor na pitanje što?), potrebno pružiti i objašnjenje procesa (odgovor na pitanje kako?).
Design thinking okvir slijedi cjelokupni tok: 1. razumijevanje, 2. istraživanje, 3. materijalizacija. Unutar navedene tri skupine nalazi se šest etapa: 1. empatija, 2. definiranje/profiliranje, 3. ideacija/stvaranje zamisli, 4. prototipiziranje, 5. testiranje, 6. implementacija/ provedba (Sl. 4.).
U prvoj etapi (empatija) provodi se istraživanje s ciljem razvoja znanja o tome što korisnici rade, govore, misle i osjećaju. Razgovara se s mnogo korisnika i izravno se promatra što oni rade, kako razmišljaju i što žele. Cilj je ove etape prikupljanje dovoljnog broja zapažanja kako bi se uistinu moglo početi suosjećati s korisnicima i njihovim perspektivama. U drugoj etapi (definiranje/profiliranje) kombiniraju se sva istraživanja i promatra se gdje kod korisnika postoje problemi. Ističući, odnosno točno određujući potrebe korisnika počinju se isticati i mogućnosti za inovaciju. U etapi definiranja koriste se podaci prikupljeni iz prethodne etape (empatija) kako bi se skupila sva saznanja. Organiziraju se sva zapažanja i povlače paralele između sadašnjih iskustava korisnika. Svrha je ove etape prepoznavanje neispunjene potrebe korisnika. U trećoj etapi (ideacija) radi se o brainstormingu za čitav niz kreativnih ideja koje rješavaju neispunjene potrebe korisnika utvrđene u prethodnoj etapi (etapi definiranja). U etapi ideacije daje se potpuna sloboda, odnosno nijedna ideja ne razvija se predaleko, količina zamjenjuje kvalitetu. Združuju se svi članovi tima i skiciraju različite ideje. Zatim se ideje dijele s drugima, miješaju i preslaguju, te se nastavlja razvijati ‘tuđa’ ideja. U četvrtoj etapi (prototipiziranje) izrađuju se stvarni, taktilni prikazi podskupova ideja. Cilj je ove etape razumijevanje koje komponente ideja funkcioniraju, a koje ne funkcioniraju. Putem povratnih informacija u ovoj etapi također počinje razmišljanje o izvedivosti ideja. Na temelju povratnih informacija dolazi do promjene i zatim ponovne izrade prototipa. U sljedećoj, petoj etapi (testiranje) prototip se stavlja ispred korisnika i provjerava se ostvarivanje ciljeva. Važno je napomenuti kako se tijekom ovih etapa događaju mnoge iteracije. I na kraju, u šestoj etapi (implementacija) ostvaruje se i materijalizira rješenje, koje tada postaje dostupno krajnjem korisniku. Ako je ideja provedena, samo se tada može govoriti o stvarnoj potencijalnoj inovaciji. Uspjeh design thinkinga leži u njegovoj sposobnosti transformacije aspekta korisnikova života. Opis pojedinih etapa procesa prikazan je i u Tablici III.
16 „Startup je tvrtka koja radi na rješavanju problema gdje rješenje nije očigledno, a uspjeh nije zajamčen.”
Rezultat analize dostupne literature i izvora na temu objašnjenja procesa design thinkinga predstavlja ilustrativni i tablični prikaz etapa design thinking procesa (Sl. 4. i Tabl. III.). Zaključak je analize da postoje mnogobrojne interpretacije koncepta i ilustracije procesa design thinkinga, koje se razlikuju u načinu tumačenja, načinu prikaza (linearan, kružni …) i broju etapa, pa je zbog toga u ovome radu prezentiran i prošireni prikaz design thinking procesa (Sl. 5.).
Prema proširenom prikazu, design thinking proces sastoji se od sljedeće tri grupe: 1. razumijevanje inspiracije, 2. istraživanje rješenja i 3. materijalizacija vizije. Svaka od triju spomenutih grupa sastoji se dalje od tri podetape. Prvu grupu, razumijevanje inspiracije, čini sljedeće: 1. razumijevanje, 2. opažanje i 3. sagledavanje. Drugu grupu, istraživanje rješenja, čini sljedeće: 1. zamisao, 2. izrađivanje, 3. provjeravanje. Treću grupa, materijalizacija vizije, čini sljedeće: 1. priča, 2. pokretanje i 3. poslovanje. Opis i pregled etapa prikazan je i u Tablici IV.
Fokus istraživanja design thinkinga u ovome radu primarno je stavljen na prve dvije grupe (razumijevanje inspiracije i istraživanje rješenja), a sekundarno na treću grupu (materijalizacija i vizija), s obzirom na fokus primjene design thinking metode primarno u znanstvenom istraživanju i edukaciji, a sekundarno u praksi i poslovanju.
predNosti design thinking - ZaŠto?
tHe BeNeFits oF desiGN tHiNkiNG - wHy?
Kada se razmišlja o načinu života danas, nije moguće zanemariti društvene probleme s kojima se svijet suočava, kao što su npr. ekološki problemi. Design thinking kao metoda privlači pozornost na prepoznavanje društvenih problema i pomaže u njihovu rješavanju putem inovacija. Upravo design thinking metoda predstavlja trenutačno najbolji alat za prepoznavanje problema, poput ‘stvaranje 1 od 0’, koje je teško razmatrati samo logičkim razmišljanjem.
U design thinkingu ne rješavaju se pitanja i problemi samo s tehnološkog aspekta, već se promatraju uglavnom na temelju sljedećih aspekata zajedno: ljudski (poželjnost), poslovni (održivost) i tehnološki/tehnologija (isplativost). Ono što je posebno u design thinkingu jest to da se koriste metode dizajna koje su poznate i u upotrebi su u svijetu dizajna, kao što je ‘vizualizacija’ kroz skiciranje ideja i ‘prototipiranje’ kroz brzo stvaranje prototipa pomoću dostupnih alata, ali se
[Neil Blumenthal,
tvrtke Warby Parker]
udružuju ljudi s raznolikim rasponom stručnosti s ciljem da zajedničkom suradnjom zajedno kreativno identificiraju i riješe problem. Spomenuta metoda pomaže također i tvrtkama da u današnjem nepredvidivom vremenu postanu agilnije i inovativnije poput startupova.16 Inovacija i kreativnost ključni su čimbenici rasta poslovanja. Design thinking metoda dokazuje da je svatko kreativna osoba, a upotrebom spomenute metode moguće je doći do opipljivog i tržišno testiranog prototipa neke ideje. Važno je napomenuti kako metoda nije rezervirana samo za dizajnere. Ne radi se o dizajniranju, već o kreativnom razmišljanju poput dizajnera. Nije riječ o teoretiziranju, već o stvaranju. Kroz design thinking dolazi se do konkurentnih rješenja koja u svome središtu imaju korisnika i njegove stvarne potrebe.
Odgovor na pitanje zašto, pruža i odgovor na sljedeće pitanje: što se događa kada učenici/
Tabl. IV. Etape design thinking metode (dopuna i dorada)
Sl. 5. Design Thinking proces - etape (prošireno) Fig. 5 Design Thinking process - phases (extended)
Table IV The phases of design thinking method (additions and refinements)
Etape design thinking procesa (razina I.)
Razumijevanje inspiracije
Istraživanje rješenja
Etape design thinking procesa (razina II.) Opis
Razumijevanje - istraživanje problema i razvijanje razumijevanja - sagledavanje istraženoga i određivanje problema
Opažanje
Sagledavanje
Izrađivanje
Zamisao - zamisao kreativnih ideja - izrada stvarnih taktilnih prototipova ideja - provjera reakcija i korigiranje
Provjeravanje
Materijalizacija vizije ‘Priča’ - priča o poticaju, ideji, rješenju, reakcijama - pokretanje pilot-serije proizvoda - određivanje poslovnog modela
Pokretanje
Poslovanje
Sl. 6. Radionica „Making&Sharing”, voditelji: R. Vdović, M. Pap; 7.9.2016. Prvi red: prva etapa radionice - individualne asocijacije na zadanu temu (studentski život); drugi red: interakcija na zadanu temu (studentski domovi); treći i četvrti red: generiranje ideja i izrada prototipova; peti red: izlaganje/prezentiranje
Fig. 6 “Making&Sharing” Workshop, mentors: R. Vdović, M. Pap; 7th September 2016. First row: first phase of the workshop - individual associations on a given topic (student life); second row: interaction on a given topic (student residences); third and fourth row: idea generation and prototyping; fifth row: presentation
Tabl. V. Pregled i opis etapa, zadataka pojedinih etapa, te analize i rezultata radionice „Making&Sharing”, mentori radionice: R. Vdović, M. Pap
Table V Overview and description of the phases, tasks of individual phases, and analysis and results of the workshop “Making&Sharing”, workshop mentors: R. Vdović, M. Pap
Design thinking metoda Etapa radionice Zadatak Analiza / Rezultati
Razumijevanje inspiracije (I.): - razumijevanje - opažanje - sagledavanje
Razumijevanje inspiracije (I.): - razumijevanje - opažanje - sagledavanje
Istraživanje rješenja (II.): - zamisao - izrađivanje - provjeravanje
Materijalizacija vizije (III.): - ‘priča’
Materijalizacija vizije (III.): - pokretanje - poslovanje
01 - individualne asocijacije na zadanu temu (studentski život)
02 - interakcija na zadanu temu (studentski domovi)
01a - Svaki student u nekoliko minuta treba postaviti pet asocijacija na određenu temu (studentski život).
01b - Svaki student treba postaviti asocijacije (prema vlastitom mišljenju) u odnosu na suprotne vrijednosti postavljenoga koordinatnog sustava: sadašnjost <> budućnost individualni <> kolektivni
02a - Svaki student treba dati asocijacije vezane za određenu temu (za studentske domove).
- rezultat: 5´11 asocijacija na temu - analiza: 10-15 izdvojenih asocijacija (učestalo ponavljanje); grupiranje asocijacija u teme (3)
- rezultat: n´11 asocijacija na temu - analiza: 3 izdvojene bitne teme (prema mišljenju studenata): - životni standard - socijalna interakcija - kreativnost
03 - generiranje ideja i izrada prototipova
- promoviranje studentskog doma drugim studentima (brucošima) na određenu temu
Grupa 01
Tema: zdrava hrana / zdrav život
Grupa 02
Tema: kreativnost i interaktivnost
Grupa 03
Tema: multikulturalnost rezultat: - 5´11 ideja u 45 minuta - 11 (8) prototipova u 60 minuta (bez iteracija)
04 - izlaganje - Svaka grupa izlaže/predstavlja svoj rezultat (model); priča o poticaju, ideji, rješenju, reakcije... - reakcije - mogućnost iteracija (opisno, ne praktično zbog trajanja radionice - 1 dan; izrada modela 60 min)
studenti prihvate dizajnersko razmišljanje?
Oni tada rastu s više empatije, postaju sistemski mislioci, postaju ‘pobunjenici’, postaju istraživači, postaju neupadljivo različiti, postaju sposobni rješavati probleme, naučeni su razmišljati divergentno (razmišljanje izvan okvira razmišljajući drukčije o okviru), naučeni su povezivati ideje, postaju spremni za kreativno gospodarstvo i naučeni su poduzimati kreativne rizike.
primjeri design thinking metode applicatioN oF desiGN tHiNkiNG metHod - examples
• Primjer design thinking metode u znanstvenom istraživanju - Design thinking ne razlikuje se mnogo od znanstvene metode koja počinje hipotezom, a putem mehanizma povratnih informacija nastavlja iterativno oblikovati model ili teoriju. Glavna je razlika u tome što su povratne informacije u znanstvenoj metodi uglavnom dokazi dobiveni promatranjem s obzirom na vidljive/mjerljive činjenice, dok su u design thinkingu povratne informacije osigurane kroz potrebe korisnika proizvoda koji se oblikuje.
Design thinking metoda jest dobar alat za korištenje u znanstvenim istraživanjima jer identificira i istražuje poznate i nejasne/dvo-
smislene aspekte trenutačne situacije u nastojanju da se otkriju nepoznati parametri i alternativna rješenja koja mogu dovesti do cilja. Upravo zbog toga što je karakteristika design thinkinga iterativnost, ‘srednja’ rješenja predstavljaju potencijalne polazišne točke alternativnih putova, uključujući redefiniranje početnog problema, u procesu koevolucije problema i rješenja.
Radionica „Making&Sharing”, održana u rujnu 2016. godine tijekom jednoga dana u sklopu rada na znanstvenoistraživačkom projektu CampusLivingLab17, predstavlja upotrebu design thinking metode u znanstvenom istraživanju. Ideja radionice bila je staviti studente u neobičnu situaciju, izbacujući ih iz uobičajene rutine. Glavni alat kojim se ideja radionice ostvarila jest design thinking metoda. Postavljene su dvije pretpostavke: 1. postavljanje studenata u okruženje poput makerspacea18 potiče njihovu kreativnost bez obzira na polje njihova studija; 2. bez obzira na prethodno znanje, rad na odgovarajućem mjestu i u odgovarajućem ambijentu (suradnja i dijeljenje) može rezultirati novim stvarima i stvoriti novu vrijednost. Sudionici radionice (12 studenata, od čega 6 muških i 6 ženskih) birani su na sljedeći način: studenti iz različitih područja studija, studenti različitih spolova, studenti različitih razina iskustava.
Tijekom radionice studenti su u kasnijim etapama radionice pomiješani i razvrstani u grupe na isti način na koji su birani za sudjelovanje na radionici. Tijekom radionice koristili su se različiti postupci, DIY19 resursi, te analogna i digitalna tehnologija. Pregled i opis etapa radionice, zadaci pojedinih etapa, analiza i rezultati prikazani su u Tablici V. (Tabl. V.; Sl. 6.).
Zaključci radionice su sljedeći: 1. pitanje reprezentativne skupine studenata (općenito); 2. asocijacije o studentskom životu - studenti imaju tendenciju za suradnju, rad, projekte; nepostojanje asocijacija vezanih za temu mobilnosti ili transporta (design thinking), 3. asocijacije na temu studentskih domova - uz životni standard, važnost društvenih interakcija, ‘brisanje’ granica (design thinking), 4. jednostavna prilagodba novom okruženju (making&sharing), 5. miješanje disciplina funkcionira dobro (making&sharing), 6. interes za upotrebu novih tehnologija (making& sharing), 7. prekratko trajanje radionice (1 dan) za ponovnu izradu novih ideja, 8. pozitivno iskustvo (općenito). Usto, postavljene pretpostavke na početku radionice potvrđene su, odnosno: 1. postavljanje studenata u
17 Znanstvenoistraživački projekt (8596) „Innovati-ve Green Building Research in the Campus Living Lab” (CampusLivingLab) financiran je od strane Hrvatske zaklade za znanost; voditelj: prof. dr.sc. Bojan Baletić, trajanje: 2014.-2017. [http://www.hrzz.hr/print.aspx?id=1205&pid =8596]
18 Makerspace je, jednostavno definirano, društveni centar s alatima. Makerspace kombinira opremu za proizvodnju, zajednicu i obrazovanje u svrhu omogućavanja članovima zajednice da oblikuju, izrađuju prototipove i stvaraju proizvode što ih ne bi mogli stvoriti resursima dostupnim pojedincima koji rade sami. Ti prostori mogu biti u obliku slobodno organiziranih pojedinaca koji dijele prostor i alate, neprofitne tvrtke, neprofitne korporacije, organizacije koje su povezane ili koje se nalaze u školama, sveučilištima ili knjižnicama te još mnogo toga. Svi su oni ujedinjeni u svrhu pružanja pristupa opremi, zajednici i obrazovanju, a svi su jedinstveni u tome da su uređeni kako bi odgovarali svrsi zajednice kojoj služe. Makerspace predstavlja demokratizaciju dizajna, inženjeringa, izrade i obrazovanja. Radi se o prilično novom fenomenu, ali koji počinje proizvoditi projekte sa značajnim utjecajima. „Makerspace je više od samog prostora, to je mentalitet koji se može i treba podučavati.” [Gerstein, 2014.]
19 DIY = Do it yourself; način gradnje, izmjene ili popravljanja stvari bez izravne pomoći stručnjaka ili profesionalaca
20 Vidi fusnotu 18.
21 Designathon Works je jedinstvena metodologija design thinkinga razvijena za djecu s ciljem osnaživanja njihove kreativnosti kako bi dizajnirala bolji svijet pomoću novih tehnologija.
22 Radionica Designathon Zagreb održana je 12.11.2016. od 9 do 18 sati u Croatian Design Superstore. Radionicu je organizirala udruga Global Children’s Designathon u suradnji s partnerima Dizajn centar Zagreb i Croatian Design Superstoreom, uz podršku nizozemskog veleposlanstva u Hrvatskoj. Koncept radionice razradila je nizozemska organizacija Children’s Designathon po načelima design thinkinga, metodi koja potiče djecu na kreativno razmišljanje i rješavanje određenih problema.
23 Mentori radionice Designathon Zagreb (2016.): Ivana Fabrio, Mia Roth-Čerina, Roberto Vdović, Maša Vukmanović, Margareta Peršić, Deborah Hustić.
okruženje poput makerspacea20 potiče njihovu kreativnost bez obzira na polje njihova studija i 2. bez obzira na prethodno znanje, rad na odgovarajućem mjestu i u odgovarajućem ambijentu (suradnja i dijeljenje) može rezultirati novim stvarima i stvoriti novu vrijednost.
• Primjer design thinking metode u edukaciji - Primjer design thinking metode u edukaciji predstavlja Designathon Works21, koji predviđa okruženje u kojem se njeguje kreativnost i tehnološki know-how kod djece, kako bi se ostvarilo i dizajniralo održivo društvo. Fokus je stavljen na edukaciju djece u smislu novoga načina razmišljanja i rješavanja problema, te pripreme za napredak i snalaženje u brzo mijenjajućem i tehnološki sve složenijem društvu. Metoda i novi način razmišljanja implementira se i u školama. Jedan od načina implementacije i praktične primjene metode u institucijama predstavlja Global Children’s Designathon. Radi se o metodi design thinkinga za djecu u dobi od 7 do 12 godina, koja uključuje razmišljanje i izradu pomoću novih tehnologija. Metodologija se naslanja na design thinking, maker kulturu i maker pokret.
Radionica „Designathon”22, održana u Zagrebu u studenome 2016. godine tijekom jednoga dana, predstavlja primjer upotrebe design thinkinga u edukaciji. Paralelno s održavanjem radionice u Zagrebu održane su i radionice u Amsterdamu, Berlinu, Dublinu, Nairobiju, Rio de Janeiru, Singapuru, Tunisu, Willemstadu i Panjimu.
Na radionici u Zagrebu sudjelovalo je 30-ak djece u dobi od 7 do 12 godina. Djeca su radila na rješenjima za bolje gradove i izrađivala prototipove kako bi jednostavnije podijelili svoje ideje. Tema radionice bila je cirkularna ekonomija, koja je kroz različite primjere iz stvarnoga života djeci objašnjena i približena kako bi shvatili princip. Uz pomoć mentora23, djeca su za rješavanje problema kroz design thinking metodologiju istraživali svoje ideje, izradili prototipove i potom ih prezentirali. Neke od dječjih ideja za održivu ekonomiju budućnosti jesu: roboti koji prikupljaju stare televizore i izdvajaju dijelove što se mogu ponovno upotrijebiti, kvačice za cipele koje vibracijama upozoravaju slijepe osobe da se približavaju opasnoj zoni u prometu, uređaji koji od otpada rade građevinski materijal itd. Neki od radova prikazani su u Tablici I. (Tabl. I.; Sl. 7.).
Postoji čitav niz prednosti povezanih s primjenom design thinking metode u edukaciji, kako za učenike i studente tako i za nastavnike/edukatore i stručnjake, jer metoda nudi učinkovita rješenja za zajedničke izazove i osigurava da ‘gotovi’ rezultati odnosno
Sl. 7. Radionica „Designathon”, Zagreb, 12.11.2016. Prvi red: predstavljanje teme; drugi red: istraživanje i skiciranje ideja; treći red: predstavljanje tehnologije, generiranje ideja i izrada prototipova; četvrti red: izlaganje/prezentiranje
Fig. 7 “Designathon” Workshop, Zagreb; 12th November 2016. First row: introducing the topic; second row: researching and sketching ideas; third row: technology presentation, idea generation and prototyping; fourth row: presentation
Sl. 8. Asociranje etapa design thinking procesa odreðenim dionicima/grupama ljudi
Fig. 8 Assigning phases of design thinking process to specific stakeholders/groups of people
ishodi učenja ostvaruju maksimalne rezultate. Samo neke od najznačajnijih prednosti usvajanja pristupa design thinkinga u edukaciji su sljedeće: 1. omogućen pregled problema iz drugačije perspektive, 2. omogućeno ‘dubinsko’ bavljenje problemom kako bi se utvrdio njegov temeljni uzrok, 3. poticanje inovativnog razmišljanja i kreativnog načina rješavanja problema, 4. osigurano da konačni ishod ispunjava ciljeve i zahtjeve, 5. rezultiranje u iskustvu, što je učinkovitije i korisnije za učenike i studente od tradicionalnog načina prijenosa znanja, i 6. omogućeno stalno proširivanje znanja.
U sklopu paradigme design thinkinga odnosno dizajnerskog načina razmišljanja, učenici / studenti potaknuti su, dakle, na široko razmišljanje o problemima, razvijanje dubokog razumijevanja korisnika i prepoznavanje vrijednosti u doprinosima drugih. Važnost upotrebe design thinking metode u obrazovanju općenito potvrđuju mnogi izvori. Jedan od izvora24 prepoznaje potencijalni utjecaj design thinkinga na obrazovanje o upravljanju (management) i bavi se temom pristupanja menadžerskim problemima na način na koji dizajneri pristupaju dizajnerskim problemima. Izneseno je mišljenje da koncept design thinkinga potencijalno čak može riješiti mnoge kritike koje se trenutačno postavljaju na MBA programe.
• Primjer design thinking metode u poslovnoj praksi - Činjenica je da je inovacija postala jedna od bitnih metoda poslovnog opstanka na globalnom tržištu. Svjedoci smo svakodnevnog nastanka novih poslovnih modela, proizvoda i usluga koji radikalno mijenjaju ne samo navike i očekivanja nego i cijele mentalne sklopove. Primjera je bezbroj, a sve njih prati jednako pitanje: kako osmisliti disruptivni model, odnosno model koji mijenja svijet i figurativno i doslovno? Odgovor na to pitanje mogu ponuditi dizajneri, odnosno način na koji dizajneri razmišljaju. U posljednje vrijeme sve se više pozornosti posvećuje
design thinkingu kao metodološkom alatu koji bi mogao omogućiti svima, a posebno onima koji su uvjereni da su kreativno zakinuti, da lakše stvore inovacije i inovacijsku kulturu, potrebnu za rast i razvoj, u svojim poslovnim okružjima.
Design thinking ima mnogo definicija i svaka je od njih jednako točna. Možda je najjednostavnija definicija ona što govori da je riječ o metodi koja, uzevši vrlo simplificirano, pomaže nedizajnerima da razmišljaju poput dizajnera. Temelj design thinking metode jest interakcija s korisnicima u stvarnom svijetu kako bi se razumjelo iskustvo i emocija, a posljedično i odnos koji korisnici stvaraju s nekim proizvodom i uslugom. Korisnik nije statistika ili ‘ciljani tržišni segment’, apstraktna kategorija koje se ponašanje može predvidjeti prateći statistička kretanja i setove podataka. Spomenuto je jedna od ključnih razlika između design thinkinga i klasičnoga analitičkog pristupa: design thinking pokušava ‘upoznati’ korisnika, dok klasičan pristup pokušava ‘izračunati’ korisnika; design thinking bavi se korisnikom kao osobom, a klasičan analitički pristup bavi se apstraktnom kategorijom ‘potražnje’.
Ključni uvjet za razvoj kulture design thinking jest prihvaćanje činjenice da je design thinking kaotičan proces s nepredvidivim ishodima, koji često može završiti i neuspjehom. Međutim, neuspjeh projekta primjenom design thinkinga neosporno je mnogo jeftini-
24 Dunne, Martin, 2006.
25 Design thinking tvrdi: ako ideja treba propasti, neka propadne brzo i jeftino. Najvažnije je da se testira jer nerealizirana ideja nikad nije ni postojala.
26 Rylander, 2009.
27 Elsbach, Stigliani, 2018.
28 Vidi fusnotu 16.
29 Multidisciplinarni timovi IDEOa pomažu drugim tvrtkama kreirati inovativne poslovne modele, proizvode i usluge rabeći design thinking u najrazličitijim mogućim društvenim i poslovnim područjima.
30 Maker kulturu, poput svakoga društvenog fenomena, nije lako definirati. Iako ima sve kvalitete kulturalnog
ja i poželjnija varijanta od neuspjeha projekata na temelju dugotrajnih strateških i analitičkih promišljanja.25 Koncept design thinking je, dakle, interpretativan, hitan i izričit pristup rješavanju problema, za razliku od koncepta knowledge work koji je racionalan, analitički i intelektualni pristup rješavanju problema.26 Važno je prepoznati i to da upotreba specifičnih alata design thinkinga podržava razvoj specifičnih organizacijskih kultura i obrnuto. Iskustvena priroda design thinking alata i kultura design thinking (tj. zahtijevanje od ljudi da se aktivno uključe u praktičniji rad) omogućava da se oni međusobno podržavaju.27
Design thinking je na Zapadu, posebno u SAD-u, naveliko prisutan u svim tipovima organizacija, od startup28 poduzeća do velikih korporacija. Predvodnici filozofije design thinking u poslovnoj su praksi neke od najvećih i najuspješnijih svjetskih tvrtki, poput Applea i IDEO-a. Dok je Apple integrirao filozofiju design thinkinga u DNK svoga poslovanja kako bi stvorio brojne inovacije što su preobrazile način na koji doživljavamo svijet, komuniciramo s njime i shvaćamo ga - IDEO je zauzeo drukčiji pristup. IDEO je stvorio je-
pokreta, znači različite stvari različitim grupama ljudi i predstavlja različite vrijednosti u skladu sa situacijom na koju se primjenjuje, a može rezultirati veoma različitim filozofijama, poslovnim modelima i proizvodima. Maker kultura snažno se oslanja na ideju da se učenje najbolje obavlja kroz rad i općenito podržava open-source hardver. Podrazumijeva aktivnosti i ideje ljudi koji stvaraju i izmišljaju stvari pomoću tradicionalnih alata ili suvremenih tehnologija.
31 Maker pokret doveo je do stvaranja brojnih tehnoloških proizvoda i rješenja od strane pojedinaca koji rade bez podrške infrastrukture, što olakšava sve veća količina dostupnih informacija i smanjenje cijena elektroničkih komponenata.
dinstven poslovni model i imidž tvrtke koja pomaže drugim tvrtkama da radikalno promijene način razmišljanja i organizacijsku kulturu te stvore poslovno okruženje sposobno za proizvođenje brojnih disruptivnih i inkrementalnih inovacija.29 Uspjeh IDEO-a zapravo je uspjeh metode. Design thinking doista funkcionira jer je u svojoj srži duboko smislen: fokus je stavljen na ono što korisnik osjeća, a ne na ono što misli ili, još važnije, misli da misli; ne dizajnira se proizvod, već cijelo iskustvo; ne teoretizira se, nego se izrađuje prototip iskustva i odmah ga se testira.
U Hrvatskoj je design thinking u početku i nalazi se tek u tragovima u organizacijskim kulturama tvrtki. Razlog je tomu nepoznavanje koristi koje se mogu steći integracijom takva metodološkog alata u tvrtku, ali i dalje rigidan mentalni sklop koji iznad svega cijeni kontrolu, predvidljive ishode, donošenje odluka na temelju konciznih i sveobuhvatnih analiza, velikih setova podataka, povijesnih uzoraka kretanja itd. Problem je s takvim stajalištem što on više nije kompatibilan s postojećom tržišnom dinamikom. Kaos je potrebno prihvatiti kao dominantnu tržišnu varijablu, a agilnost je ključan alat za tržišno preživljavanje. Konkurencija je globalno, regionalno i lokalno prebrza, preokretna i preresponzivna.
Razmišljanje o metodologiji koja se oslanja ne samo na design thinking nego i na maker kulturu30 i maker pokret31, rezultira analizom autora u kojoj se etapama design thinking procesa asociraju: a) grupe ljudi/dionici (Sl. 8.) i b) vrste/tipovi prostora (Sl. 9.). Prva grupa etapa design thinking procesa (razumijevanje inspiracije: razumijevanje, opažanje i sagledavanje) predstavlja ‘tvornicu ideja’ i asocira se u smislu dionika lokalnoj zajedni-
Sl. 9. Asociranje etapa design thinking procesa odreðenim vrstama prostora
Fig. 9 Assigning phases of design thinking process to particular types of space
ci, a u smislu prostora makerspaceu.32 Druga grupa (istraživanje rješenja: zamisao, izrađivanje i provjera) predstavlja razradu ideja i asocira se u smislu dionika akademiji, a u smislu prostora fablabu33, dok treća grupa (materijalizacija vizije: priča, pokretanje, poslovanje) predstavlja startup ideja i asocira se u smislu dionika poslovnom sektoru, a u smislu prostora coworking34 prostoru (Sl. 8. i 9.).
ZakljuČak
coNclusioN
Uobičajena je pogrešna predodžba kako je design thinking nova metoda. Naprotiv, takav se pristup prakticira odavno. Kako bi izgradili smislena i učinkovita rješenja, tijekom povijesti dobri su dizajneri primjenjivali kreativni proces orijentiran prema korisniku. Neki dizajneri, kao npr. Charles i Ray Eames35, prakticirali su ‘učenje kroz rad’36, istražujući niz potreba i ograničenja prije nego što su izradili svoju stolicu Eames37 koja je u proizvodnji i danas. Također, važno je spomenuti i ime Alvara Aalta, sinonima moderne i inovativne arhitekture. Ovaj finski arhitekt zaslužan je i za velik doprinos modernom dizajnu namještaja. Njegov dizajn bio je inovativan i radikalan, a najpoznatiji je po eksperimentalnom pristupu savijanja drva.38 Aalto je bio jedan od pionira koji je utabao put savijanju drva u procesu izrade namještaja, a primijenio ga je u proizvodnji tronošca. „Stool 60”39 napravljen je od breze, a koristeći toplinu i paru tri su noge savijene pod kutom od 90° i pričvršćene za okruglu površinu. Njegov stil bio je poznat kao humanistički modernizam, a dijalog s prirodom, arhitekturom, dizajnom i ljudima postao je njegovo naslijeđe. Jedan je od onih koji su kreirali način dizajniranja modernog, funkcionalnog i kvalitetnog namještaja kakav danas koristi većina ljudi. Pristup navedenih autora može se promatrati primjerom design thinking metode jer su oni razvili duboko razumijevanje života svojih korisnika i njihovih neispunjenih potreba.
Pristup, koji se nekada ponajprije koristio u dizajnu proizvoda, sada se ‘ulijeva’ u područje istraživanja, edukacije i korporativne kulture. U istraživanju, edukaciji, ali i u velikim organizacijama svjedoci smo pomaka koji je u tijeku. Pomak koji dizajn stavlja bliže središtu zanimanja. No, pomak odnosno promjena ne odnosi se na estetiku. Riječ je o primjeni načela dizajna u načinu na koji ljudi rade. Ovaj novi pristup u velikoj je mjeri odgovor na sve veću kompleksnost moderne tehnologije i modernog načina istraživanja, učenja i rada. Ta kompleksnost poprima mnoge oblike. Ono što je nesumnjivo potrebno jest da interakcija s tehnologijama i drugim složenim sustavima bude jednostavna, intuitivna i ugodna.
Skup načela ili set principa poznat kao design thinking (hrv. dizajn razmišljanje) - empatija s korisnicima, disciplina izrade prototipova i tolerancija za neuspjehe - najbolji je alat za stvaranje spomenute interakcije, razvoj fleksibilne organizacijske strukture i razvoj nove dizajnski usredotočene kulture koja nadilazi
32 MakerSpace je fizička lokacija gdje se ljudi okupljaju kako bi dijelili resurse i znanje, radili na projektima, povezivali se i proizvodili. MakerSpaces pružaju alate i prostor u javnom okruženju - biblioteka, društvenog centra, privatnih organizacija ili na kampusu.
Hackerspace (također se spominju kao hacklab, makerspace ili hackspace) jest radni prostor kojim upravlja zajednica po principu ‘ne za profit’, u kojem se okupljaju ljudi sa zajedničkim interesima te gdje se mogu upoznati, družiti i surađivati. To uključuje teme računala, robotiku, tehnologije, znanost, digitalne umjetnosti ili elektroničku umjetnost.
33 Fab lab (laboratorij za izradu) mala je radionica koja nudi (osobnu) digitalnu proizvodnju. Fab lab je obično opremljen nizom fleksibilnih računalno kontroliranih alata, koji pokrivaju nekoliko različitih veličina proizvoda i različitih materijala, s ciljem da se izradi ‘gotovo sve’. To uključuje tehnološki omogućene proizvode koje se uglavnom doživljava kao neprimjerene za masovnu proizvodnju.
34 Coworking - Dijeljenje resursa je stil rada koji uključuje zajedničku radnu okolinu, često ured i samostalnu djelatnost. Za razliku od tipičnoga uredskog okruženja, ovaj dijeljeni način rada uključuje osobe koje obično nisu u radnom odnosu kod iste organizacije.
35 Charles Ormond Eames, Jr. (1907.-1978.) i Bernice Alexandra „Ray” (Kaiser) Eames (1912.-1988.), američki arhitekti i dizajneri, ostvarili su značajan povijesni doprinos razvoju moderne arhitekture i namještaja. Radili su također i u području industrijskog i grafičkog dizajna, likovne umjetnosti i filma.
36 Engl. learning by doing
37 Među najpoznatijim dizajnom Charlesa i Ray Eames jest stolica Eames (Eames Lounge Chair).
38 To je imalo velik utjecaj na dizajnere poput Charlesa i Ray Eames te Eeroa Saarinena.
39 „Stool 60” prvi je put službeno predstavljen u Londonu 1933. god.
40 Tradicionalna vrijednost prijedloga jest obećanje korisnosti, dok je emocionalna vrijednost prijedloga obećanje osjećaja.
41 Bez obzira na kontekst, dizajn-mislioci imaju tendenciju koristiti fizičke modele za istraživanje, definiranje i komuniciranje. Fizički modeli predstavljaju dodatnu fluidnu dimenziju u složenom istraživanju, čime otvaraju mogućnost za nelinearne misli u rješavanju nelinearnih problema.
42 Prototipovi mogu biti digitalni, fizički ili shematski, ali u svim slučajevima oni su način komuniciranja ideje. Cijeni se istraživanje i eksperimentiranje, a teži se brzoj iteraciji prototipova. Samo čin prototipa može transformirati ideju u nešto doista vrijedno.
43 Toleriranje u smislu njegovanja, ne poticanja neuspjeha. Iterativna priroda procesa prepoznaje rijetkost dobivanja rješenja iz prvoga puta. Neuspjeh/propust iskorištava se kao učenje, a promatra se kao dio ‘troška’ inovacije.
44 Ograničenje proizlazi iz namjerne odluke o tome što proizvod treba činiti i, jednako važno, ono što ne bi trebao činiti. Uklanjanjem značajki ponuđeno je jasno i jednostavno iskustvo.
45 Proces počinje s korisnicima i rezultira artefaktima (testiranim sa stvarnim korisnicima) koji adresiraju stvarne potrebe.
46 Na temelju spoznaje o onome što korisnike pokreće, generira se čitav niz kreativnih ideja, od kojih najbolje vrlo brzo postaju funkcionalni prototipovi. Ti se prototipovi tada testiraju u stvarnom okruženju sa stvarnim korisnicima, što vodi prema brojnim poboljšanjima.
dizajn kao ulogu, prenoseći skup načela na sve ljude koji pomažu u ostvarivanju ideja. Načela su sljedeća: 1. usredotočenost na iskustva korisnika, posebno ona emocionalna40; 2. izrada modela za ispitivanje složenih problema41; 3. upotreba prototipova za istraživanje mogućih rješenja42; 4. toleriranje neuspjeha43; 5. isticanje smislene suzdržanosti.44
Pojednostavnjeno, design thinking predstavlja metodu za praktično i kreativno rješavanje problema i stvaranje rješenja. Riječ je o obliku razmišljanja temeljenog na rješenju odnosno usredotočenog na rješenje s namjerom stvaranja konstruktivnoga budućeg rezultata. Design thinking je bitan alat za pojednostavnjenje i humanizaciju, koji istodobno postiže sljedeće prednosti: 1. proces45 usredotočen na korisnika, 2. korištenje zajedničkog iskustva i uspostavljanje zajedničkog jezika unutar tima, 3. poticanje inovacije istražujući više scenarija za isti problem. Metoda design thinking pokazala se iznimno praktičnom46, a nastala je kroz potrebu za pronalaženje inovativnih rješenja u dinamičnom okruženju, gdje tradicionalne metode i
alati više nisu dostatni. Danas design thinking predstavlja multidisciplinarni način pronalaženja inovativnih rješenja, oslobađa kreativnu energiju i usredotočuje ju na pravi problem, potiče razvoj inovacijske kulture, a mogući je alat i vodič za kružno gospodarstvo.
Inovacija je nova ideja koja transformira neki aspekt našega života. Potreba za preobrazbom sada je (danas), ako ništa drugo, veća nego ikad prije. Bez obzira na to gdje, kako i što gledamo, uočavamo probleme koji se mogu riješiti samo inovacijama: npr. nepristupačna ili nedostupna zdravstvena zaštita, potrošnja energije koja premašuje sposobnost planeta da ga podrži, neučinkovitost obrazovnog sustava, poduzeća kojih su tradicionalna tržišta „poremećena” novim tehnologijama ili demografske promjene. Svi ti problemi imaju u središtu/fokusu ljude. I za njih su potrebni kreativni, iterativni i praktični pristupi orijentirani prema ljudima kako bi se mogle pronaći najbolje ideje i konačna rješenja. Dizajn razmišljanje odnosno design thinking upravo je takav pristup inovaciji.
1. Brown, T. (2008.), Design Thinking, „Harvard business review”, 86 (6): 84, Boston, MA
2. Brown, T. (2009.), The Making of a Design Thinker, „Metropolis”, 10: 60-62, New York
3. Buchanan, R. (1992.), Wicked Problems in Design Thinking, „Design Issues”, 8 (2), Cambridge, MA; https://doi.org/10.2307/1511637
4. Cross, N. (1982.), Designerly Ways of Knowing, „Design Studies”, 3 (4): 221-227, London; https: //doi.org/10.2307/1511637
5. Cross, N. (2011.), Design thinking: Understanding how designers think and work, Berg, Oxford / New York; https://doi.org/10.5040/97814 74293884
6. Dunne, D.L.; Martin, R. (2006.), Design thinking and how it will change management education: An interview and discussion, „Academy of Management Learning & Education”, 5 (4): 512-523, Briarcliff Manor, New York; https:// doi.org/10.5465/amle.2006.23473212
7. Elsbach, K.; Stigliani, I. (2018.), Design Thinking and organizational culture: A review and framework for future research, „Journal of Management”, 44 (6): 2274-2306, Briarcliff Manor, New York; https://doi.org/10.1177/014920631 7744252
8. Faste, R.; Roth, B.; Wilde, D.J. (1993.), „Integrating Creativity into the Mechanical Engineering Curriculum” [Fisher, Cary A., ed.], ASME Resource Guide to Innovation in Engineering Design, American Society of Mechanical Engineers, New York
9. Faste, R. (1994.), „Ambidextrous Thinking”, Innovations in Mechanical Engineering Curricula for the 1990s, American Society of Mechanical Engineers, New York
10. Gerstein, J. (2014.), The Maker Movement and The Rebirth of Constructianism, „Hybrid Pedagogy”, Fredericksburg, Virginia
11. Lawson, B. (1980.), How Designers Think: The Design Process Demystified, Architectural, London
12. Lawson, B. (1997.), How designers think, 3 ed., Architectural Press, Oxford
13. Lockwood, T. [ed.] (2010.), Design thinking: Integrating innovation, customer experience, and brand value, Allworth Press / Design Management Institute, New York
14. McKim, R. (1973.), Experiences in Visual Thinking, Brooks/Cole Publishing Co., Belmont, CA
15. Rowe, G.P. (1987.), Design Thinking, MIT Press, Cambridge
16. Rylander, A. (2009.), Design Thinking as knowledge work: Epistemological foundations and practical implications, „Design Management Journal”, 4 (1): 7-19, Hoboken, New Jersey; https://doi.org/10.1111/j.1942-5074.2009. 00003.x
17. Simon, H. (1969.), The Sciences of the Artificial, MIT Press, Cambridge
18. Visser, W. (2006.), The cognitive artifacts of designing, Lawrence Erlbaum Associates, Mahwah, New Jersey; https://doi.org/10.1201/9781 482269529
Internetski izvori
Internet Sources
1. http://livinglabhr.wordpress.com/about/ [23.5.2017.]
2. http://www.designathon.nl/ [29.5.2017.]
3. https://www.ideou.com/pages/design-thinking [8.6.2017.]
4. https://www.youtube.com/watch?v=ir3E-TEUk 48 [30.6.2017.]
Izvori ilustracija i tablica
Illustration and Table Sources
Sl. 1. http://www.kiledaldesign.no/essay/design-thinking [5.7.2017.]
Sl. 2. http://www.kiledaldesign.no/essay/design-thinking [5.7.2017.]
Sl. 3.-5., 8.-9. Autori, 2017.
Sl. 6. Autori, 2016.
Sl. 7. Službene fotografije, 2016.
Tabl. I. Autori, 2017., na temelju: http://www.telegram.hr/
Tabl. II.IV. Autori, 2017.
Tabl. V. Autori, 2016.
The use of design thinking [DT] method brings practical problem-solving and user-centered thinking closer to innovation, which can lead to differentiation and competitive advantage. The paper provides an explanation of the concept DT method, history and background, as well as an overview and a visualization of the stages of the innovative design process. The paper also presents examples of DT method in scientific research, education and business practice.
The first problem that needs to be faced is the term “design”, precisely because it is an everyday word, and yet it has a specific and different meaning for various groups of people. “Design” is both a noun and a verb, and can refer either to a final product or to a process. This paper primarily deals with design as a process, and how it works. The relationship between the process and the product and the end user represents the DT method. It is important to mention a 1972 study conducted by Bryan Lawson, that confirmed and defined the difference between two methods of finding solutions: 1. finding solutions directed towards the problem and 2. finding solutions directed towards a solution. The study showed a different approach to problem solving by designers and by scientists. There are many definitions of DT method and each of them is equally accurate. In this paper the method is defined simply as a method for practical and creative problem solving and finding solutions, with the aim of achieving improved future results. The method refers to design-specific cognitive activities that architects and designers apply in design process. But it is important to note that DT is not intended solely for architects and designers, nor is it reserved for creative industries. This method helps to understand and develop creative ways of solving a particular problem. Regardless of the challenge that is being solved, DT always starts and ends with the user. It is therefore an ideology
[Written in English by the authors, proof-read by Neda Borić]
Biografije Biographies
Dr.sc. moraNa pap, dobitnica Rektorove nagrade 2008., diplomirala je 2010., a doktorirala 2019. Od 2010. asistentica je na AF-u, a od 2019. poslijedoktorandica. Aktivna je članica udruge FabLab.hr od njezina osnivanja 2013. godine.
Doc.art. mr.sc. roBerto vdović diplomirao je 1993., a magistrirao 2002. Na AF-u zaposlen je od 1993. Godine 2013. osniva udrugu FabLab.hr.
Prof. dr.sc. BojaN Baletić diplomirao je 1981., a doktorirao 1995. Na AF-u zaposlen je od 1983., gdje 1995. utemeljuje CADLab. Od 2006. do 2014. prorektor je za prostorni razvoj Sveučilišta u Zagrebu. Od 2017. voditelj je poslijediplomskoga doktorskog studija Arhitektura i urbanizam. Dobitnik je Državne nagrade za znanost za 2017. godinu.
supported by the accompanying process, which emphasizes that a practical and user-oriented approach to solving problems can lead to innovation. DT framework follows the overall flow: 1. understand, 2. research/explore, 3. materialize. Within the three mentioned groups, there are six phases: 1. empathize, 2. define, 3. ideate, 4. prototype, 5. test and 6. Implement. The analysis of available literature and sources on DT concept, shows that there are numerous interpretations of the concept and illustrations of the DT process, which differ in the way of interpretation, the way of presentation and the number of phases. According to an expanded scheme, the DT process consists of the following three groups: 1. understanding the inspiration, 2. researching the solution, and 3. materializing the vision. Each of the three mentioned groups consists of three sub-phases. The first group, understanding the inspiration, consists of the following: 1. understanding, 2. observing, and 3. considering. The second group, searching for the solutions, consists of the following: 1. concept, 2. prototype/making, 3. test. The third group, the materialization of the vision, consists of the following: 1. story, 2. launch and 3. business. The focus of DT research in this paper is primarily placed on the first two groups and secondary on the third group given the focus of the application of DT method primarily in scientific research and education, and secondary in business practice.
The paper presents examples of the application of DT in scientific research (workshop “Making & Sharing” 2016), education (workshop “Designathon Zagreb” 2016) and business practice.
The reflection on the methodology that is based not only on DT, but also on the maker culture and maker movement results in an author’s analysis in which the DT phases are associated with: a) groups of people / stakeholders and b) types of spaces.
The first group of DT phases (understanding of the
inspiration: understanding, observing and considering) is the “idea factory” and is associated with local community, in terms of stakeholders and with makerspace in terms of type of the space. The second group (exploration of the solution: concept/ the idea, prototype/the creation and test/the verification) represents the elaboration of the ideas and is associated with the academy in the sense of stakeholders, and with fablab in the sense of the type of space, while the third group (materialization of the vision: the story, the startup and the business) is the startup idea and is associated with the Business sector in the sense of stakeholders and with coworking space in terms of the type of space.
It is a common misconception that DT is a new method. On the contrary, such an approach has been practiced for a long time. Approach which was primarily used in the product design is now “ingested” in the field of research, education and corporate culture. In research, education, but also in large organizations, we are witnessing the ongoing shift. The shift that design puts closer to the center of interest. But the shift or change does not apply to aesthetics. It is about applying design principles to the way people work. This new approach largely responds to the increasingly complex nature of modern technology and modern ways of researching, learning and working. Simplified, DT is a method for practical and creative problem solving and creating solutions. The DT method proved to be extremely practical, and it is the result of the need to find innovative solutions in a dynamic environment where traditional methods and tools are no longer sufficient. Today, DT is a multidisciplinary way of finding innovative solutions, releasing creative energy and focusing on the real problem, stimulating the development of innovation culture. It is a possible tool and a guide to circular economy.
moraNa pap, Ph.D., winner of Rectors’ Award in 2008, and since 2019 has a doctoral degree. Since 2010 works as assistant at AF, and from 2019 as postdoctoral. She is an active member of FabLab. hr association since its inception in 2013. roBerto vdović, M.Sc., Assistant Professor, has a master’s degree since 2002. Employed at AF since 1993. In 2013 he fouded FabLab.hr association. BojaN Baletić, Ph.D., Professor, employed at AF since 1983 where he, in 1995, founded CADLab. From 2006 to 2014 he was the vice chancellor of the spatial development at University of Zagreb. Since 2017 he is the Head of the postgraduate studies in Architecture and Urbanism. In 2018 he received the State Award for Science for the year 2017.
1 Grad Zagreb
Gradski ured za strategijsko planiranje i razvoj Grada
HR - 10000 Zagreb, Ulica Republike Austrije 18
2 Sveučilište u Zagrebu
Prirodoslovnomatematički fakultet, Geografski odsjek
HR - 10000 Zagreb, Trg Marka Marulića 19 irena.matkovic@zagreb.hr mjakovci@geog.pmf.hr
Pregledni znanstveni članak https://doi.org/10.31522/p.27.2(58).13 UDK 711.14 ”19/20”
Tehničke znanosti / Arhitektura i urbanizam
2.01.02. - Urbanizam i prostorno planiranje
2.01.04. - Povijest i teorija arhitekture i zaštita graditeljskog naslijeða Interdisciplinarna područja znanosti / Geografija
8.02.02. - Društvena geografija
Članak primljen / prihvaćen: 13. 5. 2019. / 16. 12. 2019.
1 City of Zagreb
City Office for the Strategic Planning and Development of the City Croatia - 10000 Zagreb, Ulica Republike Austrije 18
2 Univercity of Zagreb
Faculty of Science, Department for Geography Croatia - 10000 Zagreb, Trg Marka Marulića 19 irena.matkovic@zagreb.hr mjakovci@geog.pmf.hr
Scientific Subject Review
https://doi.org/10.31522/p.27.2(58).13
UDC 711.14 ”19/20”
Technical Sciences / Architecture and Urban Planning
2.01.02. - Urban and Physical Planning
2.01.04. - History and Theory of Architecture and Preservation of the Built Heritage Interdisciplinary Fields of Science / Geography
8.02.02. - Social Geography
Article Received / Accepted: 13. 5. 2019. / 16. 12. 2019.
Definitions and Approaches
brownfieldi
čimbenici uspješnosti regeneracije brownfielda napuštene nekretnine regeneracija brownfielda
Rad se bavi problematikom brownfielda - napuštenih, prethodno korištenih prostora, njihove prenamjene i novoga, održivog korištenja. Objašnjava se razvoj koncepta brownfield prostora i s njime povezanog koncepta regeneracije brownfielda, ukazuje se na neujednačenost prakse korištenja pojma brownfield i daje se prikaz mogućih kategorizacija brownfielda u odnosu na različite kriterije. Posebno se razmatraju čimbenici uspješnosti regeneracije brownfielda
success factors in brownfield regeneration projects abandoned real estate brownfield regeneration
The paper addresses the issue of brownfields - previously used but now the abandoned areas, their repurposing as well as the new and sustainable modes of their reuse. The concept of the brownfield as well as their regeneration and reuse is here addressed and thoroughly explained. The paper points out the inconsistent use of the term brownfield and offers possible classification of the brownfields based on various criteria. Success factors in brownfield redevelopment projects are also analyzed.
uvod
Napuštenenekretnine ili nekretnine koje su se prestale koristiti u svojoj izvornoj namjeni (u nastavku: brownfield prostori ili brownfieldi) uključuju napuštene zgrade s pripadajućim zemljištem i infrastrukturom te zauzimaju značajnu površinu mnogih većih i manjih urbanih, kao i ruralnih područja u Republici Hrvatskoj. Njihov je nastanak najčešće povezan s gospodarskim promjenama uzrokovanim propadanjem tradicionalnih industrija, s procesima pretvorbe i privatizacije, kao i s reorganizacijom obrambenog sustava.
Brownfieldi predstavljaju složen prostorni problem koji zahtijeva posebna metodološka rješenja, ali ujedno su i značajan prostorni resurs za budući urbani razvoj, osobito u većim gradovima. Oni degradiraju okoliš u vizualnom, estetskom, sociološkom, ekonomskom, psihološkom i drugom smislu, a zbog zapuštenosti i lošega stanja često su i sigurnosni rizik.1
Prisutnost napuštenih i zapuštenih prostora u tkivu grada smanjuje atraktivnost gradova i vrijednost zemljišta2, tako da se može govoriti o zatvorenom krugu propadanja i zaostajanja: s jedne strane loša gospodarska slika i depopulacija među razlozima su nastanka brownfielda, dok s druge strane brojni brownfieldi u urbanome području čine isto područje još manje atraktivnim za potencijalne ulagače i za stanovništvo te uzrokuju daljnje propadanje. S obzirom na to da zemljište
predstavlja jedan od osnovnih strateških resursa u kontekstu poticanja razvojnih aktivnosti i privlačenja investicija, potreba za novim korištenjem brownfield prostora sve je izraženija. Za brownfielde često se veže pojam urbane regeneracije brownfielda, procesa koji preobražava devastirane površine i krajolike u nove atraktivne, inkluzivne i multifunkcionalne sredine.
Procesima urbane regeneracije, koja uključuje preobrazbu i sanaciju napuštenih prostora i njihovu reintegraciju u kvalitetan urbani prostor, sprječava se daljnja devastacija i ostvaruju se brojne koristi:
djeluje se u prostorima u kojima je bila potrebna hitna intervencija (primjerice, sanacija onečišćenja sastavnice okoliša, uklanjanje nesigurnih i opasnih struktura),
ostvaruje se povoljan utjecaj na lokalnu zajednicu i daje poticaj njenu gospodarskom i društvenom razvoju, uz unapređivanje kvalitete prostora, postiže se kontrola stanja u prostoru prema načelima održivog razvoja, i to tako da se razvojne aktivnosti i ulaganja usmjeravaju u već korištene i izgrađene prostore te se umanjuju pritisci vezani za prenamjenu i gradnju u neizgrađenim prostorima, ostvaruju se direktni financijski učinci. Upravo zbog navedenih koristi danas su brownfieldi u središtu interesa planiranja održivog razvoja, prevencije nekontrolirane urbanizacije i revitalizacije gradskih središta, a njihova regeneracija dobiva sve jaču podršku na svim političkim razinama: kroz teritorijalne politike Europske unije, kroz nacionalne i lokalne razvojne dokumente.3
Cilj je ovoga rada objasniti razvoj koncepta brownfield prostora i povezanog koncepta urbane regeneracije brownfielda, ukazati na neujednačenost prakse korištenja pojma brownfield u međunarodnim okvirima te dati prikaz mogućih kategorizacija brownfielda u odnosu na različite kriterije i prikaz čimbenika uspješnosti regeneracije brownfielda.
1 Perović, Kurtović Folić, 2012: 375
2 Tintěra i dr., 2014: 27
3 Naglašavanjem teritorijalnog pristupa i uvođenjem novih mehanizama provedbe kohezijske politike u urbanim područjima - tzv. integriranih teritorijalnih ulaganja [ITU] i lokalnog razvoja vođenog zajednicom, u programskom razdoblju Europske unije 2014.-2020. stvoreni su uvjeti za integralno planiranje i financiranje urbanog razvoja. Europska komisija donijela je Sporazum o partnerstvu s Republikom Hrvatskom kojim se utvrđuje strategija za optimalno korištenje europskih strukturnih i investicijskih fondova u Republici Hrvatskoj u razdoblju 2014.2020. i određuje da će se najmanje 6,3% dodijeljenih sredstava Europskog fonda za regionalni razvoj uložiti u aktivnosti održivoga urbanog razvoja, uglavnom putem integriranih teritorijalnih ulaganja u sedam najvećih urbanih područja u Hrvatskoj: Osijek, Pula, Rijeka, Slavonski
koNcept brownfield prostora i deFiNicija pojma
brownfield area - deFiNitioN
Koncept brownfield prostora poznat je u Zapadnoj Europi i Sjevernoj Americi od 1970-ih godina, a intenzivnije se počinje koristiti u globalnim politikama urbanoga razvoja u ranim 1990-im godinama, usporedno s razvojem svijesti o nužnosti zaštite okoliša i potrebi dekontaminacije, obnove i ponovnog korištenja napuštenih, pretežito industrijskih prostora. Deindustrijalizacija, prelazak na nove tehnologije i internacionalizacija poslovanja od kraja 1960-ih i ranih 1970-ih godina obilježja su društvenoekonomskog okvira koji je pridonio razvoju koncepta brownfielda 4 Značajno je naglasiti da napuštene i zapuštene prostore možemo naći bilo gdje, ali karakteristični su za veća urbana područja, odnosno njihove središnje dijelove, zahvaljujući i procesima intenzivnoga rasta gradova povezanim sa suburbanizacijom i decentralizacijom funkcija iz središnjih dijelova grada.
Novim se konceptom nastoje istovremeno pokazati izazovi i prilike koje napušteni i zapušteni prostori predstavljaju. Nasuprot urbanizaciji greenfield prostora, odnosno prethodno neizgrađenog, najčešće poljoprivrednog zemljišta, razvoj i regeneracija brownfielda održiviji je način razvoja nekretnina.5
Zemlje zapadne demokracije imaju dulje iskustvo u istraživanju brownfield prostora i praksi njihove regeneracije od postsocijalističkih zemalja, u kojima su se brownfieldi u velikom broju pojavili s nastupom tržišne ekonomije i restrukturiranjem tradicionalnih industrija 1990-ih godina.6 Brownfield prostori u postsocijalističkim zemljama pojavili su se i ranije, primjerice, pojava urbanih brownfielda u većim češkim gradovima smješta se u rane 1980-e, a uzroci njihova nastanka detektiraju se u gubitku tradicionalnih tržišta, zastarjelosti i gubitku kompetitivnosti još tijekom socijalističkog razdob-
Brod, Split, Zadar i Zagreb. Mehanizam ITU omogućuje integriranje infrastrukturnih projekata i tzv. soft aktivnosti, a posebno je značajna mjera obnove brownfield lokacija.
4 Hercik i dr., 2014: 128
5 Hollander i dr., 2010: 2
6 Frantál i dr., 2015: 95
7 Kunc i dr., 2014: 111
8 Hercik i dr., 2014: 127
9 Kunc i dr., 2014: 111
10 Kádár, 2014: 438
11 Frantál i dr., 2015: 96
12 Noviks i dr., 2015: 186
13 http://www.eugris.info/newsdownloads/Final%20 Report%20CLARINET.pdf [27.6.2019.]
lja.7 Međutim, činjenica jest da njihov broj 1990-ih naglo raste zbog sveobuhvatnih i korjenitih političkih, društvenih i ekonomskih promjena. Te su promjene, među ostalim, uključivale deindustrijalizaciju, deagrarizaciju i demilitarizaciju povezanu s geopolitičkim promjenama.8
Lingvistički gledano, u većini europskih zemalja, pa tako ni u Hrvatskoj, ne postoji ekvivalent pojmu brownfield u nacionalnom jeziku i pojam se uglavnom koristi u svome izvornom obliku na engleskom jeziku.
No dosadašnja praksa nije rezultirala jedinstvenom i preciznom definicijom pojma brownfield. Njegovo značenje, kako u akademskom diskursu tako i u praksi, nije ujednačeno i može se ustvrditi da se definicija razvija usporedno s istraživanjem tog prostornog problema.
Hercik i dr. (2014.) navode definiciju Alkera i dr. (2000.) te opisuju brownfield kao međunarodno prepoznat pojam kojim se označava svako prethodno korišteno ili izgrađeno zemljište koje se ne koristi, iako može biti djelomično u korištenju; to zemljište može biti napušteno, zapušteno ili kontaminirano i samim time neprikladno za uporabu bez intervencije i regeneracije.9
Prema definiciji Centra za regionalne studije Mađarske akademije znanosti brownfieldi su nekadašnji industrijski prostori koji se ne koriste učinkovito - podiskorišteni su, a katkad i napušteni. Iznimno se pojmom označavaju i napušteni vojni i željeznički prostori.10
U većini zemalja Europske unije koncept brownfielda primjenjuje se za svaki napušteni ili zapušteni izgrađeni prostor. U Sjevernoj Americi i Australiji uvriježeno je da se pojam koristi za označavanje onečišćenih ili potencijalno onečišćenih prostora, premda se s razvojem prakse urbane regeneracije pojam sve više koristi u širem smislu napuštenoga, prethodno izgrađenog zemljišta. Na sličan se način pojam koristi u Poljskoj i Rumunjskoj11, te u Latviji.12
U Tablici I. dan je usporedni prikaz definicija pojma brownfield u pojedinim zemljama Europske unije i Sjedinjenim Američkim Državama, koje se primjenjuju u nacionalnim politikama vezanim za temu brownfielda. Prvi pokušaji unificiranja značenja pojma brownfield na razini Europske unije provedeni su u sklopu međunarodnih projekata te njihovih radnih grupa i mreža.
Projekt CLARINET [Contaminated Land Rehabilitation Network for Environmental Technologies]13 proveden je od 1998. do 2002. godine, s ciljevima uspostave tehničkih smjernica za donošenje odluka povezanih s rehabilitacijom kontaminiranih zemljišta i identifikacije
Tabl. I. Usporedni prikaz definicija pojma brownfield na nacionalnoj razini
Table I Comparative survey of the brownfield definitions on the national level
Država Definicija Izvor
Češka Brownfieldi su nekretnine (zemljišta, objekti, zone) koje su podiskorištene, zapuštene, a mogu biti zagađene. Ostatci su industrijskih, poljoprivrednih, vojnih, stambenih i drugih aktivnosti. Ne mogu se privesti namjeni bez procesa regeneracije.
Hrvatska Brownfieldi su područja, zemljišta, nekretnine ili građevine koje su neadekvatno korištene, zapuštene ili napuštene, a mogu biti zagađene i/ili onečišćene, pri čemu su vrijedan prostorni resurs unutar urbanog područja gdje se provodi ITU mehanizam, koje se može prenamijeniti i urediti.
Latvija Umjesto pojma brownfield koristi se pojam degradirano područje. Prema latvijskom zakonodavstvu u tako definirane brownfielde spadaju: odlagališta industrijskog otpada, odlagališta komunalnog otpada, plinska i naftna skladišta, skladišta opasnih kemikalija i pesticida, stočarske farme i nekadašnje sovjetske vojne baze.
Njemačka Brownfieldi su zgrade koje se ne koriste i područja grada koja trebaju preobrazbu i poboljšanja.
Poljska Brownfieldi su degradirana područja na kojima je prisutno zagađenje tla.
Rumunjska Brownfieldi su kontaminirana tla.
Sjedinjene
Američke
Države
Brownfieldi su nekretnine kojih razvoj, obnova ili ponovno korištenje mogu biti ometani prisutnošću opasnih tvari.
Prema: Frantál i dr., 2015. Nacionalna strategija regeneracije brownfielda, Ministarstvo industrije i trgovine, 2008.
Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova EU
Noviks i dr., 2015.
Značenje kontaminacije u definiciji
Definicija spominje mogućnost, ali se ne odnosi samo na nekretnine s prisutnom kontaminacijom.
Definicija spominje mogućnost, ali se ne odnosi samo na nekretnine s prisutnom kontaminacijom.
Definicija veže pojam isključivo za prisutnost kontaminacije.
Prema: Frantál i dr., 2015. Federalna agencija za okoliš (Umweltbundesamt)
Prema: Frantál i dr., 2015. Ministarstvo okoliša
Prema: Frantál i dr., 2015. Ministarstvo voda i okoliša
Prema: Rizzo i dr., 2016. Agencija za zaštitu okoliša [US EPA]
Definicija se ne dovodi u vezu s kontaminacijom.
Definicija veže pojam isključivo za prisutnost kontaminacije.
Definicija veže pojam isključivo za prisutnost kontaminacije.
Definicija veže pojam isključivo za prisutnost kontaminacije.
potreba daljnjih istraživanja. Na nj se nadovezuje projekt CABERNET [Concerted Action on Brownfield and Economic Regeneration Network]14, proveden od 2002. do 2005. godine, s ciljem poticanja razvoja novih rješenja za urbane brownfield prostore. CABERNET definicija brownfielda u najvećoj mjeri utječe na shvaćanje značenja pojma i oblikovanje recentnih nacionalnih politika u Europskoj uniji, a brownfield određuje kao prostor koji je: prethodno korišten, napušten ili djelomično korišten, s mogućnošću stvarnog ili pretpostavljenog onečišćenja, uglavnom smješten u urbanom području, zahtijeva intervenciju za privođenje namjeni.
CABERNET definicija, koja brownfielde smatra primarno urbanim problemom, problematizirana je u Estoniji jer ne razmatra realnost estonskih brownfielda. Estonski je problem velik broj napuštenih poljoprivrednih kompleksa (kolhoza i sovhoza iz socijalističkog razdoblja) smještenih izvan naselja.15 Inicijalno se pojam brownfield povezivao isključivo s urbanim područjima i s urbanom regeneracijom, ali sve se više koristi i za napuštene prostore u ruralnim područjima.
U Hrvatskoj je prvi put na nacionalnoj razini definicija brownfielda utvrđena 2017. godine. Posebna radna skupina Ministarstva regio-
nalnog razvoja i fondova Europske unije bila je zadužena za izradu kriterija odabira i pripadajuće metodologije za specifični cilj „Obnova brownfield lokacija (bivša vojna i/ili industrijska područja)”, u sklopu Operativnog programa „Konkurentnost i kohezija” 2014.2020. Definicija je vezana isključivo za provedbu postupaka obnove brownfielda putem mehanizma integriranih teritorijalnih ulaganja kao posebnog oblika EU financiranja. Velik broj različitih definicija pojma brownfield ukazuje na složenost problematike i teškoće u pronalaženju jedinstvenih rješenja na nadnacionalnoj razini. U hrvatskim je okvirima primjereno korištenje CABERNET definicije uz modifikacije koje bi omogućile sagledavanje i onih brownfielda koji su smješteni izvan urbanih područja (vojni, turistički i poljoprivredni kompleksi i dr.) te napuštenih izgrađenih struktura koje zbog trajne nedovršenosti ne zadovoljavaju kriterij prethodnog korištenja.
koNcept reGeNeracije brownfielda brownfield reGeNeratioN
Koncept regeneracije brownfielda nužno je povezan s jačanjem svijesti o brownfield prostorima kao prostornom i urbanom problemu. Koncept urbane regeneracije nakon Drugoga svjetskog rata prošao je niz razvojnih etapa, fokusirajući se u početcima gotovo isključivo na fizičku preobrazbu dijelova grada kroz procese rekonstrukcije, da bi danas predstavljao organsku metaforu za kompleksni proces unapređivanja ekonomske, društvene i okolišne vitalnosti grada.16
Velik broj planiranih urbanih rekonstrukcija gradova proveden je u razvijenim zemljama od 1950-ih godina, u početcima dajući novo lice gradovima s ratnim ožiljcima. Model preobrazbe velikih gradova gradskim projektima akupunkturnoga karaktera posebno je zastupljen 1980-ih godina, s primarnim fokusom na kreiranju atraktivnih javnih prostora koji će katalizatorski potaknuti pozitivne promjene u svojem okolišu. Od 1990-ih godina urbana regeneracija dobiva karakter složene intervencije koja uključuje integralne akcije na urbanom tkivu, a vrlo je često orijentirana na napuštene i zapuštene gradske prostore. U Rječniku prostornog razvoja, dokumentu predstavljenom na 14. sjednici Vijeća ministara nadležnih za prostorno i regionalno planiranje Vijeća Europe [CEMAT] održanoj u Lisabonu 2006. godine, urbana regeneracija
14 https://web.archive.org/web/20051128065110/http: //www.cabernet.org.uk/index.asp?c=1124 [27.6.2019.]
15 Tintěra i dr., 2014: 26
16 El Menchawy, 2008: 115
17 *** 2010: 308
definirana je kroz transformaciju zastarjele socijalno-gospodarske osnove određenih urbanih područja privlačenjem novih aktivnosti i tvrtki, modernizacijom urbanog tkiva, poboljšanjem kvalitete okoliša i diversifikacijom socijalne strukture.17
Fizička manifestacija regeneracije brownfielda može uključivati različite pristupe unaprjeđivanju stanja u prostoru koji podrazumijevaju: zadržavanje postojećih izgrađenih struktura i prostorne organizacije, uz povratak u izvorno stanje ili uz uvođenje nove namjene (postupci rekonstrukcije i revitalizacije); djelomično ili potpuno uklanjanje postojećih izgrađenih struktura, uz djelomičnu ili potpunu promjenu prostorne organizacije (postupci zamjenske gradnje i urbane transformacije).
Na velikom dijelu napuštenih prostora nekadašnje industrijske, vojne i infrastrukturne namjene postoji naslijeđe kontaminacije pa se regeneracija brownfielda dijelom preklapa s procesom ekološke sanacije koji je usmjeren isključivo k rješavanju zatečenoga ekološkog problema.
EU projekt RESCUE [Regeneration of European Sites in Cities and Urban Environments] definirao je 2002. godine održivu regeneraciju brownfielda kao upravljanje, rehabilitaciju i ponovno korištenje brownfielda, uz osiguravanje trajnog zadovoljavanja ljudskih potreba sadašnje i budućih generacija, na okolišno povoljan, ekonomski održiv, institucionalno snažan i društveno prihvatljiv način. Ovu su definiciju preuzeli i drugi europski projekti: HOMBRE [Holistic Management of Brownfield Regeneration] iz 2014. godine i TIMBRE [Tailored Improvement of Brownfield Regeneration in Europe] iz 2014. godine.18 Perović i Kurtović Folić pod regeneracijom brownfielda podrazumijevaju proces koji preobražava devastirane površine i krajolike u nove atraktivne, inkluzivne i multifunkcionalne sredine, jačajući duh mjesta i poštujući značajke lokalne zajednice.19
Iz ovih je definicija vidljiv sveobuhvatni karakter regeneracije brownfielda koji mora u zadovoljavajućoj mjeri utjecati na poboljšanja povezana sa svim trima komponentama održivosti (ekološkom, ekonomskom i socijalnom) tijekom duljega razdoblja. Đokić je utvrdila da je za ponovno korištenje brownfielda neophodna dugotrajna podrška, i to po mogućnosti aktivne i informirane javnosti, a to posebno vrijedi u kontekstu ostvarivanja dugotrajnih socijalnih koristi.20 Jedna od ranih definicija održive regeneracije brownfielda
18 Rizzo i dr., 2016: 2
19 Perović, Kurtović Folić, 2012: 376
20 Đokić, 2010: 97
21 Rizzo i dr., 2016: 4
Tabl. II. Usporedni prikaz etapa procesa regeneracije brownfielda prema različitim autorima/izvorima
Table II Comparative survey of the phased brownfield regeneration according to various authors / sources
*** 1997. Perović, Kurtović Folić, 2012. Đokić, 2010. Clark, 2005.
Generalna strategija (zakonodavni okvir, osviještenost dionika, znanje i kapaciteti, lobiranje za brownfielde kao sadržaje strategija, programa i planova, prilagodba politika urbanog razvoja)
Preliminarna procjena stanja
Identifikacija brownfielda i ocjena značajki
Prepoznavanje problema i osmišljavanje vizije
REALIZACIJA
Ocjena zagađenja
Konzultacije s dionicima Suradnja javnog i privatnog sektora te svih dionika
Formalna odluka o predaji na civilno korištenje
Utvrđivanje organizacijske i koordinacijske strukture u jedinici lokalne samouprave
Razvoj koncepcije novoga korištenja
Identifikacija neiskorištenih nekretnina, određivanje njihova razvojnog potencijala i utvrđivanje rizika prenamjene
Identifikacija dionika i stvaranje radnih grupa
Dobivanje političke podrške i zelenog svjetla za konkretne akcije/projekte
Unaprjeđivanje stanja Predlaganje mogućih modela i odgovarajućih metoda
Inicijalna snimanja i istraživanja na lokaciji (arheolozi, povjesničari, konzervatori) kako bi se točno utvrdio mogući opseg intervencija
Prijenos vlasništva nad brownfieldom na posebnu javnu agenciju KONCEPTUALIZACIJA
Političke odluke i prostorni planovi
Utvrđivanje financijskog okvira
Utvrđivanje institucionalne strukture
Precizno definiranje etapa i sadržaja intervencija
Pripremni radovi za novo korištenje
Izvedba Rekonstrukcija, revitalizacija i prenamjena
Osiguravanje sredstava za provedbu pojedinih etapa
Stavljanje prenamijenjene nekretnine u funkciju
Usvajanje vizije i masterplana područja mješovite namjene, s naglaskom na naslijeđu, održivosti, isplativosti i javnom interesu
Brižljivo planiranje etapa razvoja i procesa koji mogu teći usporedno
Marketing Kontekstualizacija i marketing nove zone na turističkom i edukacijskom tržištu
Sustavno praćenje i vrjednovanje procesa
Američkog društva za ispitivanja i materijale [American Society for Testing and Materials - ASTM] iz 1984. godine imala je u žarištu upravo participaciju značajnih dionika i određivala je regeneraciju brownfielda kao proces koji uključuje vlasnike zemljišta, ulagače, javnu upravu i zajednicu u cilju dugoročnoga i plodonosnoga ponovnog korištenja brownfielda. 21
Prema dokumentu njemačkoga Federalnog ministarstva okoliša, zaštite prirode i nuklearne energije Study on the Re-use of Former Military Lands iz 1997. godine, proces regeneracije brownfielda najsažetije može biti prikazan podjelom na tri ključne etape: orijentaciju, konceptualizaciju i realizaciju.
U Tablici II. uspoređuju se ovako iskazane tri etape procesa regeneracije sa svojim podeta-
pama, također definiranim istim dokumentom, s detektiranim etapama procesa regeneracije brownfielda drugih autora: Perović i Kurtović Folić iz 2012. godine, Đokić iz 2010. godine i Clarka iz 2005. godine (u čijem se radu predstavlja model regeneracije brownfielda s vrijednim mornaričkim naslijeđem u Ujedinjenom Kraljevstvu). Iz tablice je vidljivo da autorice Perović i Kurtović Folić te Đokić u sklopu orijentacijskog dijela procesa identificiraju i nužnost prethodne artikulacije brownfield politike, jačanja svijesti o njihovim razvojnim potencijalima i ugradnje problematike brownfielda u strateške razvojne dokumente. Perović i Kurtović Folić posebno ističu potrebu ocjene zagađenja, dok njemačka studija i Clark prepoznaju marketinške aktivnosti kao sastavni dio realizacijske etape procesa. Đokić predlaže i praćenje i vrjednovanje procesa regeneracije. Iskazane razlike u određivanju pojedinih etapa procesa regeneracije proizlaze iz specijaliziranosti autora i njihovih istraživanja te ukazuju na nužnost interdisciplinarnog sagledavanja problematike. Jedan od neželjenih efekata regeneracije brownfielda, posebno onih na atraktivnim lokacijama u blizini gradskih središta, može biti gentrifikacija i gubitak duha mjesta. Do nje dolazi, primjerice, planiranjem ekskluzivnog stanovanja kao nove namjene nauštrb priuštivog stanovanja.22 Međutim, europska iskustva pokazuju da je pojava gentrifikacije moguća i u uspješnim primjerima regeneracije brownfielda, takozvanim soft-metodama poput privremenog korištenja. U svakom slučaju, participacijski pristup i uključivanje svih dionika u najranijoj etapi konceptualizacije projekta smanjuje mogućnost odnosno opseg njezine pojave.
Usvajanje vizije razvoja i kvalitetno urbanističko planiranje, uz brigu o zastupljenosti javnih sadržaja i ostvarenju visoke kvalitete urbanog okoliša, preduvjeti su kvalitete budućeg procesa regeneracije, o čemu svjedoče realizirani i djelomično realizirani hrvatski primjeri. Posebno uspješni primjeri regeneracije brownfielda prema detaljnim planovima uređenja ostvareni su na nekadašnjim vojnim prostorima, zahvaljujući jasnoj vlasničkoj strukturi i reguliranoj proceduri prepuštanja nekretnina na raspolaganje jedinicama lokalne samouprave, u svrhu realizacije znanstvenih, kulturnih, sportskih, stambenih i poslovnih sadržaja. Slike 2. i 3. ilustriraju takve primjere prikazom stanja 1968. godine, detaljnog plana uređenja i stanja 2011. godine.
kriteriji kateGoriZacije brownfielda
classiFicatioN criteria
For tHe brownfield areas
Važno je naglasiti da svi brownfieldi nisu isti. Prije svega, razlikuju se veličinom: od pojedinačne zgrade ili građevinske čestice do veli-
kih napuštenih industrijskih, vojnih ili prometnih sklopova. Brojna prostorna i društvena istraživanja posvećena su problemu napuštenosti na razini čitavih gradova i regija (Detroit, Ruhr), nekad primarno određenih tradicionalnom industrijskom proizvodnjom, a danas u manje ili više uspješnoj potrazi za novim smislom i temeljem egzistencije.
Brownfieldi se razlikuju i svojim položajem unutar nacionalnog teritorija ili unutar specifične urbane ili ruralne prostorne strukture.
Prema kriteriju prethodne namjene brownfieldi mogu biti: industrijski, vojni, eksploatacijska polja i rudnici, željeznički kompleksi, lučka područja, komunalne zgrade i površine.23 Iz fokusa se interesa, međutim, ne bi smjelo izostavljati stambene brownfielde koji se javljaju u područjima u kojima je prisutan proces iseljavanja stanovništva zbog negativnih društvenih i ekonomskih kretanja. U Hrvatskoj su prepoznati i turistički brownfieldi koji su posljedica razaranja u Domovinskom ratu, promjene društveno-ekonomskih odnosa, ali i promjena u samoj ekonomiji turizma.24 Premda ne udovoljavaju kriteriju prethodnog korištenja i napuštanja, nikada dovršene i nikada korištene zgrade i kompleksi poput Sveučilišne bolnice u Zagrebu mogu se smatrati brownfield prostorom jer njihovo stvarno stanje, s degradiranom izgrađenom strukturom koja se ne koristi, odgovara stanju u kojem uobičajeno nalazimo brownfielde. Prema kriteriju ekonomskog uzroka nastanka brownfielda, a u vezi s njihovom lokacijom, Ferber i Grimski razlikuju:
brownfielde u tradicionalnim industrijskim područjima kao rezultat velikog gubitka radnih mjesta u rudarstvu, proizvodnji čelika i tekstilnoj industriji početkom 1980-ih, brownfielde u urbanim područjima nastale kao posljedice procesa suburbanizacije i izmještanja aktivnosti na periferiju, brownfielde u ruralnim područjima koji su rezultat gubitka radnih mjesta u primarnom sektoru.25
U sklopu spomenutog projekta CABERNET dana je kategorizacija brownfielda prema kriteriju ekonomskog statusa odnosno tržišne vrijednosti (A-B-C kategorizacija):
(A) tržišno atraktivni brownfieldi koji su obično smješteni na kvalitetnim i atraktivnim gradskim lokacijama, a njihova je regeneracija obično rezultat ulaganja privatnog sektora, (B) brownfieldi na rubu profitabilnosti kao potencijalna žarišta razvoja, za koje se teži regeneraciji prema principu javno-privatnog partnerstva,
(C) brownfieldi na kojima regeneracija ne može biti profitabilna i oslanja se na javni sektor i poticajne instrumente.26
Već je prije istaknuto da na pojedinom brownfieldu može postojati stvarno ili pretpostav-
ljeno onečišćenje sastavnica okoliša, ali i da ga ne mora biti, pa je kriterij onečišćenja svakako značajan kriterij kategorizacije brownfielda, kao i status kulturnoga dobra. Dio je napuštenih prostora, po provedenom istraživanju i vrjednovanju, zaštićen kao kulturno dobro na razini graditeljskog sklopa, pojedinačne zgrade i/ili opreme. Status kulturnoga dobra trebao bi dati prednost ovim brownfieldima u strateškom planiranju razvoja grada i u provedbi regeneracijskih procesa, upravo kako bi se pravovremenom intervencijom obnove i regeneracije spriječila daljnja devastacija zaštićenih vrijednosti. No praksa pokazuje da i dalje prevladava negativno stajalište o zaštićenom naslijeđu kao prepreci i ograničenju za ulaganja u novi razvoj prostora. Dio razloga sigurno leži u ekonomskim razlozima i u činjenici da je nova gradnja na prethodno neizgrađenom prostoru profitabilnija od ulaganja u regeneraciju brownfield prostora, koja često uključuju troškove dodatnih istraživanja, ekološke sanacije, uklanjanja te zaštite i obnove postojećih struktura s kulturno-povijesnim značenjem.
Pojedina vrsta brownfielda zahtijeva posebno osmišljen pristup sanaciji, urbanističkom planiranju, vođenju i provedbi urbane regeneracije. Kategorizacija brownfielda često je temelj za prioritizaciju njihove regeneracije što daje prednost onim brownfieldima koje se ocijeni kao pogodne prema unaprijed utvrđenim kriterijima.
U Tabl. III. dan je pregledni prikaz opisanih kriterija kategorizacije i na temelju njih mogućih razvrstavanja brownfielda.
Za potrebe izrade Prostornoga plana Primorskogoranske županije Ekonomski institut Zagreb izradio je 2012. godine studiju „Smjernice s kriterijima/uvjetima za prenamjenu neiskorištenih nekretnina na području Primorskogoranske županije”. U studiji su promatrani konceptualni modeli prenamjene napuštenih građevina i prostora te je primijenjen spomenuti A-B-C model koji razmatra ekonomsku održivost kao glavni kriterij regeneracije.27
iNveNtariZacija brownfielda compiliNG tHe brownfields iNveNtory
Temeljni preduvjet kategorizacije, prioritizacije i regeneracije brownfielda njihova je
22 Cizler, 2012: 231
23 Perović, Kurtović Folić, 2012: 375
24 Kranjčević, 2016: 111
25 Ferber, Grimski, 2001: 148
26 Đokić, Sumpor, 2010: 63
27 Črnjar, Rodin, 2016: 330
28 Frantál i dr., 2015: 95
29 *** 2017: 135
inventarizacija. Mapiranje i inventarizacija brownfielda nisu centralno organizirani u većini zemalja Europske unije. Najveći je iskorak učinjen u području zaštite okoliša pa su u pojedinim zemljama dostupne baze kontaminiranih brownfield prostora.28
U bazi brownfielda Ujedinjenoga Kraljevstva (National Land Use Database of Previously Developed Land), koja je osnovana 1998. godine i temelji se na suradnji i dobrovoljnoj kontribuciji lokalne razine, brownfield prostori razvrstani su u pet kategorija: prethodno izgrađena, napuštena zemljišta, napuštene građevine, zapuštena zemljišta i građevine, druga prethodno izgrađena zemljišta i zgrade, trenutačno u upotrebi, ali predviđena za neku drugu namjenu i razvoj, druga prethodno izgrađena zemljišta i zgrade, trenutačno u upotrebi, bez poznate namjere za razvoj i prenamjenu.
U Hrvatskoj ne postoji jedinstvena i sustavna baza podataka o napuštenim i neiskorištenim nekretninama, što je utvrđeno i Strategijom prostornog razvoja Republike koju je usvojio Hrvatski sabor 2017. godine. Strategijom je istaknuta potreba inventarizacije i vrjednovanja brownfield prostora, prioritetno za područja velikih gradova.29 Hrvatski zavod za prostorni razvoj razvio je 2018. godine računalnu aplikaciju „eRegistar brownfield područja u Republici Hrvatskoj”, zamišljenu kao jedinstven i javno dostupan preglednik u koji će jedinice lokalne uprave i samouprave unositi podatke o napuštenim nekretninama na svome teritoriju.
Vrijedni pokušaji inventarizacije javljaju se na regionalnoj i lokalnoj razini. Osim spomenute inventarizacije provedene za potrebe izrade Prostornoga plana Primorsko-goranske županije, Gradski ured za strategijsko planiranje i razvoj Grada Zagreba izradio je tijekom 2017. godine „Atlas brownfield površina Grada Zagreba” koji obrađuje značajnije brownfield prostore unutar administrativnih granica Grada Zagreba. Projekt je zasnovan na odredbama generalnih urbanističkih planova Zagreba i Sesveta vezanim za preobrazbu i prenamjenu starih industrija, na sustavu gradskih projekata, na inicijativama za bolje korištenje nedovoljno iskorištenih prostora, kao i na potrebi za boljim uvidom u brojnost, položaj i stanje neiskorištenih površina u gradu. Atlas sadrži podatke o 43 nedovoljno ili nezadovoljavajuće korištene lokacije, prethodno korištene u industrijskoj, poslovnoj, javnoj i društvenoj, infrastrukturnoj ili drugoj namjeni, a evidentirane su i dugotrajno nedovršene gradnje. Ukupna površina
Sl. 3. Naselje ŠpanskoOranice u Zagrebu: a) DOF 1968. (vojarnica), b) DPU stambenog naselja na lokaciji vojarnice ŠpanskoOranice, c) DOF 2011. (realizacija)
Fig. 3 Housing development ŠpanskoOranice, Zagreb: a) digital orthophoto 1968 (military complex), b) detailed urban plan of a housing development on the site of the military complex ŠpanskoOranice, c) digital orthophoto 2011 (realization)
Tabl. III. Pregledni prikaz kriterija kategorizacije brownfielda
Table III Survey of the brownfields classification criteria
Kriterij Moguće kategorije brownfielda Izvor
Veličina pojedinačna napuštena zgrada pojedinačna građevinska čestica manji napušteni građevni sklop veliki napušteni industrijski, vojni ili prometni kompleksi napuštenost na razini gradske četvrti, čitavoga grada ili regije
Položaj unutar nacionalnog teritorija
brownfieldi s dominantnim središnjiim položajem i s dobrom prometnom povezanošću periferno smješteni brownfieldi s dobrom prometnom povezanošću i potencijalima za razvoj periferno smješteni brownfieldi u prostorima visoke atraktivnosti krajolika i izgrađenog okoliša periferno smješteni brownfieldi sa slabom prometnom povezanošću te slabim razvojnim pokazateljima i potencijalima
Položaj unutar urbane/ruralne strukture brownfieldi sa središnjim položajem u urbanoj/ruralnoj strukturi brownfieldi smješteni u kontaktnoj zoni središta urbane/ruralne strukture brownfieldi s perifernim položajem u urbanoj/ruralnoj strukturi
Prethodna namjena industrijski brownfieldi vojni brownfieldi eksploatacijska polja i rudnici željeznički i drugi prometni kompleksi lučka područja komunalne zgrade i površine stambeni brownfieldi turistički brownfieldi brownfieldi bez prethodne namjene: nikada dovršene zgrade i kompleksi
Ekonomski uzrok nastanka brownfieldi u tradicionalnim industrijskim područjima kao rezultat velikoga gubitka radnih mjesta u rudarstvu, proizvodnji čelika i tekstilnoj industriji brownfieldi u urbanim područjima nastali kao posljedica procesa suburbanizacije i izmještanja aktivnosti na periferiju brownfieldi u ruralnim područjima koji su rezultat gubitka radnih mjesta u primarnom sektoru
Ekonomski status tržišno atraktivni brownfieldi koji su obično smješteni na kvalitetnim i atraktivnim gradskim lokacijama, a njihova je regeneracija obično rezultat ulaganja privatnog sektora brownfieldi na rubu profitabilnosti kao potencijalna žarišta razvoja, za koje se teži regeneraciji prema principu javnoprivatnog partnerstva brownfieldi na kojima regeneracija ne može biti profitabilna pa se oslanja na javni sektor i poticajne instrumente
Onečišćenje brownfieldi s prisutnim onečišćenjem brownfieldi s percipiranim onečišćenjem brownfieldi bez prisutnosti onečišćenja
Autorice
Autorice
Perović, Kurtović Folić, 2012. Kranjčević, 2016. Autorice
ČimBeNici uspjeŠNosti reGeNeracije brownfielda
success Factors iN brownfield redevelopmeNt projects
Ferber, Grimski, 2001.
Prema: Đokić, Sumpor, 2010. EU projekt CABERNET, proveden od 2002. do 2005.
S razvojem znanstvene misli o brownfieldima javljaju se autori koji istražuju čimbenike uspješnosti i zapreke za njihovu regeneraciju. Čimbenici uspješnosti su uvjeti, okolnosti, aktivnosti i akteri koji doprinose uspješnoj regeneraciji brownfielda. 30 Većina istraživanja bila je teritorijalno ograničena na razinu jednoga grada, regije ili države, bez međunarodne komparacije. Frantál, Kunc, Klusáček i Martinát proveli su 2015. godine komparativno istraživanje čimbenika uspješnosti regeneracije brownfielda u četirima europskim zemljama s različitim društveno-gospodarskim razvojem (Češka, Njemačka, Poljska i Rumunjska) te s katkad suprotstavljenim skupinama dionika (lokalna uprava, urbanisti i drugi stručnjaci, ulagači, stanovništvo), pridonoseći razumijevanju složenosti procesa regeneracije. U prvoj etapi istraživanja provedeno je preliminarno istraživanje kvalitativnim metodama (otvoreni upitnici, polustrukturirani intervjui i fokus-grupe) u cilju stvaranja što potpunije liste čimbenika regeneracije, prikazanih u Tablici IV.
Provedena druga etapa istraživanja utvrdila je da ispitanici iz Njemačke imaju značajno duže prosječno iskustvo povezano s temom brownfielda negoli ispitanici iz postsocijalističkih zemalja.
Autorice
Autorice Povijesna i kulturna vrijednost brownfieldi u cijelosti ili dijelom zaštićeni kao kulturno dobro brownfieldi s prisutnom povijesnom i kulturnom vrijednošću i potencijalom za zaštitu kulturnoga dobra, ali bez formalne konzervatorske zaštite brownfieldi bez struktura povijesne i kulturne vrijednosti
evidentiranih brownfield prostora iznosi oko 2,84 km2 i usporediva je s površinom središnje gradske četvrti Donji grad (3,02 km2). Ovako provedena analiza na razini Grada Zagreba upućuje na važnost evidentiranja stanja napuštenih prostora u Republici Hrvatskoj radi stvaranja poticajne klime za njihovu obnovu i korištenje u nekoj novoj namjeni te sustavnog praćenja promjena.
Analiza, međutim, pokazuje i da se radi o značajnom broju i površini lokacija koje zahtijevaju izuzetno visoka ulaganja, bez obzira radi li se o ulaganjima javnog ili privatnog sektora. Osim visine ulaganja, neriješeni imovinsko-pravni odnosi i kompleksnije pripremne procedure urbanističkog planiranja i projektiranja (u usporedbi s novom gradnjom na memorijom neopterećenom zemljištu) često se navode kao ključni razlozi nepostojanja pravih programa obnove i dugotrajne napuštenosti brownfield prostora.
Zatečeni ekološki problem na brownfield lokaciji i visoki troškovi regeneracije ocijenjeni su najvažnijim čimbenicima uspješnosti regeneracije (ujedno i najvećim izazovima) u svim četirima istraživanim zemljama. Neriješena vlasnička pitanja treći su po značenju čimbenik (u Češkoj na prvome mjestu). U Njemačkoj, Češkoj i Poljskoj važnima su ocijenjeni položaj u urbanom području i prometna povezanost brownfielda, te s time u vezi ističe se da je većina uspješno regeneriranih lokacija smještena u blizini središta velikih gradova (glavni grad države ili regionalno središte). U Poljskoj i posebno u Rumunjskoj značajni su čimbenici državne razine - nacionalne politike, zakonodavstvo, financijski poticaji, dok je njihovo značenje u Češkoj i Njemačkoj manje izraženo. U Rumunjskoj dionici su istaknuli značenje dostupnosti informacija o brownfieldima. Nepostojanje evidencije napuštenih područja, kako u javnom tako i u privatnom vlasništvu, značajna je zapreka za moguća ulaganja. Infrastrukturna opremljenost nije značajna u Njemačkoj, dok u drugim
30 Frantál i dr., 2015: 93
31 Tintěra i dr., 2014: 27
zemljama jest. U Njemačkoj se značajnim ocjenjuje čimbenik koncentracije brownfielda, koji uzrokuje lokalnu kompeticiju.
Općenito, specifični čimbenici (veličina, izgrađenost, prethodna namjena), izuzev onečišćenja, ocijenjeni su manje značajnima za uspješnost regeneracije brownfielda, za razliku od čimbenika lokacije i ekonomskih čimbenika.
Zanimljivost rezultata ovoga istraživanja jest da iskazane razlike u stajalištima različitih skupina dionika nisu toliko izražene kao utvrđene razlike među pojedinim zemljama i njihovim nacionalnim okvirima regeneracije brownfielda, pa autori zaključno iznose dvojbu oko univerzalnih rješenja koja se predlažu međunarodnim projektima što ih financira Europska komisija.
U usporedbi s neizgrađenim prostorom, brownfield prostori često nisu ekonomski konkurentni za regeneraciju bez javne intervencije, a temeljne prepreke predstavljaju percipirana kontaminacija (čak i kad u stvarnosti ne postoji), troškovi uklanjanja, pravne, planske i regulatorne procedure te vlasnička pitanja.31
Dokument njemačkoga Federalnog ministarstva okoliša, zaštite prirode i nuklearne energije Study on the Re-use of Former Military Lands iz 1997. godine prepoznaje fiksne, poluvarijabilne i varijabilne čimbenike u postupku regeneracije. Fiksni su čimbenici geografska lokacija, način prethodnog (vojnog) korištenja, stanje okoliša, regionalna ekonomska situacija i dodatna obilježja lokacije. Poluvarijabilni su čimbenici stanje i kvaliteta zgrada te dostupnost infrastrukture. Varijabilni čimbenici obuhvaćaju projektni menadžment i organizacijsku strukturu, studije izvodljivosti, financijske mehanizme i programe poticaja, privlačenje ulagača i marketing lokacije te komunikaciju s javnošću. Značenje varijabilnih čimbenika u studiji se posebno ističe, kako zbog važnosti upravljanja procesom tako i zbog toga što je na njih moguće utjecati, dok su fiksni čimbenici zatečena datost i ne mogu se mijenjati.
ZakljuČak
coNclusioN
Brownfieldi su posljedica razvojnih trendova i napuštanja industrijske paradigme koja je bila dominantna cijelo 19. stoljeće i veći dio 20. stoljeća, a ostavila je snažan pečat u gradovima - kako u fizičkoj tako i u socijalnoj strukturi. Napuštene prostore moguće je interpretirati kao teret i prostorni problem, ali moguće ih je promatrati i kao razvojnu priliku kroz procese regeneracije brownfielda, koje treba sagledavati u kontekstu ukupnoga prostornog razvoja određene teritorijalne jedinice (grada, regije, države), s posebnom pozornošću prema politikama Europske unije koje podupiru urbanu regeneraciju i održivi urbani razvoj. Posebnu pozornost zaslužuju gradovi koji su nekada primarno bili određeni industrijom, čiji problem nisu samo prostori što ih industrija napušta već i stanovništvo koje ostaje bez temelja egzistencije i napušta grad.
Cilj procesa regeneracije brownfielda jest omogućavanje održivoga korištenja i stvaranje kvalitetnih, zdravih i sigurnih prostora za zajednicu, a ključni preduvjet uspješne regeneracije brownfielda jest prikupljanje i sistematizacija podataka o njihovu prostornom razmještaju i površini te o ostalim značajnim čimbenicima (podatci o prethodnom korištenju, geološki i hidrološki podatci, prostornoplanski podatci, podatci o zaštićenim te potencijalnim kulturnim i prirodnim dobrima, podatci o vlasništvu itd.) - korištenjem tehnologije geografskoga informacijskog sustava [GIS].
Na uspješnost procesa regeneracije brownfielda utječu, uz brojne geografske čimbenike i obilježja zatečene strukture, jasan zakonodavni i strateški okvir, suradnja javnog i privatnog sektora te, nadasve, jačanje svijesti svih dionika o razvojnim potencijalima brownfielda, kao i znanja i kapaciteta za provedbu složenih postupaka urbane regeneracije. Treba naglasiti da je regeneracija brownfielda visokokooperativni proces i da nije moguća bez interdisciplinarne i međusektorske suradnje na svim razinama.
Tabl. IV. Čimbenici uspješnosti regeneracije
brownfielda
Table IV Success factors in brownfield redevelopment projects
Čimbenik Tip čimbenika
Opći čimbenici
Nacionalna politika (zakonodavstvo, regulativa, kontrolni alati) Politički
Dostupnost i kvaliteta informacija (o prostorima, alatima, dobrim praksama itd.) Informacijski
Dostupnost financijskih poticaja (grantovi, subvencije, fondovi, porezne olakšice i sl.) Ekonomski
Direktna strana ulaganja Ekonomski
Opće stajalište javnosti (politički angažman, spremnost na inovacije i sl.) Socijalni / Kulturni Čimbenici lokacije
Generalni smještaj (regionalni položaj u državi) Geografski
Specifični smještaj (položaj u lokalnoj prostorno-funkcionalnoj strukturi) Geografski
Lokalna koncentracija brownfielda (kompeticija) Geografski
Prometna povezanost (udaljenost od arterijske cestovne mreže, željezničke pruge, zračne luke) Geografski
Fizička obilježja područja (nagib i nosivost terena) Fizički
Ograničenja zaštite krajobraza Okolišni
Ekonomski status lokacije (stopa nezaposlenosti, poduzetnička aktivnost) Ekonomski
Socijalni status lokacije (socijalna struktura, povezanost zajednice) Socijalni / Kulturni
Marketing lokacije (lokalna razvojna strategija, prostorni plan, promocija) Socijalni / Ekonomski
Lokalno uključivanje i suradnja dionika Socijalni / Kulturni
Specifični čimbenici
Površina brownfielda Tehnički
Prethodno korištenje (industrijsko, poljoprivredno, vojno itd.) Tehnički
Očekivana buduća namjena (kvaliteta i izvodljivost) Tehnički
Veličina izgrađene strukture i kvaliteta građevina Tehnički
Atraktivnost zemljišta i građevina (povijesna i arhitektonska vrijednost)
Socijalni / Ekonomski
Ekološki problem (kontaminacija tla i podzemnih voda) Okolišni
Mogućnost priključka na infrastrukturu Tehnički Imovinsko-pravna pitanja (struktura vlasništva, mogućnost raspolaganja)
Socijalni / Ekonomski
Cijena nekretnine Ekonomski
Troškovi regeneracije i povrat ulaganja Ekonomski
[Izvor: Frantál, Kunc, Klusáček, Martinát, 2015: 98]
1. Alker, S.; Joy, V.; Roberts, P.; Smith, N. (2000.), The Definition of Brownfield, „Journal of Environmental Planning and Management”, 43 (1): 49-69, Newcastle; https://doi.org/10. 1080/09640560010766
2. Cizler, J. (2012.), Urban regeneration effects on industrial heritage and local community - Case study: Leeds, UK, „Sociologija i prostor”, 50 (2 /193/): 223-236, Zagreb; https://doi.org/10. 5673/sip.50.2.5
3. Clark, C. (2005.), Coming into the light: the rediscovery and reuse of naval heritage buildings, „WIT Transactions on The Built Environment”, 79: 33-44, Southampton
4. Črnjar, M.; Rodin, V. (2016.), Prostorni i ekonomski aspekti urbane regeneracije - iskustva o napuštenim građevinama u PGŽ, u: Strategije urbane regeneracije [ur. Korlaet, A.], Hrvatski zavod za prostorni razvoj: 328-334, Zagreb
5. Đokić, I. (2010.), Utjecaj participacije ključnih dionika na uspješnost prenamjene neiskorištenih nekretnina, disertacija, Sveučilište u Splitu, Ekonomski fakultet, Split
6. Đokić, I.; Sumpor, M. (2010.), Brownfield Redevelopment Issues in Croatia, „Privredna kretanja i ekonomska politika”, 20 (123): 57-86, Zagreb
7. El Menchawy, A. (2008.), Urban regeneration in Mediterranean cities: an integrated urban development of Brownfield sites, „WIT Transactions on Ecology and the Environment”, 117: 115-127, Southampton; https://doi.org/10.2495 /SC080121
8. Ferber, U.; Grimski, D. (2001.), Urban Brownfields in Europe, „Land Contamination & Reclamation”, 9 (1): 145-148, London
9. Frantál, B.; Kunc, J.; Klusáček, P.; Martinát, S. (2015.), Assessing success factors of brownfields regeneration: International and inter-stakeholder perspective, „Transylvanian Review of Administrative Sciences”, 11 (44): 91-107, ClujNapoca
10. Hercik, J.; Šimáček, P.; Szczyrba, Z.; Smolová, I. (2014.), Military brownfields in the Czech Republic and the potential for their revitalisation, focused on their residential function, „Quaestiones Geographicae”, 33 (2): 127-138, Poznań; https://doi.org/10.2478/quageo-2014-0021
11. Hollander, J.; Kirkwood, N.; Gold, J. (2010.), Principles of brownfield regeneration: cleanup, design, and reuse of derelict land, Island Press, Washington
12. Kádár, K. (2014.), The rehabilitation of former Soviet military sites in Hungary, „Hungarian Geographical Bulletin”, 63 (4): 437-456, Budimpešta; https://doi.org/10.15201/hungeobull.63.4.5
13. Kranjčević, J. (2016.), Regeneracija napuštenih turističkih zona, u: Strategije urbane regeneracije [ur. Korlaet, A.], Hrvatski zavod za prostorni razvoj: 108-115, Zagreb
14. Kunc, J.; Martinát, S.; Tonev, P.; Frantál, B. (2014.), Destiny of urban brownfields: Spatial patterns and perceived consequences of postsocialistic deindustrialization, „Transylvanian Review of Administrative Sciences”, 10 (41): 109-128, Cluj-Napoca
15. Noviks, G.; Teirumnieks, E.; Lemešenoka, N.; Matisovs, I.; Teirumnieka, Ē.; Miklašēvičs, Z. (2015.), Evaluation of brownfields in Latvia, u: Environment. Technology. Resources. Proceedings of the International Scientific and Practical Conference. Volume I [ed. ansone, V.], Rezekne Academy of Technologies: 185-192, Rezekne; https://doi.org/10.17770/etr2009vol1.1112
16. Perović, S.; Kurtović Folić, N. (2012.), Brownfield regeneration - imperative for sustainable urban development, „Građevinar”, 64 (5): 373383, Zagreb; https://doi.org/10.14256/JCE.656 .2012
17. Rizzo, E.; Bardos, P.; Pizzol, L.; Critto, A.; Giubilato, E.; Marcomini, A.; Albano, C.; Darmendrail, D.; Döbrel, G.; Harclerode, M.; Harries, N.; Nathanail, P.; Pachon, C.; Rodriguez, A.; Slenders, H.; Smith, G. (2016.), Comparison of international approaches to sustainable remediation, „Journal of Environmental Management”, 184: 4-17, London; https://doi. org/10.1016/j.jenvman.2016.07.062
18. Rosan, N.; Krpina Car, D. (2016.), Urbana regeneracija na primjerima napuštenih vojnih prostora Grada Zadra, u: Strategije urbane regeneracije [ur. Korlaet, A.], Hrvatski zavod za prostorni razvoj: 148-161, Zagreb
19. Tintěra, J.; Ruus, A.; Tohvri, E.; Kotval, Z. (2014.), Urban Brownfields in Estonia: Scope, Consequences and Redevelopment Barriers as Perceived by Local Governments / Urbánní brownfieldy v Estonsku: rozsah, dopady a revitalizační bariéry z pohledu městských samospráv, „Moravian Geographical Reports”, 22 (4): 25-38, Brno; https://doi.org/10.1515/mgr2014-0021
20. *** (1997.), Study on the Re-use of Former Military Lands, Federal Ministry for the Environment, Nature Conservation and Nuclear Energy, Bonn
21. *** (2010.), Council of Europe Conference of Ministers responsible for Spatial/Regional Planning (CEMAT), Basic texts 1970-2010 [ed. Dejeant-Pons, M.], Council of Europe Publishing, Strasbourg
22. *** (2017.), Strategija prostornog razvoja Republike Hrvatske, Hrvatski zavod za prostorni razvoj, Zagreb
Arhivski izvor
Archive Source
1. Grad Zagreb, Gradski ured za strategijsko planiranje i razvoj Grada, Ulica Republike Austrije 18, Zagreb [GUSPRG]
Internetski izvori
Internet Sources
1. Informacijski sustav prostornog uređenja Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja, https://ispu.mgipu.hr [ISPU]
2. http://www.eugris.info/newsdownloads/ Final%20Report%20CLARINET.pdf [27.6.2019.]
3. https://web.archive.org/web/20051128065110 /http://www.cabernet.org.uk/index.asp?c=1124 [27.6.2019.]
Izvori ilustracija
Illustration Sources
Sl. 1. Fotodokumentacija autorica
Sl. 2. ISPU; Rosan, Krpina Car, 2016: 155 Sl. 3. ISPU; GUSPRG
The paper addresses the issue of brownfields (previously used but now the abandoned sites), their regeneration, and modes of their new and sustainable reuse. The origin of brownfields can be traced to the economic changes brought about by the decline of traditional industries, conversion and privatization processes, and the reorganization of the defense system. Today, brownfields are at the heart of sustainable urban development planning, prevention of uncontrolled urbanization and revitalization of city centers. Their regeneration is gaining increasing support at all political levels: through EU territorial policies as well as the national and local development documents.
The paper aims to clarify the concept of the brownfield site and its urban regeneration, point out the inconsistent use of the term brownfield in international contexts, give an overview of possible brownfield classifications based on various criteria, and show the success factors of brownfield regeneration.
The concept of a brownfield site has been familiar in Western Europe and North America since the 1970s. It was more intensively used in global urban development policies in the early 1990s in parallel with a growing awareness of the need for environmental protection and decontamination, regeneration and reuse of the abandoned, mostly industrial facilities. No equivalent exists for the term brownfield in national languages in most European countries and in Croatia likewise. For this reason the original English word is generally used to denote this concept. However, the practice so far has not yielded a unique and precise definition of the brownfield concept and therefore the meaning of the term is not uniform in academic discourse and in practice. Its definition evolves in parallel with the study of this spatial problem.
Differences in various definitions of a brownfield site can essentially be reduced to its fundamental
defining characteristics. It is generally understood as an abandoned, previously developed land as opposed to using the term solely to designate contaminated, or potentially contaminated, previously used spaces. With the development of urban regeneration practices, the term is increasingly being used in the broad sense of an abandoned, previously built-up area.
The concept of brownfield regeneration is necessarily linked to a growing awareness of the brownfield sites as a spatial and urban problem. The definitions in this paper highlight its all-encompassing role: it should significantly affect the improvements of all three components of sustainability (environmental, economic and social one) over a longer period of time.
All brownfields are not the same and therefore, part of this research is dedicated to the relevant classification criteria: size and location of brownfields within a national territory or within a specific urban or rural spatial structure, the way they had been previously used, the economic causes of brownfields, their economic status or market value, level of pollution and the presence of historical and cultural assets.
Every type of brownfield requires a specially planned approach to its rehabilitation, urban planning, management and implementation of urban regeneration policy. Brownfields classification is often the basis for prioritizing their regeneration, which favors those brownfields that meet the predefined criteria.
The basic prerequisite for the classification, prioritization and regeneration of brownfields is compiling an inventory: gathering and systematic analysis of data about their location and area as well as other important elements (data on their previous use, geological and hydrological data, spatial and planning data, data on the protected and potential cultural and natural assets, property data, etc.) using
GIS. Brownfield mapping and inventory compiling are not centrally organized in most EU countries. The biggest step forward has been made in the environmental protection field resulting in publicly available brownfield databases in some countries. Owing to the activities regarding inventory compiling in Croatia at regional and local level so far, there is a clear indication that there is a significant number of sites that require huge investments, regardless of whether they come from public or private sector. In addition to the amount of investment, the unresolved property relations and complex urban planning and design preparatory procedures (compared to new construction on vacant lots) are often cited as key reasons for a lack of proper brownfield redevelopment programs and long-term abandonment of brownfield sites.
With the development of scientific research on brownfields, new authors emerge who explore the success factors in conversion projects as well as barriers to their regeneration and rank their impact and significance. Some interesting findings so far indicate that different attitudes of various stakeholder groups are not as pronounced as the differences found between countries and their national brownfield regeneration frameworks, which may raise doubts about the universal solutions proposed in EU programs and projects. Successful brownfield regeneration depends on numerous geographical factors and features of the existing structure, clear legislative and strategic framework, cooperation between public and private sectors and, above all, a growing awareness of all stakeholders about the brownfields’ development potential as well as the knowledge and capacity to implement complex urban regeneration processes. It should be emphasized that brownfield regeneration is a highly cooperative process that necessarily calls for interdisciplinary and cross-sector cooperation at all levels.
Mr.sc. ireNa matković pomoćnica je pročelnice u Gradskom uredu za strategijsko planiranje i razvoj Grada Zagreba. Autorica je i koautorica nekoliko znanstvenih i stručnih radova te dobitnica Medalje za urbanizam Hrvatske komore arhitekata za 2018. godinu.
Dr.sc. martiNa jakovČić izvanredna je profesorica i pročelnica Geografskog odsjeka Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu. Kao autorica ili koautorica objavila je 20 znanstvenih radova.
ireNa matković, M.Sc., assistant to the head of the City Office for the Strategic Planning and Development of the City, author and co-author of several scientific and professional papers and a recipient of the 2018 Medal for Urban Planning from the Croatian Chamber of Architects.
martiNa jakovČić, Ph.D., Associate Professor and head of the Geography Department of the Faculty of Science of the University of Zagreb, author and co-author of 20 scientific papers.
Eseji i ogledi
Recenzije i prikazi knjiga, časopisa i izložaba
Vijesti, suradnja, zanimljivosti, bibliografija, znanstveni skupovi, tribine i predavanja
Essays and Reviews
Evaluations & Reviews of Books, Journals and Exhibitions
Information, Cooperation, Topics of Interest, Bibliography, Conferences, Debates and Lectures
Mia Roth-Čerina
European Association for Architectural Education Annual Conference
The European Association for Architectural Education’s Annual Conference took place at Faculty of Architecture in Zagreb from August 28th to August 31st 2019. Entitled ‘The Hidden School’, it aimed to discuss an architecture school’s true character, the substance and the quality of architectural education in the broadest sense, and that which is beyond the stated curricula, yet - whether concretely manifested or subliminally perceived - embodies the culture of the school. It brought together nearly 200 attendants from different European schools, with guests from the United States. The range of tacit aspects or conspicuous specificities which make the educational path a unique one was proposed in five subcategories as basis for the call for papers. Over forty contributors, the topic during the three day event. [Translated by the author]
Arhitektonski fakultet bio je od 28.8. do 31.8.2019. domaćin godišnje konferencije Europskog udruženja za arhitektonsko obrazovanje EAAE, organizacije osnovane 1975. godine s ciljem unapređenja arhitektonskog obrazovanja i povezivanja europskih arhitektonskih škola. Ovaj događaj koincidirao je i s početkom akademske godine u kojoj Arhitektonski fakultet cijelim nizom događanja slavi stotu obljetnicu kontinuiranog obrazovanja arhitekata u Zagrebu i u Hrvatskoj. Proteklih nekoliko godina domaćini konferencije bili su Milano 2015., Delft 2016., Bordeaux 2017. i Porto 2018., dok je iduća planirana u Pragu. Temu vezanu za arhitektonsko obrazovanje svake godine postavi, u suradnji s EAAE, institucija domaćin, odabrana putem otvorenog poziva fakultetima članicama, kojih je oko 150. Tema ovogodišnje konferencije bila je Sakrivena škola odnosno Hidden School i otvorila je diskusiju o onome što doista čini duh jedne arhitektonske škole. Administrativno neiskaziv, stvarni karakter škole opstaje u implicitnom, izraženom kroz prostore i ozračja u kojima se odvija, karizme učitelja, profile studenata, motive sadržaja kojima se bavi ili u neformalnim oblicima učenja - aspektima koji, bilo konkretno manifestirani ili podsvjesno percipirani, čine obrazovno iskustvo jedinstvenim. Istovremeno, oni su često izvan iskazanog kurikuluma pa izmiču administrativnim akreditacijskim kriterijima. Ipak,
Godišnja konferencija i generalna skupština EAAE Arhitektonski fakultet Sveučilišta u Zagrebu 28.-31.8.2019.
čitanje između kurikularnih ili formalnih redaka ključno je za stvarnu sadržajnu evaluaciju te se postavlja pitanje: je li moguće razviti alate za otkrivanje ‘sakrivenog’? Ako sakrivena škola postoji kao paralelan ili nevidljiv proces, kao samogenerirana potraga za temeljnim odgovorima, a njezino tumačenje, manifestiranje ili čitljivost imaju toliko različitih mogućih aspekata - koji se od njih mogu identificirati? Uz godišnju je konferenciju stoga organizirana znanstvena konferencija koja je međunarodni krug edukatora i studenata pozvala da se prilozima pridruži raspravi. U cilju otkrivanja manje očitih, ali inherentnih osobina koje mogu opisati fragmente i specifičnosti arhitektonskog obrazovanja, predloženo je pet tematskih cjelina unutar kojih je postavljen niz pitanja, odnosno okidača, na koje su sudionici bili pozvani odgovoriti ili proširiti njihov spektar. Prva tema usredotočila se na figuru učitelja i raspona profila koji on preuzima. Snažne, karizmatične osobnosti katkad personificiraju školu, ostavljajući trajno naslijeđe - formirajući zapravo njezin identitet. S druge strane, oni mogu biti manje dominantni nastavnici koji poticajem generiraju kvalitetno obrazovno iskustvo. Mogu biti dio znanstvene akademske zajednice, profilirani istraživačkim radom, ili djelatni arhitekti koji obogaćuju nastavu neophodnom i vitalnom vezom s praksom. Često su oba aspekta povezana u jednoj osobi. Unutar ove teme
Znanstveni odbor: Oya Atalay Franck, Roberto Cavallo, Johan De Walsche, Harriet Harriss, Siniša Justić, Mia Roth-Čerina, Sally Stewart, Tadeja Zupančič
pokušalo se otvoriti i temu značenja uloge nastavnika u otkrivanju vlastitoga puta budućeg arhitekta, odnosno kako potiče studenta da istražuje i otkriva kroz projekt, te koliko su važni autodidaktički procesi koji prate arhitektonsko obrazovanje. Druga je tema obradila temu sadržaja, motiva koji stoje iza sadržaja što ga postavljamo pred studente, odnosno implicitnog komuniciranja vrijednosnog sustava škole; tko je arhitekt kojega želimo proizvesti i kako postižemo ravnotežu između apstraktnih ili univerzalnih tema, ali i onih stvarnih, akutnih, da bismo u konačnici odgojili svestranog intelektualca sposobnog kulturološki i tehnički održivo pristupiti oblikovanju izgrađene okoline. Treća se tema bavila značenjem mjesta u kojem se obrazovanje odvija, odnosno mjere u kojoj ono utječe na obrazovni proces, okoliš škole i ishode. U širem smislu, također, koliko društveni i kulturni kontekst u kojem je škola smještena utječe na internu ili eksternu percepciju škole, te koliko se razlikuju škole koje su izolirane u odnosu na one ugrađene u gradsku okolicu, čak i ekstrapolirane ili raspršene. Ukratko, može li se definirati određena kvaliteta koja izravno proizlazi iz prostornog karaktera škole? Četvrta tema otvorila je pitanje studenta arhitekture specifičnoga, prepoznatljivog profila. Što ga točno motivira i kako fakulteti definiraju poželjna obilježja i interese? Budući da je proces uče-
nja u arhitektonskom studiju, temeljnoj jedinici nastave arhitekture, uzajaman, energija između učitelja i studenta zasigurno je recipročna, no može se istražiti i uloga horizontalnog učenja i razmjene među studentima istih ili različitih godina. Peta tema obradila je temu samoga obrazovnog procesa, u definiciji kojeg aktivnu ulogu imaju i nastavnici i studenti, i sadržaj i mjesta. Mogu li se formalno opisati te interakcije i koja je uloga neformalnog učenja koje se ostvaruje u izvannastavnim radionicama i drugim formatima?
Na poziv se odazvao 61 autor iz Europe i SAD-a, a nakon provedenoga recenzentskog postupka 34 je pozvano da temu izloži u paralelnim sesijama, dok je devetero pozvano da temu izlože posterom. Ukupno je na konferenciji sudjelovalo 150 registriranih sudionika, većinom dekana i prodekana europskih arhitektonskih fakulteta, mnogo pozvanih gostiju i zainteresiranih nastavnika Arhitektonskog fakulteta. Konferencijom su predsjedale Oya Atalay Franck, predsjednica EAAE i dekanica ZHAW u Winterthuru, te Mia Roth-Čerina, profesorica i prodekanica Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu. Gosti predavači/ce bili su: An Fonteyne, belgijska arhitektica, suosnivačica studija noAarchitecten i profesorica na ETH, koja je predavanje održala u formi dijaloga sa svojom studenticom Sarom Sherif; Will Hunter, osnivač i dekan London School of Architecture; Lesley Lokko, arhitek-
tica, spisateljica i profesorica britansko-ganskog podrijetla i dekanica Sveučilišta u Johannesburgu; Momoyo Kaijima, suosnivačica tokijskog Ateliera BowWow i profesorica na ETH; Maruša Zorec, osnivačica studija Arrea i profesorica na Arhitektonskom fakultetu u Ljubljani; Harriet Harris, arhitektica i teoretičarka koja je vodila doktorski program na Royal College of Art u Londonu, a tjedan dana uoči otvorenja konferencije stupila je na dužnost dekanice arhitektonskog odsjeka Pratt Institutea u New Yorku. Na kraju konferencije održan je panel o smjeru razvoja arhitekture i ulozi obrazovanja, u kojem su sudjelovali: Thomas Vonier, predsjednik Međunarodnog udruženja arhitekata UIA; Georg Pendl, austrijski arhitekt i predsjednik Vijeća arhitekata Europe ACE; Rashida Ng, profesorica i predsjednica Udruženja arhitektonskih fakulteta sjevernoameričkih zemalja ACSA-e; Hazem Rashed Ali, profesor i predsjednik Konzorcija arhitektonskih istraživačkih instituta; Don Gray, predsjednik Saveza dekana arhitektonskih fakulteta Velike Britanije, te predavačice An Fonteyne i Sara Sherif. Razgovor je moderirala Oya Atalay Franck.
Nakon trodnevne konferencije za zainteresirane je goste organizirano putovanje u Rijeku i Opatiju s predavanjem arhitekta i profesora Arhitektonskog fakulteta Idisa Turata, koji je predstavio aktivnosti vezane za programski
pravac Slatko i Slano, što ga vodi u sklopu Europske prijestolnice kulture 2020. godine. Uz predavanja, panele i diskusije, u tijeku konferencije organizirano je i nekoliko izložbi. Young Talent Architecture Award, bijenalna nagrada za najbolji diplomski projekt koju je inaugurirala Fondacija Mies van der Rohe u suradnji s EAAE i ACE, izložila je izdanje 2018. i dala pregled dometa 118 europskih arhitektonskih fakulteta. Izložbu je predstavila Ana Sala Giralt iz Fondacije Mies van der Rohe. Europsko udruženje studenata arhitekture, EASA, izložbom je predstavilo izuzetno uspješno izdanje godišnjeg skupa održanog 2018. u Rijeci, a Dora Gorenak, Filip Pračić i Marin Nižić predstavili su i rezultate međunarodne studentske radionice Course X koja se uoči konferencije održala na Arhitektonskom fakultetu. Usto, gostima konferencije bio je omogućen i pretpremijerni posjet izložbi „Kratka autobiografija škole Arhitektonskog fakulteta: 100 godina izobrazbe arhitekata” autora Andreja Uchytila i Melite Čavlović, koja je službeno otvorena 18. rujna u Muzeju hrvatske arhitekture.
Sažeci konferencije otisnuti su u izdanju TU Delft Open, uz suizdavače EAAE i AF-a Zagreb, a urednici su izdanja Mia Roth-Čerina i Roberto Cavallo. Vizualni identitet konferencije i cjelokupnog obilježavanja stogodišnjice fakulteta potpisuju Sven Sorić i Hrvoje Spudić. [eaae2019.arhitekt.hr]
Ivana Krmpotić
Izložba i monografija
Exhibition and monograph
The publication entitled Four Memorial Monuments by Nenad Fabijanić provides an in-depth insight into the exhibition of the same name set in the fall of 2019 in Glyptotheque of the Croatian Academy of Sciences and Arts. The conceptual backbone of the whole project is the theme of the memorial and collective memory in the context of contemporary architectural discourse. Four projects for the memorial spaces in the urban fabric cover a span of twenty years. Their comparison and systematic presentation shows a paradigm shift in the realm of experience and treatment of the sculpture during that period (1998-2018) as well as its transfer into the spatial medium of architecture which makes the given theme particularly relevant today. The exhibition in the Glyptotheque of the Croatian Academy of Sciences and Arts is a rare example of the presentation of an architectural oeuvre whose layout and concept depart from the purely documentary presentation of the exhibits. The gallery becomes the scene of a performance, a transcendental space of installation and carefully directed shots, in which a collective message and a warning hang over the exhibits, while crime becomes a matter of individual consciousness.
Publikacija Četiri memorijala Nenada Fabijanića detaljniji je uvid u materiju istoimene izložbe postavljene u jesen 2019. godine u Gliptoteci Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Konceptualnu okosnicu prezentiranoga objedinjuje tematika memorijala i kolektivnog sjećanja u kontekstu suvremenoga arhitektonskog diskursa. Četiri projekta za memorijalne prostore urbanoga tkiva nastali su u rasponu od dvadeset godina. Njihova komparacija i sistematizacija pokazuju promjenu paradigme u doživljaju i tretmanu skulpture tijekom navedenoga razdoblja (1998.2018.) te njeno razlaganje u prostorni medij arhitekture.
Spomenuti memorijali dio su natječajnih projekata ili samostalnih studija koje pozicioniraju Hrvatsku u kontekstu memorijalne tematike i podsjećaju na uvijek aktualna pitanja kolektivne svijesti, sjećanja i žrtve. U Fabijanićevim projektima žrtva je jedinstvena i jednakovrijedna, a teror i ideologija koji do nje dovode prije ili poslije izvrnuti su besmislu i ništavilu. Prezentirani projekti lišeni su doslovnosti i narativne patetike, dok simbolom i jedinstvom geste nose snagu poruke i upozorenja. Četiri memorijala obuhvaćaju prijedlog za prototip spomenobilježja mjesta masovnih grobnica Domovinskoga rata, studiju memorijala na mjestu razrušene sinagoge u Praškoj ulici, projekt za Spomenik domovini
1 Knežević, S. (2019.), Nenad Fabijanić i javna kultura sjećanja, citat iz publikacije Četiri memorijala Nenada Fabijanića, 2019., Zagreb
te spomenik žrtvama holokausta u Branimirovoj ulici u Zagrebu.
Konceptualno i grafički projekti su prezentirani kronološkim slijedom od najranijeg prema recentnima. Predgovor prof. Snješke Knežević svojevrstan je interludij i tumač arhitektonske intencije u kontekstu vremena i europskih suvremenika, ujedno i jedini tekstualni prilog. Projekti su tumačeni nacrtima, vizualizacijama i maketama koji dosljedno prikazuju slijed misli pri stvaranju projekta. „(...) U Fabijanićevim memorijalima razabiru se obilježja njegovih urbanih ambijenata: tendencija pročišćenju forme, minimalizam, otvorenost prema idejama kasne moderne, postmoderne i rubnih likovnih područja, najposlije vokacija simboličkom iskazu. Potonje ostvaruje strategijom očuđenja, koju je već iskušao u oblikovanju izložbi i raskošno u scenografijama za plesni teatar. Bit je tog pristupa propitati klišej/stereotip odvajanjem od uvriježenog značenja i postaviti ga u drukčiji kontekst. Cilj je proizvesti drugo/novo značenje i šok.”1
Izložba je rijetki primjer prezentacije arhitektonskog opusa koji se svojim postavom i konceptom odmiče od isključivo dokumentarističke prezentacije izložene građe. U Fabijanićevu prikazu stradanja nitko nije potpuno nevin, a zbirna misao upućuje na snagu sjećanja i prokletstvo zaborava koje otvara put novim tragedijama. Ova retrospektiva, osobna i projektantska, vidi arhitekturu kao društveno aktivan medij, refleksiju trenutačnog konteksta sastavljenog od mnogostrukih socioloških, ideoloških i kulturnih impulsa vremena.
Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb, 2019.
Str. 191, ilustrirano, podrijetlo tekstova, podrijetlo ilustracija, kazalo imena, bilješke o izložbi, bilješke o autoru, katalog slika, biografija i dokumentacija [21/26 cm, kolor, meki uvez, dvojezično hrv./engl.]
Urednica: Vesna MažuranSubotić
Lektura: Maja Silov Tovernić
Prijevod: Andy Jelčić
Fotografije: Damir Fabijanić, Miro Martinić
Grafičko oblikovanje i prijelom: Borjana Katić
Obrada ilustracija: Ivana Krmpotić
Tisak i uvez: Tiskara Zelina d.d.
ISBN 978-953347285-0
CIP 001039602
Točkasti artefakti trodimenzionalni su fragmenti projekata koji izdvojeni tumače cjelinu, i obrnuto. Njihova simbolika podcrtava snagu arhitektonske misli i koncepta koji veliča trijumf žrtve i besmisao pobjede. U prostor galerije smješta tri gotovo metafizička kvadrata - prostorne instalacije - koje, svaka na svoj način, nude suočavanje s granicama vlastitih prosudbi i ideala, te njihovom destrukcijom. Kroz prisutne prostorne slike sučeljava se imanentno arhitektonsko i umjetničko htijenje, nerazdvojno i isprepleteno. Tretman izloženoga svoje prethodnike nalazi u maniri arte povera, koristeći svakodnevne materijale izvrnutog značenja i simbolike. Kao takvi oni upućuju na neprekidno promjenjivu stvarnost, neizbježnost prolaznosti koje smo sastavni dio. Sakralnost svakodnevnog objekta ujedno je i njegova besmisao i opozicija, uzvraćanje pogleda.
Oblikujući postav oblikuje se cjelina u kojoj se predstavljeni projekti suočavaju s pitanjem današnjega poimanja spomenika i njegova umjetničkog izričaja. Spomenik je za Fabijanića medij, oblikovanje prostora kretanja i linearnog doživljaja. Apstrahiranje značenja i oslobađanje deskripcije, prije svega humaniziran ambijent urbanoga tkiva grada u koje je umješten. Izostanak arhitektova tekstualnog tumača kroz publikaciju i izložbu inzistira na čitanju vizualnoga, beskonačnom dešifriranju podložnom vlastitoj kontekstualizaciji. Prizori i kadrovi u formi vizualne zagonetke ostaju nijemi, a njihova neutralnost poticaj je na interpretaciju.
Toni Bešlić
Arhitektura i napredna energetska
Ljubomir Miščević - 40 godina kontinuiteta
Izložba
Architecture and Advanced Energy Efficiency
Ljubomir Miščević - 40 Years of Continuity
Exhibition
In his work the architect Ljubomir Miščević specifically focuses on domestic architecture of single-family houses and smaller apartment buildings (colloquially called urban villas). On the one hand the structures of a linear plan are rooted in the traditional vernacular typology while on the other the smaller apartment building type is varied with almost square-shaped plans. His long-standing preoccupation with modernization processes in terms of advanced technological solutions of ecological and energy-efficient architecture has resulted in a research-based architecture as an interface between architecture and energy industry that is realized within the available financial restraints. Fruitful collaboration between the scientific institutions and building industry has resulted in the first Croatian ECO_SANDWICH house with three apartments in Koprivnica. Since 1975 Ljubomir Miščević has been tireless and persistent promoter of ecological and energy-efficient sustainable architecture presented on a regular annual exhibition called “Days of the passive house in Croatia”.
Arhitekt tek ponekad odlučuje o tipologijama kojima će se baviti. Njih određuju društveni činitelji. Težište je rada arhitekta Ljubomira Miščevića stambena arhitektura obiteljskih kuća i urbanih vila. Tipologija koja najbolje govori i o gospodarskome trenutku hrvatskoga društva. Na jednoj su strani strukture linearnoga tlocrta naslonjene na tradicijsku pučku tipologiju, a na drugoj strani varira gotovo kvadratnim tlocrtima temu urbane vile. Elemente regijske arhitekture nadograđuje i obogaćuje tehničkom estetikom. Naglašavanjem geometrizma pojedinih gradbenih motiva stvara prepoznatljive znakove. Tako veranda kao tradicijski element postaje u pojedinim projektima i nositelj oblikovanja. Analogijskom oštrinom nastoji kontekstualizirati neutralne modele. Usto, Miščević je i autor arhitekture mješovite i javne namjene od obrazovanja do industrije i turizma.
Baviti se arhitekturom zahtijeva, između ostaloga, i predanost poslu, ali i beskonačnu upornost. Opstati na putu svojih ideja, pretpostavlja zaobići mnogo zapreka. Uvjeravanja, provjeravanja, iscrtavanja, a prije svega potraga za naručiteljima istoga senzibiliteta - najzahtjevniji su dio arhitektova rada. Tu su i tehnološke promjene s puno novih materijala i tehnika gradnje. Djelotvornost, postojanost i dostatnost odrednice su koje danas upravljaju arhitektovom svakodnevicom.
U tako slojevitome projektantskom kontekstu prepoznatljiv je i rad arhitekta Ljubomira Miščevića. Njegova posvećenost i višegodišnja preokupacija procesima modernizacije u smislu naprednih tehnoloških rješenja ekološke i energetski održive gradnje - rezultirale su istraživačkom arhitekturom kao kontinuitetom arhitekture i energetike koja svoj izraz traži unutar raspoloživih financijskih okvira. Od 1975. godine, kada je u „Listu studenata arhitekture” kao student druge godine napisao članak Sunčeva energija budućnost arhitekture, Ljubomir Miščević predstavlja neumornog i upornog promicatelja ekološke i energetski održive gradnje, koje se punina ogleda i u Danima pasivne kuće u Hrvatskoj što ih organizira već dvanaest godina. Prije dvadesetak godina energetski samodostatne kuće smatrale su se nedostižnima, a danaszahvaljujući razvijenoj tehnologiji i pristupačnoj cijeni u Europi, ali, na žalost, ne i u Hrvatskoj - susrećemo već i cijela naselja opremljena uređajima za korištenje sunčane energije i drugih obnovljivih izvora energije sa sustavima za visoku energetsku učinkovitost s dizalicama topline i rekuperatorima.
Općenito govoreći, usklađivanje koncepcijskih pretpostavki samoodrživih ili samodostatnih građevina i arhitektura s uzorima u tradicijskim strukturama temelj je stvarateljskoga postupka arhitekta Ljubomira Miščevi-
Galerija Modulor, Centar za kulturu Trešnjevka Izložba 4.10.11.2019.
Katalog [str. 4, u boji] Urednik i postav: Ljubomir Miščević Grafičko oblikovanje: Ljubomir Miščević, Mark Miščević Izdavač: Centar za kulturu Trešnjevka
ISBN 978-953-7316-28-0
ća. Projektima se usredotočuje na pojedine teme unutar parametara energetski održive gradnje, čija tehničko-tehnološka pravila otvaraju istodobno i nove horizonte na planu estetike i oblikovanja.
I fotonaponske ćelije zanimljivo su područje arhitektonske ekspresije. Mogu se doživjeti i kao optičke senzacije. Fotonaponske plohe ozbiljnijih razmjera dopuštaju pojedinim projektima razvijanje teme arhitekture kao energane, što opet znači da se studira i slojevitost tipskoga arhitektonskog projekta, ali i njegovih derivacija u odnosu na energetske zahtjeve. Standardi održivoga građenja omogućuju kreativnost i u uredskim građevinama, pri čemu fotonaponske ovojnice prelaze u ravnopravne elemente oblikovanja.
U Koprivnici je kao plod suradnje znanstvenih institucija i građevne industrije nastala prva hrvatska Eco-Sandwich kuća s tri stana. Ciljevi projekta bili su poticanje reciklaže građevnog otpada i primjene predgotovljenih panela u smislu smanjenja ugrađene energije u proizvod, kao i emisije stakleničkih plinova. Na oblikovnoj se strani projekta studiraju motivski elementi tradicijske i suvremene gradnje koji arhitekturi daju raznolikost i prepoznatljivost.
Zaokružena cjelina u četiri desetljeća dosadašnjeg opusa zasigurno je najbolja platforma za buduća rješenja.
Ana Martina Bakić & Ivana Knez (diaprojektor): Prostorni mehanizmi
Izložba
Ana Martina Bakić & Ivana Knez (slide projector): Spatial Mechanisms
Exhibition
Bakic and Knez’s work demonstrates a unique empathy given to the actions of the actor who are also the constructors of the set as well as the experience of the audience who are given deeper insights into the making of the narrative she or he is consuming. In the plays and in this exhibition and instillation of their work, Bakic and Knez present their four set designs through two video pieces. The first projection, Space, offers us a deconstruction of each of the play. A second projection showing us the concepts and precise geometric studies that supported the development of each of these projects. Like their set designs, Bakic and Knez’s exhibition asks the viewer to empathize with the labors of others, and through this process to potentially view the underlying structures of contemporary society through an equally critical and active lens, not as a finished product or as a simple narrative but as a construction site in which we should all be engaged. [Translated by the author]
Ana Bakić i Ivana Knez obrazovale su se i djeluju kao arhitektice, no prije više od desetljeća odlučile su svoju arhitektonsku praksu proširiti i na područje scenografije. Za razliku od mnogih drugih arhitekata i dizajnera koji su se bavili scenografijom, ove dvije arhitektice razvile su poseban arhitektonski senzibilitet, upravo onaj koji daje jednakopravni glas dramskom tekstu, mjestu izvođenja i radu glumaca, osmišljavanjem onoga što bi Bakić i Knez nazvali svojim prostornim mehanizmima. U svome prvom projektu Grmače, Bakić i Knez oblikovale su scenografiju kao autonomni arhitektonski objekt, inicijalno odvojen od arhitektonskog konteksta teatra. Kroz predstavu i angažman glumaca taj se monolitni objekt transformira, istodobno afirmirajući dramsku radnju i skrećući pozornost na rad glumaca koji je utjelovljuju. U sljedećem djelu Drama o Mirjani i ovima oko nje, taj isti senzibilitet doživio je evoluciju, zadržavajući svoje ključne inicijalne ambicije. U muzičko-scenskom djelu Tri jednočinke vidimo još radikalniju atomizaciju scenografskih komponenata koje tvore razne konfiguracije i mijenjaju pozicije unutar polja pozornice. U Zločinu i kazni Knez i Bakić zatvaraju svojevrstan puni krug započet Grmačama, mijenjajući strategiju od samostojećeg, preobražavajućeg objekta autonomnog od prostora pozornice - do izravne intervencije u samu pozornicu.
Bakić i Knez često naglašavaju važnost scenografske promjene u scenskom tkivu kao prostoru u kojem koncentriraju većinu svojih arhitektonskih invencija. Premještanjem fokusa struke ove su arhitektice ponovno istaknule važno i nakon informatičke revolucije ponovno aktualno teoretsko pitanje koje je prvi postavio John Ruskin u odgovoru na nove materijale i društvene izazove proizašle iz Industrijske revolucije. Raspravljajući o manufakturnoj proizvodnji, Ruskin je zapravo posramio umjetnike i producente, dizajnere i arhitekte svoga doba, kao i potrošače srednje klase zbog nedostatka osjetljivosti na radnu snagu.
Iako se Ruskinov odgovor na ovaj izazov danas čini pomalo naivnim, ovaj novi estetski i socijalni senzibilitet ostaje relevantan i prožima cijelu našu vizualnu i materijalnu kulturu. Isti senzibilitet može se uočiti u članku Vjenceslava Richtera iz 1958., gdje je on također raspravljao o dvjema bitnim odrednicama ideje oblikovanja: ‘umjetnik-proizvođač’ i ‘umjetnik-potrošač’. Poput Ruskina, Richter je kritizirao dizajnere, kao i obrazovane potrošače, za koje smatra da ne razmatraju iskustvo onih koji bi proizvodili ili konzumirali njihove dizajne. U radu Ane Bakić i Ivane Knez ta je ruskinovska senzibilnost, ista ona koju, među ostalima, nalazimo i kod Richtera, vidljiva u pozornosti kojom se odnose pre-
Izložba 19.27.9.2019.
Koncept i postav: Ana Martina Bakić i Ivana Knez Organizacija: Hrvatsko dizajnersko društvo / HDD galerija, Boškovićeva 18 Grafički dizajn: Damir Bralić
ma radu glumaca kao graditeljima scenskog prostora i iskustvu gledatelja kojemu je dodijeljen dublji uvid u proces stvaranja dramskog teksta koji konzumira.
Bakić i Knez na ovoj izložbi predstavljaju svoje četiri scenografije putem prostorne instalacije i dvije projekcije. Prvi video, pod nazivom Prostor pregovora, pred nama dekonstruira sve elemente kazališnog komada, počevši od cjelovite izvedbe koja se potom prikazuje unatrag - dokumentirajući različite interakcije dviju autorica s redateljem, glumcima, pozornicama i različitim zanatima koji su bili potrebni da se konstruiraju ti ‘otvoreni radovi’. Druga projekcija pokazuje nam ideje i prostorne koncepte koje podupiru razvoj svakoga njihova projekta. Kako bi kontrolirale svjetlosne uvjete za ove dvije projekcije, arhitektice su odlučile pokriti HDD galeriju kontinuiranom crnom zavjesom. Postavljanjem te zavjese na vanjsko pročelje galerije one izložbeni prostor povezuju s kontekstom svoga rada, odnosno kazalištem, te istodobno transponiraju taj tipično unutarnji prostor u vanjski, gradski prostor. Poput njihovih scenografija i njihova izložba traži empatiju gledatelja spram truda i rada drugih, te u tom procesu otkrivaju temeljne strukture suvremenoga društva kroz istodobno kritične i aktivne leće - ne kao završene proizvode, nego kao gradilište koje traži angažman svih nas.
Luka Krmpotić
Izložba
Architecture in Ivanić Grad 1960-1985
Exhibition
The exhibition Architecture in Ivanić Grad 1960-1985 is a follow-up on the research into the small town architecture in the second half of the 20th century. The series of thematically related exhibitions had been previously started with the exhibition Architecture in Kutina 1955-1985 mounted by Ines Mravunac. The authors of this exhibition Vlatka Berlan Vlahek, Ines Mravunac and Petra Vlahek successfully captured the most intensive building period when Zagreb was actually transformed into a modern city. A breakthrough in the development of what was until then a craft-based commercial and agricultural small town came by mid-20th century when the discovery of oil and gas sources boosted up its economic development. The value of the exhibition lies in finding design documents and original photographs from the period immediately before the construction when no archive documents really exist. The newly-discovered materials, presented in a high-quality graphic format, provide clear insight into local architectural production in a simple and informative way. They highlight the value of modernist buildings that formed the town’s identity and emphasize the importance of their preservation.
Izložba „Arhitektura u Ivanić Gradu 1960.1985.” svojevrstan je nastavak istraživanja arhitekture druge polovice 20. stoljeća manjih gradskih središta vezan za prethodnu izložbu „Arhitektura u Kutini 1955.1985.” Ines Mravunac, suautorice ove izložbe. Autorice Vlatka Berlan Vlahek, Ines Mravunac i Petra Vlahek ovom su izložbom obuhvatile razdoblje najintenzivnije izgradnje i preobrazbe naselja u moderan grad. Zaokret u razvoju dotad obrtničko-trgovačkog i poljoprivrednog naselja dogodio se sredinom 20. stoljeća otkrićem nafte i plina, koje je potaknulo značajan gospodarski rast. U razdoblju koje je obuhvaćeno izložbom broj stanovnika gotovo se udvostručio pa je uz brojne obiteljske kuće izgrađeno 15 višestambenih zgrada, 9 zgrada poslovno-industrijske namjene, te čak 22 zgrade javne namjene. Razvoj proizvodnih kapaciteta INA Naftaplina i ostalih industrijskih pogona popraćen je izgradnjom stambenih kapaciteta i nužnim novim javnim sadržajima, što je zorno prikazano kronološkim pregledom izložbenih plakata i koncepcijom pratećeg kataloga izložbe. Ova, kao i prethodna izložba „Arhitektura u Kutini 1955.-1985.”, dokazuje kako je razvoj grada usko vezan za gospodarske i političke prilike, stanje industrije, te potrebe privrede u cjelini.
Razvoj Ivanić Grada pratila su lokalna građevinska i projektna poduzeća. Građevinsko poduzeće „Građevinar” osnovano je 1957. godine i na svom je vrhuncu imalo 600 zaposlenih u djelatnostima koje su obuhvaćale cjelokupnu proizvodnju građevinskih proizvoda i izgradnje objekata. Ovo poduzeće prestaje s radom 1973. godine, ali jezgra je novoga građevinskog poduzeća „Moslavina” s gotovo 900 zaposlenih. Projektni biro „Osnova”, osnovan 1960. godine u Kutini, s dvjestotinjak djelatnika, na svom je vrhuncu imao podružnice u nekoliko gradova, među kojima je i podružnica u Ivanić Gradu. Arhitekti i inženjeri građevine koji su djelovali u predmetnom razdoblju jesu: Krešimir Rubetić, Anđelko Bilandžić, Božidar Kolonić, Ivan Križ, Ranko Mažuran, Cvjetko Kralj i Vlado Vuk. Izložba je bila postavljena na autentičnoj lokaciji knjižnice i kinodvorane, izvedene 1965. godine, koja s obližnjim objektima javne namjene čini administrativni centar grada: „U centru Ivanić-Grada izvedeno je nekoliko javnih objekata koji formuliraju društveno-administrativnu jezgru mjesta. Tu je uz Dom kulture s kino dvoranom, bibliotekom i narodnim sveučilištem smješten objekt društevno političkih organizacija, kao i upravna zgrada Naftaplina. Objekti su međusobno arhitektonski usklađeni, a svojim mjerilom uklopili
Izložbeni prostor Pučkoga otvorenog učilišta u Ivanić Gradu Ivanić Grad, 3.-15.9.2019.
Autorice izložbe i kataloga: Petra Vlahek, Ines Mravunac, Vlatka Berlan Vlahek
Vlastita naklada: Vlatka Berlan Vlahek
Postav izložbe: Petra Vlahek
Računalna obrada i prijelom: InsulaBit, Ivanić Grad Posuditelji građe: Ured državne uprave u Zagrebačkoj županiji, Ispostava Ivanić Grad
Tisak: Bigraf, Ivanić Grad
ISBN 978-953-48721-0-9
su se u gabarit Ivanić-Grada.” [Krešimir Rubetić, 1970.]. Osim navedenih objekata javne namjene - čistih kubusnih volumena, naglašenih horizontalnih linija u oblikovanju i raščlambi pročelja, međusobno usklađenih i izvedenih gotovo u jednom dahu - valja izdvojiti poteze eksperimentalnih tipskih kuća koje je izvelo građevinsko poduzeće „Građevinar” montažnim siporekselementima. Potez u Ulici A.G. Matoša sastoji se od 25 prizemnih tipskih kuća kvadratnog tlocrta s ravnim krovom, dok se poslije izvedeni potez u Dubrovačkoj ulici sastoji od 5 tipskih kuća s dvije stambene jedinice te 18 dvojnih dvoetažnih objekata s jednom stambenom jedinicom. Izložbeni prostor bio je podijeljen u tri dijela: izložbeni plakati, maketa grada s mapiranim objektima koji su kataloški opisani i ilustrirani, dio s priloženim izvornim katalozima projektnih i građevinskih poduzeća, te novinskim člancima. Vrijednost je izložbe u pronalasku projektne dokumentacije i originalnih fotografija iz doba neposredno nakon izgradnje, pored gotovo nepostojeće arhivske dokumentacije. Pronađeni materijali izrazito su kvalitetno grafički prikazani te na jednostavan i informativan način daju predodžbu o lokalnoj arhitektonskoj produkciji, ističu vrijednost modernističkih objekata koji su formirali gradski identitet i važnost njihove zaštite.
Luka Korlaet
Le Corbusier i hrvatska arhitektura
Dijalozi i refleksije
Izložba
Le Corbusier and Croatian Architecture
Dialogues and Reflections
Exhibition
The exhibition realized as a joint project of the Croatian Museum of Architecture of the Croatian Academy of Sciences and Arts and the Institute of Art History - aims to draw the attention to the connection between the world-famous European 20th century architect Charles Edouard Jeanneret, widely known as Le Corbusier (1887-1965) and the key protagonists of the Croatian architecture of the second half of the 20th century. The exhibition consists of three parts: Le Corbusier’s canonical works, publications-mediators, and the works of the Croatian architects that reflect the influence of Le Corbusier’s design ideology. Special emphasis is given to the original, rarely seen drawings from the Museum holdings: a perspective drawing of the building in the street called Ulica grada Vukovara, designed by the architect Drago Galić as well as a coloured veduta of the complex in Laginjina street, designed by the architect Ivan Vitić. Also, the films of Ernest Weissmann from Le Corbusier Foundation were played including the episodes from the TV series “One Work”. The curators of the exhibition are dr.sc. Tamara Bjažić Klarin and dr.sc. Borka Bobovec while the graphic design was made by Maja Subotić Šušak.
Hrvatski muzej arhitekture HAZU u posljednjih je nekoliko godina (otkako je ravnateljicom postala doc. dr.sc. Borka Bobovec) pored svoje osnovne uloge - prikupljanja, pohrane i istraživanja relevantne dokumentacije i podataka iz povijesti hrvatske (prije svega moderne) arhitekture - postao mjesto njene aktivne promocije. Niz izložbi, predavanja i okruglih stolova učinio je ovu instituciju (pro) aktivnim sudionikom hrvatske arhitektonske scene.
Izložba Le Corbusier i hrvatska arhitekturadijalozi i refleksije realizirana je kao zajednički projekt Hrvatskog muzeja arhitekture HAZU i Instituta za povijest umjetnosti. Korištena je arhivska građa iz fundusa Hrvatskoga muzeja arhitekture, Kabineta grafike i Arhiva za likovne umjetnosti HAZU, Instituta za povijest umjetnosti i Hrvatskoga državnog arhiva u Zagrebu, te Fondation Le Corbusier iz Pariza.
Izložba - kako joj i samo ime kaže - nastoji upozoriti na vezu između najpoznatijega europskog, pa i svjetskog arhitekta 20. stoljeća Charlesa Edouarda Jeannereta, poznatijega kao Le Corbusier (1887.-1965.), i ključnih aktera hrvatske arhitektonske scene druge polovice 20. stoljeća.
Tri su glavna elementa ili nositelja izložbe: Le Corbusierova kanonska djela, medijatori zna-
nja o istima i radovi hrvatskih arhitekata kojima jasno čitamo odjeke Le Corbusierove ideologije odnosno prostorno-oblikovne doktrine. Kanonska djela prezentirana su katalogom, fotografijama i plakatom putujuće izložbe „Le Corbusier”, koja je 1952. i 1953. godine bila održana u pet od šest tadašnjih republičkih centara te Splitu i Mostaru, kao i originalnim tablama izložbe održane 1968. godine na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu. Medijatore znanja predstavljaju publikacije iz fundusa Muzeja u kojima su objavljivani Le Corbusierovi projekti i ideje, dok su kao najočitiji reprezentanti njegova utjecaja na hrvatsku arhitekturu odabrani projekti Drage Iblera, Drage Galića, Nevena Šegića, Ivana Vitića, Zdravka Bregovca i drugih. Posebno mjesto na izložbi zauzimaju originalni, dosad rijetko viđeni nacrti iz fundusa Muzeja: perspektivni prikaz višestambene zgrade u Ulici grada Vukovara arh. Drage Galića, kao i kolorirana veduta višestambenog sklopa u Laginjinoj ulici arh. Ive Vitića (koja se - uz još neke izloške s ove izložbe - našla i na glasovitoj izložbi Toward a concrete utopia: Architecture in Yugoslavia 1948.-1980. u njujorškom Muzeju moderne umjetnosti u drugoj polovici 2018. i početkom 2019. godine).
Uz publikacije i nacrte iz zbirke Hrvatskoga muzeja arhitekture, na izložbi su prikazani i
Hrvatski muzej arhitekture HAZU 6.11.2019.-15.1.2020.
filmovi Ernesta Weissmanna iz Fondacije Le Corbusier u Parizu te dvije emisije iz serijala Hrvatske televizije „Jedno djelo” o vili Kraus i višestambenoj zgradi za tvrtku Kemikalije export-import (obje u Zagrebu), koje su projektirali Ernest Weissmann odnosno Drago Galić. Urednice su serijala Ana Marija Habjan i Evelina Turković.
Kustosice izložbe, dr.sc. Tamara Bjažić Klarin, viša znanstvena suradnica s Instituta za povijest umjetnosti i doc. dr.sc. Borka Bobovec, ravnateljica Muzeja, preglednim su postavom i organiziranim stručnim vodstvima za studente arhitekture, krajobrazne arhitekture kao i slikarstva, kiparstva i grafike učinile vezu Le Corbusiera i hrvatske arhitekture jasnom i utemeljenom. Muzej je (i) ovom izložbom postao didaktično mjesto par excellence, na kojem se određeni fenomen sagledava iz raznih aspekata.
Grafički dizajn plakata i pratećega deplijana (kao i kataloga u najavi) potpisuje Maja Subotić Šušak, dok su izložbu pomogle postaviti stručne suradnice Ana Marija Zubović i Maja Kućan. Vrijedi spomenuti i suradnju sa Studiom Haramina koji je za izložbu ustupio najpoznatiji Le Corbusierov rad iz sfere industrijskog dizajna - fotelju Grand confort (1928.) koja je postav duhovito dopunila.
Božo Benić
TV serija
TV series
The new documentary series “A Dot Over A” was made “with the aim to raise social awareness of the importance of space that surrounds us and in which we live as well as to promote and publicly present the ideas and works of the Croatian architects”. This praiseworthy and audacious project aimed at presenting the architects whose approaches and ideas almost as a rule result in spatial interventions that, regardless of the type, scale, purpose or budget, fundamentally improve the environments. The TV series consists of twelve episodes that take us on a journey across Croatia to meet the authors whose works, according to the opinion of the Expert Council of the Society of Croatian Architects, may be singled out in terms of an overall quality in concept and execution. Their works have been regularly presented on three annual exhibitions of the Society - in 2014, 2015, and 2016. The series was shot in 2018 by an independent producer Project 6 Studio from Zagreb. In each episode the architects talk about their projects but the director also interviews their colleagues, collaborators, investors, and end users.
Na domaćim je prostorima posljednjih godina zavladala otužna gramzivost, posljedicama koje svakodnevno svjedočimo podjednako i u urbanom i u prirodnom okolišu. Nemilosrdnoj i sve teže kontroliranoj devastaciji urbanoga tkiva, kulturno-povijesne baštine i krajobraza, primjetnoj kako na obali tako i na kontinentu, doprinijelo je u prvom redu ozračje tzv. ‘urbanizma à la carte’, a potom i sveopća percepcija prostora kao resursa, a tome su jedan od ponajboljih pokazatelja nebrojene partikularne intervencije političkim odlukama, često označene epitetima državnoga interesa. Sve to, pa i koješta drugo, iz dana u dan potvrđuje rastuća politizacija urbanih pitanja, što se posljedično manifestira poraznim stanjem u prostoru. Osobita je odgovornost pritom upravo na arhitektima koji se nerijetko svojevoljno opredjeljuju za sluganski odnos prema nezasitnim apetitima investitora koncentriranih isključivo na maksimalnu izgrađenost i što veću bruto građevinsku površinu. Takav sveopći moralni pad uvelike je pridonio urušavanju digniteta struke. Samim time značenje novoga HRT-ova dokumentarnoga serijala „Točka na A” postaje kudikamo veće jer u javnom je medijskom prostoru prvi put, i to u udarnome televizijskom terminu, predstavljena jedna druga, afirmativna stvarnost - ono najbolje od suvremene hrvatske arhitektonske produkcije, o kojoj se na takav ili sličan način malo ili češće nimalo ne govori. Serijal je snimljen, kako će istaknuti njegovi autori, „s ciljem podizanja društvene svijesti o važnosti prostora
Dokumentarna serija, 12 epizoda, 30.6.-15.9.2019., HRT-HTV1
Autori koncepcije serijala i scenaristi: Vedran Duplančić, Nikola Škarić, Sabina Sabljić
Scenaristice emisije o životnim djelima: Tamara Bjažić Klarin, Ana Dana Beroš
Urednica: Tanja Kanceljak
Produkcijska kuća: Project 6 studio, Zagreb
koji nas okružuje i u kojemu živimo, te promicanja i javne afirmacije misli i djela hrvatskih arhitektica i arhitekata”. Hvalevrijedan je to i smion pothvat koji široj javnosti konačno predstavlja kritičnu masu pojedinaca - intelektualaca čije pristupi i ideje gotovo pa u pravilu rezultiraju takvim prostornim intervencijama koje, neovisno o tipu, mjerilu, namjeni ili popratnom budžetu, bitno unaprjeđuju sredine unutar kojih izrastaju. „Točka na A” je serijal koji u dvanaest epizoda gledatelje vodi na proputovanje Hrvatskom i upoznavanje arhitekata kojih su se djela, prema mišljenju struke, izdvojila ukupnom kvalitetom promišljanja i izvedbe. U serijalu su tako predstavljeni nagrađeni i za nagrade nominirani radovi koje je Stručni savjet Udruženja hrvatskih arhitekata izdvojio na svojim trima recentnim nacionalnim smotrama - godišnjim izložbama za 2014., 2015. i 2016. godinu. Kako je već opće poznato, riječ je o izložbama bez selekcijskog mehanizma koje karakterizira nastojanje da se svake godine na jednome mjestu osigura nepristran i cjelovit pregled domaće produkcije, sukladno čemu svi zainteresirani mogu slobodno prijaviti ona djela kojima se žele javno predstaviti. Nagrade se dodjeljuju u četiri kategorije, slijedom čega je svaka godina u serijalu obrađena u četiri epizode. Redom su tako predstavljeni i laureati i nominirani za nagrade Viktor Kovačić za najbolje arhitektonsko djelo u cjelini, Drago Galić za najbolju realizaciju iz domene stambene arhitekture te Bernardo Bernardi za interijer, kao i do-
bitnici Viktora Kovačića za životno djelo (u ovome slučaju Dragomir-Maji Vlahović, Hildegard Auf Franić i pok. Berislav Šerbetić). Serijal je snimljen tijekom 2018. godine u produkciji neovisne producentske kuće Project 6 Studio iz Zagreba, a u svakoj epizodi govore arhitekti i njihovi kolege i suradnici, te investitori i krajnji korisnici, pri čemu je vrijedno istaknuti kako su se baš svi sudionici, zahvaljujući ponajprije svojemu otvorenom i iskrenom pristupu, uspješno približili širokom krugu gledatelja. Njihove priče ne samo da su životne i pitke već na trenutke čak i duhovite, te ono što je osobito važno - sve odreda zorno prikazuju svu kompleksnost i slojevitost kreativnoga procesa koji prolaze i arhitekti i izvođači, a s njima i investitori. Stoga valja čestitati onima koji su najzaslužniji za realizaciju - urednici Tanji Kanceljak, redatelju Željku Sariću, te Vedranu Duplančiću, Sabini Sabljić i Nikoli Škariću, koji potpisuju koncepciju serijala i koji su zajedno s Goranom Bukovčanom zaslužni za scenarije devet epizoda koje tematiziraju godišnje realizacije. Osim njih, tu su još i scenaristice triju epizoda o životnom djelu - Ana Dana Beroš i Tamara Bjažić Klarin. Naposljetku još treba reći kako je s ovakvim i sličnim serijalima nužno nastaviti i u budućnosti, ne samo zbog toga što uspjeh kakav je „Točka na A” polučila na to potiče i obvezuje, već ponajprije zato što on budi nadu kako u hrvatskom prostoru, unatoč okolnostima s početka teksta, još uvijek nije baš sve izgubljeno.
Darko Kahle
Tko je gospodin
Povijest kritičke misli o arhitektu Viktoru Kovačiću od 1896. do 1943. godine
Zlatko Jurić
is Mr Viktor Kovačić?
A History of Critical Thought about the Architect Viktor Kovačić from 1896 to 1943
Zlatko Jurić
The monograph Who is Mr Viktor Kovačić K.H.A.? (Croatian) is the natural sequel of the monograph Architect Viktor Kovačić: Life and Work issued in 2003. Jurić tackles the critical reception of the architect’s work in the period 1896-1945 juxtaposed with architect’s writings, including the seminal article Modern Architecture issued in 1900. He further analyses the dichotomy between the disregarding attitudes predominantly given by Iso Kršnjavi following by his entourage and generally accolade attitudes from the first modern architectural critics as Vladimir Lunaček, Kosta Strajnić or Ljubomir Micić, to finally conclude that Viktor Kovačić was a truly Modernist, torn between expectations and misunderstandings of the Croatian society of its time. The monograph contains inventoried texts written by the architect himself, further comprises an anthology of critical texts about the architect from the period 1896-1943. The monograph serves as a valuable compendium of material published long time ago in a different number of sources, today not so easily available elsewhere. [Translated by the author]
Godine 2003. u izdanju Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti te Hrvatskoga muzeja arhitekture izašla je dvojezična (hrvatski i engleski jezik) monografija Arhitekt Viktor Kovačić: Život i djelo kao zbornik radova znanstvenoga skupa održanog 20.23. listopada 1993. godine. Jedan od sudionika, arhitekt i redoviti profesor Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu Zlatko Jurić, objavio je nastavak ove prve cjelovite monografije o najznačajnijem suvremenom hrvatskom arhitektu pod naslovom Tko je gospodin Viktor Kovačić K.H.A.? Povijest kritičke misli o arhitektu Viktoru Kovačiću od 1896. do 1943. godine. Autor je knjigu podijelio u pet dijelova. U prvom dijelu (1896.-1924., str. 7-87) kritički analizira objavljene i neobjavljene napise arhitekta Viktora Kovačića i suvremene kritičke tekstove. U drugom dijelu (1924.-1945., str. 89-215) kritički raščlanjuje odnos suvremenika i novih kritičara prema sada već pokojnom arhitektu Viktoru Kovačiću. U trećem dijelu (str. 207215) donosi Kovačićev životopis, popis izvedenih zgrada i neizvedenih projekata od 1900. do 1924. godine. U četvrtom dijelu (str. 217-267) donosi antologiju tekstova, fotografija i arhivskih dokumenata arhitekta Viktora Kovačića od 1900. do 1922. godine. U petom dijelu (str. 269-467) donosi antologiju tekstova kritičara u razdoblju od 1896. do 1943. godine.
U uvodu autor koncizno navodi razloge nastanka znanstvenoga projekta i stvaranja knjige, objašnjava teoretske i praktične dosege metode istraživanja i analize istraženog materijala temeljeći se na Lasićevoj analizi Krležina književnoga djela i njegove kritičke valorizacije, te ukratko opisuje principe kompozicije i sadržaj svakoga od pet dijelova monografije. U uvodu prvoga dijela autor sažeto i jasno prikazuje zagrebačku arhitektonsku zajednicu i uzajamni odnos s administracijom zaduženom za izdavanje odobrenja. Nastavno se suvereno razlaže činjenica da je Austritts-Zeugnis, koji je profesor Akademije likovnih umjetnosti Otto Wagner izdao Viktoru Kovačiću ekvivalent II. Staatsprüfungu Tehničke visoke škole u Beču. Kritički se analizira Kovačićeva pojava u Zagrebu, objava članka Moderna arhitektura, osvajanje najznačajnijih natječaja u Zagrebu, projektantska zajednica s arhitektom Hugom Ehrlichom, nedobivanje ovlaštenja od Zemaljske vlade (za razliku od Vjekoslava Bastla) te, na kraju, satisfakcija dobivenim natječajem za zgradu Zagrebačke burze, odnosno profesurom na novoosnovanoj Tehničkoj visokoj školi Zagreb. U uvodu drugoga dijela autor daje sažet prikaz arhitektonske kritike između dvaju svjetskih ratova. Nastavno se razlažu nekrolozi i analiziraju prikazi posmrtno dovršenog najznačajnijega Kovačićeva djela - palače
Sveučilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet Acta Architectonica - Edicija znanstvene monografije 15
Str. 513, ilustrirano, predgovor, uvod, literatura, arhivski izvori, kazalo imena, biografija autora [28´22,5 cm, cb, meki uvez]
Recenzenti: Darko Kahle, Zlatko Karač, Marko Špikić
Urednica: Ariana Štulhofer
Lektura: Marija Babić
Konzultantica: Silvija Czeisberger
Grafička priprema i ideogram: Ida Gluić
Tisak: ITG d.o.o., Zagreb
ISBN 978-953-8042-55-3 CIP 001034991 [NSK Zagreb]
Burze. Dolaskom Novoga građenja mijenja se rakurs pogleda na značenje arhitektonskog djela Viktora Kovačića, ali ocjene o kvaliteti djela ostaju konzistentno visoke. Sumarni ideogramski zaključak (str. 202-205) sistematizira kompletnu temu istraživanja. U uvodu svakoga od posljednjih dijelova autor sažeto razlaže znanstvenu utemeljenost odabira pojedinih tekstova svake od hrestomatija i objašnjava principe prevođenja iz jezika izvornika na hrvatski jezik.
Autor monografije minucioznim navođenjem činjenica i konciznom analizom odgovara na pitanje koje je postavio samome sebi i svima nama. Arhitekt Viktor Kovačić je self-made man prema najboljim američkim uzorima, jedan od rijetkih studenata profesora Otta Wagnera iz hrvatskih krajeva, prijatelj arhitekta Adolfa Loosa, uvoditelj engleske kulture u onodobnu Hrvatsku, beskompromisni borac za kvalitetnu arhitekturu, jedan od osnivača Kluba hrvatskih arhitekata, osvajač prvih plasmana na nekim od najvažnijih natječaja u Zagrebu u prva dva desetljeća dvadesetoga stoljeća i - ne na kraju - prvi profesor Arhitektonskih kompozicija na upravo otvorenoj Tehničkoj visokoj školi Zagreb. Po ovako nabrojenim zaslugama može se zaključiti da je arhitekt Viktor Kovačić prvi moderni hrvatski arhitekt, za što je zaslužan i arhitekt profesor Zlatko Jurić.
Zlatko Karač
Darovan Tušek
Darovan Tušek
This book is a valuable guide to Split’s modern architecture in the last hundred years (1918-2018) supplied with numerous systematized and verified data. The first chapter provides an elaborate account and a chronological survey of the city’s urban development and construction activities during that period with encyclopedic information on all relevant authors, dating of the seminal works of architecture and their critical evaluation. The second chapter contains biographies of a hundred most significant Split architects as well as a selection of key words relevant for the profession (competitions, urban plans, architectural journals, architectural practices, etc.). The third and the largest chapter contains a catalogue with 435 analyzed buildings arranged in chronological order and numeration associated with the city map attached. Data in all catalogue units are identical (name of the project, dating, address, author, evaluation, literature) and each building is visualized with one photograph.
Nakon cijeloga niza znanstvenih i stručnih publikacija posvećenih novijoj arhitekturi Splita i korifejima splitske suvremene arhitekture, koje je Darovan Tušek objavio u proteklih 25 godina - uz četiri nezaobilazne knjige o arhitektonskim natječajima provedenim u tome gradu 1918.-2010. - nedavno je kao svojevrstan sistematizirani kompendij vlastitih istraživanja objavio i Leksikon splitske moderne arhitekture
Kompoziciju knjige određuju tri velike tematske cjeline, od kojih bi već i svaka za sebe mogla biti zasebna publikacija, a ovako povezane čine višeslojan, ‘horizontalno i vertikalno’ umreženi priručnik uzorne faktografske i interpretativne vrijednosti.
Prva uvodna dionica Leksikona sintezni je enciklopedijski tekst - 100 godina splitske moderne arhitekture - u kojem autor u kronološkom slijedu i kroz uvjerljivu periodizaciju obrađuje razvoj i izgradnju grada u razdoblju 1918.-2018., ocrtavajući bitne strukovne procese, važne autorske osobnosti i paradigmatska djela nastala u proteklome stoljeću - sve to uz odmjerenu političku, društvenu i kulturnu kontekstualizaciju u urbanome miljeu Splita.
Drugu cjelinu knjige čini Biografski i pojmovni leksikon koji uz opće pojmove sadrži stotinjak enciklopedijski strukturiranih tekstova o ključnim splitskim arhitektima promatranoga razdoblja, pisanih s ujednačenim opsegom i načinom izlaganja, s gustom faktografijom (školovanje, profesionalni put, djela, dataci-
je, valorizacija), te odabranom literaturom. Realizacije spomenute u tekstu uputnicom su i numeracijom povezane s odgovarajućom kataloškom jedinicom u trećem dijelu knjige. Iako autor u uvodu ističe da su u knjigu uvršteni bitni arhitekti koji su podrijetlom ili djelovanjem vezani za Split, bilo bi korisno da su kriteriji odabira (koji su u stanovitoj mjeri nužno subjektivni) i podrobnije objašnjeni. Uz biografske tekstove, u ovome su bloku sadržane i leksičke natuknice o splitskim arhitektonskim biroima, natječajima, urbanističkim planovima, strukovnim časopisima, edukacijskim ustanovama za arhitekte, društvu arhitekata itd., što prethodno obrađenim imenima daje okvir dijakronijskog, prostornog, socijalnog i strukovnog djelovanja. Treći i najveći blok, što opsegom zauzima 2/3 ove monografije, čini Katalog zgrada koji je, za razliku od biografske abecedne sheme, ovdje složen kronološki, dakle datacijskim slijedom prema godinama dovršene gradnje. U katalogu autor je obradio čak 435 izvedenih zgrada (projekti i natječaji nisu obuhvaćeni), čime je stvorio izniman fundus provjerene i točne faktografije iskoristive za brojna buduća istraživanja, a također i kritički vlastiti odabir vrijednih djela - autorsku valorizaciju iza koje stoji višedesetljetni istraživački autoritet Darovana Tušeka. Doista nije moguće naći nijednu relevantnu građevinu splitske moderne a da u Leksikonu nije prezentirana jer je uvršteno i puno toga iz ‘standardne’ produkcije. To možda nije antologijski sloj vrjednovanja, ali, svejedno, bitno je za lokalnu sredinu i memoriju struke.
Sveučilište u Splitu - Fakultet GAG Split, 2018.
Str. 400, ilustrirano; literatura, izvori, popisi, kazalo imena [24/16,5 cm, c/b, tvrdi uvez]
Suradnici: S. Matijević Barčot, A. Grgić, D. Tušek jr., V. Perković Jović, H. Bartulović, D. Žižić, V. Tušek, I. Vlaić
Grafička obrada karata: A. Grgić, V. Popović Grafičko oblikovanje i prijelom: V. Popović Tisak: Kerschoffset, Zagreb
ISBN 978-953-6116-76-8
CIP dostupan u računalnom katalogu Sveučilišne knjižnice Split
Model kataloške jedinice dosljedno je podatkovno i grafički proveden kroz cijelo poglavlje, pa su i podaci standardizirani te akribično pripremljeni: naziv djela, datacija, adresa, autor, literatura i uputnica na sekciju pregledne karte grada; važniji primjeri imaju i kratak valorizacijski tekst. Svaka je zgrada ilustrirana s po jednom fotografijom, što knjigu u grafičkom prijelomu čini vizualno dosljednom, no za stručne bi čitatelje (osobito studente) bilo zanimljivo vidjeti i tlocrte bitnijih zgrada.
Tušekov Leksikon i u Prilozima donosi dragocjene građu, poput ekstenzivnog popisa literature s više od 400 naslova, brojne arhivske i dokumentacijske izvore, popise splitskih arhitekata iz različitih godišta i kazalo imena arhitekata. Na kraju monografije priloženo je i 16 kartografskih sekcija grada Splita na kojima su brojevima označene sve zgrade obrađene u katalogu pa to Leksikonu daje i ‘terensku’ vrijednost arhitektonskog vodiča prilagođenog obilasku in situ.
Ovom je knjigom profesor Darovan Tušek sa svojim timom, koji čini osmero mladih suradnika, ostvario izniman doprinos arhitektonskoj historiografiji modernoga i suvremenoga Splita, ostavljajući struci na korištenje vrelo pregledno organiziranih i točnih podataka - kakvo nije moguće naći ni u jednom drugom izvoru! Posve zasluženo, autor je za ovo djelo nagrađen nagradom UHA-e Neven Šegvić za teorijski i kritički doprinos arhitekturi u 2018. godini.
Irena Kraševac
Berislav Valušek
Berislav Valušek
The third book in the Arhitekton series of the ArTresor edition is a monograph dedicated to the Viennese architect Carl Seidl (1858-1936) and his prolific work. He profoundly influenced the part of the Adriatic region between Volosko and Lovran with his projects that were predominantly realized in Opatija. He thus made a major contribution to Opatija’s visual identity that has characterized it to these days - a small romantic town immersed in lush Mediterranean greenery. This interesting monograph, that has attracted wider audience, is an adapted doctoral dissertation written by the art historian Berislav Valušek, defended at the Faculty of Architecture of the University in Zagreb in 2010. Besides a multi-layer synthetic text on Seidl’s architecture, the author also presents his study on the cultural milieu and Viennese influences at the turn of the centuries. The monograph contains a detailed catalogue of Seidl’s 31 buildings built in Opatija, most of which are residential villas and hotels.
Treća knjiga u ediciji Arhitekton, koju je pokrenuo nakladnik ArTresor pod znalačkom uredničkom palicom Katarine Horvat-Levaj, donosi monografsku obradu bečkog arhitekta Carla Seidla koji je svojim djelovanjem snažno obilježio prostor od Voloskoga do Lovrana, s najvećim brojem realizacija u Opatiji, te možemo zaključiti da joj je dao vizualni identitet kakav ju obilježuje do danas - kao gradića romantične ladanjske arhitekture uklopljene u bujno mediteransko zelenilo. Ova izvorno doktorska disertacija povjesničara umjetnosti Berislava Valušeka, obranjena na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 2010., u prilagodbi za knjigu postala je zanimljivo štivo pristupačno i široj čitalačkoj publici.
Carl Seidl (1858.-1936.), rodom iz Moravske, studirao je arhitekturu kod znamenitoga Theophila Hansena na Akademiji likovnih umjetnosti u Beču početkom 1880-ih i navodno je bio njegov omiljeni student. Prvi put dolazi u Opatiju 1885. i dobiva projekte za gradnju vila Biedermann (1885./86.) i Lazarini (1889.). Za njegovo se ime veže ‘zlatno doba’ izgradnje vila 1890-ih, kada se Opatija pretvara u vrtni ili parkovni grad isfabulirane arhitekture tipične za razdoblje prijelaza iz 19. u 20. stoljeće. Još za života Seidl je dobivao pohvale svojih suvremenika, arhitekata i kritičara arhitekture. Tako Josef Hoffmann u ‘bezličnoj turističkoj arhitekturi’ kao pozitivan primjer izdvaja Seidla, dok će drugi Wagnerov đak, arhitekt Marcel Kammerer, njegove kuće nazivati ‘kamenim ljepoticama’.
Kako bi izdvojio, a u konačnici kontekstualizirao Seidlovu arhitekturu, autor nas upoznaje s četiri etape izgradnje Opatije. Prvu inicira Friedrich Julius Schüler, direktor Društva južnih željeznica, koji daje viziju razvoja Opatije kao vrtnoga grada, karakteristika kojeg je ideja soliterne gradnje i slobodnoga organskog rasta urbanih cjelina koje su se umnožavale logikom linearne adicije uz obalu i lepezastog širenja prema zaleđu, planirane u suodnosu s prirodom i vidicima. O pritisku onodobnih investitora svjedoče molbe i žalbe koje je autor pronašao u Državnom arhivu u Rijeci, pa da tada nije bilo odgovarajućih mehanizama koji bi spriječili neadekvatno bujanje grada, nepovratna bi šteta bila počinjena već u startu. To prvo razdoblje izgradnje ravna se prema Građevnom regulativu za Lječilište Opatiju iz 1899., a soliterne vile s velikim, hortikulturno uređenim okućnicama svoju zadanu genezu imaju zahvaljujući prvoj podignutoj, vili Angiolini.
Neizbježan ‘duh epohe’ autor podcrtava odlomcima iz Jučerašnjeg svijeta Stefana Zweiga o staroj Austriji i miroljubivoj koegzistenciji različitih naroda i narodnosti, mjestu suživota i tolerancije, koji su utkani u suvremenu predodžbu o razdoblju fin de sièclea / belle epoque, što je ostavilo trajni trag na Opatijskoj rivijeri.
Autor u poglavlju Koegzistencija, ukupnost i jedinstvo suprotnosti u Beču na prijelazu 19. u 20. stoljeće dovodi Opatijsku rivijeru u širi kontekst Srednje Europe te s društvenim i kulturnim poveznicama s Bečom kao njenim
ArTresor naklada [edicija Arhitekton, knj. 3] Zagreb, 2019.
Str. 412, ilustrirano; summary, literatura i izvori, fotografije, zahvale, kazala imena i lokaliteta, biografija autora [30/24 cm, kolor, meki uvez]
Urednica: Katarina Horvat-Levaj
Recenzenti: Snješka Knežević, Marijan Bradanović
Fotografije: Damir Fabijanić
Oblikovanje i graf. priprema: Franjo Kiš [ArTresor]
Lektura: Krešimir Cvjetković
Korektura: Zvonimir Prosoli
Kazala: Lina Šojat
Tisak: Tiskara Zelina d.d.
ISBN 978-953-8012-25-9 CIP 001027795 [NSK Zagreb]
središtem, koji je i sam bio mjesto susreta, križanja, pretapanja i preklapanja različitih narodnosti, ali i najrazličitijih društvenih slojeva što su sudjelovali u napetom sukobu Erosa i Thanatosa - „suprotnosti koje su donosile novu modernističku duhovnost”, vrlo dobro prepoznatu kroz suodnos i dualizam valcera i operete s jedne strane i modernoga, tada revolucionarnog skladanja Gustava Mahlera, Arnolda Schönberga i Albana Berga. U arhitekturi će se taj dualizam očitovati u prijelazima od historicizma u secesiju, pa iz secesije u modernu, a upravo će arhitekt Carl Seidl te „opreke koje se iskazuju kao koegzistencija, ukupnost i jedinstvo suprotnosti” opredmetiti u svome opusu. Jedna od njegovih najčešćih projektantskih tema jest ladanjska vila i na tom tipu pratimo arhitektov stilski i oblikovni razvojni put, od historicističkih vila Biedermann i Lazarini do posve modernih rješenja vila Santa Maria i Schmidt-Zabiérow, na kojima će tek dijelovi arhitektonske plastike ukazivati na poveznicu s ranijim razdobljem. Secesijsko poigravanje materijalima pridonosi nekonzistentnosti strukture, a raspoznaje se na fasadama vila Ransonnet, Santa Maria i Frappart, između ostalih. Svaki školovani arhitekt 19. stoljeća vrlo je dobro poznavao stilske oblike i vokabular ranijih stilova, a njihova je kombinatorika bila ostavljena slobodnoj interpretaciji koja je rezultirala stilskim pluralizmom. Valušek vrlo precizno iščitava Seidlova poigravanja bizantskim elementima, romaničkim i gotičkim, renesansnim i baroknim, koji se skladno pojavljuju u deta-
ljima lukova, friza i završnih vijenaca, kapitela, prozora i balkonskih balustrada. Sagledavajući pak tipologiju, morfogenezu i govor oblika arhitekture vila Carla Seidla, autor ih povezuje s toskanskim i engleskim uzorima u kojima dominiraju slikoviti oblici slobodnih tlocrta i naglašenih volumenskih razlika, a zaključene su višeslivnim krovovima, često konstrukcijski vrlo zahtjevnima. Autor s pravom postavlja pitanje: što je naša mediteranska vila kao primjer arhitekture koja je na Opatijskoj rivijeri bila očekivana tema?
Zanimljivo je da srednjoeuropski interes za ladanjsku vilu ne dolazi neposredno iz relativno bliske Italije, već iz udaljene Engleske, koje će pitoreskne slobodne ladanjske kuće iz druge polovice 19. stoljeća, tzv. cottage house, kao model preuzeti brojni arhitekti srednjoeuropskog prostora. Seidl se inspirirao i palladijevskim i toskanskim tipom, koji će unijeti u opatijski prostor. Analizirajući Seidlova ostvarenja autor na postavljeno pitanje daje precizan odgovor: „Hrvatska primorska vila kraja 19. i početka 20. stoljeća, u najboljim je primjerima konglomerat hrvatske primorske arhitekture, talijanske renesanse, venecijanske gotike i bečke ili srednjoeuropske arhitekture tog vremena, s nerazmrsivim udjelom mediterenskog graditeljskog univerzalizma.”
Carl Seidl kao tipičan srednjoeuropski, bečki arhitekt svoga doba njezin je ponajbolji kreator, a sagledavajući cjelinu njegova djelovanja na Opatijskoj rivijeri, možemo govoriti i o kreiranju vrtnoga grada kao prilogu urbanizaciji cjelokupnog prostora.
Među prvima koji je primijetio i zapisao još 1904. da „Opatija buja u neželjenom pravcu” bio je Ivan Nepomuk Jemeršić, rodom iz Brdovca kod Zaprešića, dugogodišnji župnik u Grubišnom Polju, čiji je putopis Kopnom i morem na Plitvička jezera sjajno svjedočanstvo vremena: „Svake godine niču u Opatiji novi ljetnikovci, svratišta i kuće, štono riječ ko glive preko noći. Stranac težko da bi ih mogao probrojiti, dižu se jedna nad drugom u zavojima i posebnim prevojima, tako da se oko čovjeka kad ih promatra kako zatravljuje, dok svaka od tih zgrada odlikuje se posebnim stilom i različitom arhitekturom najmodernije vrsti. Vrlo se je bojati, kako pišu novine - da će uslijed premnogih zgrada Opatija izgubiti od svoje prvobitne naravne ljepote, a to će njoj samoj služiti na veliku štetu…” Kotarsko poglavarstvo Volosko 1893. propisuje „da se ne smiju izvoditi nikakve visoke građevine i općenito, na istom terenu poduzimati nikakve promjene...osim u svrhu poljepšavanja prostora”. Građevnom regulativom za Lječilište Opatiju iz 1899. izričito se propisuju soliterne vile s velikim, hortikulturno uređenim okućnicama. Seidlova arhitektura doista pridonosi poljepšanju prostora jer, kako nam tumači autor monografije, on novu arhitekturu prilagođava već realiziranim gradnjama, konfiguraciji terena i cjelokupnom prostoru u kojem vile s vrtovima izlaze na obalni put. Nova vrijednost koju Seidl
unosi još je u doba nastanka dobila i svoje ime, naime potez između Ike i Lovrana naziva se Villenstrasse. Kao primjer dobrog suodnosa javnoga i privatnoga na tom osjetljivom priobalnom dijelu Seidl rješava ograde vila kamenim podziđem, podzidanim terasama i odmorištima, te stubištima koja vode do obalnog puta pa se ne uzurpira niti privatizira sama obala. Kao uspješna arhitektonska minijatura navodi se kupališna kućica u rustično obrađenom kamenu, usuglašena s obalnim putom i prirodnim kamenom obale, primjeri kojih su izgrađeni uz Vilu Frappart u Lovranu i vilu Schwegel u Voloskom. Po načelu da su arhitektura i parkovno okruženje jedno, citiramo tekst Marcela Kammerera o Seidlu iz časopisa „Der Architekt” (1912.) na primjeru vile Frappart: „.. sama dvorana i okolni vrt, tvore jednu cjelinu. Ne možemo zamisliti ni jedno stablo manje, niti jednu stazu na drugom mjestu. Stvaralačka umjetnička priroda u svakom je pogledu znala probuditi uspavanu ljepoticu i dirgirati orkestrom tako da se dobije savršenstvo zvuka”. Dekorativni elementi vila i parkovna arhitektura osmišljeni su do najmanjih detalja te uključuju rad brojnih majstora umjetničkog obrta koji su surađivali sa Seidlom, o kojima također ponešto saznajemo u kataloškom dijelu knjige, a koji bi također zavrijedili dodatno istraživanje.
Polazeći od modela vile u perivojnom okruženju, Seidl se okušao i u gradnji većih formata hotelskih zdanja za koja manje-više vrijede isti parametri prostornog smještaja kao i za vile. Villa al Mare, današnji Milenij, nalazi se u zelenilu, omeđen cestom i obalnim putom prema kojem su orijentirani javni hotelski sadržaji, npr. kavana, plesna dvorana, blagovaonica i čitaonica. Ovdje ćemo ponovno citirati Josefa Hoffmanna koji ostale opatijske hotele uspoređuje sa željezničkim kolodvorima, dok Seidlovi imaju onu potrebnu različitost i intimnost koja se uklapa u individualni doživljaj odmora i oporavka kakav je vrijedio početkom 20. stoljeća pa sve do naših dana. Minuciozno iščitavajući svaki detalj Seidlovih arhitektonskih realizacija i projekata, od nacrta do izvedbe, poznavajući pritom cjelokupni kontekst vremena i srednjoeuropsku umjetničku sredinu u kojoj djeluje, kao i dugo trajanje historicizma i njegova imperativa Gesamtkunstwerka, autor možda sebi postavlja najzahtjevnije pitanje: kojim je stilom Seidl gradio i možemo li njegove kreacije uopće podvesti pod pojam jednog stila?
Na sjevernojadranskoj obali, gdje Beč susreće autohtonu tradiciju, kao da su sve opcije dopuštene: pluralizam, paralelizam i koegzistencija duhovnih strujanja, stilova i pravaca, koji su bili dio ukupnog ozračja - odredili su Seidlov izraz. Odgovor na postavljeno pitanje leži u autorovu zaključku da je „upravo Seidlova arhitektura najbolja ilustracija ‘istarskog’ zavičajnog stila, jer za osnovu ima talijanske stilske predloške koje zgodimice nadopunjava regionalnim navodima”. ‘Istarski stil’ je, prema autorovu tumačenju, sintagma prijestolo-
nasljednika Franje Ferdinanda kao oznaka za ‘zavičajni, lokalni stil’ u kojem se miješaju antička rimska arhitektura i ruralna tradicijska gradnja, a iz koje u slobodnoj interpretaciji Carla Seidla nastaje reprezentativna arhitektura ladanjskih vila Opatijske rivijere. Ova monografija osim što obrađuje opus plodnoga i nadarenoga arhitekta, dragocjeno je štivo o jednom dinamičnom i kontroverznom razdoblju u kojem se sastaju historicizam, secesija i moderna na prostoru od svega nekoliko kilometara našega priobalja. Zahvaćajući u puninu duha vremena s prijelaza stoljeća, autor nas znalački vodi kroz usporedne umjetničke struje glazbe, književnosti, pa i Klimtova slikarstva, prepoznajući zajedničke vokabulare Straussove razigranosti i Schönbergove atonalnosti u Seidlovim historicističkim i modernističkim stukturama s aplikacijama neostilskih ukrasa i regionalnih citata čak do načela slobodnih asocijacija koje možemo primijeniti na njegovu arhitekturu. A ona ponajprije nosi snažan osobni stil, kako je vidljivo u ovoj monografskoj obradi, koja donosi inventiran i kataloški detaljno obrađen 31 arhitektonski objekt, od čega ponajviše obiteljskih vila. Seidl je autor i dviju opatijskih crkava, evangeličke Kristove crkve te crkve Navještenja Blažene Djevice Marije i samostana benediktinaca, svakako najmonumentalnijeg projekta koji je obilježio vizuru Opatije. Od zgrada profane namjene projektirao je kotarsko poglavarstvo i općinski dom (Opatija-Volosko), banku Riviera, lječilišnu palaču, hotel Atlantik, kiosk, carinarnicu, sportsko igralište i ugostiteljski objekt uz more - Buffet (danas restoran Bevanda) te kupališne kućice. Uspjela mu je i prenamjena slastičarnice u kasniji umjetnički paviljon Juraj Šporer, a gradio je i dvije grobnice, naravno svojih investitora, vlasnika vila (obitelji Schmidt-Zabiérow i Tomašić).
Carl Seidl jedan je od rijetkih arhitekata koji su na Rivijeri poštivali zatečeno, kontekst, tradiciju, i to ne samo urbaniteta već i ruralnih gradnji, da ne govorimo o ozračju mjesta (genius loci) ili poštivanju širega, mediteranskoga kulturnog naslijeđa. A na temelju brojnih izvora i svjedočanstava autor nam dočarava i osobnost arhitekta Seidla: boemski i lirski karakter, otvorenog duha i intelekta, predan svome pozivu, pomalo samozatajan, ali veseo, sklon druženju, ovozemaljskim užicima i javnom djelovanju, premda mu očito nije nedostajalo samodiscipline i trezvenosti za graditeljski rad.
Nakon kataloga izložaba o historicističkoj, secesijskoj i modernoj arhitekturi Rijeke koje je autor inicirao kroz projekt Muzej moderne umjetnosti u Rijeci početkom 2000-ih, Zagrebačke zelene potkove Snješke Knežević (1996.), Secesije u arhitekturi Rijeke Julije Lozzi Barković (2000.), monografije o Hermanu Bolléu Dragana Damjanovića (2015.)ovo je najtemeljitija monografska publikacija posvećena hrvatskoj arhitekturi druge polovice 19. i početka 20. stoljeća kojom mikroprostor Opatijske rivijere ulazi u korupus ponajbolje europske arhitektonske tradicije.
Borka Bobovec
Borka Bobovec
The book written by Borka Bobovec is thematically focused on various urban sections of Zagreb City. The author deals with a wide range of scales: from the large scale city areas over some smaller urban zones to individual buildings whose exceptional design or position within the urban fabric added great value to their immediate urban context. The book predominantly covers buildings and urban projects from the second half of the 20th century, i.e. the period of Late Modernism up to contemporary challenges of the 21st century. The essays compiled here had previously been published in the magazine “Korak u prostor” (2013-2017). The book is structurally divided into three main chapters - the Skin, the Network and the Point. Each of them contains five thematically related essays accompanied by one introductory photograph.
Posljednjih su godina u hrvatskoj arhitektonskoj publicistici napokon započela studiozna istraživanja o opusima ključnih autora naše modernističke scene. Objavljene su knjige o Antunu Ulrichu, Bernardu Bernardiju, Ernestu Weissmannu, Lavoslavu Horvatu, Nikoli Filipoviću, Branku Kinclu..., a među istaknutim istraživačima u tome žanrovskom segmentu valja istaknuti i dr.sc. Borku Bobovec s velikom monografijom o opusu arhitekta Miroslava Begovića te recentnije objavljenom knjigom 2/2 XX Antologija hrvatske arhitekture druge polovine dvadesetog stoljeća. Nova publikacija arhitektice Bobovec ne govori o osobama i njihovim projektima, već o fenomenima grada - od razine urbanizma do pojedinačne arhitekture. Iako u naslovu nije eksplicitno navedeno, autorica piše o Zagrebu - gradu u kojem već nekoliko desetljeća profesionalno djeluje. Nastavljajući kronološki fokus svojih dosadašnjih knjiga Bobovec i ovdje obrađuje djela i urbanističke projekte druge polovice 20. stoljeća, razdoblja kasne moderne, sve do suvremenih izazova 21. stoljeća, a 15 teorijskih eseja što ih je ovom prilikom objedinila prethodno su bili objavljeni u časopisu „Korak u prostor” (2013.-2017.).
Kako već u samom predgovoru akademik Andrija Mutnjaković navodi - „Borka Bobovec potiče raspletanje dileme između dviju antagonističkih sintagmi: čovjek je stvorio grad / grad je stvorio čovjeka”. Knjiga u svojoj kompoziciji kao da parafrazira Lynchevih pet ele-
menata sagledavanja slike grada, ovdje svedenih na tri osnovna poglavlja ‘strukturnih’ naziva - Opna, Mreža i Točka. Unutar svake cjeline autorica smješta po pet tematski povezanih eseja, redovito popraćenih jednom uvodnom fotografijom koja nagoviješta fokus svakog teksta. Bobovec se kreće od širokog mjerila na razini gradskih područja do pojedinih užih urbanih zona, te do pojedinačne arhitekture odnosno repernih zgrada koje su svojom dispozicijom u prostoru ili oblikovanjem iskazale naglašenu vrijednost formiranja neposrednoga urbanog okoliša ili kvalitete života.
Unutar prve cjeline pod naslovom Opna autorica se bavi mjerilom sagledivim jedino iz ptičje perspektive. Pokriva cjeline grada i opisuje nastanak Novoga Zagreba, piše o zasebnim naseljima poput Dugava ili se vraća u prošlost i obrađuje temu planiranja Jaruna te analizira pojedinačne antologijske gradnje u njegovoj blizini, kao što je Odakov stambeni niz iz 1980-ih.
U drugom poglavlju Mreža kreće se neizostavnim urbanističkim linearnim potezima ili kako bi Lynch to nazvao ‘putovima’ i ‘raskršćima’ - mjestima na kojima infrastruktura otvara put budućim layerima širenja i denzifikacije grada - gdje autorica donosi teme od Ulice grada Vukovara, preko Tkalčićeve ulice do manjih prolaza i pasaža kroz gusto gradsko tkivo.
Posljednje poglavlje naslovljeno Točka ne promatra samo zasebne građevine u prostoru, ne
HAZU, UPI-2M Plus
Zagreb, 2019.
Str. 160, ilustr. 19, bilješke, literatura, izvori, summary, o autorici
[22/16,5 cm, kolor, meki uvez]
Urednik: Ivan Mlinar
Recenzenti: Karin Šerman, Tomislav Premerl, Tamara Bjažić Klarin
Predgovor: Andrija Mutnjaković
Lektura: Mira Pavlica-Stojičević
Prijevod na engleski: Neda Borić
Dizajn: Šuma Šuma - Maja Subotić Šušak
Tisak: Printera Grupa
ISBN 978-953-7703-54-7 [UPI-2M Plus]
ISBN 978-953-3472-53-9 [HAZU]
CIP 001030140 [NSK Zagreb]
opisuje ih tek kao lynchevske repere, već pojedinačnu arhitekturu stavlja u kontekst širega prostora i u konačnici komentira urbanističke cjeline jasnih granica i rubova. Tako Bobovec piše o nekoliko trgova - Jelačićevu, Markovu, Trgu Europe, ali i o skrivenim dvorištima Gornjega grada koja su tek nedavno postala hot spots otvorena i za širu javnost.
Unatoč literarno izbrušenomu esejnom karakteru knjige, tekstovi su opremljeni i primjerenim znanstvenim aparatom: bilješkama, literaturom, engleskim sažetkom i popisom izvora.
U doba kada Zagreb prolazi kroz kritična urbanistička previranja i ugrožen je agresivnim najavama inozemnih megainvesticija na zelenim zonama ili na prostorima visoke arhitektonske razine (poput prijetećega ‘Zagrebačkog Manhattna’) upravo ovakve publikacije osvješćuju vrijednosti koje grad bezuvjetno mora čuvati. Važnost pametnoga i održivoga planiranja gradova, od detalja do velikih cjelina, najbolje je sažeta u uvodnoj rečenici Borke Bobovec: „S obzirom na to da su ulaganja u gradogradnju najveća i najdugoročnija društvena investicija, u njoj bi trebalo postići optimalan odnos funkcionalnosti i arhitektonske vrsnoće, uvažavajući kriterije koji grad čine gradom.” Autorica svojom knjigom ukazuje na ključne i zanimljive aspekte urbaniteta Zagreba, a tekstovi objedinjeni u ovoj lijepo dizajniranoj publikaciji pisani su ne samo za struku nego i za širu javnost zainteresiranu za razvoj i nastanak gradova i urbane (arhi)kulture.
V.pred. Božidar Uršić [1938.-2019.]
Dugogodišnji nastavnik Arhitektonskog fakulteta, naš kolega Božidar Uršić napustio nas je 14. siječnja 2019. godine.
Kolega Uršić rođen je u Zagrebu 1938. godine, gdje je diplomirao na Arhitektonskom fakultetu 1963. godine i zaposlio se od 1. prosinca 1965. godine. Tijekom godina napredovao je od asistenta do višega predavača na Katedri za arhitektonske konstrukcije i zgradarstvo kao član Kabineta za nosive konstrukcije.
U svojstvu asistenta sudjelovao je na kolegijima Građevna statika I, II i III, da bi 1982. godine postao stručni suradnik u nastavi. Godine 1991. promaknut je u predavača, a 1995. u višega predavača. Uz pedagoški rad dugo se godina bavio problematikom sanacije povijesnih konstrukcija. Bavio se i sanacijom šteta od potresa u Crnoj Gori 1979. godine, kao i procjenom šteta te metodologijom sanacije potresom oštećenih povijesnih spomenika, odnosno ratom razorenih zgrada u novije vrijeme. Godine 1993. postavljen je na mjesto pomoćnika predsjednika Komisije za popis i procjenu ratne štete na spomenicima kulture na području Republike Hrvatske. Bio je suosnivač i stalni član nacionalnog odbora ICOMOS-a. Za doprinos u zaštiti i sanaciji ratom oštećenih spomenika kulture 1996. godine odlukom predsjednika Republike odlikovan je redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića.
Umirovljen je 30. rujna 2003. godine.
Nositelj kolegija:
1989.-1990. Mehanika I i II (Studij dizajna)
1991.-1995. Sanacija povijesnih konstrukcija
1995.-2003. Metode sanacije povijesnih konstrukcija
Znanstveni radovi:
1982. Spomenici kulture u katastrofalnom potresu u Crnogorskom primorju 1979., Zbornik radova Geodetskog fakulteta (s: J. Pleško)
1984. Ranjivost spomenika kulture u uvjetima visokog seizmičkog rizika s primjerima Budve, Zbornik radova 2. skupa UNDRO, Cetinje
1986. Primjena geofizičkih metoda za postavljanje uzroka oštećenja spomenika kulture, Zbornik radova 2. savjetovanja o sanaciji zgrada, Maribor
1996. Risk preparedness, Zbornik IV. okruglog stola ICOMOS-a, Pariz
Izvedeni projekti konstrukcija:
Ambulanta, Stankovci (A. Vulin)
Dom umirovljenika, Knin (A. Vulin)
Stambene četverokatnice, Knin (A. Vulin)
Stambeni nizovi u Utrinama, Zagreb (I. Čizmek, N. Dusper)
Sanacija i rekonstrukcija kapele sv. Jurja (N. Fabijanić)
Sanacija i rekonstrukcija palače Dverce, Zagreb (M. Bošnjak)
Nagrađeni natječajni radovi:
Robna kuća Pula, otkup (s: B. Hlebec i K. Ivaniš)
Autobusni kolodvor, Zagreb, 3. nagrada (s: I. Juras i E. Špirić)
Stadion u Splitu, otkup (s: I. Juras i E. Špirić)
Kolega Uršić bio je vrstan pedagog i nastavnik u području nosivih konstrukcija, posebno sanacija konstrukcija, i kao takav ostat će nam u trajnoj uspomeni. Ostavio je neizbrisiv trag, kako među kolegama na Kabinetu i Katedri tako i generacijama studenata. Uvijek je imao puno volje i želje za rad u struci, čemu je posvetio svoj profesionalni životni vijek.
mIljenko haIman
Chronicle of the Faculty of Architecture, University of Zagreb in academic year 2018/19
Kronika Fakulteta Chronicle of the Faculty
sAdržAj
Uprava i struktura Fakulteta
Uprava Fakulteta
Predstojnici katedri
Voditelji kabineta
Predstojnici zavoda
Fakultetska povjerenstva Fakultetska povjerenstva Arhitektonskog fakulteta
Fakultetska povjerenstva Studija dizajna
Zaposlenici Fakulteta - izmjene
Počasno zvanje professor emeritus
Promaknuti u više zvanje
Novi zaposlenici Fakulteta
Prekinuli radni odnos na Fakultetu
Umirovljenici
Preminuli
Studenti
Razredbeni postupak i dodatna provjera znanja, vještina i sposobnosti, srpanj 2018.
Brojno stanje
Popis diplomanata
Nastavni planovi
Arhitektonskoga fakulteta
Preddiplomski studij arhitektura i urbanizam
Diplomski studij arhitektura i urbanizam
Preddiplomski studij dizajna
Diplomski studij dizajna
Ljetne škole arhitekture i studentske radionice
Znanstvena djelatnost
Poslijediplomski doktorski znanstveni studij
Arhitektura i urbanizam
Doktorirali
Publikacije u nakladi [ili sunakladništvu]
fakulteta
Knjige
Časopis „Prostor” Objavljeni znanstveni radovi nastavnika izvan fakultetske nakladničke djelatnosti
Poglavlja u knjizi
Rezenzije knjiga
Predstavljanje knjiga
Ureðivanje knjiga
Časopisi
Članci objavljeni u znanstvenim časopisima
Radovi i sažeci radova objavljeni u zborniku radova meðunarodnoga znanstvenog skupa
Članci objavljeni u drugim časopisima
Katalog izložbe
Ureðivanje kataloga izložbe
Gostovanja nastavnika
Gostovanja nastavnika na meðunarodnim znanstvenim skupovima
Sudjelovanja u organizacijskim odborima meðunarodnih znanstvenih skupova u inozemstvu
Ostala javna izlaganja nastavnika
Javna izlaganja na AF
Stručna djelatnost
Zavod za arhitekturu
Zavod za urbanizam, prostorno planiranje i pejsažnu arhitekturu
Zavod za zgradarstvo i fiziku zgrada
Zavod za graditeljsko naslijeðe u Zagrebu
Zavod za istraživanje, razvoj i inovacije
Prilozi
Nagrade
Nagrade i priznanja nastavnika
Nagraðeni natječajni radovi nastavnika
Natječaji - sudjelovanje u ocjenjivačkom sudu
Nagrade studenata arhitekture
Izložbe
Izložbe na AF
Izložbe
Sudjelovanje na meðunarodnim izložbama
Oblikovanje izložaba i muzejskih postava predstavljanje izložaba
Izložbe studentskih radova
Promocija struke
Međunarodna suradnja
Gostovanja nastavnika na AF
Gostovanja nastavnika na SD
Meðunarodna suradnja okviru europskog programa Erasmus+
Znanstveno-stručna usavršavanja nastavnika na inozemnim institucijama
Meðunarodne razmjene i projekti
Javna djelatnost i funkcije nastavnika izvan AF
Sudjelovanje na drugim fakultetima
Sveučilišta u Zagrebu
Sudjelovanje na drugim fakultetima
Članstva nastavnika
Iva Muraj
za akademsku godinu 2018./19.
[1.10.2018. - 30.9.2019.]
Chronicle of the Faculty of Architecture, University of Zagreb
Academic year 2018/19
[10/1/2018 - 9/30/2019]
uprava i struktura Fakulteta1
uprava Fakulteta2
Prof. dr.sc. Krunoslav Šmit
Dekan
Izv.prof.art. Siniša Justić prodekan za nastavu
Izv.prof. dr.sc. Zlatko Karač prodekan za znanost
Izv.prof.art. Branimir Rajčić prodekan za poslovanje
Izv.prof. dr.sc. Mia Roth-Čerina prodekanica za međunarodnu suradnju i umjetnost
Prof. dr.sc. Feða Vukić voditelj sveučilišnoga Studija dizajna
Tihana Grgić Ožvald, dipl.iur. tajnica Fakulteta
predstojNici katedri
Prof.art. Tonči Žarnić
Katedra za arhitektonsko projektiranje
Prof. dr.sc. Bojana Bojanić Obad Šćitaroci
Katedra za urbanizam, prostorno planiranje i pejsažnu arhitekturu
Prof. dr.sc. Karin Šerman
Katedra za teoriju i povijest arhitekture
Doc.art. Mateo Biluš
Katedra za arhitektonske konstrukcije i zgradarstvo
voditelji kaBiNeta
Prof.art. Renata Waldgoni
Kabinet za crtanje i plastično oblikovanje
Doc. mr.sc. Roberto Vdović
Kabinet za primjenu računala
Izv.prof.art. Petar Mišković
Kabinet za osnove arhitektonskog projektiranja
Prof.art. Mladen Jošić
Kabinet za stambene zgrade
Prof.art. Veljko Oluić
Kabinet za zgrade društvenog standarda
Prof. dr.sc. Vesna Mikić
Kabinet za javne zgrade
Prof. dr.sc. Dina Vulin Ileković
Kabinet za interieur
Doc. dr.sc. Lea Petrović Krajnik
Kabinet za prostorno planiranje
Prof. dr.sc. Tihomir Jukić
Kabinet za urbanizam
Izv.prof. dr.sc. Damir Krajnik
Kabinet za pejsažnu arhitekturu
Prof. dr.sc. Mladen Obad Šćitaroci
Kabinet za urbanističko naslijeđe
Izv.prof. dr.sc. Nataša Jakšić
Kabinet za povijest arhitekture i zaštitu graditeljskog naslijeđa
Prof. dr.sc. Karin Šerman
Kabinet za teoriju arhitekture
Prof. dr.sc. Andrej Uchytil
Kabinet za modernu i suvremenu arhitekturu
Doc. dr.sc. Marija Šimić Horvath
Kabinet za matematiku, nacrtnu geometriju i perspektivu
Doc.art. Vedran Duplančić
Kabinet za arhitektonske konstrukcije, fiziku zgrade, materijale i tehnologiju građenja
Izv.prof. dr.sc. Miljenko Haiman
Kabinet za nosive konstrukcije
Pred. Tihomir Rengel
Kabinet za instalacije zgrada
Pred. dr.sc. Dubravko Bačić
Kabinet za planiranje i organizaciju građenja
predstojNici Zavoda
Prof.art. Mladen Jošić
Zavod za arhitekturu
V.pred. mr.sc. Alan Braun
Zavod za graditeljsko naslijeđe
Izv.prof. dr.sc. Zoran Veršić
Zavod za zgradarstvo
Prof. dr.sc. Jesenko Horvat
Zavod za urbanizam, prostorno planiranje i pejsažnu arhitekturu
Prof. dr.sc. Sanja Filep
Zavod za istraživanje, razvoj i inovacije
Voditelj studijskog centra Motovun
Prof.art. Ljubomir Miščević
Fakultetska povjereNstva
Fakultetska povjereNstva arHitektoNskoG Fakulteta
Povjerenstvo za reformu studija i upravljanje kvalitetom
Prof. dr.sc. Krunoslav Šmit, izv.prof.art. Siniša Justić, prof.art. Tonči Žarnić, prof. dr.sc. Bojana Bojanić Obad Šćitaroci, prof. dr.sc. Karin Šerman, doc.art. Mateo Biluš, prof. dr.sc. Bojan Baletić, prof. mr.sc. Boris Koružnjak, izv.prof. dr.sc. Nataša Jakšić, izv. prof. dr.sc. Zoran Veršić, predsjednik Studentskog zbora AF (uži sastav) + voditelji kabineta (širi sastav)
Povjerenstvo za praćenje nastave
Izv.prof.art. Siniša Justić, prof. dr.sc. Aleksandar Homadovski, prof. dr.sc. Alenka Delić, prof. dr.sc. Sanja Filep, prof. dr.sc. Ariana Štulhofer, izv.prof. dr.sc. Sanja Gašparović, izv.prof.art. Neda Cilinger, pred. Andrea Hercog, v.pred. Marina Bertina, studentski predstavnici 1., 2. i 3. godine preddiplomskog studija te 1. i 2. godine diplomskog studija
Izvanredni profesor
Dr.sc. Vedran Ivanković (6.5.2019.)
Docenti
Zorana Protić (15.1.2019.)
Dr.sc. Tin Oberman (3.6.2019.)
Dr.sc. Marko Rukavina (3.6.2019.)
Ana Martina Bakić (2.7.2019.)
Dr.sc. Ivana Tutek (2.7.2019.)
Poslijedoktorandi
Dr.sc. Mojca Smode Cvitanović (1.4.2019.)
Dr.sc. Morana Pap (12.6.2019.)
• Novi zaposlenici Fakulteta
Docent
Lea Pelivan (1.10.2018.)
Predavači
Pero Vuković (20.12.2018.) (zamjena)
Neda Mrinjek Kliska (25.3.2019.) (zamjena)
Asistenti
Marija Barović (20.12.2018.)
Ivana Krmpotić (1.2.2019.)
Lucija Stepinac (1.3.2019.)
Administracija
Dragica Gagulić (5.2.2019.)
Dujam Ivanišević (1.4.2019.), Studij dizajna
Mile Šerbula (1.5.2019.), Studij dizajna (zamjena)
Vedran Antolić (10.6.2019.)
Ruža Beč (9.7.2019.)
Stručni suradnici u zavodima
Leon Lipovac (21.1.2019.)
Mark Miščević (24.4.2019.)
Jana Horvat (8.7.2019.)
Zrinka Valetić (10.9.2019.)
• Prekinuli radni odnos na Fakultetu
Ivan Škugor (15.10.2018.)
Nikola Brlek (15.2.2019.)
Pero Vuković (28.2.2019.)
Nika Dželalija (30.6.2019.)
Dr.sc. Bojan Pažek (30.6.2019.)
Mile Šerbula (13.9.2019.), Studij dizajna
Nikolina Gradečki (30.9.2019.)
Ines Mravunac (30.9.2019.)
• Umirovljenici
Kata Peičević (31.12.2018.)
Ivica Turčić (8.2.2019.), Studij dizajna
Anica Subotić (7.6.2019.)
Mr.sc. Ivan Cetinić (30.9.2019.)
Dr.sc. Jesenko Horvat (30.9.2019.)
Dr.sc. Srečko Pegan (30.9.2019.)
• Preminuli
Dunja Rački (20.12.2018.)
Božidar Uršić (9.1.2019.)
studeNti4
• Razredbeni postupak i dodatna provjera znanja, vještina i sposobnosti, srpanj 2018.
Preddiplomski studij arhitekture i urbanizma
Prijavljeno kandidata u I. roku: 360
Upisano: 130 (115 bez plaćanja, 15 uz maksimalno plaćanje)
Preddiplomski studij dizajna
Prijavljeno kandidata u I. roku: 138
Upisano: 32 (27 bez plaćanja, 4 uz maksimalno plaćanje, 1 stranac)
Diplomski studij dizajna
Prijavljeno kandidata: 25 Upisano: 21
• Brojno stanje
Studenti arhitekture
Preddiplomski studij arhitekture i urbanizma
I. godina: 209
II. godina: 160
III. godina: 151
Diplomski studij arhitekture i urbanizma
I. godina: 135
II. godina: 153
Ukupno: 808 studenata
Studenti dizajna
Preddiplomski studij dizajna
I. godina: 38
II. godina: 33
III. godina: 42
Diplomski studij dizajna
I. godina: 25
II. godina: 33
Ukupno: 171 student
• Popis diplomanata
Arhitektonski fakultet
Preddiplomski studij arhitekture i urbanizma
Sveučilišni prvostupnik/ca (Baccalaureus/rea) inženjer/ka arhitekture i urbanizma
2018./2019. (ukupno 95 univ.bacc.ing.arh.)
Alimović Alen
Amižić Ivana
Antoljak Filip
Avar Romana
Baniček Lucija
Belinić Lucija
Beraković Lara
Berić Luka
Bernt Korina
Bogdanić Jelka Margarita
Borojević Snježana
Brebrić Dominik
Cota Rina
Čičak Katarina
Čop Suzana
Ćaćić Jelena
Depolo Mia
Dudjak Antonija
Ferenčić Petra
Fućak Sara
Gašpar Stipe
Grbčić Niko
Guberina Roko
Herljević Filip
Hrgetić Vitols Kristian Ivan
Hršak Ivan
Hruškar Silvija
Ileković Oton
Janković Martin
Jungić Saša
Kalinić Val
Kanižaj Dunja
Katavić Sanja
Kazija Mirjam
Klišanin Borna
Komadina Ana
Kovačević Lorena
Kožinec Marija
Križek Marina
Lang-Kosić Bruno
Leko Domagoj
Licardo Samantha
Macuka Cintia
Mamić Magdalena
Markus Lovro
Martinović Petra
Matejčić Mario
Matica Antonija
Arhitektonski fakultet
Antončić Alma
Banić Marija
Barović Dora
Blekić Sara
Bogi Sebastijan
Brozina Ivan Burnić Jelena
Cafuk Valentina
Čimbur Dina
Čop-Janjac Iva
Dajak Antonia
Dašić Hana
Duić Marin
Dunda Lana
Đurđević Ivana
Erić Iva
Finek Amadea
Gamilec Antonio
Georgijev-Štimec Filip
Gorenak Dora
Gržin Dora
Horvat Jana
Hranilović Luka
Husak Mirta
Ilić Luka
Ivančan Bernarda
Ivančić Marko Jakopec Tin
Jambrešić Jan Gregor
Jelačić Jagodić Margareta
Jurišić Magdalena Karamatić Dora
Kazić Katarina Keršić Ivica
Mladinić Vana
Mržljak Doris
Oković Ivona
Oštrek Vanja
Panza Inga
Patljak Josipa
Pavlović Anamarija
Pehar Ana
Pejnović Lucija
Penava Marin
Penić Anđela
Perić Filip
Perić Sanja
Poduška Lucija
Pračić Filip
Rakita Vili
Rukavina Gabriela Donata
Skelin Petra
Skendrović Fran
Sokač Maja
Stanić Fran
Strnad Lucija
Stroligo Andrea
Šarić Dorotea
Šimunović Doni
Šimunović Lucijana
Škvorc Marta
Špoljar Katarina
Štimac Mirna
Tankosić Antonio
Taslaman Dino
Tomaš Domina
Tomić Antonio
Tomić Mihaela
Trutina Miljenko Lovre
Tubić Doris
Vučić Karla
Vukmirović Sonja
Vuković Nikolina
Vusić Filip
Zaller Ana
Završki Luka
Zebić Petra
Zovkić Jurica
Zubac Klara
Žganec Borna
Živković Kristijan
Diplomski studij arhitekture i urbanizma Magistar/ra inženjer/ka arhitekture i urbanizma (ukupno 88 mag.ing.arh.)
AdžićKapitanović Antonio Alić Petra
Alunović Šejladina
Antolković Matej
Lukić Lucija
Lukić Tamara
Majić Andrea Mamić Luka
Marendić Marko
Matić Petra
Merdžan Lucija
Mihaljević Marija
Mihoković Helena
Mimica Ivan
Miščević Mark Močibob Maja
Pavković Tamara Paulina
Pavlić Vana
Petrović Paula Dagmar
Požar Lucija
Ptiček Ela
Puljić Lucija
Radović Vedrana
Raffanelli Lucija
Ramušćak Dora
Rašan Ana
Romić Marta Rižana
Rubin Dora Sarić Šime
Sedlaček Tena
Sinanović Almasa
Skorić Ema
Slaviček Josipa
Šarić Tome
Ševo Marin
Šikuten Margarita
Špoljarić Nenad
Štimac Anja
Klement Domagoj Knezović Martina
Knežević Domagoj
Krajzarz Roman Kraljević Karlo
Lazar Ivana
Levaj Karlo
Lončar Nika
Arhitektonski fakultet
Tikvić Elena
Tomljenović Maja
Trčak Ivana
Truta Tea
Tursan Ria
Vidić Nika
Vučenović Meri
Vukovć Goran
Preddiplomski studij dizajna sveučilišni prvostupnik/ca (baccalaureus/rea) dizajna [ukupno 33 sveučilišnih prvostupnika/ca (baccalaureus/rea) dizajna]
Badel Dominik
Bagić Tomislav
Barović Matija
Benc Helena
Borovac Ines
Burić Erik
Cifrek Tin
Dodić Paola
Dogan Silvana
Dragičević Mia
Gloković Bruna
Habjan Jakov
Hodak Monika
Jeić Tana
Klasić Antonio
Kralj Roberta
Marinčić Silvia
Arhitektonski fakultet
Marukić Božica
Morić Ramona
Nižić Marin
Perović Dominik
Petrov Josipa
Primorac Iva
Puljić Hana
Rebec Andrea
Sinovčić Tea
Stepanović Sara Stojaković Hana
Virag Tanja
Vodopija Monika Vrček Marcela
Vuletić Antonija Waldgoni Karla
Diplomski studij dizajna magistar/ra dizajna, ukupno: 31
Bačanek Ivana
Badurina Marta
Bertina Matea
Filipan Erika
Galić Andrija Golubić Ljubica
Grabarić Stella
Jovanovski Leopoldina
Juraina Viktoria
Jurjević Roko
Kasun Dora
Klanac Ivan
Kocijan Karla
Kovač Paula
Kovačeveić Petra
Kovačić Filip
Latin Filip
Lončar Elizabeta
Maltar Matej
Marčec Luka
Marelić Klara
Marin Jan
Matić Lucija
Milas Mirjan
Pavičić Ana
Sever Lucija
Sunek Valentina
Šantić Paula
Šimag Marijana
Tadić Josipa
Vučković Matej
NastavNi plaNovi
NastavNi plaN arHitektoNskoGa Fakulteta5 Preddiplomski studij arhitekture i urbanizma - Prva godina
Kolegij Semestar
Povijest arhitekture I, II
Matematika
Nosive konstrukcije I
Nosive konstrukcije II
Arhitektonske konstrukcije i materijali I, II
Urbanizam I
Osnove nacrtne geometrije
Suradnik I. II.
2 0 2 0
2 1 0 0
2 2 0 0
0 0 2 2
Voditelj
Izv.prof. dr.sc. Nataša Jakšić
Doc. dr.sc. Marija Šimić Horvath
Izv.prof. dr.sc. Miljenko Haiman
Izv.prof. dr.sc. Josip Galić
Izv.prof. dr.sc. Miljenko Haiman
Doc.art. Mateo Biluš
0 0 1 0
1 2 0 0
Nacrtna geometrija i perspektiva 0 0 1 2
Crtanje I, II 0 3 0 3
Uvod u primjenu računala 0 1 0 0
Primjena računala u arhitekturi I
Uvod u projektiranje stambenih zgrada
0 0 0 2
0 0 1 1
Izv.prof. dr.sc. Ivan Mlinar
Doc. dr.sc. Marija Šimić Horvath
Poslijedoktorand dr.sc. Gorana Aras-Gazić
V.pred. mr.sc. Berislav Medić
Pred. Nenad Turčić
V.pred. mr.sc. Berislav Medić
Pred. Nenad Turčić
Asist. Lucija Stepinac Asist. Hrvoje Vukić
Prof. dr.sc. Ariana Štulhofer
Izv.prof. dr.sc. Iva Muraj
Doc.art. Vedran Duplančić
Doc.art. Zorana Protić
V.pred. Dunja Mandić
V.pred. Marino Šneler
Pred. Marin Binički
Pred. Teodor Cvitanović
Pred. Neda Mrinjek Kliska
Pred. Stanka Ostojić
Pred. Željko Pavlović
Pred. Darko Užarević
Asist. dr.sc. Bojan Pažek
Doc. dr.sc. Marija Šimić Horvath Poslijedoktorand dr.sc. Gorana Aras-Gazić
Prof.art. Renata Waldgoni
Prof. dr.sc. Bojan Baletić
Prof. dr.sc. Bojan Baletić
Prof. dr.sc. Alenka Delić
Arhitektonsko projektiranje I, II 1 3 1 3
Prof.art. Tonči Žarnić
Hrvatski prostor i arhitektura - Zagreb 1 dan
Hrvatski prostor i arhitektura - Sjeverozapadna Hrvatska 2 dana
Engleski jezik za arhitekturu I, II 0 1 0 1
Izv.prof. dr.sc. Zrinka Barišić Marenić
Izv.prof. dr.sc. Zrinka Barišić Marenić
V.pred. dr.sc. Neda Borić Tjelesna i zdravstvena kultura I, II 0 2 0 2
V.pred. dr.sc. Dalibor Vračan
Asist. dr.sc. Bojan Pažek
Doc.art. Ana Martina Bakić
Doc. dr.sc. Ivana Tutek
Pred. Roberta Pavlović
Doc. dr.sc. Kristina Careva
Doc. dr.sc. Rene Lisac
Doc. mr.sc. Roberto Vdović
Doc. dr.sc. Kristina Careva
Doc. dr.sc. Rene Lisac
Doc. mr.sc. Roberto Vdović
Prof.art. Ljubomir Miščević
Prof.art. mr.sc. Leo Modrčin
Izv.prof.art. Ivana Ergić
Doc. dr.sc. Luka Korlaet
Doc. dr.sc. Marina Šimunić Buršić
Doc.art. Nino Virag
Doc.art. Lea Pelivan
Asist. Tamara Relić
Prof.art. Veljko Oluić
Izv.prof.art. Petar Mišković
Izv.prof.art. Vanja Rister
Izv.prof.art. Mia Roth-Čerina
Doc.art. Vjera Bakić (II)
V.pred. Marina Bertina
Pred. Juraj Glasinović Pred. Darko Latin Pred. Pero Vuković (I)
V.pred. Marina Bertina
Poslijedoktorand dr.sc. Melita Čavlović
Doc. dr.sc. Luka Korlaet
V.pred. Marina Bertina
V.pred. Dunja Mandić
NastavNi plaN arHitektoNskoGa Fakulteta
Preddiplomski studij arhitekture i urbanizma - Druga godina
Kolegij Semestar Voditelj
Suradnik III. IV.
Povijest arhitekture III, IV
Hrvatski prostor i arhitektura - Slavonija
Stambene zgrade I 2 0 0
Stambene zgrade II
Instalacije zgrada I, II
Plastično oblikovanje I, II
Arhitektonske konstrukcije i materijali III
Fizika zgrade
Urbanizam II
Perivojna arhitektura
Nosive konstrukcije III
Sociologija okolice
Primjena računala u arhitekturi II
Studio I
2 1 2
2 0 0 0
0 0 1 1
Izv.prof. dr.sc. Nataša Jakšić
Izv.prof. dr.sc. Zlatko Karač
Izv.prof.art. Ivana Ergić
Prof.art. Mladen Jošić
V.pred. mr.sc. Ivan Cetinić
Prof.art. Renata Waldgoni
Izv.prof.art. Siniša Justić
Izv.prof. dr.sc. Zoran Veršić
Izv.prof. dr.sc. Zoran Veršić
1 0 0 0
0 0 1 0
2 2 0 0
0 0 1 0
1 1 0 0
0 8 0 0
Prof. dr.sc. Krunoslav Šmit
Prof. dr.sc. Bojana Bojanić Obad Šćitaroci
Izv.prof. dr.sc. Josip Galić
Izv.prof. dr.sc. Miljenko Haiman
Prof. dr.sc. Anka Mišetić
Prof. dr.sc. Bojan Baletić
Prof. dr.sc. Alenka Delić
Prof.art. Mladen Jošić
Prof. mr.sc. Leo Modrčin
Izv.prof.art. Ivana Ergić (koordinatorica)
Doc. dr.sc. Luka Korlaet
Doc. dr.sc. Marina Šimunić Buršić
Doc.art. Nino Virag
Doc.art. Lea Pelivan
Izv.prof. dr.sc. Ivan Mlinar
Izv.prof. dr.sc. Iva Muraj
Doc. dr.sc. Zorana Sokol Gojnik
Pred. Damir Prodan-Abramović
Pred. Tihomir Rengel
Doc.art. Ana Martina Bakić
Doc. dr.sc. Ivana Tutek
Pred. Roberta Pavlović
Asist. Hrvoje Spudić
Izv.prof. dr.sc. Iva Muraj
Doc.art. Mateo Biluš
Pred. Marin Binički
Izv.prof. dr.sc. Iva Muraj
Izv.prof. dr.sc. Zoran Veršić
Doc.art. Mateo Biluš
Doc.art. Vedran Duplančić
Pred. Marin Binički
Pred. Željko Pavlović
Pred. Darko Užarević
Asist. Hrvoje Vukić
Poslijedoktorand dr.sc. Davor Andrić
Doc. dr.sc. Kristina Careva
Doc. dr.sc. Rene Lisac
Doc. mr.sc. Roberto Vdović
U
Prof. dr.sc. Damir Krajnik
Izv.prof. dr.sc. Vedran Ivanković
Izv.prof. dr.sc. Zlatko Karač
Izv.prof. dr.sc. Ivan Mlinar (koordinator)
Doc. dr.sc. Lea Petrović Krajnik
Doc. dr.sc. Marko Rukavina
Asist. Kristina Perkov
Asist. Ana Sopina
AK
Prof. dr.sc. Ariana Štulhofer
Izv.prof. dr.sc. Iva Muraj (koordinatorica)
Izv.prof.art. Ivica Plavec
V.pred. Dunja Mandić
V.pred. Marino Šneler
Pred. Marin Binički
Pred. Teodor Cvitanović
Pred. Tajana Jaklenec
Pred. Stanka Ostojić
Pred. Željko Pavlović
Pred. Darko Užarević
NK
Izv.prof. dr.sc. Josip Galić
Izv.prof. dr.sc. Miljenko Haiman
V.pred. mr.sc. Berislav Medić
Pred. Nenad Turčić
Poslijedoktorand dr.sc. Davor Andrić
Asist. Hrvoje Vukić
IZ
V.pred. mr.sc. Ivan Cetinić
Pred. Damir Prodan-Abramović
Pred. Tihomir Rengel
Kolegij
Studio II
Semestar
III. IV.
0 0 0 6
Voditelj
Prof. dr.sc. Damir Krajnik
Izv.prof. dr.sc. Sanja Gašparović
Izv.prof. dr.sc. Vedran Ivanković
Izv.prof. dr.sc. Ivan Mlinar
Doc. dr.sc. Ana Mrđa (koordinatorica)
Doc. dr.sc. Marko Rukavina
Asist. Kristina Perkov
Asist. Ana Sopina
0 0 0 8
Prof. dr.sc. Ariana Štulhofer
Izv.prof. dr.sc. Iva Muraj
Izv.prof.art. Ivica Plavec
Izv.prof. dr.sc. Zoran Veršić
Doc.art. Vedran Duplančić
Doc.art. Zorana Protić
V.pred. Dunja Mandić
V.pred. Marino Šneler
Pred. Marin Binički
Pred. Teodor Cvitanović
Pred. Neda Mrinjek Kliska
Pred. Stanka Ostojić
Pred. Željko Pavlović
Pred. Darko Užarević
Tjelesna i zdravstvena kultura III, IV 0 2 0 2
V.pred. dr.sc. Dalibor Vračan
Suradnik
A
Prof. dr.sc. Alenka Delić
Prof.art. Mladen Jošić
Prof.art. Ljubomir Miščević
Prof. mr.sc. Leo Modrčin
Izv.prof.art. Ivana Ergić
Doc. dr.sc. Luka Korlaet
Doc.art. Lea Pelivan
Doc. dr.sc. Marina Šimunić Buršić
Doc.art. Nino Virag
Asist. Tamara Relić
NK
Izv.prof. dr.sc. Josip Galić
Izv.prof. dr.sc. Miljenko Haiman
V.pred. mr.sc. Berislav Medić
Pred. Nenad Turčić
Poslijedoktorand dr.sc. Davor Andrić
Asist. Lucija Stepinac
Asist. Hrvoje Vukić
IZ
V.pred. mr.sc. Ivan Cetinić
Pred. Damir Prodan-Abramović
Pred. Tihomir Rengel
NastavNi plaN arHitektoNskoGa Fakulteta
Preddiplomski studij arhitekture i urbanizma - Treća godina
Kolegij Semestar Voditelj Suradnik V. VI.
Svjetska arhitektura 20. stoljeća
2 0 0 0
Zaštita graditeljskog naslijeđa 1 0 0 0
Planiranje i organizacija građenja 3 2 0 0
Tehnologija građenja
2 0 0 0
Urbanizam III 2 0 0 0
Perivojno oblikovanje 0 3 0 0
Planiranje grada
Zgrade društvenog standarda
Studio III
Hrvatska arhitektura 20. stoljeća
Uvod u teoriju arhitekture
Održiva arhitektura
Osnove prostornog planiranja i zakonodavstva
0 0 0 4
Prof. dr.sc. Aleksandar Homadovski
V.pred. mr.sc. Alan Braun
Pred. dr.sc. Dubravko Bačić
V.pred. Marino Šneler
Prof. dr.sc. Jesenko Horvat
Prof. dr.sc. Bojana Bojanić Obad Šćitaroci (koordinatorica)
Prof. dr.sc. Damir Krajnik
Prof. dr.sc. Mladen Obad Šćitaroci
Izv.prof. dr.sc. Sanja Gašparović
Izv.prof. dr.sc. Vedran Ivanković
Doc. dr.sc. Marko Rukavina
Asist. Kristina Perkov
Asist. Ana Sopina
Prof. dr.sc. Bojana Bojanić Obad Šćitaroci
Prof. dr.sc. Jesenko Horvat
Izv.prof. dr.sc. Sanja Gašparović (koordinatorica)
Izv.prof. dr.sc. Vedran Ivanković
Izv.prof. dr.sc. Zlatko Karač
Doc. dr.sc. Ana Mrđa
Doc. dr.sc. Marko Rukavina
Asist. Kristina Perkov
Asist. Ana Sopina
Prof.art. Veljko Oluić
Prof.art. Igor Franić
Prof.art. Veljko Oluić (koordinator)
Prof. dr.sc. Andrej Uchytil
Prof.art. Tonči Žarnić
Izv.prof.art. Vanja Rister
Izv.prof. dr.sc. Mia Roth-Čerina
V.pred. Marina Bertina
Pred. Darko Latin
Poslijedoktorand dr.sc. Melita Čavlović
V.pred. Damir Mance
Pred. Teodor Cvitanović
Pred. Tajana Jaklenec
0 0 2 0
0 0 1 0
0 0 1 1
0 0 2 0
Zgrade za rad i trgovinu 0 0 2 0
Studio IV 0 0 0 11
U
Prof. dr.sc. Nenad Lipovac
Izv.prof. dr.sc. Vedran Ivanković
Izv.prof. dr.sc. Zlatko Karač (koordinator)
Izv.prof. dr.sc. Ivan Mlinar
Doc. dr.sc. Marko Rukavina
Asist. Kristina Perkov
Asist. Ana Sopina
NK
Izv.prof. dr.sc. Josip Galić
Izv.prof. dr.sc. Miljenko Haiman
V.pred. mr.sc. Berislav Medić
Pred. Nenad Turčić
Prof. dr.sc. Andrej Uchytil
Prof. dr.sc. Karin Šerman
Prof.art. Ljubomir Miščević
Prof. dr.sc. Nenad Lipovac
Prof. dr.sc. Vesna Mikić
Prof. dr.sc. Sanja Filep
Prof.art. Miroslav Geng
Prof. dr.sc. Aleksandar Homadovski
Prof. mr.sc. Boris Koružnjak
Prof. dr.sc. Vesna Mikić (koordinatorica)
Prof.art. Goran Rako
Izv.prof.art. Tin Sven Franić
Izv.prof. mr.sc. Sonja Tadej
Izv.prof. dr.sc. Idis Turato
Doc. dr.sc. Krunoslav Ivanišin
Doc.art. Lovorka Prpić
U
Prof. dr.sc. Damir Krajnik (koordinator)
Prof. dr.sc. Nenad Lipovac
Izv.prof. dr.sc. Sanja Gašparović
Izv.prof. dr.sc. Vedran Ivanković
Doc. dr.sc. Marko Rukavina
Asist. Kristina Perkov
Asist. Ana Sopina
AK
Prof. dr.sc. Ariana Štulhofer
Izv.prof.art. Ivica Plavec
V.pred. Damir Mance
V.pred. Dunja Mandić
V.pred. Marino Šneler
Pred. Marin Binički
Pred. Teodor Cvitanović
Pred. Neda Mrinjek Kliska
Pred. Stanka Ostojić
Pred. Željko Pavlović
Pred. Darko Užarević
NK
Izv.prof. dr.sc. Josip Galić
Izv.prof. dr.sc. Miljenko Haiman
V.pred. mr.sc. Berislav Medić
Pred. Nenad Turčić
IZ
V.pred. mr.sc. Ivan Cetinić
Pred. Damir Prodan-Abramović
Pred. Tihomir Rengel
Hrvatski prostor i arhitektura - Istra
Pejsažno planiranje
0 0 3 dana V.pred. mr.sc. Alan Braun
0 1 0 Izv.prof. dr.sc. Sanja Gašparović
Izv.prof. mr.sc. Sonja Tadej
Pred. dr.sc. Dubravko Bačić
Pred. Darko Latin
NastavNi plaN arHitektoNskoGa Fakulteta
Diplomski studij arhitekture i urbanizma - Prva godina
Kolegij Semestar Voditelj
Teorija arhitekture I
Naslijeđe europskog urbanizma
Suvremeno stanovanje
Suradnik I. (zimski)
1 0
2 0
1 0
Radionica arhitektonskog projektiranja 1: Stanovanje + 0 8
Istraživački seminar Arhitektura I
0 1
Arhitektura i tehnologija I 0 3
Održivo građenje I 1 0
Prof. dr.sc. Karin Šerman
Prof. dr.sc. Mladen Obad Šćitaroci
Prof. dr.sc. Alenka Delić
Prof. dr.sc. Alenka Delić
Prof.art. Mladen Jošić
Prof. mr.sc. Leo Modrčin
Izv.prof.art. Ivana Ergić
Izv.prof.art. Branimir Rajčić
Doc. dr.sc. Luka Korlaet
Doc.art. Lea Pelivan Doc.art. Nino Virag
Prof.art. mr.sc. Leo Modrčin
Izv.prof. dr.sc. Iva Muraj
Izv.prof.art. Ivica Plavec
Izv.prof. dr.sc. Zoran Veršić
Doc.art. Mateo Biluš (koordinator)
Doc.art.. Vedran Duplančić
Doc.art. Zorana Protić
Doc.art. Mateo Biluš
Prostorno planiranje
Urbanistička radionica I: Planiranje naselja
1 0
0 4
Prof. dr.sc. Srečko Pegan
Prof. dr.sc. Jesenko Horvat
Prof. dr.sc. Damir Krajnik
Prof. dr.sc. Nenad Lipovac
Prof. dr.sc. Mladen Obad Šćitaroci
Izv.prof. dr.sc. Sanja Gašparović (koordinatorica)
Izv.prof. dr.sc. Vedran Ivanković
Izv.prof. dr.sc. Ivan Mlinar
Doc. dr.sc. Ana Mrđa
Doc. dr.sc. Lea Petrović Krajnik Istraživački seminar I: Planiranje naselja
0 1
Visokotehnološka arhitektura
Arhitektonske konstrukcije drvenih kuća
Oblik zgrade i termotehničke instalacije
Energetska sanacija ovojnica zgrada
1 0
1 0
1 0
1 0
Turizam u urbanističkom i prostornom planiranju 1 0
Nenormirano stanovanje
Sociologija kulture
Hrvatska tradicijska arhitektura
Prof. dr.sc. Bojana Bojanić Obad Šćitaroci
Izv.prof. dr.sc. Sanja Gašparović
Izv.prof. dr.sc. Vedran Ivanković
Izv.prof. dr.sc. Ivan Mlinar
Doc. dr.sc. Lea Petrović Krajnik
Prof.art. Ljubomir Miščević
Izv.prof.art. Ivica Plavec
V.pred. mr.sc. Ivan Cetinić
Izv.prof. dr.sc. Iva Muraj
Prof. dr.sc. Krunoslav Šmit
1 0
1 0
1 0
Izv.prof.art. Branimir Rajčić
Prof. dr.sc. Anka Mišetić
Izv.prof. dr.sc. Zlatko Karač Industrijska arheologija
1 0
Sportska arhitektura u Zagrebu - geneza sportskih lokacija i prostora 1 0
Autorski pristupi hrvatskih arhitekata 1 0
Postupci sanacija i pojačanja postojećih konstrukcija 1 0
Ljetna škola: Tradicija, kreativnost i održivost - Motovun 1 0
Ljetna škola Ambientura 1 0
Ljetna škola ZADAR 2020
Prostorno planiranje II - zaštita prirode i okoliša
Engleski jezik za arhitekturu IV
Dokumentiranje graditeljskog naslijeđa
Izv.prof. dr.sc. Zrinka Barišić Marenić
Prof. dr.sc. Ariana Štulhofer
Prof. dr.sc. Andrej Uchytil
Izv.prof. dr.sc. Josip Galić
Prof.art. Ljubomir Miščević
Izv.prof. dr.sc. Ivan Mlinar
Prof. dr.sc. Tihomir Jukić
Prof. dr.sc. Srečko Pegan
0 V.pred. dr.sc. Neda Borić
3 V.pred. mr.sc. Alan Braun
Održivost u urbanističkom i prostornom planiranju 1 0
Primjena materijala i konstrukcija u perivojnoj arhitekturi 1 0
Doc. dr.sc. Lea Petrović Krajnik
Prof. dr.sc. Damir Krajnik
Terenska analiza graditeljskog naslijeđa 0 3 V.pred. mr.sc. Alan Braun
Zvuk u arhitekturi
1 0
Izv.prof. dr.sc. Zoran Veršić
Istraživanje graditeljskog naslijeđa 1 0 V.pred. mr.sc. Alan Braun
Urbanizam naslijeđa
Suvremena perivojna arhitektura
Prakticiranje Arhitekture
Granice projekta (Project domain)
Urbanistički aspekti planiranja prometa
Tranzicija javnog prostora
Doc. dr.sc. Marina Šimunić Buršić
Pred. Maroje Mrduljaš Poslijedoktorand dr.sc. Melita Čavlović
Poslijedoktorand dr.sc. Mojca Smode Cvitanović
V.pred. Dunja Mandić
V.pred. Marino Šneler
Pred. Marin Binički Pred. Stanka Ostojić Pred. Željko Pavlović Pred. Darko Užarević
Izv.prof. dr.sc. Iva Muraj
Izv.prof.art. Ivica Plavec
Izv.prof. dr.sc. Zoran Veršić Doc.art. Zorana Protić
V.pred. mr.sc. Ivan Cetinić Pred. Tajana Jaklenec
1 0
1 0
Prof. dr.sc. Mladen Obad Šćitaroci
Prof. dr.sc. Bojana Bojanić Obad Šćitaroci
1 0 Izv.prof. dr.sc. IdisTurato
1 0 Doc. dr.sc. Krunoslav Ivanišin
1 0
0 1
Prof. dr.sc. Nenad Lipovac
Prof. dr.sc. Tihomir Jukić
Semestar
Kolegij
Voditelj
Suradnik II. (ljetni)
Teorija arhitekture II 2 0
Prof. dr.sc. Karin Šerman Hrvatski prostor i arhitektura - Dalmacija
Zgrade za sport 1 0
Radionica arhitektonskog projektiranja 2: Sport + 0 8
Istraživački seminar Arhitektura II
Održivo građenje II 1 0
Arhitektura i tehnologija II
Urbane preobrazbe
Urbanistička radionica II: Preobrazba grada
Istraživački seminar II: Preobrazba grada
Inženjerske konstrukcije
Urbanizam naslijeđa
Arhitektonski ured - organizacija i poslovanje
Crtanje i arhitektonska grafika
Urbana sociologija
Povijest hrvatskog urbanizma
Privremena arhitektura
Engleski jezik za arhitekturu III
Arhitektonika svjetla
Metode i praksa nosivih konstrukcija u arhitekturi
Američki grad do kraja 19. stoljeća
Sakralna arhitektura - uvod u projektiranje
Radionica primijenjenog istraživanja - Rijeka 2020
Industrijska arheologija (en)
Participativno oblikovanje prostora
Predindustrijski materijali i metode građenja
Dokumentiranje graditeljskog naslijeđa
Terenska analiza graditeljskog naslijeđa
Istraživanje graditeljskog naslijeđa
Izv.prof.art. Tin Sven Franić
Prof. mr.sc. Boris Koružnjak
Prof.art. Igor Franić
Prof.art. Veljko Oluić
Prof.art. Helena Paver Njirić
Prof.art.Tonči Žarnić
Izv.prof.art. Vladimir Kasun
Izv.prof.art. Petar Mišković
Izv.prof.art. Vanja Rister
Prof.art. Tonči Žarnić
Doc. dr.sc. Marina Šimunić Buršić
Poslijedoktorand dr.sc. Melita Čavlović
Poslijedoktorand dr.sc. Mojca Smode
Cvitanović
V.pred. Marina Bertina
Doc.art. Vjera Bakić
Pred. Juraj Glasinović
Pred. Darko Latin
Pred. Maroje Mrduljaš
Asist. Marija Barović
Asist. Ivana Krmpotić
Poslijedoktorand dr.sc. Melita Čavlović
Poslijedoktorand dr.sc. Mojca Smode Cvitanović
Izv.prof. dr.sc. Zoran Veršić
Doc.art. Mateo Biluš
3
1 0
0 4
Prof. dr.sc. Tihomir Jukić
Prof. dr.sc. Jesenko Horvat
Prof. dr.sc. Tihomir Jukić (koordinator)
Prof. dr.sc. Nenad Lipovac
Prof. dr.sc. Mladen Obad Šćitaroci
Prof. dr.sc. Srečko Pegan
Izv.prof. dr.sc. Ivan Mlinar
Doc. dr.sc. Ana Mrđa
Doc. dr.sc. Lea Petrović Krajnik
Doc. dr.sc. Alen Žunić
Prof. dr.sc. Jesenko Horvat
Prof. dr.sc. Tihomir Jukić
Prof. dr.sc. Nenad Lipovac
Prof. dr.sc. Mladen Obad Šćitaroci
Prof. dr.sc. Srečko Pegan
Izv.prof. dr.sc. Ivan Mlinar
Doc. dr.sc. Ana Mrđa
Doc. dr.sc. Lea Petrović Krajnik
Doc. dr.sc. Alen Žunić
1 0 Izv.prof. dr.sc. Josip Galić
0 Prof. dr.sc. Mladen Obad Šćitaroci
0 Pred. Teodor Cvitanović
0 Prof.art. Renata Waldgoni
0 Prof. dr.sc. Anka Mišetić
0 Izv.prof. dr.sc. Zlatko Karač
0 Prof. dr.sc. Sanja Filep
0 V.pred. dr.sc. Neda Borić
0 Izv.prof.art. Neda Cilinger
0 Izv.prof. dr.sc. Miljenko Haiman
0 Prof. dr.sc. Nenad Lipovac
0 Doc. dr.sc. Zorana Sokol Gojnik
Nino Virag
Izv.prof. dr.sc. Zrinka Barišić Marenić
0 Doc. dr.sc. Kristina Careva Doc. dr.sc. Rene Lisac
dr.sc. Marina Šimunić Buršić
mr.sc. Alan Braun
Izv.prof. dr.sc. Josip Galić
Pred. Marin Binički
Pred. Tihomir Rengel
Poslijedoktorand dr.sc. Davor Andrić
Izv.prof. dr.sc. Josip Galić
Izv.prof. dr.sc. Miljenko Haiman
V.pred. Damir Mance
V.pred. Berislav Medić
Pred. dr.sc. Dubravko Bačić
Pred. Teodor Cvitanović
Pred. Damir Prodan-Abramović
Pred. Tihomir Rengel
Poslijedoktorand dr.sc. Davor Andrić
Asist. Lucija Stepinac
Asist. Hrvoje Vukić
dr.sc. Dubravko Bačić
mr.sc. Alan Braun Pred. dr.sc. Dubravko Bačić
mr.sc. Alan Braun
NastavNi plaN arHitektoNskoGa Fakulteta
Diplomski studij arhitekture i urbanizma - Druga godina
Kolegij
Auditorna radionica
Interijer
Radionica interijera
Semestar Voditelj Suradnik III. (zimski)
1 0
1 0
0 2
Radionica arhitektonskog projektiranja 3
0 15
Prof.art. Miroslav Geng
Prof. dr.sc. Dina Vulin Ileković
Prof. dr.sc. Vesna Mikić
Prof.art. Veljko Oluić
Prof. dr.sc. Dina Vulin Ileković
Izv.prof.art. Neda Cilinger
Izv.prof. mr.sc. Sonja Tadej
V.pred. Marina Bertina
Prof. dr.sc. Sanja Filep
Prof.art. Miroslav Geng
Prof. dr.sc. Aleksandar Homadovski
Prof. mr.sc. Boris Koružnjak
Prof. dr.sc. Vesna Mikić
Prof.art. Goran Rako
Prof. dr.sc. Dina Vulin Ileković
Izv.prof.art. Tin Sven Franić
Izv.prof. mr.sc. Sonja Tadej
Izv.prof. dr.sc. IdisTurato
Doc. dr.sc. Krunoslav Ivanišin
Doc.art. Lovorka Prpić
Asist. Nika Dželalija
Asist. Nika Dželalija
Zgrade za zdravstvo (obavezan izborni) 1 0
Zgrade za turizam (obavezan izborni)
Zgrade za kulturu (obavezan izborni)
Zgrade za rad (obavezan izborni)
Radionica prostornog planiranja
Radionica urbanizma
1 0
1 0
1 0
0 15
0 15
Radionica pejsažne arhitekture 0 15
Prof. dr.sc. Krunoslav Šmit
Prof.art. Goran Rako
Prof. dr.art. Nenad Fabijanić
Prof. dr.sc. Vesna Mikić
Prof. dr.sc. Srečko Pegan
Prof. dr.sc. Tihomir Jukić
Prof. dr.sc. Bojana Bojanić Obad Šćitaroci
Radionica graditeljskog naslijeđa 0 15 V.pred. mr.sc. Alan Braun
Radionica arhitektonskih konstrukcija 0 15 Doc.art. Mateo Biluš
Oblik zgrade i termotehničke instalacije 1 0 V.pred. mr.sc. Ivan Cetinić
Postupci sanacija i pojačanja postojećih konstrukcija 1 0 Izv.prof. dr.sc. Josip Galić
Energetska sanacija ovojnica zgrada 1 0 Izv.prof. dr.sc. Iva Muraj
Radionica graditeljskog naslijeđa 0 15 V.pred. mr.sc. Alan Braun
Istraživanje i proučavanje graditeljskog naslijeđa 0 1 V.pred. mr.sc. Alan Braun
* izborni kolegiji kao na I. semestru
Doc.art. Vedran Duplančić
Kolegij
Diplomska radionica
Semestar
Voditelj kolegija
(brojka u zagradi označava broj mentorstava) IV.
18 2
Prof. dr.sc. Bojana Bojanić Obad Šćitaroci (5)
Prof. dr.sc. Sanja Filep (1)
Prof.art. Igor Franić (7)
Prof.art. Mladen Jošić (1)
Prof. mr.sc. Boris Koružnjak (4)
Prof. dr.sc. Damir Krajnik (1)
Prof. dr.sc. Vesna Mikić (1)
Prof. mr.sc. Leo Modrčin (2)
Prof. dr.sc. Mladen Obad Šćitaroci (1)
Prof.art. Veljko Oluić (9)
Prof.art. Helena Paver Njirić (4)
Prof.art. Goran Rako (9)
Prof. dr.sc. Dina Vulin Ileković (2)
Prof.art. Tonči Žarnić (5)
Izv.prof.art. Ivana Ergić (1)
Izv.prof.art. Tin Sven Franić (1)
Izv.prof. dr.sc. Sanja Gašparović (1)
Izv.prof.art. Siniša Justić (3)
Izv.prof.art. Vladimir Kasun (2)
Izv.prof.art. Petar Mišković (2)
Izv.prof. dr.sc. Ivan Mlinar (1)
Izv.prof. dr.sc. Lea Petrović Krajnik (1)
Izv.prof.art. Ivica Plavec (2)
Izv.prof.art. Vanja Rister (3)
Izv.prof. dr.sc. Mia Roth-Čerina (5)
Doc.art. Mateo Biluš (1)
Doc. dr.sc. Krunoslav Ivanišin (3)
Doc. dr.sc. Luka Korlaet (4)
Doc.art. Lovorka Prpić (1)
Doc. dr.sc. Zorana Sokol Gojnik (1)
Doc.art. Nino Virag (4)
NastavNi plaN studija diZajNa6
Preddiplomski studij - Prva godina
Kolegij
Semestar
Nastavnik
Suradnik I. II.
Projektiranje, Industrijski dizajn I 1 3 0 0
Projektiranje, Industrijski dizajn II
0 0 1 3
Projektiranje, Vizualne komunikacije I 1 3 0 0
Projektiranje, Vizualne komunikacije II 0 0 1 3
Crtanje I, II 0 3 0 3
Vizualna kultura I, II 3 1 3 1
Uvod u dizajn I, II 1 2 1 2
Pismo i tipografija I, II 2 1 1 2
3D modeliranje i vizualizacija 1 0 0 1 2
Matematika I, II 1 1 1 1
Nacrtna geometrija i perspektiva I, II 1 1 1 1
(Strani jezik) Engleski za dizajn I, II
Prof. mr.sc. Zlatko Kapetanović
Doc. mr.sc. Ivana Fabrio
Pred. Andrea Hercog
Prof. mr.sc. Zlatko Kapetanović
Prof. Mladen Orešić
Doc. mr.sc. Sanja Bencetić
Prof. Nenad Dogan
Prof. Ivan Doroghy
Doc. Tomislav Vlainić
Prof. Nenad Dogan
Prof. Ivan Doroghy
Doc. Tomislav Vlainić
Izv.prof. Boris Ileković
Pred. dr.sc. Ivana Podnar
Prof. dr.sc. Feđa Vukić
Pred. Marko Hrastovec
Prof. dr.sc. Bojan Baletić
Asist. Nika Pavlinek
Asist. Marija Juza Pred. Romana Kajp
Asist. Marija Juza Pred. Romana Kajp
Asist. Inja Kavurić Kireta
Asist. Iva Kostešić
Asist. Andrija Mudnić
Doc. mr.sc. Roberto Vdović
Doc. dr.sc. Marija Šimić Horvath Postdr. dr.sc.Gorana Aras-Gazić
Doc. dr.sc. Marija Šimić Horvath
1 1 1 Pred. Jelena Parizoska
Tjelesna i zdravstvena kultura I, II 0 2 0 2
Preddiplomski studij - Druga godina
Kolegij
Zajednički predmeti
Asist. dr.sc. Bojan Pažek
Pred. Josipa Antekolović
Semestar Nastavnik
Suradnik III. IV.
Crtanje III, IV 0 2 0 2
Povijest umjetnosti I, II 2 0 2 0
Fotografija 0 0 1 2
Metodologija dizajna
1 1 0 0
Tehnike prezentiranja pomoću računala 1 1 1 0 0
(Strani jezik) Engleski za dizajn III, IV 1 1 1 1
Tjelesna i zdravstvena kultura III, IV
Predmeti smjera - industrijski dizajn
Projektiranje - industrijski dizajn III
Projektiranje - industrijski dizajn IV
Konstruiranje pomoću računala
Ergonomija I, II
Osnove konstrukcija
Konstrukcije drvnih proizvoda I
0 2 0 2
1 3 0 0
0 0 1 3
1 2 0 0
1 1 1 1
1 1 0 0
0 0 1 2
Strojarske konstrukcije 0 0 2 1
Izborni predmeti
Crtanje akt I, II
Osnove interaktivnih medija I, II
Grafički materijali i tisak I, II
Grafički proizvodi
0 2 0 2
1 2 1 2
2 1 2 1
0 0 2 1
Izv.prof. Boris Ileković
Pred. dr.sc. Ivana Podnar
Izv.prof. Stanko Herceg
Doc. mr.sc. Sanja Bencetić
Doc. mr.sc. Ivana Fabrio
Pred. Jelena Parizoska
Pred. Josipa Antekolović
Prof. mr.sc. Zlatko Kapetanović
Prof. Mladen Orešić
Pred. Andrea Hercog
Prof. mr.sc. Zlatko Kapetanović
Doc. mr.sc. Sanja Bencetić
Doc. mr.sc. Ivana Fabrio
Doc. mr.sc. Roberto Vdović
Doc. mr.sc. Sanja Bencetić
Prof. dr.sc. Milan Opalić
Prof. dr.sc. Ivica Grbac
Prof. dr.sc. Tanja Jurčević Lulić
Izv.prof. Boris Ileković
Pred. Emil Flatz
Pred. dr.sc. Krešimir Dragčević
Pred. dr.sc. Krešimir Dragčević Predmeti smjera - vizualne komunikacije
Projektiranje - vizualne komunikacije III
Projektiranje - vizualne komunikacije IV
Teorija tipografije II, III
Grafički proizvodi I, II
Grafički materijali i tisak I, II
Osnove interaktivnih medija I, II
Izborni predmeti
Crtanje akt I, II
Ergonomija I, II
1 3 0 0
0 0 1 3
1 1 1 1
0 0 2 1
2 1 2 1
1 2 1 2
0 2 0 2
1 1 1 1
Prof. Nenad Dogan
Prof. Ivan Doroghy
Doc. Tomislav Vlainić
Prof. Nenad Dogan
Prof. Ivan Doroghy
Doc. Tomislav Vlainić
Pred. Marko Hrastovec
Pred. dr.sc. Krešimir Dragčević
Pred. dr.sc. Krešimir Dragčević
Pred. Emil Flatz
Izv.prof. Boris Ileković
Doc. mr.sc. Sanja Bencetić
Asist. Inja Kavurić Kireta
Asist. Pavel Posavec
Asist. Nika Pavlinek
Izv.prof. dr.sc. Dragan Žeželj
Doc. dr.sc. Ivica Župčić
Asist. Inja Kavurić Kireta
Asist. Luka Perić
Asist. Marija Juza
Pred. Romana Kajp
Asist. Andrija Mudnić
Asist. Marija Juza
Pred. Romana Kajp
Asist. Andrija Mudnić
Asist. Andrija Mudnić
Asist. Luka Perić
Asist. Inja Kavurić Kireta
Preddiplomski studij - Treća godina
Kolegij
Zajednički predmeti
Marketing I, II
Uvod u povijest dizajna
Psihologija za dizajnere
Urbana sociologija
Socijalna ekologija
Estetika 1, 2
Osnove intelektualnog vlasništva
Predmeti smjera - industrijski dizajn
Projektiranje - industrijski dizajn V
Projektiranje - industrijski dizajn VI
Konstrukcije proizvoda iz plastike
Semestar Nastavnik
Suradnik V. VI.
Prof. dr.sc. Goroslav Keller
Prof. dr.sc. Feđa Vukić
Prof. dr.sc. Melita Kovačević
Prof. dr.sc. Anka Mišetić
Prof. dr.sc. Anka Mišetić
Pred. Veljko Žvan
Pred. Dina Korper Žemva
Prof. mr.sc. Zlatko Kapetanović
Prof. Mladen Orešić
Prof. mr.sc. Zlatko Kapetanović
Prof. Mladen Orešić
dr.sc. Tatjana Haramina
Konstrukcije drvnih proizvoda II 2 1 0 0
Elementi arhitektonskog projektiranja I, II
Izborni predmeti
Fotografija i film za industrijski dizajn I, II
Prof. dr.sc. Ivica Grbac
Robert Šimetin
Stanko Herceg
Tehnike prezentiranja pomoću računala II 1 2 0 0 Doc. Vedran Kasap
Scenografija I, II
Likovne vježbe / ilustracija I, II
Kolegij sa Sveučilišta 3 0 3 0
Predmeti smjera - vizualne komunikacije
Projektiranje - vizualne komunikacije V 1 5 0 0
Projektiranje - vizualne komunikacije VI
dr.art. Ivana Knez
Prof. Ivan Doroghy
Prof. Nenad Dogan
Prof. Ivan Doroghy
Prof. Nenad Dogan
Prof. Ivan Doroghy
Doc. Tomislav Vlainić
Fotografija i film I, II 1 2 1 2 Izv.prof. Stanko Herceg
Oglašavanje I, II 1 2 1 2 Pred. Veljko Žvan
Izborni predmeti
Dizajn fonta i kaligrafije I, II 1 2 1 2 Doc. dr.sc. Nikola Đurek
Tehnike prezentiranja pomoću računala II 1 2 0 0 Doc. Vedran Kasap
Scenografija I, II 2 1 2 1 Pred. dr.art. Ivana Knez
Grafičke tehnike I, II 0 2 0 2 Pred. Mario Petrak
Likovne vježbe / Ilustracija I, II 1 2 1 2 Prof. Ivan Doroghy
Kolegij sa Sveučilišta 3 0 3 0
Pred. Andrea Hercog Asist. Nika Pavlinek
Pred. Andrea Hercog Asist. Nika Pavlinek
Doc. dr.sc. Ivica Župčić
Asist. Pavel Posavec
Asist. Inja Kavurić Kireta
Asist. Marija Juza Pred. Romana Kajp
Asist. Marija Juza Pred. Romana Kajp
Asist. Pavel Posavec
Pred. Marko Hrastovec
Asist. Inja Kavurić Kireta
Diplomski studij - Prva godina
Kolegij
Zajednički predmeti
Semestar Nastavnik
Suradnik I. II.
Sociologija kulture 2 1 0 0
Teorija i povijest dizajna I, II
Umjetnost danas
Znanstveno istraživačke metode
Razvoj koncepata i strategija
Dizajn interakcija I, II
Teorija medija I, II
Predmeti smjera - industrijski dizajn
Industrijski dizajn I
Industrijski dizajn II
Interieur I, II
0 2 0
0 1 1
2 1 2
0 1 4
2 1 2
Izbor materijala 1 2 0 0
Suvremene tehnologije materijala
Izborni predmeti*
0 1 2
Film I, II 1 2 1 2
Kreativni laboratorij 1 1 0 0
Interaktivni mediji I, II 1 2 1 2
Prostori izvedbe 1 2 0 0
Kolegij sa Sveučilišta 3 0 3 0
Predmeti smjera - vizualne komunikacije
Dizajn vizualnih komunikacija I, II 1 4 1 4
Kreativna komunikacija i društvo I, II
1 2 1 2
Interaktivni mediji I, II 1 2 1 2
Izborni predmeti**
Projektiranje pisma I, II
Film I, II
Interieur I, II
Kreativni laboratorij
Prostori izvedbe
Kolegij sa Sveučilišta
* Upisuje se 45 sati predavanja/vježbi (ECTS 3,5).
** Upisuje se 45 sati predavanja/vježbi (ECTS 3,5).
1 2 1 2
1 2 1 2
1 2 1 2
1 2 0 0
1 2 0 0
3 0 3 0
Prof. dr.sc. Anka Mišetić
Prof. dr.sc. Feđa Vukić
Pred. dr.sc. Ivana Podnar
Prof. dr.sc. Anka Mišetić
Doc. mr.sc. Ivana Fabrio
Doc. Vedran Kasap
Pred. Veljko Žvan
Doc. mr.sc. Sanja Bencetić
Doc. mr.sc. Ivana Fabrio
Pred. Andrea Hercog
Prof. Mladen Orešić
Doc. Robert Šimetin
Doc. dr.sc. Irena Žmak
Prof. dr.sc. Mladen Šercer
Izv.prof. Stanko Herceg
Prof. dr.sc. Feđa Vukić
Pred. Emil Flatz
Pred. dr.art. Ivana Knez
Prof. Nenad Dogan
Prof. Ivan Doroghy
Doc. Tomislav Vlainić
Pred. Veljko Žvan
Pred. Emil Flatz
Doc. dr.sc. Nikola Đurek
Izv.prof. Stanko Herceg
Doc. Robert Šimetin
Prof. dr.sc. Feđa Vukić
Pred. dr.art. Ivana Knez
Asist. Iva Kostešić
Asist. Nika Pavlinek
Doc. mr.sc. Ivana Fabrio
Asist. Nika Pavlinek
Asist. Pavel Posavec
Asist. Luka Perić
Asist. Marija Juza
Pred. Romana Kajp
Asist. Andrija Mudnić
Pred. Marko Hrastovec
Asist. Pavel Posavec
Asist. Luka Perić
Diplomski studij - Druga godina
Kolegij
Zajednički predmeti
Semestar Nastavnik
Suradnik III. VI.
Upravljanje dizajnom 2 0 0 0
Prof. dr.sc. Goroslav Keller
Socijalni dizajn 1 1 0 0 Doc. mr.sc. Ivana Fabrio
Predmeti smjera - industrijski dizajn
Industrijski dizajn 3 2 6
Industrijski dizajn - diploma - - 0 210
Diploma - obrana - --
Izborni predmeti*
Inkluzivni dizajn
Prof. Mladen Orešić
Doc. mr.sc. Ivana Fabrio
Pred. Andrea Hercog
Prof. Mladen Orešić
Doc. mr.sc. Ivana Fabrio
Pred. Andrea Hercog
1 0 0 Doc. mr.sc. Sanja Bencetić
Kolegij sa Sveučilišta 2 0 0 0
Predmeti smjera - vizualne komunikacije
Dizajn vizualnih komunikacija 3 2 6 0 0
Dizajn vizualnih komunikacija - Diploma - - 0 210
Diploma - obrana
Izborni predmeti*
Inkluzivni dizajn 1 1 0 0
Kolegij sa Sveučilišta 2 0 0 0
* Upisuje se 60 sati predavanja/vježbi (ECTS 5).
Prof. Nenad Dogan
Prof. Ivan Doroghy
Doc. Tomislav Vlainić
Prof. Nenad Dogan
Prof. Ivan Doroghy
Doc. Tomislav Vlainić
Pred. Romana Kajp
Doc. mr.sc. Sanja Bencetić
Asist. Marija Juza
Pred. Romana Kajp
ljetNe Škole arHitekture i studeNtske radioNice7
Radionica dokumentiranja i interpretiranja graditeljskog naslijeða, Pićan, 2018. [14.-21.10.2018.] voditelji: A. Braun, D. Bačić
studenti: Ivana Herceg, Inoslav Hustić, Larisa Hajdarovac, Aline Hilgemberg Da Costa (Erasmus), Luka Jecić, Barbara Kaličanec, Nikolina Kokor, Lea Kunek studenti-demonstratori: Lovro Braunerger, Vanja Čulek, Antonio Grujevski, Luka Ilić
Radionica Udruge studija arhitekture i urbanizma Hrvatske: Atrijska kuća, Mediteranski centar za graditeljsko naslijeđe, Split, 2018. [16.-18.10.2018.] voditelji: Ivana Brkanić (GF Osijek), Nikola Popić (FGAG Split), Branimir Rajčić (AF Zagreb) i Boris Soldo (GF Mostar). organizator: Fakultet građevinarstva, arhitekture i geodezije u Splitu studenti druge godine preddiplomskog studija iz sveučilišta u Mostaru, Osijeku, Splitu i Zagrebu: AF Zagreb - Lucija Bajan, Ana Florijančić, Gita Grah, Ante Perić i Paula Prebeg; FGAG Split - Petra Kerum, Dorotea Miličić, Ivana Mimica, Leon Prkić i Antonio Vukičević; GF Mostar - Gabrijela Rajič, Ana Bogdanović, Pero Đopa, Petra Pažin i Tihana Miović; GF Osijek - Romana Tomić, Sara Ivoš, Dominik Kaurić, Karmen Blažević i Rebeka Milas gostujuća predavanja: S. Perojević i A. Šverko Radionica dokumentiranja i interpretiranja graditeljskog naslijeða, Ilok, 2018. [12.-19.5.2019.] voditelji: A. Braun, D. Bačić studenti: Ema Babić, Nives Dabić, Dunja Knežević, Mihaela Sladović, Domagoj Šobatović, Ivan Periša, Dora Tomulić
studenti-demonstratori: Antonio Grujevski, Ivana Herceg, Inoslav Hustić, Luka Ilić, Lea Kunek Tradicija, kreativnost i održivost - 38. Međunarodna ljetna škola arhitekture Motovun 2019. / Tradition, Creativity and Sustainability - International Summer School of Architecture Motovun 2019, Motovun [5.-12.8.2019.] voditelj Studijskog centra i međunarodne ljetne škole: Lj. Miščević projektni zadatak: Above & Underground Interpolation
Ljetna škola Ambientura - Klesarska škola Pučišća 2019., Split, Pučišća [2.-8.9.2019.] organizator: AF Sveučilišta u Zagrebu, suorganizator i pokrovitelj: Klesarska škola Pučišća, supokrovitelj: Arhitektonski studio Marinović voditelj: I. Mlinar
tema: Urbanističko-arhitektonski i kulturni značaj i utjecaj Hrvatskog muzeja arhitekture na ambijentalne vrijednosti Tuškanca i Zagreba u kontekstu prepoznatljivosti i prezentacije kulturne baštine polaznici: Dora Bogut, Ela Gojanović, Naii Noami Greblo, Antonio Hren, Filip Ivaniček, Dora Kostrevac, Nikša Krizmanić, Ana Kereša, Domagoj Mlinarić, Dino Taslaman
LA agriculture, Lastovo [21.-28.9.2019.]
organizator: Dobre Dobričević, Anatomija otoka, Sveučilište u Zadru
voditelji: M. Rukavina, M. Bucat, S. Jurinčić, N. Kereša, T. Oroz, A. Cartwright, P. Vollard
tema: Interdisciplinarna međunarodna radionica posvećena revitalizaciji kulturnog krajolika otoka Lastova polaznici: studenti Sveučilišta u Zadru (Odjel za etnologiju i antropologiju), Sveučilišta u Zagrebu (Arhitektonski fakultet, Filozofski fakultet), Sveučilišta u Splitu (Pravni fakultet)
Radionica „The Embodied Memory”, Arhitektonski fakultet (23.-27.10.2018.), voditelj: Fosco Lucarelli, EPFL Lausanne Studenti: Jana Horvat, Tamara P. Pavković, Petra Matić, Hana Dašić, Antonia Dajak, Isabell Radešić, Mia Martinović, Tin Pugelnik Stipeč, Karla Jelić Balta, Ema Gregurić, Ivona Šimunović, Ela Ptiček, Iva Mandurić, Silvija Hruškar, Maja Tomljenović
Radionica „A School of one’s own”, Istanbul (30.10.-7.11.2018.), voditelji i gosti predavači: Pedro Ressano Garcia, Bernardo Vaz Pinto, Irene G. Curilli, Tom Veeger, Mia Roth-Čerina, Larisa Čišić, Nur Çaglar, Işil Ruhi-Sipahioğlu, Asli Alanli, Deniz Incedayi, Ece Postalci, Selcen Coşkun, Selin Gündeş, Anna Pazdur-Czarnowska, Ahmet Tercan, Ayşen Ciravoğlu, Krunoslav Ivanišin, Spartaco Paris, Ozen Ozener, Tolga Ilter, Çağda Türkmen
Studenti (sa AF): Tin Pugelnik Stipeč, Dora Karamatić, Maja Tomljenović, Jelena Burnić, Dora Gorenak, Marko Ivančić i Ivan Brozina
Radionica „Sustainable Toursim: Tourism and Everydayness”, Motovun (13.-19.7.2019.), voditeljice: Michela Barosio, Politecnico di Torino, Mia Roth-Čerina, AF Zagreb
Gosti predavači: Jasmina Bašić, Matko Burić, Ivana Katurić, Ljubomir Miščević, Idis Turato
Studenti: Irene Chegai, Mirela Dadaj, Silvia de Lizarrondo, Karla Jelić Balta, Domagoj Leko, Alberto Manzi, Dora Moguš, Mirta Moravec, Mirna Pezerović, Alessia Raniolo, Alessandra Viotti, Ramon Yepez, Nika Žagar
Radionica „Course X”, Arhitektonski fakultet (25.28.8.2019.), voditelji: Dora Gorenak, Marin Nižić, Filip Pračić
Studenti: Şeyma Nur Çalışkan, MargusTammik, Keuryvandra Samira do Rosário Neto, Yanessa Guerra, Sande Kromwijk, Snehal Hannurkar, Laura Eshuis, Munir Halvadžija, Saskia Gribling, Dorien Tulp, Petronela Schredlova, Swetha Karlmarx, Anoushka Kolahalu, Luca Majica, Vili Rakita, Alexandar Antonov, Bruno Lang-Kosić, Matej Kniewald, Goran Vukovic, Alma Antončić, Enia Kukoč
• Poslijediplomski doktorski znanstveni studij Arhitektura i urbanizam8
Voditelj: prof. dr.sc. Bojan Baletić U akademskoj godini 2018./19. upisana su 23 studenta u novu 6. generaciju doktorskog znanstvenog studija. Time je ukupan broj studenata na doktorskom studiju u akademskoj 2018./19. bio 88. U toj akademskoj godini broj obranjenih disertacija bio je 6, a šest je studenata obranilo sinopsis rada. Kolegiji poslijediplomskoga doktorskog studija (od akad.god. 2018./19.)
Akademik prof. dr.sc. Mladen Obad Šćitaroci Intenzivni seminar: Naslijeđe, obvezni kolegij, 1. sem., 15+10 sati teme seminara: urbanizam naslijeđa, zaštita naslijeđa, projektiranje u naslijeđu, integracija arheološkog naslijeđa u arhitekturi i urbanizmu, društveno-humanistički pristup naslijeđu, revitalizacija i novi život naslijeđa
Istraživačka radionica: seminar, izborni kolegij, 2. sem., 60 sati
Metodološka radionica: obvezni kolegij, 3. sem., 60 sati
Prof. dr.sc. Bojan Baletić
Intenzivni seminar: Prostori stanovanja, obvezni kolegij, 1. sem., 15+10 sati
teme seminara: novi stambeni programi, novi principi u oblikovanju naselja, postindustrijski zoning Istraživačka radionica: seminar, izborni kolegij, 2. sem., 60 sati
Prof. dr.sc. Tihomir Jukić
Intenzivni seminar: Gradovi, obvezni kolegij, 1. sem., 15+10 sati
teme seminara: urbani potencijal mreže brownfield područja u Zagrebu - mogućnost prostornog i ekonomskog razvoja, tranzicija javnog prostora u novim društveno političkim uvjetima - kriteriji kvalitete i modeli preobrazbe
Istraživačka radionica: seminar, izborni kolegij, 2. sem., 60 sati
Prof. dr.sc. Bojana Bojanić Obad Šćitaroci
Intenzivni seminar: SCAPE, obvezni kolegij, 1. sem., 15+10 sati
teme seminara: Urbanscape, Urbanscape Emanation, Walkscape, Soundscape, Archeologicalscape, Reading and Design of Historical Landscapes, Qualityscape, Encounterscape, Landscape and social topography
Istraživačka radionica: seminar, obvezni kolegij, 2. sem., 60 sati
Metodološka radionica: obvezni kolegij, 3. sem., 60 sati
• Doktorirali
Dubravko Bačić
Suvremeni modeli arhitektonske naobrazbe: izvori, stanje, izazovi budućnosti
Mentor: prof. dr.sc. Bojan Baletić
Obrana: 13.12.2018.
Morana Pap
Prostorno-funkcionalni model studentskog doma u kontekstu sveučilišnog kampusa
Mentor: prof. dr.sc. Bojan Baletić
Obrana: 14.3.2019.
Marija Premužić Ančić
Planerski modeli preobrazbe kamenolomnoga krajolika urbanih regija
Mentorica: izv.prof. dr.sc. Sanja Gašparović
Obrana: 24.7.2019.
Filip Šrajer
Model za inventarizaciju, monitoring i evaluaciju suhozidnih gradnji u Hrvatskoj na primjeru Starogradskoga polja na otoku Hvaru
Mentori: izv.prof. dr.sc. Zlatko Karač; doc. dr.sc. Goran Andlar
Obrana: 24.9.2019.
Željka Jurković
Model vrjednovanja transformacijskoga potencijala željezničkih koridora u gradovima
Mentor: prof. dr.sc. Tihomir Jukić
Obrana: 30.9.2019.
Alan Kostrenčić
Integralni model urbanističkoga projektiranja javnih gradskih prostora u preobrazbi grada
Mentor: prof. dr.sc. Tihomir Jukić
Obrana: 30.9.2019.
NakladNiČka djelatNost
U popisu naslova izdanih tijekom ak.god 2018./19. navedene su samo samostalne publikacije: knjige, monografije, katalozi, te časopis „Prostor” kao cjelina. Obranjene disertacije, koje se također smatraju objavljenim radovima, navedene su u posebnom poglavlju, a u ovom su broju časopisa „Prostor” objavljeni i njihovi sažetci.
• Publikacije u nakladi [ili sunakladništvu] fakulteta9 Knjige
Jurić, Z. (2019.),Tko je gospodin Viktor Kovačić K. H. A.? ili Povijest kritičke misli o arhitektu Viktoru Kovačiću od 1900. do 1943. godine. AF, Zagreb: Edicija Znanstvene monografije 15 [ur. Štulhofer, A.]
Jurković, S. (2018.), Obazrivo s prostorom, AF, ULUPUH., Zagreb: Edicija Znanstvene monografije 14 [ur. Jurković, S.]
Karač, Z.; Žunić, A. (2018.), Islamska arhitektura i umjetnost u Hrvatskoj, Osmanska i suvremena baština, AF, UPI-2M Plus, Zagreb Karač, Z.; Žunić, A. (2018.), Antologijski arhitektonski vodič Zagreba - 100 izabranih zgrada, UPI-2M Plus, AF, Zagreb [3. ispravljeno i dopunjeno izd.]
Mlinar, I. (2018.) Ljetna škola Ambientura - Pučišća 2014., AF, Zagreb: Edicija Ljetne škole i radionice 32, HAZU, Hrvatski muzej arhitekture, Zagreb [ur. Mlinar, I.; Marinović, H.]
Mlinar, i. (2018.) Ljetna škola Ambientura - Pionirac 2016.: U povodu 65 godina Pionirskog grada, AF, Zagreb: Edicija Ljetne škole i radionice 33, HAZU, Hrvatski muzej arhitekture, Zagreb [ur. Mlinar, I.; Sironić M.]
Mlinar, I. (2018.) Ljetna škola Ambientura - Hrvatski muzej arhitekture, AF, Zagreb: Edicija Ljetne škole i radionice 34 [ur. Mlinar, I.; Bobovec, B.]
*** Mare Monti (2018.), AF, Zagreb: Edicija Planovi, projekti i studije 2 [ur. Mrduljaš, M.]
*** Bruno Milić - Otkrivanje umjetnika, sjećanje na arhitekta, Zadar (2018.), AF, Oris kuća arhitekture, Oris d.o.o., Državni arhiv u Zadru [ur. Karač, Z.]
*** Kratka autobiografija škole Arhitektonskog fakulteta 100 godina izobrazbe arhitekata (2019.), AF, Zagreb: katalog izložbe [ur. Smode Cvitanović, M.]
*** EAAE Annual Conference 2019 ‘The Hidden School’ Book of Abstracts (2019.), AF, TU Delft, EAAE, knjiga sažetaka [ur. RothČerina, M.; Cavallo, R.] Časopis „Prostor”
U navedenim brojevima časopisa „Prostor” članke su objavili sljedeći nastavnici, uposlenici i studenti AF te istraživači na znanstvenoistraživačkim projektima:
Vol. 26 (2018.), br. 2 (56): Bojanić Obad Šćitaroci, B.; Gradečki, N.; Lipovac, N.; Mravunac, I.; Šmit, K.; Veršić, Z.
Vol. 27 (2019.), br. 1 (57): Bačić, D.; Barišić Marenić, Z.; Bojanić Obad Šćitaroci, B.; Braun, A.; Haiman, M.; Obad Šćitaroci, M.; Šmit, K.
• Objavljeni znanstveni radovi nastavnika izvan fakultetske nakladničke djelatnosti10 Poglavlja u knjizi
Baletić, B.; Lisac, R.; Pap, M (2019.), A transition to sustainable lifestyles The role of universities, in: Higher Education and Sustainability Opportunities and Challenges for Achieving Sustainable Development Goals [ur. Ulisses Manuel de Miranda Azeiteiro, J. Paulo Davim], CRC Press Taylor and Francis Group: 197-222, Boca Raton Bojanić Obad Šćitaroci, B. (2018.), Kako ne izgubiti osmjeh - Hommage profesoru i mentoru, u: Arhitekt Bruno Milić [ur. Karač, Z.], Državni arhiv u Zadru, Arhitektonski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, ORIS: 20-21, Zagreb Čavlović, M.; Smode Cvitanović, M.; Uchytil, A. (2019.), Kratka autobiografija škole Arhitektonskog fakulteta [ur. Smode Cvitanović, M.], Kratka autobiografija škole Arhitektonskog fakulteta - 100 godina izobrazbe arhitekata, Arhitektonski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Hrvatski muzej arhitekture HAZU: 7-8, Zagreb
Jukić, T., Krce Miočić, B.; Vukić, F. (2019.), Education Model for Experience Creation in Tourism, u: Creating and Managing Experiences in Cultural Tourism (Managing Cultural Tourism: A Sustainability Approach, Vol. 1) [ur. Jelinčić, D.; Mansfeld, Y.], Word Scientific Publishing: 85-98, Singapore Obad Šćitaroci, M.; Bojanić Obad Šćitaroci, B. (2018.), Modeli obnove perivoja kao kulturnog nasljeđa / Models of garden restoration as cultural heritage, u: Zbornik radova „Dr. sc. Bruno Šišić -
dubrovački krajobrazni arhitekt” [ur. Marić, M.], Matica hrvatska: 111-121, Dubrovnik Pap, M.; Pap, M.; Pap, M. (2019 ), Interconnection of Architecture and Neuroscience: Reshaping our Brains through Physical Structures, in: Keeping Up with Technologies to Create the Cognitive City [ur. Vaništa Lazarević, E.; Vukmirović, M.; Krstić-Furundžić, A.; Đukić, A.], Cambridge Scholars Publishing: 309-317, Newcastle upon Tyne Uchytil, A. (2019.), Kratka autobiografija škole Arhitektonskog fakulteta [ur. Smode Cvitanović, M.], Mogućnost škole - 1919.-2019., Arhitektonski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Hrvatski muzej arhitekture HAZU: 15-17, Zagreb
Cultural Urban Heritage (2019.), [ur. Obad Šćitaroci, M., Bojanić Obad Šćitaroci, B.; Mrđa, A.], Springer, Cham, Switzerland: Kostešić, I.; Vukić, J.; Vukić, F. (2019.), A Comprehensive Approach to Urban Heritage Regeneration, 65-76
Obad Šćitaroci, M.; Bojanić Obad Šćitaroci, B., Models of revialisation and enhancement of cultural herage and sustainable use, 457-475 Rukavina, M.; Busonera, R., Archaeological Heritage Enhancement in the City and in the Landscape, 97-111
Sopina, A.; Bojanić Obad Šćitaroci, B., Recognition and preservation of associative landscape features, 197-227
Zaninović, T.; Palaiologou, G.; Bojanić Obad Šćitaroci, B., Walkspace as cultural heritage within urban landscape, 263-288
Rezenzije knjiga
recenzija knjige *** (2018.), Ljetna škola Ambientura - Pučišća 2014., Pionirac 2016. i Hrvatski muzej arhitekture 2018., AF Sveučilišta u Zagrebu, HAZU, Hrvatski muzej arhitekture, Zagreb (recenzenti: Kovačić, D.; Bojanić Obad Šćitaroci, B.; Krajnik, D.)
recenzija knjige grupa autora (Mutnjaković. A.; Kovačić, D.; Maroević, T.; Šimunović, I.; Plejić, R.; Bobovec, B.; Ceraj, I.; Šatara, A.; Moser, M.; Naranđa, L.) [ur. Bobovec, B.] (2019.), Budimir Pervan - Iz arhiva arhitekta, HAZU, Hrvatski muzej arhitekture, Zagreb (recenzenti: Mutnjaković, A.; Bojanić Obad Šćitaroci, B.)
Obad Šćitaroci, M. recenzija knjige: Čavlović, M. (2018.), Pejzaži potrošačke kulture u socijalističkoj Jugoslaviji - Consumer Culture Landscapes in Socialist Yugolavia [ur. Bodrožić, N., Butković Mićin, L., Šimpraga, S.], Zagreb, Eindhoven: Onomatopee
Predstavljanje knjiga
Bojanić Obad Šćitaroci, B.: grupa autora (Mutnjaković. A.; Kovačić, D.; Maroević, T.; Šimunović, I.; Plejić, R.; Bobovec, B.; Ceraj, I.; Šatara, A.; Moser, M.; Naranđa, L.) [ur. Bobovec, B.] (2019.), Budimir Pervan - Iz arhiva arhitekta, HAZU, Hrvatski muzej arhitekture, Zagreb, 27.2.2019.
Bojanić Obad Šćitaroci, B.; Obad Šćitaroci, M.: Mlinar, I. (2018.), Ljetna škola Ambientura - Pučišća 2014., Sveučilište u Zagrebu, AF, HAZU, Hrvatski muzej arhitekture, Zagreb; Mlinar, I. (2018.), Ljetna škola Ambientura - Pionirac 2016. - U povodu 65 godina Pionirskog grada, Sveučilište u Zagrebu, AF, HAZU, Hrvatski muzej arhitekture, Zagreb; Mlinar, I. (2018.), Ljetna škola AmbienturaHrvatski muzej arhitekture 2018., Sveučilište u Zagrebu, AF, HAZU, Hrvatski muzej arhitekture, Zagreb, Hrvatski muzej arhitekture HAZU, Zagreb, 13.3.2019.
Cultural Urban Heritage - Development, Learning And Landscape Strategies [ur. Obad Šćitaroci,
M.; Bojanić Obad Šćitaroci, B.; Mrđa, A.] Cham (Švicarska): Springer Nature Switzerland AG, 2019., Knjižnica HAZU, 16. svibnja 2019. Čavlović, M.: Pejzaži potrošačke kulture u socijalističkoj Jugoslaviji, predstavljanje knjige projekta Motel Trogir, Tehnički muzej Nikola Tesla, Zagreb, 18.3.2019. (predstavljači: Jakovina, T.; Čavlović, M.; Bodrožić, N.; Butković Mićin, L.; Šimpraga, S.)
Juza, M.: gost dizajner, predstavljanje knjige i izložbe, okrugli stol, Mascioni, E.: Bor notebook, Budapest Photo festival, Talijanski institut za kulturu, Budimpešta, ožujak 2018.*
Obad Šćitaroci, M.: Marin, E. (2018.), Mursa - Hadrijanova kolonija uz limes Rimskog carstva (Zagreb/Osijek: HAZU) Knjižnica HAZU, 11.6.2019. Karač, Z.; Žunić, A. (2018.), Islamska arhitektura i umjetnost u Hrvatskoj - Osmanska i suvremena baština, Zagreb, AF Sveučilišta u Zagrebu i Upi 2M Plus, Oris kuća arhitekture, Zagreb, 14.3.2019. Hrvatski muzej arhitekture (2018.) [ur. Mutnjaković, A.], Zagreb, HAZU, Hrvatski muzej arhitekture, 24.1.2019.
Ureðivanje knjiga
Bobovec, B. (2019.), Crtice o gradu i arhitekturi [ur. Mlinar, I.], HAZU, UPI-2M PLUS, Zagreb Cultural Urban Heritage - Development, Learning and Landscape Strategies (2019.), The Urban Book Series [ur. Obad Šćitaroci, M.; Bojanić Obad Šćitaroci, B.; Mrđa, A., Springer, Cham, Switzerland Časopisi
člancI objavljenI u znanstvenIm časoPIsIma
Barišić Marenić, Z.; Vukojević, I. (2019.), Adaptive Reuse of Zagreb Tobacco Factory Buildings in the Context of Contemporary Urban Regeneration, „Architektúra & Urbanizmus; journal of architectural and town-planning theory”, (53)/1-2: 103-113, Bratislava
Barišić Marenić, Z. (2019.), Dva arhitektonska ostvarenja moderne na jugu Hrvatske, „Mjera - časopis Društva arhitekata Dubrovnik”, Društvo arhitekata Dubrovnik, I-1: 40-49, Dubrovnik
Kostešić, I.; Vukić, F. (2019.), The visual interface of „comprehensive design”, „InfoDesign - Revista Brasileira de Design da Informação”, 16 (2): 157-168 Kostešić, I.; Vukić, F. (2019), Success to Decay: Design and Economy from Self-Management to Free Enterprise Model, „Design Issues”, 35 (2): 81-92 Obad Šćitaroci, M.; Bojanić Obad Šćitaroci, B. (2019.), Heritage Urbanism, „Sustainability” - Special Issue Heritage Urbanism - Urban Heritage and Planning and Design, 11 (9), 2669, MDPI AG, Basel, Switzerland
Parizoska, J.; Stanojević, M.M. (2018.), Problemi frazeološkog nazivlja, „Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje”, 44 (2): 611-625, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Zagreb Rukavina, M.; Obad Šćitaroci, M.; Lolić, T. (2019.), Integrating Archaeological Heritage into Towns and Settlements, „Conservation and Management of Archaeological Sites”, Routledge, 20 (5-6): 340-363 Zaninović, T.; Paliologu, G.; Griffit, S.; Bojanić Obad Šćitaroci, B. (2019.) Urban landscape and spatial heritage: The case of gateway-pathways in Zagreb, Croatia, „The Historic Environment: Policy and Practice”, 9: 3-4, 274-305, Routledge, Taylor & Francis, Abingdon, UK
Radovi i sažeci Radova objavljeni u zboRniku radova međunarodnoga znanstvenog skuPa Bojanić Obad Šćitaroci, B. (2018.), Democratic use of terms - Education from undergraduate to
doctoral studies, u: Book of Abstracts - Integrated Approach to Landscape Protection, Planning And Management, Hrvatski zavod za prostorni razvoj: 13, Zagreb
Filipović Petrović, I.; Parizoska, J. (2019.), Mogućnosti leksikografske obrade promjenjivih frazema u mrežnome frazeološkom rječniku hrvatskoga jezika, u: Međunarodni znanstveni skup E-rječnici i e-leksikografija - knjižica sažetaka, [ur. Hudeček, L.; Mihaljević, M.; Brač, I.], Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje: 32-33, Zagreb
Sopina, A.; Bojanić Obad Šćitaroci, B. (2018.), Planning peripheral using urbanscape emanation for creating vibrant cities, u: IFAU 2018 Fragile Territories - Abstracts Proceedings Book [ur.: Cellucci, C.; Di Girolamo, C.; Di Lallo, F.; Gruosso, S., Pescara], Gangemi Editore: 61, Rim Šimunić Buršić, M.; Cancelliere, S. (2019.) Studio minero-petrografico delle malte di allettamento come strumento per stabilire le fasi costruttive della cattedrale di Šibenik (Sebenico), Croazia (Mineral-petrographic study of mortars as a tool for establishing the construction phases of the Šibenik Cathedral (Šibenik), Croatia) in: Segni, Immagini e Storia dei centri costieri euro- mediterranei [ur. Buccaro, A.; Robotti, C.] Centro Interdipartimentale di Ricerca sulla Iconografia della Città Europea: 153-163, Gallipoli
Back to the Future, The Future in the Past (2018.), ICDHS 10th+1 Conference Barcelona 2018, Conference Proceedings Book [ur. Moret, O.], Universitat de Barcelona, Barcelona:
Vukić, F., A Theory Good Enough for Design Practice, 47-53
Kostešić, I., From Ulm to Zagreb: Tracing the Influence of the Hochschule für Gestaltung in Socialism, 264-268
1st International Scientific Conference Proceed with Care / Living with Tourism: On tourism and UNESCO World Heritage Sites - Exploring and overcoming the challenges and threats of the emerging conflict between overtourism and the safeguarding of heritage cities, monuments and landscapes, zbornik sažetaka / Book of Abstracts (2019.), [ur. Skorup Juračić, J.], National Association for Interdisciplinary Activities in the Field of Heritage and Tourism, Zagreb: Ostojić, S.; Andrić, D.; Veršić, Z., Alternative touristic facilities to challenge overtourism, 26-27
Barišić Marenić, Z.; Ebru Mutlu, N.; Gürol Öngören, P., The Transformations of the Industrial Heritage Sites in the Tourist Regions: Unrevealed Potentials of Šibenik in Croatia and Regenerations in İzmir in Turkey, 54-55
Sopina, A.; López Salas, E.; Bojanić Obad Šćitaroci, B., Redefining the identity of heritage sites in urban and hinterland landscape, 60-61
člancI objavljenI u drugIm časoPIsIma
Mlinar, I. (2019.), Od slikarstva do arhitekture i urbanizma Vinka Uhlika, Vinko Uhlik_Graditi i slikati grad [ur. Dolenec, T.] UPI-2M PLUS: 108-163, Zagreb
Mlinar, I.; Petrović Krajnik, L.; Krajnik, D. (2019.), Image, identity and quality of Zapruđe housing development in Novi Zagreb, Keeping Up with Technologies to Create the Cognitive City [ur. Vaništa Lazarević, E.; Vukmirović, M.; KrstićFurundžić, A; Đukić, A.] Cambridge Scholars Publishing: 92-99, Cambridge
Nanuk, L.; Mlinar, I. (2018.), Zemlja 2.0 - Revitalizacija obuhvata istočnog kolodvora, 53. Zagrebački salon - Katalog radova, „Čovjek i prostor”, 65 (9-12 /760-763/): 124, Zagreb
Ostojić, S.; Veršić, Z.; Muraj, I. (2018.), Energy analysis and refurbishment strategy for Zagreb University buildings: former Faculty of Technology in Zagreb by Alfred Albini, „Engineering PowerBulletin of the Croatian Academy of Engineering”, 13 (4): 9-16, Zagreb
katalog izložbe
Rako, G.:
Katalog nagrade Vladimir Nazor, obrazloženje nagrade za životno djelo Branku Silađinu, 2019. uReđivanje kataloga izložbe
Smode Cvitanović, M. (2019.), Kratka autobiografija škole Arhitektonskog fakulteta, „Mogućnost škole - 1919.-2019.”, Arhitektonski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Hrvatski muzej arhitekture HAZU
• Gostovanja nastavnika
Gostovanja nastavnika na meðunarodnim znanstvenim skupovima
B. Bojanić Obad Šćitaroci: „Democratic use of terms - Education from undergraduate to doctoral studies”, Integrated approach to landscape protection, planning and management, Zagreb, 20.10.2018.
K. Ivanišin: „Project Domain: A Formalist Exercise in Education of Architects”, e-FIADE Seminar I: Thresholds in Architectural Education, Mimar Sinan Fine Arts University, Istanbul, 31.10.-5.11.2018.
A. Sopina, B. Bojanić Obad Šćitaroci: „Planning peripheral using Urbanscape Emanation for creating vibrant cities”, IFAU 2018 Fragile Territorise, Pescara:, 8.-10.11.2018.
K. Careva, R. Lisac, J. Vukić: „Participative methodology for public space regeneration - ‘Zagreb for me’ project”, 10. Rocník mezinárodní a interdisciplinární konference venované architekture a urbanismu „Architektura v perspective”, Ostrava, Republika Češka, 29.-30.11.2018.
M. Šimunić Buršić: pozvano predavanje „Fasi costruttive della cattedrale di Sebenico - nuove scoperte basate sulle ricerche interdisciplinari”, međunarodni znanstveni skup „Segni, Immagini e Storia dei centri costieri euro-mediterranei”, Centro Interdipartimentale di Ricerca sulla Iconografia della Città Europea, Gallipoli, Turska, 29.-30.3.2019.
I. Filipović Petrović, J. Parizoska: „Mogućnosti leksikografske obrade promjenjivih frazema u mrežnome frazeološkom rječniku hrvatskoga jezika, Međunarodni znanstveni skup „E-rječnici i e-leksikografija”, Zagreb, 10.-11.5.2019.
M. Šimić Horvath, E. Jurkin, V. Volenec, J. BebanBrkić: „On Some Properties of Parabola in Isotropic Plane”, 21st Scientific-Professional Colloquium on Geometry and Graphics, Sisak, 1.-5.9.2019.
R. Waldgoni, R. Pavlović: „Contemplating Space through Drawing: Artistic Upgrade”, međunarodni znanstveni skup „ECLAS 2019 Lessons from the past, visions for the future (Celebrating 100 Years of Landscape Education in Europe)”, NMBU, As, Norveška, 16-17.9.2019.
međunarodna konferencija „Back to the Future - The Future in the Past”, International Committee of Design History and Design Studies (ICDHS) 10th+1 Barcelona 2018, Universitat de Barcelona, Barcelona, 29.-30.10.2018.
I. Kostešić: „From Ulm to Zagreb: Tracing the Influence of the Hochschule für Gestaltung in Socialism”
F. Vukić: „A Theory Good Enough for Design Practice?”
međunarodni znanstveno-stručni skup Dan boja 2019 / International Colour Day, cjelodnevni program „Boja i materijali”, Hrvatska udruga za boje HUBO (Croatian Colour Society - CroCoS) u suorganizaciji s Tekstilno-tehnološkim fakultetom, Gra-
fičkim fakultetom i AF Sveučilišta u Zagrebu, Tehnički muzej Nikola Tesla, Zagreb, 21.3.2019.
R. Waldgoni: „Boja i materijal: Pročelja”
L. Uchytil: „Boje Kerale, Indija”
K. Ivanišin: „Trag ruke”
1st International Scientific Conference Proceed with Care / Living with Tourism, Hrvatsko narodno kazalište Šibenik, 2.-5.5.2019.
Z. Barišić Marenić, N. Ebru Mutlu, P. Gürol Öngören, Pelin: „The Transformations of the Industrial Heritage Sites in the Tourist Regions: Unrevealed Potentials of Šibenik in Croatia and Regenerations in İzmir in Turkey”
B. Bojanić Obad Šćitaroci: „Heritage Urbanism & Urbanscape Emanation”, pozvano predavanje
B. Bojanić Obad Šćitaroci: „Future sustainability - New ideas”, sudionici okruglog stola: Carles Sala, Relja Ferušić, Xavi Liobet i Ribeiro, Juan Manuel Corso Sarmiento, Benno Albrecht
S. Ostojić, D. Andrić, Z. Veršić: „Alternative touristic facilities to challenge overtourism”
A. Sopina, E. López Salas, B. Bojanić Obad Šćitaroci: „Restoring identity of heritage sites in urban, sea and hinterland scapes of Galicia, Croatia and Montenegro”
međunarodna konferencija EAAE Annual Conference 2019 'The Hidden School', Zagreb, Hrvatska, 28.-31.8.2019.
Parallel Paper Sessions, Substance
K. Ivanišin: „The Handprint, the Shower of Gold, and Thingness of Architecture”
Parallel Paper Sessions, Student and Teacher: Teachers’ Contexts
L. Prpić: „Knowledge production at the borderline territory: Phenomenology of a transformative encounter”
Posters
K. Careva, R. Lisac: „Participatory Design of Space (Course in Academic Year 2018/2019)”
I. Muraj: „Uncovered: Students’ Technical Drawings from 1920s”
Z. Protić: „The Slowness from Latent Aspects to Relevant Agency”
M. RothČerina: „The Importance of Asking the Right Question”, konferencija e-FIADE Seminar I: Thresholds in Architectural Education, Mimar Sinan Fine Arts University, Istanbul, 5.11.2018.
M. RothČerina: „Diploma Studio at the Faculty of Architecture in Zagreb”, konferencija e-FIADE Seminar II: Thresholds in Architectural Education, INSA Strasbourg, 17.5.2019.
H. Harriss, J. De Walsche, M. Roth-Čerina, M. Barosio, C. Sentieri Omarrementeria, D. Boutsen: „Architecture’s Afterlife: The Multi-Sector Impact of an Architecture Qualification”, konferencija Learning Through Practice, University of Westminster, 26.4.2019.
Sudjelovanja u organizacijskim odborima meðunarodnih znanstvenih skupova u inozemstvu
B. Bojanić Obad Šćitaroci: članica znanstvenog odbora IFAU 2018, 2nd International Forum on Architecture and UrbanismFragile Territories - Landscapes_Cities_Architecture, u organizaciji Università G. d’Annunzio - Dipartimento di Architettura, Pescara (DdA), Polythecnic University of Tirana - Faculty of Architecture and Urbanism (FAU), Pescara, 8.-10.11.2018.
članica organizacijskog odbora International Conference Proceed with Care / Living with Tourism, u organizaciji National Association for Interdisciplinary Activities in the Field of Heritage and Tourism, Šibenik, 1.-3.5.2019.
Ostala javna izlaganja nastavnika
D. Andrić:
„Robotika i arhitektura”, predavanje u sklopu programskog pravca „27 susjedstava” projekta „Rijeka 2020 - Europska prijestolnica kulture”, Elektroindustrijska i obrtnička škola Rijeka, Rijeka, 16.11.2018.
B. Bojanić Obad Šćitaroci:
„Kriza identiteta”, znanstveni skup Izazovi hrvatskog turizma, znanstveno vijeće za turizam HAZU i think tank Polazišta i perspektive (PiP), Zagreb, 5.6.2019.
B. Bojanić Obad Šćitaroci, A. Mrða: nositeljice panel rasprave „Estetska, funkcionalna i ljudska dimenzija suvremenog života”, XV. međunarodna konferencija o razvoju nekretnina, organizator: Filipović poslovno savjetovanje d.o.o., Hotel Esplanade Zagreb, Zagreb, 15.5.2019.
A. Braun:
„Obnova stambenog sklopa arhitekta Ivana Vitića u Laginjinoj ulici”, IX. Dani zagrebačke arhitekture, DAZ, 29.5.2019.
„Obnova stambeno-poslovnog sklopa arhitekta Ivana Vitića u Laginjinoj ulici u Zagrebu, 3. Savjetovanje konzervatora Ministarstva kulture RH, Energetska obnova, prostorni razvoj i očuvanje karaktera kulturno-povijesnih cjelina, Muzej Mimara, Zagreb, 11.6.2019.
K. Careva:
„Akupunktura grada - interdisciplinarna i participativna metoda malih i preciznih intervencija u gradskim četvrtima”, Suradnička, zagovaračka platforma za integralno, participativno i suvremeno planiranje javnih prostora - Čiji je ovo grad?, Varaždin, 26.27.10.2018.
K. Careva, R. Lisac:
„Akupunktura Grada i Zagreb za mene”, FAMFestival arhitekture za mlade, Čakovec, 1.-2.12.2018.
K. Ivanišin:
„Dobrović u Dubrovniku: Po tko zna koji put, osobni pogled unatrag”, međunarodni umjetnički festival „Vizura aperta - Napuštanje”, Janjina, 15.20.8.2019.
M. Juza: sudionica edukacije i koorganizatorica Edukacijskog modula: Kreativne i kulturne industrijenužnost i prilika (unutar projekta Poduzetništvo u kreativnim industrijama 2), voditeljica: mr.sc. S. Goldstein, organizator: UBU, ŠPUD, Zagreb, veljačaožujak 2018.* organizatorica tribine ŠPUD u prostoru i vremenu / Močvarni Laboratorij & Primijenjena u Močvari, u suradnji s UBU i URK-om (s B. Cesar, F. Pintarić, S. Hasanefendić i D. Badanjak), Močvara, Zagreb, travanj 2018.* - organizatorica predavanja Mirko Ilić: Design of dissent za studente dizajna i učenike ŠPUD-a, u suradnji s UBU, ALU i MSU (s B. Cesar i F. Pintarić), MSU, Zagreb, travanj 2018.* moderator razgovora ispred HDD-a (s A. Mudnić), predavanje - Indra Kupferschmid: Sve za svaku, svaka za sve, HDD, Zagreb, travanj 2018.* moderator razgovora za studente i učenike (s B. Cesar i F. Pintarić), predavanje i razgovor Julio Radilović: Jules #90, Izložbeni salon Izidor Kršnjavi, ŠPUD, Zagreb, listopad 2018. koordinatorica ispred Studija dizajna (s I. Fabrio), Interakcije 2018, Radionica spekulativnog dizajna: Život nakon katastrofe, sudjelovanje 6 studenata diplomskog studija SD na radionicama, Split, 16.-21.10.2018.
I. Kavurić Kireta: radionica Ajd’ nacrtaj neš’: „Heroji bez plašta”; ilustracija i character design za djecu osnovne škole, dizajnerska početnica, HDD, Zagreb, 22.9.2018.
predavanje i radionica „Ajd’ nacrtaj neš’”, Noć znanja, Sveučilište VERN, Zagreb, 26.4.2019. sudjelovanje u radionici Dizajn i razvoj videoigara, ADU, Zagreb, 13.-31.5.2019. predavanje „Osnove oblikovanja likova (character design)”, ADU, Zagreb, 22.5.2019. sudjelovanje u uvodnoj konferencija Edu4Games - izrada standarda zanimanja i kvalifikacija te novih studijskih programa i programa cjeloživotnog učenja za područje dizajna i razvoja videoigara, ADU, Zagreb, 18.6.2019.
R. Lisac, K. Careva:
„Green Infrastructure Development - Presentation of the method implemented through the project ‘Zagreb For Me’”, 8th Le Notre Institute Landscape Forum 2019, Zagreb, Hrvatska, 9.-13.4.2019.
R. Korthals Altes, K. Careva, N. Murphy, B. Levačić, S. Pranjić. M. Zlonoga: „How can children co-create our public spaces?”, Merging the Split - converting spaces into places, Split, Hrvatska, 25.-26.4.2019.
LJ. Miščević, I. Mlinar, M. Semenčić, Martin: Hommage arhitektici Anamariji Semenčić, DAZ, Zagreb, 11.4.2019.
I. Mlinar:
pozvano predavanje „Uvod u Ljetnu školu Ambientura, Ljetna škola Ambientura - Hrvatski muzej arhitekture 2018. Sveučilište u Zagrebu, AF, HAZU, Hrvatski muzej arhitekture, Zagreb, 27.8.2018.* „Stambena naselja u Zagrebu od 2000. godine”, 9. Dani zagrebačke arhitekture, Prostorno planiranje stambenih naselja, DAZ, Zagreb, 28.5.2019. pozvano predavanje „Kontekst - koncept - projekt”, 7.7.2019.; pozvano predavanje „Idealni gradovi”, 9.7.2019.; pozvano predavanje „Pozitivnegativ”, 10.7.2019.; Oblikovna likovna radionica Plemenitaš 2019., Akademija likovnih umjetnosti, Plemenitaš 21, Plemenitaš, 6.-14.7.2019.
M. Obad Šćitaroci: pozvano predavanje „Urbanizam naslijeđa - urbanistički i prostorni modeli za oživljavanje i unaprjeđenje kulturnog naslijeđa”, stručni skup, Međužupanijsko stručno vijeće za područje graditeljstva, Graditeljska tehnička škola u Zagrebu, 7.9.2018.*
M. Obad Šćitaroci, B. Bojanić Obad Šćitaroci: „Dvorci u časopisu Kaj u pet desetljeća (1968.2018.) - od romantičnog pogleda na dvorce i njihove vlasnike do propadanja i zanemarivanja”, znanstveni skup „KAJ - pedesetletnica - pola stoljeća časopisa KAJ u hrvatskoj znanosti i kulturi”, organizator skupa: Kajkavsko spraviščedruštvo za širenje i unapređivanje znanosti i umjetnosti iz Zagreba, povodom 45 godina djelovanja društva i 50. obljetnice časopisa za književnost, umjetnost, kulturu Kaj, Zagreb, 27.11.2018. sudjelovanje na panel raspravi, izlaganje „Utjecaj, doprinos i važnost kulture i kulturne baštine za održivi razvoj gradova, panel ”Kultura, gradovi i održivi razvoj”, organizatori skupa: Udruga gradova i Odraz. Zagreb, Hrvatsko kulturno društvo Napredak, 30.5.2018.*
M. Pap, pozvano predavanje: „Uloga sveučilišta u promicanju održivog načina života”, 10. Zagrebački energetski tjedan, 13.19. 5.2019., Energetski dan Arhitektonskog i Građevinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, GF, 121, 15.5.2019.
J. Parizoska: „Korpusna istraživanja hrvatske frazeologije i njihove posljedice za izradu rječnika”, radionica za jezikoslovce „Računalni korpusi u frazeološkim istraživanjima i frazeografiji”, voditelji: I. Filipović Petrović, J. Parizoska, Knjižnica HAZU, Zagreb, 6.2. 2019.
„Primjena kognitivnolingvističkog pristupa poučavanju frazema u sveučilišnoj nastavi engleskoga kao stranoga jezika”, 1. godišnji znanstveno-stručni skup Hrvatskog društva sveučilišnih lektora Kontrastivni pristup u p(r)oučavanju jezika i kulture, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, 22.-23.2.2019.
J. Parizoska, I. Filipović Petrović: „Mrežni frazeološki rječnik hrvatskoga jezika”, Zagrebački lingvistički krug, Društvo sveučilišnih nastavnika i drugih znanstvenika u Zagrebu, Zagreb, 9.4.2019.
pozvano predavanje „Sketch Engine i Lexonomy: digitalni alati za izradu Frazeološkog rječnika hrvatskoga jezika”, 4. simpozij SCIMETH „Digitalni alati i resursi u jezikoslovlju”, Filozofski fakultet Sveučilišta u Rijeci, Rijeka, 15.5.2019.
G. Rako:
„Vukovarski vodotoranj & Muzej vučedolske kulture”, 5. Dani kreativnih i kulturnih industrija, Dubrovnik, Umjetnička galerija Dubrovnik, 14.16.11.2018.
M. Roth-Čerina: „The Concrete Studio”, konferencija Design Studio as laboratory for interactions between architectural education and society, Faculdade de Arquitectura da Universidade do Porto, 30.8.2019.
M. RothČerina, T. Čerina: „Škola u Popovači”, Oris kuća arhitekture, 28.2.2019.
M. RothČerina, T. Čerina: „Projekti”, Dani arhitekture, Sarajevo, 9.6.2019.
M. RothČerina: „Works”, TOBB University, Ankara, 19.6.2019.
M. Smode Cvitanović: „Afrički radovi hrvatskih arhitekata”, u sklopu programa Mediteranska mreža modernizma projekta Motel Trogir, kao jedno unutar ciklusa predavanja Protuvrijeme/Contretemps, u suradnji s UHA-om, DAZ, Zagreb, 13.6.2019.
A. Sopina:
„Horizont vremena”, završna prezentacija radionice umjetničke fotografije Drugi kadar, Booksa, Zagreb, 8.2.2019.
„Južni Velebit - Zagreb”, prezentacija Masterclassa s Anom Opalić, MUO, Zagreb, 11.4.2019. Z. Veršić, pozvana predavanja na stručnim skupovima:
„Energetska učinkovitost i održivost u zgradarstvu”, sudionik na panel raspravi, 6. međunarodna konferencija Dan prozora 2019 - ift Rosenheim Hrvatska, Zagreb, hotel Antunović, 19.3.2019.
sudionik panela „Panel nZEB”, skup nZEB & BIM - nova stvarnost, Hrvatski savjet za zelenu gradnju, Zagreb, 19.3.2019.
sudionik okruglog stola „nZEB i obnova zgrada”, skup BIM-om do energetske učinkovitosti - energetska obnova zgrada i nZEB, Hrvatski savjet za zelenu gradnju, Zagreb, 10.5.2019.
„Zgrade gotovo nulte energije”, skup Budućnost građevinskog sektora, organizator: Poslovni dnevnik, Kongresni forum Zagreb, Zagreb, 17.6.2019.
„Prozori - projektiranje, ugradnja, kontrola kvalitete ugradnje i nove tehnologije za nZEB”, 14. Dani HKA, HKIG, Opatija, 13.-15.6.2019.
Z. Veršić: moderator stručnog skupa studenata „Mi imamo rješenja: Vizije novih generacija za održivi, zeleni razvoj” u sklopu 10. Zagrebačkog energetskog tjedna 2019., GF, Zagreb, 13.5.2019. prezentacija studentskih radova studenata AF Sveučilišta u Zagrebu: „Višenamjenski paviljon u Gradu mladih u Zagrebu”, studenti: N. Matušić, K. Medved, D. Mržljak, M. Pezerović, mentori: Z. Veršić, M. Binički, B. Medić, I. Cetinić
„CO2 otisak gotovo nula energetskih zgrada višestambene namjene”, studenti: A. Mihalac, R. Mihelko, F. Mikolić, mentori: Z. Veršić, M. Binički
Z. Veršić, S. Novak:
„Projektiranje zelene zgrade i projektiranje po nZEB standardu - kako postići nZEB, konkretna tehnička rješenja”, skup Green Building Professional, polugodišnji edukacijski program, Modul 6, Hrvatski savjet za zelenu gradnju, Zagreb, 22.11. 2019.
Javna izlaganja na AF
Prof. Oye Atalay Franck:
„Doctorateness: Relevance for Architecture Practice”, Velika vijećnica, 6.12.2018.
Dr. Harriet Harriss:
„Radical and Resilient Pedagogies”, 317, 18.12. 2018.
Ivana Ivin, studentica arhitekture Pontificia Universidad Católica de Chile:
„O čileanskoj arhitekturi i studiju u inozemstvu”, 317, 26.2.2019.
Shin Yokoo:
„The Tectonic Feature of Architecture”, 317, 16. 4.2019.
Prof.dr.sc. Davor Pavuna:
„Majka Indija i mi”, 81, 25.4.2019.
Zgrade 2020+, Energetska učinkovitost i održivost zgrada nakon 2020, cjelodnevni stručni skup, program stručnog usavršavanja u graditeljstvu pri Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, AF, Zagreb, 21.2.2019.
M. Biluš: „Koordinacija sudionika prilikom projektiranja nZEB zgrada”
M. Binički: „CO2 otisak gotovo nula energetskih zgrada”
I. Muraj: „Utjecaj zgrada na okoliš: sanirati ili rušiti?”
Z. Veršić: uvodno predavanje i predstavljanje Klastera nZEb.hr, „Kriteriji održive i nZEB zgrade” 10. zagrebački energetski tjedan, Zagreb Cjelodnevni seminar Energetski dan Arhitektonskog i Građevinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, AF, 15.5.2019.
H. AufFranić, M. Hržić, L. Pleština: „Refleksije profesora”, 17.4.2019.
Katarina Luketina; Kristina Škrokov i Janko Jelić; Tamara Zaninović; KoFaktor / Silvija Laković i Dujam Ivanišević; Hrvoje Spudić i Sven Sorić; ONDA / Nika Dželalija, Iva Martinis, Krešo Renić: „Nove prakse”, 17.4.2019.
Martino Stierli: „Towards a Concrete Utopia: Postscriptum”, 15.5.2019.
Felipe de Ferrari: „Plan Comun”, 29.6.2018. Will Hunter: The London School of Architecture, 28.8.2019.
Lesley Lokko: Workshops in Johannesburg, 28. 8.2019.
Maruša Zorec: Unveiling the Hidden, 29.9.2019. Momoyo Kaijima: Architectural Etnography, 29.9. 2019.
An Fonteyne, Sara Sherif: In Dialogue, 30.9.2019.
Zavod Za arHitekturu11
M. Jošić, predstojnik
G. Domić, v.d. tehnička rukovoditeljica Izvedbe
B. Koružnjak, G. Domić: Uređenje dvorišne zgrade Vrhovnog suda RH, Zagreb
Farmaceutsko-biokemijski fakultet Preuređenje velike dvorane i pratećih sadržaja Zavoda za farmaceutsku botaniku, Schrottova 39, Zagreb
Izvedbe u tijeku
T.S. Franić, V. Rister: Kompleks studentskog doma Sveučilišta u Dubrovniku, Dubrovnik
N. Fabijanić: Spomenik domovini, Trg Stjepana Radića, Zagreb Izvedbeni projekti
D. Dvornik, T. Peraković: Rekonstrukcija pješačkih i parkovnih površina uz crkvu u Svetoj Nedelji
T.S. Franić: Nadogradnja Osnovne škole Jelkovec, Sesvete
S. Filep, V. Mikić: Veteranski centar, Daruvar
V. Kasun:
Rekonstrukcija i sanacija ravnog krova Ekonomskog fakulteta - jugoistočni dio, Zagreb
Glavni projekti
D. Dvornik, T. Peraković: Rekonstrukcija i uređenje - Sportski centar, Kraj Donji, Marija Gorica
Rekonstrukcija pješačke i parkovne površine podno i uz Crkvu u Svetoj Nedelji
N. Fabijanić: Trg maršala Tita i okolnih trgova, Rovinj
B. Koružnjak: Adaptacija i rekonstrukcija potkrovlja zgrade Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta - ZUK-a Borongaj
Lj. Miščević: Villa Tera Sancta, Oprtalj
S. Tadej:
Rekonstrukcija i prenamjena građevine - Prezentacijski multimedijalni centar NP Plitvička jezera
G. Žaja, D. Juračić: Rekonstrukcija i dogradnja OP bloka u sklopu KDB Zagreb
Idejni projekti
D. Dvornik, T. Peraković: Idejno rješenje rekonstrukcije i uređenja Sportskog centra Kraj Donji, Marija Gorica Rekonstrukcija pješačke i parkovne površine uz i podno Crkve i glavnog gradskog trga u Svetoj Nedelji
T.S. Franić, V. Rister:
Dom za starije i nemoćne osobe, Dubrovnik
D. Krajnik: Rekonstrukcija dijela prizemlja stambeno-poslovne zgrade, Jastrebarsko
Lj. Miščević: Rekonstrukcija i dogradnja Tehničke škole Ruđer Bošković, Zagreb
S. Bašić, N. Mlinar: Stambena zgrada, Dubrava, Zagreb
G. Žaja, D. Juračić: Rekonstrukcija i dogradnja OP bloka u sklopu KDB Zagreb
Interijer
D. Dvornik, T. Peraković: Oblikovanje i uređenje unutarnjih prostora Rekreacijskog centra Rasoja, Lovinac
Studije
N. Mlinar, S. Bašić, M. Džapo: Izmjene i dopune programa izgradnje I. etape realizacije ŠRC Račice, Vodice
N. Mlinar, S. Bašić, M. Džapo: Programska studija za područje Glavnog kolodvora za čestice u Koturaškoj i Miramarskoj cesti, Zagreb
Zavod Za urBaNiZam, prostorNo plaNiraNje i PejsAžnu ArhiteKturu12
J. Horvat, predstojnik
Prostorni planovi
N. Lipovac:
II. ID PPUO Gunja (s: L. Lipovac, N. Gradečki)
II. ID PPUG Donja Stubica (s: N. Gradečki)
Urbanistički planovi ureðenja, detaljni planovi
N. Lipovac:
I. ID DPU proširenja groblja kod svetišta Šumanovci (s: L. Lipovac, N. Gradečki)
I. ID UPU Postira istok: Crna i Bila Ploča - Mala Lozna (s: L. Lipovac, N. Gradečki)
II. ID DPU gradskog groblja u Kutini (s: L. Lipovac, N. Gradečki)
Studije, idejna rješenja, elaborati i izvješća
N. Lipovac:
Prometna studija Grada Oroslavja (s: L. Lipovac, N. Gradečki)
Prometna studija Općine Milna (s: N. Gradečki)
Prometna studija Općine Bošnjaci (s: L. Lipovac, N. Gradečki)
Prometna studija Općine Motovun (s: L. Lipovac, N. Gradečki)
Prometna studija Općine Sveti Petar u Šumi (s: L. Lipovac, N. Gradečki)
K. Šmit:
Studija Prostorno-planska dokumentacija Zagreba i zagrebačkog područja 20. stoljeća i početka 21. stoljeća (sa: S. Gašparović, L. Petrović Krajnik, I. Mlinar, D. Krajnik)
D. Krajnik: Konzervatorska podloga Grada Rijeke (s: L. Petrović Krajnik, I. Mlinar)
Projekti
D. Krajnik:
Glavni projekt biciklističkog odmorišta u Ulici Augusta Šenoe kod gradskog groblja u Jastrebarskom (s: L. Petrović Krajnik)
Glavni projekt biciklističkog odmorišta u Ulici Augusta Šenoe kod Doma zdravlja u Jastrebarskom (s: L. Petrović Krajnik)
Zavod Za ZGradarstvo i FiZiku ZGrada13
Z. Veršić, predstojnik
Projekt zgrade u odnosu na uštedu toplinske energije i toplinsku zaštitu i Elaborat akustičkih svojstava i zaštite od buke
Z. Veršić, M. Binički: Rekonstrukcija i prenamjena građevine - Prezentacijski multimedijalni centar NP Plitvička jezera, k.č. 192/5, dio k.č. 192/1 i dio k.č.192/8, k.o. Plitvička jezera (AF, Zavod za arhitekturu), studeni 2018.
Dogradnja podzemne garaže s ugostiteljskim sadržajem, Feliksa Peršića 5, Opatija, k.č. 945/1 k.o. Volosko (Studio 90 Plus, d.o.o.), studeni 2018. Rekonstrukcija postojeće građevine stambene namjene, Ulica branitelja Dubrovnika 28, k.č.br. 2632/1 i 2632/2, k.o. Dubrovnik (Ured ovl. arh. Bačić, Dubrovnik), prosinac 2018.
Samostan sv. Marije Magdalene, Porat 28, Malinska, Porat, Otok Krk, k.č. 4290/1, k.o. Malinska - Dubašnica (AF, Zavod za graditeljsko naslijeđe), prosinac 2018.
Rekonstrukcija postojeće stambene građevine; Eufrazijeva 20a, Poreč; k.č. 64, k.o. Poreč, (AF, Zavod za graditeljsko naslijeđe), veljača 2019.
Adaptacija i rekonstrukcija potkrovlja zgrade ERF-a (Edukacijsko rehabilitacijski fakultet), ZUKBorongaj, Borongajska cesta 83f, k.č. 1322/42, k.o. Peščenica (AF, Zavod za arhitekturu), travanj 2019.
Adaptacija i rekonstrukcija potkrovlja zgrade 71 (Fakultet prometnih znanosti), ZUK - Borongaj, Borongajska cesta 83a, k.č. 1322/42, k.o. Peščenica (AF, Zavod za arhitekturu), rujan 2019. Stručno mišljenje
M. Haiman, N. Turčić: Izvještaj i mišljenje o drvenoj krovnoj konstrukciji zgrade AC Baotić, Maksimirska cesta 282, Zagreb, siječanj 2019.
Recenzije Projekta zaštite od buke Z. Veršić:
Dogradnja drugog kolnika državne ceste D66 i D75 i rekonstrukcija postojeće državne ceste - dionica Veli Vrh - Pula, Etapa II - km 1+090.98 - km 1+890.09 - faza I (projekt: VIA PLAN, d.o.o., Varaždin), prosinac 2018.
Sustav za zaštitu od buke uz Slavonsku aveniju, paralelno s Ulicom Cvijete Zuzorić, Zagreb, lokacija: k.č. 5583/1, k.o. Trnje (SONUS, d.o.o. Zagreb), travanj 2019.
Sjeverna obilaznica grada Čakovca, lokacija zahvata u prostoru: k.o. Čakovec, k.o. Mihovljan, k.o. Pribislavec, k.o. Ivanovec (Projektni biro P45, d.o.o., Zagreb, travanj 2019.
Brza cesta DC12 - čvorište Vrbovec 2 (DC10)Bjelovar - Virovitica - GP Terezino Polje (granica Republike Mađarske), Dionica: Vrbovec 2 - Bjelovar, faza (dio građevine): 4.1. Trasa brze ceste od km 10+560.00 do km 15+700.00 - I. faza, lijevi kolnik brze ceste, lokacija: Zagrebačka županija (Općina Farkaševac) - k.o. Bolč, k.o. Farkaševac, k.o. Zvornik (Projektni biro P45, d.o.o., Zagreb), travanj 2019.
Brza cesta kroz Karlovac, Splitski pravac, dionica: Mostanje - Vukmanički Cerovac od km 1+700.00 do km 7+876.50, lokacija: čestice zemljišta u k.o.: Karlovac II, Gornje Mekušje, Kamensko, Turanj i Cerovac Vukmanički u Karlovačkoj županiji (Institut IGH, d.d. Zagreb), kolovoz 2019.
Zavod Za Graditeljsko Naslijeđe u ZaGreBu14
A. Braun, predstojnik
Luka Junjić, Marija Medoš, Tomislav Vidović, stručni suradnici
Projekti obnove povijesnih graðevina Glavni i izvedbeni projekt obnove i rekonstrucije obiteljske kuće u povijesnoj jezgri Poreča, 2018.2019.
Izvedbeni projekt obnove i rekonstrukcije samostana sv. Marije Magdalene, Porat, otok Krk, 2018.2019.
zAvod zA istrAživAnje, rAzvoj i inovAcije15
S. Filep, predstojnica
Kratkoročna financijska potpora istraživanjima Sveučilišta u Zagrebu znanstvena istRaživanja 2018.
Arhitektura novih prostora za kreativnost i inovacije (II. dio) - voditelj: B. Baletić, suradnici: K. Careva, R. Lisac, R. Vdović, M. Pap
Značaj industrije u kontekstu hrvatske moderne arhitekture (II. dio) - voditeljica: Z. Barišić Marenić, suradnici: M. Bertina, G. Aras-Gazić Urbana emanacija (II. dio) - voditeljica: B. Bojanić Obad Šćitaroci, suradnici: M. Obad Šćitaroci, A. Mrđa, T. Oberman, M. Rukavina, A. Sopina
Seizmičko pojačanje zidanih građevina pod zaštitom ugradnjom stolarije sa skrivenim metalnim okvirom (II. dio) - voditelj: J. Galić, suradnici: M. Haiman, B. Medić, N. Turčić, D. Andrić, L. Stepinac Razvojni potencijal javnog prostora gradova Hrvatske (II. dio) - voditelj: T. Jukić, suradnici: S. Pegan, F. Vukić, I. Podnar, J. Šarinić-Vukić, O. Čaldarević, K. Perkov, I. Kostešić
Korpus hrvatske arhitektonske i urbanističke baštine u europskom kontekstu (II. dio) - voditelj: Z. Karač, suradnici: M. Šimunić Buršić, Z. Sokol Gojnik, A. Žunić
Urbanistička obilježja suvremenog grada - voditelj: D. Krajnik, suradnici: I. Mlinar, L. Petrović Krajnik Znanstveni i teorijski koncepti 19. stoljeća u funkciji razvoja hrvatske moderne arhitekture (II. dio) - voditeljica: K. Šerman, suradnici: N. Jakšić, A. Braun, D. Bačić, I. Ekštajn
Inovativni modeli formiranja javnih prostora grada (II. dio) - voditelj: K. Šmit, suradnici: N. Lipovac, S. Gašparović
Kategorizacija i interpretacija vizualnog gradiva hrvatske moderne i suvremene arhitekture - voditelj: A. Uchytil, suradnici: A. Homadovski, V. Rister, M. Čavlović, M. Smode Cvitanović, H. Spudić
Određivanje modela referentnih zgrada javne namjene iz različitih razdoblja izgradnje u Hrvatskoj u svrhu energetske analize i obnove na gotovo nulaenergetsku razinu (nZEB) (II. dio) - voditelj: Z. Veršić, suradnici: A. Štulhofer, I. Muraj, M. Biluš, D. Mandić, S. Ostojić, D. Užarević, M. Binički Umjetnička istraživanja 2018. Diskurs individualnog stanovanja (II. dio) - voditeljica: I. Ergić, suradnici: L. Pleština, T. Jaklenec, T. Cvitanović
Mapiranje i programiranje lokacija za potrebe zdravstvenog turizma (II. dio) - voditeljica: S. Filep, suradnici: V. Mikić, J. Horvat, G. Žaja
Reafirmacija paviljona 28 Zagrebačkog velesajma (II. dio) - voditelj: M. Geng, suradnici: T.S. Franić, L. Prpić
Digitalni arhiv višestambenih zgrada (II. dio)voditelj: M. Jošić, suradnici: L. Korlaet, V. Kasun, N. Virag
Inovacije u arhitekturi i dizajnu (II. dio) - voditelj: Lj. Miščević, suradnici: Z. Kapetanović, S. Bencetić Komunikacijska tuba - primjena drvene konstrukcije (II. dio) - voditelj: I. Plavec, suradnici: M. Šneler, D. Mance
Pedagoška djelatnost prof. Zdenka Strižića (II. dio) - voditelj: B. Rajčić, suradnici: T. Galijašević, A. Delić, L. Modrčin
Moderna turistička arhitektura i njene performanse (II. dio) - voditelj: G. Rako, suradnici: A.M. Bakić, V. Bakić, I. Knez, D. Latin, Z. Protić, M. Mrduljaš Zagrebački interijeri (II. dio) - voditeljica: D. Vulin Ileković, suradnici: N. Cilinger, N. Borić
Učenje o boji za studente arhitekture (II. dio) - voditeljica: R. Waldgoni, suradnici: R. Pavlović, T. Hrastar
Doktorat umjetnosti u europskom akademskom kontekstu - arhitektura (II. dio) - voditelj: T. Žarnić, suradnici: S. Justić, M. Roth-Čerina
EU Projekti u provedbi
ERASMUS+
Exploring the Field of Interaction in Architectural Design Education (e-FIADE), voditeljica: M. RothČerina, 1.9.2016.-31.8.2019.
Implementation of knowledge on architecture, space and design with a contribution to architectural cultural heritage for vocational woodworking schools, voditeljica: M. Roth-Čerina, suradnici: I. Plavec, D. Andrić, 3.10.2018.-3.7.2020.
Healthy URBan Environment: Developing Higher Education in Architecture and Construction in Bosnia and Herzegovina (HURBE), voditeljica: V. Mikić, suradnici: S. Filep, Z. Veršić, A. Homadovski, K. Šmit, K. Ivanišin, M. Šimunić Buršić, I. Cvitković, 15.11.2018.-14.11.2021.
HORIZON 2020
DOIT - Entrepreneurial skills for young, HORIZON 2020, voditelj: R. Vdović, suradnici: B. Baletić, M. Roth-Čerina, M. Pap, K. Careva, A. Homadovski, 1.10.2017.-30.9.2020.
Productive Green Infrastructure for post-industrial urban regeneration (ProGIreg), voditelj: B. Baletić, suradnici: M. Jošić, R. Vdović, M. Haiman, lipanj 2018.-svibanj 2023.
STRUKTURNI FONDOVI - ESF Razvoj profesionalnih kompetencija za zelenu gradnju (CPD4GB), voditelji: B. Koružnjak, Z. Veršić, suradnici: T. Jukić, I. Cvitković, M. Binički, K. Perkov, 19.3.2018.-18.3.2020.
Edu4Games - Izrada standarda zanimanja i kvalifikacija te novih studijskih programa za područje dizajna i razvoja videoigara, voditelj: V. Kasap, suradnici: I. Kavurić Kireta, M. Juza, A. Mudnić, L. Perić, E. Flatz, 2019.-.2020.
URBAN EUROPE
Smart Urban Green: Governing conflicting perspectives on transformations in the urban rural continuum, Urban Europe, koordinator projekta: Prof. D. Loorbach, Dr. M. Hisschemoller; DRIFT Erasmus University Rotterdam, AF partner - voditeljica: B. Bojanić Obad Šćitaroci, suradnici: A. Sopina, A. Mrđa, T. Zaninović, siječanj 2017.-siječanj 2020.
priloZi
NaGrade
Nagrade i priznanja nastavnika
K. Ivanišin, L. Kabashi: Kuća Staka, Zagreb - Jabukovac: nominacija za godišnju nagradu za stambenu arhitekturu „Drago Galić” UHA
Z. Karač, A. Žunić: knjiga „Islamska arhitektura i umjetnost u Hrvatskoj - osmanska i suvremena baština” nagrada „Ranko Radović”, AF, Udruženje likovnih umetnika primenjenih umetnosti i dizajnera Srbije (ULUPUDS), Beograd godišnja nagrada „Radovan Ivančević”, Društvo povjesničara umjetnosti Hrvatske (DPUH), Zagreb nagrada Grada Zagreba nominacija za godišnju Državnu nagradu za znanost
M. RothČerina, T. Čerina: Osnovna škola u Popovači
- Godišnja nagrada Viktor Kovačić UHA
- Nominacija za Medalju komore
- Nominacija za nagradu Piranesi
- Nominacija za nagradu Mies van der Rohe
M. RothČerina, T. Čerina: Obiteljska kuća na Rabu
- Big See Award
A. Žunić: nagrada mladom znanstveniku „Vera Johanides” (za znanost), HATZ, Zagreb
Nagraðeni natječajni radovi nastavnika
M. Juza:
1. odabir, otvoreni poziv za dizajnera na projektu pod nazivom Centar oblikovanja svakodnevice (COS), koji Hrvatsko dizajnersko društvo provodi zajedno s partnerima, udrugom Bacači sjenki,
ULUPUH-om, Muzejom za umjetnost i obrt (MUO) te Gradom Zagrebom, prosinac 2018. Natječaji - sudjelovanje u ocjenjivačkom sudu
M. Juza:
članica stručnog žirija ispred HDDa, Cropak 2018., ocjenjivanje najbolje ambalaže na hrvatskom tržištu, Zagreb, svibanj 2018.*
članica stručnog žirija Studija dizajna, VIZIONAR 2019., žiriranje rješenja vizualnih identiteta projektnih zadataka za Zagrebačku banku, eStudent, 2019.
M. Obad Šćitaroci:
član Ocjenjivačkoga suda za godišnje nagrade HKA za 2018. godinu (odluka Upravnog odbora HKA)
L. Prpić:
članica Ocjenjivačkog suda javnog natječaja za izradu idejnog arhitektonsko-urbanističkog rješenja stambeno-poslovne građevine kneza Branimira - kneza Borne u Zagrebu, srpanj-studeni 2019.
G. Rako:
član Ocjenjivačkoga suda natječaja za idejno arh. rješenje Ekonomske škole Vukovar, srpanj-listopad 2018.
član Ocjenjivačkoga suda natječaja za izradu idejnog arh. rješenja stambeno-poslovnih građevina u Zagrebu, Tkalčićeva ulica 8589, Kožarska ulica 56-64, listopad 2018.-siječanj 2019.
član Ocjenjivačkoga suda projektnog natječaja za izradu idejnog arh.-urb. rješenja novog objekta Doma zdravlja Zagreb zapad - ambulanta Špansko, kolovoz-prosinac 2019.
član Ocjenjivačkoga suda natječaja za izradu idejnog arh.-urb. rješenja Putničkog terminala zračne luke Zadar, srpanj-prosinac 2019.
M. RothČerina: članica Ocjenjivačkoga suda natječaja za idejno arh. rješenje Ekonomske škole Vukovar, srpanj-listopad 2018.
M. RothČerina: članica Ocjenjivačkoga suda natječaja za idejno arh. rješenje Gradske knjižnice Paromlin, studeni-veljača 2019. Nagrade studenata arhitekture
Dobitnici Rektorove nagrade za ak. god. 2018./19. Nagrada za individualni znanstveni i umjetnički rad (jedan ili dva autora), tehničke znanosti: Katarina Nanjara: Disperzirani institut za krš Antonia Dajak: Bazenska dvorana Valkane Nagrada za timski znanstveni i umjetnički rad (tri od deset autora), umjetničko područje: Marko Blažević, Mia Dragičević, Sara Dobrijević, Rea Geštakovski, Marin Nižić: Projekt _LAND Nagrada za ‘veliki’ timski znanstveni i umjetnički rad (više od deset autora), umjetničko područje: Projekt: Kralj Ubu, Alfred Jarry - projekt scenskog dizajna za Praški kvadrijenale studenti AF: Matija Babić, Antonija Balić, Katarina Čičak, Ema Dunkić, Dunja Knežević, Nika Vojvoda, Nika Žagar studenti ADU: Nika Bokić, Martin Šatović, Marta Tutiš; studentica TTF: Ana Roko Svečana dodjela Rektorovih nagrada održana je na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, Kennedyjev trg 6, 3.7.2019. Nagrada Hrvatskog dizajnerskog društva u studentskoj sekciji, Izložba hrvatskog dizajna 1718 - Poligon - Platforma za multisenzorno učenje, 2018. studentica: Sara Pavleković Preis, mentor: S. Brčić, asistentica i komentorica: M. Juza, komentori: V. Kasap, I. Fabrio 1. nagrada na javno-pozivnom natječaju za vizualni identitet Predsjedanja Hrvatske Vijećem Europske Unije 2020. godine - EU2020HR, 2018. studentica: Iva Primorac, mentor: S. Brčić, komentorica: M. Juza
izložBe
Izložbe na AF
R. Pavlović:
Izložba: Roberta Pavlović, podest 3. kata, 7.17. 6.2019.
Izložbe
M. Juza:
Izložba umjetničkih radova profesora Škole primijenjene umjetnosti i dizajna Zagreb, grupna izložba, 136. godišnjica ŠPUDa, Izložbeni salon Izidor Kršnjavi, ŠPUD, Zagreb, prosinac 2017.-siječanj 2018.*
I. Tutek:
„Prikaz 25”, Galerija Modulor, Centar za kulturu Trešnjevka, Park Stara Trešnjevka 1, Zagreb, 20.2.2.3.2018.*
„Kompozicija i kompozicijski dijagrami u arhitekturi”, Galerija Modulor, Centar za kulturu Trešnjevka, Park Stara Trešnjevka 1, Zagreb, 22.11.14.12.2018.
A. Uchytil, M. Čavlović, kuratori i autori postava Izložba „Kratka autobiografija škole Arhitektonskog fakulteta: Sto godina izobrazbe arhitekata”, Hrvatski muzej arhitekture HAZU, 18.9.-18.10.2019. makete: Kabinet za modernu i suvremenu arhitekturu - Atlas arhitekture, u suradnji s H. Spudićem, N. Brlekom i M. Francuz; povjerenstvo za organizaciju izložbe: M. Obad Šćitaroci, A. Uchytil, A. Štulhofer, M. Čavlović, M. Smode Cvitanović Godišnja izložba ostvarenja hrvatskih arhitektica i arhitekata u 2018., Rijeka, ožujaktravanj 2019. K. Ivanišin, L. Kabashi: Kuća Staka, Zagreb - Jabukovac i stambeno naselje Zagreb - Jelenovac
R. Lisac, K. Careva: „Retrospektiva Akupunkture grada 2010.-2018.”, KKC Pixel, Koprivnica, 6.-19.11.2018.; DAZ, Zagreb, 20.11.2018.-15.2.2019.; Sveučilište sjever, Koprivnica, 30.5.-30.9.2019.
L. Nanuk, I. Mlinar:
„Zemlja 2.0 - Revitalizacija obuhvata istočnog kolodvora”, 53. Zagrebački salon, Pučko otvoreno učilište Zagreb, Zagreb, 4.-25.10.2018.
M. RothČerina, T. Čerina: Godišnja izložba ostvarenja hrvatskih arhitektica i arhitekata u 2018., Rijeka, ožujaktravanj 2019.
- Osnovna škola u Popovači
- Obiteljska kuća na Rabu
M. RothČerina, T. Čerina: Izložba „Piranesi Award 2018”, Oris Kuća arhitekture, Zagreb, 12.-28.2.2019. - Osnovna škola u Popovači Sudjelovanje na meðunarodnim izložbama
L. Prpić, selektorica izložbe 36. „Piranski dani arhitekture”, Piran, Slovenija, studeni-prosinac 2018. Godišnja međunarodna studentska izložba za Međunarodno studentsko priznanje Piranesi 2018 na kojoj sudjeluje 12 europskih arhitektonskih fakulteta (AA London, TU Wien, BME Budimpešta, TU Graz, FA Ljubljana, Maribor, Pescara, Solun, Spittal, Split, Trst, Zagreb) s po dva selektirana projekta. Za izložbu 2018. odabrani su:
Rudolf Martinović: Bazen Valkane u Puli, mentori: T. Žarnić, M. Bertina. Projekt je ušao u uži izbor za studentsko priznanje Piranesi 2018.
Marin Mišan: Uljara u Divšićima u Istri, mentor: T. Žarnić
K. Ivanišin: predsjednik stručnog žirija međunarodnog umjetničkog festivala „Vizura aperta - Napuštanje”, Janjina, 15.-20.8.2019.
M. Juza: Izložba hrvatskog dizajna 17/18, grupna izložba, MUO, Zagreb, listopad-studeni 2018.
M. Juza, B. Cesar i F. Pintarić: samostalna izložba „Organizam”, Potencijal umjetničke škole kao generatora obrazovanja budućnosti / The Potential of the Art School as a Generator of the Education of the Future, Galerija Izidor Kršnjavi, Zagreb, 8.-15.3.2019.
M. RothČerina, T. Čerina: 36. Piranski dani arhitekture, Piran, Slovenija, studeni-prosinac 2018. - Osnovna škola u Popovači Oblikovanje izložaba i muzejskih postava
P. Golušić, K. Ivanišin: postav izložbe „Tomislav Ivanišin: Divlje cvijeće / Wild Flowers”, Umjetnička galerija Dubrovnik, 16.3.-21.4.2019.
K. Ivanišin Kardum, K. Ivanišin, M. StipišićVuković: postav izložbe „Katarina Ivanišin Kardum: Ptice i planine / Birds and Mountains”, Galerija umjetnina Split, 5.-29.9.2019.
I. Mlinar: postav izložbe „Ljetna škola Ambientura”, Hrvatski muzej arhitekture HAZU, Zagreb, 11.-13.3.2019.
L. Prpić, S. Sorić, H. Spudić i suradnici: „AF100”, izložba recentnih studentskih radova povodom proslave Dana fakulteta i obilježavanja stogodišnjice Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu, Aula fakulteta, 17.4.2019.
M. Juza: „30 plakata za 30 godina Studija dizajna”, Galerija Studija dizajna, listopad 2019. voditelj projekta, kustos, dizajner postava (s B. Cesar i F. Pintarić), „Julio Radilović Jules #90”, Udruga bivših učenika Škole primijenjene umjetnosti i dizajna (UBU), Izložbeni salon Izidor Kršnjavi, Zagreb voditelj projekta, kustos, dizajner postava (s B. Cesar i F. Pintarić), Tolerancija / Tolerance Poster Show by Mirko Ilić, UBU, Izložbeni salon Izidor Kršnjavi i MSU Zagreb, Zagreb voditelj projekta, kustos, dizajner postava (s B. Cesar i F. Pintarić), Poljski plakat: Tijelo - Dydo Poster Collection, izbor plakata iz knjige Mirka Ilića i Stevena Hellera Head to Toe: The Nude in Graphic Design, UBU, Izložbeni salon Izidor Kršnjavi, Zagreb predstavljanje izložaba
L. Prpić: predstavljanje izložbe „Piranesi Award 2018”, Oris Kuća arhitekture, Zagreb, 12.2.2019.
M. Obad Šćitaroci: otvaranje izložbe „Umjetnički utjecaji Beča na arhitekturu Sofije krajem XIX. i početkom XX. stoljeća”, organizatori izložbe: Regionalni povijesni muzej Sofija, Nacionalna zajednica Bugara u RH i DAZ, knjižnica HAZU, 4.4.2019.
Izložbe studentskih radova
Katedra za arhitektonske konstrukcije i zgradarstvo Izložba studentskih radova Tehnički studio, ak. god. 2018./2019., nastavnički hodnik 2. kata, AF, lipanj 2018.
Katedra za urbanizam, prostorno planiranje i pejsažnu arhitekturu
Izložba studentskih radova kolegija perivojno oblikovanje 2019. / 100 godina Arhitektonskog fakulteta, Hrvatski muzej arhitekture HAZU, Zagreb, 20.27.3.2019.
postav: B. Bojanić Obad Šćitaroci, S. Gašparović, A. Sopina
studenti: Martin Bilić, Marko Blažević, Dora Bogut, Svebor Cvitešić, Ivan Ćilić, Ana Doljanin, Antonija Dudjak, Nikola Franić, Rea Geštakovski, Ela Gojanović, Naii Noami Mabel Greblo, Filip Ivaniček, Sanja Katavić, Ana Kereša, Niko Klasnić, Ena Katarina Kristić, Nikša Krizmanić, Lovro Markus, Marija
Milošević, Toma Murtić, Doris Mržljak, Katarina Nanjara, Josipa Patljak, Sanja Perić, Vedran Sanković, Andrea Stroligo, Dorotea Šarić, Antoaneta Štefec, Toni Vekarić, Petra Vlahek, Josip Vrdoljak
Izložba OK! - oglašivačke kampanje studenata dizajna, radovi studenata treće godine preddiplomskog Studija dizajna AF Sveučilišta u Zagrebu (2013.-2017.), Galerija Bernardo Bernardi, Pučko otvoreno učilište Zagreb, 13.-28.11.2018. voditelji projekta, postav, koncept i koordinacija: R. Kajp, M. Juza, T. Vlainić
Izložba „Piranesi Award 2018”, međunarodna arhitektonska izložba djela nominiranih za Nagradu Piranesi za 2018. godinu, ORIS Kuća arhitekture, 12.-28.2.2019., studenti: Rudolf Martinović: Bazen Valkane u Puli, mentori: T. Žarnić, M. Bertina
Marin Mišan: Uljara u Divšićima u Istri, mentor: T. Žarnić
Izložba „The Territory of the Archipelago (Pula 2050)”
Prva (među) izložba - analiza referentnih primjera, zagrebački studenti, Af Sveučilišta u Zagrebu, 3. kat, 16.4.2019.
voditelji: B. Bojanić Obad Šćitaroci, A. Mrđa, A. Žunić
studenti: Filip Ćiković, Ema Dunkić, Larisa Hajdarovac, Leon Husnjak, Ivana Marić, Vlatka Marković, Marija Matić, Rea Mihelko, Dijana Modrić, Luka Šen, Josipa Tomažetić, Katarina Vretenar
Izložba završnih radova, studenata AF Sveučilišta u Zagrebu, Urbanistička radionica 2, grupa: B. Bojanić Obad Šćitaroci, A. Mrđa, A. Žunić), studenata AF Sveučilišta u Ljubljani (Studio Maruša Zorec) i studenata ETH Zürich (Studio Tom Emerson), AF Sveučilišta u Zagrebu, 3. kat, 11.6.2019. voditelji AF: B. Bojanić Obad Šćitaroci, A. Mrđa, A. Žunić
studenti AF: Filip Ćiković, Ema Dunkić, Larisa Hajdarovac, Leon Husnjak, Ines Jakopanec, Ivana Marić, Vlatka Marković, Marija Matić, Rea Mihelko, Luka Šen, Josipa Tomažetić, Katarina Vretenar
Pićan 2016.2018., Arhitektonsko snimanje, istraživanje i prijedlozi revitalizacije
Radovi studenata Arhitektonskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Centar za nematerijalnu kulturu Istre, Pićan, 1.6.2019.
Autori: A. Braun, D. Bačić Izložba „30 plakata za 30 godina Studija dizajna”, Galerija Studija dizajna, Zagreb, listopad 2019. voditelji projekta, postav, koncept i koordinacija: R. Kajp, M. Juza, T. Vlainić Promocija struke
23. smotra Sveučilišta u Zagrebu, Studentski centar u Zagrebu, Savska 25, 22.-24.11.2018. B. Bojanić Obad Šćitaroci, S. Gašparović, A. Sopina: sudjelovanje u radijskoj emisiji Okrugli stol na HRT3 na temu o urbanom pejsažu, listopad 2018.
V. Duplančić: „Točka na A”, serijal o suvremenoj arhitekturi (12 epizoda, HRT1, 30.6.2019.-15.9.2019.)
Autor koncepcije serijala (sa: S. Sabljić i N. Škarić) i scenarist (s: A. Beroš, T. Bjažić, S. Sabljić i N. Škarić)
M. Juza:
Projekt i natječaj HRPRES2020, natječaj za oblikovanje vizualnog identiteta i slogana predsjedanja RH Vijećem EU 2020, ožujaksrpanj 2018.* Na poziv Ministarstva vanjskih i europskih poslova i Ministarstva kulture u suradnji s Hrvatskim dizajnerskim društvom sudionici: 2. godina preddiplomskog studija smjera VK, ak.god. 2017./18. mentori i koordinatori studenata: D. Milovčić, M. Juza, T. Vlainić, S. Brčić, N. Dogan, I. Doroghy
vodstvo kroz izložbu Boris Ljubičić: Jednina množine - simbol, znak, logo i brend, HDD Galerija, Zagreb, 6.2.2018.* vodstvo i razgovor za studente 2. i 3. godine preddiplomskog Studija dizajna - organizacija: M. Juza, D. Milovčić, T. Vlainić, suradnici: M. Golub, B. Ljubičić suradnica na Danima otvorenih vrata Studija dizajna, svibanj 2018.* Projekt Vizualni identitet konferencije „The TitoStalin Split - 70 Years After”', lipanj 2018.* sudionici: studenti 1. godine diplomskog studija smjera VK, naručitelj: Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu studenti-autori izabranog rada: Ena Begčević i Mikela Cvitanović; mentori i voditelji: S. Brčić, M. Juza
međuNarodNa suradNja
Gostovanja nastavnika na AF
Prof. dr.sc. Estefanía López-Salas, u sklopu Erasmus+ Teaching Mobility, Department of Architectural Design, Urban Planning and Composition, University of A Coruña, 19.-23.11.2018.
predavanje „Contemporary Landscape Architecture in Galicia” u sklopu kolegija Suvremena pejsažna arhitektura, 318, 19.11.2018. sudjelovanje u vježbovnim kolegijima Radionica 3 - Pejsažna arhitektura, 427, 19.11.2018.; Urbanistička radionica 1, 420, 20.11.2019.; Perivojna arhitektura, 316f, 21.11.2019.
Prof. dr.sc. Michela Barosio, Politenico di Torino, Erasmus+ Teaching Mobility
Sudjelovanje na radionici Sustainable Tourism, 13.-19.7.2019.
Prof. dr.sc. Riva Lava, National Technical University of Athens, Erasmus+ Staff Mobility Razvoj projektnih aktivnosti, 27.-31.8.2019. Fosco Lucarelli, EPFL Lausanne, Radionica The Embodied Memory, 23.-27.10. 2018., Radionica AFSC
Prof. dr.sc. Maurizio Merrigi, Politecnico di Milano, Erasmus+ Teaching Mobility
Predavanje A Russian Avantgarde Legacy in the Architectural School of Politecnico di Milano, 21.2. 2019.
Predstavljanje diplomskog studija, sudionik na prezentacijama diplomskih radova grupa Roth-Čerina, 21.2.2019.
Prof. dr.sc. Harriet Harriss, Royal College of Art Doctoral Research by Design at the RCA, 18.12. 2019.
Gostovanja nastavnika na SD
Dr. Karolina Jakaitė, Vilnius Academy of Arts, Postdoctoral Fellow in Design Research: „Lithuania: Land of Design?!”, Frankopanska 12.-7.11.2018. Meðunarodna suradnja u okviru europskog programa Erasmus+16
31 sklopljenih bilateralnih i unilateralnih Erasmus+ sporazuma AF s europskim sveučilištima: Technische Universität Graz, Graz, Austrija Kunstuniversitaet Linz, Linz, Austrija Technische Universität Wien, Beč, Austrija
Universitet Po Architectura, Stroitelstvo i Geodesia, Sofia, Sofija, Bugarska
Vysoké Ucení Technické v Brne - Arhitektura, Češka Republika
École Nationale Supérieure d’Architecture de Paris-la-Villette, Pariz, Francuska
École Nationale Supérieure d’Architecture ParisVal de Seine, Pariz, Francuska
Università di Camerino, Camerino, Italija
Università degli Studi „G. d’Annunzio”, Chieti, Italija
Politecnico di Milano, Milano, Italija
Sapienza - Universita’ di Roma, Facoltà di Architettura, Rim, Italija
Politecnico Di Torino, Torino, Italija
Università IUAV di Venezia, Venecija, Italija
Szent István Egyetem, Budimpešta, Mađarska
Technical University of Delft, Faculty of Architecture and the Built Environment, Delft, Nizozemska
Fontys University of Applied Sciences, Fontys School of Fine and Performing Arts, Academy of Architecture and Urbanism, Eindhoven, Nizozemska
Technische Universität Carolo-Wilhelmina Braunschweig, Braunschweig, Njemačka
Technische Universität München, München, Njemačka
Hochschule Darmstadt, Department of Architecture, Darmstadt, Njemačka
Rzeszów University of Technology, Rzeszów, Poljska University of Ecology and Management, Varšava, Poljska
Universidade de Lisboa, Faculty of Architecture, Lisabon, Portugal
Univerza v Ljubljani, Fakulteta za arhitekturo, Ljubljana, Slovenija
Univerza v Ljubljani, Fakultet građevinarstva i geodezije, Ljubljana, Slovenija
University of Maribor, Faculty of Civil Engineering, Transportation Engineering and Architecture, Maribor, Slovenija
Universidad Politécnica de Madrid, Escuela Tecnica Superior de Arquitectura de Madrid, Madrid, Španjolska
Universidad Del País Vasco / Euskal Herriko Unibertsitatea (UPV/EHU), Bilbao, Španjolska Universidade da Coruña, A Coruña Coruna, Španjolska
TOBB University of Economics and Technology, Ankara, Turska
Namik Kemal University, Tekirdag, Turska University of Strathclyde, Glasgow, Glasgow, UK studenti sa stranih sveučilišta koji su studirali na AF:
Teresita de Jesús Avila Zapata (Universidad de Guadalajara, Jalisco, Meksiko)
Ina Ćorić (Technische Universität Graz, Graz, Austria)
Nazlı Ebru Mutlu (TOBB University of Economics and Technology, Ankara, Turska)
Lea Fleury (Ecole Nationale Supérieure d’Architecture de Paris la Villette, Pariz, Francuska)
Maddalen Goñi Olaetxea (Escuela Técnica Superior de Arquitectura, San Sebastián Bilbao, Spain)
Aline Hilgemberg da Costa (Universidade Federal do Paraná (UFPR), Paraná, Brazil)
Tamara Németh (Univerza v Ljubljani, Fakulteta za arhitekturo, Ljubljana, Slovenia)
Martina Oravcová (Vysoké Ucení Technické v Brne, Brno, Češka Republika)
Hugo Miguel Brito Peres (Faculdade de Arquitetura da Universidade de Lisboa, Lisboa, Portugal)
Mirela Purim (Universidade Federal do Paraná, Paraná, Brazil, Paraná, Brazil)
Karen Anaiss Ramírez López (Universidad de Guadalajara, Guadalajara, Jalisco, Mexico)
Natali Remus (Universidade Federal do Paraná (UFPR), Paraná, Brazil)
Pui Ching Wong (Politecnico di Milano, Milano, Italija)
Karim Zouakia (Ecole Nationale Supérieure d’Architecture de Paris la Villette, Pariz, Francuska)
studenti AF koji su studirali na stranim sveučilištima:
Tihana Bosnar (Technische Universität München, München, Germany)
Tin Kovač (Technische Universität München, München, Germany)
Dominik Lovrečić (Universidade de Lisboa, Lisboa, Portugal)
Kristijan Mamić (Universidade de Lisboa, Lisboa, Portugal)
Sara Matošević (Politecnico di Milano, Milano, Italy)
Lucija Sekula (Politecnico di Milano, Milano, Italy)
Luka Uchytil (Ecole Nationale Supérieure d’Architecture de Paris-La-Villette, Paris, France)
stručna praksa studenata: Sara Blekić (OMA - Office for Metropolitan Architecture, Rotterdam, Nizozemska)
Lara Brmbolić (MAP architects, Copenhagen, Danska)
Andrea Čeko (HOH Architecten, Amsterdam, Nizozemska)
Lana Dunda_lk (LIN Architekten Urbanisten, Berlin, Njemačka)
Ivana Đurđević (Import.Export Architecture, Antwerpen, Belgija)
Petra Ferenčić (KENK Architecten BV, Amsterdam, Nizozemska)
Tamara Janjić (COBE Architects, Kopenhagen, Danska)
Lucija Lukić (Anarchlab Arquitectura Lda, Porto, Portugal)
Dorotea Mandić (Gabu Heindl Architektur, Beč, Austrija)
Marija Mihaljević (GAFPA bureau voor architectuur en stedenbouw bvba, Gent, Belgija)
Paula Dagmar Petrović (United Architektur, Berlin, Njemačka)
Valentina Rade (Next architects, Amsterdam, Nizozemska)
Vedrana Radović (MARS Gesselschaft von Architekten mbH, Berlin, Njemačka)
Ante Surić (De Architekten Cie., Amsterdam, Nizozemska)
Karla Vučić (Moke Architecten BV, Amsterdam, Nizozemska)
Filip Vusić (Van Ommeren architecten, Amsterdam, Nizozemska)
Klara Zubac (BurtonHamfelt Urban Architecture, Amsterdam, Nizozemska)
M. Rukavina:
Universidad Complutense de Madrid, Madrid, Španjolska, 4.-8.3.2019.
Znanstvenostručna usavršavanja nastavnika na inozemnim institucijama
K. Careva:
članica ULG grupe URBACT projekta „Urban regeneration mix”, vodeći partner: Łódź, Poljska, partneri: Baena, Španjolska; Birmingham, Velika Britanija; Zagreb, Hrvatska; Braga, Portugal; Bologna, Italija; Toulouse, Francuska
Meðunarodne razmjene i projekti
B. Bojanić Obad Šćitaroci, A. Mrða, A. Žunić: Urbanistička radionica 1 i Urbanistička radionica 2 / parallel workshop „The Territory of the Archipelago (Pula 2050)”, zimski i ljetni semestar, voditelji AF: B. Bojanić Obad Šćitaroci, A. Mrđa, A. ŽunićETH Zürich, voditelj ETH: T. Emerson
M. Juza: posjet studenata s FH Joaneum iz Graza Studiju dizajna, travanj 2018.* nastavnici sa SD: V. Kasap, I. Kavurić Kireta, I. Doroghy, A. Mudnić, M. Juza; organizacija: V. Kasap i M. Juza studenti SD: Ena Begčević, Mikela Cvitanović, Ljubica Golubić posjet nastavnika s Akademije lijepih umjetnosti i dizajna u Bratislavi Studiju dizajna, organizacija: M. Juza, rujan 2018.* međunarodna konferencija 6. (Grafički) Dizajner: Autor ili univerzalni vojnik, sudjelovanje 35
studenata preddiplomskog i diplomskog Studija dizajna na konferenciji i radionicama koordinatorica ispred Studija dizajna Beograd, 28.-31.3.2018.*
N. Lipovac: pozvano predavanje na temu važnosti zakonodavstva u urbanističkom i prostornom planiranju povodom 22 godine postojanja fakulteta, Arhitektonsko-građevinski fakultet, Univerzitet u Banja Luci, BiH, 11.12.2018.
„Global Faculty Week”: predavanja, urbanistička radionica i okrugli stol na temu urbanističkog planiranja Tecnologico de Monterrey, Tecnologico de Monterrey, Queretarro, Mexico, 25.2.-1.3.2019. predavanja na 1. i 2. godini na temu važnosti urbanističkog planiranja, Politehnika, Univerzitet Donja Gorica, Crna Gora. ožujak i travanj 2019. gostujuće predavanje na temu važnosti jednoznačnosti stručnih pojmova u Urbanističkom planiranju i očuvanju kulturne baštine (English-Croatian Professional Glossaries), Doe Library, University of California, Berkeley, USA, 27.-28.9.2019.
L. Prpić: međunarodna konferencija „36th International Architectural Conference Piran Days of Architecture”, tema konferencije: „Architecture is culture”, Piran, Slovenija, 17.11.2018.
M. RothČerina: Recenzentica i moderatorica sesija na znanstvenoj konferenciji „The Practice of Teaching - The Teaching of Practice”, Universiteit Antwerpen, 28.-30.6.2019.
Z. Veršić: pozvano predavanje „Akustički zahtjevi prostora školskih zgrada” u sklopu kolegija Projektovanje 6, AF Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo, BIH, 16.5.2019. predstavljanje AF Sveučilišta u Zagrebu na „kick-off meetingu” projekta Healthy URBan Environment: Developing Higher Education in Architecture and Construction in Bosnia and Herzegovina / HURBE, Erasmus+, Sapienza University of Rome, Rim, Italija, 11.-13.2.2019. studijsko putovanje u Beč sa studentima u sklopu projekta Razvoj profesionalnih kompetencija za zelenu gradnju (CPD4GB), projekt sufinancira EU iz Europskog socijalnog fonda, koordinator projekta: Hrvatski inženjerski savez (HIS), 17.5.2019. nastavnici: B. Koružnjak, T. Jukić, Z. Veršić, K. Perkov, Ž. Pavlović, I. Cvitković studenti: M. Matić, D. Halajko, L. Nanuk, B. Žganec, M. Tomić, F. Perić, R. Mihelko, F. Bošnjaković
javNa djelatNost i FuNkcije NastavNika iZvaN aF
Sudjelovanje na drugim fakultetima
Sveučilišta u Zagrebu
Agronomski fakultet, preddiplomski studij, smjer „Krajobrazna arhitektura”: R. Waldgoni: kolegij „Crtanje I”, 1. godina, I. sem., satnica 8+48+8; nastavu izvode: R. Waldgoni, R. Pavlović
R. Waldgoni: kolegij „Crtanje II”, 1. godina, II. sem., satnica 8+48+4; nastavu izvode: A. M. Bakić, I. Tutek
R. Waldgoni: kolegij „Likovna analiza i plastično oblikovanje”, 2. godina, III. sem., satnica 8+48+8; nastavu izvode: R. Waldgoni, R. Pavlović
Akademija likovnih umjetnosti, smjer „Kiparstvo”: R. Waldgoni: kolegij „Arhitektura spomenika”, 4. godina, VII. sem., satnica 30+0
R. Waldgoni: kolegij „Arhitektura spomenika”, 4. godina, VIII. sem., satnica 30+0
I. Mlinar, gostujući voditelj i predavač: Prostor slobode, Oblikovna likovna radionica Plemenitaš 2019., voditeljice: prof.art. Ines Krasić, prof.art.
Mirjana Vodopija, asist. Iva Ćurić, 6.-14.7.2019., Plemenitaš 21, Plemenitaš
Fakultet elektrotehnike i računarstva, preddiplomski studij: F. Vukić: kolegij „Osnovna načela dizajna”, 1. godina, II. sem., satnica 1+1; nastavu izvode: F. Vukić, I. Kostešić
Filozofski fakultet, preddiplomski studij: Odsjek za hungarologiju, turkologiju i judaistiku, Katedra za judaistiku i Katedra za turkologiju
Z. Karač: izborni kolegij „Židovska arhitektura i umjetnost”, zimski sem., satnica 30+0
Z. Karač: izborni kolegij „Islamska arhitektura i umjetnost”, ljetni sem., satnica 30+0
Odsjek za hungarologiju, turkologiju i judaistiku, Katedra za hungarologiju:
M. Obad Šćitaroci: izborni kolegij „Mađarska arhitektura i urbanizam 19. stoljeća”, nastavu izvodi: B. Dundović
Šumarski fakultet: preddiplomski studij, smjer „Urbano šumarstvo, zaštita prirode i okoliša”: M. Obad Šćitaroci: kolegij „Povijest perivojne arhitekture”, 1. godina, I. sem., satnica 15+30; nastavu izvode: M. Obad Šćitaroci, M. Rukavina, A. Sopina
I. Mlinar: kolegij „Uvod u urbanizam”, 1. godina, II. sem., satnica 15+15
S. Justić: kolegij „Kultura vizualne misli”, 1. godina, II. sem., satnica 0+30; nastavu izvode: S. Justić, A.M. Bakić, I. Tutek, R. Pavlović
D. Krajnik: kolegij „Pejsažno oblikovanje i planiranje”, 2. godina, III. sem., satnica 15+15
L. Petrović Krajnik: kolegij „Uvod u prostorno planiranje”, 3. godina, VI. sem., satnica 15+30
B. Baletić: kolegij „Računalno oblikovanje parkovnih prostora”, 1. godina, I. sem., satnica 15+30+8 (terenske vježbe); nastavu izvode: K. Careva, R. Lisac Učiteljski fakultet: Integrirani preddiplomski i diplomski učiteljski studij s engleskim jezikom
J. Parizoska: kolegij „Jezične vježbe engleskog jezika 1”, 1. godina, I. sem., satnica 0+0+30
J. Parizoska: kolegij „Jezične vježbe engleskog jezika 2”, 1. godina, II. sem., satnica 0+0+45
J. Parizoska: kolegij „Primijenjena lingvistika u engleskom jeziku 1”, 5. godina, IX. sem., satnica 30+0
J. Parizoska: kolegij „Primijenjena lingvistika u engleskom jeziku 2”, 5. godina, X. sem., satnica 15+30
- FRKA i Alumni na Studiju dizajna, projektna suradnja SD - ADU - Alumni SD, 2019. voditelji projekta: M. Juza, R. Kajp, T. Vlainić suradnici ADU: Duje Klisović, Josip Martinović, Nikša Modrić, Lada Brnetić, Antonio Grozdanoski, Ida Klemenčić, Laura Pribanić, Jelena Blagović
M. Juza: Edu4Games, projekt izrade standarda zanimanja i kvalifikacija te novih studijskih programa za područje dizajna i razvoja videoigara, ADU Zagreb, 2019.
Sudjelovanje na drugim fakultetima
Studij Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Građevinski fakultet Sveučilišta u Osijeku, preddiplomski sveučilišni studij Arhitektura i urbanizam
I. Ergić: kolegij „Stambene zgrade 1”, 2. godina, III. sem., satnica 30+45, nastavu izvode: I. Ergić, L. Korlaet
L. Korlaet: kolegij „Stambene zgrade 2”, 2. godina, IV. sem., satnica 30+45, nastavu izvode: M. Jošić, L. Korlaet
A. Homadovski: kolegij „Suvremena svjetska arhitektura 20. st.”, 3. godina, V. sem., satnica 60+0
V. Mikić: kolegij „Poslovne zgrade”, 3. godina, V. sem., satnica 30+15
J. Horvat: kolegij „Urbanizam 3”, 3. godina, satnica 30+0
- Građevinski fakultet Sveučilišta u Mostaru, preddiplomski studij Arhitektura i urbanizam
V. Rister: kolegij „Arhitektonsko projektiranje 1”, 1. godina, 1. sem., satnica 15+90, nastavu izvode: V. Rister, P. Ćeškić, I. Martinis P. Mišković: kolegij „Arhitektonsko projektiranje 2”, 1. godina, 2. sem., satnica 15+90, nastavu izvode: V. Rister, P. Ćeškić, I. Martinis
I. Ergić: kolegij „Stambene zgrade 1”, 2. godina, 1. sem., satnica 30+75, nastavu izvode: I. Ergić, L. Korlaet, L. Modrčin, B. Rajčić, L. Pelivan, B. Soldo, A. Đerek
M. Jošić: kolegij „Stambene zgrade 2”, 2. godina, 2. sem., satnica 30+75, nastavu izvode: M. Jošić, L. Pelivan, L. Modrčin, Lj. Miščević, B. Rajčić, B. Soldo, A. Đerek
Hrvatsko katoličko sveučilište
M. Juza: Kvalifikacija za rad u odgojno-obrazovnoj ustanovi, Hrvatsko katoličko sveučilište - Program za stjecanje kompetencija nastavnika (60 ECTS bodova), završen 2019.
Studij Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Građevinski fakultet Sveučilišta u Osijeku, preddiplomski sveučilišni studij Arhitektura i urbanizam
V. Rister, M. RothČerina: Zgrade društvenog standarda (dječji vrtići i zgrade za visoko obrazovanje)
Fakulteta za arhitekturo u Ljubljani
M. RothČerina: članica komisije za ocjenu teme doktorske disertacije
INSA Strasbourg
M. RothČerina: gost kritičar završnog studija „Heterotopies Climatique”
Građevinski fakultet Sveuečilišta u Mostaru, preddiplomski studij Arhitektura i urbanizam
M. RothČerina: gost kritičar na završnoj prezentaciji studenata prve godine, grupa Mišković Članstva nastavnika
R. Lisac, K. Careva: delegati skupštine UHA-e
* Dopuna podataka za prošlogodišnju kroniku 2017./18.
1 Kronika je ostvarena na temelju skupljenih podataka mjerodavnih osoba, zapisnika Fakultetskog vijeća i ankete nastavnika. Podaci koji nedostaju nisu predani uredništvu.
2 Podaci: Lj. Loina-Hohnjec (AF), S. Bušić (SD)
3 Podaci: S. Kustić
4 Podaci: N. Šerbula (AF), S. Bušić (SD)
5 Podaci: N. Šerbula, Lj. Loina-Hohnjec
6 Podaci: S. Bušić
7 Podaci: Izvještaji voditelja
8 Podaci: P. Šimetin
9 Podaci: M. Rukavina
10 Podaci: Izvještaji nastavnika
11 Podaci: N. Mlinar
12 Podaci: J. Horvat
13 Podaci: Z. Veršić
14 Podaci: A. Braun
15 Podaci: I. Cvitković
16 Podaci: Z. Barišić Marenić
B. Bojanić Obad Šćitaroci:
članica znanstvenog vijeća REDI (Reducing Risks of Natural Disaster), Italija, 11.3.2019.
članica znanstvenog vijeća za turizam i prostor HAZU, voditelj: akademik Nikola Bašić, Zagreb, rujan 2019.
M. Juza:
članica Savjeta ISO - Izložbeni salon Izidor Kršnjavi, od 2015. do danas članica Udruge bivših učenika ŠPUD-a Zagreb (UBU), od 2009., dopredsjednica od 2017. do danas
članica Sintomenta - Udruge za multimedijalnu umjetnost i afirmaciju kulture, od 2007. do danas
članica Hrvatskog dizajnerskog društva (HDD), od 2006. do danas
I. Kavurić Kireta: članica radne skupine na projektu Edu4Games (izrada standarda zanimanja i kvalifikacija te novih studijskih programa i programa cjeloživotnog učenja za područje dizajna i razvoja videoigara)
J. Parizoska: članica Vijeća društveno-humanističkog područja Sveučilišta u Zagrebu (ostale sastavnice)
L. Prpić: zamjenica člana Stručnog povjerenstva za priznavanje prava samostalnih umjetnika (područje: Arhitektura) Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika. Imenovana u drugom četverogodišnjem mandatu (do 2022.)
G. Rako: član Odbora za dodjelu nagrade Vladimir Nazor i predsjednik Komisije za arhitekturu i urbanizam, 2018.-2019.
M. RothČerina: članica predsjedništva European Association for Architectural Education, 2018.2021.
M. RothČerina: delegat Udruženja hrvatskih arhitekata
Z. Veršić: član Prosudbenog povjerenstva kandidata za WorldSkills Croatia (natjecanje učenika strukovnih škola u sklopu ESF projekta „Promocija učeničkih kompetencija i strukovnog obrazovanja kroz strukovna natjecanja i smotre”) iz reda nastavnog
osoblja visokih učilišta za Sektor Graditeljstvo i geodezija, podsektor: Graditeljstvo, disciplina: Arhitektonske tehnologije (2019.), Zagreb, 26.-28. 3.2019.
član radne skupine za podršku i praćenje procesa razvoja sektorskih i strukovnih kurikuluma u sklopu ESF-ova projekta „Modernizacija sustava strukovnog obrazovanja i osposobljavanja”, član podsektorske radne skupine iz reda nastavnika visokih učilišta za podsektor Graditeljstvo (sektor Graditeljstvo i geodezija), Agencija za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih, 2019.-2020.
kratIce:
AF - Arhitektonski fakultet
ADU - Akademija dramske umjetnosti
BiH - Bosna i Hercegovina
DAZ - Društvo arhitekata Zagreba
ETH - Eidgenössische Technische Hochschule
EU - Europska Unija
FGAG - Fakultet građevinarstva, arhitekture i geodezije u Splitu
GF - Građevinski fakultet
HATZ - Akademija tehničkih znanosti Hrvatske
HAZU - Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti
HKA - Hrvatska komora arhitekata
HKIG - Hrvatska komora inženjera građevinarstva
HRT - Hrvatska radiotelevizija
MSU - Muzej suvremene umjetnosti
MUO - Muzej za umjetnost i obrt
RH - Republika Hrvatska
SD - Studij dizajna
ŠPUD - Škola primijenjene umjetnosti i dizajna Zagreb
UHA - Udruženje hrvatskih arhitekata
TTF - Tekstilno-tehnološki fakultet
TU - Technische Universität / Tehničko sveučilište
Sažetci doktorskih disertacija i magistarskih radova obranjenih na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu u akad. god. 2018./19.
Summaries of doctoral dissertations and master’s theses defended at the Faculty of Architecture, University of Zagreb in acad. year 2018/19.
Dubravko Bačić [13.12.2018.] Morana Pap [14.3.2019.]
Marija Premužić Ančić [24.7.2019.] Filip Šrajer [24.9.2019.] Željka Jurković [30.9.2019.] Alan Kostrenčić [30.9.2019.]
Dubravko Bačić
Doktorska disertacija [sažetak]
Doctoral Dissertation [Summary]
This PhD thesis explores contemporary models of architectural education, their historical evolution, the present state, and future tendencies within the European academic and professional architectural context. The purpose of the research was to explore and critically examine the development of institutional architectural education, and, moreover, to identify those conceptual and organizational features that have fundamentally influenced the evolution of organized and structured architectural learning. Architectural education is organized through particular educational models inherent to the discipline proper. These models have gradually evolved and have been transformed over the centuries, but have persistently preserved much of their deep inherent logic and purpose, regardless of any particular epistemological and/or architectural content.
Architectural educational models are identified and classified according to several criteria. Historically and chronologically, the models have evolved in the following phases: 1) pre-professional (until the 15th century), 2) pre-institutional (15th to the 17th century), 3) proto-institutional (18th century), 4) institutional (from the end of the 18th century / beginning of the 19th century to date).
Contemporary European architectural education is examined with regards to three main aspects: educational content, regulatory aspects and organizational modes of instruction. Since 2000, the European educational landscape has been strongly influenced by the on-going Bologna Process with the aim to reform the European higher education. The goal of the process is to ensure comparability in the standards and quality of higher-education qualifications. Schools of architecture in the EU have broadly adapted to or are in the process of aligning with the Bologna Process requirements (three-level education, ECTS credits, quality assurance). However, the existing multiplicity of educational paths and particular approaches to architectural education invariably results in extremely complex situation with diverging educational profiles and particular characteristics in different geographic and cultural environments across Europe.
There are approximately 335 accredited architectural schools in the EU, even more if the entire European continent is to be included. These schools offer various types of architectural programs, either at undergraduate, graduate or postgraduate level (specialized Master’s or doctoral degrees). Approximately 60% of the total number of architecture schools is located in the EU countries with the largest numbers of registered architects, both in absolute terms and in relation to their population size. Examined from a historical perspective, the contemporary (European) architectural education is deeply influenced by its accumulated syncretic traditions. The current tendencies identified in the European architectural schools can broadly be grouped in several areas: the on-going administrative, organizational and content-wise adaptation to the Bologna Process objectives; increased internationalization of schools; the growth of research-oriented policies and activities; ever-growing interdisciplinary approaches; piecemeal professionalization of curriculum and specialization tendencies; strong adherence to artistic type of creative education; and fostering the widening of scope of professional services (teaching and stimulating ‘alternative’ modes of practicing architecture).
The future of architectural education will greatly depend on the ability of the discipline to absorb the new techniques and technologies. As evident from the research of historical development, formal and organizational aspects of institutional architectural education have undoubtedly displayed a high level of organizational inertia: the methods of teaching and instruction gradually evolved while the educational content changed at a quicker pace. This conclusion would, in turn, suggest that over the centuries the architectural discipline has developed its own educational mechanisms. With respect to future challenges, the robustness and inherent deep logic of architectural education will undoubtedly remain its most important feature for the times ahead.
[Translated by the author]
Autor: Dubravko Bačić, dipl.ing.arh., MDes [1977., Dubrovnik] Harvard University Graduate School of Design, 2007. Sveučilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet
Mentor: red.prof. dr.sc. Bojan Baletić Znanstveno područje: Tehničke znanosti Znanstveno polje: Arhitektura i urbanizam
Podatci o disertaciji: 328 stranica, 3 tablice, 110 slika, 369 bilješki, 138 bibliografskih jedinica, internetski izvori, izvori ilustracija, sažetci HR i ENGL, prilozi, životopis autora [ukupno 11 poglavlja s 42 sekundarna potpoglavlja]
Proceduralni podatci:
Prijava teme: lipanj 2010. Povjerenstvo za ocjenu teme i predlaganje mentora: - imenovano: sjednica Vijeća DS, 16.6.2010. akademik Velimir Neidhardt
prof. dr.sc. Dražen Juračić
prof. dr.sc. Bojan Baletić
doc. dr.sc. Karin Šerman prof. dr.sc. Zlatko Jurić
Prihvat teme, imenovanje mentora: 422. sjednica FV, 19.10.2010.
Odluka Senata: 5. izvanredna sjednica, 7.12.2010. Izvješće mentora: 525. sjednica FV, 24.4.2018. Povjerenstvo za ocjenu disertacije:
- imenovano: 525. sjednica FV, 24.4.2018. prof. dr.sc. Karin Šerman prof. dr.sc. Dražen Juračić dr.sc. Darovan Tušek
Povjerenstvo za obranu disertacije: - imenovano: 528. sjednica FV, 17.7.2018. u istom sastavu kao i Povjerenstvo za ocjenu
Obrana: 13.12.2018.
Promocija: 4.5.2019.
Tema rada su modeli arhitektonske visokoškolske naobrazbe u europskom akademskom i stručnom kontekstu. U radu je potvrđena hipoteza o obrazovnom sustavu razvijenom na vlastitim, arhitektonskoj disciplini inherentnim edukacijskim modelima koji kontinuirano evoluiraju i postupno se transformiraju, ali ustrajno perzistiraju u višestoljetnim ciklusima, često neovisno o njihovom epistemološkom sadržaju. Svi suvremeni modeli dinamični su amalgami koji se temelje na globalno dostupnom korpusu kodificiranoga arhitektonskoga znanja te na stjecanju kreativnih vještina i primjenjivog stručnog znanja. Njihova unutrašnja logika i robusnost bitan su element budućnosti institucionalnoga arhitektonskoga obrazovanja.
Morana Pap
Doktorska disertacija [sažetak]
Doctoral Dissertation [Summary]
Doctoral dissertation entitled “Spatial and Functional Model of Student Residences in the Context of University Campus” studies the development of new (future) student housing - new student residence model on university campus from the architectural point of view. The research is triggered by: 1. changes in lifestyle that lead to change in the use of housing unit - student room, and in the use of building - student residence; 2. sustainable university campus planning and 3. technological developments. The goal of the research is to set up a new spatial and functional model of student residence within the university campus by using and complementing the Living Laboratory principles. Therefore, the dissertation tries to offer / to develop a solution (student residence model) for the question on what kind of student housing is the appropriate for the future due to the fact of ever-changing “society landscape”. The need for this kind of research is based on the analysis of conditions and problems of student housing development in Croatia and also in the world (mostly in Europe and in the USA). Previous and current research about student housing, as well as various discussions on this subject are also taken into consideration. This research is based on the theoretical overview of scientific and professional literature and documents/projects in the field of student housing and campus planning, as well as related topics of interest to the research.
The first, introductionary, chapter presents starting points of conducted research which are as follows: explanation of the research topic, determination of the research problem(s), setting up the goals and hypotheses, presentation of materials, methodology and research plan, and inducement of expected scientific contribution. Second chapter points at the level of exploration of the topic. Relevant international and national literature on student housing has been viewed and systematized. Studies focusing on the topic of student housing can generally be divided according to topics: university campuses, student residences, living conditions and lifestyle of the student population. Chapter Three provides a historical overview, student housing development in the context of university and
campus development. The purpose of this chapter is to provide an overview of the development of education, university, university campus and student housing. The main research tool - database with the foreign and domestic examples of student residences is described in the fourth chapter. The database is created as a Timemap and it contains 150 examples of student residences in total. The fifth chapter is showing the assumptions for student housing development. The assumptions are divided into three groups: 1. related to the users (new generation of students), 2. related to the building (student residence) and 3. related to the Living Lab. The purpose of this research part (wider context) is to help to put forward the right questions. The sixth chapter provides an overview of contemporary housing forms of student housing. The historical development of student housing shows how the social context changed and how it influenced the factors and attributes of student housing in certain time periods. The proposal of a new spatial and functional model of student residence (main goal and result) is offered in the seventh chapter. The proposed theoretical model, is user-oriented and represents a challenge to future sustainable lifestyle. Design principles for the new generation of student residence follow the proposed theoretical model. The principles are derived from the developed spatial-functional schemes and characteristics of the proposed theoretical model. Design principle matrix is not final and that it serves to encourage discussion and further research. Chapter eight (discussion) presents a review of hypothesis (4), goals (2: primary and secondary), results (2 groups: main and side) and contribution of the research (3 groups: scientific, professional, educational). Specific cumulative conclusions of the conducted research are presented in the final chapter. The vision for universities (campuses/cities) should be to attract and retain the brightest young minds, and for them to lead the way to social and economic success in return. Major element / major actor in this process can be the new student residence.
[Translated by the author]
Autorica: Morana Pap, dipl.ing.arh. [1984., Zagreb] Sveučilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet
Mentor: prof. dr.sc. Bojan Baletić Znanstveno područje: Tehničke znanosti Znanstveno polje: Arhitektura i urbanizam
Podatci o disertaciji: 262 stranice [177 stranica rada + 85 stranica priloga], 13 tablica, 72 slike, 103 bilješke, 463 bibliografske jedinice, arhivski izvori, internetski izvori, izvori tablica i slika, prilozi, kraći i prošireni sažetci HR i ENGL, zahvale, životopis autorice i mentora, dodatak - baza primjera i pojmovnik [ukupno 9 poglavlja s 44 sekundarna i 18 tercijarna potpoglavlja]
Proceduralni podatci: Prijava teme: ožujak 2016. Povjerenstvo za ocjenu teme i predlaganje mentora: - imenovano: 72. sjednica Vijeća DS, 10.5.2016. prof. dr.sc. Bojana Bojanić Obad Šćitaroci prof. dr.sc. Bojan Baletić doc. dr.sc. Silvio Bašić Prihvat teme, imenovanje mentora: 506. sjednica FV, 19.7.2016. Odluka Senata: 2. sjednica, 11.10.2016. Izvješće mentora: 527. sjednica FV, 19.6.2018. Povjerenstvo za ocjenu disertacije: - imenovano: 527. sjednica FV, 19.6.2018. prof. dr.sc. Bojana Bojanić Obad Šćitaroci prof. dr.sc. Alenka Delić doc. dr.sc. Silvio Bašić
Povjerenstvo za obranu disertacije: - imenovano: 539. sjednica FV, 17.9.2019. u istom sastavu kao i Povjerenstvo za ocjenu
Obrana: 14.3.2019.
Promocija: 4.5.2019.
Tema istraživanja doktorskog rada studentsko je stanovanje i istraživanje tipologija studentskih domova potaknuto planiranjem održivih sveučilišnih kampusa, tehnološkim razvojem i promjenama u načinu života koje dovode do promjene u načinu korištenja stambene jedinice i studentskog doma. Cilj je istraživanja utvrđivanje novog prostornofunkcionalnog modela studentskog doma unutar sveučilišnog kampusa koristeći i nadopunjujući Living Laboratory principe. U istraživanju su obrađeni svi primjeri studentskog stanovanja u Hrvatskoj. Izvan Hrvatske obrađeni su primjeri studentskog stanovanja u Europi i SAD-u te Australiji. Postavljeni su kriteriji za vrednovanje odabranih primjera, te su, na temelju kataloške obrade primjera metodom usporedne analize, identificirana trajna načela i osobitosti određenih vremenskih razdoblja.
Marija Premužić Ančić
urbanih regija
Doktorska disertacija [sažetak]
Doctoral Dissertation [Summary]
Doctoral thesis “Spatial Planning Models of Quarry Landscape Redevelopment of Urban Regions” gives a comprehensive overview of the transformation of abandoned quarries with an emphasis on urban regions. The abandoned quarries in today’s planning, architecture and landscape architecture practice are considered as degraded, devastated and mostly dangerous landscapes. Renewal and conversion of abandoned quarries predominantly observed from a technical point of view. Redevelopment concepts are based on quarry characteristics isolated from the surrounding context. The spatial approach to recovery of abandoned quarries has been neglected and the criteria for evaluation are undefined. This leads to the absence of appropriate planning measures for redevelopment and rehabilitation and therefore the lack of realization. The spatial planning professionals need to establish appropriate tools for determining suitable models of renewal and conversion of abandoned quarries.
The subject of the research has established integral planning method by which an appropriate model of transformation of an abandoned quarry is established, based on planning criteria. Integral planning method is based on GIS operating system in combination with a multicriteria method - analytical hierarchical process [AHP]. The method derived from comparative analysis of criteria and transformation models of ten multidisciplinary researches in the technical, biotechnical and natural sciences. The impact of the quarry on the environment and the impact of the wider spatial context on the quarry create the anthropogenic landscape - the quarry landscape. Defining the term quarry landscape affirms a new type of the industrial landscape that has not been evaluated so far. The planning method and models of redevelopment were re-examined on Urban agglomeration Zagreb.
The general aim of the research is to link contemporary concepts derived from theories of landscape and spatial planning with contemporary models of redevelopment (renewal and transformation) of quarry landscape.
The original scientific contribution of this paper is manifold:
1) It establishes a system of spatial planning criteria for evaluation of abandoned quarries developing an integral spatial planning method and redevelopment models of abandoned quarries. In the doctoral thesis it is stated that until now no comprehensive multidisciplinary analysis of the methods, models and criteria of quarrying has been conducted by scientific research. The comparative analysis of ten multidisciplinary studies has been used for a comprehensive overview of quarries and spatial contexts, establishing complete criteria for the abandoned quarries redevelopment and reducing the number of transformation models to four basic models (biological rehabilitation, agricultural or commercial forest recovery, rehabilitation by architectural interventions and infrastructure rehabilitation). The result of the synthesis of criteria, the use of scientific methods and models has created preconditions for determining the integral planning method based on the use of GIS operating systems in combination with the multicriteria method - an analytical hierarchical process. The applicability of the method was verified in ten quarries of Urban Agglomeration Zagreb and it was established that the method can be used in all continental types of urban areas.
2) The term quarry landscape is defined. Despite the negative impact and consequences of abandonment of quarries and their exploitation, the value and importance of some quarries is recognized in terms of their anthropogenic and cultural landscape value. Defining the term quarry landscape a new type of industrial landscape that has not yet been recognized. The establishment of criteria for evaluating quarry landscapes enabled the possibility of recognizing quarry landscapes as a cultural heritage in spatial planning.
3) The abandoned quarries of Urban Agglomeration Zagreb were recorded and evaluated. As part of this research, data difficult to obtain regarding quarries of Urban Agglomeration Zagreb were collected and systematized. This revealed that there exist seven highly valuable quarry landscapes that marked the architectural and cultural heritage in the area of Urban Agglomeration Zagreb.
[Translated by the author, proof-read by goran mateljak]
Autorica: Marija Premužić Ančić, dipl.ing.arh. [1981., Zagreb] ASK Atelier, d.o.o.
Mentorica: izv.prof. dr.sc. Sanja Gašparović Znanstveno područje: Tehničke znanosti Znanstveno polje: Arhitektura i urbanizam / Urbanizam, prostorno planiranje i pejsažna arhitektura
Podatci o disertaciji: 275 stranica, 32 ilustracijske tablice, 161 slika, 9 grafikona, 321 bilješka, 212 bibliografskih jedinica, arhivski izvori, internetski izvori, izvori ilustracija, sažetci HR i ENGL, zahvale, popisi djela, prilozi, životopis mentorice i autorice [ukupno 12 poglavlja sa 65 sekundarnih potpoglavlja]
Proceduralni podatci: Prijava teme: travanj 2018. Povjerenstvo za ocjenu teme i predlaganje mentora: - imenovano: 84. sjednica Vijeća DS, 18.6.2018. prof. dr.sc. Bojana Bojanić Obad Šćitaroci izv.prof. dr.sc. Sanja Gašparović dr.sc. Slobodan Miko
Prihvat teme, imenovanje mentora: 528. sjednica FV, 17.7.2018.
Odluka Senata: 3. sjednica, 13.11.2018. Izvješće mentora: 537. sjednica FV, 11.6.2019. Povjerenstvo za ocjenu disertacije: - imenovano: 537. sjednica FV, 11.6.2019. prof. dr.sc. Bojana Bojanić Obad Šćitaroci izv.prof. dr.sc. Sanja Gašparović dr.sc. Slobodan Miko
Povjerenstvo za obranu disertacije: - imenovano: 538. sjednica FV, 16.7.2019. u istom sastavu kao i Povjerenstvo za ocjenu
Obrana: 24.7.2019.
Promocija: 10.11.2019.
U doktorskom radu napravljen je sveobuhvatni pregled teme preobrazbe napuštenih kamenoloma urbanih regija. Predmet je istraživanja uspostavljanje integralne planerske metode, temeljene na primjeni operativnih sustava GIS u kombinaciji s multikriterijskom metodom. Doprinos provedenoga istraživanja temelji se na utvrđivanju sustava planerskih kriterija vrednovanja napuštenih kamenoloma, utvrđivanju integralne planerske metode i četiriju planerskih modela preobrazbe napuštenih kamenoloma, utvrđivanju pojma kamenolomni krajolik te određivanju kriterija vrjednovanja i obilježja kamenolomnih krajolika, prikupljanju i usustavljivanju teško dostupnih podataka o kamenolomima Urbane aglomeracije Zagreb te evidenciji svih napuštenih kamenoloma.
Filip Šrajer
Doktorska disertacija [sažetak]
Doctoral Dissertation [Summary]
Different manifestations of the dry-stone phenomenon - from single buildings and structures to the aggregated elements of landscape such as terraces and boundary walls - are characteristic elements of the cultural landscape of Adriatic Croatia and one of its most acknowledged cultural symbols. However, our understanding of them could still be considered relatively scarce and fragmented over different academic fields: archaeology, architecture, environmental history, ethnology, forestry & agriculture, geography, landscape architecture, etc.
The main goal of the research was to establish an integral methodological framework for research and management of dry-stone heritage, using the contemporary technologies (including the establishment of a crowdsourced data GIS platform) and applying the contemporary standards for spatial information modelling and cultural heritage data. The topics that were covered by the research are the typology and ways of documenting dry-stone structures, their origins and changes, their cultural significance and possible criteria for their valorisation.
The primary result of the research is a conceptual model of the spatial database, which, along with the information about physical objects, contains information about intangible components of the phenomenon, such as people and activities. The applicability of the model was tested by quantitative and qualitative analyses of dry-stone structures in Croatia in general and in the case study area: UNESCO-listed cultural landscape Stari Grad Plain on the island of Hvar, a site chosen for its complexity, heritage value and extensive fundus of the available data.
Some of the following results are: 1) drystone structures are confirmed as the dominant anthropogenic feature of the cultural landscapes of Adriatic Croatia. GIS analyses have shown that the total length of dry stone walls in this area (ca 17.000 km2) is not less than 100.000-300.000 km and that more than 40% of the Adriatic Croatia’s territory (and more than 90% in the case of some munici-
palities) lies within the 100 m from the nearest wall; 2) in the global dry-stone context, Croatia is represented with all the most recognized phenomena: terraces, boundary walls and corbelled stone shelters. Taken individually, they may not be among the finest examples of their type, but their collective presence, abundance and density can be considered extraordinary. That is especially true in the case of landscape patterns defined by clearance piles, which occur in the number and variety not recorded elsewhere; 3) cultural significance of dry-stone heritage in Croatia has undergone a semantic shift in the last 150 years. The second half of the 19th century can be considered as a last and decisive formative moment of dry-stone landscapes in Adriatic Croatia as a result of the large winegrowing boom (which puts them in the broader European context of “phylloxera plague” event). The boom was followed by a rapid decline that could have triggered the resemantization of the phenomenon in the 20th century - from the productive to symbolic one - through the works of art, literature and media. In the 21st century, dry-stone heritage is being partially “rematerialized” through the new trends in heritage protection (like hands-on heritage activism) and agri-environmental policies; 4) the dry-stone heritage of Stari Grad Plain can be considered extraordinary by its structural and temporal complexity. The most characteristic dry-stone phenomena of The Plain are the structures on the orthogonal land division (mostly walls, paths and their combinations), complex inner patterns of clearance piles, water canals, and the abundance of corbelled stone shelters locally called trim (pl. trimi). While it is still not possible to establish the time-depth scenario of emergence and changes of dry-stone structures from antiquity (and earlier) to the present times, it can be said that the structural matrix of The Plain also underwent significant transformations at the end of 19th century, manifested by emergence of new clearance piles, water cisterns and trimi [Translated by the author, proof-read by Vanja Šrajer, prof.]
Autor: Filip Šrajer, dipl.ing.arh. [1977., Zagreb] URBING d.o.o. za prostorno uređenje i zaštitu okoliša, Zagreb
Mentor (1): izv.prof. dr.sc. Zlatko Karač Mentor (2): doc. dr.sc. Goran Andlar Znanstveno područje: Tehničke znanosti Znanstveno polje: Arhitektura i urbanizam
Podatci o disertaciji: 444 stranice, 37 tablica, 328 slika, 11 dijagrama, 3 karte, 988 bilješki, 460 bibliografskih jedinica; zahvale, sažetci na hrvatskom i engleskom jeziku, ključne riječi, životopisi autora i mentora
Proceduralni podatci: Prijava teme: rujan 2018. Povjerenstvo za ocjenu teme i predlaganje mentora: - imenovano: 85. sjednica Vijeća DS, 10.7.2018. prof. dr.sc. Bojana Bojanić Obad Šćitaroci izv.prof. dr.sc. Zlatko Karač doc. dr.sc. Goran Andlar dr.sc. Jasenka Kranjčević doc. dr.sc. Marina Šimunić Buršić Prihvat teme i imenovanje mentora: 530. sjednica FV, 23.10.2018. Odluka Senata: 7. sjednica, 12.2.2019. Izvješće mentora: 538. sjednica FV, 16.7.2019. Povjerenstvo za ocjenu disertacije: - imenovano: 538. sjednica FV, 16.7.2019 prof. dr.sc. Bojana Bojanić Obad Šćitaroci doc. dr.sc. Marina Šimunić Buršić dr.sc. Jasenka Kranjčević Povjerenstvo za ocjenu disertacije: - imenovano: 539. sjednica FV, 17.9.2019. u istom sastavu kao i Povjerenstvo za ocjenu Obrana: 24.9.2019.
Promocija: 11.11.2019.
Suhozidne gradnje karakterističan su element kulturnog krajolika jadranske Hrvatske i jedan od njenih općeprihvaćenih kulturnih simbola. Na temelju sinteze podataka iz strane i domaće literature (uključujući i uspostavljenu javnu internetsku web kartu) te vlastitih terenskih istraživanja formiran je model prostorne baze podataka za njihovu inventarizaciju, monitoring i evaluaciju. Model je upotrijebljen za izradu kvantitativnih i kvalitativnih analiza njihove distribucije na nekoliko prostornih razina: od razine države do istaknutog hrvatskog kulturnog krajolika, Starogradskog polja na otoku Hvaru.
Željka Jurković
željezničkih koridora u gradovima
Doktorska disertacija [sažetak]
Doctoral Dissertation [Summary]
The sustainability of spatial-traffic development of cities stands in direct correlation with the overall sustainable development of the urbanized world. The consensus in the scientific and professional references singles out three basic sustainability indicators in urban planning: economic sustainability, social welfare and environmental sustainability. In this research, the term railway corridor implies the land on which the railway is built (traffic infrastructure) and its immediate surroundings (the surrounding built or unbuilt space) which immediately borders with the railroad. Railway corridors represent the potential for urban city transformation, as they pass through central city areas, occupying large surfaces and having a linear spatial continuity. The research showed that urban transformation of railway corridors is needed in those towns where the railroad restricts the expansion or integration of town parts, in the towns in which railway traffic is relocated, and in those where railway is or will become a public urban transportation system.
The spatial framework of the research regarding the relation between the city and the railway in Croatia is limited to the area of eastern Croatia, specifically, to three Slavonian cities - railway junctions: Osijek, Vinkovci and Slavonski Brod. The timeframe of the research refers to the period from the construction of the first railway in eastern Croatia in 1870 until today.
The thesis studies, both theoretically and practically, the issue of evaluating the transformation potential of railway corridors. It is established that the method of economic valorization, i.e. the quantitative approach, is inadequate for the decision-making process about evaluating the transformation potential of railway corridors. As opposed to this traditional approach, contemporary approaches consider the issues and the solutions from several aspects, while various experts and the public have a crucial role in decision-making. Owing to the multidisciplinary nature of the railway corridors, it is estimated that decision making about corridor transformation should be based on contemporary methods that enable a structured decision making based on several criteria and the selection of the best solution among several variants.
The research yielded a theoretical model containing an analytical and a dynamic part, while the model itself is complex and integral. Furthermore, it was established which goals are to be achieved by the transformation and which problems are to be solved in the process. The areas with the greatest transformation potential are the ones with the greatest number of existing problems, whose transformation will satisfy the largest number of transformation goals, whether this is a new building within the corridor area or a reconstruction of the existing built spaces. An interactive matrix is created in order to establish the complex correlations. Primarily, three basic matrices of correlation between the problems and goals are formed, as well as the necessary number of secondary matrices. Practical check of the model was performed on the case study in Osijek. The research showed that the urban transformation of the railway corridors is necessary in the cities in which the railway limits the expansion or integration of city parts, in the cities with dislocated railway traffic and in the cities in which the railway is or will become the city public transport system. The particular traits of railway corridor transformation lie primarily in its basic element, which is the railway as traffic infrastructure and all that the railway has generated from the moment it was built until today in the spatial and economic life of the cities. The specific feature of railway corridor transformation in relation to other types of urban transformations is that the railway has a pronounced linear or radial course in the city structure, from the centre towards the edge, creating multiple (spatial, traffic, social, mental) barriers in connecting city parts. Also, terminals and railway facilities are located in the central city parts, and changes, even minor, are visible along the railway and have an effect on the image of the city.
Research has confirmed the initial thesis that the railway corridor transformation into the city development corridors should be implemented according to the established evaluation model based on the scientific approach.
[Translated by SPES]
Autorica: Željka Jurković, dipl.ing.arh. [1968., Vinkovci] Građevinski i arhitektonski fakultet, Osijek
Mentor: prof. dr.sc. Tihomir Jukić Znanstveno područje: Tehničke znanosti Znanstveno polje: Arhitektura i urbanizam
Podatci o disertaciji: 135 stranica, 14 stranica priloga, 54 slike, 34 tablice, 138 bilješki, 60 naslova literature, 5 prostornih planova, arhivski izvori, internetski izvori, izvori ilustracija, sažetci HR i ENGL, zahvale, popisi djela, prilozi, životopis mentora i autorice [ukupno 8 poglavlja s 54 potpoglavlja]
Proceduralni podatci: Prijava teme: veljača 2018. Povjerenstvo za ocjenu teme i predlaganje mentora: - imenovano: 82. sjednica Vijeća DS, 26.2.2018. prof. dr.sc. Tihomir Jukić prof. dr.sc. Srečko Pegan prof. dr.sc. Aleksandra DelukaTibljaš Prihvat teme, imenovanje mentora: 524. sjednica FV, 20.3.2018.
Odluka Senata: 9. sjednica, 16.4.2019. Izvješće mentora: 538. sjednica FV, 16.7.2019. Povjerenstvo za ocjenu disertacije: - imenovano: 538. sjednica FV, 16.7.2019. prof. dr.sc. Srečko Pegan izv.prof. dr.sc. Željko Koški prof. dr.sc. Aleksandra DelukaTibljaš Povjerenstvo za obranu disertacije: - imenovano: 539. sjednica FV, 17.9.2019. u istom sastavu kao i Povjerenstvo za ocjenu Obrana: 30.9.2019.
Promocija: -
Istraživanje je pokazalo da je urbanistička transformacija željezničkih koridora potrebna u onim gradovima u kojima željeznica ograničava širenje ili integriranje dijelova grada, u gradovima u kojima se željeznički promet izmješta te u gradovima u kojima željeznica jest ili će postati javni gradski prometni sustav. Prostori s najvećim potencijalom transformacije jesu prostori s najviše postojećih problema, čijom će se transformacijom zadovoljiti najviše ciljeva transformacije, bilo da se radi o novoj izgradnji unutar prostora koridora ili o rekonstrukciji postojećih izgrađenih prostora. Za utvrđivanje ovih složenih suodnosa izrađuju se interaktivne matrice. Primarno se formiraju tri osnovne matrice korelacije povezanosti problema i rješavanja ciljeva te potreban broj sekundarnih matrica. Praktična provjera modela istražuje se na primjeru grada Osijeka.
Alan Kostrenčić
u preobrazbi grada
Doktorska disertacija [sažetak]
Doctoral
The central theme of the dissertation is designing public urban space in conditions arising from a transforming city, market economy, commercialisation of public space, and generic design that negates local qualities. The starting point of the research question is how to design a quality public space in the city that would give residents a sense of belonging and identification, and, furthermore, why does specific modern urban space stop short of achieving this quality and instead encounters resistance and resentment among users?
To answer the research question, it was necessary to explore the transformation at two scales: the scale of the city, and the scale of public space. To grasp these processes, a chronological study is made of the change in the life of the city through the four stages of the modernist period and the millennium paradigm shift at the end of the 20th century. The timing of the different periods was linked to a change in three factors: economic and political, technological, and cultural. Studying the urban planning model, and the way public space is designed across the four stages of modernism, allows to identify two basic principles - the instrumental principle - based on functionality, rationality and purpose; and the expressive (formative) principle - based on subjectivity, personal experience and aesthetics. After the millennium paradigm shift, there are two equally opposing models: the “place” model, which encompasses contextually and locally-embedded public space; and the non-place model, contextually disembedded generic space.
Architecture addresses the organization and articulation of physical space, but it is also necessary to include the non-physical aspect of space - its social reflection (addressed by urban sociology), its phenomenological aspect (philosophy), and meaning (semiology). In order to understand differences between “space” and “place”, various ideas and concepts are considered: “production of space” at Lefebvre; phenomenology, ontological grounding and contextuality of the placethrough the work of Norberg-Schulz and Frampton; and evaluating the place using Bourdieu’s concepts of habitus, cultural, social and symbolic capital. These ideas have been further expounded in the most recent
theories: the place as an assemblage of different “types” of space - physical, social, symbolic, ecological - in the wake of Deleuze, Guattari and DeLanda’s writing; the ecological aesthetics and the Böhme’s theory of atmosphere, which was architecturally materialised by Pallasmaa and Zummtor. These ideas and concepts, derived from different disciplines, have been transferred back to the field of architecture and urbanism to define new conceptual planning and design tools.
In order to establish an integrated model of designing public urban space, three criteria were first identified for evaluating space as an anthropological and ecological place: identity and authenticity; relation to context; and atmosphere and affordance. Based on these three criteria, the following conceptual tools have been developed: the place-context diagram and a diagram of affordance and constraints. These two conceptual tools form the basis of an integrated model of designing public urban space. The model establishes an analytical apparatus that enables designing through an understanding of the complexity and interdependence of the various elements of the assemblage. It has three steps: the analytical part, through the creation of a diagram of the place-context assemblage; mapping relationships through a diagram of affordance and constraints; and the last step - the creation of new public space through organization and articulation of the place as an ecological assemblage.
In conclusion, the dissertation defines contemporary public urban space as an irreducible assemblage of physical space, its events, social relations, identity systems and the symbolic meaning attached to it. As such, it is conceivable as an ecological system with three registers: natural (biology, geology, climate); social (customs, habits, value systems, identities); and psychological (meaning, atmospheres). For this reason, the transfer of knowledge from other disciplines - social sciences and humanities, as well as natural sciences - ecology - is necessary in order to address public urban space in a more complete manner, as demonstrated in the dissertation.
[Translated by the author, proof-read by Andrej Radman]
Autor: Alan Kostrenčić, dipl.ing.arh. [1968., Zagreb] Kostrenčić i Krebel - arhitekti
Mentor: prof. dr.sc. Tihomir Jukić Znanstveno područje: Tehničke znanosti Znanstveno polje: Arhitektura i urbanizam / Urbanizam i prostorno planiranje
Podatci o disertaciji: 7 poglavlja s 30 tematskih potpoglavlja, 197 stranica (222 sa svim prilozima), 83 slike, 3 tabele, 17 dijagrama, 233 bilješke, 84 bibliografske jedinice, prilozi (nacrti, sheme, dijagrami, vizualizacije i fotografije)
Proceduralni podatci: Prijava teme: ožujak 2018. Povjerenstvo za ocjenu teme i predlaganje mentora: - imenovano: 83. sjednica Vijeća DS, 27.3.2018. prof.emerita dr.sc. Hildegard Auf-Franić prof. dr.sc. Tihomir Jukić doc. dr.sc. Jana Vukić, prof. sociologije Prihvat teme, imenovanje mentora: 525. sjednica FV, 24.4.2018. Odluka Senata: 3. sjednica, 13.11.2018. Izvješće mentora: 537. sjednica FV, 11.6.2019. Povjerenstvo za ocjenu disertacije: - imenovano: 538. sjednica FV, 16.7.2019. prof. dr.sc. Jesenko Horvat prof.emerita dr.sc. Hildegard Auf-Franić izv.prof. dr.sc. Jana Vukić
Povjerenstvo za obranu disertacije: - imenovano: 539. sjednica FV, 17.9.2019. u istom sastavu kao i Povjerenstvo za ocjenu Obrana: 30.9.2019. Promocija: 10.11.2019.
Disertacija definira suvremeni javni gradski prostor kao sklop fizičkog prostora, događanja u njemu, društvenih relacija, identitetskih sustava i simboličnog značenja, promatran kao ekološki sustav s tri registra: prirodni (biološki, geološki, klimatski); društveni (običaji, navike, sustavi vrijednosti, identiteti) i psihološki (značenje, atmosfere). To implicira nužan transfer znanja iz drugih disciplinadruštvenih, humanističkih i prirodnih znanosti - na osnovu kojeg je postavljen Integralni model projektiranja javnih urbanih prostora. Polazište modela čini razumijevanje zatečenih identiteta prostora, atmosfere i habitusa stanovnika, te konteksta u svim svojim modalitetima (fizičkom - antropogenom i prirodnom; relacijskom - društvenom i simboličkom). Model uspostavlja analitički aparat za projektiranje javnog prostora koji počiva na balansu između kontinuiteta i transformacije svih modaliteta konteksta.
Recenzenti članaka objavljenih u časopisu PROSTOR u god. 27 [2019.], br. 1 [57] i 2 [58] (abecednim slijedom)
Doc. dr.sc. Dražen Arbutina
Tehničko veleučilište u Zagrebu
Izv.prof. dr.sc. Zrinka Barišić Marenić
Sveučilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet
Izv.prof. dr.sc. Silvio Bašić
Sveučilište u Zagrebu, Građevinski fakultet
Dr.sc. Tamara Bjažić Klarin
Institut za povijest umjetnosti, Zagreb
Doc. dr.sc. Borka Bobovec
HAZU, Hrvatski muzej arhitekture, Zagreb
Izv.prof. dr.sc. Marijan Bradanović
Sveučilište u Rijeci, Filozofski fakultet
Dr.sc. Hrvoje Carić
Institut za turizam, Zagreb
Prof. dr.sc. Dragan Damjanović
Sveučilište u Zagrebu, Filozofski fakultet
Prof. dr.sc. Alenka Delić
Sveučilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet
Izv.prof. dr.sc. Sanja Gašparović
Sveučilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet
Doc. dr.sc. Ana Grgić
Sveučilište u Splitu, Fakultet građevinarstva, arhitekture i geodezije
Prof. dr.sc. Aleksandar Homadovski
Sveučilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet
Dr.sc. Zorislav Horvat
Ministarstvo kulture, Konzervatorski odjel Zagreb [m.]
Izv.prof. dr.sc. Nataša Jakšić
Sveučilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet
Prof. dr.sc. Tihomir Jukić
Sveučilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet
Prof. dr.sc. Zlatko Jurić
Sveučilište u Zagrebu, Filozofski fakultet
Izv.prof. dr.sc. Zlatko Karač
Sveučilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet
Dr.sc. Ivana Katurić
Urbanex LTD, Zagreb
Prof. dr.sc. Damir Krajnik
Sveučilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet
Dr.sc. Jasenka Kranjčević
Institut za turizam, Zagreb
Prof. dr.sc. Nenad Lipovac
Sveučilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet
Prof. dr.sc. Zvonko Maković
Sveučilište u Zagrebu, Filozofski fakultet [m.]
Doc. dr.sc. Ana Mrđa
Sveučilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet
Izv.prof. dr.sc. Iva Muraj
Sveučilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet
Akademik Andrija Mutnjaković
Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti
Akademik Mladen Obad Šćitaroci
Sveučilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet
Izv.prof. dr.sc. Mislav Ante Omazić
Sveučilište u Zagrebu, Ekonomski fakultet
Dr.sc. Krunoslav Pavković
Tehničko veleučilište u Zagrebu
Prof.emerit. dr.sc. Srečko Pegan
Sveučilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet
Prof. dr.sc. Željko Peković
Sveučilište u Splitu, Filozofski fakultet
Izv.prof. dr.sc. Vesna Perković Jović
Sveučilište u Splitu, Fakultet građevinarstva, arhitekture i geodezije
Doc. dr.sc. Lea Petrović Krajnik
Sveučilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet
Prof. dr.sc. Tomislav Pletenac
Sveučilište u Zagrebu, Filozofski fakultet
Doc. dr.sc. Boro Puljić
Sveučilište u Mostaru, Građevinski fakultet
Dr.sc. Jelena Skorup Juračić
Aries d.o.o., Zagreb
Doc. dr.sc. Tadija Stefanović Fakultet savremenih umetnosti u Beogradu
Doc. dr.sc. Marina Šimunić Buršić
Sveučilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet
Doc. dr.sc. Ana Šverko
Institut za povijest umjetnosti, Centar Cvito Fisković u Splitu
Prof. dr.sc. Darovan Tušek
Sveučilište u Splitu, Fakultet građevinarstva, arhitekture i geodezije [m.]
Doc. dr.sc. Mario Uroš
Sveučilište u Zagrebu, Građevinski fakultet
Prof. dr.sc. Eva Vaništa Lazarević
Univerzitet u Beogradu, Arhitektonski fakultet Izv.prof. dr.sc. Zoran Veršić Sveučilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet
Prof. dr.sc. Diana VukičevićSamaržija Sveučilište u Zagrebu, Hrvatski studiji [m.]
Doc. dr.sc. Alma Zavodnik Lamovšek Univerza v Ljubljani, Fakulteta za gradbeništvo in geodezijo
Dr.sc. Danko Zelić
Institut za povijest umjetnosti, Zagreb
Doc. dr.sc. Alen Žunić
Columbia University, New York
Reviewers of papers published in PROSTOR in Vol. 27 [2019], No. 1 [57] and 2 [58] (in alphabetic order)
S obzirom na bitno smanjen priljev financijskih sredstava iz svih izvora na koje se časopis oslanjao u dosadašnjem izlaženju (proračunske potpore, izdvajanja Fakulteta, vlastiti prihodi), Uredništvo je - kako bi se osiguralo daljnje redovito izlaženje i održala dosegnuta razina kvalitete PROSTORA - odlučilo za znanstvene priloge primljene nakon 1. siječnja 2013. uvesti nužnu financijsku participaciju autora. Podatci i upute za uplatu, kao i nova procedura koju ćemo primjenjivati prilikom prijama rukopisa, nalaze se na web stranici časopisa. Nadamo se razumijevanju cijenjenih suradnika.
Uredništvo
Due to large cuts in funding from all sources, the editorial board has decided to introduce a financial support from the authors for all papers submitted after 1st January 2013. in order to be able to continue regular publication and maintain the achieved quality of the journal PROSTOR. Further information and payment instructions including information about the new procedure for manuscript submission can be found on the journal’s web site. We sincerely hope for your understanding and support.
Editorial board
Opća i koncepcijska profilacija časopisa PROSTOR, otisnuta uz impresum, sastavni je dio Uputa suradnicima. Molimo suradnike da poštuju sljedeće upute.
Priprema i predaja rukopisa
• Uredništvo prima isključivo neobjavljene rukopise na hrvatskom ili engleskom jeziku.
• Rukopis (cjeloviti tekst članka s ilustracijama) dostavlja se Uredništvu u elektroničkom obliku (e-mail: prostor@arhitekt.hr).
• Autor e-poštom dostavlja dvije inačice svoga članka: za Uredništvo: s naslovnicom 1. i biografijom autora na kraju; za recenzente: s naslovnicom 2. te bez biografije autora i bilo kakvih autorskih oznaka.
• U digitalnom se obliku putem e-pošte predaju: cjelovit tekst članka u jednom .doc fileu (MS Word) s ubačenim ilustracijama male rezolucije; ilustracije: svaka spremljena kao zaseban file (skenirane s minimalnom rezolucijom od 300 dpi u nekom od sljedećih formata: tif, jpg, psd, bmp, dwg, cdr); fileovi trebaju biti imenovani kratko (Sl. 1.; Sl. 2.; Tabl. I.). Tablice i grafikoni dostavljaju se u word ili excel fileu. Ilustracije veće od 25 mb slati programskim servisima za slanje velikih datoteka (npr. Jumbo mail, WeTransfer i sl.)
• Svi radovi podliježu anonimnom recenzentskom postupku.
• Sve ostale opise (oznake znanstvenog područja, doi i UDK oznake, datume prijama i prihvaćanja članka, dvojezične elemente itd.) unosi Uredništvo.
• Na autorov zahtjev pismeno ili mailom će se potvrditi prijam rukopisa.
• Predajom rukopisa autor jamči da je rad njegovo izvorno djelo i da u izradi nije koristio druge izvore osim onih koji su u njemu navedeni.
Recenzije
• Za sve znanstvene priloge Uredništvo osigurava najmanje dvije neovisne recenzije, pri čemu su autorima recenzenti nepoznati, a isto su tako recenzentima nepoznati autori članka.
• Konačnu odluku o kategorizaciji rada donosi Uredništvo uzimajući u obzir mišljenja recenzenata.
• Objavit će se svi pozitivno recenzirani i na sastanku Uredništva prihvaćeni članci, a redoslijed objave Uredništvo utvrđuje prema sadržajnim i koncepcijskim kriterijima svakoga pojedinog broja.
• Uredništvo će autora obavijestiti o provedenom recenzentskom postupku, utvrđenoj kategoriji članka i eventualnim dopunama ili ispravkama koje je autor obvezan provesti prije konačnoga prihvaćanja članka za tisak.
• Autor je obvezan postupiti prema primjedbama recenzenata i ispravljeni rukopis dostaviti u roku od 30 dana, ponovno u istom obliku kao i prilikom prve predaje.
• Ukoliko autor ne doradi članak u roku od 30 dana, članak se odbija za tisak. Prepravljeni članak može se ponovno poslati kao novi tekst koji će ići u redovit recenzentski postupak.
Urednička redaktura
• Radovi se u integralnom obliku pišu i objavljuju na hrvatskom ili engleskom jeziku, a sažetci, ključne riječi, naslovi i podnaslovi, opisi ilustracija i biografija autora tiskaju se dvojezično (prijevod osigurava Uredništvo).
• Članci cjelovito prevedeni na engleski jezik prihvatit će se samo ako autor osigura jezički kvalificiran prijevod i lekturu teksta i dostavi Uredništvu presliku dokumenta ovlaštenog prevoditelja/lektora.
• Uredništvo zadržava pravo manjih ispravaka, promjene naslova, jezične lekture, prijevoda i uobičajene redakture teksta nužne radi prilagodbe članka propozicijama časopisa.
• Autoru pripada jedan besplatan primjerak časopisa i 15 posebnih otisaka (separata) njegova članka. Dodatni se otisci, na autorov trošak, mogu posebno naručiti putem Uredništva.
Molimo suradnike da svoj članak, osim ovim općim uputama, obvezno prilagode i Tehničkim uputama objavljenim na: http://hrcak.srce.hr/prostor
https://arhitektzg.sharepoint.com/prostor/sitepages/po%c4%8detna%20stranica.aspx
Information about the general concept of the journal PROSTOR next to the impressum is an integral part of these notes. Contributors are asked to conform to the following notes.
• Editorial Board accepts exclusively unpublished texts, written either in the Croatian or English language.
• Contributions (text and illustrations) should be submitted to the Editorial Board as electronic files (e-mail: prostor@arhitekt.hr).
• All contributions will be peer reviewed anonymously.
• All other descriptions (scientific field, doi and UDC designation, dates of admission and acceptance of the contribution, bilingual elements etc.) are entered by the Editorial Staff.
• Authors should submit two versions of the article via e-mail: for the Editorial Board: one copy with the front page and biography in the end of the contribution for reviewers: with the front page 2, without author’s biography or any other information on the author
• Contributions are submitted electronically via e-mail and should include: integral text of the contribution in a single .doc file (MS Word) with inserted illustrations in low resolution; illustrations - each saved as a separate file (scanned at 300 dpi in one of the following formats:
tif, jpg, psd, bmp, dwg, cdr); the name of the files should be short (Fig. 1; Fig. 2; Table I). Tables and graphs are submitted in word or excel file. Illustrations bigger than 25 mb should be sent via program services designed for large databases (Jumbo mail, WeTransfer etc.)
• Submission of the contribution will be confirmed in writing at the request of the author.
• By submitting the manuscript, the author confirms and guarantees that it is his/her own original paper and that he did not use any other sources except those listed in the article.
• All scientific papers are subjected to at least two independent reviews provided by the Editorial Board. Reviewers are unknown to authors as well as authors to reviewers.
• Final decision concerning the category of papers is made by the Editorial Board taking into account the reviewers’ opinions.
• All contributions positively reviewed and accepted by the Editorial Board will be published. The order of their publication is subject to the Editorial Board’s decision regarding the content and concept of each particular issue of PROSTOR
• Authors will be informed about the review procedure, assigned category of the article and possible additions or corrections which should be made on the part of the authors prior to the final acceptance of the article.
• Authors are required to follow the instructions and suggestions of the reviewers and submit the revised manuscript within 30 days, in the same form and following the same procedure as when submitting it the first time.
• In case authors fail to submit the revised text within 30 days, the text will not be considered for publishing. It is possible to submit the revised text as a new contribution which will again undergo the standard editorial procedure.
• Articles are written and published in Croatian or English whereas abstracts, summaries, key words, titles and subtitles, captions and authors’ biographies are bilingual (translation is provided by the Editorial Board)
• Articles submitted in English translation will be accepted only on condition that the authors themselves provide high-quality English translation or proof-reading by an officially registered translator and submit a copy of the registered translator’s / proof-reader’s professional certificate to the Editorial Board.
• Editorial Board reserves the right to make minor corrections, changes of titles, language editing, translation and text editing in order to adapt the article to publishing requirements of the journal.
• The author is entitled to one free copy of the journal and 15 offprints of his contribution. Additional offprints may be ordered from the editor at the author’s expense.
Contributors are asked to adjust their contributions according to the Technical notes published on the web page: http://hrcak.srce.hr/prostor
https://arhitektzg.sharepoint.com/prostor/sitepages/po%c4%8detna%20stranica.aspx
Papir: