28 [2020] 2 [60]
ZNANSTVENI ÈASOPIS ZA ARHITEKTURU I URBANIZAM A SCHOLARLY JOURNAL OF ARCHITECTURE AND URBAN PLANNING
SVEUÈILIŠTE U ZAGREBU, ARHITEKTONSKI FAKULTET UNIVERSITY OF ZAGREB, FACULTY OF ARCHITECTURE
ISSN 1330-0652
https://doi.org/ 10.31522/p
CODEN PORREV
UDK | UDC 71/72 28 [2020] 2 [60] 201-496 7-12 [2020]
ZNANSTVENI »ASOPIS ZA ARHITEKTURU I URBANIZAM A SCHOLARLY JOURNAL OF ARCHITECTURE AND URBAN PLANNING
SVEU»ILI©TE U ZAGREBU, ARHITEKTONSKI FAKULTET
UNIVERSITY OF ZAGREB, FACULTY OF ARCHITECTURE
ISSN 1330-0652
https://doi.org/10.31522/p
UDK | UDC 71/72
CODEN PORREV
GOD. | VOL. 28 [2020] BR. | NO. 2 [60]
STR. | PAG. 201-496
MJESECI | MONTHS 7-12 [2020]
ZnaËenja Meanings
Cijena pojedinaËnog broja Price per issue
Hrvatska | Croatia: 75 kn / Europa | Europe: 24 Eur Izvaneuropske zemlje | Outside Europe: 27 Eur U cijene su ukljuËeni troškovi poštarine. Postage and handling included in the price.
Narudžbe Ordering Info
UPI-2M, HR - 10000 Zagreb, Meduliæeva 20 Tel. +385/1/4921-389 Fax. +385/1/4921-390 www.upi2mbooks.hr info@upi2mbooks.hr
Izdavaèka prava te ona vezana uz samostalnu pohranu tekstova provodi se na naèin kako je to opisano na mreži organizacije Sherpa (usluga RoMEO). Svi zaprimljeni rukopisi podvrgavaju se rutinskom otkrivanju sliènosti s postojeæom literaturom (plagiranje i samoplagiranje) pomoæu PlagScan programa. U sluèaju sumnje na plagiranje i redundanciju uredništvo æe postupiti u skladu s preporukama meðunarodne Udruge za etiku u publiciranju (COPE).
Publisher copyright policies & self-archiving is also described at Sherpa organisation web (RoMEO service).
All received manuscripts are subject to routine disclosure of similarity with existing literature (plagiarism and self-plagiarism) through PlagScan program. In the case of suspected plagiarism and redundancy, the editorial board will act in accordance with the recommendations of the Committee on Publication Ethics (COPE).
Besplatan pristup internet izdanju Ëasopisa Free On-line Access to Internet Edition
Dostupni su svi Ëlanci publicirani u svim dosad izašlim brojevima u PDF formatu. All published articles in previous issues are available in PDF format.
EISSN 1333-9117
PROSTOR Online: www.prostor.hr https://hrcak.srce.hr/prostor
PROSTOR m space, room; (površina) area; (zona) tract; (prostranstvo) extent, expanse; (za kretanje/ manevriranje) elbow-room, playroom, leeway, scope; (prostorije, smještaj) premises, accomodation | životni ~ living space; stambeni ~ housing; školski ~ school space; poslovni ~ office space/premises; ~ za noge legroom; prema raspoloživom ~u on a space available basis; fig pružati ~za offer/give scope for; posvetiti (pokloniti) ~ (u novinama) devote (give) space to; zbog pomanjkanja ~a because of limited space; radi uštede na ~u to save space; povreda zraËnog ~a violation of airspace, aerosp; istraživanje ~a space exploration
ŽELJKO BUJAS (1999.), Veliki hrvatsko-engleski rjeËnik | Croatian-English dictionary, Nakladni zavod Globus, Zagreb
»asopis PROSTOR objavljuje znanstvene Ëlanke iz svih grana arhitekture i urbanizma, ali i radove iz drugih znanstvenih podruËja (povijesti umjetnosti, arheologije, etnologije, sociologije, geografije, graðevinarstva, geodezije, šumarstva, dizajna...), ako su sadržajem vezani za problematiku arhitekture i urbanizma. PROSTOR je primarni znanstveni Ëasopis i tiska samo neobjavljene Ëlanke, koji istodobno i u istom obliku ne mogu biti ponuðeni drugom izdavaËu. Osim znanstvenih priloga koji podliježu recenziji, decimalnoj klasifikaciji i kategorizaciji (izvorni znanstveni Ëlanci, prethodna priopæenja, pregledni Ëlanci, izlaganja na znanstvenim skupovima), iznimno æe se objavljivati i struËni Ëlanci analitiËkog karaktera. U skladu s navedenim, u PROSTORU se neæe objavljivati recentni projekti ni ostvarenja, osim u sluËajevima kada je posrijedi visokostruËno, odnosno primijenjeno znanstveno rješenje nekoga posebnog pitanja ili problema u sklopu projekta, uz uvjet da je sadržaj prikazan na znanstveni naËin (koncepcijski, tehniËki, tehnološki ili metodološki problem, a ne projekt ili zgrada kao takvi).
U prateæim rubrikama publiciraju se prijevodi, bibliografski prilozi, recenzije i prikazi (Ëasopisa, knjiga, izložaba, znanstvenih skupova), vijesti i aktualnosti iz struke, kronika Arhitektonskog fakulteta te sažeci obranjenih doktorskih disertacija i magistarskih radova.
• »asopis PROSTOR prijavljen je Ministarstvu znanosti i tehnologije RH (sada Ministarstvo znanosti i obrazovanja) kao primarna znanstvena publikacija za podruËje tehniËkih znanosti: znanstveno polje: arhitektura i urbanizam.
• »asopis PROSTOR upisan je u evidenciju periodiËnih tiskovina pri Ministarstvu informiranja RH (sada Ministarstvo kulture RH) pod prijavnim brojem 38 (Potvrda o prijavi periodiËke tiskovine od 12.05. 1992., kl. 104, ur. br. 523-021/92-847/38).
• PROSTOR izlazi polugodišnje (dva broja u godištu). U godištu 1 (1993.) i 2 (1994.) Ëasopis je izlazio tromjeseËno (Ëetiri broja u godištu).
• Predajom potpisanoga primjerka rukopisa autor jamèi da je iskljuèivi nositelj autorskog prava predmetnoga djela te pristaje na objavu èlanka u tiskanom i elektronskom izdanju èasopisa (Prostor Online), kao i na referiranje u sekundarnim bazama.
• Rukopisi prihvaæenih Ëlanaka ne vraæaju se.
• Objavljeni se prilozi ne honoriraju.
• Za znanstvene stavove i iznesena mišljenja u Ëlanku, toËnost podataka, te pravo objave tekstualnih i ilustracijskih priloga odgovorni su autori.
• Copyright bilo kojega objavljenog rada u èasopisu zadržava/ju autor/i. Autor/i dopušta/ju PROSTORU komercijalno pravo objavljivanja tiskane inaèice èasopisa i njena prodavanja knjižnicama i privatnim osobama. Autor/i dopušta/ ju treæoj strani slobodno korištenje objavljenog rada dokle god se može identificirati originalni autor, kao i citati autora.
• Objavljeni radovi i ostali pridruženi objavljeni materijali distribuirani su pod Creative Commons Attribution 4.0 licencom (CC BY).
The journal PROSTOR publishes scientific papers from all branches of architecture and urban planning as well as texts from other fields of science (art history, archaeology, ethnology, sociology, geography, civil engineering, geodesy, forestry, design...) if their content relates to architectural issues.
PROSTOR is a primary scientific journal and accepts only previously unpublished papers which cannot be simultaneously offered in the same form to another publisher. In addition to scientific contributions, which are subject to evaluation by reviewers, decimal classification and categorisation (original scientific papers, preliminary communications, reviews, conference papers), professional papers of analytical character will be published exceptionally. In accordance with the above, design projects will not be published in PROSTOR, except in cases that display a highly expert or applied scientific solution for a particular issue or problem within a project, unless the content is presented in a scientific manner (a conceptual, technical, technological or methodological problem, but not a project or a building itself).
The accompanying sections include translations, bibliographies, evaluations and reviews (of journals, books, exhibitions, conferences), the latest news and topical issues in the field, chronicle of the Faculty of Architecture as well as summaries of defended doctoral dissertations and master’s theses.
• The journal PROSTOR is registered with the Ministry of Science and Technology, RC (now Ministry of Science and Education), as a primary scientific publication in the area of technical sciences: scientific field: architecture & urban planning.
• The journal PROSTOR is registered as a periodical publication with the Ministry of Information, RC (now the Ministry of Culture, RC) under the entry number 38 (Registration of a Periodical Publ. Certif. from May 12, 1992, class 104, Reg. No. 523-021/92-847/38).
• PROSTOR is a half-yearly publication (two issues a year). In vol. 1 (1993) and 2 (1994) the journal was published quartarly.
• By delivering his / her signed paper, the author guarantees that he is the sole copyright holder of his work and grants his consent to its publishing in hardcopy or electronic edition (Prostor online) as well as to its abstracting / indexing in secondary data bases.
• Typescripts of accepted papers are not returned.
• The author does not receive any payment.
• Responsibility for scientific attitudes and opinions presented in the paper, the accuracy of data and the right to publish the text(s) and illustrations rests with the author(s).
• Copyright of any published article in PROSTOR rests with the author/s. Author/s grant the journal PROSTOR the commercial right to publish a printed version of the journal and to sell it to libraries and natural persons. Author/s grant the third person free use of the published article only if its original author can be identified including the citations belonging to this author/s.
• The published articles and other published materials are distributed under the Creative Commons Attribution 4.0 license (CC BY).
ZNANSTVENI »ASOPIS ZA ARHITEKTURU I URBANIZAM
A SCHOLARLY JOURNAL OF ARCHITECTURE AND URBAN PLANNING
OsnivaË i nakladnik Founder & Publisher
SveuËilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet
HR - 10000 Zagreb, KaËiæeva 26 www.arhitekt.hr
Za nakladnika For the Publisher
Prof.dr.sc. Bojan Baletiæ Dekan fakulteta | Dean of the Faculty
Glavni i odgovorni urednik Editor-in-Chief
Prof.dr.sc. Zlatko Karaè
Zamjenica glavnog urednika Deputy Editor
Prof.dr.sc. Ariana Štulhofer
Tajnica uredništva Editorial Secretary
Pred. Tajana Jaklenec
Uredništvo Editorial Board
Akademik Mladen Obad Šæitaroci Prof.emerit. dr.sc. Sreèko Pegan [Poèasni èlanovi uredništva | Honorary members]
Doc.dr.sc. Borka Bobovec
Hrvatski muzej arhitekture HAZU
Prof.dr.sc. Bojana Bojaniæ Obad Šæitaroci
Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet
Prof.dr.sc. Zlatko Juriæ
Sveuèilište u Zagrebu, Filozofski fakultet
Izv.prof.dr.sc. Mia Roth-Èerina
Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet
Prof.dr.sc. Karin Šerman
Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet
Doc.dr.sc. Ana Šverko
Institut za povijest umjetnosti, Centar „Cvito Fiskoviæ” u Splitu
Izv.prof.dr.sc. Zoran Veršiæ
Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet
Prof.dr.sc. Feða Vukiæ
Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet, Studij dizajna
Doc.dr.sc. Alen Žuniæ
Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet
Meðunarodno uredništvo International EB
Prof.Arch. Nezar AlSayyad, Ph.D. University of California, Berkeley, USA
Prof. Joan Busquets, Ph.D. GSD, Harvard University, Cambridge, USA
SVEU»ILI©TE U ZAGREBU, ARHITEKTONSKI FAKULTET UNIVERSITY OF ZAGREB, FACULTY OF ARCHITECTURE
ISSN 1330-0652
https://doi.org/10.31522/p UDK | UDC 71/72
CODEN PORREV
28 [2020] 2 [60]
201-496
7-12 [2020]
Izvršno uredništvo Managing Board
Poslijedoktorand dr.sc. Davor Andriæ
Urednik internet izdanja | Internet Editor
Prof.dr.sc. Damir Krajnik
Izvršni urednik | Managing Editor
Izv.prof.dr.sc. Iva Muraj
Urednica Fakultetske kronike
Faculty Chronicle Editor
Paula Šimetin
Urednica sažetaka doktorskih disertacija Editor in charge of summaries of doctoral Dissertations
StruËni i tehniËki suradnici Professional and Technical Staff
V.pred.dr.sc. Neda Boriæ, prof. Prijevod na engleski (samo hrvatski autori, ako nije drugaèije naznaèeno)
English Translation (Croatian authors only unless otherwise indicated)
Mirjana Ostoja, prof. Lektura | Croatian Language Editor
Ljiljana Loina-Hohnjec Prijepis | Typing
Saša StubiËar, dipl. dizajner
Oblikovanje | Design
DENONA d.o.o., Zagreb Grafièka priprema, tisak i uvez Lay-out, Print and Binding
Povjerenstvo za nakladništvo Fakulteta
Publishing Council of Faculty
Prof.dr.sc. Tihomir Jukiæ
Prof.dr.sc. Zlatko Karaè
Prof.dr.sc. Ariana Štulhofer
Prof.dr.sc. Feða Vukiæ
Izv.prof.dr.sc. Nataša Jakšiæ
Izv.prof.dr.sc. Mia Roth-Èerina
Doc.mr.sc. Roberto Vdoviæ
Doc.dr.sc. Marko Rukavina, predsjednik
Pred. Tajana Jaklenec
Prof. Rudolf Klein, Ph.D. Ybl Miklós Építéstudományi Kar, Szent István Egyetem, Budapest, Hungary
Prof.dr. Fedja Košir Univerza v Ljubljani, Slovenia
Prof.emer. Ákos Moravánszky, Ph.D. Eidgenössische Technische Hochschule [ETH], Zürich, Switzerland
Prof.Mag.Arch. Boris Podrecca Technische Universität, Stuttgart, Germany
Adresa uredništva Editor’s Office Address PROSTOR
Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet
HR - 10000 Zagreb, Kaèiæeva 26 Hrvatska | Croatia
Tel. +385/1 4639 382
Fax. +385/1 4828 079
E-mail: prostor@arhitekt.hr
Prilozi objavljeni u PROSTORU referiraju se u: PROSTOR is abstracted or indexed in:
• Academic Search Complete
• Art & Architecture Source
• Central & Eastern European Academic Source [CEEAS] EBSCO Information Services, Ipswich, MA, USA
• Architectural Publications Index [API]
Royal Institute of British Architects [RIBA], The British Architectural Library, London, UK
• Avery Architectural & Fine Arts Library Index Columbia University in the City of New York, New York, USA
• CAB Abstracts
Centre for Agriculture and Biosciences International [CABI], Wallingford, Oxfordshire, UK
• Google Scholar
• Hrèak - Portal znanstvenih èasopisa Republike Hrvatske Sveuèilište u Zagrebu, Sveuèilišni raèunski centar, Zagreb, Hrvatska
• Hrvatska bibliografija: niz B - prilozi u èasopisima i zbornicima; niz C - serijske publikacije Nacionalna i sveuèilišna knjižnica, Zagreb, Hrvatska
• Index Islamicus
School of Oriental and African Studies, London, United Kingdom Instituto de Lenguas y Culturas del Mediterráneo y Oriente Próximo, Madrid, Spain
• The Library of Congress, Washington D.C., USA
• VINITI Database RAS, All-Russian Institute for Scientific and Technical Information Institute for Scientific Information, Moscow, Russia
• Web of Science Core Collection - Arts & Humanities Citation Index [WoS-A&HCI] Clarivate Analytics, Philadelphia, PA, USA
Scopus has stopped coverage of Prostor after the last issue or published item from 2018. All previously indexed content will remain in the Scopus database.
The SCImago Journal & Country Rank
Arts and Humanities: Visual Arts and Performing Arts [Q3]
Engineering: Architecture [Q3]
Social Sciences: Geography, Planning and Development [Q4]
Social Sciences: Urban Studies [Q4]
H-index: 5
SJR 2019: 0.11
Znanstveni prilozi Scientific Papers
IZVORNI ZNANSTVENI ÈLANCI ORIGINAL SCIENTIFIC PAPERS
202-219 ATTILIO KRIZMANIÆ
220-231 ZORISLAV HORVAT
232-245 ANA PLOSNIÆ ŠKARIÆ
246-267 MARIN DUIÆ MLADEN OBAD ŠÆITAROCI
268-283 DRAGAN DAMJANOVIÆ
284-299 ALEKSANDAR KADIJEVIÆ
300-317 TIN KOVAÈ
ARIANA ŠTULHOFER
HELA VUKADIN-DORONJGA
318-333 MOJCA SMODE CVITANOVIÆ
MELITA ÈAVLOVIÆ ANDREJ UCHYTIL
334-345 NEDA MRINJEK KLISKA
KARIN ŠERMAN
DUBRAVKO BAÈIÆ
ANA MRÐA
346-359 VESNA LOVEC
MIROSLAV PREMROV
VESNA ŽEGARAC LESKOVAR
Amfiteatar u Puli Velarij
https://doi.org/10.31522/p.28.2(60).1 UDC 72.032:725.826 (497.5 Pula) ”1/20”
Srednjovjekovna crkva sv. Martina u Dubravi kod Vrbovca
Pokušaj rekonstrukcije tlocrta https://doi.org/10.31522/p.28.2(60).2 UDC 726.54:72.033.5 (497.5 Vrbovec) ”13/20”
Trogirski rezidencijalni sklopovi s dvorištem i kulom tijekom srednjega vijeka
Metodologija istraživanja i principi transformacija https://doi.org/10.31522/p.28.2(60).3
UDC 72.033:728.3 (497.5 Trogir) ”12/14”
Maksimirski majur u Zagrebu Prostorno-arhitektonski razvoj od 18. stoljeæa do 1921. godine https://doi.org/10.31522/p.28.2(60).4 UDC 725.76 (497.5 Zagreb) ”18/19”
Organizacija obnove Zagreba nakon potresa 1880. godine https://doi.org/10.31522/p.28.2(60).5 UDK 72.035 (497.5 Zagreb) ”18”
Arhitektonski opus Milana Zlokoviæa u Hrvatskoj izmeðu dva svjetska rata
https://doi.org/10.31522/p.28.2(60).6
UDK 72.036 M. Zlokoviæ (497.5) ”19”
Projekt Centra za vodene sportove (Kombinirano plivalište) Rijeka-Sušak arhitekta Vladimira Turine, 1949.
https://doi.org/10.31522/p.28.2(60).7
UDK 72.036:725.87 V. Turina (497.5 Rijeka) ”19”
Balancing Identities
Works by Architect Branko Petroviæ in Addis Ababa (1962-1969)
https://doi.org/10.31522/p.28.2(60).8
UDK 72.036 B. Petroviæ (63) ”19”
Utjecaj turistièkih trendova na kategorizaciju hotela u Hrvatskoj poèetkom 21. stoljeæa
https://doi.org/10.31522/p.28.2(60).9
UDK 728.51 (497.5 M. Lošinj) ”20”
Thermal Comfort and Indoor Air Quality after a Partially Energy-efficient Renovation of a Prefabricated Concrete Kindergarten Constructed in 1980’s in Slovenia
https://doi.org/10.31522/p.28.2(60).10
UDK 72.025.4:725.573 (497.4) ”19/20”
Amphitheatre in Pula Velarium
https://doi.org/10.31522/p.28.2(60).1 UDK 72.032:725.826 (497.5 Pula) ”1/20”
Medieval Church of St. Martin in Dubrava near Vrbovec
Attempted Reconstruction of Its Layout https://doi.org/10.31522/p.28.2(60).2
UDK 726.54:72.033.5 (497.5 Vrbovec) ”13/20”
Residential Complexes with Courtyards and Towers in Medieval Trogir
Research Methodology and Principles of Transformation
https://doi.org/10.31522/p.28.2(60).3
UDK 72.033:728.3 (497.5 Trogir) ”12/14”
Maksimir’s Homestead in Zagreb
Spatial and Architectural Development from the 18th Century to 1921 https://doi.org/10.31522/p.28.2(60).4
UDK 725.76 (497.5 Zagreb) ”18/19”
Organization of Repair and Reconstruction Works in Zagreb after the 1880 Earthquake https://doi.org/10.31522/p.28.2(60).5
UDC 72.035 (497.5 Zagreb) ”18”
Architectural Work of Milan Zlokoviæ in Croatia Between the Two World Wars https://doi.org/10.31522/p.28.2(60).6
UDC 72.036 M. Zlokoviæ (497.5) ”19”
Water Sports Centre (Swimming Pool Complex) Rijeka-Sušak Designed by the Architect Vladimir Turina, 1949
https://doi.org/10.31522/p.28.2(60).7
UDC 72.036:725.87 V. Turina (497.5 Rijeka) ”19”
Balansiranje identiteta
Radovi arhitekta Branka Petroviæa u Addis Abebi (1962.-1969.)
https://doi.org/10.31522/p.28.2(60).8
UDC 72.036 B. Petroviæ (63) ”19”
The Impact of Tourism Trends on Hotel Classification in Croatia at the Beginning of the 21st Century
https://doi.org/10.31522/p.28.2(60).9 UDC 728.51 (497.5 M. Lošinj) ”20”
Toplinska udobnost i unutarnja kvaliteta zraka nakon djelomiène energetske obnove prefabriciranog betonskog djeèjeg vrtiæa izgraðenog 1980-ih u Sloveniji
https://doi.org/10.31522/p.28.2(60).10
UDC 72.025.4:725.573 (497.4) ”19/20”
360-377
ZNANSTVENI
CEREN KATiPOğLU ÖZMEN SELAHADDiN SEZER
378-389 MAJA BILUŠIÆ
MLADEN OBAD ŠÆITAROCI ZLATKO KARAÈ
390-401 INES MRAVUNAC SUŽNJEVIÆ KRUNOSLAV ŠMIT
402-411 IVANA BANOVIÆ ÐORÐEVIÆ BOJANA BOJANIÆ OBAD ŠÆITAROCI
412-425 GORDANA ROVÈANIN PREMOVIÆ MIROSLAV DODEROVIÆ
426-437 BORIS IHAROŠ KRISTINA CAREVA
Making the Unwanted Visible: A Narrative on Abdülhamid Ii’s Ambitious Project for Yedikule Central Prison in Istanbul
https://doi.org/10.31522/p.28.2(60).11
UDK 72.035:725.6 (560 Istanbul) ”18”
Znaèenje pojma
mali povijesni gradovi u Hrvatskoj https://doi.org/10.31522/p.28.2(60).12
UDK 711.42 (497.5)
Pojmovno odreðenje identitetske siluete grada
Urbanistièko-arhitektonski pristup od 1960. do 2020. godine
https://doi.org/10.31522/p.28.2(60).13
UDK 711.001 ”19/20”
Contemporary Research on the Spatial Relations between the Public Library and the City
https://doi.org/10.31522/p.28.2(60).14
UDK 711.4:727.8 ”20”
Obnova i revitalizacija spomenika kulture na Crnogorskom primorju ošteæenih u potresu 1979. godine https://doi.org/10.31522/p.28.2(60).15
UDK 725.025.4 (497.16) ”19”
Održivi urbani razvoj u kontekstu mehanizma integriranih teritorijalnih ulaganja
Pregled kriterija, sustav ocjenjivanja i odabira javnih projekata za EU financiranje https://doi.org/10.31522/p.28.2(60).16
UDK 711.122 (497.5) ”20”
Aktualno
SOKOL GOJNIK
MARKO RUKAVINA
Boris Magaš / Sportska arhitektura
Ariana Štulhofer, Hrvoje Vukiæ
Sinagoge
Studije o arhitekturi sinagoga u Hrvatskoj.
Odabrani tekstovi
Zlatko Karaè
Urbana obnova - Urbana regeneracija Donjega grada, Gornjega grada i Kaptola / Povijesne urbane cjeline
Grada Zagreba
Tihomir Jukiæ, Ana Mrða, Kristina Perkov
Tapiserija - izložba radova Andreja
Uchytila i Renate Waldgoni
Galerija Forum u Zagrebu, 15.10.2020. - 6.11.2020.
Uèiniti neželjeno vidljivim: narativ o ambicioznom projektu Abdülhamida Iija za centralni zatvor u èetvrti Yedikule u Istanbulu https://doi.org/10.31522/p.28.2(60).11
UDC 72.035:725.6 (560 Istanbul) ”18”
Defining the Concept of Small Historic Towns in Croatia https://doi.org/10.31522/p.28.2(60).12
UDC 711.42 (497.5)
Defining the City Skyline
Urban and Architectural Approach
Between 1960 and 2020
https://doi.org/10.31522/p.28.2(60).13
UDC 711.001 ”19/20”
Suvremena istraživanja prostornih odnosa javne knjižnice i grada
https://doi.org/10.31522/p.28.2(60).14
UDC 711.4:727.8 ”20”
Restoration and Revitalization of Cultural Monuments on Montenegro’s Coast Damaged in the 1979 Earthquake https://doi.org/10.31522/p.28.2(60).15
UDC 725.025.4 (497.16) ”19”
Sustainable Urban Development in the Context of Integrated Territorial Investments Criteria, Evaluation System and Selection of Public Projects for EU Funding https://doi.org/10.31522/p.28.2(60).16
UDC 711.122 (497.5) ”20”
Boris Magaš / Sports Architecture
Ariana Štulhofer, Hrvoje Vukiæ
Synagogues
Studies on the Architecture of Synagogues in Croatia. Selected Papers
Zlatko Karaè
Urban Renewal - Urban regeneration of the Lower Town, Upper Town and Kaptol / Historic Urban Ensembles in the City of Zagreb
Tihomir Jukiæ, Ana Mrða, Kristina Perkov
Andrej Uchytil and Renata Waldgoni: Tapestry - Exhibition
Forum Gallery, Zagreb, October 15 - November 6, 2020.
446 INES MRAVUNAC SUŽNJEVIÆ
447 ALEN PUÈAR
448 ZLATKO KARAÈ
449 MIA ROTH-ÈERINA
450 ZLATKO KARAÈ
451 ADELINA DOKMAN
In memoriam In Memoriam
455-457 ANDREJ UCHYTIL 458-459 LENKO PLEŠTINA
460 DUBRAVKO BAÈIÆ
Karlovac Radovana Nikšiæa: Projekti i realizacije
Autor izložbe i likovnog postava: Luka Krmpotiæ
Iz arhiva arhitekta - Milovan Kovaèeviæ
Izložba iz fundusa Hrvatskog muzeja arhitekture HAZU
Zagrebaèki povijesni trgovi, parkovi i neke ulice
Snješka Kneževiæ
Za novi, ljepši Zagreb!
Arhitektonski i urbanistièki natjeèaji meðuratnog Zagreba, 1918.-1941.
Tamara Bjažiæ Klarin
Èitati grad Urbana struktura Mostara u razdoblju 1440.-1878.
Borislav Puljiæ
The Lost, Last Words of Mies van der Rohe: The Lohan Tapes from 1969
Radovan Nikšiæ: Karlovac - Projects and Realizations
Luka Krmpotiæ, author of the exhibition
Exhibition: From the Archive of the Architect Milovan Kovaèeviæ From the holdings of the Croatian Museum of Architecture of the Croatian Academy of Sciences and Arts
Historic Squares, Parks and Streets of Zagreb
Snješka Kneževiæ
For a New, More Beautiful Zagreb! Architectural and Planning Competitions of Interwar Zagreb, 1918-1941
Tamara Bjažiæ Klarin
Reading the City Urban Structure of Mostar from 1440 to 1878
Borislav Puljiæ
Izgubljene, zadnje rijeèi Miesa van der Rohea: Lohanove snimke iz 1969.
Prof. emeritus dr.sc. Nikola Filipoviæ [1934.-2020.]
V.pred. mr.sc. Marija Rebec [1947.-2020.]
461 DINA VULIN ILEKOVIÆ Izv.prof. Neda Cilinger [1959.-2020.]
Kronika Chronicle
463-488 IVA MURAJ
Kronika Arhitektonskoga fakulteta Sveuèilišta u Zagrebu za akademsku godinu 2019./20.
Doktorske disertacije Doctoral Dissertations
489-494 Doktorske disertacije Doctoral Dissertations
Recenzenti Reviewers
495
Tihana Hrastar, Neda Mrinjek Kliska, Nerma Omiæeviæ, Ivana Senjak
Upute suradnicima Notes to Contributors
497-500
Prof. emeritus dr.sc. Nikola Filipoviæ [1934.-2020.]
Senior Lecturer M.Sc. Marija Rebec [1947.-2020.]
Assoc. prof. Neda Cilinger [1959.-2020.]
Chronicle of the Faculty of Architecture, University of Zagreb, academic year 2019/20
Tihana Hrastar, Neda Mrinjek Kliska, Nerma Omiæeviæ, Ivana Senjak
Za sve znanstvene Ëlanke objavljene u Ëasopisu PROSTOR Uredništvo je, iz kruga uglednih naših i inozemnih znanstvenika, osiguralo najmanje dvije neovisne recenzije.
The Editorial Board provides at least two independent reviews by prominent Croatian or foreign scholars for all the scientific contributions published in the journal PROSTOR.
HR - 52100 Pula, Tomasinijeva 33 krizmatti@gmail.com
Izvorni znanstveni èlanak https://doi.org/10.31522/p.28.2(60).1
UDK 72.032:725.826 (497.5 Pula) ”1/20” Tehnièke znanosti / Arhitektura i urbanizam 2.01.04. - Povijest i teorija arhitekture i zaštita graditeljskog naslijeða Èlanak primljen / prihvaæen: 23. 10. 2020. / 16. 12. 2020.
amfiteatar antika
izvorno stanje
Pula velarij
O velariju i njegovu sustavu pisao sam 2016. godine. Tada sam tvrdio da su na pulskom Amfiteatru, na njegovoj èetvrtoj etaži, oèuvani jedinstveni detalji u kamenu koji omoguæuju prouèavanje konstrukcije rimskoga velarija kao ni na jednome drugom amfiteatru na svijetu. U sklopu velarija tada se konaèno riješila konstrukcija zagonetne summae cavee in ligneis s pripadajuæim palubama na èetvrtoj etaži. Naglašen je najprije velarij jer je njegova osobita konstrukcija svojevrsna zakljuènica Amfiteatra, koja ne završava samim isticanjem 84 drvena jarbola, i to u pravilu bez zatege (štraja), umjesto s isprepletenim konopima velarija duž kojih se sekcija razvlaèe i namještaju jedra u odnosu na momentalni položaj Sunca ili na smjer, intenzitet i uèestalost kiše nošene vjetrom, ili pak smirena bonacom. Glavnih je nosaèa velarija ukupno bilo 84 jarbola (68: 30´30 cm i 16: 18´20 cm), a ne 72 kako se redovito navodi.
HR - 52100 Pula, Tomasinijeva 33 krizmatti@gmail.com
Original Scientific Paper https://doi.org/10.31522/p.28.2(60).1
UDC 72.032:725.826 (497.5 Pula) ”1/20” Technical Sciences / Architecture and Urban Planning 2.01.04. - History and Theory of Architecture and Preservation of the Built Heritage Article Received / Accepted: 23. 10. 2020. / 16. 12. 2020.
amphitheatre
Antiquity
original condition
Pula velarium
I wrote about the velarium system in 2016. I asserted then that, unlike any other amphitheatre in the world, the Amphitheatre in Pula (specifically its fourth level) boasts unique preserved stone details that provide insight into the construction of the Roman velaria. In this context the puzzling construction of summa cavea in ligneis with the associated decks on the fourth floor was finally solved. The emphasis is put on the velarium first due to its unique construction which completes the Amphitheatre. It consists not only of 84 wooden masts without backstays but also of the intertwined velaria ropes which serve to stretch and adjust the sails in relation to the current position of the sun or the direction, intensity and frequency of the prevailing winds and rainfall. There was a total of 84 masts as the main velarium carriers (68: 30´30 cm and 16: 18´20 cm), not 72 as often stated.
INTRODUCTION: DESIGNING AND OPERATING THE VELARIUM
o izvornome stanju Amfiteatra u Puli, a detaljno ne obrazložiti sustav i kako se rukovalo velarijem1, ostao bi neriješen bitni dio Amfiteatra koji ga odreðuje kao osobitu rimsku graðevinu.2 U novije se vrijeme èesto tvrdi da se obrazovanje arhitekta projektanta Koloseuma u Rimu treba smjestiti u brodograðevnu tehnologiju.3 Kao što je vidljivo iz priloženih planova summae cavee in ligneis4 , više od jedne polovice konstrukcije našeg Amfiteatra bilo je na èetvrtoj i petoj etaži izvedeno u drvu, dok neki detalji vezivanja kamenih blokova na stubišnim tornjevima takoðer podsjeæaju na drvene konstrukcije jer su vezani poput drvenih greda.
U vezi s prouèavanjem Koloseuma zanimljiva je tvrdnja jednoga od prouèavatelja izvornoga stanja njegovih suterenskih etaža, za koje Beste tvrdi da nisu nikada adekvatno analizirani i prouèeni, te da je to vrlo èudno.5 Uz pisane, tvrdi Beste, potrebno je prouèiti i analizirati arhitektonske strukture, a to se može uèiniti samo putem precizne i pedantno uèinjene arhitektonske snimke u kojoj æe biti obuhvaæeni i registrirani svi relevantni detalji (Sl. 2.).6
Ovim æu tvrdnjama dodati: kada se gleda, onda se mora i vidjeti. Nema velikih i malih nalaza, svi su važni; svi koji se mogu povezati u nekom jedinstvenom izvornom funkcionalnom sklopu. Primjerice, onako kako se spajaju dijelovi razbijene vaze (lonca), što je relativno lak zadatak, dok je zgrada slojevita
pa za njezino spajanje treba više znanja jer ima više razlièitih materijala i funkcionalnih dijelova. Èesto je to posao poput kirurga koji povezuje dijelove smrskane šake da ponovno proradi i služi prvotnoj izvornoj funkciji. Poèetke toga posla u graditeljskom naslijeðu uèio sam od prof. dr. Jerka Marasoviæa tijekom 1970-ih.
Durm brižljivo opisuje vijence. Velarij ne rješava, osim navoðenja da su mornari bili tijekom igara stalno zauzeti. Dopunjeni presjek na stranici 691. u svim je detaljima neprihvatljiv!7 Uglavnom se bavi ukrasima, dok je njegovo datiranje posve neprihvatljivo. Od svih Izenorovih prezentiranih velarija8 jedan jedini koji donekle ‘drži vodu’ jest onaj koji je uèinio Stancovich P. 1822. godine (Tafel 147/3) na temelju opisa što ga je dao Carli G. godine 1793. u svojoj studiji o pulskom Amfiteatru.9 Godine 1728. Scipione Maffei izdaje knjigu o veronskom Amfiteatru10, u kojoj posveæuje jedno poglavlje studiji velarija iz koje saznajemo da je za izradu idejnog projekta angažirao arhitekta Carla Fontanu (1618.-1714.), jednoga od èetiriju glasovitih arhitekata iste obitelji podrijetlom iz švicarskog kantona Ticino u 16. i 17. stoljeæu. Oni su se isticali svojim djelima u tehnièkim, ali i u veæem broju funkcionalnih intervencija usklaðivanja urbanoga tkiva Rima. Njihova istraživanja klasiène ravnoteže i jasnoæe kompozicije bila su konstanta arhitekture Carla Fontane, koji svojim djelima utjeèe na svoje sljedbenike, meðu kojima su Fischer von Erlach i Hildebrandt u Austriji, Gibbs u Engleskoj i Pöppelmann u Njemaèkoj. Kao što vidimo, Fontana se potkraj života bavi i velarijem Amfiteatra u Veroni11, kada postaje i nasljednik Berninija zadužen kao papinski arhitekt.12
U kraæem pregledu uèinjenih idejnih rješenja, od kojih su samo neka unaprijedila znanja o velarijima i o izvornom izgledu Amfiteatra, navest æemo i onaj koji je 1714. arhitekt Carlo Fontana predložio Scipioneu Maffeiju za Amfiteatar u Veroni, a koji po nekim konstrukcijskim elementima slièi našemu konaènom prijedlogu za pulski Amfiteatar, kao rijedak primjer uopæe (Sl. 5.). Maffei tvrdi da se u veronskom Amfiteatru iznad gledatelja prostirao velarij koji su Rimljani nazivali vela i velaria (u pluralu)
Kao dokaz o korištenju velarija on navodi nalaz manje mramorne ploèe s tanjim izbrušenim kanaliæima koji su uèinili tanji potezni i razvlaèivi konopi, ne deblji od ¼ mletaèke unce (0,72 cm), kojima su vojni mornari namještali jedra na svoja mjesta, odreðena debljim zateznim nosivim konopima fiksirane dužine. Osim ovih tvrdnji o velariju, Maffei postavlja pitanje na koji su se naèin jedra mogla dignuti na tu visinu, pa su za rješenje toga angažirani Architetti di Roma, predvoðe-
ni vjerojatno C. Fontanom, koji nije rijeèima objasnio kako se može uèiniti takav sustav, veæ je izradio samo nacrt, odnosno tlocrt svih nosivih konopa. Šteta što nije uèinio i popreèni presjek, u krupnijem mjerilu, ali i bez njega je razvidno kako je izgledao velarij i kako ga se moglo koristiti, po potrebi dignuti u otvorenom i zatvorenom položaju, s time da se ne pokrije prostor ponad arene. Ovalni prsten koji je dosezao do ravnine ruba borilišta (arene) morao je biti jako debeo kako bi izdržao zateznu silu svih konopa nosaèa jedara: (...)
1 Velum (lat.), velario (tal.) - tenda koja je pokrivala teatre i amfiteatre kako bi gledatelje zaštitila od sunca i oborina. U poèetku od obiènog lana, poslije od najfinijega lanenog platna i svile.
2 Krizmaniæ, 2016: 132-155
3 Rea, 2001: 69-77
4 Summa cavea in ligneis (lat.) - najviši dio gledališta u drvu
5 Beste, 2001: 277
6 Beste, 2001: 278
7 Durm, 1905.
8 Izenour, 1992: Tafel 147/3
9 Carli, 1793: 219-226
10 Maffei, 1728: 290-287
11 Maffei, 1728: 294-295, Tav. XII.
12 Pevsner i dr., 1992: 220; *** 1973: 230
13 Luciani, 2000: 82-86 i 103-106. Za sagraditi Amfiteatar trebalo je raspolagati s jednom brojnom specijaliziranom radnom snagom. Aproksimativno se može predvidjeti da je na gradilištu bilo dnevno od 500 do 1000 radnika raznih struka. Za transport glomaznih blokova materijala u Rimu su se gradile posebne ceste. U Puli se za prijevoz koristilo more od raznih kamenoloma duž obale ili blizu mora jer je lokacija Amfiteatra bila blizu morske obale u dobro zaštiæenom zaljevu.
Sl. 3. Inžinjer R. Sbisà 1788. za G. Carlija, prijedlog velarija za pulski Amfiteatar: neprihvatljivo
Fig. 3 Engineer R. Sbisà, 1788, for G. Carli, proposal for the velarium of the Verona amphitheatre: unacceptable
anello ovale di grossa fune (...). Zbog toga je naše rješenje sa sliènom kombinacijom konopa napušteno. Razlièito je interpretirana i površina na kojoj je 400 do 500 majstora radilo13, izvodilo summa cavea in ligneis i velarij,
Sl. 4. Kanonik P. Stancovich 1822.: manjim dijelom prihvatljivo
Fig. 4 Canon P. Stancovich, 1822: acceptable to a lesser extent
Sl. 5. Arhitekt C. Fontana 1714. za S. Maffeija, prijedlog velarija za veronski Amfiteatar: dijelom prihvatljivo
Fig. 5 Architect C. Fontana, 1714, for S. Maffei, proposal for the velarium of the Verona amphitheatre: partially acceptable
Sl. 6. Raspored leta u središnjoj toèki u kojoj se sijeku velika i mala os: neprihvatljivo u sustavu velarija
Fig. 6 Arrangement of backstays at the central point where the big and small axes intersect: unacceptable in the velarium system
Sl. 7. Sukladni raspored svih donjih nosivih (92) i svih gornjih zateznih (92), ukupno: 184 štraja (leta): djelomièno prihvatljivo kao rješenje velarija
Fig. 7 Consistent arrangement of all lower bearing (92) and all upper tensioning (92), total: 184 backstays: partially acceptable as a velarium solution
poèevši od korištenja površine arene (borilišta) i završivši na tri palube: glavnoj, gornjoj (paluba kavaleta) i palubi kaštela. Nije prihvatljivo da tijekom izvoðenja ovih radova majstori razlièitih zanata hodaju po gornjem rubu suženoga vijenca (70 do 80 cm širine). Ne radi se samo o sigurnosti hodanja i lakih padova s 30 m visine, veæ i o površini koja je potrebna za izvoðenje, pripremu, složeno korištenje i manevriranje velarijem. Ovu površinu ne spominje ni Maffei ni arhitekt Carlo Fontana.
Gianrinaldo Carli posjetio je Pulu u dva navrata radi prouèavanja, pored ostaloga, i Amfiteatra. Prvi put 18. lipnja 1750. godine u pratnji Vitaliana Donatija, profesora povijesti, botanike i prirode, te crtaèa Francesca Monaca, odliènoga bakroresca. Pri drugom je posjetu Puli Carli bio zajedno s inžinjerom Roccom Sbisà, i to od 11. studenoga do 13. prosinca 1788. godine (Sl. 3.). Carli se pita kako se tako prostrani ‘tendone’ mogao otvoriti i poduprijeti. To je problem koji znanstvenici još nisu bili riješili. Arhitekt Fontana je priložio lijep crtež a da nije riješio rub i naèin na koji æe se velarij dignuti u sredini i stvoriti pad prema vanjskim rubovima kako bi se pomoglo vodi da iscuri kroz rupe (‘rigalice’) u vijencu. Za rješavanje tog problema Carli uzi-
ma klupice - ‘panchine’ i koloture u sredini na kraju 72 konopa, kojih krajeve provlaèi, nateže kraj koloture i veže na dva reda kamenih blokova iznad vijenca na ‘panchine’. U potezanju ovih konopa koloturama na jarbolima postupno se podizao velarij u njegovoj sredini i tako se stvarao stožac s podom prema donjim rubovima velarija kako bi se prikupljala i otjecala voda kišnice. Kako æemo vidjeti: tako nije bilo, a nije ni moglo biti. To æemo pojasniti kada æemo obrazložiti rad ‘našega’ velarija.
U Carlijevu velariju nema spomena zategama (štrajima14) koji su se vezivali za vrh jarbola, dva štraja na 2 kamena bloka od 4 tone svaki, ugraðeni u okoliš na udaljenost od 10 m do 18,50 m. Gotovo siguran u pravilnost svojega rješenja, Carli daje upute inžinjeru Sbisà da nacrta tlocrt i presjek Amfiteatra s velarijem. Mora se primijetiti da se svi konopi velarija ne sijeku u križanju velike i male osi Amfiteatra, nego da svaka èetvrtina tlocrta ima svojih 5 sukladnih centara zakrivljenosti (Sl. 6.-10., 12., 14.), tako da su svi konopi okomiti na tangentu svojega dijela policentriène krivulje. Isto tako, Carli ne poznaje površine Amfiteatra, na kojima nekoliko stotina majstora svojih zanata gradi summu caveu in ligneis i velarij, pa se tako velarij protegnuo do
jarbola antemnae.15 Carli nije objasnio kako je moglo nekoliko stotina majstora raznih zanata, potom i mornara, stajati na uskome prostoru ponad, izmeðu užlijebljenog vijenca i klupice (‘panchette’). Meðutim, dobro je zakljuèio kako je velarij bio uèinjen od više dijelova, jer ga se u pisanim izvorima uvijek spominje u pluralu (množini) = vela - velorum, nikad velum ili velarium, te izraðen redovito od finog lana ili svile. Carli navodi da je osim mreže nosivih zateznih konopa svako jedro imalo dva tanja konopa = ghindazza, kojima su se pojedina jedra smještala na svoje mjesto (funicelle doppie = dupli tanji konopi), s preklopom jedara tako da voda ne prodire izmeðu njih.
Kako voda ne bi prodirala u Carlijevoj sredini s dodatnim željeznim obruèom, on zamišlja da se u tom sjecištu uèini jedna vrsta kišobra-
14 Štraj, strallo ili straglio (tal.) - leto (hr). Izuzetan dio konopa, lanèanica velarija. Gornji štrajevi na lanèanici zatežu se koloturima na jarbole kako bi donji štrajevi vezani za bitve bili nagnuti za 11° u odnosu na ravninu glavne palube (na 35.95 m/n.v.), po kojima se zatežu i rastežu 92 jedra od glavne palube do 31 m iznad borilišta - arene. Osnovni konopi raznih profila i èvrstoæe koji èine 23 lanèanice po kojima se razvlaèe i povlaèe jedra.
15 Antemna (lat.), antena, jarbol broda
16 Archeografo Triestino, sere III., vol. XIII: 143-346, 351356, Trieste
na koji bi zatvorio taj još nepokriveni dio velarija. Meðutim, jaèi vjetar mogao je remetiti igre i odnijeti kišobran, pa Carli navodi izvjesnog Agabina koji je usprkos vjetru provodio svoje igre. Na kraju Carli s velarijem priziva u pomoæ mornarièku vojsku, koja je bila vièna tome svakodnevnom poslu pa æe najlakše privesti kraju tu svojevrsnu mrežu konopa s izrazitim progibima. Štoviše, „ako se niti prejasni Vitruvije nije usudio opisati velarij”, tvrdi Carli, „bila bi neoprostiva umišljenost da smo mi to proniknuli uèiniti”.
Arhitekt Pietro Nobile, Švicarac roðen takoðer u kantonu Ticino, bio je u Puli više puta (od 1809. do 1818.), napisao je izvješæe o svojim istraživanjima pulske antike, ali nije uspio naèiniti namjeravanu studiju izvornoga stanja Amfiteatra. On postaje arhitekt carskoga dvora Franje I., a velarij samo sporedno spominje, ali ne ulazi u rješavanju detalja, navodi ga tek zajedno s našom glavnom palubom kao „ripiano del velario”. Pietro Nobile bio je poznat u doba Austrije, a manje u talijansko doba, no nakon 1945. godine njegov je rad u Puli i na tlu hrvatskoga Jadrana bio otkriven u opširnom èlanku Livije Rusconi iz 1926.: Pietro Nobile e i monumenti romani di Pola.16 Kod nas se 1988. godine o njemu pisalo u dva znanstvena rada: Komunalna palaèa - Pula
Sl. 8. Sukladni raspored svih donjih i gornjih štrajeva: djelomièno prihvatljivo kao rješenje velarija
Fig. 8 Consistent arrangement of all lower and upper backstays: partially acceptable as a velarium solution
Sl. 9. Sukladni raspored svih štrajeva (leta): djelomièno prihvatljivo kao rješenje velarija
Fig. 9 Consistent arrangement of all backstays: partially acceptable as a solution for the velarium
Sl. 10. Alternativno rješenje zateznog cipusa do Koloseuma
Fig. 10 Alternative solution: a tensioning cippus to the arena
Sl. 11. Prostorna skica složene lanèanice na 4 jarbola
Fig. 11 Spatial sketch of the complex catenary on 4 masts
A. Krizmaniæa i u èlanku o radu Pietra Nobilea prigodom posjeta Puli 1814., 1816. i 1818. godine.17
Barbanski kanonik Pietro Stancovich objavio je 1822. godine knjigu o cjelovitoj studiji pulskog Amfiteatra, po kojoj slijedi u svemu ideju velarija koju je 1793. objavio Gianrinaldo Carli, a koja je po Stancovichu dotad najbolje rješenje (danas s mojim primjedbama, Sl. 4.).18 Kako bi mogla poèeti izrada velarija, trebalo je najprije komentirati izvedbu i montažu palube s jarbolima, a potom prikaz kako vidim summu caveu in ligneis, svakako u drvu, a ne u kamenu. Predmet je ovoga rada objasniti kako je bio sastavljen i kako se koristio velarij u zaštiti gledatelja od jakog sunca i kiše. Zašto palube, a ne krov? Ne zato da budem originalan ili zbog autentiènosti, veæ iz potrebnoga radnog prostora na èetvrtoj i petoj etaži na kojem æe se stvarati, sastavljati i montirati velarij, od razine glavne palube (35,95 m/n.v.) do palube kaštela (40,00 m/n.v.), iz koje se upravlja svim poslovima stvaranja veluma. Vojni mornari - kada dižu, a potom i upravljaju jedrima - moraju imati slobodan prostor gornje i glavne palube. Ne može se širinu završnog vijenca (70-80 cm) svesti na površinu za sastavljanje i manevriranje velarijem, s posadom katkad i do 400
mornara, spremnih uvijek na brzo razvijanje i skupljanje jedara (Sl. 6.-9.).
NAŠ PULSKI VELARIJ, 2020.
VELARIUM IN PULA’S AMPHITHEATRE, 2020
Iako su drvena stubišta u našem Amfiteatru smještena u stubišnim tornjevima s prvim krakom u razini II. cirkularnog hodnika (na 20.45 m/n.v.), poèetak summae caveae in ligneis smjestio sam od razine III. cirkularnog hodnika (na 28.85 m/n.v.) sa svim debljim nosivim gredama koje su ležale na izboèini cirkularnog zida preko podsponjaka - ‘spavaèa’. Na III. cirkularnom hodniku ispod trijema glavne palube sjedile su žene i promatrale igre iz improviziranih dašèanih konstrukcija.
Kako bi se moglo organizirati uèinkovito stvaranje velarija, moralo se najprije završiti cjelovitu kamenu i drvenu konstrukciju na èetvrtoj/petoj etaži, tzv. summu caveu in ligneis, istodobno s dovršenjem èetiriju stubišnih tornjeva s deset drvenih ukrižanih stubišta; sa završnom drvenom palubom kaštela na
17 Krizmaniæ, 1988.; Marasoviæ i dr., 1988. 18 Stancovich, 1822: 63-64
koti 40,00 m/n.v.; s gornjom palubom na koti 38,73 m/n.v.; s glavnom palubom i užlijebljenim vijencem na koti 35,95 m/n.v. i 35,80 m/n.v. Na navedenim razinama u pripadajuæim površinama stvarao se i sklapao, a potom i upravljalo velarijem.
Glavnih nosaèa velarija ukupno je bilo 84 jarbola (68 jarbola po 30´30 cm i 16 jarbola po 18´20 cm): 68+16 = 84 jarbola ili 72+12 = 84,
Sl. 12. Definitivan raspored 4 skupine po 5 sukladnih centara zakrivljenosti, prema studiji koju je uèinio geodet Venceslao Krizmanich
Fig. 12 Final arrangement of 4 groups of 5 congruent centers of curvature according to a study made by the surveyor Venceslao Krizmanich
Sl. 14. Složena lanèanica na 4 jarbola, svaka u svojoj èetvrtini Amfiteatra
Fig. 14 Complex catenary on 4 masts, each in its own quarter of the Amphitheatre
Sl. 13. Neprihvatljivo - najviše zbog jaèe debljine srednjih dvaju konopa i nepostojanje radne površine na palubama
Fig. 13 Unacceptable - mostly due to the two thick central ropes and absence of work surface on the decks
Sl. 15. Analiza progiba konopa kompleksne lanèanice na 4 jarbola
Fig. 15 Analysis of deflection of the complex catenary ropes on 4 masts
Sl. 16. Djelomièna bitna oprema jedara velarija
Fig. 16 Partial equipment of the velaria sails
Sl. 17. Jarbol s ugraðenim ljestvicama
Fig. 17 Mast with built-in ladders
Sl. 18. Vrh jarbola s bucelima
Fig. 18 Top of the mast with tackles
Sl. 19. Spoj uzdužnih i popreènih vodoravnih konopa s gornjim i donjim zateznim štrajevima (letima) te s bucelom gindaca
Fig. 19 Longitudinal and transverse horizontal ropes tied to the upper and lower tensioning backstays and to the halyards’ tackle
Sl. 20. Potpuna oprema jedara u radu velarija
Fig. 20 Full equipment of the velarium sails in operation
a ne 72 kako se èesto navodi. Velarij su èinile 23 složene lanèanice, svaka zategnuta (razapeta) na 4 sukladno zategnuta jarbola; 23 složene lanèanice nosile su isto toliko jedara približno jednake velièine 23´4 = 92 jedra, svako jedro oko 130 m2 (5´26 m). Ni oni koji su bili na vrhu tornjeva 10-11-12 i 46-47-48 nisu vidjeli jasne tragove prolaza i ležajeve èetiriju drvenih stupova manjeg profila koji su stajali izmeðu baèvastih cisterni. Svaki stubišni toranj bio je osobito arhitektonsko istaknuto tijelo na 40,00 m/n.v., jedna vrsta promatraènice iz koje se upravljalo svim radovima u odreðenoj èetvrtini Amfiteatra.
Svaka je lanèanica velarija bila odreðena s 4 gornja zatezna i 4 donja nosiva štraja (leta), te s dva popreèna i dva uzdužna zatezna konopa koji su vodoravno povezivali svih 8 štraja u jedinstven usklaðeni statièki sustav. Sta-
bilitetu toga sustava bitno su pridonosili kameni cipusi19 od oko 4 tone, usidreni u okolni teren, po dva za svaki jarbol (Sl. 10.). Èetiri donja štraja nosili su jedra, a 4 gornja zatezna štraja, koji su putem bucela (kolotura)20 bili vezani za vrh jarbola, dizali su sredinu velarija i tako stvarali pad jedra (oko 11°) prema užlijebljenom vijencu, a kroz rigalice izbacivali vodu u okoliš. Ukupno 92 donja štraja + 92 gornja štraja = 184 štraja.
O izvornom stanju Amfiteatra ne može se raspravljati ako ga se prezentira bez velarija ili samo sa zabodenim nosivim jarbolima na predviðene ležajeve u razini vijenca III. cirkularnog hodnika (28,84 m/n.v.). Zato je naš velarij predoèen opisima summae cavee in ligneis od treæega cirkularnog hodnika do vrha Amfiteatra, do apsolutne najviše kote palube Kaštela (na 40,00 m/n.v.; Sl. 12.) iz-
meðu dvojih vrata kroz koja su na tri palube (Glavna, Gornja ili Kavaleta i Kaštela) izlazili povremeno majstori raznih zanata, a potom na kraju vojni mornari (classiarii) koji su namještali stalne konope, prije spomenute nosive i zatezne, a gindacima21 su upravljali jedrima prilagoðujuæi ih trenutaènim vre-
19 Cipusi, od tal. cippi - veæi teški kameni blokovi oko 4 tone, usidreni u teren na 10 do 18 m od proèeljnog zida amfiteatra, na koje su se sidrile po dvije sartije od vrha jarbola do njih.
20 Bucel - kolotura (tal. bozzello, carrucola di specie e funzioni diverse), ureðaj za dizanje, premještanje i spuštanje tereta te za povlaèenje i razvlaèenje jedara. Pomièna, nepomièna i višekraka. Koristila se na više mjesta u gradnji Amfiteatra i u sastavljanju velarija.
21 Gindac (tal. ghindazzo), konopac za dizanje - razvlaèenje jedara. Od ghindare: dizati uvis jarbol ili jedro. U našem Amfiteatru to je konop koji je prièvršæen na vrhu (kraj) jedara, a služi za njihovo razvlaèenje i povlaèenje preko koloture.
22 Papagalo, metalna ili drvena vodilica sašivena na grativ jedra klizeæi po donjem štraju, nosaèu jedra. Grativ (tal.), gratile, konop, uže; našivak (optok, porubnik) po rubu jedara.
menskim uvjetima. Tanji razvlaèivi zatezni konopi Æ 24 mm potežu jedra gindacima Æ 15 mm preko kolotura, a deblji zatezni konopi Æ 36 mm fiksiraju postavu debljih konopa preko kolotura na jarbolu kako bi se dobio pad velarija od oko 11° (Sl. 11. 13.-15., 17.-18.).
Metalni papagali22 tekli su duž nosivih konopa Æ 24 mm i visjeli na njima prièvršæeni na porub jedara (grativ). Konstrukcija iznad III. cirkularnog hodnika pripadala je veæinom u summu caveu in ligneis, uèinjenu za potrebu podizanja sustava konstrukcije konopa velarija te za ostvarenje i sklapanje jedara i njihovu jasnu rašèlambu na 92 sekcije opremljene papagalima na grativima jedara.
Izrada našeg velarija zapoèinje sastavljanjem i povezivanjem na ravnini arene 23 konopa, odnosno 92 raznih pravokutnih nejednakih kompleksnih dijelova lanèanica, kako bi majstori (faberi) potrebnih zanata mogli izraditi i ugraditi 3 drvene palube, osnovnu
Sl. 21. Sjeverozapadni sektor sustava velarija na površini arene - borilišta. Skica tlocrta konaènog rješenja smještaja uzdužnih i popreènih vodoravnih zateznih konopa.
Fig. 21 North-western sector of the velaria system on the surface of the arena. Layout sketch of the final positions of the longitudinal and transversal horizontal tension ropes.
Sl. 22. Tlocrt i presjek na visini užlijebljenog vijenca i razme ponad vijenca do apsolutne visine od 37,40 m/n.v. na poz. 33 i 34
Fig. 22 Layout and section at the height of the grooved cornice and the rasma above the cornice up to the absolute height of 37.40 m above sea level on posistions 33 and 34
Sl. 23. Poèetak sastavljanja velarija na glavnoj i gornjoj palubi te zatezanja svih donjih i gornjih štrajeva i namještanja svih antemni (jarbola) Fig. 23 Starting point of the velaria fastening on the upper and lower deck and tightening of all lower and upper backstays and the adjustment of all masts
konstrukciju za sastavljanje, montažu, a potom i rukovanje velarijem (Sl. 16., 19.-24.). U tom složenom poslu temeljna je drvena konstrukcija olakšala izradu i montažu summae cavee in ligneis na èetvrtoj i petoj etaži te omoguæila lakše prilagoðavanje manjih nepravilnosti u tom završnom poslu na oblikovanje Amfiteatra. Manje prilagodbe izvedenih nepravilnosti lakše je bilo ispraviti na licu mjesta u drvu. Tu se posebice oèituje nepravilan (nejednak) raspored zateznih dasaka (greda) u strukturi glavne palube kako bi se stabilizirala na potrebnim mjestima. U tom sustavu rasporeda sila i optereæenja važnu su ulogu imale kamene bitve, èvrsto usidrene na užlijebljeni vijenac. Bilo je 68 izvornih kamenih bitvi (1,10´0,70 m) iza drvenih jarbola 30´30 cm, usidrenih u užlijebljeni vijenac koji je zategnut s isto toliko nosivih donjih štraja, dok je 16 (4´4) manjih bitvi (1,10´0,50 m) bilo zategnuto i usidreno iza manjih jarbola 20´18 cm. Ukupno je bilo usidreno na užlijebljeni vijenac 68+16 = 84 bitve. Danas je oèuvana na izvornome mjestu 51 bitva iza drvenih jarbola 30´30 cm i tragovi sidrenja manjih jarbola 20´18 cm.
Kao što bitve duž obale luka služe privezu brodova, tako su i ove u sklopu velarija služile za njegov privez s osnovnom funkcijom nošenja jedra, kao i zatezanja donjega nosivog štraja (leta), za dobivanje pada velarija prema užlijebljenom vijencu i zatezanja gornjeg kraja štraja do gornjeg kraja jarbola. Od toga gornjeg kraja, od vrha jarbola, polazila su još dva zatezna konopa (sartie) koja su se vezivala na 4 tone teške kamene cipuse ugraðene u okolni teren na nejednaku udaljenost, od 10,00 do 19,00 m, od vanjskoga kamenoga nosivog zida s kamenim arkadama do konaèno zaravnatog terena u okolišu Amfiteatra. Ova dva zatezna konopa imala su zadaæu da na taj naèin onemoguæe lom jarbola kod djelovanja jaèih vjetrova, kod rukovanja velarijem i kod upravljanja tijekom njegove uporabe (Sl. 1., Sl. 25.).
Sastavni su dijelovi velarija Amfiteatra konopi raznih profila nosive konstrukcije èvrsto usidrene u summu caveu s kojima se moglo lako rukovati; 3 palube potrebne raznim majstorima u stvaranju summu caveu i sastavljanju lanèanice u odreðenom danom sustavu konopa; jarboli s ugraðenim ljestvicama koje omoguæuju prilaze majstorima zbog raznih potrebnih popravaka; steznice (bigotte) na mjestima na kojima je potrebna veza konopa s nosivom konstrukcijom, primjerice veza sartie (pripone) s cipusom od 4 tone; veza donjega nosivog štraja (leta) od 24 mm na kamene bitve u razini glavne palube; veza i zatezanje gornjega zateznog štraja kojim se stvara pad konopa, potom i montiranog jedra ponad vanjskog ruba borilišta kako bi se do-
Sl. 24. Pogled prema najvišem dijelu Amfiteatra, na pozicije bitvi 33 i 34, izmeðu stubišnih tornjeva na 37,40 m/n.v.
Fig. 24 View of the highest part of the Amphitheatre, the positions of the bollards 33 and 34, between the staircase towers on 37.40 m above sea level
Sl. 25. Presjek duž kraæe osi (18-19 / 54-55) s idealno zategnutim konopima stalne postave konstrukcije složene lanèanice velarija
Fig. 25 Section along the shorter axis (18-19 / 54-55) with the ideally tightened ropes of the permanently set up construction of the complex velaria catenary
Sl. 26. Prostorna skica glavne palube s jarbolima i stalnom konstrukcijom konopa velarija
Fig. 26 Spatial sketch of the main deck with masts and a permanently set up construction of the velaria ropes
Sl. 27. Prostorna skica pomoænih ureðaja velarija na glavnoj palubi
Fig. 27 Spatial sketch of the accessory equipment of the velaria on the main deck
Sl. 28. Tlocrt na razini glavne palube (35,95 m/n.v.), s 84 jarbola i stalnom postavom konstrukcije konopa velarija (dolje)
Fig. 28 Layout on the level of the main deck (35.95 m above sea level) with 84 masts and a permanent construction of the velaria ropes (down)
Sl. 29. Prostorna skica složenih i zaštiæenih jedara velarija
Fig. 29 Spatial sketch of the complex and protected velaria sails
30. Prostorna skica velarija u korištenju
Fig. 30 Spatial sketch of the velaria in use
Sl. 31. Tlocrt na razini gornje palube (36,73 m/n.v.), gornje kamene razme palubnog boka (37,30 m/n.v.) i skošenog dijela gornje palube (dolje) Fig. 31 Layout on the level of the upper deck (36.73 m above sea), the upper stone rasma of the deck flank (37.30 m above sea level) and the beveled part of the upper deck (down)
bio pad za prikupljanje kišnice prema glavnoj palubi, konaèno sakupljenoj u širemu užlijebljenom vijencu, a preko rigalica izbaèenoj izvan Amfiteatra. Uzdužni i popreèni vodoravni zateznici, konopi Æ 45 mm u obliku razlièitih pravokutnika kojima se konaèno oblikuju 23 nosive zatezne kompleksne lanèanice radi zaštite od kiše i sunca s porubljenim krajem jedara (porub - grativ jedra) na kojem su prièvršæeni željezni ili drveni klizaèi - papagali. 92 konopa - gindaca ´2 = 184, Æ 16 mm minimalne dužine 60,00 m, prièvršæeni na kraju/poèetku jedara za razvlaèenje i pokrivanje gledališta, odnosno otkrivanje u ovisnosti o stanju jedara: zatvoreni ili otvoreni. Sastavni dijelovi velarija, osim jedara, bili su konopi raznih profila sa svojim èvorovima i vezama po užarskom zanatu. Nakon složenoga, katkad i muènoga istraživanja, te izmišljanja raznih kombinacija èvorova ruène izvedbe sjetio sam se da je moj djed po materi bio još krajem 19. stoljeæa vrhunski užar u austrijskom arsenalu, a vezujuæi razne konope i èeliène sajle za jarbole èinio je èuda uporabom manjega broja raznog alata. Posebice pamtim jednu ‘L’ kuku uèinjenu na ganaè - plod iskustva i prakse s kojom je pleo za nas mrežu konopa oko boca i drugi niz èvorova. To i drugo uèio je u austrijskom arsenalu, u kojem se stoljeæima prenosilo znanje, pa i onda kada se gradio samo jedan brod ili kada se èistilo samo dno brodova. Bilo je to sredinom 19. stoljeæa (1846.), što oznaèuje poèetak stvaranja novog arsenala i brodogradilišta. I užari su sudjelovali u prijenosu tradicije gradnje brodova. Od kada? Oduvijek! Od onoga dana kada su stari narodi poèeli ploviti. Taj je stari zanat postojao oduvijek u Arsenalu, tijekom cijeloga predrimskog i rimskog doba do danas, kada je nasilno zatvoren pod imenom „Uljanik”. Imao je majstore i radnike te vezu sa starim zanatima. Kulturni ljudi èuvaju dvomilenijsku tradiciju.
U Puli su se gradili brodovi u doba podizanja Amfiteatra. Da su užari sudjelovali u gradnji, svjedoèi mladi car August kojemu Marko Antonije predbacuje da je njegov pradjed (Augustov), slobodnjak iz Turijskog okruga (današnja Pulja), bio po zanimanju užar23 (Sl. 26.-27., 29.-30.).
CONCLUSION
„Svaki je njegov opis neprimjeren kada ga promatraš i diviš mu se. Jedinstveni spomenik takve vrste koji se uzdiže u oèuvanom vanjskom zidu svojom ljepotom u svakom svom dijelu. Stoga nadmašuje glasovite amfiteatre, kao onaj u Veroni, Capui, Pompeju, Korintu pa i onaj isti Koloseum. S estetske strane pak istièe se meðu svima po èistoæi, vitkosti i otmjenosti svojih formi.”24
Velarij se definitivno poèeo rješavati poèetkom 2014. godine, kada su konaèno objašnjena ukrižana stubišta, baèvaste cisterne i tri palube u sklopu stubišnih tornjeva. Tada su se pojasnili položaj, dimenzije i namjena triju radnih površina paluba. Godine 1997. otkrio sam èetiri tanja jarbola velarija (18´20 cm) koji su se uzdizali nad stubišnim tornjevima s manjim udaljenostima meðu njima (od 1,80 do 2,25 m). To je upuæivalo na to da veæi raspon meðu njima od 5,20 m treba u izvedbi velarija raspoloviti na 2,60 m. Meðutim, nakon grafièke provjere to je napušteno25 kao previše gusto i složeno rješenje, osobito na poèetku, a najviše na krajevima jedara iznad ruba borilišta - arene. Te iste godine u sva èetiri tornja namještena je vrhunska skela koja je omoguæila uvid i grafièko bilježenje u svaki dio unutarnjih stijena èetiriju stubišnih tornjeva - kljuè za otkrivanje novih znanja u rješavanju ukrižanih stubišta, velarija i tornjeva u cjelini, u kontekstu dotad nepoznate, ali èesto spominjane etaže summae caveae in ligneis. Isto tako, otkriveno je rješenje plitkog ležaja s tri kanaliæa i zateznom daskom te èinjenica da je stubišni toranj izmeðu baèvastih cisterni bio viši za oko 3,14 m. Rimska Pula u spomenutom je austrijskom arsenalu, u tom njegovu prvotnom prostoru, danas na Trgu Dante Alighieri, uvijek gradila i popravljala brodove, vjerojatno i prije rimskog razdoblja, jer znamo da su stari Histri bili dobri moreplovci. Stvaralo se i prenosilo znanje u gradnji brodova preko svih onih zanata koji su uvijek sudjelovali u njihovu stvaranju do 19. stoljeæa s manje-više istom ili sliènom tehnologijom.26
Poznato je da su se gladijatorske i druge borbe reklamirale. Natpis saèuvan na jednom
23 Svetonije Trankvil, 1978: 60
24 Dusatti, 1907.
25 Krizmaniæ, 2016: 148, Sl. 10.
26 *** 1951., II. dio: 103-119 (slike brodske opreme, razlièite sprave i potrepštine)
proèelju zgrade ulice „Dell’abbondanza” u Pompeju to dokazuje. Na toj osobitoj staroj reklami piše sve što æe se održavati u Amfiteatru, od sveèanog otvaranja do opisa svih dogaðaja. Izmeðu ostaloga napisano je da æe gledatelji moæi koristiti i biti u sjeni, zaštiæeni hladovinom velarija (vela erunt). Posebno je naglašeno da æe velarij biti prostrt ponad gledališta da ih zaštiti od nebeskih nepogoda ili prejakog sunca. Isticanjem natpisa vela erunt podrazumijevalo se što se pod time sve smatralo.
Prema tome, kako bi se moglo organizirati uèinkovito stvaranje velarija, moralo se najprije završiti cjelovitu kamenu i drvenu konstrukciju na èetvrtoj i petoj etaži u stubišnim tornjevima, tzv. summa cavea in ligneis istodobno s dovršenjem èetiriju stubišnih tornjeva s deset drvenih ukrižanih stubišta sa završenom drvenom palubom Kaštela na koti 40,00 m/n.v.; s gornjom palubom (palubom Kavaleta) na koti 38,73 m/n.v.; s glavnom palubom na koti 35,95 m/n.v. i s užlijebljenim vijencem na koti 35,80 m/n.v. - na kojima se stvaralo, sklapalo i upravljalo velarijem. Summa cavea in ligneis u pretežitom je dijelu bila iz drva koji je pratio nosivu kamenu konstrukciju vanjskoga cirkularnog zida, od III. cirkularnog hodnika (na 28,85 m/n.v.) do kote 37,35 m/n.v. izmeðu stubišnih tornjeva i do kote 40,00 m/n.v. (paluba Kaštela) u pojasu èetiri stubišna tornja izmeðu dviju cisterna na svakom tornju. Summa cavea zapoèinje s drvenom konstrukcijom III. cirkularnog hodnika i nastavlja ponad njega s drvenim stupovima 30´30 cm koji nose drvenu glavnu palubu na rasponu osovine kamenih pilastara III. i IV. reda do 6,50 m širine. Velarij je bio toliko važan da se prije poèetka igara moralo napisati na plakatu da æe postojati moguænost korištenja velarija isticanjem parole VELA ERUNT. U obrambenom zidu, ne u ogradi, novoga austrijskog arsenala èuvaju se i blokovi kamena Amfiteatra. Nedavno je neka politièka glava samodopadno izjavila da brodogradilište u Puli ne može egzistirati na samo 200 m od Amfiteatra. Ova nakaradna razmišljanja novijega su postanja kako bi se moglo dobiti licencu za rušenje svega oko Amfiteatra i tako dobivene praznine ispuniti nasumiènom sadnjom borova i zgaženom travom. Zar su tako
stvoreni ambijenti sa stablima pulsko graditeljsko naslijeðe? Zar se tako štiti povijesna jezgra i povijest grada Pule!? Rušenjem oko 200 zgrada poslije Drugoga svjetskog rata a da se ne ostavi trag o njihovu postojanju? Još je 1974. godine na jednom simpoziju povjesnièara umjetnosti u Puli u novom Hotelu Brioni prof. Milan Prelog bio slikovito rekao da pulskoj jezgri tako nedostaje trbuh koji hrani grad i da se tu prazninu, stvorenu i angloamerièkim bombama, mora rekonstruirati - ispuniti, naravno zgradama, a ne žgembavim borovima.
Na kraju izdvojit æemo i sažeti popis glavnih dijelova i elemenata koji èine velarij. Svaka od 23 složene lanèanice bila je razapeta na 4 jarbola u odnosu na 4 pilastra pomoæu 8 štraja - leta: 4 donja štraja koji nose jedra i 4 gornja zatezna štraja putem bucela vezani su za vrh jarbola. Ukupno 92 donja leta + 92 gornja leta = 184 leta; 68 jarbola 30´30 cm i 16 jarbola 18´20 cm, a to ukupno èini 84 jarbola; 168 (84´2) sartija - pripona; 84 cipusa. Svaki pojedini krak èetverokrake lanèanice smješten je u svojoj zasebnoj jednoj èetvrtini, u svome posebnom kvadrantu osnovne konstrukcijske mreže konopa velarija s jednim stubišnim tornjem, na èijoj je istaknutoj ravnoj palubi Kaštela (na 40,00 m/n.v.) zapovjedno mjesto upravljanja ¼ velarija. Prema tome, svaka je lanèanica velarija bila odreðena s 4 gornja i 4 donja štraja - leta, te s dva popreèna zatezna (paralelna s kraæom osi) i dva uzdužna zatezna (paralelna s dužom osi) konopa koji su povezivali vodoravno svih 8 štraja u jedinstven statièki sustav. Kako bi se pomoglo da se stabiliziraju i uravnoteže 84 jarbola i tako sprijeèilo njihov lom zbog djelovanja lanèanica s rastegnutim jedrima, èesto pod utjecajem vjetra i drugih sila potaknutih upravljanjem velarija, svaki je jarbol bio opremljen dvjema sartie - priponama (zateznim konopima) koje su ukoso išle od njegova vrha do odgovarajuæega kamenog cipusa, usidrenog u teren na 10 do 18 m udaljenog od vanjskoga zidnog plašta (Sl. 28., 31.). Takvih je 5 cipusa oèuvano u okolišu Koloseuma u Rimu na udaljenosti 17,50 m od vanjskog plašta.
Naš Amfiteatar, koji istièe svoja jedra na 11.466,00 m2, predstavlja u simbiozi s kamenim proèeljem bijele boje izuzetnu sliku golemoga jedrenjaka.
1. Beste, H.-J. (2001.), I sotterranei del Colosseo (Podzemlje Colossea, ureðaji i postrojenja, promjene i funkcioniranje), u: Sangue e Arene (priredio: La Regina, A.): 277-278, Milano
2. Carli, G. (1793.), Delle antichità italiche, Parte Seconda, Libro terzo, Velario ossia tendone: 219-226., TAV. XV: 223 (nacrt tlocrta i presjeka velarija): 207-237, 233-237, zakljuèak, Milano
3. Coarelli, F.; Franzoni, L. (1972.), Arena di Verona, venti secoli di storia (Arena u Veroni, dvadeset stoljeæa povijesti), Plan velarija autora Carla Fontane: 43, Verona
4. Durm, J. (1905.), Die Baukunft der Römer, Stuttgart
5. Dusatti, U. (1907.), Catalogo delle collezioni antiche del Museo di Pola, Katalog antièkih Kolekcija Civilnog muzeja Pule: 6-7, Pula
6. Graefe, R. (1979.), Vela erunt, English Summary: 221, Mainz am Rhein
7. Izenour, G.C. (1992.), Roofed Theaters of Classical Antiquity, vol. XXXI, Yale University Press, New Haven and London
8. Krizmaniæ, A. (1988.), Komunalna palaèaPula. Razvitak gradskog središta kroz dvadeset jedno stoljeæe, Pula
9. Krizmaniæ, A. (2016.), Amfiteatar u Puli, istraživanja o izvornom izgledu iz sredine 1. st. pr. Kr., „Prostor”, 24 (2 /52/): 132-155, Zagreb, https://doi.org/10.31522/p.24.2(52).1
10. Luciani, R. (2000.), Il Colosseo, Milano
11. Maffei, S. (1728.), Degli Anfiteatri e singolarmente del Veronese, libri due: 290-297, Velario di Carlo Fontana, architetto 1714: 314-342 (TAV. XII.), Verona
12. Marasoviæ, J.; Krizmaniæ, A.; Marasoviæ, D. (1988.), Amfiteatar u urbanoj strukturi Pule, „Pogledi”, 18 (3-4): 875-906, Split
13. Pevsner, N.; Fleming, J.; Honodur, H. (1992.), Dizionario di architettura, 220, Carlo Fontana, Torino
14. Rea, R. (2001.), L’Amfiteatro di Roma: note strutturali e di funzionamento (Amfiteatar u Rimu: napomene ustroja i funkcioniranja), u: Sangue e Arena [priredio: La Regina A.]: 69-77, Milano
15. Stancovich, P. (1822.), Dello Anfiteatro di Pola, Venezia
16. Svetonije Trankvil, G. (1978.), Dvanaest rimskih careva, car August: 59-60, Rijeka
17. *** (1912. /?/), Il Melzi Scientifico, 373: Fontana, Giovanni, Domenico e Carlo - tri znamenita ticinska arhitekta koji su uljepšali Rim novim graðevinama u 16.-18. stoljeæu. Milano (?)
18. *** (1951.). Brodska nomenklatura, RijekaSplit
19. *** (1973.), Enciclopedia Dell’Arte Garzanti
Izvori ilustracija
Illustration Sources
Sl. 1.-2., 6.-9., 11.-12., 14., 22., 24.-25., 28., 31. A. Krizmaniæ (razmišljanja sa skicama/slikama moguæih i nemoguæih rješenja sustava i konstrukcije èvorova našeg velarija)
Sl. 3. R. Sbisà, u: Carli, 1793.
Sl. 4. Stancovich, 1822.
Sl. 5. C. Fontana, u: Maffei, 1728.
Sl. 10., 15., 17.-18., 23., 26.-27., 29.-30. J. Marasoviæ
Sl. 13., 16., 19.-21. A. Krizmaniæ i J. Marasoviæ
The research presented in this paper is part of a more extensive research on possibly diverse velarium systems. At the beginning of this brief description of the velaria, it is necessary to list the main parts and elements that make up a velarium system. Each of the 23 complex catenaries was stretched over 4 masts connected to 4 pilasters by means of 8 backstays: 4 lower backstays that carry the sails and 4 upper tensioning backstays by means of tackles tied up to the top of the mast in order to elevate their middle parts and create a bell above the auditorium with a slope towards the main deck so that rainwater could be directed to the grooved cornice and waterspouts. A total of 92 lower backstays + 92 upper backstays = 184 backstays: 68 masts 30´30 cm and 16 masts 18´20 cm making up a total of 84 masts, 84´2 = 168 shrouds and 84 cippi.
Each individual arm of the four-legged catenary is located in its own separate quarter in its special quadrant of the basic construction network of the velarium ropes with one staircase tower on which is placed the prominent flat deck (at 40.00 m above sea level) with the command post of the velarium. Therefore, each catenary of the velarium was determined by 4 lower and 4 upper backstays as well as with 2 longitudinal tensioning (parallel with the longer axis) and 2 transversal tensioning (parallel with the shorter axis) ropes that connected horizontally all 8 backstays into a unique static system. In order to help stabilize 84 masts and prevent their breakage due to the activity of the catenary with stretched sails, often under the impact of the wind or other pressure caused by operating the velarium, each mast was equipped with two shrouds (tension ropes) that stretched from its top to the stone four-ton cippus anchored in the terrain at 10 to 18 m distance from the outer wall. Five such cippi have been preserved around the Colosseum in Rome at a distance of 17.50 m from the front wall. Many more cippi have been preserved in the amphitheaters of Santa Maria Capua and Pozzuoli while in Pula probably only one was discovered in 1933, yet unrecorded.
Biografija Biography
Dr.sc. ATTILIO KRIZMANIÆ, dipl.ing.arh., roðen je 1935. u Puli. Diplomirao je 1963., magistrirao 1984. i doktorirao 1998. godine na Arhitektonskom fakultetu Sveuèilišta u Zagrebu. Do 1970. projektirao je nastambe i brodske interijere u Brodogradilištu „Uljanik”. Uveo je praksu pripreme planova prostornog ureðenja u procesu izgradnje i obnove grada. Voditelj je pripreme svih urbanistièkih planova od 1971. do 1990. Objavio je 5 monografija o graditeljskom naslijeðu Pule. Tijekom 2014.-2017. dovršio je oko 150 grafièkih prikaza detaljne studije o izvornom stanju Amfiteatra u Puli sredinom 1. stoljeæa pr.Kr.
The discovery from 1997 of four slender velarium masts rising above the staircase towers with smaller spans between them indicated that a larger span of 5.20 m should be divided into two parts. However, this was abandoned after a graphic check-up showed that it was too dense and too complex. Dyggve [1933: 124] states “... that the few persons needed to service the velum could move freely on the roof (...) covered with solid Roman tiles...”. At that time, Dyggve was not dealing with the velarium, so he could not possibly know that during its operation there were not just few people engaged in it but at least 400 disciplined sailors while for the first assembly and disassembly of the velaria around 1000 experienced sailors and various craftsmen were working on it. During the first assembly and management of a number of elements of a complex velarium catenary, it is impossible to imagine that this can be done on a 180 to 200 sloping roof surface covered with Roman tiles, while on a 10 to 20 sloping wooden deck it can certainly be done effectively. Decks, not the roof, are not just places to walk on, but also places to work, create, assemble and spread out the velarium units. While studying the possibility that rope makers might have actively worked and cooperated in the creation of the velaria, I learned that the greatgrandfather of the emperor Augustus was a rope maker. Where did a large number of sailors (nautae) and military sailors (classiarii) in the first preparation, assembly and initial management of the velarium in Pula come from? During the reign of the emperor Augustus, a real permanent navy appeared with permanent stations divided into two squadrons: a Mediterranean squadron based in Punta Miseno, near Naples, classis Misenensis; and an Adriatic one based in Ravenna, classis Ravennas. When more sailors and other craftsmen were needed, they came from Ravenna as it was close to Pula. However, it should not be forgotten that Pula with its port and arsenal was an important naval station with a large number of sailors and masters of all crafts, who were needed for the construction of the Amphitheater so it was easy to
organize a unit of sailors - vexillatio classiaríi. Thus, our Amphitheater in Pula’s bay - port can be related to the construction of ships in its Roman arsenal, located in the area of today’s Dante Alighieri Square where ships were always built and masters of various crafts learned their skills. All of them were actually needed for the construction of the velaria. Probably the ingenious ideas such as our summa cavea in ligneis with the velarium, were born in the field of shipbuilding engineering much earlier than in the period of thriving Roman engineering.
In the design of the Amphitheater the undisputed ruler was in all things the architectus while in the execution of the Amphitheater the praefectus faber ruled with his teams of masters. In the construction of the fourth and fifth semi-storey and the deck in summa cavea in ligneis with the construction of about 60 entrance gates in the basement and in the first and second circular corridor, the carpenters (axe masters) came to the fore. In the complex performance of the velaria, sailors, rope makers and tailors of sails played an important role, probably with their orally transmitted hidden secrets about its effective work.
Vitruvius did not even mention the velaria, Gianrinaldo Carli (1788) and Pietro Stancovich (1822) set up a system that served as the protection against sun and rain, but their masts used to collapse due to the absence of shrouds. Their system as a whole does not follow a polycentric curve. In 1915, Anton Gnirs completely denied the possibility of the existence of the velaria while the masts that he could not deny, only served him to make up ridiculous and unnecessary constructions. In his extensive work on velaria in 1979, R. Graefe proposed some strange constructions that he could not integrate into systems, so he concluded that the velaria served only as protection from the sun and not from rain. However, his proposal clearly shows that he did not understand any of the unique remains of the grooved cornices and rasma at positions 32 and 33 preserved to this day in their original condition in our Amphitheater.
ATTILIO
KRIZMANIÆ, Ph.D., Dipl.Eng.Arch., born in 1935 in Pula. He graduated in 1963, received his M.Sc. degree in 1984 and his Ph.D. in 1998 from the Faculty of Architecture in Zagreb. Until 1970 he designed ship interiors in the shipyard “Uljanik”. He introduced the practice of preparing physical plans in the process of urban development and revitalization. He was in charge of all urban planning projects between 1971 and 1990. He published 5 monographs on the built heritage of Pula. Between 2014 and 2017 he completed around 150 graphic studies on the original condition of Pula Amphitheatre in the mid-1st century BC.
HR - 10340 Vrbovec, Zagrebaèka 17
Izvorni znanstveni èlanak https://doi.org/10.31522/p.28.2(60).2
UDK 726.54:72.033.5 (497.5 Vrbovec) ”13/20” Tehnièke znanosti / Arhitektura i urbanizam 2.01.04. - Povijest i teorija arhitekture i zaštita graditeljskog naslijeða Èlanak primljen / prihvaæen: 11. 9. 2020. / 16. 12. 2020.
HR - 10340 Vrbovec, Zagrebaèka 17
Original Scientific paper
https://doi.org/10.31522/p.28.2(60).2
UDC 726.54:72.033.5 (497.5 Vrbovec) ”13/20”
Technical Sciences / Architecture and Urban Planning 2.01.04. - History and Theory of Architecture and Preservation of the Built Heritage Article Received / Accepted: 11. 9. 2020. / 16. 12. 2020.
Attempted Reconstruction of Its Layout
srednji vijek
Dubrava kod Vrbovca crkva sv. Martina srednjovjekovno projektiranje tlocrta
U Dubravi kod Vrbovca u srednjem su vijeku postojale dvije crkve: župna crkva sv. Margarete i crkva sv. Martina koja je služila kao župna. Postradale od Osmanlija, obje su crkve obnovljene, no od Sv. Martina preostali su do danas tek zidovi svetišta. Autor je pokušao rekonstruirati tlocrt crkve sv. Martina prema preostalim podatcima na crkvi postupkom srednjovjekovnog naèina projektiranja Roritzera, Lachera i drugih. Na svetištu se nazire da je ono izvorno trebalo biti svoðeno kasnogotièkim zvjezdastim svodom, ali izvedena je inaèica gotièkoga križnog svoda.
The Middle Ages Dubrava near Vrbovec Church of St. Martin designing the layout in the Middle Ages
In the Middle Ages there were two churches in Dubrava near Vrbovec: the parish Church of St. Margaret and the Church of St. Martin which served as a parish church. After they had been devastated by the Turks, the two churches were renovated. Yet, the walls of St. Martin’s Church are the only parts that have survived. In this paper, an attempt has been made to restore its layout by means of medieval design methodology of Roritzer, Lacher and others. The remains indicate that the church should have had a Late Gothic stellar vault. However, the actual vault was built as a variation of the Gothic cross vault.
Nastarome dubravskom groblju nalaze se ostatci srednjovjekovne crkve sv. Martina; to su tek zidovi poligonalnog svetišta koji su još pod krovom, ali je od prvotnih detalja ostalo malo.
Analizom tlocrta i preostalih detalja pokušat æe se sagledati njezin prvotni tlocrt. Srednjovjekovni su graditelji radili prema onda uobièajenim regulama i obièajima, što nam danas može pomoæi u sagledavanju njihove djelatnosti i njihovih rezultata.
Krajem srednjega vijeka nekoliko je starih autora napisalo ‘knjižice’ (Buchlein) koje nam mnogo pomažu u tom sagledavanju: Schmuttermayer, Roritzer, Lacher.1 I konaèno, u posljednje se doba njima pozabavilo više suvremenika, i stranih, i domaæih, pa nam to pomaže u sagledavanju srednjovjekovne arhitekture.
Nekoliko je suvremenih autora prouèavalo Dubravu, no prvi je bio, a i najopširniji, vlè. Lj. Šustek2 (1929.), dok L. Dobroniæ (1951.) opisuje granice posjeda Dubrava prema ispravi kralja Emerika iz godine 1201.3
Opisujuæi Vrbovec i okolicu4, J. Buturac iznosi i povijest Dubrave i tamošnjih biskupskih posjeda, a A. Horvat spominje Dubravu po renesansnim utvrdama i kaštelu.5 S. Kožul (1999.) vrlo opširno opisuje, uz ostale sakralne objekte bjelovarskog kraja, i dubravske crkve.6
O VAŽNIJIM POVIJESNIM PODATCIMA O CRKVI SV. MARTINA
IMPORTANT HISTORICAL DATA ABOUT THE CHURCH OF ST. MARTIN
Dubrava se kao posjed spominje još 1094. godine, kada je kralj Ladislav osnovao Zagrebaèku biskupiju i poklonio joj, uz ostalo, i posjed Dubravu kod Ivaniæa.7 Iako veæ samo ime govori o hrastovoj šumi, Dubrava je bila i trgovište; Buturac navodi da je ono najvjerojatnije nastalo još u 13. stoljeæa, s povlasticama koje su imali i Èazma i Ivaniæ.8 U Dubravi su dvije crkve koje se spominju u popisu župa arhiðakona Gorièkoga 1334. godine; za Dubravu je zapisano da su ondje dvije crkve - sv. Margarete i sv. Martina, koju ovdje razmatramo.9 Tekst na latinskom jeziku glasi: „a) Item in Dombro ecclesia beate Margarethe virginis, plebania; b) Item ibidem ecclesia beati Martini, usurpata plebania”. Danas je crkva sv. Margarete župna, a Sv. Martin je grobljanska kapela. Iako Buturèev popis župa iz 1334. godine donosi i popis župa iz 1501. godine, nijedna se dubravska crkva te godine ne spominje.
Prema onome usurpata na latinskom jeziku, èini da se crkva sv. Martina koristi kao župna i zato je spominje Ivan arhiðakon Gorièki. Oèito ovu dubravsku situaciju treba povezati sa zagrebaèkim biskupom i njegovom nazoènošæu u Dubravi. Takoðer, znakovito je nespominjanje obiju dubravskih crkvi u popisu iz 1501. godine, što možda može znaèiti da su obje u pregradnji, graðene iznova baš tih godina. Meðutim, Sv. Martin se ipak spominje nešto ranije - 1315. godine, uz župnika Tomu kao župnika crkve sv. Martina.10 Ovaj se župnik spominje još nekoliko puta, a 1317. godine on popisuje meðe „zemlje zvane Glogovnica... u nazoènosti biskupovoj”. Ova èinjenica može znaèiti da su Toma odnosno župnici Sv. Martina mogli imati posebno biskupovo povjerenje.
Tijekom 15. stoljeæa zagrebaèki se biskupi brinu o svojim crkvama, pa i ovima u Dubravi, spominjuæi ih u oporukama, ostavljajuæi im stanovita sredstva za gradnju i opremu, ali u usporedbi s drugim odredbama, to su ipak bili više dobri znaci sjeæanja negoli ozbiljna
1 Vidjeti popis literature.
2 Šustek, 1929.
3 Dobroniæ, 1951: 272-275
4 Buturac, 1984.b: 35-42, 176-182
5 Horvat, A., 1975: 56, 58
6 Kožul, 1999: 183-187
7 Buturac, 1984.a: 35
8 Buturac, 1984.b: 179-180
9 Buturac, 1984.b: 95
10 Šustek, 1929: 22
11 Tkalèiæ, 1894: 72
12 Tkalèiæ, 1894: 519
namjera o nekoj veæoj pregradnji ili obnovi. Tako biskup Ivan Alben poklanja Župi sv. Margarete u Dubravi dva bolja osedlana konja kao doprinos za gradnju crkve.11 Zatim, godine 1499. biskup O. Thusz ostavlja po 25 fl. raznim crkvama, koje poimence spominje, a meðu njima su i crkve sv. Margarete i sv. Martina u Dubravi.12 Èudno je da se u popisu župa 1501. godine obje dubravske župne crkve uopæe ne spominju. Što se s tim crkvama dogodilo, zasad ne znamo jer ono što je sada pred nama, izgraðeno je nešto kasnije. Dubravski župnik Lj. Šustek smatra da su graðene „oko 1500. godine”, no ne spominje izvor tog podatka13, premda to potpuno odgovara stilskim znaèajkama obiju crkvi, i Sv. Martina i Sv. Margarete. Tih su godina vjerojatno izgraðeni i kaštel i utvrde u Dubravizidine s devet polukula (Sl. 3.) te iskopane grabe (jarci, prokopi) oko njih.14 Napomenimo još da je ondje, u Dubravi, godine 1527. Ivan Zapolja izabran za hrvatskoga kralja, a sljedeæih je godina ondje održano i nekoliko Hrvatskih sabora.
U pohodu na Slavoniju 1552. godine Ulamabeg i Malkoè-beg osvajaju Viroviticu i Èazmu i približavaju se Dubravi. Malobrojni branitelji sami pale dubravsku utvrdu i bježe, a Turci pljaèkaju Dubravu i okolicu.15 Dubrava i okolica ostaju pusti, a crkve - ruševine, što je morala biti i sudbina dubravskog Sv. Martina.
Tijekom druge polovice 16. stoljeæa mnogo se raspravlja o obnovi Dubrave, prije svega sa stajališta utvrðivanja granice prema Osmanskom Carstvu. Osmanlijsko napuštanje Èazme i Svištovski mir oko 1600. godine oživljavaju ovaj kraj, a u Dubravu se vraæa život, popravlja se utvrda, a naravno i obje crkve.16 Vizitator Nedelko piše dosta kasnije - godine 1679. - da je crkva sv. Martina popravljena i da je to velika crkva, a da ju je posvetio biskup P. Petretiæ (1648.-1667.).17 Nedelko još piše da crkva ima osam prozora i dva ulaza, a nad zapadnim je ulazom (drveni?) zvonik. Takoðer opisuje i unutrašnje ureðenje.18 Godine 1819. crkva sv. Martina iz nepoznatih je razloga porušena; ostalo je svetište i dio ziða broda, ali je veæ 1844. godine nezapamæena bura srušila zvonik, oèito drveni, i krov
13 Šustek, 1920: 75-76
14 Horvat, A., 1975: 56, 58
15 Kruhek, 1994: 252; Kruhek, 1995: 144-145
16 Buturac, 1984.b: 35; Kruhek, 1991: 48
17 Kožul, 1999: 184-186
18 Kožul, 1999: 184-186
19 Šustek, 1929: 76
20 Kožul, 1999: 183-184
21 Prijedlog obnove radili su D. Miletiæ i M. Valjato Fabris. Autor se zahvaljuje kolegi D. Miletiæu na podatcima i diskusiji o Sv. Martinu.
22 Horvat, Z., 2003: 145-162
Sl. 2. Dubrava, bivša crkva, sada grobna kapela: A) unutrašnjost svetišta prigodom nedavnih istraživanja
B) tlocrt, današnje stanje: N - sedilija, O - tragovi otklesanih kamenih polustupova u zidovima kapele, P - polustupovi s bazama i kapitelima te petama svodnih rebara, R - otklesano kameno svetohranište, S - sakristija, T - trag svoda sakristije. Kose crte oznaèavaju zazidane otvore.
svetišta.19 Krov je popravljen, a crkva sv. Martina postaje omanja grobna kapela. No, ni tu nije kraj nevoljama jer je i ovakva 15. veljaèe 1974. godine stradala od požara.20 Krov je ubrzo popravljen, pa i proèelja, a u tijeku su pripreme i istraživanja21 za obnovu untrašnjosti svetišta i otkrivanje zidnih slika.
OPIS DANAŠNJE KAPELE SV. MARTINA
CHURCH OF ST. MARTIN
Sama kapela - nekadašnje svetište crkve sv. Martina - zakljuèena je s tri strane osmerokutnika, pri èemu su sve tri stijene iste duljine, a južni i sjeverni zid toèno su tri dužine kao one u zakljuèku (Sl. 2.). Vidljivi tragovi svoda na sjevernoj strani svetišta govore o postojanju sakristije, dok se na bivšem prostoru broda, kao i oko kapele, nalaze grobovi Dubravaca. Svetište je zidano opekama, velièine 6,5-7 ´ 11-12 ´ 26,5-28 cm22; debljina je zida svetišta 84 cm, a debljina istoènog zida broda na prikljuèku na svetište jest 82 cm. Arhitektonskih detalja nema puno saèuvano, a bili su naèinjeni od opeka i klesanoga kamena. Zapadna strana svetišta nekadašnje crkve naglašena je šiljastim trijumfalnim lukom (Sl. 1.), koji je recentno zazidan, a u sredinu su ugraðena dvokrilna vrata. U trima zidovima zakljuèka svetišta bila su tri jednaka gotièka prozora koji su naknadno zazidani (ali su nedavno opet otvoreni; Sl. 2. i 4.). Nadvoji su im izvedeni vrlo nevješto, što se najvjerojatnije moglo dogoditi pri obnovi kapele tijekom prve polovice 17. stoljeæa. Dva su prozora u južnom zidu nešto veæa od onih na zakljuèku svetišta, ali i oni su preraðeni (Sl. 2. i 4.), pri èemu su bitne neke pojedinosti:
Fig. 2 Dubrava, former church, nowadys a graveyard chapel:
A) interior, recent research
B) layout, present condition: N - sedilia; O - traces of carved pilasters in the chapel walls; P - pilasters with bases and capitals and springing points of the vault ribs; R - carved stone tabernacle; S - sacristy; T - trace of the sacristy vault. Slanted lines delineate the walled-up openings.
Sl. 3. Situacija Dubrave danas, strelica oznaèuje položaj Sv. Martina
Fig. 3 Site plan of Dubrava today: the arrow marks the layout plan of St. Martin’s Church
Sl. 4. Dubrava, kapela sv. Martina, južno proèelje, 1972.
Fig. 4 Dubrava, Chapel of St. Martin, south-facing facade, 1972
Sl. 5. Dubrava, kapela sv. Martina, svetište: zazidani prozor (pregraðen!) te peta svoda s kapitelom i poèetnim svodnim rebrom
Fig. 5 Dubrava, Chapel of St. Martin, sanctuary: walled-up window (partitioned) and springing point of the vault with a capital and the initial vault rib
Špalete su jako skošene i kao da su preuzete od starijih gotièkih prozora. Istoèni prozor je uži - 100 cm, dok je zapadni nešto širi - 130 cm.
Sl. 6. Dubrava, kapela sv. Martina:
P - pokušaj rekonstrukcije gotièkog prozora na istoènoj strani južnog zida svetišta. Crtkano je naznaèen nadvoj gotièkog prozora prema fotografiji iz 1972. (Sl. 4.)
S - današnje stanje prozora zakljuèka svetišta
Fig. 6 Dubrava, Chapel of St Martin: P - attempted reconstruction of a Gothic window on the east-facing facade of the south wall. Broken line marks the lintel of the Gothic window according to the photograph from 1972 (Fig. 4)
S - present condition of the chapel window
Na fotografiji iz 1971. godine, na ošteæenim se proèeljima nad prozorom na istoènoj strani nazirao zazidani gotièki prozor, šiljasta nadvoja (Sl. 4. i 6.). Vrh nadvoja ide do recentnoga potkrovna vijenca, po èemu se može zakljuèiti da je svetište prvotno bilo više za nekih 100 cm. Kod zapadnoga se prozora u južnom zidu ovaj podatak ne može oèitati. Segmentni nadvoji nad oba ova prozora govore o naknadno izvedenom sniženju svetišta. To sve može znaèiti da gotièkog svoda tada - poèetkom 17. stoljeæa - više nije bilo, a svetište je imalo ravan strop.
Sl. 7. Svodna rebra: D - Dubrava, Sv. Martin; F - Kloštar Ivaniæ, franjevaèka crkva, svetište, popreèno rebro, ulomak; H - Hrastovica, crkva Sv. Duha, ulomak
Fig. 7 Vault ribs: D - Dubrava, St. Martin; F - Kloštar Ivaniæ, Franciscan church, sanctuary, transversal rib, segment; H - Hrastovica, Church of the Holy Spirit, segment
Od unutrašnjega ureðenja u cijelosti su ostala saèuvana dva polustupa u zakljuèku svetišta (Sl. 2. i 5.), zajedno s kapitelima i petama svodnog rebra, pa je oèito da je svetište u jednom trenutku bilo svoðeno gotièkim svodom. Usto, još je donedavna bio saèuvan donji dio polustupa u jugoistoènom kutu svetišta23, a ispod otpale žbuke naziru se ostatci preostalih otklesanih polustupova koji su trebali - zajedno s ona dva saèuvana - nositi svod. Rebra imaju složenu profilaciju i završavaju kruškoliko (Sl. 5. i 7.D). Smjer saèuvanih rebara pokazuje da je to mogla biti inaèica križnog svoda, što potvrðuje i prilièno velik polumjer zakrivljenosti rebara. Oèito je u nastavku gradnje došlo do promjene prvotno projektirana svoðenja zvjezdastim svodom (Sl. 8.A). Izvedena je inaèica križnog svoda (Sl. 8.B), iako bi daljnja istraživanja mogla pokazati da je svod mogao imati uobièajen križni oblik. Polustupovi su oko ¾ kružnice, promjera 17,5 cm, a kapiteli su krajnje jednostavna oblikovanja (Sl. 5.). Kameni su polustupovi bili naknadno ugraðeni u zid od opeka, što takoðer govori o promjeni prvotna projekta svoda koji je vjerojatno trebao biti nošen konzolama, kao što je uobièajeno kod zvjezdastih svodova. Umjesto toga ugraðeni su kameni polustupovi s jednostavnim kapitelima, a ugraðeno je po jedno svodno rebro (Sl. 5. i 7). Saèuvana rebra u svetištu Sv. Martina imaju jaku i složenu profilaciju koja završava kruškoliko (Sl. 7.D) te pokazuju da je to mogao biti križni svod. Zakrivljenost rebara, koja je prilièno strma, sugerira specifièan oblik križnog svoda, što je vjerojatno posljedica kasnije promjene prvotno projektiranoga svoðenja, tj. da je trebao biti pokriven zvjezdastim svodom (Sl. 8.A).
Napomenimo da svod u svetištu franjevaèke crkve u obližnjem Kloštar Ivaniæu (Sl. 9.A) ima popreèna rebra gotovo identiène profilacije i velièine (Sl. 7.F).24 Usto, ploèa s grbom biskupa Luke Baratina na zapadnom proèelju oznaèena je godinom 1508. Zatim, istu takvu profilaciju ima i ulomak naðen pokraj crkve Sv. Duha u Hrastovici (Sl. 7.H), koja je takoðer bila posjed zagrebaèkog biskupa.25
U sjevernom se zidu vidi da je kameno svetohranište otklesano, a na južnom je potpuno saèuvana niša sedilije, jednostavna oblikovanja i bez ikakve profilacije ili ukrasa. Usto, ispod recentne žbuke koja je djelomièno otpala naziru se tragovi, najvjerojatnije kasnosrednjovjekovnog, oslikanja zidova. Na istom zidu svetišta, dakle sjevernom, na vanjskoj strani nalazimo tragove nekada prizidane sa-
23 Baza tog polustupa bila je nepravilna, malo pomaknuta desno, što nije odgovaralo tragu otklesanog polustupa u tom kutu. Nedavnim podizanjem poda u zakljuèku svetišta ovi tragovi više nisu vidljivi.
24 Horvat, Z., 1991.b: 46 i 52 (Sl. 58.b)
ABC
kristije, koja je takoðer bila i svoðena, vjerojatno križnim svodom s rebrima.
I na kraju spomenimo da je pozicija groblja s crkvom sv. Martina bila okružena grabom (jarkom), što bi moglo znaèiti da je crkva mogla biti okružena i drvenim palisadama, kao što je bilo i na nekim drugim okolnim crkvama i kapelama: crkvi sv. Helene u Donjoj Zelini, Sv. Jurju u Belcu, kapeli sv. Petra u Novom Mjestu, župnoj crkvi sv. Ladislava u Malom Ravenu i još nekim drugima.
Za brod tek možemo reæi da je imao zid debljine 82 cm, ako æemo suditi prema spoju istoènih zidova broda na jugozapadni ugao svetišta.
ANALIZA PRVOTNE STRUKTURE SV. MARTINA
ANALYSIS OF THE ORIGINAL STRUCTURE OF ST. MARTIN’S CHURCH
Èinjenica da je posjed Dubrava zarana došao u vlasništvo Zagrebaèke biskupije - 1094. go-
25 Horvat, Z., 1982: 61, 66., 1992: 86-87
26 Horvat, Z., 2016: 98
27 Vukièeviæ-Samaržija, 1993: 17
28 Šustek, 1929: 75-76
dine - a da se u popisu župa 1334. godine spominju èak dvije crkve, dopušta nam pretpostavku da su crkve sv. Martina, a valjda i sv. Margarete, bile izgraðene još tijekom 12.13. stoljeæa, naravno na naèin romanièkih ili ranogotièkih crkava.26 O tim graðevinama ne znamo ništa više jer do danas nisu naðeni ni uoèeni nikakvi tragovi starije sakralne gradnje, no vjerojatno bi arheološka iskopavanja mogla naæi njihove tragove. Godine 1679. vizitator Nedelko opisuje crkvu sv. Martina i navodi njezine dijelove. Premda se ne spominje svetište i sakristija, tragovi još i danas postoje. Iz navoda vizitatora Nedelka i ostataka na terenu može se reæi da je crkva sv. Martina uobièajene strukture naših ladanjskih župnih crkava.27 Sudeæi po stilskim znaèajkama ostataka svetišta, ona je izgraðena poèetkom 16. stoljeæa. Župnik Šustek28 èak navodi nastanak „oko 1500. godine”, što se može prihvatiti kao približno doba nastanka ove crkve. Analiza svetišta pokazuje da je ono trebalo biti svoðeno zvjezdastim svodom, ali je izveden drukèiji tip svoda - inaèica križnoga gotièkog svoda s rebrima. No, poðimo od srednjovjekovnih obièaja i regula u projektiranju i gradnji sakralnih graðevina kako bismo približno odredili njezin izvorni lik. Nalazimo ih i na ovome svetištu pa æemo ih pokušati primijeniti i na cijelu crkvu.
Sl. 8. Dubrava, kapela sv. Martina: A - rekonstrukcija tlocrta s pretpostavljenim, izvorno projektiranim zvjezdastim svodom; B - pokušaj rekonstrukcije tlocrta s kasnije izvedenom inaèicom križnog svoda umjesto projektiranoga zvjezdastog; C - mogao je biti izveden i križni svod, kakav je bio uobièajen u našim župnim ladanjskim crkvama
Fig. 8 Dubrava, Chapel of St. Martin: A - restored layout with the assumed original stellar vault; B - attempted reconstruction of the layout with a variation of a cross vault instead of the designed stellar one, built at a later date; C - a cross vault might have been built as it was customary on our parish country churches
Sl. 9. Rekonstrukcije tlocrta sa srednjovjekovnim naèinima projektiranja pomoæu kvadrangulacije te s pojedinostima izraženim u hvatima (1 hvat = 195 cm): A - Kloštar Ivaniæ, franjevaèka crkva sv. Ivana Krstitelja; B - tlocrt crkve sv. Nikole u Cetinu, zvane ‘Velika Crkvina’ (vjerojatno 15. st.): tlocrt je odreðen cijelim brojevima hvati
Sl. 10. Odreðivanje tlocrta samostanske crkve u Clunyju, Francuska: redovnici odreðuju tlocrt kvadrangulacijom, natezanjem konopa Fig. 10 Defining the layout of the monastery church in Cluny, France: friars define the layout by quandragulation, by stretching the rope
vilni oblik. Potkraj 15. i poèetkom 16. stoljeæa pojavilo se nekoliko knjižica (Buchlein) koje objašnjavaju ove postupke u projektiranju i gradnji, pri èemu se pozivaju na svoje prethodnike - ‘Junkere praške’, odnosno Petra Parlera i njegovu prašku radionicu.29 Ovim se pitanjem bavio i pisac ovih redaka.30
Gradnja je, dakako, zapoèela s temeljima koji su nešto širi od zidova buduæe graðevinesve dok oni „izaðu iz zemlje”; prema V. de Honnecourtu: „ensi com ist de tiere”. 31 Na toj je razini odreðivan tlocrt graðevine pomoæu mreže kvadrata. Jedna stara grafika32 prikazuje redovnike - valjda benediktince jer se odreðuje tlocrt Clunyja - kako rastežu konope u oblik dijagonala kvadrata (Sl. 10.). Bio je to postupak kojim se na buduæoj graðevini mnogo toga odredilo: tlocrt, proèelja, detalji, profilacije, ureðenje (Sl. 9.). Ovaj je postupak nazvan kvadrangulacijom. Oèito je tako bila odreðena i crkva sv. Martina u Dubravi (Sl. 11.), pa i mnogo drugih.
Fig. 9 Reconstructed layout with a medieval design methodology by means of quadrangulation and with details expressed in fathoms (1 fathom = 195 cm): A - Kloštar Ivaniæ, Franciscan Church of St. John the Baptist; B - layout of the Church of St. Nicholas called “Velika Crkvina“ (probably 15th century): layout marked by the numbers of fathoms
ODREÐIVANJE TLOCRTA CRKAVA
U SREDNJEM VIJEKU
DEFINING THE CHURCH LAYOUT IN THE MIDDLE AGES
Oblikovanje gotièke crkve teklo je svojim redom, poèevši od utvrðivanja velièine tlocrta - dužine i širine svetišta i broda crkve, te oèito i visine potkrovna vijenca ili zaglavna kamena svoda svetišta, i to ugovorom ili dogovorom s investitorom, bio investitor gradska ili seoska zajednica, ban ili biskup. Na taj naèin odreðena širina svetišta - u hvatimaodreðivala je dalje debljine zidova, a ovi profilaciju prozora, rebara svoda, polustupa, vijenaca kontrafora itd., uobièajenim regulama srednjoeuropskih Bauhutta. Analiza tlocrta i detalja pokazuje da pravila iz knjiga savjeta gotièkih autora vrijede i za našu kontinentalnu gotiku, uz neke varijacije i posebnosti. Srednjovjekovne su crkve prigodom gradnje bile odreðivane na terenu tada uobièajenim postupcima. To je bilo potrebno kako bi tlocrt, pa i cijela graðevina, imali željeni i praAB
Gradilišta velikih katedrala u Europi bila su škole koje su davale smjernice za rad, gdje su mladi pomoænici uèili sve tajne ove djelatnosti.33 Bile su to iskustvene norme, regule, koje su i primijenjene na veæini srednjovjekovnih graðevina svih velièina, na crkvama, burgovima, gradskim kuæama, spomenicima itd. Crtali su ih prije toga na pergamentu, papiru, blanjanim daskama, kamenim plohama klesanaca i podova, na podovima svojih radionica. Za klesanje profilacija izraðivani su crteži 1:1 i po njima su izraðivane šablone iz dasaka, lima i sl. U nas dobar primjer ovakva crteža nalazimo na kamenom podu u potkrovlju trogirske katedrale (Sl. 12.), gdje je majstor Bokaniæ nacrtao proèelje najviše etaže zvonika u mjerilu 1:134, kakvo je i izvedeno. Pri radu s kvadrangulacijom i odreðivanjem tlocrta i ostaloga na graðevini rabile su se srednjovjekovne mjere, u nas najèešæe tzv. ‘kraljevska stopa’, i izvedenice: 1 hvat = 6 stopa = 195 cm; 1’ (stopa) = 32,5 cm = 12’’ (palaca); 1’’ (palac) = 2,7 cm.35 Hvatima i stopama odreðivana je velièina tlocrta graðevina, kao i njezinih dijelova, pa su tako i velièine kvadrata kvadrangulacije izražavane cijelim brojevima hvati ili s primjerenim razlomcima, npr. 2´2 hvata ili 2½ ´ 2½ hvata
29 Hösch, Hans (1472.), Geometria Deutsch, Gmünd; Lacher, Lorenz (1516.), Des Meisters Lorenz Lacher Unterweisung, Nürnberg; Roritzer, Matthaeus (1486.), Das Buch von der Fialen Gerechtigkeit, Regensburg; Schmuttermayer, Hans (1484.), Fialen Buchlein [Booz, 1956: 96]. No, tu su i brojni tehnièki crteži na pergamentu ili papiru u arhivima velikih katedrala Beèa, Praga, Nürnberga, Strasbourga itd., najèešæe anonimni.
30 Horvat, Z., 1989., 1991.a,b, 2010., 2016. Meðutim, u posljednje se vrijeme javilo nekoliko kolega koji se bave ovim srednjovjekovnim postupcima u gradnji: M. Miletiæ, 1987.; Ivanušec, 2009.-2010.; Ivanušec, Perkoviæ, 2011. 31 Hahnloser, 1935: 67 i tabla 28.c
(Sl. 9.). Na Sv. Martinu su kvadrati, velièine stranica 2 2/3 hvata, dali širinu i dužinu svetišta, produljeni kroz trijumfalni luk, a zatim je èetvrti kvadrat kod Sv. Martina odredio liniju zapadnoga proèelja (Sl. 11.). Zadnjem kvadratu u svetištu dodan je još jedan kvadrat, iste velièine, ali zaokrenut za 45°, tako da se dobiva osmerokut kojim se odredilo stranice zakljuèka svetišta. Ovakav je kvadrat odredio i širinu broda, a vjerojatno i zapadno proèelje.
Kvadrati su, dakle, bili nevidljivi kostur koji je odreðivao zidove i svetišta i broda Sv. Martina jednostavnim odmjeravanjem: time je velièina broda bila 4´6 hvati, a ukupna velièina objekta 5´11 hvati (Sl. 11.), pri èemu je omjer velièina prostora i broda i svetišta 2:3. Iza ove mreže kvadrata sljedeæi je postupak bilo dizanje zidova, što je takoðer bilo odreðeno cijelim brojevima hvati i drugim regulama, no to ovoga puta ne bismo razmatrali.
Velièina osnovnoga kvadrata kvadrangulacije odreðivala je i širinu svetišta, a debljinu zidova kao n-ti dio stranice kvadrata.36 U Lacherovu opisu debljina je zida 1/10 stranice kvadrata kvadrangulacije, odnosno raspona svetišta, što nalazimo i kod zida svetišta franjevaèke crkve u Kloštar Ivaniæu37. Ovime je odreðen i tlocrt Sv. Martina, koji je bez kontrafora i manji je objekt, pa je i drukèiji odnos širine svetišta i debljine zida: to je l/6 širine svetišta. Odnos 1:10 raspona davao bi premalu debljinu zida.
Odreðivanje pojedinosti arhitekture crkveprozora, portala, svodnih rebara, niša, svetohraništa, vijenaca i sl. - teklo je po regulama Bauhutta, opet od kvadrata koji je odreðen debljinom zida svetišta.38 To su zapravo dva kvadrata, velièine stranice kao debljina zida, postavljena jedan preko drugoga tako da meðusobno zatvaraju kut od 45° (Sl. 14.). Ovi su kvadrati pomoæno sredstvo - modul, a svojim su crtežom davali velièinu i oblike pojedinih profilacija veæine detalja - prozora, portala, službi, svodnih rebara, vijenaca i sl. Time su bili unaprijed odreðeni svi detalji koji su tako imali zajednièki oblikovni nazivnik, tj. graðevina je postala organizam kojemu su svi dijelovi stajali u jednom željenom i meðusobno povezanom odnosu. Treba naglasiti da
32 Gimpel, 1964: 144
33 Horvat, Z., 1989: 103-109, 1991.b: 48-54; Szakal, 2008: 10-16
34 Ivekoviæ, 1927: tabla u tekstu; Horvat, Z., 1985: stražnja stranica
35 Herkov, 1979: 79; Horvat, Z., 1989: 60-70
36 Velte, 1951: 25; Booz, 1956: 196; Horvat, Z., 1989: 108-109
37 Horvat, Z., 1991.b: 50
38 Horvat, Z., 1991.b: 50-51
39 Horvat, Z., 1991.b: 52, 2014: 178-179
40 Fehr, 1961: 85
je to važilo za gradnju svih crkava onoga doba, pa kad bi se npr. dogodio prekid gradnje, nastavljaè - drugi majstor - znao je što je i kako napravljeno te je i nastavak gradnje mogao teæi bez veæih problema. Meðutim, kod izvedena svoda svetišta sv. Martina to pravilo nije rabljeno, ovdje se radi o oèito izvanrednoj situaciji (blizina osmanske opasnosti, nedostatak sredstava ili neki važan društveni dogaðaj?) i improvizaciji.
ODREÐIVANJE SVODA SVETIŠTA CRKVE SV. MARTINA
DETERMINING THE VAULT OF ST. MARTIN’S CHURCH
Struktura tlocrta govori da je nad svetištem prvo bio zamišljen zvjezdasti svod, što se može zakljuèiti po sljedeæim znaèajkama39: Sve su tri stranice zakljuèka svetišta iste dužine (Sl. 8.A).
Dužine južne i sjeverne stranice svetišta odgovaraju trostrukoj dužini stranice zakljuèka svetišta, dakle za dva svodna polja i za svodno polje u zakljuèku svetišta, što je tipièno za zvjezdaste svodove.
Zakljuèak svetišta odreðen je toèno s pet stranica osmerokuta, a stranice su odreðene priklonom od 45° i 90°, zbog lakšeg iscrtavanja i klesanja svodnih rebara zvjezdasta svoda.40
Sl. 11. Dubrava, crkva sv. Martina: rekonstrukcija tlocrta srednjovjekovnim naèinom projektiranja pomoæu kvadrangulacije i primjenom mjera u hvatima
Fig. 11 Dubrava, Church of St Martin: reconstructed layout with medieval design methodology by means of quadrangulation and with the application of measurements expressed in fathoms
Sl. 12. Trogir, katedrala sv. Lovre: desno je zapadno proèelje katedrale s oznaèenim mjestom crteža vrha zvonika katedrale. Lijevo je crtež vrha zvonika majstora T. Bokaniæa, uparan u kamen krovne terase.
Fig. 12 Trogir, Cathedral of St. Lawrence: right is the west-facing facade of the cathedral with the marked drawing of the belfry.
Left is the drawing of the belfry top by the master T. Bokaniæ, in the stone roof terrace.
Sl. 13. Lijevo: Radoboj, župna crkva Presv. Trojstva, zvjezdasti svod nad svetištem. Desno: Sveti Martin na Muri, župna crkva sv. Martina, zvjezdasti svod nad svetištem.
Fig. 13 Left: Radoboj, parish Church of the Holy Trinity, stellar vault above the sanctuary. Right: St. Martin on the Mura, parish Church of St. Martin, stellar vault above the sanctuary.
Sl. 14. Osnovna konstrukcija za odreðivanje dijelova arhitekture pomoæu dva kvadrata, velièine stranica kao debljina zida svetišta. Ovom je shemom odreðen veæi dio pojedinosti objekta (profilacije rebara, vijenaca, prozora i sl.).
Fig. 14 Basic construction for determining parts of the building by means of two squares, the size of each side being equal to the thickness of the sanctuary wall: this scheme determines the majority of the details of the structure (rib profiles, cornices, windows etc.)
Sve tri stranice završetka svetišta bile su proviðene prozorima, što nije uvijek sluèaj kod križnih svodova kod kojih je sjevernoistoèna strana uobièajeno bez prozora.
Raspored peta rebara u južnom zidu dopušta izvedbu triju prozora smještenih izmeðu konzola, koje su trebale vizualno nositi svod. Postojeæi su prozori oèito uvjetovani kasnijim, križnim svodom, ali pravo nam stanje tek trebaju pokazati buduæa konzervatorska istraživanja i radovi na obnovi.
Nije uoèeno da su na svetištu sv. Martina bili izvedeni kontrafori, što je tipièno za manja svetišta sa zvjezdastim svodovima oko 1500. godine.
Dakle, znaèajke svetišta sv. Martina govore da je nad njim trebao biti izveden zvjezdasti svod, kakvih je nekoliko izvedeno u našim sjevernim krajevima (Petrovsko, Radoboj /Sl. 13. lijevo/), Plemenšèina, Sveti Martin na Muri41 /Sl. 13. desno/). Pa i nedaleka franjevaèka crkva u Kloštar Ivaniæu imala je zvjezdast svod, iako tek u samom zakljuèku svetišta. Isto je tako nedaleka župna crkva u Križu pokraj Ivaniæ Grada trebala imati zvjezdasti svod u svetištu (Sl. 15.), ali je gradnja bila prekinuta, oèito pri kojem od turskih prodora. Poslije crkva u Križu dobiva barokni svod, a u njezinu se potkrovlju i danas iznad baroknoga svoda vide utori na koje je trebao biti prikljuèen zvjezdasti svod.42
Zvjezdasti je svod imao više prednosti; bio je statièki povoljniji43, iako je trebalo klesati nešto više rebara, ali jednostavnije profilacije. Zatim, kontrafori su izostavljani, a za samo vizualno nošenje rebara svoda izostavljani su kapiteli i službe. To je sve smanjilo potrebe za kamenom i klesanjem. Svod su u principu trebale nositi konzole, što je manje klesanja, a oblikovno je prihvatljivije jer svod izgleda kao da lebdi. Za izvoðenje ovakva svoda bila
je potrebna jednostavna skela, samo remenate ispod rebara.44 Zvjezdasti je svod imao gušæu mrežu rebara, tako da su i meðuprostori meðu rebrima bili prilièno malih površina, pa su pojedini dijelovi svoda mogli biti izvoðeni pomiènim remenatama i ‘slobodnom rukom’, dakle bez pomoæne oplate.
Dubravska je crkva sv. Martina oèigledno arhitektura zidara45 koji detalje rješavaju uporabom opeka, i to specifiènim naèinom oblikovanja. Za kamene detalje ostavljana su mjesta za njihovu kasniju montažu, no to je trebala obaviti neka druga radionica. Ovakav naèin rada veæ se vidi na južnom zidu broda franjevaèke crkve sv. Ivana Krstitelja u Kloštar Ivaniæu, a zasigurno je tako trebalo biti i u Križu nedaleko od Ivaniæ Grada.46 Meðutim, danas ne znamo zašto se na crkvi sv. Martina odustalo od zvjezdasta svoda.
Posebno je tu i pitanje naèina ugradnje polustupova u zidove svetišta; ugradnja je zapravo improvizacija, s naknadnim štemanjem zidova, jer su polustupovi bili zamjena za konzole koje su trebale nositi zvjezdasti svod. No tu sada dolazimo do suprotstavljanja prvotno zamišljenoga zvjezdasta svoda križnome; svoðenje zvjezdastim svodom statièki je povoljnije, manje optereæuje zidove, pa èak ne traži ni izvedbu kontrafora. Preostale pete rebara u zakljuèku svetišta, osim što su prejakog presjeka, autor procjenjuje da su prevelikog polumjera zakrivljenosti, koji bi odgovarao i veæem rasponu - veæem objektu. Dakle, ova rebra nisu klesana baš za svetište sv. Martina. Zatim, usmjerenje rebara kao da odgovara drukèijem rasporedu rebara svoda, dakle inaèici križnoga svoda.
Zateèena svodna rebra u svetištu sv. Martina (Sl. 5. i 7.47), možda su bila spolija, preuzeta kao gotov graðevinski materijal s nekoga drugog objekta u blizini, što se može zakljuèiti i po njihovu dosta složenom profilu i po priliènoj debljini; to su 22 cm, kao i kod rebara iste profilacije na franjevaèkoj crkvi u Kloštar Ivaniæu. Svijetla širina svetišta kloštarivaniæke franjevaèke crkve jest 857 cm, a Sv. Martina 520 cm. Složeni oblik profilacije, kao i prilièna debljina, ne odgovaraju ovoj nevelikoj i vrlo jednostavno zamišljenoj crkvi. Jedna od znaèajki gotièke arhitekture jest da sve pojedinosti stoje u meðusobnoj oblikovnoj
41 Horvat, Z., 1991.a: 76-89; Vukièeviæ-Samaržija, 1993: 96 i dalje
42 Horvat, Z., 1996-1997: 103-105. Napomenimo da se ovih dana radilo na arhitektonskom snimanju i izradi elaborata za obnovu ove crkve u Arhitektonskom birou B. Vuèiæ-Šneperger.
43 Fehr, 1961: 96; Horvat, Z., 1991.a: 87. Bio je to kupolasti svod, zvan ‘èeška kapa’, koji je povoljnije rasporeðivao optereæenja, a rebra ispod njega mogla su imati razne geometrijske oblike.
povezanosti, odreðene osnovnim modulom, kvadratom, velièine stranice kao debljina zida (Sl. 14.).
Gotièku arhitekturu treba shvatiti kao organizam meðusobno ovisnih pojedinosti kojih je oblikovanje vezano za osnovne parametre: kvadrangulaciju i mjere. Sheme iz knjižica Wiener Architekturmusterbuch te Des Meisters Lorenz Lacher Unterweisung L. Lachera48 pokazuju što znaèi meðusobna povezanost svih pojedinosti na gotièkoj graðevini: dva osnovna kvadrata sadržavaju profilacije gotovo svih pojedinosti (Sl. 14.). Velièina kvadrata odreðena je debljinom zida, a ova je opet vezana za kvadrangulaciju.
Dakle, imamo na jednome mjestu pomiješano: projektirani zvjezdasti svod, složenu profilaciju svodnog rebra s nekoga drugog, nama nepoznatog objekta i izmijenjenu koncepciju svoda. Sve to govori o nedosljednosti retardirane, pomalo veæ degenerirane arhitekture, a vjerojatno i o radu na brzinu, sa željom za pojeftinjenjem posla. To se moglo dogoditi upravo u doba rata s Osmanlijama, na rubu graðanskog rata, možda i zbog nedostatka kvalitetnog izvoðaèa, pa i zbog opæenitog pristupa gradnji poèetkom 16. stoljeæa, tj. pada kvalitete. A tih je godina bilo uobièajeno recikliranje - ponovna uporaba starijih gotièkih detalja - kad su bili pri ruci, što se èesto zatjeèe ne samo na sakralnim objektima veæ i na kaštelima tijekom 16. stoljeæa.
CONCLUDING REMARKS
Analizom onoga što nam je stajalo na raspolaganju - tlocrt svetišta te saznanja o srednjovjekovnom projektiranju i uobièajenom izgledu naših ladanjskih crkava - dobivamo njezin moguæi tlocrtni izgled, ali prije svega postupak srednjovjekovnog projektiranja. Crkva sv. Martina sastojala se od èetiriju uobièajenih dijelova, tipiènih za naše ladanjske župne crkve (svetište, brod, sakristija i zvonik), o èemu imamo i materijalne i pisane dokaze. Zvonik je vjerojatno bio drvena konstrukcija nad ulazom odnosno nad zapadnim proèeljem. Svetište je bilo svoðeno, a brod pokriven ravnim drvenim stropom, vjerojatno s oslikanim tabulatom. Sakristija je takoðer bila svoðena. Oprema crkve bila je takoðer
44 Hart, 1965: 54
45 Koliko se danas vidi, sva je gotièka arhitektura u okolici Dubrave i Èazme oko 1500. godine izvedena opekama: obje crkve u Kloštar Ivaniæu, one u Križu, Novom Štefanju, Svetom Ivanu Žabno, Novoj Raèi. [Horvat, Z., 1996.-1997., 2003.]
46 Horvat, Z., 1991.b: 46
47 Horvat, Z., 1982: 66-67
48 Booz 1956: 96 i dalje; Horvat, Z., 1989: 102-112, 1991.b: 51-52
skromna, realizirana opekama, i tek je svod bio nošen naknadno ugraðenim kamenim polustupovima i svodnim rebrima. Graðevna struktura crkve - materijal (opeka i vrlo malo kamena) te oblici i konstrukcija - potpuno su odgovarali i dobu, poèetak 16. stoljeæa, i našim sakralnim, kao i profanim gradnjama. U gradnji su sudjelovale dvije radionice: zidarska i klesarska. Meðutim, umjesto projektiranoga zvjezdasta svoda izvedena je inaèica križnoga svoda. Zašto je napuštena izvedba zvjezdastoga svoda, možemo samo nagaðati. Crkva svetoga Martina morala je stradati rano, pri jednom od turskih prodora, najvjerojatnije 1542. ili 1552. godine, jer se nalazila izvan gradskih zidina. Tijekom prve polovice 17. stoljeæa „umjesto stare crkve, izgraðena je nova, lijepa i prostrana crkva”, koju je posvetio biskup Petar Petretiæ (1648.-1667.). Meðutim, i danas se po starim zidovima Sv. Martina vidi da su zadržani zidovi staroga svetišta, dakle ne radi se o potpuno novoj graðevini, ali i to da nije bila velika graðevina. Koliko se po zapisima kanonskih vizitacija i po ostatcima svetišta vidi, crkva je bila vrlo jednostavno obnovljena, snižena i bez gotièkog ili baroknog svoda, smanjenih prozora i otklesanih kamenih srednjovjekovnih pojedinosti.
S obzirom na veliko gradilište u blizini Dubrave - franjevaèkog samostana s crkvom sv. Ivana Krstitelja u Kloštar Ivaniæu i godinu 1508. uz grb biskupa Baratina na zapadnom proèelju - oèekivao bi se utjecaj i na Sv. Martina. To je moguæe, ali možda utjecaj nije bio neposredan, premda je zaèudna sliènost profilacija svodnih rebara s franjevaèke crkve u Kloštar Ivaniæu i Sv. Martina u Dubravi. Konaèno, nejasno je zašto je došlo do promjene prvotno predviðenoga zvjezdastog svoda. Izvedeni je svod bio improvizacija. Podsjetimo se da su u Dubravi poèetkom 16. stoljeæa izgraðena najmanje èetiri objekta: dvije crkve, kaštel te utvrda s polukulama i zidinama. Znaèi, i tu je bilo prilièno veliko gradilište. Zatim, èinjenica da su na maloj udaljenosti takoðer izgraðena tri gotovo ista zvonika - u Kloštar Ivaniæu, Dubravi i Križu, da u èazmanskom kraju ima još crkava za koje se može pretpostaviti da su graðene krajem 15. i poèetkom 16. stoljeæa, i to župne crkve u Novom Štefanju, Sv. Ivanu Žabno, Dragancu, kapela sv. Helene kod Donje Zeline, župna crkva sv. Vida u Vrbovcu, pa i neke druge - govori da je postojala znaèajna graðevna aktivnost i nazoènost nekoliko graðevnih radionica, od kojih su neke mogle raditi i u Dubravi na Sv. Martinu.
Posljednjih su godina obnovljena proèelja i krovište, u pripremi je izrada dokumentacije za obnovu unutrašnjosti, a ispod recentne žbuke krije se kasnogotièko oslikanje koje æe trebati prezentirati. Na žalost, u ovome se trenutku stalo s radovima.
Sl. 15. Križ kod Ivaniæ Grada, župna crkva sv. Križa: pokušaj rekonstrukcije projektiranog tlocrta (poèetak 16. st.). Crkva je bila nedovršena pa je poslije presvoðena baroknim svodom: Z - zvonik, P - prilaz I. katu zvonika, S - prvotna sakristija Fig. 15 Križ near Ivaniæ grad, parish Church of St. Cross: attempted reconstruction of the layout (early 16th century): church was unfinished. Later it was vaulted with a Baroque vault: Z - belfry, P - access to the first floor of the belfry, S - original sacristy
1. Booz, P. (1956.), Der Baumeister der Gotik, Deutscher Kunstverlag, München/Berlin
2. Buturac, J. (1984.a), Popis župa zagrebaèke biskupije 1334. i 1501. godine, „Starine”, JAZU, Odjel za društvene znanosti, 59: 43-108, Zagreb
3. Buturac, J. (1984.b), Vrbovec i okolica, Književno društvo sv. Æirila i Metodija, Zagreb
4. Dobroniæ, L. (1951.), Topografija zemljišnih posjeda zagrebaèkih biskupa prema ispravi kralja Emerika iz godine 1201, „Rad JAZU”, Odjel za društvene znanosti, 283: 245-347, Zagreb
5. Fehr, G. (1961.), Benedikt Ried, Callwey, München
6. Gimpel, J. (1964.), Les batisseurs de cathedrales, Le temps qui court, Edition du Seuil, Paris
7. Hahnloser, H. (1935.), Villard de Honnecourt, Anton Schroll, Wien
8. Hart, F. (1965.), Kunst und Technik der Woelbung, Callwey, München
9. Herkov, Z. (1973.), Naše stare mjere i utezi, Školska knjiga, Zagreb
10. Horvat, A. (1975.), Izmeðu gotike i baroka, Društvo povjesnièara umjetnosti Hrvatske, Zagreb
11. Horvat, Z. (1982.), St. Spiritus ecclesiae Hrastovicen., „Bulletin JAZU”, JAZU, VII. odjel za likovne umjetnosti, 1 (52): 49-68, Zagreb
12. Horvat, Z. (1985.), Jedan stari izvedbeni nacrt na trogirskoj katedrali, „Èovjek i prostor”, Savez arhitekata Hrvatske, 10: zadnja stranica, Zagreb
13. Horvat, Z. (1989.), Strukture gotièke arhitekture, Društvo povjesnièara umjetnosti SR Hrvatske, Zagreb
14. Horvat, Z. (1991.a), Mrežasti i zvjezdasti svodovi u sakralnoj arhitekturi Hrvatskog Zagorja, „Kaj”, Kajkavsko spravišèe, 16: 69-88, Zagreb
15. Horvat, Z. (1991.b), Franjevaèka crkva sv. Ivana Krstitelja u Kloštar Ivaniæu u svijetlu srednjovjekovnog naèina projektiranja, „Peristil”, Društvo povjesnièara Hrvatske, 34: 43-54, Zagreb
16. Horvat, Z. (1992.), Katalog gotièkih profilacija, Društvo povjesnièara umjetnosti Hrvatske, Zagreb
17. Horvat, Z. (1996.-1997.), Nove spoznaje o župnim crkvama u Kloštar Ivaniæu, Križu i Dubravi, „Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske”, Ministarstvo kulture, Uprava za zaštitu kulturne baštine, 22-23: 95-110, Zagreb
18. Horvat, Z. (2003.), Opeke u srednjovjekovnim gradnjama u okolici Bjelovara, Izdanja Hrvatskog arheološkog društva: 145-162, Zagreb
19. Horvat, Z. (2010.), Stilska stratigrafija burgova 13.-15. st. u kontinentalnoj Hrvatskoj, „Prostor”, Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet, 18 (1 /39/): 42-61, Zagreb
20. Horvat, Z. (2014.), Burgologija - srednjovjekovni utvrðeni gradovi kontinentalne Hrvatske [ur. Štulhofer, A.], UPI2M - PLUS i Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet, Zagreb
21. Horvat, Z. (2016.), Župna crkva sv. Ivana Krstitelja u Svetom Ivanu Žabno, „Cris” [ur. Tkalèec, T.], 18 (1): 87-104, Povijesno društvo - Križevci, Križevci
22. Ivanušec, R. (2009.-2010.), Konzervatorska istraživanja i obnova crkve sv. Luke u Srednjem Lipovcu, „Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske”, Ministarstvo kulture, Uprava za zaštitu kulturne baštine, 33-34: 131-146, Zagreb
23. Ivanušec, R.; Perkoviæ, Ž. (2011.), Crkva sv. Martina u Lovèiæu, „Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske”, Ministarstvo kulture, Uprava za zaštitu kulturne baštine, 35: 78-90, Zagreb
24. Ivekoviæ. Æ.M. (1927.), Dalmatiens Architektur und Plastik, 3. dio, Verlag von SehnolI & Co, Beè
25. Klaiæ, V. (1974.), Povijest Hrvata, V. dio, Nakladni zavod Hrvatske (reprint), Zagreb
26. Kožul, S. (1999.), Sakralna umjetnost bjelovarskog kraja, Prometej, Zagreb
27. Kruhek, M. (1991.), Granice Hrvatskog kraljevstva u meðunarodnim državnim ugovorima, „Povijesni prilozi”, 10: 1-254, Hrvatski institut za povijest, Zagreb
28. Kruhek, M. (1994.), Ivaniæ Grad u sustavu slavonske graniène obrane tijekom 16. i 17. stoljeæa, u: Zbornik „900 godina Ivaniæa”, Odbor za obilježavanje 900. obljetnice Ivaniæa: 250-274, Kloštar Ivaniæ - Ivaniæ Grad - Križ
29. Kruhek, M. (1995.), Krajiške utvrde i obrana Hrvatskog kraljevstva tijekom 16. stoljeæa, Institut za suvremenu povijest, Zagreb
30. Lopašiæ, R. (1889.), Spomenici Hrvatske krajine, III. dio, JAZU, Zagreb
31. Miletiæ, D. (1987.), Plemiæki grad Okiæ, „Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske”, 13: 91-114; Ministarstvo kulture, Uprava za zaštitu spomenièke baštine, Zagreb
32. Szakal, Erne (2008.), Werkstattgeheimnisse der Steinmetze in Mittelalter, Kulturalis oeroeksegvedelmi hivatal, Budapest
33. Šustek, Lj. (1929./1994. reprint), Dubrava u povijesti, Odbor za obilježavanje 900 godina prvog spomena Dubrave u pisanim povijesnim dokumentima, Dubrava
34. Tkalèiæ, I.K. (1894.), Povjestni spomenici slob. kralj. grada Zagreba, JAZU, Zagreb
35. Velte, M. von (1951.), Die Anwendung der Quadratur, und Triangulatur bei der Grund- und Aufrissgestaltung bei der gotischer Kirchen, Birkhäuser, Basel
36. Vukièeviæ-Samaržija, D. (1993.), Gotièke crkve Hrvatskog zagorja, Društvo povjesnièara umjetnosti Hrvatske, Zagreb
37. Vukièeviæ-Samaržija, D. (1994.), Umjetnost kasnog srednjeg vijeka; u: ”Sveti trag”, 900 godina umjetnosti Zagrebaèke nadbiskupije, Katalog izložbe, 131-173, Zagreb
Srednjovjekovni autori spomenuti u tekstu (prema: Booz, 1956.):
Medieval authors mentioned in the text (according to Booz, 1956):
1. Wiener Musterbuch (sredina 15. st.). Ein Architekturmuster Buch der Spaetgotik, Graphischen Sammlung, Albertina, Wien
2. Hösch, Hans (1472.), Geometria Deutsch, Gmünd
3. Lacher, Lorenz (1516.), Des Meisters Lorenz Lacher Unterweisung, Nürnberg
4. Roritzer, Matthaeus (1486.), Das Buch von der Fialen Gerechtigkeit, Regensburg
5. Schmuttermayer, Hans (1484.), Fialen Buchlein
Izvori
Sources
Izvori ilustracija
Illustration Sources
Sl. 3., 7.-9., 11., 13., 15. crteži: Z. Horvat
Sl. 2., 6. crtež: Z. Horvat, foto: D. Miletiæ, 2009. Sl. 1. foto: D. Miletiæ, 2009.
Sl. 4. foto: Z. Horvat, 1972.
Sl. 5. foto: V. Bradaè, 1954., Ministarstvo kulture, Uprava za kulturni razvitak i kulturnu politiku, Odjel INDOK za kulturnu baštinu, Fototeka
Sl. 10. Gimpel, 1964: 144
Sl. 12. prema: Ivekoviæ, 1927.
Sl. 14. Wiener Architekturmusterbuch, u: Booz, 1956: 103 (Sl. 19.)
Sažetak Summary
Dubrava was the estate owned by Zagreb-based bishops in the 12th-13th century. Its Church of St. Martin from 1334 seems more related to the early 16th century in terms of its building style. Around 1500 intensive construction activity was going on the estate. Besides the Church of St. Martin, other building projects were the parish Church of St. Margaret, the bishop’s Renaissance castle and the walls with semi-towers.
The Church of St. Martin consisted of four conventional parts: the sanctuary, nave, sacristy, and belfry of which there is material and written evidence. The sanctuary was vaulted while the nave was covered with a flat wooden ceiling; the sacristy was also vaulted. The walls were made of brick. The belfry was probably a wooden construction above the entrance, i.e. above the west-facing facade. The vault should have been star-shaped, built out of carved stone. However, a variant of a cross vault was actually built in the end. The stone ribs and pilasters must have been taken from another structure. The remaining built-in elements of the ribs have over-sized sections for such a relatively small church: identical profiles can be found on a nearby big Franciscan church in Kloštar Ivaniæ. Apparently, the brick construction of the Church of St. Martin was started by one workshop while another onea stonemason’s workshop - completed it. Due to Ottoman attacks in 1552, the church obviously suffered extensive damage.
During the Late Baroque renovation, the church was roofed although the sanctuary vault was not
restored. Over time the nave and the belfry collapsed. The only surviving part was the sanctuary which was later transformed into a graveyard chapel. This research is an attempt to restore its construction using booklets written by the Gothic authors Lacher, Schmuttermeyer and other masters. The layout was determined by a series of several squares - quandrangulation, the size of a square being 2 2/3 fathoms (1 fathom = 195 cm). The thickness of the wall was 1/6 of the sanctuary’s width which was supposed to determine the majority of details on the church. A star-shaped vault was chosen according to the basic characteristics of the layout. However, a cross vault was executed as a variant of the original version that envisaged the sanctuary vaulted with a stellar vault. Details were executed by means of a pair of squares whose sides were as wide as the sanctuary walls. These were actually two overlapping squares of the same size forming an angle of 45 degrees. These squares were actually a recipe to determine the size of other elements: windows, vault ribs, cornices, pilasters, plinth. Obviously all or almost all profiles were thus interconnected. The profile of the vault rib is obviously too strong. This provisionary solution was probably due to rapid pace of construction and new circumstances as well as to a general approach to construction in the early 16th century, i.e. reduced quality due to Ottoman threat. In recent years, renovation work has begun on the chapel hiding preserved medieval wall paintings underneath the later layers of plaster and paint.
Biografija Biography
Dr.sc. ZORISLAV HORVAT, dipl.ing.arh., viši je znanstveni suradnik. Radio je kao aktivni projektant, a do odlaska u mirovinu bio je zaposlen na mjestu konzervatora - višega savjetnika pri Upravi za zaštitu kulturne baštine Ministarstva kulture u Zagrebu. Tijekom dugogodišnjega znanstvenog bavljenja poviješæu hrvatske arhitekture objavio je pet knjiga i veæi broj znanstvenih èlanaka. Vodio je obnove najsloženijih spomenièkih sklopova na podruèju kontinentalne Hrvatske.
ZORISLAV HORVAT, Dipl.Eng.Arch., Ph.D., Senior Research Associate. He worked as a designer. Until his retirement he worked as a conservationist - Senior Adviser in the Administration for the Protection of Cultural Heritage of the Ministry of Culture. He was carrying out scientific research into the history of Croatian architecture over many years and published five books and many papers. He was the head of restoration projects of the most sophisticated monumental structures in continental Croatia.
Sl. 1. Mapiranje kula i sklopova s dvorištem na karti naèinjenoj prema premjeru grada iz 1830.
Fig. 1 Mapping the towers and complexes with courtyards according to city survey from 1830
ANTIÈKA JEZGRA
SREDNJOVJEKOVNO ŠIRENJE GRADA
PREDGRAÐE - PASIKE
POZNATA TRASA SREDNJOVJEKOVNIH ZIDINA
PRETPOSTAVLJENA TRASA SREDNJOVJEKOVNIH ZIDINA
RANIJE SREDNJOVJEKOVNE ZIDINE
KULE
BISKUPSKA PALAÈA
PRETPOSTAVLJENI PERIMETRI SKLOPOVA S KULOM I DVORIŠTEM
PRETPOSTAVLJENI PERIMETRI SKLOPOVA S DVORIŠTEM
Institut za povijest umjetnosti
HR - 10000 Zagreb, Ulica grada Vukovara 68 aplosnic@ipu.hr
Izvorni znanstveni èlanak https://doi.org/10.31522/p.28.2(60).3
UDK 72.033:728.3 (497.5 Trogir) ”12/14” Tehnièke znanosti / Arhitektura i urbanizam 2.01.04. - Povijest i teorija arhitekture i zaštita graditeljskog naslijeða Humanistièke znanosti / Povijest umjetnosti
6.09.01. - Povijest i teorija likovnih umjetnosti, arhitekture, urbanizma i vizualnih komunikacija Èlanak primljen / prihvaæen: 14. 10. 2020. / 16. 12. 2020.
Institute of Art History
HR - 10000 Zagreb, Ulica grada Vukovara 68 aplosnic@ipu.hr
Original Scientific Paper https://doi.org/10.31522/p.28.2(60).3
UDC 72.033:728.3 (497.5 Trogir) ”12/14” Technical Sciences / Architecture and Urban Planning
2.01.04. - History and Theory of Architecture and Preservation of the Built Heritage Humanities / Art History
6.09.01. - History and Theory of Fine Arts, Architecture, Urban Planning and Visual Communication Article Received / Accepted: 14. 10. 2020. / 16. 12. 2020.
Metodologija istraživanja i principi transformacija
Research Methodology and Principles of Transformation
arhivski podatci metodologija rezidencijalna arhitektura transformacije Trogir
Cilj je ovoga rada predoèiti metodologiju istraživanja rezidencijalnih sklopova s dvorištem i kulom u Trogiru te principe njihova transformiranja u razdoblju od 13. do 15. stoljeæa, koji su uvjetovani novim pravnim, društvenim i ekonomskim okvirom, pri èemu se njihova sudbina sagledava i kroz politièke mijene i osobne perspektive njihovih vlasnika.
archives methodology residential architecture transformations Trogir
This paper presents the research methodology concerning the residential complexes with courtyards and towers in Trogir and their transformation between the 13th and 15th century brought about by the new legal, social, and economic circumstances. These processes are examined both from a political perspective and from a personal perspective of their owners.
sklopovi s dvorištem i kulom i danas se išèitavaju u urbanome tikvu Trogira kao jedna od glavnih odrednica njegova oblikovanja.1 Ti su sklopovi, kao i u drugim europskim gradovima, nastajali u doba prije formiranja komunalnih institucija.2 U Trogiru to razdoblje završava poèetkom 13. stoljeæa, kada se uspostavlja Veliko vijeæe i druga tijela komunalne uprave.3 Stoga i ove sklopove nalazimo samo u istoènome dijelu Trogira jer se zapadno predgraðe razvija tek tijekom 13. stoljeæa.4 Ti sklopovi s dvorištem i kulom nastajali su privatiziranjem javnih ulica, koje je praæeno remeæenjem naslijeðenoga antièkog rastera, te apliciranjem istih struktura na obodne dijelove na koje se grad prstenasto proširio. Uspostavom komunalnih institucija poèinje njihova preobrazba uvjetovana novim pravnim, društvenim i ekonomskim okvirom, a njihova se sudbina sagledava i kroz politièke mijene i osobne perspektive njihovih vlasnika. Cilj je ovoga rada predoèiti metodologiju istraživanja tih rezidencijalnih sklopova i principe njihova transformiranja. U hrvatskoj urbano-povijesnoj historiografiji takve je sklopove prvi opisao Milan Prelog, prepoznavši ih u Cresu. Odlikuje ih nepravilna struktura: imaju jedno veæe zdanje, fortifikacijskog karaktera, uz koji se grupiraju manja, okružujuæi unutrašnje dvorište.5 U dalmatinskim gradovima prepoznati su slièni sklopovi ili samo kule kao njihovi najkarakteristièniji i najraspoznatljiviji dijelovi. O njima
su pisali povjesnièari umjetnosti Cvito Fiskoviæ6, Marija Planiæ Lonèariæ7, Tomislav Marasoviæ8, Ivo Babiæ9, Igor Fiskoviæ10, Nada Grujiæ11, Danko Zeliæ12 i Vanja Kovaèiæ13, te povjesnièari Mladen Anèiæ14, Dušan Mlacoviæ15, Irena Benyovsky Latin16 i Zrinka Nikoliæ Jakus17. U njihovim radovima rasvjetljavaju se pojedine odlike rezidencijalnih sklopova kao cjelina, zatim odnosi javnih i privatnih prostora koji doprinose razjašnjavanju perimetara tih sklopova, kao i osobitosti samo pojedinih dijelova, ponajprije kula, i to onih koje su imale ulogu i u obrani grada. Autorica ovoga rada, baveæi se rezidencijalnom arhitekturom veæ dulji niz godina, prepoznala je više takvih sklopova u Trogiru, a poseban èlanak posvetila je razlozima promjena i naèinima na koje su se one tijekom stoljeæa odrazile na kulama u gradu, sagledavajuæi ih, dakako, kao dijelove složenijih rezidencija.18
Poput ostalih sliènih sklopova, prepoznatih u dalmatinskim gradovima i Cresu, i trogirski su se sastojali od privatnoga dvorišta koje je bilo okruženo veæim brojem zgrada i branjeno kulom. Sklopove su nastanjivali vlasnici zajedno s potomcima i njihovim obiteljima, te slugama. Bili su izolirani od ostalih prostora u gradu, jamaèno s tek jednim ulazom, èime se postizala sigurnost njihovih vlasnika i stanovnika u sluèajevima sukoba unutar grada. Jedan sklop èinila je Biskupska palaèa, svjedoèeæi o važnosti koju je biskup imao u gradu prije formiranja komunalnih institucija. Ostali su sklopovi bili u vlasništvu najmoænijih trogirskih obitelji, upravo onih èiji su èlanovi uspostavili Veliko vijeæe i komunalnu upravu.
U središnjem dijelu grada, kojeg je naslijeðeni antièki raster poremeæen izgradnjom do poèetka 13. stoljeæa, moguæe je razaznati tri takva sklopa. Jedan, u vlasništvu biskupa, koji je inkorporirao antièku kulu, te dva uz cardo, kod kojih je kula podignuta na mjestu nekadašnje ulice, zagradivši je i pretvorivši njezin neizgraðeni dio u privatno dvorište. U
1 O nekim zakljuècima razloženima u ovome radu autorica je sasvim sažeto izlagala na znanstvenom skupu Prelogova baština danas II, održanom u Poreèu 8. i 9. studenoga 2019. godine. Ovaj rad nastao je u sklopu projekta Instituta za povijest umjetnosti Fortifikacije grada Trogira: Vizualizacija mijena od 220. pr. Kr. do 1900. godine.
2 Heers, 1974.
3 Klaiæ, 1985.; Steindorff, 1986.
4 Babiæ, 2001.
5 Prelog, 1963.
6 Fiskoviæ, 1952.
7 Planiæ-Lonèariæ, 1980., 1988.-1989.
8 Marasoviæ, 1994.
9 Babiæ, 2002., 2006.b, 2012., 2016.
10 Fiskoviæ, 1989.
11 Grujiæ, 1986.
12 Zeliæ, 1999., 2000., 2005.
13 Kovaèiæ, 1997.-1998., 2012., 2016.
14 Anèiæ, 1997.
obodnome dijelu, gdje se grad proširio do kraja 12. stoljeæa, veæi je broj takvih sklopova. Na priloženoj karti (Sl. 1.) naznaèene su kule koje su se oèuvale, kao i sve one za koje imamo potvrdu da su postojale, obuhvativši kao izvore saèuvane zidane strukture, zatim povijesne mape i vedute, te pisane izvore, ukljuèujuæi i historiografiju i arhivske dokumente. Podloga za navedenu kartu jest katastarski premjer iz 1830. godine, koji s velikom preciznošæu bilježi onodobno stanje grada, ukljuèujuæi i zdanja koja do danas nisu saèuvana, a meðu kojima su i dijelovi rezidencijalnih sklopova.
Na toj je karti perimetar sklopa poznatog kao Biskupska palaèa jasno razvidan pa ga je lako ocrtati. Palaèa je stoljeæima bila u vlasništvu biskupije pa je njezin jednom uspostavljeni perimetar ostao nepromijenjen. Perimetri ostalih sklopova uèestalo su se mijenjali, a o naèelima njihovih transformacija bit æe rijeèi u drugome dijelu teksta. Upravo zbog tih mijena nije ih moguæe ocrtati s veæom preciznošæu, veæ su na karti zabilježene granice kako ih se može pretpostaviti sukladno trenutaènoj istraženosti. Nove spoznaje moguæe je oèekivati u domeni istraživanja zidanih struktura, koje su mahom zakrivene žbukom, i domeni novih rezultata arheoloških istraživanja. U tome smislu napose se izdvajaju zgrade i dvorišta sklopova koji su se nalazili uz dvije istoène kule, a o kojima doznajemo iskljuèivo iz pisanih izvora.
Meðutim, i na još nekoliko mjesta u gradu mogu se razaznati slièni sklopovi, ali bez ikakvog dokaza da su sadržavali i kulu.19 Postojanje takvih sklopova bez kule ne bi bilo neuobièajeno, jednako kao što ne bi bilo nemoguæe ni to da su se tijekom stoljeæa kule u tim sklopovima razgradile, kao posljedica sukcesivnih pregradnji.
Ono što se kod gotovo svih rezidencijalnih sklopova nije mijenjalo još od poèetka 13.
15 Mlacoviæ, 2008: 120-122
16 Benyovsky Latin, 2009., 2010., 2012.a, 2012.b, 2014.
17 Nikoliæ Jakus, 2014.
18 Plosniæ Škariæ, 2017.a
19 Plosniæ Škariæ, 2013., 2018.a
20 Citiramo nekoliko odabranih radova: Prelog, 1957., 1971.; Fiskoviæ, 1969.a, 1969.b; Babiæ, 2002., 2016.
21 Glavnina gradiva èuva se u Državnom arhivu u Zadru, fondu „Opæina Trogir” [dalje: OT], dio u Arhivu HAZU u Zagrebu, dio u Muzeju grada Trogira i kod obitelji Petriæ u Trogiru.
22 Barada, 1948., 1950., 1951., 1998; Karbiæ, Ladiæ, 2001.
23 Andreis, Benyovsky Latin, Plosniæ Škariæ, 2006.
24 Transkripti relevantnih dijelova stotinjak dokumenata iz 15. stoljeæa doneseni su u: Plosniæ Škariæ, 2010: 273-295, dok se transkripti svih dokumenata 15. stoljeæa u kojima su zabilježeni prostori i zdanja u Trogiru pripremaju za objavu.
stoljeæa jest njihov perimetar u odnosu prema javnim prostorima. O njima, naime, brigu preuzimaju komunalne institucije i prateæi im zakoni, prijeèeæi bilo kakvu uzurpaciju javnih ulica i trgova, ukljuèujuæi i privatne gradnje na njima. Stoga se istraživanje o preobrazbama sklopova najèešæe odnosi na njihove prostore unutar svakoga pojedinog bloka.
RESEARCH METHODOLOGY
Metodologija istraživanja nastavlja se na otprije uspostavljenu i opæeraširenu metodologiju istraživanja srednjovjekovne urbane forme, koja se zasniva na prouèavanju svih saèuvanih zdanja odnosno njihovih fragmenta i njihovoj komparaciji s podatcima iz kritièki analiziranih sukladnih im pisanih i slikovnih izvora.20 Pritom je nužno sagledavanje grada kao cjeline te svih njegovih dijelova i meðusobnih odnosa, bez obzira na njihovu pojedinaènu umjetnièku vrijednost. Pomak u metodologiji ostvaren je sustavnim i cjelovitim prikupljanjem podataka iz arhiva srednjovjekovne trogirske komune.21 Ti su podatci zasebno analizirani kroz èetiri razlièite kategorije, od kojih je svaka rezultirala novim spoznajama. U usporedbi s ostalim materijalnim, slikovnim i pisanim izvorima doprinose daleko potpunijem razumijevanju mijena gradskoga tkiva srednjovjekovnoga Trogira.
Najstariji saèuvani dokument trogirskoga komunalnog arhiva potjeèe iz 1263. godine, a istraživanjem su obuhvaæeni svi zakljuèno do 1500. godine. Gradivo je oèuvano u fragmentima iz kojih su iscrpljeni podatci o prostorima i zdanjima u gradu. Dokumenti 13. i dio dokumenata 14. stoljeæa bio je transkribiran i objavljen prije poèetka istraživanja22, potom su transkribirani i objavljeni relevantni dijelovi ostalih dokumenata 14. stoljeæa23, a istraživanje je, dakako, nastavljeno, obuhvativši i one 15. stoljeæa.24 Tome su pridodani i dokumenti koje je objavio povjesnièar Ivan Luèiæ ili
Sl. 2. Ugovor o kupoprodaji kuæe, HR-DAZD, OT, LXVII/2, f. 81r
Fig. 2 House Purchase Contract HR-DAZD, OT, LXVII/2, f. 81r
Graf. I. Udio pojedinih vrsta nekretnina u saèuvanome arhivskom gradivu 1200.-1500. Graph I The share of certain types of real estate in the preserved archives 1200-1500
su saèuvani u njegovoj transkripciji.25 Bitno je naglasiti da dokumenti svjedoèe o vremenu u kojem su transformacije sklopova veæ bile u zamahu.
Glavnina dokumenata pripada notarskim spisima i obuhvaæa kupoprodajne i ugovore o najmu, diobe, zamjene, ugovore o doti, oporuke te potvrde o njihovoj provedbi. Pisani su najviše na latinskom jeziku, s uobièajenim abrevijacijama. Ovdje je, kao primjer, naveden kupoprodajni ugovor sklopljen 4. prosinca 1436. godine (Sl. 2.).26 Prvi podatak o nekom zdanju ili prostoru nalazi se na poèetku i oznaèava mjesto gdje je dokument sastavljen (actum). U ovom sluèaju to je kuæa ser Jakova Teste. Ostali podatci odnose se na zdanja i prostore koji su zabilježeni u glavnom dijelu dokumenta. U ovom sluèaju to je ponovno kuæa, sa svojim stubištem (misli se vanjskim, kamenim), koja se nalazi pokraj posjeda ser Mihovila Chiudija, s istoène strane, posjeda Stojana Krivošiæa sa stubištem s južne strane, posjeda Lovre Beatiæa sa zapadne strane, i pored gradskog zida sa sjevera, a koju domina Dobrica udovica Ivana Vagneloviæa prodaje ser Jakovu Testi. Daljnja metodologija istraživanja podataka prikupljenih iz ovakvih dokumenata obuhvaæa analizu pripadnosti osoba pojedinim obiteljima i rodovima, odnosno društvenim skupinama, te analizu nekretnina s obzirom na vrstu, lokaciju i perimetar. • Pripadnost osoba pojedinim rodovima i obiteljima - Utvrðivanje pripadnosti osoba koje su zabilježene kao vlasnici nekretnina odreðenom rodu ili obitelji važno je stoga što omoguæava praæenje sudbina nekretnina kroz više generacija, odnosno u duljem vremenskom rasponu, a time i identificiranje promjena koje su se dogaðale na nekretninama, kao i uzroka koji su vodili tim promjenama. Osnovna podjela srednjovjekovnoga trogirskog društva jest na osobe koje su pripadale patricijskim rodovima i ostale graðane. Patriciji su èinili najmoæniji i najbogatiji sloj, upravo onaj koji je uspostavio komunalne institucije, odluèivši potom da se èlanstvo u Velikom vijeæu dobiva jedino roðenjem u takvom rodu, èime su i definirali iskljuèivo pravo sudjelovanja u vlasti.27 Pripadnost patricijskim rodovima utvrðujemo zahvaljujuæi iznimnim rezultatima rada na uspostavljanju njihovih genealogija, koji je proveo Mladen Andreis.28
Te su osobe, naime, posebno u 13. stoljeæu, najèešæe bilježene samo vlastitim i imenom oca, pa se njihova pripadnost nekom rodu utvrðuje tek konzultiranjem spomenutih genealogija. S vremenom se njihova prezimena odnosno imena rodova uèestalije bilježe, poput sluèaja Mihovila Chiudija, u dokumentu koji je dan kao primjer. Ako se pak osobu ne nalazi ni u jednoj od patricijskih genealogija, znaèi da nije pripadala tom staležu. Graðane koji nisu pripadali patricijskim rodovima lakše se identificira još od 14. stoljeæa nadalje jer se u tom staležu prezimena ranije formiraju, a to potom olakšava i uspostavu genealogija obitelji tog staleža. Tako u dokumentu koji je naveden kao primjer, a potjeèe iz 15. stoljeæa, nalazimo da su sve osobe graðanskog staleža zabilježene i svojim prezimenima (Testa, Krivošiæ, Beatiæ, Vagneloviæ). Unutar tog staleža moguæe je, nadalje, bilo definirati posebnu grupu graðana koja se izdvojila svojim bogatstvom29, a nakon uspostave mletaèke vlasti nad Trogirom 1420. godine imala je i odreðenog utjecaja pri odluèivanju o sudbini grada.30 Ova se grupa izdvojila upravo istraživanjem nekretnina pa njezine pripadnike nalazimo kao vlasnike ili veæeg broja kuæa u gradu, ili kuæa na prominentnim lokacijama, ili kuæa koje se izdvajaju svojom opremom.31 Rijeè je o heterogenom sloju koji se formira u 15. stoljeæu, a obuhvaæa izrazito bogate obrtnike, pripadnike mletaèke administracije koji su se odluèili nastaniti u gradu, plemiæe iz zaleða koji se, bježeæi pred Otomanima, takoðer nastanjuju u gradu, te jednoga kondotijera.32
• Vrste nekretnina - Nekretnine zabilježene u dokumentima mogu se podijeliti u tri skupine.33 U prvoj su skupini sklopovi koji se sastoje od jedne ili više kuæa što se nalaze uz dvorište koje u cijelosti ili dijelom pripada istom vlasniku kao i kuæa/e. Mnogi od tih sklopova imaju i kulu. Bilježe se kao domus cum curte et turris, imenicom domus u množini, te sporadièno i kao palatium. Èesto se kao njihov dio navodi i kuhinja coquina, odnosno posebno opremljena zasebna kuæa. Drugu
25 Lucio, 1674. Luèiæevi transkripti èuvaju se pod nazivom Rukopisna graða Ivana Luèiæa, MS 528, 531-542, 12 svezaka, serija B. u Nadbiskupskom arhivu u Splitu; prijepis su pod nadzorom M. Barade obavili M. Bego i M. Hailo, a èuva se u Arhivu HAZU u Zagrebu kao Ostavština Lucius, sign. XX-12/I-XXIV, 24 sveska.
26 HR-DAZD, OT, LXVII/2, f. 81r
27 Andreis, 2002., 2006.; Janekoviæ Römer, 2018., 2019.
28 Andreis, 2002., 2006.
29 Plosniæ Škariæ, 2014.b
30 Plosniæ Škariæ, 2018.b, 2017.b; Benyovsky Latin, 2007.
31 Plosniæ Škariæ, 2014.b
32 Plosniæ Škariæ, 2014.b
33 Podrobno o svim terminima kojima su zabilježene nekretnine i njihovi dijelovi vidi: Andreis, Benyovsky,
skupinu èine kuæe koje se bilježe kao domus i njihovi pojedini prostori: u prizemlju najèešæe statio ili canipa, èime se ujedno oznaèava i namjena tih prostora kao duæan ili konoba, zatim katovi solarium, pavimentum, u kojima je jedna ili više soba camera, te krov tectum. U treæoj su skupini neizgraðena zemljišta paratinea i ona na kojima su drvene kuæe domus de lignamine 34 S obzirom na to da je arhivsko gradivo saèuvano u fragmentima, da notarski dokumenti bilježe iskljuèivo promjene, dok katastici, koji bi nudili pregled nad cijelim gradom u jednom trenutku, u srednjovjekovnom Trogiru nisu sastavljanianaliza udjela pojedinih vrsta nekretnina ne pokazuje njihovu zastupljenost u srednjovjekovnom gradu, veæ njihovu zastupljenost u saèuvanim izvorima. Prva vrsta nekretnina zabilježena je u 8% dokumenata, druga u 82%, a treæa u 10% (Graf. I.).35 Unutar druge skupine kuæe su zabilježene u 38% dokumenata, a njihovi dijelovi u 44%. Kao dijelovi navode se zasebno prostori u prizemlju, katovi, zatim združeno prizemlje i prvi kat, dva kata ili zadnji kat i krov. Takoðer, u velikom se broju dokumenata navode dijelovi kuæe ili dijelovi pojedinih prostora, prizemlja ili katova, pro indiviso, i to polovine, treæine, èetvrtine, petine, šestine, a jednom èak i devetine. Analiza pokazuje izrazitu težnju usitnjavanju vlasništva nad prostorima u bloku. Pretkomunalni sklopovi s dvorištem i kulom dijele se na manje sklopove, mahom na naèin da svakome novom, manjem sklopu pripadne bar dio dvorišta, a uz to i jedna ili više kuæa odnosno kula. Kod pojedinaènih kuæa usitnjavanje se, kada je god moguæe, provodi po etažama i po prostorijama na svakoj od etaža. • Lociranje nekretnina - Osnovna metodologija lociranja nekretnina razvijena je u suradnji s kolegama Mladenom Andreisom i Irenom Benyovsky Latin te objavljena u zajednièkoj publikaciji u kojoj su analizirani dokumenti 13. stoljeæa.36 Rijeè je o metodi kojom se nekretnine vizualiziraju u formi idealnih pravokutnika, pri èemu se ona koja je predmet sastavljanja nekog dokumenta stav-
Plosniæ, 2003.; Andreis, Benyovsky Latin, Plosniæ Škariæ, 2006.; Plosniæ Škariæ, 2010.
34 Drvene kuæe nisu se smatrale nekretninama, o èemu vidi: Zeliæ, 2015.
35 Plosniæ Škariæ, 2018.b: 7, Table 4.1. U analizu su uvršteni samo podatci o nekretninama koje su bile predmet sklapanja ugovora ili su navedene u oporukama, jer su one jedine precizno bilježene. Susjedne nekretnine najèešæe su navoðene tek kao posjedi u neèijem vlasništvu. One koje su zabilježene kao mjesto sastavljanja nekog dokumenta takoðer su izostavljene, stoga što ni actum ne donosi precizno opis nekretnine.
36 Andreis, Benyovsky, Plosniæ, 2003.
37 Andreis, Benyovsky Latin, Plosniæ Škariæ, 2006.
38 Plosniæ Škariæ, 2010.
39 Heyer von Rosenfeld, 1995. [1873.]
40 HR-DAST-152, Commune Traù, Fig I. No. 203, 11830; Benyovsky, 2005.a
lja u središte, a oko nje se postavljaju one koje se u dokumentu navode kao susjedne. Imena vlasnika susjednih nekretnina traže se potom u drugim dokumentima, po moguænosti onima koji potjeèu iz iste godine ili bar onima koji datiraju tek koju godinu prije ili poslije. Podatci iz tih dokumenata pridružuju se vizualizaciji. Moguænosti su limitirane oèuvanošæu gradiva i preciznošæu kojom su notari bilježili podatke. Tako povezane i vizualizirane podatke moguæe je nadalje locirati u odreðeni dio grada tek ako bar jedan od dokumenata u nizu navodi nekretninu koja može poslužiti kao fiksni orijentir. Fiksni orijentiri jesu javna zdanja, crkve i samostani, kule uz gradske zidine i glavni trg, i to kako saèuvane graðevine i prostori, tako i one kojih nam je položaj poznat iz historiografskih i/ili slikovnih izvora. Dakle, ako u nekom bloku ili uz njega nema takvih zdanja i prostora, nije bilo ni naèina da se podatci iz dokumenata povežu s nekretninama u tom bloku. Opisanom metodologijom locirani su i podatci iscrpljeni iz dokumenata 14. stoljeæa.37 Metodologija se dalje razvijala tijekom istraživanja gradiva 15. stoljeæa.38 Tada su kao fiksni orijentiri dodani i reljefi s grbovima rodova i obitelji saèuvani na arhitektonskoj plastici trogirskih kuæa. Grbovi se identificiraju pomoæu grbovnika koji je objavio Heyer von Rosenfeld39, datiraju se metodom stilske i formalne analize, a analizom mjesta na kojima se nalaze odreðuje se jesu li in situ ili ne, pri èemu, jasno, oni koji nisu in situ nisu ni uzeti za fiksne orijentire. Nadalje, po lociranju nekretnina zabilježenih u dokumentima 15. stoljeæa ponovno su razmatrane one iz 14. i 13. stoljeæa, pri èemu su upravo uspostavljene genealogije omoguæile kretanje kroz vrijeme. Na taj je naèin lociran i dio nekretnina za koje nije bilo moguæe odrediti položaj sagledavajuæi ih samo u sklopu podataka iz 13. odnosno 14. stoljeæa. U konaènici, od svih ukupno saèuvanih podataka o nekretninama bilo ih je moguæe locirati tek oko èetvrtine.
U sljedeæem koraku rezultati se mapiraju na katastarski premjer iz 1830. godine.40 U tom koraku napušta se vizualizacija u formi idealnih pravokutnika, a arhivski se podatci povezuju s realno iscrtanim gradskim tkivom. Rijeè je, dakako, o premjeru iz 19. stoljeæa koji prikazuje èestice u onoj formi i u onom vlasništvu u kojem su bile u trenutku kada je premjer izraðen. U odnosu na promatrano razdoblje, u rasponu od 13. do 15. stoljeæa, perimetar èestica i vlasništvo nad njima nije se znatnije mijenjalo kada je rijeè o glavnini javnih i crkvenih prostora i zdanja (premda je nužno u postupku lociranja misliti i na sve poznate nam promjene). Upravo suprotno vrijedi za one u privatnom vlasništvu; dok im se granice prema javnim prostorima mahom ne mijenjaju od poèetka 13. stoljeæa nadalje, unutar svakoga bloka upravo promjena je nji-
1279. (…) Dabra filia quondam domini Valentini Petri [patricijski rod Lucio] (…) dedit (…) Petro fratri suo recipienti tam pro parte sua quam pro parte Francisci et Luce fratrum suorum omne ius et actionem (…) in domum cum curte et turri (…) que domus et turris hiis finibus (…) primo fine domo Desse Duymi [patricijski rod Domišiæ], II fine muro ciuitatis, III fine domibus monalium monasterii sancti Nicolai, IIII vero fine domo Bonne de N… (…) Desse matris Marinci de Picha, (...). [Barada, 1950: 207, br. 76]
nekretnine koje su predmet ugovora
susjedne nekretnine
1 domus
2 curtis
3 turris
4 domus Desse Duymi
5 murus civitatis
6 domus monialium monasterii sancti Nicolai
7 domus Bonne de N…
hova osnovna karakteristika, bez obzira je li rijeè o usitnjavanju veæih ili agregaciji manjih posjeda, i to unutar svake pojedine generacije. Stoga se u ovom koraku povezanost podataka s prostorima i zdanjima u gradu vizualizira korištenjem simbola - toènije toèke kojom se oznaèava položaj na kojem se nekretnina zabilježena u arhivskom dokumentu nalazila (Sl. 3.), ukazujuæi ujedno i na to da se dosad predoèenom metodologijom ni na koji naèin ne može zakljuèivati o onodobnom perimetru.
Kao primjer mapirani su podatci iz dokumenta iz 1279. godine.41 Fiksni su orijentiri benediktinski samostan sv. Nikole, koji su tada èinile kuæe koje su okruživale dvorište42 pa je bio manjeg opsega od onoga ucrtanog na premjeru, zatim gradski zid èija se trasa dijelom poklapala s onim podignutim sredinom 14. stoljeæa i ucrtanim na premjeru, dok se prema zapadu trasa tog zida nalazila nešto sjevernije43, te, dakako, kula. Predmet su ugovora domus cum curte et turri pripadnika roda Lucio, pri èemu su položaji kule i dvorišta posve jasni. Tom sklopu pripadajuæa kuæa morala je biti ona koja se naslanja na kulu sa sjeverozapadne strane, a vjerojatno se nastavljala i dalje duž dvorišta. S njezine sjeverne i/ili zapadne strane bila je kuæa u vlasništvu Bonne de N..., dok je nasuprot, ograðujuæi dvorište s istoène strane, bila kuæa pripadnika roda Domišiæ.
• Odreðivanje perimetra - Dimenzije zdanja graðenih od kamena nisu se bilježile u dokumentima, veæ je njihov opseg s pravno-imovinskog aspekta bilo dovoljno opisati navodeæi imena vlasnika susjednih nekretnina. Stoga arhivski podatci ne nude moguænost za odreðivanje perimetra. To je moguæe jedino komparativnom analizom zidanih struktura i prikupljenih arhivskih podataka, pri èemu je kljuèna oèuvanost srednjovjekovnog ziða i sukladne arhitektonske plastike, ako je in situ, te pomoæu rezultata arheoloških istraži-
vanja i kritièki sagledanih slikovnih izvora, ako takvi postoje.
Kao primjer analiziran je blok koji se nalazi zapadno od crkve sv. Nikole, a zakljuèci su predoèeni na arhitektonskoj snimci prizemlja grada iz 1960. godine (Sl. 4.).44 Osobitost je tog bloka što mu se perimetar promijenio u razdoblju od sredine 14. do poèetka 15. stoljeæa kao posljedica komunalnih regulacija, toènije gradnje novoga poteza gradskih zidina, èija se trasa nalazi južnije od trase ranijih pa se time prostor grada, a i bloka, poveæao, te novim položajem južnih gradskih vrata koja su pomaknuta prema zapadu45, pri èemu je prostor sjeverno od vrata postao javan, jamaèno nauštrb bloka. Od srednjovjekovnih zidanih struktura u bloku saèuvana je romanièka kula, kvadratiènog tlocrta, podignuta uz raniji gradski zid, a naknadno popravljana i obnavljana, te dvokatnica zapadno od kule, izduljenoga pravokutnog tlocrta (Sl. 5.-6., 8.-9.).46 Ta je ruševna dvokatnica, s oèuvanim istoènim zidom koji se nastavlja na zapadni zid kule (Sl. 8.), i veæim dijelom oèuvanim sjevernim zidom, dok su gradske zidine ujedno i njezin južni zid. Izgled zapadnoga proèelja poznat je zahvaljujuæi arhitektonskoj snimci naèinjenoj prije urušavanja.47 Ziðe i arhitektonska plastika kule i kuæe romanièkih su i ranogotièkih stilskih karakteristika. Sjeverno od kule je katnica, na èijem je proèelju uklesana godina 1454., po kojoj se datira vrijeme izgradnje.48 Služila je kao stražarnica uz nova gradska vrata. Podignuta je na mjestu dvorišta, od kojeg je ostao samo neznatan dio
41 Barada, 1950: 207, br. 76
42 Plosniæ Škariæ, 2014.a
43 Kovaèiæ, 1994., 2014.
44 Planoteka-IPU, kopija arhitektonske snimke prizemlja grada u mjerilu 1:200, koju je izradio Savezni institut za zaštitu spomenika kulture, Beograd, od 1956. do 1960. godine
45 Kovaèiæ, 1994., 2014.; Plosniæ Škariæ, 2017.a; Babiæ, 2016: 80, 166-179, 360-375; Brajnov Botiæ, Violiæ, 2016.
RUŠEVNA ROMANIČKA DVOKATNICA
PREOSTALI DIO DVORIŠTA
KULA CEGA/SV. NIKOLE
KUĆA ZA STRAŽU 1454. pognuta na mjestu dvorišta
PORTA DOMINICA položaj ranijih južnih gradskih vrata
CRKVA SV. NIKOLE
PORTA MARINE južna gradskih vrata 1416. prvi spomen [HR-DAZD, OT LXXJ/3, f 3v]
unutar bloka. Na ostalim zdanjima u bloku struktura ziða i arhitektonska plastika vidljivih dijelova nemaju formalno-stilske karakteristike po kojima bi ih se moglo datirati u srednji vijek. Dokumenti, pak, koji bilježe te prostore izdašni su.49 Za one koji se odnose na kulu i kuæu uz zidine perimetar je jasan. Može se zakljuèivati i o perimetru dvorišta, ali ne i dokle je sezalo prema istoku. Ostala zdanja - kuhinju, kuæe, drvenu kuæu s tijeskom za masline - može se tek locirati na prostor bloka i vjerojatno dio današnje ulice pred gradskim vratima.
DVIJE KUĆE, DIO DVORIŠTA, DRVENA KUĆA S TIJESKOM ZA MASLINE 1449. podjela dobara pokojnog Andrije Cega: sin Jakov dobiva kuæu zapadno, a sin Stjepan ruševnu kuæu s dijelom dvorišta uz dvorište i kulu Dragolina Domišiæa, kuæu zapadno od te i drvenu kuæu s tijeskom [AHAZU, II-c-70, sv. 1449, ff 4r- 6r]
Sl. 4. Prikaz moguænosti odreðivanja perimetra nekretnina zabilježenih u dokumentima ovisno o oèuvanom srednjovjekovnom ziðu i arhitektonskoj plastici
KULA CEGA/SV. NIKOLE, DVORIŠTE, KUĆA I KUHINJA
Blok je, dakle, bio formiran u pretkomunalno doba, a èinile su ga kula i dvorište okruženo kuæama, u vlasništvu pripadnika roda Cega. S vremenom je podijeljen meðu pripadnicima tog roda na istoèni i zapadni dio, na naèin da je svaki dobio i dio dvorišta. Daljnja sudbina tih zdanja ovisila je u svakoj pojedinoj generaciji o broju nasljednika koji u cjelini ili u dijelovima nasljeðuju nekretnine, o èemu svjedoèe dokumenti kada je rijeè o zapadnom dijelu bloka. Istoèni dio bloka imao je drukèiju
46 Fiskoviæ, 1952.; Marasoviæ, 1994.; Babiæ, 2016: 166179; Kovaèiæ, 1997.-1998., 2012., 2016.; Benyovsky Latin, 2010.; Nikoliæ Jakus, 2014.; Plosniæ Škariæ, 2014.a; Plosniæ Škariæ, 2017.a
47 RH-MK-KO-ST, arhiva
48 Babiæ, 1999-2000: 308, 326, 2016: 166-170; Benyovsky, 2005.b; Radiæ, 2006: 122
49 Plosniæ Škariæ, 2014.a
Lijevo: Osjenèani su tlocrti zgrada kojih je perimetar poznat: kule, dvokatnice i kuæe za stražu, a oznaèeni položaji ostatka dvorišta, novih i ranijih južnih gradskih vrata te crkve sv. Nikole.
Desno: Dan je izbor iz saèuvanih dokumenata koji se odnose na zapadni i istoèni dio bloka, pri èemu je moguæe utvrditi perimetar samo za ona zdanja osjenèana na lijevom prikazu, a to su - kula, koja je mijenjala vlasnike; velika kuæa Andrije Cege zapadno od kule i dijelom dvorište, od kojeg je ostao tek mali dio, dok mu je glavnina nestala gradnjom kuæe za stražu, a dio mu je vjerojatno postao javni prostor pred novim južnim gradskim vratima; podloga: arhitektonska snimka prizemlja grada iz 1960. godine.
Fig. 4 Possibilities of determining the perimeter of a property in the documents depending on the preserved medieval walls and architectural ornamentation
Left: plans of the buildings with known perimeters (shaded): towers, two-storey buildings and guard houses.
The marked positions of the remaining courtyards, new and earlier southern city gates and Church of St. Nicholas.
Right: a selection from the preserved documents related to the western and eastern part of the block; it is possible to determine the perimeter only for the shaded buildings on the left, namely the tower, which changed its owners, Andrija Cega’s large house west from the tower and partly a courtyard of which a small part has survived. It was largely removed when the guard house was built.
A part of it was probably transformed into a public space in front of the new southern city gates: architectural survey from 1960
1380. Stjepan Cega, braèki i hvarski biskup, predaje komuni kulu koju treba popraviti [AHAZU, Ostavština Lucius, VI, ff 123-125] 1417. Nikola Cega u ime supruge Matice daje u najam Marku bojadisaru kulu s dvorištem i ruševnom kuæom [HR-DAZD, OT, LXVI/29-II, ff 31v-32r] 1421. Nikola Cega, u ime supruge Matice daje u najam Marku bojadisaru kulu koja je in maxima ruina [Lucio,1674: 469] 1432. Nikola Cega u ime supruge Matice daje u najam dvorište kuhinju i kulu Antoniju baèvaru, koji se nalaze uz kuæu Andrije Cege sa zapada [HR-DAZD, OT, LXVI/33, f 44r] 1435. po smrti supruga Matica predaje inventar dobara In prima la caxa con la tore [HR-DAZD, OT, XLVI/4, ff 14v-15r] 1437. Dragolin Domišiæ u miraz supruge Matice prima kuæu s kulom i dvorištem, koji se nalaze uz kuæu Andrije Cege sa zapada [HR-DAZD, OT, XLVII/2, ff 149v-150r] 1450. Dragolin Domišiæ u ime supruge Matice prodaje Martinu Florijevom kulu, kuhinju i dvorište, s moguænošæu otkupa [HR-DAZD, OT, LXVII/6, ff 30r-31r i 31v] 1455. Dragolin Domišiæ u ime supruge Matice prodaje kulu benediktinkama [Kovaèiæ, 2016: 147-148]
5. Pogled na južne gradske zidine, koje služe i kao južni zid romanièke dvokatnice, i kulu Cega / Sv. Nikole
Fig. 5 View of the southern city wall that function also as the south-facing wall of a Romanesque two-storey building and of the tower Cega / Church of St. Nicholas
Sl. 6. Sjeverno proèelje kule s romanièkim prozorom i istoèno proèelje dvokatnice sa zazidanim ranogotièkim otvorom
Fig. 6 North-facing facade of the tower with a Romanesque window and an east-facing facade of the two-storey building with a walled up Early Gothic opening
sudbinu, poèevši od èinjenice da je njegov vlasnik u drugoj polovici 14. stoljeæa bio Stjepan Cega, hvarski i braèki biskup, koji nije imao potomaka. U dokumentima se navode kasniji vlasnici, meðu kojima su bili i komuna i graðani i benediktinski samostan sv. Nikole, koji su više ili manje bili u moguænosti održavati svoje nekretnine. Kako se kuæe u sjevernom i istoènom dijelu bloka u 15. stoljeæu višekratno bilježe kao ruševne, ne èudi što danas u tom dijelu bloka ne nalazimo srednjovjekovno ziðe i arhitektonsku plastiku. Stoga odreðivanje perimetra svih nekretnina koje su zabilježene u dokumentima, a nalazile su se na tom prostoru, izostaje.
PRINCIPI TRANSFORMACIJA
PRINCIPLES OF TRANSFORMATION
Dakle, s fragmentarno saèuvanim arhivskim dokumentima i fragmentarno saèuvanim zidanim srednjovjekovnim strukturama i njihovom arhitektonskom plastikom - za svaki pojedini prostor u gradu Trogiru rekonstruirati slijed vlasništva i slijed preinaka u sukcesivnim i kraæim vremenskim odsjeècima nije moguæe. No ono što je moguæe, zahvaljujuæi otprije postojeæoj i onoj ovdje predstavljenoj metodologiji i dobivenim rezultatima - jest ustanoviti principe transformacija. Ti principi, jasno, ovise o širim ekonomskim, društvenim i politièkim promjenama, kao i osobnim stajalištima i ambicijama vlasnika, pri èemu je meðuovisnost svih navedenih èimbenika neupitna. Razvoj trgovine i obrta uvjetovao je da nekadašnja zatvorenost sklopova prema okolnim
prostorima prestaje pa se sustavno otvaraju vrata kojima prostori u prizemljima izravno komuniciraju s javnima.50 Ti se prostori koriste kao duæani, radionice ili spremišta te se kao takvi zasebno i iznajmljuju, prodaju i nasljeðuju, katkad èak i u dijelovima (polovica, treæina itd.) ili kao dio cjeline (zajedno s katom kuæe, dijelom dvorišta i kuhinjom i sl.). Ako uz duæan vlasnik posjeduje i dio dvorišta, onda otvara još jedna vrata koja omoguæuju izravnu komunikaciju izmeðu tih dvaju prostora. Na taj se naèin umnogostruèuju komunikacije izmeðu središta bloka i javnih ulica i trgova, za razliku od pretkomunalnog razdoblja kada je, radi sigurnosti, sklop imao tek jedan ulaz. Promjene u strukturi obitelji oèituju se u težnji da svaka obitelj stanuje u zasebnom kuæanstvu, a ne kao prije da svi pripadnici odreðenog roda ili pojedine njegove grane zajedno žive u sklopu.51 Stoga i dolazi do dioba prostora nekadašnjih sklopova, usitnjavanja vlasništva, ali i moguænosti kupnje pojedinih dijelova susjednih zdanja.52 Zato se termin domus u dokumentima može tumaèiti iskljuèivo kao skup prostora koji su u jednom trenutku èinili neèiji dom, dok je njegov perimetar podložan promjeni u svakoj novoj generaciji. Unatoè reèenom usitnjavanju, tijekom cijeloga ovog razdoblja ostaje težnja pripadnika patricijata da nastave živjeti u naslijeðenim zdanjima u kojima su živjeli
50 Plosniæ Škariæ, 2017.a, 2018.b
51 Janekoviæ Römer, 1994.; Nikoliæ Jakus, 2008.
52 Plosniæ Škariæ, 2018.b
53 Plosniæ Škariæ, 2017.a, 2018.b
i njihovi preci. U tome smislu, promjene se dogaðaju iskljuèivo kada pojedini rod ili njegova grana izumru pa nekretnine ostanu bez nasljednika ili novi nasljednici, najèešæe bliža rodbina, nemaju interesa za ta dobra. Takve se nekretnine potom iznajmljuju i/ili prodaju, ponajprije pripadnicima onoga imuænog sloja graðana koji se izdvojio tijekom 15. stoljeæa. Na taj se naèin društvene promjene odražavaju i u strukturi korisnika i vlasnika zdanja nekadašnjih pretkomunalnih sklopova.
Kada je rijeè o politièkim promjenama, najteže pitanje za Vijeæe trogirske komune, još od poèetka 13. stoljeæa, bila je organizacija obrane grada kroz privatne sklopove s kulama. Stoga krajem 13. stoljeæa komuna postaje vlasnikom jednoga takvog sklopa, koji se nalazio istoèno od komunalne palaèe, i to jamaèno po izumiranju nekog patricijskog roda.53 Premda je to prednost kada je rijeè o organizaciji obrane, ova se odluka iskazuje kao teret kada je rijeè o održavanju sklopa i kule. Komuna ih je stoga poèetkom 14. stoljeæa ponudila franjevcima, koji su ponudu odbili, da bi, kako se dade zakljuèiti iz dokumenata, došlo do nekakva dogovora s benediktincima iz susjednog samostana koji su prostore koristili, ali i donekle participirali u održavanju kule.54 Sliène odluke donosile su se i o kuli koja je bila u vlasništvu veæ spomenutoga Stjepana Cege, hvarskog i braèkog
54 Farlati, 1769: 373; Raèki, 1881: 258, 264; Plosniæ Škariæ, 2017.a
55 Plosniæ Škariæ, 2014.a
56 Fiskoviæ, 1980.; Plosniæ Škariæ, 2017.a; Plosniæ Škariæ, 2018.b
biskupa.55 Poradi nužnih popravka koje biskup nije uspio obaviti, kulu je 1380. godine preuzela komuna. Premda nema dokumenata koji bi to izravno posvjedoèili, može se zakljuèiti da je s tim u vezi i odluka o položaju novih južnih gradskih vrata, tik uz kulu, kao i odluka da se kula, upravo zbog troškova održavanja, ponovno dade u privatno vlasništvo. Pošto je 1420. godine Trogir postao dijelom Mletaèke Republike, nova se vlast suoèava s istim problemom organizacije obrane u sluèaju napada izvana, ali istovremeno i organizacijom obrane u sluèaju pobune iznutra.56 Zato zapovijeda da se privatnim kulama sruše svi dijelovi koji su viši od gradskih zidina kako ne bi poslužili kao uporište pobune. Obranu grada i izvana i iznutra temelji na novosagraðenom kaštelu na jugozapadnomu uglu i ojaèanome sjevernom ulazu u grad, kojima prikljuèuje, u sluèaju potrebe, i dvije kule na istoku grada: komunalnu i biskupsku, koje su obje pripadale institucijama što ih je mogla kontrolirati. Mletaèkoj je vlasti, nadalje, moralo odgovarati kada je kula, koja je nekad bila u posjedu Stjepana Cege, došla u vlasništvo ženskoga benediktinskog samostana, kao još jedne ustanove èije je odluke mogla nadgledati ili ih je, po potrebi, mogla nametnuti. Kontrola nad južnim ulazom u grad bila je dodatno olakšana kada je uz tu kulu podignuta kuæa za stražu, i to na mjestu nekadašnjeg dvorišta sada veæ izmijenjenoga pretkomunalnog sklopa. Rijeè je, meðutim, ponajprije o prilagodbama zateèenoj strukturi gradskoga tkiva, koja je i dalje nalagala da se, u sluèaju napada, obrana uzduž gradskih zidina mora organizirati kroz privatne prostore sklopova.
Sl. 8. Unutrašnjost ruševne romanièke dvokatnice, pogled prema istoku; vidi se dio zapadnoga zida kule i istoèni zid dvokatnice koji se na nj naslonio. Fig. 8 Interior of the dilapidated Romanesque two-storey building, view towards the east. One can see a part of the western tower wall and an east-facing wall of the two-storey building leaning on it
Sl. 9. Ostatak romanièke bifore s reljefom ljudske glave na urušenomu sjevernom proèelju dvokatnice Fig. 9 The remains of the Romanesque biphora with a relief of a human head on the dilapidated north-facing facade of the two-storey building
Sl. 10. Portal Patricijske kuæe Andreis
Fig. 10 Portal of the patrician House Andreis
Kada je rijeè o osobnim ambicijama i stajalištima, one se ponajprije oèituju na uliènim proèeljima, o èemu je Milan Prelog napisao: „Fasada postaje svojevrstan ekran na kojem se projiciraju raznovrsne poruke stanovnika kuæe”.57 Ovdje se navode dva usporedna primjera, poznata u literaturi kao Palaèa Cippiko i Patricijska kuæa Andreis58, koje su obje tek dijelovi nekadašnjih velikih pretkomunalnih sklopova. Vlasnici - Koriolan Cippiko i Blaž Andreis - oko 1470. godine preureðivali su svoje kuæe. Koriolan upošljava najbolje majstore koji su u to doba radili na katedraliAndriju Alešija i Nikolu Firentinca, a sve u skladu sa svojim ambicijama. Tako nas je zadužio arhitektonskom plastikom koja pripada meðu ponajbolju plastiku rezidencijalnih zdanja 15. stoljeæa (Sl. 7., 11.), zadržavajuæi istovremeno glavninu zateèenoga kamenog ziða. Pritom konsekventno istièe grbove svoga roda. Rijeè je, dakako, o uobièajenoj praksi, ali i èinjenici da je zdanje tek udajom njegove majke došlo u posjed Cippikovih. Prije je pripadalo rodu Cega, a danas na proèeljima nije ostalo nikakvoga znamena toga roda. Blaž Andreis, naprotiv, odluèuje zadržati romanièki portal i okolno mu ziðe (Sl. 10.). To je ziðe klesano kao ono na katedrali. Rijeè je o
veæim, precizno rezanim klesancima koji se spajaju gotovo bez fuge, s pomno obraðenom površinom, s rubnom trakom. Jednako je precizno klesan i portal i grb u luneti. Blaž ponosno ostavlja taj romanièki dio kao svjedoèanstvo da pripadnici njegova roda u kontinuitetu veæ stoljeæima žive u tim zdanjima. Moguæe je da namjerno evocira dogaðaje iz 1242., kada se kralj Bela IV., bježeæi pred Tatarima, sklonio u Trogir i, èini se, bio ugošæen upravo u ovoj kuæi. I u jednom i u drugom primjeru rijeè je, dakako, o svijesti o ugledu i utjecaju i roda i njegovih pripadnika u onodobnom Trogiru.
CONCLUSION
Kao zakljuèak mogu se sasvim sažeto izložiti razlozi zbog kojih su sklopovi s dvorištem i kulom i danas jedna od glavnih odrednica oblikovanja Trogira: to su skuèenost prostora na otoèiæu i nemoguænost radikalnijih intervencija u zgusnutom urbanom tkivu te njihova prilagodljivost novim i promijenjenim okolnostima, kako ekonomskim tako i društvenim, politièkim i, naposljetku, osobnim.
57 Prelog, 1971: 86
58 O Palaèi Cippiko vidi: Kolendiæ, 1924.; Fiskoviæ, 1959., 1969.c: 39, 1967.-1968.; Arslan, 1976-1977: 334335; Schulz, 1978: 58, 67; Fiskoviæ, 1980; Belamariæ 1997-1998: 176; Štefanac, 2006: 116-117, 152; Babiæ, 2006.a, 2009.; 2016: 224-231; Bužanèiæ, 2012: 129-138, i ostalu u tim radovima navedenu literaturu; o Patricijskoj kuæi Andreis vidi: Fiskoviæ, 1952., 1969.a, 1980; Plosniæ Škariæ, 2007.; Babiæ, 2016: 245-248, i ostalu u tim radovima navedenu literaturu.
1. Anèiæ, M. (1997.), Ser Ciprijan Zaninov. Rod i karijera jednog splitskog patricija druge polovice XIV. stoljeæa, „Radovi Zavoda povijesnih znanosti HAZU u Zadru”, 39: 37-80, Zadar
2. Andreis, M. (2002.), Trogirski patricijat u srednjem vijeku, „Rasprave iz hrvatske kulturne prošlosti”, 2: 5-210, Zagreb
3. Andreis, M. (2006.), Trogirsko plemstvo do kraja prve austrijske uprave u Dalmaciji (1805.), Muzej grada Trogira, Trogir
4. Andreis, M.; Benyovsky, I.; Plosniæ, A. (2003.), Socijalna topografija Trogira u 13. stoljeæu, „Povijesni prilozi”, 25: 37-92, Zagreb
5. Andreis, M.; Benyovsky Latin, I.; Plosniæ Škariæ, A. (2006.), Socijalna topografija Trogira u 14. st., „Povijesni prilozi”, 26 (33): 103-192, Zagreb
6. Arslan, W. (1976.-1977.), L’architettura gotica civile in Dalmazia dal 1420 al 1520 circa, „Rivista dell’ Istituto nazionale d’archeologia e storia dell’arte”, n.s. 23-24: 305-366, Roma
7. Babiæ, I. (1991.), Trogirska barokna palaèa zvana Paitunova kuæa, „Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske”, 17: 75-89, Zagreb
8. Babiæ, I. (1999.-2000.), Jedna prostorna intervencija Ignacija Macanoviæa u Trogiru, „Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji”, 38: 305-338, Split
9. Babiæ, I. (2001.), Poèeci trogirskog predgraða u Pasikama, „Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji”, 39: 123-148, Split
10. Babiæ, I. (2002.), Trogirski knez Ilija i njegova žena Stana, u: Zbornik Tomislava Marasoviæa [ur. Babiæ, I.; Miloševiæ, A.; Rapaniæ, Ž.], Muzej hrvatskih arheoloških spomenika: 376-393, Split
11. Babiæ, I. (2006.a), Oporuke Pelegrine, Petra i Koriolana Cipika, „Radovi Instituta za povijest umjetnosti”, 30: 29-49, Zagreb
12. Babiæ, I. (2006.b), Stari trogirski mostovi, u: Luke istoènog Jadrana. Zbornik Pomorskog muzeja Orebiæ [ur. Kozlièiæ, M.], Zaklada „Dr. Cvito Fiskoviæ”: 155-182, Orebiæ
13. Babiæ, I. (2009.), Južni portal Velike palaèe Cipiko u Trogiru, „Radovi Instituta za povijest umjetnosti”, 33: 67-76, Zagreb
14. Babiæ, I. (2012.), Zapažanja o trogirskim crkvama Sv. Marije od trga i Sv. Martina (Sv. Barbare), u: Munuscula in honorem Željko Rapaniæ, [ur. Jurkoviæ, M.; Miloševiæ, A.], Sveuèilište u Zagrebu, Meðunarodni istraživaèki centar za kasnu antiku i srednji vijek: 273-301, Zagreb i Motovun
15. Babiæ, I. (2016.), Trogir. Grad i spomenici, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu, Književni krug Split, Split
16. Barada, M. (1948.), Trogirski spomenici, dio I., Zapisci pisarne opæine Trogirske, sv. I., od 21. X.
1263. do 22. V. 1273., Monumenta spectantia historiam slavorum meridionalium vol. 44, Zagreb
17. Barada, M. (1950.), Trogirski spomenici, dio I., Zapisci pisarne opæine Trogirske, sv. II., od 31. I. 1274. do 1. IV. 1294., Monumenta spectantia historiam slavorum meridionalium, vol. 45, Zagreb
18. Barada, M. (1951.), Trogirski spomenici dio II. Zapisnici sudbenog dvora opæine trogirske, sv. I., od 8. VIII. 1266. do 6. XII. 1299., Monumenta spectantia historiam slavorum meridionalium, vol. 46, Zagreb
19. Barada, M. (1998.), Trogirski spomenici, Zapisci kurije grada Trogira od 1310.-1331., Književni krug Split, Split
20. Belamariæ, J. (1997.-1998.), Duknoviæev sv. Ivan Evanðelist u kapeli bl. Ivana Trogirskog, „Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji”, 37: 15-181, Split
21. Benyovsky, I. (2005.a), Trogir u katastru Franje I., Hrvatski institut za povijest, Državni arhiv u Splitu, Zagreb
22. Benyovsky, I. (2005.b), Popis javnih zgrada u Trogiru 1789. godine, „Povijesni prilozi”, 29: 199-200, Zagreb
23. Benyovsky Latin, I. (2007.), Uloga bratovštine Sv. Duha u Trogiru u srednjem i ranom novom vijeku, „Povijesni prilozi”, 32: 25-63, Zagreb
24. Benyovsky Latin, I. (2009.), Srednjovjekovni Trogir - prostor i društvo, Hrvatski institut za povijest, Zagreb
25. Benyovsky Latin, I. (2010.), Izgradnja gradskih fortifikacija u Trogiru od 13. do 15. stoljeæa, „Zbornik Odsjeka za povijesne znanosti Zavoda za povijesne i društvene znanosti HAZU”, 28: 17-48, Zagreb
26. Benyovsky Latin, I. (2012.a), Murus versus montem: construction of the Dubrovnik fortifications around the suburbs up to the end of the thirthteenth century, „Review of Croatian history”, VIII (1): 7-36, Zagreb
27. Benyovsky Latin, I. (2014.), Dubrovnik’s Burgus of St Blasius in the 13th Century, u: Towns and Cities of the Croatian Middle Ages: Authority and Property [ur. Benyovsky Latin, I.; Pešorda Vardiæ, Z.], Hrvatski institut za povijest: 295-326, Zagreb
28. Benyovsky Latin, I. (2012.b), Obrana dubrovaèkog predgraða sredinom 13. stoljeæa. Prilog istraživanju privatnih kula, „Historijski zbornik”, 64 (1): 17-39, Zagreb
29. Brajnov Botiæ, D.; Violiæ, D. (2016.), Porta Marina - južna (morska) gradska vrata s drvenim vratnicama u Trogiru, „Prostor”, 24 (2 /52/): 228-237, Zagreb, https://doi.org/10.31522/ p.24.2(52).7
30. Bužanèiæ, R. (2012.), Nikola Ivanov Firentinac i trogirska renovatio urbis, Književni krug Split, Split
31. Farlati, D. (1769.), Illyricum sacrum, vol. IV, Apud Sebastianum Coleti: Venetiis
32. Fiskoviæ, C. (1952.), Romanièke kuæe u Splitu i Trogiru, „Starohrvatska prosvjeta”, III (2): 129178, Split
33. Fiskoviæ, C. (1959.), Aleši, Firentinac i Duknoviæ u Trogiru, „Bulletin Instituta za likovne umjetnosti JAZU”, VII (1): 20-43, Zagreb
34. Fiskoviæ, C. (1967.-1968.), Duknoviæeva vrata Cipikove palaèe u Trogiru, „Peristil”, 10-11: 5157, Zagreb
35. Fiskoviæ, C. (1969.a), Kuæa povjesnika Pavla Andreisa u Trogiru, „Izdanje Historijskog arhiva u Splitu”, 7: 213-228, Split
36. Fiskoviæ, C. (1969.b), Luèiæeva rodna kuæa, „Zbornik Odsjeka za povijesne znanosti Zavoda za povijesne i društvene znanosti HAZU”, 6: 4560, Zagreb
37. Fiskoviæ, C. (1969.c), Tri šibenska reljefa Nikole Firentinca, „Peristil”, 3: 37-42, Zagreb
38. Fiskoviæ, I. (1980.), Gotièka kultura Trogira, „Moguænosti”, 10-11 (27): 1036-1066, Split
39. Fiskoviæ, I. (1989.), Srednjovjekovna izgradnja i identitet grada Splita, „Kulturna baština”, 14 (19): 28-50, Split
40. Grujiæ, N. (1986.), Dubrovnik - Pustijerna. Istraživanja jednog dijela povijesnog tkiva grada, „Radovi Instituta za povijest umjetnosti”, 10: 7-39, Zagreb
41. Heers, J. (1974.), Le clan familial au Moyen-Âge. Etude sur les structures politiques et sociales des milieux urbains, Presses Universitaires de France, Paris
42. Heyer von Rosenfeld, C.G.F. (1995.), Der Adel des Königreichs Dalmatien, Golden marketing, Zagreb [pretisak izdanja iz 1873.]
43. Ivekoviæ, C.M. (1910.), Dalmatiens Architektur und Plastik, sv. II, Anton Schroll & Co., Wien
44. Janekoviæ Römer, Z. (1994.), Rod i grad. Dubrovaèka obitelj od XIII do XV stoljeæa, Zavod za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku, Dubrovnik
45. Janekoviæ Römer, Z. (2018.), Zatvaranje dubrovaèkog plemstva i vijeæa u politièkom i društvenom kontekstu 13. i 14. stoljeæa, „Anali Zavoda za povijesne znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Dubrovniku”, 56/1: 87-116, Dubrovnik, https://doi.org/10.21857/ 9xn31crzey
46. Janekoviæ Römer, Z. (2019.), The Closing of the Nobility and Council of Dubrovnik in the Political and Social Context of the Thirteenth and Fourteenth Century, „Dubrovnik annals”, 23: 7-36, Dubrovnik, https://doi.org/10.21857/9x n31crg8y
47. Karbiæ, M.; Ladiæ, Z. (2001.), Oporuke stanovnika grada Trogira u Arhivu HAZU, „Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru”, 43: 161-254, Zadar
48. Klaiæ, N. (1985.), Povijest grada Trogira, Muzej grada Trogira, Trogir
49. Kolendiæ, P. (1924.), Dokumenti o Andriji Alešiju u Trogiru, „Arhiv za arbanasku starinu, jezik i etnologiju”, II (1): 70-78, Beograd
50. Kovaèiæ, V. (1994.), Porta dominica i crkva sv. Dujma u Trogiru, „Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji”, 34: 51-69, Split
51. Kovaèiæ, V. (1997.-1998.), Trogirske fortifikacije u XV. stoljeæu, „Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji”, 37: 109-136, Split
52. Kovaèiæ, V. (2012.), Samostan sv. Nikole u Trogiru - razvoj jugoistoènog dijela grada, disertacija, Sveuèilište u Zagrebu, Filozofski fakultet, Zagreb
53. Kovaèiæ, V. (2014.), Riznica urbane arheologije unutar samostanskih zidina, Benediktinski samostan sv. Nikole u Trogiru, u: Benediktinski samostan sv. Nikole u Trogiru, Duhovnost i kultura u okrilju Virgines Dei, Zbornik radova prigodom 950 obljetnice utemeljenja [ur. Kovaèiæ, V.; Milanoviæ, J.], Benediktinski samostan Sv. Nikole u Trogiru: 75-86, Trogir
54. Kovaèiæ, V. (2016.), Turris in civitate Tragurii: Kula sv. Nikole u urbanoj topologiji Trogira, „Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji”, 43: 127-150, Split
55. Lucio, G. (1674.), Memorie istoriche di Tragurio ora detto Traù, Presso Stefano Curti, Venezia
56. Marasoviæ, T. (1994.), Stambena kuæa u Trogiru Radovanova doba, u: Per Raduanum. Majstor Radovan i njegovo doba [ur. Babiæ, I.], Muzej grada Trogira: 193-199, Trogir
57. Mlacoviæ, D. (2008.), Graðani plemiæi. Pad i uspon rapskog plemstva, Leykam international, Zagreb
58. Nikoliæ Jakus, Z. (2008.), Obitelj dalmatinskog plemstva od 12. do 14. stoljeæa, „Acta Histriae”, 16 (1-2): 59-88, Koper
59. Nikoliæ Jakus, Z. (2014.), Privately Owned Towers in Dalmatian Towns during the High and Central Middle Ages, u: Towns and Cities of the Croatian Middle Ages: Authority and Property [ur. Benyovsky Latin, I.; Pešorda Vardiæ, Z.], Hrvatski institut za povijest: 273-293, Zagreb
60. Planiæ-Lonèariæ, M. (1980.), Planirana izgradnja na podruèju Dubrovaèke republike, Institut za povijest umjetnosti, Zagreb
61. Planiæ-Lonèariæ, M. (1988.-1989.), Zajednièki prostori stambenih zona srednjovjekovnog Dubrovnika, „Radovi Instituta za povijest umjetnosti”, 12-13: 65-75, Zagreb
62. Plosniæ Škariæ, A. (2007.), Blok Andreis u Trogiru. Prilog poznavanju romanièke stambene arhitekture, „Radovi Instituta za povijest umjetnosti”, 31: 9-28, Zagreb
63. Plosniæ Škariæ, A. (2010.), Gotièka stambena arhitektura grada Trogira, disertacija, Sveuèilište u Zagrebu, Zagreb
64. Plosniæ Škariæ, A. (2013.), Sklop kuæa Stipoševiæ u Trogiru, „Peristil”, 56: 37-48, Zagreb, https://doi.org/10.17685/Peristil.56.3
65. Plosniæ Škariæ, A. (2014.a), Domus conuentus sancti Nicolai / Kuæe samostana svetog Nikole, u: Benediktinski samostan sv. Nikole u Trogiru, Duhovnost i kultura u okrilju Virgines Dei, Zbornik radova prigodom 950 obljetnice utemeljenja [ur. Kovaèiæ, V.; Milanoviæ, J.], Benediktinski samostan Sv. Nikole u Trogiru: 161-180, Trogir
66. Plosniæ Škariæ, A. (2014.b), Real Property of Wealthy Commoners: The Formation and Rise of Commoner Lineages in Trogir after 1420, u:
Towns and Cities of the Croatian Middle Ages: Authority and Property [ur. Benyovsky Latin, I.; Pešorda Vardiæ, Z.], Hrvatski institut za povijest: 349-376, Zagreb
67. Plosniæ Škariæ, A. (2017.a), Decline of Medieval Urban Symbols of Power: Tower Houses in Trogir, Croatia, „RIHA Journal”, 0177, 10 August 2017
68. Plosniæ Škariæ, A. (2017.b), Trogir in a Poem by Ivan Lipaviæ (1465), u: Towns and Cities of the Croatian Middle Ages: Image of the Town in the Narrative Sources: Reality and/or Fiction? [ur. Benyovsky Latin, I.; Pešorda Vardiæ, Z.], Hrvatski institut za povijest: 259-267, Zagreb
69. Plosniæ Škariæ, A. (2018.a), Arhitektonska plastika Male palaèe Cippico u kontekstu novih arhivskih spoznaja, u: Ivan Duknoviæ i krugovi njegove djelatnosti / Giovanni Dalmata e le opere della sua cerchia [ur. Bužanèiæ, R.; Fiskoviæ, I.], Književni krug Split: 147-170, Split
70. Plosniæ Škariæ, A. (2018.b), Policies and Regulations in the Forming of Late- Medieval Trogir (Croatia), u: Building regulations and urban form, 1200-1900 [ur. Slater, T.; Pinto, S.M.G.), Routledge: 59-86, London i New York, https:// doi.org/10.4324/9781315570464-4
71. Prelog, M. (1963.), Cres - graðevni razvoj jednog malog, starog grada, „Radovi Odsjeka za povijest umjetnosti”, 4: 3-11, Zagreb
72. Prelog, M. (1957.), Poreè, grad i spomenici, Savezni institut za zaštitu spomenika kulture, Beograd
73. Prelog, M. (1971.), Dubrovaèki statut i izgradnja grada (1272.-1972.), „Peristil”, 14-15: 81-94, Zagreb
74. Radiæ, D. (2006.), Trogirska luka, u: Luke istoènog Jadrana. Zbornik Pomorskog muzeja Orebiæ [ur. Kozlièiæ, M.], Zaklada „Dr. Cvito Fiskoviæ”: 183-193, Orebiæ
75. Raèki, F. (1881.), Notae Joannis Lucii, „Starine JAZU”, 13: 211-268
76. Schulz, A.M. (1978.), Niccolò di Giovanni Fiorentino and Venetian Sculpture of the Early Renaissance, New York State University Press for the College Art Association of America, New York
77. Steindorff L. (1986.), Stari vijek i novo doba. O formiranju komune na istoènoj obali Jadrana, „Starohrvatska prosvjeta”, 16: 141-152, Split
78. Štefanac, S. (2006.), Kiparstvo Nikole Firentinca i njegovog kruga, Književni krug Split, Split
79. Zeliæ, D. (1999.), Postanak i urbani razvoj Šibenika u srednjem vijeku, disertacija, Sveuèilište u Zagrebu, Filozofski fakultet, Zagreb
80. Zeliæ, D. (2000.), Public and Private Space in a Medieval Dalmatian Town, „Varia Archaeologica Hungarica”, IX: 139-148, Budapest
81. Zeliæ, D. (2005.), Les maisons romanes dans les villes da le Croatie méditerranéenne (l’Istrie et la Dalmatie), u: L’habitation à l’époque romane. Actes du XIIe colloque international d’art roman [ur. Fizellier-Sauget, B.], Alliance universitaire d’Auvergne: 279-299, Clermont-Ferrand
82. Zeliæ, D. (2015.), Wooden Houses in the Statutes and Urban Landscapes of Medieval Dalmatian Communes, u: Splitski statut iz 1312. godine: povijest i pravo: povodom 700. obljetnice. Zbornik radova sa meðunarodnoga znanstvenog skupa održanog od 24. do 25. rujna 2012. godine [ur. Radiæ, Ž.; Trogrliæ, M.; Meccarelli, M.; Steindorff, L.], Književni krug Split, Odsjek za povijest Filozofskoga fakulteta Sveuèilišta u Splitu, Pravni fakultet Sveuèilišta u Splitu: 489507, Split
Arhivski izvori
Archive Sources
1. Arhiv HAZU, Strossmayerov trg 2, Zagreb [AHAZU]
2. Državni arhiv u Zadru, Ulica Ruðera Boškoviæa 1, Zadar [HR-DAZD]
3. Muzej grada Trogira, Gradska vrata 4, Trogir [MGT]
4. Spisi kod obitelji Petriæ, Trogir [SOP]
Dokumentacijski izvori
Document Sources
1. Arhiv mapa za Istru i Dalmaciju u Državnom arhivu u Splitu, Glagoljaška ulica 18, Split [HRDAST-152]
2. Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, Konzervatorski odjel u Splitu, Porinova ulica 2, Split [HR-MK-KOST]
3. Planoteka Instituta za povijest umjetnosti, Ulica grada Vukovara 68, Zagreb [Planoteka IPU]
Izvori ilustracija
Illustration Sources
Sl. 1. Mapiranje A. Plosniæ Škariæ, karta D. Šapina
Sl. 2., 5.-6., 8.-9., 11. A. Plosniæ Škariæ
Sl. 3. Mapiranje A. Plosniæ Škariæ, podloga HR-DAST-152, Commune Traù, Fig I. No. 203
Sl. 4. Mapiranje A. Plosniæ Škariæ, podloga Planoteka IPU
Sl. 7. Ivekoviæ, 1910: 37
Sl. 10. P. Mofardin, Fototeka IPU
Residential complexes with their courtyards and towers are still today considered the main features of the urban fabric of Trogir. They had originated, like in other European cities, before the communal institutions were formed. This period in Trogir ended at the beginning of the 13th century with the establishment of the Grand Council and other communal institutions. For this reason, these complexes are situated only in the eastern part of the city because its western suburbs developed as late as the 13th century. They consisted of private courtyards enclosed by other buildings and defended by towers and were occupied by their owners and their children with their families including servants. They were usually located on isolated sites in the city and had usually only one entrance for safety reasons. The complexes were formed through a process of privatizing public streets. As a result, the ancient grid was disrupted while the ring-shaped peripheral areas were built up with the same buildings. Similar structures can be found in the city, yet without any evidence that they had a tower. The existence of such complexes was probably not uncommon. Likewise, it wasn’t entirely impossible that the towers in these complexes possibly vanished over centuries as a result of successive alterations. The complexes were mostly designed by members of the patrician families, the same ones who later established communal institutions and reserved the right to participate in the government.
The research methodology is a follow-up to a previously established widely known methodology of research into medieval urban forms. It is essentially based on the studies of all preserved buildings or their fragments and their comparison with the data from critically analyzed written and visual sources. An upgrade in methodology was achieved by a systematic and complete data collection about the spaces and structures found in the ar-
Biografija Biography
Dr.sc. ANA PLOSNIÆ ŠKARIÆ, viša znanstvena suradnica, bavi se razvijanjem metodologije komparacije arhivskih podataka s realnim tkivom grada, s ciljem utvrðivanja principa urbanih promjena, kao i metodologije vizualizacije dobivenih rezultata u okviru digitalne humanistike. Bila je voditeljica projekta Hrvatske zaklade za znanost, stipendistica Gladys Krieble Delmas Foundation i Getty Foundation, i dobitnica Povelje „Radovan Ivanèeviæ” za promicanje i unapreðenje povijesti umjetnosti.
chives of the medieval Trogir commune from 13th to the end of 15th century. The data were analyzed separately in four stages. Firstly, it was necessary to establish the affiliation of persons registered as property owners to a particular family which allows tracking the real estate through several generations, and at the same time identify changes that occurred on a particular property as well as the causes that led to these changes. The following is an analysis of the property recorded in the documents, which shows a marked tendency towards ownership fragmentation regarding the premises in a block. The next step was to locate the property on a city survey from 1830 on the basis of the identification of fixed landmarks in each individual block. Fixed landmarks include public buildings, churches and monasteries, towers along the city walls and the main square, as well as reliefs with coats of arms of clans and families, preserved in situ. At the same time, one should keep in mind all known changes in the urban fabric that have occurred since the 13th century until today. Tracking the property is possible by following the genealogies of Trogir clans and families. Finally, the perimeter of the property recorded in the documents, is determined. It is only made possible by a comparative analysis of masonry structures and collected archival data. The key element is the preserved medieval wall and architectural ornamentation, with the help of archaeological research results and critically examined visual sources. Despite the existence of fragments of the preserved archival documents and fragments of the preserved masonry medieval structures with their architectural ornamentation, it is practically impossible to restore the sequence of ownership and alterations in each individual area in the city of Trogir in successive and short time spans. However, the presented analysis and the obtained results may certainly lead to a conclusion about the transfor-
ANA PLOSNIÆ ŠKARIÆ, Ph.D., senior research associate. She is developing a methodology for comparing archive data with real urban tissue. She is also working on the methodology for visualizing the results obtained in the digital humanities. She was the project manager of the Croatian Science Foundation, a scholarship holder of the Gladys Krieble Delmas Foundation and the Getty Foundation, and the winner of the “Radovan Ivanèeviæ” Charter for the promotion and advancement of art history. Sažetak Summary
mation of residential complexes between the 13th and the 15th century. In this way, communication between the center of the block and public streets and squares is multiplied, unlike the pre-communal period when, for security reasons, the complex had only one entrance. Changes in the make-up of the family are manifest in a tendency on the part of each family to live in its own separate household and abandon communal living. Therefore, the former complexes were divided and the ownership was fragmented. Buying certain parts of neighboring structures became a viable option. Members of the patrician clans were gradually replaced over time with members of the bourgeois social classes. As a result, social changes are reflected in the make-up of the users and owners of buildings of the former pre-communal complexes. In the political context, the most difficult problem was the organization of city defense from the private complexes with towers. It was a thorny issue for the council of the Trogir commune since the beginning of the 13th century, and subsequently for the Venetian government from 1420. Only minor adjustments in the city fabric were possible. So, defense along the city walls had to be organized in private spaces of the complexes. Personal attitudes and ambitions of the owners are reflected on the facades, either by retaining the existing architectural ornamentation, or by commissioning a new one. In either case, they reflected an awareness of the reputation and influence of a family and their members in Trogir at the time.
In conclusion, the reasons why the complexes with courtyards and towers are still the main features of Trogir can be summarized in few key points: limited area on a small island, impossibility of undertaking radical interventions in a dense urban fabric and adaptability of the complexes to new and changed economic, social, political and personal circumstances.
Sl. 1. Izrez iz plana Maksimira, autor: barun Leonard Zornberg, 1846. Naziv karte: Situations Plan des durch Seine Errellenz den herrn Agramer Bischof Georg von Haulik de Várallja nächst Agram angelegten Parkes Jurjaves / aufgenommen unter der Leitung des kön.: Navigations Ingenieurs Baron v Zornberg, 1846. Fig. 1 Cutout from the Maksimir plan, author Baron Leonard Zornberg, 1846. Map title: Situations Plan des durch Seine Errellenz den herrn Agramer Bischof Georg von Haulik de Várallja nächst Agram angelegten Parkes Jurjaves: Navigations Ingenieurs Baron v Zornberg, 1846
1 HR - 10000 Zagreb, Stjepana Ljubiæa Vojvode 26
2 Sveuèilište u Zagrebu
Arhitektonski fakultet
HR - 10000 Zagreb, Kaèiæeva 26 marin.duic@gmail.com mos@arhitekt.hr ; scitaroci@gmail.com
Izvorni znanstveni èlanak https://doi.org/10.31522/p.28.2(60).4 UDK 725.76 (497.5 Zagreb) ”18/19”
Tehnièke znanosti / Arhitektura i urbanizam 2.01.04. - Povijest i teorija arhitekture i zaštita graditeljskog naslijeða 2.01.05. - Pejsažna arhitektura
Èlanak primljen / prihvaæen: 1. 10. 2020. / 16. 12. 2020.
1 HR - 10000 Zagreb, Stjepana Ljubiæa Vojvode 26 2 University of Zagreb Faculty of Architecture
HR - 10000 Zagreb, Kaèiæeva 26 marin.duic@gmail.com mos@arhitekt.hr ; scitaroci@gmail.com
Original Scientific Paper https://doi.org/10.31522/p.28.2(60).4 UDC 725.76 (497.5 Zagreb) ”18/19” Technical Sciences / Architecture and Urban Planning 2.01.04. - History and Theory of Architecture and Preservation of the Built Heritage 2.01.05. - Landscape Architecture Article Received / Accepted: 1. 10. 2020. / 16. 12. 2020.
Prostorno-arhitektonski razvoj od 18. stoljeæa do 1921. godine
Spatial and Architectural Development from the 18th Century to 1921
Maksimir biskupski majur
Juraj Haulik gospodarska arhitektura 19. stoljeæa
Istražuje se prostorni i arhitektonski razvoj majura nastalog u sklopu maksimirske biskupske šume koja se od kraja 18. do sredine 19. stoljeæa preureðivala u velik javni perivoj-park. Majur je bio važan gospodarski, edukacijski i funkcionalni sadržaj velikoga parka. Istraživanje se temelji na analizi povijesne kartografske i nacrtne dokumentacije s ciljem utvrðivanja prostornih i graditeljskih mijena dok je majur bio u posjedu Zagrebaèke nadbiskupije.
Maksimir episcopal homestead Juraj Haulik economic architecture of the 19th century
The research topic is the spatial and architectural development of the homestead (majur) created within the Maksimir episcopal forest which underwent transformation into a large public park from the end of the 18th to the middle of the 19th century. The research is based on the analysis of historical cartographic and draft documentation with an aim to determine spatial and architectural changes while the homestead belonged to the Zagreb Arch/diocese.
Maksimirskimajur1 sastavni je dio velikoga pejsažnog parka Maksimir, zapoèetog krajem 18., a završenog sredinom 19. stoljeæa, na površini od približno 400 hektara. Uži ulazni dio Maksimira približne površine od 38 ha posjeduje obilježja projektiranoga pejsažno-romantièarskog perivoja, dok je veæi dio prirodni park nastao iz autohtone biskupske hrastovo-grabove šume.2 Majur se nalazi u jugoistoènom dijelu Maksimira, sastavni je dio parka i njegov je najstariji dio (Sl. 1). Zbog izgradnje nakon 1921. godine, kada je majur postao fakultetsko dobro i dio Sveuèilišta, povijesni majur ne doživljava se sastavnim dijelom perivoja/parka. Povijesne graðevine nekadašnjega majura samo su dijelom saèuvane - neke su zapuštene, neke su pregraðene za suvremene fakultetske potrebe, a izgraðene su i nove zgrade. Kulturno-povijesne vrijednosti graðevina i majurskoga sklopa neprepoznate su i neafirmirane u mnoštvu izgradnje druge polovice 20. i poèetka 21. stoljeæa.
Provelo se istraživanje3 maksimirskog majura s ciljem utvrðivanja prostornog i arhitektonskog razvoja te graditeljskih mijena kako bi se utvrdili èimbenici identiteta povijesnoga biskupskog majura. Istraživanje je usredotoèeno na doba dok je majur bio u vlasništvu Zagrebaèke (nad)biskupije, do 1921. godine. Rezultati istraživanja mogu poslužiti kao polazište za obnovu pojedinih zgrada i nekadašnje prostorne cjeline majura, u skladu s potrebama vlasnika - Agronomskoga i Šumarskoga
fakulteta Sveuèilišta u Zagrebu i Grada Zagreba. Poštovanje i afirmacija povijesnih identitetskih obilježja majura i njegova revitalizacija uz suvremeno korištenje unaprijedili bi fakultetski sklop, kao i maksimirski perivoj. Maksimir je kao prostorno-pejsažna i kulturna cjelina zaštiæen od 1948. godine.4 Zaštiæeno je dvanaest graðevina, meðu kojima su èetiri na majuru: ljetnikovac biskupa Haulika (Sl. 18.-23.), gospodarske zgrade Haulikova ljetnikovca (Sl. 25.-27.), svilana (Sl. 28.-29.) i pèelinjak (Sl. 30.-31.).5 Majur zauzima površinu od približno 83 ha, što je oko 26% od 316 ha ukupne zaštiæene površine Parka Maksimir. Ukupna površina majura dijeli se na 18 ha izgraðene površine (graðevine i njihovo okruženje) i 65 ha obradive površine istoèno od potoka Bliznec i Štefanovec te južno od Maksimirske ceste. Površina izgraðenog dijela majura poveæavala se tijekom prošlosti zbog izgradnje novih graðevina u 20. stoljeæu. Obradive površine majura bitno su smanjene u odnosu na one iz 19. stoljeæa (Sl. 4.).
DOSADAŠNJA ISTRAŽIVANJA
MAKSIMIRSKOG MAJURA
PREVIOUS RESEARCH ON THE MAKSIMIR HOMESTEAD
U brojnim knjigama, èlancima i studijama pisano je mnogo o perivoju i parku Maksimir, o majuru je vrlo malo pisano, tek usputno ili selektivno. Veæina literature o Maksimiru majur niti ne spominje ili se samo navode sadržaji na majuru u Haulikovo doba. Gradski zavod za zaštitu spomenika kulture i prirode izradio je konzervatorsku dokumentaciju sa smjernicama za ureðenje Haulikova ljetnikovca (1993.) i majura (2001.).6
Izgradnja na majuru spominje se u èlanku o paviljonskoj izgradnji Gospodarsko-šumarskoga, danas Agronomskoga i Šumarskoga fakulteta.7 Vladimir Ivankoviæ u knjizi Objekti perivoja Maksimir daje pregled važnijih gra-
1 Majur oznaèava imanje s poljima i gospodarskim zgradama - maðarski major, njemaèki Meierhof
2 Podrobnije o perivojnom dijelu Maksimira: JurmanKaraman, 1957; Maruševski, Jurkoviæ, 1992.; Obad Šæitaroci, 1994. i dr.
3 Poèetno istraživanje provedeno je za potrebe izrade diplomskog projekta Marina Duiæa „Urbanistièko-arhitektonska obnova i revitalizacija maksimirskog majura” na Diplomskom studiju arhitekture i urbanizma na Arhitektonskom fakultetu Sveuèilišta u Zagrebu, obranjenog u srpnju 2019. pod mentorstvom akademika Mladena Obada Šæitarocija. Istraživanje je nastavljeno i prošireno za potrebe ovoga èlanka.
4 Rješenjem Zemaljskog zavoda za zaštitu prirodnih rijetkosti u Zagrebu (1948.) Maksimir je proglašen prirodnom rijetkošæu, Zakonom o zaštiti prirode [NN 19/60] zaštiæen je kao spomenik vrtne arhitekture (1964.), a Zakonom o zaštiti i oèuvanju kulturnih dobara upisan je u Registar nepokretnih kulturnih dobara (1994.).
5 Osim graðevina na majuru kao pojedinaèna kulturna dobra zaštiæeni su: kapela sv. Jurja, ljetnikovac biskupa
ðevina te analizira njihove namjene i promjene namjena na nekoliko povijesnih karata.8 U Državnom arhivu u Zagrebu 2017. godine održana je izložba Fakultetsko dobro Maksimir autora Damira Validžiæa, koja je pružila uvid u arhivsku katastarsku, zemljišnoknjižnu, kartografsku, graðevinsku i upravnu graðu vezanu za prostor majura.9 Majur se spominje u publikacijama Agronomskoga fakulteta, kao i u knjizi o gradskom kvartu kojem pripada Maksimir.10
RESEARCH METHODS AND SCIENTIFIC SOURCES
Istraživanje prostornih i graditeljskih mijena na majuru provedeno je na temelju povijesnih karata, arhivskih nacrta graðevina, starih fotografija i razglednica te terenskog istraživanja, uz korištenje malobrojne literature o majuru. Provedena je analiza prostornih sastavnica - graðevina i sklopova graðevina, pripadajuæih vrtova i perivoja, putova, vizura i drugih sadržaja u prostoru majura.
Istraživaèki zadatak bio je utvrditi poèetni
Haulika, obelisk, paviljon Jeka, Sokolska mogila, Švicarska kuæa, vidikovac i vratarska kuæica.
6 Janjiæ i dr., 1993.; Janjiæ i dr., 2001.
7 Barišiæ Mareniæ, 2005.
8 Ivankoviæ, 2009. Majur je promatran na osam karata iz razlièitih godina: Zornbergov plan (1846.), plan u albumu Park Jurjaves (1853.), katastarska karta Lašæine (1862.) te položajni nacrti iz 1903., 1909., 1929.,1930. i 1984.
9 Validžiæ, 2017.
10 *** 2009.; Jurèev, 2017.
11 Obad Šæitaroci, Bojaniæ Obad Šæitaroci, 2019.
12 https://mapire.eu/en/map/europe-18century-firstsurvey [28.3.2020.]
13 *** 1987.; *** 2017.
14 *** 1853.
15 O razlikama i sliènostima izmeðu dvaju planova vidjeti: Miliæ, 2002.
16 HR-DAZG, Zbirka graðevne dokumentacije, 1. Grad Zagreb, kut. 2378, MF 239/449-529, MF 240/1-138, 503522, MF 241/1-132
majur, daljnju izgradnju i prostorna proširenja, kao i mijene majura tijekom vremena. Rezultati istraživanja izgradnje zgrada i zauzimanje terena prikazani su na kartogramima po pojedinim razdobljima.
Istraživanje se naslanjalo na pristup urbanizma naslijeða11, koji polazi od shvaæanja i prepoznavanja naslijeða u kontekstu svoga pejsažnog i urbanog okruženja. Prvi korak u istraživanju bio je utvrðivanje èimbenika identiteta majura, što podrazumijeva ponajprije prepoznavanje arhitektonsko-graditeljskih, prostorno-pejsažnih i kulturno-povijesnih identitetskih obilježja koja bitno utjeèu na kreiranje kriterija za obnovu i unapreðenje majura kao kulturnoga dobra.
Meðu korištenom arhivskom graðom, koja se èuva u institucijama navedenim na kraju èlanka, za ovo istraživanje nekoliko je bitnih karata. Najraniji izvor podataka o majuru jest prva vojna izmjera Habsburške Monarhije koja je za Hrvatsku izraðena 1784. godine (Sl. 2.).12 Za razdoblje biskupovanja Maksimilijana Vrhovca (1787.-1827.) korišteni su Arhiv Zagrebaèke nadbiskupije i Kaptolski arhiv u Zagrebu te Vrhovèev dnevnik (1801.-1825.).13 Temeljni izvor za prouèavanje Haulikova majura jest plan baruna Leonarda Zornberga iz 1846. (Sl. 6.) i album Park Jurjaves iz 1853. (Sl. 7.)14, gdje je priložen nacrt s opisom triju šetnja, a svaka prolazi majurom (Sl. 3.). Izmeðu tih dvaju planova nema bitne razlike.15 Državni arhiv u Zagrebu glavni je izvor graðevne dokumentacije iz druge polovice 19. i poèetka 20. st.16 Fotografije s majura èuva fototeka Muzeja grada Zagreba [MGZ].
PROSTORNI I GRADITELJSKI RAZVOJ MAJURA
SPATIAL AND ARCHITECTURAL DEVELOPMENT OF THE MAKSIMIR HOMESTEAD
Poèetak i tijek izgradnje majura možemo pratiti na povijesnim kartografskim prikazima.
Sl. 2. Izrez topografske karte, 1784. Fig. 2 Excerpt of a topographic map, 1784
Sl. 3. Tri šetnje parkom prema albumu Park Jurjaves
Fig. 3 Three walking paths in the park according to the Park Jurjaves Album, 1853
Sl. 4. Granice maksimirskog majura
Fig. 4 Boundaries of the Maksimir homestead
Sl. 5. Nacrt za mlin na maksimirskom imanju, 1821. Fig. 5 Draft for the mill on the Maksimir estate, 1821
7. Majur na planu parka Maksimir, izrez iz Albuma Park Jurjaves, 1853.
Fig. 7 Homestead on the Maksimir Park plan, cutout from the Park Jurjaves Album
Sl. 8. Izrez iz dokumenta Eintheilung, 1846. Fig. 8 Excerpt from the document Eintheilung, 1846
Sl. 9. Majur, litografija Ivana Zaschea, 1853. Fig. 9 Maksimir homestead, lithography by Ivan Zasche, 1853
Dopunjeno drugim arhivskim izvorima i podatcima iz literature bilo je moguæe prostorni i graditeljski razvoj prikazati u obliku kartograma koji interpretiraju pojedine razvojne etape majura. Istraživanje izgradnje majura vezalo se za razdoblja pojedinih biskupa, poèevši s Maksimilijanom Vrhovcem 1787. godine do nadbiskupa Antuna Bauera - do 1921. godine kada majur nije više u posjedu Zagrebaèke nadbiskupije.
• Majur do 1787. godine - Majur je najstariji izgraðeni prostor u Maksimiru, stariji i od ideje Maksimira kao javnog perivoja. To potvrðuje zemljovid prve topografske izmjere iz 1783.-1784. godine, koja pripada prvoj vojnoj karti Habsburške Monarhije. Na karti su narisane èetiri gospodarske zgrade s nazivom Mayerhof, što oznaèava gospodarstvo, majur (Sl. 2.). Majur se nalazi na sjecištu putova, neposredno uz potok Bliznec i na rubu šume
(južni majur). Ishodište je to majura koji se poslije razvio u velik gospodarski sklop. Uzvodno uz potok na karti je narisan još jedan majur s èetiri graðevine (sjeverni majur), ali on nije saèuvan. Nisu pronaðeni podatci o gradnji tih dvaju majura. Nedvojbeno je da su postojali 1784. godine kada je zagrebaèki biskup bio Josip Galjuf (1772.-1786.). Daljnja istraživanja dat æe odgovor na pitanje tko ih je i kada gradio.
• Majur u doba biskupa Vrhovca (1787.1827.) - Maksimilijan Vrhovac postaje zagrebaèkim biskupom 1787. i odmah poèinje biskupsku šumu, korištenu za lov i sjeèu, pretvarati u javni park. U literaturi je pisano o Vrhovèevim poèetcima ureðenja maksimirske šume. Nacrt/plan za preobrazbu šume u park nije pronaðen. Vrhovac je podigao i Biskupski vrt u Vlaškoj u Zagrebu.17
Nema podataka što je Vrhovac radio na majuru, èak ni u njegovu dnevniku. Iz dnevnika saznajemo da se Maksimir èesto koristio u vojne svrhe, a to ne èudi jer je to bilo doba Napoleonovih ratova i Ilirskih provincija (1803.-1815.). Iz dnevnièkih zapisa saznajemo da su se gospodarske aktivnosti na majuru odvijale te da postoje dovoljno velike graðevine za smještaj vojnika i zarobljenika.18 U dnevniku se navodi da postoji gostionica u šumi, mjesto gdje æe se hraniti životinje.19
Gradska je skupština 21. sijeènja 1814. donijela odluku da se za smještaj zarobljenika u Maksimiru moraju isprazniti „biskupska zgrada i županijska predionica svile”.20 U kontekstu ovoga istraživanja pitanje je gdje se nalaze te zgrade - jesu li to neke od èetiriju graðevina prikazanih na topografskoj vojnoj karti (Sl. 2.) ili je Vrhovac izgradio nove zgrade? Zakljuèujemo da se biskupska zgrada (kurija) i predionica svile iz doba prije Vrhovca nalaze na istome mjestu kao na vojnoj karti, te da od 1784. do doba Jurja Haulika postoji kontinuitet mjesta i namjene tih graðevina. Zasad nije poznato i dokumentima nije potvrðeno da je Vrhovac nešto izgradio u Maksimiru. Iz njegova doba saèuvan je nacrt mlina (Sl. 5.).
Na kartogramskom prikazu (Sl. 11.) vidljive su tri graðevine za koje zakljuèujemo da su se oèuvale od kraja 18. stoljeæa do doba Maksi-
17 Obad Šæitaroci, Bojaniæ Obad Šæitaroci, 2004: 50-54
18 *** 1987: 9, 163, 235
19 *** 1987: 163
20 *** 2017: 657
21 NAZ, Acta aeconomica vst. 498.
22 Obad Šæitaroci, Bojaniæ Obad Šæitaroci, 2004: 54-61
23 Mudrinjak, 1979: 21
24 Maruševski, Jurkoviæ, 1992: 9. Od graðevina izvan majura navodi se gostionica (diverzorij) koju je dao obnoviti, uz nju staja i sušionica za potrebe pivovare te ciglana.
milijana Vrhovca. Za èetvrtu graðevinu vidljivu na topografskoj karti iz 1784. godine ne postoje podatci je li srušena prije, za ili nakon doba Maksimilijana Vrhovca, ali na karti iz 1843. godine nije prikazana.21
• Majur u doba biskupa Alagoviæa (1827.1837.) - Malo je podataka o izgradnji i ureðenju majura u doba biskupovanja Aleksandra Alagoviæa. On nije nastavio s ureðenjem parka Maksimir, koje je zapoèeo i prekinuo Maksimilijan Vrhovac, ali je zaslužan za podizanje perivoja Ribnjak 1830. godine na istoènom dijelu zagrebaèkoga Kaptola, kao i za promicanje bidermajerske perivojne kulture u Zagrebu.22 U literaturi se spominje da je u doba Alagoviæa u Maksimiru ureðeno tek nekoliko putova i da je na majuru izgraðena staja.23 Nakon Alagoviæeve smrti popisane su graðevine u Maksimiru i na majuru, „gdje je bilo više gospodarskih zgrada i ratarskog oruða”.24
• Majur u doba (nad)biskupa Jurja Haulika (1837.-1869.) - Postavši zagrebaèkim biskupom 1837. godine, Juraj Haulik pozvao je najbolje arhitekte, umjetnike i vrtlare iz Beèa koji su prema njegovoj viziji i zamisli uredili
Sl. 11. Graðevine na majuru u doba biskupa Vrhovca, 1787.-1827.
Tumaè: A - prostor oko kurije, 1 - kurija, 2 - svilana, 4 - graðevina nepoznate namjene u prostoru oko kurije (južno)
Fig. 11 Buildings on the homestead in the time of Bishop Vrhovec, 1787-1827
Legend: A - area around the manor, 1 - manor, 2 - silk house, 4 - building of unknown purpose in the area around the manor (south)
Sl. 12. Graðevine na majuru u doba biskupa Hulika, 1837.-1869.
Tumaè: A - prostor oko kurije, B - prostor prostor oko ljetnikovca, C - prostor oko pilane, D - dudov gaj (dudinjak) s bubarom (kuæa dudova svilca), E - pèelinji vrt s pèelinjakom, F - oranica , G - ružiènjak, H - pijaviènjak, I - Èetvrto jezero, J - prostor za perad, a - skulptura Djeèja igra, b - Mali glorijet, 1 - kurija, 2 - svilana, 4 - graðevina nepoznate namjene u prostoru oko kurije (južno), 5 - Haulikov ljetnikovac, 6 - mljekara (Švajcarija), 7 - peradarnik, 8 - žitnica, 9 - vršilnica, 10 - pilana, 11 - bubara (kuæa dudova svilca), 12 - pèelinjak, 13 - graðevina nepoznate namjene u prostoru oko kurije (sjeverna), 14 - graðevina nepoznate namjene u prostoru oko kurije (južna), 15 - graðevina nepoznate namjene u prostoru oko pilane (sjeverna), 16 - graðevina nepoznate namjene u prostoru oko pilane (južna), 17 - graðevina nepoznate namjene sjeverno od ljetnikovca pokraj žitnice, 18 - graðevina nepoznate namjene sjeverno od ljetnikovca s istoène strane potoka Bliznec
Fig. 12 Buildings on the Maksimir homestead in the time of Bishop Haulik, 1837-1869
Legend: A - area around the manor, B - area around the summer house, C - area around the sawmill, D - mulberry grove with the mulberry silk house, E - bee garden with apiary, F - arable land, G - rose garden, H - leech lake, I - Fourth Lake, J - area for poultry, a - sculpture Children’s Play, b - Little gloriette, 1 - manor, 2 - silk house, 4 - building of unknown purpose in the area around the manor (south), 5 - Haulik’s summer house, 6 - dairy, 7 - poultry house, 8 - granary, 9 - threshing barn, 10 - sawmill, 11 - mulberry silk house, 12 - apiary, 13 - building of unknown purpose in the area around the manor (northern), 14 - building of unknown purpose in the area around the manor (south), 15 - building of unknown purpose in the area around the sawmill (north), 16 - building of unknown purpose in the area around the sawmill (south), 17 - building of unknown purpose north of the summer house next to the granary, 18 - building of unknown purpose north of the summer house on the east side of the Bliznec stream
Sl. 13. Nove graðevine na majuru u doba biskupa Posiloviæa, 1903.-1909. Tumaè: A - prostor oko kurije, B - prostor oko ljetnikovca, C - prostor oko pilane, D - dudov gaj (dudinjak) s bubarom (kuæa dudova svilca) , E - pèelinji vrt s pèelinjakom, F - oranica , G - ružiènjak, I - Èetvrto jezero, K - vrt stana gospodarskog nadzornika, a - skulptura Djeèja igra, 1 - kurija, 2 - svilana, 4 - graðevina nepoznate namjene u prostoru oko kurije (južno), 5 - Haulikov ljetnikovac, 6 - mljekara (Švajcarija), 7 - peradarnik, 8 - žitnica, 9 - vršilnica, 10 - pilana, 11 - bubara (kuæa dudova svilca), 12 - pèelinjak, 13 - graðevina nepoznate namjene u prostoru oko kurije (sjeverna, rušenje), 14 - graðevina nepoznate namjene u prostoru oko kurije (južna, rušenje), 15 - graðevina nepoznate namjene u prostoru oko pilane (sjeverna, rušenje), 16 - graðevina nepoznate namjene u prostoru oko pilane (južna), 17 - graðevina nepoznate namjene sjeverno od ljetnikovca pokraj žitnice (rušenje), 18 - graðevina nepoznate namjene sjeverno od ljetnikovca s istoène strane potoka Bliznec (rušenje), 19 - otvorena suša, 20 - zgrada gospodarskog nadzornika, 21 - radnièki stanovi (sjeverno od kurije), 22 - zanatlijski stanovi (zapadno od kurije), 23 - radnièki stanovi (zapadno od pilane - sjeverni stanovi), 24 - radnièki stanovi (zapadno od pilane - južni stanovi), 25 - elektrièna centrala (pilana, mlin i bravarska radionica), 26 - veliki sjenik kod Švajcarije, 27 - dvostruki kukuružnjak, 28 - suša
Fig. 13 New buildings on the Maksimir’s homestead in the time of Bishop Posiloviæ, 1903-1909
Legend: A - area around the manor, B - area around the summer house, C - area around the sawmill, D - mulberry grove with the mulberry silk house, E - bee garden with apiary, F - arable land, G - rose garden, I - Fourth Lake, K - garden of the economic supervisor’s house, a - sculpture Children’s Play, 1 - manor, 2 - silk house, 4 - building of unknown purpose in the area around the manor (south), 5 - Haulik’s summer house, 6 - dairy, 7 - poultry house, 8 - granary, 9 - threshing barn, 10 - sawmill, 11 - mulberry silk house, 12 - apiary, 13 - building of unknown purpose in the area around the manor (north, demolished), 14 - building unknown purpose in the area around the manor (south, demolished), 15 - building of unknown purpose in the area around the sawmill (north, demolished), 16 - building of unknown purpose in the area around the sawmill (south), 17 - building of unknown purpose north of the summer house next to the granary (demolished), 18 - building of unknown purpose north of the summer house on the east side of the Bliznec stream (demolished), 19 - open drying farm, 20 - house of the economic supervisor, 21 - workers’ apartments (north of the manor), 22 - artisan apartments (west of the manor), 23 - workers’ apartments (west of the sawmill - northern apartments), 24 - workers’ apartments (west of the sawmill - southern apartments), 25 - power plant (sawmill, mill and locksmith workshop), 26 - large hay barn near dairy, 27 - double corn barn, 28 - drying farm
romantièarski perivoj u biskupskoj šumi. Ono što nije uspio Vrhovac, napravio je Haulikpodarivši graðanima Zagreba javni perivoj na razini najbolje europske perivojne arhitekture. U Haulikovo doba Maksimir je doživio vrtlarsko-perivojni, graditeljsko-arhitektonski, umjetnièki i gospodarski vrhunac. U zamisli parka Maksimir majur je imao važnu ulogu: trebalo je to biti pokazno poljodjelsko dobro za promicanje tada suvremenoga poljodjelskog gospodarenja, a prihodi s majura trebali su osigurati novac za zahtjevno održavanje velikog perivoja i park-šume.
Haulik je kao jedan od utemeljitelja i prvi predsjednik Hrvatsko-slavonskoga gospodarskog društva želio napraviti pokazno gospodarstvo koje æe pomoæi jaèanju ekonomije cijele zemlje.
Najstariji poznati nacrt Maksimira potjeèe iz Haulikova doba, iz 1843. godine.25 Na gornjem dijelu nacrta urisan je majur s tri graðevine, a izmeðu njih zdenac. Jedna je graðevina srušena.
Haulik je dao dograditi i proširiti majur, koji je u njegovo doba postigao razinu koja nikad prije ni poslije nije nadmašena. Za podrobnije istraživanje majura korištena su tri kartografska izvora - dva iz 1846. i jedan iz 1853. godine (Sl. 1., 6.-8.). Prostorna skica majura iz 1846. (Sl. 8.) dio je dokumenta koji prikazuje zemljopisni i fizièki izgled terena i donosi popis poljodjelskih površina na majuru od 1842. do 1846. godine.26 Osim parka Maksimir narisane su obradive površine i zgrade majura. Obradive površine pružaju se južno
25 NAZ, Acta aeconomica vst. 498. Objavljeno u: Kadi, 1984.
26 Objavljeno u: Škare, 2011.
27 Miliæ, 2002.
28 Pèelinjak, bubara (kuæa dudova svilca), pilana, svilana (predionica svile), graðevina nepoznate namjene sjeverno od kurije, kurija, graðevina nepoznate namjene južno od kurije, vršilnica, žitnica, mljekara, peradarnik, Haulikov ljetnikovac
29 Bienenhaus
30 Seidenraupen Haus Maulbeeranlage
31 Pilana dobiva vodu iz umjetnoga kanala odvojenog od potoka.
32 Prostor oko kurije u planu se naziva Mayerhof mit Seidenspinerey, tj. majur s predionicom svile, što ukazuje na kontinuitet namjene od biskupa Vrhovca. Oko kurije su èetiri graðevine, jedna novoizgraðena u odnosu na 1843. godinu. Zornberg i Zasche majurom/Mayerhof nazivaju samo prostor oko kurije, dok za ostale prostore daju imena ovisno o njihovim namjenama. Istoèno od kurije nalazilo se jezero za kornjaèe (Schildkrötenteich), koje vodu dobiva iz potoka Bliznec, a kanalom je spojeno s potokom Štefanovcem. Južno od kurije nalazila se žitnica s vršilnicom (Scheuer mit Dreschmaschine).
33 Najjužnija cjelina jest prostor oko ljetnikovca. Pokraj njega nalazile su se sljedeæe gospodarske graðevine: mljekara (Schweizerei), peradarnik (Geflügelhaus), vrt/ dvorište za perad (Geflügelgarten), ledenica (jama za led, Eisgruben), glorijet kod peradarnika i skulptura Djeèja igra u vrtu jugozapadno od ljetnikovca.
34 *** 1853.
35 U sredini vrta nalazila se skulptura Djeèja igra kipara Josipa (Josefa) Kässmanna iz 1846., a nešto istoènije i glorijet koji je opisan na Zornbergovu i Zasheovu planu. Kässmann je autor još dviju maksimirskih skulptura - Žetelice i Napuljskog ribara [*** 1994: 70-73]. Skulptura Djeèja igra prikazuje tri djeèaka s košnicom, životinjama s majura i dudovim svilcima. Danas se èuva u Muzeju grada Zagreba.
36 Kroz vegetaciju, slijeva nadesno, naziru se ljetnikovac (vjerojatno namjerno rotiranog pogleda koji ne odgovara stvarnom stanju zbog umjetnièkih potreba litografije) s glorijetom, peradarnik (pretpostavka), žitnica, vršilnica, kurija, graðevina nepoznate namjene sjeverno od kurije, pilana i bubara. Dokument je vrijedan izvor izgleda graðevina majura iz Haulikova doba.
37 Na planu iz 1853. godine mljekara (Schweizerei) se naziva gospodarskom zgradom (Wirtschaftsgebäude), a ledenica više nije oznaèena. Drugih razlika nema.
38 Graðevina nepoznate namjene nalazi se južno od kurije i jugoistoèno od južne graðevine nepoznate namjene.
39 *** 1853.; *** 1983: 6-16
od Maksimirske ceste. Kao i u Zornbergovu planu, na majuru se nalazi 12 graðevina.
Kartografski prikazi Leonarda Zornberga (1846.; Sl. 1. i 6.) i Ivana Zaschea u Albumu Park Jurjaves (1853.; Sl. 7.) temeljni su dokumenti za utvrðivanje prostornog ureðenja majura. Te dvije karte podudarne su u mjerilu, obuhvatu cjeline Maksimira i u prikazu pojedinih prostornih cjelina.27
Na planu Maksimira iz 1846. godine prepoznaje se pet prostornih cjelina s 12 graðevina28 (od sjevera prema jugu): 1. pèelinji vrt s pèelinjakom29, 2. dudov gaj (dudinjak) s bubarom (kuæa dudova svilca)30, 3. prostor oko pilane31, 4. prostor oko kurije32, 5. prostor oko ljetnikovca33 (Sl. 6.). Na planu su grafièki naglašene èetiri vizure prema majuru: prema ljetnikovcu, prema žitnici s vršilnicom, preko pilane do bubare i prema pèelinjaku (Sl. 1.).
Album Park Jurjaves, izdan u Beèu 1853. godine, temeljni je izvor za istraživanje maksimirskoga perivoja i majura.34 O majuru saznajemo iz plana cijeloga Parka, iz opisa šetnji perivojem i parkom. Od dvanaest litografija u albumu Ivana Zasceha jedna litografija prikazuje vrt Haulikova ljetnikovca (Sl. 21.)35, a jedna pogled na majur s polja istoèno od njega, gdje se graðevine majura naziru kroz vegetaciju (Sl. 9.).36 Pet prostornih cjelina majura prikazano je bez bitne promjene u odnosu na Zornbergov plan iz 1846. godine (Sl. 7.).37
Samo je jedna nova graðevina38 u dijelu majura gdje je stara kurija pa je 1853. godine na majuru 13 graðevina. U Albumu su opisane tri šetnje parkom koje kreæu i završavaju se kod glavnoga ulaza na Maksimirskoj cesti, a sve tri prolaze majurom te opisuju graðevine i nasade na njemu.39 Sve graðevine spomenute u opisima mogu se prepoznati na kartograf-
Sl. 18. Haulikov ljetnikovac, nacrt, 1920. Fig. 18 Haulik’s summer house, draft, 1920
Sl. 19. Haulikov ljetnikovac, projekt nadogradnje, 1926.
Fig. 19 Haulik’s summer house, extension project, 1926
Sl. 20. Vrt Haulikova ljetnikovca, preris Marijana Kadija prema skici vrtlara J. Mischke iz 1838. Saèuvan je popis biljnih vrsta saðenih u vrtu.
Fig. 20 Garden of the Haulik’s summer house, draft by Marijan Kadi according to a sketch by gardener J. Mischka from 1838
Tabl. I. Graðevine na majuru od 18. do 20. stoljeæa
Table I Buildings on the Maksimir homestead from the 18th to the 20th century
Naziv graðevine Godina/ desetljeæe izgradnje Godina preinake Godina prenamjene Godina rušenja
Postojanje arhitektonske dokumentacije
Današnje graðevno stanje
Do sada objavljivani nacrti 1kurijaprije 1784./1929./ +- stambena20 2svilanaprije 1784.1902.-1905.1902.-1905./ +- konjièki klub -
Današnje stanje
3graðevina nepoznate namjene u prostoru oko kurije (zapadno) prije 1784.//1784.-1843. - /// 4graðevina nepoznate namjene u prostoru oko kurije (južno) prije 1784.//1920.-1929.
/// 5Haulikov ljetnikovac1839.-1840./nakon 1921./
Zavod za ukrasno bilje i pejzažnu arhitekturu Agronomskog fakulteta 9, 20; dok.izv.: 2
6mljekara (Švajcarija)1839.-1840.1904.1904./ ++ Laboratorij Zavoda za melioracije Agronomskog fakulteta 9, 20; dok.izv.: 2
7peradarnik (nova Švajcarija)1839.-1840.nakon 1930.1904./ +- stambena8žitnica1838.-1843. (pretpostavka) //1920.-1929.
/// 9vršilnica1838.-1843. (pretpostavka) //1905.-1909.
/// 10pilana1838.-1843. (pretpostavka) //1907.
iznajmljeni prostor, skladišta9; dok.izv.: 2
11bubara (kuæa dudovog svilca)1838.-1843. (pretpostavka) 1853.-1920.1890.-1920./ +- Zavod za specijalnu proizvodnju bilja Agronomskog fakulteta 20 12pèelinjak1838.-1843. (pretpostavka) 1843.-1865.// ++ Zavod za ribarstvo, pèelarstvo i specijalnu zoologiju Agronomskog fakulteta 20
13graðevina nepoznate namjene u prostoru oko kurije (sjeverna) 1846.//1903.-1905. - ///
14graðevina nepoznate namjene u prostoru oko kurije (južna)
15graðevina nepoznate namjene u prostoru oko pilane (sjeverna)
1846.-1853.//1905.-1909. - ///
1853.-1862.//1905.-1907. - ///
16graðevina nepoznate namjene u prostoru oko pilane (južna) 1853.-1862.//1905.-1907.
17graðevina nepoznate namjene sjeverno od ljetnikovca pored žitnice
18graðevina nepoznate namjene sjeverno od ljetnikovca s istoène strane potoka Bliznec
1853.-1862.//1907.-1909.
1853.-1862.//1907.-1909.
19otvorena suša1902.-1905.nakon 1929.1929.-1935./
/iznajmljeni prostor, skladišta/
///
stambena20zgrada gospodarskog nadzornika1903.///
Zavod za informatiku i matematiku Agronomskog fakulteta
21radnièki stanovi (sjeverno od kurije)1905.nepoznato//
1905.nepoznato//
stambenadok.izv.: 2 22zanatlijski stanovi (zapadno od kurije)
23radnièki stanovi (zapadno od pilane - sjeverni stanovi)
24radnièki stanovi (zapadno od pilane - južni stanovi)
25elektrièna centrala (pilana, mlin i bravarska radionica)
1905.nepoznato//
1905.nepoznato//
1907.1907.-1920 (dogradnja istoènog krila).
1907.-1920 (bravarska radionica u istoènom krilu). /
stambenadok.izv.: 2
stambenadok.izv.: 2
iznajmljeni prostor, skladišta20; dok.izv.: 2
26„veliki sjenik kod švajcarije”1907.-1909.//nakon 1944. + //27dvostruki kukuružnjak1902.-1920./nakon 1929./ +- Zavod za specijalnu proizvodnju bilja Agronomskog fakulteta28suša1902.-1905.nakon 1929.nakon 1929./ +- stambena29tesarska sušaprije 1920.nepoznatonepoznatonepoznato
//30velika otvorena sušaprije 1920.nepoznatonepoznatonepoznato
//31crni štagalj kod kravske staje u staroj Švajcariji prije 1920.nepoznatonepoznatonepoznato
32stari kukuružnjakprije 1920.nepoznatonepoznatonepoznato
//33družinski stanovi (južno od kurije)1920.-1929.//1930.-1935.
skim prikazima. U predgovoru Albuma navode se imena ljudi zaslužnih za ureðenje i izgradnju u Maksimiru.40 Poznato je da je Franz Schücht 1839./1840. projektirao Haulikov ljetnikovac. Nema dokaza autorstva za druge graðevine na majuru. Zna se da je veæi dio graðevina izveden izmeðu 1838. i 1843. godine.
Maksimirski perivoj i majur obišao je 1852. godine car i kralj Franjo Josip I. kada je prvi put dolazio u Zagreb. Sveèanost doèeka u Maksimiru bila je na majuru kod Švajcarije (mljekare), gdje su mu ponuðeni mlijeèni proizvodi s majura.41
Na katastarskoj karti iz 1862. godine na majuru je narisano sedamnaest graðevina, èetiri nove u odnosu na kartu/plan iz 1853. godine (Sl. 10.). Namjena novih graðevina nije poznata - dvije pokraj pilane, a dvije sjeverno od ljetnikovca (jedna pored žitnice, a jedna s istoène strane potoka Bliznec). Na drugoj vojnoj izmjeri Habsburške Monarhije, koja je za Hrvatsku raðena od 1865. do 1869. godine, nema na majuru urisanih novih graðevina.42
Tijekom svoga biskupovanja Juraj Haulik izgradio je ukupno 14 graðevina - tri istoèno od potoka Bliznec, a ostale zapadno od potoka, gdje su uoèljive tri prostorne izgraðene cjeline okupljene oko ljetnikovca, oko kurije i oko pilane (Sl. 12.). Istoèno od potoka Bliznec jesu tematski vrtovi - pèelinji vrt s pèelinjakom, dudov gaj (dudinjak) s graðevinom po-
znatom pod imenom bubara i pijaviènjak (vrt s jezercem za pijavice). U nastavku u smjeru istoka i juga nalaze se oranice. Na potocima Bliznec i Štefanovec izvedeni su hidrotehnièki zahvati radi navodnjavanja oranica i za potrebe pilane. U Haulikovo doba izveden je novi ribnjak (danas Èetvrto jezero).
• Majur nakon Jurja Haulika (1869.-1921.)Nakon Jurja Haulika tri su nadbiskupa vodila Zagrebaèku nadbiskupiju do 1921. godine, kada majur dolazi u vlasništvo Gospodarskošumarskog fakulteta Sveuèilišta i od tada za majur se rabi naziv Fakultetsko dobro. Bili su to nadbiskupi Josip Mihaloviæ (1870.-1891.), Juraj Posiloviæ (1891.-1914.) i Antun Bauer (1914.-1937.). Tijekom tih pola stoljeæa nakon Haulika majur nije doživljavao bitne promjene. Malo je i podataka o majuru iz toga razdoblja. Nacrti Zagreba iz 1890.43 i 1902.44 godine pokazuju da u broju i smještaju graðevina nema promjena u odnosu na prijašnje stanje. Položajno-katastarske skice iz 1903., 1905., 1907. i 1909. godine ukazuju na gradnju na majuru (Sl. 13.). Godine 1903. na položajnom je nacrtu narisana nova graðevina s istoène strane potoka Bliznec - kuæa (stan) gospodarskog nadzornika, najreprezentativnija graðevina na majuru uz kuriju i Haulikov ljetnikovac. U razdoblju od 1902. do 1909. godine uklonjeno je ukupno sedam graðevina koje su bile urisane na katastarskoj karti iz 1862. godi-
Sl. 21. Haulikov ljetnikovac i vrt, litografija Ivana Zaschea, 1853.
Fig. 21 Haulik’s summer house and garden, lithography by Ivan Zasche, 1853
Sl. 22. Pogled na vrt Haulikova ljetnikovca i kapelu sv. Jurja
Fig. 22 View of the garden of the Haulik’s summer house and the chapel of St. George
Sl. 23. Haulikov ljetnikovac i vrt, 2020.
Fig. 23 Haulik’s summer house and garden, 2020
Sl. 24. Haulikov ljetnikovac i mljekara/Švajcarija, grafika 1845., autor Alfo Methudi
Fig. 24 Haulik’s summer house and dairy, graphic 1845, author Alfo Methudi
Sl. 25. Nacrt pregradnje mljekare/Švajcarije u staju za krave, 1904.
Fig. 25 Draft of the reconstruction of a dairy into a cow barn, 1904
Sl. 26. Nova mljekara/Švajcarija na mjestu peradarnika, 2020.
Fig. 26 New dairy on the poultry house site, 2020
Sl. 27. Nova mljekara/Švajcarija na mjestu peradarnika, 1920.
Fig. 27 New dairy on the site of a poultry house, 1920
ne.45 U istom razdoblju izgraðeno je deset novih graðevina.46 Pijaviènjak nije urisan na nacrtu iz 1903. godine.
Nacrti postojeæeg stanja majura i pojedinih graðevina iz kolovoza 1920. godine bili su dio inventarizacije i procjene vrijednosti maksimirskog dobra prije prodaje za potrebe Gospodarsko-šumarskog fakulteta.47
Buduæi da je Maksimir u doba nastanka i sve do sredine 20. stoljeæa bio podalje od grada, postao je Zagrepèanima omiljeno izletište. Nakon 1892. godine, kada je izgraðena tramvajska pruga za konjski tramvaj, a nakon 1910. i za elektrièni tramvaj, broj se posjetitelja iz godine u godinu jako poveæavao. Time su maksimirski perivoj i majur u punoj mjeri ostvarili izvornu Vrhovèevu i poslije Haulikovu zamisao da Maksimir postane „na pomoæ potrebnima, koji se nisu odali neradu, mirnim graðanima kao poticaj za korisnije i istodobno ugodnije obraðivanje zemlje, na ures metropole, a isto tako za diku domovine i dušama umornim od javnih poslova i zbilje životne, da se osvježe nedužnim nasladama prirode”.
40 Perivojni arhitekt Michael Riedl i arhitekt Franz Schücht stigli su iz Beèa na Hulikov poziv [*** 1853.]. Radove su izvodili zagrebaèki majstori: graditelji Andrija Leitner i Franjo Wagner, tesar Josip Horbeld, stolar Emerik Gmal, klesar Sigmund Schmidt, bravar Juraj Lakner, staklar Ivan Milinoviæ i zidar Josip Raimund [Jurman-Karaman, 1957.].
41 Buèar, 1930.
42 Druga vojna izmjera Habsburške Monarhije, digitalizirano: https://mapire.eu/en/map/europe-19century-sec ondsurvey/?layers=158%2C164&bbox=1781926.058204 984%2C5751735.021611125%2C1786471.6727308182%2 C5753168.215891472 [10.3.2020.]
43 Agram (Zagreb), oko 1890. Zbirka zemljovida i atlasa NSK, https://digitalna.nsk.hr/pb/?object=info&id=10388
44 Nacrt grada Zagreba i novo pripojeni teritorij 1902. / kartografija V. Rožankowski, Zbirka zemljovida i atlasa NSK, https://digitalna.nsk.hr/pb/?object=info&id=17062
45 Izmeðu 1903. i 1909. godine srušene su vršilnica iz Haulikova doba, pilana, graðevina nepoznate namjene sjeverno od kurije, graðevina nepoznate namjene južno od kurije, sjeverna graðevina nepoznate namjene u prostoru oko pilane, dvije graðevine nepoznate namjene sjeverno od ljetnikovca.
46 U prostoru oko kurije izgraðene su otvorena suša, zgrada gospodarskog nadzornika, radnièki stanovi (sjeverno od kurije) i obrtnièki stanovi (zapadno od kurije). U prostoru oko pilane izgraðene su dvije graðevine radnièkih stanova i elektrièna centrala na mjestu Haulikove pilane, te graðevine nepoznate namjene. ‘Veliki sjenik kod Švajcarije’ izgraðen je na mjestu Haulikove vršilnice, a pokraj bubare izgraðeni su dvostruki kukuružnjak i suša.
47 HR-DAZG-1122, MF 239: 465-494
48 *** 2009: 36
49 *** 1929: 376
50 Sljedeæih godina Fakultet gradi sedam novih graðevina, tri stare graðevine prenamjenjuje te prilagoðava novim nastavnim i istraživaèkim potrebama. Povijesna se podjela prostorno-graditeljskih cjelina poštuje, ali poradi novih graðevina poveæava se gustoæa izgradnje.
51 *** 2015: 25
• Pretvorba nadbiskupskog majura u fakultetsko dobro - Prilikom priprema za utemeljenje Gospodarsko-šumarskog fakulteta Sveuèilišta u Zagrebu pokušalo se od nadbiskupa Jurja Posiloviæa dobiti u zakup maksimirski majur, ali se od toga odustalo.48 Nakon što je Gospodarsko-šumarski fakultet osnovan 1. listopada 1919. godine, Fakultet se u svibnju 1920. pismom obratio ministrima za agrarnu reformu, za prosvjetu, za poljoprivredu i vode, te za vjere u Beogradu, radi ubrzanja odluke o kupnji Maksimira.49 Rješenjem ministarskog savjeta u lipnju 1921. Zagrebaèka nadbiskupija, u doba nadbiskupa Antuna Bauera, prodaje maksimirski majur državnoj riznici za potrebe Gospodarsko-šumarskog fakulteta Sveuèilišta Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca u Zagrebu. Maksimirski je majur pod upravom Gospodarsko-šumarskog fakul-
teta od 1. sijeènja 1922. godine, otkada se za majur koristi naziv Fakultetsko dobro. 50
Državna riznica prodala je 1923. godine oko 35 hektara Parka Maksimir Opæini grada Zagreba kako bi se „maksimirski perivoj saèuvao u onoj namjeni, kojoj su ga namijenili njegovi osnivaèi zagrebaèki biskupi Maksimilijan Vrhovec i Alagoviæ i njihovi nasljednici”.51 Veæi dio biskupskog majura ostao je u vlasništvu Fakulteta.
GRAÐEVINE NA MAJURU
BUILDINGS ON THE MAKSIMIR HOMESTEAD
Od kraja 18. stoljeæa do 1921. godine kada je bio u posjedu Zagrebaèke biskupije (nadbiskupija od 1850.) na maksimirskom su majuru
Sl.
ukupno izgraðene 33 zgrade/graðevine. U 18. stoljeæu izgraðene su samo 4, gospodarski najvažnije graðevine izgraðene su izmeðu 1838. i 1843. godine, a 15 graðevina izgraðeno je poslije smrti Jurja Haulika. Najveæi broj graðevina izgraðen je izmeðu 1902. i 1909. godine, njih 10. Jedanaest graðevina (uz 4 graðevine za koje ne znamo gdje su se nalazile) doživjelo je graðevne i funkcionalne preinake, a 12 ih je porušeno (uz 4 nelocirane graðevine). U bitno neizmijenjenom obliku saèuvano je 17 zgrada, meðu kojima su barokna biskupska kurija i Haulikov ljetnikovac iz sredine 19. stoljeæa te kuæa gospodarskog nadzornika s poèetka 20. stoljeæa, a od gospodarskih zgrada to su: svilana, mljekara (stara Švajcarija), peradarnik (nova Švajcarija), bubara (kuæa dudova svilca), pèelinjak, otvorena suša i elektrièna centrala. Radnièki stanovi s poèetka 20. stoljeæa i dalje su u stambenoj namjeni. Povijesni nacrti saèuvani su za 22 zgrade.52
Cilj prikaza graðevina u ovome radu jest ukazati na zakljuèke koji proizlaze iz analize kartografske i grafièke dokumentacije, a ne dati cjelovit pregled dosadašnjih, veæ objavljenih saznanja o graðevinama (Tabl. I.). Redoslijed navoðenja graðevina jest kronološki. Brojevi u zagradi uz naziv graðevine odgovara oznakama na kartografskim prikazima (Sl. 11.-13.).
Kurija (01) - Kurija je izgraðena prije 1784. godine (Sl. 2.). Saèuvana je na fotografijama s poèetka 20. stoljeæa. Nacrt kurije èuva se u Državnom arhivu u Zagrebu (Sl. 14.-15.).53 Na nacrtu iz 1929. godine vidljivo je da se u kuriji smjestila uprava Fakulteta.54 Kurija je prikazana i na Zascheovoj litografiji.
Svilana (02) - Na majuru su postojale dvije graðevine vezane za svilu i dudov svilac - svilana (predionica svile) gdje se proizvodila svi-
la (na Sl. 11.-13. - oznaka 02)55 i graðevina ‘bubara’ gdje su se dudovi svilci hranili i èuvali (na Sl. 11.-13. - oznaka 09). Zgrada svilane postojala je prije 1784. godine i nalazila se zapadno od potoka Bliznec u neposrednoj blizini kurije.56 U Vrhovèevu dnevniku iz sijeènja 1814. spominje se županijska predionica svile. Izmeðu 1902. i 1905. graðevina dobiva zapadni produžetak koji je detaljno vidljiv na položajnom nacrtu iz 1920. godine, gdje se naziva ‘štala za konje i volove’.57
Haulikov ljetnikovac (05)58 - Graðen je 1839.1840. godine prema projektu Franza Schüchta.59 Ljetnikovac je glavna zgrada južnoga dijela majurskoga sklopa gdje se sjeverno od ljetnikovca još nalaze mljekara, peradarnik, žitnica s vršilnicom u doba Haulika, a danas i Duhanski institut, praktikumi, instituti i skladišta Agronomskoga fakulteta. Južno od ljetnikovca podignut je vrt bidermajersko-romantièarskih obilježja sa skulpturom Djeèja igra60 i glorijetom61, prikazan na litografiji i albumu Park Jurjaves (Sl. 21.).62
Mljekara (06) - Graðevina mljekare, poznata pod imenom Švajcarija, graðena je vjerojatno 1839.-1840. godine sjeverno od Haulikova ljetnikovca. Prikazana je prvi put na karti iz 1843. godine te na planovima Maksimira iz 1846. i 1853. (Sl. 6.-7.), kao i na grafici iz 1845. (Sl. 24.), što je jedini prikaz izgleda mljekare prije pregradnje 1904. godine u staju za krave (Sl. 25.).63
Peradarnik (07) - Graðevina je podignuta vjerojatno kada i ljetnikovac, 1839.-1840. Prikazana je prvi put na karti iz 1843. godine te na planovima Maksimira iz 1846. i 1853. Nakon što je mljekara pregraðena u staju za krave 1904. godine, peradarnik se preureðuje u mljekaru pa se otada èesto naziva nova Švajcarija
52 Povijesni nacrti graðevina objavljeni su u literaturi za 12 graðevina. U ovome èlanku prvi se put objavljuju nacrti za 10 graðevina: svilana, peradarnik (nova Švajcarija), otvorena suša, veliki sjenik kod Švajcarije, dvostruki kukuružnjak, suša, tesarska suša, velika otvorena suša, crni štagalj kod kravske staje u staroj Švajcariji, stari kukuružnjak.
53 HR-DAZG-1122, MF 239: 481. Tlocrtne dimenzije graðevine jesu 15,80´10,90 m. Visina je podruma 2,16 m, prizemlja 2,56 m i prvoga kata 2,75 m. Potkrovlje se nalazi ispod dvostrešnoga krova.
54 HR-DAZG-1122, MF 241: 7
55 Na Zornbergovu planu (Sl. 6.) svilana je oznaèena kao Seidenraupe Haus, a u Zascheovu planu (Sl. 7.) kao Seidenwurm Haus. Oba naziva oznaèavaju kuæu lièinki dudova svilca. U svilani su se èuvali dudovi svilci koji se kao gusjenice zakukulje u èahuru koju ispletu od tankoga neprekinutog svilenog vlakna duljine od 2 do 3 km. Te èahure prenosile su se u predionicu svile gdje se strojevima iz njih proizvodila svila.
56 Graðevina je narisana na Prvoj vojnoj izmjeri Habsburške Monarhije iz 1784.
57 Dimenzije svilane jesu 24,11´11,15 m sa središnjim istakom dimenzija 6´9 m. Zapadna nadogradnja dimenzija jest 16´11,15 m. [HR-DAZG-1122, MF 241: 494]
58 Tlocrtne dimenzije ljetnikovca: 18,30´9,55 m. Visina podruma jest 2,46 m, a prizemlja 3,88 m. [HR-DAZG-1122, MF 241: 474]
Saèuvani su nacrti iz 1920. godine (Sl. 27.).64 Izvorni peradarnik danas je bitno izmijenjen.
Žitnica (08) - Graðevina se nalazila sjeverno u produžetku mljekare, južno od vršilnice. Prvi je put vidljiva na karti iz 1843. godine. Vjerojatno je graðena 1839.-1840., kada i ostale graðevine sjeverno od ljetnikovca. Zadnji je put prikazana na položajnoj skici iz 1920., a srušena je do 1929. godine.
Vršilnica (09) - Graðevina se nalazila sjeverno u produžetku mljekare, sjeverno od žitnice. Prvi je put vidljiva na karti iz 1843. godine. Vjerojatno je graðena 1839.-1840., kada i ostale graðevine sjeverno od ljetnikovca.
Zadnji je put prikazana na položajnoj skici iz 1905. godine. Na katastarskoj karti perivoja Maksimir iz 1909. godine na tome je mjestu narisana nova graðevina za koju postoje nacrti iz 1920. godine, nazvana „Veliki sjenik kod Švajcarije u Maksimiru”.
Pilana (10) - Pilana je narisana na Zornbergovoj karti iz 1846., a prikazana je i na planu iz albuma Park Jurjaves iz 1853. godine. U opisu šetnje kroz majur u Albumu se spominje pilana - mlin, što znaèi da su obje namjene bile u istoj zgradi. Za potrebe mlina izveden je umjetni kanal navodnjavan iz potoka Bliznec. Na karti iz 1863. uz pilanu su narisane još dvije graðevine kojih namjene nisu poznate (Sl. 12., 13. - oznake 15 i 16).
Bubara (11) - Bubarom se u literaturi65 naziva graðevina koja se nalazila istoèno od potoka Bliznec, okružena eliptiènim gajem stabala dudova. Graðena je 1830-ih godina.66 Opisana je u ‘plavoj’ šetnji Maksimirom u albumu Park Jurjaves (1853.) kao prostrana jednokatnica, ali taj opis ne odgovara današnjoj graðevini koja je puno veæe visine
59 Godina izgradnje spominje se u Rješenju Zavoda za zaštitu spomenika kulture grada Zagreba o upisu Maksimira u Registar nepokretnih spomenika kulture grada Zagreba iz 1964. godine. Projekt je raðen ranije. Tlocrt ljetnikovca urisan je na nacrtu vrta ljetnikovca, koji je 1838. godine izradio vrtlar Josip Mische. Nacrt je popraæen s popisom svih biljnih vrsta. Nacrt objavljen u: Kadi, 1984.
60 *** 1994: 70-73
61 Glorijet je odavno uklonjen. Opis glorijeta u: Ivankoviæ, 2009: 115.
62 Bruno Miliæ potvrdio je da se litografija može smatrati vjerodostojnom i da se može koristiti kao jedan od izvora za obnovu vrta ljetnikovca. Vidjeti: Miliæ, 2002.
63 Tlocrtne dimenzije mljekare: 53,22´9,90 m. Svijetla visina prizemlja jest 3,60 m.
64 Tlocrtne dimenzije peradarnika: 13,70´9,90 m. Svijetla visina prizemlja jest 3,20 m.
65 Kadi, 1984.
66 U zbirci isprava Ministarstva kulture RH piše da je postojala još 1835. godine. U literaturi se navodi da je graðena 1839.-1840. Urisana je na Zornbergovu planu iz 1846.
67 Nacrt iz 1920. naslovljen je „Hambar (bivša svilana) u Maksimiru”. U presjeku nacrta vidljivo je da graðevina ima podrum, prizemlje, dva kata i potkrovlje, te da je prema kotama visoka 12,03 m. Tlocrtna velièina odgovara graðevini na planu iz Albuma. Oèito je da je to nova ili nadograðena zgrada u odnosu na stanje iz Haulikova doba. Graðevina je u tlocrtu velièine 26,56´7,21 m.
(Sl. 29.). Izvorna je graðevina vidljiva i na Zasheovoj litografiji iz 1853. godine. Saèuvan je jedino nacrt graðevine iz 1920. godine (Sl. 28.), koji uglavnom odgovara današnjem stanju zgrade, ali ne i zgradi iz sredine 19. stoljeæa.67
Sl. 34. Elektrièna centrala, 1907. Fig. 34 Power plant, 1907
Sl. 35. Dvostruki kukuružnjak, nacrt, 1920. Fig. 35 Double corn barn, draft, 1920
Sl. 36. Suša, nacrt, 1920. Fig. 36 Drying barn, draft 1920
Sl. 37. Dvostruki kukuružnjak, 2020. Fig. 37 Double corn barn, 2020
Sl. 38. Veliki sjenik kod Švajcarije, nacrt, 1920. Fig. 38 Large hay barn near dairy, draft, 1920
Pèelinjak (12) - Pèelinjak je graðen vjerojatno 1839.-1840., kao i druge graðevine u prvoj Hulikovoj etapi izgradnje majura. Urisan je na Zornbergovoj karti iz 1846. i na karti iz albuma Park Jurjaves iz 1853. U Albumu se opisuje da je izveden od ‘pruæa i letvica’. Na drugoj vojnoj izmjeri koja je raðena 1865.-1869. pèelinjak je oznaèen kao zidana graðevina.68
Smješten je u eliptiènom vrtu u kojem su saðene medonosne biljke (Sl. 30.-31.).69
Zgrada gospodarskog nadzornika (20) - Nacrt za gradnju zgrade gospodarskog nadzornika potjeèe iz 1903. godine (Sl. 32.).70 Na položajnoj je skici vidljivo da se razmišljalo o gradnji zgrade gospodarskog nadzornika zapadno od kurije.71
Radnièki stanovi (21, 22, 23, 24, 33) - Na majuru je izvedeno pet graðevina namijenjenih stanovanju radnika i obrtnika, vjerojatno onih koji su živjeli i radili na majuru. Nacrti su izraðeni 1905. godine (Sl. 33.).72 Jedna graðevina za obrtnike nalazi se zapadno od kurije, a za radnike sjeverno od kurije, te dvije zapadno od pilane.73 Graðevina ‘družinskih stanova’, izgraðena južno od kurije izmeðu 1920. i 1929. godine, srušena je izmeðu 1930. i 1935. godine, a ostale su èetiri graðevine saèuvane.74
Elektrièna centrala, munjara (25) - Na majuru se nalazila jedna od prvih elektriènih centrala u Zagrebu. Saèuvan je nacrt iz 1907. godine (Sl. 34.). Graðevina je objedinjavala pilanu, centralu s dinamo strojem i mlin. Mehanièku energiju dobivala je iz umjetnoga
68 Današnja graðevina pèelinjaka, zaštiæena kao pojedinaèno kulturno dobro, dugaèka je prizemna graðevina u tlocrtu 29´5,95 m s jednokatnim središnjim stambenim dijelom svijetle visine 2,30 m.
69 Vidjeti popis bilja u pèelinjem vrtu: *** 1983.
70 HR-DAZG-1122, MF 240: 80. Tlocrtne dimenzije graðevine: 18´12,60 m. Graðevina ima podrum svijetle visine 2,55 m, prizemlje svijetle visine 4,25 m i potkrovlje.
71 Trebat æe istražiti katastarske karte i usporediti izvornike s digitaliziranim kartama jer je na digitaliziranoj karti iz navodne 1863. godine (prva katastarska izmjera grada Zagreba i okolice provedena je izmeðu 1861. i 1862. godine, a za katastarsku opæinu Lašæina 1862. godine) urisana zgrada nadzornika, a na istoj toj karti objavljenoj u knjizi [Ivankoviæ, 2009.] ta zgrada nije urisana. Moguæa je pogrješka prilikom digitalizacije. Izvorna katastarska karta katastarske opæine Lašæina može se vidjeti u HR-DAZG-84 Sudbeni stol 6, Gruntovni predmeti (kut. 884/12). [https:// mapire.eu/en/map/cadastral/?layers=3%2C4&bbox=17 83694.3232450846%2C5752570.920945148%2C178483 0.7268765431%2C5752929.219515235]
72 Obrtnièki/zanatlijski stanovi tlocrtnih su dimenzija 36´9,95 m, sa suterenom visine 2,80 m, prizemljem visine 3 m i potkrovljem. Radnièki stanovi tlocrtnih su dimenzija 32,7´11,35 m, prizemljem visine 3 m i potkrovljem.
73 Spominju se razlièiti nazivi: obrtnièki/zanatlijski stanovi, radnièki stanovi i družinski stanovi. Javljaju se i razlièiti nazivi nacrta: Osnova za gradnju zanatlijskih stanova u Maksimiru i Nacrt sagradjenja radnièkih stanova u Maksimiru. Postoji nacrt radnièkih stanova i iz 1920. godine, ali on nije isti onima iz 1905. godine.
74 Graðevine s radnièkim stanovima prilagoðene su današnjim potrebama. I danas se koriste u stambene svrhe.
podvodnog kanala koji dolazi od Èetvrtoga jezera. Prema položajnom nacrtu vidljivo je da se nova graðevina ne oslanja na pilanu iz Haulikova doba jer je ona porušena, isto kao i jedna graðevina sjeverno od nje. Izmeðu 1907. i 1920. godine graðevini je dograðeno istoèno krilo za smještaj bravarske radionice sa spremištem i akumulatorom.75
Graðevine izmeðu 1909. i 1920. godine - Krajem prvoga i tijekom drugoga desetljeæa 20. stoljeæa, izmeðu 1909. i 1920. godine, na majuru su izgraðene èetiri graðevine. Položaj graðevina nije poznat, a nacrti iz 1920. godine saèuvani su za sve graðevine (Sl. 35.-39., 41.42.).76 Nije bilo moguæe utvrditi položaje sljedeæih graðevina koje su izgraðene na majuru izmeðu 1909. i 1920. godine: tesarska suša, velika otvorena suša, crni štagalj kod kravske staje u staroj Švajcariji i stari kukuružnjak.
75 Graðevina koja u sebi objedinjava nekoliko namjena (pilana, munjara, mlin), od druge polovice 18. do poèetka 20. stoljeæa važna je za industrijsku povijest Zagreba. Danas se koristi kao iznajmljeni radni i skladišni prostor. Šteta što nije odgovarajuæe vrjednovana i obnovljena.
76 Graðevine izmeðu 1909. i 1920.: tesarska suša, velika otvorena suša, crni štagalj i stari kukuružnjak.
ZAKLJUÈAK
CONCLUSION
Prostorno-arhitektonski razvoj maksimirskoga majura može se dokumentirano pratiti na temelju kartografske dokumentacije od 1783./1784. godine, otkada potjeèe zemljovid prve topografske izmjere Habsburške Monarhije za vojne potrebe. Osim te karte korištene su sve druge dostupne karte, povijesni nacrti graðevina i drugi grafièki izvori do poèetka 20. stoljeæa, zakljuèno do 1921. godine, do kada je majur bio u posjedu Zagrebaèke nadbiskupije.
Analizom i usporedbom grafièkih izvora postavljen je povijesni razvoj majura od 1784. do 1921. godine, promatrajuæi prostor i sve graðevine koje su u nekom trenutku na majuru bile izvedene. Prvi se put objavljuju neki arhivski nacrti (Sl. 35.-36., 39.-42). Kartogramski prikazi (Sl. 11.-13.) rezultat su ovoga istraživanja, a pokazuju prostorni razvoj majura te nastajanje i nestajanje graðevina tijekom pojedinih razdoblja.
Provedena istraživanja ukazuju na sljedeæe: Majur je nedvojbeno sastavni dio Maksimira - romantièno oblikovanoga perivoja (uži
Sl. 39. Crni štagalj kod kravske staje u staroj Švajcariji, nacrt, 1920.
Fig. 39 Black barn near a cow barn in old dairy, draft, 1920
Sl. 40. Tesarska suša, nacrt, 1920. Fig. 40 Carpenter’s drying barn, draft, 1920
dio) i šumskoga parka (širi dio), premda se to danas tako ne doživljava.
Majur je prvi izgraðeni dio Maksimira i zasigurno postoji u 18. stoljeæu, prije negoli je biskup Vrhovac krenuo s pretvorbom maksimirske šume u barokni park.
U Haulikovo doba majur je smatran bitnim dijelom maksimirskoga perivoja i park-šume. U albumu Park Jurjaves (1853.) sve tri grafièki prikazane i opisane šetnje prolaze majurom, a dvije litografije od dvanaest posveæene su majuru. Majur se prikazuje kao tada suvremeni pristup poljodjelskoga gospodarenja s najnovijom tehnologijom, jer je Haulik kao predsjednik Hrvatsko-slavonskoga gospodarskog društva želio od majura napraviti ogledni primjer. Majur je takoðer trebao osigurati prihod za održavanje golemog perivoja i park-šume, što je jedino održiv pristup koji
može jamèiti oèuvanje tako ambiciozne pejsažne arhitekture koja nadilazi mjerilo i moguænosti tada malenoga Zagreba, koji je sredinom 19. stoljeæa imao tek oko 15.000 stanovnika.
Od kraja 18. stoljeæa do 1921. godine na maksimirskom su majuru ukupno izgraðene 33 zgrade/graðevine. U 18. stoljeæu izgraðene su samo èetiri. Gospodarski najvažnije graðevine, njih osam, izgraðeno je izmeðu 1838. i 1843. godine u doba Jurja Haulika. Koliko je poznato, nijedna graðevina nije izgraðena u doba nadbiskupa Josipa Mihaloviæa (1870.-1891.). U doba nadbiskupa Jurja Posiloviæa (1891.- 1914.) izgraðeno je devet graðevina. Pretpostavka je da je pet graðevina izgraðeno u doba nadbiskupa Antuna Bauera (1914.-1937.). Jedanaest je graðevina (uz èetiri graðevine za koje ne znamo gdje su se nalazile) doživjelo graðevne i funkcionalne pre-
inake, a dvanaest ih je porušeno (uz èetiri graðevine kojih je smještaj nepoznat). U bitno neizmijenjenom obliku do danas je saèuvano 17 graðevina.
Istraživanje pokazuje da je potrebno za neke graðevine usvojiti drukèije godine nastanka/gradnje negoli je to navedeno u literaturi ili u dokumentima zaštite. Utvrðeno je da su neke graðevine doživljavale preinake, rušenja i zamjensku gradnju - katkada i na drugome mjestu pod istim ili sliènim imenom. Nakon stoljeæa i pol Haulikov model maksimirskoga majura može biti pouèan u kontekstu danas èesto spominjane održivosti i tehnološke suvremenosti. Haulikov model u tome smislu može biti poticajan i inspirativan, s moguænošæu prepoznavanja trajnih vrijednosti primjenjivih i danas.
U pogledu zaštite majura kao graditeljskoga naslijeða - bilo kao prostorne cjeline,
sklopova graðevina ili pojedinaènih graðevina - potrebno je majuru posvetiti puno više pozornosti i senzibiliteta kako bi se on shvatio kao naslijeðe graditeljske, perivojne i gospodarske kulture druge polovice 19. stoljeæa. Aktualno korištenje ostataka majura kao dijela Agronomskoga fakulteta Sveuèilišta u Zagrebu - uz brojne neprikladne dogradnje i pregradnje, kao i neprimjerene namjene u povijesnim graðevinama - pokazuje da majur nije prepoznat kao kulturo dobro koje bi se moglo koristiti na naèin da se afirmiraju povijesna identitetska obilježja uz moguænost arhitektonskog i tehnološkog osuvremenjivanja. Poželjno je nastaviti s kontinuitetom zamisli majura kao pokaznoga poljodjelskoga gospodarstva - od sredine 19. stoljeæa do suvremenih naèela prve polovice 21. stoljeæa, primjenjivih u visokoškolskoj izobrazbi.
1. Barišiæ Mareniæ, Z. (2005.), Paviljonski sklop Poljoprivredno-šumarskog fakulteta, Prva realizacija modernoga fakultetskog sklopa Zagrebaèkog sveuèilišta, „Prostor”, 13 (1 /29/): 5564, Zagreb
2. Buèar, F. (1930.), O posjeti Franje Josipa I. godine 1852. u Zagrebu, „Narodna starina : nepovremeni èasopis za povijest kulture i etnografiju južnih Slovjena”, 9 (23): 323-325, Zagreb
3. Ivankoviæ, V. (2009.), Objekti perivoja Maksimir, Javna ustanova Maksimir, Zagreb
4. Jurèev, A. (2017.), Od Željeznièke kolonije do Ravnica: monografija zagrebaèkog kvarta Maksimirska naselja, Palatium, Zagreb
5. Juriæ, S. (1930.), Fakultetsko dobro Maksimir Gospodarsko-šumarskog fakulteta kr. sveuèilišta u Zagrebu, Tisak nadbiskupske tiskare, Zagreb
6. Jurman-Karaman, D. (1957.), Klasicistièki arhitektonski objekti Maksimira, „Iz starog i novog Zagreba”, 1 (1): 182-197, Zagreb
7. Kadi, M. (1984.), 200 godina Maksimira na zemljovidima, fotografijama i crtežima, „Iz starog i novog Zagreba”, 6 (7): 141-158, Zagreb
8. Maruševski, O.; Jurkoviæ, S. (1992.), Maksimir, Školska knjiga, Zagreb
9. Miliæ, B. (2002.), Komparativna analiza grafièke dokumentacije Maksimira, Graða za povijesnu matricu, „Prostor”, 10 (1 /23/): 61-74, Zagreb
10. Mudrinjak, D. (1979.), Maksimir - nekad i sad, Hrvatsko književno društvo sv. Æirila i Metoda, Zagreb
11. Obad Šæitaroci, M. (1994.), Maksimir: a romantic episcopal park in Zagreb - Croatia, „Journal of Garden History”, Taylor & Francis, 14 (2): 119132, London-Washington https://doi.org/10.10 80/01445170.1994.10412501
12. Obad Šæitaroci, M.; Bojaniæ Obad Šæitaroci, B. (2004.), Gradski perivoji Hrvatske u 19. stoljeæu - javna perivojna arhitektura hrvatskih gradova u europskom kotekstu, Šæitaroci, Arhitektonski fakultet Sveuèilišta u Zagrebu, Zagreb [ISBN 953-97121-3-0]
13. Obad Šæitaroci, M.; Bojaniæ Obad Šæitaroci, B. (2019.), Heritage Urbanism, „Sustainability” (ISSN 2071-1050; CODEN: SUSTDE), 11 (9), Basel, Switzerland, https://doi.org/10.3390/su11 092669
14. Validžiæ, D. (2017.), Fakultetsko dobro Maksimir, katalog izložbe (5.7.2017.-26.1.2018.), Državni arhiv u Zagrebu, Zagreb
15. *** (1853.), Park Jurjaves, Rauch, Beè 16. *** (1929.), Gospodarsko-šumarski fakultet Sveuèilišta Kraljevine Jugoslavije u Zagrebu, 1919.-1929. Spomenica Fakultetskog savjeta, Tisak Nadbiskupske tiskare, Zagreb
17. *** (1983.), Maksimir, 1983. [ur. Kosiæ, K.], Udružena samoupravna interesna zajednica komunalnih djelatnosti Zagreba, Urbanistièki institut SR Hrvatske, Zagreb
18. *** (1987.) Dnevnik = Diarium. 1, (1801-1809) / Maksimilijan Vrhovac [latinski tekst priredili, na hrvatski preveli te komentar i kazala sastavili: Metod Hrg i Josip Kolanoviæ; ur. Pavlièeviæ, D.], Kršæanska sadašnjost, Sveuèilišna naklada Liber, Globus, Zavod za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu, Zagreb
19. *** (1994.), Maksimir: 1794.-1994. [ur. Milèec, Z.], Gradska skupština grada Zagreba, Zagreb 20. *** (2009.), Agronomski fakultet 1919.-2009. [ur. Maletiæ, E.], Sveuèilište u Zagrebu, Agronomski fakultet, Zagreb 21. *** (2015.), Zagreb godine 1913.-1925. Izvještaji Gradskog poglavarstva u Zagrebu [pred. Katarina Horvat], elektronièka graða, Državni arhiv u Zagrebu, Zagreb
22. *** (2017.) Dnevnik = Diarium. 2, (1810-1815) / Maksimilijan Vrhovac [latinski tekst preveli na hrvatski jezik i bilješkama popratili Metod Hrg i Josip Kolanoviæ], Kršæanska sadašnjost, Odsjek za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu, Zagreb
3. Nacionalna i sveuèilišna knjižnica u Zagrebu, Hrvatske bratske zajednice 4, Zagreb [NSK] 4. Nadbiskupijski arhiv u Zagrebu, Kaptol 27, Zagreb [NAZ]
Internetski izvori
Internet Sources
1. https://mapire.eu/en/map/europe-18centuryfirstsurvey [28.9.2020.]
2. park-maksimir.hr
3. geoportal.zagreb.hr
Izvori ilustracija i tablice
Illustrations and Table Sources
Sl. 1. Kartografska zbirka NSK
Sl. 2. mapire.eu [pristupljeno 17.8.2020.]
Sl. 3., 7., 9., 21. *** 1853.
Sl. 4. Zornberg 1846.; geoportal.zagreb.hr; Juriæ 1930.; Google Maps
Sl. 5. NAZ, objavljeno u: Maruševski, Jurkoviæ, 1992: 7
Izvori
Sources
Dokumentacijski izvori
Document Sources
1. Janjiæ, J.; Èuljat, K.; Niševiæ, A.; Gazivoda, N (1993.), Haulikov ljetnikovac u Maksimiru. Konzervatorsko-urbanistièke propozicije s posebnim uvjetima ureðenja, Gradski zavod za zaštitu spomenika kulture i prirode, Zagreb
2. Janjiæ, J.; Stanièiæ, Ž.; Novak, S. (2001.), Maksimirski majur. Konzervatorska dokumentacija sa smjernicama ureðenja, Gradski zavod za zaštitu spomenika kulture i prirode, Zagreb
3. Škara, I. (2011.), Haulikov ljetnikovac u Maksimiru - povijesni pregled i analiza postojeæeg stanja, završni rad, mentor: prof. Stanko Stergaršek, Krajobrazna arhitektura, Agronomski fakultet
Arhivski izvori
Archive Sources
1. Državni arhiv u Zagrebu, Opatièka 29, Zagreb, Zbirka graðevne dokumentacije, 1. Grad Zagreb, Maksimirska, park, br. 2378_1 [HR-DAZG-1122]
2. Muzej grada Zagreba, Opatièka 20, Zagreb [MGZ]
Sl. 6. NSK
Sl. 8. NAZ, objavljeno u: Škare, 2011.
Sl. 10. Validžiæ: 2017.
Sl. 11.-14., 16., 23., 26., 29., 32., 37. M. Duiæ
Sl. 15. HR-DAZG-1122 (MF 239: 481)
Sl. 17. HR-DAZG-1122 (MF 239: 494)
Sl. 18. HR-DAZG-1122 (MF 239: 474)
Sl. 19. HR-DAZG-1122, Maksimirska, Poljoprivredni fakultet, br. 2396_1 (MF 240: 510)
Sl. 20. Janjiæ i dr.: 1993.
Sl. 22. zbirka M. Duiæa
Sl. 24. Hrvatski povijesni muzej, objavljeno u: *** 1983: 146
Sl. 25. HR-DAZG-1122 (MF 240: 89)
Sl. 27. HR-DAZG-1122 (MF 239: 483)
Sl. 28. HR-DAZG-1122 (MF 239: 470)
Sl. 30. HR-DAZG-1122 (MF 239: 468)
Sl. 31. park-maksimir.hr
Sl. 33. HR-DAZG-1122 (MF 239: 469)
Sl. 34. HR-DAZG-1122 (MF 240: 117)
Sl. 35. HR-DAZG-1122 (MF 239: 487)
Sl. 36. HR-DAZG-1122 (MF 239: 484)
Sl. 38. HR-DAZG-1122 (MF 239: 490)
Sl. 39. HR-DAZG-1122 (MF 239: 489)
Sl. 40. HR-DAZG-1122 (MF 239: 492)
Sl. 41. HR-DAZG-1122 (MF 239: 485)
Sl. 42. HR-DAZG-1122 (MF 239: 486)
Tabl. I. M. Duiæ
Spatial and Architectural Development from the 18th Century to 1921
The topic of this paper is the Maksimir homestead (majur), which is an integral part of Maksimir, a large public city park in Zagreb. Maksimir is one of the first public parks in Europe, the construction of which was envisioned and initiated by Bishop Maksimilijan Vrhovac in 1787 and completed by Bishop Juraj Haulik in 1847. Apart from its early appearance in Europe as a public city park, Maksimir was and remains a large area compared to the area of the City of Zagreb, which had only 15,000 inhabitants in the middle of the 19th century. At 400 hectares, it was twice the size of London’s Regent’s Park or half of the Boulogne Forest in Paris. Maksimir is the work of top masters and artists who arrived from Vienna, having previously restored and expanded the park of the royal castle in Laxenburg, south of Vienna [for more details see: Obad Šæitaroci, 1994]. The narrower, entrance part of Maksimir with an approximate area of 38 ha has the characteristics of a planned landscape-romantic garden, while the larger part is the natural park originating from indigenous forests. The homestead is located in the southeastern part of Maksimir on an area of approximately 18 ha, together with approximately 65 ha of arable land.
The research of the Maksimir homestead aims to determine the spatial and architectural development and architectural changes to identify the factors of identity of the historical episcopal homestead. The research focuses on the time the homestead was owned by the Zagreb (Arch) diocese, until 1921, when it became the property of the Faculty of Economics and Forestry (today Faculty of Agriculture and Faculty of Forestry), University of Zagreb.
The spatial and architectural development of the Maksimir homestead can be followed through the cartographic documentation since 1784, the year of origin of the map of the first topographic change of the Habsburg Monarchy for military purposes.
The oldest known draft of Maksimir dates from 1843, the time of Bishop Haulik. The cartographic representations of Leonard Zornberg (1846) and Ivan Zasche from the Park Jurjaves Album (1853) are the basic documents for determining the spatial arrangement of the homestead. All other available maps, historical plans of buildings and other
[Translated by Marin Duiæ, proof-read by Zdenka Ivkovèiæ]
Biografije
Biographies
MARIN DUIÆ diplomirao je 2019. na Arhitektonskom fakultetu Sveuèilišta u Zagrebu, gdje je upisao i doktorski studij 2020. godine. Apsolvent je Studija povijesti umjetnosti na Filozofskom fakultetu Sveuèilišta u Zagrebu.
Akademik MLADEN OBAD ŠÆITAROCI redoviti je profesor Arhitektonskoga fakulteta Sveuèilišta u Zagrebu. Podruèje znanstvenog interesa: obnova kulturnog naslijeða, povijest urbanizma i pejsažne arhitekture. [www.scitaroci.hr]
graphic sources were also used. Research findings on building changes and terrain occupation are shown in graphical representations by individual periods. The research relied on the Heritage Urbanism approach, which starts from understanding and recognizing heritage in the context of its landscape and urban environment [Obad Šæitaroci, Bojaniæ Obad Šæitaroci, 2019].
Conducted research indicates the following:
- The homestead is undoubtedly an integral part of Maksimir - a romantically designed park (narrower part) and forest park (wider part).
- The homestead was the first built part of Maksimir and definitely existed in the 18th century before Bishop Maksimilijan Vrhovac (1787-1827) started the transformation of the Maksimir forest into a baroque park. There is no data on what Vrhovac did on the homestead. We learned from Vrhovec’s diary entries that the homestead was economically active at the time and had large enough buildings to accommodate soldiers and prisoners since it was the time of the Napoleonic Wars.
- Vrhovac’s successor Aleksandar Alagoviæ (18271837) did not continue with the arrangement of Maksimir. According to literature, in his time only a few roads were paved in Maksimir and a stable was built on the homestead.
- In the time of Bishop Juraj Haulik (1837-1869), Maksimir saw its horticultural, architectural, artistic and economic peak. Haulik had the homestead upgraded and expanded, reaching a level never surpassed afterwards. In Haulik’s time, 14 buildings were built. In the whole idea of the park, the homestead played an important role - it was meant to be a demonstration agricultural property to promote the then modern agricultural management, while income from the homestead was to provide money for the demanding maintenance of the large park and forest park. As one of the founders of the Croatian-Slavonian Economic Society and its first president, Haulik wanted to create a demonstration economy that would contribute to the strengthening of the economy of the entire country. In the Jurjaves Album (1853), all three described walking paths pass through the homestead, and two of the twelve lithographs are dedicated to the homestead.
- From the end of the 18th century until 1921, 33 buildings/structures were built on the Maksimir homestead. Only four were built in the 18th century. Economically the most important buildings, eight of them, were built between 1838 and 1843 in the time of Juraj Haulik. As far as is known, no buildings were built during the time of Archbishop Josip Mihaloviæ (1870-1891). In the time of Archbishop Juraj Posiloviæ (1891-1914), nine buildings were built. Five buildings are assumed as built in the time of Archbishop Antun Bauer (1914-1937). Eleven buildings (along with four buildings whose location is unknown) underwent construction and functional alterations, and twelve were demolished (along with the four whose location is unknown). To date, 17 buildings have been preserved in a substantially unchanged form.
- Research shows that different years of origin/ construction should be adopted for some buildings compared to the years stated in the literature or conservation documents. Some buildings were found to have undergone alterations, demolition, and replacement construction - sometimes even at a different location under the same or similar name.
- A century and a half later, Haulik’s model of the Maksimir homestead can be enlightening in the context of today’s frequently mentioned sustainability and technological modernity. In this regard, Haulik’s model can be stimulating and inspiring for recognizing the lasting values applicable today.
- Regarding the protection of the homestead as architectural heritage - whether as a spatial unit, the complexes of buildings or individual buildings - much more attention and sensibility should be paid to the homestead to understand it as heritage of the architectural, park and economic culture of the second half of the 19th century. The current use of the homestead’s remains as part of the Faculty of Agriculture of the University of Zagreb - with numerous inappropriate additions, alterations and uses in historic buildings - shows that the homestead is not recognized as a cultural asset that could be used to affirm the historical identity with the possibility of architectural and technological modernization.
MARIN DUIÆ, M.Arch. from the Faculty of Architecture, University of Zagreb in 2019, where he enrolled in doctoral studies in 2020. A graduate in the History of Art at the Faculty of Humanities and Social Sciences, University of Zagreb. Prof. MLADEN OBAD ŠÆITAROCI, Ph.D., F.C.A, full professor at the Faculty of Architecture , University of Zagreb. His areas of scientific interest include restoration of cultural heritage, history of landscape architecture and urban heritage. [www.scitaroci.hr].
Sveuèilište u Zagrebu Filozofski fakultet
Odsjek za povijest umjetnosti
HR - 10000 Zagreb, I. Luèiæa 3 dragan.damjanovic@gmail.com
Izvorni znanstveni èlanak https://doi.org/10.31522/p.28.2(60).5
UDK 72.035 (497.5 Zagreb) ”18” Tehnièke znanosti / Arhitektura i urbanizam
2.01.04. - Povijest i teorija arhitekture i zaštita graditeljskog naslijeða Humanistièke znanosti / Povijest umjetnosti
6.09.01. - Povijest i teorija likovnih umjetnosti, arhitekture, urbanizma i vizualnih komunikacija Èlanak primljen / prihvaæen: 2. 10. 2020. / 16. 12. 2020.
University of Zagreb Faculty of Humanities and Social Sciences Department of Art History Croatia - 10000 Zagreb, I. Luèiæa 3 dragan.damjanovic@gmail.com
Original Scientific Paper https://doi.org/10.31522/p.28.2(60).5
UDC 72.035 (497.5 Zagreb) ”18”
Technical Sciences / Architecture and Urban Planning
2.01.04. - History and Theory of Architecture and Preservation of the Built Heritage Humanities / Art History
6.09.01. - History and Theory of Fine Arts, Architecture, Urban Planning and Visual Communication
Article Received / Accepted: 2. 10. 2020. / 16. 12. 2020.
financiranje obnove javna arhitektura potres 1880. godine sanacija grada nakon potresa Zagreb
Èlanak govori o organizaciji obnove Zagreba nakon potresa 9. 11. 1880. godine. Usredotoèuje se na naèin na koji su tijela tadašnje hrvatske Zemaljske vlade, zagrebaèkoga Gradskog poglavarstva i drugi organi vlasti, obnavljali tijekom studenoga i prosinca 1880. javne graðevine te kontrolirali obnovu privatnih zgrada. Završni se dio teksta usredotoèuje na naèin na koji su osigurana potrebna sredstva za obnovu grada.
funding repair and reconstruction public architecture 1880 earthquake post-earthquake city rehabilitation Zagreb
This paper focuses on the organization of repair and reconstruction works after a devastating earthquake hit Zagreb in 1880. It specifically looks at how the bodies of the Croatian Provincial Government, the Zagreb City Government and other authorities were managing the rehabilitation and reconstruction of public buildings and controlling the renovation of private houses. It also examines the way in which the necessary funds were provided.
Potres9. 11. 1880. godine jedna je od najveæih prirodnih katastrofa koja je tijekom povijesti pogodila Zagreb.1 U arhitekturi i urbanom razvitku ovoga grada potres je odigrao iznimno znaèajnu ulogu.
Cilj je ovoga teksta na prvome mjestu prikazati naèin na koji su hrvatske vlasti organizirale sanaciju graðevina u Zagrebu neposredno nakon toga potresa, u studenomu i prosincu 1880., s kojim su se financijskim i drugim ogranièenjima suoèavale te tko je konkretno bio angažiran na izvedbi i kontroli radova. Tekst se temelji na dokumentaciji središnjih organa vlasti Trojedne Kraljevine (Predsjedništva i Unutrašnjega odjela Zemaljske vlade) i vijestima iz onodobnih zagrebaèkih novina, provladinih „Narodnih novina” i „Agramer Zeitunga”, te opozicijskog „Obzora”. U tekstu ogranièene duljine nije bilo moguæe, dakako, dotaknuti se svih važnih pitanja koja su se javila pri sanaciji grada, niti je obuhvaæeno cijelo stradalo podruèje sjeverozapadne Hrvatske, veæ samo tadašnji teritorij grada Zagreba2
Tekst je popraæen fotografijama ošteæenih graðevina (najveæim dijelom javnih i sakralnih zgrada) koje su izradili onodobni istaknuti zagrebaèki fotografi Ivan Standl i Hermann Fickert, te ilustracijama preuzetima iz ilustriranih èasopisa i monografija objavljenih vezano za potres od 9. 11. 1880. godine (Sl. 2.).
HRVATSKA ZEMALJSKA VLADA, KRAJIŠKE I VOJNE VLASTI TE ORGANIZACIJA SANACIJE ZAGREBA NAKON POTRESA
CROATIAN PROVINCIAL GOVERNMENT, MILITARY FRONTIER AND OTHER MILITARY AUTHORITIES AND ORGANIZATION OF POST-EARTHQUAKE REHABILITATION AND RECONSTRUCTION OF ZAGREB
Kako je dobro poznato, s obzirom na okolnost da je u posljednjih nekoliko mjeseci nakon ovogodišnjega potresa o tome višestruko pisano, potres koji je pogodio Zagreb 9. studenoga 1880. oko sedam i trideset ujutro bio je procijenjene jaèine od 6,1-6,3 prema Richterovoj skali. Radilo se, dakle, o daleko jaèemu potresu od ovogodišnjega pa ne èudi da su gotovo sve graðevine u gradu bile u veæoj ili manjoj mjeri ošteæene. Neposredno nakon potresa stanovnici Zagreba našli su se u iznimno nezavidnom položaju. Potres se dogodio poèetkom studenoga, magle su tih dana veæi dio noæi i prijepodneva prekrivale grad, a hladni dani veæ su zapoèeli, što je predstavljalo golem problem jer su brojne peæi u potresu bile srušene. Kako je plin morao biti iskljuèen zbog ošteæenja Plinare, velik broj stanova nije imao ni rasvjetu. Bogatije graðanstvo, osobito žene i djeca, veæ je stoga na dan potresa poèelo napuštati grad, a kako su se naknadni udari ponavljali tjednima nakon 9. studenoga, tako se i sve veæi broj stanovnika selio iz Zagreba.
Vlada onodobne Trojedne Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, na èelu s banom Ladislavom Pejaèeviæem i unionistièki (promaðarski) nastrojenom Narodnom strankom, reagirala je promptno, usprkos iznimno teškim okolnostima. Iako je nakon prvoga potresnog udara isti dan uslijedilo još niz slabijih potresa, veæ u prijepodnevnim satima 9. 11. 1880. državne su službe nastavile s radom. Ban je u 11.30 sati najprije obavijestio telegramom cara i kralja Franju Josipa I. (koji se tada, èini se, nalazio u Budimpešti) o velikom stradanju Zagreba i okolice3, a odmah sljedeæi dan izdana je i prva naredba naèelnicima, predstojnicima i ravnateljima javnih institucija, koja se odnosila na potrebu sanacije javnih graðevina. Potres se dogodio u kasnu jesen, kada se uskoro mogla oèekivati ili kiša ili snijeg, pa je bilo potrebno hitno intervenirati kako bi se sprijeèilo daljnje propadanje ošteæenih javnih graðevina. U banovoj nared-
1 Ovaj je rad financirala Hrvatska zaklada za znanost projektom IP-2018-01-9364 Umjetnost i država u Hrvatskoj od prosvjetiteljstva do danas.
2 O zagrebaèkom potresu 9. 11. 1880. više u: *** 1880.b; *** 1880.c; Torbar, 1882.; Hantken von Prudnik, 1882.; Wähner, 1883.; Szabo, 1971: 131-133; Buntak, 1980: 25-34; Ladoviæ, Premerl, 1981.; Kampuš, Karaman, 1994: 215; Buntak, 1996: 774; Holjevac, 2012: 346-347; Damjanoviæ, 2013: 72-75; Vadas, 2013: 66-88
bi istaknuto je stoga èelnicima javnih institucija da trebaju voditi raèuna o državnim nekretninama kao da je rijeè o njihovim vlastitim graðevinama i da trebaju odrediti „da se sve one prostorije, koje isti pomoæju u mjestu nalazeæih se meštarah, civilnih inžinirah vladinih i podž.[upanijskih] tehnikah ili inih strukovnjakah i radnikah popraviti ili oèistiti uzmognu - odmah poprave i oèiste”. Pod tim je podrazumijevao odstranjivanje žbuke koja je visjela sa zidova i stropova, uklanjanje popucalih zidova i dimnjaka, popravak krovova crijepom ili provizorno drvom da padaline ne uništavaju unutrašnjost zgrada, podupiranje onih dijelova zgrada koji prijete urušavanjem, zatvaranje zgrada i prostorija koje privremeno nisu za upotrebu te prenošenje predmeta iz njih u druge prostorije ili zgrade koje se mogu koristiti, kao i poduzimanje svih drugih nužnih popravaka i ureðenja.4
3 HR-HDA-78, Predsjedništvo Zemaljske vlade [dalje PRZV], kut. 121, sv. 6-2483, 1880., 2483, ban Ladislav Pejaèeviæ kralju Franji Josipu I., Zagreb, 9. 11. 1880.
4 HR-HDA-79, Unutrašnji odsjek Zemaljske vlade [dalje UOZV], kut. 396, sv. 10-8, 25047-1880., dok. 25407, Ban Ladislav Pejaèeviæ, Naredba svim predstojnikom, naèelnikom, ravnateljem oblastih, sudovah, uèilištah, zavodah, itd. Kraljevine Hrvatske i Slavonije, Zagreb, 10. 11. 1880.
Isti je dan Graðevni odsjek Unutarnjeg odjela Zemaljske vlade - i inaèe zadužen za gradnju i održavanje javnih graðevina koje su bile u okviru nadležnosti hrvatskih autonomnih vlasti unutar ugarskog dijela Monarhije, a koji je tada vodio poduzetni Juraj Augustin - napravio prve korake u rasporeðivanju svojega osoblja na radove na sanaciji javnih zgrada. Posla je bilo mnogo, s obzirom na okolnost da su sve zgrade u vlasništvu Vlade bile ošteæene. Državni su inženjeri bili podijeljeni u osam skupina. O obnovi banske zgrade (banskih dvora), regnikolarne zgrade (zgrada smještena uz banske dvore i povezana s njima), nekadašnje Feriæeve zgrade (Markov trg 3), palaèe Županije (danas dio Sabora) i Narodnog kazališta (danas Skupština Grada Zagreba) starali su se nadinženjer Kamilo Bedekoviæ i inženjerski pristav Ivan Juraèiæ, s time da su radove na županijskoj zgradi trebali nadzirati u dogovoru s inženjerom Zagrebaèke županije Josipom Èabrianom. Zgradu Dvorane (Narodni dom), sudbenu zgradu (vjerojatno se misli na zgradu suda na Zrinjevcu) i žensku kaznionicu (tada na Savskoj ulici) obnavljao je inženjer Sreæko (Felix) Jacomini, a Zemaljsku ludnicu (Umobolnicu u Stenjevcu) inženjer Ivan Bartušek s projek-
Sl. 2. Karta ošteæenja zgrada u Zagrebu u potresu 9. 11. 1880.
Fig. 2 Map of damaged buildings in Zagreb after the earthquake on 9 Nov, 1880
Sl. 3. Unutrašnjost Kraljevskoga plemiækog konvikta nakon potresa 9. 11. 1880. (fot. Ivan Standl, 1880.)
Fig. 3 Interior of the Royal Noble Dormitory after the earthquake on 9 Nov, 1880 (photo by Ivan Standl, 1880)
Sl. 4. Uèvršæivanje ošteæenog proèelja crkve svete Katarine nakon potresa (fot. Hermann Fickert, 1880.)
Fig. 4 Bracing the earthquake-damaged facade of the Church of St. Catherine (photo by Hermann Fickert, 1880)
Sl. 5. Zgrada Tvornice duhana (danas Sveuèilišta u Zagrebu) nakon potresa (fot. Hermann Fickert 1880.)
Fig. 5 Tobacco factory building (today the University of Zagreb) after the earthquake (photo by Hermann Fickert, 1880)
tantom graðevine Kunom Waidmannom. Obnovu Muzeja, zgrade JAZU, Gajeve kuæe (u kojoj se nalazila Gruntovnica, Æirilometodska 4) i Plemiækog konvikta (Sl. 3.) (danas Gimnazija Tituša Brezovaèkog) vodio je inženjer Slavoljub Schmidt; Gimnazije i Sveuèilišta (koji su se nalazili u zgradi na Katarinskom trgu) te crkve sv. Katarine (Sl. 4.) i Tvornice duhana (Sl. 5.; današnja zgrada Sveuèilišta) inženjer Adolf Felbinger; Raèunarskog ureda i Kegleviæeve kuæe (tada palaèa Narodnih novina, istoèni ugao Ilice i Frankopanske) inženjerski pristav Žiga Egersdorfer; zgradâ srednjih uèilišta, škola i preparandija inženjerski vježbenik Mato Hanžekoviæ, a Kemièkog laboratorija (tada na južnom kraju Nove Vesi) inženjerski pristav Franjo vitez Ernst.5
kove konaèno namiriti, ter ostavljajujuæ uzpostavu reèenih sgradah u prijašnje stanje kasnijoj razpravi”.7 Gotovo sve su te graðevine bile u dovoljnoj mjeri sanirane da su se mogle ponovno poèeti koristiti u prosincu 1880., osim dviju koje su bile najjaèe ošteæene: „jedino crkva sv. Katarine i sgrada pl. Konvikta nisu se mogle u privremeno uporabljivo stanje staviti, pa je crkva sv. Katarine posve za uporabu nesposobna bez znatnoga pregradjenja, a sgrada pl. Konvikta je u južnom i iztoènom krilu takodjer nesposobna za uporabu bez znatnoga uredjenja i pregradjenja”.8 Ovi najnužniji popravci javnih zgrada stajali su oko 46.000 forinti koji su pribavljeni izvan-
Sl. 6. Glavno proèelje zgrade Generalkomande i crkve svete Katarine nakon ošteæenja u potresu, prema grafici J. Smutnyja
Fig. 6 Main facade of the General Command building and the Church of St. Catherine damaged in the earthquake, according to the graphic by J. Smutny
Popravak zgrada nadzirao je Odbor za isplatu prešnih gradjevnih popravakah na potresom ošteæenih zemaljskih i županijskih sgradah, koji je djelovao od 13. 11. 1880. do konca srpnja 1881. godine.6 Cilj je bio da se na svim javnim zgradama (u koje su tada spadale i crkve te župni dvorovi) poprave, odnosno da se na njima provedu „samo najnuždnije preservativne mjere, … da se uzèuvaju od posvemašne propasti i to predbiežno na trošak uredovne naklade, negledeæ na okolnosti tko æe te troš-
5 HR-HDA-79, UOZV, kut. 396, sv. 10-8, 25047-1880., dok. 25228-1880., Okružnica predstojnika Gradjevnog odsjeka Jurja Augustina, Zagreb, 10. 11. 1880.; *** 1880.o: 4 6 HR-HDA-79, UOZV, kut. 684, sv. 10-8, 219-1881., dok. 21608-1881., Ignjat Sieber Raèunarskom uredu Zemaljske vlade u Zagrebu, Zagreb, 30. 8. 1881.
7 HR-HDA-78, PRZV, kut. 156, sv. 6-1, 1881., dok 2941881., PRZV Odjelu za bogoštovlje i nastavu [dalje ZVBiN] Zagreb, 29. 1. 1881.
8 HR-HDA-79, UOZV, kut. 684, sv. 10-8, 219-1881., dok. 5158-1881., Gradjevni odsjek UOZV-u, Zagreb, 24. 2. 1881. 9 HR-HDA-79, UOZV, kut. 684, sv. 10-8, 219-1881., dok. 5263-1881., Zapisnik o konferenciji Zemalj. Vlade, držanoj dne 26. travnja 1881. pod predsjedanjem bana Ladislava Pejaèeviæa
10 Isto, Juraj Augustin, „Izkaz troškovah za izvesti se imajuæe popravke u potresom ošteæenih javnih sgradah u Zagrebu”, Zagreb, veljaèa 1881.
11 U taj su iznos ukljuèeni radovi izvedeni 1880. godine. 12 HR-HDA-79, UOZV, kut. 684, sv. 10-8, 219-1881., dok. 5263-1881., Zapisnik o konferenciji Zemalj. Vlade, držanoj dne 26. travnja 1881. pod predsjedanjem bana Ladislava Pejaèeviæa
13 *** 1880.a 2: 1-2
14 Hantken von Prudnik, 1882: 52-53
15 U to su vrijeme u Vojnograðevnom ravnateljstvu radili i satnici Dragutin Janušek i Franjo Mally, natporuènik Franjo Schlegerhofer te oficijal Benedik Müller. Za pretpostaviti je kako su oni suraðivali na obnovi vojnih zgrada s osobljem Graðevnog odsjeka Vojne Krajine kojemu je tada predstojnik bio nadmjernik Dragutin Uhlig, a osim njega unutar Odsjeka su bili zaposleni nadmjernik Franjo Poppl, mjernici Gabrijel Dienel, Franjo Nemetz, Martin Lassbacher, te mjernièki asistenti Ivan Meyer, Ferdinand Bitzan, Dragutin Legit, barun Alfred Benko, Stjepan Buckl, Franjo Czihak i Josip Dvoržak. [Vujasinoviæ, 2003-2004: 418]
rednim izdacima proraèuna uglavnom iz raznih zemaljskih zaklada, kojima je poslije trebalo vratiti novac.9 Svim su ovim graðevinama, meðutim, predstojali daljnji veæi popravci tijekom 1881. godine, kojih je ukupna vrijednost bila najprije procjenjivana na 60.000 forinti, od èega se polovica odnosila na dvije spomenute najošteæenije zgrade - popravak crkve svete Katarine procjenjivao se na 20.000 forinti, a plemiækog konvikta na 10.000 forinti.10 Naposljetku se ispostavilo da ukupna vrijednost radova na raznim javnim zgradama stradalim u potresu, u Zagrebu i okolici iznosi oko 160.000 forinti11 koje je vlada odluèila pokriti zajmom.12
Sustav javnih institucija u Zagrebu bio je tada vrlo složen, pa je tako i povijest organizacije obnove grada nakon potresa 1880. vrlo složena. Osim Zemaljske vlade Trojedne Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, u to je vrijeme u Zagrebu stolovala još jedna vlada - za Vojnu krajinu, odnosno, kako se službeno nazivala, Carsko kraljevsko glavno zapovjedništvo u Zagrebu kao krajiška zemaljska upravna oblast, tada na èelu s generalom barunom Franjom Filipoviæem. Konaèno, stanovitu ulogu u obnovi imala su i tijela Zagrebaèke županije te ministarstava i institucija
koja su imala sjedišta u Budimpešti i Beèu, odnosno koja su bila zajednièka za ugarsku polovinu Monarhije ili za cijelu državu. Zajednièka Ugarsko-hrvatska vlada vodila je tako popravak zgrade Financijskog ravnateljstva i Glavne državne blagajne.13 Vojnokrajiška pak vlada u suradnji s Vojnograðevnim ravnateljstvom u Zagrebu provodila je popravke vojnih zgrada. Od zgrada pod upravom vojnokrajiške vlade najjaèe je stradalo njezino sjedište na Jezuitskom trgu (nekadašnji Isusovaèki samostan, danas zgrada Galerije Kloviæevi dvori; Sl. 6.). Ured u kojem je inaèe radio zapovjednik Filipoviæ bio je jako ošteæen. Morao se, nadalje, ukloniti toranj iznad ulaza u zapadno krilo zgrade, kao i dio južnog krila (prema današnjem platou Gradec) koje se urušilo (Sl. 7. i 8.). Velika je ošteæenja pretrpjela i Kadetska škola na Novoj Vesi (Sl. 9.), a stanovita i Vojna bolnica u Vlaškoj, te vojarne (Sl. 10.). Dokumentaciju o popravcima zgrada pod upravom Generalkomande nije se uspjelo pronaæi, no iz posrednih izvora doznaje se kako je radove na obnovi vodio Antun pl. Hirsch, ravnatelj Vojnograðevnog ravnateljstva u Zagrebu14, zasigurno uz pomoæ drugih zaposlenika ove institucije.15
Sl. 7. Uklanjanje južnog krila zgrade Generalkomande na platou Gradeca nakon potresa (fot. Hermann Fickert, 1880.)
Fig. 7 Removing the south wing of the General Command building on the Gradec plateau after the earthquake (photo by Hermann Fickert, 1880)
Sl. 8. Južno krilo zgrade Generalkomande na platou Gradeca nakon što je veæi dio uklonjen (fot. Ivan Standl, 1880.)
Fig. 8 South wing of the General Command building on the Gradec plateau after its major part had been removed (photo by Ivan Standl, 1880)
Sl. 9. Škola vojnièkih pitomaca (Kadetska škola) nakon potresa (fot. Hermann Fickert, 1880.)
Fig. 9 School of Military Cadets (Cadet School) after the earthquake (photo by Hermann Fickert, 1880)
Sl. 10. Radovi na Medianskyjevoj vojarni u Visokoj ulici nakon potresa (fot. Hermann Fickert, 1880.)
Fig. 10 Works on Mediansky’s Barracks in Visoka St. after the earthquake (photo by Hermann Fickert, 1880)
Sl. 11. Popov toranj nakon potresa. U pozadini se vidi palaèa Erdödy-Draškoviæ, danas Državni arhiv u Zagrebu, poduprtih zidova zbog ošteæenja u potresu (fot. Ivan Standl, 1880.).
Fig. 11 Priest’s tower (Popov toranj) after the earthquake. In the background: Erdödy-Draškoviæ Palace, today the State Archive in Zagreb. The earthquake damaged-walls are braced (photo by Ivan Standl, 1880)
Vojnokrajiške vlasti organizirale su komisijske preglede svojih zgrada u suradnji s vlastima Trojedne Kraljevine16, što se zasigurno treba pripisati okolnosti da se pripremalo pripojenje Vojne krajine Hrvatskoj (zakljuèeno 1. 8. 1881.) pa se nastojalo buduæe korisnike ovih zgrada uputiti u njihovo stanje. Iako je sustav javnih službi u Zagrebu bio vrlo složen, zahvaljujuæi èemu je velik broj graðevinskih inženjera bio zaposlen u raznim institucijama, te iako je u gradu djelovao èitav niz raznih arhitekata, graditelja i drugih majstora, u cjelini gledajuæi - Zagreb u tom trenutku nije raspolagao s dovoljno struènoga osoblja niti s dovoljno radnika da se saniraju sve nastale štete. Ban je stoga èetiri dana nakon potresa, 13. 11. 1880., donio odredbu o suspendiranju dijela postojeæih odredbi vezanih za izdavanje dozvola za rad u Hrvatskoj kako bi što veæi broj struènjaka privukao u Zagreb i okolne podžupanije. Buduæi da na podruèjima ošteæenima u potresu „Nisu po postojeæih propisih ovlašteni zidarski, tesarski, klesarski meštri i graditelji kadri, da potrebite popravke na sgradah prije nastavše zime izvedu. Da se obæinstvu omoguæi i olahkoti potrebite popravke što skorije izvesti, od potrebe je, da se stranim zanatlijam i radnikom dozvola podieli, u što veæem broju radnje izvesti, ter u tu svrhu postojeæe propise, u tom smislu razširiti”. Odredbom je na prvome mjestu bilo utvrðeno da su „Strani zidarski, tesarski i klesarski meštri i graditelji austrougar. Monarkije ovlašteni […] do daljnje odredbe u podruèju gore spomenutih podžupanijah i gradovah, poslove izvršivati uz poglavarstveno opredjeljene, ili još niže, ali nipošto više ciene, ako se izkazati mogne da su u austro-ugarskoj Monarkiji, gdjegod za samostalno izvršivanje obrta svoga ovlašteni”. Radnici su pak mogli doæi iz bilo kojeg podruèja. Bilo je dovoljno samo da se prijave zagrebaèkom Gradskom poglavarstvu ili drugim nadležnim organima vlasti.17
Kako bi što veæi broj struènjaka sudjelovao u obnovi grada, bila je nužna pomoæ i viših tijela vlasti u Hrvatskoj i Monarhiji. U pomoæ Hrvatskoj pritekle su tako vrlo brzo nakon potresa središnje institucije iz Beèa, na prvome mjestu Ministarstvo rata iz Beèa, jedno od rijetkih ministarstava nadležnih za cijelo podruèje Monarhije nakon Austro-ugarske nagodbe 1867. Uz blagoslov vladara u Zagreb su stoga veæ 12. 11. stigle dvije satnije - Inženjerska i Pionirska.18 Inženjerska je satnijana èelu sa zapovjednikom Antunom Merkleinom, nadporuènikom Dragutinom Müllerom vitezom Sturmthalom i poruènikom Franjom Reschom19 - radila na sanaciji zgrada privatnih kuæevlasnika i Zemaljske vlade, dok je Pionirska, na èelu sa zapovjednikom Maierom, radila na zgradama Vojnoga erara, osobito središnje zgrade Generalkomande20, te Kadetske škole u Novoj Vesi.21
GRADSKO POGLAVARSTVO I SANACIJA ZAGREBA NAKON POTRESA
CITY GOVERNMENT AND POST-EARTHQUAKE REHABILITATION AND RECONSTRUCTION OF ZAGREB
Gradsko je poglavarstvo, dakako uz tijela Zemaljske vlade, pa èak i više od njih, s obzirom na svoje nadležnosti, odigralo kljuènu ulogu u organizaciji sanacije grada.
Poput bana i Zemaljske vlade, i gradske su vlasti nakon potresa doista promptno reagirale. Najvažnije je bilo rašèistiti ulice kako bi promet mogao neometano teæi. S obzirom na onodobne tehnièke moguænosti, kao i velika ošteæenja, fascinantno je da su u roku od 24 sata ulice bile toliko èiste „da bi èovjek, sudeæi po vanjskomu licu grada, a nezaviriv u nutarnjost kuæa, gdje se pokazuju uèinci potresa, jedva vjerovao, da je zlo bilo tako veliko”.22
Isticalo se da kada bi kakav stranac „…vidio one èile i liepe kuæe, gdjekoju iz vana ni malo ošteæenu, èiste ulice bez svakog znaka ruševinah. Mislio bi, da su grozne viesti samo špekulativno zavaravanje svieta, da je ružna šala, koju su novinari sbijali - ali kad bi ga tko god od Zagrebèanah uveo u nutarnjost ma koje kuæe, poèam od kardinalova i banova
16 HR-HDA-79, UOZV, kut. 396, sv. X-8, 25047-1880., dokument 27247-1880., UOZV Generalkomandi u Zagrebu, Zagreb, 10. 12. 1880.
17 HR-HDA-79, UOZV, kut. 396, sv. 10-8, 25047-1880., dok. 25289-1880., Naredba bana Ladislava Pejaèeviæa, Zagreb, 13. 11. 1880.
18 *** 1880.h: 1-2
19 HR-HDA-78, PRZV, kut. 121, sv. 6-2483, 1880., 2894, Gradsko poglavarstvo Zagreb [dalje GPZ] PRZV-u, Zagreb, 17. 12. 1880.
20 *** 1880.x: 2-3
dvora do malih novoveških kolibah, osvjedoèio bi se o strašnih posliedicah katastrofe od 9. studenoga”.23
Na sam dan potresa Gradsko je poglavarstvo, nadalje, podijelilo grad na 12 kotara i u svaki je bio poslan jedan ili dva inženjera s predstavnikom Gradskog zastupstva kako bi se ustanovila toèna ošteæenja zgrada.24 U komisijama su bili sljedeæi predstavnici: 1. Gustavu Pongratzu i inženjeru Žigi Egersdorferu dodijeljene su na pregled ulice: Gospodska (danas Æirilometodska), Kamenita, Opatièka, Pivarska (danas Basarièekova), Samostanska (?), Vijeænièka (danas Kuševiæeva), Županijska (danas Ulica 29. 10. 1918.), Trg svete Katarine i ostale njima susjedne manje ulice (Sl. 11.); 2. Inženjeru Franji vitezu Ernstu i Aleksandru Seæu dodijeljene su Demetrova, Jurjevska, Kapucinska, Kazališna (danas dio Demetrove), Markova, Mletaèka, Sjemenišna (danas Vranyczanyjeva) i Visoka ulica, te Kipni (danas Ilirski) i Markov trg i okolne ulice; 3. Gradskom zastupniku Milanu Stankoviæu i inženjeru Marcelu pl. Kuševiæu dodijeljene su Mesnièka, Bregovita (danas Tomiæeva) i Duga (danas Radiæeva) ulica, zatim Ilica od Jelaèiæeva trga do Frankopanske, te Trg bana Jelaèiæa s okolnim ulicama; 4. Inženjeru Adolfu Felbingeru dodijeljene su Berislaviæeva, Gajeva, Kukoviæeva (danas Hebrangova), Nikoliæeva (danas Teslina) i Preradoviæeva ulica, te s njima povezane boène ulice; 4. Inženjeru Dragutinu Uhligu i gradskom zastupniku Antunu Eisenhutu dodijeljene su Ulica Marije Valerije (danas Praška), Petrinjska i Sudnièka (danas Amruševa) ulica, te Zrinjski trg i ostale njima susjedne manje ulice; 5. Inženjeru Gabrijelu (Gabri) Dienelu i gradskom zastupniku Milanu Nosanu dodijeljene su Dalmatinska, Frankopanska, Gunduliæeva, Marovska (danas Masarykova) i Samostanska (danas Varšavska) ulica te s njima povezane poboène ulièice; 6. Inženjerima Camillu Cordonu i Rikardu (Richardu) pl. Rüscheru te gradskom dnevnièaru Marku Gerovcu, dodijeljene su Ciglana, Ilica od Frankopanske do Kolodvorske ceste (danas Ulica Republike Austrije), Kaèiæeva, Meduliæeva i ostale boène ulice; 7. Inženjerima Alfredu Benku i Franji (Franzu) Nemecu (Nemetzu) te gradskom dnevnièaru Janku Pisaèiæu dodijeljene su Bakaèeva ulica, Nova Ves, Kaptolski trg i s njima povezane poboène ulièice; 8. In-
21 *** 1880.w: 2
22 *** 1880.f: 2
23 *** 1880.l: 4
24 *** 1880.e: 2
25 *** 1881.c: 3-4; *** 1881.d: 3
26 *** 1880.e: 2
27 *** 1880.i: 3
28 *** 1880.a2: 1-2
29 *** 1880.j: 2-3
ženjeru Carlu pl. Berteleu i potkapetanu Franji Teodoroviæu dodijeljene su Kožarska ulica, Krvavi most, Opatovina, Potok, Skalinska i ostale poboène ulice; 9. Inženjeru Slavoljubu Schmidtu (Šmitu) i gradskom zastupniku Ferdi Šaju dodijeljene su Draškoviæeva, Ribnjak, Vlaška i Nadbiskupski (danas Langov) trg s okolnim ulicama; 10. Inženjeru Vilimu Sorgneru i gradskom zastupniku Josipu Franku dodijeljena je Savska cesta; 11. Inženjeru Antunu Seemülleru i gradskom pisaru Miroslavu Meèeèeviæu dodijeljena je Ilica od Kolodvorske ceste do kraja grada na zapadnoj strani, Radnièki dol, Sv. Rok i ostale njima susjedne manje ulice. Važnije su zgrade pregledala posebna povjerenstva. Za crkve, javne zavode i tvornice bilo je tako zaduženo povjerenstvo koje su èinili gradski vijeænik, poznati književnik August Šenoa i gradski mjernik Rupert Melkus, dok su gradski vodovod pregledali gradski vijeænik Adolf Hudovski i gradski inženjer Milan Lenuci. Konaèno, gradski zastupnik Vatroslav Egersdorfer i ravnatelj plinare Karlo Munder pregledali su Plinaru (Sl. 12.). Na pregledane zgrade lijepljene su „poglavarstvene obznane”. Ako su bile upotrebljive, stavljana je obavijest „ova kuæa pogledana je povjerenstveno i pronadjena u povoljnom stanju”, a na one koje nisu bile upotrebljive stajala je obavijest: „U ovoj kuæi zabranjuje se boravljenje do dalnje odredbe.”25 Pojedine kuæe morale su biti deložirane, s obzirom na stanje u kojem su se nalazile26, a Grad se pobrinuo da deložirane obitelji budu privremeno smještene u stanovima koje je imao u svojemu vlasništvu.27 Pregled zgrada bio je tek prvi korak koji se odnosio na površno ustanovljene štete. U mnogo sluèajeva pokazalo se da nije dovoljan jedan pregled, a pojedine zgrade bile su pregledane i šest puta kako bi se ustanovili razmjeri šteta.28 Dakako, precizno ustanoviti koliko je neka zgrada bila opasna za korištenje nije bilo moguæe u to vrijeme. Za one koji su ostali u ošteæenim kuæama preporuèivao se stoga test za koji se vjerovalo da donekle pokazuje koliko je kuæa u lošemu stanju. Na pukotinu na zidu trebalo je staviti traku papira i prièvrstiti je na suprotnim stranama pukotine. Ako nakon 6-12 sati papir pukne, zgrada se trebala smatrati opasnom za stanovanje, a to je opasnija bila što je papir prije pukao.29 Kako bi se pomoglo kuæevlasnicima kojih su zgrade bile ošteæene i kako bi se sprijeèile špekulacije koje su se javile neposredno nakon potresa, Gradsko je poglavarstvo veæ dan nakon potresa donijelo odredbu o ogranièenju cijena graðevinskog materijala i graðevinskih radova. Na ove su uvjete pristali gotovo svi graditelji Zagreba: F. Cerilia, Janko Grahor, Vjekoslav Heinzel, Janko Jambrišak, Oton Jokuš, Ferdinand Kondrat, Francesco (Franjo) Matiassi, Ernest Mühlbauer, Ivan
Sl. 12. Plinara u Zagrebu nakon ošteæenja u potresu 1880.
Fig. 12 Gasworks in Zagreb, damaged in 1880 earthquake
Sl. 13. Marovska (danas Masarykova) ulica nakon potresa 9. 11. 1880. Zgrada kojoj se urušio zid stoji i danas u Masarykovoj 6 (fot. Ivan Standl, 1880.).
Fig. 13 Marovska (today Masarykova) Street after the earthquake on 9 Nov, 1880. The building with a demolished wall still exists at 6, Masarykova St. (photo by Ivan Standl, 1880)
Sl. 14. Uklanjanje kuæe Emanuela Pristera (Trg bana Jelaèiæa / Praška ulica) nakon potresa 1880.
Fig. 14 Removing Emanuel Prister’s house damaged in the 1880 earthquake (on Ban Jelaèiæ Sq. / Praška St.)
Plochberger, Ivan Šnuparek (Schnuparek), Ferdo Steyskal (Stejskal) i Gjuro Šviglin.30 Dakako, usprkos tim odredbama cijene su divljale jer su špekulanti iskoristili situaciju za brzu zaradu.31
Nakon što se neposredno nakon potresa u glavnim crtama dobila slika o razmjerima šteta, na sjednici Gradskoga poglavarstva potom je 11. studenoga 1880. formiran gradski Graðevno-eksekutivni odbor u kojem su bili: gradski zastupnik Josip Siebenschein (kao predsjednik), c. kr. nadmjernik Franjo Poppl, kr. nadmjernik Kamilo Bedekoviæ i gradski potkapetan Franjo Zorac kao izvjestitelj. Odbor je zasjedao u vijeænici, gdje je zaprimao molbe i rasporeðivao povjerenstva za uviðaje, a vodio je raèuna i o osiguravanju potrebnih materijala za radove.32 Dan kasnije Vlada je imenovala posebnog povjerenika za grad Zagreb - Maksimilijana (Maksu) Mihaliæa, koji je trebao zajedno s tadašnjim predstojnikom vladina Graðevnog odsjeka Jurjem Augustinom prisustvovati sjednicama kod Gradskoga poglavarstva vezano za mjere koje se odnose na situaciju prouzrokovanu potresom.33 Kako bi se u svakome trenutku moglo pomoæi stanovnicima, ustanovljena je stalna noæna služba u Gradskoj vijeænici, koja je radila 14 dana, a u njoj su bili gradski potkapetan Franjo Zorac, gradski bilježnik Teodor Mallin i gradski inženjer Milan Lenuci.34
Vrlo se brzo pokazalo kako Poglavarstvo ne raspolaže s dovoljno ljudstva da samostalno nadzire i vodi sanaciju grada, jer je tada imalo zaposleno samo dva inženjera, Ruperta Melkusa i Milana Lenucija35, pa je Gradska skupština zamolila 12. studenoga, s jedne strane institucije gradova Graza, Ljubljane, Brežica i Celja da pošalju svoje poduzetnike, a s druge Zemaljsku i Vojnokrajišku vladu za pomoæ u tehnièkim silama. 36
Vlada Vojne krajine - iako su i njezine zgrade, kako je spomenuto, iznimno stradaleodmah je gradskim vlastima stavila na raspolaganje èetiri svoje inženjera: Antuna Seemüllera, Carla pl. Bertelea, Rikarda pl. Rüschera i baruna Camilla Cordona.37 A Zemaljska je vlada poslala u pomoæ gradu gotovo sve svoje inženjere, kako æe se uostalom vidjeti iz nastavka teksta.
Uz pomoæ inženjera koji su rasporeðeni, kao i spomenute inženjerske i pionirske satnije kojih je slanje u Zagreb odobrio vladar, organizirano je uklanjanje ruševina i osnovna sanacija graðevina.38 Graðevno-eksekutivni odbor rasporedio je dijelove inženjerske satnije koje je dobio na raspolaganje u sedam odjela na po pet do šest momaka, kojima su bili pridruženi težaci, a koje su isprva vodili vladini i gradski inženjeri Antun Seemüller, Alfred Kappner, Ivan Bartušek, Franjo vitez Ernst, Camillo Cordon, Milan Lenuci i Stjepan (Stevo) Buckl.39 Sastav ovih odjela stalno se mijenjao, ovisno o potrebama, a osim navedenih inženjera vodili su ih i Mato Hanžekoviæ, Ivan Szczepaniak i drugi.40 Osim za smještaj Gradsko se poglavarstvo pobrinulo i da se svakomu èlanu inženjerske i pionirske satnije koji je došao u grad
30 HR-HDA-79, UOZV, kut. 396, sv. 10-8, 25047-1880., dok. 25289-1880., Oglas Gradskog poglavarstva, Zagreb, 10. 11. 1880.; *** 1880.f: 2; *** 1880.h: 1-2
31 *** 1880.l2: 1-2
32 *** 1880.p: 2-3; *** 1880.u: 1-2; *** 1880.a2: 1-2
33 HR-HDA-78, PRZV, kut. 121, sv. 6-2483, 1880., dok 2509 - 1880., PRZV GPZ-u, 12. 11. 1880.
34 *** 1881.e: 4-5
35 Sudeæi prema podacima preuzetima iz onodobnih Šematizama javne uprave [Vujasinoviæ, 2003-2004: 418-419]
36 *** 1881.c: 3-4
37 HR-HDA-79, UOZV, kut. 396, sv. X-8, 25047-1880., dokument 26237-1880., GPZ, ZV-u, Zagreb, 24. 11. 1880.
38 *** 1880.i: 4; *** 1881.c: 3-4
39 *** 1880.k: 1-2; *** 1880.m: 1-2
dade „pol litre vina na svakoga momka, da se snaga radina trajnija uzdrži”.41
Inženjerske trupe uklonile su brojne ruševne dijelove zgrada, ponajprije dimnjake i ošteæene zabate i vijence, pa i cijele zgrade42, poput kuæe Prister na Trgu bana Jelaèiæa, kuæe Pogorelec u Bakaèevoj, Sorgaè u Petrinjskoj, dijela Medijanskijeve vojarne u Visokoj ulici43, dijela franjevaèkog samostana prema Opatovini44 i drugih zgrada (Sl. 13. i 14.). Prema izvještaju Graðevno-eksekutivnog odbora Inženjerska satnija radila je na ukupno 135 kuæa; uèvrstila je 45 zgrada, u potpunosti ili djelomièno uklonila 13 graðevina, zatim 53 vatrobrana ili zabatna zida i 137 dimnjaka.45 Naposljetku su, poèetkom prosinca, vojnici satnije bili zaposleni i na izgradnji baraka na Ciglani, koje su dopremljene iz Capraga, a u koje se smještala vojska dok se vojarne ponovno ne osposobe za ukonaèivanje.46
Vojne tehnièke èete obavile su golem posao, isticale su se hrabrošæu u uklanjanju ošteæenih zgrada47, ali ni one nisu bile spremne rušiti objekte „koji su suviše vratolomni i oko kojih bi se morali više tjedana zadržati”48, tako da je na rušenju iznimno ošteæenoga tornja franjevaèke crkve angažiran beèki poduzetnik Oberhauser49, dok je uklanjanje vrha tornja katedrale, kao i izvedbu skela unutar ove graðevine, izveo Herman Bollé sa svojim radnicima50 (Sl. 15.).
Gradski Graðevno-eksekutivni odbor nadzirao je i radove koji su kuæevlasnici sami izvodili na svojim privatnim kuæama, ponajprije kako bi se što prije uklonili njihovi dijelovi koji su bili opasnost za prolaznike, a potom kako bi se obnova provodila po propisima. Postojao je opravdani strah da bi kuæevlasnici mogli samo ožbukati ošteæene objekte, odnosno kozmetièki ih popraviti i potom ih dalje nastaviti iznajmljivati, što bi predstavljalo veliku opasnost za stanare.51 Kako bi nadzor bio što efektivniji, grad je bio podijeljen na sedam kotara u kojima su radove nadzirali lokalni inženjeri. Prvi okrug nadzirao je inženjer Franjo Nemec i obuhvaæao je ove ulice: Pod zidom, Dolac, Potok, Kožarska, Skalin-
40 *** 1881.f: 4-5
41 *** 1880.n: 4
42 *** 1880.s: 1-2
43 *** 1880.d2: 2; *** 1880.i2: 1-3; *** 1881.b: 2-3
44 *** 1880.s2: 2
45 *** 1881.g: 3
46 *** 1880.p2: 1-2
47 *** 1880.j: 3
48 *** 1880.r: 2
49 *** 1880.t: 2
50 *** 1880.r: 2
51 *** 1880.c2: 2-3
52 *** 1880.v: 1-2; *** 1880.a2: 1-2, *** 1880.c2: 2-3
53 *** 1880.u: 1-2
54 *** 1881.g: 3
ska, Opatovina, Kaptol, Nova Ves i Bijenièka cesta. Drugi je okrug pokrivao inženjer Carl pl. Bertele, a obuhvaæao je ove ulice: Potok, Nadbiskupski trg, Vlaška, Draškoviæeva, Ružina (danas Kurelèeva), Palmotiæeva i Jurišiæeva, kao i „povrtnu” (istoènu) stranu Petrinjske. Treæi okrug bio je pod nadzorom inženjera Gabriela Dienela i obuhvaæao je sve ulice izmeðu zapadne strane Petrinjske i Preradoviæeve, te Trg bana Jelaèiæa i Zrinjevac. Èetvrti okrug nadzirao je inženjer Rikard pl. Rüscher i obuhvaæao je Ilicu od Jelaèiæeva trga do Frankopanske, potom Frankopansku, Savsku, Sajmišni trg (danas Trg Republike Hrvatske) i sve ulice koje se nalaze izmeðu spomenutih ulica i trgova, kao i ulice koje su okomite na Preradoviæevu ulicu. Peti okrug nadzirao je inženjer Antun Seemüller i obuhvaæao je Ilicu od Frankopanske do Vodovodne, sa svim ulicama koje su južno od toga pravca, zatim Ciglanu, Rokovu ulicu, Radnièki dol i Pantovèak. Šesti okrug nadzirao je inženjer Robert Weiß, a obuhvaæao je Mesnièku, Bregovitu, Streljaèku, Lisinskoga, Demetrovu, Kapucinsku, Sjemenišnu, Vijeænièku, Kazališnu i Gospodsku ulicu, te Strossmayerovo šetalište i Griè. Sedmi okrug nadzirao je inženjer Milan Lenuci, a obuhvaæao je Dugu, Jurjevsku, Kamenitu i Mletaèku ulicu, Trg svetog Marka, te sve ulice koje se nalaze izmeðu Potoka, Kožarske ulice, Jezuitskog trga, Trga svete Katarine i Kipnog trga.52
Graðevno-eksekutivni odbor brinuo se i o nabavi materijala, vapna, pijeska i drva, kao i o raspodjeli radnika koji su stizali u Zagreb.53 Tijekom svojega djelovanja nabavio je 540.625 crjepova, 9526 žljebnjaka, 231 nastavaka za dimnjake, 100 komada holandskih vijaka za spone, 16 vagona vapna u težini od 160.000 kg itd.54
Dakako, osim nadziranja sanacije privatnih zgrada, uklanjanja jako ošteæenih graðevina
15. Uklanjanje tornja franjevaèke crkve u studenome 1880. (fot. Hermann Fickert, 1880.) Fig. 15 Removing the tower of the Franciscan church in November, 1880 (photo by Hermann Fickert, 1880)
ili njihovih dijelova, Gradsko je poglavarstvo moralo istodobno popravljati zgrade koje su bile u njegovu vlasništvu. Štete na javnim gradskim zgradama procjenjivale su se na oko 45.500 forinti, u što je bio ukljuèen trošak rašèišæavanja ulica i izgradnje baraka na Ciglani (Sl. 16.). Sve su gradske javne graðevine bile ošteæene. Najviše je novca izdano na popravak škola (oko 6000 forinti), gradske ubožnice (oko 4400 for.), crkve svetog Marka (oko 3800 for.), vojarne (oko 2600 for.), Gradske vijeænice (oko 2100 for.), zgrada na Mirogoju (oko 1300 for.) i kule Lotršèak (oko 1250 for.). Na obnovi ovih graðevina velikim su dijelom radili privatni poduzetnici Matija Tassoti, Franjo Matiassi, Franjo Pilepiæ, Gjuro Carnelutti, Ernest Mühlbauer i drugi.55
Sva ova brojna navedena imena odnose se, dakako, samo na osoblje koje je rukovodilo poslovima i koje je nadziralo rad brojnih drugih zidara, tesara, limara, krovopokrivaèa, stolara te drugih majstora i nekvalificiranih radnika. Vrlo brzo nakon potresa iz raznih je dijelova Hrvatske i Europe u Zagreb, naime, došao golem broj majstora i radnika. Samo je iz Ljubljane, navodno, došlo 50 tesara.56 Procjene ukupnoga broja radnika koji su došli raditi u Zagreb na popravcima poslije potresa jako variraju u onodobnom tisku. Procjenjivalo se tako da se zidara i tesara skupilo sredinom studenoga gotovo 200057, dok je radnika bez nekih posebnih kvalifikacija bilo daleko više. Koliko su te brojke pouzdane, teško je reæi. Nesumnjivo je da postoji velika razlika u podacima koji su objavljivani u razlièitim novinama i onima koji stoje u službenoj evidenciji poglavarstva, a prema kojoj je do 20. studenoga izdano 49 certifikata za domaæe i strane graditelje koji su htjeli raditi u Zagrebu te 800 radnièkih legitimacija.58
Kako bi se u što veæoj mjeri ubrzao rad na popravcima zgrada, Nadbiskupija zagrebaèka odobrila je da se radi i nedjeljom i praznicima nakon što radnici odslušaju jutarnju misu.59 Na kolodvoru je bila postavljena knjiga u koju su se mogli upisivati kako kuæevlasnici koji su trebali radnike za popravke, tako i radnici koji su dolazili u Zagreb u potrazi za poslom.60 Naposljetku se u Zagreb sjatilo toliko radnika da nisu svi ni uspjeli naæi posao.61
Zahvaljujuæi dolasku ovako velikoga broja radnika, do kraja studenoga zgrade su izvana uglavnom bile u osnovnim elementima sanirane, pa se veæinom poèelo raditi na ureðenju unutrašnjosti.62 Dakako, nisu svi bili zadovoljni naèinom na koji su obavljeni radovi. Franjo Raèki upozorio je oštrog opozicionara - ðakovaèkog biskupa Josipa Jurja Strossmayera da se nedovoljno kvalitetno obnavlja: „Ovdje se radi na vrat, na nos, ali se samo krpa”.63 O površnoj i nekvalitetnoj obnovi pisalo se èesto i u tisku: „U mnogih kuæah treba gvozdenih veza, a zidar samo zamaše na oko pukotine”.64 Bez obzira na kritike, nesumnjivo je da su zgrade bile u dovoljnoj mjeri sanirane da se u njima može proboraviti zima pa se velik dio potresnih „izbjeglica” krajem 1880. vratio u Zagreb.
FUNDING THE REHABILITATION AND RECONSTRUCTION PROCESS
Veæ prve odredbe Zemaljske vlade o popravcima nakon potresa pokazuju kako se kao kljuèan problem u sanaciji grada javio nedostatak sredstava. Ban je privremeno odluèio da æe se troškovi podmirivati iz zaklada koje javnim institucijama stoje na raspolaganju, a
55 HR-HDA-78, PRZV, kut. 158, sv. 6-1, 1881., dok 898, GPZ PRZV-u, Zagreb, 24. 2. 1882.
56 *** 1880.j: 2-3
57 *** 1880.z: 2
58 *** 1880.b2: 2
59 *** 1880.e2: 1-2
60 *** 1880.j: 2-3
61 *** 1880.f2: 2
62 *** 1880.m2: 1-2
63 Šišiæ, 1929: 338; Franjo Raèki biskupu Strossmayeru, Zagreb, 29. 11. 1880.
64 *** 1880.w: 2
65 HR-HDA-79, UOZV, kut. 396, sv. 10-8, 25047-1880., dok. 25407, Ban Ladislav Pejaèeviæ, Naredba svim predstojnikom, naèelnikom, ravnateljem oblastih, sudovah, uèilištah, zavodah, itd. Kraljevine Hrvatske i Slavonije, Zagreb, 10. 11. 1880.
66 Torbar, 1882: 137
67 Meðu proraèunima koji su otisnuti i dostupni u NSK nije se mogao pronaæi primjerak koji se odnosi na 1880., stoga se donosi podatak za prvu sljedeæu, 1881. godinu, kada je proraèun Trojedne Kraljevine iznosio 3603464 for. [*** 1880.a: 1]
ako ih nema, trebalo se zatražiti od Vlade novac, s time kako je napomenuto da „što veæu štednju pred oèima imati valja”.65
Ukupna šteta nastala potresom bila je procijenjena na 3,275.544 forinti, od èega se na Zagreb odnosilo 2,153.108 forinti.66 Kako je u tim godinama proraèun Trojedne Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije tek poèeo prelaziti 3,5 milijuna forinti67, dok je proraèun grada Zagreba u 1880. godini iznosio 586.453 forinti68, hrvatske autonomne i zagrebaèke gradske vlasti suoèile su se s golemim izazovom: s kojim sredstvima pokriti obnovu Zagreba i okolice?
Štete na graðevinama u Zagrebu procjenjivale su se, prema tadašnjoj metodologiji, s obzirom na njihov udio u ukupnim prihodima koje su zgrade godišnje donosile. Najveæi dio stambeno-poslovnih graðevina u Zagrebu èinile su, naime, najamne zgrade, podignute kao investicija pojedinaca, obitelji ili tvrtki, koje su potom donosile prihode od najamnina. Prema procjenama Graðevnog odjela Gradskoga poglavarstva u potresu je 845 zgrada u Zagrebu bilo toliko ošteæeno da šteta nadmašuje njihov godišnji dohodak, više od 400 bilo je ošteæeno preko 40% „neèistoga” (dakle bruto) godišnjega dohotka, dok je procijenjeno da na 400 kuæa ima samo manjih šteta.69
Uz spomenuti Graðevno-eksekutivni odbor, Grad je stoga formirao i odbor za pomoæ stradalnicima u potresu, kojemu je predsjedao conte Ivan Buratti, potpredsjednik mu je bio Vatroslav Egersdorfer, a ostali su èlanovi bili Stjepan Bošnjakoviæ, Albert Schauff i Jakov pl. Weiss kao odbornici te Franjo Gašpariæ i Andrija Jakèin kao zamjenici. Njima su se sa strane Vlade pridružili Maksimilijan Mihaliæ i
68 *** 1881.b: 2-3
69 *** 1881.b: 2-3
70 *** 1880.l: 4; *** 1881.a: 1-2
71 *** 1880.r: 2
72 HR-HDA-79, UOZV, kut. 396, sv. X-8, 25047-1880., dokument 25508-1880., GPZ Zemaljskoj vladi, Zagreb, 17. 11. 1880.; HR-HDA-79, UOZV, kut. 396, sv. X-8, 250471880., dokument 25508-1880., Ban GPZ-u, Zagreb, 17. 11. 1880.; *** 1880.y: 1
73 *** 1880.q: 3
74 *** 1880.h2: 1-2; *** 1880.g2: 1-2
75 *** 1880.j2: 1
76 HR-HDA-79, UOZV, kut. 684, sv. 10-8, 219-1881., dok. 39797-1883.
77 *** 1880.r2: 2; Zajam je odobren tijekom 1881. HRHDA-79, UOZV, kut. 684, sv. 10-8, 219-1881., dok. 7083, Ministar financija banu, Budimpešta, 13. 3. 1881.
78 HR-HDA-79, UOZV, kut. 684, sv. 10-8, 219-1881., dok. 7083, Ministar financija banu, Budimpešta, 13. 3. 1881.
79 HR-HDA-79, UOZV, kut. 684, sv. 10-8, 219-1881., dok. 7083, Ban Maksimilijanu Mihaliæu, savjetnik Kr. Zem. Vlade, Zagreb, 18. 3. 1881.
80 Mihaliæ, 1881: 2
Josip Kneisel.70 Ban je neposredno nakon potresa dodijelio gradu 20.000 forinti interventnih sredstava, koje je trebalo dijeliti onima koji su najviše stradali.71
Kako je blagajna zagrebaèkoga Gradskog poglavarstva bila potpuno bez sredstava, tadašnji gradonaèelnik Matija Mrazoviæ odluèio je zamoliti bana za dozvolu podizanja zajma od 100.000 forinti za najnužnije radove, dok se u dogledno vrijeme namjeravao podiæi zajam od èak milijun forinti. Ali ban tu molbu nije odobrio jer je smatrao da zbog potresa Zagreb više neæe u nadolazeæem vremenu raspolagati s dotadašnjim sredstvima pa neæe moæi vraæati kredite bez podizanja poreza onima koji su najviše stradali u potresu - kuæevlasnicima. Tim se neodobravanjem, tumaèilo se u banovu dopisu, zapravo štite financijski interesi zagrebaèkih graðana.72 Ban je takoðer odluèio izdavanje potpora graðanima Zagreba u potpunosti prenijeti na Unutarnji odjel Zemaljske vlade. Iz zemaljskih zaklada dodijelio je potom 50.000 forinti za povoljne zajmove stradalnicima, a još je 50.000 forinti prispjelo kao beskamatni zajam iz Budimpešte, prema odluci tadašnjega ugarskog ministra predsjednika Istvána Tisze.73 Vlada se, konaèno, odluèila pobrinuti i za podizanje velikoga zajma.
Ovu je odluku žestoko kritizirao oporbeni tisak, smatrajuæi kako je rijeè o manipulaciji kojom se sve zasluge za obnovu Zagreba žele pripisati Vladi, a osobito se kritiziralo što æe taj posao obavljati Jovan Živkoviæ, tadašnji predstojnik Unutrašnjeg odjela Zemaljske vlade.74 Konaèno, isticalo se da Vlada ima ionako previše posla s obnovom vlastitih stradalih zgrada.75 Ne može se iskljuèiti moguænost da je ta interpretacija bila toèna. Gradom Zagrebom u to je vrijeme, naime, upravljala oporbena Neodvisna narodna stranka. Mora se priznati, meðutim, da se banovo upozorenje dijelom obistinilo. Ban je, kako je spomenuto, dodijelio kao nužnu pomoæ zagrebaèkom poglavarstvu 20.000 forinti, daleko manje od zatraženih 100.000, no i ta æe sredstva grad s velikom teškoæom vraæati.76
Kako je veæ napomenuto, brigu o podizanju zajma od milijun forinti preuzela je na sebe Vlada, i ban ga je doista uspio ishoditi od ugarske vlade.77 Zajam je odobren èetiri mjeseca nakon potresa, sredinom ožujka 1881. godine, na osnovi zakonskog èlanka IX. Ugarskoga sabora.78 Odmah je izabrano i povjerenstvo koje je dijelilo zajmove, kojem je na èelu bio bivši vladin povjerenik za grad Zagreb Maksimilijan Mihaliæ, koji je nesumnjivo na to mjesto imenovan s obzirom na iskustvo koje je imao radeæi nakon potresa u raznim odborima.79 Povjerenstvo je poèelo raditi krajem travnja 1881.80 i djelovalo je do kraja
1882. godine, a podijelilo je velik dio svote koja mu je stavljena na raspolaganje962.010 forinti, od kojih 100.000 forinti u vidu beskamatnih kredita, a ostatak kao kredite s kamatama od 4 posto na razlièite rokove otplate (15, 20 i 30 godina).81
I tu pomoæ opozicija æe, meðutim, žestoko napadati. Referentna joj je toèka pritom redovito bila pomoæ koju je ugarska vlada dodijelila za maðarski grad Segedin nakon poplave 1879. godine. Segedinu je, naime, bilo odobreno èak 8 milijuna forinti povoljnih kredita ili pomoæi.82 Prepucavanja o tome koliki bi trebao biti iznos pomoæi i kredita Hrvatskoj trajat æe mjesecima. Oporba æe neprestano tvrditi da iznos pomoæi jasno govori o maæehinskom odnosu Budimpešte prema Hrvatskoj83, a unionistièke hrvatske vlasti velièat æe (pa katkada i preuvelièavati) dobivene kredite, a samo æe povremeno zlurado komentirati da bi Hrvatska možda dobila i veæe iznose da nije bilo govora neimenovanoga hrvatskog zastupnika u Saboru u Budimpešti, u kojem je istaknuto „da zagrebaèki potres nije ništa prema udarcu i potresu koji nam dolazi od magjarizacije”.84
I pozicija i opozicija budno su pratili svaki politièki potez, pa i potez perom, vezan za potres i iskorištavali ih za dnevnopolitièke obraèune. Opozicijski su listovi napadali iskljuèivo vrh Zemaljske vlade, bana Pejaèeviæa i podbana Živkoviæa, dok su doprinos u obnovi Zagreba zapovjednika Vojne krajine, baruna Franje Filipoviæa, ocjenjivali pozitivno.85
Budno su se pratili i sadržaji èlanaka objavljivanih na temu pomoæi Zagrebu nakon potresa u tiskovinama prijestolnica, Beèa i Budimpešte. Opozicijski je „Obzor” tako javio kako je u „Wiener allgemeine Zeitungu” objavljeno da „Sva Austro-Ugarska neæe mirovati, dok se ne podigne novi, ljepši Zagreb!”, dok je s druge strane u „Pester Journalu” potres interpretiran kao kazna Božja Hrvatima, odnosno da „narav èesto kazni bièem objestne narode, ovakove elementarne nesreæe da su opomena takovim bogomrskim narodom. Razorenje Zagreba da je pravedna kazna za podkapanje ugarskoga integriteta”.86
Konaèno, u svim se zagrebaèkim dnevnim listovima vrlo detaljno izvještavalo o iznosima koje su razni pojedinci, gradovi, vladari i drugi uglednici darovali za obnovu Zagreba. Ti iznosi nisu bili zanemarivi, a kako se radilo o donacijama, a ne kreditima, odigrali su kljuènu ulogu u pomaganju najsiromašnijim slojevima grada Zagreba, iako su i bogatiji graðani dobili jedan dio tih sredstava za obnovu svojih domova. Najveæu je potporu dodijelio vladar, Franjo Josip I., koji je u prvim danima nakon potresa donirao 10.000 forinti87, da bi poèetkom 1881. godine, na posebnu molbu
biskupa Strossmayera, dodijelio još 2000 forinti za popravak zgrade Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti.88
Spisi predsjedništva Zemaljske vlade otkrivaju da su u pomoæ Zagrebu pritekli doista brojni graðani gotovo svih dijelova Austro-Ugarske Monarhije, ali i ostatka Europe (dio je novca skupljen èak u Londonu). Ukupno je bilo skupljeno nešto više od 235.000 forinti, što je bio golem iznos za onodobni Zagreb i Hrvatsku. Kako se moglo vidjeti iz prethodnog dijela teksta, rijeè je o gotovo 40% godišnjega proraèuna grada Zagreba iz 1880.89 i o 7% iznosa na koji je procijenjena ukupna šteta od potresa.
Osim donacija, beskamatnih kredita i kredita s 4% kamata, graðanima Zagreba nakon potresa država je pokušala pomoæi i kroz porezne olakšice. Kuæevlasnici su tako dobili osloboðenje od plaæanja poreza od 3 do 12 mjeseci u postotku ovisnom o stupnju ošteæenja zgrada90, a ban je uspio ishoditi od Ministarstva financija i to da se oni zagrebaèki investitori koji se odluèe na izgradnju novih zgrada 16 godina oslobode od poreza.91
S obzirom na ukupne iznose procijenjenih šteta te na iznose dobivenih potpora i kredita, oèito je da su najveæi dio troškova obnove ipak snosili graðani Zagreba i okolnih mjesta, odnosno u sluèaju sakralnih objekatacrkvene zajednice. Akumulirani kapital i krediti bankarskih kuæa bili su kljuèni u realizaciji obnove. Iako je potres u prvi mah uništio dio ušteðevine bogatijih Zagrepèana, na kraju æe ulaganje u obnovu grada potaknuti razvoj gospodarstva u Zagrebu pa æe godine koje dolaze biti obilježene snažnim rastom i razvitkom grada, èime æe veæini poduzetnika biti vraæena sredstva što su ih uložili u obnovu.
81 HR-HDA-79, UOZV, kut. 684, sv. 10-8, 219-1881., dok. 2073-1883, Kneisel banu Pejaèeviæu, Zagreb, 15. 1. 1883. 82 *** 1880.u2: 1
83 *** 1881.j: 1; *** 1881.k: 1
84 *** 1881.l: 1-2
85 *** 1880.k2: 1-2
86 *** 1880.m: 1-2
87 *** 1880.g: 2
88 HR-HDA-78, PRZV, kut. 157, sv. 6-1, 1881., dok br. 682, PRZV Uredništvu Narodnih novina, Zagreb, 11. 3. 1881.
89 HR-HDA-78, PRZV, kut. 158, sv. 6-1, 1881., dok 38341883., Zakljuèni raèun o milodarih za potresom postradale, Zagreb, 17. 9. 1883.
90 HR-HDA-79, UOZV, kut. 397, sv. X-8, 25047-1880., dokument 29007-1880., Ministarstvo financija Kr. zem. financijskom ravnateljstvu u Zagrebu, Budimpešta, 12. 12. 1880.
91 *** 1881.h: 2
92 *** 1880.t2: 2
93 *** 1881.g: 3
94 *** 1880.n2: 3; *** 1880.o2: 2
95 *** 1881.i: 3
UMJESTO ZAKLJUÈKA
INSTEAD OF A CONCLUSION
Usprkos nedostatku sredstava, u samo mjesec dana od potresa završena je nužna obnova gotovo svih javnih zgrada, tako da su sve škole, zavodi i druge javne institucije mogle zapoèeti s radom.92 I veliki dio stambenih zgrada saniran je u dovoljnoj mjeri da se mogao koristiti za stanovanje, pa su inženjerijske trupe mogle napustiti grad i vratiti se u Beè još prije Božiæa 1880.93 Predstojali su samo još veliki radovi na obnovi crkava, od kojih æe neki biti završeni veæ tijekom 1881. (na crkvi svete Katarine), dok æe na pojedinim graðevinama trajati nekoliko desetljeæa (na katedrali, franjevaèkoj crkvi). Svjesne važnosti normalizacije života za buduæi razvoj grada, i gradske su vlasti veæ poèetkom prosinca 1880., nepunih mjesec dana nakon potresa, nastavile s izvoðenjem radova planiranih otprije, a usmjerenih estetizaciji grada. Tek što su bile rašèišæene ruševine s ulica, poèelo je tako saðenje drvoreda kestena u Kukoviæevoj (danas Hebrangovoj) ulici, a završena je i gradnja stuba i potpornog zida na Vrazovu šetalištu.94 U proljeæe 1881. godine potom je ureðena cesta prema kolodvoru, prozvana veæ tada Prilazom.95 Život se vraæao u normalu i grad se pripremao za snažan uzlet graðevinske djelatnosti koji æe uslijediti veæ u prvoj godini nakon potresa, da bi se prema kraju 19. stoljeæa dodatno ubrzao.
1. Buntak, F. (1996.), Povijest Zagreba, Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb
2. Buntak, F. (1980.), Prije sto godina (1880) zadesio je Zagreb snažan potres, „Kaj”, IV: 25-34, Zagreb
3. Damjanoviæ, D. (2013.), Arhitekt Herman Bollé, Leykam international, Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb
4. Fickert, H. (1880.), Uspomena na zagrebaèki potres od 9. studenoga 1880. / Erinnerung an das Agramer Erdbeben vom 9. November 1880, Zagreb
5. Hantken von Prudnik, M. (1882.), Das Erdbeben von Agram im Jahre 1880., Bericht an das K. ung. Ministerium für Ackerbau, Industrie und Handel, Budimpešta
6. Holjevac, Ž. (2012.), Temelji modernizacije, u: Povijest grada Zagreba. Knjiga 1. Od prethistorije do 1918. [ur. Goldstein, I; Goldstein, S.], Novi liber: 298-349, Zagreb
7. Kampuš, I.; Karaman, I. (1994.), Tisuæljetni Zagreb, Školska knjiga, Zagreb
8. Ladoviæ, V.; Premerl, N. (1980.), Potres 1880. i izgradnja Zagreba, Muzej grada Zagreba, Zagreb
9. Mihaliæ, M. (1881.), Für die durch das Erdbeben beschädigten Hausbesitzer, „Agramer Zeitung”, 94 (26.4.): 2, Zagreb
10. Standl, I. (1881.), Slike zagrebaèkoga potresa od 9. studenoga 1880., Zagreb
11. Szabo, G. (1971.), Stari Zagreb, Spektar, Znanje, Zagreb
12. Šišiæ, F. (1929.), Korespondencija Raèki Strossmayer, Knjiga II, JAZU, Zagreb
13. Torbar, J. (1882.), Izvješæe o zagrebaèkom potresu 9. studenoga 1880., Djela JAZU, Knjiga I., Zagreb
14. Vadas, A. (2013.), Katasztrófa (történet)? Az 1880. évi zágrábi földrengés példája, „Korall Társadalomtörténeti Folyóirat”, 53: 66-88, Budimpešta
15. Vujasinoviæ, B. (2003.-2004.), Povijesni pregled graðevne službe u Hrvatskoj od 1770. do 1918., „Graðevni godišnjak”: 345-562, Zagreb
16. Wähner, F. (1883.), Das Erdbeben von Agram am 9. November 1880., Aus dem LXXXVIII. Bande der Sitzungsb. der kais. Akademie der Wiessenschaften, I. Abth., Wien, Aus der kaiserlich - königlichen Hof- und Staatsdruckerei, Beè
17. *** (1880.a), Proraèuni Hrvatske i Slavonije, Zagreb
18. *** (1880.b), Užasni dani Zagreba: crtice o zagrebaèkom potresu sbivšem se 9. studenoga i sljedeæih dana god. 1880., Zagreb
19. *** (1880.c), Die Schreckenstage Agrams. Auszüge aus den Berichten der „Agramer Zeitung” über das Erdbeben in Agram vom 9. November und die folgenden Tage, Zagreb
20. *** (1880.d), Slike zagrebaèkog potresa od 9. studenoga 1880., Album fotografija, Muzej grada Zagreba
21. *** (1880.e), Potres u Zagrebu, „Obzor”, 258 (10.11.): 2, Zagreb
22. *** (1880.f), Potres od 9. studenoga 1880., „Obzor”, 260 (12.11.): 2, Zagreb
23. *** (1880.g), Previšnji dar, „Obzor”, 260 (12.11.): 2, Zagreb
24. *** (1880.h), Erdbeben, „Agramer Zeitung”, 260 (12.11.): 1-2, Zagreb
25. *** (1880.i), Potres od 9. studenoga 1880., „Obzor”, 261 (13.11.): 3, Zagreb
26. *** (1880.j), Erdbeben, „Agramer Zeitung”, 261 (13.11.): 2-3, Zagreb
27. *** (1880.k), Erdbeben „Agramer Zeitung”, 262 (14.11.): 1-2, Zagreb
28. *** (1880.l), O potresu, „Narodne novine”, 262 (15.11.): 4, Zagreb
29. *** (1880.m), Potres, „Obzor”, 262 (15.11.): 1-2, Zagreb
30. *** (1880.n), Pionirom i ženijskim èetam, „Obzor”, 262 (15.11.): 4, Zagreb
31. *** (1880.o), Banska naredba o tehnièkoj pripomoæi, „Obzor”, 262 (15.11.): 4, Zagreb
32. *** (1880.p), Erdbeben, „Agramer Zeitung”, 263 (15.11.): 2-3, Zagreb
33. *** (1880.q), Za ublaženje one velike nesreæe, „Narodne novine”, 263 (16.11.): 3, Zagreb
34. *** (1880.r), Potres, „Obzor”, 263 (16.11.): 2, Zagreb
35. *** (1880.s), Erdbeben, „Agramer Zeitung”, 264 (16.11.): 1-2, Zagreb
36. *** (1880.t), Potres, „Obzor”, 264 (17.11.): 2, Zagreb
37. *** (1880.u), Erdbeben, „Agramer Zeitung”, 265 (17.11.): 1-2, Zagreb
38. *** (1880.v), Erdbeben, „Agramer Zeitung”, 266 (18.11.): 1-2, Zagreb
39. *** (1880.w), Potres, „Obzor”, 266 (19.11.): 2, Zagreb
40. *** (1880.x), Erdbeben, „Agramer Zeitung”, 267 (19.11.): 2-3, Zagreb
41. *** (1880.y), Banov otpis gradu Zagrebu, „Narodne novine”, 267 (20.11.): 1, Zagreb
42. *** (1880.z), O potresu, „Narodne novine”, 267 (20.11.): 2, Zagreb
43. *** (1880.a2), Poslovanje gradskoga gradjevnoeksekutivnoga odbora, „Obzor”, 267 (20.11.): 1-2, Zagreb
44. *** (1880.b2), Potres, „Obzor”, 267 (20.11.): 2, Zagreb
45. *** (1880.c2), Erdbeben, „Agramer Zeitung”, 268 (20.11.): 2-3, Zagreb
46. *** (1880.d2), Potres, „Obzor”, 268 (22.11.): 2, Zagreb
47. *** (1880.e2), Erdbeben, „Agramer Zeitung”, 269 (22.11.): 1-2, Zagreb
48. *** (1880.f2), O potresu, „Narodne novine”, 269 (23.11.): 2, Zagreb
49. *** (1880.g2), Tko da ravna pregradbu Zagreba, „Narodne novine”, 270 (24.11.): 1-2, Zagreb
50. *** (1880.h2), Preporod grada Zagreba i banske naredbe, I., „Obzor”, 270 (24.11.): 1-2, Zagreb
51. *** (1880.i2), Erdbeben, „Agramer Zeitung”, 271 (24.11.): 1-3, Zagreb
52. *** (1880.j2), Preporod grada Zagreba i banske naredbe, II., „Obzor”, 271 (25.11.): 1, Zagreb
53. *** (1880.k2), Potres, „Obzor”, 271 (25.11.): 1-2, Zagreb
54. *** (1880.l2), Erdbeben, „Agramer Zeitung”, 274 (27.11.): 1-2, Zagreb
55. *** (1880.m2), Agram, 29. November, „Agramer Zeitung”, 275 (29.11.): 1-2, Zagreb
56. *** (1880.n2), Stadtverschönerung, „Agramer Zeitung”, 280 (4.12.): 3, Zagreb
57. *** (1880.o2), Zagrebaèke crtice, „Narodne novine”, 280 (6.12.): 2, Zagreb
58. *** (1880.p2), Erdbeben, „Agramer Zeitung”, 281 (6.12.): 1-2, Zagreb
59. *** (1880.r2), Zajam od 1 milijuna, „Obzor”, 282 (9.12.): 2, Zagreb
60. *** (1880.s2), Erdbeben, „Agramer Zeitung”, 284 (10.12.): 2, Zagreb
61. *** (1880.t2), Zagrebaèke crtice, „Narodne novine”, 284 (11.12.): 2, Zagreb
62. *** (1880.u2), Što je pristojno?, „Obzor”, 291 (20.12.): 1, Zagreb
63. *** (1881.a), Die Thätigkeit des Comités zur Unterstützung der durch das Erdbeben verunglückten Bewohner Agrams, „Agramer Zeitung”, 16 (21.1.): 1-2, Zagreb
64. *** (1881.b), Gradsko zastupstvo zagrebaèko, „Narodne novine”, 42 (22.2.): 2-3, Zagreb
65. *** (1881.c), Izvješæe gradjevno-eksekutivnoga odbora u Zagrebu podnešeno gradskomu zastupstvu u sjednici od 21. veljaèe o.g., I., „Narodne novine”, 45 (25.2.): 3-4, Zagreb
66. *** (1881.d), Izviešæe gradskoga naèelnika o djelovanju zastupstva i poglavarstva sl. kr. Gl. Grada Zagreba u g. 1880., „Obzor”, 45 (25.2.): 2-6, Zagreb
67. *** (1881.e), Izvješæe gradjevno-eksekutivnoga odbora u Zagrebu podnešeno gradskomu zastupstvu u sjednici od 21. veljaèe o.g., II., „Narodne novine”, 46 (26.2.): 4-5, Zagreb
68. *** (1881.f), Izvješæe gradjevno-eksekutivnoga odbora u Zagrebu podnešeno gradskomu zastupstvu u sjednici od 21. veljaèe o. g., III., „Narodne novine”, 47 (28.2.): 4-5, Zagreb
69. *** (1881.g), Izvješæe gradjevno-eksekutivnoga odbora u Zagrebu podnešeno gradskomu zastupstvu u sjednici od 21. veljaèe o.g., IV., „Narodne novine”, 48 (1.3.): 3, Zagreb
70. *** (1881.h), O gradnjah na Jelaèiæevu trgu, „Narodne novine”, 49 (2.3.): 2, Zagreb
71. *** (1881.i), Nove gradnje u Zagrebu, „Narodne novine”, 54 (8.3.): 3, Zagreb
72. *** (1881.j), Pastorak, I. „Obzor”, 82 (11.4.): 1, Zagreb
73. *** (1881.k), Pastorak, II., „Obzor”, 83 (12.4.): 1, Zagreb
74. *** (1881.l), Zagreb - Segedin, „Narodne novine”, 88 (19.4.): 1-2, Zagreb
Arhivski izvori
Archive Sources
1. Hrvatski državni arhiv, fond br. 78, Predsjedništvo Zemaljske vlade [HR-HDA-78, PRZV]
2. Hrvatski državni arhiv, fond br. 79, Unutrašnji odsjek Zemaljske vlade [HR-HDA-79, UOZV]
Izvori ilustracija
Illustration Sources
Sl. 1., 3., 8., 11., 13. Standl, 1881.
Sl. 2. Hantken von Prudnik, 1882: pl. XI.
Sl. 4., 7., 9., 10. Fickert, 1880.; Muzej grada Zagreba [dalje MGZ]
Sl. 5. *** 1880.d: 30, MGZ
Sl. 6. „Leipziger illustrirte Zeitung”, 75/1953 (4.12.1880.): 478
Sl. 12. Hantken von Prudnik, 1882: Taf. IX.
Sl. 14. Ministarstvo kulture Republike Hrvatske [MKRH] inv. br.: 994; neg.: /
Sl. 15. *** 1880.d: 23, MGZ II-9836
Sl. 16. *** 1880.d: 10, MGZ II-9823
Sažetak Summary
The earthquake that hit Zagreb on November 9, 1880, with a magnitude of 6.1-6.3 on the Richter scale, was one of the greatest natural disasters that has ever hit this city throughout its history. It profoundly affected its architecture and urban development. The aim of this paper is to show how the Croatian governmental bodies organized the repair, reconstruction, and renovation of the buildings in Zagreb immediately after the earthquake in November and December 1880 and who was actually put in charge of the entire process and control of the works. It also examines the issue of financial and other constraints at the time. This analysis is based on the documents from the archives of the central bodies of the Triune Kingdom of Croatia, Slavonia and Dalmatia (Presidency and the Department for Internal Affairs of the Croatian Provincial Government) as well as the newspapers of the period such as the pro-government Narodne novine and Agramer Zeitung and the oppositional one called Obzor. The reconstruction and repair of the city and its surroundings was supervised by the Building Section of the Department for Internal Affairs of the Croatian Provincial Government. However, numerous other institutions were engaged in the process as well, in the first place the City Council of Zagreb headed by the mayor Matija Mrazoviæ (and his Building Department), the Zagreb County and the government of Military Frontier (Vojna Krajina) still in existence at the time headed by the general baron Franjo Filipoviæ. Despite the fact that the system of public services in Zagreb was quite complex due to a large number of civil engineers employed in various institutions and despite the presence of many architects, builders and other craftsmen, there were not enough professionals nor workers who could effectively cover the full scope of the damage. Soon after the earthquake, the central institutions from Vienna offered help, in the first place the Ministry of War, one of the very few ministries in charge of the entire territory of the Monarchy following the 1867 Austro-Hungarian Compromise. As a result two companies (the Engineering and the Pioneer one) arrived in Zagreb on November 12. The reconstruction and repair of public buildings was led by the public institutions. The renovation of residential and office buildings, i.e. private buildings, was mostly led by the owners themselves, although the whole process was su-
Dr.sc. DRAGAN DAMJANOVIÆ roðen je 1978. godine u Osijeku. Redoviti je profesor na Odsjeku za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta Sveuèilišta u Zagrebu, na kojem radi od 2003. godine. Glavni mu je interes vezan za povijest hrvatske arhitekture 19. i 20. stoljeæa. Voditelj je projekta Hrvatske zaklade za znanost „Umjetnost i država u Hrvatskoj od prosvjetiteljstva do danas” (od 2018. godine).
pervised by the city authorities. After getting an insight into the extent of the damage immediately after the earthquake, the City Council approved the constitution of the Building and Executive Committee during its session on November, 11, 1880. Josip Siebenschein, the city representative, was appointed head of the newly-formed committee. The Committee held its sessions in the city hall where it received requests and established the investigative commissions. It also took care of providing the building material. Besides the above mentioned Building and Executive Committee, the City Government formed a committee to assist the victims of the earthquake, which was chaired by Ivan Buratti. Furthermore, the day after the earthquake, the City Government issued a provision on the restrictions regarding the prices of construction materials and construction works in order to assist the homeowners whose buildings were damaged and to prevent any potential speculative activity following the earthquake. The very first provisions issued by the Croatian Provincial Government on postearthquake repairs clearly indicated that the central problem appeared to be lack of funds. Consequently, the Ban decided to cover reconstruction and repair costs from the foundations that were at the disposal of public institutions with a remark that “care should be taken to use the available funds in the most economical way possible.” The total damage caused by the earthquake was estimated at 3,275,544 forints, of which 2,153,108 was related to the damages in the City of Zagreb. In view of the fact that the budget of the Triune Kingdom of Croatia, Slavonia and Dalmatia was slightly over 3.5 million forints and the budget for the City Government of Zagreb in 1880 amounted to 586,453 forints, the Croatian autonomous and local Zagreb city authorities were faced with an enormous challenge as to which funds could be used for the reconstruction and repair of the buildings in Zagreb and its surroundings. The extent of the building damage in Zagreb was estimated by the methodology of the period, given its share in the income that the buildings generated annually. The majority of residential and office buildings in Zagreb were in fact rental buildings. They were usually considered as a form of individual, family or company investment with expected return and profit. According to the estimates made by the Con-
struction Department of the City Government, 845 earthquake-hit buildings in Zagreb were so badly damaged that the damage actually exceeded their annual income, the damage on over 400 buildings exceeded 40% of gross annual income, and finally 400 houses suffered only minor damage. The reconstruction and repair of Zagreb was financially supported both by the Provincial Government and the Hungarian Government in Budapest. The Ban allocated 50 000 forints through interest-free loans from the Croatian independent funding sources and an equal amount was granted by the Hungarian Prime Minister István Tisza. Furthermore, four months after the earthquake, in mid-March 1881, the Hungarian Parliament allocated a million forint loan on the basis of the Article IX of the Law. Of this amount 100,000 forints were granted in the form of interest-free loans while the rest were loans with interest rates of 4% on various repayment terms (15, 20 and 30 years). The presidential documents of the Provincial Government reveal that the post-earthquake repair and renovation process was financially supported by many citizens from almost all parts of the Austro-Hungarian Monarchy as well as from the rest of Europe. As a result, over 235,000 forints was collected. This huge amount of money at the time accounted for almost 40% of the annual budget of the Zagreb city in 1880 and 7% of the total estimate of the earthquake damage. In addition to donations and loans to the citizens of Zagreb, the state also provided help through tax relief scheme. Homeowners were granted a tax-exempt status from 3 to 12 months in percentage relative to the extent of the estimated building damage. Tax-exempt status for a period of 16 years was also granted to those who decided to build new buildings. Reconstruction and repair works on almost all public buildings were completed within just one month after the earthquake so that all schools, institutes and other public institutions could resume work. A large number of residential buildings were sufficiently repaired and renovated to be habitable again. The renovation of the churches still lay ahead, however. Major repair works were undertaken subsequently of which some were completed as early as 1881 (Church of St. Catherine) while the restoration of some structures lasted for decades (the Cathedral and Church of St. Francis).
DRAGAN DAMJANOVIÆ, Ph.D., born in 1978, Full Professor in the Department of Art History at the Faculty of Humanities and Social Sciences in Zagreb since 2003. His main research interests are focused on the history of Croatian architecture in the 19th and 20th c. He currently runs the project “Art and the State in Croatia from the Enlightenment to the Present” funded by the Croatian Science Foundation (from 2018).
Univerzitet u Beogradu Filozofski fakultet, Odeljenje za istoriju umetnosti Srbija - 11000 Beograd, Èika Ljubina 18-20 akadijev@f.bg.ac.rs
Izvorni znanstveni èlanak https://doi.org/10.31522/p.28.2(60).6
UDK 72.036 M. Zlokoviæ (497.5) ”19” Tehnièke znanosti / Arhitektura i urbanizam
2.01.04. - Povijest i teorija arhitekture i zaštita graditeljskog naslijeða Èlanak primljen / prihvaæen: 30. 9. 2020. / 16. 12. 2020.
University of Belgrade Faculty of Philosophy, Department of Art History Serbia - 11000 Belgrade, Èika Ljubina 18-20 akadijev@f.bg.ac.rs
Original Scientific Paper https://doi.org/10.31522/p.28.2(60).6
UDC 72.036 M. Zlokoviæ (497.5) ”19” Technical Sciences / Architecture and Urban Planning 2.01.04. - History and Theory of Architecture and Preservation of the Built Heritage Article Received / Accepted: 30. 9. 2020. / 16. 12. 2020.
Hrvatska mediteranski stil modernizam Zlokoviæ, Milan
U radu se analizira djelatnost znamenitoga jugoslavenskog arhitekta Milana Zlokoviæa (1898.-1965.) na prostoru Hrvatske u razdoblju izmeðu svjetskih ratova (1918.-1941.). Inspiriran mediteranstvom i modernizmom, ostavio je nekoliko natjeèajnih i nerealiziranih projekata, kao i dvije izvedbe u Orebiæu, od kojih svi zaslužuju podrobniji historiografski osvrt. Dokumentacija koja svjedoèi o Zlokoviæevu radu, odnedavno dostupna u digitaliziranom obliku, pomoæi æe u valorizaciji njegova djela i u drugim dijelovima bivše Jugoslavije.
Croatia Mediterranean style Modernism
Zlokoviæ, Milan
This paper focuses on the architectural work of Milan Zlokoviæ, the renowned Yugoslav architect (1898-1965) who worked in Croatia between the two world wars (1918-1941). Inspired by the Mediterranean style and Modernism, he left a legacy of several competition and unbuilt projects as well as two realized projects in Orebiæ. They deserve to be thoroughly examined from a historiographical perspective. The archives about Zlokoviæ’s work, now available in digital format, will help to evaluate his work in other parts of former Yugoslavia as well.
Istraživanjaopusa znamenitoga jugoslavenskog arhitekta Milana Zlokoviæa (1898.-1965.; Sl. 2.)1, pokrenuta nakon njegove smrti, postupno su usmjeravana na regije nekadašnje države u kojima je ostavio stvaralaèki trag. Osim u Srbiji, Crnoj Gori, Bosni i Hercegovini te Sjevernoj Makedoniji, djelatnost je razvio i na prostoru Hrvatske, inspiriran mediteranstvom i modernizmom.2 Prouèavanjem dokumenata iz Zlokoviæeve obiteljske ostavštine u Fondaciji Milan Zlokoviæ i Muzeju grada Beograda, kojem Fondacija od 2017. pod utvrðenim uvjetima poklanja dio ostavštine arhitekta u vidu Legata Milana Zlokoviæa3 , došlo se do potpunijih saznanja o njegovim realiziranim i neizvedenim projektima koji zaslužuju podrobniji historiografski osvrt. Svestranu reafirmaciju Zlokoviæeva djela odnedavno potièe i edukativno-znanstvena internetska stranica „Arhitekta Milan Zlokoviæ”, pokrenuta od strane Fondacije4, na kojoj su predstavljeni i pojedini projekti vezani za Hrvatsku. Istodobno su zastupljeni i na stranici Muzeja grada Beograda.5
DRUŠTVENI I STRUÈNI PREDUVJETI ZLOKOVIÆEVE DJELATNOSTI
U MEÐURATNOJ HRVATSKOJ
SOCIAL AND PROFESSIONAL PRECONDITIONS OF ZLOKOVIÆ’S WORK IN CROATIA BETWEEN THE TWO WORLD WARS
Osim kao izraz individualnih stvaralaèkih prepokupacija, Zlokoviæev rad trebalo bi proma-
trati i u sklopu ukupne aktivnosti arhitekata iz Srbije u meðuratnoj Hrvatskoj. Utemeljena u razdoblju prije Prvoga svjetskog rata kroz Jugoslavenske umjetnièke izložbe (1904.1912.), suradnja srpskih i hrvatskih arhitekata potaknuta je u Kraljevini SHS osnutkom Udruženja jugoslovenskih inženjera i arhitekata [UJIA] sredinom svibnja 1919. godine, podijeljenoga na osam sekcija. Osim profesionalnih kontakata (projektiranje, graðenje, sudjelovanje na arhitektonskim natjeèajima i izložbama, žiriranje, struèna publicistika i historiografija), pojedini su èlanovi Udruženja tijekom sljedeæa dva desetljeæa razvili i prisne prijateljske odnose.
U sklopu novouspostavljenoga državno-pravnog sustava, sredinom drugoga desetljeæa usuglašeni su uvjeti struènoga rada na èitavom teritoriju Kraljevine SHS. Time je potaknuta mobilnost raspoloživog kadra (arhitekata, graðevinskih inžinjera, arhitektonskih tehnièara i graditelja - poduzetnika) ukljuèenog u izgradnju zajednièke države. Nakon poèetnih ekonomskih teškoæa, pomoæu inozemnih kredita i ratnih reparacija intenzivirana je gradnja novih prostornih kapaciteta. U tome je uspješno participirao velik broj arhitekata iz Hrvatske, koji su u jugoslavenskim okvirima važili za najnaprednije.6 Zbog više razine tehnièke kulture, naslijeðene iz austrougarskoga razdoblja i generacije stvaralaca koja je suraðivala s predstavnicima europske avangarde, graditelji iz Srbije nisu se uspjeli ravnopravno ukljuèiti u hrvatske arhitektonske tokove, što nije bio sluèaj s hrvatskim projektantima u Srbiji.7 To se pogotovo odnosi na podruèje Zagreba, glavnoga centra hrvatske arhitekture, u kojem su graditelji iz Srbije tijekom meðuraæa podigli samo jedan stambeno-poslovni objekt (Andrej Papkov na
1 Milan Zlokoviæ roðen je u Trstu 6. travnja 1898. u obitelji pomoraca iz Boke kotorske, jer mu je otac radio kao kapetan broda u trgovaèkoj floti tršæanskoga Lloyda Pošto je u Trstu završio njemaèku osnovnu školu i Realschule, 1915. godine upisuje studij inžinjerstva na Višoj tehnièkoj školi u Grazu, koji prekida zbog sudjelovanja u Prvomu svjetskom ratu. Odslušavši èetiri skraæena semestra 1921. godine, on završava studij na Arhitektonskom odseku Tehnièkog fakulteta u Beogradu. Poslije dvogodišnje specijalizacije u Parizu (1921.-1923.) izabran je za asistenta akademika prof. Dragutina Ðorðeviæa na matiènom fakultetu. S Janom Dubovijem, Branislavom Kojiæem i Dušanom Babiæem krajem 1928. Zlokoviæ osniva Grupu arhitekata modernog pravca. Kao pionir modernizma ostavio je dubok trag u srpskoj i jugoslavenskoj arhitekturi. Tijekom karijere Zlokoviæ je na arhitektonskim natjeèajima osvojio 20 glavnih nagrada i 16 otkupa. Realizirao je oko 40 zgrada razlièitih namjena. Bavio se i teorijom modularne koordinacije te istraživao starine. Umirovljen 1962. godine, 1963. dobio je Sedmojulsku nagradu za životno djelo. Preminuo je u Beogradu 29. svibnja 1965. godine. Veæina Zlokoviæevih djela precizno je historiografski atribuirana, datirana i locirana, dok su mu najznaèajnija ukljuèena na listu zaštiæenih kulturnih spomenika u nekoliko zemalja zapadnobalkanske regije.
2 O Zlokoviæevu životu i djelu vidjeti: Maneviæ, 1976., 1978., 1980., 1989.; Ðurðeviæ, 1988., 1991.; Blagojeviæ, 1998., 2010., 2011., 2012., 2015.; Milašinoviæ Mariæ, 2002.; Kadijeviæ, 2000.-2001.; Bogunoviæ, 2005: 1141-
Vinogradskoj cesti 25, 1932.). Više uspjeha imali su u drugim gradovima, kao što su Dubrovnik (s okolicom), Split, Šibenik, Sušak, Karlovac, te manja mjesta u Slavoniji i dalmatinskom zaleðu. Pred jakom konkurencijom predvodnika Zagrebaèke škole moderne arhitekture (Erhlicha, Iblera, Neumanna, Weissmana, Horvata, Pièmana, Kauzlariæa)8, tek se manjina graditelja iz Srbije uspjela stvaralaèki nametnuti.
Promatran s današnje povijesno-kritièke distance, meðuratni utjecaj arhitekata iz Srbije u karakterizacijskom se smislu može podijeliti na epizodni, privremeni i strateški. Prvi oblik participacije podrazumijevao je kratkotrajnu aktivnost na podruèju Hrvatske, izraženu slanjem natjeèajnih nacrta iz Beograda, priloga u struènu periodiku (zagrebaèki „Tehnièki
1150; Marjanoviæ, 2010.; Paniæ, 2011.; Ðorðeviæ, Mitroviæ, 2017.; Tuciæ, 2019.
3 Fondacijom, koja se nalazi u obiteljskoj kuæi Milana Zlokoviæa u Ulici Internacionalnih brigada 76 u Beogradu, upravlja njegov unuk arhitekt Ðorðe Mojoviæ. Dio ostavštine koji je ostao u Fondaciji jesu znanstveno-struèna biblioteka s 1556 naslova, više od 2700 akvarela, nekoliko tisuæa fotografija, razglednica, dopisnica i privatnih pisama, osobni predmeti i preostala poslovna prepiska Milana Zlokoviæa. Crteži i tehnièka dokumentacija Zlokoviæevih projekata, koji su darovani Muzeju grada Beograda, dostupni su u digitalnim bazama Muzeja i Fondacije koje se sukcesivno popunjavaju. Usto, nekoliko maketa njegovih modernistièkih zgrada i natjeèajnih projekata iz tridesetih godina još je ranije ustupljen beogradskome Muzeju nauke i tehnike, ali u njima nema projekata vezanih za Hrvatsku.
4 Pokrenuta krajem srpnja 2020., web stranica „Arhitekta Milan Zlokoviæ” dostupna je na internet adresi: www.milanzlokovic.org.
5 Internetska adresa digitalne zbirke Zlokoviæevih projekata u Muzeju grada Beograda: www.mgb.org.rs.
6 Kadijeviæ, 2018.
7 Kadijeviæ, 2011.; Anteševiæ, 2015.
8 Premerl, 2015.
9 Ivanišin, 2000.; Blagojeviæ, 2015.; Anteševiæ, 2018.
list”, glasilo UJIA, „Graðevinski vjesnik” i Planiæevu knjigu Problemi savremene arhitekture, 1932.), kao i kroz sudjelovanje u ocjenjivaèkim sudovima arhitektonskih natjeèaja. Grupi autora koji su na taj naèin sudjelovali pripadaju Nikola Nestoroviæ, Nikolaj Vasiljev, Lazar Dunðerski, Branislav Kojiæ, Miša Manojloviæ, Isak Azriel, Dušan Babiæ, Jan Dubovi, Jovan Rankoviæ, Milan Sekuliæ, Dimitrije M. Leko, Velimir Gavriloviæ, Vera Æirkoviæ i Jevrem Vuèkoviæ. Drugi, aktivniji utjecaj podrazumijevao je projektiranje objekata kojih su realizaciju nadzirali hrvatski ovlašteni graditelji. Zaokupljeni primarnim pothvatima u Beogradu u kojem su živjeli i radili, takvi su autori realizacije u Hrvatskoj shvaæali kao privremen struèni angažman prilagoðen lokalnim uvjetima (Valerij Staševski, Andrej Papkov, Milan Miniæ, Radivoj Raduloviæ, Vojin Simeonoviæ i Ivan Zdravkoviæ). Za razliku od njih, graditelji treæe skupine u Hrvatskoj su ostavili dublji stvaralaèki trag veæim brojem realizacija, natjeèajnih projekata i sudjelovanja u ocjenjivaèkim sudovima (Nikola Dobroviæ, Milan Zlokoviæ, Aleksandar Deroko, Momir Korunoviæ, Bogdan Nestoroviæ, Dujam Graniæ), pridonoseæi jugoslavenskom struènom povezivanju. Meðu njima prednjaèio je svestrani Nikola Dobroviæ, koji je tijekom dubrovaèkog razdoblja svoje djelatnosti izrastao u respektabilnoga kulturnog arbitra, takoðer inspiriran mediteranstvom.9 Ono što povezuje sve tri skupine arhitekata iz Srbije angažiranih u meðuratnoj Hrvatskoj jest poimanje njena prostora kao nedjeljivog segmenta jugoslavenske kulturne i profesionalne scene. Lišeni zakonskih ogranièenja, koristili su pravo da djelatnost prošire i na to struèno zahtjevno podruèje u kojem su pronašli stvaralaèke poticaje, naklonjene investitore i suradnike. Primijeæeni i podržani, èesto i nagraðivani, njihovi su pothvati po-
Sl. 3. M. Zlokoviæ: dvorac Mihajloviæ na Ploèama, Dubrovnik, crtež proèelja
Fig. 3 M. Zlokoviæ: Mihajloviæ castle in Ploèe, Dubrovnik, facade, drawing
Sl. 4. M. Zlokoviæ: Središnji i Okružni ured za osiguranje radnika u Zagrebu, natjeèajni projekt, tlocrt prizemlja
Fig. 4 M. Zlokoviæ: Central and District Office for Workers’ Insurance in Zagreb, competition drawing, ground-floor plan
vremeno komentirani u hrvatskom dnevnom tisku i struènoj periodici. Nekoliko desetljeæa kasnije poèela je i njihova historiografska valorizacija, koja se provodi i danas.10
PROJECTS IN CROATIA DURING THE 1920S
U kronološkom smislu, prvi nacrt Milana Zlokoviæa vezan za Hrvatsku neizvedeni je idejni projekt obiteljskog dvorca Mihajloviæ (1922.), planiran da se izgradi u istoènome povijesnom predgraðu Dubrovnika Ploèe (Sl. 3.), nastao prije njegova odlaska na usavršavanje u Pariz. Iako zaokupljen uèenjem i radom u prijestolnici Francuske, Zlokoviæ æe i iz nje slati u Kraljevinu SHS svoje projekte kako bi se pozicionirao na arhitektonskoj sceni. O tom nerealiziranom pothvatu veoma se malo zna, prije svega zahvaljuæi samom autoru koji o njemu, osim skice glavnog proèelja, nije ostavio bliže podatke. Naruèen od gospoðe Mihajloviæ iz Dubrovnika, potpisan je na æirilici od „arhitekta Milana Ðurov Zlokoviæa iz Boke”, što u to doba, pa i danas, ima znaèenje manifestalnoga kulturološko-identitetskog samoodreðenja. U obiteljskoj se ostavštini èuva nacrt ladanjskog dvorca u tehnici olovke na akvarel papiru izvuèenim konturama u tušu. Zamišljen u renesansno-maniristièkom duhu s prepoznatljivim mediteranskim atributima (klasièna podjela zona i otvora s vizualno naglašenom centralnom zonom, kamena obloga fasada, masivno piano-rustico prizemlje oživljeno arkadnim trijemom, glatki katni zid piano nobilea s izraženom kamenom plastikom oko otvora, primjena
simetrije i èetverovodnog krova), pokazuje Zlokoviæevo poštivanje tradicije podneblja, lišeno modernizacijskih nanosa. Ljiljana Blagojeviæ ga je opravdano usporedila s Rastiæevim ljetnjikovcem u Rijeci dubrovaèkoj, ali i izdvojila kao primjer Zlokoviæeva ranog mediteranstva, shvaæenog kao afinitetsko-umjetnièkog stajališta koje je zastupao na Primorju i pojedinim izvedbama u kontinentalnom dijelu zemlje.11
Po povratku iz Pariza u proljeæe 1923. prvi natjeèajni nacrt koji je Zlokoviæ poslao u Hrvatsku odnosio se na zgradu Središnjeg i Okružnog ureda za osiguranje radnika (danas Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje u Mihanoviæevoj ulici 3 u Zagrebu), predviðenu da se izvede na na južnom kraku istoènoga dijela Zelene potkove.12 Koristeæi moguænost sudjelovanja na opæejugoslavenskom natjeèaju, organiziranom od strane Središnjeg ureda za osiguranje radnika iz Zagreba, Zlokoviæ je pripremio nacrt kojeg su djelovi saèuvani u njegovoj obiteljskoj ostavštini. U historiografskim pregledima Zlokoviæeva rada natjeèajni se nacrt datira u 1923. godinu13, iako je raspis natjeèaja bio u veljaèi (ili ožujku) 1924. s rokom dostave radova do poèetka svibnja.14 Oèito je Zlokoviæ na vrijeme dobio obavijest da se zagrebaèki natjeèaj priprema, na osnovi odluke skupštine Gradskog zastupstva od 8. listopada 1923. godine, pa je veæ krajem 1923. pristupio izradi svoga nacrta.
U programu natjeèaja istaknuto je da je rijeè o zdravstveno-uredskom objektu s opæim i specijalistièkim ambulantama, javnim kupalištem i krovnim sunèalištem, te stanovima zaposlenika. U ocjenjivaèkom su sudu, uz osam dužnosnika SUZOR-a i OUZOR-a, bili Franjo Gabriæ, Josip Dryak (predstavnici UJIA), Karlo Gentzkow, Ladislav Stizer i Dragutin Karlo Vajda. Autori 31 dostavljenog nacrta nastupili su kao samostalni projektanti ili èlanovi suradnièkih timova. Prva nagrada pripala je uglednomu zagrebaèkom arhitektu Rudolfu Lubynskom (pod šifrom „Za dobrobit radništva”), dok su druga i treæa dodijeljene ljubljanskim dvojcima Oskar Jenko i Aloiz Lovrenèiè (šifra „Bukšeg”) te Rado Kregar i Vladimir Šubic („Rad 1”). Zgrada je graðena od 1925. do 1928. godine prema prvonagraðenom projektu Lubynskoga. Osim Zlokoviæa, od poznatijih jugoslavenskih arhitekata na natjeèaju je sudjelovao i Drago Ibler, ali ni njegov
10 U svjetlu dostupnih izvora, aktivnost graditelja iz Srbije može se promatrati iz više povijesnih kutova: profesionalno-statusnog (privatni i državni arhitekti), nacionalnog (Srbi, Židovi, Hrvati i emigranti iz Rusije), užestruènog (projektantski, urbanistièki, istraživaèko-publicistièki i konzervatorski), ideološkog i vjerskog (prilog jugoslavenskom kulturnom i ekonomskom ujedinjavanju, izgradnji socijalnih i vjerskih ustanova, jaèanju utjecaja Srpske pravoslavne crkve, sokolskog pokreta i dr.).
11 Blagojeviæ, 2015: 125-126
rad nije ušao u uži izbor, unatoè inovativnosti i kvaliteti.15
Tijek i ishod natjeèaja komentirani su u hrvatskom tisku tijekom 1924. godine.16 Rezultate prvotnoga opæejugoslavenskog, u potpunosti je potvrdio i dodatni uži natjeèaj, na koji su pozvani samo nagraðeni autori. Poèetkom studenoga 1924. godine priopæeni su rezultati užega natjeèaja, nakon èega je u Preradoviæevoj 42 održana izložba svih radova. Zlokoviæev nacrt slobodnostojeæe èetverokatnice s visokim prizemljem i potkrovljem, prijavljen pod šifrom „Radnik”, saèuvan je u obiteljskoj ostavštini u obliku nekoliko listova s latiniènim nazivom „Idejne skice za novi dom Ureda SVOR Zagreb”, formata 70´50 cm u tehnici tuša na papiru, koji je potom kaširan na kartonsku podlogu. Sadrži idejne crteže tlocrta podzemlja (suteren), prizemlja, mezanina, prvog, drugog, treæeg i èetvrtog kata, krova, projekta istoène fasade u Tiršovoj ulici i glavnoga proèelja u Aleksandrovoj ulici, popreènog i uzdužnog presjeka. Monumentalna èetvorokatnica na projektu ima nepravilan pravokutni tlocrt s približno ujednaèenim rasporedom prostorija po etažama. U suterenu su ureðene prostorije za držanje ogrjeva, loženje, parno kupanje i zagrijavanje vode, svlaèionicu, kuhinju, brijaènicu, bife, èekaonice, skladište papira i tiskarnicu, stanove pazikuæe i vrtlara. U centru prizemlja glavni je ulaz rašèlanjen stupovima iza kojih je vestibul (Sl. 4.). Kroza zgradu može se kretati pješice, preko stubišta ili pomoæu dizala. S lijeve
12 Kneževiæ, 1996.
13 Maneviæ, 1978: 43; Maneviæ,1989: 40
14 Raspis opæeg natjeèaja i korespondencija u vezi s njim saèuvani su u zagrebaèkim arhivima HAZU, HMA, SH-DKA. Vidjeti i: Bjažiæ Klarin, 2020: 152, 382-383.
15 Iblerov rad (bez plasmana) saèuvan je u arhivima HAZU-HMA-DI [Kneževiæ, 1996: 265-266; Bjažiæ Klarin, 2020: 152).
16 Bjažiæ Klarin, 2020: 383
strane prizemlja ureðena je zubarska ordinacija, dok su na svim drugim stranama rasporeðeni odjeli za opæu medicinu i zarazne bolesti s èekaonicama. U središtu tlocrta planirana je velika èekaonica za opæu ordinaciju, rašèlanjena trodijelnim neoklasicistièkim arkadama. Iznad ravnoga stropa izgraðen je krovni pokrivaè pa je taj središnji dio zgrade niži od drugih traktova.
Prvi je kat obuhvatio uredske prostorije, hijerarhijski rasporeðene prema ulozi zavodskih dužnosnika. Na glavnom su proèelju koncentrirani kabineti uprave - predsjednika (najveæi), ravnatelja, generalnog direktora i njihovih zamjenika, dok su kabineti referenata ureðeni u kutovima i na boènim proèeljima. Ispred njih su èekaonice i hodnici, dok su u središtu vestibul, soba za odmor i pušenje, toaleti i stubišta za katove. Prostorije za otpravništvo, arhivu i garderobu predviðene su u stražnjem dijelu kata.
U mezaninu je ureðen zdravstveni odjel s ordinacijama, laboratorijima, sobama za terapiju, operacijskom salom, poslovnicom, knjigovodstvom, prijavnicom, èekaonicama, garderobom, toaletima i stubištima. Na drugom su katu smještene uredske prostorije medicinske i osiguravajuæe administracije (kabineti, arhiva, èekaonice i dr.), dok su na treæem ureðene prostorije financijsko-ekonomskog odjela i struènih referenata, èinovnika i direktorski kabinet. Na èetvrtom je katu predviðeno 10 stanova razlièite kvadrature za ravnateljstvo Središnjeg i Okružnog ureda. Na stražnjem dijelu krova planirano je pravokutno sunèalište s kupaonicom, a u središtu dva simetrièno rasporeðena stana za èetiri zaposlenika.
Vanjski izgled (Sl. 5.-6.) urbanistièki izdvojene palaèe na istoènom dijelu Zelene potkove zamišljen je u duhu slobodnije varijante kasnoga srednjoeuropskog historicizma s maniri-
Sl. 5. M. Zlokoviæ: Središnji i Okružni ured za osiguranje radnika u Zagrebu, natjeèajni projekt, crtež boènoga istoènog proèelja
Fig. 5 M. Zlokoviæ: Central and District Office for Workers’ Insurance in Zagreb, competition drawing, east-facing lateral façade
Sl. 6. M. Zlokoviæ: Središnji i Okružni ured za osiguranje radnika u Zagrebu, natjeèajni projekt, crtež glavnog proèelja
Fig. 6 M. Zlokoviæ: Central and District Office for Workers’ Insurance in Zagreb, competition drawing, main facade
Sl. 7. Rudolf Lubynski: Središnji i Okružni ured za osiguranje radnika u Zagrebu, natjeèajni projekt, perspektiva
Fig. 7 Rudolf Lubynski: Central and District Office for Workers’ Insurance in Zagreb, competition drawing, perspective
stièkim i baroknim detaljima, kao i blagim odjecima secesije i èeškog kubizma. Proèelja su na svim stranama rašèlanjena trodijelno po horizontali i vertikali, ali na organski povezan, umjesto hijerarhizirano statièan i suhoparan naèin. Zahvaljujuæi izbalansiranom odnosu dekorativnih aplikacija, fasadne zone nisu kruto razgranièene, veæ se prožimaju i nadopunjavaju. Usto, konvencionalne plohe soliternog bloka Zlokoviæ obogaæuje svijetlo-tamnim i plastièkim kontrastima.
Centralni rizalit simetriènoga glavnog proèelja blago je isturen i ima plošnu dekorativnu obradu, dok su krilne površine i dva posljednja kata, osim na uglu, lišeni dekoracije. Vertikalizam je naglašen na svim proèeljima, unatoè estetskom dojmu razdjelnih horizontalnih vijenaca, od kojih je završni potkrovni najjaèeg ispada. Krovne ravnine niske su i èetverovodne. Vizualni sklad podržava i obodna rustika zasjeèenih uglova graðevine, izvedena iz estetike manirizma. Takvom dojmu pridonose i polukružni otvori u prizemlju i treæem katu, dok su na ostalim razinama primijenjeni dvokrilni pravokutni. Ritmiènosti razlièito strukturiranih i ukrašenih otvora doprinose i kvadratni prozori suterena i potkrovlja.
Smatran prvim poznatim nacrtom poslije Zlokoviæeva diplomskog rada, zagrebaèki projekt sadrži stilizaciju i odreðeno svoðenje dekorativnog sustava, pojaèanog prisutnošæu prazne površine.17 Ulazni dio podsjeæa na onaj s razlièitih idejnih skica prizemlja i kata uzidane obiteljske kuæe Josifa Šojata u beogradskoj ulici Kralja Milutina 33, ali i s njenom definitivnom kompozicijom iz 1925. godine.18
Pobjednièki idejni projekt Rudolfa Lubynskoga soliterno postavljene palaèe, visinski i stilski usklaðene sa susjednim hotelom „Esplanade” (1922.-1925.)19, oblikovane s obilježjima monumentalnog neoklasicizma primjerenog državnoj instituciji (Sl. 7.), sadrži mno-
go kompaktniji tlocrt s bolje povezanim etažama.20 U odnosu na konkurenciju, Lubynski je ponudio znatno praktiènije i racionalnije rješenje unutarnjeg rasporeda pa je zato opravdano nagraðen. U proèišæenomu arhitektonskom oblikovanju soliternog bloka primjeæuje se utjecaj mlaðega suradnika iz atelijera Lavoslava Horvata 21, koji je s Lubynskim suraðivao od 1922. do 1925. godine. Inicijativu za podizanje Pomorskog muzeja u Splitu podnijela je 1927. projugoslavenska organizacija Jadranska straža sa sjedištem u tome gradu (osnovana 1922.). U jesen 1927. godine opæina je otkupila privatni teren na uglu Sustjepanske ulice i Milorada Draškoviæa na Mejama te ga darovala Jadranskoj straži.22 Ivo Tartaglia i Budisav Stipanoviæ iz Izvršnog odbora Straže, u suradnji s opæinskim arhitektom Prosperom Èuliæem, odredili su program opæejugoslavenskog natjeèaja, poèev od katnosti (podrum, prizemlje i kat), do ukljuèivanja kancelarija i stanova Jadranske straže iznad muzejskih odjela. Natjeèaj je raspisan 20. lipnja 1928. godine. No, kratak rok za dostavu radova do 9. rujna uvjetovao je prijavu samo pet nacrta. Oni su otvoreni od strane žirija koji je ustanovio da samo jedan zadovoljava tražene uvjete. Stoga je rok za dostavu novih radova produžen do 9./10. prosinca iste godine, što je navelo UJIA da iznese sumnje u regularnost natjeèaja.23
Utjecajni inicijator toga graðevnog pothvata Ivo Tartaglia predložio je za èlanove žirija, osim predstavnika uprave Jadranske straže, ugledne jugoslavenske arhitekte Jožu Pleènika i Edu Schöna, ali ovaj prvi nije se odazvao. Zato su iz kruga lokalnih struènjaka dodani arhitekt Ivan Ivaciæ i inžinjer Vorih Matkoviæ, dok su za zamjenike odreðeni arhitekt Fabijan Kaliterna, dr. Ivo Satlio i prof. Ivo Rubiæ, te inžinjeri Vjekoslav Ivaniševiæ i Dane Matošiæ.24 Naposljetku je žiriju prikljuèen i Prosper Èuliæ.
Na prireðenom su natjeèaju od Beograðana, osim Zlokoviæa, sudjelovali Dujam Graniæ (podrijetlom Spliæanin) i Branislav Kojiæ. Zlokoviæ je nacrt prijavio pod šifrom „30927”, nastupajuæi kao samostalan autor. No njegov rad, unatoè nepobitnoj inovativnosti, ponovno nije bio nagraðen, a niti otkupljen. Najvišu drugu nagradu dobio je Graniæ, treæu Herman Hus iz Ljubljane, dok su otkupljeni projekti Freudenreicha i Deutscha, Costaperarie, Kojiæa i Neidhardta. Izložba natjeèajnih radova
17 Maneviæ, 1978: 43
18 Blagojeviæ, 2015: 28
19 Knježeviæ, 1996: 264-268; Damjanoviæ, 2014: 181
20 Bjažiæ Klarin, 2020: 151
21 Paladino, 2013: 20-21, 272
22 Tušek, 1994: 49, 172-173
23 Darovan Tušek navodi da je žiri samo pregledao radove, ne upoznajuæi se s identitetom autora. [Tušek, 1994: 49]
organizirana je u salonu „Galiæ” u Marmontovoj ulici. Meðutim, stjecajem nepovoljnih okolnosti zgrada je poslije preprojektirana i na terenu izvedena kao dvije odvojene cjeline (konaèište i Pomorski muzej, 1931.-1932., prema projektu splitske braæe Žagar, u režiji graðevnog poduzeæa inž. Jozeviæa). Muzej je dovršen 1933. godine, a zatim i drveno konaèište, kojem je 1937. dograðeno krilo.25
Prema Ljiljani Blagojeviæ, Zlokoviæev natjeèajni nacrt, saèuvan u obiteljskoj ostavštini i Muzeju grada Beograda (Sl. 1., 8.-9.), pokazuje da je on koncem dvadesetih još uvijek bio suzdržan i koncepcijski nejasan u pristupu modernom stilu26, bez obzira što je predstavljao njegovo najèistije modernistièko rješenje nekoga javnog objekta do tada.27 U obiteljskoj ostavštini i u Muzeju grada Beograda èuvaju se osnove etaža, perspektive, izgledi i presjeci dvonamjenske graðevine. Njena je osnova slobodno komponirana s atrijem u središtu glavnog trakta. Osovina trakta tek se djelomice nazire; u atriju se pod pravim kutom križa s uzdužnom osovinom koja je još manje definirana. Lijevi je ulazni trakt zgrade jednokatan, a istureni dio na desnom uglu ima tri kata. Osovine, kao relikt akademske metode, ovdje za Zlokoviæa konaèno gube na znaèenju. Usto, razlièite visine prostora u prizemlju i na katovima odgovaraju njihovim razlièitim namjenama. Elevacija je neornamentalna, a prozorski otvori spojeni u trake nisu dogmatièno unificirani, veæ njihove dimenzije odgovaraju funkciji unutarnjeg prostora. Stup s vertikalnim nosaèem za zastavu takoðer je simbol modernistièkog dekorativizma, dok se jedini ustupak tradiciji ogleda u položaju vijenca koji teèe oko objekta na visini vrha atike boènog krila.28
U podrumu zgrade planirane su radionice, instalacije parnoga grijanja i muzejska spremišta, dok prizemljem dominiraju galerijski odjeli prilagoðeni sadržaju izloženih zbirki. Iza glavne asimetriène fasade koja prati zakrivljeni oblik ulice, u prizemlju se nalaze ulaz, biljetarnica i garderoba na lijevoj i odjel za brodarstvo na isturenome desnom uglu, èime se i opravdava simbolika brodskog pramca primijenjena na vanjštini. Od ulaza prelazi se u središnji hol sa stubištem za kat. U lijevom kutu prizemlja smješten je odjel za obale, a u desnom traktu za ribarstvo. Nepravilni oblik prostranih sala s eksponatima pro-
24 Tušek, 1994: 50
25 Tušek, 1994: 51
26 Blagojeviæ, 2015: 84-85
27 Maneviæ, 1978: 49; Maneviæ, 1989: 18-19; Ðurðeviæ, 1991: 152-154; Paniæ, 2011: 71
28 Maneviæ, 1989: 18-19
29 Maneviæ, 1989: 19; Kadijeviæ, 1990: 97-98
izlazi iz njihova položaja i prilagoðavanja objekta parceli kako bi se raspoloživi prostor što bolje iskoristio. Na katu se osim ureda i konferencijske sale izdvaja velika glavna dvorana. No, i tu su znatne površine potrošene na prevelik vestibul i hol. Na drugom i treæem katu desnog trakta ureðena su po dva stana obimne kvadrature za dužnosnike Jadranske straže.
Efektno zasjeèen ugaoni motiv zgrade, vidljiv na saèuvanim crtežima, asocira na pramac broda, zbog èega se u historiografiji ona dovodi u vezu s arhitekturom modernistièkog ekspresionizma.29 Izlagan na Prvoj izložbi Grupe arhitekata modernog pravca u lipnju 1929. godine, kada je dobio pohvale u beogradskom
Sl. 8. M. Zlokoviæ: Hrvatski pomorski u Splitu, natjeèajni projekt, glavno proèelje
Fig. 8 M. Zlokoviæ: Croatian Maritime museum in Split, competition drawing, main façade
Sl. 9. M. Zlokoviæ: Hrvatski pomorski u Splitu, natjeèajni projekt, tlocrt prvoga kata
Fig. 9 M. Zlokoviæ: Croatian Maritime museum in Split, competition drawing, first-floor plan
Sl. 10. M. Zlokoviæ: Okružni ured za osiguranje radnika u Osijeku, natjeèajni projekt, glavno proèelje, perspektiva
Fig. 10 M. Zlokoviæ: District Office for Workers’ Insurance in Osijek, competition drawing, main facade, perspective
Sl. 11. M. Zlokoviæ: Okružni ured za osiguranje radnika u Osijeku, natjeèajni projekt, tlocrt prizemlja
Fig. 11 M. Zlokoviæ: District Office for Workers’ Insurance in Osijek, competition drawing, ground-floor plan
tisku kao izraziti primjer moderne arhitekture s iskljuèivo ravnim linijama, pravokutnim oblicima i velikim praznim površinama30, Zlokoviæev je projekt potakao razradu ekspresionistièkih ideja u srpskoj arhitekturi.
PROJECTS AND REALIZATIONS
IN THE 1930S
Zlokoviæ je koncem 1934. sudjelovao na javnomu opæejugoslavenskom natjeèaju za novu zgradu Okružnog ureda za osiguranje radnika u Osijeku, koji je raspisao zagrebaèki središnji ured te državne socijalne institucije.31 Kao novi tip graðevine koja spaja administrativnu i zdravstvenu namjenu, u Jugoslaviji se razvio od 1923. godine, ponajviše zahvaljujuæi socijalno odgovornim i angažiranim hrvatskim arhitektima (Lubynski, Ibler, Horvat,
Vrkljan, Auer, Haberle i Bauer).32 Zgrada je planirana u sklopu poveznice osjeèkoga Gornjeg i Donjeg grada (današnja Europska avenija) na parceli izmeðu Aleksandrove, Sokolske, Tiršove i Zagrebaèke ulice.33 U žiriju su bili predstavnici struke (Viktor Axmann, Pavao Deutsch i Branimir Ivekoviæ) te predstavnici Središnjeg i osjeèkog Okružnog ureda. Meðu zamjenicima po struènim se referencama isticao Zdenko Strižiæ.
Na osnovi službenog raspisa, zgrada OUZOR-a trebala je ujediniti ambulantne, terapeutske i kurativne sadržaje, urede, ljekarnu i prateæe prostorije. Selekciju 56 dostavljenih natjeèajnih projekata Ocjenivaèki je sud obavio kroz tri eliminacijska kruga. U uži je izbor ušlo 17, a potom i 13 najboljih radova. Rezultati su priopæeni 18. ožujka 1935. godine.34 Prve tri nagrade osvojili su zagrebaèki arhitekti, dok su tri rada otkupljena. Umjesto prema prvonagraðenom nacrtu Drage Iblera, dvokatna zgrada OUZOR-a izgraðena je od 1936. do 1938. godine po drugonagraðenom projektu Bele Auera i Zvonimira Vrkljana, a izvedba je povjerena arhitektu Branimiru Ivekoviæu. Jer SUZOR je iskoristio pravo da kao neogranièeni vlasnik nagraðenih radova sam odabere najprimjereniji za izvedbu.
Modernistièka cjelina Vrkljana i Auera okružena zelenilom (Sl. 12.) sadrži ‘H’ tlocrtno trodijelno rješenje s ravnim krovom. Sjedinjuje loosovske stereotomske komponente i klasiènu simetriju, koja je fino izbalansirana, ali ne doživljava se u strogim postavkama, pa se njena razvedena, centralno impostirana kompozicija može sagledati jedino kretanjem oko nje. Jasnim sustavom èistog funkcionalizma dominira naglašeni volumen i neornamentalna ploha.35 Danas se u toj zgradi nalazi središnji Dom zdravlja.
Osim Zlokoviæa na natjeèaju su sudjelovali Mladen Kauzlariæ i Stjepan Gomboš sa zajednièkim radom (treæa nagrada), Stjepan Planiæ, Velimir Jamnicky i Rudolf Kunst, dok identitet otkupljenih projekata, kao i ostalih sudionika zasada nije utvrðen. Svi su prijavljeni radovi izloženi na poslijenatjeèajnoj izložbi u Paviljonu B Zagrebaèkog zbora 21.-24. ožujka 1935. godine. Zlokoviæev projekt modernistièke dvokatnice, ponovno dostavljen pod geslom „Radnik”, danas se èuva na dva mjesta - u Muzeju grada Beograda i Fondaciji Milan Zlokoviæ. U muzeju su dostupni situacijski plan, izgled proèelja iz Tiršove i Aleksandrove ulice, uzdužni i popreèni presjek, tlocrt podru-
30 *** 1929.
31 O natjeèaju i njegovu ishodu, kao i o realiziranom projektu, podrobnije vidjeti u: Barišiæ Mareniæ, 2006.
32 Ivekoviæ, 1940; Premerl, 2015: 118-119
33 Uporabna dozvola zgrade izdana je 24.2.1939. Danas se nalazi na adresi: Perivoj kralja Petra Krešimira IV. br. 6.
ma, visokog prizemlja i prvoga kata (površine 1399,30 m2), crtež stupova u prizemlju - sve na pausu u tehnici olovke i mjerilu 1:100. U ostavštini unutar Fondacije, na istoj podlozi, tehnici i mjerilu, saèuvani su tlocrt podruma i drugoga kata (705 m2 površine), proèelje iz Aleksandrove i Tiršove ulice, situacijski plan, uzdužni i popreèni presjek. Iz dokumentacije se vidi da je središnji masivni uzdužni blok s ravnim krovom i nenametljivim ulazom na glavnom proèelju prema Aleksandrovoj širok 53 m, a iz Tiršove zbog dodanih boènih krila 66 m, zamišljen s uskim krilima, a time bez razraðenog ‘H’ tlocrta, koji je ocjenjivaèki sud preferirao, slijedeæi propozicije iz raspisa (Sl. 11.). Zato Zlokoviæev projekt nije u dovoljnoj mjeri istaknuo urbanistièku zakonitost cijelog podruèja, ne afirmirajuæi znaèenje osi istok-zapad kao osnovne poveznice objedinjenog Osijeka. Nije ni predvidio dva kompozicijski ravnopravna i istaknuta ulazna pristupa, takoðer zastupljena na nagraðenim radovima. U središte visokog prizemlja postavio je dvoranu za prijavni i bolesnièki odjel iz kojeg se ulazi u prostranu centralnu èekaonicu sa simetrièno rasporeðenim stubištima za kat. Nju sa svih strana okružuju specijalistièke i dežurne ordinacije. U lijevome obodnom boènom traktu ureðen je djeèji odjel, a na desnoj strani ured radnièkog osiguranja. Na drugom su katu takoðer planirane ordinacije s èekaonicama te administrativne i pomoæne prostorije.
Zlokoviæev je koncept poèivao na temeljnim naèelima internacionalnoga modernog stila - glatkim paralelopipednim blokovima spojenim u zgusnutu stereometrijsku cjelinu, s prozorima povezanim u trake (pri èemu su prozori na katu veæi od onih u visokom prizemlju), stupovima u prizemlju i ravnim krovom (Sl. 10.). Raskid s akademizmom i historicizmom ogleda se u nenaglašavanju ulazne zone i odsutnosti klasiène dekoracije, u korist modernijeg naèina oblikovanja, znatno proèišæenijeg u odnosu na projekt splitskog muzeja.
Proèelje iz Tiršove ima èetiri prozorske horizontalne osovine, a na proèelju u Aleksandrovoj boèni kompartimenti nemaju prozore. No iako kompaktna i funkcionalistièki suzdržana, njegova cjelina nema potrebnu razvedenost i izrazitiju plastièku ekspanzivnost, koja se prepoznaje u radovima hrvatskih arhitekata. Izostala je i visinska superpozicija, dinamièniji ritam i kontrast uzdužnih masa. Pouèen iskustvom sa splitskog natjeèaja, Zlokoviæ je ovdje izbjegao ekspresionistièki sim-
34 *** 1935.
35 Barišiæ Mareniæ, 2006: 206
36 Iako nije poznat identitet autora otkupljenih radova
[Barišiæ Mareniæ, 2006: 205], meðu njima nije bio Zlokoviæ, koji je takve natjeèajne rezultate uredno bilježio u svojoj evidenciji.
bolizam, ponudivši znatno suzdržanije funkcionalistièko rješenje, ali ni to nije bilo dovoljno da u jakoj konkurenciji dobije nagradu ili otkup.36
Sredinom tridesetih godina 20. stoljeæa Zlokoviæ je za dugogodišnjega obiteljskog prijatelja kapetana Ante Begoviæa, u njegovu rodnom Orebiæu na poluotoku Pelješcu, podigao vilu i grobljansku kapelu. U ostavštini obitelji Begoviæ èuvaju se fotografije vile iz origi-
Sl. 12. Bela Auer i Zvonimir Vrkljan: Okružni ured za osiguranje radnika u Osijeku, današnji izgled Fig. 12 Bela Auer and Zvonimir Vrkljan: District Office for Workers’ Insurance in Osijek nowadays
Sl. 13. M. Zlokoviæ: vila Begoviæ u Orebiæu, idejni projekt, proèelja i tlocrti
Fig. 13 M. Zlokoviæ: Villa Begoviæ in Orebiæ, preliminary drawing, elevations and plans
nalnog i kasnijeg razdoblja, dok se u Zlokoviæevoj obiteljskoj zbirci èuvaju projekti, skice i akvarelni crteži obaju objekata. Dio njihove tehnièke dokumentacije nalazi se i u Muzeju grada Beograda.
Kako je Milan Zlokoviæ bio iz pomoraèke obitelji, od djetinjstva je bio obuzet putovanjima, posebno brodom po Jadranu i Mediteranu, pa je tako poslije Prvoga svjetskog rata, kada nije bilo sredstava za individualne aranžmane, putovao s kapetanom „Jugooceanije” Antom Begoviæem trgovaèkim brodom kojim je ovaj upravljao. Godinama su obilazili mediteranske luke, zaljeve i otoke, ploveæi èak i do Maroka.
Obiteljska vila „Emilija” izgraðena je na prostranoj parceli povuèenoj nekoliko desetaka metara od morske obale, nedaleko od povijesne jezgre Orebiæa, kao jedna od prvih modernih kuæa. Danas se nalazi na adresi Obala dr. Franje Tuðmana 22. Planirano je da dobije vrtno okruženje i dekorativnu ogradu prema ulici i buduæim susjedima. Zlokoviæ je izradio prvobitne skice koncem travnja 1934. godine. Saèuvane su na pausu u mjerilu 1:100 i datirane 23. 4. 1934. Autor ih je potpisao kao ‘docent Univerziteta’ i ‘ovlašæeni arhitekta’. Vila je prvotno zamišljena kao jednokatna kubièna graðevina, prekrivena èetverovodnim krovom, koja se osim po manjoj upotrebi kamena ne bi znaèajnije razlikovala od drugih u Orebiæu i okolici. Njezino je glavno proèelje riješeno simetrièno (Sl. 13.). Okrenuto obali i dugaèko 10,76 metara, ono sadrži središnji istureni ulaz flankiran prozorima prizemlja, dok se na katu nalaze takoðer dva simetrièno postavljena trodijelna prozora. Boèno proèelje, dužine 8,76 metara, asimetrièno je i ima
poseban ulaz za poslugu, na katu završen terasom. Fasade su kompaktne i neupadljive, lišene dekoracije.
U prizemlju je bio predviðen centralizirani prostorni raspored. Kroz dvokrilna se vrata direktno ulazi u dnevnu sobu, a potom desno i u salon. Na lijevoj prednjoj strani prizemlja planirana je radna soba. Ulaz je natkriven drvenom verandom. U zaèelju kompozicije nalaze se hol sa stubištem za kat, ekonomske i pomoæne prostorije (kuhinja u centru, odaja za sluškinju, spremište, toalet i garderoba u nastavku boènog ulaza). Na katu su predviðene prostrana kupaonica i èetiri spavaæe sobe, od kojih su dvije najveæe rasporeðene na proèelju. Iz krovne konstrukcije izviru dva dimnjaka koji podcrtavaju simetriènost i ‘narodni’ karakter cjeline.
Prvobitno idejno rješenje nenametljiva obiteljskog objekta nakon tri je mjeseca zamijenjeno novim izvoðaèkim planom koji se umnogome razlikovao od prethodnoga (Sl. 15.). Njegovi listovi saèuvani su na kartonu u mjerilu 1:50 i datirani u 13. kolovoz 1934. godine. Vila je dobila nešto veæe dimenzije i zapreminu, a time i korisnu površinu (12,91´ 11,16 m). Visina zgrade od podnožja do krova jest 7,90 metara. Površina prizemlja iznosi 134,41 kvadratnih metara, a kata 124 (plus 9,87 m2 za terasu). U prednjem dijelu prizemlja zadržana je prvobitna podjela prostorija, no izostavljen je ulaz na glavnom proèelju, tako da je jedini ostao na boènoj strani. Raniji hol je proširen, kao i prostor kuhinje. Na katu je promijenjen raspored ubacivanjem prostrane verande u desnu stranu prednje zone (dimenzija 6,64´1,51 m) s uzidanim košarama za cvijeæe, dok je u stražnjem dijelu kupaonica premještena iz centra na lijevi bok. Usto, i soba za poslugu prebaèena je iz prizemlja na kat.
Temelji su kuæe i meðukatna konstrukcija armiranobetonski, dok su nosivi i pregradni zidovi izgraðeni od opeke. Podovi su dobili parket, kupaonica ploèice, a prozori platnene i ‘eslingen’ rolete. Svu stolariju osmislio je i izradio arhitekt Zlokoviæ. Površine izmeðu prozora obložene su kamenom, kao i oko boènih vrata, o èemu svjedoèi Zlokoviæeva specifikacija kamenarskih radova iz rujna 1934. godine, takoðer saèuvana u njegovoj obiteljskoj zbirci.
Umjesto vizualno nenametljive vile prilagoðene lokalnoj graðevnoj tradiciji, koja ne privlaèi pozornost siluetom ili plastièkim kontrastima, Zlokoviæ je realizirao znatno dinamièniji sklop, zadržavši osnovni oblik graðevine i njezina krova (Sl. 15.). Cijela je zgrada dobila asimetriènu kompoziciju obogaæenu ekspresivnim detaljima koji je plastièki rastvaraju, navodeæi promatraèa da je pogleda sa svih
strana. Jer, da bi se njezin astatièni koncept cjelovito pogledao, mora se kružiti oko vile, èime se afirmira vremenska dimenzija estetskog akta. Usto, revidirajuæi simetrièan raspored fasadnih zona, autor potencira pravokutnu loðu na desnom uglu kata (Sl. 14.), koja unosi asimetriju i svijetlo-tamne kontraste. Ekspresivnost cjeline pojaèavaju i obodni okviri horizontalnih prozorskih parapeta, naglašavajuæi kontrast uvuèenih i isturenih površina.
Modernistièki koncipirana vila Begoviæ u to je doba bila izrazito inovativna za grad i ambijent u kojem je pozicionirana. Ipak, njezina je inovativnost ublažena tradicionalnom èetverovodnom krovnom konstrukcijom s naglašenim dimnjacima, koja umanjuje vizualni dinamizam cjeline. A usprkos velikoj parceli s vrtom, kasnijom susjednom izgradnjom izgubila je prvobitno arhitektonsko-urbanistièko znaèenje, no to ne znaèi da ne zaslužuje pozornost historiografske i konzervatorske javnosti.
Mauzolej obitelji Begoviæ izgraðen je 1936. godine na orebiækom groblju u sklopu franjevaèkog samostana, koji žitelji kolokvijalno zovu ‘Kapetansko groblje’. Zlokoviæ ga je prilagodio lokalnoj funerarnoj i vjerskoj tradiciji, ali i konfiguraciji groblja na zaravni usred brdovitog terena. Njegovi izvoðaèki planovi u tehnici olovke u boji na paus-papiru èuvaju se u obiteljskoj ostavštini, kao i u zbirci Muzeja grada Beograda, na kojeg su internetskoj stranici odnedavno dostupni u digitalnoj formi. U obiteljskoj ostavštini èuvaju se perspektivni izgled kapele, izgled s glavnog proèelja, tlocrti kripte (mjerilo 1:20), koja je uža (2,50´2,50 m korisne površine) od prizemlja (izvana je široko 3,30´3,70 m). U Muzeju grada Beograda èuvaju se elementi izvoðaèkog projekta: glavni izgled, popreèni presjek, tlocrt prizemlja, perspektivni izgled, tlocrt kripte (sve u mjerilu 1:20), detalj slova (u mjerilu 1:1) s cijelim natpisom (1:10), presjek kroz lule za vodu, popreèni i uzdužni presjek, detalj željeznih vrata (Sl. 16., 18.).
Kapela je oblikovana kao slobodnostojeæa paralelopipedna graðevina s piramidalnim krovom (Sl. 17., 19.). Visoka je 2,5 metra do potkrovnog vijenca, a s krovom 4,61 m. Iznad postamenta s dvjema stubama postavljena su dvokrilna metalna zastakljena vrata širine 90 cm. Na proèelnoj strani krovnog vijenca utisnut je latinièni natpis „Mauzolej Cvijeta Begoviæ”. Odmah iznad njega, u podnožju krovne piramide, nalazi se plitko isturen ravnokraki križni kvadar. Prema prvobitnom planu trebao je biti na 3 strane kapele, da bi pri izvedbi ostao na ulaznom proèelju. Na boènim stranama i zaèelju kapele, ispod krovnog vijenca, nalaze se mali pravokutni otvori širine 50 cm za provjetravanje s vanjskim ispustima.
U središtu je unutrašnjosti grobno mjesto prekriveno ploèom dimenzije 90´1,30 cm, koja se otvara prema prostoru kripte. Na centralnom zidu, nasuprot ulazu u zoni iznad parapeta, postavljeno je luèno polje s katolièkim križem, širine 1,30 cm, dok je središnja zona parapeta naglašena isturenom horizontalnom kamenom klupom. Grobno mjesto u podu interijera otvara se pomicanjem ploèe, upuštene u ravnu podnu površinu. U kripti ima šest mjesta za posmrtne ostatke èlanova obitelji. Kapela je graðena od kamena, s blago isturenim ugaonim zidovima i metalnim vratima, dok su ostale površine plitko uvuèene. Time je donekle oživljen njen kruti i zatvoreni monolitni sklop. U vizualnom smislu ona zraèi dostojanstvom i likovnom suzdržanošæu, primjerenom grobljanskoj kapeli. U stilskom pogledu, najmodernija je na èitavom groblju, izdvajajuæi se jednostavnim
Sl. 16. M. Zlokoviæ: mauzolej Begoviæ u Orebiæu, izvedbeni projekt, perspektiva
Fig. 16 M. Zlokoviæ: Mausoleum Begoviæ in Orebiæ, working drawing, perspective
Sl. 17. M. Zlokoviæ: mauzolej Begoviæ u Orebiæu, današnji izgled
Fig. 17 M. Zlokoviæ: Mausoleum Begoviæ in Orebiæ nowadays
Sl. 18. M. Zlokoviæ: mauzolej Begoviæ u Orebiæu, izvedbeni projekt, popreèni presjek
Fig. 18 M. Zlokoviæ: Mausoleum Begoviæ in Orebiæ, working drawing, cross-section
Sl. 19. M. Zlokoviæ: mauzolej Begoviæ u Orebiæu, današnji izgled
Fig. 19 M. Zlokoviæ: Mauseoleum Begoviæ in Orebiæ nowadays
arhitektonskim jezikom i kompozicijskom kompaktnošæu.37
Zlokoviæeva nerealizirana Regulaciona osnova poluostrva Lapad u Dubrovniku iz 1936.1937. godine èuva se u njegovoj obiteljskoj ostavštini. Sastoji se od tri obojana crteža na ružièastom ozalidu (Sl. 20.), na kojima su elementi urbanistièke cjeline prilagoðeni reljefu i obliku poluotoka. Jasno su naznaèene izgraðene i neizgraðene zone, kao i prostori izmeðu njih. Zlokoviæ je predvidio sedam namjenski odvojenih centara ispunjenih slobodnostojeæim zgradama, kao i s pet pomoænih objekata. Izoliran u ostavštini i historiografski nevaloriziran, Zlokoviæev projekt svojom modernošæu oèito pripada slijedu najna-
prednijih, jer je tijekom meðuraæa Lapad bio èesta tema urbanistièko-arhitektonskih razmatranja.38 No nedostatak potpunijih podataka o tom pothvatu ogranièava njegovo današnje vrjednovanje.
Dva nerealizirana idejna projekta za Srpsku pravoslavnu opštinu u Novoj Gradiški takoðer se èuvaju u Zlokoviæevoj obiteljskoj ostavštini. Prvi, saèuvan pod geslom „700”, za trgovaèko-stambeni objekt imao je natjeèajni karakter i okvirno se datira u èetvrto desetljeæe prošloga stoljeæa. Sastoji se od nekoliko crteža vanjštine i etažnih tlocrta, u mjerilu 1:200. To su tlocrti podruma, prizemlja i kata, izgled uzdužnoga trakta zgrade iz Jelaèiæeve i užega iz Gajeve ulice, fasade i presjek (i varijantno rješenje oznaèeno kružnicom). Rijeè je o modernistièkoj jednokatnici površine 1139 kvadratnih metara s ravnim krovom, s osam prodavaonica i skladišta u zastakljenom prizemlju i stanovima na katu (Sl. 21.). Zgrada je trebala imati dva približno jednaka uzdužna krila visine 11,80 m, koja se približavaju na zasjeèenom uglu. Izmjeðu njih, u zoni prizemlja planiran je kolni prolaz prema dvorištu.
Modernizam je tijekom tridesetih godina veoma rijetko primjenjivan za objekte u vlasništvu Srpske pravoslavne crkve, tako da ovaj projekt predstavlja svojevrsnu iznimku, èemu je pridonio i njegov komercijalno-rezidencijalni sadržaj. Konvencionalni karakter zgrade podcrtan je položajem prozora, koji nisu povezani u trake, veæ su grupirani u manje cjeline s verandom, nadvišene kamenim okvirom. Na katu su previðeni trosobni i dvosobni stanovi razlièitih kvadratura, u kojima je previše prostora potrošeno na holove i predsoblja. U tehnièkoj je dokumentaciji saèuvano još jedno idejno, ali plastièki umjerenije rješenje stambene zgrade Srpske pravoslavne opštine „Sveti Sava”, s niskim kosim krovom i terasom. Meðutim, ponavljanje tlocrta, razmjera i katne podjele, s takoðer poslovnim sadržajima u prizemlju, pokazuje da je rijeè o varijantnom rješenju iste zgrade.
Navedenim Zlokoviæevim doprinosima može se pridodati i sudjelovanje u ocjenjivaèkom sudu natjeèaja za izradu Idejne osnove gradnje pravoslavnog hrama u Splitu (1935.), koji
37 Kapela Begoviæ nije bila jedini Zlokoviæev memorijalni objekt jer je prije i poslije podizao nadgrobne spomenike (u Beogradu i Savini). Sudjelovao je i na natjeèajima za spomen-hram sv. Save i spomenik Vojvodi Putniku u Beogradu, kosturnice na Zejtinliku i Vidu. Godine 1938. uredio je i vlastitu obiteljsku grobnicu na Novom groblju u Beogradu (parcela 40). Poslije Drugoga svjetskog rata pripremio je natjeèajni nacrt za Groblje palih crvenoarmejaca u Beogradu (2. nagrada) i Spomenik palim borcima u Subotici (1946.).
38 Baæe, 2015: 59-72
39 Tušek, 1994: 82
40 Tušek, 1994: 83
je raspisao lokalni Crkveno-opæinski savjet.39 U to respektabilno tijelo, u kojem su od struènjaka bili Ljubo Karaman i Vorih Matkoviæ (zamjenici Ivan Ivaciæ i Danilo Žagar), Zlokoviæ je izabran kao sveuèilišni docent i arhitekt iz Beograda, ali i svestrani poznavatelj sakralne baštine istoène obale Jadrana. U programu je istaknut srpsko-bizantski stil kao kanon, koji je najpotpunije afirmirao pobjednik natjeèaja Aleksandar Deroko, akademski predavaè, projektant, slikar, kritièar, konzervator i povjesnièar graditeljstva iz Beograda. Bila je to rijetka prilika da se dodijeli prva nagrada na nekome od prireðenih natjeèaja, èemu su zasigurno doprinijeli Karaman i Zlokoviæ kao vrsni poznavatelji. Ali unatoè tome što je i Upravni odbor pravoslavne crkvene opæine usvojio definitivni Derokov nacrt, od njegova se projekta iznenada odustalo pa je sredinom 1939. godine crkva izgraðena do visine prizemlja po projektu Helena Baldasara i Emila Cicilijanija, ali se njezina gradnja zbog rata i kasnijih teškoæa nije nastavila.40
Poslije 1945. godine Zlokoviæ je znatno rjeðe radio u Hrvatskoj jer je bio mnogo aktivniji u Srbiji i na Crnogorskom primorju. Ipak, u obiteljskoj ostavštini èuva se nekoliko njegovih idejnih nacrta: Radnièkog naselja Kvarnerskih brodogradilišta na Rijeci (natjeèajni, šifra „Fervet opus”, 1947.-1948.), hotela na Lapadu (1954., nagraðeni natjeèajni rad), željeznièke stanice u Slavonskom Brodu (1960.), idejnog rješenja crkve u Glini 1961.
(neizvedeno), koje bi takoðer trebalo historiografski razmotriti.
ZAKLJUÈAK
CONCLUSION
Iako sveden na dvije izvedbe u Orebiæu, nekoliko natjeèajnih i nerealiziranih projekata, Zlokoviæev opus u meðuratnoj Hrvatskoj zaslužuje pozornost jer svjedoèi o otvorenosti njezina kulturnog prostora za talentirane arhitekte iz drugih jugoslavenskih sredina. Nastali u razlièitim etapama Zlokoviæeve djelatnosti, prikazani projekti pokazuju respekt prema zateèenoj tradiciji, ali i evoluciju modernistièkih ideja, u rasponu od ekspresionistièkog simbolizma do socijalno angažiranog funkcionalizma. Spreman da se mijenja i nadograðuje, natjeèaje u Zagrebu, Splitu i Osijeku on nije doživio kao neuspjehe, veæ kao potvrdu da se razvija u široko prihvatljivom i konkurentnom smjeru. Time je i potakao druge srpske graditelje da èešæe nastupaju izvan matiène sredine, otvarajuæi se za inovativne ideje i programe.
Dokumentacija koja svjedoèi o Zlokoviæevu opusu u Hrvatskoj, odnedavno dostupna u digitaliziranom obliku, pomoæi æe valorizaciji njegova rada i u drugim dijelovima nekadašnje Jugoslavije. Pogotovo æe koristiti istraživaèima iz Crne Gore jer je na Crnogorskom primorju takoðer spajao mediteranstvo i modernizam.
1. Anteševiæ, N. (2015.), Doprinos hrvatskih arhitekata i zagrebaèke škole arhitekture beogradskom gradotvornom nasleðu tokom 20. veka, „Izgradnja”, 9-10: 377-389, Beograd
2. Anteševiæ, N. (2018.), Delovanje Nikole Dobroviæa na Jadranu, „Kultura”, 159: 167-188, Beograd, https://doi.org/10.5937/kultura1859167A
3. Baæe, A. (2015.), Arhitektura Dubrovnika izmeðu dva svjetska rata, disertacija, Odsjek za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta, Zagreb
4. Barišiæ Mareniæ, Z. (2006.), Okružni ured za osiguranje radnika u Osijeku, u: Osjeèka arhitektura: 1918.-1945. [ur. Martinèiæ, J.; Hackenberger, D.], Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti u Zagrebu, Zavod za znanstveni i umjetnièki rad u Osijeku, 201-212, Zagreb-Osijek
5. Bjažiæ Klarin, T. (2020.), Za novi ljepši Zagreb. Arhitektonski i urbanistièki natjeèaji meðuratnog Zagreba 1918.-1941., Institut za povijest umjetnosti, Zagreb
6. Blagojeviæ, Lj. (1998.), Raumplan u porodiènim kuæama arhitekta Milana Zlokoviæa: interpretacija i realizacija izvornog koncepta, „Arhitektura-urbanizam”, 5: 43-55, Beograd
7. Blagojeviæ, Lj. (2010.), Fervet opus: Milan Zlokoviæ and architecture of the city, „Serbian Architectural Journal”, 2: 7-18, Belgrade
8. Blagojeviæ, Lj. (2011.), Transkulturalni itinereri arhitekta Milana Zlokoviæa, „Arhitektura-urbanizam”, 32: 3-15, Beograd, https://doi.org/ 10.5937/arhurb1132003B
9. Blagojeviæ, Lj. (2012.), Transpozicija duha i karaktera italijansko-mediteranske arhitekture u ranim projektima Milana Zlokoviæa, „Arhitektura-urbanizam”, 34: 3-13, Beograd, https://doi. org/10.5937/arhurb1234003B
10. Blagojeviæ, Lj. (2015.), Itinereri: Moderna i Mediteran. Tragovima arhitekata Nikole Dobroviæa i Milana Zlokoviæa, „Službeni glasnik”, Arhitektonski fakultet Univerziteta u Beogradu, Beograd
11. Bogunoviæ, S.G. (2005.), Milan Zlokoviæ u: Arhitektonska enciklopedija Beograda XIX i XX veka, Tom II - Arhitekti, Beogradska knjiga: 1141-1150, Beograd
12. Damjanoviæ, D. (2014.), Zagreb. Arhitektonski atlas, AGM, Zagreb
13. Ðurðeviæ, M. (1988.), Milan Zlokoviæ, „Moment”, 11-12: 89-94, Beograd
14. Ðurðeviæ, M. (1991.), Život i delo arhitekte Milana Zlokoviæa (1898-1965), „Godišnjak grada Beograda”, 38:145-168, Beograd
15. Ðorðeviæ, Z.; Mitroviæ, M. (2017), Identity of 20th Century Architecture in Yugoslavia: the Contribution of Milan Zlokoviæ, „Phlogiston”, 25: 103-127, Belgrade
16. Ivanišin, K. (2000.), Arhitekt Nikola Dobroviæ i vizija demokratskog grada, „Prostor”, 24: 127134, Zagreb
17. Ivekoviæ, B. (1940.), Socijalno osiguranje kod nas, „Graðevinski vjesnik”, 3: 30-32, Zagreb
18. Kadijeviæ, A. (1990.), Elementi ekspresionizma u srpskoj arhitekturi izmeðu dva svetska rata, „Moment”, 17: 90-100, Beograd
19. Kadijeviæ, A. (2000.-2001.), Prilog tumaèenju opusa istaknutih beogradskih graditelja: Milan Zlokoviæ i traženja nacionalnog stila u srpskoj arhitekturi, „Godišnjak grada Beograda”, 4748: 213-224, Beograd
20. Kadijeviæ, A. (2011.), Hrvatski arhitekti u izgradnji Beograda u 20. stoljeæu, „Prostor”, 19 (2 /42/): 467-477, Zagreb, https://hrcak.srce. hr/75564
21. Kadijeviæ, A. (2018.), Between unitarism and regionalisms: Architecture in Yugoslavia 19181941, in: Architecture of independence in Central Europe, International Cultural Centre: 248272, Krakow
22. Kneževiæ, S. (1996.), Zagrebaèka zelena potkova, Školska knjiga, FS, Zagreb
23. Maneviæ, Z. (1976.), Zlokoviæev put u modernizam, „Godišnjak grada Beograda”, 23: 287298, Beograd
24. Maneviæ, Z. (1978.), Milan Zlokoviæ, „Umetnost”, 59: 41-50, Beograd
25. Maneviæ, Z. (1980.), Naši neimari 2 - Milan Zlokoviæ, „Izgradnja”, 7: 45-51, Beograd
26. Maneviæ, Z. (1989.), Arhitekta Milan Zlokoviæ, Institut za istoriju umetnosti, Muzej savremene umetnosti, Beograd
27. Marjanoviæ, M. (2010.), Milan Zlokoviæ and the Problem of Proportions in Architecture, „Serbian architectural journal”, 2: 65-92, Belgrade
28. Milašinoviæ Mariæ, D. (2002.), Srpska istoriografija o arhitekti Milanu Zlokoviæu, „Arhitektura-urbanizam”, 9: 62-69, Beograd
29. Paladino, Z. (2013.), Lavoslav Horvat. Kontekstualni ambijentalizam i moderna, Meandarmedia, HAZU, HMA, Zagreb
30. Paniæ, V. (2011.), Milan Zlokoviæ: afirmacija modernizma, Arhitektonski fakultet, Beograd
31. Premerl, T. (2015.), Hrvatska moderna arhitektura izmeðu dva rata. Nova tradicija, Jutarnji list, Zagreb
32. Tuciæ, H. (2019.), Kuæa arhitekte Milana Zlokoviæa, Zavod za zaštitu spomenika kulture grada Beograda, Beograd
33. Tušek, D. (1994.), Arhitektonski natjeèaji u Splitu 1918-1941, Društvo arhitekata Splita, Split 34. *** (1929.), Otvaranje prvog salona arhitekture, „Politika”, 10. 6.: 5, Beograd
35. *** (1935.), Rezultat konkursa za zgradu Okružnog ureda u Osijeku, Politika, 19.3.1935, 11, Beograd
Dokumentacijski izvori
Document Sources
1. Fondacija Milan Zlokoviæ, Beograd 2. Muzej grada Beograda
Internetski izvori
Internet Sources
1. Portal ”Arhitekta Milan Zlokoviæ”, Fondacija Milan Zlokoviæ, Beograd, www.milanzlokovic.org.
2. Digitalna zbirka Muzeja grada Beograda, www. mgb.org.rs.
Izvori ilustracija
Illustration Sources
Sl. 1.-6., 8.-9., 11., 14., 20.-21. Fondacija Milan Zlokoviæ, Beograd Sl. 7. Kraljevina SHS, Beograd 1927, 56. Sl. 10., 13., 15., 16., 18. Legat Milana Zlokoviæa, vlasništvo Muzeja grada Beograda (digitalne reprodukcije 562, 564, 609, 610, 1352, 1355)
Sl. 12. www.dzo.hr
Sl.17., 19. Don Marko Staniæ, župnik orebiæke župe Pomoænice kršæana
Research into the work of the renowned Yugoslav architect Milan Zlokoviæ (1898-1965) initiated after his death, gradually encompassed the regions of the former state where he left an indelible mark. Besides Serbia, Montenegro, Bosnia and Herzegovina, and Northern Macedonia, he also actively worked in Croatia drawing inspiration from the Mediterranean and Modernism. Documents from the Zlokoviæ’s family legacy stored in the Milan Zlokoviæ Foundation and the Belgrade City Museum, have provided a more detailed and profound insight into his built and unfinished projects of which some deserve to be thoroughly examined from a historiographic perspective. A full review of Zlokoviæ’s oeuvre should go beyond his individual creative preoccupations and examine it in the context of the professional work of other Serbian architects who worked in Croatia between the two world wars. The prevailing attitude among them was the perception of the Croatian territory as an integral part of the Yugoslav cultural and professional scene. Besides Zlokoviæ, some other figures were here actively involved as well: Nikola Dobroviæ, Momir Korunoviæ, Andrej Papkov and Bogdan Nestoroviæ.
Milan Zlokoviæ’s first Croatia-related drawing was a preliminary design of the Mihajloviæ family mansion (1922) planned to be built in the eastern historic suburb of Dubrovnik called Ploèe.
Upon his return from Paris in spring 1923, Zlokoviæ submitted his first competition entry in Croatia. It was the design for the Central and District Workers’ Insurance Office (now the Croatian Pension Insurance Institute at 3, Mihanoviæeva street in Zagreb) on the southern branch of the eastern segment of the so-called Green Horseshoe area. Zlokoviæ’s design of a free-standing four-storey building with elevated ground-floor level and a loft, registered under the code “Worker”, has been preserved in the form of several sheets in ink on paper, laminated on a cardboard base. The monumental fourstorey building has an irregular rectangular plan with an approximately uniform layout of rooms on each floor. The exterior of a detached palace in an urban setting is conceived in Late Central European Historicism with Mannerist and Baroque details
Biografija Biography
Dr.sc. ALEKSANDAR KADIJEVIÆ (Beograd, 1963.) redoviti je profesor Odeljenja za istoriju umetnosti Filozofskog fakulteta Univerziteta u Beogradu, na kojem radi od 1989. Glavni mu je historiografski interes vezan za povijest novije srpske, jugoslavenske i ruske arhitekture. Objavio je 13 znanstvenih monografija. Suraðuje u èasopisu „Prostor” od 2011. godine.
and a faint reflection of Art Nouveau and Czech Cubism. The visual harmony is also achieved by the peripheral rusticated corners of the building, derived from the aesthetics of Mannerism. However, Zlokoviæ’s work was not short-listed for the award. The first prize with execution was awarded to Rudolf Lubynski.
Zlokoviæ’s competition project for the Maritime Museum in Split (1928), preserved in the family legacy and the Belgrade City Museum, shows that in the late 1920s Zlokoviæ was still restrained and conceptually vague in his approach to modern style. The elevation is devoid of ornamentation while the window openings lined up in a strip pattern are not dogmatically uniform; their size corresponds to the functions of the interior space. The effectively cut corner motif of the building, visible on the preserved drawings, triggers an association of a ship’s bow. This is the reason why it is associated with the architecture of modernist expressionism in historiography. Despite its inherent innovativeness, Zlokoviæ’s project did not win any award in this competition either.
By the end of 1934, Zlokoviæ participated in a public all-Yugoslav competition for the design of a new building of the District Office for Workers’ Insurance in Osijek, launched by the Zagreb central office of this state social institution. Zlokoviæ’s concept was rooted in the fundamental principles of the international modern style - smooth parallelepiped blocks connected into a dense stereometric whole with strip windows.
Zlokoviæ was more successful in designing the Villa Emilija (1934) for the Begoviæ family in Orebiæ or a chapel (1936) at the “Captain’s Cemetery”. At the time, the villa Begoviæ conceived in a strict modernist manner was immensely innovative for the city and the ambience in which it was placed. Nevertheless, its innovation was mitigated by a traditional hipped roof structure with accentuated chimneys which actually reduced the visual dynamism of the whole. The mausoleum of the Begoviæ family was built in the Orebic cemetery as part of the Franciscan monastery. It is adapted to the local funerary and religious tradition and radiates dignity and visual restraint as is appropriate to a cemetery chapel.
ALEKSANDAR KADIJEVIÆ, Ph.D. (Belgrade, 1963) is a full professor in the Department of Art History at the Faculty of Philosophy in Belgrade since 1989. His main historiographical interests focus on the history of recent Serbian, Yugoslav and Russian architecture. He has published 13 scientific monographs. He has been a contributor to the journal Prostor since 2011. Sažetak Summary
Zlokoviæ’s legacy holds unrealized Regulatory Basis of the Lapad Peninsula in Dubrovnik from 1936-37 and an unbuilt project of a residential and commercial building of the Serbian Orthodox Municipality in Nova Gradiška. After 1945, Zlokoviæ seldom worked in Croatia. He was more busy in Serbia and Monte Negro riviera. However, the family legacy holds a few preliminary drawings of: Workers’ development of the Kvarner shipyards in Rijeka (competition entry, code “Fervet opus”, 1947-48, Hotel on Lapad (1954, awarded competition entry), Railway Station in Slavonski brod (1960), preliminary design of the church in Glina (1961, unbuilt). All these projects should be thoroughly analyzed from a historiographic perspective.
Although widely known for only two realizations in Orebiæ and several competition entries and unrealized projects, Zlokoviæ’s opus in Croatia between the two world wars deserves attention as it testifies to inherent broad-minded receptiveness of the Croatian cultural scene towards the talented architects from other Yugoslav environments. The projects presented in this paper were produced in various phases of Zlokoviæ’s career. Yet, they all show his respect towards the tradition. At the same time they clearly manifest an evolution of Modernist ideas ranging from expressionist symbolism to socially engaged functionalism. Always ready for change and improvement, Zlokoviæ did not regard his designs at the competitions in Zagreb, Split and Osijek as failures but as confirmation that he was developing himself in a widely acceptable and competitive direction. Such attitude was a great stimulus to other Serbian architects to take a more active part in other environments and in this way become more receptive to innovative ideas and programs.
Documents about Zlokoviæ’s professional work in Croatia that are now available in digital format will hopefully help to evaluate his work in other parts of ex Yugoslavia. They will be especially useful to the researchers in Monte Negro who now have the opportunity to examine his work on their riviera where he showed his fascination with the Mediterranean and Modernism.
1 HR - 10090 Zagreb, Crnojezerska 20 2 Sveuèilište u Zagrebu Arhitektonski fakultet
HR - 10000 Zagreb, Kaèiæeva 26 3 Muzej grada Zagreba
HR - 10000 Zagreb, Opatièka 20 tin.kovac93@gmail.com ariana.stulhofer@arhitekt.hr hvukadin@mgz.hr
Izvorni znanstveni èlanak https://doi.org/10.31522/p.28.2(60).7 UDK 72.036:725.87 V. Turina (497.5 Rijeka) ”19” Tehnièke znanosti / Arhitektura i urbanizam 2.01.03. - Arhitektonske konstrukcije, fizika zgrade, materijali i tehnologija graðenja 2.01.04. - Povijest i teorija arhitekture i zaštita graditeljskog naslijeða Humanistièke znanosti / Povijest umjetnosti 6.09.01. - Povijest i teorija likovnih umjetnosti, arhitekture, urbanizma i vizualnih komunikacija Èlanak primljen / prihvaæen: 2. 9. 2020. / 16. 12. 2020.
1 HR - 10090 Zagreb, Crnojezerska 20
2 University of Zagreb
Faculty of Architecture
HR - 10000 Zagreb, Kaèiæeva 26
3 Zagreb City Museum
HR - 10000 Zagreb, Opatièka 20 tin.kovac93@gmail.com ariana.stulhofer@arhitekt.hr hvukadin@mgz.hr
Original Scientific Paper https://doi.org/10.31522/p.28.2(60).7
UDC 72.036:725.87 V. Turina (497.5 Rijeka) ”19” Technical Sciences / Architecture and Urban Planning
2.01.03. - Architectural Structures, Building Physics, Materials and Building Technology
2.01.04. - History and Theory of Architecture and Preservation of the Built Heritage Humanities / Art History
6.09.01. - History and Theory of Fine Arts, Architecture, Urban Planning and Visual Communication
Article Received / Accepted: 2. 9. 2020. / 16. 12. 2020.
arhitekta Vladimira Turine, 1949.
Water Sports Centre (Swimming Pool Complex) Rijeka-Sušak
Designed by the Architect Vladimir Turina, 1949
Centar za vodene sportove kombinirano plivalište pokretna tribina
Rijeka-Sušak Turina, Vladimir 1949.
Vizionarski projekt Centra za vodene sportove (Kombinirano plivalište) na podruèju Delte izmeðu Rijeke i Sušaka arhitekata V. Turine, Z. Radiæa, N. Kuèana i I. Seiferta iz 1949. godine jedno je od najznaèajnijih konceptualnih rješenja hrvatske moderne arhitekture. Karakterizira ga moguænost transformacije prostora pomoæu konstrukcije pokretne èeliène tribine gledališta koja na traènicama klizi od otvorenog bazena, kroz bazensku dvoranu kružnog presjeka do atletskog stadiona. Bazenska se dvorana, uz male preinake podne konstrukcije, može prenamijeniti u dvoranu za razlièite sadržaje.
water sports centre swimming pool complex movable stand Rijeka-Sušak Turina, Vladimir 1949
The Water Sports Centre designed by the architects V. Turina, Z. Radiæ, N. Kuèan and I. Seifert in 1949 was planned on the site of Delta between Rijeka and Sušak. This visionary project is one of the most remarkable conceptual designs in Croatian modern architecture. It is essentially characterized by the possibility of transforming the space with a track-sliding steel stand structure that might move from the outdoor swimming pool through the pool hall with a circular cross-section to the athletic stadium. The swimming pool hall can be converted into a multi-purpose facility by small modifications of the floor structure.
Delta1 - prošireno ušæe vodotoka Rjeèine u Jadransko more - „... nasipani je, nikad nastanjeni i rijetko posjeæeni teritorij grada Rijeke. ... Nalazi se u samom epicentru Rijeke te još uvijek predstavlja ‘prostor izmeðu’: izmeðu Rijeke i Sušaka, izmeðu rijeke i mora, izmeðu luke i grada, izmeðu politike i infrastrukture, izmeðu namjena i uvjeta korištenja…”.2 Taj trokutasti dio kopna nije nastao prirodnim nanošenjem morskoga i rijeènoga sedimentnog materijala veæ dugogodišnjim nasipavanjem. S istoène ga strane omeðuje rijeka Rjeèina, sa zapadne mrtvi morski kanal, dok je na jugu more (Sl. 3.).
Izmeðu dva svjetska rata grad Rijeka bio je dio Kraljevine Italije, susjedni Sušak Kraljevine Jugoslavije, a granica je prolazila kanjonom Rjeèine. Nakon Drugoga svjetskog rata gradovi se ujedinjuju te prostor Delte postaje mjesto koje ih istovremeno povezuje i odvaja. „U novonastalim okolnostima Delta je percipirana kao dragocjeni prostorni resurs u samom središtu integriranoga grada koji, eliminacijom luèkih postrojenja, postaje idealni prostor za lociranje zgrada javne namjene te rekreativnih, kulturnih i zabavnih sadržaja okruženih zelenilom. ... Uglavnom, izuzetno inspirativan prostor, za koji je Vladimir Turina napravio najznaèajniji konceptualni projekt hrvatske moderne arhitekture.”3
Arhitekt Turina autor je vizionarskog projekta Kombinirano plivalište Rijeka-Sušak (Centar za vodene sportove4) koji je projektirao 1949.
godine u suradnji s tada apsolventima arhitekture Tehnièkog fakulteta u Zagrebu Zvonimirom Radiæem, Ninoslavom Kuèanom i Ivanom Seifertom te tehnièkim suradnikom arhitektom Franjom Neidhardtom.5 Revolucionarni Turinin projekt znaèajan je i u svjetskom kontekstu. Forma i konstrukcija višefunkcionalne dvorane za to su vrijeme bili originalni, ali postavljanje tribine na kotaèe koji je po traènicama vode do odabranog borilišta - upravo je ona revolucionarna ideja kojoj u tadašnjoj svjetskoj arhitekturi nema presedana. Turina je tim projektom dospio na stranice i naslovnice europskih arhitektonskih èasopisa, a izlagao ga je i dobivao nagrade na brojnim meðunarodnim izložbama: olimpijske izložbe sportske arhitekture u Londonu 1948. i Helsinkiju 1952., internacionalna izložba sportske arhitekture u Stockholmu 1949., svjetske arhitektonske izložbe u Sao Paolu 1957. i Milanu 1964. godine. O svom je projektu održao predavanja na Berlinskom tehnièkom sveuèilištu u Charlottenburgu (Berlin) i kao voditelj arhitektonskih seminara Internationale Sommerakademie Für Bildene Kunst u Salzburgu.6
Iako je ova Turinina originalna istraživaèka zamisao veæ 70 godina referenca i ishodište promišljanja za èitav niz suvremenih projekata, dosad nije bila sustavno prikazana i analizirana u arhitektonskoj publicistici, još od originalnih Turininih prikaza iz 1950-ih godina.
ARCHITECT VLADIMIR TURINA
Arhitekt Vladimir Turina (Banja Luka, 1913.Zagreb, 1968.) ostavio je velik trag u hrvatskoj arhitekturi 20. stoljeæa i kao inovativan arhitekt i kao osebujan profesor na Arhitektonskom odsjeku Tehnièkog fakulteta u Zagrebu, na kojem je radio od 1946. do 1966. godine. Nije imao mnogo izvedenih projekata (Tabl. I.), a svojim je originalnim natjeèajnim radovima mahom osvajao prva mjesta. Njegovi projekti i danas odišu svježinom i aktualnošæu. Nakon Drugoga svjetskog rata intenzivno se posveæuje temi sportske arhitekture (Tabl. II.), posebice projektiranju stadiona i plivališta, gdje je dao svoje najveæe arhitektonske kreacije, zadobivši svjetsku reputaciju. Projekt Centra za vodene sportove s nizom funkcionalnih, tehnoloških, oblikovnih i konstruktivnih inovativnih rješenja, prvi te vrste u sportskoj arhitekturi, nekoliko je puta pu-
1 Èlanak je dopunjen i doraðen seminarski rad „Kombinirano plivalište Rijeka-Sušak 1949. arhitekta Vladimira Turine - Rijeèka Delta” studenta Arhitektonskog fakulteta Tina Kovaèa na izbornom kolegiju „Sportska arhitektura u Zagrebu - Geneza sportskih lokacija i prostora” nositeljice kolegija prof. dr.sc. Ariane Štulhofer. Dr.sc. Hela VukadinDoronjga obranila je 2012. godine doktorsku diseraciju
bliciran u domaæim i inozemnim struènim èasopisima, u samostalnim publikacijama te u katalozima olimpijskih izložbi. Projekt u kojem se arhitektura tretira kao dinamièan, prilagodljiv sustav, publiciran je u inozemnim izdanjima Catalogue of the XIVth Olympiad Sport in Art Exhibition (London, 1948.) i èasopisima „L’Architecture d’aujourd’hui” (1949.), „Architectural Design” (1950.), „Die Neue Stadt” (Dortmund, 1952.).7 Izdana je posebna publikacija Ideas and proposals for a new sporting architecture za internacionalnu izložbu u Stockholmu 1949. godine.8 Za taj je projekt 1952. godine Turina nagraðen diplomom XV. Olimpijade u Helsinkiju za sportsku arhitekturu.
Emocionalno-intelektualna i duhovno-moralna komponenta presudne su u išèitavanju cjelokupnog djela arhitekta Vladimira Turine. Arhitekturu i njene dosege propitivao je intuitivno, a pristup mu je kontrastan: snažnu arhitekturu i nove oblike s velikim senzibilitetom postavlja u krajolik i uklapa u tradicijski okvir te time uspostavlja šire prostorne odnose u kontekstu. Pomicao je granice, nametao nove standarde, anticipirajuæi arhitekturu buduænosti utjecao je na brojne generacije studenata i arhitekata, što je u svojoj posveti istaknuo i Le Corbusier: „Moj dragi prijatelju, vi ste malo pred svima napredniji u idejama”.9 U ljeto 1949. godine Turina piše prvo pismo Le Corbusieru, a iz njegova odgovora vidimo koliko ga je poznati francuski arhitekt, urbanist, slikar i teoretièar arhitekture švicarskoga podrijetla smatrao velikim arhitektom: „Mogu samo sa zadovoljstvom konstatirati da su te arhitektonske potrage odvele daleko ispred našeg vremena i da su estetski izraz modernog doba. Na tome ti èestitam!”10
Arhitekt Vladimir Turina na Filozofskom fakultetu Sveuèilišta u Zagrebu (mentor prof. dr.sc. Zlatko Juriæ).
2 Turato, 2012.
3 Randiæ, 2015.
4 Iako se prikazani projekt uobièajeno naziva Kombinirano plivalište, autori su koristili naziv koji je Turina smatrao ‘boljim’: Centar za vodene sportove. Naime, u èasopisu „Arhitektura” u èlanku Kombinirano plivalište Rijeka-Sušak 1949. Turina piše: „... predložili smo osnovu kombiniranog plivališta, bolje reèeno ‘Centar za vodene športove’...” [Turina, 1950.a: 39]. Isti je tekst objavljen i u publikaciji Ideas and proposals for a new sporting architecture, Arhitektura savremenog sporta, studije tiskanoj za internacionalnu izložbu u Stockholmu 1949. [Turina, 1949.a: 5 i 13]. U èasopisu „L’architecture d’aujourd’hui” projekt se naziva: Le parc des sports à Rijeka-Sušak (Sportski park Rijeka-Sušak) [Turina, 1949.b: 96-99].
5 Turina, 1949.a: 4 i 12
6 Mutnjakoviæ, 1998.
7 Radoviæ Maheèiæ, Tomiæ, 2015. [http://hbl.lzmk.hr/ clanak.aspx?id=11906]
8 Turina, 1949.a
9 Le Corbusier, 1950. V. Turina jedan je od èetvorice hrvatskih arhitekata s kojima je Le Corbusier vodio pismenu komunikaciju: Vladimir Turina, Zvonimir Kavuriæ, Ernest Weissmann, Juraj Neidhardt [Ivankoviæ, 2016.] 10 Ivankoviæ, 2016.
Tabl. I. Izvedene graðevine arh. V. Turine Table I Built structures by the architect V. Turina Godina projekta - izvedbe GraðevinaAdresaKoautoriSuradnici
1.1942.-1943.Obiteljska vila V. TurineJurjevska 60, Zagreb 2.1946.-1947.Stadion Fiskulturnog društva „Akademièar” (danas: Stadion Maksimir) [poèasna diploma za sportsku arhitekturu na XIV. Olimpijskim igrama u Londonu 1948.]
3.1953.-1955.Stadion „Dinamo”, zapadna i sjeverna tribina
4.1953.-1956.Centar za zaštitu majke i djeteta (danas: Klinika za djeèje bolesti)
Maksimirska cesta 128, Zagreb Franjo Neidhardt Eugen Erlich (konstruktor) -
Maksimirska cesta 128, Zagreb Franjo Neidhardt Eugen Erlich (konstruktor) -
Klaiæeva 16-18 (Prilaz Gj. Deželiæa 33), Zagreb Eugen Erlich (statièarkonstruktor)
5.1953.-1957.Stambena zgradaKrižaniæeva ul. 5, 7, 9, 11a, Zagreb
6.1957.-1959.Opskrbni centarSlavonski Brod - Boris Magaš Mladen Vodièka
7.1960.-1964.Stadion „Dinamo”, istoèna tribina
Maksimirska cesta 128, Zagreb Eugen Erlich (konstruktor)
8.1961.Grobnica obitelji TurinaKraljevica
9.1964.-1966.Sportska dvoranaDanièiæeva ul. (danas: Trg Krešimira Æosiæa 11), Zagreb
PLANOVI ZA UREÐENJE PROSTORA DELTE
LAYOUT PLANS FOR DELTA AREA
Ujedinjenjem Rijeke i Sušaka nakon Drugoga svjetskog rata problem Delte nije nestao. U ratom porušenome gradu intenzivno se planiralo s ciljem prostornog, ali i simboliènog povezivanja Rijeke i Sušaka preko Delte. Uz nekoliko pokušaja novih natjeèaja, novih ide-
Vladimir Turina i Franjo Neidhardt (idejni projekt); Franjo Neidhardt (glavni i izvedbeni projekt)
Žeželj, Petroviæ (konstrukcija)
Sl. 3. Položaj Delte ‘izmeðu Rijeke i Sušaka’ Fig.
Tabl. II. Sportski radovi arh. V. Turine
Table II Sports architecture by the architect V. Turina
GodinaGraðevinaVrstaKoautoriSuradnici
1.1941.Sportski park H.S.K. „Marathon” na Savi (plivalište „Mladost”), Zagrebnatjeèajni projekt (uži ‘klupski’) geslo „2834” jedna od dviju 1. nagrada
2.1945.-1946.Stadion Doma II. J.A. na Sveticama sa športskim naseljem, Zagrebprojekt - Slavko Delfin
3.1946.-1947.Stadion Fiskulturnog društva „Akademièar” (Stadion Maksimir), Zagreb [poèasna diploma za sportsku arhitekturu na XIV. Olimpijskim igrama u Londonu 1948.]
4.1947.Olimpijski stadion, Banjica, Beograd [poèasna diploma za sportsku arhitekturu na XIV. Olimpijskim igrama u Londonu 1948.]
izvedbaFranjo Neidhardt
natjeèajni projekt geslo „CS 94733” 1. nagrada
Eugen Erlich (konstruktor) -
Franjo Neidhardt Dragan Boltar -
5.1949.Kombinirano plivalište Rijeka-Sušak - Centar za vodene sportove (Delta) [diploma za sportsku arhitekturu na XV. Olimpijskim igrama u Helsinkiju 1952.] projektZvonimir Radiæ Ninoslav Kuèan Ivan Seifert Franjo Neidhardt -
6.1950.Zatvoreno i otvoreno plivalište, Sušak-Rijeka (Peæine)natjeèajni projekt geslo „PP-00007” jedna od dviju 1. nagrada
7.1950.Stadion F.D. „Lokomotiva”, Strojarska cesta, Zagrebprojekt 8.1952.Rekreacijski centar, Banoviæiprojekt 9.1952.-1953.Zatvoreno plivalište „Mladost”, Danièiæeva ul. (danas: Ul. Andrije Žaje), Zagrebnatjeèajni projekt otkup
Radovan Nikšiæ Zvonimir Juriæ Franjo Neidhardt -
Radovan Nikšiæ Vladimir Zarahoviæ Žarko Turketo10.1953.-1955.Stadion „Dinamo”, zapadna i sjeverna tribina, Maksimir, ZagrebizvedbaFranjo Neidhardt Eugen Erlich (konstruktor)11.1960.-1964.Stadion „Dinamo”, istoèna tribina, Maksimir, ZagrebizvedbaEugen Erlich (konstruktor)
Tomislav Banfiæ Boris Magaš Tihomir Mašek Branko Žnidarec 12.1964.-1966.Sportska dvorana, Danièiæeva ul. (danas: Trg Krešimira Æosiæa 11, Zagrebizvedba Vladimir Turina i Franjo Neidhardt (idejni projekt); Franjo Neidhardt (glavni i izvedbeni projekt)
Žeželj, Petroviæ (konstrukcija) -
13.1966.Sportska dvorana, Skopjenatjeèajni projekt 14.1967.-1968. Olimpijski stadion, Teheranidejni projekt - Mladen Vodièka Branko Žnidarec Boris Morsan Dražen Posavec Jerko Rošin
ja i novih rješenja - sve odreda nerealizirano - tema povezivanja i rješavanja toga prostora kao novoga urbanog centra gradske jezgre prisutna je do danas. Bitnu ulogu u povezivanju gradova Rijeke i Sušaka te definiranje novoga urbanog centra grada, uz ureðenje prostora Delte, imao je i pješaèki most - trg preko Rjeèine izveden 1946. godine.11
Informativna skica generalnoga urbanistièkog plana gradova Rijeke i Sušaka, ali i širega poteza od Lovrana na zapadu do Bakra na istoku, izraðena je 1946.-1947. u Odjelu tehnièkih radova Gradskoga narodnog odbora Rijeka (voditelji: Zdenko Kolacio i Davor Schwalba).12 Na taj se plan izravno nadovezuje Direktivna regulaciona osnova gradova Sušak-Rijeka koju je u veljaèi 1948. godine dovršio novoosnovani Urbanistièki institut NR Hrvatske (autori: Antun Ulrich i Branko Vasiljeviæ, uz suradnju Vladimira Antoliæa i Zdenka Strižiæa; Sl. 5.), kojom se oba grada povezuju u jednu urbanistièku cjelinu. Tom se osnovom napuštaju „... sušaèka luka na Delti i Brajdici, a s tim u vezi i sva željeznièka postrojenja... Prostor, koji se time dobiva, leži centralno za oba grada, te bi, proširen
prostorom Brajdice, mogao služiti kao centar grada - s javnim zgradama, javnim zelenilom, a uz to bi i dobio izlaz na more, kojeg danas nemaju ni grad Sušak ni Rijeka”.13 Direktivna regulaciona osnova na Delti planira administrativni centar, s cestom koja bi je presijecala na pola i s vrlo ogranièenim moguænostima za razvoj sporta.14 Naime, planira se razmještanje tadašnje sušaèke luke i svih željeznièkih postrojenja, a prostor koji bi se time dobio postao bi novi gradski reprezentativni centar, osloboðen industrijskih i slobodan za javne sadržaje.
Nasuprot tome, Turinin projekt Kombiniranog plivališta Rijeka-Sušak 1949. predlaže parkovno rješenje s brojnim sportsko-rekreacijskim sadržajima i zelenim površinama (Sl. 4.). Odignutu prometnu arteriju Turina vodi sjevernijim, dijelom putem vijadukta, i tako prostor Delte oslobaða tranzitnog prometa u korist slobodnih površina namijenjenih sportu i rekreaciji, a potrebna su parkirališna mjesta u dvoetažnom prostoru uz prometnicu. Arhitekt Boris Magaš u razgovoru o Turini iznosi: „... Delta je po mom saznanju teorijski rad koji je on izabrao kao parkovni zahvat,
što ja danas tvrdim, ali ne u kontekstu sporta, nego u kontekstu grada, da je parkovno rješenje jedino ispravno za Deltu. To je naèin kako se mogu riješiti konfrontacije Sušak-Rijeka, povezati, a istovremeno razdvojiti. Plus, jasno, riva koja bi morala biti glavna.”15
Sredinom osamdesetih godina 20. stoljeæa (1985.16) proveden je arhitektonski natjeèaj za prostor Delte i susjedne Brajdice, kojim su se Sušak i Rijeka trebali organski povezati, a luèki se sadržaji preseliti na Krk (Sl. 6.a). Na natjeèaju za idejno urbanistièko-arhitektonsko rješenje za ureðenje podruèja Delte i Luke Baroš u Rijeci 2013. godine dodijeljene su tri jednakovrijedne prve nagrade, opet bez realizacije (Sl. 6.b,c,d).17 Osim arhitektonskih natjeèaja provedeno je i nekoliko student-
11 Glavni projektant mosta - trga preko Rjeèine bio je inž. Kruno Tonkoviæ te arhitekti Božidar Rašica i Zdenko Strižiæ koji su projektirali dva mosta: cestovni širine 14 m i pješaèki širine 25 m, na meðurazmaku od samo 10 m. Most-trg sveèano je otvoren u listopadu 1946. godine. [Štimac Grandiæ, Kuželièki, 2014: 199]
12 Vukadin-Doronjga, 2012: 111-112
13 Ulrich, Vasiljeviæ, 1949: 47-50
14 Turina, 1950.a: 39
15 Èerina, Galoviæ, Miškoviæ, 1997.
16 Randiæ, 2013.
17 Studio 3LHD d.o.o. (projektni tim: Saša Begoviæ, Marko Dabroviæ, Tatjana Grozdaniæ Begoviæ, Silvije Novak, Tomislav Soldo, Leon Lazaneo, Larisa Èišiæ, Nenad Štrbac); Porticus d.o.o. za projektiranje, Split (autorska grupa: Damir Rako, Sanja Radovnikoviæ Rako, Ivan Juriæ, Petra Klariæ, Radmila Pelagiæ, Stanislava Odrljin); njiric+ arhitekti d.o.o. i prof. Hrvoje Njiriæ (+ Iskra Filipoviæ, Igor Sladoljev, Ana Dropuliæ) [http://www.d-a-z.hr/hr/vijesti/rezultatinatjecaja-za-deltu-u-rijeci,2223.html]
18 Turato, 2014., 2019.
19 Iako se u disertaciji dr.sc. Hele Vukadin-Doronjga [2012: 426 i dr.] Centar za vodene sportove navodi kao prvonagraðeni natjeèajni rad, daljnjim je istraživanjima ustanovljeno da nije bio proveden natjeèaj, nego je Turina taj projekt radio kao teoretski rad. Zahvaljujemo Lidiji Butkoviæ Miæin, dipl.pov.umj., na korisnim informacijama.
skih radionica s temom ureðenja prostora Delte pod vodstvom Idisa Turata, profesora Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu.18
Danas je na Delti smješteno automobilsko i autobusno parkiralište uz prenamijenjene objekte stare industrijske arhitekture, a još se uvijek djelomice koristi i u luèke svrhe.
CENTAR ZA VODENE SPORTOVE RIJEKA-SUŠAK (KOMBINIRANO PLIVALIŠTE), 1949.
WATER SPORTS CENTRE RIJEKA-SUŠAK (SWIMMING POOL COMPLEX), 1949
Vladimir Turina u projektu rješavanja Delte postavio se ponajprije kao istraživaè.19 Nije se htio vezati na tradicionalno i povijesno-ur-
Sl. 5. A. Ulrich i B. Vasiljeviæ: Direktivna regulaciona osnova gradova Sušak-Rijeka, perspektivni prikaz iz zraka, 1948.
Fig. 5 A. Ulrich and B. Vasiljeviæ: Directive regulatory basis for the towns Sušak-Rijeka, aerial view, 1948
Sl. 6. Neki natjeèajni projekti za podruèje Delte: a) natjeèaj za Deltu i Brajdicu, 1985.; b) njiric+ arhitekti d.o.o., 2013.; c) Studio 3LHD d.o.o., 2013.; d) Porticus d.o.o., 2013.
Fig. 6 Some competition projects for Delta area: a) competition for Delta and Brajdica, 1985; b) njiric+ arhitekti Ltd., 2013; c) Studio 3LHD Ltd., 2013; d) Porticus Ltd., 2013
Sl. 7. Centar za vodene sportove: idejna skica V. Turine (gore), situacijski nacrt (dolje): 1 - prilazna cesta, 2 - parkiralište, 3 - višenamjenska dvorana, 4 - ulaz gledatelja, 5 - lakoatletski stadion, 6 - restoran, 7 - vanjski bazen, 8 - pokretna tribina, 9 - spremište za èamce, 10 - hotel, 11 - plaža
Fig. 7 Water Sports Centre: conceptual design by V. Turina (top), layout plan (bottom): 1 - access road, 2 - parking lot, 3 - multi-purpose hall, 4 - spectator entrance, 5 - athletics stadium, 6 - restaurant, 7 - outdoor swimming pool, 8 - movable stand, 9 - boat storage, 10 - hotel, 11 - beach
banistièko rješenje, kao ni na postojeæa rješenja u tada suvremenoj sportskoj arhitekturi koja je još bila u razvoju i podložna eksperimentiranju. Priklonio se više ideji antièke grèke filozofije povezivanja s prirodom te je u skladu s njom prostor Delte projektirao tako da bude prožet prirodom, zelenilom i slobodnim površinama za rekreaciju.
Njegovo višenamjensko rješenje istovremeno sadrži i urbanistièke i arhitektonske odlike. Urbanistièki djeluje kao spona u prostoru koja povezuje dvije sliène, ali dijametralno razlièite cjeline tada novoga grada Rijeke. Izravno se nadovezujuæi na ideju Direktivne regulacione osnove gradova Sušak-Rijeka arhitekata Ulricha i Vasiljeviæa, Delta se oslobaða prometa i stvaraju se površine maksimalno korištene za sportske parkove i igrališta. Na takav novi prostor Turina i suradnici postavljaju osnovu kombiniranog plivališta, odnosno - kako su ga oni ‘bolje’ nazvali„Centra za vodene športove” koji bi obuhvatio: otvoreno plivalište za ljetne priredbe blizu morske obale, zimsko sportsko plivalište pogodno i za neke dvoranske sportove te stadion za laku atletiku. Bazenska se dvorana uz male preinake može prenamijeniti u hangar za manje avione20, izložbenu ili kinodvoranu, kao i prostor za razne sportove: boks, maèevanje, hrvanje, košarku, odbojku. S istoène strane otvorenoga plivališta planirane su stalne tribine za stajanje, dok bi s njegove zapadne strane po potrebi ‘doklizala’ pokretna tribina (Sl. 7.-8.).
Brojni sportski tereni za rukomet, hokej, klizanje i tenis planirani su u slobodnom pejsažnom prostoru Delte. Osim toga, projekt istoèno od plivališta obuhvaæa zgradu restorana, rampom izravno povezanu s njim, zgradu ulaznog vestibula i administracije sa zapadne strane plivališta, te hotel za sportske goste, riješen kao toranj na obali mora s jugoistoènom orijentacijom, koji u donjem dijelu ima administrativne prostore, hotelski restoran i manji yachting club sa spremištem èamaca i jedrilica. Hotelske sobe imaju dvostrani po-
20 S obzirom na to da na prostoru Delte nema uvjeta za dopremu zrakoplova, pretpostavlja se da je Turina htio naglasiti moguænosti raznih uporaba dvorane, ali na drugim lokacijama. Zato ovaj projekt možemo smatrati i istraživaèkim, kako je naglašavao i arh. B. Magaš. 21 Turina, 1950.a: 39
Sl. 8. Centar za vodene sportove, sadržaji: Tlocrt prizemlja (gore): 1 - bazen za plivanje, 2 - garderobe za kupaèe, 3 - frizer i brijaè, 4 - gimnastièka dvorana, 5 - dvorana za veslanje, 6 - garderobe za sportaše, 7 - kontrolni hodnik, 8 - grijanje i ventilacija, 9 - natkriveni prolaz za restoran, 10 - restoran, 11 - kuhinja, 12 - restoran za kupaèe, 13 - uredi Tlocrt kata (dolje): 14 - glavni ulaz, 15 - ulazni prostor, 16 - rampa za prilaz na tribinu, 17 - garderobe za posjetitelje, 18 - prolaz za tribine, 19 - izlazi, 20 - ulazi za sportaše, 21 - bazen, 22 - bazen za skokove, 23 - jugoistoèni ulaz, 24 - konstrukcija pomiènog poda za prekrivanje bazenskih jama, 25 - vanjski bazen, 26 - stube na pomiènu tribinu, 27 - tribina za stajanje, 28 - restoran, 29 - ured, 30 - terasa, 31 - silazna rampa Fig. 8 Water Sports Centre: facilities: Ground-floor plan (top): 1 - swimming pool, 2 - swimmer locker rooms, 3 - hairdresser salon and barber shop, 4 - gym, 5 - rowing hall, 6 - sportsmen locker rooms, 7 - control hall, 8 - heating and ventilation, 9 - roofed passageway to the restaurant, 10 - restaurant, 11 - kitchen, 12 - restaurant for swimmers, 13 - offices
Floor plan (bottom): 14 - main entrance, 15 - entrance area, 16 - access ramp to the stand, 17 - cloakrooms for visitors, 18 - passageway to the stands, 19 - exits, 20 - entrances for sportsmen, 21 - swimming pool, 22 - diving pool, 23 - southeast entrance, 24 - movable floor structure for covering the swimming pool pits, 25 - outdoor swimming pool, 26 - staircase leading to the movable stand, 27 - standing section, 28 - restaurant, 29 - office, 30 - terrace, 31 - descending ramp
9. Centar za vodene sportove, fotografije makete s JI, J i JZ
9 Water Sports Centre: scale models, photographs from south-east, south and south-west
gled - na more i na brda (Sl. 9.).21 Turina navodi da „... športski hotel rješava problem sobe s dvostranim izgledom - na more i na brda - po prijedlogu arhitekta Pinguissona ... (i da je) samo idejno postavljen i nije rješavan u detaljima”.22
Ideja vodilja projekta bila je maksimalno oslobaðanje prostora Delte od izgraðenih dijelova te forsiranje vegetacije kao okvira igralištima i stvaranje novoga urbanog krajolika. Glavni pristup i blagajne nalaze se na sjevernoj strani. Smjer orijentacije objekata jest sjever-jug s manjim otklonom, a orijentacija igrališta uvjetovala je i postav samih objekata.
DVORANSKO PLIVALIŠTE - VIŠENAMJENSKA DVORANA
SWIMMING POOL HALL
- MULTI-PURPOSE HALL
Centralnu kompozicijsku os èine formalno superiorna bazenska dvorana natkrivena kružnim rebrima i njezina ovojnica. Plivališna dvorana površine 100´50 m sa svojom kružnom konstrukcijom, u obliku tunela promjera 50 m i površine popreènog presjeka otprilike 2/3 površine kruga, postavljena je okomito
na morsku obalu pa svojim volumenom ne zatvara pogled na nju i dopušta razvijanje parka po dubini cijeloga prostora Delte. Dimenzije glavnoga dvoranskog bazena jesu 50´20 metara, dok je duboki bazen za skokove i zagrijavanje prije natjecanja velièine 14´20 m. Uklanjanjem pomiène podne konstrukcije, koja se sklopljena nalazi izmeðu ovih dvaju bazena, dobiva se jedan veliki bazen dimenzija 70´20 m.
Na zapadnoj strani plivališne dvorane smještena je zgrada pravokutnoga tlocrtnog oblika s ulaznim halom za dvoranu i administrativnim prostorima, a na istoènoj lagano zarotiran dvoetažni restoran kvadratnog tlocrta. Glavna je vodilja projekta transformabilnost prostora koja je ostvarena pokretnom tribinom što omoguæuje istovremeno praæenje dogaðanja na tri sportska borilišta i kliznom montažnom podnom konstrukcijom pomoæu koje se može prenamijeniti korištenje dvorane.
Pokretna tribina - Djelujuæi kao profesor arhitekture Turina je prihvaæao studentske ideje, uvijek naglašavajuæi njihovo podrijetlo, i suptilno ih je prenosio u svoje projekte. Potaknut ‘invencioznim i suvremenim’ rješenjem plivališta na Delti23 s pokretnom tribinom koja prelazi preko bazena iz 1947. godine (Sl. 12.) tadašnjeg apsolventa Predraga Kovaèeviæa24, Turina je promišljao o moguænostima šire urbanistièke intervencije na èitavoj Delti, kao i na primjenu nekog objekta u više svrha. Problematika preobrazbe prostora bitan je element projekta. Konstatacija da se jedna jedina konstrukcija gledališta može upotrijebiti za nekoliko razlièitih sportskih sadržaja stvorila je preduvjet elementarne vrijednosti. Iako tema pokretne tribine nije posve originalna (npr. vlakovi s montiranim
22 Turina, 1950.a: 43
23 U: Turina, 1950.a: 37 i 39 navedeno je da je lokacija na Delti („... Isti je u okviru studentskog programa invenciozno i suvremeno riješio jedno plivalište na delti, usko se vezujuæi na sam problem prostorne transformacije bez dubljeg urbanistièkog zahvata. ... projekt je potakao na razmišljanje o moguænostima šire urbanistièke intervencije na èitavoj delti...”). U: Turina, Boltar, Neidhardt, 1948: 4 - Lokacija studentskog projekta plivališta nije
tribinama za gledatelje koji se kreæu uz regatne staze), u sluèaju plivališta na Delti ona je prototipno rješenje jer je podijeljena na tri zasebna dijela i pokriva tri razlièite sportske funkcije, dodjeljujuæi Turininu projektu etiketu jednoga od najpoznatijih futuristièkih arhitektonskih djela u nas. Ipak, treba naglasiti da Turina nije radio utopijske, iracionalne projekte, nego je uvijek polazio od toga da bi se oni mogli realizirati, ako ne u doba projektiranja, onda nekada u buduænosti (Sl. 10. i 13.).
S obzirom na u to doba visoku cijenu izgradnje tribine za posjetitelje, zamišljena je jedna „pokretna tribina podijeljena na tri dijela odvojena jedan od drugoga, kako bi se mogli upotrebljavati zasebno u svrhe raznih priredaba u isto vrijeme”.25 Pokretna jednostrana dvoetažna tribina sastoji se od triju nezavisnih èeliènih konstruktivnih dijelova koji omoguæuju odvojeno korištenje. Pravocrtno se može kretati po traènicama od morske obale do otprilike 300 metara u kopno, u smjeru sjever-jug, povezujuæi tri sportska borilišta - unutarnje dvoransko plivalište, vanjski bazen i teren za laku atletiku, pa tako stvara suvremenu mobilnu arhitekturustroj.26 Umjesto tri tribine Turina postavlja jednu dvoetažnu koja se kreæe, putuje, služi naizmjenièno svakom igralištu, raskidajuæi s poimanjem arhitekture kao statièke èinjenice. Pokretna tribina gledališta klizi od ljetnog bazena do lakoatletskog stadiona, prolazeæi kroz dvoranu u obliku velikog valjka / ‘kružnog tunela’ (Sl. 11. i 14.).
Broj gledatelja optimalno je 6500, a pod punim optereæenjem kod boksaèkih meèeva s dvjema dodatnim popreènim tribinama stalo bi ih i do 8500. Prostor gledatelja strogo je odvojen od prostora kupaèa i njihovi se pu-
pobliže oznaèena, navedeno je samo: Plivalište za ljeto i zimu na Sušaku.
24 Turina, 1950.a: 37 i 39. Projekt ljetnog i zimskog bazena na Sušaku studenta arhitekture Predraga Kovaèeviæa napravljen je 1947. godine, a kraæi tekst i fotografija makete objavljeni su u: Turina, Boltar, Neidhardt, 1948.
25 Turina, 1950.a: 39
26 Gvozdanoviæ, 1969: 50
27 Prijevod s francuskog: dr.sc. Nina Renduliæ, prof.
tovi nigdje ne križaju. Gledatelji iz ulazne zgrade, smještene zapadno od dvorane, preko kosoga mosta pristupaju na tribine, a glavni su izlazi predviðeni na njenim boènim krajevima.
Iznad drugog kata tribine galerijski su prostori za novinare, fotoreportere i radioizvjestitelje. U poluetaži ispod tribine smješteni su prostori uprave plivališta, orijentirani zapadno. Arhitektura Vladimira Turine oblikovno je inventivna i funkcionalna, a zbog jedinstvenih, èistih ‘skulpturalnih formi’ nikada nije trpjela funkcija.
U svome pismu upuæenom Oscaru Niemeyeru 27. ožujka 1951. Turina je objasnio svoja razmišljanja o moguæim preinakama: „Što se tièe mog Fleksibilnog bazena u Rijeci, moguæe su i druge kombinacije. Prvo, mogao bi se smanjiti volumen skladištenog zraka u kružnom hangaru s prijedlogom spuštenog stropa. Drugo, s druge strane bazena postoji moguænost interpolacije druge, veæe ili manje tribine.”27 U samom pismu dodao je tri rukom nacrtane skice moguæih varijanti popreènog presjeka: s jednostranom tribinom, s dvostranim simetriènim tribinama i s dvostranim nesimetriènim tribinama - veæom dvoetaž-
Sl. 11. V. Turina: prostorne skice unutrašnjeg prostora dvorane (lijevo) i 3D prikazi pokretne tribine
Fig. 11 V. Turina: spatial sketches showing the hall’s interior (left) and 3D representations of the movable stand
Sl. 12. P. Kovaèeviæ: Ljetni i zimski bazen na Sušaku, studentski projekt, 1947.
Fig. 12 P. Kovaèeviæ: Summer and winter swimming pool in Sušak, student project, 1947
Sl. 13. Kombinirano plivalište, restoran i hotel, popreèni presjek I-Z
Fig. 13 Swimming pool complex, restaurant and hotel, cross-section east-west
Sl. 14. Moguænosti smještaja pomiène tribine:
a - unutar dvoranskog plivališta, b - uz atletski stadion,
c - uz dvoransko plivalište i atletski stadion,
d - uz vanjski bazen,
e - uz dvoransko plivalište i vanjski bazen
Fig. 14 Possibilities of the movable stand setting:
a - within the swimming pool hall, b - adjacent to the athletic stadium, c - adjacent to the swimming pool hall and the athletic stadium, d - adjacent to the outdoor swimming pool, e - adjacent to the swimming pool hall and the outdoor swimming pool
Sl. 15. V. Turina: rukom nacrtane tri skice popreènog presjeka zatvorenog plivališta u pismu O. Niemeyeru, 1951.: a) trenutaèno stanje fleksibilnog hangara, promjer £ 50 m; b) spušteni strop i bilateralna tribina; c) smanjeni volumen skladištenog zraka, promjer > 50 m
Fig. 15 V. Turina: three free-hand sketches of the cross-section of the indoor swimming pool in a letter to O. Niemeyer, 1951: a) current flexible hangar with a diameter £ 50 m; b) suspended ceiling and a bilateral stand; c) reduced volume of the stored air, diameter > 50 m
od 10 m. Prstenovi su nalik brodskim rebrima, a izmeðu njih razapete su betonske ljuske s kvadratnim otvorima za svjetlo, kako je prikazano na nacrtima. Meðutim, na maketi je ovojnica krovne konstrukcije potpuno transparentna, prozirna, pa dvorana pruža dojam lebdjenja postignut dematerijalizacijom forme (Sl. 9. i 27.).
Iako u ono doba, prije više od 70 godina, gotovo da nigdje u svijetu nije bilo moguæe napraviti zamišljenu prozirnu ovojnicu, arhitekt Boris Magaš naglašava: „Dok bi danas ta realizacija mogla biti do kraja briljantno doreèena, u onom trenutku nitko nije to mogao napraviti, nisu postojale plastika, nisu postojali materijali... Danas bi bilo posve sigurno jednostavno moguæe napraviti prozirnu ovojnicu.”28
Odabrani konstruktivni sustav tunelskog oblika najpogodniji je i zato što ravnomjerno prenosi optereæenje na slabom i moèvarnom tlu prostora Delte. Zatega u visini suterenskih prostorija preuzima vlaèna naprezanja prstenova. Betonska konstrukcija bazena neovisna je o dvorani zbog moguæega nejednolikog slijeganja terena. Turinu odlikuje inžinjerska uspješnost vladanja konstrukcijom te snaga njezine logiène i jednostavne forme.
convenient
Sl. 17. Moguænosti korištenja dvorane: a - plivalište, b - dvoranski sportovi, c - izložbeni prostor - spremište za manje avione ili sl. (hangar)
Fig. 17 Possibilities of using the hall: a - swimming pool, b - hall sports, c - exhibition space - storeroom for smaller airoplanes or the like (hangar)
nom i nasuprot njoj manjom jednoetažnom (Sl. 15.).
Krovna konstrukcija - Konstrukcija dvorane originalan je prijedlog autorâ, a temelji se na analizi najpogodnijeg oblika popreènog presjeka s obzirom na jednostranu tribinu (Sl. 16.). Njen se kružni presjek sastoji od 11 zatvorenih armiranobetonskih prstenova promjera 50 m, postavljenih na meðurazmaku
Možemo povuæi paralelu s prvonagraðenim natjeèajnim projektom dvoranskog plivališta s hotelom za sportaše u Preradoviæevoj ulici 21 i 23 u Zagrebu arhitekta Drage Galiæa iz 1941. godine (Sl. 19.). Dvorana s olimpijskim bazenom natkrivena je pomiènim ostakljenim krovom i ima obostrano uz bazen pokretne tribine za gledatelje. Ljeti se otvaranjem krova bazenska dvorana prostorno prožima s visokim zelenilom susjednih dvorišta, a sklapanjem tribina omoguæeno je brzo pretvaranje sportskog borilišta u bazen za rekreaciju s dovoljnim prostorom oko njega. Od drugih inovativnih tehnièkih osobina Galiæeva projekta treba spomenuti èeliènu nosivu konstrukciju i viseæu ostakljenu opnu proèelja.29
Pomièna podna konstrukcija - Još se jedan problem postavio pred arhitekte: trebalo je pronaæi suvremenu pomiènu podnu konstrukciju iznad bazenskih jama koja bi omoguæila preobrazbu prostora za razlièite namjene. Nosiva konstrukcija novoga poda predviðena je kao èelièna rešetkasta konstrukcija.
Turinin projekt predviða stalni smještaj podne konstrukcije za prekrivanje bazenske školjke izmeðu bazena za plivanje i onoga za skokove. U sluèaju promjene namjene dvorane, ona bi klizila po obodu bazena na potrebno mjesto gdje dobiva dijelove za ukrutu i lagani montažni pod. Tako bi se bazenska dvorana mogla koristiti za neke druge dvoranske
28 Èerina, Galoviæ, Miškoviæ, 1997: 71-72
29 Štulhofer, 2005: 177
30 Turina, 1950.a: 40
sportove (boks, maèevanje, hrvanje, košarka, odbojka), ali i za velike izložbe (Sl. 17. i 18.).
Turina naglašava da rješavanje problema tenisa u ovome sluèaju još nije bilo definirano projektom, s obzirom na to da u to doba nije postojalo tehnièko rješenje poda koje bi zadovoljavalo potrebe tenisa. Meðutim, pitanje treninga tenisa riješilo bi se na površini ispod tribine, èiji kolosijeci stvaraju slobodan prostor od oko 15 metara, dovoljan za potrebe teniskog igrališta.30
PRATEÆE GRAÐEVINE: ULAZNI PROSTOR
PLIVALIŠTA, RESTORAN I HOTEL
ACCOMPANYING STRUCTURES:
ENTRANCE TO THE SWIMMING POOL, RESTAURANT AND HOTEL
Na svakoj boènoj strani plivališne dvorane nalazi se po jedna graðevina, povezana s njom. Na zapadnoj je strani manja, niska graðevna masa oblika kvadra i odignuta od terena, iznimno elegantno riješena. Sadrži ulazni vestibul i prostore administracije. Uzlaznom rampom gledatelji iz tog ulaznog vestibula pristupaju na gornji dio tribina.
Na istoènoj je strani plivališne dvorane, izravno vezan s njom, dvokatni restoran - zakrenuta kocka ravnoga krova obogaæenog dinamièkom plastikom krovnih èunjeva (nadsvjetla), kojih je oblik odreðen ventilacijskim sustavom, a ujedno su i ‘prozor u toplo ljetno nebo’. Prizemlje restorana namijenjeno je kupaèima, a kat projektiran kao plesni restoran s terasom koja se proteže gotovo do morske obale.
Novost jest i ‘èunjasta’ konstrukcija inaèe ravnoga krova restorana, èiji je oblik proizašao analizom mediteranske klime i strukturalno-arhitektonskih motiva. Arhitekti su odustali od prvotne ideje postavljanja vodenog bazena za rashlaðivanje na krovu. Umjesto toga priklonili su se rješenju s uzdignutim ‘èunjevima’ koji bi omoguæavali izravno ventiliranje prostora, a ujedno zasjenjivali polovicu površine krova i smanjili ljetno zagrijavanje. Za jakoga sunca otvori bi se prekrivali mehanièki pokretnim tendama, a zimi bi se zatvarali montažnim pokrovom s dobro izoliranim detaljima i ugraðenim ventilatorom. Na jednoj od Turininih briljantnih skica (Sl. 20.) vidimo kako je komparativno postavio motiv èunjeva restorana uz meksièki sombrero ma-
Sl. 18. Popreèni presjek višenamjenske dvorane I-Z na skici V. Turine (lijevo) i nacrtu (desno)
Fig. 18 Cross-section of the multi-purpose hall east-west on a sketch made by V. Turina (left) and on a drawing (right)
Sl. 19. D. Galiæ: Dvoransko plivalište s hotelom, Zagreb, natjeèajni projekt, 1. nagrada, 1941.
Fig. 19 D. Galiæ: Swimming pool hall with the hotel, Zagreb, competition project, first award, 1941
Sl. 20. V. Turina: prostorna skica zgrade restorana i skica krovnih ‘èunjeva’, uz komparativni prikaz meksièkog mariachi glazbenika sa sombrerom
Fig. 20 V. Turina: spatial sketch of the restaurant building and a sketch of the roof ‘cones’ with a comparative representation of a Mexican mariachi musician with his sombrero
riachi glazbenika, koji omoguæava zaštitu od visokih temperatura. Turina naglašava da „strukturalno-arhitektonski, ovi èunjevi predstavljaju protutežu snažnom djelovanju mase plivališta”31, oni nisu apstraktnog karaktera, nego funkcionalno opravdani jer rješavaju problem ventilacije, klimatskih uvjeta i osvjetljenja restoranskog prostora.
Kontrast i kompozicijski balans plivalištu predstavlja hotel - neboder, smjelo lociran uza samu morsku obalu, jugoistoène orijentacije. Tanak je i elegantan, a izniman je detalj njegovo odizanje od zemlje i polaganje na smjelo rezan pravokutni postament (Sl. 26.).
ZATVORENO I OTVORENO PLIVALIŠTE NA PEÆINAMA, 1950.
INDOOR AND OUTDOOR SWIMMING POOL IN PEÆINE, 1950
jekta jest vezivanje velikog prostora plivališta uz postojeæu stijenu na obali. Specifièna konfiguracija terena prepoznata je kao prednost i polazišna toèka oblikovanja. Reagirajuæi na teren u gustom prostoru, oèigledno je Turinino respektiranje te veoma senzibilno i znalaèko uklapanje u prostor.
Izvanredan raspored graðevnih masa išèitavamo kontrastnim pristupom oblikovanja dvaju volumena - jednoga iskonskog, koji kao da izrasta iz prirodnog ambijenta, i drugoga - frontalno horizontalno položenoga elegantnog pravokutnog aneksa. Izniman je detalj krovna konstrukcija plivališta, koja je ujedno i tribina (Sl. 21. i 22.).33
Sl. 23. Centar za vodene sportove, popreèni presjek sklopa I-Z
Fig. 23 Water Sports Centre, cross-section of the complex east-west
Sl. 24. Centar za vodene sportove, južno proèelje
Fig. 24 Water Sports Centre, south elevation
31 Turina, 1950.a: 45
32 Rezultati natjeèaja: 1) Josip Uhlik, Nada Uhlik i Vladislav Nikoljski; 2) Vladimir Turina, Radovan Nikšiæ, Zvonimir Juriæ i Franjo Neidhardt; 3) Riko Marasoviæ; 4) Mila Poletti, Ivan Geršiæ i Juraj Bertol; 5) Ivan Vitiæ i Nada Vitiæ; 6) Zdenko Kolacio i Zdenko Sila; 7) Miro Marasoviæ. Radovi pod brojevima 1 i 2 dobili su jednak iznos nagrade pa, prema tome, dijele 1. mjesto. Takoðer i radovi pod brojevima 5, 6 i 7 dijele isti plasman. Dodijeljena su i 4 otkupa. [Luciæ, 1950.]
33 Vukadin-Doronjga, 2012: 118
Kao dopunu teme navodimo da je u blizini Delte, na podruèju Peæina, V. Turina 1950. godine izradio još jedan u nizu svojih prvonagraðenih natjeèajnih projekata: Zatvoreno i otvoreno plivalište Sušak - Rijeka (Peæine).32
Sastoji se od manjega natkrivenog i velikoga otvorenog bazena (50´25 m). Osobitost pro-
Sl. 25. Centar za vodene sportove, uzdužni presjek dvorane J-S
Fig. 25 Water Sports Centre, longitudinal section of the hall south-north
Sl. 26. Centar za vodene sportove, pogled s istoka na restoran u prvome planu; iza njega je dvoransko plivalište, a lijevo hotel
Fig. 26 Water Sports Centre, view of the restaurant in the foreground from the east, behind is the swimming pool hall, left is the hotel
Projekt
VISIONARY APPROACH
Turinin projekt sportskog centra na rijeèkoj Delti karakteriziraju svježe i avangardne ideje specifiènoga funkcionalnog sustava i postorne organizacije pomaknute od tada uobièajene konvencionalne tehnološke sheme, jedinstvo artificijelnog i prirodnog, njihova istovremena suprotstavljenost i komplementarnost te rješavanje njihovih odnosa u pejsažu (Sl. 23.-27.).
Vjerojatno svjestan da se Kombinirano plivalište nikada neæe sagraditi, Turina je koristio ovaj projekt kao primjer kojim traži novu formu za nove sadržaje. Istovremeno je arhitektonska kompozicija jednostavna, zasnovana na samo tri osnovna geometrijska oblika: kvadratu (restoran), krugu (popreèni presjek dvoranskog plivališta) i pravokutniku (pristupna zgrada, hotelski neboder). Htio je pokazati kako za biti suvremen ne treba težiti ekstravaganciji u oblikovanju forme, nego je bitna èistoæa funkcije, dinamika konstrukcije i forme. „Mislim da je podruèje športa ipak prilièno zahvalno za svaki novi eksperiment”, smatra Turina.34
Problematika preobrazbe prostora bitan je element projekta. Bazenska se dvorana uz male preinake prenamjenjuje u hangar za manje zrakoplove, izložbenu ili kinodvoranu, za potrebe raznih dvoranskih sportova. Pomièna podna konstrukcija omoguæuje prekrivanje bazenskih školjki i omoguæuje razlièite naèine korištenja dvorane. Pokretna trodijelna tribina klizi, po potrebi, po traènicama uz tri sportska borilišta. Arhitektura se istražuje u dinamici pokreta i transformaciji prostora.
Uz elementarnu snagu prirodnog ambijenta, urbaniziranje (i tada i sada) neureðenog okoliša Delte i prostorne promjenjivosti planiranih arhitektonskih oblika - Turina stvara novi dojmljivi pejsaž skulpturalno snažnim, ali istodobno i senzualnim oblicima. Transparentan je pokrov bio revolucionaran i nedostižan za ono doba, jer prostor natkriven prozirnim materijalom bio je neposredno nakon Drugoga svjetskog rata teško izvediv zadatak. Forma i konstrukcija dvorane za to su doba bili originalni, ali postavljanje tribine na kotaèe koji je po traènicama vode do odabranog borilišta - upravo je ona revolucionarna ideja kojoj u tadašnjoj svjetskoj arhitekturi nema presedana.
Ipak, usprkos tehnološkim poteškoæama pri izvedbi njegove vizionarske zamisli za ono doba (a kojih je Turina bio svjestan), projekt Kombiniranoga plivališta nije ni utopijski ni iracionalan, nego posve moguæ za realizaciju. „Turina je zaista hodao brzim koracima”, naglašava prof. Neven Šegviæ.35
Projekt Kombiniranoga plivališta Rijeka-Sušak 1949. u literaturi se èesto navodi kao „poèetak avangardnog eksperimenta u hrvatskoj arhitekturi”, a i Turina je bio sklon ovoj definiciji: „On æe biti stimulans za eksperimentalno prilaženje zadacima suvremene arhi-
34 Turina, 1950.a: 37
35 Šegviæ, 1968.
36 Turina, 1950.a: 45
37 Pavloviæ, 1973: 58-59
38 Èerina, Galoviæ, Miškoviæ, 1997: 71-72
39 Domljan, 1969: 69
40 Turina, 1949.a: 11
41 Šegviæ, 1968.
tekture, bez koje metode nema progresa na nijednom podruèju stvaranja.”36
Boro Pavloviæ, pjesnik i erudit, u svome èlanku u èasopisu „Arhitektura” Turinu smješta u prostor avangardih vizionara Vranèiæ-Pièman-Turina-Richter-Mutnjakoviæ-Delfin i drugi. Uz crtež Leteæeg èovjeka (Homo volans) Fausta Vranèiæa, kao potvrda kontinuiteta avangardnog eksperimenta hrvatske poslijeratne arhitekture prikazan je presjek Kombiniranoga plivališta Rijeka-Sušak 1949. Pavloviæ naglašava moguænost transformacije i pokreta: „Klasièna se arhitektura zasniva na statici. (...) Arhitektura buduænosti bit æe utemeljena na dinamici. (...) Meðu našim arhitektima ta se misao zapaža veæ od sredine ovog stoljeæa, javljajuæi se usputno i povremeno. Prvom njenom konsekvencom mogli bismo smatrati zanimljiv i vrijedan pokušaj Vladimira Turine da ‘pokrene’ tribine plivališta na Rijeci.”37
Arhitekt Boris Magaš, koji je u razdoblju 1956.-1961. bio Turinin asistent na Arhitektonskom odjelu Tehnièkog fakulteta u Zagrebu, i sâm projektant istaknutih djela sportske arhitekture, odaje priznanje svome profesoru: „Može se postaviti pitanje da li uopæe ima logike raditi pokretnu tribinu. Danas je lakše napraviti dvije tribine. Ali kao tema, u onom vremenu, bila je zaista originalna i svi smo bili zapanjeni. Može se neko sjetiti da napravi to smicanje, ali da neko složi ovakvu akciju kretnja, da u slobodnom prostoru metne vertikalu naspram toga, da onda mekano razvije ovaj restoran sa kockicom koja je distordirana, to nije vulgarni red, i da mu napravi terasu koja meko izaðe da se sve to skupa uklopi - e, to je to, što se zove mali genij.”38
ZAKLJUÈAK
CONCLUSION
Vladimir Turina jedan je od najutjecajnijih hrvatskih arhitekata, njegov jezik arhitekture razumljiv je, istinit, jednostavan, emocionalan i snažan: „Emocionalno roboti neæe nikada dohvatiti. Tu je èovjek suvereno biæe.”39 Zadivljuje svojim razmišljanjima, projektima, izvanrednim crtežima i grafikama, od kojih smo neke komparativno prikazali uz finalne nacrte. Njegov je avangardni pristup arhitekturi vidljiv u radovima mnogih arhitekata. Njegovu uzlaznu putanju možemo pratiti od odrastanja u Banjoj Luci, školovanja u Sarajevu i Zagrebu, usavršavanja u uredu Le Corbusiera i radu na Arhitektonskom odsjeku Tehnièkog fakulteta u Zagrebu. Le Corbusier ga je cijenio kao projektanta i godinama nakon što je Turina završio s radom u njegovu birou. Veæina njegovih projekata neæe se izvesti, ali oni koji hoæe još se i danas mogu
smatrati vrhunskim dostignuæima, a odreðena su rješenja i dalje aktualna i suvremena. Jedna od temeljnih ishodišnih tema i sastavnica Turininih projekata jest kretanje/mobilnost/fleksibilnost. Glavna tema Turinina projekta Centra za vodene sportove - kombiniranog plivališta na Delti - transformacija je prostora pomoæu konstrukcije pokretne èeliène tribine gledališta, koja u isto vrijeme omoguæava gledanje razlièitih sportskih sadržaja u vodi i na kopnu: tribina klizi/putuje od ljetnog bazena do lakoatletskog stadiona, prolazeæi kroz veliki valjak / kružni tunel od betonske ljuske - krovne konstrukcije zimskog bazena. Bazenska se dvorana uz male preinake podne konstrukcije pretvara u hangar za manje zrakoplove, izložbenu i kinodvoranu ili za potrebe raznih sportova.
Na tome se projektu vidi sva Turinina umješnost da uhvati genius loci, ali i sposobnost da vizionarskim oèima napravi rješenje koje æe postati prototip nove sportske arhitekture na svjetskoj razini. Projekt plivališta na rijeèkoj Delti posebno je važan i za sam grad jer njime vrlo uspješno i s dubokim senzibilitetom rješava toèku koja treba povezati dva do tada odvojena grada, Rijeku i Sušak, u novu urbanu cjelinu, istovremeno primjenjujuæi tada aktualne ciamovske urbanistièke postavke. Novi sportski sklop povezuje ne samo dva grada nego i dvije prirodne cjeline: more i brdo. Tema mu nije samo stvoriti prostor primjeren èovjeku nego i eksperimentirati novim sadržajima koje smješta u nove oblike. Predviða nove tehnologije kako bi novom arhitekturom potakao razvoj novoga grada, a vjerojatno, s obzirom na poslijeratno vrijeme, i novoga društva.
Turininim rijeèima: „Ovdje je èovjek novih koncepcija predmet arhitektonske intuicije. Èovjek zdravog tijela i duha, èovjek napetih tetiva, slobodan i vedar, trèi i bori se da osvoji prostore naših arena i plivališta. Ovom èovjeku posveæen je naš rad.”40
Na kraju možemo navesti meritoran zakljuèak arhitekta Nevena Šegviæa: „Flexible swimming-poole Sušak-Rijeka iz 1949., siguran sam, najmarkantniji je rad Vlade Turine. Više istraživaèko nego knjiško znanje. Tu on reagira prvenstveno urbanistièki. Spaja Sušak i Rijeku preko Delte, koju pretvara u centar za vodene sportove. Sve je u toj ideji podvrgnuto funkciji rekreacije i urbanoj akcentuaciji te zapuštene gradske jezgre. Tu Turina kreira jedan nov arhitektonski stav. Niz arhitektonskih elemenata može se transformirati, pokretati, adaptirati. Raða se tako teza o fleksibilitetu u arhitekturi u veæem mjerilu, u urbanom tkivu. Rijeka bi realizacijom tog projekta postigla svjetski urbani nivo poput Sydneya s Utzonovom operom.”41
1. Bebek, V. (2015.), 41 vizionarski projekt hrvatskih arhitekata, objavljeno: 28.4.2015., https:// www.telegram.hr/price/41-vizionarski-projekthrvatskih-arhitekata-od-kojih-su-neki-priznajemo-malo-cudni-2-dio/[prvi pristup 10.9.2019.]
2. Butkoviæ Miæin, L. (2016.), The Development of the Delta and Brajdica Areas in Post-WWII Rijeka: Between Vision and Reality, “Serbian Architectural Journal”, 8: 275-294, Beograd, https:// www.bib.irb.hr/959747?rad=959747 [prvi pristup 18.9.2020.]
3. Èerina, T.; Galoviæ, I.; Miškoviæ, P. (1997.), Vladimir Turina - Interview s akademikom Borisom Magašem, AF, Zagreb, u: Vukadin-Doronjga, H. (2006.a), Iskorak Vladimira Turine, Katalog izložbe, Muzej grada Zagreba: 70-75, Zagreb
4. Domljan, Ž. (1969.), Arhitekt Vladimir Turina 1913.-1968., „Život umjetnosti”, 9: 59-71, Zagreb, https://www.ipu.hr/content/zivot-umjetnosti/ZU_9-1969_059-071_Domljan.pdf [prvi pristup 31.8.2020.]
5. Gvozdanoviæ, V. (1969.), Neke neostvarene ideje poslijeratne hrvatske arhitekture, „Život umjetnosti”, 10: 46-54, Zagreb, https://www. ipu.hr/content/zivot-umjetnosti/ZU_101969_046-054_Gvozdanovic.pdf [prvi pristup 31.8.2020.]
6. Ivankoviæ, V. (2016.), Što je Le Corbusier pisao hrvatskim arhitektima?, objavljeno: 5.4.2016., https://www.jutarnji.hr/kultura/arhitektura/ sto-je-le-corbusier-pisao-hrvatskim-arhitektima /911971/[prvi pristup 3.7.2019.]
7. Luciæ (Luèiæ ?), V. (1950.), Narodna vlast rješava važno pitanje unapredjenja plivaèkog sporta u Rijeci, „Rijeèki list”, 26.3., Rijeka
8. Magaš, B. (1986.), Saznanje i moguænosti teorijske misli, „Arhitektura u Hrvatskoj 1945.1985.”, 196-199: 27-30, Zagreb
9. Mattioni, V. (2004.), Vladimir Turina - Tri projekta. Arhitektura kao ureðaj, Katalog izložbe: „9. meðunarodna izložba arhitekture 12.9.2004. -7.11.2004.” (selektor Helena Paver Njiriæ), Hrvatski paviljon, Arsenale-Artiglierie, Venezia
10. Mikiæ, V. (2002.), Arhitekt Antun Ulrich - Klasiènost moderne, Naklada Jurèiæ, Zagreb
11. Mutnjakoviæ, A. (1998.), Pedeset godina kreacije: Vladimir Turina i športska arhitektura, „Èovjek i prostor”, 45 (3-4 /526-527/): 56-57, Zagreb
12. Odak, T. (1986.), Hrvatska arhitektonska alternativa 1945-85, „Arhitektura u Hrvatskoj 1945.1985.”, 196-199: 31-101, Zagreb
13. Odak, T. (2006.), Hrvatska arhitektura dvadesetog stoljeæa: neostvareni projekti, Studio forma urbis i UPI-2M plus ur. Mattioni, V.), Zagreb
14. Pavloviæ, B. (1973.), Homo volans danas, „Arhitektura”, 26 (145 /118/): 58-61, Zagreb
15. Pavloviæ, B. (1974.), Mens sana in corpore sano, „Arhitektura”, 27 (151): 5-15, Zagreb
16. Peneziæ, V. (2005.), Turinin deus ex machina, „Vijenac”, 289 (31.3.), https://www.matica.hr /vijenac/289/turinin-deus-ex-machina-9122/ [prvi pristup 8.7.2020.]
17. Radoviæ Maheèiæ, D.; Tomiæ, D. (2015.), Vladimir Turina, Hrvatski biografski leksikon, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, http://hbl. lzmk.hr/clanak.aspx?id=11906 [prvi pristup 11. 5.2020.]
18. Rakiæ, D. (1969.), Vladimiru Turini - èovjeku i arhitektu, „Èovjek i prostor”, 16 (190): 2, Zagreb
19. Randiæ, S. (2013.), Natjeèaj uspio, Delta nije oživjela, https://pogledaj.to/drugestvari/natjecaj-uspio-delta-nije-ozivjela/ [prvi pristup 10.9. 2019.]
20. Randiæ, S. (2015.), Što je Delta Rijeci?, http:// pogledaj.to/arhitektura/sto-je-delta-rijeci/[prvi pristup 10.9.2019.]
21. Šegviæ, N. (1968.), Teška adaptacija istinske stvaralaèke liènosti. Vlado Turina - arhitekt velikog poteza (In memoriam), „Vjesnik”, 29. listopada, Zagreb, https://dizbi.hazu.hr/a/?pr=i iif.v.a&id=13082&tify={%22panX%22:0.367,% 22panY%22:2.441,%22view%22:%22info%22, %22zoom%22:0.607} [prvi pristup 31.8.2020.]
22. Šegviæ, N. (1986.), Stanje stvari, jedno viðenje 1945.-1985., „Arhitektura u Hrvatskoj 1945.1985.”, 196-199: 119-124, Zagreb
23. Škunca, S. (2000.), Pedeset godina urbanistièkih planova grada Rijeke, Znanstveni skup u okviru Dana Svetog Vida, Rijeka, lipanj, zbornik: 13-20, Rijeka
24. Štimac Grandiæ, I.; Kuželièki, L. (2014.), Mostovi preko Rjeèine na lokaciji današnjega Titova trga - povijesni pregled, zbornik radova V. meðunarodne konferencije o industrijskoj baštini (održane 2012.), Pro torpedo Rijeka: 187202, Rijeka
25. Štulhofer, A. (2005.), Sportska arhitektura u Zagrebu - Geneza sportskih lokacija i prostora, Naklada Jurèiæ i Arhitektonski fakultet, Zagreb
26. Turato, I. (2012.), Delta projekt, https://www. idisturato.com/blog/2012/12/30/delta-projekt/ [prvi pristup 5.9.2019.]
27. Turato, I. (2014.), Studio Rijeka, Delta Project, https://www.idisturato.com/blog/2014/06/29 /studio-rijeka-delta-project/ [prvi pristup 11.6. 2020.]
28. Turato, I. (2019.), Delta Park - Park Tema, https://www.idisturato.com/blog/2019/01/27 /delta-park-park-tema/ [prvi pristup 11.6.2020.]
29. Turina, V.; Boltar, D; Neidhardt, F. (1948.), Sport Building in Yugoslavia 1946.-1948., publikacija za 14. Olimpijske igre u Londonu
30. Turina, V. (1949.a), Ideas and proposals for a new sporting architecture, Arhitektura savremenog sporta, studije, Nakladni zavod Hrvatske, Zagreb (izdanje tiskano za internacionalnu izložbu u Stockholmu 1949.)
31. Turina, V. (1949.b), Le parc des sports a Rijeka-Sušak (Yugoslavie), „L’architecture d’aujourd’hui”, 27: 96-99, Paris
32. Turina, V. (1950.a), Kombinirano plivalište Rijeka-Sušak 1949., „Arhitektura”, 3 (7-8): 37-45, Zagreb
33. Turina, V. (1950.b), The Flexibile swimming pool 49, „The Architectural Design”, July, London
34. Turina, V. (1952.), The flexibile swimming-pool Rijeka i Stadion Banjica, „Die Neue Stadt”, 11, Dortmund
35. Ulrich, A.; Vasiljeviæ, B. (1949.), Direktivna regulaciona osnova gradova Sušak - Rijeka, „Arhitektura”, 2 (18/22): 47-50, Zagreb
36. Vodièka, M. (1969.), Vladimiru Turina In memoriam - Meditacije, „Èovjek i prostor”, 16 (190): 3-5, Zagreb
37. Vukadin-Doronjga, H. (2006.a), Iskorak Vladimira Turine, Katalog izložbe, Muzej grada Zagreba, Zagreb
38. Vukadin-Doronjga, H. (2006.b), Vladimir Turina: ‘Katkada treba govoriti istinu’ - Vladimir Turina: ‘Sometimes one needs to tell the truth’, ”Èovjek i prostor”, 53 (7-8): 30-35, Zagreb, http://www.mgz.hr/UserFiles/file/Vladimir_ Turina_Vukadin_Covjek_i_prostor_7_8_2006. pdf [prvi pristup 17.3.2020.]
39. Vukadin-Doronjga, H. (2012.), Arhitekt Vladimir Turina, disertacija, Sveuèilište u Zagrebu, Filozofski fakultet, Zagreb
40. *** (1952.), Radovi naših inženjera na arhitektonskoj Olimpijskoj izložbi, „Borba”, 17. 7., Beograd
41. *** (1974.), V. Turina: Projekt plivališta SušakRijeka, foto makete, „Arhitektura”, 27 (151): naslovnica, Zagreb
42. *** (1991.), Arhitekti èlanovi JAZU, Rad HAZU, knjiga 437, Razred za likovne umjetnosti, knjiga XIV, Zagreb
43. *** (2006.), Rukopisi Vladimira Turine (priredili: Mattioni, V.; Ivaniš, K.), UPI-2M PLUS, Zagreb
Sources
Arhivski izvori
Archive Sources
1. Ostavšina arh. Vladimira Turine, Muzej grada Zagreba, Opatièka 20, Zagreb [MGZ-VT]
2. Arhiv „Atlasa hrvatske arhitekture XX. stoljeæa”, Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet, Kaèiæeva 26, Zagreb [AHA]
Dokumentacijski izvori
Document Sources
1. Kovaè, T. (2019.), Kombinirano plivalište Rijeka-Sušak 1949. arhitekta Vladimira Turine - Rijeèka Delta, seminarski rad kolegija Sportska
arhitektura u Zagrebu - Geneza sportskih lokacija i prostora, Arhitektonski fakultet, Zagreb
2. Pasinoviæ, A. (1972.a), Problemska okosnica postave izložbe i strukture i sadržaja kataloga izložbe profesora arhitekta Vladimira Turine, Zagreb [MGZ-VT]
3. Pasinoviæ, A. (1972.b), Vladimir Turina, arhitekt, retrospektivna izložba projekata i izvedbi, „Pozivnica izložbe /9.-27.1972./”, Galerija suvremene umjetnosti (AF, SAH) Zagreb [MGZ-VT]
4. Turina, V. (1951.), Pismo upuæeno Oscaru Niemeyeru, Zagreb [MGZ-VT]
5. Ekscerpt iz neobjavljenog rukopisa Andreja Uchytila i Melite Èavloviæ za nadolazeæe suèelje i vezanu publikaciju radnog naziva Atlas Arhitekture
6. *** (1966.a), Curriculum vitae Vladimira Turine, Zagreb; arhitektonska dokumentacija i druga arhivska graða - iz ostavštine arh. Vladimira Turine u Muzeju grada Zagreba (donirao Zavod za arhitekturu Arhitektonskog fakulteta, 24. srpnja 1978.) [MGZ-VT]
Izvori ilustracija
Illustration Sources
Sl. 1., 2., 10., 13., 21. MGZ-VT
Sl. 3. google maps
Sl. 5. Ulrich, Vasiljeviæ, 1949: 50
Sl. 6. a) https://pogledaj.to/drugestvari/natjecaj-uspio-delta-nije-ozivjela/ b) http: //www.njiric.com/work; c) https:// www.3lhd.com/hr/projekt/delta-i-porto-baros; d) http://www.d-a-z.hr/hr/ vijesti/rezultati-natjecaja-za-deltu-urijeci,2223.html
Sl. 4. Vukadin-Doronjga, 2012: 433
Sl. 7. MGZ-VT (lijevo); Turina, 1949.b: 96 (desno)
Sl. 9. MGZ-VT (foto: Marijan Szabo)
Sl. 8. Turina, 1949.b: 99
Sl. 12. Turina, Boltar, Neidhardt, 1948: bez pagin.
Sl. 11. MGZ-VT (skica lijevo); Vukadin-Doronjga, 2012: 438 (3D)
Sl. 14. Turina, 1949.a: 7; Turina, 1950.a: 39
Sl. 15. Vukadin-Doronjga, 2012: 171
Sl. 16. Turina, 1949.a: 16
Sl. 19. Bebek, 2015.
Sl. 18. MGZ-VT (lijevo); MGZ-VT (skenirano za arhivu AHA, desno)
Sl. 17. Turina, 1950.a: 40
Sl. 20. Vukadin-Doronjga, 2012: 435 i 436
Sl. 26. Turina, 1949.b: 99
Sl. 22. Vukadin-Doronjga, 2012: 448
Sl. 23.-25. MGZ-VT (skenirano za arhivu AHA)
Sl. 27. Turina, 1949.b: 97 (foto: Marijan Szabo)
Tabl. I., II. autori
Sažetak Summary
Architect Vladimir Turina (Banja Luka, 1913 - Zagreb, 1968) left an indelible mark in the 20th century Croatian architecture. He was both an innovative architect and a distinctive professor in the Department of Architecture at the Technical Faculty in Zagreb where he worked from 1946 to 1966. After World War II, he entirely devoted himself to sports architecture, in particular the design of stadia and swimming pools that were widely regarded as the most successful segment of his entire architectural production. He was the author of a truly visionary design for the Water Sports Centre (Swimming pool complex Rijeka-Sušak) made in 1949 in collaboration with the students of architecture at the time from the Technical Faculty in Zagreb: Zvonimir Radiæ, Ninoslav Kuèan and Ivan Seifert. Between the two world wars, the city of Rijeka was part of the Kingdom of Italy, while the neighboring Sušak was part of the Kingdom of Yugoslavia with the Rjeèina river canyon as a borderline between them. After World War II, the two urban areas were united and the Delta area - the wide confluence of the Rjeèina watercourse with the Adriatic Sea - became a place that connected and separated them at the same time. The port of Sušak and all railway facilities were planned to be relocated to another location while the free Delta area was redeveloped as a new representative urban center. Turina’s design for the Swimming pool complex Rijeka-Sušak from 1949 envisaged a parking lot with numerous sports and recreation facilities and green areas. Its multipurpose design is characterized both by urban and architectural qualities. It acts as a linking area between two similar yet completely different entities of the new city of Rijeka at the time. Traffic was planned to be removed from the Delta area and new areas were reserved for sports parks and playgrounds. This newly-created free area was planned as the site for the Water Sports Centre that would encompass: an outdoor swimming pool for summer events near the seaside, an indoor swimming pool
Biografije
Biographies
TIN KOVAÈ, mag.ing.arh., nedavno diplomirani arhitekt na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu. Tijekom studija najviše se fokusirao na podruèje povijesti arhitekture, posebno 19. stoljeæa, a u diplomskom se radu bavio temom upotrebe tradicionalnih elemenata i procesa održivosti u suvremenoj arhitekturi.
Dr.sc. ARIANA ŠTULHOFER, dipl.ing.arh., znanstvena savjetnica, redovita je profesorica na Katedri za arhitektonske konstrukcije i zgradarstvo Arhitektonskog fakulteta Sveuèilišta u Zagrebu. U svome znanstvenom radu pretežno istražuje sportsku arhitekturu.
Dr.sc. HELA VUKADIN-DORONJGA, dipl.pov.umj., znanstvena suradnica, muzejska savjetnica. U svojoj dosadašnjoj znanstvenoj i uz nju neraskidivo vezanoj muzeološkoj djelatnosti bavila se poviješæu i teorijom hrvatske arhitekture i urbanizma 20. stoljeæa.
and an athletic stadium. With minor changes, the swimming pool hall could be converted into a hangar for smaller airplanes, exhibition gallery or a movie theater as well as a multi-purpose sports hall for boxing, fencing, wrestling, basketball, volleyball. The east side of the outdoor swimming pool was planned as grandstands (standing area) while along its west side might accommodate a sliding movable stand if necessary. The central compositional axis is made by a formally superior swimming pool hall roofed with circular ribs. The swimming pool hall measuring 100´50 m with its circular structure in the shape of a tunnel is perpendicular to the seashore. Its volume, however, does not obstruct the seaside view and serves as a convenient location for a park extending along the entire Delta area. Along the west side of the swimming pool hall is a building with a rectangular plan that accommodates a lobby, a hall and administrative spaces while along its east side there is a slightly rotated two-storey restaurant with a square-shaped plan. The area by the sea is reserved for a hotel designed as a tower, intended for sports visitors.
The key feature of the design is actually the concept of a possible transformation of space by means of a movable stand that allows simultaneous watching of sports events on three sports fields and a sliding prefabricated floor structure by means of which it is possible to convert the hall to new uses. A movable one-sided two-storey stand consists of three independent steel structural parts that allow separate usage.
It is possible to move along the slides in a rectilinear way from the seaside to approximately 300 meters deep into the hinterland in the direction northsouth connecting three sports fields - the indoor swimming pool hall, the outdoor swimming pool and the athletic field - thus creating the mobile architecture - a machine. The construction of the hall and the movable floor structure above the swimming pool pits are originally contained in the con-
ceptual design of the author. Transformability of space is an essential feature of the project. Turina was probably aware that the Swimming pool complex would never be built. Therefore, he used this design to illustrate his search for a new form that would accommodate new functions. The architectural composition is simple, based only on three basic geometrical shapes: square (restaurant), circle (cross-section of the swimming pool hall) and a rectangle (access building, the hotel high-rise). This design shows Turina’s mastery in capturing the genius loci as well as his capability to devise a visionary concept that would become a prototype for new sports architecture worldwide. The design for the swimming pool complex in the Delta area is especially important for the city because it solves the problem of how to connect the two separate city areas (Rijeka and Sušak) into a new urban entity and apply the CIAM-based urban planning principles of the period. Turina’s revolutionary project was significant in the world context as well. The form and construction of a multi-purpose hall were ingenious. Yet, putting the sliding wheeled stand on the railroad that would lead to a chosen sports field was a truly revolutionary idea that had never been thought of before in the world architecture. Turina exhibited his design on a number of occasions and won numerous international awards: the Olympic exhibition of sports architecture in London (1948) and in Helsinki (1952, Diploma of the XV Olympic games for sports architecture), the international exhibition of sports architecture in Stockholm (1949), the world architectural exhibition in Sao Paolo (1957) and Milan (1964). This visionary design for the Water Sports Centre with a wide range of functional, technological, design and structural innovative solutions was the first one of its kind in the realm of sports architecture. It was published several times in home and foreign professional magazines, independent publications and in the Olympic exhibition catalogues.
TIN KOVAÈ, M.Eng.Arch., a recent graduate from the Faculty of Architecture in Zagreb. During his studies, he focused primarily on the history of architecture (with emphasis on the 19th century) while in his Master degree program his interests mostly revolved around the use of traditional elements and sustainable processes in contemporary architecture.
ARIANA ŠTULHOFER, Ph.D., Dipl. Eng. Arch., Scientific Adviser, Full Professor in the Department of Architectural Structures and Building Construction at the Faculty of Architecture in Zagreb. Her scientific research interests are primarily focused on sports architecture.
HELA VUKADIN-DORONJGA, Ph.D., M.Art Hist., Research Associate, Museum Adviser. In her scientific research and museum-related work she has mostly focused on the history and theory of the 20th Century Croatian architecture and urban planning.
University of Zagreb
Faculty of Architecture
HR - 10000 Zagreb, Kaèiæeva 26 msmode@arhitekt.hr mcavlovic@arhitekt.hr auchytil@arhitekt.hr
Original Scientific paper
https://doi.org/10.31522/p.28.2(60).8
UDC 72.036 B. Petroviæ (63) ”19” Technical Sciences / Architecture and Urban Planning 2.01.04. - History and Theory of Architecture and Preservation of the Built Heritage Article Received / Accepted: 27. 4. 2020. / 16. 12. 2020.
Sveuèilište u Zagrebu Arhitektonski fakultet
HR - 10000 Zagreb, Kaèiæeva 26 msmode@arhitekt.hr mcavlovic@arhitekt.hr auchytil@arhitekt.hr
Izvorni znanstveni èlanak https://doi.org/10.31522/p.28.2(60).8
UDK 72.036 B. Petroviæ (63) ”19” Tehnièke znanosti / Arhitektura i urbanizam 2.01.04. - Povijest i teorija arhitekture i zaštita graditeljskog naslijeða Èlanak primljen / prihvaæen: 27. 4. 2020. / 16. 12. 2020.
Addis Ababa, Ethiopia modern architecture
Non-Aligned Movement Petroviæ, Branko technical cooperation
The paper deals with the facets of work by the Croatian architect and urban planner Branko Petroviæ in Addis Ababa, where he served as the chief architect in the Ethiopian Ministry of Public Works and Communications from 1962 to 1969. Translation of the expertise stemming from the domicile practice and adaptation to a specific construction momentum in the city are thereby being considered. The modalities of technical cooperation are simultaneously examined as a form of international knowledge exchange in the field of architecture.
Addis Abeba, Etiopija moderna arhitektura Pokret nesvrstanih Petroviæ, Branko Tehnièka suradnja
Rad se bavi facetama djelovanja hrvatskog arhitekta i urbanista Branka Petroviæa u Addis Abebi, gdje je od 1962. do 1969. godine bio glavni arhitekt Ministarstva javnih radova i komunikacija Etiopije. Pritom se razmatraju aspekti prijenosa znanja proizlazeæeg iz iskustva domicilnih praksi i prilagodbe situaciji graðevinskog zamaha bez presedana u razvoju grada. Istovremeno se ispituju modaliteti tehnièke suradnje kao forme meðunarodne razmjene u domeni arhitektonske profesije.
Croatianarchitects’ activity in the geopolitical context of the Third World occurred in different modalities1, where the processes of technical cooperation performed one of the key tasks. Technical cooperation as a form of international communication emerged globally after World War II, when the new social order prioritised material and social recovery and efforts to improve the quality of life stepped up. Aimed at supporting economic and social development of a particular area, in its elementary form, technical cooperation included knowledge sharing through the procedures of providing expert assistance or personnel training. Technical cooperation covered a wide range of professions related to specific requirements set in line with various development criteria, and architecture and urban planning, which this paper is focusing on, played a prominent role among different disciplines covered by its programmes. Seen as “soft diplomacy”, socialist Yugoslavia’s technical cooperation with developing countries largely fostered political ties forged within the Non-Aligned Movement, and was carried out mostly through two parallel processes - by educating citizens of the said countries in Yugoslavia and by sending its experts to provide “technical assistance” to the developing world.2
In the fields of architecture and urban planning, technical cooperation procedures allowed acquiring higher education on the one
hand, and on the other a status of experts with international qualifications, often repeatedly hired for different types of work abroad. This can be corroborated by one of the first significant professional transfers from Yugoslavia carried out through the technical cooperation programme of the United Nations in 1953, that of architect and urban planner Vladimir Antoliæ. As an UN expert, Antoliæ stayed in Southeast Asia - Myanmar (then Burma), Malaysia and Indonesia - providing assistance on various facets of the planning practice, until 1965.3 Furthermore, architect Miro Marasoviæ realised a significant part of his work in Ghana, as Yugoslavia’s technical assistance expert from 1961 to 1964. Later on, as an expert within the UN technical cooperation programs, he ran the physical development projects for South and Upper Adriatic Region in Yugoslavia (19671973), and a medical tourism development project in Hungary (1973-1977).4 In line with that, architect Berislav Kalogjera’s professional path was also closely linked to technical cooperation frameworks. As Yugoslavia’s technical assistance expert he stayed in Ghana with Marasoviæ from 1963 to 1965, after which he took part in the above mentioned UN granted project for the South Adriatic, ran the Regional Activities Centre of the United Nations Environment Programme in Split and worked as a UN housing advisor on Cyprus.5 Among the companies whose experts were contracted to work in developing countries frequently and according to various procedures, the Croatian Urban Planning Institute was one of the most prominent. The most significant international assignment of the Institute was the Urban Development Plan of
1 A comprehensive overview of the international activity of Croatian architects discussed here was made in the dissertation Croatian Architects’ Modalities of Work in the Countries of Africa and Southwest Asia 1950-1991 authored by Mojca Smode Cvitanoviæ, under the mentorship by Professor Andrej Uchytil, PhD, based on research as part of doctoral studies at the University of Zagreb, Faculty of Architecture.
2 Forms and dynamics of technical cooperation of Yugoslavia with developing countries were described in more detail in the aforementioned doctoral dissertation (ref. 1).
3 Domljan, 1983; GALIÆ [ed.], 1991: 86-91; Smokvina, Smode Cvitanoviæ, 2018
4 Celmiæ, 2004
5 Keèkemet, 2005; Matošiæ, 1999
6 Galiæ [ed.], 1991: 92-97. The importance of Ernest Weismann’s work in the context of pre-war modernism was synthetized by Tamara Bjažiæ Klarin [Bjažiæ Klarin, 2015]. The research carried out by Muhammad Ijlal Muzaffar partly addresses Weissmann’s work in the mentioned UN framework [Muzaffar, 2007].
7 SR-AJ-208 - Branko Petroviæ’s personal file. The facts referring to received and provided technical assistance linked to Petroviæ’s biography, given the institutional basis of technical cooperation, are evidently mutually linked.
8 On the work of the AR-59 bureau: Pavloviæ, Vasiljeviæ [ed.], 1971
Conakry, made in 1963 under the guidance of economist Franjo Gašparoviæ and architect Radovan Mišèeviæ, as a result of the technical cooperation ties forged between Guinea and Yugoslavia. Within the broader discourse of technical cooperation on a global scale, a prominent role was played by the architect Ernest Weissmann as head of the UN Housing and Town Planning Section and Assistant Director of the Bureau of Social Affairs in charge of the UN Housing Building and Planning Programme from 1951 to 1966, under whose charge numerous missions by that organisation involving well-known international experts were carried out.6 Architect and urban planner Branko Petroviæ, whose work is in focus of this paper, on the one hand, owing to the UN technical assistance received in 1952, won a scholarship for specialisation in urban planning in England, Sweden and Denmark. On the other hand, a decade later, owing to the technical assistance provided by Yugoslavia, he was sent to Ethiopia.7 His work as chief architect of the Ethiopian Ministry of Public Works and Communications from 1962 to 1969 is certainly among the most significant transfers carried out in the framework of technical cooperation in the field of architecture in Croatia.
Branko Petroviæ (1922, Požega - 1975, Zagreb) was an expert whose career involved exploring various aspects of the profession. After graduating in 1948 from the then Department of Architecture of the Zagreb Technical Faculty, he gained experience working in the Urban Planning Institute i.e. the Croatian Ministry of Public Utilities. Having received a UN scholarship, as was previously
9 The publication of his articles in Town and Country Planning journal may be highlighted here [Petroviæ, 1955a; Petroviæ, 1955b]. We thank Nikola Bojiæ for this insight.
10 Vice-president of the Croatian Architects’ Association, president of the Croatian Association of Urban Planners, president of the Federation of Urban Planning Associations of Yugoslavia, president of the Croatian Regional Planning Committee, member of the Standing Conference on Cities and Housing, desk member of the “Man and Space (Èovjek i prostor)” journal, president of the Federal Commission for Housing Communities of the Federal Committee “Family and Household” etc. [SR-AJ-208 - Branko Petroviæ’s personal file].
11 Valuable insights into Petroviæ’s comprehensive work in the domain of human environment have been recently provided by Nikola Bojiæ. See: modernamuseet.se/stockholm/en/exhibitions/mud-muses/participating-artistsmud-muses/ (2020-04-25); rijeka2020.eu/dogadjanja/ terra-effluviens-nikola-bojic-hr/ (2020-04-25).
12 Wenzler, 1975: 18
13 The heritage of international modernism has largely determined the understanding of architecture of the tropical belt through its “scientific” component which is primarily linked to climate-related aspects. Within its initial premises, such a worldview excludes the possibility of having a traditional basis that is crucially important for the modern architectural practice. The issue of identity therefore retained its relevance until recently. See: Okoye, 2002
mentioned, in 1952 he moved abroad to specialise in urban planning. From 1954 to 1958 he was director of Croatia's Urban Planning Institute, while from 1958 until his departure to Ethiopia in 1962, he ran, together with Branko Vasiljeviæ, their joint bureau for urban planning and architecture AR-59.8 The apparent intensity of professional activity and a wide range of interests resulted in a rich and diverse body of work, including in the methodologically innovative domain of regional planning, as well as numerous urban and architectural designs of different purposes and scales. Futhermore, Petroviæ was well acquainted with the architectural production in the country and abroad, active in publishing professional articles9, participating in conferences and working in professional organisations where he took on high-ranking functions.10 After his return from Ethiopia, he worked as an advisor for urban planning and the protection of human environment in the Croatian Secretariat for Urban Planning, Construction, Housing and Public Utilities.11 His merit in the field of theory and critique in Croatia is unquestionable, especially in the domain of planning where Petroviæ is considered one of the “founders of contemporary urban planning theory and practice”.12
As a technical assistance expert in Ethiopia, Petroviæ engaged in an analogous array of activities. His work as chief architect in Ethiopia’s Ministry of Public Works and Communications coincided with the period of building conjuncture which largely defined the shapes of Addis Ababa’s urbanism that we see today. At the same time, the issue of African in the architectural cultures of the liberated continent gained significance13, particularly in the city which was supposed to become its political centre. Despite the fact that his predominant focus was on urban and, more broadly, regional planning, in Ethiopia he got an opportunity to design projects of the prime socio-political importance which surpassed works in his own country. Three Petroviæ’s works in Addis Ababa, the unrealized projects of the New Imperial Palace and the Organisation of African Unity headquarters building, and the realisation of Wabe Shebelle hotel, demonstrate the use of a clearly diverse formal vocabulary shaping architecture of national, international and local significance. His approach, which relied heavily upon the preceding experience as practicing architect in the second half of the 20th century, was adjusted when encountered with traditional building idiom found in Ethiopian architecture. On top of his contribution to rethinking the urbanism of Addis Ababa in the framework of urbanity-related aspects of his projects, Petroviæ showed a sensibility towards identity-related phenomena in the architecture of Africa which have remained
Fig. 2 Presentation of the design for the New Imperial Palace in Addis Ababa at an exhibition in the Ministry of Public Works in 1963, in the middle: Emperor Haile Sellasie and architect Branko Petroviæ
Sl. 2. Prezentacija projekta nove carske palaèe u Addis Abebi na izložbi u Ministarstvu javnih radova Etiopije 1963.; u sredini: car Haile Selasije i arhitekt Branko Petroviæ
Fig. 3 „During his recent visit to Ethiopia, the American architect Richard Neutra, accompanied by our architect Branko Petroviæ, was received by the Ethiopian emperor Haile Selassie” [*** 1968] - from the News section of the Zagreb based “Man and Space” journal
Sl. 3. „U nedavnoj posjeti Etiopiji, amerièki arhitekt Richard Neutra, u pratnji našeg arhitekta Branka Petroviæa bio je primljen kod etiopskog cara Haile Selasija” [*** 1968.] - iz rubrike Vijesti èasopisa „Èovjek i prostor”
Sl. 4. Panorama Addis Abebe oko 1960. snimljena sa zgrade Nacionalne i komercijalne banke Etiopije arhitekta Henrija Chomettea, tada u izgradnji - iz arhive arhitektice Dragice Crnkoviæ Oèko
topical until today, and it is precisely the dialogue between the urban and the representative that provides his works in Ethiopia a character of authenticity. At the same time, the apparent shift in approach testifies to the softening of the authorial agenda in line with the project’s own publicity.
JUGOSLAVENSKA POZICIJA
NA ETIOPSKOM TRŽIŠTU
Following a period of Italian occupation (19361941) - unlike other African countries where the colonial rule remained for more than a decade later - Ethiopia came out of the World War II as a sovereign state within the victorious alliance. Modernising tendencies of the country run by Haile Selassie created the dynamics of a heterogeneous market much earlier than in comparable situations in other parts of Africa, balancing between economic and political benefits coming both from the West and the East. Very early on, years before the formal establishment of the Non-Aligned Movement, Yugoslavia became one of the closest allies of Ethiopia.
Balancing between opposing ideas was in the very core of social development of Ethiopia which was striving towards modernisation and was, at the same time, marked by monarchism. Such circumstances were, among other things, reflected in the construction development of Addis Ababa14, a city characterized at the same time by its affirmation as a diplomatic centre of the continent - the seat of the United Nations Economic Commission for Africa (1958) and of the Organisation of African Unity (1963). In the second half of the 1950s and in the 1960s,
the construction activity in Addis Ababa, the population of which at that moment amounted to slightly less than half a million15, reached a volume unprecedented in the city history.16 The position of Addis Ababa as a social, political and economic centre of Ethiopia and as a continental political centre has incited a process of its dynamic transformation, which included construction of a large number of administrative, residential, educational, health, industrial and other buildings. The perspective of urban transformation was at the same time closely linked to the issue of representation of restructured and newly-established institutions.
Yugoslavia saw a strong interest to engage in the dynamic context of this developing country. As early as in the second half of the 1950s there was a considerable Yugoslav community in Addis Ababa consisting of experts in the service of the Ethiopian government and professionals from various export companies.17 In parallel with the international competition, Yugoslav professionals on the Ethiopian market often competed among themselves. Petroviæ’s appointment to the prominent position of chief architect of the Ethiopian Ministry of Public Works and Communications in 1962 occurred when the scene of a relative political stability and a well-es-
14 Ayala Levin’s work [Levin, 2016] provides notable conclusions on the specific post-war modernity of Addis Ababa.
15 In 1961 the population of Addis Ababa amounted to 450 000. [*** 1966]
16 Habtemariam, 1987
17 The location of the “Yugo-Club”, the organisation where a significant segment of the socio-political life of the mentioned community took place, is still present in the city memory.
18 Along with Ugrenoviæ, Dragica Crnkoviæ Oèko’s work in Ethiopia in the 1950s needs to be mentioned [Smode
tablished Yugoslav export production had already been set. Only three years before, architect Ugrenoviæ had stayed in Ethiopia, exploring options for marketing design services for the Belgrade-based company Invest-Import.18 According to his report, professionals in that country were scarce, and modernisation efforts were only beginning to emerge. The total number of architects, mostly foreigners, in the whole of Ethiopia, was not more than 30, while the total number of engineers from all fields and all nationalities in Addis Ababa amounted to 59 in 1957.19 However, at the moment of Petroviæ’s arrival, the situation had already radically changed. Additionally, in the period between Ugrenoviæ’s and Petroviæ’s stays in that country, Yugoslav design and contracting companies had already earned a stable position. In the 1960s, the number of Yugoslav experts in Ethiopia reached its peak.
The situation in the field of construction works was well described in the text written by Slobodan Sinðeliæ in 1969 and published in Belgrade’s journal “Architecture - Urbanism (Arhitektura - Urbanizam)” in which states: “The work of our experts in the field of architecture and civil engineering in Ethiopia is carried out in three basic forms used in parallel: through our contracting and design organisa-
Cvitanoviæ, Smokvina, Uchytil, 2016] as well as the work by Lavoslav Horvat [Paladino, 2011] and as predecessors, sculptors Antun Augustinèiæ and Frano Kršiniæ with their collaborators [Assegued, Brehane, 2014; Vujèiæ, 2017].
19 Ugrenoviæ, 1959: 10-12 [HAZU-HMA-OAF/DCO/66]
20 Sinðeliæ, 1969: 43
21 The criterion for the selection of Branko Petroviæ as chief architect of the Ministry of Public Works and Communications of Ethiopia can be compared to the criterion for the selection of Miro Marasoviæ as head of the Architects Office of the Kwame Nkrumah University of Science and Technology in Kumasi in Ghana [Smode Cvitanoviæ, 2020].
tions, through the work of experts contracted as part of technical assistance and through bureaus that were awarded contracts in international competitions. We can safely state that work using these forms has reached a very high level of coordination and that a large part of success stories that we have witnessed can be attributed precisely to a close and tight cooperation among all our experts. The fact that in the last ten years the positions of the chief architect and the head of the Construction Department in the Ministry of Public Works were held by Yugoslavs clearly demonstrates that hiring Yugoslav experts via technical assistance produced good results and met expectations.”20 Although portrayed as a praise of international achievements of the Yugoslav civil engineering sector, the situation on the Ethiopian civil engineering market was not in the least easy, and technical assistance experts positioned in the state administration bodies were balancing between the interests of business diplomacy they were bound to follow, imperial aspirations and their own professional affinities.
The choice of Petroviæ as an adequate person for the demanding position was by the Yugoslav side undoubtedly justified by his versatile and successful professional biography. The transfer that required decision-making at the diplomatic levels of the two countries had to involve no less than a highly respected and qualified expert of a wide-ranging profile which, in Petroviæ’s case, included an extensive multi-faceted work experience in planning and design as well as management positions and social engagement.21 The position of chief architect of the Ministry of Public Works allowed Petroviæ not only to have an insight, to control and to guide the dynamics of international building activities, but also an opportunity to participate actively as a de-
5 The
i prepoznatljivih arhitektonskih ostvarenja Addis Abebe na prikazu recentne situacije grada
signer. Crucial was his stay in Ethiopia and his undoubtedly close relationship with the emperor himself22, who took a clear interest in urban planning and architecture-related issues of his own capital.
LANDMARKS OF ADDIS ABABA AS ENVISAGED BY BRANKO PETROVIÆ
URBANI REPERI ADDIS ABEBE U OPUSU BRANKA PETROVIÆA
Addis Ababa is a relatively young city. Established in 1886 at an average altitude of c. 2500 meters above sea level, the city whose name means “a new flower”, in its inception consisted of groups of traditional neighbourhoods23 scattered around the imperial residential formation situated at the location known as Ghebi.24 The city’s development in the aftermath of the World War II was to a large extent defined during the Italian occupation.25 In the following years the Ethiopian government, for the purpose of developing an urban plan of Addis Ababa, hired the British architect and urban planner Patrick Abercrombie, author of the Greater London Plan where he applied the “green belt” concept as means to restrict undesired urban sprawl on the African soil. In the decades to come other British and French companies were invited for the same purpose.26 However, the urban form of the city in the 1950s and the 1960s was to a large extent defined by its particular architectural landmarks.
The building momentum that started in Addis Ababa in the 1950s, reached its peak in the 1960s.27 Several buildings were erected in that period which attempted to address the issue of representation of the newly constituted state and international institutions, emphasizing at the same time both the local history and tradition and a future based on the values of anti-colonialism, freedom and independence. At the urban scale, they formed a network of city’s identity landmarks. The building of the National and Commercial Bank of Ethiopia by the French architect Henri Chomette, the building of the Addis Ababa City Hall and the seat of UN Economic Commission for Africa, the socalled Africa Hall, by the Italian architect Arturo Mezzedimi and the building of the Ethiopian Ministry of Foreign Affairs by the IsraeliEthiopian duo Zalman Enav and Michael Tedros, stand out as some of the most prominent buildings with these characteristics.28 Another important building is the General Post Office, the Ministry of PTT and the Imperial Board of Telecommunications by architects Zdravko Kovaèeviæ and Ivan Štraus, built after winning the first prize at the international competition in 1964, where Petroviæ was a jury member. This building, which devi-
ates from the aforementioned conceptions with its abstract vocabulary, has been recently valued as one of the key examples of modern architecture in Addis Ababa29, owing to the qualities on both the architectural and urban scale.
During his work in the Ministry Petroviæ created numerous designs and materialized buildings addressing different programmatic and spatial situations across the country. In Addis Ababa he designed the Ministry of Agriculture30, offered solutions for central squares, including the project that won the first prize in the competition for a monument on the Meskel square31, a place of large public gatherings. The extension of the Jubilee Palace, at the time the imperial and currently the presidential residence, is considered as one of his most significant realisations, as is the case with the building of the Wabe Shebelle hotel, standing even today as a landmark in Addis Ababa city centre. The vision of Addis Ababa as a national and pan-African centre is most evidently manifested in two non-implemented designs intended for important functions - the project of the New Imperial Palace and the headquarters of the Organisation of African Unity, situated, according to all criteria, at the most important locations of that city. Moreover, he put together a solo exhibition of drawings of the Ethiopian traditional architecture, he taught at the Department of Architecture of the Technical Faculty of the Haile Selassie University and was a member of the Urban Planning Commission of the Ministry of the Interior. He received a Menelik medal by the emperor Haile Selassie in 1969 for all his achievements.32
22 Petroviæ authored at least three designs of residential buildings for the Ethiopian emperor. Apart from the design for the New Imperial Palace in Addis Ababa, in close proximity of its planned location, he designed an extension of the Jubilee Palace, almost immediately after it had been declared the Emperor’s official residence. In the rural environment of Bahir Dar he made a design for an imperial villa. (The notable Tana Palace at the slope above Bahir Dar, overlooking the Blue Nile and the Tana Lake, was designed by Arturo Mezzedimi in the mid-1960s. See: Galli, 2016)
23 A form of spatial organisation known as “safar”.
24 Giorghis, Gérard, 2007
25 Dawit, Ghiorgis, 1987; Pankhurst, 1987
26 On urban development of Addis Ababa: Tufa, 2008
27 Habtemariam, 1987
28 On the role of architects Henri Chomette, Arturo Mezzedimi, Zalman Enav and Michael Tedros in shaping Addis Ababa’s modernity: Levin, 2016
29 “The General Post Office complex (…) is the most successful composition in the city to date. It is among the very few designs in Addis Ababa that combines offices and public facilities (…) thereby giving life to the immediate surrounding even after office hours, a quality which most public buildings lack. The overall arrangement of the different volumes and the external spaces they define, the general openness of the whole complex brought about by the use of very low fence - instead of the ‘customary’ 2
The analysis of three Petroviæ’s projectsthe unbuilt ones of the New Imperial Palace and the Organisation of African Unity headquarters, and the built one of the Wabe Shebelle hotel - will demonstrate his nuanced approach depending on the specificities of the building programme and the urban setting. In this way representation narratives, ranging from the initially neutral, fundamentally abstract vocabulary of international modernism and the language that clearly evokes the elements of the local traditions, will come to the fore.
• The very location of the New Imperial Palace (project, 1963)33, set upfront on Ghebi, a hill with a historical significance as a cradle of urban development of Addis Ababa, undoubtedly confirmed its role to showcase imperial power. Additionally, this spatial intervention implied a deep transformation of a historically valued ambience of a hill whose woody slopes accommodated existing built structures, including several significant churches. Occupying the highest position on Ghebi, the floor plan for the new palace incorporated the older throne hall, leaving its construction and outlines practically intact, while the solution for its immediate surroundings respected all the historical buildings in that location.
The monumental character of the complex is additionally emphasized by a wide profile of the Menelik II Avenue, which, situated on a slope and directed towards Ghebi provides an axial approach to the entire setting. The Menelik II Avenue is flanked by buildings with significant political functions - the Jubilee Palace, known today as the National Palace,
meters high ones - and the appropriate accesses from the streets, all contribute to the success of the work. It is one of the best examples that fits well into the urban context - an architectural work that helps stimulate urban life.” [Habtemariam, 1987: 210-211]
The focus on the urban qualities can be linked to Petroviæ’s contribution within the competition jury which gave the highest mark to precisely this solution, all the more since his own Ethiopian works insisted on the values of urban integration. This fact can also be linked to the translation of values established in the continuity of domestic practices that are characteristic of Petroviæ’s worldview but also of that of Kovaèeviæ and Štraus.
30 Due to a lack of documentation, the characteristics of this project are today unknown.
31 *** 1964
32 A section on Branko Petroviæ’s biography was composed based on: Kranjèeviæ, 2012; Wenzler, 1975; *** 1964; *** 1965; SR-AJ-208 - Branko Petroviæ’s personal file
33 The conceptual design for the New Imperial Palace was made by Branko Petroviæ in cooperation with two of his compatriots, Milutin Maksimoviæ as an advisor and Dušan Machiedo as an assistant and Petroviæ’s permanent collaborator on the Ethiopian projects, together with the Ethiopian draftsman Afework Yohannes, in the Ministry of Public Works. Project description based on: PA-SPK.ÐZ - Project documentation for the New Imperial Palace in Addis Ababa.
Fig. 6 Modern architecture of Addis Ababa.
Top down: Henri Chomette, National and Commercial Bank of Ethiopia, ~1963; Arturo Mezzedimi, Africa Hall, 1961; Arturo Mezzedimi, Addis Ababa City Hall, 1964; Zalman Enav, Michael Tedros, Ethiopian Ministry of Foreign Affairs, 1964; Zdravko Kovaèeviæ, Ivan Štraus, General Post Office, Ministry of PTT and the Imperial Board of Telecommunications, 1969
Sl. 6. Moderna arhitektura Addis Abebe. Odozgo prema dolje: Henry Chomette, Nacionalna i komercijalna banka Etiopije ~1963.; Arturo Mezzedimi, Africa Hall, 1961.; Arturo Mezzedimi, Gradska vijeænica, 1964.; Zalman Enav, Michael Tedros, Ministarstvo vanjskih poslova, 1964.; Zdravko Kovaèeviæ, Ivan Štraus, Glavna pošta, Ministarstvo PTT i uprava Telekomunikacija, 1969.
the Africa Hall and the Ministry of Foreign Affairs. Implemented in the 1960s, the concept of defining this axis as a political centre dates back to the period of the Italian occupation and stems from the urban plan made in the second half of the 1930s by Ignazio Guidi and Cesare Valle. The same plan included a central imperial complex on Ghebi as well, positioned axially in relation to the avenue. Haile Selassie persevered with his aspirations to build his own representative palace on Ghebi over a longer period. In 1948 an international competition was launched for this purpose34, and according to one of Petroviæ’s reports, his palace followed after as many as 127 designs had been made in the course of 15 years for that same purpose.35 The belief that Petroviæ’s project, unlike other proposals, might be implemented was apparently justified which is corroborated by the fact that the Centroprojekt’s office was entrusted with making its construction drawings. However, the project was abandoned after all and the existing architectural complex on Ghebi was kept in its natural surroundings.
Unlike, for instance, the Italian plan, which suggested situating the Imperial Palace vis-a-vis the suggestive Menelik Avenue, Petroviæ did not place his building absolutely symmetrically to its access street. An elegant
34 The author of one of the rewarded designs in this competition was the Croatian-Russian-German architect Ðorðe Kiverov who, owing to this competition result, stayed in Ethiopia from 1949 to 1952 (PA-AR - Ðorðe Kiverov’s biographical, graphical and photo documentation).
35 SR-AJ-208 - Branko Petroviæ’s personal file
36 Habtemariam, 1987: 211. The approach that does not prioritize the aspects of “tropicality” is to a certain extent justified by the fact that the city is situated at an altitude of more than 2000 m above sea level.
37 The same can be detected in the design for Guinea’s Government Centre in Conakry, authored by architect Radovan Mišèeviæ in 1963, another complex with an important political function designed by Croatian architects in Africa.
shallow volume of an almost square plan with a large patio, positioned along the top of a hill, slightly shifted in relation to the prominent urban axis, positions its entrances for diverse purposes on all four sides. With a total surface area of 25 000 square metres, the organisation of the palace implied several separate functional tracts within a relatively compact volume. Functional units included spaces for private accommodation of the members of the imperial family, guests and servants, spaces for protocol and ceremonial purposes with a special focus on the throne hall whose verticality opposes the predominant horizontality of the building, office space of the imperial court and facilities for service provision.
The effectiveness of the building in addressing climate-related requirements, which was generally lacking in the architecture of Addis Ababa in the 1960s36, was well taken into account in Petroviæ’s concept and incorporated through a series of design-related decisions: by indentation of the facade canvas from the construction of the building perimeter, by applying various types of sheltered space as parts of its organisational disposition and through a horticultural treatment of a large part of its external surface area, primarily the ground-floor patio and the first floor terrace.
It could be claimed that his approach to monumentality applied in this concept was related to the theoretical discussions but also to a series of competition projects for buildings of socio-political significance in post-war Yugoslavia.37 Although it was urbanistically predefined by a distinct axial situation, Petroviæ’s composition manages to avoid absolute symmetry of, for instance, the Mezzedimi’s Town Hall in an almost identical situation towards the Churchill Avenue, and even to Africa Hall, having a strong axial disposition. Initially abstract, the horizontal body hovering over
Fig. 8 B. Petroviæ, the New Imperial Palace, Addis Ababa, Ethiopia, project, 1963: perspective of the exterior and the interior of the building - layout plan of the main entrance (left) and of the private entrance (right) and the patio
Sl. 8. B. Petroviæ: Nova carska palaèa, Addis Abeba, Etiopija, projekt, 1963. Perspektivni prikazi vanjštine i unutrašnjosti graðevine - situacija glavnog (lijevo) i privatnog (desno) ulaza i patio
Fig. 7 B. Petroviæ, the New Imperial Palace, Addis Ababa, Ethiopia, project, 1963: top down, from left to right - first floor plan, mezzanine plan, ground floor plan, layout plan, sections, side view
Sl. 7. B. Petroviæ: Nova carska palaèa, Addis Abeba, Etiopija, projekt, 1963. Odozgo prema dolje (slijeva nadesno): tlocrt prvog kata, tlocrt mezanina, tlocrt prizemlja, situacijski prikaz, presjeci, proèelje
Sjedište Organizacije afrièkog jedinstva, Addis Abeba, Etiopija, projekt, 1965. Odozgo prema dolje (slijeva nadesno) : tlocrt prvog kata, tlocrt prizemlja, situacijski prikazi
the city uses references to local traditions through the treatment of its vertical accents, primarily the throne hall, along with shaping visible and tall construction pillars at the front elevation. In the discourse of formal references, models for this building can undoubtedly be detected in the aforementioned layer of city’s architecture emerging at that same time.
• The Organisation of the African Unity headquarters building (project, 1965)38 moved to the top of the agenda after the establishment of that institution and after declaring Addis Ababa its administrative centre in 1963. Following the project of a New Imperial Palace on Ghebi, the seat of the Organisation of African Unity on the Meskel Square, as foreseen by Petroviæ, occupied again one of the most prominent city locations. Just as the previously described project was supposed to redefine its surrounding spacious park, given the disposition and a site plan for the administrative building, a new definition of the largest city square was also foreseen. All the more, compared to the location of the
New Imperial Palace on top of a hill, this building was planned to be at its foot, on the opposite side of the Menelik II Avenue, composing volumes of its architectural complex against the visual line of the same road. Albeit hypothetically, the duality of the imperial content on the hilltop and the public content below the hill can be seen as an analogy with the Acropolis and the Agora of an emerging society. The confrontation of the religious centre on Ghebi and the secular centre on Meskel already present in the city plan, was therefore supposed to be underlined by these two projects.
The project of the headquarters of the Organisation of African Unity, which, given its po-
38 The conceptual design for the Organisation of African Unity headquarters was made by Branko Petroviæ in cooperation with the structural engineer Marijan Žvan, another Yugoslav technical assistance expert in the service of the Ethiopian Ministry of Public Works. Project description based on: PA-SPK.ÐZ - Project documentation of the Organisation of African Unity headquarters building in Addis Ababa.
39 Šegviæ, 1950
litical significance and functional complexity can be compared to that of the New Imperial Palace, applies the typological pattern which is in certain elements comparable to the previous one. Horizontally placed, thin, pillarssupported body of a rectangular plan accommodates gardens in its interior. Its vertical accents appear as roof structures over the spaces of conference halls as well as the office tower. The ground floor of the building was envisaged as completely transparent and enriched by a series of public functions, thus complementing the content of a spacious square. While the elements of the climate performance, the approach to monumentality through a dynamic composition of interrelating volumes, and the effect of rich landscaping, can all be seen as equivalent to the previous project, his architectural design is to a much larger extent free from elements of traditional architecture.
In the end, both buildings can be discussed in the context of the capacity of the initially abstract modernism to represent the state and political power. Furthermore, their character can, globally speaking, be compared to the projects that address analogous architectural issues emerging at that same time across the world, starting from paradigmatic examples from the previous decade - Brasilia and Chandigarh - which in this case as well, undoubtedly served as models. When it comes to the Croatian practice, the same can be related to the issues of monumentality. When describing the characteristics of monumental
40 Šegviæ, 1950: 34
41 Šegviæ, 1950: 37
42 Building description based on a study visit.
43 Wontamo, 1969
44 Construction supervision was entrusted to Centroprojekt’s architect Hrvoje Justiæ. [Sinðeliæ, 1969; Conversations with Hrvoje Justiæ, 2012, 2013]
expression in architecture, in a paradigmatic text addressing the intellectual origins of architecture in the early socialist Yugoslavia39, the Croatian architect and theorist Neven Šegviæ stresses the importance of the social purpose of the object and its functionality, physical location of the object in a given setting, type and radius of domination, choice of form and its reduction, addition or opposition of the object against the setting, specification of the design details, durability of the object and the quality of materials used. “It is a harmonious merging of these characteristics in a particular case, their dialectic unification, their artistic organisation and distribution that define architectural monumentality.”40 It is precisely such a broad approach to monumentality in architecture, an approach which “is not taking an eclectic path in order to seek monumental expression, but rather the path of creating architectural organisms, tightly bound to the urban framework”41 that can be observed here.
• Wabe Shebelle Hotel (realisation, 1968)42, in a given moment the tallest building in Addis Ababa, situated along a busy street near Mexico Square, soon after its construction became a popular meeting point43 and a continuously well-known landmark of the city. It was implemented according to Petroviæ’s conceptual design while the construction drawings and supervision were carried out by Centroprojekt’s experts.44
In terms of space and content, the hotel is composed of several different elements. A two-storey glazed cube defines the situation of the corner of the main and the side street, providing the main entrance to the building and accommodating spacious bar and restaurant halls. It is complemented by a block, situated along the main road, whose indented, shaded ground floor is perforated by city shopwindows and overtopped by three floors
Fig. 10 B. Petroviæ, Organisation of African Unity headquarters, Addis Ababa, Ethiopia, project, 1965: perspective of the layout of the building with the access square, perspective of the interior Sl. 10. B. Petroviæ: Sjedište Organizacije afrièkog jedinstva, Addis Abeba, Etiopija, projekt 1965. Perspektivni prikaz situacije graðevine s pristupnim trgom, perspektivni prikaz interijera
of apartment accommodation, while away from the roads, in the rear, lies a vertical structure with ten characteristic floors of hotel rooms and a panoramic rooftop bar. When defining accommodation units, the requirements concerning solar exposure and to heavy precipitation have been addressed by a buffer belt of loggias in the zones of their fenestration. Roughly following the external lines of the corner plot, the elements of the building define its interior garden with a terrace. This “extraordinary example of a wellstudied, rational design”45 materializes its qualities mostly by implementing its own urban setup, and in that way Petroviæ confirmed his habitus in the urban domain. Unlike certain other hotel buildings in Addis Ababa, including some that were built at the same time, conceived as isolated and separated from its surrounding area, the layout of this hotel arose precisely from the affirmation of urban flows and from the coinciding efforts to enrich their content. In that way a primarily functionalist architecture characteristic of a large portion of the building production of the time was upgraded by Petroviæ in the context of urban integration, which was reportedly lacking in the city architecture.
Apart from their common consideration of urban and ambient values, when shaping the elevation of this hotel, a system very similar to that introduced by Kovaèeviæ and Štraus into Addis Ababa’s architecture was used. Free from a constructive function, elevations coated in an uninterrupted surface of a facade canvas, as exemplified by the General
Post Office building, create firm, abstract volumes. When it comes to the Wabe Shebelle hotel, the use of a system of suspended facade can be linked to an expected, representative public function of its angular volume. Building new and reconstructing the existing hotels was a common practice in Addis Ababa in the 1960s.46 An increase in the temporary accommodation facilities in the capital of a country that had only recently been relatively isolated coincided with shaping of its cosmopolitan character, and apart from the economic and diplomatic fields where a lively international dynamics was emerging, tourist activity intensified in parallel as well.47 At the moment of its completion, and before hotels of leading global chains were built, Wabe Shebelle had been characterized as a building “dominating an entire part of Addis Ababa and representing the largest and the best equipped hotel in Ethiopia”.48
Out of the three described Petroviæ’s projects in Addis Ababa, two have a unique purpose and are tightly bound to references to the concrete moment and location. The New Imperial Palace and the Organisation of African Unity headquarters can primarily be linked to the discourse of Ethiopia’s building heritage at that time, and of the international architecture of global institutions. On the other hand, the Wabe Shebelle Hotel, given its purpose and functionalist concept, has a generic, universal character. Possibly due to its cosmopolitan content as well, the relevance of which was at the moment of construction even more pronounced, its generic contours can easily be imagined in the street layout of any city.
Petroviæ’s activity in Addis Ababa coincided with exceptionally fertile circumstances of a building boom. In a dynamic situation the discussions on urban development and urbanity, type of construction, typological inventory, representation and local identity created a strong local discourse of heterogeneous participants, where Petroviæ’s work can also be positioned. The heterogeneity of approaches applied in the three described projects, apart from their different programme-related aspects, in a city characterized by a very hybrid modernity receives its broader meaning. While all three projects
45 Sinðeliæ, 1969: 44
46 Wontamo, 1969
47 Wontamo, 1969
48 Sinðeliæ, 1969: 44
49 *** 1969
find their initial conceptual standpoints in the urban domain, their formal layer could be understood as a reflection of various identities present within the strata of the very same culture.
The expert with a broad professional experience fitted in easily into a demanding context of a developing country requesting him to provide solutions to an equally broad range of tasks. Given his professional path, Petroviæ’s Ethiopian period can be seen as one in a series of different phases that have precisely their content-related divergence in common. Moreover, given that each of the three described Petroviæ’s projects had unique terms of reference, seeking a direct link to his work in his own country would be irrelevant. It is only in elements of his approach, concerning instances of representation and monumentality, composition laws and urban qualities incorporated in his architectural solutions, where ideas characteristic of the Croatian architectural practices could be recognised. The divergence of a direct relation to the Croatian practice is additionally justified by Petroviæ’s 7-years long stay in Ethiopia. Despite his presence in the local Yugoslav community and despite being in touch with the developments in Croatia at the time, the architect’s professional focus was for quite some time under a direct influence of a practice found abroad, so positioning
Petroviæ’s works closer to precisely the Ethiopian discourse can be additionally justified.
In 1969, just before leaving Ethiopia, in his interview for The Ethiopian Herald Petroviæ stressed the fact that at the time of his arrival some 80% of the buildings in Addis Ababa had not been built. During his stay and professional activity in Addis Ababa, it was given a new shape and acquired a character of an urbanised city, in a country which, even according to today’s standards, has one of the largest percentage of rural population in the world. He elaborated on his own fascination with the Ethiopian traditional architecture by claiming that young Ethiopian architects, in order to have a reliable base for their projects, should extract original elements of their own valuable building heritage. Buildings erected on such foundations, using local raw materials for construction, would be simple, economical, functional, and above all “Ethiopian”.49 Contrary to omnipresent trends of a rapid urbanisation and construction according to the European standards which disregarded traditional building forms, this was a valuable attempt to find ways not only to recreate links with their own African tradition and restore certain aspects of identity, but also to respond to a need, which is topical still today, to disintegrate class divides of a stratified society.
[Translated by Tanja Žakula]
1. Assegued, M.; Brehane, D. (2014), Public monuments in Addis Ababa. 1930-2014, Goethe Institut, Addis Ababa
2. Bjažiæ Klarin, T. (2015), Ernest Weissmann. Društveno angažirana arhitektura, 1926.-1939. (Ernest Weissmann. Socially Engaged Architecture, 1926-1939), Hrvatski muzej arhitekture HAZU, Zagreb
3. Celmiæ, I. (2004), In memoriam. Miro Marasoviæ, dipl.ing.arh. (1914.-2004.), “Graðevinar”, 56 (5): 323, Zagreb
4. Dawit, A.; Ghiorgis, F. (1987), Early Architectural Development in Addis Ababa, in: Proceedings of the International Symposium on the Centenary of Addis Ababa [eds. Zekaria, A.; Zewde, B.; Beyene, T.]: 173-198, Addis Ababa
5. Domljan, Ž. (1983), Antoliæ, Vlado (Vladimir), in: Hrvatski biografski leksikon, 1: 183-184, Jugoslavenski leksikografski zavod, Zagreb
6. Galiæ, D. [ed.] (1991), Arhitekti èlanovi Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti (Architects - Members of the Croatian Academy of Sciences and Arts), Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb
7. Galli, J. (2016), Aspirations and Contradictions in Shaping a Cosmopolitan Africa. Arturo Mezzedimi in Imperial Ethiopia, “ABE Journal”, 9-10, https://doi.org/10.4000/abe.3159
8. Giorghis, F.; Gérard, D. (2007), Addis Ababa 1886-1941. The City and Its Architectural Heritage, Shama Books, Addis Ababa
9. Habtemariam, D. (1987), Architecture in Addis Ababa, in: Proceedings of the International Symposium on the Centenary of Addis Ababa [eds. Zekaria, A.; Zewde, B.; Beyene, T.]: 199215, Addis Ababa
10. Keèkemet, D. (2005), Kalogjera, Berislav, in: Hrvatski biografski leksikon, 6: 754-755, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb
11. Kranjèeviæ, J. (2012), Branko Petroviæ - požeški arhitekt i urbanist (Branko Petroviæ - Architect and Urban Planner from Požega), “Požeška kronika”, 511: 6, Požega
12. Levin, A. (2016), Haile Selassie’s Imperial Modernity. Expatriate Architects and the Shaping of Addis Ababa, “Journal of the Society of Architectural Historians”, 75 (4): 447-468, Oakland CA, https://doi.org/10.1525/jsah.2016.75.4.447
13. Matošiæ, D. (1999), Berislav Kalogjera (1923.-1999.), “Èovjek i prostor”, 546-547: 58-59, Zagreb
14. Muzaffar, M.I. (2007), The Periphery Within. Modern Architecture and the Making of the Third World, PhD thesis, Massachusetts Institute of Technology, Cambridge
15. Okoye, I.S. (2002), Architecture, History and the Debate on Identity in Ethiopia, Ghana, Nigeria, and South Africa, “Journal of the Society of Ar-
chitectural Historians”, 61 (3): 381-396, Oakland CA, https://doi.org/10.2307/991791
16. Paladino, Z. (2011), Lavoslav Horvat. Arhitektonsko djelo 1922.-1977. (Lavoslav Horvat. Architectural work 1922-1977), PhD thesis, University of Zagreb Faculty of Humanities and Social Sciences, Zagreb
17. Pankhurst, R. (1987), Development in Addis Ababa during the Italian Fascist Occupation (1936-1941), in: Proceedings of the International Symposium on the Centenary of Addis Ababa [eds. Zekaria, A.; Zewde, B.; Beyene, T.]: 119139, Addis Ababa
18. Pavloviæ, B.; Vasiljeviæ, B. [eds.] (1971), Ar 59. Urbanistièko-arhitektonski projektni biro. Pregled radova 1959-1971 (Ar 59. Urban and Architectural Design Bureau. Review of Works 19591971), Ar 59, Zagreb
19. Petroviæ, B. (1955a), Ploèe. A New Seaport Town, “Town and Country Planning”, January: 46-50, London
20. Petroviæ, B. (1955b), Two Yugoslav Towns, “Town and Country Planning”, July: 331-334, London
21. Sinðeliæ, S. (1969), Naši graðevinski struènjaci u Etiopiji (Our Construction Experts in Ethiopia), “Arhitektura-urbanizam”, 58: 43-44, Beograd
22. Smode Cvitanoviæ, M.; Smokvina, M.; Uchytil, A. (2016), Dragica Crnkoviæ Oèko. Afrièki radovi hrvatske arhitektice (Dragica Crnkoviæ Oèko. Croatian Architect and Her Approach in African Context), “Prostor”, 24 (1): 90-101, Zagreb, https://doi.org/10.31522/p.24.1(51).7
23. Smode Cvitanoviæ, M. (2018), Modaliteti djelovanja hrvatskih arhitekata u zemljama Afrike i Jugozapadne Azije od 1950. do 1991. (Croatian Architects’ Modalities of Work in the Countries of Africa and Southwest Asia 1950-1991), PhD thesis, University of Zagreb Faculty of Architecture, Zagreb
24. Smode Cvitanoviæ, M. (2020), Tracing the NonAligned Architecture. Environments of Technical Cooperation and the Work of Croatian Architects in Kumasi, Ghana (1961-1970), “Histories
of Postwar Architecture”, 3 (6): 34-67, Bologna, https://doi.org/10.6092/issn.2611-0075/10450
25. Smokvina, M.; Smode Cvitanoviæ, M. (2018), Vladimir Antoliæ - UN Town Planning Expert in Burma, Malaysia and Indonesia (1953-1965), conference presentation, “14th International Conference on Urban History: Urban Renewal and Resilience - Cities in Comparative Perspective”, EAUH, Rome
26. Šegviæ, N. (1950), Stvaralaèke komponente arhitekture FNRJ (Creating components of architecture of FPRY), “Urbanizam-arhitektura”, 5-6: 5-40, Zagreb
27. Štraus, I. (unknown year [1973?]), Arhitektura. Ivan Štraus, APP “Arhitekt”, Sarajevo
28. Tufa, D. (2008), Historical Development of Addis Ababa. Plans and Realities, “Journal of Ethiopian Studies”, 41 (1/2): 27-59, Addis Ababa
29. Vujèiæ, D. (2017), Skulptura Antuna Augustinèiæa u funkciji kulturne diplomacije (The Role of Antun Augustinèiæ’s Sculptures in Cultural Diplomacy), “Anali Galerije Antuna Augustinèiæa”, 37: 27-52, Klanjec
30. Wenzler, F. (1975), In memoriam. Branko Petroviæ (1922-1975), “Èovjek i prostor”, 271: 18-19, Zagreb
31. Wontamo, P. (1969), The Emerging Hotels of Addis Ababa, “The Ethiopian Herald”, 1.5.: 2, Addis Ababa
32. *** (1964), Monument to Be Erected at the Maskel Square, “The Ethiopian Herald”, 10.10.: 5, Addis Ababa
33. *** (1965), Exhibition of Ethiopian Traditional Architecture. Freehand Sketches by Petrovic Branko - Yugoslav Architect, exhibition catalog, Addis Ababa
34. *** (1966), Enciklopedija Leksikografskog zavoda, 1 [ad: Addis Abeba]: 16, Jugoslavenski leksikografski zavod, Zagreb
35. *** (1968), Vijesti (News), “Èovjek i prostor”, 179: 11, Zagreb
36. *** (1969), Architect Says Building Code Accelerates Boom, “The Ethiopian Herald”, 24.6.: 6, Addis Ababa
Izvori
Archive Sources
Arhivski izvori
1. Archives of Yugoslavia, Belgrade, Vase Pelagiæa 33, Fond 208, Federal Department for International Technical Cooperation [SR-AJ-208]
2. Croatian Academy of Sciences and Arts - Croatian Museum of Architecture, Zagreb, Ivana Gorana Kovaèiæa 37, Dragica Crnkoviæ Oèko Personal Fund [HAZU-HMA-OAF/DCO/66]
Document Sources
Dokumentacijski izvori
1. Private archive - Sanja Petroviæ Krekoviæ and Ðana Zadro, Zagreb [PA-SPK.ÐZ]
2. Private archive - Andrey Redlich, Bad Homburg [PA-AR]
3. Ugrenoviæ, V. (1959), Izvještaj o prouèavanju moguænosti plasiranja projektantskih usluga u Ethiopiji, strojopis, HAZU-HMA-OAF/DCO/66
Internet Sources
Internetski izvori
1. Historical Photos from the Horn of Africa, facebook.com/groups/101239070216241/ [2017-12-01]
2. Google Maps, google.com/maps/ [2017-12-01]
3. Mud Muses, modernamuseet.se/stockholm/en /exhibitions/mud-muses/participating-artistsmud-muses/ [2020-04-25]
4. Terra Effluviens, rijeka2020.eu/dogadjanja/terra-effluviens-nikola-bojic-hr/ [2020-04-25]
Illustration Sources
Izvori ilustracija
Fig. 1 Authors
Fig. 2-3, 7-10 PA-SPK.ÐZ
Fig. 4 HAZU-HMA-OAF/DCO/66
Fig. 5 Addis Ababa Tourist Map, Ethiopian Mapping Agency, 2012; Authors
Fig. 6 Galli, 2016: 147, 152; Levin, 2016: 457, 458; Štraus, unknown year [1973]: 9
Fig. 11 facebook.com/groups/10123907021 6241/ [2017-12-01]
Interview
Razgovor
Hrvoje Justiæ 2012, 2013
Study visit
Studijski posjet
Addis Ababa, 2013
Summary Sažetak
Branko Petroviæ (Požega, 1922. - Zagreb, 1975.) hrvatski je arhitekt i urbanist èiji je radni vijek ukljuèivao raznolike aspekte bavljenja strukom. Nakon diplome steèene 1948. godine na tadašnjem Arhitektonskom odsjeku zagrebaèkog Tehnièkog fakulteta radno iskustvo stjeèe u Urbanistièkom institutu odnosno Ministarstvu komunalnih poslova Hrvatske. Kao stipendist Ujedinjenih naroda 1952. godine boravi u inozemstvu specijalizirajuæi se u podruèju urbanizma. Od 1954. do 1958. direktor je Urbanistièkog instituta Hrvatske, a od 1958. do odlaska u Etiopiju 1962. s Brankom Vasiljeviæem vodi zajednièki urbanistièko-arhitektonski biro AR-59. Oèigledan intenzitet struènog bavljenja i široko podruèje interesa rezultirali su bogatim i raznolikim opusom, ukljuèujuæi metodološki inovativan rad na brojnim prostornim i urbanistièkim planovima, te brojnim projektima i izvedenim graðevinama razlièitih namjena i mjerila. Nakon povratka iz Etiopije radio je kao savjetnik za urbanizam i zaštitu èovjekove sredine u Republièkom sekretarijatu za urbanizam, graðevinarstvo, stambene i komunalne poslove. Vrijednost njegovih zasluga u poslijeratnoj teoriji i kritici u Hrvatskoj neupitna je, prije svega u njezinu urbanistièkom podruèju, gdje se Branko Petroviæ smatra jednim od osnivaèa suvremene urbanistièke teorije i prakse. Raspon bavljenja analogne širine kao struènjak tehnièke pomoæi ponovit æe i u Etiopiji.
Odabir Branka Petroviæa kao adekvatnog struènjaka za zahtjevnu poziciju glavnog arhitekta Ministarstva javnih radova i komunikacija Etiopije od jugoslavenske je strane nesumnjivo bio opravdan èinjenicom njegove sveobuhvatne profesionalne biografije. Transferu koji je sezao razinu diplomatskih odnosa izmeðu dviju država primjeren je bio tek profil osobe prethodno potvrðenih struènih kvalifikacija i odgovarajuæe razine društvenog ugleda. Pozicija glavnog arhitekta Ministarstva javnih radova - pored moguænosti uvida, kontrole i usmjeravanja dinamike meðunarodne graðevinske
Biographies
Biografije
MOJCA SMODE CVITANOVIÆ, Ph.D., post-doctoral candidate, collaborator on the project “Atlas of 20th Century Croatian Architecture”. Her research interests are focused on the processes of international knowledge transfer and dissemination.
MELITA ÈAVLOVIÆ, Ph.D., post-doctoral candidate, collaborator on the project “Atlas of 20th Century Croatian Architecture”. Her research interests are focused on the changes in architectural profession.
ANDREJ UCHYTIL, Ph.D., Full Prof., head of the project “Atlas of 20th Century Croatian Architecture”. He received the “Neven Šegviæ” Award in 2008., the State Science Award (in collaboration with Z. Barišiæ Mareniæ and E. Kahroviæ) in 2019 and the First Award of the “Zagreb Salon” in 2009 (in collaboration with R. Waldgoni).
aktivnosti - Petroviæu je pružala priliku aktivne projektantske participacije, a za njegovo djelovanje u Etiopiji kljuèan je bio oèito blizak odnos s carem Haile Selasijem, koji je bio posebno zainteresiran za urbanistièko-arhitektonsku problematiku vlastite prijestolnice.
Djelovanje Branka Petroviæa kao glavnog arhitekta etiopskog Ministarstva javnih radova, realizirano u razdoblju od 1962. do 1969., zasigurno zauzima istaknuto mjesto meðu najznaèajnijim inozemnim angažmanima hrvatskih arhitekata u periodu intenzivnije tehnièke suradnje sa zemljama Treæega svijeta. Ono je vremenski ekvivalentno razdoblju graðevinske konjunkture koja æe uvelike odrediti i današnje elemente urbaniteta Addis Abebe. Istovremeno, pitanje ‘afrièkoga’ u arhitektonskoj kulturi osloboðenoga kontinenta postaje goruæe, što je napose prisutno u gradu koji je trebao postati njegovim politièkim središtem. Iako inicijalno urbanistièke, odnosno i šire, prostornoplanerske orijentacije svoje prakse, Petroviæ æe u Etiopiji dobiti priliku biti autor projekata kojih društvena važnost nadilazi domenu njegova projektantskog opusa u domovini. Tri Petroviæeva rada - projekt nove carske palaèe, projekt sjedišta Organizacije afrièkog jedinstva i realizirani hotel Wabe Shebelle - pokazuju oèito stupnjevanje oblikovnog vokabulara graðevina primarno nacionalnog odnosno internacionalnog i lokalnoga društvenog znaèenja. Njegov æe se projektantski pristup pritom logièno osloniti na kontinuum prosedea hrvatskih praksi druge polovice 20. stoljeæa te æe pokazati otklone u susretu s lokalnim tradicijama, kako povijesnih tako i recentnih ostvarenja. Pored doprinosa promišljanju urbaniteta Addis Abebe u sklopu gradotvornih aspekata svojih projekata, Petroviæ pokazuje izrazitu senzibilnost spram identitetskih fenomena u arhitekturi Afrike, koji ostaju aktualni do danas, pa æe upravo dijalog gradotvornog i reprezentativnog pružiti njegovim etiopskim radovima karakter autentiènosti.
Analiza triju Petroviæevih projekata pokazat æe diferencijaciju projektantskog pristupa u odnosu spram specifiènosti graðevnog programa i urbanistièkog smještaja. Pritom je prije svega moguæe segregirati kategoriju reprezentativnosti, kojoj autor pristupa rasponom izmeðu inicijalno neutralnog, u osnovi apstraktnog vokabulara internacionalnog modernizma i jezika koji ukljuèuje jasne narative lokalnih tradicija. Odvijajuæi se unutar dinamiène graðevinske situacije, polemizirane teme urbanistièkog razvoja i urbaniteta, naèina gradnje, tipološkog inventara, reprezentacije i lokalnog identiteta - formirale su snažan lokalni diskurs heterogenih participanata te je unutar istoga moguæe pozicionirati i Petroviæevo djelo. Heterogenost pristupa koju pokazuju tri opisana projekta, pored njihovih razlièitih programskih aspekata, u gradu izrazito hibridnog moderniteta zadobiva i svoj širi smisao.
S obzirom na njegovu profesionalnu putanju, etiopsko razdoblje Branka Petroviæa moguæe je sagledati kao jednu u nizu razlièitih etapa kojima je zajednièka upravo sadržajna divergentnost. Takoðer, s obzirom na jedinstveni karakter projektnih zadataka u trima opisanim Petroviæevim radovima, izravna relacija s njegovim djelovanjem u domovini bila bi bespredmetna. Tek je u odreðenim elementima pristupaprimjerice aspektima reprezentacije društveno-politièki znaèajnog sadržaja, odnosno aspektima monumentalnosti, kompozicijskim zakonitostima i autoritetu gradotvornosti arhitektonskih rješenjamoguæe stratificirati elemente prisutne u hrvatskim praksama. Divergentnost neposredne relacije s hrvatskom praksom dodatno opravdava Petroviæev boravak u Etiopiji u trajanju od sedam godina. Iako unutar brojne jugoslavenske zajednice i u kontaktu s istovremenim zbivanjima u Hrvatskoj, profesionalna orijentacija djelovanja arhitekta tijekom prilièno dugog razdoblja bila je pod neposrednim utjecajem prakse izvan njezinih granica i pozicioniranje radova Branka Petroviæa bliže upravo etiopskom diskursu time dobiva svoje dodatno opravdanje.
Dr.sc. MOJCA SMODE CVITANOVIÆ, poslijedoktorandica, suradnica projekta „Atlas hrvatske arhitekture 20. stoljeæa”. U svom istraživaèkom radu bavi se procesima transfera struke i meðunarodne diseminacije znanja.
Dr.sc. MELITA ÈAVLOVIÆ, poslijedoktorandica, suradnica projekta „Atlas hrvatske arhitekture 20. stoljeæa”. U istraživaèkom radu zanimaju je promjene arhitektonske profesije.
Prof. dr.sc. ANDREJ UCHYTIL, redoviti profesor, voditelj projekta „Atlas hrvatske arhitekture 20. stoljeæa”. Dobitnik je nagrada UHA-e „Neven Šegviæ” za teorijski rad 2008., Državne nagrade za znanost 2009. (sa Z. Barišiæ Mareniæ i E. Kahroviæ) te I. nagrade Zagrebaèkog salona 2009. (s R. Waldgoni).
Neda Mrinjek Kliska1, Karin Šerman2, Dubravko Baèiæ2, Ana Mrða2
1 Polidrom d.o.o., Zagreb
2 Sveuèilište u Zagrebu Arhitektonski fakultet HR - 10000 Zagreb, Kaèiæeva 26 nmrinjekkliska@arhitekt.hr kserman@arhitekt.hr dbacic@arhitekt.hr amrdja@arhitekt.hr
Izvorni znanstveni èlanak https://doi.org/10.31522/p.28.2(60).9 UDK 728.51 (497.5 M. Lošinj) ”20” Tehnièke znanosti / Arhitektura i urbanizam 2.01.01. - Arhitektonsko projektiranje Èlanak primljen / prihvaæen: 21. 10. 2020. / 16. 12. 2020.
1 Polidrom d.o.o., Zagreb
2 University of Zagreb Faculty of Architecture Croatia - 10000 Zagreb, Kaèiæeva 26 nmrinjekkliska@arhitekt.hr kserman@arhitekt.hr dbacic@arhitekt.hr amrdja@arhitekt.hr
Original Scientific Paper
https://doi.org/10.31522/p.28.2(60).9 UDC 728.51 (497.5 M. Lošinj) ”20” Technical Sciences / Architecture and Urban Planning 2.01.01. - Architectural Design Article Received / Accepted: 21. 10. 2020. / 16. 12. 2020.
The Impact of Tourism Trends on Hotel Classification in Croatia at the Beginning of the 21st Century
hotelske zgrade kategorizacija promjene u turizmu
Rad analizira kvantitativnu i kvalitativnu prilagodbu hotela u Hrvatskoj recentnim promjenama u turizmu. Opseg prilagodbi analiziran je na temelju podataka o kategoriziranim hotelima Ministarstva turizma Republike Hrvatske. Analizirana je promjena broja kategoriziranih hotelskih soba od 1* do 5* u razdoblju od 2005. do 2017. godine i promjena broja kategoriziranih hotela od 1* do 5* u razdoblju od 2005. do 2017. godine. Istraživanje je potvrdilo poveæanje broja hotela i broja hotelskih soba visokih smještajnih kategorija te dominantan prijelaz hotela iz kategorije 3* u kategoriju 4*. Rad se osvræe na arhitektonske zahvate koji su posljedica promjena u kategoriji hotela analizom primjera hotelskih zgrada u uvali Èikat.
hotel buildings
hotel classification changes in tourism
This paper analyzes quantitative and qualitative adaptation of hotels in Croatia to recent changes in tourism industry. The scope of alterations has been analyzed on the basis of the data about the categorized hotels provided by the Ministry of Tourism of the Republic of Croatia. The analysis has taken into account changes in the number of the categorized hotel rooms (from 1* to 5*) and in the number of the categorized hotels (1* to 5*) between 2005 and 2017. The research has confirmed an increase in the number of hotels and hotel rooms in high accommodation categories and the prevailing transition of hotels from the 3* category to the 4* category. The paper looks into the architectural interventions by analyzing the hotel buildings in the Èikat cove.
dio hotelske izgradnje u Hrvatskoj datira iz 1960-ih i s poèetka 1970-ih godina. Izgraðen je u doba turizma prilagoðenog širokim društvenim slojevima, a naèelno odgovara prostorno-tehnièkom standardu srednje kategorije. U kratkom razdoblju od 1963. do 1971. godine ostvaren je znaèajan opus modernistièke hotelske arhitekture raznovrstan u projektantskom pristupu.1
U mnogim arhitektonskim primjerima primijenjena su kvalitetna, no jednostavna i odmjerena rješenja, lišena površnog sjaja. Veæ poèetkom 1980-ih godina razdoblje intenzivne hotelske izgradnje u Hrvatskoj završava jer se svjetske naftne krize iz 1970-ih godina pretaèu u razdoblje politièke nestabilnosti tadašnje Jugoslavije.
Nakon osamostaljenja Hrvatske od Jugoslavije poèetkom 1990-ih godina hotelska izgradnja ulazi u novo tisuæljeæe - prema opservaciji talijanskog arhitekta i teoretièara arhitekture Stefana Boerija - u stanju ‘plodnog zaostajanja’.2 Zbog starenja hotelskih zgrada, kao i zbog njihova zastarijevanja zbog promjena u turizmu, mnogo je hotelskih zgrada u Hrvatskoj poèetkom 21. stoljeæa podvrgnuto opsežnoj rekonstrukciji. Usporedbom statistièkih podataka o kategoriziranim hotelima u Hrvatskoj, uz analizu primjera, ovaj rad utvrðuje opseg provedene prilagodbe hotelske izgradnje u Hrvatskoj promjenama u turizmu u prva dva desetljeæa 21. stoljeæa.
ODREÐIVANJE OSNOVNIH POJMOVA
DEFINING THE FUNDAMENTAL CONCEPTS
Turizam je fenomen multidisciplinarnoga karaktera i pojmovi vezani za turizam imaju razlièito znaèenje, ovisno o motrištu s kojeg se turizam sagledava. Zbog jednoznaènog razumijevanja rada osnovni su pojmovi dodatno pojašnjeni. Pojam turizma odreðen je definicijom koju 1942. godine postavljaju Walter Hunziker i Kurt Krapf. Turizam je zbroj odnosa i pojava proizašlih iz putovanja i boravka nerezidenata ako boravak ne rezultira stalnim prebivalištem i nije povezan sa stalnim ili privremenim aktivnostima koje donose prihode.3
Rad je fokusiran na zapaženu transformaciju hotelske izgradnje u Hrvatskoj poèetkom 21. stoljeæa. Hotelska izgradnja predstavlja opæenit i širok pojam koji se odnosi se na hotelsku izgradnju na podruèju Hrvatske izvedenu od kraja 19. stoljeæa do poèetka 21. stoljeæa. Za razliku od opæenitog pojma hotelske izgradnje, pojam hotelska zgrada odnosi se na pojedinaènu hotelsku zgradu, a objedinjuje sve hotelske prostore i ugraðenu opremu. Pojam hotel odnosi se na ukupnost zgrade i njezina poslovanja u skladu s definicijom hrvatskoga Pravilnika o razvrstavanju, kategorizaciji i posebnim standardima ugostiteljskih objekata iz skupine hoteli 4 Kategorizacija hotela jest kvalitativno stupnjevanje prostornog i tehnièkog standarda te kvalitete i opsega usluge hotela u odreðenom rasponu.5 Hrvatski hoteli kategorizirani su aktualnim pravilnicima od 2* do 5*.6 Buduæi da pojam kategorizacije ukljuèuje i uslugu koju hotel nudi, za elemente kategorizacije koji se odnose iskljuèivo na hotelsku zgradu i ugraðenu opremu korišten e pojam prostorno-
1 Šerman, Mrduljaš, 2008.
2 Boeri, 2003.
3 Lickorish, Jenkins, 1997: 34
4 *** 2016.
5 Markoviæ, Sivonèik, Veliæan, 1965.
6 U Europi ne postoji jedinstvena kategorizacija, no postoji nastojanje da se jedinstvena kategorizacija usvoji.
7 Mrinjek Kliska, Bojaniæ Obad Šæitaroci, Mrða, 2019: 310-321
8 Williams, 1998: 43
9 Lickorish, Jenkins, 1997: 10
10 Lickorish, Jenkins, 1997: 17; Urry, Larsen, 2011: 40-41; Williams, 1998: 26
11 Još od 16. stoljeæa razvijaju se nova ili obnavljaju antièka termalna kupališta diljem Europe: Bath, Baden, Bad Gastein, Karlsbad, Marienbad.
12 Veblen, 1899. Veblen analizira novonastali bogati graðanski sloj koji od aristokracije preuzima obièaj provoðenja vremena u dokolici kao obilježje više društvene klase.
13 Neka su od njih Brighton na britanskoj obali, Deauville, Trouville na obali Normandije, Ostende u Belgiji.
14 Razvija se prvo Nica, zatim Cannes i okolna mjesta koja èine Azurnu obalu, Ligurska rivijera te Málaga i Tossa de Mar u Španjolskoj. Paralelno se razvijaju i odredišta na Atlantskom oceanu: Biarritz, San Sebastian, Santander.
-tehnièki standardi kategorizacije. Minimalni prostorno-tehnièki standardi koje hotelska zgrada mora zadovoljiti za odreðenu kategoriju sa svakom se izmjenom pravilnika kontinuirano poveæavaju i dopunjavaju u skladu s promjenama u turizmu.7
POVIJESNI RAZVOJ TURIZMA
HISTORICAL DEVELOPMENT OF TOURISM
Rad pozicionira kvantitativne i kvalitativne prilagodbe hrvatske hotelske izgradnje u kontekst razvoja turizma generalno. Putovanja koja se mogu smatrati preteèama turistièkih putovanja postoje veæ u doba antike, kada cestovna mreža razvijena tijekom Rimskoga Carstva služi i za odlazak na ladanje i u mjesta s termalnim izvorima. U srednjem vijeku putuje se zbog hodoèašæa i ratova. U 17. stoljeæu putovanje èini završni element obrazovanja mladog plemstva.8 Ovo edukacijsko putovanje, zvano ‘Grand Tour’, zaèetak je turizma u suvremenom smislu.
Turizam u suvremenom smislu pojava je novijeg datuma. Od prethodnih pojava sliènih turizmu razlikuje ga odnos prema putovanju kao ugodnoj zabavi. Razvoj turizma pospješuje razvoj željeznièkog prometa i prometa parobrodima polovicom 19. stoljeæa. No važni preduvjeti takoðer su višak prihoda, slobodno vrijeme i želja za putovanjem.9 Znaèajnu ulogu u razvoju turizma ima Thomas Cook koji od 1841. godine organizira grupna putovanja koja ukljuèuju prijevoz vlakom, obrok i isplaniranu aktivnost u mjestu putovanja, a poslije i smještaj. Cookova invencija predstavlja zaèetak razvoja turistièkih agencija i organiziranih ‘paket-aranžmana’.10
15 Lickorish, Jenkins, 1997: 15; Williams, 1998: 23
16 *** 2013: 11; Löfgren, 1999: 240-241
17 Lickorish, Jenkins: 1997: 21-22; Williams, 1998: 45
18 God. 1936. Meðunarodna organizacija rada donosi Konvenciju o plaæenom odmoru, s izmjenama 1952. i 1970. godine.
19 Lickorish, Jenkins, 1997: 23
20 Francuska pod državnim patronatom razvija zapadni dio mediteranske obale - regiju Languedoc Roussillon, a Italija jugoistoèna podruèja Apeninskog poluotoka; regije Abruzzi, Puglia, Calabria. Španjolska pod Francovom diktaturom 1950-ih godina otvara svoje granice turistima pa se uz obalu razvijaju turistièka podruèja, primjerice Costa Brava, Costa Blanca, Costa del Sol itd.
21 Welfare state, država blagostanja, razvija se nakon Drugoga svjetskog rata u europskim kapitalistièkim zemljama na temelju ideja Johna Maynarda Keynesa. Keynes zagovara mještovitu ekonomiju, dominaciju privatnog kapitala, ali uz važnu ulogu države i javnosti.
22 *** 2013.a: 42-43. Nova odredišta razvijaju se kao dio državom poticanog plana modernizacije neovisno o društveno-politièkom ureðenju: u Španjolskoj pod Francom, u Portugalu pod Salazarom, u Grèkoj nakon graðanskog rata, u socijalistièkim državama Bugarskoj, Rumunjskoj, Maðarskoj i nesvrstanoj Jugoslaviji.
Pod utjecajem antièkih tekstova interes za termalnim i mineralnim izvorima javlja se veæ u renesansi, a znaèajno oživljava poèetkom 19. stoljeæa.11 Termalna kupališta postaju elitna pomodna ljeèilišta u kojima sezonu provode aristokratski slojevi. Obièaj ubrzo prihvaæaju bogati graðanski slojevi.12 Polovicom 19. stoljeæa razvija se primjena morske vode u zdravstvene svrhe. Obalna kupališna mjesta razvijaju se po istom obrascu kao i termalna kupališna mjesta.13 Razvoj željeznièke mreže od polovice 19. stoljeæa èini putovanje sa sjevera Europe na mediteranski jug znatno jednostavnijim i kraæim te se razvijaju mediteranska obalna kupališna mjesta.14 U poèetnom razdoblju turisti u obalnim kupališnim mjestima borave zimi.15 Do kraja 19. stoljeæa ljeèilišna uloga postupno se smanjuje, a sport, zabava i dokolica postaju vodeæe aktivnosti.
U relativno kratkom razdoblju izmeðu dva svjetska rata turizam doživljava umjereni uspon koji ubrzo usporava ekonomska kriza 1929. godine. U meðuratnom razdoblju javlja se fenomen kampiranja zbog razvoja automobilskog prometa. Otvaraju se djeèja odmarališta i razvija državno poticani socijalni turizam, posebno u Njemaèkoj i Italiji.16 A 1920-ih godina mijenjaju se navike turista i zimski obalni turizam prepušta mjesto ljetnomu obalnom turizmu.17
Nakon oporavka od Drugoga svjetskog rata, poèetkom 1960-ih godina nastupa razdoblje kontinuiranoga ekonomskog rasta. Plaæeni godišnji odmor postaje obvezan u sve više zemalja.18 Automobili postaju dostupni, a mreža asfaltiranih prometnica sve razvijenija. Omoguæeni su èarter-letovi i javlja se kartièno plaæanje. Turizam postaje vremenski i financijski dostupan širokim društvenim slojevima. Demokratizacija turizma prezentirana je grupnim putovanjima u organizaciji turistièkih agencija, prilagoðenim širokoj populaciji. Ovakva grupna putovanja, tzv. ‘paketaranžmani’, u cijenu ukljuèuju transport, smještaj, prehranu i organizirano provoðenje vremena u odredištu.19
Nagli porast broja potencijalnih turista traži poveæanje kapaciteta odredišta. Zato 1960-ih godina poèinje intenzivna izgradnja modernih ljetovališta u mediteranskim zemljama. Nakon Drugoga svjetskog rata turizam srednje društvene klase razvija se na novim podruèjima europskog Mediterana.20 Vrijeme je to državnog intervencionizma u cijeloj Europi.21 Razvoj novih turistièkih odredišta centralno je planiran i inicira ga država.22
Godine 1973. poèinje prva naftna kriza, pa nakon dugog razdoblja ekonomskog rasta nastupa prva poslijeratna recesija. Iako je oporavak brz, sljedeæa recesija nastupa veæ 1981., a zatim i 1991. u kombinaciji sa Zaljevskim ratom. Nastupa razdoblje nesigurnosti i opreznije potrošnje. Krajem 1980-ih godina oblik turizma prilagoðen širokoj populaciji
Tabl. I. Povijesni razvoj turizma
Table I Historical development of tourism RazdobljeDruštvena klasa OdredištaCilj putovanjaPrometna sredstvaInovacije do polovice 18. st.17. i 18. st. mladi plemiæi, poèetkom 19. st. i mladi bogati graðanski sloj
od polovice 19. st. do I. svj. rata aristokracija, graðanski sloj
izmeðu dva svjetska rata aristokracija, graðanski sloj radnièki sloj
od 1950-ih do 1980-ih
antièke i renesansne lokacije na jugu Europe
termalna kupališta u unutrašnjosti, morska obalna kupališta zimi
morska obalna kupališta ljeti, radnièka ljetovališta
svi društveni slojevi, morska obalna ljetovališta, udaljenija odredišta
od 1990-ihsvi društveni slojevi prostorna i vremenska fluidnost turizma
prvotno edukacija, kasnije zabava i dokolica koèije
prvotno zdravstvena dobrobit, zatim bogati društveni život, prezentacija
parobrod, parna željeznica
odmor, zabava, dokolicaautomobili, autobusi
odmor, zabava, dokolica, sunce, more i pijesak automobili, autobusi, zrakoplovi
aktivni odmor - sport, hobby, zdravi život, istraživanje kulture i baštine, važnost lokalnog iskustva
automobili, autobusi, zrakoplovi
poèinje pokazivati znakove zamora i postupno prelazi u turizam prilagoðen ciljanoj grupi potrošaèa. Raste interes za aktivnim odmorom provedenim u sportu, hobiju ili zdravom životu.23 Navike turista mijenjaju se - dužina se boravka po putovanju smanjuje, a uèestalost putovanja poveæava.
Tehnološki razvoj krajem 20. stoljeæa donosi novi društveno-ekonomski pomak koji se znaèajno odražava na turizam. Od 1990. godine, kada je uspostavljen servis World Wide Web, komercijalni internet kontinuirano se razvija i postaje važan èimbenik u globalnoj ekonomiji. Velik dio suvremenog poslovanja u turizmu odvija se preko interneta. Poèetkom 21. stoljeæa razvija se ekonomija dijeljenja, što dovodi do ekspanzije s njom povezanih oblika smještaja - najèešæe su to apartmani za najam u vlasništvu fizièkih osoba.24 Suvremeni turizam pod utjecajem razvoja digitalne tehnologije postaje prostorno i vremenski fluidan.25 Digitalna tehnologija omoguæava pojedinaènom turistu osobno oblikovanje turistièkog putovanja, s pristupom lokalnom iskustvu i osobnom ugodom u prvom planu.26 Suvremeni turist više ne ovisi o turistièkoj agenciji, on je iskusan, informiran i samostalan (Tabl. I.).27
Turizam se u Hrvatskoj u sastavu AustroUgarske Monarhije poèinje razvijati poèetkom 19. stoljeæa. U kontinentalnom dijelu, u mjestima s termalnim izvorima razvija se turizam toplica vezan za austrougarsko plemstvo veæ u zadnjoj èetvrtini 18. stoljeæa (Daruvarske toplice, Stubièke toplice, Varaždinske toplice). U drugoj polovici 19. stoljeæa razvija se elitni obalni turizam u Opatiji, Cresu, Lošinju, Crikvenici, Dubrovniku i Hvaru. U razdoblju izmeðu dva rata turizam se u Hrvatskoj umjereno razvija sve do ekonomske krize, a
od 1841. T. Cook organizira grupna putovanja, turistièke agencije
razvoj zraènog prometa, makadamske ceste, kampiranje, odmarališta
turizam prilagoðen širokoj populaciji, plaæeni god. odmor, asfaltirane prometnice, èarter-letovi, ‘paket-putovanja’, raèunalni sustav rezervacija, kartièno plaæanje
turizam prilagoðen ciljanoj grupi turista, razvoj poslovanja internetom, turizam prilagoðen pojedinaènom turistu, ekonomija dijeljenja, novi oblici smještaja
zatim stagnira. Razvija se turizam na Korèuli, Rabu, Braèu i Pagu.28 Nakon Drugoga svjetskog rata zbog specifiènih društveno-politièkih okolnosti turistièka odredišta u tadašnjoj Jugoslaviji dobivaju na znaèenju tek poèetkom 1960-ih godina. Nakon 1948. godine i raskida sa sovjetskom politikom Jugoslavija, iako socijalistièka po društveno-politièkom ureðenju, prepoznaje vrijednost meðunarodnog turizma koji donosi prihod u stranoj valuti. Godine 1963. Jugoslavija otvara svoje granice za graðane država s kojima održava diplomatske odnose. Komercijalni turizam ubrzo preuzima vodeæu ulogu u odnosu na
23 Krippendorf, 1999: 24
24 Ekonomija dijeljenja (sharing economy, peer-to-peer economy, collaborative consumption, collaborative economy), za razliku od ‘business to customer’ ili ‘business to business’ ekonomije, omoguæava pojedinaènim osobama da dobra kojima raspolažu nude putem internet-servisa direktno osobama koje za njima imaju potrebu. Uvid u kvalitetu ponuðenoga omoguæen je putem ocjena prethodnih korisnika. Ovakvo poslovanje pojavilo se kao odgovor na ekonomsku krizu nastalu 2008. godine, a omoguæio ga je razvoj interneta i telekomunikacija te dostupnost ureðaja. Kao rezultat ekonomije dijeljenja u turizmu se razvijaju platforme poput Airbnb. [https://rachelbotsman.com/thinking/]
25 Williams, 1998: 195
26 Lipovetsky, 2008: 37-42
27 Krippendorf, 1999: 73-74
28 Vukoniæ, 2005: 283
29 *** 2013: 30-34
30 Mattioni, 2003: 9-15
31 Šerman, Mrduljaš, 2008.
32 *** 2013.b
33 Pevsner, 1976: 169
34 Neki od primjera hotela palaèa jesu: hotel Kvarner u Opatiji (arh. F. Wilhelm), hotel Alhambra na Malom Lošinju (arh. A. Keller), hotel Odak/Excelsior u Dubrovniku.
35 Neki od primjera hotelskih zgrada jesu: Grand hotel na Lopudu (arh. N. Dobroviæ), hotel Ambasador u Splitu (arh. J. Kodl), hotel Malin u Malinskoj (arh. K. Ostrogoviæ).
tada recentno uveden socijalni turizam radnièkih odmarališta.29 Razvoju turizma pristupa se strateški pa od 1967. poèinje izrada prostornih planova za Gornji i Južni Jadran pod pokroviteljstvom UN-a.30 Iako ovi planovi veæim dijelom nisu implementirani, pozitivan predznak daje im koncentracija turistièke izgradnje u pojedinaène punktove, èime je veæi dio obale oèuvan od pretjerane izgradnje.31 Hotelska izgradnja izvedena u razdoblju od 1963. do 1971. godine prilagoðena je standardu srednjega društvenog sloja i èini veæi dio cjelokupne hotelske izgradnje u Hrvatskoj. Do poèetka 1980-ih godina intenzivni razvoj turizma u Hrvatskoj zamire. U tadašnjoj Jugoslaviji nastupa razdoblje politièke nestabilnosti koja eskalira Domovinskim ratom 1991. godine, kada u Hrvatskoj dolazi do kraha turizma. Tek poèetkom 21. stoljeæa Hrvatska se regenerira kao turistièko odredište, nastojeæi strategijom poveæati kvalitetu smještaja, smanjiti sezonalnost i raspršiti turistièke destinacije.32
OBILJEŽJA HOTELSKE IZGRADNJE U KONTEKSTU POVIJESNOG RAZVOJA TURIZMA
CHARACTERISTICS OF HOTEL FACILITIES CONSTRUCTION IN THE CONTEXT OF HISTORICAL DEVELOPMENT OF TOURISM
Hotelska izgradnja u suvremenom smislu razvija se tek tijekom 19. stoljeæa.33 Hotelske zgrade izgraðene tijekom 19. i poèetkom 20. stoljeæa imaju formu gradske palaèe i namijenjene su aristokraciji i bogatim graðanskim
36 Pevsner, 1997: 184-187; Wharton, 2004: 159-193
37 Wharton, 2004: 8-11
38 Neki od primjera hotelskih zgrada poratnoga razdoblja jesu: hotel Ambasador u Opatiji (arh. Z. Bregovac), dogradnja hotela Excelsior u Dubrovniku (arh. N. Šegviæ i A. Jelinèiæ) te hotel Marjan u Splitu (arh. L. Perkoviæ).
39 Neki od primjera ovakvih hotelskih zgrada jesu: Solaris u Zablaæu kod Šibenika (arh. B. Magaš), Berulia u Brelima (arh. A. Rožiæ), Eden u Rovinju (arh. I. Bartoliæ i M. Begoviæ).
40 Èorak, 1973: 42-43; Šerman, Mrduljaš, 2008. Neki su od primjera: hotel Libertas u Dubrovniku (arh. A. ÈièinŠain i Ž. Vincek) i hotel Palace u Dubrovniku (arh. A. ÈièinŠain i Ž. Vincek).
41 Neki od primjera jesu: hotel Neptun u Poreèu (arh. J. de Luca), hotel Marko Polo na Korèuli (arh. B. Bernardi), hotel Marina Luèica u Primoštenu (arh. L. Perkoviæ).
42 Keèkemet, 1976: 26. Eksplozija hotelske izgradnje odvija se na našoj obali oko 1970. godine. Razlozi tih golemih ulaganja ekonomski su pa su poželjni objekti velikog kapaciteta. Eksplozija traje tek nekoliko godina, a zatim nastaje zastoj.
43 Štraus, 1991: 214-217. Projektna rješenja najèešæe nude oblikovanje protkano primjenom tradicionalnih graditeljskih elemenata kojima se, manje ili više umješno, podilazi ukusu nedovoljno obrazovanih investitora i neinformiranog puèanstva, što dovodi do masovnog reproduciranja veæ poznatih matrica. Štraus kao pozitivne primjere izdvaja hotel Bretanide na Braèu arh. D. Kovaèiæa i hotel Belvedere u Dubrovniku arh. J. De Luce.
slojevima. Smještene su na izvanrednim lokacijama. Uz hotel prostire se perivojno oblikovan hotelski park. Sobe su luksuzne i nisu jednake kvalitetom i površinom. Europski hoteli ovoga razdoblja najèešæe nemaju kupaonicu u sklopu sobe.34
Hotelske zgrade izgraðene u razdoblju izmeðu dva svjetska rata, u duhu tek artikuliranoga modernizma, imaju sobe skromnijih dimenzija i premda veæina soba nema vlastitu kupaonicu, razvija se težnja za primjerenim higijenskim uvjetima u smislu osunèanja i prozraèivanja.35
Poèetkom 20. stoljeæa amerièki poduzetnik
E. M. Statler razvija prvi korporativni hotelski lanac i uvodi standardizaciju hotela u pogledu prostora, opreme i usluge. Racionalizira dispoziciju smještajnih katova nižuæi sobe u dvotraktu. Razvija modul sastavljen od dviju soba smještenih zrcalno u odnosu na zajednièko okno za instalacije.36 Ova dispozicija primjenjuje se kod veæine suvremenih hotelskih zgrada. U razdoblju neposredno nakon Drugoga svjetskog rata amerièki korporativni hotelski lanci ulaze u Europu.37 Lokacije na kojima se grade korporativne hotelske zgrade nalaze se u blizini povijesnih gradskih središta. Hotelsku zgradu èini široka niska baza u kojoj su smješteni javni i servisno-upravni prostori hotela, te tlocrtno manji, a viši prizmatièni volumen smještajnog dijela. Sobe su potpuno uniformne i svaka soba ima kupaonicu.38
Polovicom 1960-ih godina, kao rezultat pristupaènosti i prilagoðenosti turizma svim društvenim slojevima, poèinje intenzivna hotelska izgradnja, posebno na Mediteranu. Hotelske zgrade ovoga razdoblja prostorno-tehnièkim standardom najèešæe odgovaraju srednjoj kategoriji, a s obzirom na velik kapacitet, èesto su graðene na perimetru postojeæih naselja. Razvedenim se volumenom prožimaju sa zateèenim zelenilom.39 Krajem 1960-ih graðene su velike strukturalistièke hotelske zgrade koje se èesto podatno uklapaju u obalni reljef.40 Zbog potrebe brze izgradnje konstrukciju hotela èini sustav popreènih zidova u modulu jedne ili dvije sobe, koji se u etažama javnih sadržaja razgraðuje u sklopove formirane stupovima i gredama. Poèetkom 1970-ih regionalizam, koji obilježava veæa vezanost arhitekture za mjesto na kojem nastaje, odražava se i na hotelsku arhitekturu. Ovi su hoteli manjeg mjerila i oblikovno interpretiraju lokalne graditeljske elemente.41 Polovicom 1970-ih, s prvom naftnom krizom završava poslijeratno razdoblje kontinuitranoga ekonomskog rasta.42 U arhitekturi se razvija postmodernizam koji u hotelskoj izgradnji donosi promjene scenografskog karaktera kroz estetiku fikcije i spektakla, koristeæi pritom naslijeðene dispozicijske i strukturne obrasce.43
Tabl. II. Broj hotela po kategorijama u razdoblju od 2010. do 2017. Table II Number of hotels per category between 2010 and 2017 2010.2011.2012.2013.2014.2015.2016.2017. 2*10196918577767165 3*314321320325315315311306 4*160172190202226243271290 5*2529303134373839 Ukupno600618631643652671691700
Tabl. III. Broj postelja u hotelima po kategorijama u razdoblju od 2010. do 2017.
Table III Number of beds in hotels per category between 2010 and 2017 2010.2011.2012.2013.2014.2015.2016.2017.
2*17.46318.63818.24418.53916.63115.76015.16313.465 3*55.55955.39655.07655.14552.07451.92748.11743.550 4*39.08541.29243.68846.90651.53454.05959.90561.415 5*9.20910.33410.46110.41410.98411.78812.05112.722 Ukupno121.316125.660127.469131.004131.223133.534135.236131.152
I. Broj hotela po kategorijama od 2010. do 2017. Graph I Number of hotels per category between 2010 and 2017
Graf. II. Broj postelja u hotelima po kategorijama od 2010. do 2017.
Graph II Number of beds in hotels per category between 2010 and 2017
Krajem 20. stoljeæa razvoj interneta mijenja naèin na koji turisti pristupaju putovanju, kao i naèin poslovanja u turizmu. Zbog prezentacije hotela putem interneta, ali i putem korisnièki generiranih sadržaja, fotogeniènost zgrade postaje imperativ novih i redizajniranih postojeæih hotela.44 Poradi razvoja ekonomije dijeljenja i posljediène ekspanzije smještaja u apartmanima u vlasništvu privatnih osoba, hoteli prelaze u visoke kategorije i proširuju ponudu dodatnim sadržajima poput bazena, wellnessa, konferencijskih dvorana i sl.
METODA ISTRAŽIVANJA PROMJENA
ODNOSA PO KATEGORIJAMA UNUTAR
SMJEŠTAJNE VRSTE HOTELA
METHODOLOGY OF RESEARCH ON THE CHANGES WITHIN THE ACCOMMODATION CATEGORIES OF HOTELS
Promjene u obilježjima turizma s kraja 20. i poèetka 21. stoljeæa prepoznate su i strateškim dokumentima vezanim za razvoj turizma u Hrvatskoj. Dokument „Razvojna strategija turizma” iz 1993. godine bavi se pitanjima obnove nakon Domovinskoga rata, prijelaza na tržišnu ekonomiju i izgradnjom novog identiteta turizma u Hrvatskoj.45 Dokument „Strategija razvoja hrvatskog turizma do 2010. godine” iz 2003. godine prepoznaje potpuno novu situaciju nastalu na meðuna-
rodnom tržištu tijekom 1990-ih godina te utvrðuje rašèlanjivanje turistièkog tržišta na podskupine odreðene životnim stilom i osobnim sklonostima turista. Bavi se pitanjem nedovoljne iskorištenosti kapaciteta zbog sezonalnosti i nedovoljnom potrošnjom turista. U tome smislu, kao jedan od ciljeva postavlja promjenu kvalitativne strukture hotelskih smještajnih kapaciteta podizanjem razine kvalitete s 3* na 4* i proširenje ponude u hotelskim smještajnim kapacitetima.46 Dokument „Strategija razvoja turizma Republike Hrvatske do 2020. godine”, izdan 2013. godine, prepoznaje prijelaz turizma prema poslijematerijalistièkim društvenim vrijednostima ekonomije doživljaja i bavi se daljnjim poboljšanjem kvalitete i strukture smještaja te njihovim sadržajnim obogaæivanjem, kao i deregulacijom s ciljem poticanja investicija.47
Rad analizira u kojoj je mjeri promjena odnosa po kategorijama u smještajnoj vrsti hotela provedena u prva dva desetljeæa 21. stoljeæa. Ministarstvo turizma RH svake godine objavljuje popis svih kategoriziranih hotela u Hrvatskoj i podatke o strukturi po kategoriji za sve kategorizirane hotele u Hrvatskoj. Rad
44 Urry, Larsen, 2011: 56-59; Rifkin, 2005: 186-195 45 *** 1993.
46 https://mint.gov.hr/UserDocsImages//arhiva//Strategija%20hrvatskog%20turizma%20-%20finalna%20verzija.pdf
47 *** 2013.b
istražuje postavku da hoteli poèetkom 21. stoljeæa zbog promjena koje se odvijaju u turizmu podižu standard i prelaze u visoke kategorije 4* i 5*, uz obogaæivanje ponude dodatnim sadržajima.
Za istraživanje promjena unutar smještajne vrste hotela korišteni su navedeni podatci o kategoriziranim hotelima koje godišnje objavljuje Ministarstvo turizma RH. Usporeðuje se promjena u broju kategoriziranih hotelskih postelja u razdoblju od 1* do 5* od 2005. do 2017. godine te promjena u broju kategoriziranih hotela u razdoblju od 1* do 5* od 2005. do 2017. godine (Tabl. II. i III.). Kontrola rezultata proizašlih iz analize navedenih statistièkih podataka provodi se na primjeru Istarske županije. Na temelju objavljenih podataka Ministarstva turizma RH o kategoriziranim hotelima za Istarsku županiju usporeðena je kategorija svakoga pojedinaènog kategoriziranog hotela u Istarskoj županiji u 2018. godini u odnosu na 2004. godinu.48 Analizom i komparacijom podataka o kategoriziranim hotelima utvrðuju se promjene unutar smještajne vrste hotela.
REZULTATI ANALIZE PROMJENA ODNOSA
PO KATEGORIJAMA UNUTAR SMJEŠTAJNE
VRSTE HOTELA
RESULTS OF RESEARCH ON THE CHANGES WITHIN THE ACCOMMODATION CATEGORIES OF HOTELS
Analiza po broju hotela po kategorijama u razdoblju od 2010. do 2017. godine pokazala je da broj hotela kategorije 2* kontinuirano pada. Broj hotela kategorije 3* blago pada od 2013. godine. Broj hotela kategorije 4* kontinuirano raste. Blagi rast broja hotela kategorije 5* utvrðuje se za cjelokupno promatrano razdoblje. Utvrðuje se uspostavljanje novih kvalitativnih i kvantitativnih odnosa unutar smještajne vrste hotela (Graf. I.).
Analiziran je, nadalje, broj postelja u hotelima po kategorijama u razdoblju od 2010. do 2017. godine.49 Usporedba pokazuje da broj postelja u hotelima kategorije 2* kontinuirano pada. Broj postelja u hotelima kategorije 3* pada od 2013. godine, a pad je izraženiji nego pri broju hotela. Broj postelja u hotelima kategorije 4* kontinuirano raste. Blagi rast broja postelja u hotelima kategorije 5* vidljiv je u cjelokupnome promatranom razdoblju. Utvrðuje se uspostavljanje novih kvalitativnih i kvantitativnih odnosa unutar smještajne vrste hotela (Graf. II.).
48 https://mint.gov.hr/pristup-informacijama/dokumenti-80/statistika-11514/arhiva-12059/12059 [4.6.2018.]
49 Analiza obuhvaæa iskljuèivo stvarni fizièki broj postelja i ne odnosi se na ostvareni broj noæenja po postelji. 50 https://mint.gov.hr/pristup-informacijama/kategorizacija-11512/arhiva-11516/11516 [7.3.2019.]
Analiziran je udio postelja po kategorijama u 2010. i 2017. Usporedba pokazuje blagi pad u kategorijama 2* i 3*, blagi porast u 5*, a kontinuirani porast u 4* i 5* u 2017. u odnosu na 2010. godinu. U 2017. godini više je od polovice postelja u kategorijama 4* i 5* (Graf. III. i IV.).
Broj hotela u 2017. godini jest za 100 veæi od broja u 2010. godini. Broj postelja u hotelima u 2017. godini veæi je za 9836 u odnosu na 2010. godinu. Prosjeèno novi hoteli imaju oko 100 postelja, odnosno oko 50 soba. Sve navedeno upuæuje na zakljuèak da je nova hotelska izgradnja mahom maloga kapaciteta, a promjene u kategoriji odnose se veæim dijelom na rekonstruirani postojeæi hotelski fond. Kontrola ove pretpostavke izvršena je na primjeru Istarske županije.
Uèestalost prelaska hotela u višu kategoriju studirana je analizom i usporedbom pojedinaènih kategoriziranih hotela Istarske županije prema objavljenim podatcima Ministarstva turizma RH. Usporeðuje se kategorija svakoga pojedinaènog hotela u 2018. godini u odnosu na 2004. godinu. Analiza se provodi po broju postelja po kategorijama od 1* do 5* i po broju hotela po kategorijama od 1* do 5*.50
Graf. III. Udjel postelja po kategorijama 2010. Graph III Share of beds per category, 2010
Graf. IV. Udjel postelja po kategorijama 2017. Graph IV Share of beds per category, 2017
Graf. V. Udjel postelja po kategorijama 2004. (Istarska županija)
Graph V Share of beds per category, 2004 (Istria county)
Graf. VI. Udjel postelja po kategorijama 2018. (Istarska županija)
Graph VI Share of beds per category, 2018 (Istria county)
Graf. VII. Promjene u kategoriji hotela; analiziran je odnos broja postelja u 2018. prema 2004. (Istarska županija)
Graph VII Changes in the hotel category; comparative analysis of the number of beds in 2018 and 2004 (Istria county)
Graf. VIII. Promjene u kategoriji hotela; analiziran je odnos broja hotela u 2018. prema 2004. (Istarska županija)
Graph VIII Changes in hotel category; comparative analysis of the number of hotels in 2018 and 2004 (Istria county)
Graf. IX. Odnos prijelaza iz pojedinih kategorija u druge kategorije; analiziran je odnos broja postelja u 2018. prema 2004. (Istarska županija)
Graph IX Transition between categories; comparative analysis of the number of beds in 2018 and 2004 (Istria county)
Graf. X. Odnos prijelaza iz pojedinih kategorija u druge kategorije; analiziran je odnos broja hotela u 2018. prema 2004. (Istarska županija) Graph X Transition between categories; comparative analysis of the number of beds in 2018 and 2004 (Istria county)
Analiziran je udjel postelja po kategorijama od 1* do 5* u 2004. i 2018. Analiza pokazuje da kategorija 1* više ne postoji u 2018. godini.51 Analiza takoðer pokazuje da su se u meðuvremenu u Istarskoj županiji pojavili novi ili rekonstruirani hoteli u kategoriji 5*. Usporedba pokazuje pad udjela postelja u kategorijama 2* i 3* te porast udjela postelja u kategorijama 4* u 2018. u odnosu na 2004. godinu. Dok je u 2004. godini više od polovice postelja bilo u kategoriji 3*, u 2018. više je od polovice postelja u kategoriji 4* (Graf. V. i VI.).
Usporedba promjena u kategoriji hotela pokazuje da je okvirno treæina od ukupnog broja hotela i ukupnog broja postelja ostala u istoj kategoriji. A treæina od ukupnog broja hotela povisila je kategoriju. Istovremeno, za polovicu od ukupnog broja postelja u meðuvremenu je povišena kategorija. Usporedba
ovih dvaju podataka upuæuje na zakljuèak da su kategoriju povisili hoteli velikog kapaciteta. Od ukupno promatranog broja hotela gotovo je treæina novih hotela, a donose samo 6% postelja, što upuæuje na zakljuèak da su novi hoteli mahom maloga kapaciteta.
S obzirom na sve veæe zahtjeve koje postavljaju pravilnici o kategorizaciji, hoteli koji su naizgled smanjili kategoriju, zapravo su u promatranom razdoblju ostali nepromijenjeni. Odnosno, kako prostorno-tehnièki uvjeti za kategorizaciju postaju sve zahtjevniji, hoteli koji se ne prilagoðavaju novim zahtjevima ne mogu zadržati kategoriju (npr. hotel Pical u Poreèu, koji s kategorije 3* pada na 2*; Graf. VII. i VIII.).
Gotovo petina od ukupnog broja hotela podigla je kategoriju s 2* na 3*, no radi se o relativno malom broju postelja, iz èega zakljuèujemo da ovaj prijelaz provode hoteli manjeg kapaciteta. Više od polovice ukupnog broja hotela i takoðer ukupnog broja postelja povisilo je kategoriju s 3* na 4*, što predstavlja najuèestaliju promjenu (npr. hoteli Kristal i Diamant u Poreèu, hoteli Hedera, Mimosa i Narcis u Rapcu). Petina ukupnog broja postelja prešla je iz 2* u 4*. Buduæi da je udjel hotela manji, zakljuèujemo da se radi o hotelima velikog kapaciteta.
Ovdje treba primijetiti da se u pravilu radi o uklonjenim hotelima kategorije 2*, na kojih se mjestu grade novi hoteli 4* ili 5* (npr. hotel Montauro 2* u Rovinju, na kojeg je mjestu izgraðen hotel Lone 5*; hotel Valdaliso 2*, na kojeg je mjestu izgraðen hotel Amarin 4*; Graf. IX. i X.).
CASE STUDIES
Analiza promjena odnosa po kategorijama unutar smještajne vrste hotela upuæuje na zakljuèak da je prijelaz postojeæih hotela iz kategorije 3* u kategoriju 4* poèetkom 21. stoljeæa uèestala pojava. Takoðer, analiza pokazuje da hoteli kategorije 2* nemaju dovoljan potencijal za prijelaz u visoke kategorije pa se na njihovim mjestima obièno grade novi hoteli.
Kako je istaknuto u uvodnome dijelu, analizirani podatci odnose se na hotele, dakle cjelinu koju èini hotelska zgrada i njezino poslovanje. Meðutim, poveæanje kategorije hotela
51 Kategorija 1* ukinuta je Pravilnikom o razvrstavanju, kategorizaciji, posebnim standardima i posebnoj kvaliteti smještajnih objekata iz skupine hoteli [NN 48/02]. Prethodno kategorizirani hoteli zadržali su steèenu kategoriju.
52 Mrinjek Kliska, Bojaniæ Obad Šæitaroci, Mrða, 2019: 310-321
53 Blaževiæ, 1987: 81
moguæe je samo ako hotelska zgrada zadovolji minimalne prostorno-tehnièke standarde za odreðenu kategoriju. Minimalni prostorno-tehnièki standardi u Hrvatskoj su propisani pravilnicima o kategorizaciji koji se mijenjaju i razvijaju još od 1950-ih godina.52 Pravilnici se kontinuirano prilagoðavaju promjenama u turizmu nastojeæi pratiti standard konkurentnih odredišta. Zbog toga su prostorno-tehnièki zahtjevi sa svakim sljedeæim pravilnikom sve zahtjevniji. Glavnina hotelske izgradnje u Hrvatskoj izvedena je 1960-ih i poèetkom 1970-ih godina. Do krajnosti je prilagoðena prostorno-tehnièkom standardu srednje kategorije koji odgovara turizmu prilagoðenom širokoj populaciji. Prilagodbu pojedinaène hotelske zgrade promjenama u turizmu koje se odvijaju krajem 20. i poèetkom 21. stoljeæa, stoga je nemoguæe provesti bez znaèajne prostorno-funkcionalne transformacije. Ova transformacija obièno je toliko opsežna da mijenja karakter prostora na kojem se hotelska zgrada nalazi.
Primjer uvale Èikat na Malom Lošinju ilustrira ovu pojavu. Mali Lošinj ima službeni status klimatskog ljeèilišta još od 1892. godine.53 Izmeðu 1911. i 1913. u uvali Èikat izgraðen je hotel Alhambra prema projektu beèkog arhitekta A. Kellera. Hotel je graðen kao elitni ljeèilišni hotel.54 Nakon Drugoga svjetskog rata hotel preuzima državno turistièko poduzeæe i funkcionalno ga spaja s obližnjom vilom St. Josefs. Do 1988. izvršena je rekonstrukcija kojom su ugraðene kupaonice u sobe pa u drugoj polovici 20. stoljeæa hotel posluje u B kategoriji.55 Poèetkom 21. stoljeæa hotel posluje u kategoriji 2*.56 Rekonstrukcijom i dogradnjom izvedenom 2015. godine kategorija hotela podignuta je na 5*. Broj smještajnih jedinica u izvornoj zgradi smanjen je zbog poveæanja površina soba. Istovremeno, cjelokupni kapacitet poveæan je dogradnjom zgrade na sjeveru. Hotel je obogaæen dodatnim sadržajima - zatvorenim bazenom, fitness i spa-prostorom, banket- salom i kušaonicom vina. Takoðer, osuvremenjeni su servisni prostori, tj. izvedena je nova veæa kuhinja i praonica. Veæina ovih sadržaja smještena je u dograðenom dijelu. Na žalost, zbog uoèenih konstruktivnih nedostataka izvedena je faksimilna rekonstrukcija postojeæih zgrada hotela Alhambra i vile Augusta.
U neposrednoj blizini hotela Alhambra 1967. godine izveden je, prema projektu Z. Bregovca, hotel Bellevue.57 Hotel Bellevue je atrijske konfiguracije, male visine, integriran u krajolik i nenametljiv u arhitektonskom izrazu.
54 Kranjèeviæ, 2013: 164
55 Vragoviæ, 1997: 69-70
56 Izraðivaè projekta: Arta projektiranje d.o.o.; arhitektica A. Èauševiæ
57 Nikšiæ Olujiæ, 2015: 15
58 Izraðivaè projekta: Oris d.o.o.; arhitekt A. Rusan
Djelomièno je obnovljen 1999. godine. Opsežna rekonstrukcija i redizajn hotela izvedeni su 2014. godine.58 Skromni hotel kategorije 3* rekonstruiran je u luksuzni wellness-hotel kategorije 5*. Izvedena je dogradnja podruma, suterena i prizemlja, dogradnja podruma ispod atrija te dogradnja 3. i 4. kata. Smanjeni broj smještajnih jedinica u izvornome dijelu djelomièno je kompenziran dogradnjom dvaju katova. Hotel je obogaæen novim sadržajima: wellness i beauty-centar, zdravstveni centar, kongresni prostor, wellness-vrt i vanjski bazeni. Izveden je novi, veæi unutarnji bazen. Takoðer je izvedena nova veæa kuhinja i praonica (Sl. 2.-4.).
Rekonstrukcije hotelskih zgrada u uvali Èikat pokazuju u kojoj mjeri statistièki podatak o prijelazu hotela u visoku kategoriju utjeèe na prostorno-funkcionalnu transformaciju stvarne hotelske zgrade.
CONCLUSION
Analiza promjena odnosa po kategorijama unutar smještajne vrste hotela, provedena na temelju podataka Ministarstva turizma RH u promatranim razdobljima, pokazala je: poveæanje broja hotela visokih kategorija, poveæanje broja postelja visokih kategorija, promjenu u odnosima smještaja po kategorijama, odnosno poveæanje udjela postelja u hotelima visokih kategorija.
Provedena analiza promjena u strukturi kategoriziranih hotela pokazuje da je prijelaz postojeæih hotela iz kategorije 3* u kategoriju 4* poèetkom 21. stoljeæa uèestala pojava. Prijelaz hotela kategorije 2* u visoku kategoriju nije provediv zbog prevelike razlike u prostorno-tehnièkom standardu, pa se postojeæe zgrade ruše i na njihovim mjestima grade nove hotelske zgrade.
Usporedba poveæanja broja hotela i poveæanja broja postelja u promatranom razdoblju pokazuje da su novi hoteli u pravilu maloga kapaciteta. Kontrolna analiza izvršena na primjeru Istarske županije potvrðuje ove zakljuèke.
Primjer uvale Èikat ilustrira naèin na koji se prijelaz u visoke kategorije odražava na stvarne hotelske zgrade. Usporedba transformacije koju je uvala Èikat doživjela zbog rekonstrukcije pojedinaènih hotelskih zgrada sa statistièkim podatcima o prijelazu hotela u više kategorije na razini Hrvatske - ukazuje na èinjenicu da se, poradi promjena u turizmu, u prva dva desetljeæa 21. stoljeæa toèkasto transformirao velik dio cjelokupne hotelske izgradnje u Hrvatskoj.
Masovnoj izgradnji hotelskih kapaciteta provedenoj tijekom 1960-ih i 1970-ih godina koja je rezultirala znaèajnom transformacijom izgraðenog okoliša, prethodio je èitav niz struènih i znanstvenih istraživanja te jasan strateški i zakonodavni okvir.
Poèetkom 21. stoljeæa odvija se toèkasta rekonstrukcija postojeæih hotelskih zgrada koja kumulativno predstavlja transformaciju cjelokupnoga fonda hotelske izgradnje u Hrvatskoj. Buduæi da se radovi ne provode sustavno, prostorna, oblikovna i funkcionalna preobrazba odvija se neprimjetno, u okolnostima potpune podreðenosti neoliberalnom kapitalizmu.
S obzirom na to da u takvim društvenim okolnostima strogoga provedbenog okvira ni ne može biti, primjeren pristup zateèenoj izgradnji može proizaæi samo iz autonomnog napora arhitektonske profesije, prije svega temeljenog na edukaciji u smislu valorizacije zateèene izgradnje i primjene kvalitetnih projektantskih rješenja.
1. Blaževiæ, I. (1987.), Povijest turizma Istre i Kvarnera, Otokar Keršovani, Opatija
2. Boeri, S. (2003.), Plodno zaostajanje, „Katalog 38. zagrebaèkog salona” [ur. Trinajstiæ, M.], Udruženje hrvatskih arhitekata, Društvo arhitekata Zagreba, Zagreb, 2003.
3. Èorak, Ž. (1973.), Stil i karakter zahvata u jadranski prostor, „Život umjetnosti”, 19-20: 3458, Zagreb
4. Keèkemet, D. (1976.), Uloga tradicije u suvremenoj arhitekturi, „Život umjetnosti”, 24-25: 12-31, Zagreb
5. Krippendorf, J. (2002.), The Holiday Makers: Understanding the Impact of Leisure and Travel, Butterworth-Heinemann: 3-29, Oxford
6. Kranjèeviæ, J. (2013.), Arhitektonski opus Alfreda Kellera na Kvarneru, „Prostor”, 21 (1 /45/): 158-169, Zagreb
7. Lickorish, L.J.; Jenkins, C.L. (1997.), An Introduction to Tourism, Butterworth-Heinemann: 10-32, 230-231, Oxford, https://doi.org/10.1016 /B978-0-7506-1956-1.50004-8
8. Lipovetsky, G. (2008.), Paradoksalna sreæa. Ogled o hiperpotrošaèkom društvu, Antibarbarus: 37-42, Zagreb
9. Löfgren, O. (1999.), On holiday: a history of vacationing, University of California Press Berkeley and Los Angeles, California, USA, University of California Press: 240-241, London
10. Markoviæ, S.; Sivonèik, A.; Veliæan, A. (1965.), Klasifikacija ugostiteljskih objekata za smještaj: studija, Zavod za ekonomiku turizma, Zagreb
11. Mattioni, V. (2003.), Jadranski projekti. Projekti Južnog i Gornjeg Jadrana 1967.-72., Urbanistièki institut Hrvatske, Zagreb
12. Mrinjek Kliska, N.; Bojaniæ Obad Šæitaroci, B.; Mrða A. (2019.), Utjecaj trajno promjenjivih zahtjeva u turizmu na hotelsku izgradnju. Studija na primjeru dvokrevetne hotelske sobe, „Prostor”, 27 (2 /58/): 310-321, Zagreb, https://doi. org/10.31522/p.27.2(58).10
13. Nikšiæ Olujiæ, I. (2015.), Zdravko Bregovac. Arhiv arhitekta, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti: 62, Zagreb
14. Pevsner, N. (1997.), A History of Building Types, Princeton University Press: 9, 169192, New Jersey
15. Rifkin, J. (2005.), Doba pristupa. Nova kultura hiperkapitalizma u kojoj je cijeli život iskustvo koje se plaæa, Bulaja naklada, Zagreb
16. Šerman, K.; Mrduljaš, M. (2008.), Moderna tradicija hrvatske turistièke arhitekture, https:// morehrvatskoblago.files.wordpress.com/2016/ 03/86-k-scc8cerman.pdf [10.1.2019.]
17. Štraus, I. (1991.), Arhitektura Jugoslavije 19451990, Svjetlost, Sarajevo
18. Urry, J.; Larsen J. (2011.), The tourist gaze 3.0, Sage Publications: 56-57, London, https://doi. org/10.4135/9781446251904
19. Veblen, T. (1922.), The Theory of Leisure Class, B.W. Huebsch, 35101, New York
20. Vragoviæ, W. (1997.), Istraživanje povijesnoprostornog razvoja Malog Lošinja s detaljnom
analizom Turistièko-rekreacijske zone Èikat, magistarski rad, Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet, Zagreb
21. Vukoniæ, B. (2005.), Povijest hrvatskog turizma, Prometej: 32, Zagreb
22. Wharton, A.J. (2004.), Building the Cold War: Hilton International Hotels and Modern Architecture, University of Chicago Press, Chicago
23. Williams, S. (1998.), Tourism Geography, Routledge: 45, 195, London
24. *** (1993.), Razvojna strategija hrvatskog turizma, „Narodne novine”, 113/93, Zagreb
25. *** (2013.), Sunèana strana Jugoslavije. Povijest turizma u socijalizmu [ur. Grandits, H.; Taylor, K.], Srednja Europa, Zagreb
26. *** (2013.a), Holidays After the Fall: Seaside Architecture and Urbanism in Bulgaria and Croatia [ur. Beyer, E.; Hagemann, A.; Zinganel, M.], Jovis, Berlin
27. *** (2013.b), Strategija razvoja turizma Republike Hrvatske do 2020. godine, „Narodne novine”, 55/13, Zagreb
28. *** (2016.), Pravilnik o razvrstavanju, kategorizaciji i posebnim standardima ugostiteljskih objekata iz skupine hoteli, „Narodne novine”, 56/16, Zagreb
Sources
Internetski izvori
Internet Sources
1. http://www.enciklopedija.hr/ [10.10.2018.]
2. https://mint.gov.hr/pristup-informacijama/dokumenti-80/statistika-11514/arhiva-12059/ 12059 [4.6.2018.]
3. https://mint.gov.hr/pristup-informacijama/kategorizacija-11512/arhiva-11516/11516 [7.3.2019.]
4. https://mint.gov.hr/UserDocsImages//arhiva/ /Strategija%20hrvatskog%20turizma%20-%20 finalna%20verzija.pdf [1.12.2020.]
Izvori ilustracija
Illustration Sources
Sl. 1. autori
Sl. 2. https://geoportal.dgu.hr/ Tabl. I.-III. autori
Graf. I.-X. autori
The research on the adaptation of hotel facilities to recent changes in tourism industry relies on the historical development of the latter. Modern tourism began in the mid-19th century when travel became a form of leisure activity among the members of the upper social classes. Since the early 20th century, tourism has become widely accessible to people from all walks of life. After World War II, as tourism became widely accessible to all social classes, it had to adapt to the general public. The period of a continuous economic growth ended in the 1970s. The next decade saw the development of tourism targeted specifically towards different groups of people with emphasis on active holidays. By the end of the 20th century, the advent of the Internet and digital technology played a major role in the development of a new form of tourism adapted to individual needs of each tourist.
Specific features of the hotel facilities construction are studied in the context of tourism development. The first hotel buildings were built during the 19th century and in the early 20th century. They were designed as urban palaces intended for wealthier social classes. In the early 20th century the American entrepreneur E.M. Statler established a hotel chain and introduced standards and uniformity in his hotel buildings. In the wake of World War II this concept was introduced in Europe. During the mid-1960s the construction of hotel facilities on a massive scale occurs, most frequently in the manner of centralized planning. The hotel buildings were mostly classified as mid-range service hotel type in terms of their spatial and technical standards. The period of economic growth ended in the 1970s, while architecture was marked by the advent of Post-modernism that called for scenography-related changes.
By the beginning of the 21st century the development of the Internet, digital technology, and sharing economy gave rise to a new type of accommodation: privately owned self-catering apartments. Consequently, the hotels are being remodeled and
upgraded with an expanded range of products and services and thus moved into a higher accommodation category. The research focusing on the upgrade of the hotels within a hotel rating scheme was conducted on the basis of the hotel classification data collected by the Ministry of Tourism. The study set out to examine changes in the number of categorized hotel rooms ranging from 1* to 5* between 2005 and 2017 and the changes in the number of categorized hotels ranging from 1* to 5* in the same period. The results indicate that 46% of beds out of the total number of beds were categorized as 3* category in 2010 while in 2017 no more than 33% of beds were found in this category. In 2010, 32% of beds out of the total number of beds were in the 4* category while in 2017 they increased to 47%. The research confirmed an upgrade of the hotels from 3* category to 4* category. By comparing data about the overall increase in the number of beds relative to the overall increase in the number of hotels, the analysis has confirmed that the new hotels are relatively small. The results were checked against a comparative analysis of the individual hotels categorized in Istria County, published by the Croatian Ministry of Tourism. A comparison was drawn between the categories in November 2018 and 2004. An analysis was carried out regarding changes in the number of beds per category from 1* to 5* and in the number of hotels per category from 1* to 5*. A controlled survey conducted on the individual hotels in Istria County confirmed the results of a survey conducted on the basis of the given statistical data. 53% of the total number of beds and 33% of the total number of hotels were advanced to a higher category in the period between 2004 and 2018. Of the total number of advanced category transitions, 64% of cases account for a transition from 3* to 4* category in terms of the number of beds and 57% in terms of the number of hotels. Individual analysis has revealed that the new large
hotels in high accommodation categories were built mostly on the sites of the demolished 2* hotels. Researching has shown an increase in the hotels within high accommodation categories and the number of beds in them. Transition of a hotel to a higher accommodation category is possible only on condition that a hotel building fulfills minimum spatial and technical requirements for a particular category specified in the set of regulations laid down by national hotel rating system. The majority of the hotels built in the 1960s and 1970s in Croatia were fully adapted to the requirements of tourism industry at the time, typically profiled against a background of the middle class public.
The adaptation of an individual hotel building to the requirements of the 21st century tourism may not be effectively performed without radical spatial and functional transformation as it is clearly illustrated with the example of Èikat Cove on Mali Lošinj island. The hotel facilities built on a massive scale during the 1960s and 1970s transformed the landscape. Those building projects were, however, preceded by a wide range of professional and scientific studies as well as a clear strategic and legislative framework. At the beginning of the 21st century, many of the existing hotel buildings underwent adaptation process that gradually led to a fundamental transformation of the entire hotel industry asset. In view of the fact that these projects have not been systematically carried out, the whole transformation process has remained somewhat publicly unrecognized in a situation of a total submission to neoliberal capitalism. In these social circumstances, the imposition of a strict implementation framework is not acceptable. Therefore, an adequate approach to the existing hotel buildings can only be developed within the framework of architectural profession. It should be primarily based on education in terms of an appropriate approach to the evaluation of the existing buildings and subsequent adoption of high-quality design solutions.
Biografije Biographies
Dr.sc. NEDA MRINJEK KLISKA predavaèica je na Katedri za arhitektonske konstrukcije i zgradarstvo Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu.
Prof. dr.sc. KARIN ŠERMAN redovita je profesorica na Katedri za teoriju i povijest arhitekture Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu.
Doc. dr.sc. DUBRAVKO BAÈIÆ docent je na na Katedri za arhitektonske konstrukcije i zgradarstvo Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu.
Doc. dr.sc. ANA MRÐA docentica je na Katedri za urbanizam, prostorno planiranje i pejsažnu arhitekturu Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu.
NEDA MRINJEK KLISKA, Ph.D, Lecturer in the Department of Architectural Technology and Building Science, Faculty of Architecture in Zagreb.
KARIN ŠERMAN, Ph.D., Full Professor in the Department of Theory and History of Architecture, Faculty of Architecture in Zagreb.
DUBRAVKO BAÈIÆ, Ph.D., Assistant Professor in the Department of Architectural Technology and Building Science, Faculty of Architecture in Zagreb.
ANA MRÐA, Ph.D., Assistant Professor in the Department of Urban Planning, Spatial Planning and Landscape Architecture
1,2,3 University of Maribor
Faculty of Civil Engineering, Transportation Engineering and Architecture
Slovenia - 2000 Maribor, Smetanova ulica 17
vesna.lovec@um.si miroslav.premrov@um.si vesna.zegarac@um.si
Original Scientific Paper
https://doi.org/10.31522/p.28.2(60).10
UDC 72.025.4:725.573 (497.4) ”19/20” Technical Sciences / Architecture and Urban Planning 2.01.03. - Architectural Structures, Building Physics, Materials and Building Technology Article Received / Accepted: 23. 6. 2020. / 16. 12. 2020.
1,2,3 Sveuèilište u Mariboru Fakultet graðevinarstva, prometa i arhitekture Slovenija - 2000 Maribor, Smetanova ulica 17 vesna.lovec@um.si miroslav.premrov@um.si vesna.zegarac@um.si
Izvorni znanstveni èlanak https://doi.org/10.31522/p.28.2(60).10 UDK 72.025.4:725.573 (497.4) ”19/20” Tehnièke znanosti / Arhitektura i urbanizam 2.01.03. - Arhitektonske konstrukcije, fizika zgrade, materijali i tehnologija graðenja Èlanak primljen / prihvaæen: 23. 6. 2020. / 16. 12. 2020.
Toplinska udobnost i unutarnja kvaliteta zraka nakon djelomiène energetske obnove prefabriciranog betonskog djeèjeg vrtiæa izgraðenog 1980-ih u Sloveniji
energy-efficient renovation indoor air quality kindergartens
Slovenia thermal comfort
The majority of kindergartens situated in the territory of former Yugoslavia need renovation. Apart from their enhanced energy efficiency, renovated buildings will presumably offer better indoor environmental quality. According to the current case study, children using a classroom with new windows installed are exposed to substantially poorer indoor air quality due to airtightness and improper ventilation, which calls attention to a vital technical issue of the current renovation process.
energetska obnova kvaliteta zraka u interijeru djeèji vrtiæi Slovenija toplinska udobnost
Veæini djeèjih vrtiæa smještenih na teritoriju bivše Jugoslavije potrebna je obnova. Osim naglašene energetske uèinkovitosti, obnovljene æe zgrade vjerojatno ponuditi i bolju kvalitetu boravka u interijeru. Prema aktualnoj studiji sluèaja, djeca u uèionicama s instaliranim novim prozorima izložena su osjetno lošijoj kvaliteti zraka u zatvorenom prostoru zbog zraène nepropusnosti i neispravne ventilacije. U središtu pozornosti stoga treba biti tehnièka problematika aktualnih procesa obnove.
Inthe last two decades, the majority of European countries have been facing the exigency of renovating the existing preschool education buildings constructed in the second half of the 20th century. Despite being relatively small in number compared to residential and non-residential buildings1, they represent an important part of the building stock calling for particular attention on account of a significant average building age, the need for maintenance and particularly for the reason of their impact on health as well as on well-being of their occupants who are mainly children.
Preschool education in Slovenia comprises 1,026 units in public kindergartens.2 In Croatia, there are 1,710 relevant institutions3 while in Serbia the latest census shows 2,464 preschool education buildings.4 With regard to EU data, more than 95% of children from the age of 4 to school admission age attend institutions offering preschool programmes.5 In spite of its continuous growth, the number of kindergarten children in the countries that used to be part of former Yugoslavia proves to be far below European average.6 The data clearly demonstrate a hugely increasing number of children who spend most of their weekdays in preschool education buildings. The above listed facts underline the importance of analysing all aspects regarding the quality of European preschool buildings and their indoor comfort.
Preschool facilities construction within the territory of former Yugoslavia followed the
transitions of the society and politics, the progress of technology and demographic changes, in particular. Architectural building expression of the time resulted from the pursuit of optimal solutions to satisfy the requirements of the developing society and from a thorough analysis of pedagogical guidelines and advancement. Preschool building facilities along with other public buildings represent invaluable historical and architectural heritage. Today, most of these buildings need to be renovated and updated, with a primary focus being that of energy efficiency.
In Slovenia, the average age of buildings hosting preschool education is 45 years and above, which is in line with the European average. Preschool building stock is hence rather outdated. In the last twenty years, individual buildings have already seen partial or comprehensive renovation with a view to achieving better energy efficiency. Since energy savings are a primary goal of the energyefficient renovation, buildings should have a better energy performance in comparison to the pre-renovation state. Unfortunately, contrary to the expected increase of indoor comfort, practice proves it is often not the case as a number of renovated buildings display improper ventilation, poor indoor air quality in inadequate thermal comfort. Energy-efficient renovation is also the only renovation type benefiting from national financial support funds. Moreover, buildings in question also call for functional renovation, i.e. architectural adjustment to modern ways of preschool work and life although the current article does not discuss the mentioned topic.
Architecture of kindergartens in the territory of former Yugoslavia has never been a focal point of architectural discussions in spite of its being an ever-popular topic. Development in architectural typology of kindergartens is nowadays a systematically treated area only in a few former Yugoslavian republics.7 Moreover, indoor comfort has been a rather unresearched subject despite the fact that children tend to be the most vulnerable group which is extremely sensitive to poor indoor
1 European education facility stock represents only 6% of the entire European building stock (Decarbonising the non-residential building stock).
2 Fabbri, 2013
3 *** 2019d
4 *** 2019b
5 *** 2019c
6 With 82.8% of children aged 4+ who are involved in preschool education, Croatia’s statistics on the number of kindergartens and children taking part in preschool programmes places the country behind the rest of the European Union [*** 2019c]. Other countries in the territory of former Yugoslavia mark an even poorer proportion. However, a fact to highlight is the growing number of kindergarten children, which is linked to severe space scarcity in preschool education buildings.
comfort. On the other hand, international studies highlight a substantial impact of various indoor environmental quality [IEQ] parameters exerted on preschool children’s development and well-being.8 The majority of researches carried out so far analyse indoor air quality [IAQ] along with thermal comfort in kindergartens and alert to the increased CO2 concentration, which is a basic indicator of poor indoor air quality. Numerous studies on indoor air quality in kindergartens encompass measurements of CO2 concentration. Kindergarten facilities in individual European countries underwent the average CO2 concentration measurements with the following results: Finland 810 ppm9, Denmark 1,400 ppm10, with 640 ppm in Sweden.11 The average CO2 concentration in Portuguese kindergartens with poor ventilation amounted to 2,137 ± 368 ppm, and to 1,233 ± 170 ppm12 in those having efficient ventilation. The results concerning Latvian kindergartens show a maximum CO2 concentration of up to 1,700 ppm in classrooms with PVC windows, while those with timber windows demonstrate a value of up to 1,450 ppm.13 Overall, in most cases the measurements point to increased CO2 concentration levels surpassing the value of 1,000 ppm, with the exception of kindergartens in Finland and Sweden.
Slovenia’s contribution to the context of research work within the territory of former Yugoslavia lies in several studies focusing on in-situ measurements in preschool facilities. The process of measurement involved only temporary or short time periods and was carried out in a day or a few hours, with multiple repetitions. Accordingly, Slovenian territory based research lacks continuous measuring of IEQ parameters, which is a fact that needs to be underlined. Slovene studies also outline the problems of thermal discomfort and poor indoor air quality. A study encompassing integral assessment of all IEQ parameters in Slovenian kindergartens shows increased air temperature in 37% of the classrooms, air dryness in more than a half of the classrooms analysed, with 80% of the classrooms witnessing a value of CO2 that mounted over
7 In the Republic of Serbia the subject matter is dealt with in National Typology of Kindergartens in Serbia [Jovanoviæ-Popoviæ et al., 2018: 186], while in Bosnia and Herzegovina Typology of public buildings in Bosnia and Herzegovina encompasses kindergartens as well.
8 The authors claim that children feel more comfortable at lower temperatures than prescribed. [Yun et al., 2014]
9 Ruotsalainen, 1993
10 Pejtersen et al., 1991
11 Cars et al., 1992
12 Araújo-Martins et al., 2014
13 Borodinecs, Budjko, 2009
14 Pajek et al., 2017
15 *** 2018
1,000 ppm.14 However, there is no available documented research for the territory of former Yugoslavia that would compare IEQ parameters prior to and after the renovation of kindergartens, in order to determine the conditions which children in these facilities are exposed to, before and after energy-efficient renovation.
The purpose of the current research therefore is to assess indoor air quality and thermal comfort in two classrooms of the selected kindergarten, built in 1980, located in Maribor, Slovenia (Fig. 1). Built in prefabricated concrete construction system, the kindergarten belongs to one of the most commonly used architectural typologies applied to building preschool facilities in the territory of the former SFRY republics in the 70s.15 Partial energy-efficient renovation of the building included window replacement in half of the classrooms, i.e. installation of the new double glazed windows with PVC (polyvinyl chloride) frames, while the other half of the classrooms kept the original timber-framed windows. The analysis comprises typological, architectural and historical analytical aspects of the building along with assessment of individual thermal comfort and indoor air quality parameters based on results obtained from in-situ measurements in two of the kindergarten’s classrooms. Hence, the goal of the research is to analyse the parameters of thermal comfort and indoor air quality in one of the classrooms with new windows installed and in one of the classrooms with original windows, for the purpose of answering the following question: Are children using the classroom that underwent energy-efficient renovation procedure, i.e. window replacement carried out with the view of increasing thermal comfort and energy efficiency, indeed exposed to enhanced thermal comfort and a better indoor air quality?
The findings of this research could be of significant importance for both, the users of the already renovated building stock as well as for the scientific and lay public involved in the operation of buildings for which energy-efficient renovation is an unavoidable future step.
TEORIJSKI OKVIR
THE CONTEXT OF CONSTRUCTING PRESCHOOL FACILITIES IN YUGOSLAVIA
KONTEKST IZGRADNJE PREDŠKOLSKIH
USTANOVA U JUGOSLAVIJI
Historical analysis of constructing preschool education facilities in Yugoslavia is approached in the context of massive residential construction, taking place after World War II. In-
tensive construction of housing estates, carefully planned from the viewpoints of urbanism and architecture, in the territory of former Yugoslavia in the 70s, encompassed all areas of creating housing space and building housing estates. The latter was seen in well considered architectural and urbanistic solutions, construction elements, planned industrial construction, economical use of modern materials down to thoughtful consideration of open space design. Urbanist paradigm of the time lay substantial focus on the distance from a home to a school or preschool facility and stressed the importance of having a well-developed network regarding the latter. Therefore, massive residential construction was parallel to building multiple kindergartens amidst large housing estates in Belgrade, Ljubljana, Maribor, Sarajevo, Podgorica, etc.16
The post-war period housing policy of former Yugoslavia was oriented towards rapid massive construction of affordable, yet high quality residential units that would satisfy modern lifestyle requirements. The 70s therefore witnessed a situation where numerous construction companies in the territory of former Yugoslavia focused primarily on residential housing and its planning, which was interspersed with experimental attempts at modern construction techniques. The tendencies went towards industrialising the field of civil engineering and enhancing prefabrication which gained ground owing to the need for quick and economical prefabricated construction.17 Accordingly, a number of light and heavy prefabrication systems were developed within different companies, such as Jugomont in Croatia and Obnova in Slovenia (whose concrete elements production started in 1965 and was based on the system introduced by Jugomont), along with the prefabrication system Žeželj originating from Belgrade, Serbia (named after the inventor of the skeletal system - at the Serbian Institute for testing of materials - IMS Institute). Apart from residential housing, construction activity encompassed the systems of full or partial prefabrication of other public facilities, with the inclusion of kindergartens. Similar architectural solutions regarding preschool facilities dating from the late 70s can thus be found in many towns and cities of former Yugoslavia (Figs. 2 and 3).
The need for fast-paced construction of a great number of preschool facilities in the territory of former Yugoslavia resulted in the development of numerous modular and prefabricated/partially prefabricated solutions. The idea of prefabrication underwent a process of systematic development through several architectural competitions targeted at modular and prefabricated solutions for buildings, including those to serve as kindergartens.
Hence, many of the ensuing systems relied on the idea of permitting for alteration, adjustment and application to different locations.18 The latter has led to numerous preschool education buildings, whose planning and design reflect a composition of modular and/or prefabricated building elements (Figs. 2 and 3), arising from carefully considered fundamental structural principles, construction techniques and materials. Moreover, these facilities represent architectural heritage of an era marked by massive prefabrication.19
ENERGY-EFFICIENT RENOVATION OF PRESCHOOL EDUCATION BUILDINGS AND THEIR IEQ
ENERGETSKI-UÈINKOVITA OBNOVA ZGRADA ZA PREDŠKOLSKI ODGOJ I NJIHOV IEQ
Most preschool education buildings constructed before the implementation of stricter regulations on energy efficiency of buildings in the territory of former Yugoslavia require energyefficient renovation.20
In Slovenia, the already renovated building fond surpasses that of other countries in the territory of former Yugoslavia, owing to the necessary conformity with European directives and on account of benefitting from the available European funds, created to support renovation of kindergartens in EU member states. Hence, approximately 80 % of Slovenian kindergartens built in the period from 1960 to 1980 % have already undergone a partial or comprehensive energy-efficient renovation.21 The most frequent measure of energy-
16 Most intensive purpose-based construction of preschool education buildings in Slovenia took place in the period from 1970 to 1980. [Gregorski, 2017]
17 The population growth marked a considerable increase, with a rate of 30,000 inhabitants per year only in Belgrade, which led to a continuous lack of housing. The most intensive housing construction covered a period extending from the end of the 60s to the beginning of the 70s, when prefabrication rose to its climax all across former Yugoslavia. The beginning of the 70s witnessed the building of 12,000 new residential units per year.
[Ðukanovic, 2015: 43]
18 Within the scope of different prefabrication systems applied, the system of the Slovenian company Marles was used to build seven Zagreb based kindergartens in 1975/76. [Roth-Èerina, 2017]
19 Kindergartens from the this period are classified as C3 type of buildings according to the National Typology of Kindergartens in Serbia and represent approximately 12 % of the preschool education building stock [JovanoviæPopoviæ et al., 2018: 186]. In addition, there is a number of schools and buildings serving other purposes (non-residential buildings).
20 In Slovenia, the Rules on Efficient Use of Energy in Buildings [PURES] came into force in 2002, with the implementation of the Energy efficiency regulations in Croatia in 2012. Moreover, in Serbia the “
(Pravilnik
energetskoj efikasnosti zgrada)” has been legally effective since 2011. In Bosnia and Herzegovina, the relevant laws came into force in
efficient renovation recorded is window replacement. As far as renovation process is concerned, the fact to highlight is that of absolutely unplanned and non-strategical approach taken by most of the countries in the territory of former Yugoslavia. Energy-efficient renovation often disregards the necessary inclusion of architectural expertise since legislation frequently classifies renovation activity as maintenance works which do not require building permits or project plans. Furthermore, energy-efficient renovation is mainly performed through limited financial resources, with no expert support. Consequently, a poorly planned non-expertise based energyefficient renovation may have a negative impact on the architectural aspect of buildings as well as on IEQ, which is the subject of the current research.
Indoor comfort has been a subject of discussion only since a few decades ago, with the
2017, while in Montenegro new legislation was introduced in 2015.
21 UM-FGPA
22 According to the Representatives of European Heating and Ventilation Associations [REHVA], the acceptable limit for CO2 levels is 1,500 ppm. [Alfano et al., 2010]
23 According to the American Society of Heating, Refrigeration and Air Conditioning Engineers standards, the limiting value during the occupied period is 700 ppm above outdoor CO2 levels, i.e. approximately 300-500 ppm, which means acceptable indoor concentration of up to 1,000 ppm. [2019a]
24 The Republic of Slovenia Regulation on ventilation and air-conditioning defines the parameter for thermal comfort of a person in a seated position indoors. Accordingly, the temperature in the heating season is set at the span from 19 °C to 24 °C, with the recommended range from 20 °C do 22 °C.
25 *** 2002
26 The housing estate was under construction from 1978 to 1982. The works were performed by the companies of Konstruktor and Stavbar which applied partial prefabrication since the external walls were made of prefabricated elements. [Škratek, 2018: 206]
27 Maribor’s climate is moderate continental and the heating season lasts on average 187 days. There is a deviation as to the length of the heating season and average temperatures observed in different town and cities in the territory of former Yugoslavia.
focus being primarily laid upon energy efficiency of buildings. Indoor comfort in preschool facilities is determined by legislation through laws, regulations, administrative provisions and expert recommendations. The analysis and critical evaluation of past researches, along with standards and legislative directives in force served as a basis to define referential parameters of indoor air quality and thermal comfort in kindergarten classrooms, employed in the current study. The referential point in the current research is determined as acceptable CO2 concentration in a kindergarten classroom, set at 1,500 ppm22 with a target concentration of 1,000 ppm.23 A recommended classroom indoor temperature range is 20 °C do 22 °C.24 Ideal humidity in rooms where children spend most of their time ranges from 45 to 55 % at the appropriate indoor air temperature of 20 to 22 °C, with the acceptable relative humidity being 30 % to 70 %.25
OKVIR ISTRAŽIVANJA
DESCRIPTION OF THE CASE STUDY BUILDING
OPIS ZGRADE U STUDIJI SLUÈAJA
The kindergarten chosen for the purpose of the current study dates from 1981, with its construction type being concrete prefabricated structure (Fig. 1). The kindergarten was built simultaneously with the housing estate of Nova Vas I in Maribor by the Konstruktor construction company.26 As already mentioned, with the then period of concrete architecture on the rise in the territory of the former SFRY, massive construction of concrete buildings for different purposes was also seen in a great number of prefabricated kindergartens.
The kindergarten facility is a part of urban complexity of the mentioned housing estate in Maribor, Slovenia (with a latitude of 46°33’ and a longitude of 15°38’ E).27 The ground floor building has a net area of
Fig. 2 Kindergarten Mladi rod, the unit of Vetrnica, Ljubljana 1972, arch. Stanko Kristl Sl. 2. Djeèji vrtiæ Mladi rod, jedinica u Vetrnici, Ljubljana, 1972., arh. Stanko Kristl
Fig. 3 Kindergarten Slavuj in urban block 28, New Belgrade. Behind the kindergarten - in the same urban block - stands a building called “Televizorka” (“TV set building”), designed in the Žeželj prefabrication system. A Slovene architect, Ilija Arnautoviæ was part of a larger team who participated in design and construction based preparatory activity prior to the building process of urban block 28 in New Belgrade (1967-71).
Sl. 3. Djeèji vrtiæ Slavuj u urbanom bloku 28, Novi Beograd. Iza djeèjeg vrtiæa u istome urbanom bloku nalazi se zgrada nazvana „Televizorka” (TV zgrada), projektirana u prefabriciranom sustavu Žeželj. Slovenski arhitekt Ilija Arnautoviæ bio je èlan veæe skupine koja je sudjelovala u projektiranju i pripremnim aktivnostima za izgradnju urbanog bloka 28 u Novom Beogradu (1967.-71.).
(B)
852 m2, 7 classrooms in 2 wings of which one is occupied with children aged 2 to 3 while the other serves to 5 to 6-year-olds (Fig. 6). The external building walls are made of prefabricated concrete elements, composed of a concrete loadbearing structure with poroconcrete sheathing. The thickness of walls is 25 cm. A slanting roof has metal roofing sheets with insulation material in the attic structure. The roof insulation thickness is approximately 10 cm while the floor of the building has a minimal insulation within its screed.
Table I Basic characteristics of the two selected classrooms
Tabl. I. Osnovne karakteristike dviju odabranih uèionica
Classroom AClassroom B
Technical data of the classroom
Windows Timber / single-glazedPVC / double glazed
Classroom orientationSouth-WestEast-South
ShadingCurtains (curtain fabric)Exterior roller blinds
VentilationNatural - window openingNatural - window opening
Air-conditioning//
HeatingRadiatorsRadiators
Classroom floor area [m²]4551
Floor area per occupant [m²/occ]1.8753.642
Window area [m²]15.713.2
Volume [m³]170190
Position in the buildingEnd-of-wing classroomEnd-of-wing classroom
No of external walls2 (1 glazed + 1 concrete)3 (1 glazed + 2 concrete)
Data on building occupants
No of children enrolled2414
No of kindergarten teachers22
Age of children 5-6 years2-3 years
Elements of the thermal envelope U [W/m²K] (approximate value)
External wall0.900.90
Windows 3.301.40
Ground floor0.300.30
Pitched roof0.250.25
Upon inspecting the building, the findings showed that half of the classrooms had their windows replaced in 2018 (classrooms for 2 to 3-year-olds). The second half of the classrooms have original, single glazed timberframed windows, which goes for commonly used areas, corridors and auxiliary rooms as well. The roof sheathing has been replaced. No other renovation measures have been performed apart from the listed improvements.
The building chosen for the study case analysis is a specific example as it includes two of the most common cases of kindergarten classrooms today: an end-of-the-70s classroom with its original windows (classroom A), and an end-of-the-70s classroom having undergone a partial renovation procedure of window replacement (classroom B). Such a specific case allows for in-situ measurements in a single building with indoor air quality and thermal comfort comparison relative to two classrooms, of which one has been partially renovated (Figs. 4 and 5). The building has district heating with radiators installed directly below the windows. The temperature of water in the heating system decreases at night-time and on days when the facility is closed (Saturday, Sunday), while the heating remains in use during the heating season. The classrooms have no air-conditioning or ventilation systems, i.e. they utilise natural ventilation by means of window opening.
The selected classrooms28 are occupied by a maximum number of children - in conformity with the age group standards although not all of them were present on all days of con-
28 A classroom in Slovenian kindergartens is an area where multiple activities are performed according to the educational curriculum, in addition to being a play space, a dining and a resting/sleeping room.
29 Missia et al., 2010
ducting measurements. In view of the latter, a list of the number of children present in classrooms during the measurements was made. Classroom B has a slightly larger floor area and is occupied by a smaller number of children than Classroom A. In addition, Classroom B sanitary facilities are included within its surface. The room volume of both classrooms surpasses average numbers (Fig. 7: Cross section II). A comparison of the classrooms’ characteristics is given in the Table I.
Classrooms interior has mostly remained in its original form with built-in furniture mainly dating form 1981, except for a few pieces of movable furniture acquired later. Both classrooms have their original parquet flooring. Original single glazed timber-framed windows have been preserved in Classroom A, while there are new double glazed windows with PVC frames installed in Classroom B. The original window raster on the façade has remained unchanged in the process of window replacement in Classroom B. Original windows in both classrooms were fitted in a manner that allows only for the door leading to the external atrium to be opened, which has not been altered at window replacement. With regard to the latter, we can clearly highlight inappropriate dimensioning of windows, a mistake made during the construction process in the 80s, a fault that could have easily been eliminated during the renovation process. Lastly, there are no visible signs of mold or damp in the classrooms.
METODOLOGIJA
MJERENJA NA TERENU
The experimental analysis encompassed continuous in-situ measurements of individual thermal comfort and indoor air quality parameters. In the domain of thermal comfort,
the measurements carried out examined indoor air temperature Tai [C°] and indoor air relative humidity RHai [%]. The measured indoor air quality indicator was CO2 concentration [ppm]. Other IEQ parameters, lighting and acoustics in classrooms are not subject of the current study.
The measurements were conducted in the winter season for the purpose of effective evaluation of thermal comfort in both classrooms along with that of window replacement impact exerted on indoor air temperature in the classroom that underwent partial renovation. The heating season is additionally appropriate time for indoor air quality analysis due to an increased concentration of harmful substances indoors, which results from the building airtightness and a low ventilation rate.29
The measurement process was carried out in two kindergarten classrooms in January 2020, continuously in the period of 7 days. All the usual activities of the occupants remained undisturbed as it was requested from the kindergarten teachers not to alter their daily schedule. Records regarding the number of children present in the classrooms and their customary daily activities were kept for each day of performing measurements. An additional record entry included ventilation intervals within the 9-hour span of daily occupation. The classrooms were ventilated for 10 to 30 minutes three times a day, with ventilation dynamics and intensity following a regular rhythm defined by the teachers.
The position of measuring devices in the classrooms was adjusted to the occupants and the specifics of their activities. With respect to the young age of the children, the recording equipment had to be placed in a manner to avoid potential endangering of the occupants, in addition to being secured or
6 Floor plan of the selected kindergarten Sl. 6. Tlocrt odabranog djeèjeg vrtiæa
Fig. 7 Floor plan of the classroom with original timber windows (A) and of the classroom with windows replaced (B), cross section Sl. 7. Tlocrt uèionice s izvornim drvenim prozorima (A) i uèionice sa zamijenjenim prozorima (B), popreèni presjek
Table II Data parameters recorded during classrooms occupancy (classroom A - original timber-framed windows, classroom B - replaced PVC windows) Tabl. II. Parametri zabilježeni tijekom boravka u uèionicama (uèionica A - izvorni drveni okviri prozora, uèionica B - zamijenjeni PVC prozori)
Classroom No. of occupants RHai [%]Tai [°C] CO2 [ppm] minmaxminmaxminmax
Day 1 - Wednesday
A 16+219.836.620.824.74172455
B 9+232.341.520.621.610722222
Day 2 - Thursday
A 17+222.334.319.524.64221773
B 9+228.343.320.622.47302530
Day 3 - Friday
A 16+221.137.219.424.74142628
B 9+226.342.620.121.94732245
Day 4 - Monday
A 15+222.435.217.924.64131927
B 13+232.438.420.321.27731578
Day 5 - Tuesday
A 18+228.740.121.023.24902661
B 10+234.342.520.721.311112422
AVERAGE VALUES
A 28.422.2961.8
B 37.321.31507.4
hidden in order not to be tampered with during the measurement process. Furthermore, the position of measuring devices had to be out of the direct heat source exposure (radiators) or sun radiation and out of the zone of the children’s breathing (which is set at an approximate height of approximately 0.5 to 0.7), i.e. at a height of h = 1.5 m. The sensor was placed away from the window, at about 0.6 m from the wall, almost in the centre of the room. The position of the data recording equipment is seen in Fig. 7.
The data recording equipment used: the CL11 rotronic meter (data logger) for the Tai, RHai and CO2 measurements and additional volcraft meters for the Tai, RHai measurements. The settings enabled measurements at 15-minute intervals.
The analysis of the results encompasses a comparison of the measured data in Classrooms A and B. The measuring period extended during 5 workdays and 2 weekend days. The classrooms were occupied on a daily basis from 7h30 to 16h00 and fully closed until the next morning, with the zero-
occupant closing period extended over the weekend. Continuous in-situ measurements allowed for data recording after the children left the classrooms and during the weekend.
The Table II shows the data recorded during classrooms occupancy: relative air humidity RHai [%], indoor air temperature Tai [°C] and CO2 concentration [ppm].
As seen in the table, the maximum daily CO2 concentration is observed in classroom A where it also attains the minimum daily value recorded. We can therefore conclude that there is a higher CO2 recorded concentration range in classroom A, while the data obtained point to a more constant CO2 concentration in classroom B. Similarly, the recorded indoor air temperature variation is more distinct in classroom A and ranges during the room’s occupancy from ±1.1 to ±3.4 °C, while that of classroom B ranges only from ±0.3 to ±0.9 °C. Moreover, indoor air humidity data also reveal a substantially higher variation level in the classroom with the original timber-framed windows (A). The above underlined facts are due to better airtightness of the classroom with new windows (B), which is why the room lacks spontaneous air infiltration.
The Table II also displays average recorded parameter values, which represent the average of all measurement points during the kindergarten’s occupancy and point to considerable differences in the two classrooms’ CO2 concentration. The average CO2 concentration recorded during the occupancy period in the classroom with new windows installed (B) surpasses that of the classroom with old timber windows (A) by a third, despite a smaller number of children in the room.
Minimal daily CO2 concentration is recorded before the arrival of children in the classroom and is always lower in the classroom with original timber-framed windows (A), owing to poorer airtightness of the room and due to spontaneous air infiltration at night-time. Maximum daily CO2 concentration is recorded at daytime and is directly conditioned by the number of children and the manner of ventilation. With a higher number of children in classrooms along with inadequate room ventilation, the concentration of CO2 rises exponentially. Considering a relatively steady number of children in individual classrooms, the CO2 value varies significantly per days, mostly on account of an altered ventilation pattern which takes place on certain days. Ventilation intervals last 10 to 45 minutes.
30 The classrooms are closed even during weekends when CO2 concentration in the classroom with original timber windows (A) gradually falls for about 50%, owing to a constant airflow via the old poorly airtight windows. On the other hand, in the case of non-occupancy CO2 concen-
The rooms are usually ventilated for 30 minutes while the children go for a walk, however in the case of bad weather the teachers do not take younger children out, which means lack of conditions for a thorough ventilation. Ten-minute ventilation intervals proved to be ineffective as the room CO2 concentration hardly showed any decrease, similarly to indoor air temperature and humidity. On the other hand, 30-minute room ventilation significantly decreases CO2 concentration, while it also lowers indoor air temperature by up to 1°C (Graph I).
Indoor air temperature and CO2 concentration start rising on a daily basis upon the arrival of children as the windows remain closed while the number of occupants increases. With kindergarten children in the classrooms, CO2 concentration increases in proportion to the period of time passed since the last ventilation interval. At the end of the workday at 16h, the average CO2 concentration in the classroom with the original windows (A) amounts to 1,080 ppm, with the
tration in the classroom with new PVC windows (B) gradually even increases (relevant literature defines furniture and equipment as a potential pollution source whose combination with the windows closed results in the increase of indoor CO2 concentration).
value recorded in the classroom with the windows replaced (B) being considerably higher, 2,252 ppm. The time span from the departure of children and their arrival the following day at 7h equals 15 hours. During that time the (A) classroom concentration of CO2 decreases on average by 62 %, while that of the classroom with new windows (B) shows a reduction by only 39 %, on account of better airtightness. Hence, each new workday in classroom B begins with a strongly elevated CO2 concentration which gradually increases towards the end of the workday.30
Kindergarten children in the classroom with the windows replaced (B) are clearly almost constantly exposed to CO2 concentration higher than 1,000 ppm. On certain days, the concentration of CO2 does not fall below 1,000 ppm; what is more, children are frequently exposed to a concentration beyond 1,500 ppm which is present over long time intervals (several hours). Such time intervals, relative to the classroom with original windows (A) lasted for a maximum period of an hour, i.e. until the next ventilation interval and were not observed on a daily basis.
Indoor air temperature recorded in both classrooms had an appropriate range. The average indoor air temperature at occupancy times
was 21.3 °C (classroom B) in 22.2 °C (classroom A). Indoor air temperature in both classrooms was approximately the same at the start of each workday. Both classrooms have the same heating mode. On average, classroom B had a lower indoor air temperature during occupancy hours as its window replacement resulted from a desired temperature increase (the staff complained about coldness in the winter season). The classroom with old timber windows (A) also witnessed a higher temperature increase during weekend days, owing to its southward orientation.
Relative air humidity recorded during occupancy hours in the classroom with new windows (B) showed an average of 37.4 %, with the values generally being within the satisfactory range. However, the classroom with original timber windows (A) proved to be drier with the recorded value of 28.7 %, which means that relative air humidity is below the bottom recommended boundary and varies in accordance with indoor air temperature changes.
Preschool facilities built in the territory of former Yugoslavia after World War II are a reflection of societal development. As to their architectural expression, it arises from the search for optimal solutions to satisfy the needs of the above mentioned development. Thus, it can be claimed that numerous preschool education buildings dating form that period represent invaluable built heritage relying on thoughtfully approached spatial planning, coherence with the context of space, modern spatial design, innovative details, sensible use of materials and carefully considered building design taking into account the requirements and specifics of the children.
A considerable number of preschool education buildings have already been partial or fully renovated while a part of the building stock in former Yugoslavia still needs energyefficient renovation. Renovation measures must definitely not spoil the architectural concept of a building but should result in a significantly better indoor comfort for the children. As a complex task, such renovation requires a holistic approach.31 Energy renovation tool and methods have been generally well known, however there is still evidence of non-systematic approach, as seen in the study case, due to either a lack of expertise or to economic obstacles.
Partial renovation measures can bring about a marked deterioration of IEQ experienced by kindergarten children, with the most serious
issue being that of indoor air quality. The presented case analysis points out that children using the classroom with new PVC windows (B) suffered a continuous daily exposure to elevated CO2 concentration, as opposed to occupants of the classroom with the original timber-framed windows (A) whose higher level of CO2 exposure was of significantly shorter duration.
According to the observed maximum occupancy proportion during the measurements, i.e. 75 % for classroom A and 90 % for classroom B, we can assume that indoor air quality in winter time, with a maximum number of children attending, may even be worse, which is highly concerning. Moreover, the average CO2 concentration in the classroom with the windows replaced (B) seriously surpasses the mention parameter recorded in other European kindergartens. Exaggerated exposure to increased CO2 concentration can cause the appearance of different symptoms, such as eye irritation, a cold, dry mucosa, dry skin, headache and weariness, in addition to increased respiratory disease risk in children.
Furthermore, indoor air temperature in the classroom with new windows installed (B) conforms to all relevant recommendations and the same is true of the relative humidity, despite occasionally drier air periods. Daily records of indoor air temperature in the classroom with original timber windows (A) show slightly higher values at daytime, all within the scope of estimated circumstances in European kindergartens, with the air being relatively dry, even somewhat drier in comparison to the existing Europe based researches.
With a view to preventing negative consequences of energy-efficient building renovation seen in deteriorated indoor air quality and thermal comfort, it is vitally important for the users of spaces to be aware of the changes that partial or comprehensive renovation measures bring along and to understand how to use a renovated building. The latter is unfortunately not always true. An important guideline relative to window replacement and energy-efficient building maintenance is to practice regular ventilation in order to enable a healthy indoor comfort. Window re-
31 Žegarac Leskovar, Premrov, 2019
32 Acknowledgment: The presented study was conducted within the framework of the research project “VRTEC+ development of renovation models of preschool education buildings in Slovenia” which is carried out within the Operational Programme for the Implementation of the EU Cohesion Policy 2014-2020 (research core funding No. OP20.04345). The investment is co-financed by the Republic of Slovenia, Ministry of Education, Science and Sport and the European Union under the European Regional Development Fund. The authors also acknowledge the financial support from the Slovenian Research Agency (research core funding No. P2-0129).
placement namely results in significantly better airtightness, which requires more attention paying to ventilation for the purpose of achieving high indoor comfort levels. Sadly, the users of buildings are mostly unaware of these facts and need proper instructions. In addition to the already stated arguments in the current article, the awareness as to appropriate ventilation of rooms occupied by children is undoubtedly at the forefront of the science of architecture in the context of the present global situation regarding the COVID 19 pandemic proportion and the possibility of the infection spreading. What is more, with a view to solving ventilation issues, it is recommendable to combine window replacement in the classrooms with the installation of a ventilation system, in line with the allowable budget.
The problem area discussed is fairly unknown to a wider population or to expert groups and individuals performing energy-efficient renovation, i.e. predominantly construction companies. Unfortunately, it is currently possible
to carry out energy renovation measures without holistic design planning of architects, civil and other engineers. As the majority of states once part of former Yugoslavia have only started the process of energy-efficient renovation, there is room for a strategically well planned approach based on a prior building stock and built heritage analysis, on further architectural knowledge acquisition from the part of architects, building users and constructors. The outcome of the current research can be aligned with a great number of kindergarten and other high-density buildings (e.g. schools) in the Balkans. Accordingly, the study findings could also serve as guidelines to expert and non-professional public (e.g. headmasters, responsible individuals or teams within different institutions or municipalities), in addition to being beneficial to building renovation planning in the territory of former Yugoslavia, and to the maintenance of the already renovated stock.32
[Translated by Danijela Žegarac, dipl. ang. prev. in prof. fran.]
1. Alfano, A. [ed.], Bellia, L.; Boerstra, A.; Van Dijken, F.; Ianniello, E.; Lopardo, G.; Minichiello, F.; Romagnoni, P.; Gameiro da Silva M.C. (2010), REHVA - Indoor Environment and Energy Efficiency in Schools - Part 1, REHVA: 1-121, Brussels
2. Araújo-Martins, J.; Carreiro Martins, P.; Viegas, J.; Aelenei, D.; Cano, M.M.; Teixeira, J.P.; Paixão, P.; Papoila, A.L.; Leiria-Pinto, P.; Pedro, C.; Rosado-Pinto, J.; Annesi-Maesano, I.; Neuparth, N. (2014), Environment and Health in Children Day Care Centres [ENVIRH] - Study rationale and protocol, “Pneumologija, Portuguese Journal of Pneumology”: 220; https:// doi.org/10.1016/j.rppneu.2014.02.006
3. Borodinecs, A.; Budjko, Z. (2009), Indoor air quality in nursery schools in Latvia, V: Proceedings of Healthy Buildings 2009, Healthy Buildings 2009: 1-4, Syracuse, NY, USA
4. Cano, M. et al. (2012), Indoor Air Quality in Portuguese Children Day Care Centers - ENVIRH Project, in: The Second International Conference on Building Energy and Environment 2012, Topic 3. Indoor and outdoor air quality, thermal comfort and health impact related to build environment: 414-421, 1-4 August 2012, Boulder, Colorado
5. Cars, H.; Petersson, C.; Hakansson, A. (1992), Infectious diseases and day-care center environment, “Scandinavian Journal of Infectious Diseases”, 24 (4): 525-528; https://doi.org/ 10.3109/00365549209052639
6. Ðukanovic, Lj. (2015), Tipologija i valorizacija stambenih zgrada Beograda sa stanovišta komfora stanovanja, doktorska disertacija, Univerzitet u Beogradu, Arhitektonski fakultet, Beograd
7. Fabbri, K. (2013), Thermal comfort evaluation in kindergarten: PMV and PPD measurement through datalogger and questionnaire, “Building and Environment”, 68: 202-214; https:// doi.org/10.1016/j.buildenv.2013.07.002
8. Gregorski, M.; Zaviršek Hudnik, D.; Nardoni Kovaè, Š. (2017), Pomen evidentiranja in vrednotenja stavb vrtcev v Sloveniji, “AR”, 2: 60-67
9. Jovanoviæ-Popoviæ, M.; Ignjatoviæ, D.; Rajèiæ, A.; Ðukanoviæ, L.; Nediæ, M.; Stankoviæ, B.; Æukoviæ-Ignjatoviæ, N.; Živkoviæ, B.; Sretenoviæ, A.; Ðurišiæ, Ž.; Kotur, D. (2018), National Tipology of Kindergarten Building in Serbia, Deutsche Gesellschaft für Internationale Zusammenarbeit [GIZ] GmbH and University of Belgrade, Faculty of Architecture, Belgrade, Serbia
10. Missia, D.A.; Demetriou, E.; Michael, N.; Tolis, E.I.; Bartzis, J.G. (2010), Indoor exposure from building materials: A field study, “Atmospheric Environment”, 44 (35): 4388-4395; https://doi. org/10.1016/j.atmosenv.2010.07.049
11. Pajek, L.; Kristal, Ž.; Košir, M.; Kacjan Žgajnar, K.; Dovjak, M. (2017), Indoor environmental quality [IEQ[ in Slovenian children daycare centres, Part I: Results of in-situ measurements, “International Journal Sanitary Engeenering Research”, 11 (1): 4-19
12. Pejtersen, J.; Clausen, G.; Sorensen, D.; Quistgaard, D.; Iwashita, G.; Zhang, Y.; Fanger, P.O. (1991), Air pollution sources in kindergartens, in: V Proceedings of IAQ, Healthy Buildings: 221-224, Washington DC, Atlanta, USA
13. Roth-Èerina, M. (2017), Tipski projekti djeèjih vrtiæa u 1960-im i 1970-im godinama u Zagrebu, “Prostor”, 25 (1 /53/): 20-39, Zagreb; https:// doi.org/10.31522/p.25.1(53).2
14. Ruotsalainen, R.; Jaakkola, J.J. (1993), Ventilation and indoor air quality in Finnish daycare centers, “Environment International”, 19: 109-119; https://doi.org/10.1016/0160-4120(93)90362-L
15. Škratek, G. (2018), Blokovne stanovanjske soseske v Mariboru: morfološki, funkcijski in socialno-geografski oris, doktorska disertacija, Univerza v Mariboru, Filozofska fakulteta, Maribor
16. Žegarac Leskovar, V.; Premrov, M. (2019), Integrative approach to comprehensive building renovations, Green energy and technology (Print), Cham: Springer Nature; https://doi. org/10.1007/978-3-030-11476-3
17. Yun, H.; Nam, I.; Kim, J.; Yang, J.; Lee, K.; Sohn, J. (2014), A field study of thermal comfort for kindergarten children in Korea: An assessment of existing models and preferences of children, “Building and Environment”, 75: 182-189; https: //doi.org/10.1016/j.buildenv.2014.02.003
18. *** (2002), Pravilnik o prezraèevanju in klimatizaciji stavb, “Uradni list RS”, 42/02, 105/02
19. *** (2018), Betonska utopija: Jugoslovenska arhitektura od 1948. do 1980., BINA-Beogradska nacionalna nedelja arhitekture
20. *** (2019a), ASHRAE Standard 62.1, Ventilation for acceptable indoor air quality, American Society of Heating, Refrigerating and Air Conditioning Engineers, Atlanta
21. *** (2019b), Gradovi u statistici - Djeèji vrtiæi i druge pravne osobe koje ostvaruju program predškolskog odgoja, poèetak pedagoške godine 2019, Državni zavod za statistiku Republike Hrvatske; https://www.dzs.hr/ [13.1.2020]
22. *** (2019c), Key Data on Early Childhood Education and Care in Europ 2019 Edition, Eurvdice Report, Europian Comission, Luxembourg: Publications Office of the European Union; https: //doi.org/10.2797/894279
23. *** (2019d), Ustanove za decu predškolskog uzrasta, 2019, Zavod za statistiku Republike Srbije; https://www.stat.gov.rs/sr-latn/oblasti/obrazovanje/predskolsko-vaspitanje-i-obrazovanje/ [3.12.2019]
Archive Source
Arhivski izvor
1. Janez Kališnik, Vrtec Mladi Rod, Ljubljana, zbirka Muzeja za arhitekturo in oblikovanje [MAO]
Document Source
Dokumentacijski izvor
1. Neobjavljeno gradivo, Znanstveno-raziskovalni projekt: Razvoj modelov prenove stavb za predšolsko vzgojo in izobraževanje v Sloveniji VRTEC+, Univerza v Mariboru, Fakulteta za gradbeništvo, prometno inženirstvo in arhitekturo, Vprašalnik VRTEC+ [UM-FGPA]
Internet Sources
Internetski izvori
1. Predškolska ustanova ‘11 April’, Beograd; http: //11april-nbgd.edu.rs/mapa/slavuj/ [14.2.2020]
2. The European Portal for Energy Efficiency in Building, OVERVIEW | Decarbonising the non-residential building stock; https://www.buildup. eu/en/news/overview-decarbonising-non-residential-building-stock [8.11.2019]
Illustration and Table Sources
Izvori ilustracija i Tablica
Fig. 1, 4-7 Authors, 2019
Fig. 2 Janez Kališnik, Vrtec Mladi Rod, Ljubljana [MAO]
Fig. 3 Predškolska ustanova ‘11 April’
Table I, II Authors, 2020
Graph I Authors, 2020
Summary Sažetak
Toplinska udobnost i
unutarnja
kvaliteta zraka nakon djelomiène energetske obnove prefabriciranog betonskog djeèjeg vrtiæa izgraðenog 1980-ih u Sloveniji
U posljednjem desetljeæu veæina europskih zemalja suoèava se s potrebom hitne obnove postojeæih zgrada za predškolski odgoj i obrazovanje izgraðenih u drugoj polovici 20. stoljeæa. U državama koje su nekad bile dijelom bivše Jugoslavije prosjeèna je starost zgrada za predškolski odgoj 45 godina i više, što je u skladu s europskim prosjekom. Te su zgrade važan dio graðevinskog fonda koji zahtijeva posebnu pozornost zbog znaèajne prosjeène starosti zgrade, potrebe za održavanjem, a posebno zbog njihova utjecaja na zdravlje i dobrobit njihovih korisnika, koji su uglavnom djeca. Povijesnoj analizi izgradnje objekata predškolskog odgoja u Jugoslaviji pristupa se u kontekstu masovne poslijeratne stambene izgradnje, uz istovremenu izgradnju vrtiæa u brojnim gradovima bivše države. Poslijeratna stambena politika bivše Jugoslavije bila je orijentirana na industrijalizaciju graðevinskog sektora i poboljšanje kvalitete prefabricirane gradnje, što je takoðer imalo utjecaja na izgradnju objekata za predškolski odgoj. Kao rezultat toga mnoge su postojeæe zgrade projektirane i izgraðene korištenjem prefabriciranih graditeljskih sustava. Veæina vrtiæa izgraðenih prije primjene strožih propisa o energetskoj uèinkovitosti zgrada na podruèju bivše Jugoslavije zahtijeva energetski uèinkovitu obnovu. Proces energetske obnove složen je postupak koji vodi k boljem arhitektonskom projektiranju, tj. performansi zgrade, a to je povezano s modernim naèinima korištenja vrtiæa. Ipak, pretpostavlja se da æe energetski uèinkovita obnova rezultirati boljim energetskim performansama zgrada i poveæanom unutarnjom udobnošæu. Na žalost, praksa dokazuje suprotno jer brojne obnovljene zgrade imaju nepravilnu ventilaciju, što ima za posljedicu lošu kvalitetu zraka i neadekvatnu toplinsku udobnost. Svrha je ovoga istraživanja procijeniti kvalitetu zraka u unutrašnjosti zgrade i toplinsku udobnost u dvjema prostorijama odabrane betonske zgrade vrtiæa, izgraðene 1980. godine u Sloveniji. Djelomièna energetski uèinkovita obno-
va zgrade ukljuèivala je zamjenu prozora u polovici svih prostorija, tj. ugradnju novih prozora s dvostrukim ostakljenjem s PVC (polivinilkloridnim) okvirima, dok je druga polovica prostorija saèuvala izvorne drvene okvire. Cilj je istraživanja bio analizirati parametre toplinske udobnosti i kvalitete zraka u zatvorenom, i to u prostorijama s instaliranim novim prozorima, ali i u prostorijama s izvornim prozorima. Analiza obuhvaæa tipološke, arhitektonske i povijesne analitièke aspekte zgrade zajedno s procjenom individualne toplinske udobnosti i parametara kakvoæe zraka u zatvorenom prostoru na temelju rezultata dobivenih mjerenjima na licu mjesta u dvjema prostorijama vrtiæa. Povijesnoj analizi izgradnje objekata za predškolski odgoj pristupilo se u kontekstu masovne stambene izgradnje u bivšoj Jugoslaviji. Eksperimentalna analiza obuhvatila je in situ kontinuirana mjerenja individualne toplinske udobnosti i parametara kvalitete zraka u zatvorenom. U podruèju toplinske udobnosti provedenim je mjerenjima ispitivana temperatura zraka u zatvorenom Tai [C°] i relativna vlažnost zraka u zatvorenom RHai [%]. Izmjereni pokazatelj kakvoæe zraka u zatvorenom bio je koncentracija CO2 [ppm]. Mjerenja na licu mjesta (in situ) provedena u betonskoj zgradi vrtiæa pokazuju da je prosjeèna koncentracija CO2 zabilježena tijekom razdoblja korištenja u prostoriji s novim prozorima (B) bila za treæinu veæa nego u prostoriji sa starim drvenim prozorima. Djeca u prostoriji sa zamijenjenim prozorima (B) gotovo su stalno izložena visokoj koncentraciji CO2 (≥1000 ppm). Štoviše, djeca su èesto izložena znaèajno poveæanoj koncentraciji CO2 (≥1500 ppm) koja je prisutna u dužim vremenskim intervalima. Takvi vremenski razmaci, u odnosu na prostoriju s izvornim prozorima (A), trajali su najviše sat vremena, tj. do sljedeæeg intervala provjetravanja i nisu svakodnevno bilježeni. Prosjeèno je unutarnja temperatura zraka tijekom vremena korištenja bila niža u prostoriji B (21,3 °C), gdje je zamjena prozora bila posljedica
želje za poveæanjem temperature u prostoriji. Može se zakljuèiti da je prostorija sa starim drvenim prozorima (A) imala povišenu temperaturu zraka u zatvorenom prostoru (22,2 °C) zbog dodatnih èimbenika, ali ponajprije zbog svoje južne orijentacije. U cjelini, zabilježena temperatura zraka u zatvorenom u objema prostorijama kretala se unutar odgovarajuæeg raspona. Relativna vlažnost zraka zabilježena tijekom radnog vremena u prostoriji s novim prozorima (B) pokazala je u prosjeku 37,4%, s time da su vrijednosti uglavnom bile unutar zadovoljavajuæeg raspona. Meðutim, prostorija s izvornim drvenim prozorima (A) pokazala se sušom, s prosjeènom zabilježenom vrijednošæu od 28,7%, što je ispod donje preporuèene granice. Važna smjernica u vezi sa zamjenom prozora i energetski uèinkovitim održavanjem zgrada jest praksa redovitog provjetravanja kako bi se omoguæilo zdravo unutarnje okruženje. Zraèna nepropusnost zgrade nakon energetski uèinkovite obnove uglavnom je znatno poboljšana, što znaèi da je dotok svježega zraka moguæ samo ventilacijom (prirodnom, otvaranjem prozora ili mehanièkom) koja je potrebna da bi se osigurala odgovarajuæa kvaliteta zraka u zatvorenom. Kako bi se sprijeèile negativne posljedice energetski uèinkovite obnove zgrada koje se vide u pogoršanoj kvaliteti zraka u zatvorenom i toplinskoj udobnosti, osobito je važno da korisnici i odgovorne strane budu svjesni promjena do kojih dovode takve djelomiène ili cjelovite mjere energetske uèinkovitosti obnove, te da razumiju kako se koristi obnovljena zgrada. Rezultati ovoga istraživanja mogu se primijeniti na velik broj vrtiæa i drugih zgrada na Balkanu. U skladu s time, ovi rezultati mogu poslužiti kao smjernice struènjacima, ali i drugima (npr. ravnateljima, odgovornim pojedincima ili timovima u razlièitim institucijama ili opæinama). Usto, oni æe biti od koristi pri planiranju obnove zgrada na teritoriju bivše Jugoslavije i održavanju veæ obnovljenih zgrada.
Biographies
Biografije
Assist. Ph.D. VESNA LOVEC, Eng.Arch., has a PhD in architecture awarded by the Faculty of Architecture, University of Belgrade. Her research studies address the vernacular architecture of Serbia, energy efficiency of buildings and kindergartens.
Prof. Ph.D. MIROSLAV PREMROV, Civ.Eng., Professor of the study programmes of Timber construction and Concrete construction. Assoc. Prof. Ph.D. VESNA ŽEGARAC LESKOVAR, Eng. Arch., Associate Professor of the study programmes of Architecture and Spatial Planning.
Dr.sc. VESNA LOVEC, dipl.ing.arh., asistentica. Doktorirala je na Arhitektonskom fakultetu Sveuèilišta u Beogradu. U svojim istraživanjima bavi se vernakularnom arhitekturom Srbije te energetskom uèinkovitošæu zgrada i djeèjih vrtiæa.
Dr.sc. MIROSLAV PREMROV, dipl.ing.grað., profesor na kolegijima „Drvene konstrukcije” i „Betonske konstrukcije”.
Dr.sc. VESNA ŽEGARAC LESKOVAR, dipl.ing.arh., izvanredna profesorica na kolegijima „Arhitektura i prostorno planiranje”.
1 Cankaya University
Faculty of Architecture, Department of Architecture
Turkey - Ankara
2 Yozgat Bozok University
Faculty of Engineering and Architecture, Department of Architecture
Turkey - Yozgat cerenk@cankaya.edu.tr selahaddin.sezer@bozok.edu.tr
Subject Scientific Review
https://doi.org/10.31522/p.28.2(60).11
UDC 72.035:725.6 (560 Istanbul) ”18” Technical Sciences / Architecture and Urban Planning 2.01.04. - History and Theory of Architecture and Preservation of the Built Heritage Article Received / Accepted: 17. 8. 2020. / 16. 12. 2020.
1 Sveuèilište Cankaya Arhitektonski fakultet, Odsjek za arhitekturu Turska - Ankara
2 Sveuèilište Yozgat Bozok Fakultet tehnièkih znanosti i arhitekture, Odsjek za arhitekturu Turska - Yozgat cerenk@cankaya.edu.tr selahaddin.sezer@bozok.edu.tr
Pregledni znanstveni èlanak https://doi.org/10.31522/p.28.2(60).11
UDK 72.035:725.6 (560 Istanbul) ”18” Tehnièke znanosti / Arhitektura i urbanizam 2.01.04. - Povijest i teorija arhitekture i zaštita graditeljskog naslijeða Èlanak primljen / prihvaæen: 17. 8. 2020. / 16. 12. 2020.
19th century
Architect Kemaleddin
August Jasmund
Ottoman Architecture
Ottoman Prisons
Yedikule, Istanbul
This study aims to investigate three architectural projects proposed for constructing a central prison inside the Yedikule Fortress in Istanbul during the end of the 19th c. Ottoman State assigned the famous architects of the era for this mission such as August Jasmund, Alexandre Vallaury, and Kemaleddin. The narration on the projects shows that there was a strong intention for constructing a central prison in the capital of Ottoman Empire as a sign of success for the overall penalty and prison reform that was one of the main goals for Ottoman Sultan Abdülhamid II (r. 1876-1909). The interpretation of these distinctive projects is significant since this interpretation helps us both to understand the transformation of the criminal justice spaces of the Ottoman Empire and to provide a new perspective for reading 19th c. Ottoman architecture.
19. stoljeæe arhitekt Kemaleddin August Jasmund osmanska arhitektura osmanski zatvori Yedikule, Istanbul
Cilj ove studije istražiti je tri predložena arhitektonska projekta za izgradnju centralnog zatvora unutar tvrðave Yedikule u Istanbulu krajem 19. stoljeæa. Osmanska je država povjerila taj zadatak slavnim arhitektima onoga vremena: Augustu Jasmundu, Alexandreu Vallauryu i Kemaleddinu. Analiza tih projekata pokazuje da je postojala èvrsta namjera da se izgradi centralni zatvor u glavnom gradu Osmanskog Carstva kao znak uspjeha cjelokupne reforme zatvorskog sustava i naèina kažnjavanja što je bio jedan od ciljeva osmanskog Sultana Abdülhamida II (r. 1876.-1909.). Interpretacija tih projekata je važna buduæi da nam pomaže shvatiti transformaciju kaznenog pravosuða u Osmanskom Carstvu te pruža novu perspektivu interpretacije osmanske arhitekture 19. stoljeæa.
in their institutional form as we would recognize them today did not exist until 300 years ago, however, the concept of imprisonment is almost as old as human civilization. The idea of punishment by imprisonment is a byproduct of the emergence of complex hierarchical socio-economic orders. Despite prisons being as old as civilization, the majority of academic literature concerning prison buildings is focused on the period after the 18th century because discussions regarding the concept of imprisonment and penal systems were beginning to take place in this period, and this in turn triggered the architectural debate about the kinds of spaces required to imprison the human body.2
The academic literature respecting Ottoman prisons concentrates on the time period beginning with Tanzimat Era (1839-1876) because the aforementioned 18th century western discussions and reforms on penal systems only reached the Ottoman Empire at the beginning of the 19th century. Until this period, the architectural spaces of imprisonment in the Empire were often in temporary locations called mahbes or zindan. These temporary places were mostly situated in basement floors of fortresses, basements of khans, shipyards, administrative buildings, or residences of leading people in the cities.3 A common feature in current history surveys4 on prisons of this period is that they all draw attention to the lack of previous historical
and architectural history studies carried out in this field. The studies of historians such as Gültekin Yıldız and Ufuk Adak are important since they shed light on the reforms carried out in the Ottoman criminal system during the 19th century and its spatial reflection from historians’ point of view.5
On the other hand, architectural research regarding prison spaces is important, not only in terms of examining the transformation of the criminal justice spaces of the Ottoman Empire, but also in terms of providing a new perspective for reading 19th century Ottoman architecture independent of westernization and decline paradigms.
This is only reflected to a limited extent in architectural history concerning this newly discovered area in 19th century Ottoman history. Virtually nothing has been published on Ottoman period prison architecture except for a very few studies6 focusing on individual prison buildings. However, 115 projects, begun or planned in many provinces of Anatolia, obtained from the Directorate of State Ottoman Archive (hereinafter DABOA) for the dissertation completed by Sezer, illustrate that the construction of prisons was perceived and implemented as a major transformation project.7
1 The archival documents presented in this study are obtained from the unpublished thesis, entitled Ottoman Prison Architecture after Tanzimat Era: Examples of Radial Plan Typologies submitted to Çankaya University, in 7 February 2020 under the supervision of Assist. Prof. Dr. Ceren Katipoğlu Özmen.
2 For further information on the conceptual discussions of the penal system and the functions of prisons, see: Foucault, 1975. In his ground-breaking book, Discipline and Punish: The Birth of the Prison, Michel Foucault draw an outline on the history of prisons, penal structure and their role in the social system and reveals the cultural shifts led to the control of prison through the body and power.
3 Bozkaya, 2014; Şen, 2007
4 Like other structures designed in the 19th century, the Ottoman prisons of the era of Ottoman Sultan Abdülhamid II (r. 1876-1909) stand out as an area that has only recently begun to be studied and discussed. Since the historical narration on 19th century Ottoman architecture has been constructed on a very well established, traditional scholarship which is based on the paradigm of westernization and decline, it is believed that the decline of the empire was reflected in the quality of the buildings. In this context, the architecture of the era of Abdülhamid II has also been discussed as part of a cultural environment that was regarded as degenerated. It is possible to say that assessments of the architectural products of this period, of palaces, mosques and administrative structures, are tainted by the same paradigms. However, in the last two decades, architectural historians have begun to deal with this historiographical problem without the shadow of the decline paradigm and they have started to challenge the generic and accepted notions in 19th century Ottoman historiography, specifically the era of Abdülhamid II. Nowadays, architectural history studies focusing on the era of Abdülhamid II aim to provide a new framework for the period. For the new challenging researches in architectural historiography can be counted as one of these works: Akyürek, 2011; Çelik, 2008; Erkmen, 2011; Ersoy, 2000 and Katipoğlu Özmen, 2018.
5 Yıldız, 2012; Adak, 2015, 2017
This study focuses on three unrealized projects for a Central Prison, the construction of which was planned inside the Istanbul Yedikule Fortress, since the need for a modern prison had become a significant political problem during the reign of Abdülhamid II. The selection of Yedikule Fortress, the notorious prison and execution place of many notable historical figures, as the location for a modern prison adhering to western standards is especially significant. Among the proposed central prison projects, the first one is a campus, designed by architect August Carl Friedrich Jasmund.8 The second one is Ferik Blunt Pasha’s9 one-page prison plan presented as an addition to his report. While Blunt Pasha’s project was previously assumed not to be in the archive, and therefore was never published before, it was discovered by the authors and is published for the first in this article. The third project is an example of a radially planned project that is assumed to have been done by Architect Kemaleddin Bey10 and was published by Yıldırım Yavuz, but must be reinterpreted in the light of the two other projects previously designated for this area.11 It is believed that, those three proposals for Yedikule Central Prison can be evaluated as evidence for a
6 These studies can be listed as follows: Aydın, 2018, 2019a, 2019b, 2020; Kuruyazıcı, 2001; Şenyurt, 2003, 2010. Also in her article, Esma İgüs mentions a prison project designed by architect William James Smith (18071884) as a part of British Seaman’s Hospital in Galata, Kuledibi, yet the drawings of the related project is not presented [İgüs, 2015: 80].
7 Sezer, 2020
8 Prussian August Carl Friedrich Jasmund (1859-1911) was served as an architect for 20 years to Ottoman Empire between 1888 and 1908. He was entitled as “Ottoman Government Consultant Architect” during Abdülhamid II’s era. He was the architect of one of the well-known 19th century buildings such as Sirkeci Railway Station in Fatih, Sirkeci-Sarayburnu warehouses, Rumeli Han in Beyoğlu. He also assigned as a professor to the Imperial School of Fine Arts, the first educational institution in architecture and fine arts in Ottoman Empire. For further information see: Yavuz, 2008.
9 British Ferik Blunt Pasha was a Lieutenant General who worked in the Ottoman Gendarmerie Department during Abdülhamid II’s era. He had been appointed the aidede-camp of the sultan in 1890 and had extensive knowledge on prison architecture and management.
10 Architect Kemaleddin (1870-1927), also known as Kemaleddin Bey, or Mimar Kemaleddin, was a well-known Turkish architect, who served for both Ottoman Empire and the newly established Turkish Republic. He was graduated from Hendese-i Mülkiye Mektebi (School of Civil Engineering) as an engineer in 1891. He went to Berlin with a state scholarship in 1895, where he was educated in architecture at the Technische-Hochschule Charlottenburg, for two years. In 1900, he returned to Istanbul and he was appointed head of architecture at the Imperial Ministry of Foundations. Tayyare Apartments, Istanbul 4th Waqf Han, Bebek Mosuqe, Restoration work of Al-Aqsa Mosque, Ankara Palace and Gazi Institute of Education can be counted as the most important works. For further information see: Yavuz, 2009.
11 Yavuz, 2009
genuinely Ottoman solution for ‘modernizing’ the Empire by creating their own architectural solutions.
YEDIKULE DUNGEONS: A PLACE OF DREAD IN THE OTTOMAN HISTORY
TAMNICE U TVRÐAVI YEDIKULE: MJESTO STRAVE U OSMANSKOJ POVIJESTI
Yedikule Dungeons, the name of which is associated with past events of dread and horror, is a seven-towered pentagon-shaped structure located at the junction between the land and Marmara Sea walls of the Ottoman capital, İstanbul (Figs. 1-2). During the Byzantine Era, the structure consisted of fortifications connecting five towers and a single gate for Byzantine armies returning from war. The seven-towered fortress, as it exists today, was built by Mehmed II (r. 1444-1446, 14511481) in 1457 on the inside of the land walls of Istanbul after the capture of the city. The structure contains three roughly circular major towers, as well as several minor ones, in addition to the rectangular prismatic towers to the left and right of the main gate. These towers neighboring the entrance were the ones mainly used as a prison and were
Fig. 2 Yedikule Fortress and its relation with Istanbul city walls
Sl. 2. Tvrðava Yedikule i povezanost s gradskim zidinama Istanbula
named as Kitabeler Kulesi (Tower of Inscriptions) due to the existence of several inscriptions carved on the walls by foreign prisoners.12 During the reign of Mehmed II, the fortress housed the Ottoman Treasury, however it lost this function when Selim II (r. 15661574) and Murad III (r. 1574-1595) relocated the treasury to Topkapı Palace. Until the reign of Mahmud II (r. 1808-1839), Yedikule fortress was used as a state prison to imprison ambassadors of countries that the Ottomans were at war with, as well as Ottoman statesmen who were opponents of the imperial court. The first prisoners of the fortress were Mehmed II’s grand vizier Çandarlı Halil Pasha and his sons who were put there nine days after the Ottoman capture of the city. With the subsequent imprisonment and execution of many prominent people throughout the centuries, the name of the fortress became associated with dread and fear until the beginning of the 19th century. Notable among these were the last Emperor of Trebizond David Megas Komnenos and his sons in 1463, Gregorian of Kartli, Simon I in 1611, Prince of Wallachia, Constantin Brâncoveanu and his family in 1714, a number of leading Ottoman pashas’ executions, the imprisonments of Russian ambassador Aleksei Mikhailovich Obreskov and French ambassador Pierre Jean Marie Ruffin. The most notorious act of violence committed within the walls of the fortress was the strangling of Ottoman Sultan Osman II (r. 1618-1622) by his own Janissaries, during a riot in 1622.
A first-hand account of the dreadful events that were commonplace within the walls of Yedikule Dungeons comes from French diplomat and historian, François Pouqueville (1770-1838) who was kept as a prisoner in the fortress between 1799 and 1801. Pouqueville names the second marble tower with its terrifying dungeons as the most frightful section of the fortress. He describes the bad conditions of Yedikule Dungeons in his travel book as follows:
“This tower is not like the first; within it are cold and horrible dungeons, which have resounded with the sighs of hundreds of victims devoted to death. The principal of them has the name of The cave of blood : the first door by which it is entered is of wood ; this opens into a corridor twelve feet long by four wide, having at the end two steps that ascend to an iron door, and this leads into a semi- circular gallery : at its furthest extremity is a second iron door, which completes the gallery, and tea feet further an immense massive door inclosing the dungeon, it is impossible to enter it without shuddering : never did the light of heaven penetrate into this abode of tears and groans ; never did it echo with the voice of a friend come to console
the victim whom despotism had condemned to death. The melancholy glare of a torch scarcely casts a dying light, so entirely is the air inclosed in this abyss deprived of its vivifying particles assisted by its reflection, however, one may read some inscriptions engraved on the marble: but it is impossible for the eye to reach the summit of the vault; it is lost in a gloom perfectly impenetrable. In the midst of this sarcophagus is a well, the mouth of which is level with the ground, and half closed by two flag stones: to this is given the name of The well of blood, because the heads of those who are executed in the dungeon are thrown into it.”13
The practice of imprisoning the ambassadors of states with which Ottomans went to war with in Yedikule Dungeons was abandoned by the reformist sultans of 19th century. Selim III (r. 1789-1807) refused to imprison Russian ambassador Andrey Italinsky during the Russo-Ottoman War of 1806.14 His successor Mahmud II similarly refused to imprison the ambassador Grigory Strogonov and abolished the practice for good. The practice of imprisoning ambassadors was considered as “oriental insolence” and a “barbarous practice” in Europe, where debates about judiciary practices had already been ongoing since the 18th century.15 In his travel book, Walsh praises Selim III for his courage to oppose this insolent practice and Mahmud II for its final abolishment.16
PRISON REFORM AND ABDÜLHAMID II’S ‘AMBITIOUS’ PROJECTS FOR YEDIKULE CENTRAL PRISON
REFORMA ZATVORSKOG SUSTAVA I ‘AMBICIOZNI’ PROJEKTI ZA CENTRALNI ZATVOR U YEDIKULEU
In the era following the declaration of the Tanzimat Edict (1839), many decrees regarding the inadequacy and deficiencies of prison conditions were published as part of the Westernization and reform movements.17 The first of these were the new criminal codes en-
12 Yılmaz, 1993
13 Pouqueville, 1806: 254-255
14 Yıldız, 2012
15 Walsh, 1836: 295-296
16 Walsh, 1836
17 Yıldız, 2012; Eren, 2014
18 Avcı, 2002; Eren, 2014; Şen, 2007
19 Memalik-i Mahrusa-i Şahane can be translated in English as ‘Sultan’s Protected Lands’, which refers the whole lands of Ottoman Empire.
20 Yıldız, 2012: 475-489
21 Öten, 2018; Eren, 2012; Yıldız, 2012; Yıldıztaş, 1997
22 Yıldız, 2012
23 Yıldız, 2012
24 Yıldız 2012: 424-430
acted in 1838, followed by others in 1840, 1851 and 1858.18 The 97-item decree issued in 1880 under the title “Regulation on the Internal Affairs of the Prisons in Memalik-i Mahrusa-i Şahane”19, was the most comprehensive regulation regarding prisons. With this decree, prisons were separated into three groups: “detention centers, prisons, and central prisons”. The construction of a detention center and a prison for each township, shire and province, as well as of central prisons in appropriate locations for prisoners sentenced to more than five years, were similarly stipulated. The decree not only prescribed certain standards for prisoners, but also made for new arrangements such as the separation of prisoners according to their crimes, and the creation of areas for study (workshops), of special wards for juvenile and female prisoners, and of separate areas for worship and for the treatment of patients.20
Although the laws enacted between 1838 and 1858 were important for the institutionalization of Ottoman prisons, no example of a prison that actually met these regulations could be found until the construction of the Sultanahmet Central Prison (Fig. 3) in Istanbul in 1871 during the reign of Abdülaziz (r. 1861-1876). The reorganization of the Baba Cafer, Yedikule, Tersane, Anemas and Ağakapısı dungeons, which had been already used as prisons in the Ottoman capital, İstanbul, before Tanzimat period in accordance with the new laws, would of course have been the first choice for the government in dire economic straits. But it quickly became clear that the old dungeons could not provide the spatial features required by the new law, such as separate cells for each prisoner, and the provision of study halls. The Sultanahmet Central Prison was the first modern prison planned as required by the new laws. It was divided into two sections, one for long-term prisoners and one for prisoners sentenced to less than three years, and contained many wards, hospital section, workshops, baths, mosques and churches. The Sultanahmet Central Prison was used as
25 Retrived from DABOA under the catalog number BEO.000283.021173.001.002.
26 Retrived from DABOA under the catalog number BEO.000292.021842.001.002.
27 Alexandre Vallaury (1850-1921), an Ottoman-Levantine, born in Istanbul, was one of the important architects of the late 19th century Ottoman architecture. He was completed his education in École des Beaux Arts, Paris, between 1868-1879. He designed significant number of projects in Istanbul such as the Imperial School of Fine Arts, in the garden of the Topkapı Palace; the Headquarters of Administration of Public Debts, at Cağaloğlu; Pera Palas Hotel, Cercle d’Orient Social Club and the Headquarters of Ottoman Bank and Tobacco Régie in Pera/Beyoğlu. Besides his carrier as a practitioner, he had been among the founder professors of Imperial School of Fine Arts, the first educational institution in architecture and fine arts in Ottoman Empire. For further information see: Kula Say, 2014.
a prison until 1939, when it was demolished due to the rearrangements made in Sultanahmet Square.21
By the end of the 19th century, the number of inspections and reports on the status of public prisons and detention centers in the capital was increasing. As a result, decrees for the improvement of prison conditions were published and the prison issue remained to be a major spatial problem on the agenda of the Sublime Porte.22 Although the Sultanahmet Central Prison had been constructed according to the new regulations and was emphatically claimed to be “orderly and excellent”, its spatial and physical inadequacies made the construction of a new public prison in the capital necessary.23
With the special decree of 2 March 1893, Abdülhamid II ordered the construction of a new prison building in Istanbul, “orderly and excellent, like the prisons in Europe”.24 It was mentioned in a document25, dated 28 September 1893, issued by the Sublime Porte that a new site for a central prison in the inner courtyard of the Yedikule Fortress, was proposed both due to the inadequacy of the existing prison in satisfying the stated spatial needs and that the fortress was ideally located in a central location in the city. It is understood from this document that because this new site, measuring 22.500 square meters (30.000 arşın), was out of the city but completely surrounded by the city walls it was deemed suitable for an ‘excellent’ central prison. This site corresponds to the inner courtyard of the seven towered, pentagon shaped Yedikule Fortress. In another document26, dated 12 September 1893 by the Sublime Porte it is mentioned that architects August Jasmund and Alexandre Vallaury27 were chosen to design this ‘modern’ prison, however, since the only signature on the projects
3 Sultanahmet Central Prison before it was demolished in 1939
Fig. 4 Yedikule Central Prison Project, signed by Architect A. Jasmund, in İstanbul, 3 December 1893, Architectural Survey Plan
Sl. 4. Projekt centralnog zatvora u èetvrti Yedikule, potpisuje ga arhitekt A. Jasmund u Istanbulu, 3.12.1893, arhitektonski snimak
Fig. 5 Yedikule Central Prison Project, signed by Architect A. Jasmund, in İstanbul, 3 December 1893. Ground Floor Plan: A - prison, B - hospital, C - administrative building, D - kitchen and laundry, E - military security building, F - bath, G - places of worship
Sl. 5. Yedikule, projekt centralnog zatvora koji potpisuje arhitekt A. Jasmund u Istanbulu, 3.12.1893. Tlocrt prizemlja: A - zatvor, B - bolnica, C - upravna zgrada, D - kuhinja i praonica, E - zgrada vojnog osiguranja, F - kupaonica, G - mjesta za bogoslužje
later obtained from the archives belonged to Jasmund, it is assumed that Vallaury did not participate in the design of the prison.
The first project to be scrutinized in this article, namely August Jasmund’s prison project (Figs. 4-6), was a large-scale plan consisting of 450 cells, and included features like central heating and areas for prisoners to conduct agricultural activities. This modern prison project was found in a separate file in the State Archives [DABOA] under the classification number PLK.p / 6738.28 According to this plan and cost-estimate report, the cost of the prison was determined to be 2,556,000 kuruş, however, the project could not be implemented due to the economic problems facing the government during this period.29
The second proposal offered by Ferik Blunt Pasha provided another project proposal for the central prison to be built in Yedikule. As aide-de-camp of the sultan, Ferik Blunt prepared a report and presented it to Abdülhamid II when he heard of the need for a modern prison project Yıldız refers to Blunt Pasha’s report as an undated document and explains that information was given about the deficiencies after the prison law of 1880, and a map was presented in addition to the report.30 However, Yıldız states that the map presented together with this report could not be found in the relevant files in the Ottoman archive, just like the drawings of Jasmund’s project. A deeper search in the archives indicates that the project, found in the DABOA under the classification number PLK.p.05384 (Fig. 7), which bears the seal of “gendarmerie civil servant Ferik Blunt” is a prison complex plan that includes several units as well as the main prison building with a radial plan.31 Although there is no note on the plan of the
building, it can be assumed to be a proposal made for this area, considering that it is an attachment to a report written to contribute to the Yedikule Central Prison project. This project, like the one proposed by Jasmund, fell victim to the dire economic situation of the Empire, yet the need for prison spaces required by the penal reforms remained an urgent and unfulfilled obligation.
The third and last known attempt for a central prison in Yedikule, discussed by this article, begin with a decree dated 10 March 1898. With this decree, orders were given to the Ministry of Commerce and Public Works to reexamine the cost-estimate report for the Yedikule Central Prison project, for the improvement of the prison and so a commission, of which Jasmund was a member, was set up in the Ministry of Commerce and Public Works.32 In official correspondence dated 10 January 1899, it was stated that for the “central prison in the new method” in Istanbul the introduction of a “European architect” to the commission was planned.33 Based on another document34 prepared by Jasmund dated 22 May 1898, the new project for Yedikule will have to be “an actual rehabilitation center project” which will meet the needs that were
28 Retrived from DABOA under the number PLK.p / 6738. Even though, Afife Batur [1994: 317-318] drew attention to the existence of the prison project designed by Jasmund, she did not include the drawing or the details of the project in her article. This archival document was used for the first time in the dissertation written by Selahaddin Sezer (2020), in Çankaya University, Architecture Graduate Program.
29 Yıldız, 2012
30 Yıldız, 2012
31 Retrived from DABOA under the catalog number PLK. p.05384.
32 Yıldız, 2012
not addressed in the past, like ventilation, electrical installation, work tools and equipment, gardens for agricultural production, strolling areas, interview and penalty rooms, and a lavatory in each cell. The prison in this project was expected to have 609 cells and an arrangement, like the Auburn system, in which prisoners will work in workshops during the daytime, and be kept in silence and isolation at night. It was stated that the 3 meters high cells and 4 meters high workshops designed in accordance with the “health rules” in the prison would provide 18-20 cubic meters of air per person and a “larger” living space.
Further relating to Yedikule Central Prison, Remzi Aydın draws attention to another project report35 signed by Architect Kemaleddin dated 18 June 1898.36 This project was designed using a central layout that would make the surveillance of prisoners possible, with wings extending in three directions, 360 cells in each wing, and 480-person wards at the end of each wing.37 The plan, which includes workshops for prisoners and areas for applied agricultural education, also featured courtyards between the wings and a high watchtower. On the ground floor of the build-
33 Yıldız, 2012
34 Retrived from DABOA under the catalog number İ.DH, R 1316-4.
35 Retrived from DABOA under the catalog number DH.TMIK.S. 44: 16-6,7.
36 Aydın, 2019b: 31
37 Aydın, 2019b: 31
38 Aydın, 2019b: 31
39 Retrived from DABOA under the catalog number BEO.001255.094124.001.001.
40 Yavuz, 2009
ing, there would be rooms for the doctor, manager and imam, and a mosque in the Ottoman style on the upper floor. In the report, plans for the construction of units such as a women’s prison, a hospital, a police station, lodgings for the director, administrators and guards, and a barn are mentioned. Aydın states that the project attached to this report was not found in the file.38
In a document39 dated 13 January 1899, issued by the Ministry of Commerce and Public Works, it is stated that a German architect for the project of Yedikule Central Prison was not necessary since Architect Ali Kemaleddin Bey’s expertise and knowledge would be sufficient for the project. An independent study by Yıldırım Yavuz provides further information on a plan (Fig. 18) titled “Heizungs und Lüftungsanlage, Dampfkoch und Waschanstalt für das Gefängnis zu Konstantinopel” (Heating and Ventilation System, Steam Cooker and Washing Facilities for the Prison in Constantinople), marked “Berlin, 15 January 1899”, bearing the signature of Architect Kemaleddin and found among his projects.40 It’s concluded by the authors that this plan is the culmination of the above-mentioned series of correspondences for the third and final Yedikule Central Prison project which was also shelved due to the economic and political conditions of the period.
AUGUST JASMUND’S YEDIKULE CENTRAL PRISON PROJECT
AUGUST JASMUND: PROJEKT
CENTRALNOG ZATVORA U YEDIKULEU
A study conducted in the DABOA revealed a folder titled, “Projet D’une Prison Centrale a
Fig. 6 Yedikule Central Prison Project, signed by Architect A. Jasmund, in İstanbul, 3 December 1893. Second Floor Plan: A - prison, B - hospital, C - administrative building, D - kitchen and laundry, E - military security building, F - bath, G - places of worship
Sl. 6. Yedikule, projekt centralnog zatvora koji potpisuje arhitekt A. Jasmund u Istanbulu, 3.12.1893. Tlocrt drugog kata: A - zatvor, B - bolnica, C - upravna zgrada, D - kuhinja i praonica, E - zgrada vojnog osiguranja, F - kupaonica, G - mjesta bogoslužja
Fig. 7 Yedikule Central Prison Project Proposal signed as “sultan’s aide-de-camp, gendarmerie civil servant Ferik Blunt”: 1 - police Station, 2 - guest room, 3 - superintendent room, 4 - unit for temporary detention, 5 - clerk room, 6 - officer room, 7 - guard room, 8 - room for prison warden, 9 - library, 10 - administrative rooms, 11 - storage room for prisoners’ belongings and clothes, 12 - inner courtyard, 13 - prisoner cells for 40 prisoners for each section, 14 - workshops, 15 - courtyard, 16 - lodging for prison officers, 17 - bath, 18 - laundry, 19 - workshop for ironworks, 20 - warehouse, 21 - police station, 22 - hospital, 23 - wards for guards, 24 - lodging for imam (one who leads the prayers in a mosque), 25 - mosque, 26 - police station, 27 - bakery, 28 - kitchen, 29 - lodging for prison warden, 30 - garden Sl. 7. Yedikule, prijedlog projekta centralnog zatvora potpisanog kao „sultanov pomoænik, žandarmerijski državni službenik Ferik Blunt”: 1 - policijska stanica, 2 - soba za goste, 3 - soba za nadglednika, 4 - jedinica za privremeno zadržavanje, 5 - prostorija za službenika, 6 - prostorija za èasnika, 7 - prostorija za èuvara, 8 - prostorija za upravitelja zatvora, 9 - knjižnica, 10 - upravne prostorije, 11 - spremište za osobne stvari i odjeæu zatvorenika, 12 - unutrašnje dvorište, 13 - zatvorske æelije za 40 zatvorenika iz svakog odsjeka, 14 - radionice, 15 - dvorište, 16 - smještaj za zatvorske službenike, 17 - kupaonica, 18 - praonica, 19 - radionica željeza, 20 - skladište, 21 - policijska stanica, 22 - bolnica, 23 - odjeli za èuvare, 24 - smještaj za imama (predvodnika molitve u džamiji), 25 - džamija, 26 - policijska stanica, 27 - pekarnica, 28 - kuhinja, 29 - smještaj za zatvorskog èuvara, 30 - vrt
Fig. 8 Prison Ground Floor Plan: A - prison, 1 - workshop, 2 - storage, 3 - room for soldiers and guards, 4 - isolation cell
Sl. 8. Tlocrt prizemlja zatvora: A - zatvor, 1 - radionica, 2 - spremište, 3 - prostorija za vojnike i stražare, 4 - samica
Fig. 9 Prison Second Floor Plan: A - prison, 1 - ward for 10 prisoners, 2 - isolation cell, room for guards Sl. 9. Tlocrt drugog kata zatvora: A - zatvor, 1 - odjel za 10 zatvorenika, 2 - samica, soba za stražare
Yedi-Koule” (Central Prison Project in Yedikule).41 It was dated 3 December 1893, which would date it to nine months after the decree of Abdülhamid II from March 2 of the same year, and contained a prison project consisting of an architectural survey plan and two floor plans. All three plans bear the signature “Constantinople, 3 December 1893, A. Jasmund, Architect”, as well as a seal (Figs. 4-6). All three sheets are 81.5 ´ 57.5 cm in size. According to the explanations on the plans, the floor plans found belong to the ground and second floors and were drawn on a scale of 1/400. Since no other drawing was found in the folder, the drawing containing the floor described as the ‘second floor’ can be assumed depict the plan for the level directly above the ground floor. Jasmund’s design is not a single prison building but a complex of structures, some of which are inside the fortress walls and some outside. Prison, hospital, bath and worship buildings are located as separate units in the part within the city walls. The part outside the city wall features administrative, military security buildings and service units (Figs. 5 and 6).
The survey plan given in Fig. 4 shows one already existing building within and two buildings outside the city wall in the area selected for the public prison. It can be assumed that the single structure inside the city wall is the Fatih Masjid commissioned by Mehmed II. The engraving by Pouqueville42 depicts a minaret a few independent structures within the fortress walls (Fig. 1). It can be inferred that the expropriation and demolition of these structures was proposed for the construction of the new prison complex.
Fortress walls surround all these structures and the fortress towers were probably intended to be used as guard towers in Jasmund’s proposal. There are eight staircases in the fortress that provide access to these walls. The ground floor plans feature four interconnected buildings within the city walls, a prison, a hospital, a bathhouse and a place of worship, in the midst of a uniform landscape arrangement. There is no restriction of movement for prisoners in the open spaces within the fortress walls. There may be two main reasons for this: firstly, the use of baths, worship and hospital buildings outside the main prison building may have been intended to be carried out collectively and under military control, or secondly, a more flexible circulation may have been planned for prisoners, with the actual control and surveillance to be carried out in the area within the fortification walls. Access to units outside the fortress is provided through the gateway to the left of the prison.
Since the project features no cross-sections or façade views, it is not clear exactly how many floors the prison building has. However, since there are two different floor plans in the folder, this suggests that the building was designed as having two floors. The prison building, located in the middle of the fortress, consists of two main blocks in a T shape. The entrance of the prison main building is from the side directly facing the tower
41 Retrived from DABOA under the catalog number PLK.p.06738.
42 Pouqueville, 1820: 250
called the “Inscriptions Tower” (Kitabeler Kulesi). To the left and right of the entrance are rooms reserved for soldiers and guards (Fig. 8). A large area, which can be described as a courtyard, is reached after the officers’ rooms. The corridor opposite the entrance connects the two blocks that make up the prison. To the left and right of this corridor are four isolation cells and six lavatories. The ground floor also features twenty workshops and four storage rooms reserved for prisoners. Since there are no wards on the ground floor but a few isolation cells indicate that this floor is the working floor reserved for prisoners. Although not visible in the ground floor plan, there are two staircases that appear quite clearly in the second floor plan, located in the courtyard, between the work area and the lavatories. Good ventilation and natural lighting have been provided even in isolation cells, each having two windows. The upper floor plan (Fig. 9) of the prison features thirty wards, each for ten prisoners, four isolation cells, three guardrooms and six lavatories. The area colored blue appears to be a gallery following the corridor in the middle, reserved for circulation. It was probably planned to provide control and surveillance between floors. It is not possible to determine whether there is a special place for women or children in the prison building since only the phrase “prisoner” is used in the units in the prison plans.
The other buildings within the city walls can be listed as a hospital (Figs. 10 and 11) on the north, a bath building, and a place of worship (Fig. 12) on the south of the prison structure. The place of worship consists of three separate units as a church, a mosque, and a synagogue. The buildings in the northeastern part of the complex, outside the city walls, contain the administrative unit, military security unit and service units (kitchen and laundry) (Figs. 13-17).
The most important point to be emphasized in Jasmund’s prison project is that instead of a single building consisting of wards for prisoners, it is a complex of buildings including a building for worship with a mosque, church, and synagogue, administrative and military security buildings, service units (laundry and kitchen). Jasmund’s project, the first campusprison plan designed with a holistic understanding, is the first example of the quest to meet the basic needs of prisoners, in line with the prison reforms enacted due to the decrees of Abdülhamid II. The buildings accompanying the prison building clearly show that steps were taken towards meeting the health, hygiene and other needs of prisoners. The existence of a place of worship that includes a church and a synagogue can be seen as a sign that non-Muslim prisoners are also
Fig. 10 Hospital Ground Floor Plan: B - hospital, 5 - hospital ward, 6 - single patient room, 7 - storage, 8 - janitor room, 9 - observation room, 10 - bath
Fig. 11 Hospital Second Floor Plan: B - hospital, 4 - hospital ward, 5 - single patient room, 6 - doctor room, 7 - pharmacy, 8 - janitor room, 9 - bath
Fig. 12 Bath Ground Floor Plan: F - bath, 34 - frigidarium, 35 - caldarium, 36 - tepidarium, 37 - laundry, G - places of worship, 38 - mosque, 39 - church, 40 - synagogue
Sl. 10. Tlocrt prizemlja bolnice: B - bolnica, 5 - bolnièki odjel, 6 - jednokrevetna bolnièka soba, 7 - spremište, 8 - soba domara, 9 - soba za promatranje, 10 - kupaonica
Sl. 11. Tlocrt drugog kata bolnice: B - bolnica, 4 - bolnièki odjel, 5 - jednokrevetna soba, 6 - soba za lijeènika, 7 - ljekarna, 8 - portirnica, 9 - kupaonica
Sl. 12. Tlocrt kupaonice u prizemlju: F - kupaonica, 34 - frigidarium, 35 - caldarium, 36 - tepidarium, 37 - praonica, G - sakralni objekti, 38 - džamija, 39 - crkva, 40 - sinagoga
Fig. 13 Administrative Building Ground Floor Plan:
C - administrative offices, 11 - inner courtyard, 12 - room for prisoners of higher social standing, 13 - gendarmerie officer room, 14 - gendarmerie officers’ bedroom, 15 - ward for polices, 16 - interrogation room, 17 - small kitchen, 18 - isolation cell, 19 - ward for 30 prisoners Sl. 13. Tlocrt prizemlja upravne zgrade: C - uredi, 11 - unutrašnje dvorište, 12 - prostorija za zatvorenike višeg društvenog ranga, 13 - prostorija žandarmerijskog oficira, 14 - spavaonica žandarmerijskih oficira, 15 - odjel za policijske službenike, 16 - soba za ispitivanje, 17 - mala kuhinja, 18 - samica, 19 - odjel za 30 zatvorenika
Fig. 14 Administrative Building Second Floor Plan:
C - administrative offices, 10 - room for prison warden, 11 - police officer room, 12 - secretary room, 13 - doctor room, 14 - janitor room, 15 - room for 20 guards, 16 - room for 2 chief-guards, 17 - steward room, 18 - room for custody Sl. 14. Tlocrt drugog kata upravne zgrade: C - uredi, 10 - prostorija za upravitelja zatvora, 11 - prostorija za policijskog službenika, 12 - tajništvo, 13 - prostorija za lijeènika, 14 - portirnica, 15 - prostorija za 20 èuvara, 16 - prostorija za 2 glavna èuvara, 17 - prostorija za poslužitelja, 18 - prostorija za pritvor
in the DABOA under the classification number PLK.p.05384 (Fig. 7). Single sheet, 78.5x56.5 cm in size, proposal was titled “A map of the division and arrangement of the prison complex to be built, as mentioned in the congratulation letter I have presented about prisons”. The plan bears the signature “sultan’s aide-de-camp, gendarmerie civil servant Ferik Blunt” and his seal. Ferik Blunt Pasha’s proposal for Yedikule Central Prison is a complex that includes several units as well as the main prison building with a radial plan.
The complex is located in a quadrangular courtyard and contains a main prison building with a separate courtyard in the center, a hospital, a police station, wards for guards, a mosque, lodging for the imam, a bakery, a kitchen, a bath, a warehouse and lodgings for prison warden. The prison complex only has one entrance, which provides access to both the main prison building and the other buildings of the complex. To the right and left of the entrance to the prison complex are police stations. This area provides access to the units and gardens in the quadrangular courtyard, as well as to the main prison building, via a corridor.
Fig. 15 Kitchen and Laundry Ground Floor Plan:
D - kitchen and laundry, 29 - prison kitchen, 30 - prison laundry room, 31 - gendarmerie laundry room, 32 - soldiers’ laundry room, 33 - storage Sl. 15. Tlocrt kuhinje i praonice u prizemlju:
D - kuhinja i praonica, 29 - zatvorska kuhinja, 30 - zatvorska praonica, 32 - praonica za žandarmeriju, 32 - praonica za vojnike, 33 - spremište
considered. Another remarkable feature of the prison complex is the presence of workshops dedicated to the occupation of prisoners. These working areas, included in Jasmund’s proposal as part of the reform movement, were implemented in prisons in Europe and America, intended to help rehabilitation.43 Similarly, the landscape arrangement, which was not seen in the Ottoman Empire before the 19th century, is also remarkable. The arrangement uses circular and oval forms and includes a pool. The approach is an unusual one for a prison complex.
Although Jasmund’s project is beyond the prison projects carried out until that point and an example of an “orderly and excellent” prison, as Abdülhamid II demanded, it is not fully in line with the prison arrangement determined by the 97-article decree of 1880. This decree required prisoners to be housed in different cells according to the severity of their crimes, as well as separate cells for women and children. These spatial arrangements are not included in Jasmund’s design.
FERIK BLUNT PASHA: PRIJEDLOG
PROJEKTA CENTRALNOG ZATVORA
Ferik Blunt Pasha’s proposal for Yedikule Central Prison is a map presented together with his undated report, recovered by the authors
The main prison building is a radially planned building consisting of eight blocks with an octagonal inner courtyard in the center. The block at the entrance of the building features a superintendent’s room, a guest room, a clerk’s room, a room for prison warden, administrative rooms, a temporary detention room, guard room, a library, and storage rooms for prisoners’ belongings and clothes. The inner courtyard in the center of the main prison can be accessed through this block. A staircase in the inner courtyard provides vertical circulation. Although the plan from the archive seems to belong to the ground floor, the staircase in the project shows that this is not a single story building.
On the opposite side of the block reached from the main prison entrance to the inner courtyard, there are workshops for prisoners. Prisoner cells occupy the other six blocks that spread out from the inner courtyard. There are 40 isolation cells in each block, and the plan of the entrance floor shows 240 isolation cells on this floor of the prison building. Each block has an exit to the octagonal courtyard that surrounds the main prison building. Courtyards by these exits, designed so that prisoners can spend time in the open space, are separated from the center by the blocks.
43 Fairweather, 1975
44 Yıldız, 2012
45 Yavuz, 2009: 346
46 Yavuz, 2009: 346
47 Yavuz, 2009: 345-347
Similar to Jasmund’s proposal, the prison model put forward by Ferik Blunt Pasha also reflects the new regulations in Europe and America. The design of the prison as a complex with side functions, the construction of workshops for prisoners’ work, and isolation cells are reflections of this conception. One spatially prominent change in Blunt Pasha’s proposal is that the blocks containing the cells make the separation of prisoners according to the severity of their crimes possible. Although this separation is not spelled out in the explanation on the plan, it can be said that this separation was considered because Blunt Pasha’s report emphasized the importance of this separation.44 Like the models in the West that it was based on, the Ottoman prison law required the separation of prisoners according to the severity of the crimes committed, as well as separate cells for women and children.
YEDIKULE CENTRAL PRISON PROJECTS PROPOSED BY ARCHITECT KEMALEDDIN AND HIS STUDENT
ARHITEKT KEMALEDDIN U SURADNJI SA SVOJIM STUDENTOM: PRIJEDLOG PROJEKTA CENTRALNOG ZATVORA U YEDIKULEU
A plan that can reliably assumed to belong to Kemaleddin’s central prison project is found by Yıldırım Yavuz.45 Titled “Heizungs- und Lüftungsanlage, Dampfkoch- und Waschanstalt für das Gefängnis zu Konstantinopel” (Heating and Ventilation System, Steam Cooker and Washing Facilities for the Prison in Constantinople) and marked “Berlin, 15 January 1899” on the bottom right, the plan bears the signature of Architect Kemaleddin and the date “4 Mai 1899” in an elliptical seal (Fig. 18). The notes “Maßstab 1/200” (scale 1/200) and “Erdgeschoß” (ground floor) reveal that this project is a ground floor plan in 1:200 scale. A seal in the bottom right corner reads “Körtingsdorff-Hannover, Gebr. Körting”. According to Yavuz, this plan is the mechanical furnishing project, added onto Kemaleddin’s plan (drawn on Jan. 15, 1899) in colored ink in Hannover.46
The project has a radial plan scheme consisting of three long wings comprising 30 isolation cells each. Since there are no cross-sections or façades, it is unclear how many floors the building has. Yavuz [2009] states that in addition to the ground floor plan given in Fig. 18, there is also a third floor plan and hence, the building may have four floors. In this case, the building can be assumed to contain 360 isolation cells in total, as indicated in the report mentioned by Aydın [2019b]. The entrance is in the short wing, which provides access to the octagonal central hall in the
center of the prison. Yavuz [2009] states that the rooms in the short wing are reserved for administrative staff. All other wings can be reached through the corridors in this hall. Vertical circulation between the floors is provided both by the stairs located in the central octagonal courtyard and at the ends of the long wings. There are large closed areas on the two short wings accessed from the octagonal hall. These were likely planned as workshops for prisoners to work together.
Together with the aforementioned project, Yavuz also found two other drawings, titled “From the Planned Central Prison Project”.47 The two drawings, a second floor plan and a front façade drawing (Figs. 19 and 20), are undated and signed “Çatalcalı Fehmi, Engineering School Seventh Year Student”. The project is designed on a cell basis and similar to that of Kemaleddin. Instead of the workshops in the radial short wings in Kemaleddin’s project, this student project features circular spaces connected to the center of the main building via corridor-like passages. These circular structures could either contain workshops or serve as areas providing outside access for prisoners to breathe and exercise. Another notable feature is the large spaces at the end of the wings. These large spaces, located facing one another, may also be spaces in which the prisoners can work, although it is impossible to determine this from the drawings.
Also, just like Kemaleddin’s design, this project features galleries along the central axis of the cell wings which provide vertical circulation. Access to the cells on the upper floors is provided by narrow corridors (balconies). There is a single-domed masjid across from the prison entrance. As far as can be understood from the façade drawings (Fig. 20), the block in the middle of the building is higher than the units in other sections and it is covered with an octagonal roof covering. There are also watchtowers at the ends of the long wings containing the cells. The height of these towers, each of which is topped with a dome, is about the same as that of the octagonal domed structure in the middle of the
Fig. 16 Military Security Building Ground Floor Plan:
E - military security building, 20 - room for a single officer, 21 - bedroom for a single officer, 22 - room for 5 officers, 23 - bedroom for 5 officers, 24 - storage, 25 - dormitory for 22 soldiers, 26 - dormitory for 24 soldiers, 27 - small kitchen, 28 - storage
Sl. 16. Tlocrt prizemlja zgrade vojne sigurnosti: E - zgrada vojne sigurnosti, 20 - prostorija za jednog službenika, 21 - spavaonica za jednog službenika, 22 - soba za 5 službenika, 23 - spavaonica za 5 službenika, 24 - spremište, 25 - spavaonica za 22 vojnika, 26 - spavaonica za 24 vojnika, 27 - mala kuhinja, 28 - spremište
Fig. 17 Military Security Building Second Floor Plan. E - military security building, 19 - dormitory for 32 soldiers, 20 - dormitory for 24 soldiers
Sl. 17. Tlocrt drugog kata zgrade vojne sigurnosti. E - zgrada vojne sigurnosti, 19 - spavaonica za 32 vojnika, 20 - spavaonica za 24 vojnika
Fig. 18 İstanbul Prison Project drawn by Architect Kemaleddin: A - short wing containing administrative rooms, B - octagonal central hall, C - the wing consists of isolation cells, D - workshops
Sl. 18. Projekt istanbulskog zatvora arhitekta Kemaleddina: A - kraæe krilo s administrativnim prostorijama, B - oktogonalno centralno predvorje, C - krilo sa samicama, D - radionice
Fig. 19 A prison project, plan, drawn by Çatalcalı Fehmi, seventh grade student of the school of engineering (hendese-i mülkiye-i şahane): A - short wing containing administrative rooms, B - central hall, C - the wing consists of isolation cells, D - workshops (?), E - workshops or exercise spaces (?), F - mosque
Sl. 19. Projekt zatvora, tlocrt, autor Çatalcalı Fehmi, student sedmog razreda tehnièke škole (hendese-i mülkiye-i şahane): A - kraæe krilo s upravnim prostorijama, B - centralno predvorje, C - krilo sa samicama, D - radionice (?), E - radionice ili prostor za vježbanje (?), F - džamija
prison. The façade elements such as high pointed-arch entrance with a dome and two domed-towers on the corners can be considered as one of the innovative approaches for this newly encountered ‘central prison’ problem and a distinguished ‘Ottoman’ aspect of the design.
Many researchers have shown that since the beginning of Abdülhamid II’s reign in 1876, there was an intense construction activity throughout the country, such as hospitals, military quarters, factories, railways, mosques, town halls, clock towers, high schools, middle and primary schools.48 An often overlooked but important building group in this intense activity are the prisons of the period. Laws and correspondences studied by historians such as Yıldız and Adak show that the penal system and in particular the prison reform was an important issue in the era of Abdülhamid II.49 The new and modern prison plans prepared for all provinces of Anatolia, must be considered within the context of the policy of the government to not fall behind in any modernization movement in Europe. Prisons built in America and Europe during this period were designed within the framework of basic approaches targeting the rehabilitation of prisoners.50 These rules emerged as policies of strict isolation, strict silence, or both, which required cell-based spatial use instead of wards. The prevailing idea was that the prisoners’ rehabilitation would be achieved through work and worship during the day, and rest in isolation cells at night. The basic features of the new prison systems,
which emerged in the West at the end of the 19th century, included the detention of prisoners in different places according to the severity of their crimes, the creation of specialized areas for women and children, the design of hospitals, places of worship, and living and working quarters for officers and soldiers close to the prison area. The well-known examples shaped under those policies in the 19th century, which are also considered as the basic models for the prison plans, can be listed as Auburn State Prison (New York, 1816), Eastern State Penitentiary (Philadelphia, 1825), Pentonville Prison (London, 1842), Fresnes Prison (Fresnes, 1898), Pittsburg Western Penitentiary (Pennsylvania, 1884), and Newgate Prison (London, 1785).51
When the spatial layouts of those prisons are scrutinized, four main plan typologies can be distinguished (Table I). While in the early examples, a central plan typology was adopted by placing the wards and cells around several courtyards, in the later examples prison cells were mostly arranged on a long corridor in a lateral or radial plan layout.
Comparing the contemporaneous prisons in Europe and America with the various Yedikule Central Prison projects (Table II), it can be said that there is a similarity between the plan layouts of the Yedikule proposals with the western ones. However, it is also observed that each Yedikule prison proposal approa-
48 Those researchers can be listed as: Acun, 1994; Avcı, 2016; Çadırcı, 2011; Çelik, 2008; Deringil, 1998; Erkmen, 2011; Katipoğlu Özmen, 2018 and Parmaksız, 2008.
49 Yıldız, 2012; Adak, 2017
50 Fairweather, 1975; Meskell, 1999; Johnston, 2000; Roth, 2006
51 Fairweather, 1975; Johnston, 2000
ched the design problem with a particular interpretation to meet the spatial requirements for the Ottoman prison reform. The prison complex, encountered for the first time with the project of Jasmund, should be read as an indication that prisons were now envisaged on a campus layout rather than as a single building. These campuses typically include places of worship, a hospital, a school, a bath, a bakery, and a kitchen. As shown, the place of worship is not only for Muslims: the inclusion of the church and synagogue shows that the rights of non-Muslim prisoners are also protected. Another innovation is the landscape arrangement of the prison complex, modeled on Western examples. The presence of workshops in the prison for the employment of prisoners is also very important. Working areas and workshops, which are modeled from examples in Europe and America, are ‘rehabilitation’ areas reserved for prisoners to gain skills, make use of their spare time, and earn money. In addition, it is observed that Jasmund introduced another novelty by combining the lateral plan typology, a popular approach in the 19th century, with the reverse T plan layout.
Blunt Pasha’s proposal, which also approaches the prison design problem as a campus project, is a step beyond Jasmund’s first project, due to the cell-based radial plan type with wings spreading out from a central
52 There are three more examples of radial plan typology in Ottoman prisons. The first of these is the proposal given by the architect George Stampa in 1869 for Sultanahmet Central Prison [Kuruyazıcı, 2001]. The second one is the İzmir Central Prison, the construction of which was started in 1873, and which was demolished in 1959 [Adak, 2015 and 2017]. The third one is the undated Ankara Central Prison project, the construction of which was planned, yet not realized [Sezer 2020].
point. The radial plan, as it was first used in Philadelphia Eastern State Penitentiary, provides spatial convenience, since it is easy to assign cells on the corridor in each wing according to the crimes committed by prisoners. Another innovation is the spaces between the wings which are transformed into open courtyards where prisoners can get fresh air. In Blunt Pasha’s proposal, management and some service units (such as health and education) are congregated in the central block, while accommodation units are located in wings independent of this block.
As the previous sections showed, when the Yedikule Central Prison project, which could not be realized at first due to the economic conditions of the period, was brought back on the agenda in 1898. The radial plan typology had become an acceptable model for the Central Prison. Studies by both architect Kemaleddin and his student on variations of the radial plan scheme show that this scheme was perceived as a basic model that could meet the requirements of the prison reform.52
Different from the general layout of the radial plan typology, Kemaleddin adapted his plan by using three long wings as the cells for prisoners, and two short ones preserved for workshop areas, instead of wings of equal length in all directions.
Consequently, starting from 1893 to 1900, there was a strong intention for constructing a central prison in the capital of the Ottoman Empire. Selection of the Yedikule Fortress as the construction site of this central prison is a notable decision. Abdülhamid desired to alter the unwanted memories of Yedikule Fortress which is filled with dread and horror, by replacing this memory with a modern, advanced, model prison in the capital. The amount of reflection and effort spent on real-
Fig. 20 A prison project, elevation, drawn by Çatalcalı Fehmi, seventh grade student of the school of engineering (hendese-i mülkiye-i şahane) Sl. 20. Projekt zatvora, proèelje, autor Çatalcalı Fehmi, student sedmog razreda tehnièke škole (hendese-i mülkiye-i şahane)
Table I The basic layouts of prison plan typologies in the 19th century Tabl. I.
19. stoljeæu
Examples of Prison Plan Typologies in the 19th century Central Plan Typology with CourtyardLateral Plan TypologyRadial Plan TypologyPanopticon
courtyards; red-colored spaces are circulations; purple-colored spaces are administrative units.
Table II The basic layouts of the plans proposed for Yedikule Central Prison projects in Istanbul Tabl. II. Osnovni tipovi tlocrta za projekt Centralnog zatvora u èetvrti Yedikule u Istanbulu Plans Proposed for Yedikule Central Prison
All plans are
izing this ‘modern’, ‘orderly’ and ‘excellent’ prison in the capital can be interpreted as the indication that this project held a significant place within the overall westernization efforts in the area of penal reforms. In this context, the use of radial plan typology may be interpreted as the borrowing of a western architectural typology to solve a previously unencountered architectural problem. However, it can be easily seen that the proposals for the central prison projects were repeatedly reexamined and renewed step by step within ten years. The innovative approaches proposed in Jasmund projects such as adapting
lateral plan typology with a reverse T plan, designing a campus with all necessary units or including a synagogue and a church for non-Muslim prisoners, went one step forward with Blunt Pasha’s radial plan proposal which was also adapted by Kemaleddin and his student Çatalcalı Fehmi with certain modifications, and notably an architectural search for some ‘Ottoman’ motives in the facades.
[Translated by Ayşegül Kuglin and Ceren Katipoğlu Özmen, proof-read by Robert Wallace]
1. Acun, H. (1994), Anadolu Saat Kuleleri, Atatürk Kültür Merkezi Yayını, Ankara
2. Adak, U. (2015), The Politics of Punishment, Urbanization, and Izmir Prison in the Late Ottoman Empire, Ph.D. dissertation, University of Cincinnati, Cincinnati
3. Adak, U. (2017), Central Prisons (Hapishane-i Umumi) in Istanbul and Izmir in the Late Ottoman Empire: In-between Ideal and Reality. “Journal of the Ottoman and Turkish Studies Association”, 4 (1): 73-94, https://doi.org/10. 2979/jottturstuass.4.1.05
4. Akyürek, G. (2011), Bilgiyi Yeniden İnşaa Etmek Tanzimat Döneminde Mimarlık, Bilgi, İktidar, Tarih Vakfı Yurt Yayınları, İstanbul
5. Avcı, M. (2002), Osmanlı Uygulamasında İnfazı Özellik Gösteren Hapis Türleri: Kalebentlik, Kürek ve Prangabentlik, “Yeni Türkiye Dergisi Türkoloji ve Türk Tarihi Araştırmaları Özel Sayısı, 3: 128-148
6. Avcı, Y. (2016), Osmanlı Hükümet Konakları, Tarih Vakfı Yurt Yayınları, İstanbul
7. Aydın, R. (2018), Mühendis Mehmet Ali Bey’in Hapishane Projeleri, “İstem”, 16/32: 357-383
8. Aydın, R. (2019a), Osmanlı Arşiv Belgelerine Göre Sivas Hapishanesi ve Mimarisi in Sivas Kongresi’nin 100. Yılında Her Yönüyle Sivas Uluslararası Sempozyumu [ed. Yekbaş H.; Yüksel, A.; Güven, O.], 3: 403-412
9. Aydın, R. (2019b), Mimar Kemaleddin Bey’in Hapishane Projeleri, in: Osmanlı Sanatında Değişim ve Dönüşüm [ed. Budak, A.; Yılmaz, Y.], Literatürk Academia: 11-36, https://doi.org/ 10.31591/istem.464851
10. Aydın, R. (2020), Alman Mimar August Carl Friedrich Jasmund’un Yedikule’deki Hapishane Projesi, Türk Islâm Medeniyeti Akademik Araştırmalar Dergisi”, 15/29: 9-28
11. Batur, A. (1994), A. Jasmund, in: Dünden Bugüne İstanbul Ansiklopedisi, 4: 317-318
12. Bayraktar, N.; Yenisoğancı, H.V. (1994), Tarihsel Olaylarıyla Yedikule Hisarı, “Türkiyemiz Kültür ve Sanat Dergisi”, 72: 36-51
13. Bozkaya, K. (2014), Osmanlı’da Mahbesten Modern Hapishanelere Geçiş Süreci, Akademik Araştırmalar
14. Çadırcı, M. (2011), Tanzimat Sürecinde Türkiye Anadolu Kentleri, İmge Yayinevi, İstanbul
15. Çelik, Z. (2008), Empire, Architecture, and the City: French-Ottoman Encounters, 1830-1914, University of Washington Press, Seatle & London
16. Deringil, S. (1998), The Well-Protected Domains: Ideology and the Legitimation of Power in the Ottoman Empire, 1876-1909, İ. B. Tauris, London, and New York
17. Eren, M. (2012), İyileştirme Kavramı Işığında Kimlik Mücadelesinin Sürdüğü Alan Olarak Hapishaneler, Master dissertation, İstanbul Bilgi University, İstanbul
18. Eren, M. (2014), Kapatılmanın Patolojisi: Osmanlı’dan Günümüze Hapishanelerin Tarihi, Kalkedon Yayınları, İstanbul
19. Erkmen, A. (2011), Geç Osmanlı Dünyasında Mimarlık ve Hafıza: Arşiv, Jubile, Abide, Metis Yayınları, İstanbul
20. Ersoy, A. (2000), On the Sources of the “Ottoman Renaissance”: Architectural Revival and Its Discourse during the Abdülaziz Era (186176), Ph.D. dissertation, Harvard University, Massachusetts
21. Fairweather, L. (1975), The Evolution of the Prison, in: Prison Architecture an International Survey of Representative Closed Institutions and Analysis of Current Trends in Prison Design [ed. Di Genera G.], Architectural Press: 13-40, London
22. Foucault, M. (1975, 1995), Discipline and Punish: The Birth of the Prison, Vintage Books, New York
23. İgüs, E. (2015), A British Touch on Tanzimat: Architect William James Smith, “Journal of Ottoman Legacy Studies”, 2 (3): 66-87, https://doi. org/10.2139/ssrn.2645463
24. Johnston, N.B. (2000), Forms of Constraint: A History of Prison Architecture, University of Illinois Press, Chicago
25. Katipoğlu Özmen, C. (2018), Challenging the Canon: Reading the 19th Century Ottoman Architecture Through Provincial Mosques, “Prostor”, 26 (1): 116-131, Zagreb, https://doi.org/10.315 22/p.26.1(55).9.
26. Kula Say, S. (2014), Beaux Arts Kökenli Bir Mimar Olarak Alexandre Vallaury’nin Meslek Pratiği ve Eğitimciliği Açısından Kariyerinin İrdelenmesi, Ph.D. dissertation, İstanbul Teknik University, İstanbul
27. Kuruyazıcı, H. (2001), Uygulanmamış Bir Mapushane Projesi, in: “İstanbul Dergisi”, 37: 56-59
28. Meskell, M.W. (1999), An American Resolution: The History of Prisons in the United States From 1777 to 1877, in: “Stanford Law Review”, 51: 839-865, https://doi.org/10.2307/1229442.
29. Müller-Wiener, W. (1977), Bildlexikon zur Topographie Istanbuls: Byzantion, Konstantinupolis, Istanbul bis zum Beginn d. 17. Jh. Wasmuth Vlg., Tübingen
30. Öten, A. (2018), Sultan Ahmed Külliyesi İnşâsında Yeniden Yapılan Vakıf: İbrahim Paşa Sarayı, in: “Mediterranean Journal of Humani-
ties”, 8 (1): 285-308, https://doi.org/10.13114/ MJH.2018.398.
31. Parmaksız, E. (2008), II. Abdülhamid Dönemi (1876-1909) Eğitim Sistemi, Eğitim Yapıları ve Askeri Rüşdiyeler, Ph.D. dissertation, Yıldız Teknik University, İstanbul
32. Pouqueville, F.C.H.L. (1820), Travels in Greece and Turkey: Comprehending a Particular Account of the Morea, Albania, Etc.; a Comparison Between the Ancient and Present State of Greece, and a Historical and Geographical Description of the Ancient Epirus, H. Colburn, London
33. Roth, M.P. (2006), Prisons and Prison Systems: A Global Encyclopedia, Westport: Greenwood Press
34. Sezer, S. (2020), Ottoman Prison Architecture after Tanzimat Era: Examples of Radial Plan Typologies, M.Arch dissertation, Çankaya University, Ankara
35. Şen, Ö. (2007), Osmanlı’da Mahkûm Olmak: Avrupalılaşma Sürecinde Hapishaneler, Kapı Yayınları
36. Şenyurt, O. (2003), 20. Yüzyılın İlk Çeyreğinde Anadolu ve İstanbul’da Bazı Hapishane İnşaatları, in “Arredamento Mimarlık: Tasarım Kültür Dergisi”, 9: 76-80
37. Şenyurt, O. (2010), Projeleri ve Belgeleriyle 20. Yüzyıl Başında İzmit Hapishanesi’nin Tasarımı, in: “Mimarlık Dergisi”, 352: 60-65
38. Walsh, R. (1836), A Residence at Constantinople: During a Period including the Commencement, Progress, and Termination of the Greek and Turkish Revolutions, F. Westley & A.H. Davis, London
39. Yavuz, M. (2008), August Carl Friedrich Jasmund ve Mimari Faaliyetleri, in: “Atatürk Üniversitesi Güzel Sanatlar Enstitüsü Dergisi”, 21: 187-209
40. Yavuz, Y. (2009), İmparatorluktan Cumhuriyete Mimar Kemalettin (1870-1927), TMMOB Mimarlar Odası ve Vakıflar Genel Müdürlüğü, Ankara
41. Yılmaz, H.F. (1993), Yedikule Hisarı ve Zindanı, in: Dünden Bugüne İstanbul Ansiklopedisi, c.1: 460-462, İstanbul
42. Yıldız, G. (2012), Mapushane: Osmanlı Hapishanelerinin Kuruluş Serüveni (1839-1908), Kitapevi Yayınevi, İstanbul
43. Yıldıztaş, M. (1997), Mütareke Dönemi’nde Suç Unsurları ve İstanbul Hapishaneleri, Master dissertation, İstanbul Üniversitesi, İstanbul
44. *** (1939), Cumhuriyet newspaper, 21 June 1939
Izvori
Archive Source Arhivski izvor
1. Directorate of State, Ottoman Archives (Devlet Arşivleri Başkanlığı, Osmanlı Arşivi - former Başbakanlık Osmanlı Arşivi, BOA), İmrahor Cad. Kağıthane, İstanbul [DABOA]
Illustration Sources
Izvori ilustracija
Fig. 1 Pouqueville, 1820: 250
Fig. 2 Müller-Wiener, 1977: 292 (rendered by the authors)
Fig. 3 *** 1939: cover page
Fig. 4 DABOA-PLK.p.06738-2
Fig. 5, 8, 9, 10, 12, 13, 15, 16 DABOA-PLK.p.06738-3
Fig. 6, 9, 11, 14, 17 DABOA-PLK.p.06738-1
Fig. 7 DABOA-PLK.p.05384
Fig. 18 Yavuz, 2009: 346
Fig. 19 Yavuz, 2009: 347
Fig. 20 Yavuz, 2009: 347
Table I Source for all plans: Fairweather, 1975: 16-21
Table II Sources for plan 1: DABOA-PLK.p.06738-3, plan 2: DABOA-PLK.p.05384, plan 3 and 4: Yavuz, 2009: 346-347
Summary Sažetak
Zatvori u svojoj institucionalnoj formi u kojoj ih danas prepoznajemo nisu postojali do prije 300 godina iako je koncept zatvaranja ljudi star koliko i ljudska civilizacija. Ideja kažnjavanja zatvorom posljedica je pojave složenih hijerarhijskih društveno-ekonomskih poredaka. Unatoè tome što su zatvori stari koliko i sama civilizacija, veæina struène akademske literature o zatvorskim zgradama bavi se razdobljem nakon 18. stoljeæa zbog èinjenice da su rasprave o konceptu zatvaranja i kaznenim sustavima poèele upravo u tom razdoblju. To je zatim potaknulo rasprave i u arhitektonskim krugovima o tipovima prostora potrebnih za zatvaranje ljudi. Struèna akademska literatura koja se odnosi na osmanske zatvore bavi se razdobljem koje je poèelo s Tanzimatskom erom (1839.-1876.) jer su prije spomenute rasprave i reforme kaznenih sustava na Zapadu u 18. stoljeæu došle do Osmanskog Carstva tek poèetkom 19. stoljeæa. Arhitektonsko je istraživanje zatvorskih prostora važno, i to ne samo u smislu ispitivanja transformacije takvih prostora Osmanskog Carstva veæ i u smislu pružanja nove perspektive za interpretaciju osmanske arhitekture 19. stoljeæa neovisno o prodoru ideja sa Zapada i paradigmama propadanja.
Ova je studija posveæena trima nerealiziranim projektima za centralni zatvor, kojeg je izgradnja planirana unutar istanbulske tvrðave Yedikule, jer je potreba za modernim zatvorom postala znaèajan politièki problem tijekom vladavine Abdülhamida II. Meðu predloženim projektima centralnog zatvora prvi je kampus, projekt koji potpisuje arhitekt August Carl Friedrich Jasmund. Drugi je plan zatvora autora Ferika Blunt Pashe. Iako se prethodno pretpostavljalo da projekt Blunt Pashe nije u arhivi, pa stoga nikada prije nije bio objavljen, autori ovoga istraživanja pronašli su ga i prvi put objavili u ovome èlanku. Treæi je projekt primjer radijalno planiranoga zatvorskog prostora, za koji se pretpostavlja da ga je izradio arhitekt Kemaleddin Bey, a objavio Yıldırım Yavuz, ali mora ga se nužno interpretirati u svjetlu dvaju drugih projekata. Odluka o tome da
Biographies
Biografije
CEREN KATiPOğLU ÖZMEN, Architect, Ph.D., is an Assistant Professor of Architecture at Çankaya University in Ankara. She received her Master and Ph.D. degrees in the Architectural History program from Middle East Technical University, Ankara. Her interest is focused on theory/history of Ottoman Architecture, Ottoman Architectural Practices, Ottoman Mosques and Prisons, Architect Sinan, and Provincial Architecture.
SELAHADDiN SEZER, Architect, M.Arch., is Instructor at Yozgat Bozok University. He received his Master degree in the Architectural program from Cankaya University, Ankara. His interest is focused on theory/history of Ottoman Architecture, Ottoman Architectural Practices, and Ottoman Prisons.
se unutrašnji prostor tvrðave Yedikule odabere za gradilište ‘ureðenoga i primjerenoga’ centralnog zatvora bila je vrlo važna. Može se reæi da je Abdülhamid želio promijeniti neželjeno sjeæanje na tvrðavu Yedikule kao mjesto straha i užasa kako bi ga zamijenila percepcija toga mjesta kao modernoga i naprednoga modela zatvora u glavnome gradu. Zatvorski kompleks koji se prvi put spominje u projektu Jasmunda pokazuje da su zatvori sada planirani u formi kampusa, a ne kao jedna zgrada. Ovi se kampusi karakteristièno sastoje od mjesta za bogoslužje, bolnice, škole, kupališta, pekarnica i kuhinja. Kako se vidi, mjesto bogoslužja nije samo ono namijenjeno muslimanima; tu su planirane i crkve i sinagoge, što pokazuje da i oni zatvorenici koji nisu muslimani imaju svoja vjerska prava. Druga je inovacija ureðenje okoliša zatvorskoga kompleksa prema zapadnjaèkim uzorima. Planiranje radionica u zatvoru za zapošljavanje zatvorenika takoðer je važno. Radni prostori i radionice, po uzoru na primjere u Europi i Americi, jesu prostori rehabilitacije zatvorenika kako bi stekli nove vještine, korisno provodili vrijeme i zaradili. Usto, primijeæeno je da je Jasmund uveo jednu drugu novinu. On je, naime, kombinirao tipologiju boènoga plana (popularni pristup u 19. st.) s obrnutim T-tlocrtom. Prijedlog Blunt Pashe, koji se takoðer temelji na konceptu kampusa, ide korak dalje od prvoga projekta Jasmunda. On polazi od plana koji se temelji na konceptu radijalnoga tlocrta zatvorskih æelija s krilima zgrade koja se šire iz jednoga središta. Radijalni plan, kakav je prvi put korišten u Istoènoj državnoj kaznionici u Philadelphiji, prostorno je primjeren jer je lako odrediti æelije u hodniku svakoga krila prema kategorijama zloèina koje su poèinili zatvorenici. Još jedna novost jesu prostori izmeðu krila, koji su pretvoreni u otvorena dvorišta u kojima zatvorenici mogu biti na svježem zraku. U prijedlogu Blunt Pashe, uprava i neke uslužne jedinice (poput zdravstva i obrazovanja) okupljene su u središnjem bloku, dok se smještajne jedinice nalaze u krilima neovisno o ovome bloku.
Projekt Centralnoga zatvora Yedikule isprva nije mogao biti realiziran zbog ekonomskih uvjeta u tome razdoblju. No, ponovno je vraæen na dnevni red 1898. godine. Tip radijalnoga plana postao je prihvatljiv model za Centralni zatvor. Studije arhitekta Kemaleddina i njegova studenta o varijacijama sheme radijalnoga plana pokazuju da je ova shema shvaæena kao osnovni model koji može zadovoljiti zahtjeve zatvorske reforme. Za razliku od opæe tipologije radijalnoga plana, Kemaleddin je svoj plan prilagodio korištenjem triju dugih krila namijenjenih zatvorskim æelijama i dvaju kratkih za prostore radionica umjesto krila iste duljine koja bi se pružala u svim smjerovima. Slijedom toga, u razdoblju od 1893. do 1900. godine postojala je ozbiljna namjera da se izgradi središnji zatvor u glavnome gradu Osmanskog Carstva. Intenzivna promišljanja i velik trud koji je uložen u realizaciju toga ‘modernog, ureðenog i odliènog’ zatvora u glavnome gradu pokazuje da je ovaj projekt zauzimao znaèajno mjesto u sklopu ukupnih napora da se uvedu zapadnjaèki kriteriji u podruèje kaznenih reformi.
U tom kontekstu, korištenje radijalnoga plana može se protumaèiti kao posuðivanje zapadne arhitektonske tipologije za rješavanje arhitektonskog problema s kojima se struènjaci prije nisu susretali.
Meðutim, lako se može vidjeti da su prijedlozi projekata centralnih zatvora više puta preispitivani i obnavljani korak po korak u roku od deset godina. Inovativni pristupi predloženi Jasmundovim projektima - poput prilagoðavanja tipologije boènoga plana obrnutim T-planom, projektiranje kampusa sa svim potrebnim jedinicama ili ukljuèivanje sinagoge i crkve za one zatvorenike koji nisu muslimani - predstavljali su korak naprijed s prijedlogom radijalnoga plana Blunt Pashe, koji su takoðer usvojili Kemaleddin i njegov uèenik Çatalcalı Fehmi s odreðenim preinakama, osobito arhitektonskim istraživanjem ‘osmanskih’ motiva na proèeljima.
Dr.sc. CEREN KATiPOğLU ÖZMEN, arhitektica, docentica na Arhitektonskom fakultetu Sveuèilišta Cankaya u Ankari. Diplomirala je i doktorirala iz podruèja povijesti arhitekture na bliskoistoènom tehnièkom sveuèilištu u Ankari. Bavi se istraživanjem teorije i povijesti osmanske arhitekture, osmanskih arhitektonskih praksi, osmanskih džamija i zatvora, arhitektom Sinanom i arhitekturom u provinciji.
SELAHADDiN SEZER, magistar arhitekture, predavaè na Yozgat Bozok sveuèilištu. Diplomirao je arhitekturu na Sveuèilištu Cankaya u Ankari. Bavi se istraživanjem teorije i povijesti osmanske arhitekture, osmanskih arhitektonskih praksi i arhitekturom osmanskih zatvora.
1 Arhikon d.o.o. za projektiranje i konzalting
HR - 10000 Zagreb, Ozaljska 49
2 Sveuèilište u Zagrebu Arhitektonski fakultet
HR - 10000 Zagreb, Kaèiæeva 26 maja.bilusic@arhitekt.hr mos@arhitekt.hr; scitaroci@gmail.com zkarac@arhitekt.hr
Pregledni znanstveni èlanak https://doi.org/10.31522/p.28.2(60).12 UDK 711.42 (497.5)
Tehnièke znanosti / Arhitektura i urbanizam
2.01.02. - Urbanizam i prostorno planiranje
2.01.04. - Povijest i teorija arhitekture i zaštita graditeljskog naslijeða Èlanak primljen / prihvaæen: 11. 10. 2020. / 16. 12. 2020.
1 Arhikon d.o.o. for design and consulting
HR - 10000 Zagreb, Ozaljska 49
2 University of Zagreb
Faculty of Architecture
HR - 10000 Zagreb, Kaèiæeva 26 maja.bilusic@arhitekt.hr mos@arhitekt.hr; scitaroci@gmail.com zkarac@arhitekt.hr
Subject Scientific Review
https://doi.org/10.31522/p.28.2(60).12 UDC 711.42 (497.5)
Technical Sciences / Architecture and Urban Planning
2.01.02. - Urban and Physical Planning
2.01.04. - History and Theory of Architecture and Preservation of the Built Heritage Article Received / Accepted: 11. 10. 2020. / 16. 12. 2020.
mali povijesni grad višekriterijska analiza ECOVAST
U hrvatskoj literaturi i zakonskoj regulativi ne postoji jednoznaèna definicija maloga povijesnoga grada. Cilj rada jest pridonijeti utvrðivanju znaèenja toga složenog pojma i uspostaviti popis malih povijesnih gradova Hrvatske. Predložena je višekriterijska analiza koja ukljuèuje upravne, funkcijske, velièinske, konzervatorske, povijesne i strukturno-morfološke kriterije kao poèetno istraživanje teme obnove malih povijesnih gradova Hrvatske.
small historic town multi-criteria analysis ECOVAST
No unambiguous definition of the concept of small historic town exists either in Croatian literature or in legislation. This paper aims to contribute to a more precise definition of this complex concept and to establish an inventory of small historic towns in Croatia. A multi-criteria analysis, based on the administrative, functional, size-related, conservationist, historical, structural and morphological aspects is proposed as a starting point of a research into their revitalization.
Malipovijesni gradovi Hrvatske važan su èinitelj prostornog identiteta i urbane kulture.1 Hrvatska je zemlja s dugom urbanom tradicijom razvijanom u kontinuitetu od antièkoga doba do danas. Povijesni su gradovi u prosjeku površinom i brojem stanovnika u odnosu na današnja mjerila bili maleni.2 Industrijskom urbanizacijom od druge polovice 19. i poèetka 20. stoljeæa, a posebice nakon 1950-ih godina, dolazi do promjena funkcije i uloge grada te posljedièno prostornih i graditeljskih struktura brojnih gradova u Hrvatskoj. Meðutim, pojedini su povijesni gradovi izvan tijekova suvremene urbanizacije zadržali svoja prostorna obilježja i povijesnu graditeljsku strukturu. Oni su prepoznati kao kulturno naslijeðe i sastavni su dio hrvatske, a u reprezentativnom dijelu i europske urbane tradicije. U suvremenoj hrvatskoj struènoj i znanstvenoj literaturi te zakonskoj regulativi ne postoji jednoznaèna definicija maloga povijesnog grada. U literaturi se umjesto pojma povijesnoga grada koriste sintagme: povijesna jezgra grada, povijesna urbana cjelina, kulturno-povijesna cjelina grada, a katkad i naziv povijesni gradiæ.3 U upravnom i zakonskom motrištu koristi se pojam naselja - urbanih i ruralnih. Neusklaðenosti u poimanju atributa naselja, a posebice u odreðivanju pojma grad, izazivaju poteškoæe osim u jasnoæi odreðenja i u daljnjim analizama i istraživanjima vezanim za obnovu povijesnih gradova. Zbog neutvrðene jednoznaène definicije pojma, odnosno sintagme mali povije-
sni grad u ovome æe se istraživanju analizirati razlièiti kriteriji na temelju kojih se definira grad (upravni, funkcijski, velièinski, konzervatorski, povijesni, strukturno-morfološki) pa æe se za odabir malih povijesnih gradova Hrvatske predložiti višekriterijski model.
Problemi obnove malih povijesnih gradova - Mali povijesni gradovi danas su u velikom broju primjera suoèeni s padom gospodarskih aktivnosti, gubitkom nekadašnjih funkcija, demografskim problemima, te socijalnim i fizièkim propadanjem. Zbog društvenih i gospodarskih promjena mnogi mali povijesni gradovi gube svoju ulogu nekadašnjih društvenih, kulturnih i gospodarskih središta za svoju okolinu. Problematika njihove revitalizacije bila je tema nekoliko meðunarodnih znanstveno-struènih konferencija koje su se održale u organizaciji Hrvatske sekcije ECOVAST-a.4 Zakljuèeno je da su mali povijesni gradovi Hrvatske važan èinitelj prostornog identiteta na svim razinama - od lokalne, regionalne do nacionalne, te da su bili generatori razvoja pripadajuæega ruralnog okruženja. Analiza današnjeg stanja pokazuje da je zbog promjene njihove uloge i gubitka znaèenja došlo do degradacije fizièkih obilježja grada - propadanja ili vrlo zapuštenog stanja graðevne strukture. U europskom kontekstu poznati su brojni primjeri obnove i revitalizacije povijesnih gradova. Putem razlièitih razvojnih agencija upravlja se projektima koji su usmjereni na obnovu gospodarske osnove povijesnih gradova.5
Polazišta - Životna kriza malih gradova i naselja koja umiru... prisutna je u Hrvatskoj veæ od druge polovice 20. stoljeæa.6 Problematika propadanja malih povijesnih gradova u Hrvatskoj, ali i u Europi - kao posljedica propadanja proizvodnje, smanjenog nataliteta i poveæanog udjela stanovništva starije dobi - zahtijeva nove pristupe za obnovu i
1 Èlanak je nastao u sklopu poslijediplomskoga Doktorskoga znanstvenog studija „Arhitektura i urbanizam”, akademske godine 2019./2020. na Arhitektonskom fakultetu Sveuèilišta u Zagrebu u okviru poèetnoga doktorskog istraživanja teme obnove malih povijesnih gradova Hrvatske pod voðenjem akademika prof. dr.sc. Mladena Obada Šæitarocija i mentora prof. dr.sc. Zlatka Karaèa.
2 Primjerice Zagreb, koji je èinila slobodna kraljevska varoš na brdu Gradecu, Kaptol, Nova ves, Vlaška ulica, podgraðe i pripadajuæa sela, godine 1850. imao je 16.036 stanovnika; Varaždin je 1857. godine imao 9699 stanovnika, Vukovar 8162, Krapina 1175, Bakar 2169, Motovun 1225 itd.
3 Prema Zakonu o zaštiti i oèuvanju kulturnih dobara koriste se pojmovi: kulturno-povijesna urbana cjelina, kulturno-povijesna cjelina naselja.
4 http//www.ecovast.hr. U organizaciji Hrvatske sekcije ECOVAST održana su dva znanstveno-struèna skupa s temom revitalizacije i obnove malih povijesnih povijesnih gradova u Hrvatskoj. ECOVAST = European Council for the Village and Small Town (Europsko vijeæe za sela i male gradove)
5 https://cordis.europa.eu/project/id/EVK4-CT-200200086/es. Project Re Urban Mobil (Mobilising Reurbanisation on condition of demographic change) 2002-2005
revitalizaciju.7 Obnova treba zadovoljiti kriterije zaštite i oèuvanja povijesnih, urbano-arhitektonskih struktura te ujedno omoguæiti gospodarsku održivost i kvalitetu života stanovnika. U Hrvatskoj su zakonom zaštiæene 543 kulturno-povijesne cjeline koje ukljuèuju: naselja i njihove dijelove, arheološka i memorijalna podruèja.8 Takoðer postoje nedoreèenosti upravne klasifikacije gradova i ostalih naselja u Hrvatskoj9, stoga podrobnija klasifikacija kulturno-povijesnih cjelina naselja unutar Registra kulturnih dobara nije mogla biti dosljedno provedena. Usto, prema istim kriterijima sve povijesne urbane cjeline na podruèju države nisu prepoznate kao kulturna dobra.10
Istraživaèki problem - Istraživanje metoda i modela zaštite te obnove malih povijesnih gradova poèinje odreðivanjem pojma odnosno sintagme mali povijesni grad. Nepostojanje jednoznaène definicije maloga povijesnoga grada kao urbane, povijesne, prirodne, gospodarske i društvene cjeline, pa niti njihova popisa - zahtijeva poèetno istraživanje
6 Prelog, 1973: 9
7 Božiæ, 2017: 34; Božiæ, Dumboviæ Bilušiæ, Kranjèeviæ, 2019: 57-61
8 Vidjeti Tabl. I. Kulturno-povijesne cjeline upisane u Registar kulturnih dobara RH.
9 Kranjèeviæ, Lukiæ, Kušen, Klariæ, 2014: 96
10 Vidjeti Tabl. I. Tako u Registar kulturnih dobara RH nisu upisani gradovi kao što su: Raša, Delnice, Uble i dr. 11 Grad je jedinica lokalne samouprave u kojoj je sjedište županije i svako mjesto koje ima više od 10.000 stanovnika, a predstavlja urbanu, povijesnu, prirodnu, gospodarsku i društvenu cjelinu. Izvor: Zakon o lokalnoj i podruènoj (regionalnoj) samoupravi, NN 33/01, 60/01, 129/05, 109/07, 125/08, 36/09, 36/09, 150/11, 144/12, 19/13.
12 Vidjeti Tabl. I.
13 Zakon o lokalnoj i podruènoj (regionalnoj) samoupravi
14 Prema Zakonu o podruènoj i lokalnoj samoupravi status grada danas imaju i neka naselja koja su povijesno bila sela, primjerice Dugo Selo, Otok itd.
15 Obad Šæitaroci, 2015., 2017.
16 Karaè, 2017: 57; Božiæ, 2017: 34; Božiæ, Dumboviæ Bilušiæ, Kranjèeviæ, 2019: 57-61
kojim æe se utvrditi obuhvat, odnosno ‘inventarizacija’ gradova koji zadovoljavaju kriterije maloga povijesnoga grada. Sintagma mali povijesni grad u sebi sadrži tri kljuèna pojma: grad, kategoriju povijesnog i velièinu. Grad je - prema danas važeæem Zakonu o lokalnoj i podruènoj (regionalnoj) samoupravi - odreðen brojem stanovnika koji iznosi više od 10.000.11 Prema tom kriteriju brojni povijesni gradovi Hrvatske ne bi mogli biti uvršteni u kategoriju grada jer mnogi od njih danas broje manje i od stotinu stanovnika.12 Grad je, prema istom Zakonu13, definiran i kao urbana, povijesna, prirodna, gospodarska i društvena cjelina. 14 Navedena definicija nije potkrijepljena kriterijima kojima se dokazuje da je grad urbana i povijesna cjelina, stoga se za odreðivanje sintagme mali povijesni grad predlaže višekriterijski pristup.
Predmet istraživanja - Istraživanje je usmjereno na definiciju i na odreðivanje skupa malih povijesnih gradova Hrvatske prema predloženim kriterijima. Njihov odabir temelji se na višekriterijskoj analizi koja ukljuèuje upravne, funkcijske, velièinske, konzervatorske, povijesne i strukturno-morfološke kriterije.
Ciljevi ovoga rada jesu istražiti postojeæe kriterije i definicije grada te specifièno maloga grada u europskim zemljama i u Hrvatskoj. Postojeæe kriterije treba dopuniti kriterijima urbane forme, odnosno strukturno-morfološkim obilježjima grada. Potom valja provesti analizu za odreðivanje znaèenja pojma mali povijesni grad i definirati njihov precizni popis u Hrvatskoj.
Dosadašnja su istraživanja obnove malih povijesnih gradova u Hrvatskoj nedostatna, a obraðivana su uglavnom s urbanistièkog, povijesno-umjetnièkog i zemljopisnog motrišta, te zasad najcjelovitije u sklopu znanstvenoistraživaèkog projekta Heritage Urbanism 15 Veæina autora bavila se analizama postojeæeg stanja i dosadašnjih modela revitalizacije gradova u Hrvatskoj.16 Takoðer,
Sl. 1. Panorama grada Motovuna Fig. 1 Motovun, panorama
Sl. 2. Panorama grada Lubenica Fig. 2. Lubenice, panorama
objavljeni su èlanci i knjige te atlasi povijesnih europskih gradova, u koje su ukljuèeni i neki hrvatski gradovi.17 U Hrvatskoj zasad postoje samo inicijative i projekti koji se odnose na obnovu i revitalizaciju malih povijesnih gradova, a u europskim zemljama, kao što su Austrija, Njemaèka i Švicarska, veæ su uspostavljeni njihovi popisi, posebice u cilju njihove turistièke valorizacije i korištenja.18
KRITERIJI ZA TUMAÈENJE POJMA
MALI POVIJESNI GRAD
CRITERIA FOR THE INTERPRETATION OF THE CONCEPT SMALL HISTORIC TOWN
• Postojeæe definicije grada - Iako se u struènoj literaturi èesto koristi sintagma mali povijesni grad, ona nije jednoznaèno odreðena, niti se spominje u zakonskoj regulativi. Njezine se definicije uglavnom odnose na vrijednosti: Mjesta (naselja) s izraženim povijesnim i kulturnim vrijednostima predstavljaju jednu od najvažnijih vrijednosti našeg Prostora...19; odnosno mali povijesni gradovi dio su hrvatske turistièke resursne osnove...20
Pojam grad u Hrvatskoj ima dva znaèenja. Jedno se odnosi na veæe naseljeno mjesto u kojem je glavnina stanovnika zaposlena u nepoljoprivrednim djelatnostima21, odnosno organizirano naselje veæeg opsega sa samostalnom upravom; takoðer i privredno, upravno i kulturno središte jednoga širega podruèja.22 Drugo je znaèenje sinonim za burg, stari grad, utvrðeni grad, kaštel, plemiæki/ feudalni utvrðeni dvor, kao osamljeno fortificirano prebivalište na strateški istaknutom i redovito teže pristupaènom položaju posjeda, sjedište vlasnika namijenjeno boravku i obrani.23 Postoje primjeri u kojima se gradsko naselje razvilo iz utvrðenoga grada - burga, kao njegovo podgraðe.24
U engleskom jeziku dvije se rijeèi odnose na pojam grada, town i city. Rijeè grad (town) oznaèava izgraðeno podruèje s ulicama i zgradama, odreðeno granicama i lokalnom upravom, koje je veæe od sela, a opæenito manje od grada (city). Rijeè city oznaèava i središte unutar grada25, ali i naseljeno mjesto veæe velièine, broja stanovnika i znaèenja od grada (town) 26
ma zgrada, centralnim sadržajima, raznolikim sadržajima, kao i znaèajnim prometom.29
Talijanska rijeè città (lat. civı ˘tas) podrazumijeva veæe naseljeno središte sa zgradama kulturnih, ekonomskih i administrativnih sadržaja, koje ima povijesnu, zemljopisnu ili društvenu posebnost. Veæi dio zauzima gradsko tkivo (kuæe, ulice, ceste), a manji dio prirodne strukture (jezera, rijeke i zelene površine). U Italiji se status grada u povijesti dodjeljivao posebnim propisom (dekretom).30
Francuska rijeè ville (lat. villa) oznaèava zemljopisno i društveno okruženje nastalo izgradnjom zgrada za stanovnike koji rade unutar aglomeracije; grad je velika i gusto naseljena urbana cjelina koja koncentrira veæinu ljudskih aktivnosti s minimalno 2000 stanovnika.31
Španjolska rijeè ciudad (lat. civı ¡tas) oznaèava grad kao urbani sklop koji se sastoji od velikog broja zgrada i složenih cestovnih sustava, s velikom gustoæom stanovnika, èije su glavne gospodarske aktivnosti povezane s industrijom i uslugama.32
Ruska rijeè Гóрод oznaèava veliko naselje u kojem se stanovnici ne bave poljodjelstvom. Grad je skupina arhitektonskih i inženjerskih graðevina koje osiguravaju život stanovnika, a sadrži razvijeni sustav gospodarstva, umjetnosti, zanata i tehnièkih dostignuæa. S povijesnoga motrišta grad odreðuje prisutnost obrambenih struktura (bedema, zidina).33
17 Hrvatska je bila ukljuèena u europski projekt Historic Towns Atlas. Autorica Mirela Altiæ Slukan objavila je ediciju Povijesni atlas gradova u pet svezaka: Bjelovar, Sisak, Hrvatska Kostajnica, Koprivnica, Varaždin, u razdoblju od 2000. do 2009., koje je izdavaè Institut društvenih znanosti Ivo Pilar iz Zagreba.
18 www.ecovast.hr. Projekt: Mali povijesni gradovi Hrvatske, ECOVAST HR; Projekt EU: TOWN - Small and medium sized towns in their functional territorial context; https:// www.khs.info/de/staedte/uebersicht.html. ESPON; Kleine Historische Stadte in Osterreich
19 Lipovac, 2009: 205
20 Kušen, 2002: 15
21 *** 2002: 398
22 *** 2005: 283
23 *** 1962: 435. Vrlo slièna definicija izreèena je i u: *** 1984: 481-482, te u: Szabo, 1920: 11.
24 To su primjerice: Bakar, Varaždin, Ðurðevac, Pazin, Ogulin, Ozalj, Klis...
25 https://www.collinsdictionary.com/dictionary/english/town
GRADITELJSKE STRUKTURE
JAVNE POVRŠINE
JAVNI PERIVOJI
NEIZGRAÐENE POVRŠINE GROBLJE
U njemaèkom jeziku grad (die Stadt) opisuje se na temelju statistièkih, socioloških, zemljopisnih i povijesnih obilježja. Max Weber postavio je poèetkom 20. stoljeæa temelje za koncept grada uzimajuæi u obzir razlièite aspekte urbanoga27, da bi sredinom istoga stoljeæa Carl Haase predložio ‘kombinirani koncept grada’.28 Tako se pod pojmom grad (die Stadt) oznaèava upravna jedinica s gradskim zakonima, gustoæom naseljenosti i strukturom zaposlenosti stanovništva. Grad ima zatvoreni oblik s jasnom jezgrom, uzorci-
26 https://www.merriam-webster.com/dictionary/city.
27 Weber, 1921: 632
28 http://www.staedtegeschichte.de/einfuehrung/Definitionen; Haase, 1958: 22
29 https://www.spektrum.de/lexikon/geographie/stadt /7509
30 https://www.garzantilinguistica.it/ricerca/?q=citt% C3%A0
31 https://www.linternaute.fr/dictionnaire/fr/definition /ville
32 https://www.significados.com/ciudad
Austrijski primjer povezivanja malih povijesnih gradova Die Kleinen historischen Städte [KHS] ukljuèuje èetrnaest malih gradova koji su birani prema kriterijima - postojanja turistièke infrastrukture i gradskih podataka (upis u listu kulturnih dobara grada u cjelini ili dijelova grada, te grad s gradskim pravima).34 Osnovni kriteriji za odreðivanje grada jesu: velièina i broj stanovnika, pravni status i autonomija, urbani oblik i utvrda, tržišna funkcija i središnje mjesto. Dodan je i kriterij stupanj urbanosti kao kvalitativna oznaka urbanoga naèina života.35 Mali grad (die Kleinstadt) sagledava se kao meðukategorija izmeðu sela i velikoga grada, no s posebnim obilježjima: gradski statut, tlocrt i zgrade, centralne funkcije te broj stanovnika (500020.000).36
Analiza pokazuje da i u ostalim europskim zemljama postoje razne definicije pojma grad koji se sagledava temeljem statistièkih, gospodarskih, upravnih, socioloških, funkcijskih i povijesnih kriterija, ali su ukljuèene i kategorije urbanoga oblika, kao i stupnja urbanosti.
• Odreðenje grada na temelju upravnih kriterija - grad kao upravna kategorija - Pojam je odreðen Zakonom o lokalnoj i podruènoj samoupravi kao: grad je jedinica lokalne samouprave u kojoj je sjedište županije te svako mjesto koje ima više od 10.000 stanovnika, a predstavlja urbanu, povijesnu, prirodnu, gospodarsku i društvenu cjelinu. Iznimno, gdje za to postoje posebni razlozi (povi-
33 https://kartaslov.ru/%D0
34 www.khs.info. Die Kleinen historischen Städte [KHS]
35 http://www.staedtegeschichte.de/einfuehrung/Definitionen.html. To se odnosi na urbani stil života: strukturu zaposlenih, strukturu urbanog društva, visoki stupanj anonimnosti i individualnih stilova života, ravnodušnošæu i tolerancijom prema drugima.
36 Kreichauf, 2012: 16
37 Zakon o lokalnoj i podruènoj (regionalnoj) samoupravi, èlanak 5, NN 19/2013
38 Ostroški, 2011.
39 Zbog toga postoje velike razlike kad je rijeè o obuhvatu gradskih naselja, odnosno njihova teritorija.
40 *** 2006: 20
41 Vidjeti Tabl. I.
42 Marinoviæ-Uzelac, 1978: 24
43 *** 1997: 69
44 *** 1997: 47. Gradska naselja prepoznaju se na temelju èetiri kriterija: broj stanovnika (velièina naselja - više od 2000 stanovnika), postotak poljoljoprivrednog od ukupnog stanovništva; postotak radnika u mjestu stanovanja i postotak domaæinstava bez poljodjelskog gospodarstva.
45 Zimmerman, 1999. Srednji gradovi: naselje s više od 10.000 stanovnika; naselje s više od 7000 stalnih stanovnika, kada ima i više od 20.000 ekvivalentnih stanovnika; naselje s više od 7000 stalnih stanovnika, kada ima i više od 5000 zaposlenih u mjestu. Srednji gradovi razvrstani su u tri skupine: ‘veæi’ srednji gradovi, ‘srednji’ srednji gradovi i ‘manji’ srednji gradovi.
46 *** 1997: 51
47 Vidjeti Tabl. I.
jesni, gospodarski, geoprometni), gradom se može utvrditi i mjesto koje ne zadovoljava uvjete iz stavka 1. ovoga èlanka. 37 Prema Modelu diferencijacije urbanih, ruralnih i prijelaznih naselja38 urbanim se naseljima smatraju: sva naselja sjedišta upravnih gradova, naselja veæa od 10.000 stanovnika, naselja veæa od 5000 stanovnika s 25% i više zaposlenih u sekundarnim i tercijarnim djelatnostima, naselja od 2000 do 4999 stanovnika s 25% i više zaposlenih u sekundarnim i tercijarnim djelatnostima, te s više od 50% nepoljoprivrednih kuæanstava.
U Hrvatskoj se danas pod pojmom grada na temelju upravnih kriterija ne podrazumijeva urbano naselje u fizièkom smislu rijeèi ili urbano podruèje, veæ prostorna upravna cjelina koja je proglašena gradom politièkom odlukom.39 Pojam urbano podruèje podrazumijeva podruèje koje fizièki tvori dio grada ili velikog grada te ga karakterizira važan udio izgraðenih površina, visoka gustoæa naseljenosti i zaposlenosti, kao i znaèajna kolièina prometa i drugih infrastruktura (za razliku od ruralnih podruèja). 40 Prema tom kriteriju u Hrvatskoj postoji 128 gradova koji imaju upravni status grada pa su ukljuèeni u ovo istraživanje.41
• Odreðenje grada na temelju prostornoplanerskih, odnosno velièinskih i funkcijskih kriterija - Složenost grada kao prostorne, urbanistièke, povijesne i društvene kategorije odreðuje meðusobna interakcija prostora, ljudskih djelatnosti i oblika društvenoga života, u prostoru i vremenu.42 Planska odrednica da grad jest ili bi morao biti najbolji oblik organiziranoga života ljudi potkrijepljena je i kvantitativnim kriterijima.43
Za Strategiju prostornog ureðenja RH iz 1997. godine naselja i gradovi izdvojeni su korištenjem pokazatelja i obilježja socioekonomskog karaktera i broja stanovnika.44
Kriteriji su uspostavljeni za definiranje srednjih gradova, temeljem kojih su izdvojena 54 srednja grada.45 Slijedom zakljuèka da su srednji gradovi oni koji imaju više od 7000 stanovnika, kategorija malih gradova odnosila bi se na one koji imaju manje od 7000 stanovnika. Pritom kategorija malih gradova, naselja s gradskim obilježjima, opæinska središta (podruèna i važnija lokalna središta) s manje od 7000 stanovnika (gradiæi, trgovišta i druga naselja) imaju zajednièko obilježje: otežanost ili nesposobnost da budu organizatori razvojnih promjena.46
Funkcijski kriterij jedan je od odreðujuæih za pojam grada, stoga su u istraživanje ukljuèeni svi gradovi i naselja koji imaju urbane funkcije i sadržaje (upravne, zdravstvene, školske, sakralne, kulturne, uslužne i sl.), a to su svi ‘upravni gradovi’ i ostali, njih ukupno 221.47
Tabl. I. Pregled gradova/naselja Hrvatske prema istraživanim kriterijima
Table I Overview of Croatian cities / settlements according to the researched criteria
Naziv grada/naselja Kriteriji MPG Upr.Vel.Fun.Kon.Pov.Str.
1.Bakargrad1.473
2.Balesjedište opæine936
3.Baška sjedište opæine1.728
4.Bedenica sjedište opæine1.522
5.Bednja sjedište opæine677
6.Belinaselje47
7.Beli Manastirgrad8.049
8.Belišæe grad6.518
9.Benkovac grad2.677
10.Beramnaselje254
11.Betinanaselje697
12.Biograd na Morugrad5.569
13.Bjelovargrad27.024
14.Blato sjedište opæine3.570
15.Bol sjedište opæine1.609
16.Boljunnaselje82
17.Borovonaselje5056
18.Bregananaselje2440
19.Brseènaselje126
20.Bujegrad2.671
21.Buzet grad6.055
22.Cavtat grad2.153
23.Cresgrad2.289
24.Crikvenicagrad6.860
25.Èabargrad412
26.Èakovecgrad27.820
27.Èazmagrad8.077
28.Daruvar grad8.567
29.Delnice grad4.526
30.Dobrinj sjedište opæine109
31.Donja Pušæa sjedište opæine794
32.Donja Stubica grad5.680
33.Donji Lapacsjedište opæine1216
34.Donji Miholjacgrad6.680
35.Draguænaselje79
36.Drivenikkaštel308
37.Drnišgrad3.144
38.Dubrovnikgrad28.434
39.Duga Resa grad6.011
40.Dugo Selo grad13.671
41.Ðakovograd19.491
42.Ðurðenovacsjedište opæine2.944
43.Ðurðevacgrad6.349
44.Fažanasjedište opæine2209
45.Fužinesjedište opæine685
46.Garešnica grad3.874
47.Glinagrad4.680
48.Gospiæ grad12.745
49.Graèišæesjedište opæine466
50.Gradacsjedište opæine1308
51.Grožnjansjedište opæine164
52.Grubišno Polje grad3.171
53.Hr. Kostajnicagrad2.756
54.Humnaselje30
55.Hvar grad3.771
56.Ilokgrad5.072
Naziv grada/naselja Kriteriji MPG Upr.Vel.Fun.Kon.Pov.Str.
57.Imotski grad4.757
58.Ivanecgrad5.234
59.Ivaniæ-Grad grad14.600
60.Jastrebarsko grad16.689
61.Jelsa sjedište opæine1.801
62.Kaprije naselje189
63.Karlobagsjedište opæine468
64.Karlovacgrad46.833
65.Kastav grad8.891
66.Kašina naselje1.548
67.Kaštelagrad38.667
68.Klanjec grad2.915
69.Knin grad10.633
70.Komižagrad1.677
71.Koprivnicagrad23.955
72.Korèula grad2.856
73.Kraljevica grad2.857
74.Krapanj naselje170
75.Krapina grad4.471
76.Krašiæsjedište opæine616
77.Križsjedište opæine1.821
78.Križevci grad11.231
79.Krk grad3.730
80.Kutinagrad13.735
81.Kutjevograd2.440
82.Labin grad6.893
83.Lastovosjedište opæine350
84.Legradsjedište opæine1.021
85.Lepoglava grad4.174
86.Lièki Osik naselje1.914
87.Lipikgrad6.674
88.Lovransjedište opæine3.336
89.Lubenicenaselje12
90.Ludbreg grad3.603
91.Makarskagrad13.834
92.Mali Lošinj grad6.296
93.Mali Stonnaselje165
94.Marija Bistricasjedište opæine1.071
95.Marija Gorica sjedište opæine213
96.Marina sjedište opæine1.117
97.Milna sjedište opæine830
98.Metkoviægrad15.329
99.Momjannaselje83
100.Moravèe naselje728
101.Mošæenicenaselje301
102.Mošæenièka Dr.sjedište opæine585
103.Motovunsjedište opæine484
104.Mursko Središæe grad3.444
105.Murter sjedište opæine2.068
106.Našice grad7.894
107.Nin grad1.132
108.Nova Gradiškagrad11.821
109.Novalja grad2.358
110.Novi Marof grad1.956
111.Novi Vinodolski grad4.005
112.Novigrad (Istra)grad2.622
Naziv grada/naselja Kriteriji MPG Upr.Vel.Fun.Kon.Pov.Str.
113.Novigrad (Zadar)naselje534
114.Novska grad7.028
115.Obrovac grad996
116.Ogulin grad8.216
117.Omiš grad6.462
118.Omišalj sjedište opæine1.790
119.Opatijagrad6.657
120.Opuzen grad2.729
121.Oprtaljsjedište opæine79
122.Orahovicagrad3.954
123.Orebiæ sjedište opæine1.979
124.Oroslavje grad3.368
125.Osijekgrad84.104
126.Osornaselje60
127.Otoèac grad4.240
128.Otok grad4.694
129.Ozalj grad1.181
130.Pag grad3.846
131.Pakoštane sjedište opæine2.191
132.Pakrac grad4.842
133.Pazin grad4.386
134.Petrinjagrad15.683
135.Piæansjedište opæine281
136.Pirovac sjedište opæine1.704
137.Pleternicagrad3.418
138.Ploèegrad6.013
139.Plominnaselje113
140.Popovaèagrad4.207
141.Poreègrad9.790
142.Požegagrad19.506
143.Pregradagrad1.828
144.Prelog grad4.324
145.Primošten sjedište opæine2.828
146.Prviæ Luka naselje164
147.Puèišæa sjedište opæine2.171
148.Pulagrad57.460
149.Punat naselje1.860
150.Rab grad437
151.Rabacnaselje1.472
152.Rakalj naselje440
153.Rašasjedište opæine1.440
154.Rijekagrad128.384
155.Roè naselje153
156.Rogoznica sjedište opæine1.121
157.Rovinj grad13.056
158.Samoborgrad37.633
159.Senjgrad4.810
160.Sinjgrad11.478
161.Sisakgrad33.322
162.Skradingrad588
163.Slatina grad10.208
164.Slavonski Brodgrad53.531
165.Slunj grad5.076
166.Solingrad20.212
167.Splitgrad167.121
168.Stari Grad grad2.751
Naziv grada/naselja Kriteriji MPG Upr.Vel.Fun.Kon.Pov.Str.
169.Starigrad Pakl.sjedište opæine1.140
170.Stonsjedište opæine145
171.Suæuraj sjedište opæine357
172.Sukošan sjedište opæine2.808 173.Supetargrad3.213 174.Sutivan sjedište opæine822 175.Sveta Nedjeljagrad1.338
176.Sveti Ivan Zelina grad2.764
177.Sv. Križ Zaèretjesjedište opæine897 178.Svetvinèenetsjedište opæine2.202
179.Šibenikgrad34.302
180.Šipanska Luka naselje212 181.Šumber naselje381 182.Tisno sjedište opæine3.094 183.Topusko sjedište opæine2.985 184.Tovarniksjedište opæine1.500 185.Tribunj sjedište opæine1.536 186.Triljgrad2.076 187.Trogirgrad10.923 188.Trvižnaselje425 189.Ublenaselje222 190.Udbinasjedište opæine1.874 191.Umag grad7.281 192.Valpovo grad7.396 193.Varaždingrad38.839 194.Varažd.Toplicegrad1.765 195.Vela Lukasjedište opæine4.137 196.Veli Lošinjnaselje917 197.Velika Goricagrad31.553 198.Veprinacnaselje981 199.Vinkovcigrad35.312 200.Viroviticagrad14.688 201.Visgrad1.776 202.Višnjansjedište opæine694 203.Vodicegrad6.755 204.Vodnjangrad3.613 205.Vrbniksjedište opæine948 206.Vrbovec 14.658 207.Vrboskanaselje548 208.Vrbovskograd1.673 209.Vrgoracgrad2.039 210.Vrlikagrad2.177 211.Vrsarsjedište opæine1.771 212.Vukovargrad26.468 213.Zabokgrad8.994 214.Zadargrad71.062 215.Zagrebgrad802.338 216.Zaprešiægrad19.644 217.Završjenaselje47 218.Zlarinnaselje284 219.Zlatargrad2.096 220.Žminjsjedište opæine798 221.Županjagrad12.090
Tumaè znakova
Zadovoljava kriterijeNe zadovoljava kriterije Upr. - Upravni; Vel. - Velièinski < 7000; Fun. - Funkcijski; Kon. - Konzervatorski; Pov. - Povijesni; Str. - Strukturno morfološki; MPG - Mali povijesni grad
• Odreðenje povijesnoga grada na temelju konzervatorskih kriterija - grad kao kulturno naslijeðe - Povijesni gradovi prepoznati su kao entiteti kulturnoga naslijeða veæ u Venecijanskoj povelji iz 1964. godine48, prema kojoj se koncept povijesnog spomenika ne odnosi samo na arhitektonska djela veæ i na urbana i ruralna podruèja koja dokumentiraju pojedinu civilizaciju, znaèajan razvoj i povijesne dogaðaje.49 Prema Povelji o oèuvanju povijesnih gradova i urbanih podruèja (1984.)50 definirana su „...povijesna i urbana podruèja, ukljuèuju gradove, povijesna središta i kvartove zajedno s prirodnim ili umjetno stvorenim okolišem”. 51 Vrijednosti koje trebaju biti oèuvane ukljuèuju: povijesni karakter urbanoga podruèja, materijalne i duhovne elemente te odnos grada (urbanoga podruèja) prema okružujuæoj okolini, prirodnoj ili artificijelnoj.52 Prema Zakonu o zaštiti i oèuvanju kulturnih dobara u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske upisane su 542 kulturno-povijesne cjeline kao vrsta nepokretnih kulturnih dobara.53 U navedenu kategoriju ukljuèene su kulturno-povijesne cjeline naselja (urbanih i ruralnih), etnološka, memorijalna i arheološka podruèja.54 Kao vrstu nepokretnih kulturnih dobara Zakon podrazumijeva grad, selo, naselje ili njegov dio, ali dalje podrobnije ne definira njihova svojstva. Metodom eliminacije za potrebe ovoga istraživanja iz skupa kulturno-povijesnih cjelina izdvojene su one koje nisu ruralna naselja, niti su arheološka, etnološka i memorijalna podruèja. Te su cjeline u Registru kulturnih dobara RH upisane kao: kulturno-povijesne cjeline grada i urbanistièke cjeline naselja. Prema konzervatorskom kriteriju izdvojene su 174 kulturno-povijesne urbane cjeline, meðu kojima su i veliki gradovi koji nisu predmet ovoga istraživanja.55
• Odreðenje grada na temelju povijesnih kriterija - Nastajanje grada ili razdoblje u kojem je naselje doseglo najviši stupanj urba-
nosti pripada odreðenomu povijesnom razdoblju i iskazuje se kao ‘razdoblje znaèaja’. Povijesni kriteriji za odreðivanje grada antièkoga razdoblja jesu statusi: kolonije (coloniae) i municipija (municipium). Srednjovjekovna gradska naselja, primjerice, odreðuju povlastice slobodnoga kraljevskoga grada i trgovišta, biskupijskog sjedišta te postojanje gradskih i komunalnih statuta. Od prve polovice 13. stoljeæa pojedini gradovi u kontinen-
48 ICOMOS, 1964.
49 ICOMOS, 1964.
50 ICOMOS, 1987.
51 ICOMOS, 1987.
52 UNESCO, 2005
53 https://www.min-kulture.hr. Registar kulturnih dobara RH
54 Vidjeti Tabl. I.
55 Vidjeti Tabl. I.
56 Autori koji su se bavili ovom temom jesu npr: Budak, 1994.; Jelaš, 2012.
57 Korèulanski statut (1214.), Dubrovaèki statut (1272.), Vinodolski zakonik (1288.), Skradinski statut (13. st.), Braèki statut (1305.), Zadarski statut (1305.), Lastovski statut (1310.), Splitski statut (1312.), Rapski statut (1328.), Hvarski statut (1331.), Trogirski statut (1332.), Mljetski statut (1345.), Istarski-poreèki (1363.), Krèki statut (1388.), Senjski statut (1388.), Šibenski statut (14. st.), Kastavski statut (1400.), Novigradski statut (1402.), Bujski statut, Dvigradski statut (1413.), Pulski statut (1431.), Paški statut (1443.), Buzetski statut (1435. i 1575.), Plominski statut (1438.), Poljièki statut (1440.), Cresko-osorski statut (1441.), Balski statut (1467.), Zakon Kaštela Mošæenice (1470.), Motovunski statut (1507.), Veprinaèki zakon (1507.), Iloèki statut (1525.), Umaški statut (1528.), Rovinjski statut (1531.), Oprtaljski statut (1533.), Grožnjanski statut (1558.), Trsatski statut (1640.), Karlovaèki statut (1778.).
58 Prelog, 1971./1972: 81
59 Karaè, 2009: 69-89
60 Vidjeti Tabl. I.
61 Radoviæ, 2006: 9
62 Krier, 1979.
63 Brojni suvremeni autori svoja istraživanja usmjeruju na pitanja urbane morfologije, kao što su: Oliveira, 2016.; Mirmoghtadaei, 2006. itd.
64 Maroeviæ, 1989: 193
65 Vidjeti Tabl. I.
66 *** 1997: 44. Naselja su diferencirana prema centralitetu u sedam stupnjeva. Analize centralnih naselja: Crkvenèiæ, 1975.; Grgureviæ, 1990.; Vresk, 2002.; Lukiæ, 2012.
67 To su, primjerice, kaštel Drivenik, burg Veliki Tabor, stari grad Ozalj i dr.
68 Kranjèeviæ, Lukiæ, Kušen, 2015: 96. To su, primjerice, gradovi: Sveta Nedjelja, Otok i ostali.
69 Vidjeti Tabl. I.; to su: Bakar, Bale, Baška, Beli, Belišæe, Beram, Biograd na moru, Blato, Boljun, Bregana, Brseè, Buje, Buzet, Cavtat, Cres, Crikvenica, Delnice, Dobrinj, Donja Stubica, Donji Miholjac, Draguæ, Drniš, Duga Resa, Ðurðenovac, Fažana, Glina, Graèišæe, Grožnjan, Hrvatska Kostajnica, Hum, Hvar, Ilok, Imotski, Jelsa, Karlobag, Klanjec, Komiža, Korèula, Kraljevica, Krapina, Krk, Labin, Lastovo, Lièki Osik, Lipik, Lovran, Lubenice, Ludbreg, Mali Lošinj, Mali Ston, Mošæenice, Motovun, Nin, Novalja, Novi Vinodolski, Novigrad (Istra), Novigrad (Zadar), Obrovac, Omiš, Omišalj, Opatija, Oprtalj, Opuzen, Orebiæ, Osor, Otoèac, Pag, Pakrac, Pazin, Piæan, Ploèe, Plomin, Pregrada, Primošten, Puèišæa, Rab, Raša, Roè, Senj, Skradin, Slunj, Stari grad, Ston, Svetvinèenat, Tribunj, Trviž, Uble, Varaždinske Toplice, Veli Lošinj, Veprinac, Vis, Višnjan, Vodnjan, Vrbnik, Vrgorac, Vrlika, Vrsar i Žminj.
talnoj Hrvatskoj koji su dosegnuli odreðenu prostornu, gospodarsku i socijalnu važnost dobivaju status slobodnoga kraljevskoga grada odnosno trgovišta (oppidum, villa).56 Neki gradovi na jadranskoj obali (Korèula, Dubrovnik) svoje su statute dobili veæ u 13. stoljeæu, a potom i ostali (Zadar, Split, Rab, Hvar, Trogir, Krk...).57 Iako se razlikuju po svojem opsegu, srednjovjekovni statuti gradova èesto ureðuju i regulacije gradskih prostora i pravila graðenja (gradski statut Dubrovnika58, Splita, Zadra...); oni sadrže urbanistièko-komunalne propise, odredbe o vlasnièkim i posjedovnim pravima, o održavanju putova, komunalnoj higijeni, javnom redu i javnim prostorima grada.59 U skup povijesnih kriterija ukljuèeni su i planski nastali gradovi srednjovjekovnoga, renesansnoga, baroknoga, te razdoblja 19. i 20 stoljeæa. Na temelju navedenih povijesnih kriterija prepoznato je ukupno 116 gradova.60
• Odreðenje grada na temelju strukturnomorfoloških kriterija - U sklopu ovoga istraživanja predložena je grupa strukturno-morfoloških kriterija koji ukljuèuju prostorne, urbanistièke i arhitektonske strukture, a polaze sa stajališta da gradovi predstavljaju prostorni okvir života odreðene zajednice ovisan o topografskim i povijesnim uvjetima, te da je urbano ureðenje prepoznato kao najsloženija socijalna umjetnost.61 Urbanu strukturu karakteriziraju osnovni elementi unutar urbanoga podruèja, kao što su: morfologija (izgled, pojavnost) grada, matrica (plan grada) definirana mrežom ulica i trgova, sadržaji i funkcije te graditeljske strukture.62 U odreðivanju pojma grada bitna je uloga njegova fizièkog oblika sastavljenog od urbanih struktura (prirodni elementi, ulice, blokovi, parcele i zgrade).63 Strukturno-morfološki kriteriji polaze od definicije povijesnoga grada kao „...najsloženijeg pojma unutar materijalne kulture koji je ujedno dokument nataloženog vremena, a odreðuju ga: materijal, oblik i znaèenje”. 64 Na temelju navedenih teorijskih polazišta analizirane su prostorne, funkcionalne i graditeljske strukture za sve gradove koji zadovoljavaju prethodno potvrðene upravne, velièinske, funkcijske, povijesne i konzervatorske kriterije. Parametri za analizu bili su: urbana matrica, mreža ulica i javnih prostora, gustoæa izgradnje, obrambeni sustav, javne i upravne zgrade, ostale zgrade za trgovinu, proizvodnju, hoteli i sl.; stambene zgrade oèuvanih povijesnih obilježja i dominantna stilska arhitektura. Strukturno-morfološke kriterije zadovoljavaju 163 grada, odnosno naselja urbanih odlika.65
ZAKLJUÈAK
CONCLUSION
Istraživanjem je utvrðena razlika izmeðu pojma grad kao utvrde i kao naselja.66 Grad kao utvrda (burg, kaštel) oko kojeg se nije razvilo naselje ne ispunjava veæinu od predloženih kriterija (upravnih, velièinskih, funkcijskih, povijesnih i strukturno-morfoloških) pa se ne može ubrojiti u kategoriju grada kao naselja.67 Grad kao naselje može se razdvojiti u dvije kategorije: grad u smislu upravne jedinice lokalne samouprave, a sastoji se od jednoga ili više naselja,68 dok je druga kategorija grad kao samostalno statistièko naselje koje zadovoljava velièinske i funkcijske kriterije. Tada je to urbano podruèje koje ima gradski oblik s jasnom jezgrom, urbanim uzorcima, centralnim sadržajima i prostorima te razlièitim graditeljskim strukturama gradskih atributa. Strukturno-morfološki kriteriji kojima se dokazuje postojanje prostornih, urbanistièkih i arhitektonskih obilježja i struktura odluèujuæi su za odreðivanje grada. I u ostalim europskim zemljama postoje razne definicije pojma grad koji se sagledava temeljem statistièkih, gospodarskih, upravnih, socioloških, funkcijskih i povijesnih kriterija, ali su ukljuèene i kategorije urbanoga oblika i stupnja urbanosti. U Hrvatskoj su gotovo svi gradovi povijesni jer pripadaju nekom od povijesnih razdoblja, od antike sve do druge polovice 20. stoljeæa.
Mali povijesni grad na hrvatskome prostoru može se definirati kao homogena prostorna i funkcionalna graditeljska i društvena cjelina nastala tijekom povijesnih razdoblja, koja posjeduje prepoznatljiva gradska obilježja s urbanim uzorcima, javnim sadržajima, katkad i upravnim statusom te brojem stanovnika do 7000. Ovim je istraživanjem - na temelju višekriterijske analize iz skupa ‘upravnih gradova’ i zaštiæenih kulturno-povijesnih urbanih cjelina koje zadovoljavaju osim funkcijskih, velièinskih i strukturno-morfološka obilježja - izdvojen skup malih povijesnih gradova - njih ukupno 99, koji æe biti predmet daljnjih detaljnih urbanoloških istraživanja.69 Navedeni mali povijesni gradovi zadovoljavaju sve kriterije: velièinske, funkcijske, povijesne, konzervatorske i strukturno-morfološke, dok njih deset (Bregana, Delnice, Karlobag, Kraljevica, Lièki Osik, Opuzen, Ploèe, Raša, Starigrad, Uble) zasad ne zadovoljava konzervatorski kriterij jer nisu kao kulturno-povijesne cjeline upisani u Registar kulturnih dobara.
1. Božiæ, N. (2017.), Modeli urbane preobrazbe i održivog razvoja malih povijesnih gradova, u: Modeli revitalizacije i unaprjeðenja kulturnoga naslijeða, zbornik radova: 74 [ur. Obad Šæitaroci, M.], Arhitektonski fakultet Sveuèilišta u Zagrebu, Zagreb
2. Božiæ, N.; Dumboviæ Bilušiæ, B.; Kranjèeviæ, J. (2019.), Urban Transformation and Sustainable Development of Small Historic Towns, u: Cultural Urban Heritage, Development, Learning and Landscape Strategies [ur. Obad Šæitaroci, M.; Bojaniæ Obad Šæitaroci, B.; Mrða, A.], Springer, Cham, https://doi.org/10.1007/978-3-03010612-6_10
3. Budak, N. (1994.), Gradovi Varaždinske županije u srednjem vijeku, Ljevak, Zagreb-Koprivnica
4. Cambi, N. (2002.), Antika, Ljevak, Zagreb
5. Crkvenèiæ, I. (1976.), Gradovi SR Hrvatske, Školska knjiga, Zagreb
6. Grgureviæ, O. (1990.), Prilog prouèavanja sustava hijerarhije centralnih naselja Republike Hrvatske, disertacija, Arhitektonski fakultet Sveuèilišta u Zagrebu, Zagreb
7. Haase, C. (1958.), Stadtbegriff und Stadtentstehungsschichten in Westfalen, u: Westfälische Forschungen, 1: 1-1958 [http://www.staedtegeschichte.de/einfuehrung/Definitionen].
8. Jelas, D. (2012.), Tipologija srednjovjekovnih gradskih naselja u donjem meðurjeèju Drave i Save, „Povijesni zbornik”, 5: 5-17, Osijek
9. Karaè, Z. (2009.), Urbanistièko-komunalne odredbe u srednjovjekovnom statutu Mošæenica, „Mošæenièki zbornik”, 6: 69-89, Katedra èakavskog sabora Opæine Mošæenièka Draga, ECOVAST, Zagreb
10. Karaè, Z. (2017.), Modeli i iskustva revitalizacije hrvatskih povijesnih gradova, u: Modeli revitalizacije i unaprjeðenja kulturnoga naslijeða, zbornik radova: 57 [ur. Obad Šæitaroci, M.], Arhitektonski fakultet Sveuèilišta u Zagrebu, Zagreb
11. Kranjèeviæ, J.; Lukiæ, A.; Kušen, E.; Klariæ, Z. (2014.), Regionalni razvoj, razvoj sustava naselja, urbani i ruralni razvoj i transformacija prostora, Institut za turizam, Zagreb
12. Kreichauf, R. (2012.), Kleinstadt und Zuwanderung, Institut fur Stadt-und Regionalplanunug, Techniche Univerität Berlin, Berlin
13. Krier, R. (1979.), Urban Space, Academy Editions, London
14. Kušen, E. (2002.),Turistièka atrakcijska osnova, Institut za turizam, Zagreb
15. Lipovac, N. (2009.), Zaštita povijesnih gradova u okviru zakonodavstva u Hrvatskoj, „Mošæenièki zbornik”, 6 (6): 203-212, Katedra èakavskog sabora Opæine Mošæenièka Draga, ECOVAST, Zagreb
16. Lukiæ, A. (2012.), Mozaik izvan grada - tipologija ruralnih i urbaniziranih naselja Hrvatske, Meridijani, Zagreb
17. Marinoviæ-Uzelac, A. (1978.), Socijalni prostor grada, Zagreb
18. Marinoviæ-Uzelac, A. (1986.), Naselja, gradovi, prostori, Tehnièka knjiga, Zagreb
19. Maroeviæ, I. (1989.), Povijesni grad kao dokument, „Radovi IPU”, 12-13: 191-196, Zagreb
20. Mirmoghtadaei, M. (2006.), A proposed method for the analysis of urban character, „Journal of environmental studies”, September, 32 (39): 129-140; https://www.sid.ir/En/Journal/ ViewPaper.aspx?ID=62181
21. Obad Šæitaroci, M. [ur.] (2015.), Prostorne i razvojne moguænosti kulturnog naslijeða / Cultural Heritage - Possibilities for Spatial and Economic Development, zbornik radova, Arhitektonski fakultet Sveuèilišta u Zagrebu, Zagreb
22. Obad Šæitaroci, M. [ur.] (2017.), Modeli revitalizacije i unaprjeðenja kulturnog naslijeðamultidisciplinarni dijalog, Arhitektonski fakultet Sveuèilišta u Zagrebu, Zagreb
23. Obad Šæitaroci, M.; Bojaniæ Obad Šæitaroci, B.; Mrða, A. [ur.] (2019.), Cultural Urban Heritage - Development, Learning and Landscape Strategies, Cham: Springer Nature Switzerland, https://doi.org/10.1007/978-3-030-10612-6
24. Obad Šæitaroci, M.; Bojaniæ Obad Šæitaroci, B. (2019), Heritage Urbanism, „Sustainability”, 11 (9): 2669 (1-10), https://doi.org/10.3390/su 11092669
25. Oliveira, V. (2016.), Urban Morphology: An Introduction to the Study of the Physical Form of Cities, Springer, Cham
26. Ostroški, Lj. (2011.), Model diferencijacije urbanih, ruralnih i prijelaznih naselja u Republici Hrvatskoj, Metodološke upute 67, Državni zavod za statistiku, Zagreb
27. Prelog, M. (1971./72.), Dubrovaèki statut i izgradnja grada, „Peristil”, 14-15: 81-94, Zagreb
28. Prelog, M. (1973.), Prostor-vrijeme, Društvo historièara umjetnosti, Zagreb
29. Radoviæ, R. (2006.), Osvrt urednika, u: Site, K. Umetnièko oblikovanje gradova, Graðevinska knjiga: 9, Beograd
30. Szabo, G. (1920.), Sredovjeèni gradovi u Hrvatskoj i Slavoniji, Matica hrvatska, Zagreb
31. Vresk, M. (2002.), Grad i urbanizacija. Osnove urbane geografije, Školska knjiga, Zagreb
32. Weber, M. (1921.), Die Stadt, in: Archiv für Sozialwissenschaft und Sozialpolitik, 47: 621-772, Mohr Siebeck Verlag, Tübingen
33. Zimmerman, R. (1999.), Prijedlog odreðenja srednjih gradova u Hrvatskoj, „Društvena istraživanja” VIII, 1 (39): 21-43, Zagreb
34. *** (1962.), Enciklopedija likovnih umjetnosti, 2, Leksikografski zavod FNRJ, Zagreb
35. *** (1984.), Likovna ekciklopedija Jugoslavije, Jugoslavenski leksikografski zavod Miroslav Krleža, 1, Zagreb
36. *** (1997.), Strategija prostornog ureðenja Republike Hrvatske, Ministarstvo prostornog ureðenja, graditeljstva i stanovanja, Zavod za prostorno planiranje, Zagreb
37. *** (2002.), Hrvatski enciklopedijski rjeènik, Novi liber, Zagreb
38. *** (2005.), Opæa i nacionalna enciklopedija, VII, Pro Leksis, Zagreb
39. *** (2006.), Glosar kljuènih izraza korištenih u politikama prostornog razvoja u Europi, 14 CEMAT, 6, Lisabon
Izvori
Sources
Meðunarodni dokumenti
International Documents
1. ICOMOS (1964.), Venice Charter, International Charter on the Conservation & Restoration of Monuments & Sites
2. ICOMOS (1987.), Charter for the Consevation of Historic Towns and Urban Areas, Washington
3. UNESCO (1972.), Convention for the Protection of the World Cultural & Natural Heritage World Heritage Convention, Paris
4. UNESCO (2005.), Declaration on the Conservation of Historic Urban Landscapes,
Zakoni
Laws
1. Zakon o lokalnoj i podruènoj (regionalnoj) samoupravi, proèišæeni tekst zakona, „Narodne novine”, 19/13, Zagreb
2. Zakon o podruèjima županija, gradova i opæina u Republici Hrvatskoj, „Narodne novine”, 86/06, 125/06, 16/07, 95/08, 46/10, 145/10, 37/13, 44/13, 45/13, Zagreb
3. Zakon o zaštiti i oèuvanju kulturnih dobara, „Narodne novine”, 69/99, 151/03, 157/03, Ispravak 87/09, 88/10, 61/11, 25/12, 136/12, 157/13, 152/14, 44/17, 90/18, Zagreb
Internetski izvori
Internet Sources
1. https://www.dzs.hr/Hrv/DBHomepages/Popis %20stanovnistva%202011/Popis%20stanovnistva%202011.htm [12.6.2019.]
2. https://www.mapire.eu [1.7.-30.8.2019.]
3. https://www.collinsdictionary.com/dictionary/ english/town [7.8.2019.]
4. https://www.merriam-webster.com/dictionary /city [9.8.2019.]
5. https://www.khs.info/de/staedte/uebersicht. html [17.8.2019.]
6. https://www.spektrum.de/lexikon/geographie /stadt/7509 [17.8.2019.]
7. httsp://www.staedtegeschichte.de/einfuehrung/Definitionen [18.8.2019.]
8. https://www.garzantilinguistica.it/ricerca/?q= citt%C3%A0 [2.10.2019.]
9. https://kartaslov.ru/%D0 [2.10.2019.]
10. https://www.linternaute.fr/dictionnaire/fr/definition/ville [2.10.2019.]
11. https://www.significados.com/ciudad [2.10.2019.]
12. https://uprava.gov.hr/o-ministarstvu/ustrojstvo/uprava-za-politicki-sustav-i-organizaciju-uprave/lokalna-i-podrucna-regionalna-samouprava/popis-zupanija-gradova-i-opcina/846 [2.10.2019.]
13. https://www.khs.info [11.10.2019.]
14. http://www.staedtegeschichte.de/einfuehrung /Definitionen.html [11.10.2019.]
15. https://www.min-kulture.hr [12.10.2019.]
Izvor ilustracija
Illustration Source
Maja Bilušiæ
This paper deals with the concept of a small historic town. It aims to define it and establish the related criteria for a selection of such urban entities on the territory of Croatia. It was written within the Ph.D. program “Architecture and urban planning” at the Faculty of Architecture of the University of Zagreb. Small historic towns play a vital role in spatial identity and urban tradition. Croatia boasts a 25-century long tradition of urban life (from the Antiquity to the present). Small historic towns are nowadays faced with a decline of economic activities, demographic problems and a general economic, social and physical degradation.
The issue of small historic town decline both in Croatia and in Europe results from a shift in production, declining birth rate and increased share of elderly population. In this context new approaches to renewal and revitalization are needed. A research into the methods and models of protection and revitalization of small historic towns starts with an attempt to define a rather vague and ill-defined concept of a small historic town in contemporary Croatian scientific and professional literature and legislation. The goal of this paper is to examine the existing criteria as well as the existing definitions of a town / city, specifically a small town in European countries and in Croatia in order to provide some additional criteria related to urban form, i.e. some structural and morphological features. The established set of criteria served as a basis for an analysis aimed at defining the concept of a small historic town. Subsequently, an inventory of such towns in Croatia was compiled. In order to define the term small historic town, a multi-criteria approach is proposed based on: administrative, size-related, functional, historical, conservationist, and structural-morphological criteria.
The concept of a town / city in Croatian language has two meanings: one refers to a large inhabited place where the majority of residents are employed in nonagricultural sectors, i.e. a larger organized community with autonomous administration: economic,
administrative, and cultural center of a wider area. The second meaning is synonymous with the meaning of the word burg, an old town, a fortified town, a castle, a noble/feudal town, a solitary fortified dwelling on a strategically prominent and hardly accessible place, the seat of the owner, intended for habitation and defense.
According to the Law on Local and Regional SelfGovernment, a town / city is also a unit of local selfgovernment in which the county seat is located; also any place with more than 10,000 inhabitants that represents an urban, historic, natural, economic and social entity. According to these administrative criteria, today there are 128 towns and cities in Croatia. Defining a town or a city on the basis of spatial-planning criteria refers to the functions and everything else that a town or a city provides not only to its inhabitants, but also to its surrounding areas.
Towns / cities providing functions and facilities for the surrounding areas such as those related to administration, health, education, religion practices, culture or services are all ‘administrative towns / cities’, municipal seats and individual settlements. As research results indicate, a total of 221 towns and cities meet this criterion. The definition of a town / city based on conservation criteria - a town / city as cultural heritage, refers to those urban areas that offer evidence of a particular civilization, significant development and historical events. The Register of Cultural Goods of the Republic of Croatia contains a list of 542 cultural and historic areas. For the purpose of this research 174 cultural and historic town areas and urban settlements were selected. The historical criteria are based on a particular historical period when the town was formed or when it gained special prominence with regard to the highest degree of urbanity. On the basis of thus defined historical criteria a total of 116 towns / cities have been selected. In this research, a set of structural-morphological criteria was proposed on the basis of spatial, functional and architectural struc-
tures. They were applied to all towns / cities that meet the administrative, size-related, functional, historical and conservationist criteria. The analysis was based on the following parameters: urban matrix, a network of streets and public spaces; construction density; defense system; public and administrative buildings; other buildings for commerce, production, hotels, etc.; residential architecture with the preserved historical features and the prevailing architectural style of public buildings. The analysis has shown that 163 towns / cities, i.e. settlements meet the structural-morphological criteria. It also makes a clear distinction between the concept of a town / city as a fortified place and the concept of a town / city as a settlement.
A town in the form of a fortified place / fortress (burg, castle) with no settlement around it does not meet most of the proposed criteria (administrative, size-related, functional, historical and structuralmorphological ones) and cannot be included in the category of a town / city understood as a settlement. A town / city as a settlement can be further divided into two categories: a town / city as an administrative unit of local self-government, which consists of one or more settlements. The other category is a town / city as an autonomous statistical settlement that meets the size-related, functional, historical, conservationist, and structural-morphological criteria. This last type of criteria that gives evidence of the existence of spatial, urban and architectural features and structures plays a decisive role in the process of defining a town / city. Finally, it is concluded that a small historic town can be defined as a homogeneous spatial and functional architectural and social entity formed during various historical periods, with distinctive urban features such as urban patterns, public facilities and a population of up to 7 000. On the basis of the established criteria, this research has confirmed the existence of 99 small historic towns in Croatia. The results may be useful to some further research on this matter.
Biografije Biographies
MAJA BILUŠIÆ, doktorandica na doktorskom studiju Arhitektonskog fakulteta Sveuèilišta u Zagrebu. Znanstveni i struèni interes usmjeren je na obnovu graditeljske i urbanistièke baštine.
Akademik MLADEN OBAD ŠÆITAROCI, profesor Arhitektonskog fakulteta Sveuèilišta u Zagrebu. Znanstveni interes: kulturno naslijeðe, obnova i revitalizacija naslijeða, povijest urbanizma i povijest perivojne arhitekture. [www.scitaroci.hr]
Prof. dr.sc. ZLATKO KARAÈ, profesor Arhitektonskog fakulteta Sveuèilišta u Zagrebu. Znanstveni interes: povijest i zaštita hrvatske arhitekture i urbanizma.
MAJA BILUŠIÆ, Ph.D. student at the Faculty of Architecture of the University of Zagreb. Her scientific and research interests are focused on the renovation and revitalization of the built heritage.
MLADEN OBAD ŠÆITAROCI, Member of Academy, professor at the Faculty of Architecture in Zagreb. Scientific interests: cultural heritage, renovation and revitalization of the built heritage, history of urban planning and landscape architecture. [www.scitaroci.hr]
ZLATKO KARAÈ, Ph.D., professor at the Faculty of Architecture in Zagreb. His scientific interests are focused on the history and protection of the Croatian architecture and urban planning.
Sveuèilište u Zagrebu
Arhitektonski fakultet
HR - 10000 Zagreb, Kaèiæeva 26 imravunac@arhitekt.hr ksmit@arhitekt.hr
Pregledni znanstveni èlanak https://doi.org/10.31522/p.28.2(60).13
UDK 711.001 ”19/20”
Tehnièke znanosti / Arhitektura i urbanizam
2.01.02. - Urbanizam i prostorno planiranje Èlanak primljen / prihvaæen: 9. 10. 2020. / 16. 12. 2020.
University of Zagreb Faculty of Architecture
HR - 10000 Zagreb, Kaèiæeva 26 imravunac@arhitekt.hr ksmit@arhitekt.hr
Subject Scientific Review https://doi.org/10.31522/p.28.2(60).13
UDC 711.001 ”19/20”
Technical Sciences / Architecture and Urban Planning
2.01.02. - Urban and Physical Planning Article Received / Accepted: 9. 10. 2020. / 16. 12. 2020.
Urbanistièko-arhitektonski pristup od 1960. do 2020. godine
Urban and Architectural Approach Between 1960 and 2020
identitet grada panorama grada panoramska slika grada silueta grada / skyline vizura grada
Istraživanje je usmjereno na utvrðivanje, prepoznavanje vrijednosti i znaèenja identitetske siluete grada sagledane iz urbanistièko-arhitektonskog motrišta. Na temelju komparativnog pregleda literature i dokumentacijskih izvora postavlja se pojmovno odreðenje siluete grada u kontekstu pojmova identitetska slika grada, panorama i vizura grada te se predlaže formiranje pojma koji objedinjuje njihova znaèenja: panoramska slika grada.
city’s identity panorama of the city panoramic image of the city urban silhouette / city skyline view of the city
This research aims to define and assess the value and significance of the city skyline from the perspective of urban planning and architecture. Based on a comparative review of literature and a study of the archives, the paper aims to conceptually define the city skyline in the context of the city identity generated by a specific skyline, panorama, and view. It suggests a new concept: panoramic image of the city.
Istraživanjeidentitetskih silueta gradova provedeno je kao dio doktorskog istraživanja panoramskih slika gradova.1 Polazište istraživanja je hipoteza kako siluete grada nisu samo zamrznute slike - one su simboli kulture i nositelji identiteta grada. Opæi je cilj usustavljanje pogleda, zajednièkih nazivnika i interdisciplinarno sagledavanje teme silueta grada. U nizu razlièitih pristupa iz kojih tema može biti sagledana, ovaj je rad usmjeren na nišu urbanistièko-arhitektonskog motrišta (uz naglašeni sociološki aspekt) kroz komparativnu analizu literature i dokumentacijskih izvora iz razdoblja izmeðu 1960. i 2020. godine. U literaturi se, uz siluete grada, spominju i drugi vezani pojmovi, kao što su skyline, panorame grada, vizure i pogledi na grad, konture i obrisi grada. Usporedbom njihova znaèenja i uporabe u teoriji i praksi pojmovi se povezuju u meðuodnos na temelju kojeg se definira pojmovno odreðenje - jedinstveni obuhvat znaèenja identitetske siluete grada u kontekstu urbanistièko-arhitektonskog motrišta - što je ujedno i znanstveni doprinos ovoga istraživanja (Sl. 1.).
Temelj istraživanja pojmovnog odreðenja siluete grada predstavlja razumijevanje odnosa opæih pojmova identiteta i slike krajolika. Govoreæi o opæoj slici krajolika, O. Grgureviæ govori kako su „vizualne slike u ljudskoj svijesti uvijek subjektivni odraz objektivne stvarnosti te da je opažanje ili percipiranje prostora glavni oblik veze stvorene s fizièkom okolinom”.2 Bilježenje doživljaja senzacijama
primanih kroz razlièita osjetila složena su, individualna pojava. Kompozicija doživljaja i vizualnih slika od anonimnosti nekog prostora stvara mjesto. Mjesta su prožeta socijalnim i kulturnim, materijalnim i nematerijalnim znaèenjima te stoga predstavljaju znaèajan okvir unutar kojeg se oblikuju i održavaju identiteti.
D. Stea govori o pojmu mentalnih mapa kao nizu psiholoških transformacija kroz koje ljudi skupljaju, bilježe, èuvaju, ponovno oživljavaju i dekodiraju informacije o svojem prostornom okolišu - njegove elemente, lokacije, udaljenosti, smjerove i strukturu opæenito.3 Grad je nepresušno vrelo mentalnih slika. No, ako je potrebno izdvojiti jednu, onu koja æe ga pokušati najbolje opisati i zabilježiti, onda bi to sigurno bila silueta grada. Identitetska silueta je poput otiska prsta grada. Ona reflektira njegovu bit, slikovitost i identitet kroz prostorno-vremenske, povijesne, sociološke, kulturne i ekonomske strukture. Ne postoje dvije iste siluete. W. Attoe opisuje „...urbane siluete kao naèin na koji èovjeèanstvo intervenira u spoj neba i zemlje, ostavlja svoj znak i trag, opisuje ih kao jedan od najznaèajnijih pokazatelja ljudske civilizacije”.4
Siluete grada dio su identitetske slike grada5, a za cjelovito razumijevanje nužno je razliko-
1 Dijelovi provedenog istraživanja pripremljeni su tijekom 2019. i 2020. godine u sklopu Doktorskog znanstvenog studija Arhitektura i urbanizam na Arhitektonskom fakultetu Sveuèilišta u Zagrebu uz usmjeravajuæe sugestije i korekcije voditelja kolegija Metodološka radionica akademika prof. dr.sc. Mladena Obada Šæitarocija i voditelja kolegija Uvod u znanstveno publiciranje prof. dr.sc. Zlatka Karaèa.
2 Grgureviæ, 1994: 285-286
3 Stea, 1978.
4 Attoe, 1981.
5 Lynch, 1960.; Neidhardt, 1994.
6 Lynch, 1960.
7 Lynch, 1960: 43-44
8 Eng. landmarks
9 Cullen, 1961.
10 „Jedna zgrada koja stoji sama u prirodi doživljava se kao arhitektonsko djelo, ali kada se na jednom mjestu grupira više zgrada, to je neka druga umjetnost koja više nije arhitektura.” [Cullen, 1961.]
11 Za to navodi primjer u Oxfordu: „... vinuvši se ka plavetnom svodu, zgrada istovremeno hvata taj svod i privlaèi ga k sebi”. [Cullen, 1961.]
12 Za to navodi primjer primorskih gradova - u kojima su linije sila u oèitoj i neposrednoj vezi s graniènim linijama u geografskom smislu. Sam smisao postojanja (franc. raison d’etre) primorskoga grada jest linija duž koje se dodiruju zemlja i voda. [Cullen, 1961.]
13 Attoeova knjiga je primarno fokusirana na doživljaj amerièkog skylinea, a jedan je od razloga i uloga koju je SAD imao u razvoju visokih zgrada. [Attoe, 1981.]
14 Ashihara, 1983.
15 Odnos figure i pozadine jest poseban oblik percepcijskoga organizacijskog fenomena koji odreðuje interpretaciju vizualnih scena kroz figure (objekte) i pozadine (kontekst, okolinu), omoguæavajuæi pritom višu razinu procesiranja, kao što su percepcija površina, oblika i objekata. Odnos figura - pozadina jedno je od naèela Gestalt psihologije. [Dimiccoli, 2015: 308]
vati njihovu materijalnu (fizièku) i nematerijalnu (simbolièku) pojavnost. Materijalnu - u smislu onoga što fizièki i oblikovno siluete grada predstavljaju kao urbana forma u prostoru. Nematerijalnu - u smislu onoga što siluete nose kao simboliku u memoriji grada i njegovih stanovnika, èineæi identitet nekog mjesta, ali i društva.
DOSADAŠNJA ISTRAŽIVANJA:
SILUETE - SKYLINEI, PANORAME I VIZURE GRADA
PREVIOUS RESEARCH: SILHOUETTES - SKYLINES, PANORAMAS AND VIEWS OF THE CITY
U razdoblju od 1960. do 2020. godine tema identitetske slike grada prouèavana je iz razlièitih motrišta: urbanistièkog, arhitektonskog, povijesnog, sociološkog, ekonomskog, umjetnièkog. Komparativni pregled literature u kojem se identitetska slika grada opisuje uporabom pojmova silueta grada, skyline, panorama i vizura grada baziran je na urbanistièko-arhitektonskom pristupu (Sl. 2.).
• Istraživanja od 1960. do 1980. - Iako je ovo istraživanje usmjerno na suvremeni kontekst, umjetnost komponiranja elemenata urbane slike, kao dio kulture, stvarana je tisuæljeæima. Nedostatak eksplicitne teorije vizualne percepcije grada utemeljene na objektivnim kriterijima upotpunio je 1960. godine K. Lynch svojom knjigom The image of the city6 u kojoj otkriva kako „... lijepo oblikovana gradska panorama u ljudima pobuðuje emocionalnu reakciju urbanog uživanja”.7 U kontekstu Lyncheve teorije vizualni reperi8 imaju velik utjecaj na sliku grada, a time i na njegovu siluetu, jer svojim dominantnim položajem u gradu mogu služiti kao orijentir u prostoru. G. Cullen 1961. godine u svojoj knjizi Gradski pejsaž9 opisuje grad „kao dramski dogaðaj u našem okružju” i daje pregled elemenata koji èine gradski pejsaž kojih je bitna èinjenica umjetnost okruženja. Siluetu spominje u kontekstu stvaranja osjeæaja identiteta - suglasja s okruženjem10, njene se vrijednosti mogu sagledavati kroz klasiène primjere tananosti i rafiniranosti arhitekture.11 Govoreæi o èitljivosti i prepoznatljivosti grada, Cullen govori kako bitna funkcija grada treba biti saglediva kroz jedan pogled na njegov plan.12
• Istraživanja od 1981. do 2000. - Najopsežniji pregled znaèenja koja nose siluete daje W. Attoe 1981. godine u svojoj knjizi
16 Rowe, Koeter, 1988.
17 Veduta (tal. pogled; izgled; vidik) jest slikarsko ili grafièko djelo u kojem je vjerno, èesto topografski toèno, prikazan dio grada (ulica, trg, spomenik) ili krajolik s arhitektonskim objektima (dvorac u parku, vila, naselje). [http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=64060 (2.3.2019.)]
Skylines: Understanding and molding urban silhouettes.13 Opisuje skylinee kao kolektivne simbole; skylinee kao socijalne pokazatelje; utilitarne skylinee; govori o estetici skylinea; o skylineima i ritualima; skylineima kao ikonama. Y. Ashihara u svome djelu The Aesthetic Townscape14 iz 1983. godine koristi odnose figure i pozadine15 kako bi analizirao profile gradova s fokusom na promjene izmeðu danjih i noænih silueta grada. Grad kolaž16 C. Rowea i F. Koettera iz 1988. godine još je jedno propitivanje iskustava moderne i urbanizma moderne arhitekture, u kojem se grad više ne gleda kroz idealne, funkcionalistièke urbanistièke sheme, ali niti kao oživljavanje i idealiziranje povijesnih urbanih modela. U tom kontekstu postavlja se i pitanje moguænosti znaèenja postmodernistièke gradske vedute. 17 M. Hržiæ se 1988. godine u svojoj
doktorskoj disertaciji Percepcijski pristup oblikovanju grada u okviru procesa planiranja18 bavi pitanjem percepcije gradske forme - doživljaja grada19, odnosno gradske slike20 u kontekstu planerskih postupaka u urbanistièkoj praksi. Siluete spominje kao jedan od faktora percepcije urbanoga prostora, odnosno formiranja gradske slike te ih dovodi u vezu s metodama istraživanja gradske slike, oblikovanja grada, tehnikama analize i primjerima opisivanja vizualne okoline.21 Koncept grada ostvaren kroz njegov skyline kao simbol mjesta i bitan element gradske slike razvija S. Kostof u poglavlju svoje knjige The City Shaped: Urban Patterns and Meanings Through History22 iz 1991. godine, koje je u potpunosti posveæeno samo tematici skylinea. On promatra grad kao najkompleksniji artefakt koji je stvorio èovjek, a siluete grada kao nosioce kolektivnih vrijednosti onih koji u njima žive. Analizirajuæi tkivo grada i njegov karakter, K. Kropf u svojem èlanku Urban tissue and the character of towns23 1996. godine problematizira pitanje karaktera grada koji nužno u sebi nosi èinjenicu samog objekta promatranja (u ovome sluèaju grada), ali i atribute koje mu daje svaki pojedinac. Objekt koji se promatra jednako je bitan kao i promatraè, osoba koja objekt promatra, jer jedino na taj naèin može nastati konceptualni konstrukt - karakter grada. Ta teza jednako je primjenjiva ako se analiziraju i siluete gradova. T. Heath, S. Smith i B. Lim24 2000. godine publicirali su rezultate svoga kvalitativnog istraživanja o odnosu kompleksnosti silueta grada i preferencije ljudi. N. Lipovac u svojoj doktorskoj disertaciji Planiranje u službi oèuvanja identiteta mjesta25 2000. godine govori o elementima percepcije mjesta i u tom kontekstu spominje toèke (mjesta) s kojih se pružaju panoramski pogledi.
• Istraživanja od 2001. do 2020. - A. E. Stamps26 2002. objavljuje rad na temu fraktala, skylinea, prirode i ljepote koje je usmjereno iskljuèivo na oblikovne, estetske karakteristike silueta grada. A. Hudson-Smith, S. Evans i M. Batty27 2005. godine objavljuju istraživanje u kojem razvijaju model virtualnog grada, interaktivnu web stranicu sa slobodnim pristupom za graðane i moguænošæu vlastite organizacije predloženih graðevina u prostoru unutar velikog modela grada, komentiranja i davanja svojih prijedloga. Iako takva participativna platforma nije uspjela zaživjeti, mogla je postati baza za javnu raspravu o željenomu gradskom skylineu. 28 Revisiting the image of the city: Exploring the importance of city skylines29 C. B. Bootha novije je istraživanje iz 2012. godine koje se ponajprije oslanja na teorijske postavke W. Attoea, K. Lyncha i S. Kostofa, propitujuæi njihove teze kroz više primjera gradova i dopunjujuæi ih spoznajama nastalih metodom
kvalitativnog intervjuiranja.30 Njegovo istraživanje analizira odnose i znaèenje koje percepcija ima na doživljaj skylinea.31 Gradske siluete kao vizualni entiteti - naèin su na koji je moguæe sagledati i percipirati prirodni i urbani pejsaž.32 Skupina autora s Tehnièkog sveuèilišta u Istanbulu 2012. godine u svome èlanku Tailoring a geomodel for analyzing an urban skyline33 propituje moguænost analize povijesne gradske siluete34 kroz kreiranje geomodela unutar GIS okruženja. V. Oliveira u knjizi Urban Morphology: An Introduction to the Study of the Physical Form of Cities35 iz 2016. godine nabraja elemente urbane forme: koncept urbanog tkiva, prirodni kontekst, ulièni sustav, sustav parcela, sustav graðevina. Kao osnovni utjecaj koji skupine zgrada imaju na urbani pejsaž, a time i na njegovu siluetu, navodi visinu graðevina i njihovu poziciju u odnosu na sustav parcela i ulica. Posebna kategorija planova koji u sklopu svojih tematskih podruèja spominju važnost pojmova što su tema ovoga istraživanja, jesu i planovi upravljanja gradovima ili zaštiæenim spomenièkim cjelinama gradova.36 London Plan37 iz 2016. godine štiti vrijedne panorame, vizure i poglede38, te odreðuje smjernice za postupanja koje se detaljnije elaboriraju kroz tematski plan upravljanja: London View Management Framework [LVMF].39 Istraživanja iz 2020. godine, osim nastavka promišljanja simbolike i vrijednosti urbanih silueta40, donose i nove teme poput predviðanja razvoja urbanih silueta pomoæu teorije ekstremnih vrijednosti. J. Auerbach i P. Wan41 u svome istraživanju stavljaju u odnos porast broja svjetskog stanovništa do 2050. godine i su-
18 Hržiæ, 1988.
19 Percepcija, predodžba i osjeæaj grada [Hržiæ, 1988: 7]
20 Hržiæ definira gradsku sliku kao generalizirani misaoni model grada. [Hržiæ, 1988: 6]
21 „Silueta je jedan od naèina da se gradski oblik doživi izvana iz statièke pozicije i predstavlja važnu vizualnu karakteristiku grada. Kroz cijelu povijest arhitekti su joj poklanjali najveæu pažnju.” [Hržiæ, 1988: 65]
22 Kostof, 1991.
23 Kropf, 1996.
24 Heath, Smith, Lim, 2000.
25 Lipovac, 2000: 76, 77
26 Stamps, 2002.
27 Hudson-Smith, Evans, Batty, 2005.
28 Autori model virtulanog grada propituju na primjeru grada Londona.
29 Booth, 2012.
30 Booth se u svojoj disertaciji ponovo vraæa tematici slike grada. Njegova glavna istraživaèka pitanja jesu: preferiraju li ljudi odreðene skylinee i koja znaèenja oni nose? [Booth, 2012.]
31 Booth ovu tezu podržava analizom Kaplanova djela The Experience of Nature i teorijom Gestalta. [Booth, 2012.]
32 Booth, 2012: 13
33 Guney i dr., 2012.
34 Grupa autora svoje istraživanje provodi na primjeru grada Istanbula.
vremene potrebe grada, predviðajuæi promjene gradskog skylinea kroz znaèajan trend rasta gradova u visinu.
• Meðunarodni dokumenti [UNESCO, ICOMOS] - Osim analizirane literature i dokumentacijskih izvora, važno polazište za razumijevanje teorijskog konteksta pojmova jesu i meðunarodni dokumenti, konvencije, povelje i preporuke za oèuvanje urbanih krajolika (èiji su element i identitetske siluete grada) s kulturnim naslijeðem, posebno onoga pod zaštitom UNESCO-a. Tako je u UNESCO-ovoj Konvenciji o zaštiti Svjetske kulturne i prirodne baštine42 iz 1972. godine, u Preporuci o oèuvanju i suvremenoj ulozi povijesnih podruèja43 iz 1976. godine i u Preporuci o povijesnim urbanim krajolicima44 iz 2011. godine istaknuta važnost cjelovitoga sagledavanja, vrjednovanja i zaštite urbanoga naslijeða. Beèki memorandum: Svjetska baština i suvremena arhitektura - Upravljanje povijesnim urbanim krajolikom45 iz 2005. godine usmjeren je na pitanje utjecaja i kriterija za planiranje suvremenih zahvata u gradovima s povijesnim naslijeðem, s posebnim naglaskom na zaštitu vrijednih gradskih vizura, silueta i panorama. UNESCO-ovim dokumentima o oèuvanju svjetske kulturne baštine prepoznati prostorni obuhvati zaštite jesu: kulturno dobro svjetske baštine46, kontaktno podruèje kulturnog dobra47 i povijesni urbani krajolik ili okruženje48 koji se spominje u ICOMOS-ovoj Deklaraciji o oèuvanju smještaja baštinskih struktura, mjesta i podruèja49 iz 2005. godine. Prostorno-vizualna povezanost kulturnoga dobra sa širim kontaktnim podruèjem i okruženjem najizraženija je kroz
35 Oliveira, 2016.
36 Šmit, Mravunac, 2018.
37 *** 2016.
38 Eng. protected views
39 *** 2012.
40 Simboliku skylinea grada Chicaga analizira K. AlKodmany u poglavlju knjige Tall Buildings and the City. [Al-Kodmany, 2020.]
41 Auerbach, Wan, 2020.
42 UNESCO, 1972.
43 UNESCO, 1976.
44 UNESCO, 2011.
45 UNESCO, 2005.
46 World Heritage Property
47 Buffer Zone
48 Setting
49 ICOMOS, 2005.
50 ICOMOS, 2011.
51 Attoe, 1981.
52 U to vrijeme, potencirani naglim razvojem tehnologije, grade se i prvi neboderi - eng. skyscraper. Pojam nebodera inauguriran je 1880-ih, nedugo nakon što je poèela izgradnja prvih 10 do 20 katova visokih zgrada u Americi [Žuniæ, 2014: 28-33]. U svome zaèetku pojam nebodera povezivao se s gradom Chicagom, a znaèio je „visoka zgrada s mnogo katova, posebno one koje su karakteristiène za amerièki grad”. [Attoe, 1981.]
53 Attoe, 1981.
gradske siluete i panorame. U ICOMOS-ovim Valletskim naèelima za oèuvanje i upravljanje povijesnim gradovima, naseljima i urbanim poduèjima50 iz 2011. godine istaknuto je kako povijesni gradovi i urbana podruèja sadrže materijalne i nematerijalne elemente. Materijalni elementi ukljuèuju, pored urbane strukture, arhitektonske elemente, krajolike u sklopu grada i oko njega, panorame, gradske siluete, perspektive i vrijedne cjeline. Naglašavanje važnosti gradskih silueta, panorama i vizura u meðunarodnim dokumentima potvrda je potrebe za cjelovitim istraživanjem i teorijskim usustavljanjem pojmovnog odreðenja s ciljem njihove kvalitetnije primjene u praksi.
IDENTITETSKA SILUETA GRADA:
POJMOVNO ODREÐENJE
CITY SKYLINE:
DEFINING THE CONCEPT
Komparativna analiza literature i izvora pokazala je razlièitost sistematizacije pojmova kojima se opisuju gradske siluete i kriterije na temelju kojih se grupiraju njihova znaèenja. Dapaèe, mnogi autori koji su se bavili tim pitanjem naglašavaju kako ne donose apsolutne kriterije prema kojima takva sistematizacija može biti provedena, veæ kvantitativno ili kvalitativno iznose elemente koji èine jedno od obilježja silueta grada, kao što su znaèenja koja ona nose, rezultati anketiranja o dopadljivosti odreðenih silueta i poveznice pojma s drugim znanstvenim disciplinama (sociologija, ekonomija, ekologija i dr.).51
Prema W. Attoeu uporaba rijeèi skyline - ne u relaciji prema horizontu, veæ u relaciji prema graðevinama na horizontu - nije se pojavila sve do 1890-ih. Uporaba pojma s tim znaèenjem razvijala se paralelno s propulzivnim rastom amerièkih gradova karakteristiènim za kraj 19. stoljeæa.52 Može se zakljuèiti da je pojava nebodera koji su simbolizirali susret neba i zemlje bila presudna za novo znaèenje skylinea. Takva drastièna promjena vizura gradova koji rastu u visinu nužno je uzrokovala i promjenu u znaèenju, odnosno jeziku. Pojam horizonta, koji nosi linearno, horizontalno i pasivno znaèenje, nije mogao primjereno opisati agresivnu vertikalnost novih dramatiènih oblika u pejsažu koje je stvorio èovjek. W. Attoe dalje piše kako se prije toga za geste vertikala koje su bile rijetkost i izuzetak u gradskoj slici, upotrebljavao pojam profil ili silueta. No, pojavom novih urbanih formi, masi nebodera koje su èinile novi moderni urbani pejsaža bio je potreban novi pojam. Skyline je vanjska linija, odnosno silueta graðevine ili više graðevina vidljiva u odnosu prema nebu.53 Nema direktnog prijevoda s engleskoga na hrvatski za skyline. Najbliži je
pojam silueta grada. Silueta je kontura54, obris ispunjen bojom, obièno crnom, koji predstavlja oblik bez prikazivanja ostalih detalja55, dvodimenzionalni obris.56 Prema tome, silueta grada je kontura ili obris grada gledan naspram neba. Panorama je, jezièno gledano, pojam koji se odnosi na široki vidik, pogled na okolicu s povišene toèke, slika koja prikazuje krajolik57, sveobuhvatan pogled na okolicu58, dok je vizura pogled s istaknutog mjesta, vidno polje, sve što se može vidjeti okom.59
• Panoramska slika grada - S obzirom na široku uporabu razlièitih pojmova koji se svojim znaèenjima u veæoj ili manjoj mjeri preklapaju, može se zakljuèiti kako silueta grada unutar sebe nosi obuhvat znaèenja skylinea, odnosno da su pojmovi istoznaènice (Sl. 3.). Siluete grada mogu biti promatrane i kao panoramski pogledi ili vizure na cjelinu grada s odreðenog mjesta. Panorame grada kao sveobuhvatni pogledi na grad (najèešæe s povišene, istaknute toèke) prikazuju detaljniju sliku grada, unutar koje se osim siluete grada mogu išèitati i ostali detalji (graðevine, skupine graðevina, istaknuta obilježja, elementi pejsaža; Sl. 4.). Prema tome, iz panorame grada moguæe je postupkom apstrahiranja izvuæi siluete (konture, obrise) grada. Panorame su ujedno i vizure cjeline grada (pogledi na cjelinu grada). Vizure dijela grada prikazuju jedan izdvojeni segment gradske cjeline (vizure ulice, vizure na orijentire u prostoru, vizure obale rijeke i sl.). Siluete cjeline grada apstrahirane su slike panorama grada, odnosno vizura na cjelinu grada, dok su siluete
dijela grada apstrahirane slike vizura dijela grada. Ako siluete grada (skylinei), panorame (panoramski pogledi) i vizure grada sadrže elemente koji èine identitet grada, ako oni nose skup materijalnih i nematerijalnih znaèenja kojima je prožeto mjesto, tada oni postaju dio identitetske slike grada pa se mogu išèitati kao identitetske siluete, panorame i vizure grada. Svi pojmovi meðusobno su povezani, a sva znaèenja koja oni nose moguæe je opisati jedinstvenim pojmom: panoramska slika grada (Sl. 5.).
URBANISTIÈKO-ARHITEKTONSKI PRISTUP ISTRAŽIVANJU, ANALIZI, VRJEDNOVANJU I PLANIRANJU SILUETA GRADA
APPROACH TO RESEARCH, ANALYSIS, EVALUATION AND PLANNING THE CITY SKYLINE FROM THE PERSPECTIVE OF URBAN PLANNING AND ARCHITECTURE
• Siluete grada: èimbenik percepcije urbanog prostora i element percepcijskih metoda oblikovanja grada - Promišljanje gradskog skylinea, kao i intervencija u identitetske siluete gradova, prema Hržiæu, jedno je od najozbiljnijih pitanja oblikovanja grada60 te on siluete grada osim kao „faktore percepcije urbanog prostora”61 navodi i kao jedan od „elemenata percepcijskih metoda oblikovanja grada”. Govoreæi o urbanim siluetama, Attoe zakljuèuje da, premda prostorni i urbanistièki planeri imaju velik utjecaj na njihovo oblikovanje, vrlo malo gradova analizira i planira gradske siluete.62 Na to dodaje èinjenicu da skyline, odnosno silueta grada, ne nastaje
54 fra. silhouette; http://hjp.znanje.hr/index.php?show =search [23.10.2018.]
55 https://wikidiff.com/silhouette/skyline [27.10.2018.]
56 https://www.dictionary.com/browse/silhouette [27. 10.2018.]
57 grè.: pan + (h)orama: sve + pogled [https://www.hrleksikon.info/definicija/panorama.html (20.1.2019.)]
58 https://hr.wikipedia.org/wiki/Panorama [20.1.2019.]
59 tal. visura; lat. videre: vidjeti [http://hjp.znanje.hr/ index.php?show=search (20.1.2019.)]
60 Hržiæ, 1988.
61 Tehnika analize i naèin opisivanja vizualne okoline
62 Attoe, 1981: 113
63 Attoe, 1981: 120
64 Booth, 2012: 7
65 Booth, 2012: 107
66 Siluete grada kao bitan aspekt kod putovanja jer omoguæuju orijentaciju kod približavanja gradu (naznake grada kroz siluetu pejsaža ili prostornih orijentira) [Attoe, 1981: 43]
67 Prostorni orijentiri koji omoguæuju orijentaciju unutar grada èak i kada je tlocrtno urbano tkivo grada kompleksno [Attoe, 1981: 44]
68 Sveobuhvatni pogled s povišene toèke gdje su siluete bitan element percepcije grada [Attoe, 1981: 48]
69 Siluete grada kao dio osobnih mentalnih mapa svakog pojedinca stvorene kroz vlastitu percepciju i doživljaj grada [Attoe, 1981: 49]
sama od sebe, nego je rezultat stvarnih napora i rada u zajednicama, pa je, prema tome, uvijek u neèijim rukama.63 Prema Bootheu odgovornost stoji na struci urbanistièkog i prostornog planiranja kojeg je zadatak koordinacija svih dionika ukljuèenih u razvoj, planiranje i oblikovanje grada, a time i njegovih silueta.64 Booth komentira kako su urbanistièki planovi uglavnom sagledavani tlocrtno, kroz prostorno zoniranje na koje se vežu urbana pravila koja definiraju namjenu, dopuštene izgraðenosti i iskorištenosti graðevnih èestica te maksimalne visine izgradnje. Pridajuæi pozornost samo regulaciji pojavnosti zgrada u razini ulice, odnosno kroz koridore pogleda, a zanemarujuæi pitanje planiranja panorama, vizura i silueta grada, gubi se šira slika o tome kakav utjecaj zgrade ili skupine zgrada imaju, i to ne samo na sliku ulice ili gradsku èetvrt, veæ na cjelovitu sliku grada, kako one grade i oblikuju grad.65
• Utilitarno znaèenje silueta grada - Attoe u svojoj knjizi spominje pojam utilitarni skyline, landmark znaèenje siluete grada, koja svojom prepoznatljivošæu omoguæuje orijentaciju u gradu. Taj je aspekt vidljiv kroz èetiri konteksta: u orijentaciji prema gradu66, orijentaciji u gradu67, orijentaciji odozgo68 i relaciji prema mentalnim mapama grada.69 Ovo gledanje usporedivo je i s postavkama K. Lyncha koji istièe vrijednost znaèenja landmarka, vizualnog repera ili prostornog orijentira kao jednoga od pet elemenata analize slike grada.
• Estetska obilježja silueta grada - Attoe iznosi 11 varijabli prema kojima se može opisati estetika silueta grada koje su grupirane
70 Ritam odnosa punog (graðevina) i praznog (neba) [Attoe, 1981: 51]
71 Poštivanje i harmonija odnosa s prirodnom osnovom, morfologijom pejsaža [Attoe, 1981: 55]
72 Balans graðevina koje kontrastno ulaze u pejsaž (naglašenim vertikalama) [Attoe, 1981: 57]
73 Jedan znaèajni naglasak u inaèe indiferentnoj silueti grada [Attoe, 1981: 59]
74 Posebni atmosferski uvjeti ili noæna svjetla mogu siluete grada pretvoriti u skulpturalne apstrakcije koje su èesto privlaène umjetnicima. [Attoe, 1981: 60]
75 Slojevi, dijelovi, planovi silueta grada koji nastaju pod razlièitim utjecajima (atmosferskim, svjetlosnim i sl.) [Attoe, 1981: 63]
76 Kadriranje silueta grada pojaèava njihov dojam. [Attoe, 1981: 64]
77 Pristup gradu percipiranih kretanjem kroz niz pogleda (niz silueta grada) [Attoe, 1981: 67]
78 Doživljaj silueta grada tijekom vremena i kroz niz razlièitih vizura, u pokretu. Skulpturalni, trodimenzionalni dojam silueta grada [Attoe, 1981: 71]
79 Siluete grada kroz kontrastne i neoèekivane odnose [Attoe, 1981: 72]
80 Individualna interpretacija fenomena siluete grada [Attoe, 1981: 73]
81 Kropf, 1996: 261
na osnovi dva èimbenikaa: fizièkog i perceptivnog. Fizièke varijable estetike jesu ritam70, harmonija s pejsažom71, odnos prema nebu (težnja k visini)72, interpunkcija73, apstraktna forma74, slojevitost75, okvir76. Perceptivne varijable estetike jesu: dramatièan pristup77, sekvencijsko otkrivanje78, jukstapozicija79, metaforièko znaèenje/gledanje80. Booth u svojoj analizi Attoeva pristupa zakljuèuje kako su to najsveobuhvatnije postavljeni kriteriji za vrjednovanje estetike skylinea dostupni u akademskoj literaturi. Kao estetske komponente prema kojima se mogu meðusobno razlikovati vrlo vrijedni, vrijedni ili negativno utjecajni panoramski pogledi Lipovac navodi: teksturu, razlièitost, mjerilo, kontrast, posebnost, sekvence i kompoziciju. Kropf naglašava kako je promatranje grada kroz njegovo urbano tkivo samo jedan od naèina percepcije grada. Ostale specifiène perspektive ukljuèuju statiène i dinamiène elemente koji su dio gradskoga karaktera. Kao primjer za to navodi poglede i perspektive, kao što su pogled na, pogled iz i pogled unutar grada, ukljuèujuæi skylinee, sekvencijalne poglede, elemente ili kombinacije elemenata koji èine landmarke, rubove ili granice, ulazne toèke ili prolaze, te uzorke javno dostupnog otvorenog prostora.81
• Simbolièka vrijednost silueta grada - Sociološki aspekt istraživanja identitetskih silueta grada moguæe je sagledati na dva naèina: kao aktivni element u sklopu participativnoga urbanistièkog planiranja i kao posljedicu, simbolièan prikaz društva. Attoe
govori da je skyline glavni simbol urbanoga kolektiva. On je takoðer rezultat društvenog, politièkog i ekonomskog konteksta grada.82 Skyline nudi informacije o društvu, pokazuje što se u njemu vrjednuje, tko je nositelj moæi, koja je pretežita namjena (odnosno funkcija) grada, te koji èimbenici - socijalni, politièki, ekonomski - imaju najveæi utjecaj na život zajednice grada. Pritom siluete grada odražavaju pretežitu funkciju grada (industrijski, poslovni, ekološki i sl.).83 Attoe dotièe i temu skylinea, koji kroz proces razlièitih vrsta percepcijskih obrada postaje idealizirana slikaikona, reprezentacija odreðenog stajališta, stava i društveno-politièkog konteksta. Govoreæi o odnosu ljudi prema silueti grada kao dijelu ljudske svakodnevice, Attoe opisuje kako su sa siluetama povezane razlièite aktivnosti i rituali, kao što su: osvajanje ‘vrhova’ skylinea, pretvaranje gradskih silueta u sliku, panoramski pogled i slanje poruka putem silueta grada.
• Percepcija i doživljaj silueta gradaHeath, Smith i Lim84 u svojem su istraživanju postavili još jedno vrjednovanje forme gradske siluete: razinu složenosti silueta grada koja može utjecati na vrjednovanje i preferencije promatraèa. Njihovo istraživanje pokazuje kako je veæa prednost dana siluetama s veæom razinom kompleksnosti, no istaknuta su i ogranièenja u primjenjivosti rezultata na druga mjesta i ljude85, s obzirom na to da su u istraživanju sagledani samo odreðeni pogledi i da su slike bile monokromatske. Pritom su otvorili moguænost daljnjih istraživanja koja bi koristila fotografije u boji, siluete grada razlièitih razina kompleksnosti i ispitivanje na široj javnosti.86 Temelj je Boothova istraživanja propitivanje ideje percepcije grada sagledanog iz daljine. Osnovna pitanja koja on postavlja jesu - preferiraju li ljudi odreðene siluete i imaju li one neko znaèenje? Booth sugerira kako detaljnost proèelja zgrada koje èine panorame grada, kao domena arhitekture, ostaje subjektivno pitanje što može izazvati razlièite individualne reakcije i mišljenja, dok pitanje planiranja silueta grada, kroz oblikovanje volumenima, visinama i pozicioniranjem graðevinama, izaziva zajednièke reakcije. Booth zakljuèuje da se planiranje silueta grada zbog toga treba više fokusirati na njihovo oblikovanje kao cjeline negoli na detalje proèelja, s obzirom na to da je upravo cjelovitost identitetske slike siluete grada ono što ima primarni utjecaj na percepciju i doživljaj grada kod promatraèa.87
• Planiranje silueta, panorama i vizura grada - Prikaz praktiène implementacije teorijskih modela vidljiv je u Londonskom planu upravljanja vizurama [LVMF].88 Vizure i pogledi odreðeni planom za London podijeljeni su na èetiri tipa: londonske panorame (važne
londonske panorame, panorame važnih dijelova Londona), linearne vizure, pogledi (pogledi na znamenitosti koji su uokvireni pejsažom), rijeène panorame i vidici (široki pogledi i panorame duž Temze), panorame gradskog pejsaža (pogledi i siluete urbanog pejsaža). Svaki od navedenih pogleda ima posebna obilježja koja pridonose vrijednosti slike grada Londona na strateškoj razini.89 Nadalje, LVMF govori o tome kako svaki novi zahvat treba imati pozitivan utjecaj na karakteristike i kompoziciju odreðenog pogleda ili vizure. Vrijednost dokumenta jest u tome što nudi metodu koja omoguæava bolje razumijevanje i zaštitu obilježja silueta grada - definirajuæi i štiteæi mjesta gledišta90 te raslojavajuæi poglede i vrijedne vizure na prvi, srednji i zadnji plan unutar kojeg se nalaze vrijedne gradske znamenitosti.
U UNESCO-ovim91 i ICOMOS-ovim92 dokumentima istaknuta je važnost sveobuhvatnog sagledavanja povijesnih gradova i urbanih podruèja. Pritom je naglašena vrijednost perspektiva, silueta, vizura, žarišnih toèaka i vizualnih koridora kao sastavnih dijelova vrijednih ambijenata i percepcije povijesnih prostora koji trebaju biti uvažavani kod planiranja novih zahvata.
82 Na primjeru Londona W. Attoe opisuje situaciju u kojoj je grad s prepoznatljivom siluetom bio prisiljen na promjenu. Skyline Londona bio je stoljeæima jednostavan, dramatièan, i njime je dominirala katedrala sv. Pavla (St. Paul’s Cathedral). Usporeðujuæi ga s ostalim gradovima Europe u kojima katedrale imaju dominantne pozicije u silueti gradova, vizualna je slika Londona ona koja je predstavljala crkveno (vjerski) orijentirano društvo. Tek nakon Prvoga i posebice Drugoga svjetskog rata ta se slika poèela mijenjati. Pod pritiskom novoga društvenog sustava i tehnologija preuzetih iz Amerike poèelo se graditi na nove naèine. Uskoro se katedrala sv. Pavla izgubila u mnoštvu nebodera. Na taj naèin kolektivni simbol grada Londona više nije ‘katedrala na brežuljku’, veæ ‘komercijalni centar’. [Attoe, 1981.]
83 Kao primjer gradske siluete koja reflektira socijalnu dinamiku grada navodi San Gimignano, koji je svojom siluetom svjedoèio sociopolitièko natjecanje izmeðu tamošnjih plemiækih i trgovaèkih obitelji. Svaki je toranj bio pokazatelj obiteljskog identiteta i moæi. [Attoe, 1981.]
84 Heath, Smith, Lim, 2000., u: Booth, 2012: 30-31
85 Istraživanje je provedeno na stanovnicima grada Brisbanea u Australiji.
86 Ovo istraživanje jedno je od metodoloških polazišta kasnijega Boothova istraživanja.
87 Booth navodi kako urbani planeri mogu utjecati na znaèenje mjesta kroz njihov skyline, opisuje naèine na koji grad može biti brandiran skylineom. [Booth, 2012: 103, 118, 120]
88 *** 2012.
89 „London Panoramas”; „Linear Views”; „River Prospects”; „Townscape Views”. [*** 2012.]
90 Mjesto s kojeg je odreðeni pogled ili vizura vidljiva, mjesto iz kojeg se promatra
91 UNESCO, 1972., 1976., 2005., 2008., 2011.
92 ICOMOS, 2005., 2011.
93 Attoe, 1981.
94 Urbanizam naslijeða [Obad Šæitaroci, 2017.]
95 Obad Šæitaroci, Bojaniæ Obad Šæitaroci, Mrða, 2019.
OKVIR ZA DALJNJA ISTRAŽIVANJA
FRAMEWORK FOR FURTHER RESEARCH
Provedeno je istraživanje dio sveobuhvatnog istraživanja panoramskih slika gradova kao važnog nositelja kolektivnog identiteta i èimbenika urbanoga naslijeða gradova. Utvrðivanje obuhvata znaèenja pojmova (siluete, panorame i vizure grada), koje je izneseno u ovome radu, predstavlja podlogu za nastavak istraživanja: utvrðivanje tipološkog razvrstaja identitetskih panoramskih slika gradova kroz katalošku obradu europskih gradova svjetske kulturne baštine. Poveæana osjetljivost, posebno povijesnih gradova odnosno povijesnih središta i zaštiæenih spomenièkih cjelina, na promjene uzrokovane stihijskim i slabo promišljenim urbanistièko-arhitektonskim zahvatima dovodi do ugrožavanja njihove osnovne vrijednosti. Zbog toga u kontekstu zaštite kulturnog (graditeljskog i pejsažnog) naslijeða istraživanje i zaštita panoramske slike grada (silueta, panorama i vizura grada), kao prostornog èimbenika identiteta, treba zauzimati bitno mjesto. Ne samo kroz njeno prepoznavanje kao pokazatelja vizualnih obilježja prostora, veæ kao živoga, vitalnog simbola urbane kulture. 93
U tom kontekstu otvaraju se nova istraživaèka pitanja: jesu li panoramske slike grada samo posljedica procesa urbanih preobrazbi ili je moguæe prepoznati metode u kojima æe njihovo aktivno sagledavanje u sklopu planerskih procesa i postupaka te procesa zaštite kulturne baštine, s ciljem oèuvanja urbanog naslijeða i stvaranja novoga, zauzeti bitno mjesto? Oblikuju li siluete grada promišljene struène analize (ocjene uzroka i posljedica, sveobuhvatne interdisciplinarne studije i planovi) ili je njihovo kreiranje prepušteno promišljenim (ili nepromišljenim) politièkim odlukama, dokazivanjima ekonomske moæi ili pak željom za brandiranjem grada?
Metodološki okvir nastavka istraživanja, s ciljem odgovora na istaknuta istraživaèka pitanja, predstavlja Heritage Urbanism pristup94 kojim se naglašava važnost sveobuhvatnog (prostornog) pristupa kroz postavljanje kriterija i modela za vrjednovanje, oèuvanje, revitalizaciju i unapreðenje kulturnog naslijeða.95 Kulturno naslijeðe sagledano je cjelovito i integralno, kao živi subjekt i dio širega prostora. U tom se smislu panoramska
slika grada (kao primjer kulturnog naslijeða) sagledava kao pokazatelj društvenoga konteksta (rezultat planerskih, povijesnih, politièkih, prirodnih i spontanih procesa i utjecaja), s pretpostavkom da ju je moguæe vrjednovati, zaštititi i planirati ukljuèivanjem kriterija za planiranje urbanistièko-arhitektonskih zahvata.
ZAKLJUÈAK
CONCLUSION
Pojmovno odreðenje silueta grada u kontekstu urbanistièko-arhitektonskog pristupa temeljeno je na relevantnoj literaturi i dokumentacijskim izvorima iz razdoblja od 1960. do 2020. godine. Komparativnom analizom utvrðeno je preklapanje pojmovnih obuhvata izmeðu èesto korištenih pojmova (siluete grada, skylinei, panorame i vizure grada) pa su oni dovedeni u korelacijsku vezu. Siluete grada mogu biti sagledane kao èimbenik percepcije urbanog prostora (percepcija i doživljaj, utilitarno znaèenje i simbolièka vrijednost te estetska obilježja silueta grada) i element percepcijskih metoda oblikovanja grada (percepcijske i participativne metode planiranja panoramskih slika grada).
Identitetsku siluetu grada, odnosno siluetu urbanog pejsaža, može se definirati kao obris grada naspram neba lišen detalja, koji svojim prepoznatljivim elementima (konturom poznatih graðevina ili skupom graðevina, specifiènim obrisom krajolika u pozadini, posebnim ritmom i odnosom gradotvornih elemenata) predstavlja prepoznatljivu, identitetsku sliku grada. Ona je rezultat složenih urbanih, društvenih, povijesnih, politièkih, gospodarskih, ekonomskih i ekoloških uvjeta i utjecaja. Nije statièna slika, nego aktivna - živa reprezentacija grada, koja je u stalnim preobrazbama.
Istraživanje je pokazalo kako su pojmovi silueta, panorama i vizura grada nositelji identiteta grada koji mogu biti opisani i sagledani kao dio šireg pojma - panoramska slika grada. Njezina fizièka (materijalna) i simbolièka (nematerijalna) pojavnost može se iskazati kroz elemente koji proizlaze iz objektivnih kriterija (morfološka i estetska obilježja, odnos urbanog i prirodnog pejsaža) i subjektivnih kriterija (percepcija i doživljaj grada).
1. Al-Kodmany, K. (2020.), The Chicago Skyline, u: Tall Buildings and the City; Improving the Understanding of Placemaking, Imageability and Tourism [ur. Al-Kodmany, K.], Springer, Singapore, https://doi.org/10.1007/978-981-156029-3_9
2. Ashihara, Y. (1983.), The Aesthetic Townscape, The MIT Press, Cambridge
3. Attoe, W. (1981.), Skylines: Understanding and Molding Urban Silhouettes, John Wiley & Sons, New York
4. Auerbach, J.; Wan, P. (2020.), Forecasting the urban skyline with extreme value theory, „International Journal of Forecasting”, 36 (3): 814828, https://doi.org/10.1016/j.ijforecast.2019. 09.004
5. Booth, C.G. (2012.), Revisiting the Image of the City: Exploring the Importance of City Skylines, disertacija, Waterloo
6. Cullen, R. (1961.), The concise Townscape, Architectural Press, London
7. Dimiccoli, M. (2015.), Figure-gorund segregation: A fully nonlocal approach, „Vision Research”, 126 (2016): 308-317, Amsterdam, https://www.sciencedirect.com/science/article/pii/S0042698915001066
8. Grgureviæ, O. (1994.), Od pojma slike grada do pojma opæe slike krajolika, „Prostor”, 2 (7-8): 285-289, Zagreb
9. Guney, C.; Giginkaya, S.A.; Cagdas, G.; Yavuz, S. (2012.), Tailoring a geomodel for analyzing an urban skyline, „Landscape and Urban Planning”, 105 (1-2): 160-173, Amsterdam, https:// www.sciencedirect.com/science/article/pii/S0 169204611003677
10. Heath, T.; Smith, S.; Lim B. (2000.), Tall Buildings and the Urban Skyline: The Effect of Visual Complexity on Preferences, „Journal of Environment and Behavior”, 32 (4): 541-556, SAGE Publication, https://doi.org/10.1177%2F 00139160021972658
11. Hržiæ, M. (1988.), Percepcijski pristup oblikovanju grada u okviru procesa planiranja, disertacija, Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet, Zagreb
12. Hudson-Smith, A.; Evans, S.; Batty, M. (2005.), Building the virtual city: Public participation through e-democracy, „Knowledge, Technology & Policy”, 18 (1): 62-85, https://doi. org/10.1007/s12130-005-1016-9
13. Kostof, S. (1991.), The City Shaped: Urban Patterns and Meanings Through History, Little, Brown and Company, Boston
14. Kropf, K. (1996.), Urban tissue and the character of towns, „Urban design International”, 1 (3): 247-263, London; https://www.researchgate.net/publication/248956368_Urban_tissue_and_the_character_of_towns, https://doi. org/10.1080/135753196351029
15. Lipovac, N. (2000.), Planning as a Function of Preserving the Identity of Place, disertacija, Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet, Zagreb; University of California at Berkeley, College of Environmental Design, Berkeley
16. Lynch, K. (1960.), The image of the City, The MIT Press, Cambridge
17. Neidhardt, V. (1994.), Kevin Lynch i Maks Fabiani: Eksplicitno i implicitno o slici grada, „Prostor”, 2 (7-8): 291-298, Zagreb; https://hrcak. srce.hr/30771
18. Obad Šæitaroci, M. (2017.), Uvod u znanstveni kolokvij, u: Obad Šæitaroci, M. [ur] Modeli revitalizacije i unaprjeðenja kulturnog naslijeðamultidisciplinarni dijalog, Arhitektonski fakultet Sveuèilišta u Zagrebu: 6-11, Zagreb
19. Obad Šæitaroci, M.; Bojaniæ Obad Šæitaroci, B.; Mrða, A. [ur] (2019.), Cultural Urban Heritage; Development, Learning and Landscape Strategies, Springer, Cham, https://doi.org/10. 1080/135753196351029
20. Oliveira, V. (2016.), Urban Morphology; An Introduction to the Study of the Physical Form of Cities, Springer, Cham
21. Rowe, C.; Koeter, F. (1988.), Grad kolaž, IRO Graðevinska knjiga, Beograd
22. Stamps, A.E. (2002.), Fractals, Skylines, Nature and Beauty, „Journal of Landscape and Urban Planning”, 60: 163-184, Amsterdam, https:// doi.org/10.1016/S0169-2046(02)00054-3
23. Stea, D. (1978.), Environmental perception and cognition: Toward a Model for „Mental Maps”, u: Humanscape: Environment for People [ur. Kaplan, R.; Kaplan, S.], The MIT Press, Boston
24. Šmit, K.; Mravunac, I. (2018.), Tematska podruèja Planova upravljanja kao indikator suvremenih urbanistièkih problema; Mediteranski gradovi - Dubrovnik, Venecija, Krf, „Prostor”, 26 (2 /56/): 296-307, Zagreb, https://doi. org/10.31522/p.26.2(56).7
25. Žuniæ, A. (2014.), Estetika zagrebaèkog skylinea, „Kontura art magazin XXIV”, 126, Art magazin Kontura, Zagreb
Dokumentacijski izvori
Document Sources
1. ICOMOS (2005.), Xi’an Declaration on the Conservation of the Setting of Heritage Structures, Sites and Areas, Xi’an; https://www.icomos.org/ xian2005/xian-declaration.pdf [07.01.2020.]
2. ICOMOS (2011.), The Valletta Principles for the Safeguarding and Management of Historic Cities, Towns and Urban Areas, Paris [7.1.2020.]
3. UNESCO (1972.), Convention Concerning the Protection of the World Cultural and Natural Heritage, Paris; https://whc.unesco.org/archive/ convention-en.pdf [7.1.2020.]
4. UNESCO (1976.), Recommendation concerning the safeguarding and contemporary role of historic areas, https://unesdoc.unesco.org/ark:/48 223/pf0000114038.page=136 [7.1.2020.]
5. UNESCO (2005.), Vienna Memorandum on World Heritage and Contemporary Architecture - Managing the Historic Urban Landscape, Paris https://whc.unesco.org/en/documents/5965 [7.1.2020.]
6. UNESCO (2008.), World Heritage Information Kit, Paris, http://whc.unesco.org/documents/ publi_infokit_en.pdf
7. UNESCO (2011.), Recommendation on the Historic Urban Landscape, https://whc.unesco.org/ uploads/activities/documents/activity-638-98. pdf [07.01.2020.]
8. *** (2012.), London View Management Framework: Supplementary Planning Guidance, Greater London Authority, London
9. *** (2016.), The London Plan: The spatial development strategy for London consolidated with alterations since 2011, Greater London Authority, London
Internetski izvori
Internet Sources
1. http://hjp.znanje.hr/index.php?show=search [23.10.2018.]
2. https://wikidiff.com/silhouette/skyline [27.10. 2018.]
3. https://www.dictionary.com/browse/silhouette [27.10.2018.]
4. http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx? id=64060 [2.3.2019.]
5. https://www.hrleksikon.info/definicija/panorama.html [20.1.2019.]
6. https://hr.wikipedia.org/wiki/Panorama [20.1. 2019.]
Izvori ilustracija
Illustration Sources
Sl. 1., 3., 4. Mravunac Sužnjeviæ, 2019.
Sl. 2. Mravunac Sužnjeviæ, 2019. (osnovna shema ilustracije izraðena u sklopu doktorskog studija uz usmjeravajuæe sugestije prof. Bojane Bojaniæ Obad Šæitaroci)
Sl. 5. Mravunac Sužnjeviæ, 2020.
A research into the city skyline is part of a doctoral research on the panoramic image of the city. The research hypothesis suggests that the city skyline is not just a frozen image. Instead, it is a true symbol of a culture and a carrier of a city’s identity. The hypothesis is tested through a comparative study of literature and the documents from the period between 1960 and 2020.
Besides city skyline, other related concepts are mentioned in literature such as skyline, panorama and view of the city. The goal of this research is to systematize views, common features and interdisciplinary perspectives on the city skyline through a comparison between the meaning and use of all related concepts. By examining the concepts and their interrelationships, a conceptual definition is then offered - a unique coverage of the meaning of the city skyline in the context of urban and architectural approach. This is the scientific contribution of the article.
City skyline is part of a city’s identity. In order to gain a full understanding of this concept, it is necessary to draw a clear distinction between its material (physical) and non-material (symbolic) appearance. Its material aspect refers to particular urban forms in space while its non-material aspect has to do with a particular symbolism that a city skyline carries in the memory of the city and its dwellers thus contributing to the identity of a place but also of the society as a whole.
The research stresses the need to highlight the importance of preservation, protection and enhancement of the overall image of the city which has been recognized and clearly articulated in the international documents of the UNESCO: Convention on the Protection of the World Cultural and Natural Heritage (1972), Recommendation Concerning the Safeguarding and Contemporary Role of Historic Areas (1976), Recommendation on the Historic Urban Landscape (2011), Vienna Memorandum on World Heritage and Contemporary Architecture (2005). The ICOMOS’ Valletta Principles for the Safeguarding and Management of Historic Cities, Towns and Urban Areas (2011) emphasizes that panoramas, city skylines and perspectives are
valuable material elements of historic towns and urban areas and should be taken into account in any planning of new undertakings. Literature and document sources are grouped and compared chronologically and thematically. This research is primarily based on the following research projects:
- From 1960 to 1980 research projects conducted by K. Lynch (1960); G. Cullen (1961).
- From 1960 to 1980 research projects conducted by W. Attoe (1981); Y. Ashihara (1983); C. Rowe i F. Koetter (1988); M. Hržiæ (1988); S. Kostof (1991); K. Kropf (1996); T. Heath, S. Smith, B. Lim (2000); N. Lipovac (2000).
- From 2001 to 2020 research projects conducted by A. E. Stamps (2002); A. Hudson-Smith, E. Stephan, M. Batty (2005); C. B. Booth (2012); C. Guney, S. Akdag Girginkaya, G. Cagdas, S. Yavuz (2012); V. Oliveira (2016), K. Šmit, I. Mravunac (2018); M. Obad Šæitaroci, B. Bojaniæ Obad Šæitaroci, A. Mrða (2019); J. Auerbach, P. Wan (2020); K. Al-Kodmany (2020).
Additionally, this research takes into consideration relevant international documents (UNESCO, ICOMOS) and physical plans of London (London Plan, 2016; London View Management Framework, 2012.
City skylines can be analyzed as part of the methods of urban landscape analysis (studies rooted in urban-planning, architecture, sociology, art, economy, ecology) and as part of the methods used in urban and architectural planning and design (perceptive and participatory methods of planning and urban design). The professional literature is thematically reviewed, compared and classified according to the types of meaning and use of the concepts (city skylines, panoramas and views):
- city skyline as an element in the perception of urban space and an element of the perceptual methods of urban design;
- utilitarian meaning of the city skyline;
- aesthetic features of the city skyline;
- symbolic value of the city skyline;
- perception and experience of the city skyline
- planning the city skylines, panoramas and views
A comparative analysis of literature and other sources has shown a variety of systematic approaches to the concepts used to describe city skylines and the criteria on the basis of which their meanings are classified. Given the wide use of various terms with more or less overlapping meanings it may well be concluded that the meaning of the term urban silhouette largely corresponds to the semantic scope of the term skyline. Therefore, they may be considered largely synonymous.
A city skyline or urban silhouette may also be viewed as a panoramic view or a view of the whole city from a particular spot. Panoramic view of the city as a wide view of the city (most often from an elevated prominent point) shows a detailed image of the city within which one may discern other details as well (buildings, groups of buildings, prominent features, landscape elements). Accordingly, it is possible to abstract the silhouettes (contours, outlines) of the city from panoramas. A panorama is also a view of a city as a whole.
Identity-related urban silhouette (city skyline), i.e. a silhouette of urban landscape may be defined as a city outline against the sky devoid of details. Its recognizable elements (the outlines of familiar buildings or groups of buildings, specific landscape outline in the background, specific rhythm and relationship between the city-making elements, valuable panoramas and views) are key elements in the formation of a city’s recognizable image and identity. A city skyline is the result of complex urban, social, historical, political, economic and ecological circumstances and impacts. Therefore, it is not a static image but a highly dynamic one - a lively representation of a city in constant flux. This research has shown that the concepts of urban silhouette, panorama and view are true carriers of a city’s identity. They may be described and perceived as a part of a wider concept - panoramic image of a city. Its physical (material) and symbolic (immaterial) appearance can be conveyed through elements derived from the objective criteria (morphological and aesthetic features, relationship between urban and natural landscape) and the subjective ones (perception and experience of a city).
Biografije Biographies
INES MRAVUNAC SUŽNJEVIÆ, mag.ing.arch., ovlaštena arhitektica, asistentica je na Katedri za urbanizam, prostorno planiranje i pejsažnu arhitekturu na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu gdje trenutaèno pohaða doktorski studij.
Dr.sc. KRUNOSLAV ŠMIT, dipl.ing.arh., doktorirao je na Arhitektonskom fakultetu Sveuèilišta u Zagrebu gdje radi kao redoviti profesor na Katedri za urbanizam, prostorno planiranje i pejsažnu arhitekturu.
INES MRAVUNAC SUŽNJEVIÆ, M.Arch., licensed architect, assistant in the Department of Urban Planning, Physical Planning, and Landscape Architecture at the Faculty of Architecture in Zagreb where she is currently attending her doctoral studies.
KRUNOSLAV ŠMIT, Ph.D., He received his Ph.D. from the Faculty of Architecture in Zagreb where he works as full professor in the Department of Urban Planning, Physical Planning, and Landscape Architecture.
Sveuèilište u Zagrebu
Arhitektonski fakultet
HR - 10000 Zagreb, Kaèiæeva 26 ivana.b.dj@gmail.com bbojanic@arhitekt.hr
Subject Scientific Review
https://doi.org/10.31522/p.28.2(60).14
UDC 711.4:727.8 ”20”
Technical Sciences / Architecture and Urban Planning
2.01.02. - Urbanizam i prostorno planiranje
2.01.04. - Povijest i teorija arhitekture i zaštita graditeljskog naslijeða
Article Received / Accepted: 3. 11. 2020. / 16. 12. 2020.
University of Zagreb Faculty of Architecture
HR - 10000 Zagreb, Kaèiæeva 26 ivana.b.dj@gmail.com bbojanic@arhitekt.hr
Pregledni znanstveni èlanak https://doi.org/10.31522/p.28.2(60).14
UDK 711.4:727.8 ”20”
Tehnièke znanosti / Arhitektura i urbanizam
2.01.02. - Urban and Physical Planning 2.01.04. - History and Theory of Architecture and Preservation of the Built Heritage Èlanak primljen / prihvaæen: 3. 11. 2020. / 16. 12. 2020.
culture-led urban regeneration
public library
urban resilience
urban transformation
urban upgrading
Public library has been taking active roles in the urban transformation strategies over the last twenty years. This paper researches origins and defines the public library and the city relation, systematizing those roles and strategies through literature review. The library and the city relation is confirmed as mutual and the public library is defined as the „place” in the city fabric in the accordance with its architectural attributes and location.
urbana regeneracija voðena kulturom javna knjižnica urbana otpornost urbana transformacija urbana nadogradnja
Javna knjižnica aktivno sudjeluje u strategijama urbane transformacije tijekom posljednjih dvadeset godina. Ovaj rad istražuje podrijetlo i definira odnose javne knjižnice i grada, te sistematizira uloge i strategije kroz pregled literature. Odnos knjižnice i grada sagledava se kao uzajaman, a javna knjižnica definira ‘mjestom’ u gradskom tkivu u skladu sa svojim arhitektonskim atributima i položajem.
Therelation between the library and the city is a complex, multi-layered and reciprocal one.1 The first libraries appeared in the first human settlements, evolved and changed along with the city.2 Modern public libraries, just as the cities themselves, are influenced by numerous factors: constant social, demographic and environmental changes, persistent transformation undergoing the process of information storage, learning and reading, and ongoing technology development. With its function as cultural, educational, informational institution and its main attribute of “being public”, public library embodies social patterns, while on the other side it represents political will through its space and architecture, functions and programme. These are key elements in creating relations between the public library and urban fabric, placing it in relation to other public spaces of the city. As such, public libraries are used as tools to support urban redevelopment and transformation strategies.
Public library projects are legitimized3 through urban planning agendas of “branding the city”4 and redefining the identity of the city5 on a wider international scene, reinforcing social connections, fostering culture and education in the local community. High profile, downtown libraries are the most prominent ones among diverse examples of contemporary public libraries, highlighting their symbolic and architectural values.
This paper studies the relation between the public library and the city through a literature review, pointing to the roles of the public library in urban transformation strategies, and diversity of public libraries appearing in different locations in the city.
Highlighting all aspects of this complex subject needs an interdisciplinary approach; hence the research is based on literature from the fields of urban planning and architecture, library and information science, and other social sciences, especially urban sociology. The most relevant references are from the field of urbanism and library science researching different roles of public library in urban transformation strategies, supported by literature from the field of architecture that deals with public library as the main topic and, indirectly, the library/city relation as one of the factors of influence.
Although there is a wealth of literature relevant to perceiving the role of the public library in the city, there is no comprehensive approach to this subject. Most of the researches are concentrated on one problem, each elaborating one specific approach, strategy or role. The aim of this paper is to present and systematise available literature on this subject in order to highlight the importance and potentials of the roles of the public library in urban transformation.
From the architecture and urbanism point of view, this paper presents the public library / city relation through: 1. A brief historical overview of the library / city relation, finding the origins of the roles that public libraries have in the contemporary urban strategies; 2. Analysis and systematisation of urban strategies and roles of public libraries in the cities, finding distinctions and intersections between different theoretical approaches; 3. Position, location and attributes of public libraries in cities and urban fabric, considering these roles.
The references are selected according to criteria based on the research topic and period
1 Dudley, 2013: Preface
2 Posner, 2002
3 Evjen, 2015
4 Skot-Hansen et al., 2013
5 Mattern 2003, 2007
6 Posner, 2002: 4
7 Harris, 1975, 1999; Black, Pepper, 2012; Mattern, 2007; Koontz, 1997
8 The Great Library of Alexandria was established in 3. Ct BC
9 Phillips, 2010: 4
10 Casson, 2002; Phillips, 2010
11 Erskine, 1995: 38
12 Casson, 2002; Mattern, 2014
13 Gameson, 2006
of time. These criteria include the literature dealing with:
the role of the public library in the city, the role of the public libraries in urban transformation strategies, indirect research on public library / city relation, with the main topic of library architecture,
indirect research on public library / city relation, where the main topic of the research is the position of the library in the community, or the specific social aspect of the connection between the library and the community, sources from the beginning of the new millennia, considered as contemporary research on the library/city relation.
The first part of this paper is a comprehensive literature review on origins of the library/city relation and traditional roles of the public library in the city. Hence, the literature from the field of the history of libraries, without criteria determining the date of the source, has been included and analysed according to the described criteria. Contemporary literature review gives comparative analysis of the theoretical approach to the roles of public libraries in urban transformation strategies, main attributes of library space and function and library position and location in the city fabric.
JAVNA KNJIŽNICA I GRAD
- PODRIJETLO, PRIRODA I UTJECAJI
Ever since the emergence of the first cities, libraries, as repositories of information, culture and knowledge, have been deeply interwoven within the urban fabric. “As cities grew, their libraries helped to promote all their varied activities, as well as their economic and cultural development.”6 This chapter presents research on origins of the library/city relation, conducted through a literature review. The research is presented chronologically in order to understand the development of the rela-
14 Connors, 2010: 12
15 Harris, 1975, 1999; Black, Pepper, 2012; Mattern, 2007; Koontz, 1997; Mehtonen, 2016
16 Black, Pepper, 2012: 446
17 Strengthening of the civic identity is achieved through public library role in promoting morality, educate, emancipate and include work-class in developing cities. [Black, Pepper, 2012; Mattern, 2007]
18 Black, Pepper, 2012: 446
19 Black, Pepper, 2012; Mehtonen, 2016
20 Carnegie libraries, from the beginning of 20th century, had pools, public baths, gym, and promoted leisure reading besides educational. [Dudley, 2013; Mattern, 2007]
21 Casson, 2002
22 Koontz, 1997: 11
23 Koontz, 1997: 11
tion, highlighting the role, location, functional and physical attributes of the libraries in the cities, and the turning points, according to factors that had influenced those changes. Findings of this chapter are used as a base for further literature review.
Although the researchers in Europe and the USA state that history of public libraries began in the middle of the 19th century7, the roles of libraries in cities have been recognised since the old world. According to Phillips (2010), the Great library of Alexandria8 had an important role in building identity of the new metropolis of Alexandria. It was a tool for presenting the city as an “intellectual and cultural center”9 on a global level, overcoming multiculturalism and social diversity in the city, and for presenting the power of the ruler at the same time.10 The library was a part of a larger institution called “Mouseion” that was located in the city core with other strategically important buildings and public realms.11 It was a repository of all knowledge of the ancient world, a prototypical “think tank”, which included libraries, workshops, dining spaces and dormitories.12
Medieval period is not the subject of interest, since the library became a part, or just a shelve, in other, mainly religious buildings, and was far away from the public use,13 while the role of the renaissance libraries in the city was highlighted through shaping the main public spaces, outlining them with “iconic” architecture. The Library of Saint Mark, Venice, “proudly exhibits one of the most sumptuous facades of the Renaissance and defines one of the most prominent public spaces in Italy”14, San Marco Square.
The forerunners of today’s public libraries appeared in the late 19th and early 20th centuries in Europe and America, along with industrialisation, social and demographic changes and development of civic society.15 The public library was promoted as the “cultural powerhouse of a town”.16 It reflected local economic progress while contributing to it at the same time. Their main role in strengthening of the civic identity17, presented them as important components in the competitive struggle with other “towns for supremacy in urban social progress”.18 For the first time the social aspect of the library role become an important component of the library/city relation. The architecture of the pioneer public libraries retained traditional attributes of being “monumental”, “palatial”19, while their function was upgraded with additional socialising and entertaining areas.20 Early public library made a shift in library location preferences from “large urban centers”21 to small towns, new central business districts or elite neighbourhood.22 It was still positioned at a single prestigious location in the city, serving the entire community.23
During the period between two world wars, the major role of the public library was promoting democracy, and open access to “the whole spectrum of human knowledge”.24 This idea was embodied both in the library architecture and the library location in the city. The simplicity of the library design with an emphasis on large and open interior spaces providing free access to books25, and development of branch libraries, still unevenly distributed, with the aim to bring books and information within walking distance26, were the main attributes of public libraries.
Expansion in planning and building public libraries in the cities, organizing them as central libraries with their branches, began in the middle of 20th century. The roles of the public library in the city relayed on its social, educational and informational function, with intention of “modernization of the nation”27, and beyond, to take a part in redevelopment of the cities.28 Development of the new media and transport system, along with exploring and analysing location and design criteria, made it possible to plan a network of public library system, while “modernist designs for libraries became the norm”.29 Library architecture abandoned the “institutional look”30, “allowing internal spaces to achieve a sense of spaciousness more characteristic of spaces beyond a building’s walls”.31 Network of public libraries was planned and realised according to the equitable distribution of library services in the city, consisting of the central library and evenly distributed branches.
The roles of public libraries in cities evolved, expanded and upgraded over different historical periods. This literature review indicates that traditional roles of the public library in the city are: role in building and presenting the identity of the city; role in supporting urban social progress; and role in supporting redevelopment of towns and cities. These roles represent a starting point for the research on the relation between the contemporary city and the library.
The rise of the social, informational and educational aspect of the public library influenced the shift in its position and location. Since the beginning of the 20th century, the model of a single library at the ‘prestigious
location’ in the city, serving all the community or beyond, has changed into a network of public libraries with central one and its branches. According to numerous influential factors, along with the role and location, its functional and spatial attributes evolved and changed from closed monumental forms to the structures with the premise of openness, and from an elite-serving institution to a democratic institution with a wide range of socialising and entertaining areas.
ULOGE JAVNIH KNJIŽNICA
U
STRATEGIJAMA URBANIH TRANSFORMACIJA
Relying on their traditional roles, their complex relation with cities, and a new approach to urban planning in the postmodern era, public libraries are considered as tools for contemporary strategies of urban transformation, regeneration and revitalisation. In the contemporary literature, their role is basically connected with their characteristics of “being public”, cultural institutions32, political instruments33, and “iconic architecture” (Graph. I). These characteristics are often intertwined, but also confronted.34
This chapter analyses contemporary literature in order to present and systematize different urban transformation strategies in which public libraries have taken an active part, analysing basic roles of public libraries in those strategies. Main attributes, position and location of the public library in the city, its roles and strategies, will be analysed and discussed through different literature sourc-
24 Harris, 1975: 18
25 Gil-Solés, 2018
26 Koontz, 1997: 13
27 Black, Pepper, 2012: 455
28 Black and Pepper, 2012, claim that one of the roles of public libraries in modernism era was to “promote betterquality design in the redevelopment of Britain’s town and cities”. [Black, Pepper, 2012: 455]
29 Black, Pepper, 2012: 456
30 Black, Pepper, 2012: 457
31 Black, Pepper, 2012: 457
32 Skot-Hansen et al., 2013
33 Capille, 2017; Evjen, 2015
34 Mattern, 2003, 2007
35 Skot-Hansen et al., 2013: 8
36 Vickery, 2007: 19
37 Skot-Hansen et al., 2013: 8
38 Skot-Hansen et al., 2013: 1
39 Skot-Hansen et al., 2013: 9
40 *** 1994
41 Ejven, 2015
42 Skot-Hansen et al., 2013; Mattern, 2007; Worpole, 2013
es. Those characteristics will be discussed through main case studies derived from the literature in order to discuss the location and attributes of the public library in comparison to their roles in urban strategies.
• Culture-led urban regeneration - A comprehensive study, “The role of public libraries in culture-led urban regeneration” by SkotHansen, Hvenegaard Rasmussen, Jochumsen, 2013, investigates the potentials of public library as a cultural institution in the centre of culture-led urban regeneration. The main goal of this policy concept for urban development35 is to improve the quality of life - “doing so by integrating the aesthetic and economic”36, helping in “re-branding and refurbishing”37 the city in the era of globalization, by positioning the culture in the centre of regeneration. As cultural institutions, public libraries have “actively contributed to urban development by changing the image and identity of urban places, contributing to urban diversity and addressing social and economic problems.”38 The same paper gives a framework for researching basic roles of the public library in the city. These roles are: “(1) cultural icons and landmarks; (2) placemaking and urban identity; and (3) community consolidation.”39 Through these roles, the cultural, educational, informational40 and social aspects41 of the public library in the city are considered as its fundamental and traditional roles.
The role of the public library as a cultural icon and landmark is studied and discussed under the term of the ‘iconic architecture’42. Perceived in this way, iconic libraries have often been criticised. They were “seen as part of urban boosterism and branding”43, too commercialized, decontextualized, leading to
43 Skot-Hansen et al., 2013: 10
44 Mattern, 2003, 2007
45 Skot-Hansen et al., 2013; Mattern, 2003, Mickiewicz, 2016; Berndtson, 2013
46 Skot-Hansen et al., 2013: 11
47 Evjen, 2015; Smith, 2015
48 Gil-Solés, 2018
49 Rem Koolhaas and OMA, 2004
50 Kruszewski, 2012: 79
51 Black, Pepper, 2012
52 Skot-Hansen et al., 2013; Dudley, 2013; Ellin, 2013
53 Aravot, 2002: 202
54 As Berndtson explains “libraries become more living places than earlier” and they have a great potential, as a public spaces, and a role in urban development through placemaking. [Berndtson, 2013: 5-6]
55 Ellin, 2013
56 Ray Oldenberg’s (1989), theory establishes the “third place” as social surrounding, apart from home (“first place”), and work (“second place”), as places for social interactions, important for democracy, interactions and gathering the people.
57 Berndtson, 2013; Dudley, 2013; Worpole, 2004
58 Dudley, 2013: 13
gentrification44, which are all attributes that are not in accordance with the basic and most inherent characteristic of the public library - “being public”.45 Architectural prominence of those libraries has to be one of the most important attributes, they have to be “unique” and “instantly recognizable”46 both globally and locally, embodying the idea of library as a public space. The most common attributes are openness, permeability47, fluid and flexible space and the disappearance of the façade.48
Seattle Public Library49 is the most commonly discussed public library in the contemporary literature, approved or criticised, for its iconic characteristics and architectural values. „Seattle Public Library is the building perceived independently of the institution which uses it”50, representing the metaphor for contemporary library architecture, in the way of reinventing the library as an architectural type, or questioning if there is a need for the library to be of a specific architectural type, or should every library building be rather “unpredictable”51 and a result of individual approach and research.
The role of an icon or landmark has its origins in the traditional role of a building presenting the identity of the city. Attributes of significant and recognisable architecture and a symbolic landmark, a link with its traditional role, can present an “icon” with a positive connotation. The location criteria for the contemporary “iconic libraries” are different from the traditional ones. They refer not only to the city centre, but the suburban and brownfield sites, as well.
The role of the public library in placemaking is the most represented and inherent role of the public library in its relation to the city, and is analysed as part of all urban strategies in the reviewed literature. Placemaking is an urban strategy connected to “new urbanism”, model of urban planning which emerged in early ’90 as a response to the international style, as well as uncontrolled urban sprawl that led to non-places and losing identity.52 The “desired result of placemaking” is to create ”sense of place” which is “a human need, essential for wellbeing and feelings of safety, security and orientation, and a remedy against feelings of alienation and estrangement.”53
The public library, with its activities and functions, and as a public space54 can be a strong place activator.55 Hence, the public library is defined as “third place”56, “meeting place”, “living room” of the city57, a “key destination in which countless social interactions occur”.58 All these social attributes in placemaking are supported by “high design standards in library architecture and landscaping” where “library parks, plazas, and
Table I Public library and urban transformation strategies
Tabl. I. Javna knjižnica i strategije urbanih transformacija
Author, year, titlefieldrolestrategy
Skot-Hansen, D.; Hvenegaard Rasmussen, C.; Jochumsen, H. (2013), The role of public libraries in culture-led urban regeneration
Berndtson, M. (2013), Public libraries and placemaking
Capillé, C. (2018), Political theatres in the urban periphery: Medellín and the Library-Parks Project
Goodship, P.; Capille, C. (2017), A comprehensive approach to urban upgrading: The role of space and architecture in Medellin’s ‘Urban Integral Projects’
Dudley, M. [ed.] (2013), Public Libraries and Resilient Cities
Grace, D.; Sen, B.A. (2013), Community Resilience and the Role of the Public Library
Library science - as Icon or landmark, libraries as part of urban branding - in placemaking - in community vitalisation
culture-led urban regeneration
Library science - in placemaking -
Architecture and urbanism - transform areas that were hitherto peripheral in this city’s economy, culture and politics
urban upgrading
Architecture and urbanism - icon, landmark - social change urban upgrading
Urbanism, Library science - community building - developing community resilience - placemaking
increasing urban resilience
Library science - developing community resilienceIncreasing urban resilience
meeting rooms afford members of the public valuable public spaces”.59
The role in placemaking is applicable on all strategies related to the location and position of the library in cities from downtown revitalisation and branding the city, brownfield location revitalization to informal suburbs regeneration. This role refers to contemporary urban strategies, but has base in establishing the identity of the place, or “genius loci”, referring to traditional urbanism values.
• Urban upgrading - The role of the Public Library in Urban upgrading strategy is primarily connected to Medellin, Colombia, model of urban transformation. This strategy aims at the improvement of the existing poor urban settlements, “provision of infrastructures, buildings and programs that could improve, rather than eradicate, urban informality”.64 Public library, which is central to this strategy, was redefined into a new model - a library park, with the new concept of public spaces, where closed public spaces are merged with open public spaces which surround library, addressing “the need for more cultural and education space in poor neighborhoods”.65 They offer wide range of activities, according to their cultural, educational and social functions66 and, “are architecturally designed to a high standard”.67 Medellin Library parks, analysed as key studies, areicons, landmarks, meeting places, placemakers, community vitalizers, and urban infrastructure. They are “improving local identity”68 and “in generating a larger bonding and sense of belonging [from people] to the place”.69 They are located in urban periphery, within the most unprivileged communities, and form a network with other public spaces in the city through transport systems, constructed as a part of the urban transformation strategy.
59 Dudley, 2013: 13
60 Skot-Hansen et al., 2013: 9
61 Skot-Hansen et al., 2013: 13
62 Mattern, 2014; Leorke et al., 2018
63 Skot-Hansen et al., 2013; Mattern, 2007
64 Capillé, 2018: 128
65 Goodship, Capille, 2017: 63.2
66 Granda, Machin-Mastromatteo, 2018: 203
67 Goodship, Capille, 2017: 63.2
68 Capillé, 2018; Granda, Machin-Mastromatteo, 2018
69 Granda, Machin-Mastromatteo, 2018: 202
70 Dudley, 2013: 2
The role of the public library in community vitalisation60 is based on: ”boosting local identity and cohesion; addressing social and economic challenges; and initiating local innovation, creativity and co-operation.”61 Along with placemaking, this role is widely represented in all the reviewed sources, whereas public libraries were seen as ‘community hubs’, ‘makerspaces’ and ‘co-located community centres’.62 This role is orientated to library function, and offer of different, even, untraditional spaces, such as: low-intensity meeting spaces, different kinds of workshops, flexible multipurpose spaces. Far from high-standard design and architectural significance, the libraries researched as case studies that support this role are un-traditional, on untypical locations - from a traditional library building to a refurbished former industrial depot, “easily accessible spaces which are modeled on commercial retail environments”, micro, pop-up and ad-hoc libraries, which are distributed and imprinted into the community, and can be planned on all possible locations in the urban fabric. This role, most of all, highlighted the current need for re-branding, re-inventing63 the library and its relation to the city, but it is rooted in its traditional role in supporting urban social progress, and relaying on social, educational and informational function.
• Increasing urban resilience - In the context of the relation between the public library and the city, Dudley (2013) defines urban resilience as the “ability of cities, towns, or neighborhoods to respond effectively to changing circumstances and challenges by virtue of their flexibility, diversity, and builtin redundancies”.70 Since resilience is the term often connected to the ability to face natural or man-made disaster, this research also sees the opportunity in public libraries to help community to respond to everyday issues that make cities unlivable as well.71
Public library is a tool in cities for developing resilience, “as an institution, a place, a function, an idea”72, reinforcing interconnections within the urban fabric, supporting its adaptability, increasing community resilience73, fostering community’s learning capacity and ability of citizens to access information, services, education.74 In developing urban resilience, public realm is of crucial significance, while, “At a basic level the public library is a fundamental component of the public realm”75 in cities. Consequently, the role in placemaking is of particular interest, along with community vitalization, and building the identity76, while the high library design is notable, but not crucial. Other important roles of the public library in increasing urban resilience are in promoting urban sustainability
Table II Public library roles and locations
Tabl.
II. Uloge i lokacije javnih knjižnica
Urban transformation strategy
Culture-led urban regeneration
Urban upgrading
Increasing urban resilience
and supporting digitalization and media shift, as well.
According to contemporary literature review (Table I), public library is a powerful tool in urban transformation strategies including: 1. Culture-led urban regeneration; 2. Urban upgrading; 3. Increasing urban resilience. The roles of public libraries, systematised in the strategy of culture-led urban regeneration77, as cultural icon and landmark; in placemaking and in community vitalization, are presented in all strategies. While culture-led urban regeneration and increasing urban resilience are seen as universal urban transformation strategies, urban upgrading in relation to public library is connected to Medellin urban transformation model. Furthermore, the diverse public library roles are visible in their positions and locations in the city (Table II). Ten library parks are built in Medellin, Colombia urban peripheries as an important part of urban transformation strategy; transforming urban fabric on each location, city is transformed from the most violent to most creative city.78 Seattle, USA, Birmingham, UK, and Helsinki, Finland, authorities built high profile libraries as a part of downtown regeneration, while their predecessors were demolished under the same urban transformation agendas. The library in Aarhus, Denmark, and Openbare Bibliotheek Amsterdam, Netherlands, are new central city libraries built as a cornerstone in brownfield regeneration strategy, or as an area developing generator.
ZAKLJUÈAK
The complexity of the public library / city relation can be defined through the roles of the public library in different urban strategies. As such, relaying on its basic functions and architecture, the public library is a powerful tool in transforming cities and towns. Contemporary roles of public libraries in the cities include the traditional ones: building and presenting the identity of the city; supporting urban social progress; and supporting redevelopment of towns and cities; they are not obsolete or exceeded, but upgraded and extended, along with library functions. Since the library is “reinvented”79 as architectural
type and function, its roles in the city are reinvented as well.
Contemporary literature recognises the following public library roles: as cultural icon and landmark; in placemaking and in community vitalisation. These roles found their place in urban transformation strategies including: 1. Culture-led urban regeneration; 2. Urban upgrading; 3. Increasing urban resilience. The role in placemaking is found as most inherent for all strategies and for majority of case-studies.
Until the beginning of the 20th century, libraries were positioned on single prestigious locations in cities, according to their symbolic and cultural values. These location criteria remained, although roles have been changed and upgraded, with the developing of social, informational and educational functions. The development of civic society and democracy led to the establishment of library networks, which were composed of central and branches. The location criteria were orientated to achieve even distribution of library services into community and urban fabric. Until the new millennia, it was possible to chronologically analyse the location criteria and the role of the public library in the city. Contemporary locations and roles of the public library in the city are multifaceted, and depend on context and urban transformation strategies. Location can vary from traditional downtown, urban periphery, brownfield location or city developing area. Furthermore the urban agenda can determine one, or a customized system of public library locations. Along with the role and location of the public library, its functional and spatial attributes evolved and changed, from distanced ”temple of knowledge”80 to the structures with the premise of openness, and from an elite serving institution to a community hub with wide range of socialising and entertaining areas.
This paper aims to highlight possibilities of public libraries to become a part of new urban transformation agendas, which could be based on public library systems in cities, overlapping their virtual and environmental role81 with the traditional one in the direction of the “city as the library concept”.82
[Written in English by the authors, proof-read by Gordana Kubura]
71 Those issues are “Rapid urbanization, escalating poverty, depleting energy resources, climate change, and ever-worsening gridlock”. [Dudley, 2013: 2]
72 Dudley, 2013: Preface
73 Grace, Sen, 2013
74 Dudley, 2013: 2
75 Dudley, 2013: 14
76 Dudley, 2013: 13
77 Skot-Hansen et al., 2013
78 Granda, Machin-Mastromatteo, 2018
79 Mattern, 2007: ; Skot-Hansen et al., 2013
80 Gil-Solés, 2018
81 Dudley, 2013
82 Brawne, 1997: 18
1. Aravot, I. (2002), Back to phenomenological placemaking, “Journal of Urban Design”, 7 (2): 201-212, https://doi.org/10.1080/1357480022 000012230
2. Berndtson, M. (2013), Public libraries and placemaking, Paper presented at: IFLA WLIC 2013 - Singapore - Future Libraries: Infinite Possibilities in Session 81 - Library buildings and Equipment
3. Black, A.; Pepper, S. (2012), From civic place to digital space: The design of public libraries in Britain from past to present, “Library trends”, 61 (2): 440-470, https://doi.org/10.1353/lib.2012. 0042
4. Brawne, M. [ed.] (1997), Library builders, Vol. 3, Academy Editions
5. Capillé, C. (2018), Political theatres in the urban periphery: Medellín and the Library-Parks Project, “Bitácora Urbano Territorial”, 28 (2): 125-134, https://doi.org/10.15446/bitacora.v2 8n2.69893
6. Casson, L. (2002), Libraries in the Ancient World (New Edition), Yale University Press, New Haven and London
7. Connors, J. (2010), English text of “Biblioteche: l’architettura e l’ordinamento del sapere”, with Angela Dressen, in Il Rinascimento Italiano e l’Europa 6, Luoghi, spazi, architetture [ed. Calabi, D.; Svalduz, E.], Treviso-Costabiss, Vicenza: Angelo Colla Editore
8. Dudley, M. [ed.] (2013), Public Libraries and Resilient Cities, American Library Association
9. Ellin, N. (2013), Integral urbanism, Routledge, New York and London, https://doi.org/10.43 24/9780203956854
10. Erskine, A. (1995), Culture and power in ptolemaic Egypt: The Museum and Library of Alexandria, “Greece & Rome”, Cambridge University Press, 42 (1): 38-48
11. Evjen, S. (2015), The image of an institution: Politicians and the urban library project, “Library & Information Science Research”, 37 (1): 2835, https://doi.org/10.1016/j.lisr.2014.09.004
12. Gameson, R. (2006), The medieval library (to c. 1450), in: The Cambridge history of libraries in Britain and Ireland, Cambridge: Cambridge University Press: 13-50, https://doi.org/10.1017/ CHOL9780521781947.003
13. Gil-Solés, D. (2018), From symbolic temple to dematerialization: a journey through library architecture from the 20th to the 21st century, Independently Published
14. Goodship, P.; Capille, C. (2017), A comprehensive approach to urban upgrading: The role of space and architecture in Medellin’s ‘Urban Integral Projects’, in: Proceedings of the 11th Space Syntax Symposium [ed. Heitor, T.; Serra, M.; Pinelo Silva, J.; Bacharel, M.; Cannas da Silva, L.], Instituto Superior Técnico, Departamento de Engenharia Civil, Arquitetura e Georrecursos: #63, Portugal
15. Grace, D.; Sen, B.A. (2013), Community Resilience and the Role of the Public Library, Library Trends, 61: 513-541, https://doi.org/10.1353/ lib.2013.0008
16. Granda, R.; Machin-Mastromatteo, J.D. (2018), Medellin Library Parks: A model for Latin American libraries and urban equipment, “Information Development”, 34 (2): 201-205, https://doi. org/10.1177/0266666918755642
17. Harris, M.H. (1975), The role of the public library in American life: A speculative essay, Occasional papers (University of Illinois at UrbanaChampaign. Graduate School of Library Science), no. 117
18. Harris, M.H. (1999), History of libraries of the western world, Scarecrow Press, Lanham, Maryland and London
19. Koontz, C.M. (1997), Library facility siting and location handbook, Greenwood Publishing Group, Westport, Connecticut and London
20. Kruszewski, T. (2012), The symbolic motifs in contemporary architecture of libraries - most frequent trends, “Architectus”, 1 (31): 75-82
21. Leorke, D.; Wyatt, D.; McQuire, S. (2018), More than just a library: Public libraries in the ‘smart city, “City, culture and society”, 15: 3744, https://doi.org/10.1016/j.ccs.2018.05.002
22. Mattern, S. (2003), Just How Public Is the Seattle Public Library?: Publicity, Posturing, and Politics in Public Design, “Journal of Architectural Education” (1984-), 57 (1): 5-18, https://doi. org/10.1162/104648803322336548
23. Mattern, S. (2007), The New Downtown Library: Designing with Communities, Minneapolis: University of Minnesota Press, Mineapolis, London
24. Mattern, S. (2014), Library as infrastructure, Places Journal, https://placesjournal.org/article/library-as-infrastructure/?gclid=CjwKCAjwi bzsBRAMEiwA1pHZriC9SjDqYz48EKMV2cnN3ir aFDA6jVf0QN4CoASElyNxzbY_e5ZVxoCylUQA vD_BwE&cn-reloaded=1, https://doi.org/10.22 269/140609
25. Mehtonen, P. (2016), The library as a multidimensional space in the digital age, “Information Research”, 21 (1), paper memo 6
26. Mickiewicz, P. (2016), Access and Its Limits: The Contemporary Library as a Public Space, “Space and Culture”, 19 (3): 237-250, https:// doi.org/10.1177/1206331215596478
27. Oldenburg, R. (1989), The great good place: Cafés, coffee shops, community centers, beauty parlors, general stores, bars, hangouts, and how they get you through the day, Paragon House Publishers
28. Phillips, H. (2010), The Great Library of Alexandria, Library Philosophy and Practice
29. Posner, B. (2002), Urban Librarianship: Libraries, Cities and Beyond, CUNY Academic Works, City University of New York [CUNY], https://academicworks.cuny.edu/gc_pubs/342/
30. Smith, C. (2015), Presence, permeability and playfulness: future library architecture in the digital era, Digital information strategies: from applications and content to libraries and people: 229-244, https://doi.org/10.1016/B978-008-100251-3.00016-0
31. Skot-Hansen, D.; Hvenegaard Rasmussen, C.; Jochumsen, H. (2013), The role of public libraries in culture-led urban regeneration, New Library World, Emerald Group Publishing Limited, 114 (1/2): 7-19, https://doi.org/10.1108/03074801 311291929
32. Worpole, K. (2013), Contemporary Library Architecture, Routledge, London https://doi.org/ 10.4324/9780203584033
33. *** (1994), IFLA/UNESCO Public Library Manifesto
Source Izvor
Illustration and Table Source
Izvor ilustracije i tablica
Authors
Summary Sažetak
Odnos javnih knjižnica i grada kompleksan je, višeslojan te star koliko i grad. Javne knjižnice i grad pod utjecajem su istih èimbenika: socio-demografskih, politièko-ekonomskih, prostornih, okolišnih i tehnoloških, koji potièu njihovu konstantnu transformaciju. S obzirom na svoj javni karakter, kulturnu, obrazovnu i informacijsku funkciju te svoje arhitektonske atribute, suvremene knjižnice postaju bitan element u strategijama urbanih transformacija.
Ovaj èlanak donosi pregled literature na temu suvremenog odnosa javnih knjižnica i gradova. Iako se mnogo relevantnih istraživanja bavi ulogom javnih knjižnica u gradu, ne postoji sveobuhvatan pristup toj temi. Veæina istraživanja obraðuje po jedan problem, pristup, strategiju ili ulogu. Cilj je ovoga èlanka sustavno predstaviti dostupnu literaturu o toj temi kako bi se ukazalo na važnost i potencijal uloga javnih knjižnica u urbanoj transformaciji. Èlanak se temelji na interdisciplinarnom pristupu, a ukljuèuje literaturu iz podruèja arhitekture i urbanizma, knjižnièarstva te urbane sociologije, koja neposredno ili posredno istražuje taj odnos. Odnos grada i knjižnice promatra se kroz kratku povijest knjižnica u gradovima, analizu i sistematizaciju strategija urbanih transformacija i uloga koje javna knjižnica ima u gradovima, poziciju i lokacije javnih knjižnica u gradovima. Suvremene uloge javnih knjižnica u gradovima oslanjaju se na one tradicionalne - ulogu u izgradnji i predstavljanju identiteta grada, ulogu u potpori razvoja urbanog društva i ulogu u podršci razvoju gradova. Te uloge nisu zastarjele i prevladane, veæ se nadograðuju i proširuju, zajedno s funkcijama knjižnica. Antièka knjižnica u Aleksandriji iz 3. st. pr. Kr. imala je snažnu ulogu u izgradnji identiteta novoformiranoga grada i promicanju na globalnoj razini. U doba renesanse, knjižnica Svetog Marka u Veneciji dobiva ulogu u formiranju identiteta otvorenoga javnog prostora, jednoga od najznaèajnijih trgova renesansne Italije - Trga Svetoga Marka, uokvirujuæi ga svojim ‘ikonièkim’ proèeljem.
Usporedno s razvojem graðanskog društva u drugoj polovici 19. stoljeæa u zapadnoj Europi formiraju se javne knjižnice s osnovnim ulogama u jaèanju graðanskog identiteta i u potpori razvoja urbanog društva. Uspostava mreže knjižnica u gradovima poèinje izmeðu dvaju svjetskih ratova, do kada vlada pravilo da se u gardovima gradi jedna knjižnica na reprezentativnoj lokaciji. U istom razdoblju osnovna uloga knjižnica postaje promicanje demokracije i slobodnog prostupa znanju te je, shodno tome, dizajn knjižnica jednostavniji i otvoreniji. Do prave ekspanzije u izgradnji i planiranju javnih knjižnica dolazi polovicom 20. stoljeæa, kada se poèinju i sveobuhvatnije planirati mreže javnih knjižnica koje su se sastojale od centralne i ravnomjerno rasporeðenih ogranaka. Uloga knjižnica u modernizaciji društva i u poticanju razvoja gradova relevantna je za njihov odnos s gradom. Prema suvremenoj literaturi javna je knjižnica moæan alat u strategijama urbane transformacije: 1. urbane regeneracije voðene kulturom; 2. urbane nadogradnje; 3. poveæanje urbane otpornosti. Uloge javnih knjižnica, usustavljene u sklopu strategija urbane regeneracije voðene kulturom, jesu sljedeæe: kulturne ikone, urbani reperi, dionici u placemakingu i u vitalizaciji zajednice. Glavni cilj strategije urbane regeneracije voðene kulturom jest poveæanje kvalitete života u gradovima postavljanjem kulture u središte urbane transformacije. Javna knjižnica, kao institucija u kulturi, smatra se kvalitetnim alatom u takvoj strategiji. Uloga javnih knjižnica kao ikona i urbanih repera povezuje se s ‘ikonièkom arhitekturom’. U tom kontekstu, knjižnice su predmet kritike u suvremenoj literaturi zbog svoje komercijalnosti, dekontekstualnosti i uloge u gentrifikaciji, što je u suprotnosti s njenim osnovnim odreðenjem - bivanjem javnim prostorom. Uloga u placemakingu, koja se smatra inherentnom javnim knjižnicama, najèešæa je tema u suvremenoj literaturi i prisutna je u svim strategijama urbane transformacije. Javna knjižnica svojom ulogom u vitalizaciji zajednice pridonosi društve-
noj koheziji, poboljšanju obrazovnih, ekonomskih i socioloških prilika. Ta uloga najviše utjeèe na rekonceptualizaciju knjižnica u smislu arhitektonskog tipa, otvara potrebu za novim društvenim, kreativnim i tradicionalno atipiènim prostorima i lokacijama.
Knjižnièni parkovi novi su modeli javnih knjižnica koji se koriste u strategijama urbane nadogradnje u sklopu Medelin modela urbane transformacije. Dizajnirani su tako da integriraju zatvoreni prostor knjižnice, pripadajuæe parkove i otvorene prostore u jedinstveni javni prostor. U sklopu projekta urbane transformacije uspostavljena je mreža knjižnica na najkritiènijim i najproblematiènijim lokacijama urbane periferije Medelina u Kolumbiji. Javna knjižnica, kao institucija i kao javni prostor, alat je u strategiji razvoja otpornosti gradova jaèajuæi povezanost unutar urbanog tkiva i poveæavajuæi njegovu prilagodljivost. Uloga u razvoju otpornosti nije samo u poveæanju sposobnosti grada da odgovori na eventualne prirodne ili izazvane katastrofe veæ i da se smanji utjecaj svakodnevnih problema koji gradove èine neugodnima za život. Složenost odnosa javne knjižnice i gradova definira se kroz uloge u razlièitim urbanim strategijama. Oslanjajuæi se na svoje osnovne funkcije i arhitekturu, javna knjižnica moæan je alat za transformiranje gradova. Lokacija i uloge javnih knjižnica u gradovima višeznaène su i ovise o kontekstu i strategijama urbane transformacije. U skladu s razlièitim urbanim projektima, lokacija knjižnice može biti tradicionalno u gradskoj jezgri, u suburbanim zonama, brownfield lokacijama te kao aktivator lokacija prema kojima se grad širi. Takoðer, u sklopu strategija urbane transformacije može se graditi jedna knjižnica ili gradu prilagoðeni sustav javnih knjižnica.
Cilj je ovoga rada istaknuti moguænosti daljnjega istraživanja razvoja odnosa javnih knjižnica i gradova koji bi se mogli temeljiti na sustavima javnih knjižnica i nadogradnji njihovih virtualnih i ekoloških uloga na one tradicionalne i suvremene.
Biographies
Biografije
IVANA BANOVIÆ ÐORÐEVIÆ, M.Arch., Ph.D. student at the Faculty of Architecture, University of Zagreb. Research interests are public libraries and their position in the urban fabric.
Prof. BOJANA BOJANIÆ OBAD ŠÆITAROCI, Ph.D,, M. Arch., is Head of the Department of Urban Planning, Spatial Planning and Landscape Architecture. Research interests are urbanscape, contemporary landscape architecture and urban heritage. [www. scitaroci.hr]
IVANA BANOVIÆ ÐORÐEVIÆ, dipl.inž.arh., studentica doktorskog studija na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu. Istraživaèki interes: javne knjižnice i njihov položaj u urbanom tkivu.
Prof. dr.sc. BOJANA BOJANIÆ OBAD ŠÆITAROCI, dipl. ing.arh., predstojnica je Katedre za urbanizam, prostorno planiranje i pejsažnu arhitekturu. Istraživaèki interesi su urbanscape, suvremena pejsažna arhitektura i urbanizam naslijeða. [www.scitaroci.hr]
1 Univerzitet Crne Gore
Arhitektonski fakultet
Crna Gora - 81000 Podgorica, Džordža Vašingtona bb
2 Univerzitet Crne Gore
Filozofski fakultet, Odsjek za geografiju
Crna Gora - 81400 Nikšiæ, Danila Bojoviæa bb gordanar@ucg.ac.me dodemir@t-com.me
Pregledni znanstveni èlanak https://doi.org/10.31522/p.28.2(60).15 UDK 725.025.4 (497.16) ”19” Tehnièke znanosti / Arhitektura i urbanizam
2.01.03. - Arhitektonske konstrukcije, fizika zgrade, materijali i tehnologija graðenja
2.01.04. - Povijest i teorija arhitekture i zaštita graditeljskog naslijeða Èlanak primljen / prihvaæen: 18. 5. 2019. / 16. 12. 2020.
1 University of Montenegro Faculty of Architecture
Crna Gora - 81000 Podgorica, Džordža Vašingtona bb
2 University of Montenegro Faculty of Philosophy, Department of Geography
Crna Gora - 81400 Nikšiæ, Danila Bojoviæa bb gordanar@ucg.ac.me dodemir@t-com.me
Subject Scientific Review
https://doi.org/10.31522/p.28.2(60).15
UDC 725.025.4 (497.16) ”19”
Technical Sciences / Architecture and Urban Planning
2.01.03. - Architectural Structures, Building Physics, Materials and Building Technology
2.01.04. - History and Theory of Architecture and Preservation of the Built Heritage
Article Received / Accepted: 18. 5. 2019. / 16. 12. 2020.
Crnogorsko primorje obnova ošteæenje potres spomenici kulture
Èlanak prezentira naèine obnove i revitalizacije spomenika kulture, ošteæenih u potresu koji je pogodio Crnogorsko primorje 15. travnja 1979. godine. U radu je dan prikaz ošteæenja i posljedica potresa, naèini obnove i sanacije, te postupci revitalizacije koji su primijenjeni na ošteæenim spomenicima kulture i povijesnim urbanim cjelinama. Cilj istraživanja je pokazati iskustva, naèine i rezultate u procesu obnove i revitalizacije, kao i metodološke osnove rizika i zaštite spomenika kulture, koji se mogu primijeniti kao univerzalni princip nakon prirodnih katastrofa.
Montenegro’s coast restoration damage earthquake cultural monuments
The article presents the ways of restoration and revitalization of cultural monuments, damaged in the earthquake that hit Montenegro’s coast on April 15, 1979. The paper gives an overview of the damage, the methods of restoration, rehabilitation and the revitalization procedures implemented on the damaged cultural monuments and historical urban entities. The aim of the research is to present experiences, ways and results in the process of restoration and revitalization, methodological bases of risk and protection of cultural monuments, which can be applied as a universal principle after natural disasters.
Istraživanjeu ovom radu odnosi se na obnovu spomenika kulture nakon potresa u Primorskoj oblasti Crne Gore. Crnogorsko primorje pripada perifernom dijelu Mediteranske regije, koja se odlikuje znatnim seizmièkim potencijalom. Najviša IX zona prostire se od podruèja južne Hrvatske, duž cijele crnogorske obale i preko sjeverne Albanije. U Crnoj Gori znaèajni potresi jaèine VII stupnjeva Mercallijeve ljestvice [MSC] dogaðaju se u prosjeku svake treæe godine, potres jaèine VIII stupnjeva MSC svakih petnaest godina, a razorni potres sa znaèajnim ljudskim žrtvama u prosjeku svake šezdesete godine. Potres koji je 1979. godine pogodio primorje Crne Gore s okolicom predstavlja jednu od najveæih katastrofa ovoga tipa u Europi u novijoj povijesti. To je bio niz potresa, s epicentrom u priobalju Crnogorskog primorja.1 Ciklus potresa zapoèeo je udarom 9. travnja 1979., a trajao je gotovo dvije godine. Najveæa razaranja prouzroèio je potres od 15. travnja 1979. koji se dogodio u 6 sati, 19 minuta i 37 sekundi. Intezitet potresa u epicentralnoj zoni iznosio je IX stupnjeva MCS ljestvice, odnosno 7,0 stupnjeva Richterove ljestvice, s dubinom ognjišta 17 kilometara.2 Epicentralno podruèje nalazilo se u Jadranskom moru, izmeðu Ulcinja i Bara, na udaljenosti od obale oko 15 kilometara i na dubini od oko 30 kilometara. Podruèje zahvaæeno maksimalnim intenzitetom mjerilo je po duljini 80, a u širini 10-15 kilometara. U ovom potresu 101 osoba izgubila je život u Crnoj Gori i 35 u Albaniji,
dok je oko 1.700 osoba bilo teže ili lakše povrijeðeno. Stradalo je 250 naseljenih mjesta.3
Potres je zahvatio cijelu Crnu Goru, a najveæu štetu imali su gradovi: Ulcinj, Bar, Petrovac, Budva, Tivat, Kotor i Herceg Novi. U gradovima, naseljima i selima uništeno je ili ošteæeno 74.149 stanova, od èega je 13.179 stanova u potpunosti srušeno ili ostalo u neupotrebljivom stanju. Oko 80.000 stanovnika u Crnoj Gori ostalo je bez mjesta stanovanja, za koje je bilo potrebno osigurati privremeni smještaj nakon katastrofe.4 U potresu su stradale zidine starih gradova, kule i tvrðave, gradske palaèe, ali i brojne moderne stambene zgrade graðene po novijim standardima.
KULTURNO-POVIJESNI SPOMENICI I NJIHOVA OŠTEÆENJA U POTRESU
CULTURAL-HISTORICAL MONUMENTS AND THEIR DAMAGE IN THE EARTHQUAKE
Potres iz 1979. godine nanio je velike štete brojnim povijesnim objektima. Na Crnogorskom primorju bila je koncentrirana mreža istaknutih zona s kulturnim spomenicima i objektima. Najveæi broj pokretnih kulturnih dobara bio je smješten u zgradama koje su i same spomenici kulture, kao što su: Istorijski arhiv u Kotoru, Pomorski muzej SR Crne Gore u Kotoru, Arhiv i Muzej u Herceg Novom, Arheološka zbirka i Galerija u Budvi, Muzej u Perastu, Muzej u Baru, Muzej u Ulcinju itd.5
Podatci o rušenju spomenika kulture i njihovoj ugroženosti prikazuju velike razmjere katastrofalnog potresa. Struène komisije koje su uspostavljene nakon potresa, ustanovile su broj porušenih kulturno-povijesnih spomenika po definiranim kriterijima i stupanj njihovog ošteæenja (Tabl. I.).6
Broj ukupno ošteæenih nepokretnih spomenika kulture bio je velik i iznosio je 1.369. Ukupna šteta u odnosu na ostale dijelove Crne Gore iznoslila je 83%. Ustanovljen je i stupanj ošteæenja pojedinaènih kulturno-povijesnih spomenika po njihovoj strukturi.7 Od ukupno 1.369 ošteæenih spomenika kulture na Crnogorskom primorju, ošteæeno je 443 (32,36%), teško ošteæeno 482 (35,21%), a potpuno uništeno 444 (32,43%). Najviše je ošteæeno stambenih 802 (58,58%) i sakralnih 413 (30,17%) objekata. Najviše je bilo ošteæenih kulturno-povijesnih spomenika na teritoriju opæine
1 Bakiæ i dr., 1988: 93
2 IX stupnjeva MCS ljestvice bilo je zastupljeno na Crnogorskom primorju, zona VIII stupnja seizmièkog inteziteta obuhvatila je centralno podruèje Crne Gore, s okolicom Podgorice i Danilovgrada, dok je zona VII stupnja zahvaæala preostali dio Crne Gore, poglavito sjevernu regiju.
3 Ukupna šteta procijenjena je na oko 4,5 milijarde US dolara, što je èinilo oko 4 godišnja bruto nacionalna dohotka Crne Gore za 1979. godinu, odnosno približno 10% ukupnog bruto nacionalnog dohotka tadašnje SFR Jugoslavije. [Vuèiniæ, 2005: 35]
Kotor i taj broj je iznosio 593, od èega je bilo 224 ošteæenih, 300 teško ošteæenih, a 69 uništenih spomenika kulture. Od potpuno uništenih spomenika kulture, najviše je stradalo stambenih 292 (65,77%) i sakralnih 106 (23,87%) objekata. Teritorij opæine Budva sadržao je broj uništenih spomenika kulture 125 (28,15%), Bar 103 (23,20%), Kotor 69 (15,54%), Herceg Novi 46 (10,36%). Najmanje spomenika kulture je stradalo u Tivtu - ukupno 37 (2,70%), od èega je uništeno 13 (2,93%), no ovaj je grad i imao najmanji broj spomenika kulture na Crnogorskom primorju. Tri najveæe stare urbane cjeline i njihovi spomenici kulture: Ulcinj, Budva i Kotor pretrpjele su znaèajna ošteæenja. Posljedice su se sagledavale ne samo u fizièkom ošteæenju veæ u poremeæaju multiplikativne funkcije koju su vršila ova naselja.8 U Starom gradu Ulcinju cjelokupni fond stambene arhitekture uništen je ili teško ošteæen. Meðu ovim fondom stradali su objekti arhitekture koji su sadržavali elemente renesanse i baroka, koji su predstavljali pravu rijetkost na ovom podruèju: Kula Balšiæa, u kojoj se nalazila galerija, potpuno je porušena s dijelom obrambenog zida, arhitektonski sklop Dvori Balšiæa pretrpio je ozbiljna ošteæenja, a zgrada bivše Carinarnice gotovo da nije postojala kao dio gradskih bedema, renesansna crkva - džamija, pretvorena u muzej, nije bila upotrebljiva (Sl. 2.).9
Svi znaèajniji objekti u Starom Baru znatno su ošteæeni: srušen je gornji dio ulazne kule starog grada, veæim dijelom je srušen sklop samostana iz 15.-16. stoljeæa, na citadeli Tatarovci zidovi su potpuno ili djelomièno srušeni (Sl. 3.). Gornji dio Sahat-kule je srušen, a njeni zidovi su jako ošteæeni. Teško je stradao poznati Akvadukt - jedini saèuvani primjerak ovog utilitarnog objekta na Crnogorskom primorju. Osim objekata u Starom Baru, znatno je ošteæen sklop dvorskih objekata na Topolici u Novom Baru, gdje su bili smješteni muzej, galerija i bibioteka. Od svih starih gradova na Crnogorskom primorju najveæa ošteæenja doživio je Stari grad Budva. Njegov graditeljski fond, koji je uglavnom podignut nakon katastrofalnog potresa koji se dogodio 1667., u velikoj je mjeri razoren 1979. godine. Djelomièno su srušeni bedemi i citadela, dok su se gradske kule raspukle (Sl. 5.). Brojni spomenici kulture u Bud-
4 Bakiæ i dr., 1988: 85
5 Bakiæ, 1999: 28-29
6 Bakiæ, 1999: 28-29
7 Bakiæ, 1999: 32-33
8 Tomaževiæ, Sheppard, 1982: 184-187
9 Peroviæ, 1988: 473-474
10 *** 1979: 19
Tabl. I. Prikaz broja ošteæenih i uništenih spomenika kulture u crnogorskim primorskim gradovima
Table I Overview of the number of damaged and destroyed cultural monuments in Montenegrin coastal towns Ošteæeni i uništeni spomenici kulture u crnogorskim primorskim gradovima nakon potresa 1979.
OpæinaNamjena spomenika kultureOšteæeniTeško ošteæeniUništeniUkupnoPostotak (%)
Ulcinj sakralni stambeni javni
fortifikacijski
Bar sakralni stambeni javni
ekonomski
fortifikacijski
tehnološki NOB-a
Budva sakralni stambeni javni
fortifikacijski
tehnološki NOB-a
Kotor sakralni stambeni javni ekonomski fortifikacijski NOB-a ruševine
Herceg Novi sakralni stambeni javni
ekonomski
fortifikacijski
UKUPNO sakralni stambeni javni
ekonomski
fortifikacijski
tehnološki NOB-a ruševine
vi, kao što su crkve (Sv. Ivana i Sv. Trojice), muzej i gradski arhiv, bili su u tolikoj mjeri ošteæeni da su svi njihovi fondovi morali biti hitno izmješteni. Od 184 objekata Starog grada neošteæeno je samo 6 ili 3,2%. Takoðer su stradali i svi sakralni objekti unutar Starog grada.10
Posljedice potresa bile mnogo vidljivije u Budvi nego u Kotoru. U Kotoru je veliki broj spomenika kulture doživio veæa ili manja ošteæenja, ali je stradalo u potpunosti svega nekoliko objekata. Ošteæenja su bila u vidu pukotina ili rušenja nekih segmenata i dijelova objekata, dok je Budva pretrpjela mnogo veæe razaranje zbog same pozicije, geomorfološkog položaja, te same blizine epicentralnog podruèja. U Starom gradu Kotoru najviše je stradala Kneževa palaèa, zatim barokna zgrada stare Vijeænice (Sl. 4.), gradski toranj
sa satom, glavni kotorski trg - Trg od oružja, zgrada Pomorskog muzeja Crne Gore, centar za kulturu, muzej, palaèe Bizanti i Pima, te drugi objekti profane arhitekture. Osim stambene i profane arhitekture, u Starom gradu ošteæeni su i znaèajni sakralni objekti, kao što je katedrala Sv. Tripuna i crkve: Sv. Luke, Sv. Ane, Sv. Marije Colegiate, Sv. Mihaila, Sv. Nikole. Ošteæeni su gradski bedemi i bedemi na brdu Sv. Ivan.
U okolici Kotora stradali su spomenici kulture u naseljima: Prèanj, Dobrota, Perast i Risan. U Prènju su ošteæeni objekti: Bogorodièin hram, crkva Sv. Nikole sa samostanom, palaèa Tre Sorelle i objekti u ulici Lukoviæa. Naselje Dobrota imalo je ošteæenja na: crkvama Sv. Eustahija i Sv. Mateja, palaèama Tripkoviæ i Ivanoviæ, Krivom Palacu i Kokotovoj kuli. U Perastu je ošteæena crkva Gospa od Škrpjela, crkva Sv. Nikole sa zvonikom, muzej grada Perasta i memorijalni muzej Viskoviæa. Ošteæenja su evidentirana na znaèajnim spomenicima kulture u Risnu (Sl. 6.). Na crkvi Sv. Petra i Pavla teško je ošteæen zvonik, svodovi i krovna konstrukcija. Ošteæena je palaèa Iveliæa, koja predstavlja reprezentativni primjer barokne stambene arhitekture, osobito u predjelu krovne i stropne konstrukcije. U potresu su stradali znaèajni objekti povijesne ulice Gabela u Risnu.
Stari grad Herceg Novi takoðer je ošteæen u potresu. Najviše je stradala Citadela Mezzaluna (Macel), koja je imala pukotine i prije potresa na istoènom, zapadnom i južnom zidu, i ošteæene temelje u moru. Nakon potresa došlo je do prevrtanja zidova tvrðave i obrušena je u more (Sl. 7.). Napukli su zidovi tvrðave Forte Mare i Kanli kule. Ošteæeni su arhiv, muzej, biblioteka, kino, galerija i zavièajni muzej.11 Crkve koje su pretrpjele znaèajna ošteæenja u
Herceg Novom su: Sv. Arhangela Mihaila, Sv. Antuna, Sv. Spasa i Sv. Ðorða.
Velika ošteæenja u potresu, osim crkvi koje su se uglavnom nalazile u povijesnim jezgrama, imali su i izdvojeni samostanski sklopovi. Od samostanskih sklopova na Crnogorskom primorju teška razaranja pretrpjeli su: Gradište u Buljarici kod Petrovca, Praskavica iznad Svetog Stefana, Podlastva u mjestu Lastva Grbaljska (Sl. 8.), Reževiæi kod Budve, Podmaine iznad budvanskog polja (èija je restauracija bila završena prije potresa) i Savina u Herceg Novom (Tabl. II.).
U tijeku struènih ispitivanja i znanstvenih istraživanja otkrivene su nove karakteristike na spomenicima kulture koje su do tada bile nepoznate. Dobiveni su neoèekivani rezultati stilsko-kronološkom analizom Kotora, gdje su pronaðeni elementi romanièko-gotièke faze u izgradnji grada, koja je bila prekrivena kasnijim dogradnjama.12 Pronaðeni su ostaci starih rimskih javnih objekata, dijelova ulica, detalji i fragmenti, koji su pokazali da se antièka Budva nalazila ispod temelja srednovjekovnog grada.13 U Starom Baru nakon potresa pronaðeni su ostaci nepoznatih sakralnih objekata. Istraživanja su pokazala da ima kontinuitet u razvoju od 9. do 19. stoljeæa, pa èak i ranije. U prouèavanju ruševina Starog grada Ulcinja otkriveni su slojevi gradnje koji pripadaju kasnom srednjem vijeku, odnosno vremenu vladavine Osmanlija.
PROVEDENE MJERE I HITNE INTERVENCIJE NA SPOMENICIMA KULTURE NAKON POTRESA IMPLEMENTED MEASURES AND EMERGENCY INTERVENTIONS ON CULTURAL MONUMENTS AFTER THE EARTHQUAKE
Neposredno nakon potresa poduzete su preventivne mjere u cilju zaštite teško ošteæenih spomenika kulture. Hitne intervencije obavljene su na onim spomenicima kulture koji su zbog svog kulturno-povijesnog znaèaja morali biti što ranije zaštiæeni od daljeg propadanja. Stare urbane cjeline su imale prioritet u tijeku primarnih intervencija. U ošteæenim povijesnim jezgrama, poglavito u Kotoru i Budvi provedene su hitne preventivne mjere: podupiranje objekata koji su bili skloni padu, rušenje labilnih dijelova arhitektonskih elemenata, te konstrukcijske preventivne mjere koje su sprjeèavale dalje rušenje objekata.
11 Mandiæ, 1989: 57-60
12 U tijeku konzervatorsko-restauratorskih radova na crkvi Sv. Marije, prilikom arheoloških istraživanja, pronaðena je ranokršæanska trobrodna bazilika, kao i krstionica koja datira iz 6. stoljeæa.
13 U Budvi su pronaðene iskopine od povijesne važnosti, kao što su otkriæe: pilona, kamenih antièkih vrata, ilirsko-grèkog urbanog naselja, dio profanog objekta
Na najošteæenijim dijelovima zidova i bedema starih gradova izvršena su neophodna podupiranja da bi se sprijeèilo njihovo rušenje i obrušavanje.
Meðu prvim hitnim intervencijama preventivne mjere zaštite obavljene su u Starom gradu Budvi, u kome su rašèišæene ulice, odraðeno klasificiranje obraðenog kamena i dijelova arhitektonske plastike. Izvršeno je podupiranje i djelomièno prekrivanje krovnih pokrivaèa na objektima u starom gradu, kao i saniranje krovnog pokrivaèa na zgradi muzeja i galerije. Hitne mjere podrazumijevale su zaštitu sakralnih objekata, osobito na crkvama Sv. Ivana i Sv. Trojice, s ciljem zaštite njihovih interijera. Na teško ošteæenim jugozapadnim kulama gradskih bedema izvršena su potrebna podupiranja. U Starom gradu Kotoru poduzete su sve neophodne preventivne mjere. Prvenstveno je izvršeno podupiranje najugroženijih objekata i djelomièno prekrivanje krovnih pokrivaèa. Kada je rijeè o pojedinaènim spomenicima kulture, osobita je pažnja usmjerena na prikupljanje srušenih dijelova arhitektonske plastike, njihovo klasificiranje i deponiranje na sigurna mjesta. Sliène intervencije su obavljene i u Starom gradu Herceg Novom. Osobita pažnja u ovom gradu je bila usmjerena na hitne intervencije koje su obavljene na zaštiti zgrade arhiva. U Starom gradu Ulcinju su se sporije odvijale prve intervencije zbog velikog stradanja objekata,
helenistièkog razdoblja, otkriven je velik broj (blizu 4.000) vrijednih arheoloških nalaza, Villa Urbana s odajama razlièitih sadržaja i namjene, ranokršæanske trobrodne bazilike, terme, gradski bastion Citadela, ostaci fresko slikarstva u crkvama.
14 DACG - fascikl 89, br. dokumenta 421
15 DACG - fascikl 97, br. dokumenta 25
ali i nepristupaènosti terena i nemoguænosti kolnog prilaza. U prvim mjesecima uraðeno je djelomièno rašèišæavanje na dijelu arheološkog parka, ispred zgrade muzeja i Kule Balšiæa (Tabl. III.).14
Na veæem broju pojedinaènih spomenika kulture izvršene su neophodne preventivne mjere. Izbor spomenika za hitne intervenicije ovisio je od njegove vrijednosti i stupnja ošteæenja. Na sakralnim objektima - crkvama i samostanskim sklopovima podignute su improvizirane krovne nadstrešnice radi zaštite ošteæenih živopisa. Sanirani su i krovni pokrivaèi, kao što je bio sluèaj na crkvi Sv. Eustahija u Dobroti, kako bi se zaštitio vrijedni interijer crkve. Osim intervencija na krovovima, uraðeno je podupiranje dijelova boènih zidova na crkvama, kao što je primjer crkve Sv. Trojice, u okviru samostanskog sklopa Praskvice kod Budve.15
Osim intervencija koje su provedene u urbanim cjelinama starih gradova, kao i na samostanskim sklopovima i crkvama, posebna je pažnja usmjerena na zaštitu profanih objekata u kojima su se nalazile kulturne institucije, kao što su: muzeji, galerije, arhivi i drugi. Cilj hitnih intervenicija na ovim objektima bio je izraditi što prije program njihove sanacije, kako bi se tim objektima vratila njihova funkcija koja je bila od velikog kulturnog i društvenog znaèaja.
U tijeku rada struènih ekipa na hitnim poslovima otklanjanja posljedica potresa, te na utvrðivanju stupnja ošteæenja i procjeni neophodnih sredstava za sanaciju ugroženih spomenika kulture, obavljena su i znaèajna snimanja i ispitivanja. Struèna snimanja su se u najveæoj mjeri odnosila na stare urbane jezgre. Ispitivanja i djelomièna snimanja vrše-
Sl. 7. Porušena citadela Mezzaluna u Herceg Novom
Fig. 7 Destroyed citadel Mezzaluna in Herceg Novi
Sl. 8. Ošteæeni samostan Podlastva u Grblju, Budva
Fig. 8 Damaged the Monastery Podlastva in Grbalj, Budva
Tabl. II. Prikaz istaknutih spomenika kulture na Crnogorskom primorju ošteæenih u potresu 1979. Table II Overview of the prominent cultural monuments on the Montenegrin coast damaged in the 1979 earthquake
Prikaz istaknutih spomenika kulture na Crnogorskom primorju ošteæenih u potresu 1979.
Stari gradovi - povijesne urbane strukture i njihovi spomenici kulture
Ulcinj Stari grad Ulcinj
• Kula Balšiæa (u kojoj se nalazila galerija)
- potpuno porušena s dijelom obrambenog zida
• zgrada bivše Carinarnice - teška ošteæenja
• renesansna crkva - džamija (pretvorena u muzej) - teška ošteæenja (nije bila upotrebljiva)
• arhitektonski sklop Dvori Balšiæa
• gradski bedemi
Bar Stari Bar
• ulazna kula starog grada - srušen gornji dio
• samostanski sklop iz 15.-16. stoljeæa - veæim dijelom srušen
• citadela Tatarovci - zidovi su potpuno ili djelomièno srušeni
• Sahat-kula - gornji dio je srušen, a zidovi jako ošteæeni
• Akvadukt - teška ošteæenja
Budva Stari grad Budva
• bedemi i citadela - djelomièno srušeni
• gradske kule - ošteæene, raspukle
• crkve Sv. Ivana i Sv. Trojice - teška ošteæenja
• muzej - teška ošteæenja
• galerija - teška ošteæenja
• gradski arhiv - teška ošteæenja
Tivat Nema povijesnu urbanu jezgru.
Kotor Stari grad Kotor
• Kneževa palaèa - teška ošteæenja
• zgrada stare Vjeænice - teška ošteæenja
• gradski toranj sa satom
• glavni Kotorski trg - Trg od oružja
• zgrada Pomorskog muzeja Crne Gore
• Centar za kulturu
• muzej
• palaèe Pima i Drago
• sakralni objekti:
- katedrala Sv. Tripuna
- crkva Sv. Luke
- crkva Sv. Ane
- crkva Sv. Marije Colegiate
- crkva Sv. Mihaila
- crkva Sv. Nikole
Herceg Novi Stari grad Herceg Novi
• citadela Mezzaluna (Macel) - teška ošteæenja
• tvrðava Forte Mare - ošteæenja zidova
• tvrðava Kanli kula - ošteæenja zidova
• crkva Sv. Arhangela Mihaila
• galerija
• muzej
• biblioteka
• arhiv
• kino
Spomenici kulture izvan starih gradova
Povijesni slojevi otkriveni u potresu
U Starom gradu Ulcinju otkriveni su slojevi gradnje iz kasnog srednjeg vijeka (vrijeme vladavine Osmanlija).
• sklop dvorskih objekata u kojima je bio smješten muzej, biblioteka i galerija
U Starom Baru pronaðeni su ostaci nepoznatih sakralnih objekata i slojevi gradnje od 9. do 19. stoljeæa.
na su u starim gradovima Ulcinja i Bara.16 U Starom gradu Budvi izvršena su fotogrametrijska i geodetska snimanja objekata i ispitivanja ošteæenosti dijela bedema stare Budve koji se nalaze ispod mora.17 Obavljeno je obimno arhitektonsko snimanje Starog grada i stilsko-kronološke analize svih objekata.18 Kompletna arhitektonska snimanja svih objekata obavljena su u Starom gradu Kotoru i stilsko-kronološke analize.19 Uraðeni su sanacijski projekti za obnovu nekoliko stambenih objekata u starom gradu, s ciljem da posluže kao primjer potencijalnog pristupa izrade konaènih programa obnove i revitalizacije cijele urbane cjeline Kotora. Utvrðivanje stupnja ošteæenosti i procjena štete raðena je i za ostala podruèja Opæine Kotor.20 Obavljena su fotogrametrijska snimanja znaèajnijih objekata u Starom gradu Herceg Novom, te objekata u okviru samostanskog sklopa Savine.21
• teško su ošteæeni samostanski sklopovi:
- Gradište u Buljarici
- Praskavica iznad
Svetog Stefana
- Podlastva u Grblju
- Reževiæi kod Petrovca
- Podmaine iznad Budve
• fortifikacijski objekti
• crkve:
- Sv. Ivana
- Sv. Gospoðe
- Sv. Roka
- Sv. Petra
- Sv. Mihaila
• Prèanj:
- Bogorodièin hram
- crkva Sv. Nikole
- palaèa Tre Sorelle
- ulica Lukoviæa
• Dobrota:
- crkva Sv. Eustahija
- crkva Sv. Mateja
- Kokotova kula
- palaèa Tripkoviæ - palaèa Ivanoviæ - Krivi palac
• Perast:
- crkva Gospa od Škrpjela
- crkva Sv. Nikole sa zvonikom - muzej grada Perasta - memorijalni muzej Viskoviæa
• Risan: - crkva Sv. Petra i Pavla - palaèa Iveliæa - povijesna ulica Gabela
• zavièajni muzej
• samostanski sklop Savina
• crkve:
- Sv. Antuna
- Sv. Spasa
- Sv. Ðorða
U Starom gradu Budvi pronaðeni su ostaci starih rimskih javnih objekata, dijelova ulica, detalji i fragmenti antièke Budve ispod srednjovjekovnog grada.
U Tivtu su evidentirani fortifikacijski objekti koji su austrougarsko naslijeðe s kraja 19. stoljeæa.
U Starom gradu Kotoru pronaðeno je naslijeðe:
• romanika na crkvama
• barok na palaèama
• gotika
• fortifikacijski sustavi iz srednjeg vijeka
• rimski slojevi gradnje
• ilirski slojevi gradnje
Obnovi i zaštiti spomenika kulture prethodila je izrada pregledne i sintetizirane slike zaštiæenog fonda spomenika u opasnosti. Takav pregled spomenika kulture temeljito je odraðen na primjeru Starog grada Kotora. Prikaz spomenika kulture nakon potresa raðen je u vidu tabela i sadržavao je kvalitetu spomenièkog fonda, s naznaèenim karakterom nastalih ošteæenja i procjenom štete. U okviru popisa štete na spomenicima kulture naèinjena je kategorizacija ošteæenja i prikaz upotrebljivosti objekata uz mjere zaštite. Grafièki prilog u popisu dan je kroz šematske tlocrte objekata uz skice i fotodokumentaciju ošteæenja na spomenicima kulture. Tabelarni prikaz stanja spomenika kulture nakon potresa podijeljen je na tri poglavlja:22
I. Sintetizirana slika zaštiæenog podruèja u cjelini, sa sumarnim estetsko-povijesnim ocjenama, koji sadrži podatke: stanja spomenika prije potresa, ošteæenja od potresa, stupnjeva ugroženosti, promjena spomenièkog statusa;
II. Kvaliteta spomenièkog fonda, sa oznaèenim: opisom objekata, deformacijama i ka-
16 Ispitivanja starih gradova Ulcinja i Bara je vršila struèna ekipa Republièkog zavoda za zaštitu spomenika kulture SR Srbije u suradnji s Republièkim zavodom za zaštitu spomenika kulture s Cetinja.
U Starom gradu Herceg Novom pronaðeno je naslijeðe iz razdoblja: kasnog srednjeg vijeka iz doba vladavine Osmanlija, mletaèke i austrougarske vladavine.
17 U Starom gradu Budvi fotogrametrijska snimanja objekata je obavila struèna ekipa Republièkog zavoda za zaštitu spomenika kulture SR Hrvatske u suradnji s Arhitektonskim fakultetom Sveuèilišta u Zagrebu, dok je specijalizirana radna organizacija „Obala” iz Splita izvršila ispitivanje ošteæenja bedema. [DACG - fascikl 97, br. dokumenta 25]
18 Arhitektonska snimanja Starog grada Budve napravio je Republièki zavod za zaštitu spomenika kulture iz Beograda. Arheološka ispitivanja u okviru stilsko-kronološke analize Budve obavio je Arheološki institut SANU iz Beograda. 19 Arhitektonska snimanja objekata u Starom gradu Kotoru obavila je struèna ekipa Republièkog zavoda za zaštitu spomenika kulture SR Slovenije u suradnji s Arhitektonskim fakultetom iz Ljubljane. Tim je uradio arhitektonska sni-
rakterom ošteæenja, procjenom štete, troškovima sanacije i stanjem nakon potresa; III. Provedene predradnje ili hitne intervencije. Znanstvenoistraživaèka i struèna ispitivanja izvršena su prije sanacije i obnove ošteæenih starih urbanih aglomeracija. Obavljena su sljedeæa istraživanja za crnogorske primorske gradove: geodetska snimanja urbanih jezgri, geomehanièka istraživanja, stilskokronološke analize (provedene tijekom 1980. godine), arheološka istraživanja i arhitektonska istraživanja.
KONCEPTI OBNOVE I REVITALIZACIJE SPOMENIKA KULTURE NAKON POTRESA
CONCEPTS OF RESTORATION AND REVITALIZATION ON CULTURAL MONUMENTS AFTER THE EARTHQUAKE
Fond ošteæenih kulturno-povijesnih spomenika na Crnogorskom primorju nakon potresa bio je veoma raznovrstan prema razdoblju nastanka, kulturno-povijesnom znaèaju, funkciji i teritorijalnoj pripadnosti. Ove karakteristike spomenika kulture utjecale su na uspostavljanje prioriteta u pristupima obnove nakon potresa. U utvrðivanju prioriteta obnove spomenika kulture utjecali su sljedeæi kriteriji: kulturno-povijesni znaèaj objekta ili grupe objekata, raznovrsnost njegove dotadašnje funkcije i moguænost valorizacije njegove namjene, stanje i stupanj ošteæenja, te opasnost od daljeg propadanja, racionalnost moguæih rješenja obnove i efikasnost brže obnove.23 Na osnovu ovih kriterija, prioritet u procesu obnove imale su stare urbane cjeline i tradicionalna ruralna naselja, a potom pojedinaèni spomenici kulture. U prvoj kategoriji posebno su izdvojeni Stari grad Kotor i Stari grad Budva. Od pojedinaènih spomenika kulture, prioritet u obnovi imali su objekti u funkciji djelatnosti od posebnog znaèaja za Republiku Crnu Goru, kao što su objekti muzeja, zavoda i arhiva. Pojedinaèni spomenici kulture koji su bili ošteæeni u tolikoj mjeri, da je odlaganje njihove obnove predstavljalo
manja za skoro sve objekte u mjerilu 1:100. Obavljena su i obimna fotografska snimanja svih graðevina.
20 Ostala podruèja Opæine Kotor obraðivala je struèna ekipa iz SR Bosne i Hercegovine, koju su saèinjavali struènjaci iz Republièkog zavoda za zaštitu spomenika kulture SR BiH i drugih struènih i znanstvenih institucija, koji su imali prethodna iskustva steèena na uklanjanju posljedica od potresa u Banja Luci iz 1969.
21 Fotogrametrijska snimanja u Starom gradu Herceg Novom je obavila ista struèna ekipa kao u Starom gradu Budvi. Utvrðivanje stupnja ošteæenja i procjenu štete radila je struèna ekipa iz SR Makedonije, koju su èinili struènjaci Republièkog zavoda za zaštitu spomenika kulture, Arhitektonskog fakulteta iz Skoplja i Zavoda za ispitivanje materijala iz Skoplja, s obzirom na njihovo iskustvo nakon potresa u Skoplju iz 1963.
22 CG-UZKD, 1979.
23 DACG - fascikl 101, br. dokumenta 60
Tabl. III. Prikaz hitnih mjera intervencije provedenih na ošteæenim spomenicima kulture nakon potresa Table III Overview of the emergency intervention measures implemented on damaged cultural monuments after the earthquake
Hitne intervencije provedene na spomenicima kulture na Crnogorskom primorju nakon potresa 1979. Stari gradoviSamostanski sklopovi Pojedinaèni spomenici kulture
Ulcinj Rašèišæavanje ulica, rušenje pojedinih dijelova objekata koji su bili skloni padu, a koji su ugrožavali bezbijednost, rušenje kule na ulazu u stari grad, podupiranje i privremeno prekrivanje krovnih pokrivaèa u cilju sprjeèavanja od daljeg rušenja, odnosno propadanja od elementarnih nepogoda, injektiranje i saniranje dijelova bedema koji su bili najviše ugroženi, istraživaèki radovi (geološki, seizmološki geomehanièki, arheološki i drugi) koji su predstavljali uvjet da se naprave geodetske i arhitektonske snimke.
Bar Nisu raðene hitne mjere intervencija za urbanu strukturu, jer je Stari grad Bar prije potresa bio arheološki lokalitet, osim za pojedinaène spomenike kulture.
Budva Rašèišæavanje ulica, privremeno osiguravanje objekata (horizontalno povezivanje, vertikalno podupiranje, pokrivanje krovova, odstranjivanje labilnih dijelova), hitne intervencije uèvršæivanja ruinirane kule na jugozapadnom dijelu bedema, hitno injektiranje dijelova istoènih bedema, istraživaèki radovi (geološki, seizmološki geomehanièki, arheološki i drugi) koji su predstavljali uvjet za geodetske i arhitektonske snimke, te pripreme za urbanistièki plan.
• Gradište: intervencije na krovnom pokrivaèu, ispitivanje temelja, postavljanje zatega i serklaža, rad na živopisima, istraživaèki radovi.
• Praskvica: prekrivanje krovnog pokrivaèa na crkvi Sv. Nikole, saniranje kupole, podupiranje svodova, prekrivanje krova na crkvi Sv. Trojice i izvoðenje zaštitnih radova na živopisu, podupiranje zidova.
• Reževiæi: demontiranje zvonika i vraæanje u prvobitni položaj na crkvi Sv. Trojice.
• Podlastva: prekrivanje krovnog pokrivaèa, postavljanje zatega i serklaža, obnova živopisa na crkvi Uspenje Bogorodice, istraživaèki radovi.
Preventivne konzervatorske mjere na Kuli Balšiæa i crkvi-džamiji u kojoj je bio smješten muzej u starom gradu, sabornoj crkvi Sv. Nikole i glavnoj džamiji.
Tehnièka i projektna dokumentacija za sanaciju bivšeg dvorca kralja Nikole (muzej), preventivna zaštita na sljedeæim objektima: Biskupiji s crkvom, katedrali i crkvi u Starom Baru, Omerpašiæa džamiji i Sabornoj crkvi Sv. Nikole u Baru.
Prekrivanje krovnog pokrivaèa i podupiranje svodova na crkvama Sv. Trojice i Sv. Ivana, demontiranje zvonika na crkvi Sv. Ivana, prekrivanje krovnog pokrivaèa na zgradi muzeja.
Kotor Rašèišæavanje ulica i pjaceta, numeriranje objekata, intervencije na oèuvanju arhitektonske plastike, podupiranje objekata koji su bili skloni padu ili su bili djelomièno porušeni, injektiranje i sanacija dijela južnih bedema, istraživaèki radovi (geološki, seizmološki geomehanièki, arheološki i drugi) koji su predstavljali uvjet za geodetske i arhitektonske snimke.
Herceg Novi Rašèišæavanje ulica, podupiranje objekata koji su bili skloni padu, skidanje labilnih dijelova objekata i njihovo deponiranje na sigurno mjesto, injektiranje i sanacija dijelova južnih i jugoistoènih bedema koji su bili najviše ošteæeni, istraživaèki radovi (geološki, seizmološki geomehanièki, arheološki i drugi) koji su predstavljali uvjet za geodetske i arhitektonske snimke.
Savina: sanacija krova na crkvi Uspenje Bogorodice, sanacija kupole i podupiranje svodova, sanacija zidova i postavljanje èeliènih zatega.
Intervencije na crkvama: Sv. Ivana, Sv. Gospoðe, Sv. Roka, Sv. Petra i Sv. Mihaila.
Prekrivanje krovnog pokrivaèa i sanaciono konstrukcijski radovi na zidovima Pomorskog muzeja, sanacija kupole i prekrivanje krovnog pokrivaèa na Bogorodièinom hramu u Prèanju, prekrivanje krovnog pokrivaèa i zaštitni radovi u interijeru crkve Sv. Eustahija u Dobroti, djelomièna rušenja i rašèišæavanja u Risnu.
Prekrivanje krovnog pokrivaèa, podupiranje zidova i skidanje arhitektonske plastike na crkvi Sv. Arhanðela, istraživaèki radovi i izrada idejnog projekta za sanaciju zgrade arhiva.
Sl. 9. Džamija u Vladimiru, Ulcinj - prikaz ošteæenja i obnove
Fig. 9 Mosque in Vladimir, Ulcinj - overview of the damage and restoration
opasnost od daljnjih ošteæenja, trebali su biti sanirani takoðer u prvim fazama obnove. Takav je sluèaj bio sa gradskim bedemima i utvrðenjima, ali i crkvama i samostanima s ošteæenim krovnim konstrukcijama.
• Obnova i sanacija spomenika kultureObnova nepokretnih spomenika kulture predstavljala je izgradnju porušenog, odnosno popravku ošteæenog spomenika uz oèuvanje njegova oblika i izgleda u neošteæenom i izvornom stanju, odnosno njegovo dovoðenje u prvobitno stanje.24 Prvi korak u obnovi i revitalizaciji spomenika kulture nakon potresa u Crnoj Gori predstavljala je aseizmièka sanacija. Sanacijsko-konzervatorski radovi izvoðeni su sredinom osamdesetih godina prošlog stoljeæa, prema uobièajenoj metodologiji rada na spomenicima kulture. Ovi su se radovi bazirali na prethodnim arheološkim istraživanjima, a podrazumijevali su uspostavljanje prvobitne arhitektonske dispozicije i valorizaciju spomenka kulture u cjelini, rekonstrukciju krovnog pokrivaèa i drugih elemenata na spomenicima. Sanacija je obuhvaæala uporabu potrebnih ojaèanja na ošteæenim elementima objekata, rekonstrukciju ošteæenih stupova i zidova, te izradu armiranobetonskih serklaža na spojevima zidova i svodova, gdje su se uglavnom dogaðala pucanja konstrukcije.25 Osnovni pokazatelj ošteæenja pod udarom potresa bila je pojava pukotina u nosivim i nenosivim elementima spomenika kulture. Velièina, a osobito širina pukotina, i njihov broj u pojedinim elementima objekta bili su pokazatelji obima i razine ošteæenja.26 Sanacija napuklih zidova, lukova i svodova, koji su raspukli uslijed potresa, vršila se injektiranjem pukotina.27 Na ovakav
su se naèin mogle sanirati tanje pukotine u svim nosivim dijelovima objekata. Veæe pukotine bilo je potrebno sanirati kroz zamjenu postojeæeg dijela zida, novim zidom na mjestu velike pukotine.28 Osim navedenih postupaka sanacije spomenika kulture, jedan od èesto primjenjivanih tehnièkih postupaka odnosio se na izvoðenje armiranobetonskih stropova s elementima ubaèenim u kamene zidove, serklaže i stupove. Drugi tehnièki postupak bila je primjena armiranog torket betona, kojim su oblagani kameni zidovi. Fasadni zidovi su oblagani s jedne, unutarnji konstruktivni s obje strane, a obloge su povezivane s armiranobetonskim stropovima. Ovaj postupak sadrži kombinirane postupke injektiranja i armiranja elemenata spomenika kulture. Ovakvom se metodom postizalo ojaèanje starih konstrukcija bez demontaže, preziðivanja i narušavanja primarne konstrukcije, uz oèuvanje izvornih zidova, lukova i svodova. U okviru obnove izvornog oblika, restauracija fasada izvedena je najpotpunije na srednjovjekovnim crkvama, uz primjenu izvornih materijala i tehnika.29 Pojaèanje stupova izvodilo se tako što se oko cijelog stupa izradio ovoj od armiranog torket betona. S obzirom na to da su kod kulturnih spomenika uglavnom zastupljeni stupovi od opeke ili kamena, prvi korak bio je skidanje žbuke, a potom saniranje.30 U razornom djelovanju potresa pogoðeni su i vitki tornjevi, kao što su kule i minareti džamija. U Baru i Ulcinju bili su ošteæeni minareti u gornjem dijelu tornja (Sl. 9.).31 Pojaèanje minareta radilo se uz pomoæ prednaprezanja cijelog minareta.32
Kada je u pitanju temeljenje spomenika kulture, iskustva su pokazala da se prilikom potresa najbolje ponašaju jednostavne, simetriène konstrukcije zgrada koje imaju dobar oslonac na tlo. Mnoga ošteæenja objekata i
24 Zakon o obnovi i revitalizaciji utvrðenih starih gradova, istorijskih jezgara, starih naselja i ruralnih cjelina, DACG - fascikl 101, br. dokumenta 7, èlan 6
25 Laloševiæ, 2014: 70
26 Stojkoviæ, 1982: III-1
27 Injektiranje je postupak koji se vrši kroz cjevèice promjera od oko 10 mm, prethodno ugraðene u pukotine po principu odozdo nagore kroz donju cjevèicu dok injekcijska masa ne izbije kroz gornju cjevèicu. Injektiranje se vrši pomoæu specijalnih ljepila, kao što su epoksi smole, odnosno cementne emulzije.
28 Prilikom ovakve sanacije potrebno je s obje strane pukotine odstraniti jedan dio ošteæenog zida, potom zabetonirati tako proširenu pukotinu na bazi ekspandirajuæeg cementa ili cementa bez skupljanja. Ovaj naèin rada primjenjivao se kod sanacija tvrðava i bedema ošteæenih potresom na Crnogorskom primorju.
29 *** 2011: 109
30 Ukoliko je stup žbukan, na površini se ostvare udubljenja za bolje prianjanje betona. Poslije toga se na periferiji stupa postave èeliène šipke koje se meðusobno povežu uzengijama. Tako postavljena armatura se pokrije torkret betonom debljine 5 do 10 cm. [Bubnov, 1983: 145-146]
31 Ošteæenje minareta dogodilo se uslijed prekoraèenja nosivosti kod viših razina osciliranja. Kameni zidovi nisu mogli preuzeti zatezna naprezanja, koja se tom prilikom pojavljuju u gornjem dijelu minareta i taj dio se srušio.
kulturnih spomenika prilikom potresa nastaju zbog neravnomjernog slijeganja temelja, osobito u sluèaju ako se pojavi likvefakcija tla.33 Iz toga je razloga bilo potrebno kod znaèajnijih kulturnih spomenika ispitati geološki sustav nosivog tla i stanja temelja objekta, kao što su dubina i širina temelja i kvaliteta materijala temelja. Ukoliko je postojala opasnost od neravnomjernog slijeganja tla, potrebno je bilo na odgovarajuæi naèin izvršiti sanaciju temelja, u cilju veæe seizmièke sigurnosti objekta.34
U crnogorskim je primorskim gradovima napravljena sanacija na znaèajnim sklopovima unutar starih gradova, a osobito na pojedinaènim spomenicima kulture. U Ulcinju je uraðena obnova i sanacija muzejskog sklopa s galerijom Kula Balšiæa u Starom gradu (Sl. 10.). Izvršena je obnova pojedinaènih spomenika kulture u novom dijelu Bara, od kojih je najznaèajnija obnova dvorca kralja Nikole na Topolici, koji je u funkciji muzejskog sklopa.35
U Budvi je izvršena sanacija bedema starog grada, te pojedinaènih crkvi i samostanskih sklopova. Izraðeni su programi sanacije za sedam crkvenih objekata na teritoriju Opæine Tivat, te sanacijski i konzervatorski radovi na crkvi Sv. Mihovila. Sanacija starog grada i drugih pojedinaènih objekata kulture uraðena je za cijeli teritorij Opæine Kotor. U Herceg Novom su izvršene sanacije na objektima Kanli-kule i arhiva, te manje intervencije na objektima muzeja i biblioteke.
• Revitalizacija spomenika kulture - Revitalizacija spomenika kulture je njegovo dovoðenje u odgovarajuæe funkcionalno stanje i konstrukcijsko osposobljavanje objekta i instalacija za dugotrajno korištenje, kao i vraæanje života u objekte starih gradova, starih naselja i ruralnih cjelina u smislu korištenja
32 Prednaprezanje minareta vrši se tako što se na vrhu minareta izradi ploèa - armiranobetonska ili èelièna. Kroz tu se ploèu u sredini provuèe kabel za prednaprezanje, koji se prethodno usidri u stopu temelja u sredini minareta. Prednaprezanje se vršilo na osnovu prethodno izraðenog statièkog izraèuna u takvoj mjeri da bi odgovaralo postojeæoj nosivosti zida na pritisak. [Bubnov, 1983: 145-146]
33 Likvefakcija tla je pojava promjene mehanièkih osobina tla uslijed natapanja, pri èemu ono gubi èvrstoæu i postaje tekuæe. Nastaje uslijed smanjenja posmiènog naprezanja izmeðu èestica tla. Ovo smanjenje može biti izazvano kretanjem podzemne vode naviše, što je karakteristièno kod pojava živog pijeska ili poveæanog pornog tlaka izazvanog potresima tla. Iako je ova pojava odavno poznata, osobito njeno negativno djelovanje u sluèajevima kada tlo potpuno gubi nosivost, tek su nakon potresa u Nigati, Japanu i Aljasci 1964. seizmolozi i graðevinski inženjeri uoèili njeno razorno djelovanje. [Talaganov i dr., 1980: 45]
34 Ako se ispod objekta nalazio sloj tla slabije kvalitete i loše nosivosti, temelje je trebalo produbiti i spustiti do dubine èvrstog nosivog sloja.
35 DACG - fascikl 101, br. dokumenta 01
36 Zakon o obnovi i revitalizaciji utvrðenih starih gradova, istorijskih jezgara, starih naselja i ruralnih cjelina, DACG - fascikl 101, br. dokumenta 7, èlan 7
za stanovanje i obavljanje rada.36 Cilj revitalizacije nakon potresa bio je vraæanje života napuštenim i ošteæenim spomenicima kulture uz uvoðenje novih sadržaja, kao što su turistièke, kulturne, gospodarske i druge djelatnosti. Težilo se dovoðenju svih funkcija na suvremeniju razinu od one koja je bila prisutna u spomenicima kulture prije potresa, te modernizaciji uvjeta stanovanja i rada. Osim toga, revitalizacija je podrazumijevala zaštitu i unaprjeðenje životne sredine kojoj pripadaju spomenici kulture.
Koncepcija revitalizacije urbanih jezgri starih gradova na Crnogorskom primorju bila je predviðena po zonama: trgovima, ulicama i pojedinaènim objektima. Pojedinaèni spomenici kulture trebali su zadovoljiti kulturne, turistièke, stambene i druge funkcije, a u isto vrijeme predstavljati vrijedne arhitektonske objekte. U programima revitalizacije u svim je starim gradovima preporuèeno da se prizemlja objekata ne koriste kao stambeni prostor, veæ da im se dodijeli društvena, turistièka i ugostiteljska namjena. Kod ostalih kulturno-povijesnih spomenika preporuèeno je da se zadrži prvobitna namjena. Pojedini spomenici su predloženi za smještaj odgovarajuæih institucija kulture, obrazovanja i znanosti, kao što su: arhivi, biblioteke, muzeji, galerije i drugi. Obuhvaæeni su stari gradovi crnogorskog primorja: Ulcinj, Budva, Kotor i Herceg Novi, izuzev Starog Bara (Sl. 11.). Prije potresa, Stari grad Bar je bio arheološki lokalitet, bez funkcije stanovanja, tako da intervencije nakon potresa nisu obuhvaæale obnovu Starog grada Bara, izuzev pojedinaènih spomenika kulture, kao što su crkve, džamija i katedrala iz starog grada. Uraðena je pro-
Sl. 10. Arheološki park s crkvom-džamijom i Kula Balšiæa u Starom gradu Ulcinju - nakon potresa i poslije obnove
Fig. 10 Archaeological park with the church-mosque and the Balšiæ Tower in the Old Town of Ulcinj - after the earthquake and after the reconstruction
širena namjena Starog Bara s ciljem obezbjeðivanja investicijskih sredstava za obnovu. Ostale povijesne urbane strukture u primorskim gradovima Crne Gore su u potpunosti revitalizirane.
METODOLOŠKE OSNOVE RIZIKA I ZAŠTITE SPOMENIKA KULTURE
METHODOLOGICAL BASES OF RISK AND PROTECTION OF CULTURAL MONUMENTS
Za procjenu rizika i potrebnog stupnja zaštite postojeæih spomenika kulture i graðevinsko-tehnièkih mjera neophodnih za njihovo pojaèanje potrebno je ustanoviti kakva je stvarna seizmièka otpornost ovih spomenika. Taj postupak za neke spomenike kulture može biti obiman, zahtjevan i dugotrajan. Kod spomenika kulture otpornost na potrese može biti razlièita i ovisi od stanja zgrade zahvaæene potresom, njenih pojedinaènih konstrukcijskih elemenata i konstrukcije u cjelini, te primijenjenih tehnika obnove i zaštite. Takoðer, od velikog znaèaja su lokacija i teren na kome je smješten spomenik kulture. Takav primjer prepoznat je u Kotoru, na spomenicima kulture koji su pretrpjeli razlièitu razinu ošteæenja u ovisnosti od mjesta i terena.37 Odreðivanje otpornosti slobodnostojeæih spomenika predstavlja jednostavniji postupak. Teži je postupak ustanoviti otpornost konstrukcije na potrese kod zgrada, osobito kod sakralnih objekata, za koje obièno ne postoje nacrti i podatci o kvaliteti nosivih graðevnih materijala.38 Ovakve objekte prvenstveno treba snimiti i nacrtati u tlocrtima i karakteristiènim presje-
cima, kao što je to primijenjeno na primjeru obnove i sanacije ošteæenih objekata kulture u Starom gradu Kotoru. U laboratorijima je potrebno ustanoviti kvalitetu nosivog materijala, koji je kod kulturnih spomenika obièno kamen ili opeka, kao i kvalitetu žbuke. Konstrukcijski sklop, struktura i arhitektonska dispozicija imaju znaèajan utjecaj na ponašanje spomenika kulture u vrijeme djelovanja potresa. Iskustva crnogorskog potresa pokazala su da najveæi otpor utjecaju potresa imaju najjednostavnije strukture, uglavnom simetriène, pravilnog pravokutnog tlocrta, s nekoliko katova, drvenim stropom i jednostavnim krovom. Sve ove karakteristike ublažavaju negativne utjecaje seizmièkih udara. S druge strane, složenije strukture objekata trpe veæa ošteæenja u sluèaju potresa i pripadaju kategoriji objekata veæeg rizika. Cilj obnove spomenika kulture èuvanje je izvorne strukture objekta, uz provjeru i eventualno ojaèanje zidova, postojeæih meðukatnih konstrukcija i krovova, dodavanje novih ravnih ili dijagonalnih zatega, injektiranje i minimalno uvoðenje pojedinih armiranobetonskih elemenata.39
Stari gradovi Ulcinja, Budve, Kotora i Herceg Novog vraæeni su u prvobitno stanje i funkciju za kratko vrijeme. Najveæi je broj spomenika kulture obnovljen, vraæena im je prvobitna funkcija uz dodavanje novih sadržaja koji su im poveæali vrijednost. Osobit znaèaj u smislu zaštite kulturne baštine predstavljao je upis Kotora i njegovog podruèja u Listu svjetske prirodne i kulturne baštine te Listu kulturne baštine u opasnosti 1979. godine.40
37 Dio starog grada Kotora izgraðen na stijeni, pretrpio je lakša ošteæenja u tijeku raznih prirodnih katastrofa koje su se dogaðale kroz povijest, te je ovdje saèuvana najveæa koncentracija najstarijih objekata starog grada, èak od 12. stoljeæa. Naselja koja su graðena na stijeni (Perast, Dražin Vrt) pretrpjela su manja ošteæenja od onih fundiranih na lošijem terenu (Risan, Dobrota, Prèanj), iako ih karakteriziraju identièni ili slièni koncepti objekata i kvaliteta konstrukcije. [Laloševiæ, 2014: 66]
38 Bubnov, 1983: 145-146
39 Laloševiæ, 2014: 67-74
40 Podruèje Kotorsko-Risanskog zaljeva stavljeno je pod zaštitu Odlukom Skupštine Opæine Kotor o proglašenju Kotora i njegovog podruèja za prirodno i kulturno-povijesno dobro od posebnog znaèaja, od 14. lipnja 1979. godine [„Službeni list SRCG”, br. 17/79]. Ovo podruèje je upisano i na UNESCO-ovu Listu svjetske prirodne i kulturne baštine na III. sjednici Komiteta za svjetsku baštinu 26. listopada 1979. godine u Luxoru, Kairo. Zaštiæeno podruèje obuhvaæa ukupno 12.000 ha kopna i 2.600 ha morske površine. Stari grad Kotor i Perast zaštiæeni su kao povijesne cjeline još 1948. godine, a mnogobrojni pojedinaèni objektipalaèe, crkve i tvrðave u razdoblju od 1948. do 1991. godine dobili su status spomenika kulture na nacionalnoj razini. [*** 2017: 123]
41 U Starom gradu Kotoru kao zaštiæenoj povijesnoj cjelini nalaze se evidentirana 254 pojedinaèna potencijalna nepokretna kulturna dobra, od kojih je 219 stambenih zgrada, dok je 35 zakonom registriranih i pojedinaèno zaštiæenih kulturnih dobara. U pitanju je bogato naslijeðe: romanike na crkvama, baroka na palaèama, gotike, fortifikacijski sustavi iz srednjeg vijeka, ostaci rimskih i ilirskih slojeva gradnje. [Bubnov, 1983: 145-146]
Skupština opæine Kotor 1980. godine usvojila je metodologiju obrade graditeljskog naslijeða Kotora.41 Metodologija je obuhvaæala tri osnovne faze rada: Studiju zaštite naslijeða, program obnove i projekt revitalizacije za povijesnu jezgru Kotora. Ova metodologija predstavlja najreprezentativniji primjer zaštite spomenika kulture od prirodnih i drugih katastrofa i zaštite graditeljskog naslijeða uopæe.
Zaštita kulturno-povijesnih spomenika zasniva se na znanstveno-tehnièkim saznanjima i iskustvima u obnovi i sanaciji, kao i na usvojenim principima revitalizacije spomenika kulture. Na osnovi iskustava iz velikog crnogorskog potresa, te drugih potresa koji su se dogaðali u širem okruženju u bližoj povijesti, mogu se istaæi osnovni ciljevi koncepcije zaštite spomenika kulture. Osnovni ciljevi su: obnova i sanacija spomenika kulture uz poštovanje konzervatorskih principa i uvjeta u cilju oèuvanja njihovog povijesnog, kulturnog i arhitektonskog identiteta; oèuvanje spomenika kulture u izvornom postojeæem stanju - konzervacija; vraæanje ranijih funkcija, obogaæenih novim i kvalitetnijim sadržajima, uz davanje prioriteta lokalnoj gradskoj društvenoj i turistièkoj funkciji - revitalizacija; odreðivanje nove funkcije i namjene pojedinim spomenicima kulture sukladno njihovom karakteru.
ZAKLJUÈAK
CONCLUSION
Tijekom nekoliko posljednjih desetljeæa na Crnogorskom primorju i neposrednom okruženju, posebice su se destruktivno manifestirali utjecaji od potresa i njihovih propratnih pojava. U velikom potresu iz 1979. godine ošteæen je veliki broj spomenika kulture, koji su predstavljali obilježja identiteta podruèja kojima su pripadali. Posljedice potresa bile su velike i znaèajno su ugrožavale opstanak spomenika kulture. U cilju zaštite i oèuvanja, u neposrednom razdoblju nakon potresa, izvršen je pregled svih spomenika kulture, s analizom stanja konstrukcije, kategorizaci-
jom ošteæenja i procjenom sredstava potrebnih za sanaciju. Za stare gradove formirani su posebni elaborati koji su sadržali relevantne podatke za obnovu ošteæenih spomenika kulture. Na podruèjima s najveæim ošteæenjima i s najistaknutijim spomenicima kulture, osobito u povijesnim urbanim strukturama, izvoðene su hitne intervencije. Preventivne konstrukcijske mjere raðene su u cilju zaštite spomenika od daljnjeg propadanja, rušenja i rizika od gubitka njegovih spomenièkih karakteristika. Nakon hitnih mjera nastupila je obnova spomenika kulture, koja je podrazumijevala sanacijsko-konzervatorske radove izvoðene prema uobièajenoj metodologiji rada na spomenicima kulture, a potom i revitalizacija urbanih jezgri starih gradova. Revitalizacija je raðena po gradskim zonama: trgovima, ulicama i pojedinaènim objektima u okviru povijesnih struktura. Spomenicima kulture vraæene su postojeæe funkcije i uvedene nove turistièke, kulturne i društvene funkcije.
Programi i aktivnosti koji su uspostavljeni nakon potresa u Crnoj Gori, znaèajno su utjecali na poveæanje opæe svijesti o prisustvu rizika kojima su izloženi spomenici kulture od prirodnih i drugih katastrofa i inicirali su pristupe potpunije i adekvatnije zaštite spomenika kulture u zonama visokog seizmièkog rizika. Zakljuèci istraživanja jesu da princip zaštite spomenika kulture treba usmjeriti u smislu pažljivog planiranja i interveniranja u zonama spomenika kulture, obnove i sanacije ošteæenih spomenika uz poštivanje konzervatorskih principa i uvjeta s ciljem oèuvanja povijesnih i arhitektonskih osobenosti, te u smislu odreðivanja sadržaja i funkcija prema karakteru spomenika, uz oèuvanje njegove prepoznatljivosti i identiteta. Steèena iskustva u saniranju spomenika kulture nakon velikog crnogorskog potresa ukazala su kakva se stanja i ošteæenja spomenika kulture mogu oèekivati u sluèaju buduæih potresa ili sliènih prirodnih katastrofa. Rezultati istraživanja mogu se koristiti kao vodiè za unaprjeðenje utvrðivanja seizmièke osjetljivosti, naèina obnove i postupaka revitalizacije ošteæenih spomenika kulture.
[Lektorirao: dr.sc. Mirko Sardeliæ]
1. Bakiæ, R. (1999.), Poruke o ureðenju prostora koje obavezuju, Stupovi, Andrijevica
2. Bakiæ, R.; Glušèeviæ, B.; Ivanoviæ, B.; Kraljeviæ, V.; Markoviæ, È.; Miliæ, B.; Paviæeviæ, B.; Peroviæ, O.; Radoviæ, M.; Raduloviæ, V.; Šljukiæ, M.; Vuèkoviæ, M.; Vujoševiæ, S.; Vukotiæ, M. (1988.), Zemljotres u Crnoj Gori i aktivnosti meðunarodnog konsultativnog odbora, Republièki komitet za urbanizam, graðevinarstvo, stambene i komunalne poslove, Titograd
3. Bubnov, S. (1983.), Zaštita i sanacija spomenika kulture pod udarom zemljotresa, u: Kulturna baština Balkana i seizmièki problemi [ur. Mijuškoviæ, S.], Crnogorska akademija nauka i umjetnosti: 145-149, Titograd
4. Laloševiæ, I. (2014.), Obnova i zaštita istorijskih graðevina podruèja Kotora nakon zemljotresa 1979. godine, u: Boka, zbornik radova iz nauke, kulture i umjetnosti [ur. Pestoriæ, V.], Zavièajni muzej Herceg Novi: 65-85, Herceg Novi
5. Mandiæ, V. (1989.), Revitalizacija starih urbanih jezgara Crnogorskog primorja, u: Iskustva na otklanjanju posledica katastrofalnog zemljotresa u Crnoj Gori, zbornik radova sa simpozijuma, knjiga jedan, [s.a.]: 57-60, Cetinje
6. Peroviæ, M. (1988.), Bar i Ulcinj: savremene privredno-geografske funkcije, Univerzitetska rijeè, Nikšiæ
7. Stojkoviæ, M. (1982.), Parametri dejstva zemljotresa i seizmièki parametri za projektovanje objekata, u: Seminar: Aseizmièko projektovanje i graðenje objekata u uslovima nove tehnièke regulative, Institut za zemljotresno inženerstvo i inženerska seizmologija, Univerzitet „Kiril i Metodij” - Skopje, Radnièki univerzitet „Ðuro Ðakoviæ” - Sarajevo, Sarajevo
8. Talaganov, K.; Petrovski, J.; Mihailov V. (1980.), Analiza seizmièkog rizika pojave likvifakcije na osnovu opažanja posle zemljotresa u Crnoj Gori, u: Savjetovanje: Iskustva i uslovi za projektovanje i graðenje posle zemljotresa u SR Crnoj Gori [ur. Radosavljeviæ, Ž.; Petroviæ, B.; Manojloviæ, M.], Savez graðevinskih inženjera i tehnièara SR Srbije: 45-63, Njivice
9. Tomaževiæ, M.; Sheppard, P. (1982.), Revitalizacija kamenih zidnih zgrada sa aspekta njihove seizmièke zaštite, u: Simpozijum - Kulturna baština Balkana i seizmièki problemi [ur. Mijuškoviæ, S.], Crnogorska akademija nauka i umjetnosti: 184-187, Budva
10. Vuèiniæ, B. (2005.), Zakonodavna infrastruktura i institucionalna organizovanost u vezi sa zaštitom od zemljotresa, u: Aktuelna Pitanja upravljanja seizmièkim rizikom u Crnoj Gori i okruženju - radovi sa meðunarodne nauène konferencije [ur. Jaæimoviæ, M.; Uliæeviæ, M.], Crnogorska akademija nauka i umjetnosti: 3540, Podgorica
11. *** (1979.), Obrazovanje, nauka, kultura i fizièka kultura prije i poslije zemljotresa, u: Izvršno vijeæe skupštine SR Crne Gore, sveska 10 [ur. Republièki sekretarijat za obrazovanje, kulturu i nauku], Republièki komitet za informacije, Titograd
Arhivski izvori
Archive Sources
1. Državni arhiv Crne Gore, Novice Ceroviæa 2, Cetinje [CG-DACG]: - Program zaštite, izmještaja, sanacije i obnove spomenika kulture do kraja 1979. godine, Cetinje 1979., fascikl 89, br. dokumenta 421
- Pregled dosadašnjih radova na zaštiti i sanaciji zemljotresom ošteæenih i porušenih spomenika kulture u Crnoj Gori, Titograd 1980., fascikl 97, br. dokumenta 25
- Informacija o realizaciji programa obnove i izgradnje na planu otklanjanja posljedica katastrofalnog zemljotresa u Crnoj Gori, Titograd 1981., fascikl 101, br. dokumenta 01
- Zakon o obnovi i revitalizaciji utvrðenih starih gradova, istorijskih jezgara, starih naselja i ruralnih cjelina, Titograd 1981., fascikla 101, br. dokumenta 7
- Koncepcija obnove i izgradnje kulturno-istorijskih spomenika sa posebnim osvrtom na stara gradska naselja, Titograd 1981., fascikl 101, br. dokumenta 60
2. Arhiv Podruène jedinice Kotor, Uprava za zaštitu kulturnih dobara, Trg Sv. Tripuna, Stari grad, Kotor [CG-UZKD]:
- Izvještaj komisije za procjenu štete na podruèju Boke Kotorske i komisije za procjenu štete u Starom gradu Kotoru, Kotor, 1979.
Dokumentacijski izvori
Document Sources
1. *** (2011.), Menadžment plan prirodnog i kulturno-istorijskog podruèja Kotora, Ministarstvo Kulture, Cetinje
2. *** (2017.), Procjena uticaja dosadašnjih i buduæih zahvata unutar prirodnog i kulturno-istorijskog podruèja Kotora na sveukupnu baštinu (Heritage Impact Assessment), Arhitektonski fakultet, Univerzitet Crne Gore, Podgorica
Internetski izvori
Internet Sources
1. Zavod za hidrometeorologiju i seizmologiju Crne Gore, http://www.seismo.co.me/ [1.12.2018.]
2. Citadela, Macel, Mezzaluna - prošlost koja nestaje, http://hercegnovi.cool/ [25.3.2020.]
Izvori ilustracija
Illustration and Table Sources
Sl. 1.-6., 8.-11. Bakiæ i dr., 1988.
Sl. 7. http://hercegnovi.cool/
Tabl. I. Na osnovu podataka iz: Bakiæ, 1999: 28-33
Tabl. II. Autori
Tabl. III. Na osnovu podataka iz CG-DACGfascikl 89, br. dokumenta 421
The research presents the restoration of cultural monuments after the earthquake in the Coastal Region of Montenegro, which belongs to the peripheral part of the Mediterranean region characterized by significant seismic potential. The earthquake that hit Montenegro’s coast and the surroundings on 15 April 1979 is one of the worst disasters of this kind in Europe in recent history. It was a series of earthquakes with epicentre in the littoral of Montenegro and the coast itself, occurring in particular in 1979. The most destructive was the earthquake of 15 April 1979, at 06:19:37 GMT. The earthquake intensity in the epicentral zone was IX degrees MCS scale, or 7.0 Richter magnitude scale, with the hypocentre depth at 17 kilometres. The epicentral area was in the Adriatic Sea between Ulcinj and Bar at about 15 kilometres from the coastline and at the depth of about 30 kilometres. The death toll in this earthquake was 101 in Montenegro and 35 in Albania, while approximately 1.700 persons sustained either severe or slight injuries.
The most severe destruction was experienced by Ulcinj, Bar, Petrovac, Budva, Tivat, Kotor and Herceg Novi. The highest percentage of severely damaged buildings was typical of old towns, particularly Ulcinj, Bar and Budva and their surroundings. The total number of damaged cultural monuments on Montenegro’s coast was 1369, of which 443 (32.36%) were damaged, 482 (35.21%) were severely damaged, and 444 (32.43%) were destroyed. According to the structure, 802 residential buildings (58.58%) and 413 sacral buildings (30.17%) were most damaged. The highest number of damaged cultural and historical monuments was in the Municipality of Kotor, and that number was 593. In the sum of destroyed cultural monuments, the most damaged were residential 292 (65.77%) and sacral 106 (23.87%) buildings. The territory of the Municipality of Budva contained the largest number of destroyed cultural monuments - a total of 125 (28.15%). Tre old towns of Ulcinj, Bar, Budva,
Kotor and Herceg Novi had all types of damaged monuments of culture: town citadels, town towers, town walls, archives, galleries, museological complex, churches, sacral buildings, public buildings, residential buildings, etc. Numerous monuments of culture, such as churches, museums and the town archives were damaged to such an extent that all their collections had to be moved urgently. The earthquake revealed new monument qualities, unknown before. Unexpected results were obtained by the style and chronology analysis of all old towns, especially in Old Town Kotor. The inclusion of Kotor and its area into the List of World Heritage Sites and the World Heritage Sites in Danger was of particular importance for cultural heritage rescue. UNESCO provided support to preventative protection of the monuments and development of designs and technical documentation. Immediately after the disaster hit Montenegro’s coast, technical protection of the monuments affected was ensured, thus saving it from further destruction resulting from weather conditions and other effects. To start with activities and interventions aimed at restoration and protection of monuments of culture, it was necessary to get a clear and synthetic picture of all the protected monuments in danger. By 1985, the priority was given to restoration and construction of monuments of culture, old towns and urban centres, cultural and historic monuments with a broad social purpose, used for generating income, as well as those that are exposed to deterioration. To protect and preserve, in the immediate period after the earthquake, an inspection of all cultural monuments was performed, with an analysis of the condition of structures, categorization of damage and assessment of funds needed for rehabilitation. For the old towns of Kotor, Budva and Ulcinj, special studies were formed showing all the buildings, which contained relevant data for the restoration of damaged cultural monuments. Emergency interventions have
been carried out in the areas with the greatest damage and with the most prominent cultural monuments, especially in historic urban structures. Preventive construction measures were taken to protect the monument from further deterioration, demolition and the risk of losing its monumental characteristics. After the urgent measures, the restoration of cultural monuments took place, which included restoration and conservation works carried out according to the usual methodology of work on cultural monuments, and then the revitalization of the urban cores of the old towns. Revitalization was done in urban areas: squares, streets and individual buildings within the historical structures. The existing functions were returned to the cultural monuments and new tourist, cultural and social functions were introduced. Programs and activities established after the earthquake in Montenegro have significantly increased the general awareness of the presence of risks to cultural monuments from natural and other disasters and initiated approaches to more complete and adequate protection of cultural monuments in high seismic risk zones.
The protection of cultural monuments should be directed in terms of careful intervention in the areas of cultural monuments, restoration and rehabilitation of damaged monuments concerning to conservation principles and conditions to preserve historical and architectural features. The aim should be to preserve its recognizability and identity. The experience gained in the rehabilitation of cultural monuments after the great Montenegrin earthquake has indicated what conditions and damage to cultural monuments can be expected in the event of future earthquakes or similar natural disasters. The results of the research can be used as a guide to improving the determination of seismic sensitivity, methods of restoration and procedures for the revitalization of damaged cultural monuments.
Mr.sc. GORDANA ROVÈANIN PREMOVIÆ, asistentica je na Arhitektonskom fakultetu Unverziteta Crne Gore i doktorandica na Arhitektonskom fakultetu Sveuèilišta u Zagrebu.
Dr.sc. MIROSLAV DODEROVIÆ, izvanredni je profesor na Filozofskom fakultetu Univerziteta Crne GoreOdsjek za geografiju. Doktorirao je na Geografskom fakultetu Univerziteta u Beogradu. Autor je više od 80 znanstvenih radova.
GORDANA ROVÈANIN PREMOVIÆ, MSc. Arch., teaching assistant at the Faculty of Architecture, University of Montenegro and a Ph.D. student at the Faculty of Architecture, University of Zagreb.
MIROSLAV DODEROVIÆ, Ph.D., Assoc.Prof. at the Faculty of Philosophy, Department of Geography, Univ. of Montenegro. He holds a Ph.D. Degree from the Faculty of Geography of the Belgrade University. He has published more than 80 scientific papers.
Tabl. I. Èetiri urbane aglomeracije trenutaèno ustrojene u Republici Hrvatskoj
Table I Four urban agglomerations currently established in Croatia
Urbana aglomeracija Broj gradova i opæina Razvojna vizija
Zagreb [UAZ]11 gradova i 19 opæina
Split [UAS]6 gradova i 7 opæina
Skladno razvijen metropolitanski prostor zajednièkih inovativnih koncepata.
[Grad Zagreb, Gradski ured za strategijsko planiranje i razvoj Grada, 2017: 66]
Grafièki prikaz prostorno-funkcionalne cjeline
Urbana aglomeracija Split prednjaèi u omoguæavanju svojim stanovnicima aktiviranje njihovih potencijala s ciljem ostvarivanja visoke kvalitete života.
[Sveuèilište u Splitu, 2016: 96]
Rijeka [UAR]4 grada i 6 opæina
Osijek [UAO]3 grada i 16 opæina
Urbana aglomeracija Rijeka je podruèje koje se razvija temeljem jaèanja ljudskih potencijala, a u funkciji razvoja zelenoga gospodarstva i oèuvanja kvalitetnoga urbanog prostora.
[Grad Rijeka, 2016: 45]
Urbana aglomeracija je integrirani prostor konkurentnog gospodarstva, održivog razvitka i kvalitetnog življenja stanovnika koji ostvaruju svoje razvojne potencijale.
[Grad Osijek, 2016: 3]
1 Kubik plus d.o.o.
HR - 10412 Gornja Lomnica, Velika Gorica, Petra Preradoviæa 3
2 Sveuèilište u Zagrebu Arhitektonski fakultet
HR - 10000 Zagreb, Kaèiæeva 26 biharos@kubikplus.hr kcareva@arhitekt.hr
Pregledni znanstveni èlanak https://doi.org/10.31522/p.28.2(60).16
UDK 711.122 (497.5) ”20” Tehnièke znanosti / Arhitektura i urbanizam
2.01.02. - Urbanizam i prostorno planiranje Èlanak primljen / prihvaæen: 28. 9. 2020. / 16. 12. 2020.
1 Kubik plus d.o.o.
HR - 10412 Gornja Lomnica, Velika Gorica, Petra Preradoviæa 3
2 University of Zagreb Faculty of Architecture
HR - 10000 Zagreb, Kaèiæeva 26 biharos@kubikplus.hr kcareva@arhitekt.hr
Subject Scientific Review https://doi.org/10.31522/p.28.2(60).16
UDC 711.122 (497.5) ”20”
Technical Sciences / Architecture and Urban Planning 2.01.02. - Urban and Physical Planning Article Received / Accepted: 28. 9. 2020. / 16. 12. 2020.
urbani
integriranih teritorijalnih ulaganja
Pregled kriterija, sustav ocjenjivanja i odabira javnih projekata za EU financiranje
Sustainable Urban Development in the Context of Integrated Territorial Investments
Criteria, Evaluation System and Selection of Public Projects for EU Funding
integrirana teritorijalna ulaganja interdisciplinarno voðenje projekta održivi urbani razvoj regionalni razvoj urbana podruèja
Tema rada jesu javni projekti u Republici Hrvatskoj u sklopu mehanizma integriranih teritorijalnih ulaganja Europske unije. Istraživanje je obuhvatilo kriterije, sustav ocjenjivanja i odabira projekata. Rad ukazuje na važnost teritorijalne kohezije te prikazuje ciljeve i prioritete regionalnog razvoja Republike Hrvatske u kontekstu regionalnih politika Europske unije. Prepoznato je da interdisciplinarno voðenje javnih projekata u etapi pripreme predstavlja temelj za održivi urbani razvoj.
integrated territorial investments interdisciplinary project management sustainable urban development regional development urban areas
This paper presents the public projects in Croatia in the context of EU integrated territorial investments. The research is focused on the criteria, evaluation system, and selection of the projects. It shows the importance of territorial cohesion and presents the goals and priorities of the regional development in Croatia in the context of the regional EU policies. It has been recognized that interdisciplinary management of public projects in the preparatory phase presents a foundation for sustainable urban development.
fondovi predstavljaju financijske instrumente koji podupiru provedbu zajednièkih politika Europske unije [EU]. Svojim ulaskom u EU 2013. godine Republika Hrvatska [RH] stekla je pravo korištenja sredstava iz europskih fondova.1 Europske javne politike donose se na razdoblje od sedam godina i nazivaju se financijskim razdobljem (perspektivom). Trenutaèno smo na samome kraju financijskog razdoblja 2014.-2020., unutar kojeg RH ima moguænost korištenja 12,653 mlrd. € 2 U proteklih šest godina financijskog razdoblja3 od navedenoga nam je iznosa uspješno isplaæeno 3,965 mlrd. €, odnosno 31% dostupnih sredstava. Takav financijski uèinak isplaæenih sredstava daleko je od europskog prosjeka4 i dovodi nas na posljednje mjesto od svih 28 èlanica EU. Pozicija zaèelja i kolièina isplaæenih sredstava u ovome financijskom razdoblju potvrðuju èinjenicu da se RH sporo prilagoðava uvjetima EU. Najznaèajnija javna politika EU jest regionalna odnosno kohezijska politika, a osnovna joj je svrha jaèanje ekonomske, socijalne i teritorijalne kohezije u regijama EU, kao i jaèanje globalne konkurentnosti europskoga gospodarstva. Kohezijska je politika za svoje ishodište preuzela održivi razvoj, koji ukljuèuje socijalne, ekonomske i okolišne aspekte. U samoj srži kohezijske politike nalazi se urbana dimenzija koja promièe provedbu integriranih strategija za održivi urbani razvoj. Za financijsko razdoblje 2014.-2020. EU je uvela
mehanizam integriranih teritorijalnih ulaganja [ITU mehanizam] kao jedan od alata za provoðenje integriranih akcija na podruèju održivoga urbanog razvoja. Putem ITU mehanizma, gradovi - pokretaèi lokalnoga razvoja - pripremaju javne projekte za graðevine javne i društvene namjene. Kako bi ostvarili financijsku potporu EU, javni projekti moraju biti kvalitetno pripremljeni i usklaðeni s regionalnom politikom EU, strategijom razvoja urbanoga podruèja, specifiènim ciljevima ITU mehanizma i kriterijima za odabir projekta, koji zajedno predstavljaju uvjete za financiranje javnih projekata.
Zbog navedene spore prilagodbe europskim uvjetima, RH je tek 2016. godine zapoèela s uvoðenjem priprema i stvaranjem preduvjeta5 za provedbu ITU mehanizma. U tekuæem je financijskom razdoblju za projekte održivoga urbanog razvoja putem ITU mehanizma dostupno 345,35 mil. € europskih sredstava. Od toga je RH do kraja 2019. godine isplaæeno tek 23,33 mil. €6, odnosno 6,75% dostupnih sredstava. Podatci su to koji zabrinjavaju i još jednom potvrðuju èinjenicu da RH treba sustavno poraditi na promicanju održivoga urbanog razvoja i stvaranju preduvjeta za lokalni razvoj kroz ITU mehanizam, te otvaraju pitanje jesu li predloženi projekti dovoljno kvalitetno pripremljeni i održivi.
EUROPSKE POLITIKE, REGIONALNI RAZVOJ I TERITORIJALNA KOHEZIJA
EUROPEAN POLICIES, REGIONAL DEVELOPMENT AND TERRIORIAL COHESION
Regionalna politika EU jedna je od najvažnijih zajednièkih politika EU7, koja je usmjerena na smanjenje društvenih i gospodarskih razlika, održivi razvoj i poboljšanje kvalitete života, a promièe ukupan ravnomjerni razvoj država èlanica i njihovih regija. Regionalna je politika ujedno i glavna investicijska politika EU s treæinom ukupnoga proraèuna EU u iznosu
1 Europski strukturni i investicijski fondovi [ESI 2014.2020.]: Europski fond za regionalni razvoj, Kohezijski fond, Europski socijalni fond, Europski poljoprivredni fond za ruralni razvoj i Europski fond za pomorstvo i ribarstvo.
2 Europska komisija, 2020.
3 Razdoblje 2014.-2019.
4 Europski prosjek dodijeljenih sredstava za 2019. iznosi 263,446 mlrd. €
5 RH je tek 2016. zapoèela s osnivanjem partnerstva meðu gradovima, formiranjem urbanih podruèja i donošenjem strategija razvoja.
6 Europska komisija, 2020.
7 Zajednièke EU politike: regionalna (kohezijska) politika, urbana, socijalna, poljoprivredna, politika zaštite okoliša, pametna politika i dr.
8 MRRFEU, Održivi urbani razvoj ITU mehanizam, 2018: 5
9 Operativni programi jesu detaljni planovi u kojima države èlanice EU predviðaju koliko æe sredstava iz EU
od 351,8 milijardi eura za financijsko razdoblje 2014.-2020. U sklopu mnogobrojnih reformi regionalne politike izdvaja se dio politike koji je usmjeren prema razvoju gradova. „Razlog naglaska i izdvajanja dijela politike koji se odnosi na gradove je èinjenica da od poèetka ovog stoljeæa više od polovice svjetskog (i europskog) stanovništva živi u gradovima. Kako je trend rasta gradova izrazito brz, trenutno èak više od dvije treæine europskog stanovništva živi u gradovima, a prema prognozama, veæ 2020. godine taj postotak æe se poveæati na 80%.”8 S time u vezi, gradovi postaju pokretaèi gospodarskog i socijalnog razvoja, a zacrtane ciljeve regionalne politike nije moguæe ostvariti bez teritorijalnog pristupa i suradnje s gradovima. Održivi urbani razvoj nalazi se u središtu regionalne politike EU i omoguæava ravnomjeran razvoj urbanih podruèja koji se temelji na teritorijalnom (prostornom) pristupu te naglašava lokalne razvojne potencijale i inovativnost. Takav teritorijalni pristup podrazumijeva interdisciplinarnost i participaciju relevantnih dionika na lokalnoj i regionalnoj razini. Integrirana teritorijalna ulaganja predstavljaju europski odgovor na moderne izazove. „Integrirana teritorijalna ulaganja predstavljaju mehanizam koji se po prvi puta koristi u Europskoj uniji u razdoblju 2014.-2020. godine, a koji omoguæuje integriranje sredstava iz razlièitih europskih fondova i operativnih programa9 te ulaganje tih sredstava u aktivnosti kojima æe se ojaèati uloga gradova kao pokretaèa gospodarskog razvoja.”10
Regionalna politika daje okvire na temelju kojih EU rješava izazove teritorijalnog razvoja i pokreæe potencijale teritorija na lokalnoj, regionalnoj, nacionalnoj i transnacionalnoj razini. Prema Teritorijalnoj agendi Europske unije 2020 [TA2020]11, teritorijalna je kohezija skup naèela namijenjenih skladnom, ujednaèenom, uèinkovitom i održivom teritorijalnom razvoju. Osigurava jednake moguænosti
fondova potrošiti i na koje æe ih ciljeve usmjeriti tijekom jednoga financijskog razdoblja.
10 MRRFEU, 2020.
11 Teritorijalna agenda Europske unije 2020. - Prema ukljuèivoj, pametnoj i održivoj Europi razlièitih regija [TA2020] predstavlja politièki okvir ministara nadležnih za prostorno planiranje i teritorijalni razvoj u suradnji s EK, a sastavni je dio kohezijske politike. Dogovorena je na neformalnom sastanku u Maðarskoj 19. svibnja 2011.
12 Europska komisija, 2011: 4
13 Strategija Europa 2020 jest desetogodišnja strategija (2020.-2030.) EU za rast i zapošljavanje.
14 Europska komisija, 2011: 7-9
15 Zakon o regionalnom razvoju RH, NN 147/14, 123/17, 118/18, str. èlanak 3
16 Zakon o regionalnom razvoju RH, NN 147/14, 123/17, 118/18, str. èlanak 2, stavak 2
17 Zakon o regionalnom razvoju RH, NN 147/14, 123/17, 118/18, str. èlanak 15, stavak 1
za graðane i poduzeæa, bez obzira na njihov smještaj, za najbolje moguæe iskorištavanje njihovih teritorijalnih potencijala. Teritorijalna kohezija uèvršæuje naèelo solidarnosti u cilju promicanja konvergencije izmeðu gospodarstava bolje razvijenih teritorija i gospodarstava kojih je razvoj u zaostatku.12 Ciljevi EU definirani u Strategiji Europa 202013 za pametan, održiv i ukljuèiv razvoj mogu se postiæi u skladu s naèelima teritorijalne kohezije. Kljuèni elementi za postizanje teritorijalne kohezije jesu uravnotežen teritorijalni razvoj i politike policentriènoga urbanog razvoja. Prema TA202014 utvrðeno je šest teritorijalnih prioriteta koji mogu pridonijeti Strategiji Europa 2020: promicanje policentriènoga i ujednaèenoga teritorijalnog razvoja; poticanje integriranog razvoja u gradovima, ruralnim i specifiènim regijama; teritorijalna integracija u prekograniènim i transnacionalnim funkcionalnim regijama; osiguravanje globalne konkurentnosti regija temeljene na snažnim lokalnim gospodarstvima; unapreðenje teritorijalne povezanosti za pojedince, zajednice i poduzeæa; upravljanje i povezivanje ekoloških, krajobraznih i kulturnih vrijednosti regija.
POLITIKA REGIONALNOG RAZVOJA
REPUBLIKE HRVATSKE I INTEGRIRANA
TERITORIJALNA ULAGANJA
POLICY OF REGIONAL DEVELOPMENT OF CROATIA AND INTEGRATED TERRITORIAL INVESTMENTS
Regionalni razvoj u RH definiran je Zakonom o regionalnom razvoju Republike Hrvatske [ZRR] kao dugoroèni proces unapreðenja održivoga gospodarskog i društvenog razvoja nekog podruèja koji se ostvaruje kroz prepoznavanje, poticanje i upravljanje razvojnim potencijalima tog podruèja.15
„Politikom regionalnog razvoja posebno se nastoji osigurati: povezanost lokalnih i regionalnih razvojnih potreba s prioritetima razvoja središnje razine te ciljevima kohezijske politike EU; potpora slabije razvijenim podruèjima za poveæanje i optimalno korištenje vlastitog razvojnog potencijala otklanjanjem uzroka razvojnih teškoæa; odgovarajuæe mjere za ravnomjeran i održiv razvoj jedinica lokalne i podruène (regionalne) samouprave u pograniènom podruèju; poticanje teritorijalne suradnje te uèinkovito korištenje sredstva strukturnih i investicijskih fondova Europske unije namijenjenih regionalnom i urbanom razvoju.”16
ZRR definira Strategiju razvoja urbanoga podruèja [SRUP] kao temeljni strateški dokument u kojem se odreðuju ciljevi i prioriteti razvoja za urbana podruèja.17 Prema ZRR urbana se podruèja ustrojavaju kao: urbane
Tabl. II. Tri urbana podruèja trenutaèno ustrojena u Republici Hrvatskoj
Table II Three urban areas currently established in Croatia
Urbano podruèje Broj gradova i opæina Razvojna vizija
Grafièki prikaz prostorno-funkcionalne cjeline Slavonski Brod 1 grad i 9 opæina
Integralni razvoj koji podrazumijeva polifunkcionalno gospodarstvo uz održivo korištenje prostornih resursa, porast kvalitete života te tehnološki napredak i inovacije, obuhvatna je paradigma na kojoj æe se temeljiti ukupni razvoj urbanoga podruèja Slavonskog Broda do 2020. godine.
[Grad Slavonski Brod, 2016: 35]
Pula 2 grada i 5 opæina Zelen, pametan i ukljuèiv razvoj i rast urbanoga podruèja Pula
[Grad Pula, 2017: 44]
Zadar 2 grada i 13 opæina
Integralni razvoj koji podrazumijeva polifunkcionalno gospodarstvo uz održivo korištenje prostornih resursa, porast životnog standarda, tehnološki napredak i inovacije u urbanom okolišu te poboljšanje sustava upravljanja razvojem, obuhvatna je paradigma na kojoj æe se temeljiti ukupni razvoj urbanoga podruèja Zadar. [Urbanex d.o.o., 2016: 81]
aglomeracije (Zagreb18, Split19, Rijeka20 i Osijek21); veæa urbana podruèja (gradovi koji imaju više od 35.000 stanovnika i nisu dijelovi urbane aglomeracije), te manja urbana podruèja (gradovi koji imaju manje od 35.000 stanovnika kojih središnja naselja imaju više od 10.000 stanovnika). Pritom gradovi mogu formirati šira urbana podruèja koja obuhvaæaju susjedne gradove i opæine, a zajedno stvaraju prostorno funkcionalnu cjelinu22urbanu aglomeraciju odnosno urbano podruèje. U Hrvatskoj su trenutaèno ustrojene gore navedene èetiri urbane aglomeracije (Tabl. I.) i tri urbana podruèja: Slavonski Brod, Pula i Zadar (Tabl. II.).
U narednom razdoblju 2021.-2027. ustrojit æe se još sedam gradova koji, sukladno ZRR-u, ispunjavaju kriterije za veæe urbano podruèje: Dubrovnik, Karlovac, Varaždin, Vinkovci, Sisak, Šibenik i Bjelovar.
„Ministarstvo regionalnoga razvoja i fondova EU-a [MRRFEU] nadležno je za provedbu politike regionalnog razvoja koja oznaèava cjelovit i usklaðen skup ciljeva, prioriteta, mjera i aktivnosti usmjerenih na poticanje dugoroènoga gospodarskog rasta i ukupno poveæanje kvalitete života u skladu s naèelima održivoga razvoja dugoroèno usmjerenog na smanjenje regionalnih razlika.”23
MRRFEU - u suradnji s Ministarstvom rada i mirovinskog sustava - zaduženo je za provedbu regionalne politike kroz ITU mehanizam te provodi mjere održivoga urbanog razvoja u RH. Za financijsko razdoblje 2014.2020. mjere se provode u èetirima urbanim aglomeracijama (Zagreb, Osijek, Rijeka i Split) te u trima urbanim podruèjima (Zadar24, Slavonski Brod25 i Pula26). Gradovi - središta urbanih podruèja postaju partneri u provedbi ITU mehanizma i sudjeluju u ocjenjivanju kvalitete projekata kao posrednièka tijela integriranih teritorijalnih ulaganja [ITU PT]. Financijska sredstva ITU mehanizma u ukupnom iznosu od 345,35 milijuna eura dodjeljuju se putem javnih poziva nadležnih ministarstava koja su usmjerena na ustrojena urbana podruèja (Graf. 1.).
RH provodi mjere održivoga urbanog razvoja putem ITU mehanizma u sklopu dvaju operativnih programa: operativni program Konkurentnost i kohezija [OPKK] te operativni program Uèinkoviti ljudski potencijali [OPULJP]. Mjere se provode kroz tri tematska podruèja: Progresivni gradovi - gradovi kao pokretaèi održivoga i pametnoga gospodarskog rasta; Èisti gradovi - borba protiv klimatskih promjena, promicanje energetske uèinkovitosti i zdravog okoliša; Ukljuèivi gradovi - borba protiv siromaštva i podrška socijalnoj integraciji, te deset specifiènih ciljeva, od èega je
18 Urbana aglomeracija Zagreb sastoji se od 11 gradova (Zagreb, Donja Stubica, Dugo Selo, Jastrebarsko, Oroslavje, Samobor, Sveta Nedelja, Sveti Ivan Zelina, Velika Gorica, Zabok i Zaprešiæ) te 19 opæina (Bistra, Brckovljani, Brdovec, Dubravica, Gornja Stubica, Jakovlje, Klinèa Sela, Kravarsko, Luka, Marija Bistrica, Marija Gorica, Orle, Pisarovina, Pokupsko, Pušæa, Rugvica, Stubièke Toplice, Stupnik i Veliko Trgovišæe).
19 Urbana aglomeracija Split sastoji se od 6 gradova (Split, Kaštela, Omiš, Sinj, Solin i Trogir) te 7 opæina (Dicmo, Dugi Rat, Dugopolje, Klis, Leæevica, Muæ i Podstrana).
20 Urbana aglomeracija Rijeka sastoji se od 4 grada (Rijeka, Kastav, Kraljevica i Opatija) te 6 opæina (Èavle, Klana, Kostrena, Lovran, Mošæenièka Draga i Viškovo).
21 Urbana aglomeracija Osijek sastoji se od 3 grada (Osijek, Belišæe i Valpovo) te 16 opæina (Antunovac, Bilje, Bizovac, Èeminac, Èepin, Darda, Erdut, Ernestinovo, Kneževi Vinogradi, Koška, Petrijevci, Punitovci, Šodolovci, Vladislavci, Vuka i Tordinci).
22 Funkcionalno urbano podruèje, engl. Functional Urban Area [FUA]
23 Ðokiæ, Sumpor, 2017: 118
24 Urbano podruèje Zadar sastoji se od 2 grada (Zadar i Nin) te 13 opæina (Bibinje, Galovac, Kali, Kukljica, Novi-
pet specifiènih ciljeva iz OPKK27 i pet specifiènih ciljeva iz OPULJP.28
Putem ITU mehanizma gradovi - pokretaèi razvoja pripremaju javne projekte za graðevine javne i društvene namjene. Prema Zakonu o strateškim investicijskim projektima RH, javnim investicijskim projektom smatra se projekt kojeg je nositelj pravna osoba, no kojeg je osnivaè RH ili jedinica lokalne i podruène (regionalne) samouprave.29
Prema Zakonu o prostornom ureðenju, graðevine javne i društvene namjene jesu graðevine namijenjene obavljanju djelatnosti u podruèju društvenih djelatnosti (odgoja, obrazovanja, prosvjete, znanosti, kulture, sporta, zdravstva i socijalne skrbi), radu državnih tijela i organizacija, tijela i organizacija lokalne i podruène (regionalne) samouprave, pravnih osoba s javnim ovlastima te udruga graðana i vjerskih zajednica.30
Javni projekti koji se financiraju putem ITU mehanizma moraju biti usklaðeni s europskom regionalnom politikom, strategijom razvoja urbanoga podruèja, ITU specifiènim ciljevima i kriterijima prihvatljivosti i odabira projekta. Dugoroèno, svi javni projekti koji se planiraju financirati kroz ITU mehanizam izravno æe doprinijeti lokalnom razvoju - gradovima koji se nalaze unutar ranije odreðenih urbanih podruèja. Razvoj gradova osigurat æe gospodarske, društvene i okolišne ciljeve koji promièu održivi razvoj na teritoriju RH, a pritom podržavaju i europske politike o ravnomjernom regionalnom razvoju. Za naredno EU financijsko razdoblje 2021.-2027. ITU mehanizam dobiva na još veæoj važnosti jer se poveæavaju financijska izdvajanja za održivi urbani razvoj i postavlja novi cilj koji je usmjeren na urbani razvoj - Europa bliža graðanima, podupiranjem strategija voðenih
grad, Poliènik, Posedarje, Preko, Ražanac, Sukošan, Škabrnja, Vrsi i Zemunik Donji).
25 Urbano podruèje Slavonski Brod sastoji se od 1 grada (Slavonski Brod) i 9 opæina (Bebrina, Brodski Stupnik, Bukovlje, Donji Andrijevci, Garèin, Gornja Vrba, Klakar, Podcrkavlje i Sibinj).
26 Urbano podruèje Pula sastoji se od 2 grada (Pula i Vodnjan) te 5 opæina (Barban, Ližnjan, Marèana, Medulin i Svetvinèenat).
27 Specifièni ciljevi iz OPKK koji se provode putem ITU mehanizma: 3a2, 4c3, 6c1, 6e2 i 7ii2; u ukupnom iznosu 303,35 mil. €
28 Specifièni ciljevi iz OPULJP koji se provode putem ITU mehanizma: 8ii1, 9i1, 9iv2, 10ii3 i 10iv1; u ukupnom iznosu
42 mil. €
29 Zakon o strateškim investicijskim projektima RH, NN 29/18, 114/18, str. èlanak 3
30 Zakon o prostornom ureðenju, NN 153/13, 65/17, 114/18, 39/19, 98/19, str. èlanak 3, stavak 1, toèka 7
31 Od ukupno 46 specifiènih ciljeva iz OPKK samo se 5 ciljeva provodi putem ITU mehanizma: 3a2, 4c3, 6c1, 6e2 i 7ii2.
32 Sporazum o partnerstvu predstavlja okvir za korištenje instrumenata kohezijske politike Europske unije u Republici Hrvatskoj za razdoblje 2014.-2020.
na lokalnoj razini i održivoga urbanog razvoja u cijeloj EU. Moguænost financiranja kroz ITU mehanizam u iduæem financijskom razdoblju 2021.-2027., uz postojeæih sedam urbanih podruèja (Zagreb, Split, Rijeka, Osijek, Zadar, Slavonski Brod i Pula), ostvarit æe još sedam gradova koji, sukladno ZRR, ispunjavaju kriterije za veæe urbano podruèje (Dubrovnik, Karlovac, Varaždin, Vinkovci, Sisak, Šibenik i Bjelovar).
Novi gradovi, nositelji ITU podruèja, donijet æe strategije razvoja i formirati šira urbana podruèja - prostorno funkcionalne cjeline, kako bi se uskladili s europskim politikama i postigli ravnomjeran regionalni razvoj kroz realizaciju projekata javne i društvene namjene.
PREGLED KRITERIJA, SUSTAV OCJENJIVANJA
I ODABIRA JAVNIH PROJEKATA
U REPUBLICI HRVATSKOJ
CRITERIA, EVALUATION SYSTEM AND SELECTION OF PUBLIC PROJECTS IN CROATIA
U ovome istraživanju bit æe prikazan primjer specifiènih kriterija iz tematskog podruèja „Èisti gradovi”, tematskog cilja „TC6 - Oèuvanje i zaštita okoliša i promocija uèinkovitosti resursa”, specifiènoga cilja „6e2 - Obnova brownfield lokacija” iz OPKK, kao jedan od ciljeva najuže vezanih za polje arhitekture i urbanizma. Nakon objašnjenja i analize opæih kriterija prihvatljivosti i odabira koji se odnose na cjelokupan OPKK, fokus æemo staviti na specifiène kriterije koji se odnose na specifièni cilj 6e2 - Obnova brownfield lokacija. Za provedbu kohezijske politike u razdoblju 2014.-2020. RH je pripremila operativni program Konkurentnost i kohezija [OPKK], koji detaljno prikazuje mjere i aktivnosti za provedbu i korištenje EU fondova. OPKK se sastoji od deset prioritetnih osi ulaganja, dvadeset èetiri investicijska prioriteta i ukupno èetrdeset šest specifiènih ciljeva.31 Za odabir projekata koji se provode u sklopu OPKK utvrðeni su opæi kriteriji prihvatljivosti i kriteriji odabira. Na temelju opæih kriterija - prema unaprijed odreðenoj metodologiji za svaki investicijski prioritet odnosno specifièni cilj - utvrðuju se specifièni kriteriji odabira koji utjeèu na kvalitetu projekta. Prema Sporazumu o partnerstvu izmeðu RH i Europske komisije za korištenje EU strukturnih i investicijskih fondova za rast i radna mjesta za razdoblje 2014.-2020.32 te na temelju Zajednièkih nacionalnih pravila [ZNP]33 - svi javni projekti koji se financiraju putem ITU mehanizma moraju biti usklaðeni s europskom regionalnom politikom, strategijom razvoja urbanoga podruèja [SRUP], specifiènim ciljevima i kriterijima prihvatljivosti i odabira projekta (Graf. 2.). Sustav ocjenjivanja i oda-
Graf. 1. Raspodjela 345,35 mil. € ITU sredstava po urbanim podruèjima
Graph 1 Allocation of 345,35 mil. euro ITI funds to urban areas
Graf. 2. Okvir usklaðenosti javnih projekata
Graph 2 Coordination framework for public projects
bira projekata kljuèni je alat kojim se osigurava ta usklaðenost (Graf. 3.). Prema odredbama ZNP 06 - Dodjela bespovratnih sredstava, na sve projekte iz OPKK primjenjuju se dvije vrste opæih kriterija: kriteriji prihvatljivosti i kriteriji odabira.
• Kriteriji prihvatljivosti - Deset eliminacijskih kriterija koji se primjenjuju za provjeru prihvatljivosti prijavitelja, partnera, projekta, specifiènih projektnih aktivnosti i izdataka projekta:34
1) Cilj projekta u skladu je s ciljevima predmetne dodjele;
2) Prijavitelj35 je prihvatljiv36;
3) Projekt se provodi na prihvatljivom zemljopisnom podruèju;
4) Aktivnosti projekta u skladu su s prihvatljivim aktivnostima predmetne dodjele;
5) Projekt ne ukljuèuje aktivnosti koje su bile dio operacije koja jest, ili je trebala biti, podložna postupku povrata sredstava37 nakon promjene proizvodne aktivnosti izvan programskog podruèja;
6) Projekt je u skladu s nacionalnim propisima i propisima EU, uvažavajuæi pravila o državnim potporama/potporama male vrijednosti i u skladu je sa specifiènim pravilima te zahtjevima primjenjivima na predmetnu dodjelu;
7) Projekt u trenutku podnošenja projektnog prijedloga nije fizièki ni financijski završen;
8) Projekt se, na naèin opisan u projektnom prijedlogu, ne bi mogao provesti bez potpore fondova38;
9) Projekt poštuje naèelo nekumulativnosti39; 10) Planirani izdatci projekta u skladu su s Pravilnikom o prihvatljivosti izdataka [NN 143/2014] i dodatnim uvjetima za prihvatljivost izdataka primjenjivima na predmetnu dodjelu.
Usklaðenost javnih projekata s kriterijima prihvatljivosti br. 1-9 provjerava se prilikom postupka odabira projekta u sklopu 2. fazeadministrativna provjera, dok se usklaðenost s kriterijem br. 10 provjerava u 4. fazi - prihvatljivost izdataka (Graf. 3.). Da bi javni projekt bio prihvatljiv za EU financiranje i da bi prešao u sljedeæu fazu dodjele, mora zadovoljiti sve kriterije prihvatljivosti.
• Kriteriji odabira - Deset kriterija koji se primjenjuju za ocjenjivanje kvalitete projekata:40
1) Vrijednost za novac koju projekt nudi41; 2) Financijska održivost projekta42; 3) Provedbeni kapaciteti (financijski, struèni, iskustveni i administrativni) prijavitelja te, ako je primjenjivo, partnera;
4) Dizajn i zrelost projekta u odnosu na: (1) utvrðivanje potrebe, odnosno problemskog
stanja koje projekt rješava i opis željenog stanja; (2) internu intervencijsku logiku projekta i provjerljivost pokazatelja kojima se treba potvrditi ostvarenje ciljanih vrijednosti43; (3) spremnost za poèetak provedbe svih odgovarajuæih komponenata projekta (pravnih, tehnièkih i organizacijskih);
5) Promicanje jednakih moguænosti i socijalne ukljuèenosti44;
6) Promicanje održivog razvoja45;
7) Ako je primjenjivo, povezanost s drugim projektima relevantnim za predmetni sektor (u kojoj se mjeri projekt nastavlja na prethodno provedene intervencije ili na one u provedbi);
8) Ako je primjenjivo, opseg i snaga partnerstva u fazama pripreme i provedbe projekta46;
9) Ako je primjenjivo, inovativnost u planu izvedbe projekta47;
10) Doprinos projektnog prijedloga rješavanju specifiènih razvojnih problema na odreðenom teritoriju.48
Kriteriji odabira br. 1-6 i kriterij br. 10 obvezni su kriteriji, dok su kriteriji br. 7-9 obvezni uvijek ako su primjenjivi (ako su relevantni za pojedini postupak dodjele bespovratnih sredstava i primjenjuju se na sve projekte). Za svaki specifièni cilj unutar investicijskog prioriteta na temelju opæih kriterija prihvatljivosti i odabira definiraju se specifièni kriteriji koji su primjenjivi na odreðeni specifièni cilj. Usklaðenost javnih projekata s kriterijima odabira provjerava se prilikom postupka odabira projekta u sklopu 3. faze - ocjena kvalitete (Graf. 3.). Da bi javni projekt bio pri-
33 Zajednièka nacionalna pravila [ZNP] postavljaju skup zajednièkih nacionalnih propisa o postupanju tijela u sustavu kojima se utvrðuju uvjeti korištenja sredstava strukturnih fondova.
34 MRRFEU, 2016: 18-19
35 Korisnik, ako je primjenjivo i partner
36 Po obliku pravne ili fizièke osobnosti i po drugim zahtjevima predmetnog postupka dodjele.
37 U skladu s èlankom 125. stavkom 3(f) Uredbe (EU) br. 1303/2013.
38 Prijavitelj nema osigurana sredstva za provedbu projekta na naèin, u opsegu i vremenskom okviru kako je opisano u projektnom prijedlogu, odnosno potporom iz fondova osigurava se dodana vrijednost, bilo u opsegu ili kvaliteti aktivnosti ili pak u pogledu vremena potrebnog za ostvarivanje cilja/ciljeva projekta.
39 Ne predstavlja dvostruko financiranje.
40 MRRFEU, 2016: 17-18
41 U kontekstu ostvarivanja ciljeva poziva odnosi se na kvantificirani omjer troška potrebnog za postizanje ciljanih vrijednosti pokazatelja neposrednih rezultata/rezultata koji su utvrðeni na razini sheme / predmetnog postupka dodjele.
42 Odnosi se na strategiju financiranja po završetku provedbe projekta.
43 Pokazatelji moraju biti racionalni, odgovarajuæe vrste i iz pouzdanih izvora.
hvatljiv za EU financiranje i da bi prešao u sljedeæu fazu dodjele, mora zadovoljiti sve kriterije odabira i pritom zadovoljiti minimalan bodovni prag koji je propisan metodologijom odabira projekta. U svrhu provoðenja jedne ili više faza dodjele bespovratnih sredstava, nadležno tijelo osniva Odbor za odabir projekata [OOP] koji se sastoji od najmanje triju èlanova s pravom glasa. Èlanovi OOP izvršavaju ocjenjivanje projekata i sastavljaju rang-listu projekata koji prelaze u daljnju fazu dodjele sredstava. Javni je projekt prihvatljiv za EU financiranje kada proðe kroza sve faze dodjele bespovratnih sredstava (Graf. 3.).
PROBLEMI U SADAŠNJEM NAÈINU PRIPREME
JAVNIH PROJEKATA U HRVATSKOJ ZA ITU MEHANIZAM FINANCIRANJA
ISSUES IN THE PROCESS OF PREPARING PUBLIC PROJECTS IN CROATIA FOR ITI FUNDING
Javni projekti u RH pripremaju se na inicijativu gradova - pokretaèa javnih projekata. Naèin pripreme projekata u pravilu je tradicionalan, èime se postavljeni kriteriji EU, temeljeni na održivosti projekta, ne uvažavaju dovoljno. Multidisciplinarnost koja je prisutna u takvom naèinu pripreme projekata pretpostavljamo kao kljuèni èimbenik odgovoran za neuspjeh iskorištavanja sredstava predviðenih za projekte prijavljene iz RH. Potreba za projektom najèešæe se prepoznaje u zahtjevima graðana i organizacija civilnoga društva radi rješavanja zajednièkih interesa s ciljem ostvarivanja promjena u lokalnoj zajednici. Opseg i velièina projekta èesto nad-
44 Ukljuèuje aspekt promicanja ravnopravnosti spolova i zabranu diskriminacije po bilo kojoj osnovi.
45 Odnosi se na promicanje ciljeva EU za oèuvanjem, zaštitom i unapreðenjem zaštite okoliša, te ukljuèuje aspekte promicanja korištenja obnovljivih izvora energije i/ili unapreðenja energetske uèinkovitosti i/ili smanjenja korištenja prirodnih resursa.
46 Odnosi se na suradnju formaliziranu Sporazumom o partnerstvu korisnika i partnera za sluèajeve kada je partnerstvo na projektu uvjet ili moguænost propisana dokumentacijom postupka dodjele, a može se odnositi i na suradnju prijavitelja s drugim dionicima koji formalno ne sudjeluju u provedbi projekta i vanjski su partneri u odnosu na provoditelja/e projekta.
47 U intervencijskoj logici projekta odnosi se na svaki element u obliku proizvoda/ishoda i/ili usluge i/ili procesa/metode i/ili organizacijske/strukturne promjene, koji je bitno razluèiti u odnosu na prethodne i postojeæe elemente na programskom podruèju, odnosno na podruèju provedbe projekta, i kojim se pri postizanju ciljeva projekta unaprjeðuje kvaliteta krajnjeg postignuæa (uvjetno reèeno - ‘proizvoda’) projekta.
48 Projekt se provodi na odreðenoj lokaciji i ukljuèuje teritorijalni prioritet - ukljuèivanje podruèja izrazitog siromaštva ili odreðenog stupnja (ne)razvijenosti ili bavljenje odreðenim demografskim izazovom.
49 Prema ZNP 05, financijska korekcija je instrument kojim se umanjuju bespovratna sredstva iz ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava ili nalaže povrat cijeloga ili dijela financiranja isplaæenog korisniku.
mašuju stvarne potrebe graðana i nisu produkt studije izvodljivosti u kojoj se odreðuje stvarna potreba i održivost projekta.
Na temelju višegodišnjeg iskustva u radu s javnim projektima može se zakljuèiti da su osnovni problemi pripreme javnih projekata u RH nepravovremeno voðenje projekta gradnje uz izostanak interdisciplinarnog dijaloga. Iako se radi o zakonskoj obvezi, voðenje projekta gradnje u fazi pripreme najèešæe izostaje, a razlog je ‘financijska ušteda’, dok se u fazi provedbe provodi iskljuèivo multidisciplinarno, odnosno svaka ga disciplina provodi za sebe s nedovoljnim meðusobnim usklaðivanjem stajališta.
Problem nepravovremenog voðenja projekta nastaje jer gradovi olako shvaæaju pripremnu fazu projekta, raèunajuæi na tradicionalan pristup projektiranju i ne uzimajuæi u obzir uvjete održivosti i ‘nove’ EU kriterije koje je potrebno interpolirati u ranoj fazi projekta, a koji su postavljeni zbog razumijevanja današnje svjetske situacije. Problem korištenja multidisciplinarnosti, a ne interdisciplinarnosti, leži u zakonskim pretpostavkama jer Zakon o poslovima i djelatnostima prostornog ureðenja i gradnje [NN 78/15, 118/18 i 110/19], èl. 37. izmeðu ostalog propisuje da je voditelj projekta fizièka osoba s obrazovanjem iz znanstvenog podruèja tehnièkih znanosti u nekom od znanstvenih polja - arhitekture i urbanizma, graðevinarstva, elektrotehnike ili strojarstva. Na temelju iskustva u pripremi i provedbi javnih projekata možemo uoèiti kako loša priprema projekta dovodi do velikih problema u provedbenoj fazi kad identifikacija stvarnih problema i nepravilnosti uzrokuje financijske korekcije49 - uskratu ugovorenih EU sredstava. U nastavku æemo, analizirajuæi kriterije prihvatljivosti i odabira, identificirati one koji su relevantni za osiguranje kvalitete i održivosti javnih projekata, a sve s ciljem potvrde navedene pretpostavke da je interdisciplinarni pristup u pripremnoj fazi javnih projekata nuždan za osiguravanje kvalitete i održivosti projekta koji èine osnovu za EU financiranje.
Graf. 3. Postupak odabira projekta i dodjele bespovratnih sredstava (faze) s provjerom kriterija prihvatljivosti i kriterija odabira
Graph 3 Selection procedure for the projects and allocation of non-refundable funds (phases) with a check-up of the acceptance and selection criteria
Tabl. III. Analiza specifiènih kriterija odabira za specifièni cilj 6e2 - Obnova brownfield lokacija
Table III Analysis of specifric selection criteria for a specific goal 6e2 - Brownfield site regeneration
R.br. KRITERIJ (obrazloženje)
VAŽNOST (obvezan / neobvezan) ZNANSTVENO PODRUÈJE ocjenitelja projekta
1.VRIJEDNOST ZA NOVAC KOJU PROJEKT NUDI (odnosi se na kvantificirani omjer troška potrebnog za postizanje ciljanih vrijednosti pokazatelja neposrednih rezultata / rezultata utvrðenih na razini sheme / predmetnog postupka dodjele) obvezan
2.FINANCIJSKA ODRŽIVOST PROJEKTA (odnosi se na strategiju financiranja po završetku provedbe projekta te ukljuèuje i troškove održavanja / funkcioniranja infrastrukture)obvezan
3.PROVEDBENI KAPACITETI PRIJAVITELJA / I PARTNERA (ukljuèuje aspekte financijskih, struènih, iskustvenih i administrativnih kapaciteta prijavitelja i partnera za provedbu projekta te se odnosi na njihovo iskustvo i na realno procjenjivanje provedbenih kapaciteta)
4.DIZAJN I ZRELOST PROJEKTA (odnosi se na (1) utvrðivanje potrebe, odnosno problemskog stanja koje projekt rješava i opis željenog stanja, (2) internu intervencijsku logiku projekta i provjerljivost pokazatelja kojima se treba potvrditi ostvarenje ciljanih vrijednosti, (3) spremnost za poèetak provedbe svih odgovarajuæih komponenata projekta)
obvezan
obvezan
5.PROMICANJE JEDNAKIH MOGUÆNOSTI I SOCIJALNE UKLJUÈENOSTI (ukljuèuje aspekt promicanja ravnopravnosti spolova i zabranu diskriminacije po bilo kojoj osnovi)obvezan
6.PROMICANJE ODRŽIVOG RAZVOJA (odnosi se na promicanje ciljeva EU za oèuvanjem, zaštitom i unapreðenjem zaštite okoliša te ukljuèuje aspekte promicanja korištenja obnovljivih izvora energije / unapreðenja energetske uèinkovitosti / smanjenja korištenja prirodnih resursa)
7.POVEZANOST S DRUGIM PROJEKTIMA RELEVANTNIM ZA PREDMETNI SEKTOR (odreðuje u kojoj se mjeri projekt nastavlja na prethodno provedene intervencije ili na one u provedbi - komplementarnost i sinergija s drugim projektima i intervencijama)
8.OPSEG I SNAGA PARTNERSTVA (odnosi se na suradnju za sluèajeve kada je partnerstvo na projektu uvjet ili moguænost)
9.INOVATIVNOST U PLANU IZVEDBE PROJEKTA kojim se pri postizanju ciljeva projekta unaprjeðuje kvaliteta krajnjeg postignuæa projekta
obvezan
obvezan
PROCJENA UTJECAJA NA KVALITETU I ODRŽIVOST (visok/srednji/nizak/bez)
ekonomija (društveno) arhitektura i urbanizam (tehnièko) visok (težinski faktor 25%)
ekonomija (društveno) arhitektura i urbanizam (tehnièko) srednji (težinski faktor 10%)
ekonomija (društveno) arhitektura i urbanizam (tehnièko) nizak (težinski faktor 5%)
ekonomija (društveno) arhitektura i urbanizam (tehnièko) visok (težinski faktor 20%)
ekonomija (društveno) arhitektura i urbanizam (tehnièko) nizak (težinski faktor 5%)
ekonomija (društveno) arhitektura i urbanizam (tehnièko) srednji (težinski faktor 10%)
ekonomija (društveno) arhitektura i urbanizam (tehnièko) nizak (težinski faktor 5%)
neobvezannije primjenjivobez utjecaja
neobvezannije primjenjivobez utjecaja
10.DOPRINOS PROJEKTNOG PRIJEDLOGA RJEŠAVANJU SPECIFIÈNIH RAZVOJNIH PROBLEMA NA ODREÐENOM TERITORIJU (projekt se provodi na odreðenoj lokaciji i ukljuèuje teritorijalni prioritet)obvezan ekonomija (društveno) arhitektura i urbanizam (tehnièko) visok (težinski faktor 20%)
IDENTIFIKACIJA KRITERIJA RELEVANTNIH ZA OSIGURANJE KVALITETE I ODRŽIVOSTI
JAVNIH PROJEKATA
IDENTIFYING THE CRITERIA RELEVANT TO QUALITY ASSURANCE AND SUSTAINABILITY OF PUBLIC PROJECTS
Podsjetimo da su opæi kriteriji koji se odnose na financiranje javnih projekata podijeljeni na kriterije prihvatljivosti i kriterije odabira. Prema OPKK, unutar svakoga investicijskog prioriteta na temelju opæih kriterija prihvatljivosti i odabira definiraju se specifièni kriteriji koji su primjenjivi na odreðeni cilj, a koji je predmet pojedinog postupka dodjele. U ovome istraživanju prikazan je primjer specifiènih kriterija iz tematskog podruèja „Èisti gradovi”, tematskog cilja „TC6 - Oèuvanje i zaštita okoliša i promocija uèinkovitosti resursa”, specifiènog cilja „6e2 - Obnova brownfield lokacija” iz OPKK, kao jedan od ciljeva najuže vezanih za polje arhitekture i urbanizma (Tabl. III.).
Kako je veæ navedeno, kriteriji prihvatljivosti obuhvaæaju deset eliminacijskih odnosno obveznih kriterija koji su iskljuèivo administrativnog karaktera (administrativne provjere prijavitelja, partnera u projektu, usklaðenosti ciljeva i aktivnosti projekta s predmetnom dodjelom, provjerom naèela nekumulativnosti u smislu dvostrukog financiranja itd.) pa
kao takvi nisu od utjecaja na kvalitetu i naèin pripreme javnih projekta kako ih ovaj rad istražuje.
Analiza specifiènih kriterija odabira za cilj 6e2 - Obnova brownfield lokacija napravljena je u odnosu na opæe kriterije odabira iz OPKK. Analizom su stoga obuhvaæeni kriteriji odabira te je ona obuhvatila obrazloženje i odreðenje nužnosti za svaki pojedini kriterij, odreðenje znanstvenog podruèja potrebnog za kvalitetnu ocjenu projekta te procjenu utjecaja na kvalitetu i održivost javnih projekata. Procjena utjecaja kriterija na kvalitetu i održivost odreðena je na naèin da ona bude u korelaciji s unaprijed poznatim težinskim faktorom50 za svaki pojedini kriterij.
Analizom kriterija odabira (Tabl. III.), možemo zakljuèiti da se radi o kriterijima na temelju kojih se odreðuje kvaliteta projekta prema unaprijed utvrðenoj metodologiji odabira. U odnosu na opæe kriterije odabira, specifièni
50 Težinski faktor oznaèava udio pojedinoga specifiènog kriterija odabira u ukupno ostvarivim bodovima prema svim primjenjivim kriterijima za predmetni specifièni cilj. Težinski se faktor odreðuje kao fiksna postotna vrijednost ili kao raspon postotnih vrijednosti.
51 Prema vrsti i opsežnosti projekta ukljuèuju se i struènjaci iz ostalih znanstvenih podruèja.
52 Princip ‘èetiri oka’ podrazumijeva aktivnosti i ocjenjivanje minimalno dvoje struènjaka kako bi se osigurala nepristranost i transparentnost postupka (engl. Four eyes principle).
kriteriji odabira unutar investicijskog prioriteta 6e, a koji se odnosi na specifièan, u ovome radu prezentirani, cilj 6e2 - Obnova brownfield lokacija, vidljivo je da se radi o ukupno osam specifiènih kriterija odabira, od kojih su kriteriji br. 1-6, te kriterij br. 10 obvezni kriteriji, dok je od triju kriterija (br. 7-9), koji su primjenjivi samo ako su relevantni za postupak dodjele, primijenjen samo kriterij br. 7 - povezanost s drugim projektima relevantnim za predmetni sektor, a ostala su dva (br. 8 i 9) u sklopu javno dostupne metodologije za investicijski prioritet 6e ocijenjena kao kriteriji koji nisu relevantni za postupak pa se oni ne primjenjuju.
Obrazloženje kriterija odabira pokazuje da se svi kriteriji temelje na održivom razvoju koji podrazumijeva interdisciplinarnost u ocjenjivanju javnih projekata te posljedièno utjeèu i na kvalitetu, kao i održivost projekta, koje prema EU politikama predstavljaju imperativ za realizaciju javnih projekata što se provode u sklopu ITU mehanizma. Ocjenjivanje kvalitete projekta (Graf. 4.) provodi uvijek dvoje ocjenjivaèa u paru, jedan iz tehnièkog podruèja arhitekture, a drugi iz društvenog podruèja ekonomije51, po principu ‘èetiri oka’.52 Procjenom utjecaja kriterija na kvalitetu i održivost projekta možemo uoèiti da od osam specifiènih kriterija odabira tri kriterija imaju visok utjecaj s težinskim faktorom 20-25%, dva kriterija imaju srednji utjecaj s težinskim faktorom 10%, dok nizak utjecaj s težinskim faktorom 5% imaju tri kriterija - br. 3, 5 i 7. Visok utjecaj imaju sljedeæi kriteriji: 1. Vrijednost za novac koju projekt nudi; 4. Dizajn i zrelost projekta te 8. Doprinos projektnog prijedloga rješavanju specifiènih razvojnih problema na odreðenom teritoriju. Srednji utjecaj imaju sljedeæi kriteriji: 2. Financijska održivost projekta i 6. Promicanje održivog razvoja. Nizak utjecaj imaju sljedeæi kriteriji: 3. Provedbeni kapaciteti prijavitelja i, ako je primjenjivo, partnera; 5. Promicanje jednakih moguænosti i socijalne ukljuèenosti te 7. Povezanost s drugim projektima relevantnim za predmetni sektor. Kriterijima kojima je dodijeljen visok utjecaj pripada 65% ukupne vrijednosti svih specifiènih kriterija, dok 20% ukupne vrijednosti pripada kriterijima sa srednjim utjecajem, a 15% ukupne vrijednosti pripada kriterijima s niskim utjecajem.
ZAKLJUÈAK
CONCLUSION
Europska unija putem mehanizma integriranih teritorijalnih ulaganja podržava održivi urbani razvoj na naèin da povezuje i osnažuje gradove putem partnerstva i formiranjem urbanih podruèja kako bi prepoznali vlastite razvojne potencijale i postali pokretaèi gospodarskog i socijalnog razvoja na lokalnoj
razini. Integrirana teritorijalna ulaganja predstavljaju relativno nov koncept EU kojim se podržavaju mjere održivoga urbanog razvoja. Na gradovima je izazovan zadatak pripreme projekata javne i društvene namjene koji moraju biti usklaðeni s regionalnom politikom EU tako da doprinose ciljevima održivoga urbanog razvoja. U tekuæem financijskom razdoblju dostupno je za projekte održivoga urbanog razvoja u RH putem ITU mehanizma 345,35 mil. € europskih sredstava. Od toga je RH do kraja 2019. godine isplaæeno tek 6,75% dostupnih sredstava, što je pokazatelj da se RH sporo prilagoðava europskim uvjetima za dobivanje bespovratnih sredstava. Javni se projekti u RH još uvijek pripremaju na tradicionalan, multidisciplinarni naèin, sa slabom primjenom EU uvjeta i kriterija temeljenih na održivom razvoju koji podrazumijeva interdisciplinarnost. Loša priprema projekta dolazi do punog izražaja tek u provedbenoj fazi, kada se identificiraju stvarni problemi. U toj fazi provedbe dio problema ostaje nerješiv i posljedièno utjeèe na kolièinu isplaæenih EU sredstava. Stoga je važno da RH prihvati nov, kvalitetan i održiv koncept pripreme javnih projekata koji promovira održivi urbani razvoj kao osnovu za daljnji razvoj gradova. U radu je dan detaljan pregled kriterija, sustava ocjenjivanja i odabira javnih projekata u RH na primjeru specifiènih kriterija iz tematskog podruèja „Èisti gradovi”, tematskog cilja „TC6 - Oèuvanje i zaštita okoliša i promocija uèinkovitosti resursa”, specifiènog cilja „6e2 - Obnova brownfield lokacija”. Na osnovi provedene analize možemo zakljuèiti da kriteriji odabira, koji ocjenjuju kvalitetu i održivost projekta, u velikoj mjeri ocjenjuju interdisciplinarnost projektnog prijedloga te da je za ocjenu potrebna sinergija znanja iz tehnièkog i društvenog podruèja znanosti. U ovome su radu identificirani kriteriji odabira koji imaju najveæi utjecaj na kvalitetu projekta i odreðena je ukupna zajednièka vrijednost njihova utjecaja.
Primjena rezultata ovoga istraživanja može koristiti ponajprije struènjacima iz tehnièkog i društvenog podruèja znanosti, ali i onima iz ostalih podruèja koji se bave pripremom projekata javne i društvene namjene. Takoðer, primjena rezultata može biti od koristi i gradovima koji su inicijatori javnih projekata u dijelu prepoznavanja i prihvaæanja interdisciplinarnog pristupa kao kljuènog elementa u pripremi projekta u svrhu postizanja kvalitete i održivosti projekta.
S obzirom na utvrðeni utjecaj kriterija odabira na naèin pripreme javnih projekata te na kvalitetu i održivost, u nastavku znanstvenog istraživanja planira se detaljna elaboracija kriterija odabira i njihov utjecaj na pripremu projektne dokumentacije za realizaciju javnih projekata koji se provode u sklopu ITU mehanizma.
Graf. 4. Interdisciplinarnost pri ocjenjivanju kvalitete projekta
Graph. 4 Interdisciplinarity in the evaluation of project quality
1. Ðokiæ, I.; Sumpor, M. (2017.), Kapacitet hrvatskog prostora za provedbu strategija razvoja urbanih i LAG podruèja, struèni skup Urbanoruralne veze, zbornik: 116-123, Hrvatski zavod za prostorni razvoj, Sveti Martin na Muri
2. Europska komisija (2011.), Teritorijalna Agenda Europske Unije 2020 - Prema ukljuèivoj, pametnoj i održivoj Europi razlièitih regija, Gödöllő, Maðarska
3. Europska komisija (3. rujan 2020.), European Structural and Investment Funds, dohvaæeno iz Open Data Portal for the European Structural and Investment Funds: https://cohesiondata. ec.europa.eu/overview
4. Grad Osijek (2016.), Strategija razvoja Urbane aglomeracije Osijek, Osijek
5. Grad Pula (2017.), Strategija razvoja Urbanog podruèja Pula, Pula
6. Grad Rijeka (2016.), Strategija razvoja Urbane aglomeracije Rijeka za razdoblje 2016.-2020. godine, Rijeka
7. Grad Slavonski Brod (2016.), Strategija razvoja Urbanog podruèja Slavonskog Broda do 2020., Slavonski Brod
8. Grad Zagreb, Gradski ured za strategijsko planiranje i razvoj Grada (2017.), Strategija razvoja Urbane aglomeracije Zagreb za razdoblje do 2020. godine, Zagreb
9. MRRFEU (2016.), Zajednièka nacionalna pravila 06 - Dodjela bespovratnih sredstava, Zagreb
10. MRRFEU (rujan 2018.), Održivi urbani razvoj ITU mehanizam, 5. MRRFEU
11. MRRFEU (18. lipanj 2020.), Europski strukturni i investicijski fondovi, dohvaæeno iz Integrirana teritorijalna ulaganja: https://strukturnifondovi.hr/integrirana-teritorijalna-ulaganja/
12. Sveuèilište u Splitu (2016.), Strategija razvoja Urbane aglomeracije Split za razdoblje do kraja 2020. godine, Grad Split
13. Urbanex d.o.o. (2016.), Strategija razvoja Urbanog podruèja Zadra 2014.-2020., Grad Zadar
14. Zakon o prostornom ureðenju (NN 153/13, 65/17, 114/18, 39/19, 98/19), „Narodne novine”, Zagreb
15. Zakon o regionalnom razvoju Republike Hrvatske (147/14, 123/17, 118/18 izd.), (NN 147/14, 123/17, 118/18), „Narodne novine”, Zagreb
16. Zakon o strateškim investicijskim projektima Republike Hrvatske (NN 29/18, 114/18), „Narodne novine”, Zagreb
Izvor Source
Izvor ilustracija
Illustration Source Autori
Criteria, Evaluation System and Selection of
European funds are financial instruments that support the implementation of the common policies of the European Union. Due to its accession to the EU in 2013, the Republic of Croatia, acquired the right to use the European funds. The main policy of the EU is Regional (Cohesion) policy, which supports the urban dimension and promotes integrated territorial strategies for sustainable urban development. Regional (Cohesion) policy provides the frameworks needed to address the challenges of territorial development and to mobilize the potential of the territories at local, regional, national and transnational level. According to the Territorial Agenda of the European Union 2020, territorial cohesion is a set of principles intended for harmonious, balanced, efficient and sustainable territorial development. It provides equal opportunities for citizens and businesses, regardless of their location, to make the best possible use of their territorial potential. Territorial cohesion strengthens the principle of solidarity in order to promote convergence between the economies of better developed territories and economies whose development is lagging behind. The EU objectives set out in the Europe 2020 Strategy for smart, sustainable and inclusive development can be achieved in accordance with the principles of territorial cohesion. The key elements for achieving territorial cohesion are balanced territorial development and polycentric urban development policies. Regional development in Croatia is defined by the Law on Regional Development of the Republic of Croatia as a long-term process of promoting sustainable economic and social development of an area that is achieved through the recognition, encouragement and management of development potentials in that area. On the basis of this Law, the regional development policy tries to ensure the connection of local and regional development needs with the priorities of central level development and the goals of the EU cohesion policy. The Urban Development Strategy [SRUP] is defined as a basic strategic document which determines the development goals and priorities for urban areas. Ur-
ban areas are organized as urban agglomerations, larger urban areas and smaller urban areas. Cities as the centers of urban areas are not limited to their administrative boundaries, but also include neighboring cities and municipalities that form an urban spatial and functional entity. In the Republic of Croatia for the period 2014-2020 four urban agglomerations have been formed (Zagreb, Split, Rijeka and Osijek), and three urban areas (Slavonski Brod, Pula and Zadar). For the next financial period (2021-2027) seven new urban areas will be established (Dubrovnik, Karlovac, Varaždin, Vinkovci, Sisak, Šibenik and Bjelovar) that will contribute to the development strategy and form wider urban areas in order to harmonize with European policies and achieve balanced regional development through the implementation of public and social projects.
For the financial period 2014-2020 the European Union has introduced the Integrated Territorial Investments Mechanism [ITI mechanism] as one of the tools for implementing integrated actions in the field of sustainable urban development. Through the ITI mechanism, cities as initiators of local development form urban spatial and functional entities, create mutual partnerships and prepare projects for public and social buildings. All public projects funded through the ITI mechanism must be harmonized with: European regional policy, strategy for the development of the urban area [SRUP], specific objectives and criteria for eligibility and project selection. Evaluation of the projects and their selection is a key tool that ensures harmonization. According to the provisions of the ZNP 06 - non-refundable funds, two types of the general criteria apply to all projects: eligibility criteria and selection criteria.
The article analyzes the eligibility and selection criteria in the evaluation of project proposals and identifies those that are relevant to the quality and sustainability of public projects, all with the aim of confirming the assumption that an interdisciplinary approach in the preparatory phase of public projects is necessary to ensure quality and sustainability as a basis for EU funding. An overview of the
general criteria reveals a total of twenty criteria divided into two groups. The first group consists of ten eligibility criteria that are eliminatory and are checked in the administrative phase of the project. The second group consists of ten selection criteria that are applied to assess the quality of the project. The analysis of the selection criteria established the importance of an interdisciplinary approach in the preparation of public projects because they are evaluated in an interdisciplinary manner according to the principle of “four eyes”. The research identifies the criteria that show the need for a synergy of knowledge from different fields of science and singles out those criteria that are relevant to ensuring the quality and sustainability of public projects and assessing their impact. This paper points out the rules, procedures and elements that need to be met so that a public project could be eligible for the EU non-refundable funds through the ITI mechanism. It has been recognized that one of the reasons for the poor availability of EU funds lies in the fact that public projects in Croatia are still prepared in a traditional, multidisciplinary manner while the rules and project selection criteria in EU are predominantly based on sustainable development and interdisciplinarity. The preparatory phase of public projects in the Republic of Croatia is rather neglected, and the process itself is deficient and does not meet the EU requirements. Project management in the preparatory phase is usually absent. It begins only in the implementation phase when real problems are identified. Then, due to limited resources (time and money), it is no longer possible to respond adequately to the challenges from the previous phase of the project, part of the problem remains unsolvable and consequently it affects the amount of EU payments. Therefore, it is important for the Republic of Croatia to adapt and accept a new, high-quality and sustainable concept of public project preparation that promotes sustainable urban development and interdisciplinary management of public projects in the preparatory phase as a basis for further urban development.
Biografije
Biographies
Mr.sc. BORIS IHAROŠ, dipl.ing.arh., završio je Arhitektonski fakultet Sveuèilišta u Zagrebu i sveuèilišni poslijediplomski znanstveni studij Poslovno upravljanje u graditeljstvu. Podruèja su mu interesa održivi urbani razvoj i interdisciplinarno djelovanje u pripremi javnih projekata.
Dr.sc. KRISTINA CAREVA, dipl.ing.arh., doktorirala je 2012. godine na Arhitektonskom fakultetu Sveuèilišta u Zagrebu, gdje je zaposlena od 2004. godine. Istraživaèica je na nekoliko domaæih i EU projekata. Podruèja su joj interesa interdisciplinarno djelovanje i participativne metode u projektiranju.
Mr.sc. BORIS IHAROŠ, Dipl.Eng.Arch. graduated from the Faculty of Architecture in Zagreb and completed his post-graduate scientific program in Business Management in Construction. Research interests: sustainable urban development and interdisciplinary work in the preparation of public projects. KRISTINA CAREVA, Ph.D., Dipl.Eng.Arch., received her doctoral degree in 2012 from the Faculty of Architecture in Zagreb where she has been employed since 2004. She participates in several Croatian and EU projects. Research interests: interdisciplinary work and participative methods in architectural design.
Eseji i ogledi
Recenzije i prikazi knjiga, èasopisa i izložaba
Vijesti, suradnja, zanimljivosti, bibliografija, znanstveni skupovi, tribine i predavanja
Essays and Reviews
Evaluations & Reviews of Books, Journals and Exhibitions
Information, Cooperation, Topics of Interest, Bibliography, Conferences, Debates and Lectures
Alen Žuniæ
Magaš
Ariana Štulhofer, Hrvoje Vukiæ
Ariana Štulhofer, Hrvoje Vukiæ
The exceptional oeuvre of the architect Boris Magaš has never been systematically exhibited nor presented in any comprehensive monograph. However, the book that has been published recently testifies to the original intention of its authors Ariana Štulhofer and Hrvoje Vukiæ: to write the first complete publication dedicated to the most memorable segment of Magaš’s architecture. They presented 13 major projects in the area of sports architecture in chronological sequence. Magaš’s favourite theme was obviously the architecture of the stadia ranging from his world-famous seminal project in Split to his unbuilt projects in Zagreb, Rijeka and Dubrovnik (along with just one swimming pool). Special emphasis is given to Poljud Stadium with an in-depth and systematic analysis of the events surrounding this project that ranks as Magaš’s most impressive achievement in the area of his sports realizations. Parts of the book are dedicated to a contextual and critical evaluation of Magaš’s oeuvre showing a line of major influences with special reference to his professor and mentor Vladimir Turina.
Izniman opus arhitekta Borisa Magaša, unatoè dobro saèuvanoj ostavštini, nikada nije sustavno i cjelovito izlagan pa zasad ne postoji ni katalog, ni monografija njegovih radova, što je za života sam autor dosljedno odbijao, èak i u svome posljednjem intervjuu: „Meni to ne treba, ja cijeli život samo radim svoj posao. Kao dobitnik Velike nagrade Zagrebaèkog salona stekao sam pravo realizacije izložbe. Ja sam to odbio. Jednostavno nemam potrebe za tim, a i ništa mi nije dovoljno dobro da pokažem javnosti, jer onoga trenutka kada je djelo napravljeno, veæ ga je vrijeme prešlo.”
Arhitekt Magaš u svojoj se prvoj stvaralaèkoj fazi primarno afirmirao kao projektant paradigmatskih hotelskih sklopova na jadranskoj obali (‘Solaris’ kod Šibenika, 1967.-1968.; ‘Haludovo’ u Malinskoj na otoku Krku, 1969.1972.), gdje arhitektonski izrièaj temelji na elementima mondrianovske estetike pravokutnih i kvadratnih formi te lebdeæih bijelih volumena ostvarenih kroz veliko urbanistièko mjerilo. Njegova su djela odavno prisutna u brojnim inozemnim publikacijama, u velikim sintezama - od Uda Kultermanna do netom objavljenoga petog izdanja Modern Architecture Kennetha Framptona, dok je u hrvatskoj strukovnoj bibliografiji velik doprinos u elaboraciji Magaševa opusa nedavno napravila dr. Ariana Štulhofer. Tema njezina doktorata (i poslije izvrsne knjige) bila je sportska arhitektura Zagreba, èime je zapoèela sustavno prouèavanje te tipologije u našem kontekstu. Tako je i sportsku arhitekturu akademika Magaša inicijalno obradila za znanstveni simpozij
posveæen njegovu stvaralaštvu održan u Karlovcu 2014. (prof. Štulhofer tada je bila i glavna urednica kongresnog zbornika), no uz kvalitetnu graðu iz Muzeja arhitekture HAZU tema je u meðuvremenu proširena u format znanstveno-umjetnièke monografija koja cjelovito prezentira Magašev ‘sportski opus’ - od ranih studentskih radova iz 1953., do splitskog remek-djela na Poljudu i cijeloga niza recentnih projekata stadiona.
Knjiga je strukturirana kronološkim slijedom kataloških jedinica s uravnoteženom kolièinom teksta i atraktivnih ilustracija. Prikupljena vizualna graða, fotografije i originalni nacrti jednako su vrijedni kao i pisani dijelovi, a pojedini se slikovni materijali prvi put prezentiraju javnosti, što knjizi daje znanstvenu notu. Selektirano je 13 kljuènih Magaševih projekata koji pokazuju da je unutar teme sporta dominantno bio projektant stadiona - od antologijske realizacije u Splitu, do neizvedenih projekata u Zagrebu (Jarun, Kajzerica), Rijeci i Dubrovniku (gdje projektira i bazen). Od toga znaèajnog broja projekata i nagraðenih natjeèaja u konaènici je realiziran samo jedan - poljudski stadion, kojem je posveæena posebna pozornost, osobito genezi ideje te cijelome nizu natjeèajnih i poslijenatjeèajnih rješenja koja su prethodila realizaciji, pri èemu knjiga završava upravo autorovim prijedlogom rekonstrukcije vlastita djela s projektom zatvaranja stadionske školjke iz 2006. godine. Uz katalog, knjigu ‘nose’ i vrijedni sintezni tekstovi poput predgovora Andrije Mutnjakoviæa te uvodnih i zakljuènih studija Ariane
Hrvatski muzej arhitekture HAZU - Edicija Architectonica 10 Zagreb, 2020.
Str. 168, ilustrirano; literatura, izvori, popisi, indeks, životopisi [30/24 cm; kolor, meki uvez; dvojezièno hrv/engl]
Urednica: Borka Bobovec
Recenzenti: Andrija Mutnjakoviæ, Zlatko Karaè
Lektura: Maja Silov Toverniæ
Prijevod na engleski: Neda Boriæ
Dizajn i prijelom: Nina Ivanoviæ
Tisak: Tiskara Zelina d.d., Sveti Ivan Zelina
ISBN 978-953-347-350-5 CIP 001066021 [NSK Zagreb]
Štulhofer i koautora Hrvoja Vukiæa, mladoga graðevinskog inženjera èiji je doprinos u tumaèenju Magaševih konstrukcijskih rješenja vrlo bitan. Kasniji projekti Borisa Magaša, od 2000-ih do njegove smrti, prikazani kroz brojne 3D vizualizacije pokazuju tendenciju ka gotovo futuristièkim oblicima, s konstruktivnim rješenjima teško izvedivim u tadašnjim hrvatskim okvirima, a tehnološka su ogranièenja i inaèe bila Magašev problem jer je ambicioznim idejama i zahtjevnim formama uvijek bio ispred svojega vremena i limita lokalnih graðevinskih moguænosti.
Valja istaknuti da je ova knjiga vrlo aktualna i za trenutaènu zagrebaèku situaciju jer se upravo diskutira o gradnji novoga ‘nacionalnog stadiona’, pa mlade generacije arhitekata - koje nisu imale prilike slušati Magaša kao iznimnog profesora ili živjeti u vrijeme nastanka njegovih remek-djela - na ovaj naèin u trajno nasljedstvo dobivaju uredno i bogato opremljen preglednik njegove sportske arhitekture i jedinstvenoga projektantskog prosedea. Publikacija Ariane Štulhofer i Hrvoja Vukiæa prva je uzorna monografija jednoga dijela opusa Borisa Magaša - segmenta posveæenog sportskoj arhitekturi, što je dobar poticaj i metodološki model za obradu i publiciranje drugih važnih tipoloških skupina njegove arhitekture, od obrazovno-odgojnih ustanova do sakralnih gradnji i najistaknutije grupe hotelsko-ugostiteljskih objekata. Posebna je vrijednost knjige dvojeziènost, što omoguæava da djela jednoga od nesumnjivo najveæih hrvatskih arhitekata uopæe budu dostupna i inozemnim èitateljima.
Zorana Sokol Gojnik
Sinagoge
Studije o arhitekturi sinagoga u Hrvatskoj. Odabrani tekstovi
Zlatko Karaè
Synagogues
Studies on the Architecture of Synagogues in Croatia. Selected Papers
Zlatko Karaè
The book entitled Studies on the Architecture of Synagogues in Croatia is the first systematic scientific contribution to an under-researched area - the Jewish liturgical architecture. In view of the fact that this segment of the built heritage has been largely devastated, this book helps to bridge the gap by offering a profound insight into the heritage that has been almost forgotten. The book is thus a memento of what has been lost. On the one hand the book comes as the result of the author’s systematic research over many years into the synagogue heritage in Croatia and on the other hand it offers a synthesis of the author’s published articles that have been creatively compiled by the editor Alen Žuniæ, Ph.D. The book is a preliminary report about an on-going research that will eventually result in a comprehensive synthesis about Jewish liturgical architecture on this territory. This book may be considered as a pioneering achievement in the promotion of our liturgical architectural heritage of which there is hardly any evidence and which has been almost entirely destroyed during the Holocaust period and in the post-war era.
Knjiga Sinagoge - studije o arhitekturi sinagoga u Hrvatskoj prvi je sustavni znanstveni prilog slabo obraðenom sloju židovske liturgijske arhitekture u nas. Nakon opsežne znanstvene monografije Islamska arhitektura i umjetnost u Hrvatskoj, u kojoj je autor briljantno rasvijetlio tragove islamske kulture u našemu kulturnom pejsažu kroz obradu islamske arhitekture, ovom nas monografijom autor uvodi u svijet kulturnog identiteta manjinske židovske zajednice na hrvatskom tlu. Iako se radi o velikim dijelom uništenoj arhitektonskoj baštini, doprinos je to veæi jer oživljava zaboravljeno i biva memento izgubljenom. Kroza svoj znanstvenoistraživaèki rad autor otvara horizonte sakralne arhitektonske baštine u koju su upisani tragovi èovjekova odnosa prema totalitetu kroz kolaž razlièitih religijskih okvira. Njegova opredijeljenost prema istraživanju židovske i islamske arhitekture velik je doprinos promišljanju sakralne arhitekture uopæe, njezinih odrednica i zakonitosti, te njezinih dometa na našemu tlu tijekom burnih povijesnih razdoblja sve do dvadesetoga stoljeæa. Ukazujuæi na važne sastavnice židovskoga liturgijskog prostora, autor doprinosi razumijevanju židovske sakralne arhitekture, što je osobito važno u suvremenom trenutku optereæenom krizom identiteta koja nerijetko rezultira nerazumijevanjem osnovnih polazišta sakralne arhitekture razlièitih konfesija.
Knjiga je rezultat autorova sustavnoga dugogodišnjeg istraživanja baštine sinagoga u Hrvatskoj i osmišljena je kao tematska hrestomatija objavljenih autorovih tekstova, koje je urednik dr.sc. Alen Žuniæ kreativno kompilirao. Knjiga je svojevrsna prethodna objava istraživanja koje još uvijek traje i u konaènici æe rezultirati cjelovitom sintezom spoznaje o židovskoj liturgijskoj arhitekturi na našemu tlu.
Kroz tri velike cjeline autor se bavi sinagogama kao hrvatskom arhitektonskom baštinom, a kroz njih provlaèi prožimajuæu nit koja govori o židovskoj kulturi te opæim odrednicama i zakonitostima židovske liturgijske arhitekture. U prvome poglavlju autor daje opæi prikaz izgradnje sinagoga u Hrvatskoj od razdoblja baroka do 20. stoljeæa. Kroza zbir tekstova autor predstavlja bogat fundus sinagoga izgraðenih na našim prostorima, od kojih danas postoji samo nekoliko. Sinagoge su velikim dijelom sagraðene u doba historicizma, kada se u više od èetrdeset hrvatskih gradova i mjesta, s kulturnom afirmacijom Židova, širio ambiciozni program izgradnje ili adaptacija reformistièkih sinagoga srednjovjekovne provenijencije. U drugome poglavlju predstavljeni su elementi arhitekture sinagoga kroza stilska kronološka razdoblja baroka, klasicizma, 19. i 20. stoljeæa. Autor se bavi vrstama sinagoga nastalih u Hrvatskoj, njihovim osobitostima u urbanome tkivu, or-
Arhitektonski fakultet Sveuèilišta u Zagrebu
UPI-2M Plus Zagreb, 2020.
Str. 228, ilustr. 350; glosarij judaièkih pojmova, popisi izvora i literature, kazala, summary [28/23 cm, c/b; tvrdi uvez, platno/ovitak]
Recenzenti: Snješka Kneževiæ, Zlatko Juriæ, Zorana Sokol Gojnik
Urednik: Alen Žuniæ
Prijevod na engleski: Graham McMaster
Dizajn naslovnice i vanjske opreme: Nedjeljko Špoljar [SDF]
Prijelom: Ida Gluiæ
Grafièka priprema, tisak i uvez: ITG d.o.o.
UDK 726:26-5(497.5)
ISBN 978-953-7703-41-7
CIP 001039444 [NSK Zagreb]
ganizacijom i ureðenjem unutrašnjih prostora sinagoga, stilskim i oblikovnim znaèajkama, arhitektima i graditeljima, te povijesnim okolnostima rušenja i nestanka naših sinagoga. Poseban doprinos istraživanja èini katalog odabranih primjera sinagoga predstavljen u treæem poglavlju knjige. Katalog obuhvaæa kraæe kataloške jedinice s osnovnim informacijama i dokumentacijom, zatim kataloške jedinice koje podrobnije analiziraju pojedine primjere te, na kraju, monografske studije najznaèajnijih sinagoga Hrvatske. Znanstveni je doprinos ovoga djela višestruk. On se, prije svega, odnosi na temeljitu inventarizaciju svih sinagoga koje su tijekom povijesti postojale u Hrvatskoj (oko 100 primjera), na identifikaciju dosad nepoznate dokumentacije (izvorni projekti sinagoga, arhivske fotografije, katastarski izvadci), te na suverenoj i kompetentnoj analizi arhitektonskih karakteristika naših sinagoga, kojima autor pronalazi ishodišta i uzore u širemu srednjoeuropskome kulturnom prostoru.
Knjiga Sinagoge - studije o arhitekturi sinagoga u Hrvatskoj pionirski je iskorak u afirmaciji tog iznimno slabo obraðenoga sloja naše sakralne liturgijske arhitektonske baštine, gotovo posve uništenog u razdoblju holokausta i kasnijega poslijeratnog vremena, ali i u afirmaciji tragova židovskoga kulturnog identiteta na našemu tlu.
Marko Rukavina
obnova
Tihomir Jukiæ, Ana Mrða, Kristina Perkov
Urban Renewal - Urban regeneration of the Lower Town, Upper Town and Kaptol / Historic Urban Ensembles in the City of Zagreb
Tihomir Jukiæ, Ana Mrða, Kristina Perkov
A systematic revitalization of cultural and historic ensembles has been noticeably absent in modern Croatia. Some activities in cities have been carried out in an ad hoc manner without a systematic approach and appropriate methodology, legal framework or spatial planning and other documentation. The situation that arose after the earthquake in Zagreb on March 22, 2020 should give impetus to do what should have been done a few decades ago, namely to launch a systematic professional and scientifically based restoration of the protected historic ensemble of the City of Zagreb as well as of other cities in Croatia. This publication was conceived as a contribution to this goal as well as a contribution to repairing the consequences of the earthquake in Zagreb. It is expected to provide the answers to numerous questions that accompany the process of urban revitalization. The publication consists of three main chapters that give a general introduction to the modern process of urban revitalization, offer illustrative examples of transformation and urban revitalization of European cities and suggest useful guidelines for initiating and implementing the urban revitalization process of the City of Zagreb.
Publikacija Urbana obnova - Urbana regeneracija Donjega grada, Gornjega grada i Kaptola / Povijesne urbane cjeline Grada Zagreba grupe autora prof. dr.sc. Tihomira Jukiæa, doc. dr.sc. Ane Mrðe i asist. Kristine Perkov s Katedre za urbanizam, prostorno planiranje i pejsažnu arhitekturu Arhitektonskoga fakulteta Sveuèilišta u Zagrebu objavljena je 2020. godine. Integralni tekst publikacije dopunjuju i tekstovi iz specijalistièkih podruèja: Urbana obnova i graðani - važnost participacije doc. dr.sc. Jane Vukiæ s Filozofskog fakulteta Sveuèilišta u Zagrebu i Naèela financiranja urbane obnove dr.sc. Irene Ðokiæ, regionalne koordinatorice projekta Shema urbane regeneracije (projekt Europske banke za obnovu i razvoj), te Uloga zelene infrastrukture u urbanoj obnovi izv.prof. dr.sc. Sanje Gašparoviæ s Arhitektonskog fakulteta Sveuèilišta u Zagrebu, koji dodatno naglašavaju interdisciplinarni karakter problematike.
Publikacija je strukturirana od uvoda, tri glavna poglavlja, zakljuènih razmatranja i priloga.
Unutar prvoga poglavlja autori donose odreðenje temeljnih pojmova urbane obnove uz pojmovnik na engleskom i njemaèkom jeziku, pojašnjavaju razloge pokretanja i naèin provoðenja urbane obnove, prikazuju opæa polazišta, ciljeve, aktere i modele te organizacijsku shemu urbane obnove, uz osvrt na principe održivosti i nedostatnu nacionalnu zakonsku regulativu.
U drugome dijelu / poglavlju prepoznati su i navedeni brojni suvremeni modeli urbane preobrazbe i obnove europskih gradova s kraja 20. i poèetka 21. stoljeæa, uz detaljnij prikaz urbane obnove Pariza, Berlina i Barcelone; obnove gradskih središta Beèa i Ljubljane, dva primjera rekonstrukcije gradova nakon razaranja na primjeru Rotterdama i L’Aquile, te primjeri prostornih obuhvata urbane preobrazbe odabranih europskih gradova.
U treæem poglavlju autori se usmjeravaju na Grad Zagreb te istièu potrebu žurnoga pokretanje procesa urbane obnove kao posljedice višegodišnjeg zanemarivanja potrebe sustavne obnove povijesne jezgre grada i ošteæenja od potresa 22. ožujka 2020. Autori nadalje istièu potrebu izrade interdisciplinarnog projekta urbane obnove, potrebu osnivanja institucije ili zavoda za obnovu, navode potrebu odreðenja prostornog obuhvata, važnost odreðivanja prioriteta i etapnosti, potrebu provedbe specijalistièkih istraživanja (konzervatorskih, socioloških, ekonomskih i dr.), kratko se osvræu na raniju prostorno-plansku dokumentaciju (PUP iz 1979. i 1989. godine) i problematiziraju dva moguæa modela urbane obnove (idealni i realni) - sve kao preduvjete struèno i znanstveno utemeljene urbane obnove Donjega i Gornjega grada, odnosno zaštiæene Povijesne urbane cjeline Grada Zagreba.
U prilozima autori donose popis struènih podloga koje je potrebno izraditi kao polazište za
Arhitektonski fakultet Sveuèilišta u Zagrebu Zagreb, 2020.
Str. 97, ilustrirano, 5 poglavlja, prilozi [30/21 cm, kolor, meki uvez, hrvatski]
Specijalistièki tekstovi: Sanja Gašparoviæ, Irena Ðokiæ, Jana Vukiæ
Urednik: Tihomir Jukiæ
Recenzenti: Sreèko Pegan, Bojan Baletiæ Lektura: Zlata Santriæ Grafièko oblikovanje i prijelom: Filip Ivanièek Tisak i uvez: ITG, Zagreb
ISBN 978-953-8042-63-8 CIP 001079152
izradu projekta urbane obnove Grada Zagreba te definiraju njihove razine i opseg. Sustavna obnova kulturno-povijesnih cjelina - gradskih središta - u suvremenom je razdoblju u Hrvatskoj izostala. Pojedine se aktivnosti u gradovima provode ad hoc, tj. od sluèaja do sluèaja, bez odgovarajuæega sustavnog pristupa i odgovarajuæe metodologije, odgovarajuæega zakonskog okvira te odgovarajuæe prostornoplanske i druge dokumentacije. Upravo situacija nastala nakon potresa u Zagrebu 22. ožujka 2020. trebala bi dati poticaj da se uèini ono što je trebalo prije nekoliko desetljeæa, tj. zapoèeti sustavnu struènu i znanstveno utemeljenu obnovu zaštiæene povijesne cjeline grada - gradskog središta Zagreba, ali i drugih gradova u Hrvatskoj temeljenu na suvremenim meðunarodnim principima planiranja i zaštite kulturnoga naslijeða.
Kao prilog tome, a i kao doprinos saniranju posljedica potresa u Zagrebu, prireðen jeprema rijeèima samih autora - i tekst ove publikacije koji bi trebao dati odgovore na brojna pitanja što prate proces urbane obnove. Publikacija je namijenjena arhitektima i urbanistima, ali i svim ostalim strukama i dionicima koji bi trebali biti ukljuèeni u interdisciplinarni proces urbane obnove grada u cilju stvaranja platforme i polazišta za zajednièki rad. Publikacija predstavlja doprinos kao jedno od polazišta za stvaranje novoga zakonodavnog i organizacijskog okvira za dugogodišnji proces obnove koji je pred nama.
Alan Kostrenèiæ
- izložba
Galerija Forum u Zagrebu, 15.10.2020. - 6.11.2020.
Andrej Uchytil and Renata Waldgoni: Tapestry - Exhibition
Forum Gallery, Zagreb, October 15 - November 6, 2020.
Forum Gallery hosted a retrospective exhibition of the works by Andrej Uchytil and Renata Waldgoni. The two authors exhibited their joint work as well as their individual achievements from 1984 to 2020. A great number of works on display span 45 fruitful years across a broad spectrum of professional activities in the areas of architecture. Their individual works were placed on the ground-floor level while the gallery level accommodated their joint architectural projects. What defines their common vocabulary in architecture is precisely a recognizable and exquisitely refined architectural drawing going beyond the mere architectural description. Although in the service of conveying the concept and ambience created by that architecture, a drawing exists almost independently as an impression / expression of a sequence of future reality. Their projects bear a noticeable mark of their teachers: architect and professor Šegviæ in Uchytil’s work and painter and professor Vaništa in Waldgoni’s work.
Retrospektivna izložba arhitektonskog tandema Andrej Uchytil i Renata Waldgoni obuhvaæa njihov zajednièki, ali i samostalan rad u razdoblju od 1984. do 2020. godine, a postavljena je u Galeriji Forum. Dvoetažni galerijski prostor izložbe sam je po sebi bremenit znaèenjem. Galerija Forum utemeljena je 1969. od strane nekih od najveæih imena hrvatske umjetnosti toga razdoblja poput Ede Murtiæa, Zlatka Price, Koste Angeli Radovanija i Ferdinanda Kulmera, a projektirao ju je legendarni hrvatski arhitekt i umjetnik Vjenceslav Richter. Od tada u njoj su izlagala velika imena hrvatske umjetnosti. Izbor ove galerije tako nije sluèajan. Uchytil i Waldgoni postavom izložbe ulaze u prostor svjesni memorije i aure mjesta. Odnos prostora galerije i postave izložbe, pa i odabir njena naslova - Tapiserija, možda najbolje oslikava jedan citat samih autora, iz sada veæ davne 1995. godine: „Mislimo da je kontekst (contexere - satkati, splesti, misaono dovršiti ulomak; suvislost, povezanost, veza, misaona cjelina) u arhitekturi neodvojiv od pojma prostora (ne postoji prostor bez konteksta).”1 Izložbu je moguæe shvatiti kao nastavak misaone cjeline, nadovezivanje na dijalog izmeðu memorije proteklih izložbi, dijalog izmeðu izloženih radova, ali i dijalog s fizièkim kontekstom, prostorom galerije. Polazeæi od razumijevanja prostora galerije kao svojevrsne urbane niše grada, u kojoj je ono što je izloženo unutar galerije prisutno i u onome vanjskom, oni kreiraju postav u dijalogu s javnim prostorom i životom grada. Koncept postave
tako je parafraza misli Nevena Šegviæa da interpolirati znaèi graditi „jedno pokraj drugoga”, za razliku od „jednog za drugim”. Velik broj radova iz gotovo èetrdesetogodišnje prakse, kao i široko polje arhitektonskog djelovanja: od crteža i maketa, preko edukacije do izvedenih graðevina, ali i grafièkog i produkt dizajna - izloženo je „jedno pokraj drugoga” i utkano u bogatu i složenu tapiseriju koja se provlaèi od zapadnoga zida ispod galerije do gornjega prostora na galeriji. Izloženi radovi traže prisnost niže visine uz krajnji perimetar oboda, prizivajuæi da se priðe bliže, da se radovi dožive iz intimne blizine, ostavljajuæi znakovitu prazninu centralnoga, dvoetažnog prostora. Prostor razizemlja rezerviran je za samostalne radove, dok je zajednièki arhitektonski opus, koji je i samo srce izložbe, smješten na katu galerije. Ono što upeèatljivo odreðuje njihov zajednièki izraz u arhitekturi, posebice kasne 80-e i 90-e godine, jest prepoznatljiv i iznimno rafiniran arhitektonski crtež koji nadilazi okvire arhitektonske deskripcije. Iako u službi iskazivanja koncepta i ambijenta koji ta arhitektura kreira, crtež opstoji gotovo autonomno, kao impresija/ekspresija sekvence buduæe stvarnosti. Taj je izraz odreðen s jedne strane tradicijom zagrebaèke škole, a s druge strane estetikom koja proizlazi iz likovne umjetnosti, krugom slikara okupljenima oko umjetnièke škole Bauhaus (Johannes Itten, Paul Klee i Wassily Kadinsky te Piet Mondrian). Radeæi u svojim formativnim godinama s arhitektom i profesorom Šegviæem (Uchytil), te
… An everlasting vision
Of the ever-changing view
A wond’rous woven magic
In bits of blue and gold
A tapestry to feel and see
Impossible to hold…
[„Tapestry”, Carole King, 1971.]
slikarom i profesorom Vaništom (Waldgoni), oni stvaraju jedan vrlo suptilan amalgam arhitektonskih i artistièkih utjecaja. Od studentskih dana, preko asistiranja profesorima do nastavljanja njihovih katedri stvaran je izraz koji nastaje u susretu prakse, teorije i edukacije. Dok s jedne strane njihov arhitektonski izraz ima aureolu suzdržanosti i minimalizma, duboko ukorijenjenu na likovnosti Josipa Vanište, istovremeno on ima i tehnièku disciplinu svojstvenu kolegi i uèitelju, arhitektu Aleksandru Dragomanoviæu.
Njihov umjetnièki prosede najbolje ilustriraju sami radovi. Šegviæev princip išèitavanja konteksta i njegove autorske reinterpretacije primijenjen je na projekt za zgradu u Petrinjskoj 42. Zgrada je koncipirana poput trodimenzionalnog umetka u blok, koji se odmièe od postojeæe strukture nudeæi ‘dubinu’ proèelja umjesto plošnoga ‘fasadnog platna’. Ta ista struktura ukljuèuje i na parceli zateèeno stablo, na naèin da se zgrada i drvo meðusobno prožimaju. Èetiri paralelna zida - lamele, naizmjenièno perforirana i u tlocrtu i presjeku, stvaraju ‘poroznu’ strukturu u kojoj je iz svake pozicije zamjetna njezina dubina, èime je zgrada lišena ‘oblikovanja’ i ‘proèelja’. Taj vid minimalizma, ne kao stilske geste, veæ kao težnja da se arhitektura izrazi sa što manje sredstava, karakteristièan je za cjelokupan arhitektonski opus Uchytila i Waldgoni. U krajnjem ekstremu njihov je izraz sveden na
1 Waldgoni, R.; Uchytil, A. (1995.), Projekt Petrinjska 42, „Život umjetnosti”, 56/57: 114-117, Zagreb
samo svjetlo, odnosno na arhitektonske elemente koji upravljaju njime. Takav arhitektonski pristup ilustrira ureðenje (projekt interijera 1996.) liturgijskog prostora VrkljanBalleyjeve crkve u Zvonimirovoj ulici u Zagrebu. Autori prepoznaju postojeæi unutrašnji prostor crkve kao tjelesni omotaè (halu) opæega - javnoga prostora, a ne kao definiran sakralni prostor crkve. Umetanjem prostorno-svjetlosnog umetka u neutralnost liturgijske dvorane, oni formiraju novi, centralni brod crkve koji unosi mjeru u prostor i definira njegovu sakralnost. Ta prostornosvjetlosna nebnica, baldahin istkan svjetlošæu, izraðena je kao translucentna ploha od stakla, tkanina i sintetskih materijala koji puštaju ili prigušuju prirodno i umjetno (inscenirano) svjetlo. Ta je ideja vrlo bliska Yvesu Kleinu koji prostor shvaæa kao slobodnu energiju, naspram forme koja je asimilira u energiju zarobljenu oblikom. Za Kleina se dihotomija prostor-forma prevodi u umjetnost koja suprotstavlja liniju i boju. Uchytil i Waldgoni u svojim radovima upravo barataju i linijom (linijom kao svjetlom i linijom kao presjecištem ploha) i bojom (bojom po sebi, bojom kao difuznom, obojenom svjetlošæu i bojom kao plohom) u prostoru (stvarajuæi ga, dijeleæi ga ili redefinirajuæi ga). U natjeèajnom radu za ureðenje interijera crkve sv. Blaža arhitekta Viktora Kovaèiæa 1995. godine, Uchytil i Waldgoni posežu za takvom umjetnièkom
strategijom. Oni se odluèuju nanovo reinterpretirati originalnu Kovaèiæevu ideju da na centralnoj graðevini, zasnovanoj na x-y-z osima grèkoga križa, arhitektonski interpretira svaku pojedinu os. Uzdužnu os (sjever-jug) oni ostvaruju uskom, podnom svjetlosnom trakom koja zapoèinje u ulaznom prostoru i biva prihvaæena konkavnošæu apside. Popreèna os (istok-zapad) odreðena je trodimenzionalnim umetkom razapetim unutar nasuprotnih ploha ispovjedaonica. Treæa, vertikalna os grèkoga križa samo je latentno prisutna kroz naznaku kupole sa svojim kružnim, horizontalnim vijencem. Treæu, vertikalnu os grèkoga križa kreiraju prostornom, staklenom mozaik-zavjesom koja difuzno raspršuje svjetlost, citirajuæi Johannesa Ittena u njegovoj opservaciji upotrebe obojene svjetlosti u mauzoleju Galle Placidie. Nastavak teme svjetla, kao arhitektonskoga gradbenog elementa, ali kroz njegovu komplementarnu kvalitetu - sjenu, prisutan je u realizaciji crkve sv. Ivana u Utrinama, Novi Zagreb. Joseph Beuys u svojim teorijskim razmatranjima kaže kako slika sjene predstavlja simbol jedinstvenosti, ali i slojevitosti intencija teorije plastike. Slika sjene kao protuslika priziva ideju svjetlosti i obrnuto. Upravo na temu sjene ili, možda bolje, likovnosti sjene u dijalogu s naboranom plohom zida, u odsutnosti bilo kakve aplikacije na tom istom zidu, Uchytil i Waldgoni postižu ambijent posebnosti i duhovnosti. Volumen crkve definiran je altovskim zidom (volumen crkve kao parafraza Altove vaze) kako bi se pojaèao
kontrapunkt prema ortogonalnom urbanizmu okolne profane izgradnje. Svjetlost i sjena glavni su oblikovni momenti.
Arhitektonski modus operandi Uchytila i Waldgoni radikalno je drukèiji od drugih hrvatskih autora koji rade i djeluju u isto vrijeme. Dugujuæi daleko više umjetnièkim konceptualnim praksama negoli trenutaènim arhitektonskim trendovima, njihov pristup koristi i višeznaènost i iznimno inteligentne reference na umjetnost i arhitekturu. Njihovo korištenje Johannesa Ittena ili Paula Kleea u cilju kreiranja nove arhitekture slièno je umjetnièkom postupku kojim književnici poput Jorgea Luisa Borgesa ili Umberta Eca koriste indirektne reference na povijest literature. Postupak koji kroz ‘citativnost’ upuæuje na postmoderne tehnike literature poput palimpsesta, ali njihov arhitektonski diskurs ostaje vaništanski èist i dosljedan tradiciji bauhausovske avangarde. Vaništine rijeèi o svome profesoru Marinu Tartaglii: „…Crtež je osnova, govorio je. Boja je pratnja. …Prva linija na platnu je peta linija. Bit nije u gledanom predmetu, nego u gledanju.”2 - mogu se kao jeka osjetiti u arhitektonskom djelu Uchytila i Waldgoni.
Ove male autorske tajne samozatajnih i vrijednih arhitekata tiho su dane na uvid široj publici, koju svakako zaslužuju. Gusto tkane skice, nacrti, misli, fotografije i modeli složeni su u toplu i meku tapiseriju. Poput rijeèi iz kratkog citata pjesme Carole King, izložba je èudesno tkana magija, tapiserija koju treba osjetiti i vidjeti, ali ju je nemoguæe zadržati...
Ines Mravunac Sužnjeviæ
Autor izložbe i likovnog postava: Luka Krmpotiæ
Luka Krmpotiæ, author of the exhibition
The exhibition under the title “Radovan Nikšiæ: Karlovac - Projects and Realizations” was mounted by the architect Luka Krmpotiæ on the occasion of the hundredth anniversary of Nikšiæ’s birth. Radovan Nikšiæ, Ph.D., the university professor and member of Academy, born in Karlovac, was one of the renowned and most prominent figures of the 20th century Croatian architecture. This exhibition offered an overview of the relatively unknown segment of Nikšiæ’s architectural work, the one related to the architecture of Karlovac. A range of projects were displayed on this occasion: the designs for 11 residential buildings from the 1950s: residential buildings built for the needs of the Military Post, a residential complex in Kurelèeva St., the competition entry for the Gym Park (1953), a residential building (1954), the design for the Yugoslav Army Centre (1960) and the competition entry for the City Library “Ivan Goran Kovaèiæ” (1971).
Izložba arhitekta Luke Krmpotiæa „Karlovac Radovana Nikšiæa: Projekti i realizacije” sveèano je otvorena 10. rujna 2020. u prostorima Društva arhitekata, graðevinara i geodeta Karlovca povodom stogodišnjice Nikšiæeva roðenja. Radovan Nikšiæ, rodom iz Karlovca, jedan je od najznaèajnijih hrvatskih arhitekata 20. stoljeæa, a ovom je izložbom autor dao pregled relativno nepoznatoga karlovaèkog dijela Nikšiæeva arhitektonskog opusa. Radovan Nikšiæ bio je doktor znanosti, sveuèilišni profesor i akademik. Njegov bogati projektantski opus obuhvaæa više od sto projekata i natjeèajnih radova, od kojih je tridesetak realizirano. Projektirao je brojne stambene, poslovne i javne (obrazovne, sportske i zdravstvene) zgrade koje odlikuje konciznost i èistoæa koncepta ostvarenoga kroz principe racionalne organizacije prostora. Za svoj je rad dobio èitav niz nagrada i priznanja, meðu kojima se istièu Nagrada Saveza arhitekata Jugoslavije za osnovnu školu u zagrebaèkoj Dubravi iz 1960. godine i Nagrada Grada Zagreba za Radnièko sveuèilište „Moše Pijade” iz 1961. godine (u suradnji s arhitektom Ninoslavom Kuèanom).
Izložba je koncipirana kao vremenski pregled projekata i realizacija arhitekta Radovana Nikšiæa na podruèju grada Karlovca tijekom triju desetljeæa, od prvih projekata stambenih zgrada iz 1951. godine, do natjeèajnog projekta novoga kulturnog centra sa zgradom gradske biblioteke iz 1971. godine. Karlovaèka dionica Nikšiæeva arhitektonskog opusa
sadržajno je kompleksna, a ujedno nosi kvalitete koje krase i njegov cjelokupni opus: sveobuhvatnost urbanistièkog promišljanja i razumijevanja prostornog konteksta te funkcionalna, konstruktivna i oblikovna jasnoæa arhitektonskog koncepta koja je u skladu s tada aktualnim strujanjima arhitekture modernizma, kojoj je i sam bio sukreator kao jedan od nekoliko èlanova CIAM-a iz Hrvatske. Izložbom je predstavljeno 11 izvedenih stambenih objekata u Karlovcu, koje je autor izložbe Luka Krmpotiæ dodatno predstavio i u sklopu pouènoga struènog obilaska lokacija. Kao najpoznatiji karlovaèki projekt arhitekta Nikšiæa autor istièe šest stambenih zgrada za potrebe Vojne pošte iz sredine 1950-ih godina na uglu Domobranske i Smièiklasove ulice, u Radiæevoj ulici i Naselju Marka Maruliæa. Jednostavna i racionalna shema s dva identièna stana na stubištu otkriva svoju inovativnost u razvoju stambenih prostora kroz integraciju kuhinje s dnevnim prostorom te objedinjenje gospodarskih prostora stana s dvostrukom vezom prema ostatku stana. Stambeni kompleks u Kurelèevoj ulici, koji je Nikšiæ 1960. godine projektirao u suradnji s arhitektom Nikolom Sužnjeviæem iz eminentnoga karlovaèkoga projektnog biroa AGI-46, jedinstven je primjer rješenja kompleksnoga urbanistièko-arhitektonskog problema interpolacije na podruèju grada Karlovca. U neposrednoj blizini rijeke Korane, u sklopu urbane cjeline rubova šanca „Zvijezde”, arhitekti postavom dviju uglovnih zgrada s ranije izvedenim susjednim zgradama formiraju blok. Vo-
Izložba je održana u Društvu arhitekata, graðevinara i geodeta Karlovac u Karlovcu kao zajednièki projekt Hrvatskog muzeja arhitekture HAZU i DAGGK, 10.-27.9.2020.
Obilazak uz struèno vodstvo, 12. 9. 2020.
Suradnja na realizaciji programa: Ana-Marija Zuboviæ, Iva Ceraj
Konzultanti izložbe: Ivana Nikšiæ Olujiæ, Borka Bobovec, Tamara Bjažiæ Klarin
Tehnièka podrška: Luka Lipšiniæ, Iva Radoševiæ, Anamarija Rodak
Autor izložbe i likovnog postava: Luka Krmpotiæ
lumene odlikuje tlocrtna razvedenost uvjetovana kontaktom s drvoredom te igra punih i staklenih ploha proèelja koji naglašavaju doživljaj stanovanja u parku. Funkcionalnost i fleksibilnost tlocrtnog rješenja te složenost postupnih prijelaza iz vanjskog prostora u unutrašnji najbolje prikazuju naslijeðe strukturalizma i funkcionalizma sadržanog u Nikšiæevu autorskom otisku. Od nerealiziranih karlovaèkih projekata na izložbi su prikazani natjeèajni projekt Fiskulturnog parka iz 1953. godine, projekt stambene zgrade iz 1954. godine, projekt Doma JNA iz 1960. godine i natjeèajni projekt Gradske knjižnice „Ivan Goran Kovaèiæ” iz 1971. godine.
Autor je ovom izložbom dao vrijedan doprinos cjelovitom istraživanju arhitektonske baštine modernizma kojim se otkrivaju skriveni biseri arhitektonskih realizacija i projekata manjih gradova poput Karlovca. Velika posjeæenost izložbe i struènog obilaska pokazatelj je zainteresiranosti šire javnosti za ovim tipom struènih, kulturnih tema jer one potvrðuju visoku razinu kvalitete arhitektonske i urbanistièke produkcije kojom su tijekom prošloga stoljeæa oblikovani naši gradovi i prostori za život. Poticaj je to za daljnje aktivno istraživanje, vrjednovanje i zaštitu bogatoga naslijeða arhitekture 20. stoljeæa, kao i kvalitetan nastavak arhitektonskog stvaralaštva. Izložba je realizirana iz fundusa Hrvatskog muzeja arhitekture HAZU, osobne arhive Ivane Nikšiæ Olujiæ i èlanova Društva arhitekata, graðevinara i geodeta Karlovac kao zajednièki projekt Muzeja i DAGGK.
Alen Puèar
Izložba iz fundusa Hrvatskog muzeja arhitekture HAZU
From the holdings of the Croatian Museum of Architecture of the Croatian Academy of Sciences and Arts
The exhibition entitled From the Archive of the Architect Milovan Kovaèeviæ is dedicated to the Personal archive of this Croatian architect from the period between the two world wars. This collection was donated by the architect’s family. It contains a series of his competition projects and a collection of his personal belongings from the period between 1928 and 1945. The exhibition layout is conceived as a time machine through Kovaèeviæ’s life. It allows us to get to know the author on a more personal level through his collection of letters, photographs and personal belongings. Moreover, the exhibition presents his competition projects that effectively complement collective memory of his architectural work. They offer a vision of architecture that might have existed in an alternative version of history. His drawings show what handmade architectural drawings used to be like and draw our attention to this neglected discipline nowadays.
Izložba Iz arhiva arhitekta. Milovan Kovaèeviæ, u organizaciji Hrvatskog muzeja arhitekture HAZU, postavljena je 2. studenoga 2020. i može se posjetiti do 8. sijeènja 2021. Prezentiran je odabrani sadržaj iz njegova Osobnoga arhivskog fonda koji je nastao u razdoblju od 1928. do 1945. godine. Milovan Kovaèeviæ roðen je 1905. u Koprivnici. Studirao je arhitekturu u Pragu i diplomirao u Zagrebu, gdje je bio asistent E. Šena. Umro je 1946. godine, navršivši èetrdeset i prvu godinu života, no njegovo stvaralaštvo znaèajan je doprinos razvoju hrvatske moderne arhitekture.
Postav sadrži izbor iz zbirke natjeèajnih radova i èitav niz osobnih predmeta dobivenih donacijom obitelji arhitekta. Nakon višegodišnje katalogizacije ostavštine ovaj dosad nepravedno zanemareni arhitekt dolazi u fokus pozornosti struke i šire kulturne javnosti. O Kovaèeviæevu karakteru još 1958. piše èasopis „Èovjek i prostor”: „I kao arhitekt i kao liènost Milovan Kovaèeviæ je bio èovjek kakvih nema mnogo. Kao arhitekt jedan od najplodnijih i najsposobnijih iz svoje generacije, kao èovjek - nepokolebljiv idealista u vrijeme, koje idealima nije pogodovalo i u ono teško doba, kada su plaæani životom.” Ovom izložbom Kovaèeviæa se portretira na profesionalnoj i osobnoj razini, a struktura postava decentno je ocrtana intimnom dimenzijom. Prouèavajuæi elegantna crvena nalivpera, velike smeðe trokute i krivuljare, rukom ispisivana osobna pisma i studentski indeks - posjetitelj se približava osobnosti arhitek-
ta, ali i duhu meðuratnoga vremena kada nastaje veæina njegovih djela. Fotografije s godišnjeg odmora na obali, iz šetnje Donjim gradom ili s obiteljskih druženja, mali dnevnik, niz osobnih pisama - nekih uredno napisanih, drugih našvrljanih u teškom trenutku - kreiraju svojevrstan vremeplov kroz Kovaèeviæev burni život. Od fakultetskih dana, preko rada kod Ignjata Fischera i njegova profesora i mentora Ede Šena, pa sve do sudjelovanja u NOB-u i bijega ispod ustaških vješala u Dubravi - svako je razdoblje popraæeno ne samo projektima veæ i osobnim predmetima i zapisanim razmišljanjima. Arhitektov humoristièni duh prikazan je nizom karikatura Kovaèeviæevih kolega koje riše tijekom boravka u bolnici.
Natjeèajni radovi i izvedbena tehnièka dokumentacija èine drugu, jednakovrijednu cjelinu izložbe. Odabrani su natjeèajni projekti, izmeðu ostalih, za Dom hrvatskoga planinarskog društva na Medvednici, Sokolski dom u Gospiæu i Sarajevu, Željeznièarsku bolnicu na Jordanovcu u Zagrebu i tipsku Narodnu školu u Gorskom kotaru. U odnosu na njegove malobrojne realizacije, zanimljivost zbirke neizvedenih projekata proizlazi iz moguænosti išèitavanja svojevrsne alternativne povijesti Kovaèeviæeva stvaralaštva. Cijeli niz velikoformatnih perspektivnih prikaza, tlocrta i presjeka, crtanih gotovo mehanièkom preciznošæu, posjetitelja podsjeæa na ljepotu ove, danas zapostavljene tehnike ruène izrade arhitektonskog nacrta. Zajedno s izloženim
Hrvatski muzej arhitekture HAZU [izmješteni postav: Knjižnica HAZU, Strossmayerov trg 14, Zagreb]
2. 11. 2020. - 8. 1. 2021.
Autorica izložbe i likovnog postava: Andriana Pozojeviæ
Struèna suradnja: Borka Bobovec, Iva Ceraj, Ana-Marija Zuboviæ
Tehnièka podrška: Žarko Zadravec
Dizajn deplijana: Nina Ivanoviæ
Autorica video-zapisa izložbe: Iva Ceraj
onodobnim crtaæim priborom, oni èine nedjeljivu cjelinu te ilustriraju vezu ruke i uma u procesu kreiranja arhitekture. Izložba tako postaje hommage crtanju bez posredstva raèunala - tehnici i danas njegovanoj na zagrebaèkoj školi arhitekture, koja djeluje upravo u njegovoj zgradi nekadašnjega Tehnièkog fakluteta. Arhitektura fakulteta, prikazana je putem fotografija, kao i nekoliko izvedenih obiteljskih kuæa te stambenih zgrada u Zagrebu, a originalni nacrti mogu se prouèiti na popratnoj diaprojekciji. Odlièno je da se Kovaèeviæev opus aktualizira, pogotovo uzevši u obzir kontekst nedavno obilježene stote godišnjice osnivanja studija arhitekture u Zagrebu i obnavljanja zapadnog dijela kompleksa nekadašnjega Tehnièkog fakulteta, koje je upravo u tijeku.
Izložba se održava u zgradi Knjižnice HAZU na Strossmayerovu trgu u sklopu izmještenih aktivnosti Akademijina Hrvatskog muzeja arhitekture. Na sreæu, ideja je preživjela i potres i pandemiju te su organizatori usprkos nepovoljnim okolnostima uspjeli osvijetliti lik i djelo Milovana Kovaèeviæa. Treba nastojati da njegova realizirana baština u Zagrebu i šire takoðer preživi i današnje turbulentno doba. Pohvalan je i inovativan odgovor na pandemijske (ne)prilike digitalizacija izložbe i njena prezentacija online, u videoformatu. Postav æe zbog toga zasigurno biti zapažen od veæeg broja posjetitelja, no svakako je preporuèljivo istražiti slikovite osobne predmete i autorske nacrte u formatu uživo.
Zlatko Karaè
Snješka Kneževiæ
Snješka Kneževiæ
A monograph on the urbanity of Zagreb was completed at the time when Zagreb was hit by a strong earthquake. It is dedicated to the squares, parks and streets in the historic nucleus of the city - precisely those public spaces and emblematic buildings that suffered great earthquake damage. So the book was published at the time when it was greatly needed. It is clearly and logically structured according to the spatial entities of the city - Upper Town, Kaptol, Lower Town. Each of this clearly delimited historic zones is supplemented with a ‚catalogue‘ of the thoroughly described and documented public spaces, squares, parks, promenades and selected streets, even the former graveyards transformed into parks. The book contains 35 extensive articles that are interpreted as a chronology of historical and urban studies although these are actually collected and previously published texts.
Stjecajem okolnosti, upravo u danima nedavnog potresa dovršena je i u tisak predana kapitalna monografija zagrebaèkog urbaniteta - knjiga posveæena trgovima, parkovima i bitnim ulicama povijesne jezgre grada - upravo onim javnim prostorima i amblematskim graðevinama što su tih dana najviše stradali, pa je ova knjiga došla u pravom trenutku kada je ne samo željena veæ i doista potrebna. Zagreb je u proteklih nešto više od stotinjak godina dobio respektabilnu biblioteku urbane povijesti - spomenimo samo najvažnije autore: I. K. Tkalèiæa, E. Laszowskog, A. Fleischmanna, G. Szaba, F. Buntaka, R. Horvata, D. Hirca, A. Mohorovièiæa, N. Klaiæ, O. Maruševski, L. Dobroniæ, I. Kampuša - I. Karamana, I. Maroeviæa..., do pisaca popularnih vodièa Modriæa i Hudovskog. Ovome nizu iznimno zaslužnih povjesnièara, arhitekata i povjesnièara umjetnosti od kraja 1980-ih godina zapaženim se akribiènim studijama pridružila i dr.sc. Snješka Kneževiæ, koja se posljednjih desetljeæa etablirala kao kljuèna istraživaèica urbanoga razvoja Zagreba, njegove arhitekture i graðanske kulture. Uz brojne znanstvene èlanke, konzervatorske studije i èitke popularizacijske prikaze, autorièina inauguralna monografija velikoga opsega i metodološke slojevitosti bila je Zagrebaèka zelena potkova (1996.), dok je ova najnovija monografija - iako žanrovski drukèija - njena prostorna ekstenzija i dovršetak jedne velike freske kojom je autorica, kao nitko prije nje, oslikala urbani ambijent i razvojne mijene povijesne jezgre Zagreba. Knjiga je pregledno i logièno strukturirana, po prostornim cjelinama grada - Gornji grad,
Kaptol, Donji grad - pri èemu se u svakoj od tih jasno omeðenih povijesnih zona niže ‘katalog’ pomno opisanih i dokumentiranih javnih prostora, trgova, parkova, promenada i odabranih ulica, pa i negdašnjih grobalja preureðenih u perivoje, poput Jurjevskog i Rokova. Tek su iznimno zasebna poglavlja dobile neke pojedinaène graðevine (npr. katedrala) ili skulpturalni reperi (Marijin stup), a specifièno ‘poglavlje u poglavlju’ u donjogradskoj strukturi èini Zelena potkova sa svojih osam perivojnih trgova jedinstvene kompozicijske cjelovitosti. U knjigu je uvršteno èak 35 opsežnih monografskih tekstova koji se doživljavaju i èitaju kao ab ovo pisani slijed povijesno-urbanoloških studija, no kako i sama autorica u uvodu istièe - veæi je dio tih prikaza tijekom proteklih godina sukcesivno objavljivan u èasopisu „Zagreb - moj grad”. Za ovu su prigodu ti tekstovi ujednaèeni u naèinu elaboracije i opreme, a takvu su redakturu prošle i neke seriozne znanstvene studije dr. Kneževiæ, koje su ovdje rastereæene citatnih referenca, opsežne literature i arhivskih izvora što ih se uvijek može naæi u izvornim objavama. To je ponešto drukèiji postupak od onoga koji je autorica primijenila u ranijim svojim knjigama, primjerice u Zagrebu u središtu (2003.), Zagreb: grad, memorija, art (2013.) i Zagreb u škarama (2018.), gdje je bio proveden klasièni hrestomatijski princip preuzimanja izvornih objava, pa se te knjige i doimaju kao zbornici zasebnih studija, dok se ova velika monografija èita ‘linearno’ u jednom dahu, kao jedinstvena cjelina.
ArTresor naklada Zagreb, 2020.
Str. 552, ilustrirano; literatura, životopis, izvori, fotografi, kazalo imena [30/24 cm; kolor, meki uvez]
Urednica: Katarina Horvat-Levaj
Recenzenti: Željka Èorak, Dragan Damjanoviæ
Fotografije: Franjo Kiš i dr.
Oblikovanje i grafièka priprema: Franko Kiš, ArTresor naklada
Lektura i korektura: Rosanda Tometiæ
Tisak: Tiskara Zelina d.d., Sveti Ivan Zelina
ISBN 978-953-8012-38-9
CIP 001048263 [NSK Zagreb]
Na zanimljiv i neposredan naèin autorica je nazive poglavlja dopunila ‘crticom’ odvojenim podnaslovima, zapravo kljuènim valorizacijskim atributima koji govore zašto je neki primjer bitan, poput: Trg sv. Marka - prvi gradski trg, Jezuitski i Katarinski trg - barokne scene, Dolac - izgubljeni dio Kaptola, Trg bana Josipa Jelaèiæa - tržište i salon, Trg Petra Svaèiæa - jedini skver, Rokov perivojod groblja do vila, Marijin stup - prvi javni spomenik... itd.
Kako je to uobièajeno u knjigama dr. Snješke Kneževiæ, osobita pozornost posveæena je vizualnoj graði, ne samo njenoj estetskoj i dokumentarnoj vrijednosti veæ i obligatnoj tehnièkoj perfekciji na kojoj autorica uvijek inzistira. Za nju ilustracije nisu tek ‘oprema’ knjige, nego stvarni sadržaj, èesto rjeèitiji od rijeèi. Oku ugodan kontrapunkt èine zanimljive, pretežito nepoznate arhivske crno-bijele fotografije staroga Zagreba (dakako i nacrti, te planovi i karte iz brojnih arhiva), uz izbor recentne fotodokumentacije koja se kolornim kadrovima jasno odvaja od povijesne graðe. Knjiga je opremljena imeniènim kazalom, popisom izvora i ponešto reduktivnom bibliografijom, svedenom samo na kljuène sintezne naslove. Iako se vizualnim dojmom, raskošnom slikovitošæu i esejnim diskursom tekstova ova velika monografija naizgled obraæa široj kulturnoj javnosti i zaljubljenicima u zagrebaèku povijest, svi tekstovi u knjizi zapravo su znanstvene studije vrlo potrebne struci, s èvrstom i preciznom faktografijom te provjerenim podacima koji æe, uz ostalo, i u buduæoj obnovi Zagreba biti neizmjerno važni.
Mia Roth-Èerina
novi, ljepši
Arhitektonski i urbanistièki natjeèaji meðuratnog Zagreba, 1918.-1941.
Tamara Bjažiæ Klarin
Architectural and Planning Competitions of Interwar Zagreb, 1918-1941
Tamara Bjažiæ Klarin
Architectural competitions are one of a few almost uninterrupted local architectural traditions, a continuity that few segments of our cultural and public activities can boast of. The institution of a planning or architectural competition was founded more than a hundred years ago with the same motivation and conviction that drives its promoters today, but - as the book by the architect and PhD Tamara Bjažiæ Klarin shows - suffers from equally unchanged, symptomatic chronic problems. By documenting all aspects of the procedures related to the institute of the architectural competition in Zagreb, and the role they played in the positioning of architects and the formal organization of the profession, the book “For a New, More Beautiful Zagreb!” is a long-awaited key to reading the realized and potential history of Zagreb in a period of its significant transformation and its modernist identity’s articulation. This book is both entertaining and tense, a self-diagnostic insight into the best and worst features of Zagreb’s architectural scene, summarizing the on-going ambitions and idealisms which help us understand why competitions are both the best mode of action and an unattainable goal.
[Translated by Mia Roth-Èerina]
Arhitektonski natjeèaji jedna su od malobrojnih gotovo neprekinutih ovdašnjih tradicija, kontinuiteta kakvim se malo koji segment našega kulturnog i javnog djelovanja može pohvaliti. Institucija urbanistièkog ili arhitektonskog natjeèaja utemeljena je prije više od stotinu godina s istom onom motivacijom i uvjerenjem koji njezine promicatelje pokreæu i danas, no - kako knjiga Tamare Bjažiæ Klarin pokazuje - pati od jednako tako nepromijenjenih, simptomatiènih kroniènih boljki. Dokumentiranjem svih aspekata vezanih za provedbu natjeèaja u Zagrebu te uloge koju su odigrali u pozicioniranju arhitekata i formalnom ustrojavanju struke, knjiga Za novi, ljepši Zagreb! dugooèekivani je kljuè za otkrivanje uzroèno-posljediènih veza u procesu nastanka kljuènih zagrebaèkih realizacija u razdoblju u kojem se grad najdrastiènije mijenjao i u kojem je artikuliran njegov moderni identitet. Znaèenje natjeèaja za ovdašnju scenu od kraja 19. stoljeæa, a posebno izmeðu dva svjetska rata, rasvijetljen je kroz nekoliko presjeka: institucionalni okvir vezan za formuliranje pravila i okvira djelovanja, pojedinaènih sluèajeva koje povezuju razne politièke, planerske, provedbene i interesne okolnosti, te ulogu natjeèaja u kontekstu formuliranja arhitektonskog izraza koji prepoznajemo pod sintagmom ‘zagrebaèke arhitektonske škole’. Kao kljuèan alat smislene urbanizacije i izgradnje natjeèaji su odigrali važnu ulogu u formiranju hrvatske arhitektonske scene, i to iz nekoliko razloga. Prvi je oèigledan: natjeèaji mobiliziraju velik broj arhitekata u promišljanju arhitektonskog zadatka, a proces
odabira u idealnom sluèaju jamèi ne samo najbolje rješenje u nekom trenutku veæzbog inherentnoga istraživaèkog aspekta - i stalno pomicanje naprijed, unapreðenje rjeènika kojim arhitekti odgovaraju na neki postavljeni problem: funkcionalni, prostorni, urbani. Tako i u zbirci nerealiziranih, a javno objavljenih projekata akumuliraju repozitorij zamisli, višestrukih moguæih odgovora za kojima æe možda posegnuti buduæe generacije, èak i kada kontekst, razumijevanje ili uvjeti trenutka nisu za njih još sazreli. Druga znaèajna uloga u formiranju scene jest natjeèaj kao platforma za afirmaciju mladih ili nepoznatih arhitekata. Arhitektonski i urbanistièki natjeèaj, posebno javni i anonimni, otvorena je arena, prostor zamisli u kojima se sa sugovornicima - žirijem - komunicira nacrtom i modelom. U toj su komunikaciji (opet u idealnom sluèaju) svi izjednaèeni, a èitav niz autora - od vremena kojim se bavi ova knjiga do danas - na sceni se afirmirao upravo zahvaljujuæi natjeèaju. Treæa vrlo znaèajna ostavština arhitektonskog natjeèaja jest usustavljivanje struke. Formiranje temeljnih strukovnih tijela, koja kontinuirano djeluju više od stoljeæa, usko je vezano za potrebu za reguliranjem provedbe arhitektonskog natjeèaja kao alata za dobivanje najboljih rješenja. Reguliranje njihove provedbe podrazumijevalo je donošenje pravilnika koji je morao uæi u pitanja ne samo administrativnog postupka veæ i kriterija kvalitete, adekvatnog programiranja, meritornosti ocjenjivaèkih sudova, te prava natjecatelja.
Institut za povijest umjetnosti Zagreb, 2020.
Str. 380, hrvatski, skraæenice, literatura, arhivski izvori, katalog natjeèaja, izvori ilustracija, indeks [23/19 cm, boja, meki uvez]
Urednice: Željka Èorak, Sanja Horvatinèiæ Izvršna urednica: Tea Truta
Suradnici: Tea Truta, Ana Æuriæ, Ivana Hanièar Buljan, Artur Šiliæ
Recenzenti: Snješka Kneževiæ, Andrej Uchytil
Dizajn: Damir Gamulin, Nives Sertiæ
Lektura: Ivana Majer
ISBN 978-953-7875-32-9 CIP 2020-02394 [NSK Zagreb]
Poseban aspekt propisivanja pravila provedbe natjeèaja možemo samostalno promatrati u kontekstu formiranja naše scene i - pokazat æe se u vrlo napetom èitanju kronika pojedinih natjeèaja - ujedno njezino kronièno problematièno nalièje, a tièe se etiènosti svih aktera i procesa od raspisa do realizacije. Naime, od poèetka uspostavljanja prvih Osnova, pa Pravila i konaèno Pravilnika provlaèe se teme sukoba interesa, prava sudjelovanja, prava prvonagraðenog autora na realizaciju, sprjeèavanja investitora da bez privole autora koristi segmente pojedinih rješenja, s time èesto povezano nedodjeljivanje prvih nagrada i slièno. U ovom se segmentu naša natjeèajna praksa, a time i arhitektonska scena u cjelini, pokazuje najslabijom, objektivno malenom, èesto i provincijalnom (posebno kada se ukljuèe strani natjecatelji ili žiratori), a sluèajevi pojedinih natjeèaja koji su u ovoj knjizi detaljno elaborirani rasvjetljavaju okolnosti nastanka nekih od znaèajnijih gradskih realizacija, kao i karaktere nekih od proslavljenih aktera. Dokumentirani projekti dokazuju znaèenje natjeèaja kao progresivnoga arhitektonskog laboratorija, kako u onim projektima koji su postali kljuèni identitetski reperi grada tako i u onima - èak i brojnijima - koji su (p)ostali meðaši hrvatske arhitektonske misli. Tamara Bjažiæ Klarin u ovoj knjizi daje temeljit, istovremeno zabavan i napet autodijagnostièki uvid u najbolje i najgore osobine naše arhitektonske scene, sažima još uvijek aktualne ambicije i idealizme te nam pomaže razumjeti zašto su oni istovremeno i jedini modus našega djelovanja, ali i nedostižan limes.
Zlatko Karaè
Èitati grad
Urbana struktura Mostara u razdoblju 1440.-1878.
Borislav Puljiæ
Reading the City
Urban Structure of Mostar from 1440 to 1878
Borislav Puljiæ
The scientific monograph entitled Reading the City by the architect Borislav Puljiæ is dedicated to the Ottoman phase of urban development and building up the city of Mostar from the 15th to the 19th century. It is a revised and extended version of Puljiæ’s doctoral dissertation defended in 2012 at the Faculty of Architecture in Zagreb. Essentially, the book gives a synthesis of an in-depth research into Mostar’s urbanity and architecture. Puljiæ began his studies on the city of Mostar in 1985 within the postgraduate program ‘Architectural Heritage’ in Split. During his doctoral studies he published a few scientific papers on Mostar and its mahalas, fortifications and the first Austro-Hungarian group of professionally educated architects. His methodological procédé is multi-layered and comprehensive. As a researcher, he competently uses tools borrowed from archival science, cartography, historiographic analysis and even archaeology. His own field research over decades has proved to be a valuable source of information as he meticulously explored the entire city.
Urbanološka istraživanja osmanskih gradova na balkanskim prostorima relativno su nova disciplina sa zasad malim brojem monografski obraðenih primjera u kojima dominiraju historiografski pristupi i aspekti demografske, socijalne, pravne i ekonomske konstitucije naselja. Arhitektonsko-urbanistièki diskurs vezan za ovu tematiku metodološki je još u nastajanju, pa je za podruèje Bosne i Hercegovine, koja je prebogata osmanskom baštinom, tek nedavno publicirana prva knjiga posveæena urbanistièkoj genezi jednoga grada - Mostara - tijekom turske vladavine. Kljuèni šeheri tog razdoblja - Sarajevo, Banja Luka i Mostar, te u nešto manjoj mjeri Travnik i Foèa - izvrstan su poligon za izuèavanje osmanske urbanizacije na našim prostorima, a meðu njima je upravo Mostar najzanimljiviji jer je u svojoj fizionomiji, urbanoj slici i kulturi života integrirao elemente i orijentalnoga i mediteranskoga grada u kojem su se kontinuirano preklapali utjecaji Istoka i Zapada. Znanstvena monografija Èitati grad arhitekta Borislava Puljiæa, posveæena - kako je u podnaslovu navedeno - urbanoj strukturi Mostara u razdoblju 1440.-1878., nastala je na temelju doraðene autorove doktorske disertacije što je 2012. obranjena na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu. No, rijeè je zapravo o zaokruženoj sintezi vrlo dugoga i temeljitoga istraživanja mostarskog urbaniteta i arhitekture toga grada koje je Puljiæ zapoèeo još 1985. godine kao polaznik poslijediplomskog studija „Graditeljsko nasljeðe” u Splitu, potom i doktorskog studija, tijekom kojeg je o
Mostaru (njegovim mahalama, fortifikacijama i prvome austrougarskom sloju školovanih arhitekata) objavio i nekoliko zapaženih znanstvenih èlanaka.
U uvodnim poglavljima knjige Borislav Puljiæ donosi pregledan prikaz opæih povijesnih odrednica nastanka i razvoja osmanskoga Mostara, njegova upravnoga, vojnoga, gospodarskoga, društvenoga i konfesionalnoga ustroja te prometne važnosti u široj regionalnoj situaciji.
Kao prepoznatljive dominante u strukturi i slici grada autor selektira amblematske graðevine: javne objekte, džamije i mesdžide, hanove, hamame, fortifikacije, mostove, putove, komunalne gradnje..., pri èemu traga i za nepoznatim graditeljima, dunðerima i ustroju mostarskih graditeljskih esnafa
Ipak, dr. Borislav Puljiæ kao urbanist po vokaciji i višedesetljetnome profesionalnom djelovanju najveæi je dio knjige posvetio urbanitetu Mostara, fizièkoj i funkcionalnoj strukturi grada. Sistematizacija prostornih jedinica provedena je logièno - od parcele (i kuæe) do sustava ulica (džada i slijepih èikmi), strukture mahala, te velikih zajednièkih prostora poput èaršije i grobalja. Detaljnošæu obrade izdvaja se katalogizacija, kartografska i tablièna analitika za sve mostarske mahale (ukupno 31), koje je Puljiæ prostorno identificirao, utvrdio im s vremenom izgubljene granice, sadržaje koji su se u njima nalazili, kao i urbanološko-kvantifikacijske podatke poput broja kuæa i žitelja, koeficijenta izgraðenosti parcela i sl.
UPI-2M Plus, Arhitektonski fakultet Sveuèilišta u Zagrebu Zagreb, 2020.
Str. 270, ilustrirano; literatura, izvori, kazalo imena, sažetak/summary, o autoru [26/21 cm; kolor, meki uvez]
Recenzenti: Zlatko Karaè, Alen Žuniæ
Uredio: autor
Lektura: Ana Mikuliæ
Oblikovanje i prijelom: Manlio Napoli GIS obrada i kartografski prilozi: Mirela Šetka Prliæ
Tisak: Tiskara GZH, Zagreb
ISBN 978-953-7703-56-1 CIP 001055483 [NSK Zagreb]
Metodološki prosede autora višeslojan je i sveobuhvatan, kao istraživaè on se kompetentno služi alatima arhivistike, kartografije, historiografske analize, pa i arheologije, no najviše vlastitim terenskim spoznajama. U tome je smislu funkcionalno zanimljivo i vizualno estetizirano knjiga opremljena dvjema razlièitim grupama priloga: povijesnima - arhivskim kartama, fotografijama, grafikama i umjetnièkim prikazima dokumentarne važnosti, te autorovim kartama i interpretativnim kartogramima (èak 73 originalno nacrtana predloška!), primjerice urbanoga razvoja Mostara, strukture i namjene površina u pojedinim razdobljima, odnosom izgraðenoga i neizgraðenoga prostora, mrežom komunikacija, rasporedom javnih sadržaja i sl. Polazna kartografska podloga za sve provedene rektifikacije bila je austrougarski katastar iz 1878. (m 1:2880), koji pokazuje još u potpunosti oèuvano stanje osmanskoga grada neposredno nakon uspostave austrijske vlasti.
Knjiga je estetizirano oblikovana, uzorno opremljena tekuæim bilješkama s brojnim bibliografskim i arhivskim referencama, a u dodatku su priloženi strukturirani iscrpni popisi izvora, zatim kazala, sažetci i dr. Po serioznosti provedenoga istraživanja i sistematiènosti elaboracije ova je vrsna znanstvena monografija ne samo kapitalni doprinos poznavanju urbanoga razvoja i arhitekture Mostara 15.-19. stoljeæa veæ i univerzalno primjenjiv metodološki obrazac koji buduæim istraživaèima drugih bosanskohercegovaèkih naselja pokazuje kako arhitekt treba interpretirati povijesni osmanski grad.
Adelina Dokman
zadnje rijeèi Miesa van der Rohea:
The book “The Lost, Last Words of Mies van der Rohe: The Lohan Tapes from 1969” is an extremely valuable legacy of one of the greatest modern architects of the twentieth century - Mies van der Rohe. It comprises the analysis, notes and interpretation of recorded conversation between the famous architect and his grandson Dirk Lohan, including the original transcript recorded by the tape recorder in the last weeks of Mies’ life. It was recorded during the summer of 1969 and now published in its entirety for the very first time. This is a unique opportunity to gain a more detailed insight into the architect’s private life - the way of thinking, philosophical principles and inherent humor will rarely leave anyone indifferent, even those who are not fond of Mies’ architectural solutions.
[Translated by Adelina Dokman]
Kada èujemo za ime Ludwiga Mies van der Rohea, sjeæanje nas prvotno navodi na njemaèko-amerièkog arhitekta, treæeg i posljednjeg ravnatelja umjetnièke škole Bauhaus, prijepor s nacistièkim režimom koji je Bauhaus percipirao kao kulturnu instituciju prožetu boljševizmom, a konaènu pobjedu namijenio monumentalnim, neoklasicistièkim arhitektonskim rješenjima, te na jednu od najneobiènijih i najutjecajnjih pojava u svijetu arhitektonske discipline dvadesetog stoljeæa per se. Zatim nastavljamo nizati konture Miesove prve zgrade, kuæe Riehl u Potsdamu, zgrade Seagram u New Yorku, vile Tugendhat u Brnu, kuæe Farnsworth u Illinoisu, njemaèkog paviljona u Barceloni, poznatog stolca Barcelona, Nove nacionalne galerije u Berlinu, aforizma ‘manje je više’ i eventualno Muzeja moderne umjetnosti u New Yorku, prijestolnici modernih i suvremenih izložbi i kolekcija, gdje se do danas u posebnoj arhivi èuvaju Miesove ostavštine, u nadležnosti Studijskog centra za arhitekturu i dizajn, a koja sadrži fotografske reprodukcije arhitektonskih crteža i katalog s pojedinim opisima crteža, nacrta i kolaža. Miesova filozofija, kako to u sferi umjetnosti najèešæe biva, u promatraèima još uvijek izaziva emocionalnu dihotomiju koja istodobno dijeli i spaja - kod jednoga dijela divljenje, kod drugoga suzdržanost. Miesa se, sasvim smisleno, najèešæe prisjeæamo kroz prizmu njegovih estetskih propozicija i bezvremenskog naslijeða, imajuæi na umu da se radi o dosljednom vizionaru koji je unatoè nedostatku formalnoga
strukovnog obrazovanja i pripadajuæega akademskog stupnja postavio temelje suvremenoj arhitekturi, na kojoj do danas poèivaju aspiracije brojnih kasnijih generacija.
Knjiga The Lost, Last Words of Mies van der Rohe: The Lohan Tapes from 1969 u izdanju berlinskog DOM publishers nastala je na vrlo neobièan naèin, a vrijeme namijenjeno njenu èitanju svakako neæe biti izgubljeno. Posljednjih tjedana Miesova života, tijekom ljeta 1969. godine, njegov unuk Dirk Lohan, danas osamdeset dvogodišnji inženjer arhitekture, odluèio je snimati razgovore sa svojim djedom. Prije nego što je došao u Sjedinjene Amerièke Države i zapoèeo arhitektonski studij na Tehnološkom institutu u Illinoisu [IIT] 1957. godine, gdje je Mies bio direktor Arhitektonskog odjela, Lohanu je njegov djed bio udaljen i nepoznat roðak. Godine 1962., nakon diplomiranja na Technische Hochschule u Münchenu, Lohan je donio odluku da se trajno preseli u Chicago gdje su se, pod Miesovim mentorstvom i suradnjom na projektima, meðusobno i zbližili. Geneza dosjetljivosti o snimanju razgovora magnetofonom proizašla je iz nemoguænosti jasnoga prisjeæanja detalja prethodnih razgovora i anegdota, jer je Lohan, kako zanimljivo navodi u predgovoru, u djedovu društvu tijekom veèernjih susreta svakoga èetvrtka radi zajednièkih veèera i razgovora o poslu, svakodnevnom životu i Miesovim iskustvima tijekom duge karijere, u dobi od dvadeset šest godina i sam poèeo pušiti i piti. Ovdje nije rijeè o formalnom intervjuu ili profesionalnom testamentu u prvom
DOM Publishers, 2020.
Urednik: Fritz Neumeyer Nakladnik: DOM Publishers 2020.
Str. 112, engleski, 70 ilustracija [23/21 cm, meki uvez]
ISBN 978-3-86922-767-2
planu, veæ o prisnom razgovoru izmeðu dvaju èlanova obitelji koje veže ista struka. Iako snimke ne obuhvaæaju cijeli Miesov život, pružaju koristan uvid u njegovu osobnost, naèin razmišljanja sa stajališta struke, filozofije i svojstvenog osjeæaja za humor.
Nakon Miesove smrti 17. kolovoza 1969. godine snimke razgovora poslane su Muzeju za modernu umjetnost u New Yorku, gdje su dugo smatrane izgubljenima pod nepoznatim okolnostima. Pronaðeni su samo fragmenti snimaka i fotokopija nepotpunog transkripta. Prvi put u povijesti, od nastanka 1969. godine, objavljen je transkript preostale èetrdeset i èetiri stranice razgovora, što istovremeno predstavlja presedan koji nam Miesa otkriva u jednoj izrazito dragocjenoj, dosad nepoznatoj perspektivi.
Knjiga sadrži sedamdeset ilustracija, a podijeljena je u pet cjelina: 1) predgovor unuka Dirka Lohana, 2) uvodni esej (analiza, bilješke i interpretacija Miesovih rijeèi) uredio je teoretièar arhitekture Fritz Neumeyer, 3) faksimil transkripta na njemaèkom jeziku, 4) prijevod transkripta na engleski jezik i 5) osvrt na doprinos suradnika.
Razumijevanje knjige nije namijenjeno samo dugogodišnjim poznavateljima povijesti umjetnosti, arhitekture i publici koje djelovanje obuhvaæa srodne discipline veæ i svim zaintresiranima, neovisno o stupnju predznanja. S obzirom na zanimljivost tematike i strukturu sadržaja, svakako je vrijedi uzeti u razmatranje za prijevod na hrvatski jezik.
Prof. emeritus dr.sc. Nikola Filipoviæ [1934.-2020.]
Profesor Nikola Filipoviæ napustio nas je u danima nakon destruktivnoga rušenja zagrebaèkog potresa. Kao Arhitekt Zagreba - negdje je navedeno - rijetko je ovaj grad napuštao više od 14 dana.
Prije 20 godina napustila nas je profesorica Ines Filipoviæ. Sudbinski je slutila nastupajuæe doba koje æe oznaèiti urušavanje njujorških nebodera. Svojim je nesebiènim trudom poklanjala studentima rješenja za gordijske èvorove u projektiranju u trenucima kada bi, inaèe na dobrom putu, zastali u projektu. Pouèavala je da sva utkana, iako nevidljiva energija jednom ipak osvane, postoji i osjeti se u završenom radu.
Filipoviæi su pripadali generaciji tridesetih godina. Neven Šegviæ je napisao: „arhitekti III. generacije - velike erudicije, poznavaoci suvremenih gibanja, koji stvaraju slobodnije oblike uz smjeliji vokabular”. Bili su afirmativni i njegovali svjetonazor i šarm radosti života. Godine 2002. profesor Filipoviæ je laureat Nagrade „Viktor Kovaèiæ” Udruženja hrvatskih arhitekata za životno djelo u kojoj stoji: „Što bi onda u ovog stvaraoca sažimalo to djelo, koje se naziva životno (...) Premda je pred nama golem opus, odgovor je trenutaèan: nabrano stakleno proèelje hotela Dubrovnik II u Gajevoj, ta ondulirana kartezijanska rešetka koja ambijent susjedne arhitekture reflektira distorzièno, jazzistièkim paradiddlima, ritmovima sadašnjice. Gestualna snaga i izražajna delikatnost staklene opne hotela Dubrovnik najraskošnija su arhitektonska nakana darovana zagrebaèkom urbanitetu na kraju stoljeæa.”
Ipak, današnji studenti skloni istraživaèkom radu otkrivaju i njegove ranije radove: Opæinski sud u Varaždinu, vertikalni sklop u Bjelovaru i napose izduženu stambenu zgradu u Novom Savskom gaju, koja je nastajala u segmentima i obilježila južni, ‘morski ulaz u grad’ (svojevrstan je pandan „Vjesniku” Antuna Ulricha - vertikali dolaska iz Trsta ili lumino-tornju Lava Horvata - znaku istoènog poèetka grada).
Iako je profesor Filipoviæ u životu zraèio nekonvencionalnim šarmom, rigorozno je branio i skrbio o instituciji Fakulteta, kako u trenutku policijske blokade radi osiguranja politièara u hotelu „Intercontinental” ili vrijednosnog sustava Kuæe od mladenaèki hiperambicioznih kolega, tako i netom diplomirane ambiciozne studente od njihovih potencijalnih institucijskih kritièara.
Kada sam ne tako davno pitao profesora Homadovskog „Kako je Filip ... ?” - odgovorio je: ... „pa znaš, on ti je u stvari neuhvatljiv”. Mislio sam do tada da se on takvim samo meni èinio, jer ipak su Saša i Profesor zajedno dijelili bivši Šegviæev kabinet, kolegije i brigu o radionicama doktorskog studija. S tim u mislima, mi se na Fakultetu, u smislu nastave, uglavnom ne poznajemo. Èesto stojimo u raskoraku preskoèene generacije, odreðenoj razlici od petnaestak godina, stoga i ja, iako predajem njegove kolegije, nekoæ Šegviæeve, dijelim sudbinu onih, kako je pisala Zrinka Paladino, koji su gubili enormno ne poznajuæi Filipoviæeva predavanja. Poznajem tek ona rijetka. O crtežu na kolegiju profesorice Waldgoni.
Unatoè tome, Profesor me susretljivo podržavao u poèecima terenske nastave. Sletio bi u podne u Dubrovnik, održao na terenu svoju prièu o stvarnosti arhitektonske prakse i ubrzo nas potom napustio loveæi let za Zagreb.
Bio mi je mentor doktorske disertacije (o Nevenu Šegviæu).
Pomagao sam mu jednom na faktografiji teksta „Matematika nagrade” za 80-godišnjicu Fakulteta. Nikad nije dijelio ‘zadatke’.
Jednom, ne tako davno, prièao mi je o Vladimiru Turini, o studijskom putovanju koje je organizirao u Francusku. O tome kako je Turina upravo tada prvi put rukama dotaknuo Le Corbusiera, u samostanu la Tourette.
Doktorski studij uporno je vrijednosno vraæao samoj disciplini arhitekture. Govorio je o Dragi Ibleru („…nažalost ostao je tek plan da sjeæanje na njega zabilježimo za buduæi Kolokvij o Ibleru”). Filip je, naime, pohaðao Iblerovu Majstorsku radionicu. Znao je i njegove skice za hotel Dubrovnik. A kad sam ga pitao pred studentima o detalju spoja s Lubynskim i kadru neba osloboðenog za rotaciju Planiæa, odgovorio je da on o tome ne zna ništa, „to je Miæa projektirala”.
„Filip ti je afirmativan”, tumaèio je Saša. Tek odreðenu naznaku gorèine (premda razumljivu) osjetio sam nakon njegova napuštanja Doktorskog studija i njegova izuzeæa od obilježavanja „Af 100”. Na žalost, nakon toga nisam ga više uspio nagovoriti da bude pokrovitelj gradiva koje smo postavljali u Muzeju arhitekture prije godinu dana.
Da je nešto pošlo po zlu, doznao sam tek od profesorice Waldgoni, kad se javio s Jordanovca i isprièao da ne može doæi na njenu izložbu u kuæu Orisa.
Ako je Filip doista bio neuhvatljiv, preostaje nam, dakle, Èitanje Filipoviæa:
Nenad Fabijaniæ i Zlatko Karaè spasili su Filipov tekst o 75-godišnjici AF-a u èasopisu „Prostor”.
Svakodnevno u recentnim tekstovima o potresu èitamo mišljenja kolega povjesnièara koji tvrde da interpolacije naprosto više nisu podobne. No, upravo je „Interpolacija”, kako je tumaèio Šegviæ, „osnovni oblikovni element grada”. A Zagreb kao grad nedovršene povijesne matrice gradio je svoju školu arhitekture upravo na tom odnosu starog i novog (!).
Filipoviæeva Habilitacija, objavljena u „Godišnjaku” 1975., zove se: „Interpolacija i adaptacija - specifièni zadaci arhitektonskog projektiranja”. Gotovo poput kriminalistièkog romana tekst prolazi trenutke nastanka projekta hotela Gradski podrum (raðen s Ines Filipoviæ i Brankom Kinclom). Na tome je mjestu Europskog trga (?) danas izgraðena zgrada upravno suprotnog prosedea... Kod Filipoviæa je pak utkano iskustvo natjeèaja Viktora Kovaèiæa za Kaptol, a u dodatnom tekstu stoji nam prièa o vizurama na repere arhitektonske memorije, u kojem se dodatno razlažu teme o vijencima, o transpoziciji malog mjerila povijesnih parcela, o novom trgu i ostalome.
Uz adaptaciju hotela „Dubrovnik” i nastanak natkriveng atrija s galerijama pratimo i onu drugu stvarnost - stvarnost turizma: èitanja Dioniza Sunka i Rudolfa Jungmanna, Zdenka Strižiæa i, konaèno, rješenje dokumentirano nastankom kuæe Hatz Bartola Felbingera. „Dubrovnik II” u korelaciji tog nastajanja izostavljen je, na sugestiju komisije, jer tada je to bio problem na udaru javnog mnijenja i kritike.
Doktorska disertacija „Obiteljska kuæa - znaèaj, ideja, stvarnost”, Arhitektonski fakultet 1980. godine. Poglavlje 13. Zima našeg nezadovoljstva:
STEINBECK SE POSLUŽIO SHAKESPEAREOM DA BI DAO NASLOV (ZIMA NAŠEG NEZADOVOLJSTVA) DIVNOJ KNJIZI, KOJU ÆE ZAVRŠITI NESKRIVENIM OPTIMIZMOM O ŽIVOTU I BUDUÆNOSTI OBITELJI GLAVNOG JUNAKA, TE NASLOVOM NASLUTIO „SJAJNO LJETO POD SUNCEM…” KOJE ÆE SMIJENITI ZIMU.
NE MOGU ODOLITI, NE NAVESTI TAJ TEKST ZA UVOD U OBIÈNU (STRUÈNU) TEMU, KOJA JE TAKO DALEKO OD BILO KAKVE, A NE SAMO VELIKE LITERATURE, KAKO BI ZAVRŠNU TEMU POKUŠAO OZNAÈITI OPTIMIZMOM BUDUÆNOSTI OBITELJSKE KUÆE, UNATOÈ SUMNJAMA I NEZADOVOLJSTVIMA, KOJA SU OZNAÈILA (SKORO NESVJESNO) NEKE TEME I PRIMJERE KOJIMA SAM SE BAVIO.
VAN SUMNJE JE ÈINJENICA DA ARHITEKTI (I ARHITEKTURA) VJERUJU U BUDUÆNOST I ODRŽANJE OBITELJI, NASUPROT „FUTURISTIÈKIM” PREDVIDJANJIMA O ODUMIRANJU OSNOVNE DRUŠTVENE ZAJEDNICE, I GRADE OBJEKTE KOJI ZRAÈE OPTIMIZMOM, VJEROM U OPSTANAK „NE ZAGAÐENE” PRIRODE, SRETAN ŽIVOT, SA NOVIM, OBIÈNIJIM I LJUDSKIJIM PRISTUPOM OBLIKOVANJU OBITELJSKE KUÆE I NJENE NAMJENE.
TE KUÆE IZNOVA BIVAJU DOMOVI OBITELJI, PRIMJERENIH DIMENZIJA, MATERIJALA I NADASVE PRIJATNE I UDOBNE UNUTRAŠNJOSTI, SA SVJESNOM I NAMJERNOM SUZDRŽANOŠÆU „POKAZIVANJA ARHITEKTURE”, U SUKLADNOM ODNOSU PREMA PRIRODI I OKOLINI.
Pitamo se: ne govore li ove posljednje reèenice o nama svima spoznatoj, ali rijeèima teško uhvatljivoj, sintagmi naše arhitekture „Zagrebaèkoj školi” ?
U poglavlju 10.: Zagrebaèka škola: NAZIV ZAGREBAÈKA ŠKOLA, PODRAZUMIJEVA MEDJURATNU HRVATSKU ARHITEKTURU, NIKAD NIJE OZNAÈAVAO NEKU FORMIRANU GRUPU ARHITEKATA, VEÆ SE UOBLIÈIO KAO OBILJEŽJE ARHITEKTONSKIH DJELA NASTALIH TOKOM TRIDESETIH GODINA, NE SAMO NA PODRUÈJU ZAGREBA, ALI OD AUTORA ÈIJI SU ŽIVOTI I DJELOVANJE BILI VEZANI ZA ZAGREB.
Slijede grafike gustih crno-bijelih kontrasta i nekonvencionalni tekst, dodatno obogaæen poetskim zapažanjima studenata o kuæama Weissmanna, Iblera, Planiæa, Gomboš-Kauzlariæa i Alfreda Albinija.
Prisjetimo se, Albinijeva kuæa Arko danas je referentni primjer postupka interpolacije. U vrijeme njena nastanka dozvola za gradnju bila je odbijena. Služba zaštite ustanovila je kako arhitektonska kompozicija ne odgovara povijesnosti mjesta.
Filipoviæ piše:
ZA POSLJEDNJI, ALI NE I „ZADNJI” PRIMJER UZIMAM OBITELJSKU KUÆU ARKO ARHITEKTA ALFREDA ALBINIJA IZ 1940… (IZMEDJU DILEME ŠTO JE VAŽNIJE PROJEKAT ILI REALIZACIJA, BEZ SUMNJE BI SE ODLUÈIO ZA - AUTORA); LJUBITELJI REDA I ABECEDNOG NIZA SIGURNO BI BILI ODUŠEVLJENI PRIMJEROM KOJI SADRŽI TROSTRUKO AAA - VJEROJATNO BI DODALI I ÈETVRTO A (RHITEKT) - ŠTO ME INSPIRIRA ZA JOŠ JEDAN DODATAK A (RHITEKTURA). GRADITI NA TAKO OSJETLJIVOJ LOKACIJI I TAKO NEPRIKLADNOJ PARCELI (ODREDJENA I IZUZETNA PARCELA GORNJEG GRADA, NEPRAVILAN OBLIK I LOŠA ORIJENTACIJA PARCELE) NA OSNOVU OBIMNOG I PUNOG ZAHTJEVA PROGRAMA I KREIRATI (U PUNOM ZNAÈENJU RIJEÈI) TAJ OBJEKAT ZAISTA JE ARHITEKTURA. PROBLEM UKLAPANJA OVOG PUTA NEÆE UKLJUÈITI PRIRODU, PA TIME U NEKOLIKO OLAKŠATI ZADATAK, VEÆ POSTOJEÆU ARHITEKTURU, MANJE UŽEG DO LI ŠIREG „SUSJEDSTVA”, ŠTO BI MOGLO UPUTITI NA POKUŠAJ „SLIÈNIJIH” OBLIKA U NAMJERI USKLADJIVANJA SA OKOLINOM, I ZADOVOLJITI PROSJEÈNOG AUTORA, KOJI BI MJESTO IZGRADNJE PROMATRAO ISKLJUÈIVO KAO PRAZAN PROSTOR IZMEDJU DVA POSTOJEÆA OBJEKTA. NADPROSJEÈNI ÆE AUTOR BITI MNOGO VIŠE „OSJETLJIV” NE NA MJESTO VEÆ NA NJEGOV DOTADAŠNJI SADRŽAJ, JEDNOSTAVAN ALI I SKLADAN OBJEKAT „NARODNE” KUÆE, OÈITO GRADJEN U VRIJEME KADA NEPRAVILNOST PARCELE (I ULICE) NIJE „NAMETALA” RJEŠENJE UGLA.
Filipoviæ ovdje aludira na Matejnu, kultnu gostionicu, omiljeno mjesto A.G. Matoša, koja je srušena radi gradnje kuæe Arko.
SJAJAN PRIMJER INSPIRACIJE (NE UZORA) I SKORO „MUZIÈKO” VARIRANJE TEME NA ISTOJ HARMONIJSKOJ OSNOVI, NEPRAVILAN UGAO I RANIJE NIJE UTJECAO NA RJEŠENJE, PA NEMA RAZLOGA DA UTJEÈE I SADA.
OSNOVNA MASA OBJEKTA I RANIJE JE ZAVRŠAVALA NA MJESTU LOMA ULICE, PA NEMA RAZLOGA DA GA PRELAZI I SADA, DVOSTREŠNI JE KROV, SA NAZNAKOM SKOŠENOSTI KOD ZABATA, NEKAD TAKO LIJEPO POKRIO OBJEKAT, ZAŠTO GA NE PRIMIJENITI I SADA. GRANICA PARCELE I ULICE BILA JE OGRADJENA NEKAD, BITI ÆE I SADA.
HARMONIÈNE OSNOVE SU ZAJEDNIÈKE I TEME VARIRANJA SAMO IH MOGU OBOGATITI, NOVI KROV SKORO ISTIH KOSINA BIT ÆE U CIJELOSTI, A NE SAMO NAZNAÈENO, SKOŠEN, OSNOVNI ÆE VOLUMEN OBJEKTA BITI SAMO VIŠI I LEŽERNIJE JE VEZAN UZ SUSJEDNI. OBLIK VRATIJU SA KAPCIMA, STAROG OBJEKTA, MALO VARIRAN BIT ÆE OSNOVNI ELEMENT NOVOG OBLIKOVANJA, SKROMNO DRVCE NEVELIKE KROŠNJE ZAMIJENIT ÆE RUHO BRŠLJANA NA NOVOME OBJEKTU. KAO DA STVARNO SLUŠAMO LIJEPU I SKLADNU KOMPOZICIJU, SA VARIJACIJAMA KOJE OBOGAÆUJU OSNOVNU TEMU, SLUTIM, DA SLIÈNOST SA MUZIÈKOM SHEMOM KOD ALBINIJA NIJE SLUÈAJNA.
Filipoviæ asocira vokaciju obiteljskog talenta. Otac Sreæko Albini poznati je muzièar, kompozitor i dirigent. Upravo pod njegovim ravnanjem otvoreno je Hrvatsko narodno kazalište.
I za kraj, moram priznati, profesor Filipoviæ ipak je bio uhvatljiv tamo gdje egzaktnost rijeèi nije mjerilo. Tamo gdje mjerilo stvarnoga unutarnjeg razumijevanja postaje sigurnost plovidbe fluidom - u muzici. Posljednji koncert našega punog susreta bio je onaj jazz-saksofonista Charlesa Lloyda u Maloj dvorani Lisinskoga 8. svibnja 2007. godine.
Èitajte Filipoviæa!
ANDREJ UCHYTIL Kabinet za modernu i suvremenu arhitekturu (tekst komemorativnog govora održanog na sjednici Fakultetskog vijeæa 22.9.2020. godine)
Prof. emeritus dr.sc. Nikola Filipoviæ [1934.-2020.]
Opraštao sam se od Profesora, od Filipa, razgovarajuæi s njemu i meni bliskim ljudima, telefonom, SMS-om, èitajuæi objavljene in memorije - Zrinka Paladino (DZ, na vijest o odlasku sinoæ sam instinktivno uzeo NF-monografiju... jutros èitam Vaš divni tekst koji obnavlja sjeæanja, inspirira našu posveæenost, zahvalnost i ljubav za dragog profesora, za arhitektonsku i ljudsku dušu, velikog, vjeènog, neponovljivog Nikolu Filipoviæa - LP), Helena Knifiæ (DH, svi smo mi profesora Filipoviæa puno voljeli i slijedili, svima æe nam nedostajati, a neki poput Tebe to znaju tako lijepo i rijeèima kazati, napisati - LP), Borka Bobovec, Vedran Mimica, Af-portal, Akademija Moderna - sve dirljivi tekstovi. Tih dana slušao sam iskljuèivo jazz... Kæerki Febi sam poslao telegram suæuti.
Nazvao je Maji Vlahoviæ i prvi mi rekao za Filipa, dugo smo prièali, podsjeæali, izražavali mu zahvalnost (Maja je doveo na Faks, nagradio je Crnu kuæu, meni je dao u nasljedstvo predmet Stambene 2); nazvao sam Hildu Auf (bili su dvije godine zajedno u Galiæevoj Majstorskoj; kada je Šegviæ otišao, rekla je: „Nino sada ste Vi naš korifej, fakultetski lider”); nazvao me je Dinko Kovaèiæ (divna suradnja na obrani diploma, Ljetna škola na Braèu, foto na Vidovoj gori); nazvao sam Ljerku Biondiæ (13.III.1979., 45. roðendan, Filip trèi na srednjoškolskom igralištu, bilježi kilometre, poklanjamo mu štopericu uz moto„Citius, altius, fortius”); nazvao me je Ivan Èižmek (zahvalnost kao žiratoru za odabir Dugava, zahvalnost na podršci za Europan); nazvao sam Emila Špiriæa (s njim sam jednom posjetio Filipa u kultnom stanu u potkrovlju; kada je to bilo - 1972.?).
Otišao sam u Maksimir i prošao stazu sjeæanja koju smo zadnji put zajedno trèali 2015. u jednom sluèajnom susretu nakon puno godina. 1979./1980. nakon jednog trèanja, onako usput mi je kazao: „Drugi tjedan predavanje i preuzimanje predmeta - za stalno”.
Vremena su korone, protutnjao je i potres, nema konvencionalnih oproštaja, pogreba. Zrinka Paladino i Stanko Herceg s velikim NF-fotoportretima okupili su u Laubi prijatelje, kolege, rodbinu. Feba je tu, kompletno je naslijedila oèeve crte lica.
Sa Silvijom sam otišao na Brijune, vidjeti mjesto Filipova oduševljenja, osjetiti duh filipijanske ljepote. „Al nekaj me kod nas stvarno fascinira, Zrinka, ti Brijuni su stvarno nekaj. Taj zrak, ta priroda. Veæ sto godina sam tamo sa Silvom i Mimijem. Ponekad i dva puta godišnje. Prekrasno mesto! I trèim ti ja ove godine skroz rano ujutro i probijem na meni najlepši dio, Verige, gde je ona vila. I mislim se kak je taj Rimljanin došao baš tu. Baš tu je, na najlepšem mestu na svetu, izgradil kuæu. Nekaj najlepše...” [NF-knjiga]. I, ubuduæe odlazak na Brijune znaèit æe, biti s Filipom duhovno, biti u prostoru koji mu je izazivao tako lijepe emocije.
Na Šalatu, na teniski teren broj dva, gdje je svakog ponedjeljka, srijede i petka, toèno u 12 sati, igrao, i po ljetnoj žezi, odnio sam crvenu ružu. (Na proljeæe mu njegovi teniski deèki spremaju memorijal, svi u bijelim teniskim odijelima s vunenom kapom na glavi, kako je on obièavao istrèavati na teren.)
Filip mi je govorio „ti”, od mene isto zatražio, ali se nisam ugodno osjeæao da mu se tako obraæam, niti sam govorio Nino kako su mu se obraæali najbliskiji; uvijek samo Filip ili Profesore. Nije tu bilo samo 13 godina razlike. Nisam bio iz njegova najbližeg kruga ljudi, ali niti predaleko. Puno je bilo zajednièkih godina na Fakultetu, od 1976., izuzetna suradnja, kod njega sam doktorirao. Mnogima je bio mentor na diplomi i na doktoratu. Pamtim i lijepe detalje njegovih interijera, veèera u RL restoranu, piæe kod Bore, posjet Blažekovoj, gdje je živio s Davorkom, obilazak kuæe Janeš, i Crni je bio s nama. Gdje sam mogao, pokušao sam ga pomalo kopirati (u naèinu crtanja, predavanja, èitanja, izbora muzike), ali, naravno, slijediti nekoga nije lako, pogotovo ako taj predobro i prebrzo trèi. Pratio sam što Filip èita, a puno je èitao: Zen ili umijeæe održavanja motocikla, U ime ruže, Izgubljena slika..., dao mi je R.K. New York Delirie, Neutra monografiju, poklonio mi je i èetiri svoja crteža (tuš, pasteli, olovka) i dvije Iblerove skice (uz iblerijanske prièe). Razgovori s njim su obogaæivali, obiènim temama je davao zanimljivost, a neobiènu prièu mogao je pretvoriti u
nešto najnormalnije. Bilo je razgovora o ljudima, gradovima, porijeklu, o svjetonazoru (nije bio religiozan).
Odjeæu je nabavljao u ekskluzivnim buticima, ali i iz konfekcije ili iz nekih starih zaboravljenih ormara. Njegov odjevni stil, inverzni (ljeti crno, zimi bijelo) ili izmeðu sa šarama, uvijek malo šire, nikada utegnuto, mokasine, s bijelim ili bez èarapa, šešir, dugaèki šal, bijela maramica, nikada traperice. Nikada ga nisam vidio s kravatom; jednom je imao kravatu u džepu, na Frankolovom pogrebu, mislio je ako zatreba, ali nije. Nešto malo, bijele hlaèe sam pokušao kopirati - no nije lako postiæi njegovu odjevnu atraktivnost.
Svi njegovi prethodnici i suvremenici na Faksu imali su goleme dijateke, projektore i predavanja u zamraèenim predavaonicama, on nije. U predavaonicu je „vratio dnevno svjetlo”, povezanost s auditorijem, crtež i desnom i lijevom rukom, hiperprodukcija linija analiza/sinteza, bijela kreda, crna ploèa, džepna maramica kad je trebalo nešto obrisati. Golemo je tako pobrisano blago, a više je iscrtao nego svi njegovi suvremenici zajedno - dojam iscrtane ploèe daje jedna fotografija Bube Mišèeviæa, u NF-knjizi. (Ta knjiga je više od knjige i treba je imati.)
Nikada, ali baš nikada, nije održao nijedno predavanje s dijaprojekcijama. Kao da je poslušao finskog arhitekta Mikolu - „ništa nije arhitekturu toliko devastiralo koliko dijapozitivi”. Jednom je namjeravao, imao pripremljene slajdove o Woodstock Festival arhitekturi (uz 10-godišnjicu), ali u zadnji èas je bio sprijeèen ili se predomislio, namjerno odustao, ne znam. Dan ranije dao mi je slajdove i zamolio da ga zamijenim. (Meni je to bilo prvo predavanje studentima u predavaonici 317, 1979.)
Kada je došlo kompjutorsko vrijeme, projekte nije 3D vizualizirao (osim nekoliko koautorskih) jer je on to crtežom ekspresivnije i posebnije napravio. Bio je tu vrhunski.
Habilitacijsko izlaganje (1974.) zapoèeo je neèijim citatom Dosta mi je terora funkcionalizma. U komisiji su sjedili Galiæ, Šegviæ, Mohorovièiæ... i preživio je. Nikada nije napustio funkcionalizam, ali mu je dodao jednu opuštenost. Crtao je i stvarao s uživanjem, a osjeæaj užitka pružala je i njegova arhitektura. Nulla dies sine linea, ni dana bez èitanja i bez jazza, niti puno dana bez T&T (Tenis&Trèanje).
Veliki arhitekt, veliki opus, ali kojemu su fakultet, studenti i nastava bili na prvom mjestu. Iznad svih hrvatskih arhitekata postavljao je Planiæa. Pretpostavljam da je tome razlog uspješan dijalog, sklad zgrade Napretka i Hotela Dubrovnik. Filip u svome golemom opusu istièe obiteljske kuæe, K-L mu je najdraži projekt. Hotel Dubrovnik je njegov i Miæin opus-grande. Mitleuropskom centru Zagreba dodao je novu svjetsku suvremenost, staklene vertikale, portmanovski hal (svoju djecu tamo sam odvodio da se provozaju dizalima uz poseban doživljaj prostora). Jednom je u starome HD-u bio okrugao šank-pult koji je Filip postavio da poveže najrazlièitije ljude, od pjesnika Ivaniševiæa, arhitekta Fabrisa do obiènih ljudi svakodnevnice. Godinama sam tamo odlazio na ruèak.
Koliko god je Filip bio jednostavan, neposredan, nikada nije eskivirao teme, i puno o njemu znam, ostale su mi dileme: asket (vrlo skroman u jelu i piæu) ili hedonist (avioni, hoteli, lifestyle), kozmopolit (jako je puno proputovao svijetom, susretao i vidio) ili trnjanski Zagrebèanec (nikada nije izbivao iz Zagreba više od dva tjedna, koristio je uvijek purgersku kajkavštinu), elitist (Jaguar, tenis) ili populist (jedva je nekako odradio dvije godine dekanstva, ali najveæe zadovoljstvo mu je bilo biti presjednikom Radnièkog savjeta)? Bio je i jednostavan i složen.
Posjedovao je radost darivanja, struènog znanja, arhitektonskih senzibiliteta, pozitivne energije, dijelio je diplome, natjeèajne nagrade, nagrade studentima za „veliku malu kuæu”, darivao je knjige, crteže, a u svojemu mandatu podijelio je barem desetak stanova.
Iza Filipa ostalo je veliko djelo - arhitektonsko, profesorsko, ljudsko.
„Znate da sam ja rekao mojim deèkima sa Šalate da mi na kraju pepel posipaju po terenu broj dva na Šalati. To je moje mesto…” [NF-knjiga]
... i meðu atomima, i meðu zvijezdama, mjesto je i u našim srcima, dragi Profesore.
LENKO PLEŠTINA
V.pred. mr.sc. Marija Rebec [1947.-2020.]
Potkraj ožujka 2020. godine, nakon kratke i teške bolesti napustila nas je v.pred. mr.sc. Marija Rebec, dipl.ing.arh., dugogodišnja nastavnica na Katedri za arhitektonske konstrukcije i zgradarstvo Arhitektonskog fakulteta Sveuèilišta u Zagrebu.
Marija Rebec roðena je 28. travnja 1947. godine u Novskoj. Osnovnu školu i gimnaziju završila je u Zagrebu, a na Arhitektonskom fakultetu Sveuèilišta u Zagrebu diplomirala je 1971. godine (konstruktorski smjer). Na Graðevinskom fakultetu Sveuèilišta u Zagrebu završila je poslijediplomski studij Organizacija graðenja te magistrirala 1987. godine s radom naslovljenim „Metode efikasne izrade troškovnika“. Na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu zaposlena je kao asistentica (suradnik u nastavi) od 1972. godine, u nastavno zvanje predavaèa izabrana je 1990. godine, a 1994. godine promaknuta je u zvanje višeg predavaèa u kojem je i umirovljena 2007. godine.
Tijekom svoje nastavnièke karijere održavala je nastavu (vježbe, predavanja, ispite) na nekoliko srodnih kolegija iz podruèja planiranja i organizacije graðenja na studijskim programima koji su se proteklih desetljeæa izvodili na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu: Izvoðenje gradnji (1972.-1987.), Planiranje graðenja i Organizacija graðenja (1982.-1987.), Planiranje i organizacija graðenja (1987.-2007.) - studij visoke struène spreme; Planiranje i organizacija graðenja - nositeljica kolegija (studij uz rad, 1988.-1991. i studij više struène spreme, 1990.1996.). Od 1990. pa do umirovljenja osmislila je i vodila izborni kolegij Rukovoðenje u investicijskom ciklusu (od 1999. preimenovan u Upravljanje u investicijskom ciklusu), što je bio prvi predmet posveæen menadžmentu u graditeljstvu na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu.
U Zavodu za arhitekturu Arhitektonskog fakulteta Marija Rebec djelovala je kao suradnica prof. Vladimira Fulle na izradi projektno-tehnièke dokumentacije i na projektantskom nadzoru, a poslije i samostalno. U suradnji s arhitektom Berislavom Rebecom koautorica je nekoliko izvedenih stambenih i višestambenih zgrada u Zagrebu, Samoboru i drugdje, te izvedenih projekata unutrašnjeg ureðenja. Povremeno se, samostalno ili u koautorstvu, bavila i znanstvenoistraživaèkim radom, ponajviše aspektima financijsko-ekonomske analize graðevinskih konstrukcija u sklopu širih istraživaèkih tema, a od 1991. godine bila je i stalna èlanica predsjedništva Društva za organizaciju graðenja.
Šturi i suhoparni biografski podatci zasigurno su nedovoljni za oproštaj od kolegice koja je cijeli svoj radni vijek struèno i samozatajno posvetila ponajprije predanomu pedagoškom djelovanju i koje je blagost, susretljivost, optimizam i empatija doticala sve koji su je poznavali - i njezine studente i kolege nastavnike. U ime svih djelatnika Arhitektonskog fakulteta kojih je živote dotaknula svojom dobrotom i plemenitošæu, u ime 35 generacija studenata ovoga fakulteta koje su uèile i od nastavnice Marije Rebec - hvala joj i neka joj je laka zemlja!
DUBRAVKO BAÈIÆ
Ljetos nas je zatekao prerani odlazak izvanredne profesorice Nede Cilinger. Misleæi na nju kao arhitekticu, pedagoga i osobu, sjetit æemo se vjeènih tema - svjetla i boje. Svoj je šezdeseti roðendan, na žalost posljednji, Neda proslavila prije godinu dana odlaskom u London. S puno entuzijazma i životnog elana željela je na izložbi pod naslovom U stvarnom svijetu uživo iskusiti radove jednoga od najdražih joj umjetnika - Olafura Eliassona, s kojim je dijelila interes za svjetlo, pokret, prostor, intuitivan doživljaj svijeta, kao i svježinu optimizma. Studentima, ali i svima nama pristupala je otvoreno, iskreno i spontano.
Pedagoška pripadnost Kabinetu za interijer na Arhitektonskom fakultetu potpuno je u skladu s arhitektonskom osobnošæu izv.prof. Nede Cilinger i s njezinim smislom za mjerilo 1:1. Nije nimalo sluèajno to što je osmislila i vodila novi kolegij pod nazivom Arhitektonika svjetla. Unutarnji prostor u kojem svjetlo, forme, dimenzije, materijali, boje i teksture najneposrednije korespondiraju s mjerama i oblikom ljudskog tijela, stvarajuæi estetski doživljaj u korelaciji sa psihom i osjetilima korisnika - arhitektonska je tema kojoj se i kao autorica i kao nastavnica predano posvetila. Nastojala je studentima pomoæi da uza sve ostalo što arhitektonski zadatak od njih traži, razvijaju i vlastiti umjetnièki senzibilitet. Pokušala im je otkriti svjetlo kao temu arhitekture - svjetlo koje ne samo otkriva, veæ je otkriæe samo po sebi, kako kaže James Turrell, još jedan umjetnik svjetla i prostora koji je trajno inspirirao Nedu. Tu intuitivnost i senzibilitet, uz respekt prema funkciji kao uvijek prisutnoj osnovnoj pretpostavci arhitekture, razvijala je i u svojim djelima - veæinom interijerima, koji su joj bili najdraži. Neki su od njih suptilni privatni ambijenti, dok drugi pripadaju prepoznatljivoj i kvalitetnoj zagrebaèkoj arhitekturi interijera javnih prostora: Discoteque Aquarius, Pivnica Medvedgrad, Kavana - restoran Lenuci, Targetti Showroom. Izbjegavala je predvidljiv i konvencionalan pristup, a svjetlo kao nematerijalan, no nadasve gradbeni arhitektonski element, zauzima jednu od glavnih uloga u èitanju kompozicije rafiniranih i intimistièkih ostvarenja Nede Cilinger. Svakako treba izdvojiti recentnu kuæu VVV u Velom Lošinju. Uvijek razborito polazeæi od osnovne funkcionalnosti, oplemenjivala ju je i obogaæivala onim neopipljivim - perceptivnim doživljajem. Na tome je tragu, izmeðu 2005. i 2008., nastajao projekt Tunel osjeta, koji je upravo idealno omoguæio ujedinjenje afiniteta za kreiranje osjetilnih doživljaja s neobiènim interijerskim prostorom introspektivnoga karaktera. Tunel ispod Grièa, kao dio projektiranoga sklopa Muzeja osjeta, preuzima višestruku integrativnu ulogu u suodnosu s novoprojektiranim prostorima koji fizièki, ali i metaforièki, spajaju prošlost i sadašnjost te izlaskom na svjetlo Vranyczanyjeve poljane otvaraju put k buduænosti. Autorica je željela stvoriti mjesto u koje se sklanjamo iz vreve glavne zagrebaèke ulice, mjesto interakcije i mjesto doživljaja pet osjeta - otvoreno, razumljivo i pristupaèno svima. Tunel osjeta uvijek æemo pamtiti kao, na žalost, neostvaren, ali Nedi ipak najdraži projekt.
Olafur Eliasson govori da su osjeti i osjeæaji èinjenice - mnogi od nas dugo æe osjeæati da su optimizam i vedra neposrednost naše drage kolegice Nede Cilinger još uvijek tu, s nama. U vrijeme kada skica i crtež rukom bivaju sve više potisnuti verbalnim argumentima, nedostajat æe nam njezina intuicija i likovna kultura, kao i njezina ljudska toplina - jer mi smo to što jesmo po onome unutra, s one strane vidljivog - iza proèelja ili pozornice, a unutar nas samih. [Neda Cilinger, uz prezentaciju Muzeja osjeta, 2008.]
DINA VULIN ILEKOVIÆ
Chronicle of the Faculty of Architecture, University of Zagreb in academic year 2019/20
Kronika Fakulteta Chronicle of the Faculty
Uprava i struktura Fakulteta
Uprava Fakulteta
Predstojnici katedri
Voditelji kabineta
Predstojnici zavoda
Fakultetska povjerenstva
Fakultetska povjerenstva Arhitektonskog fakulteta
Fakultetska povjerenstva Studija dizajna
Zaposlenici Fakulteta - izmjene
Promaknuti u više zvanje
Sabbatical
Novi zaposlenici Fakulteta
Prekinuli radni odnos na Fakultetu
Umirovljenici
Preminuli
Studenti
Razredbeni postupak i dodatna provjera znanja, vještina i sposobnosti, srpanj 2018.
Brojno stanje
Popis diplomanata
Nastavni planovi
Arhitektonskoga fakulteta
Preddiplomski studij arhitektura i urbanizam
Diplomski studij arhitektura i urbanizam
Preddiplomski studij dizajna
Diplomski studij dizajna
Ljetne škole arhitekture i studentske radionice
Znanstvena djelatnost
Poslijediplomski doktorski znanstveni studij
Arhitektura i urbanizam
Doktorirali
Nakladnièka djelatnost
Publikacije u nakladi [ili sunakladništvu]
fakulteta
Knjige
Èasopis „Prostor”
Objavljeni znanstveni radovi nastavnika
izvan fakultetske nakladnièke djelatnosti
Knjige
Poglavlja u knjizi
Rezenzije knjiga
Predstavljanje knjiga
Ureðivanje knjiga
Èasopisi
Èlanci objavljeni u znanstvenim èasopisima
Radovi i sažeci radova objavljeni u zborniku radova meðunarodnoga znanstvenog skupa
Sudjelovanja u organizacijskim odborima meðunarodnih znanstvenih skupova u inozemstvu
Èlanstva u uredništvima meðunarodnih znanstvenih èasopisa
Èlanci objavljeni u drugim èasopisima
Katalog izložbe
Gostovanja nastavnika
Gostovanja nastavnika na meðunarodnim znanstvenim skupovima
Sudjelovanja u organizacijskim odborima meðunarodnih znanstvenih skupova u inozemstvu
Ostala javna izlaganja nastavnika
Javna izlaganja na AF
Struèna djelatnost
Zavod za arhitekturu
Zavod za urbanizam, prostorno planiranje i pejsažnu arhitekturu
Zavod za zgradarstvo i fiziku zgrada
Zavod za graditeljsko naslijeðe
Zavod za istraživanje, razvoj i inovacije
Prilozi
Nagrade
Nagrade i priznanja nastavnika
Nagraðeni natjeèajni radovi nastavnika
Natjeèaji - sudjelovanje u ocjenjivaèkom sudu
Nagrade studenata arhitekture
Izložbe
Izložbe na AF
Izložbe
Sudjelovanja na meðunarodnim izložbama
Predstavljanje izložaba
Oblikovanje izložaba i muzejskih postava
Izložbe studentskih radova
Promocija struke
Meðunarodna suradnja
Meðunarodna suradnja okviru europskog programa Erasmus+ i drugih meðunarodnih suradnji 2019./2020.
Meðunarodne razmjene i projekti
Gostovanja nastavnika na AF
Javna djelatnost i funkcije nastavnika izvan AF
Sudjelovanje na drugim fakultetima
Sveuèilišta u Zagrebu
Sudjelovanje na drugim fakultetima
Èlanstva nastavnika
Iva Muraj
Kronika Arhitektonskoga fakulteta Sveuèilišta u Zagrebu
za akademsku godinu 2019./20.
[1.10.2019. - 30.9.2020.]
Chronicle of the Faculty of Architecture, University of Zagreb
Academic year 2019/20
[10/1/2019 - 9/30/2020]
UPRAVA I STRUKTURA FAKULTETA1
UPRAVA FAKULTETA2
Prof. dr.sc. Krunoslav Šmit
Dekan
Izv.prof.art. Siniša Justiæ prodekan za nastavu
Prof. dr.sc. Zlatko Karaè prodekan za znanost
Izv.prof.art. Branimir Rajèiæ prodekan za poslovanje
Izv.prof. dr.sc. Mia Roth-Èerina prodekanica za meðunarodnu suradnju i umjetnost
Prof. dr.sc. Feða Vukiæ proèelnik Odsjeka - Studij dizajna
Tihana Grgiæ Ožvald, dipl.iur. tajnica Fakulteta
PREDSTOJNICI KATEDRI
Prof.art. Tonèi Žarniæ
Katedra za arhitektonsko projektiranje
Prof. dr.sc. Bojana Bojaniæ Obad Šæitaroci
Katedra za urbanizam, prostorno planiranje i pejsažnu arhitekturu
Prof. dr.sc. Karin Šerman
Katedra za teoriju i povijest arhitekture
Doc.art. Mateo Biluš
Katedra za arhitektonske konstrukcije i zgradarstvo
VODITELJI KABINETA
Prof.art. Renata Waldgoni
Kabinet za crtanje i plastièno oblikovanje
Doc. mr.sc. Roberto Vdoviæ
Kabinet za primjenu raèunala
Izv.prof.art. Petar Miškoviæ
Kabinet za osnove arhitektonskog projektiranja
Prof.art. Mladen Jošiæ
Kabinet za stambene zgrade
Izv.prof.art. Vanja Rister
Kabinet za zgrade društvenog standarda
Prof. dr.sc. Vesna Mikiæ
Kabinet za javne zgrade
Prof. dr.sc. Dina Vulin Ilekoviæ
Kabinet za interieur
Izv.prof. dr.sc. Lea Petroviæ Krajnik
Kabinet za prostorno planiranje
Prof. dr.sc. Tihomir Jukiæ
Kabinet za urbanizam
Prof. dr.sc. Damir Krajnik
Kabinet za pejsažnu arhitekturu
Prof. dr.sc. Mladen Obad Šæitaroci
Kabinet za urbanistièko naslijeðe
Izv.prof. dr.sc. Nataša Jakšiæ
Kabinet za povijest arhitekture i zaštitu graditeljskog naslijeða
Prof. dr.sc. Karin Šerman
Kabinet za teoriju arhitekture
Prof. dr.sc. Andrej Uchytil
Kabinet za modernu i suvremenu arhitekturu
Doc. dr.sc. Marija Šimiæ Horvath
Kabinet za matematiku, nacrtnu geometriju i perspektivu
Doc.art. Vedran Duplanèiæ
Kabinet za arhitektonske konstrukcije, fiziku zgrade, materijale i tehnologiju graðenja
Izv.prof. dr.sc. Miljenko Haiman
Kabinet za nosive konstrukcije
Pred. Tihomir Rengel
Kabinet za instalacije zgrada
Doc. dr.sc. Dubravko Baèiæ
Kabinet za upravljanje projektima i organizaciju graðenja
PREDSTOJNICI ZAVODA
Prof.art. Mladen Jošiæ Zavod za arhitekturu
V.pred. mr.sc. Alan Braun
Zavod za graditeljsko naslijeðe
Izv.prof. dr.sc. Zoran Veršiæ
Zavod za zgradarstvo
Prof. dr.sc. Damir Krajnik
Zavod za urbanizam, prostorno planiranje i pejsažnu arhitekturu
Prof. dr.sc. Sanja Filep
Zavod za istraživanje, razvoj i inovacije
Voditelj studijskog centra Motovun
Prof.art. Ljubomir Mišèeviæ
FAKULTETSKA POVJERENSTVA
FAKULTETSKA POVJERENSTVA ARHITEKTONSKOG FAKULTETA
Povjerenstvo za reformu studija i upravljanje kvalitetom
Prof. dr.sc. Krunoslav Šmit, izv.prof.art. Siniša Justiæ, prof.art. Tonèi Žarniæ, prof. dr.sc. Bojana Bojaniæ Obad Šæitaroci, prof. dr.sc. Karin Šerman, doc.art. Mateo Biluš, prof. dr.sc. Bojan Baletiæ, prof. mr.sc. Boris Koružnjak, izv.prof. dr.sc. Nataša Jakšiæ, izv. prof. dr.sc. Zoran Veršiæ, predsjednik Studentskog zbora AF (uži sastav) + voditelji kabineta (širi sastav)
Povjerenstvo za praæenje nastave
Izv.prof.art. Siniša Justiæ, prof. dr.sc. Aleksandar Homadovski, prof. dr.sc. Alenka Deliæ, prof. dr.sc. Sanja Filep, prof. dr.sc. Ariana Štulhofer, izv.prof. dr.sc. Sanja Gašparoviæ, izv.prof.art. Neda Cilinger, pred. Andrea Hercog, v.pred. Marina Bertina, studentski predstavnici 1., 2. i 3. godine preddiplomskog studija te 1. i 2. godine diplomskog studija
Povjerenstvo za nakladnièku djelatnost
Prof. dr.sc. Tihomir Jukiæ, prof. dr.sc. Ariana Štulhofer, prof. dr.sc. Feða Vukiæ, izv.prof. dr.sc. Nataša Jakšiæ, prof. dr.sc. Zlatko Karaè, Izv.prof. dr.sc. Mia Roth-Èerina, doc. mr.sc. Roberto Vdoviæ, doc. dr.sc. Marko Rukavina (predsjednik), pred. Tajana Jaklenec
Povjerenstvo za ljetne škole i terensku nastavu
Izv.prof.art. Siniša Justiæ, izv.prof.art. Branimir Rajèiæ, prof.art. Ljubomir Mišèeviæ, prof. dr.sc. Andrej Uchytil, izv.prof.art. Tin Sven Franiæ, prof. dr.sc. Zlatko Karaè, izv.prof. dr.sc. Zrinka Barišiæ Mareniæ, v.pred. mr.sc. Alan Braun, doc. dr.sc. Zorana Sokol Gojnik, doc. dr.sc. Marina Šimuniæ Buršiæ + studentski predstavnik
Povjerenstvo za E-learning
Izv.prof.art. Siniša Justiæ, doc. mr.sc. Roberto Vdoviæ, doc. dr.sc. Marija Šimiæ Horvath, poslijedoktorand dr.sc. Morana Pap, izv.prof. dr.sc. Nataša Jakšiæ, doc.art. Zorana Protiæ, doc. dr.sc. Tin Oberman
Povjerenstvo za izložbe i predavanja Izv.prof. dr.sc. Mia Roth-Èerina, prof.art. Ljubomir Mišèeviæ, doc.art. Vedran Duplanèiæ, doc. dr.sc. Krunoslav Ivanišin, doc. dr.sc. Luka Korlaet, doc. art. Ana Martina Bakiæ, doc. dr.sc. Marko Rukavina, Kristijan Petroviæ
Povjerenstvo za dodjeljivanje studentskih nagrada
Prof. dr.sc. Krunoslav Šmit, izv.prof.art. Siniša Justiæ, prof.art. Igor Franiæ, prof.art. Renata Waldgoni, prof. dr.sc. Bojana Bojaniæ Obad Šæitaorci, prof. dr.sc. Karin Šerman, izv.prof.art. Petar Miškoviæ, prof. dr.sc. Dina Vulin Ilekoviæ, doc.art. Mateo Biluš, prof. dr.sc. Zlatko Karaè, izv.prof.art. Ivica Plavec, v.pred. mr.sc. Alan Braun
Povjerenstvo za provoðenje razredbenog postupka
Izv.prof.art. Vanja Rister, izv.prof.art. Branimir Rajèiæ, prof. dr.sc. Damir Krajnik, izv.prof. dr.sc. Iva Muraj, doc. dr.sc. Kristina Careva, v.pred. Dunja Mandiæ, pred. Darko Latin Diplomsko povjerenstvo
Prof. dr.art. Nenad Fabijaniæ, prof. dr.sc. Krunoslav Šmit, prof. dr.sc. Andrej Uchytil, prof.art. Tonèi Žarniæ, prof.art. Miroslav Geng, prof. dr.sc. Bojana Bojaniæ Obad Šæitaroci, prof. dr.sc. Karin Šerman, doc.art. Mateo Biluš, doc.art. Nino Virag (tajnik)
Povjerenstvo za obranu diplomskog rada
Prof. dr.art. Nenad Fabijaniæ, prof. dr.sc. Andrej Uchytil, prof.art. Tonèi Žarniæ, prof.art. Miroslav Geng, prof. art. Igor Franiæ, prof.art. Mladen Jošiæ, prof.art. Veljko Oluiæ, prof.art. Goran Rako, prof. dr.sc. Karin Šerman, prof. dr.sc. Tihomir Jukiæ, prof. dr.sc. Krunoslav Šmit, izv.prof. dr.sc. Miljenko Haiman, doc.art. Mateo Biluš, izv.prof. dr.sc. Zoran Veršiæ Vijeæe doktorskog studija „Arhitektura i urbanizam”
Prof. dr.sc. Bojan Baletiæ, prof.emeritus dr.sc. Hildegard Auf-Franiæ, prof. dr.sc. Karin Šerman, prof. dr.sc. Bojana Bojaniæ Obad Šæitaroci, prof. dr.sc. Zlatko Karaè, prof. dr.sc. Feða Vukiæ, izv.prof. dr.sc. Mia Roth-Èerina, izv.prof. dr.sc. Zoran Veršiæ, doc. dr.sc. Kristina Careva, Tamara Reliæ, Marinko Sladoljev Uredništvo znanstvenog èasopisa “Prostor” Èlanovi uredništva
Prof. dr.sc. Zlatko Karaè (glavni i odgovorni urednik), prof. dr.sc. Ariana Štulhofer (zamjenica gl. urednika), akademik Mladen Obad Šæitaroci, prof. emerit. dr.sc. Sreèko Pegan (poèasni èlanovi), doc.
dr.sc. Borka Bobovec, prof. dr.sc. Bojana Bojaniæ Obad Šæitaroci, prof. dr.sc. Zlatko Juriæ, izv.prof. dr.sc. Mia Roth-Èerina, prof. dr.sc. Karin Šerman, doc. dr.sc. Ana Šverko, izv.prof. dr.sc. Zoran Veršiæ, prof. dr.sc. Feða Vukiæ, doc. dr.sc. Alen Žuniæ
Èlanovi Meðunarodnog uredništva
Prof.arch. Nezar AlSayyad, Ph.D. (SAD), prof. Joan Bosquets, Ph.D. (SAD), prof. Rudolf Klein, Ph.D. (Maðarska), prof.dr. Feða Košir (Slovenija), prof. Ákos Moravánszky, Ph.D. (Švicarska), prof.mag. arch. Boris Podrecca (Njemaèka)
Izvršno uredništvo
Prof. dr.sc. Damir Krajnik (izvršni urednik), poslijedoktorand dr.sc. Davor Andriæ (urednik Internet izdanja), izv.prof. dr.sc. Lea Petroviæ Krajnik, pred. Tajana Jaklenec (tajnica uredništva), izv.prof. dr.sc. Iva Muraj (urednica Fakultetske kronike), Paula Šimetin (urednica sažetaka magisterija i doktorata)
Etièko povjerenstvo
Prof.art. Veljko Oluiæ, prof. dr.sc. Ariana Štulhofer, izv.prof. dr.sc. Sanja Gašparoviæ + studentski predstavnik
Povjerenstvo za izdavanje zbornika „Facta Architectonica”
Izv.prof. dr.sc. Mia Roth-Èerina, prof. dr.sc. Vesna Mikiæ, prof. dr.sc. Aleksandar Homadovski, izv. prof. dr.sc. Zrinka Barišiæ Mareniæ, doc. dr.sc. Luka Korlaet, doc.art. Ana Martina Bakiæ, Marina Smokvina (vanjski èlan)
Povjerenstvo za stalno struèno usavršavanje Izv.prof.art. Branimir Rajèiæ, izv.prof. dr.sc. Zoran Veršiæ, v.pred. mr.sc. Alan Braun, izv.prof. dr.sc. Lea Petroviæ Krajnik, doc. mr.sc. Roberto Vdoviæ ECTS koordinatorica: izv.prof. dr.sc. Zrinka Barišiæ Mareniæ
FAKULTETSKA POVJERENSTVA STUDIJA DIZAJNA3 Programski odbor
Izv.prof.art. Tomislav Vlainiæ, prof.art. Mladen Orešiæ, prof. dr.sc. Feða Vukiæ, prof.art. mr.sc. Zlatko Kapetanoviæ, prof. dr.sc. Anka Mišetiæ, prof.art. Nenad Dogan, prof.art. Ivan Doroghy, izv.prof. mr.sc. Sanja Bencetiæ, izv.prof. mr.sc. Ivana Fabrio, pred. Veljko Žvan, doc.art. Andrea Hercog, pred. dr.sc. Ivana Knez, izv.prof.art. Boris Ilekoviæ, izv.prof.art. Vedran Kasap, pred. dr.sc. Krešimir Dragèeviæ, pred. Emil Flatz, v.pred. Marko Hrastovec, asist. Marija Juza, Marin Nižiæ (student)
Povjerenstvo za studente, nastavu i osiguranje kvalitete
Doc.art. Andrea Hercog, prof. dr.sc. Anka Mišetiæ, izv.prof. mr.sc. Sanja Bencetiæ, izv.prof.art. Tomislav Vlainiæ
Radna skupina za osiguranje kvalitete
Prof. dr.sc. Anka Mišetiæ, doc.art. Romana Kajp, doc.art. Inja Kavuriæ Kireta
Povjerenstvo za istraživanje i istraživaèke projekte
Izv.prof. mr.sc. Ivana Fabrio, prof. dr.sc. Anka Mišetiæ, pred. dr.sc. Ivana Podnar, doc.art. Romana Kajp
Povjerenstvo za posebne projekte
Izv.prof.art. Vedran Kasap, asist. Marija Juza, asist. Nika Pavlinek, asist. Luka Periæ, pred. Emil Flatz, doc.art. Romana Kajp, asist. Andrija Mudniæ, doc. art. Inja Kavuriæ Kireta
Povjerenstvo za komunikaciju s javnostima
Pred. dr.sc. Ivana Podnar, prof.art. Ivan Doroghy, asist. Luka Periæ, pred. Emil Flatz, asist. Iva Kostešiæ, doc.art. Inja Kavuriæ Kireta, Lada Kušec Deèi i Lucija Tandara (studentice)
Povjerenstvo za obranu diplomskog rada Industrijski dizajn: prof.art. Mladen Orešiæ, prof. art. mr.sc. Zlatko Kapetanoviæ, prof. dr.sc. Anka Mišetiæ, izv.prof. mr.sc. Ivana Fabrio, izv.prof. mr.sc. Sanja Bencetiæ, doc.art. Andrea Hecog + naknadno pozvani èlanovi, vezano uz temu diplomskog rada, asist. Nika Pavlinek (tajnica)
Vizualne komunikacije: prof.art. Ivan Doroghy, prof.art. Nenad Dogan, izv.prof.art. Tomislav Vlainiæ, prof. dr.sc. Feða Vukiæ + naknadno pozvani èlanovi, vezano uz temu diplomskog rada, asist. Marija Juza (tajnica)
Povjerenstvo za pripremu i provedbu razredbenog postupka na preddiplomskom studiju
Izrada testova: prof. dr.sc. Feða Vukiæ, prof.art. Nenad Dogan, prof.art. Ivan Doroghy, prof.art. mr.sc. Zlatko Kapetanoviæ, prof.art. Mladen Orešiæ, izv. prof. mr.sc. Ivana Fabrio, izv.prof. Tomislav Vlainiæ, doc.art. Andrea Hercog Nabava materijala, priprema crtaonica, primanje mapa, unos podataka, šifriranje i dešifriranje: izv. prof. Vedran Kasap (koordinator), doc.art. Romana Kajp, doc.art. Inja Kavuriæ Kireta, asist. Pavel Posavec, asist. Andrija Mudniæ, asist. Luka Periæ, asist. Marija Juza, asist. Iva Kostešiæ, asist. Nika Pavlinek, Sanja Bušiæ
Povjerenstvo za ocjenjivanje prezentacijskih mapa
Prof.art. Ivan Doroghy, prof.art. mr.sc. Zlatko Kapetanoviæ, izv.prof.art. Boris Ilekoviæ, doc.art. Inja Kavuriæ Kireta
Povjerenstvo za ocjenu sposobnosti vizualnog mišljenja i likovnog izražavanja (1.i 2. selekcijski krug)
Vizualne komunikacije: prof.art. Nenad Dogan, prof.art. Ivan Doroghy, izv.prof.art. Tomislav Vlainiæ, doc.art. Romana Kajp, v.pred. Marko Hrastovec, asist. Marija Juza
Industrijski dizajn: prof.art. Mladen Orešiæ, izv. prof.art. Boris Ilekoviæ, prof.art. mr.sc. Zlatko Kapetanoviæ, doc.art. Andrea Hercog, izv.prof. mr.sc. Ivana Fabrio
Povjerenstvo za provoðenje i ocjenu intervjua na preddiplomskom studiju
Prof.art. Nenad Dogan, prof. dr.sc. Anka Mišetiæ, doc.art. Andrea Hercog, izv.prof.art. Tomislav Vlainiæ, prof.art. mr.sc. Zlatko Kapetanoviæ, prof.art. Ivan Doroghy, prof. dr.sc. Feða Vukiæ, izv.prof. mr. sc. Ivana Fabrio, pred. dr.sc. Ivana Podnar, doc.art. Romana Kajp, doc.art. Inja Kavuriæ Kireta, asist. Marija Juza, asist. Nika Pavlinek, asist. Andrija Mudniæ, asist. Iva Kostešiæ
Povjerenstvo za pripremu i provoðenje razredbenog postupka na diplomskom studiju
Prof. dr.sc. Feða Vukiæ, prof.art. Nenad Dogan, prof.art. Ivan Doroghy, izv.prof. mr.sc. Sanja Bencetiæ, izv.prof. mr.sc. Ivana Fabrio, prof.art. mr.sc. Zlatko Kapetanoviæ, prof. dr.sc. Anka Mišetiæ, izv. prof.art. Tomislav Vlainiæ, doc.art. Andrea Hercog, pred. Emil Flatz, v.pred. Marko Hrastovec, asist. Marija Juza, asist. Nika Pavlinek
Povjerenstvo za nagrade Studija dizajna
Prof.art. Nenad Dogan, prof.art. Mladen Orešiæ, prof. dr.sc. Anka Mišetiæ, prof.art. mr.sc. Zlatko Kapetanoviæ, prof.art. Ivan Doroghy, prof. dr.sc. Feða Vukiæ, izv.prof. mr.sc. Ivana Fabrio, doc.art. Andrea Hercog (tajnica)
Povjerenstvo za predlaganje kandidata za Rektorovu nagradu
Prof. dr.sc. Anka Mišetiæ, prof.art. Nenad Dogan, izv.prof. mr.sc. Ivana Fabrio, izv.prof.art. Stanko Herceg
Povjerenstvo za obilježavanje 30. godišnjice
Studija dizajna
Izv.prof.art. Vedran Kasap, prof.art. Mladen Orešiæ, prof.art. Nenad Dogan, prof. Stipe Brèiæ (vanjski èlan)
Savjet galerije Studija dizajna
Pred. dr.sc. Ivana Podnar, doc.art. Inja Kavuriæ Kireta, asist. Marija Juza, asist. Nika Pavlinek, Iva Magdalena Ranok i Monika Markiæ (studentice)
Uredništvo godišnjaka studija dizajna
Pred. dr.sc. Ivana Podnar, izv.prof. mr.sc. Ivana Fabrio, doc.art. Tomislav Vlainiæ, asist. Nika Pavlinek, asist. Marija Juza, asist. Pavel Posavec, asist. Iva Kostešiæ
ECTS koordinatorica: izv.prof. mr.sc. Ivana Fabrio
Zamjenica ISVU koordinatorice: asist. Iva Kostešiæ
ZAPOSLENICI FAKULTETA - IZMJENE4
• Promaknuti u više zvanje
Redoviti profesori - trajno
Dr.sc. Anka Mišetiæ (19.11.2019.)
Igor Franiæ (15.9.2020.)
Redoviti profesori
Dr.sc. Ivan Mlinar (26.5.2020.)
Dr.sc. Zlatko Karaè (14.7.2020.)
Izvanredni profesori
Tomislav Vlainiæ (10.10.2019.)
Vedran Kasap (10.10.2019.)
Sanja Bencetiæ (10.10.2019.)
Ivana Fabrio (10.10.2019.)
Dr.sc. Lea Petroviæ Krajnik (6.7.2020.)
Docenti
Roberta Pavloviæ (10.10.2019.)
Andrea Hercog (10.10.2019.)
Romana Kajp (10.10.2019.)
Inja Kavuriæ Kireta (11.2.2020.)
Dr.sc. Dubravko Baèiæ (4.5.2020.)
Dr.sc. Melita Èavloviæ (4.5.2020.)
Dr.sc. Gorana Aras-Gaziæ (13.5.2020.)
Viši predavaèi
Marko Hrastovec (3.12.2019.)
Nenad Turèiæ (4.5.2020.)
Poslijedoktorand
Dr.sc. Tihana Hrastar (24.9.2020.)
• Sabbatical
Prof. dr.sc. Ariana Štulhofer
• Novi zaposlenici Fakulteta
Docent
Dr.sc. Alen Žuniæ (13.12.2019.)
Predavaèi
Iva Martinis (9.12.2019.)
Neda Mrinjek Kliska (19.11.2019.) (zamjena)
Asistenti
David Tarandek (1.10.2019.)
Ines Mravunac (1.10.2019.)
Andrea Èeko (1.11.2019.)
Jana Horvat (1.3.2020.)
Dina Milovèiæ (1.7.2020.)
Nina Baèun (20.7.2020.)
Administracija
Jadranka Debeljak (18.11.2019.)
Slaðana Bosnar (3.2.2020.)
Ružica Matoševiæ (1.3.2020.)
Matea Vražiæ (1.4.2020.)
Struèni suradnici u zavodima
Marko Ivanèiæ (1.2.2020.)
Iva Valenèiæ (6.2.2020.)
• Prekinuli radni odnos na Fakultetu
Anamarija Nikoliæ (10.10.2019.)
Neda Mrinjek Kliska (31.1.2020.)
Zrinka Valetiæ (16.2.2020.)
Mile Šerbula (23.2.2020.)
Ana Martinèiæ Vareško (14.9.2020.)
Iva Valenièiæ (30.9.2020.)
• Umirovljenici
Boris Kostanjšak (22.11.2019.)
Ðula Pjaniæ (23.12.2019.)
Marija Bobnjariæ (13.7.2020.)
Prof. dr.sc. Aleksandar Homadovski (30.9.2020.)
Prof. Nenad Dogan (30.9.2020.)
Prof. Ivan Doroghy (30.9.2020.)
• Preminuli
Mr.sc. Marija Rebec (28.3.2020.)
Prof. dr.sc. Nikola Filipoviæ (18.5.2020.)
Izv.prof.art. Neda Cilinger (28.7.2020.)
STUDENTI5
• Razredbeni postupak i dodatna provjera znanja, vještina i sposobnosti, srpanj 2019.
Preddiplomski studij arhitekture i urbanizma
Prijavljeno kandidata u I. roku: 395
Upisano: 131 (119 bez plaæanja, 11 uz maksimalno
plaæanje, 1 stranac)
Preddiplomski studij dizajna
Prijavljeno kandidata u I. roku: 118
Upisano: 32 (28 bez plaæanja, 4 uz maksimalno plaæanje)
Diplomski studij dizajna
Prijavljeno kandidata: 30 Upisano: 28
• Brojno stanje
Studenti arhitekture
Preddiplomski studij arhitekture i urbanizma
I. godina: 204
II. godina: 162
III. godina: 161
Diplomski studij arhitekture i urbanizma
I. godina: 124
II. godina: 165
Ukupno: 816 studenata
Studenti dizajna
Preddiplomski studij dizajna
I. godina: 34
II. godina: 35
III. godina: 41
Diplomski studij dizajna
I. godina: 29
II. godina: 26
Ukupno: 165 studenata
• Popis diplomanata
Arhitektonski fakultet
Preddiplomski studij arhitekture i urbanizma
Sveuèilišni prvostupnik/ca (Baccalaureus/rea) inženjer/ka arhitekture i urbanizma 2019./2020.
(ukupno 112 univ.bacc.ing.arh.)
Bajsiæ Helena
Baniæ Petra
Baraæ Nina
Biliæ Martin
Blaževiæ Marko
Bogut Dora
Borošak Krešimir
Bošnjak Jelena
Bucul Noel
Buczynski David
Bužanèiæ Martin
Cepanec Matija
Cvitanoviæ Tin
Cvitešiæ Svebor Franjo
Èulo Ivan
Æavar Josip
Debaniæ Daniel
Doljanin Ana
Dudukoviæ Petyo Lucija
Ðelagiæ Valentina
Erceg Mateja
Ezgeta Marta
Fabijanac Josip
Franiæ Nikola
Gashi Ardijan Karlo
Geštakovski Rea
Gojanoviæ Ela
Golenja Hoiæ Winona
Grancariæ Lucija
Greblo Naii Noami
Haler Ena Katarina
Haluga Paula
Hren Antonio
Hrliæ Matej
Ilièiæ Josip
Ilijaniæ Mirna
Ivanièek Filip
Jaguljnjak Ines
Jalošovec Fran
Juriæ Domagoj
Jurišiæ Ana
Jurkoviæ Sara
Keèkeš Leon
Kereša Ana
Klasniæ Niko
Kniewald Matej
Koloniæ Domagoj
Kostrevec Dora
Kovaèeviæ Franjo
Kranjèec Klara
Krizmaniæ Nikša
Krstièeviæ Bruna
Ladišiæ Leon
Lauc Karlo
Luliæ Leona
Madžar Katarina
Mandiæ Dorotea
Markulin Grgiæ Pavao
Matušiæ Nikolina
Meduniæ Ana
Medved Karlo
Miladin Bruno
Milina Nina
Miloševiæ Marija
Moguš Dora
Moravec Mirta
Murtiæ Toma
Niviæ Karmen
Ojvan Petra
Patljak Antonio
Paveliæ Iva
Pelc Sara
Penzar David
Peraniæ Ivan
Perhariæ Matija
Peræ Ante
Pezeroviæ Mirna
Pinjušiæ Matea
Pogoriliæ Matija
Ponjeviæ Marin
Poznanoviæ Sanja
Pranjiæ Mario
Prebeg Paula
Puða Iva
Radelja Lucija
Raos Andrea
Rasonja Mia
Sankoviæ Vedran
Sladoljev-Joliæ Iva
Smiljaniæ Mia
Sokoloviæ Lorena
Stojanoviæ Elina
Šimunðija Doris
Šimunoviæ Mateo
Špoljariæ Tea
Tomiæ Helena
Tomiæ Lucija
Tomiæ Tin
Tuðman Franjo Anton
Ugrin Dora
Vekariæ Toni
Vlahek Petra
Voliæ Vili
Vrbanc Rea
Vrbaniæ Ivan
Vrdoljak Josip
Vukašin Fran
Vukušiæ Tin
Zelen Niki
Žderiæ Lucija
Žubriniæ Katarina Klea
Žugaj Marlena
Arhitektonski fakultet
Diplomski studij arhitekture i urbanizma
Magistar/ra inženjer/ka arhitekture i urbanizma (ukupno 97 mag.ing.arh.)
Babiæ Matija
Baliæ Antonija
Baraniæ Dina
Begoviæ Dino
Benèiæ Marin
Bešèec Hrvoje
Blaškoviæ Matija
Blažekoviæ Bernarda
Boras Mila
Bosnar Tihana
Bosniæ Luka
Brauneger Lovro
Briziæ Dorotea
Èulek Vanja
Dabiæ Nives
Džidiæ Iva
Fabek Tomislav
Gašpar Noemi
Gašpari Lucija
Goluban Nikola
Greguriæ Ema
Grubišiæ Bernarda
Grujevski Antonio
Halajko Dominik
Hustiæ Inoslav
Iliæ Latica
Ivankoviæ Doris
Ivièiæ Vinka
Jakopanec Ines
Jakoviæ Ivan
Janjiæ Tamara
Jeciæ Luka
Jelaviæ Deša
Jeliæ-Balta Karla
Juriæ Ivana
Jurkoviæ Ivona
Kalièanec Barbara
Klaiæ Ivo
Kokor Nikolina
Koprièanec Marcel
Korejzl Dorotea
Kovaè Tin
Kožar Tamara
Krpeta Andrijana
Kunek Lea
Leko Ana
Lerga Ivona
Lipej Andrea
Lokas Stipe
Lonèar Ivan
Lovreèiæ Dominik
Luèiæ Nives
Mamiæ Kristijan
Manduriæ Iva
Marincel Filip
Markoviæ Vlatka
Martinoviæ Mia
Martinoviæ Rudolf
Matoševiæ Sara
Mezuliæ Mirna
Mièkoviæ Vesna
Miletiæ Karmen
Miloševiæ Martina
Mlinariæ Domagoj
Moslavac Vedrana
Mostahiniæ Ivan
Nanuk Leila
Nanjara Katarina
Oreškoviæ Ines
Pauliæ Tiana
Pavièiæ Zdenko
Peèenkoviæ Ema
Peko Mario
Perak Klara
Periša Ivan
Perkoviæ Krešimir
Petkoviæ Mate
Pijaca Maja
Posinkoviæ Mihovil
Prekpalaj Adrianna
Primorac Kristijan
Prosineèki Kristina
Pucak Matija
Pugelnik Stipeè Tin
Rabaðija Antonija
Rade Valentina
Raspudiæ Rudolf
Rogulj Mateja
Sagrak Dora
Sekondo Ivan
Sekula Lucija
Slokoviæ Dunja
Spicijariæ Mia
Srbljanin Emil
Šago Luka
Šandrk Andrea
Šantek Dora
Šimiæ Elena
Šimunoviæ Ivona
Škrivanek Tijana
Šutej Ana
Tomaško Filip
Tomuliæ Dora
Uchytil Luka
Ukiæ Iva
Unger Martina
Urban Dario
Volareviæ David
Vrtariæ Sofija
Zaborski Petra
Arhitektonski fakultet
Preddiplomski studij dizajna sveuèilišni prvostupnik/ca (baccalaureus/rea) dizajna
[ukupno 39 sveuèilišnih prvostupnika/ca (baccalaureus/rea) dizajna]
Banek Lana
Beziæ Vicko
Bielen Andrea
Bihar Franka
Biliæ Sara
Bonaèiæ Sara
Brnas Anðela
Bui Domagoj
Èeko Tajana
Èièin-Šain Bruna
Æibariæ Antonia
Dobrijeviæ Sara Ernoiæ Dora Asha
Goddard Perina
Jankoviæ Maja
Keziæ Toma
Kljaiæ Korina
Kljenak Magda
Koruga Ana
Kosina Lucija
Krajaèiæ Filip
Kušec Deèi Lada
Laknar Petra
Majer Kristina
Martiniæ Martina
Marušiæ Ivana
Matiæ Josipa
Petrušiæ Brigita
Pezdevšek Tena
Piknjaè Petra
Polondak Mauro
Sevšek Lea
Šimiæ Vedran
Šimunec Ema
Tadiæ Fabian
Tandara Lucija
Trpèiæ Katarina
Vudrag Ana
Žmirak Iva
Arhitektonski fakultet
Diplomski studij dizajna
magistar/ra dizajna, ukupno: 20
Andrešiæ Josip
Aržiæ Mirna
Begiæ Ante
Borovièkiæ Leonard
Brkiæ Matea
Gudek Lucija
Heged Nikola Kepert Anja
Lovrekoviæ Andreja
Matuliæ Marija
Meseldžiæ Ela
Mijiæ Matko
Mojaš Ana Palestrina
Maziæ Luka
Peric Marina
Radman Livaja Hrvoje
Rušin Iva
Vlaisavljeviæ Jovana
Zaher Klara Neva
Zidiæ Marija
NASTAVNI PLANOVI
NASTAVNI PLAN ARHITEKTONSKOGA FAKULTETA6
Preddiplomski studij arhitekture i urbanizma - Prva godina
Kolegij Semestar VoditeljSuradnik I.II.
Povijest arhitekture I, II2
020Izv.prof. dr.sc. Nataša Jakšiæ Matematika 2100Doc. dr.sc. Marija Šimiæ HorvathDoc. dr.sc. Gorana Aras-Gaziæ
Nosive konstrukcije I
Nosive konstrukcije II
Arhitektonske konstrukcije i materijali I, II
2200
0022
2323
Izv.prof. dr.sc. Miljenko Haiman
Izv.prof. dr.sc. Josip Galiæ
Izv.prof. dr.sc. Josip Galiæ
Izv.prof. dr.sc. Miljenko Haiman
V.pred. mr.sc. Berislav Mediæ V.pred. Nenad Turèiæ
V.pred. mr.sc. Berislav Mediæ V.pred. Nenad Turèiæ
Poslijedoktorand dr.sc. Davor Andriæ Asist. Lucija Stepinac
Doc.art. Mateo BilušIzv.prof. dr.sc. Iva Muraj
Doc.art. Vedran Duplanèiæ
Doc.art. Zorana Protiæ
V.pred. Dunja Mandiæ
V.pred. Marino Šneler
Pred. Marin Binièki
Pred. Teodor Cvitanoviæ
Pred. dr.sc. Neda Mrinjek Kliska
Pred. Stanka Ostojiæ
Pred. Željko Pavloviæ
Pred. Darko Užareviæ
Urbanizam I0010Izv.prof. dr.sc. Ivan Mlinar
Osnove nacrtne geometrije1200Doc. dr.sc. Marija Šimiæ HorvathAsist. David Tarandek
Nacrtna geometrija i perspektiva0012Doc. dr.sc. Marija Šimiæ HorvathDoc. dr.sc. Gorana Aras-Gaziæ
Crtanje I, II
Uvod u primjenu raèunala
Primjena raèunala u arhitekturi I
Asist. David Tarandek
0303 Prof.art. Renata WaldgoniDoc.art. Ana Martina Bakiæ
Doc. dr.sc. Ivana Tutek
Doc.art. Roberta Pavloviæ
0100Prof. dr.sc. Bojan BaletiæDoc. dr.sc. Kristina Careva
Doc. dr.sc. Rene Lisac
Doc. mr.sc. Roberto Vdoviæ Poslijedoktorand dr.sc. Morana Pap
0002
Prof. dr.sc. Bojan BaletiæDoc. dr.sc. Kristina Careva
Doc. dr.sc. Rene Lisac
Doc. mr.sc. Roberto Vdoviæ Poslijedoktorand dr.sc. Morana Pap
Uvod u projektiranje stambenih zgrada0011Prof. dr.sc. Alenka DeliæProf.art. Ljubomir Mišèeviæ
Prof.art. mr.sc. Leo Modrèin Izv.prof.art. Ivana Ergiæ
Doc. dr.sc. Luka Korlaet
Doc. dr.sc. Marina Šimuniæ Buršiæ
Doc.art. Nino Virag
Doc.art. Lea Pelivan
Asist. Tamara Reliæ
Arhitektonsko projektiranje I, II 1313
Hrvatski prostor i arhitektura - Zagreb
Hrvatski prostor i arhitektura - Sjeverozapadna Hrvatska
Prof.art. Tonèi ŽarniæProf.art. Veljko Oluiæ Izv.prof.art. Petar Miškoviæ Izv.prof.art. Vanja Rister
Doc.art. Vjera Bakiæ V.pred. Marina Bertina
Pred. Juraj Glasinoviæ
Pred. Darko Latin
Pred. Iva Martinis
1 danIzv.prof. dr.sc. Zrinka Barišiæ MareniæDoc. dr.sc. Melita Èavloviæ V.pred. Marina Bertina
2 danaIzv.prof. dr.sc. Zrinka Barišiæ Mareniæ
Engleski jezik za arhitekturu I, II 0101 V.pred. dr.sc. Neda Boriæ Tjelesna i zdravstvena kultura I, II 0202 V.pred. dr.sc. Dalibor Vraèan
NASTAVNI PLAN ARHITEKTONSKOGA FAKULTETA
Preddiplomski studij arhitekture i urbanizma - Druga godina
Kolegij Semestar VoditeljSuradnik III.IV.
Povijest arhitekture III, IV2020Izv.prof. dr.sc. Nataša Jakšiæ Hrvatski prostor i arhitektura - Slavonija0 03
danaProf. dr.sc. Zlatko Karaè Doc. dr.sc. Zorana Sokol Gojnik
Stambene zgrade I2000Izv.prof.art. Ivana Ergiæ
Stambene zgrade II0010Prof.art. Mladen Jošiæ
Instalacije zgrada I, II2010Pred. Damir Prodan-Abramoviæ Pred. Tihomir Rengel
Plastièno oblikovanje I, II1212Prof.art. Renata Waldgoni Izv.prof.art. Siniša Justiæ
Doc.art. Ana Martina Bakiæ Doc. dr.sc. Ivana Tutek Doc.art. Roberta Pavloviæ Asist. Hrvoje Spudiæ
Umjetnièke prakse0002Red.prof.art. Mirjana Vodopija Arhitektonske konstrukcije i materijali III2000Izv.prof. dr.sc. Zoran VeršiæIzv.prof. dr.sc. Iva Muraj Doc.art. Mateo Biluš Pred. Marin Binièki
Fizika zgrade0011Izv.prof. dr.sc. Zoran VeršiæIzv.prof. dr.sc. Iva Muraj
Izv.prof. dr.sc. Zoran Veršiæ
Doc.art. Vedran Duplanèiæ Pred. Željko Pavloviæ Pred. Stanka Ostojiæ Pred. Darko Užareviæ
Urbanizam II1000Prof. dr.sc. Krunoslav Šmit Perivojna arhitektura0010Prof. dr.sc. Bojana Bojaniæ Obad Šæitaroci Nosive konstrukcije III2200Izv.prof. dr.sc. Josip Galiæ
Izv.prof. dr.sc. Miljenko Haiman
Sociologija okolice0010Prof. dr.sc. Anka Mišetiæ
Primjena raèunala u arhitekturi II1100Prof. dr.sc. Bojan Baletiæ
Studio I - Arhitektura0600Prof. dr.sc. Alenka Deliæ
Prof.art. Ljubomir Mišèeviæ
Prof.art. Mladen Jošiæ
Prof. mr.sc. Leo Modrèin
Izv.prof.art. Ivana Ergiæ (koordinatorica)
Doc. dr.sc. Luka Korlaet
Doc. dr.sc. Marina Šimuniæ Buršiæ
Doc.art. Nino Virag
Doc.art. Lea Pelivan
Asist. Tamara Reliæ
Studio I - Urbanizam0400Prof. dr.sc. Damir Krajnik
Prof. dr.sc. Nenad Lipovac
Prof. dr.sc. Ivan Mlinar (koordinator)
Izv.prof. dr.sc. Vedran Ivankoviæ
Doc. dr.sc. Marko Rukavina
Asist. Ines Mravunac
Asist. Kristina Perkov
Asist. Ana Sopina
Studio I - Konstrukcije0200AK
Izv.prof. dr.sc. Iva Muraj (koordinatorica)
Izv.prof. dr.sc. Zoran Veršiæ
Doc.art. Vedran Duplanèiæ
V.pred. Dunja Mandiæ
V.pred. Marino Šneler
Pred. Marin Binièki
Pred. Teodor Cvitanoviæ
Pred. dr.sc. Neda Mrinjek Kliska
Pred. Stanka Ostojiæ
Pred. Željko Pavloviæ
Pred. Darko Užareviæ
Doc. dr.sc. Kristina Careva
Doc. dr.sc. Rene Lisac
Doc. mr.sc. Roberto Vdoviæ
Poslijedoktorand dr.sc. Morana Pap
NK
Izv.prof. dr.sc. Josip Galiæ
Izv.prof. dr.sc. Miljenko Haiman
V.pred. mr.sc. Berislav Mediæ
V.pred. Nenad Turèiæ
Poslijedoktorand dr.sc. Davor Andriæ
Asist. Hrvoje Vukiæ
Asist. Lucija Stepinac
IZ
Pred. Damir Prodan-Abramoviæ
Pred. Tihomir Rengel
Kolegij
Studio II - Arhitektura
Studio II - Urbanizam
Semestar VoditeljSuradnik III.IV.
0006
Prof. dr.sc. Alenka Deliæ
Prof.art. Mladen Jošiæ
Prof.art. Ljubomir Mišèeviæ
Prof. mr.sc. Leo Modrèin
Izv.prof.art. Ivana Ergiæ
Doc. dr.sc. Luka Korlaet
Doc.art. Lea Pelivan
Doc. dr.sc. Marina Šimuniæ Buršiæ
Doc.art. Nino Virag
Asist. Jana Horvat
Asist. Tamara Reliæ
Prof. dr.sc. Zlatko Karaè
0004
Studio II - Konstrukcije
0002
Prof. dr.sc. Damir Krajnik
Prof. dr.sc. Ivan Mlinar (koordinator)
Izv.prof. dr.sc. Sanja Gašparoviæ
Izv.prof. dr.sc. Vedran Ivankoviæ
Doc. dr.sc. Ana Mrða (koordinatorica)
Doc. dr.sc. Marko Rukavina
Doc. dr.sc. Alen Žuniæ
Asist. Kristina Perkov
Izv.prof. dr.sc. Iva Muraj
Doc.art. Vedran Duplanèiæ (koordinator)
V.pred. Dunja Mandiæ
V.pred. Marino Šneler
Pred. Marin Binièki
Pred. Teodor Cvitanoviæ
Pred. Stanka Ostojiæ
Pred. Željko Pavloviæ
Pred. Darko Užareviæ
Tjelesna i zdravstvena kultura III, IV 0202 V.pred. dr.sc. Dalibor Vraèan
NK
Izv.prof. dr.sc. Josip Galiæ
Izv.prof. dr.sc. Miljenko Haiman
V.pred. mr.sc. Berislav Mediæ
V.pred. Nenad Turèiæ
Poslijedoktorand dr.sc. Davor Andriæ
Asist. Lucija Stepinac
Asist. Hrvoje Vukiæ
IZ
Pred. Damir Prodan-Abramoviæ
Pred. Tihomir Rengel
NASTAVNI PLAN ARHITEKTONSKOGA FAKULTETA
Preddiplomski studij arhitekture i urbanizma - Treæa godina
Kolegij Semestar VoditeljSuradnik V.VI.
Svjetska arhitektura 20. stoljeæa2000Prof. dr.sc. Aleksandar Homadovski Zaštita graditeljskog naslijeða1000V.pred. mr.sc. Alan Braun
Planiranje i organizacija graðenja3200Doc. dr.sc. Dubravko BaèiæV.pred. Damir Mance
Pred. Teodor Cvitanoviæ
Pred. dr.sc. Neda Mrinjek Kliska
Tehnologija graðenja2000V.pred. Marino Šneler
Urbanizam III2000Izv.prof. dr.sc. Sanja Gašparoviæ Perivojno oblikovanje0300Prof. dr.sc. Bojana Bojaniæ Obad Šæitaroci (koordinatorica)
Izv.prof. dr.sc. Sanja Gašparoviæ
Izv.prof. dr.sc. Vedran Ivankoviæ
Doc. dr.sc. Ana Mrða
Doc. dr.sc. Marko Rukavina
Asist. Ines Mravunac
Asist. Kristina Perkov
Asist. Ana Sopina
Planiranje grada0004Prof. dr.sc. Bojana Bojaniæ Obad Šæitaroci
Prof. dr.sc. Tihomir Jukiæ
Prof. dr.sc. Damir Krajnik
Izv.prof. dr.sc. Sanja Gašparoviæ (koordinatorica)
Izv.prof. dr.sc. Vedran Ivankoviæ
Doc. dr.sc. Ana Mrða
Doc. dr.sc. Alen Žuniæ
Asist. Ines Mravunac
Asist. Ana Sopina
Zgrade društvenog standarda2000Prof.art. Veljko Oluiæ
Studio III0900Prof.art. Igor Franiæ
Prof.art. Veljko Oluiæ (koordinator)
Prof. dr.sc. Andrej Uchytil
Prof.art. Tonèi Žarniæ
Izv.prof.art. Petar Miškoviæ
Izv.prof. dr.sc. Mia Roth-Èerina
Doc. dr.sc. Melita Èavloviæ
V.pred. Marina Bertina
Pred. Darko Latin
Poslijedoktorand dr.sc. Mojca Smode Cvitanoviæ
Hrvatska arhitektura 20. stoljeæa0020Prof. dr.sc. Andrej Uchytil
Uvod u teoriju arhitekture0010Prof. dr.sc. Karin Šerman Održiva arhitektura0011Prof.art. Ljubomir Mišèeviæ Osnove prostornog planiranja i zakonodavstva0020Prof. dr.sc. Nenad Lipovac
Zgrade za rad i trgovinu0020Prof. dr.sc. Vesna Mikiæ
U
Prof. dr.sc. Zlatko Karaè (koordinator)
Prof. dr.sc. Nenad Lipovac
Prof. dr.sc. Ivan Mlinar
Izv.prof. dr.sc. Vedran Ivankoviæ
Doc. dr.sc. Marko Rukavina
Asist. Ines Mravunac
Asist. Kristina Perkov
Asist. Ana Sopina
NK
Izv.prof. dr.sc. Josip Galiæ
Izv.prof. dr.sc. Miljenko Haiman
V.pred. mr.sc. Berislav Mediæ
Pred. Nenad Turèiæ
Kolegij
Semestar VoditeljSuradnik V.VI.
Studio IV00011Prof. dr.sc. Sanja Filep
Prof.art. Miroslav Geng
Prof. dr.sc. Aleksandar Homadovski
Prof. mr.sc. Boris Koružnjak
Prof. dr.sc. Vesna Mikiæ (koordinatorica)
Prof. dr.sc. Dina Vulin Ilekoviæ
Prof.art. Goran Rako
Izv.prof.art. Tin Sven Franiæ
Izv.prof.art. Ivica Plavec
Izv.prof. mr.sc. Sonja Tadej
Izv.prof. dr.sc. Idis Turato
Doc. dr.sc. Krunoslav Ivanišin
Doc.art. Lovorka Prpiæ
U
Prof. dr.sc. Zlatko Karaè
Prof. dr.sc. Damir Krajnik (koordinator)
Prof. dr.sc. Nenad Lipovac
Prof. dr.sc. Mladen Obad Šæitaroci
Izv.prof. dr.sc. Vedran Ivankoviæ
Izv.prof. dr.sc. Lea Petroviæ Krajnik
Doc. dr.sc. Marko Rukavina
Doc. dr.sc. Alen Žuniæ
Asist. Ines Mravunac
Asist. Kristina Perkov
Asist. Ana Sopina
AK
Doc.art. Vedran Duplanèiæ
V.pred. Damir Mance
V.pred. Dunja Mandiæ
V.pred. Marino Šneler
Pred. Tajana Jaklenec
Pred. Stanka Ostojiæ
Pred. Željko Pavloviæ
Pred. Darko Užareviæ
NK
Izv.prof. dr.sc. Josip Galiæ
Izv.prof. dr.sc. Miljenko Haiman
V.pred. mr.sc. Berislav Mediæ
V.pred. Nenad Turèiæ
Asist. Lucija Stepinac
Asist. Davor Andriæ
IZ
Pred. Damir Prodan-Abramoviæ
Pred. Tihomir Rengel
Hrvatski prostor i arhitektura - Istra003 danaV.pred. mr.sc. Alan Braun
Pejsažno planiranje0010Izv.prof. dr.sc. Sanja Gašparoviæ
NASTAVNI PLAN ARHITEKTONSKOGA FAKULTETA
Diplomski studij arhitekture i urbanizma - Prva godina
Kolegij
Semestar VoditeljSuradnik I. (zimski)
Teorija arhitekture I10Prof. dr.sc. Karin Šerman
Naslijeðe europskog urbanizma20Prof. dr.sc. Mladen Obad Šæitaroci
Suvremeno stanovanje10Prof. dr.sc. Alenka Deliæ
Radionica arhitektonskog projektiranja 1: Stanovanje
+08Prof. dr.sc. Alenka Deliæ
Prof.art. Mladen Jošiæ
Prof.art. Ljubomir Mišèeviæ
Prof. mr.sc. Leo Modrèin
Izv.prof.art. Ivana Ergiæ
Izv.prof.art. Branimir Rajèiæ
Doc. dr.sc. Luka Korlaet
Doc.art. Lea Pelivan
Doc.art. Nino Virag
Istraživaèki seminar Arhitektura I01Prof.art. mr.sc. Leo ModrèinDoc. dr.sc. Melita Èavloviæ
Pred. Maroje Mrduljaš
Poslijedoktorand dr.sc. Mojca Smode
Cvitanoviæ
Asist. Marija Baroviæ
Asist. Ivana Krmpotiæ
Arhitektura i tehnologija I03Izv.prof. dr.sc. Iva Muraj
Izv.prof.art. Ivica Plavec
Izv.prof. dr.sc. Zoran Veršiæ
Doc.art. Mateo Biluš (koordinator)
Doc.art. Vedran Duplanèiæ
Doc.art. Zorana Protiæ
Održivo graðenje I10Doc.art. Mateo Biluš Prostorno planiranje10Izv.prof. dr.sc. Lea Petroviæ Krajnik
Urbanistièka radionica I: Planiranje naselja0
4Prof. dr.sc. Zlatko Karaè
Prof. dr.sc. Damir Krajnik
Prof. dr.sc. Nenad Lipovac
Prof. dr.sc. Ivan Mlinar
Prof. dr.sc. Mladen Obad Šæitaroci
Izv.prof. dr.sc. Sanja Gašparoviæ (koordinatorica)
Izv.prof. dr.sc. Lea Petroviæ Krajnik
Izv.prof. dr.sc. Vedran Ivankoviæ
Doc. dr.sc. Ana Mrða
Doc. dr.sc. Marko Rukavina Istraživaèki seminar I: Planiranje naselja01Prof. dr.sc. Zlatko Karaè
Prof. dr.sc. Damir Krajnik
Prof. dr.sc. Nenad Lipovac
Prof. dr.sc. Ivan Mlinar
Izv.prof. dr.sc. Sanja Gašparoviæ
Izv.prof. dr.sc. Vedran Ivankoviæ
Doc. dr.sc. Marko Rukavina Visokotehnološka arhitektura10Prof.art. Ljubomir Mišèeviæ Arhitektonske konstrukcije drvenih kuæa10Izv.prof.art. Ivica Plavec Energetska sanacija ovojnica zgrada10Izv.prof. dr.sc. Iva Muraj Turizam u urbanistièkom i prostornom planiranju10Prof. dr.sc. Krunoslav Šmit Nenormirano stanovanje10Izv.prof.art. Branimir Rajèiæ Sociologija kulture10Prof. dr.sc. Anka Mišetiæ Hrvatska tradicijska arhitektura10Prof. dr.sc. Zlatko Karaè Industrijska arheologija10Izv.prof. dr.sc. Zrinka Barišiæ Mareniæ Suvremena arhitektura u regiji - Hiper Croatia10Prof. dr.sc. Vesna Mikiæ Autorski pristupi hrvatskih arhitekata10Prof. dr.sc. Andrej Uchytil Postupci sanacija i pojaèanja postojeæih konstrukcija10Izv.prof. dr.sc. Josip Galiæ Ljetna škola: Tradicija, kreativnost i održivost - Motovun10Prof.art. Ljubomir Mišèeviæ Ljetna škola Ambientura10Prof. dr.sc. Ivan Mlinar Ljetna škola ZADAR 202010Prof. dr.sc. Tihomir Jukiæ Oblik zgrade i termotehnièke instalacije10Pred. Tihomir Rengel Pred. Damir Prodan-Abramoviæ Engleski jezik za arhitekturu IV10V.pred. dr.sc. Neda Boriæ
Dokumentiranje graditeljskog naslijeða03V.pred. mr.sc. Alan Braun
Održivost u urbanistièkom i prostornom planiranju10Izv.prof. dr.sc. Lea Petroviæ Krajnik
Primjena materijala i konstrukcija u perivojnoj arhitekturi10Prof. dr.sc. Damir Krajnik Terenska analiza graditeljskog naslijeða03V.pred. mr.sc. Alan Braun Zvuk u arhitekturi1 0Izv.prof. dr.sc. Zoran Veršiæ Urbanizam naslijeða10Prof. dr.sc. Mladen Obad Šæitaroci
Suvremena perivojna arhitektura10Prof. dr.sc. Bojana Bojaniæ Obad Šæitaroci
Prakticiranje Arhitekture10Izv.prof. dr.sc. IdisTurato
Urbanistièki aspekti planiranja prometa10Prof. dr.sc. Nenad Lipovac Tranzicija javnog prostora01Prof. dr.sc. Tihomir Jukiæ
Zgrade za zdravstvo 10Prof. dr.sc. Krunoslav Šmit
Zgrade za turizam 10Prof.art. Goran Rako
Zgrade za kulturu 10Prof. dr.art. Nenad Fabijaniæ
Zgrade za rad 10Prof. dr.sc. Vesna Mikiæ
V.pred. Marino Šneler
Pred. Marin Binièki
Pred. Željko Pavloviæ Pred. Damir Prodan-Abramoviæ
Kolegij
Semestar VoditeljSuradnik II. (ljetni)
Teorija arhitekture II20Prof. dr.sc. Karin Šerman Hrvatski prostor i arhitektura - Dalmacija
Izv.prof.art. Tin Sven Franiæ Zgrade za sport10Prof. mr.sc. Boris Koružnjak
Radionica arhitektonskog projektiranja 2: Sport+08Prof.art. Igor Franiæ
Prof.art. Veljko Oluiæ
Prof.art. Helena Paver Njiriæ
Prof.art. Tonèi Žarniæ
Izv.prof.art. Vladimir Kasun
Izv.prof.art. Petar Miškoviæ
Izv.prof.art. Vanja Rister
V.pred. Marina Bertina
Doc.art. Vjera Bakiæ
Pred. Juraj Glasinoviæ
Pred. Darko Latin
Pred. Iva Martinis
Istraživaèki seminar Arhitektura II01Prof.art. Tonèi ŽarniæDoc. dr.sc. Melita Èavloviæ
Pred. Maroje Mrduljaš
Poslijedoktorand dr.sc. Mojca Smode Cvitanoviæ
Asist. Marija Baroviæ
Asist. Ivana Krmpotiæ
Održivo graðenje II10Izv.prof. dr.sc. Zoran Veršiæ Arhitektura i tehnologija II03Doc.art. Mateo BilušIzv.prof. dr.sc. Josip Galiæ
Izv.prof. dr.sc. Miljenko Haiman
V.pred. Damir Mance
Doc. dr.sc. Dubravko Baèiæ
Pred. Teodor Cvitanoviæ
Pred. Tajana Jaklenec
Pred. Damir Prodan-Abramoviæ
Pred. Tihomir Rengel
Poslijedoktorand dr.sc. Davor Andriæ
Asist. Lucija Stepinac
Urbane preobrazbe10Prof. dr.sc. Tihomir Jukiæ Urbanistièka radionica II: Preobrazba grada04Prof. dr.sc. Bojana Bojaniæ Obad Šæitaroci
Prof. dr.sc. Tihomir Jukiæ (koordinator)
Prof. dr.sc. Nenad Lipovac
Prof. dr.sc. Ivan Mlinar
Prof. dr.sc. Mladen Obad Šæitaroci
Izv.prof. dr.sc. Lea Petroviæ Krajnik
Doc. dr.sc. Marko Rukavina
Doc. dr.sc. Alen Žuniæ
Istraživaèki seminar II: Preobrazba gradaProf. dr.sc. Bojana Bojaniæ Obad Šæitaroci
Prof. dr.sc. Tihomir Jukiæ
Prof. dr.sc. Nenad Lipovac
Prof. dr.sc. Ivan Mlinar
Prof. dr.sc. Mladen Obad Šæitaroci
Izv.prof. dr.sc. Lea Petroviæ Krajnik
Doc. dr.sc. Marko Rukavina
Doc. dr.sc. Alen Žuniæ
Inženjerske konstrukcije
10Izv.prof. dr.sc. Josip Galiæ
Urbanizam naslijeða10Prof. dr.sc. Mladen Obad Šæitaroci
Arhitektonski ured - organizacija i poslovanje10Pred. Teodor Cvitanoviæ
Crtanje i arhitektonska grafika10Prof.art. Renata Waldgoni
Urbana sociologija10Prof. dr.sc. Anka Mišetiæ
Povijest hrvatskog urbanizma10Prof. dr.sc. Zlatko Karaè
Privremena arhitektura10Prof. dr.sc. Sanja Filep
Engleski jezik za arhitekturu III10V.pred. dr.sc. Neda Boriæ
Arhitektonika svjetla10Izv.prof.art. Neda Cilinger
Metode i praksa nosivih konstrukcija u arhitekturi10Izv.prof. dr.sc. Miljenko Haiman
Amerièki grad do kraja 19. stoljeæa10Prof. dr.sc. Nenad Lipovac
Sakralna arhitektura - uvod u projektiranje10Doc. dr.sc. Zorana Sokol Gojnik
Radionica primijenjenog istraživanja - Rijeka 202010Doc.art. Nino Virag
Industrijska arheologija (en)10Izv.prof. dr.sc. Zrinka Barišiæ Mareniæ
Participativno oblikovanje prostora10Doc. dr.sc. Kristina Careva
Doc. dr.sc. Rene Lisac
Predindustrijski materijali i metode graðenja10Doc. dr.sc. Marina Šimuniæ Buršiæ
Dokumentiranje graditeljskog naslijeða03V.pred. mr.sc. Alan BraunDoc. dr.sc. Dubravko Baèiæ Terenska analiza graditeljskog naslijeða03V.pred. mr.sc. Alan BraunDoc. dr.sc. Dubravko Baèiæ
Istraživanje graditeljskog naslijeða10V.pred. mr.sc. Alan Braun
NASTAVNI PLAN ARHITEKTONSKOGA FAKULTETA
Diplomski studij arhitekture i urbanizma - Druga godina
Kolegij
Semestar VoditeljSuradnik III. (zimski)
Auditorna radionica10Prof.art. Miroslav Geng
Interijer10Prof. dr.sc. Dina Vulin Ilekoviæ
Radionica interijera03Prof. dr.sc. Vesna Mikiæ
Prof. dr.sc. Dina Vulin Ilekoviæ
Izv.prof.art. Neda Cilinger
Radionica 3: Arhitektonsko projektiranje010Prof. dr.sc. Sanja Filep
Prof.art. Miroslav Geng
Prof. dr.sc. Aleksandar Homadovski
Prof. mr.sc. Boris Koružnjak
Prof. dr.sc. Vesna Mikiæ
Prof.art. Goran Rako
Prof. dr.sc. Dina Vulin Ilekoviæ
Izv.prof.art. Tin Sven Franiæ
Izv.prof. mr.sc. Sonja Tadej
Izv.prof. dr.sc. Idis Turato
Doc. dr.sc. Krunoslav Ivanišin
Doc.art. Lovorka Prpiæ
Radionica 3: Urbanizam / Prostorno planiranje / Pejsažna arhitektura
010Prof. dr.sc. Bojana Bojaniæ Obad Šæitaroci
Prof. dr.sc. Tihomir Jukiæ
Izv.prof. dr.sc. Lea Petroviæ Krajnik
Istraživanja, seminari, projekti: Arhitektura04Prof.art. Helena Paver Njiriæ
Prof.art. Ljubomir Mišèeviæ
Doc.art. Krunoslav Ivanišin
Doc.art. Lovorka Prpiæ
Istraživanja, seminari, projekti: Teorija arhitekture04Prof. dr.sc. Karin Šerman Istraživanja, seminari, projekti: Graditeljsko naslijeðe04V.pred. mr.sc. Alan Braun Istraživanja, seminari, projekti: Povijest arhitekture04Izv.prof. dr.sc. Nataša Jakšiæ Istraživanja, seminari, projekti: Arhitektonske konstrukcije04Izv.prof.art. Ivica Plavec
Doc.art. Mateo Biluš
Istraživanja, seminari, projekti: Urbanizam naslijeða04Prof. dr.sc. Mladen Obad Šæitaroci Istraživanja, seminari, projekti: Prostorno planiranje04Doc. dr.sc. Ana Mrða Upravljanje projektima10V.pred. Damir Mance
* izborni kolegiji kao na I. semestru
Kolegij
Diplomska radionica
Semestar
Voditelj kolegija (brojka u zagradi oznaèava broj mentorstava) IV.
102Prof.dr.art. Nenad Fabijaniæ (4)
Prof. dr.sc. Sanja Filep (5)
Prof.art. Igor Franiæ (2)
Prof. mr.sc. Boris Koružnjak (7)
Prof. dr.sc. Vesna Mikiæ (4)
Prof.art. Veljko Oluiæ (7)
Prof.art. Goran Rako (6)
Prof. dr.sc. Dina Vulin Ilekoviæ (3)
Prof.art. Tonèi Žarniæ (9)
Prof.art. Miroslav Geng (1)
Prof.art. Ljubomir Mišèeviæ (1)
Izv.prof.art. Ivana Ergiæ (2)
Izv.prof.art. Tin Sven Franiæ (6)
Izv.prof. dr.sc. Sanja Gašparoviæ (1)
Izv.prof.art. Siniša Justiæ (4)
Izv.prof.art. Vladimir Kasun (3)
Izv.prof.art. Petar Miškoviæ (1)
Izv.prof. dr.sc. Lea Petroviæ Krajnik (1)
Izv.prof.art. Ivica Plavec (1)
Izv.prof.art. Branimir Rajèiæ (5)
Izv.prof.art. Vanja Rister (3)
Izv.prof. dr.sc. Mia Roth-Èerina (12)
Izv.prof. mr.sc. Sonja Tadej (5)
Doc.art. Mateo Biluš (1)
Doc. dr.sc. Krunoslav Ivanišin (2)
Doc.art. Lovorka Prpiæ (5)
Doc. dr.sc. Ana Mrða (2)
Doc.art. Lea Pelivan (5)
Doc. dr.sc. Marko Rukavina (1)
Doc.art. Nino Virag (1)
NASTAVNI PLAN STUDIJA DIZAJNA7
Preddiplomski studij - Prva godina
Kolegij
Semestar NastavnikSuradnik I.II.
Projektiranje, Industrijski dizajn I1300Prof.art. mr.sc. Zlatko Kapetanoviæ
Prof.art. Mladen Orešiæ
Izv.prof. mr.sc. Ivana Fabrio
Projektiranje, Industrijski dizajn II0013Prof.art. mr.sc. Zlatko Kapetanoviæ
Prof.art. Mladen Orešiæ
Izv.prof. mr.sc. Sanja Bencetiæ
Izv.prof. mr.sc. Ivana Fabrio
Doc.art. Andrea Hercog
Projektiranje, Vizualne komunikacije I1300Prof.art. Nenad Dogan
Prof.art. Ivan Doroghy Izv.prof.art. Tomislav Vlainiæ
Projektiranje, Vizualne komunikacije II0013Prof.art. Nenad Dogan
Prof.art. Ivan Doroghy
Izv.prof.art.Tomislav Vlainiæ
Crtanje I, II0303Izv.prof.art. Boris Ilekoviæ
Asist. Nika Pavlinek
Asist. Nika Pavlinek
Doc.art. Romana Kajp Asist. Marija Juza Asist. Andrija Mudniæ
Doc.art. Romana Kajp Asist. Marija Juza
Doc.art. Inja Kavuriæ Kireta Vizualna kultura I, II 3131Pred. dr.sc. Ivana Podnar Uvod u dizajn I, II1212Prof. dr.sc. Feða VukiæAsist. Iva Kostešiæ Pismo i tipografija I, II2112V.pred. Marko HrastovecAsist. Andrija Mudniæ 3D modeliranje i vizualizacija 1
0012Prof. dr.sc. Bojan Baletiæ
Doc. mr.sc. Roberto Vdoviæ Poslijedoktorand dr.sc. Morana Pap
Matematika I, II1111Doc. dr.sc. Marija Šimiæ Horvath Doc. dr.sc. Gorana Aras-Gaziæ Nacrtna geometrija i perspektiva I, II1111Doc. dr.sc. Marija Šimiæ HorvathAsist. David Tarandek (Strani jezik) Engleski za dizajn I, II1111Pred. dr.sc. Jelena Parizoska Tjelesna i zdravstvena kultura I, II0202Pred. Josipa Antekoloviæ
Preddiplomski studij - Druga godina
Kolegij
Semestar NastavnikSuradnik III.IV.
Zajednièki predmeti Crtanje III, IV0303Izv.prof.art. Boris IlekoviæDoc.art. Inja Kavuriæ Kireta Povijest umjetnosti I, II2020Pred. dr.sc. Ivana Podnar Fotografija0012Izv.prof.art. Stanko HercegAsist. Pavel Posavec Metodologija dizajna I, II1111Izv.prof. mr.sc. Sanja Bencetiæ Tehnike prezentiranja 1100Izv.prof. mr.sc. Ivana Fabrio (Strani jezik) Engleski za dizajn III, IV 1111Pred. dr.sc. Jelena Parizoska
Tjelesna i zdravstvena kultura III, IV0202Pred. Josipa Antekoloviæ Predmeti smjera - industrijski dizajn
Projektiranje - industrijski dizajn III1300Prof.art. mr.sc. Zlatko Kapetanoviæ
Prof.art. Mladen Orešiæ Doc.art. Andrea Hercog
Projektiranje - industrijski dizajn IV0013Prof.art. mr.sc. Zlatko Kapetanoviæ
Prof.art. Mladen Orešiæ
Izv.prof. mr.sc. Sanja Bencetiæ
Izv.prof. mr.sc. Ivana Fabrio
Doc.art. Andrea Hercog
Ergonomija 1100Izv.prof. mr.sc. Sanja Bencetiæ Osnove konstrukcija1 100Prof. dr.sc. Milan Opaliæ
Asist. Nika Pavlinek
Asist. Nika Pavlinek
Izv.prof. dr.sc. Dragan Žeželj Konstrukcije drvnih proizvoda I0012Prof. dr.sc. Ivica GrbacIzv.prof. dr.sc. Ivica Župèiæ Strojarske konstrukcije
0021Prof. dr.sc. Tanja Jurèeviæ Luliæ 3D modeliranje i vizualizacija 21200Doc. mr.sc. Roberto VdoviæPoslijedoktorand dr.sc. Morana Pap Izborni predmeti
Crtanje akt I, II0202Izv.prof.art. Boris IlekoviæDoc.art. Inja Kavuriæ Kireta Osnove interaktivnih medija I, II1212Pred. Emil FlatzAsist. Luka Periæ Grafièki materijali 2100Pred. dr.sc. Krešimir Dragèeviæ Grafièki proizvodi0021Pred. dr.sc. Krešimir Dragèeviæ Tiskarski procesi0021Pred. dr.sc. Krešimir Dragèeviæ
Pismo i tipografija III, IV 1111 V.pred. Marko HrastovecAsist. Andrija Mudniæ
Kolegiji s drugih sastavnica Sveuèilišta3030
Predmeti smjera - vizualne komunikacije
Projektiranje - vizualne komunikacije III1300Prof.art. Nenad Dogan
Prof.art. Ivan Doroghy Izv.prof.art. Tomislav Vlainiæ
Projektiranje - vizualne komunikacije IV0013Prof.art. Nenad Dogan
Prof.art. Ivan Doroghy Izv.prof.art. Tomislav Vlainiæ
Doc.art. Romana Kajp Asist. Marija Juza Asist. Andrija Mudniæ
Doc.art. Romana Kajp Asist. Marija Juza
Pismo i tipografija III, IV1111V.pred. Marko HrastovecAsist. Andrija Mudniæ
Grafièki proizvodi 0021Pred. dr.sc. Krešimir Dragèeviæ
Kolegij
Grafièki materijali
Semestar NastavnikSuradnik III.IV.
2100Pred. dr.sc. Krešimir Dragèeviæ
Osnove interaktivnih medija I, II 1212 Pred. Emil FlatzAsist. Luka Periæ
Izborni predmeti
Crtanje akt I, II 0202 Izv.prof.art. Boris IlekoviæDoc.art. Inja Kavuriæ Kireta
Tiskarski procesi0021Pred. dr.sc. Krešimir Dragèeviæ
Ergonomija 1100Izv.prof. mr.sc. Sanja Bencetiæ
Kolegiji s drugih sastavnica Sveuèilišta 3030
preddiplomski studij - Treæa godina
Kolegij
Zajednièki predmeti
Marketing I, II
Uvod u povijest dizajna
Semestar NastavnikSuradnik V.VI.
2020 Prof. dr.sc. Goroslav Keller
2000 Prof. dr.sc. Feða Vukiæ
Psihologija za dizajnere 0020 Prof. dr.sc. Melita Kovaèeviæ
Urbana sociologija
2100Prof. dr.sc. Anka Mišetiæ
Socijalna ekologija0021Prof. dr.sc. Anka Mišetiæ
Estetika 1, 2 1111 Pred. Veljko Žvan
Osnove intelektualnog vlasništva 0020 Pred. Dina Korper Žemva
Predmeti smjera - industrijski dizajn
Projektiranje - industrijski dizajn V1500Prof.art. Mladen Orešiæ
Izv.prof. mr.sc. Sanja Bencetiæ Doc.art. Andrea Hercog
Projektiranje - industrijski dizajn VI0015Prof.art. mr.sc. Zlatko Kapetanoviæ Prof.art. Mladen Orešiæ
Izv.prof. mr.sc. Sanja Bencetiæ
Izv.prof. mr.sc. Ivana Fabrio Doc.art. Andrea Hercog
Konstrukcije proizvoda iz plastike0011Izv.prof. dr.sc. Tatjana Haramina
Asist. Nika Pavlinek
Asist. Nika Pavlinek
Konstrukcije drvnih proizvoda II2100Prof. dr.sc. Ivica GrbacIzv.prof. dr.sc. Ivica Župèiæ
Elementi arhitektonskog projektiranja I, II 1212 Doc.art. Robert Šimetin
Izborni predmeti
Fotografija i film za industrijski dizajn I, II1212Izv.prof.art. Stanko Herceg
Tehnike prezentiranja pomoæu raèunala II1200Izv.prof.art. Vedran Kasap
Scenografija I, II2121Pred. dr.art. Ivana Knez
Asist. Pavel Posavec
Dizajn fonta i kaligrafija I, II1212Doc. dr.sc. Nikola ÐurekV.pred. Marko Hrastovac
Grafièke tehnike I, II 0303 Pred. Mario Petrak
Likovne vježbe / Ilustracija I, II 1212Prof.art. Ivan DoroghyDoc.art. Inja Kavuriæ Kireta
Kolegiji s drugih sastavnica Sveuèilišta 3030
Predmeti smjera - vizualne komunikacije
Projektiranje - vizualne komunikacije V1500Prof.art. Nenad Dogan
Prof.art. Ivan Doroghy Izv.prof.art. Tomislav Vlainiæ
Projektiranje - vizualne komunikacije VI0015Prof.art. Nenad Dogan
Prof.art. Ivan Doroghy
Izv.prof.art. Tomislav Vlainiæ
Doc.art. Romana Kajp
Asist. Marija Juza
Doc.art. Romana Kajp
Asist. Marija Juza
Fotografija i film I, II 1212 Izv.prof.art. Stanko HercegAsist. Pavel Posavec
Oglašavanje I, II 1212 Pred. Veljko Žvan
Izborni predmeti
Dizajn fonta i kaligrafije I, II1212Doc. dr.sc. Nikola ÐurekV.pred. Marko Hrastovec
Tehnike prezentiranja pomoæu raèunala II1200Izv.prof.art. Vedran Kasap
Scenografija I, II2121Pred. dr.art. Ivana Knez
Grafièke tehnike I, II 0202 Pred. Mario Petrak
Likovne vježbe / Ilustracija I, II1212Prof.art. Ivan DoroghyDoc.art. Inja Kavuriæ Kireta
Kolegiji s drugih sastavnica Sveuèilišta 3030
Diplomski studij - Prva godina
Kolegij Semestar NastavnikSuradnik I.II.
Zajednièki predmeti
Sociologija kulture2100Prof. dr.sc. Anka Mišetiæ Teorija i povijest dizajna I, II2122Prof. dr.sc. Feða Vukiæ
Umjetnost danas 0020Pred. dr.sc. Ivana Podnar
Znanstveno-istraživaèke metode
Razvoj koncepata i strategija
1100Prof. dr.sc. Anka Mišetiæ
001 1Izv.prof. mr.sc. Ivana Fabrio Dizajn interakcija I, II1212Izv.prof.art. Vedran Kasap
Teorija medija I, II2
Predmeti smjera - industrijski dizajn
020Pred. Veljko Žvan
Industrijski dizajn I1400Izv.prof. mr.sc. Ivana Fabrio
Doc.art. Andrea Hercog Industrijski dizajn II0014Prof.art. mr.sc. Zlatko Kapetanoviæ
Prof.art. Mladen Orešiæ
Izv.prof. mr.sc. Ivana Fabrio
Izv.prof. mr.sc. Sanja Bencetiæ
Doc.art. Andrea Hercog
Interieur I, II1212Doc.art. Robert Šimetin Izbor materijala1200Izv.prof. dr.sc. Irena Žmak
Asist. Iva Kostešiæ
Nika Pavlinek
Suvremene tehnologije materijala0012Prof. dr.sc. Mladen ŠercerIzv.prof. dr.sc. Irena Žmak
Izborni predmeti*
Film I, II1212Izv.prof.art. Stanko Herceg
Asist. Pavel Posavec Kreativni laboratorij1100Prof. dr.sc. Feða VukiæIzv.prof. Vedran Kasap
Interaktivni mediji I, II1212Pred. Emil FlatzAsist. Luka Periæ
Prostori izvedbe1200Pred. dr.art. Ivana Knez
Kolegiji s drugih sastavnica Sveuèilišta3030
Predmeti smjera - vizualne komunikacije
Dizajn vizualnih komunikacija I, II 1414Prof.art. Nenad Dogan
Prof.art. Ivan Doroghy Izv.prof.art. Tomislav Vlainiæ Doc.art. Romana Kajp
Kreativna komunikacija i društvo I, II1212Pred. Veljko Žvan
Interaktivni mediji I, II1212Pred. Emil Flatz
Izborni predmeti**
Asist. Marija Juza Asist. Andrija Mudniæ
Projektiranje pisma I, II1212Doc. dr.sc. Nikola ÐurekV.pred. Marko Hrastovec
Film I, II1212Izv.prof.art. Stanko HercegAsist. Pavel Posavec
Interieur I, II1212Doc.art. Robert Šimetin
Kreativni laboratorij1200Prof. dr.sc. Feða VukiæIzv.prof.art. Vedran Kasap
Prostori izvedbe1200Pred. dr.art. Ivana KnezAsist. Luka Periæ
Kolegiji s drugih sastavnica Sveuèilišta 3030
* Upisuje se 45 sati predavanja/vježbi (ECTS 3,5).
** Upisuje se 45 sati predavanja/vježbi (ECTS 3,5).
Diplomski studij - Druga godina
Kolegij
Zajednièki predmeti
Upravljanje dizajnom
Semestar NastavnikSuradnik III. VI.
20 00Prof. dr.sc. Goroslav Keller
Inkluzivni dizajn1200Izv.prof. mr.sc. Sanja Bencetiæ
Socijalni dizajn 12 00Izv.prof. mr.sc. Ivana Fabrio
Predmeti smjera - industrijski dizajn
Industrijski dizajn 3
Industrijski dizajn - diploma
26Prof.art. Mladen Orešiæ
Izv.prof. mr.sc. Ivana Fabrio Doc.art. Andrea Hercog
0210Prof.art. mr.sc. Zlatko Kapetanoviæ
Prof.art. Mladen Orešiæ
Izv.prof. mr.sc. Sanja Bencetiæ
Izv.prof. mr.sc. Ivana Fabrio Doc.art. Andrea Hercog
Izv.prof. mr.sc. Sanja Bencetiæ Asist. Nika Pavlinek
Diploma - obrana -
Izborni predmeti*
Izborni kolegij s 1. sem. Diplomskog studija1200
Kolegiji s drugih sastavnica Sveuèilišta 2000
Predmeti smjera - vizualne komunikacije
Dizajn vizualnih komunikacija 3
Dizajn vizualnih komunikacija - Diploma
Diploma - obrana
Izborni predmeti*
2600
Prof.art. Nenad Dogan
Prof.art. Ivan Doroghy
Izv.prof.art. Tomislav Vlainiæ Doc.art. Romana Kajp
0210Prof.art. Nenad Dogan
Prof.art. Ivan Doroghy
Izv.prof.art. Tomislav Vlainiæ Doc.art. Romana Kajp
Asist. Marija Juza Asist. Andria Mudniæ
Izborni kolegij s 1. sem. Diplomskog studija1200
Kolegiji s drugih sastavnica Sveuèilišta 2000
* Upisuje se 75 sati predavanja/vježbi (ECTS 5,5).
LJETNE ŠKOLE ARHITEKTURE I STUDENTSKE RADIONICE8
Radionica dokumentiranja i interpretiranja graditeljskog naslijeða Piæan, 2019. Piæan [13.-20. 10.2019.]
voditelji: A. Braun, D. Baèiæ studenti: Lara Berakoviæ, Lucija Jelenèiæ, Paula Joziæ, Marija Kožinec, Marija Matiæ, Filip Periæ, Antonio Tankosiæ, Mihaela Tomiæ studenti-demonstratori: Ema Babiæ, Antonio Grujevski, Domagoj Šobatoviæ, Mihaela Sladoviæ ISSA2020 arhitektonska radionica, otok Vis, 2020. [5.-12.3.2020.]
organizatorica i voditeljica: L. Prpiæ gošæa kritièarka: M. Roth-Èerina studenti: Ivana Mariæ, Andro Mihalac, Fran Mikoliæ, Katarina Mustaæ, Borna Radan, Emil Srbljanin, Josipa Tomazetiæ, Dora Tomuliæ Tradicija, kreativnost i održivost - 39. Meðunarodna ljetna škola arhitekture Motovun 2020. / Tradition, Creativity and Sustainability - International Summer School of Architecture Motovun 2020, Motovun [4.-11.8.2020.] voditelj Studijskog centra i meðunarodne ljetne škole: Lj. Mišèeviæ voditelji: Lj. Mišèeviæ, devet predavaèa iz Austrije, Danske, SAD-a, BIH i RH, dvoje gostujuæih kritièara iz RH i Slovenije, dva studenta demonstratora studenti: jedanaest studenata iz RH (s AF Sveuèilišta u Zagrebu, preddiplomskog studija arhitekture iz Osijeka i GF iz Rijeke) i iz BIH (s AF Sveuèilišta u Mostaru) - održavanje škole na daljinu
• Poslijediplomski doktorski znanstveni studij Arhitektura i urbanizam9
Voditelj: prof. dr.sc. Bojan Baletiæ U akad.god. 2019./20. upisano je 18 studenta 6. generacije i jedna studentica 5. generacije u III. sem. (2. godinu) doktorskog znanstvenog studija. Ukupan broj studenata na doktorskom studiju u akad.god. 2019./20. bio je 81. U toj akad.god. broj obranjenih disertacija bio je 4, a 14 studenata obranilo je sinopsis rada. Kolegiji poslijediplomskoga doktorskog studija (u akad.god. 2019./20.)
Prof. dr.sc. Bojan Baletiæ
Metodološka radionica (uz potencijalne mentore), obvezni kolegij, 3. sem., 0+20+30 sati
Prof. dr.sc. Bojana Bojaniæ Obad Šæitaroci
Metodološka radionica (uz potencijalne mentore), obvezni kolegij, 3. sem., 0+20+30 sati
Prof. dr.sc. Tihomir Jukiæ
Metodološka radionica (uz potencijalne mentore), obvezni kolegij, 3. sem., 0+20+30 sati
Prof. dr.sc. Zlatko Karaè
Uvod u znanstveno publiciranje, obvezni kolegij, 3. sem., 15+10+0 sati
Akademik prof. dr.sc. Mladen Obad Šæitaroci
Metodološka radionica (uz potencijalne mentore), obvezni kolegij, 3. sem., 0+20+30 sati
Uvod u pisanje disertacije, obvezni kolegij, 3. sem., 5+10+0 sati
Znanstveni rad - obrana sinopsisa disertacije, obvezni kolegij, 3. sem., 0+0+20 sati
Doktorska disertacija (mentorski rad), obvezni kolegij, 4. sem., 0+0+30 sati
• Doktorirali
Tihana Hrastar
Modeli integracije arhitekture, dizajna i umjetnosti - suradnje u hrvatskoj arhitekturi od 1951. do 2016. Mentorica: izv.prof. dr.sc. Mia Roth-Èerina Obrana: 12.5.2020.
Neda Mrinjek Kliska
Arhitektonski modeli hotelskih zgrada prilagodljivih promjenjivim zahtjevima u turizmu
Mentorica: doc. dr.sc. Ana Mrða, MBA Obrana: 26.5.2020.
Nerma Omiæeviæ
Urbanistièki model rehabilitacije poslijeratnog urbanog krajolika - Definiranje Sarajeva kao memorijala Mentorica: prof. dr.sc. Bojana Bojaniæ Obad Šèitaroci Obrana: 9.6.2020.
Ivana Senjak
Arhitektonski i urbanistièki èimbenici kvalitete višestambene izgradnje na primjeru Zagreba u razdoblju od 1991. do 2016. godine Mentorica: prof. dr.sc. Alenka Deliæ Obrana: 10.6.2020.
U popisu naslova izdanih tijekom akad.god. 2019./ 20. navedene su samo samostalne publikacije: knjige, monografije, katalozi, te èasopis „Prostor” kao cjelina. Obranjene disertacije i magistarski radovi, koje se takoðer smatraju objavljenim radovima, navedene su u posebnom poglavlju, a u ovom su broju èasopisa „Prostor” objavljeni i njihovi sažetci.
• Publikacije u nakladi [ili sunakladništvu] fakulteta10 Knjige
Barišiæ Mareniæ, Z. (2020.): Arhitektica Zoja Dumengjiæ, UPI-2M PLUS, d.o.o. i AF, Zagreb, 2020. Galiæ, J.; Vukiæ, H.; Andriæ, D.; Stepinac, L. (2020.), Priruènik za protupotresnu obnovu postojeæih zidanih zgrada, AF, Zagreb
Galiæ, J.; Vukiæ, H.; Andriæ, D.; Stepinac, L. (2020.), Tehnike popravaka i pojaèanja zidanih zgrada, AF, Zagreb
Pavloviæ, Ž. (2020.), Obnova tradicionalne dalmatinske kuæe, AF, Zagreb
Turèiæ, N.; Vukiæ, H.; Andriæ, D. (2019.), Nosive konstrukcije II, AF, Zagreb: Edicija Skripta - digitalni udžbenici
*** (2019.), Grad i otoci, Sveuèilište u Zadru, Zadar, AF, Zagreb: Edicija Ljetne škole i radionice 36 [ur. Jukiæ, T.]
*** (2019.), Marijan Hržiæ - Obrisi opusa, AF, Oris d.o.o., Zagreb [ur. Rogiæ Nehajev, I.]
*** (2019.), Arhitektica Hildegard Auf Franiæ, UPI-2M Plus, AF, Zagreb [ur. Grimmer, V.; Roth-Èerina, M.] Èasopis „Prostor”
U navedenim brojevima èasopisa „Prostor” èlanke su objavili sljedeæi nastavnici, uposlenici i studenti AF te istraživaèi na znanstvenoistraživaèkim projektima: Vol. 28 (2018.), br.2 (58): Andriæ, D.; Baletiæ, B.; Bojaniæ Obad Šæitaroci, B.; Galiæ, J.; Mrða, A.; Pap, M.; Sopina, A.; Šerman, K.; Šmit, K.; Vdoviæ, R.; Žuniæ, A. Vol. 29 (2019.), br.1 (59): Andriæ, D.; Èavloviæ, M.; Jukiæ, T.; Mrduljaš, M.; Obad Šæitaroci, M.; Smode Cvitanoviæ, M.; Turato, I.; Uchytil, A.; Žuniæ, A.
• Objavljeni znanstveni radovi nastavnika izvan fakultetske nakladnièke djelatnosti11
Knjige
Štulhofer, A.; Vukiæ, H. (2020.), Boris Magaš: Sportska arhitektura / Sports Architecture, HAZU, Razred za likovne umjetnosti, Hrvatski muzej arhitekture [ur. Bobovec, B.], Zagreb
Poglavlja u knjizi
Barišiæ Mareniæ, Z. (2019.), Katolièka župna crkva u Podgorici (1963.-1969., Zvonimir Vrkljan i Boris Krstuloviæ), u: Katolièka crkva Presvetog srca Isusovog Podgorica. Doživljaj sakralne i brutalistièke arhitekture [ur. Iveziæ, M.V.], Don Bosko centar Podgorica, Založbo Salve d.o.o., 13-19, Ljubljana (crnogorski jezik)
Barišiæ Mareniæ, Z. (2019.), Catholic Parish Church in Podgorica (1963.-1969., Zvonimir Vrkljan and Boris Krstuloviæ), u: Catholic Church of the Sacred Heart of Jesus Podgorica. Experience of Sacral and Brutalist Architecture [ed. Iveziæ, M.V.], Don Bosko centar Podgorica, Salve d.o.o., 13-19, Ljubljana (engleski jezik)
Barišiæ Mareniæ, Z. (2019.), Kisha famullitare katolike (1963.-1969., Zvonimir Vrkljan dhe Boris Krstulloviq, u: Kisha e Zemrës së Krishtit në Podgoricë : përjetimi i arkitekturës sakrale dhe brutaliste [ed. Iveziæ, M.V.], Don Bosko centar Podgorica, Salve d.o.o, 13-19, Ljubljana (albanski jezik)
Barišiæ Mareniæ, Z. (2019.), Arhitektura, u: Sveuèilište u Zagrebu 350 godina - 1669.-2019., monografija „Sveuèilište u Zagrebu 350 godina - 1669.2019.” [ur. Poliæ-Bobiæ, M.], Sveuèilište u Zagrebu, 390-392, Zagreb
Ivanišin, K. (2020.), Project Domain: A Formalist Exercise in the Education of Architects, in: Thresholds in Architectural Education [eds. Caglar, N.; Curulli, I.; Ruhi Sipagioglu, I.; Mavrovatidis, L.], Iste - Wiley: 31-43, London - New Jersey
Mlinar, I. (2019.), Radovi, u: Matrice: Prostor slobode [ur. Mlinar, I.], Sveuèilište u Zagrebu, Akademija likovnih umjetnosti, Zagreb
Roth-Èerina, M. (2020.), Designing a Relevant Answer to One’s Own Question, in: Thresholds in Architectural Education (eds. Çağlar, N.; Curulli, I.G.; Sipahioğlu I.R.; Mavromatidis, L.), John Wiley & Sons, Inc
Šerman, K. (2019.), Prerogativi pedagoga, u: monografija „Arhitektica Hildegard-Auf Franiæ” [ur. Grimmer, V.; Roth-Èerina, M.], AF Sveuèilišta u Zagrebu i UPI-2M PLUS, 6-9, Zagreb
Šerman, K.; Nataša, J. (2019.), Zagrebaèko sveuèilište - sustvaratelj slike i identiteta modernoga Zagreba (1874.-2019.), monografija „Sveuèilište u Zagrebu 350 godina - 1669.-2019.” [ur. Poliæ-Bobiæ, M.], Sveuèilište u Zagrebu, 468-486, Zagreb
Rezenzije knjiga
Barišiæ Mareniæ, Z. recenzija knjige grupe autora Uhlik, V.; Mehuliæ, L.; Špoljariæ, S.; Mlinar, I. (2019.), Vinko Uhlikgraditi i slikati grad, UPI-2M PLUS, Zagreb
Predstavljanje knjiga
Roth-Èerina, M.; Šerman, K.: predstavljanje monografije Arhitektica Hildegard-Auf Franiæ [ur. Grimmer, V.; Roth-Èerina, M.], DAZ, 12.2.2020. (predstavljaèi: Grimmer, V.; RothÈerina, M.; Šerman, K.; Tušek, D.; Auf-Franiæ, H.)
Ureðivanje knjiga
*** (2019.), Arhitektica Hildegard Auf-Franiæ, [ur. Grimmer, V.; Roth-Èerina, M.], AF Sveuèilišta u Zagrebu i UPI-2M Plus d.o.o., Zagreb
*** (2019.), Matrice: Prostor slobode [ur. Mlinar, I.], Sveuèilište u Zagrebu, Akademija likovnih umjetnosti, Zagreb
Èasopisi
ÈLANCI OBJAVLJENI U ZNANSTVENIM ÈASOPISIMA
Bobovec, B.; Mlinar, I.; Sentiæ, D. (2019.), Zagreb Trade Fair as an Impetus for the Novi Zagreb Centre Development, Engineering Power, 14 (4): 7-13, Zagreb
Oberman, T.; Jambrošiæ, K.; Horvat, M.; Bojaniæ Obad Šæitaoci, B. (2020.), Using Virtual Soundwalk Approach for Assessing Sound Art Soundscape Interentions in Public Space, „Applied SciencesBasel”, 10 (6) 2102: 1-27, Basel
Petroviæ Krajnik, L.; Krajnik, D. (2019.), Ephemeral events and their traces in the urban structure: Zagreb’s 1987 Universiade, „ZARCH - Journal of Interdisciplinary Studies in Architecture and Urbanism”, 13: 92-105, Zaragoza
Petroviæ Krajnik, L.; Križaniæ, V.; Krajnik, D. (2019.), Importance of green spaces in planning sustainable urban areas, „SMC - Sustainable Mediterranean Construction”, 10: 40-46, Napoli
RADOVI I SAŽECI RADOVA OBJAVLJENI U ZBORNIKU
RADOVA MEÐUNARODNOGA ZNANSTVENOG SKUPA
Bojaniæ Obad Šæitaroci, B.; Sopina, A. (2019.), Re-stitching periprheralscape using Urbanscape Emanation, u: IFAU ‘18 - Territori fragili / Fragile territories. Paesaggi_Città_Architetture / Landscapes_Cities_Architecture [ur: Pignatti, L.; Rovigatti, P.; Angelucci, F.; Villani, M.], Gangemi Editore, DdA: 218-225, Rim
Galiæ, J.; Vukiæ, H.; Andriæ, D. (2019.), Structural assessment of Dubrovnik cathedral, Ccroatia, WIT Transactions on the Built Environment 191, 16th International Conference on Studies, Repairs and Maintenance of Heritage Architecture, 467-478, Seville, Spain
Muraj, I.; Veršiæ, Z.; Binièki, M. (2019.) Sustainability, Environmental Performance and Energy Efficiency in Higher Education: Faculty of Architecture, University of Zagreb in: SBE19-Thessaloniki international conference Sustainability in the built environment for climate change mitigatio, Book of Abstracts [ur. Tsikaloudaki, K.], Laboratory of Building Construction & Building Physics, 103, Thessaloniki
Petroviæ Krajnik, L.; Krajnik, D.; Lukiæ, T. (2020.), Contribution of Public Space to Sustainable Development: Case Study Varaždin, Streets for 2030: Proposing Streets for Integrated, and Universal Mobility - Conference Proceedings [ur. Fikfak, A.; Nikšiæ, M.; Mady, C.; Bizjak, I.; Blenkuš, M.], University of Ljubljana, Faculty of Architecture, 392401, Ljubljana
Petroviæ Krajnik, L.; Krajnik, D.; Mlinar, I. (2019.), Zagreb Smart City Strategy, 3rd International Conference on Smart and Sustainable Planning for Cities and Regions 2019 - Abstract booklet, Eurac Research, Institute for Renewable Energy, 259260, Bolzano
Rukavina, M.; Èeko, A. (2019.), Centurijacija kao prostorna osnova rasta grada na primjeru Splita, u: Prelogova baština danas II - program i sažeci, Institut za povijest umjetnosti, Zagreb
Sopina, A.; López-Salas, E.; Bojaniæ Obad Šæitaroci, B. (2020.), Restoring Identity of Heritage Sites in Urban, Sea and Hinterland Scapes of Atlantic Coast of Galicia and Eastern Ardiatic Coast, u: Rethinking Cultural Tourism: Proceed with Care in the Age of Excess / International Scientific Conference Proceed with Care / Living with Tourism, Proceedings [ur. Skorup Juraèiæ, J.], National Association for Interdisciplinary Activities in the Field of Heritage and Tourism: 145-166, Zagreb Sopina, A.; Bojaniæ Obad Šæitaroci, B. (2020.), Urbanscape as Landscape Emanation of East Adriatic Coast, u: ISUFitaly International Seminar on
Urban Form - Book of Abstracts [ur: De Rosa, F.D.; Pusceddu, A.], International Seminar on Urban Form, Italian Network: 68-69, Rim Stepinac, L.; Andriæ, D.; Galiæ, J. (2020.), Earthquake Architecture in Earthquake Prone Areas, ISDEE Proceedings, International Symposium on Durës Earthquakes And Eurocodes, 1-2, Tirana R. Vdoviæ, M. Pap, K. Èaniæ, T. Markoviæ (2019), Procesi u Obrazovanju za poticanje inovativnosti, zbornik radova CARNET Users Conference (CUC) 2019, Na granici moguæega, Šibenik
SUDJELOVANJA U ORGANIZACIJSKIM ODBORIMA
MEÐUNARODNIH ZNANSTVENIH SKUPOVA U INOZEMSTVU
Šerman, K.:
èlanica znanstvenog odbora meðunarodnog znanstvenog simpozija „(Un)planned City”, u organizaciji Odjela za arhitekturu Slovaèke akademije znanosti (SAV), u okviru znanstvenog projekta APVV-16-0584 “Unintentional City: Architectonic and Urbanistic Conceptions of the 19th and 20th Centuries in Urban Structure of Bratislava”, Bratislava 17.-18.6.2020.
ÈLANSTVA U UREDNIŠTVIMA MEÐUNARODNIH
ZNANSTVENIH ÈASOPISA
Šerman, K.:
èlanica uredništva meðunarodnog znanstvenog èasopisa „Architektura & Urbanizmus”, Bratislava, 2019.-2020.
ÈLANCI OBJAVLJENI U DRUGIM ÈASOPISIMA
Barišiæ Mareniæ, Z. (2020.), Potres u Zagrebu 2020. godine, „Oris”, 123: 164-166, Zagreb Ivanišin, K.; Kabashi, L. (2020.), Zaèeæe Perzejevo - otmica Perzefone, „Oris”, 1, 121: 20-25, Zagreb Mišèeviæ, Lj. (2020.), Potres je potaknuo pitanje održive gradnje kuæa, „Gospodarski list”, 7: 41-43, Zagreb
Mišèeviæ, Lj. (2020.), Održiva obnova - od Zakona do provedbe, „Gospodarski list”, 7: 76-77, Zagreb
Mišèeviæ, Lj. (2020.), 13. Dani pasivne kuæe u Hrvatskoj, „Korak u prostor”, Tehnomar, d.o.o., 2: 4, Zagreb
Mišèeviæ, Lj. (2020.), 39. Meðunarodna ljetna škola arhitekture Motovun 2020. - kontinuitet održan školom na daljinu, „Korak u prostor”, Tehnomar, d.o.o., 2: 6-7, Zagreb Muraj, I. (2020.), Klinika za ortopediju na Šalati, „Lijeènièke novine”, Glasilo hrvatske lijeènièke komore [ur. Zibar, L.] Aorta d.o.o., XX (189): 18-19, Zagreb
Obad Šæitaroci, M.; Bojaniæ Obad Šæitaroci, B. (2019.), Perivojna arhitektura, „Mjera, èasopis Društva arhitekata Dubrovnik”, 2 (1): 56-63, Dubrovnik Protiæ, Z.; Veleglavac, M. (2019.), Campo ili o utopiji praznine, „Mjera, èasopis Društva arhitekata Dubrovnik” [ur. Antièeviæ, D.], Društvo arhitekata Dubrovnik: 50-55, Dubrovnik
Roth-Èerina, M. (2019.), Artikuliranje zajedništva, „Oris”, 116: uvodnik, Zagreb
Šerman, K.; Nataša, J. (2019.), Sveuèilište u Zagrebu u ulozi graditelja modernoga Zagreba (1874.2019.), „Hrvatska revija”, tema broja: 350 godina Sveuèilišta u Zagrebu, 4: 30-40, Zagreb
KATALOG IZLOŽBE
Mišèeviæ, Lj. (2020.), Arhitektura i napredna energetska uèinkovitost - Ljubomir Mišèeviæ - 40 godina kontinuiteta, Zagreb
Rako, G. (2020.), Katalog nagrade Vladimir Nazor, obrazloženje nagrade za životno djelo Ivanu Èizmeku
Roth-Èerina, M. (2020.), Katalog nagrade Vladimir Nazor, obrazloženje godišnje nagrade za arhitekturu, Ministarstvo kulture
• Gostovanja nastavnika
Gostovanja nastavnika na meðunarodnim znanstvenim skupovima
J. Galiæ, H. Vukiæ, D. Andriæ: „Structural assessment of Dubrovnik cathedral, Croatia”, WIT Transactions on the Built Environment 191, 16th International Conference on Studies, Repairs and Maintenance of Heritage Architecture, Sevilja, 7.-9.10. 2019.
I. Muraj: “Sustainability in Architecture: Environmentally Responsible Projects in Croatia”, Special Session: Innovative design solutions for sustainable built environment, 14th Conference on Sustainable Development of Energy, Water and Environment Systems (SDEWES) Dubrovnik, 1.-6.10.2019.
I. Muraj, Z. Veršiæ, M. Binièki: “Sustainability, Environmental Performance and Energy Efficiency in Higher Education: Faculty of Architecture, University of Zagreb”, SBE19-Thessaloniki international conference Sustainability in the built environment for climate change mitigation, Solun, 23.-25. 10.2019.
L. Petroviæ Krajnik, D. Krajnik, I. Mlinar: “Zagreb Smart City Strategy”, 3rd International Conference on Smart and Sustainable Planning for Cities and Regions 2019, Eurac Research; Institute for Renewable Energy, Bolzano, 9.-13.12.2019.
L. Petroviæ Krajnik, D. Krajnik: “Contribution of Public Space to Sustainable Development: Case Study Varaždin”, Streets for 2030: Proposing Streets for Integrated, and Universal Mobility, University of Ljubljana, Faculty of Architecture, Ljubljana, 23.-24.9.2020.
M. Roth-Èerina: pozvano predavanje “Ecology of the Crit”, Rethinking the Crit Symposium, TU Dublin, 30.1.2020.
M. Rukavina, A. Èeko: ”Centurijacija kao prostorna osnova rasta grada na primjeru Splita”, Prelogova baština danas II, Poreè, 8.11.2019.
A. Sopina, B. Bojaniæ Obad Šæitaroci: “Urbanscape as Landscape Emanation of East Adriatic Coast”, 5th ISUFitaly lnternational Conference - Urban Substrata & City Regeneration - Morphological legacies and design tools, Rim, 19.-22.2.2020.
L. Stepinac, D. Andriæ, J. Galiæ: “Earthquake Architecture in Earthquake Prone Areas”, International Symposium on Durës Earthquakes and Eurocodes, Tirana, 22.-23.9.2020.
R. Vdoviæ, M. Pap, K. Èaniæ, T. Markoviæ: rad i radionica „Procesi u Obrazovanju za poticanje inovativnosti”, konferencija CARNET Users Conference (CUC) 2019, Na granici moguæega, Šibenik, 6.8.11.2019.
Sudjelovanja u organizacijskim odborima meðunarodnih znanstvenih skupova u inozemstvu
Z. Barišiæ Mareniæ: èlanica znanstvenog odbora 9. meðunarodne konferencije o industrijskoj baštini / 9th International Conference on Industrial Heritage, organizatori: Pro Torpedo Rijeka - udruga za promicanje i oèuvanje Rijeèke industrijske baštine, Primorskogoranska županija, Grad Rijeka, Ministarstvo kulture RH, Sveuèilište u Rijeci - Filozofski fakultet, GF, Centar za industrijsku baštinu. Konferencija je odgoðena zbog epidemioloških razloga.
Z. Karaè, Z. Barišiæ Mareniæ, I. Mlinar: èlanovi znanstvenog odbora “International Conference on Contemporary theory and practice in construction XIV STEPGRAD”, University of Banja Luka, Faculty of Architecture, Civil Engineering and Geodesy, Banja Luka, 11.-12.6.2020.
M. Roth-Èerina: èlanica znanstvenog odbora konferencije CA2RE, KU Leuven, Ghent, 2.-7.10.2019.
Ostala javna izlaganja nastavnika
LJ. Mišèeviæ:
„Kako postati i ostati energetski neovisan”, Rijeka 2020, Eko Kvarner i Ri Hub, Rijeka, 17.1.2020.
I. Mlinar:
„Kružno gospodarenje prostorom i zgradama”, konferencija „Zelena buduænost grada”, Ministarstvo graditeljstva i prostornoga ureðenja, Hotel International, Zagreb, 11.11.2019.
G. Rako:
„Praznine i putovi”, GF Sveuèilišta u Mostaru, Mostar, 20.1.2020.
T. Reliæ:
„Stanovanje + rad”, struèno predavanje, Dani arhitekata 4.0 - Stanovanje, organizator: HKA, Šibenik, 4. 9.2020.
M. Roth-Èerina:
sudionica znanstvene tribine „Arhitektura u mreži turizma”, Sveuèilište u Dubrovniku, Dubrovnik, 18. 12.2019.
sudionica panela „Fiume Fantastika”, Exportdrvo, Rijeka, 29.8.2020.
sudionica panela na konferenciji CA2RE, KU Leuven, Ghent, 3.-4.10.2019.
moderatorica i sudionica panela na konferenciji CA2RE, NTNU Trondheim, 10.-12.6.2020. (online) organizacija i moderiranje panela „Ways Forward”, s: Cavallo, R., De Walsche, J., Stewart, S., godišnja EAAE konferencija 2020., 28.8.2020. (online)
A. Sopina:
„Prostor izmeðu” završna prezentacija napredne radionice umjetnièke fotografije Drugi kadar, Booksa, Zagreb, 5.11.2019.
M. Jošiæ, S. Gašparoviæ, M. Biluš, I. Mlinar, L. Pelivan, Z. Veršiæ, M. Pap, M. Medoš, T. Reliæ, A. Sopina, I. Androiæ Brajèiæ, I. Šinjor, Ž. Šokèeviæ, V. Žele, M. Oblak Pehnec, S. Momèiloviæ, A. Javora, K. Pintariæ, D. Mandiæ, M. Grbavac: okrugli stol konferencije „Zelena buduænost grada”, Zagreb, 11.11.2019.
K. Šerman:
izlaganje „Podešena apstrakcija”, 14.12.2019., MSU, Zagreb, uz voðenje obilaska izložbene instalacije Fitting Abstraction: Croatia 1914-2014 kojom se Hrvatska predstavila na 14. Venecijanskom bijenalu arhitekture Fundamentals. Absorbing Modernity 1914-2014, postavljena u MSU Zagreb u sklopu izložbe „Kolekcija za buduænost / Akvizicije 2009.2019.”, 11.12.2019.-18.10.2020. sudjelovanje u moderiranom razgovoru o studentima na Bauhausu iz podruèja Kraljevine Jugoslavije i Bauhausu kao obrazovnom modelu, njegovim utjecajima i naslijeðu, 27.11.2019., Galerija umjetnina u Splitu u sklopu izložbe „Bauhaus - od škole do pokreta”, u organizaciji Galerije umjetnina u Splitu i Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu (sudionici razgovora: A. Abadžiæ Hodžiæ, K. Šerman, J. Vinterhalter; moderatori: J. Babiæ, V. Meštriæ)
R. Vdoviæ, M. Pap: održana radionica DOIT za uèitelje tehnièke kulture u sklopu tjedna STEAM (STEAM week) 2019, Tehnièki muzej Nikola Tesla, Zagreb, 9.-11.10.2019. održana radionica u sklopu projekta DOIT / Entrepreneurial skills for young social innovators in an open digital world, AF Sveuèilišta u Zagrebu (Horizon 2020), Uèiteljski Fakultet Sveuèilišta u Zagrebu, 5.3.2020. organizacija dogaðanja: „Prvi (1.) istaknuti Maker Faire Zagreb” (“1st Maker Faire Zagreb”), organizator udruga Fablab, Tehnièki muzej Nikola Tesla, Zagreb, 12.-13.10.2019.
Javna izlaganja na AF
I. Mlinar: pozvano predavanje „Planiranje stanovanja na primjeru Zagreba”, Urbanizam III, Sveuèilište u Zagrebu, AF, 4.11.2019. nZEB u praksi, projektiranje zgrada prema nZEB standardima, cjelodnevni struèni skup, program struènog usavršavanja u graditeljstvu pri Arhitektonskom fakultetu Sveuèilišta u Zagrebu, AF, Zagreb, 20.2.2020.
M. Biluš: „Problemi u projektiranju i realizaciji zgrada po nZEB standardima”
M. Binièki: „Primjeri rješavanja toplinskih mostova”
Z. Veršiæ: uvodno predavanje i predavanje „Smjernice za zgrade gotovo nulte nergije - kriteriji i arhitektonsko-graðevinski dio” 12. Dani pasivne kuæe u Hrvatskoj, meðunarodni znanstveno-struèni skup, Sveuèilište u Zagrebu, AF, 8.-10.11.2019.
LJ. Mišèeviæ: „Arhitektura i napredna energetska uèinkovitost - 40 godina kontinuiteta”, 8.11.2019.; „Projekti pasivnih obiteljskih kuæa plus i premium - udio obnovljivih izvora energije”, 10.11.2019.
M. Mišèeviæ: „Pasivna kuæa F4 u Dugoj Resi - od projekta do izvedbe”
ZAVOD ZA ARHITEKTURU12
M. Jošiæ, predstojnik N. Lipovac, tehnièki rukovoditelj
Lj. Mišèeviæ, M. Mišèeviæ (suradnik): Glavni projekt rekonstrukcije i dogradnje Tehnièke škole Ruðera Boškoviæa - Regionalnog centra kompetentnosti, Getaldiæeva ulica 4, Zagreb Izvedbeni projekt obiteljske kuæe H2, Bulatova 33, Zagreb
ZAVOD ZA URBANIZAM, PROSTORNO PLANIRANJE I PEJSAŽNU ARHITEKTURU13
D. Krajnik, predstojnik
Prostorni planovi
N. Lipovac:
Prostorni plan ureðenja Opæine Sveti Petar u Šumi - Izmjene i dopune (s: N. Gradeèki, L. Lipovac) urbanistièki planovi
N. Lipovac: Urbanistièki plan ureðenja radne zone Mokrice, Oroslavje - Izmjene i dopune (s: N. Gradeèki, L. Lipovac)
Detaljni plan ureðenja gradskog groblja u Kutini - Izmjene i dopune (s: N. Gradeèki, L. Lipovac)
Studije, idejna rješenja, elaborati i izvješæa
D. Krajnik:
Konzervatorska podloga Grada Opatije (s: L. Petroviæ Krajnik, I. Mlinar)
N. Lipovac:
Prometna studija Opæine Bošnjaci (s: N. Gradeèki, L. Lipovac)
Idejno rješenje proširenja groblja i mrtvaènice u Ilovi, Kutina (s: N. Gradeèki, L. Lipovac)
Idejno rješenje kosturnice na groblju u Kutini (s: L. Lipovac)
Idejno rješenje spomen parka na groblju u Kutini (s: L. Lipovac)
Idejno rješenje spomen parka u Postirama (s: L. Lipovac)
Struèni nalaz i mišljenje za potrebe Opæinskog suda u Zagrebu
Projekti
N. Lipovac
Idejni projekt mrtvaènice na groblju u Ilovi, Kutina (s: N. Gradeèki, L. Lipovac)
Glavni projekt mrtvaènice na groblju u Ilovi, Kutina (s: N. Gradeèki, L. Lipovac)
ZAVOD ZA ZGRADARSTVO I FIZIKU ZGRADA14 Z. Veršiæ, predstojnik
Projekti zgrade u odnosu na uštedu toplinske energije i toplinsku zaštitu i Elaborati akustièkih svojstava i zaštite od buke za sljedeæe graðevine
Z. Veršiæ, M. Binièki: Stambena zgrada Kukuljeviæeva 27, Zagreb (Arhiteko, d.o.o., Zagreb), studeni 2019. Rekonstrukcija graðevine ugostiteljsko-turistièke namjene - hotel „Mlini”, Mlini, opæina Župa dubrovaèka (A.S. Kompoziti, d.o.o.), srpanj 2020.
M. Biluš:
Sklop zgrade mješovite namjene faza BZN_B1, Odra, investitor: CITY ISLAND d.o.o., Rugvica, veljaèa 2020.
D. Užareviæ: Rekreacijski centar Rasoja, izmjene i dopune glavnog projekta - Zgrada Wellnessa, Lovinac (GF, Samostalna katedra za zgradarstvo), prosinac 2019. Stambena zgrada, Ulica Mirka Deanoviæa, Zagreb (AF, Zavod za arhitekturu), prosinac 2019.
Izvedbeni projekt detalja za sljedeæe graðevine
M. Biluš:
Sklop zgrade mješovite namjene faza BZN_B1, Odra, investitor: CITY ISLAND d.o.o., Rugvica, lipanj 2020.
Projekt sanacije
Z. Veršiæ, M. Binièki (suradnik): Izrada provjere predloženog rješenja sanacije problematike kondenzata u komori èokolade u skladišno distributivnom centru izgraðenom u Vukovinskom polju u Velikoj Gorici (Kamgrad projekt, d.o.o., Zagreb), listopad 2019.
Projekti konstrukcija
M. Haiman, N. Turèiæ:
Projekt demontaže, sanacije i nove drvene krovne konstrukcije, Poslovna zgrada Auto centra Baotiæ, Maksimirska cesta 282, Zagreb (investitor: Baotiæ nekretnine, d.o.o.), studeni 2019. - veljaèa 2020.
Smjernice
Z. Veršiæ, M. Binièki, S. Ostojiæ: Smjernice za zgrade gotovo nulte energije 1. i 2. dio (suradnja s Hrvatskim savjetom za zelenu gradnju za naruèitelja: Ministarstvo graditeljstva i prostornog ureðenja), prosinac 2019.
Recenzija Projekta zaštite od buke
Z. Veršiæ:
Brza cesta DC12 - Èvorište Vrbovec 2 (DC10)Bjelovar - Virovitica - GP Terezino Polje (granica Republike Maðarske), dionica: Vrbovec 2 - Bjelovar, Faza (dio graðevine): 5.1. Trasa brze ceste od km 15+700.00 do km 27+530.00, izuzev putnih prijelaza nerazvrstanih cesta u km 18+252.71 i km 20+488.49 - I. faza, lijevi kolnik brze ceste, Lokacija: Zagrebaèka županija (Opæina Farkaševac) - k.o. Bolè, k.o. Kabel, Bjelovarsko-bilogorska županija (Grad Bjelovar) - k.o. Gudovac, k.o. Veliko Korenovo, k.o. Prgomelje, k.o. Galovac (Projektni biro P45, d.o.o., Zagreb), studeni, 2019.
ZAVOD ZA GRADITELJSKO NASLIJEÐE8
A. Braun, predstojnik
Luka Jonjiæ, Marija Medoš, Tomislav Vidoviæ, Marko Ivanèiæ (struèni suradnici)
Arhitektonski snimak postojeæeg stanja
Ljetnikovac Kune Waidmanna, Ul. Ivana Gorana Kovaèiæa 17, Zagreb, 2020.
Konzervatorski elaborati
Konzervatorski elaborat pogonske zgrade nekadašnje tvornica „Iskra”, Ul. Hermana Bužana bb, Zagreb, 2019.-2020.
Konzervatorski elaborat zgrade kina „Europa”, Varšavska 3, Zagreb, 2020.
Konzervtaorski eleborat ljetnikovca Kune Waidmanna, Ul. Ivana Gorana Kovaèiæa 17, Zagreb, 2020.
Projekti obnove povijesnih graðevina
Izvedbeni projekt obnove proèelja i krova kuæe Janjiæ, Pantovèak 90, Zagreb, 2020.
Izvedbeni projekt obnove proèelja zgrade kina „Europa”, Varšavska 3, Zagreb, 2020.
Idejni, glavni i izvedbeni projekt preureðenja stana, Petriæeva 7, Zagreb, 2019.-2020.
Idejni projekt preureðenja stanja, Varšavska 4, Zagreb, 2019.-2020.
Izvedbe u tijeku
Obnova i rekonstrukcije samostana sv. Marije Magdalene, Porat, otok Krk, 2019.-2020. Obnova proèelja zgrade kina „Europa”, Varšavska 3, Zagreb, 2020.-
ZAVOD ZA ISTRAŽIVANJE, RAZVOJ I INOVACIJE15
S. Filep, predstojnica
Kratkoroèna financijska potpora istraživanjima Sveuèilišta u Zagrebu ZNANSTVENA ISTRAŽIVANJA 2019.
Arhitektura novih prostora za kreativnost i inovacije (II. dio) - voditelj: B. Baletiæ, suradnici: K. Careva, R. Lisac, R. Vdoviæ, M. Pap Znaèaj industrije u kontekstu hrvatske moderne arhitekture (II. dio) - voditeljica: Z. Barišiæ Mareniæ, suradnici: M. Bertina, G. Aras-Gaziæ Urbana emanacija (II. dio) - voditeljica: B. Bojaniæ Obad Šæitaroci, suradnici: M. Obad Šæitaroci, M. Rukavina, A. Sopina
Seizmièko pojaèanje zidanih graðevina pod zaštitom ugradnjom stolarije sa skrivenim metalnim okvirom - voditelj: J. Galiæ, suradnici: M. Haiman, B. Mediæ, N. Turèiæ, D. Andriæ, L. Stepinac Razvojni potencijal javnog prostora gradova Hrvatske (II. dio) - voditelj: T. Jukiæ, suradnici: S. Pegan, F. Vukiæ, I. Podnar, J. Šariniæ-Vukiæ, O. Èaldareviæ, K. Perkov, I. Kostešiæ Korpus hrvatske arhitektonske i urbanistièke baštine u europskom kontekstu (II. dio) - voditelj: Z. Karaè, suradnici: M. Šimuniæ Buršiæ, Z. Sokol Gojnik, A. Žuniæ
Urbanistièka obilježja suvremenog grada - voditeljica: L. Petroviæ Krajnik, suradnici: D. Krajnik, I. Mlinar
Znanstveni i teorijski koncepti 19. stoljeæa u funkciji razvoja hrvatske moderne arhitekture (II. dio) - voditeljica: K. Šerman, suradnici: N. Jakšiæ, A. Braun, D. Baèiæ, I. Ekštajn, Baroviæ, M. Inovativni modeli formiranja javnih prostora grada (II. dio) - voditelj: K. Šmit, suradnici: N. Lipovac, S. Gašparoviæ
Kategorizacija i interpretacija vizualnog gradiva hrvatske moderne i suvremene arhitekture - voditelj: A. Uchytil, suradnici: A. Homadovski, V. Rister, M. Èavloviæ, M. Smode Cvitanoviæ, H. Spudiæ
Odreðivanje modela referentnih zgrada javne namjene iz razlièitih razdoblja izgradnje u Hrvatskoj u svrhu energetske analize i obnove na gotovo nulaenergetsku razinu (nZEB) (II. dio) - voditelj: Z. Veršiæ, suradnici: A. Štulhofer, I. Muraj, M. Biluš, D. Mandiæ, S. Ostojiæ, D. Užareviæ, M. Binièki
UMJETNIÈKA ISTRAŽIVANJA 2019.
Diskurs individualnog stanovanja - voditeljica: I. Ergiæ, suradnici: L. Pleština, T. Jaklenec, T. Cvitanoviæ
Mapiranje i programiranje lokacija za potrebe zdravstvenog turizma (II. dio) - voditeljica: S. Filep, suradnici: V. Mikiæ, J. Horvat, G. Žaja
Reafirmacija paviljona 28 Zagrebaèkog velesajma (II. dio) - voditelj: M. Geng, suradnici: T.S. Franiæ, L. Prpiæ
Digitalni arhiv višestambenih zgrada (II. dio) - voditelj: M. Jošiæ, suradnici: L. Korlaet, V. Kasun, N. Virag
Inovacije u arhitekturi i dizajnu - voditelj: Lj. Mišèeviæ, suradnici: Z. Kapetanoviæ, S. Bencetiæ Komunikacijska tuba - primjena drvene konstrukcije (II. dio) - voditelj: I. Plavec, suradnici: M. Šneler, D. Mance
Pedagoška djelatnost prof. Zdenka Strižiæa (II. dio) - voditelj: B. Rajèiæ, suradnici: T. Galijaševiæ, A. Deliæ, L. Modrèin
Moderna turistièka arhitektura i njene performanse (II. dio) - voditelj: G. Rako, suradnici: A.M. Bakiæ, V. Bakiæ, I. Knez, D. Latin, Z. Protiæ, M. Mrduljaš Zagrebaèki interijeri (II. dio) - voditeljica: D. Vulin Ilekoviæ, suradnici: N. Cilinger, N. Boriæ Uèenje o boji za studente arhitekture - voditeljica: R. Waldgoni, suradnici: R. Pavloviæ, T. Hrastar Doktorat umjetnosti u europskom akademskom kontekstu - arhitektura (II. dio) - voditelj: T. Žarniæ, suradnici: S. Justiæ, M. Roth-Èerina Uloga dizajnera: granice profesije i izazovi suvremenog društva - voditeljica: I. Fabrio, suradnici: A. Mišetiæ, N. Pavlinek
EU Projekti u provedbi
ERASMUS+
Implementation of knowledge on architecture, space and design with a contribution to architectural cultural heritage for vocational woodworking schools, voditeljica: M. Roth-Èerina, suradnici: I. Plavec, D. Andriæ, 2018.-2020.
Healthy URBan Environment: Developing Higher Education in Architecture and Construction in Bosnia and Herzegovina (HURBE), voditeljica: V. Mikiæ, suradnici: S. Filep, Z. Veršiæ, A. Homadovski, K. Šmit, K. Ivanišin, M. Šimuniæ Buršiæ, I. Cvitkoviæ, 2018.-2021.
Architecture’s Afterlife: The Multisector Impact of an Architectural Qualification, voditeljica: M. Roth-Èerina, koordinator: Royal College of Art, partneri: AF Sveuèilišta u Zagrebu, KU Leuven, Universiteit Antwerpen, Politecnico di Torino, Universidad Politecnica Valencia, 2019.-2022.
HORIZON 2020
DOIT - Entrepreneurial skills for young, HORIZON 2020, voditelj: R. Vdoviæ, suradnici: B. Baletiæ, M. Roth-Èerina, M. Pap, K. Careva, A. Homadovski 2017.-2020.
Productive Green Infrastructure for post-industrial urban regeneration (ProGIreg), voditelj: B. Baletiæ, suradnici: M. Jošiæ, R. Vdoviæ, M. Haiman, 2018.-2023.
Smart Urban Green: Governing conflicting perspectives on transformations in the urban rural continuum, financiranje projekta: program Europske Unije za istraživanje i inovacije Horizon 2020, koordinator projekta: Dr. M. Hisschemoller; DRIFT
Erasmus University Rotterdam, partneri: DRIFT, Erasmus University Rotterdam, SAAD, University of Camerino, IATEUR IRCS, Université de Reims, Regio Drechtsteden, Marche Region, Grand Reims, University of Guelph, AF Sveuèilišta u Zagrebu, Pskov State University, EKAPRAEKT, CIVILSCAPE, voditeljica AF UNIZG: B. Bojaniæ Obad Šæitaroci, grupa AF UNIZG: A. Sopina, A. Mrða, T. Zaninoviæ, 2017.2020.
CENTRINNO - New CENTRalities in INdustrial areas as engines for inNOvation and urban transformation, voditelj: B. Baletiæ, suradnik: R. Vdoviæ, 2020.-2024.
STRUKTURNI FONDOVI - ESF
Razvoj profesionalnih kompetencija za zelenu gradnju (CPD4GB), voditelji: B Koružnjak, Z. Veršiæ, suradnici: T. Jukiæ, I. Cvitkoviæ, M. Binièki, K. Perkov, 2018.-2020.
Edu4Games - Izrada standarda zanimanja i kvalifikacija te novih studijskih programa za podruèje dizajna i razvoja videoigara, voditelj: V. Kasap, suradnici: I. Kavuriæ Kireta, M. Juza, A. Mudniæ, L. Periæ, E. Flatz, 2019.-2020.
Centar pametnih urbanih i ruralnih prostoraInovativna urbanistièka i arhitektonska rješenja za poveæanje energetske uèinkovitosti u tradicijskim i zaštiæenim cjelinama, voditelj: R. Vdoviæ, suradnica: A. Mrða, 2020.-2021.
NAGRADE
Nagrade i priznanja nastavnika
V. Kasap:
ZGDW AWARD 2020 WINNER „Med dvemi vodami” centar za posjetitelje, Vedran Kasap (produkt dizajn), Dragana Lucija Ratkoviæ Aydemir (muzeolog), Vladimir Konèar (IT i multimedija), Marko Šesniæ i Goran Turkoviæ (grafièki dizajn), Igor Pauška (dizajn rasvjete), Zagreb Design Week, kolovoz 2020.
M. Roth-Èerina, T. Èerina: „Fresh+Bold Award”, Dani arhitekture u Sarajevu 2019., Sarajevo, lipanj 2019.
Nagraðeni natjeèajni radovi nastavnika
M. Jošiæ, T. Reliæ, J. Horvat, I. Dajak, L. Marušiæ, G. Vukoviæ, J. Kerekoviæ, M. Peko, M. Blaškoviæ, M. Duiæ:
4. nagrada, natjeèaj za izradu idejnog urbanistièko-arhitektonsko-krajobraznog rješenja Parka Gradac sa širim urbanim krajobraznim pojasom u Dubrovniku, srpanj 2020.
Z. Protiæ, T. Èabraja, D. Lovreèiæ, M. Poštenik, suradnici: D. Mlinariæ, T. Jaklenec, A. Markoviæ, M. Šariæ: 4. nagrada, urbanistièko -arhitektonski projektni natjeèaj za izradu idejnog rješenja rekonstrukcija središnjih trgova u Koprivnici, studeni 2019. G. Rako, Radionica arhitekture:
1. nagrada, projektni natjeèaj za izradu idejnog arhitektonsko-urbanistièko rješenja bazen Dubrava, prosinac 2019.
Natjeèaji - sudjelovanje u ocjenjivaèkom sudu M. Obad Šæitaroci: èlan Ocjenjivaèkoga suda za godišnje nagrade HKA za 2019. godinu (odluka Upravnog odbora HKA) L. Prpiæ: èlanica Ocjenjivaèkog suda javnog natjeèaja za izradu idejnog arhitektonsko-urbanistièkog rješenja stambeno-poslovne graðevine kneza Branimira - kneza Borne u Zagrebu, srpanj-studeni 2019.
G. Rako:
èlan Ocjenjivaèkoga suda projektnog natjeèaja za izradu idejnog arhitektonsko-urbanistièko rješenja novog objekta Doma zdravlja Zagreb zapadambulanta Špansko, kolovoz-prosinac 2019. èlan Ocjenjivaèkoga suda natjeèaja za izradu idejnog arhitektonsko-urbanistièkog rješenja putnièkog terminala Zraène luke Zadar, studeni 2019. M. Roth-Èerina:
èlanica ocjenjivaèkog suda za „RIBA president’s medal - the Dissertation Medal”, London, rujan 2020.
èlanica ocjenjivaèkog suda za „Vurnikovu nagradu”, Center arhitekture Slovenije, lipanj 2020. Nagrade studenata arhitekture
Dobitnici Rektorove nagrade za akad.god. 2019./20. Nagrada za individualni znanstveni i umjetnièki rad (jedan ili dva autora), tehnièke znanosti: Vedrana Moslavac: Arhitektura i priroda: Astronomski opservatorij Sarajevo - Trebeviæ Leon Husnjak: Arboretum Valcane Nagrada za timski znanstveni i umjetnièki rad (tri od deset autora), umjetnièko podruèje: Projekt: Radionica za djecu Robofun studenti: Filip Bradariæ, Marko Cavalli, Ivona Krajaèiæ, Matija Kunštek, Andrea Rebec (AF), Jelena Tabak
Nagrada za ‘veliki’ timski znanstveni i umjetnièki rad (više od deset autora), umjetnièko podruèje: Projekt: Moguænosti primjene BIM-a u izradi modela postojeæih graðevina na primjeru istoènog krila zgrade AGG-a studenti: Filip Antoljak, Korina Bernt, Snježana Borojeviæ, Rina Cota, Jelena Æaæiæ, Stipe Gašpar, Roko Guberina, Martina Hopfinger, Dora Jelaska, Josipa Patljak, Anamarija Pavloviæ, Lucija Pejnoviæ, Gabriela Donata Rukavina, Fran Staniæ, Mirna Štimac, Tin Šumberac, Karla Vuèiæ Projekt: Jules Massenet: Pepeljuga (opera u èetiri èina)
fakulteti: ADU, Akademija likovnih umjetnosti, Muzièka akademija, AF i Tekstilno-tehnološki fakultet studenti AF: Ana Doljanin, Gita Grah, Mirna Ilijaniæ, Nikša Krizmaniæ, Zrinka Periæ, Božica Sršen, Luka Šen, Helena Tomiæ, Helena Benc, Lana Banek, Tajana Èeko
Nagrada za društveno koristan rad u akademskoj i široj zajednici, interdisciplinarna podruèja znanosti
Projekt: Èasnici za vezu tijekom hrvatskoga predsjedanja Vijeæem Europske unije fakulteti: AF, Ekonomski fakultet, Fakultet politièkih znanosti, Filozofski fakultet, Muzièka akademija i Pravni fakultet student AF: Tin Cvitanoviæ Sveèana dodjela Rektorovih nagrada nije se održala zbog pogoršanja epidemiološke situacije.
IZLOŽBE
Izložbe na AF
Ž. Pavloviæ:
„Obnova tradicionalne dalmatinske kuæe”, podest 3. kata, ožujak 2020.
Izložbe
LJ. Mišèeviæ:
„Arhitektura i napredna energetska uèinkovitost - Ljubomir Mišèeviæ - 40 godina kontinuiteta”, Galerija Modulor, CEKATE, Zagreb, 4.-10.11.2020.
L. Prpiæ:
„Intersticij”, izložba autorskih arhitektonskih projekata L. Prpiæ, Galerija Greta, Ilica 92, Zagreb, 23.-26.1.2020.
Izložbeni postav paviljonskog karatera Fitting Abstraction koji je predstavljao Hrvatsku na 14. venecijanskom bijenalu arhitekture 2014. pod nazivom Fundamentals. Absorbing Modernity 1914-2014., izložen je u sklopu izložbe „Kolekcija za buduænost / Akvizicije 2009.-2019.”, MSU, Zagreb, 11.12.2019.18.10.2020.
autori paviljona / autori kustosi izložbe Fitting Abstraction: Z. Barišiæ Mareniæ, M. Èavloviæ, I. Ekštajn, N. Jakšiæ, M. Smode Cvitanoviæ, M. Smokvina i K. Šerman (izbornica hrvatskog predstavljanja na Bijenalu)
Sudjelovanja na meðunarodnim izložbama L. Prpiæ, selektorica izložbe 37. „Piranski dani arhitekture”, Piran, Slovenija, studeni-prosinac 2019. Godišnja meðunarodna studentska izložba za Meðunarodno studentsko priznanje Piranesi 2019 na kojoj sudjeluje 17 europskih arhitektonskih fakulteta (AA London, TU Wien, BME Budimpešta, TU Graz, FA Ljubljana, Maribor, Pescara, Solun, Spittal, Split, Trst, Zagreb, Banja Luka, Beograd, Bratislava, Novi Sad, Sarajevo) s po dva selektirana projekta. Za izložbu 2019. odabrani su: Zvonimir Prusina: Necropolis with tombstones Radimlja - Visitor Center, Stolac, Bosnia and Herzegovina, mentor: G. Rako
Karla Jeliæ Balta: Valkane Sport and Recreation Center, Pula, Croatia, mentor: H. Paver Njiriæ „AFZG10/100”, izložbena hala Monfort, Portorož, Slovenija, studeni-prosinac 2019. autorica izložbe: L. Prpiæ
Izložba selektiranih studentskih projekata AF Zagreb povodom obilježavanja stogodišnjice AF u Zagrebu i desetgodišnjice suradnje AF Zagreb s Piranskim danima arhitekture
G. Rako:
„Vodotoranj”: sudjelovanje na meðunarodnoj izložbi „Prijatelji za Oris” (Friends for Oris), Oris Kuæa arhitekture, Kralja Držislava 3, Zagreb, 4.6.31.7.2020., „Stambeno naselje u Den Boschu, Nizozemska”, „Južne arkade groblja Mirogoj, Zagreb”, „Muzej vuèedolske kulture”: Arhitektura kao krajolik: suvremena arhitekture u Hrvatskoj, Chengdu, Kina, 17.10.2019.
Predstavljanje izložaba
S. Justiæ, L. Prpiæ: predstavljanje izložbe „AFZG10/100”. Izložbena hala Monfort, Portorož, Slovenija, 23.11.2019. Oblikovanje izložaba i muzejskih postava
V. Kasap:
postav izložbe “Dubrovnik, a Scarred City”, Vedran Kasap i Ozana Ursiæ (dizajn postava izložbe), Ervin Šiliæ i Zvonimir Rakijašiæ (IT i multimedija dizajn), Marko Šesniæ, Goran Turkoviæ i Andrea Sužnjeviæ (vizualni identitet i grafièki dizajn); autori izložbe: Julijana Antiæ Brautoviæ, Mato Brautoviæ i Goran Cvjetinoviæ, Lazareti Dubrovnik, listopad 2019.
postav izložbe „Od imaginacije do animacije: šest desetljeæa Zagreb Filma”, Vedran Kasap, Ozana Ursiæ, Vladimir Konèar (dizajn vizualnog identiteta i postava izložbe); autori izložbe: Simon Bogojeviæ Narath, Vesna Meštriæ i Snježana Pintariæ, Zagreb, MSU, sijeèanj 2020.
stalni postav „Med dvemi vodami” centar za posjetitelje, Vedran Kasap (produkt dizajn), Dragana Lucija Ratkoviæ Aydemir (muzeolog), Vladimir Konèar (IT i multimedija), Marko Šesniæ i Goran Turkoviæ (grafièki dizajn), Igor Pauška (dizajn rasvjete), Križovec, lipanj 2020.
stalni postav „Stari Toš”, Vedran Kasap i Ozana Ursiæ (produkt dizajn), Vanja Cuculiæ (grafièki di-
zajn), Emil Flatz (IT i multimedija), Mirna Draženoviæ (interpretacijski plan), Punat, lipanj 2020. stalni postav „Veze prirode” interpretacijsko edukacijska staza, Vedran Kasap i Ozana Ursiæ (produkt dizajn) Goran Turkoviæ, Marko Šesniæ i Andrea Sužnjeviæ (grafièki dizajn), Dijana Hršak i Petra Braliæ (interpretacijski plan), Risvica, rujan 2020.
Izložbe studentskih radova „AFZG10/100”, izložbena hala Monfort, Portorož, Slovenija, studeni-prosinac 2019. autorica izložbe: L. Prpiæ izložba selektiranih studentskih projekata AF Zagreb povodom obilježavanja stogodišnjice AF u Zagrebu i desetgodišnjice suradnje AF Zagreb s Piranskim danima arhitekture
Istraživanja, seminari, projekti - arhitektura: Mjesto za doživljaj, kolegij 3. sem. diplomskog studija „Relacije”, Prostorna site-specific instalacijarealizirani studentski projekt, Galerija Greta, Ilica 92, Zagreb, 23.-26. 1.2020. nastavnica i mentorica: L. Prpiæ studenti: Andro Mihalac, Fran Mikoliæ, Josipa Tomazetiæ, Ana Šutej, Andrea Šandrk, Ana Osreèak, Karla Lojen, Iva Manduriæ Katedra za arhitektonske konstrukcije i zgradarstvo Izložba studentskih radova Tehnièki studio, akad. god. 2019./2020., nastavnièki hodnik 2. kata, AF, lipanj 2019.
Digitalna izložba studentskih radova studenata AF ostvarenih u sklopu mobilnosti u inozemstvu, izložbeni prostor predavaonice 81, AF, 6.2.5.3.2020. pripremila i uredila: Z. Barišiæ Mareniæ Izložba studentskih radova ostvarenih u sklopu inozemnog studijskog boravka Erasmus+ i sveuèilišne bilateralne razmjene: Lucija Sekula (Politecnico di Milano, Milano, Italy), Ema Jovanoviæ (National University of Singapore, Singapore), Izložba studentskih radova ostvarenih na Erasmus+ struènoj praksi: Andrea Èeko (HOH Architecten, Amsterdam, Nizozemska), Lucija Lukiæ (Anarchlab Arquitectura Lda, Porto, Portugal)
Dorotea Mandiæ (Gabu Heindl Achitektur, Beè, Austrija), Marija Mihaljeviæ (GAFPA bureau voor architectuur en stedenbouw bvba, Gent, Belgija), Karla Vuèiæ (Moke Architecten BV, Amsterdam, Nizozemska), Filip Vusiæ (Van Ommeren architecten, Amsterdam, Nizozemska), Klara Zubac (BurtonHamfelt Urban Architecture, Amsterdam, Nizozemska)
Promocija struke
24. smotra Sveuèilišta u Zagrebu, Studentski centar u Zagrebu, Savska 25, 21.-23.11.2019.
B. Bojaniæ Obad Šæitaroci: Sjeæanja na rad i djelovanje Nikole Filipoviæa, AŠÈIÆ, R. (2020.) Nikola Filipoviæ (1934.-2020.), „EXPRESS I Magazin I”, 22.5.: 52-53, Zagreb
LJ. Mišèeviæ: sudjelovanje u Temi dana, Energetska obnova, HRT1, ur. Z. Grancariæ, 16.6.2019.
Ž. Pavloviæ: volontersko sudjelovanje na istraživaèkim i struènim radionicama, predavanjima i putovanjima u sklopu projekta CPD4GB - Razvoj profesionalnih kompetencija za zelenu gradnju / Continuous Professional Development For Green Building, sudjelovanje u dva od èetiri ciklusa: 3. ciklus - projekt za grad Jastrebarsko 2019. i 4. ciklus - projekt za grad Karlovac 2020.
MEÐUNARODNA SURADNJA
Meðunarodna suradnja okviru europskog programa Erasmus+ i drugih meðunarodnih suradnji 2019./2020.16
31 sklopljenih bilateralnih i unilateralnih Erasmus+ sporazuma AF s europskim sveuèilištima: Erasmus+ SMS STA
Technische Universität Graz, Graz, Austrija Kunstuniversitaet Linz, Linz, Austrija
Technische Universität Wien, Beè, Austrija
Katholieke Universiteit Leuven, Leuven, Belgija Universitet Po Architectura, Stroitelstvo i Geodesia, Sofia, Sofija, Bugarska
Vysoké Ucení Technické v Brne - Arhitektura, Èeška Republika
École Nationale Supérieure d’Architecture de Paris-la-Villette, Pariz, Francuska École Nationale Supérieure d’Architecture ParisVal de Seine, Pariz, Francuska
National Technical University of Athens (NTUA), School of Architecture, Atena, Grèka Università di Camerino, Camerino, Italija Università degli Studi ‘G. d’Annunzio’, Chieti, Italija Politecnico di Milano, Milano, Italija
Sapienza - Universita’ di Roma, Facoltà di Architettura, Rim, Italija
Università IUAV di Venezia, Venecija, Italija Szent István Egyetem, Budimpešta, Maðarska
Fontys University of Applied Sciences, Fontys School of Fine and Performing Arts, Academy of Architecture and Urbanism, Einhoven, Nizozemska
Technische Universität Carolo-Wilhelmina Braunschweig, Braunschweig, Njemaèka
Hochschule Darmstadt, Department of Architecture, Darmstadt, Njemaèka
Technische Universität München, München, Njemaèka
Rzeszów University of Technology, Rzeszów, Poljska University of Ecology and Management, Varšava, Poljska
Universidade de Lisboa, Faculty of Architecture, Lisabon, Portugal
Univerza v Ljubljani, Fakulteta za arhitekturo, Ljubljana, Slovenija
Univerza v Ljubljani, Fakultet graðevinarstva i geodezije, Ljubljana, Slovenija
University of Maribor, Faculty of Civil Engineering, Transportation Engineering and Architecture, Maribor , Slovenija
Universidad Politécnica de Madrid, Escuela Tecnica Superior de Arquitectura de Madrid, Madrid, Španjolska
Universidad Del País Vasco / Euskal Herriko Unibertsitatea (UPV/EHU), Bilbao, Španjolska
Universidade da Coruña, A Coruña Coruna, Španjolska
TOBB University of Economics and Technology, Ankara, Turska
Namik Kemal University, Tekirdag, Turska University of Strathclyde, Glasgow, Glasgow, UK studenti sa stranih sveuèilišta koji su studirali na AF:
Anita Bianco (Università Degli Studi di Napoli Federico II, Department of Architecture, Napulj, Italija)
Adriana Buconiæ (TU Delft, Delft, Nizozemska)
Susana Carvalho (Universidade de Lisboa, Lisboa, Portugal)
Mária Èerveňová (Vysoké Ucení Technické v Brne, Brno, Èeška Republika)
Andreia Gonçalves Antunes (Universidade de Lisboa, Lisboa, Portugal)
Beata Grabarz (Politechnika Rzeszowska, Rzeszow, Poljska)
Natali Remus (Universidade Federal do Paraná (UFPR), Paraná, Brazil)
Dominika Štecová (Vysoké Ucení Technické v Brne, Brno, Èeška Republika)
studenti AF koji su studirali na stranim sveuèilištima:
Filip Æikoviæ (Universidade de Lisboa, Lisabon, Portugal)
Ivana Mariæ (Technische Universität Graz, Graz, Austrija)
Marija Matiæ (Universität für Künstlerische und Industrielle Gestaltung Linz, Linz, Austrija)
Bartol Oremoviæ (Universidade de Lisboa, Lisabon, Portugal)
Nika Vojvoda (Technische Universität Graz, Graz, Austrija)
struèna praksa studenata:
Mila Boras (Mostlikely architecture ZT GMBH, Beè, Austrija)
Antonia Dajak (EFFEKT Architects, Kopenhagen, Danska)
Ema Dunkiæ (Shift architecture urbanism, Rotterdam, Nizozemska)
Rea Geštakovski (Moke Architecten, Amsterdam, Nizozemska)
Dora Gorenak (Archis Stichting, Amsterdam, Nizozemska)
Ivana Herceg (Haascookzemmrich STUDIO2020*, Stuttgart, Njemaèka)
Fran Jalšovec (Space&Matter BV, Amsterdam, Nizozemska)
Ana Jurišiæ (MVRDV, Rotterdam, Nizozemska)
Ana Kereša (NL architects, Amsterdam, Nizozemska)
Nikša Krizmaniæ (Scarchitekten, Berlin, Njemaèka)
Ivan Lonèar (huber staudt architekten bda, Berlin, Njemaèka)
Matea Maðaroš (Bjarke Ingels Group, Copenhagen, Danska)
Martin Mertz (Krill-o.r.c.a., Rotterdam, Nizozemska)
Rea Mihelko (SHARE Architects ZT GmbH, Beè, Austrija)
Antonio Omiæeviæ (Powerhouse Company International B.V., Rotterdam, Nizozemska)
Ema Peèenkoviæ (SHSH Architecture + Scenography
SRL, Brussels, Belgija)
Tea Perko (Van Ommeren Architecten, Amsterdam, Nizozemska)
Erna Petroveèki (Daniel Modol Urbanism and architecture, Barcelona, Španjolska)
Dora Ramušæak (LEVS Architecten, Amsterdam, Nizozemska)
Andrea Raos (ALN / Architektuerburo Leinhaeupl + Neuber GmbH, Landshut, Njemaèka)
Andrea Raos (Next Aechitects, Amsterdam, Nizozemska)
Mihaela Sladoviæ (GABU Heindl Architektur, Beè, Austrija)
Josipa Slavièek (BurtonHamfelt Urban Architecture, Amsterdam, Nizozemska)
Luka Šen (ZUS - Zones Urbaines Sensibles, Rotterdam, Nizozemska)
Martina Unger (LEVS architects, Amsterdam, Nizozemska)
Erasmus+ day, AF, 221, 7.2.2020. Izlaganja i promocija Erasmus+ programa s ciljem afirmacije Erasmus+ programa i mobilnosti studenata u okviru drugih programa: Z. Barišiæ Mareniæ Iskustva s Erasmus+ mobilnosti sa studentima: Andrea Èeko (struèna praksa) i Lucija Sekula (studijski boravak).
M. Roth-Èerina: Erasmus+ stipendija, Ponitificia Univsersidad Catolica de Chile, Sanitago de Chile, 11.-15.11.2019.
A. Sopina: Erasmus+ Staff Mobility for Training, La Scuola di Ateneo di Architettura e Design “Eduardo Vittoria” Università di Camerino, voditelj: prof. Massimo Sargolini, Ascoli Piceno, 21.-25.10.2019.
Znanstveno-struèna usavršavanja nastavnika na inozemnim institucijama
I. Mlinar: Sveuèilišni preddiplomski studij Arhitektura i urbanizam, GF, Sveuèilište u Mostaru, Mostar
M. Pap: posjet 7th European Maker Faire Rome, potpora i suradnja ITA Zagreb, Rim, 18.-20.10.2019. konferencija Cities, Design & Innovation (KIC FOR CCI), Umeå, Švedska, 2.-3.9.2020. (online) konferencija DOIT Final Conference - Making Young Social Innovators, Salzburg Research Institute, Salzburg, 24.9.2020. (online)
EADTU-EU Online Summit 2020 Digital Transformation and Innovation in Education, Maastricht, 30.4.2020. (online)
teèaj DOIT training (iMooX) - Making Young Social Innovators: New ways of training young learners in creativity, social innovation and entrepreneurial mindset in makerspaces, 4 tjedna: 15.5. 2020., 22.5.2020., 29.5.2020. i 5.6.2020.(online) radionica Data collection for Digital Social Innovation, voditelji: Santi Fuentemilla, Xavier Dominguez (IAAC, Fab Lab Barcelona), 30.9.2020., u sklopu tjedna STEAM (STEAM week) 2020 VP, Zagreb, 28.9.-1.10.2020. (online)
A. Sopina:
La Scuola di Ateneo di Architettura e Design “Eduardo Vittoria” Università di Camerino, voditelj: prof. dr.sc. Massimo Sargolini, Ascoli Piceno, 21.-25.10.2019.
Università degli Studi di Firenze, Dipartimento di Architettura, Firenze Patrimonio Mondiale UNESCO, voditelji: prof. dr.sc. Giuseppe De Luca (UniFi DiDA), Chiara Bocchio (FPM), Firenca, 29.-30.10. 2019.
Meðunarodne razmjene i projekti
L. Prpiæ: konferencija “37th International Architectural Conference Piran Days of Architecture”, tema konferencije: “Renovation: from the old to a new life”, Auditorij Portorož, Portorož, 23.11.2019.
M. Roth-Èerina: pozvano predavanje na AF Sveuèilišta u Ljubljani, Ljubljana, 16.1.2020. gost kritièar završnog studija „Heterotopies Climatique”, GF Sveuèilišta u Mostaru (online) èlanica komisije za ocjenu sinopsisa doktorske disertacije Fakulteta za arhitekturo u Ljubljani
M. Smode Cvitanoviæ: potpora Sveuèilišta u Zagrebu za akademsku mobilnost sveuèilišnih djelatnika 2019., studijski posjet i gostujuæe predavanje “Croatian Architects’ Modalities of Work in the Countries of Africa and Southwest Asia 1950-1991”, Kwame Nkrumah University of Science and Technology Kumasi, Gana, 9.12.-11.12.2019.
Gostovanja nastavnika na AF
A. Kotnjek: „Traces of Culture of Stone and Flower in Ravnikar’s Design”, predavanje na AF, 6.11.2019. H. Harriss, D. Boutsen, J. De Walsche, C. Sentieri: drugi projektni sastanak Erasmus+ projekta „Architecture’s Afterlife”, 27.-28.2.2020., AF Zagreb
JAVNA DJELATNOST I FUNKCIJE NASTAVNIKA IZVAN AF
Sudjelovanje na drugim fakultetima
Sveuèilišta u Zagrebu
Agronomski fakultet, preddiplomski studij, smjer „Krajobrazna arhitektura”: R.Waldgoni: kolegij „Crtanje I”, 1. godina, I. sem., satnica 8+48+8; nastavu izvode: R. Waldgoni, R. Pavloviæ
R. Waldgoni: kolegij „Crtanje II”, 1. godina, II. sem., satnica 8+48+4; nastavu izvode: R. Waldgoni
R. Waldgoni: kolegij „Likovna analiza i plastièno oblikovanje”, 2. godina, III. sem., satnica 8+48+8; nastavu izvode: R. Waldgoni, R. Pavloviæ
Akademija likovnih umjetnosti, smjer „Kiparstvo”: R. Waldgoni: kolegij „Arhitektura spomenika”, 4. godina, VII. sem., satnica 30+0
R. Waldgoni: kolegij „Arhitektura spomenika”, 4. godina, VIII. sem., satnica 30+0
Fakultet elektrotehnike i raèunarstva, preddiplomski studij:
F. Vukiæ: kolegij „Osnovna naèela dizajna”, 1. godina, II. sem., satnica 1+1; nastavu izvode: F. Vukiæ, I. Kostešiæ
Filozofski fakultet, preddiplomski studij: Odsjek za hungarologiju, turkologiju i judaistiku, Katedra za judaistiku i Katedra za turkologiju
Z. Karaè: izborni kolegij „Islamska arhitektura i umjetnost”, zimski sem., satnica 30+0
Z. Karaè: izborni kolegij „Židovska arhitektura i umjetnost”, ljetni sem., satnica 30+0
Odsjek za hungarologiju, turkologiju i judaistiku, Katedra za hungarologiju:
M. Obad Šæitaroci: izborni kolegij „Maðarska arhitektura i urbanizam 19. stoljeæa”, nastavu izvodi: B. Dundoviæ
Šumarski fakultet: preddiplomski studij, smjer „Urbano šumarstvo, zaštita prirode i okoliša”:
M. Obad Šæitaroci: kolegij „Povijest perivojne arhitekture”, 1. godina, I. sem., satnica 15+30; nastavu izvode: M. Obad Šæitaroci, M. Rukavina, A. Sopina I. Mlinar: kolegij „Uvod u urbanizam”, 1. godina, II. sem., satnica 15+15 S. Justiæ: kolegij „Kultura vizualne misli”, 1. godina, II. sem., satnica 0+30; nastavu izvode: A. M. Bakiæ, I. Tutek, R. Pavloviæ D. Krajnik: kolegij „Pejsažno oblikovanje i planiranje”, 2. godina, III. sem., satnica 15+15 L. Petroviæ Krajnik: kolegij „Uvod u prostorno planiranje”, 3. godina, VI. sem., satnica 15+30 Uèiteljski fakultet: Integrirani preddiplomski i diplomski uèiteljski studij s engleskim jezikom
J. Parizoska: kolegij „Jeziène vježbe engleskog jezika 1”, 1. godina, I. sem., satnica 0+0+30
J. Parizoska: kolegij „Jeziène vježbe engleskog jezika 2”, 1. godina, II. sem., satnica 0+0+45
J. Parizoska: kolegij „Primijenjena lingvistika u engleskom jeziku 1”, 5. godina, IX. sem., satnica 30+0
J. Parizoska: kolegij „Primijenjena lingvistika u engleskom jeziku 2”, 5. godina, X. sem., satnica 15+30
Sudjelovanje na drugim fakultetima
Studij Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Graðevinski fakultet Sveuèilišta u Osijeku, preddiplomski sveuèilišni studij Arhitektura i urbanizam
I. Ergiæ: kolegij „Stambene zgrade 1”, 2. godina, III. sem., satnica 30+45, nastavu izvode: I. Ergiæ, L. Korlaet
L. Korlaet: kolegij „Stambene zgrade 2”, 2. godina, IV. sem., satnica 30+45, nastavu izvode: L. Korlaet, I. Ergiæ
A. Homadovski: kolegij „Suvremena svjetska arhitektura 20.st.”, 3. godina, V. sem., satnica 60+0
V. Mikiæ: kolegij „Poslovne zgrade”, 3. godina, V. sem., satnica 30+15
D. Krajnik: kolegij „Urbanizam 3”, 3. godina, V. sem, satnica 30+0
V. Rister, M. Roth-Èerina: Zgrade društvenog standarda, 3. godina, V. sem. Graðevinski fakultet Sveuèilišta u Mostaru, Bosna i Hercegovina, preddiplomski studij Arhitektura i urbanizam
P. Miškoviæ: kolegij „Arhitektonsko projektiranje 1”, 1. godina, 1. sem., satnica 15+90, nastavu izvode: P. Miškoviæ, P. Æeškiæ, M. Filipoviæ
P. Miškoviæ: kolegij „Arhitektonsko projektiranje 2”, 1. godina, 2. sem., satnica 15+90, nastavu izvode: M. Bertina, P. Æeškiæ, M. Filipoviæ
B. Rajèiæ: kolegij „Stambene zgrade 1”, 2. godina, 1. sem., satnica 30+75, nastavu izvodili: Lj. Mišèeviæ, M. Leo, L. Pelivan i B. Rajèiæ (koordinator), B. Soldo (asistent)
B. Rajèiæ: kolegij „Stambene zgrade 2”, 2. godina, 2. sem., satnica 30+75, nastavu izvodili: Lj. Mišèeviæ, M. Leo, L. Pelivan i B. Rajèiæ (koordinator), B. Soldo (asistent)
I. Mlinar: kolegij „Urbanizam I”, 2. godina, III. sem., satnica 15+60
V. Rister, M. Roth-Èerina: kolegij „Zgrade društvenog standarda”, 3. godina, 1. sem., satnica 30+180
Èlanstva nastavnika
Z. Barišiæ Mareniæ: èlanica Upravnog odbora DAZ-a, od prosinca 2019.
S. Gašparoviæ, A. Sopina: èlanice radne skupine za praæenje i provedbu Konvencije o europskim krajobrazima pri Ministarstvu graditeljstva i prostornog ureðenja, predstavnica AF: S. Gašparoviæ, zamjenica predstavnice: A. Sopina
K. Ivanišin: èlan Znanstvenog vijeæa za prostor i turizam
HAZU
L. Prpiæ:
èlanica Skupštine HKA do 2024. zamjenica èlana Struènog povjerenstva za priznavanje prava samostalnih umjetnika (podruèje: Arhitektura) Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika. Imenovana u drugom èetverogodišnjem mandatu (do 2022.).
G. Rako:
èlan osnivaèke skupštine hrvatske Akademije arhitekture urbanizma i znanosti, 2019. èlan Savjeta za prostorno ureðenje RH
KRATICE:
ADU - Akademija dramske umjetnosti
AF - Arhitektonski fakultet
BIH - Bosna i Hercegovina
DAZ - Društvo arhitekata Zagreba
GF - Graðevinski fakultet
HAZU - Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti
HKA - Hrvatska komora arhitekata
HRT - Hrvatska radiotelevizija
MSU - Muzej suvremene umjetnosti
RH - Republika Hrvatska
SD - Studij dizajna
UHA - Udruženje hrvatskih arhitekata
1 Kronika je ostvarena na temelju skupljenih podataka mjerodavnih osoba, zapisnika Fakultetskog vijeæa i ankete nastavnika. Podaci koji nedostaju nisu predani uredništvu.
2 Podaci: Lj. Loina-Hohnjec
3 Podaci: S. Bosnar
4 Podaci: S. Kustiæ
5 Podaci: N. Šerbula (AF), S. Bušiæ (SD)
6 Podaci: N. Šerbula
7 Podaci: S. Bosnar
8 Podaci: Izvještaji voditelja
9 Podaci: P. Šimetin
10 Podaci: M. Rukavina
11 Podaci: Izvještaji nastavnika
12 Podaci: N. Lipovac
13 Podaci: D. Krajnik
14 Podaci: Z. Veršiæ
15 Podaci: A. Braun
16 Podaci: I. Cvitkoviæ
17 Podaci: Z. Barišiæ Mareniæ
Sažetci doktorskih disertacija i magistarskih radova obranjenih na Arhitektonskom fakultetu Sveuèilišta u Zagrebu u akad. god. 2019./20.
Summaries of doctoral dissertations and master’s theses defended at the Faculty of Architecture, University of Zagreb in acad. year 2019/20.
Tihana Hrastar [12.5.2020.] Neda Mrinjek Kliska [26.5.2020.] Nerma Omiæeviæ [9.6.2020.] Ivana Senjak [10. 6.2020.]
Tihana Hrastar
Suradnje u hrvatskoj arhitekturi od 1951. do 2016.
Doktorska disertacija [sažetak]
Doctoral
This thesis examines interdisciplinary artbased collaboration concerning architectural projects in Croatian architecture from the second half of the 20th to the early 21st century. It considers an era that spans from 1951 to 2016, which has been divided into chronological periods according to a specific social and political context that is reflected in the dominant functions of the buildings and different backgrounds underlying processes of collaboration between architects, artists and designers. The year 1951 was chosen as a starting point since it was then that a manifesto was written and launched by the Exat 51 group. This manifesto emphasized the need to bring art and architecture together and argued for the development of industrial design, thus leading to a continuous collaboration between architects, designers and artists. This thesis ends with the year 2016, which pointed to a resurgence in interdisciplinary art-based collaboration following the turbulent decade that preceded the collapse of Yugoslavia, the Croatian War of Independence and the post-war crisis, when these kinds of projects decreased in scope and intensity.
Based on an extensive catalogue and the use of case studies, this thesis establishes models of architecture, art and design integration focusing on the cause and effect relationship between a realised project and its characteristic functions, the socio-political context, motivations for collaboration, and modes of the participants’ interventions. The thesis confirms the existence of a close connection between the events taking place in the Croatian cultural space in the wake of the Second World War and contemporary interdisciplinary art-based collaboration. Furthermore, a continuity in relation to the legacy of international avant-garde movements is determined. Legislative mechanisms for allocating a percentage of project costs for artworks are likewise considered.
The models are based on the key aspects of the influence that an art or design intervention had on the formulation, transformation or interpretation of spatial relationships and on the identity-related characteristics of the
projects. The research distinguishes two basic groups of models: the first one is made up of models where art and design interventions had a direct impact on a spatial concept or were created in synergy with it. The second group is made up of models where art and design interventions were applied later. Within these two groups, five classification models can be identified: the model of a synergic formulation of spatial relationships, the model of a synergic transformation of spatial relationships, the model of defining identity-related characteristics of a particular space, the model of transformation of identity-related characteristics of a particular space, and the model of the affirmation of spatial relationships. In the 21st century, integrated forms of collaboration in which space, artistic or design work come into being simultaneously are more common. This is due to contemporary changes in the context of transformations of architectural, artistic and design vocabularies as well as of rapid development of technologies, media, and the concept of a synthesis of the arts. Such contemporary models in which artists’ and designers’ works play an equal role in shaping a space have an impact on the transformation of the design process. It is important to note that the ambiguity and heterogeneity of the models does not offer ready-made solutions, but rather conceptual frames that can be applied to a wide range of future architectural challenges. Moreover, the criteria for these models can be applied to the analysis and evaluation of realised architectural projects outside the scope of this thesis, which indicates that the contribution is of a dual nature - the theoretical and the practical. The catalogue itself provides new insights into the major realised architectural projects and into many names that have so far been excluded, or have not yet been given proper evaluation in reviews of 20th and 21st century architecture. This thesis likewise contributes to the creation of regulations for financing art and design in architectural projects, as well as the introduction of interdisciplinary courses into the education system.
[Translated by Tihana Hrastar]
Autorica: Tihana Hrastar, dipl. ing. arh. [1984., Zagreb] Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet
Mentorica: izv.prof. dr.sc. Mia Roth-Èerina Znanstveno podruèje: Tehnièke znanosti Znanstveno polje: Arhitektura i urbanizam
Podaci o disertaciji: 469 stranica, 6 poglavlja s 27 potpoglavlja, 70 ilustracija (67 slika koje èine kolaži fotografija i nacrta analiziranih primjera te tri tablice), 1132 bilješke, 485 bibliografskih jedinica, sažetci HR i ENGL, literatura i izvori, popis ilustracija i skraæenica, životopis autorice i mentorice, prilog: Katalog realiziranih arhitektonskih projekata na kojima je ostvarena suradnja arhitekata, dizajnera i umjetnika
Proceduralni podatci: Prijava teme: srpanj 2017. Povjerenstvo za ocjenu teme i predlaganje mentora: - imenovano: 78. sjednica Vijeæa DS, 10.7.2017. prof. dr.sc. Andrej Uchytil dr.sc. Iva Ceraj, mag.diz. izv.prof. dr.sc. Mia Roth-Èerina
Prihvat teme, imenovanje mentora: 518. sjednica FV, 19.9.2017. Odluka Senata: 3. sjednica, 14.11.2017. Izvješæe mentora: 543. sjednica FV, 21.1.2020. Povjerenstvo za ocjenu disertacije: - imenovano: 543. sjednica FV, 21.1.2020. prof. emerita dr.sc. Hildegard Auf-Franiæ prof. dr.sc. Andrej Uchytil dr.sc. Iva Ceraj, mag. diz. Povjerenstvo za obranu disertacije: - imenovano: elektronièka sjednica FV, 16.3.2020. u istom sastavu kao i Povjerenstvo za ocjenu Obrana: 12.5.2020.
Promocija: -
Radom su istražene suradnje arhitekata, dizajnera i umjetnika na arhitektonskim projektima u Hrvatskoj u razdoblju od 1951. do 2016. godine. Utvrðena je poveznica dogaðanja na našem kulturnom prostoru nakon Drugoga svjetskog rata sa suvremenim umjetnièkim interdisciplinarnim suradnjama te definiran kontinuitet prema naslijeðu svjetskih avangardi. Istraženi su i legislativni mehanizmi izdvajanja postotka graditeljskih investicija za umjetnièke intervencije u sklopu projekata. Temeljem kataloške obrade i metode studije sluèaja razluèeno je pet klasifikacijskih modela: modeli sinergijskog formuliranja i transformiranja prostornih odnosa, modeli definiranja i transformacije identitetskih obilježja prostora te model afirmacije prostornih odnosa.
Neda Mrinjek Kliska
zahtjevima u turizmu
Doktorska disertacija [sažetak]
Doctoral
The premise of the research is that hotel buildings are subjected to permanently changing requirements in tourism during their life cycle. Hotel as an architectural type is a spatial presentation of tourism. Tourism is an epiphenomenon of industrial society ruled by economic mechanisms that generate permanent changes. Hotel as an architectural type reflects the changes in tourism. The change of architectural type makes the existing hotel buildings obsolete, resulting in multiple adaptations. This research argues that adaptations of existing hotel buildings to permanently changing requirements in tourism during their life cycle is a latent characteristic of hotel as an architectural type. The pace of changes in society, and consequently in tourism, is accelerating at the beginning of the 21st century. The dissertation searches for the architectural models of hotel buildings adaptable to the changing requirements in tourism in order to increase their sustainability.
The changing requirements in tourism form indeterminate conditions. Therefore, the dissertation analyses general scientific and professional knowledge about adaptability in architecture. It extracts guidelines of adaptability applicable to hotel building from researches of Habraken, Brant and Slaughter as well as from determinants of the cyclical approach in building as part of sustainable building concept emerging at the end of the 20th century.
The dissertation analyses the quantitative and qualitative scope of adaptations of Croatian hotel buildings in the 20th century and at the beginning of the 21st century. The research confirmed the increase in number of highly rated hotels and hotel rooms and the shift of hotels categorized 3* to the 4* category within analysed period. The qualitative scope of adaptations was analysed through changes in spatial and technical standards in Croatian legislation for the double room as the basic building unit of a hotel. The research confirmed continuous increase of the minimum spatial standard for the same category over time without significant deviations in the equipment of the room in terms of space.
The reflection of previously observed changes was studied on twelve cases of hotel architecture built in the Adriatic area of Croatia at the end of the 19th century and during the 20th century. The data were analysed in three phases: phase 1 represents the original condition of the hotel, phase 2 represents the adaptations of the hotel done before the reconstruction in the 21st century and phase 3 represents the adaptations of the hotel done at the beginning of the 21st century. The changes in function, capacity and flow were analysed in all spatial-functional units of the hotel building (public space, accommodation space and service and administration space). The observed changes were classified according to the system of building layers: structure, envelope, services, partition walls and cladding.
The research confirmed that all types of changes take place in all spatial-functional units of the hotel in the hotel life cycle. The pace of change is slower in layers of structure and envelope and faster in layers of services, partitions and cladding. The layers of structure and envelope form the long-lived layers of the hotel building compared to the layers of services, partitions and cladding, which are short-lived.
The research extracted the characteristics of layers of hotel buildings and the relationships between them that allow adaptation to changing requirements in tourism to determine the indicators of adaptability and to derive models of hotel buildings adaptable to changing requirements in tourism.
The conclusion of the research is that adapting a hotel building to changing requirements in tourism is inevitable in its life cycle. Recognizing the repeated adaptation of hotels to changing requirements in tourism as characteristic of hotel as the architectural type is the first step towards more sustainable hotel building. Considering the entire life cycle of a hotel building within design process and anticipating the capacity to accept changes over time are preconditions for sustainable hotel building.
[Translated by Neda Mrinjek Kliska]
Autorica: Neda Mrinjek Kliska, dipl. ing. arh. [1970., Sisak] Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet Polidrom d.o.o., Zagreb
Mentorica: doc. dr.sc. Ana Mrða Znanstveno podruèje: Tehnièke znanosti Znanstveno polje: Arhitektura i urbanizam
Podatci o disertaciji: 197 stranica (ukupno 9 poglavlja s 59 podpoglavlja), 17 tablica, 89 slika, 266 bilješki, 137 bibliografskih jedinica, internetski izvori, izvori ilustracija, sažetci HR i ENGL, prilozi, životopis autorice
Proceduralni podatci: Prijava teme: svibanj 2019. Povjerenstvo za ocjenu teme i predlaganje mentora: - imenovano: 93. sjednica Vijeæa DS, 3.6.2019. izv.prof. dr.sc. Mia Roth-Èerina doc. dr.sc. Ana Mrða dr.sc. Jasenka Kranjèeviæ Prihvat teme, imenovanje mentora: 538. sjednica FV, 16.07.2019. Odluka Senata: 1. sjednica, 15.10.2019. Izvješæe mentora: 544. sjednica FV, 11.2.2020. Povjerenstvo za ocjenu disertacije: - imenovano: 544. sjednica FV, 11.2.2020. izv.prof. dr.sc. Mia Roth-Èerina izv.prof. dr.sc. Zoran Veršiæ dr.sc. Jasenka Kranjèeviæ
Povjerenstvo za obranu disertacije: - imenovano: sjednica FV, 16.3.2020. u istom sastavu kao i Povjerenstvo za ocjenu Obrana: 26.5.2020.
Promocija: -
Istraživanje oèitava prilagodbu postojeæih hotelskih zgrada trajno promjenjivim zahtjevima u turizmu tijekom životnog ciklusa kao latentno obilježje hotela kao arhitektonskog tipa. Rad istražuje modele kojima je moguæe poveæati prilagodljivost hotelskih zgrada promjenjivim zahtjevima u turizmu kroz studiju primjera hotela izgraðenih na jadranskom podruèju Hrvatske krajem 19. i tijekom 20. stoljeæa. Analizirane su prilagodbe provedene tijekom 20. i poèetkom 21. stoljeæa u odnosu na izvorno stanje. Temeljem izluèenih obilježja koja su omoguæila prilagodbu promjenjivim zahtjevima u turizmu odreðeni su pokazatelji prilagodljivosti te izvedeni modeli hotelskih zgrada prilagodljivih promjenjivim zahtjevima u turizmu.
Nerma Omiæeviæ
Defining Sarajevo as the Memorial Doctoral Dissertation [Summary]
Definiranje Sarajeva kao memorijala
Doktorska disertacija [sažetak]
This doctoral thesis explores the possibility of recognizing the urban rehabilitation models of post-war urbanscape, which could contribute in re-redefining the urbanscape identity, with the aim of preserving the heritage and interpreting the memory and defining Sarajevo as the memorial. The research was stimulated by the post-war development of the city of Sarajevo, in the early 21st century, which is characterized by the transformation of its urbanscape and the complete change of the city’s identity. This transformation occurred as the result of the war in Bosnia and Herzegovina (1992-1996), and ifluenced the redefiniton of the urbanscape identity of Sarajevo. The urbanscape affected by natural disasters requires restoration of its physical structure - recovery, while the war-torn urbanscapes also requires the recovery - redefinition of identity, and re-interpretation and discovery of its meaning in the post-war rehabilitation process.
The study is conducted using the Heritage Urbanism [HERU] method, where the urban rehabilitation model of Sarajevo’s post-war urbanscape is being developed by setting criteria for re-redefining its identity, and this study sets new criteria for re-redefining the post-war urbanscape identity. The use of the urbanscape is monitored during the disaster process and attempts are made to find the basic identity features of the layered historical development of the Sarajevo urbanscape. The aim of this study is to discover the significance of the urbanscape during the disaster process, by using it and connecting its elements throughout disaster phases. On the example of Sarajevo, the study seeks to show how the urbanscape identity should be deconstructed into its components in order to discover the basic identity features of the urbanscape development by accompanying the use of open public places that influenced its design and transformation throughout history. According to the set criteria for re-redefining the identity of post-war urbanscape, the urban rehabilitation models of cities exposed to disasters and models of urban transformation of Sarajevo’s urbanscape are set. The recovery of identity is based on spatial and urban memory and the identification of urban models for rehabilitattion of the urbanscape
of cities that have been exposed to natural and man-made disasters.
By designing a model of urban transformation of the historical development of Sarajevo’s urbanscape, a new urban rehabilitation model of post-war urbanscape is set. The Sarajevo Model is based on consolidation of the discovered models and the existing criteria for urban planning, through the interpretation of the concept of memorials. Such an urban rehabilitation model of post-war urbanscape develops awareness of the importance of memory and defines the memorialscape as the identity of Sarajevo, whereby Sarajevo becomes a model for the city of memorials. By re-redefining the urbanscape identity of Sarajevo, the city re-redefines its identity and within the context of the research, through the interpretation of memory, defines Sarajevo as the memorial.
This research seeks to answer the following questions: Is it possible to re-redefine the identity of post-war urbanscape? Is it possible to determine the urban rehabilitation models of post-disaster cities? Is it possible to determine the urban transformation models of the historical development of Sarajevo’s urbanscape? Can the urban rehabilitation model of a post-war city preserve the heritage and interpret the memory to define the memorialscape?
This study provides the first comprehensive overview and analysis of the use of the urbanscape during the disaster response process. The importance and originality of this study is to recognize the main factors that define and change the identity of the layered historical development of Sarajevo’s urbanscape. Understanding the link between the use of the urbanscape during the disaster process and the basic identity features of the layered historical development of Sarajevo’s urbanscape contributes to the establishment of the criteria for re-redefining the urbanscape identity. It is expected that these results can have an important scientific contribution by defining a part of the criteria for future urban planning.
[Translated by Nerma Omiæeviæ, proof-read by DŽeneta Kukuljac]
Autorica: Nerma Omiæeviæ, mag.ing.arh. [1986., Sarajevo]
Internacionalni Univerzitet u Sarajevu, Fakultet prirodnih i tehnièkih nauka
Mentorica: prof. dr.sc. Bojana Bojaniæ Obad Šæitaroci
Znanstveno podruèje: Tehnièke znanosti Znanstveno polje: Arhitektura i urbanizam
Podatci o disertaciji: 165 stranica teksta (9 poglavlja i 43 podnaslovne cjeline), 12 tablica, 32 ilustracije, dva kataloga (15+5 kat. jedinica), 299 bilješki, životopis mentorice, sažetak, kljuène rijeèi, prošireni sažetak na hrvatskom jeziku, popis literature, prilozi (popis tablica, dijagrama, karata i slika), životopis autorice
Proceduralni podatci:
Prijava teme: 3. lipanj 2019.
Povjerenstvo za ocjenu teme i predlaganje mentora: - imenovano: 93. sjednica Vijeæa DS, 3.6.2019. izv.prof. dr.sc. Sanja Gašparoviæ prof. dr.sc. Bojana Bojaniæ Obad Šæitaroci prof. dr.sc. Murat Gül
Prihvat teme, imenovanje mentora: Izvanredna sjednica FV, 18.6.2019. Odluka Senata: 1. redovita sjednica, 15.10.2019. Izvješæe mentora: 545. sjednica FV, 16.3.2020. Povjerenstvo za ocjenu disertacije:
- imenovano: 545. sjednica FV, 16.3.2020. izv.prof. dr.sc. Sanja Gašparoviæ doc. dr.sc. Ana Mrða prof. dr.sc. Murat Gül
Povjerenstvo za obranu disertacije: - imenovano: sjednica FV, 21.5.2020. u istom sastavu kao i Povjerenstvo za ocjenu Obrana: 9.6.2020.
Promocija: -
Disertacija istražuje moguænost prepoznavanja urbanistièkih modela rehabilitacije poslijeratnog urbanog krajolika, koji bi mogao pridonijeti redefiniranju identiteta urbanog krajolika, s ciljem oèuvanja naslijeða i interpretacije memorije i definiranjem Sarajeva kao memorijala. Istraživanje se provodi korištenjem metode Urbanizam naslijeða / Heritage Urbanism [HERU], razvija se urbanistièki model rehabilitacije poslijeratnog urbanog krajolika Sarajeva postavljanjem kriterija za redefiniranje njegovog identiteta. Prema postavljenim kriterijima za redefiniranje identiteta poslijeratnog urbanog krajolika, postavljaju se urbanistièki modeli rehabilitacije urbanog krajolika gradova koji su bili izloženi katastrofama i model urbanistièke transformacije urbanog krajolika Sarajeva.
Ivana Senjak
Doktorska disertacija [sažetak]
Zagreb from 1991 until 2016
Doctoral Dissertation [Summary]
This Ph.D. thesis researches the quality factors in planning, building and development of residential buildings (multi-unit housing) in the City of Zagreb during the period from 1991 to 2016. Housing is an important component of the development of any society and contributes to the dignity and quality of life, the individual and the community as a whole. Adequate housing is a fundamental human right and should be realized throughout the housing policies.
Housing policy is an important part of social policy and it is related to demographic development and population policy. The main goal of housing policy is to provide adequate housing for all citizens through various measures and instruments. In Croatia, the central government determines strategic goals in the area of housing, through housing policy, while the implementation is related to a specific area, which is the responsibility of local self-government. The Republic of Croatia abolished the inherited housing policies from the socialist era in 1991. The development of housing policy was also halted by the events of the war (1991-1995). The destroyed housing stock was rebuilt and resettled through the reconstruction process and the programs for the care of refugees. Housing policy was reduced to individual programs through different government departments.
Zagreb’s housing policy in the 1990s also refers to the sale of socialist era governmentowned apartments. Zagreb is the capital, political and administrative center, regardless of the war and bad economic situation, it still attracts new residents. Construction is left exclusively to the private market till the early 2000s when economic recovery and the impact of central state policy on local government related to housing policy took place. The Housing Program, the Program of statesubsidized housing construction [POS] begins in Zagreb through the incentive and partial investment of the Ministry of Public Works, Reconstruction and Construction. Larger housing estates are being built with accompanying facilities such as kindergartens, primary, secondary schools, swimming pools, libraries, shopping centers, etc. There were 5,523 apartments built in Zagreb by 2017
through the POS program. In 2006 a special town-subsidized program introduced by the City of Zagreb was created.
The quality of housing can be observed through different points of view, various frameworks and quality factors. Quality factors have the following characteristics, influences and performances which affect creation, preservation and improvements of multi-unit housing as observed by architects or derived from the architectural and urban planning point of view. This research determines the quality of residential building of the existing housing estates in Zagreb, building within these housing estates and specific apartment floors through formed architectural and urban quality factors, certain indicators and established multi-unit housing construction criteria. Factors were formed in three groups by analyzing existing housing estates created in different frameworks, two within the POS (Špansko-Oranice and Novi Jelkovec housing estates), and two within market-rate housing (Iver and Vrbani III housing estates). A multidimensional approach was created through tender and project documentation, realization and mutual comparison of other models. The factors are grouped into three basic groups: obligatory, optional or elective and special. The established evaluation criteria provide insight into decision making on the level of particular neighborhood, buildings and apartments simultaneously creating a scientific framework for better planning and design.
This research focuses on four Zagreb housing estates (neighborhoods) originated within different frameworks: two within the Program of state-subsidized housing construction [POS] and the other two are market-rate housing. The obtained research findings favor POS estates, but at the same time, they reveal many missing quality factors, which could be improved through systematic housing policy and legislative framework. This research defines the scientific framework in which it is possible to set up different research models, thus enabling better planning and design of residential buildings (multi-unit housing) of city neighborhoods, buildings and apartments.
[Translated by Ivana Senjak]
Autorica: Ivana Senjak, mag. ing. arch. [1978., Slavonski Brod] Sveuèilište u Zagrebu, Graðevinski fakultet
Mentorica: prof. dr.sc. Alenka Deliæ Znanstveno podruèje: Tehnièke znanosti Znanstveno polje: Arhitektura i urbanizam
Podatci o disertaciji: XVI+255 [261] stranica, 58 stranica priloga, 5 slika, 58 tablica, 13 grafikona, 476 bilješki, arhivski izvori, internetski izvori, izvori ilustracija, sažetci HR i ENGL, zahvale, popisi djela, prilozi, životopis [ukupno 14 poglavlja s 26 sekundarnim i 11 tercijalnih podpoglavlja] i dodatak: Katalog 1 [ukupno XIX+387 (406) stranica] i Katalog 2 [ukupno XX+303 (323) stranica].
Proceduralni podatci: Prijava teme: srpanj 2016. Prihvat teme i imenovanje mentora: 506. sjednica FV, 19.7.2016. Izvješæe mentora i imenovanje povjerenstva za ocjenu: 538. sjednica FV, 19. srpnja 2019.
Povjerenstvo za ocjenu doktorskog rada: prof. dr.sc. Ivan Mlinar prof. emeritus dr.sc. Lenko Pleština doc. dr.sc. Nikolina Veziliæ Strmo Prihvaæanje izvješæa povjerenstva za ocjenu doktorskog rada i imenovanje povjerenstva za obranu: sjednica FV, 16.3.2020.
Povjerenstvo za obranu doktorske disertacije: prof. dr.sc. Ivan Mlinar prof. dr.sc. Zoran Veršiæ doc. dr.sc. Nikolina Veziliæ Strmo Obrana: 10.6.2020.
Promocija: -
Tema rada su arhitektonski i urbanistièki èimbenici kvalitete višestambene izgradnje na primjeru postojeæih stambenih naselja Grada Zagreba u razdoblju od 1991. do 2016. godine. Formirani èimbenici kroz odreðene pokazatelje utvrðuju kriterije vrednovanja èetiri zagrebaèka naselja (dva izgraðena unutar POS-a i dva u okviru tržišne izgradnje) koji omoguæuju uvid u proces donošenja ocjene kvalitete pojedinog naselja, zgrade i stana karakteristiène etaže, istovremeno kreirajuæi znanstveno utemeljen okvir za kvalitetnije planiranje i projektiranje višestambene izgradnje.
Recenzenti èlanaka objavljenih u èasopisu PROSTOR u god. 28 [2020.], br. 1 [59] i 2 [60] (abecednim slijedom)
Doc. dr.sc. Dražen Arbutina Tehnièko veleuèilište u Zagrebu
Prof. dr.sc. Ivo Babiæ Sveuèilište u Splitu, Fakultet graðevinarstva, arhitekture i geodezije [m.]
Izv.prof. dr.sc. Zrinka Barišiæ Mareniæ Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet
Dr.sc. Tamara Bjažiæ Klarin Institut za povijest umjetnosti, Zagreb
Prof. dr.sc. Bojana Bojaniæ Obad Šæitaroci Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet
Dr.sc. Radoslav Bužanèiæ Ministarstvo kulture, Konzervatorski odjel u Splitu
Prof. dr.sc. Dragan Damjanoviæ Sveuèilište u Zagrebu, Filozofski fakultet
Izv.prof. dr.sc. Josip Galiæ Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet
Prof. dr.sc. Oleg Grgureviæ Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet [m.]
Prof. dr.sc. Iskra Iveljiæ Sveuèilište u Zagrebu, Filozofski fakultet
Dr.sc. Viki Jakaša Boriæ Konzervatorski odjel u Zagrebu
Izv.prof. dr.sc. Nataša Jakšiæ Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet
Prof. dr.sc. Tihomir Jukiæ Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet
Prof. dr.sc. Zlatko Juriæ Sveuèilište u Zagrebu, Filozofski fakultet
Dr.sc. Darko Kahle Zagreb
Prof. dr.sc. Zlatko Karaè Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet
Prof. dr.sc. Rudolf Klein Szent István Egyetem, Ybl Miklós Épitéstudományi Kar, Budapest
Doc. dr.sc. Jasenka Kranjèeviæ Institut za turizam, Zagreb
Prof. dr.sc. Estefanía López Salas Universidade da Coruña, Escuela Técnica Superior de Arquitectura
Reviewers of papers published in PROSTOR in Vol. 28 [2020], No. 1 [59] and 2 [60] (in alphabetic order)
Prof. dr.sc. Zvonko Makoviæ
Sveuèilište u Zagrebu, Filozofski fakultet [m.]
Doc. dr.sc. Ana Mrða
Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet
Izv.prof. dr.sc. Iva Muraj
Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet
Akademik prof. dr.sc. Mladen Obad Šæitaroci
Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet
Prof. dr.sc. Željko Pekoviæ
Sveuèilište u Splitu, Filozofski fakultet
Izv.prof. dr.sc. Lea Petroviæ Krajnik
Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet
Doc. dr.sc. Vladana Putnik Prica Univerzitet u Beogradu, Filozofski fakultet
Doc. dr.sc. Iva Rechner Dika
Sveuèilište u Zagrebu, Agronomski fakultet
Izv.prof. dr.sc. Mia Roth-Èerina
Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet
Doc. dr.sc. Marko Rukavina
Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet
Doc. dr.sc. Zorana Sokol Gojnik
Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet
Prof. dr.sc. Karin Šerman
Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet
Doc. dr.sc. Ana Šverko
Institut za povijest umjetnosti, Centar Cvito Fiskoviæ u Splitu
Izv.prof. dr.sc. Abidin Temizer Mehmet Akif Ersoy Üniversitesi, Fen-Edebiyat Fakültesi Tarih Bölümü
Izv.prof. dr.sc. Idis Turato Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet
Prof. dr.sc. Andrej Uchytil
Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet
Prof. dr.sc. Eva Vaništa Lazareviæ Univerzitet u Beogradu, Arhitektonski fakultet
Doc. dr.sc. Alma Zavodnik Lamovšek Univerza v Ljubljani, Fakulteta za gradbeništvo in geodezijo
Izv.prof. dr.sc. Danko Zeliæ Institut za povijest umjetnosti, Zagreb
Doc. dr.sc. Alen Žuniæ
Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet
S obzirom na bitno smanjen priljev financijskih sredstava iz svih izvora na koje se èasopis oslanjao u dosadašnjem izlaženju (proraèunske potpore, izdvajanja Fakulteta, vlastiti prihodi), Uredništvo je - kako bi se osiguralo daljnje redovito izlaženje i održala dosegnuta razina kvalitete PROSTORA - odluèilo za znanstvene priloge primljene nakon 1. sijeènja 2013. uvesti nužnu financijsku participaciju autora. Podatci i upute za uplatu, kao i nova procedura koju æemo primjenjivati prilikom prijama rukopisa, nalaze se na web stranici èasopisa. Nadamo se razumijevanju cijenjenih suradnika.
Uredništvo
Due to large cuts in funding from all sources, the editorial board has decided to introduce a financial support from the authors for all papers submitted after 1st January 2013. in order to be able to continue regular publication and maintain the achieved quality of the journal PROSTOR. Further information and payment instructions including information about the new procedure for manuscript submission can be found on the journal’s web site. We sincerely hope for your understanding and support.
Editorial board
Opæa i koncepcijska profilacija èasopisa PROSTOR, otisnuta uz impresum, sastavni je dio Uputa suradnicima. Molimo suradnike da poštuju sljedeæe upute.
Priprema i predaja rukopisa
• Uredništvo prima iskljuèivo neobjavljene rukopise na hrvatskom ili engleskom jeziku.
• Rukopis (cjeloviti tekst èlanka s ilustracijama) dostavlja se Uredništvu u elektronièkom obliku (e-mail: prostor@arhitekt.hr).
• Autor e-poštom dostavlja dvije inaèice svoga èlanka: za Uredništvo: s naslovnicom 1. i biografijom autora na kraju; za recenzente: s naslovnicom 2. te bez biografije autora i bilo kakvih autorskih oznaka.
• U digitalnom se obliku putem e-pošte predaju: cjelovit tekst èlanka u jednom .doc fileu (MS Word) s ubaèenim ilustracijama male rezolucije; ilustracije: svaka spremljena kao zaseban file (skenirane s minimalnom rezolucijom od 300 dpi u nekom od sljedeæih formata: tif, jpg, psd, bmp, dwg, cdr); fileovi trebaju biti imenovani kratko (Sl. 1.; Sl. 2.; Tabl. I.). Tablice i grafikoni dostavljaju se u word ili excel fileu. Ilustracije veæe od 25 mb slati programskim servisima za slanje velikih datoteka (npr. Jumbo mail, WeTransfer i sl.)
• Svi radovi podliježu anonimnom recenzentskom postupku.
• Sve ostale opise (oznake znanstvenog podruèja, doi i UDK oznake, datume prijama i prihvaæanja èlanka, dvojeziène elemente itd.) unosi Uredništvo.
• Na autorov zahtjev pismeno ili mailom æe se potvrditi prijam rukopisa.
• Predajom rukopisa autor jamèi da je rad njegovo izvorno djelo i da u izradi nije koristio druge izvore osim onih koji su u njemu navedeni.
• Za sve znanstvene priloge Uredništvo osigurava najmanje dvije neovisne recenzije, pri èemu su autorima recenzenti nepoznati, a isto su tako recenzentima nepoznati autori èlanka.
• Konaènu odluku o kategorizaciji rada donosi Uredništvo uzimajuæi u obzir mišljenja recenzenata.
• Objavit æe se svi pozitivno recenzirani i na sastanku Uredništva prihvaæeni èlanci, a redoslijed objave Uredništvo utvrðuje prema sadržajnim i koncepcijskim kriterijima svakoga pojedinog broja.
• Uredništvo æe autora obavijestiti o provedenom recenzentskom postupku, utvrðenoj kategoriji èlanka i eventualnim dopunama ili ispravkama koje je autor obvezan provesti prije konaènoga prihvaæanja èlanka za tisak.
• Autor je obvezan postupiti prema primjedbama recenzenata i ispravljeni rukopis dostaviti u roku od 30 dana, ponovno u istom obliku kao i prilikom prve predaje.
• Ukoliko autor ne doradi èlanak u roku od 30 dana, èlanak se odbija za tisak. Prepravljeni èlanak može se ponovno poslati kao novi tekst koji æe iæi u redovit recenzentski postupak.
Urednièka redaktura
• Radovi se u integralnom obliku pišu i objavljuju na hrvatskom ili engleskom jeziku, a sažetci, kljuène rijeèi, naslovi i podnaslovi, opisi ilustracija i biografija autora tiskaju se dvojezièno (prijevod osigurava Uredništvo).
• Èlanci cjelovito prevedeni na engleski jezik prihvatit æe se samo ako autor osigura jezièki kvalificiran prijevod i lekturu teksta i dostavi Uredništvu presliku dokumenta ovlaštenog prevoditelja/lektora.
• Uredništvo zadržava pravo manjih ispravaka, promjene naslova, jeziène lekture, prijevoda i uobièajene redakture teksta nužne radi prilagodbe èlanka propozicijama èasopisa.
• Autoru pripada jedan besplatan primjerak èasopisa i 15 posebnih otisaka (separata) njegova èlanka. Dodatni se otisci, na autorov trošak, mogu posebno naruèiti putem Uredništva.
Molimo suradnike da svoj èlanak, osim ovim opæim uputama, obvezno prilagode i Tehnièkim uputama objavljenim na: http://hrcak.srce.hr/prostor
https://arhitektzg.sharepoint.com/prostor/sitepages/po%c4%8detna%20stranica.aspx
Information about the general concept of the journal PROSTOR next to the impressum is an integral part of these notes. Contributors are asked to conform to the following notes.
• Editorial Board accepts exclusively unpublished texts, written either in the Croatian or English language.
• Contributions (text and illustrations) should be submitted to the Editorial Board as electronic files (e-mail: prostor@arhitekt.hr).
• All contributions will be peer reviewed anonymously.
• All other descriptions (scientific field, doi and UDC designation, dates of admission and acceptance of the contribution, bilingual elements etc.) are entered by the Editorial Staff.
• Authors should submit two versions of the article via e-mail: for the Editorial Board: one copy with the front page and biography in the end of the contribution for reviewers: with the front page 2, without author’s biography or any other information on the author
• Contributions are submitted electronically via e-mail and should include: integral text of the contribution in a single .doc file (MS Word) with inserted illustrations in low resolution; illustrations - each saved as a separate file (scanned at 300 dpi in one of the following formats:
tif, jpg, psd, bmp, dwg, cdr); the name of the files should be short (Fig. 1; Fig. 2; Table I). Tables and graphs are submitted in word or excel file. Illustrations bigger than 25 mb should be sent via program services designed for large databases (Jumbo mail, WeTransfer etc.)
• Submission of the contribution will be confirmed in writing at the request of the author.
• By submitting the manuscript, the author confirms and guarantees that it is his/her own original paper and that he did not use any other sources except those listed in the article.
• All scientific papers are subjected to at least two independent reviews provided by the Editorial Board. Reviewers are unknown to authors as well as authors to reviewers.
• Final decision concerning the category of papers is made by the Editorial Board taking into account the reviewers’ opinions.
• All contributions positively reviewed and accepted by the Editorial Board will be published. The order of their publication is subject to the Editorial Board’s decision regarding the content and concept of each particular issue of PROSTOR
• Authors will be informed about the review procedure, assigned category of the article and possible additions or corrections which should be made on the part of the authors prior to the final acceptance of the article.
• Authors are required to follow the instructions and suggestions of the reviewers and submit the revised manuscript within 30 days, in the same form and following the same procedure as when submitting it the first time.
• In case authors fail to submit the revised text within 30 days, the text will not be considered for publishing. It is possible to submit the revised text as a new contribution which will again undergo the standard editorial procedure.
• Articles are written and published in Croatian or English whereas abstracts, summaries, key words, titles and subtitles, captions and authors’ biographies are bilingual (translation is provided by the Editorial Board)
• Articles submitted in English translation will be accepted only on condition that the authors themselves provide high-quality English translation or proof-reading by an officially registered translator and submit a copy of the registered translator’s / proof-reader’s professional certificate to the Editorial Board.
• Editorial Board reserves the right to make minor corrections, changes of titles, language editing, translation and text editing in order to adapt the article to publishing requirements of the journal.
• The author is entitled to one free copy of the journal and 15 offprints of his contribution. Additional offprints may be ordered from the editor at the author’s expense.
Contributors are asked to adjust their contributions according to the Technical notes published on the web page: http://hrcak.srce.hr/prostor
https://arhitektzg.sharepoint.com/prostor/sitepages/po%c4%8detna%20stranica.aspx
Ovaj je broj èasopisa PROSTOR redakcijski pripremila i realizirala
Broj je urednièki zakljuèen 16. 12. 2020.
Grafièka priprema i tisak dovršeni su 23. 12. 2020.
Osnovna tipografija: Meta
Papir: 115 gr
Offsetni tisak c/b
Attilio Krizmanić Amfiteatar u Puli - Velarij Amphitheatre in Pula - Velarium
Zorislav Horvat Srednjovjekovna crkva sv. Martina u Dubravi kod Vrbovca - Pokušaj rekonstrukcije tlocrta Medieval Church of St. Martin in Dubrava near Vrbovec - Attempted Reconstruction of Its Layout
Ana Plosnić Škarić Trogirski rezidencijalni sklopovi s dvorištem i kulom tijekom srednjega vijeka Metodologija istraživanja i principi transformacija Residential Complexes with Courtyards and Towers in Medieval Trogir Research Methodology and Principles of Transformation
Marin Duić Maksimirski majur u Zagrebu - Prostorno-arhitektonski razvoj od 18. stoljeća do 1921. godine
Mladen Obad Šćitaroci Maksimir’s Homestead in Zagreb - Spatial and Architectural Development from the 18th Century to 1921
Dragan Damjanović Organizacija obnove Zagreba nakon potresa 1880. godine Organization of Repair and Reconstruction Works in Zagreb after the 1880 Earthquake
Aleksandar Kadijević Arhitektonski opus Milana Zlokovića u Hrvatskoj između dva svjetska rata Architectural Work of Milan Zloković in Croatia Between the Two World Wars
Tin Kovač Projekt Centra za vodene sportove (Kombinirano plivalište) Rijeka-Sušak
Ariana Štulhofer arhitekta Vladimira Turine, 1949.
Hela Vukadin-Doronjga Water Sports Centre (Swimming Pool Complex) Rijeka-Sušak Designed by the Architect Vladimir Turina, 1949
Mojca Smode Cvitanović Balancing Identities - Works by Architect Branko Petrović in Addis Ababa (1962-1969)
Melita Čavlović Balansiranje identiteta - Radovi arhitekta Branka Petrovića u Addis Abebi (1962.-1969.)
Andrej Uchytil
Neda Mrinjek Kliska Utjecaj turističkih trendova na kategorizaciju hotela u Hrvatskoj početkom 21. stoljeća
Karin Šerman The Impact of Tourism Trends on Hotel Classification in Croatia at the Beginning of the 21st Century
Dubravko Bačić
Ana Mrđa
Vesna Lovec Thermal Comfort and Indoor Air Quality after a Partially Energy-efficient
Miroslav Premrov Renovation of a Prefabricated Concrete Kindergarten Constructed in 1980’s in Slovenia
Vesna Žegarac Leskovar Toplinska udobnost i unutarnja kvaliteta zraka nakon djelomične energetske obnove prefabriciranog betonskog dječjeg vrtića izgrađenog 1980-ih u Sloveniji
Ceren Katipoğlu Özmen Making the Unwanted Visible: A Narrative on Abdülhamid Ii’s Ambitious Project Selahaddin Sezer for Yedikule Central Prison in Istanbul Učiniti neželjeno vidljivim: narativ o ambicioznom projektu Abdülhamida Iija za centralni zatvor u četvrti Yedikule u Istanbulu
Maja Bilušić Značenje pojma mali povijesni gradovi u Hrvatskoj
Mladen Obad Šćitaroci Defining the Concept of Small Historic Towns in Croatia Zlatko Karač
Ines Mravunac Sužnjević Pojmovno određenje identitetske siluete grada - Urbanističko-arhitektonski pristup od 1960. do 2020. godine Krunoslav Šmit Defining the City Skyline - Urban and Architectural Approach Between 1960 and 2020
Ivana Banović Đorđević Contemporary Research on the Spatial Relations between the Public Library and the City Bojana Bojanić Obad Šćitaroci Suvremena istraživanja prostornih odnosa javne knjižnice i grada
Gordana Rovčanin Premović Obnova i revitalizacija spomenika kulture na Crnogorskom primorju oštećenih u potresu 1979. godine Miroslav Doderović Restoration and Revitalization of Cultural Monuments on Montenegro’s Coast Damaged in the 1979 Earthquake
Boris Iharoš Održivi urbani razvoj u kontekstu mehanizma integriranih teritorijalnih ulaganja
Kristina Careva Pregled kriterija, sustav ocjenjivanja i odabira javnih projekata za EU financiranje Sustainable Urban Development in the Context of Integrated Territorial Investments Criteria, Evaluation System and Selection of Public Projects for EU Funding
Aktualno | Current Themes
In memoriam | In Memoriam
Kronika fakulteta | Chronicle of the Faculty
Doktorske disertacije | Doctoral Dissertations