Urbanizam naslijeđa

URBANIZAM NASLIJEĐA

ZAGREB, 2022.

IMPRESSUM

URBANIZAM NASLIJEĐA

e-publikacija

Nakladnik: Arhitektonski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Za nakladnika: prof. dr. sc. Bojan Baletić

Urednici: doc. dr. sc. Marko Rukavina, asist. Marin Duić, akademik Mladen Obad Šćitaroci

Recenzenti: prof. dr. sc. Damir Krajnik dr. sc. Marijana Sironić

Dizajn: Marin Duić, mag. ing. arch., mag. hist. art.

Lektura: Marina Laszlo, prof.

Publikaciju je za objavu prihvatilo Povjerenstvo za nakladničku djelatnost Arhitektonskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu na sjednici održanoj 19. prosinca 2022.

ISBN 978-953-8042-78-2

Publikacija je nastala u sklopu institucijskog istraživačkog projekta broj 303: Prostorni modeli očuvanja i unaprjeđenja kulturnog naslijeđa u pejsažnom kontekstu.

Acta Architectonica - Digitalni udžbenici i scripta Zagreb, studeni 2022.

1. UVOD

UVOD

Urbanizam naslijeđa / Heritage Urbanism sintagma je osmišljena i razvijana u znanstveno-istraživačkom projektu koji se provodio na Katedri za urbanizam, prostorno planiranje i pejsažnu arhitekturu Arhitektonskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu pod nazivom Heritage Urbanism –Urban and Spatial Models for Revival and Enhancement of Cultural Heritage (HERU). Projekt se provodio četiri godine – od 2014. do 2018. godine, a vodio ga je akademik Mladen Obad Šćitaroci, redoviti profesor Arhitektonskog fakulteta. Projekt je financirala Hrvatska zaklada za Znanost. U projektu je sudjelovalo 36 istraživača iz Hrvatske, kojima su se pridružili brojni inozemni istraživači koji su svoja istraživanja promatrali u kontekstu pristupa urbanizma naslijeđa. U projekt je bilo uključeno 17 doktorskih istraživanja.

Istodobno sa znanstveno-istraživačkim projektom na Diplomskom studiju arhitekture i urbanizma Arhitektonskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu 2016. godine uspostavljen je novi izborni kolegij pod istim nazivom – Urbanizam naslijeđa. Kolegij obrađuje suvremenu problematiku obnove, revitalizacije i unaprjeđenja kulturnoga naslijeđa. Kulturno naslijeđe se sagledava od kulturnoga krajolika, povijesnih gradova i naselja do sklopova i pojedinačnih građevina i povijesnih perivoja. Zamisao je bila uključiti studente u istraživački proces i u znanstveni projekt, ponuditi im aktualne teme s relevantnom suvremenom lite-

raturom, potaknuti ih na istraživanje svih oblika materijalnog i nematerijalnog kulturnoga naslijeđa te ih uputiti u istraživački proces kako bi savladali metodološke osnove istraživanja odabrane teme u području zaštite i obnove te posebice revitalizacije i unaprjeđenja aktivnog korištenja kulturnoga naslijeđa.

Cilj je kolegija Urbanizam naslijeđa ponuditi studentima temeljna znanja iz područja obnove, revitalizacije i unaprjeđenja kulturnoga naslijeđa, posebice znanja koja će moći koristiti u suvremenim studijama, projektima i planovima obnove i revitalizacije naslijeđenih građevina i prostora. Budući da Hrvatska baštini 25 stoljeća urbane kulture u kontinuitetu – od protourbanih ilirskih naselja i prvih grčkih i rimskih gradova do danas – važno je da budući arhitekti steknu temeljna znanja i istraživačke metode da bi spoznali važnost očuvanja kulturnog naslijeđa te da bi shvatili važnost revitalizacije napuštenoga ili zapuštenoga kulturnog naslijeđa, posebice graditeljskoga i urbanoga naslijeđa. Kulturno naslijeđe ne možemo samo štititi, već ga treba obnavljati i omogućiti mu novi život sa suvremenim zahvatima, koji će afirmirati naslijeđeno te istodobno dobiti priliku da jednoga dana novi zahvati postanu novo naslijeđe. Na tim se polazištima temelji razmišljanje o mogućim modelima obnove i revitalizacije kulturnoga naslijeđa.

1. UVOD

Studenti na kolegiju istražuju odabranu temu i predlažu možebitne modele za unaprjeđenje i oživljavanje kulturnog naslijeđa primjenjujući pristup i metodu urbanizma naslijeđa. Svoja istraživanja i promišljanja studenti prikazuju u obliku postera. Posteri/rezultati istraživanja studenata glavni su sadržaj ove e-publikacije koja pokazuje raznolikost i zanimljivost istraživanih tema, kreativni pojedinačni pristup unutar zadanog okvira, uspješnost u promišljanju mogućih modela obnove i revitalizacije te primjenjivost u provedbi.

U publikaciju istraživačkih radova kolegija Urbanizam naslijeđa od ak. god. 2016./2017. do ak. god. 2021./2022. zbog srodnosti su dodani i odabrani radovi iz kolegija Istraživanja/Seminari/Projekti – Urbanizam naslijeđa iz ak. god. 2020./2021. te kolegija Revitalizacija dvoraca iz ak. god. 2015./2016. i Mađarska arhitektura i urbanizam iz ak. god. 2017./2018. Filozofskog fakulteta u Zagrebu (nositelj kolegija akademik Mladen Obad Šćitaroci, izvođač Boris Dundović).

Tijekom i nakon završetka znanstveno-istraživačkog projekta sintagma heritage urbanism postigla je međunarodnu prepoznatljivost objavom knjiga, znanstvenih članaka, organiziranjem međunarodnih znanstvenih skupova i aktivnim sudjelovanjem na inozemnim i domaćim skupovi-

ma. Kao sintagma i pristup istraživanju heritage urbanism predstavljen je javno prvi puta na međunarodnom skupu

„Prostorne i razvojne mogućnosti kulturnog naslijeđa / Cultural Heritage – Possibilities for Spatial and Economic Development“, održanom u Zagrebu 2015. godine, kojom je prilikom objavljen i zbornik radova (ur. Obad Šćitaroci, 2015.) sa 142 rada 227 autora s 39 sveučilišta. Godine 2017. održan je drugi skup i objavljen je zbornik radova

„Modeli revitalizacije i unaprjeđenja kulturnog naslijeđa – multidisciplinarni dijalog / Models of Revitalization and Enhancement of Cultural Heritage – Multidisciplinary Dialogue“ (ur. Obad Šćitaroci, 2017.), gdje su unaprjeđena razmišljanja na temu urbanizma naslijeđa. Kao pristup i metoda heritage urbanism izložen je u dvije knjige u nakladi Springer – „Quality of Life in Urban Landscapes“ (Obad Šćitaroci, 2018.) i „Cultural Urban Heritage“ (Obad Šćitaroci, 2019.) te u članku „Heritage Urbanism“ objavljenom u časopisu Sustainability (Obad Šćitaroci, Bojanić Obad Šćitaroci, 2019.).

Uz ovaj priručnik navedene publikacije predstavljaju osnovne nastavne materijale studentima kolegija Urbanizam naslijeđa, ali i dodatne nastavne materijale na drugim kolegijima vezanim uz očuvanje kulturnog naslijeđa na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.

2. URBANIZAM NASLIJEĐA

URBANIZAM NASLIJEĐA

HERITAGE URBANISM – HERU – METODOLOŠKI OKVIR

Mnoštvo kulturnog naslijeđa u Hrvatskoj, kao i posvuda u Europi i svijetu, u lošem je stanju pa mu je potrebna obnova i unaprjeđenje. Donesene su brojne deklaracije i povelje međunarodnih institucija s ciljem da se poboljša zaštita i obnova. Unatoč njima, kao i uz donesene zakone o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara, naslijeđe i nadalje propada te se u njegovu obnovu ne ulaže dovoljno. Ideja urbanizma naslijeđa / heritage urbanism – HERU bila je da pridonesemo unaprjeđenju naslijeđa i potaknemo razmišljanja koja neće sagledavati naslijeđe kao statični objekt, već kao aktivni subjekt u prostoru, bilo da se radi o gradu, selu ili krajoliku.

Takvo promišljanje potaknuto je dugom tradicijom urbane kulture na tlu Hrvatske starom više od 25 stoljeća – od ilirskih protourbanih naselja i prvih grčkih gradova u Dalmaciji do rimskih gradova te nadalje u neprekinutom kontinuitetu do danas. Sačuvano naslijeđe pokazuje umijeće nasljeđivanja vrijednoga zatečenog naslijeđa i umijeće gradnje novoga u starom gradskom tkivu.

Urbanizam naslijeđa promatra i istražuje naslijeđe u širokom vremenskom rasponu i tipološkoj raznolikosti – od kulturnog krajolika do pojedinačnih građevina, od antič-

kih arheoloških nalazišta do modernističke arhitekture, od materijalnog do nematerijalnog naslijeđa. Pri tom se naslijeđe sagledava s različitih motrišta – interdisciplinarno, multidisciplinarno i transdisciplinarno. Očekuju se drukčiji rezultati, lišeni poznatih i uobičajenih obrazaca, kako bi se došlo do uspješnih rezultata u pogledu novog života naslijeđa, čuvajući identitetsku prepoznatljivost. Novi život naslijeđa trebao bi potaknuti nastajanje novog prostornog i društvenog konteksta u kojemu naslijeđe nije više gubitnik već dobitnik, naslijeđe koje postaje resurs i nije više teret zajednici. Da bi naslijeđe bilo pokretač aktivnosti, njegova obnova i revitalizacija mora odgovoriti na suvremene potrebe, ono se mora moći prilagoditi suvremenim zahtjevima zajednice koja bi se o njemu trebala brinuti. Zato je potrebno utvrditi kriterije za nove zahvate u prostorima naslijeđa i prepoznati moguće modele za korištenje kako bi se ono uključilo u život gradova i naselja. U pronalaženju kriterija krenulo se od urbanističkih i prostornih promišljanja, a zatim je prošireno drugim i drukčijim pogledima koja vode prema multidisciplinarnim pristupima i prema objektiviziranju revitalizacije naslijeđa.

Kulturno naslijeđe, poglavito graditeljsko naslijeđe, s kulturno-povijesnog motrišta razmjerno je dobro obrađeno

u literaturi jer postoje brojni tekstovi i knjige o općim temama, a još više o brojnim primjerima monografski obrađeni. Puno je manje literature s konzervatorskog, a vrlo malo s metodološkog motrišta o kulturnom naslijeđu u kontekstu arhitekture, urbanizma i prostornog planiranja. Razmjerno je malo istraživanja i literature o aktiviranju pasivnog naslijeđa, o kriterijima i modelima za revitalizaciju i unaprjeđenje naslijeđa. Takav nedostatak literature potaknuo je cijeli znanstveno-istraživački projekt Urbanizam naslijeđa – Urbanistički i prostorni modeli za oživljavanje i unaprjeđenje kulturnog naslijeđa (HERU) s namjerom da će istraživanja dovesti do željenih rezultata i do objave novih znanstvenih radova koji će dati barem dio odgovora na brojna pitanja.

Urbanizam naslijeđa promatra kulturno naslijeđe u najširem smislu – od pojedinačnih građevina, naselja i gradova do kulturnog krajolika. Od interesa su različiti tipovi naslijeđa kao što su: oblikovani i asocijativni kulturni krajolici, arheološko naslijeđe, utvrdno/fortifikacijsko graditeljstvo, dvorci/ljetnikovci i kultura ladanja, ruralno naslijeđe, naslijeđe otoka i morske obale, povijesno tkivo grada, mali gradovi, modernistička arhitektura i urbanizam 20. stoljeća, perivojno naslijeđe, javni prostori povezivanja grada i druge teme koje se pokazuju kao naslijeđe. Sve to raznoli-

ko naslijeđe, premda je često u lošem stanju, ne treba doživljavati reliktom prošlosti i statično, kao izvor problema, već ga treba štititi i uključiti u suvremeni život. Uključivanje naslijeđa u suvremeni život, poglavito graditeljskoga naslijeđa, glavni je cilj urbanizma naslijeđa. Taj se pristup primjenjuje onda kada građevine i prostori nemaju trajnu ili nikakvu namjenu, kada se ono ne koristi, zbog čega brzo propada i postupno nestaje. Zato je potrebno primjenom pristupa urbanizma naslijeđa iznaći prikladne modele za njegovo aktiviranje.

Pristupom urbanizma naslijeđa promatra se revitalizacija i unaprjeđenje kulturnog naslijeđa u prostornom, urbanističkom i pejsažnom kontekstu, pronalazeći modele za njegovo uključivanje u suvremeni život. Naslijeđe se ne sagledava izolirano kao pojedinačne građevine, već se naslijeđe promatra u užem i širem prostornom, društvenom i kulturnom kontekstu te se povezuje s urbanističkim i prostornim planiranjem koje sagledava cjelovitost prostora, pri čemu se kulturno naslijeđe sagledava kao dio šireg životnog prostora – grada, sela i krajolika. Cjelovito sagledavanje kulturnog naslijeđa zahtijeva usklađeno i povezano djelovanje različitih motrišta, kao što su prostorno uređenje, regionalni razvoj, gospodarstvo, turizam, fiskalna politika, promet, infrastruktura i dr. Fragmentiranje i

selektivni pristup ne daju rezultate, što potvrđuju brojni dosadašnji primjeri obnove kulturnog naslijeđa.

Pristup urbanizma naslijeđa postavlja tri razine metodološkog postupka radi utvrđivanja:

1. čimbenika identiteta – identitetskih obilježja građevine, graditeljskog sklopa ili prostora/krajolika;

2. kriterija za vrjednovanje naslijeđa (bitnih svojstava koja je potrebno očuvati) te kriterija za nove zahvate u prostorima naslijeđa kako ne bi došlo do njegova obezvrjeđivanja ili gubitka;

3. modela unaprjeđenja (ako se naslijeđe koristi) ili modela oživljavanja/revitalizacije (ako je naslijeđe napušteno i propada).

Iz navedenog proizlazi sljedeći metodološki postupak:

- utvrđujemo identitetska obilježja temeljem kojih određujemo kriterije za vrjednovanje;

- vrjednovanje naslijeđa polazište je za utvrđivanje kriterija za unaprjeđenje i za nove zahvate u građevinama i prostorima kulturnog naslijeđa;

- kriteriji za nove zahvate usmjeravaju kreiranje modela za unaprjeđenje ili za oživljavanje kulturnog naslijeđa.

Modeli unaprjeđenja i oživljavanja kulturnog naslijeđa kao krajnji cilj metodološkog postupka moraju uvažavati naslijeđeno, nadograđivati i obogaćivati prepoznate vrijednosti, poticati nove zahvate visoke arhitektonske i graditeljske vrsnoće, osigurati suvremenost i dugoročnu održivost.

Urbanizmu naslijeđa, kao i urbanizmu općenito, svojstveno je interdisciplinarno i multidisciplinarno promišljanje, što uključuje ponajprije urbanističko, prostorno, pejsažno, arhitektonsko, kulturno-povijesno, konzervatorsko, tehničko-infrastrukturno, sociološko, pravno i ekonomsko sagledavanje problematike prostora.

- Urbanističko promišljanje sagledava naslijeđe u kontekstu grada i sela, pri čemu se promatra kako kulturno naslijeđe pridonosi razvoju zajednice svojim revitaliziranim programima. Cilj je uključivanje naslijeđa u život urbanih i ruralnih prostora.

- Prostorno promišljanje sagledava naslijeđe u kontekstu regije i krajolika, u prostoru velikog mjerila, pri čemu je važno naslijeđe kulturnoga krajolika uključiti u regionalni život i razvoj lokalne zajednice.

- Pejsažno promišljanje istražuje mogućnosti očuvanja i unaprjeđenja pejsažnih vrijednosti te ambijentalnih i vi-

zualnih doživljaja u gradu/naselju ili u kulturnom krajoliku gdje se naslijeđe nalazi.

- Arhitektonski pogled usmjeren je na postizanje vrsnoće s novom/suvremenom gradnjom u naslijeđenim prostorima. Gradi se suvremeno, ali s poštovanjem prema prostoru i izgradnji ranijeg doba.

- Kulturno-povijesnim promišljanjem istražujemo povijesni kontekst i genezu prostora ispitujući čimbenike utjecaja na nastajanje i mijene prostora tijekom prošlosti. Tako prepoznata identitetska obilježja prostora postaju polazišta za nove zahvate u prostoru naslijeđa.

- Konzervatorsko promišljanje promatra naslijeđe kao artefakt prošlosti težeći obnovi koja će afirmirati temeljna svojstva i karakter kulturnoga dobra, težeći autentičnosti.

- Tehničko-infrastrukturno promišljanje usredotočeno je na osiguranje prometne i infrastrukturne opremljenosti nekog prostora, što bitno utječe na prostore naslijeđa i na njegovo unaprjeđenje.

- Sociološko promišljanje naslijeđe promatra u kontekstu života i ljudi te svih oblika aktivnosti koje se provode u društvenoj zajednici. Želimo li očuvati naslijeđe, moramo iznaći model za suvremeno korištenje i život ljudi u prostorima naslijeđa.

- Pravno promišljanje uvažava vlasnički kontekst i procedure, što može olakšati ili otežati, odnosno ubrzati ili usporiti postupak obnove naslijeđa.

- Ekonomsko promišljanje osvjetljava scenarije financijske održivosti – ne samo trenutne obnove, već još više osiguranje prihoda i održivost korištenja naslijeđa nakon obnove, osiguravajući realne i dugoročne izvore financiranja.

- Ekološko promišljanje skrbi za očuvanje i unaprjeđenje prirodnih resursa i izvornosti ambijenta, bez čega nema ni potrajnog očuvanja kulturnih dobara.

Usporedimo li Heritage Urbanism s drugim urbanističkim motrištima, tada ćemo uočiti da je usporedba moguća s još najmanje sedamdesetak različitih interpretacija urbanizma s fokusom na jednu temu. Urbanistički pristup podrazumijeva odnos izgrađene strukture i prostora/konteksta u kojem se ta struktura pojavljuje s ciljem postizanja optimalnog prostora za život. Propitujemo urbanističke konstante – kao što su tkivo grada (izgrađena struktura), sustav kretanja vozila i ljudi, javni i pejsažni prostori, infrastrukturni sustavi i dr. – kojima dodajemo urbanističke parametre karakteristične za pojedina urbanistička motrišta, kao što su primjerice: Archeological Urbanism, Blue Ur-

2. URBANIZAM NASLIJEĐA HERITAGE URBANISM –HERU

banism, Contest Urbanism, Ecological Urbanism, Environmental Urbanism, Green Urbanism, Infrastructural Urbanism, Landscape Urbanism, New Urbanism, Postmodern Urbanism, Sustainable Urbanism, Traditional Urbanism i mnogi drugi. Pronađeno ih je u literaturi i u e-publikacijama sedamdesetak. Heritage Urbanism jedno je od takvih tematskih urbanističkih motrišta gdje je u fokusu kulturno naslijeđe promatrano urbanističkim i planerskim razmišljanjem o prostoru. To razmišljanje pretpostavlja interdisciplinarni i multidisciplinarni pogled na naslijeđe u kontekstu prostora u kojemu se nalazi, prostora koji utječe na naslijeđe, a naslijeđe svojim programom revitalizacije može bitno unaprijediti prostor.

Na kraju ovog kratkog prikaza i obrazloženja pristupa i metodoloških obilježja urbanizma naslijeđa valja istaknuti da je glavno istraživačko i stručno pitanje kako statičan način gledanja naslijeđa zamijeniti aktivnim i kreativnim procesom, koji će jamčiti održivost i trajnost korištenja kulturnih dobara. Na tom tragu mnogi su se gradovi u Europi gospodarski i turistički razvili jer su pristupili obnovi, revitalizaciji i prenamjeni kulturnog naslijeđa. Ne mogu sve povijesne građevine biti prenamijenjene u muzeje ili druge kulturne namjene. Potrebna je promjena motrišta, a pristup urbanizma naslijeđa u multidisciplinarnom pogledu upravo teži pronalaženju putova i modela za objektivniju i realniju revitalizaciju i bitno unaprjeđenje kulturnih dobara. Naslijeđe bi trebalo postati razvojni kapital, umjesto mrtvog kapitala i tereta zajednici u kojoj se nalazi. Ranije je obnova bila usmjerena na fizičku i konzervatorsku obnovu, a danas se osim toga teži interpretaciji i održivoj namjeni kako bi se uključilo u svakodnevni život. Jedino aktivno i korišteno naslijeđe, život u naslijeđu i s naslijeđem jamči opstanak. U protivnom kulturno naslijeđe ne može opstati, osobito ne samo formalnim mjerama zaštite.

Zaključimo da je za pristup urbanizma naslijeđa / heritage urbanism (HERU) bitno sveobuhvatno promišljanje, razmatranje različitih motrišta koja se nadograđuju i povezuju u svrhu unaprjeđenja kulturnog naslijeđa. Na naslijeđe valja gledati s dugoročnom vizijom razvoja, promišljati razvojno i planirati aktivno korištenje, težeći unaprjeđenju doživljaja autentičnosti. Takav pristup pomaže objektiviziranju obnove i revitalizacije kulturnog naslijeđa kako bi se prilikom zahvata obnove i unaprjeđenja izbjeglo subjektivno donošenje odluka od slučaja do slučaja, što je često

posljedica nepostojanja kriterija za vrjednovanje naslijeđa i nepostojanja kriterija za nove zahvate u prostorima naslijeđa.

Urbanizam naslijeđa / Heritage Urbanism u literaturi (najuži izbor)

Obad Šćitaroci, Mladen; Bojanić Obad Šćitaroci, Bojana (2019.) Heritage Urbanism, u: Sustainability (ISSN 20711050; CODEN: SUSTDE, Basel, Switzerland), vol. 11, br. 9, doi:10.3390/su11092669. www.mdpi.com/2071-1050/11/9/2669

Obad Šćitaroci, M.; Bojanić Obad Šćitaroci, B.; Mrđa, Ana (eds) (2019.). Cultural Urban Heritage – Development, Learning and Landscape Strategies, Springer, Cham, Schwitzerland, ISBN 978-3-030-10611-9 (paperback), ISBN 9783-030-10612-6 (eBook).

scitaroci.hr/uredivanje-knjiga-i-casopisa/cultural-urban-heritage-development-learning-and-landscape-strategies/

Obad Šćitaroci, M. (ed) (2017.). Modeli revitalizacije i unaprjeđenja kulturnog naslijeđa – multidisciplinarni dijalog, proceedings, Faculty of Architecture, University of Zagreb and Croatian Academy of Sciences and Arts, Zagreb, Croatia, ISBN 978-953-8042-29-4 (print), ISBN 978-953-804230-0 (eBook).

scitaroci.hr/naslijede-urbanizma/zbornik-heru-2017/ Obad Šćitaroci, M. (ed) (2015.) Cultural Heritage – possibilities for spatial and economic development / Kulturno

naslijeđe – prostorne i razvojne mogućnosti kulturnog

naslijeđa, proceedings, Faculty of Architecture, University of Zagreb and Croatian Academy of Sciences and Arts, Zagreb, 2015, ISBN 978-953-8042-10-2 (paperback), ISBN 978-953-8042-11-9 (eBook).

scitaroci.hr/naslijede-urbanizma/zbornik-heru-2015/ scitaroci.hr/naslijede-urbanizma/sazetci-heru-2015/ scitaroci.hr/naslijede-urbanizma/posteri-heru-2015/

3. ISTRAŽIVANJA

I. ARHEOLOŠKO NASLIJEĐE

ARHEOLOŠKI PARKOVI ANDAUTONIA I AQUAE IASAE

MODELI PREZENTACIJE

DOMINIK BREBRIĆ

Urbanizam naslijeđa, ak. god. 2020./2021.

KLJUČNE RIJEČI: arheološki park, arheološko naslijeđe, arheološko nalazište, modeli prezentacije

U Hrvatskoj postoje brojna arheološka nalazišta koja je potrebno istražiti i prezentirati struci i javnosti. Nije dovoljna samo zaštita arheoloških nalazišta već je potrebno i njihovo očuvanje i prezentacija u svrhu unaprjeđenja struke, naobrazbe, razvoja turizma te urbanističkog i prostornog uređenja.

U prošlom stoljeću arheološka nalazišta promatrana su kao izdvojene prostorno-graditeljske kulturne cjeline. U današnjim suvremenim pristupima arheološka nalazišta promatraju se u svojem kulturnom i prirodnom kontekstu te se integriraju u gradski i seoski prostor, u širi kulturni krajolik u kojemu se nalaze. Pri tom postaju nedjeljivi dio naselja i antropogenoga krajolika, ne samo vizualno nego i u funkcionalnom i sadržajnom smislu.

Za istraživanje su odabrana dva arheološka nalazišta sjeverozapadne Hrvatske iz antičkoga doba, koja se uređuju i afirmiraju kao arheološki parkovi. To su Andautonia u Ščitarjevu, jugoistočno od Zagreba, i Aque Iasae u Varaždinskim Toplicama. Dok se Andautonia

nalazi u sklopu seoskog naselja koje obiluje etnološkim i pejsažnim naslijeđem, Aque Iasae kao rimske terme nalaze se unutar urbane povijesne cjeline Varaždinskih Toplica. Oba arheološka nalazišta dobro su istražena. Konzervatorsko-restauratorski radovi dijelom su napravljeni, a dijelom se još izvode.

Arheološki parkovi otvoreni za javnost pružaju nam mogućnost upoznavanja s povijesnom graditeljskom strukturom i načinom života iz doba antike. Pomoću raznih modela prezentacije arheološki parkovi na znanstveno utemeljenim i stručnim polazištima te na kreativan i zanimljiv način uključuju se u svakodnevni život grada/ naselja, privlačeći i podučavajući posjetitelje.

U provedenom istraživanju dva odabrana lokaliteta (Andautonia i Aquae Iasae) uspoređuje se s deset primjera odabranih arheoloških parkova u Europi. Njihovom analizom i usporedbama utvrđuju/prepoznaju se primijenjeni modeli prezentacije arheoloških nalazišta, koji mogu biti primjenjivi i u mnogim drugim sličnim slučajevima.

MODELI REVITALIZACIJE I UNAPRJEĐENJA NALAZIŠTA

SOPOTSKE KULTURE NA VINKOVAČKOM PODRUČJU

REBEKA HUMAAN

Urbanizam naslijeđa, ak. god. 2021./2022.

KLJUČNE RIJEČI: arheologija, sopotska kultura, kulturno naslijeđe, unaprjeđenje, revitalizacija

U istraživanju su analizirani mogući modeli preobrazbe i unaprjeđenja nalazišta sopotske kulture na vinkovačkom području. Zbog iznimne gustoće nalazišta na relativno malom prostoru, sopotska nalazišta predstavljaju velik potencijal za urbani razvoj područja.

Sopotska kultura je klasična zemljoradnička neolitička poljoprivredna kultura. Rasprostirala se u većem dijelu sjeverne Hrvatske tijekom srednjega i kasnoga neolitika. Pojam sopotske kulture uvodi Stojan Dimitrijević, a eponimni lokalitet Sopot kod Vinkovaca smatrao je najznačajnijim lokalitetom ove kulture. Sopotska kultura periodizirana je po nekoliko stupnjeva, od kojih je najraniji datiran od 5480. do 5070. g. pr. Kr., a najkasniji od 4340. do 3790. g. pr. Kr.

Način života neolitičkih zajednica kao i privređivanje uvjetovalo je odabir položaja sopotskih naselja. Kako se radi o klasičnoj neolitičkoj populaciji, od velike je važnosti bila blizina vodene površine i pogodnost krajolika za poljoprivredu, ali i prehranu stoke te blizina izvora sirovina poput gline, kamena za izradu oruđa i kvalitetnog drva, pa su tako sopotska naselja često smještena na prirodnim uzvišenjima uz obale rijeka i potoka.

Naselja su često dugotrajna s nekoliko vidljivih slojeva naseljavanja te poprimaju odlike telova – zemljanih uzvišenja. Telovi se, kao mjesta dugotrajnog naseljavanja, često smatraju središnjim naseljima šireg prostora oko kojeg su koncentrirana i kratkotrajna naselja. U Hrvatskoj su u blizini dugotrajnih naselja s nekoliko slojeva obitavanja zabilježena i jednoslojna ravničarska naselja otvorenog tipa. Sopotski su telovi u pravilu elipsoidnog oblika dužine uglavnom veće od 100 m. Sopotski su telovi utvrđeni opkopom, zemljanim bedemom i palisadom, a često već postojeći vodeni tokovi imaju obrambenu ulogu.

Vinkovački je kraj, zbog sustavnih terenskih pregleda koji se odvijaju posljednjih nekoliko godina, ali i zbog popriličnog broja otprije poznatih lokaliteta, pogodan za sagledavanje mreže naselja i njihova međusobnog odnosa. Osnovna karakteristika sopotskog stanovanja su nadzemne građevine zbijenog rastera, a pretpostavlja se da su u središtu telova postojali svojevrsni trgovi zbog nepostojanja ostataka građevina u središtima naselja.

I. ARHEOLOŠKO NASLIJEĐE

NASLIJEĐE ANTIČKE INFRASTRUKTURE

VILI VOLIĆ

Urbanizam naslijeđa, ak. god. 2020./2021.

KLJUČNE RIJEČI: graditeljsko naslijeđe, kulturno naslijeđe, rimske građevine,

Istraživanjem antičke ostavštine u Hrvatskoj, kao i u Europi i na Mediteranu, uočit ćemo brojne i raznolike građevine tehničke, komunalne i graditeljske infrastrukture koje su se nalazile u krajoliku (ceste, akvadukti, mostovi, brane, zidovi centurijacije, bunari, sifoni, vodenice), u gradovima (obrambene zidine, kanalizacija, vodovod, cisterne, silosi), kao i u zgradama (hipokausti). Te su građevine bile bitne za život tadašnjih gradova, a time i društva. To su infrastrukturne građevine čija je svrha bila isključivo funkcija koja je morala zadovoljiti osebujne zahtjeve antičkog društva. U antičkim je gradovima živjelo po nekoliko tisuća ljudi, a u gradu Rimu živjelo je približno milijun stanovnika. Toliko ljudi na jednom mjestu zahtijeva naprednu logistiku te su tehničke građevine bile neophodne. Sve te građevine bile su neizbježne sastavnice grada, urbanističkog i prostornog promišljanja. Zadivljuje njihova raznolikost, mnoštvo i tehnička rješenja.

U ovom istraživanju nastojalo se obuhvatiti sve antičke infrastrukturne građevine te ih razvrstati po tipovima. U razvrstaju su izostale latrine (rimski toalet) jer su smatrane više kao utilitarna

oprema u zgradama nego kao građevine, iako su dio sustava kanalizacije. Hipokaust kao instalacija uvršten je kao dio građevine zbog svoje široke rasprostranjenosti i važnosti u rimskoj arhitekturi. Vodovodi, akvadukti i sifoni dio su jednog vodovodnog sustava, no ne sadrži svaki vodovodni sustav sva tri elementa te su stoga podijeljeni na zasebne infrastrukturne građevine.

Uz tipološki razvrstaj primjeri su podijeljeni u tri skupine – u Hrvatskoj, u inozemstvu (u Europi i na Mediteranu, odnosno u prostorima nekadašnjega Rimskog Carstva) te primjeri suvremenog gospodarenja/korištenja takvoga graditeljskoga naslijeđa. Inozemni primjeri odabrani su na temelju osobnog odabira, odnosno prema kriteriju trenutne dostupnosti.

Ova tema tek je početak većeg istraživanja koje bi bilo vrijedno i korisno provesti, posebice s motrišta arhitekture i urbanizma, kulturnoga krajolika te zaštite i obnove graditeljskoga naslijeđa.

infrastrukturne građevine, tehničke građevine

MODELI OBNOVE, KORIŠTENJA I REVITALIZACIJE BURGOVA – PLEMIĆKIH GRADOVA I KAŠTELA

MARIN DUIĆ

Urbanizam naslijeđa, ak. god. 2017./2018.

KLJUČNE RIJEČI: burg, plemićki grad, kaštel, revitalizacija naslijeđa, modeli obnove naslijeđa

U Hrvatskoj je postojalo približno 700 burgova – plemićkih gradova, kaštela i utvrda. Većina sačuvanih u jako je lošem stanju ili je arheološko nalazište. Propada uslijed brojnih desetljeća zanemarivanja te zbog nepostojanja učinkovitih modela obnove i korištenja.

Cilj istraživanja jest predložiti modele obnove, korištenja i revitalizacije burgova, plemićkih gradova i kaštela koji bi mogli omogućiti novi život u zaboravljenom naslijeđu.

Istraživano je četrdeset i pet plemićkih gradova i kaštela, od toga trideset iz Hrvatske i petnaest iz inozemstva. Istraživani su modeli s obzirom na namjenu i korištenje te s obzirom na arhitektonsko-urbanističko-pejsažne zahvate.

Proučavanjem burgova i kaštela u Hrvatskoj i inozemstvu prepoznato je devet postojećih modela s nekoliko podmodela. To su: 1. modeli korištenja – 1.1. kulturno-arhivska namjena, 1.2. ugostiteljska namjena, 1.3. kulturni centar / centar za posjetitelje;

2. model kontinuiranog stanovanja; 3. model pretvorbe burga u dvorac; 4. model dogradnje burga ili prigradnja novog dvorca; 5. model pretvorbe burga/kaštela u javni gradski prostor; 6. model arheološke prezentacije; 7. model prezentacije ruševine; 8. model izgradnje starim tehnikama gradnje; 9. model revitalizacije.

S obzirom na arhitektonsko-urbanističko-pejsažne zahvate istraženo je petnaest inozemnih primjera, iz zemalja Srednje i Zapadne Europe. Ispitivalo se kakav stav imaju pojedine zemlje prema naslijeđu u pogledu novih zahvata. Cilj je bio prepoznati modele novih zahvata na građevinama naslijeđa.

Proučavao se karakter i tip novih zahvata u odnosu na tri pristupa: arhitektonski pristup – faksimil, nadogradnja, interpretacija i dr.; urbanistički pristup – rješenje prometa, povezivanje s naseljem, proširenja sadržaja i dr.; pejsažni pristup – zadržavanje postojećeg pejsažnog koncepta, sadnja novih nasada, uklanjanje postojećih nasada i dr.

OBRAMBENI SUSTAV VENECIJE OD 16. DO 17. STOLJEĆA – INTEGRACIJA FORTIFIKACIJSKIH

GRAĐEVINA U ŽIVOT GRADA

ŠIBENIK, VENECIJA, ZADAR, HVAR, KORČULA, HERCEG NOVI

BRUNA ALFIER

Istraživanja/seminari/projekti – Urbanizam naslijeđa, ak. god. 2020./2021.

KLJUČNE RIJEČI: fortifikacijsko graditeljstvo, revitalizacija utvrda, modeli integracije naslijeđa, Šibenik, UNESCO zaštita

Glavno istraživačko pitanje bilo je integracija fortifikacijskih građevina u život gradova – s motrišta povezanosti i dostupnosti građevina te s motrišta njihove nove namjene i značenja u životu grada i njegovih stanovnika.

Istraživali su se modeli integracije utvrdnoga (fortifikacijskog) graditeljstva u život gradova na primjerima obrambenog sustava Republike Venecije, nekadašnje Mletačke Republike. Obrambeni sustav građen je tijekom 16. i 17. stoljeća s tada novim tehnikama gradnje utvrdnoga graditeljstva. Istraživani su gradovi u Hrvatskoj (Šibenik, Zadar, Hvar, Korčula), Italiji (Venecija) i Crnoj Gori (Herceg Novi), koji su sa svojim fortifikacijama bili predloženi za upis na UNESCO-ov popis svjetske kulturne baštine. Istraživani su i uspoređivani fortifikacijski sklopovi, njihov položaj i odnos prema gradu, povijesna događanja i mijene, sadašnje stanje, te planovi za buduće korištenje. Stanje utvrda je različito – neke su obnovljene za novu namjenu, neke se koriste premda nisu obnovljene, a neke su u ruševnom stanju pa zahtijevaju obnovu.

Detaljnije su istraživane šibenske utvrde – jedna morska (tvrđava sv. Nikole) i tri kopnene (tvrđava sv. Mihovila, tvrđava Barone i tvrđava sv. Ivana). Šibenik je posljednjih nekoliko godina napravio značajan pomak u obnovi, revitalizaciji i upravljanju fortifikacijskoga naslijeđa. Dvije su tvrđave obnovljene, a preostale imaju spremnu dokumentaciju za obnovu i druge prateće radove. Na primjeru Šibenika i mreže šibenskih tvrđava predlažu se scenariji povezivanja tvrđava i gradskih prostora, kao i tvrđava međusobno. Predložena su tri puta: put mora (brodom), put šume (šumski putovi i staze) i put zraka (žičarom). Ti putovi čine sustav koji se preklapa i stvara cjelovitu mrežu, što omogućuje dobru povezanost šibenskih fortifikacijskih građevina. Cilj je unaprijediti suvremeno korištenje graditeljskoga naslijeđa uz poboljšanje kvalitete života u gradu, i obogaćenje zanimljivim novim sadržajima.

II. UTVRDNO/FORTIFIKACIJSKO GRADITELJSTVO

GRADITELJSKO NASLIJEĐE STARE GABELE ČIMBENICI IDENTITETA U FUNKCIJI OBNOVE I REVITALIZACIJE

IVAN ARAR

Urbanizam naslijeđa, ak. god. 2019./2020.

KLJUČNE RIJEČI: prapovijest, grčki emporij, rimska Narona, srednjovjekovna Drijeva, turski Sedislam, mletački forum Narrenti / Gabella Narenta, turski Ciclut e Gabella / utvrda na carini, Gabela

Ime Gabela (tal. gabella, ar. al-qabala – carina) ukazuje na glavnu namjenu granične kontrole (carinarnica) nekadašnjega glavnog naselja u dolini Neretve. Ime Gabela ne odnosi se samo na mjesto/ naselje nego na mikroregiju gornje doline Neretve, do kuda je ona plovna. Tijekom duge prošlosti u Gabeli su se miješali utjecaji raznih vladara i carstava koji su, svaki u svoje doba, ostavljali tragove koji nisu do danas temeljito istraživani i nisu sustavno predstavljeni u pisanim radovima. Na prostoru Gabele arheološki nalazi potvrđuju neprekidnost života od prapovijesnog/brončanog doba do danas, ali i nazočnost raznih kultura i vlasti koje su tu prebivale i odlazile.

Analizira se povijesni kontekst Gabele u smislu njenoga graditeljskog naslijeđa i uspoređuje sa sadašnjim stanjem na terenu. Sve se to prikazuje na kartografskim prikazima. Neovisno o kulturno-povijesnim i arhitektonskim vrijednostima zgrade su dostojne očuvanja već samim tim što pružaju mogućnost revitaliziranja i

oživljavanja razmjerno velikog naselja na Neretvi. Nekadašnji cjelokupni sustav vojnih utvrđenja i kula nemaju jednaku vrijednost pa se različito tretiraju. Dio njih je nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine, a dio je u privatnom vlasništvu pa je otežano usklađivanje mjera zaštite i očuvanja. Najveći je dio Gabele iz opravdanih razloga pod izravnom državnom zaštitom. Međutim, država nije u mogućnosti brinuti se ni za održavanje niti za obnovu. Stoga se očekuje od mjesne uprave/zajednice i stanovnika da barem održavaju graditeljsko naslijeđe i na taj način ga očuvaju za buduće naraštaje.

Gabela se nalazi u pretežito poljodjelskom kraju, što znači da je poljodjelstvo glavni izvor prihoda. Gabela posjeduje i turistički potencijal ponajprije zbog svojih mnogobrojnih fortifikacija. Ponovnom uspostavom zapuštenih riječnih kanala oživio bi se genius loci mjesta i naselju vratio dio njegova povijesnog identiteta kulturnog krajolika.

II.

MODELI PREOBRAZBE GRADSKIH UTVRĐENJA I PRENAMJENE FORTIFIKACIJSKIH GRAĐEVINA

BERNARDA IVANČAN

Urbanizam naslijeđa , ak. god. 2017./2018.

KLJUČNE RIJEČI: gradska utvrđenja/fortifikacije, preobrazba fortifikacija, prenamjena povijesnih građevina, revitalizacija naslijeđa, bastionska utvrđenja

Uz širenje i rast gradova svakodnevno se odvijaju procesi preobrazbe i rekonstrukcije grada. Preobrazbom gradskih utvrđenja europskih gradova u drugoj polovici 19. stoljeća i početkom 20. stoljeća nastala su neka od najkvalitetnijih urbanističkih rješenja toga doba. Novi društveni, ekonomski i politički uvjeti na prijelazu 19. i 20. stoljeća potaknuli su i novo promišljanje gradova. Preobrazba prostora gubitkom funkcije gradskih utvrđenja usporediva je sa suvremenim primjerima zastarijevanja dijelova grada. Dok su prostori nekih gradova ostali nedovršeni ili svojom preobrazbom nisu poštivali povijesno naslijeđe, u drugim su gradovima po uzoru na europske primjere i urbanističke trendove nastali kvalitetno oblikovani središnji predjeli grada.

Preobrazbom gradskih utvrđenja u gradovima kontinentalne Hrvatske nisu oblikovani gradski predjeli s urbanističkim obilježjima koja su u skladu s urbanističkim obilježjima prostora iste geneze u europskim gradovima. Usporedba elemenata koji određuju urbanu situaciju u pojedinim europskim primjerima (struktura izgradnje, način

korištenja, prometni sustav) može poslužiti kao jedno od polazišta za suvremene zahvate preobrazbe središta gradova kontinentalne Hrvatske na prostorima nekadašnjih gradskih utvrđenja (širenja grada „prema unutra“).

Fortifikacijske građevine (Architectura Militaris) označavaju poseban tip arhitekture koji je ostavio prepoznatljivu kulturnu baštinu iz raznih razdoblja europske povijesti. U procesu umrežavanja i prezentacije baštine javlja se potreba aktivacije fortifikacijske baštine, razrada strategije i stvaranja nove namjene pri čemu prioritet treba biti baština u javnom vlasništvu i sa spomeničkim statusom. Fortifikacijska kultura stvara novo razumijevanje „fortifikacijske baštine“ u cijeloj srednjoj Europi, usredotočujući se na kulturni i aktivni turizam, dok na području Hrvatske takve primjere rijetko nalazimo.

Cilj ovoga rada bio je utvrđivanje međusobnih razlika i sličnosti te eventualnih zakonitosti u procesima preobrazbe gradskih utvrđenja i prenamjene fortifikacijskih građevina.

III. DVORCI/LJETNIKOVCI I

KULTURA LADANJA

MODELI REVITALIZACIJE DVORACA NA PRIMJERU ŠIREGA STUBIČKOGA KRAJA

LUCIJA RAFFANELLI

Urbanizam naslijeđa, ak. god. 2016./2017.

KLJUČNE RIJEČI: mreža dvoraca, kulturni turizam, gospodarski razvoj potaknut naslijeđem, aktivacija prostora naslijeđem, Zagrebačka aglomeracija

Širu okolicu Grada Zagreba čini prostor dviju županija – Zagrebačke i Krapinsko-zagorske županije, koje odlikuje brojnost kulturnog naslijeđa, posebice dvoraca i kurija. U Zagrebačkoj županiji nalazi se 13, a u Krapinsko-zagorskoj čak 31 dvorac, najčešće s pripadajućim perivojem, a katkada i ostatcima nekadašnjih gospodarskih građevina. Dvorci su u prošlosti bili međusobno povezani vlasničkim i obiteljskim vezama hrvatskoga plemstva kao što su Vojkovići, Oršići, Vranyczanyevi i drugi, a danas je većina prepuštena bržem ili sporijem propadanju – bilo zbog skupoće održavanja, neprimjerene namjene ili potpunog izostanka korištenja.

Prostor istraživanja prikazan ovim radom obuhvaća širi stubički kraj u Krapinsko-zagorskoj županiji, kao sjeverni pojas Zagrebačke aglomeracije, odnosno prostorno-urbanističke zamisli „Velikoga Zagreba“.

Predmet istraživanja su dvorci u tom prostoru i ispitivanje mogućnosti njihova korištenja kao pokretača gospodarskog razvoja toga područja.

Umrežavanjem dvoraca u višeslojni sustav kulturnog i rekreacijskog turizma te gospodarstva s Oroslavjem i Bedekovčinom kao gospodarskim, a Donjom i Gornjom Stubicom kao turističkim središtem, omogućilo bi se njihovo aktivno korištenje, a spomenutom prostoru dalo jedinstvo i prepoznatljivost. Istraživanjem se želi doći do odgovarajućih namjena na lokalnoj i regionalnoj razini. U mrežu dvoraca uključili bi se i postojeći tematski putovi, koji su posebice učestali na području stubičkoga kraja te bi se preklapanjem mreža omogućila održivost sustava. Navedeni prostorno-planerski model na nižoj bi razini podržavao ekonomski model pripremanjem pojedinih projekata obnove za europske pristupne fondove.

Postojeća i planirana prometna shema okolice Zagreba prepoznatljivog je prstenastog oblika na razini autocesta i državnih cesta. To omogućava dobro povezivanje dvoraca, koji se promatraju u kontekstu mjestopisnih i prostornih datosti kao što su prirodno i kulturno naslijeđe, ostale zanimljivosti u neposrednoj blizini dvorca te smještaj u odnosu na regionalne i lokalne prometnice.

OBNOVA I REVITALIZACIJA DVORSKOG SKLOPA BREZOVICA

SAŠA JUNGIĆ

Urbanizam naslijeđa, ak. god. 2020./2021.

KLJUČNE RIJEČI: dvorac, Brezovica, perivoj, dvorski sklop, obnova

Dvorac Brezovica sa svojom višestoljetnom tradicijom zasigurno spada u bogato naslijeđe naše reprezentativne profane arhitekture, ali isto tako pripada i onoj surovoj realnosti o propadanju tog istog bogatog naslijeđa.

Tema ovog rada je istraživanje bogate povijesti čitavog dvorskog sklopa te utvrđivanje bitnih čimbenika identiteta koji će stvoriti podlogu za daljnju razradu te prijedlog moguće obnove i revitalizacije.

Dvorski sklop se sastoji od dvorca, aleje koja vodi do istog, bogatog perivoja, dvorske kapele te još uvijek sačuvanih gospodarskih zgrada. Tijekom prošlog stoljeća izgrađeno je nekoliko novih građevina unutar granica dvorskog sklopa poput samostana i umjetničkog atelijera. Umjetnički atelijer već gotovo dva desetljeća nije u funkciji, a samostanom već više od 80 godina upravlja red karmelićana.

Nakon utvrđivanja bitnih čimbenika i analize sklopa, daje se prijedlog nove namjene kojom bi se dvorski sklop obnovio te afirmirao u

skladu s očuvanjem povijesne vrijednosti, ali isto tako i održivosti. Nakon što je dvorski sklop tijekom svoje povijesti doživio nekoliko prenamjena, od ugostiteljskih do privatnih rezidencija, posljednjih godina postepeno propada te traži novo oživljavanje. S obzirom na bogati perivoj koji okružuje dvorac i koji tijekom svoje povijesti nije pretrpio značajne degradacije uslijed bespravne izgradnje, novi prijedlog obnove zasniva se na zdravstvenoj namjeni. Prijedlog obnove i revitalizacije obuhvaća i postojeće gospodarske zgrade uz dvorac, ali i prijedlog izgradnje nove zgrade bolnice, čime će se izbjeći „uguravanje“ sadržaja bolnice u dvorac. U tom slučaju, dvorac postaje kulturno-društveni centar koji nudi razne sadržaje i aktivnosti za pacijente i posjetitelje. Neki od sadržaja u dvorcu su muzej medicine, galerijsko-izložbeni prostor, prostori za boravak bolesnika i posjetitelja, prostori za radionice bolesnika itd. Gospodarske zgrade obnovom postaju prateći sadržaji bolnice pa se tako prenamjenjuju u bolničke laboratorije, službe i rekreacije. Također, ponovo se aktivira i parter, tj. perivoj ispred sjevernog pročelja dvorca.

III. DVORCI/LJETNIKOVCI

DVORCI LADUČ I MARUŠEVEC PRIJEDLOZI ZA REVITALIZACIJU

ALEKSANDRA AJZENHAMER

Revitalizacija dvoraca, ak. god. 2015./2016.

KLJUČNE RIJEČI: kulturno naslijeđe, naslijeđe dvoraca, revitalizacija, Laduč, Maruševec

Istraživanje je bilo usmjereno na analizu dvaju primjera dvoraca u Sjevernoj Hrvatskoj. Uspoređuju se dvorci i traže sličnosti i razlike –Laduč u državnom vlasništvu i Maruševec u privatnom vlasništvu.

Predlažu se moguća rješenja revitalizacije i unaprjeđivanja dvorskih sklopova. Izvorni sloj oba dvorca nastaje u 16. stoljeću. Tijekom povijesti izgubili su izvornu namjenu – u Laduču je smješten dom za djecu bez roditelja, a Maruševec je trenutno bez namjene. Oba dvorca posjeduju vidljiva obilježja historicizma. Djelomice su očuvani njihovi pejsažni perivoji.

Postavlja se pitanje obnove dvoraca za svaki pojedini slučaj, ali i osmišljavanje sustava – klastera/mreža i drugih modela radi lakšeg gospodarenja i sufinanciranja. U osmišljavanju sustava važno je podići svijest hrvatskog društva o zaboravljenom naslijeđenom kulturnom i graditeljskom blagu. Jednako tako potrebno je brendirati naslijeđe dvoraca i zaustaviti njihovo propadanje primjenom ekonomsko-turističkog modela.

Cilj istraživanja bio je utvrditi postojeće stanje oba dvorca te prepoznati arhitektonske, urbanističke, interijerske, pejsažne i povijesno-ambijentalne vrijednosti; koliko trenutno imaju lokalni i regionalni značaj te postaviti prijedlog obnove i nove namjene. U radu je korišteno terensko i arhivsko istraživanje, rađena je valorizacija te je predloženo buduće korištenje.

Očekivani rezultati bili su dobiti smjernice za kreiranje modela revitalizacije dvoraca. Istražuje se širi i uži kontekst mjesta, gospodarstva i ekonomsko-političkih prilika obje županije. U tom kontekstu, razmišlja se o programu turističke ponude i novoj namjeni te o smjernicama za gospodarski i održivi razvoj, turizam, korištenje i održivost dvorskog sklopa, formiranje modela klastera i/ili mreže dvoraca i kurija sjeverozapadne Hrvatske.

Literatura: Horvat, A. (1970.) Dvorci i Kurije Sjeverne Hrvatske: Stanje i mogućnosti njihova uključivanja u suvremeni život, Zagreb

Obad Šćitaroci, M. (1993.) Dvorci i perivoji Hrvatskog zagorja, Školska knjiga, Zagreb

*** (2005.) Suvremeno korištenje i kreativno upravljanje dvorcima, kurijama i ljetnikovcima, zbornik radova međunarodnog skupa Villas, Zagreb, Arhitektonski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

*** (2006.) Dvorci i ljetnikovci: Kulturno naslijeđe kao pokretač gospodarskog razvoja, zbornik radova međunarodnog skupa Villas, Zagreb, Arhitektonski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

III. DVORCI/LJETNIKOVCI I KULTURA LADANJA

MOGUĆNOSTI REVITALIZACIJE DVORACA BARANJE MODELIMA UMREŽAVANJA

PETRA BANIĆ

Urbanizam naslijeđa, ak. god. 2021./2022.

KLJUČNE RIJEČI: dvorci Baranje, integrirani pristup revitalizaciji, kulturno naslijeđe, modeli umrežavanja dvoraca, revitalizacija dvoraca

U istraživanju su analizirane mogućnosti revitalizacije četiri dvorca Baranje – Dvorac Eugena Savojskog u Bilju, Dvorac Esterhazy u Dardi, Dvorac Friedricha Habsburškog u Kneževu te sklop dvorca Tikveš. Na temelju analize čimbenika identiteta pojedinih dvoraca i njihova vrjednovanja predloženi su modeli umrežavanja dvoraca na različitim razinama.

Gradnja dvoraca u Baranji započinje s dvorcem u Bilju 1707. godine kao mjestom za daljnje pohode na Osmanlije ako bi bilo potrebno. Dvorac je građen s obilježjima utvrde, sjedište je plemićkog gospodarskog imanja. Nakon njega slijede dvorci u Dardi (18./19. st.) i Kneževu (početak 19. st.) te posljednji u Tikvešu (druga polovica 19. st.). Dvorci su građeni na velikim posjedima i bili su sjedišta feudalnih imanja, prvenstveno s gospodarskom ulogom.

U 20. stoljeću kada su izgubili svoju izvornu namjenu, zbog nemogućnosti održavanja i nepostojanja odgovarajuće zamjenske na-

mjene te dijelom zbog neriješenih vlasničkih odnosa, kao i zbog političkih razloga, dvorci se zapuštaju i od tada propadaju. Njihova važnost je prepoznata i upisani su u registar kulturnih dobara, ali zbog nepostojanja jasne strategije postupanja s kulturnim dobrima, napose dvorcima, i malobrojni pokušaji revitalizacije i prenamjene propadaju. Dvorac u Tikvešu jedini je očuvani dvorac, najmlađi je i najmanji, a neprekidno se koristio i tijekom 20. stoljeća kao rezidencija predsjednika Države. Danas je u sklopu Parka prirode Kopački rit s namjenom prezentacijskog centra. To je primjer pojedinačne obnove dvoraca koji može biti dobro polazište za revitalizaciju ostalih dvoraca u sklopu šire mreže, ali nije jedinstveni model kojim se mogu obnavljati svi dvorci.

Cilj ovoga rada jest predstaviti različite mogućnosti povezivanja dvoraca Baranje, kako bi se ostvario njihov potencijal pokretača dijela gospodarstva regije te unaprjeđenja turističke, kulturne i edukacijske ponude na lokalnoj, regionalnoj i međunarodnoj razini.

DVORCI RUŠEVINE

MODELI OBNOVE I REVITALIZACIJE

IVA MUJKANOVIĆ

Revitalizacija dvoraca, ak. god. 2015./2016.

KLJUČNE RIJEČI: dvorci, ruševine, rekonstrukcija, kulturna baština, revitalizacija

Istražene su mogućnosti revitalizacije i prezentacije dvoraca ruševina na primjerima dva dvorca – dvorca Janković u Cabuni (Slavonija) i Novi dvori cesargradski/klanječki u blizini Klanjca (Hrvatsko zagorje). Nastali su u različitim kulturno-povijesnim razdobljima – dvorac Janković krajem 19. stoljeća, a Novi dvori cesargradski početkom 17. stoljeća. Oba su 2017. godine bili u ruševnom stanju. Nakon Drugoga svjetskog rata su napušteni, čime su ostali bez svoje izvorne stambene namjene te su prepušteni propadanju.

Desetljećima se za dvorce nije našla odgovarajuća namjena, koja bi omogućila očuvanje dvoraca te njihovo ponovno korištenje. S obzirom na ruševno stanje u kojem se nalaze za obnovu su potrebni opsežni radovi u smislu rekonstrukcije i sanacije građevine, te je potrebno veliko ulaganje da bi se ostvarila njihova obnova i revitalizacija. Kako bi se očuvali dvorci i osiguralo njihovo dugoročno kori-

štenje, nova namjena trebala bi omogućiti samoodrživost dvorca. Iz specifičnih osobitosti pojedinog dvorca i njegova okolnog prostora proizašli su kriteriji za obnovu i revitalizaciju.

Predloženo je nekoliko mogućnosti obnove i novog načina korištenja dvoraca s obzirom na obilježja dvorca i okolnog ambijenta. U slučaju dvorca Janković predložena je namjena socijalno-zdravstvenog karaktera, a za Nove dvore cesargradske turistička, kulturna i/ili poslovna namjena. Kod dvorca Janković postoje veće mogućnosti dogradnje i građevne prilagodbe postojeće građevine. Dvorac Novi dvori cesargradski ima veću kulturno-povijesnu vrijednost te, iako je u podjednako lošem stanju, manje su mogućnosti prilagodbe za novu namjenu. Revitalizacija dvoraca omogućila bi očuvanje spomenika kulture, te bi u slučaju odgovarajuće namjene mogla utjecati na gospodarski razvoj okolnog područja.

Literatura: Obad Šćitaroci, M.; Bojanić Obad Šćitaroci, B. (1998.) Dvorci i perivoji u Slavoniji – od Zagreba do Iloka, Zagreb Obad Šćitaroci, M. (1991.) Dvorci i perivoji Hrvatskog Zagorja, Zagreb

*** (2006.) Dvorci i ljetnikovci – kulturno naslijeđe kao pokretač gospodarskog razvoja, zbornik radova međunarodnog znanstvenog skupa Villas, Zagreb

*** (2015.) Prostorne i razvojne mogućnosti kulturnog naslijeđa, zbornik radova međunarodnog znanstvenog skupa Heritage Urbanism, Zagreb

REVITALIZIRANJE LADANJSKE ARHITEKTURE U MAĐARSKOJ

DOMAGOJ KNEŽEVIĆ

Mađarska arhitektura i urbanizam, ak. god. 2017./2018.

KLJUČNE RIJEČI: aktivna zaštita i obnova, dvorci i perivoji, ladanjski sklopovi, Nacionalni program za dvorce, suvremeni arhitektonski zahvati

Vrijeme pod habsburškom vlašću ostavilo je velik broj djela ladanjske arhitekture diljem Austrougarske Monarhije, pa tako i današnje Mađarske. Rad se bavi metodama njihove zaštite, obnove i aktivnog korištenja, najčešće u sklopu Nacionalnog programa za dvorce. Naglasak je stavljen na primjere koji su izgrađeni ili značajno dograđeni u 19. stoljeću, poglavito na dvorce s pripadajućim perivojima s kojima čine jedinstvene ladanjske sklopove. Prilikom projektiranja takvih sklopova, nastojanje arhitekta bilo je izjednačavanje po važnosti i „ulazak“ prirodnog krajolika u unutrašnji prostor zgrade dvorca. Stoga je gotovo nemoguće sagledavati zgradu dvorca u odsutnosti njenog okoliša.

Sklopovi obrađeni i obnovljeni Nacionalnim programom za dvorce revitalizirani su u tematske muzeje s dodatnim sadržajima – rekreativnim šetnicama, prostorijama za igru djece, posebne prezenta-

cije, a vanjski prostori mogu se prilagoditi za potrebe održavanja manjih glazbenih i kazališnih priredbi. Sklopovi izvan toga programa imaju različite društvene i kulturne namjene, a održavanje istih je u nadležnosti lokalne samouprave, što kao posljedicu uglavnom ima neodgovarajuću namjenu i stanje.

Postoji i treća kategorija – onih koji su prodani te se nalaze u privatnom vlasništvu, najčešće prenamijenjeni u hotele i slične smještajne tipologije.

Analizom odabranih primjera nastoji se usporediti istraživane primjere i doći do zaključaka vezanih uz odabir načina upravljanja dvorcima i ladanjskim sklopovima te vrjednovanja metoda i postupaka njihove aktivne zaštite i korištenja, kao vrijedne sastavnice ukupnog kulturnog naslijeđa, uz sintezu općih modela revitalizacije na temelju tih primjera.

IV. PERIVOJNO NASLIJEĐE

PERIVOJI RIJEKE DUBROVAČKE ČIMBENICI IDENTITETA I MODELI REVITALIZACIJE I UNAPRJEĐENJA

MIRA MEDOVIĆ

Urbanizam naslijeđa, ak. god. 2016./2017. (Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu – Studij krajobraza)

KLJUČNE RIJEČI: Rijeka Dubrovačka, revitalizacija kulturnog naslijeđa, kultura ladanja, ljetnikovci, perivoji

Istraživački rad Perivoji ljetnikovaca Rijeke Dubrovačke –čimbenici identiteta i modeli revitalizacije i unaprjeđenja proučava pojavu ladanje arhitekture na Dubrovačkom području, razlog i prilike njezina nastanka te posebice identitetska obilježja i modele unaprjeđenja. Rad se temeljio na analitičkim istraživanjima postojeće dokumentacije i dosadašnjim radovima o perivojima ljetnikovaca. Ispitivala se mogućnost budućeg razvoja i prenamjena ljetnikovaca s ciljem ostvarenja suživota perivoja i ljetnikovaca.

Čimbenici identiteta perivoja Rijeke Dubrovačke jesu: cjelina prožimanja ljetnikovca i perivoja, mala površina perivoja do 1 ha (iznimka je ljetnikovac Trsteno-Arboretum 1,7 ha), tlocrtna shema cjeline je geometrijska, ali s namjernim nepravilnostima u geometrijskom ostvarenju (trapez), većinom (99 %) nastaju uz obalu rijeke ili mora (iznimka je Bizzaro-Facenda u Komolcu), perivoji shvaćeni ne samo kao reprezentativna površina već kao utilitarni vrtovi, voda kao neizostavni dio perivojne strukture, polikromnost – rezultat arapsko-normanskog utjecaja. Tipični elementi koji čine prepoznatljiv identitet jesu: građevina i građeni elementi perivoja napravljeni od istog kamena (naglasak cjeline), kameni podzidi koji

odjeljuju partere perivoja, stuporedi kao držači drvenih pergola, odrina, ribnjaci, fontane, bunari (već tada razvijena svijest o vrijednosti vode).

Kriteriji za vrjednovanje perivoja ljetnikovaca jesu: konzervatorski kriteriji (izvornost, očuvanost različitih razvojnih etapa, rijetkost), kulturno-povijesni kriteriji (starost, estetsko-umjetnička vrijednost, značaj za širenje i razvoj kulture), arhitektonsko graditeljski kriteriji (postojeće stanje, građevni materijali, očuvanost statičnog i pokretnog interijera perivoja), prostorno-ambijentalni kriteriji (očuvanost okolnog pejsaža i urbanog ambijenta, očuvanost perivoja i vrtova, prostorni doprinos urbanoj kvaliteti), turistički, ekonomski, imovinsko-pravni kriteriji.

Utvrđeni su i pogodni/poželjni modeli revitalizacije i unaprjeđenja za svaki perivoj: revitalizacija, restauracija, rekonstrukcija, novi povijesni perivoji s povijesnim reminiscencijama. Predložen je jedan primjer mogućeg konceptualnog cjelovitog rješenja unaprjeđenja perivoja s ciljem promicanja svijesti o važnosti i vrijednosti naslijeđa kao živog nukleusa.

REVITALIZIRANJE GRADSKOG PERIVOJA VÁROSLIGET U BUDIMPEŠTI U SKLOPU PROJEKTA LIGET BUDAPEST

MAGDALENA JURIŠIĆ

Mađarska arhitektura i urbanizam, ak. god. 2017./2018.

KLJUČNE RIJEČI: Budimpešta, pejsažna arhitektura, povijesni perivoj, revitalizacija, urbano žarište

Početak 19. stoljeća obilježili su razni događaji koji su imali veliki utjecaj na razvitak gradova te život u njima. Industrijalizacija, kao jedan od razloga potrebe urbaniziranja gradova, ostavila je negativne posljedice na ugodu življenja u gusto izgrađenim prostorima. Za poboljšanje života i mikroklimatskih uvjeta, urbana matrica koristi prvenstveno neizgrađene otvorene i prirodne prostore. Takvom inicijativom u drugoj polovici 19. st. nastaje i perivoj Városliget, smješten u tadašnji sjeveroistočni dio Pešte. Ona je 1873. godine pridružena Budimu, a Budimpešta kao moderna metropola postaje ugarska prijestolnica.

Városliget u Budimpešti jedan je od najranijih europskih javnih gradskih perivoja, a smješten je na kraju jedne od najznačajnijih gradskih osi što se pružaju iz peštanskoga centra, Avenije Andrássy.

Površina ovog pejsažnog perivoja iznosi čak 81 hektar, a osim što je prvenstveno namijenjen za rekreaciju i odmor građanstva, on predstavlja i kulturno žarište grada temeljeno na povijesnom konceptu paviljonskih građevina u koje su smješteni muzeji i druge institucije. S obzirom na loše stanje perivoja i njegovih građevina, 2014. godine pokrenut je sveobuhvatni projekt obnove i revitaliziranja Városligeta koji, osim izgradnje novih građevina, uključuje i obogaćivanje postojećih nasada u svrhu poboljšanja mikroklimatskih uvjeta u gradu.

Nakon niza raspisanih natječaja, projekt Liget Budapest bi do 2020. godine trebao završiti s realizacijom. Ovim su radom obrađeni arhitektonski, planerski i ostali zahvati obuhvaćeni projektom, a ponuđena je i usporedbena analiza s obzirom na izvorni, povijesni koncept perivoja.

V. POVIJESNO TKIVO GRADA

MODELI UNAPRJEĐENJA I REVITALIZACIJE POVIJESNE JEZGRE GRADA POREČA

REA MIHELKO

Istraživanje, seminari, projekti – Urbanizam naslijeđa, ak. god. 2020./2021.

KLJUČNE RIJEČI: urbana revitalizacija, modeli unaprjeđenja, oživljavanje povijesne jezgre, prenamjena zgrada, stvaranje održivoga gradskog sustava

Poreč je istarski grad bogate povijesti, osnovan u 2. st. pr. Kr. kao utvrđeni vojni logor iz kojeg se postepeno razvilo utvrđeno rimsko naselje. Planirani je grad smješten na poluotoku površine 7,2 ha tipične pravilne ortogonalne organizacije ulica i stambenih blokova (centurijacija). Osnovna rimska ulična matrica do danas se znatno mijenjala, no i dalje je ostala čitljiva u suvremenom urbanom tkivu povijesne jezgre. Razne povijesne situacije, promjene i izgradnje ostavile su traga na Poreču, koji danas traži revitalizaciju, obnovu zgrada i unaprjeđenje životnog standarda.

U ovom se radu istražuju i analiziraju modeli unaprjeđenja i revitalizacije povijesne jezgre Poreča, kroz tematski tri cjeline: 1. analiza graditeljskih zahvata u jezgri s ciljem uspostave povijesnih modela; 2.istraživani primjeri gradova na hrvatskoj i talijanskoj obali te gradovi upravljanja pod zaštitom UNESCO-a s ciljem uspostave suvremenih modela revitalizacije; 3. primjena i uspostava modela unaprjeđenja i revitalizacije povijesne jezgre grada Poreča. Analiza graditeljskih zahvata u gradu rezultirala je postavom povijesnih modela pojedinih razdoblja koje je moguće primijeniti i u današnjim

gradskim zahvatima (npr. model negacije srednjovjekovnog brisanja postojećih slojeva ulica ili konzervatorski model okrenut k upravljanju i očuvanju naslijeđa). Kataloškim obrascem istraživanih ostalih primjera suvremenim pristupima postavljeni su modeli suvremenih izgradnji, modeli perivojnog povezivanja i modeli javnih prostora manifestacijske kulture. Primjeri su birani s obzirom na zemljopisnu (kontekstualnu) i programsku sličnost gradova koji su svoj problem unaprjeđenja i revitalizacije riješili, ili rade na primjeni prikladnih modela.

Istraživanje je uspostavilo četiri moguća modela unaprjeđenja i revitalizacije Poreča. Prikazani su modeli povezivanja grada s okolnim područjem, implementacije nasada i javnih šetnica s urbanom opremom, obnova i prenamjena zgrada u edukacijske i/ili trgovačke ustanove te prezentacija naslijeđa događajima. Svi modeli su uspostavljeni s ciljem unaprjeđenja povijesne jezgre Poreča, poboljšanja životnog standarda lokalnog stanovništva i promicanja turističkog identiteta suvremenoga grada.

POREČ – MODELI UNAPRJEĐENJA POVIJESNE GRADSKE JEZGRE U ZIMSKOM DIJELU GODINE

REA MIHELKO

Urbanizam naslijeđa, ak. god. 2019./2020.

KLJUČNE RIJEČI: turističko odredište, modeli unaprjeđenja, oživljavanje povijesne jezgre zimi, produljenje turističke sezone

Poreč je poznato istarsko turističko odredište – grad bogate povijesti, vrijednoga kulturnog naslijeđa i središte raznovrsnih događanja. Grad se osobito razvija nakon Drugoga svjetskog rata zahvaljujući brzom i uspješnom razvoju turizma. Hotelijerstvo se uvodi 1960-ih godina, čime se podiže društveni standard, uobličuju se turistički proizvod i ponuda, što dovodi do današnje slike grada. Sezonski turistički pritisak tijekom ljetnih mjeseci dovodi do preopterećenosti sustava komunalne infrastrukture i prometa, što utječe i na nezadovoljavajuće očuvanje naslijeđa.

U ovom radu istražuju se i analiziraju modeli unaprjeđenja povijesne jezgre Poreča zimi. Ispituje se odnos ljetnog i zimskog korištenja prostora, očuvanja kulturnog naslijeđa i strategija za oživljavanje jezgre tijekom „uspavanih“ zimskih mjeseci. Ispituju se „zimski modeli“ unaprjeđenja gradova na hrvatskoj i talijanskoj obali i u unutrašnjosti te se analiziraju zimska događanja i sadržaji unutar povijesne gradske jezgre. Proširenje sezone svakako je glavni cilj, što može bitno utjecati na upravljanje i život grada tijekom cijele godine. Osim turističkih događanja tijekom ljeta, treba ponuditi

domaćem stanovništvu raznolike mogućnosti i aktivnosti u bližem i daljem okruženju. Moguća dopuna postojećeg turističkog proizvoda može i mora proizaći iz materijalnog i nematerijalnog kulturnog naslijeđa, kojega treba očuvati, obnoviti i unaprijediti (učiniti ga boljim i dostupnijim). Zadaća je Grada kao lokalne zajednice skrbiti o naslijeđu, koje je uz prirodno naslijeđe identitet Poreča, ali i glavni izvor zarade. Baština i turizam međusobno su isprepleteni te doprinose cjelokupnom razvoju. Stoga je tome potrebna posebna pozornost i posvećenost.

Istraživanje je uspostavilo model sveobuhvatnog promatranja, upravljanja i planiranja gradom tijekom zimskih mjeseci. Pretvorba zimskog korištenja, uz dobru prometnu povezanost aktivnim sadržajima tijekom cijele godine, dovodi do poboljšanja životnog standarda i turističke stabilnosti grada. Cilj je postići komercijalno privlačan grad s ponudom na razmjerno malom području povijesnoga središta. Moguće je to postići promocijom aktivnoga kulturnog naslijeđa te primjenom novih prostornih, turističkih i gospodarskih strategija, održivim i kreativnim projektima te zanimlji-

GRADSKI BLOK

MODELI PREOBRAZBE INDUSTRIJE U UNUTRAŠNJOSTI BLOKA NA

PRIMJERU ZAGREBA I DRUGIH ODABRANIH GRADOVA

DOMAGOJ KNEŽEVIĆ

Urbanizam naslijeđa, ak. god. 2016./2017.

KLJUČNE RIJEČI: urbana preobrazba, industrijsko naslijeđe, gradski blok, revitalizacija, prenamjena

Proces industrijalizacije ostavio nam je u naslijeđe brojne industrijske građevine koje su tijekom procesa deindustrijalizacije naglo izgubile na važnosti, kao i svoju izvornu namjenu. Brojne su industrijske građevine potpuno neiskorištene i prepuštene propadanju. Takvu sudbinu zasigurno nitko ne priželjkuje te je intuitivno jasno da je takav status quo neprihvatljiv. Industrijsko naslijeđe sadrži čimbenike identiteta na koje su prostor i ljudi vezani pa ga mogu referirati kao svoju bazu za sve buduće nadgradnje, bile one iz materijalne ili nematerijalne sfere života. U slučaju industrije to je proizvodna memorija sa svim svojim prepoznatljivim „slikama“ koje pobuđuju osjetila i podsjećaju na minuli značaj vremena, prostora, pogona te prije svega ljudi koji su sudjelovali u tom procesu.

Kao društvo i struka pokušali smo pronaći rješenja za revitalizaciju naslijeđa. Međutim, radilo se o rješenjima koja su vrlo tehnokratske, „šablonske“ prirode ili pak o formalnim prijedlozima, koji mogu biti inspirativni i poslužiti kao vrsta podloge za planiranje, ali nisu

temeljeni na konkretnom modelu koji bi bio težište svake daljnje razrade – od planiranja i projektiranja do izvedbe i korištenja revitalizirane baštine.

Analizom zagrebačkih primjera, donošenjem kriterija referentnih za buduće zahvate na njima i na sličnim primjerima te analizom teoretskih radova temeljenih na stvarnim, empirijski provjerenim slučajevima, kao i analizom konkretnih izvedenih primjera, ovim radom nastojalo se doći do modela preobrazbe industrijske baštine. Propituju se dodatni univerzalni čimbenici koji se vežu uz svaki proces preobrazbe i revitalizacije graditeljskoga naslijeđa. Istražuju se mogući modeli preobrazbe i prenamjene te se iznose prijedlozi koji bi bili primjenjivi i u zagrebačkom slučaju. Namjera je potaknuti i polemiku o mogućim modelima jer njihovom postulacijom te nadgradnjom, utvrđivanjem i konačno odabirom te provedbom u stvarnim situacijama, razumno je očekivati da će industrijsko naslijeđe ostati aktivno tkivo u složenim sustavima naših gradova.

BAIXA POMBALINA – MODEL OBNOVE NAKON POTRESA 1755. GODINE

KRISTIJAN MAMIĆ

Urbanizam naslijeđa, ak. god. 2017./2018.

KLJUČNE RIJEČI:

Baixa Pombalina, prirodne katastrofe, modeli obnove gradova, Lisabon, Portugal, gradsko tkivo

Sredinom osamnaestog stoljeća Lisabon je pogodio razoran potres popraćen tsunamijem i petodnevnim požarom. Dio središta Lisabona pretrpio je ogromnu štetu. Dvije trećine građevina su uništene, uz mnogobrojne javne zgrade koje je trebalo ponovno sagraditi. Zbog svoje velike simboličke (i moralne) snage, centar grada je trebalo vrlo brzo obnoviti.

Za obnovu grada pobrinuo se kraljev namjesnik i ministar Marques De Pombal. Vojni inženjeri Eugen dos Santos Carvalho i Carlos Mardelo s grupom vrsnih stručnjaka radili su plansku dokumentaciju (plan iz 1757. g.). Grad je uz velike napore obnovljen u roku od dvije godine.

Nova urbana matrica vuče svoje reference iz staroga Lisabona, iz odnosa izgrađenog i neizgrađenog. Poštuje se položaj glavnih gradskih trgova iz tog razdoblja te dimenzija glavnih putova koji su povezivali trgove – sjeverni trg Rossio te južni trg Praca Comercio. U novom se planu ti putovi umnožavaju i ponavljaju stvarajući bogatu gradsku komunikacijsku mrežu središta Lisabona.

Da bi se u budućnosti izbjegla slična katastrofa, velika je pažnja posvećena protupotresnoj zaštiti izgrađenih zgrada. To je dovelo do poprilično kontroliranog i do visoke mjere projektiranog „gradskog projekta“.

Osim nove urbanističke matrice, Lisabon je projektom obnove Baixe dobio totalno novu sliku grada jer je urbanističkim planom, osim tlocrtne veličine gradskih blokova i širine ulica bila propisana i visina zgrada, parcelacija, tipologija stanova, dimenzije prozora uličnog pročelja, položaj glavnih ulaza, visine parapeta, konstruktivni sustav, položaj požarnih zidova i dr.

Baixa Pombalina primjer je obnove grada modelom promjene tlocrtne urbanističke slike uz poštovanje povijesno bitnih trgova i putova. Projekt preobrazbe svjedoči o skladnoj ravnoteži između zadanih urbanističkih parametara te individualne slobode oblikovanja pročelja. Ovaj je projekt definirao sliku grada, a njegovi urbanistički parametri, zadani prije gotovo tristo godina, i danas ostavljaju mjesta za mnogo slobode i varijacija.

MODELI REVITALIZACIJE OBALE GRADOVA

WATERFRONT

DORA IVANČAN

Urbanizam naslijeđa, ak. god. 2016./2017.

KLJUČNE RIJEČI: waterfront, brownfield područja, modeli revitalizacije, obnova gradske obale, urbana preobrazba industrijskih predjela

Obale gradova karakterističan su prostor koji tijekom povijesti doživljava niz promjena od antičkih luka do suvremenih višenamjenskih prostora. Razdoblje industrijalizacije uzrokovalo je nekontrolirano širenje luka i preobrazbu prostora između grada i vode u nepristupačne industrijske predjele, a suvremeno doba donijelo je potrebu oporavka ožiljaka u urbanom tkivu koji su nastali kao rezultat deindustrijalizacije, ostavljajući za sobom brownfield područja neizmjernog potencijala. Sve progresivnija urbanizacija i način života zahtijevaju javne i prirodne prostore za rekreaciju, opuštanje ili bijeg iz gradske sredine, što zapuštena područja uz vodu čini idealnim prostorima za revitalizaciju i stvaranje novih inicijatora razvoja šireg područja.

Analizom 30 primjera revitalizacije waterfronta diljem svijeta prepoznaju se modeli oporavka i unaprjeđenja takvih prostora te kriteriji njihove primjene. Unatoč različitim zemljopisnim, političkim ili kulturnim utjecajima moguće je izdvojiti modele ovisno o prostornom obuhvatu, vlasništvu i odnosu prema graditeljskom naslijeđu. Prema obuhvatu razlikujemo: LINEARNI MODEL, koji obilježava

neprekinuti javni prostor uz obalu i minimalna točkasta izgradnja; POVRŠINSKI MODEL, koji obuhvaća uži dio obale, širi se prema unutrašnjosti te podrazumijeva značajnu novu izgradnju; te TOČKASTI MODEL kao pojedinačni zahvat u obliku istaknute građevine ili atraktivnog sadržaja. Prostor obuhvata najčešće uvjetuje i model vlasništva, pa se kod linearnog modela najčešće primjenjuje MODEL JAVNOG VLASNIŠTVA, a kod površinskog MODEL JAVNO-PRIVATNOG VLASNIŠTVA.

Graditeljsko naslijeđe najčešće je prepoznato kao vrijedan čimbenik identiteta kojem se pristupa s nekoliko modela: MODEL UNAPRJEĐENJA ako je naslijeđe vrijedno te udomljuje primijenjenu namjenu, MODEL PRENAMJENE kod vrijednog naslijeđa bez odgovarajuće namjene, a MODEL INTERPRETACIJE na prostorima bez očuvanog naslijeđa, no naglašenog povijesnog identiteta.

Uz spomenute modele uočena su i univerzalna načela poput otvaranja waterfronta javnosti, prometna pristupačnost, raznovrsnosti sadržaja i isticanje identiteta prostora, čime se osigurava veza ljudi i novog prostora, a ujedno i podloga za uspješan brand grada.

VI. RURALNO NASLIJEĐE

OBNOVA RURALNIH NASELJA DALMACIJE

MODELI UNAPRJEĐENJA

SARA HRANILOVIĆ

Urbanizam naslijeđa, ak. god. 2021./2022.

KLJUČNE RIJEČI:

ruralna naselja, zapuštenost, obnova, revitalizacija, kulturno naslijeđe

Ruralna naselja u Hrvatskoj od sredine 20. stoljeća ne mogu se oduprijeti snažnim modernizacijskim procesima. Dolazi do propadanja ili preobrazbe prostornih struktura ruralnih naselja te depopulacije i zapuštanja tradicijskoga poljodjelstva. Sela su važna jer u njima živi znatan dio ukupne populacije države te zbog njihove uloge u poljodjelskoj proizvodnji i očuvanju lokalnih identiteta.

Sela su odabrana prema kriteriju različitosti njihova smještaja – na obali mora, na otoku ili u zaleđu. Nalaze se na različitim nadmorskim visinama – na brdu, padini ili dolini. Sela su odabrana u različitim županijama.

Cilj istraživanja jest utvrditi čimbenike identiteta i na temelju analiziranih primjera prepoznati moguće modele unaprjeđenja s ciljem revitalizacije sela, uz očuvanje identiteta izgradnje i uvažavanje graditeljske i ambijentalne tradicije. Istraživanjem su prepoznati sljedeći čimbenici identiteta: naselje Dragovode ističe se svojom blizinom samostanu Blaca, a Danilo i Staro selo Duće sa zaštićenim arheološkim nalazištem danilske kulture i kulturno-povijesnom cjelinom naselja. Važan čimbenik identiteta tih područja jest i nji-

hov izuzetan izoliran smještaj u krajoliku bez većih naselja – u dolini dalmatinskog zaleđa ili na padini planine, što se ocjenjuje iznimnom prirodnom posebnošću. Odabrani primjeri ukazuju na mogućnosti unaprjeđenja sela u očuvanom prirodnom krajoliku s minimalnim antropogenim utjecajima. Navedeni modeli obnove ne nude konkretna već konceptualna moguća rješenja te daju smjernice za daljnja istraživanja. Čimbenici identiteta su oni koji ukazuju na prepoznatljivost i vrijednost nekog lokaliteta. Ponuđeni modeli proizlaze iz vrjednovanja postojećeg stanja graditeljstva i prirodnog ambijenta, afirmacije i prezentacije sačuvane izgradnje te integracije s novo planiranim sadržajima.

Odabrana sela dio su kulturne i povijesne baštine Dalmacije. U njima prepoznajemo autentične vrijednosti jer su očuvana u izvornom obliku. Ta je očuvanost posljedica zaostajanja u razvoju, što može biti prednost u smislu obnove s ciljem očuvanja temeljnih svojstava graditeljskoga sklopa uz mogućnost osuvremenjivanja i kreativnog doprinosa suvremenoga doba.

KRITERIJI I MODELI ZA UNAPRJEĐENJE TRADICIJSKIH NASELJA

PRIMJER SELA LUČI BREG U MARIJI BISTRICI

MARKO BLAGEC

Urbanizam naslijeđa, ak. god. 2016./2017.

KLJUČNE RIJEČI: vernakularna arhitektura, tradicijska zagorska sela, tradicijsko stanovanje, Marija Bistrica, Luči Breg

Tradicijska arhitektura seoskih naselja tek u zadnjih nekoliko desetljeća biva prepoznata kao vrijednost koja bi se trebala očuvati i uzeti u obzir tijekom planiranja i razmišljanja o prostoru. S obzirom na brojnost hrvatske vernakularne arhitekture, poglavito u Hrvatskom zagorju, veliki je potencijal kojega Hrvatska još ne prepoznaje i ne koristi. Vernakularna arhitektura ima specifičan odnos prema reljefu, načinu gradnje i oblikovanju. Nažalost, nakon Drugoga svjetskog rata počinje depopulacija tradicijskih zagorskih sela te su ona prepuštena propadanju, bez jasne vizije obnove i revitalizacije.

Selo Luči Breg nalazi se na sjevernim obroncima Medvednice, u neposrednoj blizini Marije Bistrice. Luči Breg odlikuje se sačuvanom tradicijskom arhitekturom i naseobinskom strukturom. Drvene prizemnice, koje koriste konfiguraciju terena i imaju ukopani podrum, građene su u razdoblju od sredine 19. pa do početka 20. stoljeća. Unutar neograđenih okućnica nalaze se prateće gospodarske zgade. Selo je pod zaštitom kao kulturno-povijesna cjelina (Z-3036) od 2006.

Selo i dalje aktivno živi iako stanovništvo prirodno odumire. Problem je kako zadržati mlade stanovnike, na koji način dovesti nove stanovnike. Pitanje je koju kvalitetu stanovanja im se može ponuditi. Tijekom vremena stanovnici sela izvodili su graditeljske zahvate na svojim zgradama, koje katkada narušavaju tradicijski ambijent naselja. U selo su u novije doba unesene nove gospodarske namjene većeg kapaciteta (peradarska farma), što narušava kvalitetu stanovanja. Rješavanju problema treba se pristupiti pažljivo i sustavno na nekoliko razina – od prostorno-planskih, urbanističkih, pejsažnih do arhitektonsko-graditeljskih i konzervatorskih.

Marija Bistrica kao hodočasničko mjesto uz ponudu svetišta može ponuditi i smještaj i usluge tradicijskih naselja, koja su veoma blizu središta mjesta i uvijek vizualno prisutna u pogledu iz svetišta. Stoga za Luči Breg valja tražiti modele konzervatorske i arhitektonske obnove pojedinih zgrada, arhitektonsko-pejsažne modele unaprjeđenja okućnica (parcela), urbanističke modele unaprjeđenja naseobinske strukture, prostorne modele za ambijentalno i funkcionalno unaprjeđenje te društveno-sociološke modele za revitalizaciju i unaprjeđenje života u selu.

Literatura i izvori: Buturac, J. (1993.), Marija Bistrica 1209-1993., Nacionalno svetište Majke Božje Bistričke, Marija Bistrica Dumbović Bilušić, B. (2016.), Urbanističko planiranje i razvoj Marije Bistrice , u: Marija Bistrica : naselje i svetište : arhitektura i urbanizam, str. 95-116, Gornja Stubica

*** Rješenje o zaštiti sela Luči Breg kao zaštićeno kulturno dobro, Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, Konzervatorski odjel u Krapini (14. 12. 2016.)

*** Prostorni plan uređenja Općine Marija Bistrica (2008.), Arhitektonski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

*** Urbanistički plan uređenja središnjeg općinskog naselja Marija Bistrica (2010.), Arhitektonski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

MRZLO POLJE ŽUMBERAČKO

MODELI REVITALIZACIJE SELA I KULTURNOG KRAJOLIKA

DOMAGOJ ŠOBATOVIĆ

Istraživanja, seminari, projekti – Urbanizam naslijeđa, ak. god. 2020./2021.

KLJUČNE RIJEČI: Žumberak, kulturni krajolik, revitalizacija sela, depopulacija sela, Mrzlo Polje Žumberačko

Mrzlo Polje Žumberačko naselje je i krško polje u sklopu Parka prirode Žumberak-Samoborsko gorje. Smještaj polja visoko na gori te očuvanost kulturnog krajolika i sela nastalih djelovanjem ljudi – ono je što ga čini jedinstvenim u širem prostoru, što je prepoznato i u prostornom planu parka prirode, gdje je zabilježen kao zaštićena ruralna cjelina.

Povod istraživanju jest demografsko i gospodarsko izumiranje tog prostora i time izazvane degradacije krajolika te pronalaženje modela revitalizacije koji bi mogao spriječiti današnje negativne procese. Očuvanje ovakvih kulturnih krajolika važno je iz više razloga – od očuvanja bioraznolikosti do očuvanja kulturnog i pejsažnog naslijeđa.

Proučavanje arhivskih izvora i konteksta vremena u kojem su nastali omogućilo je uvid u prostor koji je polje zauzimalo posljednjih 150 godina, kao i usporedbu broja stanovnika u selu. Dobiveni podaci su preklopljeni i tako daju uvid u njihovu međuovisnost. Velik dio podataka dobiven je samostalnim istraživanjem na terenu. Izrađena je baza podataka s podacima o stanovništvu svake kuće

u posljednjih 60 godina, te i inventarizacijom i valorizacijom svih građevina u selu. Prikupljeni su i podaci o vlasnicima kuća i zemlje i njihovim trenutnim prebivalištima.

Vidljivo je da postoji jasna veza između kretanja stanovništva sela i površine polja. Primjećuje se ovisnost održavanja kulturnog krajolika o malom broju pojedinaca, velik pad stanovništva od posljednjeg popisa 2011. godine, te veliko smanjenje površine polja u posljednjih 40 godina. Iznenađuje činjenica da je većina iseljenog stanovništva ili njihovih nasljednika u mjestima unutar 50 km udaljenosti od Mrzlog Polja.

Potvrđena je hipoteza o degradaciji krajolika povezanoj s gubitkom stalnog stanovništva pa su pronađeni i analizirani modeli i primjeri revitalizacije krajolika i sela. Iz analize i usporedbe sa stanjem u Mrzlom Polju proizašle su smjernice za model moguće revitalizacije koji se temelji na razvoju seoskog turizma i organske poljoprivrede koja bi posljedično mogla, na održiv način, očuvati i obnoviti polje.

REVITALIZACIJA VELEBITSKOG SELA TURINSKI KRČ

MATIJA BABIĆ

Urbanizam naslijeđa, ak. god. 2019./2020.

KLJUČNE RIJEČI: Velebit, kulturni krajolik, tradicijska sela, revitalizacija sela, obiteljsko poljodjelsko gospodarstvo

Colleta di Castelbianco, Ligurija, Italija Selo Colleta u općini Castelbianco smješteno je u južnom dijelu Alpa, oko 80 kilometara od Genove i oko 20 kilometara od mora, na talijanskoj rivijeri Ligurije u Provinciji Savona. Primjer je napuštenog sela koje je 1990-ih godina doživjelo revitalizaciju pod vodstvom arhitekta Giancarla De Carla. Naručitelj obnove sela uočio je mogućnosti takvog malog i izoliranog mjesta. Zamisao revitalizacije bila je urediti dugotrajnije smještajne jedinice za osobe koje žele voditi poslove iz svojeg doma u izoliranosti i prirodnom ambijentu. Za to mu je bilo potrebno uspostaviti jaku digitalnu infrastrukturu i rekonstruirati sve kuće za život i rad. I danas je to malo živuće selo u kojemu mještani žive kraće ili dulje vrijeme. Održavaju se razna događanja tijekom godine koja, poglavito u turističkoj sezoni, privlače i druge posjetitelje. Smještaj u planinskom ambijentu omogućuje i sportsku ponudu planinarenja, vožnje biciklom i sl. Uspostavljeno je i manje poljodjelsko-turističko gospodarstvo uzgoja maslina i izrade maslinova ulja. Iz tog primjera prepoznajemo model revitalizacije sela – obiteljsko poljodjelsko gospodarstvo s uslugama turističkog smještaja. Time se može omogućiti stalna naseljenost, manji stabilni prihod od gospodarstva i veći sezonski prihod od turizma.

Turinski Krč, Velebit, Hrvatska

Velebitsko selo Turinski Krč smjestilo se nedaleko od Oltara, na prijevoju Sv. Juraj – Krasno. Selo je i danas živo i dobro očuvano, premda u njemu živi samo 6 stanovnika. Turinski Krč dobro je prometno povezan s okolnim većim naseljima te posjeduje osnovnu komunalnu infrastrukturu. Selo je smješteno sjeverno od Nacionalnog parka Sjeverni Velebit, na nadmorskoj visini od preko 1000 metara. Očuvanost sela i uredno održavana poljodjelska površina pruža mogućnosti za revitalizaciju pomoću turističko-gospodarsko ponude, što bi osiguravalo stalnu naseljenost. Na Velebitu se oduvijek uzgajala stoka i osnovne poljodjelske kulture pa je obnova te tradicije logična. Oživljavanje sela je provedivo i temeljem turističko smještajne ponude. Prostor se nalazi na međi kontinentalnog i morskog turizma. Položaj pruža izoliranost, bliskost prirode, ugodnije ljetne temperature, a opet je blizu turističke ponude i sadržaja okolnih gradova. Mogućnosti su za razvoj tematskog specifičnog turizma, ponajprije zbog velikog kulturno-prirodnog bogatstva i mogućnosti Velebita kao što su speleologija, botanika, šumarstvo i planinarenje.

MODELI OČUVANJA, UNAPRJEĐENJA I REVITALIZACIJE POLJA I NASELJA OTOKA HVARA KAO

NERAZDVOJNIH CJELINA

JOSIPA SLAVIČEK

Urbanizam naslijeđa, ak. god. 2017./2018.

KLJUČNE RIJEČI: kulturni krajolik, polja i naselja, polja i okolni krajolik, naselja i polja na otocima, revitalizacija sela, tradicijsko graditeljstvo, otok Hvar

Zadnjih desetak godina međunarodna organizacija FAO zabilježila je veliku površinu polja u Europi koja se više ne koriste. Razlozi za napuštanje polja su ekonomski, demografski i klimatski. Takvoj promjeni svjedočimo u čitavoj Hrvatskoj, a najviše na području Slavonije budući da su tamo najveće površine polja neobrađivane i zapuštene. Zapuštanje polja istraženo je na otoku Hvaru u kontekstu tradicijskoga ruralnog naslijeđa i kulturnog krajolika. Cilj je prepoznati moguće modele očuvanja, unaprjeđenja i revitalizacije polja i naselja, koji bi bili primjenjivi na drugim otocima i drugim područjima.

Prva naselja i podjela polja na otoku Hvaru spominju se još u grčko doba – Hora Pharos i grad Pharos, današnji Stari Grad. Naselje i polje čine nedjeljivu cjelinu. Odabir mjesta je još od antičkoga doba uvjetovan kvalitetom obradivog tla, mikroklimatskim uvjetima, topografskim obilježjima pogodnim za obranu i život te izvorima pitke vode. Ager (Hora Pharos) i danas je najplodnije područje na otoku Hvaru, što potvrđuje da je povijesni odabir mjesta za novi grad neupitan.

Zadnja dva desetljeća pojavljuju se brojni problemi kao što su zapuštenost polja, ilegalna gradnja, masovna prodaja zemljišta te nedefinirana legalna gradnja jednostavnih poljskih građevina. Sve to negativno utječe na kulturni krajolik i tradicijsku prepoznatljivu sliku otoka. Na takvo stanje djeluju čimbenici utjecaja, među kojima su najvažniji depopulacija naselja i gospodarski pad poljodjelskih djelatnosti.

Prepoznati modeli odnosa naselja i polja su ujedno smjernice pri određivanju modela za očuvanje, unaprjeđenje i revitalizaciju kulturnog krajolika na primjeru otoka Hvara, te način valorizacije i smjernice za daljnju strategiju razvoja otoka Hvara. Prepoznato je 6 modela: MODEL UNAPRJEĐENJA NASELJA, MODEL REVITALIZACIJE NAPUŠTENIH NASELJA, MODEL OČUVANJA ODNOSA NASELJA I POLJA, MODEL REVITALIZACIJE ZAPUŠTENIH POLJA, MODEL OČUVANJA MATRICE POLJA.

REVITALIZACIJA RURALNIH NASELJA SJEVERNE ISTRE

HANA FORT-MLAKAR

Urbanizam naslijeđa, ak. god. 2021./2022.

KLJUČNE RIJEČI: ruralna naselja, napuštena sela, sela do 50 stanovnika, morfologija sela, kulturno naslijeđe

Danas ruralna naselja, zbog utjecaja modernizacijskih procesa, turizma i novih načina poljodjelstva, gube svoju prepoznatljivu strukturu i identitet mjesta. Tijekom 20. stoljeća, posebice u ratnom i međuratnom razdoblju, mnoga su istarska sela napuštena zbog geostrateškog položaja Istre, koja graniči s Italijom i Slovenijom, te na njih utjecaj modernizacije počinje djelovati kasnije.

Prepoznavanjem modela razvoja ruralnih naselja radi njihove zaštite i revitalizacije moguće je utjecati na nove procese modernizacije te skladno utjecati na promjene u strukturu naselja.

Svako selo je jedinstveno prema svom položaju u odnosu na prvo veće naselje u blizini, u odnosu na krajolik u kojem se selo nalazi, prema morfološkim obilježjima, kao i prema sadržajima u selu.

Da bi se došlo do modela primjenjivih na pojedine skupine naselja, potrebno je provesti evaluaciju svakog naselja i istražiti njegove posebnosti kako bi revitalizacija i uključivanje suvremenih potreba bilo što prirodnije i neagresivno.

Biserka Dumbović-Bilušić prilikom evaluacije kulturnog naslijeđa u krajoliku navodi sljedeće kriterije: cjelovitost/nedodirnutost, izvornost i očuvanost, reprezentativnost i prepoznatljivost, rijetkost i jedinstvenost, raznolikost i složenost, usklađenost i skladnost, povezanost s događajima, osobama i pokretima; stanje i mogućnost te zastupljenost kulturnih dobara (Vuk Tvrtko Opačić: Modeli turističkog vrednovanja kulturnog naslijeđa).

Preuzimajući te kriterije evaluacije sela, sva sela područja sjeverne Istre promatrana su kao kulturno naslijeđe koje može ili ne mora ovisiti o kulturnom naslijeđu višeg reda (grad, registrirano kulturno dobro).

Za odabir modela revitalizacije ruralnih naselja bitno je utvrditi dva sustava: prvi koji definira funkciju naselja – sustav u kojem je selo zasebna jedinica te drugi koji definira kako je selo integrirano u sveukupni sustav.

VII. INDUSTRIJSKO NASLIJEĐE

REVITALIZACIJA INDUSTRIJSKE BAŠTINE BAŠTINA KAO ARHITEKTONSKO-URBANISTIČKA

CJELINA, IDENTITET (POST)INDUSTRIJSKOG GRADA I

NOVI GENERATORI URBANITETA

ELLA CAHUNEK

Urbanizam naslijeđa, ak. god. 2016./2017.

KLJUČNE RIJEČI: industrijsko naslijeđe, industrijska baština, preobrazba industrijske baštine, urbani krajolik, revitalizacija naslijeđa

Fizička struktura grada definirana je elementima izgrađenog i neizgrađenog prostora u obliku volumena i praznina isprepletenih u mrežu međuodnosa kao „urbani patchwork“. Ljudi su ti koji svojim navikama, doživljajima prostora, odnosima i potrebama grade grad. Ali, isto tako kako gradimo grad, tako smo i odgovorni za njegovu veliku slabost – vrijeme i promjene koje doživljava te starenje i propadanje. Svakim propadanjem nastaju pusti prostori, „ruševine“, prostori bez aktivnosti i događaja, bez ljudi, prostori izvan svakodnevnog života i funkcioniranja grada.

Kako su industrijski sklopovi inicirali širenje gradova u prošlosti, tako je i danas njihovom preobrazbom i obnovom moguće oplemeniti urbanitet tih dijelova širega gradskog centra. Ti prostori mogu postati važni katalizatori za povratak života u gradu. Na individualnoj razini ima interesa za sve, čak i na institucionalnoj razini postoje brojni stručnjaci s velikim interesom, razrađenim programima te konkretnim pokušajima realizacije, ali hrvatska kulturna politika (strategija) za to nije dovoljno zainteresirana.

Industrijska baština kao dio urbanog krajolika dolazi u mnogo različitih jednako važnih oblika: industrijski pejsaž, infrastruktura, industrija u pejsažu, industrija kao dio izgrađenog dijela grada, radnička naselja, industrijski proizvodi i brandovi, industrijska izgradnja i njega konstrukcija i dr. Sve te elemente treba integralno sagledavati i uključiti u međusobno povezani sustav na nacionalnoj razini jer pojedinačne točkaste intervencije ne dovode do dugoročnih rješenja.

Ovim je radom napravljena emanacija i sažeta sistematizacija industrijske baštine najvećih industrijskih središta Hrvatske kao primjer početne faze u nužnom procesu umrežavanja i prezentiranja baštine na nacionalnoj razini. Svaki je odabrani grad ilustriran primjerom modela revitalizacije. Kao nastavak rada pretpostavlja se prometno i organizacijsko povezivanje odabranih točkastih intervencija u „turističku rutu industrije Hrvatske“.

REVITALIZACIJA INDUSTRIJSKE BAŠTINE KANJONA RJEČINE U RIJECI

KRITERIJI I MODELI PRENAMJENE

ANTE PIRC

Urbanizam naslijeđa, ak. god. 2016./2017.

KLJUČNE RIJEČI: grad Rijeka, revitalizacija, industrijska baština, sveučilišna knjižnica, gradska klaonica

Cilj istraživačkog rada jest pronalazak modela i metode kako prostor zapuštenoga industrijskoga predjela kanjona rječine u Rijeci – koji je doživljavan kao „kraj grada“, a udaljen je samo 1,5 km od njenog pravog središta – u percepciji Riječana i prostornom odnosu prema gradu učiniti atraktivnim dijelom grada.

Na prostornu problematiku nastavlja se ona programska, koja postavlja pitanje kako obnoviti rad na mjestu koje je potpuno izgubilo smisao, i kako vratiti svakodnevni život u prostor u kojem se živjelo prije 100 godina.

Anketiranjem 1490 građana grada Rijeke njih 47 % izjasnilo se da bi industrijska područja trebalo prenamijeniti u kulturne namjene.

U prilog tome, prema GUP-u iz 2007. godine, područje se planira većinom kao kulturno-društveni prostor. Planirana je i žičara kao veza Centra i Trsata, pa bi taj predio grada postao jedan od glavnih gradskih pješačkih prostora, a velika protočnost koju bi ostvarila žičara bila bi snažan poticaj daljnjem razvoju zapuštenih industrijskih predjela.

Istraživački rad nudi dva modela razvoja. Prvi, model industrijske baštine kao suvremenog kondenzatora kulture i pokretača kreativne produkcije. Kanjon Rječine postao bi novi kulturno-društveni centar. Drugi model, koji se odnosi na pejzažno-urbanističku preobrazbu, uvodi urbanistički red u prenapučen prostor. Rezultat dvaju pristupa jest suvremeni perivoj uz obale rijeke Rječine, gdje urbanističko-pejsažno uređenje čini neodvojiv sklad s revitaliziranom industrijskom baštinom.

Scenarij razvoja jest premještanje sveučilišne knjižnice iz trenutnog zastarjelog i nefunkcionalnog prostora u secesijsku zgradu gradske klaonice, koja ima savršene preduvjete za rekonstrukciju u takav program. Prema primjerima projekata revitalizacija industrijske baštine GasometerCity u Beču i CaixaForum u Madridu, zgrada iz 1905. godine postala bi kulturno-društveno središte šireg područja grada Rijeke.

INDUSTRIJSKA ARHITEKTONSKA BAŠTINA U GENERALNOM URBANISTIČKOM PLANU GRADA ZAGREBA

VESNA MIČKOVIĆ

Urbanizam naslijeđa, ak. god. 2018./2019.

KLJUČNE RIJEČI: graditeljsko naslijeđe, zaštita nepokretnih kulturnih dobara, industrijska arhitektura, naslijeđe u urbanističkim planovima, urbana pravila za kulturna dobra

Istraživanje je provedeno na deset sklopova industrijskog arhitektonskog naslijeđa Grada Zagreba, nastalog tijekom druge polovice 19. i prve polovice 20. stoljeća. Većina je toga naslijeđa devastirana. Cilj je ukazati na potrebu prenamjene takvih prostora radi očuvanja i unaprjeđenja naslijeđa, ali i radi urbane obnove i revitalizacije dijela grada gdje se takvi povijesni sklopovi nalaze.

Istražene su namjene planirane GUP-om Grada Zagreba za navedene sklopove graditeljskog industrijskog naslijeđa. Istraživačko pitanje bilo je usmjereno na uvjete i smjernice GUP-a za obnovu i revitalizaciju pojedinih industrijskih sklopova. Za svaki od deset sklopova istražene su namjene, urbana pravila i uvjeti zaštite kulturnih dobara.

Istraživanje je pokazalo da industrijsko naslijeđe Grada Zagreba nije jednako tretirano u GUP-u. Pojedini industrijski predjeli GUP-om su zaštićeni vrstom zaštite, namjenom i urbanim pravilima, neki su samo djelomično obuhvaćeni zaštitom ili uopće nisu obuhvaćeni zaštitom. Uočeno je da nisu usklađene planirane namjene, urbana pravila i uvjeti zaštite za cjelokupno industrijsko naslijeđe, odnosno nisu usklađeni uvjeti i smjernice za obnovu, revitalizaciju i unaprjeđenje industrijskog naslijeđa. Da bi industrijsko naslijeđe bilo usklađeno, predlaže se izmjena i dopuna GUP-a s ciljem reguliranja zaštite za sva industrijska arhitektonska naslijeđena kulturna dobra.

Budući da nije zaštićeno predlaže se dopunom GUP-a zaštititi industrijsko naslijeđe: 4. Bubara, Ulica Božidara Adžije 7, Zagreb i 9. Tvornica Pluto Zagreb, Ulica kneza Ljudevita Posavskog 48, Zagreb. Za ostala industrijska kulturna dobra predlaže se veći stupanj zaštite negoli je to propisano GUP-om.

TVORNICA FOTOKEMIKA, SAMOBOR

KLARA KRANJČEC

Urbanizam naslijeđa, ak. god. 2020./2021.

KLJUČNE RIJEČI: tvornica fotografskog materijala, industrijsko naslijeđe, revitalizacija, gradska periferija, Samobor

Fotokemika je osnovana u Zagrebu 1946. godine kao mali laboratorij za proizvodnju crno-bijelog fotografskog papira, fotokemikalija i jednostavnih kamera. Tvornički pogon je otvoren 1947. u Zagrebu, u današnjoj Hondlovoj ulici (u blizini perivoja i park-šume Maksimir). Tvornica je izvedena u obliku paviljonske izgradnje oko središnjeg parka prema projektu arhitekta Brune Milića. Sličan koncept primijenjen je i pri izgradnji tvorničkog pogona u Samoboru koji je s radom započeo 1952. godine.

Fotokemika se u drugoj polovici 20. stoljeća razvila u uspješnog i međunarodno prepoznatog proizvođača fotografskih materijala. Zapošljavala je stotine kvalificiranih radnika koji su bili uključeni u razne kulturne, društvene i sportske aktivnosti. U sklopu pogona nalazili su se odbojkaški i teniski teren te akumulacijski bazen koji je, osim za potrebe proizvodnje, služio i za plivanje. Sredinom 20. stoljeća tvornica izdaje mjesečni časopis Fotokemika, a najprepoznatljivija je po vizualno atraktivnoj promotivnoj kampanji čiji je autor bio tada poznati grafički dizajner Dušan Bekar.

Tvornica fotografskog materijala Fotokemika prepoznatljiv je dio hrvatske industrijske baštine. Osim arhitektonskog i urbanističkog rje-

Literatura:

DAZG Fond 1233. Fotokemika d.d. (1947. – 2005.)

HDA, Fond AGEFOTO. Kemijska industrija. Fotokemika (1947. – 1966.)

Telišman, Ana (2018.) Zaštita

šenja tvorničkoga sklopa gdje se prepoznaju vrijednosti i kvalitete, uz sačuvane proizvode i prepoznatljiv vizualni identitet, nedvojbeni je kulturni i društveni značaj te znanstveni potencijal za istraživanje. Kao građevina i mjesto rada, ova tvornica Fotokemika u Samoboru svjedočanstvo je doba i načina života. Time postaje važnim dijelom identiteta grada Samobora i društvene zajednice. Stoga je važno prepoznati potencijal tvorničkoga sklopa Fotokemika u Samoboru, vrjednovati ga, zaštititi te mu odgovarajućom obnovom i prenamjenom omogućiti revitalizaciju i dugo iščekivani novi život.

Osim istraživanja nastajanja i razvoja tvorničkoga sklopa ponuđena su tri moguća scenarija za obnovu i revitalizaciju cijeloga prostora. Scenariji su prikazani u obliku modela koje je moguće primijeniti. Razmatraju se tri modela: 1. konzervatorski model, kojemu je cilj uspostava povijesnoga stanja, 2. model obnove i dogradnje, gdje se obnavlja i osuvremenjuje arhitektonski vrijedne građevine uz dogradnju novih zgrada i 3. model zamjenske izgradnje uz očuvanje tlocrtne memorije, pri čemu se nova izgradnja planira unutar povijesnih gabarita izgradnje.

i revitalizacija industrijske baštine na primjeru tvornice za proizvodnju foto-papira i filmova Fotokemika, Diplomski rad, Odsjek za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb

REVITALIZACIJA INDUSTRIJSKOG NASLIJEĐA

MODELI PRENAMJENE ZA KULTURNU I KREATIVNU INDUSTRIJU

ANA-MARIJA SEVER

Urbanizam naslijeđa, ak. god. 2016./2017. (Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu)

KLJUČNE RIJEČI: revitalizacija industrijskog naslijeđa, kulturna i kreativna industrija, suvremeni modeli revitalizacije industrijskog naslijeđa, financijska samoodrživost industrijskog naslijeđa, čimbenici identiteta industrijskog naslijeđa

Istraživanje je usmjereno na pronalaženje modela prenamjene industrijskog naslijeđa u novu namjenu prilagođenu suvremenoj kulturnoj i kreativnoj industriji. Glavni istraživački problem kojeg se dotičemo jest pitanje brojnih neiskorištenih i praznih industrijskih građevina i sklopova, kojima treba dati novu namjenu i uključiti ih u život grada i zajednice. Od istraženih šezdeset primjera, uočeno je šest novih namjena: rekreacija, kulturna i kreativna industrija, obrazovanje, rezidencijalna namjena, komercijalna namjena i mješovita namjena. Ovaj rad fokusira se na primjere prenamjene prilagođene kulturnoj i kreativnoj industriji, kojih je devet od istraženih šezdeset. Kada govorimo o kulturnoj i kreativnoj industriji, govorimo o ekonomskom podsektoru koji se odnosi na sve aktivnosti vezane uz arhitekturu, glazbu, oglašavanje i tržišne komunikacije, audio-vizualnu umjetnost, izvedbene umjetnosti, primijenjene umjetnosti, baštinu, knjige i nakladništvo, računalne igre i nove medije, dizajn, medije i vizualne umjetnosti.

Prvi i najočitiji zaključak koji se nameće u tih devet primjera prenamjene jest da su svi oni preobrazbu doživjeli u 21. stoljeću. Svi primjeri daju poprilično koherentnu sliku o korištenim modelima pre-

namjene, budući da su u gotovo svim primjerima osnovni modeli jednaki. Niti jedna industrijska građevina ili sklop u trenutku prenamjene više nije imao nikakvu funkciju, tako da je na sve primijenjen model potpune revitalizacije. Za svaku je namjenu početni kriterij bio da naslijeđe bude financijski samoodrživo u svom korištenju, čime dolazimo do ekonomskog modela.

Ovisno o stanju naslijeđa i potrebama nove namjene primjenjivali su se model kontrasta ili model suvremene interpretacije tradicije, uvijek uz uvjet očuvanja i zaštite naslijeđa, te primjenu modela očuvanja memorije prostora.

Iz navedenog istraživanja zaključujemo kako trendovi u prenamjeni industrijske baštine za aktivnosti kulturne i kreativne industrije u 21. stoljeću prate sličan okvirni obrazac. On zahtijeva financijsku samoodrživost naslijeđa, čime naslijeđe postaje aktivni subjekt u životu grada i zajednice. Istodobno, uvode se nove namjene i sadržaji u naslijeđe unaprjeđujući tako njegove čimbenike identiteta te ne narušavajući memoriju prostora i njegov genius loci.

VIII. TURIZAM I NASLIJEĐE

MODEL KULTURNIH PUTOVA KNINA I OKOLICE

MARIJA MATIĆ

Urbanizam naslijeđa, ak. god. 2020./2021.

KLJUČNE RIJEČI: kulturni putovi, prirodne vrijednosti, kulturna dobra, turizam

Knin je drugi najveći grad Šibensko-kninske županije i nalazi se u njezinoj unutrašnjosti. Iako nije grad na moru, vrijednost položaja Knina prepoznata je još od davnih vremena, prije dolaska Rimljana. Sedam rijeka koje teku kroz grad Knin učinile su ga povoljnim prostorom za naseljavanje. Grad su osvajali Rimljani, Ostrogoti, Turci, Mlečani, Talijani i dr., a posebno je zaživio u srednjem vijeku kao prijestolnica hrvatskoga kralja Zvonimira i hrvatskoga biskupa. Zbog njegove bogate povijesti u gravitacijskom području Knina može se pronaći mnoštvo kulturnog naslijeđa iz različitih povijesnih razdoblja, od prapovijesti do danas.

Tipološkim i kronološkim kartiranjem kulturnog naslijeđa prepoznato je pet kulturnih putova. Svi putovi su otprilike jednake duljine (20 do 30 km), zrakasto se šire od Knina kao početne točke. Šesti put vezan je uz obilazak grada Knina i njegove srednjovjekovne povijesne jezgre. Ostali putovi vezani su uz plovne rijeke koje su koristile lokalnim stanovnicima u razne svrhe. Osim vodenih površina u okolici Knina zabilježeni su kao zaštićene prirodne vrijednosti Krka

i područje Velebita, a uskoro bi im se mogla pridružiti i Dinara. Ti se elementi prirode pridodaju ambijentu, a time i vrijednosti tog kulturnog naslijeđa. Na šest odabranih putova veže se 110 od 152 zabilježenih kulturnih građevina i nalazišta. Od toga je 55 % u dobrom građevnom stanju, 45 % u ruševnom ili u temeljima te za 5 % nema vidljivih tragova. Pretpostavlja se da je 38 % građevina moguće prenamijeniti kako bi koristile turističkom razvoju Knina i okolice. To su uglavnom mlinovi, zaseoci te napuštene stambene i javne zgrade.

Model kulturnih putova dobar je način oživljavanja prostora kojima do sada nije pridavana osobita važnost. Do sada su samo pojedinačni spomenici bili prepoznati kao potencijalna vrijednost bez sagledavanja cjelokupnog prostora i ambijenta zajedno s prirodnim vrijednostima. Kulturni putovi su važni kako za Kninjane koji još nisu upoznati s tim vrijednostima, tako i za razvoj turizma u gradu, čime bi se pružilo nešto više od samog razgledavanja Kninske tvrđave.

UKLJUČIVANJE DVORACA U TURISTIČKU MREŽU KRAPINSKO-ZAGORSKE ŽUPANIJE

PUTOVI DVORACA I MODELI KORIŠTENJA

LUCIJA JELENČIĆ

Urbanizam naslijeđa, ak. god. 2020./2021.

KLJUČNE RIJEČI: dvorci, Krapinsko-zagorska županija, kulturno naslijeđe, putovi dvoraca, revitalizacija naslijeđa, kulturni turizam

Cilj istraživanja bio je prepoznati moguće modele revitalizacije dvoraca na tri prostorne razine (tri mjerila): 1) regionalna razina (županija), 2) lokalna urbanistička razina (naselje) i 3) urbanističko-arhitektonska razina (dvorski sklop).

Na regionalnoj razini istražuje se međusobni odnos dvoraca i njihov odnos s ostalim turističkim sadržajima županije. Budući da se dvorci ne mogu promatrati kao samostalne točke na turističkim putovima, odabrani su dodatni sadržaji koji nadopunjuju turističku ponudu. Time prostor postaje atraktivniji za korisnike. Rezultat istraživanja jest prepoznavanje i prijedlog tri puta dvoraca: 1. crveni put – put Veronike Desinić, čime Veliki Tabor postaje nositelj revitalizacije dvoraca na tom putu, 2. plavi put – put Seljačke bune, čime muzejska interpretacija seljačke bune jača svijest o ostalim dvorcima, 3. zeleni put – put Ivanščice, koji pokazuje na mogućnost povezivanja dvoraca i aktivnosti u prirodi.

Druga razina promatranja dvoraca bavi se urbanističkim odnosom naselja i dvoraca. Važno je sagledati položaj dvorca u odnosu na najbliže naselje pošto je to jedan od glavnih čimbenika koji utječe na korištenje dvoraca zbog gravitacijskog utjecaja naselja i njegovih sadržaja. Istraživanjem su prepoznate tri grupe dvoraca: dvorac u naselju, dvorci u neposrednoj blizini naselja i dvorci izvan naselja.

Treća urbanističko-arhitektonska razina usmjerena je na svaki dvorac kao individualni subjekt koji zahtijeva jedinstveni i autonomni pristup i projekt. Najprije je provedena analiza desetak uspješnih inozemnih primjera revitalizacija i modela korištenja dvoraca. Nakon toga uočene su sličnosti prepoznatih modela te su na temelju njih utvrđena četiri modela korištenja: model pasivnih sadržaja, model aktivnih sadržaja, model arhitektonskih zahvata i kombinirani model. Svaki model posjeduje i prednosti i nedostatke. Mogućnost njihove provedbe prikazana je na tri primjera dvoraca Krapinsko-zagorske županije: Mali Tabor, Oroslavje Donje i Poznanovec.

DOGAĐANJA U PROSTORIMA KULTURNOG NASLIJEĐA – MODELI UNAPRJEĐENJA KULTURNOG

TURIZMA U HRVATSKOJ

MAGDALENA JURIŠIĆ

Urbanizam naslijeđa, ak. god. 2016./2017.

KLJUČNE RIJEČI: kulturni turizam, kulturno naslijeđe, modeli unaprjeđenja kulturnog turizma, događanja u prostorima graditeljskog naslijeđa

Usporedbom događanja s obzirom na grad i na temu festivala, može se primijetiti da se svi događaji s temom turizma održavaju unutar gradske jezgre zbog bolje pristupačnosti. Glazbeni festivali svoje lokacije uglavnom imaju u prostorima povijesno kulturnog naslijeđa zbog svoje atraktivnosti, iako nijedan od tih festivala nema temu oživljavanja nekadašnje namjene te građevine. Od navedenih događanja, jedini festivali koji imaju za cilj oživjeti nekadašnju namjenu građevine ili korištenja građevina prikazivanjem povijesnih događanja, jesu „Design District“, „Tajne Griča“, „Pogon Jedinstvo“, „Medvedgradski srednjovjekovni dani“ te „Dvorišta Gornjeg grada“. „Dani Dioklecijana“ u svom programu pokušavaju prikazati život u doba cara Dioklecijana te u tu svrhu organiziraju razna događanja. Ideja takvog događaja trebala bi biti iskoristiti prostore koji su korišteni u razdoblju koji događaj prikazuje, no u ovom slučaju u sklopu festivala koriste se prostori koji nekada nisu bili grad, odnosno palača, već su to kasnije postali, a prikazuju se kao dio prostora korištenog u doba Dioklecijana. Takva bi događanja trebala imati „edukativan ishod“, odnosno približavanje kulture turistima, a informacije koje se predstavljaju su netočne. „Tajne Griča“ polaze od iste ideje – prikazivanja zagrebačke povijesti kroz interaktivnu predstavu gdje pozornica zapravo postaju dijelovi grada iskorišteni u knjigama i legendama. Na taj način prikazuje se nekadašnja kultura Zagreba kako dodatni sadržaj, koji uključuje sudjelovanje turista,

što je jedan od elemenata koji turisti navode kao pozitivan način provođenja kulturnog turizma.

„Design District“ se temelji na ideji oživljavanja jedne ulice u gradu, koja je tijekom godina postala ispunjena djelatnostima unutar kreativne industrije. U svom programu koriste se građevine i prostori koji imaju značenje unutar gradske jezgre (zbog određenih povijesnih činjenica ili nekadašnjih namjena) te unutar takvih prostora organiziraju „suvremena događanja“ s ciljem prikazivanja važnosti prostora i ujedno reklamiranja kreativne industrije na prikladan način.

U centru Zagreba, na Gornjem gradu, u sklopu festivala „Dvorišta Gornjega grada“ organizira se događanje koje za svoj cilj ima oživjeti prostore koji su zatvoreni za javnost jer se u njima nalaze institucije, a u razdoblju kad su nastale izgrađene su kao palače. Ideja festivala jest privući građane i turiste turističkim i glazbenim atrakcijama u prostore koji nisu svakodnevno pristupačni. U sklopu festivala intervencije u prostorima su minimalne, upravo zbog želje za prikazivanjem prostora kakav jest. Taj prostor, kao i u većini slučajeva festivala unutar kulturnog naslijeđa, postaje „pozornica“ koja podsjeća na prošlost, a nudi suvremena događanja.

MATIJA VINKOVIĆ IX. VARIA

MODELI REVITALIZACIJE PLEMIĆKIH PALAČA

BEČ, RIM, PRAG, VARAŽDIN, ZAGREB

Urbanizam naslijeđa, ak. god. 2016./2017.

KLJUČNE RIJEČI: plemićke palače, korištenje plemićkih palača, prenamjena gradskih palača, modeli korištenja gradskog naslijeđa, revitalizacija kulturnog naslijeđa

Plemićke palače pojavljuju se u europskim gradovima kao poseban tip stanovanja feudalne klase od ranoga srednjeg vijeka do kraja 19. stoljeća. Palača je rezidencija plemićke obitelji proširena reprezentativnim prostorima prvoga kata (piano nobile), kojima je cilj i impresionirati posjetitelje kako bi se naglasio i povećao društveno-politički status obitelji. Rezultat takvih prostornih potreba su vrhunski uređena monumentalna zdanja koja daju identitet prostoru ili postaju ishodišna točka za formiranje šireg urbanog konteksta ulice, trga ili bloka. Nestankom feudalizma gubi se financijska podloga i potreba za palačama te se postavlja pitanje njihova opstanka i novog korištenja.

Istraživanje je provedeno na 60 palača koje se nalaze u Beču, Pragu, Rimu, Varaždinu i Zagrebu. Cilj je bio prepoznati modele koji su osigurali održiv opstanak palača suvremenim korištenjem. Smještaj u povijesnom središtu grada i kulturno-povijesna vrijednost palača utjecali su na odabir namjene i korištenja.

Iz analiziranih primjera zaključuje se da su sačuvanost naslijeđenih vrijednosti zgrade, vlasnička struktura i namjena tri osnovne kategorije unutar kojih se javljaju po tri različita modela. U pogledu sačuvanosti prepoznati su: model prezentacije (primjena kod potpuno sačuvane palače), model adaptacije (kod manje sačuvanih palača) i model rekonstrukcije (kod devastiranih palača). U pogledu vlasništva prepoznati su: model kontinuiteta (vlasnik je plemićka obitelj), model diskontinuiteta (nekoliko vlasnika ili je vlasnik tvrtka) i model institucionalizacije (vlasnik je državna ili javna kulturna ustanova). U pogledu namjene prepoznati su: model reinterpretacije (hoteli i veleposlanstva), model institucije (državni uredi i institucije) i model hibrida (najamni prostori).

Kombinacijom modela može se dobiti optimalno rješenje za svaku pojedinu palaču. Istraživanje je pokazalo da se palače mogu učinkovito revitalizirati, čemu pogoduje njihov smještaj u povijesnim središtima gradova.

IX. VARIA

PRENAMJENA VOJARNI MODELI OŽIVLJAVANJA

LUCIJA SEKULA

Urbanizam naslijeđa, ak. god. 2019./2020.

KLJUČNE RIJEČI: vojne nekretnine, prenamjena, demilitarizacija, modeli revitalizacije, kulturni i gospodarski razvoj oživljavanjem napuštenog

Riječ vojarna označava sklop prostora i građevina za obuku, svakodnevni život i rad vojnih postrojbi. Prve vojarne u Hrvatskoj nastaju u drugoj polovici 18. stoljeća. Do tada je vojska dijelila smještaj s civilnim stanovništvom ili su se crkvene i javne građevine prenamijenile u vojne svrhe. Brojni vojni prostori u Hrvatskoj su 1990-ih godina bili napušteni, a prepušteni novom stanju beživotnosti i nepotrebnosti. Time je započeo dug proces pravne pretvorbe, sadržajne prenamjene i uključivanja u suvremeni život, ponegdje i uspješno proveden.

U ovom radu analiziraju se prenamjene vojarni, uz bar djelomično očuvanje izvornih zgrada i cijelih graditeljskih sklopova koji su zbog svoje veličine i smještaja imale značajnu gradograditeljsku ulogu. Neovisno o kulturno-povijesnim, urbanističkim i arhitektonskim vrijednostima, zgrade su dostojne očuvanja već samim time što pružaju mogućnost prenamjene, preuzimanja novih funkcija u životu grada i građana, nastavljajući graditeljski slijed povijesnoga doba.

Nekadašnji vojni prostori najčešće su ustupljeni državnim institucijama, gradskim službama i gradskim trgovačkim društvima (Rudolfova vojarna u Zagrebu). Teško i sporo ostvaruju se ideje za prenamjenu izvan administrativnih krugova, kao što su prijedlozi udruga građana. Katkada nailazimo na neuobičajene građanske inicijative unatoč pravnim nemogućnostima (zadarska Nigdjezemska). Križevački Razvojni centar i tehnološki park izniman je kao prostorni okvir gospodarskom uzletu sve brojnijih malih i srednjih poduzetnika.

Zbog veličine i dobrog položaja vojarne često prerastaju u sekundarna središta grada hibridnih sadržaja, velike gustoće i raznolike ponude (pulski Kulturni centar Karlo Rojc). Vojni nam se prostori nude da ih ispunimo onime što gradu nedostaje u tom trenutku (u Samoboru ondje nastaje prvi park za pse i prve parcele za vrtno obrađivanje). Ponekad nekadašnje vojarne postaju socijalni i kulturni kondenzatori, istinski javni prostori koji bruje životom, prekidajući nekadašnju diskontinuiranost urbanog života, koju je vojna namjena podrazumijevala.

IX. VARIA

SPOMEN-GROBLJE SUSTIPAN U SPLITU

MODELI REVITALIZACIJE I UNAPRJEĐENJA PRIRODNOG I KULTURNOG NASLIJEĐA

ANDREA ČEKO

Urbanizam naslijeđa, ak. god. 2017./2018.

KLJUČNE RIJEČI: spomen-groblje, prirodno i kulturno naslijeđe, revitalizacija i unaprjeđenje naslijeđa, Sustipan, Split

Sustipan je manji poluotok Marjanskog poluotoka koji sa zapadne strane flankira ulaz u splitsku luku. S obzirom na poseban i izdvojen položaj u odnosu na nedaleku Dioklecijanovu palaču, Sustipan je tijekom čitave svoje prošlosti njegovao namjene koje su pogodovale duhovnom životu i kontemplaciji, ukazujući na kontinuitet sakralne i funeralne funkcije još od antičkog doba. Početkom XIX. stoljeća je naredbom francuske vlasti uređeno gradsko groblje. Zbog rasta grada 1930-ih godina, uređeno je novo groblje, dok je staro bezobzirno uklonjeno 1959. godine, a prostor devastiran i zapušten.

U razdoblju od 1958. do 1994. godine provedena su arheološka istraživanja te otkriveni i konzervirani ostatci srednjovjekovnog samostana i bazilike. Godinu kasnije izrađuje se program za uređenje spomen-groblja. Kao posebno vrijedan prostor, zajedno s čitavim poluotokom Marjanom, Sustipan čini zaštićeni objekt prirode – park-šumu. Zbog istaknutih ambijentalnih, kulturno-povijesnih i memorijalnih vrijednosti zaštićen je kao kulturno-povijesna cjelina, a s obzirom na svoje hortikulturne vrijednosti ima i svojstvo

spomenika parkovne arhitekture. Prenamjena grobnog zemljišta u spomen-groblje i javni park uz konzervaciju arheološkog naslijeđa djelomično je vratila narušeno dostojanstvo svjedoka splitske prošlosti. Danas zapuštena, prirodna i kulturna arheološka baština vape za revitalizacijom, dok je memorijalna svedena na puki „spomen“.

Na temelju prepoznatih čimbenika identiteta višestrukog naslijeđa sustipanskog spomen-groblja odabrani su relevantni hrvatski i inozemni primjeri. Analizom prostorno-planske dokumentacije i arhivskim istraživanjem utvrđena je namjena površina i način korištenja, eventualno postojanje zaštite prirodnog ili kulturnog naslijeđa, kao i prostorno-vremenski kontekst odabranih case studiesa. Njihovom kataloškom obradom i metodom usporedne analize prepoznati su postojeći i utvrđeni novi modeli moguće revitalizacije i unaprjeđenja prirodne i kulturne baštine Sustipana s ciljem ozdravljenja kolektivne memorije i povijesti grada Splita. Razlikujemo četiri modela: konzervatorski, pravni, kombinirani konzervatorsko-pravni i model ozdravljenja.

IX. VARIA

MODELI OBNOVE TUNELA I DRUGIH PODZEMNIH

PROSTORA GRADOVA

RUDOLF MARTINOVIĆ

Urbanizam naslijeđa, ak. god. 2018./2019.

KLJUČNE RIJEČI: tuneli, podzemni prostori, naslijeđe

Cjelokupnu izgradnju nekoga grada, osim nadzemne izgradnje, čine i raznovrsne podzemne graditeljske strukture. Podzemni prostori gradova su slabo istraženi, a podatci o njima često su manjkavi ili uopće ne postoje.

Povećanjem svijesti o mogućnostima korištenja javnih prostora i jačanjem građanskih inicijativa u težnji za transparentnijim upravljanjem gradskim prostorima, mnogi nepristupačni prostori gradova postaju sve popularniji i prisutniji u javnosti. Urbana arheologija svakim novim otkrićem zaboravljenih ili potpuno nepoznatih podzemnih prostora iznova nameće pitanje o mogućnosti njihova korištenja i budi interes za daljnjim istraživanjem. Dodatni poticaj jest spoznaja o brojnosti, veličini i rasprostranjenosti podzemnih prostora u gradovima te činjenica da je informiranost i količina literature, koja se bavi tim fenomenom, vrlo oskudna. Brojni gradovi diljem svijeta u podzemlju kriju mnoštvo različitih prostora, od kojih su neki poznati stoljećima, a nepoznat broj njih još uvijek je neotkriven ili postoji samo na razini legende.

Malobrojna je literatura koja se bavi korištenjem napuštenih podzemnih prostora. Razlog je tome, između ostalog, što su bili nepristupačni, skriveni od javnosti ili su zbog tajanstvenosti i drugih razloga predstavljali svojevrsni tabu. Ovim istraživanjem prikupljeni su i analizirani podatci o poznatim podzemnim prostorima gradova i njihovim prenamjenama, od kojih su najbrojniji različiti oblici tunelskih prostora.

Uočeno je da polovica od svih analiziranih primjera potječe iz 20. stoljeća. Ustanovljeno je da su podzemni prostori služili kao: hidrotehničke građevine (odvodnja, cisterne, sakupljanje oborinske vode, pročišćavanje vode, oteretni kanali, izvori, rijeke ponornice, bazeni, akvadukti), prometni koridori (podzemna željeznica, pošta), prostori nastali korištenjem mineralnih dobara (kamenolomi i rudnici), skloništa, vojne građevine i dr.

Danas su najčešće očuvani kao autentični prostori, a oni obnovljeni najčešće su preuređeni u muzeje.

IX. VARIA

MODELI REVITALIZACIJE I PRENAMJENE ZAGREBAČKIH KINODVORANA

SEBASTIAN BOGI

Urbanizam naslijeđa, ak. god. 2018./2019.

KLJUČNE RIJEČI: film, kinodvorana, kultura, mjesto, identitet

Film je neizostavan dio moderne kulture, a kinodvorana je sastavni dio modernoga grada, arhitektonska manifestacija filma u gradskom tkivu. Većina nekadašnjih kina u Hrvatskoj više ne postoji, a filmske projekcije povukle su se u trgovačke centre i multiplekse. Kinodvorana – prostor specijaliziran za javno prikazivanje filmova – zastarjela je, a ujedno je istinski moderna tipologija, paradoksalni fenomen suvremenoga grada koji pobuđuje nostalgiju i generira urbane mitove. Zagreb je sa svojom bogatom filmskom poviješću odabran za područje istraživanja.

Ponovno otvaranje nekolicine zagrebačkih kina i udruživanje hrvatskih nezavisnih kinoprikazivača daju nadu u opstanak filmske kulture započete davne 1896. godine. Strategije revitalizacije i zadržavanja kinoprikazivačke djelatnosti u kinodvoranama mogu se svrstati u tri modela: filmski, ambijentalni i socijalni. Uz nužnu modernizaci-

ju i okretanje umjetničkoj produkciji, svima je važnije detaljno programiranje od klasičnog arhitektonskog projektiranja. Nekadašnja središta pop-kulture postaju ozbiljne kulturne institucije, okupljališta alternativne scene.

Kino je zbog svoje prilagodljivosti, kompatibilnosti i osjetljivosti na trendove kratkotrajan sadržaj. Prenamjena u kazališta i slične prostore društvene namjene najbolje čuva njihovu izvornu formu, dok drugi modeli prenamjene: poslovni (trgovački, ugostiteljski, turistički) te zatvaranje i rušenje uglavnom nisu prihvatljivi. Arhitektura kinodvorana najčešće nije osobito vrijedna, vrjednija je njihova šira društvena i gradotvorna uloga. Da bi se nekoć bitna mjesta okupljanja sačuvala u kolektivnoj memoriji, bivše kinodvorane trebale bi ostati javno dostupne. S filmovima ili bez njih, naslijeđe zagrebačkih kinodvorana dio je strukture i identiteta grada.

4. PREGLED PREDAVANJA I GOSTUJUĆIH PREDAVAČA

5. BROJ POLAZNIKA I TEMA PO SEMESTRIMA

4. PREGLED PREDAVANJA I GOSTUJUĆIH PREDAVAČA

PREDAVANJA NOSITELJA KOLEGIJA - Prof. emeritus dr. sc. Mladen Obad Šćitaroci

- Urbanizam naslijeđa / Heritage Urbanism / HERU – prostorni i interdisciplinarni pogled

- Istraživačka metoda urbanizma naslijeđa – čimbenici identiteta, kriteriji i modeli revitalizacije kulturnog naslijeđa

- Modeli revitalizacije i unaprjeđenja kulturnog naslijeđa

- Obnova i revitalizacija dvoraca i ljetnikovaca – načela i odabrani primjeri

- Metode obnove povijesne perivojne arhitekture

- Dvorac Golubovec – studija revitalizacije i obnove dvorca, perivoja i perivojne šume

GOSTUJUĆI PREDAVAČI I NASLOVI PREDAVANJA

Profesori i nastavnici s Arhitektonskog fakulteta

Prof. dr. sc. Bojana Bojanić Obad Šćitaroci: Modeli revitalizacije kulturnog naslijeđa

Prof. dr. sc. Bojana Bojanić Obad Šćitaroci: Modeli održivog korištenja kulturnog naslijeđa

Prof. dr. sc. Sanja Gašparović: Kulturni krajolik – suvremeni zahvati u zaštićenom krajoliku

Prof. dr. sc. Ivan Mlinar: Modeli unaprjeđenja stambenih naselja 20. stoljeća

Prof. dr. sc. Dina Vulin Ileković: Projekt obnove i revitalizacije Tvrđave sv. Ivana u Šibeniku

Izv. prof. dr. sc. Vedran Ivanković: Naslijeđe modernizma – novo u starom

Doc. dr. sc. Ana Mrđa: Modeli suživota turizma i kulturnog naslijeđa

Doc. dr. sc. Tin Oberman: Zvučni okoliš kao kulturno naslijeđe

Doc. dr. sc. Marko Rukavina: Arheološko naslijeđe u Zadru – integracija u grad

Doc. dr. sc. Marko Rukavina: Metode integracije arheološkog naslijeđa u urbanizmu

Doc. dr. sc. Alen Žunić: Modeli unaprjeđenja modernističkih građevina – urbanistički aspekt

Dr. sc. Tamara Zaninović: Ulica kao naslijeđe – modeli preobrazbe prilaznih putova i cesta u gradske – tipovi, preobrazba, mogućnosti očuvanja

Asist. Marin Duić (doktorand): Prostorni i arhitektonski modeli očuvanja burgova / plemićkih gradova

Asist. Ana Sopina (doktorandica): Vraćanje identiteta naslijeđu u krajolicima – odabrani primjeri

Vanjski predavači – stručnjaci iz drugih institucija

Dr. sc. Igor Gojnik: Svjetlost prostora kao kulturno naslijeđe

Dr. sc. Irma Huić: Istarski kašteli i naselja – problemi revitalizacije

Dr. sc. Jasenka Kranjčević: Naslijeđe turističke izgradnje na Jadranu

Dr. sc. Marijana Sironić: Urbanistička obilježja istočnoga dijela Donjega grada u Zagrebu 1905. – 2017.

Mr. sc. Mirna Meštrović (doktorandica): Povijesni modeli i urbanistički kriteriji za izgradnju u kulturnom krajoliku – za-

grebačko podbrežje Medvednice

Nikša Božić: Modeli unaprjeđenja malih povijesnih gradova

Boris Dundović (doktorand): Kriteriji i modeli za revitalizaciju i obnovu dvoraca

Dario Sironić (doktorand): Urbanistička obilježja i gradotvornost Ulice kralja Zvonimira u Zagrebu

5. BROJ POLAZNIKA I TEMA PO SEMESTRIMA

POPIS STUDENATA PO AKADEMSKIM GODINAMA

Kolegij Urbanizam naslijeđa, izbor radova

Nositelj kolegija: akademik Mladen Obad Šćitaroci

Arhitektonski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Ak. god. 2016./2017., zimski semestar

Marko Blagec

Ella Cahunek

Magdalena Jurišić

Domagoj Knežević

Ante Pirc

Lucija Raffanelli

Ak. god. 2016./2017., ljetni semestar

Dora Ivančan

Mira Medović

Ana-Marija Sever

Matija Vinković

Ak. god. 2017./2018., zimski semestar

Andrea Čeko

Marin Duić

Bernarda Ivančan

Kristijan Mamić

Josipa Slaviček

Ak. god. 2018./2019., zimski semestar

Sebastian Bogi

Rudolf Martinović

Vesna Mičković

Ak. god. 2019./2020., zimski semestar

Ivan Arar

Matija Babić

Rea Mihelko

Lucija Sekula

Ak. god. 2020./2021., ljetni semestar

Dominik Brebrić

Saša Jungić

Klara Kranjčec

Vili Volić

Ak. god. 2021./2022., ljetni semestar

Petra Banić

Hana Fort-Mlakar

Sara Hranilović

Rebeka Humaan Kolegij Istraživanja/seminari/projekti – Urbanizam

naslijeđa, izbor radova

Nositelj kolegija: akademik Mladen Obad Šćitaroci

Arhitektonski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Ak. god. 2020./2021.

Bruna Alfier

Lucija Jelenčić

Marija Matić

Rea Mihelko

Domagoj Šobatović

Kolegij Revitalizacija dvoraca, izbor radova

Nositelj kolegija: akademik Mladen Obad Šćitaroci

Arhitektonski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Ak. god. 2015./2016.

Aleksandra Ajzenhamer

Iva Mujkanović

Kolegij Mađarska arhitektura i urbanizam, izbor radova

Nositelj kolegija: akademik Mladen Obad Šćitaroci

Izvođač: Boris Dundović, mag. ing. arch.

Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Ak. god. 2017./2018.

Magdalena Jurišić

Domagoj Knežević